Genocid U Prijedoru

Mujo Begi
GENOCID U PRIJEDORU SVJEDOENJA
Izdavai:
Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Zagreb
Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava
Univerziteta u Sarajevu
Za izdavae:
dr. sc. Ante Nazor
dr. sc. Rasim Muratovi
Urednik:
Ante Nazor
Recenzenti:
Prof. dr. Mujo Demirovi
Doc. dr. Zlatko Hasanbegovi
Doc. dr. Jaka Ragu
Suradnici / Saradnici:
Ante Beljo Hrvatski informativni centar
(prikupljanje memoarskog gradiva)
Ana Holjevac Tukovi HMDCDR
(priprema memoarskog gradiva)
Lektor:
Emira Hrnjica, prof.
Dizajn korica:
Mirzet Mujadi
Priprema i tisak:
Tiskara Rotim i Market
Naklada:
xxx primjeraka / copies
Sva prava pridravaju izdavai.
CIP zapis je dostupan u raunalnome katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice
u Zagrebu pod brojem 000899547.
ISBN 978-953-7439-60-6
Mujo Begi
GENOCID U PRIJEDORU
SVJEDOENJA
Zagreb, Sarajevo, 2015.
Sadraj
RIJE UREDNIKA..................................................................................................7
UVOD ...................................................................................................................19
I DIO
PRIJEDOR UOI AGRESIJE...............................................................................23
I.1 Opina Prijedor - osnovne karakteristike........................................................ 25
I.2. Politike prilike u Prijedoru prije agresije na R BiH...................................... 26
I.3. Formiranje tzv. srpske optine Prijedor........................................................... 31
I.4. Policijske snage na podruju opine Prijedor................................................. 40
I.5. Uloga JNA i srpskih policijskih i vojnih jedinica u pripremi agresije i
napadu na Prijedor.............................................................................................. 46
I.6. Nasilno preuzimanje vlasti u opini Prijedor 29/30. aprila 1992. godine.... 54
II DIO
NAPADI SRPSKIH SNAGA NA PODRUJU OPINE PRIJEDOR...................59
II.1. Uvod u masovne zloine srpskih policijskih i vojnih jedinica na podruju
opine Prijedor................................................................................................... 61
II.2. Napad na Hambarine........................................................................................ 62
II.3. Napad na Kozarac.............................................................................................. 67
II.4. Napadi u gradu Prijedoru................................................................................. 76
II.5. Napadi srpskih snaga na podruje Brda......................................................... 81
II.6. Napad na Brievo............................................................................................... 89
II.7. Zloin na Korianskim stijenama.................................................................... 93
III DIO
LOGORI I DRUGA MJESTA ZATOENJA U PRIJEDORU.............................107
III.1. Logori na podruju opine Prijedor i druga mjesta nezakonitih
zatoenja........................................................................................................... 109
III.2. Logor Omarska................................................................................................ 113
III.3. Logor Keraterm............................................................................................... 139
III.4. Logor Trnopolje............................................................................................... 151
III.5. Ostali logori i mjesta nezakonitih zatoenja na podruju
opine Prijedor................................................................................................ 159
IV DIO
MASOVNI PROGONI BONJAKA I HRVATA SA PODRUJA
OPINE PRIJEDOR...........................................................................................165
IV.1. Masovni progoni Bonjaka i Hrvata sa podruja opine Prijedor........... 167
V DIO
UNITAVANJE ISLAMSKIH I KATOLIKIH
VJERSKIH OBJEKATA ......................................................................................175
V.1. Unitavanje damija na podruju opine Prijedor..................................... 177
V.2. Unitavanje katolikih crkava na podruju opine Prijedor..............................200
VI DIO
UNITAVANJE MATERIJALNIH DOBARA BONJAKA I HRVATA
NA PODRUJU OPINE PRIJEDOR...............................................................205
VI.1. Unitavanje i pljaka materijalnih dobara Bonjaka i Hrvata
na podruju opine Prijedor......................................................................... 207
VII DIO
MASOVNE GROBNICE.....................................................................................213
VII.1. Masovne grobnice na podruju opine Prijedor...................................... 215
VII.2. Masovna grobnica Tomaica....................................................................... 227
VII.3. Zloini nad enama na podruju opine Prijedor.................................... 237
VII.4. Zloini nad djecom u opini Prijedor........................................................ 249
ZAKLJUNA RAZMATRANJA.........................................................................255
IZVORI I LITERATURA....................................................................................259
SVJEDOENJA RTAVA U OPINI PRIJEDOR,
BOSNA I HERCEGOVINA.................................................................................273
UVOD (Ante Beljo).................................................................................................. 275
SVJEDOENJA........................................................................................................ 279
Svjedoenja pojedinih svjedoka s mjestom prebivalita
u drugim opinama BiH.................................................................................. 722
RIJE UREDNIKA
Knjiga Genocid u Prijedoru svjedoenja zajedniki je projekt Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata u Zagrebu (dalje HMDCDR) i
Instituta za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu. Sastoji se od znanstvene studije dr. sc. Muje Begia o srpskoj okupaciji i zloinima u Prijedoru 1992. (prvi dio knjige) i sjeanja rtava Bonjaka i Hrvata,
uglavnom s podruja Opine Prijedor u Bosni i Hercegovini (drugi dio knjige). Ta
je sjeanja, najveim dijelom od kraja 1992., te tijekom 1993. i 1994. snimio i transkribirao Hrvatski informativni centar (dalje: HIC), pod vodstvom gospodina Ante
Belje, a za objavljivanje u knjizi ih je izdvojila i transkripte priredila dr. sc. Ana Holjevac Tukovi. Prikupljeno memoarsko gradivo 149 svjedoanstava o zloinima
nad Bonjacima i Hrvatima u Opini Prijedor, te u logorima Keraterm, Omarska,
Trnopolje, Manjaa, Batkovii, Krings i drugi, za objavljivanje je priredio dr. sc. Ante
Nazor, a dr. sc. Mujo Begi je na kraju svoje znanstvene studije naveo imena svih osoba za koje se u svjedoanstvima rtava objavljenim u ovoj knjizi navodi da su nakon
zlostavljanja ubijene ili se vode kao nestale. Dakako, broj prikupljenih svjedoenja
znatno je vei od broja svjedoenja objavljenih u ovoj knjizi. Meu njima su i svjedoenja iz drugih opina BiH, od kojih se u drugom dijelu ove knjige, kao primjeri, navode samo pojedina svjedoanstva rtava ije je prebivalite bilo u drugim opinama
BiH (Kulen Vakuf, Bosanski Brod, Bosansko Grahovo, Foa, Tesli, Brko, Bratunac,
Bosanski Novi, Klju, Sanski Most). Iskazi su davani u nazonosti vie osoba.
U prvom dijelu knjige autor svoje podatke temelji na izvorima, posebice na izvorima srpske provenijencije te na podacima iz sudskih presuda donesenih pred Meunarodnim kaznenim sudom za bivu Jugoslaviju u Den Haagu ili u BiH. Zbog
mogueg odstupanja podataka koji su kao memoarsko gradivo izneseni u sudskom
procesu, od podataka navedenih u primarnim izvorima, navode svjedoka u sudskim
procesima koji nisu potvreni relevantnim izvorima treba uzeti s veim oprezom.
No, dugogodinji autorov rad na traenju nestalih osoba u BiH te njegovo sudjelovanje u istraivanju lokaliteta masovnih grobnica i ekshumacijama, kao i poznavanje dogaaja o kojima pie u ovoj knjizi, razlog su zbog kojeg je sadraj i oblikovanje
prvog dijela knjige preputeno dr. sc. Muji Begiu i Institutu za istraivanje zloina
protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu. Zbog toga je prvi
dio knjige pisan na bosanskom jeziku i uz potivanje naina pisanja biljeaka, koje
su prole lekturu lektorice iz BiH, kao i potivanje izraza i naina govora svjedoka,
bez intervencija u redoslijed rijei i stilskog dotjerivanja reenica. U sadraj prvoga
7
dijela knjige, osim sugestijama recenzenata te pojedinim pitanjima i manjim intervencijama urednika knjige, HMDCDR se nije mijeao.
Jednako tako, ni kolege iz Sarajeva i autor sadraja prvog dijela knige, osim manjim, ali korisnim sugestijama, nisu se mijeali u pripremu sadraja svjedoanstava i
koncepciju drugog dijela knjige, koji je pripremio Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata iz Zagreba. Naravno, prilikom objavljivanja svjedoanstava, potivani su govor i jezik kojim su govorili ispitanici, a nacionalnost ispitanika navedena je prema njihovom tadanjem izjanjavanju Muslimani i Hrvati.
Svjedoci u drugom dijelu knjige nisu navedeni imenom i prezimenom, nego kodnom oznakom, pod kojom su ga zaveli voditelji intervjua. Zbog munih opisa prizora zloina nad rtvama i zbog obzira prema rtvama, njihova imena i prezimena navedena su inicijalima kako bi se obitelji rtava zatitile od nove boli koja se ne moe
izbjei prilikom itanja ovako potresnih svjedoanstava, u kojima se spominju njihovi
najmiliji. Jednako tako, ali zbog drugog razloga, inicijalima su navedena i imena i prezimena zloinaca; njihova imena poznata su meunarodnim i lokalnim sudovima, i
uglavnom su navedena u studiji dr. sc. Muje Begia u prvom dijelu knjige.
Veliina i esto ponavljanje podataka i dogaaja, razlog su zato su izvorna svjedoanstva rtava donekle skraena, a nisu objavljene ni sve strahote koje su zatoenici logora proivjeli. Jednako tako, izostavljeni su i oni dijelovi svjedoenja rtava
u kojima se krivnja za poinjene zloine prebacuje na cijeli srpski narod i u kojima
se poziva na osvetu. Takoer, izostavljeni su i dijelovi svjedoenja koji nisu bili razumljivi ili u kojima se svjedok ogradio, da dogaaj zapravo prepriava nakon to ga je
uo od drugih osoba. Zbog toga to su u prvom dijelu knjige navedeni na relevantnim izvorima utemeljeni podaci o ubijanju i patnjama rtava, u drugom dijelu knjige, u svjedoanstvima rtava ostavljeni su neki brojani podaci, iako je primjetno da
se razlikuju od podataka navedenih u prvom dijelu knjige, kao i od podataka koje
o istom dogaaju spominju drugi svjedoci, to je uobiajeno kad se radi o memoarskom gradivu. Stoga brojeve navedene u ovdje objavljenim svjedoanstvima treba
dodatno provjeriti.
Pojedina svjedoanstva toliko su muna pa treba upozoriti itatelje da je njihov
sadraj uznemirujui. Nakon zloina Holokausta, inilo se da ljudi vie nikad nee
moi initi takvo zlo drugim ljudima, samo zato to su druge nacionalnosti ili vjere.
No, zloin se ponovio 1991. u Hrvatskoj, a potom u Bosni i Hercegovini. Upravo na
podruju Opine Prijedor dogodio se na najstraniji nain. Zato je odlueno da se,
uz znanstvenu studiju o dogaajima u Opini Prijedor, objave i sjeanja rtava, kako
bi se autentinim svjedoanstvima o zvjerskom odnosu ljudi prema ljudima itate8
ljima poslala snana poruka, zapravo vapaj, da uine sve to je u njihovoj moi da se
takvi zloini ne ponove.
S kolegom Mujom Begiem razgovori o suradnji zapoeli su ve 2012. godine
u Zagrebu, za vrijeme trajanja manifestacije Dani bijele trake, koju u spomen na
ubijene Bonjake muslimane i Hrvate u Opini Prijedor svake godine organizira
Vijee bonjake nacionalne manjine grada Zagreba. Kolega je tada upoznat s memoarskim gradivom rtava zloina srpskih snaga u Prijedoru i okolici, a njegovo
objavljivanje potaknuo je pronalazak vie stotina rtava (435 sluajeva) u masovnoj grobnici Tomaica kraj Prijedora u jesen 2013. i spoznaja o razmjerima zloina
nad Bonjacima i Hrvatima u Opini Prijedor, koje su srpske vlasti na tom podruju
pokuale zatakati.
Sadraj ove knjige podsjea i upozorava na injenicu da je velikosrpska politika
uzrok raspada Jugoslavije i rata koji je 1991. zapoeo u Hrvatskoj i proirio se na Bosnu
i Hercegovinu. Velikosrpsku agresiju na Hrvatsku, a potom i na Bosnu i Hercegovinu
meunarodna zajednica ne samo da nije uspjela sprijeiti, nego je uvoenjem embarga na oruje u zemlje bive Jugoslavije, u rujnu 1991., onemoguila rtvama uspjeniju
obranu. Na neki nain ohrabrena (ne)djelovanjem, odnosno izostankom prave reakcije meunarodne zajednice na okupaciju gotovo treine teritorija Republike Hrvatske, srpska vojna sila se nakon postignutog mirovnog sporazuma s Hrvatskom, potpisanog u Sarajevu 2. sijenja 1992., koji je predvidio dolazak snaga UN-a u Hrvatsku,
mogla posvetiti osvajanju BiH. Cilj velikosrpskoga projekta - da svi Srbi ive u jednoj
dravi, poetkom1990-ih mogao se ostvariti samo vojnim putem, osvajanjem znatnih
dijelova Hrvatske i gotovo cijele BiH, a zamisao o etniki istim srpskim podrujima
mogla se provesti samo zloinima nad nesrpskim stanovnitvom i njihovim protjerivanjem. Dogaaji na podruju Prijedora 1992. primjer su na koji nain se poetkom
1990-ih pokuala provesti ideja o etniki homogenoj srpskoj dravi.
Upravo takva formulacija i odgovornost vodstva tadanje Srbije za pokuaj
ostvarenja toga cilja, navedena je u lanku 426 presude Meunarodnoga suda pravde u Haagu (od 3. veljae 2015.), u procesu u kojem je Republika Hrvatska 2. srpnja
1999. tuila Saveznu Republiku Jugoslaviju, a kasnije Srbiju, zbog povrede odredbi
Konvencije UN-a iz 1948. o spreavanju i kanjavanju zloina genocida: According
to the ICTY (International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia), the leadership of Serbia and that of the Serbs in Croatia, inter alia, shared the objective of creating an ethnically homogeneous Serb State (Application of the Convention on the
Prevention and Punishment of the Crime of Genocide, Judgment International Court of Justice, 3 February 2015). Meunarodni sud pravde u Haagu odbio je hrvatsku
9
tubu protiv Srbije za genocid (uz obrazloenje da ubojstva pripadnika zatiene

skupine, odnosno Hrvata, nisu bila takvih razmjera da pridonose fizikom ili biolokom unitenju grupe, odnosno da nije dokazana namjera mens rea Srbije),
kao to je svojedobno (2007.) odbio istu tubu BiH protiv Srbije, iako je potvrdio
postojanje genocida nad Bonjacima - muslimanima u Srebrenici (BiH), za koji su
odgovorne srpske vojne snage (za Srbiju je utvreno samo da je prekrila Konvenciju
o genocidu jer nije sprijeila masakr u Srebrenici). Jednako tako, u spomenutoj presudi od 3. veljae 2015. u sluaju Hrvatska protiv Srbije, Sud je potvrdio da su JNA
i srpske snage poinile veliki broj ubojstava na veem broju lokacija u Hrvatskoj
(praktino na cijelom okupiranom podruju RH istona i zapadna Slavonija, Banovina, Kordun, Lika i Dalmacija), te da su ta ubojstva poinjena sustavno nad pripadnicima zatiene grupe i da je postojanje djela genocida - actus reus iz l. 2(a)
Konvencije utvreno (pa ak i postojanje mens rea genocida u nekim podrujima,
ali ne i odgovornost Srbije za genocid). injenica da su Hrvatska i BiH tuile Srbiju za zloin genocida, jasno upuuje na zakljuak ija je politika odgovorna za rat i
stradanja u Hrvatskoj i BiH poetkom 1990-ih.
Naslovnica knjige govori o tome kako su nakon okupacije Prijedora srpske vlasti
postupale prema Bonjacima i Hrvatima, koji su morali oko ruku nositi bijele trake,
a na svoje kue isticati bijele plahte, kako bi se jasno vidjelo tko nije Srbin i ija imovina nije srpska. Takvo rasistiko ponaanje srpske okupacijske vlasti ve su provodile u Hrvatskoj, u jesen 1991., posebice na podruju istone Slavonije.
Svjedoanstva rtava navedena u drugom dijelu knjige Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata u Zagrebu preuzeo je od Hrvatskog
informativnog centra (dalje: HIC), uz odobrenje gospodina Ante Belje, koji je tijekom rata bio voditelj HIC-a. Sva svjedoanstva su snimljena kao zvuni zapisi, koji
su pohranjeni i uvaju se u audio formatu u Zbirci memoarskog gradiva Hrvatskog
memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, a dio svjedoanstava je i
u pisanom obliku, potpisan od autora svjedoanstva te njegova ispitivaa i svjedoka
ispitivanja.
O zloinima nad nezakonito zatoenim rtvama, te o silovanjima u logorima na
podruju Opine Prijedor, govori i knjiga Jadranke Cigelj Apartman 102 (Zagreb,
2002.).
Dio spomenutih svjedoanstava je ve 1994. godine dostavljen Meunarodnom
kaznenom sudu za bivu Jugoslaviju u Haagu (dalje: MKSJ), a Graham T. Blewitt,
tada zamjenik glavnog tuitelja MKSJ-a Richarda J. Goldstonea, govorei o njihovoj
vrijednosti, ocijenio ih je kao neprocjenjiv materijal (pismo od 10. listopada 1994.
10
iz Ureda tuitelja, gospodinu imunu Penavi iz Centra za prikupljanje dokumentacije i obradu podataka o Domovinskom ratu, koji je bio Istraivaki odjel Hrvatskog
informativnog centra). Zbog sadraja i osjetljivosti iznesenih podataka, G. T. Blewitt
je prije toga u pismu HIC-u (12. srpnja 1994.) naglasio da e svjedoanstva biti tretirana kao povjerljivi materijal zatien sigurnosnim mjerama usvojenim od strane
Ureda (tuitelja, op. ur.). Svjedoanstva su dio projekta HIC-a, koji se vodio pod nazivom Studija o Opini Prijedor, opina u sjeverozapadnoj Bosni: navodi o genocidu i masovnim krenjima elementarnih ljudskih prava. Projekt je pismeno (Bergen,
28. lipnja 1994.) pohvalila Ekspertna komisija UN-a, osnovana prema Rezoluciji 780
(1992.) Vijea sigurnosti UN-a, naglasivi u dopisu da je svim izjavama preivjelih
rukovano po striktnim zahtjevima za povjerljivou, a istoga se dralo i urednitvo
ove knjige u njenom drugom dijelu, u kojem su objavljena svjedoanstva rtava:
U ime Ekspertne komisije elim iskazati zahvalnost za znaajan doprinos u radu
na Projektu Prijedor gi Jadranki Cigelj, g. Luki Gavranoviu i g. Andriji Paviiu i
ostalim djelatnicima Hrvatskog informativnog centra.
Unato nedostatku vremena i UN financiranja, Projekt Prijedor je napravljen
iznad svih optimistikih oekivanja. Blizu 400 preivjelih u dogaajima u Opini Prijedor su bili intervjuirani u razliitim zemljama i kontinentima. Uz to, Projekt Prijedor je usredotoen na izvjetaje lokalnih srpskih medija o dogaajima i usmjeren je na
istraivanje u kontekstu tih dogaaja.
Stotine osoba su prezentirali opise razliitih dijelova dogaaja, te takoer i razliite
dimenzije tih dogaaja meutim razlike su bile samo u detaljima. Gledano openito,
svi su svjedoci isto govorili. Takoer, dostupni izvjetaji srpskih medija i izjave srpskih
voa stranim posjetiteljima u tim podrujima a meu njima su bile i slubene delegacije mnogo ee potvruju ope ukupne informacije koje su dobivene od rtava i
svjedoka.
Izjave su bile izvaene i ubaene u poglavlja u odreenom redu da bi se itatelju
olakalo razumijevanje. Izjave svjedoka nisu bile redigirane ili preraene (sauvane za
nebitne lingvistike korekcije). Neke izjave su bile prevedene na njihovu sadanju verziju engleskog jezika. U takvom organiziranom obliku ove su izjave bile prezentirane
Uredu tuitelja (Meunarodnog suda za zloine za bivu Jugoslaviju) u kolekciji od 4
uvezana sveska na vie od 900 stranica. Ustupanje izjava bilo je 2. svibnja 1994.
Svim izjavama preivjelih rukovano je po striktnim zahtjevima za povjerljivou.
Sve kopije izjava bilo papirnate ili elektronike, bile su prenesene u Ured tuitelja ili
unitene. Niti jedna kopija Projekta Prijedor nije ukljuena ni u jednu bazu podataka.
11
16. lipnja 1994. bile su dovrene dodatne analize, tj. zasebni svezak od 142 stranice
koji e UN na vrijeme objaviti. Final Report of the Commission of Experts (Zavrni izvjetaj Ekspertne komisije) sadri pripadajuu kopiju kratkog saetka analize.
Projekt Prijedor ne bi nikada mogao biti zavren da nije bilo velikodunosti vlada
i individua koji su na poziv UN-a bezrezervno pridonijeli njegovoj izradi. Sve zajedno, nekoliko stotina osoba na razliite je naine pridonijelo izradi Projekta Prijedor.
Zahvaljujem i potujem sve one koji su u njemu sudjelovali. Koristim ovu priliku da u
moje ime zahvalite i svima onima koji su radili pod Vaim nadzorom.
Otkria Projekta Prijedor povjerena su Uredu tuitelja i prezentirana od strane v.
d. tuitelja Grahama T. Blewitta kojeg visoko potujem, a Ured tuitelja toplo preporuujem za daljnju suradnju. Izmeu ostalog, za kontinuitet Projekta Prijedor zasluan
je moj izvrsni prijanji asistent Ekspertne komisije, Mr. Morten Bergsmo koji je sada
zaposlen kao pravni savjetnik u Uredu tuitelja.
Originalne novine koje sam upravo primila od Vas, odnijet u na uvanje u Ured
tuitelja koji u posjetiti idui tjedan.
Iskreno zahvaljujem na Vaoj suradnji
Hanne Sophie Greve, lan komisije
12
P.S. Zahvaljujui Jadranki Cigelj i Andriji Paviiu, meu ostalim, piem sljedeih
par redaka u Analizi u poglavljima o koncentracijskim logorima Omarska i Keraterm.
Uglavnom stradanje svakog individualnog zatvorenika postaje teret za sve zatvorenike. Pod takvim okolnostima malo su to mogli uiniti jedan za drugog. Bilo je oito
da je postojalo malo stvari koje je netko mogao uiniti da bi bile od neke pomoi. Ali
kada se radi o ivotu i smrti, osobnom integritetu i dostojanstvu oni su svi bili bespomone rtve. Nita manju razliku ne pravi injenica da su oni dijelili iste strahote i da
su do odreene mjere jedan drugog mogli podupirati. Takoer, vjerojatno je bilo vano
za one koji su umirali i bili zlostavljani da su tamo postojali svjedoci njihovih patnji, ili
u najmanju ruku svjedoci cjelokupne situacije.
elim Vam sve najbolje u vaem daljnjem radu
H. S. Greve
13
UVOD
Ubijanja, unitavanja i drugi oblici zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava
nezaobilazni su pratilac ovjeanstva kroz historiju. Vrhunac toga su masovni zloini u
Prvom i Drugom svjetskom ratu u kojem su desetine miliona ljudi ubijeni. Umjesto ideja
progresa, razvoja i humanizacije ljudskog drutva, na kraju 20. stoljea javlja se destrukcija
u najgorem obliku, sila postaje dominirajui faktor u meunarodnim odnosima a genocid
praksa u oruanim sukobima. Paradigma toga je postala velikosrpska agresija na Republiku Bosnu i Hecegovinu (dalje u tekstu R BiH) koja je pokazala svu veliinu zloina koje su
poinile srpske vojne i policijske snage.1 Velikosrpska politika imala je svoju osnovu u teritorijalnom ekspanzionizmu na raun susjeda.2 Brojni su velikosrpski planovi i projekti koji
imaju svoj kontinuitet blizu dvije stotine godina. U razliitim vremenskim periodima srpski intelektualci, politiari i vjerski autoriteti su promovirali i realizirali te velikodravne
projekte i programe. Pokuavajui u praksi provesti ovu velikodravnu politiku na prostoru R BiH srpske vojne i policijske snage su poinile genocid. U dosadanjim postupcima
pred Meunarodnim kaznenim sudom za bivu Jugoslaviju (dalje u tekstu MKSJ) potvreno je da su srpske snage poinile genocid u sigurnoj zoni UN-a Srebrenica.
Prema definiciji genocid predstavlja planirano injenje masovnih zloina, to nije pojedinani incident; on je u sutini zloin irih razmjera, zloin nad zloinima, i za posljedicu ima masovnu povredu proklamiranih univerzalnih ljudskih prava. Genocid je zloin
usmjeren protiv osnovnih naela humanizma, prava ovjeka i meunarodnog humanitarnog prava u cjelini. Za njega se moe kazati da je vrhunac ovjeije nehumanosti prema
ovjeku.3
Primjenjujui ono to je reklo albeno vijee, jasno je, na osnovu dokaza pred Pretresnim vijeem,
da je, od poetka 1992. godine do 19. maja 1992. postojalo stanje meunarodnog oruanog sukoba
barem na dijelu teritorije Bosne i Hercegovine. To je bio oruani sukob izmeu snaga Republike Bosne i Hercegovine s jedne strane i snaga Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora), odnosno JNA (kasnije VJ), koje su djelovale sa razliitim paravojnim snagama i snagama bosanskih Srba,
s druge. Mada su snage VJ ostale ukljuene u oruani sukob i nakon tog datuma, o prirodi odnosa
izmeu VJ i snaga bosanskih Srba od tog datuma, a otuda i o prirodi sukoba u podrujima kojima
se ovaj predmet bavi, raspravlja se prilikom razmatranja lana 2 Statuta. Za sada je dovoljno rei da
je nivo intenziteta sukoba, ukljuujui uee JNA ili VJ u sukobu, bio dovoljan da se ispune uslovi
za postojanje meunarodnog oruanog sukoba prema odredbama Statuta. International Criminal
Tribunal for the former Yugoslavia (dalje u tekstu ICTY), Predmet br. IT-94-1-T, Tuilac protiv Duka Tadia, Presuda u predmetu Duko Tadi (dalje u tekstu ICTY, Presuda u predmetu Duko Tadi),
paragraf 569.
2
Mujo Demirovi, Bosna i Bonjaci u srpskoj politici, Ekonomski fakultet u Bihau, Biha, 1999, str.
131.
3
Steven L. B. Jensen, Genocid: sluajevi, poreenja i savremene rasprave, Institut za istraivanje zloina
protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo, 2007, str. 161.
1
19
Prijedor je opina koja je po veliini zloina i broju nestalih osoba, ali i po broju masovnih grobnica, meu prvima u Bosni i Hercegovini. Ubijeno je vie hiljada Bonjaka
i Hrvata, desetine hiljada ne-Srba bilo je nezakonito zatoeno, srueno je vie desetina
vjerskih objekata, poruen je velik broj stambenih objekata, skoro cjelokupno bonjako
i hrvatsko stanovnitvo je protjerano iz svojih domova. U dosadanjm sudskim postupcima pred MKSJ za opinu Prijedor nije donesena pravosnana presuda za genocid, ali nesporno je da su svi elementi genocida bili prisutni prilikom injenja masovnih zloina.4 U
Prijedoru se u potpunosti provodila genocidna velikosrpska politika koja e po Bonjake i
Hrvate ostaviti nesagledive posljedice. Sve je poelo proglaenjem tzv. srpske optine Prijedor 7. januara 1992. godine. Nastavljeno je nasilnim i protupravnim preuzimanjem vlasti u Prijedoru od strane SDS-a a uz pomo i podrku jedinica JNA i srpske policije. Ovaj
protustavni in bio je uvod u naredne dogaaje.
Najtei zloini nad Bonjacima i Hrvatima sa podruja opine Prijedor trajali su kontinuirano u periodu maj-oktobar 1992. godine, a kasnije do kraja 1995. godine taj intenzitet je bio slabiji. Najmasovnija ubijanja deavala su se od maja do kraja augusta 1992. godine. U Prijedoru je izvren masovni zloin, masovno, namjerno, organizovano ubijanje i
nasilno protjerivanje Bonjaka i Hrvata. Ubijanje Bonjaka i Hrvata u logorima trajalo je
svakodnevno.
Prve deportacije i prisilno protjerivanje stanovnitva nesrpske nacionalnosti poinje
ve poetkom juna kada je iz logora Trnopolje protjerano vie od 1.000 Bonjaka i Hrvata.
Po uhodanom scenariju, nasilna protjerivanja su trajala dok skoro cjelokupno bonjako i
hrvatsko stanovnitvo sa podruja opine Prijedor nije protjerano. Nasilni progoni praeni su pljakom novca, zlata i drugih vrijednosti.
U Prijedoru je izvreno unitenje tragova kulture, duhovnosti, vjerskih obiljeja Bonjaka i Hrvata. U Prijedoru su srpske vojne i policijske snage, organizovano i namjerno
izvrile unitavanje grada, itava gradska i prigradska naselja u kojima su preteno ivjeli
Bonjaci i Hrvati potpuno su unitena a imovina opljakana. Na mjestima na kojima su bili
vrijedni spomenici bosanskohercegovake kulture zloinci su napravili parkiralita i druge sline objekte. U Prijedoru je namjerno i organizovano izvreno unitavanje bonjake
i hrvatske odnosno bosanskohercegovake kulture i tradicije. Unitene su i minirane sve
damije i katolike crkve, unitena su mezarja i groblja.
U Prijedoru je izvren masovni zloin namjernog i organizovanog muenja u koncentracionim logorima smrti. U tri najpoznatija logora smrti Omarska, Trnopolje i Keraterm
ubijeno je i mueno vie od 31.000 Bonjaka i Hrvata (od toga je ubijeno njih blizu 1.000).
4
red MKSJ se vodi sudski postupak u predmetima Radovan Karadi i Ratko Mladi koji su optueP
ni izmeu ostalog i za genocid u opini Prijedor.
20
Koncentracioni logori koje su Srbi formirali postala su najpoznatija muilita na tlu Europe od Drugog svjetskog rata.5 Meutim, muenja, ubijanja i neovjena postupanja prema
Bonjacima i Hrvatima nisu samo karakteristina za Prijedor i Bosansku krajinu, ve i za
cijelo podruje Bosne i Hercegovine. Poseban sluaj naruavanja mentalnog integriteta cijelih porodica je odvoenje u nepoznato i nestanak njihovih najmilijih. Za veliki broj porodica ovo naruavanje mentalnog integriteta traje i danas. Jo uvijek jedan broj Prijedorana ne zna nita o svojim najmilijima. Tako su, primjerice, u porodici Bai iz sela Zecovi
za jedan dan zloinci ubili jedanaestero djece starosti od tri (3) do sedamnaest (17) godina
iji posmrtni ostaci ni do danas nisu pronaeni.
U opini Prijedor je organizirano izvren zloin masovnog silovanja. Prema nekim
procjenama silovano je vie stotina Prijedoranki. Silovanja su vrena sistematski kako u
logorima tako u kuama i policijskim stanicama. Silovane su djevojice od dvanaest godina i starice preko ezdeset godina starosti. Silovanja su vrena pojedinano ili grupno. Prilikom izvoenja samog ina silovanja rtvama su nanoene ozljede noevima, udarcima
kundakom puaka ili pesnica. Silovanja kao oblik muenja i surovosti bila su smiljena kao
mjera za etniko ienje. Ono je bilo instrument i metoda velikosrpske politike.
Kao posljedica agresije i provoenja genocidne politike ubijeno je preko 3.200 osoba
oba pola i svih starosnih dobi. Prema podacima Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine (dalje u tekstu INO BiH) na podruju opine Prijedor do danas je ekshumirano 69
masovnih grobnica, vie stotina zajednikih i pojedinanih grobnica. Pored grobnica ekshumiranih na teritoriji opine Prijedor, posmrtni ostaci ubijenih Bonjaka i Hrvata opine
Prijedor pronalaeni su u grobnicama u opinama Banja Luka, Bosanski Brod, Beograd,
Bosanska Dubica, Bosanska Gradika, Bosanska Krupa, Bosanski Novi, Hrvatska Kostajnica, Otra Luka, Sarajevo, Sanski Most, Skender-Vakuf. Meu ekshumiranim, identifikovanim i nestalim je 102 djece i 263 ene od ukupnog broja ubijenih.6
Civili, bolesni, nezakonito zatoeni, medicinsko osoblje, ratni zarobljenici, vjersko
osoblje i druge osobe koje su zatiene po enevskim konvencijama, bili su mete srpskih
vojnih i policijskih snaga. Posebno su ubijani intelektualci i ljudi koji su obavljali odreene drutvene funkcije na podruju opine Prijedor. U Prijedoru su zloinci najvei broj
intelektualaca, Bonjaka i Hrvata ubili ili raselili irom svijeta. Sa sigurnou se moe rei
da Prijedor predstavlja paradigmu zloina nad Bonjacima i Hrvatima na prostoru R BiH.
irom svijeta poznate su slike iz logora Omarska i Trnopolje. Logora Ali Fikret je primjer muenja
i tortura kroz koje su prolazili logorai. Upravo zahvaljujui ovim snimcima i reakciji svjetske javnosti poelo je i zatvaranje ovih logora smrti.
6
Arhiv Instituta za nestale osobe BiH-Podruni ured Biha (AINOBiHPUB), Baza podataka.
5
21
Na slici je logor Trnopolje (a ne Omarska kako pie u tekstu)
22
I DIO
PRIJEDOR UOI AGRESIJE
I.1 Opina Prijedor - osnovne karakteristike

Opina Prijedor se nalazi na sjeverozapadu BiH i zauzima centralno mjesto na
podruju Bosanske krajine. Povrina ove opine je 834 km2, nadmorska visina je 135
metara. Opina Prijedor je prema popisu stanovnitva iz 1991. godine brojila ukupno 112.543 stanovnika, od kojih se 49.351 ili (43,9%) izjasnilo kao Bonjaci; 47.581
ili (42,3%) izjasnilo se kao Srbi; 6.316 (5,6%) kao Hrvati, 6.459 ili (5,7%) kao Jugosloveni; 2.836 ili (2,5%) stanovnika se izjasnilo kao pripadnici drugih nacionalnosti.7
Prema popisu stanovnitva iz 1991. godine u gradu Prijedoru je ivjelo 34.635 stanovnika, a 77.908 je ivjelo van gradskog podruja. Opina Prijedor ima 77 naselja.
Prema rezultatima popisa Bonjaci su u opini Prijedor bili najbrojnija etnika zajednica. Prije agresije na R BiH veina Bonjaka ivjela je u naseljima Biani, arakovo, ejreci, ela, Donja Ljubija, Donja Puharska, Hambarine, Kamiani, Kevljani,
Kozarac, Kozarua, Rakovani, Rizvanovii, Trnopolje i Zecovi. Srbi su inili veinu
u mjestima Boii, Breziani, Busnovi, Cikote, irkin Polje, Donja Dragotinja, Donji
Orlovci, Donji Volar, Gomjenica, Gornja Dragotinja, Gornji Jelovac, Gradina, Jutrogota, Lamovita, Marika, Miska Glava, Omarska, Orlovaa, Petrov Gaj, Rakelii,
Rasavci, Tukovi i Veliko Palanite. Najvie Hrvata ivjelo je u Ljubiji, Donjoj Ljubiji,
Gornjoj Ravskoj, Ljeskarama, Miskoj Glavi i urkovcu. U gradu Prijedoru neto vie
ivjelo je Srba u odnosu na Bonjake i Hrvate.8 Gradska naselja su bila mjeovitog
nacionalnog sastava sa podjednakim brojem Bonjaka i Srba.
Nezadovoljni popisom stanovnitva, elnici Srpske demokratske stranke (dalje u
tekstu SDS-a) Prijedora, politike stranke koja se predstavljala kao zastupnik srpskih
nacionalnih interesa, traili su od Republikog sekretarijata za statistiku da se u opini Prijedor popis stanovnitva ponovi.
Prije agresije na R BiH Prijedor je spadao u privredno razvijenije opine u BiH.
Glavni nosioci razvoja bili su rudnik eljezne rude Ljubija sa svojim kopovima, tvornica papira Celpak, fabrika keramikih ploica Keraterm, fabrika vafla Mira Cikota,
Ciglana i druga preduzea.9 Prijedor je imao izuzetnu prometnu povezanost eljeznikom i putnom infrastrukturom to je bilo znaajno za privredni razvoj ovog
kraja. Opina Prijedor, upravo zbog velikog broja Bonjaka, ekonomski monih i
velikim brojem intelektualaca, smjetena u srcu Bosanske krajine (koja je trebala bi tnika obiljeja stanovnitva, Zavod za statistiku R BiH, Sarajevo, 1993, str. 18.
E
Nacionalni sastav stanovnitva, Rezultati za Republiku po optinama i naseljenim mjestima 1991,
Statistiki bilten br. 234, Dravni zavod za statistiku R BiH, Sarajevo, 1993, http://hr.wikipedia.org/
wiki/Prijedor, ttp://www.prijedorgrad.org/programCir.aspx?programCode=33&Mjesne-zajednice.
9
Rasim Musi, Prijedor - sjeanje za nezaborav, Udruenje logoraa Biha, Biha, 2001, str. 29.
7
8
25
ti jezgra budue zapadne srpske drave) bila je velika smetnja svim velikosrpskim
planovima. Zbog svog geostratekog poloaja opina Prijedor se nala na putu realizacije ideje stvaranja velike Srbije, jer kako se navodi u Presudi MKSJ u predmetu
Duko Tadi: Optina Prijedor bila je znaajna za Srbe zbog toga to je predstavljala
dio kopnenog koridora koji je spajao srpska podruja u hrvatskoj Krajini na zapadu
sa Srbijom i Crnom Gorom na istoku i jugu.10
Cilj Srbije, JNA i srpskih politikih stranaka, bilo je stvaranje zapadnog produetka Srbije pod srpskom kontrolom, uzimajui dijelove Hrvatske i teritoriju Bosne
i Hercegovine. Zajedno sa Srbijom, dvije autonomne pokrajine i Crnom Gorom, to
bi inilo novu, manju Jugoslaviju sa veinskim srpskim stanovnitvom.11 Realizacija
ovog projekta nije se mogla provesti bez napada na nesrpsko stanovnitvo u R BiH.
U realizaciji ove velikosrpske politike smetnja su bili Bonjaci i Hrvati koji su inili
veinu stanovnitva BiH.
I.2. Politike prilike u Prijedoru prije agresije na R BiH

Kriza u Jugoslaviji zahvatila je sve segmente drutva to je neminovno vodilo njenom raspadu. Dva glavna stuba na kojima je poivala Socijalistika Federativna Republika Jugoslavija (dalje u tekstu SFRJ), Jugoslovenska narodna armija (dalje u tekstu JNA) i Savez komunista Jugoslavije (dalje u tekstu SKJ) proivljavaju krizu koja
je vodila disoluciji SFRJ. Na 14. vanrednom kongresu u januaru 1990. SKJ doivljava
potpuni raspad, a JNA se transformie iz vojske svih naroda u vojsku jednog naroda, otvorenim stavljanjem na stranu jednog (srpskog) naroda.12 Definitivan raspad
SKJ oznaio je poetak raspada SFRJ i proces stvaranja novih drava na ovom prostoru. Nakon raspada SKJ u Socijalistikoj republici Bosni i Hercegovini (dalje u tekstu SR BiH) pojaan je proces nazvan demokratizacijom politikog ivota. Centralni
komitet Saveza komunista Bosne i Hercegovine (dalje u tekstu CK SK BiH) donio je
odluku o slobodi organiziranja politikih partija.
Profilacija politike scene je rezultirala pojavom nacionalnih stranaka. Na prostoru SR BiH izdiferencirale su se tri nacionalne stranke: muslimanska-Bonjaka,
Stranka demokratske akcije (dalje u tekstu SDA), Srpska demokratska stranka (dalje u tekstu SDS) i stranka Hrvata, Hrvatska demokratska zajednica (dalje u tekstu
ICTY, Presuda u predmetu Duko Tadi, paragraf 127.
Isto, paragraf 84.
12
Mehmedalija Boji, Historija Bosne i Bonjaka, ahinpai, Sarajevo, 2001, str. 289.
10
11
26
HDZ), koje su i stranke pobjednice na prvim viestranakim izborima. Sudbinu daljeg opstanka i funkcionisanja SR BiH jedan broj politikih partija vezivao je za opstanak u zajednikoj saveznoj dravi, a jedan dio govori o samostalnoj, suverenoj i
ravnopravnoj republici sa drugim republikama i moguoj vezi sa prethodno demokratiziranom Jugoslavijom.
Prvi viestranaki izbori u opini Prijedor odrani su 18. novembra 1990. godine. Na izborima tri nacionalne stranke SDA, SDS i HDZ osvojili su 60 poslanikih
mandata od ukupno 90 poslanikih mjesta u Skuptini opine Prijedor. Preostale poslanike mandate dobili su Savez komunistaSocijalistika demokratska partija, Savez reformskih snaga Jugoslavije, Demokratski socijalistiki savez i Demokratski savez. Pobjednike stranke SDA (osvojila 30 poslanikih mjesta), SDS (28 poslanikih
mjesta) i HDZ (2 poslanika mandata) formirale su vlast u opini Prijedor.13 Prema
predizbornom meustranakom dogovoru raspodijeljene su i funkcije u opinskoj
administraciji. Na konstituirajuoj sjednici Skuptine opine Prijedor odranoj 4.
januara 1991. godine za predsjednika Skuptine opine Prijedor izabran je profesor
Muhamed ehaji, za potpredsjednika Skuptine izabran je dr. Milomir Staki, za
predsjednika Izvrnog odbora Skuptine opine izabran je Milan Kovaevi, a Duan
Balti izabran je za sekretara Skuptine opine. Pored ovih opinskih funkcionera,
izabrani su nosioci policijskih funkcija, direktori preduzea, javnih ustanova i drugih organa vlasti opine.
Rat u R Sloveniji i R Hrvatskoj 1991. godine osjetio se u punom kapacitetu i
na prostoru Bosne i Hercegovine. Agresija JNA i srpskih vojnih i policijskih jedinica na prostoru R Hrvatske svakodnevno se uo u graninim dijelovima, odlazak i dolazak jedinica JNA sa ratita postalo je svakodnevnica o emu su svjedoili
stanovnici opine Prijedor. Propagandna mainerija JNA imala je za cilj prikriti i
opravdati agresiju na R Hrvatsku. U funkciji irenja propagande i irenja lai u augustu 1991. godine dobrovoljaka jedinica JNA Vukovi s Vuijaka zauzela je odailja na Kozari i onemoguila emitovanje programa TV-Sarajevo. Umjesto TV-Sarajevo emitovan je program TV-Beograd. Ovim je poeo medijski obraun sa svima
onima koji su zagovarali nezavisnu BiH. Propagandna mainerija imala je za cilj
mobilizaciju srpskog stanovnitva, sa jedne strane, i satanizaciju Bonjaka i Hrvata,
sa druge strane.14 Podrku ovoj kampanji pruio je i list Kozarski vjesnik. O znaaju
koji je ovaj list imao u tom periodu svjedoi i navod iz Presude MKSJ u predmetu Milomir Staki: Optinske novine Kozarski vjesnik poele su objavljivati navo13
14
epubliki zavod za statistiku, Statistiki bilten br. 223, Sarajevo, 1991.

R
Nusret Sivac, Kolika je u Prijedoru arija, Bonik, Sarajevo, 1995, str. 53.
27
de kojima su ocrnjivale nesrbe. Srpska sredstva javnog informisanja propagirala su

ideju da se Srbi moraju naoruati kako opet ne bi doivjeli situaciju u kojoj su se
nali u Drugom svjetskom ratu kada je nad Srbima izvren masakr. U tampi su se
esto kao sinonimi za nesrpsko stanovnitvo koristili izrazi poput ustae, mudahedini i Zelene beretke. Radio Prijedor je irio propagandu govorei o Hrvatima i Muslimanima na pogrdan nain.15
Po uzoru na deavanja u R Hrvatskoj SDS je otpoela sa aktivnostima naoruavanja srpskog stanovnitva, stvaranje paralelnih organa vlasti, psiholoko-propagandne aktivnosti, koje su za cilj imale homogenizaciju srpskog naroda i druge aktivnosti usmjerene na pripreme za predstojee dogaaje.16 Da politika koju je vodila
SDS nije imala za cilj mirno rjeavanje pitanja budunosti SR BiH, najbolje ilustrira
sjednica Skuptine SR BiH odrana 15. oktobra 1991. godine, na kojoj je Radovan
Karadi rekao: Ovo je put na koji vi hoete da izvedete Bosnu i Hercegovinu, ista
ona autostrada pakla i stradanja kojom su poli Slovenija i Hrvatska. Nemojte da
mislite da neete odvesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, a muslimanski narod moda u nestanak. Jer muslimanski narod ne moe da se odbrani ako bude rat ovde.17
Ove izreene prijetnje Radovan Karadi je pokuao da ostvari u periodu 1992-1995.
godine. Posljedice ove Karadieve politike su katastrofalne, ubijeno je vie od stotinu hiljada graana R BiH, nasilno protjerano blizu 2.000.000 ljudi, nezakonito zatoeno preko 200.000 osoba, opljakana i unitena privatna i drutvena imovina,
porueni i opljakani vjerski objekti i izvreni drugi zloini protiv ovjenosti i meunarodnog prava.
Nakon ovakvih poruka i svakodnevnih razmimoilaenja u kljunim politikim
pitanjima neminovno su vodila u daljnja politika neslaganja. Naputajui rad u
ICTY, Predmet IT-97-24-T, Tuilac protiv Milomira Stakia, Presuda u predmetu Milomir Staki (dalje u tekstu: Presuda u predmetu Milomir Staki), paragraf 52, fusnote 44, 45 i 46.
16
O pripremama SDS-a za preuzimanje apsolutne vlasti govori Izvjetaj Patrik J. Treanora za potrebe
suenja pred MKSJ u predmetu Krajinik i Plavi (IT-00-39&40) gdje je navedeno: Cijele 1991.
godine rukovodstvo bosanskih Srba je vodilo politiku regionalizacije, tj. kao zasebne regije organizovalo podruja u kojima su Srbi predstavljali relativnu veinu iskoritavajui za taj cilj koncept
zajednica optina. Inicirajui formiranje regionalnih organa vlasti irom BiH-a, SDS se dakle prilino rano poeo pripremati da na kraju de facto preuzme vlast na dijelovima teritorije BiH gdje ive
Srbi. Mnoge od tih priprema vrene su konspirativno i u tajnosti. Patrik J. Treanor, Rukovodstvo
bosanskih Srba 1990-1992. - Izvjetaj o istraivanju pripremljen za predmet Krajinik i Plavi (IT00-39&40) objavljen u: Sonja Biserko, BiH - Jezgro velikosrpskog projekta, Helsinki odbor za ljudska
prava u Srbiji, Beograd, 2006, str. 202.
17
Kosta Nikoli, Bosna i Hercegovina u vreme raspada SFRJ 1990-1992 - Tematska zbirka dokumenata,
Fond za humanitarno pravo-Institut za savremenu istoriju, Beograd, 2011, str. 22.
15
28
Skuptini SR BiH i formirajui paralelnu Skuptinu, srpski poslanici su poslali jasnu poruku. Ono to poslanici iz reda srpskog naroda nisu mogli postii u Skuptini SR BiH, to su radili na nain da su nelegalno formirali paralelne organe vlasti.
Poslanici SDS-a u Skuptini SR BiH osnovali su 24. oktobra 1991. godine Skuptinu
srpskog naroda u Bosni i Hercegovini (dalje u tekstu: Skuptina Srpske Republike BiH) i izabrali Momila Krajinika za predsjednika Skuptine Srpske Republike
BiH. Skuptina Srpske Republike BiH je 9. januara 1992. godine proglasila Srpsku
Republiku BiH, koja e 12. augusta 1992. godine, biti preimenovana u Republiku
Srpsku (dalje u tekstu: RS). Ova samoproglaena paradravna tvorevina sastojala se
od tzv. srpskih autonomnih regija i oblasti, meu kojima je bila i Autonomna regija
Krajina (u dijelu izvora spominje se i kao Autonomna regija Bosanska Krajina).18
Autonomna regija Krajina (dalje u tekstu ARK-a) je nastala iz Zajednice optina
Bosanske krajine (dalje u tekstu ZOBK-a) koja je osnovana 10. aprila 1991. godine, u iji sastav su ule opine sa veinskim srpskim stanovnitvom. Na 16. sjednici
Skuptine ZOBK-a 16. septembra 1991. godine ZOBK-a je transformirana u ARKu.19 Novoformirana Skuptina usvojila je odluku o plebiscitu srpskog naroda u BiH
koja je trebala dati odgovor na pitanje ostanka BiH u Jugoslaviji. Na plebiscitu odranom 9. i 10. decembra 1991. godine velikom veinom glasova Srbi su odluili da
ostanu dio SFRJ. Istovremeno i na podruju opine Prijedor odran je plebiscit srpskog naroda. Kakvi su bili rezultati plebiscita u opini Prijedor navedeno je u presudi MKSJ u predmetu Milomir Staki: Uesnici plebiscita, koji je odran 9. i 10.
novembra 1991, dobili su razliite glasake listie ovisno o tome jesu li bili Srbi ili
nisu. Prema pisanju nedjeljnika Kozarski vjesnik, u plebiscitu je uestvovalo 45.003
Srba prijavljenih u optini Prijedor, kao i 2.035 ljudi svrstanih u kategoriju nesrba.
Za Bosnu i Hercegovinu u sastavu zajednike jugoslavenske drave glasalo je 99,9%
Srba i 98,8% nesrba.20
Nedugo nakon formiranja vlasti u opini Prijedor dolo je do razmimoilaenja
na politikom planu. Posebno su do izraaja dole razlike u pogledu budueg statusa
SR BiH unutar Jugoslavije. Kolike su bile politike razlike u opini Prijedor vidljivo
je iz presude MKSJ u predmetu Duko Tadi: Na politikom planu, posljednji sastanak Skuptine optine Prijedor prije preuzimanja bio je vrlo buran. SDS je htjela
ostati sa Srbijom kao dio Jugoslavije, naglaavajui da svi Srbi trebaju ostati u jednoj
Mujo Begi, U opsadi 1201 dan-sigurna zona UN-a Biha, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo, 2013, str. 69.
19
Osnovana Zajednica optina Bosanske krajine, Politika br. 27841, 11. IV. 1991, str. 9.
20
ICTY, Presuda u predmetu Milomir Staki, paragraf 57.
18
29
dravi. Zbog ovog neslaganja sa ne-Srbima, koji su eljeli da se povuku iz federacije, SDS je predloila podjelu optine Prijedor. Proglasila je 70% teritorije srpskom i
objavila kartu na kojoj je optina podijeljena izmeu Srba i Muslimana. Muslimanima su dodijeljena okolna sela i dio grada Prijedora u kojem su ivjeli uglavnom
Muslimani, dok je centralni dio grada Prijedora, ukljuujui sve institucije i skoro
svu industriju, bio rezerviran za Srbe. Muslimani su se bunili, s tim da je predsjednik lokalnog SDA predloio da izvjesna podruja, ukljuujui i sam grad Prijedor,
ostanu neutralna, naglaavajui da bi stvarno provoenje takve podjele u svakom
sluaju bilo veoma teko zbog velike izmijeanosti raznih etnikih grupa.21 Konani
politiki razlaz doao je nakon provedenog referenduma za nezavisnost Bosne i Hercegovine.22 Nakon objavljivanja rezultata referenduma 3. marta 1992. godine, Bosna
i Hercegovina je proglasila nezavisnost. Zemlje lanice Europske zajednice, 6. aprila
1992. godine priznale su Bosnu i Hercegovinu kao suverenu a SAD i R Hrvatska 7.
aprila 1992. godine. Njihovim putem krenule su i druge zemlje koje su priznale suverenitet R BiH.
Istovremeno, u Prijedoru je dolo do potpune polarizacije politikih prilika. Politika SDS-a u Prijedoru nije bila politika dobrih namjera, nego politika koja je za rezultat imala hiljade ubijenih. Od prvog dana dolaska na vlast nisu postojale iskrene
namjere od strane takve politike.23 U tom smislu razgovori i prijedlozi oko podjele
teritorije opine, formiranje vlasti i druga pitanja imala su potpuno druge namjere.24
U prvom redu htjeli su dobiti na vremenu i procijeniti stvarnu snagu Bonjaka i Hrvata da se vojno suprotstave namjerama preuzimanja vlasti i potpune kontrole na
prostoru opine Prijedor. Ova politika svoju potvrdnost je dobila nakon nezakonitog
i neustavnog preuzimanja vlasti u opini Prijedor od strane SDS-a.

Od ukupnog broja glasaa (3.253.847) na referendum je izalo 2.073.568 graana (64,31%). Od
ukupnog broja vaeih glasakih listia, 2.061.932 ih je bilo ZA (99,44%), a protiv je glasalo 6.037
glasaa (0,29%). Omer Ibrahimagi, Dravno-pravni razvitak Bosne i Hercegovine, VKBI, Sarajevo,
1998, str. 45.
23
R. Musi, nav. dj., str. 30.
24
N. Sivac, nav. dj., str. 57.
21
22
30
I.3. Formiranje tzv. srpske optine Prijedor

Proces derogiranja legalnih struktura vlasti u SR BiH poinje sa formiranjem
srpskih paralelnih institucija vlasti na svim nivoima. Prva paralelna institucija srpskog naroda formirana je u proljee 1991. godine. Prva pararegionalna zajednica koja je osnovana jo 10. aprila 1991. na prostoru BiH bila je ZOBK-a. Kako se navodi u
presudi MKSJ u predmetu Milomir Staki: Oekujui da e se Bosna i Hercegovina
otcijepiti od Jugoslavije, rukovodstvo bosanskih Srba je ve u aprilu 1991. godine
oformilo Zajednicu optina Bosanske Krajine (ZOBK), koju su inili predstavnici
optina s veinskim srpskim stanovnitvom.25 Ova zajednica opina je u septembru
1991. godine preimenovana u ARK-a. Glavni nosilac ovog projekta bila je SDS BiH.
Glavni zadatak SDS-a bio je stvoriti regije i oblasti pod njihovom kontrolom na nain da mjesta i opine u kojima su ivjeli Srbi, i kao veinsko i kao manjinsko stanovnitvo, povee u regije i oblasti. Ovaj jednostrani, neustavni i nezakoniti in jasno
je slao poruku ostalim narodima u SR BiH. Cilj osnivanja paralelnih organa vlasti
bio je da se ti prostori izdvoje kao posebne politiko-upravne cjeline koje nisu pod
kontrolom legalnih i legitimnih organa vlasti SR BiH. Ovim inom SDS je otpoela
sa procesom stvaranja etnikih ekskluziviteta, odnosno etniki iste srpske drave.
Kakva je bila uloga SDS-a u stvaranju paralelnih, neustavnih institucija, najbolje se
vidi iz izjava najviih funkcionera SDS-a. U Presudi MKSJ u predmetu Momilo Krajinik navodi se: U julu 1991. Karadi je iznio stav da je SDS u stanju, ako bude potrebno, da u veoma kratkom vremenu stvori paralelne dravne strukture.26 Cilj osnivanja ARK-a bio je njegovo ujedinjenje sa istim paradravnim projektom u R Hrvatskoj.
Jedan od velikodravnih projekata pod nazivom Bosanska krajina konstitutivni inilac
nove jugoslovenske federacije27 zagovara projekat zajednikog ujedinjenja tzv. Srpske autonomne oblasti Krajina (dalje u tekstu SAO Krajina), odnosno kasnije tzv. Republike
Srpske Krajine (dalje u tekstu: RSK) u Hrvatskoj i ARK-a.28 Ovaj elaborat uraen je decembra 1991. godine na Ekonomskom institutu u Banjoj Luci. Usvojen je na XI sjednici Skuptine ARK-a 8. januara 1992. godine. Velikodravni projekat Bosanska krajina
konstitutivni inilac nove jugoslovenske federacije je elaborat kojim su precizirani ciljevi
velikodravne politike na prostoru Bosanske krajine i tzv. RSK na prostoru R Hrvatske.
ICTY, Presuda u predmetu Momilo Krajinik, fusnote 136 i 137, paragraf 56.
27
Arhiv muzeja Unsko-sanskog kantona (dalje AMUSK), Zbirka dokumenata, Bosanska krajina konstitutivni inilac nove jugoslovenske federacije, Ekonomski institut Ekonomskog fakulteta, Banja Luka, decembar 1991.
28
Deklaracija o ujedinjenju Zajednice optina Bosanske krajine i Srpske autonomne oblasti krajina broj
139/91-2 od 27. juna 1991. godine, objavljeno u M. Begi, nav. dj., str. 71-72.
25
26
31
Prostor SFRJ po velikosrpskom projektu iz 1991. godine29

U navedenom elaboratu mogu se vidjeti kljuna stajalita autora da e Bosanska
krajina, zajedno sa RSK, initi u geografskom pogledu zapadni dio nove Jugoslavije.
Pozivajui se na logiku demografsko-historijskih i geopolitikih kriterija smatraju da:
Bosanska krajina trebalo bi da se ujedini sa dijelovima Srpske Republike Krajine, Likom, Kordunom, Banijom i zapadnim dijelovima Slavonije, a Baranja i istoni dijelovi
Slavonije prisajedinie se Vojvodini.30 U tom kontekstu poduzimani su konkretni po29
30
. Begi, nav. dj., str. 79.

M
AMUSK, Zbirka dokumenata, Bosanska krajina konstitutivni inilac nove jugoslovenske federacije,
Ekonomski institut Ekonomskog fakulteta, Banja Luka, decembar 1991.; O tome je u svojoj knjizi
Velika Britanija i Balkan od 1991. do danas (Detecta, Zagreb, 2001., str. 66) Carol Hodge napisala:
Bosanska Krajina imala se spojiti s Krajinom u Hrvatskoj, zapadnom Slavonijom, Likom, Banovinom i Kordunom, a istona Slavonija i Baranja s Vojvodinom, dok bi se Doboj ukljuio u bosansku Krajinu i povezao s Bijeljinom, gradom na sjeveroistoku BiH, te s Beogradom. Zajedno, knin-
32
tezi rukovodstava ARK-a i RSK na ujedinjenju i zajednikom djelovanju. Ugovorom

o saradnji ZOBK-a i SAO Krajine od 27. juna 1991. godine predviena je integracija
ova dva paradravna projekta. Na osnovu navedenog dokumenta na prostoru nekoliko opina poduzimane su aktivnosti na realizaciji navednih ciljeva iz dokumenta.
Nakon regionalnih paradravnih projekata na lokalnom nivou trebalo je stvoriti
paralelne institucije i na nivou opina. Plansko i organizirano formiranje tzv. srpskih
optina otpoinje na osnovu detaljnih uputa sadranih u Uputstvu o organizovanju
i djelovanju organa srpskog naroda u Bosni i Hercegovini u vanrednim okolnostima
(dalje u tekstu: Uputstvo od 19. decembra 1991.) kojeg je donio Glavni odbor SDS-a
19. decembra 1991. godine a namijenjen je opinskim odborima SDS-a.31 Formiranje i organizacija tzv. srpskih optina prema Uputstvu od 19. decembra 1991. predvia se u dvije varijante:
1. Varijanta A predvia da u opinama u kojima su Srbi veina treba derogirati
zakone SR BiH i potovati upute novoformiranih srpskih paradravnih institucija,
2. Varijanta B predvia da u opinama gdje su Srbi manjina treba izvriti podjelu postojee i stvaranje nove srpske opine u naseljima sa srpskom veinom.
Kako je SDS BiH bila nosilac ovog projekta, njeni najvii elnici insistirali su na
uvoenju paralelizma na nivou opina bez obzira na nacionalnu zastupljenost stanovnitva u opinama. Radovan Karadi je u govoru odranom u novembru 1991.
godine, predstavnicima opina, lanovima SDS-a, dao uputstvo da u svojim opinama, regijama i mjesnim zajednicama uvedu vlast koja e se u potpunosti sastojati od
Srba. Skuptina srpskog naroda u BiH izglasala je 11. decembra 1991. preporuku za
osnivanje posebnih srpskih optina.32 U preporuci o osnivanju Skuptina optina srpskog naroda u Bosni i Hercegovini odbornicima SDS-a je predloeno da donesu odluku o osnivanju Skuptina optina srpskog naroda koja e biti usklaena sa Odlukaska i bosanska Krajina zauzimale bi 30.354 kvadratna kilometra, a na tome podruju, koje bi imalo
izlaz na more juno od Zadra, ivjelo bi 1,6 milijuna ljudi. Voe bosanskoherecegovakih Srba imali su politiku i novanu potporu Beograda te JNA pod srpskom kontrolom, a jamano su dobro
uoili i povoljno meunarodno ozraje, ukljuujui mirenje meunarodne zajednice s unitavanjem Vukovara i s pokoljem vukovarskih civila, kao i injenicu da je UN brzo i bez ikakvih pitanja
prihvatio mirovni plan za Hrvatsku, izraen u Beogradu. Nespremnost meunarodne zajednice da
u Bosnu i Hercegovinu poalje barem preventivne snage i njezino istodobno instistiranje na opem
i sveobuhvatnom embargu na oruje, jo je vie uvjerilo Srbe u Beogradu i one na Palama da svoje
ciljeve u Bosni i Hercegovini mogu postii prilino nekanjeno.
31
ICTY, Presuda u predmetu Radoslav Branin, paragraf 69.
32
33
ma o formiranju Skuptine srpskog naroda u BiH i statusu funkcionera, rukovodeih

radnika i drugih radnika u republikim dravnim organima.33 U prvom paragrafu te
preporuke pozivaju se klubovi odbornika SDS-a u skuptinama opina da osnuju zasebne tzv. srpske skuptine u onim opinama u kojima ih nadglasavaju drugi lanovi
skuptine opine, usljed ega se veinom glasova donose odluke koje su suprotne interesima srpskog naroda. Odmah nakon donoenja ovih preporuka irom Bosanske
krajine predstavnici SDS-a poeli su sa formiranjem tzv. srpskih optina. I prije donoenja ove preporuke poele su pripreme za stvaranje tzv. srpske optine Bosanska
Krupa. Radovan Karadi je to najavio u septembru 1991. godine, govorei o tome da
e SDS preuzeti vlast u Bosanskoj Krupi. Postupajui po instrukcijama najviih organa SDS-a, i u Prijedoru je pokrenuta politika stvaranja paralelne tzv. srpske optine.
Predsjednik optinskog odbora SDS-a Prijedor Simo Mikovi je na sastanku optinskog odbora SDS-a odranog 2. decembra 1991. godine predlagao 2 varijante rjeenja
budueg statusa opine Prijedor. U presudi MKSJ u predmetu Milomir Staki navodi
se: Rezultati plebiscita su pokazali da 60% birakog tijela ini srpski narod. To otvara dvije mogunosti: 1) ponovni izbori na nivou optine ili 2) ruenje vlasti i stvaranje samostalnih organa. Kasnije e se odluiti koja e se mogunost iskoristiti.34 Iz
navedenih prijedloga SDS-a jasno se moe zaljuiti da oni nisu priznavali niti su bili
zadovoljni rezultatima redovnih izbora i da su spremni da nedemokratski i nasilno
preuzmu vlast. Ova namjera e biti i ostvarena 30. aprila 1992. godine. Sa sigurnou
se moe rei da je opinski odbor SDS-a Prijedor bio nosilac politike nasilnog preuzimanja vlasti za to je dobivao jasne instrukcije i podrku iz vrha SDS-a BiH.35 Kako se
navodi u presudi MKSJ u predmetu Duko Tadi: U Prijedoru je SDS, prema uputama centralne SDS, potajno osnovala odvojenu srpsku skuptinu () kao i odvojenu
miliciju i jedinicu slube bezbijednosti (...). To se dogodilo oko est mjeseci prije preuzimanja grada Prijedora.36 Na osnovu navedenih uputstava i smjernica najvii funcioneri SDS-a opine Prijedor krenuli su sa formiranjem tzv. srpske optine Prijedor.
Opinski odbor SDS-a Prijedor 7. januara 1992. godine donio je odluku o proglaenju Skuptine srpskog naroda optine Prijedor.37 Na sjednici odranoj 7. januara 1992,
dva dana prije proglaenja Republike srpskog naroda Bosne i Hercegovine, srpski odbornici u Skuptini optine Prijedor i predsjednici mjesnih optinskih odbora SDS-a
sproveli su gore pomenutu odluku i proglasili tzv. Skuptinu srpskog naroda optine
S lubeni glasnik srpskog naroda u BiH, br.1/92, str. 9.
35
36
37
Vidi Prilog, Odluka o proglaenju Skuptine srpskog naroda optine Prijedor, dokument broj 1.
33
34
34
Prijedor. Odlueno je da e u Skuptini biti 69 odbornika, 28 Srba iz Skuptine optine Prijedor i 41 predsjednik mjesnih odbora SDS-a. Za predsjednika te Skuptine
izabran je Milomir Staki.38 Ovaj paralelni organ formiran je jednostrano bez uea
predstavnika drugih naroda i drugih politikih stranaka u opini Prijedor.
Dokument br.1 Odluka o proglaenju Skuptine srpskog naroda optine Prijedor39

38
39

Arhiv Instituta za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu (dalje AIIZ), inv. br. 2-4680, Odluka o proglaenju Skuptine srpskog naroda optine Prijedor,
broj 001/92, od 8. I. 1992.
35
Dokument br.2 Odluka o pripajanju ARK-u40

40
IIZ, inv. br. 2-4679, Skuptina srpskog naroda optine Prijedor, Odluka o pripajanju Autonomnoj
A
regiji Bosanska krajina, broj 003/92, od 17. I. 1992.
36
Odluke o pripajanju ARK-u, u opinama u kojima su Srbi bili u veini, donosili

su samo opinski zastupnici srpske nacionalnosti, dok su zastupnici iz SDA i HDZ-a
bili protiv te odluke. U opinama u kojima su Srbi bili u manjini, odluke o pripajanju
ARK-u donesene su bez zakonom propisane veine glasova, ili su ih donosile Skuptine novoosnovanih srpskih opina. Delegati tzv. srpske optine Prijedor su 17. januara 1992. godine jednoglasno usvojili odluku o pripajanju ARK-u.41 U odluci koju
je potpisao predsjednik Skuptine, dr. Milomir Staki, Skuptina prihvata pripajanje
Srpskih teritorija optine Prijedor Autonomnoj regiji Bosanska krajina.42 Pripajanjem ARK-u poinje derogiranje legalnih organa SR BiH. Paralelizam koji su provodili predstavnici SDS-a Prijedor vren je u svim segmentima vlasti, poevi od politikih, vojnih i ekonomskih. Finansijski tokovi su preusmjereni na novoformiranu
Slubu drutvenog knjigovodstva ARK-a (dalje u tekstu: SDK-a ARK-a). Odlukom
broj: 03-206/92 od 4. marta 1992. godine, Skuptina ARK-a je imenovala Novaka
Kondia za generalnog direktora SDK-a ARK-a.43 Imenovanje kompletnog rukovodstva tzv. srpske optine Prijedor izvreno je na petoj sjednici Skuptine tzv. srpske
optine Prijedor odrane 16. aprila 1992. godine. Kako se navodi u presudi MKSJ u
predmetu Milomir Staki: Uz ranije izabranog predsjednika Skuptine srpskog naroda optine Prijedor i predsjednika Izvrnog odbora srpske optine Prijedor, dr.
Milomira Stakia i dr. Milana Kovaevia, u prvo rukovodstvo ove optine izabrane
su, meu ostalima, sljedee osobe: Boko Mandi, potpredsjednik Izvrnog odbora,
Ranko Travar, sekretar za privredu, Slavko Budimir, sekretar za narodnu odbranu,
Milovan Dragi, direktor Komunalnog zavoda, Simo Drljaa, naelnik Stanice javne
bezbjednosti (SJB), Slobodan Kuruzovi, komandant Optinskog taba TO-a.44
Zajedniko svim prethodno formiranim tzv. srpskim optinama, kako je pomenuto u presudi MKSJ u predmetu Milomir Staki, bila je uspostava teritorije pod
srpsko kontrolom. U presudi se naglaava: Cilj konsolidovanja srpske kontrole u
optini Prijedor, u kojoj su veinsko stanovnitvo bili Muslimani (optina koja ulazi u varijantu B) po prvi puta je artikulisan u Uputstvu koje je Glavni odbor Srpske
demokratske stranke Bosne i Hercegovine izdao 19. decembra 1991. U Uputstvu
se iznosi plan za srpski narod u Bosni i Hercegovini da ivi u jedinstvenoj dravi.
Taj cilj prihvatio je Optinski odbor SDS-a Prijedor, koji je zapoeo sa sprovoenjem prvog stepena priprema za optine iz varijante B. Uspostavom samoproglaeVidi Prilog Odluka o pripajanju ARK-a, dokument br. 2.
43
AIIZ, inv. br. 2-4678, Skuptina ARK-a, Odluka o imenovanju generalnog direktora SDK-a ARK-a,
broj 03-206/92, od 4. III. 1992.
44
41
42
37
ne Skuptine srpskog naroda u optini Prijedor 7. januara 1992. plan je na optinskoj razini poprimio vidljivi oblik. Odluka srpske skuptine od 17. januara 1992.
o pripajanju Autonomnoj regiji Krajini (ARK) dodatno potkrepljuje pretpostavku
da se htjelo na optinskoj razini uspostaviti teritoriju pod srpskom dominacijom i
kontrolom.45
Radovan Karadi je na 16. sjednici Skuptine srpske BiH odrane 12. maja 1992.
godine u Banjoj Luci poslanicima i javnosti prezentirao est stratekih ciljeva srpskog naroda u BiH. U odluci o stratekim ciljevima srpskog naroda u BiH broj 02130/92 od 12. maja 1992. godine navedeni su strateki ciljevi: 1. dravno razgranienje od druge dve nacionalne zajednice; 2. koridor izmeu Semberije i Krajine; 3.
uspostavljanje koridora u dolini reke Drine, odnosno eliminisanje Drine kao granice
izmeu srpskih drava; 4. uspostavljanje granice na rekama Uni i Neretvi; 5. podela grada Sarajeva na srpski i muslimanski deo i uspostavljanje u svakom od delova
efektivne dravne vlasti; 6. izlaz republike Srpske na more.46 Radovan Karadi je naglasio mi vjerujemo, nadamo se i u Boga, u pravdu i u nae snage da emo ostvariti
ono to smo zacrtali, svih est ovih stratekih ciljeva, naravno prema hijerarhiji, i da
emo konano i definitivno zavriti posao za borbu, za slobodu srpskog naroda. Taj
posao nije zavren. Nita to se u istoriji ne zavri kako treba ne umire, nego se ponovo vraa na dnevni red i ponovo sa mnogo vie rtava.47
Operativno provoenje odluka SDS-a i Radovana Karadia vreno je preko
ARK-a. elnici ARK-a su bez zadrke provodili velikosrpsku politiku koja je imala za cilj nestanak Bonjaka i Hrvata sa prostora Bosanske krajine. Kako se navodi
u presudi MKSJ u predmetu Duko Tadi: Odmah nakon osnivanja, Krizni tab
ARK-a poeo je donositi odluke o postupanju sa ne-Srbima. Predsjednik Kriznog
taba ARK-a, Radoslav Branin, imao je ekstremna gledita u pogledu velike Srbije i
prihvatanja drugih nacionalnosti na toj teritoriji. Njegov stav, koji se neprekidno ponavljao u sredstvima javnog informisanja, bio je da se na teritoriji koja je imala biti
Velika Srbija moe prihvatiti najvie dva posto ne-Srba. Da bi obezbijedio ovaj postotak on je na banjalukom radiju zagovarao direktnu borbu, ukljuujui i ubijanje
ne-Srba. Isto tako, Radislav Vuki, predsjednik optinskog odbora SDS-a u Banja Luci i predsjednik regionalnog odbora SDS-a, kao i izabrani lan glavnog odbora SDS-a
za Bosnu i Hercegovinu, bio je, takoer, ekstremista koji je putem medija objavio
svoju odluku da ne dozvoljava enama ne-Srpkinjama da se poraaju u banjalukoj
Slubeni glasnik Republike Srpske br. 2/93, str. 866.
47
Isto, str. 9.
45
46
38
bolnici. Takoer je izjavio da sve mjeovite brakove treba razvesti i ponititi, a da djeca iz mjeovitih brakova valjaju samo za pravljenje sapuna.48
Postojanje jasnih ciljeva i planova za trajno uklanjanje Bonjaka i Hrvata u R
BiH uope, a posebno na podruju opine Prijedor, utvreno je u vie sudskih procesa. Potvrdnost postojanja ovakvog plana nalazimo u Presudi MKSJ u predmetu
Radoslav Branin gdje je Pretresno vijee utvrdilo: Tokom druge polovine 1991.
ve je izgledalo malo vjerovatno da e SR BiH ostati u SFRJ. Pretresno vijee se
uvjerilo van razumne sumnje da je tokom tog perioda rukovodstvo bosanskih Srba,
ukljuujui lanove Glavnog odbora SDS-a kao i bosanske Srbe predstavnike oruanih snaga, zasnovalo plan da povee podruja u BiH sa srpskim stanovnitvom, da
nad tim podrujima preuzme kontrolu i da stvori zasebnu dravu bosanskih Srba
iz koje e biti trajno uklonjena veina nesrba (dalje u tekstu: Strateki plan). Rukovodstvo bosanskih Srba znalo je da se Strateki plan moe provesti samo uz pomo
sile i straha.49 Da bi ostvarili zacrtane planove i projekte, politiko rukovodstvo
SDS-a je krenulo u formiranje paralelnih institucija vlasti, naoruavanje srpskog
stanovnitva, formiranje vojnih i policijskih snaga sainjenih iskljuivo od srpskog
stanovnitva. Sve ovo je imalo za cilj stvaranje straha kod nesrpskog stanovnitva
kako se navodi u presudi MKSJ u predmetu Milomir Staki: Atmosfera nepovjerenja, straha i mrnje raspirivana je politikim napetostima u optini od druge polovine 1991. godine pa do preuzimanja vlasti 30. aprila 1992. Zbog propagande koju
je proizvodio SDS, nesrpsko stanovnitvo optine Prijedor ivjelo je u stalnom strahu i neizvjesnosti.50
Formiranje paralelnih organa i nasilno preuzimanje vlasti od strane SDS-a predstavlja dio jedinstvenog projekta sadranog u Uputstvu o organizovanju i djelovanju
organa srpskog naroda u Bosni i Hercegovini u vanrednim okolnostima i Odluci o stratekim ciljevima srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Iz navedenog Uputstva i Ciljeva vidljivo je da su oni komplementarni i da je operativna razrada Ciljeva definirana
kroz Uputstvo. Polazna osnova za formiranje paralelnih organa, a kasnije i nasilno
preuzimanje vlasti u opini Prijedor, bili su ovi dokumenti SDS-a. Meutim, u nekim
opinama Bosanske krajine ovaj proces je zapoeo i ranije.

50
48
49
39
I.4. Policijske snage na podruju opine Prijedor

Proces paralelnog formiranja srpskih policijskih jedinica u SR BiH krenuo je jo
1991. godine. Cilj uspostave paralelnih policijskih struktura bio je nasilno preuzimanje vlasti od strane novoformiranih tzv. srpskih optina. Nosioci ovih aktivnosti
bili su odani kadrovi SDS-a unutar policije. Nakon donoenja odluke o stavljanju
rezervnih policijskih snaga na podruju SR BiH u funkciju, broj policajaca se znatno poveao. Ova odluka je bila idealna prilika SDS-u da instalira znaajan broj svojih kadrova unutar policijskih struktura u SR BiH. U prvim mjesecima 1992. godine pripreme za uspostavu Srpskog Ministarstva unutranjih poslova (dalje u tekstu
MUP-a) obavili su elnici SDS-a i odabrani srpski kadrovi iz MUP-a SR BiH. Sastanak srpskih funkcionera iz MUP-a SR BiH odran je 11. februara 1992. godine u
Banjoj Luci i na tom sastanku je dogovoreno formiranje MUP-a RS. Dogovoreno je
formiranje srpske policije na svim nivoima (opinskom, regionalnom i republikom
nivou).51 Skuptina Srpske Republike BiH je na sjednici odranoj 28. februara 1992.
godine donijela Zakon o unutranjim poslovima.52 Dana 24. marta skuptina bosanskih Srba naloila je Ministarskom savjetu da pripremi operativni plan preuzimanja vlasti, odnosno uspostavljanja vlasti u Srpskoj Republici Bosni i Hercegovini
u oblastima unutranjih poslova i da ga 27. marta dostavi Skuptini.53 Za ministra
MUP-a imenovan je Mio Stanii. Momilo Mandi je 31. marta proglasio formiranje MUP-a Srpske Republike BiH. Zakonom je predvieno formiranje Ministarstva
sa sjeditem u Sarajevu i pet Centara slubi bezbjednosti (dalje u tekstu: CSB).
Unutar centara slubi bezbjednosti za svaku opinu formirane su Stanice javne
bezbjednosti (dalje u tekstu: SJB). Ovim neustavnim zakonom bilo je predvieno da
se danom stupanja na snagu istog ukidaju i prestaju sa radom sve policijske strukture MUP-a SR BiH na teritoriji samoproglaene Srpske Republike BiH. Istovremeno
jedan broj policijskih kadrova nesrpske nacionalnosti koji se zatekao u novofomiranim policijskim strukturama je otputen ili je od njih traeno da poloe zakletvu
Srpskoj Republici BiH. Skoro svi Bonjaci i Hrvati su napustili MUP Srpske Republike BiH, a krajem juna 1992. godine u MUP-u Srpske Republike BiH ostalo je samo 6 osoba nesrpske nacionalnosti. Od samog osnivanja, MUP Srpske Republike
ICTY, Predmet br. IT -08-91-PT, Tuilac protiv Mie Staniia i Stojana upljanina, Druga izmijenjena i objedinjena optunica Mio Stanii i Stojan upljanin (dalje u tekstu: ICTY, Optunica Mio
Stanii i Stojan upljanin), paragraf 55.
52
Zakon o unutranjim poslovima , Slubeni glasnik Srpskog naroda u BiH br. 4, od 27. marta 1992,
str. 74-88.
53
ICTY, Predmet: IT-00-39-T, Tuilac protiv Momila Krajinika, Presuda u predmetu Momilo Krajinik, (dalje u tekstu: ICTY, Presuda u predmetu Momilo Krajinik), paragraf 236.
51
40
BiH je suraivao i imao pomo od MUP-a Srbije. Navedeno je potvreno i u presudi

MKSJ u predmetu Momilo Krajinik: Na poetku svog rada MUP bosanskih Srba
saraivao je sa snagama Republike Srbije, koje su mu i pomagale. Izvjetaji savezne
(jugoslovenske) Slube dravne bezbjednosti u martu 1992. potvrdili su zvaninu
saradnju saveznog SUP-a u Beogradu i policije bosanskih Srba u preuzimanju i odravanju vlasti na podrujima na koja su bosanski Srbi polagali pravo u Bosni i Hercegovini. Plan saradnje obuhvatao je rasporeivanje pripadnika MUP-a Srbije i saveznog SUP-a u Bosni i Hercegovini. Pored toga, u martu i aprilu 1992. savezni SUP
je helikopterima JNA MUP-u bosanskih Srba na Palama i u Banjoj Luci slao oruje i
vojnu opremu.54 Na 11. sjednici Skuptine Srpske Republike BiH 18. marta 1992. godine Miroslav Vjetica, poslanik iz Bosanske Krupe, govorei o formiranju srpskog
MUP-a i narodne odbrane izjavio je: Moramo zauzeti sve svoje srpske teritorije, fiziki, sa svojom teritorijalnom odbranom, svojom srpskom milicijom.55
Pripreme jedinica srpskog MUP-a za predstojee borbene aktivnosti poele su
opremanjem i naoruavanjem orujem razliitih kalibara ukljuujui orua za podrku (minobacai 120 mm), protuavionske topove, oklopna vozila, helikoptere. Na
osnovu odluke Kriznog taba ARK-a56 u CSB-u Banja Luka formiran je Odred specijalne policije. Potpunu komandnu kontrolu nad jedinicama policije u sastavu CSB
Banja Luka imao je Stojan upljanin. Potvrdu navedenog imamo u Optunici MKSJ
u predmetu Mio Stanii i Stojan upljanin.57
Organiziranje paralelnih policijskih struktura u Prijedoru dio je ukupnog projekta nasilnog preuzimanja vlasti. Ovaj proces je poeo daleko prije napada na bonjaka i hrvatska naselja. Kako je tekao proces formiranja i ilegalnog naoruavanja
policije tzv. srpske optine Prijedor vidljivo je iz brojnih dokumenata i Izvjetaja.
Tako je u Izvjetaju o radu SJB Prijedor za posljednjih 9 mjeseci 1992. godine naveI CTY, Presuda u predmetu Momilo Krajinik, paragraf 240.
ICTY, Predmet br. IT-99-36-T, Tuilac protiv Radoslava Branina, Presuda u predmetu Radoslav
Branin, (dalje u tekstu: ICTY, Presuda u predmetu Radoslav Branin), paragraf. 72, fusnota 134.
56
Prvi regionalni krizni tab ARK-a osnovan je u tajnosti 22. januara 1992. godine. ICTY, Presuda
u predmetu Radoslav Branin, paragraf 188. Formalni in osnivanja Kriznog taba ARK-a uraen
je donoenjem odluke od strane Izvrnog vijea ARK-a na sjednici odranoj 5. maja 1992. godine.
Odluka o osnivanju Kriznog taba Autonomne regije Krajina, Slubeni glasnik ARK-a, broj 2/92, od
05.06.1992, str. 2.
57
(...) b) izdavanjem nareenja, komandovanjem i upravljanjem nad pripadnicima i slubenicima
MUP-a RS koji su djelovali u koordinaciji s kriznim tabovima, VRS-om i drugim srpskim snagama
na ostvarenju cilja UZP-a; c) ueem u formiranju, finansiranju, snabdijevanju i pruanju podrke
specijalnim jedinicama u optinama u ARK-u koje su bile angaovane na provoenju cilja UZP-a
ili koje su uestvovale u izvrenju zloina koji se navode u ovoj Optunici. ICTY, Optunica Mio
Stanii i Stojan upljanin, paragraf 12.
54
55
41
deno: (...) obavljen je u strogoj ilegali i sa ogranienim brojem kadrova. Radilo se

van prostorija Stanice a najee u drutvenom domu irkin Polje. Teite rada bilo
je na ilegalnom organiziranju i formiranju stanica milicije u sjeni, te naoruavanju i
materijalno-tehnikom opremanju ljudstva. Na taj nain formirano je 13 stanica milicije sa oko 1.500 pripadnika. Oruje, municija i ostala materijalno-tehnika sredstva su nabavljena iz raznih izvora a prvenstveno od armije te tajno, uglavnom nou
preuzimana, transportovana, uskladitavana i dijeljena ljudstvu na kuno uvanje i
koritenje. Posebno je potrebno naglasiti da je broj angairanih policajaca u SJB Prijedor koja je bila pod kontrolom tzv. srpske optine Prijedor bio razliit u vrijeme
preuzimanja vlasti i nakon toga. Prema izvjetaju Naelnika SJB Prijedor Sime Drljae broj angairanih policajaca tokom 1992. godine bio je: u aprilu 145 aktivnih,
308 rezervnih, ukupno 453; u maju 145 aktivnih, 1.447 rezervnih, ukupno 1.633; u
junu 148 aktivnih, 1.607 rezervnih, ukupno 1.755; u julu 153 aktivnih, 1.459 rezervnih, ukupno 1.612; u augustu 171 aktivnih, 1.383 rezervnih, ukupno 1.554; u septembru 177 aktivnih, 1.396 rezervnih, ukupno 1.573; u oktobru 180 aktivnih, 995
rezervnih, ukupno 1.175; u novembru 185 aktivnih, 1.004 rezervnih, ukupno 1.199;
u decembru 184 aktivnih, 950 rezervnih, ukupno 1.134.58 Iz navedenog pregleda
angairanih policajaca jasno se vidi da je broj policajaca u SJB Prijedor bio najvei u
periodu maj-juli 1992. godine kada su poinjeni masovni zloini protiv ovjenosti i
meunarodnog prava. Kljunu ulogu u izvrenju zloina nad Bonjacima i Hrvatima
u Prijedoru imala je policija SJB Prijedor. Naime do osnivanja tzv. Vojske republike
Srpske (dalje u tekstu VRS) 12. maja 1992. MUP je bio jedina oruana snaga pod
izriitom komandom vlasti Srpske Republike Bosne i Hercegovine. Policijske jedinice izvrile su brojne zloine ne samo u Prijedoru nego i prilikom pratnje konvoja
nasilno protjeranih graana Prijedora. Kolika je bila stvarna uloga pripadnika policije u izvrenju zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava u Prijedoru najbolje ilustriraju zloini poinjeni u prijedorskim logorima smrti. Policija tzv. srpske
optine Prijedor je po svojoj brojnosti bila ekvivalenta jedne brigade. Ako se zna da
su policijsku strukturu SJB Prijedor inili najsposobniji, najobueniji i ideoloki pripremljeni kadrovi, onda se moe sa sigurnou rei da su znaajnu ulogu u krenju
meunarodnog humanitarnog prava imali pripadnici policije tzv. srpske optine Prijedor. Kozarski vjesnik od 9. aprila 1993. u kojem se za Simu Drljau kae da je zamjenik ministra unutranjih poslova Republike Srpske, izvijestio je sljedee: Poslije pola godine ilegalnog rada u noi sa 29. na 30. maj 1992. tako je obavio posao da je u 13
stanica milicije 1.775 dobro naoruanih ljudi bilo spremno da odgovori tekim zada58
AIIZ, inv. br. 2-4689, SJB Prijedor, Izvjetaj o radu SJB Prijedor za poslednjih 9 mj. 1992.
42
cima u vremenima koja su dolazila. Drugi izvor pominje oko 1.587 policajaca.59 O
angamanu pripadnika policije tzv. srpske optine Prijedoru u direktnim napadima
na bonjaka i hrvatska naselja govore razliiti Izvjetaji naelnika SJB Prijedor Sime
Drljae. U aktu broj: 11-12-2304 od 29.09.1992. godine koji je potpisao Simo Drljaa,
naelnik SJB Prijedor, govori se o broju angairanih policajaca u borbenim dejstvima
na podruju opine Prijedor. U izvjetaju se navodi da je 521 policajac uestovao u
napadima na Hambarine, Kozarac, Kozaruu, Kamiane, Trnopolje, Biane, Rakovane, Rizvanovie, arakovo, Zecove, elu, Gomjenicu, Breziane, Puharsku i Prijedor u vremenu od 19. maja 1992. godine.60
Uloga pripadnika policije SJB Prijedor bila je viestruka. Prije svega, preuzimanje vlasti na podruju opine Prijedor, razoruavanje nesrba, kontrola prostora, napadi na bonjaka i hrvatska naselja, obezbjeenje logora,61 razne istrane radnje
koje su rezultirale masovnim psihofizikim torturama i ubistvima. Posebnu ulogu
su imali u osnivanju i kontroli logora Omarska, Keraterm i Trnopolje. Kakva je bila
uloga SJB Prijedor u odnosu na logore smrti vidi se iz Izvjetaju o radu SJB Prijedor
za poslednjih 9 mj. 1992. u kome stoji: Na podruju nae optine formirana su tri
sabirna centra i to: Keraterm, Trnopolje i Omarska. Kroz te sabirne centre prolo je
vie hiljada lica sa kojima je obavljeno oko 6.000 informativnih razgovora. Na poslovima neposrednog fizikog obezbjeenja ovih centara bilo je do 21.08.1992. god.
angaovano 187 radnika milicije.62 Pored ovih logora MUP Srpske Republike BiH je
osnovao i druge brojne logore i mjesta nezakonitih zatoenja.
Jedan od zadataka pripadnika policije SJB Prijedor bila je pratnja konvoja sa nasilno i nezakonito protjeranim Bonjacima i Hrvatima to je praeno pljakom, maltretiranjima, ubistvima.63 Posebne zadatke imali su u prikupljanju posmrtnih ostataka rtava, praenju vozila sa posmrtnim ostacima i prikrivanju posmrtnih ostataka.
Prilikom dokumentovanja odreenih zloina nad Bonjacima i Hrvatima opine
Prijedor policijski slubenici su planski i sistematski prikrivali odreene dogaaje
i injenice. Pripadnici policije SJB Prijedor vrili su tzv. ienje terena pri emu su
ubili velik broj ena, djece, staraca, opljakali i potpuno spalili itava naselja, silovali
IIZ, inv. br. 2-4703, SJB Prijedor, Dostava podataka CSB Banja Luka broj: 11-12-2304, od 29. IX.
A
1992.
61
Istrani centar ratnih zarobljenika u Omarskoj, kao i prolazni objekat Keraterm neposredno obezbeuju radnici milicije u skladu sa odlukom Kriznog taba. AIIZ, inv. br. 2-4688, SJB Prijedor, Izvjetaj i prihvatni centri na podruju optine Prijedor.
62
63
Policija je pratile konvoje sa nezakonito protjeranim Bonjacima i Hrvatima u pravcu Skender-Vakuf, Bosanske Gradike, Bugojna, Karlovca, Doboja i drugih mjesta
59
60
43
velik broj ena i djevojica. Pripadnici policije zajedno sa najodgovornijim nosiocima vlasti imali su znaajnu ulogu u nasilnom i nezakonitom protjerivanja vie od
50.000 Bonjaka i Hrvata sa podruja opine Prijedor. Pripadnici policije SJB Prijedor su kontrolirali i ograniavali kretanje bonjakog i hrvatskog stanovnitva unutar opine Prijedor. Izdavali su odobrenja za kretanja koja je odobravao i potpisivao
naelnik SJB Prijedor Simo Drljaa. Posebnu ulogu u izvrenju zloina nad Bonjacima i Hrvatima opine Prijedor imao je Interventni vod SJB Prijedor.
Interventni vod SJB Prijedor formiran je na osnovu Naredbe Kriznog taba optine Prijedor broj 02-111-215/92 od 17.06.1992. godine. Krizni tab tzv. srpske optine
Prijedor osnovan je 20. maja 1992. godine na osnovu odluke Skuptine tzv. srpske
optine Prijedor broj 01-023-24/92, a Rjeenjem 01-023-25/92 imenovani su lanovi
Kriznog taba.64 Ovaj vod se sastojao od dva odjeljenja. Komandir voda bio je Miroslav Para, komandir I odjeljenja bio je Petar ivi. Ovaj vod je imao oko 45 pripadnika-policajaca.65 Glavni zadaci ovog voda bili su nezakoniti pretresi bonjakih
i hrvatskih kua, prikupljanje naoruanja, pratnja konvoja, privoenja i nezakonita
zatoenja nesrpskog stanovnitva, prinudno iseljavanje stanovnitva sa podruja opine Prijedor i drugo. Pripadnici interventnog voda svakodnevno su patrolirali kroz
Prijedor i tom prilikom vrili nezakonite radnje. Patrole su obino brojale 4-6 pripadnika Interventnog voda. Pripadnici Interventnog voda snose dio odgovornosti
za ubijanje Bonjaka i Hrvata, oduzimanje imovine (pljaku), nezakonita zatoenja
i druga neovjena djela. (...) pripadnici Interventnog voda sudjelovali su u pratnji
konvoja te da je ona podrazumijevala oduzimanje novca, nakita, satova i drugih vrijednih predmeta od ljudi u konvoju i da je tako prikupljen novac konano dijeljen
izmeu pratilaca i vozaa, jasnim se namee zakljuak da se radilo o organizovanoj/
planskoj akciji i da su svi pratioci pojedinih vozila imali znaajnu ulogu u provoenju akcija pljake.66 Protjerivanje Bonjaka i Hrvata sa podruja opine Prijedor od
strane srpskih civilnih, vojnih i policijskih organa bio je sistematian i planiran poduhvat. Pratnja konvoja sa nasilno protjeranim stanovnitvom bila je u nadlenosti
srpske policije srpske optine Prijedor. Da su pratnju konvoja vrili pripadnici policije SJB Prijedor nalazimo u presudi MKSJ u predmetu Milomir Staki: Konvoje
su organizovali policija i vojska. Jedan takav konvoj se pominje u jednom izvjetaju
S lubeni glasnik optine Prijedor broj 2/92 od 25. juna 1992, str. 34-37.
Pripadnici interventnog voda bili su Darko Mra, Zoran Babi, Milorad krbi, Milorad Radakovi
i eljko Stojni, Damir Ivankovi, Gordan uri, Ljubia eti i drugi. Vidi vie u: Sud BiH, Predmet: X-KR-08/549, Prvostepena presuda protiv Zorana Babia, Milorada krbia, Duana Jankovia,
eljka Stojnia i Milorada Radakovia (dalje u tekstu: Sud BiH, Prvostepena presuda u predmetu
Babi i drugi).
66
Sud BiH, Prvostepena presuda u predmetu Babi i drugi, paragraf 320.
64
65
44
SJB-a upuenom banjalukom CSB-u, a u kojem stoji da su organizatori konvoja od 5

autobusa sa enama i djecom koji je 18. jula 1992. krenuo iz logora Trnopolje bili pukovnik Arsi iz prijedorskog garnizona i 122. brigada. U tom se izvjetaju navodi da
je obezbjeenje konvoja vrilo jedno patrolno vozilo i policajci iz prijedorske SJB67
Svi konvoji koji su odlazili sa protjeranim Bonjacima i Hrvatima usput su opljakani. Prilikom pljake konvoja pripadnici Interventnog voda koristili su razliite vrste
iznude za nezakonita pljakanja. Ucjenjivali su, zastraivali i psihofiziki zlostavljali
Bonjake i Hrvate koje su pljakali. Prijetili su ako ime se ne preda novac, nakit, satovi i druge vrijednosti da e pobiti ljude, da e im ubijati djecu. Brojna svjedoenja
preivjelih potvruju navedeno. Opljakani novac su predavali komandiru a ostale
dragocjenosti su zadravali za sebe. Ponekad bi kao nagradu dobili odreenu sumu
novca. Novac je uglavnom iao komandiru i naelniku Simi Drljai. U prvostepenoj
presudi Suda BiH u predmetu Babi i drugi navodi se: Sud je izvan svake razumne
sumnje zakljuio kako su optueni Zoran Babi, Milorad krbi, eljko Stojni i Duan Jankovi, svaki na svoj nain, u znaajnoj mjeri doprinijeli realizaciji zajednikog
cilja koji je pored prinudnog preseljenja obuhvatao i pljaku putnika (bilo u svojstvu
neposrednog izvrioca ili rukovodioca koji je najmanje dao preutnu saglasnost) u
konvoju od 21.08.1992. godine, te ih proglasio krivim za progon i zloin protiv ovjenosti (progon-pljaka).68 Pripadnici policije SJB Prijedor imali su znaajnu ulogu u prikrivanju posmrtnih ostataka ubijenih rtva. Posmrtne ostatke logoraa, koje
su ubili u prijedorskim logorima smrti, prikrivali su na razliitim lokacijama. U vie
masovnih grobnica pronaeni su posmrtni ostaci ubijenih prijedorskih civila. U masovnim grobnicama, Tomaica, Stari Kevljani, Jakarina Kosa, Korianske stijene pronaeni su posmrtni ostaci velikog broja ubijenih Bonjaka i Hrvata.69 Zloine protiv
ovjenosti i meunarodnog prava koje su poinili pripadnici policije SJB Prijedor
na podruju opine Prijedor detaljnije emo obraditi u nastavku teksta.

69
AINOBiHPUB, Baza podataka.
67
68
45
I.5. Uloga JNA i srpskih policijskih i vojnih jedinica

u pripremi agresije i napadu na Prijedor
U pripremama za realizaciju projekta naoruavanja srpskog stanovnitva u R Hrvatskoj i SR BiH kljunu ulogu imala je JNA. Poetak priprema treba posmatrati u
kontekstu odreenih mjera u reorganizaciji Teritorijalne odbrane SFRJ (dalje u tekstu TO SFRJ).70 Ove reforme odbrambenih struktura SFRJ za cilj su imale smanjenje republikih TO to je za posljedicu imalo slabljenje odbrambene snage unutar
jugoslovenskih republika. Kroz proces reforme i reorganizacije TO znaajan broj
jedinica TO se ugasio i smanjio, to je rezultiralo vikom naoruanja u jedinicama i
tabovima. Teritorijalna odbrana SR Bosne i Hercegovine (dalje u tekstu TO SR BiH)
je do 16. maja 1990. godine, uvala i skladitila naoruanje i vojnu opremu na 653
lokacije.71 uvano je 165.860 cijevi razliitog naoruanja i 58.894.000 komada municije raznog kalibra do 14,5 mm. Ovi podaci ukazuju da je TO SR BiH bila dobro
naoruana i opremljena i kao takva predstavljala je smetnju za realizaciju velikosrpskih planova. Radi potpune kontrole i oduzimanja naoruanja, koje je smanjenjem
organizacijsko-formacijske strukture i gaenjem nekih jedinica ostalo u skladitima
TO, Savezni sekretarijat za narodnu odbranu (dalje u tekstu SSNO) je 1. februara
1990. godine izdao nareenje svim republikim i pokrajinskim tabovima TO o povlaenju, odnosno oduzimanju vikova naoruanja iz TO. Ovim su nareenjem precizirane sve radnje, mjesta i vrijeme povlaenja materijalno-tehnikih sredstava (dalje u tekstu MTS), naoruanja i municije iz jedinica i tabova TO po republikama i
pokrajinama. Pri tome je Republiki tab TO SR BiH trebao najvie da povue MTS
u odnosu na ostale republike i pokrajine, a najmanje Srbija.72 Ovaj proces je otpoeo
1990. godine. Tako je naelnik Generaltaba Oruanih snaga SFRJ, general Blagoje
Adi 14. maja 1990. izdao Nareenje (str. pov. broj 19-1) o preuzimanju i obezbjeenju naoruanja i municije subjekata ONO i DSZ u skladitima JNA. Sljedeeg da tom smislu ve 1988-89. godine preduzete su mjere na reorganizaciji TO u organizacijsko-formaU
cijskom smislu, ali i iskljuivanje republikih rukovodstava iz sistema rukovoenja i komandovanja
Oruanim snagama SFRJ. Ovim mjerama trebalo je koncentrirati svu mo odluivanja i rukovoenja svim odbrambenim segmentima na prostoru SFRJ. Smail eki, Agresija na Republiku Bosnu i
Hercegovinu-planiranje, priprema i izvoenje, knjiga I, Kult/B, Sarajevo, 2004, str. 87-117.
71
U ovim magacinima uvano je 269.356 cijevi streljakog naoruanja, 18.240 minobacaa (od 60
do120 mm), runih bacaa i protivavionskih topova, 211 protivoklopnih i protivavionskih raketa, 84.724.089 komada metaka za streljako naoruanje, 580 tona minsko-eksplozivnih sredstava
i municije kalibra 15,4 mm i preko 2.000 komada radiostanica. Vrijednost naoruanja, municije i
opreme iznosila je 600.000.000 USA dolara. Hasan Efendi, Ko je branio Bosnu, Udruenje graana
plemikog porijekla BiH, Sarajevo, 1999, str. 107.
72
M. Begi, nav. dj., str. 115.
70
46
na Komanda 1. vojne oblasti, u skladu sa navedenim nareenjem generala Adia,

a u cilju navodno sigurnijeg smjetaja i uvanja naoruanja i municije Teritorijalne
odbrane, izdala je Nareenje (Str.pov. br. 1-90) etvrtom (4.), petom (5.), dvanaestom (12.), sedamnaestom (17.), dvadeset etvrtom (24.) i trideset sedmom (37.)
korpusu o preuzimanju, smjetaju i uvanju kompletnog naoruanja i municije od
teritorijalne odbrane, u magacinima JNA.73 Ova naredba je provedena vrlo brzo i
samo mali dio naoruanja i MTS-a nije predat u skladita JNA. Jedan dio republikih rukovodstava nije se slagao sa ovim nareenjem a argumentacija kojom je ovaj
in opravdavan ni u kom sluaju nije odgovarala injenicama i stvarnim razlozima.
General Kadijevi je o ulozi JNA u Bosni i Hercegovini rekao: Jedinice i tabovi bive JNA inili su kimu vojske Srpske Republike (Republika Srpska), sa svim orujem i
opremom.74 Kao glavni realizator velikosrpskog projekta, JNA je ve 1991. godine
izvrila pripreme za zaokruivanje granice velike Srbije. U tom smislu Generaltab
JNA je donio Direktivu o upotrebi oruanih snaga u narednom periodu za pripremu
i izvoenje borbenih dejstava str. pov. broj: 2256-1 od 10. 12. 1991. godine koja kao
krajnji cilj rata naglaava zatitu srpskog stanovnitva.75 Ovakvo definiranje krajnjeg
cilja rata definitivno je demaskiralo ulogu JNA u agresiji na R Hrvatsku a kasnije i
R BiH. Potvrdnost navedenog nalazimo i u izjavama Veljka Kadijevia koji priznaje velikosrpske aspiracije JNA. On za JNA kae da od 1991. to vie nije bila vojska
sa kohezivnom dravom koju treba da titi; raspadala se drava koju je po dunosti
trebalo da titi, a kako su njeni redovi sada popunjeni Srbima, tako je njena uloga u
neposrednoj budunosti da svoje snage i opremu, razbacane irom bive Jugoslavije,
ukljuujui i republike koje su se otcjepljivale, pregrupie u ono to je ostalo od drave i da se koncentrie na zatitu i odbranu onih Srba koji su se tokom tog raspada
nali izvan Srbije i Crne Gore. Zamiljeno je da ovo na kraju dovede do stvaranja nove, veinski srpske Jugoslavije ije bi jezgro sainjavale Srbija i Crna Gora, ali u koju
bi spadali i dijelovi Bosne i Hercegovine i Hrvatske, uglavnom, ali ne i iskljuivo oni
dijelovi u kojima se trenutno nalazi veinsko srpsko stanovnitvo.76
Kljunu ulogu u organiziranju, opremanju i naoruavanju novoformiranih srpskih jedinica imala je SDS BiH. elnici SDS-a i njeni aktivisti bili su spona izmeu srbizirane JNA i naoruanog (srpskog) naroda a formirani krizni tabovi vojnoteritorijalne komande.77 Proces stvaranja vojnih snaga SDS-a poinje sredinom
S . eki, nav. dj., str. 123.
75
M. Begi, nav. dj., str. 153.
76
77
Senudin Jaarevi, Peat odbrane, Infografika, Klju, 1999, str. 16.
73
74
47
1991. godine kada se formiraju prve srpske vojne jedinice. Ovaj proces je imao
podrku JNA i ve formiranih srpskih snaga u R Hrvatskoj. Glavni zadatak JNA
bio je naoruavanje, opremanje i obuavanje srpskih vojnih jedinica u R BiH. Potvrdu navedenog nalazimo u brojnim dokumentima i drugim dokazima koji jasno
ukazuju na ulogu JNA u ovom velikosrpskom projektu. Tako se u presudi MKSJ u
predmetu Momilo Krajinik pominje jedno od svjedoenja: Svjedok 636 naveo je
jedan takav primjer. U martu 1991. tog svjedoka je angaovao SDS i on se prikljuio grupi od 60 do 80 ljudi iji je zadatak bio prihvat, obezbjeenje i podjela oruja
JNA iz Hrvatske. Oruje je dovoeno kamionima, u pratnji pripadnika Stanice javne bezbjednosti (u daljem tekstu: SJB) Drvar, i pohranjeno je u staroj zgradi kole.
lanovi te grupe uvali su oruje 24 sata dnevno. Svjedok 636 lino je vidio Vinka
Kondia iz Kljua, Dragana Ivania iz Bosanskog Petrovca i Simu Drljau iz SJB-a
Prijedor kako u kolu dolaze po oruje. Pored toga, uo je da su u kolu po oruje
dolazili lanovi SDS-a, Vlado Vrke, predsjednik SDS-a Sanski Most, i Nedeljko Raula, predsjednik Skuptine optine Sanski Most; zatim Miroslav Vjetica, poslanik
SDS-a iz Bosanske Krupe i kasnije predsjednik lokalnog Kriznog taba, i Stojan upljanin, SDS-ov naelnik SJB-a u Banjoj Luci. Te delegacije primao je predsjednik
SDS-a u Drvaru Dragan Kneevi. Srpski policajci iz SJB-a Drvar obezbjeivali su
zatitu transporta oruja iz Drvara u druge optine. Nenad Stevandi, koji je kasnije postao lan Kriznog taba ARK-a i bio voa jedne paravojne grupe, rekao je
jednom prilikom da je rukovodstvo SDS-a donijelo odluku da Drvar bude mjesto
odakle e se oruje dopremati do drugih optina.78 Potvrdu navedenog nalazimo
i u pismu Naelnika bezbjednosti 10. Korpusa JNA Duana Smiljania koji opisuje
na koji nain je organizirano izvlaenje oruja i druge opreme iz skladita JNA i podjela srpskom stanovnitvu: U mjesecu julu 1991. godine odlazim na prostor Novog Grada i Banja Luke gde se povezujem sa upljanin Stojanom, Braninom i jo
nekim licima. U toku ovog meseca organizujem iz skladita Skradnik dovoenje u
SO elinac i Drvar preko 20.000 komada raznog naoruanja ukljuujui MB, bombe, zolje i sa dva b/k municije. Jedan od uesnika ove akcije je i pukovnik kondri
Milan sada u RS. Sa napred navedenim licima iz RS organizira se tajna mobilizacija
oko 600 pripadnika SDS, VES tenkisti, sa kojima je planirano da se ilegalno dovedu
u skladite erkezovac, a potom bi se prebacili u Jastrebarsko, Zagreb i Dugo Selo
(4. okbr i 140 meh. br) kako bi oklopna sredstava iz pomenutih jedinica izvukli na
reku Kupu. 79
78
79
ICTY, Presuda u predmetu Momilo Krajinik, paragraf 37.

AIIZ, inv. br. 2-4691, Pismo pukovnika Duana Smiljania Pomonika k-danta za bezbednosno obavetajne poslove G SVK G VRS na -linost generalu R. Mladiu-, S.p. br. 321-99, od 16. X. 1994.
48
Tadanji vrh JNA je preko slube bezbjedosti, koju su u najveem broju inili Srbi, vrio naoruavanje srpskog stanovnitva. U tu svrhu odabirali su oficire iz slube
bezbjednosti koji su bili spremni izvravati ove specijalne zadatke.80 Kako je JNA vrila podjelu naoruanja Srbima nalazimo u presudi MKSJ u predmetu Momilo Krajinika gdje jedan od svjedoka na suenju navodi: (...) kako je u septembru 1991. trideset sanduka vojnikih puaka, mitraljeza i municije, proizvedenih u jednoj fabrici
u Srbiji, zaplijenjeno nedaleko od Banje Luke, na jednom poljoprivrednom dobru u
vlasnitvu Veljka Milankovia, srpskog voe jedne paravojne grupe koja je terorisala
muslimansko stanovnitvo. Milankovi je rekao da mu je oruje dao 5. korpus JNA,
stacioniran u Banjoj Luci, da ga razdijeli Srbima. Lokalne (srpske) vlasti pustile su
Milankovia na slobodu bez pokretanja krivinog postupka.81 Da je JNA imala odluujuu ulogu u naoruavanju srpskih vojnih i policijskih jedinica najbolje ilustrira
izjava Milutina Kukanjca komandanta 2. Vojne oblasti. On naglaava: Srbi u BiH
dobili su gotovo celokupno naoruanje, municiju, minsko-eksplozivna sredstva, gorivo, rezervne delove, hranu i druga materijalna sredstva od JNA, koja je dekretom
Predsjednitva SFRJ od 4. maja 1992. godine prestala da postoji. JNA je u BiH izmestila na sigurne prostore vie od 90% naoruanja, ubojnih sredstava svih vrsta i druge
opreme i sve je to predato Republici Srpskoj, koja je time naoruala svoju vojsku. (...)
Mi ne samo da smo spasili sredstva JNA, ve smo ispred nosa uzeli oko 70% naoruanja, municije i druge opreme iz nadlenosti TO bive BiH, koja bi bila upotrebljena za ubijanje Srba na tim prostorima. Neke akcije su sa malim brojem ljudi iz JNA i
srpskim teritorijalcima izvedene briljantno. Iz skladita Faletii, koje je obezbeivalo
12 naih odabranih vojnika, na primer, uzeto je ogromno naoruanje - oko 30.000
cevi raznih oruja za gaanje ciljeva na zemlji, vie orua protivvazdune odbrane,
minsko-eksplozivnih sredstava, sredstava veze, motornih vozila i druge opreme. Akcija je izvedena brzo, efektno i bez gubitaka. Gubitak tog skladita bio je jedan od
Poetkom augusta 1991. godine po zadatku UB (Uprava bezbjednosti prim. M.B), pod mojim
rukovodstvom formira se operativni tim PROBOJ-2 sastavljen od OB svih vidova sa zadatkom:
-dooruavanje srpskog stanovnitva-teini zadatak-pomo i uee u vojnom organizovanju uz
dovoenje AVL (Aktivna vojna lica, prim. M.B) sa tih prostora -suprostavljanje hrvatskoj slubi na
prostoru Like, Banije i Korduna. Ovaj tim je radio do kraja 1991. godine, gde sam bio neposredno
potinjen UB, a po jedan primerak izvetaja dostavljao naelniku bezbednosti 2. VO i RVO i PVO.
(...) U periodu august-oktobar 1991. godine, podelili smo, odnosno izvukli iz sadanjih ustakih
skladita oko 20.000 raznog naoruanja, a uee u vojnom organiziranju i kvalitetu izvrenja profesionalnih bezbedonosnih zadataka meu ostalim dobro je poznato generalu Keleeviu, to se
moe dokumentovati i izvetajima. AIIZ, inv. br. 2-4691, Pismo pukovnika Duana Smiljania Pomonika k-danta za bezbednosno obavetajne poslove G SVK G VRS na -linost generalu R. Mladiu-, S.p. br. 321-99, od 16. X. 1994.
81
ICTY, Presuda u predmetu Momilo Krajinik, paragraf 38, fusnota 68.
80
49
najteih udaraca muslimansko-ustakoj koaliciji.82 Sve navedeno ukazuje na kljunu

ulogu JNA u pripremi i organiziranju srpskih vojnih snaga u agresiji na R BiH.
Podrka i pomo u organiziranju i naoruavanju raena je u najveoj konspiraciji. Za te zadatke birani su odabrani i provjereni kadrovi SDS-a i JNA. Jedinice JNA
su ve 1991. godine zapoele pripreme za realizaciju velikosrpskih ciljeva na prostoru Bosne i Hercegovine. Nakon povlaenja jedinica JNA iz R Hrvatske, ove jedinice
su praktino okupirale Bosnu i Hercegovinu. Ulazak mnogobrojnih jedinica JNA,
koje su se povlaile iz R Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu, unio je veliku zategnutost.
Prema presudi MKSJ u predmetu Duko Tadi navedeno je: Poetkom 1992. u Bosni i Hercegovini bilo je oko 100.000 vojnika JNA sa preko 700 tenkova, 1.000 oklopnih transportera, mnogo tekog naoruanja, 100 aviona i 500 helikoptera, sve pod
komandom Generaltaba JNA u Beogradu.83 Istovremeno prilagoeni su postojei
i uraeni novi vojni planovi. Pod izgovorom vojnih vjebi jedinice JNA su izvrile
raspored i opkoljavanje velikih gradova.
Jedna od neposrednih posljedica pred najavljeno povlaenje JNA bilo je to da su
Srbi preuzeli svu upravnu vlast u podrujima pod svojom kontrolom. Dalje, izmeu marta i maja 1992. JNA je napala i zauzela nekoliko podruja koja su sainjavala
glavne ulazne take u Bosnu ili su se nalazila na glavnim logistikim i komunikacionim linijama, kao to su Doboj, Bijeljina, Kupres, Foa i Zvornik, Viegrad, Bosanski
amac, Vlasenica, Stolac, istoni dio Mostara, Brko i Prijedor. Prije povlaenja JNA
iz Bosne i Hercegovine, 12. maja 1992. godine Skuptina RS je donijela odluku o formiranju tzv.VRS. U odluci o formiranju tzv. VRS u lanu 2. definirano je da se jedinice srpske TO preimenuju u komande i jedinice tzv. VRS. General Ratko Mladi je
imenovan za komandanta Glavnog taba VRS-a. VRS je zapravo bila proizvod raspada stare JNA i povlaenja njenih nebosanskih dijelova u Srbiju. Iako su tada formalno bili pripadnici VRS, a ne bive JNA, nastavili su primati plae od vlade Savezne
Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora), a penzije od te vlade dobijali su i oni koji
su s vremenom penzionisani.84 Nakon formalnog povlaenja JNA iz R BiH najvei
broj MTS-a i opreme JNA je ostavila tzv. VRS-u. Osim toga SRJ i Vojska Jugoslavije
su pruale finansijsku i logistiku podrku poevi od plaa i penzija oficirima i podoficirima do MTS, hrana i drugih sredstva. Tokom itave agresije na R BiH iz Srbije
su dopremana potrebna sredstva srpskim snagama.
I zjava generala Milutina Kukanjca, Borba, 23. XI. 1993.; SFRJ je 27. aprila 1992. preimenovana u
Saveznu Republiku Jugoslaviju, prim. M.B.
83
84
Isto, paragraf 115.
82
50
Rat na podruju opine Prijedor mogao se osjetiti jo 1991. godine jer su brojne
jedinice JNA prolazile kroz Prijedor, bilo da idu ili se vraaju sa ratita u R Hrvatskoj.
Stanovnici Prijedora mogli su uti artiljerijske napade JNA na prostoru R Hrvatske.
U Prijedoru je JNA otpoela sa mobilizacijom jedinica TO i popunu jedinica JNA
koje su ratovale u R Hrvatskoj. U septembru 1991. godine mobilisana je prijedorska
TO i Peta kozarska brigada koja je razmjetena u zapadnu Slavoniju da uestvuje u
ratu koji je JNA vodila protiv Hrvatske. U presudi MKSJ u predmetu Milomir Staki
navodi se: Skuptina optine je 7. novembra 1991. godine jednoglasno donijela odluku da se Peta kozarska brigada ponovo mobilie i razmjesti u zapadnu Slavoniju.85
Peta kozarska laka brigada Prijedor od septembra 1991. godine bila je u sastavu JNA.
Formiranjem VRS ula je u sastav 1. Krajikog korpusa. Komandant brigade bio je
pukovnik Pero oli.86 Komanda brigade bila je u kasarni Benakovac na Kozari. Sve
do marta 1992. godine bila je angaovana na ratitu u R Hrvatskoj. Premda su mobilizacija i razmjetaj brigade izvreni bez podrke SDA, mnogi Muslimani su se odazvali pozivu za mobilizaciju. Istovremeno, 17. septembra 1991., rezervisti preteno
muslimanske nacionalnosti okupili su se ispred zgrade optine da prosvjeduju protiv
mobilizacije u prijedorski TO.87 Po povratku sa ratita vojnici su donosili kui naoruanje i opremu. Pored toga po povratku sa ratita pucali su iz vatrenog oruja to
je dodatno unosilo strah kod Bonjaka i Hrvata.
Odmah nakon formiranja tzv. VRS poeo je njen ustroj identian organizacijskom ustroju JNA. Jedinice koje su prethodno formirane ule su u sastav tzv. VRS
tako da je u poetnom periodu agresije tzv. VRS imala znaajne vojne potencijale.
U junu 1992. u sastavu VRS-a bilo je 177.341 ljudi rasporeenih u pet korpusa, kao
i nekoliko jedinica koje nisu bile vezane ni za jedan korpus, a svi su bili pod komandom Glavnog taba vojske na elu s Ratkom Mladiem. Tih pet korpusa bili su 1.
Krajiki korpus (bivi 5. korpus JNA, kojim je od 17. marta 1992. komandovao Momir Tali), 2. krajiki korpus (bivi 10. korpus JNA), Istonobosanski korpus (bivi
17. korpus JNA), Sarajevsko-romanijski korpus (bivi 4. korpus JNA), i Hercegovaki korpus (bivi dio 9. korpusa JNA). U novembru 1992. Drinski korpus osnovan je na teritoriji koja je ranije bila u nadlenosti Istonobosanskog korpusa i Sarajevsko-romanijskog korpusa.88 Prema organizacijsko-formacijskom ustroju JNA,
podruje opine Prijedor i jedinice koje su formirane na tom prostoru ulazile su u
Osman Selak-Transkript sa suenja Slobodanu Miloeviu, Fond za humanitarno pravo Srbije, Beograd, 2003, str. 451.
87
88
85
86
51
sastav 5. korpus JNA a kasnije 1. korpus (banjaluki) tzv. VRS. 1. Krajiki korpus tzv.
VRS nastao je transformacijom 5. K. JNA, za komandanta korpusa je postavljen general-potpukovnik Momir Tali. Ovaj korpus po broju vojnika i tehnike je bio najbrojniji korpus tzv. VRS.
Srpske vojne i policijske snage na podruju opine Prijedor imale su apsolutnu
premo u ljudstvu i tehnici u odnosu na malobrojne i slabo naoruane Bonjake i
Hrvate. Ta prednost se ogledala u brojnom stanju ljudstva i tekog naoruanja. Srpske vojne jedinice raspolagale su artiljerijskim oruima svih kalibara, oklopno-mehanizovanim sredstvima, protuavionskim naoruanjem, sredstvima veze i drugo.
Osim toga srpske snage su imale ratno iskustvo, ureen sistem rukovoenja i komandovanja i sigurne logistike izvore. Uz jasno definirane ratne ciljeve srpske vojne snage krenule su sa realizacijom napada na nesrpsko stanovnitvo opine Prijedor. Neskrivene pripreme srpskih vojnih jedinica na prostoru R BiH otpoele su 16.
aprila 1992. godine proglaenjem neposredne ratne opasnosti i donoenjem naredbe
o optoj javnoj mobilizaciji srpske TO. Ovaj proces je razliito realiziran u pojedinim podrujima R BiH. Dana 4. maja 1992. godine Sekretarijat za narodnu odbranu
ARK-a naredio je optu, javnu mobilizacija na cjelokupnoj teritoriji ARK-a.89 Na podruju opine Prijedor takoer je donesena odluka o mobilizaciji i popuni srpskih
vojnih jedinica. 343. motorizovana brigada JNA bila je u sastavu 5. korpusa JNA (Banjalukog). Od 1991. godine bila je angairana na ratitu u R Hrvatskoj (potez Nova
Gradika-Novska-Pakrac). Ova brigada je imala komandu u kasarni arko Zgonjanin u Prijedoru. Poetkom 1992. godine brigada se vraa u Prijedor. Prvi komandant
brigade bio je pukovnik Vladimir Arsi, a nakon njega Radmilo Zeljaja. Mobilizacijom Sekretarijat za narodnu odbranu tzv. srpske optine Prijedor trebao je brojano
ojaati ve formiranu 343. motorizovanu brigadu, 5. kozarsku i jedinice srpske TO.
Kontrolu itavog procesa vrio je Krizni tab tzv. srpske optine Prijedor. Nakon nasilnog preuzimanja vlasti od strane SDS-a, vlasti tzv. srpske optine Prijedor su vrile
ubrzanu popunu i mobilizaciju ljudstva. U presudi MKSJ u predmetu Milomir Staki navedeno je: Savjet za narodnu odbranu optine Prijedor je 5. maja 1992. odrao
svoju drugu sjednicu na kojoj je raspravljao o nekoliko pitanja u vezi s mobilizacijom
u optini. Savjet je zakljuio da Optinski sekretarijat za narodnu odbranu Slavka
Budimira treba izvriti popunu TO-a i 343. motorizovane brigade u skladu sa zahtjevima komandanata ovih jedinica. Zakljueno je da se nareenje za mobilizaciju
ARK-a izvri prema posebnom planu putem poziva Sekretarijata za narodnu odbra89
IIZ, inv. br. 2-4701, ARK-a, Odluka o optoj javnoj mobilizaciji na teritoriji ARK-a, broj 01-1/92,
A
od 4. V. 1992.
52
nu.90 Realizacija zakljuka Savjeta za narodnu odbranu tzv. srpske optine Prijedor
o mobilizaciji razmatrana je na sjednici Kriznog taba tzv. srpske optine Prijedor.
Tako je na sjednici Kriznog taba odranoj 22. maja 1992. godine usvojena Odluka
o izvrenju mobilizacije na podruju optine Prijedor. U toj odluci se kae: da su svi
vojni obveznici rasporeeni u devet ratnih jedinica, ukljuujui 343. motorizovanu
brigadu, duni odmah se javiti na dunost, a za neodazivanje snosie se odgovornost
utvrena zakonom.91
Posebno treba istaknuti da je tzv. srpska optina Prijedor 5. maja 1992. godine
donijela odluku da se preda sve nelegalno naoruanje koje je u posjedu pojedinaca
ili paravojnih formacija. Ovaj poziv je emitovan na Radio Prijedoru. Dana 16. maja odran je sastanak predstavnika SDA i SDS-a opine Prijedor na kojem je major
Radmilo Zeljaja - naelnik taba 343. brigade i zamjenik Vladimira Arsia - komandanta brigade dao ultimatum da svi koji posjeduju oruje isto predaju SJB Prijedor
ili tzv. VRS. Istovremeno je traio da se Bonjaci i Hrvati odazovu na mobilizaciju u
jedinice tzv. VRS u protivnom svi e biti rigorozno kanjeni. Kako se navodi u presudi MKSJ u predmetu Milomir Staki: Najvei dio civilnog stanovnitva udovoljio je
tim zahtjevima i predao svoje lovake puke i pitolje kao i svoje dozvole, vjerujui da
e biti sigurni ako predaju oruje. Emitovane su i prijetnje onima koji tim zahtjevima
ne udovolje.92 Na etvrtoj sjednici opinskog Savjeta za narodnu odbranu odranoj
15. maja 1992. godine donesena je odluka o transformaciji tabova TO i formiranju jedne komande koja e preuzeti rukovoditi i komandovati svim jedinicama na
podruju tzv. srpske optine Prijedor. Ova Komanda je trebala objediniti sve srpske
vojne jedinice na prostoru opine Prijedor. Rukovoenje i komandovanje ovom Komandom preuzeo je pukovnik Arsi. Formalno provoenje ove odluke poinje kada
je komandant 343. motorizovane brigade, pukovnik Arsi, naredio 17. maja 1992.
godine da se komandant taba Teritorijalne odbrane i starjeine svih drugih jedinica
TO-a, dobrovoljakih i drugih jedinica, ukljuujui naoruani srpski narod, stave
pod komandu Regije.93 Komandant 343. brigade Vladimir Arsi je bio ujedno i komandant Komande Regije. Kasnei u praenju formiranja Komande Regije, Krizni
tab tzv. srpske optine Prijedor donio je Zakljuak broj: 02-111-110/92 od 29. maja
1992. godine da TO tzv. srpske optine Prijedor ulazi u sastav Regije.94 Ovim je izmeu 1.000 i 2.000 vojnika srpske TO ulo u sastav Komande Regije. Istovremeno,
Isto, paragraf 112.
92
Isto, paragraf 122.
93
94
Slubeni glasnik optine Prijedor, broj 2/92, str. 69.
90
91
53
u irkin Polju formirana je pozadinska/logistika baza sa zadatkom pozadinskog/

logistikog snabdijevanja svih vojnih jedinica na podruju opine Prijedor. Potpuna
mobilizacija i ustroj srpskih vojnih jedinica na podruju opine Prijedor zavrena je
u drugoj polovini maja 1992. godine.
I.6. Nasilno preuzimanje vlasti u opini Prijedor

29/30. aprila 1992. godine
Opina Prijedor bila je znaajna za realizaciju velikosrpskih projekata zbog toga
to se nalazila na dijelu kopnenog koridora koji je spajao srpska podruja u tzv. RSK
na zapadu sa Srbijom i Crnom Gorom na istoku i jugu.
U podrci stvaranju velike Srbije, koja je iz teorije poela prelaziti u stvarnost nakon izbora 1990. godine, SDS je brzo poela osnivati zasebne strukture vlasti. U Prijedoru je SDS prema uputama centrale SDS-a, osnovala odvojenu tzv. srpsku skuptinu, iji je prvi predsjednik bio zamjenik predsjednika zvanine skuptine optine,
kao i odvojenu miliciju i jedinicu slube bezbjednosti, koje su bile u bliskoj vezi sa
srpskim funkcionerima izvan optine. To se dogodilo nekoliko mjeseci prije preuzimanja grada Prijedora, a njihovo postojanje skrivano je od nesrpskog stanovnitva.
Planiranje nasilnog preuzimanja, koje je obuhvatalo i osnivanje srpskog Sekretarijata
unutranjih poslova (SUP), odvijalo se u kasarni u Prijedoru uz uee najveeg broja zaposlenih Srba iz legitimnog SUP-a u Prijedoru.
Posebnu ulogu u propagandnoj pripremi za nasilno preuzimanje vlasti u opini
Prijedor imali su lokalni mediji. Radio Prijedor i list Kozarski vjesnik su nakon proglaenja tzv. srpske optine Prijedor svakodnevno bili u slubi irenja ratne psihoze i
pripreme za ono to e kasnije slijediti.95
Planirano preuzimanje vlasti nasilnim putem u opini Prijedor dogovoreno je
prije 1. maja 1992. godine. Ovaj plan je dio ukupnih planova SDS-a o stvaranju tzv.
srpskih optina irom BiH. U lanku o preuzimanju vlasti od 28. aprila 1995. godine, Kozarski vjesnik pie da se SDS prvobitno odluio za 1. maj 1992. Meutim,
nadleni u SDS-u su smatrali da je dolazak depee u centar veze SJB Prijedor koju
je navodno poslao ministar unutranjih poslova R BiH Alija Delimustafi, a kojom
se nareuje blokada JNA (kasarni, konvoja i transporta) u poslijepodnevnim satima
95
idi vie u N. Sivac, nav. dj., i Muharem Nezirevi, ivi nita ne znaju, Savez logoraa BiH, SarajeV
vo, 2000.
54
29. aprila 1992. dovoljan razlog da akciju zaponu dan ranije.96 Meutim, ve ranije su ove pripreme poele o emu svjedoe brojni dokumenti i utvrene injenice u
sudskim procesima pred MKSJ i domaim pravosudnim institucijama. U presudi
MKSJ u predmetu Milomir Staki navodi se: Sedmicu dana kasnije, 23. aprila 1992.,
prijedorski optinski odbor SDS-a odluio je, izmeu ostalog, pojaati Krizni tab i
potiniti Kriznom tabu sve jedinice i rukovodni kadar, kao i to da se odmah pone
raditi na preuzimanju vlasti bez obzira na koordinaciju sa JNA.97
Dogovori u SDS-u o nasilnom preuzimanju vlasti u Prijedoru intenzivirani su
29. aprila 1992. godine, u vie sastanaka srpski politiki, policijski i vojni zvaninici
donijeli su konanu odluku da 30. aprila 1992. godine preuzimu apsolutnu vlast u
Prijedoru. Nosioci projekta nasilnog preuzimanja vlasti za realizaciju ovog dogovora imali su adekvatne policijske i vojne jedinice. Da je sve bilo pripremljeno i da su
bile organizirane srpske vojne i policijske jedinice potvrdio je Slobodan Kuruzovi
gostujui u radijskoj emisiji povodom sjeanja na dane nasilnog preuzimanja vlasti
u opini Prijedor: Jednostavno je nareena mobilizacija u 2 sata nou, da svi naoruani Srbi i u gradu i u prigradskim naseljima i selima zauzmu svoje poloaje, ovaj,
dogovorili smo se gdje, kako i na koji nain, i da budu spremni u 4 sata ujutro, ako
bude trebalo, striktno samo po mojoj naredbi samo da se ue u grad. Tako je i bilo.98
Oko 400 policajaca srpske nacionalnosti bilo je pripremljeno za ovaj in. Policijske
snage su okupljene u irkin Polju, nakon to su im precizirani zadaci podijeljeni su
u grupe od dvadeset policajaca. Glavni zadaci su bili zauzimanje zgrade opine, Stanice javne bezbjednosti, zauzimanje Radio Prijedora, pote, zgrade suda, banke. U
presudi MKSJ u predmetu Milomir Staki navodi se dogovor o nasilnom preuzimanju vlasti gdje se potvruje: (...) rekli su da su sastanku u kasarni odranom 29. aprila 1992. prisustvovali lanovi Kriznog taba SDS-a, meu kojima su bili dr. Staki,
g. Kuruzovi, g. Drljaa, dr. Kovaevi, g. Mikovi i pukovnik Arsi. Dogovoreno
je da e policija, vojska i naoruani Srbi izvriti preuzimanje vlasti u gradu, te zauzeti odreene vitalne objekte i funkcije u optini. Snage policije, koje su se okupile u
Domu u irkin Polju poslane su u 4:00 sata da izvre preuzimanje vlasti.99 Nasilno
preuzimanje vlasti izvreno je u ranim jutarnjim satima 30. april 1992. godine bez
upotrebe vatrenog oruja. U presudi MKSJ u predmetu Momilo Krajinik navodi
se: U ranim jutarnjim satima 30. aprila 1992. snage JNA i srpske policije preuzeICTY, Presuda u predmetu Milomir Staki, paragraf 67.
Isto, paragraf 65.
98
AIIZ, inv. br. 2-4682, Slobodan Kuruzovi, Sjeanje na srpsko preuzimanje vlasti 29. aprila 1992,
Transkript emisije Radio Prijedor, od 29. IV. 1995.
99
96
97
55
le su kontrolu nad gradom Prijedorom postavljanjem kontrolnih punktova i zauzimanjem najvanijih objekata u gradu, ime su preuzele organe optinske uprave i
vana preduzea.100 Planiranje i operativna realizacija izvrena je po instrukcijama
SDS-a Prijedor.101 Srpsko rukovodstvo kasnije je priznalo da je preuzimanje unaprijed planirano i da je predstavljalo dio koordinirane akcije.102 Svi novoimenovani
srpski predstavnici uz policijsku i vojnu podrku ve u 6:00 sati nasilno su zauzeli
funkcije na koje nisu izabrani u legalnoj i zakonski predvienoj proceduri.103 Izvjetaje o nasilnom preuzimanju vlasti u Prijedoru sainila je Komanda Petog korpusa
JNA i SJB Prijedor.104 U Izvjetaju Sime Drljae o prihvatnim centrima na podruju
opine Prijedor navedeno je: dana 29/30.04.1992. godine u Prijedoru SDS je sa svojim snagama preuzela vlast u svim organima i na teritoriji optine. Na taj nain optina Prijedor je i formalno pristupila Oblasti Krajina, odnosno Srpskoj Republici.105
Potvrdu navedenog nalazimo i u Presudi MKSJ u predmetu Tadi gdje je navedeno:
Vojnici JNA, u raznolikim uniformama, zauzeli su sve najvanije institucije, kao to
su radiostanica, dom zdravlja i banka. Uli su u zgrade, izjavili da su preuzeli vlast i
objavili da mijenjaju naziv optine Prijedor u Srpska optina Prijedor.106
Istovremeno po itavom gradu vojne jedinice su postavile kontrolne punktove.
Naoruani vojnici su kontrolirali itav grad.107 Ispred opine postavljena su mitraljeska gnijezda. Na krovovima zgrada postavljeni su snajperisti, uoen je znatno vei
broj naoruanih vojnika na ulicama. Na svim zgradama postavljene su srpske zastave, tako da su ovim inom derogirani dravni simboli R BiH. Nakon to su preuzeli
sve kljune institucije u gradu Prijedoru, na lokalnom Radio Prijedoru itav dan se
Naposljetku, rano ujutro 30. aprila 1992. SDS je definitivno preuzeo vlast u Prijedoru. Sredinje
vlasti zamijenjene su lanovima SDS-a ili kadrovima lojalnim SDS-u. ICTY, Presuda u predmetu
Milomir Staki, paragraf 76.
102
103
Predsjednik Skuptine tzv. srpske optine Prijedor dr. Milomir Staki, predsjednik Izvrnog odbora dr. Milan Kovaevi, Slavko Budimir sekretar za narodnu odbranu, Slobodan Kuruzovi komandant optinskog taba TO, Simo Drljaa naelnik SJB.
104
U depei broj: 11-12 od 30. aprila 1992. godine koju je potpisao Simo Drljaa iz SJB-a Prijedor, a
istu je poslao Centru slubi bezbjednosti u Banjoj Luci i koja sadri detaljan prikaz preuzimanja
vlasti, kae se: izvreno je u 4 asa preuzimanje vlasti na podruju Optine zauzimanjem SJB i svih
ostalih vitalnih objekata. ICTY, Presuda u predmetu Milomir Staki, paragraf 82.
105
AIIZ, inv. br. 2-4688, SJB Prijedor, Izvjetaj i prihvatni centri na podruju optine Prijedor.
106
107
Kontrolu grada preuzele su policijske jedinice (pripadnici lokalne policije i specijalne policijske
snage iz Banje Luke) i pripadnici 343. motorizovane brigade kojom je komandovao pukovnik Arsi. M. Nezirevi, nav. dj., str. 26.
100
101
56
emitovao Proglas o preuzimanju vlasti u Prijedoru.108 O nainu na koji je nasilno i

nelegalno imenovani predsjednik Skuptine opine Prijedor Milomir Staki objanjavao ovaj in svjedoi Muharem Nezirevi koji navodi: Nakon kratkih priprema,
ulazi Staki u studio i objanjava razloge zbog ega su Srbi bili prisiljeni da preuzmu vlast u prijedorskoj opini.109 Kao glavni razlog za nezakonito preuzimanje vlasti navedena je depea od 29. aprila 1992. godine koju je navodno poslao ministar
unutranjih poslova R BiH Alija Delimustafi i koja je stigla u prijedorsku policijsku
stanicu.110 Proglas, koji je emitiran na Radio Prijedoru, za cilj je imao da amnestira nasilni i nezakoniti in preuzimanja vlasti od strane funcionera i kadrova SDS-a,
da zastrai Bonjake i Hrvate, da demonstrira vojnu silu i poalje poruku da su Srbi
apsolutni gospodari Prijedora. Policijskim i vojnim jedinicama prije nasilnog preuzimanja vlasti podijeljeni su spiskovi sa imenima Bonjaka-izabranih predstavnika
vlasti, kojima je zabranjen ulaz u nasilno preuzete institucije. Kako je navedeno u
presudi MKSJ u predmetu Milomir Staki: Simo Drljaa i drugi sastavili su spisak
ljudi kojima e se zabraniti ulazak u zgrade Skuptine optine, Sekretarijata unutranjih poslova (SUP), Suda i slube drutvenog knjigovodstva. Na ovom spisku je bilo
desetak imena, meu kojima je bilo i ime profesora ehajia, koji je na slobodnim
izborima izabran za predsjednika Skuptine optine Prijedor.111 Na spisku su bili jo
Mirza Mujadi, Silvio Sari i drugi funkcioneri i lanovi SDA i HDZ Prijedora.
Da je nezakonito i nasilno preuzeta vlast u opini Prijedor, utvrdio je i MKSJ u
predmetu Staki, gdje je navedeno da: (...) je preuzimanje vlasti od strane SDS-a
bio nezakoniti pu, koji je planiran i koordiniran mnogo ranije i iji je krajnji cilj bio
stvaranje isto srpske optine. Ti planovi se nikad nisu krili, a sprovedeni su koordiniranom akcijom policije, vojske i politiara.112 Potvrdnost planiranja nasilnog preuzimanja vlasti nalazimo i u Izvjetaju o radu SJB Prijedor za poslednjih 9 mj. 1992.
g. Sime Drljae: U takvim uslovima i u vrijeme crtanja etnikih mapa po kojima je
Prijedor trebao da pripadne Cazinskoj krajini otpoelo se sa aktivnostima na pripremi za preuzimanje vlasti nasilnim putem. Te aktivnosti su intenzivirane u aprilu a
sam datum preuzimanja vlasti iznuen je od strane Predsjednitva tadanje SR BiH
koje je izdalo naredbu o napadu na vojne objekte i kolone.113
roglas u Radio Prijedoru donio je samoproglaeni predsjednik Skuptine optine Prijedor MiloP
mir Staki. vidi vie u: M. Nezirevi, nav. dj., str. 27.
109
M. Nezirevi, nav. dj., str. 27.
110
111
112
Isto, paragraf 84.
113
108
57
Sa preuzimanjem vlasti uvodi se policijski sat, donosi naredba o zabrani kretanja

u vremenu od 22:00 do 06:00 sati. Ljudi su se mogli kretati samo uz pismene dozvole
koje je izdavala SJB Prijedor. Ograniavan je odlazak ljekaru, u kupovinu namirnica
i drugo. Istovremeno je upuen ultimatum o prikupljanju i predaji naoruanja u kasarnu arko Zgonjanin u Prijedoru. Preuzimanje vlasti od strane srpskih organa 30.
aprila 1992. bilo je kulminacija planova koje je SDS kovao mjesecima. SDS je tada
ve saraivao s policijom na tome da se, kao priprema za pu, ojaaju snage bezbjednosti u optini.114
Cilj novouspostavljene srpske vlasti bio je da uspostavi potpunu kontrolu nad
cjelokupnim podrujem opine Prijedor, izvri razoruavanje bonjakog i hrvatskog stanovnitva, postavi kadrove SDS-a na rukovodee pozicije u gradu i otpone
sa hapenjima vienijih ljudi iz Prijedora i okoline. Nezakonita otputanja i zabrane
pristupa radnim mjestima ne-Srbima u Sudu, Opini, SJB Prijedor, preduzeima i
drugim institucijama vlasti bili su u skladu sa proklamovanim ciljevima i zadacima
ARK-a. Shodno uputama ARK-a i u Prijedoru je krajem juna 1992. godine dolo do
uklanjanja najveeg broja Bonjaka i Hrvata sa rukovodnih pozicija.
Nakon nasilnog preuzimanja vlasti napetost na podruju opine Prijedor se
znatno poveala, strah je bio prisutan meu Bonjacima i Hrvatima. Zabranom i
onemoguavanjem obavljanja svojih dunosti legalno izabranim dunosnicima iz
reda Bonjaka i Hrvata poslata je jasna poruka ko je vlast u Prijedoru. Kao odgovor
na vojnu i policijsku kontrolu grada, Bonjaci i Hrvati su uspostavili kontrolne punktove u Hambarinama, Kozarcu i drugim mjestima. Po unaprijed pripremljenim
spiskovima, dvadesetak dana od preuzimanja, vlasti poinju sa nezakonitim hapenjima i zatvaranjem Bonjaka i Hrvata. U prvom redu uhapeni su lanovi SDA i
HDZ-a opine Prijedor.
114
58
II DIO
NAPADI SRPSKIH SNAGA NA PODRUJU
OPINE PRIJEDOR
II.1. Uvod u masovne zloine srpskih policijskih i vojnih

jedinica na podruju opine Prijedor
Nakon nezakonitog preuzimanja vlasti u opini Prijedor dolo je do znatnog
naruavanja sigurnosne situacije. Strah, napetost, nervoza i ve vidljivi nagovjetaji
buduih dogaaja kod Bonjaka i Hrvata opine Prijedor pojaani su svakodnevnom propagandom Radio Prijedora i Kozarskog vjesnika. List Kozarski vjesnik je
bio propagandno sredstvo za izraavanje stavova srpskih vlasti.115 Stanovnitvo je
onemogueno u primanju signala stanice TV-Sarajevo i moglo je gledati iskljuivo
televizijski program iz Beograda ili Banje Luke. U govoru koji je prenio Kozarski
vjesnik, dr. Staki je izjavio: Doli smo do stanja u kome Srbi sami crtaju granice
svoje nove drave.116 Na ulicama Prijedora povean je broj srpskih vojnika i policajaca koji su na kontrolnim punktovima kontrolirali kretanje graana Prijedora.117
Nasuprot postavljenim kontrolnim punktovima u gradu, Bonjaci i Hrvati postavili
su kontrolne punktove u Kozarcu, Hambarinama, Rizvanoviima. Na ovim punktovima bili su pripadnici rezervnog sastava policije.118 Istovremeno je poela opa
mobilizacija srpskog stanovnitva, podjela naoruanja onima kojima nije ranije podijeljeno i stvaranje jedinstvene komande nad svim srpskim jedinicama. Sredinom
maja otpoinju i prva hapenja Bonjaka na podruju opine Prijedor. Traio se
samo razlog za otpoinjanje napada na naselja sa bonjakim i hrvatskim stanovnitvom. Kao odgovor na masovno naoruavanje i nasilno preuzimanje vlasti, Bonjaci i Hrvati su organizirali jedinice TO BiH koje su se trebale suprotstaviti znatno
jaim snagama.
Krizni tab tzv. srpske optine Prijedor je provodio odluke Kriznog taba ARK-a.
Krizni tab tzv. srpske optine Prijedor imao je viestruku ulogu to je potvreno i
u presudi MKSJ u predmetu Duko Tadi gdje se navodi: Pored restrikcija vezanih
za ivot ne-Srba, (...). tab je, takoer, bio zaduen za mobilizaciju, te su do sredine
maja 1992. skoro svi Srbi mobilizirani ili u redovnu vojsku, ili u rezervu ili u miliciju.
Istovremeno su upuivani i pozivi na predaju oruja, koji su, iako upueni stanovnitvu uope, provoeni samo prema Muslimanima i Hrvatima, od kojih se veina
odazvala iz straha od kazne. Istovremeno je mobilizacija Srba omoguavala distri . Sivac, nav. dj., str. 73.
N
117
118
115
116
61
buciju oruja srpskom stanovnitvu.119 Sve ovo je bilo u funkciji planiranih napada
i potpune uspostave vlasti tzv. srpske optine Prijedor. Napad na Bonjake i Hrvate
dio je planiranog i sistematinog poduhvata koje su naredile, planirale i provele srpske politike, vojne i policijske snage.
II.2. Napad na Hambarine

Nakon nasilnog preuzimanja vlasti u Prijedoru, patrole srpske vojske i policije
svakodnevno su pucnjavom i drugim provokacijama nastojali zastraiti Bonjake i
Hrvate.120 Cilj ovih svakodnevnih demonstracija sile bilo je pokazivanje da je bilo
kakav otpor srpskim vlastima uzaludan. Prema odreenim dokumentima i svjedoenjima pred MKSJ srpske vojne i policijske snage brojale su 6.000-8.000 vojnika.
U maju 1992. godine, JNA je pregrupirala dio snaga za podrku na podruju opine Prijedor kao dio planskih aktivnosti radi nasilnog preuzimanja vlasti i kontrole
od strane srpskih vojnih i policijskih jedinica. Tako su postojee srpske jedinice na
podruju Prijedora dobile jaka pojaanja poetkom maja 1992. Konkretno, u redovnom borbenom izvjetaju koji je komanda 5. korpusa uputila komandi 2. vojne oblasti 3. maja 1992. stoji: U toku 02./03. maja izvreno je premetanje jedne
hab /haubike baterije/ 105 mm i jedne tpoab /topovske protivoklopne artiljerijske
baterije/ iz 343. mtbr /motorizovane brigade/ u rejon Prijedora radi ojaavanja jedinica na irem rejonu Prijedor-Ljubija-Kozarac. Jedinice su posele rejon za upotrebu.121
Nakon okupacije Prijedora pripadnici srpskih vojnih i policijskih snaga su na
svaki nain nastojale isprovocirati incident koji bi bio povod za napade na bonjaka i hrvatska naselja. Tako se 22. maja 1992. godine grupa od est vojnika tzv. VRS
dovezla na kontrolni punkt rezervnog sastava policije u Polju (Hambarine) i provocirala pripadnike rezervnog sastava policije. Na kontrolnom punktu od vojnika
je traeno da predaju naoruanje ili da se vrate u kasarnu. Poslije verbalnih vrijeenja od strane vojnika tzv. VRS dolo je do pucnjave na punktu.122 Do incidenta
121
122
Kroz Hambarine su esto prolazile pijane grupe srpskih vojnika koji su pucajui uznemirivale narod. alili smo se Vojnoj komandi, ali nita od toga. Onda smo mi poeli deurati i organizovali
smo jedan punkt u Hambarinskom polju. Taj dan kad smo ih zaustavili, poeli su nas provocirati
i repetirati oruje. Aziz Alikovi im je rekao da odloe oruje ili da se vrate u kasarnu, na to su
nam psovali majku balijsku i vrijeali nas. I vi da nas kontroliete! govorili su. Onda je jedan od
njih poeo po nama pucati i ranio mene (Ferida Sikiria) i jo jednog momka. Mi smo na to uzvratili i to se dogodilo. http://www.mojprijedor.com/napad-na-hambarine-petak-22-maj-1992/.
119
120
62
na punktu dolo je oko 17:30 sati. Tom prilikom poginuli su vojnici tzv. VRS Rade
Luki i Rade Milojica a nekoliko ih je ranjeno. Tu su ranjeni Ferid Sikiri i jo jedan rezervni policajac MUP-a R BiH. Ranjenim je ukazana ljekarska pomo i oni su
prebaeni u bolnicu u Prijedoru. O navedenom dogaaju postoje razliita vienja o
tome ko je prvi pucao na punktu.123 Sa jedne strane, vojnici tzv. VRS su tvrdili da su
pripadnici rezervnog sastava prvi poeli pucati, a sa druge strane, pripadnici rezervnog sastava policije da su to uinili vojnici tzv. VRS. U Presudi MKSJ u predmetu
Milomir Staki navedeno je da je napad ve ranije isplaniran: U sluaju Hambarina, jasno je da je to to su ljudi koji su bili angaovani na kontrolnom punktu zaustavili automobil sa nekoliko pripadnika srpskih oruanih snaga bio defenzivni in,
iji je cilj bio da se sprijei opasnost koju bi oni mogli da predstavljaju po mjetane.
Na kraju krajeva, ak je nebitno ko je prvi pucao: navodna reakcija je ve bila pripremljena, to se moe zakljuiti na osnovu poloaja snaga koje su granatirale selo i
broju angaovanih vojnika.124 Meutim, ovaj dogaaj je bio izgovor za poetak napada na bonjaka i hrvatska naselja.125 Ovo je naglaeno i u Presudi MKSJ u predmetu Duko Tadi gdje je navedeno: (...) a incident koji se tamo odigrao 22. maja
1992. godine posluio je kao izgovor za napad srpskih snaga na to podruje 126 U
presudi MKSJ u predmetu Milomir Staki identino je zakljueno: Ovi incidenti,
koji su posluili kao osnova za reakciju srpskih politikih i vojnih vlasti, bili su samo izgovor za zapoinjanje etnikog ienja u podrujima na kojima su se mahom
nalazili bonjaki gradovi, sela i zaseoci, u kojima su kontrolni punktovi bili uspostavljeni iz straha da bi zbog sve intenzivnije propagande protiv nesrba moglo doi
do takvih napada.127
Nakon to se desio ovaj incident u Polju, stanovnitvo Hambarina je u strahu poelo naputati svoje kue i sklanjati se u sklonita.128 Usljed straha Bonjaci iz Tukova
su poeli bjeati na podruje Brda.129 Iz Hambarinskog polja stanovnitvo je bjealo
adio Prijedor je 23. maja u jutarnjem programu objavio da je jue oko 17.30 asova u HambaR
rinskom polju na muslimanskom punktu zaustavljeno vozilo marke Golf te prilikom kontrole bez
ikakvog razloga ubijeni su vojnici Rade Luki i Rade Milojica, a ranjeni su Sinia Mijatovi, Mile
Milojica, Nedeljko Antunovi i Milenko Luli. Ovo teko djelo izvrila je grupa zelenih beretki
na elu sa Azizom Alikoviem. N. Sivac, nav. dj., str. 97.
124
125
Jasmin Medi, Genocid u Prijedoru, Grafis, Sarajevo, 2013, str. 37.
126
127
128
Ranije su mjetani samoinicijativno uredili nekoliko podruma u pojedinim kuama koje su smatrali sigurnim. U tim podrumima od granata utoite je naao velik broj ena i djece. U podrumu
Husnije Karagia je bilo jedno od sklonita. Razgovor sa M.K. 24. maj 2014.
129
Podruje Brda (Mataruko brdo) obuhvata vie naselja preteno naseljenih bonjakim stanovni123
63
na Hambarine. Krizni tab tzv. srpske optine Prijedor je ultimativno traio izruivanje policajaca MUP-a R BiH srpskoj vojsci ili policiji. Kasnije te veeri izdat je ultimatum stanovnicima Hambarina. Od njih se trailo da izrue nekoliko osoba koje
su navodno uestvovale u incidentu, a posebno policajca Aziza Alikovia, i sve naoruanje, ili e ih napasti.130 Tokom noi na podruje Hambarina ispaljena su tri artiljerijska projektila. Veina stanovnitva Hambarina no je provela u improvizovanim podrumskim sklonitima. Prve ispaljene granate na Hambarine unijele su strah,
to je bio prvi direktni susret sa ratom. Ovdje je bitno napomenuti da su artiljerijski
projektili ispaljeni sa srpskih poloaja i da su gaani civilni ciljevi.131 Ispaljeni artiljerijski projektili su bili samo probni koji su posluili za korekciju ve ranije zauzetim
elementima za gaanje.
Ujutro 23. maja Radio Prijedor je u intervalima ponavljao ultimatum Kriznog
taba tzv. srpske optine Prijedor da se do 12.00 sati moraju predati ili izruiti Aziz
Alikovi i pripadnici rezervnog sastava policije koji su bili na punktu u Polju. Ako
se ne predaju, granatirati e se Hambarine i vojno intervenisati. Ultimatum je odbijen jer je rezervna policija smatrala da su pucali u nunoj samodbrani. Nakon to
nije ispunjen ultimatum, Krizni tab tzv. srpske optine Prijedor je naredio da se oko
12.30 sati pone sa granatiranjem Hambarina. O napadu na Hambarine navedeno
je u Izvjetaj naelnika SJB Prijedor Sime Drljae: Krizni tab optine Prijedor je
odluio da se u ovom selu vojno intervenie radi razoruavanja i hvatanja poznatih
poinilaca zloina nad vojnicima. Vojska je intervenisala, ali nije pronala napadae
na vojnike, ve je samo uspostavila komunikaciju Prijedor-Ljubija i stavila pod kontrolu selo Hambarine.132 Da je Krizni tab tzv. srpske optine Prijedor naredio napad na Hambarine, potvreno je i u Presudi MKSJ u predmetu Momilo Krajinik
gdje se navodi: Dan nakon incidenta, na kontrolnom punktu u Hambarinama 22.
maja 1992, (...), srpske snage su napale podruje oko tog sela. Zbog toga to vlasti u
Hambarinama nisu ispunile ultimatum Kriznog taba i predale sve oruje i ljudstvo
s kontrolnih punktova, Krizni tab je naredio granatiranje, koje je trajalo nekoliko
sati.133 Pored vojnih jedinica iz Prijedora, (343. motorizovane i 5. kozarske brigade)
u napadu na Hambarine uestvovali su dijelovi 6. sanske brigade. U dokumentu koji
tvom. To su Zecovi, Rizvanovii, arakovo, Hambarine, Rakovani i Biani.
131
Napadi na Hambarine, kao i napadi koji su uslijedili na irem podruju Brda, zajedno sa hapenjima, zatoavanjem i deportacijom graana, koji su potom izvreni, bili su prvenstveno usmjereni protiv nesrpskog civilnog stanovnitva u optini Prijedor. ICTY, Presuda u predmetu Milomir
Staki, paragraf 627 i 629.
132
133
130
64
opisuje ratni put 6. sanske brigade na strani 10 navedeno je: 23.5.1992-25.5.1992.

godine dio jedinica brigade, tj. Interventni vod Crni ore, vod izviaa i vod policije zajedno sa prijedorskim brigadama uestvuje u ienju Hambarina, Kozarue
i Kozarca.134 I ova injenica upuuje na unaprijed planirani i organizirani napad.
Da bi se angairale vojne snage iz drugih jedinica, potrebne su odreene pripreme i
vrijeme za realizaciju. Jedinice iz sastava 6. sanske brigade tzv. VRS morale su prethodno biti upoznate sa zadatkom, biti pripremljene i prevezene u rejone borbenog
rasporeda a onda ukljuene u borbena djelovanja.
Ranije posjednuti artiljerijski poloaji oko Prijedora i zauzeti elementi za gaanje
bili su dio plana za napad na rejon Brda.135 Od posljedica granatiranja odmah je dolo do prvih pogibija civila. Artiljerijski projektili padali su po Hambarinama, Rakovanima, Rizvanoviima, Bianima. Granatiranje je vreno iz tri pravca, sa podruja
Karana, Urija i Topia brda. Granatiranje je neprekidno trajalo vie sati. Negdje oko
15 sati prestalo je granatiranje, a poeo kombinovani napad pjeadije i oklopno-mehanizovanih sredstava. Da su u napadu uestvovali i tenkovi potvreno je u presudi
MKSJ u predmetu Momilo Krajinik u kojoj se navodi: Na to podruje je potom
stiglo priblino 1.000 srpskih vojnika, uz podrku tenkova i drugog naoruanja. 136
Tokom napada poele su gorjeti bonjake kue, prvo u Polju, dio Tukova, a kasnije
i na drugim mjestima.137 Malobrojne snage sainjene od pripadnika rezervnog sastava policije i TO BiH pokuali su zaustaviti prodor srpskih snaga i zatiti civilno stanovnitvo. Tom prilikom poginuo je Sui Rizo.138 Zbog malobrojnosti, nedovoljnog
naoruanja, neobuenosti i bez rukovoenja i komandovanja, otpor branilaca Hambarina je slomljen. Nailaskom na prve bonjake kue, srpski vojnici poeli su paljenje i pljaku. Istovremeno, poelo je ubijanje onih koji nisu uspjeli pobjei.139 Pred
srpskim snagama stanovnitvo je poelo bjeati prema umama Kureva, Ljubiji prema Rakovanima, Rizvanoviima i Bianima. U presudi MKSJ u predmetu Milomir
Staki navodi se: Iz Hambarina je zbog napada u kojem su srpski vojnici ubijali,
silovali ene i palili kue izbjeglo oko 400 ljudi, mahom ena, djece i starijih osoba.
Stoga je na umu Kurevo usredsreena vojna operacija.140 Otpor u Hambarinama je
IIZ, inv. br. 2-4702, Ratni put 6. sanske brigade.
A
136
137
138
AINOBiHPUB, Baza podataka i Knjiga nestalih optine Prijedor - Ni krivi ni duni, Udruenje Prijedoranki Izvor, Prijedor, 2012.
139
Pretresno vijee se uvjerilo da su u napadu na Hambarine poginula najmanje tri civila. ICTY, Presuda u predmetu Radoslav Branin, paragraf 401.
140
ICTY, Presuda u predmetu Milomir Staki, paragraf 133, fusnote 243 i 234.
134
135
65
slomljen, prije noi 23. maja, srpski vojnici su na zgradu Doma postavili srpsku zastavu. U Presudi MKSJ u predmetu Duko Tadi navedeno je: nakon nekoliko sati
artiljerijskog granatiranja, srpske oruane snage ule su u ovo podruje uz podrku
tenkova i drugog naoruanja, a nakon kratke sporadine borbe lokalne voe sakupile
su i predale veinu oruja.141 U ostalim naseljima Brda dio Bonjaka koji je imao naoruanje odluio je da ga preda srpskim jedinicama. Prikupljeno naoruanje i druga vojna oprema je predata srpskim vojnim i policijskim jedinicama na kontrolnom
punktu u Tukovima. Jedan dio mjetana Brda nije elio predati naoruanje i otili su
u umu Kurevo. Odluku o napadu na Hambarine donio je Krizni tab tzv. srpske optine Prijedor o emu postoje relevantni dokazi. Kozarski vjesnik od 29. maja 1992.
godine objavio je obavjetenje Kriznog taba iz kojeg se vidi da je Krizni tab imao
glavnu ulogu u nareivanju napada na Hambarine. Taj ultimatum, koji je u Kozarskom vjesniku objavljen kao saoptenje za tampu Kriznog taba, u cijelosti je glasio
ovako: Borbena dejstva bila su upozoravajueg karaktera i nisu bila usmjerena na
ruenje naselja u kojem su se krili poinioci ovog zloina. Krizni tab upozorava da
ubudue nee biti upozoravajuih dejstava, nego e se direktno tui podruje na kojem se kriju poinioci ovakvih djela i pripadnici paravojnih formacija. Krizni tab
nareuje stanovnitvu MZ Hambarine i drugih mjesnih zajednica sa tog podruja,
odnosno svim graanima muslimanske i drugih nacionalnosti, da danas, u subotu,
23. maja do 12 asova izrue Stanici javne bezbjednosti Prijedor. Ovim zloinom, svi
rokovi i obeanja su iscrpljeni, te Krizni tab ne moe i nee garantovati bezbjednost
graana pomenutih sela sa ovog podruja.142
Veina Bonjaka Hambarina koji su bjeali pred srpskim snagama preko Kureva
i Brieva dola je u Ljubiju. Nadali su se da e tu nai spas. Meutim, srpske vojne
i policijske snage izbjeglo civilno stanovnitvo Hambarina je zatoilo na stadionu u
Ljubiji. Tu je izvren popis izbjeglih Bonjaka. Onima koji su imali rodbinu u Ljubiji
omogueno je da se smjeste kod njih. Nakon 4 dana postignut je dogovor da izbjeglo
stanovnitvo sa stadiona u Ljubiji bude vraeno na Brdo i da se smjeste kod rodbine.
U desetak traktora izbjeglice su vraene na Brdo. Veina ih se smjestila kod rodbine
ili prijatelja zbog toga to se nije imala gdje vratiti jer su im kue unitene.143 Jedan
broj stanovnika naposlijetku se vratio u Hambarine, tada ve pod srpskom kontrolom, iako samo privremeno, jer je 20. jula 1992. godine dolo do posljednjeg veeg
ICTY, Presuda u predmetu Duko Tadi, paragraf 140, vidjeti i ICTY, Presuda u predmetu Milomir
Staki, paragraf 132.
142
ICTY, Presuda u predmetu Milomir Staki, paragrafi 136 i 607.
143
Na putu Hambarine-Prijedor srpske oruane snage otetile su ili unitile najmanje 50 kua.
141
66
ienja optine.144 Nakon povratka iz Ljubije prisilno protjerani su mogli vidjeti da

su njihove kue u Polju spaljene i da se nemaju gdje vratiti. Ve prvih dana naputene kue poeli su pljakati srpski vojnici i policajci. Meu pljakaima je bilo i civila-Srba iz okolnih naselja. Istog dana poela su nezakonita hapenja Bonjaka i Hrvata opine Prijedor od strane srpskih vojnih i policijskih jedinica. O nezakonitim
hapenjima postoji velik broj dokumenata koji ukazuju na osobe i naine na koje su
nezakonito zatoene. Jedan broj nezakonito zatoenih kasnije je ubijen.
II.3. Napad na Kozarac

Kozarac po svom geografskom poloaju ima velik znaaj iz razloga to se nalazi
na vanoj komunikaciji Banja Luka-Prijedor. U Kozarcu je ivjelo blizu 24.000 stanovnika od toga apsolutnu veinu su inili Bonjaci.145 Nakon to su 30. aprila 1992.
godine srpske vojne i policijske snage nasilno preuzele vlast na podruju grada Prijedora meu nesrpskim stanovnitvom dolo je do uznemirenosti. U cilju pruanja
sigurnosti i zatite, Bonjaci i Hrvati organizirali su naoruane grupe (jedinice TO
BiH). Ove grupe bile su, uglavnom, naoruane lovakim naoruanjem, a malobrojni su imali puke iz arsenala JNA. Psihozu straha meu bonjakim i hrvatskim stanovnitvom dodatno su pojaavali stalni pokreti srpske vojske, irenje propagande
putem Radio Prijedora, zastraivanja i drugo. Nakon preuzimanja grada Prijedora i
prije napada na Kozarac, Srbi su preko policijskog radija neprekidno govorili o unitavanju damija i svega to pripada balijama, nazivajui Bonjake tim pogrdnim
nazivom, kao i o potrebi da se unite same balije.146 U poetku su zajednike policijske
snage drale kontrolne punktove na vie mjesta u Kozarcu, kasnije su Srbi poeli samostalno sa postavljanjem dodatnih punktova na mjestima koje su sami odabirali. JNA
i druge srpske vojne i policijske snage poloaje na podruju Kozarca zauzele su jo
prije samog napada. Zauzimanje poloaja oko Kozarca bio je dio plana JNA. Glavninu srpskih snaga planiranih za napad na Kozarac inile su snage 343. motorizovana
brigada iz Prijedora. U Redovnom borbenom Izvjetaju 1. krajikog korpusa pov.
br. 44-1/146 od 23. maja 1992. godine navodi se da 343. motorizovana brigada ima
5.806 oficira, podoficira i vojnika ili 114% od plana popune 147 U prilog ovome idu
brojni dokumenti i utvrene injenice pred MKSJ. Tako se u presudi MKSJ u predICTY, Presuda u predmetu Duko Tadi, paragraf 141.
J. Medi, nav. dj., str. 37.
146
147
AIIZ, inv. br. 2-4700, Redovni borbeni izvjetaj Komande 1.KK, op. str. pov. br. 44-1/146, od 23. V.
1992.
144
145
67
metu Milomir Staki navodi: Srpska vojska je ve bila unaprijed rasporeena na

poloajima oko podruja Kozarca, i () ve su bile pripremljene nadmone srpske
snage jaine oko 6.700 vojnika za suprotstavljanje muslimanskim snagama od 1.500
do 2.000 ljudi bez tekog naoruanja.148 Da je postojao unaprijed pripremljen plan
za napad na Kozarac, vidljivo je i iz injenice da je srpsko stanovnitvo prije napada
poelo naputati Kozarac. Srbi su ve 1. maja 1992. godine poeli odlaziti iz Kozaraca.149 U drugoj polovini mjeseca maja, dana 22. maja 1992. godine, iskljueni su telefoni u Kozarcu i poela je potpuna blokada. Ulazak i izlazak iz Kozarca je bio skoro
nemogu.150 Mjetani Kozarca su 23. maja 1992. godine mogli uti detonacije artiljerijskih projektila sa Brda i vidjeti kako gore Hambarine. Nakon napada na Hambarine, Krizni tab tzv. srpske optine Prijedor izdao je ultimatum TO BiH Kozarac.
Ultimatumom je traeno da se preda sve naoruanje, da se izrazi lojalnost i prizna
nasilno uspostavljena vlast. Ultimatum je preko Radio Prijedora objavio Radmilo
Zeljaja, naelnik taba 343. motorizovane brigade, prijetei da e sravniti Kozarac sa
zemljom ukoliko stanovnitvo ne ispuni zahtjeve.151
Napad na Kozarac je bio: planirana i koordinirana vojna operacija izuzetnog
intenziteta, u kojoj su pjeadija i oklopna vozila, uz podrku artiljerije koja je bila
grupisana na okolnim brdima, otvarali vatru ne samo na kue u selima, nego i na
nenaoruane civile koji su bjeali ka oblinjim umama. Vrijedi primijetiti da su u
toj vojnoj operaciji koritene upravo one jedinice koje je komanda 5. korpusa JNA 3.
maja 1992. premjestila na teritoriju opine Prijedor, to ukazuje na to da su za takve
napade pripreme vrene unaprijed.152
U nadi da e izbjei napad srpskih vojnih i policijskih jedinica, dolo je do pregovora izmeu bonjakih i srpskih predstavnika. Pregovori su zapravo bili samo
farsa jer su predstavnici srpskih vlasti znali da oni nee biti uspjeni zbog toga to ih
Bonjaci nisu mogli ispuniti. Stojan upljanin, koji je predvodio srpsku delegaciju,
rekao je da e, ukoliko se ne ispune njegovi uslovi, vojska silom zauzeti Kozarac.153
Da bi isprovocirali napad na Kozarac, Krizni tab je traio da se uklone punktovi
i omogui prolazak vojnog konvoja putem PrijedorBanjaLuka. Kada je vojni konvoj naiao kroz Kozarac, srpski vojnici su poeli provocirati i pucati po bonjakim
kuama. Navodei injenice u presudi Milomiru Stakiu, MKSJ je utvrdio kako i sa
Isto, paragraf 141.
150
151
152
Isto, paragraf 613.
153
Isto, paragraf 141.
148
149
68
koliko snaga je napadnut Kozarac od strane srpskih vojnih jedinica. U Presudi se

navodi: Meutim, kad su se ti konvoji pribliili Kozarcu, iz njih su otvorili vatru na
kue i kontrolne punktove, a istovremeno su sa brda ispaljivane granate. Pucalo se
na stanovnitvo koje je bjealo s tog podruja. Granatiranje je bilo intenzivno i nije
poputalo; kako kae jedan oevidac, svake sekunde je padala po jedna granata. U
napadu je uestvovalo vie od 5.000 vojnika i boraca, a navodno su meu njima bili
eeljevci, arkanovci i jovievci.154 O napadu na Kozarac u presudi MKSJ u predmetu
Duko Tadi navedeno je: oko dva sata poslijepodne 24. maja 1992. godine, nakon
to je u podne istekao ultimatum i nakon objave putem prijedorskog radija, napadnut je Kozarac. Napad je zapoeo tekim granatiranjem, nakon ega je uslijedio prodor tenkova i pjeadije.155 U Izvjetaju komande 1. krajikog korpusa o likvidaciji
zelenih beretki u irem rejonu s. Kozarac op. str.pov.broj 44-1/150-1 RG b/d od
27. maja 1992. godine upuenog Glavnom tabu Vojske Srpske Republike BiH navedene su snage koje su napadale Kozarac. Tako se u Izvjetaju navodi: U oruanom
sukobu s nae strane uestvovali delovi 343. mtbr /ojaani mtb/podrani sa dve baterije haubica 105 mm i vodom tenkova M-84. 3. (...) 4. Ukupni rezultati: od zelenih
beretki u potpunosti osloboen iri rejon sela Kozarci, odnosno povrina sela Kozarua, sela Trnopolje, sela Donji Jakupovci, sela Gornji Jakupovci, Benakovac, sela
Ratkovac (...).156 Jedinice TO BiH i rezervna policija koje su branile Kozarac nisu po
svom brojnom stanju i naoruanju mogli pruiti znaajniji otpor.157 Otpor branilaca
Kozarca je slomljen kombiniranim napadom pjeadije i tenkova. Nakon granatiranja
srpska pjeadija je ula u Kozarac i poela paliti kue jednu za drugom.158 Prilikom
napada na Kozarac od posljedica granatiranja poginuo je jedan broj civila a velik
broj je ubijen od strane srpskih vojnika kod svojih kua, u sklonitima ili na ulicama.
Kako je navedeno u presudi MKSJ u predmetu Milomir Staki: () Fatima ahori
() sa svojom porodicom i izvjesnim brojem komija skrivala se u podrumu svoje
kue (u Kamianima) 26. maja 1992. godine, kada je dola grupa vojnika i traila da
predaju oruje. Potom je jedan vojnik u podrum ispalio granatu iz runog bacaa.
Poginuli su svi, osim Fatime.159 Samo u kui Fatime ahori ubijeni su Jusuf Fori,
Lutvija Fori, Teufik Fori, Atif Jakupovi, Demila Mujanovi, Ibrahim Mujkanovi, Mehmed ahuri, erifa ahuri.160 Prema Izvjetajima srpskih snaga poginuo je
I sto, paragraf 142.
156
Vidi Prilog Izvjetaj o likvidaciji zelenih beretki u irem rejonu s. Kozarac, dokument br. 3.
157
158
159
ICTY, Presuda u predmetu Milomir Staki, paragraf 253 i 254.
160
Knjiga nestalih optine Prijedor - Ni krivi ni duni, Udruenje Prijedoranki Izvor, Prijedor, 2012,
154
155
69
jedan broj zelenih beretki a jedan broj je zarobljen. U Izvjetaju stoji: (...) na strani
Zelenih beretki 80-100 poginulih i oko 1.500 zarobljenih; -deo Zelenih beretki
(100-200 ljudi) u bekstvu na Kozari.161 Prema drugim svjedoenjima pred MKSJ ovaj
broj je viestruko vei. Posebno treba istaknuti svjedoenje komandanta pozadinske
baze 1. krajikog korpusa tzv. VRS pukovnika Osmana Selaka pred MKSJ u predmetu protiv Ratka Mladia. U svom svedoenju pukovnik Selak navodi da je u izvjetaju
o broju ubijenih u Kozarcu naveden broj deset puta manji od stvarnog. Pukovnik Selak je svjedoio: Na tom sastanku, pukovnik Dragan Mareti je rekao Taliu: Drue generale, danas je u Kozarcu ubijeno 800 ljudi i zarobljeno 1.200. Tali je spontano
pogledao prema meni, znajui da sam Musliman, kao i ubijeni, uvidio je da je pogrijeio, pa se okrenuo i rekao Maretiu: Dragane, valjda hoe da kae da je ubijeno 80 ljudi i tako obavijesti Glavni tab (G). Ta informacija je i otila u G.162 Broj
ubijenih u Kozarcu naveden je u Nedjeljnoj informaciji CSB Banja Luka. Izmeu
ostalog stoji: Meu stanovnicima ovih sela bilo je vie stotina mrtvih i povrijeenih
lica.163 Broj ubijenih Bonjaka-civila u Kozarcu u prva dva dana napada je blizu 50
% od ukupnog broja ubijenih Kozarana.164 Kako su zloinci ubijali u Kozarcu moe
se vidjeti iz primjera kada je Duko Tadi ubio milicionere Osmana i Edina Beia
ispred srpske pravoslavne crkve u Kozarcu.165 Ubijanje Bonjaka koji su ostali u Kozarcu trajalo je svakodnevno. Velik broj ljudi ubijen je nakon ulaska srpskih vojnih
i policijskih snaga u Kozarac. Ubijeni su svi oni koji u prvi mah nisu uspjeli pobjei
iz svojih kua. Prilikom pljake bonjake imovine srpski vojnici, policajci ali i civili
ubijali su one koje su zatekli kod kua. Pojedinci koji su preivjeli masovne zloine u
Kozarcu svjedoili su o brutalnosti i veliini zloina. Tako se u jednom svjedoenju
navodi: Nakon 5 minuta zauli su se rafali iz automatskog oruja, a desetak minuta
prije toga uli su se rafali u susjednom selu. Krenuli su ka selu zvanom Javori, tu su
pucali i palili. Mi smo se povukli u jednu umu i gledali ta oni tu rade. To su bile
nae komije. Pljakai. Nakon toga doli su iz sela Balte takozvani etnici-nae komije, a bilo ih je i maskiranih. Ujutro smo se vratili u selo kod A.H. i vidjeli kako lei
Hasan Ali, njegova ena Zejna Ali i komija Javor Smaji (star 80 godina, Smail Javor, prim. M.B). Oni su bili rasjeeni rafalima. Mi smo ih zakopali iznad kue i otili
i AINOBiHPUB, Baza podataka.
Vidi Prilog Izvjetaj o likvidaciji zelenih beretki u irem rejonu s. Kozarac, dokument br. 3.
162
http://www.nezavisne.com/novosti/bih/Selak-VRS-kod-Prijedora-ubila-najmanje-800-mjestana-160135.html.
163
AIIZ, inv. br. 2-4686, CSB Banja Luka, Nedjeljne informacije za period od 18-25.05.1992. godine,
26. V. 1992.
164
165
161
70
u susjedno selo zvano Heraci. Tamo smo nali mrtve: Ali Husejin, (star 80 godina),
Ali Muharem (star 80 godina) i njegovog sina Ali Refika. I njih smo zakopali.166
Dana 26. maja 1992. godine po ulasku u Kozarac pripadnici srpskih vojnih i policijskih snaga naredili su da cjelokupno nesrpsko stanovnitvo mora napustiti Kozarac. Odmah je poelo nezakonito zatoenje: Za trideset sedam sati odveli su sve
ljude u dva koncentraciona logora, Trnopolje i Omarska.167 U pregovorima izmeu
predstavnika policije Kozarac i komande srpske vojske dogovoreni su uvjeti predaje, uvjete predaje civila definirao je Radmilo Zeljaja, komandant napada na Kozarac.
Kako se navodi u presudi MKSJ u predmetu Milomir Staki: Prije dogovora o uslovima predaje niko nije mogao biti evakuiran iz Kozarca. Iako je bilo ranjenih kojima
je trebala medicinska pomo u bolnici u Prijedoru srpske snage to nisu dozvolile.
Meu ranjenim je bilo i djece. Jednim ambulantnim vozilom iz Kozarca su evakuirani ranjeni. Meutim, prije nego to je postignut ovaj dogovor, niko od ranjenih
nije mogao izii iz Kozarca. Dr. Merdani je u svom svjedoenju rekao da je pokuao da organizuje evakuaciju dvoje ozlijeene djece, od kojih su jednom noge bile u
potpunosti smrskane, ali da nije dobio dozvolu i da mu je umjesto toga reeno da sve
balije tu treba da umru, jer e ih sve ionako pobiti.168 U toku napada na Kozaraca
civilno stanovnitvo je neprekidno bilo izloeno artiljerijskoj i pjeadijskoj vatri. Nakon to su srpski vojnici uli u Kozarac, poeli su pretresi kua, nasilno istjerivanje
civila iz njihovih kua i sakupljanje radi odvoenja u logore. Za vrijeme napada civilno stanovnitvo potrailo je zaklon na raznim mjestima, a sa ulaskom u Kozarac
srpske pjeadije, koja je traila da ljudi napuste svoja sklonita, formirale su se duge
kolone civila koji su odvoeni na mjesta gdje su sakupljani i razdvajani.169 Velik broj
civila, ena, djece i starijih se predao, a srpski vojnici su odvojili mukarce od ena i
djece i iste uputili u logor Keraterm a kasnije u Omarsku.170 Konvojem je velik broj
ena i djece dovezen u Prijedor da bi autobusima bili vraeni u logor Trnopolje. U
Prijedoru su policajci iz Interventnog voda na razne naine maltretirali nasilno proGrupa autora, Tie ubijaju - svjedoenja o genocidu nad bosanskim Muslimanima u Kozarakom i
Prijedorskom kraju, sveska br.10, Preporod, Zenica, 1992, str. 33.
167
Sabina Sivac, Svijet posmatra genocida, objavljeno u: Genocid u Bosni i Hercegovini 1991-1995.,
Zbornik radova, Sarajevo, 1997, str. 488.
168
169
170
Veliki broj Muslimana na tim podrujima, koji nije uspio pobjei pred napadima, okupljen je, zarobljen i zatoen u jednom od tri logora. ICTY, Predmet br. IT -98-30/1, Tuilac protiv Miroslava
Kvoke, Presuda protiv Miroslava Kvoke, (dalje u tekstu: ICTY, Presuda u predmetu Miroslav Kvoka), paragraf 13.
166
71
tjerane ene i djecu.171 Grupe Bonjaka iz Kozarca su preko Kozare krenule u izvlaenje ka slobodnom podruju Republike Hrvatske. Vlasti bosanskih Srba su za to
znale te su upozorile Zonski tab TO Zapadna Slavonije da se nakon to je tzv. VRS
razbila obranu Kozarca dio Zelenih beretki ... (oko 7 stotina) izvukao iz okruenja
prema planini Kozara. Postoji opasnost od pokuaja njihovog prebacivanja i spajanja
sa snagama ZNG na podruju Hrvatske. Mogui pravac je s. Mlakas. Jablanacs. Mokro poljes. Broice....172 Kod Mlake su se zbilja naknadno pojavili Bonjaci, ali samo
grupica nenaoruanih civila koja se pokuala spasiti izvlaenjem u Novsku. Srpska
milicija ih je uhapsila i zatvorila.173
Nakon ulaska 343. motorizovane brigade i drugih srpskih snaga u Kozarac poela
je pljaka, paljenje i unitavanje kua. Dio ovoga plijena je zavrio i s druge strane Save, u okupiranu zapadnu Slavoniju, ponajvie automobila, koje su jedinice 1. krajikog
korpusa tzv. VRS zadobile u napadima na Bonjake i Hrvate. Tako je u maju 1992. iz
Banja Luke Zonskom tabu TO Zapadne Slavonije poslala nekoliko vozila zaplenjena
(...) u toku izvoenja borbenih dejstava u irem rejonu Kozarca, Prijedora (...).174
Jedan broj kua u Kozarcu nije bio oteen u toku ratnih dejstava i granatiranja
nego su namjerno unitavane, spaljivane i sistematski ruene.175 Putem Radio Prijedora neprekidno su emitirane lai koje su unosile paniku meu stanovnitvo Kozarca. Radio Prijedor je navodio da Bonjaci i Hrvati sami pale svoje kue, iznosio je
netane podatke o broju zelenih beretki i istovremeno je pozivao na predaju oruja
kojeg nije bilo.176 Pripadnici srpskih vojnih i policijskih snaga nisu dozvoljavali povratak nasilno protjeranog stanovnitva. Veina mukaraca je zavrila u jednom od
logora dok su ene i djeca nezakonito zatoeni u logoru Trnopolje. Bonjaci iz Trnopolja u prvim danima napada na Kozarac ostali su u svojim kuama. Oni su mogli
svjedoiti razmjerama granatiranja, paljenja i pljake Kozarca. Iz Trnopolja su mogli
Intervenisao je i interventni vod iz Prijedora, koji su predvodili Dado Mra, Zoran Babi i drugi,
i poeli su da maltretiraju te ene i djecu. ICTY, Presuda u predmetu Milomir Staki, paragraf 143
172
Hrvatski memorijalno dokumentacijski centar Domovinskog rata (dalje HMDCDR) Fond 26. ZnTO Z. Sl. Kut. 2. Redovni operativni izvetaj ZnTO Zap. Slavonije. Pov. br: 51-15., od 29. V. 1992.
173
HMDCDR. Fond 26. ZnTO Z. Sl. Kut. 2. Redovni operativni izvetaj ZnTO Zap. Slavonije. Pov.
br: 51-56., od 15. VII. 1992.
174
HMDCDR. Fond 26. Zonski tab TO Zapadne Slavonije. Kut. br. 2. Nareenje VP 4022 o rasporedu zaplenjenih vozila. Pov.br: 20-72., od 4. V. 1992., Naredba ZnTO Zapadne Slavonije o prijemu
m/v u kasarni Mladen Stojadinovi Banja Luka za potrebe ZnTO. Pov. br: 56-2., od 6. VI. 1992.,
Redovni operativni izvetaj ZnTO Zapadna Slavonije. Pov. br: 51-26., od 9. VI. 1992., Zapisnik VP
8316 Prijedor o predaji vozila ZnTO Z. Sl., od 29. VI. 1992.
175
176
171
72
vidjeti dim i plamen, ali osjetiti i miris paljevine. U napadima su unitene ili zapaljene Mutnika damija,177 damija u Kamianima i sve ostale kozarake damije.178 Nakon nekoliko dana srpsko stanovnitvo Kozarca se vratilo u neoteene kue.
Dio bonjakih kua bio je sauvan radi planiranog koloniziranja srpskog stanovnitva. Naime srpske vlasti su namjeravale iseliti srpsko stanovnitvo iz sela Bosanska
Bojna, Gradina i Puzii u opini Velika Kladua i naseliti ih u Kozarac. Vidi se to po
tome to su u julu 1992. Srbi ovih sela dobili naredbu da se sa pokretnom imovinom
isela na teritorij pod kontrolom Bosanskih Srba, gdje e im biti dodijeljene kue i zemljita u Kozarcu.179 Jedan broj ovih porodica se i doselio na podruje Kozarca.
Ako analiziramo dogaaje koji su prethodili napadima na Hambarine i Kozarac,
moemo zakljuiti da su oni dio planiranih aktivnosti i realizacija stratekih ciljeva u
Bosni i Hercegovini. Ovi incidenti, koji su posluili kao osnova za reakciju srpskih
politikih i vojnih vlasti, bili su samo izgovor za zapoinjanje etnikog ienja u podrujima na kojima su se mahom nalazili bonjaki gradovi, sela i zaseoci, u kojima
su kontrolni punktovi bili uspostavljeni iz straha da bi zbog sve intenzivnije propagande protiv nesrba moglo doi do takvih napada.180 Iz navedenog stava u Presudi
MKSJ u predmetu Milomir Staki potvruje se namjera za realizaciju navedenih ciljeva. Napadi na bonjaka i hrvatska naselja desili bi se bez obzira na incidente. Zacrtani planovi jednostavno su se morali realizirati. Postoji veliki broj primjera u drugim opinama i mjestima gdje nije bilo nikakvog oruanog otpora a srpske snage su
poinile brojne zloine protiv ovjenosti i meunarodnog prava. Najbolji primjer
je ubijanje i nasilni progon Bonjaka i Hrvata iz Banje Luke, unitavanje imovine i
vjerskih objekata. Tako da argumenti koje je iznosio Krizni tab tzv. srpske optine
Prijedor predstavlja samo jo jednu u nizu lai. Potvrdnost navedenog nalazimo i u
Presudi Milomiru Stakiu gdje se navodi: srpske vlasti su incidente u Hambarinama
i Kozarcu iskoristile kao izgovor za zapoinjanje sveobuhvatnog oruanog sukoba u
toj optini, usmjerenog protiv civilnog stanovnitva i nesrpskih paravojnih snaga. To
je bio povod koji je Srbima omoguio da upotrebe nadmonu vojnu silu kojom su
raspolagali kako bi postigli prva dva strateka cilja srpskog naroda.181 Svakako treba
navesti i Izvjetaj koji je Komanda 1. krajikog korpusa 22. augusta 1992. godine poslala Komandi Operativne grupe Prijedor i u kojoj se kae da su za nepotrebno proTeufik Hadi, Damije i demati Kozarca, Grafis, Cazin, 2003, str. 38.
Vehid Guni, Kozarac i Kozarani, Planjax, Sarajevo, 2000, str. 65.
179
HMDCDR. Fond RSK. Kut. 1036/1. Izvetaj pomonika naelnika Zonskog taba TO Banija za obavetajne poslove Obavetajnom odelu Glavnog tava RSK Knin. Str. pov. br: 282-2., od 13. VII. 1992.
180
181
Isto, paragraf 158.
177
178
73
sutu krv Muslimana odgovorne civilne i vojne vlasti u Prijedoru: Sigurno je jedno:
nepotrebno prosuta krv Muslimana ve poinje da nam se sveti. Postoji informacija,
Muslimani su istjerani iz Prijedorske optine i oni koji su prebegli, a ranije nisu radili
nita protiv Srpske Republike, sada u Hrvatskoj prihvataju oruje i idu u rat protiv
nas. Nekolicina takvih zarobljena je u Gradacu. Osim toga, Muslimani isterani ili
pobegli iz Prijedora u Hrvatskoj nasru na sve to je srpsko i Srbi u Hrvatskoj u njima sada imaju fanatine neprijatelje, koje su im darovali prijedorski civilni i vojni
organi.182 O razmjerama genocida poinjenog u Prijedoru saznanja su imali predstavnici tzv. srpske optine Prijedor i vojne jedinice. Iz navedenog Izvjetaja jasno se
vidi da su Bonjaci i Hrvati ubijani bez razloga ali sa jasnim ciljem i porukom. Iako
se naglaava da je nepotrebno prosuta krv Muslimana, ubijanja nisu prestala, niti su
poduzete neke mjere da bi se zatitili Bonjaci i Hrvati sa podruja opine Prijedor
ili sudski kaznili poinioci zloina iz vojnih i policijskih jedinica. Ovaj dokument
je zapravo pokuaj prebacivanja odgovornosti na lokalni nivo kako bi se amnestirali naredbodavci iz 1. krajikog korpusa, CSB Banja Luka i Kriznog taba ARK-a.
Za uspjeno obavljen zadatak komandant 1. krajikog korpusa tzv. VRS je pohvalio
343. mtbr: Jedinicama je poslata informacija o aktuelnim pitanjima politiko-bezbedonosne situacije u zoni odgovornosti, a komandant korpusa pismeno je pohvalio
sve borce i stareine 343. mtbr za pokazanu odlunost, hrabrost i umenost u borbama sa paravojnim formacijama u Hambarinama, Kozarcu i Prijedoru.183 Pukovnik
Osman Selak je u svom svjedoenju na suenju 5. juna 1996. godine, na str. 1935
izjavio da je bilo prijedloga od srpskih vlasti da se Kozarac u ast Radmila Zeljaje
preimenuje u Radmilovo. Iz navedenog se moe vidjeti da zloinci uspjehom smatraju genocid i zloin nad nedunim civilima. U nekoliko dana zloinci su u Kozarcu
ubili blizu 800 civila.184 Odmah nakon ulaska srpskih jedinica u Kozarac (26. maja
1992. godine) poelo je prikupljanje posmrtnih ostataka ubijenih i njihovo odvoenje na lokalitet masovne grobnice Tomaica. Iz svjedoenja pripadnika srpske vojske
koji su uestvovali u sakupljanju i odvoenju posmrtnih ostataka rtava u 3-4 dana
iz Kozarca (sa razliitih lokaliteta) u masovnu grobnicu Tomaicu odvezeno je nekoliko stotina posmrtnih ostataka ubijenih ena, djece, staraca. 185

AIIZ, inv. br. 2-4685, Redovni borbeni izvjetaj Komande 1.KK, op. str. pov. br. 44-1/155, od 31.
V. 1992.
184
185
AINOBiHPUB, Izvjetaj sa terena, 29.03.2013.
182
183
74
Dokument br. 3 Izvjetaj o likvidaciji zelenih beretki u irem rejonu s. Kozarac186

186
IIZ, inv. br. 2-4649, Komanda 1.KK, Izvjetaj o likvidaciji zelenih beretki u irem rejonu s. KozaA
rac, op.str. pov. br. 44-1/150-1 od 27. V. 1992.
75
II.4. Napadi u gradu Prijedoru

Nakon nasilnog preuzimanja grada i napada na Hambarine i Kozarac pripadnici,
TO R BiH (Kurevska eta) su pokuali da preuzmu kontrolu nad vitalnim objektima u gradu. Grupu od stotinjak slabo naoruanih pripadnika TO R BiH predvodio
je ininjer Slavko Eimovi i Izet Mei.187 U ranim jutarnjim satima 30. maja 1992.
godine, u nekoliko grupa i pravaca pripadnici TO R BiH su napali srpske snage koje su kontrolirale grad. Nakon prelaska rijeke Sane borbe su voene u Partizanskoj
ulici, oko zgrade Radio-Prijedor, SUP-a, zgrade opine Prijedor, kod podvonjaka.
Ova mala grupa pripadnika TO R BiH nije imala nikakve anse u odnosu na nekoliko hiljada pripadnika srpskih snaga koje su bile naoruane i u svom sastavu imale
tenkove, topove, minobacae i druga orua.188 Znaajne vojne snage iz sastava 343.
motorizovane brigade uz podrku tenkova i uz minimalne gubitke prisilili su pripadnike TO R BiH na povlaenje. Tokom prijepodneva napad je zaustavljen, a veina
pripadnika TO R BiH je poginula, ranjena ili zarobljena, jedan broj se uspio povui
natrag prema umama Kureva. U toku borbi, tenkovi i minobacai su neprekidno
gaali Stari Grad, Zagrad i druge gradske ulice u kojima su bili naseljeni Bonjaci.
Mnoge kue poele su gorjeti: Stari Grad je najstariji dio grada Prijedora i u njemu
su prije rata ivjeli preteno Muslimani. Do razaranja od 30. maja 1992. dolo je dijelom ubrzo nakon to je grad Prijedor napala grupa Muslimana na elu sa Slavkom
Eimoviem, na ta su Srbi krenuli u kontranapad. Nakon to su Srbi, koji su bili
bolje naoruani od Muslimana, uspjeno odbili napad, u ranim jutarnjim asovima
poelo je (...) etniko ienje grada Prijedora.189 Grupa pripadnika TO R BiH, koja
je pokuala povratiti kontrolu nad gradom, odluila se na ovaj oajniki in iz razloga to su srpske vlasti preuzele potpunu kontrolu nad ivotom u Prijedoru. Iako su
srpske vlasti ovu akciju oznaile kao kljuni argument za napad na Bonjake i Hrvate opine Prijedor, i njima samima bilo je jasno da ova mala grupa pripadnika TO R
BiH nije imala nikakve anse za neki znaajniji uspjeh. U suenjima pred MKSJ ovaj
dogaaj je promatran u tom svjetlu. Mnogi strunjaci koji se bave pitanjima zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava poinjenih u R BiH istog su stajalita.
Po meni, najvaniji rezultat ove istrage bio je to to je utvreno da Srbima u okolini Prijedora nikad nije bilo preeno, ili bar ne u znaajnijoj meri, od nesrpskog dela
populacije. Otpora jeste bilo, ak manjih borbi u okolini grada, ali pre kao rezultat
odbrane nego kao akcija koja je inicirala dalje sukobe. Ono to se dogodilo bila je opJ . Medi, nav. dj., str. 40.
189
187
188
76
ta i sistematska akcija policije, vojske i dela graana Prijedora protiv nesrpskog dela
populacije, koja je rezultirala zatvaranjem u logore, prisilnom deportacijom skoro
itavog nesrpskog stanovnitva.190
Stari Grad je granatiran sa svih strana. U napadu srpskih snaga na Stari Grad
potpuno je izgorjelo vie stotina uglavnom bonjakih kua.191 Od posljedica granatiranja poginuo je jedan broj civila-Bonjaka. Oko podneva srpska vojska poinje sa
paljenjem i pljakom bonjake imovine. Istovremeno je zapaljena i unitena arijska damija.192 Ulaskom srpskih snaga u Stari Grad poinje ubijanje civila. U Partizanskoj ulici, iz kua, pripadnici srpskih vojnih i policijskih snaga nasilno izvode
ljude i ubijaju ih. Tako je na raskrsnici kod teniskog igralita ubijeno nekoliko osoba.
Ubijeni su auevi Husein, auevi Samir, auevi Muharem, Pupovac Zdravko,
Ibrahimovi Rahman, Alijagi Suljo, Alijagi Fatima, Alijagi Ferid, Alijagi Ekrem,
Zei Mirsad, Zahirovi Edhem, Zahirovi Emir, Zahirovi Enes i drugi. Ekshumirani su iz masovnih grobnica Tomaica i Jakarina kosa.193 Prema postojeim podacima i injenicama utvrenim pred MKSJ i domaim sudovima najvie ubijenih civila Bonjaka i Hrvata izvreno je u Partizanskoj, Rudnikoj ulici, ulici Muharema
Suljanovia i Starom Gradu. Ubijanja su vrena pojedinano ili grupno, u kuama,
na ulici, na mjestima na koja su sakupljali ljude. Ubijani su bez razlike mukarci i ene, stariji i mlai.
Tako su 30. maja 1992. godine ubijeni otac i sin, Cepi Mustafa i Sabahudin.194
Ubijen je profesor Jakupovi Hilmija koji je ukopan na gradskom groblju Painac.
Kadi erif je ubijen a posmrtni ostaci su pronaeni u masovnoj grobnici Tomaica.
Posmtni ostaci ubijenog Kadiri Vejsila ekshumirani su iz masovne grobnice Jakarina kosa. Dananovi Kemal ubijen je a posmrtni ostaci su ekshumirani iz masovne
grobnice Tomaica. Sarajli Eniza srpski vojnici su ubili pred njegovom kuom dok
je pokuavao da ugasi poar, ekshumiran je iz masovne grobnice Jakarina kosa. Ubijeni suprunici Cepi Uzeir i Zuhra i njihov sin Almir pronaeni su i ekshumirani iz
masovne grobnice Jakarina kosa. Naherovi Muharem je ubijen kod viseeg mosta
na Bereku, ekshumiran je iz masovne grobnice Jakarina kosa. Oklopi Idriz je ubiI zjava Bob Reid na konferenciji Prijedor 1992: Van osnovane sumnje, 24. juni 2006, Sava centar Beograd, Fond za humanitarno pravo Beograd, str. 4.
191
192
Isto, str. 122.
193
Knjiga nestalih optine Prijedor - Ni krivi ni duni, Udruenje Prijedoranki Izvor, Prijedor, 2012,
i AINOBiHPUB, Baza podataka i zapisnici o utvrivanju identiteta i primopredaji posmrtnih ostataka.
194
Posmrtni ostaci ubijenih pronaeni su i ekshumirani iz masovne grobnice Jakarina kosa. AINOBiHPUB, Zapisnici o utvrivanju identiteta i primopredaji posmrtnih ostataka.
190
77
jen a posmrtni ostaci su ekshumirani na gradskom groblju Painac. Ubijen je Edhem

Zahirovi i njegovi sinovi Emir i Enes, ekshumirani su iz masovne grobnice Jakarina kosa. Izetagi Muhamed i njegov sin Muamer ubijeni su 30. maja i jo se vode
kao nestale osobe. Mujagi Muharem ubijen je u staroj klaonici Impra kod malog
podvonjaka,195 ekshumiran je iz masovne grobnice Jakarina kosa. Sejad ehaji je
ubijen zajedno sa Muharemom Mujagiem i jo nije pronaen.196 Na trnici je ubijen Ismaili Ekrem, ekshumiran je iz masovne grobnice Jakarina kosa. Ispred Radio
Prijedora ubijeni su braa Amir i Asim Medi, njihovi posmrtni ostaci pronaeni su
u masovnoj grobnici Jakarina kosa. Handanagi Ekrem i njegov sin Dario ubijeni su
30. maja 1992. godine, njihovi posmrtni ostaci pronaeni su u masovnoj grobnici Jakarina kosa. Ispred Radio Prijedora ubijen je i Handanagi Mehmed, ekshumiran iz
masovne grobnice Jakarina kosa. ordi Adem je na istom mjestu ubijen, ekshumiran iz masovne grobnice Jakarina kosa. Grozdani Muharem je ubijen a ekshumiran iz masovne grobnice Jakarina kosa. Ubijen je Crnki Muhamed i njegovi sinovi
Mirsad i Sadik, njihovi posmrtni ostaci jo nisu pronaeni. Rami Abdulah je ubijen
u Rudnikoj ulici, a njegovi posmrtni ostaci su pronaeni u masovnoj grobnici Jakarina kosa. Kadiri Admir-Ado ubijen je uz ogradu Toplane. Musi Demal je ubijen
ispred Plavog nebodera, posmrtni ostaci su ekshumirani iz masovne grobnice Jakarina kosa. Profesor Kulenovi Hidajet ubijen je na djeijem igralitu, izmeu Crvenog i
Plavog nebodera.197 Posmrtni ostaci Hidajeta Kulenovia ekshumirani su iz masovne
grobnice Jakarina kosa. Ekinovi Fuad je ubijen ispred svoje kue u ulici Muharema
Suljanovia, ekshumiran je na gradskom groblju Painac. ehi Mirsad ubijen je 30.
maja 1992. godine, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su iz masovne grobnice
Jakarina kosa.198
Dana 13. juna 1992. godine zloinci su ubili cjelokupnu porodicu Slavka Eimovia. Ubijeni su Marija i Toma, majka i otac Slavka Eimovia, brat Nikola, snaha Katarina i supruga Cecilija. Svi su ekshumirani iz masovne grobnice Jakarina kosa.199 O
zloinima u gradu Prijedoru poinjenim od strane srpskih snaga, u presudi MKSJ u
predmetu Milomir Staki navode se razmjeri ubijanja: Ubistva nesrpskih stanovnika optine Prijedor bila su masovnih razmjera. ivoti nesrpskih stanovnika znaili
su vrlo malo ili nita srpskim poiniocima.200 Lokalni Radio Prijedor je neprekidno
. Sivac, nav. dj., str. 139.
N
R. Musi, nav. dj., str. 38-42.
197
N. Sivac, nav. dj., str. 139-140.
198
AINOBiHPUB, Zapisnici o utvrivanju identiteta i primopredaji posmrtnih ostataka.
199
200
195
196
78
emitovao poruke Kriznog taba tzv. srpske optine Prijedor da je poinjen oruani
napad na grad Prijedor i na srpski narod i da se vode borbe sa ustako-muslimanskim snagama.201 Preivjeli su svjedoili o ovom dogaaju: Rano ujutro ukljuujem
program Radija-Prijedor i ujem dramatian i preozbiljan glas Senije Dafi koja
usporenim ritmom, jasno izgovarajui svaku rije, ita saopenje Kriznog taba Srpske optine Prijedor o napadu muslimanskih ekstremista na do sada na mirni grad
Prijedor (...). Satima se ponavljaju iste informacije.202 Svakih 5 minuta upuivana su
saopenja koja su imala za cilj irenje lai, straha i prikrivanje prave istine o deavanjima u Prijedoru i okolini. Radio Prijedor je pozivao sve graane koji su lojalni
Republici srpskoj da na svojim kuama i stanovima izvjese bijele krpe te da se okupe
ispred zgrade Radio Prijedora.203
Na suenju pred MKSJ u predmetu protiv Milomira Stakia, Nusret Sivac je svjedoio o dogaajima od 30. maja 1992. godine.204 Nakon to je dio kua izgorio ili bio
pogoen tenkovskim granatama, srpski vojnici su poeli sa sistematskim i temeljitim razaranjem Starog Grada. Uporedo je poeo nasilni progon i nezakonito zatoenje nesrpskog stanovnitva. Bonjaci iz Zagrada i Skele protjerani su iz svojih kua.
Srpske vlasti nisu dozvoljavale Bonjacima iz dijelova grada koji je potpuno uniten
da se usele kod roaka i prijatelja. U tu svrhu izdali su naredbu broj: 02-111-145/92
od 6. juna 1992. godine u kojoj je nareeno SJB Prijedor da ne dozvoli useljavanje i
smjetaj i da one, koji su nali smjetaj kod roaka ili prijatelja, treba vratiti u njihova
mjesta stanovanja.205 Ovom naredbom Krizni tab tzv. srpske optine Prijedor je elio izvriti potpunu kontrolu nad Bonjacima i Hrvatima opine Prijedor. Veina nasilno protjeranih je autobusima odvezena u logore Trnopolje, Keraterm i Omarsku.
Kakav je bio odnos srpskih vlasti, policije i vojske vidi se iz presude MKSJ u predmetu Duko Tadi gdje se navodi da su Bonjaci i Hrvati morali biti obiljeeni: Oni
koji su ostali, morali su nositi bijele trake na rukavima kako bi se mogli razlikovati i
stalno su bili izloeni maltretiranju, premlaivanju i jo gorim postupcima, a taktika
zastraivanja bila je uobiajena. Ne-Srbi u optini Prijedor bili su podvrgnuti strahovitom zlostavljanju.206 Brojni dokumenti o razaranju Starog Grada svjedoe na koji
N
203
204
Skoro cijeli dan, do kasno poslepodne, upravo sa ovih pozicija ispred moje zgrade, same obale
Berega, (Bereka, ispr. M.B) dugo je tenkovima, sa jednim tenkom i nekoliko onih minobacaa,
zasipan Stari grad. Stari grad je gorio odmah, od ranih jutarnjih sati. ICTY, Presuda u predmetu
Milomir Staki. paragraf 277.
205
Slubeni glasnik opine Prijedor, broj 2/92 od 25. juna 1992. godine.
206
201
202
79
nain je potpuno uniten ovaj dio grada. Tako u Odluci o ruenju objekata oteenih
od ratnih dejstava broj: 02-111-239/92 od 23. juna 1992. godine koju je donio Krizni
tab tzv. srpske optine Prijedor navedeni su objekti za ruenje u ulici M. Suljanovia,
25. novembra i M.Tita. Posebno je navedeno ruenje vjerskih objekata-damija u ulici M. Suljanovia i M. Tita. Kue kojima su bili vlasnici Bonjaci i Hrvati obiljeavane
su za ruenje. Ekipa na elu sa Dukom Miljuem i Veljkom Hrgarom obiljeavala
je hrvatske i muslimanske kue koje treba unititi, pa ak i kue koje su jo uvijek
bile u dobrom stanju. Nou su kue ruene eksplozivom, a ujutro bi dolazio kamion
da ukloni ut.207 Nezakonito uhapene civile bonjake i hrvatske nacionalnosti srpske snage su odvodile u zatoenike logore. Neke od zatoenika su odmah ubijali na
ulazu u logor. Na ulazu u logor Omarska ubijeni su Abdulah Muranovi, Asaf Muranovi i Abdulah Rami.208 Velik broj civila, Bonjaka i Hrvata, ubijen je pred svojim
kuama. Posmrtne ostake ubijenih sakupljali su na gradskom teniskom igralitu. Posmrtne ostatke su prikupljali od 30. maja do 10. juna 1992. godine. Prikupljena tijela su kamionima odvezena na lokalitet rudnika Tomaica u unaprijed pripremljenu
masovnu grobnicu. Ubijanje Bonjaka i Hrvata u gradu Prijedoru trajalo je tokom
perioda 1992-1995. godine. Najvei intenzitet ubijanja nesrpskog stanovnitva u gradu bio je u periodu maj-august 1992. godine. Ovdje elimo izdvojiti ubistvo Omera
Karadia u bolnici u Prijedoru. U Izvjetaju SJB Prijedor o zloinima koje je poinio
Zoran igi navedeno je: Dana 24. jula 1992., oko 21:00 sat, u hodniku (...) bolnice
u Prijedoru. (...) igi je priao nosilima na kojima je leao ranjeni Omer Kardi
(Karadi, prim. M.B) i ubo ga noem u srce, ubivi ga na licu mjesta.209 Posmrtni
ostaci ubijenog Omera Karadia ekshumirani su 1999. godine sa gradskog groblja
Painac.210 Pojedinani zloini nastavljeni su 1993., 1994. i 1995. godine. Najvei broj
Bonjaka i Hrvata ubijen je nakon povratka srpskih vojnika sa ratita irom BiH ili
nakon pogibije srpskih vojnika na raznim ratitima. Obino, nakon povratka sa ratita pijani srpski vojnici su dolazili u nonim satima i izvodili Bonjake i Hrvate iz
kua i ubijali ih. Tako su u u noi 19./20. septembra 1995. godine iz upnog stana
odveli sveenika prijedorskog upnika vl. Tomislava Matanovia i njegove roditelje
Josipa i Boenu i ubili ih a njihove posmrtne ostatke bacili u bunar u Rizvanovii-Biani odakle su ekshumirani 2001. godine.211
ICTY, Presuda u predmetu Milomir Staki. paragraf 278.

209
ICTY, Presuda u predmetu Miroslav Kvoka idrugi, paragraf 637.
210
AINOBiHPUB, Zapisnik o utvrivanju identiteta i primopredaji posmrtnih ostataka.
211
207
208
80
II.5. Napadi srpskih snaga na podruje Brda

Opi napad na podruje Brda (Biani, Rizvanovii, Rakovani, Hambarine, Zecovi, arakovo) poeo je 20. jula 1992. godine. Srpske snage, uz podrku oklopnih
vozila, poele su opi napad na Biane.212 U sastavu tih snaga bili su pripadnici vojske i policije, a nosili su razliite vojne uniforme. Nakon to su uli u nebranjeno selo,
pripadnici srpske vojske i policije su, kako je navedeno u Presudi MKSJ u predmetu
Radoslav Branina: Bosanskim muslimanima, mjetanima sela Biani, saopteno
je da se okupe na raznim sabirnim punktovima u selu.213 Pripadnici srpske vojske,
koji su izvrili napade na Biane, bili su Srbi iz susjednih sela. Meu njima su bili srpski vojnici iz Ljeskara, Ljubije i drugih mjesta. Stanovnici Biana, jo ranije
su srpskim vlastima predali lovako i naoruanje za koje su imali dozvole, tako da
nisu bili nikakva prijetnja. Unato tome i dogovorima da nee biti nikakvih vojnih
napada na ova naselja, otpoeo je opi vojni napad. Od jutra, 20. jula 1992. godine,
pripadnici srpske vojske su poeli ubijati stanovnike Biana. Oko podne su bili u
zaseoku Mrkalji i naredili da svi iziu iz svojih kua i stoje u dvoritima svojih kua.
Tu su poeli odvajati mukarce i odvoditi ih prema raskrsnici u Bianima. Nakon
nekog vremena zaula se pucnjava iz automatskog naoruanja. Mukarci koji su povedeni prema raskrsnici su ubijeni. Kako se navodi u Presudi MKSJ u predmetu Milomir Staki: Srpske snage su u glinokopu u zaseoku Mrkalji pukama i tekim naoruanjem sa jednog oklopnog transportera ubili otprilike 30 do 40 ljudi.214 U bati
Haima Mrkalja, ubijeni su Medi Adem-Ado i Mrkalj Ibrahim. Malo dalje ubijen je
ostatak grupe koja je povedena prema raskrsnici. Meu ubijenima je i Mrkalj Fehim.
Prema iskazima svjedoka skoro sva tijela bila su na jednoj gomili. Kada su ene i djeca vidjeli tijela ubijenih i prili da prepoznaju svoje najmilije, srpski vojnici su zapucali na njih. Poslije nisu smjeli prilaziti mjestu gdje su ubijeni mjetani zaseoka Mrkalji. Nakon nekoliko dana doli su vojni kamioni koji su odvezli posmrtne ostatke
ubijenih. Utovar ubijenih vrila su petorica Bonjaka (mjetani zaseoka emernica)
koje su srpski vojnici prisilili na to.215 Iz kua su ova petorica ljudi traili deke kako
bi umotali posmrtne ostatke ubijenih jer su se tijela ve poela raspadati (prilikom
ekshumacije na lokalitetu masovne grobnice Tomaica pronaeni su posmrtni ostaci
iani su selo i mjesna zajednica koja se sastojala od sljedeih zaselaka: Mrkalji, Hegii, Ravine,
B
Duratovii, Kadii, Alagii i emernica. Srpske snage su ovo selo napale 20. jula 1992. ICTY, Presuda u predmetu Milomir Staki, paragraf 256.
213
ICTY,Presuda u predmetu Radoslav Branin, paragraf 407.
214
215
Isto, paragraf 259.
212
81
koji su pripadali ubijenim a koji su bili umotani u deke).216 Nakon ulaska u selo, pripadnici srpske vojske su jedan broj Bonjaka uzeli kao ivi tit. Ovi ljudi morali su ii
ispred srpskih vojnika koji su iz kua izvodili mukarce i vodili ih prema centru sela.
Jedan broj ljudi ubili su pred njihovim kuama na oigled ena, djece, majki. Jedan
broj mjetana je doveden pred mjesnu trgovinu i tu je ubijen. Meu ostalima, tu su
ubijeni Kaltak Smail, Kaltak Bego, Kaltak Almir, Hajrudin Husein, Hajrudin Jasmin
i drugi. Njihovi posmrtni ostaci su pronaeni 2013. godine u masovnoj grobnici Tomaica.217 Mukarce, koje su odvajali, ubijali su pojedinano i u grupama. Tako su iz
kue Kadiri Sauda izveli oli Besima, Kadiri Seada, Pai Asima i Bai Zlatana
i ubili ih iza kue.218 Zloinci su u zaseoku Hegii, pred kuom Hegi Huseina, ubili
Hegi Mesuda ije je posmrtne ostatke vidjela supruga. Zajedno sa Mesudom ubijeno je 11 lanova iz porodice Hegi. Ubijeni su Hegi (Sakib) Muharem, Hegi (Sakib) Mirzet, Hegi (Ibro) Sakib, Hegi (Salih) Ismet, Hegi (Mehmed) Emir, Hegi
(Mehmed) Esad, Hegi (Hasan) Mehmed, Hegi (Hasan) erif, Hegi (Husein) Ibro,
Hegi (Ibro) Jasmin, Hegi (Osman) Husein.219 Ovaj podatak je potvren i u presudi
MKSJ u predmetu Radoslav Branin gdje se navodi: U jednom vonjaku u selu Hegii postrojeno je i iz vatrenog oruja ubijeno 12 lica. Otprilike 20 lica ubijeno je na
autobuskoj stanici izmeu sela Alagii i emernica. Kad je pokolj zavren, nekoliko
mukaraca, bosanskih Muslimana, moralo je pod nadzorom pripadnika vojske bosanskih Srba pokupiti leeve sa puteva.220 U zaseoku Hegii, na njivi, u blizini kue
Hegi Abdulaha ubijeni su Abdulah Hegi i njegovih pet sinova. Tu je ubijen i Hegi Ragib. Njihovi posmrtni ostaci su pronaeni u masovnoj grobnici Tomaica.221
Habibovi Emir ubijen je pred kuom svoje sestre Samire. Mrkalj Haim je ubijen
pred svojom kuom kao i Kadiri Rasim i to naoigled svoje majke. U Bianima, u
zaseoku Ravine, ubijen je Medi Idriz. Hegi Mirsad ubijen je stotinjak metara od
svoje kue. Pred svojim kuama u Bianima ubijeni su Hegi Vejsil, Ramuli Kemal,
Ramuli Vahid, Duratovi Mehmed, Duratovi Zemira (ubijena u kui). Duratovi
ula ubijena kod kue pred bunarom, a mu Duratovi Husnija u vonjaku iza kue.
U Bianima kod mlina ubijeni su Kaltak Dedo, Ejupovi Nedad i drugi. U Bia rilikom ekshumacije na lokalitetu masovne grobnice Tomaica pronaeni su posmrtni ostaci koP
ji su pripadali ubijenima a koji su bili umotani u deke. Autor ove knjige je sa dvojicom istraitelja
INO BiH uestvovao u ekshumaciji i uvjerio se u navedeno.
217
218
Njihovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2013. godine iz masovne grobnice Tomaica. AINOBiHPUB, Zapisnici o utvrivanju identiteta i primopredaji posmrtnih ostataka.
219
Knjiga nestalih optine Prijedor - Ni krivi ni duni, Udruenje Prijedoranki Izvor, Prijedor, 2012.
220
221
216
82
nima, na lokalitetu Hegii-Trzno ubijeno je vie Bonjaka, meu njima Hegi Mujo,
Hegi Sulejman, Hegi Husref, Hegi Elvedin i drugi. Prema izjavama svjedoka, Hegi Bujazid je ubijen na jednoj njivi na nain da mu je jedan zloinac priao sa lea
i pucao u glavu.222 Na ovom mjestu je ubijeno vie ljudi kojima su nakon pucanja u
tijelo prilazili i pucali u glavu. U Bianima je ubijeno oko 260 ljudi223 (mukaraca,
ena i djece) u toku napada srpskih snaga i u prijedorskim logorima smrti u koje su
nezakonito zatoili ljude iz Biana. Do sada su posmrtni ostaci ubijenih mjetana
naselja Biani pronaeni na 20 lokacija.224 Jedan broj u masovnim, a jedan u pojedinanim i zajednikim grobnicama.
Scenario ubijanja se odvijao na nain da su grupe mukaraca odvodili malo dalje od njihovih kua a onda ih ubijali. Ubijali su u grupama po desetak ljudi. Nakon
ubijanja ili su dalje, a tijela ubijenih su leala na mjestima ubijanja. Ubijanje su zloinci izvravali na nain da su najee rtvama pucali u lea. Bilo je sluajeva da su
rtvama nareivali da legnu na zemlju a onda bi im pucali u glavu ili lea. Prilikom
pljake srpski vojnici su mukarce prisiljavali da tovare opljakane stvari a nakon toga su ih ubijali. Navedeno je potvreno u presudi MKSJ u predmetu Milomir Staki:
Sutradan ujutro su se vojnici vratili u manjim grupama i poeli da pljakaju kue.
Odnosili su televizore, zlato i druge dragocjenosti, takoe iz kue tasta svjedoka S.
Tog dana su vojnici odveli dvojicu mukaraca, Husniju Hadia i Haru Pelaka,225 da
pomognu u prikupljanju tijela. Nakon toga vie nisu vieni. Svjedok S je saznao da su
tog dana srpski vojnici ubili njegovog oca u njegovoj kui u Hegiima.226
Istovremeno sa napadom na Biane, pripadnici 343. motorizovane brigade napali su i Rizvanovie. Isti scenario ubijanja i odvoenja Bonjaka u logore odvijao se
i u Rizvanoviima. Uz podrku oklopnog transportera ujutro su uli u Rizvanovie.
Ljudi su istjerivani iz svojih kua, odvajani su mukarci od ena i djece i odvoeni na
strijeljanje ili u logore. U selu Rizvanovii su, izmeu ostalih, ubijeni Munib Dedi,
Sefer Dedi, Sejfo Dedi, Karanfil Kadi, Hasan Kamenac, Dedo Karagi, Rasim Rizvanovi i Vehbija Tai. U tali Kadi Hajdera ubijen je Karagi Samir, kojeg je pronala majka Halida i iznijela ga iz tale ali ga nije mogla sahraniti. Dana 23. jula 1992.
godine tijelo je odvezeno vojnim kamionom. Posmrtni ostaci Karagi Samira pro INOBiHPUB, Zapisnici o utvrivanju identiteta i primopredaji posmrtnih ostataka i Knjiga nestaA
lih optine Prijedor - Ni krivi ni duni, Udruenje Prijedoranki Izvor, Prijedor, 2012.
223
224
225
Posmrtni ostaci ove dvojice ubijenih pronaeni su na lokalitetu masovne grobnice Jakarina kosa.
226
222
83
naeni su u masovnoj grobnici Jakarina kosa.227 Ispred kue Kadiri Vahide ubijeno
je nekoliko mukaraca, meu njima Vahidin sin Nihad i Rizvanovi Hamid. Srpski
vojnici su ispred kue ubili Karagi efika i njegove sinove Salku i Fikreta. Prema
izjavama preivjelih, zloinci su im pucali u predio genitalija, tako da su rtve umirale satima, a nitko im nije mogao pruiti pomo. Njihova tijela su leala 4-5 dana
ispred porodine kue, niko nije vidio ko je pokupio i odvezao tijela. Ekshumirani
su iz masovne grobnice Tomaica. Kadiri Salih je zajedno sa unukom Kadiri Samirom odveden pred kuu Duratovi Demala gdje su mueni i ubijeni. Salih je dugo
muen, a onda natjeran da ue u aht za vodu. zloinci su poklopili poklopac ahta i
gazili po njemu sve dok poklopac nije poravnat. Supruga je pronala Saliha, pokuala
ga je izvui ali nije mogla, bio je doslovce smrskan, glava mu je bila skoro smrskana.
U Rizvanoviima, kod prionice kafe, ubijeni su Sadi Sajid, Karagi Munib, Duratovi Nail, Duratovi Faruk i jo peterica Bonjaka.228 Nakon ubistva ovih ljudi, jedan
od srpskih vojnika je doao do supruge ubijenog Karagi Muniba koja ga je molila
da ode do tijela ubijenih i da sa mrtvog Muniba uzme novanik, burmu i sat. Istovremeno je molila srpskog vojnika kojeg je poznavala da joj dozvoli da ukopa ubijenog
mua, to joj nije dozvoljeno. Posmrtni ostaci ubijenog Karagi Muniba pronaeni
su u masovnoj grobnici Tomaica.229 Najvie Bonjaka iz Rizvanovia ubijeno je kod
prodavnice i kafane (oko 40 mukaraca). Tu su ubijeni Alagi Fikret, Kadiri Ermin,
Kadiri Edhem, Kadiri Avdo, Habibovi Dervi, Karagi Hamza i drugi. Istog dana u veernjim satima, majka Vahida je vidjela ubijenog sina Ermina na navedenom
lokalitetu.230 auevi Hikmet je ubijen otrim predmetom (zaklan) kod kue Kadiri Suada; ubijenog sina vidjela je njegova majka. auevi Muharem i Muhamed
izvedeni su iz kue Kadiri Abdulaha i strijeljani. Zajedno sa jo esnaest mukaraca,
Kadiri Emdad strijeljan je oko 200 metara od kue.231
Jedan broj ljudi iz Rizvanovia, Biana i drugih mjesta, koje su pripadnici srpske
vojske odveli iz svojih kua, autobusima su odvezeni u logore. Na putu za Prijedor
na lokalitetu ljunkare-Crne jaruge iz autobusa je izvedena grupa od trinaest Bonjaka i tu strijeljana. Meu ubijenim su Keki Nurija, Keki Halid i drugi. Na lokalitetu Tukovi-Kratelj iz autobusa je izvedeno i ubijeno vie Bonjaka. Meu ubijenim
229
230
Ovaj lokalitet se u narodu zove Duratovia kahve.
231
AINOBiHPUB, Zapisnik o utvrivanju identiteta i primopredaji posmrtnih ostataka i Knjiga nestalih optine Prijedor - Ni krivi ni duni, Udruenje Prijedoranki Izvor, Prijedor, 2012.
227
228
84
su Kadiri Enes, Karagi Samir i drugi.232 Pripadnici tzv. VRS, koji su napali civilno
stanovnitvo Biana, Rizvanovia, Rakovana, ubili su nekoliko stotina mukaraca
i ena. U vie sluajeva srpski vojnici su prisiljavali preivjele da pokopaju posmrtne
ostatke ubijenih, to su radile i ene i mukarci. Tako je u presudi MKSJ u predmetu
Milomir Staki navedeno da su mjetani morali ukopavati ubijene: Komandant je
traio od njega da kopa grobove. Odveli su ga iza kue Smaila Karagia gdje su se nalazila dva tijela, a u njihovoj blizini jo est njih, od kojih su neka bila enska. Iskopao
je raku.233 Pored ubijanja, pripadnici srpske vojske su pljakali, muili i tukli nezakonito zarobljene. U presudi MKSJ u predmetu Milomir Staki navedeni su postupci
pripadnika srpske vojske: Svjedok X i njegov otac su uinili kako je nareeno. Dok
su bili u tom kafiu, vidio je kako vojnici iste i pljakaju selo, mue i tuku zarobljenike, a neke i ubijaju.234
Nakon to su ubili jedan broj ljudi, oni koji su imali sreu da preive 20. juli, odvedeni su u logore Keraterm i Trnopolje. Odmah po ulasku u selo srpski vojnici poeli su pljaku, otimajui novac, zlato i druge vrijedne stvari. Fizikom maltretiranju
bili su izloeni mukarci prilikom voenja na mjesta ubijanja ili do logora. Nakon
ulaska pripadnika srpske vojske u navedena naselja na podruju Brda, jedan broj ena, djevojaka i djevojica je silovan. Prema brojnim iskazima rtava najvei broj silovanja desio se nakon ubijanja i odvoenja mukaraca u logore. Primjeri silovanja i
seksualnih zlostavljanja pojedinih ena i djevojica dio su svjedoenja rtava koja se
nalaze u prilogu knjige. U logor Keraterm iz Biana, Rizvanovia, Rakovana, Hambarina i arakova poslije 20. jula 1992. godine odvedeno je nekoliko stotina mukaraca. Najvei broj ubijenih u prostoriji broj 3, u logoru Keraterm, bili su mjetani
naselja Rakovani. U pokuajima da izbjegnu sigurnu smrt, jedan broj mukaraca iz
Rizvanovia, Rakovana pokuao je doi do Bihaa. Meutim, ta grupa je otkrivena
i zarobljena. Zarobljeno je 117 mukaraca koji su zatvoreni u Dom u Miskoj Glavi,
a onda u logoru na stadionu u Ljubiji. Na stadionu je ubijen jedan broj mukaraca,
a jedan dio odveden na lokalitet Redak u rudniku Ljubija. Na lokalitetu Redak ekshumirane su dvije masovne grobnice. Svjedok tog stranog zloina, koji je pobjegao
sa strijeljanja, pred MKSJ je svjedoio u vie predmeta.235
Nekoliko dana nakon zloina preostalim stanovnicima Biana, Rizvanovia,
Rakovana nareeno je da napuste svoje kue i da idu prema naselju Tukovi. U Tukove su stigli djeca, ene, starci koji su odvezeni u logor Trnopolje. Nakon progona
INOBiHPUB, Zapisnici o utvrivanju identiteta i primopredaji posmrtnih ostataka.
A
234
Isto, paragraf 861.
235
Svjedoenje Nermina Karagia , ICTY, Presuda u predmetu Milomir Staki, paragraf 828-858.
232
233
85
stanovnika sa Brda poela je asanacija terena odnosno uklanjanje posmrtnih ostataka ubijenih. Za to su srpski vojnici angairali preivjele Bonjake. U presudi MKSJ
u predmetu Milomir Staki navodi se: Dana 23. jula 1992. svjedoku S i jo desetini
mukaraca nareeno je da pomognu u prikupljanju tijela na podruju mjesne zajednice Biani. Ovaj zadatak organizovali su dvojica srpskih vojnika, Ranko Doen i
Slavko Petrovi, koji su tim povodom tog jutra doli u emernicu sa dva kamiona.
Ta dvojica vojnika i drugi koji su bili s njima bili su naoruani i odjeveni u maskirne uniforme. Svjedok S je opisao kojim su putem kamioni ili i gdje su sve pokupili
leeve. Nisu dobili nikakvu opremu (na primjer rukavice ili maske) za posao s leevima, a smrad tijela koja su se raspadala bio je nesnosan. Stoga su tijela umotavali u
deke, od kojih su neke bile marke ambasador. Svjedok S je rekao Pretresnom vijeu
koliko su tijela sakupili i sa kojih lokacija, i naveo je imena izvjesnog broja mrtvih.
Kamione su punili leevima i odvozili ih da ih isprazne. Ni svjedok S, kao ni drugi
Muslimani, nije iao kamionima do krajnjeg odredita.236
Nakon napada na Biane, Rizvanovie i Rakovane, srpske vojne snage 23. jula
1992. godine napale su nebranjena naselja arakovi i Zecove. Jedan broj mukaraca,
znajui ta se sprema, uspio je da se sakrije i da izbjegne sigurnu smrt. Po uhodanom
scenariju i sa istim snagama, rano ujutro poeo je napad srpskih snaga. Pucajui iz
automatskog oruja i uz podrku oklopnog transportera, poeli su odvajati mukarce od ena i djece i odvoditi ih prema putu Prijedor-Sanski Most. Jedan broj mukaraca je ubijen odmah kod svojih kua, a jedan broj je odveden na lokalitet Poljski
Put. Posebno treba istai ubijanje mjetana arakova kod damije. Grupa srpskih
vojnika je iz kua izvela dvanaest mukaraca i zajedno sa imamom Sulejmanom ef.
Dizdareviem odvela ih pred damiju gdje su ih strijeljali. Nakon ubijanja na njih su
nabacali tepihe iz damije i zapalili posmrtne ostatke ubijenih. Ubijeni su Sulejman
f. Dizdarevi, Husein Sui, Rasim Sui, Kemal Kahteran, Zekir Musi, Avdo Mujdi, Hasib Musi, Husein Kljaji, Emir auevi i Redep Mujdi.237 Dvojica preivjelih su Sead i Ibrahim Sui. Preivjeli svjedok ovog dogaaja navodi detalje ovog
zloina: Izveli su nas iz kua, poredali u red, a nakon toga postrojili ispred damije i
strijeljali. To je bilo prije 11 sati. (...) Bilo nas je 12. Preivjeli smo ja i amida. Otac i
236
237

Prvostepeno vijee Suda BiH je 27. marta 2013. godine izreklo prvostepenu osuujuu presudu
za Dragomira Soldata i Velemira uria ime su osueni na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju
od po 21 godinu. U odnosu na optuenog Zorana Babia utvrena je kazna dugotrajnog zatvora
u trajanju od 21 godinu, dok je ranije utvrena kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 22 godine
izreena pravosnanom presudom Suda BiH od 15. februara 2013. godine, pa mu je izriena jedinstvena kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 35 godina. Sud BiH, Prvostepena presuda u predmetu br. S1 1 K 011967 13 KrI Dragomir Soldat i drugi.
86
drugi amida su ubijeni. Rafal je presjekao amidu. Otac je bio mrtav na licu mjesta,
dok je hoda jo davao znake ivota. Izbijena mu je bila gornja vilica. (...) Pucali su
iz automata. Metak je proao kroz strica i zavrio u damiji. Ja sam ranjen u butinu
i pao u nesvijest. Nakon strijeljanja sakrio sam se kod mezara Ekrema Mujdia. Sa
moje lijeve strane bili su kukuruzi i empresi visine oko metar. Sakrio sam se i gledao
kako se na strijeljanje vode moje komije, pria Sead i pokazuje mjesto koje mu je tog
jula bilo utoite i jedini spas.238
Zloinci su nakon ulaska u arakovo poeli paliti kue ljudi koji su pobjegli pred
njima. One koje su pronali kod kua bili su fiziki maltretirani, izloeni prijetnjama i raznim ucjenama, a neke ene su silovali pripadnici srpskih snaga. Pripadnici
srpskih vojnih i policijskih snaga su mukarce odvodili od kua i ubijali. Postoji jedan broj svjedoka ovih zloina koji su preivjeli i ispriali na koje su naine ubijani
Bonjaci arakova: etnici su istjerali sve stanovnitvo i natjerali nas da se kreemo
prema autobusnoj stanici. Tu se nalazila i kafana Sidro. (...) Kod kue Omanovi
Ibrahima vidio sam poubijanih sedam ljudi. Mjetane nisam prepoznao. Kod kue
Bai Azima vidio sam est ljudi, naslaganih jedan preko drugog. Kod kue Dananovi efika vidio sam, takoer, par ubijenih ljudi. Svi ovi ljudi poubijani su dok smo
se mi skupljali prema sabirnom punktu autobusna stanica.239 Ovdje elimo navesti
samo nekoliko sluajeva zloina u arakovu. Tako su pripadnici srpskih vojnih i
policijskih snaga privedene mukarce odvodili po dvojicu u talu abana Redia i
ubijali ih. Tu je ubijen Hopovac Rasim. Na Poljskom putu ispred kue Redi Zijada
ubijeno je vie Bonjaka meu njima Redi Mustafa. Iza Zikine kafane, u ljetnoj kuhinji, ubijeni su Musi Edin, Mujdi Rasim i Razim, Redi Irfan. Na razliite naine zloinci su ubijali Bonjake arakova. Na Poljskom Putu pored rijeke Sane, srpski
vojnici su naredili Braki Ademu da skoi u rijeku Sanu i da pliva. Adem je rekao
da ne zna plivati. Jedan od srpskih vojnika je gurnuo Adema u rijeku Sanu i odmah
ispucao rafal iz automatske puke u Adema. Behli Enesa zloinci su natjerali da sakuplja posmrtne ostatke ubijenih po arakovu da bi i njega kasnije ubili. Posmrtni
ostaci ubijenog Behli Enesa ekshumirani su iz masovne grobnice Tomaica.240
Istog dana srpski vojnici su napali i naselje Zecovi. Na isti nain zloinci su postupali i u Zecovima. Dolazili bi pred kue i odvodili mukarce i ubijali ih. Tako su
odveli Muharema Tatarevia i njegove sinove Senada, Sejada, Nihada, Zilhada, Zihttp://brzevijesti.ba/clanak/18208/sead-susic-prezivjeli-svjedok-strijeljanja-kod-dzamije-u-carakovu-efendija-dizdarevic-je-davao-znakove-zivota
239
Grupa autora, Tie ubijaju - svjedoenja o genocidu nad bosanskim Muslimanima u Kozarakom i
Prijedorskom kraju, Preporod, Zenica, 1992, str. 75.
240
238
87
jada i Nishada i nedaleko od kue zajedno sa jo nekoliko mukaraca ubili.241 Njih

su od kua odveli komije koje su prepoznale mnoge ene. Ubijeni su na raskrsnici
makadamskog puta, nedaleko od svoje kue. Svi su ubijeni vatrenim orujem. Omanovi Alu od kue su odvele komije i pronaen je u masovnoj grobnici Tomaica.
Meu nezakonito uhapenim u Zecovima bili su i lanovi porodice Hopovac. Hopovac Huseina i njegovog brata Jasima zloinci su izdvojili iz grupe nezakonito zatoenih mukaraca i strijeljali ih kod betonskog mosta koji prelazi rijeku Sanu na egeru
kod sela arakovo.242
Ono to posebno elimo istaknuti su zloini nad lanovima porodice Bai. Nekoliko porodica Bai ivjelo je u Zecovima, naselje Gradina. U naselju Gradina pripadnici tzv. VRS su 25. jula 1992. godine ubili 31 civila, meu kojima 15 djece: Bai
ehrija (1940), Bai Minka (1959), Bai Enisa (1960), Bai Asima (1969), Bai Erna (1970), Bai ida (1946), Bai aha (1928), Bai ula (1957), Bai Ziba (1930), Horozovi Haija (1933), Horozovi Ramiza (1960), Behli Raza (1962),
Seferovi Gopa (1928), Kahteran Fatima (1938), Bai Refik (1967), Bai Ibrahim
(1927), Bai Nermin (1979), Bai Nermina (1986), Bai Jasmin (1984), Bai Semir (1987), Bai Refika (1987), Bai Ernest (1989), Bai Zikret (1976), Bai Sabahudin (1979), Bai Zikreta (1982), Bai Ferida (1979), Bai Elvisa (1981), Horozovi Nermina (1976), Horozovi Nermin (1981), Behli Senadin (1983) i Behli
Aladin (1980). Troje djece je preivjelo strijeljanje. Preivjeli svjedok ovog dogaaja
bio je Zijad Bai, djeak od petnaest godina. Prenosimo dio sjeanja ovog preivjelog svjedoka:243 Svi smo bili u jednoj prostoriji. U jednom momentu se ula pucnjava te glas ispred kue koji je rekao da svi izaemo vani, (...), njegova strina je izala
i rekla da se u kui nalaze samo ene i djeca ali uprkos tome vojnici su rekli da svi
izau vani. Vani su stajali vojnici sa maskama, nastavio je Bai priu o danu kada
je nestao 31 stanovnik Zecova. ene i djeca su izlazili, a ja sam, od Boga je to dato,
zadnji izlazio i dok sam oblaio cipele oni su ve poeli paljbu. ula se vriska ena i
djece. Uzeo sam cipele i protrao u kuu koja se nalazila u blizini, sakrio sam se (...).
Pucali su dok nisu vidjeli da svi lee na zemlji. Poslije sam vidio kako vojnik pitoljem puca u one za koje je mislio da su ivi, pojasnio je Bai.244 Zloinci su kasnije
posmrtne ostake rtava sakrili i do danas nisu pronaeni. Najmlaa rtva bio je djeAINOBiHPUB, Zapisnici o utvrivanju identiteta i primopredaji posmrtnih ostataka.
243
Autor lino poznaje Zijada Baia i u nekoliko navrata je razgovarao o ovom dogaaju i uzeo pismenu izjavu koja se nalazi kod autora.
244
http://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/ispovijest-jedinog-prezivjelog-u-masakru-kod-prijedora-zijada-bacica-osjetio-sam-kako-mi-meci-dizu-zemlju-pod-nogama.
241
242
88
ak Bai Ernest. U naselju Zecovi rijetki su preivjeli, zloinci su ubijali djecu, ene,
starce. Jedna od preivjelih djevojica navodi: Ranili su me u stomak i obje ruke, a
moga brata u desnu nogu i lijevu ruku. ula sam da pitaju ima li ko iv. Mi nismo nita rekli. Oni su jo jednom zapucali u nas. Potom su izili van i naredili da se zapali
kua. Ja i ranjeni brat smo otili u drugu sobu. Prenoili smo u kui. U toku noi smo
uli pucanje. Ujutro smo istili krv sa sebe i kada sam pola da se umijem vidjela sam
svoje roditelje mrtve.245
Napad srpskih snaga na podruju Ljubije odvija se po istom scenariju kao i u
ostalim djelovima opine Prijedor. Odvoenje mukaraca u logore, ubijanje pred kuama, na ulici provodili su pripadnici srpskih vojnih i policijskih snaga. Na putu
Hambarine-Ljubija ubijeno je vie desetina Bonjaka i Hrvata. Najvei broj njih je
ubijen uz cestu gdje su dio i ukopali ili bacili u bunare i septike jame. Do sada je uz
put Hambarine-Ljubija pronaeno i ekshumirano vie masovnih, zajednikih i pojedinanih grobnica.246
Iz svjedoenja preivjelih rtava sa podruja Brda i Ljubije mogu se vidjeti razmjeri i strahote zloina koje su poinili pripadnici srpskih vojnih i policijskih snaga.
Ova svjedoenja u prilogu predstavljaju veoma vaan i znaajan dokaz postojanja
namjere za potpuni ili djelimini nestanak Bonjaka i Hrvata sa podruja opine
Prijedor.
II.6. Napad na Brievo

U ovom dijelu obradit emo napade srpskih snaga na nekoliko naselja koja su bila naseljena hrvatskim stanovnitvom, u prvom redu na naselja Brievo, Stara Rijeka,
Ralja. Meutim, akcenat emo dati na Brievo jer u ovom naselju je najvie ubijenih
Hrvata. U naselju Brievo prema popisu iz 1991. godine ivjelo je 406 stanovnika.
Prema nacionalnoj zastupljenosti u Brievu je ivjelo 370 Hrvata, 16 Jugoslovena, 7
Srba, 1 Bonjak i 11 ostalih.247 U selu Brievo bilo je otprilike 120 kua.248 Prvi put
su mjetani Brieva bili u prilici vidjeti ratne strahote kada su Bonjaci Hambarina pred napadom srpskih snaga napustili svoja ognjita i spas potraili u umama
Grupa autora, Tie ubijaju - svjedoenja o genocidu nad bosanskim Muslimanima u Kozarakom i
Prijedorskom kraju, nav. dj., str. 75.
246
247
Nacionalni sastav stanovnitva, Rezultati za Republiku po optinama i naseljenim mjestima 1991,
Statistiki bilten br. 234, Dravni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.
248
245
89
Kureva. Veina nasilno protjeranih mjetana Hambarina prola je kroz Brievo, a

pojedine hrvatske porodice su pruile utoite izbjeglim (neki su ostali vie dana u
Brievu). Poslije Hambarina i Kozarca na udaru srpske artiljerije nalo se i naselje
Brievo. Kao i u ostalim dijelovima opine Prijedor napad je otpoeo krajem maja
kada je ovo naselje granatirano. Tom prilikom nije bilo poginulih ni povrijeenih.
Navedeni dogaaj potvren je u presudi MKSJ u predmetu Radoslav Branin: Dana 27. maja 1992. selo je napadnuto minobacaima iz pravca Rasavaca i Otre Luke,
dva sela istono od Brieva u kojima su bosanski Srbi bili u veini. Prije granatiranja
vlasti bosanskih Srba na tom podruju zahtijevale su od mjetana da im predaju sve
oruje. Iako se radilo samo o lovakim pukama i pitoljima u zakonitom posjedu,
oruje je predato bosanskim Srbima u Rasavcima.249 Ovim napadom srpske snage
su pokazale da nijedno naselje u kojem ive ne-Srbi nee biti poteeno napada. U
junu 1992. godine poinju nezakonita hapenja i zatoenja mjetana Brieva i Stare Rijeke. Nezakonita zatoenja vrena su u logorima Krings, Keraterm, Omarska,
Manjaa i Batkovi. U logoru Omarska ubijeni su Jozo Buzuk, Joso Barii,Vladimir
Barii, Miroslav olaja-Miro i Slavko Mlinar. Mlinar Slavko ekshumiran je 2004.
godine iz masovne grobnice Stari Kevljani, a iz masovne grobnice Kevljani 1999. godine ekshumirani su Jozo Buzuk, Joso Barii, Vladimir Barii i Miroslav olaja. U
logor Krings u Sanskom Mostu odveden je Matanovi Vinko, koji je ubijen na putu
za Manjau. Ekshumiran je iz masovne grobnice Ue na Dabru 2001. godine.250 Nakon sveopeg napada na podruje Brda koji je krenuo 20. jula 1992. godine na red je
dolo i naselje Brievo. Napadom na Brievo srpske vojne snage konano su potpuno zauzeli nebranjena naselja na lijevoj obali Sane. Napad srpskih snaga na Brievo
otpoeo je 24. jula 1992. godine u ranim jutarnjim satima. (...), srpske snage su napale veinsko hrvatsko selo Brievo, i to nakon to su mjetani postupili po nareenju da predaju oruje. Premda nije pruen oruani otpor, u tom napadu je ubijeno
ezdeset i osam seljana, meu kojima etrnaest ena, dva djeaka i etiri invalida.251
Minobacaki napad je trajao cijeli dan i bio je uvod za napad srpske pjeadije. Od
posljedica granatiranja poginule su Lucija Ivandi i Mara Mlinar.252 Napad na Brievo bio je dio koordiniranog plana 6. sanske i 5. kozarake brigade tzv. VRS. Jedinice
iz sastava ovih brigada prethodno su izvrile potpuno opkoljavanje ovog prostora, a
onda iz vie pravaca otpoele napad. U napadu na Brievo uestvovala je 6. sanska
brigada sa veinom svojih snaga. Potvrdu navedenog nalazimo u dokumentu koji
251
252
249
250
90
opisuje ratni put brigade: U vremenu od 23-25.7.1992. godine izvedena je akcija

na ienju terena Brievo-Kurevo-Stara Rijeka-Stari Majdan, izmeu komunikacija
Sanski Most-Prijedor i Sanski Most-Ljubija. U ovoj akciji uestvovale su sve jedinice
brigade koje nisu bile na ratitu na Koridoru. Ista je uspjeno izvedena i bez gubitaka na naoj strani, (...).253 U ovom napadu na nebranjena naselja Brieva i Stare
Rijeke uestvovale su snage tri bataljona iz sastava 6. sanske brigade. Inae u sastavu
6. krajike brigade (V.P. 6797/6) su tokom maja, juna i jula 1992. borbeno djelovali,
na prostoru opina Prijedor i Sanski most, i Srbi s okupiranog podruja Banovine,
tj. opine Hrv. Kostajnica.254
Mjetani Brieva nisu pruali nikakav oruani otpor. Veina se skrivala u podrumima svojih kua ekajui ta e biti sa njima. Neki su pokuali pobjei iz Brieva, ali su se vratili jer je selo bilo u potpunoj opsadi. Tokom 24. jula, granate su padale
po itavom Brievu da bi predvee prestalo granatiranje. Prema iskazima preivjelih,
na selo su padali minobacaki projektili od 120 mm. Granatiranje je vreno sa poloaja tzv. VRS sa pravca Stanara iz Batkovaca, poloaja sa Redka iz pravca Rasavaca i
sa brda zvanog Dragiia Glavica. Nakon cjelodnevnog granatiranja poeo je pjeadijski napad. Jedinice 6. sanske i 5. kozarske brigade tzv. VRS izmeu 17.00 i 18.00
sati poele su sa ulaskom u selo i ubijanjem. Iz pravca Sanskog Mosta (Stare Rijeke)
napadale su jedinice iz sastava 6. sanske brigade a iz pravca Ljubije jedinice 5. kozarske brigade tzv. VRS. Prilikom ulaska u selo srpski vojnici iz sastava 6. sanske brigade tzv. VRS su ubijali sve one koje su zatekli. Na tom pravcu su ubili Stipu Dimaa,
Maru Marijan, Franju Marijan, Luku Mlinara, Ivicu Mlinara, Jerku Ivandia, Milana Ivandia, Stipu Ivandia, Peju Ivandi, Josu Lovria, Ivicu Buzuka, Matu Buzuka,
Milana Buzuka, Ivu Lovria, Sreu Buzuka, Miroslava Buzuka, Vladu Buzuka i Iliju
Atliju.255 Na drugom pravcu napada 5. kozarska brigada isto je postupala prema civilnom stanovnitvu Brieva. Ubijeni su Marko Buzuk, Sreo Ivandi, Danica Ivandi,
Ivandi Miro, Stipo Ivandi, Mara Ivandi, Milka Marijan Zvonko Marijan, Luka Komljen, Kaja Komljen, Ivo Komljen, Ante Komljen i Kaja Komljen ro. Barii, Mara
Matanovi, Ervin Matanovi, Luka Mlinar i Mirsad vraka.256 Uvee 25. jula 1992.
dokumentu koji opisuje ratni put 6. sanske brigade na strani 12. navedeno je angairanje ove
U
brigade u ienju terena u vremenu 23-25.07.1992. godine. AIIZ, inv. br. 2-4702, Ratni put 6.
sanske brigade.
254
Arhiv Policijske uprave Sisako-moslavake. Spis za konvalidaciju protiv Poznanovi oreSl.
zabiljeka SJB Kostajnica o inf. razgovoru s osumnjienim Poznanovi orem od 22. VII. 1992. i Sl.
biljeka SM Dubica o inf. razgovoru s Vlaisavljevi Lazarom iz Utice na okolnosti nestanka Kovaevi Mile, od 7. VI. 1992.
255
256
253
91
pjeadija vojske bosanskih Srba ula je u Brievo. Vojnici su nosili uniforme JNA sa
crvenim trakama oko ruke ili ljema. Neki su imali etnika obiljeja i ubare.257
U Brievu i Staroj Rijeci su u dva dana ubijene kompletne porodice Matanovi,
Atlija, Dima, Barii. Najmlaa rtva bio je Ervin Matanovi (14), a najstarija Stipo
Dima (81). Odmah po ulasku u selo poeli su paliti kue i tale (kada je no pala
vidjelo se da je selo u plamenu). U vie sluajeva u presudama MKSJ navedene su
iznesene injenice. Tako se u predmetu Milomir Staki navodi broj zapaljenih kua:
Tokom napada je od poara djelimino ili potpuno uniteno 68 kua. Vojnici su, uz
to, iz kua odnosili razne stvari kao to su televizori, videorekorderi, radioaparati i
izvjesni komadi namjetaja.258 Dana 29. jula 1992. godine unitena je katolika crkva
u Brievu. Prvo su zloinci zapalili crkvu a nakon toga dolo je do uruavanja krovita; zvonik crkve je oteen protuoklopnim projektilima.259 Prema knjizi Raspeta
crkva u Bosni i Hercegovini uz filijalnu crkvu u Brievu (upa je u selu Stara Rijeka)
su spaljeni i sveeniki stan i vjeronauna dvorana, od pripadnika 6. krajike brigade
s podruje opine Sanski Most.260
Broj ubijenih Hrvata u Brievu naveden je u presudi MKSJ u predmetima protiv
Milomira Stakia, Radoslava Branina i Momila Krajinika, kao i u optunicama
protiv Radovana Karadia i Ratka Mladia: U periodu od 24. do 26. jula 1992. godine u selu je ubijeno 77 Hrvata, od kojih je troje ubijeno na kukuruzitu, a etvoro
na kraju ume u blizini Brieva.261 Posebno je bila izraena brutalnost prilikom ubijanja civila. Na razliite naine su ubijane ene, djeca, starci. Veliki broj ena i djevojaka je silovan od strane zloinaca. Opisujui naine ubijanja, svjedoci pred MKSJ
u predmetu Radoslav Branin navode kako su srpski vojnici: Peru Dimaa, jednog
starijeg bosanskog Hrvata, pripadnici vojske bosanskih Srba prisilili su da se svue,
potom su ga udarali Biblijom i na kraju ga ubili pucajui mu u glavu.262 Ubijanje hrvatskog stanovnitva Brieva i Stare Rijeke izvreno je na vie mjesta.263
Nakon ulaska u selo srpski vojnici su preko stotinu mjetana Brieva i Stare Rijeke odveli i nezakonito zatoili u logor Krings u Sanskom Mostu. Meu zatoenim
ICTY, Presuda u predmetu Radoslav Branin, paragraf 411, 412.
259
Franjo Mari, Anto Orlovac, Banjaluka biskupija u slici i rijei od 1881. do 2006, Biskupski ordinarijat, Banja Luka, 2006, str. 126.
260
Raspeta crkva u Bosni i Hercegovini unitavanje katolikih sakralnih objekata u Bosni i Hercegovini (1991.-1996.), gl. urednik Ilija ivkovi, Banja Luka, Mostar, Sarajevo, Zagreb, 1997, str. 126.
261
262
263
257
258
92
je bio i upnik upe Stara Rijeka vl. Iljo Arlovi koji se od posljedica muenja lijeio godinama. Navedeno je potvreno i u presudi MKSJ u predmetu Momilo Krajinik: U zatoeniki centar u hali Krings u Sanskom Mostu dovedeno je trideset
i est mukaraca iz tog sela.264 Preivjeli stanovnici Brieva dali su brojna potresna
svjedoenja o zloinima pripadnika srpskih vojnih jedinica. Ubijanja su se dogaala iskljuivo danju, ubijali su na licu mjesta, pa je velik broj masovnih grobnica koje
su rtve ak same kopale. Nerijetko su zajedno zakapani i ivotinje i ljudi. Preivjeli
svjedoci tvrde da su poubijane Hrvate Srbi tukli do iznemoglosti, da su im noevima
presijecali tetive na rukama i nogama, da su im odsijecali meso s tijela, klali ih, ubadali noevima po tijelu, odsijecali noseve, ui, spolne organe, parali trbuhe, lomili
rebra, ubijali ih drvenim toljagama i krampovima.265 O tome kako su vrena ubijanja
i drugi zloini postoje brojnia svjedoenja: U velikom broju sluajeva Srbi su primoravali majke, supruge i djecu da promatraju brutalnosti nad mukarcima. Gotovo sve
mlae ene i djevojke silovane su. Stjee se dojam da su se zloinci naprosto takmiili
tko e izvriti najmonstruoznije zlodjelo.266
Brojna svjedoenja o navedenim nalaze se kao sastavni dio ove knjige. Iz tih svjedoenja moe se spoznati sva dubina zloina poinjena nad Hrvatima sela Brieva.
II.7. Zloin na Korianskim stijenama

Zloin pripadnika srpskih policijskih snaga nad Bonjacima i Hrvatima poinjen na podruju Korianskih stijena bio je unaprijed pripremljen i isplaniran. Da
je ovaj zloin nad civilima bio dio unaprijed pripremljenog plana potvrdili su brojni
svjedoci na suenjima pred MKSJ i Sudom BiH. Kampanja prisilnog protjerivanja
Bonjaka i Hrvata sa podruja opine Prijedor dio je Stratekog plana politikog
rukovodstva tzv. srpske optine Prijedor. U tom smjeru predstavnici srpske vlasti,
pripadnici vojnih i policijskih snaga poduzimali su mjere i radnje kojima su nametani takvi uvjeti ivota u Prijedoru da su Bonjaci i Hrvati bili prisiljeni naputati
svoja ognjita. Srpske vlasti su u tu svrhu organizirali konvoje kojima su ljude deportirali u pravcu Travnika, Bosanske Gradike, Doboja, Karlovca i drugih mjesta.
U toku transporta nasilno protjeranih Bonjaka i Hrvata pratnju su inili policajci iz
Interventnog voda SJB Prijedor. Nasilno protjerivanje Bonjaka i Hrvata sa podruICTY, Presuda u predmetu Momilo Krajinik, paragraf 482.
http://brisevo-prijedor.webs.com/
266
h ttp://www.klix.ba/vijesti/bih/obiljezena-20-godisnjica-zlocina-nad-hrvatima-u-brisevu/120726021.
264
265
93
ja tzv. srpske optine Prijedor imalo je za cilj da ovo podruje potpuno etniki oisti. O prisilnim protjerivanjima Bonjaka i Hrvata sa podruja opine Prijedor pred
Sudom BiH u Prvostepenoj presudi u predmetu Zoran Babi i drugi, zakljueno je
da je krajnji cilj bio potpuni nestanak Bonjaka i Hrvata sa ovog podruja. U ovom
predmetu se navodi: Polazei od svih prethodnih kljunih utvrenja, Sud je izvan
svake razumne sumnje, zakljuio da je u kritino vrijeme dolo do prinudnog preseljenja stanovnitva sa podruja optine Prijedor i da je preseljenje bilo cilj udruenog
zloinakog poduhvata iji su pripadnici, izmeu ostalih, bili optueni Zoran Babi,
Milorad krbi, eljko Stojni i Duan Jankovi,267 te da su oni, svaki svojim radnjama (kako je prethodno opisano), u znaajnoj mjeri doprinijeli realizaciji zajednikog
zloinakog plana prinudnog iseljavanja nesrpskog stanovnitva sa podruja optine
Prijedor, putem konvoja od 21.08.1992. godine.268
Nasilno protjerivanje je vreno na razliite naine i razliitim transportnim sredstvima. U svrhu nasilnog protjerivanja kao prevozna sredstava koriteni su autobusi,
kamioni, kamioni sa prikolicama, vozovi. Oni koji su bili prisiljeni napustiti svoja
ognjita ostavljali su cjelokupnu imovinu. Sa sobom su nosili samo najnunije stvari.
Prije samog progona, Bonjaci i Hrvati su bili prinueni potpisivati izjave-dokumente kojima se odriu svoje imovine u korist tzv. RS, platiti sve raune i drugo to su
vlasti tzv. srpske optine Prijedor nametale kao uvjet za odlazak.269 Prilikom nasilnih
protjerivanja policajci iz srpske SJB Prijedor vrili su psihofizike torture, zastraivanja, pljaku, silovanja i ubijanja.
Glavni razlog zbog ega su Bonjaci i Hrvati morali napustiti svoja ognjita su
uvjeti koje je nametnula i provodila vlast tzv. srpske optine Prijedor. U toku ljeta
1992. godine konvoji kojima su Bonjaci i Hrvati prisilno naputali Prijedor prvobitno su se kretali pravcem Prijedor - Banja Luka - Skender-Vakuf Vitovlje Gostilj
- Turbe da bi kasnije bili preusmjereni na pravac Prijedor - Banja Luka - Skender-Vakuf - Koriani Vlai - Turbe. Prilikom transporta nasilno protjeranih Bonjaka i
Hrvata opine Prijedor uvjeti su bili uasni. Ljudi su transportovani u vozilima koja su bila pretrpana, u konvojima je bio i veliki broj male djece, ena i starih osoba.
Ova putovanja trajala su dugo uz namjerna zaustavljanja konvoja na mjestima na
kojima nije bilo nikakve zatite od sunca. Kako je bilo ljeto, zbog velikih vruina,
nedostatka vode, velik broj protjeranih je dehidrirao i bio u tekom zdravstvenom
avedene osobe su pravomono osuene na zatvorske kazne. Sud BiH, Predmet: X-KR-08/549 BaN
bi i drugi, Drugostepena presuda (dalje u tekstu Sud BiH, Drugostepena presuda u predmetu Zoran
Babi i drugi).
268
Prvostepena presuda u predmetu Zoran Babi i drugi, paragraf 284.
269
267
94
stanju. Tokom kretanja konvoja, najee pratioci nisu dozvoljavali da se uz put sipa
voda. Nije dozvoljavano vrenje fiziolokih potreba. Uz put su konvoji stajali u naseljima gdje su civili i vojnici srpske nacionalnosti ulazili u vozila vrili zastraivanja,
pljakanje, fizika i psihika maltretiranja, bilo je sluajeva da su pojedine ene ili
djevojke nasilno izvoene i silovane. Pljaka nasilno protjeranih Bonjaka i Hrvata
bila je uobiajeni obrazac. Uz prijetnje, oduzimali su novac, zlato i druge dragocjenosti. U toku putovanja po nekoliko puta vrene su pljake. Pljaku novca i ostalih
dragocjenosti vrili su direktno srpski policajci ili su vozai i ljudi iz vozila u njihovo
ime morali sakupljati novac, zlato, satove i drugo.270 Policajci iz Interventnog voda su
svjedoili o pljakanju ljudi iz konvoja: Ljude koje smo obezbjeivali pljakali smo
mi iz interventnog voda. To je neko odozgo naredio komandiru Miroslavu Parau
i tim je najee rukovodio Dado Mra. Njega su se svi bojali. Ljudima bi se davale kese i onda bi se sve to njemu predavalo. Kasnije, nekada bi nam poslali oko 100
maraka, ali ostalo je sve zavravalo kod naelnika Sime Drljae.271 Ukoliko nisu bili
zadovoljni sa novanim iznosima ili drugim, traili su jo. esto su prijetili tako to
bi izveli nekog iz vozila prislanjajui mu pitolj na glavu i prijetei da e ga ubiti ili
da e mu ubiti dijete ako ne sakupi to vie novca, zlata. Ono to je obiljeilo zloin
nad Bonjacima i Hrvatima opine Prijedor prilikom nasilnih progona jeste zloin
srpskih policajaca Interventnog voda SJB Prijedor na lokalitetu Korianskih stijena.
Pripadnici Interventnog voda koji su uestvovali u zloinu na Korianskim stijenama a koji su pravosnano osueni pred Sudom BiH su Zoran Babi, Milorad krbi,
Duan Jankovi, eljko Stojni, Damir Ivankovi, Gordan uri, Ljubia eti, Saa
Zeevi, Radoslav Kneevi i Marinko Ljepoja. MKSJ je pravosnano osudio i Darka
Mru.
U brojnim svjedoenjima pred MKSJ i Sudom BiH utvreno je da je postojao
plan ubijanja velikog broja zatoenika iz logora Trnopolje prilikom njihove deportacije za Travnik. Plan je bio da se na Vlaiu iz kolone izdvoje mukarci a onda ubiju
i njihovi posmrtni ostaci prikriju. Pojedini svjedoci uli su razgovore srpskih policajaca koji govore o dogovoru radi ubijanja logoraa iz logora Trnopolje: Navodi
svih prethodno nabrojanih svjedoka su u potpunosti saglasni i sa navodima Svjedoka KO-18 koji je naveo da je jo u Trnopolju uo kako plavci izmeu sebe komentariu: Radimo sada, kako smo se dogovorili!272 Ovo je samo potvrda o postojanju
namjere poinjenja ovog udruenog zloinakog poduhvata. Potvrdnost navedenog
I zjava S.R. svjedoka data autoru 20. februara 2014. godine.
Irena Anti, Korak izmeu ivota i smrti, Helsinka povelja br. 171-172 januar-februar 2013, Helsinki odbor za ljudska prava Srbije, Beograd, 2013, str. 49.
272
Isto, paragraf 407.
270
271
95
nalazimo u prvostepenoj Presudi Suda BiH u predmetu Babi i drugi: Dakle, imajui u vidu sve prethodno navedene dokaze, Sud je zakljuio da je jo prije polaska
konvoja postojao plan da se izvri ubijanje odreenog broja ljudi. (...), imajui u vidu
navode svih prethodno nabrojanih svjedoka koji ine loginu cjelinu, Sud je izvan
svake razumne sumnje zakljuio da su pojedini pratioci jo prije polaska konvoja
iz Tukova znali da e doi do likvidacije i da je kad je poelo razdvajanje kod rijeke
Ilomske, postalo oigledno da se ti ljudi razdvajaju radi ubijanja.273 Pojedini pripadnici srpske policije ili civili znajui ta se sprema onima koji budu deportovani iz
logora Trnopolje, pokuali su upozoriti lanove pojedinih porodica ili direktno nezakonito zatoene osobe. Bilo je sluajeva da su pojedini Srbi upozoravali neke ljude
prije kretanja konvoja ali i prilikom samog razdvajanja to se navodi u prvostepenoj
Presudi Suda BiH u predmetu Babi i drugi: Na kraju, pored svih navedenih svjedoka, a posebno u kontekstu izjave svjedoka KO-18, treba se prisjetiti i iskaza (...),
koja je potvrdila kako joj je, dan ili dva prije, Dragoljub Gligi sugerisao da prenese
bratu i ocu da ne kreu konvojem od 21.08.1992. godine, jer se svata sprema i da je
sve to dogovoreno.274
Od poetka juna Bonjaci i Hrvati su prisiljavani naputati svoja ognjita. U nekoliko konvoja velik broj je napustio Prijedor i spas traio na teritoriji pod kontrolom A R BiH, HVO ili u R Hrvatskoj. Oni koji su bili prisiljeni napustiti svoj grad
konvojima su kretali sa vie lokacija. Tako je Radio Prijedor obavijestio da 21. augusta 1992. godine iz naselja Tukovi kree konvoj za Travnik i da oni koji hoe napustiti Prijedor trebaju doi na navedeni lokalitet. U pokuajima traenja spasa velik
broj ljudi je u Tukovima ekao da se ukrca u konvoj. Pratnju konvoju, kao i obino,
inili su pripadnici Interventnog voda SJB Prijedor. Koliko je u konvoju bilo osoba
navodi i jedan od pratilaca konvoja: Mi iz interventnog voda smo se javili u krugu
policije i u nekoliko tura su nas prebacili do mjesta Tukovi. Tamo je bio jako veliki
broj ljudi, Bonjaka, Hrvata, ak i Srba, koji su se pozdravljali (...). Vidio sam da je
doao Dule Jankovi u policijskom golfu, a komandir Para nam je rekao da se rasporedimo, svako da uzme jedan autobus ili leper. Ljudi su ulazili u stare gradske
kamione i autobuse, njih je moda bilo 14 ili 15. Ma, mislim da je 1.500 ljudi tamo
bilo, sigurno.275
Istovremeno, u logoru Trnopolje poele su pripreme za transport nezakonito zatoenih Bonjaka i Hrvata. U etiri autobusa preduzea Autotransport Prijedor ukrI sto, paragrafi 409 i 420.
Isto, paragraf 408.
275
http://www.justice-report.com/en/articles/korianske-stijene-ispovijest-o-zloinu, pristupljeno
13. jula 2014. godine.
273
274
96
cani su zatoenici. U logoru Trnopolje, u tom trenutku, boravili su iskljuivo mukarci jer su ene ve bile transportovane. Na raskrsnici, u Kozarcu autobusima iz
Trnopolja pridruili su se autobusi, kamioni i kamioni sa prikolicama sa Bonjacima
i Hrvatima koji su ukrcani u Tukovima. Tu je formirana kolona od osam autobusa
i osam kamiona. Odmah u Kozarcu poela je pljaka; tu su srpski policajci oduzeli
novac, nakit i drugih vrijednih stvari. Oduzimanje se nastavilo i tokom puta prema
Kneevu, tako da su dragocjenosti u vozilu u kome je bio svjedok oduzimane u etiri
navrata, te bi mu davali kesu i naredili da se u istu sakupe novac, zlato, satovi i drugi
vrijedni predmeti. Da je pljaka putnika bila redovna i planirana pojava, potvruju
svjedoci Vlado Beban i Svjedok KS-2, koji su bili vozai u konvoju od 21.08.1992. godine, te sudionici vie konvoja.276 U toku vonje prema Travniku, nekoliko puta konvoj je stajao. Prvi put je stao u Karanovcu. Iz svjedoenja pripadnika Interventnog
voda na suenju pred Sudom BiH u predmetu Babi i drugi potvreno je pljakanje
nasilno protjeranih i iz ovog konvoja. U Presudi se navodi: Nakon toga, stali smo
jo par puta. Jako je vrue bilo pa smo stajali i dizali ceradu na kamionu da putnici
mogu da diu. Kada smo nakon Karanovca stali, iziao sam i priao mi je Mra i dao
vreu da se izvri pljaka. Ja sam ubacio kesu nazad, ali je nikada nisam traio nazad.
To je Mra uradio na zadnjem stajanju i pobjesnio je kada je vidio kako malo novca
u njoj ima.277
Kada je zadnji put konvoj zaustavljen na makadamskom putu kod rjeice Ilomske na Vlaiu, poelo je odvajanje mukaraca od ena i djece. Mukarcima je nareeno da izau iz autobusa, lepera, kamiona i kamiona sa prikolicom i da se postroje.
Pokazujui prstom u mlae mukarce poelo je odvajanje i selekcija. Tu je izdvojeno
oko 200 mukaraca. Preivjeli svjedoci navode kako su mukarci odvajani za ubijanje: Stali smo jer je moj kamion bio meu zadnjim. I doao je Mra, izveo me i
uzeo kesu. Nakon toga, pokazao je na neke ljude, kao ti, ti, ti..., i oni su morali izai
iz mog kamiona i ui u autobus. Ja sam odmah znao da neto nije u redu jer se to
nikada ranije nije deavalo, da se izdvajaju neki mukarci.278 Tu je srpskim policajcima podijeljena municija kako bi mogli izvriti dio plana. Jedan od preivjelih svjedoka navodi: Kolonu su zaustavila etiri vojnika i nareuju nam da izaemo. Kau,
ne nositi stvari, neka stoje unutra (...). Morali smo da stanemo u kolonu dva po dva.
Prislonili su nas uz put i prebrojavali mlade ljude. Poto su stariji ostali u autobusu i
ja sam poao, ali mi je neko rekao da se vratim nazad. Oficir koji je stajao sa kokarSud BiH, Prvostepena presuda u predmetu Babi i drugi, paragrafi 292 i 304.
278
Isto
276
277
97
dom na elu traio je od ovoga to nas je postrojio taan broj. (...) Tada su nam naredili da sjedamo svi u tri autobusa. ak su nas i pukama nabijali unutra. Po trojica
ili etvorica na sjeditima.279 Osueni pripadnik Interventnog voda koji je priznao
krivnju navodi imena uesnika u zloinu: Mra je naredio da svi uemo u autobuse.
Ljudi su se ve unutra trpali, u svakom je bilo moda 80 ljudi, i govorili su im da je
razmjena, ali bilo je jasno da nema nita od toga. Instinkt proradi u tim situacijama,
i znao sam da ih nema vie. Sa mnom su u kamion uli Mra, Para, Babi i eti.280
Nakon petnaestak minuta vonje, autobusi su stigli na lokalitet Korianskih stijena
u blizini naselja Koriani na planini Vlai. Jedan autobus je stao na jednoj krivini i
bio je udaljen od drugog oko 100 metara.
Pripadnici Interventnog voda poeli su izvoditi ljude iz autobusa u grupama 2-3
i ubijati odmah u neposrednoj blizini. Zatieni svjedok iz pratnje konvoja navodi
nain na koji su ubijani Bonjaci i Hrvati na Korianskim stijenama: Poslije zaustavljanja, svjedok KS-2 krenuo je prema jednoj krivini i tom prilikom je vidio kako iz
njegovog (prvog) autobusa pratioci izvode dva po dva mukarca i ubijaju ih.281 Preivjeli sa strijeljanja na Korianskim stijenama opisuje kako bi bila izvedena dvojica
ili trojica, potom bi se zaula pucnjava i sve tako dok nije doao red na njega.282 Iz
svjedoenja preivjelih moe se rekonstruirati nain na koji su ljudi ubijani. Veina
preivjelih govori o pucanju rtvama u predio lea i glave: Kad je svjedok osjetio
cijev na leima, reeno mu je da izae. Izaao je sa jo dvojicom civila. Vidio je pet
plavaca kako stoje. Od te petorice, kod provalije su stojala trojica. Ili su prema njemu, kad su im okrenuli lea, svjedok je uo psovke potom je osjetio metak u leima.
Bio je pogoen u predio ramena ali je uspio preivjeti zahvaljujui injenici to je
prilikom pada naletio na jelke.283 Ubijeni su padali u provaliju ili su ih bacali. Pucali
su u njih iz neposredne blizine iz automatskih puaka i pitolja. A na tijela ubijenih
i ranjenih koji su pali u provaliju bacali su rune bombe ili pucali na tijela ubijenih i
ranjenih. Ovo ubijanje je trajalo petnestak minuta.
Iz drugog autobusa, koji je stao neto nie izveli su ljude. Nakon izvoenja iz autobusa Darko Mra i Miroslav Para su se kratko dogovorili kako ubijati ljude. Ljudima koji su bili postrojeni u dvije kolone nareeno je da priu blie ivici provalije i da
ttp://www.justice-report.com/en/articles/moja-pria-bijeg-od-smrti, pristupljeno 13. jula 2014.
h
godine.
280
281
282
Isto, paragraf 369.
283
Isto, paragraf 370.
279
98
kleknu. U optunici MKSJ u predmetu Darko Mra navedeno je: Zatvorenicima je

nareeno da izau iz autobusa pognute glave i da kleknu na rub strmine. Darko Mra je rekao: Ovdje emo obaviti razmjenu, ive za ive, mrtve za mrtve.284 Mukarci
iz autobusa su u koloni dovedeni do ruba klisure, a onda im je nareeno da kleknu.
Odgovorni policajac je rekao: Ovdje mi mijenjamo mrtve za mrtve, ive za ive. Tada je zapoela pucnjava. Leevi su padali u ponor ili su ih ostali bosanski Muslimani u njega gurnuli prije nego to su i sami bili smaknuti. U ponor su baene granate kako ne bi bilo sumnje da e neko preivjeti. Cijela operacija nije trajala due od
pola sata.285 Na Korianskim stijenama strijeljanje je preivjelo 12 zatoenika. Meu
preivjelim su Sulejman Kahrimanovi, Husein Jakupovi, Emsud Garibovi, Bahrija Jakupovi, Sanemir Kljaji, Mehmed Sivac, Midhad Mujkanovi i drugi. Jedan od
preivjelih navodi: Kad smo doli na Korianske stijene, na onu provaliju, autobus
je stao. Tu je pala komanda: Izlazi jedan po jedan! Iz naeg autobusa je izaao Darko
Mra prvi, a ja za njim. U provaliji ima leeva koliko hoe i ne moe disati od smrada. Haljina ima svukuda. Reeno nam je da stanemo u kolonu dva po dva. Nareeno
nam je da napravimo tri koraka naprijed i kad smo to uradili, prvi red mukaraca je
bio na samoj provaliji. Rekli su nam da kleknemo i izvadimo novac i satove. Mladi
kraj mene imao je zlatni prsten koji nije mogao skinuti. Tada neki vojnik ree da mu
odsjeku prst, to oni zaista i uinie. Kad su sve pregledali i pokupili ta je u koga bilo, rekli su: Po kratkom postupku, pali! Njih je bilo jedno sedam do osam iza nas.
Stajao sam u drugom redu i odmah se bacio u provaliju, bez razmiljanja. Metak me
okrznuo na glavi, ali to nije bilo opasno.Uhvatio sam se za jedno drvo i sakrio pod
panj. Tu je bila stara trava koja je narasla preko tog drveta tako da je izgledala kao
neko sklonite. uje se kako pucaju, pla i jauci. Ljude koji nisu pali u provaliju gurali su nogama. Nakon to sam uo da neko govori da ispod litice visi ovjek pomisilo sam da su mene ugledali. Doao je neki sa pukom i poeo pucati. Vidim, nije
me pogodio, skakao bih dole dalje, ali ne mogu -visoko! Odozdo se samo uje pla,
jeka, zapomau: Brate, pomozi. (...) Tada su otili na drugu stranu i pucali. Vratie
se nakon sat i poee ponovo da bacaju bombe i pucaju po leevima.286 Zloinci, koji su priznali krivicu, svjedoili su o nainu na koji su ljudi ubijani: Ja sam ispucao
jedan rafal, ali ne do kraja. Kretao sam se postrane da ne bih pogodio pripadnike interventnog voda. Nisam ubacio rezervno punjenje. Nije bilo potrebe. (...) Nestajali
ICTY, Predmet br. IT-02-59-S, Tuilac protiv Darka Mre, Izmijenjena optunica (dalje u tekstu:
ICTY, Optunica u predmetu Darko Mra), paragraf 13.
285
286
http://www.justice-report.com/en/articles/moja-pria-bijeg-od-smrti, pristupljeno 10. jula 2014.
godine.
284
99
su ljudi.287 Jedan broj ljudi se bacio u provaliju i na taj nain pokuavao izbjei smrt.
Mnogi nisu preivjeli ili su teko povrijeeni zbog pada sa visine i kamene podloge.
Polomili su ekstremitete, kimu. Nakon to su izvrili zloin, Darko Mra je naredio
da se sie u provaliju i provjeri da li ima neko iv i da se ubiju oni koji su preivjeli.
Jedan od pripadnika Interventnog voda na suenju je izjavio: Vidio sam dole neke
polomljene ljude. Jednog sam i prepoznao, malog Suia. Molio me je da ga ubijem,
ali ja nisam mogao. Samo sam mu dao pitolj da se ubije i otiao sam.288 Nakon izvrenja zloina, zloinci su napustili Korianske stijene i otili u jednu kafanu u Skender-Vakufu gdje su slavili uspjeh.
O ovome zloinu su obavijeteni najvii vojni i politiki rukovodioci tzv. RS. Nakon ovog dogaaja na lokalitet je doao komandant 22. lake pjeadijske brigade (lpbr)
iz Skender-Vakufa o emu je vanrednim izvjetajem op. br. 21/08 od 21.08.1992. godine obavijestio Komandu 1. krajikog korpusa. Istoga dana, lokalna pjeadijska jedinica VRS-a prijavila je taj dogaaj Komandi 1. krajikog korpusa, navodei da je
policija Prijedora i Sanskog Mosta poinila genocid nad 154 civila muslimanske
nacionalnosti i zatraila da se provede istraga. Dana 22. avgusta, Komanda 1. krajikog korpusa dvaput je izvijestila Glavni tab VRS-a o tom dogaaju, navodei da je
stradalo oko stotinu civila. Dana 23. ili 24. avgusta, policijska jedinica iz Prijedora se,
zajedno s Drljaom i upljaninom, vratila na Korianske stijene i uklonila tijela. Taj
dogaaj se ponovo pominje u izvjetaju 1. krajikog korpusa Glavnom tabu VRS-a
od 3. septembra 1992.289 U svjedoenju pred Sudom BiH komandant 22. lpbr je izjavio da: te noi niko nije spavao, a u cik zore poveo sam izviaki vod kako bi potraili preivjele, i vratio se na lice mjesta. Tamo sam vidio stravinu sliku, za koju nisam mogao pretpostaviti da se mogla desiti. U provaliji su se nalazili razbacani leevi
na dva lokaliteta. U prvoj jami bio je vei broj tijela, oko stotinu njih, dok je u drugoj
bilo oko pedesetak.290 Iz provalije su izvuena estorica preivjelih koji su prebaeni u bolnicu u Banjoj Luci. I drugi koji su posjetili ovaj lokalitet a svjedoili su pred
Sudom BiH zatekli su stravian prizor: Tamo sam vidio sliku uasa, jednostavno to
se samo tako moe opisati. S desne strane se nalazio usjek u provaliji, i tamo su bile
hrpe ljudi, jedni preko drugih. Ljudi su visili po stijenama i granama. To je bila strana slika i odmah sam otiao.291
288
Isto.
289
290
http://www.justice-report.com/en/articles/korianske-stijene-slike-uasa, pristupljeno 13. jula
2014. godine.
291
Isto.
287
100
Posebno su dojmljiva svjedoenja preivjelih sa ovog lokaliteta. Jedan od preivjelih govori kako je iziao iz provalije u koju je pao nakon strijeljanja: Kada su
kamioni otili, polako sam izaao na cestu, izuo se i puzei preao na drugu stranu
puta. Ve je pala no. Ja sam legao na travu i odspavao. Naredno jutro krenem dalje
i izaem na neku njivu gdje me spazi vojnik sa pukom na leima. Doe jo ljudi.
Ispitivali su me odakle sam i kako sam tu doao. Donijeli su mi da jedem i onda mi
je taj vojnik rekao da me moraju povesti u komandu. Tamo su me ispitivali i rekli da
moram u glavnu komandu u Skender-Vakuf. Kad smo doli u Skender-Vakuf na kapiji nekog hotela predali su me vojniku. On me odvede u podrum u sobu u kojoj su
plafon i zidovi ve bili krvavi. Iz te sobe izvodili su jednog po jednog da damo izjave
kod majora. Rekoe da su kriminalistika sluba iz Banje Luke i da njihova vojska dri cijeli Vlai. Obavijestili su nas da e nas petoricu voziti u bolnicu u Banja Luku.292
Potresna su svjedoenja ljudi koji su preivjeli strijeljanje i izvlaili se sa mjesta
pada u provaliji: Otac svjedoka X, koji je kleao pored njega, gurnuo ga je u provaliju kad je otvorena vatra. Onesvijestio se, a kad se povratio, vidio je veliki broj leeva
uokolo po stijeni i nekoliko ljudi u uniformi kako iz neposredne blizine pucaju u one
koji su jo ivi. Ne moe da objasni kako to da njega nisu ubili. U svakom sluaju, bio
je u loem stanju jer je slomio gleanj i nije mogao da hoda. Drugi preivjeli, na kojeg je naiao neto kasnije, pokuao mu je pomoi da hoda skaui na jednoj nozi, ali
je bio veoma slab i nije mogao. Kad je ostao sam, pokuao je puzei da pree rijeku
poto je voda bila tako niska da nije mogla da ga odnese nizvodno. U tom oajnom
stanju je pokuao da ode to dalje od mjesta pogubljenja. To je trajalo itavu subotu
i nedjelju. Prenoio je u jednoj staroj vodenici gdje su ga pronali vojnici u sivomaslinastim uniformama koji su mu pomogli i odveli ga u Skender-Vakuf gdje mu je
pruena prva pomo. Zatim je prebaen u bolnicu u Banjoj Luci gdje su mu amputirali nogu na 15 cm ispod koljena, kao zarobljenik je bio podvrgnut premlaivanju
i muenju.293
Preivjeli sa Korianskih stijena po dolasku u bolnicu u Banjoj Luci bili su izloeni tekim psihofizikim torturama od strane pojedinih policajaca ali i pojedinog
medicinskog osoblja. Svakodnevno su tueni, zastraivani, uskraivana im je adekvatna pomo, hrana i voda. Jedan broj ljudi je ubijen u bolnici u Banjoj Luci. Svjedoci postupaka pojedinih straara i medicinskog osoblja u Banjoj Luci navode njihova neovjena i nehumana postupanja: Prvo smo odvedeni u bolnicu uho-grlo-nos
h
godine.
293
292
101
gdje su nas odmah na ulazu poeli tui. (...) Iste veeri dolo je njih estoro i baseball
palicama su nas pretukli. Bili smo krvavi. Ujutro nismo mogli raspoznati jedan drugog. Naredno jutro su nas odveli za bolnicu Paprikovac u Banja Luci. I tamo su nas
postrojili uza zid i tukli. Neki mladi je doao i rekao im da prestanu, nakon ega su
nas uveli u bolnicu. Bio sam u sobi gdje je bilo 10 ljudi, etiri Hrvata i est muslimana. Tukli su nas svaku no. Donosili su kabl na ijem kraju su bile olovne kugle i tim
nas tukli. U toj mojoj sobi, gdje sam bio 22 dana, ubijeno je pet ljudi. Svaku no dolaze, ulaze unutra i tuku nas. Onda nas tjeraju da tuemo jedni druge. Kada je bilo
vrijeme za hranu, mora kod vrata stati mirno, podii tri prsta i pozdraviti. U bolnici
nismo dobivali vodu. Tjerali su nas da pijemo tuu mokrau. Ne daj boe nikome
da ono proivi, niko iv. U meuvremenu je tu u bolnicu doveden i Sanamir Kljaji.
On je 15 dana leao meu tim mrtvim na Korianskim stijenama. Naao ga jedan
pravoslavac i javio vojsci. Jednog jutra dooe dva civila i rekoe nam da njima pripadamo. Odveli su nas u komandu i nakon kratkog vremena rekoe da smo slobodni
graani. Odvedoe nas, mislim, u damiju Ferhadija u Banja Luci. Tu smo se skrivali
16 dana. Kasnije su nam neki ljudi pomogli da preemo u Bosanski Novi, pa u Karlovac, u Hrvatsku, odakle sam otiao u Norveku.294 Oni koji su preivjeli Korianske
stijene jo jednom su preivljavali teke psihofizike torture u bolnici u Banjoj Luci.
Preivjeli Sulejman Kahrimanovi navodi kroz ta su prolazili u banjalukoj bolnici:
Straei nas, Sanemiru Kljajiu su poeli parati one njegove oiljke. Gasili su nam
cigarete na ruci. ivo tijelo su nam prili. (...) Pod pritiskom te njihove vojske morali
smo piti urin jedan od drugog u WC-u.295
Nakon izvrenog zloina, u roku 2-3 dana na lokalitet su doli najvii vojni i policijski prestavnici CSB Banja Luka radi dogovora o asanaciji terena i uklanjanju tijela.
Pokuaj prikrivanja posmrtnih ostataka rtava raen je na nain da su pomou dizalice pokuali izvlaiti tijela iz provalije. Nakon to su izvuena 4 tijela dizalica se pokvarila.296 Pripadnici civilne zatite nedaleko od ovog lokalitet (oko 1,5 km) ukopali
su posmrtne ostatke. Posmrtni ostaci ove etiri osobe su pronaeni, ekshumirani i
utvren je identitet rtava. Ekshumacija rtava izvrena je 2003. godine a identitet
putem DNK je utvren za Vehabovi Seida, Fazli Edina, Kaukovi Elvina i Krki
Ahmeta.297
h
godine.
295
Sulejman Kahrimanovi, Preivio strijeljanje, objavljeno u: Genocid u Bosni i Hercegovini 19911995, Zbornik radova, Sarajevo 1997, str. 486.
296
http://www.justice-report.com/en/articles/kori%C4%87anske-stijene-slike-iz-provalije, pristupljeno, 10. juli 2014. godine.
297
294
102
Najodgovorniji predstavnici policijskih i vojnih snaga tzv. RS bili su upoznati sa

ovim dogaajem. ak je Mio Stanii naredio provoenje istrage o ovom zloinu, ali
ona nije uraena. Na zahtjev Mie Staniia, ministra unutranjih poslova, da provede istragu o tome, Drljaa je 14. septembra odgovorio da se istraga ne moe provesti
zato to su slubena lica koja su uestvovala u sprovoenju kolone trenutno rasporeena na ratite.298 Sa zloinom nad Bonjacima i Hrvatima, koje su poinili pripadnici Interventnog voda SJB Prijedor na lokalitetu Korianskih stijena, bila je upoznata
itava vojna struktura tzv. VRS. U prilog tome ide i Izvjetaj Komande Operativne
grupe Doboj 2. U nepotpisanom izvjetaju s peatom Komanda Operativne grupe
Doboj 2, od 22. avgusta 1992., upuenom Operativnoj grupi Prijedor stoji: sada svi
peru ruke od logora i prihvatnih centara, pokuavajui da odgovornost prebace na
nekog drugog za izdavanje nareenja za masovne likvidacije civila u logorima i centrima. Ovo je posebno izraeno posle posjete stranih novinara Prijedoru, odnosno
Omarskoj i Trnopolju. ak su pojave izrade lane dokumentacije (antidatirane) o
svemu ovome. (...) Sigurno je jedno: nepotrebno prosuta krv Muslimana ve poinje
da nam se sveti.299 Nakon odreenog vremenskog perioda pripadnici Interventnog
voda SJB Prijedor su doli na mjesto zloina radi prikrivanja posmrtnih ostataka.
Posmrtne ostatke rtava su sakrili na lokalitetu gdje su rtve padale a nakon toga su
velikim koliinama kamena prikrili posmrtne ostatke koji do danas nisu pronaeni.
Ekshumacija posmrtnih ostataka rtava vrena je u nekoliko navrata. Prva ekshumacija je izvrena 15-19. maja 2003. godine kada su na lokalitetu Korianske stijene pronaeni samo sitni skeletni ostaci. Drugi put je 3. oktobra 2003. godine raena
ekshumacija na lokalitetu Koriani I, gdje su pronaeni kompletni posmrtni ostaci
4 rtve. Ekshumacije su vrene i 2009. godine kada su pronaeni posmrtni ostaci 64
ubijena Bonjaka i Hrvata. U 2011. godini, takoer je vrena ekshumacija i pronaeni su sitni skeletni ostaci. U procesu utvrivanja identiteta putem DNK metode
utvren je identitet za 119 osoba.300 rtve pronaene na lokalitetu gdje je izvren
zloin iz prvog autobusa su ekshumirane i pronaeno je najvie kompletnih posmrtnih ostataka. Ekshumacijom je pronaen dio sitnih kostiju (zubi, dijelovi lubanje i
drugo) koje su u procesu izolovanja DNA unitene tako da imamo identitet osobe,
ali nemamo posmrtnih ostataka.

Isto, paragraf 495.
300
298
299
103
Dokument br.4 Slubena zabiljeka CSB Banja Luka301

301
AIIZ, inv. br.2-4681, CSB Banja Luka, Slubena zabiljeka, broj SZ/O-43, od 8. IX. 1992.
104
Dokument br.5 Depea SJB Depee broj: 11-12-2267, od 14. IX. 1992.302
302
AIIZ, inv. br. 2-4684, SJB Prijedor, Depee broj: 11-12-2267, od 14. IX. 1992.
105
III DIO
LOGORI I DRUGA MJESTA ZATOENJA U
PRIJEDORU
107
III.1. Logori na podruju opine Prijedor i druga mjesta

nezakonitih zatoenja
Logore i druga mjesta nezakonitih zatoenja Bonjaka i Hrvata na podruju opine Prijedor uspostavio je Krizni tab tzv. srpske optine Prijedor. Logori su uglavnom osnivani i voeni ili po direktivama srpskih kriznih tabova ili u saradnji sa
njima, oruanim snagama i policijom.303 Iz brojnih dokumenata i dokaza koji su
prikupljeni za potrebe suenja pred MKSJ i sudovima u BiH nedvojbeno je utvreno da je Krizni tab naredio, organizirao i rukovodio logorima i drugim mjestima
nezakonitih zatoenja. Krizni tab je preko vojnih i policijskih struktura uspostavio
potpunu kontrolu i nadzor nad logorima smrti Omarska, Keraterm, Trnopolje i drugim mjestima nezakonitih zatoenja. Logori i druga mjesta nezakonitih zatoenja na
podruju opine Prijedor uspostavljeni su iskljuivo za Bonjake i Hrvate i graane
drugih nacionalnosti koji nisu podravali velikosrpsku politiku. I MKSJ je u predmetu Milomir Staki utvrdio: da su osnivanje tih logora i upravljanje njima, to
je zahtijevalo saradnju civilne policije i vojnih vlasti, predstavljali radnje kojima su
ugroeni ivoti hiljade ljudi, gotovo iskljuivo nesrpske nacionalnosti, koji su bili zatoeni u njima.304 Na podruju opine Prijedor bilo je 58 logora i drugih mjesta nezakonitih zatoenja to je utvreno pred MKSJ.305 Od 58 mjesta nezakonitih zatoenja u opini Prijedor, srpske vlasti su uspostavile tri logora za due zatoenje a to su
Omarska, Keraterm i Trnopolje u kojima je ujedno nezakonito zatoen najvei broj
logoraa. Prema utvrenim injenicama pred MKSJ kroz prijedorske logore je prolo
oko 31.000 ne-Srba. Na podruju opine Prijedor pripadnici srpske vojske i policije
vrili su nezakonita zatoenja Bonjaka i Hrvata koja su imala za cilj masovne i prisilne progone. U presudi MKSJ u predmetu Duko Tadi naglaeno je da su nezakonita
zatoenja bila dio velikosrpskog plana: Osnivanje ovih logora bilo je dio velikosrpskog plana da se ne-Srbi protjeraju sa optine Prijedor. Logori su uglavnom osnivani
i voeni ili po direktivama srpskih kriznih tabova ili u saradnji sa njima, oruanim
snagama i policijom. Tokom zatoenja, ene i mukarci zatvorenici podvrgavani su
tekom zlostavljanju, izmeu ostalog premlaivanju, seksualnom zlostavljanju, muenju i pogubljenjima. Podvrgavani su poniavajuem psiholokom zlostavljanju tako to su prisiljavani da pljuju na muslimansku zastavu, pjevaju srpske nacionalistike pjesme ili diu tri prsta u znak srpskog pozdrava. Zatvorenike su uvali vojnici,
305
303
304
109
milicija, lokalne jedinice srpske vojske ili TO, ili mjeovite grupe njihovih pripadnika koji su nosili uniforme i obino bili naoruani automatskim pukama i drugim
linim naoruanjem.306
Jedan od naina da bi Bonjaci i Hrvati ubrzano i prisilno napustili opinu Prijedor bila su nezakonita zatoenja kojima su srpske vlasti nametale takve uvjete ivota nesrpskom stanovnitvu da su oni morali napustiti svoje domove. Potvrdnost
navedenog imamo u presudi MKSJ u predmetu Duko Tadi gdje najvii zvaninik
Kriznog taba ARK-a istie da je krajnji cilj skoro potpuno prisilno protjerivanje
Bonjaka i Hrvata sa prostora Bosanske krajine: Radoslav Branin, predsjednik Kriznog taba Srpske Autonomne Oblasti za podruje Banja Luke, izjavio je 1992. da se
moe prihvatiti prisustvo najvie dva posto svih ne-Srba na tom podruju. Branin
je zastupao tri faze ienja podruja od ne-Srba: (1) stvaranje nemoguih uslova
zbog kojih bi sami otili sa tog podruja, ukljuujui taktiku pritisaka i zastraivanja); (2) protjerivanje i izgnanstvo i; (3) likvidiranje preostalih koji se ne bi uklapali
u njegov koncept ovog podruja.307
Po nasilnom preuzimanju vlasti u Prijedoru pripadnici srpske vojske i policije
poeli su sa hapenjima mukaraca, njihovo privoenje i zatvaranje u zgradu SJB
Prijedor. Prvi koraci koje je Krizni tab tzv. srpske optine Prijedor preuzeo prema Bonjacima i Hrvatima na podruju opine Prijedor bilo je nezakonito hapenje politikih i drugih rukovodilaca. Meu prvim uhapenim bio je Predsjednik
Skuptine opine Prijedor prof. Muhamed ehaji, predsjednik Optinskog suda,
javni tuilac, direktor lokalnog rudnika, sekretar za urbanizam i direktor optinske
uprave prihoda. Nakon zadravanja u zgradi SJB Prijedor nezakonito zatoeni su
prebacivani u logor Keraterm.308 Po unaprijed utvrenim kriterijima odmah nakon
nezakonitih hapenja Bonjaka i Hrvata poele je njihova selekcija. Tako se u presudi MKSJ u predmetu Momilo Krajinik navodi: Prema rijeima jednog policajca, prijedorske zatoenike ispitivala je srpska vojna ili civilna policija i svrstavala ih
u jednu od sljedee tri kategorije: u grupi A bili su zatoenici koji nisu bili krivi
ni za ta; grupu B su inili zatoenici koji su pruali podrku SDA ili navodnom
muslimanskom napadu na Prijedor; a u grupi C bili su lanovi SDA koji su
uestvovali u navodnom napadu na Prijedor ili ga finansirali. Policijske starjeine su policajcima dostavljale spiskove istaknutih Muslimana iz Prijedora koje je
Isto, paragraf 89.
308
306
307
110
trebalo uhapsiti i o njima provesti istragu.309 Velik broj prijedorskih intelektualaca je nezakonito zatoen i ubijen u prijedorskim logorima smrti. Meu ubijenima
su dr. Esad Sadikovi, dr. Osman Mahmuljin, dr. Eniz Begi, dr. Rufad Suljanovi,
dr. eljko Sikora, prof. Hidajet Kulenovi, prof. Muhamed ehaji, prof. Abdulah
Pukar, prof. Ilijas Musi, prof. Fikret Mujaki, prof. Uzeir Crni, prof. Aziz Crni,
prof. Husein Crni, prof. Latif Beni, prof. Idriz Jakupovi, mr. Mehmedalija Sarajli, predsjednik suda Esad Mehmedagi, prof. Mehmedalija Kapetanovi, velik
broj Bonjaka i Hrvata sa visokim obrazovanjem, pravnici, ekonomisti, inenjeri i
drugi.310
Nakon napada na Kozarac i ulaska srpskih jedinica, velik broj ena, djece i mukaraca je u koloni krenuo prema Prijedoru. Na srpskom punktu u kozarskom naselju Suii, kolona je zaustavljena i poelo je odvajanje ena, djece i staraca od mukaraca. Mukarci koji su odvojeni na ovom punktu, odvedeni su u logor Keraterm.
ene i djeca su odvedeni u logor Trnopolje.311 Nezakonita hapenja i odvoenja civilnog stanovnitva nesrpske nacionalnosti u samom gradu Prijedoru poela su nakon napada 30. maja 1992. godine. Srpski vojnici su u dijelovima grada u kojima su
stanovali Bonjaci i Hrvati ulazili u kue i stanove istjeravajui ih na ulice i odvodili
prema centru grada. Kako je u grad pristigao velik broj nasilno protjeranih graana
Kozarca koji su bili smjeteni kod rodbine, i oni su morali ii po naredbi srpske vojske. Tokom itavog mjeseca juna srpski policajci iz SJB Prijedor upadali su u stanove
i kue u Prijedoru i po unaprijed pripremljenim spiskovima odvodili prvenstveno
mukarce ali i ene.312 Pripadnici srpskih vojnih i policijskih snaga su svakodnevno
vrili nezakonita hapenja i odvoenja civila u logore Keraterm, Omarska ili Trnopolje.313 Nezakonito uhapeni od prvog trenutka hapenja bili su podvrgnuti raznim
psihofizikim torturama i muenjima. Potvrdnost navedenog nalazimo i u presudi
MKSJ u predmetu Momilo Krajinik: Zatoenici su, posebno u centrima za due
zatoenje u Keratermu, Trnopolju i Omarskoj, bili podvrgnuti tekom zlostavljanju,
ukljuujui psihiko zlostavljanje, premlaivanje, seksualno nasilje, silovanja i muenja, koja su esto dovodila do smrti. U ta tri logora je ukupno u zatoenitvu drano i ispitano vie od 5.500 osoba. U vie navrata vrena su i pogubljenja. Negdje
od 24. do 26. jula, u jednoj od prostorija logora Keraterm, 150 do 200 zatoenika
311
Hase Ii, Moj put kroz logore smrti, BKZ Preporod, Doboj Istok, 2009, str. 10.
312
N.Sivac, nav. dj., str. 149.
313
309
310
111
muslimanske i hrvatske nacionalnosti ubijeno je mitraljeskom vatrom.314 Prema

podacima i injenicama koje su utvrene pred MKSJ i Sudom BiH velik broj graana opine Prijedor je nezakonito zatoen.315 Kako se navodi u presudi MKSJ u predmetu Momilo Krajinik: Ta tri logora su uvali vojnici, policijske snage, jedinice
TO-a ili kombinacija navedenih snaga. Vrila su se pogubljenja i teka zlostavljanja
zatoenika, koja su ukljuivala psihiko zlostavljanje, premlaivanje, seksualno nasilje i muenje. Zatoenici su prisiljavani da pljuju na muslimansku zastavu, pjevaju
srpske nacionalistike pjesme ili diu tri prsta u znak srpskog pozdrava. Pripadnicima paravojnih formacija i lokalnim Srbima redovno je dozvoljavan pristup u logore
da zlostavljaju, tuku i ubijaju zatvorenike. U periodu do zatvaranja logora Omarska
i Keraterm 21. avgusta 1992, na straarskoj dunosti u tim logorima bilo je angaovano ukupno 187 radnika policije. Sabirni centar Trnopolje bio je u funkciji do novembra 1992. godine. U ta tri logora bilo je zatoeno i ispitivano sve u svemu vie
od 5.500 osoba.316 U prijedorskim logorima smrti meu nezakonito uhapenim bilo je ena, djece, mukaraca, starijih osoba, invalidnih osoba i kroninih bolesnika,
to nije bilo limitirajue za odvoenje u logore. U prijedorskim logorima, u velikom
broju sluajeva, zajedno su bili zatoeni oevi i njihovi sinovi, bilo je sluajeva da
su zajedno u logoru bili zatoeni otac, majka i djeca, brat i sestra. Uvjeti u logorima
bili su uasni tako da su ti uslovi sraunati da dovedu do fizikog unitenja, navodi
se da su surovi i nehumani uslovi u logorima i zatoenikim objektima ukljuivali
() neadekvatnu ishranu (esto jedva dovoljnu za puko preivljavanje), zagaenu
vodu, nedovoljnu ili nikakvu ljekarsku njegu, nezadovoljavajue higijenske uslove i
nedostatak prostora.317 Poseban primjer je ubijanje logoraa u logorima Omarska,
Keraterm, Trnopolje, ubijanje logoraa u rejonu Korianske stijene (opina Skender-Vakuf), gdje je 21. augusta 1992. godine ubijeno vie od stopedeset, a vjerojatno i oko dvije stotine logoraa, koji su trebali biti transportirani u Travnik. Ubijanje
nezakonito zatoenih nastavljeno je i na prostoru Ljubije. Tako su nezakonito zatoene iz doma u Miskoj Glavi, koje su dovezli na stadion u Ljubiji, ubijali na prostoru
rudnika eljezne rude Ljubija (lokacija zvana Redak).318
I CTY, Presuda u predmetu Momilo Krajinik, paragraf 499.
Hiljade graana optine Prijedor prole su kroz barem jedan od tri glavna zatoenika logora,
Omarsku, Keraterm i Trnopolje, koji su osnovani u Omarskoj, Prijedoru, odnosno Trnopolju.
316
317
318
Na navedenoj lokaciji ekshumirane su 2 masovne grobnice: Redak (posmrtni ostaci 74 rtve i Redak-depo 15 rtava). AINOBiHPUB, Baza podataka.
314
315
112
Prijedorski logori smrti su uspostavljeni i kontrolirani u potpunoj koordinaciji civilnih, vojnih i policijskih struktura tzv. srpske optine Prijedor. Navedeno je utvreno u presudi MKSJ u predmetu Milomir Staki: Izmeu Kriznog taba, kasnije Ratnog predsjednitva, i pripadnika policije i vojske postojala je koordinirana saradnja u
upravljanju logorima. Uloga Kriznog taba sastojala se u nadgledanju bezbjednosti u
logorima, donoenju odluka o produenju pritvora graanima Prijedora, obezbjeivanju prijevoza (i potrebnog goriva) za premjetanje zatvorenika iz logora u logor ili
van teritorije pod srpskom kontrolom, te koordiniranju dostave hrane za zatoenike.319 Iz navedenih razloga pomenuti snose jednaku odgovornost prema poinjenim
zloinima u prijedorskim logorima smrti.
III.2. Logor Omarska

Logor Omarska nalazio se u mjestu Omarska, tanije na lokalitetu kompleksa
rudnika Omarska, udaljen 2 km od sela Omarska, a dvadesetak kilometara od Prijedora. Nakon nasilnog preuzimanja vlasti u Prijedoru Srbi su preuzeli kontrolu i
nad rudnikom Omarska i time imali mogunost da nesmetano pristupe formiranju
koncentracionog logora. U selu Omarska formirano je stanino odjeljenje SJB Prijedor da bi kasnije to odjeljenje preraslo u policijsku stanicu Omarska, to je imalo
veoma vanu ulogu u formiranju ovog logora. Ovaj lokalitet je izabran iz razloga to
je okolno stanovnitvo bilo srpske nacionalnosti i bila je laka kontrola pristupu i
nemogunost neprimijeenog bijega. Prvi logorai u logoru Omarska su nezakonito
zatoeni u noi 27. i 28. maja 1992. godine, a posljednji zatoenici iz logora su odvedeni oko 21. avgusta 1992. godine.320 Nadzor i obezbjeenje logora bilo je u nadlenosti pripadnika srpske policije SJB Prijedor i pripadnika tzv. VRS. Pripadnici tzv.
VRS obezbjeivali su okolinu logora, dok su pripadnici SJB Prijedor vrili unutranje
obezbjeenje.321
Kljunu ulogu u formiranju logora smrti Omarska imao je Krizni tab tzv. srpske optine Prijedor. Izvjetaj Naelnika srpske SJB Prijedor pokazuje na koji nain
je formiran koncentracioni logor Omarska: Krizni tab optine Prijedor je odluio da se svi zarobljenici iz objekta Keraterm u Prijedoru premjeste u prostorije
upravne zgrade i radionice RR u Omarskoj, gdje bi mjeoviti timovi operativnih
Vidi vie u ICTY, Presude u predmetu Branin, Staki, Tadi i Sud BiH, Presuda u predmetu Mejaki i drugi.
321
319
320
113
radnika nastavili zapoetu obradu, radi ega je ovaj objekat i dobio radni naziv
Istrani centar ratnih zarobljenika Omarska. Istom odlukom objekat je stavljen
pod nadzor milicije i vojske, tako da je milicija dobila zadatak neposrednog fizikog obezbjeenja a vojska je preuzela dubinsko obezbjeenje u vidu dva prstena i
miniranja moguih pravaca bjekstva zarobljenika. O istom je Komisija CSB-a Banja Luka u svom izvjetaju navela: Meutim, oruani sukobi na podruju optine
su se brzo proirili na vei dio naselja pa se naglo poveao i broj zarobljenih lica,
tako da kapacitet ovog objekta nije mogao zadovoljiti narasle potrebe niti uslove za
rad sa zarobljenicima. Istovremeno je Krizni tab optine Prijedor procijenio da bi
i zbog bezbjednosnih razloga bilo uputno zarobljenike premjestiti na drugo mjesto
i odluio se za objekat upravne zgrade i radionica RR Omarska. Istom odlukom
je regulisano da se objekat Keraterma u Prijedoru koristi iskljuivo kao prolazni, te da se u njemu vri samo prihvat dovedenih lica radi transporta u objekat u
Omarskoj, odnosno u Trnopolje, obzirom da to nije izvodljivo u SJB Prijedor zbog
malog prostora.322
Prva vea grupa logoraa koji su nezakonito zatoeni u logoru Omarska prebaeni su iz logora Keraterm. Oko 1.000 nezakonito zatoenih Bonjaka i Hrvata,
u pratnji srpske vojske, sa vie od 20 autobusa Autotransporta dovezeno je u logor
Omarska. U presudi MKSJ u predmetu Momilo Krajinik navodi se: Krizni tab
u Prijedoru je ve 27. maja 1992. naredio da se zatoenici iz Keraterma prebace u
Omarsku. Prema izvjetaju SJB-a Prijedor iz avgusta 1992. upuenom CSB-u Banja
Luka, velika veina prebaenih mukaraca bila je stara izmeu 18 i 60 godina. Narednih dana u Omarsku su prebaeni i mukarci Muslimani uhapeni u Kozarcu.
Uprkos tome, naelnik SJB-a Prijedor Simo Drljaa je tek 31. maja izdao slubeno
nareenje za osnivanje logora Omarska, u skladu s odlukom Kriznog taba. (...) To
nareenje je izvrio Drljaa u saradnji s CSB-om Banja Luka.323 Komandant logora
Omarska bio je eljko Mejaki, komandir policijske stanice Omarska. Zamjenik ko-
IIZ, inv. br. 2-4674, CSB Banja Luka, Izvjetaj o zateenom stanju i pitanjima u vezi sa zarobljeniA
cima, sabirnim centrima, iseljavanju i ulozi SJB u vezi s ovim aktivnostima.
323
U cilju rjeavanja nastalog problema - zarobljavanje velikog broja pripadnika neprijateljskih formacija i drugih lica koja su se zatekla u zonama oruanih sukoba i lica koja su zatraila pomo i zatitu - Krizni tab optine Prijedor je odluio da u naselju Trnopolje organizuje prihvat i smjetaj za
lica koja trae zatitu, a da se ratni zarobljenici, radi obrade zadravaju u objektu RO Keraterm u
Prijedoru, odnosno u upravnoj zgradi i radionici RR (rudnika eljezne rude) u Omarskoj. AIIZ,
inv. br. 2-4674, CSB Banja Luka, Izvjetaj o zateenom stanju i pitanjima u vezi sa zarobljenicima,
sabirnim centrima, iseljavanju i ulozi SJB u vezi s ovim aktivnostima.
322
114
mandanta logora bio je najprije Miroslav Kvoka, a poslije njega Drago Prca, dok je
Mlao Radi zvani Krkan bio jedan od straara.324
Dolaskom prvih grupa nezakonito zatoenih civila logor je ve bio skoro pun pa
neki zatoenici nisu imali mjesta za smjetaj u hangaru nego su morali ostati na pisti,
prostoru izmeu dvije zgrade.
Logor se sastojao od dvije velike zgrade, hangara, upravne zgrade i dvije manje
zgrade poznate kao bijela kua i crvena kua.325 Hangar je bio velika pravougaona
zgrada, iji je prizemni dio bio namijenjen za odravanje tekih kamiona i strojeva,
koji su se koristili u rudniku eljezne rude. Na zapadnoj strani hangara nalazila su se
dva sprata prostorija, koje su zauzimale manje od polovine ukupne irine hangara.
Najvei broj zatoenika boravio je u hangaru.326 Upravna zgrada bio je prostor gdje
su zatoenici jeli i gdje su bile smjetene ene koje su nezakonito zatoene. Na spratu
su bile prostorije za isljeivanja. Zatoenice su bile smjetene odvojeno i bile su prisiljene raditi u restoranu, spavale su u prostoriji u kojoj su bila isljeivanja mukaraca.
U logoru Omarska nezakonito je zatoeno 37 ena. Ove zatoenice su bile svjedoci
ubijanja, muenja, silovanja, odvoenja posmrtnih ostataka ubijenih.327 Jedna zatoenica je boravila zajedno sa mukarcima. Svakodnevno su zatoenice tu prostoriju
prvo morale poistiti od ostataka krvi, ostataka ljudskog mesa a onda tu spavati. Od
ena koje su bile nezakonito zatoene ubijene su Edna Dautovi, Sadeta Medunjanin,
Mugbila Beirevi, Velida Mahmuljin i Hajra Hadi. Posmrtni ostaci ubijenih Edne Dautovi i Sadete Medunjanin pronaeni su i ekshumirani iz masovne grobnice
jama Lisac (opina Bosanska Krupa). Mugbila Beirevi, Velida Mahmuljin i Hajra
Hadi pronaene su i ekshumirane iz grobnice Kevljani-Hadii.328
I CTY, Presuda u predmetu Radoslav Branin, paragraf 837.

U logoru Auvic takoer su postojale crvena i bijela kua koje su bile plinske komore, to svakako ima simboliku sa logorom Omarska s obzirom na patnje kroz koje su prolazili zatoenici ovog
logora.
326
Vidi vie u: ICTY, Presude u predmetu Staki, Tadi i Kvoka.
327
Tesma Elezovi, Ponos ranjene due, objavljeno u: Genocid u Bosni i Hercegovini 1991-1995, Zbornik radova, Sarajevo, 1997, str. 480.
328
324
325
115
Kompleks zgrada logora Omarska329

Nedaleko od hangara, na zapadnoj strani livade nalazila se bijela kua, mala pravougaona prizemna zgrada sa hodnikom u sredini, dvije prostorije sa svake strane i
jednom malom prostorijom na kraju koja nije bila ira od samog hodnika.330 Bijela
kua, sluila je za posebno surovo postupanje prema odabranim zatoenicima. Crvena kua, nalazila se na istoj strani kao i bijela kua. U logor Omarska iz drugih logora i mjesta nezakonitih zatoenja svakodnevno su dovoeni novi zatoenici. Tako su
prema navodima iz presude MKSJ u predmetu Radoslav Branin u logor Omarska
dovedeni nezakonito zatoeni iz kasarne tzv. VRS Benakovac: Negdje oko 29. maja
1992. u logor su prebaeni zatoenici iz kasarne u Benakovcu. Po dolasku je otprilike
120 lica strpano u jednu garau na nekoliko dana. Dva mladia su se uguila zbog
uslova u garai.331 Mjesto Benakovac se nalazi na Kozari i udaljeno je oko 20 kilometara od Prijedora.
otografija je iz line arhive autora, koju je lino fotografirao.
F
ICTY, Presuda u predmetu Tadi, paragraf 156.
331
329
330
116
Bijela kua u logoru Omarska332

Odmah po dolasku prvih zatoenika uspostavljena je potpuna kontrola i obezbjeenje logora od strane srpske policije SJB Prijedor i postavljene su protivpjeadijske mine kako bi onemoguili bilo kakakv bijeg zatoenika.333
Po dovoenju nezakonito zatoenih Bonjaka i Hrvata i graana Prijedora drugih nacionalnosti koji se nisu slagali sa velikosrpskom politikom logorski uvari su
vrili popis zatoenika i njihovu klasifikaciju. Ta klasifikacija je vrena u tri kategorije: Prva kategorija se sastojala od intelektualaca i politikih voa iz zajednica u kojima su ivjeli bosanski Muslimani i bosanski Hrvati, obiljeeni za likvidaciju. Lica koja su se druila sa onima iz prve kategorije stavljana su u drugu kategoriju, a u treoj
kategoriji su bili zatoenici koji su, prema miljenju vlasti bosanskih Srba, bili najma332
333
otografija je iz line arhive autora, koju je lino fotografirao.

F
U taci 9. nareenje o formiranju logora nareeno je miniranje prostora oko logora. Nadleni
predstavnici vojske Srpske Republike Bosne i Hercegovine e hitno izvriti postavljanje minskog
polja, u skladu s propisima o miniranju, to podrazumijeva izradu sheme minskog polja, pravilno
obiljeavanje i dr. Vidi prilog dokument br.6, Naredba o formiranju logora Omarska.
117
nje krivi i stoga na kraju puteni na slobodu. Meutim, u praksi su u logoru bili zatoeni ljudi iz sve tri kategorije.334 Prema klasifikaciji CSB ARK-a, odnosno Stojana
upljanina nezakonito zatoeni su dijeljeni u tri kategorije: Prva je obuhvatala osobe za koje se sumnjalo da su izvrile krivina djela. U drugoj kategoriji bile su osobe za koje se sumnjalo da su pomagale i podravale one iz prve kategorije. U treoj
kategoriji bili su odrasli mukarci za koje sluba nije, do sada, prikupila bilo kakve
bezbjedonosno interesantne (podatke) radi ega se isti mogu tretirati kao taoci.335
Broj nezakonito zatoenih civila nesrpske nacionalnosti u logoru Omarska je bio
promjenjiv. Postoje odreeni podaci da je kroz logor Omarska prolo 3.000-5.000
zatoenika. O broju nezakonito zatoenih u logoru smrti Omarska naelnik SJB Prijedor Simo Drljaa navodi sljedee podatke: Prema raspoloivim dokumentima i
evidencijama koje su voene u Omarskoj od dana 27. maja 1992. godine do dana 16.
augusta 1992. godine, u ovaj istrani centar je dovedeno ukupno 3.334 lica od ega:
Muslimana 3.197, Hrvata 125, Srba 11, ostalih 1, lica ispod 18 godina 28, lica iznad
60 godina 68, lica izmeu 18 i 60 g. 2.920, mukaraca 3.297, ena 37. (...) Od dana
27.05.1992. do dana 16.08.1992. godine u Centru je kriminalistiki obraeno 3.334
lica od kojih je premjeteno u Trnopolje 1.773, premjeteno u vojni logor na Manjai
1.331. Trenutno se na obradi u SC Omarska nalazi 179 lica.336 Broj logoraa se mijenjao svakodnevno iz razloga stalnog nezakonitog hapenja i zatoenja civila nesrpske nacionalnosti i svakodnevnih ubijanja zatoenika. U presudi MKSJ u predmetu
Miroslav Kvoka i drugi govori se o maloljetnim zatoenicima u logoru Omarska: U
prvim danima logora mogli su se vidjeti i djeaci od samo 15 godina, kao i neki stariji ljudi. Meu zatoenicima logora bilo je i mentalno hendikepiranih pojedinaca.337
Jedan broj zatoenika nikako nije evidentiran od strane uvara u logoru. Uprava i uvari u logoru pokuavali su prikriti pravu istinu o broju i stanju logoraa. Prikrivanje
je vreno na nain da je bio ogranien ili zabranjen pristup televizijskim i novinskim
izvjetaima. Samo mali dio logora su posjetili novinari, a najvei dio logora je ostao
zatvoren i daleko od novinara i snimateljskih kamera.
Uvjeti u logoru su bili uasni. Preivjeli svedoci i novinari, koji su posjetili ovaj
logor smrti, mogli su se uvjeriti u uvjete koji su vladali u logoru. Prostorije u kojima
su bili smjeteni nezakonito zatoeni nisu pruale ni minimum uvjeta za boravak.
Prije ulaska u logor Omarska, logorai bi bili detaljno pretraeni, oduzimali su im
Isto, paragraf 249.
336
337
ICTY, Presuda u predmetu Kvoka i drugi, paragraf 21 i Presuda u predmetu Radoslav Branin, paragraf 842.
334
335
118
novac, satove i druge vrijednosti. Veliki broj zatoenika dran je u veoma skuenim
prostorima, tako da su jedva imali gdje da sjede ili spavaju. Prema svedoenjima
preivjelih, u prostoriji zvanoj garaa bilo je smjeteno oko 200 ljudi. Ljudi su bili
jedan uz drugog. Uvjeti su bili uasni, nedostatak zraka, vruina, teak miris, velika
vlaga usljed znojenja. Vrata garae su bila najee zatvorena, jedan prozor zakovan,
a drugi zatvoren.338 Iz brojnih svjedoenja pred MKSJ i Sudom BiH potvreno je navedeno. Jedan od svjedoka pred Sudom BiH je: naveo da su vrata bila zatvorena, da
je bilo za neizdrati jer su zatoenici bili strpani jedan na drugog, a straari su, oteavajui jo vie ve teke uvjete, ubacili kantu punu fekalija i rekli Evo pijte, dok su
putanje zraka u prostoriju uslovljavali time hoe li im neko od zatoenika dati novac i cigarete.339 Deavalo se da oko 200 ljudi boravi u prostoru od 50-tak kvadratnih metara; a u jednoj maloj prostoriji bilo je zatvoreno 300 ljudi. Na spratu hangara
nalazilo se vie prostorija. Tako je u prostoriji 26 kako su je zvali zatoenici, boravilo
300-400 zatoenika. Ta prostorija je bila pokrivena limom i vladala je velika vruina
zbog velikih temperatura i pretrpanosti to je stvaralo nepodnoljive uvjete zatoenim. Isto je bilo i sa uvjetima u prostoriji 15. U njoj je bilo smjeteno oko 300-350
ljudi, bilo je prenatrpano i nije se moglo sjediti ni leati; temperatura je bila do 50C,
vruine su bile nepodnoljive.
Ostali zatoenici bili su zbijeni po toaletima, esto su morali leati usred izmeta.
Veliki broj zatoenika morao je potrbuke leati napolju, na pisti, poneki neprekidno
danima i noima bez obzira na vremenske prilike. U tzv. Mujinoj sobi broj zatoenika
se kretao i do 600. Fekalije su se izlile u prostoriju jer su oba toaleta bila zaepljena,
tako da je sadraj izlazio iz wc-olja i zatoenici su spavali po tim fekalijama. U sobi se
irio uasan miris. Kakvi su uvjeti bili u logoru Omarska nalazimo i u presudi MKSJ u predmetu Momilo Krajinik: Gotovo 600 zatoenika drali su na betoniranoj
povrini na otvorenom, u svim vremenskim uslovima. Higijenski uslovi su bili vrlo
loi i zatoenici su patili od konih i drugih bolesti. Bilo je vrlo malo hrane i vode, a
neki zatoenici, posebno oni koji su bili teko premlaeni, nisu mogli otii do mjesta gdje se dijelila hrana. Velik broj zatoenika je umro usljed premlaivanja. Jedna
od grupa koje su zlostavljale zatoenike u Omarskoj bio je specijalni odred MUP-a
stavljen pod komandu CSB-a Banja Luka. Najtea premlaivanja odvijala su se u bijeloj kui i crvenoj kui, u koju su zatoenike odvodili, zlostavljali i ubijali. Zatoenici
su premlaivani i tokom noi, kada su dolazili civili i vojnici kojima je bio dozvoljen
ulazak u logor.340 Betonska pista na kojoj su bili smjeteni nezakonito zatoeni bila je
. Sivac. nav. dj., str. 172.
N
Sud BiH, Presuda u predmetu Mejaki i drugi, str. 77.
340
338
339
119
mjesto na kojoj su na poseban nain vrene psihofizike torture logoraa. Zatoenici

su morali biti na otvorenom, bez bilo kakve zatite od razliitih vremenskih uvjeta.
Kako se radilo o ljetnjem periodu, temperature su bile visoke. Zagrijana betonska
podloga dostizala je temperaturu preko 40 C. Zatoenici su morali leati potrbuke na pisti ili sjediti. Oni koji bi pokuali ustati, bili bi fiziki zlostavljani. Bez vode,
izloeni visokim temperaturama jedan broj zatoenika je imao halucinacije, teke
opekline, najvei broj je dehidrirao to je dodatno pogoravalo psihofiziko stanje
zatoenika.341
Uvjeti u bijeloj kui po svedoenjima preivjelih zatoenika bili su najgori u itavom logoru. U nekoliko prostorija u kojima su nezakonito zatoeni bio je pravi
pakao. U jednoj prostoriji veliine oko 2,5 X 2,5 m bilo je smjeteno preko 50 zatoenika. Zatoenici su sjedili jedni preko drugih, padali u nesvjest zbog nedostatka zraka, vruine, zaguljivosti. U bijeloj kui uvari su zatoenike premlaivali do
smrti. Zidovi i plafoni su bili crveni od krvi pretuenih zatoenika. Zatoenici su
vrili nudu u prostorijama. Uasan miris se irio od znoja, krvi i fekalija. U oku je
stajao kanister koji je sluio za vrenje nude to je dodatno oteavalo boravak u bijeloj kui.342 Zatoenike su tukli nogama, akama, kundacima, drvenim i metalnim
palicama. Kad su nekog htjeli pretui nasmrt, straari su mahom udarali u predjelu
bubrega i srca.
Nemogue uvjete u logoru dodatno je oteavalo sistemsko izgladnjivanje, uskraivanje vode, nemogunost odravanja line higijene, uskraivanje medicinske njege. Nezakonito zatoeni Bonjaci i Hrvati u logoru Omarska dobijali su jedan obrok
dnevno.343 Taj obrok se sastojao od tanjira orbe i tanke krike kruha. Najee je to
bila neka supa od nekoliko listova kupusa ili graha (20 zatoenika je dijelilo jedan kilogram kruha). Ovaj obrok po koliini i kvalitetu nije mogao zadovoljiti ni minimum
ljudskih potreba za hranom. O sistematskom izgladnjivanju nezakonito zatoenih
navedeno je u presudi MKSJ u predmetu Milomir Staki: Zatoenici su dobivali
hranu loeg kvaliteta koja je esto bila pokvarena ili nejestiva uslijed visokih temperatura i povremenih nestanaka struje tokom ljeta 1992. godine. Koliina hrane bila
je vie nego nedostatna.344
343
Zatoenici u Omarskoj dobivali su jedan obrok na dan. ICTY, Presuda u predmetu Milomir Staki,
paragraf 168, vidjeti takoer Presuda u predmetu Miroslav Kvoka i drugi, paragraf 51 i Presuda u
predmetu Duko Tadi, paragraf 160.
344
ICTY, Presuda u predmet Miroslav Kvoka i drugi, paragraf 55, i Presuda u predmetu Milomir Staki, paragraf 168.
341
342
120
Hranu su logorai morali pojesti za minut ili dva bez obzira da li je ta hrana bila
vrua.345 Oni koji bi nastavili jesti nakon znaka za prekid jela, bili bi pretueni. Zatoenike su srpski policajci tukli i za vrijeme jela, za vrijeme dolaska ili odlaska iz
prostora za objedovanje. Jedan broj nezakonito zatoenih u bijeloj kui nije dobijao
hranu za vrijeme boravka u istoj.346 Oni koji su imali teke povrede od premlaivanja nisu ni ili na objed iz straha od novog fizikog zlostavljanja. Zbog malih koliina hrane koje su dnevno pripremane za zatoenike, jedan broj ponekad nije nikako
dobijao hranu. Najvei broj zatoenika za vrijeme nezakonitog zatoenja izgubio je
dvadeset i vie kilograma. Bilo je sluajeva da su neki izgubili oko pedeset kilograma.
Britanski novinar Edward Vulliamy je posvjedoio da je prilikom obilaska logora vidio da su zatoenici u veoma loem fizikom stanju. Vidio ih je kako jedu po tanjir
supe i neto kruha i rekao je da je stekao utisak da odavno nisu nita jeli. Djelovali
su prestraeno. Voda koju su zatoenici dobijali nije bila za pie. Najee je i voda
uskraivana. Visoke temperature i nedostatak vode pogoravale su uasne uvjete u
logoru. Pitke vode u logoru nije bilo a zatoenici su bili prisiljeni piti industrijsku vodu. Straari su logorae primoravali da pjevaju etnike pjesme kako bi dobili malo
vode. U presudi Suda BiH u predmetu Mejaki i drugi opisan je nain na koji su straari zatoenicima najee davali vodu: Naime, na molbe zatoenika da im straari
daju vodu za pie, straari bi rekli: Pjevajte pjesme, daemo vam vodu, nakon ega
su im bacali flae vode, koje nije bilo dovoljno ni za deset ljudi.347 Voda za pie nije
bila zdravstveno ispravna i za posljedicu je imala dizenteriju kod velikog broja zatoenika. Higijenski uvjeti u logoru bili su ispod svakog nivoa. Zatoenici nisu mogli koristiti toalete, nisu mogli odravati linu higijenu, vie mjeseci su bili u odjei
u kojoj su dovedeni u logor. Nije bilo mogunosti za pranje, tako da su mukarci i
njihova odjea ubrzo bili prljavi. Kona oboljenja bila su esta, kao i akutni prolivi i
dizenterija.348 Fizioloke potrebe zatoenici su obavljali u prostorijama u kojima su
bili zatoeni. Izlazak iz prostorija u kojima su bili zatoeni radi obavljanja fiziolokih
potreba, ovisila je od dobre volje uvara. Satima su zatoenici ekali da obave ove potrebe. Kako se navodi u presudi MKSJ u predmetu Miroslav Kvoka i drugi: U zgradi u kojoj je bio hangar nalazila su se dva nunika koja je koristilo vie od hiljadu zatoenika. () Na drugim mjestima, kao to je garaa u upravnoj zgradi, uopte nije
bilo nunika.349 Oni koji bi nou traili od uvara izlazak van prostorije radi vrenja
N
347
Vidi vie u: Sud BiH, Presuda u predmetu Mejaki i drugi, str. 80.
348
ICTY, Presuda u predmetu Duko Tadi, paragraf 161, vidi ICTY, Presuda u predmetu Radoslav Branin, paragraf 934.
349
ICTY, Presuda u predmetu Miroslav Kvoka i drugi, paragraf 58.
345
346
121
fiziolokih potreba, bili bi fiziki maltretirani a neki i ubijeni. U logoru su zatoenici bili prisiljeni boraviti zajedno sa onim koji su umrli od posljedica tekih fizikih
premlaivanja. Bilo je sluajeva da umrli itavu no budu zajedno sa zatoenicima.
Zatoenici se za itavo vrijeme boravka u logoru nisu kupali. Jednom su uvari
mrkovima polijevali zatoenike nazivajui to kupanjem. uvari su naredili zatoenicima da iziu van prostorija, da se skinu goli i poeli su ih prskati vodom. Mlaz
vode je bio toliko jak da su zatoenici padali od udara vode. Preivjeli svjedoci navode: Jednom su se tako straari jako dobro zabavljali kada su natjerali logorae da se
skinu goli i da ih kupaju velikim mrkovima kojima se kamioni peru, rudniki, teka
mainerija u stvari. Postavili su ih na pistu i prskali ih tih mrkom od koga su oni
padali, neki u nesvijest, neki od iscrpljenosti i meu njima su natjerali jednu jedinu
enu koja nikad nije mogla biti s nama enama nego je bila izolirana u bijeloj kui,
Hajra Hadi, nju su skinuli golu, tako da su orgijali u logoru. Naalost, ni Hajra nije
nikada pronaena, likvidirana je negdje, u nekoj je od masovnih grobnica.350
Zatoenici su nakon dolaska u logor redovito bili ispitivani. Logorski uvari su dolazili sa spiskovima i prozivali zatoenike koje su odvodili u upravnu zgradu na ispitivanja. Zatoenici su odvoeni na ispitivanja uglavnom nakon nekoliko dana provedenih
u logoru. Srpski policajci su prilikom odvoenje zatoenika u upravnu zgradu, udarali
zatoenike nogama, rukama, pukama. Ispitivanja u upravnoj zgradi vrili su zajedno
vojni policajci, policijski inspektori i slubenici dravne i javne bezbjednosti. Policijski inspektori iz SJB Prijedor zajedno sa vojnim policajcima iz 1. Krajikog korpusa
i slubenici dravne bezbjednosti po ablonu su vrili ispitivanje zatoenih. Prilikom
ispitivanja srpski policajci su fiziki zlostavljali zatoenike. Skoro svi koji su ispitivani
pretrpjeli su odreene fizike torture. Iz presuda MKSJ u vie predmeta utvreno je
bez sumnje da je najvei broj nezakonito zatoenih bio izloen tekim zlostavljanjima
od strane logorskih uvara. Neki zatoenici su teko pretueni za vrijeme ispitivanja.351
Zbog tog tekog maltretiranja ljudi su bili u neprestanom strahu. Svake noi je prozivano od troje do desetoro ljudi, od kojih neki vie nisu vieni.352 Fizike torture i ubijanja
zatoenih Bonjaka i Hrvata vrena su svakodnevno. Ove zloine su inili srpski policajci koji su bili obezbjeenje logora ili policijski istraitelji ali i osobe srpske nacionalnosti koji nisu bili dio logorskog sistema. Nakon isljeivanja logorai su esto morali
potpisati lane izjave o svom uestvovanju u navodnim zloinima protiv Srba.353
I zjava Nusrete Sivac na konferenciji: Prijedor 1992: Van osnovane sumnje, 24. juni 2006, Sava centar
Beograd, Fond za humanitarno pravo Beograd, str. 9.
351
ICTY, Presuda u predmetu Duko Tadi, paragraf 163 i Presuda u predmetu Milomir Staki, paragraf 230.
352
353
350
122
Ubistva su injena u prisustvu ostalih zatoenika. Ovim inom srpski policajci su

eljeli poslati poruke koje su imale za cilj zastraivanje i u konanici prisiliti nesrpsko
stanovnitvo za prisilno naputanje opine Prijedor. Kako su vrena ubijanja utvrdio
je i MKSJ u vie presuda. U jednoj od presuda se navodi: Mnoga ubistva u logoru
Omarska izvrena su u zgradi poznatoj pod nazivom bijela kua. Zatoenici koji su
u nju dovoeni sjeaju se da su vidjeli kako uokolo na raznim mjestima lee leevi,
dok je unutranjost bijele kue bila isprskana krvlju. I u crvenoj kui je bilo ubistava.
Zatoenici su na razne naine liavani ivota. Mnogi su bili toliko surovo pretueni
da su umrli od zadobijenih ozljeda. Drugi su bili izreetani mecima, umrli su zbog
toga to su na njih skakali straari ili su ih zadavili. Veliki broj zatoenika je prozvan
da izae iz prostorija u kojima su bili zatoeni i nikad se poslije nisu vratili. Ako bi
im bilo reeno da ponesu svoje stvari sa sobom, to je znailo da se nee vratiti i da e
najvjerovatnije biti ubijeni.354
Ubijanje nezakonito zatoenih u logoru Omarska poelo je odmah po pristizanju prve grupe zatoenika. Ubistva su se deavala odmah po izlasku iz autobusa.355
Najvie ubijanja i muenja zatoenika deavala su se u veernjim satima. Svjedoci
koji su preivjeli logor smrti Omarska sjeaju se da su vidjeli veliki broj tijela ubijenih
zatoenika. Svjedoei pred Sudom BiH u predmetu eljko Mejaki i drugi, svjedoci
navode: Nisam samo jednom vidio tijela na travi, na tom mjestu je esto bilo. Nou se ubijalo i muilo. Ujutro oko 4 pola 5 sati dolazio je uti tami i odvozio tijela.
(...) Natovarili smo ih na kamion, uti TAM, koji je obino odvozio tijela. Taj kamion
sam vidio esto da dolazi i odlazi. (...) Taj dan vidio sam da su tovarili mrtve na uu
(uti kamion), bilo je deset tijela. (...) Svjedokinja K027, koja je imala dobar pregled
iz prostora restorana prema prostoru oko bijele kue gdje su odlagana tijela, navela
je da su zatoenice izmeu sebe pitale jedna drugu koliko su tijela izbrojale to jutro.
Ova svjedokinja je navela da su bila rijetka jutra kada nije bilo tijela, nekad 20, nekad 30, te da je dolazio uti tami u koji bi se tijela kupila i koji bi odvozio ista.356
U sudskim procesima pred MKSJ i Sudom BiH utvreno je da jedan uti kamion
je esto dolazio da odveze leeve. Vozilo bi se vraalo prazno nakon otprilike 30-45
minuta. Zatoenici su esto dobivali nareenja da pomognu pri utovaru. Neki leevi
su bili osakaeni.357
N. Sivac, nav. dj., str.177.
356
Sud BiH, Predmet broj X-KR/06/200, Prvostepena presuda u predmetu eljko Mejaki, Momilo
Gruban i Duko Kneevi (dalje u tekstu Sud BiH, Prvostepena presuda u predmetu eljko Mejaki
i drugi), str. 88.
357
354
355
123
Prva rtva u logoru Omarska bio je Ahil Dedi. Srpski policajci su Ahila Dedia ubili u noi 27/28. maja 1992. godine iz vatrenog oruja.358 Prilikom dolaska
nove grupe zatoenika i njihovog izlaska iz autobusa, 30. maja 1992. godine ubijeni
su zajedno Avdo i Asaf Muranovi. Posmrtni ostaci ubijenih pronaeni su u masovnoj grobnici Jakarina kosa.359 Prilikom objedovanja, 10. juna 1992. godine ubijen je
Mehmedalija Nasi. Sud je na nesumnjiv nain utvrdio i navode iz optunice Tuiteljstva BiH da je 10. juna 1992. godine ili oko tog datuma straar u logoru Milan
Pavli iz vatrenog oruja ubio Mehmedaliju Nasia.360 Od posljedica tekih fizikih
povreda 10. juna 1992. godine, u logoru je umro Slavko Eimovi.361 Prethodno je
pretuen od strane Duka Kneevia i Zorana igia. Posmrtni ostaci ubijenog ekshumirani su iz masovne grobnice Jakarina kosa. Ovdje je bitno istaknuti da je jedan broj posmrtnih ostataka ubijenih zatoenika bio odvezen na lokalitet masovne
grobnice Tomaica a kasnije su posmrtni ostaci izmjeteni u sekundarnu grobnicu
Jakarina kosa. Iz navedenog je jasno da je lokalitet masovne grobnice Tomaica bio
predvien za prikrivanje svih rtava koje su ubile srpske vojne i policijske jedinice.
U drugoj polovini jula 1992. godine (oko 20. jula 1992. godine) od posljedica
tekih tortura ubijeni su prof. Abdulah Pukar i Silvije Sari, predsjednik HDZ-a opine Prijedor. Silvije Sari je jedne noi prozvan i nakon to je teko premlaen (po
povratku sa premlaivanja nije bio u stanju da hoda), vraen je u prostoriju gdje je
umro.362 Na suenju pred Sudom BiH u predmetu Mejaki i drugi, svjedok navodi
kako je ubijen i profesor Pukar: Jedan od svjedoka je rekao da je uo kada je Abdulah Pukar odveden iz prostorije zvane garderoba, kada ga je posljednji put i vidio,
a po njegovom sjeanju, to desilo iza 20. jula 1992. godine. Prema navodima ovog
svjedoka, on je uo razgovor izmeu dva lica, kojom prilikom je jedan od njih rekao:
Dok ga ne ubijem, neu prestati.363
J . Medi, nav. dj., str. 52.

N. Sivac, nav. dj., str. 179 i AINOBiHPUB, Baza podataka.
360
Sud BiH, Prvostepena presuda u predmetu Mejaki i drugi, str. 92.
361
N. Sivac, nav. dj. str. 182.
362
Isto, str. 182.
363
358
359
124
Ispred bijele kue ubijen je Emir Rami-Hankin, prvo je udaren palicom po glavi,
a nakon to je pao zloinac mu je pucao u glavu.364 Safet Ramadanovi-ifut umro
je od posljedica tekog fizikog zlostavljanja od strane srpskih policajaca.365 U logor
Omarska esto su dolazili srpski policajci i vojnici koji nisu bili na dunostima u logoru a koji su vrili teka zlostavljanja ili ubijanja pojedinih zatoenika. Beir Medunjanin je umro usljed povreda koje su mu nanesene premlaivanjem palicama,
metalnom stolicom, metalnim ipkama i drkom pitolja. Svjedoci koji su vidjeli Beira Medunjanina u bijeloj kui, navode da je bio pretuen i crn, te da mu je koulja
bila krvava do te mjere da se nije vidjelo platno od krvi.366 Nain na koji je ubijen
Beir Medunjanin opisao je svjedok na suenju pred Sudom BiH u predmetu Mejaki i drugi: Opisujui ovaj dogaaj, svjedok K022 je naveo da je stekao dojam da
je tokom drugog premlaivanja Dua u logor doao sa odlukom da premlati Medunjanina do smrti, a prema navodima ovog svjedoka, tukao ga je eljeznim ipkama,
nogama i drkom pitolja. Tijelo Beira Medunjanina cijeli je dan bilo kraj bijele kue.367 Od posljedica tekih fizikih tortura u junu 1992. godine, u logoru Omarska
umro je Hrni Dalija. Posmrtni ostaci ubijenog Hrni Dalije ekshumirani su u maju
1999. godine iz masovne grobnice Kevljani.368 U logoru Omarska prema preivjelim
svjedocima ubijeno je 12 mukaraca sa prezimenom Garibovi: (...) jedne noi je
nareeno da iz garae izau svi zatvorenici sa prezimenom Garibovi, (...) nakon
toga su se uli udarci, jauci i vriska, (...) nakon toga doao kamion na koji su navedena lica natovarena od strane ostalih zatvorenika i odvezena.369 Mehmedalija Sarajli
je umro od posljedica premlaivanja 25-26. juna 1992. godine. Velida Badnjevia je
ubio logorski uvar u momentu kada se nalazio izmeu bijele kue i restorana. Posmrtni ostaci ubijenog Badnjevi Velida ekshumirani su u maju 1999. godine iz masovne grobnice Kevljani.370
Amir Ceri je ubijen sredinom juna 1992. godine u bijeloj kui.371 Svjedoci ovog
dogaaja govore (...) Duko Kneevi i Zoran igi, kritine prilike su doli u bijelu
kuu i poeli tui sve odreda, nakon ega su teko premlaene zatoenike poeli slagati
I sto, str. 91.
366
367
Isto, str. 93.
368
369
370
371
Posmrtni ostaci Amira Ceria, Huseina Avdia, Emira Ramia i efika Malojia pronaeni su u
masovnoj grobnici Kamianimezarje i ekshumirani 23. novembra 2010. godine. AINOBiHPUB,
Zapisnici o utvrivanju identiteta i primopredaji posmrtnih ostataka.
364
365
125
na gomilu jedan preko drugog. Potom je svjedok uo rijei: Vidi ovaj se jo mrda, kree
se, nakon ega je uo dva-tri pucnja, a kada su drugi logorai doli da sa gomile skidaju tijela, svjedok je vidio da su ostala dva tijela i to Amira Ceria iz Prijedora i Avdia
sa Brda, a potom i da su ta dva tijela iznesena desno kod bijele kue, gdje su odlagani mrtvi.372 Mirsad Crnali je pokuao da izie iz bijele kue kroz prozor a jedan od
straara ga je ubio pucajui iz vatrenog oruja.373
Kakav je odnos srpskih policajaca i vojnika bio u odnosu na nezakonito zatoene
Bonjake i Hrvate, najbolje se moe pokazati na primjeru tekog fizikog premlaivanja Huseina Crnkia. Husein Crnki je jedne prilike spustio koulju kako bi pokazao svoje povrede koje je zadobio i obje svjedokinje su vidjele povrede u predjelu
kljunih kostiju, odnosno lopatica. (...) obje kljune kosti bile slomljene, da su mu visile ruke i da je sve bilo zagnojeno, ... izmeu lopatica na leima imenovanog vidjela
se rupa, koja je bila toliko velika da je u istu mogla stati cijela aka.374 Posmrtni ostaci
ubijenog Huseina Crnkia pronaeni su i ekshumirani iz masovne grobnice Kevljani. Da bi logorski straari nekog pretukli na smrt, bila je dovoljna i jedna izgovorena
rije koja im se nije sviala. Zbog toga to je rekao srpskim policajcima bujrum na
smrt je pretuen Rizah Hadali-Rizo. Posmrtni ostaci ubijenog Rizaha Hadali-Rize ekshumirani su u maju 1999. godine iz masovne grobnice Kevljani.375 U presudi
MKSJ u predmetu Radoslav Branin navedeno je kako je ubijen Rizo Hadali: U
junu ili julu 1992., jedan straar, bosanski Srbin u logoru Omarska u maskirnoj uniformi tukao je Rizu Hadalia tekim vojnikim izmama i kundakom puke. Straar
je skakao po tijelu Rize Hadalia dok ga nije usmrtio. Taj incident su vidjeli ostali
zatoenici logora. Jo jedan zatoenik, koji se prezivao Suli, usmren je batinanjem
usred dana ispred logorskog restorana.376
Okrutna i neovjena postupanja prema zatoenima vrena su na razliite naine. uvari u logoru su 18. juna, prvo teko pretukli Jasmina Hrnia, Emira Karabaia i brau Envera i Ekrema Alia. Onda su zatvorski uvari naredili jednom zatoeniku da odgrize testise Emiru Karabaiu i Jasminu Hrniu. Svjedoci ovog dogaaja
uli su uasne krike, koji su djelovali kao krici ljudi koji umiru, da bi, kako ovaj
svjedok navodi, sve trajalo 35 minuta, nakon ega je nastala tiina. (...), navodei da
je osobno uo vie glasova i udaraca, da je bilo vie ljudi koji su uestvovali u mue idi vie u: Sud BiH, Prvostepena presuda u predmetu Mejaki i drugi, str. 97.
V
N. Sivac, nav. dj., str. 183, posmrtni ostaci ubijenog Crnali Mirsada ekshumirani su u maju 1999.
godine iz masovne grobnice Kevljani. AINOBiHPUB, Baza podataka.
374
375
376
372
373
126
nju, te da je jedan od njih bio Tadi, koji je izdavao nareenja grizi, a koji je nareivao da lice po prezimenu Jakupovi odgrize testise Emiru i Jasminu. Ovaj svjedok
je istakao da nikada nije uo takve krike, da je trajalo due vremena i da je bilo nepodnoljivo sluati, a kasnije je uo da se radi o Jasminu Hrniu i Emiru Karabaiu.377 U logoru je od posljedica premlaivanja umro Miroslav olaja. Miroslav olaja
je izvoen nekoliko puta i teko premlaivan, a od posljednjeg premlaivanja (trei
put) je umro.378 Polovinom jula 1992. godine u bijeloj kui ubijeni su Azur Jakupovi
i Edvin Dautovi. Svjedoci ovog dogaaja su utovarili posmrtne ostatke ubijenih u
kombi. Posmrtni ostaci ubijenih Azura Jakupovia i Edvina Dautovia ekshumirani
su u maju 1999. godine iz masovne grobnice Kevljani.379 Vrena su ubijanja i vie desetina ljudi, a ne samo pojedinana. Jedna od grupa koja je dovedena iz Keraterma
ekala je ispred Bijele kue da tu bude smjetena, ali u njoj vie nije bilo mjesta jer je
bila prepuna. Poveli su ih samo desetak metara u stranu - gdje su ostavljeni ubijeni
logorai i onda ih rafalima sasjekli. Straari koji su ih pobili, glasno su tada govorili:
Ove vie nemamo gdje smjestiti. U grupi koja je tada ubijena bilo je 39 logoraa.380
Svjedokinje, nezakonito zatoene ene, mogle su svakodnevno gledati i brojati ubijene. Ove ene su poznavale velik broj ubijenih. I svaki put bi onako potanko jedna
drugoj aptale koliko si ti izbrojala, nekad do 30, nekad 25, kako kada.381 Prozivanja
nezakonito zatoenih koja su vrena nou obino su zavravala ubijanjem prozvanih.
U presudi Suda BiH u predmetu Mejaki i drugi navedeno je ubijanje vie zatoenika u julu 1992. godine: Emsud Balti i nekoliko mukaraca sa prezimenom Mei
odvedeni u jednoj grupi 24-25. jula 1992. godine. (...) kada je Emsud Balti prozvan
i kada su, zajedno sa njim, oko 20-21 sat uvee prozvani i odvedeni Hadi Mesud,
Alija omi, te Mei i njegova tri sina.382 U masovnoj grobnici Stari Kevljani pronaeni su posmrtni ostaci ubijenog Mei Adema i njegovih sinova Emira, Midheta
i Irfana.383
U prijedorskom logoru smrti Omarska ubijen je velik broj prijedorskih intelektualaca, Bonjaka i Hrvata opine Prijedor. Profesor Muhamed ehaji uhapen je popodne 23. maja 1992. godine. Nakon hapenja, ispitivan je i psihofiziki maltretiran
u zgradi SJB Prijedor, a nakon nekoliko dana prebaen u logor Keraterm. Iz KeraterSud BiH, Prvostepena presuda u predmetu Mejaki i drugi, str. 99.
379
380
N. Sivac, nav. dj., str.211.
381
Izjava Nusrete Sivac na konferenciji: Prijedor 1992: Van osnovane sumnje, 24. juni 2006, Sava centar
382
383
377
378
127
ma je prebaen u Banju Luku i na kraju u logor Omarska. U noi 27. ili 28. jula 1992.
godine srpski policajci su prozvali i odveli profesora ehajia. U presudi MKSJ u
predmetu Radoslav Branin potvreno je da je profesor ehaji izveden: Dana 27.
jula 1992. prozvali su ga da izae iz prostorije u kojoj je bio zatoen i odveli iz logora.
Muhamed ehaji se nije vratio i vie nikad nije vien. (...).384 Posmrtni ostaci ubijenog profesora ehajia pronaeni su u masovnoj grobnici Stari Kevljani (Prijedor).
Posmrtni ostaci su ukopani na mezarju Greda u Sanskom Mostu.385 U presudi MKSJ
u predmetu Radoslav Branin navodi se ubijanje prijedorskih intelektualaca: Krajem jula 1992. poelo je ubijanje zatoenika odreenih zanimanja. Jedne noi su rtve bili advokati, a poslije su za ubistvo bili odreeni policajci i ljekari.386 Krajem jula
1992. godine, grupa intelektualaca, meu kojima su bili dr. Jusuf Pai, dr. Osman
Mahmuljun, dr. Eniz Begi, Zijad Mahmuljin, Ago Sadikovi, Esad Mehmedagi opinski pravobranilac, predsjednik suda u Prijedoru Nedad eri, Mujo Crnali i
drugi odvedeni su prema crvenoj kui. Crvena kua bila je druga mala zgrada u koju
su zatvorenici odvoeni radi premlaivanja i ubijanja.387 Nijaz Badnjevi i Burhaudin Kapetanovia-Burho ekshumirani su iz masovne grobnice Stari Kevljani.388 Goran Kardum je umro od posljedica premlaivanja od strane srpskih policajaca. Umro
je u hangaru 2-3 dana nakon tekog premlaivanja.389 Kako je odveden i ubijen dr.
Eso Sadikovi navodi se u presudi MKSJ u predmetu Radoslav Branin: Jedne noi
pojavio se jedan uvar logora i rekao: Doktor Eso Sadikovi neka izie i sa sobom
ponese svoje stvari. Ostali zatoenici su znali da to znai da se nee vratiti. Svi su
ustali i pozdravili se s njim.390 Svakodnevna odvoenja nezakonito zatoenih logoraa rezultirala su njihovim ubijanjem.
Ubijanje nezakonito zatoenih vreno je i van opine Prijedor. U vie navrata iz
logora Omarska autobusima su odvoeni zatoenici i ubijani. U dva autobusa iz logora su odvezeni logorai i ubijeni na podruju opine Sanski Most. Ovaj dogaaj se
pominje u presudi MKSJ u predmetu Milomir Staki: Rano ujutro 5. augusta 1992,
Radovan Voki, voza Sime Drljae, rekao je straarima da do autobusa dovedu zatoenike iz Keraterma, koji su prethodnog dana dovedeni iz Prijedora, u Omarsku.
Kod sebe je imao spisak zatoenika, koji je uredno sastavio, ovjerio i potpisao Simo
386
387
ICTY, Presuda u predmetu Duko Tadi, paragrafi 167 i 156, Presude u predmetu Radoslav Branin,
paragraf 442.
388
389
390
384
385
128
Drljaa. Prozvano je najmanje 120 ljudi, meu kojima su bili Anto Gavranovi, Juro
Matanovi, Refik Pelak, Ismet Avdi, Alija Alibegovi, Esad Islamovi i Razim Musi. Postrojeni su i ukrcani u dva autobusa koji su pod pratnjom otili ka Kozarcu. To
su bili obini autobusi javnog prijevoza iz Prijedora. Svjedok E je sastavio spisak 60
osoba koje je lino poznavao, a koje su odvezene tim autobusima i potom ubijene.
Leevi nekih od osoba koje su odvezene tim autobusima kasnije su pronaeni i identifikovani u Hrastovoj Glavici. Na toj lokaciji, tridesetak kilometara od Prijedora,
pronaen je velik broj tijela (126). Forenziki strunjaci su utvrdili da su uzrok smrti
u 121 sluaju bile rane od vatrenog oruja.391 U drugom sluaju, krajem jula 1992.
godine iz logora Omarska je izvedena vea grupa ljudi i ukrcana u autobus. Reeno
im je da idu ka Bosanskoj Krupi na razmjenu. Vie nisu vieni.392 Ubijeni su na putu
Bosanska Krupa-Sanski Most a njihovi posmrtni ostaci baeni u jamu Lisac. Tokom
ekshumacija u jami Lisac pronaena su 54 tijela. Uzrok smrti za veinu su bile rane
iz vatrenog oruja. U masovnoj grobnici jama Lisac pronaeni su posmrtni ostaci
ubijenih Sadete Medunjanin i Edne Dautovi.393
Nakon napada na podruje Brda u 12 autobusa dovezeni su civili i zatoeni u
logor Omarska. Tokom noi ubijen je velik broj nezakonito zatoenih Bonjaka iz
Hambarina, arakova, Rizvanovia, Biana, Rakovana i drugih naselja.394 Prema
svjedoenjima preivjelih, tu no je ubijeno izmeu 200-300 ljudi. Svjedoci su uli
jauke, lupu, viku straara, premlaivanje, pucnjevu, (...) uli krici i jauci uz rijei nemojte, nisam ja nita kriv (...), je uo kada je utovariva tijela utovario na uti kamion koji je bio napunjen do vrha, da su tijela odvoena u dvije ture i to puna dva lepera. (...) vidjela tijela ispred bijele kue, uz procjenu da je bilo preko 240 tijela. (...) da je
bilo oko 200 leeva koji su bili poredani i da se sve dobro moglo vidjeti, a po procjeni
ovog svjedoka prevezene su 3-4 ture kamiona sa mrtvim tijelima (...), jer je vidio da
niz kamion curi krv, to navodi na zakljuak da se radi o ljudskim leevima, tim prije
to je svjedok prethodno vidio na utovarivau ukoene ljudske ruke i noge.395
U logoru Omarska nad nezakonito zatoenim osobama vreno je seksualno zlostavljanje. Zatoene ene su silovane, a mukarci izloeni raznim oblicima seksualnog
nasilja.396 Seksualno nasilje ogledalo se najee u silovanju mada je bilo i drugih
Mejra Dautovi, Krvava istina Prijedora, Planjax, Teanj, 2004, str. 53.
393
394
395
Vidi vie u: Sud BiH, Prvostepena presuda u predmetu Mejaki i drugi, str. 106.
396
Seksualne torture, seksualno nasilje podrazumijeva nezakonite radnje kao to su, seksualna ucjena, prisilno svlaenje, silovanje, bludne radnje, prinudna prostitucija, kao i razne oblike seksualne
391
392
129
oblika seksualnog zlostavljanja. Silovanja su vrlo esto bila masovna i trajala su do

odlaska iz logora ili smrti zatoenica. Ovakvoj vrsti torture najee su bile izloene
mlade ene, mada nije rijetka pojava da su silovane starije osobe i maloljetnice. Posebno su bile traumatine ucjene prema enama da e im ubiti djecu, odvesti djecu
od njih, da e im silovati kerku. U vie sudskih procesa pred MKSJ utvreno je da
su u logorima srpski vojnici i policajci vrili silovanja nezakonito zatoenih Bonjakinja i Hrvatica: Pretresno vijee zakljuuje da su silovanja i seksualna zlostavljanja
bila opta mjesta u logorima na podruju Prijedora. Vijee se uvjerilo da su muki
poinioci u svim tim sluajevima imali za cilj diskriminirati te ene zato to su Muslimanke.397 Srpski vojnici i policajci-uvari u logoru silovali su zatoene ene vie
puta.398 Jedna od zatoenica svjedoi da je: po dovoenju u logor Omarska esto
izvoena od strane straara, koji bi je svaki put silovao, uz odreenje da se to desilo
oko sedam puta nou i dva puta danju.399 Silovanja su se deavala najee nou tako to bi pojedini uvari dolazili iza ponoi i odvodili zatoenice najee u sobu na
kraju hodnika zgrade u kojoj su boravile. Nezakonito zatoene ene su silovane vie
sati od strane vie logorskih uvara ali i drugih srpskih vojnika i policajaca koji su
dolazili u logor. Bilo je esto silovanja i danju. Svjedokinja400 ovih zloina istie, dva
puta silovao danju, kojom prilikom je bio sam, tako to bi doao po nju u restoran i
odveo je u prostoriju koja se nalazila u prizemlju.401 Deavalo se da tokom noi vie
ena bude izvedeno i silovano. Osim uvara u logoru (srpskih policajaca i vojnika),
nezakonito zatoeni Bonjaci su bili prisiljeni da siluju zatoenice. Kako se navodi
u presudi MKSJ u predmetu Radoslav Branin: Dana 26. juna 1992. straari u logoru Omarska pokuali su prisiliti Mehmedaliju Sarajlia, starijeg bosanskog Muslimana, da siluje jednu zatoenicu. Preklinjao ih je: Nemojte, molim vas. Ona bi mi
mogla biti dijete. Ja sam ovjek u godinama. Straari su se nasmijali i rekli: Pokuaj
prinude. Seksualne torture mogu biti direktan seksualni in prema rtvi i fizike povrede polnih
organa (odsijecanje, probadanje, paljenje spolnih organa, nanoenje povreda razliitim tupim i
otrim predmetima i dr.), Zvonimir Tomi, Krivino pravo II, Pravni fakultet u Sarajevu, Sarajevo,
2007, str. 111-127.
397
398
Vidi vie u: Jadranka Cigelj, Apartman 102, Agencija za komercijalne djelatnosti, Zagreb, 2002.
399
400
Gotovo svi iskazi ena koje su se nale u logorima svjedoe o seksualnom nasilju, bez obzira na
to da li su i same bile rtve nasilja ili ne. Pitanje seksualnog zlostavljanja ena u logorima u Bosni
i Hercegovini jo uvijek nije dovoljno istraeno. Bezbroj je razloga za to. Mnoge od njih se plae
i suoavanja sa socijalnim okruenjem, nebriga dravnih institucija za rtve, nedovoljna struna
pomo rtvama u prevazilaenju trauma, strah od zloinaca koji nisu sudski kanjeni za poinjena
djela i niz drugih razloga.
401
130
prstom. Zauo se vrisak i zvukovi batina, a potom je sve utihnulo. Straari su ubili
tog ovjeka. Pretresno vijee je veinom glasova zakljuilo da je prijetnja silovanjem
predstavljala seksualno zlostavljanje te zatoenice.402
Osim silovanja, ene koje su bile nezakonito zatoene bile su izloene i drugim
oblicima seksualnog zlostavljanja: Nepoznatog datuma poslije maja 1992. jedan naoruan ovjek je uao u restoran logora Omarska u kojem su jeli zatoenici. Otkrio
je dojku jedne zatoenice, izvukao no i nekoliko minuta ga povlaio preko njezine
dojke. Ostali zatoenici su suspregnuli dah jer su mislili da e joj svakog trenutka
odrezati dojku. Logorski straari koji su stajali sa strane smijali su se i oito uivali
posmatrajui taj dogaaj.403
Teki oblici fizikih tortura u logoru Omarska pored ubijanja imali su za posljedicu trajna fizika i duevna oteenja. Nezakonito zatoeni bili su izloeni tekim
psihofizikim torturama. Preivjeli svjedoci ovih tortura i danas osjeaju teke posljedice. Razliiti oblici muenja i ponienja zatoenih najbolje su opisana u sudskim
procesima pred MKSJ, Sudom BiH ali i u sjeanjima logoraa u raznim publikacijama. Jedno od takvih sjeanja na ubijanje izneseno je u knjizi Hase Iia Moj put
kroz logore smrti. U knjizi se svjedoi o tekim fizikim zlostavljanjima: Nisam ni
stigao do kraja dovriti pozdrav, a jedan od njih mi nabaci ue na vrat, potee tako
jako da izgubih ravnoteu i padoh pored starih nosila. Jo dok sam padao poee
me tui svim i svaim. Cijelo vrijeme ue mi je sve vie stezalo vrat, tako da sam se
poeo guiti. Dugo su me muili i tukli. (...) im bih se poeo guiti i gubiti svijest,
poputao bi ue da uhvatim zraka i da tako ponovo ponem osjeati nesnosnu bol
od udaraca. Uz teka fizika zlostavljanja zatoenici su bili izloeni i vjerskom nasilju. Autor se prisjea: Morali smo im pokazati kako se pravoslavci mole Bogu. Dok
smo leali, ulo ih je jo nekoliko. Poput razjarenog opora zvijeri urlali su i skakali
po nama udarajui nas nogama i kundacima puaka. Jedan je sasvim poludio, izvukao je veliki no i poeo nam parati odjeu pravei krstove na naoj koi i govorei
kako nas krsti. Nije se obazirao na to to se, zaparavi veinu poprskao naom krvlju.
Naprotiv, imao se utisak da mu je to davalo jo vei elan i jo mu vie budilo ubilaki
nagon. Navedeni autor opisuje nain na koji su odveeni posmrtni ostaci ubijenih
zatoenika: Ubrzo su doveli grupu logoraa koja je iznosila mrtve i onesvijetene, te
ih utovarila u neko vozilo koje je brujalo pred naim vratima. (...) Svako ko bi nekog
utovario, po pravilu biva naredni za likvidaciju.404 Nusret Sivac opisuje svoje sjeanje
Isto, paragraf 517.
404
Hase Ii, Moj put kroz logore smrti, BKZ Preporod, Doboj Istok, 2009, str. 36-42.
402
403
131
rijeima: Uvijek kada priam o tom svom iskustvu, ne mogu zaboraviti jedan trenutak, kada je doao jedan pijani straar sa kokardom i kada je jednoj mojoj koleginici
urezao krst na licu. To je bila jedna starija ena, vrlo ugledna ena, ona je samo mirno sjedila, preivjela je tada, ali poslije su je odveli i do danas nije nigdje pronaena,
ni u jednoj masovnoj grobnici.405
Prilikom proslave srpskog vjerskog praznika Petrovdana zatoenici su bili izloeni uasnim torturama. Jedan svjedok navodi da su: (...) tokom noi uli krici i
pjesma, da je bila zapaljena velika vatra ispred bijele kue, da je bio crn dim i da su
paljene gume. (...) neke zatvorenike gurali u vatru, (...). Krici i jauci, koje su svjedoci
uli tu no, potvruju njihove tvrdnje o tome da su zatoenici teko premlaivani i
tjerani da hodaju oko vatre. (...) sutradan vidio zatoenike Muju i Burhu kako vode
da operu mladia koji je na sebi imao majicu FK Rudar i koji je bio crn od garei.
(...), on je vidio kada je Durat doao sav crn i pretuen, nakon ega su ga prali dok je
plakao.406 Brojni su naini na koje su zatoenike teko zlostavljali. U presudi MKSJ
u predmetu Radoslav Branin izdvojen je jedan od naina: jednog zatoenika su
prisilili da udara glavom o zid. Drugi je morao lizati vlastitu krv. Jednoga je straar
sa biem tjerao da nag hoda po pisti. Fiziki i mentalno hendikepirani zatoenici takoer su bili poniavani, a neki su na kraju ubijeni. Zatoenicima su redovno prijetili smru, ne izuzimajui ni ene. Zatoenike su vrijeali na nacionalnoj osnovi.407
O postojanju logora Omarska saznanja su imali najvii vojni i politiki predstavnici ne samo u opini Prijedor nego i u tzv. ARK-i i RS-u. Iz razliitih Izvjetaja SJB
Prijedor i Izvjetaja Komisije CSB-a Banja Luka o zateenom stanju i pitanjima u vezi
sa zarobljenicima, sabirnim centrima, iseljavanju i ulozi SJB u vezi s ovim aktivnostima jasno se vidi da su imali saznanja o logoru, uvjetima i postupanju sa nezakonito zatoenim Bonjacima i Hrvatima opine Prijedor. U presudi MKSJ u predmetu
Radoslav Branina navodi se: U julu 1992. optueni je, zajedno s vie drugih lica
meu kojima su bili Radoslav Vuki, Stojan upljanin i Predrag Radi, posjetio logor
Omarska. Zatoene mukarce postrojili su, prisilili da pjevaju srpske pjesme i pozdravljaju srpskim pozdravnom sa tri prsta.408 Najvii civilni policijski zvaninici tzv.
ARK-a dolazili su u logor: Dana 17. jula 1992. ili priblino tog datuma, Omarsku
su posjetili naelnik CSB-a Banja Luka Stojan upljanin, lan Kriznog taba ARK-a
Radislav Vuki, predsjednik Kriznog taba ARK-a Radoslav Branin i tadanji lan
I zjava Nusrete Sivac na konferenciji: Prijedor 1992: Van osnovane sumnje, 24. juni 2006, Sava centar
406
407
408
Isto, paragraf 839.
405
132
Glavnog odbora SDS-a i Kriznog taba ARK-a Predrag Radi. Vidjeli su civile nesrbe
zatoene u nehumanim uslovima, njihovo vrijeanje i poniavanje. Radi je o svom
neodobravanju obavijestio upljanina i kancelariju Crvenog krsta u Banjoj Luci. (...)
Poetkom avgusta 1992. ili priblino u to vrijeme, srpskim i stranim novinarima dozvoljeno je da uu u logor Omarska. Zatoenici su upozoreni da se ne ale na uslove
zatoenja.409
Prvo masovno odvoenje logoraa iz logora Omarska desilo se poetkom augusta 1992. godine, nakon posjete stranih novinara, kada je veliki broj zatoenika premjeten u logore Trnopolje i Manjaa. O tome se govori u presudi MKSJ u predmetu
Radoslav Branin: Strane novinare u Omarskoj su primila sljedea slubena lica: Simo Drljaa, Milomir Staki, Kovaevi i Nada Balaban. Zatoenici su morali ukloniti
tragove premlaivanja i ubijanja. Uslovi u logoru Omarska popravili su se za preostalih 150 zatoenika: dobili su madrace i pokrivae, a poboljala se i hrana. Omarska je
zatvorena 16. avgusta 1992. godine.410 Svjedoci na suenju pred MKSJ u predmetu
Radoslav Branin navode kako su iz logora Omarska dovezeni u logor Manjaa: Kada je logor Omarska zatvoren, zatoenici iz tog logora su prevezeni u logor Manjaa.
Jedan prevoz zatoenika izvren je 6. avgusta 1992. Put je trajao cijeli dan. Po dolasku
u logor Manjaa zatoenici su morali cijelu no provesti u zakljuanom autobusu.
Pretresno vijee smatra da su te noi policajci, bosanski Srbi, koji su bili u pratnji autobusa prozvali tri mukarca da izau. Sljedeeg dana vieni su leevi te trojice mukaraca. Prije nego to je zatvorenicima dozvoljeno da uu u logor, jedan policajac je
jednog od njih ubo noem, a drugom prisutnom je naredio da felgom traktora udara
po njegovom leu.411 Preivjeli svjedoci opisuju kako je prije ulaska u logora Manjaa poelo ubijanje. U svojoj knjizi Deseta vrata pakla Rezak Hukanovi navodi: Ja
sam - javi se Nezir, ne elei da ovaj krvnik i ispuni svoju prijeteu nakanu. Izlazi
napolje, majku ti ustaku! I otac ti je bio ustaa. Nee iver daleko od klade. (...) Skinuli su ga do gola i tukli, psujui mu ustaku majku. Parali su ga noevima, ucrtavali
mu slovo U na elu. Na kraju ga je jedan od njih nabio, odozdo, na pravi pravcati
ma. Izmueno tijelo se samo zgri. To potraja nekoliko trenutaka, a onda se pusti
uz jezivo krkljanje. Otvorili su jedan od boksova namijenjenih za prtljag putnika u
autobusu i tu ga, kao vreu ubacili, a onda, kao da se nita nije dogodilo, poskakali u
svoje transportere i krenuli dalje. (...) Dedo Crnali, je li u ovom autobusu? - ulo se
dozivanje u prvom redu do eminog. Traili su Dedu, uglednog sportskog i javnog
radnika, vlasnika jednog od najljepih prijedorskih restorana Dedo. Dok je izlazio,
411
Isto, paragraf 453.
409
410
133
jedan od krvnika mu ree: E, sad u ja od tebe praviti evapie i povue svoju otru kamu preko Dedinog vrata, odmah tu, na vratima autobusa. Krv poprska i one
koji su leali sklupani pored vrata. Uasan zvuk kloparanja krvi, krkljanja i grenja
tijela, a onda tajac. Potraja to nekoliko trenutaka, a onda su pozvali trojicu da Dedino, ve mrtvo tijelo, unesu u autobus. Niko se nije javio. Jedan od njih uao je i izbacio napolje prvu trojicu do vrata. Ukoenih vilica od straha unijeli su okrvavljeno i
beivotno tijelo i stavili ga na jedno sjedite, kako im je i naredio ovaj zlikovac. Oni
napolju su ciali i skiali kao razjarene zvijeri kad namiriu svjeu krv. ivotinjska
pouda navirala je iz oiju ovih maina za ubijanje.412 Posmrtni ostaci Krak Nezira i
Crnali Dede pronaeni su na novom groblju u Banjoj Luci.413
Ubijanja nezakonito zatoenih Bonjaka i Hrvata u logoru Omarska elnici tzv.
srpske optine Prijedor i srpske policije pokuali su prikazati kao da se radi o prirodnoj smrti. Tako Milomir Staki u intervju za britanski Channel 4 govori: Bilo
je sluajeva, jer me upoznalo, upoznao ef slube kojoj, pod ijim se rukovodstvom
sve odvijalo, smrtnih sluajeva koji su, imaju dokumentaciju ljekarsku o smrti, a ne
o ubistvu.414 Upravo ova izjava pokazuje odsustvo kajanja i dunog pijeteta prema
nevinim rtvama genocida. U informaciji Komande 1. krajikog korpusa od 22. augusta 1992. pominju se masovne likvidacije civila u logorima i centrima. U njoj se
navodi da su svi pokuavali da prebace odgovornost za izdavanje nareenja na nekog
drugog.415 Na koji nain su ubijeni logorai govori se u presudi MKSJ u predmetu
Miroslav Kvoka i drugi: U grobnici na lokalitetu Kevljani, koja se nalazi na livadi,
otkriveno je 25 grobova, od kojih je 10 bilo opljakano prije ekshumacije. Ekipa koja
je radila na ekshumacijama zabiljeila je 72 tijela i neke raskomadane dijelove tijela. Devedeset i tri posto (93%) tijela imalo je prave ante mortem povrede, kao to su
frakture kostiju i rane prouzrokovane vatrenim orujem, a najea uoena povreda
bila je prijelom rebara (u 86% sluajeva). Izvjetaji s obdukcije dokumentiraju okrutnost kojoj su te osobe bile izloene prije smrti. Bilo je i dokaza koji povezuju ta tijela
s logorom Omarska, kao to su uzorci eljezne rude i ljake otkriveni u etiri groba
koji odgovaraju onima koji se nalaze u blizini zgrade hangara u logoru. U grobnici na lokalitetu Donji Dubovik-Jama Lisac, ekipa koja je radila na ekshumacijama
pronala je ostatke najmanje 51 osobe (...), a utvreno je da su dva tijela pripadala
enama, dok su ostala tijela pripadala mukarcima. Kasnije su ove dvije ene identifikovane kao Edna Dautovi i Sadeta Medunjanin, bive zatvorenice logora OmarRezak Hukanovi, Deseta vrata pakla, Baybook, Sarajevo, 2013, str. 160.
414
415
Isto, paragraf 222.
412
413
134
ska. Devedeset posto (90%) svih tijela pronaenih na tom lokalitetu imalo je rane
od vatrenog oruja. Ostaci, su takoer, pokazivali znakove da su rtvama nanesene
traumatske povrede udarcima tupim predmetom.416 Ubijanje nezakonito zatoenih
civila nesrpske nacionalnosti u logoru Omarska vreno je kontinuirano od uspostave pa do zatvaranja logora. Posmrtni ostaci ubijenih pronaeni su u vie masovnih i
pojedinanih grobnica. Najvei broj ubijenih pronaen je u masovnoj grobnici Stari
Kevljani (456 sluajeva) a do danas je utvreno vie od 340 identiteta rtava. Posmrtni ostaci pronaeni su jo u masovnim grobnicama Kevljani, Hrastova glavica, jama
Lisac, Tomaica, odnosno Jakarina kosa, Kamianima, Kevljani-Hadii, na Paincu,
na mezarju Peani, na novom groblju u Banjoj Luci.417
Masovna grobnica Stari Kevljani418
ICTY, Presuda u predmetu Miroslav Kvoka i drugi, fusnota 228, paragraf 90.
418
AINOBiHPUB, Fotografije sa ekshumacije.
416
417
135
136
137
Dokument br.6 Naredba o formiranju logora Omarska419

419
AIIZ, inv. br. 2-4676, SJB Prijedor, Naredba str. pov. broj: 11-12-20, od 31. V. 1992.
138
III.3. Logor Keraterm

Logor Keraterm se nalazio u tvornici keramikih ploica u predgrau Prijedora, u neposrednoj blizini putne komunikacije Prijedor-Banja Luka. Kako se navodi
u presudi MKSJ u predmetu Predrag Banovi: Logor Keraterm poeo je da funkcionie 23. maja 1992., a u njemu se nalazilo i do 1.500 zatoenika. Od 20. juna do
6. augusta 1992. Predrag Banovi je redovno vrio dunosti straara u logoru Keraterm. Duko Sikirica je bio komandant logora. Straarsko osoblje u logoru Keraterm
ukljuivalo je rezerviste policije, a bilo je organizovano u smjene od 10 do 15 straara, koje su nadgledali Dragan Kolundija, Damir Doen i Duan Futar, svi komandiri smjena straara.420
Logor Keraterm421
Ovaj logor su osnovale civilne vlasti opine Prijedor. Na kojoj osnovi i ko je formirao ovaj logor vidi se iz Izvjetaja Komisije CSB Banja Luka gdje stoji: Na osnovu
odluke Kriznog taba optine Prijedor u ovaj objekat je Vojska privela ratne zarobljenike, a Stanica javne bezbjednosti je imala zadatak da objekat obezbjedi radnicima
ICTY, Predmet br. IT-02-65/1-S, Tuilac protiv Predraga Banovia, Presuda o kazni u predmetu Predrag Banovi (dalje u tekstu: ICTY, Presuda u predmetu Predrag Banovi), paragraf 23.
421
Fotografija je iz line arhive autora, koju je lino fotografirao.
420
139
milicije aktivnog i rezervnog sastava. O zarobljavanju lica obavjeten je CSB Banja

Luka i Komanda Banjalukog korpusa.422 U logoru Keraterm obezbjeenje i isljeivanja vrili su policajci SJB-a Prijedor i pripadnici vojne policije iz Prijedora. Kao i u
Omarskoj, ispitivanja su vrili slubenici CSB-a Banja Luka i pripadnici Banjalukog
korpusa. Da su rukovoenje i obezbjeenje logora Keraterm vrili srpski policajci
vidi se iz presude MKSJ u predmetu Radoslav Branin gdje se navode imena komandanta i straara: Komandant logora bio je Sikirica. Meu straarima su bili Nenad
Banovi zvani upo i Zoran igi. Jedan od komandira smjena bio je Damir Doen
zvani Kajin. Simo Drljaa, naelnik SUP-a Prijedor, posjetio je logor nekoliko dana
prije masakra u sobi br. 3.423
Nezakonito zatoene pripadnici SJB Prijedor smjetali su u etiri prostorije koje
su bile u prizemlju ove tvornice. Prostorija broj 2 bila je najvea, a prostorija broj 3
najmanja. etiri prostorije u logoru Keraterm naknadno su prozvane prostorijom
1, 2, 3 i 4. Dotine prostorije bile su smjetene na istoj strani zgrade. Prostorije 1 i
2 bile su susjedne sobe, ba kao i prostorije 3 i 4. Dio zgrade u kojem su se nalazile
prostorije 3 i 4 nalazio se nekoliko metara dalje od dijela u kojem su bile prostorije
1 i 2. Udaljenost izmeu prostorije 2 i prostorije 3 bila je izmeu 15 do 20 metara.
Udaljenost izmeu prostorije 1 i prostora ispred prostorije 3 bila je otprilike 60 metara, ili moda manja. Ispred prostorija su se nalazila mitraljeska gnijezda. Nekih 20
dana prije zatvaranja logora i prije masakra u prostoriji br. 3, u logor su postavljeni
reflektori. U logoru je bilo i rasvjetnih stupova koji su osvjetljavali prostor kada je
bilo struje.424 Prvi nezakonito zatoeni dovezeni su u logor 24/25. maja 1992. godine, kada je u prostoriju br. 1 zatvoreno prvih 7 civila sa podruja opine Prijedor i
ovaj dan se smatra danom otvaranja logora Keraterm. Meu prvim nezakonito zatoenim Bonjacima u logoru Keratem bio je i Predsjednik Skuptine opine Prijedor
prof. Muhamed ehaji.425 Nasuprot logora Keraterm nalazilo se preduzee Kozaraputevi, u koji se po osnivanju logora Keraterm, smjestila Komanda 343. motorizovane brigade i Vojna policija. Krajem juna 1992. godine u logoru je bilo nezakonito zatoeno oko 1.500 ljudi. Ljudi su svakodnevno dovoeni i odvoeni iz logora. Njihov
broj je znaajno narastao do kraja jula. Ovaj logor je, takoer, kao i sva prijedorska
mjesta nezakonitih zatoenja, formiran na osnovu odluke Kriznog taba tzv. srpske
423
424
ICTY, Predmet br. IT-95-8-S, Tuilac protiv Duka Sikirice i drugih, Presuda o kazni u predmetu
Duko Sikirica i drugi, (dalje u tekstu: ICTY, Presuda u predmetu Duko Sikirica i drugi), paragraf
53.
425
422
140
optine Prijedor. Simo Drljaa u svom Izvjetaju od 16. augusta 1992. godine izmeu ostalog o logorima pie sljedee: U takvoj situaciji, Krizni tab optine Prijedor
je odluio da se za smjetaj zarobljenih lica iskoriste prostorije RO Keraterm u Prijedoru pod nadzorom radnika SJB i vojne policije.426 Iz navedenog Izvjetaja jasno i
nedvosmisleno proizilazi da je Krizni tab tzv. srpske optine Prijedor imao kljunu
ulogu u uspostavi, kontroli i nadzoru nad logorima i drugim mjestima nezakonitih
zatoenja Bonjaka i Hrvata opine Prijedor. Neposrednu kontrolu i nadzor nad logorima Krizni tab je imao preko SJB Prijedor; pripadnici SJB Prijedor vrili su nezakonita zatoenja, obezbjeivanje logora, ispitivanja, psihofizike torture, ubijanja, silovanja, druge degradirajue i poniavajue postupke prema nezakonito zatoenim.
Pored policajaca iz SJB Prijedor u navedenim radnjama uestvovali su pripadnici
CSB Banja Luka i pripadnici vojne policije i vojne bezbjednosti 1. krajikog korpusa.
U Izvjetaju SJB Prijedor pie: CSB Banja Luka i Komanda Banjalukog korpusa su
se aktivno ukljuili u rjeavanje nastale situacije, uputili su u Prijedor vei broj iskusnih radnika nakon ega su formirani mjeoviti timovi od pripadnika nacionalne,
javne i vojne bezbjednosti, sa zadatkom da izvre operativnu obradu zarobljenih lica
i za svakog pojedinano utvrde stepen line odgovornosti u oruanoj pobuni. Operativna obrada je zapoeta u objektu Keraterm u Prijedoru u koji je vojska na poetku sukoba privela oko 600 lica.427
Procjenjuje se da je u logor Keraterm privedeno i nezakonito zatoeno oko 4.000
Bonjaka i Hrvata i graana drugih nacionalnosti koji nisu podravali velikosrpsku
politiku. Prema do sada utvrenim podacima u logoru Keraterm je ubijeno ili se
vode kao nestali 371 logora.428 Logor Keraterm je rasformiran 5. augusta 1992. godine po dolasku novinara iz drava zapadne Evrope na podruje opine Prijedor. O
postojanju ovog logora i broju nezakonito zatoenih navedeno je i u Izvetaju Vlade
tzv. srpske BiH: Meutim, kroz ovaj objekat prolo je oko 4.000 lica, u istranom
postupku gdje se vrila selekcija u cilju utvrivanja pojedinane odgovornosti i ovi su
zarobljenici rasporeeni s obzirom na odgovornost u prihvatni centar u Trnopolje,
odnosno vojni logor na Manjai, postupak je zavren do 5. augusta 1992. godine.429
Masovna zatoenja poela su 26. maja 1992. godine kada su pripadnici srpskih
vojnih i policijskih snaga opine Prijedor nezakonito zatoili preko 200 mukaraca
IIZ, inv. br. 2-4688, SJB Prijedor, Izvjetaj i prihvatni centri na podruju optine Prijedor.
A
Isto.
428
429
AIIZ, inv. br. 2-4687, Srpska Republika BiH, Komisija za obilazak sabirnih centara i drugih objekata za zarobljenike u Srpskoj Republici BiH, Izvjetaj komisije o obilasku sabirnih centara i drugih
objekata za zarobljenike u Autonomnoj regiji Krajina, 17. VII. 1992.
426
427
141
sa podruja Kozarca i okolnih sela, te sa podruja grada Prijedora. Prema iskazima

nezakonito zatoenih osoba prosjeno je u logoru bilo zatoeno oko 1.200 logoraa.
Svakodnevno odvoenje u logor Omarska i dovoenje novih zatoenika u logor bila
je ustaljena praksa.
Odmah po dovoenju u logor srpski policajci su vrili pretrese nezakonito zatoenih osoba, oduzimali im line dokumente, novac. Veina nezakonito zatoenih
odmah po dovoenju je bila izloena fizikim torturama. Srpski policajci su logorae tukli drvenim i metalnim palicama, kundacima puaka, nogama, rukama.430 Kao
izgovor za teka zlostavljanja logoraa, isljednici su ih optuivali da su oni ili lanovi njihovih porodica ubijali Srbe u Drugom svjetskom ratu. Potvrdnost navedenog
imamo u presudi MKSJ u predmetu Radoslav Branin: U logoru Keraterm, zatoenike su tukli prilikom dolaska. Jednog starijeg mukarca srpski vojnici su na ulazu
u logor pretukli optuujui ga da je ubijao Srbe 1942. godine: u premlaivanju tom
je ovjeku slomljen nos. Premlaivanja su se vrila danju i nou. Ljude su tukli drvenim toljagama, palicama za bejzbol, elektrinim kablovima i pendrecima. Nenad
Banovi, zvani upo, pucao je u noge zatoenika koji su se odmarali tako da ih je
ranjavao. Zatoenike su poniavali i muili. Neki zatoenici bili su na udaru posebno
tekih zlostavljanja, mada nije jasno na osnovu ega su birani. Dva biva policajca
Muslimana pretueni su lancima i metalnim ipkama. Jedan od Albanaca preminuo
je od posljedica premlaivanja nakon nekoliko dana, kao i jedan zatoeni Srbin i jedan zatoenik mijeanog, hrvatsko-srpskog porijekla.431
Uvjeti u logoru su bili uasni; zatoenici su spavali na drvenim paletama koje su
sluile za transport robe, ili na golom betonu u velikom skladitu.432 Prostorije su bile
prenatrpane i ljudi su esto morali spavati jedan preko drugog. U prostoriji 1, koja je
bila oko 100 m2 u junu 1992. godine bilo je smjeteno 320 ljudi, i jo ih je pristizalo.
U presudi MKSJ u predmetu Duko Sikirica i drugi navodi se: Prema rijeima bivih
zatoenika, prostorija 1 bila je iroka nekih 6 do 10 metara i dugaka 15 do 20 metara, a strop je bio visok 3 do 4 metra. Prostorija 1 imala je eljezna vrata koja su kasnije
zamijenjena vratima sa eljeznim reetkama kroz koja su zatoenici mogli da gledaju
napolje i koja su omoguavala bolje zraenje prostorije. (...) zatoenici nisu imali dovoljno mjesta da sjednu, pa su esto morali da stoje. Prema procjeni veine svjedoka,
u prostoriji 1 u prosjeku je boravilo izmeu 200 i 350 osoba.433 Uvjeti u logoru Keraterm bili su ispod svake civilizacijske norme. Zatoenici su bili natrpani u prostori idi vie u ICTY, Presuda u predmetu Duko Sikirica i drugi, paragraf 57.
V
432
Muhidin ari, Keraterm, Savez logoraa BiH, Sarajevo, 2004, str. 6.
433
ICTY, Presuda u predmetu Duko Sikirica i drugi, paragraf 62.
430
431
142
je, do 570 zatvorenika u jednoj prostoriji, s tim da su jedva imali mjesta da legnu na
betonski pod. Kakvi su bili uvjeti u logoru utvreno je i u presudi MKSJ u predmetu
Duko Sikirica i drugi: Pod u prostoriji 2 bio je od betona i uvijek hladan. Bilo je i
kartona, koji su zatoenici u poetku meusobno dijelili, kada ih jo nije bilo toliko
mnogo. Pretresno vijee je saslualo svjedoenje da je u prostoriji bilo prevrue, da nije bilo svjetlosti i da je strano zaudaralo. Kao i u prostoriji 1, zbog pretrpanosti neki
logorai su naizmjence stajali. Veina svjedoka je ocijenila da je u prostoriji 2 bilo izmeu 250 i 500 osoba, a najvie ih je bilo tokom mjeseca jula, kada je dolo do priliva
zatoenika u prostoriju 2 uslijed premjetanja ljudi iz prostorije 3. Hajrudin Zubovi
je posvjedoio da je prebrojavanjem ljudi na dan 27. ili 28. jula 1992. otkriveno da u
prostoriji 2 ima 570 ljudi (...). U prostoriji 3 zatoenici su mogli da gledaju napolje
kroz vrata, ali nisu mogli da gledaju kroz prozore. (...) Uslovi u prostoriji 3 opisani su
kao veoma loi odnosno tragini i u njoj je vladala velika vruina. (...) I prostorija 4
bila je prepuna ljudi, iji broj je najprije porastao na 280, a kasnije i 400 do 500 ljudi.434
Hrana koju su nezakonito zatoeni dobijali nije svojim kvalitetom ni kvantitetom435
zadovoljavala ni minimum potreba zatoenih. Hrana, koja je dovoena spolja, sluena
je tokom poslijepodneva, izmeu 15:00 i 18:00 sati, ispred prostorija 1 i 2. Radilo se o
vruoj vodi u kojoj je ponekad bio list kupusa, malo krompira ili pasulja, ili neke kosti,
i dvije vrlo tanke krike hljeba. Kako se poveavao broj zatoenika, tako se smanjivala koliina hrane koju su zatoenici primali. Nikada nije bilo dovoljno hrane za sve, a
zatoenici koji su bili u posljednjoj prostoriji kojoj se posluivala hrana, ne bi dobili
nita.436 Velik broj porodica svakodnevno je dolazio do logora i donosio hranu, cigarete, odjeu ali rijetko su mogli da je dostave do onih kojima je bila namijenjena. Srpski
policajci su uzimali odjeu i hranu na ulazu i rijetko je davali nezakonito zatoenima.
ak su prodavali hranu, cigarete i odjeu. Velik broj zatoenih je vidio svoje porodice
kako dolaze pred logor i ostavljaju pakete koji nikada nisu doli u njihove ruke.
Logorai su imali ogranien pristup vodi. Pitke vode u logoru nije bilo, ona je
dovoena cisternama. U prvim danima svog postojanja, logor se putem mrka snabI sto, paragrafi 63, 64 i 65.
Dnevne energetske potrebe kod odraslih osoba u uvjetima mirovanja iznose oko 6.400 kJ, a logorai su dobijali komadi kruha i malo orbe to nije zadovoljavalo ni polovinu energetskih potreba. U tim uvjetima dolazilo je do drastinog gubitka tjelesne teine. Gubitak tjelesne mase do
25% prouzrokuje ozbiljne poremeaje, a gubitak preko 50% izaziva smrtne posljedice. U logorima
je usljed izgladnjivanja bilo sluajeva umiranja ili tekih zdravstvenih komplikacija. Jedan od zatoenika koji je u logor Omarska doveden sa 105 kg, po izlasku iz logora Batkovi 4. marta 1993.
godine imao je 59 kg, to znai da je izgubio 46 kg za vrijeme boravka u logorima Omarska, Manjaa i Batkovi.
436
434
435
143
dijevao vodom za industrijsku upotrebu koja nije bila za pie i od koje su se razbolijevali. Zatoenici s podruja Brda nisu mogli do vode tokom prvih dana zatoenitva
u prostoriji 3. Povremeno su, meutim, zatoenici imali pristup vodi za pie koja se
dovozila kamionom.437
U logoru nije bilo dovoljno toaleta ili nisu bili u funkciji, pa su zatoenici bili prisiljeni vriti fizioloke potrebe u metalno bure ili kese. U velikom broju sluajeva zatoenicima nije bio dozvoljen pristup toaletima koji su i onako bili u uasnom stanju.
Osim toga, kako je ve reeno, zatoenicima nije omogueno odravanje line higijene, pranje ili kupanje. Poslije odreenog vremena nezakonito zatoeni su bili uasno
prljavi, zaudarali su i veina je dobila vake. Samo jedanput je izvrena dezinfekcija i
zatoenicima je dat praak za napraivanje protiv vaki.438
Ispitivanja nezakonito zatoenih vrena su tokom dana. Ispitivali su ih vojni i
policijski istraitelji. Ta ispitivanja su trajala od 15 minuta do sat vremena. Nakon
ispitivanja policajci su vrili kategorizaciju nezakonito zatoenih. Na osnovu te kategorizacije logorai su premjetani u logor Omarska ili su ostajali u logoru Keraterm.
Ova kategorizacija nezakonito zatoenih sluila je i za fizike torture zatoenih. Isljeivanja su se odvijala uz premlaivanje. Neke zatoenike su ispitivali o novcu, te ih
odvodili kuama i tjerali da trae novac koji su, ukoliko bi ga nali, morali dati straarima.439 U presudi MKSJ u predmetu Duko Sikirica i drugi navodi se kako su birani nezakonito zatoeni za zlostavljanja: Na osnovu dokaza se moe zakljuiti da su
zatoenici, zavisno od kategorije u koju su rasporeeni, bili izabrani za zlostavljanje
ili za premjetaj u logor Omarska.440
Premlaivanja su bila veoma esta, zatoenici su prozivani, udarani motkama i
palicama i tjerani da jedan drugog tuku. Zatoenici su prozivani i premlaivani nou, a oni koji bi se vraali bili su krvavi i puni modrica.441 Neki od uvara u logoru su
na suenju pred MKSJ priznali da su teko fiziki premlaivali nezakonito zatoene.
U presudi MKSJ u predmetu Predrag Banovi optueni je priznao navedene zloine
koji su mu stavljeni na teret. U presudi se navodi: Uz to, Predrag Banovi prihvata
da je odgovoran za premlaivanja dvadeset i pet zatoenika i pucanje u jo dvojicu,
odnosno za premlaivanje Ramadana Bahonjia, Mehe Kapetanovia, Faruka Hrnia, Envera Modronje, Adiba Bajria, Uzeira auevia zvanog Zejro, abana ElezoviI sto, paragraf 73.
Isto, paragrafi 67, 68, 69.
439
Ne dobivi novac, etnici abanu polomie rebra, ruku i nogu i ostavie ga da krvari ispred prostorije skupa sa poveom grupom koju su te noi izveli i premlatili. H. Ii, nav. dj., str. 29.
440
441
M. ari, nav. dj., str. 9.
437
438
144
a, Edina Gania; premlaivanje tri brata s prezimenom Alii, Armina, Ede i treeg
brata ije je ime nepoznato; premlaivanje Ismeta Garibovia, Vasifa Mujkanovia,
Muje Sivca, Sulejmana Sivca, Mirsada Karagia, Esada Islamovia, zatvorenika s prezimenom Mei, Jasmina Ramadanovia zvanog Sengin, Suada Halvadia, Besima
Fazlia, Mehmeda Avdia, Muharema Sivca, Mirsada Crljenkovia, Ismeta Bajia; za
pucanje u zatoenika zvanog Smail, te u jednog neidentifikovanog zatoenika.442 Od
posljedica tekih fizikih zlostavljanja neki su podlegli povredama. Kako se navodi u
presudi MKSJ u predmetu Duko Sikirica i drugi: Fikreta Avdia uvari su u noi izmeu 18. i 20. jula 1992. godine pretukli, donijeli su ga natrag pred prostoriju i umro
je slijedee jutro. Salko Saldumovi je bio na putu do nunika kad je vidio Sikiricu
kako razgovara s nekim mladiem. Na povratku, deset minuta kasnije, vidio je Sikiricu kako ispaljuje metak u glavu tog ovjeka. (...) Straari bi takoe tjerali zatoenike
da pjevaju etnike pjesme. Ponekad bi straari stavili neko mrtvo tijelo u take i zatim prisilili zatvorenika da marira gurajui ih pred sobom.443 Preivjeli svjedoci opisivali su naine na koje su logorai psihofiziki zlostavljani: Boe Jedini, ta li im sve
ne pada na pamet! Izvode logorae na pistu logora, mue ih na stotinu naina, gase
im cigarete na unim koljkama, urezuju im krstove na licu, elu ili grudima, tjeraju
da pjevaju etnike pjesme, probadaju nam ruke bajonetama, tjeraju da jedni druge
tuemo. Kad ponekad i dobijemo nekakav obrok, komanduju trk u spavaone i pucaju
za nama u noge. A ranjeni nisu smjeli ni pomisliti da trae ljekarsku pomo. Mnogi
su umirali u najveim mukama. Njih dvojica su pred nama svima ubili jednog momka, dana 2. augusta, starog 23 godine. (...) Strahovit pucanj sprio je tiinu. Spavaonica se potresla. Oni oko vrata su zalegli. Mladi je klonuo. Jo jedan pucanj dokrajio
ga je. Ubrzano krkljanje je prestalo, i ponovo je zavladao muk. On je obrisao pitolj,
i stavio ga u futrolu.444 Pred MKSJ jedan od uvara u logoru Keraterm Predrag Banovi priznao je ubistvo pet zatoenika: Predrag Banovi prihvata da je odgovoran
za uestvovanje u pet ubistava. (...) Imena rtava proitana su na javnoj sjednici tokom pretresa o odmjeravanju kazne, a to su: Jovo Radoaj, Drago Tokmadi, Jasmin
zvani Zvjezda, Devad Karabegovi i Demal Mei.445 U logoru Keraterm od posljedica tekih fizikih premlaivanja od strane srpskih policajaca umrli su Emsud
Bahonji i Sead Jusufagi. Kako je ubijen Emsud Bahonji navodi se u presudi MKSJ
u predmetu Miroslav Kvoka i drugi: Emsuda Bahonjia, po nareenju jednog oficira srpske vojske, odveli su u bolnicu. Nakon to se vratio u logor, Emsud Bahonji je
ICTY, Presuda u predmetu Predrag Banovi, paragraf 30.
ICTY, Presuda u predmetu Duko Sikirica i drugi, paragrafi 120 i 88.
444
445
442
443
145
svjedoku N rekao da su ga igi i drugi nastavili zlostavljati i u bolnici. Na elu su mu

nacrtali krst i bio je jo uvijek pri svijesti, ali je izgledao strano. Slabine su mu bile
prekrivene modricama, kao i lea, a lice mu je bilo izubijano. Jedva je hodao. Prema iskazu svjedoka N, Emsud Bahonji je umro 19. juna 1992., desetak dana nakon
batinanja. To je potvrdio i svjedok AE, koji je izjavio da je Emsud Bahonji umro od
svakodnevnog batinanja od strane igia i drugih: To je trajalo iz dana u dan nekih
sedam dana. Na kraju se jednostavno moglo vidjeti da on zaista nee dugo poivjeti, da je ve polumrtav. Dvojica njegovih amida su molila straare da mu daju vode
i da ga operu jer je zaudarao, od njega se irio straan zadah. Samo par sati nakon
to su ga oprali umro je. Rekao je svjedok.446 Od posljedica tekih fizikih povreda
umro je i Sead Jusufagi-Car. U presudi MKSJ u predmetu Kvoka i drugi svjedoci
su potvrdili (...) igi se u nekoliko navrata vraao, udarao ga nogom i govorio: Jesi
li jo iv, balijo? Poslije toga su ga ostavili da lei na tom mjestu i sljedeeg dana Car
je umro. Iznijeli su ga napolje i ostavili kod kontejnera.447 Drago Tokmadi je umro
od posljedica premlaivanja 24. juna 1992. godine, ekshumiran je 2. novembra 2007.
godine na gradskom groblju Painac.448 Jedini Srbin, Jovo Radoaj je bio nezakonito
zatoen u logoru Keraterm. Od posljedica tekog fizikog zlostavljanja preminuo je u
logoru. Prilikom tekog fizikog premlaivanja straari su vikali: Ovako mi kanjavamo srpske izdajice. (...) Kad su ga vratili u prostoriju, Jovo Radoaj je bio obliven
krvlju i prekriven tragovima od udaraca i modricama; umro je rano ujutro.449
Neki, koji su prozvani, nikad se nisu vratili i zatoenici su pretpostavljali da su
umrli od posljedica premlaivanja. Dana 23. jula 1992. godine oko 20:30 u logoru
Keraterm logorski uvari su eljeznom ipkom ubili dva zatoenika - Nihada Hodia iz sela Zecovi i Besima Hergia.450 Jedan broj nezakonito zatoenih Bonjaka i Hrvata koji je prozvan, izvoen je van logora i bili su prisiljeni prikupljati tijela ubijenih
Bonjaka i Hrvata na razliitim mjestima. Zatoenici su nakon prikupljanja posmrtnih ostataka zajedno sa tijelima voeni na lokalitet rudnika Tomaica i tu bi nakon
istovara posmrtnih ostataka bili ubijeni. Nakon ekshumacije posmrtnih ostataka iz
masovne grobnice Tomaica identifikovani su posmrtni ostaci jednog broja zatoenika logora Keraterm.451 Teka fizika zlostavljanja zatoenika pored logorskih uvara esto puta su inili i civili van logora. Da je to mogao initi svako, navedeno je u
ICTY, Presuda o kazni u predmetu Miroslav Kvoka i drugi, paragraf 622.
Isto, paragraf 619.
448
449
450
451
446
447
146
presudi MKSJ u predmetu Duko Sikirica i drugi: Zlostavljanje je zapoelo tri do sedam dana nakon osnivanja logora i bilo je svakodnevna pojava. Ko god je elio da tue zatoenike, mogao je to initi po vlastitom nahoenju. Premlaivanja su se uglavnom odvijala nou, u prostorijama i van njih, u blizini smetlita ili u prostoriji koja
je bila posebno namijenjena premlaivanju. Zatoenike je obino prozivao straar.
Neke bi premlatili i vratili ih u prostorije. Druge bi ubili i njihova tijela vratili u prostoriju u kojoj su boravili, ili ostavili na smetlitu i zatim odnijeli sljedeeg dana. Premlaivanja su vrili logorski straari i posjetioci logora, pojedinano ili zajedno.452
Brojna svjedoenja preivjelih logoraa pred MKSJ i domaim sudovima ukazuju na razliite naine nanoenja tekih psihofizikih povreda nezakonito zatoenim
logoraima. Tako se u presudi MKSJ u predmetu Milomir Staki navodi svjedoenje:
Pretresno vijee je saslualo iskaze svjedoka nesrba koji su u logoru bili podvrgnuti
tekom maltretiranju. Jedan straar je svjedoku K, kad se jednom vraao iz klozeta,
naredio da udara glavom u tanki metalni zid. Potom su ga epala dvojica straara
i udarala mu glavom o zid. Svjedok K se onesvijestio, ali je uspio da se vrati u svoju prostoriju. Jedne noi je tokom smjene upe Banovia iz Eleza stiglo pedesetak
mukaraca, od kojih su neki bili veoma stari ljudi, i svjedok K je vidio i uo kako ih
itave noi tuku. Svjedok C je posvjedoio da su ljudi zatoeni u prostoriji u koju je
on odveden nakon jednog premlaivanja bili u uasnom stanju: bili su estoko premlaeni, a mnogo ih je jealo i plakalo. Nekad je bilo teko prepoznati ih.453 Jedna od
preivjelih svjedokinja iz logora Keraterm svjedoila je pred MKSJ o tekim fizikim
torturama: Dok sam ja tu sjedila, Zoran igi i Banovi Nedjeljko zvani upo otili
su do hangara. Mrak je ve bio, izveli su dvojicu i tukli ih da su ljudi bili svi krvavi od
tue da im nisam prepoznala lik, u tom momentu su se uhvatili noa i poeli ih bodat. igi Zoran je odsjekao jednom uho i nos i poeo ga bodat kroz miie, tako je
radio i Nedjeljko Banovi zvani upo. Od muke ja sam poela povraat.454 Muenje
i okrutno postupanje je bilo svakodnevno, tako su Fejzi Mujkanoviu nanosili teke
fizike i psihike patnje i bol: Zatim je tukao Fejzu Mujkanovia i noem mu napravio rez preko vrata. Zatim su doveli enu i dijete Fejze Mujkanovia i Duan Kneevi je zaprijetio da e ih ubiti ako Fejzo Mujkanovi odbije da mu odgovori.455 Brojni
su primjeri nanoenja tekih tjelesnih povreda nezakonito zatoenim u logoru Keraterm. U presudi MKSJ u predmetu Miroslav Kvoka i drugi navodi se: Meu njima
I CTY, Presuda u predmetu Duko Sikirica i drugi, paragraf 84.
454
Torture u Bosni i Hercegovini za vrijeme rata 1992-1995, Savez logoraa Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2003, str. 176.
455
452
453
147
je bio i Zijad Krivdi i kad se vratio, igi mu je naredio da klekne pred njim, nakon
ega ga je igi udario svojim pitoljem. Svjedok AD je izjavio da je pitolj opalio i
da je metak pogodio Zijada Krivdia u glavu, nanijevi mu teku povredu. igi je
naredio svjedoku V da ukloni pramen kose koji se zalijepio za pitolj. Zatim je tom
svjedoku naredio da mu poljubi cipelu, a potom ga udario nogom meu oi.456
U logoru Keraterm pored mukaraca bile su nezakonito zatoene i ene. Ove ene su bile silovane od strane srpskih policajaca-uvara u logoru. U presudi MKSJ u
predmetu Milomir Staki opisuje se silovanje: I u logoru Keraterm su se deavala silovanja. Svjedokinju H je jedan straar, ije je ime navela, odveo u jednu prostoriju na
prvom spratu. Taj straar ju je potom silovao, i tad je krenula jedna ceremonija. Ostavio ju je da lei na stolu, a onda su u sobu uli drugi mukarci. rtva nije znala koliko
ju je ljudi silovalo, ni kako se oni zovu, a nekoliko puta se onesvijestila. Kad se sutradan probudila, bila je sva u krvi i mislila je da e umrijeti. Kasnije je odvedena u logor
Omarska.457 U drugom svjedoenju silovana ena je rekla: svjedokinji K da ju je u
jednoj kancelariji u Keratermu silovao Nedeljko Timarac, a zatim i drugi mukarci redom, cijelu no. Potom su je izveli napolje i rekli joj da sjedi na kamenu.458 Iz brojnih
primjera silovanja na podruju opine Prijedor posebno su upeatljiva silovanja u logorima. Svjedoei o silovanjima preivjeli logorai su izmeu ostalog izjavili: U junu
ili julu 1992., nekoliko drugih straara u logoru Keraterm silovalo je jednu zatvorenicu
na stolu u mranoj prostoriji sve dok ona nije izgubila svijest. Sljedeeg jutra probudila se u lokvi krvi. U ovom logoru silovane su i druge ene.459 Postoje odreeni dokazi
da su u logoru Keraterm i mukarci bili izloeni seksualnom zlostavljanju. U presudi
MKSJ u predmetu Milomir Staki sudsko vijee je: (...) saslualo uvjerljive iskaze o
dogaaju koji se odigrao krajem jula, kada je svjedok B napolju vidio ljude s podruja
Brda zatoene u prostoriji 3. Polovina njih je stajala bez donjih dijelova odjee, a pola ih je klealo. Kako kae svjedok B: Bili su u takvom poloaju kao da polno opte.460
Pored uvara, koji su svakodnevno vrili razne fizike torture, u logor su dolazili
srpski policajci koji nisu obavljali dunost u logoru ili civili koji su nesmeteno vrili
teka premlaivanja. Svjedoei pred MKSJ jedan od preivjelih logoraa navodi naine na koji su ljudi fiziki zlostavljani: Jednog dana je doao Kneevi i rekao da
mu je poginuo brat ili brati. Naredio je svima iz Kozarca da izau napolje. Izalo je
oko 22 ljudi koji su poredani po pisti ispred prostorija 1 i 2, reeno im je da kleknu
458
459
460
456
457
148
i da u tom poloaju nekoliko puta puu prema baraci i natrag. Poto je tlo bilo prekriveno ljunkom, raskrvavili su koljena i dlanove ruku. Nakon toga im je nareeno
da se poredaju u dva reda jedan nasuprot drugom i da kleknu. igi ih je eljeznom
ipkom udarao po leima, dok ih je drugi vojnik redom udarao u lice ili u vrat. Tada
im je igi rekao da ustanu i da se svako bori sa osobom koja mu stoji nasuprot, jer
e inae dobiti batina.461 Posebnu surovost prema nezakonito zatoenim straari i
uprava logora pokazivali su kroz premlaivanja do smrti. Prema iskazima preivjelih
zatoenika u logor je jednog dana: Doao je Dua i trai Fejzu iz Kozarca. Izvedoe
ga vani. Optuie ga da je ubio Duinog brata. etiri etnika napravie krug i poee
ga tui. Vrata su irom otvorena i mogao se vidjeti svaki udarac. Tukli su ga palicama,
kundacima, izmama. Oborih glavu, ne mogu da gledam taj zloin. Napokon ubice
odstupie, Fejzo je leao nepomian.462
Zloine u logoru Keraterm obiljeilo je masovno ubijanje 24. jula 1992. godine
kada su logorski uvari poeli pucati iz automatskog oruja po prostoriji br. 3 i zatoenicima koji su bili u njoj. Prije masakra, zatoenike koji su bili u prostoriji broj 3
premjestili su u drugu prostoriju, a u prostoriji broj 3 doveli su nezakonito zatoene
iz Hambarina, Rakovana, Biana iz Ljubije. Ovim je jasno da je postojala namjera
da se ubiju ljudi sa podruja Brda. Istovremeno, pred prostorijom je postavljen mitraljez na jedan sto i okrenut prema prostoriji broj 3. Iz ponaanja uvara i priprema
koje su prethodno preduzeli jasno se moe zakljuiti da je postojao plan i namjera da
se poini ovaj zloin. Kako se desio ovaj zloin opisano je u presudi MKSJ u predmetu Milomir Staki: Te noi su se iz pravca prostorije broj 3 uli rafali i jauci. Jedan
ovjek u prostoriji br. 1 ranjen je zalutalim metkom. Otvorena je vatra iz mitraljeza.
Sutradan ujutro je na zidovima prostorije br. 3 bilo krvi. Tijela mrtvih i ranjenih ljudi
bila su na gomilama. Straari su otvorili vrata i rekli: Vidi budala balija - pobie se.
Neki zatoenici su vidjeli tijela izbaena na travnatu povrinu ispred prostorije br. 3,
a prostor ispred prostorije br. 3 bio je sav okrvavljen. Stigao je jedan kamion i jedan
ovjek iz prostorije br. 1 se ponudio da pomogne pri utovaru tijela. Ubrzo je kamion
pun tijela otiao iz kruga logora. Dobrovoljac iz prostorije br. 1 je rekao da je u kamionu bilo 128 tijela. Kad je kamion krenuo, vidjelo se kako iz njega curi krv. Kasnije
tog dana, stigla su vatrogasna kola da oiste prostoriju br. 3 i prostor oko nje.463
Na suenjima pred MKSJ u nekoliko predmeta utvreno je na koji nain i koliko
je nezakonito zatoenih logoraa ubijeno. U presudi MKSJ u predmetu Milomir StaI CTY, Presuda u predmetu Duko Sikirica i drugi, paragraf 97.
Suvad ehi, Samo mrtvi istinu znaju, Savez logoraa Bosne i Hercegovine, CID, Sarajevo, 2003,
str. 26.
463
461
462
149
ki navodi se: Sljedeeg jutra je ispred prostorije broj 3 bila gomila leeva, a cijeli taj
prostor bio je pun krvi. Stigao je kamion da odveze leeve. Kada je kamion krenuo, iz
njega je kapala krv. Na kraju su tragovi pokolja u prostoriji broj 3 i okolnom prostoru oieni mrkom s vatrogasnih kola. Taan broj poginulih u prostoriji broj 3 nije
ustanovljen, niti e, po svemu sudei, ikad biti. Imajui to u vidu, Pretresno vijee
zakljuuje, na osnovu broja lica zatoenih u prostoriji broj 3, da je ubijeno najmanje
190 ljudi.464 Na suenju pred MKSJ u predmetu Duko Sikirica i drugi, svjedoci navode: Nekoliko ljudi ispred svjedoka N, koji je bio blizu vrata u prostoriji 3, pogoeno je mecima i troje ili etvero njih palo je na njega. Kao to je svjedok N rekao: To
je bila moja srea u nesrei, jer su ti meci oni su primali metke koji su napolju bili
ispaljeni. Skakali su od metaka koji su ih pogaali. Bilo je stravino. Kao u paklu, no
u paklu. - ovo je na suenju pred MKSJ izjavio jedan od preivjelih.465 U jutarnjim
satima pred prostoriju br. 3 dovezen je kamion (leper FAP 1620, vlasnitvo poduzea Autotransport iz Prijedora) i u njega su utovarena tijela mrtvih i ranjenih zatoenika iz prostorije br. 3.466 Svjedoci koji su bili natjerani da utovare tijela ubijenih i
ranjenih izjavili su: Bilo je ljudi bez ruku, bez pola lea, s malom rupom sprijeda,
a otraga bez lea. Mislim da je tu bilo oko 120 ljudi. Bilo je ljudi na kojima se nisu
vidjele rane, ali su se uguili kad su pali, jer su padali jedni na druge.467 Svjedoenja
o broju ubijenih iznesena su u knjizi Muhidina aria: Brojao sam do devedeset i
osam! Teko je tano rei! Neki su samo komadi mesa! Mnogo je ranjenih! Sve smo
ih skupa potovarili! Ni njima nema spasa!468 O uasima masakra u prostoriji broj 3
svjedoili su preivjeli: Uz jaku vatru, raspala su se vrata od lima, debljine dva milimetra. Bonjaci pokuavaju da nau spas u bjekstvu, doekali su ih rafalima smrti.
Unakrsna vatra dopirala je u svaki dio elije. Jedan kurum ubijao je nekoliko logoraa. Nakon rafalne paljbe, uli su se pojedinani pucnji.469 Prema rijeima jednog
od zatoenika, koje su logorski uvari prisilili da stavljaju tijela mrtvih i ranjenih na
prikolicu kamiona, utovareno je oko 147 mrtvih tijela i 67 ranjenih osoba.
Dana 5. augusta 1992. godine iz logora Keraterm sa dva autobusa odvezena su
124 logoraa (meu kojima: Asim Elkez, sin Ramizov; Ante Gavranovi, Fikret Mahi, Juro Matanovi, Nedad Mujkanovi, Senad Rei i drugi). Odvezeni su najprije
u logor Omarska, a zatim u selo Podvidaa (opina Sanski Most) gdje su ubijeni. PoI sto, paragraf 206.
466
467
468
469
S. ehi, nav. dj., str. 225.
464
465
150
smrtni ostaci su ekshumirani iz masovne grobnice Hrastova glavica. Meu ekshumiranim su Ante Gavranovi, Jure Matanovi, Ermin Mujdi i dr.470
Ovaj logor je rasformiran zbog pritiska svjetske javnosti nakon saznanja o zloinima koji su tu poinjeni. Logor Keraterm uz Omarsku predstavlja paradigmu
muenja i nehumanog ponaanja prema zatoenicima. U tom logoru prekrene su
sve enevske konvencije, pravila i obiaji rata. MKSJ u predmetu Predrag Banovi
okaraterisao je ovaj zloin kao udrueni zloinaki poduhvat: Otvaranje, izmeu
ostalih, logora Keraterm i Omarska predstavljalo je jednu od kljunih karakteristika
udruenog zloinakog poduhvata, iji je cilj bilo trajno uklanjanje nesrpskog stanovnitva s teritorije planirane srpske drave unutar Bosne i Hercegovine. Logori
Keraterm i Omarska bili su voeni na nain sraunat na zlostavljanje i progon nesrba iz Prijedora i s drugih podruja, sa ciljem da se nesrbi uklone sa te teritorije ili da
se podjarme oni koji ostanu. Zatoavanje nesrba u logore bilo je uvertira u njihovo
ubijanje ili premjetanje na nesrpska podruja.471
III.4. Logor Trnopolje

Logor Trnopolje formirale su vlasti tzv. srpske optine Prijedor. Ovaj logor je bio
u naselju Trnopolje. Krajem maja, dio veinski muslimanskog sela Trnopolje u opini Prijedor, pretvoren je u logor, u prvom redu za ne-srpske ene, djecu i starije osobe.472 Nezakonito zatoeni logorai bili su smjeteni u zgradi osnovne kole, zgradi
Doma kulture i nekoliko privatnih kua u neposrednoj blizini logora te na otvorenom prostoru pod improvizovanim zaklonima. Ovaj logor je formiran neposredno
nakon napada na Kozarac (24. maja 1992. godine). Upravnik logora bio je Slobodan
Kuruzovi. U Izvjetaju komisije vlade tzv. RS stoji: U naseljenom mjestu Trnopolje
kod Prijedora u prostorijama osnovne kole, Doma kulture i jednog broja privatnih
kua, kao i na otvorenom prostoru oko tih objekata pod atorima, smjeteno je oko
3.000 lica, starosne strukture od 18 do 60 godina. Svi stanovnici su mukarci, osim
nekoliko ena. Nekoliko mukaraca je starije od 60 godina.473 O postojanju ovog logora navedeno je i u Izvjetaju Komisije CSB Banja Luka: Otvoreni prihvatni centar
472
http://unconqueredbosnia.tripod.com/TrnopoljeHelsinki.html, Trnopolje detention camp: Helsinki
watch report, october 1992-february 1993, pristupljeno 03.09.2014. godine.
473
AIIZ, inv. br. 2-4687, Srpska Republika BiH, Komisija za obilazak sabirnih centara i drugih objekata za zarobljenike u Srpskoj Republici BiH, Izvjetaj komisije o obilasku sabirnih centara i drugih
objekata za zarobljenike u Autonomnoj regiji Krajina, 17. VII. 1992.
470
471
151
Trnopolje nalazi se u naseljenom mjestu Trnopolje a kao smjetajni objekti za lica

koja u istom borave iskoritene su prostorije osnovne kole, doma, skladita, privatne
kue u blizini ovih objekata i otvoreni dvorini prostor istih. Od 24.05.1992. godine
u Centru je zatrailo zatitu velik broj graana muslimanske nacionalnosti oba pola
i svih uzrasta.474 U svom Izvjetaju o logoru Trnopolje naelnik SJB Prijedor Simo
Drljaa je naveo: U toku same akcije vojska je ostavila slobodan koridor za sve graane koji bi htjeli da se udalje i sklone iz zona oruanih sukoba, odnosno za sve koji
nisu htjeli da uestvuju u oruanoj borbi protiv vojske Srpske Republike. U mjestu
Trnopolje u prostorijama osnovne kole, doma, skladita i okolnih kua vojska je
organizovala prihvat tih graana i njihovo obezbjeenje od ekstremista pa je tako i
nastao Otvoreni prihvatni centar Trnopolje koji je i sada u funkciji.475 Zahvaljujui novinarima ITN 5. augusta 1992. godine, svijet je saznao postojanje ovog logora.
itav svijet je bio u prilici vidjeti sliku uasa na kojoj iza bodljikave ice stoji logora
Fikret Ali. U toku suenja pred MKSJ utvren je veliki broj injenica koje se odnose
na postojanje, funkcioniranje, uvjete u logoru, ubijanja nezakonito zatoenih logoraa, silovanja, nanoenje tekih psihofizikih povreda i druga krivina djela. U navedenim izvjetajima tadanje vojne i policijske strukture nastojale su prikriti i negirati
postojanje logora i krenje meunarodnog humanitarnog prava.
Logor Trnopolje je bio ograen icom a jednim dijelom i zidom.476 Logor su
obezbjeivali naoruani vojnici u vojnim uniformama i oko cijelog logora bili su
rasporeeni pripadnici tzv. VRS. U neposrednom okruenju logora Trnopolje bili su
postavljeni punktovi na kojima su bili naoruani vojnici koji su kontrolirali prilaze
logoru Trnopolje. Oko logora su bila postavljena mitraljeska gnijezda.477 Vlasti tzv.
srpske optine Prijedor i pripadnici tzv. VRS ovaj logor su predstavljali kao mjesto za
spas Bonjaka i Hrvata opine Prijedor. Srpski vojnici su zatoenicima u Trnopolju isprva govorili da ih dre zatoene radi njihove bezbjednosti, kako bi ih zatitili
od muslimanskih ekstremista. Taj logor je kasnije postao punkt na kojem su srpski
vojnici okupljali civile, meu kojima je bilo mukaraca, ena i djece, radi deportacije
u druge dijelove Bosne i Hercegovine i drugdje.478
475
476
Suvad ehi, Trnopolje, Bosanska gradina, Gradaac, 1996, str. 15.
477
Meutim, da je bila samo nacrtana jedna crta, ne bi smio niko prei jer je oko cijelog logora straarila vojska. Bilo je dobro naoruanih punktova i mitraljeza ije su cijevi bile uperene prema logoru. ICTY, Presuda u predmetu Staki, paragraf 187.
478
474
152
Logor Trnopolje479
Uvjeti u logoru Trnopolje bili su uasni. Veliki broj ena, djece i staraca boravio
je na malom prostoru. Najvei broj nezakonito zatoenih boravio je na otvorenom.
Ljudi su boravili pod improvizovanim zaklonima. Ti zakloni bili su komadi najlona
ili deke koje su sluile za zatitu od kie. Zbog nedostatka hrane nezakonito zatoeni
su gladovali. Hranu u logoru su pripremali sami zatoenici od namirnica koje bi im
donosile porodice ili su sami izlazili i sakupljali hranu po batama. Izlazak van logora
u potrazi za hranom predstavljalo je opasnost, jer su esto nailazili na srpske vojnike
i naoruane civile koji su pljakali bonjaku imovinu, a jedan broj zatoenika je tako
i ubijen. Vode za pie nije bilo dovoljno. Prema presudama MKSJ ovaj logor je imao
posebnu ulogu, zapravo: Trnopolje je u sutini bio tranzitni logor, ija je glavna svrha bilo prisilno premjetanje bosanskih Muslimana, naroito ena, djece i starijih.480
Nezakonito zatoeni bili su tueni od strane srpskih vojnika palicama za bejzbol, eljeznim ipkama, kundacima, policijskim palicama, rukama, nogama i drugim predmetima. U logoru nije bilo sistematskog ispitivanja, ali je bilo sluajeva da
su odreeni ljudi voeni na ispitivanja. Obino nakon toga, oni koji bi se vratili bili
su pretueni, krvavi i imali tjelesne povrede. Kako se navodi u presudi MKSJ u pred479
480
S lika logora Trnopolje preuzeta iz dokaznog materijala u suenjima pred MKSJ.

153
metu Radoslav Branin: Zatoene mukarce ispitivali su i tukli drvenim motkama

i noevima, neke dok ne bi izgubili svijest. Pod i zid sobe za ispitivanje bili su poprskani krvlju. Zatoenike su tukli pred drugim zatoenicima. U logoru Trnopolju
silovane su ene, a u silovanjima je uestvovao i Kuruzovi, komandant logora.481
Zatoenike su izvodili i van logora i tamo ih fiziki zlostavljali. Jedan svjedok opisuju naine tekih zlostavljanja: Prvi dan smo bili tueni u Kozarcu preko puta pilane
kod limara. Tukli su nas pukama i ostalim otrim materijalom, onda su nas onakve
krvave prisilili da se skinemo i da po onim ranama trljamo sol, tako da bi nas ugrizlo.
A onda smo morali puzati oko kue i roktiti. Meni su lino sasuli tekuinu za pranje
sua i kada nisam gutao gurnuli su mi lauf od vode u usta sa mlazom vode. (...) Tada sam dobio jo vee ozljede udarcem lopate po leima, a jedan vojnik viknu: Udri
ga, majku mu tursku, hoe da bjei!, a drugi se zakoi pa me ujede za vrat i ree: Fuj,
nisam znao da ovako tursko meso smrdi!482
Teka fizika zlostavljanja zatoenika u logoru Trnopolje483

Uasni uvjeti u logoru, neadekvatna medicinska njega, velike vruine, uzrokovale su stomana oboljenja. Higijenski uvjeti su bili vrlo loi i veina zatoenika je u
logoru dobila dizenteriju ili ugu. Zbog nedostatka hrane i loih sanitarnih uvjeta u
logoru, veina zatoenika, prema nekim procjenama ak 95%, patila je od dizenterije. Tekue vode uopte nije bilo, a toaleta samo u ogranienom broju. Vode za pie
skoro da nije ni bilo jer je bila samo jedna pumpa na cijeli logor. Ui i uga bili su takoer rasprostranjeni.484
Torture u Bosni i Hercegovini za vrijeme rata 1992-1995, Savez logoraa Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2003, str. 95.
483
Slika logora Trnopolje preuzeta iz dokaznog materijala u suenjima pred MKSJ.
484
481
482
154
Zatoenici u logoru Trnopolje485

U logoru je bila uspostavljena improvizovana ambulanta u kojoj je pruana medicinska pomo, ali bez dovoljne koliine lijekova. Ovu medicinsku pomo pruali su zatoeni Bonjaci-ljekari i drugo medicinsko osoblje. Jedan doktor, srpske nacionalnosti
povremeno bi dolazio u logor. Ljekari su bili svjedoci tekih premlaivanja zatoenika
i povreda nanesenih djevojicama i djevojkama koje su bile rtve silovanja. U svjedoenjima pred MKSJ svjedoci su navodili: Osobe koje su odvoene na ispitivanje esto
su se vraale modre ili povrijeene. Prema rijeima dr. Merdania, koji je tokom zatoenja radio u improvizovanoj ambulanti u Trnopolju, zatoenici su esto odvoeni
na ispitivanje u prostoriju koja je ranije sluila kao laboratorija. Dr. Merdani je uo
zvuke premlaivanja i vrijeanje. Neke rtve su dovedene u ambulantu da im se previju rane. Teko ozlijeeni zatoenici su kriom fotografisani.486 Poznata fotografija teko
pretuenog zatoenika najbolji je pokazatelj brutalnosti logorskih uvara.
Nakon objave vijesti o logoru Trnopolje, sredinom augusta 1992. godine, u logor je stigao Meunarodni Crveni kri, odnosno Meunarodni komitet Crvenog
kria (dalje u tekstu: MKCK). Nakon toga su logorai evidentirani, registrirani kod
MKCK-a. Od tada su uvjeti u logoru malo poboljani u pogledu hrane, lijekova i
utor fotografije: Ron Haviv; slika preuzeta sa: httpwww.ronhaviv.comindex.php#mi=2&pt=1&pi
A
=10000&s=23&p=1&a=3&at=0, pristupljeno 31. oktobra 2014. godine
486
485
155
sanitetske opreme. Prema raspoloivim podacima u logoru i u neposrednoj blizini

logora vrena su ubijanja. Ubijanja su vrena na nain da su srpski vojnici iz logora izvodili pojedine zatoenike i ubijali ih u neposrednoj blizini logora. Zatoenike
su ubijali i prilikom transporta iz logora. Prilikom ukrcavanja u voz radi deportacije srpski vojnici su ubili Ceri Eminu i Hasana. Njihovi posmrtni ostaci pronaeni
su na lokalitetu Belagia mlin.487 Potvrdnost navoda nalazimo i u presudi MKSJ u
predmetu Momilo Krajinik gdje se navodi: (...) a srpski vojnici su povremeno
tukli i ubijali zatoene osobe muslimanske i hrvatske nacionalnosti. Jednom takvom
prilikom, srpski vojnici su odveli jedanaest zatoenika na polje kukuruza i ubili ih iz
vatrenog oruja.488 O istom se navodi i u presudi MKSJ u predmetu Milomir Staki:
Jednom prilikom je iz pravca Kozarca dolo nekoliko vojnika. Meu njima je bio ovjek kojeg su zvali Tupe Topala, imao je no i vikao je: Gdje ste, balije, da vas koljem.
Vojnici su vikali i psovali. Kasnije su iz logora odveli jedanaest mukaraca ili su
pognutih glava, s rukama na glavama. Vojnici su odveli te mukarce u jedno kukuruzite iza kue u kojoj je boravila svjedok Q. Potom je zaula pucnje i jauke.489 Ova
grupa zatoenika je pronaena i ekshumirana iz masovne grobnice Trnopolje-Redii. Iz ove grobnice ekshumirani su posmrtni ostaci ubijenih Duraak Fadila, Guti
Esada, Elezovi Amira, Pjani Mustafe, Elezovi Edhema, eri Muharema, Elezovi
Halila, Mujagi Esada, Poljak Ilijaza, Duraak emala i Elezovi Samira.490 Svjedoci ubijanja su esto puta i sahranjivali ubijene: Ja sam lino ukopao Antu Murgia
i njegovog sina Zorana iz Kozarca. Vjerovali ili ne, i dan-danas kada o tome priam
uhvati me jeza. Kroz njihov jezik je bila provuena ica, smotana kao estica. (...) Isto
vee, est Koria (Foria, prim. M.B), dva brata i dva amidia su ubijeni.491 Posmrtni ostaci estorice mukaraca prezimena Fori (Jasmin, Asim, Zilhad, Zijad, Sakib
i Besim) pronaeni su i ekshumirani na lokalitetu Trnopolje-Belagia mlin. Dana
12. oktobra 2010. godine izvrena je ekshumacija a 13. jula 2011. godine izvrena je
identifikacija posmrtnih ostataka ubijenih.492 Ubistva u logoru Trnopolje i odvoenje nezakonito zatoenih a nakon toga njihovo ubijanje, moe se vezati za vie masovnih i pojedinanih grobnica koje su do sada pronaene i ekshumirane. Najmlaa
rtva koja je ubijena u logoru Trnopolje je petogodinja djevojica Mulali Emira.493
489
490
491
Sulejman Kahrimanovi, Preivio strijeljanje, objavljeno u: Genocid u Bosni i Hercegovini 19911995, Zbornik radova, Sarajevo, 1997, str. 487.
492
493
487
488
156
Logor Trnopolje bio je mjesto u kojem su vrena svakodnevna silovanja. Prema podacima sa suenja pred MKSJ u predmetu Staki utvreno je da je kroz logor
prolo oko 23.000 zatoenika.494 Najvei broj su inile ene, djeca i starije osobe. O
broju djece u logoru na dan 8. oktobra 1992. godine, u Izvjetaju Crvenog krsta opine Prijedor naveden je podatak da: Od broja 3.500 u Prihvatnom centru Trnopolje
nalazi se oko 50% djece od jedne do dvanaest godina.495 Kako je u logoru bio velik
broj ena, djevojaka i djevojica, stoga su bile svakodnevno izloene silovanju. Silovanja su vrili logorski uvari, vojnici koji su dolazili samo radi silovanja i upravnik
logora. U presudi MKSJ u predmetu Milomir Staki svjedoci potvruju navode: I
svjedokinja F i svjedokinja I su ule da su ene silovane u logoru Trnopolje. Nekoliko
drugih svjedoka su posvjedoili da su srpski vojnici nou izvodili zatoenice logora
Trnopolje, te ih silovali ili seksualno zlostavljali. Dr. Idriz Merdani je posvjedoio
da je nekoliko ena zatrailo pomo u klinici. Dr. Merdani je za neke od njih uspio
da organizuje ginekoloki pregled u prijedorskoj bolnici kako bi se ustanovilo da se
radi o silovanju. Dr. Duko Ivi, ljekar srpske nacionalnosti, utvrdio je da su sve ene koje su pregledane bile silovane, iako sam dr. Merdani nije vidio rezultate tih
lijenikih pretraga. Meutim, Pretresno vijee je saslualo svjedoenje jedne osobe
koja je i sama u logoru bila rtva silovanja i koja je potvrdila da je u logoru silovano
ili s tim ciljem nou izvedeno nekoliko ena i djevojaka, od kojih je jednoj bilo 13 godina.496 Iz brojnih svjedoenja pred MKSJ utvreno je da su u logoru Trnopolje vrena sistematska silovanja i to najee maloljetnih djevojica i djevojaka. Silovanja
su vrena i van logora a ljekarsku pomo rtvama silovanja pruao je ljekar u logoru
Trnopolje. Jedna od rtva silovanja je ljekaru ispriala da su je vojnici uhvatili u selu
dok je nosila dijete i odveli na punkt Orlovci, gdje su je nekoliko dana silovali, dok
nije, nosei bebu, pobjegla kroz prozor.497
U presudi MKSJ u predmetu Radoslav Branin navodi: U avgustu 1992. Slobodan Kuruzovi, komandant logora Trnopolje, lino je organizovao da se jedna bosanska Muslimanka zatoi u istoj kui u kojoj je bila njegova kancelarija. Prve noi
je Kuruzovi uao u njenu sobu naoruan pitoljem i noem. Svukao se i rekao joj da
eli da vidi kako se Muslimanke jebu. Ona je odgovorila: De me ubij. Kada je poela
da vriti, Kuruzovi je rekao: Dabe samo vriti, ovdje tebi niko ne moe pomoi.
Poeo je da je siluje, a kada je ona poela da vriti, Kuruzovi ju je upozorio: uti.
AIIZ, inv. br. 2-4683, Izvjetaj o radu u prihvatnom centru Trnopolje broj 406/92, od 8. X. 1992.
496
497
http://www.sense-agency.com/tribunal_mksj/silovanja u trnopolju potvrdili i srpski ljekari, pristupljeno 03. septembra 2014. godine.
494
495
157
Jesi vidjela ta ima vojske tamo napolju? Svi e se poredati na tebi. Otiao je rekavi:
Vidimo se sutra opet. ena je krvarila i cijelu no provela plaui i razmiljajui o
tome da se ubije. Kuruzovi je tu enu silovao gotovo cijeli mjesec dana, skoro svake
noi. U dvije prilike noem ju je ubo u rame i nogu jer se opirala silovanju.498
Postojanje logora Trnopolje na svaki nain vlasti tzv. srpske optine Prijedor su
pokuale negirati i osporiti njegovu pravu ulogu. U javnim nastupima elnici tzv.
srpske optine Prijedor su negirali da je Trnopolje logor, govorili su da je to mjesto
u kome se prua zatita civilima od muslimanskih ekstremista. Istovremeno, u slubenim izvjetajima su navodili da se radi o otvorenom centru za zatitu Muslimana.
Tako se u jednom od Izvjetaja navodi: Broj lica u ovom centru je promjenljiv, ne
vodi se posebna evidencija obzirom da graani isti mogu naputati prema vlastitom
nahoenju i pravcu koji sami odrede. Posebnu pogodnost u tom pravcu predstavlja
blizina eljeznike stanice Trnopolje i injenica da su vozovi u pravcu Banjaluke i
Bos. Novog nesmetano saobraali u vrijeme najteih oruanih sukoba na podruju
optine.499 Iz navedenog dijela Izvjetaja vidljivo je negiranje i prikrivanje injenica
o postojanju logora Trnopolje. Apsurdnost ovog dijela Izvjetaja oituje se u navodima da su Bonjaci i Hrvati mogli slobodno putovati vozom na relaciji prema Banjoj
Luci i Bosanskom Novom. Istina je potpuno drugaija. Od prvih napada na bonjaka i hrvatska naselja Bonjaci i Hrvati su morali nositi bijele trake kao obiljeje pripadnosti i njihove kue su bile obiljeene isticanjem bijelih zastava, arafa kao znak
raspoznavanja. Ograniavanje slobode kretanja bilo je od prvog dana tako da se ne
moe govoriti o slobodi kretanja. Srpske vlasti opine Prijedor izdavale su dozvole za
kretanje unutar opine Prijedor i time ograniavale nesmetano i slobodno kretanje.
Tokom postojanja ovog logora srpske vlasti organizirale su konvoje kojima su transportovali hiljade zatoenika. Zatoenici su transportovani u razliita mjesta pod
kontrolom A R BiH, HVO-a ili prema R Hrvatskoj. Zadnji konvoj kojim su transportirani zatoenici iz logora Trnopolje bio je u oktobru 1992. godine. Uvjet za odlazak
bio je da nezakonito zatoeni potpiu izjavu da se odriu svih svojih materijalnih
dobara. Da je logor Trnopolje imao posve drugu ulogu u nasilnom progonu Bonjaka i Hrvata potvreno je u presudi MKSJ u predmetu Duko Tadi: Tako je logor
Trnopolje predstavljao vrhunac kampanje etnikog ienja, jer su oni Muslimani i
Hrvati, koji nisu ubijeni u logorima u Omarskoj ili Keratermu otuda deportovani iz
Bosne i Hercegovine.500
AIIZ, inv. br. 2-4674, CSB Banja Luka, Izvjetaj o zateenom stanju i pitanjima u vezi sa zarobljenicima, sabirnim centrima, iseljavanju i ulozi SJB u vezi s ovim aktivnostima.
500
498
499
158
III.5. Ostali logori i mjesta nezakonitih zatoenja na

podruju opine Prijedor
Pored koncentracionih logora Omarska, Keraterm i Trnopolje u Prijedoru su
pripadnici srpskih vojnih i policijskih snaga nezakonito vrili zatoenja i na drugim mjestima. Ta mjesta nezakonitih zatoenja bila su irom opine Prijedor. Svakako treba istaknuti injenicu da su u tim logorima i mjestima zatoenja bili zajedno
nezakonito zatoene ene, mukarci, djeca i starije osobe. Ovdje ne elimo detaljno
opisivati i navoditi mjesta nezakonitih zatoenja, elimo navesti samo nekoliko tih
mjesta. Jedno od mjesta nezakonitog zatoenja u koje su dovedeni prvi nezakonito zatoeni graani nesrpske nacionalnosti bila je zgrada srpske SJB Prijedor. Da
su nezakonito zatoeni fiziki zlostavljani potvreno je u presudi MKSJ u predmetu Radoslav Branin: Bosanske Muslimane i Hrvate drali su u zatoenju u SUP-u
Prijedor, a meu zatoenicima su bili jedna ena i jedan maloljetni mladi. Zatoenike su metalnim predmetima tukli pripadnici interventnog voda koji su inili ljudi
iz Prijedora. Jednom zatoeniku slomili su sljepoonu kost prilikom premlaivanja.
Posebno surovo tukli su dr. Mahmuljina. Dado Mra i Zoran Babi optuili su ga da
ubija srpsku djecu, na to navedeni navodima koje je u okviru propagandne kampanje
emitovao Radio Prijedor. Slomili su mu ruku na nekoliko mjesta i ostavili ga da lei
u nesvijesti. Zatoenike su tukli i za vrijeme ispitivanja i poniavali ih. Zatoenike
su vrijeali na nacionalnoj osnovi. Zatoenike iz SUP-a Prijedor policajci su zatim
premjestili u logor Omarska. Prije polaska, prisilili su ih da protre kroz palir policajaca.501
Takoer, kasarna arko Zgonjanin bila je jedno od mjesta nezakonitih zatoenja. Nakon nasilnog preuzimanja vlasti od strane SDS-a u ovoj kasarni je nezakonito zatoeno oko 30 logoraa. U ovoj kasarni srpski vojnici su bili uvari a vojna
policija i pripadnici vojne bezbjednosti su vrili razna ispitivanja i fizike torture
nad nezakonito zatoenim. I ostale kasarne i objekti koje je koristila JNA i tzv. VRS
sluile su za nezakonita zatoenja Bonjaka i Hrvata. Isto i kasarna Benakovac na
Kozari bila je mjesto nezakonitog zatoenja. U ovim vojnim objektima zatoenici su
boravili od jednog dana do viesedminog zatoenja. Srpski vojnici su bez sumnje
u ovim objektima vrili razliite torture nad zatoenicima, vrili su ubistva i druga
kaznena djela. Jedan broj zatoenika iz kasarne Benakovac zavrio je u logorima
Omarska, Keraterm ili Trnopolje. Kako je navedeno u presudi MKSJ u predmetu
Milomir Staki: (...) u kasarni u Benakovcu, Pretresno vijee konstatuje da se tamo
501
ICTY, Presuda u predmetu Radoslav Branin, paragrafi 862 i 863.
159
odigralo bar jedno ubistvo. On se sjea da je zatoenik Ali bio tako pretuen da
vie nije mogao podnijeti bolove te je preklinjao da ga ubiju. uo se pucanj i vie se
nita nije ulo.502
Jedno od mjesta nezakonitih zatoenja bio je Dom u Miskoj glavi. Kako je navedeno u presudi MKSJ u predmetu Milomir Staki: Mukarci odjeveni u uniforme
JNA i rezervne policije zarobili su u umi nadomak Kalajeva stotinjak mukaraca i
odveli ih u dom u Miskoj Glavi (dom kulture). Sve zajedno su ih zatoili u jednoj
maloj prostoriji. Tu su proveli tri dana i dvije noi i za to vrijeme su dobili samo jedan hljeb i malo vode za pie. Ovaj centar van razumne sumnje spada u zatoenike
objekte.503 U Domu mjesne zajednice u Miskoj Glavi nalazio se kafi u koji su pripadnici srpskih vojnih i policijskih snaga nezakonito zatoile preko 100 osoba nesrpske nacionalnosti. uvari su bili pripadnici tzv. VRS. U ovom malom prostoru
nezakonito zatoeni su bili prisiljeni sjediti na koljenima. Bez vode, hrane i uz stalna
fizika premlaivanja, zatoenici su bili izloeni velikim patnjama. U presudi MKSJ
u predmetu Radoslav Branin navedeno je: U Miskoj Glavi, zatoenike su srpski
vojnici tokom ispitivanja tukli akama i kundacima. Posljedice tih premlaivanja bili
su na primjer potres mozga, krvarenje i teki hematomi. Premlaivanja su se vrila u
prisustvu drugih zatoenika.504 Kako je bilo uasno vrue zatoenici su dehidrirali.
Kada bi traili vodu od uvara, morali su pjevati srpske pjesme kako bi istu dobili. U
ovom mjestu zatoenja bilo je ubijanja zatoenika. Kako se navodi u presudi MKSJ
u predmetu Milomir Staki: Neke od ljudi koji su bjeali od ienja Biana srpski
vojnici su zarobili i odveli ih na komandno mjesto u Miskoj Glavi. Popisao ih je oficir
po imenu Zoran Popovi. Sutradan ujutru su prozvani, ispitani i premlaeni. To je
potrajalo sljedeih etiri ili pet dana. Vojnici su izveli nekoliko mukaraca iz sela Rizvanovii koji nakon toga vie nisu vieni.505 U suenju pred MKSJ u predmetu Milomir Staki navodi se ubijanje osoba nesrpske nacionalnosti u ovom zatoenikom
objektu: Doao je ovjek iji je sin navodno ubijen u Rizvanoviima. Traio je deset
dobrovoljaca. Jedan ovjek u sivomaslinastoj uniformi i crnim rukavicama izveo je
trojicu mukaraca. Imao je no i, kad se vratio, no i rukavice su mu bili umrljani
krvlju. Kad je taj ovjek doao i traio deset dobrovoljaca, Nermin Karagi je ustao,
jer je mislio da je bolje da zavri sa svim tim. Nareeno mu je da sjedne. Kad su ta
desetorica izili, ulo se kako je jedan od njih ubijen odmah pred vratima zvualo
je kao da su mu zdrobili glavu. Iz prostorije je, zapravo, izalo dvanaest mukaraca,
504
505
502
503
160
jo jedan iz Cazina i jedan iz Viegrada. (...) Niko od njih se nije vratio.506 Nakon boravka od nekoliko dana u ovom zatoenikom objektu nezakonito zatoeni Bonjaci
premjeteni su na nogometni stadion u Ljubiji.
Svakako, jedno od mjesta koja treba pomenuti kao mjesto nezakonitog zatoenja i ubijanja Bonjaka i Hrvata od strane srpskih policajaca i vojnika jeste nogometni stadion u Ljubiji. Najvie ubijenih je iz Biana i Rakovana. U ovom zatoenikom objektu ubijeno je vie nezakonito zatoenih to je potvreno u presudi
MKSJ u predmetu Radoslav Branin: U julu 1992., Muslimane zatoene u Miskoj Glavi premjestili su na fudbalski stadion u Gornjoj Ljubiji. Primorali su ih da
protre kroz palir i pritom tukli. Na stadionu je ve bio zatvoren veliki broj civila,
pod straama srpskih policajaca i pripadnika jednog interventnog voda. Jedan zatoenik bio je oevidac smrti svog roaka i vidio je kako su njegovom leu odsjekli
glavu. Drugim zatoenicima bilo je nareeno da uklone leeve, koji su bili osakaeni.507 Na stadionu u Ljubiji srpski vojnici su nanosili teke povrede zatoenicima
i ubijali ih. Preivjeli svjedoci svjedoili su o stranim torturama i ubijanjima na
stadionu, okolo stadiona i na lokalitetu rudnika Ljubija gdje su zatoenike odveli
sa stadiona radi ubijanja. Na stadionu su nezakonito zatoene ubijali na nain da
su ih klali, ubijali tupim predmetima i vatrenim orujem. Potvrdnost navedenog
nalazimo u presudi MKSJ u predmetu Milomir Staki: Ti ljudi su izdvojeni i odvedeni s druge strane ograde. Drugim zarobljenicima je nareeno da ne gledaju, ali
je Nermin Karagi vidio kako je onaj ovjek s bijelim opasaem ispalio tri metka u
jednog od ljudi iz te grupe. Vojvoda mu je rekao da vie ne puca da ne bi uznemiravao komiluk.508
Strane scene ubijanja nevinih ljudi kod preivjelih je ostavilo trajne posljedice.
U presudi MKSJ u predmetu Milomir Staki navedeno je: Kasnije je nosio obezglavljeno tijelo tog ovjeka. Misli da je u pitanju bio njegov otac jer je na njemu
prepoznao svijetloplavi demper, ali do danas nije sasvim siguran jer je njegov otac
moda nekome dao taj demper.509 Teka fizika premlaivanja rezultirala su jednim
brojem ubijenih zatoenika. Nakon ubijanja zatoenika, preivjelima je nareeno da
posmrtne ostake ubijenih unesu u autobus i smjeste u zadnji dio autobusa. A nakon toga da uu u autobus u kojem su bili ubijeni. Prilikom ulaska u autobus ubijen
je jedan zatoenik jer nije pognuo glavu. Autobus sa mrtvim i ivim zatoenicima
odvezen je u rudnik Ljubija na lokalitet Redak. Tu su zaustavljeni. Zatoenicima je
508
509
Isto, paragraf 845.
506
507
161
nareeno da iznesu tijela ubijenih, a onda su poeli izvoditi zatoenike iz autobusa i

ubijati. Preivjeli svjedok kae: Traili su da trojica dobrovoljaca iziu. Oni su, vjerovatno, iznosili mrtve. Zatim su se uli rafali i reeno im je da po trojica izau iz
autobusa. Autobus je bio pun, ukljuujui prolaz izmeu sjedita. Sjedita je bilo 50.
Na kraju je ostalo samo pet ili est zarobljenika. Jedan prozor je bio razbijen; jedan
ovjek je iskoio kroz njega i bio ubijen. Nermin Karagi je iskoio dok je straar mijenjao okvir. Potrao je i poslije 50 do 100 metara upao u neku rupu. Jo dvojica su
protrala pored njega. To su bili ljudi iz posljednje grupe od njih pet ili est. Izvukao
se iz rupe i poeo trati.510 Na ovom mjestu ubijanja pronaene su dvije masovne
grobice. U masovnoj grobnici Redak pronaeni su posmrtni ostaci 15 ubijenih a iz
masovne grobnice Redak I do sada je identifikovano 59 ubijenih.511
O zloinima na stadionu u Ljubiji svjedoio je E.K: Poslije toga su nas potrpali u
autobuse i odvezli u Ljubiju. Dovezli su nas na stadion NK Ljubija. Poredali su nas
u dva reda. Tu su odmah ubili dva ovjeka. Jednome od njih su raznijeli mozak. Pola
mozga je palo dva metra meni do nogu. Jako sam se uplaio. Poeli su nas ponovno
tui. Tukli su nas ipkama. Bile su okrugle, zailjene na vrhu. Time su probijali ljude.
D.T, M., Z.K i Z.J su to radili. To su sve tu komije iz Volara, Miske Glave i Tukova.
Onda je bio i jedan po nadimku Babin, zatim B. T. To su ljudi od 30 do 40 godina.
To su ranije sve bili civili, a nosili su maskirne uniforme, neki sa srpskim zastavama,
a neki sa kokardama. Bilo nas je stotinjak pod tim zidom na stadionu. Njih je bilo
oko 100 ili 120 koji su se na nas obruili. Esmira Kadiria su natjerali da polie krv
od onih ubijenih. On je to radio i pritom su ga udarali. Naredili su da se jave maloljetnici. Mi smo se javili. Bilo nas je 16. Izdvojili su jo 15 ljudi. Tad su nas prebacili
u zatvor, tj. u svlaionu. Najmlai je bio Sanel Musi iz arakova. Imao je 13 godina.
Ostale su odvezli autobusom na rudnik-kop. Tu su ih izvodili po dvojicu iz autobusa i streljali. Pola su izveli i onda je izbila pobuna u autobusu. Izbili su stakla. Koliko
znam, uspio je pobjei samo Nermin Karagi. Svi ostali su pobijeni. Svi. (...) Njih je
otprilike bilo 70. (...) Pokapani su tamo gdje su i strijeljani. U rudniku vie Ljubije.
Nermin Karagi se nalazi ovdje u kampu. On je jedini preivjeli svjedok. Nas koji
smo ostali na stadionu u svlaionici svakih su pola sata izvodili, tukli i ispitivali. Pitali su za ove nae to su se krili po umi. Pitali su i za uesnike napada na Prijedor.
Tada su oni njih traili. I mene su tukli. Obori te, tue, ispituje. Tuku izmama, kundakom. Prilikom tog ispitivanja uvodili su nas u jednu prostoriju, posjedali na stolicu. Kad pita, ako ne zna, kae: Lae, zna, i tuku. To su oni isti koji su tukli napolju.
510
511

162
Rezervisti iz okolnih sela. Najvie iz Ljubije i Miske Glave. Poslije toga su popisali nas
maloljetne, potrpali u kombi i odvezli u logor Trnopolje.512
U ovih nekoliko primjera postupanja sa nezakonito zatoenima u nekoliko mjesta zatoenja u opini Prijedor eljeli smo pokazati obrazac postupanja sa nezakonito
zatoenima civilima nesrpske nacionalnosti. Osim logora i drugih mjesta zatoenja
Bonjaci i Hrvati opine Prijedor bili su zatoeni u koncentracionim logorima Stara
Gradika, Manjaa, Batkovi, logor Kula, logor Tunjice i drugim mjestima zatoenja
irom R BiH.
U dijelu knjige Svjedoenja rtava nalaze se iskazi rtava koji su preivjeli neke
od logora i drugih mjesta zatoenja i u kojima su detaljno opisane strahote kroz koje
su proli nezakonito zatoeni Bonjaci i Hrvati. Iz tih potresnih svjedoenja mogu
se sagledati namjere i postupci srpskih vojnih i policijskih snaga na podruju opine
Prijedor. Uasi kojima su rtve bile izloene najbolje govore o poinjenom genocidu
na podruju opine Prijedor.
512
Svjedoenje preivjelog K.E, svjedoenje u poglavlju Svjedoenja rtava genocida.
163
IV DIO
MASOVNI PROGONI BONJAKA I HRVATA
SA PODRUJA OPINE PRIJEDOR
IV.1. Masovni progoni Bonjaka i Hrvata sa podruja

opine Prijedor
Nasilno protjerivanje Bonjaka i Hrvata sa podruja opine Prijedor vreno je
planski i sistematski. Naputanje opine Prijedor od strane nesrpskog stanovnitva
poelo je ve 1991. godine. Gledajui svakodnevno ratne slike iz susjedne R Hrvatske
na koju su JNA i srpske vojne i policijske jedinice izvrile agresiju, jedan broj Bonjaka i Hrvata je napustio opinu Prijedor i spas potraio kod rodbine u zemljama
zapadne Europe. Nakon nasilnog preuzimanja vlasti od strane SDS-a i JNA, jo jedan
broj graana nesrpske nacionalnosti spas od nadolazeeg rata je traio u naputanju
Prijedora. U konvojima autobusa i privatnim automobilima, dok se jo moglo prei
u R Hrvatsku, jedan broj Bonjaka i Hrvata je iziao iz Prijedora.513
Nakon vojnog zauzimanja opine Prijedor srpske civilne, vojne i policijske snage
poele su sa provoenjem odluke o ostanku samo 2% ne-Srba na podruju opine Prijedor. U organizaciji tzv. srpske optine Prijedor, vojnih jedinica sa podruja opine
Prijedor, SJB Prijedor i Crvenog krsta Prijedor vreno je prisilno deportovanje Bonjaka i Hrvata iz opine Prijedor.514 Prisilna deportacija podrazumijeva da odreene
osobe budu raseljene mimo svoje volje ili izbora a kao posljedica je trajno ili privremeno naputanje odreenog prostora. Prisilna raseljavanja i deportacije na podruju
opine Prijedor praene su nasiljem, raznim prinudama, nezakonitim zatoenjima,
psihikim pritiscima od strane srpskih vojnih i policijskih jedinica i civilne vlasti tzv.
srpske optine Prijedor. Zapravo, u Prijedoru je srpska vlast stvarala takve prilike i
atmosferu u kojoj nije bilo alternative osim odlaska nesrpskog stanovnitva sa ovih
prostora. Potvrdu navedenog nalazimo u razgovoru Birte Weiss sa Radoslavom Braninom u zatvoru Nyborg u Danskoj. Branin je izjavio: Ponaali su se kao divlji
psi, pljakali i bezobzirno ubijali. Te paravojne skupine su irile strah i uas oko sebe,
tako da je narod elio otii.515 Ovdje se ne moe govoriti o elji za odlaskom nego
se radi o nasilnim odlascima koji su bili prouzrokovani strahom za vlastiti ivot i ivot svojih najbliih. Nasilno protjerani su bili svjedoci ubijanja, silovanja, odvoenja
u logore i sve je to samo ubrzalo nasilne progone. Deportacije su vrene konvojima
N
Prisilno premjetanje i deportacija definirano je Statutom MKSJ. U predmetu MKSJ protiv Momila Krajinika blie se opisuje ovo krivino djelo. I deportacija i prisilno premjetanje podrazumijevaju prisilno raseljavanje osoba s podruja na kojem se one zakonito nalaze, bez osnova doputenih
meunarodnim pravom. Uslov za zloin deportacije jeste da rtve budu raseljene preko dravne granice de jure ili, u odreenim situacijama, granice de facto. Prisilno premjetanje ukljuuje raseljavanje
osoba unutar dravnih granica. ICTY, Presuda u predmetu Momilo Krajinik, paragraf 723.
515
Birte Weiss, Nasljednici rata, Vrijeme, Zenica, 2010, str. 79.
513
514
167
u razliitim pravcima. Najee su konvoji ili pravcem Prijedor Skender-Vakuf

Travnik, Prijedor Bosanska Gradika R Hrvatska, Prijedor Doboj.516 Nasilno protjerane osobe su najee transportirane kamionima i autobusima, ali bilo je
transporta i vozovima. Sa eljeznike stanice u Trnopolju vozovima su Bonjaci i
Hrvati transportovani u pravcu Doboja. Spiskovi i odobrenja za deportacije radila je
SJB Prijedor kao i pratnju konvoja. Najvei broj Bonjaka i Hrvata nasilno je protjeran u ljeto 1992. godine, i to u periodu juni-septembar 1992. godine: Vijee zakljuuje da se u periodu od poetka sukoba u aprilu do avgusta 1992. iz optine Prijedor,
iz straha ili zbog neizdrljivih okolnosti, odselilo vie od 30.000 njenih stanovnika
muslimanske i hrvatske nacionalnosti.517
Poslije napada na Hambarine, Kozarac i druga mjesta na podruju opine Prijedor poinju masovni progoni bonjakog i hrvatskog stanovnitva na podruju cijele
opine. Napadi srpskih vojnih jedinica na civilne ciljeve imali su za rezultat istjerivanje Bonjaka i Hrvata iz svojih domova i mjesta ivljenja. Nasilno naputanje svojih
domova nije bila posljedica tih napada nego cilj tih napada. U strahu od masovnih
ubijanja i deportacija u logore, dio Bonjaka i Hrvata je bjeao iz svojih kua krijui
se po umama. Istovremeno su Bonjaci i Hrvati pred srpskom vojskom i policijom
bjeali u susjedna sela koja do tada nisu napadana.518 Uporedo je trajalo bezobzirno
razaranje kua Bonjaka i Hrvata sve sa ciljem ubrzanja progona sa svojih ognjita.
Progon stanovnitva se odvijao na brutalan, prisilan nain i uz uvjet da svako ko naputa opinu Prijedor, svoju nepokretnu imovinu pokloni i prepie novoformiranim
paradravnim srpskim vlastima.519 Naputanje imanja se odvijalo uz strogu kontrolu
srpskih vlasti. Od imovine, prognani Bonjaci i Hrvati su mogli ponijeti samo line
stvari i dio odjee u zaveljaju. Pri ulasku na lepere, autobuse i druga prevozna sredstva, tokom transporta i na kraju puta nadomak Vlaia i Travnika ili drugih mjesta
progona, po uhodanom planu, bili su opljakani od strane srpske vojske i policije. U
Travnik su prognani dolazili nakon pjeaenja oko petnaest kilometara, goli i bosi.
Cilj prisilnog raseljavanja bilo je etniko ienje a jedini izbor za spas bilo je naputanje Prijedora od strane Bonjaka i Hrvata.520 Oni koji su ostajali bili su svakodnevno
u opasnosti da budu ubijeni.
Na suenju pred MKSJ u predmetu Milomir Staki zakljueno je: (...) da su razna
krivina djela poput ubistva, muenja, fizikog nasilja, silovanja i seksualnog zlostavICTY, Presuda u predmetu Milomir Staki, paragraf 815.
518
519
520
N. Sivac, nav. dj., str. 221
516
517
168
ljanja poinjena od strane neposrednih izvrilaca s namjerom diskriminacije. Ono to

je kljuno jeste da su ta krivina djela inila dio kampanje progona koju je, pored ostalih, predvodio dr. Staki kao (sa)izvrilac koji je stajao iza neposrednih izvrilaca.521
Posebno upeatljivo je bilo nareenje o obiljeavanju Bonjaka i Hrvata i njihove imovine na nain da su morali nositi bijele trake oko ruke a na kue istaknuti bijele zastave. Kako je MKSJ u presudi Duku Tadiu naveo: Oni koji su ostali morali su nositi
bijele trake na rukavima kako bi se mogli razlikovati i stalno su bili izloeni maltretiranju, premlaivanju i jo gorim postupcima, a taktika zastraivanja bila je uobiajena. Ne-Srbi u optini Prijedor bili su podvrgnuti strahovitom zlostavljanju.522 Srpske
vlasti u Prijedoru su omoguile i odobravale uspostavu nemoguih uvjeta ivota kao
dio plana za prisilno naputanje Prijedora od strane Bonjaka i Hrvata. Onemoguavanje i ograniavanje kretanja nesrpskog stanovnitva izvan opine bilo je strogo
ogranieno policijskim satom i blokadama.523 Svakodnevno su putem Radio Prijedora
emitovane poruke koje su trebale unijeti strah, paniku i osjeaj bespomonosti kako
bi se ubrzalo napuanje svojih ognjita od strane nesrpskog stanovnitva.524
Svakodnevno se pljakala imovina Bonjaka i Hrvata koji su prethodno nasilno
protjerani. Pripadnici srpskih vojnih i policijskih snaga su upadali i svakodnevno vrili
pretrese kua i stanova. Upadi u kue Bonjaka i Hrvata praeni su masovnim hapenjima i odvoenjima u logore. MKSJ je u postupcima za zloine poinjene nad nesrpskim
stanovnitvom u Prijedoru zakljuio: da je postojala kampanja progona zasnovana na
namjeri da se diskriminiu svi nesrbi, odnosno oni koji se nisu slagali s gore pomenutim planom za konsolidovanje srpske kontrole i dominacije u optini Prijedor. Dokazi
podastrijeti ovom Pretresnom vijeu nedvojbeno pokazuju da su rtve tih gore navedenih zloina bile nesrbi ili oni koji su ih simpatisali ili se s njima druili.525 Nasilni
progoni Bonjaka i Hrvata bili su dio smiljene i planirane kampanje nametanja takvih
uvjeta ivota da su mnogi pristajali na sve uvjete srpskih vlasti opine Prijedor samo da
bi napustali ovaj prostor. Na ovaj nain, zapravo, su provoeni strateki ciljevi tzv. RS.
Kako se navodi u presudi MKSJ u predmetu Radoslav Branin: (...) postojala smislena,
dosljedna strategija etnikog ienja koju je sprovodila policija bosanskih Srba i druge vlasti bosanskih Srba protiv bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata. Ova politika
523
Isto, paragrafi 150 i 465.
524
Nakon preuzimanja grada Prijedora i prije napada na Kozarac, Srbi su preko policijskog radija
neprekidno govorili o unitavanju damija i svega to pripada balijama, nazivajui Muslimane
tim pogrdnim nazivom, kao i o potrebi da se unite same balije. ICTY, Presuda u predmetu Duko
Tadi, paragraf 153.
525
521
522
169
prisilnog premjetanja bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata sa tog podruja provodila se raznim sredstvima po cijelom ARK-u.526 Kampanja progona nesrpskog stanovnitva sa podruja opine Prijedor poela je prije ratnih djelovanja. U suenju pred
MKSJ za zloine poinjene u Prijedoru u predmetu protiv Milomira Stakia: pretresno
vijee smatra da je ta kampanja zapoela 7. januara 1992. osnivanjem samoproglaene
Skuptine srpskog naroda u optini Prijedor. Odlukom srpske skuptine od 17. januara
1992. o pristupanju Autonomnoj regiji Krajina (ARK) podran je plan za osnivanje teritorije pod srpskom dominacijom i kontrolom na nivou optine.527
Konvoji koje je organizovala srpska vlast opine Prijedor kretali su sa razliitih
mjesta i u razliito vrijeme. Najee su konvoji kretali iz logora Trnopolje i sa stadiona u Tukovima. Ova kampanja nasilnog progona kontinuirano je trajala tokom 1992.
i 1993. godine. Crveni kri opine Prijedor je sainjavao spiskove za iseljenje a odobrenje je davala policija tzv. srpske optine Prijedor. Logor Trnopolje je bilo mjesto za
masovno i nasilno protjerivanje nesrpskog stanovnitva. Iz logora Trnopolje prema
podacima opinskog crvenog kria Prijedor protjerano je 23.000 graana nesrpske
nacionalnosti. Ovaj broj je potvren u suenju pred MKSJ: Kroz prihvatni centar
Trnopolje nalo je smjetaj 23.000 lica, a od tog broja smo sa Meunarodnim Crvenim krstom otpremili u prihvatni centar Karlovac 1.561 lice. Dana 29. septembra
1992. godine uz prisustvo evropskih promatraa ispraen je konvoj za Karlovac.528
Iz logora Trnopolje svakodnevno su odlazili konvoji sa Bonjacima i Hrvatima. Najvie konvoja je ilo prema Travniku. Prema svjedoenju: Edwarda Vulliamyja, britanskog novinara koji se 17. augusta 1992. pridruio jednom velikom konvoju automobila, autobusa i kamiona u kojima su bili ukrcani nesrbi, koji se preko Banje Luke
i Skender-Vakufa zaputio u Travnik. Konvoj je pratila naoruana policija, a dok su
se vozili kroz brda, atmosfera je postajala sve vie ispunjena nasiljem. On je izjavio:
Posvuda su bili kamioni i ljudi koji su naem konvoju upuivali srpski pozdrav, te su
ga pljuvali i vikali. A kad smo stigli u mjesto zvano Vitovlje, sjeam se da sam vidio
ljude kako tre preko polja i bati u tom selu i izvikuju neto to znai (kako su mi
rekli): Kolji ih, kolji ih. Koristili su rije, ja ne znam, jer ne poznajem jezik () koja
se koristi za ivotinje, a ne za ljude.529 U pojedinim konvojima je nasilno protjerivano vie stotina Bonjaka i Hrvata. U Obavijesti Crvenog krsta tzv. srpske optine
Prijedor broj 552/92 od 12. decembra 1992. godine obavjetavaju se nadlene vlasti
da omogue prolaz dole navedenim licima na relaciji: Bos. Gradika-zona UNPROICTY, Presuda u predmetu Radoslav Branin, paragraf 548.
528
Isto, paragraf 326.
529
Isto, paragraf 815.
526
527
170
FOR-a do Novske, a preko Bos. Dubice.530 Ovim konvojem 453 Bonjaka i Hrvata su
prisilno napustili opinu Prijedor i izbjegli u R Hrvatsku. Konvoji su kontinuirano iz
Prijedora prevozili prisilno protjerane sve do 1996. godine. Ovi prisilni progoni pokazuju na kontinuitet u etnikom ienju ovog prostora od nesrpskog stanovnitva.
Od 1993. do 1996. godine u manjim grupama su Bonjaci i Hrvati naputali Prijedor.
Odlasci iz Prijedora bili su u organizaciji Slube traenja Meunarodnog komiteta
Crvenog Kria i UNHCR-a. Za prolaza tih grupa Centar slube bezbjednosti Banja
Luka i organizatori (MKCK i dr.) su od MUP-a RSK i SUP-a Okuani traili dozvole za tranzit preko starogradikog mosta i zapadne Slavonije. Izbjeglice su za prelaz
morale imati dozvole lokalnih vojnih i policijskih vlasti RS-a i RSK-a.531 Sve koji nisu
imali te dozvole bi se s mosta vraalo natrag u Bosnu.532
U organizaciji MKCK, UNHCR-a i IOM-a (Meunarodna organizacija za migracije stanovnitva) 23. jula 1993. je proao konvoj od 50 Bonjaka iz Kljua. Bili su
to lanovi obitelji bivih logoraa s Manjae koji su puteni iz logora 1992. godine i
otili u inozemstvo, a sada su ovi lanovi njihovih obitelji ili ka njima u inozemstvo,
na spajanje obitelji.533 Isti takav konvoj s istim ciljem od 24 osobe iz Prijedora i 13
Bonjaka iz Sanskog mosta je proao 26. augusta 1993.534 Isti takav konvoj s istim ciljem od 36 osobe iz Prijedora je proao 29. augusta 1993.535 Isti takav konvoj s istim
IIZ, inv. br. 2-4699, Obavijest Crvenog krsta optine Prijedor o prolazu konvoja, broj 552/92, od
A
12. XII. 1992.
531
HMDCDR. Fond SUP Okuani. Kut. Mijeana graa. Obavjetenje MKCK o tranzitu 9 osoba iz
Prijedora u Karlovac, od 17. VIII. 1993., Depea CSB Banja Luka SUP-u Okuani za saglasnost
za prelaz 3 osobe iz Prijedora za Karlovac u organizaciji MKCK. Br: 11-1/01-591/93., od 25. VIII.
1993., Depea CSB Banja Luka SUP-u Okuani za saglasnost za prelaz 17 osoba iz Prijedora za
Karlovac u organizaciji MKCK. Br: 11-1/01-630., od 2. IX. 1993., Depea CSB Banja Luka SUP-u
Okuani za saglasnost za prelaz 19 osoba iz Prijedora za Gaince u organizaciji MKCK. Br: 111/01-686/93., od 21. IX. 1993., Depea CSB Banja Luka SUP-u Okuani za saglasnost za prelaz
20 osoba iz Prijedora i B. Gradike za Gaince u organizaciji MKCK. Br: 11-1/01-724., od 28. IX.
1993., Depea CSB Banja Luka SUP-u Okuani za saglasnost za prelaz 17 osoba iz Prijedora i Bos.
krajine za Zagreb u organizaciji MKCK. Br: 11-1/01-738., od 3. X. 1993., Depea CSB Banja Luka
SUP-u Okuani za saglasnost za prelaz 16 osoba iz Prijedora za Zagreb u organizaciji MKCK. Br:
11-1/01-1022., od 20. XI. 1993.
532
HMDCDR. Fond SUP Okuani. Kut. Mijeana graa. Sl. zabiljeka SMON Okuani o pokuaju
prelaza Suada Hubije iz G. Lipovae/B. Gradika preko mosta na Savi, od 4. VI. 1993.
533
HMDCDR. Fond SUP Okuani. Kut. Mijeana graa. Dopis MKCK o transferu 50 osoba iz Kljua.
Br: 93/160., od 13. VII. 1993., Depea CSB Banja Luka SUP-u RSK za saglasnost za prelaz 50 osoba
iz Kljua za Novsku u organizaciji MKCK. Br: 11-1/01-420., od 21. VII. 1993.
534
HMDCDR. Fond SUP Okuani. Kut. Mijeana graa. Dopis MKCK o transferu 24 osobe iz Prijedora i Sanskog mosta. Br: 93/226., od 18. VIII. 1993.
535
HMDCDR. Fond SUP Okuani. Kut. Mijeana graa. Depea CSB Banja Luka SUP-u Okuani za
saglasnost za prelaz 36 osoba iz Prijedora do Novske u organizaciji MKCK. Br: 11-1/01-443/93.,
530
171
ciljem od 6 osoba iz Prijedora je proao 23. novembra 1993.536

U zagrebakom Veernjem listu stoji da je preko Crvenog kria 6. jula 1993.
u Dragali kod Nove Gradike dolo 166 civila Hrvata i Bonjaka iz Banja Luke, B.
Gradike i Prijedora, ena, djece i staraca.537
O razaranju i protjerivanju sa podruja Prijedora govori se i u Redovnom borbenom izvjetaju komande 1. krajikog korpusa: Pojedini vojni obveznici muslimanske narodnosti trae da napuste jedinice poslije dejstava u Kozarcu, Kljuu i
Sanskom Mostu. Oni izraavaju nezadovoljstvo velikim razaranjima u njihovim mjestima. Na moral boraca najnepovoljnije utie to se u jedinicu nerado prihvataju muslimani i Hrvati koji su se odazvali mobilizaciji, kao i v/o srpske nacionalnosti koji su
ranije izbjegavali vojnu obavezu. Ovome doprinose i javni istupi nekih elnika SDS-a
AR Bosanske Krajine koji preko sredstava informisanja zagovaraju iseljavanje i protjerivanje svih muslimana i hrvata sa ovih podruja.538
Koliko su srpske vlasti nastojale na sve naine trajno protjerati nesrpsko stanovnitvo, najbolje se vidi iz raznih nelegalnih akata koji su imali diskriminatorski karakter.539 U cilju onemoguavanja povratka izbjeglih i prisilno raseljenih lica sa teritorije
pod kontrolom srpskih vlasti donesena je odluka broj 03/507 od 2. juna 1992. godine, a objavljena u Slubenom Glasniku srpskog naroda u BiH br. 8 od 8. juna 1992.
godine. U odluci se u lanu 1. kae da su sva lica koja su iselila sa prostora Srpske
Republike BiH duna da se vrate do 20. maja 1992. godine i jave kriznim tabovima
optina koja su pod kontrolom srpskih vlasti. U lanu 2. se govori da pravo povratka
imaju ona lica koja nisu djelovala suprotno interesima Srpske Republike BiH. Iz ovog
se jasno vide namjere da se trajno onemogui povratak nesrpskom stanovnitvu iz
razloga to je onemoguen povratak onim koji nisu radili u interesu Srpske Republike BiH. U ovoj odluci nigdje nema koji su to interesi Srpske Republike BiH, ko je
taj ko utvruje ta je to interes Srpske Republike BiH i ovim je data mogunost kriznim tabovima da mogu nesmetano provoditi politiku trajnog nestanka nesrpskog
stanovnitva sa prostora koji oni kontroliu. lanom 4. iste odluke predvieno je da
od 27. VII. 1993.
HMDCDR. Fond SUP Okuani. Kut. Mijeana graa. Depea CSB Banja Luka SUP-u Okuani za
saglasnost za prelaz 6 osoba iz Prijedora za Novsku u organizaciji MKCK. Br: 11-1/01-1041/93.,
od 23. XI. 1993.
537
Nastavlja se etniko ienje, Veernji list, (Zagreb) br: 10.728., od 8. VII. 1993., str. 8.
538
AIIZ, inv. br. 2-4685, Redovni borbeni izvjetaj Komande 1.KK, op. str. pov. br. 44-1/155, od 31. V.
1992.
539
Mujo Begi, Genocid u Kljuu, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog
prava, Sarajevo, 2012, str. 175.
536
172
svi oni koji do 20. maja 1992. godine ne obrazloe, odnosno ne opravdaju svoj povratak kriznom tabu, nemaju pravo na dravljanstvo Srpske Republike BiH. Izbjeglim
osobama istom odlukom oduzima se pravo na zdravstveno i penziono osiguranje, a
privatna imovina ovih osoba koristie se za potrebe odbrane Srpske Republike BiH.
Krizni tabovi ovom odlukom su nadleni za koritenje i upotrebu imovine. Ova odluka je u svojoj osnovi diskriminatorska, suprotna meunarodnim konvencijama i
drugim pravnim aktima. Ovim se ograniavaju i onemoguavaju prava na raspolaganje privatnom imovinom, neogranieno i slobodno kretanje i pravo na slobodan
izbor mjesta ivljenja.540
Rukovodstvo tzv. srpske optine Prijedor je donosei diskriminatorske odluke
nastojalo ubrzati prisilno naputanje Prijedora od strane Bonjaka i Hrvata. Ve poetkom maja 1992. godine poinje otputanje Bonjaka i Hrvati iz javnih institucija
i preduzea. Bonjaci i Hrvati koji nisu potpisali izjavu o lojalnosti srpskoj dravi,
otputeni su s rukovodeih poloaja u drutvenim ustanovama i preduzeima.541 Sve
ove aktivnosti koje su preduzimale srpske vlasti imale su za cilj ubrzano naputanje opine Prijedor od nesrpskog stanovnitva. U svojim Izvjetajima SJB Prijedor
je izvjetavao CSB Banja Luka o broju Bonjaka i Hrvata koji su ostali u Prijedoru.
Tokom 1993. godine obavljen je interni popis iz kojeg se vidi broj graana nesrpske
nacionalnosti koji su ostali u Prijedoru. Kozarski vjesnik je 2. jula 1993. objavio lanak pod naslovom Ko smo i koliko nas je, u kojem su navedeni nezvanini rezultati popisa stanovnitva za opinu Prijedor, koji je izvren neto prije toga u sklopu
popisa stanovnitva u opinama tzv. Republike Srpske. U tom lanku se navodi da
su od 65.551 stanovnika u optini, njih 53.637 pravoslavci, 6.124 muslimani, a 3.169
katolici. Pretresno vijee je miljenja da gore navedeni brojevi, koje odbrana nije osporila, pokazuju kako je uasavajue efikasna bila kampanja deportacije nesrpskog
stanovnitva koju je potaknuo SDS. Ne samo da je ukupni broj stanovnika u optini
smanjen za gotovo 60%, nego su i muslimanska i hrvatska nacionalna grupa desetkovane, i to za 87,6% odnosno 49,8%. Novi popis stanovnitva je pokazao da je optina Prijedor transformisana u praktino isto srpsku optinu sa 96,3% srpskog stanovnitva. Zajedniki cilj stvaranja srpske optine konano je ostvaren.542 Bonjaci i
Hrvati koji su prisilno morali napustiti opinu Prijedor prethodno su morali odjaviti
boravite u Prijedoru. Prema podacima SJB Prijedor broj prijava za odjavu prebivalita bio je razliit i svakim danom sve vie Bonjaka i Hrvata je podnosilo zahtjeve.
S lubeni glasnik srpskog naroda u BiH br. 8.
Rjeenjem broj 02-111-148/92 od 8. juna 1992. godine dunosti je razrijeen direktor Kozaraputeva
Husein Redi. Slubeni glasnik optine Prijedor br. 2/92, str. 61.
542
540
541
173
Trenutno, na dan 16.08.1992. godine SJB Prijedor je na zahtjev graana odjavila

prebivalite za 13.180 graana koji su to zahtjevali u skladu sa pozitivnim zakonskim
propisima.543 Prema podacima iz Izvjetaja o radu SJB Prijedor za posljednjih devet
mjeseci 1992. godine 17.167 osoba je odjavilo prebivalite radi iseljenja.544
U suenjima pred MKSJ a posebno u predmetu MKSJ protiv Radoslava Branina,
utvreno je, van razumne sumnje: (...) da je iskljuiva namjera vlasti bosanskih Srba
pri prisilnom premjetanju bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata unutar ARK-a
i van ARK-a bila da osiguraju trajan odlazak tih stanovnika. Na to ukazuje injenica
da su njihovi domovi, radnje i vjerski objekti razoreni, a njihova imovina konfiskovana ili bez naknade predata u posjed Srpskoj Republici BiH. Nema sumnje da su vlasti bosanskih Srba smatrale da e etniko ienje biti uspjeno samo ako se bosanski
Muslimani i bosanski Hrvati trajno uklone.545 O broju osoba koje su prisilno napustile opinu Prijedor u ljeto 1992. godine u Izvjetaju SJB Prijedor navedeno je: Od poetka oruanih sukoba na podruju optine Prijedor pa do 16. augusta 1992., prema
nedovoljno provjerenim podacima, optinu Prijedor je napustilo oko dvadeset hiljada
graana uglavnom muslimanske i hrvatske, ali i srpske nacionalnosti, svih starosnih
doba oba pola. (...) O ovoj grupaciji graana SJB ne posjeduje nikakve evidencije jer
(...) nisu koristili zakonom propisani postupak za odjavu prebivalita graana. Na dan
16. augusta 1992. godine (kao u tekstu) SJB je zaprimila i pozitivno rijeila 13.180 zahtjeva za odjavu prebivalita graana uglavnom muslimanske nacionalnosti, koji su
izrazili volju za odlazak u Republiku Sloveniju ili druge zemlje zapadne Evrope.546
Najprecizniji podatak o broju prisilno iseljenih Bonjaka i Hrvata nalazimo u Izvjetaju SJB Prijedor: (...) U izvjetaju MUP-a iz 1993. se navodi da se iz optine Prijedor
iselilo 42.000 Muslimana i 2.000 Hrvata, a doselilo priblino 14.000 Srba.547
Skoro potpuno nasilno protjerivanje Bonjaka i Hrvata iz opine Prijedor okonano je krajem 1995. godine kada su nasilno protjerani skoro svi oni koji su bili u Prijedoru u periodu 1992-1995. godine. Veoma mali broj Bonjaka i Hrvata je ostao na
podruju opine Prijedor 1996. godine. U konanici se moe zakljuiti da su srpske
vlasti opine Prijedor u potpunosti provele strateki cilj o 2% graana nesrpske nacionalnosti u opini Prijedor. Nakon agresije na podruje opine Prijedor procjena je
da se trajno vratilo i ivi oko 15.000 Bonjaka i Hrvata.
IIZ, inv. br. 2-4688, SJB Prijedor, Izvjetaj i prihvatni centri na podruju optine Prijedor.
A
AIIZ, inv. br. 2-4689, Izvjetaj o radu SJB Prijedor za poslednjih 9 mj. 1992.
545
546
547
AIIZ, inv. br. 2-4692, CSB Banja Luka, Pregled odseljenih i doseljenih graana sa podruja koji pokriva ovaj sektor, Banja Luka, maj 1993.
543
544
174
V DIO
UNITAVANJE ISLAMSKIH I KATOLIKIH
VJERSKIH OBJEKATA
V.1. Unitavanje damija na podruju opine Prijedor

Karakteristika ratova koji su voeni na prostoru bive Jugoslavije, izmeu ostalog bilo je masovno unitavanje kulturno-historijskih i vjerskih objekata.548 Kada je u
pitanju agresija na R BiH, sa sigurnou moemo rei da je u R BiH porueno najvie
vjerskih objekata. Prema podacima Islamske zajednice u BiH uniteno je 614 damija, 557 mesdida, 954 mekteba, 15 tekija, 90 turbeta, te 1.425 vakufskih objekata.
Prema podacima Katolike crkve u BiH potpuno su unitene ili oteene 353 crkve,
227 kapela, 30 samostana i 164 groblja.549 Mnogi od oteenih ili sruenih objekata
bili su kulturno-historijski spomenici, pa je teko i procijeniti kolika je teta uinjena njihovim unitavanjem.550 Postavlja se pitanje zato su unitavani vjerski objekti
muslimana i katolika. Odgovor je jasan, trebalo je unitavajui vjerske objekte i druge spomenike koji se identificiraju sa Bonjacima i Hrvatima i drugim nesrbima,
unititi svjedoanstvo o postojanju primarno Bonjaka-muslimana i Hrvata-katolika na ovim prostorima. Unitavajui zatiene objekte, nije unitavana bonjaka i
hrvatska kultura kao pojedinana, nego je unitavana svjetska batina, jer su one dio
svjetske kulture. Na prostoru Bosanske krajine nastojali su se ukloniti svi materijalni
dokazi o postojanju drugih naroda, izuzev srpskog. Sistematino su paljeni, minirani ili rueni i uklanjani vjerski i kulturno-historijski spomenici nesrba. Poinioci
itanje zatite kulturnih dobara u oruanim sukobima regulirano je Konvencijom za zatitu kulP
turnih dobara u sluaju oruanog sukoba (dalje u tekstu Konvencija) iz 1954. godine. U lanu 1.
Konvencije pod kulturnim dobrima smatra se: a) pokretna i nepokretna dobra, koja su od velikog
znaaja za kulturnu batinu naroda, kao: spomenici arhitekture, umjetnosti ili historije, vjerski ili
lajiki, arheoloka mjesta, skup graevina, koje su kao cjelina od historijskog ili arheolokog interesa, umjetnika djela, rukopisi, knjige i drugi predmeti umjetnikog, historijskog ili arheolokog
interesa, kao i naune kolekcije i vane kolekcije knjiga, arhiva ili reprodukcija naprijed navedenih
dobara; b) zgrade, ija je glavna i efektivna namjena da uvaju ili da izlau pokretna kulturna dobra
navedena u alineji a), kao: muzeji, velike biblioteke, arheoloka skladita, kao i skladita odreena
za sklapanje pokretnih kulturnih dobara navedenih u alineji a) u sluaju oruanih sukoba; c) centri
u kojima se nalazi znaajan broj kulturnih dobara, koja su navedena u alinejama a) i b), takozvani
centri u kojima su sakupljeni kulturni spomenici. Zbirka propisa, Meunarodne Konvencije o ratnom pravu i sigurnosti, ZONO, Zagreb, 1979, str. 252.
549
Vidi vie u Muharem Omerdi, Prilozi izuavanju genocida nad Bonjacima, El-Kalem, Sarajevo,
1999, i Raspeta crkva u Bosni i Hercegovini unitavanje katolikih sakralnih objekata u Bosni i
Hercegovini (1991.-1996.), gl. urednik Ilija ivkovi, Banja Luka, Mostar, Sarajevo, Zagreb, 1997.
550
Neprocjenjiva teta je nanesena unitavanjem ili oteenjem Gazi Husrev-begove damije, Careve damije, Ali-paine damije, damije Magribije, Alada i Careve damije u Foi, Fethije, Karadoz-begove damija, Ferhadije i Arnaudije u Banjoj Luci, Emin Turhan-begove damije u Ustikolini, katolikih crkava u Banjoj Luci, Sasini, urkovcu i drugim mjestima u kojima su ivjeli
Hrvati-katolici.
548
177
i naredbodavci ruenja vjerskih objekata esto su se izjanjavali kao vjernici. Ruei

vjerske objekte pokazali su se i kao bogohulnici i kao barbari a ne vjernici. Znaajnu
ulogu u stvaranju mrnje prema islamu i muslimanima odigrali su srpski intelektualci koji su nastojali da stvore krive predodbe o muslimanima kao stranom, tuem,
inferiornom i prijeteem faktoru. U pripremnoj fazi se odigralo stvaranje antiislamske atmosfere koja je omoguila potonje skliznue u genocid nakon to je izbio otvoreni sukob aprila 1992. godine u Bosni i Hercegovini.551 Prema podacima iz vjerskih
zajednica samo na podruju banjalukog i bihakog muftijstva srueno je 205 damija.552 Prema knjizi Raspeta crkva u Bosni i Hercegovini na podruju Banjaluke
biskupije su stradala 204 katolika objekta. Potpuno je uniteno 56 katolikih crkava,
kapela, samostana, upnih kua i ostalih upnih objekata, 65 ih je teko oteeno,
a 83 manje oteeno. Ukupno je oteeno ili uniteno 98 % crkava i kapela te 33 %
drugih crkvenih zgrada, samostana i upnih pastoralnih centara. Dio crkvene nepokretne i pokretne nasilno je otet.553
Unitavanje islamskih i katolikih vjerskih objekata na podruju opine Prijedor te ubijanje vjerskih slubenika dio je namjere da se sa ovog podruja potpuno
ili djelimino uklone. Na podruju opine Prijedor 1992. godine bile su 32 damije,
17 mesdida, 32 imamske kue ili stana, 30 gusulhana, 28 abdesthana, 6 poslovnih
prostora i 36 pomonih (dvorinih objekata). Tri odbora IZ-e, Kozarac (16 demata), Prijedor (15 demata) i Ljubija (1 demat).554 Veina ovih objekata je potpuno
unitena ili oteena sa veim ili manjim stepenom oteenja. Istodobno, na podruju opine Prijedor svi pravoslavni vjerski objekti su ostali neoteeni. Unitavanje
islamskih i katolikih vjerskih objekata bilo je planirano i organizirano. U veini
sluajeva, unitavanje i devastacija ovih vjerskih objekata izvrena je od strane pripadnika vojnih ili policijskih jedinica, paljenjem, miniranjem ili na druge naine.
Nadlene institucije (policija i sudovi) ni u jednom sluaju nisu otkrile niti kaznile
poinioce ovih kaznenih djela. Iako su vjerski i kulturno-historijski objekti zatieni
od ratnih djelovanja, oni su ipak najee bili direktni ili indirektni ciljevi agresivnih
Norman Cigar, Uloga srpskih orijentalista u opravdanju genocida nad Muslimanima Balkana, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava u Sarajevu, Sarajevo, 2000,
str. 23.
552
Vidi vie u Muharem Omerdi, Prilozi izuavanju genocida nad Bonjacima, El-Kalem, Sarajevo,
1999.
553
Raspeta crkva u Bosni i Hercegovini unitavanje katolikih sakralnih objekata u Bosni i Hercegovini
(1991.-1996.), gl. urednik Ilija ivkovi, Banja Luka, Mostar, Sarajevo, Zagreb, 1997, str. 105, 164.
554
Muharem Omerdi, Prilozi izuavanju genocida nad Bonjacima (1992.-1995.), Rijaset islamske zajednice u BiH, Sarajevo, 1999, str. 109-114.
551
178
djelovanja. Posljedice takve velikosrpske politike su velika razaranja vjerskih, kulturno-historijskih objekata i objekata infrastrukture i stanovanja muslimana i katolika
na prostoru opine Prijedor. U procjeni bezbjedonosne situacije na podruju opine Prijedor koju je uradila SJB Prijedor navedeno je unitavanje muslimanskih vjerskih objekata: Dolo je do nekontrolisanog razvlaenja i unitavanja imovine, pljaki, zloupotreba, paljevina, miniranja privatnih objekata te vjerskih objekata drugih
konfesija. Na osnovu svega toga moe se konstatovati da na podruju optine Prijedor trenutno ne postoji ni jedan muslimanski vjerski objekat, a da je preko 80%
stambenih objekata ove populacije stanovnitva razoreno, opljakano i uniteno.555
Sistematski i planski unitavajui sve ono to je graeno stoljeima, nanesena je neprocjenjiva teta vjerskom i kulturnom naslijeu muslimana i katolika. U suenjima
pred MKSJ za zloine poinjene na podruju opine Prijedor utvreno je da: razaranje odnosno nanoenje tete vjerskim objektima, na primjer oznaavanje muslimanskih i hrvatskih kua za ruenje, razaranje vjerskih objekata nesrba i zaravnavanje terena na tom mjestu, te korienje toga mjesta zatim kao parkiralita, pokazuju
da su te radnje vrene s namjerom diskriminacije na rasnoj, vjerskoj ili politikoj osnovi.556 Prilikom napada na Kozarac pazilo se da se ne nanese teta srpskoj imovini.
U presudi MKSJ u predmetu Duko Tadi navodi se: (...) za razliku od damije, srpska pravoslavna crkva je preivjela napad i kasnije unitavanje.557 Ruenjem vjerskih
objekata na podruju opine Prijedor od strane srpskih snaga trebala se poslati jasna
poruka da nesrpsko stanovnitvo ne moe i nema mjesta za ivot u zajednitvu. Ruenjem damija i crkava kao vjerskih objekata nije samo pokuano unitenje vjerske
tradicije i prakse, ruenjem se pokualo pokazati da suivot, tolerancija i zajedniki
ivot na ovim prostorima nije mogu. Ruenjem vjerskih objekata od strane onih
koji su na ratita ispraani uz vjerske blagoslove predstavlja apsurd. Mi se pitamo,
zar vjernici bilo koje konfesije mogu ruiti mjesta gdje se podstie vjera, ljubav, tolerancija. Oigledno je na primjerima ruenja vjerskih objekata na podruju opine
Prijedor od strane srpskih vojnika da istinske i prave vjere nema u srcima onih koji
su to inili. Ruenjem damija i crkava i nasilnim progonom vjernika iz njihovih domova nastojalo se da damije i crkve nikad vie ne budu podignute, a nasilno protjerani da se nikada ne vrate u svoje domove. Pored damija i katolikih crkava uniteni
su mesdidi, kapelice, imamske i kue svetenika. Devastacije nisu bila poteena ni
mezarja i katolika groblja. Mezarja u Rizvanoviima, Kozarui, arakovu i u dru IIZ, inv. br. 2-4675, SJB Prijedor, Procjena bezbjedonosne situacije, septembar 1993.
A
ICTY, Presuda u predmetu Branin, paragraf 1024.
557
555
556
179
gim mjestima skoro da su potpuno unitena ili oteena. Meu onima koji su prvi
bili ubijani su vjerski slubenici.558 Ubijena su petorica imama i 2 katolika sveenika. U arakovu, pred damijom, 23. jula 1992. godine, zajedno sa svojih devet dematlijama ubijen je Sulejman ef. Dizdarevi. Njegovi posmrtni ostaci pronaeni su u
masovnoj grobnici Tomaica. Hasan ef. Belija imam iz Ljubije odveden je 5. juna u
kasarnu u Prijedoru, da bi 25. juna 1992. bio odveden u logor Omarska i jo se vodi
kao nestala osoba. eman ef. Rasim imam iz Zecova 23. juna 1992. odveden je u logor Keraterm, a 5. augusta nezakonito zatoen u logor Omarska odakle je odveden
na lokalitet jame Hrastova glavica i ubijen zajedno sa 124 nezakonito zatoena logoraa iz logora Omarska. ogi ef. Safet imam u dematu Garibi u Kozarcu odveden
od strane srpskih vojnika krajem maja 1992. i vodi se kao nestala osoba.559 Softi ef.
Hamid, imam u dematu Kamiani zarobljen je na Kozari od srpskih vojnika krajem
maja 1992. i nezakonito zatoen u logor Omarska gdje je muen, a zatim ubijen 15.
juna 1992. godine. Njegovi posmrtni ostaci pronaeni su u masovnim grobnicama
Tomaica i Jakarina kosa.560
periodu agresije na Bosnu i Hercegovinu ukupno su ubijene 102 osobe iz Islamske zajednice BoU
sne i Hercegovine i to: 6 glavnih imama, 61 imam, jedna mualima, 4 profesora, 1 studentica FIN
(Fakultet islamskih nauka), 15 uenika Gazi Husrev-begove medrese, jedan mujezin, 3 svrenika
Gazi Husrev-begove medrese, 5 penzionisanih imama, 5 slubenika zaposlenih pri IZ Bosne i Hercegovine. Vidi vie u: Muharem Omerdi, Imami ehidi, Udruenje Ilmije, Sarajevo, 2005. Tokom
agresije na prostoru Bosanske krajine ubijena su estorica sveenika (Ivan Grgi, Petar Jurendi,
Marko ali, Filip Lukenda, fra Alojzije Atlija, mr. Tomislav Matanovi) i jedna asna sestra (Cecilija Grgi). Ubijeni su, odnosno umrli nakon tekih zlostavljanja, a sveenik Ratko Grgi odveden je iz svog upnog stana jula 1992. godine i do sada nije pronaen. http://www.bkbih.ba/info.
php?id=36
559
M. Omerdi, nav. dj. str. 321-336.
560
Muharem Omerdi, Ubijeni i zatoeni imami na podruju Bosanske krajine (1992-1995), Zbornik
radova, Zloini u Bosanskoj krajini za vrijeme agresije na R BiH 1991-1995, Sarajevo, 2011, str.
762-792 i Podaci INO BiH-Podruni ured Biha.
558
180
Tabela 1. Poruene damije, mesdidi, imamske kue i poslovni prostori na podruju

opine Prijedor561
Alii-Forii
Alii-Softii
-
Imamska kua/
stan
1
1
1
1
1
1
Poslovni
prostor
1
1
Garibi
Grozdanii
Gomjenica
1
-
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
Hegii
Hrustii
Srednji
Jakupovii
Kararii
Kenjari
-
1
-
1
1
1
1
1
r/b
Damija
mesdid
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
Aliii
Bastasi
Biani
Brani
Breziani
arakovo
arijska damija u Prijedoru
arijska damija u Kozarcu
ejreci
ela
Dera
Donja Puharska
Duraci
Damija u Starom gradu-Prijedor
Gornji Jakupovii
Gornja Puharska
Hadii-damija
Hambarine-nova damija
Hambarine-stara damija
Hrnii
-
28.
29.
30.
31.
32.
33.
34.
35.
Kalata
Kamiani
Kevljani
Kozarua
Ljubija
561
Medlis IZ Prijedor, Informacija o imovini IZ-e na podruju opine Prijedor, oktobar 2000.
181
36.
37.
38.
39.
40.
41.
42.
43.
44.
45.
46.
Mujkanovii
Mutnika damija
Rakovani
Rizvanovii
Trnopolje
Zagrad
Zecovi
Mahmuljini
Matrii
Sivci
Suhi brod
-
1
1
1
1
1
1
1
.
1
1
-
Damiju u Aliiima su zapalili i minirali 10. augusta 1992. godine srpski vojnici.
Pretpjela je teka oteenja.
Poruena i oteena damija u Aliiima562

Staru drvenu damiju u Bastasima srpski policajci su nekoliko puta zapalili. Jednom se sama ugasila a drugi put su je ugasili mjetani koji nisu bili protjerani. Konano, septembra 1994. godine damija je unitena paljenjem i miniranjem.563
otografije poruenih damija na podruju opine Prijedor su iz arhiva Medlisa IZ Prijedor i KoF
zarac i uz njihovu saglasnost se objavljuju.
563
M. Omerdi, nav. dj. str. 112.
562
182
Mjesto zapaljene i poruene damije u Bastasima

Tokom napada srpskih snaga na Biane 20. jula 1992. godine zapaljena je damija, a kasnije je miniran i poruen minaret. Ovo je potvreno i u presudi MKSJ u
predmetu Milomir Staki: Dana 23. jula 1992. ili priblino tog datuma, svjedok S je
izvrio pregled oteenja damije u Bianima. Izjavio je da je ostala bez krova i minareta. Na damiji su se vidjeli i tragovi paljenja.564
Poruena i oteena damija u Bianima

564
183
Krajem maja 1992. godine miniran je minaret i potpuno oteena damija u Branima.
Poruena i oteena damija u Branima

Damija u Brezianima je zapaljena i minirana 1992. godine. Naknadno je uklonjen ostatak damije, a prostor poravnat.
Mjesto zapaljene i poruene damije u Brezianima

184
Damija u arakovu je zapaljena 23. jula 1992. godine. Pred damijom je ubijen
imam Sulejman ef. Dizdarevi zajedno sa svojim dematlijama, a posmrtne ostatke
su pokuali spaliti.
Poruena i oteena damija u arakovu

arijsku damiju u Prijedoru srpski vojnici zapalili su 30. maja 1992. godine. U
potpunosti je izgorjela zajedno sa damijskim inventarom. Nakon toga zloinci su
uklonili i odvezli ostatke sruene damije, poruili su niane i unitili mezarje.
Mjesto zapaljene i poruene arijske damije u Prijedoru

185
Damija u ejrecima je prvo granatirana 31. maja 1992. godine i tom prilikom
krov i minaret su oteeni. Nakon toga je miniran i poruen minaret usljed ega je
dolo do tekog oteenja i unitavanja damije.
Poruena i oteena damija u ejrecima

Damija u eli je nekoliko puta paljenja od strane zloinaca, u oktobru 1992. godine ponovo je zapaljena ali uvijek se gasila. Konano su srpski vojnici 15. januara
1993. godine minirali minaret, a kasnije i damiju, koja je potpuno unitena.
Poruena damija u eli

186
Damija u Deri-Kozarac prvo je zapaljena, a nakon toga je potpuno sruena eksplozivom. Dio materijala od damije je odvezen, a dio je ostao na mjestu ruenja.
Mjesto zapaljene i poruene damije u Deri

Damija u Donjoj Puharskoj je minirana 31. augusta 1992. godine. Prilikom pada minareta na kuu Osmana ef. Kusurana poginuli su Zikrija Kusuran i njegova supruga Kamila. Damija je potpuno poruena, a materijal uklonjen.
Mjesto poruene damije u Donjoj Puharskoj

187
Damija u Duracima je prvo zapaljena, a kasnije je miniran i poruen minaret.
Zapaljena i oteena damija u Duracima

Mesdid u Gomjenici je zapaljen 1992. godine i pretrpio je znatna oteenja.
Zapaljeni mesdid u Gomjenici

188
Kao i ostale kozarake damije i damija u Gornjim Jakupoviima je zapaljena, a

kasnije minirana i unitena.
Zapaljena i oteena damija u Gornjim Jakupoviima

Damija u Gornjoj Puharskoj je zapaljena 1992. godine, minirana je i poruena u
januaru (uoi pravoslavnog Boia) 1993. godine.
Zapaljena i oteena damija u Gornjoj Puharskoj

189
arijska damija u Kozarcu je zapaljena 27. maja 1992. godine, nakon toga je
minirana i potpuno unitena. S njom je uniten i kompleks niana koji su bili uz nju.
Zapaljena i minirana arijska damija u Kozarcu

Damija u Hadiima, koja nije bila dovrena, znatno je oteena a dio graevinskog materijala je opljakan.
Oteena i opljakana damija u Hadiima

190
Damija u Hambarinama je granatirana prilikom napada srpskih snaga 22. maja

1992. godine i znatno oteena, a kasnije u ljeto 1992. godine miniran je i poruen
minaret. Ostatak damije je miniran i poruen 1996. godine.
Ostaci zapaljene i minirane damije u Hambarinama

Stara damija u Hambarinama zapaljena je 20. jula 1992. godine i potpuno unitena.
Zapaljena stara damija u Hambarinama

191
U naselju Hrnii srpski vojnici su minirali minaret; usljed pada oteena i unitena je kompletna damija.
Minirana damija u Hrniima

Damija u Kalati zapaljena je prilikom napada na Kozarac, a kasnije je minirana.
Usljed ruenja minareta potpuno je unitena damija.
Zapaljena i poruena damija u Kalati

192
Damija u Kamianima je kao i sve kozarake damije zapaljena nakon ulaska

srpske vojske u Kozarac. Nakon to je izgorjela, zloinci su minirali minaret. Zidovi
su urueni nakon pada minareta. Damija je potpuno unitena.
Zapaljena i minirana damija u Kamianima

U naselju Kevljani damija je zapaljena, a kasnije minirana i poruena.
Zapaljena i minirana damija u Kevljanima

193
Damija u Kozarui zapaljena je prilikom napada na Kozarac, a kasnije je minirana.
Zapaljena i minirana damija u Kozarui

Damija u Ljubiji je zapaljena, da bi 14. marta 1993. godine u ranim jutarnjim
satima bila minirana i poruena.
Zapaljena i unitena damija u Ljubiji

194
Damija u Mujkanoviima je minirana i potpuno unitena. Usljed pada minareta

dolo je do oteenja zidova damije.
Zapaljena i minirana damija u Mujkanoviima

Mutnika damija u Kozarcu je prije agresije na R BiH bila nacionalni spomenik
(pod zatitom drave). Zloinci su je zapalili, a minaret su minirali i poruili. Damija je pretrpjela velika oteenja, ostali su samo zidovi damije.565
Zapaljena i minirana Mutnika damija u Kozarcu

565
T. Hadi, nav. dj., str. 36.
195
Damija u Rakovanima je zapaljena prilikom napada na ovo naselje, a potom su

srpski vojnici poruili minaret i potpuno unitili damiju.
Zapaljena i unitena damija u Rakovanima

Damiju u Rizvanoviima srpski vojnici su 20. jula 1992. godine pokuali poruiti gaajui je projektilima iz runih bacaa, a nakon toga su je zapalili. Neto kasnije minaret je miniran i poruen, a 1996. godine i damija je minirana i potpuno
poruena.
Ostaci zapaljene i poruene damije u Rizvanoviima

196
U naselju Sivci srpski vojnici su spalili mekteb.
Ostaci spaljenog mekteba u Sivcima

Damija u Starom gradu zapaljena je i do temelja poruena. Nakon ruenja, materijal je odvezen na razliite lokacije van grada. Na lokalitetu damije ostali su temelji i sedam polomljenih niana.
Mjesto poruene damije u Starom gradu

197
U naselju Trnopolje zloinci su zapalili damiju i nakon toga su je minirali. Damija je potpuno unitena.
Zapaljena i minirana damija u Trnopolju

Damiju u Zagradu (Zagradska damija) srpski vojnici zapalili su 30. maja 1992.
godine. Minirana je 1. juna 1992. godine i nakon toga uklonjen je sav materijal. Porueni su niani i odvezeni zajedno sa materijalom od damije.
Mjesto poruene damije u Zagradu

198
Damija u Zecovima je zapaljena, a nakon toga je miniran i poruen minaret.
Ostaci spaljene i minirane damije u Zecovima
199
V.2. Unitavanje katolikih crkava na podruju opine Prijedor

Srpske vojne i policijske snage su na podruju opine Prijedor potpuno ili djelomino unitile sve katolike crkve, kapelice i upne kue. Ruenje crkava i bogomolja razliitih vjerskih zajednica trebalo je biti i dokaz kako one u ovoj zemlji vie
ne mogu postojati jedne pored drugih. I prije, u povijesti, i drugdje u svijetu ruene
su i unitavane bogomolje da bi se poslala odreena poruka. Teko je, meutim, nai
primjer s kojim bi se, po jaini svoje poruke i razornosti injenica ovog ruenja, dala
usporediti. Tako su sruene crkve, protiv volje Crkve, postale jedna od karika u lancu
poruka mrnje i iskljuivosti, to poput bauka krui ovom zemljom ostavljajui pusto u ljudskim duama.566
Pored ruenja katolikih crkava na podruju opine Prijedor ubijani su katoliki sveenici. Katoliki sveenici Tomislav Matanovi i Ivan Grgi ubijeni su u opini Prijedor. Veleasni Ivan Grgi upnik upe Ravska je 8. novembra 1992. godine
odveden iz upnog dvora i ubijen u Gornjoj Ravskoj, a njegovi posmrtni ostaci su
pronaeni i ekshumirani u rejonu rudnika Ljubija-Kipe. upnik Prijedora Tomislav
Matanovi je, zajedno sa svojim roditeljima, odveden 19. septembra 1995. godine od
strane srpske policije SJB Prijedor i ubijen u Bianima. Njegovi posmrtni ostaci su
pronaeni u bunaru i ekshumirani 5. septembra 2001. godine.567
Mjesto pronalaska posmrtnih ostataka ubijenog sveenika Tomislava Matanovia

- grobnica Bunar-Biani568
aspeta crkva u Bosni i Hercegovini unitavanje katolikih sakralnih objekata u Bosni i Hercegovini
R
(1991.-1996.), gl. urednik Ilija ivkovi, Banja Luka, Mostar, Sarajevo, Zagreb, 1997, str. 104-105.
567
Isto, str. 104-105.
568
566
200
Slika: Rudnik Ljubija (Kipe), mjesto gdje je ubijen sveenik Ivan Grgi569
Tabela 2. Sruene i oteene crkve, kapelice i ostali crkveni objekti
na podruju opine Prijedor
r/b
1.
upne i filijalne crkve

urkovac
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
Ljubija
Donja Ravska
Prijedor
Brievo
Tomaica
Kozarac
kapelice
Kapelica sv. Ante u
Gornjem Volaru
Kapelica na groblju sv.Roka
u Gornjem Volaru
Kapelica na groblju Jabuice
-
upne kue/stan/dvorana
1
1
Gornja Ravska
1
1
-
upnu crkvu u Prijedoru je minirali su srpski vojnici. Nakon to je eksplozijom

sruena, zloinci su potpuno uklonili ostatke i poravnali prostor. Kako je poruena
ova crkva utvreno je pred MKSJ u predmetu Milomir Staki: Pretresno vijee konstatuje da je katolika crkva u Prijedoru dignuta u vazduh 28. augusta 1992. u ranim
jutarnjim satima. Prije nego to je unitena, policija i vojska su u toj crkvi u vie na569
aspeta crkva u Bosni i Hercegoviniunitavanje katolikih sakralnih objekata u Bosni i Hercegovini

R
(1991.-1996.), gl. urednik Ilija ivkovi, Banja Luka, Mostar, Sarajevo, Zagreb, 1997, str. 128.
201
vrata sproveli pretres. Vojnici su uporno tvrdili da se u njenom zvoniku nalazi snajperista. Dana 28. augusta 1992., otprilike u 01:00 sati, grupa vojnika i policajaca je digla crkvu u vazduh. ula se jaka eksplozija i kroz vazduh su poletjeli komadi uta.570
U crkvenom dvoritu je bila vjeronauna dvorana koju su zloinci krajem septembra
1995. godine opljakali, a nakon toga poruili.
Ostaci poruene crkve u Prijedoru571

upna crkva i upna kua u urkovcu su temeljito opljakane i devastirane, a
3. marta 1993. godine zloinci su minirali i potpuno poruili dva crkvena tornja, te
glavni dio crkve unitili eksplozijom. Uniteno je i groblje u urkovcu.
570
571

Franjo Mari, Anto Orlovac, Banjaluka biskupija u slici i rijei od 1881. do 2006., Biskupski ordinarijat, Banja Luka, 2006, str. 129.
202
Ostaci minirane crkve u urkovcu572

Nakon to su srpski vojnici izvrili zloine nad Hrvatima Brieva, 29. jula 1992.
godine unitena je katolika crkva u Brievu. Prvo su zloinci zapalili crkvu, nakon
ega je dolo do uruavanja krovita, a zvonik crkve je oteen protuoklopnim projektilima.
Ostaci poruene crkve u Brievu573

S lika preuzeta sa: http://www.biskupija-banjaluka.org/dekanati_/bi_surkovac.html, pristupljeno
25. oktobra 2014. godina.
573
F. Mari, A. Orlovac, nav. dj., str. 126.
572
203
Katolika crkva u Donjoj Ravskoj je zapaljena krajem jula 1992. godine a potom
unitena. Tokom jula 1992. godine katoliku crkvu u Ljubiji zloinci su opljakali,
opustoili, otetili i zapalili i ona je djelimino izgorjela. Izgorjeo je crkveni inventar
u unutranjosti crkve. Pastoralni centar su otetili i opljakali u julu i augustu 1992.
U selu Tomaica u novembru 1992. srpski vojnici sruili su filijalnu crkvu. Filijalna
crkva u Kozarcu teko je oteena u junu 1992.
Zloinci su pored katolikih crkava unitili i opljakali nekoliko kapelica i grobalja. U Gornjem Volaru kapela je potpuno opljakana a interijer uniten. U istom
selu je oteena i opljakana i grobljanska kapela sv. Roka. U Gornjoj Ravskoj, gdje je
sjedite upe, srpski ekstremisti su devastirali i opljakali upnu kuu. Grobljanska
kapelica na groblju Jabuica je teko oteena.
Ostaci poruene crkve u Donjoj Ravskoj574
574
Isto, str. 217.
204
VI DIO
UNITAVANJE MATERIJALNIH DOBARA
BONJAKA I HRVATA NA PODRUJU
OPINE PRIJEDOR
VI.1. Unitavanje i pljaka materijalnih dobara Bonjaka i

Hrvata na podruju opine Prijedor
Jedna od karakteristika agresije na R BiH jeste razaranje infrastrukturnih, privrednih i vjerskih objekata, te objekata za kolektivno i individualno stanovanje, kao i
drugih objekata. Posljedice ovih destruktivnih radnji su velike materijalne tete, bilo
da se radi o direktnim tetama (unitavanje, ruenje, paljenje, pljaka), bilo da se radi o indirektnim (gubici trita, prestanak rada, zaostajanje u tehnolokom razvoju
i drugo).575 U opini Prijedor su pripadnici srpskih vojnih i policijskih snaga izvrili
protupravno i bezobzirno razaranje i oduzimanje imovine Bonjacima i Hrvatima
velikih razmjera koje nije bilo opravdano vojnom nudom. Iako su bili svjesni da
su ove radnje zabranjene meunarodnim humanitarnim pravom, srpske snage su
to inile sa namjerom da trajno sprijee ivot nesrpskog stanovnitva na ovim prostorima. Komandovanje vojnim i policijskim snagama na podruju opine Prijedor
inili su oficiri koji su kroz svoje kolovanje bili upoznati sa enevskim konvencijama i time je njihova odgovornost vea.576 Za vrijeme napada na bonjaka i hrvatska
naselja srpske snage nisu iskljuivale civilne objekte. Upotrebom artiljerije, tenkova,
protuavionskih topova i drugih orua i oruja razorene su stambene zgrade, privatni objekti, kolski objekti, poslovne zgrade, elektrine mree, putne komunikacije i
drugo. Po uhodanom scenariju, iz agresije na R Hrvatsku pripadnici srpskih vojnih
i policijskih snaga su poslije granatiranja ulazile u nebranjena bonjaka i hrvatska
naselja pljakali te palili stanove, kue i poslovne prostore u vlasnitvu Bonjaka i
Hrvata s ciljem izazivanje straha i stvaranja takve atmosfere da nesrpsko stanovniS vaki rat koji ima ekspanzionistike ciljeve u sebi nosi i ekonomske motive. To je lahko argumentirati imajui na umu slijedee momente: a) svaki osvajaki rat, po definiciji, za primarni dugoroni
cilj ima zauzimanje tuih prostora, kao nezamjenjivog fiziko-materijalnog resursnog faktora opstanka, b) Nasilno osvajanje tuih prostora predstavlja najkrai put namicanja bogatstva pripadnicima vlastitog naroda. Zbog toga se pokree agresija i postie jedan od najuinkovitijih metoda
podizanja morala, c) Pljakom ljudskim radom stvorenih ivotnih dobara i zaposjedanje prirodnih
resursa kojim je do agresije raspolagala rtva, vrlo brzo i racionalno se ojaava logistika agresorskih snaga, na jednoj strani, i slabi odbrambena mo rtava agresije, na drugoj strani, d) Unitavanje i /ili onesposobljavanje ekonomskih, posebno proizvodnih, potencijala kod rtava agresije
(ak bez ikakave sopstvene koristi) ostavlja dugorone razorne posljedice po stvarne izglede rtava agresije da saniraju i /ili konsolidiraju oslobodilaku logistiku nakon eventualne kapitulacije
agresora. Meho Bai, BH ekonomija u klinikoj smrti, UG Hijatus, Planjax, Sarajevo, 1999, str. 8.
576
U lanu 53. IV enevske konvencije objanjava se zatita imovine na okupiranoj teritoriji: Okupirajuoj sili je zabranjeno da unitava pokretna i nepokretna dobra koja pojedinano ili zajedniki
pripadaju privatnim osobama, dravi ili javnim tijelima, drutvenim organizacijama ili zadrugama,
izuzev u sluajevima u kojima bi ta unitenja bila apsolutno nuna radi izvoenja vojnih dejstava.
Zbirka propisa, Meunarodne Konvencije o ratnom pravu i sigurnosti, ZONO, Zagreb, 1979, str. 156.
575
207
tvo opine Prijedor trajno napusti svoje kue i imanja. Devastacija materijalnih resursa ne moe se samo posmatrati kroz nepokretnu imovinu nego i kroz pokretnu,
bilo da se radi o privatnoj ili drutvenoj-dravnoj. Procjena ratnih razaranja i ratnih
teta na privatnoj imovini Bonjaka i Hrvata na podruju opine Prijedor nije izvrena, niti ima podataka o visini istih. Oteenja i devastacije stambenog fonda u vlasnitvu nesrpskog stanovnitva u Prijedoru bila su ogromna.
Poruena i devastirana kua - Dera-Kozarac577

Potpuno su unitena i opljakana itava naselja sa stotinama stambenih objekata. Infrastrukturni objekti pretrpjeli su ogromna razaranja. Oteena je putna infrastruktura usljed posljedica granatiranja, miniranja ili zbog neodravanja. Ovdje se
ni u kom sluaju ne moe govoriti o nekontroliranim, stihijskim i neorganiziranim
postupcima pojedinaca ve o sistematskim, organiziranim i planiranim aktivnostima civilnih, vojnih i policijskih struktura tzv. srpske optine Prijedor. Sa sigurnou
se moe tvrditi, a to je utvrdio i MKSJ, da su ove radnje bile dio opteg napada na
nesrpsko stanovnitvo na podruju opine Prijedor: Pretresno vijee uvjerilo se da
je pljaka sela u kojima su ivjeli bosanski Muslimani i bosanski Hrvati bila organizovana. U stvari, mjetani koji su bili prisiljeni da napuste to podruje morali su da
prepiu svoju imovinu ARK-u ili Srpskoj Republici BiH. Protivpravno oduzimanje
nekretnina poelo je poslije napada na Prijedor, Kozarac i Hambarine. Na poetku su
se izdavale potvrde o nekretninama kako bi se opravdalo oduzimanje imovine. Kasni577
AINOBiHPUB, Fotografije sa ekshumacija.
208
je se potvrde nisu izdavale. S druge strane, imovina bosanskih Srba nije oduzimana.
Pretresno vijee, takoer, se uvjerilo da su pripadnici vojske bosanskih Srba u optini
Prijedor pretraivali kue u kojima su stanovali bosanski Muslimani pod izgovorom
da trae oruje. Potom su iz kua odnosili dragocjenosti i hranu. Kue bosanskih Srba
nisu pretraivali. Uniformisani pripadnici vojske bosanskih Srba naoruani automatskim pukama doli su u selo arakovo i silom oduzeli gorivo, vozila, ivotinje, novac
i druge vrijedne stvari. Opljakane su kue u Ljubiji i Rakovanima.578
Prva materijalna razaranja, paljevine i pljaka bonjake imovine poela je napadom na Hambarine. Nailaskom na prve bonjake kue (u Polju) srpski vojnici su
poeli paljenje i pljaku. Vojnicima su se u pljakanju pridruili i civili-Srbi. Pljakali
su sve od kuanskih stvari i namjetaja, stoke, traktora, automobila. Nastavak pljake,
razaranja i unitavanja kua i prateih objekata u Hambarinama desio se nakon ulaska
srpske vojske u ovo naselje. Kue su gaane nasumino. Tenkovi su prolazili kroz selo
i granatirali kue, zbog ega je bilo civilnih rtava. Kue su opljakane i zapaljene.579
Provodei strateke ciljeve srpskog naroda u R BiH, isti scenario bezobzirnog
postupanja prema civilnim objektima nastavljen je i u Kozarcu. U napadu na civilne
objekte u Kozarcu, u dva dana, veliki broj stambenih objekata je oteen. Nakon 26.
maja 1992. godine kada su srpske snage ule u Kozarac poelo je sistematsko paljenje i pljaka bonjake i hrvatske imovine. Nakon napada veliki broj kua je potpuno
sruen. Bonjake i hrvatske kue su bile mete napada, a srpske su poteene. Srpske
kue su oznaavane (srpska kua - ne diraj!) i na taj nain poteene. U nekoliko dana polovina Kozarca je potpuno unitena. Kako se navodi u presudi MKSJ u predmetu Milomir Staki: Objavljeno je da je do 28. maja 1992. godine uniteno oko
50% Kozarca, dok je preostala teta nastala u razdoblju izmeu juna i avgusta 1992.
godine.580 Pojedini dijelovi Kozarca razoreni su u cijelosti.581 Uz putnu komunikaciju
PrijedorBanja Luka u mjestu Kozarac skoro da nije bilo ni jedne bonjake i hrvatske kue koja nije bila zapaljena i temeljito opljakana. Prije samog paljenja Srbi iz
Kozarca oznaavali su kue koje je trebalo zapaliti i unititi. Tako su na bonjakim i
hrvatskim kuama bile razliite oznake (kri, oznaka u obliku slova x i drugo), a na
srpskim kuama ili kuama koje su Srbi rezervirali za sebe bile su istaknute srpske
zastave. Ovo je u svom svjedoenju pred MKSJ potvrdio Edward Vulliamy: Pored
toga, Edward Vulliamy, koji je proao kroz Kozarac 5. augusta 1992., posvjedoio je
ICTY, Presuda u predmetu Radoslav Branin, paragrafi 629. i 630.
Isto, paragraf 626.
580
581
Selo Kozarua, naseljeno preteno Muslimanima, uniteno je i u njemu su samo srpske kue ostale
veim dijelom netaknute. ICTY, Presuda u predmetu Milomir Staki, paragraf 289.
578
579
209
Poruena kua u Rizvanoviima

da mu je major Milutinovi rekao da kue koje su ostale cijele pripadaju Srbima i da
je 40.000 Muslimana napustilo to podruje.582 U Kozarcu su opljakane i sve privatne radnje iji su vlasnici bili Bonjaci i Hrvati.
Opljakana i unitena kua u naselju eger

582
210
Posebno temeljito razaranje, pljaku i devastaciju doivio je dio Prijedora koji se

zove Stari Grad. Kue, poslovni prostori koji su bili u vlasnitvu Bonjaka i Hrvata
sistematski su uniteni. Kako navodi Nusret Sivac: Od tri stotine i dvadeset kua,
koliko ih je bilo u Starom Gradu, ostavljena je itava samo kua emala Abdurahmanovia-oginog (...) i stara kua porodice irkinagi u kojoj se nalazio restoran
Lovaki rog (...).583 U granatiranju ovog dijela grada velik broj objekata je u znaajnoj mjeri oteen, da bi kasnije potpuno bio poruen. Prije samog ruenja kua, iste
su obiljeavane to je vidljivo iz svjedoenja pred MKSJ u predmetu Milomir Staki:
Uz to, nakon ovog prvog razaranja dolo je do usredsreenijeg gaanja kua koje su
pripadale Hrvatima i Muslimanima. Ekipa na elu sa Dukom Miljuem i Veljkom
Hrgarom obiljeavala je hrvatske i muslimanske kue koje treba unititi, pa ak i kue koje su jo uvijek bile u dobrom stanju. Nou su kue ruene eksplozivom a ujutro bi dolazio kamion da ukloni ut.584 Vlasti tzv. srpske optine Prijedor su nareivale potpuno unitavanje ovog dijela grada. Pod izgovorom da rue oteene objekte
usljed ratnih razaranja poruen je velik broj objekata koji su se mogli sanirati. Na
osnovu Odluka koje je donosio Krizni tab tzv. srpske optine Prijedor, davana je
saglasnost optinskom sekreterijatu za urbanizam i komunalne poslove da rui bonjaku imovinu. Ovim inom Krizni tab je elio legalizirati nezakonite radnje. Krizni tab je donio Odluke o ruenju objekata u ulicama M. Suljanovia, Partizanskoj,
M. Cikote, M. Tita, ul. 25. novembra i drugim ulicama. U odluci broj 02-111-239/92
od 23. juna 1992. godine Krizni tab je naloio ruenje vjerskih objekata-damija u
ul. M. Suljanovia i M. Tita. U potpisu pomenute odluke je Milan Kovaevi, predsjedavajui Kriznog taba. Ova Odluka je objavljena u Slubenom glasniku srpske
optine Prijedor broj 2/92 na strani 52.585
O razmjerama razaranja i pljake privatne imovine graana nesrpske nacionalnosti znali su najvii organi vlasti i policija iz SJB Prijedor. U pismu naelnika SJB-a
Prijedor Sime Drljae od 4. augusta 1992. upuenom CSB-u Banja Luka spominje
se rasprostranjeno pljakanje kua Bonjaka i Hrvata na podruju opine Prijedor:
(...). Ipak, treba istai pojavu masovnih pljaki imovine naputenih muslimanskih
kua gdje se odnosi sve, a kue esto pale. Ova pojava je poprimila takve razmjere
da ju je i pored sinhronizovanih djelovanja vojne policije i milicije vrlo teko sprijeiti.586 Sva naselja u kojima su ivjeli Bonjaci i Hrvati nakon prisilnog protjerivanja
su spaljena i opljakana. Naselje Brievo, u kome su ivjeli Hrvati, imalo je oko 120
585
Slubeni glasnik optine Prijedor br. 2/92.
586
583
584
211
Ostaci poruene kue Dera-Kozarac

kua i u toku napada od podmetnutih poara je djelimino ili potpuno uniteno 68
kua. Nakon to bi opljakali odreene stvari kao to su namjetaj, televizori i druge stvari, srpski vojnici su palili te kue. Sva kozaraka naselja su potpuno unitena
i spaljena. itava naselja na Brdu su spaljena i unitena. Uniteni, opljakani i spaljeni su Biani, Rizvanovii, Rakovani, Hambarine, arakovo, Zecovi, unitena je
bonjaka imovina u Ljubiji, Brezianima. Unitene i opljakane su bonjake kue
u eli, Gomjenici, Puharskoj, u gradu Prijedoru. Pljakani su stanovi u stambenim
zgradama u Prijedoru. U procjeni bezbjednosne situacije koju je u septembru 1993.
sastavio Bogdan Deli, koji je doao na mjesto Sime Drljae, pie da je u Prijedoru
uniteno i opljakano 80% objekata iji su vlasnici bili Muslimani: U toku borbenih
dejstava, a i kasnije, mnoge stvari su se odvijale mimo zvaninih stavova i opredjeljenja. Dolo je do nekontrolisanog razvlaenja i unitavanja imovine, pljaki, zloupotreba, paljevina, miniranja privatnih objekata te vjerskih objekata drugih konfesija.
Na osnovu svega toga, moe se konstatovati da na podruju optine Prijedor trenutno
ne postoji nijedan muslimanski vjerski objekat, a da je preko 80% stambenih objekata
ove populacije stanovnitva opljakano, razoreno i uniteno.587
587
AIIZ, inv. Br. 2-4753, SJB Prijedor, Procjena bezbjednosne situacije, septembar 1993.
212
VII DIO
MASOVNE GROBNICE
213
VII.1. Masovne grobnice na podruju opine Prijedor

Tokom agresije na R BiH, kao rezultat genocida nad Bonjacima i Hrvatima, do
sada je pronaen veliki broj masovnih grobnica sa posmrtnim ostacima nevinih rtava. Rezultat i pokazatelj zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava su masovne grobnice koje su pronalaene irom BiH a jedan broj masovnih grobnica ni
danas nije pronaen. Jedna od karakteristika zloina su pokuaji prikrivanja tragova
zloina, odnosno prikrivanje masovnih grobnica. Izvrioci i naredbodavci masovnih
zloina nad civilnim stanovnitvom nastojali su posmrtne ostatke rtava ukloniti,
prikriti i onemoguiti njihovo nalaenje sa ciljem prikrivanja materijalnih dokaza,
koji bi bili jedan od elemenata kaznenog progona izvritelja. Zloinci su zloine najee pokuavali skrivati u prirodnim jamama, bezdanama, naputenim rudnicima,
smetlitima i drugim mjestima. Za ovu tvrdnju postoji bezbroj primjera koji to potvruju poevi od rudnika Ljubija, Tomaice, Bezdane, Tihotine, jama u istonoj
Bosni, jama u Hercegovini, do raznih drugih mjesta masovnih zloina irom Bosne i
Hercegovine. Sam pojam masovna grobnica ima razliita pojmovna odreenja i veliki broj razliitih znaenja. Masovna grobnica definiran je i opeprihvatljiv pojam za
mjesta masovnog stradavanja ljudi, bilo kao posljedica ratnih djelovanja, bilo prirodnih katastrofa. Postoji veliki broj definicija koji ovaj pojam definiraju, meutim, nas
u konkretnom interesuju one koje se odnose na mjesta masovnog zloina kao posljedica rata i agresije. Hrvatski enciklopedijski rjenik pod masovnom grobnicom podrazumijeva mjesto gdje je sahranjeno mnogo mrtvih pod jednim obiljejem ili bez
obiljeja.588 Pojmovno prihvatljiva definicija masovne grobnice jeste da (...) masovna grobnica nastala je kao rezultat genocida, kako bi se istrijebila (potpuno ili djelimino) odreena nacionalna, etnika, rasna ili vjerska grupa, kao takva, odnosi se
na grobno mjesto koje ne pripada uobiajenim mjestima na kojima se vre ukopi i
sahrane, ve su to mjesta na kojima se svjesno, planski, organizirano, ciljano i s namjerom ubijene osobe odbacuju (ne sahranjuju) da bi se prikrili (izvreni) zloini
genocida. (...) kojima je ivot nasilno prekinut i koji su baeni u grobnicu, tako da od
oblika izvrenja zloina (ubijanja), pa preko formiranja masovne grobnice, nije potovan pijetet rtve. Analogno tome, evidentno je da masovne grobnice nastaju kao
produkt masovnih ubistava, karakteristinih za zloin genocida.589 Postoje i druge
definicije koje kau masovna grobnica - zajednika improvizirana jama u kojoj su
588
589
rvatski enciklopedijski rjenik, Novi liber, Zagreb, 2004, knjiga IV, str. 24.
H
Smail eki, Meldijana Arnaut-Haselji, Beir Maci, Masovne grobnice u BiH - sigurna zona
UN-a Srebrenica, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo, 2010, str. 58.
215
pokopane nevine rtve. Agresori na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine, u ovakvim

stratitima nemilosrdno su bacali ubijene rtve kako bi prikrili svoje zloine.590
Kada analiziramo navedene definicije, moemo sa sigurnou zakljuiti da iste
imaju odreenih manjkavosti, odnosno ogranienja. Ove manjkavosti se odnose na
irinu definicije i potpunost objanjenja. Prije svega ovo se odnosi na ograniavanje na jamu ili mjesto ukopa ubijenih. Iz dosadanjih iskustava u lociranju, otkrivanju i ekshumaciji591 posmrtnih ostataka razliita su mjesta masovnih grobnica (kue,
otvoreni prostori, naputeni rudnici, tuneli, prirodne jame i peine, rijeke, jezera i
drugo) tako da nisu samo jame mjesta masovnih grobnica. Drugi nedostatak odnosi
se na sahranjivanje i obiljeavanje masovnih grobnica, jer se ovdje ni u kom sluaju
ne moe govoriti o sahranjivanju i obiljeavanju.592 Do sada otkrivene masovne grobnice niti su obiljeene, niti su rtve sahranjivane. Zabiljeen je velik broj sluajeva
spaljivanja tijela tako da je pronaen vrlo mali broj posmrtnih ostataka.593 Mnoga
tijela ubijenih nisu ak ni zakopavana nego su ostavljena da divlje ivotinje razvlae
kosti ubijenih. Zbog toga su navedene definicije manjkave i potrebno ih je dopuniti,
proiriti kako bi u pojmovno-metodolokom smislu bile cjelovite. Masovne grobnice mogu biti:
- masovne grobnice kao posljedica ratnih zloina,
- masovne grobnice uslijed prirodnih katastrofa.
Masovne grobnice usljed ratnih zloina su posljedica organizovanih i masovnih
ubijanja ljudi. U Bosni i Hercegovini pronaeno je na stotine masovnih grobnica, a
svakodnevno se otkopavaju nove. Najpoznatije se nalaze na podruju opina Srebrenica, Prijedor, Zvornik, Klju, Sanski Most. Samo na teritoriji opine Prijedor ekshumirano je 69 masovnih grobnica u kojima su pronaeni posmrtni ostaci ubijenih
Bonjaka i Hrvata. Mogue je izvriti podjelu masovnih grobnica po broju pronaenih rtava:
hmet Kasumovi, amil Huseinbai, Enciklopedijski rjenik odbrane Bosne i Hercegovine, SejtaA
rija, Sarajevo, 2000, str. 206.
591
Proces ekshumacije tijela podrazumijeva otkopavanje rtava iz grobnice i pripremu za njihovu
identifikaciju.
592
Ako pod sahranjivanjem podrazumijevamo ukop rtve na propisani vjerski ili drugi nain, ni u
jednom sluaju masovnih grobnica u Bosni i Hercegovini rtve nisu sahranjivane u skladu sa tradicijskim, vjerskim ili obiajnim nainom.
593
Poznati su sluajevi spaljivanja ubijenih, ali i ivih. Dana 23. septembra 1992. godine u Duljcima,
opina Biha, spaljeno je preko 30 ubijenih civila koji su bili na prisilnom radu; spaljivanje u selu
Botonjii, opina Klju; spaljivanje u selima arakovo, Forii i Zecovi, opina Prijedor, i drugim
mjestima irom Bosanske krajine. AINOBiHPUB, Baza podataka.
590
216
1. masovne (5 i vie posmrtnih ostataka),

2. zajednike (2-4 posmrtna ostatka),
3. pojedinane (posmrtni ostaci jedne rtve).594
U procesu ekshumacija masovnih grobica na prostoru Bosne i Hercegovine uoena je potreba za novom klasifikacijom masovnih grobnica na: primarne, sekundarne i tercijarne. Ovakva klasifikacija je potrebna iz razloga to su posmrtni ostaci rtava premjetani vie puta i na vie razliitih lokacija. Naime, na mnogim mjestima na
kojima su vrena masovna ubijanja tokom agresije na R BiH, pored primarnih grobnica u kojima su prvobitno bila zakopana tijela rtava zloina, nastale su i sekundarne, ak i tercijarne grobnice kako bi se prikrio zloin, tako to su tijela iz primarnih
grobnica prebacivana i skrivana u nove grobnice. Ova praksa je bila planirana, organizirana i izvoena od strane vojnih, policijskih i civilnih vlasti, a posebno je bilo
izraeno na prostoru Srebrenice i Prijedora ali i na jo nekim lokacijama u zapadnoj
i istonoj Bosni, gdje su srpske vlasti pokuavale prikriti tragove masovnih zloina
i genocida. Masovne grobnice nastale kao posljedice prirodnih katastrofa (kao npr.
cunami, potres ili oluja) se kopaju da bi se sprijeila epidemija tokom nepogoda. esto se nakon nekog vremena tijela mrtvih prekopavaju. Mi emo se u ovom dijelu
baviti masovnim grobnicama pronaenim na podruju opine Prijedor, koje su rezultat genocida nad Bonjacima i Hrvatima u ljeto 1992. godine. Mete napada udruenih srpskih vojnih i policijskih snaga iskljuivo su bili civili.
U Presudi MKSJ u predmetu Milomir Staki je naglaeno da je napad na civile
bonjake i hrvatske nacionalnosti dio ukupnog plana: Pretresno vijee je uvjereno
da dogaaji koji su se desili u optini Prijedor u periodu od 30. aprila do 30. septembra 1992. predstavljaju napad usmjeren protiv civilnog stanovnitva.595 Taj plan je
postojao mnogo prije napada srpskih snaga na podruju opine Prijedor. Navedeno
je potvreno u presudi MKSJ u predmetu Milomir Staki: Vijee je uvjereno da je
napad usmjeren protiv civilnog stanovnitva pripreman od 7. januara 1992., kada je
osnovana Skuptina srpskog naroda u Prijedoru. Plan za odstranjivanje nesrba i drugih koji nisu bili lojalni srpskim vlastima iz optine Prijedor aktiviran je 30. aprila
1992. preuzimanjem vlasti od strane Srba. Nakon toga se, u skladu s planom, pojaanim intenzitetom krenulo u napad usmjeren protiv civilnog stanovnitva, to je kulminiralo napadima na Hambarine i Kozarac krajem maja 1992. Uslijedili su napadi
na preteno muslimanska podruja, meu kojima je bilo i Brdo, pri emu su ubijene
594
595
va klasifikacija je prihvaena u INO BiH i na osnovu nje se vri klasifikacija grobnica.

O
217
stotine nesrba, a srpske vlasti su jo mnogo vie njih uhapsile i zatoile, pored ostalih
mjesta, i u objektima za zatoenje.596
Pripadnici vojnih i policijskih jedinica ubijale su Bonjake i Hrvate na podruju
cijele opine Prijedor. Od prvih dana napada na bonjaka i hrvatske naselja poinje
prikrivanje posmrtnih ostataka rtava u masovne grobnice. Iz dosadanjih ekshumacija na podruju opine Prijedor moe se pratiti itav proces ubijanja Bonjaka i
Hrvata od strane srpskih vojnih i policijskih snaga. Nakon zloina poinjenih na podruju Kozarca srpske vlasti su organizirale prikupljanje i skrivanje posmrtnih ostataka rtava. Srpske vlasti opine Prijedor su lokalitet rudnika Tomaica odredili kao
jedno od centralnih mjesta za prikrivanje posmrtnih ostataka rtava. Lokalitet Tomaice je unaprijed odreen za dovoenje posmrtnih ostataka ubijenih Prijedorana.
Posmrtni ostaci ubijenih Bonjaka i Hrvata iz Kozarca, iz grada Prijedora i iz ostalih
naselja sistemski su prikupljani nakon ubijanja. esto su same rtve bile prisiljene da
utovaraju posmrtne ostatke ubijenih i da ih dovoze na lokacije masovnih grobnica
da bi nakon toga i sami bili ubijeni. U Prijedorskim logorima smrti Omarska, Keraterm i Trnopolje vrena su svakodnevna ubijanja nezakonito zatoenih a posmrtni
ostaci odvoeni na lokalitete masovnih grobnica. Nezakonito zatoeni logorai iz
logora Omarska koji su ubijeni unutar logora ili su izvedeni van logora i ubijeni na
drugim lokacijama pronaeni su u masovnim grobnicama Tomaica, Jakarina kosa,
Kevljani, Stari Kevljani, jama Lisac, jama Hrastova glavica. Posmrtni ostaci ubijenih
logoraa iz logora Keraterm pronaeni su u masovnoj grobnici Tomaica, Dizdarev
potok, Stari Kevljani.597 Masovne grobnice koje se mogu vezati za logor Trnopolje
su Korianske stijene, Trnopolje-Hrnii, Trnopolje-Matrii, Trnopolje-Redii, Trnopolje-Belagia mlin. Posmrtni ostaci ubijenih Bonjaka i Hrvata koji su bili nezakonito zatoeni u logoru na stadionu Ljubija pronaeni su u masovnim grobnicama Redak i Redak I. Moramo, takoer, napomenuti, da su do sada posmrtni ostaci
prijedorskih Bonjaka i Hrvata pronaeni na vie od 450 mjesta. Najmlaa rtva je
tromjesena beba, a najstarija 95-godinja starica. Sa sigurnou moemo rei da je
Prijedor mjesto sa najvie grobnica u BiH.598

598
AINOBiHPUB, Baza podataka
596
597
218
Pregled 1. Masovne grobnice iz kojih su ekshumirani Bonjaci i Hrvati

opine Prijedor599
Naziv grobnice
Mjesto
Biani-Ravine
Biani
Biani-Kadii
Biani
Biani-Sredice
Biani
Bok-Jankovac
Bok-Jankovac
Budimli Japra
Budimli Japra
Bukovica-Podgradci
Podgradci
ujelo
ujelo
arakovo
arakovo
arakovo-eger
arakovo
ejreci-mezarje
ejreci
Dera-Makovac
Dera
Dizdarev potok
Ljubija
Gornja Mahala-Brda
arakovo
Hambarine-Luani
Hambarine
Hambarine-opii
Hambarine
Hambarine-opii-septika
Hambarine
jama
Hambarine-G. Mahala
Hambarine
Hambarine-livada
Hambarine
Hambarine-iljak
Hambarine
Hrastova glavica
Podvidaa
Huskii
Kozarac
Jakarina kosa
Ljubija
Jama Lisac
Dubovik
Kamiani
Kamiani
Kenjari-Menkovii
Kenjari
Kevljani
Kevljani
Korianske stijene
Koriani
Korianske stijene I
Koriani
Kozarac-Brani
Kozarac
Kozarac-irkini
Kozarac
Kozarac-Garavci
Kozarac
Kozarua-Poljanak
Kozaraua
Kozarua II-auevia put
Kozarua
Kozarua-Huii
Kozarua
Kozarua-II-Suii
Kozarua
599
Prijedor
Prijedor
Prijedor
Bosanska Gradika
Otra Luka
Bosanska Gradika
Sanski Most
Prijedor
Prijedor
Prijedor
Prijedor
Prijedor
Prijedor
Prijedor
Prijedor
Broj ekshumiranih
5
7
9
7
11
9
10
7
6
7
5
10
5
5
5
Broj identifikovanih
4
6
4
6
11
9
2
7
6
7
5
10
4
5
5
Prijedor
Prijedor
Prijedor
Prijedor
Sanski Most
Prijedor
Prijedor
Bosanska Krupa
Prijedor
Prijedor
Prijedor
Skender-Vakuf
Skender-Vakuf
Prijedor
Prijedor
Prijedor
Prijedor
Prijedor
Prijedor
Prijedor
5
7
6
126
7
373
54
8
7
143
48
66
6
6
9
7
5
7
7
2
7
6
118
7
241
50
8
7
74
48
66
6
6
8
7
5
2
6
Opina
odaci o mjestima, broju ekshumiranih i identifikovanih preuzeti iz: AINOBiHPUB, Baza podaP
taka.
219
Prijedor
Prijedor
Prijedor
Prijedor
Prijedor
Bosanska Dubica
Otra Luka
Prijedor
Prijedor
Prijedor
Prijedor
Prijedor
Prijedor
Prijedor
Prijedor
Prijedor
Prijedor
Prijedor
Prijedor
Prijedor
Prijedor
Prijedor
Prijedor
Prijedor
Prijedor
Prijedor
Prijedor
Bosanska Gradika
Prijedor
Prijedor
Prijedor
Broj ekshumiranih
6
5
6
7
7
8
5
5
7
5
6
74
15
5
6
8
6
7
456
24
10
435
6
9
6
11
5
10
9
12
5
Broj identifikovanih
6
2
6
7
6
8
5
5
7
4
6
60
13
5
5
8
6
7
350
13
3
273
6
9
5
11
5
10
9
11
5
Zecovi
Prijedor
Zecovi
Zecovi
Ukupno
Prijedor
Prijedor
9
5
2.207
9
5
1.679
Naziv grobnice
Mjesto
Opina
Kozarua-Strmac
Kozarua-Patrija
Kozarua-Patrija IV
uma Kurevo I
Kurevo-ledeni bunar
Mljeanica I
Otra Luka-Budimli Japra
Patrija IV
Painac
Painac I
Rakovani
Redak
Redak I
Rizvanovii II
Rizvanovii-krevine
Sivci-mekteb
Sredice I
Sredice II
Stari Kevljani
Tomaica I
Tomaica II
Tomaica IV
Trnopolje-Belagia mlin
Trnopolje-Hrnii
Trnopolje-Matrii I
Trnopolje-Redii
Tukovi-ljunkara
Turjak
Volari I
Volari II
Zecovi-poljski put-Bunar
Zecovi-poljski put I-u
pijesku
Zecovi-Redak
Zecovi kosa I-Toak
Kozarua
Kozarua
Kozarua
Kurevo
Kurevo
Mljeanica
Budimli Japra
Kozarac
Prijedor
Prijedor
Rakovani
Ljubija
Ljubija
Rizvanovii
Rizvanovii
Trnopolje
Biani
Biani
Kevljani
Tomaica
Tomaica
Tomaica
Trnopolje
Trnopolje
Trnopolje
Trnopolje
Tukovi
Turjak
Ljubija
Ljubija
Zecovi
220
Pregled 2. Broj ekshumiranih iz masovnih grobnica po veliini grobnice600

r/b
1.
2.
3.
4.
Broj rtava u grobnici

5-10 rtava
10-20 rtava
20-100 rtava
Preko 100 rtava
Ukupno
Broj grobnica
54
5
5
5
69
Broj ekshumiranih rtava

364
49
266
1.533
2.207
Iz navedenog Pregleda vidljivo je da je najvie rtava ekshumirano iz grobnica

sa preko 100 rtava a najmanje iz grobnica do 20 rtava. Samo iz 5 masovnih grobnica ekshumirani su posmrtni ostaci 1.533 rtve. U 55 masovnih grobnica u kojima
su pronaeni posmrtni ostaci do 10 rtava ekshumirane su 364 rtve ali i najvie ih
je identifikovano.
Od ukupnog broja ekshumiranih oko 70 % je identifikovanih. Ovaj odnos izmeu broja ekshumiranih i identifikovanih je u granicama normalnih procenata identifikacije, ali u odnosu na druge opine Bosanske krajine ovaj odnos je nizak. Razloga
za ovo je vie, ali glavni razlozi su izmjetanje primarnih grobnica na druge lokacije;
nedostatak srodnika radi uzimanja krvi za DNA analizu i nemogunost uzimanja
kvalitetnih uzoraka zbog oteenja skeletnih ostataka i drugo.
Kada je rije o spolnoj i starosnoj strukturi, moramo naglasiti razliku u odnosu
na broj ubijenih mukaraca i ena koji su pronaeni u masovnim grobnicama. Meutim, velik broj ena je ekshumiran iz zajednikih i pojedinanih grobnica. Ovi
pokazatelji govore o namjerama zloinaca da se mukarci izoliraju i da se izvre masovna ubijanja. Kada govorimo o prosjeku godina starosti identifikovanih po grobnicama, on iznosi 37,5 godina starosti.601 Moramo naglasiti da su ubijanja vrena bez
obzira na godine starosti, tako da imamo ubijenu djecu, odrasle i starije osobe. Kada
je rije o zloinima nad Bonjacima i Hrvatima u Prijedoru, moramo naglasiti da su
oni najvei na prostoru Bosanske krajine, da su srpske vlasti opine Prijedor sistematski i planski provodile kampanju masovnog ubijanja s ciljem unitenja Bonjaka
i Hrvata odnosno da su poinile genocid. Poinjena su masovna silovanja, deportacije, masovna zatvaranja Bonjaka, neviene fizike i psihike torture nad civilnim
stanovnitvom, unitavanje i devastacija kulturno-historijskih znamenitosti i privatne imovine ime su prekrene sve enevske konvencije, pravila i obiaji ratovanja.
Cilj ovih zloina bio je potpuno unititi Bonjake i Hrvate i zatrti tragove njihova
600
601

221
postojanja na ovim prostorima. U ovom dijelu elimo kroz nekoliko podataka i fotografija pokazati neke od masovnih grobnica u kojima su pronaeni posmrtni ostaci
ubijenih Bonjaka i Hrvata.
Jedna od najveih do sada ekshumiranih primarnih grobnica na podruju opine Prijedor jeste masovna grobnica Stari Kevljani. Ova grobnica je ekshumirana
2004. godine i u njoj je ekshumirano 456 sluajeva. Do sada su kompletirane 363 rtve, a identifikovano je 350 rtava (331 Bonjak i 19 Hrvata). rtve u ovoj grobnici
su nezakonito zatoeni iz logora Omarska i Keraterm. Najstarija rtva je Jusuf Garibovi (73 godine).602
Posmrtni ostaci iz masovne grobnice Stari Kevljani603

602
603

222
Jakarina kosa je najvea sekundarna grobica ekshumirana na podruju opine

Prijedor. Ekshumirana je 2001. godine, u njoj su pronaena 373 sluaja posmrtnih
ostataka ubijenih. Do sada je utvren identitet za 305 osoba.604 Veina pronaenih
posmrtnih ostataka su nekompletni. Posmrtni ostaci u ovu sekundarnu grobnicu
premjeteni su iz primarne masovne grobnice Tomaica.
Ekshumacija na lokalitetu masovne grobnice Jakarina Kosa605

604
605

Fotografije masovne grobnice Jakarina kosa, preuzeti od Elwire-Ewe Klonovsky.
223
Masovna grobnica Korianske stijene na planini Vlai, pronaena je na mjestu

gdje su srpski policajci, pripadnici Interventnog voda SJB Prijedor 21. augusta 1992.
godine strijeljali oko 200 zatoenika logora Trnopolje. U vie navrata na ovom lokalitetu vrene su ekshumacije. Do sada je utvren identitet za 119 ubijenih Bonjaka i
Hrvata. Veina posmrtnih ostataka rtava su nekompletni.606
Ekshumacija na lokalitetu masovne grobnice Korianske stijene607

606
607

224
Jama Hrastova glavica pronaena je u opini Sanski Most i u njoj su pronaeni posmrtni ostaci 126 osoba.608 U ovoj masovnoj grobnici pronaeni su posmrtni
ostaci ubijenih zatoenika logora Omarska. Dana 5. augusta 1992. godine iz logora
Omarska, u dva autobusa odvezeni su nezakonito zatoeni Bonjaci i Hrvati i na navedenom lokalitetu su ubijeni i baeni u prirodnu jamu duboku 20 metara. Sa ovog
mjesta zloina jedini koji je uspio pobjei je Ibrahim Ferhatovi iz Hambarina. On je
tu ranjen, ali uspio je doi do uma Kurevo gdje je ispriao ta je preivio. Naalost,
kasnije je ubijen.
Ekshumacija na lokalitetu masovne grobnice jama Hrastova glavica609

Na lokalitetu rudnika Ljubija na mjestu Redak pronaene su dvije masovne
grobnice Redak i Redak I iz kojih su ekshumirni posmrtni ostaci 89 rtava. U ovim
masovnim grobnicama pronaeni su posmrtni ostaci ubijenih zatoenika iz logora
u Miskoj Glavi koji su premjeteni u logor na stadionu u Ljubiji. Na ovom lokalitetu
nezakonito zatoeni su ubijani ali tu su i rtve koje su ubijene na stadionu a onda u
autobusu zajedno sa ivim logoraima dovezeni na ovaj lokalitet. Do sada su sa ovog
lokaliteta identificirane 73 rtve.610
Autor fotografije Samir Sinanovi.
610
608
609
225
Masovna grobnica jama Lisac pronaena je u opini Bosanska Krupa. U ovoj

grobnici pronaeni su posmrtni ostaci ubijenih logoraa iz logora Omarska. Ova
prirodna jama dubine oko 50 metara skrivala je posmrtne ostatke 54 ubijena Bonjaka i Hrvata. Do sada su identifikovani posmrtni ostaci 50 osoba. Meu njima su
pronaeni posmrtni ostaci ubijenih ena Medunjanin Sadete i Dautovi Edne.611
Ekshumacija masovne grobnice jama Lisac612

611
612

Autor fotografija Muhamed Mujki, Institut za nestale osobe BiH.
226
VII.2. Masovna grobnica Tomaica

Masovna grobnica Tomaica otkrivena je na lokalitetu rudnika Tomaica udaljenog 20 kilometara od centra Prijedora. To je najvea do sada otkrivena primarna
grobnica u BiH i ire. Ova grobnica je nastala u periodu maj-august 1992. godine
kao rezultat provoenja genocidne politike srpske vojske i policije nad Bonjacima i
Hrvatima opine Prijedor.
Lokalitet masovne grobnice Tomaica613

Dio posmrtnih ostataka iz ove grobnice je izmjeten i srpske vlasti opine Prijedor pokuale su ih sakriti u rudniku Ljubija, tanije na lokalitet Jakarina kosa. Na
lokalitetu Jakarina kosa 2001. godine ekshumirana su 373 sluaja, a do sada imamo
utvren identitet 305 osoba sa tog lokaliteta. Ono to izdvaja masovnu grobnicu Tomaicu jeste veliina prostora na kojem su pronaeni posmrtni ostaci i ogromne koliine zemlje koje su zloinci dovezli da bi prikrili posmrtne ostatke nevino ubijenih.
Posebnost ove grobnice jeste velik broj angaovanih ljudi i maina za ukopavanje,
prikrivanje i premjetanje. Radi ilustracije samo u dva dana 20-23. jula 1992. godine u vie naselja i sela sa lijeve obale Sane ubijeno je vie stotina rtava. Uz rtve su
pronaeni odreeni identifikacioni dokumenti koji govore da se radi o rtvama iz
Rizvanovia, Sredica, Biana, Zecova, arakova i dio logoraa iz logora Keraterm.
613
227
U ovoj grobnici pronaeni su posmrtni ostaci i ubijenog imama iz arakova Sulejmana ef. Dizdarevia. Pronaene rtve su razliite dobne starosti, razliitog pola i iz
razliitih mjesta sa podruja opine Prijedor.614 Ovaj lokalitet za masovnu grobicu
ranije je odabran i pripremljen. Pripadnici tzv. VRS bili su angairani itavo vrijeme
na dovoenju i prikrivanju posmrtnih ostataka rtava.
Poetak ekshumacije masovne grobnice Tomaica

U Prijedoru se znalo da su srpske vojne i policijske snage posmrtne ostatke ubijenih Bonjaka i Hrvata dovozile na ovaj lokalitet. Meutim, veina bonjakog i hrvatskog stanovnitva nije znala mikrolokaciju. Nakon pretraga terena u neposrednoj
blizini masovne grobnice, u vie navrata vrena su kopanja kako bi se ona locirala, no ta kopanja nisu rezultirala pronalaskom posmrtnih ostataka. Tokom 2012. i
2013. godine istraitelji Instituta za nestale osobe doli su do relevantnih i pouzdanih informacija o moguim sudionicima ubijanja, sakupljanja posmrtnih ostataka i
dovoenja na Tomaicu. Prema informacijama biveg pripadnika tzv. VRS615 lociran
je mikrolokalitet sa posmrtnim ostacima nevino ubijenih. Prema saznanjima do kojih se dolo u procesu traganja za lokacijom ove grobnice posmrtni ostaci ubijenih
sakupljani su nekoliko dana poslije poinjenja ratnog zloina. Vojni kamioni su sva614
615

Informacije koje su od pripadnika tzv. VRS dobili istraitelji Instituta za nestale osobe BiH pokazuju da je u kasarni arko Zgonjanin bilo formirano 6 timova (ekipa) za sakupljanje posmrtnih
ostataka i njihovo odvoenje na Tomaicu. U timu je bilo od 3-5 srpskih vojnika. Posmrtni ostaci
ubijenih voeni su vojnim kamionima JNA.
228
kodnevno sakupljali tijela ubijenih i odvozili na Tomaicu. Na lokalitetu Rudnika

Tomaica stalno je bila prisutna rudnika maina koja je vrila iskopavanje grobnice
i njeno zatrpavanje. Kako je bio ljetni period, velik broj posmrtnih ostataka ve je bio
u fazi truljenja i raspadanja tkiva. Iz kamiona se esto uo neugodan miris, a pojedini
svjedoci dogaaja u vie sluajeva vidjeli su da iz kamiona, koji su vozili rtve kaplje
krv po asfaltnom putu.
Masovna grobnica-dio ekshumirane grobnice

U masovnu grobnicu Tomaica prvi posmrtni ostaci nevinih rtava dovezeni su
sa podruja Kozarca. Nakon 26. maja 1992. godine kada su srpske snage okupirale
Kozarac i ubile preko 700 Bonjaka poinje sakupljanje posmrtnih ostataka i odvoenje na Tomaicu. Prema svjedoenjima preivjelih i onih koji su uestvovali u prikrivanju zloina posmrtni ostaci su sakupljani sa podruja cijelog Kozarca. U masovnim grobnicama Tomaica i Jakarina kosa pronaeni su posmrtni ostaci ubijenih
iz ovog perioda to potvruje navode svjedoka. U Kozarcu su ubijani mukarci, ene,
djeca, starci. rtve su ubijane u toku samog napada ali najvei broj je ubijen nakon
ulaska srpskih vojnih i policijskih jedinica u Kozarac. Ubijanja su vrena u kuama,
u dvoritima, na ulici, na svim mjestima. Prema dosad utvrenim identitetima sa
podruja Kozarca iz masovnih grobnica Tomaica i Jakarina kosa ekshumirani su
posmrtni ostaci vie stotina ubijenih.616 Sa vojnim kamionima tipa TAM 110 i TAM
150 prevoeni su posmrtni ostaci ubijenih. Bilo je sluajeva da se prilikom prevoe616
AINOBiHPUB, baza podataka
229
nja vide dijelovi posmrtnih ostataka van kamiona. Nakon to bi posmrtne ostatke
dovezli na lokalitet masovne grobnice Tomaica, srpski vojnici koji su sakupljali posmrtne ostatke i bili u pratnji kamiona, runo su bacali posmrtne ostatke u unaprijed
pripremljenu grobnicu. Nakon to bi napunili iskopane rupe, bager bi zatrpavao iste.
Drugi dio posmrtnih ostataka ubijenih Bonjaka i Hrvata na lokalitet rudnika Tomaica dovoen je sa podruja grada.617 Kako je masovna grobnica Tomaica unaprijed
odreena kao centralno mjesto prikrivanja posmrtnih ostataka, tako su ubijeni sa
cijelog podruja opine Prijedor dovoeni na Tomaicu. Prvi nezakonito zatoeni u
logoru smrti Omarska koji su ubijeni do 20. juna 1992. godine dovoeni su u Tomaicu.618 Takoer, posmrtni ostaci ubijenih zatoenika u logoru Keraterm dovezeni su
u Tomaicu. Prema svjedoenjima preivjelih iz logora Keraterm jedan broj nezakonito zatoenih Bonjaka iz logor Keraterm odveden je iv, a njihovi posmrtni ostaci
pronaeni su u masovnoj grobnici Tomaica. Iz ovoga je nedvojbeno da su zloinci
ubijali i na lokalitetu masovne grobnice Tomaica. U prilog ovoj tvrdnji idu i pronaeni ostaci zrna i ahura na mjestu zloina.
U tri navrata su vrene ekshumacije na Tomaici. Prvi put ekshumacija na lokalitetu rudnika Tomaica raena je u periodu 14-30. juna 2004. godine i tom prilikom ekshumirani su posmrtni ostaci 24 nestale osobe. Do sada je putem DNK utvren identitet 13 nestalih osoba. Prilikom ove ekshumacije pronaen je dio kompletnih tijela u
stanju saponifikacije i dio nekompletnih tijela. Druga ekshumacija je raena 16-30.
juna 2006. godine i pronaeni su posmrtni ostaci 10 rtava, od kojih su do sada tri (3)
osobe identificirane. Trea ekshumacija na lokalitetu Tomaice poela je 3. septembra
2013. godine, a zavrila 25. decembra 2013. godine (435 sluajeva, od toga 275 kompletnih posmrtnih ostataka rtava).619 Kada sve ove rtve zbrojimo, onda je to najvea
primarna grobnica u BiH. Na osnovu novih informacija do kojih su doli istraitelji
Instituta za nestale osobe BiH u maju 2013. godine raeno je probno istraivanje terena kada su pronaeni dijelovi posmrtnih ostataka. Prikupljene informacije i otkrivanje
dijela posmrtnih ostataka bio je razlog da se od Tuilatva i Suda BiH u maju 2013. godine od strane Instituta za nestale osobe BiH zatrai naredba za ekshumaciju. Dana 3.
septembra 2013. godine poela je ekshumacija na lokalitetu Tomaice.
Ve prvog dana ekshumacije pronaeni su dijelovi posmrtnih ostataka, dijelovi
odjee i obue. Kaika bagera je drugog dana ekshumacije zakaila ensku pletenicu.
osmrtni ostaci ubijenih nakon 30. maja 1992. godine sakupljani su na teniskom igralitu, a onda
P
kamionima prevoeni na Tomaicu.
618
Meu ubijenim zatoenicima, iji su posmrtni ostaci dovezeni na Tomaicu, bio je Slavko Eimovi. Slavko Eimovi ubijen je u logoru Omarska 10. juna 1992. godine.
619
AINOBiHPUB, baza podataka.
617
230
Ovo je bila potvrda da su u ovoj grobnici posmrtni ostaci vie ubijenih ena, djece i
mukaraca. U prvih nekoliko dana ekshumacije vreno je uklanjanje naslaga zemlje
i utvrivanje granica grobnice. Ono to je znaajno napomenuti jeste da su zloinci
nakon prikrivanja posmrtnih ostataka i zatvaranja ove masovne grobnice itav lokalitet prekrili slojem zemlje visine i do 7 metara. Ovim su eljeli prikriti tragove izvrenog zloina, ali i sprijeiti irenje neugodnog mirisa. Dovoenje posmrtnih ostataka, zakopavanje i prikrivanje tragova zloina vreno je vie mjeseci.
Nailazak na prve kompletne posmrtne ostatke
Posmrtni ostaci rtava

231
itavo vrijeme na ukopavanju i prikrivanju tragova zloina radili su uposlenici

rudnika Omarska. itavim projektom prikrivanja zloina na lokalitetu Tomaice rukovodili su ljudi iz rudnika Omarska. Svjedoenja ljudi koji su bili ukljueni u ovaj
zloin potvruju da je velik broj pripadnika srpske vojske, policije i uposlenika rudnika bio angairan na prikrivanju posmrtnih ostataka na Tomaici. Osim toga lokalno stanovnitvo iz Tomaice, Busnova i drugih naselja naseljenim srpskim stanovnitvom znao je za postojanje ove grobnice. Na udaljenosti stotinjak metara zrane
linije od lokaliteta grobnice nalaze se kue iji su vlasnici Srbi. Iz njihovih kua jasno
se moe vidjeti ovaj lokalitet. Vie od tri mjeseca, skoro svakodnevno, na ovaj lokalitet su dovoeni posmrtni ostaci nevino ubijenih Bonjaka i Hrvata. Na lokalitetu
Tomaice pronaena su tri depoa sa posmrtnim ostacima rtava. Prema identitetima
koji su utvreni putem DNK jasno se vidi kako i sa kojih dijelova opine Prijedor su
dovoeni posmrtni ostaci.
Raspored masovne grobnice sa posmrtnim ostacima

232
U depou 1. bili su prikriveni posmrtni ostaci najveeg broja rtava iz Kozarca,

grada Prijedora, iz logora Omarska i Keratem. U depou 2. pronaeni su posmrtni
ostaci nevino ubijenih rtava sa podruja Matarukog brda (Biani, Rizvanovii,
Rakovani, Hambarine, Zecovi, arakovo) i zatoenici iz logora Keraterm. U depou
3. pronaeni su posmrtni ostaci 4 osobe.620
Posmrtni ostaci rtava iz depoa 1 izmjeteni su na lokalitet Jakarine kose u periodu 1-12. juli 1993. godine. Dio posmrtnih ostataka iz depoa 1, koje zloinci nisu
izmjestili ekshumirani su 2004. i 2006. godine. Tom prilikom pronaeni su posmrtni
ostaci 16 do sada identifikovanih rtava.621 Prema ratnom dnevniku Ratka Mladia
namjera srpskih vojnih, policijskih i civilnih vlasti bila je izmjetanje ove primarne
masovne grobnice i unitavanje posmrtnih ostataka rtava. Pre etiri-pet dana doao je Simo Drljaa, raniji naelnik SUP-a Prijedor, uputio ga je Ministar MUP RS-a,
a doao je u vezi rudnika Tomaica kod Prijedora, gdje su oni ranije zatrpali 5.000
muslimanskih leeva. Drljaa je doao da to utrapi nama, a oni bi da se toga ree
(spaljivanjem, mljevenjem ili na neki drugi nain). Tu ima svakakvih leeva, a u to su
uvukli Subotia. U timu je Drljaa, on je bio nosioc dok se to radilo, tu je na sastanku
bio general Suboti, Arsi, Drljaa, ja i Mile Matijevi iz SUP-a Banje Luke. Molim
vas za va stav oko toga. - Pukovnik Bogojevi.622
Posmrtni ostaci rtve

Isto.
622
Dana 27. maja 1993. godine na sastanku sa komandom 1. krajikog korpusa pukovnik Stevo Bogojevi, naelnik bezbjednosti 1. krajikog korpusa, traio je od generala Ratka Mladia rjeavanje
5.000 muslimanskih leeva. Dnevnik Ratka Mladia je dokazni predmet u suenju pred MKSJ.
Prijepis dnevnika objavljen na http://www.jugiliks.com/images/Pdf/hag/md2/P01483transcript.
pdf, pristupljen 30. oktobra 2014. godine.
620
621
233
Tokom ekshumacije i identifikacije rtava iz masovne grobnice Tomaica do sada

je identifikovano 289 osoba. Prosjek godina starosti ubijenih je 36,3 godine.623
Ubijeni po godinama starosti624
r/b Do 20 godina
1.
20
20-30
godina
90
30-40
godina
52
40-50
godina
24
50-60
godina
28
Preko 60
godina
Broj identifikovanih iz masovne grobnica Tomaica po naseljima 2014. godine625

Biani
65
Hambarine Rizvanovii
34
51
arakovo
Zecovi
Rakovani
39
35
Ostala
mjesta
40

Tokom kampanje masovnog ubijanja Bonjaka i Hrvata od strane srpskih vojnih i policijskih jedinica na podruju opine Prijedor ubijene su itave porodice. Iz
pojedinih porodica ubijeni su svi muki lanovi. Iz porodice Tatarevi, majci Havi,
ubijeno je est sinova i mu. Ubijeni su Senad (1961), Sejad (1963), Nihad (1968), ZiAINOBiHPUB, Baza podataka.
625
623
624
234
lhad (1969), Zijad (1972), Nishad (1974) i njihov otac Muharem (1939) Tatarevi.626
Ubijeni su 23. jula 1992. godine od strane pripadnika tzv. VRS. Prethodno su sve
mukarce iz naselja Zecovi srpski vojnici pokupili i odveli ih prema putu Sanski Most
- Prijedor. Na udaljenosti od nekoliko stotina metara od njihovih kua, na lokalnom
putu, srpski vojnici ubili su vie Bonjaka iz naselja Zecovi. U traenju posmrtnih
ostataka majka Hava Tatarevi je provela skoro 22 godine dok konano njena djeca
i mu nisu pronaeni u masovnoj grobnici Tomaica. Pero Rivi mi je rekao da je
vidio da su oni pobijeni dolje kod smea, uz ovu stranu. Vidio je ubijenog mog mua
i jednog sina. Moda ih je vidio sve, ali nee da kae. Da mi je nai njihove kosti, da
ih metnem u mezar i da ta prouim.627 Prilikom ekshumacije iz masovne grobnice
Tomaica, na lokalitetu koji je oznaen kao depo 2, posmrtni ostaci brae Tatarevi i
njihovog oca pronaeni su na samom dnu grobnice. Pronaeni su jedan pored drugog. Iz ovoga se zakljuuje da su njihove posmrtne ostatke zloinci dovezli meu
prvima. Ovo nam ukazuje i na redosljed prikupljanja posmrtnih ostataka ubijenih u
periodu 20-23. jula 1992. godine na podruju Brda.

Osim brae Tatarevi i njihovog oca u Tomaici su pronaeni posmrtni ostaci
peterice brae Hegi i njihovog oca Abdulaha. Ubijeni su braa: Asuf (1967), Velid
(1964), Vehid (1960), Ragib (1955), Vejsil (1953) i njihov otac Abdulah (1932) He626
627

http://bosnjaci.wordpress.com/2014/01/08/hava-tatarevic-majka-kojoj-su-cetnici-ubili-muza-i-sestericu-sinova/, pristupljeno 8. oktobra 2014. godine.
235
gi.628 Pored njih ubijeno je pet brae i otac iz porodice Ibrahimagi. Posmrtni ostaci
ubijene brae Ibrahimagi i njihovog oca pronaeni su i u Tomaici i u sekundarnoj
grobnici Jakarina kosa. Tu su pronaeni posmrtni ostaci brae Kasima (1961), Huseina (1963), Samira (1971), Safeta (1971), Hasana (1973), Muhameda (1974) i njihovog
oca Himze (1935).629 Bjeei iz Gornjih Agia porodica Ibrahimagi dola je u prijedorsko naselje Biani i smjestila se u kuu prijatelja. Dana 20. jula 1992. godine srpska vojska je opkolila Biane i poela izdvajati mukarce i odvoditi u logore ili odmah
ubijati. Kada su zloinci doli pred kuu u kojoj su ivjeli Ibrahimagii, odmah pred
kuom su ubili Kasima Ibrahimagia, a ostale su ubili u bai Hasana Hegia. Zloinci su pred kuom prepoznali traktor i kazali: Evo, ovdje je Himzo, mi njega eramo.
Poskidali su im sve vrijedne stvari, onda ih tukli kundacima po cijelom tijelu. Kasima
je pred kuom ubio jedan od Tintora odnijevi mu pukom pola glave. Ostali su pobijeni s lea na livadi Hasana Hegia. Umirali su u stranim mukama, rukama su u
hropcu upali travu i zemlju.630 Majka Halima je vidjela ubijanje svoje djece i mua.

630
http://www.avaz.ba/clanak/133126/majka-halima-mogla-je-popoditi-put-pogacama-koje-je-ispekla-komsijama-srbima-a-komsije-joj-zauzvrat-pobile-petoricu-sinova, pristupljeno 8. oktobra
2014. godine.
628
629
236
VII.3. Zloini nad enama na podruju opine Prijedor

U agresiji na R BiH civili su bili najee mete pripadnika srpskih vojnih i policijskih snaga. Na podruju opine Prijedor mete pripadnika srpskih vojnih i policijskih snaga bili su Bonjaci i Hrvati ali i ostali graani nesepske nacionalnosti koji
nisu podravali velikosrpsku politiku. U kampanji masovnih zloina nad civilnim
stanovnitvom nisu bile poteene ene i djevojice. ene su bile izloene ubijanju i
stranim psihofizikim torturama a posebno sistematskim silovanjima i drugim oblicima seksualnog zlostavljanja. Od nasilnog zauzimanja vlasti u Prijedoru od strane
SDS-a pa do nasilnog protjerivanja nesrpskog stanovnitva (preko 50.000 graana
nesrpske nacionalnosti), ene su bile izloene ubijanjima. U Prijedoru su ubijene 263
ene i djevojice. Najvei broj ubijenih su Bonjakinje i Hrvatice. U Prijedoru je ubijeno 234 Bonjakinja i 29 Hrvatica.631 ene bonjake i hrvatske nacionalnosti u Prijedoru su ubijane u periodu 1992-1995. godine, ali najvei broj njih je ubijen u maju,
junu i julu 1992. godine. Meu ubijenim enama je 10 djevojica. Zloinci su ubijali
ene svih starosnih dobi. Najvei broj ubijenih ena je starije ivotne dobi (oko 50%
svih ubijenih). ene su ubijane u Kozarcu, gradu Prijedoru, u Brievu, Zecovima,
arakovu, Kamianima, Hambarinama, Trnopolju, u logorima Omarska, Keraterm
i Trnoplje, ubijane su na prostoru itave opine Prijedor.
Tabela 1. Broj identifikovanih/ekshumiranih i nestalih ena bonjake nacionalnosti632
Bonjakinje
Identifikovano/ekshumirano
118
nestalo
115
Tabela 2. Godine starosti ubijenih ena bonjake nacionalnosti633

Godine starosti
Do 18
10
18-30
16
30-40
20
40-50
24
50-60
46
Preko 60
118
Tabela 1. Broj identifikovanih/ekshumiranih i nestalih ena hrvatske nacionalnosti634

Hrvatice
Identifikovano
24
nestalo
5
632
Isto.
633
Isto.
634
Isto.
631
237
Tabela 2. Godine starosti ubijenih ena hrvatske nacionalnosti635

Godine starosti
Do 18
0
18-30
0
30-40
5
40-50
5
50-60
9
Preko 60
10
U ovom dijelu ne elimo na sveobuhvatan i detaljan nain opisivati razliite oblike zloina poinjenih nad enama u opini Prijedor, ali elimo naglasiti nekoliko
bitnih injenica.
Od nasilnog i nezakonitog preuzimanja vlasti u opini Prijedor od strane SDS-a
i uz pomo srpskih vojnih i policijskih snaga poinje diskriminatorski odnos prema enama. Ve po uspostavi srpske kontrole nad opinskim institucijama poinje zabrana dolaska i rada u tim institucijama. Skoro sve Bonjakinje i Hrvatice su
otputene sa posla i na njihova mjesta postavljeni su kadrovi srpske nacionalnosti.
Istovremeno je ograniavano i kontrolirano slobodno kretanje. U toku istraivanja
prikupljen je odreen broj dokumenata/dozvola za kretanje koji upravo govore o
ograniavanju slobode kretanja na podruju opine Prijedor.
Potvrda/odobrenje SJB Prijedor o kretanju na relaciji Rizvanovii-Prijedor636

635
636
I sto.
238
Ograniavanja i diskriminatorski odnos srpskih vlasti u Prijedoru bio je izraen

u svim segmentima ivota. Srpske vlasti su nastojale stvoriti takve uvjete ivota za
Bonjake i Hrvate kojima e ih natjerati na naputanje svojih domova i opine Prijedor. Uskraivanje ili diskriminatorski odnos prilikom kretanja, pruanja medicinske
pomoi, kupovine osnovnih ivotnih namirnica bio je dio plana. (...) Nesrbima se
u bolnicama nije posveivala jednaka panja i ljekarska njega kao bosanskim Srbima...637 Pristup zdravstvenim ustanovama je bio veoma otean. Naroito su patile
trudnice i porodilje. Nosile su trudnou i raale u ekstremnim uslovima. S.K. iz prigradskog prijedorskog naselja Gomjenica uspjela je doi do bolnice u Prijedoru i tamo se poroditi. Rodila sam u strahu i za sebe i za bebu. Neki medicinski radnici su
mi pristupali veoma neprijateljski, bojala sam se da e me odvojiti od djeteta. Ostali
pacijenti su saznali da sam muslimanka i vrijeali su me. Bojala sam se zaspati. Niko me nije titio od uvreda i prijetnji koje su mi upuivali.638 Ovakav odnos srpskih
vlasti je bio dominirajui prema Bonjacima i Hrvatima. Meutim, mora se istaknuti
injenica da je bilo sluajeva gdje su pojedini Srbi nastojali zatititi svoje sugraane
Bonjake i Hrvate. Posebnim traumama bile su izloene Bonjakinje i Hrvatice koje
su bile svjedoci ubijanja njihove djece, mueva ili drugih lanova porodice i komija.
Veina ena koja je preivjela zloine pripadnika srpskih vojnih i policijskih jedinica u Kozarcu, Bianima, arakovu, Zecovima, Brievu, u gradu Prijedoru i drugim
mjestima opine Prijedor bila je svjedok odreenih ubijanja. Zloinci su pred oima
majki, supruga, kerki, sestara ubijali mukarce. Majke su bile svjedoci ubijanja vie
sinova (braa Ibrahimagi, Hegi, Kadiri), odvoenja i stranih psihofizikih tortura. M.K. iz prijedorskog zaseoka Sredice kazuje: Ubijali su ih oko nae kue. Svaki
put kada ubiju jednog, trae da im iznesemo vode. Moje dvije maloljetne kerke i ja
smo sve gledale sa prozora. Branila sam im i tjerala ih od prozora ali su one gledale. Poslije smo na tri mjesta ukopavale tijela naih komija i roaka. Mi same, moje
kerke i ja.639 Svjedokinje stranih zloina, tortura, zastraivanja, poniavanja, silovanja doivjele su teke traume i posljedice po zdravlje. Veliki broj ena danas ima
psihike posljedice po zdravlje, upravo zbog onog to su preivjele kao rtve i svjedoci odreenih dogaaja.
Ubijanje i pokuaji ubistva Bonjakinja i Hrvatica na podruju opine Prijedor
trajalo je kontinuirano od 1992. do 1995. godine. Ubijanje ena deavalo se kod njihovih kua, na ulicama, u logorima, na putu prema logorima i drugim mjestima. PoICTY, Presuda u predmetu Radoslav Branin, paragraf 86.
Edin Ramuli, Izvjetaj o stradanju ena u dolini Sane 1992-2012, Udruenje Prijedoranki Izvor,
Prijedor, 2012, str. 7.
639
Isto, str. 10.
637
638
239
red 263 ubijene Bonjakinje i Hrvatice velik broj ena preivio je i pokuaje ubistva.
Svjedokinje koje su preivjele pokuaje ubijanja (i ubijanje njihovih lanova porodica) nose duboke traume. Jedna od preivjelih sjea se: 13. juna 1992. godine doli
su srpski vojnici pred nau kuu. Bila sam sa kerkom i jo etiri ene iz komiluka.
Psovali su nas, maltretirali, traili novac i rekli da e nas zapaliti. Onda su nas natjerali da uemo u talu. Zatvorili su nas i na vrata i okolo tale su naslagali komuu od
kukuruza i sijeno. Zapalili su i otili.640 Iz razgovora sa preivjelim enama mogu se
uti strana svjedoenja o zloinima pripadnika srpskih vojnih i policijskih jedinica.
Jedan od najtraumatinijih doivljaja za ene bila su silovanja. U jednom broju sluajeva Bonjakinje i Hrvatice su nakon silovanja ubijene. Takvi sluajevi su se
uglavnom deavali u prijedorskim logorima smrti. ene koje su bile nezakonito zatoene u logorima i drugim mjestima zatoenja bile su sistematski silovane. Pored
toga to su same bile izloene silovanjima, ene su stalno bile izloene strahu da e
im zloinci silovati kerke. U jednom broju sluajeva silovanja, majke su bile prisiljene gledati silovanje svojih kerki od kojih su najvei broj njih bile maloljetnice. Bilo
je sluajeva da su zajedno bile silovane majke i kerke. Silovanja ena bila su kako
pojedinana, tako i grupna. Jednu enu je u velikom broju sluajeva silovalo vie zloinaca. Bilo je sluajeva da je jednu enu silovalo preko 10 mukaraca. Svjedoci silovanja govore: Kaja Komljen, supruga Ante Komljena, je praktino bila silovana do
smrti. Odgrizali su joj komade mesa, muili na sve naine koliko su mogli. Umrla je
od toga. Nije bilo tragova ni noa ni metka nego samo otkidanja. Griena je. Grudi
su joj odgriene. Mogli su se prepoznati tragovi ljudskih zubi kako su je ujedali, grizli. Pronali smo je potpuno golu i baenu na njivi gdje su je i zlostavljali. Tu smo je
i pokopali. Mara Matanovi je ubijena metkom.641
ene su u mnogo sluajeva bile ucijenjene od strane zloinaca da e im ubiti djecu ako ne pristanu na seksualni odnos. Najee su se silovanja deavala u vrijeme
neposredno nakon napada na civilna naselja. Mukarci bi bili odvedeni u logore ili
bi izbjegli u okolne ume, a ene su postajale rtvama silovanja od strane vojnika i
policajaca. Jedan vojnik mi je naredio da se popnem na sprat kue i doao za mnom.
Moja kerka je ostala dole sa svekrvom. Molila sam ga da me pusti, plakala. Pitao
me gdje mi je mu a ja sam mu rekla da ne znam. Silovao me je i ostavio. Leala sam
tu neko vrijeme a onda ustala, popravila odjeu i sila da vidim ta se dogodilo sa
mojom kerkom. Jedna ena koja je kod nas bila dola malo prije nego to je dola
640
641
I sto, str. 11.

http://brisevo-prijedor.webs.com/svjedocanstvoopokolju.htm, pristupljeno 23. oktobra 2014. godine.
240
vojska ispriala nam je da su je silovali kod njene kue, a onda su je opet silovali tu
kod nas gdje se zadesila. Bila je mlada, nije imala ni djece a mu je bio u logoru. Ne
znam ta se s njom dogodilo kasnije - opis silovanja u Hrniima, Kozarac, optina
Prijedor.642 Zloin silovanja za ene predstavlja najuasniji in. Prilikom izvoenja
samog ina silovanja, prema svjedoenjima rtava, rijei zloinaca najee su bile:
Gdje ti je sad Alija?, rodie malog etnika, vidjet e k...o kako Srbin j..e i drugo. Silovanje kao oblik zloina nije samo namijenjen rtvi ve i lanovima porodice
koje su esto bile prisiljene da tome i prisustvuju. Silovanje kao oblik zloina potie
iz mrnje prema rtvi, ne po imenu i prezimenu nego po etnikoj pripadnosti. Jedan
broj ena, koje su silovane u Prijedoru, nikad nisu progovorile o tome. Kako je navedeno u presudi MKSJ u predmetu Milomir Staki: Za enu je silovanje daleko najtee krivino djelo, ponekad ak gore i od smrti, zato to je izlae sramoti. Ispriati
tako neto nepoznatim ljudima, kao to su sudije, zastupnici obiju strana i svi ostali
prisutni u sudnici, nesumnjivo je teko i potresno.643
Posebno su zloinci prema enama imali ucjenjivaki odnos u sluajevima pljake. esto su enama prijetili ako im ne predaju novac, zlato i druge dragocjenosti da
e im ubiti djecu ili mua. ene su zajedno sa mukacima bile nezakonito zatoene
u logorima i drugim mjestima zatoenja. U logoru Trnopolje, ene i djevojice su inile najvei broja nezakonito zatoenih od ukupno 23.000 rtva koje su prole kroz
ovaj logor. Prema tome, ene su bile i najvie izloene nezakonitim postupcima srpske vojske i policije. Prema odreenim procjenama skoro 15.000 ena bilo je nezakonito zatoeno u logoru Trnopolje.
Iz navedenog se moe zakljuiti da su srpske vojne i policijske snage, a u jednom
broju sluajeva i civili-Srbi, poinili strane zloine nad Bonjakinjama i Hrvaticama. Pored ubijanja bile su izloene i drugim zloinima protiv ovjenosti i meunarodnog prava. Nad enama je poinjeno strano nasilje koje je ostavilo teke posljedice po njihovo psihofiziko zdravlje. Jedna od najbolnijih trauma su silovanja i
prisilni nestanci najbliih lanova porodica a posebno djece. Danas nakon dvadeset i
dvije godine i dalje traju teke traume majki, sestara, kerki zbog nemogunosti pronalaska posmrtnih ostataka svojih najbliih.
642
643
. Ramuli, nav. dj., str. 18.

E
241
Spisak ubijenih i nestalih ena na podruju opine Prijedor644

r/b
Prezime ime oca i ime
1.
Ahmetehaji (Redo) Hima
2.
Alagi (Bego) Aia
3.
Alagi (Hasan) Halida
4. Alajbegovi (Muharem) Mensura
5.
Ali (Ahmet) Badema
6.
Ali (Redo) Fata
7.
Ali (Ibro) Hajrija
8.
Ali (Agan) Hanka
9.
Ali (Pao) Rasma
10.
Ali (Hasan) Zejneba
11.
Alihodi (Osman) Draguna
12.
Alii (Ahmet) Mediha
13.
Alii (Avdija) Razija
14.
Aluki (Ibrahim) Adila
15.
Arifagi (Hase) Jasminka
16.
Arifagi (Huso) Razija
17.
Avdagi (Salko) Hatida
18.
Avdi (Muho) Zuhra
19.
Bai (Mehmed) Asima
20.
Bai (Dedo) ula
21.
Bai (Ferid) Elvisa
22.
Bai (Husein) Enisa
23.
Bai (Eniz) Erna
24.
Bai (Ferid) Ferida
25.
Bai (Idriz) Minka
26.
Bai (Fikret) Nermina
27.
Bai (Refik) Refika
28.
Bai (Salih) aha
29.
Bai (Abid) ehrija
30.
Bai (Latif) ida
31.
Bai (emso) Ziba
32.
Bai (Salko) Zikreta
33.
Badek (Marko) Ana
34.
Bahonji (Jusuf) Zuhra
35.
Bali (Ibrahim) Fehima
36.
Bai (Ibrahim) Maida
644
roena
Mjesto roenja
1922.
1920.
1942.
1946.
1927.
1927.
1945.
1899.
1932
1934.
1916.
1960.
1939.
1927.
1965.
1922.
1921.
1925.
1969.
1957.
1981.
1960.
1970.
1979.
1959.
1986.
1987.
1928.
1940.
1946.
1930.
1982.
1920.
1911.
1925.
1981.
Kozarac
Trnopolje
Donji Agii
Prijedor
Prijedor
arakovo
Kamiani
Biani
Kamiani
Trnopolje
Trnopolje
Stari Majdan
Busovaa
Kozarac
Brani
Kozarac
Aliii
arakovo
Zecovi
Okre-S. Most
Ljubljana
arakovo
Zecovi
Ljubljana
arakovo
Prijedor
Prijedor
Hambarine
Vrhpolje
Zecovi
Zecovi
Zecovi
ela
Kozarac
Kozarac-Brani
Kozarac-Dera
Mjesto nestanka/
ubijanja
Barakovac-Kozara
Jakarina kosa
Alagii-Jugovci
Prijedor
Prijedorarakovo-eger
nestala
Blaevii -Dera
Kamiani
Alii-Urije
Kozarac-Jusufagii
Aliii
Aliii
Barakovac-Kozara
nestala
Painac
nestala
arakovo
nestala
nestala
nestala
nestala
nestala
nestala
nestala
nestala
nestala
nestala
nestala
nestala
nestala
nestala
Miljakovci
nestala
nestala
Beia poljana
242
r/b
roena
Mjesto roenja
37.
38.
39.
40.
41.
42.
43.
44.
45.
46.
47.
48.
49.
50.
51.
52.
53.
54.
55.
56.
57.
58.
59.
60.
61.
62.
63.
64.
65.
66.
67.
68.
69.
70.
71.
72.
73.
74.
75.
76.
Bai (Ibrahim) Mirsada

Bai (Ibrahim) efika
Bati (Bejdo) Draguna
Behli (Smail) Rasima
Behli (Ibrahim) Raza
Behli (Munib) Zerina
Bei (Maho) ama
Bei (Tahir) Draguna
Bei (Juso) Hajrija
Bei (Hasan) Hanifa
Bei (aban) Nura
Bei (Muharem) Safija
Bei (Alija) Senija
Bei (Arif) Vahida
Bei (Demal) Zumra
Beirevi (Salih) Mugbila
Belagi (Haim) Hasnija
Bilajac (Ramo) Zejna
Bilal (Bego) Kadira
Blaevi (Murat) Fehima
Blaevi (Hasan) Rahima
Blaevi (Ramo) Zuhra
Blaevi (Mujo) Zumra
Braki (Salih) Mevla
Brki (Mahmut) Ziba
Bujadilovi (Ivo) Katarina
Butkovi (Franjo) Julinka
Buzuk (Ive) Marija
Cepi (Adem) Zuhra
Ceri (Salih) Emina
ani (Ibrahim) Samka
ani (Kadir) Zlate
auevi (Smajo) emka
auevi (Agan) Haa
auevi (Rizvan) Hatka
auevi (Osman) Mevla
auevi (aban) Mina
auevi (Hasan) efka
auevi (Sejdo) Vasvija
irkin (Hase) Sevlija
1972.
1922.
1910.
1926.
1962.
1969.
1906.
1900.
1925.
1930.
1927.
1905.
1934.
1955.
1961.
1938.
1931.
1920.
1924.
1931.
1934.
1904.
1929.
1928.
1915.
1943.
1938.
1929.
1934.
1935.
1942.
1933.
1947.
1939.
1910.
1912.
1932.
1946.
1930.
1944.
Kozarac-Dera
Kevljani
Kozarua
Doci-S. Most
Zecovi
Hambarine
ela
Trnopolje
Prijedor
Kozarac
Brani
Kozarac
D. Kamengrad
Kozarua
Kozarac
ejreci
Kevljani
Rizvanovii
Kozarac
Kozarac
ejreci
Kozarac-Dera
Kozarac-Brani
arakovo
Kozarac-Jakupovii
Mutanica
Prijedor
Prijedor-Tisovo
Donji Garevci
Sanski Most
Kamiak
Kevljani
Biani
Budimli Japra
Rizvanovii
Hambarine
Biani
Okre-S. Most
Hambarine
Hambarine
Mjesto nestanka/
ubijanja
Beia poljana
Huskii
nestala
Gomjenica-ljunkara
nestala
arakovo-G. Mahala
Kozarac-Dera
nestala
Dera-Beii
Strmac-Ravine
nestala
Dera-Beii
Donja Puharska
nestala
nestala
Kevljani-Hadii
nestala
nestala
Tomaica
Dera-. eleginac
G. Puharska
Dera-Blaevii
nestala
eger
nestala
Stara Rijeka
nestala
Groia groblje
Jakarina kosa
Belagia mlin
Putievo-Travnik
Prijedor-Puharska
Rizvanovii II
Hambarine-livada
nestala
Hambarine-Brani
Rakovani
Rizvanovii II
nestala
nestala
243
r/b
roena
Mjesto roenja
77.
78.
79.
80.
81.
82.
83.
84.
85.
86.
87.
88.
89.
90.
91.
92.
93.
94.
95.
96.
97.
98.
99.
100.
101.
102.
103.
104.
105.
106.
107.
108.
109.
110.
111.
112.
113.
114.
115.
116.
irkin (Smail) Zlatka

uli (Mae) Enisa
usti (Mehmed) Senka
usti (Ramo) Siba
Dautovi (Uzeir) Edna
Deli (Bego) Fatima
Deli (Salko) Rasima
Demirovi (Redo) Fatima
Deumi (Karanfil) Nira
Dizdarevi (Adem) Hata
Doli (Ivan) Danica
Drai (Beir) Arifa
Drai (Hasan) Meliha
Draganovi (aban) Fatima
Duratovi (Ibriim) ula
Duratovi (Reid) Zemira
Delati (Edhem) Zulfija
Denanovi (Latif) Azema
Denanovi (Hasan) Hajra
Denanovi (Esad) Maida
Denanovi (Mahmut) Nasiha
Denanovi (Dervi) Zlata
Doli (Salko) Naila
Eimovi (Jozo) Cecilija
Eimovi (Josip) Katarina
Eimovi (Nikola) Marija
Ejupovi (Husnija) Aziza
Fazli (Dervi) Mina
Ferizovi (Ibro) Fehima
Fiki (Muho) Fata
Fori (Ibrahim) ula
Fori (Murat) Hanifa
Fori (Zaim) Hatida
Fori (Ibrahim) Lutvija
Garibovi (Tahir) Azema
Garibovi (Dedo) Rujka
Garibovi (Husnija) Sabiha
Garibovi (Kasim) Senija
Garibovi (Ibro) erifa
Gavranovi (Marko) Manda
1946.
1947.
1950.
1936.
1969.
1916.
1913.
1943.
1926.
1935.
1947.
1941.
1973.
1928.
1924.
1965.
1909.
1932.
1940.
1975.
1962.
1930.
1938.
1953.
1959.
1933.
1948.
1923.
1908.
1919.
1914.
1944.
1923.
1913.
1925.
1914.
1967.
1935.
1912.
1927.
Kozarua
Prijedor
B. Dubica
Brani
Brko
Rizvanovii
Sanski Most
arakovo
Kozarac-Dera
Sanski Most
Kalajevo
Biha-Vinica
Prijedor
arakovo
Biani
Prijedor
Miljakovci-Prijedor
Zecovi
Zecovi
Prijedor
Prijedor
Donji Kamengrad
Hambarine
Brievo
Ljubija
arakovo
Hambarine
Kozarua
Zecovi
Crljeni-Klju
Kozarua
Trnopolje-Hrnii
Trnopolje
Kamiani
Kozarac
Trnopolje
Prijedor
Kamiani
Trnopolje
Volar
244
Mjesto nestanka/
ubijanja
nestala
Bosanski Novi
Biani-Sredice
nestala
Jama Lisac
Rizvanovii
Aliii
arakovo-G. Mahala
nestala
nestala
arakovo-Painac
nestala
Breziani
Ljubija
Tomaica
Tomaica
Prijedor-ejreci
Painac
nestala
nestala
nestala
Prijedor-Peani
nestala
Jakarina kosa
Jakarina kosa
Jakarina kosa
Hambarine-elikovka
nestala
nestala
Painac
nestala
Kamiani-Donlagii
nestala
Kamiani
Trnopolje
nestala
Painac
nestala
Garibi
Volar
r/b
roena
Mjesto roenja
117.
118.
119.
120.
121.
122.
123.
124.
125.
126.
127.
128.
129.
130.
131.
132.
133.
134.
135.
136.
137.
138.
139.
140.
141.
142.
143.
144.
145.
146.
147.
148.
149.
150.
151.
152.
153.
154.
155.
156.
Grabi (Mujo) Mina

Gredelj (Samir) Enisa
Grozdani (Dervi) Besima
Grozdani (Smail) Samka
Guti (Ibro) Muharema
Habibovi (Alija) Zulkifa
Hadi (Dedo) Fatima
Hadi (Bejdo) Hajra
Hadi (Bejdo) Himka
Hadi (Mujo) efka
Hadi (Ibro) Unka
Halilovi (Sakib) Muharema
Halilovi (Hamid) Zumra
Hamuli (Hamdija) Hamida
Hamuli (Dervi) Mejra
Hamuli (Sejdo) Vasva
Hergi (Salih) Fatima
Hodi (Hasan) Azema
Hodi (Dervi) Bisera
Hodi (Hase) Dehva
Hodi (Mustafa) Fatima
Hodi (Mustafa) Habiba
Hodi (Hasan) Hasnija
Hodi (Muho) Razija
Hopovac (Ibrahim) Aja
Hopovac (Ibrahim) Hajra
Hopovac (Mujo) Hima
Horozovi (Muharem) Haija
Horozovi (Mesud) Nermina
Horozovi (Ibrahim) Ramiza
Hrni (Himzo) Zlata
Huki (Muho) Aja
Huki (Dervi) Sabrija
Huseinovi (Bajro) Siba
Huseinovi (Arif) Zuhra
Huski (Hase) Emina
Huski (Abid) uhra
Hui (Jasim) Rahima
Imirevi (Mehmed) Munira
Ivandi (Marko) Danica
1937.
1969.
1927.
1944.
1935.
1939.
1906.
1955.
1961.
1921.
1913.
1960.
1934.
1951.
1920.
1920.
1928.
1937.
1938.
1927.
1928.
1917.
1925.
1937.
1934.
1962.
1916.
1933.
1976.
1960.
1977.
1924.
1921.
1913.
1912.
1928.
1930.
1950.
1935.
1936.
Kozarac
Sanski Most
Kozarua
ehovci-S. Most
Kozarac-Dera
Klju
Kevljani
Kamiani
Kamiani
D. Kamengrad
Kozarac
Biani
Kozarac
Rakovai
Kozarua
Hamabarine
Prijedor
Kamiani
Kozarac
Sanski Most
arakovo
Kozarac
arakovo
Kamiani
Zecovi
Prijedor
Rakovani
Zecovi
Tetovo
Zecovi
Prijedor
Kozarac
Kozarac
Kozarac
Kamiani
Hadii-Kevljani
Trnopolje
Kozarua
Kozarua
Rasavci
Mjesto nestanka/
ubijanja
Kozarua-Dera
ejreci
nestala
Prijedor-Peani
Trnopolje-Hrnii
Prijedor-Peani
nestala
Kevljani-Hadii
Turjak
Prijedor-Peani
Trnopolje-Hrnii
Rizvanovii-vrake
nestala
Hambarine-Juriii
arakovo-Kljajii
Muhii-elikovka
nestala
Trnopolje-Hrnii
nestala
nestala
Painac
nestala
Hambarine-iljak
Trnopolje-Hrnii
Zecovi-kosa
Zecovi-kosa
nestala
nestala
nestala
nestala
nestala
Kozarac-Brani
Jakarina kosa
nestala
nestala
Huskii
Huskii
nestala
nestala
Zecovi
245
r/b
roena
Mjesto roenja
157.
158.
159.
160.
161.
162.
163.
164.
165.
166.
167.
168.
169.
170.
171.
172.
173.
174.
175.
176.
177.
178.
179.
180.
181.
182.
183.
184.
185.
186.
187.
188.
189.
190.
191.
192.
193.
194.
195.
196.
Ivandi ( Pejo ) Lucija

Ivandi (Marko) Mara
Jakupovi (Ibro) Aja
Jakupovi (Devad) Ifeta
Jakupovi (Sulejman) Kadira
Jakupovi (Osman) Nura
Jakupovi (Dedo) Paa
Jakupovi (Adem) Reska
Jakupovi (Husein) Sadija
Jakupovi (Ale) Zlata
Juji (Redep) Emina
Juji (Hasan) Rasema
Juri (Franjo) Ana
Juri (Mirko) Danica
Kadi (Ahmet) Razija
Kaduni (Ibro) Hate
Kahrimanovi (Muho) Fate
Kahrimanovi (Nedib) Zineta
Kahteran (Emin) Fatima
Kapetanovi (Jusuf) Mina
Karabai (Suljo) Kadira
Karupovi (Hase) Gopa
Kavazovi (Smajo) Fatima
Kenjar (Murat) Halida
Kenjar (Omer) Safija
Kei (Huse) Tima
Komljen (Mato) Kata
Komljen (eljko) Kata
Krki (Omer) Zlate
Kukavica (Anto) Mara
Kulai (Hase) Hasiba
Kurtovi (Mustafa) Muharema
Kurtovi (Mustafa) Radifa
Kusuran (Haim) Kemila
Mahmuljin (Mehmed) Asima
Mahmuljin (Husein) Fadila
Mahmuljin (Sulejman) Sevlija
Mahmuljin (Fehim) Velida
Malih-Ziaqat (Omer) Nevzeta
Marijan (Joso) Danica
1960.
1933.
1914.
1955.
1927.
1910.
1947.
1933.
1955.
1930.
1925.
1946.
1928.
1936.
1940.
1922.
1924.
1965.
1938.
1924.
1922.
1929.
1921.
1967.
1930.
1910.
1930.
1960.
1898.
1939.
1914.
1941.
1910.
1958.
1969.
1941.
1926.
1948.
1957.
1954.
Tomaica
Rasavci
ela
Trnopolje
Biha
Bronzani Majdan
Kozarac
Glamo
Kozarac
Kamiani
Vukovine-Prijedor
Biani
Rasavci
Volar
Biani
Kozarac
Kamiani
Prijedor
Ljubija
Kozarac
Kozarac
arakovo
Gradaac
Kamiani
Kamiani
Kozarac
Rasavci
Rasavci
Trnopolje-Hrnii
Ravska
ela
ela
Kozarac
Prijedor
Kozarua
Kozarac
Kamiani
Prijedor
Banja Luka
Brievo
246
Mjesto nestanka/
ubijanja
Rasavci
Zecovi
Tomaica
nestala
nestala
Srednji Jakupovii
nestala
Jakupovii
nestala
nestala
Painac
nestala
Rasavci
Volar
nestala
nestala
nestala
nestala
nestala
nestala
nestala
arakovo-Karupovii
nestala
Kenjari-Menkovii
Kamiani
nestala
Ralja
Rasavci
nestala
nestala
nestala
nestala
Kozarac-Barakovac
Puharska
Kozarua-Huii
Painac
nestala
Kevljani-Hadii
D. Puharska
Brievo
r/b
roena
Mjesto roenja
197.
198.
199.
200.
201.
202.
203.
204.
205.
206.
207.
208.
209.
210.
211.
212.
213.
214.
215.
216.
217.
218.
219.
220.
221.
222.
223.
224.
225.
226.
227.
228.
229.
230.
231.
232.
233.
234.
235.
236.
Marijan (Joso) Lucija

Marijan (Lovro) Mara
Marijan (Mato) Milka
Matanovi (Franjo) Boena
Matanovi (Nedeljko) Mara
Medunjanin (Hasan) Sadeta
Mehanovi (Osme) Mina
Mehmedagi (Adem) Adevija
Memi (Omer) Raifa
Milinkovi (Mato) Kata
Mlinar (Matija) Kata
Mlinar (Pejo) Mara
Muhi (Edhem) Halima
Muhi (Hase) Halima
Muhi (Hasan) Sema
Mujadi (Huse) Mina
Mujagi (Smajo) Hata
Mujanovi (Adem) Demila
Mujdi (Dedo) Hate
Mujkanovi (Hasan) Fata
Mujkanovi (Osman) Fatima
Mulali (Emir) Emira
Muri (Teufik) Zehida
Musi (Ibro) Badema
Nesimi (Alija) Rubija
Novkini (Osman) Zehra
Nuki (Salih) Hatemina
Okanovi (Jasmin) Emina
Omerbai (Murat) Tida
Palislamovi (Fehim) Hatida
Pjani (Mustafa) Rabija
Poljak (Osme) Badema
Poljak (Hamzalija) Mensurka
Radoaj (Stjepan) Zdenka
Redi (Arif) Ajka
Redi (Hasan) Mevla
Redi (Vejsil) Najila
Redi (Ibro) Rabija
Redi (Hase) Senija
Rizvi (Hasan) Devla
1944.
1936.
1922.
1922.
1943.
1944.
1929.
1920.
1939.
1951.
1930.
1916.
1946.
1919.
1911.
1927.
1910.
1920.
1907.
1913.
1923.
1987.
1955.
1942.
1932.
1913.
1937.
1951.
1926.
1938.
1938.
1920.
1961.
1932.
1917.
1911.
1955.
1936.
1922.
1924.
Rasavci
Brievo
Stara Rijeka
Prijedor
Brievo
Banja Luka
Kozarac-Huskii
Kozarac
Kozarac
Dvor na Uni
Brievo
Brievo
Rizvanovii
Rakovani
Rizvanovii
Kozarac
Sanski Most
Kozarua
Rizvanovii
Kozarac
Sanski Most
Prijedor
Kevljani
Zecovi
G. Puharska
Biani
Trnopolje
Prijedor
Kozarua
Banja Luka
Kozarac
Ljubija
Kamiani
Zavidovii
arakovo
Kamiani
Zecovi
ejreci
Kamiani
Gacko
Mjesto nestanka/
ubijanja
Rasavci
Brievo
Rasavci
Biani bunar
Rasavci
Jama Lisac
nestala
nestala
Kozarac-Barakovac
nestala
Ralja
Brievo
nestala
nestala
Rizvanovii I
D. Puharska
nestala
Kamiani
arakovo-Centar
Kozarua-Grabii
nestala
nestala
Painac
arakovo-Alia uma
G. Puharska
Trnopolje-stara damija
Trnopolje-Hrnii
nestala
Kozarua-Deumii
Kozarac-Kalata
Jakarina kosa
nestala
Turjak
nestala
arakovo-G. Mahala
nestala
Painac
nestala
Trnopolje-Redii
Peani
247
r/b
roena
Mjesto roenja
237.
238.
239.
240.
241.
242.
243.
244.
245.
246.
247.
248.
249.
250.
251.
252.
253.
254.
255.
256.
257.
258.
259.
260.
261.
262.
263.
Rizvi (Husein) Refika

Seferovi (Okan) Gope
Sijei (Redep) Hata
Sikiri (Dervi) Razija
Sivac (Sulejman) Azemina
Slijepevi (air) Besima
Softi (Mujo) Fatka
Softi (Edhem) Halida
Softi (Huse) erifa
Suhonji (Hamdija) Mirzeta
Suhonji (Muharem) Safija
Sui (Tahir) Safija
abanovi (Hasan) Rasema
ahuri (Dervi) Fatima
ahuri (Mujo) erifa
olaja (Jure) Ana
Talundi (Adem) Dervia
Tomi (Ivo) Ankica
Trnjanin (erif) Emka
Veli (Dedo) Dervia
Zahirovi (Redo) Fata
Zuli (Hase) ulka
Zuli (aban) Hajrija
Zuli (Meho) Maida
Zuli (Meho) Zilha
eri (Mujo) Mevla
eri (Mae) Tima
1938.
1928.
1921.
1936.
1925.
1921.
1920.
1974.
1932.
1960.
1923.
1905.
1946.
1951.
1936.
1918.
1923.
1932.
1921.
1917.
1928.
1924.
1949.
1954.
1933.
1915.
1924.
Kozarac-Brani
Zecovi
Tukovi
ejreci
Trnopolje
Kamiani
Trnopolje
Kozarac
Kamiani
Prijedor
Sanski Most
Kozarac
Biani
Trnopolje
Kamiani
Volar
Klju
Ralja
Rizvanovii
Kozarac
Prijedor
Kamiani
Trnopolje-Hrnii
Kozarac
Kozarac
Kozarua
Kamiani
248
Mjesto nestanka/
ubijanja
Peani
nestala
nestala
Mezarje ejreci
Trnopolje Garibi
Kamiani II-Hrustii
nestala
Kamiani-Donlagii
nestala
D. Puharska
D. Puharska
Kozarua-Suii
Biani-Sredice polje
nestala
Kamiani
D. Volar
Jakarina kosa
Ralja
Kozarac-Dera-podrum
nestala
nestala
Jakarina kosa
Jakarina kosa
Turjak
Kozarac
nestala
nestala
VII.4. Zloini nad djecom u opini Prijedor

Tokom ratnih deavanja djeca, kao najranjivija kategorija stanovnitva, bila su
direktno ili indirektno izloena ratnim djelovanjima. Direktne posljedice su ubijanja
i ranjavanja, a indirektne posljedice su ratne traume usljed razliitih faktora, prije
svega gubitak roditelja ili najbliih lanova porodice, silovanja, fizika maltretiranja, nezakonita zatoenja, nedostaci hrane, vode, adekvatne medicinske brige, strah
i drugi faktori. U knjizi Zloini nad psihikim integritetom djece autora Muhameda
estanovia navodi se broj ranjene djece: Prema podacima Republikog taba za
zdravstvo od decembra 1994. godine na slobodnim prostorima Bosne i Hercegovine
ranjeno je 34.351 dijete, od ega u Sarajevu 14.834. Od navedenog broja teko je ranjeno 8.360, od ega u Sarajevu 3.361 dijete.645
Meunarodno humanitarno pravo pored opih Konvencija i Deklaracija kojim
regulie prava zatienih osoba u ratu, regulie i zatitu djece za vrijeme oruanih
sukoba. Posebno su prava djece definirana Konvencijom o pravima djeteta iz 1989.
godine (u daljnjem tekstu Konvencija).646 Upravo njome su priznata prava i zabranjeni nehumani odnosi prema djeci. Konvencija u lanu 6. eksplicitno govori o pravu djeteta na ivot i obavezi drava da omogui opstanak i razvoj djeteta. Nadalje,
u lanovima 34 i 37 obavezuju se drave na zatitu djece od svih oblika seksualnog
izrabljivanja i iskoritavanja, zatim svih oblika muenja ili drugih okrutnih, neljudskih ili poniavajuih postupaka i kazni. Naglaeno je da nijedno dijete ne moe biti
lieno slobode nezakonito ili samovoljno. Uprkos navedenim zabranama i pravima
djeteta, masovno je krena Konvencija, bilo da se radi o ubijanjima, ranjavanjima,
seksualnim iskoritavanjima, zatvaranjem u logore, protjerivanjima, nanoenjem
patnje, poniavajueg i okrutnog postupanja. Oruane snage Srbije i Crne Gore (Savezna republika Jugoslavija) i njihovi kvislinzi i saradnici su, i pored Konvencije o
pravima djeteta (1989) i Svjetske deklaracije o preivljavanju, zatiti i razvoju djece
(1990), na kraju XX stoljea u Republici Bosni i Hercegovini, posebno u Sarajevu u
opsadi, i protiv djece sprovodili koordiniranu, dugotrajnu, rasprostranjenu i snanu
kampanju granatiranja i snajperskog djelovanja, od ega su, pored brojnih civila i
Muhamed estanovi, Zloini nad psihikim integritetom djece, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo, 2000, str. 5.
646
Pored ove Konvencije, zatitu prava djece reguliraju enevska deklaracija o pravima djeteta iz
1924. godine, Deklaracija o pravima djeteta donesena od strane UN-a iz 1959. godine i priznata
u Opoj deklaraciji o pravima ovjeka, Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim
pravima (posebno u lanu 10). Navedene Deklaracije predstavljale su osnovu za donoenje Konvencije o pravima djeteta iz 1989. godine.
645
249
civilnog stanovnitva, mnoga djeca ubijena i ranjena.647 Djeca bonjake i hrvatske

nacionalnosti na podruju opine Prijedor bila su izloena masovnim zloinima bez
ogranienja. Nakon ubijanja, njihove posmrtne ostatke zloinci su pokuali prikriti
na raznim mjestima. Posmrtni ostaci ubijene djece pronalaeni su u masovnim, zajednikim i pojedinanim grobnicama irom Bosanske krajine. Ubijena djeca pronaena su u masovnim grobnicama Tomaica, Jakarina kosa, Redak, Bezdana, Prhovo,
Kevljani, Lanite I, Lanite II, Hrustovo i drugim masovnim grobnicama.648 U Prijedoru su pripadnici srpskih vojnih i policijskih jedinica ubili 102 djece razliite starosne dobi, pola i nacionalnosti. U Prijedoru je ubijeno 10 djevojica i 92 djeaka.649
Djeca su ubijana irom opine Prijedor od Kozaraca, Biana, Rizvanovia, Hambarina, arakova, Brieva, Volara, Zecova, logora Trnopolje, uma Kureva i Kozare.
Jedan broj ubijenih djevojica i djeaka je pronaen, ekshumiran i pokopan, a jedan
broj se jo uvijek vodi kao nestali.650 U ovom dijelu elimo samo iznijeti podatke o
ubijenoj djeci bez ulaenja u detaljnije analize.
Tabela 1. Broj identifikovane/ekshumirane i nestale djece po polnoj strukturi651
Pol
Ukupno
Djevojice
10
djeaci
92
Tabela 2. Broj identifikovane/ekshumirane i nestale djece bonjake nacionalnosti652

Bonjaci
94
Identifikovano/ekshumirano
53
nestalo
41
Tabela 3. Godine starosti ubijene i nestale djece bonjake nacionalnosti653

Godine starosti
do 3
3
3-5
4
5-10
10
10-13
7
13-16
36
16-18
34
S mail eki i drugi, Zloini nad djecom Sarajeva u opsadi, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo, 2010, str. 113.
648
649
650
651
652
Isto.
653
Isto.
647
250
Tabela 4. Broj identifikovane/ekshumirane i nestale djece hrvatske nacionalnosti654

Hrvati
8
Identifikovano
6
nestalo
2
Tabela 5. Godine starosti ubijene i nestale djece hrvatske nacionalnosti655

Godine starosti
do 3
0
3-5
0
5-10
0
10-13
1
13-16
3
16-18
4
U toku istraivanja zloina nad djecom Prijedora doli smo do stranih saznanja
o odnosu srpskih vojnih i policijskih snaga prema djeci. Djeca, a posebno djevojice
su bile izloene silovanjima i seksualnim zlostavljanima, a jedan broj njih je ubijen
nakon tih radnji od strane pripadnika srpskih vojnih i policijskih jedinica. Zajedno
sa odraslima veliki broj djece je ubijen. Kao posebnost treba navesti primjer ubijanja
djece u Zecovima iz porodice Bai. Zajedno sa njihovim majkama i roacima ubijeno je dvanaestero djece sa prezimenom Bai. Srpski vojnici su opkolili selo Zecove
i doli u naselje Gradina gdje je ivjelo vie lanova porodice Bai. Svi su se krili u
jednoj kui (preko 30 lanova porodice Bai, uglavnom ena i djece). Kada su zloinci doli pred kuu, traili su da iziu svi iz kue. Srpski vojnici su poeli ubijati
odmah pred kuom. Jedan od preivjelih, tada 15-godinji djeak, sjea se tog zloina: Poto je prestala pucnjava iz automatskog naoruanja vidio sam ruku vojnika
kako dri pitolj i ubija one koji su davali vjerovatno znakove ivota. Tada sam uo
glasove ubijenih lica kao da su hrkali. Tom prilikom sam vidio svog brata da lei kraj
ljive, bio je u utoj majici na sebi. Vidio sam da ga pogaa u predjelu ramena prilikom pucanja iz pitolja. Ostao sam neko vrijeme pod konstrukcijom dok nisu otili.
Tijelima ubijenih nisam prilazio ve sam se udaljio odatle. O stravinom zloinu
svjedoi jo jedan preivjeli djeak. U tom momentu je jedan vojnik uao u kuu
kojem je nana rekla ovdje su samo ene i djeca i da ne pucaju, a on je poeo pucati
rafalnom paljbom po nama. Osjetio sam bol po ruci i nozi. Tada je vojnik pitao ima li
ko iv. Nisam se smio javiti. Taj vojnik je rekao drugom koji je bio napolju da pali kuu. utio sam. Vojnik je zapalio araf, ali se brzo ugasio jer je na njemu bila odloena penica. Pozvao sam majku. Poto mi se niko nije javljao, pozivao sam je nekoliko
puta. Javila mi se sestra i rekla da utim. Leali smo due vrijeme, a potom smo preli
u drugu sobu i previli se obadvoje, jer je i ona bila ranjena u desnu ruku i stomak.
Tu smo noili i ujutro, kad smo se vratili u prvu sobu, vidio sam da svi lee mrtvi.656
I sto.
Isto.
656
E. Ramuli. nav. dj., str. 24.
654
655
251
Spisak ekshumirane i nestale djece sa podruja opine Prijedor657

r/b
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
29.
30.
31.
32.
33.
34.
35.
36.
37.
657
Ime i Prezime
Alagi Sulejman
Alii Anel
Avdi Muhamed
Avdi Nihad
Bai Elvisa
Bai Ernest
Bai Ferida
Bai Jasmin
Bai Nermin
Bai Nermina
Bai Sabahudin
Bai Semir
Bai Sudbin
Bai Refika
Bai Zikret
Bai Zikreta
Bai Maida
Bai Enver
Behli Aladin
Behli Anel
Behli Ermin
Behli Senadin
Bei Edin
Bei Kemal
Blaevi Suad
Brdar Emsud
Brdar Jasmin
Brdar Samir
auevi Edin
auevi Emir
Dedi Damir
Deni Elvis
Doli Vjekoslav
Duraak emal
Duratovi Enes
Duratovi Halid
Denanovi Ajdin
Roeni
21.07.1974.
1978.
28.05.1975.
06.06.1976.
24.11.1981.
31.10.1989.
22.05.1979.
28.02.1984.
01.05.1979.
12.05.1986.
24.04.1979.
16.12.1987.
02.02.1975.
23.01.1987.
17.01.1976.
27.06.1982.
25.03.1981.
25.01.1978.
19.01.1980.
05.09.1990.
05.01.1976.
17.03.1983.
13.08.1976.
01.02.1977.
1974.
07.02.1976.
26.02.1976.
01.08.1976.
09.09.1975.
27.09.1976.
13.11.1975.
18.11.1974.
21.05.1975.
29.08.1975.
16.01.1975.
12.05.1977.
25.12.1983.
Mjesto roenja
Prijedor-Rizvanovii
Prijedor
Prijedor-Biani
Prijedor-arakovo
Ljubljana
Prijedor
Ljubljana
Prijedor-Zecovi
Prijedor-Zecovi
Prijedor-Zecovi
Prijedor-Zecovi
Prijedor-Zecovi
Prijedor-Zecovi
Prijedor-Zecovi
Prijedor-Zecovi
Prijedor-Zecovi
Kozarac-Dera
Prijedor-Kozarac-Dera
Prijedor-arakovo
Prijedor-arakovo
Prijedor-arakovo
Prijedor-arakovo
Kozarac
Kozarac
Kozarac
Prijedor-arakovo
Prijedor-arakovo
Prijedor-arakovo
Prijedor-Hambarine
Prijedor-Tukovi
Prijedor-Rizvanovii
Kozarac
Prijedor-arakovo
Prijedor-Garevci
Prijedor-Biani
Prijedor-Biani
Prijedor-D. Garevci
Nestali/ekshumirani
nestao
Travnik
Tomaica
nestao
nestala
nestao
nestala
nestao
nestao
nestala
nestao
nestao
nestao
nestala
nestao
nestala
Beia poljana
nestao
nestao
nestao
arakovo-G. Mahala I
nestao
nestao
Tomaica
nestao
uma-Kurevo I
uma-Kurevo I
uma-Kurevo I
Rizvanovii II
Rakovani
Jakarina kosa
Kozarac-Suhi Brod
Nestao
Trnopolje-Rediii
Tomaica
Tomaica
nestao
252
r/b
38.
39.
40.
41.
42.
43.
44.
45.
46.
47.
48.
49.
50.
51.
52.
53.
54.
55.
56.
57.
58.
59.
60.
61.
62.
63.
64.
65.
66.
67.
68.
69.
70.
71.
72.
73.
74.
75.
76.
77.
78.
Ime i Prezime
Denanovi Alen
Denanovi Idriz
Denanovi Maida
onlagi Fehim
Ejupovi Edis
Fori Amir
Fori Mirsad
Habibovi Almir
Hadi Jasmin
Hajrudin Jasmin
Harca Miroslav
Hegi Fahrudin
Hegi Fikret
Hodi Alija
Hopovac Adis
Hopovac Ibrahim
Horozovi Nermin
Horozovi Nermina
Hrni Zlata
Jakupovi Armin
Kadi Devdet
Kadi Edin
Kadi Edin
Kadi Elvis
Kadiri Admir
Kadiri Fahrudin
Kadiri Nedad
Kadiri Sanel
Kadiri Suad
Kaltak Almir
Karagi Amir
Karagi Jasmin
Karagi Samir
Karari Elvir
Kenjar Muhamed
Mahmuljin Faruk
Mahmuljin Midhat
Maroli Almir
Matanovi Ervin
Matanovi Goran
Matanovi Zoran
Roeni
13.08.1987.
12.09.1976.
07.05.1975.
12.09.1975.
03.10.1975.
01.07.1980.
22.09.1974.
05.02.1975.
13.08.1974.
29.09.1975.
01.07.1975.
30.08.1976.
28.12.1974.
27.07.1974.
22.09.1986.
08.11.1984.
28.01.1980.
28.08.1976.
25.02.1977.
20.06.1977.
26.10.1974.
14.01.1975.
27.09.1974.
15.01.1977.
10.08.1974.
20.01.1976.
10.01.1976.
13.01.1978.
22.02.1975.
14.12.1975.
12.07.1976.
18.05.1977.
09.09.1974.
01.03.1976
29.05.1981
17.02.1975.
11.09.1975.
18.09.1976.
29.03.1976.
11.08.1977.
25.04.1975.
Mjesto roenja
Prijedor-D. Garevci
Prijedor-Hambarine
Prijedor
Kozarac-Kamiani
Prijedor-Hambarine
Prijedor-Kozarac
Kozarac-Kozarua
Prijedor-Hambarine
Prijedor-Biani
Prijedor-Hambarine
Sisak
Prijedor
Prijedor-Biani
Kozarac
Prijedor-Zecovi
Prijedor-Zecovi
Tetovo
Tetovo
Kozarac
Kozarac-Dera
Prijedor-Biani
Prijedor-Biani
Prijedor-Biani
Prijedor-Biani
Prijedor-Rizvanovii
Prijedor-Biani
Prijedor-Rizvanovii
Prijedor-Biani
Prijedor-Biani
Kopar
Prijedor-Rizvanovii
Prijedor
Prijedor-Rizvanovii
Prijedor-Trnopolje
Prijedor
Kozarac
Prijedor
Prijedor
Minhen
Prijedor-Rasavci
Stara Rijeka
Nestali/ekshumirani
nestao
nestao
nestala
Jakarina kosa
nestao
Kamiani-onlagii
nestao
arakovo-damija
Jakarina kosa
Tomaica
nestao
nestao
Tomaica
Kozarac-Softii II
Zecovi-Kosa
Zecovi-Kosa
nestao
nestala
Jake-Staro damite
nestao
Biani-Kadii
Tomaica
Prijedor-Ljeskare
Redak
Tomaica
Podvidaa-ujelo
Tomaica
nestao
Sredice
Jakarina kosa
Jakarina kosa
nestao
Tomaica
Korianske stijene
nestao
Kozarua-Patrija III
Painac
Jakarina kosa
Groia groblje
nestao
Groia groblje
253
r/b
79.
80.
81.
82.
83.
84.
85.
86.
87.
88.
89.
90.
91.
92.
93.
94.
95.
96.
97.
98.
99.
100.
101.
102.
254
Ime i Prezime
Matanovi Predrag
Mei Elvedin
Mlinar Luka
Muhi Nedad
Mulali Emira
Pai Sakib
Poljak Ilijaz
Pranji Kreimir
Ramuli Kemal
Redi Almir
Redi Namir
Redi Vahid
Salihovi Midhet
Selimovi Elvir
Sijei Edin
Softi Velid
arevi Elvis
vraka Mirsad
Talundi Almir
Tatarevi Amir
Tukeri Stipo
Vojnikovi Sanel
Zuli Admir
eri Armin
Roeni
18.08.1974.
06.06.1975.
1976.
24.02.195.
19.04.1987.
18.01.1976.
28.05.1975.
1979.
05.11.1974.
12.10.1977.
08.01.1989.
18.03.1984.
01.06.1977.
04.07.1975.
05.08.1974.
02.03.1992.
19.01.1979.
12.02.1975.
07.08.1975.
28.11.1974.
1978.
20.04.1977.
29.04.1975.
29.10.1974.
Mjesto roenja
Stara Rijeka
Prijedor
Brievo
Prijedor-Hambarine
Prijedor
Prijedor-Hambarine
Prijedor-Trnopolje
Prijedor
Prijedor-Biani
Prijedor-arakovo
Prijedor-arakovo
Prijedor-arakovo
Prijedor-arakovo
Prijedor-Hambarine
Geteborg
Prijedor
Prijedor
Prijedor
Prijedor-Kozarac
Prijedor-Zecovi
Prijedor-Volar
Prijedor-Biani
Prijedor-Trnopolje
Kozarac
Nestali/ekshumirani
Groia groblje
nestao
R Hrvatska
nestao
nestala
Stari Kevljani
Trnopolje-Redii
Prijedor
Tomaica
arakovo-Baua-Dolii
Painac
Painac
G.Mahala-Brda
nestao
Redak I
nestao
Tomaica
Brievo
nestao
Zecovi-Redak
Volar
Tomaica
Jakarina kosa
nestao
ZAKLJUNA RAZMATRANJA
Brojni zloini protiv ovjenosti i meunarodnog prava poinjeni od strane pripadnika srpskih vojnih i policijskih jedinica nad Bonjacima i Hrvatima opine Prijedor predstavljaju paradigmu zloina na prostoru Bosanske krajine. Oni su planirani, organizirani i izvreni sa ciljem nestanka Bonjaka i Hrvata sa podruja opine
Prijedor. U opini Prijedor, Bonjaci i Hrvati nali su se na putu realizacije velikosrpske nacionalistike ideologije i prakse i zbog toga su bili na meti pripadnika srpskih vojnih i policijskih snaga. Srpska nacionalistika ideologija i praksa oliena kroz
strateke ciljeve srpskog naroda u BiH, prostor Bosanske krajine stavljala je visoko
u svojim prioritetima. Geostrateki znaaj opine Prijedor, velik broj Bonjaka i Hrvata jedna su od smetnji u realizaciji navedenih ciljeva. Podruje opine Prijedor
nalazilo se na kopnenom koridoru koji je spajao Srbiju i Crnu Goru sa tzv. SAO Krajinom na prostoru R Hrvatske i zbog toga su Bonjaci i Hrvati opine Prijedor bili
smetnja u realizaciji velikosrpskih projekata.
Brojne sudski utvrene injenice, prikupljeni podaci i relevantna saznanja u cijelosti i nedvojbeno potvruju da su civili i civilno stanovnitvo opine Prijedor bili
mete srpskih vojnih i policijskih jedinica kao dio planirane, organizirane i sistematine kampanje potpunog ili djeliminog uklanjanja Bonjaka i Hrvata sa podruja opine Prijedor. Karakteristike zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava
nad civilima bonjake i hrvatske nacionalnosti su masovnost, bezobzirnost, nehumanost, brutalnost i druga nehumana, degradirajua i poniavajua postupanja pripadnika srpskih vojnih i policijskih jedinica.
Pripadnici srpskih vojnih i policijskih snaga bili su podrka u nasilnom i nezakonitom preuzimanju vlasti u opini Prijedor od strane rukovodstva SDS-a opine
Prijedor. Napadi srpskih vojnih i policijskih jedinica na podruju opine Prijedor
dio su ukupnih vojnih planova JNA i srpskih vojnih i policijskih jedinica sa prostora BiH.
Napadajui nebranjena mjesta u opini Prijedor u kojima su ivjeli Bonjaci i Hrvati srpske vojne i policijske snage nasilno su zauzele ovaj prostor i poinili genocid i
druge zloine protiv ovjenosti i meunarodnog prava. U periodu maj-august 1992.
godine sva naselja i mjesta na podruju opine Prijedor u kojima su ivjeli Bonjaci
i Hrvati su okupirana, u velikoj mjeri razorena i opljakana, stanovnitvo protjerano
ili nezakonito zatoeno, a velik broj civila je ubijen. Krajnji cilj srpskih vojnih i policijskih jedinica bio je nestanak Bonjaka i Hrvata sa ovog podruja.
255
U nekoliko mjeseci (maj, juni, juli, august 1992. godine) srpske vojne i policijske
snage ubile su hiljade civila, mukaraca, ena, djevojica i djeaka, desetine hiljada prijedorskih Bonjaka i Hrvata nezakonito su zatoili, muili, brutalno psihofiziki zlostavljali, podvrgavali raznim oblicima tortura, brutalno silovali i seksualno zlostavljali
stotine ena, djevojica i mukaraca, nasilno protjerali skoro sve Bonjake i Hrvate.
Ubijene Bonjake i Hrvate bacali su u pojedinane, zajednike i masovne grobnice. Do sada su posmrtni ostaci ubijenih Bonjaka i Hrvata pronaeni u nekoliko
stotina primarnih i sekundarnih grobnica. Unaprijed pripremljena mjesta za zakopavanje i prikrivanje posmrtnih ostataka rtava, paljivi odabir lokaliteta masovnih
grobnica, veliki broj angairanih resursa (materijalnih i ljudskih) nedvojbeno ukazuju da su pripadnici srpskih vojnih i policijskih snaga i vlasti tzv. srpske optine Prijedor bile ukljuene u planiranje, organiziranje, izvrenje i prikrivanja genocida nad
Bonjacima i Hrvatima opine Prijedor. rtve su ubijane bez razlike, ene i mukarci, djevojice i djeaci, ubijani su u kuama, na ulicama, u dvoritima, u logorima,
ubijani su u svim mjestima u kojima su ivjeli Bonjaci i Hrvati. Prema dosadanjim
utvrenim uzrocima smrti, rtve su ubijane vatrenim orujem, tupim predmetima,
vrena su klanja i drugi naini ubijanja. U jednom broju grobnica pronaeni su ostaci poveza za ruke i noge to potvruje da se radi o civilima a ne o borcima ubijenim tokom borbenih djelovanja. U velikom broju sluajeva pri ekshumaciji uz rtve
ili u neposrednoj blizini pronaene su ahure i zrna to ukazuje na likvidacije nad
samom grobnicom. Uz punu ukljuenost politikih predstavnika tzv. srpske optine Prijedor, pripadnici srpskih vojnih i policijskih jedinica su premjetali posmrtne ostatke rtava. Prilikom premjetaja posmrtnih ostataka rtava, ista su raskomadana rudnikim mainama ili eksplozivom, to je dodatni zloin nad rtvama. Na
podruju opine Prijedor pronaena je najvea primarna masovna grobnica u BiH
(Tomaica). Samo za nekoliko dana, u julu 1992. godine na potezu od nekoliko sela
naseljenih Bonjacima i Hrvatima ubijeno je vie od hiljadu ljudi. Ubijanje Bonjaka
i Hrvata, nezakonito zatoenje, prisilne deportacije imalo je za cilj fiziki nestanak sa
podruja opine Prijedor.
Masovna i nezakonita zatoenja civila u prijedorskim logorima smrti bila su u
funkciji ostvarenja genocidne namjere i dio su velikosrpskog plana da se nesrpsko
stanovnitvo protjera sa podruja opine Prijedor. Logori su uglavnom osnivani i
voeni ili po direktivama srpskih kriznih tabova ili u saradnji sa njima, uz podrku
pripadnika vojnih i policijskih snaga. Tokom zatoenja, ene, djeca, starci i mukarci,
bili su ubijani, mueni, teko zlostavljani, premlaivani, silovani i seksualno zlostavljani, nanoene su im teke psihofizike povrede sa trajnim posljedicama po ivot i
256
zdravlje. U prijedorskim logorima smrti ubijeno je blizu 1.000 nezakonito zatoenih

ena, djece i mukaraca. Navedeno potvruju dosadanja nauna i druga istraivanja
i rezultati tih istraivanja, presude MKSJ i presude Sudova u BiH. Poduzimajui vojne i policijske akcije u ljeto 1992. godine skoro 50.000 Bonjaka i Hrvata nasilno je
protjerano sa prostora opine Prijedor. Kampanja masovnog progona bila je zasnovana na namjeri diskriminacije Bonjaka i Hrvata i bila je dio smiljene i planirane
kampanje nametanja takvih uvjeta ivota da su mnogi pristajali na sve uvjete srpskih
vlasti opine Prijedor samo da bi napustali ovaj prostor i spasili svoje i ivote svojih
porodica. Cilj masovnih, nasilnih protjerivanja bio je fiziki nestanak Bonjaka i Hrvata sa podruja opine Prijedor.
Pljaka, paljenje i razaranje stambenih, kulturnih i vjerskih objekata (damija i
katolikih crkava) dio su smiljene i organizirane kampanje koje su provodile civilne,
policijske i vojne vlasti sa namjerom da se trajno onemogui ivot na ovim prostorima i unite tragovi postojanja Bonjaka i Hrvata. Razaranjem odnosno nanoenjem
tete vjerskim objektima od strane srpskih snaga, trebala se poslati jasna poruka da
nesrpsko stanovnitvo ne moe i nema mjesta za ivot na podruju opine Prijedor.
Potresna svjedoenja rtava u prilogu knjige jasno ukazuju na dubinu i obim
poinjenih zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava. Ovaj samo mali broj
svjedoenja rtava, jasno i nedvojbeno pokazuje da su civili i civilno stanovnitvo
bili mete srpskih vojnih i policijskih jedinica. Potresna svjedoenja preivjelih sa
strijeljanja, nezakonito zatoenih, rtava silovanja, logoraa podvrgnutih brutalnim
psihofizikim torturama, slikovito opisuju odnos srpskih vlasti tzv. optine Prijedor
i pripadnika srpskih vojnih i policijskih snaga. Bez obzira to do sada nema presude
za genocid poinjen na podruju opine Prijedor, iz brojnih prikupljenih injenica,
dokaza, rezultata dosadanjih naunih istraivanja i relevantnih saznanja, moe se
tvrditi da su ispunjeni svi elementi o poinjenju genocida na podruju opine Prijedor.
257
258
IZVORI I LITERATURA
A) IZVORI
- Arhiv Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata,

vie fondova;
- Arhiv Instituta za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu;
- Arhiv Muzeja Unsko-sanskog kantona, Zbirka dokumenata, Bosanska krajina
1991-1995;
- Arhiv Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine-Podruni ured Biha;
- Udruenje ena Prijedoranki Izvor, Prijedor;
- Medlis IZ Prijedor i Kozarac;
- ICTY, Predmet: Br. IT-98-30/1, Tuilac protiv Miroslava Kvoke, Dragoljuba
Prcaa, Milojice Kosa, Mlae Radia i Zorana igia, Optunica, Den Haag,
13. februar 1995;
- ICTY, Predmet: Br. IT-02-65, Tuilac protiv eljka Mejakia, Momila Grubana, Duka Kneevia i Duana Futara, Optunica, Den Haag, 13. februar 1995;
- ICTY, Predmet: Br. IT-95-8, Tuilac protiv Duka Sikirice, Damira Doena i
Dragana Kolundije, Optunica, Den Haag, 21. juli 1995;
- ICTY, Predmet: Br. IT-02-65/1, Tuilac protiv Nenada Banovia i Predraga Banovia, Optunica, Den Haag, 21. juli 1995;
- ICTY, Predmet: Br. IT-95-5/18, Tuilac protiv Radovana Karadia, Optunica,
Den Haag, 24. juli 1995;
- ICTY, Predmet: Br. IT-09-92, Tuilac protiv Ratka Mladia, Optunica, Den
Haag, 24. juli 1995;
- ICTY, Predmet: Br. IT-97-24, Tuilac protiv Sime Drljae i Milana Kovaevia,
Optunica, Den Haag, 13. mart 1997;
- ICTY, Predmet: Br. IT-97-24, Tuilac protiv Milomira Stakia, Optunica, Den
Haag, 13. mart 1997;
- ICTY, Presuda pretresnog vijea protiv Duka Tadia, Predmet: IT-94-1, Den
- ICTY, Predmet: Br. IT-99-36, Tuilac protiv Radoslava Branina i Momira Talia, Optunica, Den Haag, 12. mart 1999;
- ICTY, Presuda albenog vijea protiv Duka Tadia, Predmet: Br. IT-94-1, Den
259
- ICTY, Predmet: Br. IT-08-91, Tuilac protiv Mie Staniia i Stojana upljanina, Optunica, Den Haag, 16. decembar 1999;
- ICTY, Predmet: Br. IT-00-39, Tuilac protiv Momila Krajinika i Biljane Plavi, Optunica, Den Haag, 7. april 2000;
- ICTY, Predmet: Br. IT-02-54, Tuilac protiv Slobodana Miloevia, Optunica,
Den Haag, 1. januar 2001;
- ICTY, Presuda pretresnog vijea protiv Miroslava Kvoke, Drage Prcaa, Mlae Radia, Milojice Kosa i Zorana igia, Predmet: IT-98-30/1, Den Haag, 2.
novembar 2001;
- ICTY, Presuda pretresnog vijea protiv Duka Sikirice, Damira Doena i Drage
Kolundije, Predmet: IT-95-8, Den Haag, 13. novembar 2001;
- ICTY, Predmet: Br. IT-02-59, Tuilac protiv Darka Mre, Optunica, Den
Haag, 16. april 2002;
- ICTY, Presuda pretresnog vijea protiv Biljane Plavi, Predmet: IT-00-39, Den
Haag, 27. februar 2003;
- ICTY, Presuda pretresnog vijea protiv Milomira Stakia, Predmet: IT-97-24,
Den Haag, 31. juli 2003;
- ICTY, Presuda pretresnog vijea protiv Predraga Banovia, Predmet: IT-0265/1, Den Haag, 28. oktobar 2003;
- ICTY, Presuda pretresnog vijea protiv Darka Mre, Predmet: IT-02-59, Den
Haag, 31. mart 2004;
- ICTY, Presuda pretresnog vijea protiv Radoslava Branina, Predmet: IT-9936, Den Haag, 1. septembar 2004;
- ICTY, Presuda pretresnog vijea protiv Momila Krajinika, Predmet: IT-0039, Den Haag, 27. septembar 2006;
- ICTY, Presuda albenog vijea protiv Milomira Stakia, Predmet: IT-97-24,
Den Haag, 22. mart 2006;
- ICTY, Presuda albenog vijea protiv Radoslava Branina, Den Haag, 3. april
2007;
- ICTY, Presuda albenog vijea protiv Momila Krajinika, Predmet: IT-00-39,
Den Haag, 17.mart 2009;
- ICTY, Presuda pretresnog vijea protiv Mie Staniia i Stojana upljanina,
Predmet: IT-08-91, Den Haag, 27. mart 2013;
- Nacionalni sastav stanovnitva, Rezultati za Republiku po optinama i naseljenim mjestima 1991, Statistiki bilten br. 234, Dravni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993;
260
- Republiki zavod za statistiku, Statistiki bilten br.223, Sarajevo, 1991;

- Slubeni glasnik srpskog naroda u BiH, br.1/92;
- Slubeni glasnik Srpskog naroda u BiH br. 4;
- Slubeni glasnik ARK-a, broj 2 od 05.06.1992. godine;
- Slubeni glasnik optine Prijedor broj 2/92 od 25. juna 1992;
- Sud Bosne i Hercegovine, Presuda protiv Duana Futara, Sarajevo, Predmet:
X-KR-06/200-1, 22. april 2008;
- Sud Bosne i Hercegovine, Prvostepena presuda protiv eljka Mejakia, Momila Grubana i Duka Kneevia, Predmet: X-KR-06/200, Sarajevo, 30. maj
2008;
- Sud Bosne i Hercegovine, Drugostepena presuda protiv eljka Mejakia, Momila Grubana i Duka Kneevia, Predmet: X-KR-06/200, Sarajevo, 16. februar
2009;
- Sud Bosne i Hercegovine, Presuda protiv Damira Ivankovia, Predmet:
X-KR-08/549-1, Sarajevo, 2. juli 2009;
- Sud Bosne i Hercegovine, Presuda protiv Gordana uria, Predmet:
X-KR-08/549-2, Sarajevo, 10. septembar 2009;
- Sud Bosne i Hercegovine, Prvostepena presuda protiv Zorana Babia, Milorada krbia, Duana Jankovia, eljka Stojnia i Milorada Radakovia, Predmet:
X-KR-08/549, Sarajevo, 21. decembar 2010;
- Sud Bosne i Hercegovine, Presuda protiv Ljubie etia, Premet: X-R-08/5493, Sarajevo, 18. mart 2010;
- Sud Bosne i Hercegovine, Drugostepena presuda protiv Zorana Babia, Milorada krbia, Duana Jankovia i eljka Stojnia, Predmet: X-KR-08/549, Sarajevo, 15. februar 2013;
261
B) KNJIGE
1. Ahmet Kasumovi, amil Huseinbai, Enciklopedijski rjenik odbrane Bosne

i Hercegovine, Sejtarija, Sarajevo, 2000.
2. Birte Weiss, Nasljednici rata, Vrijeme, Zenica, 2010.
3. Edin Ramuli, Izvjetaj o stradanju ena u dolini Sane 1992-2012, Udruenje
Prijedoranki Izvor, Prijedor, 2012.
4. Franjo Mari, Anto Orlovac, Banjaluka biskupija u slici i rijei od 1881. do
2006., Biskupski ordinarijat, Banja Luka, 2006.
5. Grupa autora, Tie ubijaju-svjedoenja o genocidu nad bosanskim Muslimanima u Kozarakom i Prijedorskom kraju, Preporod, Zenica, 1992.
6. Gutman Roy, Svjedok genocida, VKBI, Sarajevo, 1995.
7. Hasan Efendi, Ko je branio Bosnu, Udruenje graana plemikog porijekla
BiH, Sarajevo, 1999.
8. Hase Ii, Moj put kroz logore smrti, BKZ Preporod, Doboj Istok, 2009.
9. Hrvatski enciklopedijski rjenik, Novi liber, Zagreb, 2004.
10. Irena Anti, Korak izmeu ivota i smrti, Helsinka povelja br. 171-172, januar-februar 2013., Helsinki odbor za ljudska prava Srbije, Beograd, 2013.
11. Izudin Saraevi, Anatomija jedne autonomije, Grafiar, Biha, 2014.
12. Jadranka Cigelj, Apartman 102, Agencija za komercijalne djelatnosti, Zagreb,
2002.
13. Jasmin Medi, Genocid u Prijedoru, Grafis, Sarajevo, 2013.
14. Knjiga nestalih optine Prijedor - Ni krivi ni duni, Udruenje Prijedoranki
Izvor, Prijedor, 2012.
15. Kosta Nikoli, Bosna i Hercegovina u vreme raspada SFRJ 1990-1992 - Tematska zbirka dokumenata, Fonda za humanitarno pravo-Institut za savremenu
istoriju, Beograd, 2011.
16. Mehmedalija Boji, Historija Bosne i Bonjaka, ahinpai, Sarajevo, 2001.
17. Meho Bai, BH ekonomija u klinikoj smrti, UG Hijatus, Planjax , Sarajevo,
1999.
18. Mejra Dautovi, Krvava istina Prijedora, Planjax, Teanj, 2004.
19. Miljenko Anii, Stradanje Banjaluke biskupije, objavljeno u Genocid u Bosni i Hercegovini 1991-1995, Zbornik radova, Sarajevo 1997.
20. Muhamed estanovi, Zloini nad psihikim integritetom djece, Institut za
istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo, 2000.
262
21. Muharem Nezirevi, ivi nita ne znaju, Savez logoraa BiH, Sarajevo, 2000.
22. Muharem Omerdi, Prilozi izuavanju genocida nad Bonjacima, El-Kalem,
Sarajevo, 1999.
23. Muharem Omerdi, Ubijeni i zatoeni imami na podruju Bosanske krajine
(1992-1995), Zbornik radova - Zloini u Bosanskoj krajini za vrijeme agresije
na R BiH 1991-1995, Sarajevo, 2011.
24. Muhidin ari, Keraterm, Savez logoraa BiH, Sarajevo, 2004.
25. Mujo Begi, Genocid u Kljuu, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo, 2012.
26. Mujo Begi, U opsadi 1.201 dan - sigurna zona UN-a Biha, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo, 2013.
27. Mujo Demirovi, Bosna i Bonjaci u srpskoj politici, Ekonomski fakultet u Bihau, Biha, 1999.
28. Norman Cigar, Uloga srpskih orijentalista u opravdanju genocida nad Muslimanima Balkana, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava u Sarajevu, Sarajevo, 2000.
29. Nusret Sivac, Kolika je u Prijedoru arija, BONIK, Sarajevo, 1995.
30. Omer Ibrahimagi, Dravno-pravni razvitak Bosne i Hercegovine, VKBI, Sarajevo, 1998.
31. Rasim Musi, Prijedor-sjeanje za nezaborav, Udruenje logoraa Biha, Biha, 2001.
32. Raspeta crkva u Bosni i Hercegovini unitavanje katolikih sakralnih objekata u Bosni i Hercegovini (1991.-1996.), gl. urednik Ilija ivkovi, Banja Luka,
Mostar, Sarajevo, Zagreb, 1997.
33. Rezak Hukanovi, Deseta vrata pakla, Baybook, Sarajevo, 2013.
34. Sabina Sivac, Svijet posmatra genocida, objavljeno u: Genocid u Bosni i Hercegovini 1991-1995, Zbornik radova, Sarajevo 1997.
35. Senudin Jaarevi, Peat odbrane, Infografika, Klju, 1999.
36. Smail eki i drugi, Zloini nad djecom Sarajeva u opsadi, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo, 2010.
37. Smail eki, Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu-planiranje, priprema
i izvoenje, knjiga I, Kult/B, Sarajevo, 2004.
38. Smail eki, Meldijana Arnaut-Haselji, Beir Maci, Masovne grobnice u
BiH-sigurna zona UN-a Srebrenica, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo, 2010.
263
39. Sonja Biserko, BiH - Jezgro velikosrpskog projekta, Helsinki odbor za ljudska
prava u Srbiji, Beograd, 2006.
40. Steven L. B. Jensen, Genocid: sluajevi, poreenja i savremene rasprave, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo, 2007.
41. Sulejman Kahrimanovi, Preivio strijeljanje, objavljeno u: Genocid u Bosni i
Hercegovini 1991-1995, Zbornik radova, Sarajevo, 1997.
42. Suvad ehi, Samo mrtvi istinu znaju, Savez logoraa Bosne i Hercegovine,
Sarajevo, 2003.
43. Suvad ehi, Trnopolje, Bosanska gradina, Gradaac, 1996.
44. Tesma Elezovi, Ponos ranjene due, objavljeno u: Genocid u Bosni i Hercegovini 1991-1995, Zbornik radova, Sarajevo 1997.
45. Teufik Hadi, Damije i demati Kozarca, Grafis, Cazin, 2003.
46. Torture u Bosni i Hercegovini za vrijeme rata 1992-1995, Savez logoraa Bosne
i Hercegovine, Sarajevo, 2003.
47. Vehid Guni, Kozarac i Kozarani, Planjax, Sarajevo, 2000.
48. Vojislav eelj, Aktuelni politiki izazovi, Beograd, ABC Glas, 1993.
49. Vojislav eelj, Jasna Oluji, Srpski etniki pokret, Srpska radikalna stranka,
Beograd, 2003.
50. Zbirka propisa, Meunarodne Konvencije o ratnom pravu i sigurnosti, ZONO,
Zagreb, 1979.
51. Zvonimir Tomi, Krivino pravo II, Pravni fakultet Sarajevo, Sarajevo, 2007.
C) PERIODIKA
- Politika br. 27841, 11. IV. 1991;.

- Osman Selak-Transkript sa suenja Slobodanu Miloeviu, Fond za humanitarno pravo Srbije, Beograd, 2003.
264
Spisak imena ubijenih ili nestalih koja su navedena u svjedoenjima rtava658

r/b
Prezime
Ime oca
Ime
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
29.
30.
31.
32.
33.
34.
35.
36.
37.
Aemovi
Aemovi
Alagi
Alagi
Alagi
Alagi
Alagi
Alagi
Alagi
Alagi
Alagi
Alagi
Alagi
Alagi
Alagi
Alagi
Alagi
Alagi
Ali
Ali
Alii
Alii
Arifagi
Atlija
Avdi
Avdi
Bahonji
Bahonji
Bai
Bazuk
Bazuk
Bazuk
Bazuk
Bazuk
Bazuk
Bazuk
Bazuk
Adem
Adem
Meho
Uzejir
Hasan
Meho
Jasim
Jasim
Jasim
Jasim
Rasim
Rasim
Rasim
Meho
Husein
Ibrahim
Ale
Ibrahim
Salko
Ahmet
Mehmed
efik
Arif
Lovro
Ahmet
Muho
Jakup
Safet
Avdo
Mate
Franjo
Marko
Mate
Vinko
Ivo
Franjo
Franjo
Elvis
Fadil
Nijaz
Halid
Halida
Uzeir
Muhamed
Ale
Demal
Dervi
Ferid
Vejsil
Fikret
Hasan
Zijad
Muharem
Jasim
Bego
Idriz
Badema
Jasmin
Said
Hamdija
Ilija
Eef
Mehmed
Islam
Emsud
Adem
Miroslav
Sreko
Milan
Vlatko
Mato
Marija
Marko
Ivo
658
Godina
roenja
1968.
1963.
1951.
1963.
1920.
1942.
1948.
1952.
1954.
1965.
1960.
1957.
1968.
1936.
1951.
1941.
1923.
1941.
1925.
1927.
1962.
1955.
1960.
1929.
1963.
1936.
1951.
1962.
1946.
1960.
1947.
1963.
1965.
1930.
1929.
1937.
1931.
Ekshumiran/nestao
Dera
Dera
Jakarina kosa
Jakarina kosa
Jakarina kosa
Jakarina kosa
Jakarina kosa
Jakarina kosa
Tomaica
Jakarina kosa
Jakarina kosa
Jakarina kosa
Jakarina kosa
Jakarina kosa
Jakarina kosa
Jakarina kosa
Jakarina kosa
Biani
Peani
Peani
Nestala osoba
Nestala osoba
Stari Kevljani
Brievo
Nestala osoba
Stari Kevljani
Kevljani
Painac
Nestala osoba
Brievo
Brievo
Brievo
Brievo
Brievo
Brievo
Brievo
Brievo
odaci o mjestu ekshumacije ili nestanku navedenih rtava preuzeti su od: AINOBiHPUB, Baza
P
podataka.
265
r/b
Prezime
Ime oca
Ime
38.
39.
40.
41.
42.
43.
44.
45.
46.
47.
48.
49.
50.
51.
52.
53.
54.
55.
56.
57.
58.
59.
60.
61.
62.
63.
64.
65.
66.
67.
68.
69.
70.
71.
72.
73.
74.
75.
76.
77.
78.
79.
Begi
Bei
Crnali
Crnali
Crnki
auevi
ehaji
oli
ehi
Dautovi
Dautovi
Deni
Didovi
Dima
Dizdarevi
Drai
Drai
Drai
Duraak
Duratovi
Duratovi
Duratovi
Duratovi
Duratovi
Dafi
Eimovi
Eimovi
Eimovi
Eimovi
Eimovi
Eimovi
Ejupovi
Ekinovi
Ekinovi
Elkaz
Ferhatovi
Gavranovi
Gavranovi
Grgi
Grgi
Grozdani
Habibovi
Emin
Meho
Dervi
Zijad
Ramo
Kasim
Osman
Muho
Hasan
Uzeir
Uzeir
Safet
Jusuf
Juro
Ibrahim
Edhem
Hasan
Uzeir
Eef
Ibrahim
Haim
Dervi
Dervi
Hilmija
Ibrahim
Tomislav
Jozo
Josip
Toma
Mijo
Nikola
Husnija
Idriz
Omer
Rasim
Omer
Ivo
Ivo
Mara
Bla
Idriz
Dervi
Eniz
Nihad
Dedo
Mirsad
Eef
Emir
Muhamed
Hamdija
Rasim
Edna
Edvin
Ibrahim
Osme
Pero
Sulejman
Armin
Meliha
Fehim
Idriz
Ismet
Dervi
Sead
Senad
Emin
Sulejman
Slavko
Cecilija
Katarina
Nikola
Toma
Marija
Aziza
Omer
Adnan
Asim
Ramo
Ante
Juro
Juro
Tomo
Senad
Adem
266
Godina
roenja
1950.
1971.
1926.
1957.
1949.
1956.
1938.
1961.
1934.
1969.
1965.
1950.
1961.
1927.
1962.
1968.
1973.
1925.
1954.
1938.
1933.
1966.
1968.
1956.
1949.
1955.
1953.
1959.
1957.
1930.
1933.
1948.
1937.
1962.
1954.
1938.
1956.
1955.
1957.
1945.
1959.
1958.
Ekshumiran/nestao
Stari Kevljani
Nestala osoba
Banja Luka
Kevljani
Stari Kevljani
Jakarina kosa
Stari Kevljani
Nestala osoba
Donja Ljubija
Jama Lisac
Kevljani
Jakarina kosa
Nestala osoba
Brievo
Tomaica
Breziani
Breziani
Breziani
Kozarac
Nestala osoba
Stari Kevljani
Stari Kevljani
Jakarina kosa
Jakarina kosa
Jakarina kosa
Jakarina kosa
Jakarina kosa
Jakarina kosa
Jakarina kosa
Jakarina kosa
Jakarina kosa
Hambarine
Stari Kevljani
Kevljani
Hrastova glavica
Volari
Hrastova glavica
Kevljani
Stari Kevljani
Stari Kevljani
Kozarua
Jakarina kosa
r/b
Prezime
Ime oca
Ime
80.
81.
82.
83.
84.
85.
86.
87.
88.
89.
90.
91.
92.
93.
94.
95.
96.
97.
98.
99.
100.
101.
102.
103.
104.
105.
106.
107.
108.
109.
110.
111.
112.
113.
114.
115.
116.
117.
118.
119.
120.
121.
Habibovi
Habibovi
Hadali
Hadi
Hadi
Hadi
Hamzi
Harambai
Hegi
Hergi
Hergi
Hergi
Hodi
Hopovac
Hopovac
Hrni
Huski
Huski
Huski
Ibrahimi
Ibrahimi
Ibrahimi
Ikanovi
Ikanovi
Ikanovi
Ikanovi
Ikanovi
Islamovi
Ivandi
Ivandi
Ivandi
Ivandi
Ivandi
Ivandi
Ivandi
Ivandi
Ivandi
Ivandi
Jakara
Jakupovi
Javor
Juji
Sulejman
Alija
Hajrudin
Bejdo
Dedo
Smail
Osman
Hamed
Salko
Salih
Mahmut
Ahmet
Sulejman
Samed
Samed
Mehmed
Osman
Ibro
Ibro
Idajet
Sabidin
Idajet
Junuz
Hakija
Habib
Smail
Junuz
Meho
Marko
Ivo
Marko
Ivo
Ivo
Marko
Pejo
Mato
Sreko
Marko
Anto
Mujo
Ale
Hasan
Fikret
Zulkifa
Rizah
Hajra
Husnija
Ilijaz
Mersud
Fikret
Salih
Fatima
efik
Besim
Zilhad
Said
Ismet
Jasmin
Ibro
Idriz
Muhamed
Imer
Jasmin
Sabidin
Hakija
Bahrija
Smail
Senad
Hakija
Esad
Stipo
Stipo
Sreko
Pejo
Milan
Mara
Lucija
Jerko
Darko
Danica
Jozo
Besim
Alija
Rasema
Godina
roenja
1940.
1939.
1952.
1955.
1927.
1955.
1947.
1962.
1928.
1928.
1929.
1954.
1956.
1960.
1964.
1963.
1934.
1966.
1958.
1945.
1972.
1950.
1935.
1964.
1936.
1965.
1935.
1952.
1931.
1959.
1936.
1954.
1963.
1933.
1960.
1957.
1970.
1936.
1927.
1950.
1952.
1946.
Ekshumiran/nestao
Prijedor
Prijedor
Kevljani
Hadii-Kevljani
Jakarina kosa
Kozarua
Painac
Kevljani
Nestala osoba
Nestala osoba
Nestala osoba
Stari Kevljani
Jakarina kosa
arakovo
Tomaica
Kevljani
Stari Kevljani
Tomaica
Tomaica
Biani
Painac
Jakarina kosa
Donja Ljubija
Donja Ljubija
Ljubija
Stari Kevljani
Donja Ljubija
Hrastova glavica
Zecovi
Brievo
Zecovi
Brievo
Brievo
Zecovi
Brievo
Brievo
Zecovi
Zecovi
Brievo
Jakarina kosa
Jaskii
Nestala osoba
267
r/b
Prezime
Ime oca
Ime
122.
123.
124.
125.
126.
127.
128.
129.
130.
131.
132.
133.
134.
135.
136.
137.
138.
139.
140.
141.
142.
143.
144.
145.
146.
147.
148.
149.
150.
151.
152.
153.
154.
155.
156.
157.
158.
159.
160.
161.
162.
163.
Juri
Juri
Juri
Juri
Kadi
Kadi
Kadi
Kadi
Kadi
Kadi
Kadi
Kadi
Kadi
Kadi
Kadi
Kadi
Kadi
Kadi
Kadiri
Kadiri
Kadiri
Kadiri
Kadiri
Kadiri
Kadiri
Kadiri
Kadiri
Kadiri
Kadiri
Kadiri
Kadiri
Kadiri
Kadiri
Kadiri
Kadiri
Kadiri
Kadiri
Kahteran
Kahteran
Kaltak
Kapetanovi
Karabai
Lovro
Mirko
Mirko
Marko
Mujo
Ferid
Huse
Huse
Omer
Omer
Husein
Mehmed
Omer
Latif
Mehmed
Agan
Mujo
Rizah
Dervi
aban
Esad
Ferid
Abdulah
Redep
Safet
Smail
Redo
Emsud
Devad
Dedo
erif
aban
Idriz
Ibrahim
Huse
Safet
Safet
Muharem
Hase
Fadil
Halid
Dervi
Mirko
Anto
Danica
Ilija
Sead
Elvis
Bego
Hazim
Hamzalija
Sulejman
Hazim
Husein
Ferid
Mehmed
Amir
Mujo
Mujaga
Sead
Rasim
aban
Esmir
Fahrudin
Jasmin
Sabahudin
Enes
Emsud
Safet
Suad
Emdad
Omer
Hasan
Izet
Mirsad
erif
Husein
Emsud
Devad
Hase
Kemal
Admir
Asaf
Osman
268
Godina
roenja
1936.
1957.
1936.
1922.
1960.
1977.
1952.
1956.
1939.
1949.
1956.
1920.
1953.
1944.
1968.
1915.
1952.
1959.
1951.
1956.
1971.
1976.
1973.
1972.
1965.
1962.
1930.
1975.
1973.
1930.
1939.
1961.
1952.
1947.
1952.
1954.
1951.
1924.
1952.
1963.
1955.
1943.
Ekshumiran/nestao
Volar
Nestala osoba
Volar
Volar
Biani
Redak
Sredice
Sredice
Sredice
Sredice
Sredice
Sredice
Sredice
Nestala osoba
Nestala osoba
Nestala osoba
Sredice
urkovac
Tomaica
Sredice
Redak
ujelo
Redak
Redak
Sredice
Rakovani
Sredice
Sredice
Sredice
Sredice
Sredice
Redak
Sredice
Sredice
Sredice
Sredice
Stari Kevljani
arakovo
Jakarina kosa
Sredice
Stari Kevljani
Korianske stijene
r/b
Prezime
Ime oca
Ime
164.
165.
166.
167.
168.
169.
170.
171.
172.
173.
174.
175.
176.
177.
178.
179.
180.
181.
182.
183.
184.
185.
186.
187.
188.
189.
190.
191.
192.
193.
194.
195.
196.
197.
198.
199.
200.
201.
202.
203.
204.
205.
Karabai
Karabai
Karagi
Karagi
Karagi
Karagi
Karagi
Karagi
Kardum
Kljaji
Kljaji
Kljaji
Kljaji
Komljen
Komljen
Komljen
Komljen
Komljen
Komljenovi
Komljenovi
Krak
Krupi
Mahi
Mahmuljin
Mahmuljin
Mahmuljin
Marai
Marijan
Marijan
Matanovi
Matanovi
Matanovi
Matanovi
Matanovi
Medunjanin
Mehanovi
Mehmedagi
Mei
Mlinar
Mlinar
Mlinar
Mlinar
Osman
Hamdija
Husein
Hamzalija
Sulejman
Munib
Hasan
Munib
Zdravko
aban
Husein
Meho
Mehmed
Luka
Luka
eljko
Ivo
Mato
Drago
Ivo
Mustafa
Husnija
Jusuf
Idriz
Husein
Fehim
imo
Mato
Joso
Ivo
Sreko
Nedeljko
Stipo
Jose
Hajro
Asim
Mehmed
Mustafa
Ivo
Anto
Mato
Pejo
Dervi
Emir
Amir
Samir
Mirsad
Suad
Sulejman
Suad
Gordan
Husein
Velid
Mehmed
Asmir
Ivo
Ante
Kata
Luka
Kaja
Marinko
Zlatko
Nezir
Smail
Fikret
Zijad
Osman
Velida
Jozo
Milka
Joso
Jure
Zlatko
Mara
Goran
Anto
Beir
Haris
Esad
emal
Ivo
Luka
Luka
Mara
Godina
roenja
1970.
1961.
1976.
1972.
1961.
1970.
1937.
1970.
1958.
1936.
1962.
1943.
1972.
1954.
1956.
1960.
1926.
1930.
1963.
1962.
1950.
1952.
1948.
1939.
1944.
1948.
1950.
1922.
1952.
1952.
1951.
1943.
1977.
1935.
1943.
1972.
1938.
1950.
1930.
1943.
1976.
1917.
Ekshumiran/nestao
Korianske stijene
Kevljani
Jakarina kosa
Jakarina kosa
Nestala osoba
Tomaica
Stari Kevljani
Tomaica
Stari Kevljani
arakovo
Stari Kevljani
Stari Kevljani
Nestala osoba
Rasavci
Rasavci
Rasavci
Rasavci
Rasavci
une
une
Banja Luka
Jakarina kosa
Hrastova glavica
StariKevljani
Stari Kevljani
Kevljani-Hadii
Stari Kevljani
Rasavci
Rasavci
Hrastova glavica
Stari Kevljani
Rasavci
Rasavci
Brievo
Kevljani
arakovo
Stari Kevljani
Painac
Brievo
Brievo
Brievo
Brievo
269
r/b
Prezime
Ime oca
Ime
206.
207.
208.
209.
210.
211.
212.
213.
214.
215.
216.
217.
218.
219.
220.
221.
222.
223.
224.
225.
226.
227.
228.
229.
230.
231.
232.
233.
234.
235.
236.
237.
238.
239.
240.
241.
242.
243.
244.
245.
246.
247.
Mrkalj
Mujdi
Mujdi
Mujdi
Mujdi
Mujdi
Mujdi
Mujdi
Mujdi
Mujkanovi
Mujkanovi
Mujkanovi
Muranovi
Muranovi
Murgi
Murgi
Musi
Musi
Musi
Musi
Musi
Musi
Musi
Musi
Mustafi
Nadarevi
Nasi
Nasi
Nasi
Neki
Neki
Omanovi
Omerovi
Osmanovi
Pai
Paunovi
Petrovi
Prozor
Pukar
Ramadanovi
Rami
Rami
Kasim
Husein
Ibrahim
Ibrahim
Hase
Hase
Omer
Rahim
erif
Bejdo
Hajder
Hamdija
Beir
Abdulah
Ante
Ante
Redo
Vejsil
Ahmet
Hilmo
Mehmed
Mujo
erif
Kasim
Afi
Feriz
Mujo
Mujo
Vahid
Mate
imo
Ibrahim
Suljo
Nazif
amil
Omer
Vilim
Ibro
Dervi
Hajrudin
Avdija
Abdulah
Mirhad
Ibrahim
Mehmed
Samir
emal
Esad
Rahim
Razim
Fikret
Nedad
Faiz
Senad
Abdulah
Asaf
Ante
Zoran
Hasib
Zekir
Hilmo
Fahrudin
Mirzan
aban
Feriz
Razim
Efrazimi
Ekrem
Dijaz
Zijad
Mehmed
ime
Mirko
Almir
Asim
Sevdalija
Jusuf
Ibrahim
Drago
Mustafa
Abdulah
Safet
Abdulah
Emir
270
Godina
roenja
1958.
1941.
1965.
1966.
1954.
1958.
1938.
1960.
1954.
1961.
1958.
1956.
1937.
1969.
1935.
1969.
1935.
1947.
1934.
1967.
1961.
1924.
1952.
1947.
1957.
1959.
1952.
1948.
1961.
1939.
1963.
1962.
1966.
1961.
1935.
1947.
1955.
1929.
1946.
1929.
1924.
1954.
Ekshumiran/nestao
Rizvanovii-Krevine
arakovo
arakovo
arakovo
arakovo
arakovo
arakovo
Tomaica
Kevljani
Hrastova glavica
Nestala osoba
Jakarina kosa
Jakarina kosa
Jakarina kosa
Nestala osoba
Nestala osoba
arakovo
arakovo
eger
eger
Musii
Musii
Musii
Nestala osoba
Jakarina kosa
Jakarina kosa
Stari Kevljani
Stari Kevljani
Stari Kevljani
Kozarac-Garevci
Kozarac-Garevci
Jakarina kosa
Jakarina kosa
Gradaac
Stari Kevljani
Kevljani
Stari Kevljani
Volari
Stari Kevljani
Nestala osoba
Jakarina kosa
Kamiani
r/b
Prezime
Ime oca
Ime
248.
249.
250.
251.
252.
253.
254.
255.
256.
257.
258.
259.
260.
261.
262.
263.
264.
265.
266.
267.
268.
269.
270.
271.
272.
273.
274.
275.
276.
277.
278.
279.
280.
281.
282.
283.
284.
285.
286.
Redi
Redi
Rei
Rei
Rizvi
Rizvi
Sadikovi
Sadikovi
Sarajli
Sarajli
Sarajli
Selimovi
Sijei
Sinanovi
Sinanovi
Sinanovi
Sivac
Sivac
Sivac
Sivac
Sivac
Suljanovi
Sui
Sui
eri
olaja
olaja
vraka
Tadi
Taji
Tokmadi
Topalovi
Trnjanin
Turkanovi
Turi
Vukovi
Zahirovi
Zenki
Zgog
Meho
aban
Husein
Idriz
Hasan
Hasan
Ahmet
Hasib
Aziz
Ibrahim
Husnija
Mujo
Mehmed
Meho
Bahto
Bahto
Munib
Munib
Ibrahim
Refik
Raid
Vejsil
Mustafa
Mustafa
Halid
Mato
Jure
Omer
Ibrahim
Mustafa
Ivo
Pilip
Mehmed
Adem
Hamed
Ivo
Mujo
Husein
air
Mujo
Ibrahim
Senad
Samir
Faruk
Delva
Ago
Esad
Mehmedalija
Eniz
Fikret
Emir
Haim
Darmin
Demal
Sadik
Nedad
Edin
Merzuk
Senad
efik
Rufad
Rasim
Husein
Nedad
Miroslav
Ana
Mirsad
Mustafa
Agan
Drago
Vinko
Safet
Fikret
Mehmed
Ivo
Smail
Mursija
Bajram
Godina
roenja
1952.
1936.
1955.
1963.
1932.
1926.
1950.
1948.
1942.
1940.
1952.
1972.
1934.
1966.
1958.
1930.
1971.
1966.
1961.
1968.
1949.
1961.
1934.
1925.
1936.
1936.
1918.
1975.
1945.
1941.
1954.
1945.
1928.
1959.
1953.
1945.
1938.
1940.
1954.
Ekshumiran/nestao
arakovo
Tomaica
Hrastova glavica
Jama Lisac
Peani
Peani
Stari Kevljani
Hrastova glavica
Kevljani
Jakarina kosa
Stari Kevljani
Stari Kevljani
arakovo
Volari
Volari
Volari
Korianske stijene
Korianske stijene
Korianske stijene
Kevljani
Kevljani
Stari Kevljani
Jakarina kosa
Jakarina kosa
Stari Kevljani
Kevljani
Volar
Brievo
Stari Kevljani
Nestala osoba
Painac
Stari Kevljani
Breziani
Jakarina kosa
Stari Kevljani
Mljenica
Stari Kevljani
Stari Kevljani
Stari Kevljani
271
SVJEDOENJA RTAVA
U OPINI PRIJEDOR,
BOSNA I HERCEGOVINA
UVOD
Prvi viestranaki izbori u BiH u studenom 1990. godine, samoproglaenje Republike Srpske (9. sijenja 1992.) i referendum o neovisnosti BiH (29. veljae i 1.
oujka 1992.), vaniji su dogaaji koji s prethodili velikosrpskoj agresiji na BiH (koja je zapravo poela ve napadom srpskih snaga na opinu Ravno 1. listopada 1991.
godine, a intenzivirala se od travnja 1992.). Straan rat, ispunjen monstruoznim
zloinima, zavrio je Daytonskim sporazumom krajem 1995. godine, kojim je BiH
podijeljena u dva entiteta (Federacija BiH 51% i Republika Srpska 49%), uz obilnu
nagradu zla i nepravde nanesene rtvama. To je finale XX. stoljea, razdoblja tehnikog i informativnog napretka, ali i civilizacijskih padova i zloina, koji kvantitativno nadmauju zbroj zloina od vie prethodnih stoljea. Razlika izmeu stvarnosti i proklamiranih znanstvenih dostignua nikada u povijesti nije bila vea. Moda
najoitiji primjer za to su dogaanja na podruju sjeverozapadne Bosne, u kojoj su
ve sredinom 1992. godine poinjeni masovni zloini i etniko ienje, zapravo
genocid nad Bonjacima muslimanima i Hrvatima, s ciljem stvaranja etniki istog
srpskog podruja. Od travnja 1992. godine do Daytonskog sporazuma u studenom
1995. godine, od oko 290.000 Bonjaka - muslimana, Hrvata i ostalih nesrba koji su
ivjeli na tom podruju, pobijeno je ili protjerano njih oko 200.000 na oigled itavog svijeta, a da za te zloine jo uvijek nisu odgovarali svi koji su ih planirali i proveli
(Srpski zloini nad Hrvatima i Muslimanima u Bosanskoj Posavini i sjeverozapadnoj
Bosni 1991.-1995., Zagreb, Oraje, Mostar, Sarajevo, 1999., 13). Presuda Meunarodnog suda pravde u Haagu iz 2007., vezana uz tubu BiH protiv Srbije za genocid,
ove zloine nad mirnim puanstvom na podruju na kome nije bilo nikakvih vojnih
operacija nije nazvala genocidom, a isto se dogodilo i u sluaju s tubom Hrvatske
iz 1999., protiv tadanje SR Jugoslavije, kasnije Republike Srbije (suenje odrano
2014., a presuda donesena 3. veljae 2015. godine).
Uili smo, i to u zapadnim demokratskim dravama, da rezultati zloina i agresije ne smiju biti priznati i njihovi nositelji nagraeni! A sve to se dogodilo u sjeverozapadnoj Bosni. Reeno je da je prag onoga to se definira genocidom podignut na
viu razinu, zapravo na razinu gdje se vie nikakva zloinaka dogaanja ne mogu
okarakterizirati kao genocid. Postoji bojazan da e lozinka nikada vie iz 1948.,
kao i definicija genocida koja je tada usvojena, mutirati u svoju suprotnost, na nain
da se nikada vie monstruozni zloini ne nazovu genocidom i ostanu ne samo nekanjeni, nego i nagraeni. Jesu li za poinjene zloine sukrivci i sve zemlje lanice
UN-a koje su bile svjedocima tih stranih dogaaja u Hrvatskoj i u BiH, a nisu ih
275
sprijeile? Oni tu krivnju ne ele preuzeti unato priznavanju rezultata agresije njenim poiniteljima, ime su rtve poniene.
O dokumentaciji i svjedoenjima od 1992. do 1994. godine Centar za dokumentaciju HIC-a prikupio je veliki broj svjedoanstava koja su proslijeena najprije Bassionovoj komisiji u Chicagu, a poslije osnivanja Hakog suda za bivu Jugoslaviju,
tom sudu. Sud je pokrenuo istragu i sam obavio razgovore sa rtvama, ali nisu mogli
pristupiti ekshumacijama na podruju pod kontrolom srpskih snaga. Napravili su to
odmah poslije potpisanog Daytonskog sporazuma. Ali ve potpisanog Daytonskog
sporazuma sa svim njegovim zloudnostima!
Dio onoga to je otkriveno na terenu opisao je gospodin Jasmin Odobai u svojoj knjizi Sjaj i bijeda ekshumacija (SAK trade, Sarajevo, 2010.), a uskoro izdaje knjigu 1131 masovna grobnica s 4016 rtava. Ekshumacije koje su obavljene od strane
Haakog suda za bivu Jugoslaviju, obavljene su i na osnovu svjedoenja prikupljenih
od 1992. do 1995. godine, izmeu ostaloga, i onih koji je prikupio Hrvatski informativni centar - Centar za dokumentaciju, ija je knjiga Bosna i Hercegovina - Ethnic
Cleansing in NW Bosnia (Zagreb, 1993.) objavljena na engleskom, njemakom i francuskom jeziku, a sadri mnoga svjedoanstva preivjelih. Najvei broj ekshumacija,
vie od 400, uradila je Dravna/federalna komisija, odnosno INO BiH.
O stradanju Bonjaka-muslimana i Hrvata u sjeverozapadnoj Bosni govori i knjiga Srpski zloini nad Hrvatima i Muslimanima u Bosanskoj Posavini i sjeverozapadnoj
Bosni 1991.-1995., u ijem predgovoru je istaknuto (str. 5): Ono to povezuje Sjeverozapadnu Bosnu i Bosansku Posavinu jest injenica da u ovim predjelima nije bilo sukoba izmeu Hrvata i Muslimana, da su stradali (ubijeni, protjerani) i jedni i drugi,
njih oko 410.000 (oko 165.000 Hrvata i 245.000 Muslimana) i da su po Daytonskom
sporazumu pripali Republici Srpskoj, srpskom entitetu u Bosni i Hercegovini. Time
su Srbi, koji su u prijeratnom sastavu puanstva BiH imali udio 31 posto, nagraeni za
agresiju i etniko ienje s 49 posto teritorija Bosne i Hercegovine. () Veinu poinjenih zlodjela poinitelji su proveli s krajnjom brutalnou i nevienom okrutnou,
na nain koji je hrvatskom i muslimanskom puanstvu ulijevao neopisivi strah, ubijajui im svaku nadu za opstanak i ostavljajui im tek tenju za spaavanje golog ivota.
O razmjerima zloina svjedoi i velika masovna grobnica Tomaica kod Prijedora, koju je predsjednik Hakog suda za bivu Jugoslaviju Theodor Meron osobno
posjetio 25. studenoga 2013. godine.
Ako vjerujemo u to da e nas istina osloboditi i ako znamo da nema mira bez
pravednog mira, a da su se silnici kroz povijest preesto zacrvenili pred krikovima
276
bespomonih rtava, nadamo se da e i ova knjiga, kao i mnoge prije nje i one koje
e uslijediti, dati bar malo svjetla na zloine s kraja krvavog XX. stoljea i bar malo
vie nade za zatitu rtava u XXI. stoljeu.
Mlada amerika novinarka Samantha Power koja je bila novinarka u Hrvatskoj
i BiH od 1993. do 1996., napisala je 2002. u New Yorku knjigu A problem from Hell
(Problem iz pakla), s podnaslovom America and the Age of Genocide, u kojoj je opisala svu bijedu velikih svjetskih sila i okrutna stradanja rtava, da bi se sva njihova
zalaganja na kraju svela na beskonana lana davanja nade rtvi i isto toliko beskonana ohrabrivanja agresoru, da za svoje ine nee odgovarati. Knjiga je dobila veliki
broj prestinih nagrada iz cijelog svijeta, kao i Pulitzerovu nagradu. U spomenutoj
knjizi o dogaajima u sjeverozapadnoj Bosni napisala je:
Srpska praksa napada na civile i zauzimanje teritorija od nesrba nazvano je dvosmisleno, a zapravo ublaeno - etniko ienje ili ethnic cleansing, po frazi koja podsjea na nacistiko ienje (sauberung) ili cleansing idova. Povjesniar Holokausta Raul Hilberg, rekao je o nacistikoj izvedenici: Klju cijele operacije s psiholokog
stanovita je bio nikada ne upotrijebiti pravu rije za ono to se dogaa. Ne rei nita,
odraivati posao, i ne opisivati ga. () Srpski nacionalisti su inili isto. Fraza etniko
ienje je imala razliita znaenja u raznim prigodama i na razliitim mjestima (str.
249. i 250.).
Nekada je Muslimanima i Hrvatima reeno da imaju etrdeset osam sati, da spreme svoje vreice, ali u veini sluajeva oni nisu dobivali nikakvo upozorenje. Vatra iz
strojnice ili miris benzina, na brzinu prolivenog, bili su prvi znakovi upozorenja stanovnitvu. Ni u kom sluaju to nije bilo dobrovoljno naputanje. Poto su prognanici
u velikom broju navaljivali u susjedne drave, stvarala se predodba da su oni kolateralne rtve u ratnim sukobima, ali ta navala nesrba je bila ne samo posljedica ratne
zadae srpskih nacionalista; bio je to njihov primaran cilj. Srpski napadai su znali da
njihovo nasilno protjerivanje i kampanja ubijanja nee biti dovoljni za potpuni uspjeh
etnikog ienja. Naoruani pljakai su znali da njihovo nasilno protjerivanje i kampanja ubijanja nee biti dovoljni da osiguraju trajno odranje rezultata etnikog ienja. Naoruani pljakai su nastojali osigurati i trajno prekinuti vezu izmeu ljudi i
njihove zemlje. Da bi to postigli prisiljavali su oeve da kastriraju svoje sinove ili siluju
svoje keri; maltretirali su i silovali (esto s namjerom da ostanu trudne) mlade ene.
Njihova planirana destrukcija i degradacija: destrukcija s neprijateljskom namjerom
da im uniti domove u koje bi se mogli vratiti; degradacija da se njihovi bivi stanari
nikada vie ne usprave, da to nikada vie ne pokuaju, na podruju koje dre Srbi (str.
250. 251.).
277
Iako je analogija s Holokaustom bila esto upotrebljavana u ovome razdoblju, pitanje mogu li se ova dogaanja zvati genocidom ili ne, bilo je upitno kao i uvijek. Ubojstva, silovanja, muenja, logori i protjerivanja su uvjerila Helsinki odbor (Helsinki
Watch) da upotrijebi upravo taj termin. Srbi su planirali unitenje bosanskog muslimanskog puanstva, pa iako nisu eliminirali svaku osobu, oni su muslimansku zajednicu htjeli unititi na nain da se ona nikada vie ne oporavi.
Bushova administracija je ustrajno izbjegavala taj naziv. Genocid su izbjegavali, jer genocidni ini povlae moralni imperativ da ih se sprijei. Dan poslije prikazane ITN-ove emisije o Keratermu, Bush je izjavio na konferenciji za tisak: Znamo za
horor u ovim sabirnim logorima, ali iskreno govorei, ne mogu utvrditi da se tamo
dogaaju i genocidni procesi. Politiki imbenici (Policymakers) su bili skloniji frazi etniko ienje. Scowcroft (Brent Scowcroft, savjetnik za nacionalnu sigurnost) je
vjerovao da bi genocid traio od Sjedinjenih Amerikih Drava odgovor, a etniko ienje koje bi oznaavalo ono to se dogaa u Bosni na to ne obvezuje (str. 288). (...)
Najblie je dola Bushova administracija u priznavanju genocida 18. prosinca
1992., kada su se SAD pridruile donoenju rezolucije Generalne skuptine UN-a. Rezolucijom se srpske i crnogorske snage smatraju odgovornim za agresiju i otvorene inove etnikog ienja, koji je forma genocida. Kada se tajnik Eagleburger (Lawrence
Eagleburger, dravni tajnik) vratio (poslije blagdana, op. prev.) rekao je konano da se
i on s tim sloio, ali je rekao da bi bilo neprimjereno za Bushovu administraciju izdati
oitovanje o genocidu, u vrijeme kada idua administracija preuzima vlast. Na zadnji
dan Bushove administracije, 19. sijenja 1993., Patricida Diaz Dennis, pomona dravna tajnica za ljudska i humanitarna prava, neodreeno i nejasno je izjavila: U Bosni nae izvjee opisuje rairenost sistematskih zloina, ukljuujui silovanje i ubijanje
civilnih rtava do te mjere da granie s genocidom. Mi jo nismo odluili o predmetu
njegove legalnosti. Zakljuak je da se u Bosni radi o genocidu, ali injenica je da su zlostavljanja koja su se tamo dogaala kroz prolu godinu, kao to sam rekla, na granici
navedenog pravnog termina (str. 292. 293.).
Usprkos odlukama meunarodnih sudova i neodlunosti velikih sila, rtve e i
dalje ustrajati u traenju odgovornosti za svoje patnje i stradanja.
Ante Beljo
U Zagrebu, 8. veljae 2015.
278
SVJEDOENJA
- jad1
GODINA ROENJA: 1948.
PREBIVALITE: Prijedor
NACIONALNOST: Hrvatica
Da ponem sa danom okupacije, ja to nazivam prijedorskom okupacijom,
29.04.1992. pojavio se na ulici na svim punktovima sa vojskom i sa naoruanjem.
Nakon 29.04.1992. bio je mir u gradu, poela su hapenja lagana, tiha, odvoenja
ljudi za koje nismo znali u kom pravcu ih odvode. To smo saznali sredinom svibnja
mjeseca da se formirao logor u Omarskoj. Prvi ljudi koji su uhapeni su predsjednik
opine M. ., predsjednik suda . N., predsjednik Opinskog Odbora HDZ-a S. .,
zatim iz Merhameta S. R. Karitas u Prijedoru nije nikada niti imao neku znaajnu
funkciju jer se oslanjao na Karitas iz Banja Luke. To tiho hapenje i ostalih ljudi vienijih u gradu, intelektualci su preteno bili, trajalo je do 29. svibnja, kada je isceniran
napad na Prijedor, pod navodnicima napad. Nakon sukoba u Kozarcu, sukob u Kozarcu je iscenirala vojska, iz Kozarca nije bilo nikakve odbrane (...) i tada su poele,
nakon tog sukoba u Kozarcu, poele su represalije nad muslimanskim i hrvatskim
ivljem (...), prije svega hou da naglasim nad hrvatskim ivljem vie radi toga to
smo procentualno manje zastupljeni 5,6 nas je posto. Sad nas je u Prijedoru moda 2
posto. Tada smo vidjeli da se ljudi koji su odvoeni u logor u Omarsku, a oformljen
je i logor u samom gradu Keraterm to je u samom gradu, i u Trnopolje, ne vraaju. I
poeli smo oekivati obzirom da su mahom hapsili lanove SDP-a, reformskih snaga, liberala, SDA i HDZ-a, poeli smo oekivati kada je red na kojeg od nas da doe.
Dana 12.6. uhapen je jedan dopresjednik HDZ-a J. M. O tome me je obavijestila
njegova supruga. Istoga dana, 12.6., uhapen je i lan opinskog Odbora HDZ-a A.
P., takoer me je obavijestila njegova supruga, a 14.6. doli su po mene. Nali su me
u stanu, upravo sam istila bila, dola su dva naoruana policajca sa automatima,
sa bombama, sa svim onim to je uobiajeno za njih i karakteristino, bajunetama.
Dozvolili su mi da se presvuem. Na upit kud idem rekli su mi da me vode na informativni razgovor, odnosno na obradu u Omarsku. Omarsku svi nazivaju koncentracionim logorom, meutim njen zvanini naziv je Vojni istrani centar, a ja sam kao
i ostali ljudi bila ratni vojni zarobljenik. Napominjem, da niti jedan od uhapenih
ljudi nije nosio uniformu, svi smo bili civili.
279
Znai, 14.6. ja sam dovedena u Sekretarijat unutranjih poslova u Prijedoru, gdje

sam provela cijeli dan u jednoj maloj prostoriji sa blindiranim vratima koja je ve bila popricana krvlju mojih prethodnika koji su hapeni od 29.5. pa do 14.6. i koji su
vjerovatno tu ili pretueni ili na mjestu ubijeni. Ubijalo se nije sa vatrenim orujem,
ubijalo se sa batinama. U toj prostoriji nala sam prijedorskoga advokata . P. koji mi
je pokazao samo znakom da utim i da nita mu ne kaem. On nije bio lan koliko
znam niti jedne stranke i njegov grijeh je koliko sam poslije saznala samo zato to je
bio intelektualac. Nakon dva sata provedenog u toj prostoriji, doveli su jo dva mukarca kojima imena ne znam. Nakon slijedea dva sata doveli su dvije ene, jedna je
E. D. lan Patriotske lige, druga je J. P. lan Ogranka HDZ-a Prijedor. E. D. je nakon
mjesec dana provedenih u logoru razmijenjena za Biha, i koliko sam obavijetena
iva je i u uniformi je. J. P. nalazi se u Prijedoru i o njoj u malo poslije da kaem
otvoreno. Znai bilo nas je ve est. Oko pola est pozvali su nas van, stavili u maricu i poveli po cesti koja je vodila preicom prema Omarskoj, tad jo nismo znali, ali
poto poznajem teren shvatila sam da se ne nalazimo na glavnoj saobraajnici, nego
na seoskoj a to je selo Marika, gdje su maricu zaustavili etnici, jer nisu bili vojnici
nego su bili etnici, i traili su da se K. van puste da ih oni likvidiraju odmah, i to da
ih pokolju kako su rekli. Milicija je odbranila maricu, pucali su i uspjeli su krenuti
dalje. Stigli smo do Omarske, stali smo, to je pretpostavka bila naa da je Omarska
jer smo ponovo stali jer iz marice se nije vidjelo van i tada su otvorili vrata i potjerali nas van. Napolju su nas ekali uniformirani ljudi sa oznakama na kapama sa
etiri S, bio je jedan i s kokardom, a bilo ih je nekoliko i sa oznakama srpske vojske
sa njihovim trobojnicama na kapama. Potjerali su nas uza zid, rekli nam da dignemo
ruke na potiljak, a zatim da ispraznimo depove. U tom trenutku vjerojatno obrambeni mehanizam je proradio i ja sam se poela smijati jer mi je bilo komino to, jo
nisam bila svjesna kako to nimalo nije komino ali, netko plae a netko se smije. Tada su se poeli i oni smijati i razdvojili su nas tri ene od ova tri mukarca i poslali su
nas u zgradu, a zgrada je prethodno sluila kao restoran drutvene ishrane radnika,
a na katu se nalaze kancelarije. Bile smo odvedene u kancelariju broj 102, a poslije
smo mi u ali nazivale to, koliko smo se mogli aliti, da je to apartman 102. Na tom
katu nalazila se i kancelarija u kojoj su bili deurni milicioneri, kao i kancelarija komandira logora . M. i njegovog zamjenika D. K. Taj dan nala sam ene koje su prije mene odvedene, to su Z. R. iz Kozarca, ona je uhapena radi toga to se nalazila u
mjeovitoj teritorijalnoj odbrani, bila je aktivna, zatim M. T. sudija opinskog suda
iz Prijedora, M. B. koja je dovedena kad i ja, al u jutro, znai prije mene. Mislila sam
tog trenutka kad sam vidjela N. T., mislila sam da je to vjerovatno vezano za referendum jer mi smo uestvovali aktivno u provoenju referenduma. Rekla sam joj u ali
280
da vjerojatno e doi jo dvije nae kolegice, to je zamjenik javnog pravobranioca J.

H. i sudija opinskog suda takoer E. N., to se stvarno i obistinilo kad je pola sata
nakon mene dovedena i J. H. U prostoriju u koju su me uveli nalazila se i V. M. koja je
inae odbornik Skuptine Bosne i Hercegovine SDA i kojoj se gubi svaki trag nakon
Omarske. To vee ak su nam donijeli bili i peenu jagnjetinu, znai ja sam mislila da
to i jest neki informativni razgovor i vjerojatno e me nakon toga pustiti.
Dana 15.6. ujutro odveli su nas iz te sobe u restoran koji se nalazi u prizemlju i
sav je u staklu. Tu smo morali sjediti za stolom i biti mirne, rekli su nam do naveer,
poto je preko dana kancelarija u kojoj smo trebali da spavamo sluila kao kancelarija istraiteljima. Taj dan sam vidjela oko dva sata popodne na ruku predsjednika opinskog odbora HDZ-a S. ., prvi i naalost zadnji puta ivog i zdravog. Dan
je protekao, bila sam zbunjena posmatrajui nain na koji su ulazili ljudi na ruak.
Uvoeni su po njih 30 u grupi, oko njih su bili straari sa palicama, imali su i naoruanje. Te palice su sputali na njihova lea svako toliko, ruak je trajao ravno minutu,
ukoliko nije uspio da jede, ovaj, to je bila njegova nesrea. Za ruak se dobila polovica erflje one ubiajene to je u svakom domainstvu nekih splaina i osmina kruha.
Ljudi su prolazili pokraj nas smrdljivi, jer su mnogi ve proveli preko mjesec dana u
logoru bez kupanja. Smrdljivi, pretueni i jednog sam vidjela napola je bio zaklan,
kaem napola radi toga to su mu samo prerezali kou ispod vrata, a nakon par dana je bio potpuno zaklan. U 7 sati naveer doao je straar po nas ene i odveo nas
je ponovo u sobu gdje smo trebale spavati, u tu sobu 102. Soba je bila sva popricana
krvlju, nije bila kao prethodne veeri ista. ak su i zidovi bili popricani krvlju, a na
stolu su stajale raspadnute batine, to je posebno kuvana batina od bukovine kojom
se tue ovjek dok god se ne raspadne u tree. I volojska ila, odnosno tri volojske
ile spletene u pletenicu, to je poseban opet instrument za muenje jer ona sijee meso do kosti. Bile su jo i neke igle za koje odmah nismo znali za to slue. To je kao
sluajno zaboravljeno u toj kancelariji, u stvari poslije smo shvatile da je to prijetnja
nama da moramo biti dobre.
Oko pol 10 ula sam u hodniku, poto je kancelarija od milicije odmah bila vizavi, da kau dovedite S. . i J. M. J. M. je dopredsjednik jedan, a ja sam drugi dopredsjednik opinskog odbora. I poeo me hvatati strah jer sam znala da ako njih
dva dovode da neto nije u redu, da vjerovatno e i nas. Meutim za J. su rekli nemojte ga danas, juer je sreen, pustite ga malo, a tada su doveli S. S. Kroz vrata su
se odmah uli strani udarci, kao da netko cijepa namjetaj. On nije plakao, on nije
kukao, vjerovatno se trenutano bio onesvijestio. Zatim su vikali, psovali, pogrdne
izraze govorili, ula su se vrata, otvaraju se, zatvaraju se, a kada su otvorili u jednom
281
momentu vrata na naoj kancelariji rekli su da izae van i ona njegova ustaka kurva.
Poto smo bile dvije, oba dvje smo imenjakinje, mi nismo znale na koju se odnosi, a
onda je uao straar zgrabio mene jer sam spavala do vrata. Doveo me u prostoriju
gdje je S. leao u krvi, krv mu je ila iz usta, na nos i na ui. Iskidane odjee, i bio je
pri svijesti i gledao me, pri svijesti koliko sam mogla shvatiti, odgovorio nije nita.
Tada su mene poeli da tuku, dobila sam udarac kundakom u kuk, pala sam, pa sam
se digla ponovo nekako, prema meni su bili blai, uzeli su pendrek, i po leima sam
dobila, branila sam se rukama, bila sam zbunjena, nisam stigla niti plakati, niti vikati.
Onda su me pustili, pa su nastavili na njemu se iivljavati sa batinom i sa ovom volojskom ilom, vidjela sam kako ga kidaju taktiki tom volojskom ilom. Zatim sam se
onesvijestila ne od boli nego od straha, i od uasa od onog to sam vidjela. Kad sam
dola sebi, S. je bio u nesvijesti, a mene su nastavili tu, tad sam dobila kundacima u
lea, od ijih posljedica imam polomljena rebra i deformiran prsni ko. Onesvijestila
sam se, i dola sam sebi negdje oko pola 5 ujutro, sat je bio na zidu, i vidjela sam da S.
lei potpuno okrvavljen, i tad su prili njemu pa su ga vukli van, za noge su ga vukli
van, a za njim je ostajao krvavi trag. Onda su doveli profesora P., on je muslimanske
nacionalnosti, to su ga doveli njegovi uenici. Na taj nain i znam imena straara,
prezimena na alost ne znam. (...) Komandir smjene, te milicije kako je oni nazivaju,
je bio ovjek po nadimku K. Oni su svi iz Omarske, svi su Omarani, nijedan nije
Prijedoranin, samo . N. ima stan u Prijedoru. Znai kad su izvukli S. van, onda
su ponovo se poeli obraunavati sa mnom, do pola 7. U pola 7 su me vratili u sobu
u kojoj su ene spavale. Krvi na meni nije bilo, poto sam se jako pazila zato sam i
dobila palicom. Kundak nije uspio raniti kou, bili su strahoviti naboji, ja sam se vie uvukla nego to sam uspjela ui unutra, zaprijetili su mi ukoliko kaem enama
to se je dogodilo da u u tom sluaju biti zaklana. Ja sam utala, meutim, ene su
znale to se dogodilo jer to se i ulo, i udarci su se uli, poslije su mi rekli da se cijelo
vrijeme ulo to je unutra bilo, kao da cijepaju namjetaj, a ne da nas tuku. Uspjela
sam nekako i da se dovuem jer u 7 smo morali biti ponovo u restoranu. Uspjela sam
se dovui nekako do tog restorana, tu sam sjedila, a onda su rekli da ene ne treba
da sjede, nego da idu prati sue. Poslali su i mene da perem sue, za vrijeme ruka,
sue se je pralo u hladnoj vodi bez detrdenta. Hranu su dovozili za tzv. separacije
rudnika ve kuhanu u onim posudama za prevoz hrane u drutvenoj ishrani. Taj dan
kada sam prala sue, dola je ena, ova V. M. Pod strahom ja nisam shvatila odmah
to je, meutim nosila je lonac sa kipuom vodom, kao ugrijali su nam vodu za sue.
Tu kipuu vodu prolila je po mojoj lijevoj ruci, pala je koa i meso dole, ja sam mislila da je to nehotice. Poslije mi je ona te veeri rekla da to nije nehotice, da je to bilo
pod prijetnjom orujem. Na ruci i sad imam trag, to je zaraslo, ali trag je ostao. Ta282
da je zamjenik komandira logora, (...) kad je vidio to se dogodilo sa mojom rukom,

pokazao je na jedan nain humanost i zvao je telefonom vojnog lijenika iz vojnog
logora koji je nedaleko bio od Omarske. Doli su nakon jedno dva sata i pruili su
mi pomo na taj nain da mi je na ruku stavljena sterilna gaza. Rekli su da nemaju
nikakva druga sredstva i dao mi je analgin protiv bolova da mogu da bolove izdrim.
Meutim ja bolove toliko nisam osjeala. Ja sam bila u stanju oka, nisam osjeala
niti tjelesne bolove od prethodne noi i posmatrala sam sa uasom ljude koji su prolazili kraj stakla, i pitala se cijelo vrijeme gdje to ine. Ljudi su odlazili na dvije noge,
a odjedanput sam vidjela da se vuku etveronoge svi u krvi. To su dolazili sa istrage
iz prostorija u kojima smo mi preko noi spavali. Tada sam vidjela kako izgleda taj
logor iza restorana drutvene ishrane koji je u staklu, zato smo i mogli mi ene vidjeti. Nalazio se veliki hangar u kojem su u normalnim prilikama ranije bili parkirani
demperi, a izmedju hangara i tog staklenog restorana je tzv. pista (...) koja je bila puna zatoenika koji su sjedili. A bilo je hladno tih dana, kia je padala, S desne strane
se nalazila jedna mala bijela kua, koju su oni zvali Bijeli Dvori, a logorai su je zvali
okara, radi toga to se u toj kui vrila likvidacija sa batinama - ekstrema kako su ih
nazivali, a ti ekstremi bili su sainjeni mahom od inteligencije muslimanske i hrvatske. To su ljudi koji su bili istaknutiji ranije na drutveno politikim funkcijama. I
taj dan je proao, mene vie nisu dirali. Predsjednika nisam vidjela.
Doao je 16., meni su ene tokom noi stavljale obloge. Toga dana su doveli jo tri
ene, sve tri su radile u pogonu Josipa Kraa i bile su uski saradnici direktora tvornice M. S. To su S. D., tajnik direktora M. C., A. M. predsjednik sindikalne organizacije, i M. M. glavni financijski knjigovoa. Njihova optunica je bila da su prosljeivali
financijska sredstva u Zagreb isto kao i M. S., i da su pomagali u nabavci oruja za
Hrvatsku. Ja svoju optunicu jo nisam bila znala, napominjem da nisam uope ispitivana jo bila. Nakon etiri dana provedena u Omarskoj, ja sam pitala da li bi mi rekli radi ega sam ja tu uope. Tu nema pitanja hrabrosti pa da netko radi toga izdri.
Padnete u jedno stanje ravnodunosti i jedva ekate ili da vas smaknu ili da vas puste,
sredine nema. U ta etiri dana sluala sam urlike iz kancelarija. To nisu bili ljudski krici, to su bili zvjerski krici koji su nadjaavani sa razglasom, putao se radio. esto puta
su znali i Radio Zagreb da puste, pa kad shvate da su navili pogrenu stanicu, naglo
prekinu ako uju tiinu meu zatvorenicima kad su vijesti, onda naglo prekinu. I u
tim prekidima ujete te urlike. To su bila tzv. njihova ispitivanja. Istraitelji su dolazili
iz Banja Luke i iz Prijedora. Iz Prijedora nekim istraiteljima znam imena, to su D. R.,
inae je bio nastavnik likovnog vaspitanja, zatim profesor Z. sa elektro kole iz Prijedora, R. M. iz Prijedora, ne znam gdje radi. Iz Banja Luke me je ispitivao filmski reiser, 5. dan po dovoenju u Omarsku, koji je radio u Jadran filmu u Zagrebu, prije 10
283
godina je napustio Zagreb. Postiplomski je dao u vicarskoj, i sad je stalno nastanjen

u Banja Luci, on je vojni policajac. Zatim iz Banja Luke je dolazio isljednik, ne znam
njegovo ime, isljednici nama nisu govorili imena. Iz Banja Luke je dolazio isljednik,
da li je to ime njegovo, prezime zapravo ili njegov nadimak P., to je diplomirani pravnik koji je iz Pakraca. Po njegovom prianju, on je meni priao pukim sluajem, i bio
je vrlo utiv. Rekao je da smo kolege, on je diplomirani pravnik, i da mu je u Pakracu
imanje unitila ustaka vojska, ali da on nema namjeru da se sveti, niti u njemu postoji revanizam pa e nastojati biti objektivan. Da je uo da sam ja Hrvatica, da sam
roena Zagrepanka, i ako bi eljela on bi mi omoguio da kod njega bude istraga,
radi toga to se kod njega nisu zatvorenici tukli, to je i istina, ali je podnosio takve izvjetaje da niti jedan logora koji je kod njega bio na istrazi nije izaao poslije toga iv.
Presude nakon istraivanja donosili su, normalno, bez prisustva logoraa, ali sam ih
vidjela kad su prolazili: redovni sudija do tad D. . bio je kriviar u Opinskom Sudu
u Prijedoru, diplomirani pravnik je, javni tuilac koji je naalost po majci Hrvat Srbin
D. Z. koji je doao iz Zagreba u Prijedor, a branitelj po slubenoj dunosti se zvao S. B.
i ima svoju odvjetniku kancelariju otvorenu i sad u Prijedoru.
to su oni zakljuivali iz naih iskaza, a to nisu, ja ne znam. Moja optunica je
bila da sam lan prelazne vlade koja jo nije bila funkcionirala, tek je 29.5. predloena bila od strane lijevog bloka, i ja sam bila predloena kao podpredsjednik te prelazne vlade. Ja nisam ak o tome bila niti obavijetena nije bilo niti vremena da me
se obavijesti. To je u onoj fazi jo uvijek kad su bili rekli da su Srbi vrlo liberalni i da
uestvuju kompletan lijevi blok u vladi po preuzimanju, jer je to sve bio period od
mjesec dana od okupacije pa do dana isceniranja napada na Prijedor. Ukoliko je bio
napad, moje osobno miljenje je da je to bio pokuaj osloboenja aice ljudi, ja sam
ih vidjela sa prozora mog stana, poto stanujem u centru, i stvarno su nosili oznake
Patriotske lige, odnosno ljiljane, njih dvoje koje sam vidjela. Meutim oni nisu ni otkud doli. To su bili ljudi koji su ekali u pripravnosti da kada se probije fronta preko
Bosanske Krupe da tek tad mogu djelovati. Ali su izdani i otkriveni, evo malo sad
izlazim iz okvira Omarske (...)
Da se vratim na Omarsku. Peti dan sam uspjela da doem do svojih istraitelja
gdje sam saznala moju optunicu. Nisam nikakav iskaz potpisala. Mene su teretili
samo s tim da sam nekom zaslugom dola na spisak te prelazne vlade, zaslugama da
sam vrlo interesantna linost. Na moj upit da li je moja krivnja to sam lan HDZ-a
ili to imam funkciju u HDZ-u, rekli su da to nije kanjivo, to je legalna stranka. To je
pohvalno bilo s njihove strane. Pitali su me da li pretpostavljam zato sam tu, pa sam
rekla da li je to radi toga to sam aktivno uestvovala u provoenju referenduma. Re284
kli su mi da ni to nije moja optunica. Tada su mi pokazali spisak od 17 ljudi i pitali

me da li poznajem te ljude. Rekla sam im da neke poznajem, neke poznajem iz vienja, neke osobno, ali da ne znam to predstavlja taj spisak. Tada mi je reeno da taj
spisak dobro pogledam pa da vidim koja je moja funkcija na njemu. Ja sam pogledala
i vidjela sam da stoji podpredsjednik, ali nisam znala ega. Tada mi je reeno da je
to spisak prijelazne vlade opine Prijedor. Kao predsjednik je doktorica S., to je trebala biti nadstranaka vlada. Na spisku je bio M. T., R. E. i ja, S. ., M. . dotadanji
predsjednik opine, M. M. predsjednik SDA, S. H. novinar opinskog lista Kozarski
vjesnik, i jo neki ljudi kojih se ne mogu sjetiti ba zato to ih nisam poznavala. Rekla
sam da ja ne znam za tu moju predloenu funkciju, a oni su rekli da oni znaju i to je
bio materijal koji su navodno u opini pronali u kabinetu predsjednika opine, i da
je interesantan podatak na koji nain sam ja dola i svi ti ostali i koje su nae zasluge,
vjerojatno neke zasluge jesu kad smo na tom spisku. Ja sam rekla da je to vjerovatno
kvalitet u naem radu, struka, nacionalna struktura, pomnost ili neto tome slino
jer ja sam bila jedina ena na tom spisku. Bili su vrlo utivi za vrijeme mog ispitivanja
koje je trajalo 4 i pol sata, mene nisu maltretirali, pitali su me da li sam maltretirana
bila, ja sam rekla da nisam jer nisam smjela rei da jesam, tad bi bilo gotovo. Pustili
su me i kada sam se vratila natrag dole kuda je restoran, tada sam vidjela da su taj dan
doveli i jednog gardistu. Bio je u uniformi. Od kud su ga doveli i gdje su ga nali ja ne
znam, ja ne znam niti njegovo ime, samo znam da je imao obiljeja Hrvatske vojske,
nije pripadao HVO-u, bio je pripadnik kako on kae ZNG-a. (...) Njega su odveli na
dve noge i izveli su ga golog, bio je samo u gaama, bio je iskidan, vidjela sam ispod
koljena njegove tetive i ivo meso van, ikljala je krv sa svih strana. Oi su mu bile
oteene, van onih duplji, vodili su ga bili, kako je poslije toga proao kad je proao
pokraj tog restorana ja ne znam, voljela bih da znam. Ali, taj njegov prolazak je bio
uobiajen za sve nas, makar smo proveli tu par dana radi toga to su takvi svi dolazili
s ispitivanja. Neki su odvoeni u prostorije, u taj hangar, ili pak gdje je taj restoran
bila je jedna takozvana sala i garaa, kako su zvali gdje su bili mukarci. Spavalo se
je na golom podu, na dvadesetpet kvadrata je bilo petsto, esto ljudi stisnuto. Sad u
kom poloaju su oni bili da bi mogli uope spavati na tako malom prostoru, to vam
ja ne bih znala rei. Znam da mi je dr. S., koji je bio u toj takozvanoj sali, rekao, ali ne
tad, on je etrnaest dana proveo prethodno u Bijelim Dvorima takozvanim, odnosno okari kako smo mi govorili, da su ljudi postajali vukovi jedan drugome jer su se
borili za bolje mjesto i za zrak. U tu okaru smo gledale sve i bile koncentrirane na
nju jer smo vidjele poto su niski prozori, a ona je jedno petnaestak metara udaljena
od tog naeg restorana, da kako tko dolazi od vojnika ili od straara tako kundakom
kroz prozor tue naslijepo, bez obzira koga unutra tue.
285
Ja sam posmatrala, taj peti dan sam upoznala tog dr. S., jer mi je ruka se dala jako na zlo, a ne mogu rei da su svi straari bili isti, bilo ih je i koji su htjeli na neki
nain da pokau sebe u drugom svjetlu. Ti su po danu bili pristojni, a po noi su se
pretvarali u zvijeri, jer po noi se normalno ne vidi tko ta radi i tko ta ini. I dr. S.
mi je tad rekao da S. S. koji je pretuen 15.-og uvee, kao to sam rekla, nije vie u
Bijeloj kui nego je izveden u neku drugu prostoriju, ali da je iv. Sa nama je sjedila
i ena, M. S. se zove, iji su mu i sin bili u toj Bijeloj kui. Mu njen je optuen da
je uestvovao u oruanoj pobuni i okraju na Kozarcu iz tog razloga to je on inae
bio naelnik sekretarijata za openarodnu odbranu pri opini Prijedor i nazvali su
ga ekstremom. Ona mi je priala jedan dio njihovih dogaaja, kada je vojska napala
Kozarac, granatirala ga je. Kau da su na tisue granata pale, narod je bio naoruan
i poeo je veliki zbjeg u Kozaru. Njoj je sin poginuo u Kozari, diplomirani inenjer
graevine, zavrio je u Zagrebu graevinu. Dobio je metak u lea. Oni su ga pokopali svojim rukama kao uginulu zvijer u umi, zatim su odluili radi drugog sina da
se predaju, da ne bjee dalje nego da prvoj jedinici vojske, srpske vojske, priu. Prili
su, tada su pucali po njima. Drugi sin je dobio metak u lea, u plunom krilu mu se
zaglavio, mu i ona nisu bili ranjeni, ali su ih sve troje odveli u logor Omarska. Prvo
u kasarnu u Prijedoru, a zatim iz kasarne u logor Omarska. Ona je provela dva dana
u toj Bijeloj kui, izdvojena od ostalih ena. Doveli su je u sobu kad i mene ustvari, u
logor, tad su i nju prebacili iz mukog tog odjela k nama enama. Ruke su joj bile spaljene ikovima, ona je skrivala nije htjela nam pokazati iz istog razloga iz kojih sam i
ja to sve utala i svaka druga ena koja je prola tako. (...) Pokazala mi je lijevu ruku,
na lijevoj ruci je imala kroz kou udne oiljke i ja sam je pitala kakvi su. Pucali su joj
iz revolvera u ruku na par mjesta, tako da proe kroz kou taj metak. Ona mi je priala nain na koji su muili njih troje. Ona je morala tui svog mua i svog ranjenog
sina u toj Bijeloj kui sa batinom i sa tom volujskom ilom, a zatim su njih dva morali
jedan drugoga tui, zatim su sinu sol u tu ranu stavljali, rekli su da je to radi dezinfekcije, a poslije toga toga mi je ovaj dr. S. koji je ostao s njima priao uase daljnje.
Dana 14. 06. kad sam ja dovedena, ja sam dovedena naveer u logor, a ujutro je
doveden ovjek M. S. se je zvao i dovedena je H. H., djevojka lan Patriotske lige.
Oni su tjerali jedne druge da siluju i mukarci izmeu sebe i mukarci ene. M. S.
nije htio da siluje H. H. niti je mogao, normalno niti je htio, odbio je, tad je bio malo priklan, poslije par dana ponovilo se to, on je odbio, a tada su mu prvo odrezali
testise, a zatim su ga zaklali, a H. su silovali tada drugi logorai koje su doveli. Pod
prijetnjom smrti su je silovali i ona je cijelo vrijeme koliko sam ja provela u logoru,
56 dana provela s mukarcima i dijelila njihovu sudbinu, svakodnevno dobijala batine i bivala silovana, ona nije silovana od straara nego su tjerali logorae da je siluju,
286
da bi bila kazna da su to pripadnici njenog naroda. Mene su pustili nakon toga jedno
vrijeme na miru. Nakon jedno deset dana, tu negdje oko 25-og, da, 25-og sam saznala od direktora uprave prihoda M. T. koji je isto bio u logoru jer su uhvaeni svi
funkcioneri, da je S. S. umro. Umro je u zatvorenoj prostoriji, kao ivotinja zatvoren,
dijagnoza mu je bila, kako mi je dr. S. nakon toga rekao, odbijeni bubrezi i razbijena
plua, a on nije nikako sebi dolazio. Meutim na njegovu nesreu imao je jako srce,
pa je ivio tih 10 dana. Umro je 25.6. u pola jedan popodne. Rei ete kako to da su
mi govorili. Mi nismo imali zabranjen kontakt, meutim poto su ene radile u kuhinji prilikom predaje sua, to se strahovitom brzinom razgovaralo. Osim toga, ako ste
bili diplomata, a poto su straari bili mladi, mogli ste im prilaziti, ja sam im prilazila, to je ono ili traiti cigaretu, jer vam nisu smjeli dati, cigaretu su davali kriom jer
onaj straar koji bi nam pomogao bi bio po kazni poslan na frontu. Znai tu negdje
oko 25.6. odjedanput nam je reeno bilo da moramo biti dobri. Mukarci su vjebali
pjevati pjesme one od Topole do Ravne Gore i bilo je reeno da dolazi B. u posjetu
u Omarsku. Nas ene nisu pustili van i potedili su nas toga da pjevamo. Meutim
ja sam posmatrala svoje kolege i prijatelje iz opinskog odbora HDZ-a kako napolju
stoje postrojeni i moraju drati tri prsta i stvarno je doao B. Prvo su dola policijska oklopna kola, zatim je doao jedan manji, da li je to tenk poto se ne razumijem,
neto slino je tenku, a iza toga su doli osobni automobili. Iz jednog je izaao B. sa
svojom pratnjom i tad je bila smotra na toj pisti to sam je unaprijed opisala, zatvorenika koji su pjevali i vikali ivjela velika Srbija i dizali ta tri prsta. B. je tad proao,
nadlijetao je helikopter bio, ljudi su se ak to vie obradovali radi toga to je helihopter bio pola bijel i pola plav pa su se ponadali da to nisu sluajno od UNPROFOR-a
helihopteri. Nisu bili, nisu imali nikakve oznake, ali iza njega je doao bio i helikopter sa vojnim oznakama, pa se vidjelo mislim da su ba oni. to su oni razgovarali
to vam ne bih znala rei jer su bili sa komandirom logora, i sa bratijom njihovom iz
Prijedora. Nakon toga, kad su otili, su poele jo vee represalije nad ljudima.
Unaprijed vam nisam rekla da prije nego to u ja da doem u Omarsku, u Omarsku je dovedeno cirka 11.800 ljudi. Oni nisu voeni nigdje, a kada sam ja dola, znai
logor je osnovan poetkom svibnja mjeseca, kada sam ja dola 14.6. ja sam nala 2.736
ljudi u logoru. Broj se znao poto smo mi ene znale po broju obroka koje smo sipali
i po broju tanjura jer su uvoene grupe po 30. Onda smo si biljeile, nae take smo
imale, nisu nam oduzeli take. Pa smo biljeile crtice po 30 to se nije smjelo pisati to se
moralo kriom initi da se ne vidi i zatim smo na kraju sabrali koliko ljudi je u stvari
tu. Straara je bilo 30 u svakoj smjeni, znai ukupno 60 jer u dvije smjene se radilo: 15
je bilo unutar logora a 15 je bilo vanjske strae. To su bili mahom ljudi mjetani, nije
ih bilo iz regularne vojske, meutim tu i tamo se pojavljivao kakav oficir od njihove
287
tzv. regularne srpske vojske. Logor je inae uvala milicija i logor se kao to sam rekla
zvao Vojni istrani centar, a Manjaa se zvao Vii vojni istrani centar. Trnopolje je
bio laki logor, u Trnopolju su bile izbjeglice ne po svojoj volji, nego su ih natjerali tu
da budu. U Omarskoj su bili starosne dobi uzrasta od 14 godina na vie, a u Trnopolju su bili bebe od 2 mjeseca i od 15 dana to sam poslije saznala kad sam i ja stigla na
proiavanje u Trnopolje. Saopteno nam je bilo, ja sam razgovarala sa komandirom
logora, rekao je da divi se Hrvatima kao da mi je laskao, jer nas je vrlo malo, meutim
da smo im mi jako tajanstveni koliko je uee u svemu tome u Prijedoru u sukobu
oruanom, da li smo mi naoruavali i tako, slijedea pozornost je nama posveena.
Saopteno je bilo da se nama dive radi toga to mi koji smo dobili batine koje smo
uspjeli preivjeti, a od opinskog odbora preivjelo nas je troje, da se drimo ponosno
i dalje. ujte, nije to ponos, to vam se javlja neto to vas dri tako. Ve su vas ubili
faktiki na jedan nain ako me itko razimije. Postanete bie bez emocija, tako i ja danas kad bih vidjela raskomadanog ovjeka, ubijenog, mrtvog na bilo koji nain to bi
meni bilo normalno, to na mene ne djeluje uope. Tada su postali bili na jedan nain
blai prema nama i to ih je dralo par dana. Ubijanja i likvidacije su i dalje bile. Mrtve nisu sklanjali odmah, nego kako je tko, ili podlegao od batina pa par dana nakon
batina umro ili kako je tko odmah ubijen jer nije mogao izdrati batine. Streljalo se
uope nije, pucalo se u zrak ali u ljude ne, izuzev prilikom po njihovom tzv. pokuaja
bijega kad natjeraju odreenu grupu ljudi da bjee, tad pucaju u njih, ali ne da bi ih
ubili nego da ih rane, a onda ih na poseban nain mue. Mrtve su bacali u travu izmeu te Bijele kue te okare i restorana i tu su kao to je i na predsjednik S. leao,
po 48 sati leali. pricali su ih sa aparatima za gaenje poara, da bi ih potom kad se
skupi dovoljno, skupljali viljukarima i utovarivali na kamione. To su nastojali skriti
od zatvorenika, meutim mi ene poto smo bile na katu smo mogle vidjeti kroz prozore, nisu nas mogli skroz kontrolirati po noi i ujutro rano. Kamioni su bili prepuni
leeva, gdje su ih transportovali to mi nismo znali. To je bilo grozno za vidjeti u poetku, a poslije vam je to postalo kao da drva voze. Upravo smo tako i mi otupjele bile.
Polako tih dana se skupilo 33 ene u logor iako je reeno da nikad nije bilo niti
jedne: 33 nas je bilo, etiri su u logoru ostale, 29 nas je puteno. Meutim u logoru
na moju veliku alost bila je i moja imenjakinja J. P. Tada sam saznala bila, valjda u
nastupu iskrenosti da je ona kompletan opinski odbor i lanove pojedinih opinskih odbora i ireg lanstva dovela u logor. Naime mi smo unitili matinu evidenciju
im su Srbi preuzeli vlast, upravo iz straha da nas ne bi maltretirali (...) Ona je prije
nas svih doveena jedanputa bila u Omarsku. Da li iz straha, a ja vjerujem i vrsto se
nadam ipak jer mi je ao, i rekla sva imena upravo tom isljedniku P. iz Banja Luke.
Tako smo mi poslije svi i hapeni. Ona je ila na sastanke sa predsjednikom na iroki
288
Brijeg i Livno. U strahu to je pripisala meni, iskoristila je upravo to to imamo ista

imena. Dala je i podatke koji nisu toni, teretila je bila i predsjednika da je uestvovao u naoruavanju Muslimana i Hrvata u Prijedoru. Faktiki u prijevodu kada bi
govorila srpskim rjenikom, bila je izdajnik.
Mi nismo imale dovoljno jesti, nismo imale kruha, i ono kruha to smo imale
nastojale smo dostaviti mukarcima jer su bili u jo teem poloaju nego mi ene.
Bar smo imali gdje spavati, imale smo strunjae, a oni nisu imali ni to pa smo smatrali da bi trebalo bar da im damo jesti koliko moemo. A tu i tamo neki straar kao
to sam rekla, je bio ovjek pa je uspio doturiti i cigarete ili po noi jedan sendvi
koji se dijelio. U mojoj sobi je bilo 17 ena, u drugoj sobi 16, znai u mojoj sobi se
jedan sendvi dijelio na 17 jednakih dijelova. Ona je izala svjee ofarbane kose van
iz logora. Ja sam otila pjeke kui, a nju je dovezao komandir logora u mercedesu
kui. Ona nema nikakvih prijetnji, ali nastoji doi u Hrvatsku. Ja ne znam koliko je
to dobro, ali to ostavljam njenoj savjesti. (...) Bilo me je sram. Mlae ene po noi su
izlazile dobrovoljno, pod strahom i optuivale straarima, znate na koji nain. Mene
su nakon tog perioda mira prvo veer prozvali van. Bilo je 1 i 15, a pustili su, imao je
oznake kapetana, 4 zvjezdice je nosio, po tome sam vidjela da je trebao biti neki kapetan, imao je civilne cipele, a vojniko odjelo. Poslije sam saznala da je to rezervni
kapetan, mjetanin iz Omarske po imenu G. N. Tada me je pozvao u kancelariju kod
komandira. Rekli su mi da me zovu da kuvam im kavu. Pustili su me bili, zaboravila
sam napomenuti, kod starjeine jer sam jedina Hrvatica u sobi bila, pa poto su bile
pristalice ustaa kako oni kau neka im tad ustaa komanduje u sobi. Kad sam dola
da im kuvam kavu, prvo mi je, po ratnom rasporedu i po ratnoj radnoj obvezi, direktor rudnika, B. se preziva, ime mu naalost ne znam, ja sam ga znala od ranije iz
vienja tada rekao da treba da budem svjesna i pametna i posluna jer se nalazim na
spisku druge kategorije, a prva kategorija su ekstremi koji se likvidiraju odmah po
dolasku u logor na postupak na koji sam opisala. Druga su kategorija oni o kojima se
razmilja da jesu li predvieni za likvidaciju, ali da li e ii na vojni sud pa potom biti
strijeljani ili e biti likvidirani na Manjai ako nas odvezu gore ili negdje drugdje, to
e ve odluiti. A da postoji mogunost da me i razmijene za Travnik, da me ponude
za razmjenu. Zatim ovaj kapetan koji me je izveo van, nazovimo ga taj G. N., pitao
me da li sam toliko potena zato to radim u poti. Ja nisam obratila panju odmah
na to, bila sam odrvenila jer sam jedanputa ve to njihovo nono ispitivanje prola
pa sam mislila da je ponovo. Nisam mu odgovorila, nego sam stavila vodu za kavu.
Komandir logora je sjedio, taj . M. tu, prisutan je bio i jedan od straara koji mi je
inae pomogao dosta bio, . se zvao ali prezime mu ne znam. On je prema logoraima bio uasan, meutim na neki nain se vezao za mene. Da li je to bila potreba za
289
majkom, moda je nema, nije me zlostavljao niti jedanputa niti na bilo koji nain.
On mi je pokazao da budem mirna, dok mi je ovaj uvrede govorio, uvrede su bile ne
samo skaradne rijei, nego na nacionalnoj osnovi, prijetnje. A onda u jednom momentu je nestalo svjetla. I on me je zgrabio za ruku i izvukao van na hodnik. Dok
je agregat proradio on je mene strpao u kupatilo, tu me je prvo lupio drkom od revolvera po glavi, razbio mi je kou na glavi. Zatim je zgrabio puku s ramena pa me
je kundakom poeo da tue, a onda je pokuao da me siluje. Pokuao ja kaem, a
mene je fiziki ukoliko se to naziva silovanjem, silovao me je, ali nije uspio, ja tu prisutna nisam bila. Zatim me vratio natrag na kuvanje kave. Malo sam vukla nogu jer
mi je kundakom povrijedio kuk. Desni kuk me ni danas ba najbolje ne slui, kad ga
rashodam onda i mogu da hodam, ne primijeti se, ne epam, ali nije razbijen nego
unutra su krvne ozljede u zglobu, pa me malo smetaju. Rebra su isto zarasla na divlje
tokom vremena u logoru, da se meni nije poslije moglo nita uiniti. Posljedice su da
prilikom iskaljavanja tu i tamo znam i krv da iskaljem, ili povratim, valjda pritisak
mi rebra ine na plua. Imala sam, nervozna sam, normalno posljedice...
A vratili su me tad poslije te kave, ponudili su mi da i ja pijem kavu, ja sam rekla
da bi ja ila natrag u sobu, pustili su me u sobu. Drugo vee ponovilo se. Ponovo su
me zvali, ponovo pol 2 je bilo, skuhali su mi aj poto su primijetili da sam prehlaena. Ponovo su bile batine, pa sam dobila aj, pa su me vratili u sobu. Treu vee ponovo. etvrtu vee kau ene u sobi da sam se ja mehanki primila za glavu, kad su me
ve izvodili van jer mislila sam da vie neu izdrati. Ve sam strahovito bila smrala,
tad su bile same kosti, mesa nije ni bilo, nisam nikad naroito niti debela bila ali ovo
je bilo stravino, mrava sam bila. Meutim to su bili samo amari, to je bio taj blai
oblik kazne, ponovo silovanje, fiziko, mentalno je bilo mnogo gore silovanje nego fiziko. Nije bilo nikoga, samo je bio taj kapetan, samo su mi njega dovodili, valjda je on
predstavljao nekog predstavnika kaznenog odreda. A onda peti dan po tim dogaajima zvao me je komandir logora da bi me pitao tko me je silovao, da li me je silovao,
tko me je zlostavljao, da ja njemu kaem ime i prezime ljudi koji su to inili ili koji je
to inio ako je jedan kao da uope nije bio prisutan ono prvo vee, a on je i doveo tog
ovjeka. Taj ovjek je izvana to sam poslije saznala, teritorijalac je bio i njima je bio
zabranjen pristup u logor zvanino. Nezvanino su ih dovodili po noi. Po noi su
inae prozivke po izjavama mukaraca vrili na slijepo. Ukoliko se netko prije 20-30
godina zamjerio, ako je bio ozbiljniji ovjek, nekome od lanova porodice ili pak nekom straaru, prozivali su ih po noi, izvodili van na pistu, mi ene smo to sluale. To
je bila dreka paklena, urlikanje pa koliko je taj ovjek mogao podnijeti, toliko dugo je
i bio muen. Ako je imao sree preivio je. (...) Ujutro su se vidjeli samo mrtvi u travi
da lee gdje su ih bacali. Mi smo na taj nain i vidjeli tko manjka od kojih ljudi. (...)
290
Prva razmjena 28.7. za Biha je izvrena. U razmjeni su upravo i dvije ene bile, ta
jedna, unaprijed sam je spomenula, lan Patriotske lige, onda S. M. supruga tog ubijenog M. i prozvan je, vani smo sluali iz kupatila, predsjednik suda za razmjenu koji
je bio tako dva puta pretuen i za kojeg smo mi znali da vie nije iv. On je negdje oko
22.7., to je . N., on je pretuen, on je iz SDP-a bio, meutim ono kad je bila odluka
da se moraju odluiti svi iz sudstva i iz nutarnjih poslova da nema stranake pripadnosti, on je sebe iskljuio iz bilo koje drutvene politike organizacije, ostao je samo
predsjednik suda. Meutim njega su ubili, ali su ga po noi prozvali da je prozvan za
razmjenu za Biha. Tada je ve bio ubijen i predsjednik opine M. ., ija supruga se
nalazi tu u Zagrebu, ubijen je bio i direktor uprave prihoda M. T., ubijeni su profesor
P., profesor C., zatim jedan profesor iz gimnazije koji je imao nadimak . Znai dosta
ljudi i to vienijih ljudi je ve ubijeno ili premlaeno. Svi imuniji ljudi, takoer su bili
u logoru. Koji su uspjeli izdrati batine su izdrali, koji nisu ti su podlegli. Da bi negdje pred kraj sedmog mjeseca poelo neto da se dogaa. Poela su manje da bivaju ta
ubojstva kao da su stavili ih pod kontrolu. Poelo je ubjeivanje nas preivjelih logoraa da rat to je takvo stanje, da se na neki nain mora, da su ekstremi ubijeni, bilo je
greki, oni to znaju ali ljudi su dolazili sa ratita, oni nisu mogli djelovati na njih, potreeni, izgubljenih ivaca sa Dervente najvie, u to vrijeme je Derventa bila aktuelna,
i da su upadali bez znanja legalnih vlasti u logor. Napomena jo. U logor je dolazio
jedanputa dnevno osobni automobil jednog od lanova Crvenog Kria iz Prijedora
koji je dovozio tehniar bez ruke, zvao se M. Vozio je lijenika I. prezimenom, ime
mu neznam. Oni su dolazili od Crvenog Kria Prijedorskog, meutim na isti nain su
uestvovali u likvidaciji u logoru kao i ostali straari. U logoru su mukarci leali potrbuke na suncu, to je poslije ruka radi rekreacije, a ako je neko dovoen maricom
tada pogotovo su morali potrbuke da lee, a po njima se hodalo. I normalno tuklo ih
se, kako se koga stiglo. Tu nije bilo izbora nekog, nego tko je imao tu nesreu da doe
pod udarac kundaka ili batine je bio tuen. Nas ene preko dana nisu tukli i nisu dozvoljavali da mukarci vide da nas tuku. Lica nam nisu dirali isto tako, osim jednoj a
to je sluaj za sebe to u ispriati. etnik joj je, upravo pravi etnik sa bradom, sa svim
oznakama, sa kokardom, zarezao lice. Prvo joj je rekao da e da je zakolje meutim
se smilovao i pred nama ostalim enama i samo joj je zarezao lice noem u restoranu.
Zato kaem da fizika maltretiranja i nisu tako stravina koliko onaj osjeaj bezizlaznosti, nemonosti, zatim ne znate kad ste na redu i na koji nain ste na redu.
Poeli su se znai pravdati pred nama za ono to su uinili i to je trajalo negdje do
3.8. Po rasporedu radne dunosti je bila moja soba na redu. Taj dan sam zamolila bila
da izaem van, i dozvolili su mi prvi puta da izaem van kroz prozor, ne izlazi se kroz
vrata iz tog restorana. Jedan straar mi je u prolazu rekao da dolazi UNPROFOR. A
291
nama su prije toga dali nalog i dali su nam pastu onu za ruke prat da oistimo prozore, i sve da mora da blista da bude isto, i nita drugo nam nisu rekli samo da mora
biti jako isto sve.A ja sam mislila da se on ali kad je rekao UNPROFOR jer je bio
jedan logora koji je bio zaduen na odravanju vodovoda i nosio je bijelu kacigu na
kojoj je stajalo UN flomasterom napisano. Jer ini mi se da su oni prije nego to u ja
da doem u logor, dali bili izvjetaj da su dolazili iz Ujedinjenih Nacija i da nisu nali
logor, a mi smo nali dosta tih rudarskih kaciga na kojima je stajalo flomasterom UN
napisano. Sad poto struje nisam imala, na televiziji koji su gledali kau da su vidjeli ljude sa kacigama. Ja nisam vidjela. I mi smo tog logoraa zvali Unproforac. Ajde,
dolazi UNPROFOR, ja sam pogledala okolo i oekivala sam tog Unproforca, tog logoraa, jer on je obino znao donijeti i kakvu cigaretu nama enama poto je imao
slobodu kretanja po krugu. I vidim drugu enu koja je iznijela smee i mene zove
rukom da priem kontejneru. Ta S. D. to je radnik bila u Krau, i pokae mi prstom
iza zgrade, a zgrada vam je od fasadne cigle onaj dio koji nije u staklu. Oni su prali
zid. Normalno da su prali zid i to logorai radi toga to zid je bio od krvi i od mozga,
od ljudskog mozga i od ljudske krvi. I prali su ga bili izvana grozniavo. I u tom momentu zovu mene natrag unutra i ovu enu i ostale ene i kae zamjenik komandira
logora, to je taj D. P. koji je doao negdje sredinom sedmog mjeseca za zamjenika jer
prethodnik njegov nije bio dovoljno grub, on je suspendiran. Zvali su nas unutra i
rekli uzmite svoje stvari, a stvari su vam se sastojale ono to ste uspjeli poslije toga
dobiti od porodice, to su straari pod stranom prijetnjom donosili, ili pak je koji od
isljednika donio ako mu je plaeno bilo za presvui donji ve i eventualno vata ili bilo to drugo, samo to se moe obui, hranu nismo smjeli dobiti iz vana. Prozvao je i
tad je rekao da 29 ena ide kui, etiri ene ne idu kui. I sad zadnje psihiko muenje ita po redu kojih je to 29 ena. Naglo su nas, brzo su nas upravo strpali u autobus i odvezli iz logora. Tek kad smo stigle u Trnopolje mi smo vidjele da smo stigle u
drugi logor, samo taj je blai. Trnopolje je blai logor radi toga to vam mogu izvana
donositi hranu. Tog dana je faktiki poelo rasformiranje logora Omarska. Poslije
smo saznali od logoraa koji su prispjeli, tad smo smjeli imati i kontakt s njima koji
su prispjeli u logor Trnopolje 4.8. iz Omarske i to su autobusi i autobusi dolazili. Tad
smo saznali da je 19 autobusa sa logoraima, bez obzira na kategoriju - 1., 2. ili 3., trea bi trebala biti kao ista bez odgovornosti, vie nisu na kategoriju obraali panju,
upuena je na Manjau, 19 autobusa. (...)
Ja sam bila pet dana u Trnopolju i tad su nas pustili kui. Taj dio za vas nije toliko zanimljiv.
U Zagrebu, 3. listopada 1992.
292
- jad2
NACIONALNOST: Hrvat
(...) U vrijeme vrenja zloina, a to znai od takozvanog napada na Prijedor
muslimanskih i hrvatskih snaga koji se dogodio 30. svibnja 1992. godine u 4:30 sati,
zbog velikog i uestalog pukaranja koje je probudilo mene i moju suprugu, nalazio sam se u svom stanu, odnosno u zgradi pod nazivom crveni neboder, a koji je
poznat i po tome to se u njegovom prizemlju nalazi lokalna radio-stanica i radne
prostorije tjednika Kozarski vijesnik, a koji je radi strategijskog znaenja bio jedna
od glavnih toaka napada. Tog jutra nisam bio svjestan tko koga napada, odakle se
napada. S obzirom da je SDS na nezakonit nain uzurpirala vlast mjesec dana prije
toga (oko 30. travnja, 1992. godine), a prethodno je naoruala svoj narod, oduzevi
oruje TO iz vojnih magazina kasarne arko Zgonjanin Prijedor. Tako su naoruane srpske porodice i u mojem neboderu, dok Muslimani i Hrvati nisu imali oruja. Od tog vremena postupno raste napetost i intenzitet nacionalnih suprotnosti, jer
SDS ili slubena vlada opine Prijedor zahtjeva razoruanje pripadnika ostalih naroda i vraanje legalno nabavljenog ili legalno kupljenog vatrenog oruja i municije.
Prvi incidenti zapoeli su 23. svibnja, 1992. godine improviziranim sukobom s
muslimanskom TO straom na ulasku u selo Hambarine, gdje su navodno poginula dvojica pripadnika takozvane srpske vojske-milicije (poslije se to pokazalo kao
notorna la), namjerno izazivanje incidenata. Tada zapoinje artiljerijsko bombardiranje sela Hambarine i sistematsko ruenje i paljenje stambenih i gospodarskih
objekata, od ega nije poteena ni kola, ni ambulanta i sakralni objekti (damija).
Kasnije sam od oevidaca saznao da se stanovnitvo povlai prema rudniku Ljubija
i tamo je bilo smjeteno u fiskulturne sale dvije osnovne kole. Dakle, stanovnitvo
preteno Muslimani, bjee pred silom. Ve 24. svibnja, 1992. godine, upuuju se radio poruke za razoruanje Kozarca i odreenog dijela muslimanskih sela oko njega,
a metoda napada se ponavlja. Dok stanovnitvo Hambarina i svih ostalih sela zapadno od grada Prijedora nije prualo otpor, Kozarac je to odbio i zapoinje tragedija za
taj gradi od 5000 stanovnika i sva sela i zaseoke, kao i naselja uz regionalnu cestu
Prijedor - Banja Luka, u kojima je ivjelo oko 25.000 stanovnika. Puni 1,5 mjesec su
gorila ta sela, sistematski paljena, bombardirana i pljakana, mukarci su ubijani, ene i djeca odvoeni u logore, najprije u dvoranu SC Mladost u Prijedoru, a poslije
okolo osnovne kole Bratstvo u Trnopolju, gdje se kasnije nalazio takozvani sabir293
ni logor Crvenog krsta u mjestu Trnopolje, koji je bio sve prije nego to. Time je
zapoelo strahovito genocidno stradanje, prvo muslimanskog, a kasnije i hrvatskog
naroda. Na reenom prostoru danas nema ive due... crvenog krova... kua, kola,
gospodarskih objekata, sakralnih objekata, nema vie nikoga, to su pusti mjeseevi
krateri, a narod koji je u korijenu zatrven, to sam se kasnije osvjedoio gledajui
i sluajui stradanja i o stradanju tih ljudi po koncentracionim logorima Keraterm,
Trnopolje i najzloglasnijeg Omarska i vojno-zloglasne Manjae.
Da je veoma ozbiljna politika situacija, da prijeti genocid i ratne strahote, da
poinju krvava stradanja, paljevine, pljake, ubijanja, muenja i druge pratee radnje
nacionalnog ienja je i dokaz, to se nasumce prekida kolska godina u itavoj banjalukoj regiji i 20. svibnja 1992. godine su prestale sve kole i vrtii s radom, jer su
reiseri grozota pripremali svoje krvave planove, za koje nitko nije znao, nije oekivao, nije bio svjestan da e se dogoditi i na teritoriji opine Prijedor, na kojoj se barem prema vanjskom dojmu zajedniki ivjelo...
Pa, i kada je poeo obraun s okolnim, preteno muslimanskim selima, vjerovalo se da e poslije takozvanog ienja od takozvanih paravojnih formacija i zelenih beretki i vojske Alije Izetbegovia, doi do smirivanja, da se to nee prenijeti
na grad Prijedor i njegova prigradska naselja koja su se odazvala pozivu takozvane
srpske vlade grada da predaju naoruanje, uniforme i drugo. Ali, kako je vrijeme
prolazilo, situacija je bila sve napetija, a sredstva javnog informiranja zapoinju velikosrpsku politiku optubi na sve i svakog koji su se navodno urotili i ele novu
1941. godinu, protiv srpskog naroda koji e to sprijeiti i nee dozvoliti.
I tada se odigrava krvava bajka - tipina krvava osveta sa svim svojim prateim
strahotama. Smatram da reiseri te krvave bajke nisu iz opine Prijedor ve s Pala,
iz Banja Luke ili jo dalje, iz Miloevievog taba. Svi oni koji su provodili to u djelo,
bili su nae komije, suseljani, kolege s posla, kafia, itd. I u tome je strahota iracionalnog, i u tome je nezapameno zlo kojeg na jednom malom prostoru povijest
nije zapamtila. (...) Tako da se realizira pakleni plan genocidnog ienja i etnike
istoe Podkozarja, kojem prema politikim prognozama i srboetnikom planu u
obliku najgoreg faizma, moe ostati samo 10% ostalih naroda i to preteno nereproduktivnog starijeg stanovnitva. Mislim, da veliki dio prateih pokazatelja, radnji,
metoda, strahota etnikog ienja, tjeranja s radnih mjesta, iz kua, stanova hrvatskog i muslimanskog stanovnitva, nije jo poznata velikom dijelu javnosti na teritoriji drava bive Jugoslavije, posebno ne u Hrvatskoj, a ni 10% podataka nije prodrlo
u svjetsku javnost. Tome je u prvom redu razlog jedna strana informativna i PTT
blokada, ali u stoprocentnom obliku. Prijedor je ve od 30. svibnja, 1992. godine od294
sjeen od svijeta, ostalih jugoslavenskih drava, a veliki broj odigravanja tragedije,

telefonske i druge blokade dogodio se i u samom gradu, selima i okolini. Moja je procjena, da preko 98% stanovnitva susjedne Banja Luke, udaljene samo 53 km od Prijedora, nije znalo nita, pa ak i neka srpska sela u prijedorskoj opini. A da apsurd
bude vei, ak u prvim danima ienja i genocida u samom gradu, pojedini dijelovi
grada nisu znali to se dogaa na drugom dijelu grada, ak nisu vjerovali oevicima
strahota. Sve je to bilo sraunato, zato i svjetska javnost jo uvijek uti, zato su se lai
koje su prosipali Karadi (Radovan, ratni predsjednik Republike Srpske, optuen
za genocid), Koljevi (Nikola, potpredsjednik Republike Srpske) i Plavi (Biljana,
predsjednica Republike Srpske 1996.-1998., osuena za ratni zloin), odrale sve do
danas. Jer i ono malo to je saznao Meunarodni crveni kri, UNHCR i dr., je prava
lakrdija, to je razoaranje svih onih rtava (...)
Dana 30. i 31. svibnja 1992. godine, zapoinje sistematsko ienje u Prijedoru:
paljenje kua, streljanja, ruenja cijelih stambenih naselja kao to je Stari grad - rue se kue, odnosi materijal, pale gradske damije u centru i to 30. svibnja u 22:00
sata, granatiraju i pale jo tri gradske damije u periodu izmeu 30. i 2. lipnja 1992.
godine. Oko nebodera u kojem stanujem ubijeno je oko estoro ljudi, vidio sam kad
su trojicu strijeljali, a trojica su ubijena u svojim stanovima. U Partizanskoj ulici (na
desnoj obali Sane) prema svjedoenjima samih pripadnika takozvane srpske vojske,
ubijeno je 42 osobe. Procjena je da je za njihovih 16 poginulih ubijeno u tri dana (30.
svibnja, 31. svibnja i 1. lipnja 1992.) oko 1600 osoba. A sve se to nastavlja do 19. rujna
1992. godine, kada u 24:45 miniraju katoliku crkvu i nekoliko minuta kasnije posljednju damiju u gradu. Crkva u centru grada, a damija u naselju Puharska. elim
da se saznaju sve strahote jednog graanskog, etnikog i genocidnog rata, u kojem
stradaju svi koji nisu srpske nacionalnosti, pa ak i nelojalni ili neopredijeljeni Srbi,
jer moram istaknuti da Prijedor ne naputaju samo Muslimani i Hrvati, ve i veliki
dio srpskih intelektualaca. Jedan mlai srpski oficir mi je rekao: Srbi se nee oprati narednih 200 godina za sve ovo to su radili na teritoriju opine Prijedor i ire...
Dana 2. lipnja 1992. godine sam prvi put uhapen i pod pratnjom vojnih srpskih
specijalaca i civilne policije u 14:00 odveden ulicama Prijedora na takozvani informativni razgovor u SUP Prijedor, gdje sam proveo itavo poslijepodne, ali nisam
bio maltretiran i zatvaran, a ponaanje tkzv. inspektora-ispitivaa je bilo veoma korektno. Obradu-ispitivanje vrila su dva inspektora, neki M. i ena M. J., kriminalisti u ulozi politikih inspektora. Cilj ispitivanja, koje je inae trajalo oko 65 minuta,
svodilo se na to da se dokae da sam pripadnik stranke HDZ-a ili pomagajui-podupirui lan, moje veze s predsjednikom S. S. Ilo se toliko daleko da su pretresana
295
pitanja prolosti mojih roditelja, moje brae, vjenanja moje kerke za mladia srpske nacionalnosti, pitanja mog pedagokog rada, pa ak i teorije povijesti, u emu ispitivai nisu bili kvalificirani - posebno po pitanjima falsifikata povijesti - posebno iz
NOB-a, nain mojih predavanja, shvaanja dogaaja, prenoenja uenicima itd. Potenciranje moje nacionalne pripadnosti, moje takozvano jugoslovensko opredjeljenje. Poslije toga sam morao saekati razgovor s naelnikom SJB S. D., s kojim sam se
veoma dobro poznavao jer je u vrijeme mojeg direktorstva u RO Centru za osnovno
obrazovanje bio moj sekretar, inae diplomirani pravnik. O njegovim ljudskim i politikim kvalitetama ne bih... jer sam bio njegova direktna rtva osvete. Upitao sam
ga emu sve ovo to se sa mnom dogaa, odgovorio je da je optuba stigla u pismenoj formi od mojih kolega koji me optuuju za HDZ-erstvo, a to znai za ustatvo.
Napominjao mi je vie puta da me je mogao poslati u Omarsku, ali eto nije, i da ovo
ne smatram osvetom za nae neslaganje u vrijeme naeg zajednikog profesionalnog
rada. Prilikom mojeg putanja iz SUP-a, bilo je povuci-potegni i uz pismene izjave
navedenih inspektora o mojoj nedunosti, dato mi je pismeno uvjerenje o slobodnom kretanju na podruju opine Prijedor, ali bez prava naputanja iste, radi mogue daljnje obrade inspektora. Oko 19:00 sati sam puten bez strae kui, to je zabezeknulo strau na ulazu u moju zgradu koja je inae bila pod velikim obezbjeenjem,
pa ak su se iznenadili i mnogi drugi kako to da sam puten... Ali intimno sam znao
da se nee na tome zavriti. I bilo je tono. Ve 17. lipnja, 1992. godine u 5:30 nareeno je moje drugo hapenje, koje su izvrili po nalogu naelnika SUP-a S. D. tri civilna
policajca uz ofera i policijski auto maricu, koji su me prvo odveli u SUP, a zatim u
gradski logor KERATERM koji se nalazio udaljen od stare ciglane svega 50 metara.
Ovo zbog toga jer su u Staroj ciglani u vrijeme njemake okupacije i NDH navodno bili zatoeni Srbi. Dakle, osveta je bila na taj nain potpuna, toga sam bio svjestan.
KERATERM je tvornica keramikih ploica i termikih proizvoda, ije su proizvodne hale koje nikad nisu stavljene u pogon, kao i magazini, pretvoreni u zloglasni
logor opasan icom, straom, mitraljeskim gnijezdima i velikim rovokopaem, koji
su kao sablasti prijetili zatoenima. Dnevni promet ljudstva kretao se od 850 do
oko 1000 zatvorenika, zavisno od ienja grada i okoline. Hale su bile prenatrpane
ljudima, a bilo ih je od 14 do 75 godina starosti, preteno iz grada i prigradskih naselja: Puharska, ejreci, Hambarine, Tukovi, ela, Gomjenica, te posebno hala III s
ljudima i djeacima iz Kozarca i okolnih sela, koji su bili pod posebnim tretmanom
radi svojih zlodjela. Uslovi smjetaja, higijene i drugog bili su nemogui, hrana 200
grama i komadi kruha u 24 sata, voda dozirana za preivljavanje, a WC: 4 pisoara i
uavca na 1000 ljudi, predstavljalo je pravo umijee u koritenju i preivljavanju od
urinskih para, fekalija i smrada koji su izjedali oi, nos i plua. Isti su koristili prema
296
redu i to do 21:00 uveer, a onda tek iza 6:00 sati ujutro, nou nikako. Leajevi - paleta daska predstavlja pravi luksuz, a preteno na betonu - karton ili sluajno deka
tko je mogao dobiti.
Ve prvog dana sam se susreo s ostacima prole krvave noi, jer su oni mrkovima ispirali krv ispred odreenih prostorija, a na zidovima hala bili su vidljivi tragovi
krvi, ostaci kose i koe, izranjavani i prebijeni ljudi modrih lica, podbuhlih od udaraca i nonih muenja. Osjeaj izolacije, osjeaj da si nitica i Alijino smee, da su
te ponizili na nivo prijedorskog oloa koga su isto doveli u logor radi verca cigaretama i duhanom - straari u tijesnoj vezi sa vercom uz ogromne zarade, saznanje o
muenjima i iivljavanjima pijanih ratnika koje su predvodili dvojica kriminalaca i
zloinaca Z. . i neki D. zvani D. i D., ime mu ne znam, pritisnulo me kao mora...
Saznanje da sam upao u rvanj nacionalistikog iivljavanja samo zbog toga to
sam hrvatski intelektualac, saznanje o vlastitoj apolitizaciji (u posljednje vrijeme)
djelovalo je strano deprimirajue. Hrana - ako je to bila, nisam je mogao uzimati, a spoznaja da u zavriti na nekom smeu ili u nepoznatoj zajednikoj jami, bez
imalo ljudskog dostojanstva, najprije izaziva strah, onda apatiju, a zatim psihiku
pripremu za smrt. Sve to treba doivjeti i svako pisanje ili verbalno redanje dogaaja, muka i umiranja, a pravi doivljaji ostaju duboko u nama kao dio naih umnih i
duhovnih stradanja i rastrojenosti, koji se niim ne mogu vratiti, koji se nikada nee
izbrisati... U Keratermu i odjelu zatvorske bolnice bio sam 53 dana. Gledao sam batinjanja i umiranja, lijeio prebijene i ubijene, i pokuao tititi maloljetne djeake, te
kruhom utaiti teku glad koja je razdirala njihove eluce. Djeak od 14 godina, A. V.
i njegov otac bili su tako fiziki maltretirani da e tragovi na njihovim glavama ostati
trajni, kao i braa J. koji su jedan drugog morali silovati, ubojstvo trgovca iz Kozarca
B., ili jo gore: smrt Srbina J. R. iz sela Ljeskara, kojeg ubijaju nou 22. lipnja, 1992.
godine, kao izdajicu srpskog naroda jer je navodno glasao za Aliju Izetbegovia i
njegovu sliku drao u kui. Umirao je od 23:00 sata do 4:20 sati ujutro od posljedica
krvarenja iz bubrega i guenja u 120 litrenom plastinom buretu. Tragovi 16 mm eljeznih ipki, cijevi centralnog grijanja, policijskih palica, izama, noeva, udaranja
glavom u zid, pijanim iivljavanjem uz glazbu s tranzistora, sisanjem tuih spolovila, nabijanjem policijske palice u rektalni otvor, sjedanjem na razbijene pivske boce,
samo su dio muka koje su podnosili logorai iz noi u no, ekajui koga e prozvati
naredne veeri. Sam nisam bio fiziki maltretiran, ali ne znam to je bilo gore, ekati
egzekuciju ili istu podnijeti. I o emu razmilja? Vie ne misli na mile i drage, na
ivot, budunost i ostalo, ve kako najlake umrijeti, kako izazvati muitelja da upotrijebi vatreno oruje, jer je takva smrt bila najvei luksuz. Ali to se teko dogaalo
297
i rtva je umirala polako i u najveim mukama. Najvea lakrdija je bila kad su dovodili lijenika... Stetoskopom se utvruje smrt... infarkt... ili drugo. Tada se rtva nosi
na paleti na smetlite, dok ne dou posebna kola koja je odvoze u nepoznato i valjda
u zajedniku grobnicu...
Imao sam nekakvu ludu sreu u toj tragediji, da sam kronini bolesnik pankreatitisa i hiperbilirubinemije, koji su na sve to reagirali povienom temperaturom, te
sam onemoao leao, rijeen da makar tako umrem. Valjda iz nekih osobnih ili moda ljudskih motiva, dva pripadnika srpske vojne policije jednostavno su me ukrala iz logora i u dogovoru s vojnim zapovjednikom bolnice - doktorom kirurgom,
sakrili su me na drugom katu koji je bio odreen u Prijedorskoj bolnici za kanjenike... Poelo je vidno pogoranje, tako da je bila neophodna infuzija, i dobio sam
je u dva navrata - 12 flaa glukoze i soli, izvrili pregled, i poeo sam se popravljati...
Ali ni tu nisam ostao neotkriven. Naime, stizala je preko tih mojih spasitelja
optuba za optubom, na njihov i na moj raun. Optube su bile sljedee:
1. da sam HDZ-ovac,
2. da sam idejni voa tajne profesorske organizacije srednjokolskih profesora,
uperene protiv srpske vlasti i naroda,
3. da sam prepoznat na slici s Fikretom Abdiem na sveanom prijemu u restauraciji Rua prilikom promocije stranke SDA,
4. da sam kao profesor povijesti pred gimnazijskim uenicima umanjivao rtve
Jasenovca, itd...
U bolnici su me maltretirali, nisam ostao poteen, i to: specijalci iz takozvanog Interventnog voda i ranjeni pripadnici tzv. srpske vojske koji su se oporavljali
na drugim odjelima iste bolnice, a koji su vrili none obilaske u potrazi za zelenim
beretkama... Usput su ubijali druge ranjene zatoenike, nasmrt su pretukli S. S. iz sela Kamiani, H. S. iz Hambarina, B. H. iz Prijedora, ranjenu djecu - brata i sestru H.,
D. S. starog 70 godina iz Gornje Sanice... Ili su teko ranjeni (u njihovim ienjima) odvoeni neizljeeni u logore... Ne znam kako sam preivio bolniki tretman.
Prebaen sam u logor Trnopolje, gdje sam morao potpisati dobrovoljno iseljavanje i ostavljanje sveukupne imovine. Primio sam i rjeenje o prestanku radnog
odnosa s obrazloenjem... a tada sam proveo dva mjeseca svojevrsnog kunog zatoenitva, ekajui slobodu ili smrt...
Izaao sam iz okupiranog grada i doao u Zagreb. U Prijedoru sam ostavio stan,
namjetaj, kola, garau, devizne raune u Jugobanci i PBS... treba poeti sve iznova
s 54 godine ivota.
298
Od odgovornih aktera ove drame istiem:

1. itavu opinsku vladu - predsjednik opine M. S., lijenik;
2. Sluba javne bezbjednosti - naelnik S. D., dipl. pravnik i glavni komandir . J.;
3. voa SDS stranke penzionirani policajac iz doba komunizma, koji je zamjenio
vou stranke S. S., sada predsjednika Crveni krst Prijedor, S. M.;
4. od vojnih predstavnika pukovnik A. (ve povuen u Banja Luku na novu
funkciju) koji je inae vodio brigadu u ratnim razaranjima Pakraca i drugih
slavonskih i banijskih mjesta, i koji je od prvih dana ukljuen u cjelokupna
dogaanja i izdavao osobna nareenja, i praktino s majorom R. Z. kontrolirao kompletna dogaanja do danas, tako se Kozarac u ast Z. danas zove
Radmilovo - kao novo ime razorenom i unitenom gradu. Uz njih stoji itava
plejada neposrednih izvritelja njihovih krvavih naredbi, muenja, ubojstava,
paljevina, tzv. ienja terena, tjeranja u logore, logorskih muenja na najzvjerskiji nain i putanja zatoenika na milost i nemilost pijanim, razjarenim
i razularenim povratnicima s fronta, koji trae osvetu i krv.
Spaljena sela i gradii, ubijeno i rastjerano stanovnitvo, upropatena privreda,
blokiran itav ivot. Prema tome, osnovni motiv mojeg iskaza je zahtjev civiliziranom svijetu da hitno prekine ove ludosti, i da sve odgovorne za zloine izvede pred
sud javnosti, to su moji humani i nacionalni motivi.
U Zagrebu, 5. studenog 1992.
- jad3
PREBIVALITE: Kozarac
NACIONALNOST: Musliman
Poslije okupacije Kozarca dospio sam 27. svibnja 1992. godine u prvi zatvor u
Ciglane kod Prijedora. Tu sam proveo dva dana i tri noi. Onda sam bio premjeten
u logor KEMOTERM i poslije tri dana, est dana u logoru Omarska. Zadnji logor u
kojem sam bio bilo je Trnopolje. Sve ukupno u raznim logorima bio sam mjesec i
dvadeset dana. uli smo da su enama otimali djecu i da se nisu vraala. Sve ene i
mukarci bili su razdvajani. Spavalo se na betonu ispod streha ciglane. Nuda se vrila na jednom mjestu deset metara udaljenom od drugih ljudi. Tu su bili ljudi iz Kozarca, okolice Prijedora i ak iz Bosanskog Novog.
299
Uhvatili su nas tako to su stavili oznake Crvenog krsta i u megafon vikali:

Predajte se, eka vas Crveni krst i bit ete zatieni. Na cesti je bio 21 autobus i tu
su razdvajali ene i djecu. U autobusu morali smo sagnuti glavu. Neki su autobusi
odmah kroz umu ili u Trnopolje, a ostali u Ciglane. U Ciglane su odvodili ljude
po noi. uo se rafal i ovjek se vie nije vraao. Vidio sam kako su jednom rezervnom milicioneru iz Kozarca polomili kosti, stavili krpu u usta, polili benzinom i
zapalili.
U Omarskoj su tukli i ispitivali. Mislim da mi je glavu spasilo to to sam uporno
tvrdio da nemam ni brae ni djece. Nikog nisam izdao da je u borbi ili da ima oruje. Logor je na pruzi Banja Luka - Bosanski Novi. Tu je rudnik i tornjevi za separaciju rude 20 metara visoki. Unutar tornjeva bili su boksovi 10x6m u kojima je bilo
po 300 ljudi. To su etane prostorije za separaciju rude. Svaka je imala etiri sprata
i u est separacija bilo je ljudi. Nije se moglo spavati osim zadrijemati na ramenu nekoga. Nije bilo svjetla. Dobili smo jedan hljeb na est ljudi tek nakon tri dana.
Unutra se vrila nuda. Moja dva brata su bila tamo i jedan je umro u drugoj etai.
Nisam ga smio ni pogledati, niti sam znao ta je sa njim. Kasnije, kada sam doao
u Trnopolje drugi ljudi su mi to rekli. Za est dana 35-40 ljudi je umrlo. Svaki trei
dan dobijali smo hljeb i kasnije po par zrna graha. Oni dou do vrata i mi bismo u
krug uzimali hranu u karton ili tetrapak koji smo nali. Vode su nam davali svaki
dan toliko koliko se moglo uhvatiti u karton. Par puta su pruili crijevo kroz mreastu platformu kakve su inae dijelile svaku etau. Logor je bio podijeljen u tri dijela:
A, B, C. Iz C dijela nije bilo preivjelih, jer u Trnopolje kasnije iz C niko nije doao.
Trojica iz Kozarca su izvrili samoubojstvo. Dvojica su iskoila kroz odvodnu cijev
i straari napolju su ih dokrajili. Osim u ovakvim tornjevima bilo je logoraa i u
zgradi skladita. Bilo je u logoru samo 30 ena. Ispitivanja su bila svake noi. Meni
su puanu cijev gurnuli u usta i tako sam ukupno izgubio sedam zuba. Mnogi se
poslije ispitivanja nisu vraali. Istraitelji su bili obrazovani Srbi. Znam trojicu: na komija, - nastavnik, a u logoru su obadvojica bili neki komandiri. Nosili su
kokarde. I sami su tukli i udarali logorae. Govorili su nam da e za svakog ubijenog
Srbina ubiti 300 Muslimana.
Ja sam bio jedini iz C odjeljenja kada su napunili autobus sa 45 ljudi, uglavnom
starijih. Dolazili su u logor mlai, a stariji su odlazili. Djeacima i mladiima obino
nije bilo spasa.
U Trnopolje logor smo doveeni u 5 sati predvee. Kao da smo doli u slobodu.
Bili smo sretni da se moe leati na betonu. Kada sam ja doao bilo je oko 4500 ljudi u centralnom ograenom dijelu oko kojeg su strae. Cijelo selo Trnopolje bilo je
300
logor Nekim enama je bilo dozvoljeno da u pratnji etnika idu kui i spremaju
hranu. S jedne strane logora je autoput, a s druge strane pruga gdje su se u vagone za
stoku ubacivali ljudi. Sve je to radi etnikog ienja. Iz prostorije bioskopa u kojoj
sam proveo prvu no izveden je B. M. Svaku no su ulazili i uzimali ljude bez spiska
ili neke optube nego redom. Djeake su nogama gazili u barama, na makadamskoj
cesti. Ipak manje se umiralo nego u Omarskoj jer je bilo neto hrane. U cijelom centralnom dijelu mjesta bio je jedan kolski i jedan poljski WC. Vodu za pie dobijali
smo, a i A. V. nam je dodavao crijevo preko ograde. Jednom kada sam dobio dozvolu
od komandanta da odem kui nakon 2,5 km straa nas je uhvatila i utovarila u kombi
sedam po sedam ljudi jednih na druge poprijeko kao cjepanice i opet vratili u logor.
U ambulanti su nas postrojili i vidio sam i zarobljene Muslimane doktore. Tu sam vidio kako su ispred ambulante S. K. (31 god.), krupnom ovjeku, na grudima etnici
napravili krst sa etiri slova C (iriliki S) i onda su mu na nogama presjekli tetive.
Jednog drugog su oborili i noem mu presjekli kimu tako da su mu se noge odmah
oduzele. To su radili etnici ramboi koji su imali razne dodatke na sebi, kao mreaste maske na licu, crne rukavice s golim prstima i crne trake oko glave. Nisu bili
bosanski Srbi jer su govorili ekavski i bre.
Kroz otvoren prozor uo sam iz daljine od 20 metara pla ena. Jedna je plaui govorila: Ljudi, ja sam prije mjesec dana operisana. Ima li mamu?, pitali su i
doveli i mamu i tatu te djevojke. Silovali su joj majku pred njenim i oevim oima.
Jedan dan su pet djevojica od trinaest godina odveli u M. kuu i sutra ih vratili u
takvom stanju da je doktorica P. S. dvije uspjela zaiti, a tri su morale biti otpremljene za bolnicu u Prijedoru, gdje su navodno i odvedene. Deset ena su silovali ispod
topole. Bilo je oko trideset etnika koji su se smjenjivali na strai. Dr. P. mi je priao
kako su masakrirali eha S. . iz Prijedora. I on je bio doktor u bolnici. Odsjekli
su mu spolni organ i vadili oi pod optubom da je prije rata kastrirao 300 srpske
djece.
Poslije mjesec i dvadeset dana u logorima otiao sam iz Bosne sa konvojem izgnanika.
U Zagrebu, 31. srpnja 1992.
301
- jad4
PREBIVALITE:
Kozarac
Mladi kojeg je poetkom kolovoza u logoru Trnopolje snimio CNN nalazio se
ispred mene. U grupi bivih logoraa bilo je lako odmah primijetiti F. Upoznao sam
ih sa istraivanjima o logorima koje vri naa grupa i zamolio za razgovor. Moja molba nije odbijena od strane ovih divnih momaka, ali svejedno osjeao sam se neprijatno jer sam znao da e se iscrpiti govorei mi ono to pitam. Obratio sam se prvo F.
(a u razgovoru je sudjelovao i N.).
U KERATERM sam doao 14. lipnja. Uhvaen sam u selu Sivcima poslije ulaska
etnika, okruenja i bombardovanja. To su bila predana sela. Mi koji smo bili gore
iz drugih sela, probali smo neko organizovanje i u tome nismo uspjeli. Govorili su
nam siite dole, nastavite ivjeti i nikome se nee nita desiti. Mi smo dole sili, onda
su nas dole opkolili, poeli hvatati i ubijati. Kako su iz kua izvodili, tako su poeli i
ubijati. Koga god su odveli iza kue odmah su i ubili.
Spominje se da je ubijeno 120 ljudi. Ja sam siguran za 45. Oni su ubijeni prilikom
kupljenja, odmah po izvoenju iz kua. To je bilo 14. lipnja.
Ja vam samo mogu rei da su nas kupili neki sa kokardama i bradama. To je bilo tako da nisi smio dignuti glavu. To je bilo samo majku vam j... izlazi, ovdje ste se
nali kriti, sve u vas pobiti. Ne mogu tano re. Bilo je i vojske u vojnim uniformama ali i sa kokardama. Jedan sa kokardom me je odmah bacio na zemlju i poeo tui
kundakom.
Ljudi u tom selu Sivcima su ranije predali oruje u Trnopolju. Oni su tada popisali ko je predao oruje. Ljudi su ranije imali oruje. Neko je prodao kravu pa uzeo
sebi oruje, neko ko je bio bogatiji u markama je platio i imao je automatsku ili poluautomatsku puku, 800 maraka je bila automatska puka. Ljudi su prethodno predali
oruje dole u Trnopolje. Onda kada su nas pokupili u logor u KERATERM i u Omarsku, onda su po tom spisku traili e imo si naoruanje i te su ubijali.
U selu se krio i M.. Njega su traili. Bio je limar i malo bogatiji. On je diverzantsku grupu jednu gradio. U tom traenju ubili su mi i kolegu, ne moe biti boljeg
nego to jest. Nije imao ni punih 17 godina. Ubili su ga kao pseto na krvniki nain.
Odveli su ga iza kue i samo su mu rekli bjei. On je potrao, a oni su mu pucali u
glavu. Sve i jedan le to je naen samo je glava iskidana. Ja imam u Sivcima nanu
preko puta ije kue su mezarluci. Tu su ih zakopavali. Tu je zakopan i A. J., komija
moj. Tu su ih zakopavali, etir-pet ljudi u jednoj rupi.
302
N.: Imaju gore u Hrnii isto mezarluci. Kopali su i po njivama. Kako su koje nalazili, stariji ljudi i ene su zakopavali, i djeca.
F: Najvea masovna groblja se mogu nai u Omarskoj. U Trnopolju Govorili
su da je to prihvatni centar, a i tamo su ubijali i ukopavali. Poslije onog snimka ja sam
se u miju rupu morao kriti. Od 5. kolovoza kako je mene snimio CNN, a snimio me
je kada sam doao dole iz Omarske, ubijeno je devet ljudi na krvniki nain, a po sto
ljudi je odvoeno u nepoznatom pravcu i nisu se vie vraali.
Kad sam doao u KERATERM, oko 360 ljudi iz Poharske je ve 15 dana bilo tu.
Nas, to nas je pokupilo u Sivcima oko 500. Kasnije je dolazilo iz arakova, Hambarina, Prijedora, svaku no po 10-15 ljudi. Svaku no su se opijali, muili i ubijali
masu ljudi. Zadnji autobus iz nae grupe koju su odveli ve 14. lipnja izdvojili su na
pistu i cijelu no se iivljavali nad ljudima iz Mujkanovia, Haremia, Suhog Broda.
Nas, koji smo prije stigli taj dan, samo su popisali, ali zadnji autobus!? Samo su rekli
E, danas smo imali dobar plijen. Ovi neka se sad odmore, a ove to e pred no stii,
e njih emo tui. Lomili su im i noge i ruke. Tih dana je kompletirano oko 1515 ljudi
u logoru. Dovodili su nove ljude da nadopune broj onih koji su ubijani.
Kad bi se raunalo, dnevno je ubijeno najmanje deset ljudi, postojali su dani kada je ubijeno i 200 ljudi, 27. srpnja ubijeno je 145 ljudi, a 45 ranjeno. Tako pobijene
i krvave drali su cijelo jutro na pisti. Onda su ih sve potovarili kao vree za cement
i mrtve i ranjene zajedno odvezli u nepoznatom pravcu i nijedan se od ranjenih nije
vratio. Odvodili su i ljude kao u radnu jedinicu, a da se nikad ne vrate. U te jedinice
dnevno je voeno najmanje po 20 ljudi. Nikad se niko nije vratio. Vjerojatno su sahranjivali mrtve, a onda i oni ubijani tako da ne bi bilo svjedoka. To znamo jer su sve
nae komije pobijene.
Shvata, to ubijanje ne moe opisati. Imali su tri smjene: K. i K. smjena su ono
to se kae bile dobre, ali kad je bila G. smjena, on je nabavljao te koji su dolazili
ubijati. On je bio P.. Mene je tukao moj komija . Z. lino. () Bilo ih je dosta iz
Prijedora odakle je bio i . Koristio je sve naine muenja i ubijanja: eljezne ipke,
pitolj, skalpele. Jednog B. je izveo i kroz butine probadao noem. Muhe su mu kasnije dolazile na ucrvanu ranu. Ja sam mu dao svoje hlae zbog ega sam se morao
sakrivati. Niko mu nije smio pomagati. Samo naveer smo jedni drugima pomagali.
Mi koji smo bili malo zdraviji davali smo svoju vodu ranjenima. Bile su etiri prostorije sa logoraima: kec, dvojka, trojka i etvorka. Trojka je najvei uas preivjela. Na
njima su se najvie iivljavali.
Kada su uli da e dolaziti televizija nali su palete od dasaka i natjerali nas da ih
iznesemo i operemo. Izvrili su dezinfekciju. Probrali su sve koji su bili loe ili bole303
sni i potrpali ih u kamione i vie se nisu vratili. Nas 25 odveli su u bolnicu u Prijedoru da nam stave zavoje, da nam se ne vide krvave rane. Rane su doktori sjekli i istili
na ivo. Nas kao i druge iz KERATERMA prebacili su u Omarsku i Trnopolje kada
su uli da e novinari doi. KERATERM uope nije snimljen. Sigurno znam da je za
Omarsku otilo 120 i to onih u najgorem stanju, a za Trnopolje oko deset autobusa.
Ujutro su odveli i 25 ljudi kao radnu jedinicu i nikada se nisu vratili niti stigli ni u
jedan logor, ni Omarsku, ni Trnopolje, ni KERATERM. to da kaem. Od 1500 nas
nije preivilo vie od 1000, a i od toga ne znamo nita ta je s mnogima. Od 120 koji
su prebaeni u Omarsku 9 je zaklano u autobusu do Omarske, polovina je pobijena,
a polovina prebaena u Manjau.
Transport iz KERATERMA bio je 5. kolovoza. Na Manjai smo se raspitivali za onih 120 koji su ili prvo u Omarsku. Nije ih dolo ni deset, uope te cifre su
nepoznate. Manjaa je punjena i s ljudima iz Omarske i KERATERMA. Stalno su u
KERATERMU ispitivali po dvadeset ljudi i u roku od tri dana mnoge od tih vodili
u Omarsku. U Omarskoj su mnoge ubili za koje su tvrdili da su lagali na ispitivanju
u KERATERMU. Naprimjer od 25 samo su tri preivjela. Svi iz KERATERMA smo
prebaeni ili u Trnopolje ili u Omarsku.
N.: 18 autobusa je 6. kolovoza stiglo iz Omarske na Manjau. To nema broja. Samo vidi koga nema. Prosjek od familije do familije sigurno nee biti ni treina svake
familije. Tako su pokupili i komandira nae spavaonice, F., s ranjenicima kao da idu
na branje voa i nisu ga vratili. On je pregovarao s njima za ove malo slabije, da dobiju malo vie hrane. Nikad mu nita nisu dali. Samo su dotjerali posebno hranu jer
su znali da e doi televizija i da e snimat. Tu su nam hranu dijelili i govorili: Ovako
imaju svaki dan. Mi smo to imali samo kad su nas stranci dolazili snimati.
F.: Gledaj, ja sam snimljen na brzinu. im smo doli iz KERATERMA u Trnopolje istovarili su nas u taj krug ograen icom. Logorai domai iz Trnopolja su bili na
drugom kraju. Htjeli su da sakriju ice, ali su se pojavili strani novinari i poeli nas
snimati. Uhvatili su mene prvog kraj one ice i ja sam poeo priati, a kad onaj iza
lea (stranaca) kae: Piite im sve imena da ih pobijemo ko ta govori. Ja sam neto
sasvim malo rekao da sam bio gladan i iscrpljen. Nisam smio puno rei. Sve kojima
su popisali imena traili su tu no da nas pobiju. Locirati mjesta gdje su sahranjivali
ubijene u svim logorima, to niko ne moe znat. To brate znaju ovi nai sa Kozare to
su stigli. Kudgod su prolazili nailazili su na kosti. Raznorazne kosti.
Dana 13. kolovoza smo krenuli iz Trnopolja u konvoju i 14.-og stigli u bolnicu u
Travnik. Taj Meunarodni crveni kri je branio da se dio logoraa uope vozi. Traili
su da se cijeli logor ukine. Trebalo je da svih 5000 ljudi krene u pratnji UNPROFO304
RA. Mi smo htjeli da idemo pjeke samo da nas UNPROFOR prati. Taj Meunarodni crveni kri i CNN su se vratili u logor. Traili su da se taj logor ukine. Oni i novinari su mi spasili ivot. Oni su stalno ulazili u spavaonicu da provjere da li sam ja
iv. Ja sam se od etnika krio na sve mogue naine. Presvlaio sam se u raznorazne
uniforme i odijela da se sakrijem. Novinari su samo uspjevali uletiti, uslikat me i
opet izletiti, a da se ne otkrije gdje sam. Dvojica brae su me stalno krili. Nisu mi
nikako mogli ui u trag. Trebali su me ubiti, kaem ti, preivio sam sav onaj pakao
i sad da me ubiju? Braa su mi krenula 21.-og konvojem, bili su izvedeni na Vlai,
imali sreu, kaem ti. Pobjegli su.
U naem konvoju prema Travniku, dok smo prolazili kroz srpsku zonu, to je
uas. U autobusu su traili novac. Prvo zaustavljanje bilo je u Kozarcu. Tu su nas
istjerali napolje i nisu nam dali dii glavu da ne vidimo ta je od Kozarca ostalo. Tu
smo saekali konvoj iz Prijedora. U kamionima su doli ene i djeca koji nisu uope
iz logora nego iz kua. Ukupno je tu bilo 14 autobusa i 9 lepera, od ega je iz logora
Trnopolje bilo samo 7 autobusa. U Verima kod Banja Luke pukla je guma autobusu
i to je bila druga stanica. Tu je naiao Meunarodni crveni kri i traili su da uu u
autobuse i da snime. Pitali su i Kud idete. Rekli su: Nama uope nije javljeno da ste
vi krenuli. etnici su u njih uperili puke i prijetili da ih sve pobiju. I mi smo htjeli
da izaemo, da se napijemo vode, ali tada su povikali: Ulazi, majku vam j..., hoete
da vas snimaju! Onda smo krenuli dalje prema Travniku. To je neopisivo. To je kaos
bio. Ti e morati pitati nekoga svjesnijeg. Mene su u logoru puno tukli. Taj komija Z., po glavi po bubrezima, tako da sam ja taj put proveo skoro ne znajui za sebe.
N.: Ja sam sjedio na poetku autobusa dole na podu. Straar koji je drao uperenu automatsku puku naredio mi je da ustanem i da pokupim od ena i ljudi novac.
Rekao je: Vi ste sada kod Alije i taj vam novac nije potreban. Ljudi su vadili pare i
davali. Bilo je maraka, franaka i srpskih para. Dao sam mu u ruke i opet sjeo pored
njega na pod. eni sa lijeve strane autobusa rekao je da skine minue. Molila je da
joj ne uzima uspomenu od mua. Kae: Nita, nita, skinite. ena je skinula minue i dala. Poslije pola sata opet je naredio meni da idem i da skupljam pare. Molio
sam ljude ko prosjak da daju pare u strahu ta e biti sa mnom. Davali su lanie i
prstenje. Do Banja Luke svi ljudi su bili potpuno opljakani. Tako je bilo u svim autobusima i kamionim.
N.: Na konvoj od 13. kolovoza zaustavili su zadnji put na Vlaiu. Tamo su traili omladinu da izae iz autobusa. U konvoju koji je iao 21. kolovoza dva su autobusa
mukih ljudi ostavili. Posebno su izdvajali i mukarce iz drugih autobusa. Dvojica
koja su odatle kasnije pobjegla u Travnik rekli su da su sve te ljude pobili i poklali. To
305
je oko 15 kilometara prije mjesta Turbete. Tu smo od naih prihvaeni i autobusima

prevezeni do Travnika. Dobili smo da jedemo, ali stomak nije bio u redu. Prebacili
su nas u bolnicu. Tu smo dobivali infuziju i proveli 10 dana u bolnici. Evo imam papire kakav sam bio.
(ita bolniku otpusnicu.) Da sam imao krvi i sluzi u stolici, slabo pokretan, sa
blijedom sluznicom usne upljine. Slabo sam odgovarao na pitanja i sporo reagovao.
U Zagrebu, studeni 1992.
- jad5
U Kozarcu je rat poeo 24. svibnja 1992. godine kada su bombardovali, onda su
selo opkolili banjaluki i prijedorski korpus. Uli su u grad, pokupili stanovnitvo i
odveli u logor. Pri tome su imali spisak po kojem su traili vjerske slubenike i milicionere i druge za koje su bili posebno zainteresovani. One koje su nali po tom spisku odmah su ubijali, dok su ostale kasnije odvodili u logor. Odvezeni smo u logor
KERATERM. Tamo su nas tukli, pri tome psovali predsjednika. Bili smo smjeteni u
nekakvim garaama. Bilo je oko 3000 ljudi, uglavnom mukaraca. ene su odveli u
pozorite u Prijedor.
Prvih dana nisu ubijali. Poslije dva dana smo prebaeni u Omarsku. () Sljedeih mjesec dana deavala su se maltretiranja. Odvodili su nas svaki sat na ispitivanje
pri emu su nas tukli. Mnogi se nisu vraali sa sasluavanja. Prozivanja su bila poimenina. Prepoznao sam dosta komija meu straarima i ispitivaima. Meu njima
je bio i major K. iz sela ele koji se isticao u muenju. Ostalih se ne sjeam. Nakon
mjesec dana prebaeni smo u Trnopolje, jedan pun autobus. Prvih dana bilo je mnogo bolje nego u Omarskoj. Dosta ljudi su odvodili na rad kao to je vaenje krompira, ali se obino po deset ljudi nije vraalo. Poto se nije moglo pobjei, znali smo da
su bili ubijeni. Od poetka su mnogo tei uslovi bili za vojno sposobne ljude. Nakon
70 dana uspio sam pobjei iz logora.
Dvadeset dana nakon dolaska u logor bio sam svjedok silovanja djevojice od 13
godina. Jedne noi su oko 20 djevojica odveli iz Trnopolja prema Kozarcu. Ja sam s
njima do tada bio u koli. Oni su doli po njih oko 12 sati nou, zali su po prostoriji,
306
osvjetljavali lampom, odvodili djevojice. Pola tih djevojica se vratilo izmrcvareno,

razderane odjee i one su nam ispriale da su silovane. Plakale su i priale svojim
majkama, rekle su da su etnici ubijali one koje su se opirale. O sudbini onih koje se
nisu vratile ne znam nita. Neke od preivjelih su se teko razboljele od posljedica.
Rekle su da su ih silovali Srbi iz Srbije.
Kad sam se odluio za bijeg, bilo je to 2:30 ujutro. Zvao sam jo estoricu, ali nitko nije smio krenuti. Straari su bili pijani, spavali su. Proao sam kroz logor, preskoio ogradu i pobjegao iz Trnopolja u pravcu Omarske. Upao sam meu etnike,
ali poto nisam bio obrijan, govorili su mi: Gdje si, brate Srbine. Pitali su me gdje ti
je puka, rekao sam im da su mi je oteli Muslimani. Do Ivanjske sam doao pjeke, u
Ivanjskoj sam se ukrcao u stone vagone pune ena. U kompoziciji je bilo 27 vagona punih ena i djece koje su Srbi istjerali prema Doboju. Malo prije Doboja su nas
etnici istjerali iz voza i rekli nam da idemo prema Graanici koja je udaljena oko
30 km. Prije toga su jednu nepokretnu enu bacili u potok. Iza tunela smo naili na
nau vojsku.
- jad6
Napomena: Svjedoenje jednog od dvojice preivjelih logoraa masakra kod rijeke Ugar, H. . Razgovor je vodio novinar iz Jajca u bolnici u Jajcu.
Bilo je to 24. (05.), tada je poeo napad na Kozarac, odvodili su nas od ena, djece, roditelja. Drali su nas 90 dana. Oko 20. kolovoza, smo krenuli kao na razmjenu.
U mjestu Skender Vakuf smo stali, kao da je autobus u kvaru, ali nije bila istina... sigurni smo. Bilo nas je puno, uglavnom iz Kozarca i okoline Prijedora. Stali smo da se
odmorimo pored poloaja etnika, a oni su traili zlato, devize od ena. Morali smo
ih sluati, a kada smo se odvojili od ena uveli su ih. Rekli su da e ii na razmjenu. Rastavili su nas od ena, jedan autobus ene, a dva autobusa mukarci, psovali su
nam majku muslimansku i ustaku, obeavali su nam zamjenu pa smo ekali dok nije proao konvoj kamiona, autobusi ena. Zatim su u autobus uli njih dva-tri i rekli:
307
Streljamo vas. Brojali su: jedan, dva, tri... Izveli su nas na obalu, provaliju, kanjon
mislim rijeke Ugar. Tu je svega bilo. Vjerovatno su i prije tu streljali. Kako smo padali doli, bilo nas je oko 300, ne znam kako sam se spasio, ljudi su padali niz padinu,
vidio sam prijatelje, poznanike koji su streljani, fali im pola glave, mozak i sl. Ne bih
ih imenovao, pucali su...
Za drugim autobusom kojeg su streljali bacali su bombe, ne znam kako sam se
spasao. Za nama nisu bacali bombe kad su nas streljali. Pogodili su me u rame, kad
sam pao doli jo su me pogodili u nogu, prebili je. Iao sam tom rijekom na rukama,
nisam mogao hodat. Izvukao se jo jedan, a bilo nas je oko 300.
Rane koje sada imam uinili su domai etnici iz Prijedora i okolice, bivi policajci iz Prijedora, nai Srbi. Probio sam se tako to sam iao sa ovjekom koji se
spasio, stariji, sedam dana sam iao. Nita nisam jeo sedam dana, jedan put sam pio
vode. Rekao sam ovom to me pratio da ide on da se spasi, on je nastavio. Za tri dana
preao sam samo 10 metara. Peti dan je ovaj prijatelj uspio da naie na nae u mjestu
Melne i doli su po mene. Bio sam u nesvijesti.
Kozarac je potpuno oien, sve je oieno to nije srpsko. Prosto smo natjerani da odemo, spasimo se. Imam 27 godina, imam porodicu i nita ne znam o
njima.
Ovdje sam primljen stvarno dobro. Vidio sam razliku izmeu ljudi i neljudi. Ovdje u Jajcu sam dobro primljen, ono tamo su zvijeri, ne znam kako da ih zovem neljudi, a do juer smo bili skupa. Danas je veliki broj ljudi iz Kozarca zavrio u logorima KERATERM, Omarska, Trnopolje. Ovaj posljednji je pravi nacistiki logor,
dosta ih je ubijeno. Oni su Trnopolje zvali sabirni centar, ali to je bila maska. Kad bi
ljudi doli iz Omarske ili KERATERMA, nisu mogli hodati kako su bili izgladnjeli,
izmoreni.
(Na pitanje - koga jo imate od familije - ovjek ne moe govoriti. Plae.)
U Jajcu, lipanj 1992.
308
- jad7
PREBIVALITE:
Rizvanovii
NACIONALNOST: Muslimanka
Nakon napada na moje selo, masakriranje civila koje sam vidjela svojim oima
doivjela sam kao najveu tragediju. Tad jo nisam znala da me eka neto mnogo
gore i od same smrti. Moja sestra E. rodila je bebu u podrumu gdje smo se krili za
vrijeme granatiranja sela. Nakon pada Rizvanovia, poto su etnici uli u selo, vidjela sam nedaleko kue mrtvu djecu izmeu tri i osam godina starosti. Vidjela sam
razorenu damiju, mukarce koje su odvodili. Neke uglednije ljude izdvajali su iz kolone. Ubijali su ih nedaleko, pucnjem u glavu. Oni su padali kao pokoeni, a tijela su
leala u grotesknim poloajima. Vladao je kaos, panika i smrt. Mojeg su D. optuili
da je ubio jednog Srbina, a potom su ga pred nama ubili na samom kunom pragu.
U selu je ostao izvjestan broj ena i djece i svi smo se krili po podrumima razorenih
kua. Naa je kua ostala cijela. Tog dana dola je nekolicina etnika. Traili su vrijedne stvari i podatke o mukarcima koji su se krili u umi. Jedan od njih, star oko 30
godina, naredio je da poem s njim u kuu. Morala sam poi. Uasno sam se bojala,
ali nisam slutila to me eka. Znala sam da bi svojim otporom, ugrozila ivote svoje
porodice.
Kad smo uli u kuu, traio je novac, nakit i druge vrijedne stvari. Sve mu je bilo na raspolaganju. Udario me akom. Pala sam. Zatim je legao na mene. Uradio mi
je ono. Plakala sam, grila se, krvarila. Bila sam nevina. Naredio mi je da ustanem.
Htjela sam pokupiti svoje stvari da njima sakrijem svoju golotinju i unakaeno tijelo.
Rekao mi je da ih ne diram. Naredio mi je da stojim i ekam. Rekao mi je da pazim
to radim, jer o meni ovisi sudbina moje porodice. Iziao je iz kue. Osvrnuo se da li
ga netko vidi i pozvao dvojicu etnika da uu u kuu. Plakala sam. Ponovilo se isto
i s ovom dvojicom. Bila sam izgubljena. Nisam osjetila kad su otili niti koliko sam
dugo leala na podu, sama. Ula je mama i zatekla me tako leei. Taj susret s njom,
u tako poniavajuem stanju, bilo je gore od svega to se dogodilo. Istina me udarila
posred lica, da sam unitena, silovana, unakaena. Ali moja majka koja je pretpostavljala to se dogaalo sa mnom taj je trenutak doivjela kao najveu tugu naeg ivota. Plakale smo obje, vritale. Obukla me. Zajedno smo otile u podrum. Sve ostalo
to se dogaalo sa mnom bilo je poput magle i sna. Transport do Trnopolja, odlazak
do Travnika do kojeg smo pjeaili preko Vlaia 30 km. Tek sam u Travniku izila iz
tog stanja sna i konfuzije. Zatiem se da ne vjerujem da mi se to dogodilo. Ba meni.
309
Majka mi je mnogo pomogla. I ja jednog dana elim biti majka. Ali kako? Mukarci u
mojem svijetu predstavljaju uasnu sliku nasilja i boli. Svjesna sam da nisu svi takvi,
ali taj je osjeaj jai od mene. Tu si ne mogu pomoi.
Zagreb, prosinac, 1992.
- jad12
PREBIVALITE: Kozarua
Dana 24. svibnja 1992. JNA, uz pomo srpskih paravojnih formacija - Beli orlovi i eeljovci, inscenirali su da su ih napale muslimansko-hrvatske grupe, a iz
smjera Kamiani, odnosno okrivili su zelene beretke da su napale jedinicu JNA na
putu Prijedor - Banja Luka. To je u stvari bio izgovor da ponu s borbenim djelovanjem u muslimanskim naseljima Kamiani, Kozarua, Trnopolje i Kozarac, sa svim
ostalim muslimanskim zaseocima. Djelovali su tekom artiljerijom, a naroito tenkovima. Tog dana kad je poeo napad, nalazio sam se na putu Kozarua - Prijedor u
nastojanju da se javim na posao. () U to vrijeme ve su uveliko trajale mjere ratnog
stanja, jer su srpske jedinice ve djelovale po muslimanskim selima u pravcu Ljubija - Prijedor.
Dok sam ispred kie granata koja je zasipala cijelo podruje pokuavao zajedno s
mnogim drugim da se dokopam sigurnog mjesta, vojska je pozivala na predaju. Napominjem da nitko nije pruao nikakav otpor. Mjetani su u jednom kaosu i cijelo
vrijeme pod vatrom iz svih oruja nastojali stii do obronaka planine, mislei da je
tamo najsigurnije. Vrlo malo ih je u tome uspjelo. Ja sam se zajedno s ostalima predao vojnoj jedinici mislei da je to najsigurnije. Poeli su nas sve - i mukarce i ene
- trpati u kamione i autobuse. Bilo je stravino jer su pri tome tukli koga su stigli, a
ene i djeca su jaukali. Na ulasku u Prijedor poeli su nas razdvajati. ene i djeca na
jedan kraj, a nas mukarce su potjerali prema Keratermu, tvornici koja se nalazi na
ulasku u sam grad preko puta stare ciglane.
Kako je u Keratermu bilo etiri grupe zatvorenika to su nas potrpali po skladinim i proizvodnim halama. Bio sam u hali s jo oko 1000 ljudi. Bio je mrak, a beton
na kojem smo leali ili sjedili stalno su polijevali mrkovima. Na otprilike est ili sedam metara visine nalazio se krov kroz ije propuste je dolazio zrak. Slabiji i bolesniji
310
su ubrzo poeli oboljevati jo vie. Hrana koju smo dobijali jedanput na dan sastojala
se od nite kruha i male patete, a nekad ni to. Vodu smo isto tako dobijali jednom
dnevno. Zahoda nije bilo, odnosno nismo mogli stii do njega. Svakodnevno su straari ulazili i batinali strujnim troilnim kablovima, vreama ispunjenim pijeskom i
volujskim ilama, ili bilo kakvim drugim tvrdim predmetom. No je bila uasna. Nismo znali koga e i kada prozvati, jer te koje su izvodili vie najee nismo ni vidjeli,
ili su pak bili dovoeni u uasnom stanju, isprebijani do besvijesti.
Svaki dan je bar jedan ovjek umirao od posljedica batinjanja. U Keratermu su
vrena ispitivanja zatvorenika. Ispitivanja su bila prava muenja. Tu su ovjeka najee batinali do smrti. () Kako su ljude izvodili tako su se uli jauci, zatim pucanje
i tiina, a onda zvuk kamiona. Po tome smo zakljuivali da su mrtve negdje odvozili.
Negdje u sedmom mjesecu, ne sjeam se tono datuma, jedan mravi mladi pokuao se na vrhu hale provui kroz jedan mali prozor. Straari su ga uhvatili, a nakon
toga, kad je svanulo, izveli su nas zatvorenike napolje i morali smo gledati kako mu
sjekirom teu glavu. Poeli su od uiju. To su radili sve dok nije umro.
Ubili su i jednog Srbina. Razlog je bio taj da je navodno bio u Stranci demokratske akcije i glasao za Aliju Izetbegovia. Umro je od stranih batina, a i guili su ga
u nekom buretu.
Sredinom sedmog mjeseca izveli su iz hale III oko 150 ljudi i na najzvjerskiji nain ih pobili. Drugi dan su mrkovima prali krv s betona, a kamione s leevima odvezli su ne znam gdje.
U poetku su hranu mogli donositi ljudi sa strane. To su bili mjetani iji roaci
su bili zatvoreni. Meutim, to je trajalo vrlo kratko. Ubrzo su ih tjerali, a nakon kratkog vremena su im zabranili da dolaze. ()
Nakon Keraterma sam 3. kolovoza 1992. prebaen u Trnopolje. Tu je bilo neto
bolje, ali su se isto dogaale jezive stvari. Dana 4. kolovoza 1992. doao je ozloglaeni
. s namjerom da napravi pokolj. Meutim, udno, ali straari su ga u tome sprijeili. Nakon tri mjeseca provedena u logoru Keraterm i Trnopolje, uspio sam se spasiti
i prebaciti u Republiku Hrvatsku. Ne mogu vam opisati sve strahote koje sam vidio,
to to se tamo dogaalo vie je nego uasno.
U azmi, 12. prosinca 1992.
311
- jad13
Napomena: Svjedokinja je poslala svoj iskaz iz mjesta u kojem trenutno privremeno boravi.
(...) Radila sam normalno u smjenama sve do 30. travnja 1992. godine kad su
preko noi zauzeli vlast. Dola sam u drugu smjenu i hodajui kroz grad samo sam
vidjela uniformirana i naoruana lica. Nita mi nije bilo jasno. Nisam bila svjesna
svih tih zbivanja. Na poslu sam pitala to se to deava i rekli su mi da samo utim
i radim. Isti dan je uveden policijski sat. Zbog tekih materijalnih uslova bila sam
prinuena i dalje raditi. Na radnom mjestu je bilo toliko provociranja i izigravanja s
orujem, ali se sve izdralo i pomislila sam proi e. Tu sam sluala razgovore da e
sve Hrvate i Muslimane poklati i poubijati, ali ja u to nikad nisam vjerovala. esto
su me pitali jesam li ja mali ustaa i oslovljavali me tim nadimkom. Sve je to bilo za
mene takorei normalno dok nisu doli po mene. Prvo su mi govorili da e mi sve
zapaliti, da to sve treba goriti poto je muslimansko, da bi me poslije svega tog provociranja odveli u zatvor. Do SUP-a su me koji put oamarili i vikali na mene i traili
su srpsku zastavu da mi je nabiju na glavu. ak su govorili da e mi je urezati na elu. U zatvoru sam prenoila, a ujutro sam odvezena u logor u Omarskoj. Na putu do
Omarske je isto bilo uasno. Provocirali su me i koji put udarili, govorili su mi da se
vie nikad neu vratiti u Prijedor, te da oni hoe etniki istu Veliku Srbiju. Vozili su
me kroz Kozarac. Na svakom njihovom punktu bi stali i izvodili me s namjerom da
me odmah tu strijeljaju. Govorili su mi da pogledam dobro Kozarac kojeg vie nema
i nee ga ni biti. Nisam imala to vidjeti osim razruenih i zapaljenih kua. Rekli su
mi da to vie nije Kozarac, nego da je to sad Radmilovo. U tom autu u pratnji su mi
ila dva milicionera. Jedan se zove B. K., a drugi J. Na tom putu su obadva uzela neke
tablete. Kad sam stigla u Omarsku, za vrijeme primopredaje su rekli da dobro paze
na mene, te da sam ja ekstremni sluaj. Gore su mi prvo oduzeli sve pare i izvrnuli
depove, zatim su mi po leima par puta proetali automatom i dva puta me udarili
palicom. Potom su me uveli u prostoriju za ispitivanje. Pitali su me i usput su mi gasili cigarete na nozi zbog toga to im nisam nita konkretno odgovorila. Od toga sam
zadobila dvije otvorene rane. Nakon tog ispitivanja odveli su me kod ostalih ena. Tu
sam imala priliku vidjeti Prijedor u malom. Svi ti ljudi koji su prije imali sve, sad su
bili tako bijedni i jadni. Svaki dan smo gledali to sve rade od tih ljudi. Po cijeli dan
na suncu bi morali leati na stomaku, da bi vojska po njima igrala. Noi su mi bile
312
uasne. esto su dolazili i izvodili me i silovali. Ujutro bi me komandir . M. zvao

da bi me pitao kako sam provela no i jesam li dobro i mirno spavala. Nita nisam
smjela rei jer su me jo nekoliko puta udarili amarom ili kundakom za opomenu
da utim. Taj isti komandir je znao to se zbiva jer je i on bio jedan od njih. Svaki dan
sam brojala i gledala kud idu ljudi s ispitivanja, ili e u neku prostoriju ili ga nose u
meu. Kad bi ga odnijeli u meu znalo se da je jo jedan manje. Svakog jutra i veeri
bi te iz mee odvozili kamionom. ak su dolazili i bagerom da ih kupe. U tijeku dana
bi me esto vodili da oistim te kancelarije od krvi. Kad bih tamo ula govorili bi mi
ija je to krv i kako su ga tukli.
Jednog dana istila sam krv A. K. i na povratku do moje prostorije vidjela sam da
na ispitivanje ide I. J. Udarali su ga i vikali, bacili su ga od zida i nekako mu prebili
ruku. Sav taj prizor i sve te slike uvijek su mi pred oima. Ova dvojica nisu vie meu ivima, ali oni nisu jedini. M. ., A. P., N. ., Z. M., O. M., A. B. i jo mnogi drugi
ubijani su na moje oi. Ubijali su ljude tako to bi ih tukli do te mjere da ne bi mogli
ustati, nego bi se onako leei poeli crvati. Samo bi ih izbacili van i putali da ekaju
smrt. Ovo mi je uasno teko pisati, jer svaki sat proveden u tom logoru je iva rana
po kojoj sad kopam. I ovo je samo povrinsko pisanje. U tom logoru sam provela 56
dana. Svake veeri bih sluala kako ljudi plau i jauu, mole i kume da prestanu, da
oni nisu nita krivi. Bili su krivi zbog toga to su bili Hrvati ili Muslimani. To je bila njihova glavna optunica. Onda su poeli dolaziti i ljudi s mojeg brda (Biani). I
njih su tukli i ubijali. Ba su se tad zatekli oni iz srpskog Crvenog krsta i meu njima
je bio M. iz medicinskog centra. On je bez ruke, ali je sposoban da ubija i da tue.
Tad je pretuen i na kraju ubijen R. K. koji je bio ofer u medicinskom centru. Isti
Z. zvan Z. koji je bio na podjeli te uskisle i jadne hrane je bio za ubijanje, te K. koji
je nosio produni kabel, te K., D. K., M., D., . koji nam je oduzimao kruh, . koji
je s oduevljenjem gledao sve te prizore i jo mnogi drugi kojima ne znam ni imena.
Nakon 56 dana sam sprovedena u Trnopolje s jo 28 ena. Tu sam ostala tri dana i
onda sam putena. Bila sam u gradu, jer na kui na selo nisam mogla. Za svoju porodicu nisam nita znala. Moje selo je bilo iseljeno i poubijano. U gradu sam ostala
dva tjedna i onda sam krenula konvojem za Travnik. Dok smo krenuli, odmah nakon
par kilometara su poeli s pljakom. Svakih par kilometara bi stali i traili pare, marke, zlato i sve ostalo, dok su uzimali i razne privjeske, noktarice, olovke, upaljae i
sve ostalo. Ponekad bi uzeli neije dijete i rekli da e, ako ne skupimo odreenu cifru
DEM (njemake valute), dijete zaklati. Pred kraj su nas ak skidali i pretresali traei
da to nije ostalo skriveno. Tako su nas opljakali do gole koe da bi na kraju na Vlaiu izveli 250 ljudi, mlaih i jaih mukaraca i poubijali ih. Iz kamiona u kojem sam
ja bila izvedeno ih je petnaest.
313
U Travniku sam se nakon tri mjeseca sastala s roditeljima. Oni su mi ispriali to se

sve deavalo kod njih. Za brata koji ima sedamnaest godina nita ne znam. Nakon par
dana sam dobila garantno pismo iz Njemake i zajedno s roditeljima otila za Zagreb.
Tu sam ostala par dana i obavila jedan lijeniki pregled. To je bio ginekoloki pregled,
poto sam od kolegice koja je isto bila u logoru i koja je jedina znala za sva ta zbivanja
sa mnom dobila broj telefona na koji sam se mogla obratiti. Moje rane na nozi su bile
sve gore. Zbog nikakvih higijenskih uvjeta je dolo do infekcije tako da sam i zbog toga
morala ii doktoru. Zbog sveg tog straha doktoru nisam rekla to je u pitanju. Nakon
mjesec i po dana, moje rane na nozi su zarasle, ali i sad imam dva oiljka. Nakon par
dana provedenih u Zagrebu, moj stric je doao po mene i porodicu. Odmah poslije
pozdrava je rekao da bi me najradije sad on ubio. Zbog svega tog nekorektnog ponaanja i njega i ene, nisam im nita ispriala kroz to sam sve prola. Sigurno bi bilo jo
vie provociranja. Nakon dvadeset dana su me s roditeljima istjerali. Dok sam prola
kroz sve te procedure izborila sam se za sobu od socijalnog. To je soba od 13m2, ali se
mojem stricu ni to nije dopalo pa me je htio i odatle protjerati. Strina mi je Njemica,
tako da su ljudi iz socijalnog vjerovali vie njoj nego meni, ali nakon svih tih problema,
eto jo sam tu. Sad imam psihike probleme i ponekad se sama pitam to da radim. Posao jo nisam nala, a i ne znam to bih radila jer se jo bojim velikog kontakta s ljudima. Nekad poelim da radim bilo to da nemam vremena za razmiljanje. To je onako
sve u kraim crtama, ali sam sve to preivjela i evo moram jo uvijek ivjeti.
U (inozemstvu), prosinac 1992.
- jad15
PREBIVALITE: Biani
() U Prijedor sam pola 30. aprila (1992.) i tad je sve poelo. ula sam od komija da je Prijedor pao, ali ja u to nisam vjerovala. Na ulazu u Prijedor sam naila na
njihov prvi punkt i tad sam imala s njima prvi susret. Imam bolesnog ovjeka kojem
sam pola po lijekove. Tu su me pitali kud sam pola i ta trebam iz grada. Kad sam
rekla da moram u apoteku po lijekove za bolesnog ovjeka, rekli su da ne trebam lijekove, da e oni doi i ubiti ga. Bez obzira na te rijei otila sam, ali u apoteci nisam
dobila lijekove jer sam Muslimanka. Vratila sam se kui bez lijekova i to pjeke jer su
nam odmah ukinuli autobuse, vodu i struju. Moje komije i kominice su odmah do314
bili otkaz u firmama jer vie nije bilo mjesta za Hrvate i Muslimane. Sve smo tako ivjeli do 22. maja kad su napadnute Hambarine. Izmislili su da je tamo ubijen vojnik i
da su oni to morali uraditi. Poeli su s ubijanjem, protjerivanjem i pljakom, i onda bi
sve to to je jo ostalo zapalili. Kad su sve to obavili postavili su vojsku da uva Hambarine. K. je zajedno s D. H. pljakao i klao po Hambarinama i krmio je po selu.
Trebalo im je dva dana da dou u Kozarac. To isto i jo gore desilo se Kozarcu,
a mi smo se uvijek nadali da nas nee. Nae voe iz sela su ili na pregovore u Volar
i obeano im je da e nas Srbi iz Volara braniti.(...) Kod nas je sve to poelo 20. jula.
Prije toga su nam nae voe pokupile sve oruje i po nekom dogovoru predali radi
bezbjednosti sela. Od oruja je sve predano, ak i lovake puke i privatni pitolji.
Pokupili su sve bolje aute i odvezli ih navodno za potrebe vojske, kasnije su pokupili
i motore i bicikle. Kupili su sve zalihe po kuama izgovarajui se da je to za vojsku.
Onda su naredili ko pristaje na lojalnost neka objesi bijeli araf na kuu. To su neki uradili, ak je i na damiji visio jedan. To je bilo nareeno na kurban bajram, a
za to vrijeme mi smo spavali po sklonitima jer su nas granatirali. Poslali su vojnike
u Rizvanovie da gone stoku i kupe penicu, pa poto se nisu mogli dogovoriti oko
plijena, pucali su jedan u drugog i onda rekli da su to uradili Muslimani. Sutradan
je najavljen pretres. Reeno je da se ne bjei od kua jer ko ne bude imao oruje da
nee imati problema. Nisam imala oruje i mislila sam da e sve biti u redu. Bila sam
u kui s ovjekom i maloljetnim sinom. Sin se bojao i elio je bjeati u umu, ali mu
nismo dali jer smo im vjerovali. Tad se ula galama, vika i pucnji. Pred moju kuu su
dola tri vojnika. Pozdrav im je bio: Pomoz Bog u srpskoj kui. Odgovorila sam:
Pomoz bog. tad su mi opsovali majku, zar ni to ne znam. Ti su mi odveli sina, drugi su doli po ovjeka. Trei su doli da trae pare, marke, zlato. Uzeli su neto para
to sam imala i izvukli su mi minue. Uvijek su dolazili u grupama po 2-3. Kad su
sljedei doli opet su traili isto, a poto nisam imala silovali su me. Poslije toga su
me udarili u glavu i otili. Bila sam onesvijetena. Kad sam dola sebi, pola sam vani. Vidjela sam milicionera u srpskoj uniformi gdje vodi dvoje djece. Naredio im je
da potrbuke legnu na asfalt i pucao im je u lea. Djeca su ostala leati, a on je otiao.
Pored moje kue ubijeno je jo deset ljudi. U kuu su ulazili kao u stanicu i uzimali
to se kome svialo, a sve im je bilo dobro. Jedan je otiao u garau i vidio stari automobil. Psovao je Aliju zar nam nije mogao kupiti bolji auto. Na jednoj raskrsnici
su skupili veliku gomilu ljudi i naredili im da legnu. Gazili su po njima i udarali ih
nogama, pukama, palicama. Neke su muili. Gledala sam M. M., natjerali su ga da
lie asfalt. Tad je poelo ubijanje. Taj dan je ubijeno preko 150 ljudi. Mojeg sina su
potjerali u logor s autobusom i na pola puta zaustavili su autobus i izveli dvadeset ljudi. Meu njima je bio i moj sin. Tu je bilo dosta ubijenih, ali mojeg sina nisu vidjeli.
315
U 18:00 sati, 20. jula, dola su dvojica i natjerali me da sklanjam te ljude. Pitala
sam kud u s njima. Rekli su: ubre u ubre. Tako sam i uradila s jo tri ene. Ujutro sam s jo nekoliko ena htjela te pokopati, ali je doao srpski milicioner i rekao da
to ne radimo jer e oni to kupiti. Ula sam u kuu, spakovala sebi malo garderobe i
krenula bratu u Tukove. Kad sam stigla, moj brat je leao mrtav u svojoj sobi. Tu sam
ostala etiri dana. Pokopali smo mojeg brata u istu rupu s jo pet ljudi. Mi smo nosili mojeg brata iz kue, a za nama vojska nosi njegove stvari. Ujutro je doao vojnik i
naredio nam da za dvadeset minuta moramo napustiti kuu i otii na njihov punkt.
Pokupili su nas s ostalim svijetom u autobuse i odvezli za Trnopolje. Tu u logoru sam
nala ovjeka, dok sina nije bilo. Tek kad sam stigla u Travnik, saznala sam da mi je
sin izveden i sigurno je tu ubijen. Prolo je ve pet mjeseci, a on se ne javlja.
U Zagrebu, sijeanj 1993.
- jad16
Iz zajednikih patnji raa se zajednika snaga da se izdri ova teka mora to se
nadvila nad hrvatska i muslimanska sela i gradove da joj se suprotstavimo jakim duhom, kako bi sutra nad lijepom naom domovinom vladao mir i razum. Potresne
prie ljudi koji su morali napustiti ognjita govore sve, ba kao i prestravljene djeje
oi. Suoeni sa surovom istinom etnikih razaranja, svjedoci smo svakodnevnog
pristizanja velikog broja izbjeglica s kriznih podruja. Mnogi su pred prijetnjama
smru morali uzmaknuti, napustiti svoje domove te s nunim stvarima, a neki i bez
njih, krenuti u neizvjesnost. Kakva se drama odvija u tim ljudima teko je ovo sve
opisati, no istina je, ogoreni e rei pravu istinu o Srbima, o ovom to se u Prijedoru
i okolici, kao i u cijeloj Bosni i Hercegovini desilo Hrvatima i Muslimanima. Politika
R. K. kojem je cilj protjerati Hrvate i Muslimane s njihovih podruja kako bi ostvarili Veliku Srbiju. Uzeli su toliko maha da se jo uvijek iivljavaju nad Hrvatima i
Muslimanima, protjeruju, ubijaju, masakriraju, siluju ene i maloljetne. ()
U Prijedoru i okolici sve je popaljeno i opljakano a Hrvati i Muslimani su u zbjegovima. Jedni su nali utoite u Herceg Bosni, a drugi u Zagrebu. U Zagrebu se nalaze izbjeglice iz svih krajeva Bosne i Hercegovine. Ti ljudi su izbezumljeni od straha
316
i suludih divljakih nasrtaja terorista. Zagreb nam je jedina nada koja nam spaava
nae gole ivote. Jer, etnici su nam opljakali sve. U nama je ostala samo jedna velika trauma i sjeanje puno tuge i bola. () Neemo im oprostiti dok smo ivi, jer
su nam oduzeli nae najdrae. U izvjeima nas koji smo bili na podruju Prijedora
govori se o ubijanju, silovanju, uhienjima i batinjanju. Vjerojatno su mislili da nitko
nikad nee saznati koliko su zloina uinili. Ali, jasno je da etnici nikog ne tede. I
nai pretpostavljeni su mislili da kod nas nee izbiti rat i katastrofalni sukob poput
onog u Hrvatskoj. U istim se izvjeima dokazuje koji ljudi dolaze iz logora, to se
dogodilo, govori se o ubojstvima Hrvata i Muslimana koji ine veinu stanovnitva u
Prijedoru. () Srpski ekstremisti unitili su sve katolike crkve i muslimanske damije na prijedorskom prostoru. etnici nastoje etniki oistiti sva sela oko Prijedora
i sam Prijedor. Mislim da je ovaj rat neto stravino. Malo tko nije ovo doivio i proao kroz logore i zbjegove pred etnikim cijevima i njihovima terorom. Muslimani,
osvijestite se jer jedino se u zajednitvu s Hrvatima moemo obraniti od zajednikog
neprijatelja. ()
Ovo je prvi put da sam koncentrirano progovorila i zapisala izvjee o logoru
Omarska, kroz to smo mi ene tamo prole. Sad se nalazimo na slobodi, nakon par
mjeseci No ivot mora tei dalje. Mi koji smo preivjeli moramo rei pravu istinu.
Molim vas, ene, uzdignite se svojim duhom nad rat i ispriajte tragediju koju smo
sve skupa doivjele u logoru Omarska. Mi svi traimo pravo koje e nas odvesti u bolju budunost. Ne dopustimo da nemili dogaaji koji su se odvijali nad nama budu
samo uvod u jo goru tragediju. Zajedniki emo ih lake rijeiti. Svjedoit emo o
etnikim zloinima u etnikim koncentracionim logorima Keraterm i Omarska.
() U logoru Omarska bilo je zatoenih Hrvatica kao i Muslimanki, za koje svjetska
javnost nije znala. Sad je meutim i ta uasna istina izbila na vidjelo. Ne radi se o pojedinanim sluajevima jer brojka od 36 ena koje su se nalazile u Omarskoj to opovrgava. ene su nasilno odvoene prvo u SUP i u Keraterm, pa u logor Omarska
gdje su zatvorene da bi posluile etnikom zlostavljanju i poniavanju. Mi preivjele
nesretnice priat emo o etnikim zloinima koji su poinjeni nad nama enama i
ljudima logoraima, o grubom maltretiranju i smrti. Nakon to su iskoritavane neko vrijeme, te ene su bile duevno i tjelesno potpuno unitene. Neke od nas etnici
su pustili u takvom loem stanju, a neke od nas su ostavili za likvidaciju. Ali mi smo
preivjele i svjedoit emo o logoru Omarska. ene su jo uvijek pod traumom uvjeta u kojima su ivjele i onog to su preivjele. Teko mi je govoriti o tome to sam
prola od dana kad su me uhitili. Nije mi bilo jasno nita to se oko mene dogaalo
kad su me uhitili, niti sam bila svjesna svih zbivanja S. mi je prilikom vonje govorio da nas sve treba pobiti, i Hrvate i Muslimane, zato to nismo htjeli s njima u
317
borbu. Dovezli su me do SUP-a i zatvorili u samicu. Nakon pola sata uao je jedan
zamaskirani srpski vojnik i opalio mi par amara. Dobila sam palicom preko lea.
Poslije dva sata su me prebacili u Keraterm gdje se nalazilo nekoliko hiljada ljudi.
Tu su mi se nalazili brat i sestri, kao i ostali poznanici. Bila sam s njima sve dok se
nije poeo sputati sumrak. Tad je doao jedan straar i odveo me na glavnu kapiju.
Tu sam zatekla kako . tue dvojicu kojima nisam prepoznala lika. . je na posljetku
izvadio no iza opasaa i odrezao jednom uho, a drugom je prerezao noni mii.
Tako ih je ostavio i otiao izvesti druge ljude da ih tue. ula sam samo krikove tih
ljudi. Uto je stigla marica kojom je upravljao B. Naredio mi je da uem. Odveo me
u Omarsku. Kad sam stigla u Omarsku vidjela sam samo bijedne i jadne ljude kako sjede na pisti. Ja sam ih pozdravila i u tom momentu sam dobila palicom preko
lea. Naredili su nam svima da legnemo potrbuke. U meuvremenu je doao . i
odveo me u prostoriju za ispitivanje. U toj prostoriji se nalazio . M. koji je samo od
komandira uzeo moje podatke i rekao mi: Sad e te preuzeti najvea ustaica. Ula
sam u sobu u kojoj se nalazilo jo ena.
Svaki dan smo gledale to rade od tih ljudi, kako ih tuku, polijevaju vodom, kako
moraju po itav dan leati na suncu dok straari hodaju po njima. Prebijali su ljude
do te mjere da nisu mogli ustati, a pojedini su se poeli crvati, pa su ih iznosili van
gdje su doekivali smrt. Svake veeri smo sluali jauke i kako mole da ih prestanu
tui. U meuvremenu su kamionima odvozili mrtve, a za utovar su upotrebljavali
utovariva. Svi ovi prizori jo su mi uvijek pred oima. Teko mi je pisati o detaljima
jer mi je na srcu rana koju mi je ostavilo sjeanje na Omarsku. Ipak, opisat u sve o
paklu koji smo proivjeli u logoru Omarska. U logoru Omarska provela sam oko dva
mjeseca, a to je bio logor smrti i vjena tragedija. Par dana poslije mojeg dolaska otila sam kod komandira M. i zamolila ga da odem do Bijele Kue da posjetim brata
od tetke. On mi je dozvolio. Kad sam ula u Bijelu Kuu, to je bio pakao. Ljudi su
leali pretueni i masakrirani, a i jedna ena se nalazila meu njima. Tu sam potraila M. H., ali ga nisam mogla prepoznati. Doktor E. S. koji je bio meu njima rekao
mi je da su tu i S. S. i I. H. Njih trojica bili su izoblieni. Ostali su mi rekli da ih tuku
i prisiljavaju da siluju H. H. Ni ostale ene nisu bolje prolazile od pojedinih straara.
Samo jedan od primjera je ono to su inili J. C. Doli bi, prozvali je i odveli poslije
22:00 sata, a vratila bi se pred zoru sva uplakana i iscrpljena. Prvo bi je tukli, a onda
bi je silovali. ()
Danima smo razmiljali to e biti s nama u tom paklu. U ovim naim tekim
trenucima koliko smo bili u Omarskoj, doktor E. S. je dobio dozvolu za slobodno
kretanje tako da je pomagao pojedinim ljudima i enama. Poto smo imali dvije ra318
njene ene, on im je ivao rane obinim koncem i iglom. Poto su mu ene dale makazice, pincetu, iglu i konac, on je pomagao pojedinim ljudima barem na taj nain
da im je zaio rane. Povremeno je donosio da mu opkuhamo pribor. To mu je bio
sav pribor. Doktor E. S. je stvarno mnogo pomagao ljudima i enama. Straari su ga
naveer izvodili i tukli. J. C. se obraala komandirima i traila od njih da nabave to
je enama trebalo i oni su ponekad nabavljali. Ali su je zato naveer izvodili. Mi ene
smo imale obvaveze, morale smo prati sue, dijeliti hranu i istiti prostorije natopljene krvlju muenih ljudi. Bila sam prisutna kad su ispitivali I. J. Ja i S. smo istile kad
su inspektori i straari tukli I. J. i F. H. Vidjela sam da su obojica bili obliveni krvlju,
da je I. bila prebita ruka, a F. odozada zarezan vrat. U tom smo se momentu grozno
osjeale. Priao nam je straar i odveo nas dolje u restoran. Rekao nam je da je bolje
za nas da utimo. Poslije dva tjedna dovezli su ljude iz Biana i arakova. Meu njima je bila jedna ena. . M. je doao do mene i rekao mi da idem i dovedem je. Kad
sam izila vidjela sam kako tuku te ljude kolcima, palicama, raznim kablovima, nogama. () Te iste ljude su natjerali da dignu tri prsta i da viu ivjela Velika Srbija.
Ovi nabrojeni komandiri i straari su danima i noima vrili teror nad ljudima samo
zato to smo bili Hrvati i Muslimani. Dan za danom su tukli ljude kad bi odlazili na
ruak i kad bi se vraali morali bi trati. Ljudi su sve te dane doivljavali kao veliku
tragediju i oekivali smrt. A ja i ostale ene smo isto ekale smrt. Ja sam odluila s
doktorom E. S. da razgovaram o tome da sebi oduzmem ivot i tako se oslobodim
srpskog terora. Ja sam zatraila od M. komandira da odem do doktora jer mi navodno nije dobro. Komandir mi je dozvolio. Otila sam do doktora i on je izaao iz sale i
samo me upitao to se desilo. Rekla sam mu: Hou s vama doktore da razgovaram.
Istog momenta doao je s druge strane straar i odmah je doktora i mene poeo tui
palicom preko lea i natjerao nas da stanemo uza zid i stavimo ruke na potiljak. Na
oboje je uperio cijev puke i zaprijetio da e nas pobiti, da nam majku ustaku, tko
nam je dozvolio razgovor. Ja sam mu odgovorila da nam je komandir M. dozvolio i
da mi je doktor E. brat od tetke. Kad sam mu rekla da mi je E. brat od tetke ostavio
nas je na miru da razgovaramo pola sata.
Kad sam se vratila u sobu nikom nisam rekla to se desilo, samo me uhvatio veliki strah. Poslije par dana naredili su nam da moramo generalno oistiti restoran. Kad
smo poele istiti doao je D. P., komandir, i naredio da svi doemo na okup. Rekao
nam je da idemo kui. Nisam se radovala jer je 28 ena ilo kui, a pet ih je ostalo.
Mislila sam da smo za razmjenu ili likvidaciju poto dotad nitko nije izaao iz logora
Omarska iv. Nisam vjerovala dok nismo stigli u logor Trnopolje. Tu smo se zadrali
pet dana, ali ipak nam je bilo bolje nego u Omarskoj. Higijenski uslovi bili su bolji
u Trnopolju, a i porodica nas je mogla obii i donijeti hrane i garderobe da se pre319
svuemo. U Trnopolju sam se susrela s bratom i sestriem i ostalim poznanicima iz

Keraterma. Rekli su mi: Da li je mogue da ste izale ive, koje su prie bile o vama i
sve smo znali to su inili od vas. Najvee mi je bilo bogatstvo kad sam vidjela da su
mi brat i sestri ivi, i kad smo se svi opet nali na okupu. Poslije pet dana pustili su
nas kui i tad smo bile najsretnije to smo ive. Nas etiri smo krenule kui pjeice,
12 kilometara od Prijedora. Radosno smo to podnijele. Ako nas je netko od poznanika vidio i pitao odakle idete, ja sam odgovorila da smo ile u posjetu. Nikom nismo
rekle da smo dole iz logora Omarska. Kad sam stigla kui bila sam sva iscrpljena i
psihiki nesposobna.
Deset dana nakon mojeg izlaska otila sam kupiti cigarete i vidjela pet vozaa iz
ATP-a. Razgovarali su i jedan od njih je priao - jeste li vidjeli to smo uinili od arakova i Biana, ali sam ih sredio sa svojim ljudima kao to smo pobili i porodicu S.
E. Tad je M. K. odgovorio da sve Hrvate i Muslimane treba pobiti, da su sve to ustae.
A M. K. iz Jelovca je odgovorio da ih prvo treba muiti neka osjete Hrvati i Muslimani to je Srbin i kako e sve ovo biti Velika Srbija. Poslije nisam smjela hodati nikud
kad sam ula to priaju. ()
Poslije logora sam bila kod J. roditelja, ali kad sam god sama izala vani, bila sam
u pratnji D. poto mnogi nisu znali da je on Hrvat, ve su mislili da je Srbin, ali poslije logora su me tri puta vodili u SUP i ispitivali gdje mi je brat, da li je otiao u bosansku vojsku da nas tue. A i za J. C. su me pitali gdje se nalazi u Zagrebu, to radi.
Ja sam im rekla da nemam pojma i da se uope ne ujemo. Svaki put su me tukli u
SUP-u palicom preko lea i pokoji amar i rekli mi da je to samo opomena da utim.
Zadnji put kad su me priveli prosuli su mi vrelu vodu po lijevom kuku. Bilo mi
je grozno, imala sam grozne bolove. Nikad u Prijedoru nije bilo toliko zloina i tako stranih zloina kao 1992. godine. Najvei teret su ponijeli Hrvati koji su teko
stradali od istih zlikovaca koji jo uvijek ubijaju Hrvate i Muslimane i razaraju gospodarstvo.
Ovo mi je bilo teko opisati jer su slika logora Omarska i traume koje jo nosim
u srcu poslije Omarske jo uvijek ivi u meni. Vjeno e ostati sjeanja na pakao gdje
smo bili. Ovo to se desilo u logoru Omarska nee se moi izbrisati iz sjeanja Mi
preivjeli govorit emo pravu istinu. ()
U Zagrebu, 3. oujka, 1993.
320
DODATAK
estog su doli po mene u zgradu. Uhapsio me je jedan milicioner zvani S. Jednostavno mi je rekao - morate poi sa mnom u SUP. Krenula sam. Pitala sam Moete li
da saekate da se obuem? Rekao je: Nije vam potrebno, idete sa mnom do SUP-a
i odmah se vraate. Priveli su me u SUP. Odmah su me pitali gdje su mi brat i mali
od sestre. Ja sam rekla: Kod kue su, jer tad nisam znala da su ih priveli u Keraterm. () U Keraterm su me doveli pred par hiljada zatoenih ljudi. Tu su tukli i
maltretirali ljude. Ja sam uspjela vidjeti brata. Pitala sam ga: Jesi li ta rekao? Rekao
je: Nisam, nemam pojma zato su me tu doveli. Doli su nakon sat vremena i rekli
da moramo na kapiju, naputati mukarce. Mene su odveli na kapiju. Na kapiji su me
ponovno tukla dva vojna policajca. ()
Ula sam u maricu gdje je sjedilo jo pet ljudi. Rekla sam: Kud vi idete? Odgovorili su: Kud i vi idete. Jednostavno, ja sam osjetila da kreemo prema Omarskoj.
Rekla sam: Ljudi, ovi nas vode prema Omarskoj, nama povrtka nema. Jedan je rekao: Smiri se, valjda e nas pustiti. Kad smo doli u Omarsku pustili su nas iz marice, kad su nas pustili, a kako smo ugledali kako onoliki narod sjedi, poto je bilo
poznanika, ja sam u istom momentu pozdravila jednog poznanika, a on je mene u
istom momentu palicom oinuo preko lea i rekao mi da legnem. Kad smo svi polijegali, oinuo me jo jednom i naredio da ustanemo, da stanemo uza zid, da rairimo noge, da ruke dignemo uvis. Nakon deset minuta oni su mene odveli gore, a tek
par ljudi to je dolo sa mnom ostavili su vani. Gore sam dobila jo dva amara kako
bih rekla to sam ja radila. Rekla sam: Ja, ljudi, pojma nemam, jednostavno mi doli
pred zgradu, pa me pokupili. Pitali su me zbog ega su me doveli. Odgovorila sam:
Nisu mi rekli. Tu su mi udarili jo dva amara, upisali podatke... ()
Vratila sam se u sobu. Nisam nikome htjela rei to sam vidjela, to sam preivjela, samo sam gutala u sebi. Radili smo dolje u kuhinji. Kad su nas izvodili gore
na ispitivanje, tu sam opet bila bijena. Pitali su me za pojedine ljude. Rekla sam im:
Kako da ne poznajem te ljude, petnaest godina radim u toj firmi u Prijedoru, pa da
ne poznajem te ljude. Naravno da ih poznajem. A ta su radili ti ljudi, ja to ne znam,
jer nisam kontaktirala s tim ljudima, niti bih eljela znati. Prisiljavali su me na sve
mogue naine, udarali me o zid i tukli me dok nisam pala sa stolice, stavljali mi puane cijevi na elo, pitali da li znam to me eka. Odgovarala sam da znam, metak
u elo. ()
U meuvremenu nam se jedna ena razbolila i otila u Prijedor. Kad se vratila
doao je . M. i pozvao me. Rekao mi je da izaem i uvedem jednu koja je dola. Ja
sam izala, dotjerali su pun autobus zatoenika i poredali ih uz jedan zid. Tu mi je bio
321
i drugi brat od tetke. Bilo je jo mojih poznanika. Tu je bilo i straara koje sam poznavala Oni su ih tukli. Jedan koji je prije par godina leao u zatvoru u Bihau,
on je uzeo tog brata od tetke i udarao mu glavu o jedan oak betona. Bratu je pukla
glava, ispale su mu oi, mozak, a on ga je nastavio tui nogama. utali su ljude, tukli
vrkom peglama, palicama, kolcima, tukli su i masakrirali ljude. Ja sam uvela ovu enu, nisam nita htjela rei drugim enama, ali su one ule krikove tih ljudi. Pojedine
su ene prile zidu i sluale. Ja sam bila van zida i vidjela sam to su radili. ()
Nakon par dana odveli su me gore da me po drugi put ispituju. Opet su me tukli.
Zatim su me pustili na miru. Vodili su me gore da istim. Kad god sam istila gore
su bili ljudi na ispitivanju. Gore su ispitivali ljude tako da sam ja po tim prostorijama
koje sam istila esto nalazila palice, eljezne ipke i noge od stolica kojima su tukli
ljude. Prostorije su bile krvave. To sam sve morala istiti. Nali smo koleve. Taj prvi
dan kad sam istila dovodili su na ispitivanje I. J., direktora Centra socijalnog rada.
Mene i malu S. odveli su na ienje, a njega su ispitivai iz Prijedora koje sam ja
znala ispitivali i tukli pred naim oima. Tad sam vidjela kad je I. pukla glava, lijevo
mu je oko ispalo, desna mu je ruka prebijena, imao je otvoreni prijelom. Pretukli su
ga. Mi smo to sve gledale, samo smo se uhvatile jedna za drugu i promatrale to se
radi. Nije bilo veeri kad nije bilo jauka i krikova. Gledale smo kako izvode i tuku
ljude, kako ih skidaju gole (po dvadeset ljudi) i laufom (mlazom) kupaju u garderobi
i onda ih natjeraju da legnu. Ubijaju ih. Kad dovode ljude iz autobusa pred okaru,
ljudi moraju dignuti tri prsta u zrak i pozdravljati srpski narod. Kad ih dovedu pred
okaru, tu je po desetak srpskih vojnih lica koji ih tuku nogama, kolcima, eljezom,
masakriraju ljude, nose te ljude iza Bijele Kue u ebadima ili ih uzimaju za ruke i
za noge i vuku ih do ivice. Znali su utovarivati te ljude s utovarivaom. Ljudima su
znale otpadati glave i ruke. Sve sam to gledala. Ljude su po onim kamionima vozili kao drva, kao smee. S kamiona je tekla krv. Na slavu, Petrovdan, masakrirali su
ljude koje su ubijali i bacali ih na utrinu. Vidjela sam to kad sam ila na WC. Bili su
pijani. Tamo je bila jedna ena s kojom sam uspjela kontaktirati. Natjerali su sve da
se redaju na njoj - na toj H. H. Svi su se redali na njoj. Tjerali su je da, nakon to su
primorali zatvorenike da se skinu, stavlja njihove genitalije u usta. Tukli su je. Tjerali
su ljude da je siluju. Bila je gola, pretuena, sva krvava. Sve je to ona podnosila. to je
sad s njom ne znam. Ostala je iza nas. Ne samo ona, ostale su jo dvije ene M. B. i
V. to je s njima, to ne znam.
Poslije toga, sve smo to preivljavali, grozili se, nijedna nije drugoj govorila o
tome. Kad su izvodili J., bile su to grozote, jer su nju najvie maltretirali. Sve su nas
silovali i tukli, ali nju su najvie izvodili, maltretirali i provocirali. Znali su je odve322
sti u 22:00 sata i vratiti je ponekad u 24:00, ponekad u 02:00, a ponekad u 03:00 ili
04:00. Sve su nas provocirali, ali J. najvie, par noi zaredom. Jedne veeri su je izveli,
pa su je natjerali da se vrati po mene. Ja jednostavno nisam htjela izai. Rizikovala
sam - ivot ili smrt. Druge veeri, kad su je izveli, doao je . M. prozivati na vrata.
Ona je morala ustati, svi su morali ustati. Ustala je i otila. Dola je uplakana. Pitala
sam je: to je? Rekla je: Nije nita, uti, da ostale ene ne primijete. Druge veeri
je doao N. G. i prozivao. Budui da je bila jo jedna J. koja se nalazila u drugoj sobi,
ja sam rekla: Druga soba. On je rekao: Ne ta, nego ova Ona je izala i zatvorila
vrata. Kad je izala, ja sam ustala i zatvorila vrata da ujem kud je vode i to je s njom.
Otvorila sam vrata i ula kad su je odveli niz hodnik, prva vrata desno. Tad sam ula
njene jauke, krikove, kako su je tukli, kako je vikala: Nemojte me, molim vas. Par
njih je bilo unutra.
Drugog dana, taj isti ovjek koji ju je silovao pozvao je mene na kafu u restoran.
Htjela ne htjela, morala sam otii s njim. Priao mi je to se dogodilo s J. Jedan mi je
priao, rekao mi je: Zato nisi ti izala? Zbog tebe je jadnica nastradala. Silovali smo
je i tukli, a da si izala, samo bi popili kafu i priali. Ja sam ga samo pogledala. Nisam
mu mogla nita rei. ()
Nisam imala nade da u ikad izai iz Omarske. Kad su nas prozvali, krenule smo,
oprostile se. Kad smo krenule, apsolutno nisam smatrala da idem kui, jer sam mislila da smo za likvidaciju. ula sam naime da smo mi ene sve za likvidaciju. Kad
smo posjedale u autobus, krenuli smo prijeko, a ne prema Prijedoru (dobro sam poznavala pravac), nisam znala da nas voze u Trnopolje, ja sam samo pogledala ene.
Kad smo dole u Trnopolje (dovezli su nas poprijeko), smjestili su nas tu. Isti taj dan
dovezli su i par autobusa ljudi koji su dolazili iz Omarske. Drugi dan su dovozili ljude iz Keraterma gdje mi je bio brat i porodica od sestre. U Trnopolju smo provele
pet dana. S obzirom na ono to smo preivjele, uvijek kaemo da je Trnopolje bilo A
kategorija u odnosu na to koje smo strahote doivjeli u Omarskoj. Stvarno su nas
lijepo doekali i primili. Svi su bili radosni to su se sastali s porodicom. Tu nam se
moglo i doi, donosili su nam hrane i odjee, tako da smo se mogli presvui - jer biti
dva mjeseca u jednoj garderobi... Tu sam vidjela sestrinog malog kad su poeli dovoziti iz Keraterma, brata nisam vidjela. Bila sam u oku. Mislila sam da su mi ubili
brata. J., mala S. i Z. su bile sa mnom, smirivale me. Kad sam dola k sebi, doao mi
je jedan strievi i rekao da mi je brat tamo. Bila sam presretna kad sam ga vidjela.
Pustili su nas kui. Brat je ostao jo dva dana u Trnopolju.
Nas smo etiri krenule pjeice. Nismo mogli doekati ni voza ni autobusa, ni prijevoza. Krenuli smo. Na jednom su nas punktu pitali, poto sam poznavala te mom323
ke: Gdje ste bili? Odgovorila sam: Bila sam u posjeti kod brata. Nisam smjela rei
da smo bile u logoru. Poto su me svi oni poznavali, a ostale su ile sa mnom, i kako
nismo nita nosile sa sobom, prole smo. Na drugom punktu, isto, kad smo stigli pitali su nas gdje smo bile. Rekla sam: U posjeti. Poto je bio jedan poznanik, rekla
sam da smo bile u posjeti kod brata. Kad smo dole u Donju Orlovau, tu mi je bio
vjenani kum (Srbin), pozdravila sam ga i pitala da li moemo dobiti vode i moemo li se javiti telefonom. Rekao je da moe, nema problema. Odmah je htio da skuha
kafu, da jedemo. Kad smo mu rekle da smo bile u Omarskoj, u logoru, on me samo
iznenaeno pogledao, suze su mu dole na oi: Pa kuma, zar i tebi? Rekla sam: A
odveli me kume, ta ja sad mogu. Tu smo se posluile telefonom, dao nam je vode,
htio nam je kafu skuhati, ali nismo htjele. Tad je J. nazvala svoje. Doli smo u Prijedor. Kad smo doli, stan mi je ve bio provaljen. Odnijeli su mi vrijednije stvari: video, kameru. Nakon par dana pustili su i brata. Meni nisu dali kontaktirati s bratom,
nisu mi dali da idem bratu na selo. Morala sam traiti propusnicu ako sam htjela ii
gore. Morala sam najaviti koliko u sati biti gore. ()
U Varadinu, travanj 1993.
- jad17
Dana 31. svibnja 1992. godine moj mu je bio u posjeti svojoj nepokretnoj majci.
U 15:30 poslijepodne naredili su svim Muslimanima i Hrvatima u ulici da izau iz
svojih kua. Ispraznili su cijelu ulicu. Autobusi su ve bili pripremljeni. Lutala sam i
traila kamo su odvezli mojeg mua, kamo su otili. Saznala sam da je ve tog istog
dana odveden u Omarsku. Moj mu je inae bio rukovodilac, direktor socijalnog u
Prijedoru. Neposredno nakon to su njega odveli doao je S. Mislila sam da e bar
mene potedjeti tih gluposti jer imam dva maloljetna sina. Oko 22. srpnja 1992. godine u stan su dola dvojica milicionera iz prijedorskog SUP-a i rekla da moram otii
u SUP dati neke informacije. Rekla sam im da mi je mu u logoru i zamolila ih da
bar mene ostave s djecom, jer su mi sinovi stari dvanaest i esnaest godina. Rekli su
mi da se ne moram spremati, ve da idem samo na informativni razgovor i da u se
brzo vratiti kui. Otila sam u prijedorski SUP i zatekla tamo jednu zubarku koja se
324
zove B. Pitala sam je: to emo mi ovdje? Rekla je: Ne znam. Hodnikom u kojem
smo ekale da vidimo to e biti od nas naiao je naelnik prijedorskog SUP-a kojeg
ja dobro znam S. D. Rekla sam: Molim te, S., ima sitnu djecu kod kue, kao i ja,
daj da se vratim kui i da onda dam izjavu koju ste od mene traili dok mi se mu ne
vrati. On je rekao da e vidjeti i onda smo se povukli u jednu prostoriju gdje smo bile cijeli dan i cijelu no. Sjedile smo za jednim stolom. Ni vode nam nisu dali, nita.
Stalno smo bile u nekom iekivanju. Drugi dan, negdje oko pola etiri doao je taj S.
i rekao nam da krenemo. Potrpali su nas u maricu i odvezli u Omarsku. Kad smo
dole u Omarsku i vidjele sav taj narod. Bilo je grozno.
Po struci sam diplomirani inenjer metalurgije, a inae sam radila na poslovima
vieg strunog savjetnika za kreditiranje, tako da sam znala strano puno privrednika iz cijele opine Prijedor. U isto vrijeme sam predavala kao profesor na Tehnikoj
koli. Sedam i po godina sam radila fabriku KERATERM, tako da sam znala puno
tog naroda. Stekla sam utisak da u Prijedoru nijedan Hrvat ili Musliman koji je bio
na rukovodeem poloaju i koji je iole neto znaio za taj Prijedor i prijedorsku opinu nije ostao u Prijedoru. Broj zatvorenika se uvijek kretao oko 2700 i 2800 (pratile
smo jer smo radile u kuhinji). U cijeloj sali za ruavanje bilo je samo osam stolova za
ruavanje i 32 plastina tanjura tako da je bilo lako izraunati svaki dan koliko je ljudi ubijeno, koliko je ljudi bilo prisutno na ruku i koliko je nestalih. Poseban utisak,
barem moj, je bio da se jedan takav obrok koji se sastojao od osmine kruha i jedne
eflje hrane - sav taj ruak, sva ta ishrana - odvijao u tri minute. To znai - trebalo je
ui, pojesti i izai za tri minute. To je mogao samo onaj koji je imao dovoljno snage.
Ljudi su svaki put pri ulasku u tu drutvenu ishranu bili tueni, straari su ak znali i
proliti vode po podu tako da se ljudima klizalo, te su padali jedni po drugima. Znali
su na nas bacati te tanjure. Svi, i muki i enski, pili smo industrijsku vodu. Mokrili
smo skroz krv. Nisu nam dali nikakve antibiotike, nikakva sredstva, nita nisu dali
ni nama enama kad smo dobile menstruaciju. U emu smo dole, u tome smo bile
preko dva mjeseca.
Svakog su tukli. Tukli su uglavnom naveer kasno, naoruani, sve ljude koje su
poznavali, naroito ene koje su poznavali. Za nas je najvea kazna bila gledati autobuse i marice kako dolaze, gledati kako ih tuku bez ikakvog ispitivanja, najprimitivnijim sredstvima: palicama, nogama, rukama, udaranjem glave u zid, tako da
je strano puno ljudi upropateno, osobito prijedorski Muslimani i Hrvati koji tamo
ine veinsko stanovnitvo. to je imao vie kapitala, to je imao vie para - sve su
uzimali. Poev od sata, pa do ucjene koliko kod kue ima para, da kad ode ispitivaka grupa da im ena da te pare, do izluivanja hranom. Tako da su ti ljudi jednostav325
no svaki dan propadali, dobivali proljeve, nisu se mogli obrijati, nisu imali ta jesti.
Uglavnom, svi su gubili na tjelesnoj teini od 20 do 30 kilograma. Jednostavno to ti
je kao jedan ringipil, prati te, gleda te i ti ljudi jednostavno nestaju.
ene su bile strano izluene svim maltretiranjem. Bile smo svjesne da e nas
- zato to nam nisu branili da gledamo - prve pobiti, da neemo preivjeti. Ali, eto,
dogodilo se udo. Meunarodna javnost je napravila na njih pritisak i pomogla nam.
Ipak, mi smo mnogo vie oekivali od te meunarodne zajednice, oekivali smo da
e vie pomoi u Bosni, da e sprijeiti ovo to se dogaa. Zato smo svi tako duboko
razoarani i ne vjerujemo u intervenciju meunarodne zajednice. Mogli su bar zatititi narod da ne bude ovako poubijan. Bosni nitko nije pomogao - samo su dozvolili
da se taj narod totalno upropasti. Ne razumijem radi kakvih je to viih ciljeva uinjeno, ali narod je totalno upropaten.
Iz Omarske smo puteni 3. kolovoza 1992. godine. Otila sam u Trnopolje, pa iz
Trnopolja kui. Kod kue je bilo grozno - od 3. kolovoza 1992. godine pa sve do 20.
sijenja 1993. godine sve sam vrijeme bila u kui. To su bile takve presije na mene,
djecu i mua, to je bio takav strah i takva neimatina, da se to nije moglo izdrati.
Eto, sluajno imam svugdje prijatelja, pa tako i u Hrvatskoj i u Zagrebu, u itavom
svijetu. Nisu nama pomogli da se izvuemo niti meunarodna zajednica, ni Meunarodni crveni kri, nego lini prijatelji i familija.
Dana 20. sijenja, 1993. godine smo otili iz Prijedora. Prije toga smo morali platiti sve reije u Prijedoru - vodu, struju, smee - da bismo na kraju dobili papir da
moemo napustiti Srpsku republiku bez iega. Usput smo doivjeli toliko prijetnji,
toliko su nas maltretirali - sve je to u redu, ve smo i navikli na to, ali kad su u pitanju
maloljetna djeca - djeca zbog tog imaju grozne traume. Strano su se malo kretali,
nisu uope izlazili van. Kad bi i izali, prijetili bi im, govorili im da smo ekstremisti i
da oni tu ne mogu ivjeti. Obojicu su mi htjeli zaklati. Dolazili su kod nas u Omarsku, ulazili u garau i htjeli uzeti auto. Nitko im od prijatelja nije smio doi u stan jer
su se bojali.
U travnju prole godine svi Muslimani i Hrvati otputeni su sa svojih radnih mjesta. Nitko nije radio. Nismo smjeli otii. Nismo imali nikakvih primanja. Onaj ko je
htio pomoi, bio je u istoj situaciji kao i mi. Bilo je neopisivo teko. Doli smo ovamo
bez ikakvih prava, bez ikakvih financijskih sredstava, bez igdje iega. I sad se opet
snalazimo kako tko zna.
U Varadinu, 10. oujka, 1993.
326
- jad19
PREBIVALITE: Ljubija
NACIONALNOST: Hrvat
Bio sam mobiliziran kao pripadnik rezervnog sastava policije 1991. godine, i od
treeg mjeseca 1992. godine. Bilo nas je 25. Pred referendum o suverenoj Bosni i
Hercegovini poele su uurbane pripreme Srba za preuzimanje vlasti i za rat. No,
SDA je u Prijedoru mirnim putem 30. travnja, 1992. predala vlast SDS-u. Nou 1.
svibnja 1992. SDS je i u Ljubiji nasilno preuzeo vlast. U Stanici policije Prijedor nae
momke Hrvate i Muslimane su razoruali i oni su se vratili. Mjesec dana su od nas
traili da potpiemo lojalnost njihovoj stanici milicije, no mi to nismo ni na koji
nain htjeli uiniti.
Dana 22. svibnja 1992. godine dolo je do incidenta na jednom punktu gdje su
dvojica bila ubijena, a dvojica ranjena. Naveer je kao upozorenje palo tri do pet granata. Dat nam je ultimatum da im do 23. svibnja 1992. godine do 12:00 sati izruimo
A. A., a poto Muslimani to nisu prihvatili, u 12:20. poelo je granatiranje sela. Tada
je poeo napad. Granatiranje je trajalo est sati. Muslimani su poeli bjeati i bacati
oruje. Prema selu je krenuo jedan tenk. Skoro su svi pobjegli, samo se nas par vratilo da pokuamo spasiti to se spasiti moglo. No, ini se da su Srbi dobili zapovijed da
ne ulaze. Tenk se vratio u Ljeskare gdje su Srbi slavili estoko pucajui. Sam taj napad, to granatiranje, svi kau - i ene i djeca i ljudi - bilo je strano. Mi smo se zbijali
po kuama, nas vie zajedno - da ne bi dolo do masovnog klanja, a svjedoka nema.
Doao sam kui ujutro oko 9:00 sati s K. Samo to sam skinuo uniformu i odloio
oruje, te poeo ruavati dolo je deset specijalaca u pancirkama. Njih je vodio P. M.,
Srbin. Kao taoca su uveli dvadesetogodinjeg sina mog ujaka, drali su ga na nianu,
a kuu su opkolili. Ja sam u toj kui ruao. Doli su po oruje i zaprijetili da ako im
ne predam oruje - da e sve pobiti. Bio sam prisiljen predati automatsku puku i 150
metaka. Pretresli su cijelu kuu. Da su nali lansku iskaznicu HDZ-a i Statut HDZ-a
- ubili bi me na mjestu. Tada, 23. svibnja, 1992. godine, uhitili su i I. Hrvata, S. T. i D.
T., i odveli ih na sasluanje. Vraeni su i S. i D., a I. nije. Nije se nita znalo za I. dok
nisam doao u Omarsku.
Nisam smio izlaziti u grad. Inae, bili smo skroz odsjeeni i nismo bili upoznati
to se dogaa u Prijedoru do dana 30. svibnja 1992. godine. Jednog jutra kad smo drali strau, iako su nam pokupili oruje, vidio sam jednu skupinu Muslimana koja je
327
prola. Vjerojatno je tu bio i S. E., o kojem su se ule prie da je ubijen, ili da je negdje
sklonjen i da ga uvaju za razmjenu. On je bio lan Predsjednitva HDZ-a. Prialo se
da pokuava organizirati neki pokret otpora, da ima svoju grupu, da su imali obuku.
U biti, svako selo je bilo organizirano za sebe. Drale su se strae s lovakim pukama, karabinima - to je tko imao. ()
Uhapen sam 10. lipnja 1992. godine u Kalajevu, u svojoj kui. Vojna policija me
je ucijenila da se moram predati inae e pobiti sve ukuane. Kao razlog su naveli da
moram ii na informativni razgovor i dati izjavu. Po mene su dola trojica pripadnika srpske vojne policije. Doli su kombijem, a putem me nisu maltretirali.
Bili smo smjeteni u Ljubiji na stadionu u svlaionicama. Bilo je est ljudi - etiri
iz Kalajeva. Jedan je bio Musliman iz Agia A. A., a ostali su bili: Z. B., P. B., M. i Z.
i ja. To je bilo pet dana maltretiranja, udaranja, svakodnevnog ispitivanja i provociranja. Jednom me je S. M. poveo na strijeljanje. Tada je B. K. spustio automat. Poveo
je samo mene zato to smo se znali - ili smo zajedno u kolu. Ostale je ostavio. Kao
razlog za strijeljanje naveo je da sam navodno uperio oruje na njega na punktu. Ja
sam dvanaest godina pripadnik rezervnog sastava policije (ne vojne, nego civilne).
Poslije pet dana provedenih u Ljubiji doao sam u Omarsku. Do tamo su nas
vozili kombijem - ruke na lea, glava dolje. Dobro se sjeam da mi . D. nije dao da
ponesem deku sa sobom - ostala je. Maltretirali su nas putem, vrijeali i psovali nam
ustaku mater. Kad smo doli u Omarsku postupak prema nama bio je najgori mogui. Iz kombija su nas izveli sa uperenim orujem. Kad su me izveli - jedan M. (tako
su ga zvali) nianio je lovakom pukom sa krupnom samom da nam puca u noge.
No, prilikom izvoenja nisu nas tukli. Tada je bila K. smjena na strai. Maltretiranja
nije bilo do sutradan, do ispitivanja.
Dana 15. lipnja 1992. dovezeni smo u Omarsku. Odmah su me uveli u garau.
Poslije ih je jo dolo jo pet i bilo nas je 66. Od Hrvata sam bio samo ja. Ispitivanja
su bila strana. Bio je neki M. koji je bio ranjen.
P. P. je prozvao mene. Odmah su me poeli udarati palicama. Mene su Kozarani
upozorili da na ispitivanju tuku, tako da kad je ovaj zamahnuo nogom da me udari
u slabinu - ja sam napravio blokadu. Tek onda su me dobro dohvatili: Gle, ustae,
jo se brani! - rekli su. Poslije toga smo uli u treu sobu i tamo smo morali stalno kleati, a stalno su nas udarali nekim limenim predmetima po leima. Onda su
uzeli koeve i poeli nas udarati kao stoku. Za to nije bilo nikakvog razloga, samo
su nas udarali i udarali. Brzo sam pao u nesvijest, a onda su nas polijevali mrkom.
To je bilo najgore - kao da te reu noem. I onda opet ispitivanje i opet nazad gore
328
i udaranje. Ispitivao me je neki stari ovjek kojem ne znam ime. On i neki policajci
s hodnika su me udarali veinom nogama. Ispitivali su me da li sam lan Hrvatske
Demokratske Zajednice - na ta sam ja rekao da jesam, taman da glava ide dolje, to
u uvijek rei. Zanimalo ih je koje sam oruje imao, to sam radio, koliko sam imao
svojih ljudi. Ispitivali su me jednom dva sata, pa onda opet. O meni su doli materijali iz Ljeskara i iz Ljubije tako da sam tretiran skoro kao ratni zloinac. Optunica
je bila na dva lista A4 formata s njihove strane. Nisu mi proitali optunicu, samo su
me udarali, udarali. Po dva sata. Jednom kad su najavili da e biti doruak prestali su
me udarati i poveli su me u jedinicu. Tada me je jedan bacio niz stepenice i ja sam
zadnjim atomom snage uspio da se spasim i ne padnem kroz prozor, kroz staklo. Jo
me je jednom bacio, a onda me je pustio. Jedva sam se dovukao do garae. Sve mi je
bilo crno pred oima i kad sam uao u garau pao sam u nesvijest. Kozarani su me
dobro pazili - naroito neki S., kasnije ubijen u Crnoj kui, koji mi je svaki as natapao majicu vodom.
Tada u garai nisam vidio da je itko ubijen. Jednu no doli su spiskovi. Proitali
su 44 ovjeka, izveli ih iz garaze i vie se nikad nisu vratili. Rekli su da ih vode na razmjenu negdje prema Bihau. To je bilo negdje krajem srpnja mjeseca (ne znam toan
datum). I inae su prozivali svaku no. Tu no odveden je i D. (sin N.) M. Ne znam
to se sa svim tim ljudima desilo. Otili su na razmjenu, ali od te razmjene nikad nita nije bilo - vjerojatno su zaklani.
Hrana je bila nikakva, uasna. Bila je kisela i morala se jesti na brzinu. Najdue se
jelo tri minute. Bilo je maltretiranja u pokretu tj. prilikom tranja ako netko zaostane
dobije palicu po leima.
Kad sam bio u Omarskoj, po mojoj gruboj procjeni bilo je negdje oko 3000 ljudi,
a meu njima i ena. ene su bile silovane - uli su se krici po noi. Po danu su bile
u restoranu.
Kad su dovodili nove zatvorenike udarali su ih maltretirali ih, gazili, tukli nogama, kundacima. Ljudi su bili okrvavljeni, svakakvi. To sam sve osobno vidio. Po mojoj osobnoj procjeni ubijeno je minimalno 3000 ljudi. Najvie su bili ubijani batinama, ali i strijeljanjem. () to se zatvorenika tie - poznavao sam Hrvate i ponekog
Muslimana (imao sam dosta prijatelja dok sam radio).
Tih dana u Omarskoj krvnikim batinama podlegao je D. T. Kako se prialo,
ubili su ga stari dunici, lopovi L. i . Ubijen je i predsjednik HDZ-a S. S., zatim, lanovi HDZ-a D. P., J. M. Inae, moram rei da su lanovi HDZ-a bili vie mueni no
oni koji to nisu bili. Kada smo otili na Manjau u Omarskoj je ostalo 180 logoraa.
329
Meu njima je ostao M. T. - stari i neki F. M. sam zadnji put vidio 6. kolovoza 1992.
godine. Je li jo iv - ne znam.
Logor sam napustio 6. kolovoza 1992. godine i otiao na Manjau. Tada su doli
autobusi i itav dan su se itali spiskovi. Zadnja tri dana bili smo u Bijeloj kui. Svako vee su tukli sve u Bijeloj kui negdje do 3:00 ili 4:00 sata ujutro - po itavu no.
Dana 5. kolovoza 1992. godine vidjeli smo dva mrtvaca koji su podlegli batinanju.
Autobusi kojima smo transportirani imali su sva stakla zatvorena, temperatura je bila visoka, morali smo sagnuti glave dolje, a ruke staviti na lea. U samom transportu
do Manjae pobijeno je osamnaest ljudi, a dok jo nismo uli u logor jo dvanaest,
tako da je to sve skupa trideset ubijenih. Pobijeni su batinama. Bilo je etrnaest autobusa. U pratnji je bilo martievaca i straara Putem su nas maltretirali, ali nitko
nije ubijen. Na Manjai su nas ekali policajci. Poela je prozivka. Postroji se po 100
ljudi pa stoji. Kad su otili njihovi zapovjednici, onda su nam ovi koji su ostali izdali
naredbu: Klanjaj! Podne je! Mislili su da smo svi Muslimani, Turci. itav dan tako do 3:00 sata poslijepodne. Ide, prolazi pored tebe i naredi: Dupe dole! pa udara
po leima. Kad su doli do mene kau: Dupe dole! Zna kako se klanja u damiji!
Rekoh: Ne znam! Ja sam Hrvat! Tad su me prebili, naroito kundacima po nogama
tako da nisam mogao hodati. Inae, tamo je tretman prema Hrvatima bio gori. Ne.
Najgori. Na Manjai nisu mogli smisliti Hrvate - nikako. I tu je hrana bila nikakva
- dobije malu, malu, vrlo tanku nitu. Jedan kruh iao je na 44 dijela. Tako je bilo
dok nije doao Meunarodni crveni kri koji je preuzeo brigu o nama. To je bilo 13.
kolovoza 1992. godine i tad smo registrirani i dobili smo kartice. Kad su oni vidjeli u
kako oajnom smo mi stanju - potrudili su se da nas malo vrate u ivot. Poeli smo
dobivati po dva obroka na dan na Manjai - doruak i ruak.
Na Manjai se nije desilo vie ni jedno ubojstavo zato to smo dobili kartice i bili evidentirani. Ali smo svi bili tueni ponekad. Kad smo se malo oporavili tjerali su
nas na rad u umariji i putevima. Smjetaj smo imali u talama. Bila su dva logora.
Zapovjednik je bio . Inae, zvali su se meusobno nadimcima. Onda je za zapovjednika doao neki stari potpukovnik u penziji.
Nita nam nisu govorili do kad emo biti na Manjai ni to e sa nama biti. Samo
su jedan dan doli i rekli da se svi Hrvati samo potpiu. Tad smo krenuli na razmjenu. itavo vrijeme puta bili smo maltretirani i udarani. Tjerali su nas trideset da pojedemo jedan kilogram soli, a vodu su nam oduzeli, vratili su je u karnistere i smijali
su nam se. Ismijavali su nas: Ustae, jeste li edne? Ima li tko edan od vas? Kad
smo doli dolje i kad su nas vidjeli oni iz HVO-a, ljudima su suze udarile na oi, u
kakvom smo mi jadnom bili stanju. Neokupani, nikakvi. Nismo se nikako kupali po330
slije Omarske - nikako vie. Razmjena nije uspjela i odvedeni smo u Knin u Martiev
zatvor. U zatvoru su nas udarali itavo vrijeme bez prestanka od pola osam do negdje
4:00 sata ujutru. ak su i civili sa ulice dolazili i udarali nas. Najvie batina su dobili
D. D. i I. F. Prenoili smo u Kninu i sutradan krenuli prema Manjai. Tada je tu bio
i njihov ministar M. M. Iz Knina su nas vraali po trideset u autobusu, a bilo nas je
118. Falila su trojica: V. U., T. . i ovaj jedan. Radi toga ni razmjena nije uspjela. Kada
smo se vraali na Manjau - dok je bio M. M. - bilo je dobro. im je on u adavici
preao u drugi autobus, odmah je bilo: Glave dolje! ruke na lea! Sprovodili su nas
banjaluki specijalci. Na jednoj uniformi sam primijetio oznaku bijelog orla. Udarali
su nas kundacima - bez rijei - po vratu i po leima. Dok nam oni ne dozvole nismo
smjeli dizati glavu. Put od Knina do Manjae trajao je est sati. Tu smo ekali dok ne
stignu svi autobusi. Nakon prozivke opet su nas smjestili u logor. To je bilo 19. rujna
(ili kolovoza, op. ur.) 1992. godine, a 20. rujna 1992. godine smo se vratili. Momilo
Mandi nam je tada rekao da mi Hrvati ne moemo izii nikako drugaije nego pomou razmjene. Ponovno sam bio na Manjai etiri mjeseca. Deportacija u Karlovac trebala je biti na sv. Luciju, 13. prosinca 1992. godine. Tog dana doao je njihov
glavni magistar sa spiskom. Prozvao nas je i rekao da svi Hrvati iziu i ponesu svoje stvari. Zajedno s Muslimanima nas je bilo 523, poredani u tri grupe: prva od 130
Muslimana, pa onda mi Hrvati i trea opet Muslimani.
Tad su napravili spektakl. Ispitivali su nas s harmonikom, to je snimala neka
strana televizija - govorili su engleski da nas alju na razmjenu. Stigli su i iz Meunarodnog crvenog kria i bili su zapanjeni tom vijeu da mi odosmo, a da oni nisu
bili o tomu izvijeeni. No, umjesto da budemo razmijenjeni, mi smo tada bili samo premjeteni u logor u Batkoviima kod Bijeljine. Potpukovnik je izjavio: Neka
vam to bude iznenaenje gdje ete otii. Ili smo preko Klanica, Dervente, Brkog,
do Bijeljine. Nitko nas usput nije dirao. Pred Banja Lukom pucali su preko autobusa - reeno nam je: Glavu dolje! Kad smo proli Banja Luku digli smo glave gore.
Svuda okolo bilo je srpske vojske. U Bijeljini su nas prihvatili mjetani na neko poljoprivredno dobro. To su bili hangari. Imali smo takorei, malo bolji smjetaj nego
ranije, jer smo ve sutradan dobili bale od slame. Imali smo po dvije deke. Peti dan
(18. prosinca 1992.) doli su i predstavnici Meunarodnog crvenog kria koji su se
zapanjili kad su nas vidjeli tamo. Tada smo dobili po jo dvije deke od Crvenog kria. Prepoznali su nas po kapicama koje su nam oni dali na Manjai. Srbi su im rekli
da je tu centar za razmjenu, a to vam slii na glavni kolodvor. uvali su nas mjetani u uniformama sa SMB oznakama i nikog nisu dirali, ak su nam i Boi estitali.
Dobivali smo po tri obroka. U toj prostoriji, u metalnom hangaru bilo nas je oko 500
- nas 53 iz Manjae, 80 iz amca, 63 Kotorvaroana... Nisu nam branili meusobno
331
razgovarati, ak smo i pjevuili, ali tiho da ne uju. Oni iz amca su se bojali. Rekli su
nam da su im u amcu vadili zube kombinirkama. Meu njima bio je i jedan manji
broj Muslimana, jer su oni tamo manjina isto kao to smo to mi bili u opini Prijedor.
Svi su bili (to stariji, to mlai) civili. Saznali smo da idemo u Hrvatsku 6. sijenja
1993. godine.
Dana 6. sijenja 1993. putovali smo u amac na razmjenu. Autobusom smo negdje u 2:00 sata ujutro stigli u amac. Tu nas je primio jedan policajac koji nam je rekao da je bio po hrvatskim logorima. Priao je da e se vratiti u Zagreb, jer je tamo i
prije radio, a kad je rat poeo onda je pobjegao. Ujutro oko 10:00 sati doao je autobus. Tada su nas mjetani iz amca ispratili sa suzama u oima. Ili smo u Zagreb. Svo
vrijeme puta nitko nas nije dirao sve dok nismo doli u Bosansku Gradiku. Tada su
uli policajci te tzv. Srpske republike. Odmah sa vrata poelo je provociranje - izvikivali su: Ustae! Istjerali su nas s prtljagom i traili da istresemo sve na pod. Oduzeli
su nam sve to je bilo vrijednije - nove izme, nove cipele, konzerve. Izmaltretirali su
nas poteno i onda smo krenuli. Bili su tu i UNPROFOR-ci, pa Martievci, pa opet
UNPROFOR-ci, pa tek onda nai. To je bilo na auto-putu Dragalovci - Tuzla. Tu smo
bili razmijenjeni. To mi je bio najsretniji dan u ivotu. Sada sam smjeten u Pojata
Senjak, na Vrapu u Centru za profesionalnu rehabilitaciju vojnika.
U Zagrebu, 10. svibnja, 1993.
- jad21
Ja sam svjedok smrti moje sestre i njenih ukuana. (...) S njom su, uz mua, ivjeli svekar, svekrva, djever i jetrva. Nou izmeu petog i estog svibnja 1992. dva
milicajca su mi doveli na vrata sestru i njeno dvoje djece. To je bilo nou, ali se ne
sjeam u koliko sati. Pitali su da li mogu ui u kuu da naprave zapisnik sa sestrom.
Nisu je htjeli voditi u stanicu milicije. Uli su s njom u drugu sobu, a djeca su ostala
sa mnom i sa muem. Kad je razgovor zavren, Cecilija mi je ispriala to se dogaa
u Tukovima. Rekla mi je da su doli uhapsiti njenog mua, ali da je on uspio pobjei
iz kue. Ni ona sama ne zna kako mu je to uspjelo. Rekla je da se dole vodi pravi rat.
Oni su uzeli moju sestru, djecu, babu i dedu te ih izveli pred kuu i zvali mua da se
332
javi. Rekli su da e ih pobiti, ako se on ne javi i ne preda. Sestra kae da je ula da se

mu javio i da je rekao: Ako se mojima neto dogodi, ni vas nee biti. Onda je poela
pucnjava. Nju su strpali s djecom u transporter i doveli pred SUP. Tu su ih premjestili
u auto i dovezli ih pred moj stan. Rekla mi je da su je pitali, usput, da li ima koga, kako je ne bi vodili s djecom u SUP. Ti koji su je privodili su bili muevi prijatelji. Svi ih
poznaju vrlo dobro jer ih je mu hranio i pojio. Tako su doli na moja vrata. Rekli su
joj da ujutro moe nazvati SUP da joj kau kakva je situacija kod kue, da li se moe
vratiti ili ne. Kad su s njom obavili razgovor, otili su.
Ostali smo razgovarajui. Djeca su legla na spavanje. Nakon sat ili dva doveli su i
roditelje od mua. Roditelji su rekli SUP-ovcima da ele ii tamo gdje se nalazi snaha s djecom. Tako su ih doveli kod mene. Ujutro oko pet sati sam otila sa sestrom u
radio-stanicu da nazove SUP i da vidi kakva je situacija. Taj s kojim je razgovarala je
rekao da se oni slobodno mogu vratiti kui, da se nikoga ne moraju bojati, a da muu
porui da mu je bolje da se preda, da mu nee biti nita, da e moda platiti neku kaznu ili malo odleati u zatvoru. Rekao joj je da oni svi jako dobro znaju njenog mua
i da znaju da on nije takav kao to govori. Vratile smo se nakon tog razgovora u kuu,
nazvale smo taksi, baba i deda su otili taksijem kui. Rekla sam joj da ostane s djecom da se naspavaju i da budu tu dok se ne vratimo s posla. Zamolila me da nazovem
njihovog susjeda, da doe po nju i djecu. Otila sam na posao. Nazvala sam njezinog
susjeda. Pitala sam ga kakva je situacija u Tukovima, to se dogaa. Rekao mi je da ne
zna nita, da je po noi bilo pucnjave, da se nije usudio ni svjetlo upaliti, niti se javiti.
Rekla sam mu da je sestra s djecom kod mene, a da su se baba i deda vratili kui i da
ga je sestra zamolila da doe po njih. Rekao je da e odmah doi. Objasnila sam mu
gdje stanujem. Tada sam i ja odluila da odem kui. Sreli smo se pred zgradom. Uli
smo. Cecilija je obukla djecu i otila s njim. Ja se nisam vraala na posao. Poslije sam
otila kod susjede na telefon da nazovem sestru. Javila se njena svekrva na telefon.
Nisam se htjela predstaviti ve sam samo traila sestru. Ona mi je odgovorila da je
ona otila s djecom brati koprive. Sjetila sam se da je sigurno negdje otila.
Dalje smo nastavili raditi normalno i ja i suprug. Sestrina jetrva je radila sa
mnom. Preko nje sam saznala da je sestra u arakovu. Jetrva je odlazila gore kod
nje. Sestrin mu je dolazio kui u Tukove po hranu koju je nosio gore. Poslije sam
ula da je sestra otila s djecom kod nae mame, na Brievo. ula sam da su padale
granate po Brievu. Tada sam nazvala J. I. On mi je rekao da nije dobro, da su sestra i
djeca tamo, da su bjeali u neke rovove, da su granate tukle, da su poslije ili na neki
dogovor, ali da oni trae nemogue od njih. Rekao je da trae ono to oni nemaju. Tako sam saznala da se sestra nalazi na Brievu. Ne znam koliko je dana tono prolo,
333
kad se ona vratila ponovno u Tukove. Ne sjeam se da li je njena jetrva tada jo radila. Znam da mi je njena susjeda javila da se Cecilija vratila s djecom kui. Tri, etiri
dana nakon toga, bila je nedjelja 14. lipnja, ujutro u sedam sati, doveli su djecu. Mu
je otvorio vrata. Pitali su ga da li je on tetak od djece. Pozvali su ga da izae na hodnik. Odmah sam ih pitala to mi je sa sestrom. Rekli su mi da su ih sve likvidirali. U
takvim trenutcima ovjek nije svjestan to se dogaa. To je ok. Djeca su bila vesela.
N. je 1985. godite, a I. 1987. Moj sin L. je 1984. Djeca su u prvi tren bila sretna sve
dok N. nije rekao: L., moji su svi ubijeni. Rekla sam mu da ne govori tako, da to nije
tono, da se odu u sobu igrati. Tu dvojicu policajaca, koji su doveli djecu, nisam poznavala. Zatvorili smo vrata.
Nismo znali to da napravimo. Oko nae zgrade je bilo obezbjeenje. Sve su
kontrolirali. Otila sam kupiti kruh. Nakon toga sam napravila doruak. Djeca su
mi rekla da su dorukovali kod susjede. Oni su kod nje doli u devet sati i trideset
minuta naveer, potpuno krvavi. Doli su pred njenu kuu. Rekla sam im da ipak
malo pojedu s Lukom. Tada kod nas nije bilo struje, nisam mogla kuhati na tednjak. Otila sam kod susjede. Ona stanuje u kui i ima tednjak na drva. Zamolila
sam je da kod nje skuham. To je bilo izmeu 11 i 12 sati. Dok sam pravila ruak kod
nje, vidjela sam milicijski automobil kako se zaustavlja pred naom zgradom. Zamolila sam ju da mi pripazi na ruak, a ja sam krenula prema autu. ula sam kako
pitaju da li tu stanuje A. J. Jedna susjeda je rekla: Nije ona J., ona je M. Tada sam
prila i rekla: Ja sam. Izvolite. to trebate. Rekli su da su doli da naprave zapisnik.
Pitali su me da li su djeca kod mene. Uli smo u stan. Od tih koji su doli praviti
zapisnik prepoznala sam milicionera N., kojeg sam poznavala od prije preko sestre
i njenog mua. Znao je navraati kod njih. Osim njega tu je bio jo glavni istrani
sudac i jo njih petorica. Pitali su me da li sam razgovarala ve sa djecom. Rekla sam
da nisam ni pokuala da ih pitam, niti sam im dozvolila da bilo to priaju, jer je
moje dijete bilo prisutno. Otili su u sobu s djecom. Prije toga su me pitali da li ja elim prisustvovati razgovoru. Rekla sam im da ja to ne mogu sluati. Napravli su zapisnik. to su pitali djecu i to su im djeca rekla, ne znam jer nisam traila zapisnik.
Taj je ostao razgovarati s mojim suprugom. Moj suprug je prije bio u rezervnom
sastavu milicije, ali je razduen zbog starosti. Rekao nam je da se nita ne bojimo,
ali da djeca ne mogu ostati kod nas. Djeca su im rekla da imaju baku i dedu na selu.
Oni su izrazili elju da ostanu kod mene, ali to nije bilo mogue. Kod nas je stvarno bila teka situacija. Nismo imali struje, vode, hrane... Snalazili smo se kako smo
znali i umjeli. Kod bake i dede na selu su ipak bili bolji uvjeti za djecu. Oni imaju i
kokoi i pilie i mlijeko, ve je bilo i povra u vrtu. Bilo je bolje da djeca budu kod
bake i dede dok mi nekako ne uspostavimo vezu sa Slovenijom. U Sloveniji imam
334
dva brata i sestru. Sestra je dugo u braku, a nema svoje djece. Oni su nam prvi poslali garantno pismo. uli su to se dogaa, ali nisu vjerovali da je to tako. Milicajci
su rekli da e nabaviti auto i doi po djecu. Tako je i bilo. Valjda su stupili u kontakt
sa stanicom milicije u Ljubiji.
U 17 sati doao je M. . po djecu. Odveo je djecu kod dede i bake. Naveer mi
se otac javio telefonom od susjeda J. I. On nije mogao da vjeruje da je to istina. Rekla
sam mu da je to sve istina, da u ja doi kod njega im budem mogla i da u pokuati
donijeti djeje garderobe. Djeca su tada imala za obui samo neto stvari koje sam im
ja dala od moga sina. Dok su ti isljednici bili kod nas u stanu, priao mi je N. kako su
ih nali. Rekao je da je sestra sjedila u fotelji, da je nagela glavu na lijevu stranu i da
joj je metak proao kroz vrat. Jetrvu su zatekli kako lei potrbuke na podu, a glava
joj je sva raznesena. Tako isto i njen mu. Baba i deda su ubijeni u toj kui u kojoj
su ivjeli, a sestra, jetrva i djever su ubijeni u kui u kojoj su jetrva i djever stanovali
kao podstanari. To je kua Srbina M. V. Te dvije kue su jedna do druge. Baba i deda
su isto tako pogoeni u glavu. (...) Pitao me je da li bi ja mogla ii s njima da vidim
sestru, ali ja nisam mogla. Djeca su bila prisutna za vrijeme tih ubojstava. Djeca su
bila sva krvava. Mali N. kae da je netko pozvonio, da je nakon toga ia ustao, siao
niz stepenice i otvorio vrata. Dola su dvojica (jednom je rekao da su bili u uniformi,
a drugi put je rekao da nisu). Jedan od njih dvojice je imao brkove. Taj s brkovima je
traio mitraljez od ie. ia je rekao da nema. On je onda ubio iu. Onda je ubio
strinu. A nakon toga mamu. Taj im je rekao: Hajte vi tamo kod kominice. Svoju
mamu nemojte traiti, jer vi nikad vie svoje mame neete imati. Djeca su preko vrta
otili kod te susjede.
Ona mi se poslije javila i rekla da doem i iznesem iz kue sestrine i djeje stvari. Ja nisam mogla. Zamolila sam je: Molim te, ako moe i ako smije ii u tu kuu,
samo mi djeju garderobu iznesi. Znala sam da imaju dovoljno garderobe. Ona je
donjela neto garderobe. Jednom je pozvala mene i jednu njenu roaku koja stanuje
isto u mojoj zgradi, da doemo kod nje. Tada sam otila dole. Ispriala mi je kako su
djeca izgledala kada su dola kod nje. Ona i mu su bili sami u kui. Zgrabili su djecu i odveli ih u podrum. Tamo su proveli cijelu no. Nisu znali to se dogaa. Onda
su im djeca rekla: Mama je ubijena. ia i strina isto. Sigurno su ubili babu i dedu
jer su otili prema naoj kui. Rekla je da je oprala djecu, presvukla ih, zamotala i
uspavala. Ujutro, kad je proao policijski sat, njen suprug je otiao do prvog punkta
da javi to se dogodilo. Tada su doli milicajci, uzeli djecu i odveli ih k meni. Nisam
znala kako da se prebacim do Brieva. Jednom sam pred zgradom vidjela R. B. Pitala
sam ga da li bi mi mogao pomoi da majku i djecu prebacim u Hrvatsku. Rekla sam
335
mu da imam brau i sestru u Sloveniji, pa da bi htjela da oni nekako prou do tamo.

Rekao mi je da e uiniti sve to bude mogao. Jo mi je rekao da me moe prebaciti
do Brieva da vidim mamu, tatu i djecu i da im odnesem stvari.
Zaboravila sam prije rei sljedee. Dana 14. su odveli djecu od mene. Od tada na
dalje sam imala samo, povremeno, telefonsku vezu sa tatom i mamom preko susjeda. Garderobu sam znala poslati preko vozaa iz Ljubije kada bi neki od njih doao
pred zgradu. Onda bi ih zamolila da ponesu neto hrane i garderobe do jedne ene u
Ljubiji. Ona bi onda javila tati da doe po to u Ljubiju. Dana 23. je poelo ienje
Brieva. Navodno su oni najavili, etiri dana ranije, da se stanovnitvo mora iseliti.
Ljudi kao ljudi. Znali su da nisu nita krivi i nisu htjeli nikuda ii od svojih kua. Poslije mi je mama priala da su bili u kui sve dok nisu vidjeli da kue gore iznad Otre
Luke. To je granica izmeu Brieva, Otre Luke, Rasavaca i Zecova. Kad su vidjeli da
gore kue, krenuli su za Ljubiju. Doli su na pola puta do Ljubije. Tada se tata okrenuo i nije htio ii dalje. Mami je rekao: Milka, ti idi s djecom u Ljubiju i skloni se kod
moga brata F., a ja u se vratiti kui i biti u kod kue.
Dana 24.07. su ubili i tatu. To je bila subota. (...) Ubili su ga pred kuom. Moj
djever (muev brat) i mu od tatine sestre su ga ili pokopati. Pokopali su ga ispod
prozora, pokraj kue. Nali su ga kako lei potrbuke. Bio je sav izreetan rafalima.
Njemu je bilo 67 godina. ula sam da mi je otac ubijen kad sam razgovarala sa sinom od moga djevera, koji radi u Austriji. Ja sam preko njega odravala vezu sa Zagrebom, zbog papaira za izlazak. Taj dan mi je rekao da mi je i otac ubijen. Nisam
mu htjela dati do znanja da ja to ne znam. Rekla sam mu: Ilija, mi smo samo 20 km
udaljeni od Brieva, a nita ne znamo to se tamo dogaa. Iz Ljubije su doli jedni
ljudi koji su inae bili na Brievu, a sad su doli kod djece u Prijedor. Otila sam da ih
upitam da li znaju to o mojim roditeljima i djeci, kao i o rodbini moga mua. Taj mi
je ovjek izjavio sauee. Mislila sam da se to odnosi na sestru. Malo smo razgovarali o tome to se dogodilo. Onda je dola jedna susjeda da ih obie. Tada je ta ena,
ona je meni prija, rekla: Hajmo nas dvije u sobu, neka mu s njom razgovara. Onda
mi je ona ispriala to se sve dogodilo na Brievu. Rekla mi je da je moj otac ubijen.
Da su ga pokopali. Rekla je da su jo dva ovjeka ubijena, osim mog oca, iz vatrenog
oruja. Procjenjuje se da je ubijeno jo 80 ljudi, ena i djece. Oni su svi ubijani motikama, sjekirama, koljem... ene su gledale to su im radili od sinova i mueva. Prvo
su si morali iskopati grobnice. Ostavili su ih nepotrpane. Rekla je da je to uinila 6.
krajika iz Sanskog Mosta.
Razmiljala sam kako da doem do majke i djece. Nisam ih smjela dovesti kod
sebe u zgradu. To su mi rekli u SUP-u. Nazvala sam Krizni tab Ljubije. Ne znam tko
336
mi se javio. Rekla sam da me interesira majka i djeca iz Brieva, da sam ula da mi

je otac ubijen i da me zanima gdje se nalazi majka s djecom. Rekao mi je da ako me
interesiraju neka doem i neka ih vodim sebi jer da ih oni ne mogu drati i hraniti.
Nakon tih rijei je spustio slualicu. Poslije sam ula da su ti svi ljudi vraeni natrag
u Brievo. Da im je osigurana nekakva sigurnost. Premda se zna kako je to osigurano. Tada se i moja majka vratila u kuu. Bila je sama u kui sve dok opet nisu poele
none pucnjave po selu. Poelo je paljenje kua. Tada je poela odlaziti s djecom na
noenje kod tatine sestre, a ujutro bi dola kui. U tom periodu sam ja srela R. B. i
on mi je obeao da e mi pomoi. Rekao mi je da on skriva ... dvije, tri porodice Muslimana (11 ili 13 ljudi) i da trai mogunost da ih nekako poalje dalje. Rekla sam
mu da mi je otac ubijen. Poslije sam, kad me je odvezao na Brievo i vratio, ja to sve
povezala i dola do zakljuka da je on sve znao. Kad me odvezao u Brievo, sjedila
sam pred kuom s majkom, a djeca su se igrala. On je stajao s vozaem i razgovarao.
Obilazili su crkvu koja se nalazila odmah nasuprot nae kue. Bila je razruena i spaljena, bez krova, samo su zidine ostale. ula sam kako govore: Sve je dobro, to je
ovako napravljeno. Dok su ili putem priali su. Tada sam povezala sve i shvatila da
oni sve znaju to je bilo i kako je bilo. Tko je kriv, to sada nije bitno. Bitno je da vie
nema tih ljudi. Kad smo ili s Brieva na Svodnicu, preko kopa od centralnih rudita,
vidjela sam da gledaju dole, na desnu stranu. Vidjela sam da je svjea zemlja, naslage.
U jednom trenutku sam ula kako kae: U pizdu materinu, zar to jo nisu pokrili.
Jo je govorio koliko je autobusa tu doveeno, ubijeno. Morala sam sluati i utjeti.
Poslije sam uspostavila vezu sa Zagrebom. Rekla sam ovom malom od djevera
koji radi u Austriji da nazove moju ker koja je udata u Zagrebu. Rekla sam mu da
joj kae da uzme telefonski imenik i da trai prezime E. Ja nisam poznavala nikoga
od njihove porodice. Rekla sam da ih mora nai i rei im to se dogodilo, ako ne znaju. Za sestrinog mua nismo isto nita znali osim onoga to smo uli. Tog dana kad
je bio napad, rekli su da je uhapen. Da li je to istina, ni dan danas ne znamo. Imala
sam zapisnik od SUP-a. Trebao mi je da bih izvadila smrtovnicu za sestru i da bih
dobila papire u Centru za socijalni rad, koji su mi bili potrebni da bih mogla poslati
djecu i mamu dalje. Morala sam napraviti starateljstvo nad djecom jer su malodobna
i ne mogu nikuda putovati sama. Trebala su mi dva mjeseca da izvadim sve te papire.
U zapisniku je navedeno ime doktora koji je bio na uviaju. U zapisniku je pisalo da
je smrt prouzrokovana vatrenim orujem. To je pisalo za svih petero. Pisalo je da je
izvrioc nepoznat i da se za njima traga. Moda su mi htjeli rei da su to Muslimani
napravili. Ja sam samo brinula kako da majku i tu djecu izvuem, jer su imali mogunost da ive dalje. Za sebe, supruga i djecu nisam uope tada brinula, jedino nam je
bilo vano da njih izbavimo. Nismo mislili da bi se nama neto moglo dogoditi. Kad
337
sam izvadila papire, obeali su mi u Crvenom kriu da e ih poslati prvim konvojem

koji bude iao preko Karlovca.
Prvi konvoj je iao iz Trnopolja, ali njih nisu ukljuili u taj konvoj. Ja sam ula da
se taj konvoj sprema pa sam ila pitati, ali su mi rekli da to nije istina. Onda sam javila kerki (preko Austrije) da trai E. po Zagrebu i da im kae da uine to mogu da
se ta djeca izbave. Istu veer je zvala gospoa T., kerka od strica od sestrina mua.
Rekla sam joj koji papiri trebaju. Ja sam ve prije pitala u Crvenom kriu koji tono
papiri trebaju. Ona se javila i rekla da kaem to trebam i kako trebam i da e sve biti
napravljeno. Ispitivala me. Nisam se usudila nita govoriti preko telefona. Odgovarala sam samo sa da i ne. Ona je uspjela shvatiit. Dala mi je broj telefona. Sljedee veeri me opet zvala i dala mi je broj telefona od doktora iz Banja Luke, iz Karitasa. (Ona
je zvala preko satelitskih veza, preko Maarske.) Rekla mi je da nazovem doktora.
Zvala sam ga, ali je bio na putu do subote. U subotu sam uspjela s njim stupiti u kontakt. Rekao mi je koje papire trebam imati. Odgovorila sam mu da ja to sve imam.
Rekao mi je da konvoj, najvjerojatnije, ide u ponedjeljak ujutro u devet sati, preko
Karitasa. Rekla sam mu da je meni problem kako da doem sa majkom i djecom do
Banja Luke. Rekao je da e mi on jo tono javiti kada konvoj kree. Rekla sam mu
da mi javi najkasnije u etvrtak ili petak ujutro jer sam jo trebala otii po majku i
djecu na selo. U etvrtak naveer nazvala me asna sestra i rekla da imam poruku od
doktora da trebam doi u ponedjeljak u devet sati pred banjaluku biskupiju. Otila
sam kod D. M. Rekla sam mu da mi treba auto da odem po majku i djecu jer da ih u
ponedjeljak vodim za Banja Luku. Otila sam po majku i djecu i dovela ih kod sebe.
Subotu i nedjelju su bili kod mene. Okupala sam ih i spremila im garderobu koju e
nositi. Odluila sam da idemo autobusom u 6 sati ujutro. (...) Zamolila sam jednog
prijatelja da nas prebaci autom do Banja Luke. Izali smo ujutro u est sati i trideset
minuta iz mog stana, a u Banja Luku smo stigli u 14 sati i 30 min. Konvoj je trebao
krenuti u devet sati ujutro. Mi smo usput stajali dva puta i zvali doktora i molili ih
da nas ekaju, da konvoj ne krene. Svata se dogaalo usput, ali ja sam bila uporna,
morala sam ih prebaciti u Banja Luku. Doli smo u Banja Luku u 14 sati i 30 min. Na
kraju se sve dobro zavrilo.
U Zagrebu, 11. svibnja 1993.
338
- jad22
NACIONALNOST: Hrvat
(...) Do 8. srpnja 1992. godine stalno sam bio nastanjen u Ljubiji, a od tog datuma sam bio u zarobljenitvu srpske vojske. Dana 15. lipnja 1993. sam razmjenjen iz
logora u Batkoviima na slobodnom teritoriju Bosanske Posavine, u Oraju. Od 23.
lipnja 1993. nalazim se na teritoriju Republike Hrvatske, a od 24. lipnja sam u Sisku.
Nalazim se kod rodbine, odnosno kod sestre, koja tu ivi od prije. Moja porodica je
izala iz okupiranog dijela Bosne i Hercegovine u prosincu 1992. Tada su zajedno s
mojom porodicom izali i moji roditelji, kao i roditelji moje ene. Izali su konvojem
preko Novske. Tu su prijavljeni kao izbjeglice do dana dananjeg.
U Ljubiji je srpska vlast uspostavljena nasilno 23. svibnja 1992. nakon neuspjenih pregovora izmeu lokalnih, mjesnih vlasti Ljubije i susjednih Mjesnih zajednica
i ve prije uspostavljene srpske opine Prijedor. Ta je opina Prijedor takoer nasilno uspostavljena, u jednom danu. Do tada je, na neki nain, normalno funkcionirala
redovna vlast Bosne i Hercegovine, koliko je to bilo mogue. Naime, svi organi Republike su funkcionirali. Srpska vlast, koja je uspostavljena u Banja Luci, nije pravila
smetnje, nije pravila takve teritorijalne zahtjeve, kao to ni srpska opina Prijedor,
od 30. travnja na dalje, bar na onim pregovorima, koliko je meni poznato, nije inzistirala da se ustroje srpske postrojbe na teritoriju Ljubije i okolnih mjesta koja su
gravitirala policijskoj stanici u Ljubiji. Uglavnom su ili na to da vlast na tom teritoriju mora u cijelosti da odgovara za red i mir. Tijekom svibnja, predstavnici Mjesnih
zajednica: urkovac, Hambarine, Ljubija i ostalih (ukupno est Mjesnih zajednica)
odlazili su u vie navrata u Prijedor na pregovore. Pregovarali su sa samom srpskom
Opinom, a dijelom i sa vojnim predstavnicima u kasarni. U to vrijeme organizirani
su i mirovni sastanci proirenog sastava Mjesne zajednice Ljubija i ostalih Mjesnih
zajednica sa nestranaki opredijeljenim ljudima u Ljubiji. Meu njima sam bio i ja.
Nisam bio do tada lan niti jedne stranke. Mene osobno ne privlai rad koji trai, da
tako kaem, prazne rijei i sastanenja. Nemam strpljenja za to i nisam elio da me
to odvlai. Zanimao me je konkretan rad. Prije kad su bile konkretne akcije, npr. u
Savezu omladine, radio sam, a nisam htio biti rob institucija i praznih rijei. Takvo
je bilo moje opredjeljenje. Tako da se ni pri formiranju viestranakog ivota nisam
opredijelio ni za jednu stranku. Rad i suradnja na podruju Ljubije i okolnih sela nije
ni mogla biti vezana (samo) s naim ljudima Hrvatima, s kojima sam ivio i radio.
339
Postojala su prijateljstva i sa Srbima i sa Muslimanina. Tako se na naem podruju ivjelo. Na poslu sam se vie druio sa Srbima nego sa Hrvatima jer ih je bilo vie. Moji
osobni prijatelji su bili rukovodioci stranaka, tj ogranaka u Gornjoj Ravskoj, unama, urkovcu i Ljubiji. Tako da je moje porodino i prijateljsko kretanje bilo u tom
krugu. Kada sam neto mogao pomoi, napravio sam to. Ali, ne u smislu politikog
opredjeljenja ili lanstva. Sudjelovao sam na tim sastancima. Dva su bila zvanina.
Bio je jo jedan ili dva sastanka samo za Mjesnu zajednicu Ljubija. Vjerovatno sam
se svojim prisustvom eksponirao, a upao sam im u oi i prije, u tijeku organiziranja
referenduma za nezavisnost BiH. To je bio posao koji sam smatrao ispravnim i radio
sam ga bez obzira to nisam bio lan stranke. Nisam nita elio kriti. Da li je to bilo
presudno za moje uhienje, ne znam. Ja nisam bio u radnoj grupi koja je predloila
elaborat o ljubijskoj opini. Neto smo razgovarali o tome, ali tone informacije o tome nisam imao. To je bilo aktualno u to vrijeme.
Kad su me priveli, 8. srpnja 1992., u prvom kontaktu sa zamjenikom naelnika
srpske milicije u Ljubiji, reeno je da sam uesnik pisanja Deklaracije HDZ-a. Meni
tada nije bilo jasno iz tih njegovih rijei na to je to vezano. Sutradan kad smo privedeni u Omarsku, shvatio sam da je ta njihova optunica temeljena na onom to smo
pokuali napisati, ispred hrvatskog naroda i ispred leglano izabranih predstavnika
Mjesne zajednice i Opine Prijedor, na mirovnom sastanku u Ljubiji. Tada smo pokuali da damo jedan stav o ne ueu u vrenju srpske vlasti, a o, na neki nain, pokoravanju i porobljavanju zbog sigurnosti naroda. elnici stranke i ljudi koji su bili aktivni u vojnom pogledu, tj. u organiziranju obrane zajedno sa muslimanskim selima
i Prijedorom, odluili su predati oruje da ne bi bilo vojne intervencije. Da ne bi bilo
nasilja po selima. Bio je dogovor da se treba ii na rjeavanje problema mirnim putem. Tada je dana takva izjava. To je dakle bila izjava legalno izabranih predstavnika
mjesne vlasti i nas ostalih koji smo uestvovali u mirovnim razgovorima. Poslije je to
ispao glavni adut moje optunice, premda su me za to pitali samo jednom i nikad vie.
Bila je srijeda popodne oko pet sati. Vratio sam se sa sela gdje sam obraivao vrt.
Supruga mi je rekla da moram ii u stanicu milicije dati izjavu. Otiao sam u njihovu
stanicu milicije koja je bila izmjetena na drugom mjestu. ekao sam dva i pol sata.
Nakon toga sam imao razgovor u trajanju od niti pet minuta sa zamjenikom naelnika te stanice milicije. On se zove S. Slijedeih sat vremena sam proveo u jednoj prostoriji ekajui. Tu su sa mnom bila jo trojica ili etvorica. Onda su doveli mog (sada
pokojnog) prijatelja D. P. On je bio predsjednik ogranka HDZ-a za Gornju Ravsku.
S njim su doveli jo trojicu ili etvoricu ljudi. Tako da nas je bilo sveukupno 10. Oko
10 sati (ili 10 i 30 min) odvezli su nas desetoricu kombijem u Keraterm. Do tada nas
340
nisu maltretirali. Dok smo ekali u Ljubiji, bio je meu nama i jedan S. Prije je po
inu bio potporunik u teritorijalnoj obrani. On je iz Donje Ljubije. Njega je jedan
od straara provocirao, ali bez nekog fizikog maltretiranja. Od drugih sam poslije
uo da su bili tueni u Ljubiji, ali ta moja grupa nije. Meni je zamjenik naelnika, za
vrijeme razgovora, rekao: ta u se ja s tobom natezati, znaju oni sve u Omarskoj....
Htio bih jo naglasiti da sam osjeao potrebu da ne odem odatle (prije privoenja),
premda sam znao da smo u okruenju, tj. da smo na neki nain svi u logoru. Nisam
elio da supruga i djeca odu. Nismo htjeli ostaviti roditelje, premda su oni inzistirali
da mi izvedemo djecu. Ja sam tu ipak proveo 34 godine i bez obzira na to to sam vidio i shvatio to se radi, nisam vjerovao, ni oekivao da sve i jedan ovjek moe biti
zaraen na taj nain. Nisam oekivao da e se to dogoditi. Dok su bila zbivanja u
Hrvatskoj, sestra mi je bila godinu dana izbjeglica s prve borbene linije u Sisku. Pratio sam i znao sam to se dogaa. Znajui za sva nedjela i zloine kojekakvih grupa i
gledajui ponaanje rezervista koji su dolazili u nae krajeve i poslije se opet vraali
na ratite, nisam ipak mogao vjerovati da je to neko kolektivno ludilo. To sam poslije
zakljuio o Srbima iz tih naih krajeva. To ludilo nije zaobilo ni najsitnije dijete, a
ni najstariju babu.
Bio je odreeni broj Srba koji nisu ili na ratite u Hrvatskoj. Oni se uglavnom
nisu nigdje kretali. Tijekom te zime 1991. na 1992. i proljea 1992. u razgovoru su
tvrdili da nisu oni za rat, da ne smatraju ispravnim to to se radi u Hrvatskoj i da su
takore miroljubivi. Meutim onog dana kada su bombardirane Hambarine, odnosno u nedjelju nakon toga, na punktu kod ljubijskog Doma zdravlja bio je jedan od
tih momaka, koji do tada nije nikako iao na ratite, u arenoj, izviakoj uniformi.
Tek tada sam vidio da je istinita pria koja je kruila da se jedna grupa od desetak
ljudi specijalno obuava i priprema. To su sve bili domai, mlai ljudi od 30 do 35
godina starosti. Oni su se pripremali upravo za taj in da se u Ljubiji uspostavi vlast.
Uglavnom su bili domai ljudi. Posebnih ljudi sa strane nisam primjetio. Bilo ih je iz
okolice Ljubije, iz srpskog sela Miske Glave. Ljudi iz tog sela su drali komandu takozvane vojne policije u Ljubiji. Komandu njihove redovne srpske vojske koja se nalazila u upravi bivih centralnih rudita rudnika Ljubije vodio je S. T. Tijekom mirovnih pregovora on je sudjelovao kao predsjednik SDS-a, premda u Ljubiji nije ni bila
formirana ta stranka. On je imao neki oficirski in u bivoj JNA. Bio je na ratitu jedno vrijeme pa je povuen po zadatku. Vjerojatno je bio na ratitu u podruju Pakraca
jer je to podruje pokrivala 5. Kozaraka brigada u kojoj su bili ljudi iz Prijedora.
Prije sam i ja bio u toj brigadi pa znam da su je sainjavala dva bataljona iz Prijedora
i jedan iz Gradike. To se odnosi na teritorijalnu obranu, a redovni rezervni sasatva
JNA koji je bio na podruju Prijedora je isto iao na ratite prema Pakracu. Kada je
341
uspostavljena srpska vlast u Ljubiji izdana je zapovijed od strane vojne komande da

svi koji se nisu obukli u njihovu vojsku moraju vratiti uniforme.
Dana 8. srpnja 1992., naveer, grupa od nas deset dovedena je u Keraterm. Bili
smo oko pola sata na prijavnici. Komandir smjene (visoki, plavi deko) je uzeo dokumente od nas. Ostali zarobljenici, tj. logorai bili su zatvoreni unutra u skladitima
(ili garaama) od Keraterma. Na ulazu su bila metalna vrata i ulazilo se u etiri boksa. Svi su bili zakljuani tako da straa nije imala posla. Kad smo mi stigli to im je bila
prilika za razonodu. Bilo ih je oko 20. Zapoeli su nas obraivati. Kako smo predali
dokumente, jedan od tih vojnika nas je upisivao. S njim je bio i komandir smjene.
Ostali su nas rasporedili u vrstu tako da ima mjesta izmeu nas (kao na fiskulturi kada se odrui). Tada su nas poeli tui cokulama, kundacima, pendrecima... Da li su
jo ta imali u rukama nisam stigao primjetiti. Bio sam deseti, tj. na kraju vrste. Dok
smo se izmicali doao sam do parkiranog motora koji je bio od... On je mali rastom,
crn, ima dugu kosu, do ramena. Jako je nizak tako da mi je bio do brade. Do mene
je stajao susjed iz Ljubije, I. B. koji je jo za glavu vii od mene (ja sam visok metar i
80 cm.). Drugi su ga poeli zafrkavati da ga ne moe dohvatiti po glavi pendrekom.
U trenutku dok smo se rasporeivali on je bio na lijevom krilu vrste tako da nisam
mogao vidjeti to je radio. Odjednom sam osjetio jak udarac s lea, nogom ili neim
drugim. U padu sam se izvio da ne bih pao na motor, ali sam zato pao na betonirani,
strmi, kolni ulaz. Kad sam pao, doekali su me i udarili jo jednom tako da sam na
trenutak izgubio svijest. Ali u toj sveopoj galami: Dii se! Skai! Ustaj!, ne znam ni
sam kako, uspio sam se dii i ponovo stati u red. Udarali su me pendrekom po glavi. Jednom su me ose izujedale po glavi. Gdje god su me udarili pendrekom po glavi
osjeao sam bol slian ujedu od pela. To je bio sitan bol u odnosu na onaj koji sam
osjeao po tijelu, od udaraca koje sam zadobio od pendreka, kundaka i svega ostalog.
Trajalo je oko pola sata dok je ovaj u prijavnici pisao nae podatke. Nakon toga su
nam vratili dokumente. Komandir je inzistirao da nas sprovedu unutra u hangare jer
smo tu trebali samo prenoiti. Meutim niti jedan od tih straara ga nije sluao. Stalno su neto zanovijetali i udarali nas. Jedan me je u jednom trenutku pitao: Hoe li
da ti odsijeem uho? (drao je mali noi u ruci). I sline gluposti. Ja sam to doivio
kao da oni sami sebe hrabre rijeima da bi to vie zla pokazali jedni pred drugim.
Tako da vie nisam ni obraao panju na ono to govore. Komandir je morao potegnuti pitolj da bi ih rastjerao. Odredio je dvojicu da nas rasporede u hangare da
prespavamo. Ili smo prema hangarima oko 20 metara ravno i jo 30 metara bonom
cestom prema hangaru broj 4 kamo sam ja rasporeen sa jo etvoricom. Putem su
nas opet tukli. Dok su nas tukli, jedan od nas je imao raskrvavljen nos, straar je
umoio krpu u mokrau i krenuo prema njemu da ga obrie.
342
Kad smo uli u etvorku bio je mrak, jedva sam se provukao do slobodnog mjesta. To je bila noga na nozi. Sa mnom je bio D. P. koji je ve prije proveo 14 dana u
Keratermu. Pustili su ga kui premlaenog. Jedva je bio malo prizdravio kad su ga
opet, tog dana, priveli. On mi je govorio da moramo ii to dalje od vrata. Nakon
pola sata sluali smo kako jednog biveg milicionera mlate. Izveli su ga na reetku i
kroz reetku ga tukli jer im komandir nije dozvolio da ga izvedu. To su bili privatni
okraji. uli smo kako mu postavljaju pitanja: Zna li koliko si kaznu naplatio... Sjea li se kako si me naganjao... To je bila privatna osveta. Zbog neke sitne zamjerke ta
dvojica su ga dola izbatinati. Ujutro kad smo ustali vidio sam da je to prenapueno.
Mi smo tu bili od 22:30 (naveer) do jutra. Cijelo vrijeme sam uao. Osjeao sam
bolove. Naao sam tu V. A. Bio je jako slab.
Tek smo sutradan u Omarskoj dobili, to smo dobili. U Keratermu nas nisu nita
ispitivali. Ujutro je nova smjena strae. Prepoznali su P. koji je ve prije bio zatvoren
pa su se na njegov raun iivljavali. Tjerali su nas da se meusobno amaramo i sline
gluposti. To se sve zbivalo jako rano ujutro, oko 6 ili 7 sati. Nakon toga su nas vratili
u hangar. Oko 10 sati doli su autobusom specijalci u plavim i arenim uniformama.
Mislim da su to bili policajci koji su radili u Omarskoj. Prozvali su grupu od oko 60
ljudi. Tu je bilo dosta ljudi iz Ljubije i sa Hambarina, moda je bio i netko iz Prijedora,
ali se ne sjeam vie dobro. Znam da je bio jedan ovjek iz Kozarca. Bilo je tu puno ljudi iz Ljubije koji su privedeni dan prije mene i tijekom dana kad sam ja priveden. Nas
desetoricu koji smo po noi dovedeni jo su jednom popisali. Popisivao nas je brat od
moje kolegice s posla. On se preziva G. (ne sjeam mu se imena). Otac mu je R. Sestra
mu je D. Imao sam grozan osjeaj jer mi je uputio pogled i pitao me kako se zovem.
Sve to kao da me ne poznaje, a poznavali smo se. U pogledu sam mu vidio da se pita:
Zar sam se ja s takvim ovjekom druio? Prije su znali govoriti da e oni samo ekstreme maknuti i valjda su svi ljudi u tom smjeru bili zalueni. Tko god je bio doveden u logor promatrali su ga kao da je, u najmanju ruku, pobio pola Srba iz Prijedora.
Svih 60 su nas stavili u isti autobus. Dok su nas popisivali i dok su iz drugih skladita
izvodili ljude koji su bili na popisu, dio straara nas je maltretirao. Izveli su iz autobusa
i tukli P., jo jednog deka N. K. i jo jednog kojem ne znam ime. Tukli su ih zato to
su ih od prije poznavali. P. su znali od prije, kad je bio u Keratermu. Vodili su ih iza
autobusa, da mi ne vidimo, ali se ulo kako ih tuku. Poslije kad su sjedali u autobus
ulo je nekoliko straara da ih isprate i opet su njih trojicu tukli ime su stigli. Proli
smo glavnom cestom Prijedor - Banja Luka prema Omarskoj. Mislim da smo i tad ili
svi pognute glave, kako su nas i inae sprovodili. Ne mogu se sjetiti da li je to bilo tada ili poslije kad su nas sprovodili u logor Manjau. Uglavnom vozili su nas natrake
okrenute i glave skroz na sicevima tako da nismo mogli gledati put kojim prolazimo.
343
Ja uope nisam registrirao kuda smo prolazili, moda je to bila posljedica oka od tih
batina koje sam dobio i gledanja kako tuku njih trojicu pri polasku u Omarsku.
Meutim, to sve nije bilo nita u odnosu na ono to nas je doekalo taj dan i naveer u Omarskoj. Znao sam poslije rei u razgovoru da u ivotu nisam dobio batina (to sam se sa nekim potukao dok sam bio dijete ili od roditelja) kao te veeri u
Keratermu, ali to je bilo nita spram onoga u Omarskoj, to sam ja osobno dobio.
Kad smo stigli, autobus se parkirao na ulazu ispred Bijele kue. U toj kui je bila
prostorija za presvlaenje, u vrijeme dok je rudnik radio. Po sredini je bio hodnik,
a sa strana su bile dvije male bone sobice veliine 5x2 metra. Na vrhu hodnika je
bila samica veliine 2x3 tri metra. Na stranu od tog hodnika i samice nalazile su se
po dvije velike sobe veliine 5x6 metara. Od autobusa do toga ima oko 20 metara.
Bijela kua je nasuprot hangara. Od asfalta do ulaza je betonirano. Tu na asfaltu je
stao autobus. Komandir smjene, koja nas je doekala, je M. (prezime ne znam) zvani
K.. Njega znam od prije jer je bio zet od mojih dobrih prijatelja. Susretali smo se na
nekim svadbama. Napravili su palir kroz koji smo morali proi. On je stajao na ulazu u autobus kod vozaa i gledao nas jednog po jednog kako smo izlazili. Poslije su
mi rekli ljudi da kad bi on namignuo ili rekao ovoga ne, taj bi proao kroz palir bez
batina. Bilo je 20-ak i vie ljudi s obje strane u paliru sa: drvenim palicama, debelim
kablovima, metalnim tangama, kundacima i pendrecima. Svaki od nas je trao kroz
taj palir u Bijelu kuu. Nakon toga smo ulazili desno, u veliku sobu. Ja sam je zvao
krvava soba jer je jedini prozor, etverokrilac, bio ofarban tamno crvenom bojom,
koja je meni vie liila na krv nego na farbu. Bilo je izgrebano par rupica kroz koje
se moglo vidjeti van. Vrata su bila metalna, ostakljena, tako da je svjetlost iz hodnika
ulazila u prostoriju. Tu su poela orgijanja. Ja sam bio trideseti koji je izlazio iz autobusa. U toj sobi su nas polegli potrbuke, kao sardine, sa rukama ispod glave. Ja u
tom trenutku nisam osjeao potrebu da gledam okolo. Gledao sam u pod i molio se.
Drugo mi nita nije preostajalo. Nakon to sam iskusio one batine prethodne noi,
znao sam da sam u takvoj poziciji da se ne elim braniti. Kad sam ve doao do te
toke u ivotu da budem zarobljenik i logora, kad sam ve dopustio da me uhvate,
odluio sam trpjeti i podnijeti to bez rijei i bez jauka ako uspijem izdrati tj. bez
bilo kakvog odgovaranja bilo fiziki bilo rijeima. Kad su nas sve poredali, poeli su
hodati po nama. Ili su odjednom po dvojica, trojica ili etvorica po nama, gazili nas,
udarali kundacima. Stao bi na glavu pa traio mjesto gdje bolje moe stati, pa se vrti
na tom mjestu, pa poskoi dok ti stoji na leima. U jednom trenutku su naredili da
svi moramo kleknuti kao da klanjamo u damiji. Kleknuli smo i povili se skroz glavom prema dole. Onda su opet poeli po nama hodati. To je trajalo 2 ili 3 sata. Ve
je bilo poslijepodne.
344
U meuvremenu su odvodili jednog po jednog na sasluanje u upravnu zgradu.

Odvedeno je moda pola grupe. Tako sam i ja doao na red. Vodio me jedan deko.
Malo imena sam uspio zapamtiti. Bio je visok oko metar i 70, nabijen, atletski graen, kratko oian. Imao je arenu uniformu. (Bilo je neto starijih straara u SMB
uniformama. Dosta ih je nosilo policijske uniforme i arene, maskirne uniforme.)
Proveo me gore bez ijednog udarca. Niti jedan straar nije reagirao. Na ulasku u
upravnu zgradu, u hodniku su bili poredani metalni ormari, tako da je bilo jako usko
za proi, oko 80 cm. Kad smo skrenuli prema stubitu susreo sam se sa Poslije sam
saznao da je on upravnik logora. Prezime mu nisam zapamtio. Nosi naoale. Kosa
mu je svijetlo smea, malo kovrava. Kad sam ga sreo imao sam osjeaj da ga poznajem od nekuda. Taj me osjeaj i poslije progonio. Takav je bio i njegov pogled kad
smo se sreli. Zastao je i rekao: O, zdravo! Poao mi je pruiti ruku, ali me je u tom
trenu jedan straar potkaio u rebra, s lijeve strane. On se osmijehnuo i produio,
nije nita pokuao da me zatiti. Ja sam i prije slubeno dolazio u Omarsku. Radio
sam u pravnoj slubi. Vodio sam esto disciplinske predmete. Bojao sam se da e me
netko prepoznati, u negativnom smislu, i u prolazu me udariti iz privatnog inata.
Poslije kad smo bili ve u ici, u hangaru, jedan deko koji je bio na strai, mada tad
nisu kontaktirali s nama pa nije bilo bojazni od prepoznavanja, me je prepoznao. Za
bilo kakvu sitnicu bili su u stanju konstruirati priu i tui toga koga smatraju krivim.
Moja kolegica, sestra od onoga koji me je prepoznao u logoru Keraterm, radila je na
otkupu zemlje u Omarskoj. Stanovnici sela Omarska su svi bili kivni na rudnik jer ih
je rudnik upropastio. Premda je sve izgraeno od rudnikih novaca. Isplate za oduzetu zemlju su se vukle nekoliko godina. Taj deko je esto dolazio u kancelariju u
kojoj sam ja sjedio s tom kolegicom koja je radila na isplatama za zemlju. On je znao
svih nas petoro koji smo radili s njom premda nismo radili direktno na otkupu. On
je bio ljut na rudnik zbog zemlje tako da je bilo logino da on kae: Ti si onaj koji je
tamo radio. Tako da sam strahovao od tog prepoznavanja. Meutim tada kad sam
sreo ., nisam se nikako mogao sjetiti od kuda ga znam. Kad sam izaao gore na hodnik ovaj je razgovarao sa mnom. Pitao me je o mobilizaciji. Gdje su me nali? Da li
sam imao puku? isto je ljubazno razgovarao sa mnom. Razgovarao je sa mnom da
bi prolo vrijeme dok ekamo da inspektor bude slobodan. U jednom trenutku mi je
naredio da priem blie zidu i da stavim ruke na zid. Kad sam priao zidu udario me
je na ono isto mjesto kao i onaj vojnik dolje u hodniku. U rebra s lijeve strane, blie
srcu. Udarac je bio toliko jak da sam se na trenutak izgubio. Shvatio sam da idem natrag prema stubitu. On mi je viknuo: ta je. Kuda e. Vrati se. Ostao sam bez daha.
Nisam mogao ni progovoriti. Vie me nije udarao. Pokuao je opet priati sa mnom.
U tom je izaao inspektor iz te prve lijeve sobe i pozvao me unutra. Bio je premlad,
345
izgledom. Liio mi je na jednog poznanika od mojih kolega iz Ljubije. Ali koliko se

ja sjeam taj je bio Musliman, a ovaj nije. A i dosta je mlai. Bio je jako visok. Imao je
svijetliju kosu. Da li je imao neki in, ne znam. Bio je u obinoj uniformi. Za vrijeme
razgovora izlazio je van pa sam vidio da je jako visok. Drao je neki papiri veliine
etvrt A4 formata. Ono to je u Ljubiji zamjenik komandira imao. To je ta famozna
optunica. Pitao me je razne stvari: Zato se nisam javio na mobilizaciju koju su oni
proglasili nakon to je Prijedor okupiran? Zato se prije nisam javljao na mobilizaciju dok je bio rat u Hrvatskoj? Pitao me je o oruju koje je imao HDZ u Ljubiji, a koje
je predano. Pitao me je o toj deklaraciji. Rekao sam mu da ne postoji takav rad. Da
su to bili mirovni pregovori. Nisam mogao i nisam htio kriti da sam sa lanovima
mjesnog savjeta i ljubijske skuptine i sa predstavnicima HDZ-a okolnih sela koja su
nastanjena Hrvatima planirao za vrijeme mirovnih pregovora kako e funkcionirati vlast na podruju Ljubije, odnosno na podruju policijske stanice Ljubije. Za to
vrijeme je bila vlast srpskih oruanih snaga u Prijedoru, a mi smo htijeli da ovamo
ostane redovna vlast BiH. Taj je papir ak bio slubeni dokument koji je nakon tih
mirovnih pregovora noen u Prijedor na razgovore. Meutim stekao sam dojam da
njemu nita nije jasno i da ne zna to bi s tim uinio. Kad sam mu rekao da znam za
oruje, pitao me je kako je to bilo. Rekao sam mu da je to bilo na radiju. Radio Prijedor je tada ve bio u njihovim rukama.
Ja nisam bio meu dekima koji su se organizirali za odbranu u Ljubiji i u selima.
Bila je organizirana obrana u naim selima i u samoj Ljubiji gdje su bili Muslimani. Donja Ljubija je bila dobro organizirana i Hambarine. Kozarac je isto bio dobro
organiziran. Meutim kako se to raspalo, to je druga pria. Bilo je oruja, ali sve je
predano radi nekog mira. Mislim da sam na sasluavanju proveo 5 ili 10 minuta, s
tim da je on bio izaao van neko vrijeme. Vraen sam natrag u Bijelu kuu u drugu
prostoriju. Jednog sam poznavao po glasu, uvijek je traio novce. Stalno su govorili
da smo ustae i slino, kao neku nabrajalicu, potpuno bez razmiljanja. On je donio
papir i olovku jednom mom susjedu iz Ljubije da popie tko jo ima novaca i da nam
se nee nita dogoditi. Ljudi su ve prvog dana dali sve to su imali. Skidali su prstenje i lanie. Zato smo rekli da nemamo, a on mu je rekao da napie tko nema, a
tko ima. Tako je napravljen spisak nas koji smo bili u toj sobi. To nije bio spisak zbog
novca i vrijednosti, ve kad je dola sljedea smjena u 19:00 sati, onda su oko 20:30
(ve je bio mrak) pitali po tom spisku. Pitali su da li su svi sasluani u toj sobi. Ve
smo se bili malo odmorili. Ljudi iz one dvije male sobice, koji su ranije bili dovedeni,
donosili su vodu sa cisterne tako da smo i malo vode popili. Ja nisam nita ni jeo ni
pio od onoga dana u Ljubiji kad sam krenuo u stanicu milicije. Do tada nitko jo nije
bio u kritinom stanju. P. i ovi drugi koje su tukli pri polasku iz Keraterma bili su
346
jako premlaeni. To je tada izgledalo grozno, ali u odnosu na sve ono to sam poslije
vidio nije to bilo tako jako. Ja sam nakon nekih pet ili est dana dobio velike batine,
ni zbog ega, a nije me ni smetalo. Tada kada je dola ta nova straa pitali su nas da li
smo sasluani. Poeli su prozivati po onom spisku. Prvo su prozvali tog susjeda koji
je pisao spisak. On se zove F. V., stanovao je kod Keramike. Njegov sin je isto tada bio
priveden i on je podlegao. Odveli su ga u samicu. uli smo kako je jeknuo jednom
ili dva puta, a nakon toga su se uli samo mukli udarci. Kao da tuku po vrei. Poslije,
kad su odveli jednog jaeg ovjeka to je trajalo due i jae, uli su novi straari. Ne
znam tko je vodio tu smjenu. Prva smjena, kad smo stigli, bila je K., a ovi su doli
nakon njih. Jednu smjenu su zvali Kvokina smjena (dok smo jo bili u ici). Taj K
je mladi, visok, bio je kolski kolega od mog susjeda iz Ljubije, Z. M.
Te noi, kad sam je doao na red, od jednog udarca sam pao na pod. Razmakli
su mi ruke i noge iroko. Nabacili su mi neki kabal (kao oni starinski od uzemljenja)
oko vrata i preko lea, tako da se moe zategnuti. Imali su batinu, napravljenu kao
baseball palicu, s kojom su me udarali po leima. Udarali su sistematski od vrata
do dna kraljenice, a naroito po bubrezima. Nakon tri ili etiri udarca sam jeknuo.
Onda su mi stegli icu i ja sam se onesvijestio. Poslije sam se osvijestio u jednom
trenutku i uo sam samo onaj mukli udarac koji sam prije sluao iz sobe. Samo sam
uo te mukle udarce, a nisam ih osjeao. Samo sam osjeao milinu. Raznjeio sam se
kao da neto najljepe osjeam. Nakon toga sam opet pao u nesvijest. Probudio sam
se kad su me iz samice prenosili i spustili me na metalni ring. Kad sam kraljenicom
udario u to doao sam svijesti i uo kako govore: Ne tu. Mislim da su me prenosili
zatvorenici koji su bili pokretni. Poslije sam uo da su neke premlaivali i ako ne bi
pali u nesvijest tjerali bi ih da sami idu natrag u sobu. Oni su se sami vraali u onu
krvavu sobu i redali. Nakon toga sam opet pao u nesvijest. Kad sam doao k svijesti bio sam naslonjen na jednog krupnog ovjeka iz Brieva ili iz Stare Rijeke. On je
te noi isto podlegao. Zvao se N. B. Zvao sam M., moga susjeda. Bio je u kutu sobe.
Odvukao sam se do njega. Kako sam uspio nije mi jasno. Rebra i sve je mukalo u
meni. Cijelu no i sutradan sam imao osjeaj da se ne mogu okrenuti, ali sam ipak
uspio. Najvie sam leao potrbuke. Oni koji su leali na leima, sve im se upalilo, jer
su nas najvie tukli po leima. Ta mi je no trajala vjeno. Na trenutak bih zaspao, a
onda bi se opet probudio. Vrata i prozori su bili potpuno zatvoreni tako da je bilo zaguljivo. Znoj je curio po nama. Uglavnom smo preivjeli. Podlegao je taj A. V. Kad
sam ja doao svijesti vidio sam njegovog oca kako u krilu dri sinovu glavu, a on je
ve bio mrtav. Tada je i B. ve bio mrtav. Nekoliko ljudi je tad podleglo. Sljedeeg jutra kad smo izlazili na umivanje vidio sam, ja mislim estoricu, kako su izvueni na
hrpu van, baeni, prema ici.
347
Kasnije, slijedea tri ili etiri dana podlegao je jo Gavranovi i jo trojica ili etvorica. Bili su previe pretueni. Imali su sigurno unutarnjih povreda. Od vanjskih
povreda, to je bilo vidljivo, imali smo svi podjednako. Lea su nam bila crna od batina, poneko je imao udarce i sprijeda i po glavi. Jedan deko, kojeg smo zvali ., on
je sin od S. . iz Gornje Ravske, je podlegao tek kasnije kad smo preli u icu. Nije
se pazio, leao je na mokrom betonu, pa je valjda dobio i upalu plua. Leao je na
leima pa su mu se lea ve, takoreku, poela raspadati. Drugi neki su ve imali
iskrastana lea od batina, kako je to sve popucalo, ali su se uspjeli izvui. Jedan moj
susjed iz Ljubije, D. D., je isto tako imao ispucana lea, ali je uspio preivjeti. Malo
tko je ubijen iz vatrenog oruja, uglavnom su podlegli batinama. Ponekad su pucali,
pa su nam drugi priali, koji su bili blie, da je netko pokuao bjeati iz Bijele kue
pa da je za njim pucano.
Kad je naa grupa privedena govorili su: Ajde, koji e na strijeljanje. Tada se jedan mlai deko, mravi, iz una javio. On mu je odgvorio da je teta na njega troiti
metak. Tako su se otprilike ponaali. Ja nisam vidio da je niti jedan metak potroen
za ubiti ovjeka. Da li su oni vodili nekoga na strijeljanje, ne znam. Znalo se uti pukaranje, ali ja osobno nisam vidio. Znam za te ljude da su umrli od batina te noi i
narednih par dana.
Kad smo ve bili u ici, ujutro bi znali od nas odabrati etvoricu ili petoricu jaih
da prenose mrtve iz Crvene kue, koju smo mi zvali klanica. Prenosili su ih do ice.
Neki od tih ljudi koji su iznosili mrtve, priali su nam o toj klanici. Tu su oni klali
stoku koju bi ulovili da luta naokolo, za hranu. Ispod se nalazila biva praonica dempera. Dole su odvodili ljude iz soba u kojima smo bili. Od tuda se nisu vraali. Jedan
iz Kozarca s kojim sam leao na Manjai 3 i pol mjeseca pod jednom dekom (bio je
na jakom mjestu po vojnim pitanjima, za rezervu, pa je bio zaduen za opskrbu kad
je Kozarac spremao obranu) N. T., zvani N., bio je poveden u tu klanicu. Sluajno
ga je jedan straar vratio u jednu od prostorija.
Kad smo ili na pianje dvojicu mojih poznanika i jo trojicu ili etvoricu ljudi,
ostavili su vani da tovare mrtve. Meu mrtvima su prepoznali A. . On je imao grill
- kamp kuicu. Prije je bio radnik u Omarskoj. Dvojicu ili trojicu zarobljenika su natjerali da obuku radna odijela, pa su ili popravljati neto u elektroradionici. Kad su
njega poveli on je mislio da ga vode da neto radi. Meutim on je bio radnik Omarske. Njega su prepoznali. Naveer su ih odveli. Nisu se vratili. To je bilo druge ili tree
veeri, nakon to su nas preselili u halu. Tako naveer su izveli i jednog mog susjeda,
koji je bio po njihovom pripadnik ekstremne, naoruane grupe iz una. Izveden je
zato to se javio jednom Srbinu iz Ljubije, koji je doao u posjetu. Taj Srbin se pre348
ziva . Zvali smo ga K.. Mlai je. Radio je u centralnim ruditima. Bio je u njihovoj
policiji. ak je bio i jedan od organizatora. Jedno vrijeme je ak preprodavao oruje
Muslimanima i moda pokojem Hrvatu, a poslije je bio jedan od najaktivnijih u privoenju. Dolazio je u Omarsku u posjetu. Tada smo bili u hali. Bilo nas je 700. Moj
jedan susjed je bio u toj grupi za odstrel. Zvali su ih grupa A. Imali su sakrivene puke pa su napali straare na brani i oteli im puke i jednog ranili. Tad su ve bili u hali.
Preivjeli su. Postojala je mogunost da se izvuku. Tad se jedan javio: Hej, evo K.!
Krivi mu je odgovorio: Zar si ti jo iv? Priao je straaru i neto mu govorio. Straar je neto zapisao na papiri. Naveer su ga izveli. To je bio Z. K. Nekoliko veeri
kasnije izveli su jo i malog K. To je onaj kojeg su tukli zajedno s P. kad smo odlazili
iz Keraterma.
Koliko smo mi logorai meu sobom priali, niti jedan od straara nije bio sjajan. Neki su znali prepoznati svoga kolskog prijatelja, pa mu donijeti komad kruha i
malo mesa. A nakon pola sata bi opet doao i pitao ga da kae gdje je zakopao novce.
Ja uglavnom nisam elio da priam o tome runom to smo doivjeli i odvraao sam
ostale od podsjeanja na to jer od toga ovjek moe poluditi. Ja sam ak i podsvijesno
nastojao da to sve zaboravim. Dok sam bio u Bijeloj kui zavlaio sam se u kut da
me nitko ne vidi. Kad sam voen u samicu da me premlate, . je bio tu. Uputio mi je
opet pogled kao da me poznaje i rekao: O, to je taj. Ja opet nisam znao od kuda ga
znam. Skinuo sam jaknu. Poeli su me tui. Prvo udarac u lea. Pao sam potrbuke.
Nakon nekoliko udaraca sam izgubio svijest. Od tada ga nisam viao, osim u daljini. Drugi su priali da je on upravnik logora. Za onog malog upavog koji je tukao u
Keratermu su mi rekli da se preziva B. Taj koji je stalno traio novce, prvog dana u
Omarskoj, mi je ostao u sjeanju. Podsjeao me na indijanskog vraa koji plee ratniki ples. Visok je. Ima neku udnu facu. Ima glatku, smeu kosu. Nisam saznao
kako se zove.
Dan prije prelaska u veliku halu dobio sam batine po drugi put. Nisu nas putali
da vrimo veliku nudu. Naver su odredili . da bude sobni starjeina. (Njega sam
spominjao da je umro u ici. On je imao sva lea izranjavljena.) Neki su se poeli buniti. Govorili su da im je dosta njih, da ne mora sad i on galamiti. Rekao je da dok on
bude glalamio, nitko nee ulaziti. Tako je i bilo. Kad je bilo oko 23:30 (spavao sam u
meuvremenu), vie nisam mogao trpiti pa sam ga molio da zove straara. Rekao mi
je da je bolje da ne zove straara, da probam trpiti. Bio sam u kleeem poloaju pored vrata, a on je stajao pored vrata. Tada sam zapazio jednog irokog, pleatog. Liio
je onome koji me vodio na sasluanje, ali nije taj isti. Mislim da nisu iz iste smjene.
Bio je s njim jedan jak, krupan, plav. Jedno vrijeme je nosio vojniku apku sa crve349
nom trakom, mada nije imao oficirske oznake. Kad su uli pitali su to ja hou. Rekao sam mu da ekam da pitam da li mogu ii vriti nudu. Tad je ovj nii dreknuo:
ta bi ti? Usro si se. - i poeo me tui po leima kablom. Udario me je vie puta. Nakon toga je sve iz mene izalo.
Poslije toga sam bio sedam dana u ici. Imao sam groznicu. Jedva sam preivio.
Dok smo bili u ici, uvao nas je jedan mali D. Imao je oko 17 godina. Nosio je policijsku uniformu. Jedno vrijeme je bio izmeu hangara i Bijele kue. Njega su poslali
da me vodi van da se operem i obriem. Poslije toga me odveo u halu u WC. Tamo
su bila trojica ili etvorica. Meu njima je bio jedan K.. Nosio je policijsku uniformu.
Visok je. Ima povijen nos. Jedino to je kod njega bilo u redu je to to je nas logorae
drao u redu. Nije dao da se WC zatopa. A druge smjene za to nisu brinule. Bilo je
i nas logoraa svakakvih. Sami smo sebi nered pravili. Dok sam se prao vidio sam da
ima pendrek. Non-stop je udarao pendrekom i usput ispitivao. Ali s druge strane je
puno uinio za logorae time to se drao red jer je bilo sluajeva dizenterije. Osim
njega bio je jedan plavokosi, malo nii od mene. Imao je dugu kosu. Bio je jo jedan
krupni kojeg nisam dobro zapazio. Oni su me doekali i tukli. Govorili su kako sam
se usro. K. me uveo u kupaonu da se operem. Morao sam oprati hlae. Dok sam prao
tukao me, ali tada nisam osjeao nita od tih batina. Mali me otpratio natrag. I on me
nekoliko puta udario pred njima, tako da se pokae. Legao sam gol. Drugi su me pokrili kaputom. Preleao sam tako do sutra. Hlae su mi se osuile. Iao sam na ruak
u njima. Tek naveer me uhvatilo. Tada su nas prebacivali u halu. Jedva sam hodao.
Groznica me tresla nekoliko dana. Opet sam imao problema sa stolicom. Bio sam se
uneredio. Kad su me vodili na pranje F. . mi je doao pomoi. On je bio prije negdje
na pisti, pa je s ostalima prebaen u halu. Kad smo prebaeni na Manjau priao mi
je da mi je pomagao da se perem, ali ja sam bio tada toliko loe da nisam znao. Bio
sam svjestan, ali sam mjeao dogaaje.
Kad smo voeni na Manjau prvo su nas poredali u redove u hali. Moralo je sve
biti lijepo ureeno. Ljudi su imali i deke i druge stvari. Nakon toga je bila smotra neke
visoke delegacije iz Banja Luke. Dalo se primjetiti da se neto zbiva. Kruile su prie
da nas spremaju za razmjenu. Postojale su grupe. Prebrojavali su nas, tko je u kojoj
grupi. To je izazvalo strahove. U jednom danu je odvojena jedna grupa za Trnopolje.
Nama su rekli da ih vode na razmjenu. To je bilo 6. kolovoza 1992. Kad smo vidjeli
koliko autobusa ide i da skreemo za Banja Luku, jo uvijek smo se nadali da idemo
na razmjenu u Topolu ili na Novsku, ali smo sumnjali u to. Mislili smo da emo u
logor u Topolu. Kad smo proli Banja Luku prema Jajcu mislili smo da emo u Jajce
na razmjenu. Virili smo potajno jer smo bili pogrbljeni na podu. Ja sam se nalazio u
350
zadnjem dijelu autobusa. Vozili su nas gradskim autobusima tako da sam bio na zadnjoj platformi. Bilo nas je tu puno nabijenih. Meu nama su bila i dvojica ranjenih.
U Bijeloj kui je bila posebna sobica u kojoj su drali ranjenike. Njih dvojica su imali
noge u gipsu. Tu je bila tolika guva da nisu ni vrata mogli otvoriti, tako da nas nisu
mogli ni maltretirati. U prednjem dijelu autobusa je bilo maltretiranja. Naroito no
prije nego emo ui u icu. (Tu no smo prenoili u autobusima.) Kad smo skrenuli za Manjau postali smo svjesni to nas eka. Znali smo to je Manjaa. Tada sam
osjetio veliki strah oekujui batine i znajui to su radili gore, zarobljenim hrvatskim
vojnicima iz Kostajnice. Jedna kolegica s posla mi je prije priala to se radi na Manjai jer je ona osobno poznavala N. M. On je straar na Manjai. Iz Prijedora je. Hvalio se to je sve radio tim zarobljenim hrvatskim vojnicima. Parkirali su sve autobuse
ispred ice. Straari koji su nas doveli iz Omarske rekli su da e nas zatititi, da nas ovi
nee smjeti dirati. Kao da su oni dobri, a ovi adaje. Traili su opet novce, satove ... U
drugim autobusima su se i gore stvari dogaale. Na platformi autobusa, gdje sam se
ja nalazio bili su ranjenici tako da smo ostali poteeni. Naprijed je nekoliko ljudi dobilo batine. Kad nas je nadzornik logora prozivao morali smo svi izai iz autobusa na
jednu poljanu. Sjedili smo. Straari su obilazili okolo i vadili van koga su htjeli. Tada
su izveli jednog Muslimana iz Prijedora, kojeg su zvali B.. Odveli su ga. Ovi koji su bili blie kau da su ga preklali. On je bio u toj grupi ljudi koji nisu uli u logor Manjau.
Tada je prozvano otprilike 13 ljudi koji su bili na popisu da su krenuli iz Omarske, a
nisu uli u Manjau. Poslije su ljudi priali da su tijekom noi odvoeni iz autobusa,
kako bi netko bio prepoznat. Tada je opet bilo iivljavanja. To su uglavnom radili nai
straari iz Omarske koji su nas dopratili i moda dio vojnih policajaca iz Banja Luke
koji su tada deurali. Grupa po sto ljudi je prozivana. Grupa po grupa je ila na makadamski put. Tamo se u kleeem poloaju ekalo da doe sljedea grupa. Onda bi se
pomakli 20 metara naprijed. Nakon toga se opet ekalo u kleeem poloaju. Morali
smo klanjati, kao u damiji. Sunce je prilo. Vodu nismo pili od prethodnog dana kada su nas prozvali u Omarskoj. Tek kad smo uli u icu dobili smo vodu.
Sljedeeg dana smo dobili hranu. Tog jutra kad nas je nadzornik prozivao taj Babin je bio tu, a kasnije ga vie nije bilo u ici. J. T. je umro. On je rodom iz Kalajeva, a
ivio je u Donjoj Ljubiji. Bio je bolestan ve u Omarskoj. On je bio preplaen. Jedno
vrijeme sam leao kraj njega u ici (u Omarskoj) dok nisam prebaen u sobu. On je
sam sebe unitio tim razmiljanjima da e umrijeti. Nije dozvolio da ga ohrabrujem
kroz razgovor. U autobusu je umro. Koliko mi je poznato nije bio tuen tada tijekom
transporta. Ovih 13 je nestalo. Iz mog autobusa nije nitko izvaen. Ulazili su vie puta i traili neke. To su radili straari iz Omarske. One kojih su se htjeli rijeiti, izveli
su van i ti nisu preivjeli. Ja sam vidio kad su tog B. odvojili, a ljudi kau da su jo
351
petoricu odvojili za vrijeme prozivanja. Uglavnom ti ljudi nisu uli u logor. Kad smo
uli u logor, u te tale, bilo je ve popodne. Ja sam bio u sedmoj grupi. Mi smo doli u
Sanski paviljon. Tu je bilo oko esto ljudi od prije. Oni su ve pripremili logor. Bilo je
natoene vode u cisternama. Pripremili su vojniku kuhinju. Dvije tale su bile za nas
Prijedorane, koji smo dovedeni iz Omarske. Mislim da nas je bilo oko 1300. Dva dana prije nego to su nas prevezli na Manjau TV ekipe su bile u Omarskoj. Vjerojatno su nas zbog toga preselili u Manjau. Jedna grupa logoraa je ostala u Omarskoj.
Nakon 15 dana su i njih dovezli na Manjau. Priali su da su im u Omarskoj servirali
dva jela na dan. Imali su stolnjake na stolovima. Krevete su ima nabavili. Tako kad
je nakon dva dana dola ekipa iz Crvenog kria sa novinarima i TV ekipama, sve je
izgledalo dobro.
Za vrijeme mog boravka u Omarskoj nikad nisam dobio lijeniku pomo. Postojalo je nekoliko lijenika meu nama logoraima. Kad sam ja leao bolestan deki
su ili traiti tablete od njih. Nije mi poznato da je neko od bolesnih iao u upravnu
zgradu. ak ni nakon dvadesetak dana, kad je bilo mirnije, nisam primjetio ili uo
da je lijenik dolazio meu nas. Kad smo mi preseljeni iz Bijele kue, tog dana je bila
neka visoka delegacija iz Banja Luke, ali to je bilo za srpske novine. Moda je tada bila i njihova televizija. Uglavnom znam da je tada bio neki visoki predstavnik njihove
vlade. Od tada nije bilo drugih pedstavnika novina ili televizije u Omarskoj, sve do
onog dana poetkom kolovoza. Priali su nam ljudi koje smo zatekli na Manjai da
su dva, tri dana prije rasturanja Omarske bili novinari SKY-NEWS-a u Manjai. Vodili su ih da vide samo odreene dijelove logora. Ljudi su nam rekli da je veliki broj
straara bio skriven gore po sobama. Jedan od novinara je valjda uspio tu ui i vidjeti
ih. Moda je to bio poetak razotkrivanja Omarske. Uglavnom nakon dva, tri dana
Omarska je rasturena.
im smo uli u u icu na Manjai rekli su nam da nam je sad glava sigurna jer
je Crveni kri ve uao pa da tu ne smije biti ubijanja. Prije nekoliko dana Meunarodni crveni kri je registrirao sve njih koji su od prije bili u Manjai, s time da su po
prvi put uli u Manjau dva tjedna prije toga. Nakon 15 dana opet su doli njihovi
predstavnici. Do kraja kolovoza Crveni kri je preuzeo kompletnu ishranu. Dovozili su hranu za nas. Vie od pola je ostajalo u vojnikom hangaru, ali i mi smo dobili
ostatak. Jedan dio hrane je prije dolazio iz Banjalukog Merhameta dok to nije preuzeo Crveni kri. Kad su oni preuzeli brigu, svaka tri dana je kruh dolazio iz Zagreba.
Dobivali smo i povre i sve ostalo to nam je bilo potrebno. Tamo je hrana bila dobra. U odnosu na Omarsku to je bilo daleko bolje. Dobivali smo dva obroka na dan.
Doruak je bio od 7 do 8 ujutro, a ruak od 14:30 ili 15, pa do 15:30 ili 16 sati. Bila je
352
puno bolja i kvalitetnija hrana. Meutim mi smo tada bili gladniji nego u Omarskoj.
U Omarskoj smo bili svi pretueni, a sad nam je organizam poeo traiti hranu. Ja u
Omarskoj nisam nikada osjeao glad tako da nekada nisam pojeo ni ono to su nam
davali premda je to bilo skoro nita. Dok sam na Manjai traio vie hrane. Crveni
kri je nastojao da se raspuste ti logori. Prvo je grupa od oko 80 neuhranjenih logoraa prebaena u Englesku.
Dana 15.11. je izvrena deportacija starijih ljudi (iznad 1951. godita). Tada je
ve bilo sve vie hrane. Nije se oskudijevalo. Prvih dana se ilo na dohranu. Ovi logorai koje smo zatekli u Manjai su tu dovedeni iz mjesta gdje su bili, da tako kaem, u
izolaciji tj. gdje su mogli dobiti od kue hranu, tako da nisu bili izmueni glau kao
mi koji smo doli iz Omarske. Crveni kri nam je donio vitaminske tablete. Dolazili
su nam lijenici i predstavnici humanitarnih organizacija. Svake srijede nam je dolazila malo jaa ekipa u posjetu. Kad su poeli sa dohranom, ena iz vicarske, nas
je mjerila. Kuhali su nam nai ljudi koji su se prije bavili ugostiteljstvom i slinim.
Kuhalo se na pokretnim, vojnikim kuhinjama. Poslije su nam donosili svjee voe i
povre, vitaminske okoladice i slino. Takoer su nam donosili lijekove. Bilo je dosta sluajeva dizenterije. Tko je trebao ii na lijeniki, morao se prijaviti u komandu.
To je bilo van ice. Tamo je radio vojni lijenik i logorai-lijenici koji su suraivali.
Ja nisam izlazio van ve sam traio od naeg internog lijenika, to mi je trebalo. Na
Manjai nas nisu tukli osim onoga to je bilo na doeku. Tada su se straari iivljavali, ali to nije bilo puno. Kada smo uli u icu bili smo na miru. Tko je potivao
pravila, prolazio je bez batina. Ja sam dobio batine zbog afere oko preprodaje cipela.
Oni logorai koji su prije imali neki in u rezervi, postavljeni su da budu komandiri,
zapovjednici tale ili dijela tale. To su ljudi koji su od prije nauili raditi takve stvari.
Bili su samovoljni u ponaanju tako da su rae podilazili vlastima kada bi nastao neki problem, nego da pokuaju to meu nama rijeiti. Ja ne znam da li je netko ubijen.
U drugu icu su dovoeni zarobljenici koji su uhvaeni na poloajima ili zarobljeni
ranjenici. Na Manjai me nisu ispitivali. Poneki ljudi su bili ispitivani. Nije bilo sistematskog ispitivanja. Iz moje ice su voeni na ispitivanje maloljetnici i starci prije
nego su puteni kuama. Moda su i neki vaniji, utjecajniji ljudi ispitivani. U drugoj
ici je bilo drugaije. Njih su i tukli i vodili su ih na sasluavanje.
Prvo je najavljeno da e biti velika razmjena. Govorili su da se ne zna da li e
uspjeti. Tada je bila aktuelna deportacija za sabirni centar u Karlovcu. Prema dogovoru su trebali ii svi. Nismo znali da li se radi o toj deportaciji ili o razmjeni.
13.12.1992. ujutro su uli u hangare. Meu njima je bio jedan kojeg su zvali magistar, uvijek je bio u vojnikoj uniformi. Imao je vii in. On je rekao da svi Hrvati
353
ustanu, uzmu svoje stvari, izau i postroje se. Nakon toga su proitali jo jednu grupu od 132 Muslimana. Zatim jo jednu grupu od 250 Muslimana. To je trajalo oko
2 sata. Dok su se te tri grupe postrojavale, izvan ice, pojavila se i televizija. Potpukovnik je traio da jedan Musliman svira harmoniku. estitao nam je. Odrao nam
je govor. Rekao je da se sluajno ne pojavimo drugi put na liniji fronte jer bi mogli
dobiti metak u elo. Poelio nam je svima da se sretno naemo sa porodicama. Strani reporteri su mislili da idemo u razmjenu. ak su i intervjuirali ponekoga od nas.
Kad su ve neki uli u autobuse, voza im je rekao da idu za Bijeljinu. Sa mnom je bilo nekoliko mojih zemljaka u autobusu. Bio je J., J. M., I. ... Zakljuili smo da idemo
prema Beogradu. Mislili smo da nas vode u Sremsku Mitrovicu. Bila je ve pala no
kad smo stigli do Bijeljine. Padala je kia. U jednom trenu smo shvatili da opet idemo prema zapadu. Ponadali smo se da ipak idemo na razmjenu. Kad smo stali vidjeli
smo da je tu prijavnica, hangari i ica. Mi smo iznenada dovedeni u taj logor, tako da
su se i oni nas bojali. To je bio radni logor, ne kao Omarska i Manjaa. Unutra su bili
zarobljeni samo civili koje su drali kao radnu snagu. Borce koje bi zarobili dovodili
su u taj logor samo na dan prije razmjene. Straari su bili stariji ljudi, rezervisti, koji
nisu ili na ratite. Oni su nas sa strahom doekali jer smo najavljeni kao ljuti borci
- krajinici. Pretresli su nam stvari i smjestili nas u hangar. U njemu je bilo dovoljno prostora da se smjesti 700 ljudi. U jednom kutu je bilo stotinjak zarobljenika iz
Bosanskog amca. Nas 530 se postrojilo. Jedan koji je bio prosvjetni radnik nam je
odrao govor. Kad su zatvorili vrata i otili, amani su nam donijeli hranu, koliko su
imali. Tad smo uli da imaju tri obroka na dan i da im je od veere ostalo hrane. To je
bilo bolje od onoga to smo mi u Manjai imali. Nakon par dana nas je Crveni krii
otkrio. Registrirali su nas. Ponovno smo mogli pisati poruke porodicama.
Poele su i razmjene. Poeli su neke od nas ukljuivati u rad. U drugom hangaru
su bili zarobljenici iz istone Bosne. Oni su radili u skladitu prehrambenih artikala,
gdje ide promet na veliko. Nabavljali su hranu i slino. Tu je bio normalniji odnos
prema nama. Major . T. koji je s nama doveden s Manjae, izdvojen je i odveden u
samicu, u kasarnu, na dva ili tri mjeseca. Kad su preuredili logor, odvojili su radnike
od onih kojima e suditi. Tada je i on vraen u taj hangar koji je bio zatvor. O. .
N. je isto bio u tom hangaru. On je ostao nakon moga odlaska. Na njemu su se znali
iivljavati. On slabo govori na jezik pa su traili jednog logoraa da prevodi. Poslije je vojna policija poela uvati logor. To je bilo polovicom treeg mjeseca. Krajem
treeg mjeseca je bila posljednja razmjena na koju su ili samo Muslimani. Odnos
izmeu zarobljenih Muslimana i Hrvata je bio razliit. Mi koji smo doli s Manjae
smo zajedno propatili i to nas je vezalo. Bilo je sitnih podvala, ali to je isto ljudski.
Nije bilo nacionalne netrpeljivosti. Bili smo kompaktni u razmiljanjima ak i kad
354
su poeli sukobi Muslimana i Hrvata. Srbi kod kojih smo ili raditi su nas se bojali.
Stajali bi s pukom na gotovs, na pet metara udaljenosti. Na nivo kulture je drugaiji, bilo da se radi o ovjeku sa sela ili o ovjeku iz grada, u odnosu na njih tamo.
Bez uvrede bilo kome. Kalesija, Vlasenica i okolica je gortaki kraj i tamo je drugaiji mentalitet. Grublji su u ophoenju, ak i sa najbliima. Znali su govoriti: Zato
nam to Hrvati rade? Ne razmiljajui da smo mi daleko i od Hrvata i od Muslimana
i da smo u takovoj situaciji da nemamo to politiki razmiljati. U treem mjesecu je
poelo razdvajanje i to poslije jedne deportacije kada je odvedeno 60 ljudi uz znanje
Crvenog kria. Naveer su prvo proitali kojih 60 ljudi ide u razmjenu, da bi malo
nakon toga rekli da razmjene nema. Ujutro smo otili na rad. Kad smo doli natrag
saznali smo da je ipak odvedeno 60 ljudi. Oni su deportirani preko Crvenog kria.
Slijedea razmjena je bila u petom mjesecu, zatim jedna mala posredstvom Crvenog kria. Ja sam bio u treoj razmjeni. To je bilo 15.06.1993. Deset dana prije toga
je bila razmjena Crvenog kria. Tada je razmjenjen jedan umno poremeeni, dvojica
ili trojica ranjenika... Razmjena u petom mjesecu je bila mjeovita. Razmjenjeni su
i Muslimani i Hrvati. Meu njima je bio jedan s protezom na ruci. On je pripadnik
HVO-a. Zarobljen je negdje na drugom mjestu, ali je tu doveden na razmjenu. Nakon tih razmjena krenula su suenja. Rekli su da su doli papiri iz Omarske i Manjae, te da oni nisu ni znali s kim imaju posla. To je bio pokuaj da se nama digne cijena jer su oni vrili pregovore sa HVO-om o razmjeni boraca. To su bili koljai koje
HVO nije htio dati. Kad su vidjeli da ne ide pokuali su napraviti to suenje nama da
bi nam podigli cijenu. Nekima su odredili pritvor od mjesec dana i smrtnu kaznu.
Bilo je oko 180 ljudi koje su pritvorili u drugi hangar. Prolo je tri mjeseca. Nakon
toga su krenule te sitnije razmjene. Tjedan dana prije moje razmjene upravnik logora
mi je govorio o usmenim pregovorima sa Muslimanima iz Tuzle. Rekao je da su se
regije Semberija i Majevica dogovorile o putanju svi za sve, ali da bude deportacija
razmjenjenih ljudi. Rekao je da je i Meunarodni crveni kri sudjelovao u tim pregovorima i da e se razmjena obaviti za tjedan dana. Nakon tjedan dana sam otiao
u razmjenu tako da ne znam da li je to realizirano.
Spominjalo se postojanje tajnih logora. Dok smo bili u Batkoviima znali su dovesti zarobljenike. Tako su dovedeni iz Knina ljudi koji su zarobljeni u podruju Cazina. Bilo ih je 9 ili 11. Oni su proveli godinu dana u nekom malom zatvoru, pa su
prebaeni u Knin. Neki su isto bili u radnim logorima kao to je taj u Batkoviima.
Zbog dvojice ili trojice koji su bili u vojno istranom zatvoru nije uspjela razmjena
u Kninu, na koju su voeni svi Hrvati. To je bilo u devetom mjesecu 1992. D. G. je
traen tada kad smo ili na razmjenu u Knin.
355
Na razmjenu u Knin smo krenuli 18. ili 19. rujna 1992. Ujutro su nas prozvali.
Tjedan dana prije toga su napravili popis i tada su svi Hrvati posebno popisani. Potrpali su nas u autobuse. im smo izali iz ice poeli su nas vrijeati, govoriti nam da
smo ustae. Zanimljivo je to da su to oni isti vojni policajci. Oni imaju bazu u Banja
Luci i dolaze na smjenu straariti na Manjau. Kad smo tek stigli na Manjau straarili su civilni policajci iz Sanskog Mosta, a vojna policija je bila samo unutar logora.
Kad nas je preuzeo Crveni kri svi straari su bili iz vojne policije. To je vjerojatno
ista ekipa ljudi koja je bila prije na Manjai dok su privoeni ljudi iz Kljua i Sanskog
Mosta. Oni su se iivljavali na logoraima isto kao i strari u Omarskoj nad nama.
Zbog prisustva Crvenog kria nisu se vie smjeli iivljavati nad logoraima u logoru,
tako da im je odlazak na razmjenu bio prava prilika za to. Tako je bilo i kad smo voeni iz Batkovia u amac. Kad smo noili u amcu bili smo niiji tj. oni koji su nas
uvali nisu oni koji nas vode na razmjenu tako da su iskoristili priliku da se iivljavaju nad nama. Za razmjenu smo ili u 3 ili 4, moda 5 autobusa. Jo nisu svi ni uli u
autobuse a ve su nas poeli maltretirati. Udarali su nas nogama i kundacima. Jedan
u mom autobusu nas je udarao upljom metalnom cijevi. Ili smo preko Bosanskog
Petrovca i Drvara na Knin. Dozvolili su nam da ponesemo kanistere od 5 litara vode.
Te kanistre smo dobili od Crvenog kria.
im smo malo odmakli od logora odluili su napraviti pauzu. To je bilo prije nego to se izae na asfaltiranu cestu. Stali smo kod jedne gostionice da oni odu popiti
pie. Kad su se vratili donijeli su sa sobom sol. Oduzeli su nam kanistere s vodom i
stavili ih naprijed. Ujutro smo bili dobili po dvije konzerve ribe i komad kruha umjesto doruka. To su nam isto oduzeli. Moda je i bilo bolje to su nam vodu oduzeli
jer oni koji su uspjeli popiti malo vie vode su imali problema zbog mokrenja. Ja sam
izdrao. Popio sam samo jedan ili dva gutljaja vode. Dali su nam pune ake soli i to
smo morali polizati, tj. pojesti. Malo tko se uspio sakriti jer su njih etvorica bila u
prolazu. Ja sam pojeo punu aku. Neto malo je uspjelo pasti na pod da oni ne vide.
Stajao je pokraj, gledao i pourivao me. Tek kad smo stali u itniu popio sam jedan ili dva gutljaja vode. Naveer kad smo otili u Knin onda sam opet malo popio.
Cijelim putem su nas udarali. Netko je dobio vie netko manje batina. Ja sam dobio
udarce u bubrege i iza vrata. Jednom iz Ljubije je naredio da stavi ruku na naslon i
udarao po njoj. Nije mu slomio ruku, ali je nakon toga sva bila nateena tri ili etiri
tjedna. Kad nije uspjela razmjena, nai predstavnici su dolazili na liniju i u autobuse
i govorili nam da se jo malo strpimo. Bio je prisutan UNPROFOR i promatrai EZ.
Tako je to trajalo do pred mrak. Rekli su da nema nita od razmjene, da e moda
sutra biti izvrena.
356
Odvezli su nas u Knin. Drali su nas u staroj bolnici u centru grada. Iivljavali
su se nad nama i maltretirali nas isto kao u Omarskoj. Nakon toga smo ili u jednu
sobicu veliine 5x5 metara i dvije poprene prostorije. Ti koji su bili u sobici su bili
malo poteeni do jutra. U glavnoj prostoriji smo se skupili jedan do drugoga tako
da oni imaju mjesta za proi. Sjedili smo na podu. Tko bi im se svidio taj je morao
ustati i onda bi s njim igrali tenis. Tu je najgore proao D. D. iz Raljaa i jedan J. iz
Kotor Varoi, visok, plav, 71. godite. Izveli su jo neke tada. To je trajalo do pola 3
nou. To je u centru grada. Dolazili su civili, neki pijani, odabrali bi nekoga i tukli
ga. Dovodili su i djecu da nas tuku kao da vide da li dijete zna dobro udariti. Nakon
to su nas neko vrijeme tukli rekli su da je vrijeme za pianje. Pitali su tko treba. Vodili su po trojicu na hodnik. Bilo je 15 metara do WC-a. Usput su opet tukli. Ja sam
malo batina dobio. Tada nitko nije podlegao. Neki su imali trajne uboje. Neki su bili
jako nagnjeeni. Posljedice su se dugo osjeale. U 2:30 su nas pustili na miru jedno
sat vremena. Onda su nas potjerali u dvorite. Postrojavali su nas. Dijelili su doruak.
Znali su glumiti finou. Rekli su da sjednemo i da pojedemo ako imamo to. Poneko
je uspio sakriti konzervu. To smo podijelili. ekali smo do 10 sati. Vratili su se vojni predstavnici. Rekli su da vie nema nita od dogovora. Spakirali smo se i krenuli.
Opet su neki dobilil batine. Vratili su nas natrag u Manjau.
Tada su me pitali za D. G. Nisam sto posto siguran da sam ga vidio u stacionaru
na Manjai. Mislim da je on bio u Vojno istranom zatvoru u Banja Luci u to vrijeme dok smo mi ili na razmjenu. Tamo je bio i I. K. kojeg su doveli na razmjenu. On
je poslije leao sa nama u tali dok ga nisu vratili. Taj vojno istrani zatvor se nalazi
negdje u gradu. Osim njih dvojice spominje se da su tamo bili . T. i V. U., rodom iz
Splita. Oni su bili na visokom poloaju za Srednju Bosnu ili za Hercegovinu. Traeni
su za zamjenu, ali tada nisu dovedeni. Meutim garantirano je da su ivi. Njih dvojica su bili poslije u Batkoviima. T. je bio jedno vrijeme u zatvoru. K. je svjedoio da
je u vojno istranom zatvoru u Banja Luci. U Banja Luci se spominju jo dva mjesta:
Tunjica i Mali Logor. to se tie Malog logora, ako je na Manjai onda je moda
kod kasarne, a ne gore kod poljoprivrednog dobra gdje smo mi bili. Oni koji su ranije bili na Manjai, ljudi iz Kljua i Sanskog Mosta su priali da dole u kasarni dre
zarobljene pripadnike Hrvatske vojske zarobljene kod Kostajnice, a koji su osueni
na zatvorske kazne. Da li je to istina ne znam.
Ja nisam uo da je bilo ena na Manjai. Znam da H. iz Kozarce nije htjela da se
odvoji sa enama. Tako su rekli njeni saborci s kojima je bila u maloj sobici u Bijeloj
kui i kasnije u ici s nama. Ona je ostala u Omarskoj u onoj grupi od oko 180 ljudi
koji su ostali kad smo mi odvedeni u Manjau. Ta grupa je ostavljena da bi prikazala
357
Omarsku u drugom svjetlu, kao da je to prolazni centar. to je bilo dalje s njom to ni

ovi koji su kasnije doli ne znaju. Tako se ne zna ni za M. T., staroga. Jo je bio aktuelan radni logor u Topoli. To su bile prie meu nama, a da li su bile istinite ne znam.
Moj jedan roak M. je tako otiao u Topolu u taj radni logor. Vie nisam uo o njemu. Gradika kao mogunost se nije spominjala. Sve su to bila nagaanja.
Prije rata sam imao drutveni stan, 56 kvadrata u koji sam puno uloio. Imao
sam onoliko koliko je prosjean ovjek mogao imati. Kad sam priveden bio sam na
ekanju. Unatrag dvije godine smo nekada radili, a nekada bili na plaenom dopustu. Sa 22.05.1992. mi je zakljuen radni odnos tj. dan prije nego to su napadnute
Hambarine.
- jad51
NACIONALNOST: Hrvat
Na bolovanju sam bio 18.06. dvadeset dana. Tog dana uli su u stan dvojica naoruanih policajaca i traili su da idem s njima u policijsku stanicu. Tada sam im rekao da sam na bolovanju i pokazao im nalaze. Oni su to grubo odbili i rekli da moram poi s njima u policijsku stanicu. Kad smo doli u policijsku stanicu ovaj mi je
uzeo podatke. Taj to mi je uzimao podatke imao je plavu koulju, plave hlae, remen
i pitolj. Kad je izvadio jedan karton, rekao je da mu dam linu i da skinem remen
iz hlaa. Iz te policijske stanice priveli su me do neke male sobice, kroz dvorite, desno. U toj sobici su se nalazili samo leajevi. Ta sobica je bila 2x2. Tu sam vidio dosta
sugraana iz Prijedora. ... Kad su me vidjeli pitali su: Zar i ti!? Ja sam i njih upitao:
Odkud vi!? U drugoj prostoriji nasuprot nama ule su se pjesme i osjeao se miris
alkohola. U tom periodu morao sam uzeti lijek jer sam imao slabo srce i povien tlak
kad su visoke temperature. Tada sam ih zamolio da nazovem porodicu da mi donesu
lijekove. Nisu mi dali da nazovem, ali su uzeli broj telefona. Lijekove nisam ni dobio.
Nakon sat vremena uli su unutra i rekli da se postrojimo i da jedan po jedan iziemo. Kad smo izili iz policijskog kruga, lijevo i desno su se nalazili mladii sa raznim
uniformama i obiljejima. Na ulici ispred policijske stanice nalazio se jedan autobus
rudnika eljezne rude Ljubija. Uli smo u autobus, a pored policajca stajao je jedan
358
policajac sa neobinom pukom. Ta puka je imala jako iroku cijev. Ovaj to je stajao
pored vozaa imao je brkove. Pojavio se tu prije dvije godine, esto je stajao pored
hotela Balkan kao pozornik u Prijedoru. On je inae bio iz Beograda.
Kad smo popunili sjedala u autobusu, poli smo. Ili smo ulicom pored gimnazije
i uli u Partizansku ulicu. Iz autobusa sam vidio granatirana proelja zgrada. Iz te ulice provezli su nas kroz naselje Gomljenica. U Gomljenici je preteno srpsko stanovnitvo, a u tom naselju nisu bile poruene zgrade. Iz Gomljenice prolazili smo putevima preko Tomaice i doli u Omarsku. Kad se zaustavio autobus nareeno nam je
da iziemo van. Kad smo izili rekli su nam da stanemo ispred zida i okrenemo lice
prema zidu. Tada sam shvatio da sam doao na mjesto koje mi je bilo poznato iz mirnodobskih perioda, rudnik Omarska.
Kad sam se okrenuo vidio sam ljude koji lee na pisti, na asfaltu, a bili su goli do
pojasa. Od jakog sunca su pocrnili, a bili su i iscrpljeni. Leali su potrbuke neki su
bili prislonjeni uz saksije. Naredili su nam da jedan po jedan idemo za vodiem. On
nas odveo u jednu prizemnu kuu. Ulaz od te kue bio je na sredini. Nalazila se blie
prema servisnoj radioni, a udaljena od piste 20 do 30 metara. Ovima na pisti je bilo
nareeno da se okrenu prema zidu servisne radione. Pojedinci su gledali i prepoznavali nas. uo sam kad je netko od logoraa glasnije rekao moje ime. Uvedeni smo u
tu bijelu zgradu. Kad smo uli, lijevo i desno su bile manje prostorije. Druga vrata lijevo je bila vea prostorija. U toj prostoriji ve je bilo dosta logoraa. Mi smo morali
ui. Ta soba u koju smo uli smrdila je na mokrau.
Najstraniji su mi bili mladii od 20 do 25 godina. Oni su djelovali jako iscrpljeno i uplaeno. Kad smo doli, njihovi pogledi su bili uprti prema nama. Kad smo uli
u tu prostoriju, tiho su nas poeli pitati: Odakle smo? Gdje smo? Kako je u Prijedoru?... Tada nas je straar upozorio da ne smijemo priati.
Nasuprot naoj prostoriji bila je jo jedna, takoe puna logoraa. U toj prostoriji proveo sam oko 15 dana. U ove dvije manje prostorije bili su mladii, bez gornje
odjee. Ta mlada tijela imala su po sebi crne modrice. Te modrice su vjerojatno bile od udaraca. Nou se ulo tupo udaranje i njihovo jecanje. Kod nas je bilo dosta
mladia koji su imali po sebi modrice. Najgore je bilo nou, ulazili bi izmeu nas i
traili neke vrijednosti, npr. sat. Skidalo se sve, ak i pojedini dijelovi odjee ako su
bili kvalitetni. To udaranje je bilo skoro svake noi. Neshvatljivo je bilo to to ovjek
ovjeku moe napraviti.
Dogaaji oko mene stvarali su sliku kao da se nalazim negdje na dnu, gdje ivot
prestaje. Strano je bilo to to smo doivljavali u jutarnjim satima od jednog straara
359
koji je imao francusku kapu i podianu kosu. Mislim da je on bio patoloki tip koji
se iivljavao. Otvorio bi vrata nae prostorije i prostorije preko i stao kao dirigent.
Traio je od nas intonaciju, a on je odreivao kao zbor. Poto su tu preteno bili Muslimani traio je od nas da pjevamo pjesme protiv Muslimana. Kasnije bi preao u
drugu sobu i traio da isto pijevaju. Nakon toga bi rekao: Oni koje ja ocijenim da
dobro pjevaju nee biti tueni, a oni koje ocijenim da dobro ne pjevaju bit e tueni.
To je bila svakodnevna igra ivota i smrti. Jako teko mi je bilo gledati te mladie.
Straari nam nisu dozvoljavali da otvorimo jedini prozor koji je bio tu, iako je
bio lipanj, srpanj. Ta zgrada nije imala sanitarni vor. Ako bi htjeli vriti nudu morali smo pitati straara da idemo u drugu zgradu. Odlazili smo u servisno-pogonsku
radionu. Tu su bili umivaonici koje su prije koristili radnici rudnika Omarska. Tu je
bilo pet WC mijesta. Morali smo trei ii da obavimo nudu. To je bilo strano jer
smo imali dizenteriju. Ako straar ne bi dao da iziemo izvriti nudu, vrili smo je
u odjeu koju smo imali.
Nakon odreenog vremene donijeli su nam kantu i jedan lavor. U tu kantu smo
vrili nudu koja se jako brzo punila. Fekalije su curile po podu. Nismo mogli izlaziti
iz prostorije u prostoriju.
U manjoj prostoriji bio je sin O. E., a O. je bio u prostoriji gdje i ja. Otac je znao
za sina. Mladi koji je radio u toj manjoj prostoriji iznosio je lavor i kantu. Taj lavor
esto je bio pun fekalija i krvi. Kad bi sluajno ili u WC O. bi vidio sina. Priao mi je
kako mu sin ima jednu veliku modricu ispod lijevog oka, a lice mu je bilo oteeno od
batina kao da su ga pele izgrizle. Kasnije bi nalazili po komadi papira koji bi O. dobacivao do sina. To bi radili kad bi straar izlazio van na zrak, jer je unutra bilo toliko
zaguljivo. Tada sam vidio kolika je ljubav oca prema sinu. Otac je i komadi kruha
koji je dobivao davao sinu. O. je bio stasit, jako lijep, visok, kovrave kose. Uvjek je
naao snage da nas sve u toj prostoriji hrabri.
Moda je ta O. snaga nama pomogla da dobijemo neku nevidljivu energiju. Udarce koje smo dobivali nismo ih osjeali iako su bili jaki. Udarali su nas pendrecima,
drvenim tapovima, a udarali su po leima, genitalijama, kako su koga stigli udariti.
Oni su preteno ulazili nou dok smo spavali. Imali smo osjeaj da nitko o nama ne
vodi rauna. Tko je imao djecu i suprugu snaio se sa milju: Da mi je vidjeti jo roeno dijete. U toj prostoriji u kojoj sam bio bilo je: intelektualaca, mladia, radnika
svih profesija. Tu je bio i profesor matematike C. On je bio veoma plemenita dua
koja je cijenila svoj poziv. On je pojedinano voen iz te prostorije, a kad je vraan
bio je sav izudaran. Pomagali smo mu stavljajui mokre krpe na njegova lea i trbuh.
Kod njega je sve bilo crno, a krv mu se podlila ispod koe. Njegova najvea elja bila
360
je da vidi enu i kerku. uo sam da je E. S. spaen i da je negdje u Njemakoj. S. optiar je takoe spaen, on je u Hrvatskoj.
S ljudima u etvrtoj prostoriji nismo mogli komunicirati. Koliko sam mogao vidjeti kroz staklo od vrata, ti mladii su mi bili nepoznati. Prvih pet ili est dana nisam
odlazio jesti. Kasnije su mi pojedini mladii donosili po 1/4 kruha, ali taj kruh sam
samo drao. Sjeam se prvog komada kad mi je jedan mladi donio i rekao: Hajde
stari jedi, jer treba ivjeti. Uzeo sam taj komad kruha i drao ga kao da je kamen.
U podsvjesti sam htio da okonam ovozemaljski ivot. Nisam mogao shvatiti da se
ovjek moe nai u takvoj situaciji. Osjeao sam potrebu da imam lijek, ali ga nisam
imao. Drei taj komad kruha nisam ni osjetio da su se svi mladii okupili oko mene i gledali taj komadi kruha. Jedan iz grupe me pitao: Mogu li dobiti komadi?
Poeo sam mu pruati cijelu etvrtinu. Tada sam vidio pred sobom cijeli snop ruku
i uo samo: Daj meni! Daj meni! Uzeo sam taj kruh i nastojao da dobije svak po
komadi. Od tog stravinog prizora vjerovatno sam doivio ok koji je jako na mene
dijelovao. Bio sam blokiran jedno vrijeme. Vjerovatno su kolege logorai primjetili
da neto nije u redu sa mnom. Odatle su me prebacili na neki stol u kutu. Oni su se
solidarizirali da nitko od njih moje mjesto ne iskoritava. I dalje sam sve vie i vie
osjeao nemo.
Kolega O. me hrabrio: Ne daj se! Ii e ti izmeu nas dvojice na ruak. To je
bio moj prvi posjet u restoran. Bio je to moj prvi izlazak preko piste. Poto je sunce
jako sjalo mutilo mi se. Kad sam uao u restoran bilo je jezivo. U jednom kutu bile
su ene za jednim stolom, kad se ue lijevo. U jednom glasu su rekle: Evo i M.! To
su bile gospoa Z. C. i gospoa M. B. One su bile moje radne kolegice. Iao sam automatski na traku. Kad sam uzimao tanjur prepoznao sam J. C. iako nije moja radna
kolegica. Poznavao sam njenog oca i majku. Kad su svi poeli da uzimaju hranu uzeo
sam i ja tanjur te vode i komad kruha. Tek to sam sjeo straar je naredio: Dii se!
I dalje sam sjedio, a ovi moji su poeli govoriti: Dii se! Dii se! Tada mi je bilo jasno, ustao sam i poao. Poto je jedan straar bio tu rekao je: Vrati se dok nisi dobio!
Ponesi taj tanjur nije ovo hotel! Vratio sam se po tanjur i ostavio ga gdje i drugi. Na
izlasku sam bio na zaelju, a ovih trideset ve je poelo da ulaze trei. To tranje u
restoran i ostalo, za mene je bilo kao da se nalazim u nekom polusnu. Kad sam trao
prema izlasku nisam imao snage u nogama, ali sam osjetio da me neko pridrava i
hrabri: Tri! Tri! Taj to me hrabrio bio je O. Dodao mi je komad kruha i rekao:
Hajde jedi! Svaki dan ovako treba. Tada sam nauio jedno pravilo, a to je: Ako hoe ostati u ivotu mora jesti bilo ta. Tako su dani prolazili, a dizenterija je ostavljala
tragove na nama. Hlae su mi visile jer nisam imao remen. esto sam ih uvrtao da
361
mi ne spadnu. Sve na meni je bilo prljavo, od cipela on se otrcao. To je bilo ubijanje

ega u ovjeku. Odrvenili smo na sve to se dogaalo oko nas.
Poto je bilo vrue u meni se sve poremetilo. Jednog dana sam se poeo guiti.
U podsvjesti sam se radovao smrti. Dvojica mlaih logoraa izila su van i traila
od straara da me iznesu van na zrak. Iznjeli su me na travu. Tada mi je priao jedan mladi profinjenog izgleda. To je bio doktor E. S. Izvukao mi je jezik i masirao
grudni ko. Dok me masirao apnuo mi je: Ne daj se, jer za mrijeti ima vremena.
Zahvaljujui tom doktoru povratio sam se. Tada sam se osjeao kao da nisam u logoru. Iza mene pojavio se lik mog brata. Tada mi je rekao: Pa brate, ja sam. Pogledao
sam i mislio da sam opet pao u neku komu. Do tada nisam znao da je on tu. Kad me
on dirnuo vidio sam da je on doista tu. Malo smo popriali. Kasnije je doao straar
i naredio razlaz. Kad su razgovarala dvojica straara uo sam kako govore: Pusti
ga neka crkne! Nakon toga sjeo sam na travu. Straari su bili ispred bijele zgrade.
Logorai su mogli izlaziti samo da izvre nudu. Tu sam razmiljao dal da se dignem i da potrim da mi rafalom okonaju ivot. U tom trenutku sjetio sam se da
imam enu i djete. Tada sam se sjetio profesora C. Ta elja me vratila. Otiao sam do
straara i pitao: Mogu li se vratiti? Rekao je: Moe! Kad sam se vratio svi su gledali u mene i dodirivali me govorei: Ne daj se! Ne daj se, svi smo mi u istom loncu.
Ovi to su sa mnom doli svi su prozivani i odvoeni na sasluanje u grupama. U
tom periodu mene niko nije prozivao. Najtei rastanak je bio sa kolegama iz djetinjstva. Otiao je: S., E., Z. sin od urara u Prijedoru.
Tu je bio i Z. zvani Z., bio je visok. Majka mu je bila pravoslavka, a otac Musliman.
Hrabrio nas je svojim duhovitim dosjetkama. Tako smo mogli osjetiti okorjeli osmjeh
na taj humor. Jedne noi su uli i rekli: Veeras vas neemo tui. Traili su od nas da
se razmaknemo a na sredini napravimo neto kao pravokutnik. Kad smo to napravili
rekli su: Veeras emo gledati boks me. Odabrali su jednog mladia i Z. i odveli u
taj prostor. To me podsjealo na borbu ivota i smrti. Jedan straar je rekao Z.: Iz sve
snage treba da udari ovog. Ako ga ne udari tebe e drugi. Ako nas ne zadovoljite sa
boks meom dobit ete! Z. je gledao u mladia, a mladi u njega. Tada je straar rekao: Me poinje! Z. je digao ruku i udario tog mladia koji je pao. Straar je priao
Zlaji i rekao: Dobar si! Veeras vas niko nee dirati. Kad su ovi izili Z. je sagnuo
glavu. Doli smo do tog mladia i udarali ga po licu da doe sebi. Z. je priao stisnutih zubiju i rekao: Oprosti brate! Nakon par dana Z. je dobio groznicu i dizenteriju
i poeo je slabiti. Da li je to bio uzrok boks mea teko je bilo odrediti. Jedan dan su
doli po Z. i rekli da ga vode u drugu sobu. Taj dan je bilo prohladno. Zamolio me da
mu dam jaknu. Dao sam mu tako da sam ostao u koulji i demperu.
362
Stalno smo govorili kad komisija prestane s radom da emo biti puteni. Svi moji
poznati su odlazili tako da sam se pitao: to mene ne prozivaju? Jednog dana doao
je jedan straar i pitao: Ima li jo iko da nije voen na sasluanje? Nas etiri ili pet
je diglo ruke tada je ovaj rekao: U potiljak! Za mnom!
Ili smo preko piste. Uli smo na ulaz za restoran, ali smo skrenuli desno, a ne
lijevo za restoran. Poli smo uz stepenice. Provodili su jednog po jednog. Svako od
nas je imao po jednog straara. Sa lijeve i desne strane stajali su straari koji su drali pendreke u rukama. Kad smo prolazili pored njih pitali su: Hoemo li ovog?
Vojnik koji nas provodio rekao je: Pustite ih neka prou; Kad sam doao, prva
vrata s lijeve strane sam proao, proao sam i druga. Kad sam doao do treih ovaj
mi je rekao da stanem i okrenem se prema zidu. On je uao unutra i nakon odreenog vremena iziao i rekao: Moe ui unutra! Kad sam uao, u toj prostoriji su
bila dva nepoznata vojna lica s bijelim bradama. Imali su inove pukovnika ili potpukovnika. Jedan od njih je rekao: Izvolite sjesti na stolicu. Desno od njega sam
vidio neto kao bolniki leaj. Tada su me upitali osnovne podatke. Pitali su: Da li
ste uestvovali u oruanoj pobuni? Imate li oruje? Rekao sam: Nisam uestvovao u pobuni, a oruje sam zadnji put imao u ruci kad sam sluio vojsku. Tad sam
smogao snage da im kaem: Ovo oruje to imaju vai vojnici, da mi ga sad date ne
bih znao s njim rukovati. Ispitivai to su me tada pitali u tim uvjetima bili su korektni. Kad se ispitivanje zavrilo uao je onaj koji me vodio. Tada me upitao jedan
od ispitivaa: U kojoj si prostoriji bio? Rekao sam: Od kada sam doveden bio sam
u bijeloj zgradi. Tada je ovaj rekao: Ne morate ii sad tamo, sad ete biti na pisti.
Silazio sam niz stepenice, a ovaj to me pratio pitao je da li imam kakvih stvari. Rekao sam da nemam nita.
Idui prema tijelima koja su bila na pisti. Vidio sam samo poluishranjene organizme, bili su bradati, prljavi. Tada sam osjetio da me neko zove. Okrenuo sam se i
vidio brata. Dok se obrok dijelio od 8:30 do 19:00 brat je napustio pistu. Ovih 30 to
su ulazili unutra, drugi bi izlazili. Oni su formirali 25 grupa po 30 logoraa. Toan
broj se mogao dobiti po djeljenju obroka. Od ulaska u restoran pa do izlaska prolazilo je oko 3 ili 4 minute.
Znali smo jesti i travu iz saksija koje su se nalazile na pisti. Netko od logoraa
je rekao da je dobro sisati sok iz listova. Kad sam sisao te listove dobivao sam utisak
da me to osvjeava. Mi to smo ostajali na pisti, u sitnim satima bi nas odveli do restorana, otvorili bi prozor i vrata i rekli: Ulazite unutra! Spavali smo po stolovima,
ispod stolova, na poloicama. Kad bi se napunio restoran zatvorili bi prozore i vrata.
Nitko od njih kasnije nije ulazio unutra. Stariji logorai su govorili da su straari zna363
li pucati na te prostorije. Jedni drugima smo govorili da ne priaju jer su straari bili
okolo i loili vatru. Otvorili su poklopac da nam svje zrak ulazi unutra.
Bilo je noi kad sam ostajao. Kad bi ostao na pisti vodili bi nas uz stepenice ne prvi kat. Na ulazu je stajalo oko 4 ili 5 straara koji su nas udarali kad bi ulazili unutra.
Dok bi nas udarali govorili bi: Bre! Bre! Kad smo se penjali uz stepenice takoe
je bilo straara koji su nas udarali. Na prvom katu, gurali su nas u prostorije u kojima
su ve bili logorai. Ta prostorija se nalazila desno. Trali smo do kraja hodnika do
jedne prostorije. Tu je uao dio, a ostali su rasporeivani po drugim sobama.
Tu je vrijedio sistem oduzimanja vrijednosti od pridolih logoraa. Vojnici bi
dolazili navee i ubacivali plastini, uti ljem. Tada bi straar rekao: U roku od 15
minuta hou da u ovom ljemu bude 500 DM, bez dinara. Ako to ne bude bit ete bijeni. Poneki logorai bi imali kod sebe neto novca. Neki su ubacivali i dinare mislei
da e se ovaj zadovoljiti. Tono nakon 15 minuta ulazio bi ovaj. Psovao bi nam majku
i izvodio jednog izmeu nas. Kad bi se ovaj logora vratio rekao bi: Rekao je straar,
ako za tri minute ne date jo, ja u biti tuen. Izmeu sebe bi govorili: Hajde, dajte
ljudi! On bi odnosio taj ljem i izlazio. Nakon odreenog vremena dvojica srpskih
straara bi ga ubacivala unutra. On je jeao, a mi smo nastojali da ga smirimo.
Jedne noi dok smo bili u tim prostorijama ulo je oko osam srpskih straara i
naredili da legnemo potrbuke, licem prema ploicama, s rukama na potiljku. Bilo
nas je toliko da nismo mogli svi lei potrbuke. Tko je leao na boku udarali bi ga i
govorili da legne potrbuke. Poto smo svi legli potrbuke hodali su po nama. Jedan
je stao iznad meme i ljuljao se ekajui da ga zamolim da sie. Stisnuo sam zube da
ne bih od bola jauknuo. Dok su tako hodali pjevali su neke pjesme sa refrenom: Sve
od Ravne gore pa do Topole, sve su strae enerala Drae. Pjevali su pogrdnih pjesama, naroito protiv Muslimana. Poslije toga skidali su tenisice, smijui se. Govorili
su da igraju nogomet u Omarskoj, a da nemaju trenirke. Po njihovoj procjeni skidali
su trenirke sa pojedinaca. Bilo je par mladia koji su imali hrabrosti da pitaju: Hoete li nam to vratiti? Pa ne moemo ovakvi na pistu. Oni su se samo nasmijali i izili.
Kasnije su dvojica donijeli starih papua i cipela i rekli: Evo onima koji su ostali bez
obue i odjee. To je moderno! Zalupili su vrata i otili.
Nama koji smo bili na pisti rekli su da vie neemo spavati ni u restoranu, ni na
katu. Nasuprot servisne pogonske radione, gdje su ulazili demperi, otvorili su vrata
i naredili da ulazimo. Uli smo u taj prostor. Bio je omeen bodljikavom icom. Tu
je bilo sklisko jer su prije nego smo doli istili taj prostor, ali su samo natopili tu
ilovau i glinu. Kad smo uli, postrojili su nas u potiljak. Naredili su nam da sjednemo i nakon toga: Lezi! Legli smo u to blato. Tu su bili ostaci ulja i maziva tako da je
364
toliko smrdilo. Cijelu no smo preleali na tom vlanom i prljavom betonu. Kasnije
smo osjeali bolove u nogama i leima. Nou su odvodili pojedince i grupice ljudi, a
dovoeni su novi. Mogli smo izlaziti samo u restoran i to uz zid servisno pogonske
radione pa preko piste. Nakon ruka smo se vraali nazad. Jedino smo odatle mogli
vidjeti golubove kojima smo se divili jer su imali slobodu.
Oko nas su bile stravine scene jer su ljudi umirali od neishranjenosti. Bilo je tu
i osoba koje su nam ulijevale snagu. Jedan od njih je bio Hrvat, Z. Bio je stasit, visok
mladi. Iao bi izmeu nas i govorio: Ne dajte se! Ne dajte se ljudi, kucaju nam spiskove. Idemo za dva ili tri dana. Tako je bilo od ponedjeljka do ponedjeljka, od petka
do petka. Kasnije su logorai pitali: ta je Z.? Gdje su spiskovi? Na to bi on rekao:
Nisu jo zavreni. Pa, nema struje za elektrine pisae maine.
Tu je bio i lijenik kardiolog P. Poalio sam se jednom koji je leao do mene da
mi je loe oko srca. On me savjetovao da odem do sjede, inteligentne osobe koja sjedi
na dnu prostora naslonjena na neku icu. Do njega je sjedio jedan uitelj iz Kozarca
A. Njih dvojica su bili prijatelji. Tu su nali malu garnituru aha i igrali. Priao sam
tom kardiologu, predstavio se i rekao da mi je srce loe. On mi je rekao: Tebi sada
lijekovi ne trebaju. Pitao sam: Kako? Na to mi je odgovorio: Toliko si smrao da si
rasteretio svoj krvotok. Tebi srce sada radi normalno. Nemoj piti vodu sa esme, ni sa
hidrantnog toka. Voda iz esme je bila jako klorisana, a iz hidratantnog toka je bila
prljava. Tu nismo dobivali nikakva sanitarna sredstva. Bilo je dana kad nam nisu dali
da idemo na veliku niti na malu nudu, a vode takoe nismo dobili. Iz tog prostora
smo prljavih ruku odlazili u restoran i uzimali komad kruha.
Hrabrile su nas te divne mjetanke jer su se drale dostojanstveno. Njihovu sudbinu nismo znali, a nismo znali ni gdje spavaju. Kad bi izlazili one bi stisnule zube i
rekle: Ne dajte se! To je bilo neto najjae za samopouzdanje. Sjeam se B. i J. Donijele bi hranu nama starijima i iznemoglima, oima bi pokazivale da ne uzimamo
tanjur. Iz one juhe zagrabile bi neto gustia i usule u tanjur. Taj gusti bi stavljali u
kruh, a juhu bi odmah popili. Ispod koulje bi stavili taj komad kruha i na pisti dijelili sa ostalima. Jednom me gospoa J. pozvala, dala 1/4 kruha i rekla: Daj pola Z.
i pola tebi. Z. nisam vidio jer nije bio u mojoj prostoriji. uvao sam tu polovicu, ali
kad sam zaspao netko mi je uzeo. Na slobodi sam sreo Z. Kad smo se zagrlili rekao
je: Duguje mi 1/4 kruha. Z. je proao sve logore i ostao iv. Kad sam ga pitao gdje
je bilo najgore rekao je: Svi ostali logori su bili hoteli u odnosu na Omarsku.
Jednog jutra smo prozvani i izvedeni na pistu. Tu su nas rasporedili za logor
Manjaa ili za Trnopolje. Tu je dolo oko 20 autobusa. Ispred i iza autobusa bile su
dvije samohodke na kojima je pisalo MILICIJA. U svakom autobusu bila su po dva
365
straara sa palicama, tamnim naoalama i rukavicama bez prstiju. Kad su poeli da

izlaze logorai vidio sam da nas ima mnogo. U svakom autobusu je bilo po 60 logoraa. Kad su popunili autobuse ubacivali su po 15 logoraa, pa opet po 15, pa po 10.
U manjim autobusima ulo se tupo udaranje i psovke straara: Lezi! Lezi, nitko ne
smije viriti iz autobusa. Svi logorai su molili samo da odu iz Omarske. Za mene je
to ostalo najcrnje mjesto na zemaljskoj kugli. Kad su otili svi autobusi, tek predvee
je doao autobus iz Prijedora po nas. Izili smo iz Omarske i poli nekim sporednim
putem, preko zaselaka. Na kuama su bile bijele zastave, a krovovi kua probijeni.
U logor su nam donosili kutije keksa koje su prodavali po jako visokim cijenama.
Neki od logoraa bi kupovali te kutije keksa i djelili sa ostalima. Kad im je nestalo
novca i ostalih vrijednosti, doao je jedan straar i donio pet kutija keksa da se prodaju. Poto se nisu prodale, bacio ih je na pod i rekao: Eto, poastite se! Tada su svi
logorai poli prema tim kutijama keksa. On je gledao i rekao: Dosta! Neka se digne
ko je uzeo kekse. Kad su se ovi ustali rekao je: Sad mi dajte novac! Mladii su samo govorili: Ljudi, pa ja nemam novaca. Poto nisu imali novaca ovi su ih izveli.
Kad smo izlazili, izlazili bi jedan po jedan. Na jednom prostoru osjeao se smrad
fekalija. Kad smo doli do etiri stola naredili su nam da stanemo. Za svakim stolom
sjedio je po jedan pisar. Tu su nam uzeli podatke i rekli: Idite! Uao sam u tu masu
ljudi. Sjeo sam na travu i grickao je. Pomislio sam: Da li je moj brat doao? Poto taj
dan nismo imali nita za jesti imao sam osjeaj da gledam loe namotan film. Likovi
u koje sam gledao poeli su mi se gubiti. Tada sam osjetio dodir na ramenu.
Do mene su sjedila tri Muslimana prekrienih nogu. Njihove ene su im servirale kruh, rajicu i papriku. Tada sam prvi put u 1992. godini vidio povre. To je bilo
06.08.1992. Jedan od njih otkinuo je komad kruha, komad mesa i jednu rajicu i pruio mi. Tog ovjeka nikad nisam vidio, ali znam po izgovoru da je islamske vjeroispovjesti. Pruajui to rekao mi je: Bujrum! Odbijao sam jer me bilo sram uzeti njegov
zalogaj. On me samo gurkao rukom i rekao: Uzmi bolan! Prezalogaji! Taj kontakt i
taj zalogaj, mislim, da nikad neu zaboraviti.
Poto je no padala, prila su mi dva ovjeka i pitala: Ima li gdje spavati? Rekao sam: Ne znam nita. Tada su me upitali: Odakle si? Rekao sam: Iz Omarske.
Na to mi je ovaj rekao: Ne smije se ostati na travi, niti kretati. Mora se sakriti do
ujutro. Hajde s nama! Odveli su me na jedno mjesto gdje je bio nekakav tednjak
na ugalj. Izgledalo mi je kao da sam doao na neku drugu planetu. Iako mi je to tako
izgledalo, uo sam amor i smijeh. Sve to mi je liilo na neki vaar. Doveli su me do
neke vree ispod koje je bila suha trava. Tada mi je ovaj rekao: Ovdje veeras prespavaj, a sutra e se nekako snai. Tako smo i svi mi. Te ljude nisam poznavao. Kad sam
366
legao na tu travu jedan mladi do mene je jeao. Kasnije me pitao odakle sam i kad
sam mu rekao odakle sam, on je rekao da je s Hambarina i da je tu ve mjesec dana.
Rekao mi je da mu otac radi u Njemakoj, da su imali kuu u Hambarinama i da su
mu dva brata strijeljana pred njim. Majka mu je ostala sama. Jedina elja mu je bila
da se izvue odavde i ode u Njemaku. Ako bi spasio majku i naao oca da se nikad
ne bi ovdje vratio. Zaspao je i u snu je jeao tako da mi nije dao da zaspem. Sjeo sam
i gledao nebo iznad Trnopolja. Gledao sam zvijezde i pitao se: Gdje sam?
Sutradan sam naao brata i jednog potara. Dao mi je juhe u konzervi. Od hrane
sam osjeao strahovitu nemo. Bratu sam rekao: Hajde sa mnom, da vidimo postoji
li ikakva mogunost da se prebacim do Prijedora i da tamo umrem? Tada sam vidio
jednog koji je imao crveni kri oko ruke. Kad sam doao do njega pitao sam: Oprostite, doktore! Okrenuo se i pitao: ta trebate? Rekao sam: Tekog sam zdravstvenog stanja, znam da neu dugo ivjeti. Ako mi moete pomoi kao ovjek ovjeku da
poem kui? On je razmiljao i rekao: Hajde, doi ovamo! Napravio je potvrdu
da idem kui. Oni nisu imali nikakvih uvjeta niti kreveta za bolesne. Rekao je da e
on gledati za mnom. Moda je znao tko sam i to sam.
Uspio sam da se prebacim do Prijedora. Kad sam pokucao, otvorila je moja supruga i rekla: Izvolite, ta vi traite? Samo sam uspio otvoriti usta i ona me prepoznala po osmjehu. To je bilo 07.08.1992. godine. Od 07.08.1992. pa do 10.12.1992.
bio sam u sobi. Gledao sam svoj rodni grad kroz prozor. Najtee mi je bilo to to nitko od susjeda Srba nije organizirano protestirao da nas zatiti.
U Zagrebu, 23. oujka 1994.
- jad55
Dana 23.07.1992. bio je napad na arakovo. Taj dan sam bila kod susjede. Nisam smjela sama biti u svojoj kui jer mi je mu bio u planini. Vidjela sam da sjedi
sa dvije gospoe u fotelji. S. i N. su pole u grad i svratile jer su vidjele da je vojska
na mostu. To je bila srpska vojska. Imali su crvene trake oko ruke, kokarde i vojnike
ljemove. Poto je H. bio u kui rekle su mu: H. ako ne eli da ti se ta desi, bolje
je da ide od kue. Kad sam mu i ja rekla da ide otiao je. On je otiao oko 7:30, a ja
sam ostala sama u kui.
367
Poto nisam smjela ostati sama u kui otila sam kod susjede. Ta susjeda se zvala
S. M., a kod nje su bile izbjeglice iz Hambarina. Dan prije smo saznali da e biti samo
pretres, bez ikakvih problema. Rekli su da u torbama ne smije biti nikakva roba i da
e sve biti u redu. Oni e samo pogledati ima li naoruanja.
U onom to sam imala na sebi otila sam do te susjede. Kod susjede bilo je nas
sedam ena i jedan M. iz Hambarina. Tu je bila i M. kerka koja je imala 13 godina,
a najstarija ena je imala oko 60 godina. Poto nismo smjeli da budemo u kui, jer su
stalno bombardirali, bili smo vani.
Kad su oni doli na oko 20 metara od nas pitali su: Gdje su vam ljudi? Ima li tko
na tavanu? Imate li naoruanje? Susjeda (domaica) im je rekla: Tu nema nikoga!
Oni su doli do nas.
Jedan od njih je bio iz Kozarca. On je iao u kolu sa mojom sestrom. Otac mu
je radio kao konobar u Prijedoru. Sa P. je bio i jedan plavi vojnik.
Jedan od njih mi kae: Vodi nas na tavan! Vidjet emo ta ima gore. Ustala sam
i povela ih. Drugi mi naredio: Hajde, vrati se! Kasnije je uzeo S. S., bila je modna
krojaica. Odvela ih na tavan. Ovi ostali su bacali po kui i sve ruili. Poto sam drala sklopljene ruke jedan od njih mi kae: Majku ti jebem! Nosi te ruke! Zna li tko
tako sklapa ruke? Poto sam samo utila ovaj je nastavio: Gledaj me u oi! Hou
da mi kae tko tako sklapa ruke!? Rekla sam: Ne znam! Tada mi on kae: Samo
kurve tako sklapaju ruke. Kad su sve pregledali traili su i oko kue. Poto su se vratili pitali su: Gdje su vam ljudi? Ova jedna im je rekla: Mu mi je u Dubici, a sin
je poginuo. Tada je pitao pokazujui rukom na S.: A, tko vam je ovo? Ona je rekla: To mi je snaha. Tada je on rekao: Pa, majku ti jebem! udario je S. tako da se
pomakla jedan metar od mjesta gdje je sjedila, rekao je: Misli ti, da bi ona bila kod
tebe od toliko godina. to nam lae!? Zar smije da nam lae?
Opet su poeli da pitaju za S., za njegovu vojsku i njegovo naoruanje i odkud im
to sve. Pitali su za M. M. Odatle su nas utjerali u kuu. Odveli su nas u kuhinju, rekli
su nam da ne smjemo izii iz kuhinje. To je bilo uasno! Bilo je pucnjave, lupetanja,
galame,... Sada me najvie mui ta buka.
Nakon pola sata opet su doli. Prva rije im je bila: Majku vam ustaku jebem!
Izlazite! To je bilo oko 8:00 ujutro. Tada su bila trojica. Jedan od njih bio je vercer
blagom. Drugi je imao 17 godina, a bio je iz Tukova i trei je bio, mislim, iz Tukova.
Kad su doli bile su rijei kao i kod prvih. Kasnije su nas opet utjerali u kuu. To je
bilo oko 10:00 sati. Polije toga nismo izlazili vanka sve do 16:00 sati.
Kad su dolazili, ovi prvi, jedan od njih je otiao sa S. na tavan, a ovaj drugi je pitao od M. podatke. M. mu je dao svoje podatke. Tada mu ovaj kae: Imao si sreu
368
to se ne preziva M. Ne znam zato ali ovaj je uzeo automat i udario ga. Tada mu
je rekao: Ovo ti je samo opomena da zna ta te eka. Mar! Ispred mene! Od tada
ne znamo za njega.
Bili smo u toj kuhinji kad sam ula pucanje stakla i prozora, a kasnije sam osjetila
dim. Tada sm rekla: Ovo je moja kua! Poto nisam smjela izii jer su meci fijukali
sa svih strana, otila sam gore uz stepenice. Kroz jedan mali prozori sam vidjela da
je to moja kua. Gorila je kua od jednog E., od R. iz Dervia. Njihova kua je isti dan
oko 16:00 spaljena. Poto nisam smjela da budem u haljini uzela sam od S. trenirku.
Taj dan, kasnije, dolo ih je 30-ak. Mi smo bile u kui. Tada nam jedan od njih
kae: Izlazite! Kad smo izile S. i mene su odvojili, a ove ostale su ispitivali. Nas su
izveli kod jedne kuhinje na strijeljanje. Ne znam ta me sauvalo taj dan. Na to strijeljanje su nas izvela dvojica. Jednostavno, ne znam kako sam imala snage da stojim
kad je ovaj potegao okida. Tada sam samo pogledala S. koju je znoj probijao. Mislila
sam da je gotovo.
Jedan to je straario na mostu je rekao: Dovedi ih ovamo! Kad su nas doveli
rekao je: Priaj! Poto sam samo utila rekao je: Priaj! Majku ti jebem! Zato ne
pria? Tada sam upitala: ta da vam priam? Udario me po glavi i rekao: Pa vidi
je, jo mi kae ta da priam? Tada se smijao i kasnije mi opet kae: Priaj! Gdje
ti je mu? Jebem vam majku! Kako ste znali da e ovo biti... Idite i kopajte one svoje
mrtve. Od sada, su vam svi mrtvi. Jo su gospoda imala snagu da bjee. Znaju oni
kako im je bilo kad su pobjegli.
Kad su rekli da kopamo mrtve, pomislila sam da je gotovo i da je H. mrtav. Odmah sam molila Boga da i mene ubiju. Oni su zarobili oko 28 ljudi i nakon ispitivanja su ih pustili. Kad smo ih pitali ta je bilo, rekli su da su ih pitali samo ono najosnovnije. Jedna andrljka koja je bila u umi rekla je: Vidjela sam tvog H., M. i rekla
sam mu da se i on preda. H. se predao 26.07.1992. Dok smo bili skupa govorio je:
Neu im u ruke. Radije u poginut. Mislim, da se tada bojao pa se predao. Nikako
ne znam zato je to uinio.
Ljudi koji su bili u umi od nekog su doznali da e konvoj iz Travnika doi
13.08.1992. Tada je doao i moj brat. Kad smo se vidjeli rekao je: Bio sam etiri dana u Trnopolju u logoru. Jednostavno sam riskirao, ulazei u taj autobus iako nisam
prozvan. Evo, sad sam ovdje.
Na kacigama su imali zvijezde. Kad smo D. i ja doli do njih. D. je imao oko 12
godina. Ovaj vojnik mu kae: Pljuni na svoju porodicu i svoju vjeru. iji si ti i za
koga e raditi? Tada mu mali kae: Za vas! Ovaj mu na to kae: Jebem ti majku!
to lae da e za nas raditi? Ali kad odraste, pljuni na svoju vjeru.
369
Kad su me drugi put izvodili na strijeljanje, prvo su me ispitivali. Pitali su: Kako se preziva? Tada im ovaj najstariji kae: Nemamo vremena! Rekli su mi tada:
Mar u kuu! Prije nego su poli u dvoritu su zapalili sjeno. Mislila sam da je gotovo, da e se i kua u kojoj smo bili zapaliti. Oko 17:00 su se stalno vozali okolo.
Oko 20:00 sati dola je jedna enska i rekla da su prvo iznjeli stvari iz moje kue.
Poto nisam htjela vie biti u toj kui odluila sam otii u eger. eger se nalazio na
lijevoj strani od te kue. Od mua porodica je tamo ivila. Nisam znala kako da doem dolje da budemo malo blie. Oko 18:00 pola sam cestom dolje. Kad sam dola
zagrlila sam suprugovu majku. Tu sam se onesvjestila. Oni su me umivali, kad sam
dola sebi pitala sam: Mama, to da radim? Kua mi je izgorjela, nita nemam od
hrane. Ona mi samo kae: Sve je u redu.
Vjerovatno im je bila smjena etvrtak na petak. Petak, subota, nedjelja, ponedjeljak su poeli. Oni su najavljivali kako e biti ienje uma i da ljudi koji su bili u
umama iziu. Rekli su da im je bolje da iziu, ako ele ostati ivi. Poslije toga nije
bilo ienje, a ovi su se predavali. U tom selu su ostale samo ene. Nikog od mukaraca nije bilo.
To su poeli od 27.07.1992. Od tada, jednostavno, ne mogu sebe zamisliti da
postojim. Oni su dolazili svaki dan, od majke su traili zlato, izvodili na strijeljanje.
U kui od moje svekrve bilo je oko 60 osoba. eljela sam otii gore, da vidim svoju
kuu. Kad sam dola do svog vrta prila sam blie i vidjela da je sve izgorjelo. Vratila sam se i rekla im da dolje vie ne idem. Dok smo bili tu, za etiri dana, na hrpi
su leala etiri mrtva ovjeka. Jedan je leao u garai, dvojica kod moje kue. Nismo
smjeli nikud ii, niti da pokopamo te ljude. Tek kasnije smo dobili nareenje da ene
pokopaju svoju porodicu. Ovaj to je bio u garai bio je od S. ene H. brat.
Jednog dana, dok smo bili svi na okupu, doli su crvenom Ladom. U toj Ladi su
bila trojica koja su imala kokarde i crvene trake oko ruke. U toj kui je bilo starijih
ena, malih beba. Jedan od njih je razdvojio ene na jednu, a djecu na drugu stranu.
Poto su odvojili djecu od ena, djeca su vritala i plakala. Bili smo u kuhinji u kojoj
smo spremali jelo. U toj kuhinji su bila dva tednjaka. Poto je bio kolovoz bilo je jako vrue. Taj dan je bilo oko 12 ena, a ostale su vjerovatno otile u posjet.
Jedan od njih je bio kod djece, drugi kod nas, a trei je bio u dvoritu. Kad su nas
poeli ispitivati prvo su pitali za njemake marke. ene su im govorile: Nemamo!
Dale smo! Nemamo vie! Tada im ovaj kae: Da li vie volite da vam djecu pobijem? Uzeo je jednog deka i rekao: Da li volite dati zlato i marke ili da gledate kako
koljem ovo djete. Jedna ena je odmah zaplakala i rekla: Pustite, to je moje djete!
On je udario tako po ruci da joj je ruka ostala crvena. Tada joj kae: Majku ti jebem!
370
Hoe da prvo njega pa da ti gleda ta se radi? U toj kuhinji su ene skidali do gola, da vide imaju li kod sebe novaca. Od mog mua snaha je stajala. On je udario po
glavi i rekao: ta stoji? to se ne skida? Ona i jedna ena su polako skidale dimije. Kad je on to vidio rasparao ih je. Moja svekrva je tada dala 50 DM, a ja sam dala
prsten. Ostale ene su davale prstenje ili lanie. Stalno su pitali: Gdje je M.? Gdje
je S.? Znate li ta je S. radio i koliko je naih pobio u napadu na Prijedor? Za sve to
e znati njegova porodica. Tada im jedna ena kae: Pa, ljudi mi ne znamo nita.
Jedan od njih je udari i kae: Nema pravo da pria dok ti ja ne kaem! Traili su
3000 DM i rekli: Veeras dolazimo u 17:00. Ako to ne nebavite poklati emo vam
svu djecu. Poslije toga emo se na vama iivljavati i onda vas neemo ubiti nego zaklati. Kad su nam to rekli mi nismo znali gdje da idemo. Imali smo 10 metara drva.
Oni su vidjeli koliko nas tu ima, a da struje i vode nemamo. Jedino to smo imali su
ta drva koja su kasnije odvezli.
Drugi dan doao je jedan i ispalio dva rafala u zrak i pitao: Tko je ovdje domain? Kad se svekrva javila rekao je da donese konop. Svezao je kozu i odveo je.
Trei dan, doao je jedan vojnik, stavio je prst na usne i rekao: Pokuajte otii na
punkt i javiti da vam je neto nestalo! Jedna ena kojoj su odveli kravu otila je na
punkt i rekla da su joj odveli kravu. Ovaj se samo nasmijao i rekao: Pa, vi ste stvarno naivni. ta je vama? Mi to radimo i ne krijemo. Poslali su jednog sa punkta i tako
provjeravali kako bi mi reagirali.
Poto su dolazili svaki dan, bilo nam je sve tee i tee. Najtee mi je bilo kad je
svekrva poela plakati i vritati. Ona nije znala za svoja tri sina. Moja jetrva je ila u
Prijedor da vidi da li ima itko iv. Tamo je doznala da joj je mu ubijen u Keratermu.
Do 11.08.1992. sam bila jaka i nadala se zbog svog H. Do tada jo nisam znala ta
me eka. Oko 16:00 ula sam auto kako staje ispred nae kue. Uao je jedan vojnik
visok, imao je sunane naoale, a druga dvojica su bila u autu. Tada je ovaj rekao:
Majku vam jebem! Traimo, djevojku i tele. Imamo jednu svadbu i trebamo neto
da proslavimo. Ima li ovdje mukaraca? Rekle smo da nema.
Jedan deko to je bio iz Hambarina znao je sve o meni. Bio je kod susjeda i tada
se pojavio tu. Poto je vidio tog deka, ovaj vojnik je rekao: Majku vam jebem! Kaete da tu nema mukaraca. Pa, vidite da ima. Doi deko, ovamo! Uzao je pitolj i
gurao mu u usta i nos govorei: Traim tele! Tada mu ovaj deko kae: Pa, nemamo vie! Tada mu ovaj kae: Kako mi smije kazati da nema?
Svaki dan su odvozili kamione namjetaja, stoke... Sve to su uzimali pred naim
oima. Ovaj vojnik mu kae: Niko ne zna da tu postojite. Ljudi su vam ubijeni ili su
371
po naim logorima. Jednostavno, patit ete, umrijet ete od gladi. Vi ste za nas kao
i pile. Niko o vama nee voditi rauna, niko nee provjeravati. Taj mali se zvao E.
Pitao me: M. ta da radim? Rekla sam: Ne znam! Kad sam vidjela da e neto
biti, dola sam u zamjenu. Tada mi ovaj kae, Ne, ne ti se vrati! Vratila sam se ali
me kasniije opet pozvao. Kad sam dola rekao je: Ti ili ovaj momak. Tko e od vas
da mi trai tele? Poto sam utila pitao je: to uti? Rekao je: Dobro uti, ali ima
vremena ti e nam priati. Kad je to rekao znala sam to me eka. Prije toga, tri djevojke koje su bile u kupaoni su ubijene. Jednu djevojku koja je bila na tuiranju su
silovali pred enama i ubili. Stajala sam pored njega i tada se toga sjetila. Poto su ene bile gore, rekao je: Vodi me kod ena! Malom E. su rekli da u roku od pola sata
dovede tele. Dok smo bili gore galamili su i traili marke i zlato. Najgore je bilo kad
su pitali: Gdje je M. M?
Kad sam se odvojila od njih, ovaj me uzeo za ruku i odveo do auta. Tada sam mislila da ih nikad vie neu vidjeti. Kad sam sjela u auto vidjela sam ovog iz Kozarca.
Bio je visok, crn, imao je bradu stavio mi je automat na noge. Odmah je poeo da trga majicu na meni. Rekao mi je: Ako nam ne bude priala ono to od tebe budemo
traili, nikad vie nee vidjeti svoje ustae. U autu su me pitali: Kako se preziva?
Rekla sam: M. Jedan me oamario i rekao: Majku ti jebem! to lae? Zna li tko je
M. M.? Rekla sam: Ne znam! Tada me upitao: Da li zna ta sam ti rekao minutu
prije? to nam ne bude rekla, vie nee postojati. Jedan me pitao: Gdje ti je mu?
-Odveli su ga. -Tko ga odveo? -Vojska. -Koja vojska? Poto sam tada utila,
pitao je: to uti? Ljudi nisu etnici. Mi smo dobri ljudi. Vi ustaice ste navikle da
se od 12 godina udajete. Kae da si udana!? Lae, majku ti jebem! Sad emo mi to
vidjeti. Kad je rekao sad emo mi to vidjeti odmah sam znala ta me eka. To je
bilo u autu, dok smo se vozili. Izvadio je no. Vidjela sam da je taj no krvav. Do tada
sam dala svu svoju snagu jer sam se nadala H. Imala sam jo elju da budem s njim
i samo je od mene zavisilo.
Ispitivali su me o nekoj grupi u kojoj su bili: E., M. i jedna enska. Tada su mi rekli: Govori! Nisam znala ta da im odgovorim jer nita nisam znala o tim ljudima.
Ovaj iz Crne Gore mi kae: Te su mi ustae najvie nanijele zla. Poubijali su moju
porodicu. Bili smo u autu i doli do neke vikendice. Kad smo izili iz auta, odveli
su me u umu. Ova dvojica su iznjela automate i drala ih u rukama. () Kasnije su
rekli da se skinem. Skinula sam se i molila Boga: hou li preiviti!? Ovaj Crnogorac
je najvie u tome uestvovao. Rekao mi je: Pui! Poto sam utila pitao je: Jesi li
ula to sam ti rekao? i udario me amarom. Rekla sam mu: Ne mogu! Kad sam
poela, rekao je: Pa, ti ne zna to radi! utila sam. Na to mi je rekao: Joj, pa mo372
ra! Od jutros pa do sad ti si mi esta i ni jedna nije znala da me zadovolji. Hou, da

me ti zadovolji. Morala sam to da radim. Tada sam morala svoj trojici da radim. To
sam morala usnama da radim. Kasnije mi ovaj Crnogorac rekao da legnem. Kad sam
legla, kladili su se u paket metaka. Koji e dobiti taj paket metaka ako budem nevina.
Nisu mi vjerovali da sam udana. Kasnije su se predomislili. Crnogorac je sjeo na zemlju, a ja sam mu morala sjesti na noge. Uzeo je no i igrao se noem po mom tijelu.
Rekao mi je: Neemo jo, imamo vremena.
Doveli su ono tele (koje je bilo muko) rekli su da moram njemu da puim. Ako
ne uspijem da mu dignem onu stvar da e me ubiti. Tada sam mu rekla: Zato mi
to radite? Jedan od njih je doao do mene i oamario me. Tada je rekao: Niko te
nita nije pitao. uti! Poela sam plakati. Kasnije je uzeo pitolj i stavio mi u usta
govorei: Udahni, gotova si! Poto sam prestala plakati, rekao je: Idi i izvri ono
to smo ti rekli! -Ubijte me, ali ne mogu to napraviti. Nakon toga su mi rekli da
sveem tele. Svezala sam ga, a ovaj to ga poznajem je rekao da mora da svri. To su
bile takve muke jer sam morala to raditi sat vremena. Zauivalo me kako sam samo
tako mogla to napraviti. Tada sam odluila da moram sve to izdrati.
Ovom iz Crne Gore sam morala to raditi usnama. Kad je prvi doao do mene rekao je ako ne mogne da svri da e me ubiti. Poto sam uspjela, doao je drugi koji je
isto to rekao. Ovaj iz Crne Gore nikako nije mogao da svri. Radila sam mu to na sve
mogue naine. Najtee mi je bilo kad su stavljali u analni otvor. Tada, ne samo da
sam plakala nego sam vritala od bola, a oni su se samo smijali. Tek kad su vidjeli da
sam poela krvariti, prestali su. Poto su vidjeli da sam ena, a ne djevojka sva trojica
su rekli da moraju svriti.
Kako sam imala patnje sa onim iz Crne Gore samo se njemu elim osvetiti. On
me najvie tjerao da moram teletu da dignem onu stvar. To sam i uradila. Oni su
svezali teletu noge. To je trajalo oko pola sata. Ova dvojica su otila u auto, a ovaj iz
Crne Gore je ostao. Dao mi je pitolj u ruke i rekao da moram pitoljem da diram
cijelo tijelo. On je samo stajao i gledao.
Najtee mi je bilo kad je rekao da moram sama sebe zadovoljit. Uradila sam i to
ali ni tim nije bio zadovoljan. Dok sam to radila oni su gledali i zadovoljavali sebe.
Kasnije je uzeo pitolj i pucao oko mene. Pitao me: Zato si se udala? Mislili smo
da si nevina zato smo te i doveli ovamo. Opet me natjerao da mu puim. Dok smo
bili tu dola su ova dvojica i pitala: Da li je gotovo? Ovaj im je rekao: Nije! Tada
je poeo da me tue i pitao: Zato ne mogu da svrim? Bilo mu je krivo jer su mu
se ova dvojica smijala. Govorio je: Sad emo te odvesti do onih ena i ti e morati
da izabere od njih. Bit e mi ljepe kad vas ima vie, nego kad si sama. Stajao je, a
373
ja sam opet morala da ga zadovoljim. Opet mi je naredio da legnem jer je htio normalno da svri. Vidio je da ne moe da svri i poeo da me udara. Pitao je: Zato ne
mogu da svrim!? Poela sam da plaem jer je bilo sve gore i gore. Da sam ostala tu
jo par minuta ne znam ta bi bilo sa mnom. Moda bi me i ubili. Opet sam radila
to mi je kazao. Na kraju je ipak svrio u meni. Tada sam mislila da u ostati trudna.
Kad su sve zavrili poeli su da me ispituju. Pitali su za S., za njegovu vojsku. Vidjeli su da ne mogu da stojim. Htjeli su da priznam da se prezivam M. Govorili su:
Morat e drugi put... Morat emo da svrimo. Gdje ti je grupa? Mora da nam kae! Moramo da ih naemo! Psovali su mi mater, pitali su za S., za oca, brata... Nisam znala ta da im kaem.
Kasnije su naredili da se obuem. Kad sam se obukla rekli su da se skinem. Kad
sam se skinula, jedan je uzeo pitolj, a drugi no pa su se igrali po mom tijelu. Okretali su no i pucali iznad moje glave. Kasnije je jedan rekao: Hajde momci, da joj
damo zadatak! Rekli su: Sutra dolazimo po tebe i hoemo da nam bude kao nova! Po tebe dolazimo oko 22:00 i hoemo da nam nae jo dvije djevojke. Ii emo
pored Sane, bit e nam ljepe, ali ti ne mogu garantirati za ivot. Kad je to rekao tek
tada sam dola sebi.
Ne znam kako su me unijeli u auto. Kad sam sjela u auto jedan me udario i rekao:
ta se pravi!? Majku ti jebem! Rekli su da to ponovim, kad sam ponovila ovaj jedan je rekao: Mar! Izlazi napolje! Kad sam izila rekao je: Napravi tu kosu! Stajala sam. Tada je ponovio: Napravi tu kosu! Malo sam popravila kosu. Kad je to vidio
rekao je: Kad ue tamo, reci da se nita nije dogodilo i ne govori ta sam ti rekao.
Kad sam ula pala sam, ovi u kui su znali ta se dogodilo iako im nita nisam
smjela rei. Kad sam dola sebi bilo je oko 23:00, a odveli su me oko 17:00. Tada sam
im rekla: Sutra, sada pakirajte se i idemo. Ako neete, mene ovdje vie nema. Nisam
smjela ostati, poli smo oko 9:00 ujutro. Ne znam da li su dolazili navee.
U Varadinu, 27. travnja 1993.
374
- jad61
PREBIVALITE: ejreci
Napad u Prijedoru je bio 30.05.1992. ujutro. U kui smo bili mu i ja. Poto je pucnjava poela oko 5:00, otili smo kod susjeda u podrum. Oni su imali veliki podrum
tako da smo se skrivali kod njih. Sina su mi zarobili u Prijedoru 30.05.1992. Odveli
su ga u vojarnu, a kasnije u logor Omarska. Odatle su ih odvezli autobusom u nepoznatom pravcu. Od tada za njega nita ne znamo.
Mi smo napustili Prijedor 21.08.1992. Ili smo sa onim konvojom koji je poao
iz Tukova sa stadiona. Bilo je uasno! Potrpali su nas u lepere. U tim leperima nas
je bilo oko 300. Iako nas je bilo 300 nitko nije priao, niti su djeca plakala. Kad smo
doli do prvog punkta kod Omarske zaustavili su kolonu. Nali su dvojicu mladia
iz logora. Jednog su stavili naprijed, a drugog pozadi. Njima su dali po jednu vreicu
da od nas pokupe novce i zlato od nas. Tada sam mislila da je gotovo. Kad smo doli
na sljedei punkt opet su nas zaustavili i traili novac i zlato. Mome muu su skinuli
sat koji je dobio za 25 godina radnog staa. Tako su napravili ne samo njemu, nego
svima. Ne znam koliko su nas puta kasnije zaustavili. Poto je bio kolovoz bilo je jako
vrue. Ti leperi su bili puni praine.
Kasnije su nas zaustavili i rekli: Dajte nam 15 mladia da iziu. Govorili su da
imaju nekakav kvar i da im pomognu neto otklonit. Svi su se sagnuli jer nitko nije
htio izii. Svi su se bojali. Tada je ovaj opet ponovio: Rekao sam 15 mladia da izie! Ovaj to je to govorio nismo ga mogli vidjeti samo se uo glas. Trei put je pokazao prstom i izveli su ih petoro. Opet je pokazivao prstom tako da su ih izveli oko
15. Poslije toga nismo nita uli za te mladie. Govorili su da e ubiti onu dvojicu to
su skupljali zlato i novce ako im ne skupimo jo 5000 DM. Kad bi skupili neto novca
dali bi im vreice, ali bi oni te vreice vraali i govorili da nije dovoljno.
Kad smo doli na Vlai doekali su nas neki nepoznati sa bradom etnici. Sa
Vlaia smo poli pjeice. Dvojica, koja su bila prva, nosila su jednu torbu. Tada im
ovaj kae: Ostavite tu torbu i idite! Oni su im rekli: To je naa torba. Tada im ovaj
kae: Nema veze, sad je naa. Produite!
Poto smo sve ili pjeice imala sam uljeve na nogama. Hodali smo tako dugo
da smo tek oko 2:00 doli u Travnik. Kad smo doli do Turbeta bacali su granate i
pucali na nas sa Vlaia.
375
Bili smo u Rijeci kod roaka pet mjeseci. Dok smo bili u Rijeci teko nam je bilo
jer smo bili na teretu, iako smo kod roaka stanovali. Sve novca to smo imali morali
smo im dati, tako da nismo imali za kartu do Rijeke. Mijesec dana smo bili u Zagrebu
u Resniku, a kasnije smo prebaeni u Gaince.
U Gaincima, 17. travnja 1994.
- jad63
NACIONALNOST: Hrvat
Sam rat u Ljubiji i okolici Prijedora zapoeo je napadom na Hambarine. To je sve
bilo pod nekim sumnjivim okolnostima - dolo je do protjerivanja ljudi sa tog podruja, ruenja, masovnog ubijanja i slijevanja veeg broja ljudi sa tog podruja (koji su uspjeli preivjeti) ba u Ljubiju. U Ljubiju se uvlai psihoza ve nekih buduih
dogaanja poslije toga samim tim to su ljudi iz Hambarina otjerani. Po priama tih
ljudi, koji su bili svjedoci tamo - dosta ih je tamo poubijano, dolo je do totalne blokade izmeu Ljubije i Prijedora gdje je komunikacija bila svakodnevna i telefonska i
putna i svaka druga mogua. Dolazi do totalnog zastoja, dolazi do preuzimanja vlasti od strane takozvane srpske opine Prijedor. I samim tim dolazi do nekih udnih
mjera, uvoenja policijskog sata itd. U toku tih dogaaja veinu vremena provodim
povuen i zvauen u kuu i oekujem daljnji slijed dogaaja, kao i veina ljudi u Ljubiji, jer se nije znalo da li je dat ikakav otpor. Ustvari otpora u Ljubiji praktiki nije
ni bilo, niti ga je tko pripremao niti ga je tko pruio jer nije ni pripreman, niti se ita
organiziralo. (...)
Poslije tih njihovih napada na Kozarac, preko Radio-Prijedora, koji je tad emitirao poseban program za te namjene, objavljeno je da je dolo do napada na Prijedor
od strane (kako su to tamonje vlasti nazvale) nekih fundamentalista i oruanih
snaga HOS-a iz podruja Ljubije i hrvatskih sela okolo Ljubije: urkovca itd. (npr.
urkovac je bio spominjan na radiju). Poslije tog napada na Prijedor polako ve poinje i odvoenje ljudi iz Ljubije - prvo po grupama, tijekom noi - prouje se da su
ljudi odvedeni. (...)
to se tie mog hapenja, ono me zatie u stanu u Ljubiji - nije bilo u noi - dolo je ujutro negdje oko 8 - 9 sati. Dola su tri policajca po mene i traili su kao neke
376
zapisnike sa nekakvih sastanaka (traili su neto neodreeno), zatim od mene trae

da se spremim i odveli su me u tamonju policijsku stanicu u Ljubiji. Tu provodim
od tog prvog dana od 8 sati ujutro pa sve do druge noi, ostavili su me da tu provedem skoro jedan cijeli dan. Taj dan bio je ispunjen nekakvim ispitivanjem. Ispitivao
me neki (ne znam mu tono ime). S vremena na vrijeme pozivao me je u neki ured
i ispitivao me. On je bio bivi policajac u Ljubiji, a tada je, po nekoj novoj strukturi,
bio vraen iz penzije. To njegovo ispitivanje sastojalo se od toga da me je s vremena
na vrijeme pozivao iz jedne prostorije u njegov ured ili je sam dolazio u prostoriju
gdje sam ja bio pod prismotrom jednog policajca. Samo njegovo ispitivanje zapoelo
je time to me optuio da sam izvrni sekretar Hrvatske demokratske zajednice za
Ljubiju i da oni imaju takve podatke o meni i kao takav bih im trebao prezentirati
odreene podatke o odreenim ljudima. Navodio me u prii da mu dam konkretna
imena, spomenuo mi je V. L. i sveenika S. . - pitao me da li znam neto o njemu,
uglavnom, najvie me pitao za V. L. Pokuavao je od mene izvui da li sam se sastajao sa nekim ljudima, da li sam bio sa njima nekad, da li sam upetljan u kojekakve
kupovine i podjele oruja i tome slino. Sam nisam o tome znao nita rei jer nisam
ni raspolagao nikakvim informacijama o tome. Jednostavno to se ispitivanje svodi na
to kad sam bio s V. L., to sam sa njim priao, o emu sam priao i tako. To ispitivanje
je trajalo tu, pa su me vodili u neku drugu policijsku stanicu, pa doe s vremena na
vrijeme, pa me pita da li sam se ega sjetio i tako to u tom smislu. Sve je bilo ustvari
da su bile neke prie rekla-kazala o meni i ja sam to sad trebao potvrditi. Poslije mi
je podmetnut neki iskaz mog susjeda iz zgrade J. D. - kao da je on, za vrijeme ispitivanja u Keratermu (jer je on odveden prije mene) izjavio da smo on i ja imali neke
lovake puke, pa smo trebali zajedno pucati tim pukama sa nae zgrade gdje smo
stanovali. To se vjerojatno poklopilo sa nekim priama, jer onu no kad se ulo za taj
napad na Hambarine, s tim istim D. sam uao u zgradu i moda je vjerojatno netko
povezo neku priu sa nekom pukom. Uglavnom, sve se svodilo na to da priznam
taj neki njegov iskaz, da je to tako, da nije, da se malo ohladim, da malo doem sebi,
uglavnom jo nije bilo nekog fizikog maltretiranja.
Dola je no i oni su me odveli u neki podrum (u toj istoj zgradi) i vezali me lisicama. Tu sam prenoio, opet bez nekog maltretiranja. Ujutru su me opet pozvali na
neko ispitivanje - da se nisam u meuvremenu neeg sjetio. Kao usput je nabaeno
da sam se nekad negdje smijao srpskoj televiziji (negdje gdje sam javno gledao televizor) i tako. Uglavnom, jo nije bilo maltretiranja. U toku tog jutra u istu tu stanicu
u Ljubiji dovode jo neke koje su uhitili - iz Ljubije etiri deka - tri mlaa momka
i jednog ovjeka. Ispitivali su ih vjerojatno isto kao i mene, vratili su ih skupa s nama. Oko podneva drugog dana dolazi policija iz Prijedora kombijem. Tu nas uvode i
377
usput pri ulasku nas tuku - ne mnogo, kao usput i odvode nas u taj kombi i voze nas
do iza SUP-a Prijedor gdje nas opet izvode iza zgrade, pa nas uz neke blae batine
prozivaju. Tu su itani neki iskazi, vjerojatno uz itanje toga to nam je napisao taj
na ispitiva u Ljubiji. U tom trenutku saznajem da mi je neto nabaeno kao neko oruje, kao neka optuba. To sam shvatio kroz te prozivke policajaca. Poslije nas
odvoze u Keraterm. Tu dobivamo neke blae batine i tu zatiem vei broj ljudi iz
Ljubije koji su odvoeni prije mene i prilian broj ljudi iz okolice Prijedora, Tukova
i samog grada Prijedora. Toliko sam mogao poznati jer sam odreene ljude znao od
ranije ili iz vienja ili osobno. U Keratermu ostajem samo jedan dan. Uhapen sam
02.07.1992., a 02./03.07.1992. prespavao sam u stanici u Ljubiji.
Dana 03./04.07.1992. bio sam u Keratermu. Ve 04.07.1992. trai se da se napravi popis svih zatvorenika iz Ljubije. Tad nas je bilo negdje oko 90-tak, jo je dodano
negdje oko 10-tak ljudi iz Prijedora i napravljen je popis od jedno 100 ljudi i autobusima smo prebaeni u Omarsku. Na samom ulazu, pred ispitivanje, doli smo vikendom, a kao subotom na nedjelju ovi kao nisu radili, ti njihovi isljednici. Tako da
smo subotu i nedjelju nas jedno 70 proveli u nekoj maloj garai. Veliina joj je bila
za parkiranje jednog malo boljeg, luksuznog auta. Tu, po toj vruini, u toj maloj prostoriji provodili smo vrijeme isprepadani i istueni usput i u iekivanju daljeg tijeka
dogaaja. Tu smo proli uglavnom bez ikakvih maltretiranja do ponedjeljka, kad je
doao prvi radni dan i kad smo trebali ii na ispitivanje bez ikakvog znanja prozivani
su ljudi po 5, po 10 i odlazili u te prostorije gdje su se vrila ispitivanja, u odreene
urede. Mislim, odlazilo je prvo 5, pa 10, a nitko se nije vraao tako da se nije znalo ni
kud idu ni kojim povodom. Kad je doao red na mene, odveli su nas pred neke urede
upravne zgrade u Omarskoj, stavljaju nas na neke klupe, okreu nas glavom prema
zidu, udaraju nas malo, itaju opet nekakve (sad - je li to iz njihovih glava ili su to
proitali iz nekih popratnih dokumenata koji su poslani zajedno sa nama), tako, malo nas ... eto u smislu da nas malo isprepadaju da bismo neto progovorili.
Uglavnom, prilino dobro sam proao u odnosu na one kojima su od batinanja
izbijeni zubi, meni je bio izbijen jedan zub i vilica mi je bila napukla - ona to sam
imao umjetnu protezu. Na samom ispitivanju u Omarskoj bio sam ponovno konkretno ispitivan to o bivem komandiru milicije u Ljubiji M. B. - kakav je on bio kadar, da li je bio kadar orijentiran komunistikoj partiji ili je vie bio priklonjen nama
Hrvatima kao pripadnik svoga naroda. Ispitivan sam bio za svog susjeda R. V., koji je
takoer bio aktivist HDZ-a, a za njega se to ve znalo jer je on bio angairan i u jeku
predizborne kampanje. Postavljali su mi odreena pitanja i u vezi s njim - kakav je,
kakav je on ovjek, da li je posjedovao oruje, to je on radio, da li je on nekad o tome
378
priao i tako... Njihovo ispitivanje se uglavnom svodilo na traenje ovih informacija

koje smo nekad mogli dobiti u razgovoru s tim ljudima. Pitan sam jo za S. E, - da li
sam ga poznavao, da li je dolazio u Ljubiju da kao organiziramo zajedniki otpor u
Ljubiji - Ljubija i Kozarac, i da izvrimo kao zajedniki napad na grad Prijedor. Ja o
tome nisam nita znao i nisam mogao rei nita odreeno, uglavnom, to ispitivanje
je prolo bez nekih fizikih maltretiranja i zavreno je. S tim to sam jo bio maltretiran u tom smislu da kaem u kakvom smo kontaktu bili ja i moj polubrat koji je bio
ispitan prije mene i koji je bio jako pretuen i koji je poslije toga i podlegao u Omarskoj - jedno 20-tak dana poslije.
S nama u logoru bio je i trei brat od tetke koji je bio jo pola Srbin - po ocu Srbin, a po majci Hrvat. On je sve to vrijeme bio u logoru s nama. On je bio sve do kraja
tamo. To se ispitivanje svodilo na brata zato to je on imao kao neki grijeh u Prijedoru - tako da su me pitali kad sam zadnji put dolazio tamo, tko je sve tu navraao, s
kim sam se sastajaao i o emu smo razgovarali i to smo planirali. Sam moj odgovor
na ta pitanja mogao je biti neodreen ili negativan jer stvarno nikad o takvim pitanjima nit smo to razgovarali, a njihovo se ispitivanje svodilo samo na to. Pitali su
me da li sam lan stranke, da li poznajem sveenika u Ljubiji tog S. ., da li sam se
kad sastajao s njim u vezi sa tim orujem - i to ispitivanje je bilo u tom smislu. Poslije
tog ispitivanja vraeni smo meu ostale logorae i onda smo tu vidjeli i druge ljude
iz Prijedora, iz Ljubije, Kozarca i iz ostalih okolnih mjesta koji su svi bili slani u logor
u Omarskoj. Za vrijeme daljnjeg boravka u logoru u Omarskoj vie me nitko nije ispitivao niti pozivao, nije me nitko optuivao ovako javno kao to su straari prozivali
druge ljude. Od posljedica malog udaranja, od onda kao posljedicu imam stalne
prehlade koje su izazvane kupanjem tamo nekim crijevom ledenom vodome - vrui
ljudi, i jo nekih problema u ustima, napukla mi je ta umjetna proteza i onda mi je to
jo vie otealo stanje i samo sam gledao kako da preivim. Bio sam se ve pomirio s
tim da ako ovo due potraje da tu ivota nema i da e se to teko izdrati. Doivljavana su razna ikaniranja i maltretiranja u odlasku na ruak i u povratku sa ruka, ako
bi iznemogli ljudi zaostali u nekoj koloni, u nekom trku - dobivali su redovno batine.
U toku boravka u prostorijama, u tom logoru Omarska razni ljudi su prozivani i
tako odvoeni negdje odakle se neki nisu vie nikad ni vratili. Mogu navesti sluajeve nekih odreenih ljudi koji su tamo bili. To znam iako nisam bio direktno u njihovoj spavaonici, ali se odjek dobro uje. Moj kolski kolega M. B., koji radi u Omarskoj, koji je bio jedan sasvim obian ovjek, koji je ivio od svog rada i koji je znao
samo za svoj posao i kuu, tj. obitelj - on mi je esto u pameti - bio je pozvan jednu
veer i njemu se od tada svaki trag gubi i evo poslije izlaska iz logora, poslije premi379
jetanja logoraa iz Manjae i iz svih drugih logora, o tom se deku ne zna nita. Bio
sam svjedok izvoenja J. M. koji je izveden iz iste spavaone gdje sam ja bio i gdje se
poslije vie nikad nije vratio. U toku odlaska na ruak, bilo je vieno njegovo nepomino tijelo kako lei na travi, vjerojatno je bio mrtav. Bio sam svjedok smrti mog
polubrata u logoru u Omarskoj koji je uz sve to ispitivanje dobio strane batine i dok
smo bili skupa, dok je jo mogao govoriti, preivljavajui tih dvadeset dana poslije
tog ispitivanja, saznao sam neke detalje o njegovom ispitivanju koliko smo to mogli
rei onako tjeei jedan drugog i ispriati i prepriati one dogaaje otprije.
U Zagrebu, 2. travnja 1993.
- jad64
Uhapsili su me 26.05.1992. u dvorani Mladost kao trenera. Dola su njih sedmorica i uhapsili nas. Razdvojili su Muslimane na jednu, Srbe na drugu i Hrvate na
treu stranu. J. D. zvani S. je bio trener Celpaka - karate kluba. Ja sam imao s N. B.
svoj klub Sportinent. Odatle su nas prevezli njihovim policijskim kombijem. Od
njih sam prepoznao trojicu. Jedan je bio dudista P., a ostao je u kao njihov komandir na Urijama u Prijedoru. Prepoznao sam jo dvojicu Prijedorana. Kad smo doli
gore smjestili su me u desni hangar - prizemlje. Tu nas nije bilo jako puno. Odveli su
me na kat i ispitivali.
Tu je bilo ljudi iz Kozarca, bio je jedan . R. T. To je bilo 26.05.1992. Njega je
tukao D. D. K. koji je trenirao kod mene i to je sad iskoritavao. D. T. je doao na
motoru i on je tukao .
Osobno poznajem D. T. On je prvo dolazio u civilnoj jakni, a kasnije je dolazio
u uniformi. Tada je D. T. samo navratio i pitao: Koga ste nam sad doveli? Ima li koji
za mene?
Tu no je D. T. traio mene. To je bilo 26.05.1992. Oni nisu znali da sam ja taj.
On je preteno traio ljude koji su se bavili sportom. Najalosnije je to to je on poznavao sve te ljude.
Jednom prilikom je mene izbacio iz svoje kavane u Kozarcu, zbog toga to sam
Musliman.
380
Oni nisu znali tko sam i to sam. Nakon ispitvanja, kad su pitali kako me nisu angairale zelene beretke SDA? Ispitivao me jedan stariji ovjek. Prepoznao sam jednog
koji je radio u Zagrebu kao policajac. Njega sam poznao jer je nosio dvije zvjezdice i
bio porunik. Kasnije je doao jedan koji je sa mnom bio u VP, a bio je sa mnom i u
srednjoj koli. Zvao se D. ili R. M. Doao je i pitao: Koga ste to doveli? On me ak
dva puta, kad su pratili konvoje za Vlai, molio da idem. Rekao je: Moji ljudi te prate... Kad je on uao pitao je: Odkud ti tu? Kad sam mu rekao, rekao mi je: Nema
problema, izvedite ga dolje. Siao sam dolje gdje su male eljezne stepenice. Bio sam
ispod tih stepenica. On je doao i prebacio me u Prijedor.
Na ispitivanju su najvie inzistirali, kako sam ja J., da im priam ta su J. pripremali. Meutim, njima je bilo vano ta su J. pripremali. Ja nisam roeni Prijedoranin, roen sam u Hrvatskoj kao i moj otac. Kad sam im to rekao, jednostavno su se
zaudili. Najvie su me pitali kako me nije traila SDA da im obuavam ljude. Kasnije su me pitali za HDZ, a nakon toga su pitali je li me traio itko iz SDS-a. Nisu me
maltretirali. Tada je doao taj kolega i popriao s njima. Nakon toga sam se vratio s
njim kui.
Dana, 31.05.1992. kad je bilo ienje, pokupili su nas sve. Ja sam imao trening
sa djecom na otvorenom stadionu. Imao sam trening od 12:00 do 14:00. Oko 11:00
otiao sam od kue. Tada sam uo par granata u ejrecima, a nisam znao ta je. Kad
sam doao kui ve je poelo ienje. Jednostavno, doao je jedan u uniformi i rekao: Svi mukarci od 18 do 60 godina, neka iziu na glavnu cestu. Idu u vojarnu na
ispitivanje i nakon toga bit e vraeni kuama. Ljudi su jednostavno izlazili. Nas trojica smo izili: otac mi, brat mlai od mene 9 godina i ja. Kad smo izili ulo se pucanje stakla, jauci. Ila su dva tenka, oklopni transporter i autobus. Kad su nas kupili
bilo ih je oko 27, a zvali su se suha rebra. Oni su inae sa Pakraca i Lipika.
Jednog od njih sam prepoznao, kasnije sam s njim i priao. On je provalio u kuu
od A. B. - policajca. Zove se B. B. On je ranjen u Kozarcu, sjedio je pred kuom pred
kojom su ubijena dvojica brae D. Kad smo izili brat, otac i ja, rekli su nam: Ruke
za vrat! Doli smo do mjesta gdje su stajali ljudi okrenuti. Naredili su nam da se okrenemo i gledamo na njive. Kasnije su ili i tukli pukom, palicom... Pred nama su ubijena dva brata i moj susjed. Prvi je ubijen S. D. - K. Njega je prvo jedan uti duge kose
maltretirao, noem po licu. Njih trojica brae su stajali jedna pored drugog. Kasnije
ga je odveo u dvorite iza kue. To je bilo par metara od mene. Nakon njihova odlaska uo se samo jauk i netko od njih je povikao: Ubie S.! Poslije toga se uo rafal.
Poto je tu bio jedan sokak, S. mlai brat je potrao. Meutim, jedan sa transportera ga je pogodio snajperom. Kasnije je jedan dotrao sa sabljom, koju je skinuo sa
381
zida od mog susjeda koji je to drao kao ukras. Kad je doao do S. brata, isjekao ga je
tom sabljom, iako su ga va ranili u nogu. Kad sam iziao iz zatvora moji susjedi su
priali da ga je ovaj cijelog isjekao jer je to bila stara turska sablja.
Ubili su A. O. - momak od 22 godine. Kasnije je njegova majka priala da ga je
ubio jedan kolega to je radio s njim u tvornici. Govorila je da je A. bio izboden noem.
Malo nie ubijena su dvojica isto taj dan kod zemunica koje smo kopali.
Poto je moj brat iao prvi, jedan je doao do njega i odmah ga poeo tui. Taj to
ga je tukao bio je krupan. Meni je priao jedan sa kokardom i imao je crnu traku, a
nosio je pukomitraljez 84-orku. Spustio ga je pred kuu od S. D. - Muslimana koji je
bio u njihovoj vojsci. On je bio potporunik, a ubijen je na Gradacu. Kad je S. ubijen, obukao se njegov otac. Meutim, i on je kasnije ubijen.
Ovaj je spustio taj pukomitraljez i uzeo puku od B. Rekao je mom bratu da legne u kanal. Kad je ovaj to rekao ja sam ga samo pogledao. Na toj puci je imao dodatak - baca bombi. S tim me udario pet puta i pitao: Zato ne pada? Kasnije me
udario tri puta, kako je bio pijan ispala mu je puka. Nije me prestao tui, dok mi nije
krv poela tei. Kad mi se to razbilo rekao je: Sad si isti kao Gorbaov, sad moe
biti kao na.
Kad sam pogledao u brata vidio sam da je ovaj repetirao puku i opalio. Opalio je
kao da ne puca u ovjeka nego u neku igraku. Tada sam mislio da mi je brat mrtav.
Meutim, ovaj mu je pucao u uho i spalio mu uho. Trei je zagrlio mog oca i rekao:
Ne boj se ia, ne traimo mi takve kao ti. Ti si star, mi traimo ovakve mlade ekstreme.
Stajao je S. O. otac od A. O. kojeg su ubili. S. je uzeo cigarete koje su mu ponudili,
ne znajui da mu je moda taj isti ubio sina. Nakon toga je doao njihov glavni zapovjednik Z. N. Kad su rekli da on dolazi, sve je prestalo. ak su nam davali vodu i sok.
Prestali su jer on nije dao ubijanje. Kasnije sam njega osobno upoznao.
Poslije toga su nas potrpali u autobus. U taj gradski plavi autobus su ugurali nas
oko 71. Odatle smo otili za vojarnu. Dva sata, a moda i vie nam nisu dali izii van
jer nisu zali gdje i kako e s nama. Jednostavno su rekli: Iziite! Mi smo izili, ve
tada je poela provokacija i tue. Govorili su: Daj ti meni ovoga. -Pusti... Daj mi
toga itd. Sve to smo mi gledali.
Nakon 3 ili vie sati rekli su da ulazimo u autobuse. Odatle smo poli za Omarsku
preko Tomaice. Bio sam u treem autobusu. Sve se vidjelo jer smo polako ili. Na
raskrsnici pored pekare bio je rasturen jedan kamion. Tu je lealo dvoje ljudi. Vidjeli
382
smo dosta leeva, a bili su: bez cipela, bez dijela noge... Prema bivoj gostionici Obala leao je jedan le. Na raskru prema crvenom soliteru, gdje je bio radio Prijedor. Jedan je jednostavno iz izloga koji su bili porazbijani uzeo soka i keksa. Kasnije
je dijelio po autobusu. To je uradio jer je vidio kakvi smo. Moda dva ovjeka su bila,
a da nisu bila krvava. Svi mlai su dobili batine.
Kad smo se popeli do elina brijega vidjeli smo Kozarac, tu je bio kaos. Redom
sve kue su gorile. Oni su namjerno vozili polako tako da su nas ovi vrijeali. Tako
smo doli u Omarsku. Toliko nas je bilo da nas nisu mogli strpati u hale. Koliko sam
uspio doznati od jednog koji mi je rekao: Ima vas preko 4000.
Kad su izili ljudi iz prvog autobusa, rekli su im: Iziite, stanite uz autobus, rairite ruke i noge! Kad su izili iz jednog autobusa, neke meu njima sam prepoznao.
Jedan od njih je rekao: Nema vie mjesta. Gdje emo s njima? Jedni su govorili:
Pobij ih! Ponovo je bio ulaz u autobus. Kad su nas ubacili, ubacili su jo trojicu iz
jednog kamiona. Njih trojicu su uhvatili u jednoj umi. Meu njima je bio K. J. Kad
su ubacili njih trojicu rekli su: Vozite ih dolje! Istim putem su nas vratili u Prijedor.
Proli smo pored par autobusa i doli smo pred SUP. Opet su pitali: ta emo s
njima? i tada su nam dobacivali. Kasnije su rekli: Vozite ih u Keraterm! Kad smo
doli u Keraterm ve je bila no. Odmah je bio izlazak. Izlazilo nas je po 10 iz autobusa, a njih je ekalo 30. Slijedio je popis, provjera, pretres, udaranje i u prostorije. Ja
sam bio u prvoj spavaoni. Nas je bilo oko 760. Priblino sam znao koliko ljudi ima
jer sam dijelio kruh, a imao sam jedan spisak.
Mi Puharani smo bili sami, naveer je poela tunjava. Tu prvu no su doveli
njih devetoricu. Bili su toliko pretueni da se nije moglo prepoznati ni tko je, ni ta
je. Svi oni su bili nateeni, krvavi, zamotani... Doao je Z. . i D. K. D., traili su J.
Njega nije bilo pa su rekli: Sad ustanite svi i da vas gledam i vidim poznajem li koga. Koga poznam da je gdje bio osobno u ga ubiti. Napravili smo etiri reda leima
okrenuti. Proao je jednom i nikog nije prepoznao. Kad je proao drugi put prepoznao je Safeta Mujkanovi iz Kozarue. Rekao je: Ti si davao strau, u Kozarui na
ulazu. Ti si svoje odstraario! Taj ovjek je zaista bio na punktu. Kako je tada izveo
S., nikad se nije vratio. Kasnije je ugasio svjetlo i iziao. Uz put je bilo amaranja.
Sutradan je bila prozivka i novo dovoenje ljudi. Rekli su nam: Poinje ispitivanje! Nakon toga su traili da se popiu prvo od 60 do 50 godina, od 50 do 40 godina,
od 40 do 30 i od 30 pa ovamo. Mi smo napravili spiskove.
Dola su dva kao inspektora za ispitivanje. Nakon tog ispitivanja sve starce su pustili da idu. Naveer, ponovo haos, dolazak njih pijanih. Svjetlo nam nisu palili, nisu
383
nam dali jesti. Odlazak u WC je bio po petorica iz spavaone. Ko je koga poznavao iz

dobrog, moda mu je i pomogao. Tko je koga poznavao iz loeg taj je loe i proao.
Prilikom mog odlaska u WC, jedan je rekao: Tu si verceru! Rekao sam: Sigurmo ste me zamijenili. Ja se nikad vercom nisam bavio. Pitao je: Odakle si? Rekao
sam: Iz Puharske. Rekao je: Tebe traimo! Otiao sam u WC i bilo mi se nesigurno vratiti. Nisam znao o emu se radi, mislio sam, da nije dolo do zabune. Pustio
sam jednu grupu da ode. Saekao sam da doe druga. Tada sam jednom rekao: Ti
saekaj, a ja idem s ovom grupom. Kad sam prolazio onoga nije bilo. Uao sam u
spavaonu i nisam izlazio.
Kad su nai doznali da smo mi tu, pokuali su hranu donositi. esti dan su nam
poeli donositi hranu. Najgore je bilo naveer. Neveer su dolazili ljudi pijani i oni
koje ja poznajem. Sve to su ljudi od kojih sam se nadao da bi mi pomogli. Meutim,
oni su mi odmogli, a oni kojih sam se bojao oni su mi izili u susret.
Meu ovom devetoricom koju su doveli bio je jedan kapetan u ZNG-ama i u borbi na Pakracu i Lipiku. Traili su njega, a tukli su ga . i D. Traili su J., a kasnije su
izveli njih devet. Kad su ih izveli prvo su oni morali pjevati. Pjevanje je bila najlaka
kazna, a ako se ne uje dobro, bilo je batinjanje. U zadnjoj grupi su pustili mog oca.
Kasnije su postavili reetke i poeli nas zakljuavati. Kako su nas poeli zakljuavati
poela su i ubojstva.
Dana, 14.06.1992. dotjerali su Kozarac. Oni su izvrili ienje Kozarca. Poto
smo tu bili 15 dana imali smo bradu. U prvoj spavaoni su bili preteno Puharani.
Drugu spavaonu su ispraznili da bi njih ubacili unutra. Tada su otvorili i treu spavaonu.
Naveer je poelo... Izveli su oko 80 ljudi i dali im eljezne kockaste ipke 2 cm
puta 2 cm. To su im dali da se tuku izmeu sebe i gledali tko e vie izdrati. Npr.,
ako netko nekog ne udari jako, ovaj bi uzeo i reko: Ovako se udara! On bi tada
udarao. Naredili su im da broje udarce i da vide koliko e tko izdrati. Tada je bilo
jauka...
Ne znam da li je itko ubijen tu no. Znam samo da sutradan kad sam dijelio
kruh, njih je vie od polovine bilo zavijeno, razbijeno. Prva rtva u Keratermu je bio
S. J. zvani C. Navodno, njega su uhvatili s pukomitraljezom na Hambarinama i sa
500 metaka. Dali su mu pukomitraljez, prazan, morao je trati cijeli dan oko piste i
pjevati njihove pjesme. Kad bi usporio oni bi ga tukli. Kasnije je poela padati kia,
a tada su ga tukli njih desetorica. Nakon te tue jednostavno, se dovukao polugol do
vrata i na vratima je umro. Noge su mu bile vani, a glava unutra.
384
Poslije su ubili jednog policajca iz Kozarca, podlegao je ranama. Zvao se S. B.,

igrao je nogomet. Ima enu i troje dijece. On je bio drugi koji je podlegao.
Nad tim S. se svata radilo. Kad se ilo u WC morali su se krstiti nad njim, klanjati i moliti se Bogu. Morali su mokriti na njegovo mrtvo tijelo. Sve to su govorili
da radimo, a govorili su: On je taj va! On vas je ukopao! Vi ste zbog njega tu. Dva
dana je tu leao, a kasnije su njih dvojicu bacili na deponij smea. Drugi dan je doao
kombi i pokupio ih. Poslije takvog maltretiranja, to je bilo sve malo. Kad su dotjerali
ljude iz arakova, Rizvanovia, Hambarina...
Grozno je bilo kad je poginuo J. . - K. Tada je poginulo njihovih 11 ljudi.
Kad su dotjerali ljude s Brda, oni su oistili i ispraznili treu spavaonu i ostavili je
za ove s Brda. Neke su odmah na vagi tukli i odvajali tko je koga poznavao. Njih su
strpali u jedan mali plavi kamion TAM i odvezli. Ostale su potrpali u treu spavaonu
u kojoj nije bilo zraka. Prozori su bili visoki, a vrata su bila mala. Ta prostorija je bila
najzaguljivija. Ta prostorija je bila 10 puta 15, a govorili su da ih je bilo oko 360. Tek
peti ili esti dan su rekli da odnesemo ostatak kruha. Meutim, nikad nije ostalo vie
od tri gajbe kruha. U poetku sam im dijelio, tako to bi otvorio samo malo vrata i
dijelio im po jednu nitu kruha. Kad bih doao da im dijelim, napravili bi haos. Oni
su se ve poeli svaati izmeu sebe. Poele su prie da su im tu no bacili suzavac
u sobu.
Poslije toga je dola ta no kad su ih sve... To se ve prije znalo, sve je planirano,
nikad vie vozila nije dolo kao te noi, imali su ator na ulazu. Ve je bilo peenje,
pie, pjesma, Izvodili su po 10 momaka koji su im pjevali. Tu je bilo i naih ljudi koji
su s njima suraivali, a bilo je i njihovih ljudi koje su oni ubacivali k nama. Ubacivali
su ih da vide kakvo mi imamo miljenje o njima.
Jedan pukomitraljez je bio na livadi pored trojke, a oni su postavili jo jedan s
novim pukomitraljezom. Poto je kruh dolazio oko 11:00, ja sam izlazio uvati da
ga kao ptice ne jedu. Meutim, to je bila njihova taktika, da se taj kruh to vie stvrdne. Tako da je ruak poimao oko 16:00 ili 17:00. Kad su postavili taj pukomitraljez
i pucanje je poelo oko 10:00 ili 11:00. Prvo su pucali u vis. Od oko 12:30 poelo je
pucanje i tada se uo jauk. Prilikom tih par rafala, nekoliko zrna je uletilo u nau
spavaonu.
Do nas je dotrao autoprijevoznik D. zvani K. K. Dotrao je do nas i rekao: Ljudi silazite s paleta i gurajte na vrata! Pobit e vas sve! To je rekao i obratio se njima:
Ljudi, nemojte ovdje tui! Ovo su Puhariani, ovdje su ve tri mijeseca. Od oko
12:30 do oko 4:30 pucanje. Kasnije se ulo samo: Pusti onog jo malo... Vidi onog
385
kako epa... Idi onog dovedi nije mu nita... Poto je dolo vrijeme da nam otvore
eliju i da idemo u WC. Doao je jedan moj prijatelj, koji je bio kao voa smjene. Kad
je doao rekao je: Trebaju mi etiri momka. Treba biti neki posao. Tada su se javili:
Z. ., E. A., jo jedan i ja. Kad sam se ja javio, on mi je rekao da ja ne idem. Ja sam
htio ii da vidim ta su oni napravili. Kad smo izili rekli su nam da uzmemo neke
majice. Uzeo sam svoju crvenu majicu, ovi su uzeli jo neke stvari i izili smo. To je
bilo grozno vidjeti! To to sam tada vidio, ne bih volio vidjeti ponovo, a ne vjerujem
da u ikada vie i vidjeti. To je bilo neto nemogue! Inae ne mogu podnijeti takvo
neto, ali tada sam htio vidjeti. Ve tada mi se poelo magliti pred oima. To je bio le
na leu, to su bila tijela raskomadana: bez glave, ruke, noge, utrobe, mozga... Vani ih
je bilo oko 100, a moda i vie. Oni koji su bili ranjeni, pokuali su bjeati. Meutim,
to je bilo pusti onog neka odmakne to vie. Dok su ih ubijali uo sam kako govore:
Hajde za kutiju cigareta, ko e prvi onog pogoditi. Vrata su bila cijela izbijena od
metaka. Dojnji dio lima je bio odvrnut, kako su oni izlazili.
Rekli su nam da uzmemo japaner koji je bio za smee. Rekli su nam da stavimo
jednu dasku na taj japaner i da ih slaemo od deponije smea, od kraja te zgrade prema glavnoj zgradi i prema pisti. Tada su svi bili plavi. Imali su nekakve kvrice, kao
ljenjaci, po tijelu. To sam kasnije doznao da je to jednostavno nasilna smrt. Kad su
ubili mog profesora B. H., tada sam vidio kako te kvrice iskau.
Ja nisam mogao trpati, nego sam vozio kolica. Tu su mogla stati po etvorica.
Jednostavno, kao vree su samo ubacivali. Jednog smo stavili na poetak, a drugog
na kraj daske tako da odrava ravnoteu. U toj prostoriji je bilo krvi do koljena. Poto je ta prostorija bila za odlaganje gline, kako ovaj rovokopa zahvati tako napravi
rupu. Sve to je bilo poravnano krvlju.
Dok smo kupili te mrtve, pao sam u nesvijest. Kasnije sam otiao u WC, malo se
osvjeio i vratio se nazad. Ovaj mi kae: Nemoj to jer e trebati jo neto. Idi unutra. Nisam htio jer me to interesiralo. Kad mi je drugi put bilo zlo, otiao sam u WC
i povratio. Oni su ostali i kupili. Kad su te pokupili, bilo ih je mrtvih oko 147. Bilo
je i ranjenih. Tko je mogao izi, iziao je. Tko nije mogao izii, iznosili su ga. Ja sam
sjedio i gledao. Njih je bilo 64 ili 62. Kad su oni izili, tko je mogao stajati stajao je,
preteno su sjedili.
Tu je bio jedan maloljetnik koji je bio ranjen u lea. On im se nije htio javiti nego je prilikom odlaska u WC ostao u naoj spavaoni. Njega sam vidio i poznao sam
dosta mrtvih koje sam poznavao. To su: braa . S. i S., vidio sam prijatelje koji su
sa mnom ili u srednju kolu, otac i dva sina iz Tukova.
386
Nakon toga, doao je leper i dvije cisterne. Rekli su nam: Vi se odmorite. Sad
nam dajte 20 svjeih ljudi, nije bitno iz koje spavaone! Tada se javio brat od ., N.
i jo 19 momaka... Jednostavno, bacali su ih na kamion. Kasnije su ih samo malo
posloili. Kad su vidjeli da ne moe toliko stati, bacali su ih do pola kamiona. Kad
su ovog jednog bacali, uo sam da je neto puklo. Pogledao sam i vidio da je ovom
jednom mozak ispao i ostao na travi. Tu su strpali i ranjnike. Kad su ovi momci poeli silaziti s kamiona rekli su: Neka vas, idete i vi da ih zakopate i vraate se. Meutim, nikad nitko nije vraen. Kamion je iao prvi, a za njim je ila cisterna i prala
krv koja se slijevala sa strane. Odatle su poli prema Kozarcu. Druga cisterna je ila
iza i potpuno sve istila. to je otilo u tom kamionu, bio je najvei pokolj. Sutradan
je isto bilo.
Kad sam kasnije dobio radnu obavezu, doznao sam ime ovjeka. Ili smo na Mrakovce po drva. On je poeo priati od punkta Orlovaca prema gore. Ili smo preko
Kozarca, na Kozaru nositi drva. Ne znajui da sam Musliman, poeli su priu on i B.
K. B. direktor koji je ostao u Prijedoru. On je u M. kui. Jedan od njih je njemu par
puta htio kazati. Meutim, ja sam sjedio izmeu njih i poimo sam priu. Voza se
zove P. K. - L. On je priao i tada je rekao pred mojim bratom i jo jednim Muslimanom. Na toj radnoj akciji smo bila nas trojica Muslimana i njih dvojica. On je rekao:
Ja, ono to sam otjerao iz Keraterma, bilo je najgore u mom ivotu. To se i po njemu vidjelo. Nije mogao istjerati kamion u rikverc, kad je poeo tu priu. Priao je:
Ja sam te ljude odvezao u rudnik Tomaicu, a oni su zavrili kao ona praina crvena
to je tamo. -Kako ti to zna? Rekao je: Kako neu znati, kad sam ja taj kamion
vozio. Tada sam ja malo izletio kad sam rekao: Znam i ja sam bio u Keratermu. Na
to je on rekao: Ja sam samo prikolicu otkaio i ostavio je!? im je on rekao da su
oni zavrili kao praina, vjerojatno su svi zavrili u drobilici.
Sutradan naveer, ubijeno je oko 24 ili 26 ljudi na isti nain. Bilo je i nekoliko ranjenih koji su takoe odvezeni u nepoznatom pravcu. Za njih nitko nita ne zna. To
je bilo krajem sedmog mjeseca. Kad su uli da je Trnopolje kao sabirni centar, svaku
priliku su iskoritavali da se to vie iivaljvaju. U Keraterm su dovezene i ene, a nakon toga su poslane u Omarsku.
Dana, 05.08.1992. dovezeni smo u Trnopolje. Tu sam ostao 8 dana. Osmi dan
sam iziao na osnovu zakona o iseljenju, na osnovu materijalnog stanja. Kad sam otiao u vojni odsjek da se odjavim, nisu mi dali. Tako sam ostao kod kue.
Kad je dola 1993. u svibnju su otvorili ponovo Keraterm i tamo sam opet bio 17
dana. Tada je bilo gore nego ova tri mijeseca. Tada sam doivio ono to nisam prije.
To je bilo 6. ili 7. svibnja 1993. Tada su pokupili sve poznatije Prijedorane koji su
387
ostali. Pokupili su Abaza - mesara. Od nekog su jednostavno imali ta traiti. Mene

su pokupili ispred jedne kavane, kao otkud ja imam novce da budem u kavani. Drugog su doveli za ribu, kao zato kradu ribu. Neke su pokupili sa poljane, kao zato
slave to je Bosna i Hercegovina priznata.
Ispitivao me obian vojnik koji je nosio kapu. Jednostavno kao njihov gardista.
Bio sam u zadnjoj spavaoni, a tada je ispitivala i kupila njihova VP. Garana vrata su
se dizala, dok sam se sagnuo da uem, tada je palo na desetine udaraca. Normalno,
tada nisam ni uao, tu su me pretukli. Kasnije sam samo uo kako govore: Evo jo
jednog! Ovi su me malo umili, tako da sam doao sebi. Tu ih je bilo 12, a ja sam bio
trinaesti. Tu je bio: T., A. - mesar... Izvodili su jednog po jednog, kako je kome na
um palo.
Sutradan, prilikom odlaska u WC zaustavio me jedan i pitao za moj motor i da
li bi mu ga htio dati da ga on uva. Rekao sam mu: Moj motor je otiao dok sam
prole godine bio ovdje na istom mijestu, samo druga spavaona. Naveer je opet bilo maltretiranje, tua. Naveer je dolazila civilna policija i tu sam osjetio ta je tua.
Meni su govorili: Da vidimo hoe sad tui Srbe!? Rukavice vie nikad nee na ruke
navui! Jednostavno, tjerali su me da ih mrzim. Nisu nam dali da budemo u istim
prostorijama. (...)
Nas 13 je bilo u jednoj garai. Poto sam bio dobar sa odvjetnikom M. M. D.
(njega poznajem iz Zagreba, kod njega sam i spavao), zahvaljujui njemu ja sam sad
na slobodi. Nisam 21 no smio noiti kod kue. Sve to zahvaljujui naim Muslimanima.
Iz Prijedora sam iziao 22.12.1993. zahvaljujui ovoj eni koja je otila za Englesku.
To mi je priao susjed M. V. Ve tada se nagovjetavalo kako oni zovu 100% ienje Prijedora. U mojoj ulici su bile 42 muslimanske kue, a ostalo je oko 17 kua
u kojima su ljudi ostali. Kasnije su poele dolaziti izbjeglice koje oni nisu dirali. Zahvaljujui tim ljudima ja sam morao napustiti svoju kuu.
Prvi put sam pretuen oko 4:00. Prvo su pretukli mog brata. Njih 7 je dolo kombijem oko 12:00. Ve tada se poelo priati o radnoj obavezi. Govorili su da se treba
prijaviti sve nesrpsko stanovnitvo, da bi se dobila kartica za kretanje. Kasnije smo
na tu karticu pisali radnu obavezu.
Odveli su mog brata kombijem i istukli. Pokupili su nam sve iz kue. Nakon mjesec dana dola su trojica policajaca po mene. Svezali su me za drvo i tukli oko sat
vremena. etiri dana nisam mogao ustati. M. M. je otvorio tekvando u koli u dvo388
rani. Poto sam od ranije radio sa djecom pitao me da ih ja treniram. Rekao sam: M.
ja sam svoje ovdje u Prijedoru, izgleda zavrio. On je htio da mi pomogne, govorio
je da e mi dati potvrdu. Kad mi je dao potvrdu poeli su problemi. Patrola je dolazila i pitala: Tko si ti? Odkud tebi to? itd. Kad su me istukli, utio sam i nita nisam
o tome govorio.
Dana, 01.12. istukli su mog oca i brata, nazvali su me i rekli da doem oko 1:00.
Tada su rekli da se sa svim oprostim jer se neu vratiti. Nakon toga nisam vie htio
ni ii u SUP. Otiao sam do M. i sve mu ispriao. Kad je on vidio mog oca, a njegova
ena je radila u domu zdravlja kao medicinska sestra, otili smo kod naelnika SUP-a
i ispriao sam sve to je bilo. Tada sam rijeio na sve i nita. Kod svojih susjeda Srba sam iao spavati. To me spasilo, bjeao sam im, a oni su me traili. Skakao sam i
sa terase pa bjeao. Tako su doli oko 4:00 kad se nisam nadao i pretukli me. Traili
su da se javljam svaki drugi ili trei dan, a ja to nisam htio. Mislim da sam odradio i
previe za njih.
Moja tetka je izila 28.12. U njihovom Srpskom glasu izila je potjernica s mojom slikom. Traili su me ivog ili mrtvog, a ucjena je bila na 7000 DEM. Njihov odvjetnik mi je pomagao i zahvaljujui njemu iziao sam 22.12.1993.
U Gaincima, 01. srpnja 1994.
- jad65
PREBIVALITE:
Donja Puharska
Taj dan kad se to dogodilo bio je ponedjeljak naveer, 14.03.1994. Tu veer sjedili
smo do oko 23:00 u mojoj kui. Kako je kod susjeda pas zalajao ena mi je rekla: Izii i vidi... Na to sam ja iziao i nikog nisam vidio. Kako sam ja pogledao na prozor
netko je zalupao i zapucao. Pucalo je sa tri strane kue. Ona je ula kod mene u sobu
i rekla: Zovi telefonom! Otiao sam do telefona, uo sam kako je ena povikala: O,
D.! Taj D. je bio na susjed Srbin. Nakon toga on je sasuo rafal u nju i rekao: Hajde
sad zavii o D.! Kasnije sam uo kako je ona jeknula. Nakon toga je nisam vie uo.
Tada sam se ja vratio iz sobe, vikao sam, ali nisam smio paliti svjetlo. On je pucao iz
vana i ubio je. Kad sam upalio svjetlo vidio sam da je ona ve mrtva. Leala je na leima, a ne znam s kojeg prozora je ubijena jer su obadva prozora razbijena. Mislim, da
389
ih je najmanje bilo etvorica oko kue. Po tom pucanju najmanje ih je bilo etvorica.
Kad sam ja poeo dozivati susjede netko je sasuo rafal u kuu S. A.
Nakon toga dola je policija (srpska) i vidjela da je ona mrtva. Vratili su se i rekli:
Imamo jo ovakva dva sluaja! Tada su otili odatle. Kad su oni otili stavili smo je
na krevet, a ja sam otiao kod susjeda da prenoim. Nisam smio noiti u kui jer su
svi prozori bili polupani. Oko 5:00 dola je njihova neka sudska komisija. Meutim,
vidio sam da od toga nema nita. Oni su jednostavno obavljali samo svoje formalnosti. Moju suprugu su okupale ene. Odatle smo je odvezli u Puharsku i pokopali.
Kako nismo smjeli nita imati, samo smo je pokopali. Odatle smo se morali sklanjati
i vraati kui.
Kad sam doao kui doli su iz UNHCR-a. Oni su me malo ispitali i ostavili mi
broj telefona. Rekli su mi: Nazovi nas u ponedjeljak i pitaj kad emo te evakuirati.
Kako sam spavao kod brata, od njega sam ih nazvao. Isti dan sam iselio iz kue jer je
L. T. odmah doao pred moju kuu i traio da se iselim. On je iz Jaruga kod Kozarca.
Prije toga nazvala je E., ali je on ve bio pred kuom. E. mi je rekla: Ima jedan fin
ovjek koji bi uselio u tvoju kuu. Slae li se ti? Rekao sam: ta u ja, kua je ve
prazna. Ja nita ne mogu komandirati, da sam mogao ja ne bih bio ovdje. Tada mi
je ona rekla: On je fin ovjek... Rekao sam joj: Neka on samo useljava. Ne smetam
nikome. Na to mi je ona rekla: Doi ti sutra da ga upozna.
Sutradan sam otiao da ga pitam bi li dozvolio da dam B. - mesaru sijeno. Sa B.
sam se dogovorio da mu dam moje dvije krave i sijeno. Doao sam ujutro, doekao
me sa bagerom i E. Tada mi je rekla: Ovo je taj ovjek koji je uselio u tvoju kuu.
Rekao sam: Neka je. Tada sam mu pokazao ta se nalazi tu. Rekao sam mu i koliko
ima zemlje. Tada sam mu rekao: Ako hoe radi, a ako nee to je tvoja stvar. Nakon
toga sam ga upitao da li mogu odvesti sijeno. Rekao mi je: Moe odvesti, samo mi
ostavio malo da ja mogu hraniti konje. Sve to je ostalo u mojoj kui robe, sve do zadnje krpice su odnijeli. To su iznijeli u vrt i zapalili. Mislio sam: kad su mi ubili enu
i sve razbili, svejedno mi je. Nakon toga on mi je rekao: Ovo je tebi netko uradio za
50 DEM. Znam da ti je ao kue, doi ti... Tada sam mu rekao: Pa, on je planirao da
i mene ubije!? Rekao mi je: Da, sigurno. Na to sam mu rekao: Pa, kako u ja doi
do moje kue, moe me i iza moje kue ubiti. Poslije toga sam iao do jedne susjede
koja je bila blizu moje kue.
Nazvao sam ove iz UNHCR-a, tada su mi rekli: Sutra e doi na predstavnik u
Prijedor, a ti se s njim sporazumi. Kad su oni poli rekli su mi: Nazvat emo te za
10 dana. Oni su dolazili u prostorije srpskog Crvenog kria jer je bila guva u Prijedoru kad su dovezli srpske vojnike.
390
Kad su doli ovi iz UNHCR-a pitali su me: Zna li ti za to pismo? Rekao

sam da ne znam, rekao sam ta se sa mnom dogodilo. Tada su mi rekli: Mi smo
se dogovorili da te izvuemo 31.05.1994. Kasnije su me nazvali u ponedjeljak, za
utorak. Vie puta su me vraali sa Orlovaca, jer je srpska policija traila potvrdu kome sam dao kuu. Odatle su vratili mene i predstavnike UNHCR-a nazad
u SUP. Morao sam ostaviti kuu izbjeglici, a ne domaem ovjeku. Odatle su me
vraali i kui. Rekao sam im da slobodno idu u moju kuu, ali da nema ovog stanara. Tada su se oni dogovorili da mi daju potvrdu, a da e oni odnijeti i potpisati
to sutra. To je bilo 31.05.1994. Predstavnici UNHCR-a nisu mogli nita jer im ovi
nisu dali proi. Od predstavnika UNHCR-a znam samo jednu koju zovu J. Ona je
prevodilac.
- jad66
PREBIVALITE: Breziani
Kad je bio napad na Prijedor bio sam u Starom Rakovcu. Bio sam kod brata A.
Oko 18:00 sati naila je srpska vojska. Oni su ili redom od kue do kue i govorili:
Izlazi! Kad su doli do nas etvorice, poredali su nas ispred kue. Tada su nas jedni
htjeli klati... Kasnije su rekli: Idete u Prijedorski SUP samo na ispitivanje. Ne brinite! Sve su strpali u autobus i poli smo. Doli smo u SUP i nismo uli u prostorije,
nego smo izili na neko parkiralite. Odmah tu je bio pretres. Tu je poela tua kundacima, cipelama... U tom dvoritu smo se zadrali oko 45 ili 60 minuta. Tu su nam
rekli da uzmemo svoje stvari i odatle nas odvezli za Omarsku.
U toj akciji ienja su predvodili Prijedorani i iz Bosanskog Novog koji su se
zvali suha rebra. Iz SUP-a znam jednog Z. kojeg zovu V., a znam i Z. . U Omarsku
su nas vozili preko ele na Mariku. Kad smo izili u Omarsku na pistu vidjeli smo
krv. Tu su nas pretresli. Na pisti smo bili cijelu no. Ujutro oko 9:00 ili 10:00 doao je
. na motoru i traio nekog Hodu. Straar mu je rekao da taj nije tu. Kasnije je otiao tamo gdje su bili Kozarani. Tada je ispalio jedan rafal iz mitraljeza, vidjeli smo
dvojicu ranjenih, jednog mrtvog, a etvrtog je odveo niz put iz logora. Tamo je bilo
svega i svaega.
391
Drugi dan, pred mrak ili smo na jelo. Odveli su nas u prostoriju gdje su se presvlaili radnici, a gore, na katu, su ispitivali. U poetku su se svi nadali da emo za
dva ili tri dana biti puteni. Tako smo se nadali, dok . nije izveo: K., S. F., B. i A. Rekao je kao: Doao sam da vas posjetim! Nakon sat vremena vratio ih je na nosilima
jer su bili tako prebijeni. Drugi put je doao N. J. (sin M. J.) i izveo B. On je pretukao
B. Dolazili su ti Prijedorani kao izvlaiti svoje prijatelje, a zapravo su ih ubijali. M.
T. M., nije preivio taj logor jer je ubijen. (...)
Najtei dan u Omarskoj mi je bio kad sam trebao ii na ispitivanje. To je bilo
26.06.1992. Ostalo je oko 68 nas neispitanih. Odveli su nas u jednu garau u kojoj je
bilo jo 30 Kozarana. Malo je falilo da ne padnem u nesvijest od smrada. Tu je bilo
oko 168 ljudi. Tu sam bio oko 3 sata dok nisam doao na red. Straar bi samo doo
i izvodio po redu. Dok bi iao gore, uo sam kako tuku ljude na ispitivanju. Mene je
ispitivao jedan mlai ovjek iz Banja Luke. Imao je do 35 godina. Na ispitivanju sam
bio oko pola sata. Kao znao je da sam ja bio uesnik u napadu na Prijedor. Pitao je
kako sam ja tu bio, kako je to bilo... Govorio je kako sam ja bio organizator i kako
sam puku i odijelo bacio u neku ivicu i kako sam pobjegao kui. Uvjeravao sam ga
da ja to nisam. Rekao sam mu: Moete me ubiti, ali ja to nisam bio. Pitao me jesam
li vercao devizama, rekao sam: Nisam nikad u ivotu. Nakon toga on i ja smo se
smirili. Priali smo o glazbi, o ivotu. Nakon toga mi je rekao: Ti si bio u napadu
na Prijedor! Koliko si Srba ubio? Rekao sam da nisam ni jednog. Pitao me jesam li
kanjavan prije rata, rekao sam da nisam. Tada mi je rekao: Ako si bio kakav lopov,
ubit u te! Ako nisi vidjet emo. Otiao je tamo i vratio se sa mojom linom kartom, dao mi je linu kartu i rekao: Dobro je, neu te sad ubit! Napisao je izjavu
koju sam ja dao, tada je rekao: Hajde borac dobrovoljac, slobodan si! Iziao sam
van i vidio 5 ili 6 straara kako tuku ove koji su ili na ispitivnje. Doao sam do tih
straara, a tada je iziao ovaj to me ispitivao i rekao im: Pustite ga! Neka ide, nemate od toga nita! Ovaj jedan je pitao: Da ga ubijem ili poaljem na razmjenu!?
Na to je ovaj rekao: Ne vrijedi on za jednog Srbina, pusti ga... Kad sam siao u tu
garau gdje sam i prije bio, ljudi su me tako gledali da sam jednostavno poblijedio.
U toj prostoriji sam ostao do kraja. Vidio sam masu pretuenih ljudi, koji su umirali. Jednostavno bi ga tukli dok ne vide da e umrijet. Kasnije bi ga donijeli do nas
da ivi meu nama jo oko 20 minuta i tu umre. Oni koji su na takav nain umrli su:
T. M. M., E. ... Zaista je bilo dosta ljudi. Pojavila se i dizenterija, a lijekove protiv
dizenterije nismo dobivali. Poslije 22:00 izvodili su ljude koji se nisu vie vraali. To
su radili na njihov poznat nain. Govorili su: Hajde ovamo, nee ti nita biti, treba
neto da potpie! Nekad bi govorili: Treba te kolega! Kad bi odvodili te ljude, nikad se vie ne bi vratili. Jednostavno, to je bilo ubijanje.
392
Jedan straar nam je priznao. Govorio je: Nama ti inspektori ostave spisak koga treba likvidirati. Nas logorae su podjelili u tri grupe A, B, C. Rekao je da su
grupu A totalno oistili. Grupa B je trebala za razmjenu, a C je ila u Trnopolje
u tzv. sabirni centar.
Kad su pljakali, izveli bi logoraa do vrata i rekli: Hoemo za 20 minuta 500
DEM! Kasnije bi rekli: Ako ne naete 500 DEM... Ubit emo ga! Netko je zaivao
u odjeu novce i ljudi su davali tko je ta imao. Jedno vrijeme su traili samo satove
i to SEIKO. Neke ljude koji su bili bogatiji odvodili su i kuama iz logora da im nau ili otkopaju novce, zlato i sl. Znam da su od: D. C., K., A. i R. traili novce. Kako
sam uo od njih su traili i po 100 tisua DEM, oni su im i davali svoju garanciju da
e ih pustiti iz logora.
Ja sam bio u prostoriji u kojoj je bio i gradonaelnik M. . Oni su imali isti tretman prema . kao i prema nama, a moda i gori. Oko 23:00 prozvali su ga i rekli:
., odi ovamo! Kako je imao sako, htio ga je uzeti ali ovaj straar mu je rekao: Ne
treba! Ne treba, vratit e se odmah! Poslije te noi nitko ga vie nije ni vidio.
Profesora A. P. prozvali su oko 22:00. Odveli su ga na kat gdje ga je inspektor ispitivao. Tukli su ga do oko 4:00, a kasnije ga vratili. To je bilo 15. na 16.06.1992. uli
smo jauke i kako ga tuku.
Profesor T. mi je priao kako su njega vodili etvrti put. Rekao je da su ga odveli
tamo gdje su klali krave i: Kad sam tu uao vidio sam ovjeka kako lei, a u glavu
mu zabodena sjekira. Rekao je da je mislio da e i njega ubiti. Meutim oni su uzeli
kolce i samo su htjeli da mu prebiju ruke i noge. Kasnije su ga donijeli poslije premlaivanja (etvrti put). Ne znam kako je taj ovjek mogao ikako da ivi.
I. J. su isto jednu no izveli. On se nikad nije vratio.
Na ruak smo mogli ii oko 9:00 ili naveer oko 20:00 sati. Tamo se nikad nita
nije znalo. A znalo se dogoditi da nikako ne jede. Dobivali smo nekakvu vodenu
orbu, kako smo je mi zvali - smiku. To smo dobivali jednom na dan. Imali smo
vode, ali ta voda nije bila dobra za piti. To su nam ak i straari rekli. Straari su s nekog izvora donosili i prodavali vodu. Tko je imao novaca, mogao je kupiti vodu koja
je kotala jednu milijardu njihovih dinara. U zatvoru sam bio do 06.08.1992. Odatle
su neke odvezli za Manjau, a nas oko 730 dovezli su za Trnopolje. U Trnopolju sam
bio 11 dana.
Iz Trnopolja sam iziao sa potvrdom. Mogao sam izii samo ako sam otiao u
SUP i izvadio rjeenje za iseljenje. Jedino tako sam mogao izii. Jednostavno, odjavio
sam se da vie ne ivim u toj opini.
393
Kad sam doao kui, moji susjedi Srbi su se iznenadili. Svi oni su mislili da sam
ja mrtav. Jedni su priali: Naa vojska ne tue. Oni su prava vojska. Nita im nisam
smio rei iako su me ispitivali. Neki su mi ak gledali zube jer su uli da oni tamo tuku. Kod kue sam bio oko mjesec dana, a kasnije sam morao i kuu napustiti jer su je
zapalili. Kuu su mi zapalili Breziani, a zapalili su je 19.09.1992. Iz kue sam iziao
dan prije jer nisam mogao vie izdrati. Tu veer kad mi je kua zapaljena poginulo
je 6 ljudi. Ljudi koji su izgorili su: A. D., B. D., M. D., B. D., D. H., S. T. etvero D. su
izgorili u kuama. Opkolili su ih i zapalili kuu benzinom. D. su namamili iz kue,
ubili i zapalili na sijenu. S. su tjerali i na kraju ubili u nekim njivama.
Nakon toga sam ivio u Rakovcu, a ivio sam kao u kunom pritvoru. Jednostavno, nigdje nisam ni izlazio jer nisam ni smio. To je bila jedna vrsta logora jer svaku no eka hoe li netko doi da te ubije.
Sada su u Prijedoru izmislili i radnu obavezu za Muslimane od 18 do 55 godina.
Radnu obavezu su uveli 07.09.1993. Oni su preko radio Prijedora dali obavijest, a bili su i plakati. Na tim palakatima pisalo je da se nesrpsko stanovnitvo mora javiti u
taj vojni odsjek.
Kao i svi ostali morao sam se prijaviti. Prvi put sam pozvan na tu radnu obavezu
20.12.1993. Ta radna obaveza sastojala se u tome to sam morao ii u Brko na ratite. Bili smo u civilnom odjelu. Oni su nam nudili odijela, meutim ta odijela nismo
smjeli oblaiti jer bi nas oni s druge strane pogodili metkom. Pravili smo im rovove,
kopali kanale. Tu sam bio oko 50 dana. Gore nisi imao nikakva prava. Tu je bio haos
jer se pucalo. Njihova crta je bilo oko 30 metara od nae. Ljudi s druge crte su znali tko
smo mi i zbog toga nisu pucali. Tu se moglo prijei, samo to bi oni ubili moje roditelje ili ove koji su bili tu sa mnom. Ljude iz Prijedora vodili su na Gradaac, a neki su
ili i na Teevo. To je prisilni rad, ljudi moraju ii na prvu crtu. U Prijedoru ima ljudi
koji su poginuli na Gradacu, a ima i ranjenih. Gore gdje sam ja bio na radnoj obvezi,
bilo je ljudi koji su bili u Omarskoj. Prvo to im je bilo kad smo doli gore pitali su: Je
li itko bio u logoru? Gore smo bili samo nas dvojica iz logora pa smo se dogovorili da
kaemo da nismo bili u logoru. Kad su ih sve ispitali, jedan vojnik je rekao: Ma, pusti
te ljude oni su lojalni naoj vlasti. Oni nisu nigdje privoeni. Jedan me ak prepoznao
i nagaao tko sam. Htio je da mu neto kaem, ak je rekao da je on bio u Keratermu.
Meutim, ja mu nisam htio nita rei. On je bio u Omarskoj, a ne u Keratermu i on me
tukao. Imao je naoale, bijelu majicu, krupniji. Prije nego emo poi od tuda, rekli su
nam: Vi morate ovdje opet doi. Vi ste sada mobilizirani u radni vod.
Kad sam doao kui roditelji su mi rekli da sam dobio neke papire (vizu i sl.) i
rekli su mi da su mi izvadili potvrde koje se vade u Prijedoru. Kasnije su mi rekli da
394
samo ekam konvoj. To je bilo 14.02.1994., a ekao sam sve do 03.05.1994. kad sam
jedva uspio izii.
Dana, 29.03.1994. na prvoj crti u Bihau nestalo je osam prijedorskih policajaca.
Kad su dovezli estoricu policajaca u Prijedor svim Muslimanima su iskljuili telefone. Odmah smo znali da e se neto dogoditi. Toga je bilo i prije jer su ljudi preko
noi nestajali. Ta ofenziva na Muslimane trajala je tri noi. Tu su se ule bombe, detonacije, eksplozije, pucnjava... Po cijelu no nisi spavao, nikog nisi mogao zamoliti
za pomo. Bilo je preko 20 rtava. Kad su predstavnici Meunarodnog crvenog kria
dolazili, oni im nisu dali da slikaju to, slali bi ih na krivu adresu, lagali su ih... Kasnije
su im jednostavno zabranili ulaz.
Kad se digla kampanja protiv njih, govorili su: Nee biti radne obaveze, ii ete i ako hoete moete napustiti to. ak je njihov predsjednik Karadi potpisao
na Palama, za evakulaciju Muslimana iz Prijedora. Meutim, to je odjednom stalo.
Najnie, i najprljavije poslove u Prijedoru radili su Muslimani: ienje ulica, rad na
poljoprivrednim dobrima, poumljavanje, pokapanje njihovih mrtvih... To je neto
najgore! uo sam da su u Novom gradu mobilizirali i ene koje rade kao i mukarci.
Dana 29.03. ubili su T. H., a njenog mua . su ubili drugu no. Prvo su im provalili vrata i ubacili bombu. Nju je ranilo i iskrvarila je. Odvezli su je u bolnicu, ali kako
su joj ranu samo previli ona je do jutra umrla. Drugu no su se vratili i ubili joj mua.
Vjerojatno je zaspao. Dobio je metak u elo. Stradala je i obitelj F. R., njih troje... (izostavljen je muan opis stanja u kojem su pronaene rtve, op. ur.) Vie se ne zna tko je,
a tko nije poginuo. Svako jutro samo uje - poginuli ovdje, poginuli tamo. Za predsjednika opine doao je K. iz Busnova. Svaku veer se pije po kavanama i kafiima.
Nakon toga ga kroz grad voze u kolicima tako pijanog. (...) Vidio sam i bive logorae
da oblae etniku uniformu. Obukao se jedan Z. koji je sa mnom bio u Omarskoj u
logoru. Njemu su tamo slomili tri rebra. Jednostavno, cijeli je bio prebijen. Jedan brat
mu je poginuo sa onih 19 u Batkoviima u logoru. Jedan je otiao s Manjae u London, a on je ostao tu i obukao se. Dobio je puku koju nosi sa sobom u grad.
Kad se dogodio ovaj zadnji pokolj doli su predstavnici Meunarodnog crvenog
kria, a prevodila im je na njemaki jedna Srpkinja iz Banja Luke. to god su ljudi
govorili ta Srpkinja je sve prevodila suprotno. Srea je u tome jer je tu bila jedna S.
koja je znala njemaki. Kad je to S. ula poela je galamiti i rekla predstavnicima Meunarodnog crvenog kria da ona ne govori ono to taj ovjek govori. Tada im je ona
rekla ta se tu dogodilo. Nakon toga oni su nas pokuavali izvui na sve mogue naine. ak su, javno, preko radio Prijedora govorili da su dobili suglasnost od Srba...
Meutim to su bila samo srpska obeanja.
395
Predstavnici Meunarodnog crvenog kria vodili su neke ljude na spajanje porodica. Ljudi iz Meunarodnog crvenog kria su dosta ljudi izvukli na spajanje obitelji.
Od ovih koje poznajem imenom su: S. S. - zubar, B. D. - naelnik SUP-a, K. - predsjednik, R. Z. - pukovnik. Z. je sad na Gradacu. Tamo je bio jedan Srbin od 20 godina koji je iz Omarske i koji mi je htio pomoi. Doselio je u moju ulicu jer njihovi
borci dobivaju tu kue. Kad je bilo najgore doao je do mene i rekao: ujem da e
biti svega u Prijedoru. Svi oni su znali kad su doveli tih est (od osam nestalih, op.
ur.) policajaca da e biti masakr po Prijedoru. Rekao mi je: Ako se boji, doi kod
mene i spavaj. Ja imam puku u kui i ako tko doe na vrata ubit u ga! Nisam mu
vjerovao jer je mlad i obolio je na ivce, a iz Omarske je. Rekao sam mu: ta bude,
bude spavat u u svojoj kui i neu nigdje ii. Bilo je maltretiranja ljudi i ena na ulici. Muslimani i Hrvati koji su ostali tamo moraju prodavati namjetaj iz kue. Ako bi
netko prodavao mlijeko na trnici, oni bi im prosipali. Privodili bi ih u SUP i pitali Ima li dozvolu za ovo ili ono. Npr., policajac te zaustavi, vidi da si Musliman i opali
ti par amara. Srea je bila da ti opali par amara, a da te ne odvede u SUP, svima je
bilo poznato ta se radi u SUP-u.
U Crnoj Dolini gdje se vadi bijela glina, jedan ovjek mi je priao da su prole
godine ljude izvodili iz kue. Izvodili bi ih po noi u pidamama i nikad vie ih ne
bi dovodili.
Kad bi policija uhvatila nekoga, odvodili bi ih na Bukovu Kosu, a gore su ih ubijali. Tu je stradao jedan koji je bio sa mnom u Omarskoj. To je I. P., svirao je po gradu
i bio nastavnik glazbenog. Njega su tukli i urezali mu ahovnicu na leima.
U Prijedor su se naselili Srbi iz Bugojna, Travnika, Zenice, Kladue, Tuzle, Gline,
Topuskog...
Kad su me zarobili imao sam 80 kg, a kad sam iziao iz Omarske imao sam oko
61. U Omarskoj sam bio od 30.05. do 06.08.1992. Osjeam da me desni bubreg boli
i koljena me najvie bole.
U Gaincima, 4. svibnja 1994.
396
- jad69
Dana 30.05.1992. bio sam u kui jer mene nisu odmah odveli u Keraterm. Oni su
ili po kuama i istili iz Jelovca. Meni ni jedan nije bio poznat. U kuu je uao jedan
ovjek s bradom i pitao: Ima te li oruje? Mi smo rekli da nemamo, iako smo to
rekli on je traio po kui. Kasnije je izmaknuo jedan krevet i rekao da mu pokaemo
dokumente. Ja sam mu pokazao i tada je rekao: U redu! Prije nego je iziao rekao
mi je: Nemoj da se kree!
Dana 20.07.1992. doli su bijelim kombijem po mene, a vozili su mene i trojicu
susjeda. Ti susjedi koji su bili sa mnom su: A. M. ... Potrpali su nas u taj bijeli kombi i
odvezli za Keraterm. Nisu nam rekli kud nas voze, samo su nam rekli: Izlazite i ulazite u kombi! Kad smo doli pred Keraterm izveli su nas ispred parkiralita i uveli
nas u sobu br. 2. U toj prostoriji je bilo oko 80 ljudi. Nakon 5 dana izvedeni smo na
ispitivanje. Od nas etvorice prvo su prozvali mene. Do prostorije se ide nakakvim
stepenicama i ue se unutra. U toj prostoriji su bila trojica: jedan je uvijek sjedio na
prozoru, drugi na kraju drugog stola, a trei je bio u sredini i hodao. Ni jednog od
njih nisam poznavao. Odmah im sam uao govorili su mi: Ti si imao oruje! Jednostavno, uvjeravali su ljude da su imali oruje i da su se borili. Za svaki moj odgovor Nisam dobivao sam udarac. Udarali bi: pendrekom, nekad rukom, nogom...
Udarao me taj trei. Oni su nas ispitivali unakrsno da bi zabunili ljude jer ako bi ih
zbunili bilo bi gotovo. Govorili su mi da sam bio na Hambarinama, da sam imao
oruje, da su me oni vidjeli, da sam ubio nekoliko Srba... Kako nita nisu mogli izvui od mene, rekao mi je: Hajde sad izii! U Keratermu je bilo kao i u Omarskoj,
stajali su na stepenicama, doekivali i udarali. Odatle su nas vratili u prostoriju gdje
smo spavali na nekakvim paletama. Najgore je bilo kad se pojavio . Znam nekoliko
susjeda, za jednog znam da je kriv za ubojstvo mog brata: O. G., M. G. i M. G. To su
bili moj prvi susjedi. Njih sam prepoznao kad su dolazili kamionom. Oni su vidjeli
mog brata E. M. koji je imao 22 godine. To mi je bio roeni brat jer sam ja uzeo od
oca prezime, a on od majke.
Kad se . pojavljivao svakog je bilo strah. Najgore je bilo kad su ovi ili na ratite
na Gradaac. Oni su se . plaili kad su uli ta je radio po Kozarcu i Trnopolju. Jednostavno, bojali su ga se. Tog ovjeka prije nisam poznavao, tu sam ga upoznao i viao. On doe raspoloen i izvede pet ljudi s kojima bi popriao. Donio bi teku ciga397
reta, bacio svima i rekao: Puite! Kad bi ljudi zapalili cigaretu, on bi kasnije izvadio
pendrek i udarao. Dok ih je udarao govorio je: Bjeite napolje! Tko vas je zvao!? Ne
znam da li bi to noramalan ovjek napravio.
U Keraterm su uvjek dovozili nove i odvozili mrtve ljude. Najvie su prozivali po
noi, koga bi prozvali taj se vie nije vraao. Neki ljudi se nisu smjeli ni odazivati jer
su znali ta ih eka.
Onu no kad su pucali po sobama ranili su jednog mog susjeda S. u trbuh. Oni su
pucali po sobi br. 3, tada su se uli jauci... To je bilo pet ili est dana nakon mog dolaska u Keraterm. Kad su oni uli u tu prostoriju, ula se galama i tupi udarci. Odjednom, nakon tih udaraca poeli su rafali. Tada sam vidio susjeda S., drao se za trbuh i
govorio: Ja u u bolnicu... Bit e bolje. Pored njega su stajala jo etvorica. Kasnije je
doao jedan vojnik koji je rekao: Vi ete ii u bolnicu. Kako su tada otili, za njih se
vie nije nikad ulo. Po veliini, soba br. 3 bila je manja od dvojke. Vjerojatno je bilo
i manje ljudi. Preteno ljudi iz te trojke su bili iz ejreka jer su tada doveeni. Tu no
je ubijeno oko 50 ili 60 ljudi. Nisamo ih mogli vidjeti jer kako su bila vrata oni nikom
nisu dali da prie vratima i da gleda. Kupili su ih i odnosili. Koliko se ula buka bilo
je dosta mrtvih. uo se kamion, a i vidio sam ga. Vidio sam kamion od svog susjeda,
dolazio je svaku no, taj kamion ne mogu ni sada zaboraviti.
uo sam da su po Kozarcu ubijali i tim kamionom da su odvozili mrtve. Pored
zgrade u Keratermu, bila je jedna nadstrenica i etiri reda cigle okolo. Tu su izvodili po pet ljudi, izveli bi ih i tukli. Nitko nije vidio kako ih tuku jer su se oni skrivali.
Tu su uvijek tukli, a bilo je tu i nekakvo smee. Iz tog smea su se vidjele ruke, noge
i neki dijelovi tijela. Ne znam to su kasnije radili od toga, uglavnom, sklonili su ih.
Najgore je bilo kad su ili na ratite. Oni bi ulazili i psovali majku muslimansku...
Tada je nestajalo ljudi..! Ako njihovih nekoliko pogine na Gradacu, oni odmah izvedu toliko ljudi i ubiju ih.
Najee su ljudi dolazili prebijeni sa ispitivanja, dolazili bi u sobu i umirali. Jedostavno, gleda u njega kako umire, a ne moe mu pomoi. Malo ljudi je ubijeno
vatrenim orujem, preteno su ljudi umirali od tua ili klanja. Izvodili su ljude i po
danu, ali ti ljudi su ili tovariti mrtve ili neto drugo. Uglavnom, ti ljudi su se vraali.
Nekad bi nam dolazili prodavati cigarete, ulazili bi i rekli cijenu cigareta koje smo
morali kupiti. Bez obzira to nisi imao novaca, morao si sakupiti da kupi te cigarete.
Jednom je doao jedan straar i rekao: Naite mi 500 DEM za sat vremena! Tada je
izveo jednog ovjeka i rekao: Ako ne naete, on e pokazati rukom koga e ubiti!
Kako on nije mogao nai novce, prvo je pokazao na mog susjeda A. A. se izmaknuo
398
i pokazao na nekog ovjeka. Kasnije je on izveo tog ovjeka i pitao: Zato niste nali..? Ovaj ovjek mu je rekao: Nemamo! Kako su tada izveli tog ovjeka, vie se nije
ni vratio. Kasnije je nestao i ovaj koji je pokazao prstom.
Ubijali su i iz osvete. Dolazili su naveer i prozivali one koje su imali na piku, kasnije bi taj ovjek nestajao. Odvodili su one koji su bili neto u Prijedoru, tko je bio
nekakav mangup, one koji su tukli ili tko je bio nekakav predstavnik. Ove koji nisu
nita posebno bili, izvodili su i tukli. Tukli su i mene na istrazi.
Kako smo leali na paletama, moglo se proi kroz sredinu. Ovi koji su dolazili
s ratita ulazili su unutra i tukli koga stignu. Tada sam dobio udarac kundakom u
glavu. Oni su nas udarali: kundacima, nogama, rukama... Govorili su: Sad idete na
Gradaac, ako se vratite gotovi ste!
Dana 05.08.1992. Keraterm je rasputen, tada smo izili na pistu. Kad smo izili
prozivali su tko e ii za Trnopolje, a tko za Omarsku. Oko 10 autobusa otilo je za
Omarsku, a ostali za Trnopolje.
Spavali smo po dvojica ili trojica na paletama. Od hrane, nekad smo dobivali
doruak, ruak ili veeru, a nekad nismo jeli i po 3 dana. Jedno vrijeme nam nisu
dali vode niti hrane. Najvie pet dana to nam nisu dali hrane. Uglavnom, nisu nam
davali po cijeli obrok: ruak ili veeru. Dobivali smo neku vodu u koju je ubaeno
par makarona, komad ili 1/4 kruha. Kad smo ili na ruak obavezno je slijedila tua.
Poslije pet dana ljudi su bili iznemogli, oni ga udare, a on padne. Imao si oko jednu
minutu za jelo. Na brzinu pojede i odmah se vraa. Kad smo ili u WC bila je ista
stvar. Tko izie van, zna to ga eka. Tu nismo imali ni kantu jer nam nita nisu dali.
Bilo je grozno! Nitko od nas nije mogao izvriti do kraja nudu jer su nam govorili:
Vraajte se odmah! Bre! Za sve smo imali odreeno vrijeme.
Neki ljudi su pokuavali da preko nekog poznatog nabave hranu. Taj donese, a
kasnije dou straari i kau: Tko ti je to donio? Tada bi istukli tog ovjeka. Govorili su nam i: Zna da je zabranjeno! Za Keraterm se ne zna... Nitko u Keraterm nije
smio dolaziti. Kad su nas prozvali za Trnopolje podijelili su nas u dvije grupe: prva
i druga. Prvo su prozivali grupu za Omarsku, kasnije smo mi nagaali ta je to. Ovi
koji su bili pretueniji, znalo se da e za Omarsku. Susjed i ja smo se zajedno vratili,
a od susjeda zet Z. odveden je za Omarsku i za njega se ne zna. (...)
Preteno su bili straari iz Jelovca i okolnih mijesta. Tamo je bio i jedan moj profesor P. (predavao mi je matematiku) dolazio je tamo, ne znam da li je tukao, a s njim
je bio M. J. koji mi je predavao povijest. P. je bio poznat u Prijedoru, a bio je alkoholiar. U Keraterm su dolazili nai susjedi: G. i jedan njihov zet Z. M. je bio vojni po399
licajac koji je dolazio u uniformi, M. je bio mesar i dolazio je u civilu, a O. G. je bio

stariji ovjek, imo je oko 60 godina, a dolazio je u civilu kamionom ili plavom ladom.
Lijenika pomo nije dolazila u sobu br. 2, a Crveni kri je samo navraao. Meutim, ovi iz Crvenog kria nisu nas pitali ni kako nam je. Uglavnom vidio sam auto
Crvenog kria ali oni su priali sa straarima. uo sam da je bilo i ena u Keratermu.
Te ene nisam nikad vidio.
Dana 05.08.1992. doveden sam u Trnopolje. Prvo smo bili u jednom prostoru
okruenom icom. Vjerojatno su u Trnopolje trebali doi predstavnici Meunarodnog crvenog kria pa su oni skinuli icu. Rekli su nam: Vi sad moete ii, hodajte
slobodno! Susjedi i ja smo bili zajedno, govorili su nam da je . dolazio u Trnopolje. Tamo je bilo hrane i svega ali kad je . dolazio... Dok smo bili tamo vojnici su ili
naveer po atorima. Tada su traili novac i ostalo. Jednom susjedu i meni su uli u
ator i rekli: Da ste mi nali 100 DEM, za pet minuta ja dolazim! Ubit u vas ako ne
naete! Kako nismo imali morali smo prei u drugi ator. On je nas traio ali nas
nije mogao nai.
U Trnopolju sam bio oko 6 dana. Nakon toga je dola moja majka i donijela potvrde za iseljavanje. To je potvrda da smo platili sve raune i potvrda za iseljenje. Nakon toga je doao jedan moj susjed (Srbin) i odvezao me kui. Dana 11.08.1992. doao sam u Prijedor. G. je bilo udno kako sam ostao iv. Od I. i E. M. otac je ubijen.
Njega su ubili u svai, zbog jednog drveta. To drvo je bilo pola na njihovom imanju,
a pola na G. L. (I. otac) je odsjekao to drvo jer nije bilo drva. Prije dva dana proao
je jedan auto dolje. Kasnije se uo rafal. Znam da se stalno pucalo i kad se zauo taj
rafal poao sam dolje. Kako je moja majka bila kod susjede, vratila se i utrala u kuu. Kad je utrala rekla mi je: Ubijen je L.! L. je imao enu i dvoje dijece koji su
ostali tu oko 5 ili 6 dana. Vjerojatno su dobili vizu pa su izili. Nakon izlazka bili su u
Karlovcu, a kasnije su otili za Australiju. Poslije L. ubojstva i isljenja njegove obitelji, oni (G.) su sruli ogradu koja ih dijelila. Kasnije su se proirili i poli na nas. Prvo
su ispalili rafal po kui. Kako je ispred moje kue bila jedna stara kua gdje je moja
majka prije ivila, vidjele su se rupe po prozoru. Nakon toga poeli su pucati i po K.
kui. Vidjeli su da nitko ne izlazi i uvjek su poimali priu kao: Ovo je srpska drava, a ne muslimanska!
A. i ja nismo smjeli zajedno nigdje jer su nas nazvali zelenim beretkama. Nigdje
nismo smjeli zajedno ii. Npr., on prvi ode na ulicu, a ja idem sat ili pola sata iza njega. Nakon toga su bacili bombu na moju kuu. Srea je bila jer nisu mogli prebaciti
kuu pa je pala u staru. Tu staru kuu je raznijelo... Poslije toga su stalno dolazili i
govorili: Otvarajte policija! Majka nije smjela otvoriti pa je rekla: ta hoete? Ni400
samo vas zvali... Rekao je: Jeste! Zvali ste! Otvorite! Svaku no se neto dogaalo,
bilo je nemogue!
Dana 06.04.1993. izili smo iz Prijedora. Tamo smo sve ostavili, K. je ostao iza
nas. Kasnije smo uli da je K. ubijen ali to je bila la. Vjerojatno su oni htjeli da ga
odvedu, tada je doao jedan susjed M. M. i rekao: ta vi radite tu? Tada su ga oni
vratili nazad.
Jednom hodi iz nae ulice bacili su dinamit na kuu. Srea je bila jer su svi preivjeli. Njega su jednom premlatili. Uli su u njegovu kuu i rekli: 500 DEM ili emo te ubiti! On je rekao da nema, a ovi su ga poeli tui. Tukli su ga sve dok jedan
Srbin nije rekao: ta vi radite tu!? Ovi su sjeli u auto i pobjegli. Uglavnom, dolazili
su s jednim MERCEDES-om (Dizel). Ti s MERCEDES-om su uvijek dolazili kod G.
Dolazio je i onaj MERCEDES na kojem je pisalo Vojvoda. (...)
U Gaincima, svibanj 1994.
- jad70
Radila sam kod brata u kafiu u samom centru Prijedora. Doivljavala sam sudbinu tih ljudi. Meutim, najtee mi je bilo kad sam izgubila brata. To je bilo 26.06.1992.
Iziao je pred zgradu da nae cigaretu jer cigareta nije bilo. Uhvatili su ga etnici i
pred damijom je morao jesti travu. Zvali su ga svinjom muslimanskom. Kad je doao u kuu doivio je stres, odveli smo ga u bolnicu (...) Moj brat je imao 29 godina.
On je bio ininjer brodogradnje. Oni su najvie tukli intelektualce u Prijedoru, a kasnije su obine ljude. Njega su htjeli odvesti u logor, bio je u SUP-u, tada se pojavio
jedan Srbin koji je rekao da smo on i ja bili pod prismotrom tri mjeseca i rekli da mi
nismo ni u to upetljani. Uope ne znam tko je u ta upetljan u Prijedoru. U SUP-u se
znalo kad i u koliko sati su mu dolazili u stan. Meutim, pojavio se taj momak i izvukao ga, a dan poslije toga... Kako smo ivili u samom centru grada poznavali smo i
imali dosta prijatelja u Prijedoru. Poznavali smo sve momke koji su iz centra grada
jer smo imali taj kafi, a poznavali smo ih i iz kole. Kad se on vratio u kuu pitali
smo ga da li poznaje te ljude, rekao nam je da ih ne poznaje. Kako je u Prijedoru bio
haos dolazilo je ljudi sa sela. Poto je bio policijski sat uope nismo imali pristupa u
401
bolnicu. Mog brata je odvezao susjed A. B. Kad smo ga odveli u bolnicu rekli su nam
da e mu biti bolje poslije tree injekcije. Meutim, on je poslije tree injekcije umro.
A. otac je musliman, a majka N. srpkinja. Pustili su nas da ga sahranimo.
Kad sam lijepila osmrtnice, oni su ili za mnom i trgali. Tada sam bila u stranoj
depresiji. Ljudi su mi govorili da ne stavljam te osmrtnice jer se nije znalo ta se s
Muslimanima dogaa. Meutim, ja sam ih lijepila od bijesa, bola... Moj brat je odvezen 25.06.1992. ujutro, a 26. ujutro je umro. Brat je imao dijagnozu gnojna angina.
Kad je brat doao kui poslije prve injekcije, cijelu no je bio u komi od te injekcije.
Cijelu no se polijevao vodom i buncao. Kako je bio policijski sat, odmah ujutro oko
5:00 zamolila sam susjeda da ga odveze. Ponovo smo odvezli brata u bolnicu. Primila nas je jedna doktorica koja je bila jako ljubazna. Pitala nas je to smo ekali. Rekla
sam joj da on ima dijagnozu, da je pod terapijom i da ima gnojnu anginu. Ona mu je
pogledala grlo i vidjela je da to nije gnojna angina. Tada je brat ostao u bolnici. Kad
smo doli kui stalno smo zvali bolnicu. Sutradan, 26.06. otac je otiao u bolnicu
gdje su mu rekli da je brat umro, nisu mu mogli pomoi. To se nije dogodilo samo s
njim... ()
Leevi od est Srba koji su razmjenjeni za 12 Muslimana dovezeni su 29.03.1994.
oko 16:00. Tada su svim Muslimanima iskljueni telefoni. Ti srpski leevi dovezeni
su pred SUP. Stavili su ih tako da bi to etnici mogli vidjeti. Leevi su dovezeni iz
Bihaa. To je bilo organizirano jer su svi naelnici znali da oni idu u pokolj. Ti etnici su poli naveer ispred SUP-a u Rakovcu, Pukarcu, Komljenici...
U Prijedoru, kad te ubije iz metka to je bila svetinja. Meutim, no je najbitniji
rekvizit kod etnika, ili bi bacili bombu u ovjeka tako da ga raznese. Ulazili su u
stanove i kue. Preteno su ili iz stanice policije
Mi nismo znali za taj pokolj, zbog toga to nismo znali ta se dogaa. Mama je
otila na trnicu i ula za troje R. i troje . Oni su zaklani u kui u Rakovcu. To su
mu, ena i kerka, a R. su F. R., ena mu i sestra. Njegovu sestru ubio je jedan ., a
kad ju je ubijao rekao je da je balinkua koja je samo u bolnici primala balinkue, a
nije htjela primiti njegovu mamu. F. je odsjeena glava, njegova ena je prepolovljena
na pola preko trbuha, sestra mu je bila preko grudi... Oni su zvali pomo iako je bilo
dosta Srba oko njih, nitko im nije htio pomoi.
Od Hrvata koje su ubili, jedno dijete se uspjelo spasiti. Krvavo je tralo do SUPa
i trailo pomo. Meutim, oni su ga istjerali i smijali se. Govorili su: Jebo im ti mater! Oni su stanovali u eli, njih je bilo troje. To je obitelj B.
U ovom razdoblju ubijeni su F. A. i njegova ena. Oni su doli u F. stan i htjeli ga
istjerat. On je otiao i tuio ih. Kako je F. dobio da ostane u tom stanu, oni su doli,
402
zaklali njega i enu mu. H. K. i enu mu ubili su jer su uli da je on prodao kuu za
50.000 DEM. Oni su kasnije doli do njihove kue i zaklali ih.
Dok smo bili tamo nismo smjeli izlaziti iz kue, ivjeli smo to moramo ivjeti.
Oni su oko sat vremena otkljuavali vrata od naeg stana. Kako smo bili preplaeni
stavljali smo ormarie i sl. stvari do vrata. Od oko 4:00 do 5:00 su otvarali vrata od
naeg stana. Meutim, uspjeli smo nekako izvui glavu.
Najgore je bilo ljudima u kuama. Njima bi bacili bombu, otvorili vrata i radili
to su htijeli. U zadnje vrijeme, ruili su kue bombama. Dok smo bili tamo morali
smo stavljati bijele zastave, a kad smo izlazili u grad trebali smo imati bijele trake oko
ruke. U Prijedoru mi je jo ostala tetka.
Ja sam dola u organizaciji Meunarodnog crvenog kria 3.05.1994. Kad je bio
ovaj pokolj, sredstva javnog informiranja javila su da e se svi Muslimani i Hrvati
iseliti iz Prijedora. Govorili su da je doao kraj i da se to ne moe trpjeti. Muslimani
su prodavali kue za 100 DEM da bi platili obaveze i dobili dokumente za izlazak iz
Prijedora. Ovi koji su ostali u Prijedoru su bez kua i nemaju gdje spavati. Nemaju
vie gdje lei niti im se pokriti. U Prijedoru je grozno! Ljudi koji su ostali, kad svane, sretni su to su ivi.
Kad smo se otac i ja vratili sa bratove sahrane, bila je putena muzika preko razglasa. Pjevali su, bilo im je drago to njega nema. Nismo smjeli otii u podrum jer
nikad nitko nije bio siguran hoe li koji etnik sii. Nikakvih prava nismo imali.
Nismo se mogli ni vlakom voziti. Na vlaku je pisalo: Muslimanima, Hrvatima i psima zabranjen ulaz!
Mogli smo ulaziti u trgovine, oni su ivili od nas jer su htjeli njemake marke.
Uvjek su se udili otkud nam novci. Nama su slale izbjeglice koje su otile. Oni su
nam zavidjeli ako neto dobro skuhamo. Ni jedan od njih nije nam iziao u susret, da
bi nam pomogao u hrani. Nas je spasio CARITAS i Merhamet.
U Gaincima 4. svibnja 1994.
403
- jad71
Pored toga to sam se skrivao, neki Srbi koje sam poznavao, izdali su da sam u
Prijedoru i da sam iv. Dobio sam poziv za radnu obvezu. Meutim, to nije radna obveza nego prisilni rad. Dobio sam poziv da idem na Brko. Otiao sam 15.12.1993.,
a kui sam se vratio 15.01.1994. Radili smo rovove ispred srpskih boraca, odnosno
etnika. Kopali smo traneje po najveoj kii i snijegu. Sve to smo radili uz maltretiranje i nanoenje tjelesnih povreda ljudima. Svakih sedam dana sam dobivao poziv.
Kad sam drugi put otiao rekao sam da nikad neu vie ii jer u bjeati. Drugi put
sam iao na rad 22.01.1994. i bio sam 22 dana. Svi ljudi koji su tamo bili, bili su maltretirani. Jednostavno, pokuavali su bjeati. Svi su imali jednog zaduenog koji e
ga maltretirati i ako treba tui.
Sa prisilnog rada na Gradacu vraena su tri mrtva civila, a etvrti je doao ranjen, bio je pogoen u kraljenicu i bio je nepokretan. Taj je bio u bolnici u Brkom,
prebaen je u Laktae na oporavak. Tako nepokretnog su ga tukli. Preko banjalukog
Merhameta i uz pomo Meunarodnog crvenog kria uspjeli su ga izvui. Vjerojatno ga djelatnici Meunarodnog crvenog kria pokuavaju prebaciti na slobodni teritorij. Taj to je ranjen je D. P., a peti je F. K. F je teko ranjen na Brkom. Od poginulih
znam S.O., koji je prvi poginuo.
Svi koji su ostali u Prijedoru, a posebno od 16 do 60 godina su u velikoj opasnosti. Pred moj odlazak svi su pokupljeni i odvezeni na Gradaac, Brko, Teanj... Svi ti
ljudi pokuavaju izii na bilo koji nain, nikom nije stalo do imovine. ()
Svi oni bi rado izili. Nema ni jednog Muslimana ili Hrvata da kae da bi ostao
tamo. Sve kue naseljavaju izbjeglice iz Travnika, Bugojna, sve to su srpske izbjeglice
koje sistematski naseljavaju Prijedor.
Nitko ne smije imati novce. Ako netko od Srba sazna da ima npr. 100 DEM odmah ga ubije. Ulaze u kuu, nikad ne dolazi jedan ili dva. Uvjek kuu opkoli od 8 do
10 ljudi i obavezno provaljuju unutra. Uglavnom moraju ui jer tu ne funkcionira
policija. Svaki srpski vojnik je vlast. On je vojna i civilna policija. Kakve se grozote dogaaju u Prijedoru!
To nema nigdje u svijetu! Jednostavno molim sve humanitarne organizacije da se
ti ljudi izvuku U Gaince sam stigao 04.05.1994.
404
- jad72
U Prijedoru sam operiran, a operirao me B. J. To je bilo 26.12.1993. Amputacija
je izvrena oko 4. sjenja 1994. Imao sam teke prostrjelne rane, oteenja vitalnih
vena, tako da su mi morali amputirati nogu.
Moj zet i sestra su imali problema u braku. Jedna susjeda je javila da se dogaaju
neke nenormalne stvari, da je vjerojatno tue. Moj zet je prolupao kad je izgubio
sina, a malo i od alkohola. On je po nacionalnosti Musliman. ena i ja smo otili tamo da vidimo ta se dogaa, jer to nije prvi put. Meutim, on je imao skriven pitolj,
a za to se gubila glava od strane Srba.
Kad smo doli poeo je pucati na mene. Poslije treeg ispaljenog metka dobio
sam prostrjelnu ranu u predjelu noge, tako da sam odmah pao. Meutim, on je priao, i iz blizine od 1 metar, ispalio jedan arer u mene. Tada sam imao u sebi oko 8
metaka. Izgubio sam dosta krvi i tada su me prebacili u bolnicu. U bolnici mi je izvrena operacija trbuha. Bio sam sedam dana u ok sobi. Poslije sedam dana su me
prebacili na kirurgiju na oporavak. Tada su mi uslijed tih rana morali odsjei nogu.
Tamo sam se dobro oporavio.
U bolnici sam imao problema sa etnicima. Njih je bilo dosta ranjenih i operiranih, a bilo je i onih koji su trebali biti operirani. Oni su imali tamo kazetofon koji
su stalno upaljivali. Imali su etnike kazete i pjevali su pjesme. Tako je bilo iz dana u dan do oko 2:00 ili 3:00 ujutro. Medicinsko osoblje skupa sa kirurgom J. bilo
je dobro. Oni su bili nezadovoljni plaama i samim odnosom izmeu sebe. Bilo je
problema sa alkoholom od strane pacijanata etnika. Ti pacijenti su puno pili, puno
pjevali, vrijeali... Neki od pacijenata Srba imali su oruje. Oni su se slobodno kretali
za razliku od nas koji smo druge vjeroispovijesti.
Sa mnom je bio i cimer koji je bio od Dvora na Uni. Rekao mi je da je doao jedan Srbin izboden noem. Taj njihov Srbin je poznat kao lan iz porodice suha rebra. Oni su bili poznati i u civilu, odnosno prije rata, bili su problematini lanovi
drutva. Sada su bili jedni od glavnih koljaa na terenu Bosanski Novi - Prijedor.
Najvjerojatnije da ga je izbo jedan Srbin jer su to bili kafanski tipovi, koji puno piju i
izmeu sebe se kasnije obraunavaju. Vjerojatno je to bilo uslijed njihovog kompromisa: Zato sam ja na fronti, a onaj nije? Zato ti ima vie pokradenog namjetaja?...
Preteno su na taj nain sreivali svoje raune.
405
U bolnicu su mi svakodnevno dolazili ena, prijateljica i prijatelj (Srbi). Moja ena je mogla dolaziti i sama, samo to je jedno vrijeme morala imati propusnicu da
bih mogao dobiti domau hranu. U toj bolnici nije bilo kvalitetne hrane kakvu sam
trebao jesti. Lijekova nije bilo, ono to su imali lijekova preteno su krali iz Merhameta. Iz Merhameta bi odnosili lijekove, tako da mi u gradu nismo imali kvalitetne
lijekove za ljude koji su bili bolesni i kojima su neki lijekovi potrebni. U poetku nisam mogao dobiti transfuziju, zbog toga to oni to nisu imali. Uz pomo nekih mojih
prijatelja Srba dobio sam relativno dovoljno krvi. Tu mi je najvie pomogao B. K. i
prijatelji koji su bili kod njega u radionici. Ti ostali prijatelji su Muslimani.
Stanje u gradu je bilo kao i u svim gradovima okupiranim od strane Srba. Nemogunost izlaska, s posla smo bili odmah otputeni... U poetku sam bio na nekom popisu plaenih ljudi, a to je bilo 01.05.1992. Danom okupacije Prijedora odmah sam
udaljen s posla. Kretanja i novanih nadlenosti od strane firme nije bilo. Moja ena
je prestala raditi na isti nain kao i ja. Imali smo neto uteevine, tako da smo mogli
nekako preivljavati. Djeca su ila u kolu, samo to su i oni nekad imali problema
od strane svojih kolega u razredu, od strane profesora. Vjeronauk je bio uveden za
pravoslavce, a Muslimani su takoe uili pravoslavlje. To predavanje vjeroispovijesti
bilo je obavezno, jer sve to utie na kompletnu ocjenu.
Dok sam se mogao kretati, bio sam u gradu sa I. S. On je bio moj susjed i veliki
prijatelj. Poslije rastanka s njim poao sam kui i svratio do gostione Kod Brace. Tu
sam sreo nekoliko prijatelja i pozdravio se s njima. Kako jednog od njih nisam poznavao, upoznao sam se s njim i rekao da se zovem E. Na to mi je on rekao: A, Turin! Tu su poeli problemi i provokacije. Nisam mogao nita govoriti. Kao i uvjek
oni su vrijeali naciju, govorili da smo balije, da smo Turci, da smo ljudi koji se tu
ne trebaju nalaziti... Na to mu nisam nita odgovorio jer mislim da je ovjek koji je
uinio dosta zla. Tada je rekao vlasnici lokala da pozove policiju. Vjerojatno je mislio
na vojnu policiju koja je tada bila stacionirana u Keratermu. Meutim, ona je zvala
civilnu policiju. ... Srea je bila to je dola ta civilna policija. Kad doe vojna, oni odmah alju u Keraterm gdje prebijaju kosti, rebra, ruke i sl. Najnovije im je to to prikopavaju ljude na struju. E. O. su bili odveli i tukli sabljom, izbrojao je 15 udaraca
nakon kojih je izgubio svijest. Kad je doao svijesti prikopali su ga na struju. Pitao
sam ga kad sam ga susreo: ta se dogodilo i kako to izgleda? Rekao mi je: To je
uas! Kad te prikopavaju na struju, ima osjeaj da ti noge dou iznad uiju! Nakon
toga sam ga samo gledao i saaljevao. Policija je dola u lokal i pitala: ta se dogodilo? Zato? Kako? Nita nisam govorio, samo je vlasnica objasnila da me taj Srbin
vrijeao, napao, da mi je prijetio da e me odvesti u Keraterm i prikopati na struju.
406
Nakon toga policija je odvela ovog Srbina. Tako nisam doao u situaciju da isprobam
kako izgleda kad ovjeka prikopaju na struju. To je bilo 20.08.1993. Od tog datuma
se nisam kretao po gradu. Cijelo vrijeme sam bio u kui. ena je obavljala kupovinu
hrane. Dosta puta preko telefona smo sluali razne uvrede i prjetnje. Preteno su pitali: zato smo tu, zato ne idemo, da e doi i istjerati nas...
Kako sam uo dosta pria od strane sugraana nisam se osjeao najbolje. Kako
imam ensku djecu i ena mi je bila tu, bio sam jedini meu njima koji bi ih mogao
zatititi. Kako nisam imao oruja, nisam imao nikakvih mogunosti da ih obranim
jedino da dignem ruke. uo sam da su muevi prebijani, a ene silovane u prisustvu
cijele obitelji. Tako da su te traume moda i danas prisutne. Meutim, u odnosu na
to moja obitelj je zdrava. Oni su u odnosu na neke druge obitelji jako dobro to podnijeli. Ovdje u Gaincima se mnogo bolje osjeam, siguran. Ovdje ne ujem zvuk
oruja, nema noeva,...
Dana 30.05.1992. u vrijeme napada na grad i ienja grada, moj zet je izgubio
sina. To je bio momak koji nikad nikog nije uvrijedio. Zvao se A. K., a bio je star 33
godine. Imao je obitelj i sina od dvije godine. U vrijeme ienja bio je kod moje tetke. To je bilo kod Bosna Montae, udaljeno od njegove kue oko 300 do 400 metara. Oni su izdvojili nekoliko ljudi u tom ienju, a iz te grupe on je izdvojen i na
mjestu presjeen rafalom. Najvjerojatnije iz kalanjikova. ... Poslije tog ubojstva na
tako brutalan nain, do njega se nije moglo doi. Leao je na cesti etiri dana, tek taj
etvrti dan je mogao biti pokopan. Nisam smio ii na pogreb, to bih rado uinio jer
mi je lan ue obitelji. Ni dan, danas nisam iao posjetiti njegov mezar. Sahranjen je
na Urijama u Prijedoru, na novom groblju. Nakon toga moj zet je doivio ok. Meutim, ni taj ok nije uticao na njegovo ponaanje. On je i ranije bio pijan, a taj dogaaj
mu je dao jo vei poticaj da pije, da ide po kafanama. U tim sluajevima mozak se
oteuje i ovjek se nepravilno ponaa prema drutvu, prema prijateljima.
Nikad u ivotu nisam vidio te ljude. Znam da je beretka francuska kapa i vidio
sam kako srpski vojnici nose crvene beretke. Najvjerojatnije su to uvozni Srbi: Arkanovci, eeljevci, itd. To sve su ljudi koji nikad nisu proli Prijedorom, osim tada
kad su vrili ienje. Oni su radili zloine, klanje i sl. Preko radio Prijedora su javili da raspolau popisom 35 tisua ljudi. To je nevjerojatno, a oni sami su tako neto
izjavili. (...) U ovom trenutku u Prijedoru ima oko 1500 do 2000 Muslimana i oko
100 Hrvata.
Stanovao sam u ulici gdje je bila eljeznika i autobusna stanica u Prijedoru. U
samom napadu na Prijedor od strane zelenih beretki borbe su se vodile po nekom scenariju u blizini stanice. Tako sam vidio te crvene beretke - ljude koji nisu
407
nikad bili u Prijedoru. Pucnjava se ula iz pravca stanice. Meutim, s druge strane,
od strane Keksare srpska vojska je pretravala ispod prozora. Vidio sam njih oko
100 koji su tuda pretravali. Dok su pretravali gledali su prozore jer su mislili da
moda ima koja zelena beretka na nekom od tih prozora. U tom trenutku nisu pucali jer se borba izmeu zelenih beretki i srpske vojska dogaala na udaljenosti od
oko 300 metara od mog stana. Nekoliko dana poslije iao sam tim pravcem, nisam
vidio nita to bi me podsjetilo na te borbe. Vidio sam stvari koje se dogaaju sada.
Vidio sam: razbijene izloge, namjetaj izbaen iz lokala, ali od puanih zrna nije bilo
ni rupice. Meutim, u takvim borbama moralo bi biti oteenja po zgradama, lokalima, na samom raslinju. Mislim da je to samo scena koju su oni izveli.
Poslije tog napada muslimanske kue su bile pretresane i paljene, a Muslimani
odvoeni u logore. Logori su bili: Keraterm, Trnopolje, Omarska i Manjaa. Izmeu
ostalog ljudi su odvoeni i u vojarnu. Pored ovih poznatih logora i vojarna je imala
svoju ulogu u tome. Neki od tih odvedenih ljudi su se vratili. Ne znam koliko su se
zadravali u tom logoru, neki Srbi su izvlaili svoje prijatelje Muslimane. Meutim,
tko od njih nije imao prijatelja taj je ostajao u logorima i transportiran dalje. uo
sam da je bilo i transporta eljeznicom, u vagonima koji su odgovarali stonim vagonima. Preteno su govorili da smo Turci, njihovi neprijatelji koji jedva ekaju da
ubiju Srbina. Govorili su da je to srpska zemlja i da mi nemamo pravo da tu ivimo,
da nemamo pravo kretanja, rada, slobode, kolovanja i ostalog.
Nitko nije priao ta se dogaalo u logoru ali se ulo. Ovdje u Gaincima sam
imao prijatelja. To je ovjek koji ima oko 50 godina, a ima 2 sina. Oni su bili u Omarskoj. Po povratku iz Omarske bili su kui i radili su za Srbe. Oni su imali konje i kola
pa su za srpske porodice vozili drva, radili su u umi itd. Sve to su radili besplatno
jer kod Srba ni jedan Musliman ili Hrvat nije bio plaen. To je bilo sad u ovom razdoblju. Jednom su ih uhvatili, odveli u policijsku stanicu na Urijama i tamo prebili.
ena od mog prijatelja je opisala kako su izgledali. Glava im je bila velika kao tikva,
ruke nateene, zubi izbijeni i bili su krvavi. Iz kue su im odnosili stvari bez pitanja.
to im se svidjelo to su i uzimali. Taj moj prijatelj izbjegao je u Hrvatsku i doao u
Gaince, gdje sam ga i naao. U tom druenju i on mi je ispriao tu isto to mi je i njegova ena rekla. Sada se nalazi u Engleskoj. On se zove E. J., njegovi sinovi su N. i S.
408
- jad73
Rat nas je doekao u mom mjestu 30.05.1992. u poslijepodnevnim satima. Ujutro smo u Prijedoru uli pukaranje. Govorili su da je napad na Prijedor. Nismo imali pouzdane podatke. Mi smo bili u garai sa svojim susjedima. Ujutro je bilo netko
zatije. Preko radija samo uli: Muslimani ovo ili ono... Predajte se! Istaknite bijele
zastave, tako da ste lojalni srpskoj vlasti! Kao i svi preko telefona smo se dozivali
i pitali to emo. Prije oko 10 dana TO je predao oruje jer smo bili u strahu to e
oni napraviti. Otiao sam na terasu, a kako se pucalo bojao sam se da me ne pogode.
Otiao sam i zavezao jednu bijelu plahtu na krov. Kasnije smo opet sluali radio. Ovi
su govorili da su se iz pravca Prijedora prema Rakovcu uli tenkovi. Nakon odreenog vremena netko je dotrao i rekao: Eto vojske, eto tenkova! Kako samo znali
da nismo krivi, samo smo ekali to e se dogoditi. Bila je panika i svi uznemireni. Iz
moje ulice vidjelo se u sporedne ulice. Vidio sam samo paniku: ljude, djecu, torbe...
Rekao sam S. T.: Hajde pogledaj i ti da vidimo to se radi. Ako je neka naredba,
da vidimo to je. Otiao je do kanala i dozvao je M. O. Pitao je: ta je to? Rekla mu
je: Naredili su nam da se iseljavamo i da idemo na Skelu jer pale Rakovac! Ja sam
rekao da neu ii. Napravio sam jedan aht ispred kue. Kad se poelo pucati ozidao
sam taj aht i stavio jednu konu bundu, ako bi zatrebalo. Stavio sam jednu limenu
plou koja je bila debela oko 14 milimetara. Na par mjesta napravio sam propuste da
ima zraka. Napravio sam da se zakljuava ispod. Mislio sam - dobro je za spasiti glavu
meni ili nekom drugom. Otiao sam tamo i vidio da se moja ena sprema, ljudi se spremaju... Netko me kasnije pozvao. Rekao sam: ta je? -Hajde! Rekao sam: Neu ja
ii! -Nemoj ubit e te! Ako te nau, rei e da si bio umijean u neto. Iziao sam, a
oni su govorili nemojte zakljuavati kue. Meutim, ja sam zakljuao i ponio klju. Ili
smo prema glavnoj cesti, a tenk je stajao ispred trgovine. Vojska je kupila ljude lijevo i
desno. Ja sam se uputio sa straarom. uo se pucanj, a oni su nam rekli da moramo na
Skelu kod koare. Ta Skela se nalazi u ulici Muharema Seljanovia. Tu sam naao dvojicu vojnika, a jedan od njih je radio kao eljezniar i tu je odravao red. Tu je bio i jedan
B. koji je bio visok i trenirao je karate sa mojim sinom. Oni su imali vojnu uniformu,
oruje, B. je imao i toki-voki. Kako je znao dosta ljudi priao je s njima.
Tako su se sakupljali sa svih strana. Kasnije je doao ovaj eljezniar i pitao: Od
kud ti ovdje!? Ovaj mu je rekao: Daj pusti nas. Tada im je ovaj vojnik rekao: Tre409
bate ii na ispitivanje na par dana. - Daj pusti nas mi smo kolege, da idemo kui!
Tada je ovaj eljezniar zvao i govorio: Imam ovdje svojih kolega sa eljeznice. Ja bi
ih pustio kui, ako smijem. Znam da su isti ljudi. Tada mu je ovaj rekao: Ne! Ni
sluajno! Tako da su i oni ostali s nama.
Jedan koar je pokuao pobjei, a ovaj B. je rekao: Hej, gdje e ti!? Tada je otrao za njim, pripremio oruje na gotovs. Upitao ga: Gdje e? Ovaj mu je rekao:
Htio sam da se napijem vode. Tada mu je B. rekao: Ne! Vraaj se nazad! Vratio se
nazad i otiao je u Omarsku sa nama.
U tom periodu su odvezli dva autobusa ena i dijece. Kasnije smo saznali da su
ih odvezli za Trnopolje. Nakon toga odvezen je jedan, drugi, a u treem sam bio ja.
Mislio sam - neu da budem prvi. Pri ulasku u autobus bio je pregled. Sa mnom je
sjedio S. T. Poli smo. Ve je bila skoro no. Prolazili smo pored Zikine gostionice koja je bila renovirana i sad zapaljena. Po njihovoj procjeni palili su jednu, pa preskoi dvije, drugu, itd. Uglavnom tako su palili. Doli smo pred SUP. Naredili su nam:
Hajde! Izlazite! Kako smo poeli izlaziti netko je zavikao: Hej, vrati nazad! Tada
su nas vratili nazad. Kasnije sam u Omarskoj saznao od ljudi da su prolazili kroz palire vojnika koji su ih tukli, uzimali novac,...
Kad je ponovo uao njihvo voa rekao je: Glave dolje! Bili smo okrenuti prema
Urijama. Tada je krenuo autobus, zatvorili su vrata. Vidio sam kako skreu desno
prema pijaci. Kasnije sam vidio da skreu desno prema Kanafi. Kako je bilo svjetlo
od autobusa vidio sam kako je tu strogi nered. Ili smo i svijetla su bila uperena prema Kanafinoj zgradi. Tamo sam vidio leeva, ljudi. Nakon toga smo skrenuli lijevo.
Kad smo skrenuli lijevo pratio sam dok smo ili kroz Gornju elu, preko Marike
u Omarsku. Doli smo gore i stali pred samu njihovu upravu. Tu smo bili neko vrijeme. Kasnije je doao jedan i rekao: Pet po pet polako izlazite! Kako sam bio prvi
na redu, ili smo ja, pa S. ... Odmah lijevo pred samim ulaznim vratima ima jedan
betonski zid. Rekli su nam da moramo staviti ruke na zid i rairiti noge. Oni su psovali, vikali... Tada me udarao i pregledao i na kraju rekao: Mar unutra! Samo mi
je pokazao rukom. Ja sam uao unutra i vidio u hodniku nekakve ormare. Vidio sam
da su to ormari od rudara. Iz tog hodnika su me odveli u jednu sobu. Po rubovima
je bilo nekoliko ljudi koji su ranije dovedeni. Kasnije sam saznao da su to Kozarani.
Za kratko vrijeme se napunilo dosta ljudi. Nakon negog vremena netko je poeo govoriti kako je zaguljivo. Uvijek je netko neto traio.
Neto kasnije je doao vojnik i rekao: Hajde svi napolje! Opet smo ili van na
pistu. Tu je ve bilo ljudi, nitko od nas se nije smio okrenuti. Svaki njihov pokret bio
410
je s orujem tako da se nisi smio maknuti. U tom trenutku nikog nisam prepoznao
jer sam bio u oku. Sjeli samo na taj beton. Oni su poeli vikati: Ja bi jeo..! Tada je
jedan iziao i rekao: Djeca mlaa od 18 godina i stariji ljudi e imati veeru! Ovi
ostali, nita! Ovi koji su smjeli upadali su u te redove... Moj svak Z. - obrtnik otiao
je u toj grupi.
Ispred same zgrade, ispred ulaza namjetali su pukomitraljez. Desno odatle je
bio krov pa betonski podest i jedan betonski zub, tu je bio taj pukomitraljez. Tada
sam pomislio da e nas sve pobiti iz mitraljeza. Nakon nekog vremena zavikali su:
Idemo unutra! Ulazili smo jedan po jedan. Sve je bilo strogo zatvorski. Kad sam
uao vidio sam H. B. cijeli je bio krvav i nateen. Doao sam i pitao: e si H., ta je
s tobom? Rekao mi je: Ma, uti! Ubili su me u SUP-u. -Kako su SUP-u? -Zar
niste ili u SUP? Rekao sam: Doli smo pred SUP, ali je jedan zavikao: Ne ovamo!
Vozi dalje! - Srea je jer niste proli kroz taj palir vojske. Svi do nas su proli taj
palir. Vidio sam i jednog S. S., tada mi kae: Zna da je ubijen .!? -Koji? -. K.
. je radio u nabavci u GIK-u. Ubijen je pored kue. Traili su mu kljueve od auta i
kako nije odmah dao ubili su ga. Bilo je jo onih koji su ubijeni.
Vrijeme je polazilo u nagaanju: ta emo? Kako emo? Koliko emo ovdje biti?... Sutradan je doao jedan straar i rekao: Kozarani na ispitivanje! Iz Kozarca
je bio jedan O. F., stariji ovjek, voza. Svi oni su se nabili blie vrata jer su mislili da
e ih ispitati i pustiti kui. Poeli su se gurati izmeu sebe i govoriti: ta e ti, ti si
doao kasnije! Svi Kozarani su izili, ali se ni jedan nije vratio. Cijelo vrijeme dok
sam bio tu do 06.08.1992. ni jedan se nije vratio. Doznao sam da netko ima u hangaru i garaama jer sam uo naveer lupu i sl. Stalno sam se pitao gdje je taj i taj, ali ni
za jednog nisam saznao. U sjeanju mi je ostao taj F., ni dan danas ne znam za njega.
Svaki dan su dovodili ljude. Samo bi ljude ubacivali i rekli: To je ekstrem! Kasnije
su dovodili ljude s Hambarina. Tada je poelo ispitivanje, hranu smo dobivali jednom na dan. Moje ispitivanje je bilo nakon mjesec dana. Svi koji su ili na ispitivnje,
sa ispitivnja su dolazili pretueni. M. C., poto je volio komunicirati s narodom i
volio je dosta priati izabran je za sobnog starjeinu. U poetku su ljude izvodili po
imenima. Kasnije su govorili: Idemo po redu! Poto mi je tu bio brat M. K. koji je
od mene mlai dvije godine, jednom su i njega odveli na ispitivnje. Kako se nitko do
njih nije vratio s ispitivnja, pitao sam gdje je. Rekli su mi: Eno ga na pisti. Svi koji
su ili iz te sobe, ili su u hangar, a iznad hangara su bile sobe.
Nakon 15 dana jedan limar, on je bio moj uenik. Rekao mi je: e si, doi ovamo! Doao sam do njega i mi smo zapalili cigaretu. Meutim, doao je drugi i odveo
me u Bijelu kuu. Kad me doveo udario me jednomu trbuh. Kako je bilo jo njih
411
tu, drugi me udario akom i oborio me. Jo par minuta sam bio pri svijesti. Kasnije
su me poeli udarati jedan iza drugog. To je bilo lijevo kad se ulazi u tu kuu. Kad
sam doao svijesti vidio sam da sam ispred te kue, bio sam mokar. Osjetio sam da
me sve boli. Nakon toga sam vidio da nemam 5 zuba. Kako me vidio jedan vojnik
upitao me: Odakle si? ta si? ta e ti ovdje? Rekao sam mu: Tamo sam bio. Tada on kae: Tko te odveo? Rekao sam: Jedan va kolega. Tada mi je rekao: Hajde
sa mnom! Kad smo uli objanjavao sam mu, a moda je i on taj bio. Tada je rekao:
Hajde! Otiao sam dolje.
Imao sam estero brae i ja sedmi. Nas etvorica smo bili u logoru i dalje sam bio
s M. Kako su bile betonske ploe sve se ulo kako su ljude tukli. uli smo: Nemoj!
Nisam..! Oko 50% smo uli to ljudi govore. Rekao sam M. da nae nekog ovjeka
da mu platimo samo da ne tuku mene i brata. Tada mi je M. rekao: Dobro! Nemojte uriti! Nakon nekog vremena, trebali su voditi brata, tada mu je ovaj M. rekao:
Hajde M.! Tada je moj brat otiao na ispitivnje. Kad se vratio pitao sam ga: ta je?
Rekao mi je: Dobro je uti! Jednom dugom letvom je udario preko stola dva ili tri
puta, a uz put me ispitivao! Nisam odmah iao iza njega nego sam iao peti ili esti.
Tada je M. C. rekao: Kume, Hajde! Doao je jedan vojnik po mene. Ispred njega
sam iao stepenicama, lijevo pa gore. Vidio sam da je hodnik dugaak. Ljudi je bilo
lijevo i desno. Stajali su uniformirani ljudi i oni koji su ili na ispitivanje. Tada su zavikali: Dri ga! Kako su ovi zavikali, tako su me poeli udarati.
Ne znam koliko sam otiao uz hodnik i stao pred jedna vrata. Tamo me jedan
udario kundakom i rekao: ta e ti ovdje? Rekao sam: Pa, gdje u!? Rekao je:
Dolje! Kako sam iao dolje, tako su me tukli. Doao sam do vrata, drhtao sam. Mislio sam: Gotovo je! Nakon 5 ili 6 minuta iziao je jedan ovjek koji je bio jako preplaen. Vidio sam da je uplakan, znai da je bio tuen.
Kasnije je jedan uti iziao i rekao: Upadaj ti! Uveo me jedan to je bio uz ispitivae. Taj to me uveo bio je ut, tukao je palicom, nogom, a bio je visok. Bio je
pomonik tim ispitivaima.
Uli smo u jednu veliku sobu. Tu je bio jedan dugaki stol. Bila su postavljena dva
ili tri stola. Desno je stajao jedan iz Hambarina pekar - Albanac. I njega su ispitivali.
Sjedio je na stolici, a ovi su ga pitali: Gdje je to? ta je to?.. Nakon toga bi ga ovaj
udarao palicom.
Tada mi je jedan mlai ispitiva rekao: Sjedi! On je bio nii rastom, imao je oko
30 godina, znao sam ga iz vienja. Odmah me poeo pitati: Odakle si? ta si? Gdje
ti je puka? Rekao sam: Nemam je. Tada je rekao: Hajde prvo nam priznaj gdje ti
412
je oruje i gdje si bio? Sva pitanja koja su oni postavljali bila su nepovezana. Dok je
ovaj mene ispitivao . je stajao iza mene i rekao: Takvi su ubili moga brata!
Prije par dana on je pravio ou po tim prostorijama. Tako je tukao! Uglavnom
stalno je meni prijetio. Imao je palicu u ruci, a automat je bio objeen. Stalno sam
oekivao tuu, kao to su i ovi prije mene. Kasnije mi je brat rekao: Dao sam 100
DEM za nas. To je dao da bi me sproveo gore i na ispitivanju da me ovaj ne bi tukao.
Meutim, to je bilo lano, iako je moj brat dao novce.
Uglavnom pitao je: ta radi? Rekao sam: Voza u GIK-u. Tada mi je rekao:
Pa, kako nema oruje! Rekao sam: Oenio sam se nedavno i imam dvoje djece.
Kasnije sam rekao: Radije bi kupio kuu, nego da kupujem oruje, nije meni do
toga! Oruje mi nije trebalo, a niti mi treba danas. -ta si radio u firmi? Rekao
sam: Bio sam jedno vrijeme voza autobusa. -ta? Ti bio voza autobusa!? Ustani! Ustao sam, a kasnije su uli neki. Tada je ovaj to me ispitivao rekao: E, pogledajte vozaa autobusa!? Ovi su se poeli smijati. Tada je meni rekao: Sjedi! Nakon
toga je iziao van. Na njegovo mjesto sjeo je uo. Uzeo je automat, uperio u mene
i rekao: Zna ti da je moj brat ubijen prije par dana na Gradacu! Na to sam samo
utio. Tu me zezao i provocirao. Kasnije je govorio: ta misli da ja tebe ubijem!
Uglavnom sam utio.
Neto kasnije se ovaj vratio. On me pitao razna pitanja i podpitanja. Uglavnom
sam odgovarao sa Nisam i Ne znam. Pitao me za neke ljude, za ovo ili ono. Bilo
je pitanja za koja nisam mogao rei ni da ni ne. Uglavnom, kad je ispitivnje zavrilo dobio sam samo jednu palicu. To je bilo kao da nisam dobio. Ovaj mi je otvorio
vrata i rekao: Izlazi! Iziao sam van, ispred svake sobe je bio po straar. Opet je poela tua. Kad bih poeo trati ovaj je govorio: Stani! Kad sam doao do stepenica,
stajala su dvojica koja su me tukla i udarala. O neto sam se spotakao, tako da sam
naglavake pao niz stepenice. Zaustavio sam se pored portira. Kad sam ustajao on
me pitao: ta ti je? Nisam nita smio rei. Tada mi je on rekao: Idi napolje! Poao
sam istim putem odakle sam doao, a on me pitao: Hej, gdje e!? Vrati se! Napolje!
Vratio sam se i iziao van. Kako je vani bilo dosta ljudi svi su me pitali: ta je bilo?
Rekao sam im: Ma, nita. -Jesi li bio bijen? Rekao sam: Ma, nisam! Nikom nisam smio priznati. Tu sam sjedio dok nisam doao sebi. Sjedio sam s njima i netko
mi je dao cigaretu. Nakon sat vremena M. (moj kum) je iziao. Znao je da sam iziao
ali mi odmah nije htio prii. Doao je do mene i rekao: Kume ta je? Kako je bilo?
Jesi bio bijen? Rekao sam: Dobro! Jesam malo dobio. Neto kasnije je otiao. Svi
koji su bili tu su ispitani pa je svak od njih imao neki dogaaj. Taj dogaaj su pamtili
po batinama ili po pitanjima.
413
Kasnije sam vidio da tamo stoji kum. Kako nisam smio galamiti jer su neki oko
mene spavali, mahnuo sam mu rukom da doe do mene. Rekao sam mu: Kume upaj me odavde, da idem u svoje mjesto unutra! Rekao mi je: Pogledat u. Inae ne
daju da idete ovamo. On je otiao tamo, ne znam koga je pitao samo je rekao: hajde! Ustao sam onako prebijen i nemoan ali koristio sam zadnje snage da doem do
tamo. Uao sam unutra i ekao kad e doi dan da idem kui. Iao sam na ruak. Ve
na leima sam doivio kako koju smjenu. Smjenu od jednog . zapamtio sam kao
dobru smjenu. U njegovoj smjeni si mogao izii naveer, bila su korita u kojima si se
mogao umiti, mogao si proetati i slobodnije otii u WC. Meutim, smjena u kojoj je
bio jedan P. ... Bila je jedna smjena u kojoj su bila dva brata R. i . M. Jedan od njih
je bio prgav, a drugi je bio mehaniar. Kad ih pogleda nisi ih mogao razlikovati jer
su bili skoro isti. Meutim, do zadnjeg nisam s njima komunicirao. Bio je i jedan P.,
a uz njega je dolazio jedan koji je treio satove, novce... Jednostavno bi doli i rekli:
Hajde mi nai 5 SEIKO satova!
Jednom prilikom su maltretirali jednog N. koji se zadrao u jugo-vojsci. On je
preprodavao njihovo oruje. Njega su tjerali po prostorijama. On je trao preko nas
i preko cijele prostorije. Kako je tu bio jedan prozor koji se otvarao na iskipavanje,
htio je iskoiti i pobjei. Kako je udario glavom samo se objesio. Za njim je dotrao
P. Nakon par dana N. je ubijen. Prije nego su ga ubili skrivao se po ormarima. Vidjeli
smo kako ga tuku. Vjerojatno nije vie izdrao. Stalno je drao nekakvu akiju pored sebe i spavao na ormarima. Oni su bili toliko hrabri da mu nisu smjeli prii pa
su govorili: Baci akiju! Bili su toliki heroji da mu ni jedan nije smio prii iako su
imali automate, a on samo akiju. Jednom ga je jedan zamolio da sie i da ga pregledaju. Rekli su mu da sjedne pored korita. Tamo su ga poeli tui i tada su bili svi
heroji jer ih je bilo 10, a on sam. Tako su ga pretukli da je pao od batina.
Na takav nain je maltretiran jedan trener Rudara, a bio je Albanac. Na isti nain je maltretiran i tuen jer je bio u mojoj prostoriji. Na isti takav nain je i zavrio.
Oni su iz velike sobe ispraznili sve ormare i stavili ih u etiri kupaone koje su tu bile.
H. je jedne noi rekao: Aj, ljudi vidite kako nas pobie! Imao je jedan tap i s tim
je htio razbiti staklo. Tada su skoili ovi iz sobe i rekli: Nemoj, pobit e nas sve! Istrao je napolje i poeo bjeati. Straar je pucao na njega i pogodio ga u ruku. Kasnije
su ga odveli u bolnicu. Tada smo svi molili Boga da tako rane sve da bi otili kui. Ranjeni su bili i moj zet i paanac. Priao mi je paanac kako je njih oko 150 bilo u redu.
Kako je jedan metak zalutao i pogodio ga. On je odveden u bolnicu. Nakon toga je i
on puten. To je bilo kad su oni ekali ruak. Jedan dan je bio ruak pa onda ga nema par dana. ak znam da jednom nisam jeo pet dana. Kad bi ili na ruak to je bila
414
prava tua. Taj dan nisam htio ii, kad su se svi izredali, morali smo ii jesti. Nosili
bi te, ali si morao ii jesti. Jedan dan sam mogao ii normalno. Prozivali su nas koji
smo mogli ii. Mislim da je tada bio M. M. je izveden 25.07.1992. i nije se vie vratio.
Izlazili smo na vanjska vrata. Jedno vrijeme se ilo kroz hodnik, a kasnije su zatvorili ta vrata tako da smo morali ii van i poredati se uza zid, koji je zidan ciglom. Kad
smo doli pred kuhinju bio sam 16. Tada me jedan uhvatio i udario. Nisam smio nita, samo sam utio. Tada je rekao: Ovo je onaj iz Kozarca, koji se penjao na tenk..!
Nakon toga me pustio i nastavio sam dalje.
Meutim, taj ruak je bio nita. Morali smo ga na brzinu jesti. Morali smo pojesti
za 3 minute. Utrali bi i uzimali dio, ako ima kruha stavljali smo ga u dep. Uzimao si
tanjur, usuli bi nam hranu i tako bi otrali da pojedemo. Meni do ruka nije bilo jer
kako sam uao trebao sam se vratiti. Ovaj me prepoznao pa me bilo strah. Navodno
da sam ja skakao na tenk u Kozarcu.
Meutim, to nije istina jer sam u zadnjih mjesec dana uzeo neplaeno. Tada sam
se krio da ne bi otiao na vjebu. Kasnije je prva grupa ve otila na vjebu u Novi
Varo, Pakrac. Jednostavno, nisam htio ii.
Vratio sam se nazad. Kad smo izlazili vidio sam gdje je on. Svi smo se morali vraati u koloni u tu kuu. Kad sam sjeo pitali su me: to te udari? Rekao sam: Ne
znam! Rekao je da sam ja bio u Kozarcu na nekom tenku. Ja mjesec dana prije nisam
iziao iz dvorita, a kamo li da sam bio u Kozarcu. Samo sam ekao da me pozove.
Kasnije je ovaj vojnik doao i pitao: Gdje je onaj!? Nitko nije nita rekao. Tada je
on ponovio: Gdje je onaj to se u Kozarcu penjao na tenk!? Kako smo svi utili mislio sam: Ako budem utio bit e gore za mene. Tada sam rekao: Evo mene! Rekao
mi je: Doi ovamo! Tada sam bio od hangara oko 5 ili 6 redova ali sam bio blie
Bijeloj kui. Priao sam njemu, a on me pitao: ta si ti radio u Kozarcu? Tada mi
je rekao nekakav datum. Kako sam oekivao da e me voditi u Bijelu kuu poao
sam. Tada mi je on neto opsova i rekao: Ma, kud e tamo!? Tu me poeo amarati i tui palicom. Tukao me sve dok nisam pao. Sjeam se jo samo da me jednom
udario nogom i od tada ne znam nita. Opet se ponovilo isto kao i prije. Kad sam se
probudio bio sam vani, osjeao sam da sam mokar. Kasnije sam vidio da nemam jo
nekoliko zubi. Kasnije sam otiao unutra, braa su me poela tjeiti. Pitali su me: ta
je bilo? Priaj! To je bilo polovicom srpnja 1992. Zapisao sam samo dva dana, kad je
izveden M. C. 25.07.1992. i dva dana kasnije kad je izveden B. K. - B.
K. je izvoen tri puta. Ovaj to ga odvodio skomponirao mu je pjesmu i rekao:
Hajde K. pjevaj i idemo! Kako je K. bio blizu nas rekao je: Evo ga majku mu jebem! Doao je da me ubije. K. su izvodili tri puta naveer i dva puta po danu.
415
S. . su izvodili par puta, a on je i podlegao. Njegova dva urjaka E. i jo jedan su

ga nosili, a on je izdahnuo pred naim oima. Jedan P., jedan iz Rakovca S. D. i njegov sin. Njega su izveli jednu veer i tri dana za njega nisamo znali. Traili smo ga, a
kasnije su nam rekli: Eno ga tamo u jednom oku! On je bio cijeli isjeen i spaljen.
Drugi su ga donijeli pa smo ga oprali. Oko 15 dana nije mogao ustati. Ostali su mu
rezovi po cijelom tijelu.
Maltretiranja i tue bilo je do iznemoglosti. Jedan dan ga izvedu i nakon par tua
vidimo da ga nema. Ako bi izdrao maltretiranje, oni bi doli i rekli: Hajde dvojica
da ga donesete! Ako se ne pojavi, onda se nikad vie nee vratiti.
Jednu veer jedan Srbin i jedan Hrvat su pobjegli. Uglavnom Hrvat je uspio pobjei. Tamo je bio i jedan polutan. Majka mu je bila Srpkinja, a otac Hrvat. Bio je u
zatvoru par dana, dok nisu doznali da mu je majka Srpkinja. U zatvoru su preteno
bili Hrvati jer je njih najvie u Ljubiji. Oni su svaki dan pozivali i stvarali neke grupe
za razmjenu. Meutim, od toga nije bilo nita. Uglavnom, doznali smo da imaju tri
grupe. Prva grupa je bila u garai i u Bijeloj kui, druga grupa su oni za koje su rekli
da e ii na Manjau, a trea e ii kui.
Dana, 06.08.1992. bilo je prozivki, nekih je bilo vani, a neki su bili u hangaru. Ja
sam uvijek ostajao u svojoj sobi. Izmeu ostalih prozvali su mene. Kako je moj brat
bio u toj velikoj sobi, a ja sam spavao u kupaoni na ormaru dotrao je do mene i rekao: Tri! Proziva te, a ti idu kui. On je bio jako sretan. Ja sam odmah otiao. Tamo
su me pitali datum roenja i ime oca. Kako je bilo dosta istih imena i prezimena, traili su ime, prezme, ime oca i godite. Nekad su pitali gdje radi i sl. Tog 06.08.1992.
ponovno sam se rodio.
Ujutro oko 9:00 dva autobusa su pola ispred Bijele kue i otila negdje. Kad
sam brojao kasnije bilo je oko 18 autobusa. To su sve ljudi iz Bijele kue, garaa i
hangara. Kako sam bio na pisti imao sam pregled tih autobusa. Dok su ovi zatvorenici ulazili oni su ih tukli dugakim drvetom. Kad su napunili jedan autobus, jedan od
njih je uao, hodao po njima i psovao. U svakom autobusu nije bilo ispod 60 ljudi, a
reklo bi se da je prazan. Onaj tko bi htio vidjeti da su ljudi unutra morao bi se podignuti u nivou prozora. Jednostavno spreali su ih.
Nismo znali to je i kako je, uvijek smo pitali: Kud? ta? Tada je naiao . koji je prema meni uvijek imao dobar odnos. Jedan ga je pitao: ta je . Mi prozvani,
svi odoe, a mi smo ostali. Na to je on rekao: uti! Budite sretni to ste tu! -to?
-Vas koliko je ostalo ovdje do noi moe jedan autobus prebaciti u Trnopolje. Tada
nam je bilo jasno da ovi nisu odvedeni u Trnopolje.
416
Moj jedan brat i brati otili su sa ovih 18 autobusa. Oni su donekle imali evidenciju svih koje su odvezli. U mojoj sobi je bilo oko 540 ljudi. Bila je jedna soba gdje je
bio H. i dr. S. i H. ... Nekad kad je bila tua svi bi bili na oko pola sobe, a drugo pola
je bilo prazno.
Jedan dan je doao P. i ovaj njegov kolega. Njih dvojica su stalno bili zajedno.
Uao je P. i doao do mog strievia S. K., koji se skrio pod stol, a P. je opet udarao po
njemu. Kasnije je udario i O. K. Kad je skoio udario ga je po nogama. Njemu je naredio: Hajde trai 20 tisua! Tada sam ja po nesrei stavio kapu jer sam mislio: Ako
me udari manje e me boljeti. Tada je P. rekao: Ti u kapi! Dii se! Polako sam se poeo dizati, a on je priao meni. Tu je bila jedna plastina kanta u koju smo vrili nudu. On je uzeo tu kantu i sve prosuo po meni. Rekao je: Mar! Za pet minuta nai
mi 10 tisua! Tada sam ja poeo hodati po sobi lijevo, desno i govoriti: Dajte brao,
ubit e me! Meutim, nitko nije davao. U meuvremenu P. je iziao van. Tada mi je
moj brat rekao: Doi ovamo! Izvadio je oko 5000 dinara i rekao: Evo ti. Tada sam
poao opet traiti, a on mi je rekao: Nemoj da trai, vidi da ljudi nemaju. Tada je
jedan uao i zavikao: Svi napolje! Svi smo se poredali u stroj. Tamo na pisti sjedio
je jedan ovjek. Tada nam je straar rekao: Jedan po jedan trati oko ovog ovjeka!
Opet svi na isto mjesto! Stoj! Kad smo se svi izredali, rekao nam je da trebamo prepoznati tog ovjeka. Neki od nas su znali tko je taj ovjek. Nakon toga smo se vratili
unutra. Mislio sam da e taj straar to zaboraviti jer su oni preteno bili u pijanom
stanju. Tada je uao taj straar i pitao: e je onaj moj jaro! Rekao sam: Evo me! i
dao mu novce. Tada je on upitao: Koliko sam ja rekao? Rekao sam mu: 5000! Toliko sam rekao jer je bio pijan. Uzeo je to i potapao me po ramenu.
Dana 06.08.1992. otiao sam u Trnopolje. U tom autobusu u kojem sam ja bio,
bilo nam je nareeno da pjevamo. Svaki od autobusa je imao svog vou. Tako je bilo
u dolasku u Omarsku i pri odlasku u Trnopolje. Na nadreeni sjeo je pored vozaa
i rekao: Hajde svi pjevajte: Jebo ja svoju mater! Tako smo morali govoriti sve do
Trnopolja. Tamo smo doli pred kapiju od doma. Rekli su nam: Jedan po jedan trei! Tamo sam vidio da ima dosta ljudi. Pored trave je sjedio jedan ovjek koji je
imao jednu biljenicu i zapisivao svakog od nas. Svi su traili hranu, tako sam i ja
poao za njima.
Moj strievi je iziao tri dana prije. Tada sam mogao i ja izii ali nisam znao gdje
idu. Moja majka je ula da sam poginuo. Ovi koji su doli prije sve su pratili. Tada
me vidio moj strievi i rekao: Hajde ovamo! Buraz hajde ovamo. Doao sam do
njega i rekao sam: Daj mi jesti! Njegovi su uli za njega i poslali mu hrane. Odrezao je komadi mesa i dao mi. Tada sam ga pitao: Pa, kome e to? Rekao je: Tebi!
417
Kad sam vidio koliki mi je komadi dao htio sam se sa njim posvaati. Tada je rekao:
Govorim ti iz svog iskustva, vidi ta se sa mnom dogaa... Nedam! On je bio moj
strievi, a bio je mlai od mene godinu dana. To je govorio za moje dobro. Tada sam
poao dalje, vidio sam da neki jednu juhu. Pitao sam: Ima li ta jesti? Rekli su mi:
Ima, juhe. Ta juha nije bila po mom ukusu, ali iako je bila takva najeo sam se. Iao
sam i jeo sve dok me trbuh nije zabolio. Pet ili est dana sam se muio sa stolicom.
Bio sam teak oko 66 ili 67 kg kad sam zarobljen. U Trnopolju sam imao oko 43
kg. Kad smo doli u Trnopolje svi smo se izmjerili, a u jednom krugu je bila decimalna vaga. Kako nisu imali gdje spavati I. L., R. i njegov brat i R. sin spavali su pored
vage. Tu su leali dan ili dva.
- jad74
ienje je bilo 06.06.1992., dola su dva transportera vojske. Rekli su nam da svi
izlazimo od starijih do najmlaih, da pustimo stoku, ostavimo otvorene kue i da se
evakuiramo. Svi kolektivno smo izlazili, doli smo na jednu poljanu i tu su nas sakupili. Mukarce su odvojili od nas. To je bilo na poljani pored trnice, u ulici Muharema Suljanovia. Odvojili su mukarce od 16 do 60 i neto evakuirali autobusima.
Za one koji nisu imali prijevoz rekli su: Sad, starije majke i majke sa dijecom do 15,
16 godina neka se odvoje na stranu! Meutim, odvojili smo se, za ruke sam uzela
obodvoje djece i nisam dala da idemo. Moj mu je ve bio na strani, meu mukarcima. Poto je moj sin bio maloljetan i trao je za ocem, ja mu nisam dala.
U trenutku sam vidjela sinovog trenera. On je bio voa te vojske. Mislim da mu
je ime Z. Zamolila sam ga i rekla: Molim te Z. pusti mi sina, zna da nemam nego
njega! Taj Z. ima oko 23 godine. On je samo mahnuo rukom. Igrom sluaja sin mi
je ostao i nije otiao za logor. Kasnije smo se vratili kuama, a grupirali smo se po 20
ili 30 osoba. Ili smo u stabilnije kue, prenoili smo jedan dan. Sutradan je naila
vojska i rekla da nema problema i da nikom nita nee biti. Rekli su nam da moemo ostati u svojim kuama. Tada sam otila kui, a djeca su mi ostala u susjedstvu.
Oko 20 metara od kue naila su dva golfa, zakripali su i stali ispred moje kue.
Kad su me vidjeli rekli su: Vidi ono, sunce ti ljubim! Dolazi ovamo! Kako nisam
418
znala gdje u ni to u, rekla sam im: Joj, oprostite! Bacila sam im kljueve i rekla:
Evo vam kljueve, razumijem vlast. Radite to hoete. Na to su mi rekli: Dolazi
ovamo! Kad sam im prila, rekli su mi da im otvorim kuu. Bila su njih etvorica.
Ula sam u kuu i sve im otvorila: kat, garau, ljetnju kuhinju... Bili su to M. ili M. P.
koji je i danas na deurstvu u Prijedoru, a drugi je bio B. D. iz Dragotinje. To su mi
rekli susjedi koji su B. dobro poznavali. Taj ovjek mi je nanio takvu bol i ne znam
da li u je ikad zaboraviti.
Dvojica su pregledavala kuu i kupila sve vrijedne, tehnike stvari. Ta dvojica su
kupili one stvari koje su im trebale. Dvojica su ostala i pitala me da li bi htjela skuhati kavu. Tada mi je priao ovaj mladi P. i rekao: Znate ta gospoo ja sam iz Livna.
Nisam odnos sa enom imao od estog mjeseca. Ja moram da se iivim! Hajde lijepo
da se dogovorimo. Ui u spavau sobu i skini se! Ja sam kleknula pred njega i rekla:
Nemoj ljubim te! Ti bi mi mogao biti dijete! U ivotu nisam ni s kim imala odnos
nego sa svojim muem. Imala sam jedan fin i poten brak. Rekla sam im: Radije me
ubijte, ne mogu to podnijeti! Nije me prisiljavao nego je rekao: Jebao ja svoje dijete, ako te itko pipne osim mene! Ulazi u sobu! Pod silom sam pristala i otila. On je
imao odnos sa mnom. Tada sam imala jako visoku temperaturu i nisam znala to da
radim. Meutim, uao je taj B. koji je imao oko 60 godina. Bio je u pijanom stanju.
Kad je uao tako bolno me pritisnuo za dojke da nisam mogla izdrati. Tada je rekao:
Vi Muslimanke ste tako temperamentne i vrue. Uvijek sam imao elju da imam s
Muslimankom odnos, a sad mi se pruila prilika! Toliko me muio i patio jer je bio
pijan. Nita mi nije mogao, stalno je govorio: Boga ti jebem ali ostavit u ti bilo koji
znak. Kad doe ustaa da vidi da mu je etnik harao! Toliko me ispritiskao po grudima da su mi bile crne i cijelu me isisao da sam imala est ili sedam biljega. Tada je
uao trei koji je bio mlad. Imao je crne naoale i crne rukavice, rekao je: Izlazi ti sad
sam ja na redu! On mi je priao. Odveo me u dnevnu sobu i prevrnuo me na stol.
Priao mi je prema ustima. Rekla sam: To nikad nisam radila, slobodno me ubij!
Strijeljaj, ali neu! Pokuao je silom, ali je vidio da ne moe jer sam ja jednostavno
vritala i trgala se. Meutim, on se samo iivio i pustio me.
Dok su ovi ostali kupili stvari ja sam se samo okirala. Nisu gledali jedan drugoga, nego su dolazili jedan po jedan. Drugi su vrili pretres. U tom oku sam bosa istrala i otila do jedne susjede. Svi moji susjedi su bili vani i vidjeli su da je u mojoj kui
pretres i da se neto dogaa. Kad sam se pojavila na vrata, vidjeli su da sva drhtim,
haljina mi je bila potrgana. Tada mi je ona rekla: Ulazi u kupaonu i uti. Ula sam
i istuirala se, tu sam sjedila i popila kavu. Mislila sam to da radim, bila sam u tolikom strahu i mislila da e doi i ubiti me. Nikom nita nisam htjela rei. U tim trenucima sam mislila da to skrijem. Zavezala sam maramu i otila u kuu.
419
Djeca su vidjela da sam uplakana i nikakva. Pitali su me: ta je mama? ta ti je

bilo? Rekla sam: Nije nita. Tada sam bila jaka i mislila sam: Rat je, mora se neto
podnositi. Kad pomislim da mi je tu punoljetna djevojka, ipak ja sam starija i majka
sam. Gledajui na nju lako sam sve podnosila. Uvijek sam sebi govorila neka se to
odrazilo na meni rae nego na njoj.
Sutradan sam otila u svoju kuu uzeti neke stvari. Vidjela sam kako je jedan vojnik repetirao puku prma meni. Opet sam vidjela da se neto dogaa. Okrenula sam
se na drugu stranu i tamo je drugi repetirao puku. Vidjela sam da su me doli ubiti.
Preskoila sam ogradu i pretrala kod susjede. Prelazila sam preko nekog potoka i
dola u neku upu. Tu sam sjela i mislila: Joj, to u doli su me ubiti!
ena koja je tu stanovala dola je do mene, tada sam joj se javila i rekla: Tu
sam! Plakala sam! Rekla sam: Tu sam skrivena! Ona je ula zaprepatena i rekla:
ta? to... Tada sam odvezala maramu i rekla: Joj Diko, vidi ta su jue od mene
napravili!? Tu je bio jedan moj kum koji nije otiao za logor. Doao je i rekao: Boga
im jebem! to da mi svakom utimo, a oni da rade i haraju kako hoe? Ako je vlast,
vlast potujemo to sve ali trait emo neku zatitu.
Oni su me prisilno odveli u neku kuu da nazovem SUP. Sve sam im ispriala od
poetka do kraja. Ovi iz SUP-a bili su ljubazni i u roku od 5 minuta su doli. Pitali
su me sve to je bilo. Tada sam im sve detaljno ispriala. Otili su do moje kue i vidjeli sve to se dogaa. Pitali su me: Da li ti poznaje nekog od njih? Tog trenutka
im nisam htjela rei da poznajem. Samo sam im rekla: Molim vas, ako je mogue da
budem zatiena. Ja sam izgubljena ena, ovo mi je drugi ok. Ne znam to govorim
ni to radim. Jednostavno, dosta mi je svega. Uzeli su moj broj telefona, zapisali moju adresu i rekli: Sigurno vas nitko vie nee maltretirati, niti doi kui. Vi ste sad
pod zatitom. Ukoliko budete imali problema, samo zovite SUP odmah e netko doi. Nakon toga nitko me vie nije taknu cijelo vrijeme, dok je moj mu bio u logoru.
Moj mu je 06.06.1992. odveden u logor, a mene su napali 08.06.1992. Moj mu
je u Omarskoj bio dva mjeseca i neto dana. Nakon toga su ih odveli u Trnopolje. U
Trnopolje sam mu svaki dan nosila hranu. To je oko 15 km udaljeno od Prijedora. Ila sam pjeke, prugom prema Banja Luci, a kasnije smo ili biciklima. Kasnije su nam
oteli bicikle, neki iz ume. Njih par bi izilo iz ume i zaustavljali nas. Novije bicikle
su odvajali na stranu. Tako da smo ili vlakom.
Kad sam odlazila tamo svi oni su bili u oku. Nitko do njih nije mogao da se
izvue. Kui se nisu mogli izvui dok nismo otili u SUP i napravili iseljenicu. Za
te podatke sam ila dva ili tri dana. Kad je iziao bio je sav iscrpljen, izmuen, bez
ijednog zuba, sa 43 kg.
420
Pored svog oka, posveivala sam samo njemu panju. Meutim, ostao je do daljenjeg jer nismo imali papire za izlazak. Nitko nam nije mogao poslati papire. Kasnije su se oni (sin i suprug) uspjeli upisati meu onih deset koji su trebali izii van.
Poto se nisam mogla upisati, bila sam prisiljena ostati. Kad su oni trebali ii, ula
sam od jednog prijatelja da oni pitaju za mene i kao to ja ne idem. Tog trenutka me
bilo strah zato se oni raspituju za mene. Ostala sam do daljnjeg. Stalno sam mislila
da e oni dobiti neku slobodu i da e se oni vratiti.
etiri mjeseca nakon izlaska sina mi i supruga, spavala sam u kui sve dok mi nisu bacili bombu. Kad su ubacili bombu, bio je to znak da se i ja iseljavam. Bombu su
bacili ispod prozora u dvorite, odmah su sva stakla porazbijana. Sutradan sam otila
kod jednog staklara koji mi je stavio stakla na prozore. Preko dana sam bila u kui, a
na spavanje sam ila kod majke.
Nakon 15 dana, dola sam kui, a svi prozori su bili otvoreni. U kuu mi je provaljeno. Opet su pokupili stvari. Tada sam vidjela krv na stepenicama, na ulazu. Na
svakoj esmi bila je krv. Vidjela sam da se netko od njih ozljedio. Odluila sam napustiti kuu i prei kod mame.
Nakon toga otila sam u SUP, ovaj to je bio na deurstvu lijepo me prihvatio. Ula su dvojica kojima je rekao: Imate nalog, gospoa je dola, noas je imala provalu.
Idite na uviaj. Oni su mene zapitali: Koja je to ulica? Rekla sam: Rahima Bajramovia. Rekao mi je: Ta ulica ne postoji. Rekla sam: Nisam ula da je promijenjena, znam samo kako se prije zvala. Nakon toga se uope nisu odazvali. Obraala sam
se patroli ali ni oni nisu doli. Tada sam vidjela da se nemam kome obratiti. Traila
sam da mi netko poalje papire za izlazak. Meutim, nitko mi to nije mogao poslati. Tako da sam provela oko 20 mjeseci utei u tom Prijedoru. Tamo sam jela i pila
kod roditelja. Oni su imali jednu kravu, a dobivali smo neto hrane od Merhameta.
Nakon mjesec dana ponovo su mi provalili u kuu. Tada su uli u dnevnu sobu
sve pokupili, ak su skinuli i luster. Uzeli su moju kazetu na kojoj su svi moji prijatelji i susjedi.
Nakon mjesec dana ula sam da je ta kazeta kod jednog V. iz Omarske. Jedna
enska je sluajno ula i vidjela mene na kazeti. Znai da su ti pljakai bili oni domai. Kasnije sam sve saznala tko je to napravio. Meutim, to me nije zanimalo samo sam htjela otii.
Nisam saznala tko mi je pokrao stvari iz kue. Imala sam jako dobrog prijatelja
iz Banja Luke. Zvao se ., a uzeo je kuu od moje snahe. Na kraju sam saznala da je
on tu igrao jako veliku ulogu. Dva puta sam mijenjala stakla na kui, a on je doao u
421
petak kad je bio pazarni dan i ponovo mi razbio stakla. Tada mi je rekla jedna izbjeglica S. iz Kaknja. Kad sam se vratila pitala sam je: Tko mi je razbio prozore? Rekla
je: Neki . -Pa, to je traio? Rekla je: Doao je i pitao gdje si ti. Tada sam mu
rekla da si kod majke ili na pijaci. Tada mi je rekao: Jebem joj Boga balijskog zar jo
nije otila! Tada mi je sve bilo jasno. Mislim, da je to on napravio i njegovo drutvo.
On je znao sve moje podatke, a bili smo kua uz kuu. Pred sam izlazak o njemu sam
ula sve najloije. ak ga je i policija hapsila. Nisam znala gdje da idem, otila sam u
Crveni kri i zaplakala. Tamo je bila kolegica A. i kolega Z. Kad sam zaplakala dala
sam izjavu. Tada sam im rekla: Ima li ikakve pomoi? Ovdje se prvi put obraam,
ne znam to da radim. Nemam papire, toliko me pljakaju i maltretiraju, dolo mi
je da se sama unitim. Ima li ikakve anse da iziem, novci nisu u pitanju!? Jedan
od njih mi je rekao: Moe samo ii na Travnik, ne moemo ti pomoi. Odatle sam
otila kui.
Dva mjeseca nakon toga, u petak, kad je bio pazarni dan odnijela sam mlijeko,
grah i kukuruz na prodaju. To sam mogla odnijeti jer su mi roditelji bili poljoprivrednici. Prodala sam jo neki stvari tako da sam imala oko 180 DEM u torbi. Biciklom sam se vratila svojoj kui. Kad sam dola ekala su me dvojica na kapiji. Nikad
ih nisam vidjela. Rekli su mi: Dobar dan, gospoo. -Dobar dan! Rekli su mi: Mi
smo doli ovamo, vidite nama treba kua. Rekla sam im: Nema problema! Ja u
kuu dati samo to ja nemam papira. -Moemo li ljudski popriati? -Zato ne!?
-Moemo li ui u kuu? -Moemo i ovdje popriati. -Kakve ima veze moemo
u kui. Kako su poli u kuu otkljuala sam i oni su uli. Bio je isti sluaj kao i prije.
Traili su mi novce i uzeli torbu koju su pretresli. Pitali su me: Koliko ima maraka? Rekla sam: To mi je sve. Tada su mi rekli: Hajde da se dogovorimo. Zato ti
ne ide? ta ti glumi? to si ostala? Jel ti zna da je tvoj mu logora i da ovdje nikad
nema povratka, a mi tebe tu gledamo danima. Ima da se skine naga! Jednostavno
sam bila izgubljena i okirana. Nisam znala to da kaem. Rekla sam: Ubij te me!
Bila bih najsretnija da me ubijete. Ovo mi je drugi put da mi se isto dogaa! Na to
su mi rekli: ta e ti biti, nee ti nita. Vidi koliko si jaka i temperamentna ena.
ta ima veze, kao pala muha na medvjeda. Bila sam prisiljena, opet sam morala istu
stvar uiniti. Tada sam rekla sebi: Ni iva, ni mrtva ovdje neu da se nalazim! Nakon
toga su mi rekli: U roku od 25 dana da se isti iz Prijedora ili e te pojesti no!
Nisam smjela to rei roditeljima jer mi je majci preko 70 godina. Otila sam svojoj najboljoj prijateljici i sve joj ispriala, iako nikad to nisam nikom priala. Tada
sam joj rekla: Bila sam toliki optimista, da doekam tu neki kraj, da vidim sve to se
dogaa. Meutim, moj se kraj zavrio ili u se unitit ili moram bilo kakav izlaz nai.
422
Ne mogu ovo vie podnijeti! Rekla mi je: Idi u Crveni kri. Rekla sam joj: Jebem
ti Crveni kri! Ila sam i nita. Dola sam jer nisam znala kud u i kako u.
Nala sam kolegu N. koji je radio kao prevodilac u Merhametu. Rekla sam mu:
Nedin molim te. Ja imam tako teak sluaj da ne znam to bih od sebe. ula sam
da si radio po tom pitanju! Ima li ijedan ovjek da moemo razgovarati u etiri oka.
Novci nisu bitni, brat ima novaca, samo da uem u Hrvatsku! Sa mnom se nenormalno dogaa, ja to tajim i krijem. Jednostavno svu tugu sa sobom dijelim. Da li je
ikako mogue da prijeem u Hrvatsku! Rekao mi je: Evo ti broj od Crvenog kria
u Banja Luci. Zovi J., ona spaja obitelji. Inzistiraj i trai osobno nju!
Vratila sam se kui, nazvala je i sve joj ispriala. Rekla mi je: Saekaj trenutak
da vidim da li se tvoj mu nalazi na popisu. Kad je pogledala rekla je: Va mu nije
registriran, nemamo njegovog broja. Rekla sam joj: Ja znam i jamim ivotom da je
bio u logoru u Omarskoj. U sabirnom centru je bio u Karlovcu, iz Karlovca je preao
u Gaince. Mislim, ako hoete moete provjeriti. Rekla mi je: Gospoo, mi samo
vrimo spajanja. Ako va mu ode u treu zemlju, onda emo doi pred vau kuu i
izbaviti vas do mua. Opet, nisam znala to da uinim.
Otila sam kui i pitala: Tko radi u Merhametu? U Crveni kri se nisam imala
potrebu obraati jer me nitko nije primio. Kasnije sam otila u Merhamet i nala A.
koji je radio za Merhamet. Kad sam dola do njega rekla sam: Imam tolike probleme
i toliki ok, elim s tobom razgovarati u etiri oka. Ako moe pomoi, pomozi ja ne
znam to da radim, unitit u se. Rekao mi je: Doi po podne mojoj kui i sve mi
ispriaj. Dola sam do njega i sve mu ispriala. Tada mi je rekao: Poto delegacija
iz Banja Luke dolazi u utorak, ti doi i daj im izjavu. Priaj sve otvoreno s njima, oni
e ti sigurno izii u susret.
Dola sam u utorak, njih dvoje su bili jako ljubazni prema meni. On se zove Z.,
a ona S. Ispriala sam im sve. Tada mi je ona prila i rekla: Budi jaka, za dva tjedna
e biti prebaena. Uzela je sve moje podatke i broj telefona od sestre. Mjesec dana
se nisu javljali.
Kad su vidjeli moji susjedi (izbjeglice) da kui nikako ne prilazim, poeli su dolaziti. Dolazili su i pitali: Treba nam kua, mi smo izbjeglice. Daj nam kuu. To sve
su bili Srbi. Rekla sam im: Vi mene prebacite do Hrvatske. Naite mi ovjeka koji
moe da mi nabavi papir iz Hrvatske i evo vam sve to imam. Ja dok sam iva ne vraam se u Prijedor, iako sam tu roena i rasla. Jedan mi je rekao: Ne znam i mene su
isto protjerali, a mene osobno ne interesira va problem. Znate da su neku no otile
tri glave zbog kue. Poto imate tu majku, vi nama dajte kljueve! Rekla sam: Ne
423
dam kljueve dok sam ja tu! Ionako nemam nita od ivota! Ako treba ubij me! Ne
dam kljueve dok ja ne poem odavdje! Nikom ne dam kuu dok sam tu. Kad iziem
odnijet u kljueve u Crveni kri ili u opinu! Nakon tri dan oni su opet doli. Otac
me prisiljavao da im dam kljueve. Meutim, nisam im htjela dati.
Nakon toga sam otila kod odvjetnika po savjet. Otila sam kod B. koji je radio
kod . Pitala sam: Da li tebam dati kljueve ili ne? Rekao mi je: To nije nita! Ugovor nije nita! Pristani, vidi da te prisiljavaju, daj im kuu.
Odatle sam otila u opinu, sve sam im ispriala. One slubenice su rekle da me
nema pravo nitko istjerati jer to nije bio drutveni stan nego moje vlasnitvo. Tada
mi je jedna rekla: Ali gospoo, izbjeglice su toliko kriminalne da nikom ne moemo
stati u kraj. Svega i svata se tu dogaa, vi gledajte da iziete. Najbolje je da iziete!
Tada sam im rekla: Ja bih rado izila ali nemam papira i ne mogu izii bez papira!
Opet sam zvala Banja Luku, A. mi je rekao: Nema im potrebe dosaivati. Uzeta
si kao zatitni sluaj, sigurno e otii im bude na redu. Dosaivala sam im svaki
dan.
Nakon dva mjeseca, kolega Z. mi je jedno jutro rekao: Vi ste prihvaeni, a va
put je 29.03.1993. budite spremni pred Crvenim kriom oko 10:00 sati. Tako sam i
izila, u putu sam dobro prola nitko me nije dirao niti maltretirao. Oni koji su me
silovali bili su u uniformama Vojne policije. Dvojica su imala bijele remene, a dvojica
su bila u tamno plavim uniformama. Jedan od dvojice, koja su kasnije dolazila, je bio
u civilu, a drugi je imao maskirnu uniformu.
Drugi put su me silovali 27.01.1993. Ta dva mjeseca sam poludjela. Naredili su
mi da moram izii u roku od mjesec dana. Na kraju mi je jedan poznanik M. rekao
na trnici: Viam te ja ovdje esto, a loe ti se pie! Neto e se dogaati..! Svi koji
imaju neto prema tebi i koji imaju izjavu u SUP-u, sigurno e biti likvidirani. Ja ti
preporuujem, nestani!
No poslije mog izlaska bio je masakr. Znai da sam i ja bila na tom popisu jer je
sve raeno po popisu. Znai da sam imala sreu to sam izila.
424
- jad75
GODINA ROENJA 1954.
Uoi napada radio sam u firmi itopromet. Kad sam iziao s posla otiao sam
kod punca. Tu sam prenoio. Ujutro se ve poelo pucati. To je bila subota 30.05.1992.
U nedjelju sam otiao, ena je inzistirala da idemo do svoje kue poto su govorili da se moe hodati sa bijelom trakom na desnoj ruci. Vjerojatno im je to bio znak
raspoznavanja onih koji su nesrpske nacionalnosti. Doao sam do Privredne banke u
Prijedoru. Ta banka se nalazi preko puta doma zdravlja u Prijedoru. Oni su mi rekli
da mi ne garantiraju za ivot. To mi je rekao jedan srpski policajac. Na moje inzistiranje da idem vidjeti enu i ta je s njima, pustio me. Rekao mi je da se javim kad se
budem vraao. Kad sam doao do kue vidio sam da jo gori. Meutim, nije samo
moja kua gorila, nego od 40 kua koje su bile tu samo etiri nisu gorile. Tu smo se
zadrali samo da vidimo. Kad smo se vraali zaustavio me isti onaj policajac i pitao
je: ta je? Rekao sam da mi je kua izgorila, na to mi je on rekao: Ma, nek je iva
glava. Kod hotela Balkan enu i mene zaustavila su etiri srpska policajca koja su
nas pretresla.
Poto je moja ogorica imala stan, a ona je bila kod mua u Umagu, otili smo u
taj stan. Nakon tri dana dola je srpska policija i rekla da sam u taj stan provalio i da
ga moram napustiti. Ja sam napustio taj stan, a oni su mi rekli da ujutro moram otii u SUP. Bojao sam se otii u SUP jer sam uo da se u SUP-u tue, maltretira i ubija. Meutim, iako sam to uo otiao sam u SUP. Kad sam doao tamo nitko me nije
legitimirao. Saekao sam oko 20 minuta, tada je doao policajac koji me istjerao iz
tog stana. Uzeo je moju linu kartu i rekao da idem za njim do kombija. Tada sam
poeo nagaati da e me odvesti negdje u logor. U Keraterm sam doao 11.06.1992.
U tom kombiju sam bio sam, kasnije su doveli jo njih desetak. Mislim da je i bolje to su mene samog dovezli. Da sam saekao u SUP-u ne znam to bi sa mnom bilo.
Tu sam zatekao skoro cijelu Donju i Gornju Puharsku. Smjestili su me u spavaonu br. 2. Kad sam doao vidio sam D. M. kako sjedi na klupi. Vjerojatno je ona dola
dan ili dva prije mene. Bilo me strah pa nisam smio nikog ni pitati nita. Odmah su
mi rekli da moram bjeati do kraja spavaone i da ne budem do vrata jer bi onda dobio batine. Nitko me nije dirao oko par dana dok me . nije prepoznao. Tada mi je
rekao: Je li Z. tu?
425
Kasnije, oko 12:00 ili 11:30 prozvao me B. i pitao gdje su mi od brata novci. Rekao sam mu da ne znam. Tada me udario bejzbol palicom preko oka i rekao: Znat
e sve! Rekao sam mu: Ti moe mene ubiti, a ja ne znam uope o emu ti pria.
Tada je naiao neki luksuzni auto, a on mi je rekao: Bjei u spavaonu! Razgovarat emo drugi dan! Otiao sam unutra i nisam oko 15 ili 20 dana mogao gledati na oko.
Sada oko 3% ne vidim na ovo oko. Poslije toga nitko me nije traio niti zvao. Zvali
su me samo da im dam izjavu. Tu su me ispitivali jedan M. i jedan mali crni koji je
imao ruku u gipsu. Pitali su me gdje sam bio u vrijeme napada, koga sam prebacivao
i sl. Nitko od njih me nije znao po imenu i prezimenu. Svi su me zvali Z. K. Kasnije
me pitao gdje su mi braa. Rekao sam im da ne znam, samo sam znao da su pobijeni.
Kasnije sam saznao sve. Kad me ispitao rekao je: Sve emo se raspitati, ako ne bude
ovako kako si rekao gotov si! Tada sam mu rekao: Ja stojim iza svega tog to sam
rekao. Meutim, da je znao da sam bio u HOS-u cijelo vrijeme sa A., E. i ostalima...
Stari grad ne bi pao da mi nismo bili izdani, jedan na nas je izdao. Nikad Stari grad
ne bi pao da mi nismo bili izdani. (...)
Zamiljao sam da emo svi mi biti pobijeni od one noi kad je oko 140 njih pobijeno, i oko 100 ranjenih je bilo. Nitko ne zna gdje su oni zakopani i kao ni za ostale.
To je bilo izmeu 20. i 25.07.1992., a bila je F. smjena. Kad su oni to napravili rekli su:
To je sve po K. nareenju. Taj ovjek je bio uvjek uz nas i nije dao da se zatvorenici
maltretiraju. Kad je bila njegova smjena mi smo mogli izii van, sve je bilo kako treba. U druge dvije smjene bilo je batina za ruak i u sobama. Kad je oko 560 ljudi za
12 minuta moralo jesti, mislim da je to dovoljno...
Kad su tu no povezli njih 147 (ubijenih) u pratnji je bio mali . koji sigurno zna
gdje su ti ljudi odvezeni. Drugu no su izveli jo oko 40 ljudi koje su strijeljali ispred
spavaone. Ujutro je doao jedan mali kamion, tada nisam imao snage da vidim tko je
iao u pratnji. Mislim da su i njih samo ubacili u rupu i ne znam da li su ih zatrpali ili
nisu. Tada sam za jednu no posijedio. Cijela brada mi je posijedila tu no. Tada sam
mislio da e nas sve pobiti. Ne znam da li je to srea ili neto drugo jer je doao auto
Meunarodnog crvenog kria. Kad su oni prolazili mi smo svi zagalamili, tako da je
taj auto stao. Nakon toga su produili. Vjerojatno su produili jer su mislili da e oni
pucati na njih. Nakon 10 dana rekli su nam: Neki e za Omarsku, jedni za Manjau,
a ostali za Trnopolje.
Dana, 3. (8.1992.) ujutro oko 5:15 sati doli su i rekli da mora biti stroga tiina.
Koga budu prozvali ti moraju izii van. Tada su poeli prozivati cijelu treu spavaonu. Kako od ovih ljudi koji su bili u treoj spavaoni nisu imali popise njih su samo
izveli van. Kasnije su poeli prozivati: Prijedorane, Puharane,... Tada je otiao A.,
426
Z. koji je radio na benzijskoj crpki, otiao je i jedan . koji je spavao iznad mene. Tada
sam mislio: oni odlaze za Manjau ili Omarsku, a s nama vjerojatno neto planiraju.
Oko 19:00 ili 19:30 su nas prozivali, prozvali su jednog koji je bio ranjen u nogu pa
sam ga morao izvui van. Svi su se bojali. (...)
Kad su otila ta dva autobusa prema Omarskoj, onda su poeli pristizati drugi
autobusi. Tada su nam rekli: Samo da ujemo kakvu guvu ili bilo kakav glas nee
vam valjati! Jedan po jedan uzmi svoje stvari i u autobuse! Dok smo ulazili u autobuse brojali su nas jer nikad nisu znali koliko nas ima. Oni nikad nisu znali pravi
broj, milion puta su pisali neke papire. Uvjek su te papire bacali jer su se bojali da
nekom ne padnu u ruke. Kad smo doli u Trnopolje saznao sam za dosta ljudi koji
su nestali u Trnopolju i tamo ubijeni. Saznao sam za: L., E., i jo dosta Prijedorana
za koje su oni smatrali da imaju dosta novca i sve ih likvidirali. U Trnopolju sam bio
oko 12 dana. (...)
Kasnije sam opet doao u Trnopolje, tada mi je S. rekao da ostanem i da kuham
za njih i vojsku. Kad sam poeo kuhati opet smo poeli ii na ribnjak. Tako da smo
on i ja dosta priali ali nikad nismo priali o politici. Samo jednom me upitao: Z.,
ako doe do preokreta da li bi stao ispred mog sina? Nemoj odmah da odgovori,
saekaj 5 ili 6 dana pa mi onda odgovori. Najvjerojatnije se on bojao nekog preokreta. On je izgubio jedno dijete pa se bojao za tog sina kojeg je imao. Rekao mi je: To
danas zaboravi, pa mi odgovori drugi put. Tada sam mislio: Pa, ta on mene to ima
pitati? On se prema meni pokazao kao ovjek. Dok su se trebale izvaditi potvrde iz
Trnopolja bilo mi je jako udno zato mu netko daje otpakiranu kutiju cigareta? Ja
sam skuhao kavu i iao sam okolo, tada je uao jedan i rekao: S., evo ti kutija cigareta
i zapali. tada je bacio otvorenu kutiju cigareta na stol. To mi je bilo jako udno zato
je ta kutija otvorena. Tada sam proao iza njega, a on je samo otvorio kutiju i vratio
je u dep. U toj kutiji sam vidio novac, vidio sam oko 500 DEM. Taj posao je kotao
od 500 DEM do 1000 DEM. Tada mu je S. rekao: Saekaj me vani, samo da popijem
kavu. Izii emo V. i ja. Te potvrde je V. pravila, a on je potpisivao. Tada sam vidio
kako se te potvrde daju. U njegovoj pratnji su bili braa B. Kasnije su mi oni sve rekli.
Reki su mi i: Z., pamet u glavu. to si vidio, nisi vidio! Nemoj to priati, kotat e te
glave. Vidi da i nama dvojici visi o glavi. Mi s njim nismo dobrovoljno. Samo uti i
gledaj svoga posla. to si vidio nisi vidio, to ti je rekao, nije ti rekao. Samo uti, ima
vremena, sve e rei.
Prolo je 5 ili 6 dana, zaboravio sam ta je on mene i pitao. Nakon toga smo opet
otili u ribolov. Tada me on opet pitao: Jesli li razmiljao o onome to sam ti rekao?
Rekao sam mu: Jesam! -Da li bi stao..? Rekao sam: Stao bih jer dijete nita nije
427
krivo. Odmah je mogao skuiti to sam mu rekao. On je moda pomogao meni i jo

nekolicini ljudi, a ta je s onim ljudima kojih nema. Kad je on u Trnopolju, nikom
nita ne smije biti. Meutim, kad on ode ubiju etvoricu ili petoricu. Ujutro bi ljudi
htjeli izii van iz Trnopolja. Dosta toga sam uo ali sam se pretvarao da nita ne ujem. Sto puta mi je na um palo da mu onaj kazan saspem. Meutim, nisam mogao
jer su mi ena, brat, bratova ena i ostali bili tamo. Da sam to napravio sve bi ih poubijali, to to bi mene ubili ne bi bilo vano. Onda bi sve zaklali. Iako bi se to dogodilo sto puta sam razmiljao da im stavim neto u taj kazan i da ih sve otrujem. Kad
se poelo u Trnopolju govoriti da nitko nee ii van tada mi je S. rekao: Z., spremi
svoje stvari jer nitko nee izii van. Tada smo trebali svi izii van, a bilo nas je oko
3000. Kad su zadnji put doli predstavnici Meunarodnog crvenog kria rekli su
nam da se spremimo jer e sljedei put doi autobusi po nas. Tada je trebalo doi dosta autobusa da nas sve prebace do Karlovca. Tada je doao hoda i rekao: Imaju svi
mjesta u eli. Tada su se dogovorili da oni dovoze hranu u elu. Govorili su da e
nam nabaviti i pei i sl. Meutim, to je sve bila samo varka. Da samo tada izili, oni
od te pomoi ne bi nita vidjeli. I sada kad se daje ta pomo oko 70% se njima daje,
a 30 % se dijeli nama.
Poslije svega radio sam u Merhametu, kad sam vidio kako oni tamo rade rekao
sam im da neu vie da radim. (...)
Ne znam kako e izii ovi ljudi koji su ostali u Prijedoru. Sada sam uo da trae
oko 2000 DEM po osobi, a tko e im toliko dati. Ljudi tamo gube glave i za 100 DEM,
a kamo li za 2000 DEM.
U nedjelju sam otiao po kruh u itopromet. Kad sam doao na pola puta, gdje
je tenis, vidio sam: M., S., E. oca i brata... Oni su leali u jednoj dolini. Tada mi je jedan susjed S. (Srbin) rekao: Pogledaj, ta ste uradili! Meni nije bilo jasno ta sam
uinio. Jedna ena mi je rekla: Nemoj ii dalje ubit e i tebe! Tada mi je jedna Muslimanka rekla: Hajde, ui u kuu. Ja sam uao, a ona mi je rekla: Svi su pobijeni.
to je bilo mukaraca svi su pobijeni: M., S., tvoj zet... Meutim, ja zeta nisam vidio.
Pred pekarom sam vidio H., H. sina i sestria. Tamo u jednom sokaku sam vidio dosta mrtvih, vidio sam i R. (L. sina). Kad sam sjeo razmiljao sam o onome ta sam
vidio. Odatle sam se vratio kui. Tada je poela kruiti pria po Prijedoru: K. su svi
pobijeni, govorili su da su u H. nali popis Srba koji su bili po Partizanskoj... To im je
bio samo izgovor to su ih pobili. (...)
Kojeg god Srbina bi vidio, govorio bi: Ja sam bio prvi na spisku kod toga!, Ja
sam bio prvi na spisku kod ovog! Ispadalo je da su svi bili prvi kod nekog na popisu. Zbog toga mi je bilo sve smijeno. S. G. (koji je kao arijska fukara) obukao je
428
uniformu i govorio da je on bio prvi na popisu kod H. - mesara. Komandir strae koji
je bio u Trnopolju, rekao je da je i on bio kod H. prvi na popisu, a preziva se . Sada
je on otvorio kafi na kraju ulice. Svi oni su tamo sad efovi. On je meni govorio: Ja
u uzeti S. pekaru, pa u joj vratiti. S. pekarna nije bila sruena jer je on imao enu
Srpkinju. udno mi je bilo otkud je . tu straar kad je bio elektriar. Tada nam je
rekao: Nemojte pokuavati bjeati jer je moja ekipa pobila sve ljude u Keratermu,
koji su planirali bjekstvo!
Ja sam bio u Keratermu, ali ne znam da je itko planirao bjekstvo. Oko 350 ljudi
je utrpano u oko 35 kvadrata. Nisu ti dali vode 5 dana, nisu dali jesti 5 dana, ljudi
su bili zatvoreni. Ljudi su se poeli guiti. Oni su navalili na vrata da dobiju zraka, a
tada su oni poeli pucati po njima. Oko 16:00 sati su poeli pripremati mitraljeska
gnijezda, mitraljeze i sve ostalo oko te spavaone. Sve to se poelo planirati oko 16:00.
To je znailo da su oni dobili nareenje da se ti ljudi moraju pobiti. Meni je bilo neshvatljivo da od 350 ljudi moe ostati samo 50. Tek nakon osam dana dozvolili su
nam da iziemo van i u WC. Kad sam iao u WC doao je jedan voza s Hambarina.
Tada sam ga upitao: M. djede, koliko vas je ostalo? Rekao mi je: Nismo se brojali
ali nema nas vie od 50. Sutra u ti rei. Meutim od tada ga nisam vie vidio. Moda nije smio doi u WC, a moda se i bojao. Uglavnom, od tada ga vie nisam vidio.
Nisam ga vidio ni u Trnopolju, a ni kasnije. On je otiao sa ta dva autobusa, ne znam
gdje su ih odvezli.
Ne razumijem zbog ega su ti ljudi morali biti pobijeni. Kad su oni dovezeni, dolazio je jedan kamion, tada bi oni govorili: Treba nam 15 ili 20 dobrovoljaca u taj
kamion! Taj kamion je dolazio svaki dan po 3 ili 4 puta. Kad se K. napio doao je na
vrata i rekao: Nemojte se vie javljati dobrovoljci jer oni koji su otili ni jedan se vratiti nee! To vam mora biti jasno! Nemoj sluajno da izlazite kad kamion naie! Od
tada kamion vie nije dolazio. To nam je rekao kad se napio, vjerojatno je i njemu bili
preko glave svega. On je bio komandir tog logora i znao je da se i njemu radi o glavi.
Buldoer je bio uvijek tamo i svaki dan se palio. Tada mi je H. rekao: Taj buldoder
je spreman da iskopa i da svi budemo pobijeni! Kasnije mi je i . to rekao. (...)
429
- jad79
Jedina dobra stvar u Prijedoru je to su Hrvati i Muslimani skupa jer su imali iste
probleme. Oni su iz Brieva, urkovca i Ljubije oko 50% Hrvata pobili. Preao sam
u stan od jedne susjede pa sam imao pogled na Biane, Rakovane, Rizvanovie,
Hambarine, arakovo i Zecove. Preko radija sam sluao kad su rekli da Muslimani
predaju oruje. Kako Muslimani u tom periodu do 10:00 sati nisu predali oruje, oni
su nekoliko granata ispalili na brdo. Sluao sam na radiju kako oni opominju i gledao
ta oni topovima rade. Kasnije su Muslimani natovarili, u kamion sa bijelom zastavom, privatno oruje koje su imali. To je bilo 23.05.1992.
Kad su otjerali, topovima su tukli sve redom. Tu je bilo 8 ili 9 damija. Sve to je
otilo. Kad su topnitvom to unitili, poslali su iz vojarne svoju vojsku. ()
Oko 20% je polo transportom prema Travniku. Oni su ih tamo odveli i onda ih
tamo unitavali kod Skender Vakufa. To mi je priao G. R. Govorio je da su ih tukli,
uzimali novce i da je veliki broj tog preostalog stanovnitva stradao kod Skender Vakufa. I G. R. koji je radio u policiji se gadilo to je injeno. ak su neke bacali u neku
rupu s neke stijene dolje 100 metara u bezdan. () Unitili su 31 damiju. Kako sam
radio na geodetskoj upravi znao sam koliko ima damija. Ni jedna damija nije ostala. Hrvatske crkve su unitili od Prijedora, urkovca... Sve su sruili. Oni nisu htjeli
da ostane ita muslimansko i hrvatsko.
Brdo su oistili da ni jednog Muslimana nema tamo. Brdo je komplet sela: Biani,
Rakovani, Rizvanovii, Hambarine arakovo i Zecovi. Tu je bilo oko 17 tisua Muslimana, a ivjelo je oko 18 do 20 tisua ljudi. Ovamo su unitili sve: Kozaruu, Kozarac, Kamiane, Trnopolje i Kevljane. Tamo su sve etniki oistili i sve muslimanske
kue sruili. Tu je ivilo oko 25 tisua ljudi, a ostatak je u Prijedoru ivio. Znai da je
oko 62 tisue protjerano. Sada u Prijedoru ima oko 2000 Hrvata i Muslimana.
Oni su osvojili Prijedor bez ijednog metka. Kad je jedna mala grupica od 150 do
200 ljudi napala Prijedor. Odmah su poeli iznositi sanduke municije iz stanova. Tako da je svaki srpski stan bio naoruan orujem, bombama, mitraljezima i sl. Sve to
je bilo u njihovim stanovima, a da mi uope to nismo znali. Najvjerojatnije da su oni
to dovlaili po noi.
Dana 30.05.1992. kad je bio napad na Prijedor, iz stana sam vidio kako oni idu
tenkovima ulicom prema Partizanskoj ulici. Tukli su tako da je najvie stradala ta
430
Partizanska ulica. Svi Muslimani u Partizanskoj ulici su pobijeni, a mali ostatak su

odveli u logor. Tako da je ta ulica danas etniki oiena od Muslimana. Sve kue su
poruene tenkovskim projektilima. Kasnije su se vratili ulicom Muharema Suljanovia i ruili muslimanske kue.
Nakon nekoliko dana uli su u Stari grad gdje je 100% bilo muslimansko stanovnitvo. Tamo su sruili sve do jednu kuu, do temelja. Taj dan ni jednu drugu vojsku
nisam vidio, osim srpske. Vidio sam kako su ljude iz Rakovca doveli pred srednji
neboder. Postrojili su ih u stroj i odveli u nekom pravcu. Kasnije sam saznao da su
svi oni zavrili u logoru.
Kako sam gledao kroz prozor, pored glave mi je proao metak i udario u strop.
Prozor od primae sobe je 10 metara od minareta. Vidio sam kako su neki uli u minaret i ubacili neku tekuinu. Kako je taj minaret napravljen od drveta, bojali smo se
da ne bi palo po neboderu pa smo javili policiji. Meutim, oni su samo rekli: Jebo im
ti mater, neka im gori! Nitko nije pokuavao pogasiti vatru u damiji. Nakon toga su
odvodili intelektualce: ininjere, lijenike, predstavnike stranaka bilo koje narodnosti... Kasnije su doli do nekih popisa, tko je bio lan koje stranke. Te ljude su pobili ili
odveli u logor. Nakon toga su preli ubijati nii stale. Nije bilo noi da netko nije ubijen. Tako je bilo iz dana u no. Sve dok nisu napravili vei pokolj tome se nije pridavala
velika panja jer je to bilo jedno, dvoje ili troje. Meutim, netko je morao biti ubijen.
Kasnije su uvezli Srbe sa strane, iz Zenice, Vakufa, Livna, sa Banije... Skoro svi
stanovi su bili popljakani, a ovi Srbi su htjeli ivjeti u namjetenim stanovima. Kasnije su oni nastavili sa pljakama, ubijajui i useljavajui u njihove stanove.
Mi smo imali stan od 52 kvadrata. Mi smo bili zadovoljni. Mi smo i u socijalistikom drutvu smatrani graanima drugog reda. Ni u socijalistikom drutvu nismo
uivali povlastice koje smo trebali uivati. Uvjek su Hrvati i Muslimani za njih bili
ustae.
uo sam da su na trnici sve zanatlije (Albance) pobili. uo sam da su tada ubili
I. A. i sina mu A. I. A.je bio sporta, a kasnije je otvorio kafi. To je bilo 30. i 31.05.
Za ove ljude koje su odveli u logoru govorili su da su neprijatelji srpskog naroda
i da smo se kao mi spremali da njih unitimo. U onom drutvu Musliman ili Hrvat
nije mogao dobiti pitolj na upotrebu. ()
Svi leevi su dovezeni na tenisko igralite u Prijedoru, a odatle su ih vozili za
Tomaicu. Ne znam da li su ih palili ili sahranjivali. Najvjerojatnije su ih palili da bi
unitili tragove. ()
U Gaincima 4. svibnja 1994.
431
- jad83
ivio sam i radio u Prijedoru 25 godina. Konkretno, poslije preuzimanja vlasti
mi Muslimani i Hrvati smo dobili otkaz. Bilo je neto na ekanju, uglavnom to su bili otkazi. Pojedine Muslimane i Hrvate je vratilo, ali iz mjeovitih brakova, oko 99%
ih se nije vratilo na posao, da bi krajem 11. mjeseca 1992. dobili svi otkaz. Faktiki
rjeenja nitko nije dobio, mi smo dobili obrazloenje. Jesu, moje kolege koji su bili u
logoru, oni su dobili obrazloenje da su sudjelovali u neprijateljskoj aktivnosti. ()
Veinom je upadano u kue, bacali su bombe, klali. Konkretno znam dole sa S.
H.oni su ubijeni, onda obuar A., za H. sam uo, ali nisam vidio. Ubijena je obitelj
R. on, ena mu i svastika. To isto je uraeno i sa H. K. i koga oni imaju jo. Gore
sa ovim . Hrvatima njih troje: baka, unuka i djeda. () Sad u 1994. svi su poeli
govoriti ekavski. Konkretno ja nisam primjetio Srba iz Srbije. () U zadnje vrijeme
nije bilo proglasa. Bilo je da se Muslimani i Hrvati moraju javit u NO, oni su to zvali
Ministarstvo. Dobili su one kartone o kretanju. Kad sam pito prijatelje Srbe: Jel ja
moram to? Oni mi kau: Mora, to je radi kretanja.
Meutim, kasnije to nije bilo, nego su oni najvie to izdavali radi evidencije, da bi
se ljudi kasnije mogli pozivati na radne obaveze i tako. Ja nisam io na te radne obaveze, opet zahvaljujui nekom Srbinu. On je radio, bili smo onako prijatelji. On je imao
stan na Peanima, ja sam imo kuu, pa on je dolazio kod mene. Ovo dok su bila mirnija vremena, on opere kola, popijemo kafu. On mi je napravio da nisam io na rad. ()
Meutim, kasnije su njihovi vojnici (Srbi) osuivali taj genocid, neko kae:
() ta emo mi sad tamo radit kad me na frontu uhvati Musliman ili Hrvat? Oderat e mi kou radi naih budala milicionera. Bila jesu osuivanja. ()
Ovi domai Srbi s kojima sam razgovaro su govorili: Sad bi radije otio da mogu. Znam da e me vratit s granice. Prvo, moji e me vratit. Drugo, gdje bi se god
pojavio im bi pogledali da sam iz Prijedora, ja ne bi mogao opstati, tu bi strada. Iako
bi rado to. Razlog za to su navodili: ivotni uslovi. U zadnje vrijeme, npr., njihova
vojska, njih trojica su djelili konzervu u rovu. To su priali njihovi vojnici (dezerteri).
Puni zatvori su bili njih i gore u Keratermu. Mog kolegu Srbina pito sam: Pa
gdje si ti bio? Rekao mi je: Vodio one svoje da peru burad. Ganjaju ih, nee da idu
na ratite. Vodili su ih u zatvor, da ne kaem gore na Manjai i ostalim zatvorima.
432
Oni su faktiki, doslovno, svoje ljude ganjali, lovili. Svaki dan more vidjet na pijaci,
ja sam ono jedno vrjeme bio na pijaci (1992. godine), samo ih pokupe. Ljudi nee da
idu. Prvo ne znaju zato se bore, a drugo nemaju uslova. ()
Ne znam da li su vrili oduzimanje hrane, kod mene nisu oduzimali. Ne znam
kod njihovih ljudi, a uo sam da je bilo po stubitima, da su dolazili jednostavno, bez
obzira iji je stan hrvatski ili muslimanski i pitali: Hajde da se da za vojsku? Ne bi
ni ja volio, ali moro si dat. ()
Kad se mene tie, dijelili su korektno. Ja sam bio majstor, postrojenja razna, da
bi mi neto uinili, nisu. Non stop sam bio u ariji jer je kod mene bio takav poso.
Gradsko stanovnitvo koje sam ja poznavo, ponaali su se korektno. Meutim, seljaci
iz Omarske, Jelike, Marike... i plus doseljenici.
O logorima, konkretno Srbi nisu govorili, a ulo se ve za Ljubiju Govorili su
za privatne neke logore po Omarskoj, Jelikoj, po Krajau. uo sam jedno vrijeme da
ima i na Karanu. To su veinom bili privatni.
Veinom ljudi, naroito iji su blii otili u te logore, oni se nadaju da su ivi i da
su smjeteni tu. Po onim to se kasnije ulo, veina da bi ih moglo bit u Srbiji u tim
Aleksinakim rudnicima i tamo kod Drvara u Kamenici. To je po prii, kako je
ko dobivao informacije.
O umorstvima i nestalim iz logora, ja konkretno nisam ulazio u razgovor o tim
stvarima. To je vie iz straha, ne mogu ja sada pitat, moe on meni biti prijatelj, bez
obzira vjerojatno mi ne bi ni reko. Ne bi mi reko sigurno, iako bi neto znao.
Ovako nisu krili, da su nezadovoljni u vojsci, da nisu ni imali plae, da su gladni,
da dezertiraju. To nisu krili bar preda mnom. ()
U Varadinu, 22. rujna 1994.
- jad92
NACIONALNOST: Hrvatica (Islamske vjeroispovjesti)
Nisu mu nikakvo obrazloenje dali, izali su i rekli... Vratio se kui, taj mjesec
dana, ono protekao je u nekom ekanju... Nisu se predstavljali, nisu se legitimisali...
doli su da pretresu stan, da nema oruja... Iako se znalo da nismo mogli imat, ali eto
433
doli su i pregledali... Normalno, kako nisu nita nali onda su njemu rekli... Tad su
ga odveli u Keraterm. Nadala sam se da e to bit dan ili dva, da e se spoznat. Da
on jednostavno, ta je kriv, zato je kriv?
U Keratermu sam se jo i vidjela s njim... Koliko je tu ljudi bilo, jo su davali civilima pristup da donesu hranu i mi smo tako, stotina ljudi je tu ne moe pri... Okolica, onako rov... Nosi hranu svoju, pa onda da drugom kolica. Onda ga ovaj policajac
prozove, onda ovaj vozi prazna kolica, sastaje se minut, dva s tobom da se vidi i da
uzme tu hranu. Ta mi jedna slika ostala u sjeanju. To je na zadnji susret.
Sutradan ja vidim, pitam... Na em spavate? Veli: Na paletama. Onda ja do
onog straara tamo, reko: Moe li se deka donjet? Kae: Moe. Onda smo poslali brzo... Pripremili, deketine raunamo ima ljudi, dobro je da moe dati da nije on
sam. Znam da on ne bi ni au vode popio sam...
Pa, drugi ide isto poznanik neki, veli: Pa, nije braco tu, odveden je. On je jo
jednom kod portira, dotle mi ekamo zvanino, sa tog spiska ekali na red da on doe...
Kasnije sam povremeno ula da je iv... Odjednom nema vie nikog, ni prijatelja, gdje god sam se obratila. Ako me, eventualno sluo reko bi: Javit u ti ja. Nije
se javljo.
On je odveden 2., a 8. su ve poele dolaziti nekakve komisije za stan, vojnici neki, od podne do podne. Niko puno ne komentarie te e se desit, ali: Velik vam je
stan, vi ste sami... Svi neto pitaju... Danima tako trajalo, da bi jedno popodne dola
njih trojica... Kontam, da mi je negdje se smjestit, ali da me niko ne dira.
On je na kraju i uselio u taj stan, nudio mi sve mogue usluge, da me preko Beograda... Trebalo je do do tog stana, trebalo je da ja njemu potpiem jer je njemu to
trebalo za trajnije rjeenje. () Mislim, od tih pria i gadosti koje je ovjek uo, najradije ih se i ne sjeam. Pihvatam reko, Dobro ja u vama podpisat zamjenu stana.
Samo da bi dobila neku vijest... Kae: Vama je najbolje da idete iz Prijedora.
Vodio bi vas preko Beograda, kao da ste moja supruga ili kao moja majka, ja bi vas
zatitio.
Njemu je samo da ue u moj stan, njega ne interesiraju moje stvari, samo da to
prije iselim... Na kraju je poeo i prijetit. Jedan dan doe fino kao sa mnom da kao
me savjetuje, a drugi dan... Kae: Dobro vas nisu i do sada otjerali, da nije mene bilo... Di emo, vidite transport preko Travnika, oni...
U Zagrebu, 19. listopada 1994.
434
- jad94
PREBIVALITE: Kevljani
Dana 24.05.1992. napali su nas oko 14:00 sati u nedilju... Oni su pokupili pred
kolu u Kevljanima i onda su nam rekli: Idite kui, nita nam niste... Onda su doli, dotrali tenkove kod kole i kamione. ene i djeca su ili za Trnopolje, a mlai za
Omarsku. Oni su bili u uniformama, a oruje je bilo vojno i teko. Oni su imali ona
arena odjela. Veinom su bili iz nae okolice, oni su se smjestili uz ribnjak. Oni su
doli tu i naveer nas u 21:00 dotrali u Trnopolje u kolu, u onaj dom. Tu smo proveli 25 dana.
Ja sam bio u gipsu 8 mjeseci, uhvate me za noge, ja u ulama i meali u kamion,
a ove gonili pred sobom pjeice. U mojoj kui, kad sam morao napustiti, bila su dva
sina, dvije snahe i sin jedan koji je imao troje djece u vedskoj i njih je pokupilo za
Omarsku. Mene, enu i snahe je otralo za Trnopolje. Smjeteni smo u onaj dom dole.
To je bilo 26.05.1992. navee, utorak. Nema e metnut, po podu nemore proi, ako
ho doi navee, to je hala bila ko do zgrade. Po podu, ako e mo metnut dijete,
poredano po podu e ko more. Tako su nas tude drali i dogonilo. Ovo su odvezli i
vie se ne vraa, ili su u Omarsku ili... ne znam.
Po noi su izvodili mukarce. Doe s baterijom, jednog starog oinuli navee ovde... On je bio tvrd na uima i udari ga cipelom vojnom ovde, kad ga je udarilo onda
kae: ta ti lei meu enama!? On nije uo, ima 75, 80 godina. Onda ga udarilo
kundakom ovde i otjerat je za Prijedor u bolnicu. Udario ga u oko, koje mu se kasnije
povratilo, bio je 10 dana u bolnici.
Jedino kad smo ostali kanje, nas je protjeralo, 900 nas je protjeralo u teretnim
vagonima. To je bilo poetkom estog mjeseca. Doli oni i pokupilo nas. Oni su spremili devet teretnih vagona to se stoka goni i pokupili su... U mome vagonu je bilo
130, to djece, samo etiri starca.
Kad su upalili lokomotivu iz Trnopolja, gonili su do Doboja, nisu stajali. Pred
Dobojom, ustavili su, kia pada, zemlju die. Kae, ovdje nesmimo ulaziti i ugasi se
lokomotiva. Kae: Nemoj da bi ko izlazio! Negdje oko 19:00 kae: Dajte pokupite
novce, ako ne pokupite neda nam neprijatelj uni u Doboj.
Nesmi niko izi, da je izio sporazumio bi se s njima. Izio, pokupi novce. Do
ujutro smo tu bili, djeca faaju kiu, ene daju djeci eera. Odatle smo u Doboj, od
435
Doboja su tu dali djeci ajeve. Onda smo oli vamo prema Graanici. Kad smo doli
vamo u Graanicu, ekali smo autobus, pojdemo otale 3 kilometra, kae napali etnici moramo noit, 10 autobusa.
Poli smo prema Brodu i tude smo noili. Sutradan je krenito, pratila nas je policija i vojska, u autobusu po 3, 4 vojnika i dvoja kola policija i nas pratili do Broda.
Tude smo noili, u Brodu nam dali hranu, lijekove kome je ta trebalo. Sutradan je
brzi voz io do Vinkovaca. Tek, peti dan, subotu naveer, smo doli na kolodvor. ()
U Kevljanima, niko se nije nadao, neko je imao puku, neko pitolj na dozvolu.
Nismo se mi nadali da je to ispalo, to je bilo po danu. Niko nije imo pojma o tome.
Nisu nas ni upozorili prije nego su poeli. Narod je radio, kopo ito i radio. U nedjelju, 24., oko 14:00 poelo granatirat i tuklo cijelu no. Kad su nas odvodili iz sela
nisu nam nikakvo obrazloenje dali. Samo su rekli da se skupimo kod kole, ta ima,
ko je imo dozvolu ili nemo, to oruje da se donese i njima da se preda. Tako je bilo.
Kad se oruje predalo rekli su: Sad, moete ii kui. Poslije opet su rekli: Hajde sakupite se kod kole. ()
U Zagrebu, 7. studenog 1994.
- jad96
Ja sam radila sam u bati i prolazile su izbjeglice, 25. prolazile su izbjeglice kraj
moje kue. Ja nisam vjerovala de se to zaratilo, a nije bilo veze sa Prijedorom dva dana nisam se mogla ut ni sa kim. Navee oko 20:30 doao mi je S. s kolima sa nekim
ovjekom, ni dan danas ne znam koji je to ovjek bio. Samo mi je rekao: Mama, pod
hitno izlazi iz kue ima jo 10 minuta vremena! Onda sam otila u Prijedor naveer, kod moje Bila sam tu do sutra ujutro, ve je poelo na Hambarine granatiranje. Sutra je poelo u Kozarcu. Ja nikad nisam bila svjesna da je to poeo rat u Kozarcu dok nisam vidjela da gori Kozarac. Tu sam kod S. bila 21 dan. (...)
Onda je naveer doao policajac, njihov taj milicioner sa zelenim kolima i rekli
su da moramo i od S. Mi smo provedeni, tada smo ili u logor u Trnopolje. U Trnopolju su nas smjestili u jednu kolu i tu smo ostali dva mjeseca. Tu smo bili, oni su
nas maltretirali i traili su od nas novce. Ja sam bila dobro sakrila 10.000 DEM. (...)
436
Nakon skoro dva mjeseca strpali su nas u kamione i odveli su nas pred Kozaraku raskrsnicu. Tu su nas sve opljakali. Mene su izveli ..., samo mene su prozvali,
kae: S.! Ja nisam znala da je to mene, ja sam samo sjedila na prvom sjeditu i on
meni kae: Vi! Vi, salazi baba dole! Ja kaem: Izvolite, ta trebate? -Izai van.
D. je moj plako.
Kad sam izala oni su mene tukli, oinili su me tri puta ovda i ovda. Ovde je vako
imo nekakav uperak, ovde taj maldi i imo je naunicu jednu. Kad sam izela onda
je tu bila jedna ena, kratko oiana, isto u uniformi. Ona meni rekla: Daj novac! Ja
sam rekla da nemam. Onda je ona meni rekla da se ja snimim.
Kako sam ja te batine dobila, a stvarno sam imala 10 tisua maraka, poto sam
zaljepila to u trenerku. Ona meni kad je skinula trenerku jo jedanput me udarila
pleskom po obrazu i kae: Vidi da ima! Sve mi je uzela novce, na Kozarakom
punktu je to bilo.
Ja sam onda unila u autobus, kako sam imala sakriveno, jo ovako sam zamotala tih novaca u depu. Ja koliko sam se bojala, ja sam uporna bila pa davala tom
straaru. Bojala sam se jer je on meni reko: Ako ja naem jo neto u tebe u depu
ja u te zaklat!
Kako sam ja ula unutra, ja sam sjela na prvo sjedalo i vako sam imala zlatnu narukvicu na ruci. Ovako sam se sagela i narukvica se ovako ukazala, kae on meni: O
gospoa ima i narukvicu! Ja nisam znala da meni govori, kae: Ti! Ti ima narukvicu! Ja kaem: Pa, imam. Kae: Snimi! Ja sam nju snimila i on je ovako otvorio
dep i stavio unutra u dep.
Tad smo krenuli prema Banja Luci i doli smo do Skendera. U Skenderu, krenuli
smo prema Vlaiu, u Vlai smo onda ili tim kamionom i doli smo do neke raskrsnice. Ja sam pitala ovog ofera, nekako mi je bio poznat ovjek ali ne mogu ni danas
rei ko je. Rekli su mi da je on Ukrajinac, ali mora da je iz Kozarca ili neto. Ja sam
njemu rekla: Kud emo sad? Kae: Sad ete si na ovoj raskrsnici i sad e vas vai
doekat. Ja sam pitala: Pa, ko su nai? Kae: Vae balije.
Tad smo mi izili iz autobusa i ili smo 24 kilometra pod pucnjavom i granatom,
ja sam bolesnog mua vodila, sve sam bacila to sam ponjela. Oni su pucali iz karaule, na nas su pucali. Oni ne da su pucali u nas, nego su pucali preko nas kao neko
zastraujue. Krenuli smo prema Travniku i doli smo, 24 kilometra smo ili, doli
smo do neke raskrsnice. Tu su nas doekala tri vojnika, niko nije smio i prema njima, ja sam ila prva.
Ja sam stajala pred kolonom i rekla sam njima: Ja idem sad da vidim ko su ti
ljudi. Oni su mi rekli: Ne idi, molim te, ubit e te! Ja sam ostavila mua i krenula
437
sam, na jedno 10 metara od njih sam vikala: Ej molim vas ko ste. Kae: Mi smo
vai. Ja sam odma krenula prema njima.
Mu mi je toliko plako da su ga tjeili oni oko njega. Ja sam kazala ili smrt ili ivot. To je bilo neto oko 2:00 po ponoi. Ja sam prila njima, ti ljudi su bili u civilu,
bio je jedan Z., M.i H. Ja kad sam prila njima ja sam njih zagrlila, i kaem: Kad ste
nai... Onaj meni kae: Mi vas ekamo. Ja kaem njima: Mi idemo prema vama
i gdje emo sad? Ja sam njih onda zagrlila i poljubila sve trojicu. Kad sam ja rekla
pozdrav, prvo sam rekla: Dobro vee! Aksam hajrua! Nisam znala ko je. Meni je
Z. izgovorio i jedno i drugo. Zagrlio me i rekao: Majka, jesi hrabra idite sad polako.
Ja sam njih pitala: Je li ovo sad slobodna zona? On je rekao: Ne, sad tek ulazite u
ratnu zonu. Idite sa puta.
Mi smo krenuli lijevo, putom kako smo god pitali koga smo vidjeli. Poto su bile
neke male kuice, ene su nam iznosile vode jer oni su svaku no doekivali izbjeglice. Ja sam pitala: Koliko jo ima kilometara? Ona mi je rekla: Imate jo 500 metara. To je bilo do ujutro do 4:00 i doli smo pred jednu kolu, tu su nas doekali i Hrvati i Muslimani, vojska njihova. Ja sam vidjela da viu: M.! M.! Kad sam ja dola
do nje, ona je imala torbicu sa crvenim kriom. Reko: M., ja vidim da vas zovu M.,
molim vas, pomozite mi vodim mua on uope ne moe i vie. Kae ona: Mi vam
nita ne moemo pomoi, poto je sad ova kola ovde. Oni granatiraju tu kolu kad
osjete da su tu izbjeglice. Molim vas idite pjeice. Moj je mu pao u pjesak. Ona je
rekla: Vi hajdete izmeu dvije tale.
Mi smo sjeli izmeu dvije tale, ja sam njemu dala neke lijekove i da se ne pokazujemo poto e nas vidjeti i granatirati. Rekli su da e njega sanitarna kola, da e
ii po ove koji su ostali. Poto su neki ostali jo, ranjeni ili su bolesni. Otili su prema
toj cesti i pokupili te ranjenike i te.
Nisu smjeli D. uzeti radi toga to bi ja njega izgubila. Onda je meni opet dola
ta M., ona je mene esto obilazila, a puca se puca. Ona meni kae: ekajte, doi e
sad ovjek iz Travnika sa malim pontoncom. Jedan ovjek se dragovoljno javio da
vas doe pokupit.
On je nas uzo, doo je negdje oko 17:00, smjestio nas i odvezo nas, bez svjetla je
io kroz umu i dovezo nas u kolu i tu u toj koli smo bili do ujutro. Ujutru je doo
Crveni kri pa nas popiso. Tu su nas doekala tri vojnika, tako sam ja otila mojoj
kerki u Busovau. Ja sam kamion stopirala i otili smo kod moje kerke u Busovau. Tamo smo fino ivili, javila sam se odma kod CARITAS-a u crkvu i tu sam malo
pomagala za ove nae izbjeglice.
438
Onda sam vidjela da tu meni nema ostanka. Zet mi na ratitu, kerka mi ininjer
prestala raditi. Onda sam ja zamolila od K. i dobila sam prolaz u Hrvatsku. Lino
sam kod njega i njegove I. bila, poto se moja kerka pazila s I. Ja sam onda nakon
dva dana krenila u Hrvatsku i dola sam ovdje u Hrvatsku. Strano sam se napatila
dok se nisam smjestila.
Onda sam se javila kod jednog prijatelja i radila sam 5 mjeseci na peglanju u jednoj kemijskoj istioni. Nisam mogla, dobila sam napade ui i nisam mogla dolazit.
Tad mi je S. doo iz logora, on je otio u Pulu, ja sam ostala. ()
U Zagrebu, 15. prosinca 1994.
- jad100
Kad je ovo poelo u Prijedoru nalazio sam se u kui. Ba smo kod jednog prijatelja bili. Napravili su ienje, rekli su od 16 godina do 60, jedan tenk nas je ekao.
Onda kad smo krenuli, neko je otiao, jedan etnik je otiao u umu, u Gaj, Pukara Gaj je bio. On je uzeo puku i streso je rafal prema kuama naim, onda su ovi
misli da su to zelene beretke, da pucaju na nas. Onda su mene i mog prijatelja Z.,
da idemo ispred njih, kao da ih titimo. Onda smo otili u Gaj, tad su tog Z. ... On je
pokojni isto. (...) Naene su bile zemunice na tom Pukara Gaju, onda su oni njega
ispitivali u vezi toga, mi smo izili nita nismo znali. Kasnije smo se vratili, otili smo
u autobus odvelo nas je za Omarsku. Tamo nas je vratilo poto vie tamo nije bilo
mjesta. Vratili su, uglavnom su rekli da ne moemo tu ostat jer nema mjesta. Onda su
nas prebacili za Keraterm. Od ovih koji su nas prevozili, inae sam ih znao dosta. To
su sve bili domai, inae su bili Prijedorani, a bilo ih je i sa strane. Bilo ih je dosta iz
Sanskog Mosta (...), ima jo neki iz Kljua. Uglavnom ih ima dosta ali ono Prijedorani su tu. Imali su one etnike uniforme i kokarde.
Kad su nas pokupili i doveli u Keraterm ja ba za ovoga Z. nita nisam znao. To je
bilo 30.05. bila je nedjelja kad smo krenuli. Ja sam bio 6 dana tamo, kad sam se vratio
tog su Z. nali masakriranog skroz. Noga mu je ovamo. Kako je bila ona zemunica,
njemu su tijelo nali unutra u zemunici, a noge su mu bile vani, ruke ovamo, svega
su ga iskomadali.
439
Onda u Keratermu, dok sam bio prva dva dana nismo dobili vode ni nita jest.
Niko nas nije tuko do trei dan. Trei dan, kad smo ustali onda je D. K., ne znam mu
ba ime ali znam da ga zovu D. Onda je uo unutra, prvo kolima, vozio je LADU,
htio je da ue da nas sviju zgazi, onda je bacio puku, uzeo je no i pendrek. Tako
rei neki pendrek sa federima i neka kugla je bila, krenuo je redom tui. Poto sam
bio prvi mene nije. Ja sam bio pored vrata najmlai, ja sam ono bio radi zraka nisam
mogo biti gore jel stvarno ono... Mene je udario nekom kantom iz koje smo pili vodu, onda je krenuo redom tui, doo je do mog brata sa kojim je, ono, odrasto, sve su
ivo proli u ivotu. Njega je tuko. Brat ima sad 26 godina. Onda je njega istuko jer
su nama nali neku puku u kui i zbog toga valjda.
Onda sutradan, svaki dan, . kad doe na strau... Braa B. ekaju kad e se zamjenit da se mjenjaju, ono ne mogu jedni druge doekat kad e u neko unutra. Samo ekaju, bejzbol palice su tu, uu unutra tuku. Bio je jedan kapetan iz Kozarca,
on je Hrvat po nacionalnosti, ne znam kako se zove. On je uhvaen sa svojim nekim
ljudima, moda desetak ljudi. Onda je redovno svaku no bilo: Kapetane izai! Postroj vojsku! Onda, od 12:00 do ujutro ne moe spavati od urlika, tue i od svega.
Taj etvrti dan kad smo bili, D. je sutradan doo, to je najgori po meni dan bio.
Kad je uo i kad je redom krenuo tu, postrojio nas je uza zid i reko da e nas sve
pobit. Ja sam bio najmlai i meni je . reko: Hajde sedi ovamo, malo. Ja sam zapalio cigaru i popio sam vode malo, ono od straha. Onda je izio. Nao je valjda D. iz
Kozarca nekog momka i izveo ga napolje i ja kad sam vidio kako ga je zaklo, ja sam
povratio od straha. Samo je prio, uhvatio ga za glavu i bajonet onaj veliki, samo mu
probo kroz vrat i momak je pao dole. Ja sam sjedio tu, gledao i samo od muke povratio. To je bio jedan mladi iz Kozarca, sad ne znam kako mu je ime, a mlad je, imao
je oko 25 godina.
Valjda je tom D. K. brat ubijen, pa je on ljut, agresivan, pijan, nadrogiran ne znam
ni ja ta je bio, onda je krenuo redom da tue. Pa je valjda mislio da ga je taj ubio,
izveo ga je i zaklo pred svima. To je bila ona prva prostorija i bilo nas je oko 125 ljudi.
etvrti, peti dan isto redovno svaku no, tua non stop, od ujutro do navee.
Gdje smo mi bili, ta prostorija je bila iroka moda 5 metara, duina isto moda desetak metara, mislim, prostorija je bila i dua. Ali desetak metara gdje su tukli, to je
sve bilo krvavo. Ja sam spavo na krvi, imo sam samo jaknu, nisam imo nato i tu
smo spavali.
esti dan je . doo, onda je valjda trebalo ii, koji su maloljetni bili. Ja nisam bio
maloljetan, imo sam 19 godina. Poto sam bio najmlai rekli su da e me pustit i ljude
preko 60 godina. Onda su pustili ljude od 60 godina ali su nas ostavili. Onda je . isto doo jedan dan, mene i ovog momka i reko: Momci, vi idete isto kui, poto ste najmlai.
440
Bio je tu neki kombi, ja sam se stvarno prepo jer sam mislio da e me negdje
odvest i ubit, to je normalno kod njih. Ali eto, sjeli smo taj momak i ja u kombi i
otjerani tamo prema magistrali, tu sam izio, to je bio zadnji dan kad sam izio iz
Keraterma. Ostalo, brat to je bio isto. To je ludnica tamo bila! Ne znam ta da kaem
o tome...
Dok sam ja tamo bio ubili su njih dosta, pa onda ovaj jedan F. iz Kozarca, njega
je . isto, nije ga zaklo nego mu je rezo vrat, pa je nako ono ostalo, pa mu je samo
dao neku koulju da pocjepa da sebi zamota. To sam isto gledo. Onda D. mali, tako
su ga zvali, njemu je . no Rambo no kroz donji noni mii probio skroz i rezo i
pito ga: to si klao etnike po Kozarcu? To je bilo pred 125 ljudi, to je svako gledo
kad je to radio. (...)
Kad sam ja doo u Omarsku bilo je sve puno, pa ak i napolju je bilo oko 400 do
500 ljudi koji su sjedili nisu imali vie mjesta. Nai autobusi kad smo doli tamo, onda su rekli: Nema vie mjesta, vi idete nazad. Doli smo nazad i onda su nas odvezli
tamo za Keraterm.
Ovi vojnici koje sam vidio, svi su imali uniforme i kokarde. Na ispitivanju u Keratermu ja kad sam bio, bilo je OK. Ispitivali su: da li imamo oruje, gdje ga krijemo?
Traio je od mene informacije neke da kaemo, gdje i kad su ovi nai ili na Hambarine, gdje? Jer su oni znali da su oni proli kroz nau ulicu dolje. Oni su to mene
ispitivali. Ja sam najvie bio ispitivan poto sam bio najmlai, onda je on mene ispitivao, mislio je da u mu ja neto rei u vezi toga. jedno sat i po vremena ja sam bio
gore. On je mene ispitivao najvie u vezi toga, ne bi li ja reko koliko je ljudi ilo gore,
koliko je ljudi prolo jer sam sve znao. Onda su me pustili, dobio sam neku potvrdu
kasnije da idem kui. To je neka dozvola za kretanje, nemam pojma ni ta je to. (...)
Tog 30.05. doli su jednostavno, nai su bili uli u grad ali ga nisu uspjeli zadrat,
morali su se povu. (...) Tog 30.05. su sve pokupili, itavu Puharsku, ejreke... Sve
je bilo, ienje totalno, sve su nas pokupili i sve za Omarsku je ilo. Jedino ta tri zadnja autobusa od nas to su ili nisu nas mogli strpat u Omarsku nego su nas odveli
u Keraterm.
U Prijedor sam doao ovim konvojem, sa ovim tranzit vizama preko Novske. Doao sam 12. sijenja (1993.). Stanje u Prijedoru je svaki put sve loije i loije, non stop
provokacije. Svaku no tu je ubijen jedan, ondje dva, ondje pet... Ba je meni roak,
E. K. Oni su mu traili novac, on je izio i nije imo. On je penzioner ovjek. Pitoljem, tukli su ga, ta ja znam, pa su ga onda ubili, pa su ga noem isjekli svega. Tako
su ga nali ujutro komije pa su vidli ta je bilo. Nisi smio iza, nije bilo struje. Hodat
ne smje non stop neko provocira.
441
U Prijedoru sam ostavio veliko imanje, ostavio sam kuu, ostavio sam sve... Kua je na tri sprata, to je novogradnja. Sve je vonjak, bilo je neto vie zemlje tu. Kad
smo morali krenut, morali smo to ostavit. Srbin nam je uo u kuu. Taj Srbin je iz
Zagreba.
Moj brat je ostao poslije mene u Keratermu, a kasnije je iao na oporavak u Trnopolje. (...)
Dana 15.06. poslije napada je sve bilo ienje, tog dana je bilo ienje u arakovu. Ali tamo nije bilo nikakve pucnjave, samo je bio teki masakr, da su ljudi sve
bili poklani. Samo ko je uspio oti do grada preivio je. uo sam da je oko 10 ljudi
preivilo u arakovu, da su ostalo sve ljude palili, motali u tepisone, klali... Uglavnom nisu ubijali metkom.
Jedan je momak iz nae ulice, on je ba doao dole, a imo je sestru dole udatu.
On je uzeo vreu krompira i krenuo je kao da e u grad. Kad su ga zaustavili pitali su
ga: Gdje ide? Rekao je: Idem na pijacu prodavat krompir. On je tako pobjego sa
malim sinom. On je doo i nama priao ta je to. Priao nam je neto nenormalno
tamo! Kako su palili, klali, ba najbolji prijatelj mi je tamo ubijen (Z.), da su ga masakrirali. Z. je roen 1973., 19 godina je tad imo. (...)
Meni iz moje glavne porodice nije niko ubijen, a sa strane dosta ih je ubijeno.
Ubijen mi je tetak, ubijen mi je brat. Onda gore u Sanskom Mostu sam imo rodbine,
gore mi je ubijena tetka i troje djece. Oni su ubijeni isto kad je bilo ienje i paljenje
kua, oni su naeni u kui. Imo sam jo jednu tetku, ona je bila u gorenjem Kanogradu, uo sam da je i ona ubijena. Ona je imala jednog sina, ja sam uo da joj je taj
sin bio u logoru, ali da je preivio. Bio je u logoru u gornjem Kanogradu.
Kad je bilo ienje u Rizvanoviima, tad je od mog najboljeg prijatelja ubijen
otac i tri brata i od najstarijeg brata je dijete ubijeno. Kad su gore upali istit sve su
ih pobili. (...)
Ja sam bio poslje toga tamo, vidim samo je fudament ostao i nita vie. Sve je to
pocrnilo. Mati od tog M. je gledala kad su ih ubili. Prvo su ubili F. (njegovog brata).
Kad su F. ubili onda je M. potro pa su i njega ubili na cesti, a N., ta mati njegova i S.
bili su nemoni, nita nisu tako rei smjeli (...)
Djete koje su ubili, to je bilo djete od najstarijeg M. brata, zvao se S. i imao je 2
godine. Mali je bio stvarno fin i njega su isto ubili. Tri brata i tog M. i njihovog oca,
sve su ih pobili. Ta mati M. nije nita mogla samo je nala neku posteljinu i pokrila
M. onako kako je leo na asfaltu. (...)
442
- jad101
PREBIVALITE:
Prijedor
Kad je poeo rat u Prijedoru, ja sam prije jedno par dana otila kod svoje kolegice, na alost ona je poginula, svi. U Jajce sam dola u maju, pa sve do februara sam
bila po Jajcu. Ujedno sam, ono, mislim kod njih, bio je isto poeo rat. Meni je na neki nain bilo sve to udno, bilo je kao neki film. Bila sam kod nje, njeni su roditelji
isto, na alost, svi pobijeni. Prijateljica se zvala Ema. Kad se to desilo njeni roditelji
su ubijeni u sedmom mjesecu. Od petog do sedmog mjeseca sam bila u njenoj kui.
Nije bila u centru grada nego vako, kao u Zagrebu, van malo iz Zagreba. Ona je dola
po mene, mislim, ja sam krenula, a ona je dola po mene. Ja sam rodom iz Kljua, a
ivm u Prijedoru. (...)
Kad se to desilo ja sam se i ona sakrivale po umama. Krili smo se od sedmog
mjeseca sve do pada Jajca, svukuda. Koristili smo to je bilo trave i to hrane i ovo to
se ovako nekad desilo. Prije nego e past Jajce, moda desetak dana, ona je bila ranjena. Tad su mi bili najtei dani, vie nego ono u logoru, nisam se znala orjentirat
nikako. (...)
Ondak jednostavno leali smo na travi, bila je iza nas uma. Tu smo leali ja sam
je stavila na lea, a ja sam legla na stomak. Tu me je udarilo, ja sam misla da su neki
nai borci i tako. Iz sna su me probudili. Ja sam samo rekla: ta ste doli po mene?
Dobro da ste doli, treba njoj vie pomo nego meni. Ondak jednostavno kad sam
se okrenula, kad su me tu davili, tu su mi izbili zub. Mislim, sad je to sve dobro kako
je bilo.
Ondak jednostavno, vidila sam, bili su maskirani, brade... Uas! Bilo ih je jedno
15. Ono zamagljen si i nesvjestan, po tome su predpostavili da sam neki ilegalac, da
sam povezana s nekim naim ljudima. Jednostavno, za taj toliki rat ja nisam vidila nae vojske, niti su oni mene. Onda sam se bojala svake vojske. Kad sa sviju strana puca,
ne zna gdje e pri. Da je barem ona bila onako pri sebi, to se ne bi moda ni desilo.
Ondak jednostavno, kad je ovaj poo na mene ja sam se branila, otimala... Onda
su me udarili jako u stomak. Radi tog, jednostavno, ne mogu ni jest ni pit, eludac
me... Ve puno pijem kafu i puim, to... na taj nain smirivam svoje ivce. (...) Evo
kad me pogleda, nita mi ne fali, samo su mi puno ivci otili i tako.
Mislim, kad je palo (Jajce) oni su mene i nju nali nakon dan, dva i doveli su u taj
logor. Jedino mi je krivo to se taj narod, niko nije znao, ko god je bio tu nije znao...
443
U toj jednoj prostoriji, bila je jedna soba. Vani sam tek izlazila, vodili kad su me, isto
sam bila svezana.
U samici sam bila skoro mjesec i jo neto dana. Sama soba, sama ja zidovi tako...
Bilo je do 10 tako ena, pod mojoj predstavi samo su bile tu ene do 60 godina. Preteno sve su bile Muslimanke. Ne znam kako se zove taj logor (...)
Od hrane, to je preteno bilo na vodi grah, ria, ta ja znam, komad kruha. Nisam jednostavno, bila sam kao prisiljena, nisam htjela ni jest. Jednostavno, kad su me
tukli, najvie bolovi su mi bili u stomaku. Vezali su me, nema ta nisu radili, silovali... Silovanje je bilo uas! Ne znam kako da to opiem. Jednostavno mrzila sam ljude
na neki nain, mrzila sam sebe, mrzila sam one ljude to je to moralo bit, to je to sa
mnom bilo. To je pred drugima raeno, koliko nas je bilo u sobi. Prvo su htjeli nju
silovat, tu maltretirat to sam ja preskoila. Tako isto na jedno djete su htjeli pa sam
ja spasila tu curicu. Ovako izgleda kao muko ali je curica. Onda su me vezali za zid,
muili su me, puno sam krvarila.
Prvi put kad se to (silovanje) desilo bila su dvojica. Oslovljavali su se kao npr. da
vi mene oslovljavate sa crna, plava, mlai i tako u tom stilu. Jednostavno, to je tako
bilo, ta dvojica kad su me bili silovali nisam ih mogla prepoznat, to je bilo maskirano, samo ive oi i nita vie. Prvo su htjeli tu prijateljicu mi (silovat), ona je jo bila i
ranjena. Izgubile su snagu, sve i to djete, bila je jo jedna ena, onako ko moja mama
godina, ona me je spasila. Sauvala mi je lani, otkinula sam ga za vrijeme tog hodanja po umama i to. Strpato u hlaama i ona je to jo nala dok sam dola u logor. Bilo
joj je ao, kao: ta radite to sa djetetom uzmite mene?! Ja nisam dopustila, moda,
da nisam takva bila moda ne bi dobila toliko udaraca.
Samo znam kad je bio prole godine Boi, tad mi je bilo najtee. Ja mislim da ih
je bilo jedno 10, onako kad ti ue ne zna nita te e bit, ko e bit. Ili e te tu, svezat.
Najgore mi je bilo kad me je na zid svezao kao Isusa i tue, tu ne moe da se brani.
Branila sam se sve dok ne doe do zida, dalje ne moe. Jedan tue po licu, nogama,
drugi tue u stomak...
Jednom kad sam traila vode, nisu mi dali. Bila sam sva krvava, mislim, dole nisam znala kad imam menstruaciju kad nemam. Nije to samo nad menom nego nad
svima. Mene je vie boljelo to oni dobiju, hajd nek ja dobijem. Kad sam traila, donjeli su kao neku kantu, moda par litara i prosuli sve na mene.
Jednom isto, jednostavno kad nisam mogla izdrati taj bol, po 24 sata su me znali stavit uza zid, bez hrane i vode. Ili ako ta donesu ja neu da taknem. Znali su mi
govorit da govorim veinom srpske rijei. Ja nisam, ja sam govorila svoje.
444
Ne, nisam ostala u drugom stanju. Bila sam kod doktora i sve, nije samo to su mi
otili ivci, mislim, noge mi nekad. ta ja znam ne mogu nosit petu, tiklu, ne mogu
u jednoj obui dugo biti, ne mogu dugo hodat.
Sad sam se napatila, doveo me taj deko. On je isto bio u Omarskoj i u Trnopolju.
On je pobjego iz Trnopolja. U logoru sam bila od 10. mjeseca do tamo 1., 2. januara.
Pustili su me na razmjeni koja je izvrena u Novskoj.
Kad su nas izvodili, par tih enski: ja, ta cura i jo jedna ena, par ena. Kad su
nas izvodili, onda su meni opet svezali, mislim nije bila obina marama. Izgledalo je
kao da je stavito neto, to ti pee oi. Jednostavno sam poela... ne mogu dugo itat
ni knjigu ni roman, ni bilo ta da mi date. Ove novine, mogu proitat naslov i par rijei i ne mogu vie. Ja ne znam ta bi to moglo bit, crno je bilo i peklo me to unutra.
Tako jednostavno, cijelo to vrijeme sam bila, i jednostavno moda se desilo prije jedno sat vremena kad je ta moja kolegica umrla tad su mi skinuli taj povez.
Moja prijateljica je umrla prije razmjene (...).
Ne znam jednostavno, ao mi je to ne znam barem ni jednog. Nije to bilo u
mom kraju, da znam da bi mogla prepoznati, kad je preteno to bilo maskirano. To
me boli, kad sam tu dola niko nije mogo vjerovati da sam iva.
Htjela sam se vratit na ratite. Prvo mi nisu htjeli dozvoliti doktori pa sve one
ustanove u kojima sam traila, nisu mi dali. Bila sam kod doktora u Karlovcu. Sad
sam u Karlovcu u sabirnom centru smjetena. Tu odma druga ulica.
Vojnici koji su bili u logoru, bili su obueni kao bive Jugoslovenske vojske. To
sam mogla vidjeti od svjetla kad uu unutra. (...)
Jednostavno, kad sam dola u Karlovac nisam znala ni koja je godina, samo sam
vidjela da mi je zima po nogama. Nisu nam rekli da idemo na razmjenu, samo su me
izveli. Prije toga, moda, nego to sam izila, su nas odvajali. Nisam znala koja sam
grupa, jednostavno oni su mene htjeli tad da ubiju. Ondak je ovaj jedan reko kao, ve
sam bila svezata kad sam, tako da ja nisam ni vidjela, kao: Ona meni jako treba, ona
je meni jako potrebna.
Mislim, kroz moju uu glavu je tada sve prolo: ili e bit silovanja ili neto tako,
negdje e me odvest na posebno mjesto ili u na razmjenu, streljanje. Pitaj Boga gdje
u? Tek kad sam dola ovamo, vidjela sam ta je bilo... Strpali su nas u kamion kao
stoku. Samo su ile tri ene iz toga mjesta... ona je umrla i nas dvije. Tu rtvu nikad
nisam vidjela, dola je moda prije par dana. Djeca, curice od 6 i 7 godina koje su bile
tamo i njih su dirali. Tu u toj sobi gdje sam ja bila bilo je jedno djete, pokuali su je
silovati, bila je jedna to je isto pokuala odbraniti i nju su ubili, mene su odgurnuli i
svezali. Tu enu su ubili pitoljem pred nama.
445
U toj prostoriji gdje smo mi bile nije bilo mukaraca (zatvorenika). Kada su ubili
tu enu, silovali su tu djevojicu koja je imala od 8 do 10 godina. Ona je na neki nain preivjela to silovanje, vie nije nego je. Nije nita znala, skupljena je bila, odvedena je negdje ne znam ni ja gdje, poslije toga. Ti ljudi koji su vrili silovanje bili su
izmeu mojih godina pa na dalje. Poneki od njih su bili trijezni, a poneki nisu. Nikad
nisu bili gori...
Mrtvu sam vidjela ovu enu koju su ubili i ovu moju kolegicu. Onda su doli jedan dan i izveli nas bez da su rekli kud nas vode. To meni ni dan danas nije sve
jasno... Nita nisu govorili kad su nas izveli, samo to da smo im trebali i tako... Ne
znam da li je ovaj koji je govorio silovao jer ja nisam vidjela.
Kad su nas popeli na kamion, mislim da je to bilo predvee kad su nas vozili i zaustavljali smo se par puta. Ovdje smo doli tek sutradan naveer jer znam da je bio
mrak kad sam izila. Onda je bilo prepucavanje izmeu njih. Oni su jednostavno pitali za ovu drugu, oni su rekli da su je zakopali negdje. Ja sam rekla da lau i tako...
bilo mi je teko sve mi je dolo pred sliku. (...)
Kad je razmjena vrena skinuli su mi povez s oiju. Tad nas je razmjenjeno samo
nas dvije. Nije bilo vie ljudi. S druge strane je oko 6, 7 ljudi zamjenjeno, nije bilo
enski, sve muki. U logoru sam bila dva i neto mjeseci, a to je bilo kao da je 20 godina. Hrvatska vojska mi je platila kartu do ovamo, tako sam ja naveer dola tamo. (...)
Po narjeju ljudi koji su me silovali bili su iz Bosne i od nekud drugdje. Prvi put
kad su me silovali, rekli su mi kao da imam odnos sa Srbima, da u biti Srpkinja, ja
sam govorila da neu. Vezali su me jednostavno lancima, da bi to mogli izvrit i tako.
Ja sam suprostavila, onda su mi meali krpu u usta i tako. To je bilo prvi put tako.
Kad nisu me silovali, kad su me maltretirali, bolje da su me tukli nego to sam stajala
24 sata, tad su mi isto to govorili, da ja kaem da sam Srpkinja. Ja nisam htjela i tako...
Ovoj djevojci koja je bila ranjena nisu pomagali, jesu joj jednom zavili to. Kad su
je ubacili u kamion povratila joj se rana, nita nije to ivano... Ona je umrla u kamionu kad su nas vozili na razmjenu. Tako ranjenu, su je silovali prvi put. Nisu mi dali
da joj pogledam ranu. (...)
Tu zgradu u kojoj smo bili mogu zakljuiti samo po prostoriji u kojoj smo bili, a
bila je 4 sa 4. Mislim, jednostavno kad sam izlazila bio je dugi hodnik. Moe biti kao
kola ili kao ustanova. Ne znam da li je to u samom gradu ili izvan jer su mi vani bili
svezane oi. Po danu me nisu putali, koga su odveli po danu taj se vie nije vratio. Iz
moje sobe je samo odvedena ta to su je ubili i dve jo enske i nisu se vratile. Moda
su odvedene u drugu prostoriju ili... ne znam.
446
Moji roditelji su u Prijedoru u gradu. Mislim, od centra grada ima par minuta
hodanja. Zavrila sam kemijsku kolu i poloila sam razliku medicinske. Iz sabirnog
centra u Karlovcu eljela bi da idem za Ameriku. Sad sam u prostorijama gdje je bila
bolnica u Karlovcu.
U Karlovcu, 23. travnja 1993.
- jad102
NACIONALNOST: Hrvat
Uhapen sam 8.07. negdje oko tri sata poslije podne, i to sam odveden iz kue, iz
kreveta. Toga dana je dolo pet srpskih policajaca, opkolili kuu i to sve komije, prijatelji. () Odveli su me, u stvari, strpali su me u neki kombi, a taj kombi je u Ljubiji
bio poznat po tom kupljenju i mi smo se tog kombija bojali. Odveli su me.
S. P. mi je iznio neku optunicu. Prvo me pito jesam li vozio oruje za HDZ, rekao sam da nisam, al da uope ne znam ko je lan HDZ-a. Drugo to je bilo pito je
jesam li roak S. E., mi jesmo neki roaci, moja mama i njegov punac. Ja sam reko
da nisam, ja sam njega jedva i poznavao. Onda mi je reko da iziem i da saekam. Ja
sam otio u drugu prostoriju. Nas je tad bilo pet zarobljenih: D. I., I. G., I. (ne znam
kako se preziva, on je bio srpski zet) i jo ne mogu se sjetit ovog petog. Tu smo bili
negdje do oko 21:30, onda su dotrali jo pet iz Gornje Raske.
Poto nije bilo svjetla svjetlili su baterijom, izveli su nas van s rukama na leima
kao da smo neki kriminalci. Onda su nas strpali u kombi i odveli su nas za Keraterm.
To je bilo prvi put poslije onoga da sam io za Prijedor. Onako u mraku sam vidio
ta je porueno, poslije napada na Prijedor. U Keraterm smo doli negdje oko 22:00
ili 22:30. im smo doli na ravno, tu je bila vaga neka, za vaganje tereta. Tu su nas
odmah poeli tui. Njih je bilo 9, a nas 10. Tukli su nas svaim. Prvo su htjeli da sjeku
uho D. I. On je plako i viko: Nemojte! Onda su pitali mene: Da tebi odsjeemo?
Ja sam utio, nisam znao ta da kaem. Proli su kraj mene, uboli su jednog momka
(Musliman iz Ljubije), uboli su ga noom u bubrege. Tu su nas tukli moda jedno sat
vremena, svaim ivim. () Onda su nas smjestili oko ponoi u sobu br. 4.
Svega mi, ujutro su nas prozvali, tu grupu to je dola iz Ljubije, onda smo morali
da pravimo sklekove, da puemo... Jo smo morali jedan drugom... Onda su izveli jo
447
jednu grupu od 10 ljudi, mi smo trebali da se tuemo protiv njih do smrti. Onda je
stigo neki kombi, ne znam odakle, onda su nas utjerali unutra. Kad smo uli unutra
ovaj jedan kolega mi kae: Spaeni ste, vie vas nee tui. Pitao sam ga: Kako nee
tui? Tada mi on kae: Kad god neko novi doe onda je ova grupa slobodna. Tako
da mi je nekako bilo lake, mada mi nije bilo lako. Onda negdje oko 13:00, 13:30 stigao je autobus i proitali su sve koji su iz Ljubije i okolice Ljubije da izau. Tu je bilo
odma udaranja, onim letvama drvenim, palicama, izmama, tukli su od reda sve. Mi
smo ulazili u autobus, taj autobus je io oko 3 sata do Omarske. U autobusu su tukli,
mislim, nisu sviju ali su tukli. Mislim, nije bilo vremena da doemo svi na red.
U autobusu je bilo 4 straara, onda su nas doveli u Omarsku i autobus je stao tano ispred bijele kue. Tu je bilo negdje oko 15, 20 straara iz Omaske i ovi to su nas
doveli. Napravili su palir od vrata autobusa do bijele kue. Onda je bio voa smjene moj komija u Ljubiji. Redom je itao i kad je proitao moje ime pito je odakle ja
tu. Ja sam reko: Ne znam! Juer doli kui po mene, odveli me. On je reko: Ovog
momka nemoj da iko dira!
Ja sam mislio da me niko nee dirati poto stvarno nisam nita kriv, jedino to
sam Hrvat. I stvarno dva momka su me prva pustila, ali poslije je bio pakao! Tu su
poeli tui sa svih strana, pukama i nogama. Onda sam ja nekako uao u bijelu
kuu. Poto oni nisu dali da se ue, morao si u ali oni nisu dali, nisi mogao pro
kroz njih. Kad smo uli unutra bilo nas negdje oko tridesetak. Onda smo svi legli na
ploice u toj bijeloj kui, onda su oni gazili po nama. Traili su novce, traili satove,
ko je imo bolje cipele, skinuli su cipele odmah, udaralo svaim ivim, gazalo je i po
glavi, mislim, uopte nisu birali. To je trajalo moda jedno sat vremena. Onda su nas
prestali tu, al je poelo ispitivanje. Ili smo redom, mislim, kako su oni imali neki
spisak. Ko je god io na ispitivnje, usput su ga, zavisi koliko je ko dobio, tukli su...
Ja imam ba runa iskustva, mene su dva puta izvodili na ispitivanje. Prvi put su
me tukli na pisti, nisu dali da uem u tu zgradu gdje se vrilo ispitivanje. Onda poslje
nisu mi dali iza, onda su me tukli ponovo do bijele kue. Ba ovaj jedan me zvao da
sjednem, neki stol je bio u krugu, van. Odveli su me u bijelu kuu i tamo isto tako
za vrijeme ispitivanja kako ko ue tako udari nekoga, bilo koga, ko je blie vratima.
U bijeloj kui smo bili u zadnjoj desnoj prostoriji. Onda je mene ponovo prozvalo na ispitivanje. Pitao me jesam li imo ahovnicu, reko sam da nisam imao. Onda je reko da sam puto ustaku muziku. Ja sam pito: Kakvu ustaku muziku..?
Kae: Puto si Miu Kovaa on je ustaa! Reko: Ja prvi puta ujem od vas... Pito
me znam li ikoga ko je imo oruje. Reko sam da znam, reko sam: M. R. Mislim, on
je Srbin i znam da ima pitolj. Onda me taj ispitiva malo poprijeko pogleda.
448
Onda kad sam iziao na hodnik htio sam da siem na stepenice, poto je to bilo
na spratu. Oni mi nisu dali da siem, nego su me prislonili na neki zid, moro sam
dignut ruke, onda su me tukli nekom letvom, ja sam pao, da izvinete, usro sam se.
Onda sam stavio ruku na bubrege, a oni kau: A, vidi brani se! Onda su me tukli po
toj ruci. Nisam mogo 6 mjeseci tom rukom radit, jer su mi bili oteeni neki ivci.
Onda su me izveli van ali na izlazu, nekom sajlom su me uvatili za vrat, nekim kablom. Onda me udarali nekim otiraom i eljezom po leima. Ja sam nekako tu sajlu
upo s vrata, ne znam ni ja kako. Znam da je ovaj psovo ustaku majku. Ja sam krenuo prema bijeloj kui, onda mi nisu ponovo dali da idem u bijelu kuu. Opet su
me tukli po pisti, tako da sam jedva doo do te bijele kue. Tako da sam lego meu
ove ostale.
Onda negdje pred no uo je neki M., on je uo unutra i reko da napravimo
spisak, ko ima koliko para i ko ima koliko zlata. Poto od nas niko nita nije imo
mi smo napravili samo spisak. Mislim, te stvari to su oni traili mi nismo ni imali.
Onda su nas po tom spisku, negdje od ponoi izvodili. Prije toga prebacili su nas u
zadnju lijevu prostoriju. Po tom spisku su nas prozivali, ja sam bio 11. po redu, prozivali su one to su bili ispitani.
Odvodili su u jednu malu prostoriju, koja se nalazi odma na ulazu u bijelu kuu ravno. U toj prostoriji ima jedan eljezni krevet i jedan lavabo. Pun lavabo je bio
ovih lini karti, pasoa, satova i ne znam ni ja. Rekli su nam da se moramo prekrstit
kao Srbi kad uemo u tu prostoriju. Ja sam bio 11. po redu, kad je doo red na mene,
onda su napravili pauzu. Ja sam mislio da e to prestat.
Meutim, nee oko 3:10, onda sam ja uo u tu prostoriju i reko kako su oni rekli: Pomoz Bog brao Srbi! i prekrstio se kao oni. Oni su pitali: ta si ti? Ja sam
rekao: Moji su porjeklom esi. Nije bilo bitno ko si, ja sam poeo skidati sako i
demper. Poeo sam skidati koulju, oni su rekli: Ne treba koulja i onako je vie
nee imat!
Onda sam lego na taj krevet i stavili su mi sajlu oko vrata, bacili su prvo, sajla je
pala u usta. Onda su me poeli tui, ja sam poeo jaukat. To nisu bile palice, to su bili
neki drveni tapovi. Onda je reko: Ma, daj to kvailo namjesti kako treba. Onda je
on bacio na vrat. U tom momentu ja nisam osjetio nita. Zadnje u tom momentu to
sam vidio, je kao da vidim u kinu na platnu lik s hrvanja.
Kad su zavrili sa mnom ja sam samo uo kako neko vie: Ustaj! Ja sam osjetio
kao da ronim negdje u vodi, ko da gledam. Uope nisam znao gdje sam. Onda sam
se pridigo i vidio sam gdje sam i ovaj jedan mi kae da uzmen kaput, ja sam reko:
449
Neu! Kako sam ja reko da neu, onda su me apili na brzinu, pokuao da me nabije nogom u glavu, tako sam nekako uspio, nije me udario. Onda je reko: Mar!
Ja sam istro iz te prostorije.
Oni su imali obiaj kad nekog istuku da izvade kvaku iz vrata, tako kad doe do
vrata, nema s im otvorit. Onda te doeka jo njih 4, 5 u hodniku. Ja sam imao tu
sreu da je ta kvaka bila u vratima, tako sam uletio unutra, jednom me samo nabio
u dupe i reko da mi jebe ustaku majku. Ja sam skino tu koulju i lego golim leima
na ploice. Onda je jedan po jedan za mnom ulazio.
Kad sam uo unutra ve je jedan B. iz Ljubije bio mrtav. U stvari dvojica, jedan
Musliman i taj B., onda su ubacivali jednog po jednog u toj bijeloj kui. Mislim,
ljudi nisu mogli hodat, nego su ih oni ubacivali. Mi smo ostali tako leei do ujutro,
onda ujutro, niti je tko mogo ustat niti se okrenut. To je sve bilo od bolova, razbitih
glava. Kad su krenuli s tom tuom mi smo krenuli brojat te udarce, niko nije proao
ispod 30 do 50 udaraca po leima. Samo to su ove neke udarali glavom o zid, zaljevali vruom vodom, pa tukli palicama i tapovima.
Onda su nas ujutro izveli iz bijele kue, u stvari, tu no je ubijano iza bijele
kue. Dobro se sjeam da su traili profesora . Ja nisam mogao nikako da se sjetim
ko je, onda sam saznao da je to M. Mislim Ljubijanac, od Prijedora je bio. Ubili su
njega, mislim jo je nekih ljudi bilo ubaeno u tu bijelu kuu, tako da je unutra bio
smrad, a nama nisu dali da otvorimo prozor. Ujutro je bilo jedno 8 mrtvih. Nismo
mogli vidjeti kako su ubijeni, ali smo uli udaranje. Ovoga profesora M. Vjerovatno
je ubio neki njegov uenik. Znam da ga je pitao: to si mi dao jedinicu? to si me
oborio? to me nisi pustio?
Onda su nas negdje sutradan ujutro izveli na kupanje, kao da se moramo kupat.
Ja se nisam moga skinut ni ustat, iznjeli su me van. Onda, ja ne znam ko mi je pomogo pa sam se skinuo. Kupali su nas gole sa onim vatrogasnim crijevom. To me
odmah oborilo, mislim, nisam imo snage. Tu je ba jedan kolega to je bio sa mnom,
ja sam bio dva metra od njega kad je izdahnuo.
Mislim, ljudi je jo umrlo od tih batina poslije. Onda su kupali itavi logor, oni
mukarci su se skidali. Onda sam prvi put vidio ko je iv ko nije. Poto smo mi istili
bijelu kuu od one krvi i svega, nema ta nije bilo. Onda su nam dali jednu kantu
da u nju piamo (mokrimo) i kad je napunimo, onda prospemo mokrau i nalijemo
vode pa iz toga pijemo vodu.
Onda je doo navee jedan voa smjene, zvali su ga K., ja ne znam kako se zove. Onda je on mene prozvo, ja sam izao van. uo sam od ovih drugi da on ne bije.
450
Meutim ja kad sam izio van bio je samo K.. On me pito: to e ti ovdje? Poto
ni ja nisam znao, ja nisam mogo s njim, ja sam reko: Ne znam! Na to me on upitao:
Bi li volio i meu one druge? Rekao sam: Bi. Kae: Uzmi svoje stvari i otii. Okolo, sad e doi B. po tebe i ovaj roak mu N.
Oni su njega nagovorili da me izvue, jer da sam ostao u bijeloj kui ne bih
ostao iv sigurno. On kae: Ako te ko bude pitao, tko te prebacio, ne znam!? ja sam
reko: Dobro!
Onda sam bio ispod te upravne zgrade, to je prije bila rudnika garderoba, gdje
su se ljudi presvlaili. Tu sam bio dva dana, nisam htio i jesti, nisam mogo ni ustat.
Onda ovaj roak kae: Mora i jesti! Mora! Tu sam osto do ovog nekog, do tog
odlaska na ovu Manjau. Svaku no je bila prozivka ljudi. Mislim, ko je bio prozvan
taj se vie nikad nije vratio. Za neke sam sazno da su ubijeni, a za neke da su odveeni autobusom. Autobusom kad su nas doveli iz Keraterma u Omarsku, ima nas
jo sedam ivih, a bilo nas oko 30. Ovi neki su umrli odma, a neki su poslije od ovih
posljedica.
U Omarskoj sam bio do 6.07., pa sam prebaen na Manjau. Ja sam mogo pre u
grupu koja je ila za Trnopolje, ali nisam znao koja je to grupa. Ja sam bio u toj tamo
grupi, ne znam nekog sam ja traio (I. M.), radi neki tableta. Kad sam doao vamo
nisam znao gdje su ih. Prvo smo mislili da e nas vozit za Travnik, da e nas pustit
negdje gore ili e nas pobit. Znam dobro da je ovaj jedan to je radio u rudniku brat
od tog, on je isto bio u sastavu milicije. Bio sam dobar nekad s njim. On mi je reko:
Ne boj se, svi ete ostati ivi. -A gdje idemo? -To je tajna. Onda mi nekako opet,
mislim, drugaije sam se osjeao. Onda su nas potrpali u autobus, u poetku je bilo
prozivka, onda su poslje samo utrpavali.
Kad su nas doveli na Manjau, autobusi su ili sporo jer smo doli u no. Usput su
se autobusi kvarili. Ja sam se bojao Manjae poto sam znao da je to etniko leglo
odvajkada bilo. Onda smo doli navee, nisu nam dali ni vode, nisu nam dali usput,
mislim, mislim mi smo jeli ako se moe jest onda smo jeli. itavu no smo bili u autobusima. (...) Onda je tu ubilo, ja mislim desetak ili dvanaest ljudi da je prozivalo: D.
C., V.... Onda je bilo ljudi koji su umrli u putu poto je bilo jako vrue, a prozori su
bili zatvoreni, inae su bili iscrpeljni svi. Onda smo ujutro kad je osvanulo, istjerali su
nas van prije ulaska u logor. Tu su itali ime oca i ime i prezime. Po 10 je moralo da
na putu klee. Tako su se redali jedni za drugima po nekim grupama njihovim. (...)
Onda su nas prozivali, ba se sjeam, leo sam na putu, a tuklo je I. H. Neki vojnik udaro ga pukom u lea. Pito ga prvo: Kako se zove? Kae on: I. H. On ga
451
udaro u lea pukom i: Jesi imo oruje? On je govorio: Nisam. Opet: Jesi imo
oruje? -Nisam. On je njemu u jednom momentu reko: Jesam, imo oruje. On
je njemu rekao: Vidi, jebem mu majku ustaku imo je oruje! Pa opet po njemu.
Ja sam bio dva reda ispred njega. Onda je pito: Ima li jo iko od Hrvata? Ja
sam utio. Doo je do mene i pito: ta si ti? Reko sam: I. Kae on: Jebo ti Alija majku! I proo kraj mene, tako sam ja tu uspio, mislim, izvukao sam se nekako.
Ali smo kleali na tom putu jedno 4, 5 sati, tako su mi noge otrnule, nije bilo vode
za pie. Onda su nas uveli u logor. Kad sam doo u logor unutra u icu, onda nam
je neki ili je podpukovnik ili pukovnik reko: Momci, sad ste spaeni. Sad vas niko
ne smije dirati.
Onda su neki traili da jedu, ja sam viko: Dajte vode. Ako nam dadnu hranu,
mislim, ako nam budu htjeli dat, onda e nam dat. Dali su nam samo vode, oni su
donosili vode, mi smo popili jedno etiri cisterne vode. Ko da se to samo pilo, zaljevalo se. Onda su nas pretresali. Ja sam imo nekakav ceker koji sam nosio, imo sam
neto onih malih marmeladica, pa smo to razvlaili. Nas 3, 4 onu jednu namaemo
malo na kruh, pa sam imo toga, imo sam i dvi fete kruha. Kad smo uli tu na pretres morali smo glavu i ruke na leima da drimo. To je bio zakon na Manjai i kad
se hoda i kad bilo ta radi...
Onda smo ulazili, uli smo unutra, po 10 nas ulazilo. Bio je tamo neki doktor,
imo je neki bijeli mantil. On je bio doktor, on je pregledao poslije kad smo se mi skidali u gaice. Ja tad nisam imo poto sam ih bio opro kad sam kreno, pa sam se skino gol. On mi kae: Jebo ti ustaku majku to nas slika ovde! e su ti gae? Imo
sam gae u depu, skoio sam brzo, a onda me udario akom dva puta u bubrege. Tad
su me bubrezi zabolili, to je bilo gore nego ne znam to. Tu su nam sve uzeli, sve to
smo imali. Onda su nas utjerali u logor, u toj tali, onda smo mi traili bolje mjesto.
Mislim, boljeg nije bilo sve je bila zemlja i beton. Ovi ve stariji logorai (iz Sanskog
Mosta), oni su prvi dan doli na Manjau, oni su svaki dan donosili bujad pa smo
mi stavljali bujad. Mada to nije bila neka bujad, moda 3, 4 granice samo da te oi
zavaraju. Jesti nismo imali skoro nikako, poto smo onaj kilogram kruha na 22 dijela
sjekli. Tako da smo mi ekajui u redu za hranu padali u nesvjest. Onda je, ne znam
koji je datum, ovaj Crveni kri doao. Onda je bio neki dogovor sa tim srpskim vlastima da oni dozvole Crvenom kriu da nas oni hrane. Onda je Crveni kri dovozio,
stvarno je bilo hrane, nije bilo dovoljno ali je bilo bolje.
U poetku smo dobivali sve dijetalnu hranu, po onim konzervama to smo dobivali. Poto smo mi bili skoro propali skroz. Onda su nam davali cigarete, davali su
nam neke vitaminske tablete, davali su nam voe: kivi, jabuke, mandarine... Ja sam
452
onda ba imo problema sa eludcom, imo sam problema i nisam mogo jestc. Imo je
doktor jedan K., on nije imo neki lijekova protiv bolova i tih upala, pa sam ja muku
muio i nisam mogo jest. Tako da sam ja izgubio, imo sam 115 kg kad su me uhapsili, a bio sam spao na 60 kg. Onda su nas oni i vagali i o nama se brinuli pa smo dobivali i ebadi i ta ja znam. Za te uslove to je bilo idealno. Onda su nam davali i neto
garderobe: hlae, majice, arape... Davali su nam i cipele, poto niko vie nije imao
cipela, pa smo te cipele drali i nosili svukud sa sobom.
Onda su nas 19.09. nas 150 Hrvata prozvali i rekli da idemo na razmjenu. Ili
smo, 6 sati smo putovali do Knina, ali pri samom ulasku u autobus smo morali glave
oborit i stavit ruke na ramena i onda su nas itavo vrijeme tukli. Izvodili nas u hodniku u autobusu, tukli, udaraju jedan s jedne, drugi s druge strane, lijegali na pod,
skakali po nama, udarali od stola drvenom nogom, po vratu. Nisam se mogo poeat
po vratu pet mjeseci, eo sam ali dabe. Onda su nas dovezli u Knin i ta razmjena
nije uspjela, od Knina jedno selo, mislim da se zove itni. Onda su nam opet psovali
ustaku majku i odveli nas u Knin u zatvor. Ostavili su nas kninskoj policiji. Onda je
kninska policija, oni su nas tukli itavu no do ujutru, negdje do 4:30, ve se poelo
svanjivat. I to su se redali: ljudi, ene, djeca..., samo nisu dali da nas tuku u glavu da
se ne moe primjetit da smo tueni. Tukli su nas tu itavu no, onda su nas izvodili
kao da moramo ii na pianje (mokrenje) i morali smo pro kroz taj njihov palir,
pa su nas i tu tukli. Jedino tu nisu tukli starije, ove preko 50 godina, a njih je bilo vrlo malo. Onda su nas ujutro izveli i rekli da emo dobiti doruak. Meutim, od toga
nije bilo nita. Onda smo jedno 3 sata stajali po dva u stroju i vikali smo: Mi smo
ustae! Oni su nas primorali da viemo to. Onda su nam govorili da pjevamo pjesme kao: Drue Franjo mi ti se kunemo i ustaku majku sjebemo.
Onda smo uli na radiju da od te razmjene nema nita. Onda su nas vratili ponovo na Manjau ali su nas usput ponovo tukli do Kljua. Onda smo im morali pjevat,
onda je jedan od nas reko da ima pjevaa sa sobom ovaj M. D. Onda je ovaj pito: ta
zna pjevat? Ovaj mu kae: Znam sve. -Zna to? On kae: Znam. Tako da su
nas prestali tui, zahvaljujui njemu. Onda smo usput imali nekih kvarova 4, 5 puta
nam guma pukla, to smo mi sami krpali izmeu sebe. Ne mogu to da shvatim u jednom momentu nas tuku, a u drugom...
Onda su nas opet vratili na Manjau, mi smo se uvijek nadali da e doi neki autobus po nas. Na Manjai smo muku muili s vodom, nismo imali vode. Onda je Crveni kri donio neke kanistere s vodom, pa smo sebi donosili vodu za pie i kupanje.
Mislim, to nije bilo kupanje nikakvo, to je bilo samo sapiranje. Donosili su vodu sa tog
jezera, a u tom jezeru je bilo i stoke mrtve. Sve smo mi to grabili i odatle donosili. Onda
453
su bili ljudi koji su ili nositi drva, u njivu vadit krompir, to to je trebalo raditi u jesen.
Ja nisam io radit poto su me bubrezi bolili, u ruke mi ivac bio oteen. Ali sam i ja
moro uvijek eskivirat. Io bi i ja radit, mislim, moro bi i da on nije pito ko je bolestan. Onda smo nauli da emo i u deportaciju, al da e 500 ljudi ostat na Manjai.
Onda to jutro 13.12., bila je nedjelja, doo je jedan i ito je imena, ali samo Hrvata, mi smo odma znali da ostajemo. Presto je itat i reko: Nek iziu svi Hrvati, da
ne itam. Uzmite dva ebeta i svoje stvari i izaite. Mi smo izali, onda su nas 3, 4
puta prozivali da ne bi ko osta ili da se ne bi netko ubacio. Bila je neka TV, ne znam
ija je bila. Oni su ba pitali ovog .: Znate li gdje idete? Hoete u razmjenu? kae
.: isto sumnjam, u razmjenu se ne ide sa ebadima.
Mi smo tu pjevali, dola je harmonika, moro si pjevati, poto je to kao namjetaljka bila neka. Mi smo krenuli, bilo je negdje oko 11:00. Ja sam od prilike znao kud
idemo. Ja sam sumnjo da idemo u Srbiju, Mitrovicu, poto je put preko Dervente,
u Brko. Malo smo se zaustavili, bila je no ne znam ni ja ta i onda su nas dovezli u
Batkovie.
Nismo znali gdje je to, kad smo doli gore izlazili smo svi oborenih glava i s rukama na leima. Onda su ovi straari vikali: Ljudi, ta je ovo jeste vi ludi? Dignite
glave. Onda smo mi glave digli, normalno sasvim drugaije je bilo nego na Manjai. Onda su nas pretresali, uzeli su ko je imo akiju ili no, cigare nisu uzimali. Onda smo uli unutra u neki hangar, tu je jo bilo ljudi unutra, ali svi su bili, omotane
su im glave bile neim bijelim. Mislio sam to je sigurno od te tue. Kad smo mi ui
unutra oni su zakljuali, a to su bili neki bijele kape su ih zvali, koje su oni morali
navu preko oiju kad su ih dovozili. Mislim, bilo je tu dosta Hrvata iz istone Bosne, amca i sl. U poetku nismo radili nita, 4, 5 ljudi je radilo u radioni. Ili smo
tri puta jesti, ali ta tri puta nije bio ni jedan obrok pravi. Onda smo imali neki radio,
uli smo na strai. Ta grupa od 500 ljudi bila je podjelita u tri grupe: prva grupa je
bila Muslimana, druga samo Hrvati, trea grupa Muslimani. Oni su otili drugi dan
navodno u razmjenu, ali smo poslije saznali, na TV smo gledali te ljude u zatvoru
Butmir. Mislim, prepoznali smo te ljude i uli smo na radiju da su neki od njih izali.
Krajem decembra i januar poele su radne obaveze, poelo se i u Brko, poelo
se i na Telovak. U Brkom su se kopali rovovi, ja sam bio u Brkom tri i po mjeseca. U poetku smo putovali, vozili su kamion, a kasnije smo spavali u nekoj kui, nas
50 je bilo. Tamo nas niko nije tuko i ne treba te tu kad je to na prvoj vatrenoj liniji.
Puno ljudi je stradalo i ostalo bez nogu, na tim nagaznim minama, poto je to sve
bilo minirano, dosta je ranjeno. Jednu grupu su odveli, rekli su da idu na razmjenu.
Meutim, odveli su ih na suenje, kao optuili su ljude za neka nedjela. Malte ne svi
454
su dobili zatvora 20 godina sa mogunosti smrtnom kaznom i davali su im rjeenja.

Meutim, nitko ta rjeenja nije donio, poto su oni to oduzimali, kad smo poli.
Onda sam od aprila mjeseca radio u Patkovai (to je poljoprivredno dobro), poto nemaju rezervnih djelova za kombajne ni majstora, ja sam bio kao majstor, mislim moro sam radit. Tu je malo hrana bila bolja taj jedan obrok to smo dobivali,
mislim koliinski. Onda sam tu imo priliku prvi put da se okupam toplom vodom,
poto je u radioni bio bojler. Onda se isto o nekim razmjenama govorilo kao: bit e,
bit e... Ja sam se spremo da pobjegnem. Htio sam da pobjegnem, imali smo neki
motori tamo koji smo mi popravili, a njima smo rekli da nije popravljen. Imo je
dva deci goriva do Drine.
Jedno jutro smo uli da Muslimani treba svi da idu za Tuzlu. Ve se osjetilo izmeu Muslimana i nas... Mislim, oni su uvijek sami se sastajali, s njima smo spavali jeli
i djelili... Primjetili smo dosta po tome to smo mi imali radio, a oni nisu. Pa su uvijek volili sluati Sarajevo, govorili su: Daj Sarajevo... Mi smo sluali Hrvatski radio,
sluali smo Beograd i Sarajevo. Mi smo sebi rasporedili u toku dana ta emo sluat.
Kad je bilo ovo izmeu Muslimana i Hrvata onda su oni stalno traili: Daj Zagreb.
Daj Zagreb. Onda mi nismo htjeli da im putamo Zagreb, mi smo navee sluali i
BBC i nema ta nismo sluali. Imali smo pravo zaduenje ko ta treba sluat. Onda
nam jednom te tranzistore pokupe... (...)
Onda jedno jutro javili da se sprema razmjena za Hrvate. To je bilo u utorak, a
mi smo kao trebali i u srijedu, a Muslimani u petak. Stvarno kad smo doli u logor
primjetio sam da se svi skupljaju u garau. Ovaj jedan nam je reko da veeras u 12:00
idemo na razmjenu. Mislim, oni su nas toliko puta izigrali i slagali, ali smo vjerovali
zato smo se svi i okupili.
Mi smo sve stvari spakovali, kao idemo na razmjenu. Mi smo se radovali, radovali smo se slobodi, ali smo znali da to nee i tako glatko. Vidili smo da u tri sela su
doli ti Crveni kri. Doli su autobusi i onda su nas potrpali u te autobuse. Stvarno
nas niko nije dirao u tim autobusima. Doli smo pred Livno, ne znam koliko kilometara, neka organizacija je bila. im su nas uveli u krug te organizacije mi smo znali
da do razmjene nee bit. Vratili su nas otale u Drvar, to je Kamanica jedno selo prije
Drvara. Tu su nas svratili u neku kolu, tu je bio zatvor. Tu su nas svratili, ali tu je neko bio prije nas, poto je unutra ve bilo ovih podmetaa. Oni to nama ne bi stavili
nego bi nas utjerali kao stoku, ali su nas uvali, bilo je jedno 50 policajaca, da ne bi
tko pobjego. Tu smo bili 23 dana, u stvari, ja sam bio 23 dana, poto sam ja izio u
drugoj grupi. Isto me niko nije diro, za tih 23 dana ja sam 7 kg omravio. Mislim, ne
mogu re da je hrana bila dobra kad nije bila.
455
Onda je Crveni kri reko: Mi vama ne moemo nita. Obeale su srpske vlasti
da e vas hranit. Reko: Oni nas hrane ali... I gore nismo imali vode, imali smo neke mjeine pa smo iz njih pili, tako da se nismo mogli kupat. Jesu zadnji dan su nam
dali neke kanistere, ko je uspio ovako da se opere...
U toj koli gdje smo mi bili, nali smo datume i Hrvata i Muslimana, na tom jednom velikom zidu pie T. M.. Mislim, M. je bio osto u Omarskoj poslje sviju nas.
Jedna grupa Muslimana je bila u podrumu (njih 4, 5). Njih su tu drali jedno 6, 7 dana i onda su ih poslje kamionom prebacili. Vidio ih je V. U., on je njima nosio vodui
tamo.
Bilo je tih deurnih koji hodaju pa smo mi njega slali da on to izvidi. Nakon 6,
7 dana i njih su odvezli tako da smo mi sami ostali tu. Bile su dvi smjene tu, jedan
nam je uzimo cigare (neko je imo maraka, neko nekom proturio), kupe nam cigare
pa kasnije pokradu. (...)
Jednog momka (Hrvat), jedno luksuzno auto je dolo po njega. Stavili su mu lisice i povez na oi. Rekli su kao da ide na razmjenu. Meutim, niti je vraen u Batkovie niti se ulo za njega.
Onda jedno jutro, jedan dan je jedna grupa, njih jedno 12, 13 je ola na razmjenu. U drugoj grupi sam bio ja 16.07. Nas je jedno 40 odvelo na razmjenu, a vratilo se
nazad njih 9, poto sa hrvatske strane nisu doveli neke to oni trae. Nakon dva dana
i ova preostala grupa je razmjenjena.
U Zagrebu, 9. rujna 1993.
- jad103
NACIONALNOST: Hrvat
Prije nego to je predana vlast u Prijedoru, odnosno prije okupacije, po meni sve
tri stranke su bile zajedno. Jo uvjek je bila stara vlast. Meutim, poslije 1. maja, kad
je poela ta situacija, kad je SDS preuzeo komandu, poela su ta hapenja nekih ljudi.
Ja, lino sam smatrao da neki ljudi nisu nita krivi pa sam vie puta probo razgovarat u kriznom tabu da bi zatitio. Odgovora je bilo vrlo malo. To je bio krizni tab,
kako bi rekao sad, neprijateljske vojske. To je bilo po preuzimanju vlasti. Tada su oni
razoruali sve ljude...
456
Pa, bio je proglas da se vrati sve oruje. Ja nisam io ni u kakvoj funkciji na

pregovore, samo po molbi ljudi, majki u veini (od Hrvata i Muslimana). Iao sam
ispred, preteno majki, mada nekad nisam bio raspoloen da odem. Obino je bilo u
vezi pojedinih, a nekad i u vezi grupe ljudi. Tako sam io i za tog mog sinovca i jo
jednog deka...
lanovi HDZ uglavnom i bili su oni koji su organizirali za to glasanje... Obiaj
izraza rijei je ovakav: Ako je ovjek lan stranke HDZ, njega se izgovara imenom
ustaa. I za druge koji moda nisu lanovi, samo su moda katolici. To je bio stav takav. Posle, kroz cijelo to vreme, par puta sam bio pozvan i par puta sam odlazio na te
razgovore. Oni su me zvali u krizni tab kod . T. jer on je bio zamjenik, a njegov brat
stariji bio je komadant. Taj njegov brat nije volio razgovarat sa mnom, on je to prepustio bratu, taj njegov brat je radio sa mnom, mi smo ista struka. Molio sam ih da ne
doe do tue ljudi iako su neki ve odvedeni u logore, smatrao sam da e se vratiti.
Hapenje ljudi poelo je odmah poslije 1. maja. Ve 2. maja je poelo neko hapenje. Poslije, povremeno se do 24.06., tada je doao moj brat i elio je da ode u tab
da pita za sina. Reko sam mu da meni nisu dali povratne informacije iz logora da ne
treba da ide. On je otiao, oni su ga ekali da doe, on je i ostao. Taj dan su izili na
Brievo i priveli su jo pet ljudi: J. B., J. I., J. B., M., J. Od tog dana poelo je hapenje
dalje. Obino je to bio Prijedor, onda Tomaica, Omarska itd.
Tako da u kontakt nismo mogli doi sa tim ljudima. Probavo sam opet u kriznom
tabu da bi dobio broj telefona. Jednom prilikom su mi dali neki broj telefona ali da
ne kaem ko mi je to dao nego da sam uspio doznati. Onda sam uspio razgovarati sa
nekim komadantom. (...) Meutim, ve smo uli da su neki ljudi ubijeni.
Poslije tog sluaja opet je bilo odvoenje po Ljubiji i po okolnim selima i do
24.07. Tada je bilo opkoljeno Brievo sa svih strana. Jedna brigada je ila od Prijedora. Vidio sam dosta vojnika. Imali su arolike uniforme. Bilo ih je i sa petokrakama i sa kokardama i sa nekim drugim znakovima, koji su prolazili iznad naih kua.
Pucnjava je poela sa strane Briavljana (Srba), kao ovjek znam i smatram, da niko
nije imo oruja niti je puco. Stotinu i neto ljudi je stradalo ta dva dana, moda se jo
neko negdje i krije, mi ne znamo, 24. i 25.07. to su bili petak i subota. Ve smo 24.
imali izbjeglice iz sela, kod mene je bilo 17 ljudi.
Dana, 26.07. je bio kao dan odmora, vojska se povukla odozgo sa sela u Ljubiju i
vjerovatno tamo prema Sanskom Mostu, ta 5. i 6. brigada.
Dana, 27. ujutro oko 5:30 ve je bila vojska tu na jedno 20 do 50 m i straarila tu
van. Onda su mene uzeli van. Jednostavno, cijelu no se uje da vojska oda. Ujutro
457
kad sam iziao pogledao sam i vidio da po bai ima vojnika. Meutim, nisam na to
obrao panju poo sam pelama, stvarno sam poo pelama jer sam mislio to jutro
da ih malo pokadim, protiv neke varoze. Nisu mi to dali nego su me uhapsili, ono
sam morao sve bacit. Izveli su me na put iznad kue, na asfaltni put.
Onda je poelo to ispitivanje. Prvo je bilo ispitivanje da priznam: Ko je svjetlio
te noi iz moje kue? Meutim, nije nitko jer niko nije imao ni baterije i zbog ega
smo svjetlili na vojsku. Da, ta ja jesam tu, mislim, ta se ja pravim vaan, kao ustaa
i ne znam ni ja ko, da kontroliem vojsku gdje se kree. Meutim, reko sam da to ne
znam, kao to i ne znam. E, onda: Da li moj susjed (komija kako tamo kau) ima
oruje ili mitraljez?
Reko sam da nema to mislim da nema jer nisam primijetio i za mene nema. to
ne vidim za mene nema. Tada je nastalo amaranje da priznam. Reko sam: Ja mogu rei ali to nije istina i neu to rei. Ne mogu rei to nije istina. Opet pas mater
ustaku, opet bilo amaranje, udarali su kundacima i cjevima, amaranje itd. (...) U
toj situaciji nisam se mogo snai jer kad mi je od amaranja otio bubnji nisam uo
neka pitanja, na to sam dobio kundake neke. Onda su me natjerali da legnem. Ja sam
lego onda su me neki udarili par puta po leima i po nogama. Nisam uo, ono ta su
mi govorili, jer je odzvanjalo kroz ui.
Kad su prestali da me tuku ja sam ustao, drao sam ruke na vratu jer je bilo nareeno ako maknem rukama da me ubiju. Onda kad sam opet stao tu, onda kad je
uzeo no taj njihov komadant. Izvadio je no i poo je rukom da me uhvati za nos,
ja sam se izmicao. Onda sam ga fino zamolio, tada sam skinuo ruke jer sam rjeio da
me ubiju, druge nije bilo. Bilo mi je neugodno da me djeca gledaju ako me izmasakriraju. Zamolio sam ga: Ubite me ako ste oficir i ako ste vojnik, a nemojte me masakrirat. Stavio je no u futrolu, onda je uzeo pitolj stavio mi u usta i to sam rae
elio da me ubiju jer to je brzina ali su me opet natrali da stavim ruke na vrat. Nije
me ubio ni taj put onda se opet naljutio, onda je trgo neku letvu koja je bila tu kod
ograde. Onda me udario letvom po lijevoj strani glave, po ramenu.
Nisam se uruio ali tada sam uo kao mi psuje majku ustaku kako ne padam.
Tada je opet izvadio no i htio je da skidam hlae. Reko sam: Kako da skidam kad su
mi ruke na vratu? Onda je reko da mi ovi strgaju hlae. Onda sam se poeo povlaiti
nazad, onda su me poeli tui izmama u lea, a on me tukao tu naprijed, gde stigne
nije bitno. Tako da jo i danas imam neki oiljaka.
Posle te tue opet je io no, onako da me uplai jer me nije ogreba. Poo mi je
prema oima misle da e ispucati u mene. Opet sam ga zamolio da me ubije da me ne
masakrira. Stavio je no opet za pojas. Onda kojeta i mater ustaku i ne znam ni ja, da
458
se naljutio bio. Traio je automat od nekog djeaka koji su tamo bili, bilo ih je moda
50 lealo okolo ili sjedilo, a jedno 10 oko mene. Onda opet automatom u usta jer je vidio da sam skinuo ruke. Ja sam mislio da e me ubit... Nije me ubio i taj put nego me
samo malo ozljedio unutra i izvuko je automat van. Htio je da me udari automatom.
U tom momentu sam primjetio da su iza lea njegovih dvojica, jedan u milicajskom odjelu i jedan sa petokrakom. Pokazuju ovako automatom na neto. Meutim,
ja nisam znakove znao ta je, ali sam shvatio kao da trebam da bjeim. Mislio sam
kad poem da bjeim ubit e me. Skinuo sam ruke sa vrata, u toj brzini potrao sam
malo niz onu strminu. Nisu ispucali, pustili su me, ja sam otiao u kuu.
Nakon 10 minuta opet oko kue je bila galama, zvali me van iz kue. Kad sam uo
u kuu pita ena: Gde si bio? ta si radio? ta ti je? utao sam. (...) Samo sam uzeo
tablete, jednu za smirenje, jednu za srce i stavio pod jezik. Utom su stigli ponovo kui, mislim, oko kue, oko stana i zvali su me van Komija, izii. Iziite. Iziao sam.
Onda mi je bio jedan susjed koji je bio prvi meu njima, a to je bilo blizu njegove
kue, gdje su me izveli. Tad on veli neka uzmem neku vestu ili neto ako e me nekud
terat. Taj komadant je reko da mi ne treba nita da neu daleko nego da siem dole
na put. Ja sam ipak uzeo neku vestu na sebe jer je bilo toplo jutro. Izio sam dole, a
ena je izila za mnom ne stepenice i gledala odozgo. Dok je vidjela da su me prikljetili uza zid, njih desetak, nije mogla vie promatrat pa je ula u kuu.
Tu su me neto pitali ali ja nisam uo jer sam dobio dobar udarac, ovako tu. To mi
je odzvanjalo i nisam uo ta, samo sam uo galamu. Nisam uo ni ta mi je taj moj
susjed govorio. Njegova je majka pravoslavka, a otac katolik. Tu su me pustili par metara dalje, onda su me opet ono pribili pukama. Da li su me htjeli ubiti ili plaiti ja nisam vie mogo ut ta me pitaju. Nego kad su me opet pustili tu i na jedno 10 m dalje.
Poto zid traje jedno 20 m, opet su me uza zid prikljetili. Veli on da treba sad
ubit... Tada je taj moj susjed rekao: Vi u njega, a ja u u vas! U tom sam momentu
glavu okrenuo da vidim. Vidim da njemu ruke dru, ali je... Taj moj susjed je rekao:
On je dobar susjed i samo neka ide u krizni tab. Ako oni odlue da se ubije, neka
se ubije, a ovdje ga ubiti neete! Vi ako ubijete njega ja u komadanta! Tada su me
pustili i onda su me vodili u krizni tab.
Kad sam doa doli pred krizni tab (bio je smjeten u Ljubiji iznad samoposluge
neke tamo). Doli sam ono vidio dva mladia stoje. To su vjerovatno arkanovci jer su
imali orlove na sebi, naprijed dva orla u crnim bluzicama nekim i na leima jednog
orla. Pitaju jel to za njih, ovaj komadant kae: Nije nego za krizni tab.
Onda su me uzeli neki milicioneri i odveli me gore, tamo sam naao poznata
neka dva deka. ... Pitali su me ta je bilo, ko me je tuka. Reko sam da me nije niko
459
tuka jer nisam smio re da su me tukli. Pa kae: Ipak imate po licu oiljke. Onda
sam reko da sam to pao, da me izgrebalo trnje gloginje ili tako neto. Donjeli su mi
vode da se malo osvjeim. Pitali su me hou li zapuiti, reko sam: Ne. Uzeo sam samo jednu tabletu za osvjeenje. Pitali su jesam li pri sebi, rekao sam da jesam. Pitali
su: Jesu li vas puno tukli? Opet sam reko sam da nisu.
Tada su uli u drugu sobu da pitaju ta e sa mnom, taj moj komija kae tako: ...
Moj jedan komija, vrlo dobar ovjek, za nas dobar. Onda on kae: Putite ga nek
ide kui.
Tog ovjeka ne znam, izvirio je ali ga nisam prepoznao, reko je: Pustite ga nek
ide kui. Onda su oni meni rekli da ipak trebam izi 10 minuta prije jer da e doi
arkanovci, eeljevci i jo neki ljudi. Ako me zateku doli da moe bit svata...
Tada je taj komija izveo mene van i sa mnom je iao jedno 100 metara kroz ulicu, poto je bio jo policijski as oko 7:00 ujutro, za nas. Reko je samo da idem posred ceste, da se ne okreem ni levo ni desno, a on e me pratit jedno vreme koliko
on bude mogao nasred ceste.
Tako sam doao kui, nije me niko dirao. Posle tog sam tek onda klonuo tako da
jedno dva meseca nisam mogao nikud rukom. Nosio sam u depu, doktorima nisam
smio ii, ni zube popravljat. Lijeio sam kako sam znao, masirao sam.
Poslije sam oekivo, svaki onaj vojniki topot, smatro sam da idu po mene kui,
kao i svako drugi. Jel mi je bilo reeno ako ostanem tu da u bit sav iskasapit i da
imam da se selim i ja i svi oni koji su mi poznati. To mi je reeno na putu prije nego
u dobit te silne batine. (...)
I. M. je ubijen kod svoje kue, L. M. ubijen je isto kod kue tog I. M. Opet jedna
prija i ona je M., poto nas ima vie, ona je ubijena kod svoje kue, to je jedna stara
ena negje oko 77 godina, 78 tu negdje. Jedna moja strievka, njezin mu, dva sina
i snaha svi su ubijeni kod svojih kua. To je sve na Brievu. Brat mi je u logoru od
batina podlegao, u Omarskoj. On je podlegao negdje oko 19.07., a odveden je 24.06.
Njegov sin je u logoru i iv je, on je u Batkoviima.
Moje miljenje je da je to bilo organizirano od davnih dana, posebno za Brievo.
Mislim da je taj komadant 6. brigade, poto je ratovao u prolom ratu negdje u okolici Brieva i sam je izjavljivao da treba Brievo sravnit sa zemljom. Prije toga, a i poslje
toga kad je iao na Jajce, jer sam ga sluao preko radija, kad je io sa tom brigadom
na Jajce ratovat...
Pravi razlog nema za ubijanje, poslije toliko godina. Sa srpske strane smatra se da
je Brievo kao za vrijeme prolog rata od 1941. pa do 1945., da su iz Brieva djelovali
460
neki ustae koji su kao nanjeli zla partizanskoj vojsci. Meutim, u blizini Brieva na
jednoj koti jeste bila Njemaka vojska. Bilo je ustaa, Talijana, etnika, od 42. do 44.
koji su obezbjeivali da se ne moe pri Ljubiji s partizanske strane. Oni su to pripisivali Brievu iako to nije pripadalo brievakom terenu. To je ocrnjeno Brievo za
vrijeme jo prolog rata.
Tobo sad je to odmazda tih nekih prvoboraca. Naalost prvoboraca koji nemaju razuma, da se osvete na nevinim ljudima s kojima su do jue jeli, pili... To je to to
je alosno, najalosnije.
Nisam izvrio zamjenu kue, izbjeglica sam. Tamo sam ostavio kuu, podrum je
10 sa 5, gori je 10 sa 9 prizemlje, sprat 7 sa 10, tako sa velikom terasom. Imao sam
nekakve upice ali to nije vano, imao sam zemlje oko 2000 kvadrata. To je bio zaputeno, bagrenjar uglavnom, a obradive ima jedno 300 kvadrata. Ovih momenata u
kui nema nitko, a bio sam ostavio jednog deaka koji je prije mjesec dana stigao u
Sisak, njega i njegovu djevojicu. Bili su do tada.
Sad mi je rekla jedna sestra, sami su ostali na kraju Brieva, da bi preli u moju
kuu. Ja sam odobrio to. Ovi su preko Njemake javili da mogu slobodno u. Bolje
da oni nego bilo tko drugi.
Od batina su mi povrjeeni miii, jako mi je teko, ne mogu da se kreem. Jednostavno, boli sve to. Probo sam i ljekarima re da ovi udarci, ja jest da sam slabog
srca, ali klone mi ruka i bolovi su veinom s leve strane, ali iz vana na pleu kako bi
rekli u centru. Lekari kau da je to od starosti, no ja se s tim nisam mogo slagati jer
me pre toga nije bolelo. Onda i na nogama, uvek sam zategnut, imam jo ovako nekih oiljaka. Kud je tvri teren tud jo nije sve prolo, a po miiima se nita ne poznaje. Lijevi bubnji mi je stradao.
Mislim kad bi ostao u Ljubiji da bi me ubili. Mislim po jednoj prijetnji, a ima i
drugih stvari. Ja sam za njih izgledao nekakav vien ovjek. Iako, kaem, nisam se
nikad petljo u nikakvu politiku, pa su mnogi smatrali, a i taj put na sasluanju, da
sam nekakav tajni ovjek koji se kao niim ne bavi ali da ipak neto krije. Neki su
mi se prije godinu dana izrazili da su me pratili jo prije dvije godine. Kome nosim
vodu kad idem gore na bati. (...) U stvari oni su nadgledali sve Hrvate... Tako su mi
dali do znanja da neki od njih, otkrili su da misle da se ja s neim bavim. Ja sam vrlo
teko mogo da skuim, prije dve godine, kad su rekli da sam se ljubio s nekom enom gore na bai. Poslje sam se sjetio da mi je ki dola sa unuiem i da smo se mi
ljubili. Meutim, onda sam shvatio da me ipak promatralo jo od pre, a ne sad. (...)
461
- jad108
elim priat za svoga brata. Odveden je ispred svoje kue, to ga je odveo taj neki
D., ta ja znam, kako se zove. Doo je po mog brata sjeajui se neke davnonje
svae. () Mi smo po nacionalnosti Hrvati. Doo je pijan po njega, on i jo jedan i
izveo ga je. Njegovoj supruzi je rekao da ga vodi na sasluanje. Meutim, odveo ga je
gore na arakovo, a arakovo je ve bilo oieno. Gore su ga ubili, e sad ne zna se
kako. () Moj brat nije bio lan ni jedne stranke. ak je dobio dozvolu od srpskih
vlasti da napusti Prijedor, da ide nekim konvojem kao i mnogi.
Moj suprug S. S. (predsjednik HDZ-a) je odveden negdje 28.05., otiao je na posao. E sad, ja ne znam da li je neko njega zvao s posla. On se javljao direktoru i rekao:
Ako bude potrebe da radim. () Mislio je neto se normalizira, vjerovatno je io
po toj liniji. Meutim, na poslu su ovi direktori, zamjenici i ta ja znam, pili su kavu i
doli su dvojica u uniformi i traili su da on izae. On je iziao i odveli su ga u SUP na
sasluanje. () Onda se on meni negdje oko 1:00 sat javio iz SUP-a i kae: priveden
je, trebo bi bit ispitan, ali nema tog nekog dotinog. Ali ako sluajno ga zadre jer je
on vjerovatno neto ve predosjetio i neto, da ja se obratim S. M. (tom predsjedniku
SDS-a). On je uvjek tvrdio da je ispravan i da on nema ega se bojat da on ne eli ii
iz Prijedora, ne znajui da to nee bit vano je li ispravno ili nije ispravno. Pretresanje
stanova, ono to je veini raeno, tako je i meni, s tim to je na jedan komija poslao,
tako neku trojku da oni nas pretresu ko fol svima pa onda kao i meni.
Ljudi koje uope ne poznam, a oni sve znaju da je gore u logoru, da ovo, da ono.
Traili su oruje i tome slino. Nekog velikog uznemiravanja nije bilo, moda iz tog
razloga to su oni mislili da sam ja Srpkinja. Znala sam ut od roaka, ovaj MUP ve
misli da si Srpkinja.
Kad su oni njega smakli, kad je on podlegao tom maltretiranju u Omarskoj, onda
mi je u kui bio taj zloinac, taj . M. i s njim je taj neki visok krupan bio, ne znam
mu ime. Doli su s nekom priom. Kao: Kad je on odveden? Ko ga je odveo? I tome
slino, ja sam njih onda pitala izravno: to ste vi doli? ta vas zanima? ta vi meni
hoete rei u stvari? Ja sam vidjela da neto jest. Meutim, oni su kao: Njega nema
gore na spisku, mogo je neko njega da odvede da ga sakrije. Reko: Ko bi mogo pored vas da ga sakrije? Pa su oni na kraju zakljuili, ba taj M., kao usput su to rekli:
Vidi, ipak nam je pobjego. U tom smislu je neto reko. ()
462
Po preuzimanju vlasti nisu nas odmah maltretirali, moda jedan anonimni poziv.
Uoi samog hapenja jest. () Kamo sree da su nas provocirali, da su nam prijetili
to bi nas ponukalo da idemo.
To je bila jedna svaa u kafani, prije moda dvije tri godine, gdje su moj brat i taj
dotini opsovali ustaku, odnosno etniku majku i na tome se zavrilo. Meutim,
kao to Srbi dugo pamte, on se toga sad sjetio kad je nosio taj automat, kako se zove.
Obino tako rade kukavice kad dobiju oruje onda se ele osvetit. Jednostavno, on je
htio da ga ubije i tako.
- jad110
Nakon viestranakih izbora gdje je pobjedila Muslimanska stranka SDA koja je
imala veinu, na drugom mjestu bila je srpska stranka, a na treem HDZ. Nakon tog
viestranakog sustava koji je trajao jedno krae vrijeme. Srboetnika horda preuzela je vlast u prijedorskoj opini 29.04.1992. Tog jutra, kada sam pogledao kroz prozor vidio sam naoruanu srpsku vojsku sastavljenu od domaih etnika ali i vojske
koja mi nije bila poznata, a u svakom sluaju na osnovi posmatranja zakljuio sam
da su to postrojbe bive JNA. Jer u sjevernom dijelu Prijedora bila je vojarna u kojoj
su bili smjeteni vojnici iz bive vojske JNA. Nakon preuzimanja vlasti osjetio sam se
ugroenim jer do tada sam provodio svoj ivot onako kako sam i ivio.
Radio sam, imam 60 godina manje tri mjeseca, jer sam trebao u mirovinu. Iao
sam na posao, vraao, poteno radio. Kada nisam morao radit bavio sam se sportom.
Zanimao sam se sa radom goblena. Nisam bio uope ukljuen u politiki ivot, bar u
poetku ovog viestranakog sustava ali sam se bio ukljuio neto kasnije, pred preuzimanje ove vlasti. Zbog toga to me je stranka SDA, kao Muslimana, preusmjerila
na jednu odgovornu funkciju u opini Prijedor. Pa sam se ja ulanio i to je bio moj
motiv za ulanjenje, inae mislio sam da u oti u mirovinu da ne budem angaovan
uope u bilo kakvom politikom ivotu. Doivio sam okupaciju moga grada Prijedora, moje opine (...) Grozdania kula poznata je kao prvi objekat grada Prijedora
u starom dijelu grada od kojeg sada nema ni temelja, a Srbi su se naseljavali kasnije.
Starosjedioci su uglavnom Muslimani i Hrvati, a to je jedan hrvatski narod.
463
U okupaciji sam postao tuan, osjetio sam da vie nema slobode i da sljede jako
teki dani u mom ivotu i u ivotu moje obitelji. Osjetio sam da sljede teki dani za
muslimanski i hrvatski narod ove opine ali i ostalih krajeva u Bosni i Hercegovini.
Nakon okupacije i poetka napada te srpske soldateske na muslimanske i hrvatske
krajeve koje ja dobro poznajem. Poznajem svaku ulicu, svako brdo, svaki breuljak.
Onda sam vidio i to dobro vidio, da u tim postrojbama srboetnikim ima ljudi sa
raznim oznakama: sa crvenim kapama, sa bijelim nekim oznakama na ramenima
zvani bjeli orlovi... Zakljuio sam da bi oni mogli biti organizovani kao dobrovoljci
iz Srbije ili Crne Gore jer to se jako jasno moglo zakljuiti po govoru.
Dana, 23.05.1992. posmatrajui iz novog stana, iz novog naselja Peana i gledajui
kroz prozor vidio sam kako iz dalekometnih topova sa veim kalibrom, prvo pucaju i
razaraju muslimanska sela, a mi to kaemo Brdo, a to su: Zecovi, arakovo, Rizvanovii, Hambarine, Rakovani... To je nekoliko muslimanskih sela iza kojih su hrvatska
sela od Ljubije pa dalje. Prvo su ih pucali iz dalekometnih topova, a onda sam vidio
kako poinju kue goriti. Vidio sam prvo dim pa onda plamen i tako dalje. Nisam
znao ta se tamo dogaa ali sam mogao naslutiti ono najcrnje i te moje slutnje su se
obistinile. Sutradan, 24.05.1992. takoer boravei u svom stanu nisam mogao vidjeti
ali sam uo da je napadnuto naselje Kozarac koje broji negdje oko 5, 6 tisua ljudi preteno Muslimana, zatim ono to me najvie srozalo je napad na moj roeni Prijedor.
Dana, 30.05.1992. uo sam cijelu no neku pucnjavu. Nisam znao o emu se radi
dok nije svanulo, vidio sam ulina ubijanja ljudi, trku, istravanja iz stanova, pucnjavu, padanje, ubijanje... To se moglo oito vidjet. Nisam sve vidio ali ono to sam vidio
bilo mi je jako jasno.
Mogu kazati nekoliko primjera: tako sam vidio da u mojoj okolnoj zgradi vrve
etnici s pukama u rukama i nisam znao o emu se radi, pa kada su utravali u
zgradu i penjali se, vidio sam da izlaze na krov te zgrade G1. Ta G1 zgrada je odmah
do zelene pijace.
Iza toga sam vidio, malo mi poznatog ovjeka, ali kasnije sam saznao da je on hrvatski umirovljenik, bivi policajac, star negdje oko 60 godina, sa sinom koji je star
oko 30 godina i suprugom koja je stara negdje oko 55 godina, da se kriju iza dimnjaka i da kada su vidjeli da nemaju izbora da e pasti u ruke etnika vidio sam da se
te osobe bacaju sa krova i padaju dolje i sve troje su kasnije bili mrtvi. Ne znam im
imena ali znam da je obitelj C., toliko sam o njima znao i to je to sam vidio.
Zatim, po okupaciji Prijedora nastali su teki dani za mene, na svu moju sreu,
moja kerka, najmlaa, zatekla se u Banja Luci gdje je i studirala. Prije ove okupacije
grada Prijedora, moja supruga M. otila je u Banja Luku odakle joj je obitelj, otila
464
je da posjeti majku, sestru, brata i sopstvenu kerku. Tako da se dogodilo da sam za

vrijeme okupacije sam bio u stanu. Imam jo dvije kerke koje su udane, jedna je u
Libiji, a druga je u Zagrebu.
Proivio sam nekoliko dana borevei u kui sa ostalim stanarima zgrade G3. U
tom trenutku ja sam imao rjeenje da se nalazim na godinjem odmoru. To rjeenje
mi je dao D. (Srbin) poznat kasnije kao srpski ekstremista, koj je ostao u uniformi
i sve Muslimane kasnije rastjerao iz firme tako da su ostali samo Srbi. Nalazei se
na godinjem odmoru bio sam samo iskljuivo u stanu i nisam po okupaciji nigdje
mogao ni iza jer nisam ni mogao ako sam htio da sauvam ivot, jer se odvodilo,
ubijalo, a na ivot u zgradi bio je tako muan da se to ne moe opisat. Vidio sam
svoje sopstvene komije: B. B. njegovog mlaeg brata koji je stanovao uz mene u stanu. Koji su obueni u uniforme Srboetnika, naoruani do zuba, da svaki dan nose
u kuu opljakane stvari.
Taj B. B. je uao i u moj stan i opljakao me. Opljakao je ono to mi je bilo moda najdrae od stvari, a to su teniski reketi jer sam se 50 godina i vie bavio tenisom
i u mojoj obitelji tenis je sport onaj u kojem mi uivamo.
Okupacija je trajala i dalje ali eto, neto e se i dogodit. uo sam da su ubijeni i
mnogi ljudi koje ne bi imenovao ali u koliko i kad budem bilo gdje pozvan onda u se
sjetit njihovih imena. Moj je ivot bio tako teak da nisam mogao spavat i svaki dan
sam oekivao da budem odveden i likvidiran. To je svakodnevna i masovna pojava
bila u Prijedoru. To je trajalo sve do 7.06.1992. god kada su po mene dola tri naoruana Srboetnika od kojih jedan jako visok, ne znam im imena ali bi ih prepoznao,
sa pukom samaricom. Strpali me u maricu, a zatim me odveli u stanicu milicije
gdje sam evidentiran u neku knjigu, a onda odatle odveden u prvi logor Keraterm.
Za vrijeme boravka u logoru Keraterm gdje sam bio zadran samo 2 sata, vidio
sam ono to nikad u ivotu nisam mogao sanjat. Vidio sam poznatog, kasnije koljaa,
nekog . da hoda krvavih ruku, raspasan, razoruan, ostavio je oruje u Prijedoru
gazei ih, udarajui cipelama pozivajui da tko hoe da se tue s njim. Osjetio sam da
mi je to kraj pa sam to hladno gledao, ali gledao i umiranja nekih ljudi na moje oi.
To su bili ljudi sa sela ija ja imena ne znam, ali mogao bih doi do imena tih ljudi
o kojima se radilo. Ti ljudi su leali u krvi, vjerovatno su jo i davali znake ivota, u
predvorju su ih izvukli kao take napolje.
Iza toga su doli s maricom i nas 10 imenom i prezimenom prozvali, mene
prvoga. Kad su prozvali tih 10 prozvali su jo dva, tako da nas je bilo 12 i strpali u
maricu u koju je moglo stati 6 ljudi. Utjerali su nas ko sardine unutra i odvezli u
Omarsku. Do Omarske su se desile mnoge stvari koje nisu ni za priat. Prijetili su,
465
zaustavljali se, govorili, psovali, Muslimane, Hrvate, Aliju, govorili: Vadi no ovdje
emo jedne poklati, dalje emo druge! Izvadi puku, udarali po vratima. Mi smo
mislili da je kraj, dvojica su ak i plakali, ostavljali nam poruke ako ostane netko iv...
Pet ili est zaustavljanja je bilo, kratkih po 6 ili 7 minuta. Nisu nas izvodili ali su nas
maltretirali samo rijeima i prijetili, to je bilo dovoljno da shvatimo da e nas negdje
u putu likvidirat. Ipak nisu, ve su nas doveli u Omarsku, logor koji se nalazio u prostorijama rudnika eljezne rude u Omarskoj. Ti objekti su meni dobro poznati kao
Prijedoraninu. U logoru Omarska, iz marice smo izvedeni sa rukama na zatiljku,
udarani pukama, palicama, cipelama, eljeznim predmetima i tako utjerani kao stoka u jednu od mnogih tamo prostorija u kojoj prostoriji je bilo negdje oko 300 ljudi
i to preteito Muslimana ali je bilo Hrvata i drugih nacionalnosti.
U toj Omarskoj sam proivio dva mjeseca, mukotrpna teka mjeseca gdje sam
svega i svata doivio. Nakon desetak dana boravka prozvat sam i izveden u drugu
prostoriju u neku kancelariju gdje su prisustvovali est ili sedam Srboetnika naoruanih do zuba. Meu njima i jedan koji nije u sastavu te strae, koji nosi oznake
milicije, ne znam mu ime ali znam da je jako nizak i bile su mu oi krvave, ini mi
se da je bio i pijan. Onda su me poeli ispitivat, dajui ispred mene cedulju da piem ko je bio sa mnom u napadu na njihove postrojbe. To je izmiljena taktika jer u
napadu nikakvom niti sam bio niti sam bio u bilo kakvoj vojnoj formaciji, ve sam
kao miran graanin bio ak na godinjem odmoru. Radio sam, dobio sam od njega
nekoliko batina i to noem kroz vjetrovku u kojoj sam doo i trenerki sam bio. Tako
sam lagano bio obuen jer kad su me vodili govorili su da idem na sasluanje i da u
se brzo vratit. Sa sobom sam sluajno ponio: vozaku dozvolu, saobraajnu dozvolu,
putovnicu i osobnu iskaznicu.
Tu me je na tom prisilnom sasluanju da piem ko je uestvovao sa mnom, ja nisam mogo nikog napisat, jer stvarno, niti je ko napado koga, niti sam bio u kakvoj
organizaciji niti sam mogao ije ime ni izmislit. Rae neka meni glava ide, nego da ja
neto izmiljam. Tu sam dobio udaraca, pored tog noa koji je proparao vjetrovku i
oparo me malo po leima. Nije mi puno zla nanio, ali zato sam dobio nekoliko udaraca: kundakom, cipelom, akom i na kraju ovoga koji je ve izgubio kontrolu skroz
nad sobom, koji me je iskljuivo tukao, a ovi su se smijali i gledali. Ufatili ga za ruke
i izvukli ga u drugu sobu gdje je on nastavio svoj pir s nekim drugim ovjekom. Za
koga sam uo da kricima se javlja. Ja sam vraen u prostoriju ostalim zatvorenicima.
Mislim da se ta prostorija zvala petneska. To je prostorija iznad stepenica, koja je bila na spratu. Petneska, to je ona crvena zgrada, tamo gdje su ubijali najvie.
Poznate su te prostorije: petneska, kod Muje, staklenik, garaa, a najzloglasnija
466
je bijela kua. Kasnije, kad sam izao, nisam znao, a znao sam da tu ubijaju, to je
ispred petneske, onda i hangar koji je bio sam nadkriven i pun. Tu je bilo, najtei
ivot, tu su ih najvie izvodili i ubijali.
Ta dva mjeseca e ostati neispriana pria, kratko da kaem da se svaki dan ubijalo. U mojoj najblioj okolini udaljenoj od mene oko 2 metra i na mojim rukama,
umrlo je od tue oko 300 ljudi. Spreman sam da njihovih dosta imena kaem. Tu je:
N. ., O. K., Z. M. ... Pola ih moda u ovom trenutku ne bi mogao sada da kaem, ali
u svakom sluaju kad bude potrebno njihovih imena ima mnogo.
Od straara sve jednog znam, a sada kojeg bih god vidio sigurno bi prepoznao.
Imena najmanje znam ali u svakom sluaju uo sam, kad bi me neko pitao i pokazao:
Je li to taj? Rekao bi i pokazao imenom i prezimenom, ja bih to mogao. Ti straari su bili mjetani, najvie negdje iz Omarske, ali i iz okolnih sela. Mene je ispitivao
Prijedoranin agronom po zanimanju, ininjer agronomije, R. M. zvani R. Pitao me:
jesam li uestvovao u nabavci oruja, jesam li uestvovao u napadu, jesam li suraivao sa bilo kim naroito politikim strankama SDA oko naoruanja, oko napada...
Nisam nigdje uestvovao pa nisam mogao ni potvrdit.
Za ono vrijeme boravka u Omarskoj, vidio sam i doivio svega i svata, toliko toga da je to nepojmljivo ovjeku. U tom logoru bila je i grupa ena, ja mislim oko 36
da ih je bilo. Meu njima preteito meni poznate Muslimanke i Hrvatice. Bio je jedan
broj koji ja nisam znao do tada, one najbolje znaju ta su doivjele. U svakom sluaju
ono to je ovjeku nepojmljivo, maltretiranja, udaranja, a kako sam i to kasnije saznao bilo je i silovanja o emu ja vama ne bih mogao rei.
Za vrijeme ta dva mjeseca mukotrpnog ivota, rekao sam ve, na mojim rukama
je umrlo oko 300 istueni i pretueni ljudi, ali umiralo se i u drugim prostorijama,
umiralo ih je i vani (kako mi to kaemo pisti). Ubijani su ljudi kako je ko znao i stigao, ne krijui. Bilo je ubijanja po izvoenju nou, na najgori i najsvirepiji nain sa
eljeznim ipkama, kundacima, noevima, pukama, cipelama. Tako da su nestajali
preko noi i vie se nisu vraali. Tako je likvidiran jedan broj. Jedan broj je likvidiran
tako to su iscenirana bjeanja. Prozvani su ljudi po odreen broj i onda im je reeno
da bjee pa su u njih pucali jer nisu imali anse da bjee. Poto je logor bio u nekoliko
obrua strae, pored one koja je bila na osiguranju samog logora.
Zatim su znali pucati u masu iz vatrenog oruja i takav sluaj je bio gdje je jedan
poginuo, a dva ranjena. Zatim je bilo sluajeva da tuku vani, onako kad se postrojavamo ili bez postrojavanja kad dovode iz grada po grupicu u marici. Pa ih izvode
po desetak ili dvadesetak pa ih pljakaju, sve oduzimaju ono to su imali po depovima, a onda ih ispretuku. (...)
467
Jo bi htjeo govoriti puno o logoru Omarska. Proao sam etiri, ali vee patnje
tog zarobljenog naroda nisam vidio. Dovoljno sam star da znam i Drugi svjetski rat,
znam ta se je dogodilo sa idovima, za vrjeme Drugog svjetkog rata. Znam ta se
dogodilo i sa ostalim narodima ali ovakva zlodjela, ovakvo kalnje, ovakvo unitavanje svih naroda, svih naroda koji nisu Srbi, jo nije zapamtila istorija. Tueno je
ubijano, ali valjda e se nekada saznati tano imenom i prezimenom ko je to radio i
koliko je ljudi ubijeno. U svakom sluaju ubijani su oni ljudi koji su bili vaniji, akademski ljudi koji su imali neke funkcije, koji su bili pametniji, koji su bili kolovaniji.
Ali nije birato, da se ubijaju starci, ene, djeca to sam vidio. Vidio sam i umiranja od
gladi.
U Omarskoj se ivilo od 1/8 kruha i pet ili est kaika nekog variva koje je poesto slino mulju ili je bilo zagaeno toliko da su ljudi dobivali masovno proljeve. Za
vrijeme mog boravka dolazili su predstavnici srpske vlasti iz Prijedora. Dolazili su iz:
Prijedora, Banja Luke i ko zna odkud jo i to se je tano prireivalo kad su dolazili.
Pa smo morali pri njihovm dolasku postrojavati se posebno, pjevati srpske pjesme od
koji se sjeam o nekakvom vojvodi Sineliu, ne znam bilo je jo.
- milj4
NACIONALNOST: Hrvat
Dana 30. svibnja 1992., oko 17:00 sati, doao je susjed N. R. i rekao da moramo
doi do trnice, da su u na dio grada upali muslimanski ekstremisti, poeljno bi bilo
da napustimo kue. Nas je saekala srpska vojska, poela nas vrijeati, psovati ustaku majku. Ili smo ja, ena i dijete s ostalim susjedima. Odluio sam otii bratu. Kad
smo doli do trnice tamo je ve bilo pobijeno dosta ljudi, izgorjeli su kiosci, na drugoj strani ljudi su ekali autobuse podijeljeni: nareeno je da se mukarci odvedu u
Omarsku, a ene u Trnopolje. U Omarskoj su za odmazdu ubili dvojicu, jer je jedan
srpski vojnik poginuo na bojitu. Najprije su nas postrojili uza zid, a zatim pustili u
jednu prostoriju, gdje smo zatekli nekoliko Kozarana. N. nas je vodio i imao zadatak
da odvaja Srbe od ostalih, kako bi Srbe potedio odlaska u logor. Svaki dan je bilo sve
tee, veliki dio nas nije znao zato nam se sve ovo dogaa. Oni koji su ili na ispitivanje, vraali su se pretueni, izmaltretirani, stavljali smo im obloge itd., i tako opet za
tri dana. Veinom su tukli kolovane ljude, inenjere, doktore, itd. U naem krugu
468
je bio i predsjednik opine . U jednom trenutku, da bi dobili vode, Kozarani su

poeli pjevati pjesme koje su im zlikovci govorili: Oj Alija, ako bude rata, ubit u te
ko Milo Murata. Ovi zatvorenici su bili u garai bez vode i svjeeg zraka i gotovo su
umirali. U naoj prostoriji nisu tukli, ali su traili novac, satove i sl. Ispitivani su putani kuama, pa sam htio i ja. Prepoznao me je jedan Srbin, T. P., i rekao: P., doi.
Ja sam odgovorio da sam gladan. Kae on D. P.: Donesi hrane, to je D. i uinio. Kasnije je postao komandant logora. Otiao sam na ispitivanje. Na pitanje u kojoj sam
stranci odgovorio sam da mene zanima turpija, poto sam zanatlija. Oruja nisam
imao. Rekao sam da je u naselju neki . oduzeo puke. Moe biti slobodan, odgovoreno mi je, Izvedi ga. Tako sam proao bez batina.
A ako zatvorenika nitko nije izvodio, taj je doivio veliko batinjanje. Na pisti smo
provodili po cijeli dan. Dovedu nekog premlaenog, a nama narede da leimo i da ne
smijemo dizati glavu, u suprotnom te netko od njih odmah pretue. Imao sam na laktovima, koljenima velike uljeve od tog leanja. Poseban problem je bio ruak. Idui
u redu, oni poliju vodu tako da zatvorenici padaju, a onda se straari sjate pa ga tuku,
iivljavajui se na njemu. Grupu koju su doveli iz Ljubije, Hamarina, itd., odmah tuku
bez obzira je li tko kriv ili nije i sl. Poseban tretman su imali odvoeni u Bijelu kuu.
Tko izie taj je izdrao, a tko nije ili je ubijen ili je odveden negdje drugdje. U logoru
sam bio od 30. svibnja do 6. rujna. Brojno stanje u logoru kretalo se oko 2500 ljudi, s
tim da su jedni ubijani, a drugi dovoeni. Jedne noi je dola specijalna grupa za klanje. Poslije toga su ostale ubijali ipkama, maljevima... Izjava jednog od njih: Dobru
smo gozbu napravili. Neki G. je bio voa smjene. Posebno teko je bilo prilikom neuspjene razmjene u itniu kod Knina. U vonji su nas pratili srpski straari, koji su
nam dali svakom po aku soli, koju smo morali pojesti, a da vode nismo smjeli piti,
tukli su nas, udarali izmama... est sati ne smije dii glavu. Posebna je tortura bila
u zatvoru u Kninu poslije neuspjene razmjene: tua, maltretiranje, nacionalno vrijeanje... Tako je njih 10-15 tuklo sve zarobljenike. Sve ovo dogaalo se pod navodnom
zatitom UNPROFOR-a i Meunarodnog crvenog kria. Bojei se srpskih straara
morali smo lagati komisiji za razmjenu da nas nisu tukli. (...)
Iza logora je iskopan kanal i moe biti da su u njega pokapani ubijeni, a zatim zatrpavani rovokopaima. Postoji odlagalite jalovine gdje su takoer mogli biti pokapani. Iza logora je klana pokradena stoka, meso je nekud odvoeno, a nas se izgladnjivalo na etvrt kruha i neto juhe u kojoj je bilo umijee nai list kupusa, tako da
smo svi bili stravino iscrpljeni i izoblieni.
U Zagrebu, 22. prosinca, 1992.
469
- milj5
PREBIVALITE: Jugovci
Dana 20. srpnja 1992. izvren je pretres mojeg mjesta Jugovaca od strane jugosrpske vojske. Naila je srpska vojska i izvodila sve ljude van, potom su ih postrojili
na jednoj ledini. Prvo su ih pretukli, zatim su ih ubijali iz puaka i automata. Bilo je
jezivo. Svojim sam oima vidjela da su tada ubijeni moj mu, (te) H. A., H. A., U.
A., M. A., A. A.-A., F. A., V. Z., F. A., . A., D. A., H. A., Z. A. i M. A. (...) Trei dan
ovi ljudi su pokupljeni u kamione, odvezli su ih u meni nepoznatom pravcu, a moju
jetrvu su ostavili, pa smo je mi u ranu zoru pokopali. Nju su ubili samo zato to je
pokazala hrvatski dinar. Ulazili su u moju kuu, maltretirali me, pucali u moju kuu,
a dobro su znali da sam ja unutra s malom djecom. Metak je kroz jedan prozor uao
kroz drugi iziao. Poslije smo se skupile sve ene i ivjele jo mjesec dana u mjestu.
Poto je ve sve bilo iselilo, morali smo krenuti za Travnik, a onda u Vitez. U Vitezu
sam provela mjesec dana, potom sam dola u Posuje sa svoje etvoro djece. (...) Po
mom miljenju, Prijedor s okolicom je oien, mjesto Hambarine su preimenovali
u Petrovo Brdo, Kozarac je dobio ime Radomirovac. Kue su sve opljakane pa onda
zapaljene, veina sela su samo zgarita. Oni pljakaju sve po redu.
U Posuju, 29. prosinca 1992.
- milj8
PREBIVALITE: Hambarine
Dana 22. svibnja 1992. godine, izvren je napad na Hambarine, a to je jedno od
muslimanskih sela u nizu Zecovi, arakovo, Hambarine, Rakovani, Rizvanovii i
Biani. Tog je dana srpska vojska tenkovima spalila pedesetak kua. Sutradan su
pljakali po kuama sve to su mogli, a stanovnici koji su se vratili ponovno su vraeni u umu. Ja sam ostao kod kue s jo petoro starih ljudi. Tu smo bili 29 dana,
potom nam je doao srpski kapetan u odori JNA i rekao: Ako hoete izvui ive
glave idite u sela arakovo ili Biane, jer su doli srpski vojnici s ratita i oni nee
razabirati nikoga. Ja sam otiao s ovo petoro starih u selo arakovo. Tamo sam bio
470
dvadeset dana. Za to vrijeme etnici su ubili etiri ovjeka. Napustio sam to selo i
doao u Tukove. Iz Tukova sam otiao u sabirni centar Trnopolje, a odatle nakon dva
dana bio protjeran za Vlai. Sa Vlaia sam krenuo u Travnik, iz Travnika u Vitez,
zatim u Ljubljanu pa u Posuje. Ova muslimanska sela su napadnuta, tako su nam
govorili srpski vojnici, zato jer se nae voe ne mogu dogovoriti, pa mi Srbi s vama
Muslimanima i Hrvatima ne moemo zajedno iveti. Dok sam ja bio u Hambarinama spaljeno je oko 300 kua.
U Posuju, 29. prosinca, 1992.
- milj13
GODINA
1975.
Napad na Hambarine dogodio se 23. lipnja, 1992. godine. Narod je pobjegao u
umu, poto je bio nenaoruan. Mjesec dana nakon toga bilo je svojevrsno zatije.
Poetkom srpnja JNA vri pretres Hambarina. Bila je to vojska s raznim obiljejima,
neki su imali i kokarde, srpsku zastavu... Vojska je u selo upala pjeice. Ja sam pobjegao u potok s B. K. i S. D. uli smo kako pucaju. Kad se smrailo otili smo kui jesti.
Pretres je poeo od Tukova do Hegia. Doao je k nama S. K. i rekao da je pred njegovom kuom ubijeno etrdeset ljudi. Idui naveer do pojedinih kua vidjeli smo
krvave ulice. (...) Ljudi su ubijani gdje su zaticani. Veina ljudi bila je zaklana. Ubijani su mukarci od etrnaest do ezdeset i pet godina starosti. Tog dana su vrena
i silovanja ena i djevojaka. One koje nisu ubili skupili su pred domom kulture u
Rizvanoviima. Pred domom su bili samo mukarci. U selu je bilo i izbjeglica i oni
su bili istjerani. Prema rijeima K. K., koji je bio u grupi (...) njega su pretukli kao i
sve ostale, neke su odmah ubili. Preostale ljude su poredali pred zid magacina, gdje
su selektivno ubijali. Ubijali su i starce. Tu je ubijeno oko etrdeset do pedeset ljudi.
Doli su autobusi iz Autotransporta i odvezli vie od tisuu mjetana u pravcu KERATERMA, Omarske i ostalih logora. K. K. je premlaen i nije odvezen autobusom.
Iz moje kue nitko nije stradao jer smo se sakrili, a mati, sestra i snaha nisu dirane.
Sljedeih pet ili est dana, zajedno s ostalih petnaest do dvadeset mukaraca, krili smo se u polju u meama. Saznali smo da trebamo ii na slobodni teritorij Biha,
Cazin, gdje smo se spremali otii. Na Bukviku nas se skupilo oko tristo. Krenuli smo
471
preko ume Kalajevo, gdje smo se odmarali. Srbi su nas primjetili i zapucali po nama. Mi smo se razbjeali. Ja sam bjeao u grupi u kojoj se nalo sto sedamnaest ljudi.
Za ostale ne znam. U naoj grupi imali smo jednu automatsku puku, jednu M-48 i
jednu lovaku puku. Bjeei, uhvaeni smo u Miskoj Glavi. Potjeru za nama organizirala je vojna policija, a doekala nas je srpska TO. Svi su bili naoruani. Poredali su
nas u etiri vrste i prebijali. Naredili su da sve izvadimo iz depova i bacimo ispred
sebe na zemlju. Jedan je ispucao rafal u zrak, da bi nas prestraio, poslije smo pretresani. Meu njima je bilo doktora s pukom. Jedan od njih je dr. M., radio je u prijedorskoj bolnici, onda A. (oko tridesetpet godina starosti). Jabuke koje smo nabrali
usput morali smo baciti, nisu nam dali da ih jedemo. Tu sam vidio osam naoruanih
srpskih vojnika. Vodei nas prema livadi, trojica naih pokuala su bjeati. Jednog
su odmah ubili, a saznao sam da su ovu dvojicu kasnije ubili. Onda su nas doveli
na jednu livadu tristo metara udaljenu od mjesta zarobljavanja. Naredili su nam da
kleknemo. Vikali su na nas i pitali jesmo li poli Tumanu da ubijamo Srbe, jesmo li
poli u dihad...Jedan od srpskih vojnika se iivljavao gaajui nas grumenjem zemlje. Nakon pola sata doao je kombi, gdje su strpali nas oko tridesetipet. Odvezli su
nas u dom u Miskoj Glavi.
Prvog dana izvrili su popis imena. Smjeteni smo na betonsku podlogu. Za tri
dana su na nas stoetrnaest, dali nam tri kruha i est litara vode. Vidjeli smo da su u
posude za vodu Srbi mokrili. Govorili su da pjevamo srpske pjesme i da se kriamo
iako smo svi bili Muslimani, pa bi nam tek onda dali vode. Najvie su inzistirali da
pjevamo pjesmu: Tko to kae tko to lae da Srbija je mala. Veina nas pri izlasku
na mokrenje bila je tuena nogama, rukama i tvrdim predmetima koji bi im se nali
pri ruci. Tjerali su nas da mokrimo ispred srpskih ena. Drugi dan nakon prozivke
ilo se na gornji kat na sasluavanje. Svi nisu bili prozivani. Prozivani su ugledniji,
materijalno imuniji ljudi od kojih bi traili novac, zlato itd., a pri tom bi ih tukli. Za
ta tri dana muenjem je ubijeno 17 ljudi. Ta muenja su bila svojevrsni eksperiment.
Kroz prozor sam vidio kako je nakon estokog muenja udaranjem, osoba polegnuta
na lea. Iznad nje je stajao muitelj s noem i crnom rukavicom. Muitelj se sagnuo
nad rtvom i rezao je po sredini grudnog koa, tako da su joj se vidjela plua. Zatim
je ulazio u prostoriju, koja je prethodno sluila kao kafi, veliine 5x5 kvadratnih
metara, traei sljedeu rtvu pitanjem: Tko je sljedei dobrovoljac?. Zatim je sam
odabirao sljedeu rtvu. Tako je rasporenjem grudnog koa i rezanjem vrata stradalo
sedam ljudi. Ubijeni su bili od 18 do 25 godina starosti. Ubojice su bile starosti od 22
do 35 godina i imali su SMB uniforme. Na glavama su imali beretke, eire i titovke. Dvojici naih, K. E. i A. I., nareeno je da pokopaju leeve i operu krv. Zakopani
su iza doma. Zatim su traili deset dobrovoljaca iz Rizvanovia, po zahtjevu nekog
472
S., navodno oca K. Z. Ja sam se javio meu njima, ali sam ostao po nareenju jednog
etnika, a umjesto mene prozvana su druga dvojica, jedan iz Cazina i jedan iz Viegrada, otac dvojice sinova koji su ostali s nama. uli smo jauke i krkljanje. Svi su odmah poklani. To je izvreno kao odmazda za smrt Z. K., ratnog zloinca.
Nakon tri dana, preivjeli ljudi, njih 97, odvezeni su u Ljubiju s rukama na potiljku i glavom sagnutom nadolje. Dovezeni smo u Gornju Ljubiju kod vatrogasnog
doma. Tu su nam dozvolili da dignemo glave. Na tom trgu je bilo puno vojnika, za
koje su tvrdili da su pripadnici 6. krajike brigade. U autobuse su im smo stali uli
jedan civil i jedan srpski vojnik pitajui: Imali li tko od K.? Ja i moj otac smo utili
jer smo znali da nas trae radi S. K., ovjeka zaduenog za obranu sela za kojim su
oni tragali. Vrlo brzo su nas prevezli na stadion Ljubije. Tjerali su nas da istrimo na
stadion, a onda bi nas tukli. Onda su nam naredili da stanemo uza zid u dvije vrste.
Tu je ve bilo dovedeno dosta civila, Muslimana i Hrvata. Ispitivanju su bila prisutna
i trojica izdajnika: A. I. iz Rakovana, K. F. iz Sredice, trei ovjek je iz arakova - ne
znam mu ime. Njih su trojica pred srpskom vojnom policijom prokazivali pojedine
Muslimane, upirui prstom na pojedince, rijeima: Ovaj, ovaj, ovaj.... Navodim da
su to inili pod prisilom srpske vojne policije. Tako su izdani svi koji su imali oruje, bili imuniji i bili u stranci SDA. Tako je izvedeno oko 50 - 60 osoba. Odvojeni su
uz ogradu igralita, a jedan od njih je odmah ubijen. Zatim je doao uniformirani
ovjek koga su zvali Vojvoda. Nosio je bradu, veliki zlatni kri sa zlatnim lancem
i rekao da se ne smije ubijati mecima. Onda su ti izdvojeni odvedeni u svlaionicu.
uli smo samo lupnjavu i srpske pjesme koje su morali pjevati Muslimani. Unutra
se vrilo strano muenje. Svi su ubijeni klanjem. Nama su rekli da ekamo nekakve
spravice. Dok su jedni muili i ubijali odvedene u svlaionicu, nama je dola grupa
od est etnika sa sredstvima za muenje. Naredili su da stavimo tri prsta na rub zida.
Gore se popeo jedan etnik i gazio nas po prstima. Dok nam je ovaj gore gazio prste,
drugi su nas dolje tukli po leima i pjevali etnike pjesme. Posebno napravljenom
limenom spravom zarezivali su dijelove tijela ili ... (izostavljeno zbog iznimno munog opisa ubijanja)
Imali su i vree s pijeskom kojima su tukli po bubrezima. Nekoliko ljudi su ubili
udarcima kundakom puke po glavi. Ubojice su bile u trijeznom stanju. Tad je ubijeno dvadesetak ljudi. Ostalo nas je oko dvadesetpet. ivima je nareeno da mrtve
odnesemo u autobus. Radniki autobus je bio napunjen leevima u visini od pola
metra. Nama je nareeno da sjednemo u isti autobus. Komanda je glasila glava dolje,
ruke na potiljak. Bila je no. Traili su trojicu dobrovoljaca da istovare mrtve, to su
ovi i uinili. Nakon toga uli su se rafali, ova tri dobrovoljca su ubijena. Sad su izvo473
dili trojicu po trojicu ivih na ubijanje. Napominjem da je s nama bilo vie etnika
koji su putem ubili i jednog koji je digao glavu. I tako, redom su se uli rafali i psovke:
To vam je dao Alija, Nezavisnu Bosnu i Hercegovinu. Ja sam ustao s jo trojicom,
ispred mene je bila grupa u kojoj je bio moj otac. Pogledao me je i iziao. Moram navesti da smo mi bili imuna porodica. Moj otac je zbog toga bio muen. Oca su svi
zvali B., po plavoj kosi. Prozvani smo nas sljedea trojica. Prvi koji je izlazio skoio
je na etnika kod vozakog mjesta. Poeli su se rvati. Netko od preostale dvojice je
za to vrijeme udario u boni prozor autobusa, koji je ispao. Ja prvi pokuavam iskoiti, ali me sprijeava etniki rafal. Mi smo opet sjeli. Za to vrijeme jo jedan etnik
priskae u pomo prvome koji se rve s naim kolegom. Dok je etnik mijenjao okvir
na puci (s lijeve bone strane) ja iskaem. Autobus je oito stajao na makadamskoj
cesti. Doekavi se na noge potrao sam i naao se u jednom od udubljenja to ih je
napravila jalovina od rude. U bijegu mi je pomogla i mjeseina. Nastavio sam dalje
sa bjeanjem. Iz autobusa su uspjela pobjei jo dvojica ljudi. Ja sam bio sav izgreban.
Nakon 500 do 600 metara kotrljajui se naao sam se u udubljenju uz umu. Tu sam
se u travi onesvijestio.
U rano jutro doao sam svijesti. Radi bolje orijentacije pribliio sam se mjestu
izvrenja zloina. Poao sam u pravcu Ljubije. Onda sam sreo dvojicu Brievljana,
mladia. Bio sam psihiki i fiziki slomljen, oko sebe sam doivljavao sve same etnike, govorio sam na glas, sam sa sobom, i traio da se u mene puca jer vie nisam
mogao izdrati. Na rije stoj, zaustavljaju me dvojica nenaoruanih mladia iz Brieva i pitaju me s kim priam i jesam li vidio ene i djecu. Njima sam ispriao o sinonjem strijeljanju. Njih dvojica su mi rekli o etnikom ienju koje se dogodilo
u Brievu dan prije. Oni su mi rekli da su mukarce koje su zatekli pobili, a neki su
sa enama i djecom uspjeli pobjei. Uputili su me u pravcu arakova i upozorili na
glavni etniki punkt na vrhu Brieva. Idui dalje sreo sam jednog iu i babu i jednu
curicu (Hrvate). Oni su se mene jako uplaili jer sam bio jako krvav. Nakon est dana tu sam se prvi put najeo jabuka i drugog voa. Nastavio sam put umom Kurevo,
lutajui dva dana oko Ljubije. U toj umi sam vidio dosta ljudi u procesu raspadanja.
Na Kurevo je izvren masakr ...
Stigao sam izmeu Ljeskara i Hambarina, a pokraj mene skrivenog prolaze kolone etnika, vozei opljakanu robu s opljakanim traktorima i drugim prevoznim
sredstvima. U Rakovane sam doao kod jednog djeda A., gdje sam dobio hrane.
Istog dana sam se prebacio kod zaseoka Crljenkovii. Moja rodica J. me je vidjela i
prevela preko ceste u pravcu prijedorskog polja. S vrata jedne kue pozvao me jedan
djed i tek to smo sjeli odnekud se pojavio jedan etnik s uperenom pukom. Ispred
474
kue je ubio psa i zaprijetio da e se to i meni dogoditi. Ovaj djed se zove A. ., a njega su optuili da prima zelene beretke. Ponovno sam zarobljen. etnik koji me je
zarobio bio je jedan od pljakaa. Tog trenutka su djedu ukrali kola i konje. Domalo
zatim vidio sam grupu od oko dvadeset etnika kako opljakani traktor i ukradenu
robu voze u Rizvanovie. Vidio se dim iz kue iz koje su ovo iznijeli. Pitaju me to
sam krvav, ja sam odgovorio da sam pao na kamen. Sjatili su se na mene i tukli me,
a potom ispitivali. Rekli su mi da u biti njihov grobar. Odveli su me do kue E. K. i
naredili da dvojicu zakopam, a iza toga jo estoricu. Leevi su bili u raspadanju. Dok
sam kopao doao je njihov glavni rekavi: Zavrite s njim. (...)
Uz moje stradanje ivote su izgubili: otac F., njegova dva brata od kojih je jedan
gluhonijem, strievi S. i sin S.
U Zagrebu, 11. sijenja 1993.
- milj15
Uz prethodno granatiranje, srpska vojska je 22. svibnja 1992., ula u Hambarine.
Iz tog i okolnih sela narod je pobjegao u umu prema Kurevu i Ljeskarama. Nakon
tri dana smo se vratili, ali nitko nije noivao u svojoj kui, nego zajedno u podrumu.
Oni su hodali po kuama i temeljito ih pljakali. Ljudi koji su pljakali bili su nai
susjedi iz okolnih sela. Znam te ljude iz vienja, prije rata smo zajedno putovali. Odvodili su ljude, nai ljudi se vrate pretueni, potom maltretiraju nas ene i djecu. Srbi
su inscenirali sukob i pod lanom optubom poli na nas. Starije ljude su putali sa
propusnicama u Prijedor. Moj mu se vratio taj dan i rekao: Mi smo opkoljeni, nemamo kamo pobjei. Oko 10:00 sati ula se pucnjava iz pravca Sredica, meu nas
se uvukla panika; jedni su bjeali u ume, drugi su zvali susjede i bjeali u raznim
pravcima. Potom ulazi vojska predvoena jednim profesorom iz Prijedora. Pozvali
su ljude da dou sa osobnim kartama. Svi smo morali izii iz kua. Odvojili su ene
i djecu na jednu, a mukarce na drugu stranu. Tu su postrojili mukarce od 16-60
godina i odveli ih u selo Rizvanovie. Predali su ih tamo i razdvojili mlae mukarce od starijih. Tu su ih tukli ljemovima, kundacima...Tada su ubili etiri mukarca
i enu Z. E. U autobusima su odvezli grupu mukaraca preko Hambarina u pravcu
475
Prijedora pod naredbom: Glava dolje, ruke na potiljak. Vojnici su i dalje vrili pretres. Provjeravali su da nije ostao koji mukarac, pucali, bacali granate. Vratili smo
se kuama, ene i djeca sa nekolicinom staraca. Nama su rekli da e se mukarci vratiti, ali mi ih vie nismo vidjeli. Dio vojske je ostao u selu, sa zadatkom da pljaka i
maltretira narod. Srbi, nai susjedi nisu nas titili. Komanda im je bila kod damije,
gdje su pekli janjce, lumpovali, pili... Upadali su po kuama, pretresali, pitali novac,
zlato, pod izgovorom da trae oruje. Ja sam bila trudna, upali su u moju kuu i pitali za motor moga mua. U Biane su odvodili ene i tu ih ubijali, prije maltretirali.
Mukarce o kojima sam govorila odvodili su u logore Omarska i KERATERM. Tu se
gubi njima svaki trag.
Dolazi nareenje da se izlazi iz sela, a ako ostanemo da emo stradati. Uzela sam
neto robe, kao i moji susjedi i poli smo pjeice u Tukove, nosei bijelu zastavu. U
Tukovima smo morali prenoiti. Kue gdje smo noivali bile su pune. Reeno nam
je da za nas nitko ne odgovara, tako da smo cijelu no proveli u strahu. Na punktu
u Tukovima ulazili su u kue, traili osobne karte, potom izvodili ene i djevojke u
kuu S. A, gdje su ih silovali. Na tom punktu su bili B. S., M. - visok, imao je brkove,
B., G. M. i neki kog su zvali B. Ova zla radila je jedinica koja je bila na punktu kod
bunara. Ujutro su nas potrpali u autobuse i povezli nas u logor Trnopolje, gdje smo
ostali tri dana. Tijekom vonje su nas opljakali. Tu su nas sve popisali. Ostavili su
nas u koli u sali, a potjerali su logorae u drugu sobu. Logorai su nam davali neto
hrane po koju su ili svojim kuama. U sobe je ulazila pijana vojska, maltretirala nas,
tukla, djecu su pitali jesu li ustae... Djevojke su pitali i silovali. Dovodili su i druge
ene iz okolnih sela. Potom su stigli autobusi i leperi u koje su nas potrpali i povezli u nepoznatom pravcu. uli smo da voza spominje Travnik. Tako su nas vozili do
Vlaia. Putem su traili novac, zlato, zaustavljajui nas na par mjesta. Morali smo
dati sve to smo imali.Nisu nam dali da gledamo kud idemo, vozili su nas na kamionima sa sputenom ceradom, gdje smo se skoro guili. Sa Vlaia smo pjeice krenuli
prema Turbetu, bili smo ispraeni rafalima, koji su okrenuti po nama. Iz Turbeta nas
je naa vojska prebacila do Travnika. U Travniku sam bila dva i pol mjeseca, gdje sam
ula da su mi najblii ubijeni.
Zagreb, 18. sijenja, 1993.
476
- milj16
PREBIVALITE: arakovo
Sredinom estog mjeseca 1992. poeli su etnici dolaziti u arakovo. Narod je
bio zatoen, vojska je pjeice nastupila sa svih strana. Upadaju u kue i upuuju starce prema damiji. Tu su bila moja braa kojima su naredili da idu na raskrije. Jedan
njihov komandir je naredio da ne ubijaju starce, ene i djecu iako su vojnici imali
namjeru ubijati na licu mjesta. Braa su mi tako ostala u dvoritu. Pucali su iz sveg
naoruanja, a nama su naredili da idemo u kue. U prvom naletu ubijen je H. K, ula
sam pla njegove ene. Ubijen mu je i sin K. i zet E. . U drugoj kui do moje ubijen
je K. H. i njegov sin V., iza kojeg je ostalo dvoje djece. Odveden je A. M., kojeg sam
nala uz damiju mrtvog i onda sam ga pokopala. Zatim su odveli M. H., H. S., R. S.
i ubili, a posebno su muili hodu S. M. R. su ubili nasred njive, zatim je ubijen M. Z.
Ovi ljudi su pobijeni uz damiju. Petoricu sam ja pokopala sa susjedima na mezarlucima kod damije u jednu grobnicu. Sa mnom su bile M. B., M. B. supruga A., S. M.
i K. K. supruga H. Ove ljude smo pokopali etvrti dan. Leevi su bili u stanju raspadanja. Jedan dio ljudi je odvoen u drugo selo i tamo ubijan. Povie damije ubijeni
su I. M. i njegova dva sina. O. M. je radio na eljeznici. Ubijeni su H. M. i njegova
dva sina E. i K., M. H. i njegov najmlai sin . Idui od moje kue prema stanici
poljski put ubijeni su O. A., sin I., R. M., H. S., H. I., H. I., H. M., H. I. i otac I., S.
H. Zaklan je R. I. Ubijen je takoer M. R. i njegov najmlai sin. U zaseoku Musii
ubijeni su M. M., M. ., M. F., K. M. i njegov sin. Povie damije ubijen je esnaestogodinji sin M. A. Ovo je dio ubijenih ljudi za koje ja znam. Mnogo ljudi je ubijeno
u planini Kurevo. Na egaru, uz cestu poginuo je H. A. i njegov sin I. ene i djeca
su ostali u kuama oko petnaest dana. Dana 4. srpnja, 1992. su odveli moju brau i
za njih vie nita ne znam. Noivali smo zajedno u nekoliko kua. Moju sestru Z. su
najprije pretukli ujutro, a ve poslijepodne sam ju nala mrtvu. U susjednom selu Zecovi naeno je dvadeset osam ljudi, ena i djece poklanih u jednom podrumu. Sestru
sam pokopala trei dan, poto mi nije bilo preporueno da se kreem. Komandir iz
Tukova M. J. mi je rekao da ne idem jer e i mene ubiti. U ubojstvima su sudjelovali
mlai Rasavani koji su silovali dosta ena.
Dana 11. kolovoza 1992. godine pola sam u kuu M. M., tu su nas doekali Srbi
na barikadama i nisu nas pustili dalje. Tek etvrti dan dovezli su autobuse i povezli
nas u pravcu Travnika. Tijekom vonje su nas pretresali, traili marke, zlato, svlaili
477
ljude do gola, maltretirali, prijetili da e nas sve zaklati. Vozili su nas pod komandom: Glava dolje, ruke na potiljak. Ovako su nas zlostavljali tijekom cijele vonje
do Vlaia. Bila sam pet dana u Travniku odakle me je prebacio brati u Resnik u
Zagrebu.
Zagreb,19. sijenja 1993.
- milj17
PREBIVALITE: Biani
uo sam pucnjavu, domalo zatim doli su vojnici i poeli vikati govorei: Mi
smo Arkanovci. Razbijali su nam prozore, vrata, stakla su pucala. Jedan vojnik me
je zovnuo: Ti mali u crvenoj majici odi ovamo! Gdje su vam marke i zlato? Rekao
sam da nemamo. Jesi li vidio ovuda naoruanih ljudi, ovih vaih zelenih beretki?
Odgovorio sam da nisam. Poslao me zatim u stroj mami. Drugi vojnik me je zovnuo
i rekao da iznesem vode. Ja sam mu donio i on se umio, donio sam mu i runik. Blizu
mene bila su dvojica vojnika koji su otrili noeve. Jedan od njih mi je rekao: Hoe
li da te zakoljem! Drugi vojnik je dreknuo: Mar u kuu. Nailazili su drugi vojnici
koji su pljakali. Moju mamu je jedan udario. Palili su kue. Moji susjedi su ukopavali mrtve, a ve se bila obrazovala kolona i ila u pravcu sela Tukovi. Tu smo noili.
Krenuli smo prema Trnopolju, a odatle prema Vlaiu. Tu su nas iskrcali i nastavili
smo, popraeni pjeadijskom vatrom, u pravcu Turbeta. U Turbetu su nas ekali autobusi i prevezli nas do Travnika. Tu sam bio sedamnaest dana, a odatle sam doao u
Zagreb. Bio sam dva dana u kui u F., a on nas je doveo u izbjegliki logor. Volio bih
se vratiti svojoj kui, kad bi se moglo ivjeti kao prije rata.
Zagreb, 19. sijenja, 1993.
478
- milj18
PREBIVALITE:
Biani
Od poetka estog mjeseca svakodnevno je granatirano selo Biani. Do 20. lipnja, 1992. srpska vojska nas je granatirala iz daljine sa svojih poloaja. U grad Prijedor se rijetko odlazilo, tko je elio ii morao je imati propusnice. Dana 20. lipnja
1992. godine u 11:30 sati ulaze srpske jedinice u moje selo Biane. ula sam prijetnju jednog vojnika: Majku vam jebem, izlazite, mi smo Arkanovci. Vojska je imala
maskirne odore, na glavi kape sa srpskim obiljejima: kokarde, srpske zastave, povezane trake, crni eiri, jedan dio je imao petokrake, bilo ih je obojenih ratnikim
bojama. Izveli su nas van, postrojili uza zid, pitajui: Tko ima ovdje. Tako smo stajali oko dvadeset minuta. Transporter je otiao dalje, a s nama su ostala petorica, od
kojih su dvojica otrila noeve. Tad je jedan izustio: Hoemo li ih noem ili rafalom.
Jedan dreknu da su se dogovorili da nee ene, djecu i starce. Potom slijedi nareenje: Mar u kuu. Poeli su pretresati selo; traei marke, zlato... Maltretirali su mi
djete od 11 godna. Jedan vojnik je radio vezom pitao: to emo sa zarobljenim mukarcima? Odgovor je bio od 16-60 godina poubijati.
U selu nitko nije pruio nikakav otpor. Mi smo ostali u kui, vani se je pucalo.
Ispred kue K. F., mog djevera, ubijeni su: K. H., K. E., K. M., K. ., R. D., K. A. Tako
su nastavili dalje i ubijali. Ispred kue H. N. ubijeni su: K.: H., E., S., S., B. (.), O., E.
Prije nego su ih ubili naredili su im da pjevaju srpske pjesme, pasu travu, rade sklekove i sl., a zatim su ih rafalima pobili. B. su rasparali. Ove ljude su trei dan ukopale
njihove ene. Trideset metara dalje ispred kue K. S., koji je ubijen iza kue, jo su
ubijeni: K. H., H. K. i njegovi sinovi B. i H., F. K., M. K. i njegov sin A., ubijeni su A.
K. sin i zet, M. K. star oko 75. g. i sinovi M. i S. Ubijena je i R. J. u svojoj kui. Nakon
sat vremena vraaju se trojica s bijelim kombijem pred moju kuu. Slijedi pitanje:
Tko ima, izlazite van - dreknuo je jedan. Za pet minuta hoemo kljueve od djeverove garae. Traili su iz kue automobil, traktor i motor. Motor su odvezli, a kljueve djeverove garae im nisam dala.
Svi mjetani su se skupljali u nekoliko kua. Nas tridesetak ena i djece skupilo se
u kui R. K. Vojska je dalje pljakala selo. Meu ovim vojnicima javio nam se jedan
i rekao kako je on redovan vojnik, da 17 mjeseci nije vidio roditelja, on je ostalima
govorio da se ne diraju ene i djeca. Kuu u kojoj smo bili su opljakali, a sutradan
su zapalili kuu E. K. ula sam prijetnju jednog vojnika: to se vi ne selite? Potom
smo preli u treu kuu, a ja sam otila do svoje kue po neke stvari i opet se vratila.
479
U tom trenutku nailaze dvojica vojnika, a ene ih pitaju mogu li pokopati svoje mrtve. Rekli su da moe, ali ukoliko nau kojeg mukarca ubit emo i vas. Jedan dio ena je ukapao svoje mrtve, a cijela kolona je ila s bijelom zastavom k punktu u Tukovima. Idui putem, vidjela sam kod prionice kave Brkia oko eterdeset i pet mrtvih
ljudi. Leevi su bili u raspadanju. Idui dalje vidjela sam na nekoliko mjesta po pet ili
est mrtvih ljudi. Na punktu nas je vojska nastavila vrijeati: Hoete li Aliji? Jebem
vam majku Turkinje!... U koloni nas je bilo oko dvjesto ena i djece. To je bila prva
kolona iz Sredica. U Tukovima me je doekala kerka i pitala: Moe li moja majka
kod mene? Pustili su me, tu sam i noila, a ostali su voeni autobusom za Trnopolje.
Drugi dan sam i ja s ostalim enama i djecom odvezena za Trnopolje. Na punktu jedan od zapovjednika bio je B. S. U Tukovima u Pritinskoj ulici u kui I. A. vojnici
s punkta i vodovoda, mjetani Tukova, zasigurno su silovali ene i djevojke koje su
pristizale iz okolnih sela. U Trnopolju smo ostali etiri dana, a doli smo autobusima.
Tu smo bili popisani, a hranu su nam dali logorai. U jednom trenutku u sobu ulazi
B. T. iz Tukova (22-23.g.) i psuje nas: Jesu li ovo Alijini. Kad smo polazili za Travnik, vidjeli smo kako tuku jednog starog ovjeka. Putem su nam uzimali srpske pare.
Doli smo na Vlai, pucali su za nama, a mi smo nastavili pjeice prema Travniku.
Zagreb,19. sijenja 1993.
- milj55
NACIONALNOST: Hrvat
Dana 18.06.1992. ujutro, kad smo se probudili vidjeli smo vojsku. Tu su bili neki
specijalci iz Omarske jer ih nisam poznavao. Ta vojska je bila iz Krajine, a imali su
etnika obiljeja. Oni nai Srbi imali su specijalne uniforme. Znai, bilo je svih obiljeja. Pokupili su ljude iz cijele moje ulice, a bilo nas je oko 34 mukarca. Oni su hodali od kue do kue i pretresali traei oruje. Meu ovima to su doli po nas bio je
i B. B., a ostali su bili stariji. Tu su jo bili i S. M., M. M. To jutro 18.06.1992. pokupili
su nas u autobus i odvezli u Keraterm. Tamo su nas isto pretresli i odveli u spavaone. Prva dva dana je bilo u redu, a onda su poele tunjave, sve tee i tee. U prvoj
nisam prepoznao straare, a u drugoj smjeni sam prepoznao P. i njegova dva brata
blizanca. Oni su bili moji vrnjaci, a tada su bili straari u Keratermu. Ti straari su
bili sinovi od monijih ljudi tako da oni nisu ili na ratite nego su bili straari. Naj480
gori je bio D. K. Imao je oko etrdeset i neto godina. On nije bio straar ali je dolazio
povremeno i najgore radio. Tukao i ubijao. Tukli su preteno eljeznim ipkama, a B.
je tukao s baseball palicom ili drvenim nogama od stolova. Nismo mogli gledati kako
druge tuku, ali sam vidio D. K. kad je tukao jednog iz Predavca. Od ovih koje su tukli
znam I. K. i F. D. Mene nisu tukli, ali su mog oca. Njega je izveo . On je bio tatin
radni kolega. U logoru smo bili moj otac, brat i ja tako da je majka ostala sama. . ga
je htio zaklati, ali je naiao jo jedan tatin kolega (Srbin) T. koji ga je spasio.
Svake noi su izvodili i tukli. Bile su etiri hale u kojima su nas drali. Peta (prostorija) je bila kao garaa. Preteno su u tu garau izvodili i tukli. Tukli su i odmah
iza vrata kad bi nekoga izveli.
Dana 21.07.1992. pokupili su ljude iz Hambarina i dovezli njih oko 300 i sve ih
ugurali u jednu spavaonicu. Tu su ih zatvorili tako da nisu imali zraka. Kako nismo
smjeli izlaziti van na WC u spavaoni se nalazila jedan kanta gdje smo vrili nudu.
Onda su tu kantu ubacili tamo njima, u tu prostoriju u kojoj je bilo njih 300. Kasnije
su doli etnici, posjedali oko naih spavaona, poredali se i izvadili oruje. Ljude iz te
prostorije su poredali i negdje oko 22:00 ili 23:00 sata poeli su pucati. Pucali su cijelu
no, sve do jutra. Htjeli su nas sve pobiti, a straar K. je rekao nemojte pucati u prvu
i drugu spavaonu. Ujutro, kad su ovi otili, uli su u nau spavaonu straari i rekli:
Trebaju nam dva ili tri dobrovoljca. Javila su se tri momka da iznose te mrtve. Kako
je bilo ljeto i vruina osjetio se smrad. Iz poetka su govorili da mrtvih ima oko 40ak, pa 50-ak, da bi na kraju ispalo da ih je 140 mrtvih. To je bilo 24./25.07.1992. To su
sve bili civili. Ljude su kupili i sa njiva. Kad su ih iznosili ustanovilo se da nisu samo
pucali mitraljezima nego su i noevim i sjekirama ubijali. Jednostavno, da su ih izmasakrirali. Kasnije su ih sve potrpali na jedan kamion, zajedno i mrtve i ranjene. Zatvorili su ceradu i odvezli ih. Ove ranjene kao odvest e u Trnopolje u prihvatni centar,
jer je tamo kao blai reim logora. Samo, kad su se vratili, vidilo se da je na jednom
mjestu poderana cerada i da ovi ranjeni nisu imali zraka unutra. Uglavnom nitko nije
vraen. Taj kamion je otiao prema Omarskoj. Dana 25.07.1992. naveer, ubili su u toj
treoj spavaoni jo oko 60 ljudi. Uglavnom za te dvije noi ubijeno je oko 220 ljudi.
Iz te tree spavaone preivilo je oko 30 ljudi. Ljudi koji su bili u treoj spavaoni, od
21.07.1992. kad su ih doveli pa sve do 28.07.1992. nisu dobili nita ni za jesti ni za piti.
Nakon tog masovnog ubojstva kriteriji u logoru su se malo poboljali, dola je
i smjena. S. vie nije bio naelnik logora pa su bili malo blai. Od zloinaca znam
sljedee: P. B., dva brata blizanca - braa od P. B., K., . taksist. . je ubijao ljude.
Jednostavno bi doao do ovjeka s pitoljem i ubio ga. Ili bi nekog izveo i istukao ga.
esto je dolazio i iivljavo se nad ljudima.
481
Kasnije je ve saznala meunarodna zajednica. Prije putanja naredili su nam

da svi izaemo iz spavaona kako bi se oribale i oistile. To je bilo 03.08.1992., a
05.08.1992. je dolo 10 autobusa kojima su nas prevezli u Trnopolje. U Trnoplju je
kriterij bio malo blai. Davali su nam jesti. U Keratermu smo samo imali dvije, tri
tanke nite kruha dnevno i neko varivo. Kad smo ili na ruak tada su nas najvie
udarali tako da ni te nite kruha nismo mogli uzeti. Tako je B. doao do mene i poeo
me tui, ali su doveli drugog da ga tuku tako da me to spasilo.
U Trnopolju, naelnik logora je bio jedan koji je radio u Omarskoj, a kasnije je
doao K. i preuzeo tu funkciju. U Trnopolju je bilo dobro u odnosu na Keraterm.
im smo doli taj naelnik je rekao da nas tu nee tui. To je bilo tako dok nije doao
taj . On je odmah izveo nekog starog ovjeka i tu no ga ubio. Udarao ga je akama,
nogama... To je uinio pred nama. Kad je dola ta meunarodna zajednica vie nas
nisu smjeli tui. Onda su poeli putati iz Trnopolja. Ja sam puten na osnovu zahtjeva za iseljenje iz Prijedora. Zahtijev je nainila moja mati u opini. Morali smo potpisati da svu imovinu ostavljamo dobrovoljno. Kad smo odlazili morali smo platiti
sve raune od struje, vode i sl. premda nismo nita potroili.
Tog ovjeka koji je ubijen u Trnopolju poznavao je . jer ga je zvao: M., gdje si
M., komija moj?! Taj . je bio strah i trepet. Kad bi on doao u Keraterm znalo se
da e dva ili tri ovjeka biti mrtva.
Dana 05.08.1992. kad je bilo rasputanje Keraterma prozvali su oko 120 ljudi i
rekli im da uu u autobus kojim su ih odvezli u Omarsku. U Omarskoj su ih drali
do naveer kada su ih opet prozvali (njih 120) i odvezli ih u nepoznatom pravcu. Od
tada im se gubi svaki trag. Meu njima su bili A. G. i J. M. Vojnici koji su odveli tu
grupu su: D. M. - radio u Omarskoj u rudniku, Z. B. - iz Prijedora, M. R., brat M. R.,
zvani S., sinovi S. R.
Kad su nas 18.06.1992. pokupili sa mnom su bili: J. A., S. G., I. D., I. D., A. K., M.
K., M. K., D. M., V. J., B. B., M. B., I. B., F. D., A. K. Od nas nitko nije ubijen, jedino
su ti iz ta dva autobusa (koja su odvezena 05.08.1992.) nestali. Jesu nas premlaivali,
ali ne znam da je itko od mojih susjeda ubijen.
482
- milj61
PREBIVALITE: Tomaica
NACIONALNOST: Hrvat
U etvrtak su dola dva oficira. Jedan od njih je bio iz Busnova. Rekli su nam da
svi Hrvati idu na raskre Sasine i Tomaice gdje smo sjekli drva. Vukli smo oko 2
km daleko od kue F. . To je bilo 03.12.1992. U subotu, 05.12.1992., dovezli su dva
kamiona iz Prijedora i odvezli ih pune drva. Mi smo nastavili voziti. Oko 14:00 zadnji smo naili M. T. i ja. Tu je bio jo brat mu M., M. Z., L. K., A. K., J. .i sin mu M.,
P. P. i P. T. Sa konjima su bili: A. K., M. K., M.T.. U umi smo ostali: J. . i sin mu, M.
T. i ja. Ovi ostali su otili do kue F. . Tu im je strina dala jesti. Neto kasnije sin od
F. . je rekao: Bjeite, evo Usorana! P. T. je rekao: Nee nas Usorani, to su nai
ljudi. Kad su ovi doli, traili su gazdu. F. . nije bio tu jer je otiao u drugo selo. Tada
je upitao P. T.: Kako se zove? Rekao je: P. T.!? Ovaj ga je odmah ubio. Tu je ubio
nau strinu D. . i M. .
Tu je radio jedan Srbin i jedan Musliman sa motorkom. Kad je ubio P. T. i ostale,
doao je do P. P. i pitao: Kako se zove! Rekao je: P. P. Tada ga je upitao: Da li si
Srbin? Rekao je: Jesam! Tada je ovaj pitao: Tko je jo Srbin? Poto su se ustali
ovaj je samo rekao: Beite odatle! Mi smo bili udaljeni oko 500 metara od te kue.
Tada nam je bilo udno to se razilaze. Nitko nije znao o emu se radi. Kad smo prili
F. kui na oko 200 metara, vidjeli smo da F. sin bjei u umu. Dao je i nama znak rukama da bjeimo. Kad smo doli u dvorite te kue njih pet je izilo pred nas. Trojica
su drala oruje na ramenima, a dvojica su odmah poela skidati oruje i ii prema
nama. Tada su upitali: Kako se zove? M. T. nije odmah razumio o emu govori
pa je rekao: Vuemo drva. Tada mu ovaj kae: Ne pitam te ta radi, nego kako se
zove? Kad smo rekli, jedan je stao do mene, a drugi do M. Ovaj to je stao do M.
opalio je s lea u M. tako da je pao na glavu. Kad je to napravio pitao je: Zato ti
ne puca? Tada je ovaj opalio metak u moju vilicu. Kad sam se okrenuo opalio je u
lijevo rame, opet sam se okrenuo tako da je zapucao i u desno. Poao sam naprijed
i pao, desna ruka mi je pala ispod glave. M., sin od M. T., je jauknuo: Nemojte mene! Nisam kriv! Kad je ovaj ispalio metak, ja sam zaspao (onesvijestio se). To je bilo
danju oko 14:00 sati.
Kad sam se probudio ruke su mi bile izmeu nogu, a vilica je bila izvaljena. Tuda
je naila I. Z. i pitala: P. ta su od tebe napravili!? Nisam joj mogao nita rei samo
sam jauknuo. Tuda je proao M. On se samo uhvatio za glavu i poao prema rudniku
483
Tomaica. Tada sam ustao i poao. U putu sam vidio jednog vojnika koji je iao prema meni. Pomislio sam: Evo ga ide prema meni, sad e me zaklati do kraja. To je bio
Srbin. Kad je priao pitao je: ta je bilo P? Tko te ubio? Nita mu nisam mogao rei.
Kod F.kue ubijeni su: D. . - leala je na leima, P. T. - leao je na leima, M.
. - leala je na boku. Ona je njima vadila vodu iz bunara i tu su je ubili. Odatle sam
poao prema kui.
Kod I. K. i kod Srbina D. S. klale su se svinje. Od I. prijatelj strgao je koulju i svezao mi usta jer su mi zubi ili van. Kasnije je doao jedan Srbin sa ladom iz Busnova.
Uveli su me u kola i ovaj me odvezao do rudnika. Tu me ekala prva pomo i 30 njihovih policajaca. Tu sam prepoznao S. T. Iako su vidjeli kakav sam, pitali su da li sam
sakat. Ovaj voza je rekao da jesam. Prebacili su me u kola prve pomoi i odvezli u
Prijedor. U Prijedoru su mi dali samo injekciju za smirenje. Odatle sam prebaen u
Banja Luku. Poto je poeo padati mrak osjetio sam hladnou i poeo se tresti.
Kad smo doli, stavili su me na krevet u bolnici i jedan lijenik je rekao: Izvadite
mu jezik jer e mu otii niz grlo. Tu su sve skinuli sa mene i uspavali me. Kad sam se
probudio nisam znao koliko je sati. Leao sam na leima i imao dvije ipke u ramenima. Nita nisam mogao govoriti. Bilo je -20, a grijanja nismo imali.
Tu je bilo dobrih i loih medicinskih sestara. Neke su donosile grijalicu pa smo
grijali lea. Nakon 10 ili 12 dana u posjet su mi dola dva Srbina. Doveli su moje sestre i brata. Medicinska sestra me u kolicima izvela van. Kad su me vidjeli, D. je upitao: Tko ti je glavni doktor? Poto nisam znao, pitao je medicinsku sestru i ona mu
je rekla. Ne znam ta mu je ovaj rekao, ali nakon tih 15 dana, dobio sam dvije boce
krvi. Svako jutro, kad bi bila ta vizita, jedna sestra je govorila: Trebalo bi P. goniti.
Ova glavna sestra bi upitala: Kud ga treba gonit?
Deset dana sam imao svezana usta. Nakon toga su mi skinuli icu. Dali su mi
neto mekano da jedem, ali mi se sve vraalo na nos. Tada mi je jedan doktor Musliman rekao: E moj P., kud je tebi kugla prola!? Tek tada me uhvatio strah. Tu sam
bio 72 dana. Kasnije je dola jedna Muslimanka iz Banja Luke. Ona je radila u Crvenom kriu u koji me prijavila. Rekla je ako me budu negdje vodili, da znaju za mene.
Nakon ta 72 dana odvela me svojoj kui u kojoj me njegovala tri tjedna. Poznavala je
jednog Srbina I. D. On je bio privatnik. Moja rodbina je preko nje doznala za mene.
Taj Srbin me povezao za Hamburg 14.02.1993. Ili smo preko Sombora na Maarsku. Zaustavljali su nas. Prije toga I. mi je rekao: Ti samo uti! Sa nama je bilo
jo dvoje Muslimana, ovjek i ena. On im je davao cigarete, robu ili novac. Da on to
nije davao uli bi u taj autobus i istjerali nas. Poto su nas kontrolirali, jedan policajac
484
je rekao: Ima pravo da vozi svakog tko ima papire. Tako smo doli u Hamburg.
Smjestili su me u jednu bolnicu. ef je rekao muu od sestre: Ja u probati traiti
socijalno. Ako mi ne htjednu dati ja u ga primiti. Tada me taj kuni doktor uslikao
sa svih strana. Kasnije su mi stavili nekakvu plastiku na usta. Dao mi je au vode da
popijem. Mogao sam lake govoriti. Od sestre muu je rekao: Vodite ga kui! im
dobijemo krevet pozvat emo ga.
Prolo je dva mjeseca kad sam dobio krevet. To je bilo 20.04.1993. Prvu operaciju sam imao 10.05. Nakon odreenog vremena su me otpustili. Drugu operaciju
sam imao 11.08., a 30.08 sam imao treu operaciju. Tada su me otpustili i rekli da
je sve skupo i da ne moemo dalje. Poslije toga sam otiao u socijalno i rekao da ne
mogu vie ivjeti. Tako da su mi dali to socijalno. Posljednju operaciju sam imao
18.11.1993. Iz bolnice sam iziao u prosincu 1993. godine. Odlazio sam na kontrolu.
Kasnije su mi rekli da je sve u redu.
Od tih ljudi to su pucali na nas bili su Kad je bila sahrana onih ljudi M. G. se
hvalio kod roaka. Rekao je: Ja sam ih ubio osam, a jedan je preivio. Prije nas, na
mjesec dana, ubio je I. T. od M. brata, M., M. strica, D., M. i mene ranio. Kasnije je
ubio I., M. i J. M. Tada su doli ti njihovi policajci iz Sanskog Mosta i pohvatali ih.
Odatle su ih odveli u Banja Luku i drali u zatvoru tri dana. Kad su ih pustili hvalio
se da je i kasnije bilo ubistava.
Sa mnom su izvlaili drva: . S., P. P., P. T., M. T., A. K. Bilo je pet zaprega. Vukli
smo 150 metara drva za tri dana.
Trei dan su svi Hrvati iz Sasine protjerani i pobijeni. Tako da smo i mi smetali.
Oni su po Pejiima i Usorcima ili sa konjima i pljakali. To je bilo u petak, a u subotu
su nas pobili. M. T. i ja smo ili i vidio sam kako su od D. M. izveli jednu junicu i dva
konja. Dok su ih ugonili na traktor jedan konj im se otrgao i pobjegao. ()
U Novskoj, 25. oujka 1994.
485
- luka1
Prijedor
Hrvati (obiteljski iskaz)
Naa kua se nalazi u Prijedoru, neposredno uz tvornicu keramikih proizvoda
od koje su srpske paravojne vlasti napravile koncentracioni logor u pravom smislu te
rijei. Logor je dobio naziv KERATERM, po istoimenoj tvornici.
Vidjeli smo kako su ljudi donosili hranu svojima koji su bili zatoeni u logoru.
Svata se deavalo. Jednom starom ovjeku koji je u logor donio hranu za svoja tri
sina nisu dozvolili da hranu preda sinovima. Otjerali su ga od ulaznih vrata logora.
Na kojih 50 metara od logora zaustavila su ga dva pijana srpska uniformirana vojnika. Odveli su ga nazad do logora i tu su se poeli iivljavati nad starcem. Pred oima svoje djece starac je umro od batina - izmasakriran. Istog dana je radio Prijedor
objavio da je starac nasilno elio ui u krug logora i da je tom prilikom stradao. Uas!
Bilo nam je uasno to to smo svake noi sluali sva ta muenja i zapomaganja
koja su dolazila iz logora. Najgora je bila no kad su muili milicionara iz Ljubije, D.
T. Jauci su parali nonu tiinu. Nitko iz okolnih kua nije mogao spavati. Sutradan je
naiao ovjek koji je te noi bio na strai u logoru. Rekao nam je: Ubijen je D. Bio je
u vezi sa ZNG-om i ustaama. Taj straar je iz Prijedora. U KERATERMU su straarili samo Srbi iz Prijedora.
Grupe huligana, Srbi iz Prijedora, navaali su se ulicama u kamionima i urlali.
Vikali su da su oni roeni da ubijaju, da kolju! Grozno. Kad bi nas vidjeli pred kuom, udili su se, a zatim bi nas poeli vrijeati. Psovali su nam majku ustaku. Naem susjedu S. su dobacivali: Hajde S., to sjedi, to eka, to ne oisti svoju ulicu
od ustaa! Pred naom kuom su pjevali etnike pjesme, npr. ako misli etnik biti,
mora ajku nakriviti, sve ustae istrijebiti, ili na Manjai kuje se granata, da ubije
Tumana Hrvata. Kad bi zavrili koju od svojih pjesama poeli bi urlati i tada bi iz
svojih automata i pitolja poeli pucati po naoj kui. Mi bi se sputali u podrum im
bi poela pjesma, jer smo znali da poslije nje slijedi pucnjava.
Poslije svakog masakra kojeg su Srbi poinili nad zatoenicima u logoru, niz
nau ulicu je tekla krv. Mrtve su iz logora odvozili kamionima, a postoji i masovna
grobnica kod mjesta zvanog Bajer na ciglani, blizu samog logora KERATERM. Ta
masovna grobnica je zatrpavana graevinskim materijalom kojeg su dovozili iz Starog grada kojeg su poruili tako da danas na tom mjestu raste trava. Prema prii straara u tu masovnu grobnicu nisu sahranjivani samo mrtvi logorai ve i oni logorai
koji su bili izranjavani pri tzv. ispitivanjima tj. muenjima. Na susjed S. je bio jedan
486
od straara u logoru. Ponekad se znao hvaliti: Logoraima po est dana dajemo samo vodu, a sedmi dan dobiju po etvrtinu kruha. Tad im udari voda na usta, nos i
ui, pa ponu hodati kao pijane kokoi. Tako poive koji dan i umiru, nemora metka
na njih troiti. To su psi i zasluili, drugo i nisu zavrijedili, to se nisu rodili kao Srbi
pa bi ostali na ivotu!
Pljaka hrvatske i muslimanske imovine je svakodnevna. Po kuama Hrvata i
Muslimana pljaka se sve, od namjetaja do stoke. Iz Kozarca su kamionima dovozili
krave i ovce u Prijedor i potom ih dijelili Srbima. Jedna naa susjeda Srpkinja, telefonirajui iz nae kue nekoj svojoj prijateljici, pozvala ju je da zajedno odu u nabavku u selo elu, jer ima finih stvari.
Kada je Meunarodni crveni kri iz eneve dopremio humanitarnu pomo za
Hrvate i Muslimane, doivjeli smo najgrublja ponienja od strane srpskih milicionara. Poto su doslovno bacili 10 paketa u masu izgladnjelih ena, poeli su pakete
davati iskljuivo Srbima. Mi smo negodovali, a tada je jedan srpski milicionar poeo
tui ene urlajui da smo mi stoka, da nismo ljudi. Psovao nam je majku ustaku i
vikao da nas sve treba pobiti. Tada je ubijena jedna trudna ena. Sve se to dogaalo
pred oima slubenika Meunarodnog crvenog kria.
Srbin . D. se hvalio kako je njegov djed pobio preko 1000 Hrvata za vrijeme
Drugog svjetskog rata, te da i on mora dostii svoga djeda. Za njega znamo da je
proganjao Hrvatice i Muslimanke po Prijedoru i okolici te ih silovao i potom ubijao.
Njemu je srpski Vojni sud uputio i poziv na sasluanje. . je tada rekao: Kad sam im
trebao da ubijam Hrvate i Muslimane bio sam dobar, a sada kad im vie ne trebam
hoe da mi sude. Neka dou po mene ako se usude! Imam ja oruja da se branim.
Od tada ga nitko ne dira, a on i dalje po starom. . je alkoholiar i najvei zloinac
u Prijedoru.
Neki Srbin . je grekom upao u srpsku kuu i traio novac od ene. Prijetio joj
je, ne znajui da se sin te ene nalazi u susjednoj sobi. Sin je izaao i pucao iz pitolja
u ., te ga teko ranio.
Oko 280 ljudi je odvedeno iz Prijedora u pravcu Travnika. Voza autobusa je poslije priao kako su pobili svih 280 ustaa.
I. V. je nakon putanja iz KERATERMA ponovo uhapen i vie se ne zna gdje
je. Najvjerojatnije je ubijen. Kada je doao iz KERATERMA pokazivao nam je lea
i stopala, po kojima je bio udaran. Sve je bilo tamno od podlivene krvi. Nakon par
dana su ga ponovo odveli. ena mu je stigla s nama u Zagreb. . N. i njegov sin M.
N. odvedeni su u logor zbog toga to su se prole godine sa susjedom Srbinom, M.
., porjekali zbog mee.
487
T. V. su se uselili u kuu i zaprijetili da e ga ubiti jer je u ZNG-u. Kuu su mu

oduzeli kao ratni plijen. Jednoj staroj baki su iz dvorita odvezli drva za ogrjev pod
izgovorom da joj nee trebati budui da je stara i nee doivjeti zimu.
U Zagrebu, 20. studenog, 1992.
-luka2
PREBIVALITE:
Ljubija
U Ljubiji i okolnim selima na vlasti su bili predstavnici stranaka HDZ i SDA
shodno nacionalnoj strukturi stanovnitva podruja. Udio predstavnika stranke SDS
u strukturi vlasti je bio shodan udjelu broja stanovnika srpske nacionalnosti u ukupnom broju stanovnika podruja tj. mali. Odnosi izmeu lokalnih vladajuih stranaka, koje su na vlast dole legalnim izborima, bili su veoma dobri i korektni. Potkraj
mjeseca travnja 1992. godine, Srbi su, iako u manjini, preuzeli vlast jer su koristili
svekoliko naoruanje kojim ih je opskrbila tzv. JNA. Koristei se zastraivanjem, odvoenjem u logore, protjerivanjem nesrpskog puanstva i ubojstvima, Srbi su uspostavili totalitarnu vlast utemeljenu na teroru i strahovladi.
Na zahtjev srpskih paravojnih vlasti, Hrvati i Muslimani su predali svo naoruanje koje su posjedovali, te nisu pruali nikakav otpor jer su im susjedi Srbi garantirali
mir i sigurnost. Kad je otpoeo teror i odvoenje Muslimana i Hrvata u koncentracione logore, unitavanje gospodarskih i sakralnih objekata te plansko etniko ienje
i ubojstva, srpsko stanovnivo je mirno i bez imalo protivljenja takvoj ekstremnoj
politici, promatralo i u veini sluajeva otvoreno podravalo i aktivno uestvovalo s
agresorom u provoenju terora nad nesrpskim stanovnitvom.
Oevidac sam vie stranih zloina koje su srpske paravojne formacije poinile
na irem podruju bive opine Ljubija. Prvo u opisati zloin naoruane grupe Srba
pod komandom samozvanog etnikog vojvode iz sela Ljeskare pokraj Ljubije. Zloin je poinjen nad Muslimanima - civilima, a zbio se u jednom dijelu podruja zvanog Kurevo pored Ljubije, dana 20.07.1992 godine. U vrijeme zloina nalazio sam
se u tzv. logoru - kampu s naoruanom grupom momaka iz Ljubije i okolnih mjesta.
Svi smo mi odani legitimnoj vladi Bosne i Hercegovine i nismo priznavali paravojnu
srpsku okupatorsku vlast. Neto podalje od nas, u predjelu Kureva zvanom Borik
488
bila je skrivena grupa prognanih civila - Muslimana iz popaljenih sela Biani, Hambarine i arakovo njih cca. 300 osoba.
Ujutro, oko 7:30 sati, grupa od est mladia starosne dobi 16 - 22 godine otila je
do oblinjeg izvora pitke vode kako bi za cca. 300 bespomonih civila donijeli vodu
za pie i kuhanje. Tu, na izvoru, zatekli su ih naoruani Srbi i na licu mjesta pobili.
Nisu mi poznata imena i prezimena nedunih mladia. Svi su ti naoruani Srbi bili
tzv. povratnici sa ratita u Republici Hrvatskoj, uglavnom su ratovali na podruju Lipika i Pakraca. Poslije masakra nad nedunim mladiima, Srbi su se prikrali civilima
te napali bespomone ljude, ene, djecu i starce koji su u paninom bijegu nastojali
izbjei smrti od srpskog noa. Nesvjesno su bjeali u pravcu sela Brievo, a tu su ih
ispred sela u zasjedi ekali srpski krvnici obueni u milicijske uniforme, njih 25 - 30.
Rafalima iz automatskog oruja bespotedno su pucali po nemonim civilima. Tu je
poginulo preko 150 civila.
Kad smo uvidjeli to se dogodilo civilnom stanovnitvu, odvojili smo grupu od
cca. pedeset naoruanih momaka da izvri proboj i izvlaenje civila iz okruenja. Tijekom oruanog sukoba izmeu naih momaka i srpskih paramilicijskih snaga, grupa od cca. 100 preivjelih civila se uspjela izvui iz okruenja i povui dublje u umovite predjele Kureva u pravcu sela arakova. Radei odstupnicu preivjelim civilima,
grupa naih momaka se nakon nekog vremena nala i sama u okruenju od oko cca.
2000 naoruanih Srba koje su putem radija pozvali tzv. srpski milicajci. U estokom
vatrenom okraju poginulo je 30 naih momaka dok su se preivjeli i ranjeni momci
uspjeli izvui iz srpskog okruenja i prikljuiti glavnini.
U Zagrebu 25.11.1992.
- luka4
DATUM ROENJA: 1945.
NACIONALNOST: Hrvat
Prije poetka svih zbivanja o kojima u govoriti, treba napomenuti da su meunacionalni odnosi u Ljubiji bili dobri, skladni. Nitko nikoga nije mrzio. Tek nakon
referenduma o neovisnosti BiH osjetili smo mi Hrvati i Muslimani da su Srbi jednostavno prestali razgovarati s nama. Izbjegavali su nas, okretali glavu na drugu stranu,
nisu se vie druili sa nama. Jednostavno su nas odbacili.
489
Dana 22. svibnja 1992. godine, izbili su nemiri na Hambarinama koje su na pola
puta izmeu Prijedora i Ljubije. Tad je u Ljubiji prestala svaka radna, kulturna, zabavna i sportska aktivnost. Zavladao je strah jer je takozvana srpska vojska ula u
Ljubiju i zaposjela glavni trg. Uveli su takozvani policijski sat koji je trajao od 21:00
do 6:00. Zabranjeno je grupiranje ljudi i kretanje preko glavnog trga. Srpske vlasti su
preko radio Prijedora zahtijevale da svi Hrvati i Muslimani predaju svo oruje. To
je i uinjeno. Tada je poelo bezrazlono hapenje i odvoenje stanovnika Ljubije u
logore. 16. lipnja 1992. godine, oko 2:30 izjutra, doli su po mene, tako rei moji susjedi. U kombiju sam zatekao susjeda J. . kojeg su kao i mene izvukli iz kreveta.
To jutro priveli su 13 osoba iz Ljubije i odvezli u logor KERATERM u Prijedoru. Prostorija u koju su nas smjestili bila je duga cca 20 m, a iroka cca 10 m (cca 200 m2).
Tu je bilo smjeteno cca 550 - 600 nas zatoenika. Svi smo bili civili.
Nakon par dana u KERATERM su doveli D. T., E. S., E. I., I. T., J. R., I. D. i veliki broj ljudi koje nisam poznavao. Stigao je i , ne kao zatoenik ve kao zamjenik
komandira milicije u Ljubiji. On nam je rekao da je sve ovo to se dogodilo u Ljubiji
volja efa takozvanog vojnog kriznog taba. Obeao je da e nam pomoi.
U logoru KERATERM su u najstranijim mukama i batinama ubijeni: D. T., E. S.,
E. I., J. R.. ovjek iz Kozarca koji se preziva B. je umirao etiri dana, a kada je umro
- straari su ga izbacili na smetlite. Srbinu J. R. je bila greka to je oenio Hrvaticu
Z. (nju su ubili u obiteljskoj kui u Ljeskarama) i to to je bio na osnivakoj skuptini
SDA na Hambarinama. Ljude su izvodila i odvodila na muenje dvojica Srba iz Prijedora. Jednog zovu D. a drugi je neki .. Obojica su bili takozvani zasluni Srbi
koji su se dokazali na ratitima u Hrvatskoj te im je bilo dozvoljeno da ubijaju zatoenike logora KERATERM, iako nisu bili straari u logoru.
U KERATERMU sam proveo od 16. lipnja 1992. do 4. srpnja 1992. godine, kad
sam s jo cca 130 logoraa odvezen u logor Omarska. To je bio pravi pravcati koncentracioni logor. U garau veliine 4 x 5,5 m (cca 22 m2) i visine negdje 2,5 - 3 m, strpali su nas cca 80 ljudi. Uas. Garaa je sva od betona, a uslijed velikih temperatura
ostajali smo bez zraka jer su betonski zidovi garae bili topli, a nas mnogo. Naveer bi
straar otvorio vrata, te bi nas vrijeao pogrdnim psovkama. Govorio nam je da smo
ustae, udarao bi nas vojnikim izmama, palicama za bejzbol i takozvanim crijevima od hidraulike velikih rudarskih strojeva. Bilo je neizdrivo, jezovito!
Svakodnevno smo sluali jauke i krikove onih koje su izvodili na ispitivanje. Ja
sam bio sretnik jer me nisu tukli za vrijeme ispitivanja, a bilo je sluajeva da su one
jadnike, koje su ispitivali, toliko jako pretukli da su nakon nekog vremena od zadobivenih povreda umirali. Straar bi pozvao par jaih ljudi da iznesu nesretnika, a na490
ma bi bilo nareeno da legnemo potrbuke ili da, ako sjedimo, savijemo glavu meu
koljena. Tad bi iznijeli nesretnika i odnijeli ga do kontejnera za smee. Od jutra do
veeri tu bi se nalo 6 do 7 leeva logoraa koje bi predveer sami logorai morali natovariti na kamion. Kamion je svakodnevno odvozio mrtve logorae. to se tie nonih prozivanja i odvoenja njih je bilo mnogo. Bilo je veeri kad su izvodili i do 15
osoba. Te se osobe vie nikada nisu vratile. U logoru Omarska su postojale tri grupe
zatoenika: 1. grupa odreena za likvidaciju, 2. grupa odreena za razmjenu i 3. grupa onih koje su Srbi smatrali neupotrebljivima. ()
U Omarskoj je na stravian nain ubijen J. G. zvani B. koji je ivio i radio u
Rijeci (Hrvatska), a doao je u posjet ocu kad su izbili nemiri i hapenja. Od batina
koje je zadobio prilikom muenja, podlegao je gospodin I. D., magistar rudarstva iz
ljubijskog rudnika, sa stalnim prebivalitem u Sanskom Mostu. On je tvrdio da ga je
u logor poslao O. M., direktor rudnika Ljubija.
Iz Omarske, tog pravog logora smrti, sam premjeten u Trnopolje tek nakon to
su se pojavile grupe novinara i TV snimatelja. U Trnopolje sam stigao 6. kolovoza
1992. godine, premda mi u otpusnoj potvrdi koju sam dobio u Omarskoj pie da sam
otputen 3. kolovoza 1992. godine. Iz Trnopolja sam puten 14. kolovoza 1992., nakon to sam potpisao obrazac da dobrovoljno naputam takozvanu srpsku republiku i da svu svoju imovinu poklanjam srpskim vlastima.
Po dolasku u Ljubiju, 14. kolovoza 1992. godine, zatvorio sam se u stan i nisam
se kretao po mjestu iz predostronosti. Jednog dana mi je u stan uao gospodin J. .,
takoer zatoenik iz logora Trnopolje, koji mi je rekao da je kod njega doao Srbin te
ga izveo van pred zgradu i tu ga pretukao, te da je prijetio da e osobno rijeiti probleme bivih logoraa ako se ne iselimo. Tako sam uo za grozne stvari koje se dogaaju u nonim satima u Ljubiji.
Jednom mi je doao Hrvat koji se oenio Srpkinjom i priklonio Srbima. Bio je
pod utjecajem alkohola. Ispriao mi je kako on sam zatrpava mrtve koje Srbi dovoze
u rudnik na takozvane kipe. Rekao je da Srbi tu dovoze i ive ljude te ih tu ubijaju.
Spominjao je neku veu grupu ljudi sa podruja mjesta Hambarina (preko 100 osoba) koje su uhvatili Srbi iz sela Miska Glava, te su ih tu doveli i pogubili, a on ih je
zatrpao s buldoerom. ()
U Zagrebu 6. studenoga 1992.
491
- luka5
PREBIVALITE: Brievo
U selu Brievu koje je nastanjeno iskljuivo hrvatskim stanovnitvom, Hrvati
nisu smjeli nita, nisu drali vlast, nisu imali oruje jer su im srpske vlasti oduzele
oruje (dio koji je zaduila Teritorijalna obrana i svo privatno). Svo oruje je predano
srpskim paravlastima kod kue M. B. u Rasavcima - selo koje granii s Brievom, a
nastanjeno je iskljuivo pravoslavnim stanovnitvom, Srbima.
Dana 24. lipnja, 1992. godine paravojne vlasti pohapsile su veinu mukaraca sela Brieva, meu kojima su J. B., J. I., J. J.; a 25. lipnja 1992. odvedena je druga grupa
meu kojima i J. M., S. M., J. B. Svi su oni odvedeni u logore kod Prijedora. To je bio
poetak naih muka.
Oko 4. srpnja 1992. godine zbio se ruan dogaaj. Ja i moji sinovi, s jo nekolicinom mjetana, smo suili sijeno pored kue kad su dola dva mladia srpske nacionalnosti iz Otre Luke. ... Rekli su da su doli sjei drvea pored nae kue, ali da
su im se kola zaglavila. Tada su naredili J. L., M. M. i mojem sinu da im pomognu.
Odveli su ih pod prijetnjom oruja (pitolj). U umi su ih tukli. Ja sam ih molila da
ih puste, ali su me otjerali u kuu pogrdnim rijeima i psovkama. Plakala sam sve
dok se nai deki nisu pojavili. Bili su strano pretueni. J. L. su ozlijedili glavu sa
sjekirom.
Ujutro 24. srpnja 1992. godine poele su po selu Brievu padati granate. Kue su
gorjele. Moja snaha L. I., supruga mojeg najstarijeg sina P., poginula je pred kuom
od gelera granate. Ja sam je okupala, obukla i poeljala te uz pomo moga sina M.
odnijela u podrum i poloila na daske, te je prekrila plahtom.
Povukli smo se svi u podrum. U podrumu su uz mene bili: L. M., A. M. (L. mati),
Lj. M. (L. supruga), N. M. (L. kerka), M. I., J. I. (M. sin), R. I. (J. supruga), djeca J.,
S. i M. (djeca R. i J.), P. I., S. I., M. I. (moji sinovi) i mojih etvero unuadi (P. djeca),
S. M. i S. ena. Do nae kue su doli srpski krvnici, meu kojima se isticao jedan
uti s crnim rukavicama i velikom drvenom dralicom - toljagom koju je drao za
pojasom. Govorili su da su iz 6. krajike brigade Banjalukog korpusa. Komandant
te grupe je bio jedan sredovjeni ovjek koji je rekao da je iz Knina. Izveli su mukarce iz podruma: L. M., M. I., J. I., I. M., S. I. i P. I. Naredili su im da sa sobom iz
podruma ponesu lopate i kramp. Odveli su ih na cca 150 metara od kue na njivu I.
492
M. - u kukuruz. Tu su nai deki kopali zajedniku grobnicu. Iz podruma su izveli

R. I. - suprugu J. i N. M. - kerku L. M. Njih su prisiljavali gledaju muke naih dekiju. R. I. mi je rekla kako je taj uti vojnik mojem sinu M. odrezao spolni organ te
prisilio J. I. da mu ga stavi u usta. Nae su deke zatukli drvenom toljagom. L. M. su
ubili trnokopom (krampom). Ja sam ula samo dva pucnja, a naih je est ljudi ubijeno. Svi su tu u zajednikoj grobnici. Kad se sve smirilo do kue je stigao taj uti
vojnik. ula sam kako govori - Ja sam za danas ispunio normu. Pala je no i poele
su muke za ene. Izveli su Lj. M., N. M. i R. I. Silovali su ih sve tri. Tu no su N. M.
izvodili tri puta. Lj. M. nas je molila: Ubijte me, ja vie nisam za ivjeti. Sve tri su
bile izbezumljene.
Dana 25. srpnja 1992. godine ubili su J. B. Tada sam s etvero unuadi pobjegla
u Ljubiju. Od ljudi iz Brieva ubijeni su na najokrutnije naine sljedei za koje znam:
B. M., B. V., I. S., L. I. i B. S. - svi kod Ivinog jezera, B. M. - prethodno su ga rezali
noevima, zakopan blizu kue M. B., B. M. i B. I. - zakopani blizu kue M. B., B. M.
- kolcima pretuen, pa zapaljen na Redku, B. K. i B. M. zaklane, K. K. - viekratno
silovana, zaklana, itava obitelj I. S. i I. S. - ukupno 6 osoba, itava obitelj K. L. - ukupno pet osoba, M. L. - ubijen krampom, te M. I., I. J., I. P., I. S., I. M. - ubijeni drvenim
kolcima i zakopani u zajednikoj grobnici na njivi I. M. i I. L. - poginula od gelera
granate. Ovo su ubijene osobe za koje ja znam. Silovane su: M. Ljuba, M. N. i I. R.
Sve zloine nad Hrvatima sela Brievo uinili su Srbi iz sela Rasavci, Otra Luka,
Batkovci i Miska Glava, te tzv. 6. krajika brigada banjalukog korpusa i paravojna
formacija koja sebe naziva Suva rebra iz Radomirovca.
U Zagrebu, 25. listopada, 1992.
- luka6
NACIONALNOST: Hrvat
Ne sjeam se tono datuma kada su me prvi put uhapsili i priveli, ali se sjeam
da su tada sa mnom bili, u grupi i . ., M. S. i mnogi drugi. Jedan dio grupe su zadrali, a nas su pustili kui. Drugi put su me uhapsili tono 10.07.1992. u dvoritu
oeve kue. Po mene je doao Srbin S. ., koji mi je rekao da me mora privesti u stanicu milicije na informativni razgovor. Pristao sam i sjeo u furgon. Tu su ve bili M.
493
i C. (ne sjeam se imena) Odvezli su nas do stanice milicije u Ljubiji. Tu nas je bilo
15 mukaraca iz Ljubije. Sasluavali su nas jednog po jednog. Sve je to trajalo oko tri
sata. Mene je sasluavao milicajac koji je roen u selu Ljeskare pored Ljubije a ivi u
Prijedoru. Prije nego se ukljuio u srpsku miliciju radio je kao konobar u Prijedoru.
Uzeo je moje osobne podatke i pitao me gdje sam bio u posljednja dva mjeseca, s kim
sam se druio? Odgovorio sam mu da sam cijelo vrijeme bio kod kue sa familijom
jer nisam radio poto sam cijelo vrijeme bio na plaenom dopustu. On je traio imena ljudi. Rekao sam I. M., . . i M. P. - Z., tu i tamo. Odveden sam u furgon. Sprovodili su nas: S., R. J., milicioner Z. i G.
U Omarsku smo stigli oko 17:00 sati. Izveli su nas i pretraili, te uzeli podatke.
Poslije tog prijema sproveli su nas u jednu zgradu koja se (kasnije sam saznao) zove
Bijela kua. Tu su nas, nakon prvih sat vremena ula su trojica ljudi i poeli su nas
tui, te su nas tjerali da se krstimo na pravoslavni nain i da pjevamo neke etnike
pjesme. Poslije su nas udarali s pendrecima. Nakon njihovog odlaska imali smo mir
oko sat vremena. Tada je u prostoriju ula grupa od etiri Srbina i od nas su traili
dinare, devize, zlato, satove. Oni koji su imali su dali. Potom su ti Srbi otili. Poslije par sati nareeno nam je da legnemo potrbuke na pod, a da rukama prekrijemo
glavu kako ne bismo vidjeli to se zbiva oko nas. Tada su izvodili neke ljude u jednu
manju prostoriju. uli su se samo strani jauci. Sve je to trajalo jedno dva sata, kada bi nastupilo zatije od cca jedan sat, pa ponovo muenje nesretnih ljudi. Muenje
se tog prvog dana mog boravka u Omarskoj odvijalo do cca 2:00 po ponoi. Poslije
toga je u nau prostoriju ulo 5-6 Srba i pretukli su nas sa palicama. Zatim su poeli
izvoditi jednog po jednog iz te prostorije na neko interno ispitivanje. Traili su dinare i devize od ljudi. Izveli su i mene. Traili su me devize, a kako nisam nita imao
dobio sam strane batine sa nekom drvenom palicom. Mene su ispitivali pred zoru.
Smjena strae je bila u 7:00 sati. Tada je poelo novo ispitivanje - prozivanje. Ja sam
negdje izmeu 9:00 i 10:00 sati pozvan na sasluavanje. Tu sam doivio straan ok,
jer sam dobio neke podatke koji su me okirali. Pitali su me to sam priao, s kim
sam se druio, to sam radio. Optuivali su me da sam pripremao nekakav ustanak
u Ljubiji, oruanu pobunu. Sve sam negirao. Pitali su me za neke ljude s kojima sam
navodno pripremao pobunu. Proitali su mi i nekakvu optunicu koju su mi pripisali
u Ljubiji. U njoj je stajalo da sam se ja zalagao za useljavanje hrvatske gospode, te da
sam spreavao Srbe da se useljavaju u Ljubiju. To me je okiralo. Pokuavao sam se
opravdavati. Pitali su me gdje je oruje, gdje je moja puka, itd. Tijekom cijelog ispitivanja jedan srpski vojnik me je tukao i nareivao da priznam optunicu. Sve sam
negirao. Dobio sam jake batine nogama i pendrekom u predjelu bubrega i jetre. Traume i danas osjeam iako je prolo ve skoro pet mjeseci. Pitali su me izmeu ostalog
494
za imena predsjednika SDA i HDZ-a. Nisam znao i slijedile su batine i rijei da u

pred zid (na strijeljanje).
Nakon ispitivanja muenja vratili su me u tzv. Bijelu kuu. U toj Bijeloj kui sam bio pet dana, a odreen sam u grupu koja je morala iznositi logorae koji su
podlegli batinjanju i zlostavljanju. Za tih pet dana u prosjeku smo ja i jo trojica morali iznositi po dva lea. Tu su bile tri prostorije pune nas logoraa koji smo stigli skupa, a i oni koji su stigli prije nas. Svi smo bili sasluani i pretueni, a nitko nije znao
razlog. Cijelo vrijeme su se uli jauci i zapomaganja. Svi smo bili puni modrica po
tijelu. Za pet dana moga boravka iznio sam cca 10 mrtvih logoraa Mrtve smo nosili
na livadu iza te tzv. Bijele kue. Pored mene su umrli u tzv. Bijeloj kui Z. P., trgovac iz Gornje Ravske. Umro je u zaista velikim mukama, jer je bio strahovito pretuen. Dok je jo bio iv govorio mi je: Tukli su me sa sajlama i sa nekakvim palicama
zato to su kod Z. K. zvanog V. pronali moju propusnicu iz logora Keraterm, gdje
su me odveli poslije mog prvog hapenja. Iz Keraterma sam puten kui, a potom
ponovno uhapen. On je umro 13. srpnja 1992. godine.
Dana 14. srpnja 1992. godine pored mene je umro J. G. - B. iz Ljubije. Pretuen
je do smrti zato to navodno nije dao svoj kamion koji je ionako bio u kvaru. B. je
imao doslovno jezive rane po cijelom tijelu, posebno su se isticale rane po leima
koje su bile natekle ko aka, a bile su otvorene. Iz njih se cijedila neka udna tenost.
Tukli su ga nekakvim drvenim palicama. To je nemogue kako je on bio pretuen.
Isti dan smo morali iznijeti jednog mladia iz Kozarca. Bio je niskog rasta, ali
krupan i jak. Njega su u toku noi tri puta izvodili van i tukli ga. Ujutro smo ga morali iznijeti van premda je jo bio iv, jer nam je tako nareeno. Odnijeli smo ga na
kraj hangara u toj tzv. Bijeloj kui. Dok smo ga nosili morali smo imati pognute
glave da ne bismo vidjeli to se oko nas zbiva. Donijeli smo ga do kraja hangara gdje
su stajala etiri ovjeka sa drvenim palicama u rukama. Tu smo ga spustili. Potom su
nas otjerali nazad u nau prostoriju. Znali smo o emu se radi, jer dok smo nesretnog mladia nosili on je govorio: Nemojte me nositi. Spustite me. Kamo me nosite?
Znali smo da ga nosimo na mjesto gdje e mu biti dokrajen ivot.
etvrtog dana boravka u toj tzv. Bijeloj kui, sluajno sam vidio u krugu jednog komandira tih logorskih uvara Pitao sam svog straara da me pusti do njega,
to mi je i dozvolio. Ja i K. smo se poznavali. Kad sam mu priao prepoznao me je.
Zamolio sam ga da me izbavi iz te tzv. Bijele kue jer je tamo bilo jezovito - pakao.
Morao sam iznositi mrtvace. Bilo nas je mnogo u prostorijama. U naoj prostoriji
koja je bila 4x4 metara bilo je smjeteno cca 40-50 logoraa. Nije bilo ni zraka. Obeao je da e mi pomoi to je i uinio premda sam od mnogih logoraa uo da je on
495
uestvovao u raznim gnjusnim radnjama. Prebaen sam u jednu prostoriju u kojoj

se nalazilo cca 420 logoraa. Tu su bili uglavnom smjeteni privatnici i direktori. Bilo je i ljudi koje sam poznavao: B., A., M., predsjednik opine Prijedor gospodin .,
S. I. direktor centralnog rudita Ljubija, S. Z. i mnogi drugi. Stekao se dojam da je
tu smjetena elita Prijedora i Ljubije. I u toj prostoriji se deavao pakao. Skoro svake
noi bile su neke privatne prozivke od strane uvara koje su se deavale izmeu 20:00
i 22:00 sata. Prozivani su pojedinci koji su bili odvoeni i vie se nisu vraali. Znali
smo da su ubijeni. Tako su odvedeni na put bez povratka M. ., predsjednik opine
Prijedor, a izveden je i S. Z.
Pljake su bile svakodnevne, a najbizarnija je bila ta koja je najuestalija. Uvijek
isti uvari su iz nae prostorije izvodili jednog logoraa i nareivali mu da se vrati u
prostoriju i da u par minuta donese neki iznos novaca npr. 100 ili 200 DEM jer ako
ne skupi taj iznos bit e likvidiran, ili e izvesti npr. 15 ljudi i pretui ih. Pljakali su
satove. Higijenski uvjeti su bili grozni u naoj prostoriji, a i nije nita udno kod nas
je bilo cca 420 ljudi na malom prostoru. bili smo ko sardine. Sve je smrdjelo. Nakon
nekog vremena pojavila se dizenterija te tzv. EA (vrst kone bolesti) i ui.
Moj boravak u logoru Omarska je trajao 28 dana, dok nas nisu prebacili na Manjau u logor Manjaa. Na Manjai smo prvih 15 dana bili pod dojmovima i strahovima iz Omarske. Evakuacija iz Omarske na Manjau je nekako bila uvijena u neko
velo tajne jer smo mi cijelo vrijeme bili pod dojmom da idemo u Trnopolje, tzv.
Trnopolje spasa, pa potom kui. Po polasku autobusa, kojima smo bili prevoeni iz
Omarske, shvatili smo da idemo za Manjau. Morali smo sjesti na pod s glavom na
dolje, a ruke na vratu. Nismo smjeli gledati ni lijevo ni desno. Po polasku iz Omarske
dobili smo batine od uvara u autobusu. Hodao je po autobusu i tukao po leima. Iz
Omarske smo krenuli 5. kolovoza 1992. godine. Bile su velike vruine tih dana, a u
autobusu su nam zatvorili prozore i ukljuili grijanje. Bilo je neopisivo, nedostajalo je
zraka, vode... uas. Tijekom vonje uvar je jo jednom s drvenom palicom tukao po
leima logoraa. Prije samog uspinjanja na planinu Manjaa prolazili smo kroz jedno selo nastanjeno Srbima. uli smo uzvike i udarce kamenja po autobusu. Vika koja
je dospijevala do nas govorila je da nita dobro ne oekujemo. Psovali su nam mater
ustaku, traili od uvara konvoja da sude jednoj grupi, kako nas nazivaju, ustaa.
uli su se i rafalni pucnjevi.
Kad smo doli do logora Manjaa, bila je no. Autobusi su stali prije ulaska u logor. Mogli smo vidjeti samo konture nekih objekata. Nismo mogli znati da li se radi
o nekom selu ili je neto drugo posrijedi. Vozai su pogasili svjetla i upalili sve migavce, da daju malo svjetlosti. S vremena na vrijeme u autobus su ulazili srpski voj496
nici i traili satove i novce. Oko 1:00 sat iza ponoi prozivali su neke ljude i odvodili
ih. Iz autobusa gdje sam ja bio traili su D. C., privatnika iz Ljubije, M. B. iz Ljubije i
jo negdje cca 8 ljudi. Mi ostali smo dobili batine, a prozvani se nisu vratili. Kada je
svanulo, vidjeli smo da smo na Manjai. Vidjeli smo logor, mnogo srpskih vojnika,
nae uvare. Svi smo bili izvedeni iz autobusa na neku poljanu, slijedila je prozivka.
Grupe od po 100 logoraa bile u uvoene u logor, gdje smo ponovno bili evidentirani i oduzeto nam je sve to smo posjedovali; od osobnih iskaznica do olovaka. Sve
su nam uzeli i smjestili nas u tale. U logoru se nalazi est tala u kojima je u svakoj
tali bilo 650-700 logoraa. Leali smo na golom kamenu ili betonu. U prvih 15 dana
reim je bio uasan, a hrana nikakva. Za doruak jedan komadi kruha, pola alice
nezaslaenog aja; za ruak pola tanjura rijetkog variva neslano i bez mesa i komadi
kruha. Po dolasku ICR-a (Meunarodnog crvenog kria) bili smo evidentirani, dobili smo zarobljenike brojeve, reim prehrane se poboljao, dobivali smo vitamine.
Mogli smo pisati najbliima. Vie nismo bili fiziki uestalo maltretirani. Dobivali
smo obuu, odjeu, vitaminsku hranu, pa ak i kekse, pa se slobodno moe rei da je
tada zaustavljeno propadanje ljudi.
Jedan dogaaj baca sjenu na boravak na Manjai, a to je odvoenje u razmjenu
koja se trebala obaviti u itniu kod Knina u srijedu 20. listopada 1992. godine iz
Manjae. Trebalo je razmijeniti cca 120 Hrvata za isto toliko Srba. Mi smo bili u strahu jer smo ili subotom, a subotom nije bio prisutan nitko od ICR-a. Deurni oficiri
su nas upozoravali da e biti sve u redu. Meu njima i deurni oficir po nadimku ..
Da su oni ve imali razmjene i sve je bilo u redu. Govorili su nam da obratimo panju na one ljude za koje emo biti zamijenjeni, jer da su oni navodno pretuni, da
su zlostavljani opucima, rezani noevima, itd. Po ulasku u autobus uvidjeli smo da
su prie ista la. Oduzeli su nam posude u kojima smo imali vodu. Pratioc u autobusu nam je naredio da ispruimo dlan na koji nam je sipao veu koliinu soli koju
smo morali polizati. Oduzeli su nam hranu za taj dan: 14 kilograma kruha i dvije
konzerve ribe. Poslije tog dogaaja sa solju uslijedile su batine. Po dolasku u neko
srpsko selo zaustavili smo se. Oko autobusa su se okupili uglavnom ene i starci. Mi
smo ih morali pozdravljati sa tri uzdignuta prsta i pjevati: Tko to kae, tko to lae.... Po polasku iz tog sela srpski vojnik-pratilac je proetao autobusom i udarao nas
drvenom palicom, gdje je koga stigao, kao da smo ivotinje. Do ulaska u ruiastu
zonu koju kontroliraju plavci dobili smo etiri puta batine. Po ulasku u ruiastu
zonu mislili smo sad smo sigurni, vie nas nee tui, tu su plavci. Prevarili smo se.
Po ulasku UNPROFOR-aca u autobuse uvidjeli smo da smo se uludo nadali zatiti,
jer je faktino i plavcima trebala zatita. Voza i pratilac su plavce doekali pogrdnim rijeima, psovke na raun majki plavaca su bile sadrane u svakoj reenici
497
koju su Srbi izrekli. Slijedile su najvulgarnije rijei, a nisu izostale ni one o boji koe
i porijeklu s drveta. Proli smo kroz Knin, pa kroz Drni, koji je avetinjski grad u kojemu je sve spaljeno, ive make nema. Dobili smo naredbu da spustimo glavu i da
ne gledamo kroz prozor. Ruke su bile na potiljku. Ja sam gledao ispod pazuha kroz
prozor, pa sam i zamijetio sve popaljene i poruene kue u Drniu i okolnim selima
kroz koja smo prolazili.
Doli smo u itni gdje je trebalo doi do razmjene. U autobusima smo bili oko 4
(etiri) sata, s glavama prema dolje, a ruke na potiljku. Nisu nam dali vodu za pie, a
za odlazak na malu nudu dobili smo par minuta ve pri kraju naeg boravka u itniu. Za sve to vrijeme u autobus su ulazile razne skupine ljudi koji su neto zapisivali, prozivali itd., a jedna skupina djece je ulazila u autobus i nareivala nam da dignemo pa spustimo glavu, da pozdravljamo. Oko 17:00 sati, saznali smo da se vraamo u
Knin jer da taj dan do razmjene nee doi. Po dolasku u Knin smjestili su nas u zgradu neke bive kasarne na trei kat u dvije prostorije. Prvih pol sata bilo je mirno a
onda su u prostorije ulazili milicajci u grupama od 5-6 osoba s oznakama SAO Krajine i poelo je maltretiranje. Morali smo pjevati srpske pjesme, a batine smo dobivali
tijekom cijele noi. Tukli su nas policajci, vojnici, nekakvi pijani civili, ene, mladii
koji su bili skoro djeca. Tukli su nas svim i svaim: rukama, nogama, utali nas, tukli
su nas palicama, vrijeali, nazivali nas svakako. Izmiljali su razne naine muenja
kao npr. pozovu odreene ljude da moraju ii iz prostorije u WC mokriti iako nikome nije bilo do mokrenja. Po izlasku iz prostorije u hodniku nailazili bismo na pet,
est Srba koji su nas tukli kao ivotinje dok smo prolazili pored njih. Sve je to trajalo
do ujutro kad su nas pustili na miru jedno pola sata. Poslije su nas izveli u dvorite,
postrojili su nas i bili smo u stavu mirno jedno dva sata dok ne doe delegacija iz
itnia. Tu su pojedinci logorai padali u nesvijest u oblinjem parku. Rekli su nam
da jedemo, a znali su da su nam svu hranu oduzeli. Po dolasku delegacije iz itnia
saznali smo da do razmjene nee doi i da se vraamo na Manjau. U povratku od
Knina do Manjae a u prosjeku svakih pol sata do sat vremena dobivali smo batine
od pratioca u autobusu, pa valjda kad su se zamorili pozvali su jednog logoraa i dali
mu palicu da tue ljude. On je pazio da ne udara jako, a udarao je i po sjedalima samo da se uje, a mi smo jaukali. Jadan ovjek, po dolasku na Manjau ispriavao se.
Sa Manjae sam otiao 31. listopada 1992. godine, u razmjenu ja i N. kao dvojica Hrvata sa 59 Muslimana. Razmjena je bila organizirana izmeu Armije BiH i Srba
u selu Turbe kod Travnika. Bilo mi je drago, a osjeao sam veliki strah, a naroito po
dolasku pred Turbe kad su se autobusi zaustavili. Oko autobusa su hodali pravi etnici. Prvi put sam u ivotu vidio etnika u njihovim odorama, ubarama, kokardama,
498
zobunima (kaput od ovje koe s runom), hlae s orujem i kamama, bradama. Oko
nas su hodali ko gladni vuci. Jedan je ulazio u autobus i pokazivao slike mrtvih ljudi
bez glava i govorio: Evo to rade vai mudahedini od srpskih vojnika. Mislio sam:
To mu je opravdanje pa e nas moda poklati.
Bojali smo se da moda nee doi do razmjene pa e nas sve pobiti. Sve je to trajalo oko jedan i pol sati. Bili smo presretni kad smo ugledali da s druge strane dolazi
auto sa barjakom Crvenog kria. Razmjena je izvrena. Mi smo bili potrgani, a zatoenici s druge strane su bili zdravi, priali su, smijali se, pozdravljali, imali su torbe sa sobom. U Travniku su nam zabiljeili podatke, a ja i N. smo otili u Zenicu i
dobili papire da smo razmijenjeni i nakon dva dana otili smo za Split, pa u Rijeku i
evo nas u Zagrebu.
Na Manjai nikog od uvara nismo poznavali osim to sam ja poznavao ovjeka zaduenog za sanitet. On mi je u vie navrata pomogao. Dostavio mi je posredstvom M. T. i njegove supruge paket (garderoba) i najvjerojatnije smo njegovim zauzimanjem i razmijenjeni ja i N..
U Omarskoj je ubijen A. ., tj. umro je od posljedica batinjanja i krvarenja jer su
uvari natjerali jednog logoraa da mu odgrize genitalije, to je i uinjeno. M. S. su
spasila samo jaka lea jer su ga tukli ko ivotinju rukama, nogama, palicama, cijevima, pa ak i hidraulinim crijevima - metalnim i sajlama. E. B. iz Kozarca je umro
poput A. ., tj. nakon to mu je logora morao odgristi genitalije. taj logora je ostao
na Manjai. Tko je u Omarskoj bio ubijen metkom bio je srekovi.
- luka7
Ja mogu govoriti o, zbog njega sam bila sedam dana u podrumu, bjeala u Prijedor. To je zloinac. Tu su mi djeca bila. Nas nekoliko je bilo na spisku za silovanje.
Tu sam bila i ja. Odlazio je u Omarsku obilaziti mojeg mua.
Radila sam i u ratnom vremenu, kao i jo jedna Muslimanka koja je isto glavni
knjigovoa. Na radnom mjestu nismo imali veih problema ako izuzmemo este
upite naih suradnica koje su svakodnevno u upravi pitale: Kad e ustakinje biti
499
otputene s radnog mjesta. Meutim, na pretpostavljeni je rekao: Ako se uklone

njih dvije, uklonite i mene. Nae radne kolegice koje su bile za to da nas se ukloni su
Srpkinje iz Prijedora. Za nas dvije se zauzimao na pretpostavljeni, Srbin iz Prijedora, jer mu je bilo potrebno nae znanje da bi pripremio polugodinji obraun (to nije
mogao bez nas). Kratko sam radila. Samo taj obraun, onda sam upuena na ekanje
jer im vie nisam bila potrebna.
Mua su mi odveli u Omarsku 10. srpnja 1992. Poslije toga je bilo jako teko. Svaki sam dan s djecom odlazila na njivu. Tu smo imali neto kukuruza i neto povra.
Jednog dana me susrela na ulici I. A., Muslimanka. Ja sam jo uvijek bila u oku nakon odvoenja u logor. To je bilo nekih desetak dana nakon odvoenja mua, oko
20. srpnja 1992. Rekla mi je: Imam ti neto rei, ja se uvijek tresem kad o tome priam. Pitam ja nju: Da li si ula to za mog mua? Da, ula sam. - to je? On je
ispitan i nije nita kriv. Znam da nije kriv, kae ona, A ne zna zato je odveden?
Pitam: Zato? Kae: On je odveden zato to ima jako zgodnu enu i njegova ena
je zapala za oko vojnom komandantu. Ja sam na to utjela jer sam bila zateena. Ona
kae: Ti meni ne vjeruje, ali ovo je iz isto pouzdanih izvora. Ja kaem: to e,
to je tu je. Ona kae: Ali pripazi se koju od ovih noi, da ti ne bi upali tri-etiri, jer
onda zna to e biti. Na to sam rekla: Ono to mi je Bog propisao to moram i preivjeti. Dola sam kui strano uznemirena. Taj dan nisam nikud izlazila. Boljela me
glava. Sutradan mi dolazi susjeda i pita me to mi je, jer je vidjela da nisam u redu.
Pozvala me na kavu kod sebe i pitala: to je s tobom S., znam te kao vedru osobu.
Ja joj kaem: Neto sam ula, ne znam da li da ti priam jer ta osoba od koje sam
ula nije ba povjerljiva osoba, ta I. je, onako, vie slobodan tip enske. Ipak sam sve
ispriala nato e ona: Ja ne znam tko je vojni komandant, jedino Na to kaem:
Dobro, on je bio komandant kriznog taba, ali ja ne znam to bi se zamjerila tom
ovjeku. To ja pustim kraju, ali sam tih dana ivjela pod pritiskom.
Tri-etiri dana poslije tog susreta bila sam u dvoritu iza stana s djecom te sa susjedima. Neto smo priali. Moja kerka je bila u stanu. Istrala je sva izbezumljena i
povikala: Mama, mama vojska lupa na vrata. Ja sam utrala u stan i otvorila vrata.
Doslovce su izmama lupali po vratima. Na vratima se pojavio u pratnji jo jednog vojnika. Nisam saznala kako se zove taj vojnik, ali bi ga uvijek prepoznala. On
je inae iz Ljubije, a radio je u rudnicima eljezne rude Ljubija. Prvi je proao je kraj
mene kao da me nikad u ivotu nije vidio. U prolazu, dok je ulazio u dnevni boravak
upitao me: Zato mi ne otvara kad lupam? Na to sam odgovorila: Izvinite, nisam ula. Bila sam u dvoritu. Sjeo je na dvosjed, a taj vojnik na fotelju. Rekli su mi:
Sjedni na tabure, neka djeca iziu van na dvorite. Sjela sam, a on je uzeo neki tefter
i poeo uzimati moje podatke; kako se zovem, imena djece, zatim je dodao: Mi se
500
ne znamo? Odgovorila sam mu: Izvinite R., mislim da smo se upoznali. Par puta sam ga srela u Prijedoru u mirnodopskim uvjetima, naravno, mu me upoznao s
njim. Nikad s tim ovjekom nisam progovorila rije ovako na samo, nego samo dvatri puta kad sam bila s muem. Tad mi je rekao: Kako ti se zove mu? Odgovorila
sam. Ah, da - kae - Ja ga znam kao A.. Kraj dvosjeda je bio auto-radio, prikljuen
na akumulator. On je onda ustao i krenuo prema tome radiju pitajui me to sluam.
Rekla sam: Radio Zagreb. On je rekao: Opa, a ne slua Banja Luku. Ja sam odgovorila da taj radio ne moe nita drugo hvatati osim Radio Zagreb. Vojnik koji je
doao s njim i koji je sjedio, podigao je slualicu na telefonu, a na telefon je paralelno vezan s telefonom svekrve i svekra, pa se u sluaju podizanja slualice kod njih na
njihovom telefonu osjeti to jest uje zvrckanje. Tad mi je svekrva sluajno ula da se
dira slualica pa je mislila da je ja zovem i podigla slualicu, a ovaj vojnik me je upitao: Radi li telefon?. Ja kaem da ne radi. On je podigao slualicu prema uhu, uo
moju svekrvu i rekao: Vi kaete da ne radi, a telefon radi. Onda mu ja objasnim,
meutim moja svekrva koja je nervni i srani bolesnik u panici se rasplakala i pozvala mene. Ja njima objanjavam: Moram se javiti, svekrva mi je bolesnik, samo da
joj kaem. Kae mi: Javi joj se i reci da je greka, da smo grekom upali u tvoj stan.
Javila sam se svekrvi: Bako, vojska je tu, ali to je greka.
Ona se, normalno, rasplakala. Majka kao majka, Odveli su joj sina ovamo, ja sa
dvoje djece nezatiena. I dobro, to je prolo, a onda je poelo ispitivanje: Gdje ti je
mu? Odgovorila sam: U logoru Omarska. On kae: A to, etnici su ga odveli?
Nato sam ja odgovorila: Ja to nisam rekla. Tada je on rekao: A tko ga je odveo?
Odgovorila sam: Ja znam da ga je odveo S. To sam ula od djece, jer sam bila na
poslu kad mi je mu odveden. Mua su mi odveli iz stana, ostalo je dvoje maloljetne
djece samih. Ja sam bila na poslu, a susjeda je rekla tom istom: Kako moete voditi
ovjeka kad nema tko ni da djecu uva. Pitao me je da li to ujem o njemu. Kazala
sam da ujem da je u logoru Omarska. Onda me upitao: Da li si imala kakav kontakt
s njim? Ja sam rekla da sam poslala paket, nato je upitao: Preko koga? Odgovorila
sam. Takoer sam rekla da sam dobila poruku od mua. Pitao me: to trai mu?
Rekla sam: Trai hranu. On je pitao: A to e mu hrana? Ja sam odgovorila da ne
znam. Na to me upitao kako to da se ja obraam samo miliciji, a ne obraam se vojsci. Ja sam na to samo slegla ramenima. Pitao me zato se ne obratim njemu. Ja sam
rekla: ak to vie ja i ne znam da ste tu. On je rekao: Kako da ne zna, ja sam vojni komandant. Tad sam se ja strano preplaila jer sam u momentu povezala sve to
mi je I. A. rekla, da e mi doi netko i da je to vojni komandant. Onda me je pitao:
Kome ti to psuje etniku majku? Ja sam rekla nikome, a on je na to odgovorio:
Pa dobro, moda je neija koko dola u tvoju batu, pa si ti opsovala. Ja kaem:
501
Ne, u svakom sluaju naite onog tko je to rekao, ja ne bjeim od suoenja, a inae
ne psujem. Ja sam se poela tresti, a on e: S., pazi to pria, gdje pria i s kim se
drui. Rekla sam: Nemam obiaj hodati ni kod koga, jedino s kim popijem kavu je
susjeda iz iste zgrade, a inae nigdje ne idem, osim na posao. Onda me pitao: Da li
zna D. A.? Rekla sam da ne znam, a on me pitao znam li N. Rekla sam da znam, a
D. je vjerojatno njegova ena. Poslije me pitao znam li N. i V. Rekla sam da N. znam,
a V. ne. Pitao me kojeg V., ja sam odgovorila: Pa vi ste spomenuli V. On mi je ljutito
rekao: Po ovome to si do sad rekla, ja ti ne bih dao ni etiri razreda osnovne kole,
a kamoli srednju. Pitao me da li se bojim, ja sam odgovorila: Znate to, nikad mi u
mirnodopskim uvjetima milicija nije dola na vrata, a sad u ratnim mi dolazi vojska.
Normalno da postoji nekakva doza straha. Onda je on rekao ovom vojniku da ide
pogledati gornji kat. Djeca su mi bila u dvoritu. Vojnik je otiao.
On mi je tada priao i onako preko stola pitao: Boji li se? Ja sam se odmakla i
utjela. Upitao je: Treba li ti neto? Odgovorila sam: Ne. Upitao je: Treba li hrane, novaca? Odgovorila sam: Hvala, imam svega, ne trebam nita. Uto se vratio
onaj vojnik i upitao: Da l bi bila dobra i donijela nam au vode? Ja sam ustala i
donijela vodu. Kad nam ve nee skuhati kavu, dodao je. Da, ja nemam kave,
odgovorila sam. Da, sad si rekla da ti ne treba nita. Dobro, za koji dan u doi pa
emo nas dvoje popiti kavu, donijet u 10 dkg. Ovaj vojnik je ve iziao iz stana kad
je on ustao i poeo mi prilaziti. Ja sam se povukla u trpezariju, a on mi je pratei me
rekao: Pa ne boj se, ne boj se. Odgovorila sam mu: Molim Vas pustite me na miru. Djeca su mi tu u dvoritu. Mislila sam ako mi i dalje bude prilazio izii u tu u
dvorite, a tu je N. On je stao i rekao: Dobro. Vidimo se. Iziao je iz stana. Tad sam
ja istrala iz trpezarije u dvorite, gdje me je poelo putati stanje oka. Tresla sam se
tako da su me morali drati za ramena. Rekla sam joj: Sve ono to sam ti rekla, istina
je. Taj vojni komandant je bio kod mene u stanu. Poslije se ispostavilo da on nije bio
nikakav komandant, nego neka vrsta njihovog obavjetajca pri vojsci. Ja sam sedam
dana bila zatvorena, sputenih roleta, od straha. On je svih sedam dana dolazio po
tri ili etiri puta na vrata i kucao. Jedan dan sam bila u podrumu, sakrivena s djecom.
On je doao pred stan, a znali su se jer su skupa radili i pitao: Gdje vam je susjeda,
ja dolazim ve pet ili est puta, a nje nikad nema u stanu. Ja sam sve ula u podrumu. N. mu je odgovorio: Pa ena radi. Na to je rekao: Pa, jebem ti ovu Krajinu,
kakva je to drava, mu u logoru, ona radi, a svata pria okolo. Otiao je bijesan. Ja
sam drugi dan otila u Prijedor, u SUP, kod kolskog kolege mojeg mua. On ima tri
zvjezdice, a ja ne znam to je on po inu u SUP-u. Rekla sam mu kakva je situacija u
mojoj kui. U Prijedoru sam ostala etiri dana u stanu sa svojom djecom, kod Srbina
i Hrvatice, ujedno moje velike prijateljice.
502
je rekao da e sve srediti, te neka se ja vratim s djecom u Ljubiju i neka ne brinem. Rekla sam mu da se ja bojim odmazde s obzirom da su mi i mu i brat u logoru, a ja sam sama s djecom. Vratila sam se i skrivala po Ljubiji kod poznanika. Jedan
dan sam s kerkom otila u batu po paradajz i jo neko povre. je naiao autom i
stao pored nas te rekao: Gospoo, svaka Vam ast i puno Vam hvala. Nikad mi vie
nije rekao ni rijei. Poslije sam ula od nekih Srba da je on bio na ratitu u Hrvatskoj,
u Pakracu, da je krao konje s farme u Lipiku, da je silovao ene, te da ga je tadanja
JNA prole godine osudila, da je trebao ii na izdravanje kazne u zatvor, ali su ga
oslobodili. () Na spisku za silovanje imao je suprugu od Ona je proivljavala jo
vee traume i stresove od mene. Njoj je dolazio u 1:00 sat nou. Jo mogu rei da su
me Srbi tri puta dolazili istjerivati iz stana. Bili su to i vojnik iz Miske Glave. Niti jednom nisam bila u stanu kad su dolazili. Drugi put je dolazio taj iz Ljubije kod
Keramike, inae je bio na ratitu u Hrvatskoj (bio je i na TV) i taj vojnik. Trei put je
doao taj s jo jednim vojnikom i rekao mojoj susjedi: Recite gospoi da izie iz stana, jer u u protivnom ja upasti u stan s policijom i postjerati nju i djecu. Ja sam opet
ila , a on je javio komandiru ljubijske milicije. Rekao je da ne brinem, da ostanem
s djecom tu gdje jesam. Idite kui, on sutra odlazi na ratite. Poslije toga me vie nisu
dirali. () Prema meni je bio korektan.
Sluaj H. i A. B. koji su ostali sami poslije pokolja u Brievu. Majku im je silovalo
pet srpskih vojnika u nekoj vikendici. H. je zavrila osmi razred (14. g.), ubili su im
obje bake, oba djeda, majku i oca, a djeca su ostala sama. Smjestili su se u naem dvoritu. Majku su poslije silovanja izmasakrirali, izvadili su joj mozak iz glave. Uasno. Mala H. je vidjela kad su joj baku natjerali da klekne pred kukuruze i kad su ispucali metak u nju. Kad je proao pokolj u Brievu, nastupila je pljaka. Grozno. Pored nae kue
su provozili na traktorskim prikolicama namjetaj. Zauzeli su kuu . B., sve su iz kue
raznijeli. U pljaki je uestvovao neki R., stariji ovjek, mrav, zvali su ga . () Njegov
sin Z. R. poginuo je u umama Kureva. Po priama iz Ljubije taj je pomagao Hrvatima
i Muslimanima koji su izbjegli u ume, pa ga je zbog toga ubila srpska vojska. Priao je
rodici, majka mu je Hrvatica. Plakao je i govorio: A., ti momci su neduni, pa ja sam
se do juer s njima druio, ja im moram odnijeti da jedu, jer ih ovi ele ubiti. ()
Kad sam odluila napustiti Ljubiju i pridruiti se muu koji je puten s Manjae,
sad je u Zagrebu, morala sam podmiriti sve namete prema takozvanoj Srpskoj Republici za godinu dana unaprijed. Krenula sam 20. studenog 1992. godine s djecom.
Sve ostalo sam morala ostaviti. Morala sam platiti struju vodu, telefon, porez itd. za
godinu dana unaprijed.
U Zagrebu 3. prosinca, 1992. godine
503
- luka9
Kad sam ja uhapen, sa mnom je uhapeno jo troje ljudi, tri Hrvata iz Ljubije. To
su M. B., D. I. i jo jedan kojem se ne sjeam imena. Uhapeni smo u Ljubiji po danu i
odvedeni u stanicu milicije u Ljubiji. Naveer u 22:30 su mene i jo dvanaest ljudi strpali u kombi i odvezli u Prijedor, u logor KERATERM. () Oni koji su nas maltretirali i tukli od 14:30 kad su nas uhapsili pa do 22:30 kad su nas potrpali u kombi su
U KERATERMU sam proveo samo jednu no, ali su nas isprebijali na mrtvo ime.
Tukli su nas im su stigli. Kundacima puaka, tvrdim palicama, nogama. Ja i dan danas imam problema s desnom stranom tijela u podruju ispod rebara. Jednog uvara
sam zapamtio jer se on posebno okomio na mene. Bio je to nekakav malen, nizak
ovjek iz Prijedora. On me je tukao tvrdom palicom po glavi. Razlog je bio taj jer je
kod mene pronaao ealj za kosu i to mu je kao bio povod za iivljavanje. Prilikom
izvoenja na ispitivanje, on me je udario kundakom puke u lice. Zapravo, elio me
je udariti u sljepoonicu, ali sam se ja okrenuo prema njemu i udarac je pao na lice.
Jo uvijek imam problema s glavom kao posljedicom od udaraca zadobijenih te veeri i drugog jutra. Sumnjam da postoji nain da mi se lijeenjem pomogne. ena i
djeca su mi ostali u Ljubiji. ena mi je po nacionalnosti Srpkinja, ali ona mi je pomagala kad su me uhapsili i odveli iz Ljubije.
D. Z. roena V., ker M. V. iz Ljeskara, skupljala je maloljetnice, porijeklom Muslimanke i podvodila ih Srbima koji su se vraali s ratita. Pogotovo je vodila brige
da njena dva brata budu zadovoljni po povratku s ratita. Od stana N. R. su doslovno
napravili kupleraj. Uzeli su kljueve od stana, oistili ga i unutra unijeli namjetaj kojeg su pokrali iz kua ije su vlasnike protjerali ili pobili. Napravili su pravi pravcati
bordel. Prije svakog povratka srpskih ratnika s ratita ili pljake ili pohoda privodile su maloljetnice i mlae ene kako bi se povratnici rasteretili. ()
Kad su mene uhapsili u Ljubiji je ve izvrena smjena u policijskoj stanici. Dotadanji komandant B. B. je prisilno maknut s poloaja i odveden u logor. Sa mnom
je bio i B. J. G. koji je imao kamion. On je iz Ljubije. Bio je tu i D. P. kojeg su optuivali da je navodno imao oruje, da je bio privren HDZ-u itd. Njega su tukli u
KERATERM-u, a posebno u Omarskoj gdje je svaki dan bio tuen sve dok nije umro
od batina. Tukli su ga uvari logora Omarska, njega i M. . iz Gornje Ravske. ovjek
kojeg svi zovu ., a sin je S. konduktera, bio je uz nas sedamnaest odreen za likvidaciju 9. srpnja, 1992. Tada je tu no est ljudi podleglo od batina u takozvanoj Bijeloj
504
kui, meu njima su bili J. G. zvani B., ovjek zvan . i D. P. koji je umro na mojim
rukama. M. . je izveden te veeri. uvar logora koji se isto zvao M. viknuo je s vrata:
Ajmo, imenjae, majku ti jebem ustaku. Ajmo na jo jednu porciju.
Z. K. zvani V. je poginuo kad su nas prebacili iz Bijele kue u radionicu. On i S.
I. iz Ljubije. Govori se da su oca S. I. pokojnog S. i ubili radi sina i radi toga to je S.
otac za vrijeme Drugog svjetskog rata bio u ustaama.
Higijenski uvjeti u logoru Omarska su bili uasni. Dobili smo jednu kantu u koju
smo morali mokriti preko noi, a preko dana bismo je samo isprali i koristili je kao
posudu za vodu za pie. Prva tri ili etiri dana smo koristili cipele ili izme za veliku
nudu. Svi mi koji smo bili u toj Bijeloj kui bili smo gotovo nepokretni to od batina
zadobijenih u KERATERM-u to od batina dobivenih prvih dana u logoru Omarska.
Ubrzo je zavladala dizenterija. Smrad je bio nepodnoljiv, tako da ni uvari u logoru skoro da nisu ulazili u prostoriju ve su samo otvorili vrata i prozivali jednog po
jednog. Preko dana su prozori i vrata stalno bili zatvoreni, a preko noi su se vrata
otvarala samo kad su uvari prozivali nekog od nas. D. P. je umirao u najveim mukama. U jednom momentu je doao svijesti i poeo psovati Srbima sve po spisku. Tu
je bio i I. B. koji je imao udan status za razliku od nas ostalih. Njega nisu ni taknuli,
a kamoli tukli, a poslije je vraen u Ljubiju. Svi mi zatoenici smo stekli dojam da je
on ubaeni pijun i izdajica. On je inae Hrvat, ponaao se pokvareno prema nama
ostalima. Slobodno se kretao na WC, dnevno je odlazio u prostoriju za ispitivanje.
Nikada nije dobio batina, a mi ostali smo bili tueni ak i kad bismo odlazili na WC,
jer je tu uvijek bio jedan crni, visoki, jaki Srbin koji je imao brkove. On se doslovno
iivljavao dok nas je tukao. Sjeam se kad je dizenteriju dobio kondukter iz urkovca
i otiao na WC, dobio je uasne batine. Vratio se u prostoriju razbijene arkade, slomljene nosne kosti. Cijelu no je jaukao. Govorio je kako su ga udarcima sruili na
pod, a potom tukli izmama.
Kad su mene tukli, prvo su mi stavili sajlu oko vrata i poeli me guiti, ali sam ja
uspio ugurati ruku izmeu vrata i sajle. Vikali su: Vidi ga, majku mu jebem muslimansku, to radi. Otkini mu ruku. Tijekom muenja, ja sam dva puta gubio svijest.
ofera V. A. su uvari zaduili da nas koje pretuku prenosi iz te prostorije za muenje
u prostoriju u kojoj smo boravili. Mene je spasio M. . koji mi je davao vode kad su
me doveli s muenja. Mene je izdao I. P., Musliman, i zato su me i uhapsili u Ljubiji.
Taj I. P. je poslije poginuo u Prijedoru. Ubili su ga Srbi.
Po meni je najvei uzrok stradanja neorganiziranost TO Ljubija, zato to nije
bilo jedinstvene komande. Ja se nisam htio javljati na pozive (dva sam dobio) TO.
Srbi su se prvo naoruali, a potom zapustili rad TO-a, zapustili deurstva, itd. Ko505
mandiri TO-a su bili I. M., Hrvat, M. . zvani K., Srbin, te neka ena . i jo neki
drugi. Cijeli sastav je imao zadueno naoruanje, ali se nisu njime koristili, a Srbi su
zauzimali pozicije u Ljubiji, organizirali strae. M. . zvani K. je krstario Ljubijom
s pukomitraljezom. On i jo jedan koji ima kuu pored stadiona Rudara su imali
pukomitraljeze. Svi su Srbi bili naoruani i dobro izorganizirani. Izdali su naredbu
da svi Hrvati i Muslimani koji imaju ikakvo oruje moraju isto donijeti u policijsku
stanicu u Ljubiji. Potom su Srbi natjerali da TO preda naoruanje i da prestane s bilo
kakvom aktivnou. Od Muslimana i Hrvata koji su se pridruili Srbima u agresiji i
zlostavljanju nad stanovnitvom Ljubije i okolnih sela su (.)
Da je sve bilo dobro organizirano od strane Hrvata i Muslimana, Ljubija nikad ne
bi pala pod srpsku okupaciju. Muslimani iz Donje Ljubije su izdali Hambarine jer se
nisu prikljuili otporu, prvi su postavili bijele plahte na zahtjev Srba. Te bijele plahte
su znaile iskazivanje lojalnosti srpskoj vlasti. Postavili su srpsku zastavu u Donju
Ljubiju. Nije postojala suradnja Hrvata i Muslimana. Srbi su prijetili da e minirati veliku branu povrh Ljubije, ako se cijela Ljubija ne preda, a da su ozbiljno mislili
govori podatak da je u branu postavljen eksploziv na svakih cca 10 metara. Da su
to uinili cijela ljubijska kotlina bi bila poplavljena u strahovitom vodenom valu. Ta
brana je kapaciteta 5.000.000 m3 vode. Bio bi to vodeni uas. Najvie ljudi je ubijeno
na Hambarinama i Rizvanoviima. Rizvanovie je izdao Srbin Predao je kompletan popis svih mukaraca koji su imali oruje, a Muslimani su ga cijenili. Mene su
svojim priama zatvorili Srpkinja iz Miske Glave, te moj punac Srbin Jedne veeri
otjerao me je ispred kavane M. G. koji je takoer strah i trepet u Ljubiji. Pripremu
obrane i skladita hrane su pripremili K. A., M. T. i Z. K. zvani V.. Samo u unama
u gornjem dijelu postoji est zemunica punih hrane. V. roak, ovjek zvan ., zna
sve punktove gdje je smjetena hrana. Sva hrana je odvoena iz prodavaonica nou
poslije provala s crvenim kombijem u Borik u unama gdje je sakrivana u nepromoivoj ambalai.
Ja sad pokuavam na bilo koji nain izvui djecu iz Ljubije, a onda planiram otii u Evropu, a ako ne izvuem djecu vraam se u Bosnu i to pod orujem. Odbijam
otii u vedsku. Spreman sam boriti se za Ljubiju gdje sam proveo punih sedamnaest
godina i za Bosnu u kojoj sam roen. Iz Manjae sam puten u onoj razmjeni, 14.
studenog.
U Karlovcu, 20. prosinca, 1992.
506
- luka10
U naem selu jo od rujna 1991. godine (dok je u nas jo bio mir) sedmorica ljudi
su bila obuena u rezervnoj policiji. () U srpskoj vojsci ve od ranije je bio Oni
su straarili po selu, kao uvaju nas od neprijatelja. Nismo znali tko je neprijatelj od
kojeg oni nas uvaju, ja u tim ljudima nikad nisam gledala prijatelje. Nekoliko dana
nakon to su pali Prijedor i Ljubija u naem selu je sazvan sastanak na kojem je zatraeno da se selo stavi pod komandu Srba, da policija nosi njihove oznake, da na domu
visi njihova zastava itd. Moj mu i jo par ljudi su se tome usprotivili, ali su ih napali
, kao oni su protiv sela, da oni ljude uvlae u sigurnu smrt. Selo se moralo pokoriti
novoj vlasti kako bi se sauvale kue i ivoti mjetana (tako su bar govorili izdajnici
naeg naroda). Kad su Srbi preuzeli vlast, strah se uvukao u ljude. Sva okolna sela su
srpska. Oni su dan i no pucali prema naem selu. Jedan djeak je ranjen. To je I. (J.)
B. irila se panika, ljudi su noivali po umama. Svi su se plaili, uveden je policijski
sat, trgovina vie nije radila, autobusi nisu vozili, ljudi nisu ili na posao. U Ljubiju su
ile samo ene i djeca, mukarci se nisu smjeli udaljavati od kua. Ljubija je bila puna ljudi iz Hambarina i urkovca. Poeli su progoni i odvoenja u logore. U naem
je selu nareeno da svi koji posjeduju oruje legalno i ilegalno moraju isto predati.
Dana 1. lipnja su svi koji su imali oruje i streljivo to vratili. Ljudi su bili toliko prestraeni da su se toga strogo pridravali. Onda su poeli pretresi po kuama onih za
koje se sumnjalo da nisu vratili oruje. Takvih je bilo nekoliko. Pretres su radili ljudi
iz naeg sela, ovi to su bili u policiji. Oni su bili strah i trepet, radili su to su htjeli,
suraivali su sa Srbima, ili s njima na ienje (tako su Srbi nazivali upade u sela,
ubijanja, silovanja, pljaku i pale) i dobijali pohvale od pretpostavljenih, jer su se u
nekim stvarima pokazali okrutnijim i od njih samih. (...)
Dana 30. svibnja 1992. godine (subota) u nau su kuu dola dva policajca, da
privedu mojeg mua na policiju u Ljubiju. Bilo je oko 20:00 sati, te su oni rekli da
je kasno da idu u Ljubiju, nego da moj mu sutradan ode sam. On je tako i uinio,
nije se plaio jer je znao da nije nita kriv, krenuo je ujutro oko 7:00 da se to prije
vrati. Kako ga nije bilo cijeli dan mene je uhvatila panika. Doao je moj otac i rekao
mi da e on otii na policiju pitati za njega. Na policiji su mu rekli da je odveden u
Prijedor na informativni razgovor. Dani su prolazili. U utorak 9. lipnja sam osobno
otila na policiju pitati za mua. Rekli su mi da jo nije ispitan i im bude ispitan doi
507
e kui. Rekli su da ima to jesti, da ga nitko nee tui i da se moe oprati. Tada jo
nisam znala da postoje logori. Na esti roendan nae kerke su mua su pustili iz
logora. Nisam mogla vjerovati da je to on, bila je to sjena od ovjeka. Bio je sav prljav, neobrijan, blijed u licu i jako, jako mrav. Bila sam sretna to je doao, ali pravi
ok je nastupio kad se skinuo i spremio za kupanje. Tijelo mu se crnilo od udaraca,
nije bilo mjesta gdje nije udaren i pored toga u lijevu stranu je dva puta bio uboden
noem. Kad se malo odmorio, ispriao mi je to je sve doivio u tih trinaest dana logorovanja.
U Ljubiji ga je ispitivao policajac, Hrvat po nacionalnosti. Razlog zbog kojeg su
ga pozvali bio je sljedei: lano su ga optuili da je on dobio kamion oruja od
HDZ-a da podijeli ljudima, da se krije po umama, da ima svoju oruanu skupinu i
da radi protiv vlasti. Naravno, u tim optubama nije bilo trunke istine, pa je poslije
razgovora s mojim muem rekao Ja tebi vjerujem, ali mora i u Prijedor u SUP na
razgovor. U zatvoru je prenoio i onda s jo nekoliko ljudi odvezen u KERATERM
u irkin Polje. Gore su ga odmah poeli tui od ponoi pa do jutra, tri veeri za redom. Jesti im nisu davali nita, nego su dijelili ono malo hrane to su ene donosile
od kua muevima u logor. Kad su ga ispitali, inspektori iz SUP-a su vidjeli da nije
nita kriv te su ga pustili kui. Dali su mu propusnicu Prijedor - Ljubija i dozvolu za
kretanje. Bio je slobodan, ali ne zadugo, kod kue je bio skoro mjesec dana. Nikud
se nije udaljavao, s nikim se nije sastajao, ljudi su ga dolazili vidjeti, ali on nije puno
priao o onome to je proivio.
Drugi put su ga odveli 8. srpnja 1992. godine. () Slutila sam ono najgore, opet
e ga odvesti, a ako ga odvedu i tuku nee to preivjeti. S njim do doma smo otili ja
i djeca. Pred domom je bilo puno ljudi, izvrena je neka pljaka, pa su priveli sumnjive. N. J. je rekao meni i muu da odemo do mojeg oca jer je njegova kua bila kod
samog doma i da doemo za pola sata. Tek to smo stigli, doao je i rekao: Zovu te. Htjela sam poi s njim ali mi nije dao. Strpali su ih u kombi i odvezli u logor
Omarska. Mu se nije ni oprostio sa mnom i s djecom. Poslije su mi rekli da je cijelim putem plakao i govorio da vie nikad nee vidjeti svoju djecu. Zajedno s njim su
otjerani M. ., lan HDZ-a, M. B., M. M. i S. . Za D. i M. nije bilo nikakve optube,
a ostala trojica su optueni za pljaku. () Tako su njih dvojica zavrila ni kriva ni
duna u logoru. Na sve naine sam pokuavala bilo to saznati o muu, ali uzalud.
U Ljubiji na policiji su se smijali kad sam pitala za njega, samo mi je jedan policajac
rekao da je u Omarskoj. Tek polovicom kolovoza kad je M. . doao kui saznala sam
da mi je mu umro 13. ili 14. srpnja. Nije mogao izdrati stalna batinjanja, te je podlegao batinama. Njegovo tijelo je ili spaljeno ili poliveno kiselinom.
508
U srpnju je sazvan sastanak u naem selu. Morao je doi netko iz svake kue. Iz
Ljubije su doli vojna lica ali za civilna pitanja. Govorili su nam da moramo s njima
suraivati, ako primjetimo kakvu vojsku ili nekog nepoznatog moramo to odmah
prijaviti. Hvalili su ove obuene iz naeg sela kako su se dobro pokazali na terenu, da
se to vie mukaraca prijavi dobrovoljno u srpsku vojsku. Tad su nam rekli da jedno
vrijeme ne smijemo ii niz Svoznicu (tom cestom smo ili u Ljubiju). Nismo odmah
znali zato, ali smo poslije saznali da je kod tvornice Tomeks na kipama ubijeno
dosta ljudi i zatrpano zemljom. irio se uasan smrad, ak su virile noge i ruke. Nisu
se puno trudili da prikriju tragove. Kraj same ceste, isto kod Tomeksa, ubijen je jedan ovjek, na njega su samo nabacali kamenja, vidjela mu se jedna ruka do lakta. Srbi su je namjerno ostavili nezatrpanu. Rekli su da tako ustaa pozdravlja ustae. Znali
su da tim putem prolaze Hrvati, pa su nas i na taj nain omalovaavali i poniavali.
Mi Hrvati morali smo se pri ulasku u Ljubiju upisivati u knjigu uz linu kartu, a pri
izlasku ispisivati. To je pravilo vailo za Hrvate i Muslimane, a Srbi su slobodno ili
kud su htjeli. Uglavnom su svi bili obueni u vojsku.
Isto u srpnju, u nae je selo upala grupa od nekoliko etnika iz Bosanskog Novog. Maltretirali su naeg sveenika I. G. (kojeg su u noi izmeu 7. i 8. studenog na
okrutan nain ubili I. J. J., I. ., S. D., T. B. i D. .). Zatim su ubili D. (J.) . i D. P. u
selu Tisova. Poslije toga su otili kod J. te jeli i pili do kasno u no. Tog istog dana kada su ova dvojica ubijena, N. J. je uhitio D. (J.) B. Drali su ga cijelu no i idui dan
zatvorenog u domu. Muili su ga cijelo vrijeme, a zatim ga je B. M., Srbin iz Marina
ubio kraj ceste stotinjak metara od moje kue.
Za iseljenje sam se javila u srpnju. Zahtjevi su se primali u Crvenom kriu Ljubija. Iz naeg sela se prijavilo jako puno ljudi, ali su se poslije ponovno prijavili jer nisu
imali garantna pisma i ostale papire koje su Srbi traili. Ja sam od brata iz Njemake
poetkom kolovoza dobila garantno pismo te smo na njega izili iz Krajine 2. listopada 1992. godine. Sa mnom i mojom djecom jo su izili moja majka, dvoje djece
mojeg brata, te jo jedna familija B., ukupno nas desetero. Mi smo prvi iz naeg sela
koji smo izili, u studenom je izila jo jedna djevojka.
U rujnu se zahvaljujui J. i njegovom sinu N. iz naeg sela obuklo preko 70 ljudi.
Oni su se dobrovoljno javili i brojali su se srpskim dobrovoljcima. Odmah su im podijelili oruje i poslali jednu grupu na Gradaac. Tamo je poginuo jedan D. (I.) M., a
dvojica su ranjena I. (D.) . i I. (D.) B. Obitelji onih koji su se obukli odmah su imale
sva prava, dobijale su pakete pomoi, jeftinije brano, gorivo za age, za drvo ruiti.
Ja kao supruga jednog logoraa nisam nita imala, niti mi je tko u emu pomogao.
Svi su me izbjegavali, u kuu mi nitko nije dolazio, bila sam izolirana od svih. ak
509
su govorili da smo ja i djeca isto krivi kao i moj suprug i da bi trebalo i nas skloniti,
odnosno ubiti. U tim izjavama najvie je prednjaio policajac D. (ime mu ne znam),
inae Srbin.
U Zagrebu, prosinac, 1992.
DODATAK ISKAZU
U Gornjoj Ravskoj su svi Hrvati. Kad su bili viestranaki izbori, u Gornjoj Ravskoj je pobijedio HDZ, ali tijesno, jer je dosta mjetana glasovalo za SDP i stranku
Ante Markovia. Kad je pao Prijedor poeo je progon HDZ-ovaca iz sela. Na ispitivanja su pozivani moj mu, M. . i A. J. Odmah u estom mjesecu su odvedeni u logore. Moj mu i M. . su ubijeni, a A. J. je trenutno u vedskoj.
- luka11
NACIONALNOST: Hrvat
Opisat u vam u kratkim crtama stanje od Ljubije do Banja Luke u dijelu ivota
kojeg sam osobno doivio. Prije samog iskaza moram vam rei da je stanje u naem
zaviaju jednom rjeju grozno. Ljudi su gladni, opljakani, maltretirani, ne smiju se
kretati izvan kua. Pitate se kako im moete pomoi? U ovo vrijeme jedino na taj nain da budete zajedno s njima u mislima.
Uhien sam 7. lipnja 1992. godine i odmah su me odveli u takozvani Krizni tab
koji se nalazio na stadionu Rudar u Ljubiji. Nakon dobrih batina koje sam dobio od
Srba, prevezli su me u Prijedor. Prvu no sam proveo u kasarni takozvane JNA gdje
me je pretukao meni nepoznat oficir etnike armade. Posebno mi se urezala izjava
jednog oficira: U Sloveniji smo izgubili rat, u Hrvatskoj ga gubimo, ali ovdje smo
jaki i sve ovdje e biti srpsko i nitko od Hrvata i Muslimana ovdje ne smije ostati niti
opstati. Svim zatoenicima uz batine govore da smo Tumanovi i Kuharievi sinovi.
U srpskom kriznom tabu rade Hrvati koji su se stavili na raspolaganje Srbima i vre
vie zla nego sami Srbi. U 12:00 su me odveli na sasluanje kod komandira stanice
milicije. Nakon ispitivanja odvezao me je u KERATERM. Cijelo vrijeme prisutan je
bio Srbin zvani K. U prostoriji u koju su me smjestili ve se nalazilo cca 120 osoba
i gotovo su ve svi dobili batine bez ikakvog razloga. Tijekom noi se dogodio pravi
510
uas. U jednu susjednu prostoriju uvari logora (Srbi iz Prijedora) su pustili nekakav plin. Ljudi koji su bili zatoeni u toj prostoriji pokuali su pobjei kroz vrata i
kroz prozore. uvari logora su to i pretpostavljali, to se moe zakljuiti po tome to
su u dvoritu imali pripremljen pukomitraljez, a i sami su stajali u dvoritu s automatskim orujem. Kad su nesretni zatoenici poeli iskakati iz prostorije, na iste je
otvarana vatra iz automata i pukomitraljeza. Tom prilikom ubijen je veliki broj zatoenika, a bilo je i puno ranjenih. Sve mrtve i ranjene zatoenike Srbi su odvezli iz
KERATERMA na podruje pored stare ciglane, takozvani Bajer.
Nakon par jezovitih dana provedenih u KERATERMU odvezli su me s jo nekolicinom zatoenika (gospodin H. - oficir JNA koji je odbio uestvovati u zloinima) u Omarsku. Po dolasku u Omarsku uvidio sam da su Srbi od prostorija direkcije rudnika nainili pravi koncentracioni logor. Na velikom asfaltiranom dvoritu se
nalazilo cca 5000 osoba. Sve osobe su leale potrbuke na asfaltu. Sljedeeg dana sam
upoznao nain na koji su Srbi provodili torturu nad zatoenicima. Svi smo morali leati od 6:00 na trbuhu, da bi nakon nekog vremena slijedila naredba da sjednemo, ali
sa glavom sputenom prema dolje, sve dok netko od uvara ne izda drugu naredbu.
Oni zatoenici koji se nisu mogli podii, bili su polijevani vatrogasnim mrkovima.
Poslije te torture svi koji su bili ivi su se podizali. Zatoenike koje mue na jezovito
grozne naine, ostali zatoenici ne smiju vidjeti. Zato su morali imati glavu sputenu
prema dolje. Ipak, njihovi oajniki krikovi su se mogli uti na kilometre udaljenosti.
Najgroznije stanje je bilo predveer, kada su Srbi, uvari logora, prozivali pojedince te ih odvodili u takozvanu Bijelu kuu. Osobno sam proveo tri dana i tri noi
u toj Bijeloj kui. To su bila tri najstranija dana u mom ivotu - tri dana i tri noi
najstranijih muenja koja sam preivio samo zahvaljujui molitvi i Bogu. Veina zatoenika nije imala sree. Bilo je sluajeva da su Srbi tjerali pojedince da naprimjer
sin ocu ili otac sinu mora odgristi spolovilo i testise. () Mrtve zatoenike su morali
sami zatoenici iznositi izvan Bijele kue, a svaki dan je dolazio kamion i odvozio
mrtve zatoenike u meni nepoznatom pravcu. Kad bi netko od zatoenika podlegao
muenju, mi koji smo jo bili na ivotu doslovno smo se borili kako bi doli do njihovih odijevnih predmeta, npr. koulje su nam sluile za previjanje rana koje smo
zadobili prilikom muenja.
Za cijelo vrijeme boravka u koncentracionom logoru Omarska, jedina dnevna
hrana nam je bila juha od graha i tanka nita kruha. Prilikom odlaska na objed morali smo proi kroz palir Srba, uvara logora, koji su nas udarali drvenim palicama
ili ime god im se ve nalo pri ruci. Sve se to ponavljalo prilikom povratka s objeda.
Psihika oboljenja su bila ogromna. Mnogi od zatoenika su vidjeli izlaz u bijegu, ali
511
najspretniji su uspijevali doi samo do minskih polja kojima je logor bio okruen. Kad
su pristigli strani novinski i TV izvjestitelji, Srbi su nam poboljali ishranu na taj nain da su nam poeli davati po jednu etvrtinu kruha, uz standardnu juhicu od graha.
Prilikom muenja, Srbi su od nas traili da im govorimo kako ih mrzimo. Tkogod je rekao da ih mrzi, taj nije ostajao iv, a oni koji su govorili da ih ne mrze bili su
mueni i podvrgnuti batinama onoliko koliko je to Srbima odgovaralo.
Dana 4. kolovoza 1992. godine pred logor Omarska je dolo cca pedeset autobusa. Nadali smo se da idemo kui, ali smo se ubrzo uvjerili u suprotno. Autobus u kojeg su odredili da ja idem bio je odreen da ide u logor Manjaa. Uz mene je u tom
autobusu bilo jo cca sto osoba. Tijekom putovanja prema Manjai autobusi su se
zaustavili u nekakvom selu u kojem ive Srbi. U vrlo kratkom roku oko autobusa se
okupio povei broj djece, ena i staraca koji su s tri uzdignuta prsta pljuvali po autobusu, bacali kamenje na autobus. Vrhunac svega je bio kad su traili od naoruanog
pratioca da im izvede jednog zatoenika i kad je to pratilac uradio, te su srpske spodobe nesretnika rukama usmrtile za samo cca pet minuta.
U sam logor Manjaa stigli smo tek drugi dan ujutro i tada je nastao pravi pakao. Svi prozori i vrata na autobusima su morali biti zatvoreni, a mi smo morali biti
unutra po najveoj vruini cijeli dan. Po mojem saznanju, a i po iskazima drugih zatoenika iz ostalih autobusa, od dehidriranja je prosjeno po autobusu umrlo pet do
est osoba. Od onih osoba koje sam ja poznavao u logoru Omarska i tijekom puta do
Manjae umrli su: S. (J.) M. (njegov sin V. koji se nalazi u logoru molio je Srbe, uvare u logoru, da ga sahrani, ali mu nisu dozvolili), M. (M.) ., D. (V.) P., V. (S.) B., S.
S., J. M., M. (J.) B., S. K., D. K., Z. (pok. J.) T., F. (N.) P. i S. K.
Na ulazu u logor Manjaa pie da je to logor za ratne zarobljenike, mada od nas
nitko nije bio ni ratnik, ni u ratu, niti smo posjedovali ikakvo oruje. Svi smo mi bili
civili. Smetalo im je to to smo Hrvati ili Muslimani. to se tie logora Manjaa, mogu vam rei, premda su uvjeti zatoenitva teki, u odnosu na logor Omarska bio je
to hotel A kategorije. Svaki dan je netko od predstavnika Meunarodnog crvenog
kria vrio raspodjelu hrane. Oni koji su bili predvieni za razmjenu ili putanje iz
logora bili su doslovno opani hranom i vitaminima kako bi im se povratili izgled i
snaga. to se tie ostalih zatvorenika, ICR je obeao da e svi biti puteni do zime, u
to ja osobno ne vjerujem. Ali, najvea opasnost prijeti ba onima koji nakon putanja budu vraeni u svoj kraj jer ih tamo eka smrt. Najbolji primjer je N. (P.) I. koji je
nakon samo tri dana po povratku iz logora Manjaa ubijen u rodnom mjestu. Ja sam
logor Manjaa napustio krajem kolovoza i preko Banja Luke stigao u Zagreb.
U Zagrebu, 14. rujna, 1992.
512
DODATAK ISKAZU
Dramatina situacija nastala je 23. svibnja 1992. godine kada su izdali grad
Prijedor. Tog dana je iz Prijedora prema Ljubiji krenuo golf tamne boje. Na prvom
punktu ispred Hambarina zaustavljen je od samoorganiziranih redarstvenika i tom
prigodom u okraju koji je izazvan od strane etnika, ubijena su tri, a ranjen jedan
pripadnik etnike armade. Nakon tog incidenta doao je ultimatum iz Prijedora da
se drugi dan do 12:00 mora predati sve naoruanje. Takoer je stigla prijetnja od T.
S. da e napasti Ljubiju. Poto je ultimatum odbijen, 24. svibnja 1992. godine ujutro je poelo dalekometnim naoruanjem bombardiranje Hambarina. Granatiranje
je trajalo etiri sata nakon ega slijedi pjeadijski napad uz pomo dvanaest tenkova. Napad je odbijen mada su branitelji imali samo lako oruje. Drugi napad poslije podneva branitelji nisu uspjeli zaustaviti iz razloga to su bili izdani od itelja:
Biani, Rakovani i Rizvanovii. Svo naoruanje su predali etnicima... Pred veer
su tenkovi doli u Ljeskare gdje su doekani od skupine itelja srpske nacionalnosti
koji ive u tom dijelu uz ope veselje. Cijelu no se igralo, sviralo i pjevalo uz obilno
konzumiranje alkohola i hrane. Hrvati i Muslimani su pobjegli u Ljubiju, jedan dio
je pobjegao u umu Kurevo.
Dana 25. svibnja 1992. godine, etnika armada je izvrila ienje Kureva i
tom je prigodom poginulo dosta ljudi, a 26. svibnja svi preivjeli iz Hambarina su se
morali vratiti u selo mada je bilo gotovo sve porueno. Tog dana dolazi na red i Ljubija. Slijede pljakanja, ubijanja, silovanja i razbijanje svega to nije srpsko. Tenk T-84
je doao u D. Ljubiju, a s njime i etnika horda. Ubijeni su: H. I., V. I., S. I. (zaklan
pred kuom), F. S., E. S., I. K., M. K., R. ., D. T., H. D., J. R. i Z. R. Preivjeli mukarci su morali ii na nogometno igralite u Ljubiji. Pedesetak ih je pobjeglo u ume.
Pred oima svjedoka silovane su M. I. i supruga J. S.
Od devedeset pripadnika policije hrvatske i muslimanske nacionalnosti (aktivni
i rezervni) ostalo je ivih samo sedmorica. Svi su oni odvoeni i likvidirani Sve ove
zloine su radili etnici iz Ljeskara, Radoaja i Prijedora, potpomognuti s domaim
izdajnicima (Hrvatima i Muslimanima).
Nakon odlaska tenkova prema urkovcu u Ljubiju su dolazili banditi na pojedinano pljakanje. enske osobe koje su morale biti u kuama davale bi pljakaima
sve to je vrijedilo jer bi u protivnom bile silovane i ubijene. U ovim pljakama isticali su se Kod kue ., ljudi su bili postrojeni za strijeljanje, ali su im pucali iznad
glava. Ukoliko nisu nalazili ljude u kuama, etnici bi ubijali ivotinje. Prvi dan su
ubijena tri ovjeka, a drugi dan jo devet ljudi koji su one prve sahranjivali. Za ovaj
zloin postoje krunski svjedoci. S. T. je naredio da se na damiju stavi srpska zastava.
513
Puanstvo hrvatske i muslimanske nacionalnosti je moralo na svojim kuama izvjesiti bijele zastave ili plahte.
enske osobe su od Crvenog kria tj. od M. A. i njegovog sina M. traile papire da
se mogu iseliti, no oni im nisu htjeli izai u susret (naalost rade za etnike). Poslije
dva dana stigli su papiri za iseljenje (naravno na irilici) koji su proslijeeni kod
(takoer rade za etnike). Ishodovano je 250 dokumenata za iseljenje, nakon ega je
zabranio daljnje izdavanje istih. Naredio je drugi dan zbor graana. Zbor su vodili
u Domu... Pitali su prisutne da li ele da ih uva policija sastavljena od Hrvata, Muslimana i Srba na to su prisutni pristali. Uslijedilo je pitanje da li ele da ih uva srpska
vojska. Taj prijedlog su prisutni odbili. Reeno im je ukoliko ne ele srpsku vojsku nee imati ni policiju za zatitu. Naravno da je jednoglasno odlueno da e to ipak biti
srpska vojska. Osobe iz Ljubije koje su se priklonile etnikim hordama su
Prema iskazima osoba iz Zaviajnog kraja na kipama rudnika Redak zatrpano
je oko 400 ubijenih osoba (ljudi, ene, ak i djeca). S. B. uzima 600 DEM za doputanje iseljenja uz navodnu garanciju za ivot koje ipak nema. Puanstvo iz Ljubije
i okolnih mjesta koje je smjeteno u razne objekte ne smije izlaziti van bez posebne
dozvole koju naravno teko dobije. Transport izbjeglica - prognanika od Prijedora
do Travnika vri se autobusima i kamionima u koje se stavlja po 80 osoba, a te osobe,
po tradiciji srpskog vitetva prije toga budu pretuene. Na tom krinom putu nailaze na etnike koji izdvajaju iz kolone pojedine mukarce za iju se sudbinu za sada
naalost nita ne zna.
- luka12
NACIONALNOST: Hrvat
Roen sam u mjestu une, opina Prijedor. Potiem iz radnike porodice. ()
Po napadu srboetnike armade na grad Prijedor, u maju mjesecu 1992. godine nalazio sam se u stanu u Prijedoru, a zatim sam nakon nekoliko dana odveden u logor
Omarska gdje sam proveo dva mjeseca. Zatim sam potpisao rjeenje da u napustiti
stan i s obitelji se preseliti u drugu dravu, da neu ometati srpsku vlast pri uspostavljanju drutvenog poretka Republike Srpske, te e me pod tim uslovom pustiti iz lo514
gora. U logoru Omarska nas je bilo oko 5000, a svake noi i dana ubijani su logorai
po odreenom spisku. () Ubijeni su Z. K. iz una, zatim nou 9-10. jula 1992. dva
brata B. s Runjavic, V. iz Donje Ljubije, I. B. iz Varea, J. Hrvat iz una, N. I. iz Lipika,
te I. G., svetenik iz Gornje Ravske i I. J. iz Tukova, kojem je odsjeena glava.
Iako je vlast pripadala SDA u SO Prijedor, srpske snage su iskoristile snagu bive
armije i tako nastavile tui, ubijati i progoniti sve nesrpsko stanovnitvo. Tako sam
bio prisutan viednevnom batinjanju do smrti optinskom elnika M. . te O. K., sudije okrunog suda u Prijedoru. Od logoraa iz logora KERATERM saznao sam da je
taksi voza ubio D. T. u logoru KERATERM na Urijama. Ne moe se opisati koliko
sam mrtvih iznio iz sobe u upravnoj zgradi Rudnika Omarska, a koje ljude znam po
imenu i prezimenu, a takoer i one koji su ih ubili. Sve su objekte u Rudniku Omarska unitili - tako da je kad su raspustili logor iza nas ostala samo pusto. O svemu
tome mogu javno govoriti, i na sudu ako zatreba.
- luka13
PREBIVALITE: Brievo
NACIONALNOST: Hrvat
Ja sam iz sela Brievo koje je uniteno, spaljeno od strane paravojnih formacija
srpske vojske i JNA. Nosili su uniforme s crvenim trakama oko rukava i sami su sebe nazivali 6. krajika. Doli su u selo 27. lipnja, 1992., opkolili su selo i poeli tui
granatama po civilnom stanovnitvu. Stanovnici sela su hrvatske nacionalnosti i nisu
pruali nikakav otpor jer je to bio miroljubiv narod i nije bio naoruan. Sve su to bili radnici rudnika Ljubija. Za vrijeme granatiranja sela narod se skrivao u podrume
i sklonita. Poslije su oni doli s pjeadijom i palili redom sve kue, izvlaili ljude iz
podruma i ubijali i ruili. Ja sam se sa enom nalazio u podrumu svoje kue kad je
dola vojska. Istjerali su nas vani i pretraivali objekte, drali su nas vani i maltretirali, ispitivali su nas gdje nam je oruje. Mi nismo imali nikakvo oruje. Nisu nita
nali i tako su nas pustili. Jo tad nisam ni znao to su napravili, dok nisam vidio da
gore crkva i okolne kue. Oni koje sam vidio bili su mi nepoznati. U selu Brievu je
na vlasti bila stranka HDZ za koju su stanovnici glasali na izborima. Prije uinjenog
zloina vlast je preuzela srpska stranka i sve oruje koje su graani posjedovali (lovako) su oduzeli i naredili da nitko ne ide od kue. Sve rtve su bili civili (mukar515
ci, ene, ak i djeca). Mukarci koji nisu pobijeni odvedeni su u logore Sanski Most
i Prijedor gdje su zlostavljani i ubijani. Neki su kasnije puteni i morali su napustiti
tu takozvanu Srpsku Krajinu. Neki se jo uvijek nalaze u logorima. Odnos agresora prema Muslimanima bio je isti. eljeli su sve unititi i pobiti. Odnos Muslimana
i Hrvata uvijek je bio korektan. A to se tie lokalnog srpskog stanovnitva i sami su
uestvovali u pokolju hrvatskog stanovnitva sela Brievo. Na mjestu zloina dolazilo je do planskog unitavanja objekata radi etnikog ienja. Unitavane su kue,
crkve i drugi objekti.
U itarjevu, 17. oujka 1993.
- luka14
PREBIVALITE: Brievo
U trenutku zloina nalazila sam se kod kue u Brievu. Poinitelji zloina su bili
VI. krajika brigada i V. kozarska, meu kojima je bilo i Arkanovaca i eeljevaca.
Bili su veinom iz Otre Luke, D. Rasavaca, iz opine Sanski Most i opine Prijedor.
Osobno mi nisu poznata imena poinitelja zloina. Izvreno je oduzimanje naoruanja i granatiranje sela. Podruje nije bilo pod nadzorom UNPROFOR-a. U Brievu
je na izborima pobijedila Hrvatska Demokratska Zajednica. Prije napada je oduzeto
sve oruje koje je narod sela Brieva posjedovao (par puaka i pitolja), tako da nije
moglo biti nikakvog otpora. Posljedice agresije su oko 70 mrtvih ukljuujui i djecu,
ene i mukarce, oko 60 zapaljenih kua, kasnije i vie, zapaljena je i Crkva Svetog
Petra i Pavla u Brievu, silovano je nekoliko ena (nije mi poznat toan broj).
Prilikom takozvanog ienja od strane etnika, u par navrata je stanovnicima
Brieva reeno da se moraju iseliti. Pitali su zato nismo ve ranije otili. Brievo je
etniki oieno jer je veina stanovnika Brieva prela u Hrvatsku i ostale strane
zemlje, s tim da ima jo mali broj stanovnika Brieva koji nisu doli, ali ekaju prvi
konvoj iz Prijedora.
Neposredne rtve zloina su oko 70 civila. Moj otac I. L. je ubijen, a pretpostavljam da je prije toga muen. Sahranjen je u umi u susjedstvu. S njim je istog dana
sahranjen i moj roak J. L., inae nesposoban (paraliziran), iza kojeg su ostali supruga K. i troje malodobne djece. S mojim ocem I. u istu grobnicu su sahranjeni susjedi S. B., M. B., iza kojeg su ostali supruga i dvoje malodobne djece, te V. B., M. brat
516
invalid. U blizini te grobnice, na njivi I. M., sahranjeni su u grupnu grobnicu I. M.

- penzioner, L. M. - radnik, P. I. - iza kojeg su ostale etiri kerke i njegova majka A.,
P. brat S., te brat M. i J. I. - iza kojeg su ostali supruga i troje malodobne djece. Dana
24. srpnja 1992. godine ovih est susjeda je mueno, maltretirano i ubijeno. Bili su
prisiljeni sami sebi iskopati grobnice. Moj otac i susjedi koje sam nabrojala ubijeni
su 25. srpnja, 1992. godine.
Pored dosad nabrojanih, osobno mi je poznato da su etnici muili, maltretirali
i na kraju ubili mojeg susjeda M. B. roenog 1963. godine, pred njegovom kuom,
dok su mu oca M. B. odveli dalje od kue, muili ga, te je pronaen zapaljen na jednoj njivi u Raljau, gdje je i sahranjen. Pored M., kod kue M. B. naen je i le M.
brata I. B., te pored lea no, a tono na ulazu pred M. kuu le M. B., koji je tada bio
jako bolestan.
U takozvanom Bariia gaju sam osobno vidjela mrtvo tijelo M. M., dok le njezinog sina G. koji je imao oko 14 godina nisam vidjela, ali sam ula da je i njegovo
mrtvo tijelo pronaeno i sahranjeno. Ostale rtve nisam osobno vidjela, ali mi je poznato da je veina sahranjena po kuama i susjednim batama i njivama, kao i L. I.
koja je poginula od gelera granate.
U logor su prvi odvedeni V. M. i R. V., u maju ili lipnju mjesecu, te se i sada nalaze u logoru Batkovii kod Bijeljine. Dana 24. lipnja, 1992. godine odvedeni su J. B., J.
J., S. M., J. M., A. I., i J. B.; J. B., S. M. i J. B. nisu preivjeli. Navedeni su bili u logorima u opini Prijedor i na Manjai. Oko tridesetak mukaraca iz Brieva je 25. srpnja,
1992. godine odvedeno u logor u Sanski Most, te su tamo bili 21 dan. Za to vrijeme
su tueni i maltretirani, a zatim su puteni kuama.
Moja je procjena da je odnos agresora bio gori prema Muslimanima, moda zato
to ih je bilo vie, ili zato to je SDA pobijedila na izborima u prijedorskoj opini, iako je i hrvatsko selo Brievo prolo kao mnoga muslimanska sela. Za vrijeme agresije
odnos Muslimana i Hrvata je bio dobar, normalan. Veina lokalnog srpskog stanovnitva odobravala je uinjene etnike zloine, ali ni onima koji kau da im je ao ne
vjerujem mnogo da je stvarno tako. Zapaljena je crkva u Brievu.
Brievo smo morali napustiti odmah poslije agresije, jer su u par navrata i na vie
mjesta u Brievu etnici izjavili da se moramo iseliti i da nemamo tu to ekati, tako
da smo otili u Ljubiju, a u Hrvatsku smo moja mama, dva brata i ja doli konvojem,
10. prosinca 1992. godine, nakon to smo dobili tranzitnu vizu od Vlade Republike
Hrvatske.
517
- luka16
PREBIVALITE:
Gornji Volar
NACIONALNOST: Hrvat
Oruani napad na sela urkovac i Gornji Volar u kojima ive iskljuivo Hrvati
zbio se 23. 05. 1992. godine neto poslije 21:00. Napad su izveli naoruani Srbi stanovnici sela Donji Volar, Sokolite, Trgovite, Radomirovac i Miska Glava. Po selima Gornji Volar i urkovac padale su minobacake granate i projektili iz beztrzajnog topa. Zbog dugotrajnog topnikog napada naoruanih Srba, hrvatsko civilno
puanstvo iz napadnutih sela otpoelo je sa evakuacijom preko zaseoka Kosa, Lipik
i sela une u grad Ljubiju. Pri tom prvom napadu nije bilo stradalih jer je kompletno puanstvo bilo izrazito disciplinirano i evakuaciju su sproveli u velikoj tiini i
vrlo brzo, tako da su naoruani Srbi bili zaprepateni jer po ulasku u hrvatska sela nisu zatekli nikog od itelja i za odmazdu su zapalili nekoliko obiteljskih kua i
gospodarskih objekata izmeu Crkve i kole. Naredno jutro svi izbjegli Hrvati su se
vratili u sela.
U 9:00 sati, 24. 05.1992. godine, posredstvom radio veze civilne policije policijske postaje iz Ljubije (poruku primio i prenio priuvni policajac, Hrvat iz sela Gornji
Volar), vojne vlasti Jugoslavenske narodne armije iz Prijedora (major R. Z.) upuuju
ultimatum Hrvatima sela urkovac i Gornji Volar kojim se zahtijeva od Hrvata ta
dva sela da se do 12:00 sati, 24. 05. 1992. godine Srpskim vlastima opine Prijedor predaju lanovi mjesnog HDZ-a BiH: M. (T.) T., I. (A.) T., V. (A.) T. i M. (A.) T.
Major R. Z. je naglasio da e, ukoliko se dotina etvorka ne pojave do 12:00, izdati
naredbu JNA za napad na urkovac i Gornji Volar i da e ta dva sela biti sravnjena sa
zemljom. Priuvni policajac V. J. je nakon dueg pregovaranja sa majorom Z. uspio
ishoditi da se ultimatum odgodi do 14:00 te da se Srpskim vlastima predaju samo
M. (T.) T. i M. (A.) T.
U 12:00 sati, 24. 05. 1992. godine major R. Z. radio vezom upuuje novi ultimatum prema kojem Hrvati sela urkovac i Gornji Volar trebaju predati sve naoruanje
koje posjeduju i 30 pripadnika ZNG-e za koje on zna da se skrivaju u navedenim
selima i da su predhodne veeri izveli napad i okupaciju sela urkovac i Gornji Volar,
ali su ih naoruani Srbi, pripadnici TO sela Donji Volar, Sokolite, Trgovite, Radomirovac i Miska Glava uspjeli granatiranjem otjerati i na taj nain spasiti Hrvate
tih sela. Naoruanje i pripadnici ZNG-a moraju biti predani na, od Srba uspostavljenom, kontrolnom punktu u selu Ljeskarama. Majoru Z. nita nisu znaila uvjerava518
nja kako Hrvati sela Gornji Volar i urkovac nemaju nikakvog nelegalno nabavljenog naoruanja osim onog kojeg posjeduju registrirani lovci (par lovakih puaka za
koje posjeduju uredne dozvole), tri pitolja za koje vlasnici posjeduju uredno izdane
dozvole od strane policije i naoruanje TO sela urkovac i Gornji Volar. Obzirom na
novonastalu situaciju alarmirano je svo puanstvo oba sela i sazvan je zbor graana
na kojem je puanstvo sela upoznato sa ultimatumima JNA, a ja i stric M. (T.) T. smo
iznijeli nau odluku da emo se, u interesu spaavanja puanstva predati Srpskim
vlastima kao i da se prikupi svo naoruanje koje emo predati onako kako je traeno
od strane majora R. Z.
Od Hrvata Gornjeg Volara i urkovca smo traili da se, poradi zatite, evakuiraju u Ljubiju. Moje i strieve odluke prihvatili su svi sudionici Zbora. O doneenim
odlukama izvjestili smo radio vezom zapovjednika policijske postaje u Ljubiji. Svo
naoruanje koje su posjedovali Hrvati sela Gornji Volar i urkovac, doneeno je u
mjesni Dom kulture. Tu su bile 21 puka tipa M-48, 18 puaka tipa Kalanjikov i 1
automat ruske proizvodnje (doboar). Svo to oruje pripadalo je mjesnom odjeljenju
TO. Bilo je i nekoliko lovakih puaka, tri pitolja i svo streljivo za oruje. Zapovjednik policijske postaje u Ljubiji B. B. poslao je u selo policajca koji se preziva S. (brat
F. S.) i njemu sam predao prikupljeno naoruanje i streljivo.
Ja i stric smo se oko 14:00 uputili zajedno sa svim narodom u Ljubiju. Po dolasku
u Ljubiju otiao sam sa stricem u policijsku postaju. Zapovjednik postaje naredio je
policajcu da mene i strica proslijedi u policijsku postaju u Prijedor. Na kontrolnom
punktu kojeg su naoruani Srbi sela Ljeskare postavili kod zadrunog doma u selu
Ljeskare zaustavili su nas naoruani ljudi, na elu sa samozvanim vojvodom. On je
naredio policajcu da se vrati u Ljubiju to je ovaj i uinio. Meni i stricu je rekao da se
nita ne bojimo jer da nas sada titi naoruana formacija SDS-a iji je on vojvoda.
Nakon toga nam je naredio da se s njim odvezemo u mjesto Hambarine koje su nastanjivali Muslimani. Po dolasku u Hambarine pokazivao nam je kako JNA precizno
granatira mjesto. Pogoene su mnoge obiteljske kue i gospodarski objekti. Drutveni dom i nova damija (lijevo od ceste Ljubija - Prijedor) bili su porueni. Uas! R.
B. je naredio meni i stricu da ga pjeice pratimo. Prolazili smo ulicama Hambarina.
U samom centru mjesta naili smo na tenk i naoruane uniformirane vojnike JNA i
TO, ali nikog nisam prepoznao. Tada je R. B. upitao strica: Kai mi, profesore, gdje
je sada muslimanski ponos? Stric mu je vrlo kratko odgovorio: Tu je - gazi po
njemu. Tada se stric sagnuo i podigao praznu ahuru tenkovske granate. R. B. ga je
upitao: to e ti to, profesore?, a on mu je odgovorio: Da acima pokaem od kuda
dolazi vae bratstvo i jedinstvo.
519
R. B. je naredio da sjednemo u auto i odvezao nas ponovo u selo Ljeskare. U

svom tabu nam je prijetio i nareivao da odemo u crkvu u urkovcu i da iz podruma crkve izvadimo minobacae i mitraljeze, te da mu ih dovezemo u njegov tab.
Traio je i da potom sav narod koji je izbjegao u Ljubiju vratimo u sela. Odgovorili
smo mu da u selu nema ni mitraljeza ni minobacaa, a pogotovo da nisu u podrumu
crkve u urkovcu jer crkva uope nema podruma. to se tie naroda rekli smo mu
da nemamo namjeru vraati ga u sela jer da bi tek tada prijetila opasnost za ivote
ljudi jer bi ostali na milost i nemilost naoruanih Srba. R. B. je problijedio i naredio
da izaemo iz njegovog taba. Govorio je kako e nas zaklati ako ne vratimo narod
u sela jer da nitko ne smije namagariti 3000 naoruanih Srba koji su odluili pobiti i sravniti sa zemljom Gornji Volar i urkovac. Strpao nas je u auto i prosljedio u
Ljubiju u policijsku postaju. Zapovjednik postaje (Hrvat po nacionalnosti), nazvao
je radio vezom policijsku postaju u Prijedoru koja je od 01.05.1992. bila u rukama
SDS-a. Iz Prijedora je doao auto i odvezao nas iz Ljubije. Ljubiju smo napustili oko
19:00 sati, 24.05.1992. Po dolasku u policijsku postaju u Prijedoru poeli su ispitivati
mene i strica. Ispitivanje je trajalo do cca 3:00 (25.05.1992.). Mene su ispitivali meni
nepoznati isljednici. Strica su odveli na gornji kat gdje su ga ispitivali isljednici dravne sigurnosti na elu s majorom JNA koji se preziva V. Kad su mene odveli iz policijske postaje, stric je ostao na daljnjem ispitivanju. Mene su odvezli u krug tvornice elektrokeramikih proizvoda - Keraterm. Pripadnici JNA i naoruanih postrojbi
SDS-a pretvorili su tu tvornicu u zatvor u koji su zatvarali sve one koji nisu potivali
od 01.05.1992. proglaen policijski sat.
Kada su mene doveli u Keraterm, zatekao sam sedam civila koje su te veeri
uhitili. Smjestili su me u prvu prostoriju. Ta prostorija nosi broj 1. Oko 3:15 u prostoriju su ula dva Srbina koje poznajem po nadimcima. () Od 3:15 do 5:00 sati
(25.05.1992.) su me maltretirali fiziki (tukli me) i psihiki (psovali, vrijeali na nacionalnoj osnovi, tjerali da s njima pjevam pjesme kojima se veliaju etnici i njihov
voa iz II svjetskog rata - Draa Mihailovi). Oko 9:00 sati, 25.05.1992. u Keraterm
je doao isljednik iz policijske postaje u Prijedoru i odvezao me u policiju na ponovno ispitivanje. Ispitivanje je trajalo oko 2 sata tj. do iza 11:00, kada me vratio natrag
u Keraterm. Oko 15:00 sati, 25.05.1992. uo sam eksplozije granata iz pravca mjesta
Kozarac. Dana 26.05.1992. oko 10:00 sati, naoruani vojnici JNA i naoruani pripadnici prijedorskog SDS-a poeli su dovoditi u Keraterm Muslimane iz mjesta Kozarac i okolnih sela. U prostoriju br. 1, u kojoj sam se ja nalazio, doveli su i zatoili do
15:00 sati (26.05.1992.) vie od 200 civila iz Kozarca i Prijedora. Tada sam u prostoriji uoio svog strica. Bio je tu i I. H. iz sela Kalajevo, kao i predsjednik opine Prijedor
(do 30.04.1992. kad su ga naoruani pripadnici SDS-a smijenili) M. . Broj zatoe520
nika se poveavao iz sata u sat. Keraterm je postao, za samo par sati, pravi pravcati
konc-logor. Hranu nam nisu davali, vode nije bilo, a zbog velikog broja ljudi u prostoriji nismo se uope mogli kretati. Postajalo je sve tee i tee. Neizdrljivo! Odrasli
ljudi su plakali. uli su se jauci. Bilo je puno ozlijeenih, pretuenih.
Dana 27.05.1992., oko 22:00, pred prostoriju br. 1 doao je vojni policajac JNA,
po inu vodnik, i naredio nam da izaemo van iz prostorije i da uemo u autobuse
koji su doli u krug logora. Bilo je 17 praznih i 6 punih autobusa. Doznali smo da
su u tim punim autobusima osobe koje su Srbi drali zatoene u kolskoj dvorani
u mjestu Breziani (cca 5 km zapadno od Prijedora). Po ulasku u autobuse morali
smo ostaviti prazna prva etiri sjedala. Kad smo sjeli na slobodno mjesto, naoruani
pratioci u uniformama JNA naredili su nam da glavu pognemo prema naprijed, a da
dlanove ruku stavimo na potiljak. Dok su svi zatoenici smjeteni u autobuse prola
su skoro 2 sata. Iz kruga konc-logora Keraterm, autobusi su krenuli oko 24:00. Nakon podue vonje autobusi su se zaustavili, a naoruani vojnici JNA su izdali naredbu da ne izlazimo iz autobusa. Tada sam vidio da se nalazimo u ograenom prostoru
rudnika eljezne rude Omarska. Bilo je oko 2:00 sata, 28.05.1992. godine.
Dok smo se vozili iz Keraterma u Omarsku, naoruani vojnici JNA su nas nemilice tukli. U autobusu u kojem sam se ja nalazio posebno su se okomili na jednog Muslimana iz Kozarca kojemu ne znam ime ali znam da je bio policajac. Nemu su doslovno razbili glavu kundakom puke. Po dolasku u Omarsku taj policajac iz Kozarca je
jo bio iv ali mi je njegova daljnja sudbina nepoznata jer ga je jedan uvar, crne puti
(liio je na Roma), nastavio tui odmah po izlasku iz autobusa. uvari su izveli doktora . S. koji je radio kao ginekolog u Prijedoru. Poeli su ga udarati. Govorili su mu:
Ti doktore troji (kastrira) srpsku djecu. uli su se jauci i zapomaganje. Potom su
izveli I. M. - profesora iz srednje kole u Prijedoru. Zatim su izveli F. s Hambarina koji
je radio kao internista u Domu zdravlja u Prijedoru. Potom osobu s nadimkom .
koji je bio vlasnik picerije u Prijedoru (u blizini tvornice keksa Mira Cikota). uvari su ih nemilosrdno udarali, a jadni ljudi su jaukali od boli. Tijekom mog boravka
(do 21.08.1992.) u konc-logoru Omarska vie nisam vidio te ljude niti uo da su ivi.
Potom su iz autobusa izvodili jednog po jednog zatoenika i uvodili ga u garderobu radionice za popravak dempera (velikih kamiona koji se koriste u rudnicima).
Sama radionica je udaljena cca 2 km od eljeznike postaje Omarska na pruzi Prijedor - Banja Luka, a nalazi se s desne strane eljeznike pruge gledano od Prijedora u pravcu Banja Luke. Radionice su udaljene cca 500 m od eljeznike pruge koja
povezuje Omarsku i rudokop rudnika eljezne rude u Tomaici, s njene lijeve strane
- gledano sa eljeznike postaje Omarska u pravcu Tomaice.
521
Mi smo bili prvi zatoenici konc-logora Omarska. Sveukupno je taj dan u

konc-logor Omarska dovedeno oko 2000 zatoenika. Od tog broja oko 90% zatoenika bili su civili hrvatske i muslimanske nacionalnosti, dok su ostali (cca 10%) bili
pripadnici regularne i priuvne policije, a po nacionalnosti Hrvati i Muslimani s podruja opine Prijedor. uvari u logoru i naoruani vojnici JNA su nas zatoili u prazne prostorije tako da je broj zatoenika u jednoj prostoriji bio oko 700, a u drugoj
oko 600. U garai je zatoeno 170 ljudi. U prostoriji za pranje rublja (u veeraju) bilo
je zatoeno preko 500 ljudi. Srbi su iz dana u dan dovodili nove zatoenike koji su bili
prisiljeni leati na pisti (asfaltirani prostor ispred radionice) gdje su provodili i noi,
pod vedrim nebom. U zloglasnoj Bijeloj kui bilo je ponekad i preko 50 zatoenika.
Prva dva dana nismo dobili nikakvu hranu. Cijelo vrijeme uli smo pucnjavu u
neposrednoj blizini logora. Bilo je vie nego oito da Srbi iz vatrenog oruja ubijaju
zatoenike. Prvi zapovjednik konc-logora Omarska bio je Srbin. Na sebi je imao
maskirnu (arenu) uniformu. On je zapovijedao logorom do 20.06.1992. kad ga je
zamjenio Srbin
Ja i stric smo bili u istoj prostoriji. Njega su esto prozivali i vodili u Bijelu kuu
na ispitivanje. Mene su jednom vodili na ispitivanje u Bijelu kuu upravo u vrijeme
kad je i stric bio na ispitivanju. Njega su odveli sat vremena ranije. Kad sam uao u
prostoriju stric je sjedio na stolici, lice mu je bilo krvavo jer su mu razbili elo, nos i
usnice. Krvario je. Pitao sam ga: ime su te tukli? On je rekao: Ovo to vidi je od
udaraca rukama i nogama, a ono to ne vidi je od udaraca baseball palicom i onim
tamo drvenim kolcem. Pogledao sam u kut prostorije i vidio pravu baseball palicu
i veliki drveni kolac promjera cca 10 cm. Pitao sam isljednika: Zato ste ga tukli?
Isljednik je ustao, priao mi i rekao: Od tebe ovisi da li emo tui i tebe i njega. Zatim me je pitao: Tko je dovozio oruje u Prijedor i kome je oruje dijeljeno? Ja sam
odgovorio: Svo oruje koje je dolo u Prijedor bilo je, to je vama dobro poznato,
oruje koje je JNA kad se povlaila iz Hrvatske podijelila iskljuivo Srbima koji su
bili lanovi SDS-a. Isljednik je tada naredio uvarima da nas ponu tui. Jedan od
uvara je uzeo drveni kolac, a drugi baseball palicu. Mene je udarao onaj uvar koji
je uzeo drveni kolac, a strica je udarao onaj uvar koji je uzeo baseball palicu. Nakon nekog vremena su prestali i izvukli nas na hodnik, te vratili u prostoriju. To je
bilo krajem srpnja 1992. Meni je to bilo peto ispitivanje, a stricu esto. Ja sam se koliko-toliko uspio oporaviti nakon dva dana, ali je stric bio u kritinom stanju etiri
dana. Njemu su slomili onu baseball palicu o lea. Stric je mokrio krv, to znai da
su mu povrijedili bubrege, a na leaju je jaukao od boli pri svakom pokretu. Govorio
je da su mu rebra potrgana.
522
Otprilike tjedan dana nakon to su nas pretukli, u konc-logor Omarska doli

su razni novinari ali su srpske vlasti u logoru dan prije odvojili sve teko ozlijeene
zatoenike i zatvorili ih u zasebnu prostoriju tako da sam ja samo uo da su dolazili
novinari ali ih nisam vidio. Dana 05.08.1992. Srbi su autobusima odvezli sve osim
179 zatoenika. uo sam da ih voze u konc-logore Manjaa i Trnopolje a da e iz
Trnopolja putati zatoenike kuama ili u Hrvatsku. Meu nas 179 koji smo ostali
u konc-logoru Omarska bilo je i 5 ena i to: Z. R. - Hrvatica iz Kozarca; S. T. - Muslimanka iz Kozarca koja je sa svojim suprugom S. bila vlasnica gostionice Crvene
Rue u Kozarcu; H. H. - Muslimanka iz Prijedora, stara oko 25 godina; V. M. - Muslimanka iz Kozarca koja je bila delegat u opini Prijedor, a inae je profesorica; i jo
jedna meni nepoznata ena. Osim strica, od mukih zatoenika koji su ostali nakon
05.08.1992. u konc-logoru Omarska poznavao sam I. Z. - Muslimana iz Donje Ljubije; F. M. - Muslimana iz sela Kozarua pored Prijedora; M. B. - Muslimana iz Donje
Ljubije; A. S. - Hrvata iz sela une pored Ljubije.
Dana 15.08.1992. predstavnici ICRC-a (Meunarodni crveni kri) izvrili su registraciju svih preostalih zatoenika osim onih pet ena koje su Srbi skrivali. Ja sam
dobio broj: 00208687, a stric M. 00208688. Pored registarskog broja upisan nam je
logor Omarska.
Dana 21.08.1992. srpske vlasti konc-logora Omarska izvrile su prozivku. Prozvali su 172 zatoenika meu kojima i mene. Nisu prozvali jedino mog strica M. (T.)
T.; F. M. i onih 5 ena. Nama koji smo bili prozvani naredili su da uemo u autobuse,
kojih je bilo etiri. Neprozvanih 7 zatoenika su odveli izvan mog vidokruga. Oko
14:00 sati etiri autobusa sa 172 zatoenika napustila su konc-logor Omarska. Naoruani Srbi koji su bili pratnja u autobusima rekli su da nas vode na Manjau u logor.
Od etiri autobusa koja su krenula iz konc-logora Omarska do logora Manjaa dola
su samo dva, ali sa svih 172 zatoenika. Dva autobusa su se pokvarila tijekom puta.
Logor Manjaa je bio hotel u odnosu na konc-logor Omarska. Hranu smo dobivali relativno redovito, a dobili smo i neto odjee. uvari logora nas nisu tukli kao u
Omarskoj, a nije bilo ni ubojstava koliko je meni poznato. Jedina drastina promjena
dogodila se 17.10.1992. Tog dana su logorske vlasti izvrile prozivku oko 120 zatoenika. Svi prozvani su bili Hrvati. Deurni oficiri, meu kojima i oficir po nadimku
., su nam govorili da nas vode na razmjenu u itni kod Drnia u Hrvatskoj. Nama
je bilo sve sumnjivo jer nije bilo predstavnika ICRC-a. Po ulasku u autobus krenuli
smo iz logora Manjaa. im smo se udaljili od logora, naoruani pratioci su zahtijevali od nas da im damo posude s vodom i hranu (1/4 kg kruha i dvije konzerve s
ribom, po osobi). Tada su nam naredili da ispruimo ruku sa otvorenim dlanom. Na
523
dlan su svakom od nas stavili poveu koliinu soli koju smo morali progutati. Tijekom vonje, pratioc je ustajao i hodao po autobusu i tukao zatoenike. Zaustavljali
smo se u svakom selu kroz koje smo prolazili. Oko autobusa su se okupljala uglavnom djeca, starci i ene. Tada bi nam pratioc izdavao naredbu da dignemo ruku s
tri izdignuta prsta, te da pjevamo prosrpske pjesme kao to su: Tko to lae, tko to
kae, i sline. Kad bi autobus ponovno krenuo pratioc bi proetao autobusom i udarao nas drvenom palicom po leima i po glavi. Dok smo se vozili od Manjae pa do
ulaska u Hrvatsku, dobili smo etiri puta batine. Kad smo ugledali vojnike UNPROFOR-a ponadali smo se da emo imati zatitu, ali su voza autobusa i pratioc otpoeli vrijeati plavce pogrdnim rijeima na raun boje koe i podrijetla, a psovali
su im i majku. Proli smo kroz Knin i kroz Drni. Kad smo doli u itni, do mjesta
na kojem je trebalo doi do razmjene, autobusi su se zaustavili, a voza i pratioc su
izali van iz autobusa dok su nama naredili da se ne miemo sa svojih sjedita te da
spustimo glavu prema dolje i da ruke stavimo na potiljak. Nismo imali vode za pie,
a malu nudu smo smjeli obaviti tek nakon cca 4 sata provedena u autobusu. Dok
smo sjedili u autobusima pojavila se nekakva skupina djece. Djeca su ula u autobus
i nareivala nam da dignemo glavu, pa da spustimo ... Ulazile su i razne skupine ljudi koji su neto zapisivali, gledali nas, a neki su nas prozivali. Oko 17:00 pratioc nam
je rekao da taj dan nee biti razmjene te da se vraamo u Knin gdje emo prenoiti.
Autobus se zaustavio pred nekakvom zgradom, a nama je nareeno da idemo
na trei kat te zgrade. Nakon cca 1/2 sata poele su ulaziti grupe od po 5 - 6 uniformiranih osoba. Na rukama su imali oznake SAO krajina. Naredili su da pjevamo
etnike pjesme kao to su: Od Topole pa do Ravne Gore .... Poeli su nas udarati.
Tukli su nas svim i svaim: nogama, rukama, palicama. Vrijeali su nas na nacionalnoj osnovi. Psovali su nam majku ustaku. Pozivali su pojedine zatoenike da izau
van iz prostorije u hodnik. Pozvali su i mene. Na hodniku je stajalo 5 - 6 Srba koji su
me nemilosrdno udarali, kao da je svaki od njih elio da me ubije svojim udarcem.
Naredili su mi da stanem i da gledam u arulju koja je svijetlila iznad moje glave. Kad
sam podigao glavu na gore i usredotoio pogled na arulju osjetio sam strahovit udarac u predjelu srca. Od siline udarca bio sam odbaen par metara dalje. Sruio sam
se ali mi je priao jedan Srbin koji je pitao: Je li dobro udara srpska noga? Nita nisam odgovorio, a on mi je naredio da mu ljubim vojniku izmu s kojom me udario.
Nisam htio, pa sam dobio bezbroj udaraca nogom po tijelu i glavi. Toliko su me pretukli da se nisam mogao pomaknuti niti puzei. Dok sam ja tako leao, uo sam kako
jednog zatoenika uvode u prostoriju WC-a u mojoj neposrednoj blizini. uo sam
potmule udarce i jauk nesretnika. Potom mu je netko od Srba naredio: Lii srpska
govna, majku ti jebem ustaku! Poslije su do nas dolazili pijani Srbi u civilu, ene,
524
mladii ne stariji od 18 godina... Svi su se oni iivljavali nad nama. Tukli su koga su
htjeli i kako su htjeli. To brutalno, fiziko maltretiranje i iivljavanje trajalo je sve do
jutra kad su nas ostavili na miru jedno vrlo kratko vrijeme. Na licima ostalih zatoenika vidio sam tragove udaraca, a neki su leali kao i ja, previjajui se od bolova. Potom su nas istjerali van u dvorite i naredili nam da stojimo mirno. Stajali smo tako
oko 2 sata, a da se nismo smjeli pomaknuti. Mnogi zatoenici su padali u nesvijest od
nemoi, iscrpljenosti i zadobijenih udaraca. Kninski Srbi i nai pratioci su govorili da
se eka dolazak srpske delegacije iz itnia. Kad je delegacija dola iz itnia rekli su
nam da do razmjene nee doi te da nas vraaju u logor Manjaa. Bio sam razoaran.
Tada su nam naredili da pjevamo hrvatske pjesme: Ustani Bane, Bane, Hrvatska
te zove, zove... te da uzvikujemo: Mi smo ustae. Svi zatoenici su nevienom snagom glasa u sreditu Knina pjevali Bana i uzvikivali: Mi smo ustae! inilo se da
cijeli Knin odjekuje od naih glasova. Poeli smo samoinicijativno uzvikivati: Ovo
je Hrvatska! Srbi su nas pustili da se ispjevamo. Onda je doao autobus. Tijekom
puta od Knina do Manjae mi smo povremeno pjevali hrvatske pjesme. S nama su
pjevali i voza autobusa i pratioc - obojica Srbi. Govorili su da su hrvatske pjesme
melodine i lake za pjevanje. U meuvremenu pratioc je ustajao i palicom nas tukao
po glavi i tijelu, a u jednom trenutku je naredio jednom zatoeniku da uzme palicu
i da njome udara druge zatoenike, ali je taj zatoenik udarao po naslonima sjedala,
a mi smo jaukali kao da nas udara. Kad smo doli u logor Manjaa doivjeli smo jo
jedno razoaranje. Muslimani - zatoenici su nam se rugali i vrijeali nas govorei:
Eto, ni Hrvatska vas nee. Kad smo traili nae stvari (leajeve, jakne) Muslimani
su nam govorili: Neka vam ih Tuman da, jebem vam mater hrvatsku. uvari logora su nas morali rastavljati. Nakon par dana stanje se primirilo, a pojedini Muslimani
su nam se ispriali.
Poetkom prosinca 1992. logorom Manjaa je naveliko kruila pria o skoranjem rasputanju logora i o oslobaanju svih zatoenika. Oslobaanje zatoenika bi
bilo pod nadzorom ICRC-a. U krug logora su dolazili razni novinari i obavljali razgovore sa pojedinim zatoenicima. Predstavnici ICRC-a su govorili da e se sa oslobaanjem svih zatoenika otpoeti 14.12.1992., a zavriti 16.12.1992.
Dana 13.12.1992., u nedjelju, srpske logorske vlasti logora Manjaa su naredile
svim zatoenicima da izau iz tala u kojima smo spavali, na otvoreni prostor logora.
Poeli su prozivati pojedine zatoenike. Prozvali su oko 530 zatoenika kojima su naredili da uzmu svoje stvari i pokrivae. Meu prozvanima sam bio i ja. Od poznatih
zatoenika u prozvanoj grupi su bili: D. . iz Ljubije, roen 1958.; M. G. iz urkovca
pored Ljubije, roen 1971.; N. G. iz urkovca pored Ljubije, roen 1969.; Z. L. iz San525
skog Mosta, roen 1954.; M. M. iz Gornje Ravske pokraj Ljubije, roen 1958.; I. P. iz
una pored Ljubije, roen 1961.; A. S. iz una pored Ljubije, roen 1964.; M. S. iz
Ljubije; I. A. iz Stare Rijeke pored Ljubije, roen 1965.; M. B. iz Ljubije, roen 1971.;
M. . iz Ljubije, roen 1964.; V. . iz Ljubije, roen 1956.; Z. H. iz Prijedora, roen
1961.; N. . iz Brdara pored Sanskog Mosta, roen 1964.; M. D. iz Donje Ljubije, roen 1955.; D. D. iz Brieva pored Ljubije, roen 1967.; I. F. iz Sanskog Mosta, roen
1970.; J. G. iz Ljubije, roen 1964.; Z. G. iz Prijedora, roen 1965.; D. I. iz Prijedora,
roen 1966.; F. I. iz Sanskog Mosta, roen1959.; M. J. iz Prijedora, roen 1970.; A. J.
iz Gornjeg Volara pored Ljubije, roen 1960.; J. M. iz Sanskog Mosta, roen 1954.;
J. M. iz Stare Rijeke pore Ljubije, roen 1958.; Z. M. iz Ljubije, roen 1967.; V. M. iz
Brieva pored Ljubije, roen 1966.; J. P. iz Prijedora, roen 1963.; M. P. iz Prijedora,
roen 1967.; D. P. iz Prijedora, roen 1965.; F. R. iz Sanskog Mosta, roen 1970.; M.
R. iz Sanskog Mosta, roen 1971.; G. . iz Gornje Ravske pored Ljubije, roen 1965.;
Z. T. iz Kalajeva pored Ljubije, roen 1968.; E. V. iz Ljubije, roen 1965.; R. V. iz Brieva pored Ljubije, roen 1962.; B. B. iz Ljubije (zapovjednik policijske postaje u Ljubiji do cca 15.06.1992.), roen 1952.; A. J. iz urkovca pored Ljubije, roen 1951.; D.
J. iz Brieva pored Ljubije, roen 1953.; M. M. iz Ljubije, roen 1961.; I. H. iz Kalajeva pored Ljubije, roen 1959.; I. H. iz Ljubije, roen 1963.; J. M. iz Kalajeva pored
Ljubije, roen 1960.; R. J. iz Brieva pored Ljubije, roen 1960.; D. I. iz una pored
Ljubije, roen 1959.
Naredili su nam da uemo u autobuse. Bilo je tu vojnih i civilnih autobusa. Prilikom ulaska u autobus zamjetio sam neke novinare i kameru kojom su nas snimali.
ini mi se da su to snimali Nijemci. Kad su autobusi krenuli, na oko 2 km od logora uoio sam, pored puta, istu tu grupu novinara i kameru koja je snimala prolazak
autobusa. Umjesto da nas oslobode, Srbi su nas prevezli u novi logor. Bio je to logor Batkovi u istoimenom mjestu pored Bijeljine u sjeveroistonoj Bosni. Tijekom
boravka u logoru Batkovi bili smo rasporeivani na obavljanje raznoraznih poslova. Radili smo kao loai centralnog grijanja, radili smo na raznim poljoprivrednim
privatnim posjedima (kod Srba), a sve to po nalogu srpskih logorskih vlasti logora
Batkovi.
Ja sam osloboen sa skupinom koja je razmjenjena u mjestu Dragaliu kod Nove
Gradike (Hrvatska) 07.01.1993. godine.
Zatoenik V. M. iz Brieva pored Ljubije voen je iz logora Batkovi na razmjenu
u elebi pored Livna (Hercegovina) zajedno sa jo 55 zatoenika. Dana 16.06.1993.
zatvorili su ih u zatvor u selu Kamenica pored Drvara (zapadna Bosna) gdje su proveli dva dana. U prostoriji u kojoj su bili zatoeni, Vinko je zamijetio natpis na zidu:
526
M. T. - lipanj 1993. V. M. je razmijenjen 18.06.1993. i prilikom naeg susreta prenio

mi je tu informaciju. Ona upuuje na to da je moj stric - M. (T.) T. iz Gornjeg Volara
pored Ljubije, roen 1940., iv i da ga srpske vlasti tzv. srpske republike skrivaju po
raznim zatvorima i logorima. Tragom te spoznaje uputio sam se u ICRC u Zagrebu
gdje su mi rekli da se moj stric vodi u evidenciji kao osloboen 21.08.1992. iz logora
Omarska. Moja upuena poruka posredstvom ICRC-a, naslovljena na strica, vratila
se sa naznakom da je M. (T.) T. puten iz logora Batkovi 23.06.1992., a prema mojim spoznajama on nikada nije ni bio u logoru Batkovi. Oito da su predstavnici
ICRC-a neaurni i povrni te da ne obavljaju svoju obavezu.
U Grubinom Polju, 2. listopada 1993.
- luka17
NACIONALNOST: Hrvat
U trenutku zloina nalazio sam se u Ljubiji. Posljedica agresije je da su Hrvati i
Muslimani prognani i iseljeni, a rtve su bili civili, mukarci i ene. Odnos agresora
prema Muslimanima i Hrvatima bio je isti, a odnos izmeu Muslimana i Hrvata bio
je jo dobar. Lokalno srpsko stanovnitvo je uinjene etnike zloine doivjelo kao
da se unitava najvei neprijatelj.
Prvi napad je izvren 23. 05. 1992., a daljnje detalje nisam popamtio.
Neposredni oevidac bio sam kad je A. A. dovezen na kamionu u Ljubiju. Dva
autobusa Muslimana odvezena su na kipe u Ljubiju i pobijena. Otkaz na poslu dobio
sam 22.05.1992. Prebjegao sam u Dvor na Uni 30.10.1992. Jedanaest dana bio sam u
hotelu na Dvoru u jednoj sobi kod policije UNPROFOR-a i 21 dan u Vojniu u motelu Vojni, pod zatitom visokog komesarijata za izbjeglice.
U Rijeci, 14. oujka 1993.
527
- luka18
PREBIVALITE: une
NACIONALNOST: Hrvat
() U Ljubiji je pobjedio HDZ. U trenutku zloina nalazio sam se u unama.
Vojna postrojba koja je djelovala u Ljubiji bila je 5. kozarska iz Prijedora. Za izravna poinitelja zloina ne mogu navesti imena, ali znam da je u unama ubio L. P.
() Prijetnje su bile svakodnevne. Prije zloina nije bilo nikakve borbe. U Ljubijskoj
opini nastradalo je oko 120 Hrvata. Nasilno odvoenje u logore bilo je gotovo svakodnevno. Napustio sam svoje ognjite 23.12.1992. Morali smo napustiti svoje ognjite iz straha. Svakodnevno su nam prijetili. Sina F. su htjeli odvesti u etnike. Hrane
nismo imali, a svakodnevno su nam prijetili ubistvima.
- luka19
PREBIVALITE: Brievo
NACIONALNOST: Hrvat
Preko puta kue Lj. D., pod starom krukom, sahranjeno je oko 20 Muslimana,
veinom iz arakova, starosne dobi negdje oko 20 godina. To je prva grobnica. Druga grobnica je kod kue S. D. i tu su sahranjeni S. D., star oko 80 godina, M. M., stara
cca 55 godina, F. M., star oko 67 godina. Trea grobnica je iznad kue I. M. i tu su
sahranjeni: L. M., I. M., J. I., M. I., S. I. i P. I. Na par metara dalje od ove grobnice sahranjen je J. L. koji je star oko 35 godina, a bio je paraliziran.
etvrta grobnica je kod kue (ispod) M. B. i tu su u zajednikoj grobnici sahranjeni I. B., star cca 65 godina, M. B., star cca 60 godina i M. B. (M. sin), roen 1963.
godine. Peta grobnica se nalazi na mjestu zvanom Jezerce i tu su sahranjeni I. L., S.
B., M. B. i V. B. V. i M. su sinovi M. B., a S. B. im je stric. esta grobnica se nalazi preko
puta kue J. . i u njoj je sahranjen M. B., otac M. B., kojeg smo tu i pronali. Naen
je dopola spaljen. Starosti je oko 60 godina.
Sedma grobnica je ispod kue P. D., malo povrh vodenog mlina (vodenice), a u
njoj je sahranjen P. D. roen 1927. godine. Osma grobnica se nalazi iznad kue I. A.
528
i u njoj je sahranjen I. A. Na udaljenosti od oko jednog kilometra od grobnice oznaene brojem dva, a u pravcu Stare Rijeke, nalazi se kua A. M. i na udaljenosti od cca
6 metara sahranjen je kuevlasnik A. M.
Deveta grobnica se nalazi neposredno uz kuu J. J. (ispod samog prozora spavae
sobe) i tu je sahranjen dotini J. J. Deseta grobnica se nalazi kod kue S. I. Ustvari, tu
se nalazi vie grobnica ali na malom prostoru pa se moe govoriti o jednoj lokaciji.
Tu su sahranjeni I. kojima svima i ne znam imena, ali znam iji su. To su S. I., D. I.
(supruga S. I.), dva sina S. i D. Ivandi od kojih jedan ima nadimak B., S. I., M. I. (S.
supruga), A. P., ne znam joj prezime.
Jedanaesta grobnica se nalazi kod kue I. . Tu su dovedene i ubijene, a poslije
smo ih mi sahranili, sljedee osobe: M. M. (supruga J. M., stara cca 35 godina, nesposobna), Z. M., L. K., K. K. (L. supruga), I. K., A. K., i K. K. ro. B. (supruga A. K.).
K. K. ro. B. je bila zlostavljana. Nju su silovali toliko da je od silovanja i podlegla. K.
su S. B. i I. . pokopali petnaestak dana poslije njene smrti. Ve se poela raspadati.
Na tijelu (grudima) su bili uoljivi tragovi zuba, a nedostajali su dijelovi tijela. ... Nju
smo nali na njivi potpuno golu.
Kod kua B. sahranjena je M. M., supruga S. M. koju smo zvali M. a njen sin
G. je nestao. M. je ubijena metkom. Mjesto gdje je njena grobnica je ispod brijega
zvanog Buzukov Rasti. Mali G. je bio star oko 14 godina i tih mu se dana gubi svaki
trag. Grobnica broj 12 se nalazi podno brijega Ralja, pokraj potoia i tu je sahranjen L. M., star 14 godina.
Trinaesta grobnica se nalazi s druge strane potoia nasuprot dvanaestoj grobnici a tu je sahranjen djeak iz arakova ili iz Rizvanovia, a po osobnim dokumentima smo saznali da se radi o M. . starom 14 godina. etrnaesta grobnica se nalazi
kod kua Mlinara. U njoj je sahranjena supruga M. M., M. M., starica od kojih 70
godina starosti. Ona je poginula od minobacake granate pri napadu 24. srpnja 1992.
Petnaesta grobnica je uz tzv. Svoznicu pored raskrija za Redak. Tu je pobijeno
negdje oko 200 Muslimana samo u jednom danu. Tad su naalost glavnu rije imali
etnici (Hrvati) iz Gornje Ravske. ... Oni su likvidirali zavezane (icom vezane ruke)
Muslimane koje su iz pravca Ljubije dovozili autobusima. To se dogodilo na cca tjedan dana poslije pokolja na Brievu. Negdje oko 1. kolovoza, 1992.
Prva rtva napada na Brievo bio je zaseok Motanica koji pripada Staroj Rijeci.
Tu su stradali obitelji M., B., L. i B. Na groblju zvanom Groia Groblje sahranjeni su
A. M. i njegova dva sina od kojih je mlai imao oko 14 godina (djeci ne znam imena), F. M., M. M. i njegova dva sina (ne znam im imena), P. M., A. L., M. B. i supruga
mu M. B., M. B. i supruga mu K. B.
529
U predjelu ume Kurevo izmeu kua R. s jedne i kua B. s druge strane zvane
Rivia Strana ima mnogo ljudskih leeva i kostiju. Na tom mjestu su pobijeni Muslimani koji su se pokuavali prebaciti iz podruja oko Hambarina prema Starom
Majdanu ili Japri. Oni su bjeali pred etnikim noem. Njihova mjesta su totalno
nastradala pa su se jadnici pokuavali spasiti bjeanjem, ali su ih Srbi doekali s pragom koja je patrolirala cestom i bestrzajnim topom kojeg su postavili na brdu Lisini. U tom dijelu ume Kurevo ima mrtvih i ena i djece i odraslih ljudi. Kad smo ili
gledati pronali smo est ili sedam gomila, a po svakoj gomili je bilo oko 10 do 12
leeva. Neki su se ve raspadali, pa su se vidjele kosti te smo po odjei zakljuivali da
se radi o eni ili mukarcu, a po veliini lea da li se radi o djetetu ili odrasloj osobi.
To je broj 16.
to se tie ljudi iz Brieva koji su ubijeni, za neke smo ustanovili i utvrdili naine
kako su ubijeni. Veina ubijenih je usmrena vatrenim orujem, ali neki su i mueni. M. B. je oito muen jer smo njegov le nali i uoili da su mu oi izvaene, ui
odsjeene, a miii na rukama prerezani. Glava mu je bila rascopana (razbijena) nekakvom letvom ili toljagom. Tijelo smo pronali u kukuruzima. On im je dva puta
bjeao, ali trei put nije mogao. I. B. i M. Buzuk ubijeni su metkom u potiljak i rafalom u lea niz kimu. I. A. i P. D. ubijeni su rafalom uz kimu. I. M., L. M. i J. I. nisu
ubijeni vatrenim orujem nego krampovima, lopatama, kolcima. Srpski ekstremisti
su masakrirali to bi se reklo na struan nain jer svojim rtvama nisu odsjecali ruke
ili noge nego su obino prvo rezali miie i tetive na rukama i otraga na nogama tako
da rtva nije bila u stanju da pobjegne niti da se mie niti da se brani. ovjek je iv,
osjea sve to mu se radi, ali nije u stanju da se brani niti da bjei. Najvie je muen
M. B. od svih dosad navedenih. Na njemu su se posebno iivljavali. Sve su isprobali.
Osobe iz druge grobnice (M. i F. M. i S. D.) pronali smo u ostacima kue S. D. Oni
su izgorjeli zajedno s kuom te nismo bili u mogunosti ustanoviti da li su prvo ubijeni pa zapaljeni ili su ivi zapaljeni. Njihovi ostaci su virili iz verande dopola vani.
Isti sluaj je i s M. B. Njega smo pronali na jednoj njivi. Gornji dio tijela je bio totalno izgorio, a donji dio tijela je bio netaknut i nisu bili uoljivi tragovi rana ili tragovi
muenja. To je bilo na njivi Matije kojeg smo zvali epavi jer je imao drvenu nogu, a
ta njiva se nalazi preko puta kue J. . (...)
Z. M. je ubijen na zvjerski nain. Ruke su mu bile vezane njegovim crijevom. Na
potkoljenicama su bile rane od metaka. Genitalije F. M. su bile odsjeene i stavljene
u usta, a kima mu je bila polomljena na dva mjesta. Kod P. M. P. nali smo rane od
metaka na potkoljenicama. Najvjerojatnije da su on i Z. pokuali pobjei. Svih devet
M. je ubijeno u potoku blizu kue F., A. i M. M. Oni su braa. etnike vlasti iz Batkovaca su dozvolili da se sahrane u groblju jer su pripadali Staroj Rijeci.
530
A. L. smo pronali u umi Duboaj i za njega smo dobili dozvolu da ga sahranimo na Groia Groblju u Staroj Rijeci. M. B. i njegova M. B. ubijeni su kod kue. M.
je ubijen noem, a M. su objesili. Sahranjeni su na Groia Groblju. M. i K. B. su ubijeni kod kue a sahranjeni na Groia Groblju.
Dvoje starih ljudi je zapalio u kui Srbin D. R. ... Za te starce optunica je bila topli kruh u kui: Aha, ti hrani muslimanske ekstremiste, evo dokaza - topla pogaa.
Njihova kerka koja je neuraunljiva je taj dan bila u Ljubiji pa je i ostala iva. Njoj
su prijetili ali je nisu ni tukli ni ubijali. Ona ima maloljetno dijete od osamnaestak
godina. ini mi se da je ta mala udana.
Najvei broj ubijenih osoba nastradao je od formacije srpske vojske koji sebe nazivaju 6. krajika brigada. Oni su uglavnom Srbi s podruja opine Sanski Most s tim
da su im se prikljuili i Srbi iz sela Rasavci koje pripada opini Prijedor. Oni su poinili najvea zvjerstva na naem podruju. (...)
Uz navedenu 6. krajiku brigadu uestvovali su u pokolju i pripadnici 5. kozarske
brigade kako su se nazivali. Oni su s podruja opine Prijedor, a drali su teren od
Ljubije prema Brievu. Linija razdvajanja ove dvije srpske formacije je od sela Gornja Ravska preko Raljaa i Ljubije do puta koji razdvaja Brievo i Zecovo. U zoru 24.
srpnja, 1992. godine podruje sela Brievo i Ralja je bilo totalno opkoljeno i nije postojala ni najmanja ansa da se netko izvue iz okruenja. Bila je masa uniformiranih
ljudi. Ja sam bio skriven u grmlju pored puta i mogu rei da su pored mene prolazili
to pjeadija, to kamioni, automobili, zaprena kola, oko dva i pol sata. Moje skrovite je bilo u blizini same srpske komande tako da sam mogao uti i razaznati izreene rijei komande. Tako sam saznao da su u napadu na civile Brieva uestvovala
tri bataljona te 6. krajike brigade i to prvi, sedmi i deveti bataljon. Koga su oni ivog
uhvatili toga su i ubili, na koju su kuu naili nju su i zapalili. (...) Od ljudi koji su bili
neposredni izvrioci zloina i masakra nad Hrvatima Brieva mogu rei da su to bili
uglavnom ljudi iz sela: Koprivna, Otra Luka, Rasavci, Gornji dio Zecova, Nitavci i
Usorci. Od 5. kozarske uesnici su Srbi iz sela Marika, Jelika, Omarska, Tomaica,
Busnovi. Za njih nita pouzdano ne znam, ni tko ih vodi, ni tko im je komandirao jer
oni su drali dio Ljubije. Na brdu zvanom Redak bila su postavljena dva tenka. Pripadnici 5. kozarake su bili neposredni poinitelji zloina nad porodicama I., M. i K.
koje smo pokopali u grobnice koje smo ovdje na karti oznaili brojevima 10 i 11. (...)
Sad bih priao o samom dogaaju koji je prethodio stradanju Brieva. Prvi napad na selo Brievo je bio 27. svibnja, 1992. godine. Tad su nas tukli minobacakim
projektilima od 82 mm. Pucali su cijeli dan. Tukli su od Stupara iz Otre Luke te iz
Rasavaca, ali nismo mogli ustanoviti toan poloaj. Mi smo sazvali sve ljude iz Bri531
eva te smo nakon dogovora formirali delegaciju koja je otila do tih, nama susjednih pravoslavnih sela iz kojih su dolazile granate. Na upit nae delegacije zbog ega
se puca i granatira na Brievo oni su odgovorili: Hoemo da povratite oruje., koje nismo ni imali. Traili su nekakav top trocijevac. Svemu tome je kumovao jedan
Hrvat iz sela Gornja Ravska ..., koji je tih dana na savjetovanju za narodnu obranu u
Prijedoru izjavio da su stanovnici sela Brievo tukli po selu Gornja Ravska s minobacaem i protuavionskim topom trocjevcem. Oba sela, i Brievo i Gornju Ravsku,
nastanjuju iskljuivo Hrvati tako da su te optube smijene. I sad odgovorno tvrdim
da je od naoruanja koje je bilo u posjedu stanovnika sela Brievo bilo sljedee naoruanje: pet puaka M-48, jedan automat (ruski, stari, doboar) M-41, 80 komada
metaka za puku M-48 i 72 komada metaka za automat M-41, imali smo jednu puku M-48 koju smo kupili na crno, jedan automat Kalanjikov, est pitolja i pet puaka samarica. Kompletno naoruanje smo vratili, odnosno predali tzv. 6. krajikoj
brigadi u selu Rasavci gdje je kapetan I. klase zaprimio oruje te nam izdao potvrdu
da je oruje vraeno, da je municija na broju te da iz oruja dui period nije pucano.
Po nasilnom preuzimanju vlasti u opini Prijedor od strane SDS-a, dotadanji
nosioci vlasti u opini Prijedor tj. predstavnici SDA predali su kompletne spiskove
o pripadnicima Teritorijalne obrane (TO) te o vrsti i koliini naoruanja koje posjeduju pripadnici TO u svim mjestima opine. Tada su nam predstavnici te 6. krajike rekli da ne postoje razlozi zbog kojih bi se nastavilo granatiranje Brieva, te da
je minobacaki napad od 27. svibnja 1992. godine bio samo upozorenje to bi nam
se moglo desiti da nismo vratili oruje. Moram napomenuti da prilikom tog minobacakog napada nitko nije stradao, ni ljudi ni stoka niti kue ili koja gospodarska
zgrada, premda su granate nasumice ispaljivane, a padale su po vrtovima i njivama.
Pregledavanjem ostataka od minobacakih projektila, a usporeujui ih s onima koje
nisu eksplodirale utvrdili smo da se radi o granatama od 82 mm. Jedino oteenje je
doivjela ograda od kue S. M. jer je neposredno uz nju eksplodirala jedna granata.
Prilikom vraanja naoruanja TO-a predstavnik 6. krajike nam je rekao da e za par
dana srpske vlasti doi na Brievo i da e vriti pretres kua te ako se desi da pronau
bilo kakvo oruje vlasnik kue e biti odveden u zatvor, a kua zapaljena. To je bila
prijetnja potkrijepljena sankcijama.
Poslije tog dogaaja nije bilo pucnjave po selu ali su se poeli deavati negativni
ekscesi. R. V. i V. M. su dobili poziv da se jave u srpsku komandu u Ljubiji to su oni
i uradili. Srbi su ih obojicu odveli u logor KERATERM. Za njih znam da su poslije
prebaeni u logor Omarska, pa logor Manjaa i sad su u logoru Batkovii pored Bjeljine. Dana 24. lipnja, 1992. godine u nae su selo doli... Oni su tog dana uhapsili
532
i sa sobom odveli J. I., J. J., J. B., J. B. i J. M. Poslije ispitivanja u tzv. srpskom SUP-u
Ljubija odveli su navedene osobe u logor KERATERM u Prijedoru, a potom u logor
Omarska. J. B.i J. B. su ubijeni u logoru Omarska od strane uvara logora. Nakon par
dana otac od V. M., S. M. je otiao u Ljubiju i kod srpskih predstavnika se raspitivao
za sudbinu svojeg sina V. Njega su odveli u logor Omarska gdje su ga i ubili. U logor
su odvedeni i V. B. koji je ubijen u logoru i D. D. (KERATERM) a poslije pokolja odveden je brat R. V., E. B. V. To je sve to se tie odvoenja naih ljudi u logore.
Sada bih vam elio ispriati sve to znam i ega se sjeam a tie se pokolja nad
Hrvatima Brieva. Dana 24. srpnja 1992. godine rano ujutro oko 3:30 poeli su tui
selo s granatama od 120 mm. Dosta tih granata je bilo neeksplodirano. Taj dan su
padale samo te granate od 120 mm tako da smo mi Boga molili da vrate one od 82
mm jer sve od 120 mm su uasne. Granatiranje je trajalo cijeli dan sve do predveer.
Projektili su dolazili s etiri strane i to: iz pravca Stanara u Otroj Luci, iz Batkovaca, iz pravca firme TOMEX s Redka i iz pravca Rasavaca s brda zvanog Dragiia
Glavica.
Za svo vrijeme granatiranja srpska pjeadija nije ulazila u selo, a one moje suseljane koji su se pokuali bijegom spasiti od granata i otii u selo Gornja Ravska ista
ta pjeadija je automatskom puanom vatrom prisiljavala da se vrate u selo. ekali
su da minobacaka vatra uini svoje. Tog dana od granata su poginule jedna mlaa i
jedna starija ena. Prvo je poginula L. I. supruga od P. I. Ona je majka etiri djevojice od kojih je najstarija stara 12 godina, a najmlaa je stara 6 godina. Poslije je poginula M. M., supruga M. M., starija ena od cca 70 godina. Nju smo sahranili pred
njenom kuom u Mlinarima u grob kojeg smo na karti oznaili brojem 14. U predveerje tog dana (24. srpnja, 1992.) negdje izmeu 17:00 i 18:00 sati srpska pjeadija je
poela ulaziti u selo iz dva pravca. Pripadnici tzv. 6. krajike su dolazili iz pravca Stare
Rijeke pored kua Begia, a pripadnici tzv. 5. kozarake su dolazili iz pravca Raljaa i
Ljubije. Pripadnici 6. krajike su na svom putu izmasakrirali i pobili osobe koje smo
mi poslije sahranili u grobnice oznaene brojevima 2, 3, 4, 5 i 8, tj. osobe s prezimenima D., M., I., B., a pripadnici tzv. 5. kozarake su muili i pobili osobe koje smo mi
sahranili u grobnice oznaene na karti brojevima 6, 10, 11, 12 i 13. Kako se pjeadija
pomjerala, tako se pomjerala i minobacaka vatra tako da je razmak izmeu pjeaka
i granata koje su padale bio cca 100 metara. Kad je poela padati no pjeadija se zaustavila, a minobacai su i dalje tukli. Ja sam izbjegao u centralni dio sela. uo sam
eksplozije, pucnje, jauke, ali nisam mogao znati da li je tko ubijen. Vidio sam kue u
plamenu. Bilo je jezovito. Sutradan ujutro negdje oko 10:00 dio tzv. 6. krajike se poeo sputati od kua Buzuka preko brda zvanog Graorac prema rjeicama Starjenica
533
i Mutanica, a u isto vrijeme je drugi dio 6. krajike dolazio iz pravca Atlijine Kose
preko brda Bjeljevca te Ivandia Glavice i Marijanove glavice. Navedene formacije su
se sastale u blizini kue I. A. i kue P. D. Tada su ubili I. A. i P. D. Ubili su ih vatrenim orujem, tj. rafalima. Obadvojica su imali ustrijelne rane na leima i potiljku uz
samu kimu. To se deavalo 25. srpnja 1992. Tad su uhvatili i M. B. odveli ga do njegove kue i pred oima njegove majke V. su ga ubili. Muili su ga i ubijali pred njom.
Tad su odveli i ubili M. B. Naveer 25. srpnja 1992. godine oko 19:00 sati svi zloinci
su se skupili na brijegu kojeg zovemo Tibet, a na karti je upisano Dizdari kota, nadmorske visine 495 metara. Tu im je bio i njihov glavni tab. Imali su smotru. Jedan
dio civila koje su vodili sa sobom, a nisu ih ubili, odveli su u Sanski Most u formirani
logor (firma) KRINGS.
KRINGS je naputen tvorniki logor. Civile su odvezli kamionima, a potom su
se nakon smotre razili svatko na svoj teren, tj. u svoja sela. Ostale su samo pojedine
grupice koje su u danima to su dolazili otvarale vatru im bi uoili kretanje nas koji
smo pokuavali sahraniti mrtve, tako da smo mi morali nae mrtve sahranjivati ili
kasno u noi ili rano ujutro. Obino smo to radili ujutro jer su se ti Srbi obino naveer opijali pa su se drugi dan kasno ustajali. Mi smo se podijelili u grupe po etiri
tako da je dvoje kopalo grob a drugo dvoje straarilo. Neke osobe smo sahranili dva
dana poslije ubojstva, a neke nismo mogli sahraniti skoro mjesec dana upravo zbog
pucnjave ili blizine tih srpskih grupica. Dogovor nas preivjelih stanovnika Brieva je bio da ne odlazimo sve dok sve mrtve ne sahranimo pa makar i sami poginuli. Uspjeli smo, ak smo sve grobove i obiljeili kriem, ogradili drvenom ogradom.
Humke smo napravili s dosta zemlje tako da ne postoji opasnost da divlje ivotinje
otkopaju leeve. Svi grobovi koje smo mi inili tj. grobnice 2, 3, 4, 5, 7, 8, 9, 14, su dubine preko jednog metra. Osobe iz grobnice broj 8 i 9 su sahranjene u grobnici br. 2;
to su bile ustvari samo kosti jer su bili izgorjeli u kui. Identificirali smo ih po komadima odjee, nakita. Od njih troje smo sakupili kosti i pokopali ih. Osobe iz grobnica
3 i 5 su sahranjene onakve kakve smo ih zatekli. Bili su u skoro stanju raspadanja. Na
njih smo poloili drvene daske a potom smo stavljali zemlju i radili humku. Osobe iz
grobnice br. 4 su sahranjeni tako da smo ih umotali u deke i plahte i nakon toga smo
ih poloili u grobnice. Moram napomenuti da je grobnica br. 3 ve bila iskopana i u
njoj su leali I. i M. Oito su ih etnici natjerali da kopaju, a potom su ih i pogubili u
samoj grobnici. Mi smo stavili daske preko leeva i nasipali zemlju, nainili humku,
postavili krieve i ogradili grob. Osobe koje smo sahranili u grobnice: 6, 10, 11, 12 i
13 smo uspjeli sahraniti tek nakon vie od mjesec dana od smrti jer su taj dio etnici
drali pod budnom paskom i svaki put kad smo pokuali kopati grob pucali su prema nama te smo morali odustajati od nakane i bjeati od leeva. Ti su grobovi prili534
no plitko iskopani ali je navezeno dosta zemlje tako da su humke visoke. Svi grobovi
su raeni na povienim dijelovima terena i uglavnom su na pjeskovitom terenu jer
se zbog visokih temperatura zemlja posuila i morali smo kopati u onim dijelovima
gdje je zemlja bila pjeskovita to radi brzine da nas ne otkriju, a to i radi manjeg fizikog napora.
to se tie oteenja obiteljskih kua samo u ta prva dva dana 24. i 25. srpnja
1992. godine, zapaljeno je i izgorjelo tono 68 kua. Poslije masakra u Brievo su
dolazile manje grupice koje su pljakale i palile preostale kue. Dnevno je znalo izgorjeti od jedne do pet kua. Ljudi koji su nedavno doli iz Brieva i s kojima sam
razgovarao kau da u Brievu nema vie niti jedne kue koja nije izgorjela. Posljednje su zapaljene kue iz zaseoka Marijana. Pored sitnih grupica lokalnih erifa koji
su dolazili u pljaku i paljenje posebno se isticala u svojim zloinima grupa koju je
predvodio D. T.
Crkva u Brievu je stradala. Nju su zapalili iznutra tako da je skroz izgorjela.
Krov se uruio unutra. Zvonik je sruen zoljama i osama jer su ga etnici gaali u
dane nakon masakra. Zidovi su ostali i ono to je od kamena i betona.
Selo Brievo je bilo nastanjeno 100% Hrvatima. Jedini nehrvat je bio uitelj koji
nije ivio tu ali je radio tu u osnovnoj koli. On je davao informacije Srbima to tko
radi, govori, za koga je tko glasao, tko je u kojoj stranci, to tko posjeduje od imovine,
tko dolazi u Brievo, tko se po njegovom miljenju protivi vlasti tzv. Republike Srpske, tko bi mogao biti lojalan, tko bi mogao biti naoruan. Taj uitelj je pravoslavac
iz Donjih Rasavaca.
Po teritorijalnoj pripadnosti, prilikom prvih, slobodnih i demokratskih izbora,
selo Brievo je pripadalo u izbornu jedinicu Ljubija. U samom Brievu pobijedila je
Hrvatska demokratska zajednica s velikom prednou pred Strankom reformista, ali
kad su se izborni rezultati stopili u izbornoj jedinici pobjedu je odnijela koalicija komunista i reformista.
to se tie mjesne zajednice Ljubija-Rudnik, kojoj su pripadala sela Brievo, Ralja, une i mjesto Gornja Ljubija, udio Hrvata u ukupnom broju stanovnitva je
iznosio oko 85%, ali za tajnika navedene mjesne zajednice koalicija komunista i reformista postavila je Srbina iz sela Miska Glava. Iz Brieva u odboru mjesne zajednice su bili V. L. (s Redka) lan HDZ-a, J. M. lan reformista i M. L. koji je u travnju
1992. napustio BiH i otiao. (...)
to se tie meunacionalnih odnosa izmeu Hrvata i Srba (mi smo ih zvali pravoslavci ili Vlasi jer su i oni tako govorili, a tek od prije dvije godine su poeli govoriti
535
da su Srbi) sve je bilo u najboljem redu. Druili smo se, igrali nogomet skupa, odlazili jedni drugima na zabave, svadbe, proslave. Ja, V. M., A. M. i I. M. smo svirali na
njihovim svadbama i zabavama. Sve je to trajalo dok nije poeo rat protiv Hrvatske.
Tada su se odnosi poremetili. Srbi su nama Hrvatima predbacivali to to mi nismo
htjeli ii u borbu protiv Hrvatske niti pucati u Hrvate, dok su oni odlazili i govorili
da se bore protiv ustaa. Mi smo odlazili i dalje prema potrebi u njihova sela, dok
su oni prestali dolaziti na Brievo. Dolazio je samo taj uitelj.
Uvod u pokolj se zbio negdje polovicom sedmog mjeseca 1992. Taj dan su u predio zvan Jezerce doli D. T. i jo par Srba iz sela Rasavci navodno da sijeku drva u
dravnoj umi. Zvali su M. I. da im donese alat kako bi popravili motornu pilu. M.
je odnio alat, a nakon nekog vremena D. je pozvao ljude koji su suili travu da dou
pomoi kako bi navodno oslobodili auto koji je propao dijelom u vlanu zemlju oko
samog jezerceta. Otili su J. L., M. M., P. I. i S. I. Kad su doli do auta uvidjeli su da
nema potrebe da guraju jer je auto bio na tvrdoj podlozi. Tad su im Srbi dali da piju,
a nai deki su se zahvalili, ali su ih Srbi napali i poeli tui. Najgore je proao M. I.
koji je zadobio par uboda sa rafcigerom u tijelo. Oito da su Srbi doli provocirati a
ne da bi sjekli umu. Nakon toga su slijedili dvodnevni napad i pokolj.
Nakon neto vie od mjesec dana uli smo da u Staru Rijeku dolazi delegacija
sastavljena od Srba i Hrvata kako bi se uvjerili u dobre meunacionalne odnose izmeu Hrvata i Srba. Tada sam se ja dogovorio s J. D. i F. M. F. da se moramo probiti
do Stare Rijeke kako bismo razgovarali s Hrvatima iz te delegacije. U Staru Rijeku su
tog dana stigli Franjo Komarica (biskup banjaluki) i dr Miljenko Anii ispred Caritasa kao predstavnici Hrvata, a od Srba su doli Vojo Kupreanin (predsjednik samoproglaene autonomne regije Krajine) i Nedeljko Raula (predsjednik tzv. srpske
opine Sanski Most). Ja sam tog dana otvoreno govorio toj delegaciji o cijeloj kronologiji i pokolju nad Hrvatima Brieva. Biskup Komarica i dr Anii su obeali da e
dostaviti humanitarnu pomo na Brievo, a Kupreanin i Raula su obeavali da vie
nitko nee pucati prema Brievu, da nas nee vie pljakati niti nam paliti kue, a to
to se desilo rekli su mi: To je uradila aica neodgovornih koja se otela kontroli. Ja
sam pitao zar je mogue da dvije brigade izmaknu kontroli. Gluposti su nam priali. Za par dana u Brievo je stigla humanitarna pomo od Caritasa, ali pucnjava nije
prestajala, pljake su bile uestale, a kue su gorjele iz dana u dan. Upozoravali smo
predstavnike Caritasa da nam osiguraju odlazak, ali oni nisu eljeli ni uti za takvu
mogunost. Osobno sam telefonski zvao biskupa Komaricu i zahtjevao da dovede
nekoga iz UNPROFOR-a ili UNHCR-a ili Meunarodnog crvenog kria. Molio sam
ga da nam pomogne kako bismo napustili Brievo i preli u Hrvatsku. (...)
536
Poslije je biskup Komarica doao u Ljubiju i ubjeivao nas da ostanemo na svojim

700 godina starima ognjitima. Pitali smo ga to znae ognjita ako nas Srbi pobiju.
Kupreanin nas je ubjeivao da nitko po nama nee pucati, a nudio nam je mogunost
da se preselimo iz Brieva u sela Matarukog Brda (Biani, Rizvanovii, Hambarine),
ali mi smo to odbili jer smo znali to su Srbi poinili Muslimanima koji su tu ivjeli. Sve su ih protjerali ili pobili. Nudio nam je autobuse koji e nas prevesti do tamo.
(...) Nakon naih zahtjeva da u Ljubiju doe netko od predstavnika UN-a, biskup se
uskoro ponovno pojavio s predstavnikom UNHCR-a, Japancem. Zvao se Satoi. Taj
Japanac je dogovorio sa Srbima koji su drali vlast u Ljubiji da nam omogue susret
i razgovor s njima u njihovom ratnom tabu. Mi smo organizirali delegaciju koja se
uputila na razgovore. Ja sam bio lan delegacije. Po naem dolasku u Ljubiju primili
su nas braa Taranjac i odveli na razgovor u tab. Mi smo gospodinu Satoiu iznijeli
kronologiju zbivanja od prvih slobodnih izbora pa sve do tog dana. Iznijeli smo i nau molbu da nam se omogui naputanje podruja i odlazak u Hrvatsku. Na tu nau
zamolbu ... govorili su nam (zapravo lagali, prim. ur.) da nas Hrvatska ne priznaje, da
nas Hrvatska nee i ne eli uti za nas, da Hrvatsku nije briga za nas. To nas je strahovito povrijedilo. Nismo mogli vjerovati. Zar se Hrvatska odrie Hrvata? Znali smo i to
da su upravo Muslimani iz ljubijskog kraja bili prihvaeni u Hrvatskoj, nismo mogli
vjerovati svojim uima. Taranjci su govorili da nas nitko ne dira, da nam nita ne nedostaje, pa kamo bi mi ili, te ako se jo ukljuimo u srpsku vojsku bit e nam super.
Tada je dolo do natezanja, biskup Komarica je zahtjevao na ostanak. Satoi nam
je nudio mogunost da UNHCR u Brievo doveze drvene montane kuice. Odbili
smo zahtjeve Komarice, a gospodinu Satoiju smo se zahvalili na ponudi uz opasku
da je teren u Brievu idealan za drvene montane kuice jer se te kuice lako pale i
brzo gore. Mislim da su tada svi osjetili nau bol i gorinu, a i naum da odemo kako
bismo sauvali ivote onih koji su preivjeli pokolj. Tada su nam nudili humanitarnu
pomo, ali su braa Taranjac zahtijevala da se dio pomoi dostavlja na Brievo, a dio
da se daje Srbima u okolnim selima. Tako su Srbi ivjeli, a uvjeren sam da i danas ive od humanitarne pomoi Caritasa. Sve to je dolazilo u sela koja nastanjuju Hrvati
(Brievo, Stara Rijeka, Donja Ravska, urkovac i Ljubija) Srbi su otimali, a ostavljali
su samo male koliine. Pomo koja je stizala u crkvu u Ljubiji dijelila se pod budnom
paskom i obezbjeenjem same brae Taranjac koji su bili najvia vlast u Ljubiji. Pomo je bila dijeljena sve dok oni ne bi rekli: Nema vie. Mi pogledamo, a iza njihovih lea brano, ulje, eer naslagani do plafona. Na komentar bi bio: Vidi, stvarno
nema vie niega. Predstavnici Caritasa su znali to se deava ali nisu reagirali. Slali
su novu pomo. Srbi su znali to se deava, ali nisu reagirali. Slali su novu pomo. Srbi su uzimali kolikogod su htjeli. Biskup Komarica i dr. Anii su osobno dovezli ka537
mion pomoi na Brievo. Poela je raspodjela, ali su se pojavila braa Taranjac i rekli
da se to to je ostalo na kamionu odveze u tab u Ljubiju, i da nitko nee dirati ono
to smo istovarili. Uz biskupa Komaricu su bili tzv. tjelesni uvari srpskog generala
Talia, ali nitko nije reagirao ve se postupilo onako kako je reeno.
Predsjednik opine Prijedor i njegov zamjenik su nam poruivali da se preselimo u Biane kako bi prikrili pokolj koji su oni uinili u tom muslimanskom selu. To
smo odbijali. Od tog dana mene, Z. L. i J. D. nisu vie niti proganjali niti nam prijetili.
Mogli smo se slobodnije kretati. Mogli smo koristiti telefon i zvati biskupa Komaricu u Banja Luku. Tada su poela pristizati garantna i tranzitna pisma. Narod je bio
oduevljen da se moe maknuti iz tog pakla. Prema zadnjim informacijama u Brievu nema vie nikoga, u Staroj Rijeci je ostalo oko desetak starijih osoba, u urkovcu
par desetaka. U Raljau je ostalo veto vie osoba jer iz tog sela je i major u njihovoj
vojsci, S. D. jedini Hrvat u njihovoj policiji iako su Srbi odluili da samo Srbi mogu
biti policajci. Najvjerojatnije da ih je S. D. zaduio uslugama kad je ostao u policiji.
Ostale su i one obitelji za koje nitko nije poslao papire da izau. Ostao je veliki broj
Hrvata iz sela Gornja Ravska i Kalajevo jer upravo su se Hrvati iz tih sela u najveem
broju i odazvali pozivima na mobilizaciju u srpsku vojsku, ali ne moemo ih kriviti
jer samo iz Gornje Ravske od 105 obuenih, 90 ih je bilo maltretirano i prisiljeno da
se obue. Slino je i sa selom Kalajevom. (...)
U Ljubiji je mali broj Hrvata i Muslimana. Uglavnom starije osobe. Moram napomenuti da se u samoj Ljubiji u parku uz samu ogradu koja dijeli malonogometno
igralite i park, tik iza mjesta za gol nalazi grob ovjeka starog cca 60 godina iz sela
Ovanjska pored Stare Rijeke. Ljudi su priali da je Hrvat i da ima jako puno djece.
Njega su doveli i tu ubili i pokopali. Nije mi poznato njegovo ime niti tko ga je ubio.
Za mojeg boravka u Ljubiji uo sam da su u prazne kue dovodili djevojke ili ene,
Muslimanke iz Donje Ljubije, a ima i par Hrvatica. Njih su dovodili da bi se grupa
povratnika s ratita mogla zadovoljavati i iivljavati.
Za vrijeme pokolja na Brievu, silovano je po mojem saznanju petnaestak ena. Silovane su ak i starije ene preko 55 godina ali i one od 18. (...) Malo je onih cura i ena u
Donjoj Ljubiji koje su tamo bile, a da nisu silovane. Zadatak da priskrbe ene povratnicima imali su oni Srbi koji nisu odlazili na ratite. Jedan od njih ... roen je 1970. godine.
Odnos Muslimana i Hrvata je bio dobar. Poslije prvog napada u petom mjesecu
upravo su Hrvati iz Brieva prihvatili i pomogli Muslimanima iz Hambarina. Preko
deset dana su bili skriveni kod nas i onda su se neki vratili kui, a neki otili prema
Starom Majdanu. (...)
U Zagrebu, 30. sijenja, 1993.
538
- luka20
PREBIVALITE:
Gornji Volar
NACIONALNOST: Hrvat
(...) Od svih Miskoglavana jedini koji je sauvao obraz i ljudskost je . K. i M.
(R.) K. Poteni ljudi. I kompletno K. iz Gornje Miske Glave skoro kod Gornje Ravske. S. (R.) K. je naoruavao Srbe, a na ratitu je od prvog dana. On je prisiljavao
svojeg brata M. da se obue, ali ovaj nije htio. M. je dolazio i upozoravao nas kad su
se Srbi spremali da napadnu Gornji Volar. Od naih je u prosincu ubijen S. (L.) T.
zvan . A. (M.) J. je prvo odveden u Radomirovac. Bio je optuen da ima grupu od
30 naoruanih ljudi, a prijavio ga je P. (J.) G. P. je najkrivlji za sve to se dogodilo u
Gornjem Volaru. Prijavljivao je Srbima tko od naih ljudi to posjeduje, tko ima traktor, motornu pilu. Srbi su dolazili i traili odreene stvari i nisu krili od koga su to
saznali. Kod njega su na kavi, na piu. Njemu nita ne fali iz kue. (...)
Mene je prijavio da imam puku njen mu. On je i dojavljivao Srbima sve to se
govorilo na sastancima ili zborovima graana u naoj mjesnoj zajednici. Dojavljivao
je sve iz Donjeg Volara, govorio je u Radmirovcu da e se skinuti do pasa gol i da
e ii redom daviti i klati po Gornjem Volaru i urkovcu. To je rekao na sastanku u
Radomirovcu, a mi smo doli na taj sastanak da pregovaramo da nas vie ne napadaju. S nae strane smo prisustvovali ja, V. J. i V. J. zvan C. Oni su ivi svjedoci. N. V.
zvan N. i brat mu B. koji je radio u Sisku. Oni su sinovi B. V. Iz Donjeg Volara tu je
M. A. On je radio u Zagrebu. (...)
Pljakali su nae kue i ubijali po Rizvanoviima, Bianima, Rakovanima, arakovu. Naeg trgovca H. K. strijeljali su s jo etvoricom mladia na Trzni. Trzne
je mjesto to jest raskrije puteva. Jedan put vodi od Prijedora u Donji Volar, a drugi
od Alagia u Jugovcima za Cikote. Tu je velika grobnica u koju su sahranjeni cca 30
do 40 Muslimana prezimenom H. koji tu jo ive. Iz kua su istjerali oko 90 H. od
kojih su jedan dio (30 ili 40) pobili tu na Trzni, a ostale su odvezli prema Prijedoru.
U takozvanoj ljunari pored rijeke Sane lijevo od puta Biani - Prijedor ima puno
mrtvih osoba koje su Srbi ili dovozili mrtve iz okolnih mjesta i logora ili dovodili ive
i tu strijeljali. Tu su jednom dovezli iz KERATERM-a grupu od preko 20 Muslimana
i tu su ih pogubili. Jedan od njih je uspio iskoiti iz vozila i pobjei. To je K. zvani .
iz Biana. Tu na tom mjestu su poubijani potar iz Ljubije kojem ne znam ime, M.
M. - milicioner, S. K. - milicioner. Od ljudi koji se prezivaju A., iz Jugovaca, ostao je
iv samo jedan, a svi su ostali pobijeni i pokopani na Trzni. Njih oko 80, to mukaraca, to ena i djece.
539
U umi Kurevo ima veliki broj leeva koji ni dan danas nisu pokopani, a uz Svoznicu je onih 205 koji su doveeni iz logora KERATERM onog dana kad su poginuli
Srbi M. . K. i V. (njih je ubio Srbin S. P. u meusobnom obraunu). Od broja 205
doveenih bilo je ivih oko 33 osoba. Bili su samo ranjeni. Svi su oni zapaljeni. Oni su
dovezeni iz KERATERM-a, a utovarivao ih je jedan Musliman iz Kamiana s kojim
sam ja poslije bio i razgovarao. On je tvrdio da je tog dana bilo na kamion teglja utovareno 172 mrtva i 33 iva (ranjena) logoraa. Mnogi od ovih potonjih nisu bili teki
ranjenici i mogli su preivjeti. Kad su ih palili, ljudi su urlikali, a sve je to iz skrovita
promatrala jedna ena iz Gornje Ravske. Ona je pravoslavka, ali je udata za Hrvata.
Suprug joj je poginuo kao pripadnik srpske vojske na Gradacu. Bio je prisilno mobiliziran. Ona je priala da je cijelo brdo smrdjelo tako da se nije moglo prolaziti blizu. Ona se zove G., a preziva B. po suprugu I., dok joj je djevojako prezime V. Mu
joj je poginuo na Gradacu. Dobio je metak u lea.
Iz Starog Majdana je dovedeno cca 97 ljudi. Ima grobnica od ovih iz KERATERM-a to su pobijeni na mjestu gdje se skree put za Gornju Ravsku. Jedno 50
metara naprijed, iza straarske kuice i pokraj samog asfalta kud voze kamioni, ima
jedno udubljenje, nalijevo, ovako kako je gurano buldoerom. Na poetku tog udubljenja ve se slegla zemlja. Svi pogubljeni ljudi iz Starog Majdana imali su uvijenu
kou odavde, od poetka dlana, pa do ispod pazuha kao da si otvarao konzervu ribe.
Koa je s neim bila odvajana. (...)
to se tie smrti ljudi u Gornjem Volaru znam kako se odvijala cijela akcija. Naveer negdje oko 22:45 odjeknule su prve eksplozije iz pravca crkve. ule su se etiri
eksplozije. Ja sam izaao iz kue i poeo obavjetavati susjede. Tri ili etiri minute
nakon prvih eksplozija odjeknule su jo dvije jae. Tad sam probudio D. G. i zajedno
s njim smo se popeli na vrh brda s kojeg smo imali pogled na cijelo selo. U tom momentu se ula eksplozija od kue M. i T. M. M. Nakon par minuta eksplozija se ula
iz pravca kue P. R. Poslije smo se uvjerili da je ta eksplozija unitila prizemni dio
kue. Svi ukuani su bili u kui i zahvaljujui dragom Bogu ostali su neozlijeeni. U
kui su bile etiri osobe. Tu veer je bilo mjeseine i zvijezda pa se vidjelo skoro kao
po danu. Sljedea eksplozija se ula iz pravca raskrija puteva koje mi zovemo Kod
slike po raspelu, slici Majke Boje i spomeniku Svetog Ante. Nakon cca 15 minuta
uli su se pucnji iz pravca zaseoka Juria otprilike od kue N. . Slijedili su pucnji od
kue (iz pravca) M. (L.) J. Odjeknule su i dvije eksplozije. Tu veer je bilo ukupno 11
eksplozija to od tromblona to od runog bacaa. Vidjeli smo kad je planula kua N.
., a potom i kod M. J. Sve je to trajalo do cca 24:00, moda koju minutu due. Cijeli
je napad trajao ukupno oko 1:15 sati. M. J. je umirao negdje oko devet sati. Iskrvario
540
je. Srbi nikomme nisu dali da mu pomogne. Tad je ubijena M. supruga, D. koja je
nepokretna i A. . koja je gluha.
U Gornjem Volaru Srbi su ubili djeaka od dvanaest godina, sina L. T., malog S.
zvanog . To se desilo u prosincu 1992. godine, a ovaj napad je bio po svojem sprovoenju identian onom od 12. rujna 1992. godine kad su stradali Jurii. Sve je opet
poelo od crkve, a bili su i isti ljudi iz Radomirovca. Tada je totalno unitena radna
sveenikova soba u upnom uredu. Totalno unitena u eksploziji. Poslije su zapalili
sijeno J. L. A., pucali po kui S. J. pokojnog pa po kui pokojnog J. K. P. Mali S. je
najvjerojatnije stajao pokraj osvijetljenog prozora jer dva su ga metka pogodila ravno u elo, a izlazna rana je uasna. Odneseno mu je pola tjemena. Ostao je na mjestu mrtav. Srbi su svoj sarkazam pokazali dolaskom istraitelja iz vojnog garnizona
i predstavnika milicije. Tad je Z. izjavio: Za sve su to krive ene. Od masovnih
grobnica za koje znam moram spomenuti uz navedene i onu u Volariu. Tu je iz
kamiona izbaeno dvanaest mrtvih Muslimana. Veinom su bili iz Rizvanovia. Onda je rezervni milicioner iz Miske Glave otiao u tzv. Cigane i naredio, kako leevi
ne bi bili pored puta, da se iskopa grobnica. Otilo je jedanaest Roma (mi ih zovemo Cigani). To se deavalo pred no. Ve je padao suton. To je bilo odmah par dana
poslije masakra u Bianima, Rizvanoviima i Hambarinama negdje oko 23. srpnja
1992. godine. Dok su Romi kopali grob naiao je auto, najvjerojatnije iz Tisove kraj
Gornje Ravske. Taj kamion je vozio hranu za srpsku regimentu u Miskoj Glavi koja
je bila u domu. Romi su pobijeni iz mitraljeza. Spasila su se samo dvojica koji su bili
otili u umu da usijeku kolce kojima bi leeve podvukli i prenijeli u grob. Svih devet
Roma je pokopano u toj grobnici koju su kopali, a za onih dvanaest Muslimana Srbi
su rovokopaima iskopali grabu u samom potoku i tu ih zatrpali. Obje grobnice su
blizu jedna drugoj. Jedno vrijeme se nije moglo proi po tom putu od nesnoljivog
smrada. Sad se zemlja poela slijegati. Veliki broj leeva se nalazi na takozvanim kipama u rudniku, u unskoj staroj brani za separaciju, u mulju. Mrtvaca u toj brani
po nekom proraunu i po kazivanju oevidaca s kojima sam razgovarao ima jako
puno, vie stotina.
etiri djeaka od dvanaest do petnaest godina iz Rizvanovia uhapsio u Gornjoj Ravskoj i prisilio je da ih vozi u traktorskoj prikolici. () pagom su vezali
toj djeci ruke i noge na lea tako da se nisu mogli ni pomaknuti. Odvedeni su u SUP
u Ljubiju i tu su ih tukli. () Ta etiri djeaka su poslije muenja ubijeni na cesti zvanoj Svoznica. Na Svoznici su s lijeve i desne strane vidljive ljudske kosti. (...) Dovezeno je oko 15 kamiona-tegljaa, a i malih punih leeva to iz logora oko Prijedora to
iz podruja sela Biani, Rizvanovii, Rakovani, Hambarine, arakovo, Zecovi, te iz
541
same Ljubije i Starog Majdana. Tu je pokopano i puno ljudi s Brieva. Tu je pokopana

i snaha od L. K. s Brieva koju su prvo silovali, a potom su joj odsjekli dva prsta lijeve ruke pa su je zaklali. Njoj je ime K., a roena je B. Srbin zvani . se hvali kako je
zapalio dvoje starih ljudi iz Raljaa. Jedno od to dvoje suprunika je bilo nepokretno,
nije imalo nogu. Taj se osveivao jer su mu poginuli sin i zet. Taj je tono na granici
sela Zecovi i Ralja, s najvieg brda u tom dijelu gore povie Drinia u Raljau. Za
pokojnog I. G. mogu rei da je imao odneen mecima gornji desni dio glave. Lijevo
oko je bilo otvoreno. Imao je probijen lijevi dlan, imao je dva metka u zapeu lijeve
ruke, jedan metak blizu lakta lijeve ruke i cijeli niz rana od metaka (rafal) od desnog
ramena pa ukoso preko srca. Od tih rana jedno est ili sedam je bilo smrtonosno. Bio
je gurnut niz kipu kod rampe povrh TOMEX-a, van puta za Gornju Ravsku jedno
svojih 100 ili 120 metara, desno. Po urkovcu su pljakali iz Miske Glave
U Gornjoj Ravskoj crkva je itava dok je u Donjoj Ravskoj sruena. U Staroj Rijeci crkva je razruena i popaljena, u Brievu poruena, u urkovcu oteena mecima
izvana i iznutra, vrata su izreetana, a unutra ima oteenih krieva, zatim postaja
krinog puta, stakla na crkvi. upni dvor je jako oteen od eksplozija. Srbi iz Miske
Glave su krali humanitarnu pomo koja je stizala u urkovac. Oko crkve je naeno
devet granata od runog bacaa koje nisu eksplodirale. iz Ljeskara je uskraivao
struju urkovcu i maltretirao ljude. Sin mu je poginuo na Kurevu i on se samo sveti.
Pucao je i na mene. ()
- luka21
PREBIVALITE: urkovac
NACIONALNOST: Hrvat
Kad su doli u urkovac da me uhite, pobjegao sam iz kue u oblinje polje kukuruza. uo sam vrisku ene i djece. () Rekao je: ekat emo mi njega. Doi e
on! Tono 10.07.1992. odvezli su nas u Ljubiju. Iz Ljubije su nas odvezli u Prijedorski MUP. Kako tu nije bilo mjesta ekali smo sat i pol. Nakon toga su nas odvezli u
Omarsku.
Uao sam u logor Omarsku 10.07.1992. sa jo trinaest momaka iz Ljubije. Od
tih trinaest momaka, trojica su sigurno ubijena. im smo doli u logor Omarska
542
odmah smo imali turu batinanja. Morali smo prisloniti ruke uz zid, a oni su nas
udarali po leima akama i raznim predmetima: palicama, metalnim tangama... Pri
ulasku u Bijelu kuu sa strana su stajali njihovi policajci koji su nas mlatili, svaki s
onim to je imao. Neki su nas udarali akama, neki nogama, neki pendrecima, uglavnom tko je ime stigao. Pri ulasku u prostorije, jedni su govorili da idemo lijevo,
drugi da idemo desno. Kad bi poao desno, drugi bi govorio: Poite lijevo!. Na to
bih poao lijevo, a drugi bi rekao: Idite pravo! Kad smo uli (lijevo), nas trinaest su
stavili sve u jednu prostoriju. Tu su bili: D. K. iz urkovca, L., A. iz Ljubije, A., J. A.,
Z. M., D. M, P. T., A. J. i ja. Kako sam bio prvi do vrata, odmah je poelo aketanje.
Tako su nas udarali da smo svi popadali dolje. Kad bi se digli, zavrnuli bi nam jakne
i udarali nas palicama po leima. Udarali su nas i kolcem koji je bio dug oko 80 cm
tako da su mogli jako zamahnuti. Morali smo se predstavljati, govoriti tko smo i to
smo, okrenuti leima. Kad smo se okrenuli prema njima uzeli su nam sve dokumente i natjerali nas da se krstimo. Kad su me poveli (od kue) nisam mogao nai nita
od dokumenata osim vojne knjiice tako da sam jedino to imao sa sobom od dokumenata. Kad su vidjeli u knjiici da imam neke odlike kao i odlike za brzinu, poeli su me udarati palicama preko lea, jedan s jedne, a drugi s druge strane. Kad su
mene pretukli preli su na drugog i tako redom. Najgori je bio ... (...)
Kasnije su nas pitali: Pozna li tko Omarsku? Da li je tko radio u Omarskoj? Trebat e nam vezista. Jadni A. (Musliman) se javio jer je mislio da e izai. Oni su mu
rekli: Sjedi na klupu, trebat e nam Kad je sjeo, poeli su ga udarati nogama, i to
samo po glavi. Kad su ga pretukli ostavili su ga na miru. Kasnije su nam rekli: Ovo
to ste uli neka vam ne ue u ui! Njih je bilo pet ili est. Rekli su Nemojte ih toliko tui jer jo nisu ispitani. Malo kasnije su se neto doaptavali. Doli su do mene
i naredili mi: Hajde se prekrsti! Kad sm se poeo krstiti obino, rekli su: Ne lopatom, majku ti jebem! Onda su me udarili palicom i poeli mi pokazivati kako da se
prekrstim. Kako god mi je pokazao ja bih uinio suprotno. Trinaest puta su me tukli
palicom dok sam skuio. Kad su ostali doli na red oni su se ve malo namuili. Kad
su doli do V. I. on je ve bio nauio od zeta tako da je krstei se govorio: VA-IMEOCA... On je samo traio M. R. zvanog K..
Oko 22:00 sata naveer poeli su nas udarati. Prvo su pretukli ljude u desnoj sobi.
uli su se takvi krikovi da smo se mi zaprepastili. U Bijeloj kui je bila jedna soba
desno; druga soba lijevo i muilite veliine 2 metra sa 1,5 metar. U toj maloj prostoriji - Muilitu su nas tukli na sve mogue naine. Kasnije je njih desetak upalo u
nau sobu i tuklo nas na isti nain. Kasnije su u nau sobu upala dvojica i poto nisu
mogli dobiti nas pojedinano odveli su mene i pokojnog .. Mene su odveli do jed543
nog dugakog stola. Bio je dugaak oko 2 metra. Ja sam se samo skupio kod vrata.
Sjeam se samo udarca kundakom, a nakon toga se vie niega ne sjeam. Kad sam
se osvijestio vidio sam da sam jo uvijek u toj prostoriji. U jakni sam imao (to mi je
M. kupila) dvije vreice Smokija. Bio sam ih sakrio pod jaknu. Kad sam pogledao,
od Smokija je ostao samo prah. Vie nisam bio kod vrata ve kod prozora. Kad sam
se probudio prepoznao sam D. M., a ostali su jaukali od bolova. Vie nije bila K.
smjena ve druga. Kad se to malo smirilo netko nam je donio vodu, ali su dijelili oko
10 litara vode po sobi. Nitko od nas nije iao po vodu jer se nitko nije usudio nita
traiti. Oko 10 ili 11 sati donesena je kantica vode. Ali, mi ko mi, svak je poeo grabiti, ne moe se reda doekati, tako da je pola vode proliveno. Kanta je bila ona iroka
crna, kao za boju (malter). Nakon toga svak se vratio na svoje mjesto i nitko nije ni
sa kim priao.
Ja sam prvi iao na ispitivanje. Kad sam prolazio kroz hodnik vidio sam kako tuku 2 ili 3 logoraa. U hodniku je bila kuhinja, do kuhinje garderoba i iza tih ormara
su ih mlatili. Tako su se ormati tresli i tako je pucalo da to nije normalno. Kad sam
se popeo uz stepenice rekli su mi da uem u prvu sobu lijevo. Svaki od nas je imao
odreeno kod koga treba ii. Tu su mi proitali optunicu:
1. lan HDZ-a - ovjek koji je radio u politikim organizacijama. Tu optubu
sam priznao.
2. suradnja sa S. H. i M. M. iz SDA stranke. Mi jesmo s njima razgovarali, ali neke suradnje nije bilo osim nae zajednike (moje i njegove).
3. da sam odlio dvije topovske cijevi i to jednu za Hambarine, a drugu za arakovo.
4. Oruana pobuna protiv Srpske republike BiH.
etvrta toka optunice je bila ista za svakog od nas logoraa. Tko je dokazao da
nije imao oruje, ta bi mu toka bila skinuta.
Optunica je glasila: Oruana pobuna protiv Srpske republike BiH. Nas 6 ili 7 iz
Ljubije je ilo na suenje. To suenje je odrano u Bijeljini. Tri ili etiri ovjeka su
dola kampanjolom, uzela nas trojicu, etvoricu i odvela nas na sud u Bijeljinu. U
vojnom sudu svi su bili obueni u vojne uniforme. Bila je tu jedna enska koja je itala optunice, koje smo mi poslije dobivali na uvid. Kasnije smo morali odgovarati
kakva nam je optunica dola iz Omarske ili sa Manjae. Na kraju su sroili optunice i rekli da imamo pravo na odvjetnika. Optunice su bile sve iste, kao da su kopirane. Imali smo presude za deset do petnaest godina. Poslije toga smo odvedeni u
druge logore. Logor od logora je bio odvojen samo icom. U Omarskoj su ubijeni A. i
544
Z. M. (roen 1951.). () Ubio ih je On je radio na sasluanjima, a poslije je preuzeo komandu spiskova. Po njegovoj naredbi, ako je netko bio za ubijanje on bi te
spiskove dostavio policiji. Kasnije nas je sortirao, tko treba ii u Trnopolje, a tko na
Manaju. Z. je 11.07.1992. bio toliko pretuen da vie nije voen na ispitivanje. Oni
su tako bez veze tukli. Sve je ovisilo u koju si grupu upao i da li si im se svidio ili ne.
U Omarskoj su ubijeni jo i D. P. iz Gornje Ravske, dva Muslimana, J. G. iz Ljubije, I. B. iz Ljubije (visok rastom), otac od K. A. iz Ljubije. Za tog A. su se dva policajca
kladila da e ga sa sto udaraca palicom ubiti. Kad smo mi doli on je leao, a vrata
su bila otvorena na lijevu stranu. To je bila jedna mala sobica, kao hodnik, mislim da
nije dugaka ni 1,5 metra, samo da se moe pruiti. Tukao ga je po prsima i po leima palicom, ali ga to nije (odmah) ubilo. Ostavili su ga da lei. Tako je ivio jo osam
sati. Ba smo ga ja i D. iznijeli. To je bilo 12. ili 13.07.1992.
Moj kum (Z. M.) je pretuen 10.07.1992., a umro je u noi 15./16.07.1992. Kad
smo poli iz Bijele kue kuma su vukli pokojni . i jo jedan Musliman preko cijele piste sve do jedne hale. Vuli su ga za noge. Kako su ga vukli spale su mu hlae, a
glava mu je udarala preko onih ploa. Mi smo prvi izvedeni iz Bijele kue. Kasnije
su nam naredili da se ta kua oisti, jer bi tu mogli doi predstavnici Meunarodnog
crvenog kria i komisije. Mi koji smo uspjeli pogledati prko piste vidjeli smo da se tamo neto isti. Tada smo pretpostavili da e netko doi ili da nas nee jo dugo drati.
Kad smo preli u hangar znam da su ubili Z. K. zvanog V.; S. I. S. su hvatali mjesec dana, a kad su ga uhvatili bio je u Bijeloj kui 20 dana. Imao je optunicu da
je uestvovao u napadima na Prijedor. Njega su kasnije ubili. Tu su jo bili N. K. star
oko 20 godina i O. . Z. je doao i doveo S. I. i rekao V. I.: Evo doveo sam ti roaka! To je rekao pred svima. Kad smo mi uli unutra su bila trojica Onaj koga bi
on prepoznao bio bi gotov. Oni su isto pretpostavljali da e netko od nas ostati (iv).
Zbog toga je govorio ako netko nekoga prepozna da e ga zadaviti. Oni su ulazili oko
tri puta u logor. Toga dana doao je , donio mali paketi i bacio ga P. Jedan od P.
roditelja je srpske nacionalnosti. On je poslije prebaen u Trnopolje.
Tu u Omarskoj je vladala velika glad. Ako uspije doi na red do 10:00 sati dobro,
a ako ne doe ostane i bez te nite kruha uz svakodnevno batinanje. Kad se ilo
na ruak nitko nije priao. To je bilo isto kao kad bi ili na ispitivanje. Znali su nam
podbacivati stolove preko kojih bi smo padali, a oni bi nas udarali nogama, rukama,
im god bi stigli. Pri izlazu je bio jedan stup. Jedan od njih bi stao na sredinu i pitao:
Kuda e, lijevo ili desno? Kad kae - idi lijevo - poe lijevo, a on kae - kud e
lijevo, idi desno. Kad poe desno ponu te udarati. (...)
545
U toj hali nas je bilo preko 700. Lealo se na kartonima ili ko je imao neto svoje
odjee. Svak tko je imao to taj je bio sretan jer se dolje esto znalo napraviti blato.
Tada je naiao i upitao pokazujui prstom: Zar su oni jo ivi? Pokazivao je na
onu etvoricu. Oko 22:00 ili 22:30 (naveer) odveli su ih u Bijelu kuu. Njih trojica,
ne znam kako, ali uspjeli su se vratiti u hangar. Oni su morali puzati preko piste da bi
doli natrag do hangara. Kad su oni pobjegli u hangar bili su toliko izudarani i krvavi
da mi nikako nije jasno kako su im uspjeli pobjei. Kad su vidjeli da ih nema u Bijeloj kui doli su oko 03:00 ili 04:00 sata u hangar, traiti ih. Traili su njih trojicu
imenom i prezimenom, a V. vie nisu traili jer su znali da je ubijen. Oni su svi utili. Tada je jedan Musliman rekao: Ima ovdje jedan. On je to rekao najvjerojatnije
zato da sebe spasi jer njih deset kad bi ulo tu meu nas poeli bi nas gaziti i udarati.
Doao je vojnik i rekao: ., izlazi!. Onda je poslao F. . po . i pitao ga gdje su ostali.
Poto im je on rekao da su tu, uhvatili su ih i izveli na poljanu.
Kad su me doveli u logor vidio sam na pisti oko 500 ljudi koji su leali na trbuhu,
a ruke su morali drati na potiljku. Takva im je bila naredba: Lezi dolje! Onda su ih
udarali. Bila je jedna garaa malo ispod restorana. U tim garaama je bilo stotinjak
ljudi, moda i vie. I po sobama, lijevo i desno ih je bilo dosta. Bilo mi je udno jer
1476 ljudi je bilo prozvano na Manjau, a oko 1200 ih je ostalo za Trnopolje. Oko 176
ljudi je ostalo u Omarskoj kad su trebali doi predstavnici Meunarodnog crvenog
kria. Tada su im dali i krevete. U tolikoj masi se moglo skriti, to je dosta momaka
i napravilo. Jednostavno, kad te prozovu ne javlja se. Tko je bio naivan i javljao se,
toga su odvodili. Tako su dolazili i prozivali, a nisu znali te osobe, dosta ih se nije
ni javilo. A oni su dobili nareenje da ubiju tu osobu. Tako, ima njih koji su u autobusima (koji su ili na Manjau) traili ljude da ih ubiju. Prozivali su V. L. Traili su
ga u svim autobusima, ali se on nije htio javiti. Po prii sam uo da ih je 18 ubijeno.
Pred naim autobusom dvojica Muslimana su zaklana. Tada su ubili i Z. T. Doao je
komandant i rekao da nema ulaska u logor (Manjau) do jutra, tj. dok ne doe neka
komisija. To je bilo nou 06.08.1992. Pored nas 1476 bilo je jo oko 50 ili 60 ljudi koji
nisu bili na nikakvom spisku. Oni su jako loe vodili evidenciju. Prozivani su ljudi
da idu u Trnopolje ili na Manjau koji su ve bili ubijeni. Tako je moj kum prozvan
da ide na Manjau.
Od vojske su tamo bili Bilo je ljudi koji su radili prije u rudniku Omarska. Sve
njih su ubijali.
U Omarskoj sam u jednoj turi natovario 8 mrtvih. Meu njima sam prepoznao
starog A. U drugoj turi je bilo 12 mrtvih. Morao sam ih pretresti da vidim da li imaju
to od dokumenata. () Bili su toliko ljuti i grozni kad bi ujutro vidili da ima samo
546
2 ili 3 mrtva. Oni su toliko tukli ljude da su oekivali po 10 ili 15 mrtvih. Ljudi bi
umirali tek 3 ili 4 dana poslije premlaivanja, a ta tri, etiri dana bi patili. Tako je bilo
i s mojim kumom. Valjda mu je srce ostalo sauvano, a sve ostalo mu je bilo potrgano. On je umro tek etvrti dan. . ne treba nita pitati niti mu suditi jer je u nekom
intervjuu rekao da su u Omarskoj samo dva ovjeka umrla. On je toliku la rekao da
to nije normalno.
Iz Rizvanovia i Biana je 16. ili 17.07.1992. dovedena masa ljudi. To sam uo
od R. K. iz Biana. Njega je bilo strah i priati jer ih je pola skoro poubijano kad su
poli iz Biana. uo sam da su odvedeni prema pisti u druge hangare jer ih je bilo
puno. Iznad nas su isto bile sobe iz kojjih su se svake veeri uli krikovi tako da nismo mogli spavati. U Omarskoj sam proveo oko 26 dana. Cijelo to vrijeme spavao
sam moda 24 sata. Niti sam mogao spavati, niti sam imao na emu. Kad je bio njihov Petrov dan (23. ili 24.) dola su nam dva igosana Muslimana. Na butini su imali
opekline veliine ake. Neto okruglo su im probili kroz gae i tako ih igosali. Kad
sam ih pitao kako su im to napravili rekli su da su okruglo drvo zaarili i sve im to
propalili. Loili su vatru (palili gume) i iivljavali se nad njima.
Nekoliko dana prije nego to emo ii na Manjau odveli su sve intelektualce: direktore, upravnike, ininjere... Moj direktor - upravnik E. C. je ubijen prvi. To je bilo
kad sam ja doao. U lijevoj sobi je bilo krtenje - kako su ga oni zvali. Tu su bile
prve pretrage i prva tunjava, a desno smo ili nakon ispitivanja. Ta sobica je bila 5
metara sa 4 metra. U njoj nas je bilo oko 70. U sobi lijevo, malo tko je prenoio jer
je ta soba uvijek bila spremna za primanje novih. Poto su vrata bila otvorena iz te
sobe se uo zvuk (krik) kako je krv poela tei jer mu je presjekao grkljan. Kasnije
su ga nai momci odnijeli. Ne mogu vam rei imena jer ih ne znam, a moda su i ovi
drugi, trei dan ubijeni ili odvedeni na pistu. Poslije svakog ispitivanja su nas razbacivali, rijetko kad bi se nali meu onima od kojih smo otili. Taj to ga je ubio, bio
je visok i plav.
U hangaru u Omarskoj postojala je jedna smjena koja je vrila batinanje u WC-u.
Tako su tukli, posebno Muslimane, kad bi ponijeli kantu u WC. Tukli su s palicama,
i sa kuglama od hidraulika. Od te smjene znam bio je mrav, goljav. Nikad nije tukao samo jedan, niti je samo jedan smio ui meu zatoenike bez obzira to su
imali naoruanje. Bilo je pomisli da se pobunimo, ali to e, desno je bio mitraljez,
ispred mitraljez, lijevo mitraljez. Oni su nas drali u takvom stanju da nismo mogli
napraviti pobunu, jer smo svi bili premlaeni. Leevi su uglavnom zavravali na kipama rudokopa jer su se kamioni brzo vraali (za oko 30 minuta). Ba sam jednom
pratio kad su neke Muslimane ispod prozora pretukli i poslije ih zaklali. Ovi neki su
547
ih utovarili i tako se brzo vratio kamion da smo rekli: Evo vratio se dvotonac. Najvie su vozili rano ujutro oko 05:00 sati.
Manjaa kao Manjaa za mene je bila najpodesnija. Napatio sam se prvih 21 dan
(u Omarskoj) kada nisam nita jeo i kad sam pao u nesvijest od gladi. Kad smo doli
do Manjae zatvorili su nam sve prozore na autobusu i ukljuili grijanje, a bilo je ljetno doba, kolovoz. Tako je umro Z. T. Do Manjae je doao iv, ali je u autobusu umro
ba od toga to psihiki nije mogao podnijeti. uo sam da je jo njih umrlo od toga.
Ja sam bio u prvom autobusu. U na autobus nitko nije ulazio osim jednog vojnika
koji je traio novac. Dali smo mu neto, ali kako nismo imali vie poeo nas je mlatiti. Tada je doao voza i kad je vidio susjeda Muslimana rekao je: U ovog ovjeka
ne smije nitko dirati! i zakljuao je autobus tako da nam nitko vie nije mogao ui
unutra. Oni su okolo hodali ali nisu mogli ui. Jedino smo od ei propatili. Morali
smo lizati stakla i tange, gdje god se uhvatilo malo vlage, jer nam je to bila jedina
voda do ujutro. Kad su nas ujutro pustili i kad smo uhvatili zraka osjeali smo kao
da se ponovno raamo. Poslije toga su nas odveli na jednu poljanu. Odatle su odveli
dva Muslimana iza brda. Kasnije sam pitao zatoenike gdje su, rekli su mi da su ubijeni. Poslije toga su nas prozivali u grupe od po 100 ljudi. Odatle su nas vodili na put
koji je bio svjee nasut ili je bio makadam. Na to smo morali kleknuti, glavu pognuti
dolje, s rukama na potiljku kao da klanjamo, ko Muslimani. Tako je grupa za grupom ulazila u logor. Vode nismo imali cijeli dan. To je toliko sporo ilo da smo 7 ili
8 sati kleali na tom kamenu. To pomicanje je ilo tako da bi smo se pomakli oko pet
metara, pa bi opet stali. Tu su nas straari tukli. Pitali su tko smo, to smo, imamo li
oruje... Neko je imao sree da je tu proao, a da nije dobio batine. Tu su nas toliko izmuili da smo doli do toga da su nam i oi pobijelile. To je bio strah kad se pogleda.
Samo smo utili i ekali to e biti. Toliko sam se plaio Manjae. Tada je jedan straar uao i rekao: Momci, drite se nee vam ovdje biti loe. Dobro sam uo kad je
ovjek rekao i odmah je poelo aptanje. Kasnije je dola i cisterna sa vodom. Toliko
smo popili te vode da sam mislio da emo svi popucati. Poslije toga smo ili kod lijenika na pregled. Tu smo se morali skinuti do gola. Sve smo morali odvojiti sa sebe.
Na Manjai nisam dobio batina. Dobivali su oni koji su uzimali hranu drugima pa
su ih ovi smirivali. to se tie rada bilo ga je dosta. Na rad su vodili samo one do 40
godina. Kako sam bio stariji iao sam uglavnom u umu. Nosio sam drva na leima
i tovario u kamione. Nekad smo i vadili krumpir po poljima, sakupljali i uvali stoku... Tu su bila dva hangara, bila su tri paviljona (kako su ih oni nazivali), a na drugoj
strani tri. U prvom su bili preteno zatoenici iz Kotor Varoi, Jajca, Travnika... Oni
su ili graditi neku crkvu u blizini. Znam da je to bilo blizu jer su ili pjeke. uo sam
da tu u blizini te crkve nema nikakve kue niti ljudi.
548
Dana 19.10.1992. opet je poelo batinanje. Kad smo ili sa Manjae na razmjenu u
itni do punkta UN-a su nas premlatili. Na svakom punktu su nas zaustavljali i prebrojavali. Pratioci su nas tukli sve dok nije doao jedan crnac. Na jednom je punktu
ak uao jedan (UN-ovac) i pitao: Kako ste? na naem jeziku. On je to pitao iako je
vidio da smo pretueni. Kad smo doli u itni izveli su jednog momka. Odveli su ga
do neke kavane (u zgradi) i tu ga pretukli. Nas ostale nisu tukli dok nas nisu dovezli
u zatvor u Kninu. Kad smo kretali sa Manjae u autobus su ula trojica. Jedan od njih
nas je tukao viljukastim kljuem (od autobusa), a drugi pendrekom. Udarali su nas
toliko po glavi i leima... Najgore je bilo kad te izvedu izmeu redova i jedan te udara
sprijeda, a drugi po leima. U itniu su nam dolazile i neke enske koje su nas ispitivale. Koliko sam skuio to je bilo samo psihiko ubijanje. Kad smo doli u Knin ve
dok smo se penjali uz stepenice poeli su nas udarati i utati sve dok nisu iznemogli.
Kad su iznemogli, zvali su civile sa korza da nas tuku. Tukli su nas preteno mukarci,
a bilo je i djece od 14, 15 godina. To je doslovce bilo iivljavanje. Malo su tu upotrebljavali kundake i pendreke, preteno su nas udarali nogama i akama. Tu su nas sve
poredali dolje tako da nitko nije mogao ustati, samo se ulo jaukanje. Tukli su nas do
oko 2:00 sata u noi. Kasnije su nam ugasili svijetlo i rekli: Nee vas niko vie dirati.
Ipak, oko etiri, pet sati ujutro opet su doli i poeli nas tui. Onda su nas opet
pustili na miru kad su im ujutro doli glavni efovi. Istjerali su nas van na doruak
i postrojili. Onda su poele njihove etnike pjesme. Djeca odozgora su bacala kamenje i pljuvala po nama. To su bila djeca od 7 do 10 godina starosti. Bilo je jo pojedinane tunjave. Pojedince su odvodili i tukli ih tako da su se uli samo krikovi.
Opet nam nisu nita dali jesti. Kad su nas vraali na Manjau, ugurali su nas u na
autobus govorei nam: Nee vas vai Hrvati! Nee vas Tuman! Niko vas nee!. Oni
nisu htijeli dovesti nae! Na to smo mi morali odgovoriti: Jeste, vi ste doveli sve
svoje. Kad smo se vraali, u na autobus je uao taj ministar iz Banja Luke. Bio je to
mlad ovjek, onizak rastom. Kad smo doli do negdje ispod Manjae stali smo. Pratioci su otili piti (kavu). To je potrajalo dva i pol sata. Za to vrijeme smo mi ekali u
autobusu. Kad su se napili i uli u autobuse opet je poelo batinanje i trajalo je sve do
Manjae. Ja nisam bio tuen do Manjae. Sjeam se malog Z. K. Imao je 19 godina.
Njega su tukli i jo neke. Kad smo doli gore jedan komandant nam je odrao govor.
Govorio je da nam ne preostaje nita drugo nego razmjena. Ovaj na ministar razmjene svaao se s jednim od tih oficira. Mi smo ih ekali kod ceste. Kasnije je doao
komandant logora kod nas i pitao: Je li vas tko dirao? Kasnije smo se alili komandantu logora i ispriali mu kako je bilo. Kasnije je sve to bilo reeno predstavnicima
Meunarodnog crvenog kria. Odvedeni smo lijeniku koji nas je masirao i lijeio
koliko je mogao. Opet su se svaali, a ovaj je govorio da emo biti razmijenjeni, za
549
tjedan, dva ili mjesec, da nije vano za koliko ali da emo biti razmijenjeni. Netko od
nas je uspio rei da smo gladni. Onda je on naredio: Dajte im po konzervu i 1/2 kg
leba! Komandant naih paviljona je bio jedan ..
Na Manjai je bilo 6 paviljona, a u svakom paviljonu je bilo oko 650 do 700 ljudi,
tako da nas je bilo oko 4200. Taj pukovnik je bio sijed, nizak, a imao je enski glas,
stariji ovjek. Oko nas su bili sve Muslimani, a Hrvati su bili razmijenjeni osim ove
nae grupe. Kasnije je, prije rasputanja Manjae dolo do razmjene ovih starijih, sve
do 50-og godita. Nakon toga u logoru nije bilo starijeg od mene. Oko 15:00 sati, kad
smo ili na ruak, doli su momci koji su radili u radionicama. Logorai su popravljali njihove automobile, traktore, puke, kamione i sl., osim toga su radili posebne
kundake za puke. Poto su radili i sluali radio uli su da e 14. biti rasputanje logora. To smo uli 7 do 10 dana prije 14.12.1992. Doli su predstavnici Meunarodnog
crvenog kria i rekli nam da su i oni tako uli. Onda su nam rekli da nas oko 25 do
30% nee biti razmijenjeno, da je tako potpisano, jer da je nelogino da nema ratnih zatoenika. Ali Srbi su nam sve do zadnjeg dana tvrdili da nee nitko ostati osim
ratnih zloinaca, ako se utvrdi da takvih ima. Dijelili su 100 kruhova na 2200 zarobljenika i uz to malo aja ili juhe. Zadnji dan kad smo sluali da se rasputa Manjaa
odmah nam je bilo drugaije. Tada mi je I. H. (ime oca A.) rekao: Neemo mi A. biti
osloboeni. Vidjet e da nas nee pustiti. Mi emo sutra ii dalje. Sjea se kad nam
je rekao komandant logora da smo mi odreeni za razmjenu. Ujutro rano otvorila
su se vrata, a nikad tako rano nisu upadali. Bilo je oko 05:00 sati. Bilo je hladno. To je
bilo 13.12.1992. Naredili su nam: Svi Hrvati neka uzmu dvije deke i svoje to imaju i
neka izlaze van. Tada su nas poeli prozivati. Bilo je nas Hrvata oko 150, a dolje nie
Muslimana 330. Opet su nam oitali bukvicu kako se trebamo ponaati i kako nam je
bilo: Kad preete tamo i kad se vidite sa svojima, priajte bre, kako vam je bilo, nemojte lagati. Poto smo imali na Manjai zatitu Meunarodnog crvenog kria nisu
smijeli sa automatskim orujem ulaziti unutra.
Ujutro su stigli predstavnici Meunarodnog crvenog kria i ekipa neke strane
TV. Pitali su nas - kako, gdje, ta: Znate li gdje vas vode na razmjenu? Odgovorili
smo da ne znamo. Kasnije nam je komandant rekao: To vam je, bre, iznenaenje.
Mislio sam da emo na razmjenu u Dragali. Muzika nas je ispratila kad smo odlazili. Dobili smo opet konzerve i kruh. Kad smo sjeli u autobuse poeli smo razmiljati o tome to e nam po dvije deke ako idemo na razmjenu?! Ipak smo se nadali da
idemo na razmjenu mislei da oni imaju jo ljudi pa da emo njima ostaviti deke. Ili
da je to zbog toga to je no, pa da se imamo ime pokriti... Nitko nije mislio na ono
najgore, ali kad smo proli od Banja Luke prema Gradici poelo je doaptavanje. U
550
autobusu nas nisu tukli. Gledali smo putokaze. Vozili su nas civilnim autobusom.
Dugo smo se vozili, ve je bio poeo padati mrak. Procurila je vijest da idemo u Srbiju. Kad je no ve pala, netko je rekao: Evo Brkog! Idemo u Brko! Poslije Brkog
vozili su nas preko nekog polja i tu se zaustavili. Stajali smo tu dugo. Vjerojatno je
pratnja otila u logor Batkovie da se s njima dogovore.
Kad smo stigli u logor Batkovie bilo je oko 22:00 ili 23:00 sata, a moda i vie.
Te veeri kad smo stigli izgledalo mi je strano. Nakon 2 do 3 dana mogli smo izai u
WC, tek poslije smo stekli neku slobodu. Tu nije bilo neke tunjave. Pretukli su jednog Njemca koji se zvao H. Tukli su one koje su dovodili sa ratita iz Brkog, Zvornika - uglavnom Muslimane. Sjeam se i dvojice Hrvata koji su bili na Branskom
bojitu, a inae su iz Rijeke. To su I. L. i B. (kojem ne znam prezime). Nakon nekoliko
dana predstavnici Meunarodnog crvenog kria su nas pronali. Tu su nam oitali
bukvicu da emo nakon 2-3 dana biti razmijenjeni. Nama je onda opet bilo drago. Tu
je manje bilo Hrvata, a Muslimana je bilo dosta iz amca, zatim zatvorenika iz same
Bijeljine. Ali tu su bile samo gradske razmjene. Jedino je jedna razmjena sa Hrvatima
otila u amac. Poslije toga je to stalo do 07.01.1993. pa do razmjene u elebiima.
Za nekoga su Batkovii bili super, a za druge ne. Jedan Srbin D. je djelovao fino, a u
sebi je imao toliko mrnje da to nije normalno. U Batkoviima je bilo oko 1300 zatoenika. Jedan djeak Musliman (star oko 15, 16 godina) rekao je da je uhien zajedno sa majkom i sestrom ali da su one ostale zatoene u nekoj koli u Bijeljini. Odatle
smo ili raditi osim ako bi bili tako bolesni da ne moemo ustati. Radili smo sve najtee poslove. Bila je jedna grupa zatoenika koja je bila na Majevici na Tuzlanskom
ratitu, ba na odailjau. Njima je bilo jako opasno jer su tu kopali rovove i posluivali hranu. Radili su samo nou, a bilo ih je oko 50. Preteno su bili Muslimani. uo
sam za njih da su uhvaeni na ratitu. Ove ostale je slalo na Bransko ratite. Nas su
poslali u Teoak u akciju. Probijali smo liniju od Bjeladia na Teoak, prema Tuzli,
jer su od tamo muslimanske snage tukle po Ugljeviku. Odatle su oni mogli tui dio
elektrane, rudnik i Ugljevik. Mi smo bili doslovce poslani da izginemo. U mojoj grupi je bilo 40 zatoenika prvih osam dana. Zatim smo podijeljeni na dvije grupe od
po 20. Osam ih je bilo ranjeno odmah prvih dana. Odatle su neki vraeni na suenje
u Bijeljinu. Radilo se o Muslimanima. Od ranjenih se sjeam I. P. (ime oca .). Imao
je prostrijelnu ranu kroz plua (metak mu je izaao kroz lea). On je iz Kotor Varoi.
Snajper je odbio tri prsta na lijevoj ruci jednom zatoeniku, takoer iz Kotor Varoi.
Tako da nas je na liniji ostalo jo 24. Meu nama su bili: I. P. i M. . Od tih 24, 19
je ubijeno, dvojica se vode kao nestali, a nas trojica smo preivjeli. Dok smo ili kamionon na liniju, I. P. je uspio iskoiti i pri tom je ranjen. Na liniji smo samo gledali
kako emo poginuti.
551
Tono 26.03.93. (subota ujutro) na Crnom Grebenu prolazili smo preko minskog
polja. Nas 8 je prolo, a jedan straar je nagazio na minu koja mu je odbila petu. Kasnije su tenkovi prolazili tuda da razminiraju te mine (zvali su ih patete), a mi smo
samo gledali koliko je tu bilo mina. U tih osam dana samo smo ekali kada e nas
zvati. Oni bi samo javili na toki-voki: Treba mi ovo, treba mi ono. Sve se to odvijalo
na 100 metara od borbi. Granate su padale oko nas ali ih vie nismo ni gledali. Kad
su ovi poginuli ili smo na liniju ujutro rano u 06:00 sati. Te veeri su nas vratili na
Ugljevik, a cijelu no 26.03.1992. je padao snijeg. Tu je ranjeno dosta srpskih vojnika,
a 29 je poginulo. Kad su Srbi zauzeli te dvije kote, opustili su se. Muslimani su onda
poeli tui po njima. Tu je bilo grozno. Mi smo zapadali u snijeg, a bili smo praktiki goli i bosi. Tako su Muslimani, 26.03.1993. opet vratili te kote (Bilali i jo jednu),
gdje su pobili te Srbe. Oko est sati smo ostali kod komande. Toliko dugo nikad nismo ostali. Komanda je bila u jednoj muslimanskoj kui. Dok smo tu ekali javljeno
im je da su linije probijene, ali su ipak poslali svoja dva vojnika da idu na te poloaje
spasiti mrtve i ranjene. Poveli su nas na te nove poloaje, ali gore nismo stigli. Samo
sam uo rije Mujo. Mislim da je tada na tisue metaka ispaljeno na nas. Kamion se
pomaknuo jo moda 10 metara. Samo sam uo neke krikove. Kad smo im rekli: Mi
smo logorai, nismo vojnici!, oni su samo opsovali i rekli: Kakvi logorai!
Kasnije sam uo jedan transporter kako se vraa s poloaja. Ispod nas je bila provalija. Nisam bio siguran jesam li iv. uo sam samo krkljanje ljudi. Kasnije su gaali transporter. On nas je odgurao. Kasnije mi je rekao srpski kapetan da je on bio u
transporteru. Kad sam doao k svijesti vidio sam da su na mene popadali leevi i da
me to gui. Lijeva noga mi je bila propala kroz pod. U trenu sam iskoio na zemlju i
vidio da nema nikakvog zaklona. Kad sam pogledao kamion vidio sam da nema kotaa, ali da je naprijed jo uvijek zatitna maska i kako nas je transporter gurao napravila se velika gromada blata i snijega. Dolje nie bila je voda i bljuzgavica u koju
sam uao. To je bila dosta velika rupa tako kad sam uao, samo mi je glava virila. Tu
sam bio dugo i kasnije sam uo neko stenjanje u kamionu. Kad sam se okrenuo lijevo vidio sam dolje jednog ovjeka i uo kako jaue. Bio je to I. P. On je iskoio kad
su Muslimani prvi rafal opalili. Tada je ranjen. Oslukivao sam i uo glasove iznad
sebe. Sva ta vojska je bila maskirana tako da nisam znao da li je srpska ili muslimanska. Doli su iznad nas i rekli: Izlazite, ima li tko iv. Opalio je jo 2-3 metka. M. .,
poto je bio ranjen, vikao je: Spasite me! Ja sam logora! Poubijali ste logorae! Kad
su ga pitali tko je i odakle je, rekao je: Ja sam M. . iz Jajca. Onda je netko od njih
rekao: Da vam majku jebem, svi ste vi isti! Kad sam to uo nisam se smio nikako
javiti. Oni su doli do kamiona na jedno pet, est metara. Po njihovoj prii uo sam
da su unitili tenk koji je naiao poslije transportera i nagazio na minu. Tu sam ekao
552
i nisam znao kud i gdje da krenem. Onako prljav i blatnjav kakav sam bio znao sam
da bi pucali im bi me ugledali. U toj rupai sam bio oko sat i pol.
Kasnije sam pitao M. kako je, a on je zajauknuo da mu pomognem. Rekao sam
mu da mu ne mogu pomoi. Pogledao sam dolje traei I., ali nisam nikog vidio.
Dolje je bila sutjeska (kanjon), nije mogao dolje. Odozdo je krenula srpska vojska
prema poloajima. Oni su nali prvo I. P. Dok su njega ispitali to je bilo i dok su
doli do mene potrajalo je. Tih 50 do 100 metara nisu ni oni smijeli ii brzo jer su se
bojali muslimanske zasjede odozgo. Kad su pitali: Imali li ivih? Odazvao sam se.
Kad su me pitali za oruje rekao sam: Ovjde ima oruje od vaeg vojnika tj. od suvozaa kamiona. Rekli su: Ne diraj nita. Okreni se i doi da te pogledamo. Kad su
me pregledali pitali su ima li jo ivih. Rekao sam da ima jedan u kamionu. Pitali su
imali jo ljudi u kamionu. Rekao sam im da ima samo mrtvih. Oni nisu znali nita,
nisu znali ni da smo mi logorai. Onda su me pitali da li mogu otii do njihove komande. Rekao sam im: Ja ne znam ovdje nita, ja sam tu zarobljenik. Zarobljenik?
-upitno je ponovio netko od njih. Rekao sam: Mene su iz Batkovia poslali ovdje
da radim. Ponovno me upitao da li mogu otii do njihove komande. Pitao sam gdje
je komanda. Rekao mi je da se komanda nalazi dolje, na oko 2 km udaljenosti. Svu
su teku artiljeriju locirali dolje tako da se tamo nalazila i komanda. Rekli su mi da
odem dole javiti sanitetu da dou po mog kolegu.
Dolje je bilo gore nego u kamionu. Stalno sam mislio da e me ubiti. Rovovi su
bili lijevo i desno. Prolazio sam, a da me nitko nita nije pitao. Tu je bilo dosta vojske.
Kad sam doao dolje, gdje je bila masa njih, pitali su me tko sam. Kad sam im rekao
da sam zarobljenik, rekli su mi: O, pa ovdje ima jedan tvoj kolega. Eno ga u bolnici.
Pitali su me da li sam ranjen. Rekao sam im da nisam jer da su me geleri samo prosjekli. Samo sam imao teke udare od detonacije. Oni se nisu prvo usudili prii kamionu jer su znali da e Muslimani otvoriti vatru. Tako da je potrajalo dok su prili
kamionu. Kasnije su izvukli M. Ja sam ekao, pa kad su vozili mrtve onda sam i ja sa
njima otiao. Meu mrtvima bilo je 13 Hrvata i 6 Muslimana. Za jednog Hrvata se ne
zna jer je i on iskoio i bio pod kamionom. Moda ga je pregazio transporter. Uglavnom njegovo tijelo nisu nali. Zvao se J. M. (iz Banja Luke). On se vodi kao nestao. Jedan Musliman se takoer vodi kao nestao. On se zove E. Meu poginulima iz Ljubije
su bili: D. K. iz Kalajeva; S. I. iz una; J. M. iz una. Iz Kotor Varoi, meu poginulima su bili: J. M.; Z., I. B.; V. i jo jedan. Od poginulih Muslimana samo znam jednog
iz Sanskog Mosta i M. Mi smo osam dana bili skupa tako da im ne znam svima imena. Poznavali smo se samo po imenu SLOBODA. Kad sam se vratio u komandu mislio sam da e me ubiti. U toj komandi su me sklonili i rekli: Nemoj samo da te vidi
policija! Zatvorili su me i dali mi cigarete i kavu. Kasnije su me prebacili u Ugljevik.
553
U Ugljeviku sam proveo jednu no. Te noi je doao jedan s redenikom. Bilo je
5 ili 6 minuta do ponoi. Mislio sam da me vode na strijeljanje. Bio sam sam u toj
eliji. Rekao mi je: Ide sa mnom! Kad sam poeo oblaiti jaknu rekao mi je da je
ne oblaim jer da samo idemo malo van. Tada mi je bilo jo gore. Dok smo ili poeo sam se tresti premda sam primio tablete za smirenje. Kad je on to primjetio rekao je: Ne boj se! Nee ti nita biti. Vodio me kroz hodnik do jedne sobe. U toj sobi
je sjedio mlad ovjek. Ispred njega je stajala pisaa maina. Na drugoj strani je bilo
narezanog suhog mesa i neke vake Tada me on pitao da li sam se uplaio. Rekao
sam mu da jesam. Onda mi je on rekao: Ne boj se nita! Samo mora dati izjavu u
ovom danu jo prije ponoi. Dok sam davao izjavu ponudio me mesom i vakom
Kasnije su me vratili u eliju gdje sam doekao jutro. Tog jutra su doli strani novinari. Sve leeve su izvadili u jedan podrum, a ja sam ekao da dam imena poginulih.
To je bila nedjelja 27.03.1993. Sve nae Hrvate su stavili u neke krinje, a Muslimane
u neke kitre. Stavili su im i neke natpise. Svi su sahranjeni u Bijeljini i to Hrvati na
hrvatskom groblju, a Muslimani na muslimanskom. Njihova tijela su razmijenjena u
kolovozu. Oni su bili pokopani dostojanstveno.
Predstavnici Meunarodnog crvenog kria su nam mogli pomoi samo u vezi
hrane i higijenskih uvjeta, a to se tie politike tu oni nisu mogli nita. Od Hrvata,
samo sam se ja vratio u logor. Po noi sam imao none more, buncao sam, a bilo je
dana kad nita nisam mogao jesti. Jednom kad sam se probudio vidio sam da me ovjek dri. Pitao sam to je. Rekao mi je: Ti urlie, skae, bunca! Poto sam bio
pod stresom ene iz Meunarodnog crvenog kria su mi davale tablete. Bez obzira
na to nisam mogao 14 dana nita jesti. Popio bih samo malo kave i aja i to bi bilo
sve. U Batkoviima je dosta ljudi izginulo. Neki su ostali bez noge, ruke... Dvojica su
ubijena. Ubijen je I. I. iz Kotor Varoi. On je neto radio motorkom kad je udarila
granata i raznijela ga. Muslimana je bilo dosta ranjenih. Bilo je oko 20 ljudi bez noge,
ruke... Tako da je ostalo dosta invalida.
Kasnije su govorili da ponovno treba ii na rovove. Traili su 10 ljudi. Tad sam im
rekao da ja to ne mogu podnijeti ni fiziki, a ni psihiki. Da sam ja gotov. Trebalo je
ii u Janje kod Bijeljine. Meu tih deset javio se zatoenik J. Rekli su mi: A., dvojica Muslimana moraju ostati ovdje jer moraju na suenje. Hajde ti s nama. Kad sam
ih pitao to rade rekli su: istimo oko vikendica, palimo trnje. Nitko nas ne dira.
U motelu jedemo s vojskom. Samo sam povukao svoju torbu i rekao: Idem! Kad
sam doao gore iznjeli su neku hranu pred nas. To je bilo neto kao ria s puno mesa.
Dobili smo kompot i kola. Poslije smo naruili kavu. Bilo nam je dobro. Prve noi
jedan nam je rekao: Izaberite od tih kua jednu koju hoete i tu ete spavati. Dobili
554
smo vikendicu. Tu je spavala preteno srpska vojska koja je sastavljena uglavnom od

Srba prognanih sa tuzlanskog, travnikog i sarajevskog podruja. Tu nas nisu tukli i
maltretirali. Mogli smo jesti koliko smo htjeli. Popodne su nam dozvolili da se kupamo u Drini. Oni su lovili ribu pa su nam znali dati i po 20 kg ribe za rotilj naveer.
Ja sam bio kao voa te radne brigade.
Jednog dana su nam naredili: Idete svi za Batkovie. Hrvati sutra idu na razmjenu. Kad smo doli u Batkovie pitali smo da li je to istina. Rekli su nam da su samo
tako uli, da nita ne znaju. ekali smo tu no. Onda su doli, prozvali sve Hrvate i
rekli: Spremite se. Sutra idete na razmjenu. Nitko nije mogao spavati te noi. Svak
se poeo pomalo sreivati. Straar zvani O. (bio je dobar, nije tukao ni maltretirao) otvorio je prozore. uveli su nas u autobuse. Kad smo ih pitali gdje idemo reki su:
Idete u elebi. Sa mnom su bili . T., I., I. i S. V., F. M., V. U. Vidjeli smo da opet
neto nije u redu, jer su nas odveli u neku prostoriju. Opet je nastao tajac, tiina, nitko nije priao ni sa kim. Kasnije su odvojili . T. i jo neke u drugu sobu. Poslije su
doli nai predstavnici. Meu njima je bio i na novinar S. . Govorili su nam da do
razmjene nee doi jer Srbi nisu potivali dogovor. Srbi su nam govorili to isto, ali da
Hrvati nisu potivali dogovor. Tako je to trajalo dok nisu doli predstavnici Meunarodnog crvenog kria. Donijeli su nam kiselu vodu, mesni narezak i po 1/2 kruha.
Kad je pala no morali smo nazad.
Poli smo prema Manjai, meutim onda je skrenuo. Vidjeli smo neko brdo, neku kolu, poeli smo se veseliti. Pogledao sam i vidio da je ograeno i da na jednoj
ici visi natpis MINE, iza je bila druga ica. Kad smo doli do te kole vidio sam vojne
pse i uperene mitraljeze. Nikog ivog nije bilo, samo natpisi. Bilo je i krvi, tada smo
vidjeli da je i tu bio neki logor. Bilo je to u selu Kamenica kod Drvara. Tad su nam
rekli: Ovjde ete biti dok se ne izvri razmjena! Nismo imali puno cigareta. Svaki je
dobio po kutiju kad smo poli iz Batkovia. Poto vojnici koji su bili tu nisu imali cigareta lupali su nam na vrata i traili cigarete pa smo im morali dati. Tu smo ostali do
29.06.1993. Davali su nam po dva obroka na dan. Nisu to bili ba neki dobri obroci,
ali nama je bilo vano da nas ne batinaju, da nas ne tuku. Opet su doli predstavnici
Meunarodnog crvenog kria i pitali nas zato smo jo tu. Ti predstavnici Meunarodnog crvenog kria su bili kod nas i na Manjai. Traili smo ih da nam donesu vode da se moemo oprati. Imali smo samo neke tanke madrace, krov je prokinjavao.
Tada su nam rekli da e se za nas brinuti kao i na Manjai ako budemo tu due zadrani. Rekli su da e nam i hranu dovesti. Tako je i bilo. Oni su ili na pregovore. Bili
smo toliko izmueni i psihiki i fiziki da smo i njih poeli vrijeati.
Na jednom toku od vrata bio je urezan natpis: M. T. 26.08.1992. ili neto slino.
Uvijek kaem da bih volio da je on u nekom manjem zatvoru, samo da nije ubijen.
555
Otilo nas je 12 u Kamenicu. Sa nama je bila samo vojska. Pomislio sam - opet me
vode na neku liniju. Bio je mali autobus. Pola autobusa je bilo vojske. Onda sam vidio
M., B. K. iz Mrkonjia. Mislio sam ako skrenemo lijevo nema nas, a ako skrenemo
desno bit e moda neto. Onda sam vidio da skreemo lijevo. Malo nie zaustavila
nas je njihova kontrola i vratila nas natrag. Onda smo se vratili i skrenuli desno. Ili smo tako, a onda se na pola puta autobus pokvario (planuo je motor). Bilo je oko
22:00 sata naveer. Srpska policija nije u prvom trenutku ni primjetila da nas nema
jer su oni ili ispred, pa su se morali vraati po nas. Stigli smo do mjesta gdje se trebala odrati razmjena, i opet su poeli problemi jer nas je trebalo biti 13, a bilo nas
je samo 12. Od toga trojica su se vratila jer su htjeli biti razmijenjeni na tuzlanskom
podruju (jer su im tamo bile obitelji). Jesu li se razmijenili ne znam. Mogli su se ovdje razmijeniti s nama i otii gore.
Kad su nas pohapsili u Ljubiji rekli su da idemo samo na informativni razgovor, a
taj razgovor je potrajao godinu dana. I opet se nismo uspjeli dogovoriti.
U Bjelovaru, 4. veljae 1994.
- luka23
PREBIVALITE: une
NACIONALNOST: Hrvat
() U trenutku zloina nalazio sam se na svom radnom mjestu u selu une kod
rudnika eljezne rude Ljubija. Za zloine u prijedorskoj opini po meni je kriv SDS
stranka koja je planski sprovodila i dalje sprovodi etniko ienje uz pomo vojske
Republike srpske i drugih paravojnih formacija iz Srbije, tzv. Belih orlova, arkanovaca, eeljevaca... Poinitelji zloina u selu Brievo - Ljubija i drugim okolnim selima
su pripadnici 6. krajike koja gravitira sanskoj opini uz pomo Ljubijskog bataljona
i jo nekih paravojnih formacija iz Prijedora. Primjer iz mog sela: Ubijen moj susjed
M. K., ubili su ga pripadnici 6. krajike brigade, susjeda J. H. i N. I. ubio je Lj. P. pripadnik Ljubijskog bataljona.
Pripremne radnje prije zloina uinjene su tako to su preuzeli vlast silom, smijenili komadanta milicije u Prijedoru, koji je bio Musliman,a ostale djelatnike Muslimane i Hrvate razoruali tako da je milicija ostala isto srpska. Smjenjen je predsjednik opine, a poslije odveden u logor Omarska. Poslije toga naredba da se vrati
556
oruje kojeg nita nije bilo, a onda je poelo 22. maja pa dalje, prvo Hambarine pa
arakovo, onda Kozarac. Navodno su istili sela od ekstrema kako su ih oni zvali
muslimanskih fundamentalista, a to se svelo na ienje to ne uspiju pobit, ostalo u
logor i protjerati. To se u stvari svelo na etniko ienje.
Vladajua stranka u naoj opini je bila SDA - Stranka aemokratske akcije, koja
je na vlast dola putem demokratskih izbora koji su provedeni po protokolu. Poslije
preuzimanja vlasti od strane Srba u noi od 30 aprila na 1. maj mir je trajao 22 dana,
a onda je puklo prvo na Hambarinama (selo nedaleko od Prijedora). Otpor je bio
slab jer ljudi nisu imali oruja, tako da su Hambarine pale u prvom srpskom naletu.
Malo bolji otpor pruio je Kozarac, meutim i to selo je palo nakon 7 dana. Otpor
su pruile grupe koje su imale oruje, a njih je bilo malo tako da je to bilo jadno poredei to sa srpskom vojskom. Srbi su po tim selima ubijali civile i odvodili u logore.
Ubijanje je trajalo prva dva mjeseca rata i odvoenje u logore (Omarsku, Trnopolje),
a kad su novinari doli u Omarsku, to se donekle zaustavilo jer je svijet doznao za te
zloine pa je poelo spaavanje logoraa preko Meunarodnog crvenog kria.
Posljedice agresije su: unitena sela, pobijeni ljudi, odvedeni u logore sve to je
najgore moglo da zadesi na narod, a najvie su stradali Muslimani. Lokalno stanovnitvo je moralo biti lojalno prema agresorskim formacijama. Moralo se utati, nita
ne vidjeti, ne znati, ne uti i tako se preivljavalo. Etniko ienje je provedeno maksimalno u Bosanskoj krajini, a za to postoje dokazi i mnogi svjedoci. Neposredne
rtve masakra su bili 99% civili, ene, djeca i starci, nosioci funkcija stranaka SDA i
HDZ-a, intelektualci, svi bogatiji i vieniji ljudi u opini Prijedor. Ovi zadnji su odvedeni u logor i tamo mueni i poniavani, a mnogi su i ubijeni.
Odnos agresora prema Muslimanima je bio takav da su ih ubijali kao zeeve, totalno su ih unitavali, dok su se prema Hrvatima odnosili malo podnoljivije. Odnos
Hrvata i Muslimana prije rata je bio dosta dobar, a mislim da se nije promjenio ni za
vrijeme rata. Lokalno srpsko stanovnitvo odobrava zloine jer tamo nisam sreo ni
uo Srbina da je barem rekao neto protiv zloina, a kamo li da je javno prosvjedovao. Govore samo da vraaju dugove iz prolog rata.
Unitavane su crkve katolike tj. planski su ruene kao i damije. Direktno nisam
bio na licu mjesta zloina ali sam bio jako blizu, tih dana se bjealo u ume i skrivalo.
Tako sam se i ja ponaao i imao sam sree i nita drugo.
Mjesto boravka sam napustio 22.01.1993., a prije toga sam dobio papire koji ivot znae jer bez njih ne bih mogao ni izii. Pritisak od Srba je bio da se pridruim u
etniku vojsku, ali ja sam izdrao i nisam to uradio, a i u meuvremenu sam dobio
557
i papire iz Hrvatske, tako da sam morao izii. Mogu rei da sam imao veliku sreu
jer dosta momaka iz mog sela je ostalo i vjerojatno e ih prisilno mobilizirati. Jednostavno, tamo ima dvije mogunosti, da se obue u etnike i ako preivi nema
budunosti, a ako se ne obue onda bjei to dalje jer te moe samo metak snai.
- luka24
PREBIVALITE: une
NACIONALNOST: Hrvat
U trenutku zloina nalazio sam se u selu urkovac. () rtve zloina su mnogobrojni Hrvati iz sela Brieva, M. K. iz una, J. i M. H., N. I. - bivi zatoenik logora
Manjaa. Odnos Muslimana i Hrvata je bio dobar. Napominjem da smo mi u urkovcu kupili pomo za prognane Muslimane koji su bili u Dojnjoj Ljubiji. Ne mogu
se tono sjetiti datuma ali od druge polovine petog mjeseca dogodili su se svi zloini.
Osobno sam svjedok dvojice ubijenih koje sam vidio u urkovcu. Jedan je baen pred
osnovnu kolu u urkovcu. Drugog sam naao kad sam iao sa Kose (groblja) gdje
sam noio. Obje rtve nisu bili stariji od 35 godina.
Mjesto stalnog boravka sam morao napustiti 11.11.1992. Napustio sam mjesto
jer me etnik . dva puta prisiljavao da se obuem (u srpsku vojsku). Kad sam odbio
rekao mi je da jednom nee biti mene ili njega. Svjedok ovome je i veleasni fra. J. B.,
sveenik iz urkovca.
- luka26
PREBIVALITE: Kalajevo
NACIONALNOST: Hrvat
U mom selu nacionalna struktura stanovnitva je mjeovita, ivjeli su Srbi i Hrvati. Vladajua stranka je bila HDZ, a na vlast je dola viestranakim izborima. U
trenutku zloina nalazio sam se u granicama svog sela. U mom selu su djelovali pri558
padnici 5. kozarske brigade, a nju su sainjavali mjetani susjednih srpskih sela: Miska Glava, Volar, Ljeskare i VP Ljubija. Uoi napada bila su stalna zastraivanja stanovnitva sa prijetnjom smru, pljake, progoni iz kua, tua stanovnitva. Otpor
nije pruen jer su pokupili ono malo oruja i rekli su da nam nee nitko nita. Posljedice agresije u mom selu su: nasilna mobilizacija stanovnitva, odvoenje stanovnitva u konc. logore (iz mog sela je otjerano u logore osam osoba). Neposredne rtve
zloina bile su masovno civilne osobe i pojedinci sa odgovarajuih funkcija. Planski
su uniteni vjerski objekti. Odnos agresora prema Hrvatima i Muslimanima je isti, a
odnos Hrvata i Muslimana je bio dobar. Lokalno srpsko stanovnitvo zloine doivljava sa ponosom. Stalno mijesto boravka napustili smo 15. prosinac 1992., a okolnosti pod kojima smo napustili su etniko ienje, pljake, prijetnje smru.
U Trbovlju, 17. oujak 1993.
- luka27
NACIONALNOST: Hrvat
Nae mjesto je isto Hrvatsko. U trenutku zloina nalazio sam se u urkovcu,
Volari, Ljubiji. () Otpora nije bilo, organizovali smo spaavanje naroda. Neposredne rtve zloina bili su hrvatski i muslimanski narod, koji je trpio pljake, ubijanje,
teror i paljenje. Jednako su proganjani i Hrvati i Muslimani, iji je meusoban odnos uglavnom bio dobar. Lokalno stanovnitvo nasilno je odvoeno u koncetracione
logore. U mjestu zloina planski su unitavani objekti koji nemaju vojni znaaj. Za
lokalno srpsko stanovnitvo to je bilo normalno, tvrdili su da smo mi za sve krivi.
Oevidac sam lea S. K. iz Biana koji je ubijen i baen ispred nae kole u urkovcu.
urkovac sam napustio kao i ostali zbog stalnih prijetnji, pucanja po kuama, pljake
i sl. U Hrvatsku sam doao 10.10.1992. preko Travnika, put je trajao 18 dana.
559
- luka28
NACIONALNOST: Hrvat
Nacionalna struktura stanovnitva na mjestu zloina bila je Hrvatska. U trenutku zloina nalazio sam se kod kue. Poinitelji zloina su Srbi koji su preuzeli vlast
na prijedorskoj opini. Meu njima su se isticale voe, a to su moje radne kolege
te mjetani susjednih srpskih sela koji su znali pravo stanje u naem selu. Vladajua
stranka je bila HDZ. Muslimani i Hrvati su bili u dobrim odnosima.
Poslije pada Prijedora Srbi su sve lako rjeavali i inili u svoju korist. Dolazili su
u selo pucali, pljakali, prijetili, oduzimali i odvozili. Nisi smio nikoga ni pitat zato
se to tako radi. Prije zloina nae mjesto nije vodilo borbe, niti je prualo otpor poto
je bilo u okruenju od etnika. Otpor su pokuali Muslimani, ali su odmah ugueni
i napravljen je masakr.
Poslije agresije ostao je jad, bol i dalje je nastavljeno zastraivanje pucanjem i
ubijanjem: A. J., M. J. i njihove ene iz susjednog sela Volara. Neposredne rtve u toku rata su bili i moja ena, djeca i punica gdje su etiri etnika doli kod njih i traili
novce, zlato, stavljali no pod grlo i na taj nain su im oduzeli 4000 DEM, svo zlato
to su imali. Sasjekli su gume od auta poto ga nisu mogli odvesti jer nije bilo goriva.
U logor su mi odveli brata Z. M. gdje je i podlegao od etnikih udaraca.
Prijedor je pao 01.05.1992., a agresija na selo bila je 22., 23.05.1992. ()
- luka29
NACIONALNOST: Hrvat
U trenutku zloina nalazio sam se u urkovcu, Gornjem Volaru, Ljubiji, Prijedoru. (...)
Oevidac sam lea S. K. iz Biana koji je ubijen i baen ispred kole u urkovcu.
Bio sam na Brievu sa N. D. na zgaritu njegovog imanja, vidio sam ubijene Musli560
mane iz Kureva i Srbe koji se hvale kako su ubijali (M.- S. O., M. G. - kapetan iz D.
Volara i dr). (...)
urkovac sam napustio kad su i ostali zbog prijetnji, pucanja po kuama, pljake i
sl. U Hrvatsku sam doao posredstvom UN CIV POL-a iz Dvora 22.10.1992. Put me
vodio preko Prijedora 40 dana, Trnopolja 15 dana, Dvora 13 dana i Petrinje 1 dan.
- luka30
NACIONALNOST: Hrvat
(...) V. J. V. trgovac, poslao je 9 Roma (cigana) da pokopaju 11 ve ubijenih ljudi, koji su dovezeni i izbaeni kod njihovog naselja Volarii. Dok su oni kopali grobnice iz smjera gdje je Vojo otiao dola su dva za sada nepoznata etnika i ubila tih
9 Roma. (...)
Dana 20. 07.1992. je stanovnitvo predalo oruje u mjestu Biani. Kad je grupa
etnika pokuala silovati kerku, aa kerke je uzeo pitolj i ubio jednog etnika, prezivao se P. rodom iz Miske Glave. Za osvetu etnici su napravili ienje sela: Biani,
Rakovani, Hambarine, Jugovci i arakovo. To su Muslimanska sela gusto naseljena.
Tu je ivilo oko 15.000 stanovnika - Muslimana. Nad tim stanovnitvom u tom vremenu izvren je pokolj. Malo ih je preivilo taj masakr. Tamo vie nema ive due. (...)
Zastraivanje graana bilo je cijelo vrijeme dok sam tamo boravio. Npr., u mojoj MZ urkovac: Izmasakriranog ovjek tjekom noi izbacili su iz auta ispred kole.
Izmasakrirani je bio S. K. ro. 1957. roen u Bianima. Nakon izvjesnog vremena
ubili su ovjeka ispred moje kue kod kojeg nismo nali dokumente. Petnaest dana
nakon toga su granatirali crkvu i kuu P. R. Istu no u Gornjem Volaru u obiteljskoj
kui su ubili: M. J., njegovu nepokretnu enu i gluhonijemu susjedu. Prije toga su odveli sina mu Antu i njega ubili. Poslije takvih akcija idu od kue do kue i ubjeuju
ljude da se obuku u etniku vojsku kao da bi zatitili selo od njihovih kako oni kau
ekstrema. Moje je miljenje da je te njihove ekstreme slala njihova etnika komanda. Meni je osobno M. . iz Miske Glave doao i rekao: Obuci se u etnike! Seli ili
metak u elo! Ima toga puno, to se sve ne moe opisati ovako kratko jer tamo sam
boravio od poetka agresije pa sve do mog prelaska ovamo 24.12.1992.
561
- luka31
NACIONALNOST: Hrvat
U trenutku zloina nalazio sam se u kui u Ljubiji. Srbi su silom preuzeli vlast.
Kada je vraeno oruje TO, tada je dolo do ruenja i paljenja kua. Svako kontaktiranje sa Srbima - etnicima bilo je zabranjeno i masovno je iseljeno hrvatsko i muslimansko stanovnitvo. Neposredne rtve zloina bili su civili u prvom redu, ljudi
od ugleda, a kasnije bez obzira i ene i djeca. Odnos agresora prema Muslimanima i
Hrvatima bio je isti, a odnos izmeu Muslimana i Hrvata tada je bio dobar.
Dana 22. svibnja naiao sam autom na punkt u Tukovima kad je ubijeno dvoje
etnika i tada je poeo rat u Prijedoru. Dana 19.07.1992. oko 10:00 doli su etnici,
opkolili kuu, mene uhitili i odveli u prihvatni logor u Ljubiji na stadion, a odatle
smo autobusima odvezeni do logora Keraterm, tamo svi nismo mogli stati pa smo
prebaeni na Vlai kod Turbeta.
- luka32
NACIONALNOST: Hrvat
Od samog poetka zvjerstva agresora nalazio sam se kod kue skrivajui sebe i
svoju obitelj da ne bi nastradali. Od samog poetka bili smo u okruenju etnika to
su maltretirali na narod, pljakali, otimali, palili, tako da ni jednog trenutka nismo
bili sigurni. Imali smo ogranieno kretanje. U trenutku prvog ubijenog i dovezenog
ovjeka u urkovac koji se zvao S. K. iz Biana, nalazio sam se kod kue i da bi kasnije tog istog ovjeka pokopali. ()
Odnos Hrvata i Muslimana za vrijeme mog boravka je bio dobar. Svi zloini koji su napravljeni od strane etnika bili su prihvatljivi za Srbe. Oni su ih podravali i
nagraivali te etnike i davali im da piju i jedu i govorili im tko ta ima i da mogu
unaprijed otii tamo, gdje znaju ta imaju uzeti.
562
- luka33
NACIONALNOST: Hrvat
U urkovcu u selu u kojem sam ivio bilo je Hrvatsko stanovnitvo. Od 01.05.1992.
od kada traje srpska okupacija u Prijedorskoj opini pa do 06.01.1993. boravio sam
u urkovcu. (...)
U mom mjestu do okupacije je vladao HDZ, a na vlast je dola demokratskim izborima. Prije srpske okupacije nije pruan otpor od strane hrvatskog stanovnitva, jer
je na prijedorskoj opini prije okupacije bilo svega 6% Hrvata, i nisu kao takvi imali
nikakvih ansi na pruanje otpora. Od 01.05.1992. traju protjerivanja, zastraivanja,
pljake, odvoenje u logore, ubijanje, paljenje i niz drugih stvari koje su nepojmljive
i neobjanjive. Posljedice agresije su takve da si najsretniji ako iv doeka novi dan.
rtve zloina su ene, djeca, mukarci, odnosno, kompletno hrvatsko puanstvo.
Odnos agresora je prema Hrvatima bio isti kao i prema Muslimanima. Odnos izmeu Hrvata i Muslimana je relativno dobar. Srpsko stanovnitvo svoje etnike zloine doivljava kao borbu za njihovu svetu stvar, za obranu njihove Republike Srpske. Unitena je crkva i mnoge druge kue koje nisu imale nikakvo vojno znaenje.
Mjesto sam napustio 06.01.1993., a otiao sam da spasim ivu glavu i to sam uradio u posljednji trenutak.
- luka34
PREBIVALITE: Ralja
NACIONALNOST: Hrvat
U trenutku zloina nalazio sam se sa obitelji u selu Ralja. () Neposredne rtve
zloina su bili neduni civili Muslimani i Hrvati i to najvie su nastradale majke sa
djecom i nemoni starci. Odnos Muslimana i Hrvata za sad je dobar. Uinjene etnike zloine srpsko stanovnitvo gleda sasvim normalno na sve to etnici uine jer
mi Hrvati nemamo nikakva prava u njihovoj srpskoj krajini. Na odlazak gledaju sasvim normalno i kau: Vi Hrvati u Hrvatsku, a nai Srbi iz Hrvatske ovamo!
563
- luka35
PREBIVALITE: Ralja
NACIONALNOST: Hrvat
U trenutku zloina nalazio sam se u selu Ralja. Zloin su poinili arkanovci, eeljevci, susjedi Srbi iz Rasavaca i Otre Luke te 6. krajika.
Putem izbora pobjedio je HDZ, a SDS je preuzeo vlast silom. Stanovnitvo nije
prualo nikakav otpor, ipak odvedeni su silom u logore, a i ja meu njima. Neposredne rtve zloina su Hrvati i Muslimani. Muslimani i Hrvati su ivjeli u slozi. Pojedini lokalni Srbi uestvovali u zloinima etnika, pljakali, ubijali i palili kue. Zapaljene su kue i crkva u Ljubiji.
Dana 25.05.1992. poelo je sa granatiranjem Hambarina, muslimanskog sela u
opini Prijedor. Stanovnitvo sela ubijeno je ili odvedeno u logore, kue poruene ili
opljakane.
Dana 25.07.1992. bilo je granatiranje susjednog sela Brieva. Nakon granatiranja,
uslijedile su pljaka, silovanja, paljenje kua i odvoenja mjetana u konc logore. Bio
sam oevidac ubojstva mjetanina Brieva J. A. prilikom odvoenja u logor. Nakon
ega su i mene uhvatili. U logoru u Sanskom Mostu ubijeno je mnogo ljudi hrvatske
i muslimanske nacionalnosti, imena se ne sjeam, jer nas je bilo preko 700, a nisam
sve ni poznavao. Tukli su nas i maltretirali, a Srbi iz susjednih sela su nas zastraivali,
prijetili i pljakali sve to im se svialo. Govorili su nam da je sve njihova teritorija i
ako ne odemo da emo zavriti kao i selo Brievo koje su unitili, a stanovnitvo mahom poubijali ili otjerali iz sela.
Nakon neprestanih prijetnji i zastraivanja 23.12.1992. bili smo prisiljeni napustiti selo jer su nam susjedni Srbi iz Rasovaca i Otre Luke govorili da e nas sviju
poubijati jer ivimo na njihovom teritoriju i da se pod hitno odselimo ako neemo
da nam urade isto to su uradili i sa selom Brievo.
564
- luka36
NACIONALNOST: Hrvat
() Na teritoriju Mjesne zajednice (MZ) Ljubija veinsko (stanovnitvo) je hrvatsko, oko 70%. Za vrijeme okupacije su konstantno vrene razne prijetnje i prestraivanje kompletnog nesrpskog stanovnitva MZ i opine. U MZ Ljubija nisu
voene borbe prilikom okupiranja mjesta tj. preuzimanja vlasti agresora. Stalne prijetnje vojnika okupacijske vojske, etnika prema nesrpskom stanovnitvu. Odvoenje mukog civilnog stanovnitva, redovne premetaine kua, stalna pucnjava po
kuama, itd. Neposredne rtve zloina, masakra i napada bili su civili ili pojedinci sa
odgovarajuih funkcija (mjesni funkcioneri). Svo nesrpsko stanovnitvo. Bilo je nasilnog odvoenja lokalnog stanovnitva u koncentracione logore.
Odnos agresora prema Muslimanima i Hrvatima bio je uglavnom isti, nasilan.
Odnos izmeu Muslimana i Hrvata bio je dobar. Mali postotak srpskog stanovnitva
je protiv toga, ali zbog malobrojnih istog nemoan da ita poduzme. Nisam bio oevidac nijednog zloina ve sam sela i objekte vidio poslije tih zloina.
Mjesto stalnog boravka napustio sam 12.01.1993. zbog devetomjesene okupacije opine i sela, otputanja sa posla i nikakvih mogunosti zaraivanja i same prehrane, kako porodice tako i samog sebe, zbog prijetnji mobilizacijom i provoenja
mobilizacije svog vojno sposobnog mukog stanovnitva, stalnih pretresa kua, sela,
zbog stalnih pljaki i paljenja kua, kako u okolnim selima tako i u selu stanovanja.
Nikakve sigurnosti za goli ivot svih itelja nesrpske nacionalnosti itd.
- luka37
PREBIVALITE: Ralja
Nacionalna struktura stanovnitva u mjestu je bila hrvatska. U trenutku zloina
bila sam kod kue. Otpor nije nitko pruio. Odnos agresora prema Muslimanima i
Hrvatima bio je isti, a odnos Muslimana i Hrvata u mjestu gdje sam ja bila, bio je dobar. Lokalno srpsko stanovnitvo doivljelo je uinjene etnike zloine ravnoduno,
565
jer i oni imaju korist od toga. Unitavano je sve to je hrvatsko, a nema vojnog znaenja. Stalno su me maltretirali. Mu mi je odveden u logor iz kojeg se jo nije vratio,
a ne zna mu se ni sudbina.
U Trbovlju, 21. oujka 1993.
- luka38
PREBIVALITE: Ralja
NACIONALNOST: Hrvat
Nacionalna struktura na podruju zloina je bila hrvatska. U trenutku zloina
nalazili smo se u selu Ralja. Zloin su napravili pripadnici 6. krajike brigade sa lokalnim Srbima iz Rasavaca, Otre Luke, Podvidae, Zecova, Koprivne, Batkovaca,
Miske Glave, Ljubije, Marina, Usoraca. Otpora nije bilo. Vladajua stranka bio je
HDZ, koji je legalno izabran na viestranakim izborima. Odnos agresora bio je isti
prema Muslimanima i Hrvatima, a odnos Muslimana i Hrvata bio je dobar. Lokalno
srpsko stanovnitvo opravdava etnike zloine.
Dana, 24.07.1992. ubijeni su: L.M., I., J. I., M., S., P.
Mjesto stalnog boravka napustio sam sredinom prosinca, zbog etnikog ienja
i prijetnji mobilizacijom.
- luka39
PREBIVALITE: Ralja
NACIONALNOST: Hrvat
U selima Ralja i Brievo stanovnitvo je bilo hrvatske nacionalnosti. Kada se
dogodio zloin bio sam kod kue pa sam sa porodicom pobjegao u umu. Zloin je
poinila 6. krajika, a uz njih i srpski stanovnici okolnih sela Rasavaca, Otra Luka.
Otpora nije bilo. Poslije agresije bilo je popaljeno selo Brievo i dio Raljaa te masakrirano oko 78 osoba, osobe se nisu birale. Ubijali su ljude, ene, nevinu djecu... Prije
zloina su kupili mukarce iz sela i vodili u logore.
566
Zloin prema Hrvatima i Muslimanima bio je isti, a odnos Hrvata i Muslimana bio je dobar. Poslije zloina srpski civili su poli selom i pokupili sve to je ostalo
upotrebljivog. Unitili su sve to su mogli hrvatsko. Zastraivanja i kraa je bila svaki
dan. Najvei pokolj se dogodio od 24.07.1992. do 26.07.1992. Poslije pokolja, kad su
etnici otili proao sam selom i vidio masakrirane osobe koje smo brat i ja sahranjivali. Vidio sam opljakane kue i zapaljeno selo.
Dana, 28.07.1992. morao sam napustiti svoju kuu sa porodicom jer su nam prijetili da e nas poklat. Otili smo u Ljubiju, poto su nam i tamo prijetili, a bili smo
bez hrane i prihoda, pa smo morali odselit kod rodbine u Sloveniju.
- luka40
PREBIVALITE: Ralja
Na mjestu zloina u mom selu nacionalna struktura je hrvatska. U trenutku zloina nalazila sam se u svom podrumu. Zloine u selu Ralja su poinili djelovi 6. krajike brigade i djelovi 5. kozarske brigade i lokalno srpsko stanovnitvo iz susjednih
sela. Uoi zloina Srbi iz susjednih sela su izlazili u pljaku, vrili zastraivanje seljaka, a pojedine ljude su i pretukli, osobno i mene su tukli.
U naem selu stranka na vlasti je bila HDZ, a na vlast je dola viestranakim izborima. Otpor nitko nije pruio poto je oruje bilo oduzeto i svi smo bili u kuama,
jer su rekli da nam niko nita nee. Posljedice agresije su: etniko ienje, pljake
zastraivanja, prijetnje smru. Neposredne rtve u mom selu veinom su neduni civili. Planski su unitavali osobne civilne kue, a takoer planski je unitena i katolika crkva. Odnos agresora prema Hrvatima i Muslimanima je isti. Odnos Muslimana
i Hrvata je bio dobar, spaavali smo izbjeglice. U vezi sa zlostavljanjem, mogu samo
napisati da su mene samu 25.07.1992. maskirana dva vojnika tukli i traili novac.
Mjesto stalnog boravka sam napustila 15.12.1992., a okolnosti pod kojima sam
napustila mjesto stalnog boravka su: etniko ienje, stalno zastraivanje, pljake,
glad...
567
- luka41
PREBIVALITE: Brievo
Selo Brievo je isto Hrvatsko. U trenutku zloina bili smo zatvoreni u podrumu,
a onda su izvodili mukarce i ubijali ih, ne pitajui za starost ili zdravstveno stanje.
Sve moje roake ubili su susjedi Srbi koji su nas poznavali godinama. Iz nama susjednih sela sa pravoslavnim ivljem doli su etnici i poklali oko 80 civila u dva dana. Srpska sela zovu se: Rasavci, Otra Luka. (...) U redovima etnika bilo je martievaca, arkanovaca i svih drugih luaka. Ubijali su veinom noem i tapom. Izvreno
je tipino etniko ienje. (...) Selo je imalo 100 kua... Obeali su narodu da ih niko
nee dirati jer nisu nita krivi, svi su bili kod svojih kua, a onda su doli i pobili nenaoruane civile. U opinu Prijedor jo nitko nije uspio ui i vidjeti pravo stanje, a tu
je najvee stradanje u BiH...
Napali su selo artiljerijom, prije pokolja ljudi su pobjegli u podrume, a tu su ih
nalazili i ubijali. Ubijali su po spisku jer su o selu sve znali, selo je nenaoruano, ali
izdajnici u selu javljali su Srbima ko je pravi Hrvat i to je bilo dovoljno za smrt. Ljudi
su sahranjivani kod svojih kua, a neki su spaljeni zajedno sa kuom. Tko je preivio traio je spas u gradu Ljubiji. Izvreno je pravo etniko ienje. U logor su odveli lanove HDZ-a. A u samom pokolju ubijali su mukarce i poneku enu, bilo je
silovanja, ubijeni su bili civili. U logor Omarska odveli su sedam ljudi i trojicu ubili,
meu njima i mog mua, a ostali su isprebijani, ali preivjeli.
Agresor je unitio sva muslimanska sela ..., a moje selo hrvatsko najvie je stradalo. Odnos Hrvata i Muslimana je bio dobar, ali nenaoruani nisu si mogli pomoi.
(...) U selu su sruili crkvu i spalili kue lokalnog stanovnitva, unitili sve.
568
- luka42
PREBIVALITE: Brievo
NACIONALNOST: Hrvat
U trenutku zloina nalazio sam se u svom selu Brievu. (...) Prije zloina nisu
voene nikakve borbe, niti je pruen otpor. Posljedice agresije su 70 mrtvih, a ostali
protjerani sa svojih ognjita... Neposredne rtve su civili i voe HDZ-a. Meu stradalnicima su mi poznati: I., M., B., B., itd. Odnos agresora prema Muslimanima i Hrvatima bio je podjednak. Odnos Muslimana i Hrvata za vrijeme mog boravka bio je
pozitivan. Lokalno stanovnitvo bilo je na strani etnikih koljaa.
Vrijeme zloina u selu Brievu je 26.07.1992. godine. Porodice stradalnika su: M.,
M., B., I., J.
Mjesto stalnog boravka sam morao napustiti zbog protjerivanja, etnikog ienja od strane srboetnikog agresora. Vrijeme naputanja mjesta stalnog boravka je
21.11.1992. godine, zbog stalne prijetnje, zbog nedostatka lijekova, hrane i oblaenja
u njihovu vojsku.
- luka43
PREBIVALITE: Brievo
NACIONALNOST: Hrvat
U selu Brievu, koliko ja znam, Srbin je bio samo uitelj P. M. i jo dvije Srpkinje udane za Hrvate. Ostalo sve su bili Hrvati. U trenutku zloina nalazio sam se u
zbjegu po umama, u zaseoku Redak te esto takoer u zbjegu u Ljubiji. Od vojnih
postrojbi na Brievu su u tzv ienju uestvovali: 6. krajika iz Sanskog Mosta, i 5.
kozarska iz Prijedora.
U Brievu je na izborima pobjedio HDZ, a malo njih je glasovalo i za Markovia.
Prije pokolja nije bilo nikakvih borbi jer smo morali predati sve oruje srpskoj vojsci. Jedan dan je moj sin morao odvesti sve oruje na motokultivatoru u Otru Luku.
Nije se dugo vraao pa smo mislili da su ga ubili. O posljedicama agresije ne moe
nitko tono sve opisati. Ostalo je jako malo cijelih kua, puno ljudi je pobijeno, tko je
569
mogao pobjegao je u Hrvatsku, a malo njih je ostalo, no i oni e morati pobjei. Ne

znam na pamet tko je sve bio ubijen ali znam po prianju onih koji su sahranjivali
mrtve da je u Brievu i Motanici ubijeno oko 80 ljudi.
Mjesto boravka napustio sam s obitelji 23.12.1992. godine. Prije toga su nam
stalno prijetili. Mene i moju snaju su dva puta htjeli strijeljati i govorili su da smo svi
ustae, a da je najvei moj sin i da e njega srediti u logoru. Imao sam 20 ovaca i oni
su bacali bombe meu njih tako da su ih ostale samo 4 pa sam ih poklonio na Tromeu. Prijetnje su bile svakodnevne tako da nismo mogli vie izdrati pa smo nekako pobjegli u Hrvatsku.
- luka45
PREBIVALITE: Brievo
NACIONALNOST: Hrvat
U trenutku zloina nalazio sam se kod kue. (...) Dva mjeseca prije agresije na
Brievo, Ralja, G. Rasavce i G. Zecove padale su granate kao opomena da se vrati
oruje. Mi smo oruje vratili (5 legalnih pitolja, 2 karabina i prepoljaa). Kad smo
to vratili rekli su nam da e nas doi pretresti i gdje god nau oruje da e ga ubiti i
kuu zapaliti. Mi u to ba nismo vjerovali jer smo mislili, ta e od nas kad smo isti. Meutim, oni su drugaije mislili i doli su nakon 2 mjeseca i popalili sela, pobili
narod, odnosno, napravili pravi masakr. (...) Na viestranakim izborima na vlast je
dola HDZ ali njen rad takorei nije ni postojao.
Zloin nad nedunim civilnim narodom dogodio se 24. i 25. srpnja 1992. godine. Dola je 6. krajika brigada..., navodno da oisti selo od zelenih beretki i ustakih
ekstremista. Prije toga, 24.06.1992. odvedeno je 6 mukaraca od 30 do 60 godina starosti (Keraterm, pa Omarska i na kraju Manjaa). Nisu pripadali nikakvim vojnim
formacijama. U zloinu koji je poinjen u srpnju stradalo je 70 ljudi. Od toga je 16
ena, 10 maloljetne djece, 5 invalida, a ostalo su ljudi srednjih godina kao i starci, ene. Nikakav otpor nije pruan jer se nije imao im pruit. Teretili su nas da hranimo
zelene beretke i ustae koje su se navodno nalazili u umi Kurevo. Mislim da je njihov cilj bio etniko ienje ba zbog toga to nisu tedjeli ni djecu, ene i starce. Po
zavretku te zloinake akcije odvedeno je 36 ljudi u nekakav istrani zatvor (Krings)
kako su ga oni nazivali. Tu su bili 21 dan gdje su ih oni tukli maltretirali i ispitivali,
570
onda su ih pustili kui. Ja sam poslije toga kad su odveli tih 36 ljudi u Sanski Most u
Krings poao traiti zeta, jer sam uo da je ubijen na Retku, na sreu nije. Koji su bili
ubijeni svoj iskaz sam dao zajedno sa I. A. amerikoj komisiji za ratne zloine.
Prema Muslimanima agresor je bio jo ei tako da u njihovim selima jako teko se moglo ostati iv. to se tie odnosa Muslimana i Hrvata mislim da je bio zadovoljavajui. to se tie srpskog stanovnitva oni su kasnije dolazili i pljakali ono to
nije izgorjelo i govorili su da smo ustae i da nas sve treba pobit.
- luka46
PREBIVALITE: Brievo
U trenutku zloina nalazili smo se kod kue u podrumu. Zloine su napravili pripadnici 6. krajike sa lokalnim Srbima iz: Rasavaca, Otre Luke, Podvidae, Usoraca,
Zecova, Koprivne, Batkovaca i Ljubije. (...) Granatiranje sela 24.07.1992. cijeli dan
i cijelu no, kad su etnici izili, onda su vrili: pokolj, silovanja, masakr, muenja
nedunog i golorukog naroda. Otpor nije pruan. (...) Odnos agresora prema Muslimanima i Hrvatima bio je isti, a odnos Muslimana i Hrvata na podruju u kojem
sam bila bio je dobar. (...) Krajem prosinca smo morali otii zbog etnikog ienja i
prijetnji lokalnih Srba tj. etnika.
- luka48
PREBIVALITE: Brievo
NACIONALNOST: Hrvat
U Brievu su 99% bili Hrvati. U trenutku zloina bio sam kod kue. Poinitelji
zloina bili su 6. krajika i 5. kozarska. U 5. mjesecu su nas granatirali, a kad je oruje
predano rekli su nam da se nitko ne krije jer e se ivjeti bezbjedno. Vladajua stranka u Brievu je bila HDZ, a dola je na vlast prvim viestranakim izborima u BiH.
571
Prije samog zloina ivjelo se takore normalno. Ljudi su, koliko je to bilo mogue, bavili su se zemljoradnjom. Nikakve oruane akcije, niti organizacije nije bilo na
Brievu. Posljedica agresije su vie od 70 ubijenih ljudi te 2/3 spaljenog sela i uz to
silovanja. rtve zloina su bile razne civilne osobe jer nije bilo nikakve vojske.
U svibnju i lipnju 1992. odvedeno je est ljudi u logore, a kasnije jo 15. Isto su se
odnosili prema Muslimanima i Hrvatima. Odnos Muslimana i Hrvata bio je dosta
dobar. Sruena je i zapaljena crkva u Brievu.
- luka49
PREBIVALITE: Brievo
NACIONALNOST: Hrvat
U trenutku zloina nalazio sam se u logoru Krings u Sanskom Mostu. Odnos
Muslimana i Hrvata bio je jedinstven.
Dana, 25.07.1992. subota, kada su prve grupe naile, to su premetali kue i kupili
dragocjene stvari koje su im odgovarale i druga grupa kada je naila odmah su opkolili i podrum gdje smo se sklonili. Pukama, pitoljima i noevima su nam prijetili
da e nas pobit i poklat. Bilo ih je puno nismo smjeli gledati, a kamo li neto govorit.
Puno su nas maltretirali i onda je jedan od njih uzeo dva noa i otrio jedan o drugi.
Govorio je kako su se istupili od klanja, drugi je rekao: Pomi klati s reda! Tada je
jedan stari rekao: Nemoj Z.! Vidi malu djecu!? Odveli su jednog ovjeka, puno su
ga vodali i muili, ali se vratio jer se od granata nije moglo izii. Kad smo izili iz podruma vidjeli smo da kua gori, oni pjevaju i krete. Zapalili su bratovu kuu, nama
nad glavama. U to smo preli u druge podrume brata S. i M. da se zatitimo od metaka i granata: ja i dvije keri i susjedi koji su se nalazili s nama. (...)
Prvo to je bilo otjerali su mene i dva sina u logor Krings u Sanskom Mostu. Tu
smo bili najvie tueni, imamo i dosta lomova kostiju. Kad smo se vratili iz logora
nismo imali gdje da se vratimo. Naa kua bila je izgorila, to smo imali sve je opljakano. Tako smo se morali snalaziti po tuim kuama, kod roaka i susjeda. Nismo
smjeli nigdje izlaziti na vidjelo srpskim neprijateljima. Teko smo preivljavali sve do
10.12.1992. dok nismo preli u Hrvatsku.
572
- luka50
NACIONALNOST: Hrvat
() U trenutku zloina nalazio sam se u Ljubiji gdje sam i stanovao. Za poinjene zloine na prijedorsko opini kriva je SDS stranka, koja je uz pomo vojske tzv.
Republika Srpske provodila etniko ienje, kao i uz pomo ostalih paravojnih formacija: arkanovaca, eeljevaca itd. Poinitelji zloina u selu Brievu i ostalim mjestima su pripadnici 6. krajike brigade i domai Srbi koji su u svemu tome i bili glavni.
Vladajua stranka u naoj opini bila je SDA- stranka koja je dola na vlast demokratskim izborima. Srbi su vlast preuzeli silom, smijenili komandire policije i sve
ostale koji su bili na funkciji a nisu bili Srbi. Kad je dolo do incidenta na Hambarinama, od tada je poelo ubijanje, paljenje muslimanskih sela, odvoenje u logore,
pljakanje, a kasnije se sve to svelo na etniko ienje.
Prije preuzimanja vlasti strane SDS u noi 30.04.1992. mir je trajao sve do
22.05.1992., a onda je nedaleko od Prijedora u selu Hambarine dolo do pucnjave
izmeu Muslimana i nekih srpskih vojnika. Od tada je sve i poelo. Prvo su traili da
se predaju A. i njegova grupa koja je uestvovala u toj pucnjavi, a poto se oni nisu
predali dolo je do sukoba. Srbi su poruili, popalili i poubijali sve koje su uhvatili u
tom selu i od tada su krenuli mjesto po mjesto, ruili, palili, ubijali, odvodili u logor:
Keraterm, Omarska, Trnopolje, itd.
Posljedice agresije su: unitena sela, poubijani ljudi, ostajanje bez posla, bez ikakvih prava na bilo to, iseljavanje ljudi, itd. Moralo se utati, kretati se na svoju odgovornost. Tako da se to svodilo na sjedenje u kui i ekanje ta e se dalje dogoditi.
Etniko ienje je sprovedeno u potpunosti. Neposredne rtve masakra su bili civili:
ene, djeca, starci i nemoni, stranka SDA i HDZ, te intelektualci i svi bogati ljudi
koji su odvedeni u logor i tamo mueni i ubijani.
Odnos agresora prema Muslimanima je bio takav da ih nisu mogli smisliti pa
su ih ubijali gdje su stigli, dok su se prema Hrvatima ponaali malo podnoljivije.
Odnos Hrvata i Muslimana je dosta dobar. Lokalno srpsko stanovnitvo podrava i
odobrava sve te zloine i govore da samo vraaju dugove iz 2. svjetskog rata. Unitavane su crkve, takoe i damije.
Dana 23.05.1992. napad na Hambarine; poslije toga napad na Kozarac pa arakovo; 24., 25., 26.07.1992. napad na selo Brievo koje je totalno uniteno i ubijeno
oko 75 Hrvata - civila itd. Nisam bio neposredni oevidac zloina.
573
Dana, 11.11.1992. sam napustio mjesto stalnog boravka zbog svega ovog prije
navedenog jer se ivjelo u strahu i neimatini i nismo imali nikakvih prava ni na to,
a najmanje na ivot. Poto sam oenjen i imam dvoje male djece morao sam sve ostaviti i otii da bih njih spasio.
- luka52
PREBIVALITE: Rasavci
Moje selo Brievo je isto Hrvatsko. (...) Prije ubijanja u selu, napali su selo artiljerijom i izruili puno granata na nenaoruane civile i njihova imanja. Etniko ienje su radili planski po spisku koji su dobili od Hrvata iz sela koji su bili njihovi
dounici. U selu njih je bilo 7 ili 8, a o selu su sve znali, prave Hrvate su pobili meu
prvima. Pobijeni ljudi su sahranjeni kod svojih kua, selo su vie popalili nego pljakali. Selo nije bilo naoruano, goloruk narod. U trenutku zloina bila sam u svojoj
kui, kad su ubijali moje susjede, mene osobno su tukli kundakom i maltretirali. Zloinaca ima puno, to su veina iz susjednih srpskih sela Rasavaca, Otre Luke. U selu
su ubili 24. i 25. srpnja 1992. oko 80 civila (...)
U opini Prijedor Srbi su naoruani do zuba, a Muslimani i Hrvati nikako. To
su Srbi iskoristili (...). To su bile masovne likvidacije, mahom na kunom pragu ili
u selu i logoru Omarska. (...) Stanovnitvu su rekli da nitko ne ide iz svojih kua jer
e palit kue koje budu naputene. U nae podruje jo nije ula niija kamera osim
srpske, a kamo li UNPROFOR ili neka druga organizacija. Preivjeli su se razbjeali
kud koji, izvreno je pravo etniko ienje. U logor su odveli i ubili odane Hrvate
lanove HDZ-a, a u samom pokolju ubijali su veinom mukarce i poneku enu, a
bilo je i silovanja. Svi ubijeni su civili. Odveli su sedam ljudi u logor Omarska i trojicu odmah likvidirali, a ostale isprebijali. Odnos agresora prema Muslimanima, broj
ubijenih Muslimana sve govori... Hrvati su malo bolje proli, a moje selo, hrvatsko,
najgore. Odnos Hrvata i Muslimana bio je dobar, ali nisu si mogli pomoi jer su bili nenaoruani. Lokalno srpsko stanovnitvo uinjene zloina doivljava kao veliki
uspjeh jer su kau pobili neprijatelje.
U selu su sruili crkvu, kue ubijenih civila. Unitavali su praktino sve.
574
- luka53
PREBIVALITE: Brievo
NACIONALNOST: Hrvat
Za vrijeme zloina bio sam u svom domu, a kad sam spazio u emu je stvar odmah sam pobjegao u umu. (...) Tri dana prije etnikog ienja su blokirali selo Brievo. Etniko ienje je poelo 27.07.1992. kad su napravili pokolj po selu Brievo i
popalili cijelo selo. UNPROFOR se nije nalazio na podruju Prijedor - Sanski Most
u vrijeme ienja, a niti prije ienja. Doli su nakon dva mjeseca. (...) Najprije
su agresori razoruali (prisilno) narod. Prije zloina nije pruan otpor. (...) Odnos
agresora prema Muslimanima i Hrvatima bio je isti. Ubijali su jedne i druge. Odnos
Muslimana i Hrvata bio je suradniki. Srpski dio stanovnitva na toj teritoriji je bio
oduevljen radom 6. krajike brigade, ak su se prijavljivali dobrovoljaki u tu vojsku. Kuu i zemlju sam napustio 27.07.1992. u 7:00 naveer kad se 6. krajika povukla u Sanski Most nakon masakra. (...) Morao sam otii pod prisilom, a predhodno
prijetnjom jer su traili i raspitivali se za mojih osam sinova koji su zaposleni u inozemstvu. (...)
- luka54
PREBIVALITE: Ralja
NACIONALNOST: Hrvat
ivjeli smo u Raljau u blokadi, bez mogunosti kretanja i pod stalnim pritiskom, ne znajui koliko nam je ivota jo preostalo. Nadamnom nije izvren nikakav
zloin kao ni nad lanovima moje porodice. Bili smo pod opsadom Srpske milicije
i vojske iz mjesta Ljubija i okolnih sela i gradova: Rasavci, Otra Luka, Sanski Most,
Prijedor, Miska Glava, Marin, Jelovac... Bilo ih je ak i iz Zrenjanina, kao npr. N. M.
Sebe su nazivali 6. krajika brigada. Nisam oevidac mnogih uinjenih zloina niti
znam imena voa i naredbodavaca. (...) Mnoge porodice Hrvata, Muslimana, Roma,
su rtve ovog rata, a posebno intelektualci i ugledni graani, kako Hrvati, tako i Muslimani. Bilo je puno odvoenja u logore i to svakodnevno. Cijelo to vrijeme odnos
575
izmeu Hrvata i Muslimana je bio dobar. Stanovnici srpske nacionalnosti ponosili

su se svojim zlodjelima. Ukoliko bi nekog osobno poznavali drali bi se rezervirano.
Dana 05.11.1992. ispod brijega Ljubijice u Ljeskarama, srpska vojska skupljala
je raspadnuta tijela izginulih Muslimana razne dobi i spola koji su pobjegli u umu
Kurevo nakon to su prethodno istjerani minobacakom vatrom, te ih je tu poubijala
pjeadija. Toga dana srpska vojska iz Ljeskara spalila je preostale leeve. Od toga se
irio neugodan miris do nekoliko kilometara prema Ljubiji. Strau u Ljeskarama uvao je koji je prije radio u miliciji u Ljubiji i Prijedoru. Unitavanje vjerskih objekata bilo je planski.
Mnoge dogaaje sam gledao iz neposredne blizine, ali sam zaboravio tone datume. Tako sam vidio kad je gorilo Brievo i kad je tamo izvren masakr. Vidio sam
dosta dogaaja u Ljubiji. Vidio sam strijeljanja na Centralnim ruditima i drugdje.
Dana 12.01.1993. morao sam krenuti s porodicom i ostaviti sve.
Kad je osvanuo prvi snijeg, sa njim je osvanula i srpska milicija. Za sve tragove u
snijegu morali smo dokazati kome pripadaju jer su oni smatrali da mi hranimo Zelene beretke. Nou su dolazili maskirani i kupili nau imovinu, stoku i drugo.
a.
Iz Prijedora sam krenuo 12.01.1993. sa enom i dvoje djece, preko Crvenog kriU Zagrebu, 18. oujka 1993.
- luka55
PREBIVALITE: Brievo
U trenutku zloina nalazili smo se u podrumu obiteljske kue. Zloin su napravili pripadnici 6. krajike brigade sa lokalnim Srbima iz Rasavaca, Otre Luke, Podvidae, Usoraca, Zecova, Koprivne, Batkovaca i Ljubije. Odnos agresora prema Muslimanima i Hrvatima bio je isti, a odnos Muslimana i Hrvata bio je solidaran. Na dan
25. srpnja osobno sam vidjela iivljavanja nad nemonim M. B. Vidjela sam mnogo
zloina, ali zbog oka u kojem se nalazim nisam u stanju podrobnije opisati dogaaje. Mjesto stalnog boravka sam napustila u studenom 1992.
U Vrbniku (Krk), 14. oujka 1993.
576
- luka57
PREBIVALITE: Peani
NACIONALNOST: Hrvat
Naelnik stanice je bio na elu. Tu je postojala stanica policije, unutar stanice javne sigurnosti. Ta stanica za promet kao i stanica za javni red i mir imala je nadlenost
u Banja Luci. Stanica za sigurnost prometa sastojala se od stanice policije za javni
red i mir, stanice za istraivanje krivinih djela i suzbijanje. Ta stanica je radila tu ali
u manjem broju. Tu je bila i kriminalistika sluba () Ta krim. sluba bavila se
opim i privrednim kriminalom. Ti kriminali su imali svoje inspektore. Centar veza
je bio u uskoj vezi. Sa stanicom policije bili su u vezi preko nae stanice. ()
Kasnije (1992.) je doao . iz Banja Luke koji je bio naelnik centra slube sigurnosti. V. K. je rekao preko radija: Meni je dosta Ante, Mate i Ive u dravi. Tko se ne
bude borio za srpsku stvar ne treba nam. Kasnije su oni skinuli . bez obzira to je
on radio na njihovoj strani. To je bilo kad su preuzeli Prijedor, poslije 01.05.1992.
Nakon mjesec dana V. je rekao: Tko se ne bude borio sa pukom u ruci za srpsku
stvar, ne treba nita oekivati od drave. Nakon 01.06.1992. svi su imali takvo stanje,
jer je dosta Hrvata ostalo u radnim organizacijama. (...)
U Prijedoru prije 30.04.1992. bila su policijska stanina odjeljenja, a komandir je
imao svoje zamjenike i pomonike. (...) Rekli su mi da nigdje ne idem, ali sam morao jer je dola vojska po mene. On mi kae da ne ide to tako. Tada su doli U. i mali
M. kriminalac koji me udario i rekao: Koliko si ti zaklao Srba? Rekao sam: Nisam
ni jednog. To je bio kriminalac. Pobio je najvie ljudi u Prijedoru. Pobio je sve Muslimane koji su ekali za Travnik () Taj B. je bio toliki lopov. Tako je prije rata
jednom epavom ovjeku, koji mu je napravio bavu, rekao da e platiti. Kad ga je
ovaj pitao: Ima li novca? B. mu je rekao da ima i oamario ga tako da je ovaj pao.
Poslije toga B. mu je rekao: Jo jednom zatrai i ubit u te kao zeca. Kasnije, ovjek
se ustao i poao. (...)
Dana, 29./30.04.1992., kad je bilo preuzimanje, poao sam u une preko Peana
neto raditi. Kad sam prolazio, desno iza mesnice stajao je vojnik. Pomislio sam da uva njihove prostorije. Kad sam prolazio pored doma zdravlja takoe je bio jedan, kod
robne kue, kod SDK... Nigdje nikog od civila nije bilo pa sam pomislio da imaju pojaane sigurnosne mjere. Nisam odmah znao da su samo Srbi bili naoruani. To sam
shvatio tek kad sam uao u autobus, jer je gore kod crkve na izlazu iz Prijedora stajala
vojna policija. Jedna medicinska sestra, Muslimanka, to je radila u Ljubiji kae: Za577
ustavite vi da ja iziem. Onda joj jedna Srpkinja kae: Ne bojte se nita, vojska je to,
sve je pod kontrolom. Poli smo dalje u Tukove, kad opet vojska, nitko nije izlazio.
Kad sam iziao na Hambarinama vidio sam mjetane. Poto sam ih dosta poznavo pitali su: Gdje u? Rekao sam - nazad u Prijedor. Oni su mi rekli da se ne moe jer je
sve blokirano. Tada je naiao F. - taksista i pitao me: I., moe li se u Prijedor? Rekao
sam: Kako da ne moe. Meni je bio cilj samo da se vratim. Sjeo sam u taxi. F. je vozio
svoju enu na posao. Kad smo doli do Tukova zaustavila nas je patrola. Traili su mu
dokumente. Jedan straar, Srbin je provirio i rekao: O, pa ja poznajem ovog ovjeka.
Hajde prolazi! Taj je radio u Zagrebu, a doao je u Prijedor pred rat. Kad smo doli
na most opet nas je zaustavila patrola ali su se neto dogovarali i pustili nas. Kad smo
doli do crkve takoe je bila jedna patrola. Iziao sam kod gimnazije i poao kui. Nitko od njih nije znao tko sam ni to sam tako da me nitko nije zaustavljao. (...)
Kad je Kozarac sruen preko radija su Srbi rekli: ao nam je I. D. zvanog B. koji se nije mogao otrgnuti od fundamelista pa je i on poginuo. B. je bio malo imuniji.
Vodio ih je na te neke njihove zakuske tako da je mogao raditi ta je htio. Kasnije je
dobio auto pa se samo vozikao. ()
Oko 9:00 sati ujutro po mene su doli To je bilo 09.06.1992. kad sam priveden
u policijsku stanicu u Prijedor. U toj stanici sam prenoio. Dogovor nadlenih sam
ekao do tri sata ujutro. Kasnije je voa smjene rekao: Izgleda da emo te morati zatvorit. . govori da mora ii u logor, a J. nije za to. () Kad se sve to razilo deurni
me odveo u prostorije za zadravanje. Tu je bilo jo nekoliko osoba, a to su: M. voza
autotransporta i dvojica mladia iz sela Zecova. Oni su ve bili pretueni. Nakon sat
vremena dola je jedna policijska patrola za brze intervencije. M. M. je bio pred vratima. uo sam kad su ga pitali: Tko ima u zatvoru? Rekao je: Nema niko. Policajac U. F. je rekao: Tko ga dirne, ja u ga odmah ubiti. Mali M. me udario jo dok
sam bio u hodniku. Tada mi je rekao: Veeras emo ti derati kou. Kad je U. naiao
rekao mi je: ta je? Rekao sam mu ta je bilo, onda je on rekao: Niko ne smje da
te dira, ubit u onog tko te dirne. Tada je rekao straaru: Nemoj kljueve da daje!
Sutradan su me pozvali i rekli da sjednem u auto. Odatle su me odveli u Banja Luku
gdje sam proveo dva dana, a kasnije sam vraen u Prijedor.
U Banja Luci su bili muki i enski zatvori. Tu je bilo pola vojske, pola policije. Taj
to me dovezo predao je deurnom nalog i deurni me pritvorio u jednu prostoriju.
Svi koji su bili u tim prostorijama su iz Banja Luke ali nismo mogli nita priati. Kasnije je po mene doao jedan vojnik koji me vodio na sasluanje kod nekog kapetana.
Kad su vidjeli da sam iz Prijedora rekao je: Zato ovo niste rijeili u Prijedoru, mi s
njim nemamo nita. Vrati ga nazad. Kasnije je doao ovaj straar i pitao: Da li ste
578
gladni? Da li je itko ruao? Poto nitko nije ruao donio nam je po 1/4 kruha. Tko
je trebao u WC mogao je, jer tu veer nitko nije ulazio k nama. Neki su izvoeni na
sasluanje i davali su izjave, ali nitko nije maltretiran i udaran. Sutradan je opet dolo
po mene auto i vraen sam u Prijedor. Kad smo poli kapetan je Prijedoranima rekao: Nemojte ga slati amo, jer on nije u naoj nadlenosti. On je va ovjek i s vaeg
terena. Evo vam dokument, nije vojno lice niti je uestvovao u borbama. U stanici
policije u Prijedoru sam bio do pet ili est sati popodne tog dana.
Odatle sam odveden u logor Omarska oko 19:00, R. me opet odvezao. im sam
iziao iz auta (u Omarskoj) okupili su se oko mene etnici i govorili: Koga ste doveli, dajte ga ovamo? Kad su mi htjeli prii V. J. im je rekao: Ne prilazite! i uzeo
pitolj. On je rekao voi smjene K.: Ovo je na ovjek, evo za njega uputnica, primite
ga. ovjek je pretresen nema kod sebe nita. Na to mu je K. rekao: Dobro, naite
jednog da ga odvede u prijemnu sobu. Taj straar me odveo do zadnje garae, a ostale su bile pune ko ibica, ljudi su bili sve jedan na drugom. Kad smo doli do zadnje
garae, gurnuo me unutra tako da sam pao na ljude. Jedni su jaukali od boli, a drugi
su se ljutili. Jedan me logora upitao: Joj, zar si i ti ovdje? To je pitao od A. advokata
sin. Tu je bilo dosta Kozarana koji su me znali. B., J. C. otpravnik autobusa. Bilo ih je
dosta, ali uglavnom s podruja Kozarca. Tu sam bio do 22:00 sata. Tada je jedan straar upitao: Tko je stigao novi? Rekao sam: Nema nitko nego ja. Na to mi je rekao
da iziem. Pitao me kako se zovem i gdje sam radio. Kad sam mu to rekao pitao je:
Ima li maraka? Rekao sam da nemam. Onda mi je rekao: Bolje da si koze uvao
nego to si bio u SUP-u. Kad nema maraka, gubi se! Kad sam se vratio, kod vrata
je bio B. S. to je drao Sport. Kad sam uao pitao me: Da li su te tukli? Poto sam
mu rekao da me nisu tukli rekao je: Dobro si proao, vidjet e ta se ovdje radi. Te
noi nisu vie dolazili. Kasnije bi doli i govorili: Hajde, svi pjevajte! Pjevali su neke
pjesme protiv Alije. Bez obzira u koja doba bi dolazili morali bi pjevati. Sljedee jutro
doao je jedan po mene i rekao da idem na sasluanje. Rekao mi je: Trea prostorija
lijevo. Na to sam mu odgovorio: Dobro, nai u ja to. Kad sam prolazio hodnikom
vidio sam kako tuku jednog mladog ovjeka. Njih pet ili est su ga tukli. Od tih to
su ga tukli vidio sam s nekom palicom. Neki su udarali izmama, a neki kundacima. Ovaj to su ga tukli nije davao nikakve znakove ili je previe dobio pa se izgubio.
Kad sam doao u tu prostoriju, tu je bio i onaj Z. koji me pozdravio sa: Dobro
jutro! Odmah me poeo ispitivati. Pitao me kako se zovem. Kasnije sam doznao da
je taj Z. bio brat od sudije B. To su mi rekli drugi logorai koji su ga poznavali. Kasnije mi je taj Z. rekao: Zna li zato si osuen? Kad sam rekao da ne znam nastavio
je: Pa eto, radio si u toj slubi i kretao si se meu ljudima. Poznaje dosta ljudi i zna
579
kako su se Hrvati i Muslimani naoruavali protiv Srba. Tko je to organizovao i tko im

je nabavljao oruje? Tko je vrio rasprodaju? Na to sam mu rekao: Ja u tom nisam
sudjelovao! Ne znam nita o tome. On nije bio upuen toliko da mi nije mogao ni
postaviti neka konkretna pitanja. Ne znam gdje je radio te istrage tako da sam mogao
samo povrinski odgovarati. Pitao me za sveenika S. . iz Ljubije. Kad me pitao da li
ga znam, rekao sam: Znam, prolazim tuda kui. On me upitao: ta od prilike govori na misama? Rekao sam: Ne znam! Pitao je: Ide li ti majka na misu? -Ide, ali
ne bavi se on politikom dok govori misu. Pitao me i za V. L. Rekao sam mu: Znam
samo da je voza u Komunalnom. Na to mi je rekao: On je vozio oruje u Ljubiju.
Rekao sam da ne znam jer nita o tome nije priao. Pitao me i za D. L. sina od A. i M.
L. Rekao sam da ga poznajem ali da ne znam ni za kakvo oruje. Ne znam ni za to da
su ga uzeli u Banja Luci i noili u KRA-u. D. je bio u logoru, kad je puten, bio je 6
mjeseci u Banja Luci. Njegova majka je bila Hrvatica, a otac Srbin. On je otvorio kafi
u Prijedoru i ostao tamo. Nakon tog razgovora Z. je rekao: Nisam te pozvao, pa te
ne mogu ni pustiti. Kad sam ga pitao: Hou li biti slobodan ili zadran? Rekao je:
Bit e zadran, jer te ne mogu pustiti. Kasnije je pozvao jednog i rekao: Vodi ga
dolje i nai mu mjesto. Ovaj je rekao samo dobro.
Kad sam iziao iz prostorije ve su se pripremili u hodniku da i mene batinaju.
Ovi su bili tu ako neki logora to ga ispituju ne bi neto priznao, izvodili bi ga van
i batinali dok ne bi priznao. U tom hodniku su bila trojica ili etvorica koji su bili
zadueni za batinanje. Kod mene nije nita zapelo jer je ovaj mali straar ve njima
dao znak rukama. Od ovih nisam nikoga prepoznao, a po govoru mislim da su iz sela
Gradine. Z. je malom straaru rekao da me vodi u nekakvu staklaru gdje su bili ovi
to su poteeni, a mali me poveo u Bijelu kuu. Kad sam uao tu jedni su jaukali,
drugi leali, a u desnoj prostoriji su bili mrtvi. Kasnije sam upao u grupu od 700 ljudi
jer sam vidio da se pripremaju da ih kupaju. Jedan straar mi je rekao: Doi i ti treba. Na to sam mu rekao: Pa, ja sam tek od kue. On mi na to kae: Neka, skidaj
se! Ja sam se prvi skinuo i stao pod onaj mlaz. Oni su pustili vodu na najjae kroz
vatrogasno crijevo. Kad smo se okupali i obukli jedan straar je izabrao malo jae logorae i rekao: Vi ete iznjeti ove mrtve jer ste malo jai i zdraviji. Tu je odredio iz
Ljubije M. i sina mu, I. M. i mene. Kad me M. vidio pitao je: Zar si i ti ovdje? On
se nije mogao ispraviti jer je veer prije bio pretuen. Oni su mislili u odnosu na ove
ostale da on moe jo raditi. Kad smo uli u Bijelu kuu iznijeli smo iz jedne prostorije oko deset leeva. Iznosili smo ih pored garae lijevo od ulaznih vrata.
U lijevoj prostoriji su bili ranjeni, a u desnoj su bili mrtvi. Tu je bio i WC, koljka
u WC-u je bila puna osobnih karata. Kad bi netko doao uzimali bi osobne karte i
580
bacali ih tu u WC. Kad smo nosili mrtve, M. i ovaj mladi su nosili za ruke, I. i ja za
noge. Kako bi ih nosili M. je govorio ovo je F. V. od H. nogometaa brat. Ja ga nisam
prepoznao jer je bio izoblien od batina. Svi leevi su bili plavi, a lea ljubiasta kao
i srani predio i vratne ile. Tko je bio u koulji, sva mu je bila poderana od batina.
Kad smo drugog iznjeli to je bio J. B. s Runjevca, a drugi je bio J. brat N. B. Sve nam
je to govorio M. Ja ih nisam mogao prepoznati jer su svi bili izoblieni. Bili su 1938. i
1940. Godite, ocu im je ime S. Kasnije mi je M. rekao to je B., I. G. sin. Tu je bio i Z.
M. iz urkovca. Kad sam pitao M.: Kako je ovaj mladi lagan? Rekao je: Pa zar ne
zna, to je gostioniar. Poslije njega smo iznijeli I. B. iz Varea, koji je ivio u Ljubiji
(imao je stan kod bolnice). On je davao znakove ivota. Kad smo prvog iznijeli ovaj
etnik nam je rekao: Od njih napravi srpski krst, zna li? Rekao sam da ne znam.
Kad mi je pokazao kako da napravim trebalo je od njih osam da to napravim, a I. da
stavim odozgo. I. smo stavili gore iako je bio teak. On je jo davao znakove ivota
bez obzira to mu je krv curila iz uiju i usta. Poto su leevi padali vraali smo ih,
a ovaj nam je rekao: Neka se zna da je ovo srpska zemlja i da ustae ne mogu raditi to hoe. Oni su vidjeli da daje znakove ivota. Dok smo mi iznosili prve mrtve,
oni su I. izbacili kroz prozor. Odatle su ga vukli do stepenica i kako ga nisu mogli
iznijeti digli su mu glavu i noge. Poto su mu prebacili glavu dolje povraao je i ila
mu je krv iz uiju i nosa. Kad smo ga stavili na vrh hrpe rekli su nam: Sad idite tamo i vidite ima li jo koga? Kasnije su nam rekli: Bjeite sad tamo, da i vi ne bi...
Kasnije smo se vratili na pistu u onu grupu ljudi. Morali smo leati tu na pisti jer
unutra nije bilo mjesta. Tu nas je bilo oko 700. Tu no kad se to dogodilo ef smjene
je bio K. konobar. Ti ljudi su dovedeni iz Keramike i Keraterma. Kad sam pitao M.:
Tko vas je tukao? Rekao je: Nismo mi ovdje tueni mi smo tueni u Keramici. Izubijani smo dolje na polasku. Tu su prebaeni 09. na 10.06.1992. Doli su iz Ljubije M.
i sin mu i jo neki. Oni su dovedeni u drugu prostoriju. Jednom mi je u redu za ruak
rekao: Daj, ima li nekog tko bi nas prebacio u grupu kod vas. Pobit e nas, svaku
no nas tuku. ao mi je sina, ubit e ga. Na to sam mu rekao: Samo kad budemo na
ruku ubaci se tu i ostani s nama. Rekao sam mu da ga niko nee prepoznati jer oni
ne znaju od toliko ljudi tko je umro, a tko nije.
to se tie hrane u Omarskoj je to izgledalo ovako: Oko 8:30 bi poela podjela
hrane, a oko 17:30 bi zavrila. Cijelo vrijeme grupe su ile i to trei. Imali smo jednu
minutu da uzmemo tu juhu i nitu kruha. Poto se nismo mogli zadravati, juhu bi
odmah popili, a kruh bi ponijeli u depu za kasnije. Na ulazu i izlazu iz restorana su
nas tukli. Od ulaska do izlaska iz restorana trebalo nam je minutu do minutu i pol.
Najvie smo se zadravali do dvije minute. Dok su jedni bili unutra i jeli sljedeih
581
trideset je bilo pripravno za ulaz. Kad zadnji iz prethodne grupe izie, prvi od ovih
novih trideset bi ulazio i tako redom svi logorai. Nismo mogli ni pomisliti da sjednemo, a kamo li da jedemo kruh.
Uvijek nas je u logoru bio isti broj, jer koliko ih danas ubiju ili odvedu sutra ih
opet toliko dovedu. Jedna kondukterka iz ele koja je gore istila prostorije rekla
je da je u upravnikovoj prostoriji proitala da je kroz ovaj logor prolo 12.000 muslimanskih fundamentalista i ustakih bojovnika. ene su bile smjetene u upravnoj zgradi i istile njihove prostorije. Ona mi je to rekla, da je proitala pred kraj, u
osmom mjesecu (kolovoz 1992.). Najvjerovatnije da je bilo toliko ispitanih. Srbi su
na jednu livadu dotjerali oko 50 krava i svaki put kad smo sjedili mi smo ih brojali.
Ta livada je bila odmah pored Bijele kue. Kako smo ih brojali, svaki dan po jedna
je bila manje. Raunali smo, kad se te krave potroe da emo ii kui. To meso su kuhali za vojsku, a mi smo dobivali samo neku orbu. Kuhali bi vojsci riu ili kupus.
Kad bi mi nali u tanjuru korjen od kupusa znali smo da je kupus kuhan vojsci. Ako
bi se zadesilo koje zrno rie znali smo da je ria kuhana. Sve kuhano to smo dobivali izgledalo je kao juha. Kad se pribliilo tri dana to smo znali jer su ostale tri krave.
Tada je poela tolerancija prema nama zatvorenicima. Jedan dan su nas pustili da se
okupamo, podiamo i obrijemo. To je bilo pet dana prije otputanja. Oni su se takoer opustili davali su nam cigarete. Kad sam ekao u redu da se umijem jedan straar
me upitao: ta eka? Rekao sam: ekam na red da se umijem. Kasnije me pitao:
Da li bi se okupao? Rekao sam da bih jer se nisam kupao vie od mjesec dana. Tada
mi je rekao: Hajde, kupaj se cijeli dan ako hoe. Nisam znao ni tko je ni ta je. On
je samo sjedio i pjevao. Kad sam mu rekao: Ne smijem od drugih straara, ubit e
me. Na to mi je rekao: Kad sam ti rekao, doi ovamo! Tu sam se okupao i oprao
hlae koje sam opet obukao. Kad sam se okupao pitao sam: Da li biste se danas sloili da se veeras obrijemo? On mi je rekao: Ako hoe moe odmah da se obrije,
ako ima ilet? Rekao sam: Nai u kod jednog Muslimana. Kad sam naao jednog
koji ima ilet i pitao ga da li me hoe obrijati, rekao je: Hou, ako e mi dati kruh.
Izili smo van i ovaj me obrijao. Kad smo se vraali dvojica straara su sjedila i jedan
mi kae: Doi ovamo! Pomislio sam da mi onaj straar namjestio da se okupam i
sad e me ovi pretui. Jedan od njih me pitao: ta, ti se tamo kupa kao kakva dama.
Ja mu kaem da mi je rekao ovaj straar. Kad sam rekao gdje sam radio rekli su mi:
Hajde ulazi! Taj Musliman to me brijao bio je iz Kozarca.
Izvukao sam se iz te Ljubijske grupe jer su njih uvijek tukli. () Logorae koji su
bili zdravi bi pozivali i izvodili (oko 1:00 sat po noi). Npr. E. i J. T. su nou izveli i kako
nisam mogao spavati uskoro sam uo u blizini rafale. To nije bilo samo tu no nego i
582
veeri prije. E. i J. T. su bili autoprevoznici. Skuio sam da ih ne vode dalje od oblinjeg

kopa rude jer su se rafali uli u blizini. Nisu bili iza garae jer su tu bacali one koje su
pretukli. Tu su ostavljali i one koji su podlegli ili bili na izdahu. Taj to ih je prozvao bio
je pisar. On bi dobivao u upravi logora spisak i iao po paviljonima i prozivao. Nekad
je prozivao i one to su ubijeni. Tada bi vie puta upitao da li je prozivani logora tu.
Ta dvojica (E. i J. T.) ubijena su krajem srpnja. I. je vozio te dempere i bio je mehaniar, stanovao je kod Celuloze. Pred kraj je istio garae, kasnije su nas u njih
uvodili. On je takoe bio logora ali su oni traili nekoga tko zna upravljati tim demperima tako da su njega uzeli. Kasnije su ga izveli na razmjenu na koju nije ni otiao.
M. T. je nestao. Njegov brat je ostao u logoru. M. je dva puta nou izvoen i oba puta
pretuen. Jednom su ga u noi prozvali i rekli da ide na razmjenu. Mislim da je i on
ubijen. Ako bi tko bio voen na tu razmjenu iao bi autobusom, a autobus sam vidio
tek pred kraj i otiao je s logoraima. To je bio autobus Prijedorskog transporta. To
sam vidio jer sam traio od straara da nam otvore vrata od garae da ue malo zraka. Tada sam vidio da ih kupe u taj autobus. To su poeli 4 ili 5 dana pred kraj.
Srbin zvani J. vozio je manji autobus, u logor je dovozio samo inspektore. U
tim autobusima je bilo oko 30 mjesta. U krug logora nije nita ulazilo od vozila osim
dvotonca koji je odvozio mrtve. To znam jer sam leao 10 dana na pisti. Taj dvotonac je dolazio oko 6:00 ujutro. On je dolazio iza garaa (imao je put do tamo) gdje
bi utovarali mrtve. Voeni su u pravcu Gradine gdje je odlagana jalovina. Vraao se
brzo za nepunih pola sata. Sa oferima su odlazili po dva zatvorenika i nisu se vraali.
Samo dvojica su se vratila.
Kasnije je doao i rekao: Tko ne bude potivao straare taj e biti odmah likvidiran. Kad je pogledao mene rekao je: Ti si zauzeo dva mjesta, tebe treba odmah
smaknuti. Ovdje mogu lei dvojica. Na to smo O. K. i ja samo utili. Kasnije sam uo
gdje su njih dvojica priali: Ovi iz Ljubije su isti i civilizirani, njih ne diraj. Prljave
treba sve pobit. Logorai su dobili dizenteriju. U garai gdje sam bio morali smo vriti nudu u jednu kantu koja je stajala u jednom kutu. To su bile metalne garae. Tu
je stalo oko 80 ljudi iako su prostorije bile 5 sa 4. Jedan od nas je uvijek morao sjediti
na toj kanti da ne smrdi. U tu kantu smo vrili veliku i malu nudu.
Kad smo bili na pisti i kad bi htjeli ii u WC morali smo se javljati. Na malu nudu mogli smo ii samo ujutro i to u koloni. Sve to je zavisilo od straara. Nekad smo
mogli dobiti vodu za umivanje, a nekad ne. Kod nekih straara smo mogli dobiti vode u plastinoj boci, a neki bi samo govorili: Jebem vam majku ustaku, danas neete ni piti ni jesti. Tada nije bilo ni vode. Kupanje smo imali jednom mjeseno. Poto
nije bilo mjesta zbijali bi se u hangare kad bi padala kia. Tako da su neki logorai
583
leali u vodi u kupaoni i kod WC. U tim kupaonama su Kozarani spavali, kasnije bi
dobivali nekakav izgled kao da su u rudniku radili. Oni su samo odatle izlazili kad je
bio ruak, a kasnije bi se opet tu vraali. Kad bi se vratili s ruka straari bi ih zakljuavali. Kad smo se kupali (pod mrkovima od crijeva vatrogasnih kola) morali bi se
skinuti do gola. Stajalo bi nas 6 ili 7 u redovima i tad bi nas straar pod mrkom prao.
Pod tim mrkom malo tko bi ostao, a da ne padne. Kad bi logoraa udario mlazom iz
mrka u glavu odmah bi taj logora pao u nesvijest.
U logoru Omarska ljudi su esto umirali od gladi i iscrpljenosti. esto bi drugi
logorai pored njih prolazili i govorili: Eno, ovaj je umro! Kasnije smo zvali straara i govorili: Evo, ovaj je umro, treba ga iznijeti. On bi nam na to rekao: Neka, nee
ti mrtvac nita. I ti e, pa nikom nita. Tako bi mrtvac tu stajao po pola dana dok
ga odnesu na hrpu iza garae. Ti to su nas polijevali vodom bili su Srbi iz Omarske.
Inspektori su gore radili. Dolazili bi i dolje da vide ta logorai rade ali bi samo dolazili i prolazili. () Upravnici i zamjenici su to nadgledali. Gore je nekakav spisak
dobivan koji je slan upravniku, a on je slao voama smjena. Voe smjena su taj spisak slali do izvritelja i tako su logorai ubijani.
Svakim danom ih je 10 ili 12 ubijano. Svako jutro bi se nalo od 8 do 12 ubijenih.
Jedan autobus s logoraima odveen je 4. ili 5.07.1992. to su bili Rakovani koji su
naknadno doveeni. M. ovjek je radio na benzinskoj pumpi na putu prema Banja
Luci, njega takoe nema, a prezivao se D. Srbi su ih odvezli u noi, a samo su tu prenoili, to je bilo dan prije nego smo rasputeni. Taj autobus nisam vidio ali sam uo
njegov motor. Ti ljudi su odmah prozvani, a I. je prozvan da ide u drugu sobu. Ta
grupa od 124 ovjeka dovedena je iz Keraterma u Omarsku. Oni su navodno trebali
ii na nekakvu razmjenu i odtad njih nigdje nema. Oni su negdje likvidirani. Vidio
sam kad je stariji sin H. E. iziao i pao na sredinu kruga. A drugi to je bio s njim pao
je i nije se vie digao, a bio je radnik u Celulozi.
Prije je dolazio jedan lijenik koji je rekao: Ja sam uio da bolesne ljude lijeim,
a vi zdrave ljude lomite. Kako onda da ih lijeim? To je rekao straaru i nakon toga
nije dolazio 20 dana. Od tada nitko nas nije pitao da li si bolestan? Poslije toga nastalo je jo vee premlaivanje logoraa. Taj lijenik je bio plav, bio je zreliji ovjek imao
je oko 50 godina, bio je krupniji i visok oko 172 cm. Kasnije je dolazio jedan lijenik
bez ruke koji je samo obilazio. Taj lijenik je bio iz Gomljenice, a jedno vrijeme je
radio uz obalu. Poto nas je samo obilazio nitko ga nita nije pitao niti je on koga pitao. On je imao traku sa crvenim kriom oko ruke. To je bio njihov sanitet. Kasnije bi
dolazio i zadravao se s njima. Dolazio je s njim i voza koji ga je dovozio, a da nam
je pruao kakvu pomo nije.
584
Pred kraj (srpanj 1992.) su popisali ljude starije od 60 godina. Oni su se trebali javiti ako im je trebalo ta od lijekova. Kad bi se ovi skupili govorili bi da nemaju
nikakvih lijekova. Tu su bili stariji: D., E. od M. i M. otac, O. K., i iz Kozarca je bilo
dosta starijih ljudi. Oni su odvedeni prije nas u Trnopolje na oporavak. Na taj oporavak su ili stariji i maloljetni. Otili su prije nas na tjedan dana, a bili su popisani 15
dana prije. Uglavnom doekali su nas u Trnopolju.
S nama u sobi, u logoru Omarska, bila je H. H.. Ona je bila jedina enska meu
nama. Netko od straara se sjetio da bi se i ona trebala okupati. Na njoj je bilo sve
prljavo i pocijepano. Ona je odlazila musti one krave na livadu.
Kad je trebalo opljakati mrtve ila su dvojica logoraa Muslimana. Svako jutro
su bili u novoj odjei. Kad smo ih pitali otkud im to, rekli su: Pa mi smo to kupili.
Oni su tu odjeu prodavali iduoj smjeni straara za komad kruha ili koji paradajz.
Vrili su krae i od ivih logoraa. Tako su V. I. iz urkovca skinuli sat. Kad je dola druga smjena, V. je rekao da mu je ukraden sat i tko mu je ukrao. Tada je straar
izveo tog i rekao: ta radi? On mu odgovori: Skidam sa onih mrtvih i prodajem
straarima. Straar ga je izudarao i rekao: Hou da nae taj sat i da ga vrati! On
sat nije mogao vratiti jer ga je prodao jednom straaru. Od tada nisu vie krali.
Dan ili dva prije rasputanja, u logor je dolazila TV ekipa. Slikali su nas kako ruamo. Srbi su odvojili oko 30 logoraa. Kad su ih doveli u kuhinju da jedu logorai su
odmah poeli na brzinu jesti. Tada im je straar rekao: Imate pola sata da pojedete
samo sjedite. Tada mu jedan logora kae: Dobit emo batine. Na to mu straar ree: Nita, samo sjedite i jedite. Tu je TV snimala, snimali su prostorije gdje je bio K.,
i pok. N. M. od P. sin. S. K. K. mi je rekao: Doi da ti neto kaem. Kad sam doao
rekao je: Interesovao sam se za tebe i vidio u spisku da sutra ide kui. Tko je bio
kriv, likvidiran je. Jedan dio e ii na razmjenu, a vi ete ii u Trnopolje na oporavak
i onda kuama. Sutradan je doao jedan zatvorenik i kad smo ili po vodu unuo je
kod mene i rekao: Sutra ide kui, vidio sam te na spisku. On je bio iz Kozarca (zidar), a straarima je istio WC. Tri dana prije rasputanja nismo voeni na ispitivanje, a nisu dolazili ni inspektori. Tada je K. rekao: Koji nisu odgovorni ti e ii kui.
Koji su pola-pola, ti e ii na razmjenu. Uglavnom tko je preivio, preivio je. To je
znailo koji su za razmjenu idu na Manjau, a koji nisu idu u Trnopolje na oporavak.
S. D. doao iz Keraterma pitao je: Ima li mjesta kod tebe?
B. B. je bio u jednoj manjoj prostoriji koja se nalazila kod kuhinje. S njim je bio
M. D. koji ima oko 25 godina. Kad je iziao iz logora M. se obukao srpsku vojsku
(njegov brat je bio kapetan u srpskoj vojsci u Banja Luci). Njih dvojicu nitko nije
tukao, bili su u istom i u istom su leali, imali su svoj WC. To je bila kao apoteka u
585
odnosu na na smjetaj. Ipak, tu gdje su oni bili nije bio logor, oni se nisu mijeali s
nama. U toj prostoriji bio je jedan Musliman.
M. je bio na fronti u Hrvatskoj kod Novske, ali na srpskoj strani. Kad su se vratili
u Prijedor napustio je vojsku. Jedan Musliman to ih je vodio na teren je rekao: Mi
neemo tui Lipik. Neemo graane tui. On je bio iz Mostara, a ubijen je u stanu.
Doli su u njegov stan i ubili ga. Tada je on bio u JNA. Kasnije su javili da ih je preko
300 napustilo tu bojinicu. Kad je on to napustio doli su kod njega u stan i ubili ga.
Stanovao je u onoj zgradi gdje je bio Radio - Prijedor. Poto je M. bio tamo pitao sam
ga: Zato su tebe pritvorili kad si bio u srpskoj vojsci? On mi kae: Pa, ja sam im
rekao da se ne bih povukao, ali nisam mogao ostati kad su se svi povukli. Ne znam
gdje bih ostao. Mislim da je bio u toj prostoriji, iznad kuhinje, jer je bio u srpskoj
vojsci. Njegov brat . je bio kapetan, a sada je major. Stanuje u Banja Luci, oenio je
jednu Muslimanku iz Tenja. Bio je na svim bojinicama u Hrvatskoj od poetka rata. Preteno je bio u Novskoj i Lipiku. Priao je, kad je dolazio, da je komandirao pri
napadu na Lipik.
Na sam dan rasputanja logora Omarska nosili su spiskove. Jedan njihov nadleni je itao ime i prezime. Mi smo morali govoriti datum, godinu, mjesto roenja
i prebivalite. Bilo ih je dosta koji su imali isto ime i prezime, a razliito mjesto. Prvo su prozvali ove za Manjau, a onda nas za Trnopolje. Za Trnopolje je bilo oko 6
autobusa. Autobusi za Trnopolje su bili veliki, gradski. U nekim autobusima su preteno sjedili, a par njih je stajalo. U nekim je bila tolika guva da su svi stajali. S. B.
S. mi je rekao da nas za Trnopolje ima oko 700. On je bio straar. Za Manjau je u
prvoj turi otilo oko 10 autobusa dok smo brojali. Kasnije su doli neki vozai koji
su me poznavali i provocirali su me (oni su vozili u Prijedoru u transportu). Kad me
D. primjetio rekao je: Hajde malo njega zezaj. Doli su do mene dok sam stajao u
redu i ekao. Doao je do mene i rekao: Doe i ti gdje treba. Na to sam mu rekao:
Ne znam o emu misli. On samo nastavi: Vidi kako se osveti. Ti ubi naeg Srbina S. Vidi kako e on sad tebi glavu skinut. Pod tim ubio mislio je na to da sam
ga pretukao. To je bilo 1972. za njega sam samo podnio krivinu prijavu. Naao se
uvrijeen jer su mu oduzeli municiju i oruje. U Srbiji se moglo oruje kupovati na
vie. Poto je S. vozio kamion uzimao je oruje i dovozio ga u Prijedor i prodavao.
M. P. mi je skinuo slubenu jaknu bez obzira to nisam imao nikakvih oznaka.
On mi je rekao: Pitao sam komandanta da skinem ovo sa tebe... Rekao sam: Nema veze, ti si u slubi tebi e ovo trebati. Tada me pustio i nije me vie dirao. Kad su
me ovi vozai zezali kaem mu: Vidi da nas provociraju, radije nas prebite nego da
nas provocirate. Onda je on rekao: Vozai svi na svoja mjesta! Ako tko hoe neka
586
obue uniformu i neka se bori, a ne ovako. Njih dvojica su neto promumljali i otili.
Tu smo ostali do 18:00 sati nismo stigli ui u autobuse. Oni su prvo odvozili ove na
Manjau i kasnije se vraali po druge. (...)
Vozai nisu nikog maltretirali pred nama, ali jesu provocirali. Nije bilo toga to
nam nisu govorili. B. koji je imao butik doveden je k nama u logor Omarsku zadnjih
dana i bio je izubijan i krvav. On je takoe sjedio do nas i vozai su ga provocirali.
Njega su pitali koliko je dao maraka i kad im je rekao da nije nita, rekli su: Vidjet
e do Manjae koliko je dao. Kad smo uli u autobus za Trnopolje nitko nas nije dirao. Rekli su nam tko ima cigaretu da moe zapaliti. U drugim autobusima su tukli i
maltretirali do Trnopolja. To je bilo u etvrtak 04.08.1992. kad je Omarska rasputena. Uglavnom smo svi prebaeni taj dan.
ene su u logoru Omarska radile u kuhinji: brisale, prale tanjure, djelile hranu...
J. je tamo radila. Dok je brisala tanjure u kuhinji brojala nas je. Tu su bile R. R. i M.
A. tu su radile jedno vrijeme, a kasnije su logoraice radile. Tog dana na radijatoru su
sjedile: S. S., N. S., od . sestra mislim da je imala oko 28 godina, kondukterka R. Bilo
je jo ena koje nisam poznavao. Kad su nosile smee straari su dobacivali govorei:
Dovedi i meni jednu. Tu su ih zezali ovi na punktovima. Po danu su one sjedile tu,
a naveer su odlazile iznad restorana gdje su spavale. Jedna od tih je imala slomljenu ruku, a jedna nogu jer su ih dvije uvijek nosile. Na drugom katu su bile prostorije
gdje se provodila istraga, a one su spavale kat iznad. Tada nam je ona rekla: Vi niste
mogli sve vidjeti. Ja sam vidjela da su na Petrovdan (to je 04.07.1992.) palili vatru i
tamo ubacivali ljude. Tu su sagorijevali mrtvi. (to su bile vatre obiaja). Taj dan nam
je jedan straar rekao: Veeras e doi ovi pijani iz Omarske pa e vas pobit. Ja u
vas zakljuati, nemojte da se ujete. Rei emo da tu nema nitko. Vi samo spavajte, a i
mi emo malo popiti. Tu su sjedili i pili imali su jednog koji e nas paziti, a ostali su
spavali. Kod nas taj dan nisu ulazili, ali smo kasnije uli da su izvodili neke. Te koje
su izvodili tukli su ih i iivljavali se.
Dana 30.05.1992. u Prijedoru smo morali iznijeti neko bijelo platno, da smo lojalni. Iznosili smo zavjese, runik... Za to je bila obavijest preko radio-Prijedora. Na
radiju su rekli: Graani koji su lojalni Republici Srpskoj neka svoje kue obiljee da
vojska ne mora dolaziti pretresati. Na srpskim kuama nisu stavljena platna. To je
javio srpski krizni tab. Bilo je to prije nego sam odveden u logor. Muslimani i Hrvati su morali nositi trake. Sjeam se kad su ene ile kupovati kruh morale su nositi
trake. Srbi nisu nosili te trake. Majka od E. H., kad bi pola, govorila je: Dajte mi
traku! Ona ja ila u Bosanski Novi putem. Uvijek je nosila traku na ruci.
U Trnopolju smo bili kao slobodnjaci. Mogli smo hodati i ii po selima, kontaktirati s ljudima. Tko je smio ii straaru bi dao osobnu kartu i izlazio. Kad bi netko
587
naiao na srpsku vojsku ubili bi ga. Tako su svako jutro bila ubijena 3 ili 4 ovjeka.
Govorili su: to naete u blizini uzmite i donesite sebi. Iz tog logora u Trnopolju
puten sam 14.08.1992.
Prvo su putali one za koje je neki srpski vojnik garantirao. Tko je imao nekog
srpskog vojnika da garantira za njega bio je odmah puten. Poto se pojavio velik
broj zainteresiranih Srba to su ukinuli nakon 2 ili 3 dana. Kasnije je uvjet bio tko je
davao krv vie od 10 puta. Takvih je takoe bilo dosta pa su i to ukinuli. Kasnije su
postavili uvjet da se mora podnijeti zahtjev za naputanje srpske krajine i da ostavlja
svu imovinu Srbima. To je moja ena traila i otila u MUP. Kad je to izvadila ena
je donijela i oni su to razmotrili. Sutradan mi je J. . rekao: Eno, prozivaju te da ide
kui. Ja mu kaem: Hajde ti. ato mi kae: Hajde provjeri. Rekao sam: Strah me,
likvidirat e me. Kad sam doao gore Z. mi je dao nekakav papir i rekao da sam slobodan. Kad sam se probio iz tih redova poeo sam itati. Tamo je pisalo: otputen sa
danom tim i tim. Samo je pisalo da sam se nalazio u prihvatilitu.
Upitao sam jednu Srpkinju za prijevoz. Rekla mi je da me ne moe povesti jer je
dola po neke svoje prijatelje. Kasnije sam pitao jednog Srbina M. da li ima mjesta u
njegovom autu, rekao je: Ima, ali da te izvuku i ubiju, a ja da te nosim na dui. Neu. Ja ti ne mogu nita, ti zna ta oni rade. Kasnije sam stao pri izlazu iz logora jer
nisam znao gdje u. Jedan mladi iz Galovaca sjedi u nekim luksuznim kolima i pita:
ta ti radi tu? Rekao sam: Nita, bio sam ovdje pa idem kui. Kasnije ma pitao:
Kad e kui? Rekao sam: Iao bih ali nemam s kim. Na to mi on kae: Pa hajde
sa mnom. -Koga vozi? -Jednog kapetana iz kasarne. -Hoe li on dati? -ta te
briga hoe li dati? Rekao sam: Ne smijem dok ne upitam. A gdje je on? Rekao je:
Eno, tamo stoji sa jednom djevojkom. Kad sam doao tamo pitao sam: Oprostite
kapetane, pitao sam vaeg vozaa da me poveze do Prijedora. Rekao sam mu da sam
bio zatvoren i da sam otputen. Tada mi on kae: Kad ti je on rekao, sjedi. Na to
sam rekao: Ne znam, hoete li se ljutiti to ja idem s vama. Opet mi je rekao - samo
sjedi, i sjeo sam. Na prvom punktu nas je zaustavila patrola. Pitali su: Koga vozite?
Ovaj voza kae: Vozim ovog ovjeka u zatvor, dalje na istragu. Propustili su nas
tu. Kad nas je opet zaustavila patrola ovaj je opet ponovio isto na to mu je straar
rekao: Vozi! Kad smo proli i tu patrolu kapetan ga je upitao: Kako si se sjetio toga? Voza mu odgovori: Tko ih jebe! ta oni moraju znati kud mi idemo. Kasnije
me pitao: Zna li ti ena da dolazi? Rekao sam da ne zna. On je rekao: Idemo je
obradovati i kavu popiti.
Kad smo doli u kuu moja ena je ostala iznenaena jer je mislila da idem dalje. Ovaj voza joj je rekao: Evo mlada, stigao je momak. Hajde kuvaj kavu. Ona je
588
samo stajala, nije ni trepnula. Rekao sam joj: Doao sam za stalno. Nemoj se sikirati. Kad sam uao u kuu pitao sam: Ima li kave i rakije? Rekla je da ima susjeda
i donjela. Susjeda J. je dola i rekla: Ima svega, samo da si ti doao. Tu u zgradi je
bila i jedna rasputenica, s njom su se malo alili. Kad su krenuli kapetan me izveo iz
stana i rekao: Doi da ti neto kaem. Rekao mi je: Zna ta bi ti dobro bilo? ta si
ti ovdje radio da su ljudi ovakvi prema tebi? Rekao sam: Nita, mi smo uvijek tako
ivjeli. Nismo gledali tko je to, a ni oni nisu gledali tko sam ja. Na to mi on kae:
Dobro bi ti bilo da ode na jedno dvije ili tri godine odavde. Poto sam pitao zato,
nastavio je: Dobili smo nalog da sve logorae likvidiramo. Ovo e proi i zavriti se,
a moe naii kakva lutalica pa te vidjeti i prijavit. Povuci se negdje i prebaci, a ovo e
opet doi na svoje mjesto. Na to sam rekao: Ii u ja, imam u planu, otii u negdje. On se pozdravio i rekao: Sve sam poznavao ali tebe nisam. Vidim da si dobar
ovjek. Odatle su otili na Urije u vojarnu.
Kasnije je bilo vee zlo nego prije. Malo po malo su dolazili po ljude koji su bili
u logoru. Izvodili su ih van i ubijali. Po izlasku iz logora ubijeni su: od D. M. brat, I.
F. (ubijen je pred ugostiteljskim objektom na Peanima. Poto je uao u taj kafi izveli su ga i izboli noem.). Srbi su ili na Hambarine i u une, pretresali su i pljakali.
Pred 15.12.1992., dva dana prije nego u poi iao sam u Ljubiju. Iziao sam kod
Keramike. M. I. je iao iz Lipika i rekao: Idemo uz onaj potok. Idu odozgo Srbi, srest
e te i onda si gotov. Rekao sam: Neu! Tako sam otiao kui kod roditelja. Jo opasnije je bilo u selu unama. Vratio sam se u Prijedor.
Ulazna vrata nae zgrade bila su zakljuavana, a preteno su u njoj ivili Srbi. U
zgradi su prije bile jo dvije porodice Muslimana koje su otile. U jedan muslimanski
stan uselio se Srbin. Taj je bio komandir Vojne policije u Prijedoru. Ovi susjedi Srbi
su dolazili i pitali: Imate li ta jesti? Kako ste? Od V. ena donosila je i davala nam
novce. Kad smo poli jedva su se ljudi odvojili od nas.
Morali smo popuniti te papire ako smo htjeli ii. U te papire su mi ubiljeili da
sam otiao u Njemaku, do daljnjeg. Prijavili smo se u prijedorskom Crvenom kriu,
izvadili 12 potvrda, poplaali navodne dugove to smo imali. Te potvrde su bile: iz
banke da nismo duni banci, komunalnom, da nisam vojni obveznik... Kad smo sve
poplaali dobili smo jednu zajedniku potvrdu za sve. enu i djecu su upisali na jedan papir, a mene na drugi. Autobus smo platili 200 DM za nas etvoro.
Kad smo poli zaustavili su nas u Gradici na prijelazu. Tu su rekli vozau: Ako
hoete da preete skupite neto maraka pa vas neu maltretirati. Dinare to imate
dajte meni jer vam i tako nee trebati. Ljudi nisu htjeli dati, a ja sam izvadio 50 DM
589
i dao. Voza je rekao: Hajde ti sakupi novce. Rekao sam: Nemoj mene, evo ti za
moje. Tako smo dali mi i ovi . Ovaj autobus je naknadno doveden jer nismo mogli
stati u onih 6 pa su uzeli i sedmi. U ovom autobusu su sve bili Muslimani osim nas
dvije porodice.
Taksista . je radio u Crvenom kriu i kad je doao pitao je: to ne ide? Rekao
sam: Pa ne moete me uvrstiti u spisak. Na to je on rekao: Kako ne moe? Kasnije
je moja ena ovjerila neke papire, a on je otiao u SUP i uvrstio nas. Kad smo doli i
ekali autobus jedan je iao i kupio novce. Poto je doao do mene pitao je: I. gdje si,
ima li ta? Rekao sam: Kad odem, pisat u ti i bit e neto. On mi na to kae: O, ispade ti vei lopov od mene. Tako smo uli u taj sedmi autobus. To je bilo 16.12.1992.
U Gradici smo bili do 22:00 na stadionu. Kasnije su ipak odluili da nas propuste. Voza naeg autobusa skupio je oko 700 DM. Kasnije je rekao: Imat ete pred
Okuanima jednu srpsku patrolu. Poto je bila no nismo ih nali na punktu, vjerojatno su negdje pili.
. i M. P. sina su stalno izvodili i tukli kad se vratio iz logora. U moj stan, dan prije
nego u ii, doao je i predstavio se kao inspektor. () Nakon toga se pojavio
i pitao: Ide li? rekao sam: Idem Pitao me: Moe li tvoj stan ostati meni? Rekao
sam: Stan nije moj nego dravni, a ima ovjek koji se javio. Tog dana sam otiao u
kolu po aku knjiicu od malog. Kad je doao V. pitao je: ta tebi sad treba? Rekao sam: Da me uvrstite i da idem. Rekao je da e srediti, ali nije mogao nita. S. K.
ga nije htio sasluati bez maraka bez obzira to je Srbin. Kasnije je doao kod mene
pred zgradu i rekao: ta ti misli? Misli otii, a ne dati mi stana. Rekao sam: Ja u
izii sad iz stana, a ti hajde unutra. Rekao je: Neu, uo sam da je... Na to sam mu
rekao: ta mene briga Vi se dogovorite. Odatle je otiao negdje u slubu. Te zadnje noi doao je B. i govorio: Otvori, otvori! Kad sam otvorio kae mi: Oprosti
ja sam uranio. Rekao sam: Nismo mi ni spavali. Tu smo sjeli i pili kavu, a ena mu
je dola oko 6:00 ujutro. Kad me B. pitao klju rekao sam: ena i ja moramo odnijeti
kljueve u SUP inae neemo izii iz Gradike. . je rekao ako direktno ne predamo
kljueve da neemo izii. B. je rekao mojoj eni: Hajde ti sa mnom. Otili su dolje.
Deurni je bio, njemu je rekla: Evo kljueve od stana, nema gore nikog. On je uzeo
i dao B., a B. mu je rekao: Reci . da sam ja uzeo kljueve. Kad smo poli iz kue, B.
ena je uzela automat. Rekao sam joj: Vi se uvajte ako doe. Ona mi kae: Nita vi
ne brinite. B. je doao est godina prije rata u Prijedor. () Kad mu je ena predala
kljueve rekao je: Eto, pozdravi I. Nemojte se ljutiti nismo mi nita krivi. ta emo i
u onom stanu kad nismo imali nikakvih primanja. Moju enu su otpustili kao i ostale
Hrvate i Muslimane. Zakljuili su im radni sta prije nego su ih pozvali.
590
Ispitivai u logoru Omarska su uglavnom bili bivi inspektori u SUP-u uz ostale

koji su pridodani. Pridodan je bio direktor Nacionalnog parka, pridodan je bio i profesor. U logor je dolazio jedan s bradom i neka delegacija koja nije bila u uniformi.
Uniformirana je bila samo pratnja. () Gore ih je dolazilo oko desetak svako jutro. S njima su dolazile i zapisniarke. ()
Dvojica brae iz Adia, M., kad bi ih prozvali skrivali bi se ispod stola i nisu htjeli izii. Ovi su govorili: Izlazite, ili emo vas ubiti! Kasnije mu je ovaj rekao: Meni
je . rekao da ne izlazim nigdje. Neu izii jer ete me prebiti. Vi ste meni slomili
est rebara i neu izii, moe me ubiti. Tek sutradan su ih izveli i odveli u tu Bijelu
kuu. Te veeri je nestalo struje, a kia je padala; trojica su pokuala pobjei. Jednog
su tu ubili, drugog su ranili, a trei je lutao tri dana i iziao na autobusku stanicu u
Omarskoj. Na toj stanici ga je uhvatila patrola i vratila u logor Omarska. Tu su ga
svezali i sutradan ubili. Dvojica od tih su bila ta braa M., a A. su ubili u Prijedoru.
A. im je bio trei brat. Trei to je pobjegao bio je iz Rakovca. Ovog ranjenog su takoe ubili. ()
Od svibnja, kako je poelo privoenje, pa do zadnjeg dana, po desetak ljudi je
dovoeno u logor (dnevno). Bilo je i ovih organiziranih grupa koje su voene. Tu je
dosta ljudi privedeno i likvidirano. Uglavnom svako jutro je dolazio dvotonac i odvozio mrtve.
Navodne razmjene su bile tri puta, po dva, tri autobusa. Nekad je bio po jedan ili
dva. Govorili su da idu za Drvar... Vjerojatno je netko od straara to bubnuo. Mislim da ti ljudi koji su odvedeni nisu vie na ivotu. To znam jer je otilo tako 6 ili 7
autobusa. Neto je ubijeno u krugu. Tako su i N. ubili. On se popeo na vrata i rekao:
Pa ljudi, ta su oni pametniji od nas da nas dre ovako, maltretiraju, ubijaju... Jedan
je samo zapucao po njemu i on je pao. ()
Sve garae su bile pune, dvije velike radione su bile pune, na tavanu, u svlaionicama, u kupaoni..., sve je bilo puno ljudi. . je bio u Banja Luci. Kad je padala kia i
kad su nas tjerali unutra pitao sam: Kako si proao? Rekao je: Pa eto, u Banja Luci
su traili da potpiem da sam suglasan, kao predsjednik opine, da Prijedorska opina pripadne toj srpskoj republici. Drugo nisu nita traili. U Omarskoj su ga tukli
bio je pun modrica. Odatle su ga odveli do one razmjene i nije doekao Manjae.
Sa piste lijevo je poljana, a iza lea je kop. Desno je rijeka Gomljenica koja je daleko
oko 100 metara.
591
- luka58
PREBIVALITE: Ralja
NACIONALNOST: Hrvat
Nacionalna struktura na mjestu zloina (Ralja i Brievo) bila je hrvatska. U trenutku zloina bio sam kod kue u podrumu sa obitelji. Zloine u selima Ralja i
Brievo su poinili pripadnici 6. krajike brigade i lokalno srpsko stanovnitvo iz
susjednih sela. Imena poinitelja zloina ne znam tono jer sam bio otjeran u logor.
Uoi zloina su susjedi Srbi izlazili u pljaku, pojedine ljude su pretukli, prijetili su i
zastraivali seljane.
U mjestu gdje je poinjen zloin vladajua stranka je bila HDZ, a na vlast je dola
viestranakim izborima. Otpor nismo pruili poto nismo imali im. Slijed radnji je:
Prije zloina 24.07.1992. ujutro je poelo granatiranje i trajalo sve do 25.07.1992. do
podne, a onda su uli etnici i napravili masakr nad civilnim stanovnitvom. Poslije
zloina susjedno srpsko stanovnitvo je pljakalo nae hrvatske kue i protjeralo ono
malo stanovnitva u pravcu mjesta Ljubija. Posljedice agresije su, masakr stanovnitva, vie od pola sela Brieva i povrine Raljaa i Rasavaca je popaljeno, ostatak kua je
opljakan, 36 mukaraca je otjerano u logor Krings u Sanskom Mostu, meu njima
sam bio i ja. Etniko ienje su izvrili definitivno tako da selo Brievo, povrina Rasavaca i Raljaa vie ne postoje. Neposredne rtve su bili neduni civili. Krajem svibnja je otjerana jedna grupa u konc. logor Omarska, onda 24.06.1992. je otjerana druga
grupa isto u konc. logor Omarska, te, kako sam ve rekao, 24. i 25.07.1992. je otjerano
36 ljudi u logor Krings u Sanskom Mostu, meu kojima sam bio i ja.
Odnos agresora prema Hrvatima i Muslimanima je bio isti. Odnos Muslimana
i Hrvata je bio dobar, mi smo muslimanskim izbjeglicama dali smjetaj i hranili ih
tjedan dana. (...) Na mjestu zloina su planski unitavane civilne kue, a planski je
unitena i katolika crkva.
Mogu napisati samo vrijeme kad je agresije poela i kad je zavrila, poela je ujutro 24.07.1992., a zavrila se pred no 25.07.1992. Neposredno oevidci smo ubijanja
djeaka od 16 godina, L. M. i djeaka Muslimana kojem ne znamo ime, a ubijen je
pred naom kuom.
Iz svoje kue smo protjerani odmah kada je bilo ienje, a mjesto stalnog boravka smo napustili polovinom prosinca. Okolnosti pod kojima smo napustili selo su:
etniko ienje, stalno zastraivanje, pljaka, prijetnja smru, glad.
592
- luka60
PREBIVALITE: Brievo
NACIONALNOST: Hrvat
Granatiranje sela 27. svibnja 1992., oduzimanje naoruanja, a potom pljake sela
kako bi izazvali hrvatski narod. U drugom navratu, u srpnju poela su opet granatiranja i pokolj stanovnitva. Borbi nije bilo poto je naoruanje vraeno, niti je tko
pruao otpor. Neposredne rtve zloina bili su civili: 50 mukaraca, 16 ena i 2 djece.
Lokalno stanovnitvo odvedeno je u koncetracione logore dva puta - prva grupa
je odvedena u Omarsku i Manjau, od kojih je est naih momaka danas u Batkovcima, a druga grupa je odvedena u Sanski Most, gdje sam i sam bio sa sinom. Odnos
agresora prema Muslimanima i Hrvatima bio je isti, a odnosi Muslimana i Hrvata
bili su dobri. Lokalno srpsko stanovnitvo za sve imaju opravdanje, pa i za zloin koji
su poinili. Uniteno je kompletno selo, a najvie su bijesa iskalili na crkvi.
Bio sam kod kue odakle su me odveli u logor. Mjesto stalnog boravka napustio
sam pod prisilom, konvojem iz Prijedora za Novsku.
- luka61
PREBIVALITE: Brievo
NACIONALNOST: Hrvat
U selu Brievu bilo je 99% hrvatsko stanovnitvo. U trenutku zloina nalazio sam
se kod kue, u neposrednoj blizini gdje su etnici ubili moga brata P. D. Ta zlodjela
su uinili pripednici 6. krajike brigade i 5. kozarske, sa susjedima iz Rasovaca, Otre
Luke i drugih srpskih sela koja nas okruuju. (...) U opini Prijedor SDS je doao na
vlast silom oko 26.04.1992. (...) Nije bilo borbi u Brievu i nije pruan otpor. Odnos
agresora prema Muslimanima i Hrvatima bio je isti, govore - sve ustae i zelene beretke. Odnos Muslimana i Hrvata bio je dobar. Lokalni Srbi su uestvovali u masakrima. Spaljena je crkva.
593
- luka62
PREBIVALITE: Brievo
NACIONALNOST: Hrvat
U selu Brievu je veinsko hrvatsko puanstvo. Dana, 25., 26. i 27.07.1992. izvren je napad na moje selo. Prvo je granatirano, a zatim je ila pjeadija. Nije pruan
nikakav otpor agresoru. Ja sam se sa porodicom nalazio kod kue jer je bilo takvo
nareenje. Mojoj kui je dolo sedam vojnika koji su imali oznake srpske vojske i crvene trake oko ruku. Pretresli su kuu i sve pomone objekte traei oruje, a nas su
provocirali i prijetili da e nas pobit. Nikoga od njih osobno nisam poznavao, tih dana pobijeno je dosta ljudi i spaljeno dosta kua. Kod kue sam proveo jo par dana i
onda smo pobjegli u Ljubiju. Cijelo vrijeme sa mnom su bila moja dva sina sa svojim
obiteljima. Kua mi je opljakana i demolirana od nepoznatih osoba.
Posjedovao sam lovako oruje i to puku samaricu, lovaki karabin i pitolj.
Oruje mi je oduzeto 31.05.1992., o emu imam i dokumentaciju.
U Hrvatsku sam stigao 17.12.1992. posredstvom Crvenog kria.
U Novom iu (opina Velika Gorica), 17. oujka 1993.
- luka64
PREBIVALITE: Brievo
NACIONALNOST: Hrvat
U trenutku zloina nalazio sam se kod kue dana, 24.07.1992. godine. Vojne jedinice koje su uestvovale po mom znanju su: 6. krajika i jedinice SDS iz Ljubije i
Prijedora. Prije zloina stalno su prijetili da e Brieva nestati i to se obistinilo. Javno
su govorili da moraju izvriti etniko ienje. Na izborima pobjedile su reformske
snage, uoi rata vlast je preuzeo SDS, silom.
U Brievu je poginulo 77 ljudi, koliko ja znam, plus oni to su odvedeni u logor.
Poslije tog pokolja i paljenja sela ostalo je stalno zastraivanje i prijetnja. Skoro svi
Hrvati i Muslimani su dobili otkaz. rtve su bili civili, ene i djeca bez obzira na godine. Od moje porodice su poginuli: kerka, zet, prijatelji od moja oba roditelja, dva
brata i osmero daljnje rodbine.
594
Odnos agresora prema Hrvatima i Muslimanima je bio isti, divljaki. Odnos izmeu Hrvata i Muslimana je bio dobar. U Brievu je sruena crkva, kue popaljene,
tako da vie Brieva nema.
- luka65
PREBIVALITE: Ralja
NACIONALNOST: Hrvat
() U mjestu Ralja veinsko stanovnitvo je bilo hrvatsko oko 100%. () U
mjestu su bile na izborima pobjedile reformske snage. Uoi rata vlast je preuzeo SDS
silom. U trenutku zloina sam se nalazio kod kue u Raljau. Dana, 24.07.1992. na
pravoslavni Petrovdan su mene osobno htjeli ubit. Prije zloina stalno su prijetili da
e Brieva nestati i to se obistinilo. Javno su govorili da moraju izvriti etniko ienje. Napad je izvren od Prijedora, Ljeskara, Ljubije i Sanskog Mosta. Otpora u Raljau i Brievu nije bilo jer narod nije ni bio naoruan.
U Raljau je poginulo oko 10 ljudi, a u Brievu 77 (koliko ja znam). Mnoge je
prije toga odvelo u logor. Poslije tog pokolja i paljenja sela ostalo je stalno zastraivanje i pucanje. Tee da Hrvate treba svesti na neki mali postotak. Gotovo svi Hrvati i
Muslimani su dobili otkaz. rtve su bili civili, ene, djeca, ljudi bez obzira na godine.
Od moje porodice u irem smislu poginulo je oko 15 osoba. U logore su nasilno odvoeni ljudi bez obzira na godine. Odnos agresora prema Muslimanima i Hrvatima
bio je isti - divljaki. Odnos izmeu Muslimana i Hrvata bio je dobar. U mjestu su
palili kue i staje. U Brievu, Staroj Rijeci su sruili crkve, a u Ljubiji su spalili oltar u
crkvi, kapelu - kuu su opljakali.
595
- luka66
NACIONALNOST: Hrvat
Nacionalna struktura stanovnitva na mjestu zloina bila je hrvatska. U trenutku
zloinan nalazio sam se u svojoj kui. Zloine je poinila esta krajika i 5. kozarska brigada. Vojnici koji su me uhitili i maltretirali su mi nepoznati, a mislim da su
iz okolice Sanskog Mosta. Nisam svjedoio ubijanju, ali tui i maltretiranju jesam.
Traili su me vie puta iz susjednog sela, ali sam se krio po umama. Otpora nije bio
jer nisu postojale nikakve vojne formacije. Nae selo je potpuno spaljeno, 90 ljudi
je pobijeno i poklano Neposredne rtve zloina bili su civili, ene djeca i starci, a
HDZ-ovci su ranije pohapeni i odvedeni u logor. I ja sam jedan od 50 odvedenih,
odvedeni su svi punoljetni mukarci. Odnos agresora prema Muslimanima i Hrvatima bio je isti, a odnos Muslimana i Hrvata u naoj opini bio je korektan. Susjedi
Srbi su nas opljakali. Sruene su crkve, civilni objekti, kue i sl.
U sedmom mjesecu 1992., u sjeanju mi je 24. i 25.07., u to vrijeme je provedeno
ienje, kako oni to nazivaju. Te dane su i izvrili te masakre i ubijanja civila u naem mjestu. Moja kua je raketirana sa 50 m dok smo moja ena, djeca i ja bili u kui. Dok smo bjeali iz kue po nama su pucali, i po meni i po eni, iako su vidjeli da
su s nama djeca jer smo ih nosili. Sruena kua i svakodnevno iekivanje da budem
likvidiran razlozi su zato sam otiao. Sa dvoje djece, bez posla i hrane, posljednje
novce sam dao za prelazak u Hrvatsku sa obitelji (enom i djecom).
- luka67
NACIONALNOST: Hrvat
Nacionalna struktura na podruju zloina je hrvatska. U trenutku zloina nalazili smo se kod kue u podrumu. Zloine su napravili pripadnici 6. krajike sa lokalnim
Srbima iz Rasavaca, Otre Luke, Podvidae, Usoraca, Zecova, Koprivne, Batkovaca i
Ljubije. (...) U mjestu zloina vladajua stranka bio je HDZ, izabran na viestranakim izborima. Selo je granatirano 24.07.1992. cijelo vrijeme do 15:00 sati, kad su izi596
li etnici i vrili pokolj, silovanja nedunog stanovnitva, otpora nije bilo. Posljedica
agresije je totalno ienje hrvatskog stanovnitva. (...) Plansko je unitavano sve to
je hrvatsko, a nije imalo vojnog znaaja. Neposredne rtve zloina bili su neduni civili: ene, djeca, starci, invalidi i svi ostali. (...) Dana, 24.07.1992. ubijeni su L. i I. M.,
J. I., M., S., P., pobili su ih: D. T. iz Otre Luke, D. i N. B. iz Rasovaca. Lokalno stanovnitvo odvoeno je u koncentracione logore, a odnos agresora prema Muslimanima
i Hrvatima bio je isti. Na podruju gdje smo ivili odnos Muslimana i Hrvata bio je
dobar.
Krajem studenog 1992. sam morao otii zbog etnikog ienja i prijetnji lokalnih Srba.
- luka68
U trenutku zloina nalazila sam se u selu kod kue koja je na granici Brieva i
Rasavaca.
Zloine su od 24. do 26.07.1992. inili 6. krajika i s njima domai Srbi iz Rasavaca, Otre Luke i Ljubije rudnika. (...) Nosili su maskirne uniforme, vojne, zelenkasto
sivomaslinaste i mjeano. (...) Imali su oznake srpske vojske, kokarde i na rukavima
neki bijele, a neki crvene marame. Prije upada ove bande dva dana je bilo granatiranje. Nikakav otpor nije im pruan. Posljedica agresije su oko 74 mrtva, selo popaljeno, prvo opljakano, crkva minirana, ostalo stanovnitvo rastjerano. rtve zloina bili su sve civili: starci, ene, djeca i ljudi. to su uhvatili odveli su sa sobom. (...)
Planski je uniteno sve... Odnos agresora prema Muslimanima i Hrvatima bio je isti,
samo to je Muslimana bilo vie pa su vie nastradali. A odnos izmeu Muslimana i
Hrvata bio je besprijekoran. Dana, 25.07.1992. pobjegla sam u umu sa djecom, bosa i bez iega, a iz prijedorske opine izbjegla 09.11.1992. u Hrvatsku sa troje djece.
597
- luka69
PREBIVALITE:
Donja Ljubija
U trenutku zloina nalazila sam se u kui (Dojnja Ljubija). (...) Srbi su silom preuzeli vlast. Kad je vraeno oruje TO, tad je dolo do ruenja, ubijanja, masakriranja.
Neposredne rtve zloina bili su u prvom redu ljudi od ugleda, a nakon toga svi redom. Odnos agresora prema Muslimanima i Hrvatima bio je isti, a odnos Muslimana i Hrvata bio je dobar. Rijetki Srbi u strogoj tajnosti su osuivali zloine, ali drugi
odnosno, veina su to gledali kao najnormalnije. Mjesto stalnog boravka napustila
sam u prosincu 1992., zbog smrti mua u logoru Omarska i stalnog provociranja od
Srba.
- luka76
PREBIVALITE: Brievo
U trenutku zloina nalazila sam se u kui. Izvreno je granatiranje sela u dva navrata ..., potom oduzimanje naoruanja i agresija. (...) Posljedice su bile strahovite ...,
selo je iseljeno do posljednjeg stanovnika. Neposredne rtve su civili: 50 mukaraca,
16 ena i 2 djece. Odnos prema Hrvatima i Muslimanima je bio isti, vano im je bilo unititi sve nesrpsko. Odnos Muslimana i Hrvata bio je zadovoljavajui. Lokalno
srpsko stanovnitvo doivljava uinjene etnike zloine kao da se sve to moralo dogoditi i kako su oni u pravu. Unitavano je sve od reda, a najvei bjes je iskaljen na
Brievakoj crkvi. Dana 28.11.1992. smo doli konvojem iz Prijedora za Novsku, s
tim da smo morali potpisati da (imovinu) ostavljamo dobrovoljno.
598
- luka90
Zbog stalnog srpskog terora odluila sam se na iseljavanje. Na put od Prijedora do Zagreba odluila sam krenuti sa svojim osobnim autom marke LADA RIVA 1300. U sastavu konvoja od 14 autobusa koji su imali isti pravac i zadatak da
do Novske prevezu prognano nesrpsko stanovnitvo. Uz stalno maltretiranje tijekom puta vrhunac se zbio u Bosanskoj Gradici. Zbog razularenog ponaanje etnika konvoj je zaustavljen u 12:00 pa sve do oko 17:00. U tom vremenu pored ostalog
maltretiranja svih u konvoju doivljavala sam i teku pljaku, a za malo sam izbjegla
smrt. Oko 15:00 prilaze mi dvojica etnika. Jedan od njih je bio u civilnom odjelu.
Na grub nain me izvlae iz vozila te na oigled prisutnih me poinju stezati za vrat i
oduzimati osobne stvari, novac, dokumente i drugi osobni pribor. Ni sama ne znam
kao sam se uspjela istrgnuti iz njihovih ruku. Dok sam pokuavala traiti pomo od
osoblja u pratnji konvoja oni sjedaju u moj auto i odlaze sa svim to je bilo u autu.
Samo napominjem da je to u tom trenu bila sva moja imovina. Poslije tog svega nas
vraaju u Prijedor gdje smo proveli no, a sutra se ponovo vraamo prema Zagrebu.
Bogu hvala, prelazimo uz ve poznata ponaanja etnika. Sve ovo se dogaalo 12. i
13.01.1993.
U Velikoj Gorici, 12. svibnja 1993.
- luka91
Dana 10.07.1992. bila sam svjedok uhienja i odvoenja u logor svoga sina. Uhienje je izvrio D. ., N. V. i izvjesni R. J. Uhienje i odvoenje u logor izvreno je
po zapovjedi R. B. Sam in uhienja izvren je na vrlo brutalan nain. Tom prilikom
su prisutni vojnici prijetili noevima i vatrenim orujem, a bili su pripadnici srpskih
postrojbi. Sve ovo je izvreno u naoj obiteljskoj kui u Kalajevu. Prilikom uhienja
izvrena je i brutalna premetaina, tako da je sve vrijedno razbacano i polupano po
kui.
599
Dana 20.07.1992. takoe smo bili svjedoci izvrenja pokolja u naem susjednom
selu. Prilikom tog stravinog zloina na brutalan nain su ubijeni: N. A., M. A., U. A.,
. A., R. A., J. A. i njegova 4 sina. Napominjem da su ubijeni i supruga od U. A. i njihov sin. Ubijeni su i: B. A., R. A. i njegova tri sina i to naoigled majke. Ovaj masakr
su izvrili pripadnici srpske vojske , a svih 10 je bilo maskirano arapama.
Dodatak: svjedoi suprug od luka91:

Dana, 26.07.1992. bez ikakvog razloga doli su naoruani srpski vojnici. Izveli
su me iz kue i poeli tui. Kao razlog tome bio je da sam skrivao i hranio Muslimane. Psovali su mi majku ustaku, udarali su me i zbog toga to mi je sin bio u stranci
HDZ. Sin mi je u to vrijeme bio u logoru. Za njega su govorili da je najvei ustaa u
njihovoj dravi i da sam ga ja othranio pod svojim krovom. Tukli su me u putu od
kue M. K. do kue D. M., a to je 500 metara. Udarali su me i odveli do dva Muslimana da gledam svojim oima ta rade srpski vojnici. Masakrirane je izvodio P. S. Pucao
im je u koljena i ramena. Bili su svezani za ljivu bodljikavom icom. Na kraju ih je
ubio. Sahranjeni su kod kue D. M. Kad su njih sredili poeli su ponovo da udaraju
putem natrag. U tom trenutku su autom naili: I. i Z. P. koji su se zauzeli za mene kod
kapetana B. Tu je bio i kapetan koji je okrvavio ruke u zapadnoj Slavoniji. Kapetan
B. me ispitao i pustio onako starog i pretuenog. Jedva sam se dovukao do kue gdje
sam bio skriven. Putem su prolazili vojnici, tada je bilo ienje Kalajeva. Tada je bio
progon nesrpskog stanovnitva i uestala maltretiranja. ienja Kalajeva bila su esta. Tada je bilo teko ivjeti, skrivali smo se svi zajedno u jednoj kui.
- and1
Priveden sam od strane lokalne milicije 24. srpnja 1992. godine. Isti dan oko
18:00 sati prebaen sam s jo devetoricom privedenih u logor Omarsku. Po dolasku u
logor svih deset nas je pretueno. Tueni smo oko sat vremena palicama, kundacima
i eljeznim ipkama. Prebaeni smo u takozvanu Bijelu kuu da ekamo ispitivanje.
600
U toj Bijeloj kui proveo sam samo jednu no. Pouzdano znam da je tu no izneseno deset leeva ljudi koji su umrli od batinjanja, a najmanje dvadeset, vjerojatno i
vie prozvano, izvedeno i pobijeno vatrenim orujem. Jasno smo uli pucnjeve. Izvoena su dvojica po dvojica. To su potvrdili i ljudi koji su sutradan utovarivali leeve.
Leevi su utovarivani ujutro oko pet sati na kamion dvotonac i zatim prebacivani u
za nas nepoznatom pravcu. Od izvrilaca ovog zlodjela znam jedino taksistu po nadimku B.. Od nas deset koji smo zajedno doli, trojica su tu no ubijena i to F. M.
dipl. oece, J. C. star 70 godina, N. Z. star oko 60 godina.
Treeg dana odveden sam na ispitivanje. Do mjesta sasluavanja sam ponovno
pretuen. Ono za to su me teretili na sasluanju je bilo neutemeljeno. Na povratku
sa sasluanja ponovno su me tukli.
Za vrijeme mojeg boravka u Omarskoj koji je trajao trinaest dana, svaku veer su
ljudi izvoeni, premlaivani i ubijani. Ne mogu tono rei koliko je ljudi ubijeno, ali
to je svakako veliki broj. Leeve ubijenih su utovarivali na kamion S. D., I. M. i I. H.
iz Kozarca, kao i jo neki logorai kojima ne znam imena. Oni bi mogli znati priblian broj. Iz logora Omarska smo 6. kolovoza 1992. prebaeni na Manjau. Taj put je
bio jeziv. Leali smo jedni na drugima. Cijelim putem su nas tukli. Na dionici puta
od Banja Luke do Manjae, seljaci i srpska vojska su zaustavljali konvoj i iz autobusa
izbacivali po dva ili tri ovjeka kojima se gubi svaki trag. Na Manjai su po naem
dolasku ubijeni D. C., N. K., N. B., . i jo neki kojima ne znam imena.
Za ova zvjerstva smatram odgovornim rukovodstvo stranke SDS, ali mi je neshvatljivo to se najvei dio stanovnitva srpske nacionalnosti solidarizirao s tim zloinima koji su svakodnevno vreni nad nedunim stanovnitvom.
U Zagrebu, sijeanj 1992.
- and2
NACIONALNOST: Hrvat
Uhapen sam 10. lipnja 1992. godine, oko 20:00 sati, od strane srpske vojne policije. Odveden sam u zgradu poduzea Kozara-putevi koja je sluila kao komanda.
Tu je bila smjetena i vojna policija. Reeno mi je da u tu biti sasluan. ekao sam
pred vratima na kojima je pisalo ef mehanizacije. uvao me jedan vojni policajac.
Nakon nekih sat vremena, policajcu koji me je uvao je reeno da me vodi preko.
601
To preko je bila tvornica keramikih proizvoda Keraterm. Ovaj policajac me je

upisao u neku biljenicu, odveo do jednih velikih vrata i rekao da uem. Uao sam i
naao se u potpunom mraku. Osjetio sam da ima dosta ljudi, ali nikoga nisam mogao raspoznati. Sjeo sam na jednu drvenu paletu koja se nalazila do zida gdje su bila
jo dva ovjeka. Negdje oko ponoi upala je jedna grupa vojnika, pijanih i raskalaenih, pucajui u prostoriji koja je bila od metalne konstrukcije. Meci su se odbijali i
letjeli svuda. Netko je rekao da je meu njima . Kada je progovorio i ja sam ga prepoznao. Naime, bio je to Z. ., taksist, ranije je odgovarao za ubojstvo, koji je prije
ovih dogaaja meu etnicima imao imid velikog ratnika iz Hrvatske. Vrijeali su
nas i psovali majku ustaku, majku balijsku, da nam Tito majku... Poslije toga su tukli
kundacima i izmama neke ljude koje nisam poznavao. Nakon sat vremena su otili.
Tijekom noi su dolazili jo u dva navrata. Kad je svanulo prepoznao sam dosta ljudi,
mojih sugraana Hrvata i Muslimana koji su tu bili zatvoreni. Prostorija je bila velika
oko 250 m2. Tada nas je u njoj bilo oko dvjesto, da bi za par dana taj broj bio oko 560.
Oko 9:00 sati doao je onaj isti vojni policajac i odveo me na ispitivanje. Uao
sam u ured na ijim je vratima pisalo ef mehanizacije. Za stolom je sjedio ovjek
u uniformi bive JNA, sa srpskim obiljejem, star oko 50 godina. Uzeo je moje podatke i zapoeo razgovor o aktualnoj politikoj situaciji. Taj razgovor je trajao oko
dva sata. Nakon toga me je vratio u Keraterm. Tada sam vidio da osim prostorije u
kojoj sam se ja nalazio, postoji jo jedna prostorija u kojoj je bilo otprilike sto ljudi
koji su bili ispitivani. I pored ovog ispitivanja ja jo nisam preao u tu prostoriju
gdje su bili ispitani. Morao sam ekati civilno ispitivanje. Na njega se ekalo otprilike 12-15 dana. Oni ispitani su ivjeli u nadi da trebaju biti svaki as puteni. To
se naime i dogaalo do 6. lipnja 1992. godine. Poslije tog datuma nitko nije puten.
Logor je osiguravala takozvana specijalna jedinica iz irkin polja. Ti ljudi su bili
obueni u maskirne uniforme. Tko je njima zapovijedao nije se znalo, ali je to vjerojatno bila vojska jer su inae svi Srbi bili obueni u uniforme, pa i oni koji su obavljali civilne poslove. U samom logoru postojala su tri mitraljeska gnijezda i cijevi su
prijetei bile uperene prema nama. U krugu je kao sablast stajao i jedan bager. Ljudi
su svakodnevno dovoeni u logor. Za kratko vrijeme logor je brojao izmeu 1100 i
1200 ljudi. Otvorene su jo dvije prostorije. Bilo ih je ukupno etiri. Svi smo se sluili WC-om koji je imao etiri pisoara i etiri uavca. Vode je bilo vrlo rijetko. I
kad je bilo, to je bila industrijska voda. Smrad iz WC-a na ljetnoj vruini nesnosno
se irio cijelim logorom. Valjda ispoljavajui sadizam i na taj nain, ruak su nam
dijelili neposredno kod tog WC-a. Ruak se sastojao od dvije tanko rezane krike
kruha i za otprilike polovicu logoraa je dostajalo nekog variva za koje se nije moglo
utvrditi od ega je.
602
Prilikom dovoenja novih logoraa nama je nareivano da ulazimo u prostorije. Prijem je tekao tako da ih straa prilikom pretresa opljaka, oduzme sav novac,
zlato, satove, i pobaca dokumente. Ono to je slijedilo ovisilo je o mati straara. Odmah bi ih tukli, zatim tjerali da jedni druge tuku, da puu i slino. Ljudi su bili zgranuti jer im je prilikom odvoenja od njihovih kua govoreno da idu samo na neki
razgovor i da e odmah biti vraeni.
Inae, logor se nalazi uz cestu Banja Luka - Prijedor i dosta je prometan. Meutim, to nije smetalo strai da radi ono to su radili. Te scene muenja i iivljavanja su
gledali oficiri iz Kozara-puteva koji su bili preko puta i inspektori koji su bili na katu iznad nas. Za vrijeme mojeg boravka tamo promijenila su se tri nadzornika logora. Prvi je bio K. koji se hvalio time da je navodno ucijenjen u Hrvatskoj na veliku
novanu nagradu. Ujedno je bio i zapovjednik jedne smjene strae. Njega je zamijenio D. S. za ije vrijeme se dogodilo najvie zloina. Pet dana prije rasputanja logora
Keraterm je umjesto S. imenovan M. S.
Negdje oko 20. lipnja izvreno je ienje sela Motri i Carevac. Ljude koji su radili u polju i bili kod svojih kua jednostavno su pokupili, dio pobili, uglavnom mladie, prije nego su uli u autobuse, dio dovezli u Keraterm, a dio navodno u Omarsku. U Keratermu ih je spremno ekalo dvadesetak straara s posebnim napravama
za premlaivanje. Bile su tu palice za baseball, lanci, akumulatorski kablovi, posebno
savitljiva metalna crijeva s kuglom na vrhu. Izvodili su ih deset po deset. Nisu birali
gdje udaraju. Posebno se u tome isticao D. K. zvani D., koji je bajunetom probijao
butine pojedinim ljudima. U toj grupi je bilo i maloljetnih. Bio je razvijen i verc cigaretama. To je ilo na taj nain da neki od straara trai recimo 100 ili 200 DEM
za jednu teku. Ukoliko se ne nau novci poinje izvoenje ljudi i prebijanje. Kad se
nau novci, onda se moraju cigarete vratiti. Inae, jedan straar kojeg znam pod nadimkom . je N. E. jedne noi slomio ruku i poslao ga da po spavaonama sakupi 200
DEM. Zaprijetio je da e ga ukoliko to ne uini ubiti.
Nono prozivanje je bilo posebna pria. Moj je utisak da je ono vreno po nalogu
inspektora kao privatno sreivanje starih rauna, ali i zbog pljake. To je raeno na
taj nain da se oko 22:00 sata prozivaju ljudi i po pet ili est odvode u petu prostoriju
i tamo premlauju. Te batine malo je tko preivio. Na taj nain ubijeno je stotinjak
ljudi. Negdje oko 21. srpnja izvreno je ienje sela Biani, Rizvanovii i arakovo.
Oko 250 do 270 ljudi je dovezeno u Keraterm. Zlostavljali su ih prilikom prijema
oko tri ili etiri sata. Dolo je i pojaanje strai, tako da su ljude tukli na smjenu. Dana 24. srpnja zatvorili su ih u treu spavaonu koja je bila do moje. Ona je bila povrine oko 80 m2. Bila je velika vruina. Oni su mogli samo stajati, nisu im dali ni vode ni
603
hrane. Predveer je dola jedna vea grupa uniformiranih ljudi koja inae nije pripadala strai. Te veeri, oko 19:00 sati, prozvana je jedna grupa ljudi meu kojima i B.
H., moj prijatelj koji je leao kraj mene. Straa ih je stavila da klee u krug. Kleali su
tako njih deset otprilike sat i pol kad su ih poeli tui trei u krug oko njih. Zatim su
jednog po jednog tjerali do spavaone jednako ih tukui. Moj prijatelj B. H. nije uspio
dotrati do vrata nego je pao pet ili est metara prije njih. Tu su ga dotukli eljeznim
ipkama i palicama za baseball. Umro je nakon desetak minuta.
Iste veeri, oko ponoi, bio je potpuni mrak, ula se neka svaa u krugu. uli su
se glasovi: Imam nalog za stotinu. Zatim: Nedamo municiju. I neki nerazumljivi
glasovi. Vidjela se grupa ljudi s cigaretama gdje nije bilo uobiajeno da itko stoji. Jedan kombibus je otiao iz kruga i vratio se nakon petnaestak minuta. Poslije toga se
ulo: Razbij im prozor. Zatim: Ne pucaj bez K. komande. Nakon nekoliko trenutaka samo su se zauli zatvarai i poela je pucnjava iz automatskog oruja. Nekoliko
metaka je uletjelo i u nau spavaonu. No, mi smo mislili da nas oni plae. Pravu istinu
smo vidjeli u zoru. Doao je Autotransporter leper FAP 1620, s vozaem kojeg poznajem iz vienja. Izveli su neke ljude iz nae spavaone da vre utovar leeva. Ubijenih je bilo 98. Ranjenih 64. Sve su ih zajedno utovarili i odvezli u pravcu Banja Luke.
To jutro je bio zaustavljen saobraaj na cesti koja je prolazila kraj logora.
Sljedeu no, 25. na 26. srpnja, ponovno se ula rafalna pucnjava u istoj prostoriji. Poslije nje su ispaljivani pojedinani hici. Brojao sam. Tono 21. Ujutro je doao
ovjek u civilu u pratnji nekih uniformiranih ljudi i napravio nekoliko snimaka foto-aparatom. Pored ova dva masovna zloina, ljudi su esto odvoeni na rad. Nikad
se nisu vratili.
Ne opisujem ovdje strane patnje izgladnjelih, bolesnih i isprebijanih ljudi koji
su umirali u najgroznijim mukama, bestijalnost straara koji su tjerali pretuene da
jedni drugima stavljaju spolovila u usta, niti umiranje isprebijanog sina na oevim
rukama. Po mojoj procjeni u logoru Keraterm je za vrijeme mojeg boravka tamo,
od 10. lipnja do 5. kolovoza 1992. godine, ubijeno preko tristo ljudi. () Glavni planeri ovih nedjela sjede u Beogradu, Banja Luci i na Palama.
604
- and4
PREBIVALITE: Jugovci
Dana 20. srpnja 1992. godine, ja i mjetani mojeg sela Jugovci smo bili kod svojih
kua. Nai susjedi Srbi su nam govorili da je najbolje da budemo kod kua jer bi vojska i milicija mogli posumnjati da smo se odmetnuli u umu protiv Srba.
Tog 20. srpnja 1992. godine, zaula se pucnjava od sela Biani. Ta pucnjava se
sve vie pribliavala naem selu. Zatim se ula jaka pucnjava u susjednom selu Hegii. Nismo znali o emu se radi. Mi smo pomislili da je to taj pretres i da tom pucnjavom plae ljude, da netko ne bi bjeao i da ako netko ima oruje, da ga preda. Vidjeli
smo jedan oklopni transporter i jedan vojni kamion. Nismo znali da li e krenuti u
nae selo ili e otii u susjedno selo Alagie.
Ja sam bio u dvoritu svoje kue kad me je prstom pozvao jedan srpski rezervist
da doem. Pitao me je kako se zovem i naredio da trim uz put. Tu je bilo dosta srpskih rezervista. Kod naeg groblja je ve bilo dosta postrojenih ljudi iz naeg sela koji
su drali ruke iza vrata. Na zemlji je leao ubijen moj strievi. Ljudi su bili bosi ili
u arapama. Doao je R. B. i rekao ovjeku koji je drao puku uperenu u nas da on
odgovara za nas. Nakon nekoliko minuta reeno nam je da smo slobodni. Moj brat i
snaha su otili u oblinje Alagie iz kojih je i moja snaha. Vratili su se nakon sat vremena. Rekli su nam da su svi u Alagiima pobijeni. Taj dan smo sahranili i mojeg
strievia. Poslije sahrane ponovno je naila vojska. Mi smo se razbjeali. Po nekim
kuama su bacali bombe.
H. P. i H. H. su odveli da kupe leeve po susjednim selima. Vjerojatno su ili i na
istovar leeva jer se nijedan nije vratio.
Trei dan vojska je opet dola u nae selo. Mi smo pobjegli. U selu su zatekli I.
B., S. P. i H. P. Njih trojicu su uhvatili i odvezli na utovar leeva. Naveer su se vratili. Rekli su da su natovarili tri kamiona i da je nareeno da se u selu sakupi to vie
ljudi da sutradan idu na isti posao. Doli su sutradan oko devet sati. Komija D. S. iz
susjednog sela je rekao da garantira za nae ivote.
Kad sam se popeo na kamion vidio sam krv, dijelove tkiva i kose. Smuilo mi se.
Odvezli su nas u Hegie. Tamo su od prethodnog dana ostala dva neodvezena lea.
To su bili S. H. i E. A. (A. je bio zaklan). Jedan rezervist mi je dao gas-masku jer se
irio nevjerojatan zadah. Leeve smo tovarili pomou ebadi jer ih je drugaije bilo
605
nemogue nositi. Bili su ve u stanju raspadanja. Inae, temperatura je bila preko 30

stupnjeva.
Odatle smo krenuli prema Bianima u zaselak Mrkalji. Tu smo ugledali veliku
hrpu leeva. Ja i I. H. smo se popeli na kamion. Ovi ostali su leeve kupili, prenosili
ih na ebadi i nama dodavali na kamion, a mi smo ih slagali. Oni su uzimali podatke
na prvom kamionu i procijenili koliko leeva moe stati. To je bilo od 35-40 leeva
na jedan kamion. Zatim smo krenuli dalje po selu. Leeva je bilo svuda, iza kua, iza
tala. Naili smo i na tri mrtve ene.
Kod kue E. K. neke ene su nam rekle da tu ima sedam leeva vrlo plitko zakopanih i molile nas da i njih potovarimo. Oni su u stvari bili samo zagrnuti sa dvadesetak ari zemlje koja je bila pomijeana sa zgruanom krvlju. Rezervista koji je
bio s nama je rekao: to je dole neka stoji, tovarite samo one odozgo. U Ravnomu
(dio Biana) u jednoj jaruzi je bio vei broj poubijanih. Kamion im nije mogao doi
blizu. Morali smo ih iznositi stotinu metara do kamiona. Poslije toga je D. S. rekao:
Dosta za danas, idemo kui. Tad je naiao neki kapetan i rekao da nitko nikud nee ii dok se posao ne zavri. Jo je rekao da se poslije toga javimo na policijski punkt. Pretpostavljali smo da e nas kad se javimo na taj punkt ili postreljati ili odvesti
u logor. Nastavili smo. U Duratoviima (dio Biana) smo naili na ogromnu hrpu
leeva. Tu smo sakupili tri kamiona. Leevi su bili u uasnom stanju. Nisu se smjeli
potegnuti ni za ruku ni za nogu. Taj kapetan je iao ispred nas i pokazivao gdje je koja
hrpa ljudi. Tu bi kamion prilazio i mi bi kupili. Sve je to nekako i ilo, ali najtee mi
je bilo kad sam morao hodati po drugim leevima da bi slagali nove na kamion. Cerade su bile na kamionima i bezbroj muha i crva je hodalo i po meni i po leevima.
Kod jedne krivine smo pokupili devet zadnjih.
Oekivali smo da emo biti odvedeni na policijski punkt. Meutim reeno je da
se vratimo kui. Taj dan natovarili smo sedam kamiona. Narednih dana smo se krili
po kukuruzima, gdje smo i spavali. Svakodnevno su dolazili u selo i pljakati kue.
U susjednim Hegiima sve mlae ene i djevojke su silovane. Kad smo vidjeli da je
nemogue tu dalje ostati odluili smo da krenemo s konvojem za koji smo uli da e
krenuti u Travnik. Tako smo i uinili. Kad je konvoj krenuo jedan srpski vojnik, pratilac u autobusu, izradio je pitolj i jednoj djevojici ga prislonio na glavu i naredio da
uzme kesu i pokupi sav novac i zlato iz autobusa. Ona je to i uinila. Meutim on nije
bio zadovoljan i rekao je da to ponovno uini. Istovremeno je jednog djeaka tukao
palicom i uzeo mu sav novac.
Zatim je meni rekao da doem do njega. Zvao sam to me eka. Rekao mi je da
nabrojim sve Srbe koji sa mnom rade na eljeznici. Ja sam nabrojao. Tad je on rekao:
606
Majku ti j..., ne zna nijednog kojeg ja znam! Zatim je naredio da kleknem i poeo
me tui palicom. Nakon toga mi je naredio da se uhvatim za tangu i tukao me po
glavi palicom. Zatim me je udarao nogama dok nisam pao, a onda me je gazio s izmama. Moja djeca su poela da plau. On je rekao: Tu djecu nemoj da ujem, inae
u ih poklati! Ja nisam vidio u tom trenutku, ali mi je ena kasnije priala da je djeci
morala usta zapuiti da ne plau.
Kad smo stigli na Vlai istjerali su nas iz autobusa i pustili pjeice prema Turbetu pucajui za nama.
- and5
ivjela sam u Hambarinskom polju kod Prijedora. Oko 22. ili 23. svibnja 1992.
godine, dolo je do incidenta na punktu koji se nalazio ispred Hambarinske strane.
Taj punkt je drala pod svojim nadzorom Teritorijalna obrana BiH. To su u stvari bili
mjetani sela. Tog dana je srpska vojska bila kontrolirana na tom punktu i dolo je do
pucnjave u kojoj su poginula dva srpska vojnika i jedan mjetanin sela. Tijekom noi
stanovnitvo je pobjeglo u susjedna muslimanska i hrvatska sela. I ja sam pobjegla u
selo Rizvanovie. Sutradan je poelo granatiranje sela i pjeadijski napad. Granatiran
je i zbjeg u umi Kurevo.
Ja sam se vratila svojoj kui nakon dva dana. U selu vie nikog nije bilo osim srpske vojske. Meni je nareeno da nikuda ne izlazim. Meu tom vojskom je bilo dosta
naih susjeda Srba i poznanika. Gledala sam kako pljakaju naputene kue. Opljakane stvari su donosili ispred moje kue. Odatle su ih transportirali dolje pokradenim vozilima. (...)
Sedamnaest dana sam provela u kui u strahu. Poslije toga sam pobjegla u selo
Rizvanovie, gdje su bili i moji. ... Svakodnevno su prolazili srpski vojnici sa svojim
vozilima, ali do 20. srpnja nisu nas ozbiljnije uznemiravali, osim to su ljudima pljakali imovinu. Mukarce su uglavnom odvodili na ispitivanja u vezi oruja i nisu ih
vraali.
607
Dana 20. srpnja 1992. godine, oko 8:30 sati, uli smo viku, galamu, pucnjavu.
Vidjeli smo srpsku vojsku kako ide poljem, pale sijena i prilaze kuama. Mi smo pobjegli u kuu. Vojnici su bili dobro naoruani. Pratio ih je transporter. Kua u kojoj
smo mi bili imala je trgovinu sa staklenim izlozima. Transporter je udario u izloge,
tako da se staklo razbilo. Mi smo poli da vidimo. Oni su nas uz psovke utjerali nazad. Kad su uli u kuu, vikali su: gdje su maske, gdje je S.. Mi smo bili u strahu jer
smo vidjeli da momke sakupljaju i istjeravaju ih na put, gdje su ih pljakali, skidajui
s njih sve do pojasa. Zatim su ih ubijali s mesarskom satarom. Metkom su ubijali samo rijetke koji su eventualno pokuali bjeati.
Moj sin se nalazio u drugoj kui udaljenoj jedno 200 metara dalje. Tu sam ga zatekla u gomili leeva mrtvog s izvaenim oima. Poslije dva dana smo ih sahranili
kod kue A. K. Tu je sahranjeno sedam leeva. To smo mi uinili. Neki su pokopani
u dvoritima, a veliki dio nije ni pokopan. Leevi su bili ucrvani i irio se straan zadah. (...)
Nakon dva dana od pokolja bili smo protjerani. Ili smo u povorci koja je bila
duga od Sredica do benzinske pumpe u Tukovima. Morali smo na svakih pet metara
kolone istaknuti bijele zastave. U Tukovima su doli autobusi i prebacili nas u Trnopolje u logor. Dva dana nakon toga smo konvojem upueni za Travnik. U tijeku tog
puta vie puta smo zaustavljeni i pljakani. Oduzeli su nam sve novce i zlato. ...
U Travniku sam bila do 29. studenog 1992. godine. Zatim sam prela u Zagreb.
- and6
Uhapen sam 30. lipnja 1992. godine na taj nain to je dola vojna policija Krajine i pozvala me da dam neku izjavu po pitanju mojeg vozila, a koje je ve bilo oduzeto od strane policije bez ikakve potvrde. Vozilo je bilo oduzeto etiri ili pet dana
ranije zahvaljujui mojem radnom kolegi S. K. zvanom ., s kojim sam radio tri
godine. On je dolazio u Puharsku i oduzimao sva dizel-vozila koja bi tamo zaticao.
Po privoenju u njihovu vojnu policiju u KERATERM-u bio sam ispitivan o stvarima koje mi nisu bile poznate. Optuivali su me za napad na Prijedor, za uee na
608
nekom Kurevu i uglavnom o stvarima koje su meni bile nepoznate. Po davanju moje
izjave reeno mi je da laem. Prije sasluanja sam bio upisan u knjigu zatoenika u
KERATERM-u. Za vrijeme voenja iz vojne policije u prostorije gdje smo bili smjeteni, dobio sam dva udarca nogom u predjelu bubrega. Sljedeih dvanaest dana koje
sam proveo u KERATERM-u nije me nitko dirao.
Potom sam prebaen u Omarsku. Po dolasku u Omarsku smjeten sam u takozvanu Bijelu kuu. Tamo su se poele dogaati stravine stvari. uli su se jauci ljudi,
potmuli udarci. Po mojoj procjeni u prostorijama Bijele kue moglo je biti 200 ljudi,
moda i vie. Izvodili su tada ve prije dovedene Hrvate i pojedine Muslimane iz Ljubije. Tukli su ih, muili i iivljavali se na njima. Skakali su sa stola na grudne koeve,
na glavu i sl. Te veeri traen je i I. T., bivi milicioner SUP-a Prijedor, koji je radio u
Ljubiji, a bio je moj zet. Poto nije bio u Bijeloj kui, naredili su ovjeku koji ga poznaje da ga mora pronai u drugim prostorijama inae e biti ubijen. Ujutro sam saznao da je I. T. podlegao batinama.
Narednog dana sam odveden na sasluanje. Postavljali su slina pitanja kao i u
KERATERM-u. Poto nisu bili zadovoljni mojim odgovorima, inspektor K. me je
poeo udarati nogom u grudni ko. Poslije svakog mog odgovora on je uzvraao s
lae i udarcima. Poto je ispitivanje bilo pri kraju, a moj list ostao ist, bio sam
izveden u jednu prostoriju gdje sam dobio mnoge udarce kundakom puke. Zatim
sam bio prisiljen da kleknem na pod i dobivao sam mnoge udarce po leima. Kad
sam poeo krvariti jedan straar je rekao da e im tu krv smrditi. Prebacili su me na
pistu gdje je bilo oko 650 ljudi. Naredni dan sam ponovno pozvan na sasluanje.
Poto su bila ista pitanja, a ja jednako nisam znao odgovore kakvi su njima bili potrebni, izveden sam na hodnik gdje su me tukla estorica straara. To je trajalo skoro
sat vremena. Morao sam dii ruke na zid. Najblai su bili udarci policijskim palicama. Tukli su akumulatorskim kablovima, kundacima, najvie u predjelu bubrega. Inspektori su tada prolazili na objed. Na moje jauke oni su pitali: to se ali? Nakon
jednog sata batinjanja pozvali su me ponovno na sasluavanje. Cinino su me pitali
je li me netko moda tukao. Pitali su me jesam li se predomislio i hou li progovoriti. Ispitiva je rekao da nee gubiti vrijeme sa mnom i ponovno me poslao u hodnik.
Tukla su me ponovno ista estorica straara. U meuvremenu je inspektor K. javio
po . (straaru) da me je oslobodio.
Odveden sam na pistu u istu grupu ljudi. Na pisti smo sjedili ili leali potrbuke
na visokoj temperaturi i suncu. Kad su nekog prozivali da tuku nareivali su nam da
legnemo potrbuke i ruke stavimo na glavu. Ako bi netko podigao glavu ili probao se
okrenuti bio je jednako tuen i masakriran. Ljudi su voeni na ispitivanje. esto se
609
dogaalo da se trae etvorica jaih zatoenika i deke, da mogu iznijeti ispitivanog.

Potom smo prebaeni u garau demper-vozila koju su navodno oprali. Naveer oko
22:00 utjerali su nas u tu prostoriju gdje je voda bila do gleanja i natjerali nas da legnemo i spavamo. Istu no, kao i svaku narednu bilo je zlostavljanja, tue i ubojstava.
esto se dogaalo da se popisuju ljudi koji ne mogu ii na doruak, odnosno na
to jedino jelo. Naveer su prozivani da se rijee tih problema. Bili su ubijeni. Jednom
prilikom, bila su izvedena etvorica koja su bila pretuena. Ostavili su ih vani jer su
mislili da su mrtvi. Poto su od svjeeg zraka doli k svijesti, vratili su ih nazad i ponovno ih prozvali oko 1:30 sati, ponovno tukli, zatim se uo rafal, a nakon toga etiri
pojedinana hica. Ujutro su nas izveli na mokrenje na jednu njivu poto je WC bio
preoptereen. Tamo smo svako jutro zaticali po dva, tri, pet, sedam, petnaest ili vie
leeva koje nismo mogli prebrojati. Neizvjesnost je bila stalna. Ako proe termin ispitivanja, pa ima sreu da nisi prozvan, onda dolazi nono prozivanje koje je vjerojatno bilo po nalogu ispitivaa. Vrlo esto su dolazili i ratnici sa fronta. Iivljavali
bi se i ubijali. (...)
Nauli smo da e doi do rasputanja logora Omarska. Manje su nas tukli ali su
svake veeri izvoeni ljudi i ubijani. Ubijeni su i logorai koji su morali tovariti leeve na kamione. Od velikog broja ubijenih ljudi malo ih je ubijeno vatrenim orujem.
Uglavnom su ubijeni maljevima, sjekirama, vjeani na dizalice, tjerani da zubima kidaju spolne organe, tjerani da piju pregorjelo motorno ulje ili naftu. U prostorijama
koje su bile vie nas, u zloglasnoj dvadesetestici i petici nisu zatoenicima davali
vodu, nudu su vrili u prostorijama. Ukoliko bi netko izgubio zdrav razum i poeo
halucinirati po noi bio je ubijen u prostoriji, nije izvoen.
Po dovoenju, ljudi iz sela arakovo, Rizvanovii i Biani su pretueni. Prostorije u kojima su bili bile su zatvorene, nisu im dali vode u tom stanju, tako da su ljudi
gubili razum i na silu izlazili na vrata gdje ih je ekao puani metak. Tako je zavrio
i R. K. Jednog jutra primjetili smo puno autobusa. Straari su nam rekli da je kraj
i da emo ii kui. Zavladala je neka radost, neka stidljiva radost. Nismo se mogli
otvoreno radovati jer smo znali to smo izgubili u toj Omarskoj: prijatelje, roake,
susjede... Po ulasku u autobus saznao sam da se ne ide kui nego na Manjau. Za vrijeme ulaska u autobus bili smo tueni od njihovih specijalaca koji su bili u slubi u
Banjaluci, a bilo ih je iz Prijedora. Prednjaio je B. kojem ne znam ime. U autobusu
su nas prisiljavali da pjevamo etnike pjesme, a glave su morale biti povijene ispod
sjedala. Za vrijeme vonje su nas tukli. Cijelo vrijeme prozori su bili zatvoreni iako je
bila velika vruina. Po dolasku na Manjau nisu nam dozvolili da izaemo. Bili smo
edni i izmrcvareni. Uveer su poela prozivanja ljudi iz autobusa. Prozvali su N. K. i
610
D. C. i druge koji meni nisu bili poznati. uli su se udarci kundacima i izmama i jauci. Ujutro smo istjerani na jednu poljanu i postrojeni. Prozivao nas je izvjesni . Kasnije sam saznao da je on nadzornik logora. Dok nas je on prozivao i postrojavao u
redove po deset mi smo kleali na makadamskoj cesti, zavrnutih nogavica. Uslijedila
su zatim prozivanja ranije spomenutog B. iz Tukova koji je prozivao svoje poznanike
i susjede. Meu prvima je bio J. A. zvani J., ., D. zvan M. Odvedeni su, pretueni,
a zatim zaklani. Svjedoci su ljudi koji su gledali iz graninog dijela nae postrojene
skupine. Vodu smo dobili tek po ulasku u logor, u kasne sate tog dana.
Inae, u Omarskoj je bilo po kazivanju straara B. oko 3000-3500 ljudi. Meutim, ljudi su svakodnevno dovoeni. Po prilici, koliko su ubijali, toliko su dovozili
nove. Oni nisu po mojem miljenju imali uredno voenu dokumentaciju. Nisu sainjavani nikakvi uviaji. Saznao sam za jedan sluaj u Bijeloj kui kad je jedan ovjek izgubljen rekao da hoe kui. Straari su ga izveli i rekli mu: Kreni, tamo ti je
kua! i ubili ga. Tad je nadzornik, ne znam koji je bio, upitao koga su ubili. Straari
su rekli da ne znaju. Nadzornik im je rekao da ne smiju ubiti ovjeka kojem ne znaju
ime. Rekao je da moraju uzeti podatke prije nego ubiju.
U Omarskoj nije bilo lijenike zatite. Njihov je jedini lijek bio kao to sam maloprije rekao kad vide da ovjek ne moe ni na objed otii, prozovu ga naveer i ubiju. ak tovie trudili su se da nas bude to vie bolesnih jer po izlasku iz WC-a nisu
dozvoljavali da operemo ruke na hidrantskom crijevu. Tu je stajao straar s pukom
i govorio: Tko opere ruke bit e ubijen. Nismo smjeli niti jedan drugom pomagati
kad je netko bio pretuen.
U Karlovcu, 22. prosinca 1992.
- and7
PREBIVALITE: Biani
Prije dolaska srpskih postrojbi bilo je mirno stanje. Ponedjeljka 21. srpnja, uli
smo da idu Srbi oko 10:00 sati. uli smo od komija. Jedni su ili cestom, jedni poljem. Ili su frontalno. Poela je panika meu narodom. Bili su naoruani do zuba.
Bila je pjeadija i pinzganeri, a iza njih je iao transporter. Vikali su i psovali. Poeli su istjeravati ljude iz kua i ubijati. Natjeravali su ih da pjevaju srpske pjesme i da
rade sklekove.
611
Ja sam bio u kui i pobjegao u umu prije nego su oni doli. Dok sam bjeao uo
sam njihovo psovanje i muenje ljudi. Poslije pretresa sam se vratio nakon dva sata.
Ja i jo dvojica komija. (...) Jedan je stariji, a jedan moje godite. Jo je bio dan. Onda se uo jedan vojni kombibus. Mi smo zastali da vidimo hoe li prema nama. Nije
iao. Tada smo ugledali mrtve. Leali su jedni na drugima, streljani. Ja sam preao
na drugu stranu i vidio svoje mrtve. Vidio sam oca, brata, strievia, djeda, susjeda,
jednog, drugog susjeda, treeg. Nitko nije bio ranjen. Svi su bili mrtvi. Jedino je .
K. bio zaklan. Tono zaklan. Ja sam se uplaio i nisam znao to da radim. Vratio sam
se u umu i rekao to se dogodilo. Prebacili smo se u polje zvano Naklja. To je polje
izraslo vrbama. Tu smo se krili. Naveer sam doao kui. Pitao sam mamu zna li za
ovo. Kae da ne zna. Ja nita nisam htio rei i vratio sam se nazad. Ja sam jedini iz
naeg sela dolazio kui. Zadnju veer sam uzeo neto hrane i odjee i rekao da emo
se probiti do Cazina. Rekao sam mami da ako im ponude da idu negdje u Hrvatsku
ili bilo gdje na slobodnu teritoriju neka pristane. To vee smo krenuli u umu Bukvik.
Bilo nas je oko 150. U umi Bukvik sreli smo jo oko 120 ljudi.
Bilo je deset ili dvanaest puaka. Odatle smo krenuli k umi Kurevo kod kapetana A. M. Bili smo dva dana tu i napali su nas etnici. Transporter je uao u umu
i tu su nas razbili. Na transporteru je bio PAM. Kad je gaao ljude, trgao je meso s
njih. Odatle smo krenuli ravno za Cazin bez zadravanja. Uhvatili su nas u selu Miska Glava. Tu nas je uhvaeno 114. Prvo su nas natjerali u jednu dolinu da nas pobiju. Meutim, naiao je neki njihov starjeina i rekao da nas prebace u dom u Misku
Glavu. Tu smo prenoili. Onda su poeli izvoditi po dvojicu ili trojicu, tui ih, tjerati
da pjevaju srpske pjesme. Neki od njih su imali uniforme JNA. Veina je imala maskirne uniforme. Onda je uao jedan krupan ovjek i rekao da izae deset dobrovoljaca iz Rizvanovia. Ustalo je devet. Deseti se nije javljao. Rekao je ako ne ustane deseti da e sve pobiti. Ustao je komija S. K. Oborili su ih na beton. Ruke su im vezali
bodljikavom icom. Pritom su ih tukli i ne znam to sve nisu radili od njih. Zauo se
rafal. Ne znamo to je bilo s njima. Onda su i dalje izvodili i tukli, tjerali da pjevamo
etnike pjesme.
Poslije toga su nas potrpali u autobuse i odvezli u Ljubiju. Dovezli su nas na stadion NK Ljubija. Poredali su nas u dva reda. Tu su odmah ubili dva ovjeka. Jednome od njih su raznijeli mozak. Pola mozga je palo dva metra meni do nogu. Jako sam
se uplaio. Poeli su nas ponovno tui. Tukli su nas ipkama. Bile su okrugle, zailjene na vrhu. Time su probijali ljude. D. T., M. ., Z. K. i Z. J. su to radili. To su sve tu
komije iz Volara, Miske Glave i Tukova. Onda je bio i jedan po nadimku B., zatim
B. T. To su ljudi od 30 do 40 godina. To su ranije sve bili civili, a nosili su maskirne
612
uniforme, neki sa srpskim zastavama, a neki sa kokardama. Bilo nas je stotinjak pod
tim zidom na stadionu. Njih je bilo oko 100 ili 120 koji su se na nas obruili. E. K. su
natjerali da polie krv od onih ubijenih. On je to radio i pritom su ga udarali. Naredili su da se jave maloljetnici. Mi smo se javili. Bilo nas je 16. Izdvojili su jo 15 ljudi.
Tad su nas prebacili u zatvor, tj. u svlaionu. Najmlai je bio S. M. iz arakova. Imao
je 13 godina. Ostale su odvezli autobusom na rudnik - kop. Tu su ih izvodili po dvojicu iz autobusa i streljali. Pola su izveli i onda je izbila pobuna u autobusu. Izbili su
stakla. Koliko znam, uspio je pobjei samo N. K. Svi ostali su pobijeni. Svi. Pokapani
su tamo gdje su i strijeljani. U rudniku vie Ljubije. N. K. se nalazi ovdje u kampu.
On je jedini preivjeli svjedok.
Nas koji smo ostali na stadionu u svlaionici svakih su pola sata izvodili, tukli i
ispitivali. Pitali su za ove nae to su se krili po umi. Pitali su i za uesnike napada
na Prijedor. Tada su oni njih traili. I mene su tukli. Obori te, tue, ispituje. Tuku izmama, kundakom. Prilikom tog ispitivanja uvodili su nas u jednu prostoriju, posjedali na stolicu. kad pita, ako ne zna, kae: Lae, zna. i tuku. To su oni isti koji su
tukli napolju. Rezervisti iz okolnih sela. Najvie iz Ljubije i Miske Glave. Poslije toga
su popisali nas maloljetne, potrpali u kombi i odvezli u logor Trnopolje. Tih dana nismo nita jeli. Pretresli su nas prilikom dolaska u Trnopolje. Prostor je bio ograen
icom. Prvu no smo proveli u koli. Sutradan smo otili na ispitivanje kod majora
S. K. Ispitivao nas je kuda smo poli, znamo li za neke ljude koje oni trae. Nikakav
zapisnik nije voen. Poslije toga ispitivanja smjestili su nas u jednu prostoriju koja je
nekad bila podmornica. U tom logoru je bilo oko 3500 ljudi. To su bili Muslimani.
Uglavnom stariji ljudi, ene i djeca. To je bilo 1. kolovoza 1992. Maltretiranje je bilo
uglavnom kod smjene strae. Dolazili su uvijek pijani. Psovali su nam majku balijsku. Hranio nas je njihov Crveni kri. Dobijali smo makarone na vodi i nitu kruha
dva puta na dan.
Tu su bile i djevojice. Pozovu ih i odvedu u jednu sobu gdje ih onda najvjerojatnije siluju ili neto slino jer smo uli vrisku. Nismo mogli vidjeti, ve smo to uli
kad smo doli. Bilo je ubistava. Dou, izvedu i samo se uje pucanj. Iskopa se rupa,
tu ga ubiju i zakopaju.
U Trnopolju sam bio dvanaest dana. Onda je moja tetka sa egera garantirala da
e me primiti na svoju odgovornost. tad su ve poeli putati. Od straara jo znam
D. Mi smo se vrlo malo smjeli kretati u krugu gdje su ostali ljudi bili. Ja sam dobio
dozvolu za stalno. Kad smo otili na eger, etnici su dolazili stalno i govorili: Izlazite odavde, odlazite odavde, pobiemo vas, vratite se dolje u Trnopolje. Za dva dana
uli smo da ide konvoj za Travnik. Ilo je 10 autobusa i 12 lepera. Ili su ene i djeca.
613
Iao je kako je tko stigao. Bilo je puno kontrola i bio je rizik. Prije samog polaska rekla nam je pratnja da sve zlato i novac odmah predamo njima. Rekli su da e biti jo
dva pretresa i tko ne bude predao da e biti zaklan. Prilikom zaustavljanja konvoja,
etnik ue u kamion ili autobus, uperi pitolj u nekod od ljudi i kae npr.: Skupite
300 DEM, ako ne skupite ovaj e ovjek biti ubijen. Konvoj je iao preko Banja Luke,
Skender Vakufa i Vlaia. Na Vlaiu su nas istjerali napolje, tu su nas maltretirali.
Vikali su: Balije kuda ete, to niste ostali. Rekli su nam da nas dolje ekaju nai.
Pucali su za nama, ali mi nije poznato da li je netko ubijen. Doli smo u Turbe. Nai
su nas prihvatili i organizirali prijevoz do Travnika. Mamu sam naao u Posuju i s
njom krenuo preko Splita za Zagreb.
Puno je mojih prijatelja poginulo. Moj najbolji prijatelj koji mi je bio kao brat E.
K., E. K., F. K., J. K., I. K. S. K., od daide sin S. K., A. K. (moj vrnjak), E. . (13 godina). Ubijali su napamet. To je bilo etniko ienje. Oni su javili na toki-voki od
16 do 60 godina sve muko ubijajte. To je ula kominica. Oni su se najvie bojali tog
naeg oruja, mislei da smo naoruani. Mi oruja nismo imali. Oruje su imali oni
to su napali Prijedor. Ja sam uo da su E. . tukli i ubili. Zabili su mu skijaki tap u
lea. Ubili su mu i djeda s kojim je ivio jer nije imao oca. Ubijen mu je i stric. Ljudi e se vratiti, a poiniteljima treba suditi na legalnom sudu jer mi nismo divljaci.
- and9
Radio sam u Banja Luci u Autoprevozu, a imao sam kuu u Kozarcu gdje mi je
ivjela i obitelj. Poto sam upuen na ekanje bio sam u Kozarcu. Na jednom zboru
graana koji je odran u koli saznao sam za ultimatum za predaju oruja srpskim
vlastima do petka. Rekli su da je policija otila na pregovore, a ako oni ne uspiju bit
e izvren napad na Kozarac i okolna sela. Kod nas u selu su davane nekakve strae.
Mi smo pokuali da se organiziramo. Bili smo na jednom sastanku u drutvenom domu u Deri (zaseok Kozarca). Svi su dobili neka zaduenja. Ja sam dobio zadatak da
budem komandir pozadine. Trebao sam organizirati kuhinju, prikupiti namirnice po
selu, voditi brigu o starcima, djeci i enama u sluaju granatiranja.
614
U nedjelju smo pokuali da vidimo kako e to funkcionirati. Oko podneva smo

uli pucnjavu iz pravca Jakupovia. Naveer sam vidio da nema komande. Sutradan
sam videi da nemam kuda maskirao kotlove za kuhanje hrane jer sam znao ako ih
nau da e pobiti sve u susjedstvu gdje je bila kuhinja. U utorak je na vijestima Radio
Prijedora reeno da se predaju ene i djeca. Reeno je da mi muki moramo bjeati
jer e nas pobiti. Nisam imao drugog izbora. Pozdravio sam se s roditeljima i krenuo
u umu. Krenuli smo ja, J. H. i jedan komija lovac. Pridruila su nam se jo etvorica. Kod ume Josik nali smo oko 150 ljudi. Stotinjak ih je imalo puke. Namjera nam
je bila da se prebacimo u Hrvatsku. Izvidnica koju smo poslali nam je javila da se oko
nas nalaze tri obrua etnika. Dogovorili smo se da se razbijemo na manje grupe i
tako se probamo izvui. Nije nam to uspjelo. Nas je bilo sedam u grupi. Samo je moj
komija imao lovaku puku. U blizini Kotlovae naa je grupa opkoljena. Pozvali su
nas na predaju. Mi smo se predali. Bio je tu njihov kapetan koji je rekao: Idite dole,
vidjeemo hoemo li vas odmah poubijati ili emo vas povesti.
Bio je plav, nii ovjek. Radio vezom su pozvali kamion Dajc iz Benkovca. Tamo su nas odvezli. Gore su bili pravi etnici s bradama, pijani. Vritali su kao indijanci i otimali se izmeu sebe tko e nas pobiti. Nas su poredali uz jednu binu s rukama za vratom. Tu su nas tukli. Dolazio je kako je tko htio i udarao nas. Poslije toga
smo ili na ispitivanje u susjednu baraku. uli smo jauke i udarce. Ja sam bio trei
na ispitivanju. Ispitivao me neki mladi, uo sam da je iz Omarske ili iz Gradine. Bio
je nizak, nabijen, imao je krau bradu, traku povezanu oko glave crvene boje. Pored
njega je bilo desetak etnika koji su drali u rukama palice, eljezne tange. Bila je tu
i jedna manja sjekira. Pitali su me koga znam, gdje je ovaj, gdje je onaj. Poznaje li
toga?-pitali su me, ja kaem Znam. Poznaje li toga?, ja kaem Ne znam. On zatim kae: Tucite ga, majku mu jebem, on sve zna ali nee da kae. Tucite Zengu. Za
mene su rekli da sam Zenga i mupovac. Tukli su me sve dotad dok me jedan nije
udario s onom sjekirom u predjelu usta i nosa, onim tupim dijelom. Zatim su me odveli u neki WC. Do tamo su me udarali kundacima i izmama. WC je bio zapuen. Po
podu je bila mokraa. Unutra je bilo oko 120 ljudi. U tom WC-u smo bili taj etvrtak
i petak cijeli dan. Petak naveer su nas izvodili van gdje nas je ekala njihova vojna
policija. Podijelili su se u pet grupa. Prethodno su nam oduzimali odjeu. Meni su
uzeli konu jaknu i cipele. Svaka od tih pet grupa nas je tukla. Mi smo morali ii od
jedne do druge grupe. Nakon toga smo ulazili u autobus, prethodno diui tri prsta i
morali smo otpjevati neku etniku pjesmu. Krenuli smo autobusom.
U Kozarcu su uli ponovno neki etnici i tukli nas i ponovno smo uz batine pjevali etnike pjesme. Tako je bilo jo dva puta do Omarske. U Omarskoj su nas natjerali da iz autobusa izlazimo etveronoke i da lajemo kao psi, udarajui nas kun615
dacima i izmama. Utjerali su nas u jednu limenu garau. Garaa je bila veliine 5x4
metara. Nagurali su nas 162 ovjeka. Samo je na jednom mjestu bio jedan mali otvor.
Brzo smo ostali bez kisika. Inae moglo se stajati samo na jednoj nozi. Ljudi su gubili
svijest. Tu veer je nekolicina umrla. Oni su se zabavljali na taj nain to su od nas
traili da pjevamo njihove etnike pjesme, a zauzvrat su nam davali flau vode. Bila
je tolika sparina da je farba poela otpadati. Od te sparine s plafona su padale kapi
kao kia. Ljudi su poeli dobijati dizenteriju. Zatvorena prostorija nije imala zraka,
a zadah je bio nepodnoljiv. Straari su se smijali i govorili: To je za vas jebo vam
Tuman i Alija majku. Jednu no je netko pucao u nau garau. Pogoena su tri ovjeka neposredno do mene. Nisu bili mrtvi nego samo ranjeni. Izveli su ih van. Ne
znam to je bilo s njima.
Prva etiri dana nismo nita jeli. Peti dan smo odvedeni na ruak koji se sastojao
od 1/8 kruha i neke juhe. Odmah nakon ruka izdvojili su mene i jo est ili sedam
ljudi meu kojima i J. H. i odveli na ispitivanje. To je bilo 2. lipnja 1992. godine. Dva
sata su me ispitivali. Moralo se kleknuti na koljena. Normalno da su tukli. Kad se
dola dvojica isljednika, obadvojica se zovu N., rekli su da me ne tuku, jer da su me
dosta tukli na Benkovcu, a da sad oni hoe da ispituju. Nakon ispitivanja vraen sam
u istu garau. Ovi ostali koji su sa mnom ispitivani prebaeni su u hangar. Od tada
nisam vie vidio J. i ove ostale. Jedan moj prijatelj mi je kasnije rekao da je J. ubijen
u tom hangaru na zvjerski nain, i da su zajedno s njim ubijeni milicioner K. i E. A.
Tukli su ih, a zatim su jednog retardiranog momka batinama natjerali da J. odgrize
testise. Tog momka su tjerali da jede mrtve golubove i da pije preraeno motorno
ulje. Taj ovjek je tu u Karlovcu. Sutradan su ih odvezli. Inae te mrtve su odvozili s
jednim kamionom, kiperom FAP-13, jednim tamiem i jednim utovaraem.
Garaa je kasnije postala prijelazna prostorija. Kasnije su ljude svakodnevno dovozili iz Prijedora. Tu je proao i predsjednik opine iz Prijedora kad je vraen iz
istranog zatvora iz Banja Luke. Kasnije su me prebacili na Pistu. Spavao sam u garderobi. Ruak je trajao tri minute. U salu za ruavanje su putali po 30 ljudi. Onaj koji je bio zadnji nije uspijevao jesti. Tukli su i pri ulasku i pri izlasku. Bile su tri smjene
straara. Najgora je bila K. smjena. Straar B. je bio voza komandanta logora. On
je ucjenjivao za novac. Tako su radili i drugi straari. Zovnu jednog ovjeka i zatrae odreenu sumu novca. On je mora nai inae e biti ubijen. Onda smo mi solidarno skupljali novce i otkupljivali ga. Nou je veliki broj ljudi odveden iz Omarske.
Navodno su ili u razmjene. Primjetio sam jednu no da je 60 ljudi odvezao autobus
auto-kole iz Laktaa. Inae garaa koja je jedno vrijeme bila najgora prestala je to
biti. Nju je zamijenila Bijela kua. Vidio sam tamo neke ljude koji su morali potpisati neke izjave pod prinudom. Tu je bilo najvee ubijanje. Svako jutro iza te Bijele
616
kue bile su hrpe mrtvih ljudi. To najbolje znaju ljudi koji su bili u prostoriji broj
26. Malo je ljudi ubijeno metkom. Sjeam se dok sam jo bio u garai, jednu no su
izveli sve ljude koji su imali prezime G. Inae postoji zaselak Garibovii kod Kozarca.
Rekli su da e ii u Gradiku u zatvor. Kad su ih izveli odmah su im naredili da tuku
jedan drugog. Zatim su ih natjeravali da mokre jedan po drugom. Onda su ih tukli
veinom do smrti. Preivjele smo natovarili na dvotonce, navodno za razmjenu. Za
njima je otiao FAP i traktor. Zauli su se rafali. Vozila su se brzo vratila. Shvatili
smo da to nije nikakva Gradika ili razmjena. Inae, one mrtve koje su odvozili pokopavati nisu previe daleko vozili. Odu i vrate se za otprilike 1/2 sata.
Kad bi ispred Bijele kue tovarili mrtve nas bi na Pisti natjerali da po pet ili est
sati leimo potrbuke na suncu. Znali su nas zvati po imenu i provocirati ne bi li se
koji maknuo. Tko bi napravio i najmanji pokret bio bi prebijen. Tako i za vrijeme ispitivanja. uju se krici. Tuku gore. Neko odmah podlegne. Nekoga iznesu na Pistu. Mi
ujemo vie: Vode! i na kraju utihne. Umre. Mi se ne smijemo pomaknuti. Nekog
uzmu na pik. Ja znam jednog M. koji je bio sa mnom u garai. Rekli su da je navodno pljunuo na neki plakat ili da je neto rekao. Tukli su ga u krugu dok ga nisu ubili.
Ljudi su masovno umirali od dizenterije. Nikakve pomoi nismo imali. U mojoj
garai je najmanje 20 momaka izmeu 20 i 25 godina umrlo od dizenterije. Molili
smo da se neto poduzme. Ljudi su dobijali ive rane od proljeva i nehigijene. Gledali smo ivo meso. Nismo im mogli pomoi. Dolazio je jedan lijenik i jedan bolniar
bez ruke. Oni su umjesto da pomau i lijee tukli logorae. Bili smo puni uiju. Bio je
jedino E. S. lijenik logora. On je pomogao koliko je mogao. Dana 6. kolovoza doli
su autobusi. Mi smo mislili da emo u Trnopolje. Meutim kad smo vidjeli pratnju
koja je nosila palice, lance, tange i drvene palice vidjeli smo da nam se loe pie. U
autobusu su nas potrpali po 80 ili 100, ali tako da prednji dio autobusa bude prazan.
Ljudi su praktino leali jedni na drugima. Bila je velika vruina. Ulazili su dok smo
ekali pokret i tukli. Jednog B., ba sam gledao, elektriara iz Elektro-Prijedora, tukla
su njih estorica ili sedmorica. Zavukli su ga pod autobus tako da su se uli samo jauci.
Doli smo gore. Cijelu no nas nisu htjeli pustiti. Gore je ubijeno i zaklano 10
do 20 ljudi prije ulaska u logor na Manjai. Meu njima je bio i spomenuti B. Ujutro
smo tek izali iz autobusa. e je bila nesnosna. Prozivali su nas za ulazak u logor.
Sve dok nismo uli u logor maltretirala nas je pratnja iz Omarske. Tu smo smjeteni u
tale koje su oni nazivali paviljonima. Gore nas je dolo oko 1300. Tek sutradan smo
dobili po nitu kruha. Kruh se dijelio na 24 ovjeka. Kasnije smo ili raditi u umu,
kopati kanale, vaditi krumpir. Ljude preko 40 godina starosti nisu tjerali da to rade.
Dolaskom Meunarodnog crvenog kria situacija se popravila u pogledu hrane i
tretmana. Ljudi su se jednostavno vraali iz mrtvih. Za vrijeme naeg boravka izgra617
ena je i pravoslavna crkva nedaleko od naeg logora. Svaki dan je 30 ili 40 logoraa,
uglavnom graevinskih majstora, ilo na izgradnju crkve. Otprilike mjesec i pol dana
prije naeg dolaska u Karlovac bilo je i njeno posveenje.
- and36
PREBIVALITE:
Trnopolje
NACIONALNOST: Ukrajinac
Dana 22. svibnja 1992. godine u selu Matriima, u blizini moje kue, TO BiH
(Teritorijalna obrana) i regularna milicija iz Kozarca postavile su kontrolni punkt.
Dana 23. svibnja srpske vlasti su dale nalog da se punkt ukloni, a 24. svibnja, poeo je
srpski napad na Kozarac i na na punkt u Matriima. Palo je oko pedeset granata. Ja
sam se nalazio u kui s porodicom. Jedinica etnika kojom je zapovijedao . D. zvani
. je ula u selo bez ikakvog otpora. Ja sam imao trgovinu i kafi. Polupali su izloge
i opljakali robu i stvari. Kafi su demolirali tako da cijenim da je napravljeno preko
50.000 DM tete. Ta jedinica je iz Orlovae udaljene oko tri kilometara. Sutradan su
traili da se preda oruje. Ljudi su imali lovako oruje, eventualno pitolje sa dozvolama i nekoliko puaka, vlasnitvo Teritorijalne obrane. U mojoj garai je izvrena
predaja oruja. Rekli su da e svi koji predaju oruje biti zatieni.
Dana 4. srpnja 1992. godine, sa nalogom za hapenje doli su B. V., J. M. i trei
ije ime ne znam, a bio je njihov vojvoda. Odveli su me u logor Omarska. Koliko sam
mogao znati tu je bilo oko 1500 ljudi. Na ulazu sam pretresen i oduzet mi je novac.
Odmah pri ulasku tukli su palicama i izmama. Tukli su me petorica. Svaki udari po
pet ili est puta.
Nakon par dana odveden sam na sasluanje. Od prostorije gdje sam boravio do
sasluanja, straari opet tuku. Gore sam doveden kod R. M., kojeg sam poznavao, i D.
R. kojeg nisam poznavao. R. M. mi je rekao: Evo vidi da u ja sjediti gdje ti sjedi.
Pitanja su bila: u kojoj sam stranci, jesam li davao novac za SDA, jesam li bio u
TO, itd. Za vrijeme ispitivanja su bili korektni. Preko dana smo leali na pisti glavom
okrenutom nadolje. Bile su velike vruine. Nitko nije smio dii glavu. Za to vrijeme
su uvijek nekog tukli. esto su ljude sa sasluavanja morali iznositi. Nakon kraeg
vremena oni su umirali. Straari su bili preteno iz Omarske. Postojale su tri smje618
ne strae. (...) Najgore je bilo prozivanje po noi Prozvane ljude bi bjesomuno tukli
i istovremeno putali muziku sa kazetofona to je bilo jezivo za nas koje nisu tukli.
Mrtve su iznosili iza Bijele kue, jedne od zgrada u kojoj je poinjen najvei broj
zloina, i odvozili bi ih kamionom u za nas nepoznatom pravcu. Mi smo ih mogli
vidjeti svako jutro kad smo ili u WC. Hranu smo dobivali jednom u 24:00 sata, a
sastojala se od jedne osmine kruha i nekog variva. Po trideset ljudi su putali u prostoriju u kojoj smo jeli. Za dvije minute morali smo zavriti, tako da oni zadnji uope
nisu mogli jesti. Za to vrijeme su nas tukli pri ulasku i pri izlasku.
Dana 6. kolovoza krenuli smo na Manjau sa osamnaest ili devetnaest autobusa.
Cijelim putem od Omarske do Manjae su nas tukli, palicama, sajlama. Autobusi su
bili pretrpani, otprilike po osamdeset ljudi, ali tako da se nitko ne vidi iz autobusa.
Bila je strana vruina. Nisu nam dali otvoriti prozore. Cijelu no su nas drali u autobusima. Izveli su i ubili D. C. i jo nekoliko ljudi kojima ne znam imena. Ujutro su
nas natjerali da u logor uemo klanjajui kao Muslimani i usput nas tukui. Drugi
ili trei dan doao je Meunarodni crveni kri i vie nije bilo maltretiranja. Poboljala se i hrana.
Oko 20. listopada prozvani su svi Hrvati da idu na razmjenu. Komandir logora,
neki ., inae konobar po struci, je rekao da emo imati dobar put. Kad su autobusi
krenuli dali su svakome po aku soli da progutamo. Svu vodu su nam oduzeli. Straari su ili od svjedoka do svjedoka i tukli nas cijelim putem od Manjae do itnia
sela kod Knina. To je po mojoj procjeni oko 180 kilometara.
U itniu su rekli da smo mi borci sa prve linije fronta iako od nas nitko nije bio
zarobljen nego samo uhapeni ljudi civili. Ta razmjena nije uspjela, a nas su odveli u
Knin u zatvor. Tu su bile neviene torture cijelu no. Tjerali su nas da liemo pod u
WC-u, neke su tjerali da stavljaju spolne organe u usta drugih zarobljenika, uz bjesomune batine. Pozvali su i civile s ulice da nas tuku. Pjevali smo njihove pjesme, Ko
to kae Srbija je mala, Od Topole pa do Ravne gore i sl.
Ujutro su nas postrojili u dvoritu i pitali tko smo. Mi smo utali. Onda su rekli
da smo ustae. Mi smo odgovorili da smo ustae. Traili su da to ponavljamo glasnije, jo glasnije. E onda su rekli: Majku vam vau pa vi ste ustae!, i onda opet batine. Ljudi su bili gladni. Neki su traili kruh u kontejneru za smee. Imali smo sreu da smo taj dan krenuli nazad na Manjau. Dolazak na Manjau nam se inio kao
dolazak kui, jer su torture gore prestale dolaskom Meunarodnog crvenog kria.
Sad se nalazim u Karlovcu i putem MCU u biti prebaen u vicarsku.
619
- and45
PREBIVALITE: Brievo
NACIONALNOST: Hrvat
Dana 30. travnja Srbi su u Prijedoru preuzeli vlast. To se odmah odrazilo i u Ljubiji iako je u Ljubiji bilo veinsko hrvatsko stanovnitvo, koje je ilo na soluciju da
vidimo da li moemo ivjeti, a ako ne moemo da nam srpske vlasti omogue da
odemo iz naih sela, da ostavimo kue i imanja i da iziemo van. Na sve to su nam
rekli - moe nema problema nikakvih, toliko godina smo ivjeli skupa zato da sada
pravimo razliku. Ali kasnije se vidjelo da to nije to. Situacija je poela biti napeta, vidjelo se da smo pogrijeili. () Oni su eksponirali srpstvo, a omalovaavali Hrvate
i Muslimane u samoj Ljubiji. Do incidenta nije dolo zbog toga to smo bili smireni
i staloeni, nismo htjeli sukoba jer smo znali da im se nemamo ime suprotstaviti.
Prva hapenja poela su u prvoj polovini lipnja. Na Spasovo su granatirali Brievo. Sluali smo Radio-Prijedor da ujemo to e traiti od nas. () Oni su traili
da im predamo oruje, ali kako ga mi nismo imali, nismo im nita dali - granatirali
su nas. Kako bi nas upozorili, tukli su. Oruje nismo imali, ni od koga nismo nita
dobili, nego ako je neko imao lovako naoruanje ili je sebi neto napravio. Pretresa
kua nije bilo dok SDS nije preuzeo vlast. Kad su oni preuzeli vlast, ili su po kuama
i traili oruje. Kad je poelo granatiranje, ljudi su otili u Ljubiju pitati to se dogaa,
zato, pa je granatiranje zatim obustavljeno.
Dana 28. - 29. svibnja otprilike bilo je granatiranje. Kad je prestalo, doli su Srbi
i rekli da R. V. i V. M. moraju doi i predati se. Ukoliko se oni ne predaju da e doi
i popaliti selo i poubijati ljude. Oni su vaili za one koji su rasturali oruje. Jedini im
je grijeh to to su bili lanovi HDZ-a. Reeno je samo da se trebaju javiti u stanicu
milicije u Ljubiji. Ali kad su se oni javili sprovedeni su direktno u Omarsku. Tada je
komandir milicije bio B. B. Milicija je tada nosila jo petokraku kao oznaku, ali mislim da to nije bilo zato to su htjeli, nego jo nisu mogli nabaviti svoje oznake. R. V.
i V. M. su prvi ljudi koji su odvedeni iz Ljubije. Zatim je dolo do stagnacije. Niko
nikog nije dirao. Zatim je na Brievo dola delegacija srpske vojske iz Ljubije ()
Kad su doli, insistirali smo da nam omogue sigurnost, da nas ne diraju, jer im
od nas ne prijeti nikakva opasnost, a ako to ne mogu neka nam omogue odlazak. Da
nam daju autobuse, da nita neemo odnijeti. To je od njih traio ba I. A., momak
koji je sada u Zagrebu. On je preivio. Oca su mu ubili u tom selu kad je bilo grana620
tiranje. Ispred sela su sa Srbima razgovarali A. M. i B. B. Oni su ili u Otru Luku u

komandu pregovarati. Iz Otre Luke su nas tukli. Ili su u komandu VI. krajike pitati zato nas tuku, zato pucaju na nas. U Krajikoj su ljudi iz Sanskog Mosta, tako da
nikoga od njih ne znam. Poslije nas neko vrijeme nisu dirali a onda su opet poeli.
U drugoj polovini lipnja odveli su J. B., J. I., J. J., J. B., S. M. i D. J. Odvela ih je civilna
policija
Dana 01.07.1992. sam iao u Ljubiju. Imao sam neto novaca u banci. Htio sam
podii to i kupiti neto hrane, ve nam je ponestajalo. Sreo me taj i rekao mi: Hajde
sad tu u Stanicu milicije na informativni razgovor. Ve su tada imali na sebi srpske
oznake, imao je milicijsku uniformu.
Prije svega ovoga bio je to najobiniji mladi koji je ivio u Ljubiji, prodavao bi
neto na trnici. Inteligencija mu je niska. Zapravo je takav da izvrava nareenja
koja mu neko dade. Opsesija mu je bila da oproba i provoza automobile koje je neko
negdje opljakao i dovezao u Ljubiju. Pljake u Ljubiji u to vrijeme jo nije bilo.
Mirno sam prihvatio taj informativni razgovor, jer sam osjeao da nisam nita
kriv. Od 10:30 ujutro do 7:30 poslije podne ekao sam da doe koji e me ispitati. Optunica je bila da sam prebacio grupu ljudi. To je bila istina. Izdao me je neko
od naih. Da sam imao oruje. Sve optube su bile da sam neto htio uiniti, a ne da
sam neto uinio: On je htio dijeliti oruje, on je htio klati Srbe... itd. Tako su optuivali. Kad sam vidio da sam doveden pred svren in, rekao sam: Dobro, ako je sve
to tako, ti me dobro zna, dolazio si mi toliko puta u kuu, i pokojnog oca si mi poznavao. to me bez veze maltretira. Eto ti pitolja, moe me odmah ubiti. Rekao
je: Polako, otii e malo u Keraterm. Bie tamo gladan, edan. Da se malo napati.
Ne moe to tek tako. Ide tamo da se malo napati, da bude edan i gladan. U pola
devet sam bio u Keratermu.
U Keratermu me niko nije dirao. Kad sam doao, ljudi su bili ispred onih magazina. Kad smo bili na kapiji u strahu su gledali prema nama. Kad smo doli do
njih poeli su prilaziti, raspitivati se za svoje poznanike, obitelji, to rade, jesu li ivi, kakva je konkretno situacija. Davali su nam savjete da ne pijemo vodu u velikim
koliinama, zbog dizenterije, da hranu vaemo i vie nego je inae potrebno kako
bi apsorbirali sve iz te hrane. Onda su doli i prodali nam priu da se popiemo svi
Ljubijanci, da idemo u Ljubiju. Kad smo se popisali i kad su nas stavili u autobuse,
voza je rekao: Momci, nema problema, idemo u Ljubiju. Kad su autobusi krenuli i
skrenuli ulijevo prema Banja Luci, vidjeli smo da nas voze u Omarsku. U Keratermu
su iz Ljubije jo bili: D. I.; M. i D. .; M. B. etvorica smo uspjeli izii, jedan je najvjerojatnije ubijen B.
621
U Omarskoj je bio strahovit prizor. Doli smo 4. svibnja poslije podne. im smo
doli, ljudima koji su tu bili naredili su da se okrenu i legnu na trbuh, da nas ne vide.
Dolo nas je 130-140. Doli su i K., G. i V., to je ubijen za Bajram u Omarskoj, i jo
neki. Izvodili su nas iz autobusa i vodili prema zidu garae, tamo gdje je M. bio ef
sobe. Stavili su nas uza zid, tri prsta na zid i morali smo pjevati Ko to kae ko to lae. Jedan policajac koji je stajao sa strane nam je rekao: Pjevajte, bolje je da pjevate
nego da vas tuku. Pjevali smo.
Svih nas 130-140 stalo je u tu garau koja je dimenzija 5x4-3,5. Bilo je nemogue.
Ni sjesti ni stajati, kamo li da legne. Bila je subota kad smo doli. Nisu nas ispitivali
do ponedjeljka. U ponedjeljak su krenuli ispitivati nas i na nau nesreu ta smjena je
bila na dunosti. () oni su bili najgori, najvei krvnici. Kad je njihova smjena, znalo
se, najstroiji su bili. ulo se u garai kad su ispitivali. To je bila lupa kao kad mie
namjetaj. Lupa stolica, tako neto. Mislili smo - iste neto, sreuju. Kasnije smo
saznali da su gore tukli nae momke na tim ispitivanjima, prijetili, traili od njih da
priznaju neto to oni nisu radili, o emu oni ni pojma nisu imali. Taj dan je proao
u apsolutnoj tui. Ponedjeljak je bio 06.07.1992. kad su nas kolektivno, kad smo ili
jesti, tukli. Glavni je bio taj jedan od straara. Ako imate snimke moete ga vidjeti, uvijek je imao crne hlae od samta, plavu vojnu koulju i kosu, crnu, zategnutu
pozadi. On je tukao. S jela su nas vratili. Doli smo do zida garae, morali smo sjesti
u dva reda, obgrliti koljena, spustiti glave da im ne vidimo lica, da ih ne zapamtimo.
Tukli su nas raznim rekvizitima. Imali su bieve, pravili su ih od konopa, lance, palice, tukli su izmama, imali su neke ice. Tukli su, tukli. Dobio sam strahovit udarac
u lijevi bubreg. Osjeam posljedice i sada. Udarali su...
Jednostavno ostane ti uslikana izma na leima, kao u snijegu. Dobio sam ja i sve
do jedan momak... Tjerali su nas da udaramo glavom u zid. I mora... Ako nee sam,
on te uhvati pozadi za kosu i udara ti glavom o zid. To se nekako smirilo. Sutradan
sam pozvan na ispitivanje. Ispitivao me , koji je bio naelnik vodoprivrede u Prijedoru i , koji je radio kao inspektor u SUP-u. me je poznavao. Mogu rei rei da
imam i sree. Jer pojavio se gorila, ogroman ovjek, ali on mu je odmahnuo rukom
da mu ne treba. A ovaj je ve bio zasukao rukave, kosa zalijepljena od znoja uz elo,
vjerovatno je nekoga ve prije tukao. Ali se bio smilovao, poznavajui mene. Radili
smo jedno vrijeme skupa i eto rekao mu da me ne tue. Mene su tada ve doveli pred
svren in. Poznavali su sve injenice. Ja dodue nisam imao priliku da se branim.
Da laem i petljam ne bi imalo nikakvog smisla. Na ispitivanju sam zapalio cigaretu,
popio kavu, ak i keks Albert sam pojeo. Bilo je to isto onako - hajde, radili smo
skupa, ko zna to sutra moe biti, pa ako ti nita ne mogu pomoi mogu bar ovo. Ta622
da mi je rekao:Sjeti se jesi li neto zaboravio. Jer ako ti sutra neto pronau, saznaju
o tebi to nisi priznao, ako dopadne onim gorilama, ja ti nita ne mogu pomoi.
Rekao sam da sam sve rekao to sam imao. Preporuio mi je, ako se sjetim neega,
da se javim straaru da me dovede njemu, da dopunim priznanje. Zamolio sam ga
da kae straarima da me ne tuku. Iziao je i rekao straarima, i zaista nisu me tukli.
Ja sam kao noj iza toga zavukao glavu. Nastojao sam niim se ne isticati. Znao sam
da im se nita ne moe vjerovati. Dolazili su ljudi i poznanici, nastojao sam nikome
se ne javljati. Shvatio sam da se njima nita ne moe vjerovati.
Izjava je vezana za ljude koji su dolazili mojoj kui u Ljubiji. Optuen sam da su
ti ljudi bili u mojoj kui, a zapravo su oni bili u umi. Samo su navraali, na desetak
minuta pa odu. U toj grupi su bili: I. G., H. /./ - voa te grupe, njega ne znam, D.
iz Puharske, H., i jedan zvan B.. Optuivali su me da sam im davao hranu. Bili su u
umi kad su ih Srbi proiavali granatama, pucali su iz Prijedora i Ljeskara. Vidjeli
su da je gusto i poeli su bjeati. Doli su do mene i ja sam ih prebacio dio puta. To
je bila teritorija koju Srbi jo nisu kontrolirali. Ja sam ih prebacio i objasnio im kuda
dalje trebaju ii. Otili su i na nesreu izgleda da su pali. I moj prijatelj I. izgleda da je
poginuo. Jo nije provjereno ali velike su anse da je poginuo u Bosanskom Novom.
Kriv sam bio to sam im dao hrane i pokazao put. Branio sam se time to sam samo
pomogao prijatelju s kojim sam bio deset godina to u koli to na poslu.
Taj ivot u Omarskoj svodi se na to da si neprestano psihiki napet, strepnja... Po
mojoj procjeni u Omarskoj je bilo izmeu 4000 i 5000 ljudi. Ubijeni su na ujak M.
.; . - predsjednik opine; O. K. - sudija; dr. B. - kirirg; E. M. - pravobranilac; J. B.
- moj susjed; V. B.; I. B. iz Ljubije; I. G. B.. Ne mogu se konkretno sjetiti imena, ali
mnogo ljudi je ubijeno. Nas 1350 je iz Omarske prebaeno na Manjau, a isto toliko
je prebaeno u Trnopolje. Ako uzmete u obzir da je u Omarskoj bilo izmeu 4000 i
5000 ljudi, sami moete izraunati razliku - ti su ubijeni.
Leeve sam viao, vidio sam ak i le svoga ujaka. Momci su ili tovariti leeve u
Tomie. Jedan zvan D., nema on veze sa zdravstvom, to mu je nadimak, iziao je, u
Karlovcu je, on je tovario leeve. Ali ko je leeve tovario i on je brzo nestajao. Leeve su najvjerojatnije odvozili po kopovima, a jedan dio je mogue bacan u jezero na
branu. To ja procjenjujem poznajui teren, jer radio sam kao geometar 4-5 godina.
Nismo to smjeli gledati. Bilo nam je nareeno da okrenemo glavu, da legnemo na
trbuh da ne vidimo nikoga.
Jedan dan sam leao na pisti. Komisija je dolazila u 8:30 na posao, a u pola dva
su zavravali posao. Taj dan je pored mene proneseno 68 leeva. Ne znam koji je tono dan bio, ali polovinom sedmog mjeseca. Ispitivanje je teklo tako to kau ime i
623
prezime, prozovu na ispitivanje, on ode gore i ne proe 10-15 minuta zovu dvojicu
jaih, momci moraju otii gore, uzeti ga i tamo pored Bijele kue poloiti na livadu. Ja sam brojao, kraj mene je taj dan proneseno 68 leeva. lanova komisije je bilo
koliko i kancelarija gore. Te su lanove na posao dovozili autobusom kojim su prije
nogometae kluba Rudar vozili na utakmice. Otprilike pun autobus, to straara,
to njih. Pretpostavljam da je bilo oko 7-8 tih prostorija, a u svakoj po dvojica tih koji
su ispitivali. Leeve su vozili TAM-iem, samo ih natovare na karoseriju. Zapisnike
o ubijenima niko nije vodio. Uzimali bi iz depova ubijenih line karte. Ali kad su
prozivali nas, kad su nas prebacivali u Trnopolje i na Manjau, vidjelo se da nemaju
predstavu ni koliko su ljudi tu imali, ni o ubijenima, ni o ivima ni o mrtvima. ()
Jednom prilikom nam je dola slubena delegacija. Dolazio je i jo neki. Kad je
on doao morali smo sjediti na pisti, dii tri prsta u zrak i pjevati Ko to kae. Oni su
izlazili iz auta, vidjeli nas, ali nam se nisu obraali. Mogli su vidjeti izgladnjele i mrave ljude. Doli su vojnim transporterom i zadrali se 10-15 min. Poslije toga smo
uli o kategoriziranju ljudi: I. Likvidacija; II. Sud; III. Sloboda.
Sve su likvidirali. Ja sam bio u drugoj kategoriji. Bilo nas je 136 u garai dimenziija 4x3,5 metara. Izdralo se. Dolo je 17 autobusa voziti nas na Manjau, druga grupa
u Trnopolje, a 120-130 je ostalo. Ne znam zato su ti ostali. Moda zato da bi dokazali
kako je to tranzitni logor odakle konvojima ljudi idu dalje, kako je tu lijepo. Odmah
iza naega odlaska dovezli su krevete i ostale stvari. A mi smo spavali na podu, bez
iega, na golome betonu.
Put na Manjau: Tukli su nas letvama, nisu nam davali vode, a bila je strana vruina. Ali izdralo se nekako. Konvoj je pratila njihova milicija Doli smo po noi,
komanda logora na Manjai nije nas htjela primiti. Ovi su onda ulazili u autobuse i
maltretirali ljude. Njegov glas prepoznajem, jer poznavao sam toga ovjeka. uo sam
kad je prozvao N. K. i D. C. Njegov glas poznajem i kategorino stojim iza toga da
ih je on prozvao. Ubili su D., pretukli ga, ubacili u autobus na proirenje kraj vozaa.
ulo se njegovo stenjanje. Ja i jo jedan momak smo njegov le... Kad smo doli tamo,
bilo je jo leeva. Po mojoj procjeni mislim da su iz svakoga autobusa po jednog ubili. Tako su neto htjeli napraviti. Znai, koliko autobusa toliko i leeva. 17 autobusa,
17 leeva. Samo jedan je dehidrirao. Koliko se sada moe rei - umro je prirodnom
smru. Svi ostali su ubijeni i nitko nije ubijen metkom. ak i J. (J. A.) iz Prijedora je
zaklan. To su vidjeli ljudi koji su bili u ici. Ljudi su poslije u logoru to prepriavali.
Kad smo doli na Manjau, dobili smo jo poneku palicu (udarac). Kad smo uli u icu, unutra je vladala vojna disciplina. Policajci nisu mogli unutra ui. Mi smo
imali svoje povjerenike u disciplini. Smanjuje se tunjava, torture. () Glad je bila
624
velika. Nismo imali to jesti. U jednom trenutku kruh se dijelio na 42 osobe. Od kruha se napravi 21 krika i onda se jo rasijee kroz sredinu. Ljudi su jako smravili.
Dana 13. kolovoza dolazi delegacija Meunarodnog Crvenog kria. Tada smo
mogli odahnuti, tada su nas registrirali. Straar vie nije mogao doi i rei: Doi
da te ubijem. Znalo se da smo tu, svi nai podaci su otili u enevu, naa imena su
u kompjutoru. Nije te mogao jednostavno ubiti. Mogao te je ubiti, ali to e se znati i
neko e pitati, traiti tvoj le, a ne kao to su ove leeve bacali tamo po kopovima. Crveni kri je poslije uz velike naporne pregovore uspio dobiti dozvolu da nam donose
hranu. Kad smo poeli dobivati tu hranu, onda je ta hrana dolazila iz Zagreba - kruh,
konzerve, voe, keksi, okolade. Ljudi su se oporavljali, dobivali kile, neki ak i vie
nego su imali kad su doli u logor. Ali sve to uz bojazan da e opet doi vrijeme da
vie nee biti hrane, pa hajde da se udebljam da ima to spasti.
Dana 18. rujna trebala je biti razmjena. Nalili smo kanistere vode, autobus je
poao. Malo je prolo, doli su policajci i oduzeli nam vodu. Ti policajci su doli iz
Banja Luke. Imena im ne znam, ali bih ih prepoznao. Uli su u autobus, naredili da se
isprue ruke. Kad su doli do mene, nasuli su mi neto na dlan, vidio sam da je to sol.
Nije bilo mogue sakriti to ili prosuti, jer kad ti dade, stoji kraj tebe i gleda dok ne pojede. Uspio sam se donekle spasiti. Uli smo u tunel, uspio sam dio te soli prosuti u
trenerku. Nisu nam dali vode nego su nas natjerali da pjevamo srpske pjesme. Uto je
doao policajac i stao kraj mene. Njega bih prepoznao. Rekao mi je da mu naem 50
DEM. Mi smo bili logorai, pedeset maraka nije bilo mogue nai. Naredio mi je da
skinem sve: trenerku, koulju i potkoulju i da sjednem na rub u autobusu. Pitao me
je to ti je otraga. Rekao sam masno tkivo. Ne! - rekao je - Nie! Bubrezi. Molio
sam ga da me ne tue, jer to moe ako hoe. Rekao je: Daba me moli! Tukao me
je polugom, odvijaem arafa s automobilskih guma, profila 5-7. Ponovio je i prestao.
Doli smo na mjesto razmjene. Razmjena nije izvrena. Nisu ispotovani dogovori.
Poslali su nas u Knin, u centralni zatvor u Kninu. Od 9 sati naveer do 3:30 ujutro
su nas tukli. Po tijelu i po nogama su nas najvie tukli. Sutra je trebala biti razmjena
pa nas nisu tukli po glavi da se ne bi vidjelo, jer mogli bi doi novinari i vidjeti. Kad
su nas vraali na Manjau, s nama je bio srpski predstavnik za razmjenu, tako da nas
ti policajci nisu tukli.
Na Manjai smo nastavili normalan logorski ivot. Morali smo raditi, nije to bilo dobrovoljno. Radili smo pravoslavnu crkvu na Manjai. Ne znam da li su radovi
zavreni. Bila je ve pri kraju. Radili smo i amac za potpukovnika, zapovjednika logora. amac su renovirali. Poslije smo osjetili da bi mogla biti istinita vijest da e se
izvriti deportacija zarobljenika.
625
Kad su nas povezli nadali smo se da nas vode prema Okuanima, tako je izgledalo. Ali skrenuli smo lijevo, pomislili smo da idemo u amac, zatim su nas vozili
neprestano prema Beogradu. Bio je to koridor koji su oni drali, samo mi to tada
nismo znali. Bio sam uvjeren da idemo u Aleksinac raditi u rudniku. Dovezli su nas
u Batkovie. Niko nas nije dirao ni tukao. Bili su korektni. Uvjeti za ivot bili su minimalni. Jednom su dolazili mjeriti temperaturu u barakama. Bilo je -17 stupnjeva
Celzijevih. Odnos kao prema robovima. Glava u torbi. Mogao te je ubiti kad je htio.
Trgovali su nama. Raunali su koliko e za nas dobiti svojih ljudi na razmjeni. Bilo
je teko i opasno. Pogotovu kad su pobjegla dvojica momaka. Radili su u umi, nosili drva. Bila su etvorica. Dvojica su se dogovorila. Kad je trebalo ii na ruak rekli
su; Hajdete vi, mi emo se napiti vode i eto nas za vama, ponijet emo i jedno drvo. Pobjegli su niz potok, preli na nau teritoriju. Nas su htjeli zbog njih tui. Bio je
straan pritisak. Pretresali su nam prostorije. Jedan je provalio vrata i uao unutra.
Sa ubarom i kokardom. Pitao je ko e prvi. Upro je prstom u mene. Pitao kako se
zovem. Rekao sam. Kako, a balija. Nisam ja balija, ja sam Hrvat. Nasmijao se, rekao
da mu je ena Hrvatica - Ja se optim sa Hrvatima - okrenuo na alu. Rekao nam da
pospremimo sobu, okrenuo se i otiao. Nismo se mogli nauditi. Vidi da je to neko
ko je po ratitu izludio, pa hajde moe raditi to hoe.
Dana 23. lipnja ponovo smo krenuli na razmjenu. Ponovo smo doli na liniju
razmjene, ponovo nas V. prozvao, ponovo zastoj, ponovo strahovit psihiki udarac,
ali sve se izdralo. Vratili su nas u Kamenicu kraj Drvara. Tu smo uli u jednu prostoriju, biva kola, tako neto. Nismo nali nikoga, ali smo nali natpise po zidovima,
dva dana ranije napisane. Saznali smo za dvojicu Muslimana koje su zarobili na bihakom bojitu. Bili su u susjednim prostorijama. Srbi koji su neto skrivili takoe su
bili zatvoreni tu. Bilo je strahovito neuredno, prljavo. Za dva dana smo dobili svrab,
ui. Pojavio se Crveni kri, donijeli nam prake, oistili smo sve, odahnuli. Uskoro je
dolo do razmjene. Sloboda, zadovoljstvo.
626
- and48
Bio sam obrtnik. Imao sam restoran, dvije mesnice, gril. Radio sam obrtniki posao u smislu mesnice, klaonice i ugostiteljstva. Spadao sam meu najbogatije privatnike u Prijedoru. S imovinom: lokali, voznim parkom, ugostiteljstvom, klaonicom,
oko 20 milijuna DEM. Nakon prvih parlamentarnih izbora oekivao sam napredak
u radu i razvitku. I sam sam uestvovao smatrajui da su parlamentarni. Pobijedila je
SDA. Nisam bio u stranci koja je pobijedila. Bio sam u Stranci reformskih snaga. Vidio sam da SDA ne pravi probleme, ne mijenja rukovodioce, koji su bili lanovi SDS,
ne mijenja miliciju. Izgreda, nemira nije bilo u gradu. To je trajalo oko godinu i pol
dana. Otvarani su lokali. Radilo se.
Kad je izvrena invazija na Hrvatsku ve je poeo raskol i razdvajanje. Srbi su se
poeli odvajati, imali su iluzije to treba biti, da e biti velika Srbija. Nama se obratio predsjednik Republike, rekao da se ne odazivamo na mobilizaciju u tu njihovu
vojsku. Nismo se ni odazvali. Odazvali su se samo neki. Bilo je sve zategnutije svaki dan. Nadali smo se da emo to prevazii s obzirom na odnose u gradu. Poznato
je da je u gradu mnogo mijeanih brakova, veliki broj prijatelja. Imao sam drutvo,
preteno Srbe... Druili smo se, bili smo prijatelji, dobri drugovi. Kad je doao kobni
30.04.1992., tad nas je i razdvojio.
Dana 30.04.1992. dogodila se invazija na Prijedor sa srpske strane. Blokirani su
svi prilazi gradu, zgrade, ustanove. Imao sam klaonicu van Prijedora, u srpskom selu Konari. Zaustavljen sam ujutro u 4 sata, maltretiran. Nisu me tukli. Rekli su mi
da nemam nita vie da radim. Povod za invaziju bio je sljedei: Rekli su da nakon
glasanja o suverenoj, slobodnoj republici BiH, da oni to ne dozvoljavaju, da e to biti
velika Srbija. Meni se ini da im je povod bila elja da sami ive u tom gradu, iako ih
je bilo manje od nas Hrvata i Muslimana. 30.04.1992. bio sam u svom drutvu. Sjedili smo u gostioni Oskar R. S. do kasno naveer. Nita nisam primijetio, da e se
dogoditi ono najgore. Po svemu, oni su znali. Bio sam u klaonici, uradio sve to je
trebalo kad su doli moji radnici A. B., S. H. i I. D. (kojega su zaklali u Kozarcu, zaklani su otac i sin). Rekli su: efe, gotovo je, gotovi smo, poeo je rat! Rekao sam da
e se moda sve smiriti. Doli smo pred moju radnju. Pred radnjom me ekaju moji
drugovi u maskirnim uniformama i s pitoljima. Iste moje kolege s kojima sam tu
no sjedio. Kau da je sada srpska vlast. Da se ne bojim, da sam ja dobar Musliman.
627
Da je sve srpsko, jer su to sada Srbi oslobodili. Pitao sam jesu li me Srbi oslobodili
od dobrih kolega srpskih, od srpskih lijenika, sudija, od kolega srpskih. Poslije sam
radio jo jedan dan. Imao sam jo puno robe. Ostalo mi je 25 tona koe na klaonici.
Dana 30.04. su preuzeli vlast. Otpora nije bilo nikakvog. Na Radio-Prijedoru su
javili: Dragi graani, srpska republika je sada u Prijedoru. Mi smo to morali, nije se
znalo ta ko radi, radi ekonomske strane. Poslije su napravili pokolj.
Uli smo u svibanj. Dola je grupa naoruanih vojnika mojoj kui. Ostala su mi
taj dan oba kamiona u Prijedoru. Nisam iao ni na farmu ni u klaonicu. Objekt je vrijedio 3-5 miliona DEM s robom koja je bila u njemu. Bila je puna tala stoke, stone
hrane, nezaklane ivadi preko 1000 komada, kuruzana, hambar 130x20 izuzetno suvremeno opremljen. Trebao sam za koji dan klati za UNPROFOR, da ga nisu sruili.
Doli su naoruani ljudi k mojoj kui i uzeli 2 kamiona, hladnjau i stoar. Rekli su:
Nee tebi biti potreban ni kamion ni potvrda. Prepoznao sam Z. D., G. R. Poznavao
sam i druge. Jedni su se stidili, a drugi bili vie nego grozni. Parkirali su pred moju
kuu dva auta i uli u moju radionu. Radiona je velika, kobasiarska, velika suvremena linija kapaciteta vie od 1500 kg. Natjerali su me da tovarim svu laganiju robu,
alat, strojeve, garderobu, sve, ak su i telefon iupali i rekli: Nee ti trebati. Mislim
da je to u organizaciji M. A. i N. D. koji ima restoran Evropa u Omarskoj. Oni su bili moje muterije, cijenio sam ih i druili smo se. Po momcima sm vidio da su to oni
organizirali. Uzeli su sve ovo to sam nabrojao, i enin auto Audi turbo-dizel 80.
To je bilo etiri dana po preuzimanju vlasti. Kad sam vidio to se dogaa, mercedesa
sam sklonio kod susjeda. Pozvao sam kolegu B. M. da spasi ta kola. Odvezao ga je.
Nakon sedam dana me nazvao i rekao da je doao S. K. zvani . (taksist) s automatom i uzeo i taj auto. Da li je to dogovor meu njima ja ne znam. Vidio sam o emu
se radi i gledao sam samo da spasim ivu glavu svoje djece, svoje ene i svoje mnogobrojne porodice. Mislio sam da u biti sigurniji kod punca, i tu sam se sklonio. Tu
sam proveo 20 dana. Kad su uli da sam tu, doli su i poeli me vrijeati govorei da
sam sudjelovao u naoruavanju nekih ljudi, izdajica hrvatskog i muslimanskog naroda, da su oni rekli da smo naoruavali. Je li to patka ili nije, nisam imao uvida. Osjetio sam da sam ugroen. Zamolio sm prijatelja ., preko nogometnog kluba. Odvezao
me kui. Raunao sam da u se prebacivanjem iz kue u kuu prikrivati i tako lake
sauvati. Tako sam i radio.
Dana 20.05.1992., u srijedu, doli su iznenada, opkolili kuu i ubacili me u auto i
odvezli u SUP u Prijedor, gdje je bilo puno ljudi, civila, koje sam vidio da su bili tueni, fiziki maltretirani. Naiao sam tu na . R., mesara iz arakova, B. B., kojeg su
poslije ubili u Omarskoj, Z. B. i E. M. Uveli su me u kancelariju. Njih je bilo 4-5. Ko
628
god je ulazio, neko me pozdravi, neko udari iza glave po potiljku: S., B. K., V. (kojeg
sam se bojao, on mi duguje 3000 DEM). I S. mi duguje 2500 DEM. Bojao sam se ubit
e me. Ustao sam i rekao S. u uho: Molim te nemoj me ubiti zbog toga. Ja od tebe
nikad nisam traio te pare. Smatrao sam da su me oni tu doveli.
Kad se smrklo, rekli su mi da idem kui. Nisam smio jer sam se bojao da e me
netko ubiti. Zamolio sam P. O. da me odvede do punca. On me je i odveo. Ujutro su
punac i punica zamolili svoga susjeda da me odvede kui. Prebacio me je na zadnjem
sjeditu svoga auta, pokrivi me dekom. Nije prolo ni dan, opet su oko kue. Isto
auto, B. K. i C. U srpskoj uniformi, kapa, zastava na autu. Auto je bio mercedes 240
D, moga susjeda E. K. Izili su i rekli da me moraju opet odvesti na ispitivanje. Da je
neko rekao da moram u zatvor. Pitao sam zato, jesam li nekoga ubio, jesam li duan
nekome, jesam li van politike. Rekli su da nema druge, da me moraju voditi. U kui
je bila moja mati, pala je u nesvijest, moj punac takoer, on je srani bolesnik. Odveli
su me ispred sestre. Mislio sam da se neu vratiti. Uzeli su mi podatke, ime, prezime.
Bio je to milicioner G., nizak, crn. Zapisao je on, a drugi me je odvezao nazad kui.
Vidio sam da je to ispiranje moga mozga, ili hoe da dadem neki novac, da bi mi poslije toga opet otkinuli glavu. Vodili su me vie radi maltretiranja. Vidio sam isprebijane ljude. Mene su samo onako po vratu znali udariti. Vratio me D. B., milicioner u
rezervi, poznavao me je, stan mu je u blizini moje mesnice. Sjeli smo u njegovu privatnu peglicu i vratio me kui. Kod kue je bilo najgore. Svi su bili jo u nesvijesti:
mati, djeca, svi. I on ih je tjeio: Nema razloga da se M. privodi.
Za tri dana opet. Tono u podne doli su isti: K. i C. C. je rekao: Rekao sam ocu
da te moram privesti. Otac mi je rekao da te strogo pazim, da si ti bolji ovjek od
M. D. i od B. Z. Nemojte ga ubiti, uvajte toga ovjeka. Rekli su mi da uzmem neki pokriva. Nisam htio iz prkosa. Rekli su da uzmem novaca, puno novaca. Rekao
sam da nemam, a imao sam, novac mi je poslije spasio glavu. Iao sam golih ruku,
u trenirci i majici. Odveli su me kod moga kolege R. S., zvanog Pale, u gostionicu.
Na stolu su bila dva bokala pia. Prisutni: B. M., R. S. P., R., K. D., Lj. D., D. T., M.
G. moj uenik. Bila su na stolu dva ovala mesa i ja sam sjeo. Mislio sam da se ale sa
mnom. Rekao sam: Dobar je ovo logor. Dobro je. Mi Srbi smo takvi. Mi najprije
nahranimo, napojimo pa zakoljemo. Rekao je to M. G. On je moj bivi uenik. Ma
ti si budala, Milutine. - Jest, jest - rekao je, i ponovio to isto. Dobro - rekao sam Najest u se i napiti pa emo se vidjeti. Pio sam i jeo s njima. Na njihovim oima nisam primijetio da je neko tuan to ja idem u logor. Ja sam jo uvijek mislio da neu u
logor. Dok sam tu sjedio pola etiri poslije podne naizmjenino su odlazili i dolazili,
B., nekad C., ili su nekuda autom i vraali se naizmjenino. I oni su mezili i pili tu.
629
Znao bi rei C.: Slabe ti ima drugove, loe kolege - govorio je pred njima svima. C.
je inae bio milicajac. Znao sam ga s ulice. Poznavao sam mu oca.
K. je u neko doba rekao kako je vrijeme da ja idem. Vidio sam stvarno da idem.
Niko se sa mnom nije pozdravio. Vratio sam se s vrata i rekao: Znam da idem u logor Omarska i da u tamo biti ubijen. Ali nemojte muiti makar moja dva sina. A
ovo to sam opljakan i to u biti ubijen, znajte da e doi vrijeme i na vas. Kad ne
bude nas Muslimana i Hrvata, doi ete vi na red. Reagirali su na to. Osjetio sam da
im je bilo krivo to sam to rekao. Poveli su me do auta, posjeli na prednje sjedite. U
autu je bio zavezan M. ., bivi komercijalista iz Autotransporta. Ruke su mu bile
zavezane i tako je zavezan za onaj dra. Auto je bio onaj isti mercedes. Odvezli su
nas u Omarsku. Mene su izveli a M. je ostao svezan. Kod hotela Europa itali su
M. . presudu. Presudu je itao B. K., a M. je pitao zbog ega ga hapse. Proitao mu
je: M. . je bio lan komisije za suverenu BiH, stric mu je N. ., predsjednik suda.
Kao komercijalista, nije mogue da nisi izdavao pare za SDA stranku. -A zbog ega
M.? M. hapsimo zato to je bogat. On je velika zvijerka. M. je preivio, u Njemakoj
je. Kod restorana u Omarskoj mene su izveli u Europu kod N. Imao sam osjeaj da
su telefonske veze ve radile. Bio sam doekan s piem. N. mi je rekao: Doao ti je
kraj. -Zbog ega N.? Je li zato to sam ti klao svinje kod kue, pravio ti i suio prute? -M., sjea li se da si rekao kako e naoruati 1000 Muslimana u Prijedoru da
se odupru Srbima? -to je ko rekao presudit e naa djeca. Ja sam imao, ali sam
uvijek bio skroman. Nisam se nikada prislanjao uz politiku ili uz vlast. Sada si ti zauvijek spreman. Ide na vikend, nee ni vikend preivjeti. Kad smo izlazili, B. K. kae
M.: Vidi li ti koje je to ubre. Osnivao je logor. Mi znamo da si ti poteniji ovjek od
njega. Nisam smio rei nita protiv njega. Bojao sam se da je to neka njihova patka,
da e me, ako to kaem o njemu, ubiti tu usput.
Odluili su me odvesti kod M. A. i njegova sina M., koji su me cijenili. U vrijeme mira smo isto suraivali, snabdijevao sam ih mesom i uvijek sam se ugodno osjeao u njihovu restoranu. Kad god je gostovao H. M. ili T. Z., iao sam i sjedio tamo.
To je ponudio K. - da odemo M. A., da mu dadem novaca koliko treba pa da mene
i moju porodicu pokuaju preko Beograda izvui odavde. Rekao sam K. da nemam
para, a on meni: Nai e se, nema problema. Odveo me je u Tri asa. Doekao me
M. i veli: Ti si velika zvijerka. Tebe imovina jebe. Ona e ti glavu otkinuti. K. me
odveo kui do A., a M. je cijelo to vrijeme bio vezan u autu. Pred A. kuom moja dva
kamiona: Zastava - hladnjaa, stoar kamion, isto Zastava, i Audi. Vidio sam da je
izaao C., onaj zloglasni ubica, kolja, bivi taksista. Onda se vratio u kuu. Doao je
M. i pitao moe li to napraviti za mene. M. je ponovio kako sam ja velika zvijerka,
630
kako moram poloiti pare da budem slobodan. Rekao sam da nemam para, ali da u
im prepisati restoran, 250 metara kvadratnih poslovnog prostora, neka ne ubiju mene i moju porodicu. Milan mi na to veli da ta u ja njima prepisivati kad e oni to i
sami uzeti. M. A. je ugledan ovjek u Omarskoj. Smatram da je produena ruka srpske strukture u Prijedoru i da je karika izmeu Pala, Karadia i svega toga. Rekao je
da me vode u logor pa da e poslije vidjeti to e sa mnom.
Odveli su me u logor, s one strane gdje je garaa, od restorana. uo se jauk. Tukli
su. Bilo je oko 6 poslijepodne, negdje 22.06.1992. Na kapiji su nas ve htjeli tui. M.
su malo i udarili. Ovaj koji nas je vodio rekao je da nas ne tuku. Pred garaom je
leala hrpa od 5-6 ubijenih. Dalje od garae sam vidio, na prostoru od 300-400 metara kvadratnih, lee ljudi - puno ljudi. Mislio sam da su svi mrtvi. O tome u jo
priati.
Ponovo sam K. napomenuo da mi novac nikada ne mora vratiti, neka me ne ubija zbog toga, da mi pomogne, da e doi vrijeme kad emo opet moi pomagati jedan drugome. Proradila je neka svijest u njemu. Digao je automat i zapucao u zrak,
zabranio je da me tuku. Ljudi koji su izili s namjerom da nas tuku imali su tupe
predmete u rukama: lance, pendreke, ipke, vodovodne cijevi, bejzbol palice. Vidio
sam na njihovim licima da nisu normalni, da su retardirani. U tom trenutku sam
pomislio da sam se usrao u gae. Bio sam gotov. Mislio sam da u pokuati bjeati,
nek me ubiju metkom, samo neu dozvoliti da me tuku. Potrpali su nas opet u auto i
odvezli s druge strane restorana da nas obrane od ovih ljudi. Opet su doli za nama,
prikljuio se i jedan srpski policajac. U tom trenutku sam osjetio samo lagano brujanje i shvatio da su ljudi koji su leali na betonu ivi. Poznao sam I. H., privatnika,
nogometaa J. A., mesara zvanog G. Oni su bili blizu. Ubacili su nas u restoran. Dohvatili su nas udarcima malo preko ovih koji su nas branili. Uli su s nama B. K. i C.
i rekli da smo mi kao laka kategorija pa e nas ubaciti u taj restoran. Zidovi su bili
stakleni. Bio sam izgubljen, plakao sam kao dijete. Bilo je oko 50-60 ena. Sjedile su
u kutu pognute glave, nisu nas smjele gledati. Ja sam jo zirkao jer nisam znao red.
K. je otiao uz neke stepenice gore vidjeti ima li kojeg od inspektora da me odmah
ispita pa da me vodi kui. Nije nikoga bilo. Rekao je da e doi sutra i da e to sutra
pokuati. Nudio sam mu sve osim ivota i ivota svoje porodice. Udario sam glavom
o zid, ozlijedio sam se malo. Tu sam prepoznao E. S., autolimara, Srbina M. M., imao
je prionicu kave, a radio je kao komercijalista u Josipu Krau, A. S. iz policije, K.
M. iz Sekretarijata za narodnu obranu, R. T., R. B., direktor Gradnje. Rekli su mi da
su mi krvave cipele i arape. Otiao sam u WC. Bile su mi krvave gae. Puklo mi je
debelo crijevo. Dr. E. S. je uo nekako to je bilo, navee se probio do nas. Pogledao
631
me. Rekao je da je bolje i to nego da mi je pukla neka ila u glavi ili srce. Jer dogaalo
se ljudima koje ponu tui da im, od muke i jada, srce eksplodira.
Bilo je mojih susjeda koje nisam mogao prepoznati. Ljudi su bili iscrpljeni, izgubili po 30-40 kg. Neki nikako nisu mogli hodati. Mali G., nogometa FK Prijedora,
moj susjed, bio je na 100 metara od mene, nisam ga mogao prepoznati. Pita on mene:
ika M., ja sam. -Sine, ja tebe ne znam. -Ja sam M. Oi su mi stale. Teko mi je
bilo. Zaplakao sam.
Jeli smo jednom dnevno. S M. sam iao jesti da mu dadem svoje. Tako 18 dana.
Ili smo trei, tuku te, tri, i tako. Nas su malo manje tukli. One iz hangara i iz Bijele kue tukli su vie. Jednog dana su polili neko ulje, stavili neke cijevi preko staze,
metalne tacne iz restorana, i natjerali ih da tre, pa udri po njima. Ko je pao taj se
vie nije ni digao. Kad raja vidi da tuku, bjee u druge grupe, nee ni da idu jesti. Ta
hrana, to je kruh, neka orba, pomije, neslano. Nisam imao povjerenja u tu hranu.
Mislio sam da nudu vre u nju. Kad sam vidio ta rade ovako, mogu zamisliti kakva je to hrana. Iao sam s M., on popije, i tako dan za danom. Saznao sam da su tu
etiri moja uenika: D. J., mesar iz Omarske, D. V., D. V., Z. M. Oni su bili straari
tu. Uglavnom su imali plavu uniformu, a V. je nekada imao i drugu. D. J. mi je rekao
da mi nita ne moe pomoi. Rekao sam mu da mi ne odnemae. V. mi je donosio u
kruhu mesa. Podijelio bih to s drugima. On je morao kriti od drugih straara da mi
to donosi. J. je svakodnevno iao mojima kui, javljao im o meni, donio bi mi novaca, donosio to je kome trebalo. Marke su mi glavu spasile. Bio je gore R., moj susjed
kod klaonice, ali se njemu nisam obraao. Bojao sam se D. P. koji je najee vozio
mrtve u kamionu. Kad bi odvezli kamion, odvozili bi i one koji su tovarili. Ni njih
nisu vraali. Odvezu, npr. osam mrtvih, povedu i ove. Posljednjih dana pred zatvaranje logora njih su masovno ubijali. Iz Rizvanovia mislim da je bilo 11 autobusa
mrtvih. Tovarili su utovarivaem u velike kamione. Ovi koji su utovarivali takoer su
odvedeni. Najvie je odvedeno iz Rizvanovia. Ne znam kamo su ih odveli. Ali znam
ko je vozio. D., M. R., sin D. R. - radio je kao rukovodilac u Graevini. J. D. je bio
jedan od blaih straara. On nije tukao ljude ni iivljavao se nad njima. Ali sam ga
vidio jednoga dana kad je rafalno pucao na ove ljude iz Rizvanovia. Ogadio mi se
onda. Mislio sam da je pravi ovjek, ali sam ga vidio kad je rafalno pucao na one iz
Rizvanovia. Jedne noi straari su doli krvavi jesti u restoran. Bila je to K. smjena.
M. R., zvani K., bivi milicajac. Njegova smjena je ubila najvie ljudi. Tu no su oni
pobili one iz Rizvanovia. (...)
Kad sam prebrodio ulazak u logor, stavio sam sebi u glavu samo da naem naina da iziem iv iz logora. Odluio sam da je bolje sitnim straarima davati pomalo
632
novaca, nego da dadem jednome puno maraka. Jer sve koji su dali novac poslije su
ubili. Izvodili su sve privatnike i ubijali ih zbog para. Ubili su Z. T. i njegova sina A.,
privatnika iz Kozarca, imao je svoju konfekciju - ne znam kako mu je ime. I., brata
jednoga, imali su svoje traktore, pa one mlinare. Ko je god dao pare ubili su ga. I mene su izvodili. Cijelu no me je prisiljavao D. P. da mu dam pare. On je bio naelnik
obezbjeenja tog logora. On me prisiljavao da dam pare. Izveli su me u 11 naveer.
Cijelu no me je nagovarao: kao ima bezobraznih koji trae pare, sad da ja njemu
dam, pa e on dati tome koji trai. On je kao dobar ovjek. Rekao sam da nemam para, da sam kupio restoran i sve pare potroio, da ni moja porodica nema to da jede.
Vidio sam da su svi koji su dali pare ubijeni.
Jednom prilikom mi je doao . M., ef logora (i njega je snimila strana televizija). Pred svima je rekao: Majku ti jebem, poslao sam 30 ljudi da te ubije, ni jedan te
nije ubio, ali ja u te ubiti. -Zbog ega, ., je li zato to sam itavog ivota radio?
-Da, zato u te ubiti.
Poeli su izvoditi iz nae grupe. Vodili su u Crvenu kuu. Tamo je bila prostorija za mijenjanje ulja iz motora, tamo iza hangara. Odveli su I. B., doktora, kirurga. Uao je ovjek, ini mi se da je radio u Agrouniji, voza, viao sam ga. Traio
je doktora I. I. je pitao da li treba ponijeti stvari. Rekao mu je da mu nee trebati.
Odmah je otiao tamo. Ja sam zamolio M. M., koji je bio do mene, da ode vidjeti
to e biti od ovjeka. Znam da je M. bio dobar s B. Jer kad god je B. trebalo skupiti
pare, mi smo skupljali po 1000 DEM, davali B., a M. je otiao i brzo se vratio, drei
se za glavu, kae ubijen je. Isti ovjek je ubio A. S., isljednika iz policije. Ubili su ga
isti dan.
Tu no je doao B., T. M., bivi taksista i rekao da mu se skupi 1000 DEM, da e
on napisati rjeenje da nikoga vie ne izvode iz nae prostorije. Bilo je teko skupiti.
Nismo imali svi pare. Ali skupili smo i uruili B. Kad smo dali pare, uao je unutra
i istjerao dvadesetak ljudi. Napisao je na vratima da se ne smiju odatle vie izvoditi
ljudi. Nisu vie izvoeni. Izvodili su samo mene.
Izvodili su me obino nou izmeu 11 i 12. I to su me izvodile one ubice. Jedan
od njih izvadio je svaki drugi zub, crna majica, crne hlae, na majici mrtvaka glava, napisao na licu Beli orlovi, tetovirao ili samo napisao. Umirao sam od straha.
Uz WC-u je bila jedna mala prostorija, zvali smo je Mala okara. Prostorija veliine
1,5 x 2,5 metara. U njoj je bila samo jedna panelka. Legne i isprui ruke, oni te tuku. Uveo me je tu. Rekao sam mu: Sine, ako me treba ubiti zato to ti je neko dao
novaca, ja u ti dati vie, nemoj me ubiti. Ako me ubija zato to sam Musliman, dat
u ti 20-30 telefonskih brojeva Srba pa ti vidi treba li me ubiti. Moe me ubiti i su633
tra. Imam dvoje djece. Nisam ni kriv ni duan. Onda me on pita to nudim. Pitam
ga to trai. Obino ponemo od 1000 DEM, 500, 300. Bilo je sluajeva da ja njemu
dadnem, pa on meni neto vrati, kao: Da ima uza se, nemoj ni ti biti bez para. Provokativno. Ali najgore je kad izie odatle, drugi straar vidi i eto ti njega: A dao si,
koliko si dao. Ima para. Onda se ja branim, da nemam vie, da nisam dao. Uvijek
sam krio, imao sam zavrnute hlae pa sam drao u nogavicama. Htio sam da mi nazovu porodicu da im kau da sam iv. Uvijek sam neto morao kriti. I najgore je to
to odmah dolaze drugi ako znaju da si dao, i odmah te ubiju. Ulazio je D. P., B. i K.
u tu prostoriju gdje me je ovaj drao ujutro do 5 sati, traili su pare. Znali su da sam
ugledan graanin, da e se pitati gdje sam ako me ubiju. Oni su bili svjesni da e doi
dan kad e odgovarati gdje sam ja, da e jednom doi na vidjelo. Jedan dio straara
bio je drogiran: K., K., P., . M. Imam popisano, mogu naknadno donijeti.
U toj prostoriji gdje smo mi bili, bili smo povlateni utoliko to nas nisu vie
izvodili, imali smo novaca, bili smo kao prva klasa. Prostorija nije imala krova, kia
je padala na nas. Nekad su nas znali otjerati u restoran, 700 ljudi. Ne bi se moglo sjesti, bili smo stisnuti jedan kraj drugoga. Onda viknu: Lezi!, a ne moe, nema mjesta. Onog ko ostane samo pokose rafalom. Najgori je bio (P. ili P.) najvie je ubijao,
kae da je radio u Zagrebu, bio je potar. Ubio je jednom 2-3 ovjeka, neke ranio. Svi
su bili zlikovci. Ali meu njima je bilo drugaijih. U P. smjeni je bio jedan plavi mladi, taj nas je znao tui. Uivao je dok nas je tukao. Jednom je doao tui nas. Nije
znao da je jedan prozor zastakljen. Udario je itavim licem u staklo, razbio ga, razbio
glavu. Nije ga bilo sedam dana. Doao je umotane glave. Rekao je kako mu je mati
rekla da se ogrijeio o nas.
Odatle smo sve vidjeli. Gledali smo ene. Po danu su bile u restoranu, po noi
su ih vodili gore u kancelarije. Bile su maltretirane. Posebno M., malu E., O., H. H.
sestru, to je imao ultrazvuk u Prijedoru, H. M. S., starijeg ovjeka, radio je u rudniku, skinuli gola da on... A on plae, nije htio, pa su ga tukli. Svi su to gledali. Bilo
je to po danu. ene su po danu bile u restoranu, prale krv onih koje su ubili. Bio je
predsjednik Izvrnog odbora. Da on tu curicu. A nju su ve silovali, ne znam koliko
puta, nema ko je nije. Meu njima je bilo i zgodnih ena. Plae on, nemojte ljudi to
od mene raditi. Ubili su ga. Tukli pendrecima. Najtee mi je palo to potcjenjivanje
ljudi. Maltretira te, a vidi da nemaju mozga nikakvoga, a ti njega moli da te ne ubije. Poslije nju zovu H.- zelena beretka. Ja sam molio da me ne ubiju, da ostanem iv,
stalno molio. Srea je da su mi ovi susjedi stalno donosili. Ja sam uvijek davao para,
1000 DEM, 500, 2000 DEM. Oni e vjerovarno ostati ivi. Svjedoit e. Meni je D.
N. stalno donosio, J. isto tako. Imao sam. Ako nemam, onda mi posude E. S. ili M.
634
M., ako imaju. On je bio Srbin. Sa mnom je bio i I. K. Ubili su ga. Dola su etvorica
nepoznatih ljudi, odveli ga u restoran, tukli ga, o glavu, i ubili ga. Skinuli mu cipele i
odnijeli. Bio je Srbin. Valjda nije bio dovoljno Srbin. I M. je bio tu zato to nije htio
svjedoiti protiv direktora da je davao pare za HDZ. Nije mogao rei ono to nije.
Tukli su ga isto straari. Psovali mu majku srpsku - Veeras emo te zakopati. Imao
je veliku rodbinu. I otac mu je bio tu. Bio je obuen, kao neki kapetan, ak. M. se spasio, otiao je u Trnopolje.
Ljudi koji su doli, advokat B. i drugi, mi smo sve to vidjeli. Bili smo u staklenjaku. Proli su kraj nas B., S., . D., B., D. R. Svi ispitivai su bili gore. B. je proao, .
D., J. sin, B., J. iz policije isto. B. nije bio u uniformi. Nosio je spise. Oni su pozvali
gore N. ., O. E., I. P., E. M. Mi smo brojali da je pobijeno 46, to doktora, profesora,
ininjera - intelektualaca. 46. I oko 150 privatnika smo mogli prebrojati. To znaju i
drugi logorai. Te noi se tim ljudima gubi svaki trag. to smo mi mislili da e nam
ivi ostati, ti pismeni ljudi. Ti ljudi su likvidirani.
Bilo je sve tee i tee. Sve vie ljudi su ubijali. Svi smo mislili da nam je kraj, nemamo izbora, da e nas poubijati. Vidi kako idu tvoji poznati, zna ko ide iza njega.
Ide I. iz Getaldusa, poslovoa. Ide poznat, i zna ko ide iza njega. Pitam I.: Gdje
je? - odnosi se na G. K. I. mi veli: Ubijen. Naemo se I. i ja. Doli su ljudi i pretukli
ga. Jednostavno.
Jednoga dana doe straa i pozove: Debeli naprijed, mravi pozadi. Ja sam po
prirodi jai, mesar. Mi smo stali, ali smo opet pustili one mrave naprijed a mi pozadi. Straari su to vidjeli, psovali nam. Novinari su snimali ono to im je bilo bitno.
Ljudi iz hangara su bili mravi ko kosturi. Bilo je ljudi koji nisu mogli ni izii iz hangara. Oko 300 ljudi. To smo vidjeli zadnji dan. Novinarima nisu dali da idu u hangar.
U hangaru su vrili zlodjela. Tjerali ljude da piju motorno ulje, odsijecali jaja, udove,
iivljavali se tjerajui ih da jedu ive golubove. Bilo je tu privatnika iz Kozarca. Nisam ulazio u hangar, ali su mi priali. Novinarima nisu dali tamo ui. Dogaale su se
stvari koje ni jedan logor na svijetu do sada nije zabiljeio. Ali su novinari na drugim
ljudima, koji su ili po hranu, vidjeli to se dogaa. Da se za tako kratko vrijeme ljudi mogu tako izgubiti, da tako mogu propasti. Pitali su logorae, ali niko nije smio
govoriti. Svi smo bili civili, pohvatani kod kue. U Prijedoru nije bilo otpora. Otpor
su napravili oni sami izmeu sebe, inscenirali ga. Godinu dana Prijedor je bio u blokadi, pod vojskom. Jednog S., zidara (radio je u Gradnji), pitao je novinar i on je
rekao koliko je imao kila ranije. On je rekao, i rekao je koliko ima sada. Straar mu
je iza lea novinara prijetio da e ga zaklati. I toga su zaklali. Vie ga nisam vidio kad
su novinari otili.
635
Kad su novinari doli, s njima su doli ti kriminalci koji su sve to reirali. D., npr.,
kad su novinari otili, vidimo kupe ljude. Prije toga su dovezli 12 autobusa ljudi iz
Rizvanovia, zabili ih po Bijeloj kui. Te noi su pobili ko zna koliko tih ljudi. Pobijeni su orujem. Poslije, te noi, uli su onako krvavi u restoran da jedu. I ne peru
ruke. Zlikovci su to sve.
Mi smo sjedili pognute glave, nisi smio dizati, samo gleda da bude to neprimjetniji. Najgori od svih bili su ispitivai... - od njih iv nisi izlazio. Dotuku te u kancelariji. Iziu na pistu i viknu: Ajmo, dvojica jakih! I vidi poslije iznose te ljude. Mi
smo uli jer je kancelarija iznad nas. uje kako moli: Nemoj me tui. Sve sam vam
dao. Sve u vam dati. Nemojte me ubiti, molim vas. uo sam izravno rijei S. uje
kako tuku, tuku. I im uje kako bace onu cijev, cijev odzvoni i zna gotov je. A. K.
su ubili u kancelariji. 13.07.1992. ubili su A., od O. E., privatnik, imao je kafi, ubili
su nakon dan ili dva i njegova oca. Njegov otac je otkrio, da prebroji, leeve tu na hrpi. Sigurno je naiao na le svoga sina. Oni su leeve skupljali iza Bijele kue. Pa kad
se nakupi, odvozili bi ih predvee ili ujutro, trpali u kamione i vozili Bog zna kuda.
uo sam da je netko ukrao le M. S., neki njegov radnik, i zakopao ga u mezarluke
(muslimansko groblje; op.) negdje i da je javio porodici gdje je zakopan. On je bio
direktor, bio je dobar, voljeli su ga.
Bilo je ljudi koji su znali donijeti jabuka, kruha. Moja hladnjaa je dovozila hranu. Straari me izvedu i pitaju: Kako ti je gledati tvoju hladnjau? Rekao bih: Vaa vlast, vaa hladnjaa. Izazivali su me. Gledali reakciju na meni. Govorili kako bi
oni, da su u obrnutoj situaciji, zgrabili automat i pucali. Bilo mi je naravno teko, ali
im nisam htio dati povoda da me ubiju. Rekao bih da ne bih to radio, da je njihova
politika ispravna.
Kad su novinari otili, mislio sam pobit e nas. Vodila ih je ena doktora B. Govorila im kako je to sabirni centar, da nije bilo likvidiranja. Bila je njihov uvar i prenosila onako kako njima odgovara. Novinari su vidjeli nekolicinu logoraa. Vidjeli
su automatima izbuena stakla, kako ljudi izgledaju. Vidjeli su da je pokolj, masakr.
(...) Ispitivali su me N. T., N., i jo neki, ne znam mu prezime. N. nije dao da me tuku. Bio je moj muterija u grilu na trnici. Pokuali su me dva-tri puta tui, oni nisu
dali. Istjerao je straare jednom iz svoje sobe i rekao mi: Ovo s ovom politikom nee
na dobro izai. Ne slaemo se mi s ovim. Bilo mi je na srcu drago kad je to rekao.
Jednoga dana e svako za ovo odgovarati. U njihovoj kancelariji nisu tukli. Nisu s
drugima ni kui zajedno ili. Ali su morali raditi taj posao, jer ako nisi s njima onda
si protiv njih. I N. S. i N. (N. K.) mogu posvjedoiti. Znali su sve.
636
Sproveli su me na isto mjesto dolje. Krio sam se od D. R. On je tukao mog ofera A. B.. Ispitivali su ga on i Mandi. Spasio ga je neki ispitiva iz Banjaluke da ga ne
ubiju. Valjda ribar, zajedno su ribarili, poslije mi je to B. priao na Manjai.
Dana 06.08.1992. dooe autobusi i iste logor, trpaju. Jedne trpaju i kau: Kui,
a za druge niko ne zna kud e. Mi smo mislili poslije novinara da emo kui. Mene su
prozvali da idem na pistu. Bojao sam se. esto, kad bi htjeli masovno ubijati, natovare na kamione, autobuse i kau: Idete na razmjenu. A B., T., taksist, zamjenik . M.,
rekao je meni, E. S. i M.: Kakva zamjena, to se sve poubija. Ali vi ste glasali (dali ste
novac; op.), vi neete na zamjenu. Ako vas ovdje ne poubijaju.
Jednom su otila 3 autobusa. U jednom autobusu je otiao S. R., prijevoznik.
Masa tih ljudi. Ko zna gdje su zavrili. Otkad smo izili nema im traga. B. je rekao
odmah ujutro da su odmah poubijani. B., taksista M. T., doao je i rekao: Oni su
poubijani. Poslije odlaska novinara doli su po E. S. On je bio doktor. Odvezli su ga
luksuznim autom u Omarsku. Dok je bio s novinarima dovezli su ga navee u 8 sati. Tu no hodao je slobodno. Doao je i priao nam, alio se: Vi logorai, a ja sam
bio u gostioni. Vodili su ga, jeo je, sjedio slobodno. Rekao nam je kako e ga tu vee voditi na razmjenu u Biha. Oko 11 sati naveer natrpali su dva autobusa. Viu:
Daj doktora E. S.. Nema mu traga. U taj autobus su potrpali E. To je no prije samog
rasputanja logora. Od tada mu se gubi svaki trag. Neki, koji sada dolaze iz Ljubije,
priaju da su gore kod Ljubije na branu dovozili dva autobusa. U Staroj Rijeci vie
Ljubije. Da su tamo poubijani neki ljudi. Sad ako se to moe povezati. To znaju straari koji su tu bili.
Kad je doao taj dan, itaju ove koje su izveli na pistu, i itaju ove tamo. Bio sam s
R. H., M. M. - da idem u Trnopolje. Znalo se da emo mi s piste u Trnopolje. Odjednom me je ugledao G. M., poslao jednog straara i ovaj me odveo u 17. autobus meu ljude za koje se ne zna kuda e. Proveo me kroz hangar. U hangaru je D. P. itao
spisak ljudi koji e ii. Pitao sam: D., kuda u ja? Rekao je: Ti si na jednom putovanju. Bolje ti je nego da ostane s ovima ovdje - i pokazao mi na kosture u hangaru.
Bili su to ljudi mravi kao kosturi. Oi upale, noge vie glave, mislim da oni nisu vie
mogli ni priati, ali su ti ljudi jo ivi: ti ljudi nisu bili na Manjai, a nisu doli ni u
Trnopolje, mislim da su ostali tamo.
U autobusu (sedamnaestom) straari su tukli, glave dolje, mi dolje. Poznao me S.
H. - brata N. evabdije, rekao mi je: Podvuci se pod klupu, tebe e inae ubiti. Posluao sam ga. Podvukao sam se, legao pod sjedala, on iznad mene. Straari, trojica
koja su bila u pratnji autobusa, rekli su: Sada idete. Od vas zahtijevamo dva prazna
sjedita sprijeda. Od vrata se odmaknite pola metra, da ste van dohvata. Ako hoete
637
sebi dobro. Ovdje e biti puno ubijanja i klanja. I ako hoete sebi dobro, skupite pare, satove, dajte, to vama vie nee trebati. to nam vie date, bolje emo vas uvati.
Imao sam 100 DEM i oko 50 milijardi njihovih dinara, dao sam to S. i dali smo to
straarima, uzeli su, zahvalili se i uvali nas. U naem autobusu trojica su se uguila,
nije nitko ubijen. Uguili su se, putovali smo od 8 ujutro i sutra u 8 su nas izveli iz
autobusa. Ja sam bio pod sjeditem, noge su mi se ukoile, nisam znao za njih. Lizao
sam znoj s ovoga do sebe. Jedan kanister vode su nam dali usput, a jedan uvee. Nismo znali kuda nas vode. S. je na polasku rekao da idemo za Banja Luku. On je spavao na meni i gledao je.
Ova trojica straara su bili dobri u odnosu na druge, u drugim autobusima. to
su ti radili! U jednom trenutku S. ree da idemo na Manjau. Straar, mladi od 20
godina, rekao je: Onaj koji je dao puno para, nemoj da bi neko rekao da je on tu.
Izgleda da sam bio na spisku za likvidaciju. uo sam kako trae D., nai momci kau:
Nema ga ovdje. uvali su nas, moram to rei. Nisu cijelu no spavali. I voza nas je
titio. S. opet meni prenosi: Evo nali su D. (D. C.), izveli ga. uo sam kako D. jei.
Vele mu: Sad emo praviti krvavice od tebe D. I tu je D. bio kraj.
Pratnja je bio, njega sam poznavao, malo je trao, B. B. iz Tukova, momak isto,
nema vie od 22 godine. Njega sam isto vidio gore. Dva pitolja, borna kola naprijed
i nazad. Put je bio teak. Usput, gdje je god uma, mea, zaustave, izvedu, ubijaju.
Gdje su kue srpske, ulaze ene, djeca, ljudi, tuku nas. Oni su njima rekli da smo pobunjenici, a mi smo svi ljudi izvedeni iz kua, ko je god Prijedoranin zna da smo svi
civili. Sreom da su nas momci ipak malo zatitili. Donijeli nam vode. Ljudi su umirali od ei. Meni su ispucali jezik i usta. Cijelu no su izvodili, ubijali i klali. Ja nisam
mogao izii ispred onih klupa. Dola su dva straara, otkinula klupu. Kad sam iziao,
nisam mogao jedne minute stajati na nogama. Kad je krv proradila, stao sam na noge. Rekli su mi: uvaj svoju glavu. Ovaj momak koji nas je uvao. Ne znam tko je.
Ujutro su nas izveli na njivu. Klanje. Grabe - onaj milicioner - onog . S. to je
radio u Urbanizmu, fotokopirao - uze no, udari ga klinom u glavu i ubode ga u
srce. A G. B. pritra, uze no i prikla ga - sve to gleda potpukovnik... J. A. zaklae, zaklae B. iz Elektrinoga. Zaklali su puno naih ljudi na toj njivi. I koga proziva ide
na ljunak, na cestu, kraj onih tala, koljena i glave dolje, ruke gore. Oni idu i tuku.
Dola je sa nama pratnja. Tu je bio G. iz Prijedorskog SUP-a, on je mene tukao. Tuku, iivljavaju se, kolju, rade to hoe i koliko hoe. Natjerao ih je onaj potpukovnik
da prestanu: Jel vam dosta tog klanja. I jo neki ., ut, visok, kau da je bio konobar u lokalu S. u Banja Luci. One koje nisu pokopali, natjerae nas da ih potrpamo
u autobus. Tu sam prepoznao J., iz Gaia naselja, ena mu je bila sestra od onog na
638
recepciji, vozio je autobus iz Ljubije. J. su ga zvali. Bio je moj susjed. Radio je u Ljubiji, vozio autobus. Visok, krupan. Nosio je automat, bombe, pitolj. Svi su oni tako
bili opremljeni do zuba. I koga treba kokaju. Mi smo drali glavu dolje da te ko ne
prepozna i nikom se ne javljaj ako hoe ostati iv.
Otili smo na njivu. Tamo prozivaju. Deset i deset se sloe. Po stotinu. Na pistu,
kleei. Glave dolje, ruke gore, noge i koljena dolje. Na ljunak. Oni idu i tuku. I tjeraju nas da pjevamo njihove pjesme: Ko to kae ko to lae... Bude: Ko vas je zajebo?
Mi moramo vikati: Alija. Pa ponovo: Ko vas je zajebo? ... a mi: Jebem mu majku
... itd. Iivljavali se na nama ko na svinjama.
Prozvali sve, svi odoe. Vidio sam ode M., ode K. i jo neki poznati ljudi. Nas je
jo ostalo na toj njivi. . se okrenu, veli: ta vi tu ekate? Hej, Prijedorani, ekajte,
vozite i ove, sve je ovo tehnoloki viak. Ko i nas da pobiju. Jedan momak se umijea, A. B., kasnije mi je puno pomogao, nisam ga tada poznao. Kakvi, bolan, gdje e
pobiti ljude, daj ih ovamo, i oni idu u logor. Praktiki su nas tretirali kao neku robu.
Zatim su nas upisali ko nije bio upisan ranije. Odveli su nas tamo kod tala kao na
neki lijeniki pregled. Potpukovnik je drao neki govor, kako se trebamo ponaati
i dao nam je malo vode. Ja sam bio lijevo od kapije. Tu nam je bilo dozvoljeno da se
malo opustimo. Imao sam zaveljaj sa sobom, neto malo garderobe. Vidio me je G.,
iz SUP-a prijedorskog, poeo mi je psovati majku i udario me jednom-dvaput. Zatim
je poslao jednog momka. I taj me je dobro istukao. I opet me je A. B. spasio.
Uto su nas pozvali da se skinemo goli. Moja lea su bila dobra i opet su me
istukli. Vele: Vidi ovoga, majku mu jebem. Ja sam imao 138 kg kad sam doao u
logor. Kad sam iziao iz logora imao sam 100 kg. Tukao me pendrekom po leima.
Dobro me istukao. Morali smo baciti line karte, slike. Pred jednim vozaem, M., namjerno su trgali slike njegovih unuka. On je plakao.
Tu su bili K. i dosta mojih poznatih. Stavili su nas u prvi paviljon, tako oni to zovu. To je tala. Bilo nas je preko 700. Dolje na podu bio je ljunak. Bili smo loe obueni. Razabere ljunak i legne. Ja sam jake konstrukcije, bio sam godinama sporta, imao sam kalorija, meni je bilo lake nego drugima. Kad doe no, Manjaa je
visoko, bude hladno. I mi se dignemo i hodamo. Ali mora tiho, inae bi rafalom po
nama, jer zabranili su da se diemo. Potpukovnik je valjda naredio da donesu sirovu bujad (paprat). Ali ljudi sve to popue. Od utih vrea otkinu, zamotaju i popue.
Kad je straar prozivao sutradan, pobjegao sam u drugi kraj tale i nisam se javljao. Prozivali su me i u drugim talama. Kad smo doli na Manjau, s putom, ve je
bilo tri dana, neki su ve bili umrli od posljedica Omarske i putovanja, dali su nam
639
jesti. aj i dvopek, a za ruak grah i nitu kruha. Kad sam iao na doruak, vojnik u vojnikom odijelu, imao je inove - nije imao kokarde, nego trobojnicu - poznao
sam ga da je to isti, izveo me je iz kolone i pitao da li ja njega znam. Rekao sam da
ga ne poznajem. Rekao je da je on lijenik, dr. A. B., da je imao citroena kao i ja, i da
sam mu nekada, moda 1975. dao neke dijelove za citroen i nisam mu naplatio. Da
je njegova ena iz Prijedora, rod sa enom moga urjaka, i to blii rod. Tako mi se on
predstavio da smo ak rod ili prijatelji. Rekao mi je da mu je ao to se sa mnom to
tako dogaa, da svi u logoru znaju da sam ovjek, da mi on nita ne moe pomoi, ali
da e me staviti u kuhinju da mogu doi do hrane. Ve drugi dan ujutro stavio me je
u kuhinju. Oiali su me naelavo. Pokuao sam poboljati hranu. Logorai znaju koliko sam u tome uspio. Nakon sedam dana vele: Posjeta. Prepao sam se. Rekao sam
svima oko sebe: Ubit e me. U logor je doao B. K., bado moga urjaka A. Obuen
je bio. Rekao mi je da je doao uvjeriti se da sam iv, da to prenese mojoj eni i djeci
da sam iv. Inae on je radio kod mene honorarno, a i ivio je iznad moga restorana
jo godinu dana prije rata. ujem da i danas ivi tamo. Ono dolje su zapalili, susjedi,
kako da kaem, etnici, Srbi. Zaplakao je. A. je rekao: Izii e ti. Sutra e doi Meunarodni Crveni krst, popisat e vas, izii e ti.
I stvarno, predstavnici Meunarodnog crvenog kria su doli sutradan
13.08.1992. Napisao sam par rijei da znaju da sam iv. Rekao mi je da e sve uiniti
da me izvue. Ali ne u Prijedor. Ubit e te u Prijedoru. Ubit e te onaj ko ti je uzeo
mercedesa, onaj ko ti je uzeo audija, kamion, onaj ko je sebi prepisao restoran, oni
koji su popalili, opljakali, odvezli. Ostalo je mojih puno zidova. Imao sam puno lokala po gradu, po zgradama, nisu mogli minirati, bombardirati. Svaki dan je dolazio
A. Nije bio lo nama na Manjai. Znao je da e doi jednoga dana do ovoga to ja danas priam, on ima i kerku S. Doao je jednoga dana i rekao da idem u Banja Luku.
Rekao sam svima, svojim logoraima, da znaju gdje sam, iako mi je on rekao da ne
govorim nikome. Nisam mu ba sve vjerovao.
Kad su stigli predstavnici Meunarodnog crvenog kria, dobili smo kartice, i
hrana je bila malo bolja, ljudi su se oporavljali. S nama je bio dr. K. Skroz slabi su otili za London. Kasnije je doao A. i rekao da ne mogu ii da neto moram platiti, 1000
DEM. Jedne subote doe, ve svaki dan su ovi iz Meunarodnog crvenog kria. A. je
bila tu, s njom sam bio dobar. Nisu nas vie tukli, valjda su se i straari izdobrovoljili.
A. je bila zadovoljna sa mnom, s tim to sam uspio napraviti. I M. sam uspio ubaciti
u kuhinju, s obzirom na njegovu strunost. A. sam rekao da su mi rekli da u kui,
da mi je tako reeno i da li ona zna ita o tome. Rekla mi je da zna, da idem u Banja
Luku. Da se tamo odmah prijavim Meunarodnom crvenom kriu.
640
Popodne me A. prebacio u stan njegove sestre. (...) Uveo me u stan. Stan pun svega, hrane, pia. Rekao mi je da e dovesti moju porodicu. Vratio se s B. M. Mislio je
kako je B. moj prijatelj, da njemu moe povjeriti da sam doao. B. je dovezao moju
porodicu, a A. je doao sam. Odvezao me svojoj kui. B. ipak nije rekao gdje me je
smjestio, da ne bi znao gdje stanujem. Ipak je bio oprezan.
Okupao sam se i uredio malo. B. je doveo moju porodicu, dva moja sina. Dola je
i moja snaha. B. i M. su otili kui, a A. je nas prebacio u taj stan. Tada se je jo moglo
ii Banja Lukom, ali sporednim ulicama, ili kad ide sa enom i djecom, pa ne obraaju panju na tebe. A. je mene i porodicu odveo u Merhamet, prijavio sam se u Meunarodni crveni kri, da se zna da sam u Banja Luci. Doao je iz Merhameta A. M.,
donijeo mi jo jedno sljedovanje. Ovo sam ja A. u Banja Luci sve ispriao, i o logoru
na Manjai. On je za ratne zloine u enevi. Tamo su to radili skriveno.
A. je opet morao ii gore. Dao sam mu 5000 DEM, nakon tri dana. Doli su oni
u Banja Luku, . osobno, i uzeli su pare.
A. sestra udata je za Muslimana. Ona je inae doktorica, psihijatar, radila je u vojnoj bolnici srpskoj. I A. je osuivao, ali bio je obuen. Bio je u njihovoj vojsci. Ona
je rekla da e mi napraviti uputnicu, a A. vojnu knjiicu srpsku, da s tim preem u
Beograd. A voza tog autobusa e mi donijeti paso, to e kotati 1000 DEM. Ii u
u Beograd u VMA pod izgovorom da sam imao izljev krvi u mozak. Ne sjeam se
na ije sam ime iao, na ime nekog iz Banja Luke. Napravili su mi sve te dokumente.
Autobus je kretao ispred njihove vojne bolnice. A. je uao prvi u autobus i pitao
ima li ko iz Prijedora. Rekli su da ih ima etvero. Tu ih on u ali napadne da se ne
znaju boriti, da ih samo ranjavaju. Inae bili smo se dogovorili da u glumiti da imam
problema s govorom, da mi je lijeva strana lica oduzeta. Morao sam provjeriti ima li
Prijedorana zato to mene u Prijedoru svak zna. Iziao je A. iz autobusa i rekao da
ne ulazim unutra, da ima Prijedorana, da e me zaklati unutra. Vodio je rauna da
doem iv. Vratili smo se kui. Raspitivao sam se u Merhametu i crvenom kriu da li
se organizira kakav odlazak. Ali ve mi je postalo opasno, jer A. i M. su mi javili da se
u Prijedoru ve zna da sam iv i da se raspituju gdje sam. Dolazili su s Manjae svaku
no. A. kae da se ide s Vojnia, 1000 DEM po ovjeku. I to je bila istina. Najprije e
prebaciti enu i djecu, (...) njima su napravili ake knjiice. A plaati neemo odmah, nego za svakoga treba dati 1000 DEM toj pratnji u autobusu. I ne dati u Banja
Luci, nego u Beogradu. Kuma iz Banja Luke trebala ih je odvesti u Tunjice. Kum je
imao kafi u Banja Luci, ve je bio pobjegao. U Kastelu je bila velika kancelarija, koja
je inae vlasnitvo moga kuma. (...) oni su sada obueni u uniformu srpske vojske,
srpske policije, i oni ispituju Hrvate i Muslimane. Oni su sada srpska policija.
641
U ponedjeljak su ena i djeca otili. Preao sam stanovati kod kume. Tu sam bio
kad se ena javila iz Beograda. Sljedei ponedjeljak, jer taj autobus je vozio ponedjeljkom, doao sam u autobus. Bio je karlovake registracije. (...) A. me je upozorio da
sjedim mirno, da se ne okreem, da me netko ne prepozna, da ni s kim ne priam,
da itam novine. Jer da me je netko prepoznao, ubili bi nas sve. Oni rade za pare. A.
me je provodio zaobilazei neke punktove na kojima su bili Prijedorani. Jedan iz
pratnje autobusa uzeo je moju torbu i dao mi linu kartu na koju sam imao putovati. Sjeo sam na prvo sjedite iza vozaa. Bio je to jedini sic koji nije imao kontakta s
drugima. Na kontrolnim punktovima oni daju spiskove, vele: Nema Hrvata ni Muslimana. Gledali su line karte. Na linoj karti je bila moja slika. Dovezli su nas pred
hotel Jugoslavija. Rekli su da idem. ena s djecom je spavala u hotelu Slavija, rekli
su da e doi tamo. Tako je i bilo. Doli su s nekim jugom, izili smo na veeru. Oni
su platili. Na neka krilca, u piku materinu. Ja njima dadem pare...
U Zagrebu, 15. lipnja 1993.
- and49
NACIONALNOST: Hrvat
Dana 30. svibnja 1992. u dijelu grada vreno je ienje od nesrpskog stanovnitva. To su inili pripadnici JNA i tzv. vojske Republike Srpske. Ja sam istjeran iz svog
stana pod prijetnjom oruja i uz fiziko maltretiranje. Zajedno sa mnom moj brat i
majka A. Nas muke su razdvojili od ena i djece i uz batine nas poveli do tristotinjak
metara udaljenog crvenog nebodera u kojem se nalazila lokalna radio-stanica. Tu
sam vidio nekoliko leeva, meu kojima i meni poznatog S. K. Tu smo uz batine utjerani u autobuse i odvezeni u Omarsku. Vozili su nas okolnim putem preko Tomaice.
Po dolasku u rudnik Omarsku, odnosno prostorije garaa za rudarsku mehanizaciju,
nareeno nam je da izlazi po pet osoba iz autobusa koje su pretresane uz stalno fiziko maltretiranje. Ja i jo etiri zatoenika smo ostali zadnji u autobusu kada je jedan ovjek u uniformi JNA, star oko etrdeset godina, automatskom pukom pucao
u ljude koji su bili pretreseni i ekali da uu u logor. Iz neposredne blizine ispalio je
cijeli okvir. Prije pucanja hodao je oko njih, utio, gledao i onda iznenada zapucao.
Meu tim ljudima su bili: E. Z., A.i A. M., A. G., A. i M. R., dva Albanca kojima ne
znam imena. Sa mnom u autobusu su bili F. R., F. J., M. P. i H. zvani C.. Mi smo pali
642
po podu, da nas ne vidi ovaj to puca. Kad smo mi izali iz autobusa, na zemlji je lealo vie od deset ljudi. Okolo je bilo i vie leeva koji su bili stari nekoliko dana. U
hangaru u koji smo uvedeni bilo je preko etiri stotine ljudi. To je poetak mog boravka u logorima koje e trajati do 19. srpnja 1993. godine.
U Zagrebu 20. prosinca 1993.
- and51
Ujutro oko devet sati 18.06.1992. dola je srpska vojska. Zauzeli su od INA-e, od
Mirkovia Pritinsku cestu i od raskra Ljubijsku cestu. Imali su crvene i bijele trake
oko ruku. Rekli su da trae oruje, a ko ga nema da se ne treba bojati. Dvojica vojnika
su dola do moje kue i ula unutra. Kasnije je jedan izaao i rekao da uem unutra
da vidim da srpska vojska ne krade. Kad su izali van rekli su mojim sinovim da se
obuju i da idu s njima. Kad sam izala van vidjela sam petnaestak susjeda. Meu naoruanim Srbima prepoznala sam B. sina od Lj. geometra i uitelja D. Kad je naiao
jedan srpski vojnik rekao je da ene idu u kuu, a mukarce su odveli prema INA-i.
Kad su doli do Mirkovia gdje ih je ekao autobus sve mladie su ugurali unutra i
odvezli. Kad sam ujutro dola do kue u policijskoj uniformi je naiao A. sin G. i pitao me za kljueve od auta. Kad sam mu donijela klju prevrtao je po autu. Poto su
otili odavde ili su od kue do kue traei automobile ili vadei gorivo iz njih. Kad
sam doznala da su mi sinovi u logoru Keraterm, traila sam propusnicu. Kad sam
je dobila otila sam do logora gdje sam vidjela sinove i mua.
Druga srpska vojska dola je 20.07.1992. Oni su pobili sve Muslimane. One koje
nisu pobili odveli su u logor. Autobus pun zarobljenika je vraen 20.07.1992. oko etiri sata. Na okuci prema Rizvanoviima su ih izveli iz autobusa i poubijali. Njihovi
leevi su tu stajali cijelo ljeto. Srpski vojnici su dolazili u moje dvorite, vodili me i
htjeli me strijeljati. Nakon toga doli su i odvezli automobil. Kasnije su govorili ako
se netko odrie svoga imanja da e mu pustiti rodbinu iz logora. Napravila sam papire, sve do rjeenja. To je trebao netko potpisati, ali nitko nije htio. S. K. je rekao da
e ih pustiti neko vrijeme bez potpisa. Poto su bili puteni 13.08.1992. nisu smjeli
spavati u svojoj kui nego kod susjeda. Nakon tjedan dana netko je nazvao i rekao
643
da emo biti poklani ako ne iselimo za jedan dan. Poto nismo znali gdje emo, otili
smo u Trnopolje u logor. U logoru smo se skrivali od srpskih vojnika samo da nas
ne maltreitraju. Skrivali smo se u prostorijama kole jer smo se bojali od te prijetnje
telefonom kad su nam govorili da sve logorae treba pobiti.
Kada smo odlazili odatle potpisala sam da sam dragovoljno napustila sve to sam
imala samo da nas puste. To je potpisano u bivoj Narodnoj odbrani. Iz Prijedora
sam pola 20.11.1992. U Novskoj su me primili M. i V. K.
Jo dok su moji bili u logoru doao je V. M. On je imao krvavu koulju na sebi i
no. Dok smo razgovarali stalno je gledao gdje mu je no. Kasnije me pitao da mu
dam klju od garae. Poto je imao klju on je narednih dana dovozio stvari koje je
pljakao u oblinjim selima. Kad je bilo ubijanje Muslimana M., sin S. R., proao je
ulicom drei no u jednoj, a snajper u drugoj ruci. Imao je crne naoale i proao je
pjevajui prema svojoj kui.
U Novskoj 6. sijenja 1994.
- and52
NACIONALNOST: Hrvat
Dana 18.06.1992. poli smo ujutro u grad. Imali smo propusnicu izdanu od tzv.
srpske vlade. Kada sam doao na benzinsku crpku vidio sam susjede Srbe, naoruane. Sin od Lj. B. pitao me gdje idem. Odgovorio sam da idem u grad. On me upitao
imali tko kod kue i da li imam oruje. Kada sam mu rekao da se vraam kui, rekao
mi je da se ne trebam vraati. Poto sam znao o emu se radi vratio sam se kui da
upozorim sinove. Kasnije sam se vratio u grad da kupim mlijeko. U gradu sam svratio kod M. . Vraajui se kui vidio sam sinove, dosta susjeda i rodbine na benzinskoj crpki. Tu me zaustavio susjed D. Z. Rekao je: Hvatajte ga! Dolje nie me doekao jedan od njih. Pitao me gdje mi je sin i da li je otiao u Derventu. Odgovorio sam
mu da mi sin radi u Sisku. Pitao me da li imam propusnicu. Kad sam mu dao propusnicu opsovao mi je. Kasnije je naiao saobraajac H. Kad im je on priao poeli su
ga tui, mene je samo malo zaparalo. Poto sam ostavio bicikl poslali su nas gore u
stroj. Tu su bili Lj. B., C. S., M., B., D. K., M. A., S., N., M. sinovi J. i D., A. iz Dubice, D. - trgovaki putnik. Oni su svi imali uniforme i puke koje su bile okrenute
prema nama. U koloni nas je bilo oko trideset, a bili su: moji sinovi, S. G., J. M., V.
644
J., D. M., M. K., J. A., U. K., F. D., I. D., I. D., A. D., M. i njegov sin, Z. D. Naredili su
nam da uemo u autobus koji je bio tu, i da nitko ni s kim ne pria. Ulazei u autobus
mislio sam da e nai susjedi Srbi rei da V., S. i ja ne idemo. Kad smo uli u autobus
morali smo staviti ruke na potiljak. Kada smo doli u Keraterm vidjeli smo dosta
zatoenika. Oni su bili omravili od gladi. U Keratermu su nas popisali. Tu smo bili rasporeeni po spavaonama. Mislio sam da emo ostati tu samo da nas ispitaju.
Meutim, tu smo bili dva dana. Niti su nas ispitivali niti su nam davali hrane. Naveer su poeli prozivati i tui ljude. Te veeri uli su se krikovi. Tek nakon etvrtog
dana poeli su nam donositi hranu i to jednom na dan. U zadnjoj spavaonici nekad
nisu dobivali nita po dva dana. Tu smo ostali dva mjeseca. Svake veeri su prozivali.
Koga su prozvali toga su i tukli. Tukli su sa cijevima, ljudima su sjeene ui. Straarili
su tu: P. i N. B. Nismo se dva mjeseca presvukli niti smo imali na emu spavati. Dva
radnika koja su radila sa mnom, pozvala su me i izvela iz sobe. To su bili . D. zvani
. i D. . Oni su me tukli pendrecima i izmama, amarali me... Kad su me poveli
psovali su mi majku ustaku. Dok su me ispitivali za F. uao je M. T. zvani C.. On
ih je pitao zato me tuku, a oni su mu odgovorili da je to prva opomena. Kad sam se
vratio u sobu bio sam deset dana nepokretan.
Svaku veer su dolazili kamionom i odvozili ljude ili su ih tu ubijali. Kad kamion
ne bi htio upaliti zvali bi ljude da pomognu, a poslije bi ih ubacivali unutra i odvozili u nepoznato. Svaki dan bilo je sve gore. Ozlijede na ljudima su se poele crvati.
Najtee je bilo kad su izvrili masakr. Navee su doli s mitraljezima i iselili sobu br.
3. Kasnije su tu uselili 300 ljudi mada u tu sobu nije moglo stati ni 150. Tu su unijeli jedno bure (puno urina) i ljudi su se poeli guiti. Oko 22:00 sata poeli su pucati po ljudima. To je bilo 24./25.07.1992. To su bili ljudi iz Rizvanovia, Hambarina,
Rakovana, Biana i pet mojih susjeda. Nakon toga nismo smjeli izlaziti iz sobe dva
dana. Birali su snanije ljude da iznose leeve. P. K. je dovezao leper u koji su tovarili mrtve i ranjene. leper je odvezen u pravcu Tomaice. Nakon odlaska lepera sve
prostorije su bile u krvi. Pista na koju smo izlazili bila je sva izreetana mecima. Prve
noi je ubijeno vie od 150 ljudi, a druge 30-ak. Kad su me odveli na ispitivanje pitali
su me za ime oca. Kad sam im odgovorio da mu je ime C. nisu mi vjerovali. Kad sam
im dao osobnu iskaznicu uzeli su je i nisu mi je vratili. M. mi je rekao da sam primio
25 puaka. Kad sam mu odgovorio da nisam primio ni jednu i da ne znam nikoga,
rekao mi je da sam primio 25 puaka od M. T. te da sam suraivao sa S. E. Kad me
pitao za puke rekao je da sam suraivao i sa J. M. i pitao je za J. sestre. Ja sam mu rekao da za puke ne znam kao ni za J. sestre. Kasnije me pitao za sina. Odgovorio sam
da radi u Sisku. Pitao me da li mi je sin bio na televiziji. Poto sam rekao da nita ne
znam, pitao me da li sam predao oruje. Rekao sam da smo drali strau i kad je do645
ao V. V. komandir te jedinice rekao je da nema vie strae. M. me pitao da li sam predao puke 30.04.1992. Odgovorio sam da ne znam koji je datum bio, ali da sam puke
predao. Kad me pitao za brata rekao sam da je ostao u gradu kod sina. Poto je od
mog brata sin M. vozio M., on me pitao gdje je. Rekao sam da je obolio na ivce i da
prevozi slubenike. Kad je pitao da li se iz moje kue pucalo snajperom rekao sam da
nije istina. Kada sam sjedio na dasci ispred spavaonica, doli su po mene . D. zvani
. i D. . Odveli su me na ispitivanje uz mnoge psovke. Govorili su da e ubiti K.
kao i mene. Odveli su me u skladite i poeli tui. Sa mnom je bilo i maloljetnih osoba. P. B. je najvie provocirao i tukao ljude kao i . (...) Naredili su nam 05.08.1992.
da se spakiramo. Prebaeni smo u logor Trnopolje. Istog dana 120 ljudi odvezeno je
u nepoznatom prvcu. Dok su ulazili u autobuse, tukli su ih. Autobusi koji su otili za
Omarsku bili su krvavi, a ljudi premlaivani. Za ta dva autobusa se ne zna.
Kad smo doli u Trnopolje ogradili su nas icom. Tu smo dobivali malo vie
hrane. uvari su bili korektniji. Nakon nekoliko dana mogli smo dobiti potvrde za
izlazak. Te potvrde su davali S. K. i P. . Kad smo dobili te potvrde mogli smo izai.
Od ovih to su otili u Omarsku bili su J. M. i A. G. J. A. zvanog J. kombijem su odvezli u nepoznatom pravcu. Poto smo izali iz logora s potvrdom otili smo kui. I
dalje smo ivjeli kao u logoru. Po danu bi se provlaili do kue, a spavali smo kod L.
A. U moju kuu je uselio V. G. iz sela Otra Luka. Oni su nam govorili ako ne iselimo
za jedan dan da emo svi biti poklani. Meunarodna zajednica je odvela i popisala
sve nas. Kad su nas popisali bilo nas je previe. Doli smo kasnije u Novsku tu su nas
primili prijatelji.
U Novskoj 6. sijenja 1994.
- and53
NACIONALNOST: Hrvat
Uveden je policijski sat 30.05.1992. kada je srpska policija preuzela vlast u Prijedoru. Ujutro 30.05.1992. kada je poela pucnjava u Prijedoru svi su bili preplaeni.
Preko telefona su pitali to se to dogaa, a pucnjava se ula sve jae. Iz zgrada snajperisti su gaali sve to se kretalo po gradu. uo sam proglas na radio-Prijedoru da svi
graani koji su lojalni prema tzv. republici srpskoj trebaju izvjesiti bijele zastave kako
ne bi dolo do daljnjeg razaranja. Da ne bi dolo do etnikog ienja Hrvati i Musli646
mani su izvjesili bijele zastave. Kasnije sam vidio susjede na ulici sa putnim torbama
i vreicama. Iz transportera Srbi su pucali po kuama i izvodili ljude na ulicu. Kada
su doli do nae kue izveli su mene i starijeg brata. Izveli su nas pred kuu gdje smo
morali kleati sa rukama na potiljku. Nakon to smo izali maltretirali su nas Srbi i
jedan pijani srpski vojnik. Oni su imali razne oznake: jugoslavenske trobojnice, srpske trobojnice... Zato nisam znao tko me uhitio. Jedan srpski vojnik mi je govorio da
donesem oruje inae e me ubiti. Kada sam mu rekao da nemam oruja napunio
je puku i opalio. Metak je proao izmeu mojih nogu. Nakon toga naili su srpski
oficiri koji su dovezli autobus u koji smo uli. Odvezli su nas u pravcu radio-postaje
Prijedor.
U Prijedoru kod radio-postaje morali smo stajati u redu jedan iza drugog sa rukama na potiljku. Iz stroja su prozivali ljude. Vidjeli smo dosta ubijenih ljudi meu
kojima sam prepoznao S. K. - autoprijevoznika po zanimanju. Poto su leali u blizini nas, nareeno je da se uklone ti leevi. S. K. su odnijeli do neke kue gdje su ga
bacili u jednu rupu. Dok smo se vozili u autobusu nismo znali gdje idemo, a udarali su nas i govorili da nas treba sve pobiti. Govorili su da vie nikad neemo vidjeti
svoj grad. Na putu do Omarske su nas zaustavili i izveli neke ljude. Kad smo doli u
Omarsku u autobus je uao upravnik logora. Rekao je da se moramo ponaati kako
nam oni narede. Kada smo izlazili iz autobusa ili smo u grupama od po pet ljudi.
U mojoj grupi su bili: F. J., C. P. i moj brat. Nas pet je ostalo u autobusu. U meuvremenu je doao jedan pijani srpski vojnik i poeo pucati po grupi ljudi koji su bili
vani. Kada smo zauli pucnjavu legli smo po podu autobusa. Kasnije su odveli tog
pijanog vojnika, a nama rekli da brzo izlazimo iz autobusa. Prelazei preko leeva vidio sam da su neki ljudi bili samo ranjeni. Njima nitko nije pruio nikakvu pomo.
Meu tim ljudima prepoznao sam: A. i A. M., M. i A. R. Kada su nas uveli u prostoriju tu je bila grupa od tristo ljudi. etiri dana nisam nita jeo. Ljude su opet poeli
prozivati i ispitivati, ali ta ispitivanja su se svodila na ubijanje ljudi.
Ljudi iz Bijele kue su najgore prolazili jer se iz nje nitko nije vratio. Straar nas
je udarao debelim telefonskim kablom. Leeve su nosili na travu iza Bijele kue, a
kasnije ih ubacivali u kamion i odvozili. Najgora je bila K. smjena jer je u njoj ubijeno najvie ljudi. Vei dio ljudi je 06.08.1992. prebaen na Manjau, a ostatak u Trnopolje. Na putu za Manjau bilo nas je vie od 100 u autobusu. Svi smo morali biti
u pola autobusa. U toku puta su nas udarali. Kad smo doli na Manjau morali smo
u autobusu prespavati. Te noi su ubili jo nekoliko ljudi meu kojima i D. C. Sutradan smo kleei morali ulaziti u logor. Dolaskom Meunarodnog crvenog kria
13.08.1992. uvjeti su nam se malo popravili. Polovicom rujna ili smo na razmjenu u
647
selo itni kod Knina. Poto do razmjene nije dolo vratili su nas u Knin. Kad smo
doli u vojni zatvor u Kninu, u 19:00 sati, poeli su nas tui i to batinanje je trajalo
sve do 5:00 sati ujutro. U prostorije u kojima smo bili dolazili su pijani civili koji su
se iivljavali nad nama. Poslije toga su nas vratili na Manjau gdje smo bili sve do
13.12.1992. kada je taj logor rasputen. Nas oko 500 zatoenika odvezli su u Batkovie kraj Bijeljine. U logoru Batkovii nisu nas maltretirali, ali smo morali odlaziti na
rad. Na liniji fronte morali smo kopati rovove. Na Majevici je poginulo sedamnaest
naih ljudi. Iz Bijeljine smo poli na razmjenu u lipnju. Razmijenjeni smo 19.07.1993.
u elebiu kod Livna. Nakon trinaest mjeseci konano sam bio slobodan.
- and55
NACIONALNOST: Hrvat
Pretres kua je bio 18.06.1992. Srpska vojska je traila oruje. Pretres je vren od
7:00 do 8:00 sati ujutro. Poto je bila samo rutinska kontrola, zavrili su brzo. Nisu se
dugo zadravali u kuama. Meu tim vojnicima bio je jedan koji je radio sa mnom.
On je rekao: Nema se ega bojati, znam da nema oruje, ali, eto to se mora pregledati. Kasnije je izvadio cigarete, ponudio me i rekao: Ovo daj starom. Kad se taj
pretres zavrio, svi iz sela su se skupili kod mene. Tu su bili: K., D. i mi. Dogovorili
smo se da emo popiti kavu. Ali, to se kae, tek to je voda prokuhala dola je druga
vojska tzv. crvene beretke. Bila su trojica. Rekli su: Svi mukarci neka iziu na cestu. Iz te moje ljetnje kuhinje su izala dva brata D., od tetke sin, moj otac i ja. Onda
je jedan od njih doao do mog oca i pitao ga koliko ima godina. Kad mu je otac odgovorio da ima 63 godine, rekao mu je da se moe vratiti. Kad je mene pitao za godine,
rekao sam da imam 32. Meni je rekao: Ti idi na cestu! Tako su sve redom pitali. Nisu traili nikakve dokumente. Kad smo izlazili pitao sam: Moemo li uzeti jakne?
jer je tu bilo ljudi koji su izali u papuama i u demperima. Rekao mi je: Moete, ali
niko ne smije ui vie u dvorite. Meni je mati iznijela kaput, tetka je iznijela svom
sinu... Onda su nam rekli: Idite polako prema benzinskoj pumpi
Polako smo svi krenuli dolje. Istovremeno, odozgo su ili B., D., G. Tako da su
se kompletne dvije ulice skupile. Svi smo bili na jednom mjestu u grupi. Kad smo
648
doli do benzinske crpke, glavni - ef crvenih beretki traio je S. G., B. J. i V. J. Traio je samo tu trojicu, a na koga je drugog naiao kupio ga je. Taj komandant je bio
visok, krupan, teak oko 95 kg, star oko 35 godina, nosio je sunane naoale i bio
je pun sebe. Bilo je tu dosta drugih ljudi iz Rizvanovia i Rakovana koji su ili u
grad, ljudi su traili propusnice. Sve ljude koji su se vraali zaustavljali su i skupljali kod nas u grupu. Tu u toj ulici su pravili kao jedan sabirni punkt. Kada je naiao
moj susjed N. B., legitimirali su ga i rekli mu da ide dovesti ovu trojicu. Vojska je
njih mimoila jer su se bili sakrili. On je otiao, a B. je bio u gradu. Nakon 15 do 20
minuta doao je tu S. G. i N. B. Kada je N. pitao: to u ja sad? On je odgovorio:
Ti moe ii jer ima dosta godina. Kad su J. pitali gdje je bio, gdje se sakrio. On
im je odgovorio: Pa ja sam bio u kui. Nitko me nije traio. Rekli su mu: Dobro,
stani tamo u grupu. Tada je naiao i B. Njega su zaustavili i legitimirali. Tada su rekli: Mi tebe traimo. Tako u toj grupi nas se skupilo oko 37. Tu smo stajali oko 2
sata. Onda je taj njihov glavni voa imao pik na S. G. Pitao ga je: Je li brko, koga
si pitao da une? Odgovorio mu je: Stajao sam dugo, noge me zabolile pa sam
unuo. Priao mu je, udario mu dva amara i rekao: Boli li te jo? Ne boli?! Poslije toga doao je voza i autobus Autotransporta. Poznavao sam tog vozaa, ali se
on pravio da me ne pozna. I on je bio u uniformi. Samo je rekao: Ulazite, upadajte,
bez guranja! Pri samom ulasku u autobus, jedan vojnik sa konim eirom nas je
pregledao da nemamo oruje. Kad smo uli rekli su nam: Idete na ispitivanje. Nakon dva sata vraate se nazad. To je rekao taj brko. Vojnici su imali crvene beretke.
Jedni su imali vojnike, a drugi maskirne uniforme. Od vojnika je bio D. A. i njegov
sin. On se zalagao da se jedan dio pusti. Onda je ovaj jedan rekao: Kad naemo B.,
V. i S., pustite ostale. Onda je taj ef crvenih beretki rekao: ta, ja u ih okolo hvatati, a ti e ih putat!? Nee to ii tako. Kada smo vidjeli gdje se autobusi svraaju,
znali smo kuda nas vode.
Kad smo doli u Keraterm svi ostali logorai su morali ui u svoj prostorije,
a nas 37 su postrojili ispred autobusa. Komandir smjene je bio F. Komandir druge
smjene je bio D. K. Meu mnogima koji su bili zajedno sa mnom bio je i A. K. On je
bio instruktor u auto-koli. Jedan od onih koji su nas doveli je rekao: O A., zar si to
ti? Vidi prije si ti bio instruktor, ti si odluivao tko e padati, a sad sam ja doao na
vlast, sad ja odluujem. Nisi htio mene pustiti na vozakom... E, vidi, da si ti mene
pustio tamo, sad bi i ja tebe pustio ovde. Nije to nita, ja sam kod tebe padao tri puta, a nadaj se da e i ti kod mene padati. Kad te ja budem ovde sreivao i ispitivao
nema anse da proe. Tad je F.uzeo jednu veliku biljenicu (formata A4) i poeo
pisati imena i prezimena. Tu su bili S. G., J. M., J. A., F. D., B. B., M. B., I. B., V. J., M.
K., I. D., I. D., M. K., M. K., A. K. i ja. Bili su i neki iz Rakovana - obitelj ., zatim A.
649
K. i mnogi drugi koje znam iz vienja. Jo je bio i S. B., E. A., D. A. i jedan M.. Kad
su nas popisali K. je rekao da prvih pet ide u spavaonu br. 1, drugih deset u spavaonu br. 2, sljedei u spavaonu br. 3 i spavaonu br. 4. U sobi br. 2 su bili: S. G.,
J. M., V. J., M. K., J. i svi ostali A. i ja. Kad su nas doveli unutra rekli su nam: Naite
sebi mjesto gdje ete spavati. Ja sam imao sreu da sam sjeo na neke palete. Od vrata
sam bio udaljen oko 6 ili 7 metara. Prostorija je bila oko 130 kvadrata. Kad sam doao u prostoriju ljudi su mogli spavati samo jedan do drugog. Po mojoj procjeni tu je
bilo oko 390 - 420 ljudi. Do vrata je bilo jo mjesta za oko 20 ljudi da mogu lei bez
ikakvih problema. Kako su dani prolazili vie nije bilo anse da netko legne, a kasnije
su neki morali samo uati jer nije bilo anse ni za leanje. M., ja i jo neki leali smo
na tim paletama. J. V. i J. M. su bili udaljeni od vrata samo 4 metra. Svaki dan prosjek
dolaska ljudi u logor je bio od 50 do 60 ljudi. Bili su to ljudi koje su skupili po gradu
i okolnim selima: Trnopolju, Kozarcu, Ljubijama.
Dana 12.07. doveli su oko 350 ljudi iz Matria i ostalih sela. Tada je prosjek spavaa bio oko 480. Tako je bilo sve dok M. . zvani K (policajac) nije poginuo. To
je bilo 20. ili 21.07.1992. Tada su pootrili mjere prema nama. G., jedan od straara,
doao je i rekao: Mi vas uvamo, a vai gore biju nae po selu. Nee vie biti onako
kao to je bilo. Od tada nam nisu vie davali vodu i zabranili su nam etnju. Zabranili su da vrata od spavaone budu otvorena. Maltretirali su nas cijele noi. Uvjeti su
postali grozni. Dovozili su kruh u 10:00 ujutro i ostavljali ga vani na suncu tako da bi
se skroz posuio. Tek naveer oko 17:00 ili 18:00 sati podijelili bi nam hranu. To nam
je bio i ruak i veera i sve.
Sve ljude sa brda, a brdo je iroko oko 5 km, a dugo oko 12 km, doveli su u logor.
Brdo obuhvaa sela: arakovo, Hambarine, Rizvanovii, Bian i Alagii. Logor je
bio premalen za prihvat tolikog broja ljudi. Da bi ove nove primili ispraznili su sobu
br. 3, a tu su bili stari logorai, njih 280 do 300. Stari logorai su rasporeeni po
ostalim spavaonama. U tim spavaonama je bila tolika guva da kad bi jedan poao
lei svi su se morali okretati. im bi netko ustao, drugi bi mu zauzeo mjesto. Vruina
je bila neizdriva, a vode nam nisu davali. Samo smo ekali to e se dogoditi sljedeeg dana. U spavaoni br. 3 bilo je dosta mojih radnih kolega. Meu logoraima je
bio i M. K. Dola su dva puna autobusa. Mnogi su kleali ili sjedili na podu, a drugi
su sjedili na njima. U autobusima je bilo od 100 do 120 osoba. M. je doao jednim od
tih autobusa. Izveli su ih pred vagu (vaga za kamione). Izveli su ih do parka i naredili
im da posjedaju u krug. Tu su sjedili 2 sata. Nakon 2 sata ukrcali su ih u autobuse koji su se zatim uputili u pravcu Omarske. Nakon 2 sata vratili su ih u Keraterm, opet
na isto mjesto. Natjerali su ih da klee sa rukama na potiljku. Nakon toga vojska, po650
jedinci, poeli su im prilaziti i tui ih. Zatim su ih opet ukrcali u autobuse i odvezli
prema gradu. Kasnije kad sam izaao doznao sam da su le M. K. nali na raskru
u Donjim Krateljima, na cesti koja vodi za Biane. Doznao sam da su tu ulicu istile 5. i 6. krajika brigada. Oni su istili Tukove, a zatim su ili gore na brda. Kad
su prolazili naom ulicom ene su zajaukale da mukih nema jer da su u logoru. Oni
su produili dalje. Kad su doli do Duratovia vidjeli su mukarce i odmah ih ubili.
Ubili su S. D. na kunom pragu. A. T. je ubijen u penici dok je bjeao. S. K. su ubili
kod vodovodne stanice. Nitko nije sahranjivao te leeve. Zarobljenici koji su autobusima odvedeni u Prijedor ubijeni su na cesti prema Bianima. To sve su priale
ene koje su ostale u kuama. One su ule pucnjavu. Leevi su ostali tu 5 ili 6 dana
tako da se irio neopisivi smrad. Bila je velika vruina jer je bio mjesec srpanj. Neki
su smogli snage i otili dolje pogledati. D. J. je ila gledati. Ona je rekla: Kad bi bacio
kamen na te bare (lokalni izraz za livadu) bila bi srea da kamen ne pogodi neko
tijelo. Tu je bio le do lea. Veina ih je bila ubijena nasred bare, malo ih je bilo koji
su uspjeli pretrati 50-ak metara. Srbi bi ponekog pustili da pobjegne 50-ak metara,
a unda bi ga ubili.
Spavaona br. 3 je bila puna. Unutra je bilo 420 logoraa. U sobi su bili: S. K.(otac
od M.), D. D. i njegova dva sina, K. i njegova 3 sina, E. D., jo jedan D. (plav, proelav), F. A. (voza) i jo dosta njih koje ne poznam. U odnosu na to to su radili
straari i njihova klapa u spavaoni br. 3 mi smo bili u povlatenom poloaju. Znali
smo da mi dolazimo na red kad zavre u spavaoni br. 3. Jedno vrijeme nisu nikoga
primali u Keraterm, a zatoenicima u spavaoni br. 3 nisu davali nita jesti ni piti,
dok smo mi mogli piti i jesti. Jesti znai dobiti dvije tanke nite kruha i 2-3 dcl graha
ili nekih makarona kuhanih na vodi. Nekad je bio kupus, ako bi te zapao list kupusa
veliine dlana bio bi sretan. Kuhali su na vodi, bez soli, bez iega. Kruh se tako tanko
rezao da je jedna truca dostajala za 8 osoba.
U noi 24./25.07.1992. izvrili su pokolj. To je bilo u smjeni D. K. zvanog K.. D.
K. i . B. su izvrili pripreme u noi 23./24.07.1992. K. je doao u smjenu i zatvorio spavaone. U naoj spavaoni je bilo toliko vrue da su se ljudi poeli skidati, a
takorei disali smo na krge. K. je skupljao svu mokrau (koja je bila u buradima) iz
spavaona br. 1 i 2. To je prolijevao pred jedna vrata iza spavaone br. 3. Nakon to
bi prosuli tu mokrau bacili bi 1 ili 2 lopate klora na to tako da bi nastajao nepodnoljiv smrad. Suze su nam curile kao da su bacili suzavac. Sat vremena prije nego to
e svoju smjenu predati, istresli su oko 1/2 vree klora i onda su bure sa oko 50 litara mokrae stavili pred spavaonu br. 3. To su sve ugurali unutra i otvorili vrata od
spavaone br. 3 tako da onaj smrad ue unutra. B. je prije smjene zatvorio sve pro651
zore tako da je u spavaonu br. 3 ulazio samo taj smrad. Kad je doao K. u smjenu
nije se moglo ivjeti. Oko 21:00 sat nastali su problemi jer su zakljuavali. U trici se
nije moglo disati. Narod je ve znao to se dogaa.
Te veeri su K. . izveli 10-ak ljudi. Poredali su ih u krug sa rukama na potiljku i tukli ih. Nisu ih odmah poeli tui nego su ih prvo jedno vrijeme tako drali sa
rukama na potiljku. Oko 22:00 sata je nastala vika. Nije se znalo da li ljudi vrite od
toga to nemaju zraka ili od batina. Oko 23:30 ili 00:30 K. je vikao: Razbijte prozore! Razbijte stakla! Jedni su porazbijali i kad se ulo pucanje stakla netko je zavikao:
Bjee! ta je?! Pucaj! Poeli su pucati i paljba je trajal sat ili dva. Cijelo to vrijeme
K. je komandirao: Prekini paljbu! i hodao ispred spavaona br. 1 i 2. Kasnije su
se uli . i D. glas. Vikali su: Ubijte ustau! (Mislei pritom na K. koji ih je pokuavao sprijeiti.) K. je i dalje bio ispred spavaona br. 1 i 2. On je rekao: Skloni se
K. da pucam! Oko 04:00 ujutro sve je utihnulo. Na trenutak sam zaspao, moda na
10-ak minuta. Samo znam da je opet bio ispaljen rafal ili dva. Komandant logora S.
je obiavao dolaziti oko 07:00 ili 08:00 sati, ali tog jutra je doao oko 05:30. Doao je
sa svojim ljudima i pitao: to je bilo? Tko je poeo bjeati? Poslije su doli u nau
spavaonicu i izveli S. J. i H. da iznose mrtve iz spavaone br. 3. Njih dvojica su znali pomagati. Oni su bili njihovi radnici. S. im je i pjevao jer je imao dobar glas. Oko
09:00 sati poeli su iznositi mrtve. Iznosili su ih do 11:00 sati. Kad su doli unutra bili
su mokri od znoja, utili su se ko papiri, iznemogli. J. je inae spavao do mene. Sjeo
je i rekao mi: Zbogom roo, vie se vidjeti neemo. Kada sam ga upitao zato, rekao je: Ja sam im svjedok, ubit e i mene i H. Rekao sam mu: Ma nee! Onda mi je
rekao: Ali, da se zna, do sada sam iznio 135 mrtvih i poredao sam ih. Mislim da ovi
logorai unutra to su ostali, mislim da ih ima jo 1 m debeo sloj. Mislim da ih ima
jo oko 90. Ne mogu vie i mene e ubiti. Kasnije su otili drugi iznositi. Bio je pun
kamion mrtvih, 36 teko ranjenih je isto natovareno u taj kamion i jo 10 zdravih
momaka. Svi su odvedeni u pravcu Omarske. Kamion je vozio P. K. auto-mehaniar
iz auto-transporta. Kasnije kad smo izali iz logora, P. mi je rekao da su svi pobijeni,
ak i oni zdravi. Sve sa njih su skinuli na hrpu, tako da su leevi ostali goli. Sa te hrpe
su uzeli to im je valjalo, a ostalo su zapalili. Jedno atorsko krilo su nakupili cipela,
adidaski... Bilo je satova i prstenja sa prstima. ovjek se udio od kuda im onolika
volja za zlatom onako krvavim. Sve je to bager zatrpao jalovinom. Ta se lokacija nalazi na pravcu izmeu Omarske i Tomaice. To je prolo kroz rudnik. Samo mi je
kasnije rekao: Sumnjam da e se netko sjetiti da otkopa 100 metara jalovine da bi
naao leeve. On je sam rekao: I mene e ubiti jer i ja sam svjedok. Onda je rekao:
Ja sam vozio, nisam ih ubijao. Meu njima je odvezen i S. K. zvani S. koji je bio
teko ranjen u prsa. Bio je meu onih 36 ranjenih. Kad se to sve zavrilo nije bilo:
652
D. D. i njegovih sinova, ni vozaa A. Te noi je ubijen i hoda iz Rakovana. Mnogo

drugih ljudi koje sam poznavao vie nije bilo.
Kad se zavrio pokolj, negdje oko podneva, dola je vatrogasna cisterna, ali kako
nije bio jak pritisak dovezli su vojnu cisternu i uzeli 4 logoraa da to operu. Perui,
prali su i zemlju, jer je ve bilo mjesta gdje je krv ula u zemlju. Asfaltom je voda tekla crvena od krvi. To su bile rijeke crvene vode. mrkovi na cisterni su bili toliko
jaki da su i asfalt trgali. Kasnije su prali spavaonu, ali nisu uspjeli sve tragove sakriti, jer je bilo krvi i na visini od metar ili 2. Nakon dva dana krv je vie smrdila u
onoj kanalizaciji tako da je svaki logora osjetio taj smrad. Oprali su i kamion kojim
su vozili mrtve. Nakon nekog vremena doao je vojni TAM 110 i fora im je bila da
kau: Trebamo 10 ljudi, dobrovoljaca, kupi se stoka po selu. Kasnije su odvozili 10
ljudi. Ispostavilo se da su oni ili na Kratelj i utovarali one mrtve. Kasnije se doznalo
da su ti mrtvi odvoeni na kop u Tomaici. Tu su ih zatrpavali kao i one zdrave koje
bi prethodno ubili. Uspjeli su tako napraviti i po drugi put, a kasnije su ljudi bjeali
unutra. Opet su doveli kamion do onog kruga. Onda je K. izaao i rekao: Hajde, treba 5 ili 6 ljudi da gurnu kamion, da upali. Izveo je malo snanije, ali poto je kamion
odmah upalio rekao je: Hajde, kad ste tu, uite unutra. Tako su radili 3 dana. Po
mojoj procjeni oko 70 ljudi su tako utovarili.
etiri ili pet dana nakon tog pokolja doao je jedan kamion sa zastavom. Rekli
su: Hajde, treba nam jedno 8 ljudi za rad. Tih osam ljudi je ilo na brdo, u Hambarine, Rakovane, Biane. Ili su od kue do kue i odvezivali krave, ovce... To su
sve dovodili u Tukove na novi stadion. Jedino su se ti ljudi vraali. Oni su bili jedini
koji su ili na rad i vraali se. Od njih smo dobili informaciju da je sve pobijeno, ali
nismo nijednog lea vidjeli. Ako bi vidjeli le morali su to prijaviti i onda su ga morali
voziti. Ljude koji su vidjeli le bi ubijali tako da je bilo pametnije utjeti. Kada ubiju
oko 10 ljudi to se ne rauna kao masovno u odnosu na onih 250-300 koji su ubijeni
24./25. U tom periodu je D. S. bio glavni u tom logoru. Kad su 25.07.1992. izvrili taj
masovni masakr, kad su se leevi nalazili po ploniku, travi, jedan se drao za trbuh i
govorio: Ljudi, vodite me doktoru, iskrvarit u! Sikirica je od jednog vojnika uzeo
poluautomatsku puku i ispalio u tog jadnika. Onda se sagnuo i kao pitao: Evo, je
li ti bolje, je li dobro?! Eto vidi, ne boli! Ubio je ovjeka s udaljenosti od 50-60 cm.
Toliki je to udar bio da su meci, kad su se odbijali i vraali u tijelo, dizali tijelo oko
1-2 cm.
Iz logora Keraterm tjedno su ljudi dva puta voeni u pravcu Omarske. Svaki
dan u logor je stizlo oko 50 ljudi. Bilo je dana kad nisu stizali ali onda bi ih poslije
doveli i po 300. Dosta ljudi nije imalo mjesta za spavanje. Oni su po istom principu
653
znali natovariti 1 ili 2 autobusa ljudi i odvesti ih za Omarsku. Kad odvezu 4 autobusa
onda bi za 10-ak dana vozili po jedan autobus ili po dvojicu ili petoricu. Kad su sve
ljude iz Ljubije popisali onda su ih sve odvezli sa dva autobusa. Bilo ih je oko 190. U
logoru Keraterm 05.08.1992. u 10:00 su vrili prozivku. Prozvali su oko 120 ljudi
meu kojima je bio A. G. i J. M. Njih su odvezli u pravcu Omarske. U 11:00 su poeli
prozivati ostale logorae i tovariti ih u autobus. Ti su otili za logor Trnopolje. Ja sam
bio u toj grupi koja je ila za Trnopolje. Iz grupe od 120 ljudi samo su dvojica dola
u Trnopolje u sobu br. 1. Oni su rekli da su ih prvo odvezli u Omarsku (25.08.1992).
Onda su oko 11:00 ili 12:00 sati prozvali 176 ljudi i odvezli ih tim autobusima. (...)
Izaao sam iz logora oko 12.08.1992. Prvih nekoliko dana bilo mi je teko. Nakon
sedam dana umrla je supruga od . M. Susjedi su otili na sahranu, a meu njima je
bio i B. B. (on i . su bili dobri prijatelji). Sahrana je bila kao i sve druge. Skupilo se
puno ljudi. Izmeu ostalih bio je tu i B. M. Mislim da je on . brat. Na toj sahrani ljudi su svata priali. Kako su znali da je B. bio u logoru, pitali su ga kako je. Odgovorio
im je: Pa eto, dobro. A kako si ti B.? A on mu odgovori: Nikad bolje! Eto, ovaj rat,
nisam znao da je tako dobar! () B. je iao i silovao , ak i djecu, jer mu je to
bila specijalnost. B. je oblaio uniformu samo kad je trebalo silovati i govorio: To
je za srpsku republiku ast uraditi. To mu je bio jedan od naina za bre iseljavanje
Muslimana. Da Muslimani to prije napuste taj teritorij.
U Grubinom Polju, 7. veljae 1994.
- and56
U selu Sivcima, kraj Trnopolja, bilo je mirno do 14. lipnja 1992. godine. Naao
sam se u selu sluajno. Dok sam igrao koarku pokupili su me i deportirali u logor
Keraterm. Naiao je jedan tenk i ta srpska vojska. Kupili su nas na hrpu. Svaki drugi
je dolazio krvav, razbijene glave. Jednog momka su odmah ubili. Ubijeno je najmanje deset osoba tog dana u Sivcima. U Kenjarima, blizu Sivaca, pokupili su tog dana
ininjera strojarstva F. T. i 18-godinjeg sina njegove sestre. Izgubio im se trag.
Dovukli su nas, puna tri autobusa, u Trnopolje oko podne. Pretresali su nas i pobacali dokumenta. Svi smo bili civilno stanovnitvo, nenaoruani narod. Doveli su
654
nas u Keraterm, gdje je tada doao i jedan autobus ljudi iz Kenjara (vie Sivaca). Tada su popalili kue uz put koji vodi od Prijedora prema Banja Luci. Popalili su i sva
sela s lijeve strane puta.
Rekli su nam da idemo na ispitivanje. Ma, ne govore oni puno. Samo batinaju, tuku, psuju ustaku majku, beretke, Aliju, Tumana. U logoru je bio jedan od najveih
zloinaca Z. . .. Nosio je crvenu beretku, ima oiljak na licu, crn momak, jedno
32-33 godine. im bi uao u autobus kazao bi: Marke, marke, doj marke - sve ovamo. U koga naem odmah mu glave nema. Normalno ljudi su sve davali. Pokupio
je i sve dobre satove i zlato. Strpali su nas u hangar - skladite u toj tvornici u Karatermu. Mene su strpali u takozvanu dvojku, koja je imala jedno 250 m2. Tada nas
nije bilo puno, ali kasnije je bilo preko 500 ljudi, po 515, 520 ljudi. Uvijek je netko
umirao, nekog su ubijali, odvodili, tako da broj nije bio nikada stalan.
Istog dana je poelo maltretiranje. Tog dana nismo jeli. Pakao je nastao naveer,
kada su poele prozivke. Navodili su neke bez-vezne razloge - kao netko je nekog
ubio, ubio mu neko dijete. O tome prie nema, samo trae opravdanje za batinanje.
Najvie su nastradali oni iz etvrtog autobusa. Njih su najvie tukli te noi. Kada
su prozivali njih 30-40 iz tog autobusa nitko se nije htio javiti. Bijesni zbog toga izmiljali su kojeta, kao npr. - tko je otimao vojniku puku. Nalaze razloge da iz tog
autobusa izvedu deset po deset i tako ih mlate. Jednom momku iz Brana, J. A., razbili su glavu tukui ga. Te noi posebno se isticao . Pucao je i ranio neke u glavu,
u ruku, u nogu. Mlatio je i parao noem kako naie na koga. Svaki dan je bilo gore.
Svaki dan ubijanja, hrane nikako, vode nikako, zaguljivo. Doe oko 800 obroka na
nas 1500. Dakle, esto bi ostali i bez tog obroka od 2 prozirne nitice kruha i 7-8
lica variva.
Ubijali su po dva ovjeka dnevno, tri, kasnije 8, pa i po 30. Kamo sree da su ubijali metkom! Tuku ovjeka po sedam noi, kao to su tukli E. B. iz Kozarca. On je
jadan umirao sedam dana. Bile su mu polomljene aice na koljenima, na rukama,
sav grudni ko mu je bio zdrobljen. Mokrio je krv. Nije mogao priati, ni hodati, nije
znao za sebe. Kada je umro, sedmi dana nakon mog dolaska, izbacili su ga na smetlite i odvezli ga kamionom. D. M. su ubili za 5 minuta. Najgori pakao je bio kada su
dovezli ljude sa brda oko Prijedora - sa arakova, Hambarina, Rizvanovia, Zecova.
Tada su i nas zatvorili i nismo izlazili puna tri dana. Jedan dan nije bilo hrane. Drugi
dan su ubacili samo kruh - jedan na 7-8 ljudi, nekome vie nekome manje. Trei dan
smo izili na brzinu, jer ubijaju ljude naoigled.
Tada se dogodio masakr, pravo strijeljanje. Tijekom noi strijeljali su preko 200
ljudi. To je bilo 24./25. srpnja 1992. godine. Strijeljanje je poelo oko pola noi. ula
655
se pucnjava cijele noi iz tekih mitraljeza, bacili su bombu, vikali, psovali, ganjali
ljude po pisti. Izvedu 2-3 ovjeka, pa ih ubiju. Izvedu 10 ljudi, ganjaju ih i ubiju. Njih
stotinu na ovih deset. Opale rafal po spavaonici. Tu je bilo krvi do koljena. Tada je
bilo preko 150 mrtvih i vie od 70 ranjenih. Ujutro je doao leper. Vidio sam svojim
oima kada je otiao natovareni leper. Ostavljao je krvavi trag. Uas! Saznao sam da
su tovarili ljudi iz TROJKE. U njoj su sve strijeljali. Jedan po nadimku H., iz K., koji
je isto tovario, govorio je da je bilo ljudskih komada i da su tovarili zajedno mrtve i
ranjene. Idiotizam!
Druge noi, odmah iza, bilo je mirno do pola pet ujutro. Odjednom zau se jedan dugi rafal, kuknjava, zapomaganje i onda samo kratki rafali. Neke su strijeljali u
spavaonici, a neke izvodili. Te noi strijeljali su mog radnog kolegu A. H., to mi je
rekao i moj radni kolega M. A. koji je preivio to strijeljanje - sada se nalazi negdje
u Zenici. Poginulo je tog dana puno momaka koji su radili u Celulozi i koje osobno
poznajem. Recimo M. - njega nisu strijeljali. On je jadan tovario, pa su i njega natovarili s njima. Sve te ljude iz TROJKE, koji su tovarili, strijeljali su i natovarili i njih.
Jedino je taj H. ostao iv. On je u Sisku, radi u nekom umskom poduzeu kao knjigovoa. Tog jutra, te druge noi, poginulo je 30, a ranjeno oko 20-30 osoba. Teko je
znati toan broj. I tog puta je doao kamion i natovareni su samo mrtvi, a s drugim
kamionom su odvezli ranjene - navodno u bolnicu.
Te noi jedan momak iz nae spavaonice E. N. - inae tada je bio bolestan, otiao je oko 12 sati. Prila su mu dva vojnika, straara. Jedan od njih je hodao i vikao:
Faca, faca - odakle si ti faco? Pitao ga je neto i samo ga ustrijelio pitoljem. Na
mjestu je izdahnuo. Drugog momka, B. (ofera - imao je trgovinu u Prijedoru) ranio
je u stomak. Odvezli su i njega. Ubijali su jednostavno nizato, svake noi. Pretukli
su S. M., F. H., N. M., F. M., S. S., T. L., S. D., A. M. Neki od tih ljudi ostat e teki invalidi.
Trei dan poslije tog masakra opet nam nisu dali izlaziti. Iz te TROJKE odvozili
su ljude u nepoznatom smjeru. Deset po deset ljudi u jedno desetak tura. U tri dana
nestalo je najmanje 400 ljudi - to pobijenih, to ranjenih. Ni danas se ne zna to je s
tim ljudima. Osobno znam neke za koje se ne zna, kao npr. D. N. (radio je sa mnom
u Celulozi) i njegova tri brata, onda brat od mog prijatelja, kolege M. M. N. brat; M.
N. zvani M., zatim ne zna se za M. K. Od M. H. ubili su oca i strievia. Tu u Keratermu ubijeno je i premlaeno puno ljudi s prezimenima D., H., M. iz Hambarina,
te puno ljudi iz arakova i Rizvanovia.
Stanje je bivalo malo bolje, malo su popustili, ali nastala je tortura, premlaivanje
i odvoenje ljudi. Vrila su se neka ispitivanja i nepodobni su odvoeni u Omarsku.
656
Dana 5.8.92. godine doli su autobusi, najprije dva i prozvali su 124 ovjeka za
Omarsku. Iz Omarske im se gubi svaki trag. Tada su otili N. M., sin B. iz Kozarue; A. E. iz Gornje Kozarue, sin R.; F. M., brat od N. i B.; neki . iz Prijedora; A.
G.; M.; S. R. sa Peana. Prvo su ih postrojili, prozvali i uvodili u autobus. Kako je koji
ulazio tako su ga tukli lancima, eljeznim ipkama, letvama, palicom za baseball, nekim koaksijalnim kablovima. Tukli su i straari i specijalci. Posebno se isticao D. iz
Orlovaca. Jednom je zatoeniku A. pripisao da je silovao dijete, za to ga je lano
optuio J. B. Bio sam nazoan kada je tukao S. S. i neke duge. D. je bio strah i trepet.
Kada naie bijelim mercedesom nema ive due na pisti. (...)
Jedan je bio logora, a inio je isto to i oni. Tukao je nae starije ljude, djecu, jer
tu je bilo djece od 13 godina, pa do staraca preko 60 godina. Dolazili su autobus za
autobusom. Bili smo presretni da idemo. Doli smo u Trnopolje. Dobar osjeaj.
Vidimo kukuruze, ljive, zelenilo, a ne samo zatvoreni prostor kao do tada. Straa
je bila ipak meka. Prostor ispod doma je bio ograen icom, gdje su ve bili drugi
logorai. Stupili smo odmah u kontakt s njima. Mi smo bili gladni i iznemogli. Svi
sa bradama. Bacali su nam kruh - mi smo se otimali za taj kruh, neki ak i tukli. Do
tada je tu bio logor, a tog dana su stavili tablu i natpis na engleskom: Otvoreni prihvatni centar.
Naveer je doao . i istukao svog kuma iz Kamiana. Prebio ga i nogama gazio.
Onda je doao taj M. i kao - ispriao se. Te noi opet su odveli osam ljudi iz jednog
skladita u nepoznatom smjeru. Kada bi ljudi izlazili po hranu, nikada se ne bi vratili.
Nali bi ga, kada netko drugi ide po hranu, ubijenog ili zaklanog.
Voda je bila jako loa. Dobio sam dizenteriju. Ve tada sam bio 28 kg mraviji, a
kada sam dobio dizenteriju za sedam dana sam smravio jo 10 kg - na 70 kg. U Trnopolju sam se fotografirao.
Jedan konvoj je otiao 13. ili 14.8.1992. godine i svi su sretno proli. Mnogi su poalili zato nisu otili s njima. Kako su dolazili strani novinari i Crveni kri odlueno
je da neki odu s konvojem. Dana 21.8.1992. godine dolo je 5 autobusa u Trnopolje.
Uspio sam ui u jedan autobus s bolesnicima i ranjenicima, kada sam na nosilima
nosio jednog ranjenika i tako ostao u autobusu. Voza je bio V. B., a pratilac D. K. iz
Podgraa (dio Kozarca). Spojili smo se s konvojem od 5-6 lepera iz Prijedora. Bilo je
dobro do Banja Luke. Meutim, na pratilac veli da sve predamo - zlato, novac. Ljudi
su dali to su imali. Meni su uzeli 150 DM.
Ili smo prema Skender Vakufu, gdje smo trebali imati odmor, ali produili smo i
ili povrh Skender Vakufa. Na nekom izvoru prije Travnika, na Vlaiu, pili smo vodu. Tu sam vidio mnoge iz Keraterma, svoje roake i susjede koji su bili u tom kon657
voju. Svi smo bili sretni - jo malo i bit emo slobodni. Ili smo dalje nekim kozjim
putem prema Turbetu, pokraj jedne rijeke - mislim da je to Lava (najvjerojatnije
rijeka Ugar). Pokraj mene je bio taj pratilac, srpski policajac, pa nisam smio dignuti
glavu. im netko digne glavu on vie: Dole glavu! Ubit u te! I odmah udara.
Doli smo do te rijeke i zaustavili se da popijemo vode. Bili smo tu oko 2 sata. Ne
idemo, ne znam zato. Utjerali su nas u autobuse. Dva su se pokvarila na putu, a leperi su jo u konvoju. Pratilac nareuje: Izai ti, ti, ponesi stvari. Ne, izaite svi, ne
trebaju vam stvari. Odmah ete se vratiti. Meutim, taj je ostavio samo R. - mesara i . iz Kozarca - iz Kalate. Taj V., voza, ostavio je mene i mog roaka J. Z. im
su svi izili poela je galama: Mirno! Na lijevo! Lezi! Provirio sam i vido straara
iz Keraterma koji je nosio crvenu beretku. V. je rekao: Malo to e pomoi ako on
ue. Srea, nije uao. Iz naeg autobusa izilo je oko 40 osoba ako ne i vie. S. T. je
zavikao - kruh! Uao je i ostao. I jo jedan momak je ostao. Ostali su teki bolesnici,
jer nisu mogli izai. Poele su ulaziti ene i djeca iz drugih autobusa. Mi smo se bacili meu ene i djecu i tako smo ostali. Po mojoj procijeni tog prvog dana su skinuli
barem 200-250 ljudi.
Tu su skinuli mog strievia F.; susjeda E. M.; roaka E. M. (iz Kozarue); zatim
dva H.: H. B. zvanog B. i jo jednog inae, RTV mehaniara koji je predavao elektro-mehaniku. Zatim, skinuli su M. S. i njegova dva sina N. i E.; pa N. S., mog velikog prijatelja; strojovou H. .; V. M. iz Donjih Urkania, kod Sivaca; skinulo je G.
iz dvojke u Keratermu; N. B.; Z. B.; jednog Z. - zvanog Z., isto iz Keraterma. Sve to
je naredio na pratilac K. Da nije bilo V. i ja bih izaao i mene bi skinulo. On je mene
spasio. O navedenim ljudima ni dan danas se nita ne zna, a do tada su bili s nama u
konvoju koji je krenuo 21.8.92. godine.
Onda je doao novi pratilac. Ili smo povrh Travnika do Vlaia. Taj pratilac je
provocirao i psovao nam majku. Bilo je tu starijih ljudi. Iskrcali su nas tu na Vlaiu.
Imali smo potekoa na putu kada smo izali. Sve je bilo minirano, a mi smo morali
tuda proi. Od mog zeta nana - mati slomila je nogu. Ipak, nitko nije poginuo. Uspio
sam ak pronai svoju sestru i zeta - i preli smo i izili.
U Zagrebu, travanj 1993.
658
- and60
PREBIVALITE: Tomaica
Mog mua su pozivali vie puta u etniku vojsku, kad je poelo 1991. god. Prvi put su ga pozvali na ljeto, a drugi u jesen. Tada je takoe odbio i rekao: Ljudi,
ja ne mogu pucati na svoj narod. U ljeto 10.07.1992., petak, bili smo svi na okupu.
Oni su doli sa komandirom M. B. (M. je bio komandant u Rakeliima). Bio je visok,
krupan, plave rijee kose. Poznavao se s mojim muem. Doao je do njega i pitao:
J. jesi li ti gazda? Rekao je: Jesam! Na to mu ovaj kae: Mi smo doli da pretresemo. Na to mu moj mu kae: Izvolite, slobodno je. Doli su bez najave, a ovaj ga
pitao: Ima li ta od oruja? Tada mu je moj mu rekao: Imam pitolj. Taj pitolj
je posjedovao sa odobrenjem. Kad ga je M. pitao: Mogu li pogledati? moj mu je
rekao: Moe! Otiao je u sobu i donio pitolj. Tada mu ovaj rekao: Svaka ast! Tada su mu oduzeli taj pitolj. M. mu je rekao da ode s njim do kombija, da e dobiti
potvrdu da je pitolj oduzet. To mu je rekao da bi se J. mogao opravdati u SUP-u. S
njim su otila jo dvojica, a vie se nije vratio. Kad su ga vodili pitala sam da li mogu
ii s njim. Ovaj jedan mi je rekao da mogu ako otvorim vikendicu od zaove da pretresu. Otvorila sam vikendicu, pretresli su ali nita nisu nali. Otila sam do auta, a
moj mu je sjedio u autu sa jo jednim u uniformi. Tu su razgovarali, vidjela sam jo
jednog susjeda i roaka koji su stajali sa jednim vojnikom pred kombijem. Oni su
odvedeni zajedno sa mojim muem. Moj mu se zove J. G., roak T. G., a susjed V. T.
To je bilo 10.07.1992. Kad je doao jedan u uniformi i sa bijelim remenom, poli su.
Tada sam upitala: Kud ga vodite? Rekli ste da e mu dati samo potvrdu. Mu mi je,
iz kombija, samo rekao: Idi kui doi u ja. Idem malo s njima do T. Kad su otili
vidjela sam da neto nije u redu. Odvezli su ih sa nekim kamionom i tim kombijem
u kojem su oni doli.
Nakon nekoliko dana otila sam do komandira B. da vidim gdje su. Pitala sam ga:
Gdje su oni? On mi je rekao: Doi e on. Ljudi su otili dva mjeseca prije njega i
nisu jo zavrili sa ispitivanjem. Kad se to ispita doi e.
Kad sam dolazila drugi put kod B. isto mi je rekao. Dola sam i trei put, opet je
tako rekao. Tada sam mu rekla: Niste nikakav ovjek, recite mi ta je s njim? Ako je
mrtav, mrtav. Ako je iv, iv. Da znam ta je s njim. Tada mi je rekao: On je otiao s
kamionom na utovar drva i vie nisu vraeni iz Keraterma. Do tada je bio u Keratermu. Tu smo se nas dvoje prepirali. Od tada nisam vie odlazila. Oni se nisu vratili.
659
Kad je odveden moj mu, s njim je odvedeno jo civila. Nitko nije znao gdje su odvedeni, a svako se bojao za sebe.
Nitko nije ubijen do 25.10.1992., kada su ubili I. T., a za tjedan dana su bila i neka ranjavanja u kui I. K. Tu je bilo i Srba. To je vidjela jedna ena. Jedan vojnik nije
dolazio unutra samo je iz dvorita pitao litru rakije. I. je rekao da nema ali da ima u
susjeda Srbina. Tada ga je ovaj upitao: Da li bi otiao sa mnom do tog susjeda? I. je
rekao da bi otiao. Izili su do susjedove kue. Tada je njegova ena ula kako zove:
B.! B.! B.! Taj B. se prezivao T. Kad ga je I. zovnuo trei put, pukla je puka. Njegova
ena nije smjela izii da vidi ta se dogaa. Ujutro je izila malo ranije da vidi. Vidjela
je da on lei okrenut niz put. Kako je kia padala oko njega je bila krv pomijeana sa
kiom. I. je bio brat od V. T. koji je odveden sa mojim muem.
Poslije toga ubijen je i trei im brat, M. T., kad su bili na radnoj obvezi. To je bilo
na granici Sasine i Tomaice. Vojska ih tjerala da sjeku drva. Radili su etvrtak i petak, a u subotu su ubijeni. Njih pet je ubijeno. Ubijeni su: sestra od ujaka, jedna baka,
jedan ovjek, stric od I.
P. . je to preivio. Vilica i zubi su mu bili potrgani, a ramena izbijena metcima.
Poto su mislili da je mrtav ostavili su ga. Kad je doao sebi drao je vilicu i trao do
prvog susjeda. Jedan deko kad ga je vidio, strgao je koulju i svezao mu vilicu. Bio
je u Banja Luci ali ga nitko nije gledao sve dok dvojica Srba nisu rekla da je bio na
vojnoj obvezi. Tek tada su ga poeli lijeiti. Otiao je na lijeenje u Njemaku. Moj
mu je 1957. godite.
U mom selu je bilo oko 30 kua. To je u blizini rudnika Tomaica, moda jedan i
po kilometar udaljeno. U taj rudnik su dovoeni i ubacivani leevi. Osim to su ubacivali leeve, tu su i ubijali ljude. Dovozili su tu mrtve i ive koje su ubijali. esto smo
znali, kad smo radili na polju, ostaviti sve i sluati rafale. uli bi pucnjavu i bagere
koji bi sve to zatrpavali. Kad bi dovodili te ljude trebalo bi paljivo sluati, tada bi se
uo zvuk kamiona. Oni su ih preteno dovodili oko 17:00 sati, to je bilo u srpnju. Te
rupe gdje su ih bacali bile su velike jer se tu kopala ruda. Do tih rupa moglo se doi
na oko 10 metara. Niko od Srba nije krio ta se tu radilo.
Najvie smo uli od A. K. - K. On ima oko 26, 27 godina. Priao je da su tu dovodili jednog Muslimana koji im je tri puta bjeao. Zadnji put su ga uhvatili u Rakeliima i strijeljali. (...) Tu su dovoeni ljudi iz Kozarca, arakova, Biana, Hambarina,
preteno iz tih muslimanskih sela.
Taj K. se napio onog dana kad su odvedeni moj mu i ostali. Doao je do T. mame
i rekao: Nee vam nikad vie doi. Oni e na rudniku zavriti, na kipama. Te jame
su bile duboke oko 120 metara.
660
Kasnije, poetkom srpnja 1993., vrili su vaenje tih leeva. Vidjela sam tu kninsku policiju, jer sam ila u kolu, preko ceste. Svi su bili maskirani, svi su bili nekako
grozni. Priali su ti njihovi Srbi da se ni po danu ne zovu imenom. Po tome sam znala da su iz Knina. Oni su po noi vadili te leeve od 21:00 do 5:00 i prevozili. Pitala
sam K. kud ih vode, rekao mi je: Idu u Kozarac, ali nikom o tome ni rijei. Kasnije
se toliki smrad osjeao od tih leeva da se nije moglo disati. Do rudnike kapije se
osjealo malo, a od kapije do kole je bilo grozno. Nisam znala da li da se vratim ili
ne. Ljudi su poeli oboljevati, vjerovatno od toga. Prvo je bilo ukoenje kraljenice i
gubljenje. Jedna djevojica od 15 godina je umrla od toga. Lijenici nisu znali ta je
to, ali su smatrali da je od toga.
J. P. je priao ta se dogodilo s mojim muem u Keratermu. Govorio je: Kad su
J. ubacivali u tu halu, bio je toliko pretuen i leao je na cigli. J. nije mogao ni vode
popiti, dok mu J. nije nagnuo malo glavu. Bio je sav plav. J. je uzimao svoj pekir i
stavljao mu obloge. J. mu je priao da je najgori K., od svih koji su ga tukli. Svi koji
su ga tukli bili su Busnovani (iz sela Busnovi). Pitali su ga gdje su mu otac i mati. J.
nije imao oca jer je bio vanbrano dijete. Odvezen je 21.07.1992. sa jo dvojicom Hrvata i etiri Muslimana. Rekao je da je tamo ubijeno oko 190 Hrvata i Muslimana za
jednu vee. Rekao je da su tukli sa vrata. Doli su s jednim autobusom. Jedan straar
nije dao proi ovim vojnicima ali su ga ovi odbacili. (...)
Dovodili su ljude u taj rudnik i 15.08. Mi smo poli 31.07 i doli ovdje. Povod naem odlasku je bio to su ovi dolazili po noi. Izvodili su mi djecu van, a meni stavljali no pod vrat. Djecu je izvodilo Lj. I. sin D. iz Donje Tomaice i jo neki. Svi oni
su bili mlai od 30 godina.
Od T. G. ena i ja smo na drugi dan Uskrsa ile pijehe u Prijedor. Poto sam bila umorna naveer sam odmah legla. Neto kasnije netko je poeo lupati na vrata.
Ustala sam, a moja svekrva je rekla da je moj svak. Uhvatila sam je jer sam vidjela da
to nije on. Rekla sam joj: Nemoj otvarati! Idem ja do prozora da vidim tko je. Tada
sam vidjela ljude sa arapama na glavi, pitoljima ili pukama u rukama. Ona nije
posluala to sam joj rekla, nego je otvorila. Kako je otvorila ovi su grunuli unutra
tako da su je gurnuli na krinju, tu je povrijedila kraljenicu. Upali su u sobu, gurnuli
me preko kreveta i stavili no pod vrat. Poto sam no odgurnula i bacila isjekla sam
se tim noem. Tada mi ovaj kae: dajte 2000 DM i bit ete mirni. Tu su bili: Lj. od
D. I., M. M., Z., J. T. i jedan crni. Kad su vidjeli da nemam novca odveli su svekrvu
i mene u kuhinju. Udarali su nas i govorili da nemamo novca u dojnjem veu. Kad
su vidjeli da nemamo novca ni tu, jedan od njih je izvodio djecu. Izveli su jednog,
ali tada nisam znala kojeg. Samo sam ula da je pukao metak. Tada su govorili: Daj
661
drugog! Kad su doli do najmlaeg, drao se za T. enu. Ovi su ga odvukli iako je

plakao: Pustite me! Pustite me! Tada je moja svekrva rekla: Djeco moja, nemam
2000 DM, imam samo 350 DM to sam prodala kravu. Ako vam to moe pomoi,
vie nemamo, sve nas moete poklati. Odatle su otili za svekrvom, koja je otila u
sobu. Kad su doli tamo istrgli su joj novanik iz ruku i uzeli jo nekih vrijednih stvari. Kad je svanulo djeca su govorila: Bjeimo! Mama, bjeimo! Nisam znala gdje da
odemo svi su se bojali. Svi su bjeali iz kua, jedino smo mogli otii u potoke.
Jednog dana sam im rekla da idemo kui, ali da neemo paliti svjetlo. Uli smo u
kuu, tu no nisam spavala. Oni su oko 1:00 doli. Vidjela sam kroz prozor isti onaj
uti stojadin koji su parkirali kod potoka i ugasili svjetla. Tada sam ula kako zatvaraju vrata. Poto sam to vidjela rekla sam: Bjeite! Otili smo do susjeda Srbina koji
je takoe bio u srpskoj vojsci. Susjed je zapucao i ovi su otili. Tek tada sam vidjela
da mi nema povratka kui. Sve sam ostavila tamo. Kad sam pola i klju sam ostavila
u vratima od kue. (...)
Ostavila sam traktor i eljeznu pilu kod svaka. Dao mi je 500 DM da imam s im
otii, a ako se vratim da traktor ostaje meni. Ne znam kako su oni napravili ugovor
da je to prodato. T. traktor su takoe odvezli.
U Novskoj, 25. oujka 1994.
- and81
Uhvaen sam 27.05. u Kozarcu. Odatle smo transportirani za Keraterm - Prijedor. Tu veer nismo bili istovareni jer je bila velika kolona autobusa. Tu je bila kolona
od oko 20 autobusa. Saekali smo oko pola sata i krenuli u nepoznatom pravcu. Nismo znali gdje idemo, krenuli smo prema rudniku Tomaica. Putovali smo i skrenuli starim putem prema Omarskoj. U Omarsku, pred rudnik, doli smo naveer oko
11:30 i ekali 10 ili 15 minuta da nas puste unutra. Kad smo doli tu poeli su nas
istovarati. Odmah su nas poeli tui i maltretirati. Kad su nas sve istovarili iz autobusa, tu smo ekali do ujutro. ekali smo iako nismo znali ni gdje smo ni ta emo
tu. Tada su nas poeli odvoditi na ispitivanje. Vodili su nas dvojicu po dvojicu. Bili
smo u jednoj prostoriji gdje su se radnici iz tog rudnika presvlaili. U toj prostoriji su
662
bile nekakve kasete koje su gurnuli u jednu stranu. Tako da smo sjedili na podu. Taj
dan je poelo to ispitivanje. Tko je otiao na ispitivanje nije se ni vratio. Nismo znali
gdje, ni zato se ide na to ispitivanje. Ljudi iz mog sela i ja smo tek sutradan doli na
red za ispitivanje.
Kad smo otili na ispitivanje, tamo smo vidjeli dosta poznatih ljudi. Npr. D., .,
R. i jo neke koje smo poznavali od prije. Pitali su nas: Gdje smo imali puke? Gdje
smo se borili i to smo radili? Dok su nas ispitivali tukli su, maltretirali, psovali...
Dok su nas ispitivali rekli su da e nas ispitati i pustiti da idemo kuama. Poslije tog
ispitivanja rekli su nam: Idite dolje na pistu! Kasnije su neto rekli straaru koji nas
je odveo dolje. Tukao nas je, ali ne mnogo.
Na toj pisti smo bili dok nisu svi ispitani taj dan. Kasnije su nas odveli u jednu
sobu (neto kao kancelarija) i rekli: Sjedite! Lezite! U toj sobi smo bili do oko 18:30.
Tada je doao jedan straar i rekao: Postrojite se po 30 ljudi! Idete na veeru! Tada
su nas odveli na veeru, nisu nas tukli. Za veeru smo dobili po 1/4 kruha i nekakvo
varivo. To varivo je bilo samo: prokuhana voda, ubaen kupus i krompir. Poslije te
veere vratili smo se natrag.
Nakon 5 ili 6 dana poeli su dovoditi Prijedorane. Tada su poeli tui, maltretirati, psovati, izvoditi i traiti novac, ubijati... Novce su traili straari. Jednostavno,
doe i izvede jednog od nas zatvorenika. Kad ovaj zatvorenik izie, straar mu kae: U roku od 10 minuta hou da mi nae 700 DEM! Nekad su traili 500, nekad
700, a nekad i 1000 DEM. Taj zatvorenik mu kae: Pa, nemam novaca!? Na to mu
ovaj straar kae: Idi trai od drugih. Ne bude li imao, ja u te ubit! Zatvorenik bi
doao u tu prostoriju, a narod nije imao novaca. Netko bi se potrudio, pa bi skupio
neto. Uzimali su od zatvorenika: satove, prstenje, naih novaca, jakne, cipele... Dok
su to uzimali govorili su: to e vama to, to treba nama!?
Jedno izvjesno vrijeme su pitali: Tko je bio na ratitu? Ja sam bio u vojsci u Slavoniji. Kad je zapucalo u Prijedoru, vratio sam se, tako da su i mene pokupili. Tu su
pokupili nas 30 i rekli: Idete za nama! Odveli su nas do kuhinje, u neki staklenik.
Tu nije bilo krova, ali je bilo dobro jer smo imali ist zrak. Rekli su nam: Tu sjedite,
nee vas nitko maltretirati niti tui. Vi ste drugaiji nego ostali. Tako su nam govorili. Poto je tu bila i kuhinja, neki su poeli prati tanjure i raditi u toj kuhinji.
Poslije toga poeli su dovoditi ene. Prvo su doveli tri ene, a kasnije su dovodili
dvije, pet itd. Tako se sakupilo oko 26 ena. Tu je bilo i starijih ena od 67 ili 68 godina, a bilo je i od 20 godina. Njih su maltretirali jer su morale sve istiti i ribati. Psovali
su im majku ustaku. Neke od tih ena su budili naveer i silovali. ene su plakale!
esto su se po noi uli jauci tih ena. esto, kad bi legli uli bi jauke tih ena. Preko
663
dana su dolazili u kuhinju i udarali ih. Tu su bile: nastavnica u Kozarcu, iz Prijedora

to su radile u poti, jedna Z. iz Kozarca, jedna konobarica to je radila kod M., ene
to su radile u SUP-u, sudu... Jednostavno, kupili su ene iz stanova i dovodili.
Kasnije smo i mi poeli raditi u kuhinji. Odvodili su i neke od nas. Kad bi ili na
ruak odlazilo nas je po 30. Meutim, trideseti ovjek nije imao vremena jesti. Ako je
trideseti ovjek na liniji, ne moe stii skoro nita uzeti jer su ostali polazili. Prvi to
posjedaju ti i jedu, posljednji ne mogu stii nikako na red. im bi ti sjeli, ovi straari
bi rekli: Ustaj! Gotovo! Tada su bacali tanjure, tacne. Sipali su vodu i maltretirali,
tukli... Npr., ako ti ispadne ta 1/4 kruha na pod i hoe ga dii, nisi mogao jer, ubie
te! Udarali su kundakom. Udarali su i repom od goveda. Taj rep bi osuili, ispleli i tim
su udarali. Odrezali bi estoilno kabel na oko 80 cm i tim tukli. Neko tko je gladan,
uzimao bi dvije etvrtine kruha, ili ako bi netko dao nekom kruh tada bi istukli ovog
to je dao taj kruh i ovog to je uzeo.
Poslije toga su poeli masovno ubijati u Bijeloj kui. Tamo je poela nemogua tua. Samo bi izvodili jednog po jednog i tukli. Preko noi se uje tua, dernjava.
Ujutro bi dolazio plavi TAM-i i odvozio 5 ili 6 ljudi. Poslije toga tri jutra su dolazili
sa velikim kamionom. Tri jutra su odvozili kamionom te mrtve ljude. Ljudi bi utovarili u tu kaiku po 20 ili 30 ljudi. Nakon toga bi ovaj dizao tu kaiku i istresao
to u kamion. Tako su znali odvesti po pun kamion. Ubijali su doktore, ubili su dr. P.
i dr. B.
Po dr. B. doli su jedno jutro. Kad je on uzeo svoju torbu, ovaj mu kae: Torba
ti nee trebati. Dr. B. je iziao napolje. Otiao je iza Bijele kue. Poslije toga se uo
pucanj. Poslije 2 ili 3 sata doao je kamion i vidjeli smo kako dr. B. bacaju na kombi.
Od preivjelih doktora u Omarskoj je ostao samo dr. K. () Jednostavno su izvodili:
prijevoznike, bogate ljude, intelektualce, i sl. Izvodili su njih jer su znali da oni imaju
novaca. Tko nije imao novaca tukli su ga. Rekli su: Tko ima novaca, ne slui svom
narodu. Pripremao je neto.
. - S. to je imao De Lux na raskru u Kozarcu, izvodili su pet puta i tukli. Dok
su ga tukli, traili su novce. On je imao novaca, ali ne kod sebe. Petu veer su ga ubili. Kad je dolazio bio je cijeli u modricama. Jednostavno, jedne veeri nije ni doao.
Prije nego su ubili J. i ostale tako su ih maltretirali. Oni su morali na pisti leati po tri
sata na tri prsta od ruku. Ili bi ih postavili uza zid, tako su morali stajati prislonjeni
na tri prsta uz zid. Ako tako ne stoje, tukli su, maltretirali, psovali.
Kad dovoze neku novu grupu, nakon ienja tada je po 500 ljudi znalo leati
na pisti po osam i po sati. Morali su staviti glavu dolje i ruke na lea. Iako je po cijeli dan sunce prilo. Ako bi se tko digao, straar bi ga pozvao. Tamo bi tog ovjeka
664
pretukao: oteivao bi mu bubreg, kraljenini prljen. Poslije toga je poelo izvoenje po noi. Npr., izvode kolegu to lei pored tebe. Kad bi ga izveli napolje uli bi se
stravini glasovi. Ovaj bi jaukao, a straar bi ga tukao, psovao, maltretirao... Znali su
maem probijati: ruku, nogu, malo zasjei pojedini dio tijela. Dok bi to radili govorili
su: Zaklat emo te, ako ne kae tko je imao oruje!? Tada je poela panika i strah
meu nama. Bolje je bilo da i nas ubije nego da nas onako maltretira. Bojali smo se!
Jednostavno bi ulazili i govorili: Ti izlazi! Uzimali bi po redu, kasnije bi taj dolazio
pretuen. Poslije toga su izvodili drugog. Tada sam mislio da e i mene izvesti. Kad
bi ovaj dolazio, odmah mu je pravljeno mjesto za leanje. Od nekih boljih straara
smo dobivali svinjsku mast, pa smo mazali lea ljudima. Kupovali smo kekse iako je
ta kutija keksa bila oko 7 milijardi (njihovih novaca). To smo morali kupiti zbog ovih
ljudi koje su prebijali.
No je bila najgora. Jedna no za nas je trajala kao godina. im bi se smrailo odmah bi izvodili ili je bila prozivka. Tko je bio s njima u svai prvi bi odlazio. Nitko nije dolazio napraviti uviaj i sl. Njihov doktor (to je bio bez ruke) zove se K. Ljudima
koji bi se alili da su bolseni, on bi davao samo neke lijekove. Kasnije je ovaj doktor,
to je bio tu govorio: To nisu ti lijekovi.
Nismo smjeli izii. Najgore je bilo za vodu. Davali su nam litru vode na 500 ljudi
koji su bili u sobi. Nekad bi nam davali kanister od 5 litara. Za dva sata nam nisu davali nita. Zatvorili bi sve prozore koje nismo smjeli otvoriti.
Jedan dan, pred mrak oko 19:30, moj strievi je leao pored prozora. Straar je
govorio: Zatvorite prozore! To nismo uli, odjednom je doao jedan straar i rekao:
Izvedite ga ovamo! Ovog to je spavao u sredini izveli su van. Kad su ga izveli pitali
su: Zato nisi zatvorio prozor? Ovaj mu je rekao: Nisam znao! -Kako nisi znao!?
Majku ti ustaku jebem! Tu ga je toliko istukao. Kad se ovaj vratio bio je cijeli crn.
Kasnije je uao unutra i kad smo ga vidjeli zatvorili smo prozor.
Kad sam preao u staklenik oni su skupili ljude s piste i rekli im da spavaju u restoranu. Posloili bi stolove u jednu stranu, a ti ljudi su spavali dolje. Jednu no bila
je mala buka jer su ljudi razgovaraili izmeu sebe. Kad je to uo straar rekao je: Tiina! Ovaj ovjek kojeg su tukli nastavio je priati. Jednostavno je taj ovjek izludio.
Tom straaru se nije obraao. Kasnije je straar rekao najbliem do prozora: Otvori
prozor! Kad je ovaj otvorio, straar je ispalio rafal. Tada je ubio tog i dvojicu ranio.
Kad je ovaj straar ispalio rafal polupao je prozore. Nakon sat vremena doli su i traili od nas da platimo ta stakla. Mnogi od ljudi nisu imali novaca, a to su imali to je
bilo jako sitno. Govorili su da je to staklo od rudnika i da se mora sve ostaviti u ispravnom stanju. Poslije njega je doao jedan D. mesar i rekao: Ljudi lezite. Vi niste
665
krivi to je to staklo razbijeno. On je razbio to staklo i neka ga plati. To je bio isto

Srbin, ali je bio malo bolji od njih. -Lezite, vama nitko ne smje neta rei. Ako vas
netko bude veeras tukao, ja u se s njima svaati. Tako da je ulio povjerenje ljudima. Tada su se ljudi osjeali sigurnije.
Kad je dola gazdarica R. iz Kozarca izvodili su je i amarali oko sat i po, da prizna gdje je sakrila novce. Govorili su da je ona kao bila gazdarica, da je hranila te
zelene beretke, da im je davala ruak.
Mi smo spavali u stakleniku, a ene su spavale iznad nas u sobama. Poto je bilo
ljetno doba i otvoreni prozori sve se ulo. uli smo kako su govorili: Hajde skidaj
se! Tu bi ih silovali. Ujutro ena ili dijevojka bi plakala i priala nam ta je to bilo.
Govorile bi nam da ne smjemo nikom rei jer su im zaprijetili ako bi nekom rekle da
e ih ubiti ili zaklati.
U Omarskoj je bilo oko 30 straara koji su nas uvali. Svako jutro dolazio je autobus sa straarima koji nije bio pun. Kad bi ujutro iznosili smee, gledao sam kako
se postrojavaju. Svako 12 sati im je bila smjena. Instrukcije im je davao . M., o tome
ta e raditi i kako. Svi smo se bojali da e nas izvesti nou, ali preteno su izvodili
ljude intelektualce ili bogate. Oni su imali spiskove. Mnogi straari nisu znali te ljude. Ti straari su bili iz okoline Omarske. Mislim da im je netko dao te podatke. To
je mogao biti B. On je od mnogo ljudi traio novce i govorio: Vodim te do UNPROFOR-a na slobodnu teritoriju, ako plati 5000 DEM. Tako se prialo meu ljudima.
Meu nama je bilo i ljudi koji su govorili: Ima ovaj. Doao bi B. i izvodio tog
ovjeka. Govorio je: Ne boj se. Ako ima novaca, odvest u te kui da nae taj novac i odvest u te na slobodnu teritoriju. Dosta je ljudi nasjelo tome. Od toga znam
dva ili tri ovjeka koji su se vratili. Mnogo ljudi to je otilo za koje ne znamo. Pitao
je ovjeka koji mu je dao novce: ta eli da ti kupim? Poto su ljudi bili gladni i
edni ljudi su govorili: Nije vano! Bilo ta. On bi otiao i kupio kutiju keksa i kutiju
cigareta za neijih 5000 ili 3000 DEM.
Jedan iz Gradine to je tukao on je ubio J. i E. ()
Jedne nedjelje, odjednom je bila nekakva panika izmeu straara. Doli su u kuhinju i pokupili oko 15 tacni, 3 kante vode nai deki su odnjeli tamo. Vidjeli smo
kako su pobacali protupoarne aparate. Vidjeli smo kako su ih ve poredali u stroj.
Nai ljudi su digli tri prsta u zrak i govorili: ivjela Srbija! Tamo su ih tukli i maltretirali. Tukli su ih dok su ulazili. Kad su doli na liniju za ruak govorili su im: Bre!
Netko od zatvorenika je zaboravio kruh, netko licu, tanjur... Kad bi odlazili tamo,
zadnji nije ni stigao da uzme neto, straar kae: Gotovo! Te ljude su batine pratile
666
od ulaza do izlaza. Koji bi od zatvorenika pao taj je dobio toliko batina. Tako je bilo i
sa sljedeom grupom koja je ulazila. Od kruha i hrane koju smo dobivali, mislim da
je oko 100 kg kruha pobacano. Hrane je bilo po cijeloj prostoriji. Mislim, da nikad
hrane nije prosuto kao taj dana. Taj dan su ljudi pretrpjeli mnogo zla. Nekom od tih
ljudi su razbili glavu, nekom lea, slomili kraljenicu. Inspektori su to gledali i smijali se. Oni su bili iza nekog stakla. Taj dan je bila nekakva sahrana. Netko od njih
je poginuo na ratitu pa su se oni osveivali na nama.
Bila je neka C. ekipa koja je dolazila tu u logor. Kad bi doli, oni su ih putali do
nas. Ljude koji su bili tu klali su i ubijali. Kad bi doli sa ratita ubijali su ljude.
U logoru, oko 01.07.1992., bilo je oko 2500 do 3000 ljudi. Dosta ljudi je ulazilo
i izlazilo iz Omarske. U Omarskoj je poginulo od 1000 pa navie ljudi. Leevi tih su
odvoeni na kopove. Kako sam uo od straara neki leevi su odvezeni u Tomaicu,
neki su govorili da su odvezeni na Gomljenicu, neki na kopove po Omarskoj. Kad je
bio Bajram u Kevljanima kod Omarske sruena je damija. Taj dan su oni doli pijani
i donijeli dve ili tri gajbe pive. Pozivali su ljude koje su poznavali.
Kad bi ti zatvorenici dolazili rekli bi im: Hajde da nazdravimo! Damija vam je
sruena na dananji dan. Kako im ljudi nisu smjeli nita rei, popili bi malo pive.
Kad bi to vidio ovaj straar rekao bi: Pij! ta je? Napravit ete drugu ako ostanete ivi, ako ne ostanete napravit e netko drugi. Kasnije su dolazili S., M., . Oni su tukli
i maltretirali. Kad je bio odlazak u WC, morali smo ii. Onog trenutka kad bi trebali
u WC nisu nam dali ii nego smo nudu vrili u jednu kantu. Nekad kad se nekom
nije ni ilo u WC oni bi govorili: Hajde po 10 u WC! Kad bi se tih 10 ljudi vratilo,
oni nisu bili ni za ta. Bili su pretueni, imali su modrice, bili krvavi... Morali smo
prisilno ii u WC tako da bi nas oni mogli tui.
Kad su stigla tri autobusa ljudi, istovareni su i odvedeni iza jednog hangara. Dok
su ih istovarali, svi straari koji su bili tu doli su tui te ljude. Dok su ti ljudi izlazili
tukli su ih: palicama, nogama, kundacima. Poto su ti ljudi bili lijepo obueni, mislim, da su ih tek izvukli iz kua. Oni su tu stigli oko 12:00 ili 12:30, a naveer oko
19:00 opet su doli autobusi. . M. se svaao i govorio: Ti ljudi nemaju mjesta ovdje.
Te ljude treba prebaciti u drugi logor. Tada je komandir logora bio K. Autobusi nisu
napustili Omarsku. Vozai rezervisti koji su vozili te autobuse su bili ljuti. Oko 19:15
su te ljude ponovo tukli i ukracali u autobuse. Odatle su ih odvezli u nepoznatom
pravcu. Veer poslije toga, oko 22:30, odveli su: B. M. enu, malu E. iz Prijedora, S.
B. - D., S. R. i jo mnogo tih momaka. Na autobusu je bilo napisano eelj, a tablice
su bile Bihake. Kako kod nas nije bilo krova, a autobus je bio blizu, sve smo mogli
uti. Ovi to su bili prozvani morali su obui uniforme koje su im donesene. Rekli su
667
im da moraju sluati straare koji su bili s njima. Svi straari su imali brade koje su
bile duge oko 10 ili 15cm. Govorili su im da ne bjee i sl. Taj autobus je otiao kao za
Petrovo selo (kod Bihaa). Tu se trebala izvriti razmjena. To je moglo biti od 20. do
25.07.1992. Sa njima je otiao B. i jo dvojica straara.
Jedno jutro oko 8:00, doao je B. i rekao: Dolazi TV, morate dizati tri prsta, sve
da bude za vas bolje. Rekao nam je za ta tri prsta i dao nam neke pjesme kao: oban
tjera ovice, preko jedne rijeice i oban tjera ustae prako jedne rijeice. Govorili
su: Drite tri prsta da vas kamera moe snimiti. Kasnije su doli ti novinari i slikali.
Tu su slikali i ene. To je bila TV Banja Luka. Poslije TV B. Luka, trebao je doi BBC.
To je bio ponedjeljak, kad je trebala doi BBC. Taj dan su oni pokupili tih 26 ena i
odveli ih u pripremnicu, gdje se pripremala hrana. Ujutro su te ene otile istiti prozore gore. Meutim, taj dan nije dola ta TV jer je bila nekakva pucnjava.
Tek sutra oko 10:00 doao je taj BBC, odmah su uli kamermani kroz prozor snimali su i slikali. Dok su oni sjedili, ljudi su jeli po 10 ili 15 minuta. Bila je servirana
sol i sl. Jedan od njih je pitao: Koliko puta jedete na dan? Straar je bio iza tog novinara i pokazivao rukom na tri puta. Kako sam radio u kuhinji sve sam vidio. Meutim, nitko nije mogao rei tim ljudima iz BBC nita, jer je straar bio pored njih.
Nitko nije imao prilike da kae da je to pakao. Ljudima iz BBC-a bilo je dozvoljeno
samo da vide kako ljudi jedu i nita vie. Njih je zanimalo kako i gdje lee zatvorenici. Meutim, ovi im nisu doputali. Prije dolaska BBC-a ene su sjedile tu. Kasnije su oni te ene sklonili. Kako je od jedne ene ostao al na stolici, ovi iz BBC-a su
pitali odkud to tu? Sve to je snimala kamera. Na to su im ovi odgovorili: To je od
mukaraca. Kad su se rastajali sa enama, ostalo je tu. Dok je to trajalo, oko logora
se strahovito pucalo. Ovi su pitali: ta je to? - rekli su im: To Muslimani napadaju
logor. Kad je otila ta TV, poslije dva jutra, pokupljene su sve ene i odvedene prema
Trnopolju. Kasnije smo doznali da su zaista otile za Trnopolje.
Sutradan, dok je trajao taj ruak bila je nekakva prozivka. Neki su izlazili na pistu. Tada je 800 ljudi bilo odreeno za Trnopolje. To su bili ljudi koji nisu nita napravili njihovoj dravi. Nas su strpali u jedan hangar. Kasnije je stiglo dosta autobusa.
Nitko od nas nije znao gdje se ide. Kako je bilo poznatih vozaa, priao sam jednom
. i pitao: Gdje idu ovi ljudi? Gdje emo? Rekao je: Ovi to su tu, 8 autobusa ide za
Trnopolje, a ostali idu u logor Manjaa. Vidio sam da nisam prozvan meu ove to
idu za Trnopolje. Otiao sam kod mog strica i rekao: Idemo za Manjau. Postojala
je mogunost da netko pree npr. iz autobusa za Manjau u autobus za Trnopolje.
Meutim, u tom trenutku nitko se nije usudio jer je bio toliki haos. Kad sam svojima
rekao da idemo za Manjau, oni su mi rekli da gore etnici kolju, ubijaju.
668
Oko 16:30 su nas tukli i potrpali u autobus. Kad smo sjeli u autous morali smo
staviti glavu dolje. Nitko nije smio dignuti glavu. Ko bi digao glavu maltretirali bi ga
ili tukli. im smo uli u autobuse pitali su: Tko ima novaca, satova... Tu akciju su
preteno napravili vozai. Jedan ovjek, kad su mu uzimali sat, rekao je: Nemojte!
To mi je od oca. Ovaj mu kae: Jebo te otac, on je mrtav. Bit e i ti! Daj taj sat ovamo!
Kad smo prolazili do Banja Luke prema Manjai, ljudi iz onih sela su izlazili i bacali na nas: drva, kamenje, djeca su bacala pijesak... Dizali su po tri prsta i govorili:
Ustae! Ustae! Malo navie su stali i putali djecu u autobuse. Djeca su ulazila u
nae autobuse i udarala nas drvima koje su ljudi pripremili za zimu. Kad smo prolazili pored kasarne, njihova vojska nas je gaala. Govorili su: Pustite ustae ovamo
da ih pokoljemo! ulo se kako galame. To je bilo oko 20:30 ili 21:00. Doli smo pred
logor ali nam nisu dali ui unutra. Rekli su: Neka spavaju u autobusima! Tu veer
su nas tako tukli. Cijelu tu no su ulazili u autobuse tukli, traili novce i sl. Kad smo
doekali jutro, bilo je kao novi ivot.
To jutro, kad su nas izveli, odmah je poela prozivka. Prozivali su po 100 ljudi.
Kako su ih prozivali tako su ih vodili na ispitivanje. Poslije ispitivanja vodili su gore
na pregled. Ja sam bio u treoj grupi. Kad smo doli gore rekli su nam: Malo sjedite
tu. Tu su nam dali vode da popijemo. Uli smo tamo, tada su nam rekli: Skidajte se
do gaa! Neki su vikali: Nemam ja gaa!? Na to su im odgovarali: Skini se gol!
Sve su pregledali, rekli su nam da idemo u neku icu (prostor ograen icom). Prije
nego su nam rekli da idemo u logor u tu icu naredili su: Glavu dolje i ruke na lea!
Ne smijete pogledati u straara dok vam on ne dozvoli! Na ruak se ilo organizirano po 10 ili po 30 ljudi. Tu nije bilo tue, ali je postojala disciplina. Putali su ljude po
pola sata da idu sjesti van. Spavali smo na nekoj travi, a deke nismao imali. Tu smo
spavali iako nam je bilo jako hladno.
Od Omarske do Manjae pratili su nas uvari iz Omarske. Straari koji su najvie ubijali ef pratnje bio je policajac. U putu od Omarske do Manjae osam ljudi je bilo ubijeno. Poto je dosta ljudi imalo dizenteriju u putu je podleglo 22 ljudi.
Kad su autobusi stali pored logora, ubili su jo neke ljude. Te ljude ubili su i jo
mnogo ljudi. Sve to je bilo nou kad smo doli. Mi smo bili u autobusima, ali nismo smjeli dizati glave niti koga gledati. Neke od tih ljudi su odmah klali, nekima
su noen odrezali ruku ili rezali komad po komad mesa. Neke ljude su izvodili iz
autobusa i tukli. Npr., izvedu 5 ljudi pa ih tuku. Izvodili su po dvojicu i npr. tuem
ja njega, a on mene. Ako ne tue jako onda te on tue. Sve to je radila pratnja iz
Omarske.
669
Dana, 06.08.1992. selili smo se iz Omarske za Manjau. Zatvorili su prozore i vrata na autobusima i ukljuili grijanje. Ukljuivali su grijanje iako je bio kolovoz. Vode
nam nisu dali, vrue je bilo, a nismo se smjeli skinuti. U autobusu je bilo toliko ljudi
da smo jedan na drugom sjedili. U te autobuse utrpali su po 50 ili 60 ljudi. To je bilo nemogue! Ili smo na radove, a to su bili: kopanje, radovi na crkvi, hraniti stoku.
Crkvu su preteno radili logorai. Oko crkve se kopala kanalizacija, crkva je imala
vodu i sl. Ljudi koji su radili tu crkvu priali su da ima nekih stvari iz muslimanskih
damija i sl.
- and82
Dana 26.06.1992. oko 10:00 ujutro otiao sam do stolara B. Tamo sam otiao po
neku stolariju jer mi je bila potrebna. Tu sam sjeo i popriao sa njegovim sinom R.
Dok smo priali dola je vojna policija utim kombijem u njegovo dvorite. Ta vojna
policija je opkolila dvorite od njegovog susjeda F. koji se nalazi na radu u inozemstvu (u Njemakoj). Kad su opkolili kuu, traili su njegove sinove. U prvoj kui nisu
nali nikoga. Iz te kue je izila samo jedna stara ena (majka od F.). Poto su pretraili u toj kui, preli su u susjednu.
F. je imao dvije kue. Pucali su pukama u bravu, kasnije je iziao jedan momak
i rekao: ta trebate? Izvolite! im je on iziao poeli su ga tui i psovati: Jebo vam
Alija majku! Dok su ga tukli, traili su puku. Poslije toga su ih priveli do kombija u
kojem je sjedio jedan momak due kose (V. F.). Taj momak due kose doveo ih je na
lice mjesta u namjeri da pronau oruje. Tu su ih maltretirali oko sat vremena. Vidio
sam tu vojsku kako su ih tukli i maltretirali. Te momke su zlostavljali oko sat vremena. Svi ljudi su izili i gledali kako ih tuku. Tu se ova starija ena onesvijestila, pa su
je polijevali vodom. Poslije toga su ih odvezli. Ovu enu su odveli kod stolara B., da
je sklone da ona ne gleda. Kasnije je doao jedan policajac, koji je poznavao mene i
R. Rekao je: Vi se ne trebate plaiti. Vama nitko nee nita, mi vas znamo. Policajca
koji je vozio kombi znao sam iz vienja. Taj policajac je bio najpoteniji meu njima.
Ovi ostali su bili rezervisti, koje nisam poznavao. Kad sam to vidio sjeo sam na bicikl
i odvezao se kui.
670
Prije toga sam uo za taj uti kombi koji je kupio ljude po selu. Kad sam doao
kui, vidio sam da neto nije u redu. Majka je plakala, moja ena je plakala, djeca...
Pitao sam ih: ta je? Rekli su mi: Trai te policija, treba se hitno javiti tamo i dati
izjavu. Odmah sam poao tamo, jer sam znao da nita nisam napravio. U putu sam
sreo neke prijatelje s kojima sam se posavjetovao. Naiao sam i na jednog Srbina prijatelja (koji je aktivni policajac) i pitao ga za savjet. On mi je predloio da tamo ne
govorim njegovo ime, ali da mi je najbolje da bjeim. Pitao sam ga: Zbog ega bi
trebao bjeati? (...) Poslije toga sam razmiljao da li da odem.
Vidio sam jednu scenu maltretiranja ena i djece. Kako sam imao dvije kerke,
da ne bi bilo neto njima, mislio sam da je bolje da odem i da se prijavim. Kad sam
doao u stanicu policije, razmiljao sam oko dva sata. Oko 13:45, tada je ve bila
smjena u SUP-u. Primio me komandir te policije, a osobno me poznavao. Rekao je:
Izvoli sjesti Kad sam sjeo pitao me: ta treba? Rekao sam da ja ne znam, a da bi
on to trebao znati. Rekao je da ne zna ni on i da e provjeriti preko telefona. Dok je
on provjeravao stigli su Njih dvojica su redovno prolazili po Prijedoru mercedesom (cigla boje) sa srpskom zastavom, kupili ljude i dovodili ih u SUP. To im je bio
zadatak. Kad su stigli pitali su: Da li ste vi taj? Rekao sam: Jesam! im sam to
rekao, oni su izvadili popis na kojem je bilo oko 60 imena. Pored nekih, ve je bilo
neto zabiljeeno. Tako su napravili i pored mog imena. Rekli su da izvadim sve iz
depova i stavili su jednu vreu pored mene. Morao sam izvaditi: novanik, vezice iz
cipela, remen...
Poslije toga doao je drugi policajac i stavio nekakvu ceduljicu gdje su zapisali
moje ime i prezime. Izvadili su moj novanik i dali mi novce (dinare), a ostalo su
ostavili kod sebe. U novaniku sam imao i oko 700 DEM. Poslije toga doao je drugi policajac koji me proveo kroz jedno dvorite u zatvor. Kad sam doao tamo vidio
sam momka koji je bio u onom kombiju. Sam je bio u toj eliji. S njim nisam priao
jer ga nisam poznavao. Kasnije sam mu priao i pitao: ta je ovo? Rekao je kako tu
dovode svakog trenutka, a da se on tu nalazi ve dva dana. Rekao je da su doli do
H. dva brata M. Oni su kao uestvovali u napadu na Prijedor i da su odvezeni, a dovedeni su drugi. Oni su odvedeni za Keraterm, a ovi su odvedeni za Omarsku. On je
znao kud su odvedeni. Kasnije mi je rekao da svakih sat vremena dolazi jedan vojnik
u maskiranom odijelu i tue.
Nakon 15 minuta otvorila su se vrata elije i uao je policajac. To je bio policajac
koji je bio meni na osiguranju na utakmicama. To je bio lijep momak izgledom, plav.
Za njim je uao vojnik u maskirnom odijelu koji je imao bradu. Na ruci je imao koni pojas, a u ruci je drao palicu, imao je i beretku koja je bila kao maskirno odjelo.
671
Kad je uao, zaueno me pogledao i pitao: Otkud ti ovdje!? Rekao sam: Doao
sam da dam izjavu. Na to je on opsovao i rekao: Nije dobro! Ja sam malen da ti
mogu pomoi. On je mahnuo glavom ovom u maskirnom odijelu i izili su. Poslije
toga sam pitao ovog zatvorenika: ta se dogaa? Rekao je: udno mi je!? Ovaj je
ulazio svako sat vremena i tukao svakog tko bi bio tu. Pretpostavio sam da je ovaj
mene prepoznao i da zbog toga nisu tukli. Nakon 15 minuta, opet su se otvorila vrata. Tada su doveli . H., poslije toga su doveli dva profesora iz Kozarca. Tako da nas
je bilo osam u toj eliji. Doveli su i S. M. koji je radio u opini. (...) Tu smo se zadrali
do 18:00. Poslije je dola ta policija, pokupila nas i izvela van. Kad su nas izveli bio je
palir (dvored) koji su napravili policajci koji su bili preko puta. Dok smo prolazili
do kombija tukli su nas u tom paliru. Kad smo uli u taj kombi zatvorili su ga i odvezli nas za Omarsku.
U Omarsku smo doli oko 18:30, tada im je bila smjena strae. Kad smo doli vidjeli smo kako na pisti lei oko 1000 ljudi. Sa tih ljudi bile su skinute koulje. Glavu
su morali okrenuti prema asfaltu. Kad smo izili poredali su nas uza zid te zgrade.
Naredili su nam da dignemo tri prsta i da se naslonimo uz taj zid. itali su imena iz
linih karata. Proitali su ime od V. F. (imao je duu kosu) i pitali: Tko je V. F.? Kad
se javio poeli su ga tui petoilnim kabelom (promjera oko 30 milimetara) i palicama. Tu je bio uti policajac P. i jedan D. (crn, visine oko 140 cm ili 150 cm). Njih
dvojica su ga tukli. Kasnije su i nas poeli tui. Ovi policajci koji su doli s nama iz
Prijedora, nisu nas tukli. Otvorili su jednu garau i poredali nas da ulazimo u tu garau. Kad smo prolazili taj dio do garae, tukli su sve redom. Ja sam ulazio zadnji.
Kad je mene udario, mahnuo sam rukom. Tada je P. rekao: Daj, vrati tog gospodina u konoj jakni, na dopunu! Vratio sam se, a on mi je rekao: Stavi tri prsta i uza
zid i rairi noge! Poeli su me tui. Tukli su me oko pola sata. Poslije toga sam bio
crn. U jednom trenutku me udario i iza vrata, malo je falilo da se ne onesvijestim.
Inae sam bio teak 92 kg, bavio sam se sportom i bio sam izdrljiv. Drao sam se da
ne padnem jer sam znao da su jako tukli one koji padnu. Na sebi sam imao modrice
od palica, izama i sl. Oko 19:00 su me pustili da uem unutra. Kad sam uao u tu
garau vidio sam strahotu! Ti koji su bili u toj garai, sve su bili sami intelektualci iz
Prijedora. To je bila prostorija 4 sa 5, a bilo nas je oko 86. Tako da se u toj prostoriji
nije moglo ni lei. Tu su bili: predsjednik opine M. ., A. S. iz krim. slube, O. M.,
S. M. iz Opine, svi poznatiji ljudi i privatnici bili su tu. Bili su i ovi policajci. Tada je
zavrena smjena i bilo je malo zatije.
Oko 12:00 nou, otvorila se garaa i prozvali su M. . Izveli su ga van. uli smo
jauke, nakon 15 minuta vratio se nazad. Kad su uli naredili su nam da okrenemo
672
glave prema podu. Ula su njih trojica, ali nitko nije smio pogledati. Vratio se M., a
od nas su traili da skupimo oko 200 DEM u roku od 5 minuta. Rekli su nam ako to
ne sakupimo, M. nee ostati iv. Svi su utili, jer nitko nije imao novaca. O. M. je iz
koulje izvadio oko 200 DEM i dao. Tada sam prvi put vidio O. Lijevo oko mu je bilo
nateeno, a lijeva ruka crna. On je namakao maramicu i tim se mazao. U jednom kutu je bila kanta za WC. Imali smo jednu kanticu od 5 litara u kojoj smo dobivali vodu. Tu vodu smo mogli dobiti kad otpjevamo tri srpske pjesme. To su: Od topole pa
do ravne gore..., o generalu Drai... Kad bi to otpjevali dobili bi 5 litara vode na nas
86. Meutim, sjetili smo se da strgamo cijev od radijatora i tako navlaili malo usne.
Kad je M. iznio te novce, tukli su ga jo malo i vratili nazad. Tada su uli i pitali:
Tko je ZNG-a? Ponovio je drugi put i rekao: Nemojte da ja traim tko je ZNG-a!
Neka se javi! Tada je ustao M. A. - bio je policajac u Prijedoru. Ustao je i rekao: Ja
sam! Ovaj ga je pitao da li zna nekog komandira i rekao njegovo ime. Znai da je
ovaj radio u Zagrebu, pa je i znao. Nismo ga viali, samo je dolazio naveer. Taj je
poznavao kompletan Zagreb i sve komandire. Meutim, mi ga nismo mogli vidjeti,
a nisu nam ni dali da dignemo glavu. Izveli su M. i udarili ga nekoliko puta. Jedan ga
je udario okvirom pitolja i izbio mu etiri zuba. Poslije toga su nas pustili na miru.
Ujutro, jedan je pitao da prospe iz kante u koju smo vrili nudu. Straar bi govorio: Moe, ali ne vi nego gospon predsjednik! Kad je on odnio to prosuti, svi su
izili da vide kako on to nosi. On se vratio sa praznom kantom, kad je doao do elije
nabili su mu tu kantu na glavu. Natjerali su ga da ode i opere tu kantu. Svaki put su
se iivaljvali.
Sutradan, oko 16:00 stigli su K. i C. u mercedesu. To smo vidjeli kroz jednu upljinu, prepoznao sam auto i njih. Nakon toga su prozvali M. A. i odveli ga. Nakon
pola sata vratio se cijeli izmasakriran. Rezali su ga noem, tukli... Cijeli je bio crn,
imao je rane po leima, imao je posjekotine od noa, usne su mu bile razbijene, oko
razbijeno. Priao mi je i rekao: Ako naveer opet dou po mene, pokuat u bjeati.
Molim te, pozdravi moje! Bolje da me ubiju nego da me ovako tuku. Ovo se ne moe izdrati. On je imao oko 40 ili 50 kg, toliko je bio smravio jer je prije ovog bio u
vojno - istranom zatvoru u Banja Luci.
Poslije toga smo ili na ispitivanje. Svaki dan su tukli jednog ili dvojicu i traili
novce. Tek tada sam shvatio zbog ega smo bili odvojeni. To su napravili da mogu od
nas traiti. Kad je bilo ispitivanje, tamo je bila grozota! Morali smo kleknuti ispred
stola, da nas oni mogu utirati nogom u glavu. Ispitivali su nas Z. i R. K.. Mene je ipitivao R. i jedan iz Banja Luke. Svi oni su bili iz SUP-a Na tim ispitivanjima su pitali:
da li sam bio u stranci, da li sam pomagao stranci, da li sam dao novaca, koliko sam
673
dao, gdje sam kupovao naoruanje, ta se spremalo protiv njih, zato nisam iao u
njihovu vojsku kad nas je Srbija pozvala? Rekao sam mu da nisam lan stranke SDA.
Pitao me zbog ega laem jer su svi oni znali da je SDA pobijedio. To su bila sve pitanja bez ikakve veze i smisla. Skoro svi su me poznavali ali tada su se pretvarali da
te ne vide. Svi, od straara pa do intelektualaca, imali su takvo miljenje. Spavao sam
na pisti, odatle smo mogli vidjeti tunjave. Nismo mogli vidjeti gdje su odvoeni.
Jedan voza kruha u itoprometu odveden je oko 12:00 sa ruka, da ide utovarati mrtve iza Bijele kue. Kako je tada otiao, nije se vie ni vratio. Mogli smo samo
nagaati kako se to dogodilo, jer oni koji su utovarali nisu se ni vraali. Mi smo imali
priliku da te ljude koji su bili ispitivani iznosimo na svojim leima. Sa tih ispitivanja
u Bijeloj kui iznosili smo ljude polumrtve ili mrtve. Odnosili smo ih iza Bijele kue i tamo ih bacali. Ja sam imao priliku da iznesem F. Tada on nije bio mrtav, nego
je bio tako pretuen da nije znao za sebe.
Kad smo ili na ispitivanje kroz hodnik je bio palir vojnika. Sa mnom je doao
jedan Hrvat iz Brieva. Kad je on pokazao linu kartu, ovaj je rekao: O, ustaa doao. Dobro doao. Kad sam se ja pojavio rekao je: Otkud ti sudac!? Nemoj vie da
dolazi. Mene tu nisu tukli, ali su tukli ovog Hrvata.
Vidio sam da je ubijen R. H. Kako smo se vratili s ruka i sjedili na pisti, R. je
izvadio kruh koji je donio s ruka. Kako smo jeli brzo ostala mu je 1/8 kruha. To mu
je ostalo od ruka jer smo imali 3 minute da uemo, pojedemo i iziemo iz tog restorana. Kako je jeo, ovaj straar mu je rekao: Prijatno. R. mu je rekao: Hvala, bujrum. Na to mu je straar rekao: Majku ti jebem! Otkud bujrum u Omarskoj, doi
ovamo! Nama su naredili da legnemo, a njega su odvukli. Tamo su ga tukli. Kad su
ga vratili, nakon 5 minuta je umro. Tako da su ga tukli do iznemoglosti.
Vidio sam i I. D. - ininjera, upravnik rudnika. Njega su 5 ili 6 puta odvodili i
tukli. Pred nama, na pisti, je podlegao batinama. M. . su tukli. Kad sam njega vidio
uplaio sam se. Nas su uveli u jednu prostoriju, jer je padala kia. U toj prostoriji smo
vidjeli M. . Imao je slomljenu lijevu ruku i zamotanu kartonom. Pitao sam ga: ta
je? Rekao je: Ne pitaj, digni me. Digao sam ga da sjedne. Kad sam ga digao rekao
je: Spusti me, ne mogu sjedit. Nije mogao sjediti jer su mu rebra bila slomljena. To
je bio ovjek teak preko 120 kg, a spao je na oko 70 kg. Taj dan je jedva disao, a naveer je umro.
Vidio sam F. M., njega su tukli do iznemoglosti. On je bio cijeli dan u jednoj
Mujinoj sobi. Tada mu je E. S. sa skalperom rezao podljeve na nozi, cijedio rukama,
dao mu je dvije injekcije. Naveer je umro. Njega su u jednoj deci odnijeli iza Bijele kue. Ti koji su tukli, preteno su bili: straa iz Omarske, Marike, Tomaice i sl.
674
To su bili nepoznati ljudi, oni koje sam znao nisu tukli. Znao sam dva nogometaa
iz Omarske. Oni su se korektno ponaali. Sjedili su, a tu je bio i jedan kojeg su zvali
M.. Mislim, da taj nikog nije ubio. () Mislim, da nitko u Omarskoj nije poginuo
od metka. Svi su ubijeni maljem i sl. sredstvima. Isljednici koji su bili tu, ne da su
znali, nego su i oni tukli. Gledali su kako nas tuku. Nas je oko 1000 bilo poredano na
pisti, izabrali bi njih oko 10 da tre po nama. Dok su ovi trali isljednici su se smijali.
Kad smo selili na Manjau, nisu nam dali da sjedimo na sjeditima, nego smo
morali leati na podu. Drugi koji su dolazili sjedali su po nama. Tukli su nas dok nismo doli gore. () Sutradan kad smo bili primani, tukli su nas. Nekorektno se prema nama ponaala policija iz Prijedora. Tako su se ponaali prema nama u putu i sutradan dok nismo uli u logor. Manjaa je bila rehabilitacija iza Omarske. Tu je bio
Radio je u Tomaici kao elektriar. Tu je bio i Kad je prepoznao mene, natjerao me
da se oko 4 sata klanjam na nasipu. Svi smo klanjali, tako da smo morali kleati na
tom pjesku po 4 sata. To je bilo neto najzloglasnije to smo mogli doivjeti i to smo
doivili, od Omarske do Manjae.
U Omarskoj je bilo oko 3000 ljudi. Meutim, koliko god su ubijali toliko su ih i
dovodili. Tako je broj zatvorenika uvijek bio isti. Mene su izvodili 6 puta. Uzeli su od
mene novce, sat, prsten i sve ostalo. Trenere su tukli oko 4 noi. Golmana D. su izvodili i tukli. Od nas su traili da sakupimo novce, da im kupimo pivo.
- and83
PREBIVALITE:
Donja Ljubija
ivio sam u Donjoj Ljubiji, opina Prijedor, do 02.06.1992. kada su me paravojne formacije (tzv. Republike Srpske) odvele u SUP u Prijedoru. Znao sam da moram
proi kroz taj pakao. To sam znao jer sam bio pripadnik stranke SDA, a ujedno sam
ispred stanke radio u opini Prijedor.
Dana, 02.06.1992. otiao sam u Ljubiju, odakle su nas petoricu priveli u SUP. Tu
je bio i F. P. koji je bio uhapen jer je bio kapetan u bivoj JNA, a uestvovao je u borbama u Lipiku i Pakracu. Kad je vidio ta se dogaa, napustio je tu vojsku. Zbog toga
je bio uhapen i priveden. Odmah su nas poeli tui. Morali smo im istiti cipele. Tu
675
sam dobio prve batine. Do tada me nitko nije toliko udarao. Kad su saznali da je F.
bio kapetan i da je napustio vojsku morao je ljubiti izme tim vojnicima. Kako se sagnuo da poljubi te izme, oni su ga udarali nogom u lice.
Tu su nas potrpali i otjerali u logor Keraterm. Keraterm je bio u samom gradu
na cesti od Prijedora prema Banja Luci. Sa nama je iao i jedna vojnik. Kod izlaza iz
Prijedora, kod podvonjaka, taj vojnik me pogodio iz automatske puke sa pola metra udaljenost. Pitao sam ga: Zato si to uinio? On je podigao puku prema mojim
grudima i htio je pucati. Sigurno bi to uinio da nije bilo ovih ostalih vojnika koji
su bili s nama. Oko 20:30 doli smo u logor, smjestili su nas u poseban ugao, jer su
smatrali da smo mi uestvovali u napadu na Prijedor. Metak koji je proao kroz moju
nogu, zadrao se u nozi F. P.
Tu su nas poeli tui. () Nisam se mogao spustiti na koljena jer mi je sve bilo
razneseno. F. je ponovno izveden. Rekao je: Kapetane, doi da pjeva. Naredio je
da nas petorica pjevamo srpske pjesme. Tamo sam vidio mnoge ugledne ljude koji su
radili u opini i sudu. Tu su bili: N. . - predsjednik suda, S. M. koji je bio moj kolega u opini, privatne ugostitelje i sl. Nitko se nije usuivao pomoi. B. Z. mi je donio
kanister da se napijem vode. Tu no su i njega izudarali. Tu su nas zadrali do oko
2:30. Poslije toga sam zamolio jednog vojnika da mi doda zavoj. On je rekao: Uuti!
Kasnije je ipak donio zavoj. Naredio je F., da me previje. Na to mu je F. rekao: Pa, i
ja sam ranjen. Dao je i F. zavoj. Poslije toga oko 2:30 poslije ponoi odveli su nas u
bolnicu.
Kad smo doli u bolnicu vidio sam dosta vojnika u arenim uniformama, policajaca. Tu su nam prvo na rendgenu slikali nogu, a onda smo ili na previjanje. Mene su
zadrali u bolnici zbog rane. Rekao mi je da su mi rasjeene tetive i da ne mogu ii. F.
su vratili nazad u Keraterm. U bolnici sam bio do 23.06.1992. Poslije toga su me ponovno vratili u Keraterm. Od 03.06. do 23.06.1992. ve je poela podjela izmeu ljenika. Ranjene Muslimane i Hrvate lijeili su samo lijenici i med. sestre muslimanske nacionalnosti. Srbe su lijeili na 3. katu. Njihovi ranjenici odlazili su na lijeenje
na taj kat. Ve tada su poeli iskazivati ta su osjeali prema nama. Naveer su znali
upadati pijani vojnici, iako su bila po dva policajca na svakom katu. Tu su pripadnici
tzv. srpske vojske upadali i traili njima poznate ljude iz Kozarca. Kad bi prepoznali
te ljude, psovali bi im majku ustaku i traili da ih zakolju i da ih jednostavno ubiju
zato to lijee te ljude. Ulazili su pod pratnjom ovih policajaca koji su nas uvali. Ti
policajci su ih kao tjerali iz soba ili hodnika, a oni su uz njihovu dozvolu to i radili. Tu
su lijenici i med. sestre, med. osoblje koji su na neki nain nama pomagali. Zamolili
smo ih da ponekad nazovu kuama i da jave da smo tu. Tako je moja supruga dola
676
tu. Nju je iz Ljubije (koja je bila opkoljena) doveo On je jednom doao kod mene i pitao me: ta ti treba? Zamolio sam ga da mi donese pribor za brijanje i neto
donjeg vea. Sutradan je doveo suprugu, a poslije toga je nisam vidio do 20.01.1993.
Doktor H. R. i E. B. su dva divna i izvrsna kirurga. Oni su pruali sve od sebe, da bi
ublaili bolove unesreenim, ranjenim i pretuenim.
Vidio sam dr.E. B. u Omarskoj. Njega su optuivali da je kao pripremao ratnu
kirurgiju za Kozarac, da je pripremao potrebnu opremu za to. Mislim, ako je to i pokuao, da bi pomogao, nije mogao. Tu su me zadrali do 23.06.1992. kad sam otputen iz bolnice, navodno da idem na kuno lijeenje. Dola su dvojica pripadnika VP
i ispitivala me. Oni su me pitali tko sam. Rekao sam: Mene su traili pod imenom
H. F., a ja sam F. H. Tako su me njihove sestre uvijek odbijale. One ne da nisu htjele
izii u susret, nego su bile dovedene u zabunu. Tu su me pitali odkale sam? Gdje sam
radio? Tu su dali prijavu i odveli me u Keraterm.
U Keraterm sam doao 23.06.1992. oko 15:00. Tamo sam vidio mnotvo ljudi
kako izviruju iz onog skladita. Tu su bile etiri prostorije u kojima je bilo skladite
vatrostalnog materijala. Tu je bilo puno ljudi. Bilo je i mojih susjeda koji su me blijedo gledali, kad sam doao. Oni su bili blijedi, neobrijani, krvavi. Bili su iznenaeni
i prestraeni. Od mojih susjeda tu su bili: B. B., E. D., S. D., N. D., H. K., E. H., S., A.
B., M. D., . ... Tu je bilo dosta ljudi iz rudnika, iz Gornje Ljubije. Iz samog mijesta
Ljubije, bilo je nas oko 120. Mislim da je tada u Keratermu bilo oko 1000 ljudi. Tu
su bile etiri prostorije, a u tim prostorijama je bilo po oko 200 ljudi, u razdoblju od
23.06. do 04.07.1992.
Druge noi prisustvovao sam ubojstvu D. T. - policajca. Dok su ga tukli govorili
su: D., da vidimo koliko si ti Srba prebio! ta misli boli li ovo kad tuemo? Nisam
vidio tolike batine, ne znam da li itko moe podnijeti tolike batine. Kad smo ga unijeli, umro je od izljeva krvi. Te noi prebili su i E. I. (takoe je radio u stanici policije
u Ljubiji). Oko 24:00 (poslije ponoi) traili su da iziu prva etvorica koja su leala
do vrata. Tada sam iziao i ja. Trebali smo kao da unesemo ove prebijene. Tada smo
izili: B. B., E. I. i ja. Kako sam iziao van, tako me netko udario izmom. Kako sam
bio nestabilan na nozi, pao sam, a oni su me poeli udarati. Poslije toga sam bio u
krvi i nisam ni znao to se dogaa. Te noi ubili su D. T. i J. R.
J. R. je bio iz Ljeskara, bio je Srbin, a glasovao je za SDA. On je bio lan izvrnog
odbora na Hambarinama. Zbog toga je doveden u zatvor. Na njegovoj kui i ogradi
bile su izlijepljene slike Fikreta Abdia i Alije Izetbegovia. Kad su ga tukli govorili
su: Sad emo da te reemo kao prase. Neemo kao prase, nego kao janje kad Muslimani pripremaju za Bajram. Tukli su ga neposredno iza vrata. Ta vrata nisu imala
677
stakla, nego su bile samo reetke. Tako smo vidjeli kako ga tuku. Kasnije su ga ubacili
u taj hodnik. Pao je do mojih nogu. Umirao je u najstranijim mukama. Dok je umirao zvao je brau i svu svoju rodbinu. Govorio je: Upalite svjetlo, nita ne vidim.
B. i E. I. su te noi dobili takve batine da to pamtim i danas, iako sam proao i
Omarsku. Bilo je grozno! Kad smo ustali ujutro, sve u hodniku je plivalo od krvi.
Kako sam naslonio glavu na zid, vidio sam trag od krvi na zidu. D. je leao u krvi,
E. I. je bio toliko pretuen da smo se udili kako je ostao iv. E. smo nekako mogli
pomoi, a D. i J. su ve bili mrtvi. E. je bio toliko deformiran da smo mu samo mogli
stavljati obloge na glavu. On je leao cijeli dan i nije znao to se dogaa oko njega.
Svaku no se dogaala ista scena. Oni su izvodili, kako su nazivali te prostorije, iz jedinice, dvojke, trojke, etvorke. Nisu gledali kuda udaraju, neki su govorili: uvajte,
ne udarajte ih po glavi!
Sutradan su doveli ljude iz Aliia. Natjerali su ljude da tuku svoje susjede. Ako
bi netko udario slabije, on to nije brojao. Brojao je samo jae udarce. Tu je bilo ljudi
kojima su slomljeni prsti, zglobovi... To je bilo strano! Kad bi svanulo odahnuli bi,
od 7:00 do 18:00, dok ponovo nisu zatvarali vrata tih skladita. Tada samo ivjeli i
pregovarali, a naveer pa do 7:00 ujutro je bilo pitanje hoe li doekati jutro. Scene
tih ubojstava stalno su se ponavljale.
Naalost, svi govore o stranom logoru Omarska, a teina logora Keraterm je u
tome to se on nalazi u samom gradu. Nitko od tih njihovih snaga nije pokuao sprijeiti to ubijanje. Mislim da su oni ljudi koji su ivjeli u neposrednoj blizini, ako su
htjeli uti, uli te jauke i zapomaganja kad je poinjao ples smrti. To sve je trajalo
do 04.07.1992. kad su sve Ljubijce muslimanske i hrvatske nacionalnosti popisali i
poslali u Omarsku.
U Omarsku smo doli oko 15:00, vidio sam veliki broj ljudi kako lee na pisti
ispred upravne zgrade. Kad su nas prislonili uza zid gledao sam te ljude. Oni su leali potrbuke, nisu smjeli ni glavu okrenuti. Nas su prozivali i u grupama odvodili
u te prostorije. Ja sam sa grupom od 30 do 40 mojih susjeda prebaen u jednu malu
prostoriju. Tada nas je prozivala ta njihova policija. Kako je bilo ljetno doba, imali
su kratke majice, policajci su nosili plave koulje. Ovi pripadnici srpske vojske imali
su arena odjela. Pored oruja i palica imali su i neke drvene palice. (...) Kad bi tim
udarali, to je pojaavalo bol.
Uli smo u te prostorije i malo odahnuli. Traili smo od njih vode, kad su nas pustili donijeli smo dvije boce. Leao sam do B. B. i D., podvukao sam se pod stol da mi
netko ne bi stao na nogu.
678
Tu prvu no ula su dvojica, bili su u crnim majicama i arenim hlaama. Kad su

doli rekli su: Dobra vee! Kako ste. ta ima? Doli ste ovdje da se odmorite. Poslije
toga su izili. Kasnije su prozvali jednog, dali mu rudarsku kacigu i rekli: Sakupite
sve dragocjenosti: zlato, prstenje, lanie, novce i sve to imate! Na tim vratima nije
bilo brave, dok je ovaj kupio, oni su gledali tko daje taj novac. Ja nisam imao nita jer
su mi sve uzeli u bolnici. Tako su ljudi neoprezno davali. Kasnije su se opet vratili i
rekli: Hoemo jo! Traili su cigarete, ibice...
Te noi sam odveden u treoj grupi. Sa mnom je bio B. B., odvedeni smo u susjednu prostoriju. Kad su nas tamo doveli traili su njemake marke. Poeli su ispitivati.
Uzeli su od B. novanik i vidjeli nekakve slike. On je u novaniku imao sliku od kerke, sina i ene. Pitali su: Gdje su ti djeca? B. je rekao: U Zagrebu studiraju. Na to
mu je ovaj rekao: Jebem ti majku ustaku! Poslao si ih tamo da rade ustaama, da se
tamo pripremaju i nas ubijaju. Kasnije sam rekao B.: to si ba rekao da su u Zagrebu? Mogao si rei da su u Banja Luci ili Sarajevu. Rekao mi je: Nisam se ni sjetio. Ja
nisam ni smio rei gdje sam radio. Rekao sam da sam radio u Ljubiji u rudniku. Pitao
je: Gdje? Rekao sam: U Ljubiji. Tako da me nisu pitali. Tu su nas prebili. B. su ubacili u prostoriju. Mene su zadrali i rekli: Ako za 3 minute ne nae 100 DEM ode ti
glava! Tada su me udarili nogom u lea i ubacili u tu prostoriju gdje smo leali. Kad
sam upao tamo rekao sam: Ljudi molim, uli ste. Na to su oni poeli govoriti: Hoe vraiju mater! Sve su pokupili od nas. Kasnije su oni doli i pitali: Ima li? Rekao
sam: Nema, ja sam sve pretraio. Tada me gurnuo meu ljude. Te noi su pretukli
oko 20 ljudi. Za neke su to bile prve batine, koje su na takav divljaki nain dobili.
Poslije toga je poelo ispitivanje. Mene je ispitivao inspektor. Mladi, moje godite, znao sam ga iz vienja. Radio je u kriminalistikom odjelu. Mi koji smo pripadali
nekoj stranci, bili smo politiki krivci. Odmah je poeo sa ispitivanjem i optubama
da sam falsificirao rezultate izbora referenduma u oujku 1992. Govorio je da sam
falsifcirao birake popise. Pokuao sam objanjavati da nisam, da su ljudi pred sam
referendum dolazili da daju svoj doprinos stvaranju drave BiH. Objanjavao sam po
zakonu o birakim popisima tko ima pravo i na koji nain upisati se. Na to mi je rekao: Kolega pazi, i ja sam pravnik, znam i ja zakon o birakim spiskovima! Ja sam
ga samo blijedo gledao. Znao sam da on nema pojma o onom to sam govorio. Tu su
bila dvojica, jedan je bio u arenoj uniformi. Dok su me tukli pitali su: Tko je bio jo
od lanova? Znao sam da znaju to sve. Svi Muslimani intelektualci koji su radili u
Prijedoru dobili su zadatke u sijenju i veljai da rade na tim pripremama. On je od
mene traio da mu kaem imena svih grupa. To sam i zaboravio, znam tko je radio
ali tko je bio u kojoj grupi to sam zaboravio. Rekao sm mu: Gospodine inspektore,
679
ja sam to ve i zaboravio. Prolo je oko etiri mjeseca i ne pamtim tko je bio u tim
grupama. Meutim, to mi nije pomoglo. Rekao mi je da skinem cipelu i poeo me
udarati palicom po desnom tabanu. To me tukao , a ovaj me tukao kablom koji je
dugaak preko pola metra. Nakon toga je rekao: Sad emo te tui po ranjenoj nozi!
Zamolio sam ih i rekao: Nemojte me tui. Molim vas.
Kasnije je ovog inspektora zvao jedna da izie, a ovaj u arenoj uniformi me pitao: Zna li kad je iz Bosanske Dubice ovjek otiao na odsluenje JNA? Rekao
sam: Ne znam! Tada me udario automatskom pukom preko cijelih lea. Tako me
udario da je ispao okvir i meci. Rekao je: Majku ti jebem! Prvi ovjek na odsluenje
vojnog roka iz Bosanske Dubice je otiao 1961. Rekao sam: Pa, ne znam! Ja sam roen 1961. otkud sam ja mogao... I ja sam sluio tu JNA. Bila mi je ast da sluim kad
smo svi bili zajedno. Na to mi je on rekao: Ma, ne! Majku vam jebem muslimansku
i vama i Hrvatima. Jeste da vas ima vie, ali vi ste mlada nacija. Vi ete tek doi na
svoje. Ali, mi emo se za to potruditi da ne doete na svoje. Nisam znao to da mu
kaem, pa sam utio.
Poslije toga je doao inspektor i rekao: Sad kad smo to zavrili hajde da preemo na tvoju Ljubiju. Tko ti je bio u izvrnom odboru? Tko je vercao orujem? Rekao sam mu za one ljude koji su bili u umi. Rekao sam za te ljude jer su bili u umi
i znao sam da do njih ne mogu doi. Kasnije je pitao: Gdje je tvoje oruje? Rekao
sam da nemam oruje. Tada me poeo tui visokonaponskim kablom, da priznam.
Opet sam mu rekao da nemam oruje. Kad sam mu to rekao izbacio me na hodnik.
Na hodniku su me doekala petorica pred vratima i poeli tui. Pao sam na ploice i onda su me tukli. Ne znam ta je bilo jer sam poeo gubiti svijest. Gurajui izbacili su me na stepenice. Jedan me udario aluminijskom ipkom. Kako me udario tako
se njegova ipka prelomila. Tada mi je rekao: Majku ti jebem! Vidi ta si mi uinio
od ipke! Bjeei ispred njega izletio sam na pistu i pao. Ovi to su bili na pisti dodali su mi jednu bocu s vodom. Ta voda je bila topla, popio sam malo samo da doem
sebi. Leao sam na pisti dok nisam doao sebi. Poslije su me moji Ljubijani prebacili
u sobu br. 26, da ne idem uz stepenice. Ta soba br. 26 bila je vea prostorija u kojoj
je bilo smjeteno oko 250 do 300 ljudi. Nisu imali pravo otvarati prozore. Dva puta
se dobivala voda. Nisu imali pravo ii u WC kad su htjeli. Toliki broj ljudi morao je
vriti veliku i malu nudu u vreice, izme ili bilo kakvu posudu. Kasnije smo ekali
da se otvore ta vrata, da to iznesemo. To je strano smrdilo jer je bio mjesec kolovoz.
Nismo se mogli ni okupati. Jednom su nam rekli: Idete na kupanje! Uzeli su velika
crijeva i prikljuili na industrijsku vodu koja je bila u rudniku. Otvorili su na najai mlaz a meu nama je bilo pretuenih i onih koji su imali rane po tijelu. Uperivali
680
bi mlaz vode prema nama, tako da su ovi slabiji ljudi padali pod tim mlazom vode.
Poto je to crijevo puklo na jednom mjestu otiao sam do straara i zamolio ga da se
malo umijem. Nisam se smio kupati zbog rane.
Jelo smo dobivali jednom u toku dana, ako stigne na to jelo. Dobivali bi 1/8 ili
1/4 kruha i ako ima nekakvog kupusa i sl. To smo dobivali ako stignemo dok ima
hrane, ako ne bi stigli na to dobivali bi samo kruh i u trku smo morali bjeati. Kad
b izlazili udarali bi nas. Udarali su svim i svaim ili bi zaustavljali ljude i tukli. To je
bilo grozno, tako da ovjek nekad nije ni elio otii na ruak.
U noi 27. ili 28.07.1992. ubacili su grupu od oko 250 ljudi. Te ljude su doveli kad
je bilo ienje Rakovana, Rizvanovia, Hambarina i Biana. Kad su njih doveli taj
dan su nama naredili da legnemo potrbuke i stavimo ruke na glavu. Koliko sam uo
od ovih kad su doli, priveli su oko 3 ili 4 autobusa ljudi i odveli ih u Bijelu kuu.
Jednog starijeg ovjeka poelo je hvatati ludilo. Stalno je hodao po sobi. Rekli smo
mu: Sjedi dolje. Rekao je: Neu da sjednem! Pustite me! Ja imam pitolj. Kasnije je
doao jedan straar i rekao: Lezi dolje! Ovaj mu je rekao: Neu! Straar je iziao
i kasnije doao sa jo trojicom, da odvede tog starog. Stari im je rekao: Ne prilazite
mi ja imam pitolj! To je govorio iako nije imao nikakvog pitolja. Straar je jednostavno ispalio metak i pogodio starog u desno pluno krilo. Metak je proao i odbio
se o metalnu ogradu i proao kroz staklo. Starac je pao na koljena. Kasnije su izveli
starca van i uo se samo jo jedan pucanj. Kasnije smo doznali da ga je ovaj straar
pogodio u glavu. Taj straar se zvao M. Bio je visok, krupan, crn.
U logor Omarska privedeno je oko 35 ena. Te ene sam poznavao. Radilo se
o sutkinjama osnovnog suda Prijedor, lijenicama iz mog mjesta, zatim odbornica
ispred SDA N. S., E. A., J. H., V. M., T. ... Bilo je strano gledati te jadne i izmuene
ene. One su nam dijelile ruak, tako smo prolazili redom nijemo. Dok smo tako
prolazili gledali smo se oima. Tako smo pokuavali mi njima ili one nama neto rei
oima. To je bilo sve to smo mogli rei. Naveer je bilo grozno sluati te ljude! Kad
su nas putali na vrenje nude na jednu baru koja je bila udaljena oko 25 metara od
upravne zgrade vidjeli smo gdje su ostavljali mrtve. Kad smo prolazili vidjeli smo kako lee pored jedne ivice. Neke smo prepoznavali, a neke nismo mogli prepoznati.
Tako je do mene leao jedan mladi iz Prijedora. Taj mladi se zvao G. K. On je
doveden u Omarsku pod optubom da je vercao orujem. Imao je kafi u Prijedoru.
Leao je tu, bio je cijeli plav, nije mogao nita jesti, samo je pio vodu. Rekao sam mu:
G., morat e neto jesti. Rekao je: Nemoj F., ne mogu nita. Evo tebi sve to dobijem. Nakon dva ili tri dana je umro. Umro je pred ruak, otvorenih oiju gledao je u
nas. Gurnuo sam ovog pored sebe i rekao: G. je umro. Pozvali smo straara, oni su
681
ga jednostavno izbacili pored te ivice. Tamo smo ga vidjeli na suncu taj dan. Poslije
toga ga nismo vidjeli. Veina tih ubijenih, po mom uvjerenju, zavrila je u kipama
samog rudnika u odlagalitima jalovine. Mislim, da je ogroman broj ubijen Tu su
ubijeni svi vieniji ljudi Prijedora. Ubijeni su ljudi koji su na bilo koji nain suraivali sa strankama HDZ i SDA. Znam da je tu nastradao i predsjednik HDZ-a S. S.
Nita nismo mogli saznati. Stanje smo saznavali od novih koje su dovodili u logor. Saznavali smo da ubijaju i pale na terenu. Nismo znali kad je upala TV (ne znam
da li je BBC ili CNN). Vidio sam da su upali i slikali, mnotvo vojske i policije. Mislili smo: to se ovo dogaa, pomiljali smo da emo ii na rasputanje. Kasnije je to
prolo. Poeli su raditi neke popise, itali su se ti popisi, prebrojavali. Na kraju nisu
ni znali: koliko je ljudi ubijeno, koliko ih ima ivih... Mislim, da su oni svoju evidenciju vodili (...) neuredno. Ti ljudi koji su tu radili bili su bez srca ili due, odnosno
maloumnici. Sami popisi su i prije raeni, tako da se nije znalo koliko ima jednih, a
koliko drugih nacija.
Kad su bile razmjene odlazili su u sobe i traili ljude po listama. Neki su govorili
idete u razmjenu, neki su govorili idete u Trnopolje u sabirni centar. Tako mi logorai nismo znali ta se dogaa. Jedne noi odveli su cijelo rukovodstvo opine Prijedor
koje je bilo u tom logoru: predsjednika godpodina M. ., S. M., M. . i stranake lidere po mjesnim zajednicama. Poslije toga nitko za njih nite ne zna. Mislim, da su
oni svi pobijeni. To je trajalo do 06.08.1992. kad su nas potrpali u autobuse. Oni najekstremniji odvedeni su na Manjau.
Poli smo oko 15:00, a put do Manjae je bio grozan. Potrpali su po oko 100 ljudi
u autobuse. Gazili smo jedni preko drugih. Npr., pokvari se autobus, a oni sve njih
potrpaju u ostale. Zatvorili su prozore i nisu dali da ih otvorimo. Kad smo prolazili
kroz Banja Luku prolazili smo pored gimnazije. Neki ljudi su prestraeno gledali taj
konvoj, neki su pokazivali preko vrata kao da nas treba sve poklati, djeca su izlazila
kao hoe da nas pobiju. Virio sam kroz prozor i nisam mogao vjerojati da se to dogaa. Taj dan je sunce grijalo.
Na Manjau pred logor smo doli oko 20:00 ili 20:30. Ostavili su nas u autobusima, iako je bio kolovoz i vrue. Nekima su ostavili upaljeno grijenje. I ja sam bio
u jednom od tih autobusa. Neki ljudi su kriom otvarali prozore da ue zraka. Na
nama odjea je bila mokra. Vode nam nisu dali. Kako se uhvatila rosa po prozorima, prstom smo skidali tu rosu, samo da smoimo usne i da doemo sebi. Mnogi su
imali dizenteriju, neki su vrili nudu tako da se nije moglo izdrati. Z. T. je umro od
srca jer nije mogao izdrati stanje u tim autobusima. uo sam da je tu no ubijeno
od 12 do 18 ljudi. Tu je ubijen D. C. vlasnik jednog restorana u Prijedoru. To je bio
682
jedan human ovjek koji je htio svima pomoi. Ubijen je i N. K. Govorili su da ih je

iz Kozarca dosta ubijeno. Neki ljudi su umrli u putu. Bili su ukoeni kad su ih iznosili iz autobusa.
Ujutro, sam prvi put vidio taj logor Manjaa. Vidjeli smo ice okolo, zgrade, tale.
Nismo znali to se to dogaa, niti ta e se dogaati. Prvo su prozvali grupu od oko
186 ljudi u kojoj sam se naao i ja. Odveli su nas do jedne nadstreice koja im je sluila za ostavu poljoprivrednih strojeva. Vidjeli smo dosta traktora, probuenih stakala,
guma... Naredili su nam da se skinemo do gaica i poeli nas pregledavati. Oduzimali su dokumentaciju i bacali na jednu stranu, uzimali su remenje, cigarete... Prvo je
doao taj komadant logora i naredio da nam se da voda. Svi smo se bijedno osjeali.
Odatle su nas rasporeivali po logorima. Mi smo bili u drugom logoru, okrueni icom. Kad sam doao u talu i kad sam legao, to je bilo carstvo. Unutra su bili logorai iz Sanskog Mosta koji su nam dali vode. Tako su nam na bilo koji nain pokuali
pomoi. Ti logorai su pitali: Ima li itko cigaretu? Mi smo ovdje od poetka lipnja.
Tu sam zaspao. Kad sam se probudio ujutro, odveli su nas na doruak. Ti logorai
koji su kuhali tamo skuhali su grah. Taj grah je bio neslan, ali nam je bio sladak kao
med. Jeli smo na brzinu, oni ljudi koji su bili tu gledali su kako mi jedemo kao ivotinje. Bojali smo se! Oni su nam rekli: Jedite polako, nitko vam nee nita. To nismo
mogli vjerovati poslije onoga to smo proivjeli u Omarskoj. Dobili smo nitu kruha
i prepun tanjur graha. Za nas je to bila premija, nismo vjerovali svojim oima. Takvo
stanje je trajalo oko 20 dana. Dobivali smo dvije nite kruha, za doruak i ruak, jedna pateta od 350 grama dijelila se na 6 ljudi. Iz jedne truce kruha morala se izvui
21 nita. Svi od nas su mislili da nas ne voli onaj to je to dijelio. Tu su ljudi tijelesno
i duhovno oslabili. Jednostavno, idu, idu i padnu u prainu. Za mene je to bio raj
kad sam vidio zelene borie i travu. Ne znam ta je to predstavljalo, da mogu izii u
WC ili prohodati, a da ne dobijem batine. To je tako trajalo sve dok nas predstavnici
Meunarodnog crvenog kria nisu registrirali. Podjelili su nam one kartice. Poeli
su nas hraniti. Taj dan mi se urezao u sjeanje. Vidio sam kako iznose truce kruha,
paprike, paradajiz... To je bilo da ovjek ne vjeruje svojim oima. Napredni intelektualci srpske nacionalnosti zasluni su to je dolo do ovoga. Oni su doprinjeli svojim
postupcima i svojim radom. Nitko nije mogao vjerovati da je Prijedor ostao najdue
gdje je vladao mir.
Dana, 30.04.1992. od srpske strane preuzeta je opina Prijedor, sve vane institucije. Mislim, da se to ve i ranije dogaalo. Kako se dogaalo u cijeloj BiH, tako su
oni primjenjivali i u samom Prijedoru. Kako nije radila skuptina BiH, tako nije radila ni skuptina Prijedor. Npr., sam SDS nije mogao rjeavati nikakve probleme ko683
ji su se dogaali u opini Prijedor. Sama komunalna struktura koja je bila potrebna

jednim i drugim, nisu nita mogli rijeiti. Svi smo oekivali od opine da to rijei. To
smo oekivali od listopada, kada nije dolo do saziva skuptine opine Prijedor. Ta
skuptina nije funkcionirala od svibnja. U skuptini je bio samo nerad, takav nerad
je bio i u vladi. im bi trebalo rijeiti nekakvo delikatno pitanje, oni to ne bi rjeavali. Naputali su sjednicu, kasnije je opet ta sjednica zakazivana i sl. Zloini u opini
Prijedor su bili od same stranke SDS koja je bila pod velikim uticajem Banja Luke.
Naalost, veliki broj srpskih intelektualaca je otiao s njima.
Moda i njima u poetku nije bilo jasno to se dogaa. Meutim, kad je dolo
do pada opine Prijedor, znalo se ta e se dogoditi. Poslije napada srpskih snaga na
Kozarac, Hambarine... Kasnije dolazi do otvaranja rudnika. Smatram da je to i ranije pripremljeno. Toliki broj ljudi je tamo zatvoren, pa je moralo to biti pripremljeno.
()
Npr., sami direktori firmi, koliko mi je poznato bilo ih je 108. Tu je bilo 5 ili 6
Muslimana i Hrvata, a ostalo su sve bili Srbi. Prema mojoj procjeni veliki broj ljudi
je nestao ili je ubijen ili raseljen. ()
- and84
Poslije prvih viestranakih izbora opredjelio sam se za reformske snage. Smatrao sam da je tu vrijeme budunosti za razvoj privatne inicijative, razvoj ljudskog
bia. U podsvjesti sam podravao svoj narod. Smatrao sam da je muslimanski narod dosta zaostao u svom obrazovnom dijelu. Na taj nain, bi mogao dati neki svoj
doprinos. Bio sam i odbornik ispred svog mjesta u skuptini opine Prijedor, ispred
reformskih snaga. Tako sam dolje zastupao svoje mjesto. Poslije izbijanja rata u Sloveniji, a kasnije i u Hrvatskoj, odmah sam bio protiv JNA jer sam vidio da ne radi u
interesu naroda. Od ranijih ustava koje sam doivljavao od JNA i od srpskog naroda,
jo vie me potaknulo da budem protiv njih.
Po izbijanju rata u BiH u oujku 1992. mi u Ljubiji poeli smo razmiljati o tome,
poeli smo praviti organizaciju rada u tim okolnostima. U drugoj polovici travnja
684
na zboru graana, narod je predloio da oformimo jedan krizni tab. Taj krizni tab
koji e biti krizni tab mira. Taj tab se trebao boriti za mir. Svi poslovi u tom naem
tabu bili su usmjereni u tom pravcu. Bilo je priprema za tu obranu. Meutim, nismo imali oruje. Bilo je pojedinaca koji su imali oruje. Za to oruje nisam znao.
Ako je bilo neto organizirano, to je bilo u sklopu stranke SDA. Ljudi koji su bili u
toj stranci imali su nekakvo nepovjerenje prema nama. Oni nisu htjeli ili nisu znali
nama iznijeti neke svoje zakljuke. Iz njihovih istupa koji su bili polu skriveni, polu
javni. Osjeao sam da se oni boje ovih drugih stranaka, jer su oni sebe vidjeli u nekim
rukovodeim poloajima.
I ja sam bio na referendumu, kao i mnogi moji prijatelji iz SDA. Svi su bili osim
100 Srba koji nisu doli na taj referendum. Bilo je nekoliko ljudi Muslimana koji su
ili glasati sa Srbima. Ili su glasati na plebiscit koji je bio prije. Glasali su protiv BiH,
odnosno glasali su za Jugoslaviju. Kako smo radili u tom kriznom tabu, glavni posao nam je bio prikupljanje hrane, pripremanje sklonita, ako bi dolo do bombardiranja. Bilo je dosta naznaka da bi moglo do toga doi poto smo gledali kako se rat
razbuktava u BiH od oujka, travnja, a posebno u svibnju 1992. kad je rat buknuo u
vie od polovine BiH. Savjetovali smo ljudima ta bi bilo najpotrebnije. Govorili smo
da ljudi pripreme hranu i ostalo najpotrebnije. Tako smo poeli pripreme: ljudi su
istili podrume, pripremali, i sl.
Ja sam bio zaduen za CZ. Taj posao sam organizirao uz pomo: E. D. i A. H. porunik bive JNA. A. je napustio JNA kad je vidio ta se dogaa u Bosni. Ukljuili
su se I () Bilo je tu i Srba... Tako smo imali i zadovoljenu strukturu, da bi dokazali
da elimo mir. Pred njima neke stvari nismo ni smjeli govoriti to se ticalo borbenog djelovanja. Od oruja smo imali samo 16 puaka, meu njima bila su i dva ruska
automata, koji su bili oruje TO. Na rad u kriznom tabu pratili su ti Srbi. U koli
gdje sam radio bili smo svi prijatelji i to jako iskreni. Na dan kad smo izlazili na
referendum, Srbi su se od nas odvojili. Kako su dani prolazili oni su bili sve odvojeniji od nas. Tako da smo i mi pazili ta emo govoriti. Tu se posebno u ekstremnim
istupima isticao ()
Dana 22.05.1992. oni su naili autom na punkt koji su drali Muslimani iz Hambarina. Meu njima je bio i A. A. Oni nisu htjeli stati na znak stop, nego su proli 5
do 10 metara od punkta. Dolje su stali i vratili se nazad. Svi su bili pijani i otvarali
su vrata. A. im je priao nenaoruan i pitao: Zato ljudi ne stajete? Tada je s druge strane dolazio S. Ovi iz auta su otvorili vatru i ranili ga oko nogu. Poslije toga su
ovi sa punkta zapucali, mislim da su jednog ubili, a dvojicu ranili. Tada se A. bacio
u stranu tako da se spasio. Nakon par minuta iz pravca Prijedora stigao je oklopni
685
transporter. A. S. koji mi je ovo ispriao, iao je s njima na pregovore. Oni su u njega

uperili PAM sa transportera. Morao je drati ruke u zraku. Traili su da izrue A. A.
je rekao da mora pitati svoje ljude. Kasnije je doao do njih i rekao da njegovi ljudi
ne daju A. Oni su se vratili na pola puta do polja. Odozdola su zahtjevali da im se A.
preda. Postavili su ultimatum do 16:00. Ukoliko se A. ne preda da e poeti pucati. Poslije 16:00 poeli su pucati. Jedan tenk je bio postavljen na aerodromu Urija,
minobacai su bili na Topia brdu, na Karani su bili topovi i iza benzinske crpke na
novom Rudarevom igralitu. Tako su poeli ruiti centralni dio Hambarina. Poslije
toga su naili tenkovima i pjeadijom. To su bili specijalci iz Nia, koji su imali pancirne koulje. Poto su ovi imali pancirke, a nai su bili amateri morali su bjeati u
susjedno selo. Pobjegli su u Kurevo koje se nalazi blizu Ljubije. Gaali su i tenkove,
govorili su kad pogodi zolja jednostavno se odbije i ne eksplodira. Te zolje su kupovali od JNA, bile su kolske. Od tog trenutka ta uma, planina Kurevo bila je puna ena, djece, staraca, neprofesionalnih vojnika iz Hambarina, arakova i Rizvanovia.
Prema nekim procjenama tu je bilo oko 5000 ljudi. To su preteno bili civili. U Ljubiji
smo pristupili organiziranju prihvata tih ljudi koji su doli u nae mjesto. Posao nas
u kriznom tabu bio je zatita svoga mjesta. To smo morali jer su poslije Hambarina,
u veernjim satima, tenkovi poli prema Ljubiji. Nismo im nikakav otpor pripremili,
a nismo s im ni imali.
Pozivali smo tab, S. K. i J. - komadanta VP u Prijedoru. Sa njima je direktno razgovarao F. S. i F. H., mi ostali smo se nalazili u toj prostoriji. Jo dok je trajala borba
na Hambarinama, rekli su nam da ne pucamo. Oni su mislili da mi imamo 5 topova.
Rekli smo im da mi neemo ni jedan metak ispaliti. Jednostavno, smo ih blefirali
da ne bi dolo ruenja mjesta Ljubija. Tu bi dolo do masakra i ruenja, a mi ne bi
imali s im da se obranimo. Oni su doli do Ljeskara i tamo stali. Jedan tenk je otiao
prema Kurevu, na susjedno brdo Hasanovci. Drugi tenk je zaustavljen u Ljeskarama. uli smo da je taj tenk zaustavio Srbin i rekao da ne idu u Ljubiju. Mogue je
da su jo neki Ljeskarani intervenirali. Tako je taj dan Ljubija spaena. Naveer su
traili da jedna delegacija doe k njima na pregovore. Tada je otiao H. B. - hoda iz
Donje Ljubije, a odvezao ih je V. B. sin H. Odvezao ih je sa svojim fiom, jer je naao
malo goriva. S njima je otiao i B. B. sin A. - trgovac po zanimanju. Oni su bili kod
samozvanog vojvode, koji je rukovodio cijelom operacijom na ovom terenu Ljubije.
On se mnogo pitao kod srpskih vlasti. Srbi su govorili da to nisu pregovori nego samo ultimatum da mi moramo predati oruje. Oko pola noi otila je jo jedna grupa
i tada je iao ovaj hoda.
uli smo kasnije da je hoda ubijen. To sam uo u logoru. Njega su odveli na
Hambarine, da vidi kako su Hambarine poruene. Rekli su da e se to i nama dogo686
diti, ako ne predamo oruje. Kasnije su i nama javili da predamo oruje TO. Mi smo
to i predali u stanicu policije. Oni su zahtijevali da im predamo i ilegalno oruje. Mi
to nismo napravili. Neto oruja je bilo ali oni nisu do toga znali doi. Cijelo vrijeme
su zahtijevali topove i na tome su istrajali. Koliko sam znao da tih topova nismo ni
imali. Tog trenutka sam shvatio da emo svi, osim Srba, ii u logor. Oni su krajem
svibnja naredili da se ljudi hapse. To jo u Ljubiji nije poelo, nego su ljudi voeni na
neke razgovore. Ve tada se poelo priati o Keratermu, Omarskoj. Shvatio sam da
emo svi mi morati ii u te logore.
Moda sam i mogao negdje pobjei, ali nisam htio ostaviti svoje mjesto. To nisam
htio napraviti jer je Ljubija bila puna izbjeglica koji su stigli iz: Agia Gornjih i Donjih i sela koji su se nalazili u dolini Japre. Oni su bili protjerani odatle i napadnuti
od JNA. U Ljubiju je stiglo oko 1000 ljudi, ena i djece. Jedan vei dio primili smo
13.05.1992. u svoje mjesto. To je bilo prije napada na Hambarine. Jedan dio je otiao
u Hambarine, a drugi dio prema Prijedoru. Tako smo ih morali hraniti. Poto sam ja
bio zaduen za taj posao tu sam i ostao. Poslije su u Ljubiju doli ljudi sa Hambarina, Rizvanovia, arakova. Tako da je u Ljubiji jedno vrijeme bilo oko 2000 do 3000
izbjeglica koje je trebalo hraniti.
Zahtjevali smo od Crvenog kria iz Prijedora da nam poalje neto. Meutim,
nikad nita nismo mogli dobiti. ak, dok se moglo ii u Prijedor, prije napada na
Hambarine, iao sam kod Z. koji je vodio to. On mi je obeavao, ali od toga nita nije
bilo. Govorio sam mu da u Ljubiji ima ena i djece kojima je potrebno mlijeko u prahu, kruh, eer... Tada mi je rekao: Upravo se tovari kamion za tebe. Zahvalio sam
mu, poslije toga su prola 3 ili 4 sata. Kasnije mi je netko javio da je kamion Crvenog
kria proao u rudnik Ljubija. Odmah sam nazvao M. I. - ininjera koji je radio u
srpskom kriznom tabu u rudniku Ljubija. Rekao mi je: Jeste! Grekom je stiglo do
nas. Rekao je da su oni skoro sve istovarili i kao da e nama poslati neto. Poslali su
mi 40 kg kruha i 10 konzervi mlijeka u prahu. To je bilo sve to smo od njih dobili.
Znai da je to svjesno poslano gore. Jo u dva navrata smo dobili po 50 kg kruha. Poslije toga smo se sami organizirali za hranu. Npr., jedna ulica kuha taj dan za izbjeglice koji su bili smjeteni u koli. Tako smo organizirali da ulica po ulica hrani te ljude
koji su u koli. Bilo je devet tih ulica koje su osiguravale hranu. Svako devet dana po
jedna ulica je dolazila na red.
Nazvao sam C. - inae je direktor Same. Pitao sam da nam ustupi restoran u Sami. On nam je dopustio i rekao onog trenutka kad doe bilo koja vojska da to uzme
da mi to ne dozvolimo, odnosno da mi zakljuamo, a oni ako provale neka provale.
Rekao je da se samo mi sluimo s tim i da to odravamo. To smo jedno vrijeme i radili.
687
Dana, 14.06.1992. dolo je do pretresa Ljubije. Oni su rekli da e pretresti i vidjeti da li itko od nas ima oruje. Rekli su da se ne bojimo da to nee biti nita opasno.
Taj dan u jutranjim satima probudila me neka buka. Oko 6:00 uo sam neku buku.
Kako je moja ena ve ustala izila je i otvorila vrata. Kad je otvorila vojska je bila
na vratima. Kako su lupali ustao sam i ja. Kad su me vidjeli rekli su: Brzo se oblai!
Daj oruje! Gdje je puka? Jedan je otiao pregledati na tavan, a drugi je ostao pored
mene. Obojica su bila s automatima. Ovaj mi je rekao: Brzo se oblai! Obukao sam
se i iziao napolje. Moja ena je ostala sama unutra. Kasnije su mi rekli da idem dolje
niz ulicu. Mislio sam da su oni doli po mene. Meutim, kad sam vidio da dolje ide
dosta ljudi shvatio sam da je to taj pretres. Poto sam radio u kriznom tabu govorio
sam tim ljudima: Ne bojte se, ovo je samo pretres. Mislim da emo danas biti svi puteni. Odatle smo poli dolje prema Prijedoru. Kod prelaza, na mostu gdje se spaja
nova i stara ulica, ugledali smo tenk. Na tenku je bilo ljudi, bila je i jedna M. - moja
uenica iz Ljeskara. Ona je sjedila na tenku kao njihova medicinska sestra. Stali smo
dolje, nitko nas nije poznavao. Vidio sam J. E., koji je samo proao pored mene. Dolje smo se skupljali, a oni su na okolnim brdima trali, palili, smijali se, ovi ostali su
sjedili na tenku i pili. Poslije toga poli smo za tenkom prema rudniku. Oni su ili za
nama sa automatima i pukama. Meu njima je bilo i Prijedorana u toj jedinici. ()
Kad smo doli do moje kue stali su i poeli pregledati dalje. Doli su do jednog
mog susjeda, jedan je uao u tu kuu i prepoznao tu enu s kojom je radio u Celulozi. Kako je nju prepoznao, automat mu je opalio i ranio se u nogu. Srea je bila jer
je rekao da se sam ranio. Da to nije rekao kua bi bila spaljena. Njega su dolje otjerali. Ulazili su i u kue koje su bile zakljuane. Kad su ulazili unutra, negdje su traili oruje. Gdje god bi uli, glavno pitanje im je bilo: Gdje drite novac? Gdje drite
zlato?
Stare ene su pregledali. Npr., moju mamu su cijelu pregledali. Ona je stanovala u
susjednoj kui sa jo jednom enom. Ova susjeda je spavala s mojom mamom jer je
bila jako stara. Taj dan su opljakali jako puno zlata. Zaplijenili su oko 16 automobila, rekli su da e se to svima vratiti. Meutim, nitko im nije dao nikakvu potvrdu da
su to uzeli. Uglavnom su uzimali automobile koji su troili naftu.
Tako smo ili za tenkom, negdje blizu doma u Donjoj Ljubiji. Tu su doveli jednog
M. - uitelj iz Agia za kojim su izdali potjernicu. Uhvatili su ga u Ljubiji jer se kod
nas skrivao. Svezali su ga preko vrata i ruke na leima, a bio je bos. Njega su odveli u
jednom kombiju za kojim je otiao tenk. Kad smo stigli do arije, tenk je polupao
izloge od privatnih firmi. Na jednoj lipi, koja je bila tu u sredini objesili su srpsku
zastavu. Slike od Alije Izetbegovia, Titovu i sliku od Fikreta Abdia su prikucali na
688
tu lipu i probili ih noem. Tada su otili sa tenkom prema rudniku, a mi smo morali
ubrzanim marem za njima. Doveli su nas do igralita gdje smo bili do oko 15:00 ili
16:00. Izvrli su kontrolu i pregledali nas. Tu su zapisivali ime i prezime, a imali su
nekakav popis sa kojeg su traili. Uglavnom, skoro su nas sve pustili kuama.
Vidjeli smo da to nee na tome stati. Ve je poelo odvoenje ljudi. Neke iz naeg mjesta su ak imali na popisu. To su preteno bili mlai ljudi koji su ve pobjegli
u ume. Meu njima su traili K. A. sin od U., A. Z. - rezervnog porunika, A. B. predsjednika i odbornik ispred SDA i jo mlaih ljudi za koje su oni neto sumnjali. Nas ostale su ostavili na miru. Meutim, ja sam znao da u i ja doi na red, kao i
mnogi drugi.
Dana 20.06.1992. u ranim jutarnjim satima, probudilo me lupanje na vratima. Izgovarali su moje ime. Kad sam ustao bilo je oko 5:20. otvorio sam vrata pred kojima
se nalazio Pred ulazom je bio jedan kombi. Rekli su mi da se spremim i da idem
s njima, da su oni doli po njega grekom, pa je on doao s njima da mene probudi
(to je bilo zbog toga jer imamo isto ime i prezime). Vjerovao sam da je to tako, a kasnije u logoru sam uo da je on nas dosta izdao. Kasnije smo uli da su njegovu kuu
opljakali i da su ga jako istukli u kui. Mislim da je u listopadu pretuen.
Mene su odveli u stanicu policije u Ljubiju, zatvorili su me u jednu prostoriju irine 1,5m i duine 5 ili 6m. Tu sam bio sam do oko 7:00, kad su doveli jo jednu grupu. Tako da nas je bilo oko 15 u toj prostoriji. Oko 8:00 proao je netko i pitao: Da li
ste doveli? Ovaj to nas je uvao rekao je: Jesmo! Na to mu ovaj kae: Dovedi
ga gore!
Ja sam odmah iziao. Odveli su me gore na kat u jedan ured. U taj ured je uao
G. i sjeo nasuprot mene, izvadio je pitolj i stavio ga na stol. Jedna bomba je stajala
u zidu, a automat je bio pored njega. Poeo je upisivati moje podatke na jedan papir. Pitao je ime, prezime, ime oca i pitao da li znam zato sam uhapen. Rekao sam:
Vjerojatno to sam radio u kriznom tabu. Kasnije me pitao: Gdje je puka? Rekao sam da ne znam i da je nisam ni imao. Meutim, on mi nije vjerovao pa je pitao:
Tko jo ima puku? Nisam mu nita rekao osim za K. A. da ima pumparicu jer
su oni znali za nju.
Prije naeg zarobljavanja doli su D. i jedan to je bio pedagog u osnovnoj koli.
Kad su doli rekli su nam to da radimo mi koji smo bili u kriznom tabu. Na tim
pregovorima je bio K. i imao je tu puku.
Na ispitivanju ovaj me pitao: Je li K. imao puku? Rekao sam: Jeste. Pitao je:
Da li je I. Z. imao puku? Rekao sam: Nije imao puku. To sam rekao iako sam
689
znao da I. ima puku. Rekao sam da je on ponekad nosio puke od TO, po mjestima gdje je trebalo drati strau. Pitao me jo neke stvari koje su bile sasvim nevane.
Kasnije me izveo u hodnik i postavio da stojim uza zid. Kasnije je uveo jo nekoliko
ljudi. Uveo je V. . i N. J., a ostali su puteni.
Naveer su izveli nas sedmoricu u kombi. Tu su bili bivi policajci i jedan sa Brda. Odatle smo odvdeni u SUP u Prijedoru. Tu smo morali sjediti u kombiju, nismo
izlazili nikako oko pola sata. Poslije toga smo odvedeni u Keraterm. Tu smo izili svi
osim Z., kojeg su odvezli negdje dalje, a od tada za njega nikad nismo uli. Mene su
poslali u prostoriju br. 4, a sa mnom je otiao i V. . Nas dvojica smo nali jedno mjesto u malom hodniiu. Nakon oko dva sata doli su D. T. i E. I. Do vrata je spavao .
do njega sam bio ja, E., pa D. Poslije podne dola je jo jedna grupa meu kojima su
bili S. S. i E. D. I njih smo doveli do nas, jer su govorili da je ta prostorija najsigurnija
i da je tu najbolje spavati. Nakon dan ili dva doao je I.., kasnije je doao i F. H. koji
je doao iz bolnice. Tako da nas je bilo oko 9 u tom hodniiu.
Oko 16:00 sati, prvi dan, dobili smo ruak, a bio je grah i dvije male nite kruha.
Poeo sam jesti, pojeo sam jednu licu, kad sam htio pojesti drugu licu graha vidio sam neke crve (ia) unutra. Tu je bilo mnogo tog ika, tada mi se to jako zgadilo. Meutim, sljedei ruak sam morao pojesti jer sam bio jako gladan. To je bilo
20.06.1992. Taj dan mi je mnogo pomogao J. . - B. On je bio od ranije tu, dao mi je
neku podrku jer je taj prvi utisak bio jako teak.
Sutradan, iz Ljubije je doveden J. R., A. B., M. i jo neki. Kad su doveli J., K. voa smjene udario ga je po glavi i rekao da e ga tu veer ubit. uo sam da je kod
njega bila cijela dokumentacija od SDA sa Hambarina. On je spavao u susjednoj prostoriji i uli smo kad su ih tukli sljedee noi. Uasno je plakao i molio. Kasnije su se
otvorila vrata nae sobe i njega su ubacili. J. je pao do mojih nogu, nekako smo ga u
onom mraku uhvatili, a nas su zakljuali. Nitko nikom nije smio pomagati, a to su
nam rekli ovi koji su tu bili od prije. Mogli smo pomoi, ali jako tiho jer su oni znali
premlaivati i one koji pomau.
Kad su oni zakljuali, tiho smo mu davali vode i polijevali ga vodom. Njega su
pretukli oko 11:00, a izdahnuo je oko 5:10. Cijelo to vrijeme dozivao je svoju brau.
Zvao je: Z.! L.! M.!... Z. je njegova ena. Govorio je: Dajte mi rakije, skuhajte mi
kavu. Neto malo smo mu olakali jer smo ga polijevali vodom. Tako je buncao cijelo vrijeme. On je izdahnuo u tekim mukama.
Tu no kad su njega ubacili, prozvali su D. T. Rekli su mu da stane uz vrata. D. je
bio zdrav, bio je izuzetno snane grae. Kasnije je doao ovaj iz vana i rekao: D. lezi
ne treba nam. Legao je ponovo. Sutrdan, cijeli dan je leao i itao nekakvu knjigu
690
spremanje zimnice. Naveer oko 11:00 su ga otro prozvali. Iz mraka je jedan glas
prozvao: D. T.! On je rekao: Ja! Na to mu je taj rekao: Izlazi! On je brzo obukao
policijsku bundu i iziao. Mislio je da e mu ta bunda bar lea zatititi. Iziao je vanka, a vrata je ostavio otvorena. Vidio sam ispod oka. Tamo ga je jedan zagrlio i kao
tipao po obrazu govorei: Gdje si kume? Kroz stisnuta usta. D. je rekao: Nisam ja
nita kriv!? Na to mu je taj rekao: Ne boj se kume. Nee tebi kum nita. Poslije toga
sam uo uasan D. jauk. Poslije toga je poela tua. Vidio sam njihove sjene, udarali
su D. kao bijesni psi. Odzvanjalo je kao po praznoj mjeini. On se derao i govorio:
Nemojte! Molio ih! U jednom trenutku je smogao hrabrosti i rekao: Nemojte dirati E., on je dobar ovjek i nije nita kriv. Jednog trenutka je poeo ujednaeno stenjati, a ovi su ga i dalje tukli. Osjetio sam i uo, kao da je iz korica no izvuen. Po
sjeni kako sam vidio, mislim da je to mogao biti B. M., upav, duge kose. Poslije toga
su rekli: Hajde da ga malo kupamo. Tu smo imali jedno plasitno bure vode odakle
smo se izjutra umivali. Tada sam mislio kad ga okupaju, da ga nee vie dirati. Meutim, oni su polili vodu po njemu i jedan od njih je rekao: Sad jo 100 udaraca! On
je leao i neprekidno ujednaeno jeao. Tada su poeli brojati, ali na svaki broj je bio
po 4 ili 5 udaraca. Tako su brojali, a to je uasno bilo za sluati.
Kasnije su izveli i E., kad je iziao poeli su i njega tui. Njega su tukli jako kratko.
Poslije toga se nita nije ulo osim ujednaenog D. stenjanja. Kasnije su rekli: Prva
etvorica, izlazite napolje! Ja sam bio od vrata esti. Tada sam vidio kako ovi bjee
preko mene. Tada se u meni neto dogodilo pa sam mislio: Ako i ja ponem bjeati,
bjeat emo svi pa e opet doi na mene red. Jednostavno sam rijeio: Pa nee valjda
dugo trajati i iziao sam. Tamo me doekao jedan ovjek i pitao: to ne izlazite?
Rekao sam: Nisam mogao brzo da iziem. Tada me udario nekakvom palicom. Ta
palica je bila debela, mislim, da je od kuhane gume. Udario me po bradi i po uhu,
udario me po glavi i rasjekao mi glavu. Meutim, nisu to bili jaki udarci. To su bili vie poluudarci. Tada je iz mraka iziao jedan ovjek visok oko dva metra. Rekao
je ovom: Nemoj bez veze tui ljude! Ovaj mu je rekao: I ti ne zafrkavaj. Tada me
pustio na miru.
Po njihovoj prii sam shvatio da je to bio mesar ubojica (). Kasnije je ovaj
rekao: Unosi tu ubrad unutra! Kako je bio mrak vidio sam samo bure, a njih nisam ni vidio. Poto ih nisam vidio pitao sam: Gdje su oni? Rekli su mi: Tu su
ispred! Naao sam jednog i kad sam pokuao da ga unesem, vidio sam da je to D.
On je bio snane grae, vrst. Meutim, nisam ga mogao dii, jer je njegovo tijelo
bilo kao mrtvo. On je i dalje stenjao. Rekao sam: Moe li mi netko pomoi? Netko
mi je pomogao da ga unesem. Kad smo ga unijeli unutra, ovaj mi je naredio: Izlazi
691
i po drugog! Tog trenutka ovaj to mi je pomagao, zaplakao je i rekao: E. brate! E.

je izgledao kao mrtav. Nije davao nikakve znake ivota. To je bio E. I., od E. brata sin.
Unijeli smo i E. Tog trenutka sam ostao sam u tom hodniku. Poto smo mislili da je
E. mrtav pomagali smo T. On mi je govorio: Skini mi tu jaknu. Pokuao sam mu
skinuti jaknu. Dok sam je skidao pazio sam da ne padne na lea jer bi ga to uguilo.
Stalno sam ga drao sa strane da ne bi umro. On mi je ispadao.
Vrata su bila zakljuana, ali sam uo glasove i tupkanje cipela. Molio sam ga da
tiho govori, da oni ne bi uli i poeli ostale tui. Tiho sam molio ljude da mi doe
pomoi. Nitko mi nije prilazio. Kad sam mu to skinuo, prepoznao me. Tada je poeo
da govori: B. brate, pomozi! Kad sam mu to skinuo, dao sm mu vode i polijevao ga.
Tako je stenjao i po neku rije izgovorio. U mraku je netko meni priao. Tom to mi
je priao rekao sam: Vidi ta je sa E. To je bio E. D. Kad je E. dirnuo E., E. je poeo
buncati. Izgleda da je imao mali potres mozga i buncao je. Meutim, bilo mi je drago
da je iv. Tog trenutka D. se jednostavno otrgao. Shvatio sam da je umro. Ipak, opipao sam mu puls lijeve i desne ruke po nekoliko puta. Tada sam rekao: D. je umro!
To mi je bilo najtee u ivotu. Skoro nikad u ivotu mrtvih ljudi nisam ni vidio,
a D. mi je umro u naruju. Spustio sam ga, a drugi su prili i pomagali E. Poto sam
ve dosta klonuo rekao sam: Ja u malo lei. Legao sam pored D. na jednu dasku,
na kojoj smo inae i spavali. Meutim, opet sam pomislio: Ko zna moda je D. i iv.
Uzeo sam mu ruku da opipam, a ruka je bila vrua. apnuo sam E.: E., izgleda da
je D. iv. Kasnije sam mu opipao puls, puls sam osjetio. Tada sam vidio da je E. ruka pala na D. i da sam njegovu ruku napipao. Tada sam napipao D. ruku i uvjerio se
da je mrtav. Cijelu tu no nismo spavali. Kad je svanulo, D. je leao blijed, a E. je u
predjelu oiju bio potpuno plav. E. desno oko je bilo potpuno zatvoreno i oteklo, a
lijevo se samo malo vidjelo. Pokazivali smo mu prste da bi vidio da li vidi. Kako smo
mu pokazivali prste brojao je, znai da je vidio. Kasnije smo mu otvorili i drugo oko
i uvjerili se da i na njega vidi.
Nakon sat vremena, kad su naili vojnici i ef sobe je otiao i rekao da je jedan
umro. Doli su oni i pitali: Od ega je umro? Rekli smo: Vjerojatno se razbolio.
Nikad nismo smjeli rei da je netko ubijen, nego smo govorili da se razbolio ili da se
udario. Kasnije smo ga na deci i iznjeli napolje. Tek tada sam vidio da je bio proboden noem. Na deci na kojoj je D. leao bila je velika lokva krvi. To je bila moja deka
koju mi je ena poslala drugi dan po mom dolasku. Moja ena je poslala tu deku po
policajcu. On je esto puta donosio hranu.
Kad smo D. iznjeli napolje, taj dio hodnika gdje smo mi bili bio je pun krvi. Moj
demper i traperice bile su potpuno mokre od krvi i od vode. B. i jo jedan su mi po692
mogli da ga odvezemo nekim malim kolicima. Odvezli su ga na smee i tamo su ga

ostavili. Svaki dan, dolje je odvoeno najmanje 4 ili 5 ljudi. Po mojoj procjeni, za tih
15 dana koliko sam bio u Keratermu, mislim da je ubijeno oko 400 ili 500 ljudi. Toliko je po onom to smo mi vidjeli. Moda ih je ubijeno i vie, to mi nismo vidjeli.
Tami od komunalnog ih je negdje odvozio.
Tako su prolazili dani tamo. Svaku veer su bile uasne tue. Nije bilo noi da nisu tukli, cijelu no, pola noi, a sat vremena ili pola sata bi se odmorili i opet tukli.
Oko 23:00 sata dolazili bi iz grada pijani. Izvodili bi, jedne bi traili novaca, druge bi
izvodili i tukli. Uglavnom, ljude su ubijali, a oni koji su se vraali bili su pretueni.
Previjali smo se tom vodom, runicima ili naim kouljama. Tako da se nismo imali
vremena opustiti, osim po danu. Bilo je u toku dana i nekih pria. Promatrali smo
susjednu ulicu, koja je ila Banja Luka - Prijedor. Svaki dan su provozili na traktorima raznu robu: namjetaj, stoku iz pravca Kozarca. Svaki dan smo vidjeli kako je
zapaljena nova kua.
Jednog dana vidjeli smo kako prevoze na traktoru i komplet drvenu vikendicu.
Do mene je sjedio jedan ovjek i poeo je plakati. Rekao je: Eno moje vikendice!
Netko je odvozi. Mislim, da je u Keratermu bilo oko 1100 zatoenika maksimalno.
Taj broj je uvijek bio isti. Ono to bi ubili, dovodili bi nove. Tu su bile etiri prostorije: u jednoj je bilo oko 200 do 250 ljudi, u drugoj je bilo oko 400, u treoj je bilo oko
200 do 250 ljudi i u mojoj prostoriji je bilo oko 200 ljudi. To je bilo zbijeno kao ibica.
Spavali smo na paletama, ako je netko imao deku prostirao bi ispod sebe. Higijena je
bila nikakva. Tu su bile tri smjene. Jedan, visok oko dva metra, bio je pravo osvjeenje za nas po danu. Meutim, po noi njegova smjena je najvie zvjerstava uinila. To
mi je bilo jako udno. Vjerojatno im je bila neka maska. Uglavnom ljudi su dolazili, a
on je rekao: Ja vas ne mogu spaavati. Ima da iziete koga prozovu. Tukli su i onog
koga ne prozovu, a tukli su svim i svaim. Znali su vezati ljude za automobile i voziti
ih onim krugom. Dok su ih vozili tukli su ljude, dok ne bi izdahnuli. To je bilo kao u
kaubojskim filmovima kad su ljude vukli s konjima. Uglavnom su tukli bogate ljude
pa su traili novce, ili visoko obrazovane ljude.
Dana 04.07.1992. rekli su da svi Ljubijci naprave popis. Taj popis je napravio M.
A. - N., govorili smo mu ime i prezime, godinu roenja, ime oca. On je napravio popis od 100 i dodali su jo neto ljudi iz Prijedora. Tako da su puna dva autobusa natovarena. Bili smo kao sardine u tim autobusima. Ljudi su se radovali jer su nam rekli
da idemo kui. Rekli su da emo ii u Ljubiju na igralite, pa onda kui. Meutim,
sumnjao sam u to, iako sam kasnije i ja mislio da emo kui. Kad su dola dva autobusa oko 12:00 sati iz njih su izili ljudi u crnim uniformama. Rekli su mi da su to
693
specijalci. Tada mi je bilo jasno da ne idemo kui, jer oni nikog ne vode kuama. Uli
smo unutra i autobusi su poli. Morali smo drati glave dolje. Ispod oka smo gledali
gdje e autobus desno ili lijevo. Ako ide desno idemo kui, a lijevo idemo u Omarsku. Meutim, mi smo poli prema Omarskoj. Bilo je grozno vidjeti da idemo prema
Omarskoj jer smo o njoj uli najgore stvari.
Kad smo doli gore izbacili su nas ispred jedne garae na samom poetku tih
upravnih zgrada i radiona. Pola nas istjerano je u tri reda na asfalt, a polovina je stala uza zid sa tri prsta (morali su se okrenuti prema zidu i prisloniti se rukama na taj
zid sa tri prsta). Poela su dobacivanja i maltretiranja. Ja sam sjedio na suncu u ovoj
grupi, a ovi koji su stajali morali su pjevati srpske pjese. Pjevali su o Srbiji, o Vuku
Karadiu... Kasnije su dola njih trojica i poela popisivati imena i prezimena. Popisali su nas i ubacivali nas u jednu garau. Kad su ubacili nas oko 120 u garau (ta
garaa je bila toliko velika da bi mogla dva vea auta stati unutra) nije se moglo ni
stajati, a kamo li sjesti. Sa nama je bio i U. A., otac od K. A. kojeg su oni traili. U. je
poeo luditi jer su ga jako tukli, zato to je on otac od K. Jednom su doli neki i rekli:
Idemo izvui njih pola da ne budu svi unutra. Meu tim to su izili bio sam ja i E.
Rekao sam: idemo i mi moda emo doi na bolje mjesto. U toj prostoriji je bio beton i nije se moglo lei. Odatle su nas odveli u Hangar, gore iznad u jednu prostoriju.
Ta prostorija je bila 8 sa 6. Tu nas je bilo oko 70. Legao sam uza zid, drugi od kuta. U
kutu je bio ranjeni F., do njega sam bio ja, trei je bio E. D., etvrti A. A.,... Tada su
nas zatvorili i nisu nas ni dirali.
Tada nam je doao jedan mladi, vidjeli smo da je to neki logora. On nam je
rekao da kao noas dolazi najgora smijena. Rekao je ako budu od nas traili novac
ili cigarete, da im nita ne damo. Rekao je: Ako bilo ta date, gotovi ste! Tako smo
ekali, a taj dan nita nismo jeli. Imali smo neto malo vode, a imali smo oko 4 ili 5
flaa vode. Oko 19:00 dola je ta smjena, poeli su udarati nogama u eljezna vrata.
Mi smo sjedili i ekali to e biti. Uao je jedan u crnoj majici, imao je vojnike hlae, vojnike izme i policijsku palicu. Kad je doao rekao je: E, sad svi da skupite 6
cigareta! Vjerojatno su njih trojica bili vani pa da imaju zapaliti. To nam je rekao
prijatno. Kad je izlazio rekao je: Doi u ja za minut ili dva. Kako smo zaboravili
na savjet onog mladia, sakupili smo to. Kad je doao dali smo mu to. Na to nam je
rekao: Ba ste vi fini ljudi. Tada je iziao. Nakon par minuta uao je unutra i izveo
S. Nakon par minuta uao je S. sa okruglom kartonskom ploom i poeo itati: Za
razbijeno staklo svi da damo po 700 dinara, za razbijenu WC koljku 1000... Rekli
su ako to ne sakupimo da e S. izvesti i tui, a kasnije e tui sve redom. Poeli smo
skupljati i skupili smo oko 40.000, ali to nije bio ni deseti dio od onog to su oni
694
traili. Za oko 5 minuta su doli i pitali: Jeste li? Rekli smo koliko smo sakupili i
da nemamo vie. Nakon toga su opet doli i traili 100 DEM. Nali smo i 100 DEM
kod jednog A. S.
Kad je bio pretres u Ljubiji, silovane su dvije ene. Zamolile su nas da im imena
ne spominjemo, a te ene znaju tko je to uinio.
A. je dao tih 100 DEM i rekli smo da vie nema. Poslije toga su rekli: Sad je
prozivka. Izvodili su i tukli, a kasnije bi te ljude samo ubacivali. Kasnije su prozvali mene i F. H. Uveli su nas u jednu prostoriju i pitali imamo li novaca. Rekao sam:
Nemamo. Pitali su F. ta je po zanimanju. F. im je slagao ta je po zanimanju. Pitao
je mene, rekao sam da sam uitelj. To sam rekao jer sam mislio da uitelji nemaju
novaca. Na to mi je rekao: O, ba vi imate novaca! Njih dvojica sjedila su za stolom,
a trei je hodao s automatom. Ovaj to nas je pitao je onaj u crnoj majici. Rekao mi
je: Ti ba ima novaca, vi uvijek imate. Rekao sam: Pravim kuu pa sam istroio,
a imam i kerku koja studira. -Gdje ti kerka studira? -U Zagrebu ima 4 godine.
-to ba u Zagrebu? to nije u Banja Luci? Rekao sam da nije bilo te struke, a blie je bilo u Zagrebu. On se zadovoljio odgovorom. Kako je F. bio blie, udario ga je
dva ili tri puta po prsima palicom. Naredio nam je: Okrenite se! Ja sam bio do kuta i digli smo ruke. Tada sam imao u depu novanik i osobne dokumente. Onaj to
je sjedio rekao je: O vidi, ovaj neto pie! Daj da vidimo ta pie. Srea je bila jer u
novaniku nije bilo nita.
to god sam napisao, to sam sakrio. Oni su uzeli sve moje dokumente i pregledali. Meu svojim dokumentima imao sam slike od ene, kerke i sina. Moj sin je bio u
vojsci do 1991. u Puli. Tada sam ga izvukao uz pomo zeta i poslao u Njemaku. Pitao me: Ko ti je ovo? Rekao sam: Sin. -Gdje ti je on? -I on studira u Zagrebu
ve 3 godine. Na to mi je rekao: Vidi malog ustae! -On nije ustaa! Rekao je F.:
Skloni der se da malo ovog... F. se sklonio. Tada me udarao po licu i svugdje. Kasnije mi je F. rekao da me tukao akama. Tukao me palicom po prsima. Odmaknuo bi
se oko 2 ili 3 metra, pa skakao po leima u predjelu bubrega. Tada sam izgubio dah.
Kad je to vidio ovaj drugi rekao je: Pusti ga malo da odahne. Pustili su me, kad sam
udahnuo malo zraka, ovaj je ponovo poeo skakati po nogama. Stajao sam, a on me
udario. Kad bi me udarao napeo bi mii i nije mi bilo nita. Tada je rekao: Vidi, koliko ga udaram, a on ne pada. Kasnije se opet zatrkao da me udari. Kako se zatrkao
skoio je i okliznuo se. Kako se okliznuo pao sam, a pao je i on. Njemu je bilo drago
to me sruio. Tada mi je sve opsovao i ubacili su nas unutra. Ubacili su nas unutra,
a ostale su nastavili izvoditi. Izveli su ih oko pola, a ostale nisu stigli. Meutim, oni
su bili i sa tim zadovoljni.
695
Dok su me ispitivali pitao me: Zna li ti karate kida? Rekao sam: Ne znam!
Taj momak je rekao: Sad e ga upoznati. i poeo je skakati po meni. Tog momka znam po nadimku, a on je uasno tukao ljude u Omarskoj. Tu no smo pili onu
vodu. Poslije tih batina e je bila jako velika. Ta tua mi je dola kao rastereenje.
Mislio sam da tu tuu nikad neu preivjeti. Shvatio sam da moram ivjeti logorakim ivotom. To sam shvatio jo u Keratermu. To sam shvatio itajui knjigu Smrt
je moj zanat iz Prvog i Drugog svjetskog rata. Iz te knjige sam shvatio da treba biti
neupadljiv i skloniti se u stranu. Tako sam i postupao, moda me to i spasilo. Moji
prijatelji koji su tu bili, isto tako su postupali. Poslije toga nismo imali problema,
osim kad su nas za rukom tukli u paliru. Kad god je bila tua u paliru, mene bi
uvijek zakaili. Meutim, to nisu bili jaki udarci. Vie smo osjeali strah nego te
udarce. Kad smo silazili niz stepenice, oni su svezali jednu icu. Tu icu su svezali na vrhu stepenica, na visini od pola metra. Tako smo morali preskakati to. Ako
bi zapeli slomili bi vrat. Ako bi pali, oni bi nas doekali i tukli. Na mjestima gdje
smo morali malo usporiti stajala su bar po dvojica, sa drvenim palicama, bejzbol
palicama, policijskim palicama, sa debelim kablom. Nekad bi posipali vode po tim
ploicama. Kad bi izili van, postrojili bi se uza zid, a ilo nas je po 30 na ruak.
Do tamo smo morali trati printom. Na ulazu bi nas ekali, nekad bi sruili aparat
za gaenje, okruglu cijev, stavljali bocu tako da su ljudi padali. Kad bi pali oni bi
doli do nas i premlaivali bi. Nekog bi ubijali, nekog premlaivali, smijali se. ak
smo razgovarali kao: Mi bi njih lako mogli pobjediti i sve razoruati. Meutim, sve
okolo na oko 100 ili 200 metara bili su koncentrini krugovi njihovih mitraljeskih
gnijezda. Moda je tako bilo sve do Prijedora. Ako bi to i napravili bili bi svi pobijeni. Tako da smo shvatili da ne bi imalo nikakvog smisla to napraviti. Zbog toga
smo radije trpili.
Poto mi iz Ljubije nismo bili ni ispitani, odozgo su nas prebacili u garau u kojoj
smo bili kad smo doli. Nismo se smjeli mijeati sa ostalima, da nam ne bi rekli ta
su ih ispitivali. U utorak su nas prebacili, a u subotu smo stigli iz Keraterma u Omarsku. Kad su E. D. ispitivali u Ljubiji rekao mi je: Oko tebe se sve vrti u Ljubiji! To
me jako preplailo jer sam smatrao da sam ve osuen. Od naih Ljubijaca ja sam bio
zadnji ispitivan. Kad sam uao unutra ugledao sam biljenicu naeg kriznog taba.
Tu su bili jedan T. ispitiva i jedan M. M. je meni bio okrenut leima, a T. je gledao
u mene. Taj ured je prva soba lijevo iznad restorana. Vidio sam da oni znaju sve ono
to je tamo zapisano. Isitivanje je bilo takvo da su oni imali jedan podsjetnik na papiru i po tom podsjetniku su ispitivali. Odgovarao sam ono to sam znao i to sam
smio, neto sam negirao i nisam htio priznati. Nisam nita ni na koga htio natovariti. Uglavnom, puno su teretili A. B., K. A., A. Z., za njih su pitali. Njih nisu doveli, a
696
traili su ih. O njima su traili mnogo podataka. Rekao sam im samo ono to su oni
znali. Za K. sam rekao da ima pumpericu jer su je vidjeli, za A. sam rekao da ima
pitolj jer su ga vidjeli. Pitali su da li Z. ima pumpericu. Rekao sam da nema, iako
sam znao da je ima.
Z. je jedno vrijeme bio u kriznom tabu. () Tada je on uperio u mene pumparicu. Poslije toga mi je jedan policajac rekao da oni znaju za to. Kasnije me taj pitao:
Jesi li imao ikakvih problema u kriznom tabu? Rekao sam: Mogu li da ne odgovorim na to pitanje? Rekao mi je: Odgovori! Poto sam znao da oni znaju za to
rekao sam: Pa, imao sam sa tim Z. -ta je bilo? -Uperio je puku u mene, ali to
je u njega tako trenutno bilo. -Kakva je puka? Tada sam se pravio nevjet u tome
i rekao sam: Ma, one nove puke. Mislim da je rekao poluautomatske. Poeo sam
mu objanjavati kako izgleda ta puka, govorio sam: Sa onim noem... -Zar nije
bila neka druga? Rekao sam: Ne, nije! -Dobro! Vidio sam da je bio zadovoljan,
jo me pitao neke stvari. Kasnije sam ga pitao: Da li bi mogao neto privatno rei o
Z.? Tada sam mu rekao: Z. je izuzetno dobar ovjek, ali je nagao. Reagira instiktivno, a kasnije se uvijek kaje za ono to je uinio. Na to mi je rekao: Izii napolje i reci
im da te izvedu. Iziao sam, a jedan policajac je doao. Kad sam vidio tog policajca
rekao sam: Rekli su da me negdje izvedete. Izveli su me na pistu.
Z. je ve ranije bio uhvaen, pretuen i doveden tu. Otiao sam tamo, a na toj pisti je bilo ve onih mojih prijatelja. Pitao sam ih ta je? Kako je? Kad sam prvi dan
doao tu govorio sam: Ne bih volio tu doi! Meutim, doao sam na tu pistu. Tada sam vidio da je na toj pisti bilo bolje. Gore u prostorijama tukli su cijelo vrijeme.
Traili su novac, tukli. Na tom asfaltu smo leali po cijeli dan. Ponekad bi dozvolili da idemo vriti malu nudu na oblinju njivu. Sjedili smo i priali, davali su nam
vode u bocama koje smo imali. Ruak bi tako doekali oko 15:00. Trei smo ili na
ruak, a obino je trajao oko 1 ili 2 minute. Za ruak smo dobivali 1/8 kruha i malo
nekakvog graha, rijetkog krumpira, makarona i sl. Imali smo vremena staviti jedan
zalogaj kruha u usta i taj grah popiti. Kruh smo nosili tamo i jeli. Nikad nisam pojeo
cijeli kruh odjednom. Uvijek sam ostavljao malo za kasnije. Gledali smo kako ljude
na otvorenom tuku. Svakim danom smo nalazili po jednog, dvojicu ili trojicu mrtvih
ljudi. Svako jutro ispod oka sam gledao ima li tko od poznatih. Uglavnom svaki dan
je odvoeno 5 ili 6 ljudi. Po noi je bilo masovnih ubojstava. Npr. . A. - D. (brat od
K. A.) rekao je da je jednu no natovario 32 mrtva na kamion.
Tako su dani prolazili u naem preivljavanju u tom logoru. Negdje oko 8. ili
9.07.1992. pojavio se jedan helikopter i kruio je iznad nas, kasnije se spustio na pistu pored nas. Iz njega je istralo oko 10 specijalaca sa automatima i potrali su pre697
ma nama. Tada nam nije bilo jasno to ele od nas. Nakon pola sata rekli su: Sjedite! Oni su uzeli trake iz tog rudnika i otili prema Banja Luci.
Dana 16.07.1992. jedna grupa je ula u hangar i uli smo kako su cijeli dan radili.
Predvee, poslije ruka rekli su nam da emo svi ui unutra. Sa piste su nas postrojili
i uveli unutra. Unutra je bilo vode, blata, ulja debljine oko 2 ili 3 cm. Poredali su nas
u redove, mi smo se postrojili jedan uz drugog. Na polovini tog hangara bila su dva
reda ice. Sa druge strane je bio jedan otvor, irine oko 3 metra. Prije nego su izili,
naredili su nam: Lezi! Tko je imao ita prostirao bi i legao na to. Tko nije imao legao bi u odjelu. Moja grupa je imala dvije deke i jedno atorsko krilo. To smo izvadili
jo u Keratermu ispod nekog mrtvaca, pa smo ga nosili sa sobom. Kako smo tu legli,
pokupili smo na sebe. Ve sutradan to je bilo suho.
Po noi su dolazili, prozivali pojedince. Izvodili su ih napolje i tukli. Kako smo
bili tu nismo imali struje. Kasnije su nam stavili jedan reflektor koji je svijetlio cijelu no, a dobivao je struju od agregata. Poto je taj agregat radio, lupao je cijelu no.
Ispred nas je bio jedan demper i na njemu je postavljen jedan straar. Ispod galerije
su sjedila njih po 4 ili 5 i pili pivo. Kad ne bi imali novaca, ne bi pili. Cijelu no su
vritali, derali se. Jedan vriti i baca komade eljeza na hrpu eljeza. Ovaj drugi mu
kae: Daj, nemoj ljudi spavaju. Tako su provocirali. Ulazili bi unutra i nareivali da
legnemo potrbuke. Nikad nismo znali tko nas pretrauje. Oni su preteno organizirali logorae da za njih pretrauju. Preteno su uzimali satove Seiko, novac, dobru
hranu, cigarete... Dobra hrana za njih je bila: paketi keksa ili salame i sl. Ovo domae
to smo mi dobivali od kue pogae, maslenice to nisu dirali. esto su nas tukli, jednom prilikom sam dobio udarac u lea, jednom u nogu.
Jedne noi su doli i traili M. T. - u opini ef uprave prihoda. On se javio i nije
htio izii jer je bio u sredini hangara. Oni su ga zvali i opkolili nas sve. On im je rekao: Neu! i poeo plakati Ja u vae ruke neu, ja u sebi rezati iletom vene. Ali
tamo ne idem. Kasnije su nama naredili da svi legnemo, a on da ustane. Kad smo
mi trebali lei htio je i on ali nije uspio. Htjeli su kao pucati, ali nisu. Kasnije je jedan
doao do njega i izveo ga. Nije se vie vratio. ()
Jedan dan su iz Keraterma dovedena dva autobusa ljudi. Ti ljudi nisu ni izili, nego su ih ovi pobili iza Bijele kue. Njih su odveli u une jezero br.1 i bacili ih u ivo
blato. To sam uo u Banja Luci od E. V.
Jedne noi, prozvali su oko 150 do 200 ljudi i rekli: Svi idete kuama! Odveli su:
dr. J. P., dr. R. S. i jo oko 15 ljudi koji su prozvani iz hangara. Izvedeni su na pistu,
odakle su ih vodili kuama. Meutim, njih su proveli okolo i odveli iza hangara gdje
698
su vrena ta masovna ubojstva. uli smo i motore od dva autobusa. Poslije toga smo
uli rafalnu paljbu. Kasnije smo od ljudi uli da su oni pucali na njih.
Uglavnom, u tom hangaru je bilo jako teko ivjeti. Imali smo tu sanitarni vor,
to su koristili radnici prije. Uvijek smo morali paziti da ne idu jedan ili dvojica, jer
oni odnekud dou i prebiju tamo ljude. Moralo se paziti da nas bude po 10 unutra.
Meutim, ljudi su dobili dizenteriju, pa su morali ii vie puta u WC, tako da je dobivao batine. U tu prostoriju gdje smo bili instalirali su zvunike i putali neke kasete.
Nekad smo uli i vijesti, a nekad smo uli i Zagrebake vijesti. Kasnije bi te Zagrebake vijesti u pola prekidali, jer bi se sjetili da i mi to sluamo. Na toj kazeti, koju su
oni putali bile su kombinacije pjesama, vritanja, muenja ljudi, stenjanja. Pjesme
su bile uglavnom srpske: Tko to kae, tko to lae Srbija je mala; oban tjera ovice, oban tjera ustae; Hvala tebi Karadiu Vue, naa djeca irilicu ue. Tako je
bilo po cijelu no. Znali smo zaspati po sat vremena. ()
U Crvenoj kui mesar, proelav, krupan, jak, po danu je bio jako prijatan. Meutim, po noi je vodio ljude u tu Crvenu kuu i tjerao ih da piju preraeno ulje.
Ljude su davili elinim icama. Stavljali su u kripac glave od ljudi i stezali dok glava ne pukne.
U Bijeloj kui je bio moj susjed H. B. i izveli su ih napolje iz kue po noi. Naredili su svakom od njih: Hajde tri do onog drveta da vidimo za koliko moe otii
i doi. Koji god je potrao, taj je bio ubijen. Naredili su i H., meutim, on nije htio
trati, utio je i stajao. Tada su njemu rekli: A, ti ne voli da tri! Hajde malo gimnastike. Napravi 20 sklekova! Kad je on legao da napravi te sklekove, oni su ga poeli
tui. Tukli su ga, on se malo vratio i izvukao se. Rekli su mu da bjei u kuu.
Jedan dogaaj je doivio V. B. - nastavnik u Ljubiji. Rekao je da je u jednoj sobi
bilo oko 40 ljudi, sve su ih pobili jedan dan. Drugi dan su trebali pobiti ove iz druge
sobe. V. B. je bio u drugoj sobi. Poto je u toj sobi bilo dosta ljudi, jednu grupicu od
oko 10 ljudi su izbacili u sobu u kojoj su ve prije pobijeni. On je bio u toj grupi, a
sutradan su ove iz njegove sobe pobili. ()
Voa tree smjene je bio K. On je volio pokazivati svoje miie uvijek je bio zavrnutih hlaa, nosio je palicu u ruci i majicu kratkih rukava. Nekad je nosio policijsku
palicu, a nekad drvenu. On je ubio jednog u Bijeloj kui, jednostavno je pucao u
njega sa udaljenosti od 1 metar. To je napravio jer je taj ovjek izgubio ivce, a ovaj ga
je jednostavno ubio. Jedan mladi nije mogao izdrati maltretiranja dok smo trali
na ruak pao je, a oni su ga tukli. Uspio je uzeti puku od jednog straara, ispaljen
je i jedan metak. Meutim, oni su njega brzo savladali, a njega su polili benzinom i
zapalili.
699
Bila je tu i jedna mrava, plava, visoka J., runa ena. Njoj je jedan straar dodao
no, a ona je zaklala jednog logoraa. Meutim, no joj je ispao i ostao u vratu. Taj
straar joj opsovao i zavrio to. ()
Dana 06.08.1992. poeli su nas prozivati. Prozivali su grupu po grupu. U hangaru
je ostala 1/3, je rekao: Nemoramo vas ni prozivati, jer ete biti i kasnije popisani.
Treim korakom smo izili u autobus i sjeli. U prva dva mjesta nitko nije sjeo. U autobusu gdje sam bio bilo je oko 150 ljudi. ekali smo to e biti. Kad smo poli morali
smo drati glavu dolje. Unutra su ula trojica koja su sebe nazivala vojvodama. Prijetili su nam, ponekad su i tukli one blie. U toku puta do Manjae koji je trajao oko 5
sati, djeca su bacala kamenje na nas, ljudi su govorili: Dajte, izbacite nam ustau da
ga zakoljemo! Tako je to bio uasan strah. Oni su dolazili po nas u autobus, gazili su
po nama. Jednostavno, morali smo dolje leati, nisu nam dali vode ni nita. Jedan je
poeo moliti: Daj vode! Moja boca vode je bila kod E. Rekao sam E. da mu je doda,
on mu je dodao. Meutim, boca do njega nije ni dola ljudi su je razgrabili i popili.
Na Manjau smo stigli oko 22:00, zatvoreni smo bili u autobusu. Od njih smo
traili vodu, morali smo dati sve novce, remenje, ostalo. Poto nismo imali vode lizali smo rosu sa prozora.
- and85
Mi smo poli na poziv radio Prijedora. Oni su rekli da trebamo izvui ene i djecu. Kad smo doli pred neboder vidjeli smo da gore zgrade. Preko puta nebodera je
skladite. Tada je gorila Muharema Stojanovia ploa na njegovoj kui. Radio Prijedor je dao program i javili su oko 10:00 sati da mi stavimo bijele zastave. Kasnije su
rekli: Onda uzmite svoje ene i djecu da ih mi moemo smjestiti na sigurno. To se
odnosilo na Muslimane. Oni su nam zaprijetili da e sve sruiti i nas sve pobiti ako
se zastava ne izvjesi. To je bilo oko 11:00, a bilo je u ulici Avde uka. To je odmah
pored trnice u centru grada.
Na samom izlazu iz Avdine ulice vidjeli smo 6 ili 7 leeva. Ti leevi su se nalazili na raskriju. Sve to su bili civili, nitko od njih nije imao puku niti kakvo drugo
700
oruje. Kasnije sam doznao da su to bili neki Albanci. To su bili mladii i stariji ljudi.
Doli smo pred neboder, tada sam zamjeniku komandira stanice policije K. rekao da
je kod mene u kui ostalo oruje. Ja sam bio lovac imao sam karabin sa snajperom,
dvije lovake puke, pitolj. Na to mi je on rekao: Ne treba nita. Ti samo izjavi da to
ima i nema problema. Nitko od nas nije znao da e za Omarsku.
Oni su odatle natovarili 6 ili 7 autobusa ena, djece i odvezli. Mene, sina, brata i
jo oko 50 ljudi smjestili su u jedan autobus. Odvezli su nas pred SUP, odatle su nam
rekli da nemaju goriva. Odvezli su nas pred autotransport. Tamo su morali runo ulijevati gorivo jer nije bilo struje. Ovaj V. (voza) vratio nas je pred SUP. Pred SUP-om
su nam rekli da idemo u Omarsku. Tu je iziao C. - B. On je pitao malog prometnika
T. i T. je njega izveo. Tako da je C. jedini koji je ostao.
Proli smo pored gimnazije i ili prema tenisu. Poto sam bio na prvom sjeditu,
imao sam najbolji pregled. Vidio sam leeve pred Kanafinom pekarom. Tu su bili:
M., M. brat, jedno dijete i jo dvoje ljudi. Tada sam pomislio: ta je ovo Boe dragi!
Pogledao sam prema trgovini do pekare i vidio da je sve razbijeno i pokradeno. Odatle smo ili lijevo prema tvornici Celuloze, a to je Partizanska ulica. Pogledao sam
prema kui H. - mesara i vidio da kue ne gore. Pred H. kuom leao je H., H. sin i
od sestre sin. Do njegove kue gorila je kua Omera Ekimovia, do Omerove kue
Salihova kua je bila u plamenu. Odatle smo doli do gostione Obala. Pred njom
sam vidio jo ubijenih civila.
Vidio sam kod civila bijele trake oko ruke. Ti civili koji su imali te trake nisu imali oruje. Meu tim civilima sa trakama bio je i jedan moj susjed L. R. On je otiao
snahi i zetu na Peane.
Kad smo doli u Busnove poli smo lijevo prije pruge. Doli smo skoro do kapije
rudnika Tomaice. U Omarskoj je autobus uao u krug, kako smo stali tako se zauo
rafal. Prije nas bio je jedan autobus koji je dovezao ljude iz Rudnike ulice. Pogledao
sam van iz autobusa, vidio sam krv i mrtve ljude. Jedan deko je pucao iz automata.
Ispalio je cijeli arer na trojicu ili etvoricu zatvorenika. Jedan je gluhonjem, a njemu je metak proao kroz petu od izme. Tada je doao K. koji je odravao. Prebacivali su te leeve i vozili do Bijele kue. Tamo su ih istresli jednog, drugog pa treeg...
Kasnije su uzeli mrkove i to sve oprali. Kad su to oprali doli su do nas i rekli: Izlazite! Oko sat vremena smo bili u autobusu.
Izlazili smo po osmorica, a ja sam bio meu prvima. Kako je koji od nas izlazio
tako su ga oni pretresali. Poto bi te pretresli rekli bi: Ulazi unutra! Nekog su zapisivali, a mene nije nitko zapisao. Oko 44 dana sam bio u Omarskoj, a da me nitko
nije zapisao. Nakon ta 44 dana doao je S. to je prodavao kokoi i upisao nas u jednu
701
debelu knjigu. Smjestili su nas u garderobu gdje su se majstori iz rudnika presvlaili.

Tu je bilo 6 ili 7 ljudi. Bio je predsjednik opine M. . Kad me vidio pitao je: Otkud
ti? Izvadio sam cigaretu jer nije imao cigareta i dao mu. Smravio je, imao je bradu,
izgledao je kao nekakav prosjak. Malo sam s njim popriao, a svi su ga izbjegavali jer
su se svi bojali. Tu veer su nas izveli van na pistu. Na toj pisti bili smo 24 dana. Za
ta 24 dana nije bilo dana, a da nisu dolazili kamioni, autobusi. Odvozili su, dovozili,
tukli...
Ovaj ovjek koji je pucao na one ljude imao je oko 30 i neto godina. Malo manji
je od mene. uo sam da je njegov brat poginuo u Prijedoru. Uzeli su ga, komadant
logora ga je sjeo u auto i drugi ga je odvezao za Omarsku. Ovaj komadant mu je dao
sauee, a za ove ljude koje je pobio nije bilo bitno.
Nas su na pistu izveli jer nije bilo mjesta unutra. Tada je poela tortura. Jednog
trenutka nas je bilo oko 735. Ta prostorija je bila oko 25 irine i 15+10 metara. Bila je
jedna mala prostorijica u kojoj je bio Z. C., H., dr. S., K. i njegova dva sina, P. J. i sin
mu M. Kasnije su nas izbacili van. Izili smo van, a stalno su stizali autobusi. Trali
smo da nas ubace, ali oni nisu mogli.
U utorak brojao sam ljude. Ilo je po 30 ljudi na ruak. Poto smo sjedili na toj
pisti, a tu su bile cigle, uzeo sam avao i kad je koja grupa ula stavljao sam crticu
tako da sam u utorak napisao 139 crtica. Nakon 7 ili 8 dana napisao sam oko 155 crtica. Znai da je bilo oko 4 do 5 tisua ljudi. Uz to su svaku vee dovozili i odvozili.
Ujutro bi ili u WC i vidjeli bi tih leeva. Nitko od nas nije znao tko su. Najvie
je bilo Kozarana. Najvie leeva je bilo jedno jutro kad smo A. i ja ili na jednu ledinu, bilo ih je oko 15. Glave su im bile okrenute dolje, ni jedan nije bio okrenut licem.
Kasnije sam saznao kako su oni te ljude prozivali jer me to najvie interesiralo.
Svaki dan je dolazilo 28 inspektora iz Prijedora da nas ispituju. Oni su poslije 17:00
sati jeli i svaki je na svom stolu ostavljao ceduljicu. Na toj ceduljici je bilo pet ili est
imena ljudi. Kad bi bila smjena oko 19:00, komandir bi uao i pokupio te ceduljice.
Kasnije su prozivali po tim ceduljicama. To mi je rekao S. koji je to pisao. To sam doznao kad sam iziao iz logora. Traio sam od njega da mi vidi brata i od sestre sina.
Meutim, nije mi nita htio rei.
Tamo su bile tri smjene. Najgora smjena je bila od P. zvanog P.. U njegovoj smjeni je bio jedan koji je izvukao R. V. i sina mu. Taj to je izvukao R. je najvie tukao.
U toj smjeni je stradalo najvie ljudi i zbog toga je bila najgora smjena. Oni su ljude
izvodili od 21:00 pa do ujutro oko 3:00 ili 4:00. Doli bi i pitali ima li taj i taj. Svi oni
su imali nadimke tako da nikad nisi mogao doi do njegovog imena i prezimena. Mi
702
smo njega zvali M. . On je jednu veer toliko isprovocirao D. C. ... Kod njih je mogao svak doi, izvesti ovjeka, ubiti ga ili oteti.
Oni su izvodili dva ili tri puta A. K. i dvojicu C. Sa njima je dolazio jedan nepoznati ovjek i razgovarali su vani po dva ili tri sata. Kako su razgovarali pokuavali su
ga u neto uvjeriti. Meutim, nije im uspjelo. Kasnije bi dolazili drugi, odvodili ga i
tukli. On je jeao po tri ili etiri sata. Ne znam od ega je bio taj ovjek. Znam da je
iao doktoru M. i davali su mu injekcije, dobivao je infuziju...
Iz nae sobe su vodili: ., N. ... Oni su od N. traili da prizna da je P. bio na tim
izborima i da je on... Meutim, N. im je rekao da on ne moe potpisati takvu izjavu.
Kasnije je odveden i nije vraen. Nakon toga smo saznali da je ubijen metkom. To
smo saznali od vozaa hitne pomoi u Omarskoj, po izlasku iz Omarske.
Mi smo bili dolje u prostorijama, a oni su tukli gore. Neveer bi nas ovi tukli, a
preko dana smo odlazili na ispitivanje. To ispitivanje je trajalo ujutro od 8:00 pa do
17:00. Stalno su tukli.
Gledali smo kako su tukli S. . Izveli su ga van i tukli pred vratima. Poslije par
dana je umro. Kasnje su inspektora koji je radio u banci istukli i nakon dva sata je i
on umro. Njemu su otetili jetru. On je iz Puharske, a zove se . P. Kad je on umro i
njega su izbacili van.
Mene su dvojica iz Banja Luke ispitivala. D. R., prije je bio direktor, a kasnije je
predavao likovni u koli. Inae mi je bio susjed. Dolazio je D. . - sudija. Dolazio je
M. R. sin. Najcrnji za prijedorane je bio R. Ukoliko vam kau da moete ii i vi poete tada vas ekaju etiri ili pet ljudi u hodniku, koji bi vas prebili. Ukoliko hoe da
vas provedu, onda bi pozvali policajca koji bi te izvodio. Meni su pozvali policajca i
rekli: Idi tamo!
Sluajno sam imao partijsku knjiicu, vozaku dozvolu i lovaku knjiicu. Kad je
vidio kod mene zelenu knjiicu stavio je ruku na moj novanik. Rekao sam: Izvolite! Kad je on to vidio, vidio je da je lovaka knjiica. Ovaj iz Banja Luke je prema
meni bio fer. Tada sam ga zamolio da ispita mog sina i brata. Mog sina je ispitao, a
brata nisu. Bratu su slomili tri rebra.
Oko 5:00 sati, 16.07.1992., poto sam imao dizenteriju, zamolio sam straara da
me pusti. Rekao mi je da idem. Kad sam uao unutra za mnom su ula dvojica i zatvorili vrata. Vidio sam da je jedan bio nizak, a drugi visok i bez zuba. Kad sam vidio
da u pasti jer sam dobio 30 ili 40 udaraca, tada sam bacio kantu koja je bila tu i istrao kroz vrata. Kako sam istrao tako sam pao, a oni su mi se poeli smijati. Traio
sam S., ali njega nisam mogao dobiti, dobio sam M. C. koji me izvukao.
703
Ja sam ve bio prozvan da idem kui. To je bilo prije rasputanja logora, a logor
se raspustio 5.10.1992. Ja sam u Trnopolje doao 24.07.1992., nas 99 je dolo oko
10:15 sati. ()
Z. B. i ja smo spavali i jeli kad je on dobio paket. Njemu sam davao apaurin koji
smo dobili. Kasnije su njega prozvali jednom pa drugi put i trei put sve dok ga nisu
izbacili iz stroja. Prije nego smo mi poli njega su izveli iz stroja, jednostavno su mu
rekli: Ti! Vrati se u svoju prostoriju!
Oni su preteno imali maskirne, obine uniforme i policijske. U jednoj smjeni
je bilo ljudi u raznim uniformama. Npr., bilo ih je sa vojnim, maskirnim i policijskim uniformama. Nikad nismo znali tko, ta, kome i kako zapovjeda. Oni su to tako
isplanirali... Npr., jedan straar prozove danas, drugi sutra, trei... Nikad nije prozivao ovjek iz jedne smjene. Tako je bilo svaki dan osim vikenda i praznika. Tako su
radili svi ispitivai osim ove dvojice iz Banja Luke. Njihovi uredi su bili na katu, a
gore su i ene spavale.
Svaki dan na ruku smo mogli vidjeti ene. One su istile, prale, dijelile hranu...
Bile su u lijevom kutu, a bilo ih je 34. Bile su: susjeda Z., S., zubarica, C., M., od M.
D. kerka, a bio je i njen sin. uo sam da su svaku veer njih prozivali i odvodili.
Najvjerojatnije da su nad njima vrili preljubu. To je bila normalna pojava kod njih.
Njima je dolazio kamion pia. Oni su nama prodavali pivo. Ako nam prodaju cigarete, nakon sat vremena bi dolazili i pitali cigaretu. Uzimali su satove, zlatni zub,
prsten i sl. Ulazili bi ujutro oko 5:00 sati i rekli: Hou za 5 minuta 300 DEM! ()
Ovaj grozni je dolazio autom iz Prijedora. On je bio Hrvat, nareivao je da legnemo na trbuh. Tako smo znali i po sedam sati leati na trbuhu, a glavu nisi smio
dignuti. Jedan iz Tukova koji je radio u vodovodu, samo je okrenuo glavu kad je naiao straar. Tada ga je straar 4 ili 5 puta udario cipelom tako da mu je sve razbio.
Ispitivaima nije bilo nita udarit ovjeka. Npr., mi stojimo, on naie i kae: Sjedite! Sjeli smo, tada je naredio ovom ovjeku da sjedne i istog trenutka ga poeo
amarati.
Prebaen sam 24.07.1992. u Trnopolje, ne znam da li je netko za mene intervenirao. Potrpali su nas 99 u autobus i odvezli za Trnopolje. Tamo smo doli oko 10:15
sati. Doao je komadant logora u Trnopolju S. K. i ponovo je proitao popis. Rekao
nam je da ne smijemo iz ice, da ne smijemo biti sa ovim Kozaranima, da ne smijemo nigdje izlaziti. Poslije S. doao je B. koji je radio u veterinarskoj stanici. Govorili
su nam: ta napravie vai Muslimani? Nee vas Alija, nee vas nitko! U Omarskoj
nam je doao jedan mladi i rekao: Najvjerojatnije da ete ii u Srnetie u logor.
704
Kad smo doli u Trnopolje, B. nam je rekao: Sad jedna brigada ide na izgradnju
rovova! Meutim, kad su vidjeli da smo svi iscrpljeni i mravi, odustali su od toga.
Poto sam srani bolesnik, traio sam od njih da me puste kui. Nakon osam dana su
me pustili. Iao sam kod lijenika i on me pustio, a pregledao me dr. I.
Tog petka naveer oko 12:00 sati leali smo gore: D. Z. i otac i sin M. iz Kozarca.
Prozvali su njih trojicu. Jedan T. je doao i prozvao ih i rekao: Doite ovamo trebamo vas! Nakon 5 minuta uli smo rafal. Dotrao je D. i rekao: Ubie Antu i sina
mu! Pitali smo ga: Gdje!? Rekao je: S one strane pruge. Tada je doao Z. i rekao:
Tko vas bude prozivao, ne odazivajte se! Nakon sat i po, kad je jedan ovjek iziao
u WC, oni su ga pretukli i poeli klati. Neto kasnije je utrao Z. i rekao: Dajte deku
da ga odnesemo doktoru! Ova etvorica mlaih ljudi su izila i svi oni su se plaili
da ih ne ubiju jer nije bilo svjetla. Odnijeli su tog ovjek koji je i ostao u tom stacionaru. Gore je bio 6 ili 7 dana i kasnije se vratio. Mogao je jesti i priati ali sve mu je
bilo zaiveno. To je jedan Prijedoranin, a radio je kao vodoinstalater.
Dan poslije Antine smrti dola je D. mama koja je bila Srpkinja. On je sve ispriao mami, a D. ena je bila srpkinja. Kasnije su ga njih dvije izvukle iz zatvora. im
su ga izvukli iz zatvora, nekako su ga prebacili u Austriju.
Antu i njegovog sina zakopali su tek nakon osam dana. Ti leevi su bili u procesu
raspadanja. Prije nego to su ubili Antu i sina rekli su D.: Da tebe ne stigne metak...
Brii! D. nam je rekao: Samo to sam se okrenuo rafal je ispaljen. Najvie sam se
plaio . T. jer me uvijek gledao ispod oka.
Imao sam i dizenteriju, tako da sam sa 116 kg spao na 63 kg. Kad sam doao kui
bio sam kao smrt. Na debelom mesu sam imao rane. U Trnopolju mi je ena poela
donositi mast, tako da mi je bilo malo bolje. (...) Ja sam samo leao, oni su me stalno iznosili van. Kasnije mi se stanje pogoralo jer sam tamo pojeo meso, a to nisam
smio. Nakon toga su mi stalno kuhali ajeve. Toliko sam bio bolestan da me ena
morala odvesti do doktora i zbog toga su me pustili. Srea je bila jer sam tamo imao
prijatelja koji su mi pomogli.
Od straara u Omarskoj nije bilo straara koji se mogao izdvojiti, osim S. On je
bio jedini koji je bio tih i miran. On je vodio popise. On nam je htio pomoi, ali nije
mogao. ak nam je jednom donosio hrane od svoje kue.
Kui u Prijedor doao sam u kolovozu 1992. Kako sam pravio kuu 1992. u travnju sam uselio. Ostala mi je zanatska zadruga u Prijedoru. () Tada sam rekao eni
da proda moj i sinov video rekorder. To je bilo nedjelja i ponedjeljak 4. i 5.10.1992.
Tada je ona prodala ta dva video rekordera po 120 DEM. U ponedjeljak oko 21:30
705
netko je pokucao na prozor. Pitao sam: Tko je? Rekli su: Patrola! Otvori! im
sam otvorio vrata on je stavio nogu i postavio mi kalanjikov pod vrat, eni i djeci je naredio da legnu na trbuh. Tada je meni rekao: Hajde ti pod stepenice! Kad
sam doao pod stepenice rekao je: 5000 DEM!? Rekao sam: Nema ljudi, pretresite
sve... -1000 DEM!? Rekao sam: Nemam, jesam jue i danas prodao dva video rekordera za 240 DEM. (...)
Poslije toga sam poeo malo izlaziti u grad jer je N. T. prolazio pored mene. Tada
sam poeo raditi za itopromet. Svako malo M. B. je dolazio po mene i odlazili smo
na pie. Njega je dosta toga zanimalo ali nisam nita htio rei. M. je rekao: Eto i mene su proglasili ratnim zloincem. Tada je N. T. rekao: I mene su. Tada je doao B. i
rekao: Proglasili su mene i enu! Oni su traili od mene da im neto kaem ali im ja
nisam imao to rei. Cijelo vrijeme dok sam bio u Prijedoru dogaala su se ubojstva.
Najgore ubijanje je bilo 5. ili 8. 01. 1994., bacali bi bombe ljudima na kuu. Mom
susjedu I. A. bacili su bombu u kuu. Doao je kod mene jer je i on iziao iz Omarske. Nakon tri ili etiri dana ubijeni su Idriz i ena mu. Najvjerojarnije je to napravio
E. M. sin. Kasnije je to poelo masovno.
Meni su u etvrtak 30.03.1994. oko 12:10 sati bacili bombu. Sutradan sam otiao
odjaviti radionu i preko Crvenog kria traio da bjeim. U Crvenom kriu radio je
jedan deko iz epa kojem sam morao dati dosta novaca da mi osigura izlazak. Dao
sam mu u vrijednosti oko 1000 DEM.
U srijedu, kad sam trebao dobiti potvrdu, kad sam doao dolje rekli su da mu
komanda ne dozvoljava. Svakih dva ili tri puta se ilo. U subotu oko 11:00 kad sam u
kovertu stavio novac, od sestre kerka je otila i stavila mu to na stol. U tu plavu kovertu sam stavio 1000 DEM. Tada je za tri minute potpisao. To je bio S. B. Stalno je
govorio mojoj sestri i od sestre kerki: On nam treba i ne moete dobiti! Moram ii
pitati komadanta. Tako, tek kad sam dao novce, pustio me.
Kue od ljudi koji su otili ranije su naseljavali, ruili, otvarali radionice. Kako
sam vidio, oni bi pokupili sve stvari, izvukli bi ono to bi mogli i prelazili na drugu
kuu. Prije svega bi bacili unutra bombu, klali su i ubijali. To ubacivanje bombe je
radila policija jer su meni ubacila bombu dva policajca.
U Varadinu, 23. lipnja 1994.
706
- and92
PREBIVALITE:
Donja Puharska
(...) Dvojica su me dovela tu, imali su u mjesnoj zajednici tu bazu u Tukovima.
Zovnili su, doo je ef s autom i odvezo me u SUP. Kad smo doli u SUP ostavio me
tamo. To je bilo 12.06. Odveli su me u SUP, traili su me kartu, dao sam im. Rekli su
mi: ekaj tu! Sjedi! Doo je jo jedan. Doveli su jo jednog ininjera, slijep je bio
(Muslimani). On je bio ininjer, mislim da nije radio jer je slabo vidio. Doo je milicioner K. pokupio njega i mene i u Keraterm nas odveo. Na ulazu u Keraterm uzeli su
nam linu kartu i sve to smo imali po depovima. Odveli su nas tamo, tamo smo
vidjeli masu ljudi zatvorenu u hangarima. To je za Keramiku raen neki pogon pa je
bilo prazno, paleta je bilo drvenih. Ljudi su leali na paletama, bilo ih je svakakvih.
Neki su prebijani, hodali su ljudi. Bio sam tu sat vremena. Vidio sam tu svog jednog
kolegu, sav je prebijen. To je bio . N., bio je sav prebijen. Kae: Ja sam mislio da si
ti zbriso. Kud e vamo, . te traio!?
Taj Z. ., zna ga ve i Bog i narod. To je jedna okorjela budala kojeg su oni koristili, jednostavno vlada ga koristila dok im je trebo. Radio je najprljavije poslove, on
je sam najvjerovatnije, samo koliko znam pobio masu Muslimana. Meutim, u taj sat
vremena dok smo mi bili tu, vratio se taj K. s autom. Prio tom i pito: Tko je doo s
tobom? Taj ininjer se zvao Ibro, mislim da je on strado. Doo je taj K. s LADOM
i vratio nas nazad u SUP. Kad smo se vratili ve je prikupito ljudi, jedan autobus. Doo je i potrpali su nas i odvezli za Omarsku. Ili smo preko Tomaice, ovamo okolo
nismo mogli kroz Kozarac. Ili smo preko Tomaice, Marike i gore. Kad smo doli
u Omarsku bilo je 14:00, 15:00 sati. Uzeli su tamo spiskove, napravili su spisak ko je
ta i zove nas gore. Poeli su odma tui sa batinama. Utjerali su nas u 15-esku gore
na spratu isto to limeni leajevi. To su bile najvjerovatnije radnike presvlaionice jer
je bilo tu jo radnikih tih ormara i kupatilo, umivonik i tako te stvari. Bilo je tu ljudi
koji su doli i ranije. Onda sam pitao njih ta se deava i kako. Onda sam se kasnije i
sam uvjerio. Onda su nas odatle iz te sobe odmah odveli na ispitivanje.
To je bilo 12.06.1992., kako se moglo zakljuiti po ruku, oko 30 ljudi je ilo na
ruak. Vidjelo se prilino i sa prozora, moralo je biti izmeu 5 i 6 tisua ljudi. Bilo je
i tamo drugih hangara, bila je jedna velika soba i dvije manje. Ovamo je bila bijela
kua, mi smo je zvali bijela, a ona je bila crvena. Ovamo gore je bilo isto 4, dolje dvije
velike. Po 7, 8 stotina ljudi nabije. Tako da je bilo preko 5 tisua ljudi.
707
Odatle su nas zvali na ispitivanje. Ispitivali su, od Prijedorana koje ja poznajem:

D. R. - on je bio profesor, u posljednje vrijeme je bio direktor nacionalnog parka mislim da je bio jedan od vodeih tu, pa onda ljudi koji su radili u SUP-u: Z. L., jedan
M. - stariji bio je penzionisan pa su ga aktivirali. Tako da sam ja zapo na ispitivanje
kod tog L. i kod tog M.
Poto su oni znali da sam ja radio ovdje u Hrvatskoj, znali su da nisam mogo bit
umjean ni u ta. Tamo sam ba radio privatnu kuu kod jednog Srbina, znali su tano podatke, praeno je to od prije dok nije jo nita poelo. Ja sam tano znao, osjeti
se to od prije. Sve su starije milicionere poskidali, stavili mlae. Ovi stariji su hodali
u civilu i biljeili ko se gdje kree itd.
Tako da su oni imali sve podatke, gdje sam radio, kod koga sam radio, gdje sam
se kreto. Na ispitivanjima je bilo straenja, ali na ispitivanju nisam dobio nita batina. Da nije bilo M. moda bih i dobio. Vidio sam kako vie iza lea da me ne diraju.
Onda su me iz hodnika vratili nazad i poslali na pistu. Na pisti je najvie bilo ljudi
koji nisu bili optueni ni za to. Dok smo mi tu bili na pisti bilo je pogodno pratit sve
daljne kretanje. Sve prostorije se moglo vidit, moglo se vidit sve ta se dalje deava.
Bilo je ljudi koji su ili na ispitivanje, premlate ga i iznesu ga, ivi par sati i podlegne. A u onoj bijeloj kui koga su god poslali tamo... To je bio uas sluat! itavu
no tue smjena. Od ovog jednog biveg milicionera K., njegova smjena je bila najuasnija. On je bio ef te smjene. Ne znam kako se K. zove (to mu je bio nadimak). On
ti nije nita radio to se tie tih stvari.
Ja sam bio tuen poslije to je najvjerovatnije zahvaljujui mom pravniku. Mi smo
imali ovako neki verbalni duel u firmi. U vezi poslovnih stvari dok sam jo radio u
firmi (itopromet u Prijedoru), a on je bio pravnik... Postrojili su nas na ruak sa
piste, postrojili i okrenuti smo bili prema zidu. Njima kako se svidilo on je govorio:
Ovaj red ide ili onaj red ide. Ja sam bio zadnji ovako, a kako smo se bili okrenuli ispalo je da sam prvi u redu. B. je doo iz Prijedora, iz kojih razloga to ja ne znam. Doo
je u Omarsku, imo je uniformu (vojnu). Pogledi su nam se sreli, pozno on mene i ja
njega, mi smo radili 5, 6 godina zajedno. ()
Ovaj to je bio deurni, P. su ga zvali, on je bio najgori to se tie maltretiranja
i batina. Ne znam kako mu je ime, znam da je iz Krivaje. Dolazio je traktorom na
poso, uo sam da je iz Krivaje. On je mojih godina, oko 32 do 35 godina. eljo je
kosu nazad, samo to je malo svjetlije puti. Nosio je milicionersku uniformu. On ti je
gori bio najrigorozniji, tui do smrti! Zaskoi se, koliko moe skoit i skoi ovjeku
na lea. Natjera nas da legnemo, leali smo potrbuke na asfaltu. Leali smo ovako
po 6, 7 sati. Znate kakve su onda bile vruine, lijepi se koa, odjelo bilo ta. Znao se
708
zaskoit ovjeku na lea. On ti je im sam ja izio s ruka, odma mi je prio i pitao:

Jesi li ti...? Nema ta drugo rei nego da jesi i reko sam: Jesam. Pozvao me po
imenu i znao sam da je to... On nije znao po imenu nikoga, to mu je . najvjerojatnije
rekao. Kae: Zvat u te kad ti zavri ruak. Otio sam nazad tamo, zavrio se ruak
i komanda je da legnemo potrbuke. Kad smo legli potrbuke on je prozvo mene, da
stanem tamo u stranu. Prili su jo dvojica straara koji su bili na desnoj strani malo
dalje. On je bio onde na ulazu u restoran, lijevo od tog ulaza je bila jedna mala sobica,
3 sa 2. Tu je bio stol ovako jedan. Tu je reko da legnem dole i tukli su me palicama.
Rekli su da legnem, njih dvojica su me tukli palicama. P. me tuko non stop po glavi, jedan me tuko stalno po leima i ovaj drugi. Kasnije su znali udariti i kundakom
puke. Kad sam ustao glava mi je bila crna. Oteena ova lijeva strana, ova je bila dolje
do betona, a palica je non stop udarala. Moda bi i podlego da je jo koji minut bilo.
Zamjenik komandira logora je bio ovaj K. Prije mene su tukli 6 ljudi i svih 6 je
podleglo, bacali su ih tamo. Valjda je i njemu dosadila ta krika, otvorio je vrata i reko: Dosta je! Sunce vam jebem! Tako da su me pustili. Reko mi je P.: Dii se! Izlazi napolje! Ustanem nako vru jo, iziao sam ispred kuhinje, moda 10 ili 15 m i
pao sam, nisam mogo dalje i. On je zovno: Dvojica malo jaa! Poslali su dva, tri
momka. Nosili su me, malo su me odveli u hlad, to je srea bila, a to je bilo uvee
oko 18:00, 18:30 sati i njima je smjena bila uvee oko 19:00. On je doao kod mene i
opalio jednom nogom u rebra. Rekao sam: Majku ti jebem! Jo nisam umro P. Sutra ili preksutra kad je doo na poso pito je ljude za mene. Meutim dosta je ljudi
podleglo, tako da su rekli da sam i ja podlego. Poslije smo prebaeni sa piste u hangare gdje su bili demperi, ogradili su bodljikavom icom i ubacili nas unutra. To je
ona jalovina od dempera bila, oni su to jo pokvasili vodom i ubacili nas unutra, nas
oko 800. Tu smo bili, poslije dan, dva to se osuilo pod nama. Tako da je on to i zaboravio. Meutim, jednom ovjeku su naredili da popie imena i prezimena. Ja sam
slago ime i prezime, koje mi je bilo palo na pamet, ne bi li malo zameo trag. Poslije
toga dolazio je i on gledat, gledao je na spiskove, najvjerovatnije da me pronaao na
spiskovima, da bi me opet izveo.
Poslije izvjesnog vremena bilo nam je nareeno da se obrijemo, ono kad su novinari dolazili. Onda smo se obrijali, a oni su nabavili ilete i aparat. Jedan ili dvojica
naih ljudi su brijali, a njihov jedan straar je bio 5 ili 6 metara od nas i sjedio s pukom. Mi smo izlazili tamo, ondje na hodnik i brijali. Ali uvijek njihov jedan ovjek
je bio blizu njih. (...) U jednoj smjeni je bilo 15 do 17 ljudi. Bio je jedan gore na ploi, na ulazu, sa mitraljezom M54 tzv. arcom. On je bio gore dok smo mi jo bili na
pisti i poslije.
709
Taj dan kad sam dobio batina jedno dva dana, kad je on bio u smjeni nisam smio
i jesti. Hrana je bila nikakva, splaine. Grah su znali skuhat, nit je zapren ni nita.
To je na vodi, ostave po dva dana vrije, nije bilo slano, bez zaina bez iega. U poetku smo dobivali nitu kruha, nediljom smo dobivali 1/4. Hrana je bila nita. Sve to
je veinom bacano.
F. je umro u najveim mukama. On je bio momak sportista, fin deko miran, mislim da je imo i pojas u karateu. etiri, pet naih ljudi su natjerali da se tuku izmeu
sebe dok god su mogli. Onda poslije, grizli su jedan drugom jaja (spolni organ). Fikret je osto sam, njega su prebili eljeznim tangama, od malih prsta od nogu, tako
je i ruke. Tako su ga ostavili, umiro je 24 sata. Bio je izdrljiv ali... Trpali su mast u
usta, tukli otiraima od onih dempera, kljuem, nema im nisu. Gore kad sam io
palicama za bejzbol, bieve su imali na ispitivanju. Stoje kraj vrata, to je dugako,
kancelarija s jedne i druge strane. Neki je imo palicu, neki... Svaega je bilo! Jednog
deka su vjeali, nije da mu se stegne oma oko vrata da ga ubiju, nego samo da ga
dignu da visi. (...)
Bio je pontonac, dnevno su vozili. Ba jedan moj susjed D. P. On je radio u jednoj, a jedan R. u drugoj smjeni. Jedan dan su radili jedan nisu, tako da je uvijek jedan tu. Tako da oni najvjerovatnije znaju gdje su odvoeni mrtvi. Ali to je blizu, ode
za 15 minuta i vrati se. To je tu negdje najvjerovatnije u jalovini (blizu rudnika) ili u
samom rudniku. Oni nisu bili u uniformi, oni su bili kao bravari i vozili su taj pontonac. Ili su u Omarsku po kruh i tako te stvari radili. Oni su odvozili to svakodnevno.
Ujutro, kad hoemo i vrit nudu, brojo sam namjerno, po 25 leeva ubiju po
noi. To je sve na zdravo umrlo, kad vidite mlada ovjeka punog 20 ili 21 godinu.
Rumeni se, a namjerno ga skinu, lea sva plava. To sve da nas zastrae. Sve uza ivicu, natjeraju nas da piamo (mokrimo). To je preko noi bilo 25 do 30 mrtvih, plus
jo sa ispitivanja ili neko nekoga pozna iz osvete ili neega. To je automatski ubijano.
Imo sam jednog vojnika, on je bio u toj srpskoj vojsci, nosio je uniformu. Bio je
mirne naravi, poznavo sam ga, ne ba da smo bili prijatelji, ali poznavali smo se. Vidio sam, osjetio sam da je ovjek blag, nikog gore nije dirao. Pitao sam ga: Kako?
On kae: Nema rjeenja bez politikog rjeenja. Nee niko nikoga van dok ne bude... uti krij se, a po noi kad te bude neko zvao, prozivao nemoj izlazit, nemoj se
javljat da si tu i zdravo. Tako je i bilo do tada kad su se novinari probili.
Ja sam bio na ruku i s ruka smo ili i jedan me novinar zbog snalaljivosti
oduevio. Uzeo je jedan tanjur kuhanja od njih i etvrt kruha. Izio je vani, nosio je
aparat, odnio je tanjur pred raju. To je nagradno bilo... Namjerno je spustio da vidi
710
koliko je raja gladna, to se poeputalo za ona zrna dolje i za onaj kruh. On se samo
izmako. To je otilo u svjet.
etiri ili pet dana poslije toga Omarska je rasformirana. Sve to je optueno, otilo je na Manjau, jedino nas 800 je otilo za Trnopolje, koji nisu imali optube. Ostalo je oko 100 ljudi koji su tee prebijeni... Oni su namjestili poslije krevete i za svoju
TV snimali gdje su bili logorai. (...)
U Trnopolju smo zatekli ljudi, to je isto bio logor prije, dok nisu osnovali taj sabirni centar. Tu je bilo nekad tue, ali manje, bilo je kretanja, ipak je Vojna policija
drala, Meunarodni crveni kri je dolazio. (...)
Kad su nas vratili kui, onda je isto bila potraga i ubijanje tih logoraa, oevidaca.
Onda su se poslije dosjetili da im je moda to greka. Gdje god su nali kojeg logoraa to su preko noi makli ili ubili. Sa ulice te pokupi... Ja sam moro bjeat iz tog stana
kod svog brata. Bio sam u Ljubiji gore. U Ljubiji slabije dolaze, gore ima jako malo
Srba, veinom Hrvati i Muslimani. Onda su kasnije uli u hrvatsko selo, utjerali su
strah ljudima, tako da su se morali nasilno obu u njihovu vojsku. Tako da su manje
likvidirali i manje je bilo rtava, jedino ako neko nekog zna pa mu doe u kuu i ubije ga. Cijelo vrijeme poslije logora sam bio u Ljubiji. Gore je bila blizu uma... Nisam
nikuda smio izlazit. Otila bi njegova ili moja ena po hranu. Ja sam dobio papire za
izlazak, otio sam i odjavio se dolje kod njih u SUP-u, oni su mislili da sam ja ve otio.
Kad sam poo iz Prijedora reko sam da idem za Banja Luku, pa u na Travnik
tako da se zametne malo trag. Bilo je poslije potranje kod mog oca, dolazili su u Prijedor njemu i pitali: e ti je sin? Ubit emo tebe i njega! Ja sam bio u Ljubiji, a on je
reko da sam otio. Nisam smio etat po gradu, izbjegavo sam svako uniformirano lice
dok sam doao do autobusa, na rizik. Bio sam oevidac, ovaj jedan je dobio 1/4 kruha,
a ovaj drugi njegov kolega koji je zatraio malo kruha, ovaj je reko: Bujrum. Ba taj
P. ga ubio. Odmah tu je poeo govorit: Ovdje govori Bujrum. Odmah ga je poeo
tui i gazio ga tu pred masom, ubio ga tu. Njemu je bilo ime Rizo, a njega je ubio P.
Bio sam oevidac kad je ovjek bio malo skreno od toga svega. Nije se znao branit, prebacili su ga u bijelu kuu, bio sam oevidac kad ga je isto ovjek srezo po
nogama rafalima, umiro je dan, dva. Nije mu pruena nikakva pomo. Moe se komotno raunat da je u Omarskoj u toku 24 sata ubijano 25 do 30 ljudi. Svako jutro
je dolazio TAM-i i odvozio u ranu zoru. Bilo je i masovnijih ubistava, ja to nisam
vidio, ali sam uo. (...) Gledo sam ovjeka S. to je puco na tom prvom punktu kad
je to poelo u Prijedoru. On je bio ranjen pa su ga poslali u bolnicu, a kasnije su ga
doveli u Omarsku. Gore su ga tukli, u njega je glava pukla. Imo je duu kosu i onda
je vezo, kako je on god zagrne ono curi. To je zagrnuo sve, a ono curi pozadi. To sam
711
vidio i ja, a vidio je svak iv, i on je otio sa tim autobusom. I taj drugi to je imao na
leima od batina. Odpala mu je koa, same su kosti bijele i ona voda pilji, bijeli se ko
papir. Nije mogo nita stavit na sebe, majicu ili neto. To je bilo runo za gledat! Bilo
je svakakvih sluajeva. Prebijani, ruka, noga. ovjek na tapu je hodo, ubie ga tu 10
minuta samo to je traio da ide u WC. Vratio se i podlego. M. Z. koji je imao lokal,
ubili su ga batinama. Imo je svoj lokal, ubili su ga na moje oi. (...)
Ovi gore nisu speevali to maltretiranje. Znali su se, zadnji dana kad je to bilo,
znali su se i skupit svi na prozore i gledat. Ba taj dan kad sam ja dobio batina i kad
je ovih est pobijeno, skupili su se svi (ti ispitivai) na prozore i gledali. Svi izali na
prozore, one stepenice, stakleni ulaz je bio. Kad sam pao ja nisam svijest izgubio, ali
sam bio nemoan. Sve jednog sam vidio, meu njima je bio i taj L. i R. i svi su tu bili.
Dana, 1994. kad je bio masakr u Prijedoru. UNHCR nije to dobro objavio, oni
su objavili cirka 19 ubijenih ljudi. Meu kojima su dva Hrvata, a ostalo Muslimani.
Meutim njih je 55 pobijeno. Samo u jednoj kui je pobijeno njih devet u kui kod
F. to je dro praonu auta, kod eljeznike stanice. Pobijeni su mala djeca, njegova
svekrva, komplet porodica. Onda u zgradama gdje je po 23 zaklano. To je cifra bila
koju znaju ljudi. To nije bilo sve u jednoj noi, nego kroz tri noi.
Ne moe se znat tono poinitelj jer je to raeno sa njihovim kriznim tabom. To
je sve u saradnji. To je bila osveta za 12 milicionera koji su poginuli na Doboju. Oni
su jednostavno znali, kad ovjek prijavi i zovne njih, oni dou kad sve bude kasno.
Poetkom 5. mjeseca, 3. 05., sam doao ovdje.
U Varadinu, 22. rujna 1994.
- and93
PREBIVALITE: Biani
Izgubila sam mua, tri sina, dva unuka, brata i tri bratia. Oni su poginuli u selu.
Tu smo ih pokopali prije nego to smo krenuli. Napad je poeo 20.07.1992. Mi smo
se bojali granata. Ujutro smo pokrenuli da spremimo jelo da poaljem sinovima koji
su uvali stoku. Poslali smo po muu hranu i poruili im da ne dolaze kui. Raunali smo ako bacaju granate, da ih bacaju gore na selo, a ne dole blie Prijedoru. Ako
naie, jer i to se je govorilo, pretres, lake im se skloniti dole kod Sane. Meutim oni
712
to nisu htjeli posluati. Taman kad su stoku vratili i povezali je, oni su naili, etnici.
Mi smo otili, ja i snaha, u komijsku kuu u kojoj je bilo sklonite. Bili su u raznim
uniformama, neki nose i rukavice, maske, naoale. Bilo ih je i koje smo poznavali,
bilo je i komija. Ljudi su bili poli bjeati, ali najstariji sin, on je bio komandir TO,
imao je in straijeg vodnika. On je bio 61. godite. On je bio pri mjesnoj zajednici.
I tako da su oni njega svi sluali. On je rekao: nemojte bjeati, jer ako svi krenemo,
pobit e nam ovo ena i djece, ajdemo svi svojoj kui pa ako nas odvedu u logor doi
emo, nee nas valjda pobiti.
Ve su poneke ljude odveli u logor ali nisu redom. Meutim sve se je vratilo svojoj kui. I moj sin onaj najmlai je sjedio na balkonu, a onaj srednji i sin mu su u kui
sjedili. Onoga mog ugledao radni kolega i zove ga: E. dolazi ovamo da mu sunce.
Moj E. skoi sa balkona, on je mislio da e ga spasiti kad ga poznaje, odletio tamo k
njima. Oni su nekoliko puta pitali gdje su beretke i onda ga samo pred jednu kuu,
nije bila dovrena i ubili ga. Ispucalo u njega. Bio je 65. godite. Onda su krenuli kupiti tu gdje su njega ubili, tu su skupili jo 5-6. On je prvi tu poginuo u tom naem...
Onda je za kuom 7-8 pobijeno. Kad su doli u kuu u kojoj smo mi bile: Gdje su
vam ljudi, majku vam jebem. Rekoh: Brate, moji su kod kue, mogu li ja ii sa vama kui? Kae: Ovoga puta ne. Sve mi je bilo jasno dok mi je rekao ovoga puta ne.
Rekoh gotovo pobit e ih. Oni su nas istjerali iz kue. Ruke u vis, uza zid, postrojilo
nas i tu enu u ijoj smo kui bili. Ovamo jedni otre noeve i kae: ta emo, hoemo li klati ili strijeljati? Naie neki brko i veli: Pustite ene i djecu u kuu. Mar u
kuu! Mi u kuu, oni za nama sve po dvije u sobu. Daj zlato i pare. Pregledae, pretresae, nema. Izaoe. Krenue gore dolje. Onda su te poubijali.
Imali su kape i kokarde. ta viu, samo: Ovo su Arkanovci majku vam jebem
da moemo dokazati Aliji Izetbegoviu ta Arkanovci rade. Jesu li to Arkanovci
mogu vikati ta god hoe ima tu dosta komija. Kao da su doli sa strane. Moj je sin
bio vodoinstalater. Kad je njega zvalo imenom, njih 6-7 vodoinstalatera, zovnulo
imenom izvelo i ubilo. Po tome znam da su kolege radne. To je njegovo drutvo bilo, njihove radne kolege. Sviju su ih ispred kue zovnuli po imenu i pobili. To su E.
kolege. I tako su krenuli gore dolje i ubijali. Ubili su S. mua, roenog 15.3.1930. Bio
je penzioner. I kad su oni krenuli dolje mi onamo ne znamo to se radi. Samo vidim
nema nikog. Oni su progrmili, pucaju, psuju i viu. No je dola, nama nikog nema,
nit mi smijemo izai. Oni ve idu, pljakaju, kupe, pale kue. Mi smo se skupile iz
3-4 kue ene u jednu kuu da nam je lake, dosta je male djece. Ko god od njih ue,
kae djeca i ode.
U Karlovcu.
713
- and100
MJESTO ROENJA; Ljubija
NACIONALNOST: Hrvat
Mogu da kaem da je 14. lipnja izjutra odvelo moga brata i zeta, brata J. M. i zeta M. I. i sveenika S. . Od tada ja sam mislio da e i mene povesti. Oni su kasnije
proli kroz logore, a ja sam oekivao. Mene je tek nakon est dana, to jest 20. lipnja
privelo u miliciju pod optubom da sam prevozio stranke na sastanak HDZ i SDA.
U meuvremenu kada sam se pravdao . mi je, kao da ne bi iao odmah u logor, rekao da on eka za treu smjenu i da mene ne bi trebalo slati na ispitivanje i tako su
me oslobodili.
Ali, 6. srpnja su me ponovo uhapsili radi toga to su na ovo dodali da sam prevozio oruje kada je iz milicije pod izjavom da je u svojoj izjavi podnio , milicajac, da
sam ja te noi kao prevozio oruje za SDA iz stanice milicije u Ljubiji u Donju Ljubiju. To ja nisam radio, nego takva je bila optuba na ovo sve nakalamito. Tako je po
mene doao jedan moj radni kolega, u srpskoj policiji sada. Dolje me je sasluao zamjenik kapetana milicije. Z. je prijetio pitoljem da bi ubio. On je kao sprijeio da ne
bi ako odam koji su to bili koje sam vozio na sastanak. Onda mi je rekao to zato sam
optuen. Lisice mi je stavio na ruke Tako nas sedam-osam provedeno je do Prijedora. () Otili smo do Prijedora. Na ulazu u Keraterm logor predavao sam dokumente, da vide tko sam i to sam. Oduzimali su stvari koje su smatrali da se ne mogu
unijeti u logor. Samo su dozvolili da unesem deku. Hranu su oduzeli. Z. je signalisao
da treba mene posebno pretui i paziti i jo jednoga koji se zvao J. G. Radio je kao
prijevoznik u Rijeci, pa je imao dugaki veliki kamion. Imao je dva vozila: mercedes i jedno opel vozilo - ne znam tono. Kada je 22. na Barinama izbio onaj incident
on je sluajno iziao iz vozila, jer se nije moglo proi zbog guve u saobraaju, pa se
to njegovo vozilo nalo i on je bio optuen zbog toga kao da je on tu dovezao neko
oruanje. Tako kako smo nas dvojica bili slini mene su vie tukli za njegove optube nego njega poto su bili pijani i drogirani ti policajci u arenoj uniformi i vojska
srpska i plus rezervna srpska milicija. Tu je bio jedan koji je bio drogiran i pijan. To
su drugi gledali. On me je najvie tukao karate potezima. Tukao je i ovoga G., moda neto manje, jer kako je bio pijan zamjenjivao je optubu moju i njegovu. Tukao
je najvie nogama i akama. Malo se palica upotrijebljavala tu, ali su uvijek natezali oruje i prijetili da e nas ubiti ili da e nas baciti u minsko polje koje je bilo tu u
blizini. Ja sam tu padao i dizali su me. Razbili su mi iznad desnog oka na obrvi ono
i desnu stranu lica, gornju usnu, koja se nije mogla za dugo oporaviti i donju vilicu
714
i zube, zubi su se klimali i donja vilica ak za jedan centimetar - toliko je bila rasklimana. Onda su rekli da e tui ostale.
Tada su nas pustili. Doao je jedan, taj milicajac, rezervista u plavoj uniformi, taj
srpski. Pitao me je znam li M. M., a ja sam preupitao je li to moda onaj doktor. Onda
sam dobio najjai udarac. Uho mi je, to se kae, zvonilo mjesec dana i zagnjojilo se
i curilo, moda i due - ak tri mjeseca. Udario me samo zato to sam spomenuo da
je on doktor. On kae, da on nije doktor, nego da je on govno. Da to nisam spomenuo ne bi dobio takav udarac, najopasniji sam udarac za to dobio. Rekao je da e me
pripaziti za noas i za sutra i rekao je starijeini sobe da pripazi dobro na mene pa u
ja kao sutra ujutro opet pjevati. Ja sam se ujutro prikrio i tako tu sam proao ono to
se kae da nisam proao najgore. Poto su bili pijani moe se nekada i sakriti. Nisu
znali ni koga mlate, ni zato. Sve je ilo samo onako samo da pretue i gotovo. Tukli
su s udarcima do smrti. Bio sam fiziki dosta jak, pa sam ipak mogao to sve izdrati.
Poznavao sam druge ljude. Sad da ne spominjem koji su, to su doli sa mnom. I njih
su tukli, neke manje, neke vie.
Rekli su nam 8. lipnja da se prikupe svi Ljubijanci i da idemo u autobus. Kada
smo doli pred autobus tukli su nas, one koje su poznavali i prepoznavali prema izmiljenim optubama da su neto skrivili te su mlatili vie. Na primjer, posebno smo
primjetili D. P., koji je jednom bio u logoru, pa otputen, pa ga ponovo zvali. On je
bio za Gornju Ravsku, za HDZ, i kada je ponovo doao na njemu je bila jo vea
osveta. On je najvie tu dobio. Pao je pored autobusa. Tukli su ga, gazili nogama,
tukli palicama, kundacima, nogama, izmama utali u rebra svakako. U meuvremneu tukli su i nas ostale. Ulazei u autobus tukli su nas non-stop. Tu je bio B. M.
Ja sam se bojao za njega da e dobiti kao i ovaj D. I on je dobio, ali ini mi se da nisu
znali odakle on potjee i nije bilo ono najgore da ne bi iv iziao. D. P. je dobio u tom
momentu dosta, a kada smo doli u Omarsku i izili iz autobusa udarali su udarcima, predmetima, kundacima, to je tko imao - ak i eljeznim predmetom, letvama,
komadima drveta, komadima cijevi. Ako ovjek padne, ako mu se zapetljaju noge pa
padne na njemu se skri njih dvadeset-trideset. Onda udaraju smrtimice. Tko preivi, preivi. Umirali su od tih udaraca. Takva je sudbina bila dok se ne ue u bijelu
kuu gdje smo svi morali lei potrbuke. Prostorija je bila pet sa est otprilike. Gazilo
nas je odozgo po leima, od vrata niz kimu skroz dolje, gazilo se s petom i zavrtali
da se rane naprave, da se koa skida. Tuklo u rebra, tuklo palicom, na jednom stoji a
drugog udara, paze strogo da svaki dobije batine.
To je bilo tako tu veer. Neke su po spisku odmah izvodili, a to e najgore biti
to e biti sutra iza ispitivanja. Po spisku, koliko nas je dolo, tek uveer smjena koja
715
je dola ona preuzima taj posao. Tukla je po spisku, izvodila jednog po jednog u tu
bjelu kuu, u jednu manju prostoriju koja je bila kao jedna telefonska govornica. Legne se na klupu. Ako ima odjeu koja bi zatitila od tue to je skidalo da bi moglo
bolje tui. Ostavi tu koulju i onda je tuklo pendrecima. Mi smo brojali, mi koje je
prije tuklo, bude do 150 udaraca. To su bili jaki udarci. ovjek se dere na naj-najgori,
najglasniji nain. Udarci su bili smrtonosni, tako da je bilo sluajeva, kao na primjer
V. B. umro je od etvrtog ili petog udarca, zanijemio i umro, a oni su nastavili tui
i dalje da namire 150 udaraca. Tako je i za S. B. isto bilo. Njega su kao optuili da je
on lovakom pukom pucao na Srbe, na donjoj brani, a tu mu je inae kua. Tu Srba
praktiki nije ni bilo, nego to je bila samo optuba. Tu je bio i njegov sin i vidio to
se radi. Njega su isto udarili s pet-est udaraca. Ni on se iza toga nije uo, nije galamio. Izgleda da je bio mrtav nakon toliko udaraca, ali opet su ga kako smo izbrojali
udarali do 150 udaraca, smrtonosnih, a on je podlegao iza 5-6 udaraca. Mi koji smo
preivjeli svjedoci smo da je i D. P. isto podlegao, jer i njega su tukli na isti nain, bez
obzira to je dobio batine i u Keratermu i dolazei u Omarsku, kao i mi svi ostali. On
je poslije ispitivanja, mogu rei nakon pet est dana, ispitivanje je bilo 6-og, a on je
oko 13-og podlegao tim ranama i velikoj tui i rekao je da mu bubrezi ne rade, da su
odbijeni, da je imao velika krvarenja kod mokrenja. Onda se nije mogao dizati, pa
su mu drugi pomagali i donosili mu hranu. Samo je rekao da je imao dvoje djece i
da mu javimo eni da nije mogao preivjeti. Tako je od takvih muka umro ljudima
na rukama, negdje iza ponoi. Isto tako od pretuenosti sagnjila su lea J. G., kojeg
sam ranije spominjao, od jakih udaraca. Od tih udaraca ugnjojila mu se lea, to je
bio veliki smrad i curilo je, te je izgledalo kao kod mrtvaca kojemu odagnjije tjelo.
Njemu su oi poutile skroz i on je negdje u meuvremenu nakon 4, 5 ili 6 dana poslije te glavne tue 9-og, umro je isto na slian nain, nije mogao preivjeti, poto je
bio pretuen.
Bilo je nas u jednoj grupi sedam-osam. Moj sluaj je bio drukiji od ovih ostalih.
Meni su naredili da se skinem, da ostavim samo koulju. Imao sam koun i radnu
bluzu. To sam morao skinuti. Rekli su mi da se ne moe kroz to tui. Kada sam legao osjetio sam vezanje sajle oko vrata. Legao sam potrbuke. Osijetio sam etiri-pet
udaraca. Uhvatio sam rukama sajlu da me ne zadave. Natjerali su me da pustim ruke
i u meuvremenu su tukli. Ja sam pustio ruke, tada sam se onesvijestio. Kada sam
kasnije pitao druge koliko su mene tukli rekli su mi da su me tukli isto do 150 udaraca. U meuvremenu su pustili sajlu, jer su mislili da sam gotov, ali ja sam se pomalo
osvjeivao. Rekli su da sam gotov i da mi za svaki sluaj treba prebiti ruku i probiti
lakat s noem. To sam uo u polusvjesnom stanju. Ja im ne znam imena, toj deurnoj
policiji. Nisam ni mogao ispitivati kada sam bio toliko pretuen da sam se borio o
716
sebi. Mjesec dana sam leao na parketu. Onda kada su mi probili noem lakat i prebili ruku tada sam prilino doao sebi. Rekli su mi da se podignem. Ja sam se podigao i poao, a oni su raunali da sam ubijen i kada su vidjeli da mogu ii onda su se
ponovo skrili nadamnom. Pao sam dolje na pod. Onda je njihov komandir rekao
- nemojte ovjeka dirati, kada ste mu rekli da ide u sobu, on je svakako ubijen, on e
tamo umrijeti malo kasnije. Kada se doe u sobu zatvorena su vrata i po noi i po
danu, ventilacije nema, a nas bude preko stotinu u toj sobi. I mrtvi i ivi lee zajedno. Tko nije umro od pretuenosti umro je zbog zaguljivosti. Bila je velika vruina,
sedmi mjesec, u sobi je bilo skroz zaguljivo. (...)
Ja sam znao ako budem meu mrtvima i odavao znakove ivota, da e me dotui
ukoliko ne umrem od guenja za nekoliko dana. Proveo sam tu deset dana. Prve noi
na mudar nain sam preao meu ive. Kada su brojali mrtve, a dolazili su u noi i
brojali po 15-20 puta. Pitali su da li je jo netko umro od ovih koji su pretueni, da li
je tko umro - pitali su opet i opet. I mene su brojali meu mrtve. Iako sam osijetio ta
brojanja uvijek sam se pravio da sam stvarno mrtav. Ukoio bi se da me ne bi ponovo
dotukli i kada je bilo pred zoru preao sam uz hrpu ivih, samo sam se pomakao. Oni
su ujutro doli opet brojati, neto im nije bilo jasno, jer u toku noi su nabrojili vie
nego tada ujutro. Nisu znali tko je trebao biti tu meu mrtvima. Bili su i pijani i drogirani i ono to je bilo mrtvo iznijeli su, a oni to su ostali kasnije su umirali. I ja sam
bio na granici smrti. Zarobljenici koji su bili manje pretueni doli bi do malo vode,
pa su mi nekad davali, nekada bi me rashladili, podizali su me i davali su mi neto
jesti. Ja nisam izlazio jesti. Sluio nas je S. D., koji je tu bio mjesec dana. Optuili su
ga da je napadao Prijedor. Nakon tih mjesec dana provedenih u toj bijeloj kui ubili
su ga zajedno sa onima koji su te noi poginuli u Ljubiji, a to su bili ., milicajac, K.
i jo nekoliko milicajaca. Te noi su izvodili Ljubijance, iz Gornje i Donje Ljubije, ne
gledajui tko je Hrvat, a tko Musliman. Prozivali su nekada 18, nekada 25, nekada 35,
po nekoliko puta u noi i ubijali. To je bila kao neka osveta zbog tih milicajaca, iako
se kasnije saznalo da su oni na nekakav drugi nain nastradali kako smo uli, djelei
opinu to e pripasti Ljubiji, Sanskoj opini ili Prijedoru. Izmeu njih je bila neka
guva, dolo je do pucnjave. U vremenu dok sam ja bio u bijeloj kui za prvu veer
je ubijeno sedam, a ja sam eto ostao iv i jo dvojica, tako da su ustvari podlegla njih
etvorica. Ta dvojica koji su isto ostali ivi su D. P. i D. I. (...)
Kada smo krenuli iz Omarske za Manjau rekli su da idemo kui, da pourimo.
Uli smo u autobuse, u nekih dvadeset autobusa. Na putu smo imali teka maltretiranja i tuu. Tako da je do gore otprilike dvadeset etvero to pretueno pa umrlo, to
vanka usput zaklano i tako ubaeni unutra. Neki su se usput uguili u autobusu poto
717
je T. Z. bolovao od dizenterije nije mogao izdurati i podnijeti tu vruinu. Umro je na

samom ulazu u Manjau. U autobusu smo prenoili svi. Izvodili su neke i deurali da
nitko ne otvara. Tu smo se muili i patili. Nije bilo vode, ni niega. Ja sam se s rosom
s prozora kvasio, osvjeavao usta i elo i tako sam se nekako spasio. Mnogi su isto
durali. U meuvremenu su traili satove, marke. Udarali su. Ja sam dobio jaki udarac
letvom i to sa otricom preko cijele glave s namjerom da me ubije. Udarili su me u rame, pa u vrat. Rascijepili su mi rame. Mora dati sat ili marke. Jedan ovjek je iao u
WC i kada se vratio isprebijali su ga samo radi toga da drugi ne mogu ii u WC. Tako
smo vrili nudu unutra. Ponekog je izvodilo i tuklo. Tako su umirali nakon tue. ()
Imali smo non-stop sagnutu glavu dok su njih troje etvero hodali i pratili nas.
Davali su nam po punu aku soli i udarali nas dokle god to ne pojedemo. Mene su
udarali po leima dok nisam sve pojeo u tri navrata, a ak i prste polizao. Davio sam
se s tom soli, jer je bila suha i nije se moglo lako gutati. ()
Razmjena nije uspjela i vratili su nas nazad u Knin. Kada smo doli u Knin pitali su nas znamo li gdje se nalazimo. Mi smo znali da je to otprilike Knin, ali nismo
znali gdje smo. Tada su nam oni govorili da smo u Vojno-istranom zatvoru u Kninu. Jedino sam ja dobio udarac u stomak kada sam izlazio iz WC-a. Kasnije iza svega
toga ili smo u jednu prostoriju veliine est sa est gdje smo se zbili svih nas stotinu
i sedamnaest. Bile su jo i dvije manje, onako otvorene. Tu smo mi trebali noiti, ali
nije to bilo za noiti nego je odmah poela tua jednog po jednog. Dizali su tako sve
sa poda i tukli su njih osam-deset dok si imao ruke iza vrata i tako iznenada udaraju.
Sve su to bili karate potezi i udarci. Jedino su pazili da ne udare u glavu, jer onda nas
ne bi mogli razmijeniti, a i da se ne primjeti da su nas tukli.
Oekivali su nekakvu razmjenu, obeavali su da e nas do ujutro pretui, a da
imaju nekakve, kako oni kau, zarobljene od hrvatske strane i poto nije uspjela razmjena u itniu pa bi tu nas razmijenili za nekih osamdeset Srba. Tako sam barem ja
uo. Do ponoi su tukli, pa su onda imali neku pauzu od pola sata i nastalo je drugo
poluvrijeme do zore. Doli su u civilu, najvjerovatnije njihovi policajci koji nisu radili. Dolazila su i neka djeca od 13 do 15 godina, valjda oni koji su trenirali karate.
Svi su nas udarali. Imali su i neke oznake kao da su eeljovci, Arkanovci, Beli Orlovi, nosili su neke bijele znake. Svata su govorili samo da bude to stranije. Morali
smo pjevati neke pjesme o omalovaavanju Tumana, Hrvata i Hrvatske, Alije i muslimana. Tjerali su nas da kroz pjesmu veliamo Srbe, Srbiju i etnike i sve to je srpsko. Mi nismo znali stihove, pa jedan kae kako emo pjevati i natjeravao nas je da se
pjeva to glasnije, to jae i da se ponavlja po nekoliko puta. Zatim su nas tjerali da
ljubimo srpsku krajinu. Tko je se naao na podu ljubio je pod, a tko se naao pored
718
zida ljubio je zid, tko se naao u WC-u oni koji su istili morali su ljubiti i olju WC-a
i ploice iako nisu bile oprane. One koji su ljubili pod poneki od policajaca oine ga
po glavi i vikne: Bolje ljubi! Ja sam morao cmokoati to vie, jer je kraj mene bio
pendrek. Ljubio sam, brojao sam, hiljadu i sedam stotina puta u est navrata. Dok
sam ljubio tu keramiku ploicu on je drao pendrek nadamnom, da me oine ako
popustim u ljubljenju. Druge su nagazivali po glavi dok su im isto govorili. Ja sam
se bojao da mi ne razbiju nos ili zube, pa sam onda kada sam vidio to rade od drugih ljubio i imao osjeaj da ne ljubim srpsku krajinu nego... da... ljubim... slobodnu
Hrvatsku. Ja sam se praktino nalazio u Hrvatskoj, a ne u njihovoj srpskoj krajini.
Tu u Kninu tukli su nas svakuda, a najvie po mekanim dijelovima, a udarci u
grudi su bili iznenadni udarci petama i onovima. Tukli su svakuda osim po glavi,
kao to sam napomenuo. Inae zaskakivali su se na ljude po tri etiri metra - kada
ga bace na hrpu jo se za njim zaskoi pa obima rukama skoi mu na rebra i na kimu. Jednima je tako pokazao kako se kima lomi, taj isti karatista uhvati ga za lea i
preko koljena ovako lomi. Eto, ljudi su to nekako proivljavali. Padali su u nesvijest.
Onaj koji padne dolje nabija ga nogom u stomak ili rebra i onda ga izduva i govori
mu ajde udani malo zraka. Ako mu nije nita nastavlja ga tui. Ako ovjek lei i opet
ponovo doe sebi diu ga, tako da se dogaalo da bi dizali ovjeka po est puta. Pretue ovjeka, on legne onesvijeen, kasnije je li malo doao sebi govore mu - hajde
ponovo, di se. Ja sam to vidio kako su dizali i po est puta i opet i opet tukli.
U logoru sam proveo od 6. srpnja od zatvaranja do putanja iz logora 14. studenoga 1992. godine. Odmah nakon izlaska iz logora iao sam na lijeniki pregled.
Iao sam na slikanje, jer znao sam to je samnom, pa sam se morao uvjeriti imam
li neke velike posljedice kako bi se mogao to prije lijeiti. Znao sam kako se nisam
mogao za mjesec dana micati i kretati, a sve sam bolove osijeao dok sam bio u logoru i sada ih osijeam. Na snimcima je pokazano da mi je lijeva ruka ispod lakta prebijena skroz i krivo prirasla, da imam ubod noa u lakat, kroz zglob lakta. etiri rebra; sedmo, osmo, deveto i jedanaesto su prebijena, da to prilino zarasta i da jo nije
zaraslo. Osijeam bolove u predijelu rebara i glave i na desnoj strani iznad oka. (...)
Sada se nalazimo eto u Karlovcu i zasad se ne moemo vratiti, a nareeno nam je
da moramo ii u treu zemlju. Kako e biti organizirano to vraanje, da li preko tih
Ujedinjenih nacija, preko visokog komesarijata, crvenog kria - moda e biti tako
ili e biti na neki drugi nain, ili e netko ostati, a netko se vratiti, a ja bi najvie volio vratiti se tamo gdje sam i bio. Obitelji su kod kue sada, kako je drugima tako je i
njima. Kako su, to se jo ne moe tono znati. Uglavnom, ostali su kod kue.
U Karlovcu, prosinac 1992.
719
- and101
Uhien sam u mjestu Kozarac 4. lipnja 1992. godine. Tu je ranjen jedan prijatelj. Odmah su poeli da nas tuku. Preveeni smo u kasarnu gdje smo dobili batine.
Odatle smo preveeni u Omarsku. U kasarni smo bili samo par sati. To je bilo negdje
pred veer. Odmah smo otili u Omarsku. Imao sam tu privilegiju, da sam odmah
pozvan na ispitivanje. Mene je ispitivao tip iz Banja Luke. Tu je bilo premlaivanje.
Traili su neto. Najbitnije pitanje je bilo - koliko si ubio i to si radio u to vrijeme?
Tog tipa ja nisam poznavao. Skuio sam da je jedan mladi bio iz Knina. Istom kada
smo doli on je priao k nama. Mali koji je bio ranjen bio je u patikama. Rekao je,
da je i on tako poao ratovati u Hrvatskoj. Dosta ih je bilo iz Knina onih prvih dana.
Oni su vrili ienje. Bili smo smjeteni u prostoriju od 25 kvadrata. Bilo nas je 180.
Boja se topila na zidovima. Ljudi su vrili nudu po nama. Bivalo je sluajeva da su
ljudi izluivali, odnosno poludili od tih batina. Ako pome bjeati ubijaju. Bjeali su
ono nesvjesno. Bivalo je takvih koji su bivali u skroz kritinom stanju ludila, a nakon
recimo pet dana dou sebi. To su bivali okovi.
Neki su priali o borbi, neki su sanjali o kruhu, o hrani, o djeci, o eni. Tu sam
bio mjesec dana u tako maloj prostoriji. Kasnije je broj smanjen na sto etrdeset. Da
nije smanjen broj svi bi pocrkali. Tu nije bilo spavanja. Jedni bi se spustili dolje, drugi su stajali. Tako bi stajali dok se negdje oko tri sata, kada bi bili skroz umorni, ne bi
povaljali jedan po drugom. Umirali su od guenja.
Traili su da iziu svi sa prezimenom G. Bili su trojica brae i sve skupa njih devetorica izili su van. Izili su najprije njih par koje su pitali tko ima jo, pa su onda
prozivali po imenima. Tukli su ih tu ispred dok nisu priznali i onda su ih natjerali
da se sami meusobno tuku. Zatim su ih otjerali s nekim kamionom. uli su se pucnjevi. Poubijali su ih. Dolje je neki Srbin nastradao, kod njihovog zaseoka, pa je to
bila neka osveta.
U Omarsku sam doao oko 25. lipnja 1992. godine. Doao je onaj upravnik logora, ini mi se. Nisam ga znao. To su bili stariji ljudi. Znao sam mlae ljude. ak je
doao jedan moj kolski kolega da me vidi. Bolje bi bilo da nije doao. Imao je na sebi
farmerke i vojniku koulju, od JNA. U takvom stanju ovjek nije mogao nita kazati.
Bio sam kod njega u kui i on kod mene, pomagao sam mu u koli, jer je bio slabiji ak
od mene. To je jedini kojeg sam ja vidio od meni poznatih. Bili su sve mlai momci,
koji nisu dolazili s nama u dodir. On nije bio tu na dunosti, ali je dolazio da me vidi.
Puno je ljudi umrlo u toj garai zbog zaguljivosti. Mislim jedno pet ih je umrlo
tako. Mi smo imali kantu u koju smo vrili nudu. Ljudi su morali ak s glavom bi720
ti u blizini toga. Prva tri dana nismo dobili hranu. Inae onda smo poeli dobivati
osminu kruha, a ksnije po etvrtinu, pa opet osminu uz batine. Kada smo ili na ruak morali smo proi izmeu koridora, tog njihovog batinjanja. ovjee, to nije bilo
normalno! To su bili momci iz Omarske, taj njihov TO iz biveg sistema. Bilo je dosta
i policije tu. Da sam ostao tu ne bi ostao iv. Prebaen sam u drugu prostoriju u kojoj
sam mogao bar malo da legnem. Tu je bio moj daljnji ujak.
Sin vozaa hitne pomoi u Omarskoj je bio jako opak. Njegova sestra G. je
ila samnom u kolu. uo sam da ima brata u Rijeci. Dok smo imali neto novca kupili su novac. Istuku, isprebijaju ovjeka i reknu mu da ide kupiti novac za prilog na
temelju neke zahvalnice zbog dizanja spomenika, spomen ploe nekim herojima iz
Drugog svjetskog rata. Gdje su oni to pronalazili nemam pojma i onda hajmo kupiti
kao neki dobrovoljni prilog.
Bilo je gadno kada smo morali ii s drugog kata dolje niz stepenice. Nismo mogli
ni hodati, a oni tjeraju da trimo. Zatim bilo je puno onih hodnika kroz koje su nas
naganjali. Tu je bila automehanika radiona od rudnika. Tu je bila i njihova Uprava
i menza gdje su radili ti radnici u kuhinji i gdje smo se mi hranili, ilo nas je po trideset u stroju.
Ta prva prostorija, gdje sam bio prvih mjesec dana je bila u garai, na ulazu tog
kompleksa. Bile su ustvari dvije prostorije u kojoj su bili ljudi, a u toj zgradi s druge
strane je bila menza. Gore je bila prostorija gdje su ispitivali nas, u biti gore su bile
njihove kancelarije. Bilo je dosta nadzornih inspektora pod navodnim znacima. Bilo
ih je iz Banja Luke, a manji broj ih je bio iz Prijedora. Svi inspektori su bili u uniformama, u nekim novim policijskim uniformama te srpske republike. Kod njih ima
nekih prepucavanja. Ta Banja Luka hoe da bude centar svega i ta krajina, bila je krajika policija. Dolazio je predsjednik opine Banja Luka, koji je imao tu funkciju u
miru. Morali smo mu aplaudirati. Rekli su nam momci s piste, oni su se poredali
ono po vojniki u stav mirno. On je doao u pratnji specijalne policije i transportera
u crnom autu AUDI. On je rekao par rijei. Ja ga nisam uo. Vidio sam kako izgleda. To je crn ovjek. Njegove rijei se nisu ule, ali aplauz se uo. Brat mi je priao da
je dolazio na Manjau.
Svi ti uvari su preteno bili neobrazovani ljudi. Lako ih se moglo zavesti s bilo
kakvom priom o ovjeku da je pobio toliko ili toliko Srba i srpske djece, to ja znam.
U poetku su imali, to sam primjetio i kasnije razmiljao o tome, imali su strah kada su tukli naobrazovanog ovjeka, koji su prije bili moni bogati intelektualci. Kasnije su masovno ubijali. Spomenut u primjer kako su ubili F., profesora kemije u
Gimnaziji. Njega su odveli, izbatinali, nismo to vidjeli, ali ujutro smo ga vidjeli mr721
tvog. Odlagali smo mrtve iz prostorije na jednu njivu, vie bijele kue. Svako jutro
je dolazio TAM-i. Na poetku su tovarili zarobljenici, a kasnije kako su prokuili
neto i nisu htjeli imati puno svjedoka pa su to radili s bagerom i punili svako jutro.
Svako jutro kamion je bio pun.
Postoji jedno mjesto koje nitko nije vidio. To je bila crvena kua. Tamo su imali
pristup samo njihovi ljudi koji su klali stoku za njihovu vojsku vjerovatno. Mi nismo
dobivali meso za jesti, ma kakvi... Dobivali smo kupus, neki na vodi, grah i ako nije dovoljno za sviju onda samo dodaju ledenu vodu da poveaju koliinu. Ta crvena
kua se nije uope vidjela. To ne mogu ispriati to se tamo dogaalo. Jedino znam
da nitko nije preivio koga bi odveli.
Bijela kua je bila ispred mene, tamo gdje sam bio drugi mjesec. U bijeloj kui
su konstantno tukli, ba konstantno. Pri kraju su doveeni ljudi i istovareni tu. Dovedeni su ljudi iz Prijedora, iz Stanova, Hambarine, Biana - to mi zovemo Brdo.
Iz te Kozarake opine malo tko je umro od metka, svi redom su, moe se rei 90%,
umrli od batina, malo od metka. Ove iz Biana, Rakovana, Hambarina nismu imali vremena prebijati, njih su i metkom ubijali. Njih su masovno ubijali za jednu no
po 70-80% bi ubili s metkom. uli su se pucnji. Tukli su ih u bijeloj kui, a negdje
dalje su ubijali s metkom. Postoje indicije da su mrtve vozili u rudnik Tomaica, ti
stari kopovi, da li je to tano ja ne mogu rei. Taj uti kamion nije imao potrebe da se
vraa. Ne znam koliko daleko su ili s kamionom kada se nisu vraali na isto mjesto,
nego moda je dolazio s druge strane da ga mi ne vidimo. Velika je vjerovatnoa da
su vozili mrtve ba u rudnik.
Mi nismo ba dobivali informacije osim od onih koji su dolazili iz Prijedora, koje
su naknadno hapsili. Ja sam, recimo, saznao od ovjeka kojeg su odveli iz stana, iz
Prijedora, da je u Sarajevu bio Morion i poneto o toj svjetskoj diplomaciji. Po meni
malo je uinjeno sa tom svjetskom diplomacijom. Mi smo se nadali da e nam pomoi sa tom diplomacijom, ali po nas je to samo gore bivalo. Francuska, recimo, nije
za nas nita uradila, ali ima ovjeka koji je za nas najvie od svih uradio. To je Bernard Kuner. On je heroj za bosansku krajinu. Jedini je koji je uinio neto. U Omarskoj bi pobili sve da nije bilo njega. Kada je on trebao doi u Omarsku, ne mogu da
govorim sve, koliko je prebaeno na Manjau, koliko u Trnopolje, a ostalo je negdje
oko dvijesto koje je Kuner posjetio. Tu je bio i moj brat. uo sam da su prije njegova
posjeta bili jedino nai novinari u logoru i nitko drugi. Izgleda, da je ona slika koju
sam vidio ovdje preko televizije kada sam iziao, da je to njihov snimak. To je vidjelo,
ako su dolazili uope, moda najvie pedeset ljudi.
Teko je rei koliko je ljudi ubijeno, koliko je vidio i koliko sve nije vidio. Po meni
u logoru je ubijeno tisuu i pol - tisuu i osamsto. Ne znam.
722
Za F. P. (profesor) znam pouzdano da je mrtav, E. S. (doktor), P., P., B., oni su nestali za jednu no. Znam samo da je jedan doktor preivio to sve, M. koji je bio na
Manjai, otiao je u Luksemburg. Po prii, ja nisam vidio, pokupili su te sve dokture, sve ih odveli. Jeli su odveli ili su ih ubili... Po meni su ih ubili. Oni se nisu do sad
javili.
Ubijen je B. M., te srpske vlasti su okrivili tog ovjeka kao glavnog organizatora
toga svega, te pobune protiv njih u Kozarcu. Jedan sin mu je ubijen nesretnim sluajem, drugog sina su ranili pri njihovom hvatanju i doveli. Doveli su njega, enu mu
i sina u Omarsku. B. su odma ubili, ak je bio i preko njihove TV. Za enu mu se ne
zna, ostala je u Omarskoj zadnja, ne zna se za nju i za V. V. je bila u skuptini opine
Prijedor, za nju se isto ne zna. Sina su odveli na Manjau, tako ranjen, srea je to
mu nije prostrelna rana.() B. je bio pravi ovjek, on je bio neki politiki radnik, ali
na vojnom planu nita. Jo neki bogati ljudi.
Prvih dana su najvie tukli u Omarskoj, a i kasnije. Prvih dana je bilo to ispitivanje i to, da smo mi bili kao borci. Tukli su raznim predmetima policijskim palicama,
bio je i neki bi to su oni napravili i tim tukli. ()
Ja sam prebaen u Trnopolje, 06.08. kad su jedni odlazili na Manjau, u trenutku kad sam bio est dana, bio je neki konvoj za ene, tako da sam ja rizikovo i preo
sam. Mislim, dolo mi je ono nemogue stanje, imo sam 45 kg kad sam iziao. Kretnja je bila minimalna.
U Zagrebu, 1993.
- vje1
NACIONALNOST: Albanac
Radio sam u kafe-baru. Bio sam lan HDZ-a. Takoer sam bio i u lanstvu SDA.
ivio sam u Prijedoru i bavio se ugostiteljstvom. (...) Prilikom upada srpske vojske u
Prijedor, mi smo zauzeli ljubijsku stranu Hambarina. Tu smo imali punkt gdje smo
bili odvojeni od srpske strane.
Sve je zapoelo 22. svibnja, 1992. godine, u 19:00 sati. Tada je naiao onaj golf kojeg je vozio jedan Hrvat i kolega. U tom golfu su bila etiri pripadnika Belih orlova.
Silom su natjerali ofera da vozi u naem smjeru. Kada smo ih kontrolirali, traili
723
smo da predaju oruje, a po povratku bi ga mogli preuzeti. U tom trenutku jedan od

njih je ispalio rafal i ranio naeg komandira. Vatra je uzvraena i tom su prilikom
smrtno stradala dva pripadnika Belih orlova, a ofer je ranjen, kao i ostala dvojica.
Voza je izjavio da je vozio pod prisilom. Tada su Srbi dali ultimatum da predamo
cjelokupni punkt. Traili su mene i ostale kolege. Uhapsili su me 29. svibnja 1992.
godine u podrumu susjeda koji me je skrivao u Ljubiji. Uhapsio me je Srbin iz Ljubije...
Odveden sam u SUP Prijedor, a onda u logor Omarska. Cijelo vrijeme bio sam
zlostavljan i tuen, a u logoru su me rezali noem po vratu, vrijeali kao Albanca:
to si doao da se bori u redovima ustaa., psovali su mi majku, itd. Tukli su me u
tzv. Bijeloj kui u logoru Omarska, gdje su vreni svi zloini, muenja i egzekucije. Ljudi su ubijani ipkama, ekiima i noem. Muenje je bilo, npr. da zapale traktorsku gumu, a rtvu etvorica dre na zapaljenoj gumi. Na taj nain je ubijen moj
roak R. R., roen 1957. godine, otac dvoje djece. Njega su na goruoj gumi drala
etvorica Srba i tom prilikom govorili: E, ovako se pravi burek.... (...)
Jedan je dolazio u sobu i ovako izdvajao rtve: Jedan debeli, jedan mravi, jedan
debeli, jedan mravi... To je dobro za dobru supu.... Tu je zajedno sa mnom preivio
I. R.
Jedan od muitelja iz Omarske ubio je sljedee osobe: I. I. (1958.), I. N. (1973.),
I. I. (1945.), I. S. (1950.), I. J. (1972.), M. I. (1957.). Sve su to bili Albanci roeni u
Tetovu (Makedonija), a ivjeli su u Prijedoru. Svi su prije svoje smrti bili podvrgnuti
muenju i izdahnuli su u tekim mukama. Nisam bio oevidac njihovoj smrti, ali to
mogu posvjedoiti svjedoci ispred kafia Hasefa u Prijedoru (preko puta pijace).
Prije smrti su tueni i traili su da predaju devize, zlato i nakit jer su znali da su pokojnici bili vrijedni i imuni ljudi.
Bio sam svjedok smrti E. S., kojeg je ubio J. M. (voza) iz Prijedora. (...)
Izaao sam iz logora Manjaa 14. studenog 1992. godine, kad je poelo rasputanje logora.
724
- vje29
Roen sam u Prijedoru gdje sam ivio do 30.05.1992. Protjeran sam iz svog doma zajedno s majkom i susjedima. Tog dana su bombardirali Stari grad gdje se nalazilo oko 500 civila preteno Muslimana. Sprovedeni smo u SUP-Prijedor, gdje su
mukarci odvojeni od porodica. Tad su nas tukli i muili. Poginulo je vie ljudi, a
meu njima i moja dva susjeda: R. M. . i E. S. B..
Poslije toga, odvezeni smo u Omarsku gdje su nas prvo opljakali, zatim tukli i
maltretirali. Na taj nain dovedeno je oko 3500-4000 civila Muslimana i Hrvata od
kojih veina nije preivjela zatoenitvo (njih oko 2000). Prvih pet dana su nas zvjerski muili i bili smo bez hrane i vode. Stariji i bolesni su masovno umirali. Bacali su
ih preteno iza tzv. Bijele kue.
Za vrijeme mog zatoenitva u logoru Omarska, smravio sam oko 25-30 kg, a
bilo ih je mnogo koji su i vie smravili. Logor je bio skriven od javnosti, a predstavnicima Meunardnog Crvenog Kria nije bio dozvoljen ulazak u logor, vjerojatno da
bi sakrili svoja zlodjela.
Ispitivani smo od strane etnike policije. Mnogi nisu preivjeli ispitivanje meu
kojima: I. D., I. B., M. C., M. ., S. E. i mnogi drugi. Nakon nonih prozivki, nestajalo je 100 i vie ljudi u jednoj noi. Odvedeni su na jalovite rude, pobijeni i zatrpani
bagerima. Tjerali su nas da jedan drugome zubima otkidamo spolne organe, da jedemo mrtve golubove, pijemo rabljeno ulje i sve to im je padalo na pamet. Meu,
poiniteljima zloina isticali su se nai susjedi Srbi: D. M., Z. B. B. - poznati kolja,
R. K., Lj. P. iz Omarske, i mnogi drugi ijih se imena ne sjeam.
Dana 06. na 07.08.1992. transportirani smo na Manjau. Cijelim putem su nas
tukli i muili. Na Manjai su zaklali S. B. zvanog . i J. A., a sedmoricu su kundacima i palicama pobili. Meu tom sedmoricom su bili D. C., N. K., N. B. i drugi. Na
Manjai smo slani na prisilni rad koji nije prolazio bez maltretiranja i tue, a ako je
tko imao bilo kakve vrijednosti (sat ili zlato) bio je pretuen i opljakan. Pljakali su
nam ak i obuu s nogu. Zahvaljujui predstavnicima Meunardonog Crvenog Kria, oporavljeni smo od muenja.
725
Svjedoenja pojedinih svjedoka s mjestom

prebivalita u drugim opinama BiH
- jad89
PREBIVALITE:
Kulen Vakuf
Nacionalna struktura: 90% Muslimani, ostalo Srbi. Dana 10.06.1992. kopao sam
u vrtu, a tada dolazi moj uenik i kae: drue nastavnie, trebaju vas odmah. Krenuo
sam na sastanak i navratio u stanicu milicije gdje sam zatekao malo vienije ljude,
a prije tog datuma vodili smo aktivnosti u smislu udovoljavanja srpskih elja, a sve
u interesu mira - nije bilo jedinica TO, izuzev proporcionalno zastupljene rezervne
milicije. Srpske milicije je bilo vie nego to je trebalo. Iz dana u dan se situacija pogoravala. Pristali smo da se formira jedno tijelo graanski forum. lanove u isti
iz redova Muslimana predloili su Srbi i obrnuto. Najvei problem je bio sa oznakama ljiljana kod TO gdje su se izjasnili da to ne priznaju. Sve je bilo jasno. Navedeni dan, komandir K. M. mi je rekao: Doao je ultimatum o predaji oruja - oruje
je imao samo rezervni sastav milicije i poneki pojedinac. Zauzeli smo poloaje za
osmatranje. Oraac i Kulen Vakuf brojali su oko 5-6000 Muslimana. Mjesto je obilaeno prije napada od UNPROFOR-a, poto oni imaju sjedite u Lapcu, udaljenom
oko 10-ak km. Kad je poeo napad u noi je stigla naredba iz Bihaa da se povuemo u Oraac (sav narod) a onda se pojavilo vozilo UNPROFOR-a. Kad smo se svi
evakuirali iz Kulen Vakufa ve su poeli tui sa topovima sa hrvatske okupirane zone. Tukli su Oraac i poneka granata na Kulen Vakuf. Tukli su ga i sa sjevera od puta
JNA, artiljerijskim naoruanjem. Te noi je bilo rtvi, jedna ena sa djetetom i 3-4
ovjeka. Kue su gorile u Oracu, vojska ih je spalila zapaljivim mecima. Narod se
povukao iz Oraca na Radulje oko 3-4000 ljudi, ena, djece. Neke ene su i raale, a
kia je padala. Svoju porodicu tu nisam naao, a onda se pojavio moj sin. Sin mi nije rekao, ali jedan K. I. sa prostrjeljenom butinom mi je rekao da je sin ranjen. Pitali
smo se kako iz okruenja. Neki ljudi stupili su u kontakt sa milicijom SAO Krajine
iz Lapca, koji su bili korektni. Jedan starjeina, V. je obeao da e nas provesti bez
problema do UNPROFOR-a. Naredili su da se svi skinemo do pasa i dignemo ruke
sa orujem tko ga ima i tako smo ili 500 - 600 metara do livade gdje smo poloili
ono malo oruja. Nakon toga su nas sproveli na trbaki Buk do viseeg mosta na
726
Uni gdje smo sa narodom trebali proi. Predstavnici SDS-a uz pomo naih izroda
donijeli su neke spiskove
Visei most je bio usko grlo i vie od 3 - 4 nije moglo prolaziti. Prelazak je trajao oko 6-7 sati (od 16 - 23 sata). UNPROFOR je preuzimao narod, istovremeno je
pred UNPROFOR-om vreno odvajanje mukaraca od strane srpske milicije, a prema spisku. U prvoj grupi nas je izdvojeno 15 - 20 ljudi, i poele su batine i teka muenja. Odveli su nas pred jednu kuu, zastraivali su nas lizanjem noeva, batinanjem
i uvredama. Nazivali su nas ustaama i mudahedinima. Bio je suton, okolo uma i
vode. Bio je pakao. Nakon pola sata pokupili su nas u pincgauere - 2 vozila i odveli
u Bosanske Doljane i smjestili u podrum podrune kole. Nisu nas dirali. U podrumu su bili smee, mrtve ptice, mievi i mete za gaanje. Prostorija je bila vrlo mala.
Sjedili smo i kunjali. Oko 1 - 2 sata po noi pojavila se grupa od 15 - 20 ljudi zatvorenika i tad poinje pakao. Kroz prozor su postavili zolju, upalili su svijeu i poeli
psovati, vrijeati i rekli: Ako svijea dogori, onda e te od guzice rezati meso i ono
e goriti umjesto svijee. Tu su nas opljakali. Najvie su se okomili na K. S. Mi smo
morali poloiti ruke, ako je neko imao prsten, noem se zarezivalo po prstima. Nudu smo vrili u istoj prostoriji. To je trajalo do zore.
U zoru su dola 2 kamiona, ali sad nas je oko 40. Povezali su nas i bacali kao vree
od krompira na kamaru jednog na drugog. Guili smo se i u kamionima su nas maltretirali, tukli i tjerali da pjevamo Turkinja se pred damijom klela, Od Topole pa
do Ravne gore, Ko to kae, ko to lae itd... K. A. zagurana je otrica noa do grla, ali
ga nisu ubili. Bila su dva brata gostioniara, tjerali su ih da jedan drugog siluju. Stariji
je rekao: Kako vas nije sramota kod mene ste pili besplatno. I sad su pili pivu i nas
njome polijevali dok su nas tukli. Tako vezane otjerali su nas do Gorijevca, i tu smo
muke pretrpili. Bila je tala na kojoj je bio nacrtan konj svezan za drvo. Tjerali su nas
da odveemo konja, radimo oko tale i nahranimo tog konja. U mojoj grupi, ipak
nije niko ubijen. Neprekidno su drali noeve, prelazei po otrici prstima da vidimo
kako su otri. Krenuli smo dalje kamionom putem AVNOJ-a, znali smo da idemo u
Oraac. Ve na ulazu u zaseok ukove, vidjeli smo u grabi tijelo mrtvog ovjeka, a i
oni su nam ga pokazivali i rekli da je to zelena beretka, a bio je mladi 25 - 26 godina L. M., ubijen metkom. Stigli smo u Oraac i stali pred kolom. kola je bila puna
ena, djece i staraca, i nas su iskrcali. Malo poslije desilo se novo ubojstvo. Ubili su
starca K. O. od 70 i vie godina, zato to je provirio kroz prozor. Nas zatvorenike su
odvojili u jednu uionu. Tu su nas odvezali, posjedali smo na gol pod, ali dali su nam
ruak i to nae majke i sestre. Tu su nas ispitivali. Bio sam jedan od najocrnjenijijh
jer sam lan SDA. Mislili su da posjedujem podatke. Tu je bio iz Bosanskog Petrovca
727
straar koji me je ocrnio da sam organizirao oruanu pobunu. Sve su nas ispitivali.
Dozvolili su da donesemo ebad. Oko 24 sata doao je autobus pred kolu, tu su nas
povezali i smjestili u autobus. Krenuli smo u nepoznatom pravcu. Ipak smo znali da
idemo prema Bosanskom Petrovcu.
Pred Bosanskim Petrovcem skrenuli smo prema Drvaru, u kojem je napravljena
pauza od jednog sata, a zatim smo doli u nama nepoznato selo. Kasnije smo saznali
da je to Prekaja. Tu su nas smjestili u prostoriju bez svjetla i prozora. Do nas je bila
prostorija koja je imala razbijene prozore sa reetkama. Doveli su dva vojnika koji su
ini mi se sluili vojsku u Beogradu, a koji su isprebijani dovedeni od strane vojne
policjie iz Ripa. U Prekaji nastaju muke, ispitivanja. Straa je iz mrane prostorije
vodila jednog te istog. Pitanja kao i ranije. Straari nas nisu tukli prva dva, tri dana,
ali uslovi u kojima smo bili, bili su grozni. Prebacili su nas u svijetlu prostoriju gdje
je bilo puno prosutog mijeg otrova i mieva. Ovdje smo imali samo za pie 1 kantu
dnevno, a 18 dana se tu nismo prali. WC nismo imali, a put do njega je teak, ako
smo morali ii tada smo morali moliti, oistit se nismo mogli. Civila smo se vie
plaili. Dolazili su i psihiki nas maltretirali. Najea hrana je bio grah, a znali smo
dobiti i veeru. Nakon tri, etiri dana odlaze 3 grupe od 15-ak ljudi ukupno, ne znam
kuda. Pretpostavljalo se na razmjenu. Dola je TV. Bili su ljubazni. Tri ovjeka. Jedan
me je ispitivao, a jedan je bio ili major ili pukovnik. Ja sam trebao govoriti to sam
htio, vezali su me pitanjima. Nakon TV poelo je vrijeanje, zastraivanje i tunjava. Iz Prekaje su nas grubo vezavi ruke na leima pagom potrpali u 2 pincgauera
i krenuli. Jedan straar je rekao da idemo ubrzo na razmjenu ali idemo prvo u selo
Kozline kod Bosanskog Petrovca, gdje je bio privremeni logor. Meutim to je bilo
Kozila kod Petrovca. To nas je uplailo jer su tu za vrijeme rata navodno u umama
pobili puno Talijana (II. svjetski rat). Tu su bile barake od iverice duboko u umi, sa
numeriranim sobama, od 1 do 6. Bile su esme sa vodom i kupatila koja nisu radila.
Prvo smo bili dovedeni nas 18 iz Kulen Vakufa i Oraca. Prozori su bili zakovani daskama, nema svjetla. Leali smo bono jer nije bilo prostora ni za stajanje. Komandant se zvao neki K., njegov zamjenik M. Z. sa Prkosa (nisam siguran), visok, crn,
bradat. On je radio zlodjela. Uao je u sobu i odmah nam oitao: kada starjeina
ulazi odmah lei potrbuke i ruke na leima, a ako je neko stajao isto. Za nas 18 bilo
je 2 do 2,1/2 kruha dnevno. Ostala hrana, prokisao pasulj. Mlaka voda mjesto aja. U
sobi je bila jedna kanta za WC po noi. Drugi dan su doli u ostale sobe Petrovani.
Naa soba bila je br. 2. Nakon par dana mira, druge sedmice dolazi smjena. Tu no se
uje glas: Soba br. 1, a onda poinje prozivanje, jedan po jedan. Najvie su tukli
Obino su tukli od 1 do 2 po noi. uli su se krici, udarci kundakom. Kad ovjeka
isprebijaju, bace ga u konjsko korito. Uasno su tukli. Nije bilo mjesta gdje tijelo nije
728
bilo crno. To je bilo stravino. F. F. nabili su u sanduk za drva a tada skakali po njemu
sa stola i udarali ga po spolnim organima. Kad to rade ljudima, ljudi su morali dok
ih tuku da hodaju etveronoke i da laju. Pukomitraljez je uvao baraku a okolo je
bila bodljikava ica. Bilo je iz Sanice i Kljua djece od 15 - 16 godina. Bilo je i staraca.
U Bosanskom Petrovcu, prije nego smo otili iz Kozila, bio je S. D. Da bi dokazali
finou doveli su ga sa jo jednim mladiem u bolnicu. Nakon bolnice smjeteni su
u kuu. Nailazi neki R. i ulazi u kuu. Prvo je traio njemake marke. Vlasnik kue
je pobjegao, a ovu dvojicu su jadne nali. D. su naklali s jedne strane pa onda s druge
strane, a na kraju su ga preklali. Sve to je gledao A. koji je iv i negdje u zbjegu. To mi
je rekao pekar. To je snimljeno, ali materijal je zajedno sa svim podacima pokopan sa
tijelima u Bosanskom Petrovcu, na mezarluku (groblju). Petrovane su prve povezali
i odveli, ali nismo znali gdje. Nakon 2 - 3 dana i mi smo odvedeni, svi smo se nali u
Kamenici. To je bila kola, stara i dotrajala. Zatvorili su nas 40 u jednu prostoriju. Bili
su u poetku mirni. Bilo je i vode i WC. Dozvolili su nam i kupanje. Imao sam 91 kg,
a sad 62 kg. U Kamenici smo bili oko 3 mjeseca i neto.
ujemo informacije da su mjetani Srbi nas prokazivali i to sela: Rajlovci, Paluci i neto dalje Martin Brod, a naravno i pljakali. Predsjednik SDA je T. A. koji je
izbjegao. U Kamenici su prozivali, tukli, imao sam sreu, mene nisu, ali sam gledao.
Kada su dolazili sa ratita iz Bihaa, a naroito kada je jedan dan bilo 17 sahrana njihovih vojnika meu kojima dva Drvaranina, doao je vojni pincgauer, otvorie
se vrata i uoe dvojica, zgrabie prvog za nogu i onda poee da tuku s im su stigli,
a prije toga su, a i u toku, vikali i psovali. Tad sam i ja dobio batine i udarce u glavu.
Bio je i straar na kojem se po njegovom ponaanju vidjelo da se stidi. Prvi puta, a
po dolasku Meunarodnog crvenog kria, smo registrirani, a to nas je spasilo. Tada
su doli ponovo i pregledali sve uvjete naeg smjetaja. Svi smo imali tretman ratnih
vojnih zarobljenika iako smo svi bili civili.
Konano su omoguili i prve posjete, ali sada poinje pakao za Bosanski Petrovac. Njihova politika da ne ele iseljavanje. Vrili su represalije, a naroito ubistva, a
to smo mi saznavali. Sve muslimansko je uniteno. U Kulen Vakufu je sruena damija koja je proglaena kulturnim spomenikom. U Bosanskom Petrovcu, primjera
radi, R. je ubio obitelj . B. i to sina, kerku i enu. Iz kole u kojoj sam radio, otila
su dva ovjeka koji su ubili nastavnika opetehnikog obrazovanja u koli u Drvaru. uli smo da ga je ubio upravnik zatvora iz Kamenice (...) i jedan mladi kojeg su
zvali N. star oko 20 godina.
U Karlovcu, 6. studenog 1992.
729
- milj1
DATUM ROENJA: 1958.
PREBIVALITE:
Bosanski Brod
U Lijeu, mjestu zloina, veinsko puanstvo ine Srbi. Novi Poloj je naselje s
desetak hrvatskih i jednom muslimanskom kuom, ostale su srpske. U trenutku zloina bio sam kod kue, gdje su me uhitili i odveli u Lijee. Imena izvritelja su mi
nepoznata (...) Stanovnitvo je maltretirano na razne naine: pucanje po kuama,
postavljanje barikada, itd. SDS je vladajua stranka u mjestu (...). Pomjeranje poloaja, a samim tim i zauzimanje hrvatskih kua, potom slijedi zloin, ubijen je P. K. Voene su borbe, to je bila linija razgranienja, etnici (Beli Orlovi, Vukovci) i domae
srpsko ivlje nalazili su se na jednoj strani, a branitelji na drugoj. Prijetnja pucnjevima, paljenjem kua, domae stanovnitvo je primorano napustiti mjesto. Dana 29.
travnja sam odveden u Lijee, dotad sam se nalazio u kunom pritvoru. U zatvoru
u Lijeu sam zatekao dvojicu Hrvata, A. S. (69 god.) iz Zborita i A. A. (40 god.) iz
Grka, dvojicu Muslimana, R. V. (64 god.) iz Bosanskog Broda i A. D. (60 god.). To su
etiri ovjeka ije sam stradanje vidio. ini mi se da bih bio iste sudbine da zlikovcima nije ponestalo metaka. Poinitelja ne znam po imenu, ali bih ga prepoznao. M. R.
je zloinca oslovio sa: Sine, nisi to trebao uiniti, ti su ljudi bili za razmjenu. Dana
1. svibnja mrtav je vozilom Golf dovezen A. D. Lijeani su ga dovezli masakriranog. Agresor je jednako progonio Hrvate i Muslimane. Odnos Hrvata i Muslimana
je tada bio jako dobar. Domai srpski ivalj je podravao agresora i njegovu politiku. Tvrdim da je tako zbog toga to su se u mjestu pojavljivali domai etnici. (...)
U Zagrebu, 7. studenog, 1992.
- and87
PREBIVALITE:
Obljaj, opina Bosansko Grahovo
NACIONALNOST: Hrvat
Stanovao sam u blizini Keraterma. To je bilo blizu moje kue na oko 150 m. Vidio oima nisam nita jer se nisam smio mrdnuti ispred kue. Reeno nam je da ne
smjemo izii iz dvorita. To je bilo tako, koliko pametan ovjek ne moe zamisliti
zla koja su tu raena. U Keratermu se radio vatrostalni materijal za Zenicu. Po me730
ni, oni su ljude poeli dovoditi nakon 10 dana preuzimanja vlasti. uo se jauk, pla,
strojnice, pucanje preko noi. Nema zla koje nunde nije raeno. (...) To je bio jauk i
po danu i po noi. To je bilo da Bog sauva! (...) To je takvo zlo, Boe sauvaj! Ja sam
ovjek star ali preivio sam Drugi svjetski rat. To nije bio rat, to nije bilo nita, a ovo
sad... To je kovnica bila davnog njihovog zla protiv Hrvata, Hrvatske, katolike vjere,
to su te stvari, mi smo bili naivni i nismo znali o tome nita. Oni su znali sve, a mi
smo bili toliko... (...) Kad sam iao iz Prijedora, ili smo preko Dvora. Mi smo poli
iz Prijedora 2.10.1992. oko 14:00 poslije podne. UNPROFOR nas doeko na mostu,
poto sam ja imao tu ulaznu vizu, koji smo mi preli. est dana smo bili u Dvoru na
Uni. Zato? To ja ne znam.
Jednom smo poli poslije podne i kad smo poli sa sinom sam bio u autu. Bacio
se kamen koji vidi u ruci, 8.10. pie na njemu. Razbilo je na vratima staklo i sav sam
ja bio u staklu, lice i ostalo i taj kamen drim za uspomenu. To su bacili u Dvoru na
Uni. ake su skupili kad smo mi poli sa UNPROFOR-om. est dana smo bili stacionirani na nekoj cesti. To su bili Danci. Da nije bilo Danaca mi bi bili pobijeni. Oni
su dolazili okolo, a Danci su uvali strae. Poli smo i doli, svjetla nisam vidio dok
nismo doli u Karlovac. Onda smo skroz ili za Varadin. To je toga bilo 8. naveer.
Tek iz Varadina vratio se moj sin s autom, ja sa vlakom i doli ovdje u Sisak. Taj kamen, to mi je uspomena od hajduka kad su me gaali.
U Sisku, 29. kolovoz 1994.
- jad9
PREBIVALITE: Foa
Pet godina sam bila podstanar kod Lj. R., u njegovoj kui u Miljevini, opina Foa. ivjeli smo u slozi, skoro kao brat i sestra. Nikad nismo imali nikakvih nesuglasica. Nije bilo problema ni zbog toga to je on Srbin, a ja Muslimanka. Onda je moj
mu dobio posao u umarskom poduzeu Zelengora. Preselili smo se u Jele, gdje
smo opet bili podstanari. To je bilo prije etiri godine. Kad su poeli problemi i pukaranja na naem podruju, narod je poeo odlaziti u ume, a preko noi bi dolazili
kuama da neto skuhaju. Ja nisam pobjegla, nego sam se samo preselila u svekrvinu
kuu. Ona je bila uz sam rub ume. Tako sam se mogla brzo skloniti u umu ako vidim da etnici nailaze.
731
Tog dana sam bila u vonjaku i nisam vidjela da dolaze R. Lj., M. A.- C. i jo jedan kojem ne znam ime. R. je jo izdaleka razdragano povikao: Jao, M.!, tako da se
ulo na vrh sela. Zato sam se malo oslobodila jer mi se uinilo da mu je drago to me
vidi. Sjeli smo, ponudio me je cigarama, upitao kako sam i sl. Upitao me je gdje je O.
Rekla sam da je on jo ranije nekud pobjegao, kad su ono oni zapucali, i da se jo nije vratio. Tad me je upitao da li je O. imao oruja. Rekla sam da nije. Rekao mi je da
spremim svoju kerku koja je u prvom razredu osnovne kole da ga potrai i kae mu
da doe jer imaju o neem popriati. Kad je mala otila, upitao me A. ime hranim
ustae. Rekoh mu da nemam kruha ni za sebe i svoju djecu, a kamoli za ustae. Rekoh: Evo R., neka vam on kae, on me zna. R. je rekao da mi je ranije sve vjerovao,
ali da mi sad nita ne vjeruje.
U meuvremenu je kerka nala O., ali ju je on nagovorio da se vrati i da kae da
ga nije nala. Za to vrijeme su se R. i ostali digli da idu sa mnom da naemo O., jer
nisu vie htjeli ekati. Na putu smo sreli kerku, pa smo se vratili u kuu. Kad smo
uli, unutra je bilo 10-15 etnika. Oni su mi psovali ustaku majku, prijetili da e me
ivu s djecom zapaliti u kui. Jedan me uzeo za ruke i onda utao s noge na nogu, kao
nogometnu loptu. Pitao me gdje je O. i gdje nam je oruje. Onda su me trojica kojima ne znam imena odveli u umu Osoja. Tu su me tukli. Rekli su mi da se skinem. Ja
nisam htjela, pa su me opet tukli. Onda su me bacili na tle, dvojica su uvala strau,
a jedan me je silovao. Onda su me odvukli natrag kui i posjeli na stolicu. Od straha
sam bila ukoena. Rekli su da ne smijem nikom rei ni da sam ih vidjela, a kamoli
to se dogodilo. Ako kaem, oni e se vratiti, pronai me i zaklati. Jo su mi rekli da
se ne smijem maknuti sa stolice dok oni ne izau iz sela. Tada su otili.
Sutradan je dola D. M., kominica, da me obie. Sve sam joj ispriala, onda sam
s djecom pobjegla iz sela. Bili smo na Zelengori i Treskavici, a odatle smo otili na
Igman. S Igmana sam prebaena u Zenicu. Usput, u Tarinu sam otila ginekologu i
on je ustanovio da sam trudna. Prebacio me je u Konjic gdje sam zahtijevala da izvrim abortus, ali mi je S. J. rekao da oni to ne rade, i da je za to neophodna vea i bolje
opremljena ustanova. Tako sam stigla u Zenicu. Tu su takoer odbili da mi naprave
taj zahvat i sad ne znam to u. Znam samo da ja neu roditi etnika jer u ili napraviti taj abortus ili u se ubiti. Oni etnici su imali na sebi zelene uniforme od JNA, a
na glavama bijele trake. Ja ih ne znam, ali ih zna R. Lj. (...)
U Zenici, 27. kolovoza, 1992.
732
- jad8
PREBIVALITE: Tesli
ivjela sam u selu Kaloevi kraj Teslia. Majka mi ima 38 godina, a otac 40 godina. Imam brata (20 godina) i sestru (7 godina). ... Ne sjeam se datuma ... u sumrak su
doli vojnici u nae selo. Doli su kamionima Jugoslavenske federalne armije, pokrivenim ceradom. Vojnici su govorili srpski. Kod kue smo bile majka, sestra i ja. Otac i
brat su ve bili na frontu. Istjerali su nas iz kue i morali smo se popeti na kamion. Vidjela sam kako su ubili troje staraca, dvije ene i jednog mukarca, koji su odbili poi s
vojnicima. Ne znam koliko je kamiona bilo niti koliko je mjetana odvedeno. Nae selo
ima oko 600 kua, i muslimanskih i srpskih i hrvatskih. Mukaraca taj dan veinom
nije bilo, u selu su se nalazili preteno ene, djeca i starci. Vidjela sam i kako su odveli
nekoliko srpskih obitelji koje ih nisu htjele sluati. Ne znam kamo su nas odveli, znam
samo da je bilo zapadno od kue, kroz Tesli i dalje od njega. Ne znam koliko je vonja
trajala, znam da smo skrenuli s glavnog puta prema umi i u njoj se zaustavili. Tamo su
me razdvojili od majke i sestre i smjestili s jo dvanaest djevojaka u jednu veliku sobu
koja je imala i nunik. Zgrade su izgledale nove, izgraene od cigle. Nisu mi izgledale
kao nekakva skladita ili stare zgrade. Nismo izlazile iz sobe, a sobu su uvali straari.
Bilo nas je dvanaest u sobi. Ne znam im svima imena, poznavala sam samo pet
djevojaka iz svojeg sela: . (12 godina), M. (17 godina), M. (mlaa od 17 godina), A.
(mlaa od 17 godina) i jo jedna M. (24 godine). Vojnici su svakodnevno dolazili u
sobu i silovali nas. Silovanja su bila svakodnevna, a silovane su sve djevojke. Govorili
su nam da hoe da imamo srpsku djecu. Neki su govorili i da to moraju raditi. Bilo
je Srba koji su govorili ekavicom, a bilo je i domaih Srba. Nas dvanaest je uspjelo
pobjei negdje u julu, kad se jedan na susjed, Srbin, preobukao u uniformu JNA i
uspio nas, s dvojicom prijatelja iz Hrvatskog vijea obrane (HVO), na neki nain pustiti iz sobe. Pobjegle smo i etiri dana pjeice ile do Gradaca. Putem nismo susrele
srpske vojnike, samo HVO. Vojnici HVO-a su nam davali hranu, a iz Gradaca su
nas automobilima dovezli u Zagreb, pred damiju. Mene je moja roaka koja ivi u
Zagrebu tamo pronala i dovela u bolnicu gdje se i sad nalazim. Trudna sam i uskoro
trebam roditi. Od majke i sestre primila sam pismo iz Splita u kojem mi govore kako
su i one iz logora otile tamo i da su smjetene u nekoj gimnastikoj dvorani. Za oca i
brata isto tako nemam nikakvih podataka. Djevojke koje su sa mnom bile u istoj sobi
u logoru vie nisam vidjela i ne znam gdje se nalaze.
U Zagrebu, 14. rujna, 1992.
733
- jad18
PREBIVALITE:
Brko
Kad se Hrvatska bombardirala mi smo gledali sarajevski program i sluali Meraklije. Tad nas je nae rukovodstvo ubjeivalo da nee biti rata - za rat je potrebno
dvoje, a oni su sami. Tada je bio poetak. Poetak je bio kada su u mom Brkom,
100 m od moje kue kopali rovove. Ja sam 100 m zrane linije udaljen od garnizona
(moda ni toliko) i gledao sam kako miniraju. Pitao sam komiju koji je vojno lice
- zato? Kae: Ako ustae uu da se moemo braniti.To je bilo iz poetka. To je bila
1992. godina. I ta naa naivnost, moja i moje familije. U ovom sluaju moe biti moje
lino svjedoenje i doivljavanje poetaka. I kada smo gledali ukopane tenkove oko
Brkog, a nismo znali zato. Gledali smo sarajevske vijesti i vidjeli kako ta prokleta
armija ukopava tenkove na Trebeviu, a kad pitaju generale: pa zato? - oni kau da
vojska vjeba! Pa zato ba vjeba na Trebeviu kad nikada nije? 50 godina, 45 koliko
je postojala nikada nije tamo vjebala? A on kae u TV Dnevniku: Pa stvar je vojske
gdje e vjebati. Tu su bili poeci.
Oko Brkog borbe su poele zvanino - 1., 2. maja 1992. Pamtim jer 1. maja mostovi su otili u zrak, u 5 sati ujutro. Poto je u Hrvatskoj tada jo bio policijski sat
- do 5 sati ujutro nije se moglo prei preko Savskog mosta. Vojska je dola. Ispred
mosta je bilo jedno utvrenje koje su drali policajci. Vojska je dola neto prije 5
sati ujurto i zarobila tih 10 policajaca i postavila izuzetno jak eksploziv na Branski
most. Narod koji je ekao da pree, koji je bjeao u Hrvatsku, to iz Zvornika, to iz
Bijeljine, to iz Brkog - vojska im je rekla: moete ii. Dakle, 15-tak minuta prije 5
sati, jer tek u 5 sati mogli su ui u Hrvatsku. Kad je veina tog naroda bila na mostu - most je dignut u zrak! Izmeu dva luka stuba. Ne zna se nit e se ikada znati
koliko je tu poginulo. Kod mene u kui su svi prozori bili porazbijani. Cijelo Brko
je bilo porazbijano - prozori, vrata su bila izvaljena. Negdje oko 7 sati ujutro ja sam
sa svojim susjedima otiao pred most da vidim ta je bilo. Okolo sam vidio trupla,
vidio sam ruke, vidio sam glave - bilo je stravino, stravino, stravino. Tog istog jutra, moda u 15-tak minuta razlike otiao je i drugi branski most u zrak - most koji
je povezivao Bosnu sa Hrvatskom. To je bio eljezniki most. U svoj toj tragediji mi
smo ostali kod kue. Jo se moglo taj dan izii iz Brkog. Mi smo uzeli brana i eera
da imamo. Jer zato e nas netko dirati? Politiki smo neutralni. Ja kao poslovan ovjek nisam glasao za nacionalne stranke, ak sam se na posljednjem popisu izjasnio
734
kao Eskim! Dakle, neto nadnacionalno. Jer u mojim odnosima jo uvijek je tada bilo velikog duha jugoslavenstva. Kada sam vidio ta je na mostu, kupio sam u jedinoj
prodavnici koja je radila, vratio sam se kui. Vidio sam da iz susjedne zgrade bjee
ljudi. Ja sam se opet pitao ZATO? Nisu imali oruja! Kau: Neka. Nek ne zaostajem
za svojima. Od 40 obitelji u zgradi nas je ostalo 5. Pet naivnih obitelji! Taj dan se nije
nita znaajno deavalo - legli smo odmah u krevete i spavali, sve je bilo tiho, isuvie
tiho - tiina koja je ubijala. Bilo nas je strah - toliko je bilo tiho, sve je bilo zamraeno. Sutradan ujutro nas je probudila pucnjava. Pobjegli smo odmah u podrum - svih
pet obitelji.
Meu tim obiteljima bio je L. B. Pokojna majka mu je Hrvatica, a otac mu je Srbin, ena S. - Muslimanka. Bile su tri muslimanske porodice i jedna hrvatska. Kad je
pucnjava malo prestala, vratili smo se u svoje stanove i ja sam otiao kod kolege H.
sa tim L. B., da pogledam ta se okolo deava. Tada sam vidio da je u tu nau ulicu i
ispred garnizona dolo 11 autobusa bijeljinske registracije prevozno preduzee iz
Bijeljine, ne znam tono kako se zove, ali je bijeljinska registracija, znam to dobro.
Malo su uli u nau ulicu, a neto ih je otilo pred garnizon. Iz svakog od tih 11 autobusa izilo je od 3 do 5 ljudi u poetku, u uniformama, sa ubarama, sa kokardama i
dobro naoruani. Sjeam se kako L. kae: Majku im, ovo su pravi etnici! Pobie nas!
Tada sam prvi put osjetio strah. Ti etnici koji su izili iz autobusa postrojili su se i
formirali jednu kolonu i uli u branski garnizon. Tu ih je tadanja JNA sveano doekala uz salutiranje, pozdrave i ljubljenje po 3 puta. Ostali u autobusima bili su civili. Svi su nosili makar po jednu puku, odnosno automat. Bili su naoruani, ali svi su
bili u civilu. Ispred autobusa iao je kombi sa velikim i jakim razglasom. Na kombiju
je bila crna zastava sa lobanjom i pisalo je smrt balijama, smrt ustaama. Putali su
Mar na Drinu i Arkanovu himnu koju u ja nakon dva - tri dana morati da uim u
logoru. Poslije jedno sat vremena poela je stravina pucnjava i mi smo svi opet pobjegli u podrum. Trali su oko nae zgrade: gdje su ustae? gdje su muslimani? Bilo
je bjesomuno pucanje. Samo pucanje - neorganizirano - nitko na njih ne puca, oni
pucaju, oni strae, oni jednostavno pucaju. Doli smo bili u podrum nae zgrade koji
je ustvari bio kotlovnica i skladite za ugalj. Mogli smo vidjeti ta se deava - onaj ko
je hrabriji mogao je proviriti i vidjeti ta se deava. Vidio sam kad su, da li ose ili zolje, i kada su gaali vodotoranj koji je moda 50-tak m zrane linije od moje zgrade.
Ovaj njihov to je gaao smije se, a ovaj jedan bradati kolega ga pita: pa, dobro, zato
vodotoranj? Kae: moda je snajperista na vodotornju! Tek toliko da se puca i da se
unitava.Tada smo osjetili da netko ide uz stepenice (...). Vojska je ula u nau zgradu. (...) Kasnije smo uli da su postavljeni ureaji za navoenje. U vojnu tehniku se
slabo razumijem jer armiju nisam sluio iz zdravstvenih razloga. I postavili su gore
735
snajperiste koji su pucali na svakoga koji je pokuao da izie, osim na Srbe koji su svi
u dogovoru nosili trake.
U podrumu smo bili dva dana. Ja sam ivio sa ocem, sestrom i njenim djetetom
od dvije godine. Zet je bio kod svoje kue tada kad je to poelo. Drugog dana predvee sa vojskom je doao moj susjed kirurg, koji je stanovao na istom katu kao i ja i
moja obitelj i imao isto tako kerku od dvije godine. On je zarobio nas pet familija
koji smo bili u zgradi uz psovke i prijetnje izveo nas je iz podruma i dok nas je izvodio dao nam je minut vremena da iziemo. Dok su nas izvodili, njegova supruga koja
je na prvom katu, otvorila je vrata i na klaviru svirala Za Elizu. Svirala je, a mi smo
ili, a nae dijete je strano plakalo. Mi smo imali pripremljen jedino mali torbak. M.
je spremila djeije pelene, neto malo hrane gdje je na svu sreu stavila nae pasoe
i neto malo dokumenata - nae line karte. Ja sam sa sobom imao torbai koji je i
sada sa mnom ovdje u Zagrebu. U njemu sam imao dosta novaca (...). Imao sam jo
neka dokumenta. Odveli su nas u garnizon. Uveli su nas u jednu salu - kino-salu, sala za konferencije. Tu je ve bilo dosta svijeta. Dovozili su svijet sa svih strana, ili u
zbjegovima kupili ljude iz podruma i tako tu dovodili. Tu sam prvi put vidio bijele
orlove osim ono kad su dolazili iz Bijeljine autobusima. Tu sam prvi put vidio armiju za koju smo mi uili da je oslobodilaka, dakle jo uvijek u onim uniformama
koje su bile zvanine, vidio sam ih sa ljudima koji su u etnikim uniformama. Tu
sam prvi puta vidio i Arkanove uniforme. Teko je rei koliko je nas bilo u toj sali jer
su cijelo vee dovodili ljude. Nama je bilo najvanije umiriti dijete - da dijete zaspi
nekako na podu. Mi nismo spavali, tu vee nije se moglo spavati jer se pucalo cijelo
vee povremeno.
Ujutro, kad je svanulo i kad je sala ve bila puna i kad su ve i u druge sale i druge prostorije dovodili ljude, a kasnije u shvatiti zato, onda su rekli: ima li Srba tu
meu vama? Bilo ih je. Srbi - iziite vani! Srpske ene mogu tu ostati s nama, mogu
pomagati da gule krompir, mukarci moraju uzeti oruje. Moj komija L. B., kojeg
sam maloprije spomenuo, ostao je sa nama jer on je bio Srbin-Hrvat, ena mu Muslimanka. On je Jugoslaven jo uvijek u tom trenutku, sa svojim sinom D. On kae:
ja ostajem sa svojim susjedima. I on ostaje. Kada su Srbi izali, rekli su: ene i djeca
napolje, te, mukarci preko 65 godina. Ja sam se tu morao rastati sa svojom sestrom
(...) i sestrinim djetetom. To je bilo strano - pla - ne zna se zato se rastajemo, ta
e biti s nama! Ja sam samo sestri rekao: uvaj dijete, ako me mobiliziraju - ja u sebe odmah raniti, snai u se nekako - uvijek samo imao sree u ivotu, izii u iv.
Zakleo sam se da emo se vidjeti uskoro. I stariji mukarci su izali. I moj otac koji
ima 70 godina je iziao, ali su ga vratili. Vratili su sve mukarce opet u salu. Doao je
736
tatin poznanik. Dao je glavom znak mom ocu. Moj otac je doao i rekao: spasi mog
sina! On je rekao: tebe mogu, ulazi! Moj otac je rekao da nee ii. Ugurali su mog
oca u autobus gdje je bila i moja sestra. Uguralo ga je izmeu sjedala i izmeu ena
i tako je moj otac ostao iv. Mi koji smo ostali u sali ekali smo i nismo znali ta e
biti. Tada je doao (prezimena se ne sjeam), bivi voza mog oca i zovnuo me i kae:
Bjei odavde! Kaem: Gdje u bjeati - na svakih 20 - 30 m su ukopani mitraljezi armije oko garnizona? Kae: Zapamti - preivjet e prije mitraljeze, nego ovo to vas
slijedi! I on se izmakao jer nije smio s nama da pria. Bio je u vojnoj uniformi. Tada
su doli ljudi sa orlovima i pitali nas da li je itko spreman da da ivot za srpsku dravu. Nismo tada znali ta to znai. Svi smo utjeli. Kae: pa, zar nikog nema ko e dati
ivot za srpsku dravu? Kae: VODITE IH! Taj L. B. (opet se vraam na njega) pita
gdje idu. Kae: vidjee oni gdje idu. Kae L.: daj onda i meni i mom sinu puku! I L.
nas naputa, kae: komije, oprostite, moram, moram spasiti sina.
Doveli su autobuse. Bilo je 7 autobusa ispred sale. Kada su nas tiskali u autobuse vidio sam da pred prvim autobusom stoji moj razrednik, razredni starjeina,
moj profesor M. M. Sad je jedan od glavnih u srpskoj vojsci - nedavno sam ga vidio
na TV. Stoji moj susjed, ena mu muslimanka. A 3 - 4 dana prije ja sam njega pitao
hoemo li jagnje okrenuti u mojoj vikendici ili u vikendici dr. koji e nas zarobiti!
Ja sam oima traio pomo, a Lj. se smije! I stoji tu B. M., jedan od vodeih ljudi u
zloglasnom SDS-u. Tiskali su nas u autobuse. Kasnije sam saznao da nas je u mom
autobusu bilo 96. Sedam autobusa - oko stotinjak ljudi u svakom autobusu je bilo bilo je dakle sve skupa oko 650, 700 ljudi. (...) Ja sam bio u zadnjem autobusu, jer ovaj
S. je jo jednom doao da me proba izvui - da mi neto kae kao uz psovke da bi mi
mogao uope govoriti jer nije smio mnogo govoriti. Rekao mi je: ne idi u autobuse,
bjei!Nas su trpali, udarali kundacima, trpali su nas u autobuse. Odveli su nas u bransko selo, preduzee, odnosno bescarinska zona - ne znam tono to je to. Kada su
autobusi bili parkirani izili su vojnici koji su nas pratili (bilo je vojnika, bijelih orlova). Izili su na dogovor jer je pred tom zgradom, pred tim hangarima bilo vojske.
Pred na autobus doao je jedan sa velikim noen - nikada u ivotu nisam vidio toliki no, mesarski no! Drao je no u svojoj ruci: a, kae, evo novih balija! Evo novih
ustaa! Stravino, jer okolo je svugdje bilo puno krvi. Ja sam gledao iz svog autobusa
kako vuku ljude. Mrtve. Leeve! I iza njih ostaje krvav trag! Kako ih izvlae iz te hale,
a mi ne znamo to je. Samo smo u strahu i ne smijemo progovoriti. Taj s nom ree:
ovdje za sad nema mjesta, kae, puno je, pune su sale, vodi ih dalje! Gdje? Kae: vodi ih u Partizan. Kae ovaj: jedna je tura ve juer bila u Partizanu, kae, pa oni su
svi smaknuti! Dobro se sjeam da je to rekao - kae: pa oni su svi smaknuti. Kae - s
njima smo obavili ono to smo trebali i to je gotovo. Odveli su nas u Partizan, u fi737
skulturnu salu, praktino u centaru grada, kod hotela Galeb. Izveli su nas iz autobusa
i tada su nas prebrojali. Zato se sjeam broja. Bilo nas je 96. Odmah su traili odreena prezimena jer su imali spiskove. Poslije sam saznao da su imali spiskove za sve:
od spiskova o imovinskom stanju do spiskova tko je bio aktivan sporta, tko je bio u
nekoj streljakoj druini itd. Traili su R. jer se na predsjednik opine i elnik SDA
prezivao R. Traili su i neka pravoslavna imena - traili su i Srbe koji su bili na referendumu za neovisnost Bosne. Normalno - i hrvatska imena su traili. Kada su nas
uvodili u salu, okolo je bilo skroz zgruane krvi. To su bile lokve. Strano! To su bile
bare krvi, to je krv gdje je jo radilo, gdje su mjehurii.
Osim krvi bilo je i 18 leeva. Kae: eno pogledajte - eno 18. Kae - eno ona je davala ustaama znak sino baterijom. Kae: tako i vas eka ako ne budete saraivali!
Sve vas tako eka. Tu je bilo i ena. Uglavnom su bili stariji ljudi. U srpskoj varoi koju smo mi zvali srpska varo jer je tu bila pravoslavna crkva u blizini. 18! Al kaem, vidljivo je bilo tragova krvi skroz okolo. Pogotovo kako su valjda vukli leeve,
pa je ostajala krv iza leeva. Ali pojedina mjesta gdje su izgleda vrena ta ubojstva
oko te sale, oko tog Partizana (jer su tu bile neke drutvene prostorije, odnosno prostorije koje su bile drutvena preduzea ranijih namjena, tu su bile neke kancelarije) tu je bilo toliko ugruane krvi - ja to ne mogu opisati! To su bili slojevi, to su bili
ugrui krvi, ali krvi koja je jo radila mjestimice! Jo radila! To je bilo stravino!
Uveli su nas u salu. Svi prozori su bili porazbijani. Ostali su samo oni gornji prozori na visini od jedno 10-tak 15 metara, poto je tu bila sala gdje je na odbojkaki
klub. Tu su imali utakmice. Dakle, ostali su itavi samo oni prozori na visini koji su
bili armirani, meutim od jakih detonacija, od ruenja mosta prije dva tri dana - sve
je to bilo porazbijano. U poetku - dosta uljudno - ovi to su bili s nama rekli su nam
da to poistimo. Da poistimo to staklo. Bez neke posebne vike, bez nekih posebnih
zastraivanja. Bile su gomile nekih strunjaa i mi smo koliko smo mogli to poistili
i sjeli smo. Naredili su nam da sjednemo u jedan dio sale. Neto ljudi je sjedjelo na
podu, neto na strunjaama, samo su nam rekli da ne smijemo prekrstiti noge, jer je
to po turski. Mi smo sjedjeli sagnutih glava i tada poinje ono najstranije: dolazi ih
jedno petnaestak u maskirnim uniformama, bez kape, bez ikakve oznake, imali su
samo bijele orlove na ramenu.
U toj grupi meni nitko nije bio poznat. Onda nam se jedan predstavio - imena
mu se ne sjeam, rekao je da je iz Ugljevika. Ovaj drugi je rekao da je iz Crnaljeva
kod Bijeljine. Dobar dan. A mi svi uglas: Dobar dan.Majku vam vau - nije dobar
dan, nego pomoz Bog! A mi svi uglas: Pomoz Bog. A tako dakle, nauili ste! Kako
smo sjedjeli tako zaoe i poee udarati nasumice. Idu, udaraju nogama, kundaci738
ma, to su imali pri sebi. Pitaju ovu grupu to je bila sa nama (to je u poetku rekla
da poistimo salu): Ko su ovi ljudi? Ovi kau: pa iz garnizona. Ovi kau: Ne, ne! To
su snajperisti! Ovaj bradonja koji nas je pozdravio je sjedio na klupi gdje su radili te
fizike vjebe - mesar K. Imao je na ruci plastine lisice. Tada sam prvi puta vidio to.
Imao je kod sebe teku cigara. Rekli su mu: Ti nosi cigare snajperistima! Kae K.:
Pa, ljudi moji, nemojte se zezati! Dajte rakijicu koju da popijemo, ako ima, jo uvijek je praznik. Kae: Vodite ga! Iz sale su izili. K. su odmah, nakon nekoliko sekundi ubili kratkim rafalom. Kasnije sam ga vidio mrtvog. Ve smo svi vidjeli ta nam
se sprema. Onda su sa tim spiskovima traili od nas - tko ima oruja? Nitko nema.
Zato nemate? Nemamo zato to nas nitko nije naoruao, gdje emo imati, kako emo imati? -Imate! -Nemamo! Ti, ti, ti - trojicu. Sve je bilo u znaku trice - sa tri prsta
krstiti se. Trojicu su nasumice odabrali: Gdje su vam puke? -Nemamo! -Gdje vam
je oruje? -Nemamo! Tukli su ih, tukli su ih pred nama toliko da su ljudi u nesvijest
padali. Tukli su ih i kad lee, tukli su ih i kad su bili u nesvijesti, kad su ve onesvijeeni gazili su ih nogama. Nakon 5 - 10 minuta je to prestalo, a bilo je stravino, dovuku ih do nas onako onesvijetene. Tiina, tiina, samo tiina. Onda netko od njih,
od tih bijelih orlova, zae sa kutijom cigara ili sa dvije kutije i ponudi nas. Mi nismo
htjeli ni da gledamo previe. Ako gledamo - zato gledamo? Ako ne gledamo - zato
ne gledamo? Uzmemo cigaru - od koga uzima cigaru? Pa, od tebe - jesam li ja za
tebe TI? Dobro - od VAS! A ko sam ja? on pita. Pa, vojnik. Pa koji vojnik? Pa,
JNA. Nisam JNAkae on. Pa onda pita opet ovog kome je dao cigaru: Pa, ko sam?
Ovaj kae: Gospodin I ja sam za tebe gospodin?! Oprostite, niste gospodin, vi ste
drug! Udarac u glavu, jer nismo znali ni da kaemo tko su oni. Bilo to da smo rekli
opet bi bilo isto. Uvijek je tako ilo jedno 15 minuta do pola sata tue i maltretiranja i
ubojstava, pa onda jedno petnaestak minuta pauze. U drugom njihovom naletu - kako ga drugaije nazvati - pitali su ima li ko ovdje a da je familija. Ustali su otac i sin.
Kae: Udarajte se! Tucite se! Oni su poeli da se amaraju. Kae: Ne valja! Zato ne
valja! Zato to nema krvi! Oni ponu jae udarati jedan drugoga. Kae: jo ne valja!
Jo nema krvi - ovako treba - pa, pred ocem tuku sina toliko da ovaj padne u nesvijest. Teko mi se sjeati svega toga! ... Upitae nasumice tako jednoga: Kako se ti zove? Nije bio dva metra od mene. Ree ime, prezimena mu se sjeam. A ti si, majku li
ti tvoju! Kae: Koljite ga! Iz ove grupe petorica skoie na njega. Poe ovjek vritati.
Nisu ga zaklali - odsjekli su mu ui. Pred nama. ovjek vriti, po nama krv iti, oni
su jo na njemu - oni se smiju, oni se iivljavaju. Mali pogled - jer se ne smije previe
ni gledati na stranu. Mi koji smo bili okolo - naredili su nam da liemo krv to je bila
tu na parketu. Uto su doli neki sa crvenim kapama - ne znam tko su - imali su i oni
neke orlove na sebi, ali nisu bili kao kod ovih beli.
739
Sjeam se mladog ., mladia kojem ime ne znam, dali su tada Arkanovu himnu,
napisali tekst na papiru i naredili su mu da za 15 minuta naui. Nas su tada pustili,
dali nam cigare - po dvije, tri kutije, njemu su dali da ui pjesmu, himnu. Poslije 15
minuta rekli su mu da ustane. Ustao je. Jesi li nauio? Kimnuo je glavom. Rekli su
mu: stavi ruke iza lea i govori. On je otvarao usta, nije bilo glasa! Ili nije mogao nauiti, ili, ili - bilo to! Njega su nakon toga tukli. Dali su i nama papire irilino napisane da uimo. Morali smo tu himnu naglas itati i govoriti - uiti pred njima. Oni
su nas presluavali.
Sljedea tortura je bila, moda i najgora - kada je doao M.- iako se tu ne zna to
je najgore. Sjeam se uao je jedan arkanovac (kasnije u tu uniformu esto gledati na
slikama na televiziji - sa tri crte i sa jedne i sa druge strane obraza, maskiran, kratko
oian u uniformi sa crnom kapicom) i rekao je ovim vojnicima koji su bili oko nas:
Ide M.! Oni su svi dosta mirno stali u stranu. Shvatili su da je to netko iz vrha. Pomoz Bog - Pomoz Bog i tiina. Ustae i balije - rairite noge! A mi sjedimo. Komanda slijedi dalje - jo vie rairite noge! Ide M. i taj jedan arkanovac iz Beograda
kako je kasnije rekao - ide i svakog drugog, treeg i udara nas po testisima. Cokulom
ko vrisne ili ko bilo kako reagira - ponovo udarac. Padali smo od bola, ali nije se
smjelo vritati. Onda je taj M. iao opet okolo do svakog - napreskok. unu pored
nekog, izvadio no, ili bajonet, kako se to ve zove, polako gladio po vratu i pitao:
Kako se ti zove? Ja sam taj i taj. ta ima od kole? Imam to i to. Zato e balijama
kola? Zato, kad emo vas sve poubijati? Nema odgovora - nitko ne zna odgovor. I
do sljedeeg - opet isto ti- kako se zove, tako i tako, ta ima od kole, imam fakultet - ta e ustai kola? i naglo dva prsta u oi. Vrisak ili ta i ide dalje - do sljedeeg.
Odnosno - nekad preskoi dvojicu, trojicu, a nekad do prvog sljedeeg. Ti - isto pitanje - gdje ti je oruje - nemam! Zato nema - nitko mi nije dao - upanje brkova! upanje brkova! ... Opet preskoi nekoga pa doe do nekoga - ti! Gdje ti je sin? (ako je
stariji ovjek) - Ne znam! Kako ne zna! Kakav si ti otac da ne zna gdje ti je sin? Pa,
ne znam! Prst u uho! i tako dalje. Iza njega je iao taj maskirani arkanovac. Svakog
ili svakog drugog - cokulom u lea. Tu je bio A. - imao je prodavnicu povra izmeu
Doma armije i branskog suda, tu mu je bila radnja. Bio je sa sinom. Sina su mu pitali
gdje ti je oruje. Kae - nemam, zato nema, udarajte ga dok ne progovori! Udarali
su ga, udarali, udarali, nema od toga nita. Pao je momak. Doe malo sebi, a ovaj ga
pita: jesmo li ti slomili rebra, a ovaj vie (stenjanje se uje na kazeti): ovaj pita: gdje ti
je oruje? Kae: nemam. On mu prilazi, klekne pored njega, pa laktom. Kad sam uo
kako kosti kripe, kako ovjek jei, a ne moe da jei! Izveli su tog A. sina u hodnik.
Kasnije sam ga ja zaklanog utovario u hladnjau. Oni su otili.
740
Za jedno pola sata doli su neki sa bordo eirima, a opet su imali na sebi orlove. Nasumice su izabrali trojicu. Jednog momka koji je bio sitni vercer sa devizama
- sjeam mu se nadimka P. - njega i ovog drugog, za kojeg ne znam da li mu je roak ili brat, strano su tukli (taj izraz u stalno ponavljati). Toliko su tukli da su njih
boljele ruke. I znam da su kasnije uzeli zavoje i omotali zglobove na rukama. Ubili
su tu trojicu sa tri metka tu u hodniku - sa tri metka zato to su se krstili sa tri prsta.
Znam da su ih ubili zato to sam ih poslije ja natovario u hladnjau. Negdje predvee
dola je jedna grupa ena, djece, staraca, ali bilo je i mlaih ljudi. Njih su smjestili u
ovaj drugi dio sale dijelila nas je mrea preko koje se igrala odbojka. Prvu enu koja
je bila sa dvoje djece, ovaj bradonja koji je cijelo vrijeme bio uz nas, pitao je koje e
od ovo dvoje djece? Ona je utjela. On je krenuo za ovim mlaim - ena je vrisnula.
Kae: dobro, uzeu onda ovo. To je dijete imalo moda 6-7 godina. ena je utjela,
on je vodio dijete. Mi smo svi utjeli i oni, etnici koji su bili tu su utjeli, nita se ne
deava 5 minuta, nita se ne deava 10 minuta, 15 minuta, mi svi utima, a ta mukla
tiina. Poslije jedno pola sata dolazi on sa tim djetetom. Dijete je obukao od glave do
pete u najbolje to su nali jer robna kua je 20-tak metara od nas. Kae: vidite li sada
ko su etnici, kakvi su etnici? Vidite li da oni pomau narodu? I tako dalje.
Tu je bio sa mnom E.S. Pitali su ga ta je on. Rekao je da je Jugoslaven. Kae - po
emu Jugoslaven? Kae on: pa majka mi je Muslimanka, a otac Rus. Jebem ti to tvoje jugoslavenstvo! Batinanje! Donijeli su nam keksa i podijelili. Imali su pauzu. I mi
smo imali pauzu. etali su se izmeu nas - povremeno udare cokulom. Mi smo samo
sjedili. Onda je poeo razgovor. Doao je jedan - major iz Brkog. Njega poznajem.
Ne znam mu prezime. On je major iz Brkog koji je odveo S. E., S. - ne znam to je s
njima uradio da li ih je ubio ili pustio. Samo znam da ih je odveo. Oni su s majorom
razgovarali tu pred nama. Ovaj jedan je rekao da e ovu grupu (rukom je pokazao
na nas) odvesti ili ovdje napolje ili na Savu, ne zna. Major kae: Na Savu! Kae: Bolje
dole. Odmah ih pobacajte dolje u Savu. I ljude sad vodi - poslije toga. uli smo vrisku. uli smo pucnjavu. Ne znam to je bilo s njima, ali se moe pretpostaviti jer ne
vriti se tako - iz radosti.
Tu je doao u jednom trenutku Brak, zvani T. ena mu je Muslimanka, otac joj
je mesar. Pitao je, je li ko spreman da da ivot za srpsku dravu. utjeli smo. Pitao je
neke meu nama: ta e ti ovdje? Nismo znali odgovoriti. Ti, ti, ti, ti - osam Roma
je tu naao - ja sam ih kasnije utovario kao leeve - osam Roma je tu taj ubio ispred
te sale gdje smo mi bili. To je bilo ve kasno u no. Pucnjave u gradu nije bilo toliko.
Mi smo sjedili, ostali su tu straari oko nas. Ovaj jedan na drugom dijelu te sale je rekao da dvojica po dvojica moemo odlaziti u WC. Kada sam ja krenuo, sa mnom je
741
krenuo jo neki ovjek - ne znam tko. Dok smo vrili nudu tamo rekao mi je: Da mi
je ubiti ovoga s pukom! Hajmo se spasiti! Taj koji je iao iza nas s pukom na 3-4 m,
dok smo mi vrili malu nudu, taj koji je moda mogao i uti taj na razgovor, koji je
vjerojatno i uo, kad smo mi izlazili iz tog WC-a on je drao puku - ne automat, nego puku, ovu stariju M48 ili kako se ve zove - vidio je po naim pogledima, i rekao
je: Nemojte, molim vas! Nemojte mi nita! Imam samo dva metka u puki. Nemojte
mi nita! Nemojte me dirati! Nemojte! Mi smo automatski krenuli od njega. ta ja
znam da li smo se uplaili - samo nismo ga dirali, ali je on vidio da hoemo. Da, i rekao je: Ako ta bude - okolo su skroz mitraljeska gnijezda, skroz oko zgrade. Nemojte
nita pokuavati! Mi smo otili i sjeli i hvala mu to nas nije izdao.
U toku noi opet je doao ovaj bradonja: Sutra je urevo, kae, ja najbolje koljem! Najbolje koljem kad malo popijem! I zaista, ujutro je doao, podijelio nam po
komad slanine i dao flau konjaka. Flaa je ila od ruke do ruke, dok je ko mogao jesti - bez obzira to smo bili gladni, bez obzira to je to slanina, ne ide nita, ne moe
nita staviti u usta, ne ide ni ta slanina, ne ide ni taj konjak. Neko bi stavio u usta komad i pojeo, ali ne ide nita! Kae: Ovo vam je posljednje! Izveli su jednu grupu od
desetak, petnaest ljudi Opet se ula pucnjava, opet se ula vriska, jauci. Mi smo ostali
tu, satjerali su nas uza zid. Ovaj jedan je uzeo - nije to mitraljez, to je neka automatska puka, ali koja ima postolje, noice. Stavio je tu klupu, polako je rairio te noice.
Onda je rekao da ta puka ne valja. Doao je jedan, pa mu donio mitraljez. Ba pravi
crni mitraljez. Kao to smo gledali na filmovima. Polako je podigao onaj poklopac
gore, ili kako se to ve zove, gdje se stavlja unutra municija, uvukao unutra redenik.
Mi smo dobili naredbu da ustanemo. Ustali smo. Ja sam se okrenuo tako da me to
prije ako bude pucao. Okrenuo sam se bono. Ovaj mu komanduje: Pali! I on puca.
Mi ujemo kad kljocne... Kae: Majku vam vau, pa opet ste mi podvalili mitraljez
bez udarne igle! A mi smo praktiki ve svi mrtvi!
U jednom trenutku opet su doli arkanovci. S njima je doao moj susjed, mlai
od mene jedno 7-8 godina (...) Kad mu je otac umro, moja je familija preuzela brigu. Izmeu ostalog pomagali smo mu u kolovanju, pomagali smo njegovoj majci
da ivi, da njega i brata prehrani. Taj je mene izveo i mene tukao - traio je novce od
mene. Ja sam imao taj torbai u kojem je, kaem, bila velika svota DM, jer sam bio
izuzetno poslovan ovjek, uspjean u poslu. Uzeo mi je taj novac. Ostavio mi je taj
torbai s nekoliko vizit karata i sa 3-4 slike koje sam tu sluajno imao (sestrinog djeteta). On me je tukao. Onda je doao taj arkanovac. Nas smo trojica tu bili. Ispod je
imao pitolj sa burencetom slinim kao onim u filmovima. Naredio je da kleknemo.
Mi smo kleknuli. Stavio je opet tri metka u pitolj, obrnuo burence. ovjeku koji je
742
bio do mene, a koji je imao jedno 65 godina, starijem ovjeku je rekao: Pui! Pui ga!
I drao mu je nekoliko minuta pitolj u ustima, ovaj je cuclao, cuclao - kljocnuo je,
pitolj je opalio i ovjek je pao mrtav. Tako i sa drugim. Isto tako. I drugi ovjek je
pao mrtav. Ja sam bio na redu. Meni je stavio pitolj. Da, kad opali - ubaci novi metak! Kad su ova dvojica ubijena - ubaci metak. Meni je stavio pitolj u usta isto tako.
Igrao se tako. A smije se on histerino, a ja se tresem, ja se znojim, a ja se pitam kako
je to umrijeti! ta to znai? No, bolje da me ubiju, nego da me zakolju! Pitolj je kljocnuo, on me je udario rukom po ramenu - kae: Ima sree! Izveli su mog kolegu G.
- ne znam zato - vjerojatno zato to je Musliman, to je fakultetski obrazovan. I on
je preivio. Kasnije sam ga vidio u Tuzli. Izveli su ga. Ne znam da li su ga tukli - nisam ga to ak ni pitao - samo znam da su ga eljali, eljali etkom natopljenom u
krv. Valjda su umakali u krv nekoga koga su zaklali tu i njega su eljali, eljali. Kad
su uli on je bio sav blijed i bio je sav krvav po kosi. Kasnije mi je u Tuzli rekao da su
ga eljali krvlju i da su mu naredili da legne pored tog mesara K. koga su ubili i da
su se igrali s njim isto kao i sa mnom - ruskog ruleta ili neto slino. Tako se grupa
stalno smanjivala. Nas je ostalo 29. Taj bradonja koji je svo vrijeme ostao uz nas rekao je: Vas u za urevo.
U tom svom sjeanju koje sad priam vama bilo je jo svakakvih runih stvari.
Sjeam se kada su izvodili ljude da pred nama mau glavom lijevo, desno, lijevo, desno, lijevo, desno - dok ljudi ne padnu od iznemoglosti, od fizikog i psihikog stanja
u kojem su bili. Od nas 29 koji smo tu ostali, doao je jedan i trao je tri dobrovoljca.
Nitko nije smio ustati. Od ta tri odabrana jedan sam bio ja. Izveli su nas i odveli u taj
hotel koji je bio 20-tak metara od te sale gdje smo mi bili. Tu je bilo mnogo vojske.
ekali su. Bilo ih je mnogo u uniformama. Bilo je mnogo kola. Najvie registracija
bilo je iz Valjeva i Beograda. Ovaj nas je svu trojicu uveo i mi smo proli pored njih.
Uveo nas je na prvi kat u hotelu da poistimo ta polupana stakla - oito da su namjeravali da prenoe tu u hotelu ili ve neto da rade. Mi smo istili - dali su nam neke iroke metle, on je stajao tu pored nas. U jednom trenutku doao je jedan - kae:
Ubili su nam, ubili su nam kapetana dinarskog odreda! Majku im njihovu! Jesu li to
ustae, jesu li to balije? On je rekao: Jesu. Majku im njihovu, daj da ih pobijem! Daj
da ih pobijem! Kasnije sam saznao da se taj zove . Stavio je priguiva. Mi smo stali
uza zid. On je poeo pucati. Tad sam opet mislio da sam mrtav. On se kasnije nasmijao. Pucao je koji centimetar iznad nae glave. Kae: alim se, alim se - samo vi zavrite svoj posao! Poistili smo jo to malo i vratili se. Tad je doao jedan ovjek kojeg u se dugo sjeati, naalost ne znam mu ime. Uao je u salu sa tri vojnika i rekao:
ta je ovo? Pa, majku vam vau zar nije dosta ubijanja? Tad sam prvi put osjetio opet
ivot u sebi. Kae: Zato ovo radite? Ovaj ree: Pa, to su snajperisti! - taj bradonja.
743
Pa, kae, gdje su ti ovo snajperisti?! Gdje im je oruje? Otkud snajperisti? Gdje ste
ih pokupili? Onda je dolo do razgovora izmeu njih. Kae ovaj: Ja u ove poklati hou da imam dvjesta recki na svom nou! Kae ovaj - nee! Kae on - hou! Kae
ovaj - nee - nemoj da se sukobljavamo! Kae - ovi e ljudi ili na ispitivanje, ako su
krivi - odgovarae, a neete ih ovako muki ubijati! Pa, zato ste one ene ubili - nisu
ti valjda i one snajperisti! Dolo je do dijaloga izmeu njih, mi smo to uli, ali nam
je to dalo neku ansu iako smo i tada mislili da se igraju s nama. Jer vidjeli smo da
se tu sve zavrava smru. Ovaj koji je poslije doao, naredio je jednom svom vojniku
(i oni su imali orlove, samo su imali oznaku - sad u pogrijeiti - mislim na lijevom
rukavu. Oni su policija . SAO policija. Srpska policija.) da ode po kamion ili autobus
da doe po nas i da nas vodi negdje na ispitivanje.
U to je doao jedan uniformirani srpski vojnik. Imao je bijelu traku oko ruke.
Uao je u salu i rekao: Treba mi makar jedan pomonik da mi pomogne da utovarimo leeve. Opet su mene odabrali. Ja sam iziao napolje opet ne znajui ni gdje
idem. Napolju je bilo jedno vozilo - ini mi se da je to bilo pekarsko vozilo ili je bila
hladnjaa, ustvari - blindirano vozilo, to je moglo svugdje sluiti - ili hladnjaa ili pekarsko. Vozio ga je nekada moj radnik na remontu, stariji ovjek, alkoholiar inae,
onda je bio, nekada moj vrli kolega i jedan mladi, moja je generacija (...) Mislim da
je ak iao sa mnom u gimnaziju - ne znam mu prezime. Ja sam imao zadatak da s
njima (kupim) leeve tih ljudi koji su tu bili poubijani, koji su zaklani. Prvi koji je bio
u toj naoj grupi to je bio taj K., nesretni mesar kome su mrtvom jo nabili Titovu sliku na glavu. Skinuo sam mu sliku s glave i njega smo utovarili. Bacali smo i ubacivali
leeve. To je grozno! Ne volim se sjeati! I tog A. sina. A A. sam poslije esto sretao u
Tuzli i on me je uvijek pitao: Zna li to je sa mojim sinom? A ja kaem - odveli su ga
negdje, vjerojatno je iv! I njega, i tog P., i onih 8 cigana, i te ene. Kasnije kada smo
sve pokupili hladnjaa je bila puna. Puna je bila leeva. Neki su bili prekriveni stoljnjacima, arenim stoljnjacima, bijelim stoljnjacima, nekim utim stoljnjacima. Kada
smo ih unosili, kada smo ih utovarali vidio sam da su neki bili unakaeni. Ne samo
to su zaklani, ili ubijeni, nego su ba bili i unakaeni. Nekima su sjekli (kasnije sam
saznao zato i shvatio ustvari zato se mrtvima sijeku) spolovila i stavljaju u usta. (...)
Ostalo je tu jo leeva. Proizvoljno govorei, oko te hale ostalo je moda oko 25 do 30
neutovarenih leeva - to otkrivenih, to pokrivenih arafom. A koliko je u kamionu
- moda bi svaki broj koji bih rekao bio suvie proizvoljan.
I vratio sam se tu u salu. Smogao sam snage da pitam ovoga to e nas spasiti,
odakle je. Rekao je da je iz Ugljevika porijeklom, da je radio prije rata u Hrvatskoj
kao policajac. Bio je uredno obrijan. Prelijep ovjek tridesetih godina, 30, 35 godina.
744
S njim je bio jo ovaj jedan. Kasnije e se uspostaviti da je on iz Valjeva. Kad je doao

autobus (ovaj jedan njegov vojnik je dovezao autobus), on je rekao: Ulazite! I mi smo
krenuli u autobus, meutim taj bradonja koji je nas ostavio za urevo, sa svojih nekoliko vojnika stao je ispred autobusa i kae: Oni ne idu nigdje! Kae ovaj: Ma idu!
Odmah ovaj poe psovke. Kae: Rasjeu te rafalom - skloni se! I zaista, dakle uz nas
su bila trojica u autobusu, uperili su jedni na druge te automate. Nisu pucali. Ovaj
je komandovao svome vozau: Kreni! Idemo! Idemo to prije odavde! Izili smo iz
Brkog. Stali smo pred jednu prodavnicu, na kuglani, uli su u jednu samoposlugu
koja je bila sva polupana od detonacija. Tu nam je ovaj dao sanduk Coca Cole od 1,5
l - unijeli su u autobus - i nekoliko teka cigara. To nam je podijelio - rekao je: Ne
brinite, momci, biete ivi! Ne znam da li sam ve rekao, da ne bude ponavljanja - da
sam tog A. S. pitao gdje vozi leeve. Da pitao sam tog: Gdje vozite leeve? Kae: uti!
To sve kad smo utovarali. A., ako netko od nas ostane iv, da zna gdje te ljude, gdje
potraiti njihove kosti, gdje ih dostojno sahraniti. Kae: Ma, uti, al strano! to? Pa,
kae: Vozio sam do sada ili u bransku kafileriju, na periferiju grada, ili na gradsko
smetljite. Bager kopa rupu, mi ih ubacujemo u rupu, bager zagrne rupu. To mi je taj
ika A. rekao. Proli smo kroz nekoliko kontrola kad smo izlazili iz Brkog. Tad sam
posljednji put vidio svoju zgradu i na njoj crnu zastavu. Sva zgrada bila je ispisana:
Ovo je Srbija. Velika Srbija. I tako te etnike parole.
Doli smo do Brezova polja. Tu je izila polovica - otprilike polovica. Iziao je i
moj kolega M., M. D., jedan od direktora u branskoj banci, koji je bio sat i po dva
u nesvijesti od tih okova koje smo doivljavali; koji je kad je iz te depresije, iz te
nesvijesti izlazio meni rekao: Nije bilo teko umrijeti! Lagali su nas! Ubili! Pa, gdje
smo ovo mi? Na kojem svijetu? - On je tu iziao. Kasnije sam saznao da je taj moj
M. naao negdje svoju obitelj u Vrljitu, ili gdje i da je sada smjeten negdje u vedskoj. Ostalih nas petnaestak, koji smo jo bili ostali u autobusu, doli smo do Bijeljine, pozdravili smo se, zahvalili ovima koji su nas doveli. Ja sam sluajno naiao na
svog kolskog kolegu Z. . koji je imao obitelj, i pri izlasku iz autobusa meni rekao:
Brzo u kola! Brzo! Odveo me do telefona u svoju kuu. Ja sam usput u vonji rekao
nekoliko dogaaja. On kae: To je grozno, kae, nemoj samo rei mojima! Moji su
ovdje! Telefoniraj, samo i shvati sada da si graanin drugog reda i da mora bjeati
dalje i iz Bijeljine. Telefonirao sam familiji mog biveg direktora, i oni su me primili.
Tu sam prenoio i rekli su mi da imam sreu. Taj roak od mog direktora rekao mi
je da imam sreu, inae me ne bi smio primiti da je njegova supruga tu. Ja sam pitao
zato. Pa, kae, moja supruga je arkanovka! Kad bi ona znala da si ti tu, ona bi te ovdje zaklala. Zato mora prije 7 sati izii. Tu sam no prebdio - rei u da sam spavao!
745
Ja kad sam mu neke stvari priao - on kae - jer je on vidio ta je bilo u Bijeljini, on je znao, jer on je policajac u uniformi - ali eto on mi je u tom trenutku pruio
utoite tih nekoliko sati da budem tu u kui - jer svi su oni znali ta je bilo u Bijeljini. Masakr je bio u Bijeljini. Ja kad sam njemu priao - on je tu priu ve vidio u
Bijeljini. Znao je ta je! Znao je ta je sa Hrvatima i Muslimanima u Bijeljini! To je
jedan dio toga.
Kasnije sam, kad sam doao do Tuzle - isto udnim putevima. Poto sam bio sav
izudaran, izubijan - dali su mi presvlaku. Tu sam se presvukao, istuirao se, saprao
tu krv sa sebe. Sutradan ujutro ustao. Molio sam da me netko preveze u Bijeljinu jer
su mi rekli da u Srbiju ne mogu ii. Znao sam da moram bjeati. Da, i u Bijeljini sam
naao tog svog direktora, koji se na popisu izjasnio isto (...) kao i ja, da bi mi on tada
rekao da je on u srpskom kriznom tabu. Kasnije sam saznao jo pojedinosti.
Krenuo sam autobusom iz Bijeljine preko Ugljevika. U Ugljeviku su me skinuli
sa autobusa. Jesam li Musliman? A ja rekoh ime i prezime. Nisam imao dokumenata
uza se. Siao. Kae: Ulazi u policijska kola! Da, prvo su mi rekli: Sii! Ja sam siao i
ekao tu da autobus ode ili ta ja znam ili dok ove ostale pregledaju. Tu je bila policija
sa vojskom. Tada su mi rekli: Ulazi u kola! Ja sam opet osjetio blizinu smrti! Nisam
mogao hodati! Nisam! -Hajde! A ja ne mogu - stojim! Neki debeli, stariji ovjek, brkat, koji je sjedio za volanom kae: Pusti tu bijedu! Kae - pusti ga, vidi da je izubijan, kae, i da je prestraen! Ovaj kae: pa treba ga ispitati! A on kae: Ma pusti ga!
Ja sam opet bio iv, ja sam uao u autobus, doao do Tuzle, proao pored mjesta gdje
se vidjelo da se obuavaju civili i oblae u uniforme, vojska. Tad je bila mobilizacija
u tim krajevima. Vidjeli su se poligoni na proplancima neki se narod motao po tim
istinama, gdje se vojska trenira.
Uao sam u Tuzlu. Sada ete se moda zauditi - ja sam odmah doivio jedan veliki strah! Jer kad sam uao u Tuzlu i poao potraiti prenoite bilo gdje (jer imam
tamo mnogo poznanika i prijatelja - kaem da sam bio poslovan ovjek), odjednom,
kada sam iao prema centru grada, zastao sam i poeo sam drhtati. Zato? Zato to
sam vidio da kroz Tuzlu prolaze kamioni sa ceradama puni te armije, te vojske - iste
te vojske koja je mene udarala, koja je mene tukla! (...)
Ja sad priam o svojim strahovima, kaem ovdje imam svjedoenje svojih stradanja, ali on je uvijek vezan uz moj strah jer me jo uvijek proganja i zato me uvijek
pratite to govorim. U Tuzli sam bio negdje do kolovoza 92.g. kada sam iziao i saznao da su moji ivi i da su u Sloveniji i da mene trae i da ja njih traim. I da se tako
traimo.
746
Doivio sam i poetak rata i u Tuzli - jer to je bio poetak rata po raznim mjestima, a ne rat u cijeloj dravi. Nismo ga tako shvatili! Nismo znali da se to Brko brani
ispred Brkog, pa nitko nije organizirao to! Ipak sada shvaam hrvatski narod - nemojte ovo shvatiti kao laskanje ili podilaenje zato to sam ja ovdje - da je hrvatski
narod bio donekle organiziran po hrvatskim selima. Moda ne po gradovima toliko,
ne znam. Ne znam kako je bilo u gradu Brkom, ali bio je koliko-toliko organiziran!
I pruio je otpor! Jer na predsjednik opine, taj dan kada je on pobjegao iz Brkog
negdje oko 4 sata - tada su mostovi ve bili minirani, tada su ve desetine i stotine
ljudi, veinom Muslimana bilo pobijeno, kada su ve vojnici zaposjeli sve istaknutije
i vanije punktove, kada su pred potom i pred Radio-stanicom Brko bili tenkovi on je dakle u 4 sata doao na TV Brko i rekao: Ne brinite, vojska preuzima vitalne
objekte u gradu - Brko ostaje oaza mira! Moda je to mene i moju familiju zavaralo i mnoge druge, da ostanemo u Brkom i da doivim to to sam doivio, i mnogi
drugi, naalost! (...)
U Tuzli sam bio donekle organizirano. Neka se organizacija uspostavljala u tim
ratnim uvjetima. Uz svakodnevno granatiranje! Uz sve to to sam doivio u Brkom,
samo sam strahovao da ne uu neljudi u Tuzlu. Pitao sam nekoga da mi da bombu
ili neko oruje, samo da ne doivim to. Ako treba pucau dokle mogu pucati, a zadnji metak da sauvam za sebe da ne doivim ono to sam doivio u Brkom. Osjeao sam veliki strah. Ukljuio sam se u organizirani rad sa izbjeglicama. Dobio sam
zaduenje od naeg kriznog taba da budem na elu komisije za izbjeglice. Radio
sam u Ekonomskoj koli u Tuzli. Tamo sam imao 960 izbjeglica - uglavnom: ene,
djeca, starci, naalost neke silovane djevojke. Pokuao sam da im pomognem, kao i
one meni. Nasluao sam se mnogih traginih kazivanja. Moje je kazivanje tragino
za mene, a za druge je njihovo kazivanje tragino. Moram rei da ima stravinijih
kazivanja od moga!
Jedan dan je dolo 56 djevojaka uglavnom iz Brkog i okolice. U razgovoru sa
svim tim ljudima, sa tom djecom, sa tim enama, saznao sam da su oni pokupljeni.
Bilo je tu ena i djece koji su bili pokupljeni isto tako kao i ja i moja obitelj i koji su bili isti taj dan dovedeni u garnizon. Poznao sam ih, ali nisu bili u Brezovu polju, jer sva
ta manja mjesta su praktino pretvorena u konc-logore. To smo saznali tek kasnije!
Oni su izvjesno vrijeme bili u Brezovom polju, zatim su bili odvedeni na Lonare, pa
su tamo bili smjeteni u neku kolu i u neke neuvjetne prostorije. Zatim su odvedeni
na Majevicu gdje je veina tih djevojaka, a bilo je i maloljetnih, odvajana od svojih
majki ili oeva i gdje je sluila za najgore iivljavanje etnika. Sjeam se jedne male A.
Bila je maloljetna. Deurao sam taj dan, tj. te veeri i negdje oko ponoi dola me je
747
moliti da joj dam vate i higijenskih uloaka. Rekao sam da nemam. Molila me je da
joj dam krpe ili bilo to. Rekla mi je: Ja strano krvarim, ja sam... Rekao sam joj: to
joj majka ne pomogne, jer joj je majka bila tu. Kae: mene je sramota rei majci. Sramota ju je da kae, jer je tako odgojena, pomalo patrijarhalno, i zato se ipak obratila
meni, jer je mislila da sam ja tu neka vea funkcija. Moda u tom trenutku jesam bio,
ali ipak joj nisam mogao pomoi. Kasnije sam u razgovoru sa tom A. saznao da je
izuzetno dobro prola, jer, kae, mene su samo osmorica silovala. Postojala je velika
vjerojatnoa da su te djevojke - ili zaraene ili trudne. Odmah smo sutradan stupili
u kontakt sa nadlenim zdravstvenim institucijama i pozvali ih da dou i pregledaju
te djevojke. Meutim, postojao je jedan problem. Kao i svaka ena koja dri do sebe i
kojoj je stalo do sebe, dio svoje intime skriva. Te djevojke, odnosno ene koje su bile
silovane, stidjele su se toga. ak ni svojim najbliim nisu o tome govorile ni to im se
sve deavalo, tako da je i zdravstvenim radnicima rad bio uveliko otean, jer nije to
jednostavno doi, ui u salu i rei: Dajte vi to ste silovane, hajte ovamo! No, mislim
da su tu neki od novinara pogrijeili (ovo je moj sud) koji su doli i odmah su s vrata
kada su ulazili u taj izbjegliki centar poeli tako pompezno: Dajte! Dajte te silovane
ene! Dajte ih tu za intrevju! I tako dalje. Kaem - to je vjerojatno bilo bez njihove zle
namjere, ali time su uinili mnogo loih stvari.
Prema njihovom kazivanju, prema kazivanju djevojaka koje su esto sjedjele sa
mnom i priale, jer su tu esto dolazili socijalni radnici i njihove sam ispovijesti uo.
Taj podatak mogu rei samo prema njihovom kazivanju. Najmlaa za koju su znale
(iako ja ni sada ne mogu da povjerujem, kao to cijelo ovo svoje ne mogu da povjerujem da je istina), imala je dvanaest godina. Dakle dijete!
Jedna mi je priala o tom svom Srbinu iz Crne Gore koji ju je drao ne znam
koliko dana koji ju je tjerao i da pije s njim, i sve to, priala mi je da se drogirao. Ja
sam zato inzistirao i molio je da ujem njenu i uope njihove ispovijesti, znate, da
sjede sa mnom i razgovaraju, pa ja onda nazovem socijalnog radnika ili doktora da
doe i da obrati posebnu panju i posebno obradi to i to djevoje. Da doe i posebno
i sistematski nju pregleda, jer je postojala mogunost i zaraze od SIDE i tako.
Ti ljudi, te izbjeglice (i stradalnici - runa je rije izbjeglice) su mi priali o tome kako su tamo ubijali ene kojima su prvo naredili da predaju zlato i novac koji
su imale. Oni su prolazili pored odreenog punkta na kojem narede da sve to imate
morate ostaviti. One su ostavljale, a neke i nisu sve ostavile, neka je od ena i zadrala neto ili zlata ili tako neto. Kod dvije tri ene su nali poneto. Na koji nain
- vjerojatno pretresom. Ubili su dvije starije nene - tako su mi rekli. Moda bi vie
i nena imao da sam ranije davao ovaj iskaz. Jedino to su novca prenijeli - to je kod
748
ove jedne starije bake ili nene koja je dosta slabo ula. Ona je sakrila u svoje dimije
nekako neto novca. Nju su nosili. Bila je na nekoj improviziranoj stolici, jer je bila
nepokretna. I kad je ona vidjela da ovi daju pare, ona je iz tih svojih dimija izvadila
novce i rekla: Evo vam, djeco, popijte, popijte i vi neto! Popijte i vi kavu! Oni su valjda mislili da je to cijeli njen imetak i tako je to prolo.
Moja strina, . E., M. smo je zvali, ubijena je prvih dana rata. Doli su joj na vrata, pitali je: Tebe ili djecu. Ne znam ta je odgovorila. Sin mi je rekao da su je ubili
iz automata ili iz puke, uglavnom, vatrenim orujem. Naredili su djeci, a tu je bila i
snaha, da iznesu stol. Stavili su preko nje stol. Naredili su im da iznesu pie i meze tu
na taj stol. I tu su pili i orgijali. Na njenom leu. Njen je sin sad negdje u Njemakoj
jer je dosta bolestan. I ranije je bio loeg zdravlja, a i ovo to ga je zadesilo, ta tragedija! ta sad njen sin - kad se rat zavri - da doe u Brko, da ivi sa nekim?! A on vjerojatno zna tko je ubojica. Da govorimo o suivotu? Nema tu vie nikakvog suivota! Taj njen sin je kasnije, da li uz njihovo odobrenje ili njihovu naredbu, sahranio
svoju majku tu negdje u dvoritu.
Stradao mi je i moj amii, O. . On je mojih godina, moda dvije godine stariji,
otac dvoje djece. On je bio u podrumu sa jo sedamnaestoro ljudi, tamo su se sklonili. Stanovao je u blizini branske bolnice. Njih je bilo sedamnaest u podrumu - prvo
su bacili bombu. Tko je preivio tu bombu - izveli su ga, pa su mu iskopali oi, pustili
ih da tumaraju, a kasnije su ih pobili. Tu je ubijen, zajedno s njim i, to mi je priala
njegova supruga, koja je to gledala iz susjedne kue - tu su ubili B., koji je izraivao
kljueve u Brkom. Ime mu ne znam,a kasnije su ubili i njegovog brata, koji je bio
glavni frizer u Brkom.
Za mnogo lanova moje obitelji, na alost,jo uvijek nita ne znam.
U Zagrebu, travanj 1993.
749
- jad106
MJESTO ROENJA: Bratunac
Rat me zatekao u Bratuncu. Povremeno sam u Sarajevu i povremeni sam gore.
Ja sam penzioner iz ipada u Sarajevu. Ranjena sam kao djete od 17 godina. U Bratuncu je to poelo kad i u Vukovaru, tada odmah smo se poeli bojati, one slike, oni
prizori, pa kad su doli u Bjeljinu, pa kad su doli u Zvornik. Da smo bar tada se pripremili, pa neto uzeli, izali u Tuzlu, zet mi je iz Tuzle. Da se sklonilo neto, da smo
ranije, jer smo bili na preivljanju kod kue jo su prekidi bili: Zvornik, Drinjaa,
Cerska, Tekija... (...) Kad se ovo smiri, ja imam sestru u Tuzli, njezine strieve, strine.
U Bratunac su unili eeljevci i arkanovci.
Dobro znam, petak je bio 13., 14. Ilija, 12. ili 13. kad je ratni poslanik io na
skuptinu u Sarajevu i trebo se vratit, dobro znam 13. Prvo su njegovu kuu obili,
iznjeli stvari. Ja sam sila da obiem njegovu kuu i ponjela, imo je pseto i make da
ih nahranim, a ena mu je otila materi. Pa nije ni bila tu, sin mu je bio tu sa mnom i
snaha, dvoje dijece. Kerke su pobjegle, ve otile, ljudi su ih poslali (...)
Kad kau na ulazu kroz tunel: Bjei! -Pa, gdje da bjeim? Kae: Stigli su arkanovci i eeljevci, listom ubijaju sve. -Jadna ti sam pa e u!? Kae: Ni mi ne
znamo. -Pa daj, oemo li i? Moe li se kuda? Kae: Mi odosmo da vidimo moe
li se preko brda. Ja reko: Kud u s djetetom? Ne mogu ja nigdje, kud u sad? Kae:
Kako god zna, makar odavde idi premaVlasenici, ima tamo Milii.
Ali Milii su bili 1941. ustaniko mjesto, tu su bili prvoborci. Meutim, sad je
opet etniko ustaniko mjesto. U partiji nisam htela bit, jer posle rata odma sam
videla koga su primali. To meni nije odgovaralo da ja idem. Oni koji su bili na jednoj
i na drugoj strani odjedanput su se primali u SKOJ-evce. Dana, 1.4.1949. sam poela
radit. Majku su mi izubijali (etnici, neki ejenovci) umrla je 1948., oca izubijali,
pa se posle lagiro, brat mi je pogino od 27 godina (1944.).
Imala sam dokumenata ali ja nisam nita iznjela jer su za 15 minuta rekli da se
sie vani, da nas ekaju kola, da e nas da transportuju dok ne proe ta loa vojska arkanovci i eeljevci, pa emo se nakon 5, 6 dana vratit. To su nam obeavali domai
preko razglasa. Taj narod je sav skupljen dole na igralite, u ici (...)
U Bratuncu i Srebrenici mi je ubijeno 37 lanova obitelji. Oni su nalazili njih u
kuama i klali. Klali su (...).
U Zagrebu, 7. svibnja 1993.
750
- and3
PREBIVALITE:
Prhovo, opina Klju
DODATAK ISKAZU
Jedne subote mi smo otili kopati, bio je to 30.05.1992. Kad su etnici upali u
nae selo oko 17:00 sati. Traili su oruje da ljudi predaju, to e predati kad nema,
bilo je neto lovakih puaka i to su dali. Doli su bez ikakve najave, doao je jedan
transporter i dva kamiona. Bili su odjeveni u maskirne, arene odore. Kad smo uli da dolaze dosta nas je pobjeglo u umu, a nekoliko ljudi koji su ostali dobro su
pretukli. Njima je zapovjedao uitelj iz Humia. Doli su ponovno za dva, tri dana,
01.06.1992. Vidjeli smo da gore kue sela Plamena i nismo htjeli bjeati. Sklonili smo
se mi, ene i djeca u jednu kuu. Nai ljudi su ostali i doekali nenaoruani ovu vojsku. Bilo je puno selo vojnika, poeli su skupljati nae ljudi i tui ih. U podrumu je
nas bilo, ena i djece oko 80. Iz podruma smo vidjele to se vani dogaa. Vidjela sam
kad su poveli i ubili mog teica i ubili ga automatom. Puca se i mi ekamo kad e
vojska upasti u podrum i poubijati sve nas. Taj dan je u naem selu ubijeno 39 ljudi.
Najprije su strijeljali 7 ljudi. Koga su nali istjerali su iz podruma. uli smo naredbu:
Izlazi iz kua, koga god naemo poklat emo, pobit emo! Neki su izili, a neki ne,
a ovi koji su izili bili su pobijeni. Taj dan je ubijeno 18 ena i djece. Van sela je odvedeno 16 ljudi u kamionima, devet ih je preivjelo i otilo na Manjau. Kad su pobili
ene i djecu bacili su na njih granatu, tako da ih je sve iskidalo. To je bilo usred sela
pred kuom . M., njegove su sve pobili samo je jedna djevojica ostala iva. Poubijani su: F., H., M., H., E., F. i M. M., a od J.: R., E., zatim I. M. i tri kerke J.: A., E. i S.
Djeca: N. B. (9 godina), A. H. (9 godina), A. (6. razred), M. M.(7. razred), R. B.- ena,
R. H.- ena. U mojoj obitelji stradalo je etrnaest lanova. Poginuo mi je mu, svekar,
od djevera sin, od jedne tetke tri sina, od druge tetke poginuo je jedan sin... To su sve
bili civili, nenaoruani. To se dogodilo sve za jedan dan. Metka nitko nije ispalio. Taj
dan su rekli da nikoga vie ne smiju nai u selu. Mi smo svi sutradan napustili selo.
Ako ikoga naemo za dva dana, sve emo poubijati! - rekli su nam ovi vojnici. Nai
ljudi su bili nepokopani devet dana. Vidjeli smo selo popaljeno, prenoili smo u kui
mog djevera koja je isto bila zapaljena. U selu su ostale ranjene: E. M., R. H., H. M.
To su saznale nae ene koje su ile u selo po hranu kriom. Ja sam sa jo nekoliko
ljudi ila na pokop naih ljudi. Nai ljudi su pokopani usred sela pred kuom R. M.
Vojska je iskopala grobnicu bagerom, a povie naih ljudi pokopana je stoka. Ljudi su
751
bili u fazi raspadanja, morali su ih skupljati lopatama na deke, to su radili nai ljudi.
U grobnici je 39 ljudi, ena i djece. Za neke se uope ne zna gdje su pokopani. Preivjele su vodili u pravcu Pei. Odvezli su ih naveer do Pei, a u prijevozu su ih muili
na svaki nain. Iz Pei su prebaeni u Klju, a odatle na Manjau. Do Manjae ih je
dolo deset, od dvadeset i dvojice koliko su ih odveli.
Odatle smo otili u Humie, pa u Klju, a onda sa konvojem u Zagreb. I tamo je
pucalo i bilo je svata. Da bi izili morali smo potpisati da dobrovoljno naputamo
svoju kuu i imovinu. Taj mi je dokument u Sloveniji ostao.
Kad sam iz sela krenula, imam sina od 12 godina, i idemo mi, a pored puta lee
mrtvi ljudi. Pored ivice lei moj mu, a sin mi ree: Pusti me mama da samo jo
jednom vidim tatu. Tri, etiri dana dijete nije nikako ustajalo. Vie nemam nikoga
svog, u obitelji nema starijeg mukarca. Imam samo ovo troje svoje djece. (...)
- and88
PREBIVALITE:
Crna Rijeka, opina Bosanski Novi
Odmah poelo, prvo Blagaj, oni su prvo pucali na Blagaj. Pucali su Srbi. Ovi su
dali jedno vrjeme otpor ali nemaju gdje sa pukama i tom... Kod nas nisu pucali ali
jesu provocirali na nas, Srbi. Oni su dolazili iz Novog kod Graanice, ne znam ni ja.
To je samo dolazilo iz brda, iz ume dolazilo, pucalo. Niko nije odgovarao. Poslije,
oni zali prije na jedno 10 ili 15 dana i rekli: Odloite naoruanje! Te lovake puke i ko ima pitolje na dozvolu. Ljudi, niko nije iao na rat pa su odloili. (...) Svi iz
Blagaja, narod je bjeao nama gore. Kad su oni opkolili, onda su morali predati naoruanje. Onda su nami stavili ultimatum, doli su, vojno to njihovo auto je ilo kroz
selo. Rekli su: U roku 5 minuta da se svi moraju iseliti, svi u kolone! Ko ostane kod
kue, bit e ubijen. Onda jednostavno, tko je kako mogao traktore, auto i krenulo
se. Od Gornjih Alagia sve do Blagaja, to je sve moralo i u koloni. Mi smo krenuli
prema Novom. Mostar su blokirali kod pruge. Samo jedno selo (Egii) je ostalo vie nas. Kad su nas taj dan, onda mi smo bili 16 dana kod pruge. Rekli su da idemo
po kuama. Tu su svaku vee, svaki dan provocirali, tukli... Onaj ubijen nunde, onaj
nunde i tako.
752
Tu su bili i od nas, nai susjedi. Uglavnom, on je bio u uniformi. Imali su petokrake na glavama. (...) Ne znam ko je bio komadant, to znaju muki vie. Mi smo bile
u kuama, nismo nikud sa djecom izlazit. Mi smo tude, nisi smio iza vani iz kue.
Svaka kua u Blagaju ima po 30 familija. To su noivali po talama, garaama, kuama. Za tih 16 dana, ta je ko uspio ponit da pojede imalo se, ta nije, nije se imalo.
Oni ne daju u grad u Novi, blokirali su niti moe kui. Jedni su ili kroz umama
kui ali nema, ve su oni popljakali, ve je pokupito sve, nema nita.
Ove koji su ubiti u Blagaju znam iz vienja. Znam da je ubit jedan kad smo mi
progoniti S. A. i jo ovaj mu drugi brat. Oni su klali, imali su svoju telad, imali su i
mesnicu svoju. Oni prvo traili od njiha pare, on veli: Mi smo dali narodu, nek narod jede i pije. Tu su obadva brata pobijena. Za tih 16 dana oko 10 ili 15 ljudi. Kad
smo protjerani taj dan iz Blagaja, oni su isto nas sve kupili, od kue. Tko ostane bit e
ubijen i tko je ostao stvarno oni su ubili.
Kad su nas do pruge, tu su oduzeli traktore, 360 traktora je oduzeto samo od nas,
auta, kamiona. Jesu ubili, to su moji susjedi dva sina i oca H. I. Jednom od sinova je
ime K., a jednom N. Jednog sina on ima u Moenici, ima kuu taj H. I. Taj ovjek je
bio bogat, jako dobro ivio kod nas. On je imao farmu svoju, ivadi, imao je telaca,
kamion, dva auta, dva traktora, kombi... ovik je radio dugo u Njemakoj, ivio je u
Crnoj Rijeci komija. U Blagaju su ubijana dva sina, a H. je ubijen u logoru. Oni su
ubijeni po danu, uz kamion u Blagaju. To su vidili ovi koji su zadnji izlazili iza nas.
Oni su ubijeni tano uz taj kamion. To je bilo zadnji dan, kad su nas progonili. Ta
dva sina su nas doekali i poeli su da pale kamione i tude su i ubili uz kamione. H.
sin oca, bio je jo jedan sin u logoru zajedno s mojim muem. Njega i njegova sina su
odveli u hotel. U hotelu su ih tukli.
Iz Balgaja nas stavljaju u vagone. Doli smo do Omarske, tamo su nas mislili u
logor, pa je bilo puno, pa su nas mislili na Manjau, pa je bilo puno. Gonili su nas u
Doboj, pred Doboj jedna stanica Stanari. Tu su nas sve istjerali iz vlaka. Tu je jedna
ena porodila se i umrlo joj djete u vlaku. Vagoni su bili zatovreni, za stoku to se
goni stoka. Kad smo u Blagaju ulazili u vagone s nama su ili i mukarci. Nosili su
spisak i izveli su: H. (strievia od mog mua), B., S. B. i jo su jednog traili, F. H.,
poto se on nije javio. On je bio u vagonu ali se nije javio. To su prozivali u Blagaju.
Jo su jednog prozivali samo ne znam kako je tom ovjeku ime. Odveli su, od tada
vie ni traga ni glasa. (...) Moj mu je bio u logoru. On je bio u Bosanskom Novom
na stadionu. (...)
Kad smo doli u Doboj, niti ima pola naroda, ena ni djece, niti ima ljudi. Puno nas je ulo u vagone jer je bilo 12 sela. ene i djecu su potrpali u jedne vagone,
753
a mlae mukarce u druge vagone. Jo jedne ene i djecu u druge vagone. Jedne su
bacili na Graevicu, a nas su bacili na Doboj i Maglaj. Kad smo tude izili oni su nam
rekli: Idite tamo! Tamo su vai, jebali vas oni! Onda smo preli tamo preko viseeg
mosta preko Bosne. Tude nas doekao narod, dobili smo tude jesti i piti. Stare iznemogle su prebacili kamionima. Onda smo noili u jednom selu Moevac i Kostova.
Sutradan smo ili 35 km za Maglaj. U Maglaju smo bili u dvorani 19 dana. Otale smo
onda doli vamo.
Put od Blagaja do Doboja je izgledao gadno. Niti si imao zraka, niti si imao ta
jesti ni piti, niega nisi imao. Dosta osoba je molilo Boga samo da imaju zraka. Muke nae su vratili. Nismo ni znali dok nisu muki doli iz logora. Oni su ih vratili nazad, pa su traili Manjau, pa Omarska pa Trnopolje. Tri dana su ih drali zatvorene
u vagonu. Trei dan su ih doveli do nas na stadion. Tu su ljudi padali, ve nisu mogli
izlaziti iz vagona. To je bilo jako teko. Tude su bili 40 i ne znam koliko su dana bili u
logoru. Otale su 15 ljudi izveli: H. I. i njegova sina, H. K., M. ., jednog uitelja koji
je bio kod nas R., F. A. Uglavnom od tih 15 trojica su dola samo, a drugi su pobijeni. Imaju svjedoci, ovi koji su doli. Oni su vidjeli kad su ubijeni, ubijeni su orujem.
Oni su njima dali ona vesla, to se veslaju amci, da se tue. Otac sina, a taj H. da tue
sina... On nije htio, oni su njih odveli prema Prijedoru, tamo su ih ubili. Ova trojica
koja su dola rekli su: Oni su pobijeni. Ove to su izveli u Balagaju ni za njih se ne
zna. ne znam koji su odvedeni.
Moj otac je bio u logoru, on je 30 i neko godite. Od one ene koja se porodila
u putu, djete je umrlo. Uglavnom odvezli su je za bolnicu, gdje i kako ne znam. Kad
smo izili u Doboju oni su je iznjeli.
U Blagaju kod mosta su nas doekali, njiha 5 je stajalo i odloi to ima. Oni su
imali vojne uniforme. Bili sve civili. Tko je ta imao morao je sve odloiti, novaca, zlata... Jedan ovjek je imao akiju u depu, ovaj mu rekao: Odloi! ovjek od
straha nije znao da je ima u depu. Ovaj ga udario kundakom, u njega je odmah krv
udarila tada sam mislila da e njega ubiti. Jedne su propustili, a jedne su ostavili kod
mosta. Tu su ih maltretirali. Pitali su ih koji je preao u njihovu vjeru, ovi su utili.
Jedan ovjek se javio, stariji ovjek. Rekao je: Ja bi! -Bi li ti? Rekao je: Bi! Njega
kad su udarili, odmah mu je kapa vrcila u stranu, sve su mu ovako zgulili. Mi tude,
da nisko nije imao pare i dinara. Nije smio niko drat nita, ko je imao hrvatski novaca uza se. U mene ba mu doao s posla, imao je uza se platu. Veli ovaj: Ovaj je
suraivao s ustaama, ovoga triba ubit.
Dosta ljudi tako, tko je imao uza se osobnu hrvatsku morao je dobro krit ili je
bacit u vodu. Jedan ovjek je bacio u vodu. Tko je god imao ta isprava, u mene isto
754
mu imao je iskaznicu ovu to ide na posao, morao je isto bacit u vodu. Nije je smio
drat, jel ubie odma... Silno su zlato, silni novac, pokupili su to. Traktore isto nisu
dali, sve je ostalo tude, kod pruge.
Ja znam od mog mua strievi, mater je invalid i u autu je voze u invalidskim
kolicima. Nju su izbacili nasrid mosta, njega su odveli, od njega nema ni traga ni glasa. On je imao uza se 5000 DEM. On se zvao H. M. Njegovu majku su uzela druga
dva sina, mu joj je isto nesposoban, snaha je isto bila gotovo rodit. Jedan se ovjek
protivio i rekao: Daj, nemojte oduzimat auto, ta e ovjek. Ne moe ovjek nosit,
ena je gromodna! Kae mu ovaj: Nije te niko nita pitao!
Nas su bili u logoru, tako svaku vee maltretiraju, tuku... Dok nije UNPROFOR
preuzeo, kad je UNPROFOR preuzeo jedne su oni pustili. Kad su krenuli na Kostajnicu, bilo ono sa civilima. Od tada su oni pustili oko 100, a ovo drugo bi sve pobilo
u logoru. Sreom to Hrvatska nije tada dala. Da su oni propustili, oni bi UNPROFOR-u rekli da su oni nas propustili, da je to raspustit sav logor. Poto sav logor nije
raspustit, UNPROFOR se vratio i po nas civile i te to su bili u logoru. Tamo kad su
oni vidili 750 ljudi jo u logoru, kae da nam jedanput daju jest. I to kad donesu jedna
nita kruha, ako te zapane. Kad donesu neto kuhano, ne zna ta je. (...)
U Sisku, 31. kolovoz 1994.
- luka86
PREBIVALITE:
Stari Majdan, opina Sanski Most
Stara Rijeka je bila isto hrvatsko selo. Graniilo je sa selom Batkovci u kojem
je bilo mjeano stanovnitvo (Hrvati i Srbi), sa Starim Majdanom koji je bio muslimansko mjesto i sa Brievom koje je bilo hrvatsko selo. Iako sam imala tekih proivljavanja i patnji, svjedokom zloina nisam bila. Sve poinjene strahote (razaranje
Brieva i ubijanje civila) nisam vidjela svojim oima. Tko je dolazio po mukarce i
odvodio ih u logore takoer ne znam jer smo se: sin, snaja, djeca i ja u to vrijeme krili
po umi. Zahvaljujui tome sin je izbjegao zarobljenitvo. Jedino znam da su svi sposobni mukarci koji su se zatekli u kui bili odvedeni u logor, bez ikakvih kriterija i
objanjenja zato. O svemu to se dogodilo (naroito u srpnju 1992.), tek kasnije smo
poeli saznavati i tad smo shvatili da i nas eka ista sudbima. Iz kua nismo smjeli
755
izlazit, a nou ako smo i spavali u kui nismo ni svijeu smjeli zapaliti, tako da smo
samo ponekad uli zvuk kamiona kad proe cestom. Tko je te kamione i ta u njima
vozio ne znam. Jedino to se prialo da su to vojnici tzv. 6. krajike brigade.
Jednaku sudbinu kao i nae selo doivio je i Stari Majdan kao muslimansko mjesto. Da sam imala ikakvog naina ostala bi u svojoj kui, ali kako, kad niti sam imala novaca, niti sam znala to donosi svaka naredna no to dolazi. Bojala sam se biti
sama jer su moji susjedi davno prije mene otili. Nikad neu shvatiti zato su nam to
uradili kad im nitko nita nije uinio. Nitko u selu nije pruio, a niti je imao ime da
prui otpor. Imali su svu svoju vlast, ali eto cilj im je bio da nas maknu i zatru tragove
da smo ikad i postojali.
Otila sam iz sela u prosincu 1992. (ostale su puste i opljakane kue, sruena crkva). Konvojem iz Prijedora prela sam u Republiku Hrvatsku. Svata sam proivjela: bila sam gladna, bez novca, ostala bez svega svog, ali ne znam vam rei tko su ti
ljudi, ako su uope ljudi, koji su to sve poinili. Svojim oima nisam gledala ubijanje
i kako sam katolik i vjernik ne elim grijeiti duu priajui napamet, a svaki e za
svoje djelo odgovarat, ako nikad prije onda pred Bogom. Ta me vjera dri, inae ivot
uope ne bi imao smisla!
756
PRILOZI
PRILOZI
758
759
760
761
762
Popis stanovnitva Opine Prijedor i zemljovid s narodnosnim sastavom po

naseljima preuzeti iz: Stanovnitvo Bosne i Hercegovine narodnosni sastav
po naseljima, Zagreb, travanj 1995., 196-200; Tablica: Prikaz LXVII.
763
764
765
SPISAK SKRAENICA / POPIS KRATICA

AINOBiHPUB - Arhiv Instituta za nesta- JNA - Jugoslovenska narodna armija
le osobe Bosne i Hercegovine Podruni KK - Krajiki korpus
ured Biha
KZ BiH - Krivini zakon Bosne i HercegoAIIZ - Arhiv Instituta za istraivanje zloivine
na protiv ovjenosti i meunarodnog
lpbr - laka pjeadijska brigada
prava Sarajevo
A R BiH - Armija Republike Bosne i Her- MKCK - Meunarodni komitet Crvenog
krsta / kria
cegovine
ARK - Autonomna regija Krajina
AVL - aktivno vojno lice
BiH - Bosna i Hercegovina
b/k - borbeni komplet
MKSJ - Meunarodni krivini sud za bivu

Jugoslaviju
MTS - materijalno-tehnika sredstva
mtbr - motorizovana brigada
MUP - Ministarstvo unutarnjih poslova

CK SK BiH - Centralni komitet Saveza koMZ - mjesna zajednica
munista Bosne i Hercegovine
okbr - oklopna brigada
CSB - Centar slubi bezbjednosti
G SVK - Glavni tab Srpske vojske Krajine ONO i DSZ - Optenarodna odbrana i
drutvena samozatita
Had - haubiki divizion
HDZ - Hrvatska demokratska zajednica
OB - organ bezbjednosti
HVO - Hrvatsko vijee obrane
RH Republika Hrvatska
HMDCDR - Hrvatski memorijalno-doku- PVO - protivvazduna odbrana

mentacijski centar Domovinskog rata R BiH - Republika Bosna i Hercegovina
ICTY - Meunarodni krivini sud za biv- RO - radna organizacija
u Jugoslaviju (International Criminal RSK - Republika Srpska Krajina
Tribunal for Former Yugoslavia)
RS - Republika Srpska
IOM - Meunarodna organizacija za miRVO i PVO - ratno vazduhoplovstvo i prograciju stanovnitva
tivvazduna odbrana
INO BiH - Institut za nestale osobe Bosne
RR - rudnik eljezne rude
i Hercegovine
IZ BiH - Islamska zajednica Bosne i Her- SAD - Sjedinjene Amerike Drave
cegovine
766
SAO - Srpska autonomna oblast
SDA - Stranka demokratske akcije
UB - Uprava bezbjednosti
SDK - Sluba drutvenog knjigovodstva
UNHCR Visoki povjerenik UN-a za

izbjeglice (United Nations High
Commissioner for Refugees)
SDS - Srpska demokratska stranka
SFRJ - Socijalistika Federativna Republika

UNPROFOR - Zatitne snage UN-a (UniJugoslavija
SJB - Stanica javne bezbjednosti
SKJ - Savez komunista Jugoslavije
SO - Skutina optine / opine
ted Nations Protection Forces)
UN - Ujedinjene nacije / Ujedinjeni narodi

VES - vojno evidenciona sposobnost
VO - vojna oblast
SR BiH - Socijalistika Republika Bosna i
VRSK - Vojska Republike Srpske Krajine
Hercegovina
(vidi SVK)
SSNO - Savezni sekretarijat za narodnu odVRS - Vojska Republike Srpske
branu
ZOBK-a - Zajednica optina Bosanske kraSUP - Sekretarijat unutranjih poslova
jine
SVK Srpska vojska Krajine
Zn TO - Zonski tab Teritorijalne odbraTO BiH - Teritorijalna odbrana Bosne i
ne
Hercegovine
ZNG - Zbor narodne garde
tpoab - topovska protivoklopna artiljerijska baterija
767
KAZALO
A
Abdurahmanovi emal
211
Adi Blagoje 47
Alagi Fikret 84
Alibegovi Alija 140
Ali Ekrema 126, 127
Ali Envera 126, 127
Ali Fikret 21, 152
Ali Hasan 70,
Ali Husejin 70
Ali Muharem 71
Ali Refik 71
Ali Zejna 70
Alijagi Ekrem 77
Alijagi Fatima 77
Alijagi Ferid 77
Alijagi Suljo 77
Alii Armin 145
Alikovi Aziz 62-64
Anii Miljenko 536
Anti Irena 95, 262
Antunovi Nedeljko 63
Arlovi Iljo 93
Arsi Vladimir 45, 52, 53,
55, 56, 233
Atlija Alojzije 200

Atlija Ilija 200
Avdi Fikret 145
Avdi Ismet 140
Avdi Mehmed 145
768
Babi Zoran, 44, 45, 72, 94,

95, 159
Bai Asima 88
Bai Azim 87
Bai ula 88
Bai Elvisa 88
Bai Enisa 88
Bai Erna 88
Bai Ernest 88
Bai Ernest 89
Bai Ferida 88
Bai Ibrahim 88
Bai Jasmin 88
Bai Minka 88
Bai Nermin 88
Bai Nermina 88
Bai Refik 88
Bai Refika 88
Bai Sabahudin 88
Bai Semir 88
Bai aha 88
Bai ehrija 88
Bai ida 88
Bai Ziba 88
Bai Zijad 88
Bai Zikret 88
Bai Zikreta 88
Badnjevi Nijaz 128
Badnjevi Velida 125
Bahonji Emsud 145
Bahonji Ramadan 145
Bajri Adib 145
Balaban Nada 133
Balti Duan 27
Balti Emsud 127
Banovi Nedjeljko 147
Banovi Predrag 139, 142,
144, 145, 151
Barii Joso 90
Barii Vladimir 90
Bai Meho 207, 264
Bai Zlatan 82
Begi Eniz 128
Begi Mujo 7, 8, 9, 29, 172,
263
Behli Aladin 88
Behli Enes 87
Behli Raza 88
Behli Senadin 88
Beljo Ante, 2, 7, 10, 278
Beni Latif 111
Bergsmo Morten 12
Bei Osmana 70
Beia Edin 70
Beirevi Mugbila 115, 122
Belija Hasan 180
Biserko Sonja 28, 264
Blewitt T. Graham 10, 12
Boji Mehmedalija 26, 262
Braki Adem 87
Branin Radoslav 33, 38,
39, 41, 65, 81, 82, 90, 92, 99,

110, 112, 115, 116, 118, 121,
123, 126, 128, 130-133, 140,
142, 148, 153, 154, 157-161,
169, 170, 174, 209, 239
Budimir Slavko 37
Buzuk Ilija 91
Buzuk Ivo 91
Buzuk Jozo 90
Buzuk Marko 91
Buzuk Mate 91
Buzuk Milan 91
Buzuk Miroslav 91
Buzuk Vlado 91
C
Cepi Almir 77
Cepi Mustafa 77
Cepi Sabahudin 77
Cepi Uzeir 77
Cepi Zuhra 77
Ceri Amir 125, 126

Ceri Emina156
Ceri Hasan 156
Cigar Norman 178
Cigelj Jadranka 10, 130, 262
Crljenkovi Mirsad 145
Crnali Dedo 134
Crnali Mujo 128
Crni Aziz 111
Crni Uzeir 111
Crnki Husein 126
Crnki Mirsad 78, 126
Crnki Muhamed 78
Crnki Sadik 78
auevi Emir 86
auevi Hikmet 84
auevi Husein 77
auevi Muhamed 84
auevi Muharem 77, 84
auevi Samir 77
auevi Uzeir 145
ehaji Muhamed 27, 110,

111, 127, 128, 140,
ehaji Sejad 78
ehi Mirsad 78
eki Smail 46, 215, 250,
263
eti Ljubia 44, 95

ivi Petar 44
oli Pero 51
omi Alija 127
ordi Adem 78
ehi Suvad 149, 152, 264

eman Rasim 180
Dautovi Edna 115, 129,

134, 226
Dautovi Edvin 127

Dautovi Mejra 129, 262
Dedi Ahil 124
Dedi Munib 83
Dedi Sefer 83
Dedi Sejfo 83
Delimustafi Alija 54, 57
Demirovi Mujo 19, 263
Dima Stipo 92
Dizdarevi Sulejman 180,
185, 228
Doen Damir 140

Doen Ranko 82
Dragi Milovan, 37
Drljaa Simo 37, 42-44, 56,
57, 114, 118, 133, 140, 141,

152, 233
Duraak emal 156

Duraak Fadil 156
Duratovi Demal 84
Duratovi ula 82
Duratovi Faruk 84
Duratovi Husnija 82
Duratovi Mehmed 82
Duratovi Nail 84
Duratovi Zemira 82
Dafi Senije 79
Dananovi Kemal 77
Dananovi efik 87
ogi Safet 180

oli Besim 82
uri Gordan 44, 95
uri Velimir 86
Eimovi Cecilija 78
Eimovi Katarina 78
Eimovi Marija 78
Eimovi Nikola 78
Eimovi Slavko 76, 78,
124, 230
Eimovi Toma 78
Efendi Hasan 46, 262
Ejupovi Nedad 82
Ekinovi Fuad 78
Elezovi Amir 156
Elezovi Edhem 156
Elezovi Halil 156
Elezovi Samir 156
Elezovi aban 144
Elezovi Tesma 115, 264
769
Fazli Besim 145

Fazli Edin 102
Ferhatovi Ibrahim 225
Fori Asim 69
Fori Besim 156
Fori Jasmin 156
Fori Jusuf 69
Fori Lutvija, 69
Fori Sakib 156
Fori Teufik 69
Fori Zijad 156
Fori Zilhad 156
Futar Duan 139
Gani Edin 145

Garibovi Emsud 99, 102
Garibovi Ismet 145
Gavranovi Anto 140
Gavranovi Luka 11
Gligi Dragoljub 96
Goldston J. Richard 10
Grgi Cecilija 180
Grgi Ivan 200
Grozdani Muharem 78
Gruban Momilo 123
Guni Vehid 73, 264
Guti Esad 156
Habibovi Dervi 84
Habibovi Emir 82
Hadali Rizah 126
Hadi Hajra115, 122
Hadi Husnija 83
Hadi Mesud 127
770
Hadi Teufik 73, 195, 264

Hajrudin Husein 82
Hajrudin Jasmin 82
Halvadi Suad 145
Handanagi Dario 78
Handanagi Mehmed 78
Haviv Ron 155
Hegi Emir 82
Hegi Abdulah 83
Hegi Asuf 83
Hegi Bujazid 83
Hegi Elvedin 83
Hegi Esad 82
Hegi Hasan 236
Hegi Husein 82
Hegi Husref 83
Hegi Ibro 82
Hegi Ismet 82
Hegi Jasmin 82
Hegi Mehmed 82
Hegi Mesud 82
Hegi Mirsad 82
Hegi Mirzet 82
Hegi Muharem 82
Hegi Mujo 83
Hegi Ragib 82
Hegi Ragib 83
Hegi Sakib 82
Hegi Sulejman 83
Hegi erif 82
Hegi Vehid 83
Hegi Vejsil 82
Hegi Vejsil 83
Hegi Velid 83
Hergi Besim 146
Hodge Carol 32
Hodi Nihad 146
Holjevac-Tukovi Ana 7
Hopovac Husein 88
Hopovac Jasima 88
Hopovac Rasim 87
Horozovi Haija 88
Horozovi Nermin 88
Horozovi Nermina 88
Horozovi Ramiza 88
Hrgar Veljko 80
Hrni Faruk 145
Hrni Dalija 125
Hrni Jasmin 126, 127
Hukanovi Rezak 133, 134,
263
Husein Crni 111

Huseinbai amil 216,
262
Ibrahimagi Hasana 236

Ibrahimagi Himzo 236
Ibrahimagi Husein 236
Ibrahimagi Kasim 236
Ibrahimagi Muhamed
236
Ibrahimagi Omer 30, 263

Ibrahimagi Safet 236
Ibrahimagi Samir 236
Ibrahimovi Rahman 77
Ii Hase 111, 131, 262
Islamovi Esad 140, 145
Ismaili Ekrem 78
Ivandi Danica 91
Ivandi Jerko 91
Ivandi Lucija 90
Ivandi Mara 91
Ivandi Milan 91
Ivandi Miro 91
Ivandi Pejo 91
Ivandi Sreo 91
Ivandi Stipo 91
Ivani Dragan 48
Ivankovi Damir 44, 95
Ivi Duko 157
Izetagi Muamer 78
Izetagi Muhamed 78
Kadiri Salih 84
Kadiri Samir 84
Kadiri Saud 82
Kadiri Seada 82
Kadiri Vahida 82
Kadiri Vejsil 77
Kahrimanovi Sulejman
99, 102, 156, 264
Kahteran Fatima 88
Kahteran Kemal 86
J
Kaltak Almir 82
Jakupovi Atif 70
Kaltak Bego 82
Jakupovi Azur 127
Kaltak Dedo 82
Jakupovi Bahrija 99, 102
Kaltak Smail 82
Jakupovi Hilmija 77
Kamenac Hasan 83
Jakupovi Husein 99, 102
Kapetanovi Meho 145
Jakupovi Idriz 111
Jankovi Duan 44, 45, 94, 95 Kapetanovia Burhaudin
128
Jaarevi Senudin 47, 263
Karabai Emir 126, 127
Javor Smail 70
Karabegovi Devad 145
Jensen L. B. Steven 19, 264
Karadi Omer 80
Jurendi Petar 200
Karadi Radovan 20, 28,
Jusufagi Sead 145
33, 34, 38
Kadi Hajder 83
Kadi Karanfil 83
Kadi erif 77
Kadijevi Veljko 47
Kadiri Abdulah 84
Kadiri Admir 78
Kadiri Avdo 84
Kadiri Edhem 84
Kadiri Emdad 84
Kadiri Enes 85
Kadiri Ermin 84
Kadiri Nihad 83
Kadiri Rasim 82
Karagi Dedo 83
Karagi Fikret 84
Karagi Hamza 84
Karagi Husnija, 63
Karagi Mirsad 145
Karagi Munib 84
Karagi Nermin 159, 161,
Klonovsky Elwira-Ewa
223
Kljaji Husein 86
Kljaji Sanemir 99, 102
Kolundija Dragan 140
Komarica Franjo 536, 537
Komljen Ante 91, 240
Komljen Ivo 91
Komljen Kaja 91
Komljen Luka 91
Kondi Novak 37
Kondi Vinko, 48,
Kovaevi Milan 27, 56, 211
Krajinik Momilo 29, 31,
40, 41, 48, 49, 51, 55, 56, 64,
65, 90, 93, 100, 103, 109111, 114, 119, 133, 152, 156,
167, 168
Krak Nezir 134

Krivdi Zijad 148
Krki Ahmeta 102
Kukanjac Milutin 49, 50
Kulenovi Hidajet 78, 111
Kupreanin Vojo 536
Kuruzovi Slobodan 37,
55, 56, 151, 157
Kusuran Kamila 187

Kusuran Osman 187
Kusuran Zikrija 187
Kvoka Miroslav 71, 80,
115, 118, 120, 121, 134, 135,

145-147, 150
162
Karagi Salko 84
Karagi Samir 83, 85
Karagi efik 84
Kasumovi Ahmet 216, 262
Kaukovi Elvin 102
Keki Halid 84
Keki Nurija 84
Lovri Ivo
Lovri Joso
Lukenda Filip 200
Luki Rade 63
Luli Milenko 63
771
Mikovi Simo, 34
Mahmuljin Velida 115, 122 Mladi Ratko 20, 50
Mlinar Ivica 91
Mahmuljin Zijad 128
Mlinar Luka 91
Mahmuljun Osman 128
Mlinar Mara 90
Mandi Boko 37
Mlinar Slavko 90
Mandi Momilo 40, 331
Modronja Enver 145
Mari Franjo 202, 203, 262
Mra Darko 44, 98-100
Marijan Franjo 91
Mrkalj Fehim 81
Marijan Mara 91
Mrkalj Haim 82
Marijan Milka 91
Mrkalj Ibrahim 81
Marijan Zvonko 91
Mujadi Mirza 57
Matanovi Ervin 92
Mujagi Esad 156
Matanovi Jure 140
Mujagi Muharem 78
Matanovi Mara 91, 240
Mujaki Fikret 111
Matanovi Tomislav 200
Mujanovi Demila, 69
Matanovi Vinko 90
Mujdi Avdo 86
Matijevi Mile 233
Mujdi Rasim 87
Medi Adem 81
Mujdi Razim 87
Medi Amir 78
Mujdi Redep 86
Medi Asim 78
Mujdia Ekrema 86
Medi Idriz 82
Medi Jasmin 63, 67, 72, 74, Mujkanovi Fejzo 147
76, 124, 140, 262
Mujkanovi Ibrahim 69
Medunjanin Beir 125
Mujkanovi Midhad 99, 156
Medunjanin Sadeta134, 226 Mujkanovi Vasif 145
Mehmedagi Esad 128
Muranovi Abdulah 80
Mejaki eljko 121, 123
Muranovi Asaf 80, 124
Merdani Idriz 71, 155, 157 Murgi Ante 156
Mei Adema 127
Murgi Zoran 156
Mei Demal 145
Musi Demal 78
Mei Emir 127
Musi Edin 87
Mei Irfan 127
Musi Hasib 86
Mei Izet 76
Musi Ilijas 86
Mei Midhet 127
Musi Rasim 25, 30, 61, 65,
Mijatovi Sinia 63
77, 78, 94, 125, 168, 263
Milankovi Veljko 49
Musi Razim 129, 150, 151
Milojica Rade 63
Musi Sanel 162
Milju Duko 80
Musi Zekir 86
772
Naherovi Muharem 77
Nasi Mehmedalija 124
Nazor Ante 7
Nezirevi Muharem 54, 56,
57, 72, 79, 111, 121, 263
Nikoli Kosta, 28, 262
Oklopi Idriz 77
Omanovi Ibrahim 87
Omerdi Muharem 177,
178, 180, 182, 264
Orlovac Anto 202, 203, 262
Pai Asim 82
Pai Jusuf 128
Pavii Andrija 11
Pavli Milan 124
Pelak Refik 140
Penava imun 11
Petrovi Slavko 86
Pjani Mustafa 156
Poljak Ilijaz 156
Popovi Zoran 160
Poznanovi ore 91
Prca Drago 115
Pupovac Zdravko 77
Pukar Abdulah 111, 124
Radakovi Milorad 44
Radi Mlao 115
Radi Predrag 132, 133
Radoaj Jovo 145
Ramadanovi Jasmin 145
Ramadanovi Safet 125

Rami Abdulah 78, 80
Rami Emir 124
Ramuli Edin 239, 241, 262
Ramuli Kemal 82
Ramuli Vahid 82
Raula Nedeljko 48, 536
Redi Irfan 87
Redi Mustafa 87
Redi aban 87
Redi Zijad 87
Reid Bob 77
Rizvanovi Hamid 84
Rizvanovi Rasim 83
Sadi Sajid 84
Sadikovi Ago 128
Sadikovi Esad 111, 128
Saldumovi Salko 145
Sarajli Eniz 77
Sarajli Mehmedalija 111, 130
Sari Silvio 57, 124
Seferovi Gopa 88
Selak Osman 51, 70, 74, 264
Sikirica Duko 139, 140,
142-145, 147-150
Sikiri Ferid, 63
Sikora eljko 111
Sivac Mehmed 99, 102
Sivac Muharem 145
Sivac Mujo 145
Sivac Nusret 27, 30, 34, 54,
61-63, 65, 68, 69, 76, 78-80,
110, 111, 119, 121-124, 126129, 167, 168, 211
Sivac Sabina 71, 263
Sivac Sulejman 145
Smiljani Duan 48, 49
Softi ef. Hamid 180

Soldat Dragomir 86
Staki, Milomir, 27-29, 31,
34, 35, 37-39, 43-45, 51-53, 5558, 61-66, 68, 69, 71-73, 76, 7881, 83, 85, 86, 89, 92, 101, 109,
112, 113, 120, 122, 128, 129,
133, 134, 147-149, 155-157,
159-161, 168-170, 173, 183,
201, 202, 209-211, 217, 241
Stanii Mio 40, 41, 103

Stevandi Nenad 48
Stojni eljko 44, 45, 94, 95
Suljanovi Rufad 111
Sui Husein 86
Sui Ibrahim 86
Sui Rasim 86
Sui Rizo 65
Sui Sead 86
ahori Fatima 69
ahuri Mehmed 69
ahuri erifa 69
ali Marko 200
ari Muhidin 142, 150, 263
eri Nedad 128
estanovi Muhamed 249
krbi Milorad 44, 45, 94, 95
olaja Miroslav 90, 127
vraka Mirsad 91
Tadi Duko 19, 26, 29, 30,
34, 38, 39, 47, 50, 56, 61-63,

66, 67, 69, 70, 79, 109, 110,
120-122, 128, 154, 158, 169,
179, 259
Tai Vehbija 83
Tali Momir 51, 52
Taranjac, braa, 537, 538

Tatarevi Muharem 86, 234
Tatarevi Nihad 86, 234
Tatarevi Nishad 86, 234
Tatarevi Sejad 86, 234
Tatarevi Senad, 86, 234
Tatarevi Zijad 86, 234
Tatarevi Zilhad 86, 234
Timarac Nedeljko 148
Tokmadi Drago 145, 146
Travar Ranko 37
Vehabovi Seid 102

Vjetica Miroslav 41, 48
Vlaisavljevi Lazar 91
Voki Radovan 128
Vrke Vlado 48
Vuki Radislav 38, 132
Vulliamy Edward 121, 170, 209
Weiss Birte 167, 262
Zahirovi Edhem 77
Zahirovi Emir 78
Zahirovi Enes 78
Zei Mirsad 77
Zeljaja Radmilo 52, 53, 68, 71
eri Muharem 156

igi Zoran 80, 125, 140, 147
ivkovi Ilija 177, 178, 200,
201
upljanin Stojan 40, 41, 48,

68, 132
773
O autoru
Dr. sc. Begi (Mustafa) Mujo roen je 13.05.1968. godine u Oracu, opina Biha. Oenjen je i otac dvoje djece. ivi i radi u Bihau. Uposlen je u Institutu za nestale osobe Bosne i Hercegovine. Tokom agresije na BiH obavljao je niz komandnih
dunosti u komandi 5. korpusa A R BiH. Uestvovao je na vie naunih konferencija,
skupova i okruglih stolova.
Autor je 4 knjige:
- Ljutoka dolino, nikad ne zaboravi (Grafiar, Biha, 2004);
- Genocid u Kljuu (Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu);
- U opsadi 1.201 dan - Biha sigurna zona UN-a (Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo,
2013);
- Zloini ustanika u Ljutokoj dolini 1941. godine (Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo,
2014.).
775

Genocid U Prijedoru

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Genocid U Prijedoru

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Mujo Begi

GENOCID U PRIJEDORU SVJEDOENJA

Zagreb, Sarajevo, 2015.

tubu protiv Srbije za genocid (uz obrazloenje da ubojstva pripadnika zatiene

Na slici je logor Trnopolje (a ne Omarska kako pie u tekstu)

I.1 Opina Prijedor - osnovne karakteristike

I.2. Politike prilike u Prijedoru prije agresije na R BiH

 epubliki zavod za statistiku, Statistiki bilten br. 223, Sarajevo, 1991.

de kojima su ocrnjivale nesrbe. Srpska sredstva javnog informisanja propagirala su

ICTY, Presuda u predmetu Duko Tadi, paragraf 136.

I.3. Formiranje tzv. srpske optine Prijedor

Prostor SFRJ po velikosrpskom projektu iz 1991. godine29

 . Begi, nav. dj., str. 79.

tezi rukovodstava ARK-a i RSK na ujedinjenju i zajednikom djelovanju. Ugovorom

ma o formiranju Skuptine srpskog naroda u BiH i statusu funkcionera, rukovodeih

Dokument br.1 Odluka o proglaenju Skuptine srpskog naroda optine Prijedor39

ICTY, Presuda u predmetu Milomir Staki, paragraf 61.

Dokument br.2 Odluka o pripajanju ARK-u40

Odluke o pripajanju ARK-u, u opinama u kojima su Srbi bili u veini, donosili

ICTY, Presuda u predmetu Duko Tadi, paragraf 147.

I.4. Policijske snage na podruju opine Prijedor

BiH je suraivao i imao pomo od MUP-a Srbije. Navedeno je potvreno i u presudi

deno: (...) obavljen je u strogoj ilegali i sa ogranienim brojem kadrova. Radilo se

SJB-a upuenom banjalukom CSB-u, a u kojem stoji da su organizatori konvoja od 5

ICTY, Presuda u predmetu Milomir Staki, paragraf 699.

I.5. Uloga JNA i srpskih policijskih i vojnih jedinica

na Komanda 1. vojne oblasti, u skladu sa navedenim nareenjem generala Adia,

ICTY, Presuda u predmetu Momilo Krajinik, paragraf 37.

najteih udaraca muslimansko-ustakoj koaliciji.82 Sve navedeno ukazuje na kljunu

u irkin Polju formirana je pozadinska/logistika baza sa zadatkom pozadinskog/

I.6. Nasilno preuzimanje vlasti u opini Prijedor

emitovao Proglas o preuzimanju vlasti u Prijedoru.108 O nainu na koji je nasilno i

Sa preuzimanjem vlasti uvodi se policijski sat, donosi naredba o zabrani kretanja

ICTY, Presuda u predmetu Milomir Staki, paragraf 473.

II.1. Uvod u masovne zloine srpskih policijskih i vojnih

II.2. Napad na Hambarine

opisuje ratni put 6. sanske brigade na strani 10 navedeno je: 23.5.1992-25.5.1992.

ienja optine.144 Nakon povratka iz Ljubije prisilno protjerani su mogli vidjeti da

II.3. Napad na Kozarac

metu Milomir Staki navodi: Srpska vojska je ve bila unaprijed rasporeena na

koliko snaga je napadnut Kozarac od strane srpskih vojnih jedinica. U Presudi se

I sto, paragraf 408.

Dokument br. 3 Izvjetaj o likvidaciji zelenih beretki u irem rejonu s. Kozarac186

II.4. Napadi u gradu Prijedoru

jen a posmrtni ostaci su ekshumirani na gradskom groblju Painac. Ubijen je Edhem

ICTY, Presuda u predmetu Milomir Staki. paragraf 278.

II.5. Napadi srpskih snaga na podruje Brda

ICTY, Presuda u predmetu Milomir Staki, paragraf 259.

jada i Nishada i nedaleko od kue zajedno sa jo nekoliko mukaraca ubili.241 Njih

II.6. Napad na Brievo

Kureva. Veina nasilno protjeranih mjetana Hambarina prola je kroz Brievo, a

opisuje ratni put brigade: U vremenu od 23-25.7.1992. godine izvedena je akcija

II.7. Zloin na Korianskim stijenama

kleknu. U optunici MKSJ u predmetu Darko Mra navedeno je: Zatvorenicima je

Najodgovorniji predstavnici policijskih i vojnih snaga tzv. RS bili su upoznati sa

ICTY, Presuda u predmetu Momilo Krajinik, paragraf 494.

Dokument br.4 Slubena zabiljeka CSB Banja Luka301

III.1. Logori na podruju opine Prijedor i druga mjesta

muslimanske i hrvatske nacionalnosti ubijeno je mitraljeskom vatrom.314 Prema

III.2. Logor Omarska

I CTY, Presuda u predmetu Radoslav Branin, paragraf 837.

Kompleks zgrada logora Omarska329

Bijela kua u logoru Omarska332

epubliki zavod za statistiku, Statistiki bilten br. 223, Sarajevo, 1991.

ICTY, Presuda u predmetu Duko Tadi, paragraf 136.

. Begi, nav. dj., str. 79.

ICTY, Presuda u predmetu Milomir Staki, paragraf 61.

ICTY, Presuda u predmetu Duko Tadi, paragraf 147.

ICTY, Presuda u predmetu Milomir Staki, paragraf 699.

I.5. Uloga JNA i srpskih policijskih i vojnih jedinica

ICTY, Presuda u predmetu Momilo Krajinik, paragraf 37.

I.6. Nasilno preuzimanje vlasti u opini Prijedor

ICTY, Presuda u predmetu Milomir Staki, paragraf 473.

II.1. Uvod u masovne zloine srpskih policijskih i vojnih

I sto, paragraf 408.

ICTY, Presuda u predmetu Milomir Staki. paragraf 278.

ICTY, Presuda u predmetu Milomir Staki, paragraf 259.

ICTY, Presuda u predmetu Momilo Krajinik, paragraf 494.

III.1. Logori na podruju opine Prijedor i druga mjesta

I CTY, Presuda u predmetu Radoslav Branin, paragraf 837.

otografija je iz line arhive autora, koju je lino fotografirao.

J . Medi, nav. dj., str. 52.

S lika logora Trnopolje preuzeta iz dokaznog materijala u suenjima pred MKSJ.

III.5. Ostali logori i mjesta nezakonitih zatoenja na

ICTY, Presuda u predmetu Radoslav Branin, paragrafi 862 i 863.

I sto, paragraf 847.

Svjedoenje preivjelog K.E, svjedoenje u poglavlju Svjedoenja rtava genocida.

IV.1. Masovni progoni Bonjaka i Hrvata sa podruja

ICTY, Presuda u predmetu Milomir Staki, paragraf 302.

T. Hadi, nav. dj., str. 36.