KRŠĆANSKI K L A S I C I 8

AURELIJE AUGUSTIN
O DRŽAVI BOŽJOJ I DE CIVITATE DEI

SVEZAK DRUGI
(knjiga X I - X V I I I )

Urednik
ANTON BENVIN

TORINO, B i b l . N a z i o n a l e
M s . L . 1.6. f. 1
De civltate Dei
 AURELIJE AUGUSTIN

DRŽAVI BOŽJ
DE CIVITATE DEI

SVEZAK DRUGI
(knjiga XI-XVIII)
Latinski i hrvatski tekst

S latinskog izvornika preveo

TOMISLAV LADAN

Uvode napisali
AGOSTINO TRAPE
DOMENICO GENTILI

KRŠĆANSKA SADAŠNJOST
Marulićev trg 14
ZAGREB
1995
 Bilješke napisali
TOMISLAV L A D A N
DOMENICO GENTILI, AGOSTINO T R A P E

Uvode preveo
Z D E N K O T O M I S L A V TENŠEK

Teološka lektura RIJEČ IZDAVAČA

ANTON BENVIN

Stručni savjetnici E v o - netko ć e reći: k o n a č n o - i drugog sveska A u g u s t i n o v e De civitate Dei

T O M I S L A V ŠAGI-BUNIĆ u prijevodu na hrvatski jezik T o m i s l a v a L a d a n a , paralelno s latinskim tek­
Z D E N K O T O M I S L A V TENŠEK stom. P r o š l o je, naime, podosta godina o d izdanja prvog sveska (1982.) iako
MATE KRIZMAN
je bila i z r a ž e n a nada da n e ć e okasniti n i drugi svezak. I m a za to više, tzv.
Korektura objektivnih, razloga - i sa strane izdavanja latinskog teksta, koji je kasnio,
A N T E B . BARIČEVIĆ i sa strane situacije u kojoj se n e k o l i k o posljednjih godina n a š l o hrvatsko
i z d a v a l a š t v o u o p ć e . B a š je izdavanje latinskog teksta, koji smo preuzeli, i
Grafički uredio
nas potaklo da o b i m n o djelo De civitate Dei izdamo u tri sveska a ne u dva
R O M A N TURČINOVIĆ
k a k o smo b i l i ranije najavili. Stoga će dodatna kazala za svo djelo biti obje­
Latinski tekst preuzet iz izdanja lodanjena u t r e ć e m svesku, za koji se nadamo da će t a k o đ e r relativno ubrzo
S A N T ' A G O S T I N O , LA CITTA Dl DIO, II ugledati svjetlo dana.
Citta Nuova Editrice, Roma 1988.
O v o izdanje sadrži i uvode (u knjige X I - X I V i u knjige X V - X V I I I ) koje su
Oprema napisali pok. A . Trape i D . G e n t i l i a objavljeni su zajedno s latinskim tek­
ALFRED PAL stom (koji m i ovdje preuzimamo) i talijanskim prijevodom u izdanju » C i t t a
N u o v a « ( R i m , 1988.). N a hrvatski i h je jezik preveo dr. T o m i s l a v Z d e n k o
Tenšek.
N a d a m o se da će nastavak objavljivanja temeljnog A u g u s t i n o v a djela De
civitate Dei biti z n a č a j a n doprinos produbljivanju i p r o š i r e n j u t e o l o š k e k u l ­
Izdaje ture i na n a š i m stranama.
K R Š Ć A N S K A S A D A Š N J O S T , Z A G R E B , M A R U L I Ć E V T R G 14 Zagreb, prosinac 1995. KRŠĆANSKA SADAŠNJOST
Odgovara
Dr. A l d o Starić

1995, Kršćanska sadašnjost, Zagreb

Tisak
Varteks tiskara d.o.o., Varaždin

Naklada
3.000

I S B N 953-151-083-0
 UVOD U KNJIGE XI-XTV

Čini se prikladnim pridodati ovdje poseban uvod prvom odsjeku drugog dijela
De civitate Dei, kojim se želi pomoći čitatelju kako bi bolje razumio velike i teške
probleme ovdje sadržane. Riječ je o dva prva od pet predočenih u Općem uvodu
(vidi: Svezak prvi, str. L I - L X I I ) : o počecima, problemu koji je fundamentalan iako
težak i kompleksan, i o zlu, problemu tjeskobnom i nadasve mračnom. B i l o je istina
govora o njima onom zgodom, ali korisno je vratiti se opširnije na tako važne i
zamršene predmete i usmjeriti čitateljevu pažnju na aspekte koje prijašnji uvid ili
nije mogao zahvatiti ili ih je dotakao tek usput.
Primjerice, o najvećoj jednostavnosti Božjoj, koja je Augustinov duh silno zao­
kupljala i koja u De civitate Dei, točnije u X I . knjizi, dobiva možda najviši i najobu-
hvatniji izričaj; o stvaranju vremena ili bolje, s vremenom, pitanju koje je iziskivalo
pobijanje poganskih filozofskih stavova kako onog o vječnim kretanjima u krugu,
T

tako onog podmuklijeg o naravi čovjeka; o naravi i usudu anđela koji su kao prvi
građani Božje države zaslužili i dobili posebnu raspravu; o stvaranju i čovjekovu
grijehu koji je razlogom njegova sadašnjeg očito bijednog stanja podložna smrti i
pobuni strasti: a što su dvije žalosne stvarnosti koje ukupno spadaju i na teologiju i
na filozofiju, i pred kojima filozofija traži i mora tražiti pomoć teologije.
U ovom prvom odsjeku drugog dijela nalaze se neke dublje i značajnije teze
nove filozofije, koju Augustin stvara - kršćanske filozofije - , i teologije. Isplati se s
posebnom pažnjom o tome čitati četiri knjige. Stranice koje slijede žele čitatelju
pomoći proniknuti u njihove tajne.

I.

PRETHODNE TOČKE

Ponajprije evo nekih prethodnih pitanja koja pomažu u razjašnjenju temeljnih

problema: datum, okolnosti, protivnici, izvori.

1. Datum

Datum prvog odsjeka - knjige X I . - X I V . - može se odrediti iščitavajući Orozi-

jevu Povijest protiv pogana i Augustinovo Pismo 184/A. Orozije u uvodu svom djelu,
koje mu je Augustin sugerirao da ga napiše, kaže da je prvih deset knjiga De civitate
Dei već objavljeno i da autor piše X I . Uvod sigurno datira iz 417. Augustinovo
pismo Petru i Abramu, koje kritičari s pravom smještavaju oko g. 418., daje nam na
 VIII UVOD
znanje da su prve tri knjige drugog dijela već dovršene i da, dok piše, quartum in
1
manibus habeo, tj. X I V .
Dakle, prvi odsjek drugog dijela De civitate Dei sastavljen je za dvogodišta
417.-418. Ovaj datum pobuđuje našu misao u ozračju kakvih i kolikih Augustinovih
zauzetosti su pisane ove knjige koje obrađuju pitanja metafizike, teologije i egzegeze.
2. Okolnosti
D a bismo si predočili okolnosti, reći ću da je započela, i već poprimila velike i
teške razmjere pelagijevska kontroverzija, a donatistička još nije bila završena.
Glede prve dovoljno je podsjetiti da je Augustin već bio napisao šest djela, od
kojih dva prva, fundamentalna - Kazna i opraštanje grijeha i krštavanje djece, Duh
i slovo, Milost u Novom zavjetu (— E p . 140), Narav i milost, Savršenost opravdanja
čovjekova, Jeronimu o pitanju duše (= Epp. 166-167) - i baš u tom dvogodištu pisao
je o tome druga dva: Djela Pelagijeva, Milost Kristova i istočni grijeh. Potom tu su
brojna pisma, naročito o pelagijevskom pitanju - papi Inocentu, Paolinu Nolanskom,
Julijani, svećeniku Sikstu, pa onda Dardanu o prisutnosti Božjoj i Optatu o podrije­
tlu duše - , kao i mnoga putovanja.
Godine 418. po želji pape Zosima i zato da providi u nekim crkvenim pitanjima
o kojima malo znamo, odlazi iz Kartage gdje ga je sustiglo papino pismo, u Cezareju
u Mauritaniji, a što je dugačak put (preko 1.000 km u jednom pravcu i oko 700 u
2
povratku za Hipon) . U tom istom razdoblju uputio je Bonifaciju traktat Ispravljanje
donatista (= Ep. 185) i kazivao je u pero Akta razgovora s Emeritom donatistom,
izvješće o raspravi koju je s njim imao za svog posjeta Cezareji.
Usred ovih okolnosti i drugih zauzetosti - onih redovitih a veoma zahtjevnih u
upravljanju biskupijom - sastavio je Augustin četiri knjige koje nas zanimaju.
3. Protivnici
Više nego okolnosti u kojima su knjige sastavljene čitatelja zanimaju protivnici
koje je Augustin imao pred očima kad je pisao. To su bili: manihejci, pelagijevci,
poganski filozofi, origenisti. Samo što Augustina ne zaokuplja toliko polemika koju
protiv njih vodi - iako ni ona nije izostala kad je to smatrao potrebnim - koliko
izlaganje katoličkog nauka. To je uostalom bio pretežiti cilj drugog dijela ovih knji­
3
ga . Polemiku u strogom smislu vodio je u toliko drugih spisa - toliko ima Augusti­
novih djela koja započinju s Contra - , a u mnogim će je drugim djelima još voditi;
ovdje međutim on želi čitatelja informirati o nauku, filozofskom i teološkom zajedno,
koji se odnosi na Božju državu (u ovom dijelu on govori o dva velika problema, o
problemu početaka stvari i o podrijetlu zla) i uvjeriti čitatelja da je to jedini istinski
nauk.
Zablude ima u vidu, ali one uglavnom ostaju u pozadini. N a nama je da ih
izvučemo na površinu kako bismo olakšali i učinili plodovitijom interpretaciju djela.
1
Usp. Ep. 184/A 3, 5.
2
Retract. 2, 51.
3
Retract 2, 43; Ep. 184/A 3, 5.
UVOD IX
1) Manihejci. Izričito ih ne spominje koliko bi se to očekivalo kako u ovom
odsjeku tako i u drugima - izuzme li se govor o stvaranju gdje se njihov nauk pažljivo
4
sažimlje - ali i onda kad ih ne navodi uvijek ih ima u vidu, posebice u temeljnim
pitanjima o nepromjenjivosti Božjoj, o zlu, o duši, o Pismu, o moralu, o slobodi.
Danas znamo mnogo toga više o manihejstvu nego što je to znao Augustin, ali
5
on uvijek ostaje nezamjenjivim izvorom za afrički maniheizam . Pravi uvod u ovaj
religiozni pokret ponudit će se u odgovarajućim izdanjima antimanihejskih djela. U
njima će se kazati da Augustin ne osuđuje sve kod manihejaca; sigurno ne ono što
su oni uzeli od kršćanstva i od antikne filozofije, kao što je težnja za mudrošću,
potreba za očišćenjem, postojanost u molitvi, potreba za savršenošću i za oslobođe­
njem, ali osuđuje ono što je na metafizičkom, metodološkom, biblijskom i etičkom
planu bilo neprihvatljivo razumu i vjeri. Dovoljno je ovdje podsjetiti na ono što
Augustin kaže o njima u našem odsjeku.
»Neki krivovjerci - točnije manihejci - nisu uvidjeli« da je dobrota Božja stvorila
sve stvari, da su sve dobre; a nisu to zapazili »jer mnoge stvari, poput ognja, hladno­
će, divlje zvijeri i štogod takvo vrijeđaju ubogu i nejaku smrtnu prirodu našeg fizič­
kog bića, ukoliko joj se protive«. Nakon što je razložio razloge ove zablude zaključu­
je: »Manihejci ne bi tako besmisleno ili, bolje rečeno, ludo govorili, kad bi vjerovali
da je Božja narav nepromjenjiva, kao što jest, i posve nepropadljiva te joj ništa ne
može nauditi; i kad bi mnili, prema zdravom kršćanskom nauku, da duša (koja se
po svojoj volji može nagore izmijeniti te s grijeha propasti, pa tako lišiti svjetla
nepromjenljive istine) nije dio Boga niti je iste naravi kao Bog, nego stvorena od
njega, ona je daleko ispod svojeg tvorca« . 6
Isto su tako »ludi« kada se gnušaju tjelesa kao da bi ona pripadala zlu. Takvo
što ne zastupaju niti platonici: Non quidem platonici, sicut manichaei desipiunt . V a ­ 1
lja zaključiti da je De civitate Dei, poradi nekih velikih kontroverznih pitanja između
maniheizma i kršćanstva, posebice u ovom odsjeku, toliko antimanihejsko djelo ko­
liko i djela koja su izravno napisana protiv tog pokreta. Tvrdnja da je dualizam De
civitate Dei na neki način manihejskog podrijetla nema temelja, isto tako kao što je
bez temelja tvrdnja da je platonskog podrijetla . 8
2) Pelagijevci. Augustin ne govori na izričit način o pelagijevcima, iako ukazuje
9
na djela koja je protiv njih napisao , ali problematika koju obrađuje u knjigama
XIII. i X I V . je ona koju je postavio Pelagije i sljedbenici, a tiče se stanja i naravi
čovjeka, posebice smrti, te nereda strasti ili, biblijski, požude.
10
Na drugom sam mjestu izložio njihov nauk , pa nije potrebno iznositi ga ovdje.
Dovoljno je kazati, za ono što se nas ovdje tiče, da za njih smrt i nered strasti nisu
kazna, već pripadaju samoj naravi čovjeka. Je li prvi čovjek sagriješio ili nije nema
4
Usp. De civ. Dei 11, 22; usp. i 1, 20.
5
Usp. H . - C H . P U E C H , Le Manicheisme. Son fondateur, sa doctrine, Pariš 1949. (s obimnom biblio­
grafijom); J. R I E S , Introduction aux etudes man. Quatre siecles de rech., u Ephem. Theol. Lov., 33 (1957),
453-482; F . D E C R E T , Aspects du manicheisme dans VAfrique romaine, Pariš 1971.; ISTI, Mani et la tradition
man. - Maitres spir., ed. du Seuil, Pariš 1974. (divulgativno i pohvalno).
6
De civ. Dei 11, 22.
7
De civ. Dei 14, 5.
8
Usp. Opći uvod u De civitate Dei, K S Zagreb 1982., str. X I I I - X I V .
9
Usp. De civ. Dei 13, 4. Z a naslov djela koje Augustin ovdje navodi vidi N B A , X V I I / 1 , str. 9. Na to
se djelo ukazuje poradi poteškoće koju su postavili pelagijevci a Augustin ju je razriješio, naime zašto nakon
krštenja, pošto je otpuštena krivnja, ostaje kazna smrti.
to
Usp. Opći uvod u Narav i milost, N B A X V I I / 1 , str. X L V I I - L I X ; usp. također Opći uvod u Milost
i sloboda, N B A X X , str. CIIs.
 X UVOD
značenja: svatko bi bio rođen podvrgnut smrti i onom neredu koji ga tako snažno
nagoni na grijeh, stvarajući podjelu i borbu između tijela i duha. Iz toga slijedi nega­
cija povezanosti između prvog čovjeka i svih njegovih potomaka i onog izvornog
grijeha.
Protiv ovih negacija Augustin je bio napisao i pisao mnoga djela, kako je gore
bilo rečeno. N o u De civitate Dei, koja je u svom drugom dijelu bila određena da
izloži kršćanski nauk protiv poganskih filozofa, bilo mu je stalo da promotri pelagi-
jansku antropologiju, tako blisku onim filozofima, i tom nauku suprotstaviti kršćan­
sku viziju čovjeka naspram gore spomenutih teza. Nedvojbeno je da se iz pelagijan-
skih teza o smrti i o neredu strasti rađala nova antropologija koja više nije bila
kršćanska. Tako je smatrao Augustin, i nakon njega katolički teolozi. A l i budući da
se ova nova antropologija - pelagijanska - u mnogim dijelovima podudarala s antro­
pologijom onih filozofa, Augustin je odgovorio i jednima i drugima djelom koje je
istodobno djelo filozofa i teologa. Njegov odgovor, kako ćemo vidjeti, ima za polugu
razlikovanje između čovjeka prije grijeha i nakon grijeha (Adamova) i , u perspektivi,
nakon uskrsnuća.
Druge antipelagijanske teme prisutne su u De civitate Dei, i u našem odsjeku,
poput one o solidarnosti (povezanosti) s prvim čovjekom - omnes fuimus in illo uno,
11
quando omnes fuimus Me unus - , one o neizbježivosti lakih grijeha za koje onaj
koji vjeruje da ih nema ne dokazuje da ih nema nego za njih ne zadobiva oprošte-
12
nje , one o osudi sviju u Adamu tako da svi ljudi, bez Krista, tvore »massa damna-
13 14
ta« ; o potrebi milosti za oslobađanje od grijeha ; itd.
Može se zaključiti da širok nauk o milosti, produbljen i pojašnjen u pelagijevskoj
kontroverziji, posebice u prvoj fazi, koja je bila više ekspozitivna a manje polemička,
nalazimo u cijelosti u drugom dijelu De civitate Dei, toliko da bi bilo lako - i korisno
- komentirati taj dio djelima nastalima u onoj kontroverziji. Dapače, sama struktura
ovog dijela De civitate Dei nije razumljiva bez antropološke vizije - nadnaravne an­
tropologije - koja je u Augustinu dozrijevala u vrijeme rečene kontroverzije. Z a ­
pravo zna se da se ona razvijala paralelno sa sastavljanjem De civitate Dei; započeo
ju je malo prije i dovršio koju godinu poslije, svojom smrću. Vidjet ćemo to bolje u
narednim odsjecima kad se govori o tijeku i o vječnim međašima dviju država.
3) Poganski filozofi. A k o pelagijevci ostaju u pozadini diskusije i njima se odgo­
vara tako da ih se ne imenuje, poganski se filozofi, u prvom redu neoplatonici,
izričito spominju. Ova razlika ima svoju razložitost u samom cilju djela koje je pogla­
vito namijenjeno onima izvana, napojenima njihovim naučavanjem. U prvom dijelu
15
spisa u pitanju posredništva i u ovom prvom odsjeku drugog, pozornost na filozofe
i poređenje njihova nauka s kršćanskim izričiti su i stalni.
Četiri su bitna pitanja, i sva fundamentalna: a) podrijetlo stvari; b) vječna
kružna kretanja; c) metempsihoza; d) narav čovjeka s neizbježnim i teškim proble­
mima smrti i požude.
11
De civ. Dei 13, 14.
12
De civ. Dei 14, 9, 4: ... qui sive peccato se vivere existimat, non id agit ut peccatum non habeat, sed
ut veniam non accipiat. Usp. De civ. Dei 19, 27; 21, 27, 4-6; itd.
13
De civ. Dei 21, 12. O ovom augustinskom izrazu, snažnom po svojoj sintetičnosti, usp. Opći uvod u
Narav i milost, N B A X V I I / 1 , str. C X X s., i Milost i sloboda, N B A X X , str. C L X X V I I - C L X X X .
14
Usp. De civ. Dei 14, 20.
15
Usp. De civ. Dei, knjige 9-10.
UVOD XI
Naime:
a) Augustin podsjeća, makar jednom nepouzdanom tvrdnjom, na mišljenje onih
16
koji zastupaju vječnost, tj. nestvorenost svijeta, i nju odbacuje jakim riječima ; spo­
minje također mišljenje onih koji modo vix intellegibili tvrde da je svijet stvoren, ali
11 18
ab aeterno ; te oštroumno odgovara na njihova objašnjenja .
b) Augustin promatra teoriju »vječnih kružnih kretanja«, imajući na umu bilo
stoički nauk o periodičkim prevratima, na temelju kojih bi se svemir rastvarao u svoj
primordijalni element, vatru, koja je supstancijalno identična s božanskim principom,
a onda bi ga vatra preoblikovala i vratila u stanje kakvo je imao prije , bilo platonski 19
nauk o neprestanom prolazu duša iz nebeskog života u tjelesni i obrnuto , a što je 20
za Augustina mnogo gore, pače vrhunac ludosti . 21
c) Augustin sa zadovoljstvom bilježi da Porfirije nije u ovom slijedio svog učite­
22
lja , i hvali ga da je reinkarnaciju barem suzio samo na tijelo ljudi, taksativno isklju­
čujući životinje . 23
d) Temeljito studira problem naravi čovjeka koji je sadržavao mnoga pitanja:
preegzistencija duša, stvaranje tjelesa kao kazna grešnih duša, tijelo zatvor duše,
smrt ne kao kazna nego kao oslobođenje od kazne, podrijetlo neurednih strasti,
nemogućnost tjelesa da budu prenijeta na nebo . 24
Mnoštvo teza, kako se vidi, koje su duboko izobličavale kršćansku viziju početka
i konačnog svršetka stvari, posebice povijest spasenja. Dvije su žarišne točke: stvara­
nje i antropologija.
4) Origenisti. U spomenutim dvjema točkama autor De civitate Dei suočava se
i s katoličkim autorima suviše ovisnima o nauku tih filozofa, posebice s Origenom
ili možda, bolje kazati, s origenistima.
16
De civ. Dei 11, 4: ... si mundum aeternum sine ulio initio, et ideo nec a Deo factum videri volunt,
nimis aversi sunt a veritate et letali morbo impietatis insaniunt. Čini se da ima na nišanu aristotelsko-peripate-
tički nauk prema kojem je svemir suvječan Bogu i nije od Boga stvoren: usp. A R I S T O T E L , De caelo, II,
283b, 26-30; T E O F R A S T u I V A N U F I L O P O N U , De aet. m., V I , 8 [I, 145, 20-23 Rabe] (Platon, u Timeju
28b, bio bi kazao da je svemir »rođen« samo radi jasnoće); F I L O N , De aet. m. 10-12 ( V I , 76, 3-15 Cohn-
Wendland); usp. također E . Z E L L E R , Die Lehre des Aristoteles der Ewigkeit der Welt, VortrDge und Ab-
handlungen, III, Leipzig 1884, 1-36.
17
De civ. Dei 11, 4. Ovo su mišljenje zastupali neki filozofi medio-platoničari i sam Plotin: svemir iako
mu je Bog proizvodni uzrok treba smatrati vječnim, jer njegov nastanak nije nastupio u nekom određenom
vremenskom trenutku (Bog je dakle proizveo svemir ab aeterno, i početak vremena strogo ovisi o oblikovanju
osjetilnog svemira čijoj sferi pripada i samo vrijeme): usp. A P U L E J , De Platone et eius dogmate, I, 198;
A L K I N O J (ili Albin), Didaskalikds 169, 26-28 (Hermann); C E L Z O , I, 19, 4-8, I V , 79D Bader; T A U R O
u I V A N U F I L O P O N U , De aet. m., V I , 8 (I, 147, 5-9, 11-13); V I , 21 (I, 187, 10-12); P L O T I N , Enn., II,
1, 1 (II, 6, 1-2 Brehier). Filozofi »medio-platoničari« koji zastupaju stvaranje svemira ab aeterno - Apulej,
Alkinoj, Celzo, Tauro - slijede alegorijsko tumačenje koje su iz odlomka Time ja 28b (gdje se izričito tvrdi
»rađanje« svemira) prenijeli u antičku Akademiju Senkokrat i Krantor; u Timeju 28b Platon je, navodno,
bio kazao da je svemir »rođen« samo poradi jasnoće, kako bi ga se bolje razumjelo: usp. S E N O K R A T ,
Fragm. 54 (Heinze) i P L U T A R H , De an. prar. in Tim. 1013a-b (VI 156, 18-24 Bernarda Kis). Riječ je o
istoj interpretaciji koju slijedi Aristotel (usp. S E N O K R A T , Fragm. 54 Heinze) i Teofrast (u I V A N U F I L O ­
P O N U , De aet. m., V I , 8). O cijelom predmetu usp. C . B A D U M K E R , Die Ewigkeit der Welt bei Plato, u .
Philos. Monatshefte, 23 (1887), 513-529.
18
Usp. De civ. Dei 12, 17, 1-2.
19
Usp. De civ. Dei 12, 13. O mišljenju stoika usp. I. V O N A R N I M , Stoicorum veterum fragmenta
(SVF), I, 107. 512; II, 585-632.
20
Nauk je izložen u Platonu, Fedro, 246b 6-249d 3; Fedon, 70c-72d. Augustinski termin circuitus
temporum (De civ. Dei 12, 14) savršeno odgovara izrazu u Fedonu 72b 1: ljudi su »individualno smrtni, ali
u sveukupnosti vrste žive odvijeka«.
21
Usp. De civ. Dei 11, 4; usp. 12, 21: ... si vera essent... doctius nescirentur. U De civ. Dei 12, 10, 1
obračunava se s ovim mišljenjem ovako: dicunt quod putant, non quod sciunt.
22
Usp. De civ. Dei 12, 21, 3.
23
Usp. De civ. Dei 10, 30; 12, 27.
24
Usp. De civ. Dei 13, 16.

XII UVOD
O vezama Augustina s Origenom mogao bi se zapodjenuti podulji razgovor.
25
Evo nekoliko naznaka o origenističkoj kontroverziji . O toj kontroverziji Augustin
nije bio upoznat mnogo prije 397. kad više manje započinje njegovo biskupstvo, i
tad, po drugi put, traži od Jeronima da ga upozna s ea ipsa errata - upravo Origeno-
vim - quibus a fide veritatis Me vir tantus - za zapaziti je ove riječi - recessisse
26
convincitur . O njoj je saznao više narednih godina, ako ne preko Jeronima, a ono
sigurno svojim vlastitim marom tražeći bilo djela Origenova bilo ono što se tolikom
strašću pisalo o njemu. Kakav je bio Augustinov stav? Mogli bismo ga sažeti, čini
se, ovako: bio je to stav pun poštovanja, bez predrasuda, crkven, teološki. Pojasnit
ću se.
Stav pun poštovannja, kazao sam. Spomenuo sam upravo izraz Me vir tantus,
što nije tek retorički već iskren izričaj. Augustin cijeni Origena, smatra ga veoma
27
učenim mužem i jako upućenim u Sveta pisma , mužem fere omnibus notus . Upo­
znat je da su se oko njegova imena uzdigle velike kontroverzije, poznati su mu
optužitelji i branitelji, spominje jedne i druge i između njih zauzima uravnotežen
stav bez predrasuda.
U De haeresibus, jednom od svojih posljednjih djela, Augustin spominje optužbe
Epifanijeve o kojima ovisi i sam u kompilaciji djela koje je kazivao u pero: Epifanije
je optuživao aleksandrijskog učitelja da niječe uskrsnuće mrtvih i božanstvo Kristovo
i da alegorizira raj et alia omnia. Augustin ne replicira - nije to bila zadaća njegova
djela - , pa ipak bilježi da ga drugi brane od tih optužbi, premda su ga neki, nadoda-
29
je, qui eius plura legerunt, pokušali uvjeriti u njegovu zabludu i u ovomu . Unatoč
ovom pojašnjenju čini se sigurnim da se Augustin nije slagao s Epifanijem, utoliko
više što je nekoliko godina ranije, pišući Oroziju, sa zadovoljstvom govorio o dobru
koje su Origenove knjige učinile u Hispaniji u stvari trinitarnog nauka i stvaranja iz
ništa i dobrote stvari: Non parum boni ex libris Mis provincia vestra percepit; iako
upozorava da se valja kloniti zabluda koje su u njima sadržane: »Quod autem et in
30
eis erroris est veseli me što ih se kloniš« . Izlaže razloge koji ga obvezuju da to čini
a tiču se neopozivosti - a to mu je pitanje bio postavio Orozije - stanja propasti,
uključujući na prvom mjestu đavla.
Oko 405. kada piše Jeronimu koji se je, da bi protiv Augustina obranio svoju
31
interpretaciju epizode u Antiohiji , pozivao, među ostalim, na Origena, te mu spo­
minje promjene mišljenja o Aleksandrincu kojega je tada Jeronim grubo napadao a
32
nekoć ga je jako hvalio: Quamvis Origenem mirabiliter ante laudaveris . Trebalo je
imati hrabrosti Jeronimu ovo spomenuti. Augustin je tu hrabrost imao jer mu je bilo
nadasve stalo do istine, a među prijateljima do ljubavi (caritas) i do libertas amicitiae,
33
kako kaže u istom pismu .
U posljednjem svom djelu Opus imperf. contra Iulianum, govoreći o reverzibil-
nosti stanja osude đavla, a što bi bila neizbježna posljedica poimanja slobode kako
ju je Julijan zastupao, primjećuje da neki vel probant, vel volunt - valja zapaziti ove
25
O Augustinovu poznavanju Origenovih djela usp. P. A L T A N E R , Augustinus und Origenes. Eine
quellenkritische Untersuchung, u: Historisches Jahrbuch, 70 (1951), 15-41.
26
Ep. 40, 6, 9.
27
Usp. De civ. Dei 11, 23, 1.
28
De haeres. 42.
29
De haeres. 43.
30
Contra Prisc. et Orig. 4, 4.
31
Usp. J E R O N I M , Ep. 75, 3, 4 (među Augustinovim).
32
Ep. 82, 3, 23.
33
Ep. 82, 5, 36.
UVOD XIII
34
riječi: ili dokazuju i l i žele - da sam Origen nije zastupao takvu zabludu . Augustin
se ne izjašnjava, već samo podsjeća, radi objektivnosti, na dvije hipoteze.
Dakle sve do kraja drži stav trijezne ravnoteže i nepristranog suda, a što ga je
vodilo tome da radije umanjuje nego da uvećava zablude koje su se pripisivale Ori-
genu; a to čini, ako ne na temelju osobnog studija njegovih djela za koji nije imao
ni vremena niti interesa (Augustin je bio više teolog nego učenjak), a ono barem na
temelju obrane onih koji su Origenu bili skloni.
Augustin zna da u spisima Origenovim ima teških zabluda. U djelu De haeresi-
bus koje sam navodio, nakon što je Epifanijevim optužbama stavio nasuprot sud
onih koji su ga branili, nadodaje: »Ali postoje druge Origenove tvrdnje koje kato­
lička Crkva apsolutno ne prihvaća, za koje ga niti krivo ne prekorava niti se daje
zavesti od njegovih branitelja«. Jake su ove riječi koje otkrivaju čvrsti stav.
28 Ovdje u De civitate Dei, u 11. knjizi, glede preegzistencije duša i stvaranja tjele­
snog svijeta kao kazne za njihove grijehe, piše: Hine Origenes iure culpatur. In libris
35
enim quos appellat JT£QL AQ%G)V, id est De principiis, hoc sensit, hoc scripsit .
Tvrdi ton hiponskog biskupa, koji je toliko pažljiv i vješt u uporabi riječi, daje
misliti da se izravno informirao na izvorima, čitajući barem izravno navedeno djelo
i stvarajući uvjerenje da je ta zabluda stvarno bila.
A l i on je čini se uvjeren da postoji i druga zabluda, ako ne u mgi Ag%(bv, a
ono u drugim djelima; a to je apokatastaza sviju stvari, uključujući demona. Zato i
podsjeća da glede demona njegovi branitelji vel probant, vel volunt da to nije njegovo
mišljenje, dajući mjesta sumnji da nije bio uvjeren u valjanost obrane.
Na svaki način Augustin prigovara Origenu obadvije zablude, a čini to s eklezi-
jalnog i s teološkog razloga. Nas ovdje više zanima prvi nego drugi razlog.
Zanimljivo je promotriti kakvom upornošću hiponski biskup navraća na osjećaj
vjere i na izričaj Crkve kako bi isključio dvije spomenute zablude.
God. 415. piše prijatelju Evodiju i kaže da je, na nagovor Orozijev, kazivao u
pero omalenu knjigu ali quanta potui brevitate et perspicuitate protiv hereze priscilija-
36
nista i protiv nekih mišljenja Origenovih quas non recepit Ecclesia . Ista se misao
31
nalazi u De haeresibus, s dodatkom: omnino non recipit . A u De civitate Dei glede
mišljenja o vraćanju sviju stvari Bogu veli: Sed illum - dakle Origena - ... non
38
immerito reprobavit Ecclesia . Riječ je jaka: reprobavit. U Retraktacijama govori de
39
quibusdam Origenis sensibus, quos catholica fides improbat . Konačno u Opus im­
40
perf. contra Iulianum piše: Sed hoc... fides catholica et sana non recipit . A malo
ranije u De haeresibus, glede dvaju Origenovih mišljenja bio je napisao: Quis catho-
41
licus christianus vel doctus vel indoctus non vehementer exhorreat? itd.
Ovi uporni izričaji, posebice onaj podcrtan u De civitate Dei, daju misliti da je
hiponski biskup imao u vidu intervenciju Crkve, vjerojatno onu pape Anastazija.
Kako se vidi, Augustinov je stav nadasve teološki. Njemu je stalo da se neke
zablude iskorijene jer su teološki i filozofski neprihvatljive. Bile one ili ne bile u
djelima Origenovim drugotnog je značenja: ako one postoje, valja ih izbjegavati bez
x
Opus imp. c. Iul. 5, 47.
' De civ. Dei 11, 23, 1.
; Ep. 169, 4, 13.
De haeres. 43.
;
De civ. Dei 21, 17.
1
Retract. 2, 44.
1
Opus imp. c. Iul. 5, 47.
De haeres. 43.
XIV UVOD

predrasude za dobro koje postoji u takvim djelima; ako zabluda nema, to je razlog
za zadovoljstvo biti s njim i jednodušan u istini.
Zato u De haeresibus ukazuje na platonsku filozofiju kao na izvor nekih zabluda,
a glede »naizmjeničnih vraćanja« upućuje na De civitate Dei, gdje je naširoko ras­
pravljao protiv poganskih filozofa od kojih je, primjećuje, te zablude uzeo Origen:
De qua vanissima impietate adversus philosophos, a quibus ista didicit Origenes, in
42
Libris de Civitate Dei diligentissime disputavi . ^

TEMELJNA PITANJA

Temeljna pitanja o kojima se raspravlja u ovom odsjeku (knjige X I - X I V ) su

mnoga i teška. Mogu ih sažeti ovako: Bog, stvaranje, zlo, anđeli, čovjek, smrt, požu­
da. Slijedimo to izlaganje: bit će korisno. Augustin dostiže najviše vrhunce metafi­
zike i s teološkom sigurnošću opisuje početke povijesti spasenja i stanje čovjekovo u
povijesti. Kozmička vizija, njemu svojstvena, koja u dvije države uključuje ne samo
ljude nego i anđele - štoviše, anđele prije nego ljude - , dovodi ga do toga da naši­
roko raspravlja o naravi, podjeli i sudbini prvih Božjih stvorenja.

PRVO POGLAVLJE

BOG

U De civitate Dei tema o opstojnosti Božjoj se ne obrađuje, osim ponekom

1
naznakom - kratkom ali učinkovitom - i kroz izlaganje o načinu kako su platonici
2
došli do Boga uspinjući se od promjenljivog prema nepromjenljivom . O tome Augu­
3
stin govori često, ali drugdje . Razumljivo je. De civitate Dei se suočava ne s ate­
izmom nego s politeizmom, i s onim »veoma plemenitim« filozofima koji su prihva­
ćali Boga i , prema Augustinu, stvaranje, iako su zastupali velike zablude glede na­
čina i cilja stvaranja. Sva se Augustinova pažnja usmjeruje prema pobijanju ovih
zabluda. Donosi, zato, snažnu sintezu o jednostavnosti Božjoj i uspjeli sažetak trini-
tarnog nauka.

1. Apsolutna jednostavnost Božja

Važno pitanje odnosa u Bogu između božanske supstancije i savršenosti - odnos

distinkcije i l i identiteta - , javio se u Augustinovu duhu već u 20. godini, kad je čitao
Aristotelove Kategorije. Razumio ih je sam od sebe, i pričinilo mu se da razliku koju
je pravio filozof između kategorije supstancije i akcidentalnih savršenosti treba primi­
jeniti i na Boga. N a ovoj pretpostavci tražio je da shvati nešto o naravi Božjoj, i

1
Usp. De civ. Dei 11, 4, 2. Svijet razglašuje da ga je Bog stvorio, i to razglašuje promjenljivošću,
redom i ljepotom stvari. Ovaj dokaz Augustin često rabi. Njegova najjača i najbriljantnija sinteza je ona u
Ispovijestima 11, 4^%^A\i na njega se vraća svaki put kad govori o opstojnosti Božjoj, posebice u govorima
narodu. Usp. npr. Serm. 141, 2; 241, 2; Enarr. in Ps 73, 25; 144, 13.
2
Usp. De civ. Dei 8, 6. Argument ide od promjenljivog prema nepromjenljivom: Viderunt quidquid
mutabile est, non esse summum Deum.
Ist 3
' <>- Usp. De lib. arb. 2, 3, 7-15, 39; Confess. 10, 6, 9; De vera relig. 29, 52-39, 73; Enarr. in Ps 41, 7-8.
 UVOD XVII
XVI UVOD

4 nema bitak nego jest bitak. Ovaj posljednji zaključak, koji predstavlja središte augu-
ideje su mu se pomiješale . Ne treba se tome čuditi. S rečenom pretpostavkom bilo
stinske filozofije i označuje bitnu razliku između Boga i stvorenja, zaslužuje posebnu
je nemoguće imati onu pravu. Naime razlika između supstancije i akcidentalnih sa­
pažnju. Augustin ga često ponavlja bilo u svojim većim djelima bilo u svojim govori­
vršenosti znači kompoziciju a ova potonja znači promjenljivost i ograničenje. To sve
ma, zaokupljen time da utemelji i pojasni nauk o stvaranju, koje je središnje u svemu
je neuskladivo s najvišim bićem. Slijedom toga, kad je Augustin dostigao pojam
doktrinalnom kršćanskom sustavu.
apsolutne jednostavnosti Božje jako će inzistirati da je istakne, sjećajući se svog osob­
nog iskustva. O njoj govori u jednom sažetom poglavlju u De civitate Dei i mnogo
puta u djelu De Trinitate.
I tu i tamo temeljni princip je uvijek isti i to ovaj: nepromjenljivo biće apsolutno 2. Bog je »ipsum esse«
je jednostavno, promjenljivo biće nužno je sastavljeno. »Postoji tako jedino dobro,
Ovdje je pozivanje na Izlazak 3,14 obvezno. Naš učitelj ne samo da navodi taj
jednostavno i stoga jedino nepromjenljivo, a to je Bog. O d tog dobra stvorena su
5
tekst, nego na njemu zasniva misao i govor. Metafizika Izlaska doista se može zvati
sva dobra, ali ne jednostavna već stoga promjenljiva« . 15
njegovom, a to je metafizika bitka . Mnogo je tekstova koji dotiču tu misao. Dosta
Jedna takva jednadžba (nepromjenljiv = jednostavan, promjenljiv = sastavljen)
će biti da spomenomo dva: jedan je iz De Trinitate a drugi iz ovog odsjeka De
od temeljnog je značenja u augustinskoj filozofiji. Iz nje se izvode mnogi bitni za­
6
civitate Dei. U De Trinitate kaže: »Bog je ipak nedvojbeno supstancija ili, ako je
ključci. O tom sam govorio na drugom mjestu . Ovdje mogu biti kratak.
termin prikladniji, esencija (bit), koju Grci nazivaju OVGIOL Kao što se od glagola
Prvi je ovaj: biće nepromjenljivo, i zato jednostavno, isključuje svaku sastavinu
sapere izvelo sapientia, od scire scientia, od glagola esse izvelo se essentia. Tko je
između supstancije i akcidentalnih savršenosti. Nihil accidens in Deo quia nihil muta-
1
dakle veći od Onoga koji je kazao svom sluzi Mojsiju: Ja sam onaj koji jesam. Kaži
bile . Zato ako u Bogu, osim supstancije, postoji relacija koja tvori i razlikuje u
sinovima Izraelovim: Onaj koji jest, poslao me k vama? A sve druge esencije i sup­
Trojstvu jednu osobu od druge, ova relacija nije accidens jer nije promjenljiva: Quod
8
stancije koje poznajemo uključuju akcidente, zbog čega im se događaju velike i l i
tamen relativum non est accidens quia non est mutabile .
male promjene. Bogu je sve to strano, zato je u njemu samo jedna nepromjenljiva
Drugi je ovaj: u nepromjenljivom biću, koje je stoga jednostavno, ne postoji
supstancija ili esencija, a to je Bog, i toj biti dolikuje, u snažnijem i točnijem smislu,
razlika između subjekta koji posjeduje neku savršenost i posjedovane savršenosti:
ovaj bitak od kojeg esencija vuče svoje ime: cuiprofectio esse, unde essentia nominata
Propter hoc itaque natura dicitur simplex, cui non... aliud sit habens, aliud quod 16
9
est, maxime ac verissime competit« .
habet . Naprotiv, u promjenljivim stvarima, koje zato nisu jednostavne, subjekt nije
Navod iz Izlaska pojašnjava značenje essentia, što Augustin semantički izvodi od
nikad identičan sa savršenošću koju posjeduje, iako je ova, po božanskom daru,
esse. Termin essentia nema »esencijalističko« značenje kao da je riječ o nečem suprot­
neizgubiva. Kao nepropadljivo tijelo nakon uskrsnuća: Etsi sit corpus incorruptibile...
10 nom od drugih esencija, nego mu je značenje »egzistencijalističko« čija je suprotnost
non hoc est quod ipsa incorruptio .
Treći je, u pozitivnom obliku, sljedeći: jednostavno biće, isključujući svaku sa­ samo ne biti, tj. ništa.
stavinu, jest sve ono što ima: ...ideo simplex dicitur quoniam quod habet hoc est... . n Klasični tekst koji tumači ovo značenje jest onaj iz De civitate Dei. Augustin
Ovaj zaključak, koji je ujedno sjajan princip, želi mnogo toga kazati, barem tri stvari: govori o stvaranju - ovaj je nauk usko naslonjen na poimanje Boga kao najvišeg
1) sve savršenosti koje se pridijevaju Bogu poistovjećuju se s božanskom supstanci­ dobra - , i želi dokazati da sve ono što jest, apsolutno sve, po stvaranju proizlazi od
jom. To ponavlja mnogo puta naročito u De Trinitate. Dovoljan je zaključni tekst: Onoga koji jest na najviši način. O d suprotne zablude, one manihejske, »oslobodit
»Ako kažemo: 'vječni, besmrtni, nepropadljivi, nepromjenljivi, živi, mudri, moćni, će se svatko to brže i lakše... što uzmogne jasnije shvatiti ono što Bog reče po svom
lijepi, pravedni, dobri, blaženi, duhovni' može se činiti da, od svih ovih termina, anđelu kada posla Mojsija sinovima Izraelovim: Ja sam onaj koji jesam. Budući je
samo posljednji označuje bit, ali nije tako u onoj neizrecivoj i jednostavnoj naravi. Bog najviša bit, (naime: on najviše jest, te je stoga nepromjenljiv), stvarima koje je
Sve ono što se čini da se tu afirmiraralo kao ono što se odnosi na kakvoću, treba stvorio, on je podario bitak, ali ne najviši bitak, kakav je on sam; jednima dade
17
12
shvatiti kao da se odnosi na supstanciju i l i na bit« ; 2) Božanske savršenosti među­ bitak više, drugima manje, i tako po stupnjevima uredi naravi biti« .
sobno se identificiraju: quae iustitia ipsa bonitas; et quae bonitas, ipsa beatitudo . u Nakon što je iznova zabilježio da essentia potječe od esse, kao što sapientia
Jedan veoma sažeti tekst mogao bi biti ovaj: »Tako svaka od njih jest u svakoj dru­ proizlazi od sapere, zaključuje: »Stoga, onoj naravi koja najviše jest (i po kojoj po­
goj, sve su u svakoj, svaka u svima, sve u svima i sve su samo jedna stvar« ; 3) Bog 14 stoje sve stvari koje jesu) nije oprečna ni jedna narav, osim one koja ne postoji.
18
Doista onomu što biva, oprečan je nebitak« .
Imajući pred očima ove jasne tvrdnje koje uporno ističu najviše biće od kojega
4
proizlazi svako biće, lako je shvatiti upravo egzistencijalno značenje termina »esenci­
Usp. Confess. 4, 16, 28-29.
5
De civ. Dei 11, 10, 1.
ja«, koji se pojavljuje u posljednjim riječima navedenog teksta: »Stoga Bogu, to jest
19
6
Usp. La nozione dei mutabile e delVimmutabile in s. Ag., u »Quaderni della Cattedra Ag.na«, Tolen- najvišoj biti i tvorcu svih biti koliko god ih ima, nije oprečna ni jedna bit« , tj.
tino 1959., kao i Opći uvod u De Trinitate, N B A I V , str. X X V I I .
7
De Trin. 5, 4, 5.
8
De Trin. 5, 5, 6. 15
Usp. E . Z U M B R U N N , Uexegese augustinienne de »Ego sum qui sum«, u: Dieu et VEtre. Etud.
9
De civ. Dei 11, 10, 2. Augustin., Pariš 1978.
10
Isto. 16
De Trin. 5, 2, 3.
11
De civ. Dei 11, 10, 1. 17
De civ. Dei 12, 2.
12
De Trin. 15, 5, 8. 18
Isto.
13
De Trin. 15, 5, 7 19
De civ. Dei 12, 2.
14
De Trin. 6, 10, IZ.
 XVIII UVOD
Bogu, najvišem dobru i sazdatelju svih bića, niti jedna stvar ne može biti suprotna.
Ovo je fundamentalna teza protiv manihejaca i protiv svakog oblika dualizma. Isplati
se ponovo čitati jedan tekst napisan u djelu protiv manihejstva, prema sudu Augusti-
novu najbolji tekst što ga je sastavio: tu se pojavljuje isti koncept najvišeg dobra i ,
posljedično, ista argumentacija: »Mi... smo uvjereni da Bogu koji na najviši način
jest (qui summe est) nije protivno doli ono što apsolutno nije; dok sve ono što na
neki način jest, ima bitak, kakav god taj bitak bio, od Onoga koji jest na najviši
način, i zato, u svom rodu, jest dobro« . 20
Valja dakle zaključiti da je essentia - termin što ga Augustin smatra neologiz­
mom, iako je već bio prihvaćen - sinonim za bitak, i rabljen je da označi ono što
opstoji, ono što jest: u Bogu bitak i bit su istoznačnice. Ovu istoznačnost izražava s
dva gore spomenuta principa: Bog jest sve ono što ima; u Bogu subjekt i savršenosti
koje posjeduje su jedna te ista stvar.
Kazao sam da je biblijski tekst iz Izlaska temelj ne samo augustinovske misli
nego i govora. Siliti ga da reče ono što ne može, Augustin ponovo i ponovo Boga
zove Jest. Bog naime nije na neki način, prema nekoj mjeri, nego je jest . Ovo Jest
22
ispunja ga začuđenošću , i upravlja pitanje Bogu: »O Bože, o Gospode naš, kako
se zoveš? Odgovara: Zovem se Jest. Sto znači: Zovem se jesti D a ostajem zauvijek,
23
da se ne mogu mijenjati« . Kada je rečeno da je Bog sam Bitak, ipsum esse, rečeno
je sve: ne može se kazati ni više niti bolje. »Što je sam Bitak (idipsum)? Kako ću ga
definirati ako ne sam Bitak? A k o ste u stanju, braćo, shvatite što je sam Bitak,
budući da, što se mene tiče, koju god drugu riječ kažem, ne kažem da je to sam
Bitak (idipsum)«. I iznova zaključuje pozivajući se na Izlazak: »To je idipsum: Ja
24
sam onaj koji jesam; Onaj koji jest poslao me k vama« .
3. Znanje Božje je nepromjenljivo i vječno
O znanju Boga koji zna sve stvari, uključujući slobodne ljudske čine, Augustin
je već bio pisao u V . knjizi De civitate Dei, protiv Cicerona, dokazujući da nijekati
Bogu znanje budućeg kako bi se spasila sloboda čovjekova, ne samo da je velika
zabluda, nego je to i svetogrđe: »Da bi učinio ljude slobodnima - kaže s ironijom -
učinio ih je svetogrdnicima«. Nijekati Bogu predznanje budućeg isto je što i nijekati
postojanje: »Ako Bog unaprijed ne zna sve što će se dogoditi, nije Bog« . M i među­
tim, nastavlja Augustin, dakle mi kršćani, »prihvaćamo jedno i drugo, tvrdimo vje­
rom i razumom jedno i drugo«, predznanje Božje i slobodu čovjekovu . Preuzima­
jući temu koju je bio obrađivao već u De libero arbitrio i ilustrirao primjerom pam­
ćenja - koje se vjerno sjeća prošlog a da ne mijenja slobodnu ili nužnu narav stvari
27
koje se sjeća - , dokazuje da predznanje ne uklanja slobodu; zato čovjek ne griješi
jer Bog predviđa da će sagriješiti, nego griješi jer hoće griješiti, i to Bog predviđa .
20
Contra Secund. Man. 10. Uostalom ova augustinska argumentacija veoma je drevna: rabi je već u
De mor. Eccl. cath., koji datira iz 387.-388., a tiče se poimanja zla, tj. deficere ab essentia et ad id tendere
quod non sit (2, 2, 2), gdje je essentia isto što i esse, dakle id quod est.
21
Confess. 13, 31, 46.
22
Enarr. in Ps 101, s. 2, 10.
23
Serm. 6, 4.
24
Enarr. in Ps 121, 5.
25
De civ. Dei 5, 9, 2-4.
26
De civ. Dei 5, 10, 2.
27
Usp. De lib. arb. 3, 4, U .
2 8
Usp. De civ. Dei 5, 10, 2.
UVOD XIX
A l i u ovom odsjeku De civitate Dei Augustin se hvata ukoštac s velikim poteško­
ćama filozofa protiv stvaranja kako o tome uči kršćanska vjera, dakle ab aeterno.
Ova se poteškoća oslanjala upravo na nepromjenljivosti božanskog znanja i htijenja.
Prije nego što će odgovoriti - a vidjet ćemo kako - želi pojasniti pretpostavku,
potvrđujući da božansko znanje, kao uostalom i volja, jest sigurno nepromjenljivo,
sigurno vječno. Potkrepljuje to razlikama koje postoje između Božjeg i našeg znanja,
a one su naročito dvije: 1) naše znanje ovisi o stvarima, Božje ne; 2) naše znanje je
promjenljivo, ograničeno, vremenito, Božje je nepromjenljivo, bezgranično, vječno.
O tome Augustin ima doista lijepih stranica. Ponajprije o stvarima koje jesu jer
ih Bog poznaje: »Mi vidimo tvoje stvorenje - veli Augustin u Ispovijestima - jer
postoji, ali ono postoji zato jer ga ti vidiš... ti si ga vidio već stvorena kada i gdje si
29
vidio da ga treba stvoriti« . Isti je nauk i ovdje u De civitate Dei. Tumačeći riječi
Postanka: I vidje Bog da je dobro, pojašnjava da to ne znači da je Bog shvatio da
su stvari dobre, jer ih je Bog poznavao prije nego su postale, dapače one jesu jer ih
je Bog poznavao. »Dakle vidio je da je dobro ono što je stvorio kad je vidio da je
21
dobro to stvoriti«. Brani i samoga Platona od moguće drukčije interpretacije njegovih
30
riječi: »Nije bio toliko nerazborit da bi pomislio...« .
Drugo pitanje bilo je o nepromjenljivosti božanskog znanja unatoč promjenljivo­
sti stvari, bestjelesnosti i racionalnosti unatoč tjelesnosti neracionalnosti mnogih od
njih: »U tebi stoje uzroci svih prolaznih stvari i trajno postoje svih promjenljivih
stvari nepromjenljivi počeci i opstoje svih nerazumnih i vremenitih stvari vječni raz­
31
lozi« . Ne bi se moglo kazati bolje. Unatoč naravi stvari, koje su sve vremenite i
mnogo ih je tjelesnih i l i nerazumnih, Bog u sebi ima razumske, netjelesne i vječne
32
razloge u kojima sve vidi i po kojima sve uređuje.
O »vječnim razlozima« prisutnima u stvarateljskom Božjem umu ima jedno
33
slavno pitanje - De ideis - u kojem se tumači njihova narav i važnost , dok o božan­
skom umijeću stvaranja ima jedan govor, istodobno metafizički i poetički, gdje se u
svezi s onim riječima sv. Ivana koje, kako ih je Augustin čitao, zvuče ovako: Ono
34
što je stvoreno u njemu je život, tumači kako su sve stvari život u Bogu : trebalo bi
ih oba produbiti kako bi se razumjelo stvarateljsko znanje Božje,
Ovdje valja istaknuti još jedan aspekt: sveobuhvatnost. Kako je rečeno ovdje i
ne manje lijepo u Ispovijestima, znanje Božje »obuhvaća sva vremena u svojoj stalnoj
35
i vječnoj prisutnosti« . U ovom znanju nema prije i poslije, kao u našem, koje je
25
mjerljivo vremenom, prošlošću, sadašnjošću, budućnošću, jer ova tri momenta odgo­
varaju jedinom momentu Božjem, vječnom »danas« koje nema »bilo je« i »bit će«,
26
nego samo »je«. Zato Augustin može kazati: »Sve sutrašnje i što će biti poslije sutra,
i sve jučerašnje i dojučerašnje^ ti ćeš učiniti danas, danas si učinio«. Znajući da je
36
kazao tešku istinu nastavlja: »Što ja mogu, ako tko ne razumije?« .
28
4. Bog-Trojstvo
Izlažući ove uzvišene istine o Bogu, Augustin ne zaboravlja svoju nakanu, a ta
je da predloži i obrani sveukupni poklad - filozofski i teološki zajedno - kršćanskog
29
Confess. 13, 38, 53.
30
De civ. Dei 11, 21.
31
Confess. 1, 6, 9.
32
Usp. De Trin. 12, 14, 23.
33
Usp. De divv. qq. 83, q. 46.
34
Usp. In Io Ev. tr. 1, 16-17.
35
De civ. Dei 11, 21.
36
Confess. 1, 6, 10.
XX UVOD
nauka; primjenjuje stoga pojam najviše jednostavnosti za Boga Trojstvo (»ovo Troj­
stvo je samo jedan Bog i nije manje jednostavno zato što je Trojstvo«) i izriče u
potpunosti princip što ga je gore samo djelomično spomenuo: Bog »je jednostavan
zato što jest ono što ima, osim što se svaka osoba kazuje u odnosu prema drugoj« .
Nije bilo moguće kazati ništa uzvišenije ili dublje glede otajstva Božjega: prvi dio
tvrdi najvišu jednostavnost Boga, druga razlikovanje božanskih Osoba, ne glede ap­
solutnih savršenosti (quae dicuntur ad se) koje su jednake svima trima Osobama,
nego glede subzistentnih odnošaja (quae dicuntur ad alium) koje, stojeći nasuprot
jedna drugoj, tvore substantia Personarum.
Augustin nastavlja tumačenjem: »Nedvojbeno, Otac ima Sina a ipak sam nije
Sin; Sin ima Oca a ipak sam nije Otac. Stoga se, u odnosu prema sebi samom - a
ne prema drugome - kaže da jest ono što ima; kao što se kaže da je živ u odnosu
prema sebi samome, jer zaista imajući život sam i jest taj život« . 38
Koncept božanskih odnošaja izložen je i naširoko pretresan u De Trinitate. A u ­
gustin taj koncept stavlja u središte trojstvenog nauka - kasniji teolozi su ga slijedili
39
na ovom putu, ali ne samo oni nego i samo koncilsko učiteljstvo - , kako bi izbjegao
dvjema suprotnim zabludama, tj. sabelijancima koji su nijekali razlikovanje Osoba,
40
i arijancima koji su nijekali istobitnost naravi , i učvrstio veritatis medium koja je
ovdje kao i drugdje kraljevski put kojim kroči istina. Dovoljno je ovdje primijetiti
dvije pojedinosti koje se tiču načina izražavanja: izraz subsistentia personarum ,
koji je prožeo skolastiku, i drugi koji razlikuje alius i aliud. U Trojstvu naime postoji
alius et alius, jer subjekt ili osoba jest samo jedna (nitko nije naglašavao jače od
Augustina ovo jedinstvo), ali se može i treba govoriti o aliud et aliud, jer naravi su
43
dvije: Una persona in utraque natura . Augustin ipak nije primijenio ovu trinitarnu
terminologiju alius et aliud na kristološko pitanje, kao što je to bio učinio Grgur
Nazijanski . 44
DRUGO POGLAVLJE
STVARANJE
A k o tema o opstojnosti i naravi Božjoj zauzima relativno skroman prostor u De
civitate Dei, širi i zahtjevniji prostor zauzima tema, koja je nužno na nju naslonjena,
a to je tema o stvaranju; ne toliko po svojoj sržnoj formulaciji o stvaranju kao pro-
izvedbi neke stvari iz ništa - o ovome Augustin govori naširoko i uporno u djelima
vezanima uz manihejsku kontroverziju - , koliko po nekim pojedinostima koje prate
37
De civ. Dei 11, 10, 1.
38
Isto.
39
Usp. Conc. Florent., Decr. de Iacobitis: D S 1330 koji preuzima Anzelmov izraz {De processione
Spir. S. 2: P L 158, 288), koji u svojoj biti ovisi o Augustinu: Omnia unum sunt ubi non obviat relationum
oppositio. Ovo načelo, čiju širu jeku imamo naznačenu u De civitate Dei, jest u temelju svekolike skolastičke
spekulacije o Trojstvu.
40
Ovom predmetu posvećene su knjige V - V I I De Trinitate. Usp. Opći uvod u De Trinitate, N B A I V ,
X X Vis.
41
De s. virgin. 19, 19; In Io Ev. tr. 71, 2: ...in medio est via quam reliquistis.
42
De civ. Dei 11, 10, 1. Drugdje (isto 11, 24) brani istodobno jedinstvo Božje: Propter inseparabilem
divinitatem, i Trojstvo Boga: propter proprietatem Personarum, ovaj potonji izraz bliži je grčkoj teologiji.
43
Serm. 294, 9.
44
Prvo pismo Kledoniju A, 16.
UVOD XXI
ovu misterioznu Božju izvedbu, kao što je sloboda kojom je izvodi i svrhovitost zašto
je izvodi, a to su pojedinosti koje su poganski filozofi nijekali, oštro pobijajući, da­
pače izvrgavajući ruglu kršćansku vjeru, a neki crkveni pisci su ih loše tumačili. Evo
37
brze sinteze tog važnog predmeta. Z a nj je Augustin u ovom djelu stavio u pogon
najviše metafizičke intuicije kako bi razumski obranio nauk vjere, stvarajući tako od
tog predmeta središnju točku, i l i , ako se hoće, zglob svoje filozofije.
1. Bog-Trojstvo stvoritelj svemira
Kako sam kazao, u ovom odsjeku Augustin ne inzistira na stvaranju iz ništa.
1
Ovaj ključni pojam bio mu je familijaran sve tamo od obraćenja , a potom ga je
uporno izlagao protiv manihejaca, tumačeći da je stvaranje pojam koji valja smjestiti
između rađanja i izradbe, dva načina za dovršenje nekog djela koji su nam opće
poznati. Nije prvo - rađanje - jer stvorene stvari nisu jednake (istobitne) s Bogom
koji ih stvara; nije drugo - izradba - jer Bog ne sudjeluje samo djelomično u stvarima
oblikujući neku preegzistentnu materiju, nego ih proizvodi u potpunosti njihovih na­
2
41
ravi. Ponavljati ovdje augustinske tekstove nije potrebno: bezbrojni su .
O d koristi je inzistirati na onoj poglavitoj zaokupljenosti u De civitate Dei: oslo­
42
boditi se sasvim krivih ideja glede stvaranja kojih je bilo mnogo a zastupali su ih
veliki mislioci. O temeljnom pitanju - stvaranju iz ništa - nije bilo kontroverzije s
poganskim filozofima koji su, prema Augustinu, prihvaćali ovu veliku istinu.
On ima drugu brigu. U prvom redu ponuditi sintezu o uzrocima koji zahvaćaju
u stvaranje: eficijentni, egzemplarni, finalni. Čini to na način da tumači Pismo. Evo
sažetog i udarnog teksta: »Naime, tri su glavne stvari koje nam je trebalo objaviti o
stvaranju: tko je stvorio, čime je stvorio i zašto je stvorio. Zato se kaže: Reče Bog:
Neka bude svjetlo! I bi svjetlo. I vidje Bog da je svjetlo dobro! A k o bismo upitali:
tko ga načini? - Bog; ako pak, čime - Reče: Neka bude, i bi; ako pak, zašto? - Jer
je dobro. Naime, nema izvrsnijeg tvorca od Boga, nema umijeća djelotvornijeg od
3
Božje riječi, i nema boljeg uzroka nego da se dobro stvori od dobrog Boga« .
U ovom trostrukom aspektu stvaranja Augustin gleda tragove Trojstva: predmet
4
koji mu je drag i na kojeg često drugdje navraća . Ovdje sažeto iznosi svoju misao
ovako: »Dakako, razumije se da Otac Riječi bijaše onaj tko reče: Neka bude; a
budući da je stvoreno dok je govorio, nedvojbeno je stvoreno Riječju; a kad se kaže:
/ vidje Bog da je dobro, dostatno je jasno, da što je stvoreno nije Bog stvorio ni po
kakvoj nužnosti, niti zbog kakve svoje potrebe i koristi, nego jedino svojom dobro­
tom; naime: zbog toga jer je dobro... A k o se ta dobrota ispravno shvati kao Duh
Sveti, onda nam se cjelokupno Trojstvo otkriva u svojim djelima« . 5
Ono međutim što mu je u interesu naglasiti jest posebnost da dobri Bog stvara
dobre stvari; ova je posebnost bitna i temeljna: nema drugog motiva stvaranja osim
ovoga, i tražiti neki drugi nije moguće i vodi u zabludu. Augustin to potkrepljuje
6
autoritetom Platona i čudi se do krajnosti da neki od onih koji »zajedno s nama
1
Usp. Solil. 1, 1, 2.
2
Usp. posebice: De actis cum Fel. Man. 1, 19; 2, 17-19; Contra Secund. Man. 4.8; Contra Prisc. et
Orig. 3, 3.
3
De civ. Dei 11, 21.
4
Usp. Confess. 13, 5, 7; De Gen ad litt. 1, 5, 11 - 7, 13.
5
De civ. Dei 11, 24.
6
Usp. De civ. Dei 11, 21.
 XXII UVOD UVOD XXIII

vjeruju, da je svim stvarima jedno počelo (te da ni jedna narav, koja nije što je Bog,
ne može biti)«, nisu htjeli povjerovati »u tako dobar i jednostavan uzrok nastanka
7
svijeta, da dobar Bog stvara dobra« .
Augustin tu misli na Origena kojeg izričito spominje, pozivajući se na njegovo
djelo De principiis. Protiv njega, crkvenog čovjeka i veoma upućena u Pisma, zastupa
da riječi Postanka: / vidje Bog da je dobro. I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše
veoma dobro, ne žele kazati ništa drugo doli: »Da tvorbi svijeta nema nikakva dru­
8
gog uzroka nego da dobar Bog stvori dobra djela« .
A l i mišljenje Origenovo upadalo je u teoriju o vječnom kružnom kretanju koje
9
su predlagali poganski filozofi , protiv koje će Augustin zadati mnogo teških udaraca,
kako ćemo uskoro vidjeti. U isto vrijeme značajno je pogledati kako odgovara na
jednu drugu veliku poteškoću onih filozofa: stvaranje ab aeterno.
2. Svemir stvoren u vremenu, dapače s vremenom
Augustin odgovara ponajprije pozivajući se na vjeru koja uči stvaranje u vre­
menu i l i , kako on tumači, s vremenom. »Od te vjere - snažno podvlači - ne mogu
10
me odvratiti dokazi filozofa« ; štoviše, dodaje, »kad takva dokazivanja ne bi mogao
11
odbaciti razbor, vjera bi morala ismijati« . A l i razum ih je u stanju pobiti. Naime
12 13
ratio sana i l i , kako on također kaže, rado manifesta ih osuđuje i razbija. Pogle­
dajmo koji su njegovi dokazi. Augustin polazi od dvije pretpostavke, od kojih jednu
prihvaćaju i njegovi protivnici, a drugu on odlučno postavlja i brani. Prva je nepro-
mjenljivost Božja u bitku, znanju, volji. Prva temeljna pretpostavka zajednička je i
17
kružna kretanja) , ali se upinje kako bi dokazao da protiv stvaranja svijeta u vre­
menu njihovi argumenti nemaju čvrstoće.
Ponajprije ispravlja krivo postavljanje problema: u strogom smislu svijet nije
stvoren u vremenu, kao da bi vrijeme postojalo prije svijeta, nego s vremenom. B u ­
dući da je svijet suodnosan s promjenljivim stvarima - kao što je vječnost s nepro­
18
mjenljivim bitkom - ne može postojati bez njih. Vrijeme započinje sa stvaranjem:
ne može dakle biti vremena prije vremena, tj. prije stvorenih stvari. Pitati se među­
tim što je Bog činio prije stvaranja, kao da bi Bog prethodio vremenu u vremenu a
ne u vječnosti, krivo je postavljen problem koji nastaje iz neuočavanja odnosa koji
postoji između vremena i vječnosti. Ovaj odnos nije kontinuitet, kao da bi vječnost
bila stalno vrijeme, nego promjenljivost i nepromjenljivost. Tako je i krivi problem
pitati se kako je u Bogu nastala »nova« volja da stvori svijet; nema »nove« volje u
vječnosti, koja je sveukupnost jer je nepromjenljiva.
»Novost« jest, ali u stvorenjima, ne u Bogu. Stvorenja nisu bila i započela su
biti: eto novosti. A l i ovoj novosti ne odgovara neka druga u Božjim planovima koji
su vječni. Kako shvatiti ovu zagonetku?
19
Augustin zna i otvoreno kaže da je pitanje »silno teško« , doziva sebi u svijest
i preporuča čitatelju osjećaj za misterij koji je uvijek potreban kad je govor o Bogu;
potom tumači problem upozoravajući na vlastiti način djelovanja Vječnoga koji, osta­
jući izvan vremena, nije podložan zakonima prije i poslije, i upozoravajući na narav
relacije, koja kada nastaje ne zahtijeva promjenu u obje suodnosne veličine.
Glede prve točke podsjetio je na Voluzijana koji je smatrao nemogućim da bi
Sin Božji utjelovljujući se mogao ući u vrijeme bez ikakve promjene, da Bog novit
venire non recedendo ubi erat; novit abire non deserendo quo venerat . Ovdje prisjeća 20

platoničarima, a u osnovici je spekulacije o Bogu i predstavlja jedno od velikih načela da Bog novit quiescens agere et agens quiescere. Potest ad opus novum, non novum,
augustinovske filozofije, a zastupa, kako je bilo rečeno, potpuno podudaranje iz­ 21
sed sempiternum adhibere consilium . Kao što može doći a da se ne udaljuje od
14
među nepromjenljivog bitka i najvišeg bitka ili ipsum esse . Druga nije manje te­ mjesta gdje je bio i može otići a da ne napušta mjesto odakle je došao, tako može
meljna od prve, a u ovome je: niti jedno stvorenje ne može biti suvječno Bogu: Non djelovati mirujući i mirovati djelujući, i na novom djelu može primijeniti plan koji
15
dubito nihil omnino creaturae Creatori esse coaeternum . A to znači, barem, da niti nije novi nego vječni. »Prije« i »poslije« odnose se ne na Boga nego na stvorenja. U
jedno stvorenje ne može postojati neovisno o Bogu. To je toliko istinito da suprotno Bogu nema promjene volje, nego »je jednom istom nepromjenljivom i vječnom vo­
upada u apsurd. ljom učinio da stvari koje je stvorio i prije ne budu (sve dok ne bijahu) i da poslije
22
Međutim on pred tvrdnjom filozofa da je svijet ab aeterno, dakle bez početka, budu (čim počeše biti)« .
razlikuje dva moguća razumijevanja ove tvrdnje. A k o se njome želi kazati da je Ovo se tumačenje temelji na jednom drugom, a tiče se naravi relacija. D a je
svijet ab aeterno zato što ga nije Bog stvorio, oni koji tu tvrdnju postavljaju »daleko Augustin relacije (subzi'stentne) smjestio u središte trinitarne teologije kazao sam
su od istine i mahnitaju«. A k o se pak njome želi kazati da je svijet doduše Bog gore. Ovdje valja dodati da je studirao i važno i ne lako pitanje relacija između Boga
stvorio, ali da njegov početak nije u vremenu, nego u stvaranju, oduvijek je stvoren i stvorenja, dokazujući da stvorenja nastaju i mijenjaju se ne po nekoj promjeni u
tj. sve od vječnosti, izražavaju se na jedva razumljiv način: modo quodam vix intelli- Bogu nego po promjeni koja nastaje u stvorenjima. Relacije studira u ovom odsjeku
23
gibili .16
De civitate Dei , ali naročito u De Trinitate gdje dokazuje da je Bog Gospodin stvo­
Augustin ne slijedi filozofe na tom putu, iako ne mimoilazi zabilježiti da je taj renja, Otač^zaTopravdanje grešnika, Utočište kada se Njemu utječemo; dakle nove
njihov put čini se u protuslovlju s onim što ti isti filozofi uče o sudbini duša (vječna relacije, naše s Bogom i Božje s nama; istinske, stvarne relacije koje su u osnovici
Božjih djela i svega života čovjekova, ali koje ne nastaju nekom promjenom u Bogu,
24
nego u nama: In nobis fit aliqua mutatio, ...in illo nulla .
7
De civ. Dei 11, 23, 1.
8
De civ. Dei 11, 23, 1.
9
Vidi gore Prethodne točke, 3, 4.
10
De civ. Dei 12, 17, 1. Usp. De civ. Dei 11, 4, 2.
11
De civ. Dei 12, 17, 2. Usp. De civ. Dei 12, 16, 2.
12
De civ. Dei 12, 17. De civ. Dei 12, 22.
13
De civ. Dei 12, 18, 2. Ep. 137, 2, 4.
14
Vidi gore II, 1, 2 i Patrologia, Marietti, III, str. 387. De civ. Dei 12, 17, 2; usp. 12, 15.
15
De civ. Dei 12, 16-17; usp. Confess. 12, 11, 12: ...nec illa creatura tibi coaeterna est, cuius voluptas De civ. Dei 12, 17, 2.
tu solus es (blaženi anđeli). Usp. De civ. Dei 12, 15.
16
De civ. Dei 11, 4, 2. De Trin. 5, 16, 17; usp. Opći uvod u De Trinitate, N B A I V , str. X X I X .
 UVOD UVOD XXV
XXIV

Na kraju ove uporne obrane kršćanskog nauka, koji predstavlja jednu od najpro­
dornijih teza kršćanske filozofije, Augustin primjećuje da stvaranje u vremenu i s
vremenom na čudesan način dokazuje jednu drugu važnu istinu: potpunu slobodu
Božju u stvaranju. Bog nije stvarao iz nužde, nego iz čiste dobrote. Naime kroz svu
vječnost, koja nema početka, nije bio manje blažen bez stvorenja . 25
3. Apsurdnost »vječnih kružnih kretanja«
Augustin se ne zadovoljava time da dubokim metafizičkim intuicijama pojasni
kršćanski nauk, nego svom snagom kritizira tumačenje koje su predlagali spomenuti
26
filozofi, a to je teorija o vječnim kružnim kretanjima . Na taj način pojašnjava jednu
drugu fundamentalnu tezu kršćanske filozofije, ovaj puta etike: blaženstvo.
Kritika se javlja često i snažnim riječima. Ona mu se teorija čini doista veoma
7
ludom - quo dići stultius nihil potesf - , stvarno užasnom - quid horribilius cogitari
28
possit, ignoro - , toliko da kad bi slične teorije bile istinite bilo bi bolje ne poznavati
29
ih: doctius nescirentur .
Postoji i drugo proturječje u teoriji o »vječnim kružnim kretanjima«: smatrati
bijednim sadašnji život - a takvim su ga smatrali oni filozofi - unatoč nadi u buduću
sreću, a blaženim budući život unatoč perspektivi povratka u bijedu sadašnjega: ita
spes nostrae infelicitatis est felix et felicitatis infelix, veli upečatljivo Augustin. Zaklju­
38
čak, pravo govoreći, je samo jedan: bit ćemo uvijek nesretni, i tu i tamo .
Tu je konačno i teška posljedica te teorije: ona gasi ili barem mlitavi te čini
mlakom ljubav prema Bogu, ako se misli da ga treba ostaviti upravo onda kad se
dođe do punine njegove spoznaje i posjedovanja. Zapravo, primjećuje Augustin
oštroumno, »nitko ne može vjerno ljubiti ni čovjeka prijatelja ako zna da će u buduć­
39
nosti biti njegov neprijatelj« .
Tako Augustin pobija teoriju »vječnih kružnih kretanja«, pojašnjujući još jedan­
put temeljnu tezu kršćanske etike, koja cikličkoj koncepciji filozofa suprotstavlja l i ­
nearnu što se temelji na vjeri u pravilan odnos vremena i vječnosti. K a d je o vjeri
riječ, čini se da on kaže: filozofi nemaju pravo izvrgavati je ruglu, jer protiv njihovih
poteškoća ima rješenje, protiv naših, s njihove strane nema nijednog. Stoga je zado­
voljstvo s Porfirijem, koji u tom predmetu nije slijedio učitelja Platona, iskreno i
zasluženo . 40

A l i one su daleko od toga da bi bile istinite. Te teorije zapravo ruše pojam

blaženstva ukoliko ga lišavaju dviju osnovnih vlastitosti: sadrže u sebi neozdravljivu
proturječnost, gase snagu ljubavi prema Bogu. Tako Augustin. To i dokazuje.
TREĆE P O G L A V L J E
Blaženstvo nije istinito ako nije vječno: temeljna teza koju ponavlja zaglušnom
30
monotonijom . Štoviše, ako nije vječno i blaženo nije niti istiniti život: druga teza ANĐELI
31
draga hiponskom biskupu , koja ovisi o poimanju sadašnjeg života, koji valja radije
1
32
zvati smrću nego životom , i o metafizičkom poimanju istinitog i autentičnog bitka Na drugom sam mjestu govorio o sudbini anđela . Ovdje se vraćam na temu
koji nije drugi nego onaj vječni . 33
kako bih produbio ono što smatram korisnim, budući da u X I . i X I I . knjizi De
A l i nije dovoljno da blaženstvo bude vječno kako bi bilo istinito: treba da bude civitate Dei augustinovski nauk o anđelima nalazimo naširoko i veoma organički
i sigurno u svoju vječnost. Dvije su dakle bitne vlastitosti blaženstva: vječnost i sigur­ obrađenim. Razumljivo je to. Knjige su to koje u općoj strukturi djela govore o
nost. Naš učitelj to ponavlja od prvoga svog djela (prvo djelo koje je priveo kraju), podrijetlu dvaju gradova. A dva grada, prije nego što su se oblikovala među ljudima,
34
De beata vita . Ovdje u De civitate Dei piše: »... mudar i blažen život... kojega, bez stvorena su među anđelima, te nije riječ o četiri grada, nego o dva, jer anđeli i ljudi
2
ikakve dvojbe, i nema ako nije vječit, te pouzdano siguran za svoju vječnost« . 35
pripadaju jednom od dvaju gradova, onom dobrih i l i onom zlih . Augustinovska vi­
Filozofi svojom teorijom o »vječnim kružnim kretanjima« niječu jednu i drugu zija odlučno je kozmička: obuhvaća sva razumska stvorenja i među njima, vidljivima
36
od ovih vlastitosti, pa onda niječu blaženstvo koje je, i za njih, sam cilj filozofije . i nevidljivima, uspostavlja intimnu vezu.
Doista blaženstvo koje bi duša, oslobođena tijela, postigla u prekidima, ili bi se Raspravu možemo podijeliti na sljedeće točke: 1) stvaranje; 2) narav; 3) spo­
temeljilo na neznanju ili bi ga pratila bol, već prema tome zato što ili ne zna ili zna znaja; 4) milost; 5) razlikovanje između dobrih i zlih; 6) sudbina jednih i drugih;
da je određena da izgubi dobro koje posjeduje. I u jednom i u drugom slučaju imamo 7) blaženstvo anđela; 8) odnos anđeli-ljudi.
apsurd: ili blaženstvo uzrokovano neznanjem - u tu hipotezu upada nihil stultius o 1) U Pismu nema preciznog uporišta o času kada je nastupilo stvaranje anđe­
kojem je bilo riječi - ili blaženstvo koje prati bol, koja bi bila tako velika kao što je la; postoje međutim očite tvrdnje da su stvoreni (Ps 148, 1-5). Augustin smatra
37
ljubav, koja je najviša, prema dobru koje se posjeduje . neutemeljenim mišljenje koje se pripisuje Origenu da bi stvaranje anđela bilo po­
vezano sa stvaranjem voda: ovo je mišljenje ranije bio sklon prihvatiti i sam A u ­
3 4
25
gustin . Njihov se nastanak međutim može vidjeti u stvaranju svjetlosti i l i pak u
Usp. De civ. Dei 12, 18, 2. 5
26
O ovom nauku vidi gore Prethodne točke, 3, 3. riječi »nebesa« na početku Postanka .
27
De civ. Dei 11, 4, 2. 38
28
Ep. 166, 9, 27. De civ. Dei 12, 20, 2; usp. Serm. 241, 6 gdje se pojavljuju iste riječi a za zaključak nalazimo i ove
29
De civ. Dei 12, 21, 1. druge: magna magnorum deliramenta doctorum.
39
30
Usp. De divv. qq. 83, q. 35, 2; De Trin. 13, 8, 11; De civ. Dei 14, 25; Serm. 84, 2; 306, 6: ...vita De civ. Dei 12, 20, 2.
quae aeterna et beata; quia si non aeterna, nec beata. 40
De civ. Dei 12, 20, 3. O mitu vječnog povratka usp. M . M . E L I A D E , Les Essais X X X I V , Gallimard,
3 1
Usp. In Io Ev. tr. 22, 3; De civ. Dei 20, 6, 2; Serm 84, 2; 306, 2. Pariš 1949.
32
Usp. Confess. 1, 6, 7; De civ. Dei 12, 21, 1.
1
33
Usp. Confess. 7, 11, 17; Serm. 7, 7. Usp. Opći uvod u De civitate Dei, KS Zagreb 1982., str. LIIIs.
34
Usp. De b. vita 11. 2
Usp. De civ. Dei 12, 1, 1; 10, 7.
35
De civ. Dei 11, 11. 3
Usp. Confess. 13, 15, 18; Retract. 2, 6. 2.
3 6
Usp. De civ. Dei 19, 1, 3. 4
Usp. De civ. Dei 11, 9, 32.
37
Usp. De civ. Dei 12, 21, 1. 5
Usp. Post 1, 1; De Gen ad litt. 1, 1, 3s.
 XXVI UVOD XXVII
UVOD

2) O tjelesnoj naravi anđela Augustin ne zauzima konačan stav, i to zato što
ne postoje očiti biblijski dokazi a i zato što problem nema teološke relevantnosti.
Čini se da naginje prema nekoj tjelesnosti, sličnoj Kristovoj poslije uskrsnuća ,
7
nekom »zračnom tijelu« . Ono pak što podcrtava jest odnos anđela s Bogom .
Njima je Bog podario »inteligenciju, postavljajući ih u stanje da ga motre i čineći
ih sposobnima da ga posjeduju..., i slobodnu volju, tako da je (ova inteligentna
narav) mogla Boga napustiti ako je htjela, tj. napustiti svoju vlastitu sreću, i time
9
odmah pasti u stanje bijede« . Onaj pak koji mu je vjerno služio, zadobio je veću
možemo kazati da B o g »iako je znao da će neki anđeli napustiti ono toliko veliko
dobro..., nije im oduzeo onu sposobnost, smatrajući da je veća njegova moć i
6
njegova dobrota po tome što izvlači dobro iz zla, nego da zlo spriječi«, a to je isti
20
8
razlog koji ga je vodio i u pitanju čovjeka . Ne smijemo uostalom zaboraviti da
zla volja »ne potječe otuda što je narav, nego zbog toga što je narav stvorena iz
21
ništa« .
Drugdje Augustin, konfrontirajući stanje anđela sa stanjem ljudi, primjećuje
da je za zle anđele stanje bilo konačno; za njih nije bilo Posrednika kao za ljude . 22

10
slavu nego da mu je služio ne slobodno već naravnom obvezom , i zaslužio tako Podvlači osim toga da se »daleko veći broj dobrih m e đ u nebesnicima drži poretka
11
nepobjedivu slobodu koja se rađa iz slatkoće kontemplacije . Anđeli su dakle svoje naravi« . 23

12
stvorenja koja »dostojanstvom naravi nadmašuju sve ostale Božje stvorove« .
Naime anđeli, kao i više nego čovjek, imaju sposobnost i potrebu za Bogom. U
ovu potrebu ulazi milost kao dar i kao ispunjenje.
3) Bića izuzetno inteligentna, rekli smo, koja »ne doznaju za Boga zvukovnim
riječima nego samom prisutnošću nepromjenjive istine koja je Riječ njegova jedi-
13
n o r o đ e n a . . . tako da je to njima poznatije nego mi sebi« . U Bogu poznaju ideju
o samima sebi i o svemu stvorenom; a ta je spoznaja daleko veća od svake druge
14
spoznaje. U z ovu je spoznaju vezan problem blaženstva , o čemu ćemo govoriti.
L
4) B o g je stvorio narav anđela i obilno je razlio milost \ narav kako bi živjeli,
5) Grijehom jednih i postojanošću drugih nastupilo je irreparabile za prve i
immutabile za druge. Svi su uživali u istini i tko nije ustrajao otpao je daleko od
24
Boga . Ustrajnost jednih i grijeh drugih ishodišta su dvaju gradova, »dvaju dru­
štava anđela, jedno koje uživa u Bogu i drugo koje se nadima od oholosti...,
dvaju anđeoskih društava koja su između sebe različita i oprečna, jedno dobro i
po naravi i po volji pravično, dok je drugo dobro po naravi ali po volji izopače­
25
n o . . . « . Vrijedi za anđele ono što će potom vrijediti za ljude: razlikovanje nastaje
od vrste ljubavi koja ih je vodila, da l i društvena i l i privatna. U stvari pobunjeni
anđeli »odvratiše se od onoga koji najviše jest, i što se okrenuše samima sebi« , 26

milost kako bi ostali vjerni i živjeli kao mudri i blaženi. Doista volja »koliko god nukani ohološću za kojom su, odbacujući iskazati čast podložnosti, čeznuli oholom umi-
dobra samo sa svojom željom ostala bi siromašna da je onaj koji je iz ničeg stvorio šljenošću da su ono što nisu . 27

dobru narav i sposobnu da uživa u njemu nije učinio još boljom ispunivši je samim 6) Dok je za ljude pad prvog čovjeka popravljiv (za Augustina i Adam se je
16
sobom, budeći prvo u njoj veću želju upravo za tim« . 28
spasio, iako je učinio najteži grijeh koji se može zamisliti ), Bog nije udijelio zlim
U n a t o č nužnim razlikovanjima, sva se povijest spasenja odvija na isti način anđelima nikakvu milost za njihov grijeh, jer je toliko težom prosuđivan njihov gri­
kako u anđelima tako i u ljudima, jer niti jedan od njih ne može sam sebe učiniti 29
jeh, koliko je uzvišenija bila njihova narav« . Dakle definitivna je i nepromjenljiva
boljim (razlog preuzet iz Koncila u Kartagi) a onda i zato što su i jedni i drugi vječna sudbina dobrih anđela, sjedinjenih sa svojim najvišim Dobrom, i zlih anđela
razumska bića potrebita Beskonačnoga, pa i nitko, anđeo i l i čovjek, ne smije koji su zauvijek odijeljeni od toga Dobra.
umišljati da mu se može približiti bez milosti božanskoga sinovstva. Problem mi­ 7) Glede sreće anđela »u početku su bili svi stvoreni za jednaku sreću«, ali
losti postavlja se dakle još prije u anđelima, sa svim problemima s tim povezani­
17
nakon pada samo dobri anđeli mogu uživati »nepromjenjivo dobro koje je Bog, bez
ma . Posebni je problem različitost milosti koju je Gospodin udijelio dobrim an­
ikakve smetnje, te u njemu vječno ostaju, nepoljuljani nikakvom sumnjom i nezave-
đelima i onima zlima: »Ovi (zli anđeli) i l i su primili manje milosti... i l i , ako su i 30
deni nikakvom pogreškom kroz svu vječnost« . Oni »posjeduju vječnost trajnosti
jedni i drugi bili stvoreni jednako dobrima, jedni propadoše svojom zlom voljom, 31
18 kao i lakoću spoznaje te sretnost počinka« . Dva bitna uvjeta blaženstva su dakle
dok drugi, više pomognuti, stigoše do punoće blaženstva« . Ne upuštamo se u 32
uživanje najvišeg Dobra i sigurnost njegova uživanja navijeke.
pitanje je l i razlikovanje između dobrih i zlih samo djelo slobodne volje i l i i milo­
Ovo o sigurnosti nameće problem spoznaje. Prije grijeha nesigurna je vrsta spo­
sti. Opasno je to tumačiti, kao i druge pasuse, skolastičkim terminima dostatne i
znaje koju su anđeli imali o vlastitoj budućoj sudbini. Tijekom razmišljanja Augustin
djelotvorne milosti. Jasno je da Bog daje svima milost kako bi postigli cilj kojemu
smatra »okrutnim« vjerovati da bi svi bili imali predznanje o vlastitoj konačnoj sud­
je usmjereno razumsko stvorenje; ali je nedvojbeno da bi Bog bio mogao spriječiti 33
bini, blaženstva i l i nesreće . A k o su dakle na početku imali jednaku sreću, za vjero­
pad anđela kao i ljudi. Zašto to nije učinio, zašto se neki spašavaju a drugi ne,
19 vati je da nisu imali takvo predznanje. Na ovaj se predmet Augustin više puta vraćao
ulazi u nedokučive planove Božje . A l i ako želimo pronaći razlog u Božjem činu,
6
Usp. De civ. Dei 13, 22. 20
De civ. Dei 22, 1, 2.
7
Usp. De civ. Dei 15, 23. 21
De civ. Dei 12, 6.
8
Usp. Opći uvod u De civitate Dei, K S Zagreb 1982., str. LIIIs. 22
Usp. Exp. ep. ad Gal. 24.
9
De civ. Dei 22, 1, 2. 23
De civ. Dei 11, 23, 1.
10
Usp. De vera relig. 14, 27. 2 4
Usp. De civ. Dei 11, 15.
11
Usp. Contra Faustum 22, 27. 25
De civ. Dei U , 33.
12
De civ. Dei 11, 15. 26
De civ. Dei 12, 6.
13
De civ. Dei U , 29. 27
Usp. De civ. Dei 11, 13.
14
Usp. De civ. Dei 11, 13. 2 8
Usp. Contra Iul. 6, 22.
15
Usp. De civ. Dei 12, 9, 2. 29
In Io Ev. tr. 110, 7.
16
De civ. Dei 12, 9, 1. 30
De civ. Dei 11, 13.
17
Usp. Opći uvod u Milost i sloboda, N B A X V I I / 1 , str. C L V ss. 31
De civ. Dei 11, 31.
18
De civ. Dei 12, 9, 2. 3 2
Usp. Confess. 10, 23, 33.
19
Usp. Opći uvod u Milost i sloboda, N B A X X , II, 3. 33
Usp. De civ. Dei 11, 13.
 XXVIII UVOD UVOD XXIX

34
s različitim hipotezama . N o u De civitate Dei zauzima odlučan stav: Bog »je udijelio
onima koji su mu ostali vjerni sigurnost da budu s njim bez kraja, kao nagradu za
35
njihovu vjernost« .
8) Zelja nam je konačno podvući ulogu koju anđeli imaju u stvorenom svijetu i
posebice s ljudima. Budući da je stvarateljsko djelo samo Božje, Augustin isključuje
36
teoriju platonika koji su ih smatrali na neki način tvorcima stvari . Dopušta međutim
njihovo sudjelovanje u stvaranju: »Ne znam koju su službu obavljali anđeli koji su
prvi stvoreni kad je Stvoritelj stvarao ostalo: ne usuđujem im se pripisati ono što
37
možda ne mogu, a ne smijem im odricati ono što mogu« . Prihvaća dakle da anđeli
mogu revnovati »po nalogu ili božanskim dopuštenjem svojim činima u događanjima
38
svijeta..., kao uzgajivači stočne hrane ili biljaka« . Oni dakle mogu, i to bez ikakve
4. Sjedinjenje duše i tijela tako je duboko da predstavlja misterij i gotovo nevje-
4
rojatnost .
5. U odijeljenoj duši (od tijela) uvijek ostaje »naravni apetit da upravlja tijelom,
apetit koji je na neki način usporuje i priječi joj da svim silama teži prema najvišem
5
nebu«, tj. prema gledanju Boga . Dakle jedinstvo između duše i tijela, daleko od
toga da je nasilno kako su to željeli platonici, toliko je naravno i duboko da ga treba
smatrati supstancijalnim. A k o u Augustina i nema tog izraza, to je ipak njegov nauk.
Supstancija čovjeka jest sastavina duše i tijela: »Nema ništa u čovjeku što bi pripa­
6
dalo njegovoj supstanciji i njegovoj naravi osim tijela i duše« ; »Ljudska osoba je
7
dakle jedinstvo - Augustin kaže mixtura - duše i tijela« : to jedinstvo sačinjava nešto
čudesnoga i misterioznoga za ljudski um . 8

39
poteškoće, nama pomagati u našim poteškoćama iskrenom dobrohotnošću, navješ­ Protiv platonika koji su tijelo smatrali zatvorom duše, odgovara predlažući jednu
ćujući nam volju Onoga pod kojim se možemo sjediniti u miru s njima i tako nado­ važnu razliku između naravnog i povijesnog reda, tj. između tijela kao takvog, za
mjestiti broj palih anđela. koje je duša određena da ga oblikuje, i tijela u njegovu sadašnjem stanju, tj. propad-
ljiva tijela - o podrijetlu propadljivosti on će raspravljati nadugačko u pelagijevskoj
kontroverziji - : ovo je tijelo teret za dušu, a ne ono. »Ne tijelo, nego propadljivo
9
tijelo je tegotno za dušu« . Ova činjenica, dakle različitost između tijela i propadlji-
vog tijela, predstavlja velik problem za antropologiju. O ovom kako slijedi.
ČETVRTO P O G L A V L J E a) Pogrešno je augustinovski nauk o ljudskoj sastavljenosti smatrati ovisnim o
ČOVJEK platonizmu, barem ne u njegovoj zreloj dobi. Želimo li govoriti o ovisnosti, potrebno
ju je ustanoviti sa stajališta kršćanskog nauka, posebice uskrsnuća tjelesa, nauka koji
za platonike nije imao smisla i koji su u stvari ismjehivali. A Augustin ga energično
Ovo je drugi epicentar augustinovske misli. Hiponski biskup ga je temeljito istra­ 10
brani predlažući novu koncepciju čovjeka, duše i tijela .
živao prodornim okom metafizičara i psihologa i nikad nije prestajao biti začuđen
b) Drugi motiv čuđenja jest čudesnost ljudskog tijela i sposobnosti uma: do­
nad njim. Z a njega čovjek je veliki bezdan - grande profundum - i veliki problem -
voljno je ponovno čitati 24. poglavlje posljednje knjige De civitate Dei, gdje se ponad
magna questio - a velik je problem upravo zato što je veliki bezdan. Sagledajmo
neiscrpnih sposobnosti ljudskog uma opisuju, dubokim udivljenjem, moć plodnosti,
nadasve prvi aspekt.
tako tajnovita i tako čudesna, sklad tijela i ljepota njegovih dijelova, sve do najintim­
nijih. To je stranica visoke poezije. Tko ju je napisao ne može biti pesimist.
c) Sljedeći motiv - treći - nastaje iz goleme dubine pamćenja. Zna onaj tko je
1. Čovjek veliki bezdan
barem jedanput čitao X . knjigu Ispovijesti: »Velika je moć pamćenja, veoma velika,
Bože moj, to je golemo i beskrajno svetište. Tko će mu doprijeti do dna? To je
a) Prvi motiv čuđenja je sama narav čovjeka sastavljena od materije i duha. O snaga moga duha i pripada mojoj naravi, ali ja sam ne shvaćam potpuno što sam...
ovoj točki, bitnoj za antropologiju i o kojoj je naš filozof zauzeo veoma različite i Silno me divljenje nad tim zbunjuje, čudo me obuzima. Ljudi idu da se dive vrhun­
veoma udaljene stavove od onih platonskih, može se formulirati nekoliko kratkih cima gora, silnim valovima mora, širokim tokovima rijeka, daljinama oceana i puta­
rečenica: njama zvijezda, a zapuštaju sebe. Ne dive se tome kako sam ja mogao sve ovo
1. Tijelo pripada naravi čovjeka; odijeliti ga od njega je ludost (i ovdje jaka riječ spominjati ne gledajući očima; ali ipak toga ne bih mogao spominjati kad ne bih
je Augustinova, ne moja ). 1
gore, valove, rijeke i zvijezde, koje sam vidio, i ocean za koji sam čuo, gledao unutra
11
2. Čovjek je »razumska supstancija sačinjena od duše i tijela« . 2
u svom pamćenju« .
3. Duša je rođena kako bi oblikovala tijelo koje ima udjela u njezinom kretanju, d) Ipak tek smo u svijetu osjetilnoga: u pamćenju nisu tjelesa, nego slike tjelesa.
životu i postojanju . 3
Prijelaz iz osjetilnoga svijeta u nadosjetilni pridodaje čuđenje na čuđenje: Augustin
ga je osjetio kada je, upozoren neoplatonicima, otkrio u svom unutarnjem svijetu,
ponad svoga promjenljivog uma, nepromjenljivo svjetlo istine. Iznova valja prečita-
3 4
Usp. B A 35, str. 481s.; G . P H I L I P S , La raison d'etre dumal d'apres saint Augustin, Louvain 1927.;
De Gen ad litt. 11, 14-26.
35
De civ. Dei 22, 1, 2. 4
36
De civ. Dei 12, 24. Usp. Ep. 137, 3, 11.
5
37
Usp. De civ. Dei 12, 25. De Gen ad litt. 12, 35, 68.
6
38
Usp. De civ. Dei 12, 26. Serm. 150, 5.
7
39
Usp. De civ. Dei 22, 1, 2. Ep. 137, 3, 11.
8
Usp. Isto.
9
1
Usp. De an. et eius or. 4, 2, 3. De civ. Dei 13, 16; usp. Enarr. in Ps 141, 18-19.
10
2
De Trin. 15, 7, 11. Usp. De civ. Dei 13, 16-18; 22, 4.
11
3
Usp. De immort. an. 15, 24. Confess. 10, 8, 15.
XXX UVOD
vati Ispovijesti: »Ušao sam i vidio slabašnim okom svoje duše... iznad svoga duha
svjetlo nepromjenljivo... Ne, ono svjetlo nije bilo takvo, nego drugo, mnogo drukči­
12
je« . Drukčije ne po stupnjevima nego po naravi.
e) Nepotrebno je kazati da od otkrića nadosjetilnog svjetla ovisi obrazloženje
duhovnosti duše i njene besmrtnosti. O d nadosjetilnog svjetla duh zadobiva sigurnost
preko samosvijesti: »Kada duh spozna sama sebe, poznaje svoju supstanciju; kad je
13
siguran u sebe, siguran je u svoju supstanciju« . Zabluda onoga koji smatra da je
duša tjelesna sastoji se u tome što joj pripisuje ono što ne ulazi u svjedočanstvo
samosvijesti. Samosvijest ne potvrđuje da je duh zemlja ili voda ili vatra ili neka
druga tjelesna stvar, nego samo to da on jest, da misli i ljubi; samo u to je siguran;
duh je dakle samo to i ništa drugo: biće koje misli i ljubi, koje misleći i ljubeći jest
prosvijetljeno svjetlom ne tjelesnim nego duhovnim i nepromjenljivim.
I besmrtnost je povezana s prisutnošću istine, koja je besmrtna, u duhu. Augu­
stin o njoj govori u 2. knjizi Soliloquiuma, sažimljući predmet ovako: »Sve što postoji
u jednom subjektu, ako je besmrtno, nužno je da je i subjekt u kojem postoji bes­
mrtan. A l i svako znanje u duhu postoji kao u subjektu. Nužno je dakle da je i duh
besmrtan, ako je besmrtno znanje. A l i znanje je istina, a istina, kako smo pojasnili,
14
ne može propasti« . Ili više emfatički na jednom mjestu: Quid si moritur animus?
ergo moritur veritas... . 15
Nije moguće dulje se zadržavati na ovim točkama augustinovske antropologije,
iako su fundamentalne. O d koristi je nastaviti otkrivati njene čudesnosti.
f) O d unutarnjosti nedjeljiva je društvenost. Ponirući u sama sebe čovjek ne
16
otkriva samo istinu - in interiore homine habitat veritas - , nego i misterioznu spo­
sobnost za ljubav, koja, poput težine - a to je slavna augustinska metafora - , čo­
vjeka izvodi van iz njega samoga, prema drugome. O n sebe prepoznaje prirodno
18
društvenim , štoviše osjeća da društvenost predstavlja bitni dio njegove osobe. »Ni­
šta nije, po naravi, druževnije (kao što je to čovjek), iako - nadodaje Augustin, i
vidjet ćemo zašto - , ništa nije (kao on) nesložnije po poroku« . 19
Unutarnjost i društvenost, što naš filozof nikad ne odjeljuje, svoj temelj nalaze
u najdubljoj tezi antropologije: čovjek je slika Božja.
Ova slika »besmrtno je utisnuta u besmrtnu bit duše: immortaliter immortalitati
20
eius insita« (primjećujemo ovaj snažan augustinovski izraz: smetnuvši ga u zaborav
uzrokovalo je goleme interpretativne zablude), toliko da je grijeh može izobličiti ali
ne uništiti . 21
Ta je slika dakle u duši ne u tijelu. Žrtva manihejske prijevare kakav je bio,
Augustin to snažno ponavlja. »Gdje je čovjek stvoren na sliku Božju? U intelektu,
u duhu, u unutarnjem čovjeku, u onome po čemu spoznaje istinu, razlikuje pravdu
od nepravde, znade tko gaje stvorio, može spoznati svoga Stvoritelja i hvaliti ga« .
Drugdje se izražava lapidarno ovako: čovjek je stvoren na sliku Božju: non
corporeis lineamentis, sed quadam forma intelligibili mentis illuminatae . Iz toga sli-23
12
Confess. 1, 10, 16.
13
14
De Trin. 10, 10, 16.
Solil 2, 13, 24.
15
Ep. 3, 4.
16
De vera relig. 39, 72.
17
Usp. Confess. 13, 9, 10.
18
Usp. De bono con. 1, 1.
19
De civ. Dei 12, 28.
20
De Trin. 14, 4, 6.
2 1
Usp. De Trin. 14, 14, 18; 16, 22; 15, 8, 14; usp. Retract. 1, 24, 2.
22
In Io ep. tr. 8, 6.
23
De Gen ad litt. 3, 20, 30.
UVOD XXXI
jedi da čovjek time što je na sliku Božju, jest najuzvišenije od svih stvorenja: nad
njim nema drugog osim Stvoritelja: ...nihil hac creatura sublimius: quidquid supra
24
istam est, iam Creator est . Iz toga slijedi jednako tako da je, naravno, stvorenje
25
koje je najbliže i u najvećoj povezanosti s Bogom .
h) Ova teza postaje predmetom većeg čuđenja kada, produbljujući je, hiponski
biskup postaje svjestan da je čovjek slika Boga-Trojstva, ukoliko u njemu postoji, u
jedinstvu duha, jedna trijada koju je moguće izraziti ovako: mens, notitia, amor; ili
na bjelodaniji način: memoria, intelligentia, voluntas. »Kada se duh poznaje i ljubi -
tako Augustin piše u De Trinitate, gdje je više knjiga usmjereno da pojasni ovu sliku
- , njegova je riječ s njim povezana po ljubavi. A budući da ljubi spoznanje i poznaje
ljubav, riječ je u ljubavi i ljubav u riječi, a obadvoje u duhu koji ljubi i koji izgovara
26
riječ« . Ovo pozivanje na čovjeka kao slike Boga-Trojstva, ako se i naširoko razvilo
u djelu De Trinitate, pojavljuje se, kao pitanje, po prvi put u Ispovijestima 13, U ,
12. O d tog časa Augustin (a nalazimo se oko g. 400.), vjeran načelu da uvijek studira
skupa Boga i čovjeka, imat će ovo pozivanje na prvom mjestu u svim svojim reflek­
sijama. Samo djelo De Trinitate napisano je poglavito s tim ciljem.
i) Dovoljno je ovdje spomenuti da on povezuje najvišu veličinu čovjeka s činje­
nicom da je slika Božja. Zato što je slika Božja, čovjek je capax Dei, tj. posjeduje
naravnu sposobnost da bude uzdignut na neposredno gledanje Boga, a što znači na
susret konačnog s Beskonačnim: eo quippe ipso imago (Dei) est, quo eius capax est,
27
eiusque esse particeps potest . »Zato je čovjek velika (i čudesna) narav jer je sposo­
28
ban za najvišu narav, i može postati njenim dionikom« . Ovo je, po mom mišljenju,
vrh augustinovske filozofije o čovjeku: više se ne može ići.
17
j) U z čovjeka capax Dei slijedi, kao nužna posljedica, homo indigens Deo, a što
je druga teza koja opravdava, skupa s prvom, uzvišenu veličinu čovjeka: jer je capax
Dei čovjek ne može imati drugi objekt svoga blaženstva nego Boga, Apsolutnog,
Vječnog. Osim temeljnog teksta iz Ispovijesti 1, 1, 1 i onoga iz De civitate Dei 12, 13,
koji su spomenuti gore, valja pogledati knjigu X I X . ovog posljednjeg djela, možda
najbolju od svih X X I I koliko ih djelo ima, koja naširoko razvija, protiv poganskih
filozofa, temu blaženstva i objekt tog blaženstva.
Druge teme augustinovske antropologije jesu: sloboda, strasti, govor. I one su
motiv velikog čuđenja.
k) D a je Augustin branio slobodu protiv manihejaca znadu svi, ali ne znaju svi
da ju je branio i za vrijeme pelagijevske kontroverzije i u samoj toj kontroverziji,
dakle kad je bio sav zaokupljen obranom milosti.
Oslobodivši se manihejske iluzije koja ga je uvjeravala da njegova bilo dobra ili
zla djela nisu njegova nego dvaju principa (dvije duše) koji su u njemu, iskustveno
22
je spoznao da je on koji hoće ili neće: »Bio sam ja koji sam htio, a bio sam i onaj
koji nisam htio; ja, ja sam to bio. A l i niti sam potpuno htio niti sam se potpuno
29
protivio: zato sam se borio sa samim sobom« .
Malo nakon ovoga iskustva napisao je djelo De libero arbitrio da pokaže kako
je ljudska volja u biti slobodna, tj. u svojoj moći ima vlastite čine. »Naša volja ne bi
bila volja kad ne bi bila u našoj moći. U stvari zato što je u našoj moći za nas je
30
slobodna« . Malo kasnije napisao je drugo djelo, ovaj puta protiv temeljne teze
24
In Io Ev. tr. 23, 6.
25
Usp. De div. qq. 83 q. 51, 2.
26
De Trin. 9, 10, 15.
27
De Trin. 14, 10, 11.
28
De Trin. 14, 4, 6.
29
Confess. 8, 10, 22.
30
De lib. arb. 3, 3, 8.

XXXII UVOD
manihejaca, De duabus animabus contra manichaeos, gdje, ponavljajući istu tvrdnju
- »ako nema slobodne volje nema volje« - te, zastupajući da ondje gdje nema slo­
bodne volje nema grijeha, nastavlja: »Nije li to ono što pjevaju pastiri na brdima,
pjesnici u kazalištima, neuki u društvima, učeni u bibliotekama, biskupi na svetim
31
mjestima, ljudski rod po cijelom svijetu?« . Razumije se dakle zašto tolikim žarom
upozorava svoj puk da ne traži isprike u svojim grijesima, već da iskreno i pošteno
kaže: »Bog mi je dao slobodnu volju; ako sam zgriješio, ja sam zgriješio... ja, ja, ne
slučaj, ne sudbina, ne đavao« . 32
U V . knjizi De civitate Dei, napisanoj kada je pred koju godinu bila započela
pelagijevska kontroverzija, brani protiv Cicerona božansko predznanje i , skupa s
predznanjem, ljudsku slobodu: mi, piše, »prihvaćamo jednu i drugu istinu, odano i
istinski priznajemo...; jedno kako bismo pravo vjerovali - Bog koji ne predviđa bu­
33
duće ne bi bio Bog - , drugo kako bismo pravo živjeli« . Tumači zatim kako božan­
34
sko predznanje ne odstranjuje slobodu : to je već bio protumačio i mnogo prije, u
De libero arbitrio, primjerom pamćenja: »Kao što ti svojim pamćenjem ne određuješ
da su se obistinili prošli događaji, tako Bog svojim predznanjem ne određuje da se
35
moraju obistiniti budući događaji« . Od izuzetnog je značenja kako ova tvrdnja tako
i tumačenje. Mnogo puta tumači nisu vodili računa, na žalost, ni o jednoj niti o
drugoj, pa su olako pripisivali hiponskom biskupu teorije koje su sasvim suprotne
njegovoj misli i riječima.
U samoj pelagijevskoj kontroverziji, stalna mu je briga da potvrdi kako čovje­
kovu slobodu tako i potrebu milosti (radi toga je na početku napisao djelo pod
naslovom: De natura et gratia), a potkraj života drugo djelo isto tako znakovito: De
gratia et libero arbitrio; jednako je tako brinuo da neumorno preporučuje čvrsto
očuvanje dviju istina (bez prve razara se čitav ljudski život, bez druge sav kršćanski
36
život), pa i onda kad nije razumljivo kako mogu stajati skupa . Pogrešno je kad se
zastupa da je Augustin žrtvovao slobodu kako bi branio milost. Milost, piše snažno
učitelj milosti, pomaže volji da ne smalakše pred slabostima naravi, ne oduzima moć
volji: »Slobodna volja se ne oduzima zato što se njoj pomaže, nego je upravo potpo­
2 Jesu li stvorene neposredno od Boga, ili nastaju duhovnim rađanjem iz duše rodite­
mognuta kako ne bi bila oduzeta« "
1) Drugo poglavlje augustinovske antropologije, koje ne manje od drugih doka­
zuje, iako na suprotan način, složenost čovjeka, jesu strasti o kojima ćemo govoriti
u pogl. 7.
2. Čovjek veliki problem
Čovjek nije samo veliki bezdan, nego i - valja tako kazati - veliki problem.
Ovaj problem nastaje iz velikog kontrasta koji stoji između njegove veličine i njegove
bijede. Ove dvije stvarnosti jedna su kraj druge u suprotnim razmjerima. Augustin
to osjeća i opisuje: toliko je pažljiv prema prvoj (veličina) koliko i osjetljiv za drugu
(bijeda). Tko ga, zbog jakih boja kojima opisuje bijedu, osuđuje za pesimizam, poka­
De duabus an. 11, 15.
Enarr. in Ps 31, 2, 16.
De civ. Dei 5, 10, 2.
Usp. De civ. Dei 5, 10,
De lib. arb. 3, 4, 11.
Usp. Ep. 214, 2.
Ep. 157, 2, 10.
UVOD XXXIII
zuje da nije razumio da to proistječe iz uzvišene ideje koju ima o ljudskoj veličini,
pa zato, i osjetljivost za razliku, naravno nepopunljivu, koja stoji između ove veličine
i povijesnog stanja.
Filozof reda i mira - od mnogih stvari koje je napisao o ovim predmetima neka
se pogleda barem De civitate Dei X I X , 13 - , on primjećuje da u čovjeku nedostaju
jedna i druga, nedostaje mira jer nema reda. Pogađaju ga tri činjenice, koje su onda
tri zagonetke u kojima se odvija život čovjekov i povijest čovječanstva.
a) Zagonetka smrti. Pita se: odakle i zašto nasilno odjeljenje dvaju elemenata
koji su, iako međusobno veoma različiti, određeni da tvore narav, jedinu narav čo­
vjekovu? Odgovor u pogl. 6.
b) Zagonetka borbe između duha i tijela. Iz istog razloga pogođen je podjelom,
štoviše, često, kontrastom između razuma i osjetila i l i , kako veli sv. Pavao, između
duha i tijela. Pita se: odakle i zašto ova podjela, ovaj kontrast, zbog kojega je u
čovjeku tako snažno nagnuće na zlo i tako teško dovršenje dobra? Zašto ova dva
suprotna zakona međusobno, zakon osjetila i zakon duha?
c) Zagonetka neuravnoteženosti između onoga što čovjek jest i onoga što on želi.
To je treća stvar koja otežava problem: neuravnoteženost između onoga što čovjek
nužno ljubi i onoga što neizbježno nalazi. Ljubi život, a nalazi smrt; ljubi istinu, a
toliko puta upada u zabludu ili je mučen sumnjom; želi ljubiti, a nailazi na odbojnost,
mržnju, uvredu. Ova tri zla dramatično odgovaraju trima velikima neuklonivim nag­
nućima čovjekovim: biti, upoznati, ljubiti.
Nije potrebno govoriti da je ovdje riječ ne o zlima koja čovjek voljno čini (ova
zla ovise o njegovoj slobodnoj volji), nego o zlima, velikima i mnogima od kojih ne
hoteći trpi. Odakle i zašto ova zla? Govorit ćemo o njima u sljedećem poglavlju.
Konačno jedan drugi problem, koji Augustn neće nikad riješiti, a to je nepo­
sredno podrijetlo duša. Kažem neposredno. D a je dušu, kao prvu, Bog neposredno
stvorio, nije za Augustina predstavljalo problem. Postavljajući stvaranje kao podrije­
tlo stvari, to je postalo očito: duša nije djeličak Boga, kako su željeli manihejci, već
38
ju je Bog stvorio . Problem je nastajao za duše sviju ljudi nakon prvog čovjeka.
lja, kao što tijelo nastaje od tijela materijalnim rađanjem? Augustin nije znao dati
odgovor na to pitanje. Njegova se misao trajno kolebala između kreacionizma i du­
hovnog traducionizma (kažem duhovnog, jer drugi, onaj materijalni, koji je prema
njemu branio Tertulijan, prezirno odbacuje kao »ludost«: quo perversius quid dići
39 40
potest? ), a to svoje kolebanje i brani , protiv površnim kritičarima, iako kao filozof
41
nije skrivao svoje simpatije za kreacionizam , a kao teolog tražio kako shvatiti pre­
42
nošenje istočnog grijeha u obadvije hipoteze . Drugim riječima opetovano je prizna­
vao da ne nalazi u Pismu odlučujući tekst niti očit dokaz u razumskim načelima. Ova
činjenica zaslužuje pažljivo promišljanje. S jedne strane Augustin, kad je jednom
43
dosegao spiritualizam, ne stavlja u sumnju, štoviše energično brani duhovnost duše ;
s druge pak strane ne nalazi u toj duhovnosti zadovoljavajući razlog za nijekanje
44
duhovnog generacionizma .
Usp. Ep. 166, 2.
Ep. 190, 14.
1
Usp. Posebni uvod u De anima et eius or., N B A XVII/2, str. 272.
*Usp. Ep. 166, 2.
Usp. Contra lul. 5, 4, 17.
Usp. De an. et eius or. 4, 22, 33 ss.
Isto.
XXXIV UVOD
PETO P O G L A V L J E
ZLO
Nauku o stvaranju pridružuje se nauk o zlu, golem i tjeskoban problem koji
iziskuje prije svega metafizičko rješenje. D o njega je Augustin došao uoči obraćenja ,
2
postojano ga je branio u manihejskoj kontroverziji a sažimlje ga u snažnu sintezu u
De civitate Dei, djelu koje je, ne u najmanjem dijelu, također antimanihejsko.
Zlo nuđa široku panoramu teških pitanja koja Augustin neprestano ima u vidu i ,
nalazeći za njih rješenja, nuđa velikom problemu rješenje, i to iz vjere i iz kršćanske
filozofije. Evo nekih od tih pitanja: narav zla, podrijetlo, zlo krivnje i zlo kazne, zlo
i Providnost, zlo i red u svemiru. Tko želi na brzinu nešto znati o tim pitanjima, evo
sinteze što je nuđa De civitate Dei.
1. Narav
Suprotno od metodološke zablude manihejaca, ovo je prvo pitanje: što je zlo?
Augustin, u skladu s onim što je naučio od platonika, odgovara: Ne neka supstancija
nego nedostatak. Produbljuje potom odgovor: ne supstancija, jer, prema nauku o
stvaranju iz ništa, sve što jest, na koji god način bilo, participira u nekoj mjeri,
makar u najmanjoj, na najvišem dobru; i zato je dobro; zlo je međutim neki nedosta­
tak, ukoliko šteti dobru kojem prianja kidajući iz njega u većem ili manjem opsegu
»cjelovitost, ljepotu, zdravlje, krepost ili bilo koje drugo dobro naravi koje se nedo­
statkom običava odstraniti i l i umanjiti«. Z a zaključak »nedostatak ne može biti u
3
najvišem dobru, niti može biti igdje osim u nekom dobru« . Augustin podrazumijeva
pod nedostatkom izopačenost ili grijeh i sve što ide pod ime zla.
To, iako se lakše primijeti u fizičkom redu kao što je bolest, postoji također, i
to na teži način, u moralnom redu, gdje se nedostatak ili grijeh ne sastoji u voljenju
zlih stvari koje ne postoje, nego u zlom voljenju dobrih stvari, tj. u voljenju tih stvari
4
protiv utvrđenog reda vječnog zakona , reda čiji se odraz nalazi u samim stvarima a
5
čovjek ih umom shvaća . Augustin to primjerom ovako objašnjava: »Pohlepa je ne­
dostatak ne u zlatu nego u čovjeku koji izopačeno ljubi zlato, zapostavivši pravdu...«.
Primjer proteže na požudu koja je nedostatak ne lijepih i privlačnih tijela, na uzno­
sitost koja nije nedostatak u ljudskoj pohvali, na oholost koja nije nedostatak same
moći. I evo zaključka: »Tko izopačeno ljubi dobro bilo koje naravi, pa čak ako ga i
stekne, sam i u dobru postaje zao i bijedan, lišen onog boljeg« . 6
Dakle moralno zlo, tj. grijeh, nema tvorni nego netvorni uzrok. »Stoga neka
nitko ne traži tvorni uzrok zle volje«. Ova nije neko činjenje već uništenje, ne sastoji
se u htijenju kao takvom nego u htijenju koje izobličuje pravilo istine i pravednosti:
to je izopačenost koja skreće volju od svoga iskonskog nagnuća prema najvišem
dobru, te je vodi tome da prione uz niže dobro. Nju se shvaća ne pozitivno po
njezinoj savršenosti, već negativno jer je lišena i nedostaje joj ta savršenost: Non in
1
specie, sed in speciei privatione . Poznato je kako se vide tmine i sluša tišina. Ovo
1
Usp. Confess. 7, 12, 18.
2
Pogledati posebno: De natura boni i Contra Secundinum.
3
De civ. Dei 12, 3.
4
Neka se pogleda slavnu definiciju grijeha u Contra Faustum 22, 27.
5
Ispravno ljubi onaj tko je ispravan procjenitelj stvari: De doctr. christ. 1, 26, 28.
6
De'tiv. Dei 12, 8.
7
De civ. Dei 12, 7.
UVOD XXXV
su dva primjera koje donosi i sam Augustin da na neki način protumači svoju misao,
8
koja, budući da se radi o teškom pitanju, ne može se lako protumačiti . A l i on je u
njoj uporan, i s pravom, jer je to jedini način da spasi dobrotu stvari. Nisu dobre
stvari one koje volju čine zlom, nego je sama volja koja postaje zla, ne zato što se
1 okreće stvarima, koje su dobre iako su niže, nego zato što se k njima okreće na
9
izopačen način, dakle prave atque inordinate .
Nije potrebno govoriti da je temeljni pojam od kojeg Augustin kreće i kojemu
se neprestano vraća pojam reda. Bez njega nije moguće razumjeti ništa od problema
zla. U augustinovskoj filozofiji i teologiji zauzima prvo mjesto, i onda kad se podra­
zumijeva, kao što zauzimaju prvo mjesto pojmovi dobra, mira i pravde, s kojima je
uostalom red usko povezan i kojima je upravo red temelj. Nije moguće ovdje donijeti
na brzinu dokaz za tu tvrdnju; dovoljno je međutim ponoviti da je zlo, u biti, nered
10
i da red, kojega je nered uskraćivanje, stoji u temelju svega problema .
2. Podrijetlo
Ovdje pobuđuje interes jedno drugo pitanje, koje su manihejci pogrešno postav­
ljali na prvo mjesto, ali koje je, iako na drugom mjestu, velik problem: podrijetlo
zla. Pitanje je ovo: kako može nastati zlo u Božjim djelima, ako je Bog dobar i
njegova su djela dobra? Augustin, koji je zlo studirao pod svim aspektima, nije mo­
gao zaboraviti da odgovori na ovo pitanje. Odgovor nastaje iz dviju pretpostavki:
stvaranje iz ništa i ljudska sloboda.
U svakom stvorenju valja imati u vidu dva aspekta: da je stvoreno i da je stvo­
reno iz ništa. Ukoliko je stvoreno, postoji i dobro je; ukoliko je stvoreno iz ništa,
ograničeno je, promjenljivo, nepotpuno. Odatle korijen za mogućnost zla. »Pitanje
je: odakle podrijetlo zla?« Pitanje je u svezi s opetovanom tvrdnjom da su sve stvari
dobre, jer sve ih je Bog stvorio. »Odgovaramo: od dobra, ali ne od uzvišenog i nepro­
mjenljivog dobra. Zla vuku svoje podrijetlo od nižih i promjenljivih dobara... A l i narav
ako potječe od Boga ne bi bila promjenljiva da nije stvorena iz ništa. Zato je Bog
sazdatelj dobra ukoliko je sazdatelj naravi; one, međutim, udaljivši se spontanim nedo­
statkom dobra, ne pokazuju tko ih je stvorio, nego iz čega su stvorene. Ovo iz čega nije
11
nešto, nego apsolutno ništa. Ništa ukoliko ništa ne može imati sazdatelja« .
Druga pretpostavka, ovisna o prvoj, jest sloboda, i to u prostoru moralnog zla.
Bez slobode nema moralnog skretanja, nema grijeha: to je temeljna teza augustini-
zma. Zaboraviti je znači ne poznavati jednu od temeljnih točaka, pa onda i izobličiti
je. De civitate Dei i s njim sva Augustinova djela u izobilju je ponavljaju. To vrijedi
i za istočni grijeh; i ne samo, razumije se, za onaj izvorni (originante), koji je bio
najslobodniji i zato najteži što se može zamisliti, nego i za nasljedni (originato),
zaradi načela uske solidarnosti koja veže sve ljude s prvim čovjekom: Omnes fuimus
12
Me unus .
A l i niti sloboda ne bi mogla malaksati od pravila pravednosti da čovjek nije bio
stvoren iz ništa, tj. da nije bio, kao i sve stvari, ograničen, promjenljiv, nepotpun.
8
Usp. De civ. Dei 12, 7.
9
De civ. Dei 12, 6.
10
Usp. De civ. Dei 12, 6 s.; 11, 17; 15, 22; De doctr. christ. 1, 27, 28 - 30, 31.
11
Contra Iul. 8, 37; usp. De natura boni 10: »Sve propadljive naravi ne bi zapravo bile naravi da ih
nije Bog stvorio, ne bi bile propadljive da su stvorene iz Božje supstancije« (a ne iz ništa).
12
De civ. Dei 13, 14.
XXXVI UVOD UVOD XXXVII

»Zla volja, veli Augustin u zaključku jednog podugačkog razmišljanja, ne potječe stvorio miševe i žabe ili muhe ili crve, pa ipak vidim da su sve stvari u svojoj vrsti
13
otuda što je narav nego zbog toga što je narav stvorena iz ništa« . lijepe« . 19

Stvaranje stvari iz ništa razlogom je dakle mogućnosti i pojavka zla u stvoreni
svijet. Na taj način Augustin ne niječe opstojnost zla, što bi značilo upasti u proizvo­
ljan i neutemeljen optimizam, ali niječe da ta činjenica zahtijeva suprotni princip od
Boga stvoritelja, kao što su mislili manihejci ili pristalice vječne materije.
3. Zlo i Providnost
A l i ovo rješenje zatvara jedan problem a otvara drugi. Otvara problem prisutno­
Osim toga valja podsjetiti da su stvorene stvari, posebice divlje zvijeri, postale
20
štetne zbog grijeha. Augustin je to zastupao protiv manihejaca ; ponavlja to, navo­
21
deći Ivana Zlatoustog, protiv pelagijevaca . Ovaj aspekt zla što ga niža stvorenja
nanose čovjeku zbog grijeha upućuje nas na jednu drugu točku augustinovske reflek­
sije: zla od kojih čovjek trpi imaju kazneni karakter. Dakle postojala je krivnja.
2) Kazneni karakter. Između kazne i krivnje postoji uzročni odnos, koji je mo­
guće izraziti ovako: nema kazne bez krivnje i nema krivnje bez slobodne volje. Ova
uzročnost, između slobodne volje koja griješi i kazne koja uspostavlja red pravedno­
sti, jest temeljna teza obrane protiv manihejaca i preuzeta ovdje u De civitate Dei : 22

sti zla kojim gospodari božanska Providnost. Nije potrebno kazati da to nije manje
težak problem od prethodnog. A k o je Bog brižljiv i dobar te je stvorio i vodi sve
stvari svome cilju, kako prisutnost zla u njegovim djelima? Augustinovski odgovor,
polazeći od temeljne pretpostavke da bez Providnosti nije moguće razumjeti ništa od
14
čovjeka i njegove povijesti, kako pojedinaca tako i carstava , može se izraziti i sažeti
23
»... pravedna kazna stiže nedostatke ne one nužne nego voljne« ; i još: »... nitko se
ne kažnjava zbog svojih naravnih nedostataka nego zbog onih što potječu od njegove
24
volje« . U čovjeku, međutim, ili u anđelu, koji trpi zlo postoje tri stvari: jedna zla,
to je patnja, i dvije dobre: narav, koja je bila i ostaje dobra, i sjaj pravednosti, koja
se otkriva u kazni. Pravednost, ako je pravednost, ne može biti okrutna , i zato 25

u nekoliko bitnih točaka. Poglavite su ove: 1) razlikovanje između zla u čovjeku i
zla u podljudskom svijetu; 2) odnosnost između krivnje i kazne; 3) Bog pravedni
ureditelj koji dovodi u red onoga koji je izašao iz njega povredom božanskog zakona;
i općenito 4) božanski plan dopuštenja zla.
1) Prije svega jedna nužna razlika: zlo u čovjeku i u podljudskom svijetu. Ovo
potonje nije krivično. Jedan tekst iz De civitate Dei sažimlje nauk koji se naširoko
15
razlaže u manihejskoj kontroverziji . »Smiješno je misliti kako treba kažnjavati ne­
dostatke stoke, drveća i drugih promjenljivih i smrtnih stvari koje su lišene bilo
razuma, bilo sjetila, bilo života, naime nedostatke po kojima propada njihova raspad-
ljiva narav«. Ovo raspadanje koje pretpostavlja izmjenu života i smrti predstavlja i
ima ulogu »vremenite ljepote«, koja je vlastita podljudskom svijetu, o kojem Augu­
stin često govori iz polemičke nužnosti protiv manihejaca. Na ovdje navedenom mje­
stu nastavlja govoriti »da su ti stvorovi primili svoj način opstanka po volji Stvoritelja
kako bi stizanjem i nizanjem ostvarili najnižu ljepotu godišnjih doba, što se u svojoj
16
vrsti slaže s ostalim dijelovima ovoga svijeta« . Ova »vremenita ljepota« ne smanjuje
kazna mora biti razmjerna i primjerena krivnji, koja kaznu čini dobrom, jer joj je to
dužnost.
3) Ovaj odnos podsjeća na jedan temeljni zakon Providnosti, onaj koji izranja
iz dva božanska atributa: dobrote i pravednosti. Augustin na nj podsjeća ovdje i
često na drugim mjestima: »Kao što je Bog najbolji kao stvoritelj dobrih naravi, tako
je i najpravedniji ureditelj zlih volja; tako kad one zlo upotrijebe dobre naravi, on
26
se dobro posluži čak i zlim voljama« . Isto uzvišeno načelo nalazimo u Ispovijestima:
Bog je »ureditelj i stvoritelj svih stvari koje postoje u prirodi; ali grijeha samo uredi­
27
telj« . Grijeha samo ureditelj.
Ovo načelo, koje rasvjetljuje sav duboki i teški nauk o odnosima između slobode
i milosti, uključujući predodređenje, želi kazati da Bog dovodi u red onoga tko se
svojom slobodnom voljom od njeg udaljio. U tom smislu Augustin ponavlja da je
božanska volja uvijek nepobjediva, jer dovodi u red preko kazne onoga tko je izašao
iz reda po krivnji, oskvrnjujući tako božanski zakon: »Tko sebe stavlja izvan reda
po nepravednosti grijeha, biva vraćen u red po pravednosti kazna« . 28

se činjenicom da životinje štete jedne drugima, budući da su hrana jedne drugima. I
17
na taj način one ulaze u utvrđeni red koji sačinjava onu ljepotu .
Nema sumnje da mi nismo uvijek u stanju naći »razlog« postojanju ovog ili onog
stvorenja, ali možemo uvijek više otkrivati čudesa svemira - Bog je velik, kako je
rečeno, i u malim stvarima - i , u svakom slučaju, ne trebamo sumnjati da »razlog«
postoji u umu uzvišenog tvorca, koji je sve sazdao, pa i male stvari, »po broju, težini
i mjeri«. Posebice se moramo kloniti donošenja suda o njima po redu korisnosti ili
4) Iz ovog načela nastaje drugo, a to je kršćanski optimizam, koji ne niječe zlo
nego ga rješava pobjedom dobra nad zlim. Na ovom načelu počiva sav razlog Bo­
29
žjega grada . Augustin često na nj podsjeća. Gore sam donio same njegove riječi:
dok se zla volja služi dobrim naravima za zlo, Bog se služi čak zlom voljom za
30
dobro . Bolja formulacija čini se da je ona iz Priručnika Laurenciju: »Svemogući
Bog... budući da je najviše dobro, ni na koji način ne bi dopustio da bude nečega
zla u njegovim djelima da nije toliko svemoguć i dobar te izvlači dobro i iz zla« . U 31

štete koje bi iz toga mogle proizlaziti. Mogli bismo se, na primjer, požaliti na vatru
18
jer pali, zaboravljajući da rasvjetljuje, zagrijava, liječi . A glede nekih životinja koje
su dosadne ili se čini da su beskorisne, Augustin priznaje da »ne znam zašto je Bog 19
De Gen c. Man. 1, 16, 26.
20
Usp. De Gen ad litt. 3, 15, 24 - 17, 26.
21
Usp. Contra Iul. 1, 6, 25; 1, 7, 33.
22
Usp. Opći uvod u De civitate Dei, K S Zagreb 1982., str. L V I s.
23
De civ. Dei 12, 8.
24

13
De civ. Dei 12, 3.
De civ. Dei 12, 6. . 25
Usp. De civ. Dei 12, 28.
14
Usp. De civ. Dei 5, 11. Sjajan sažetak Providnosti koji je u temelju De civitate Dei i svih augustinov- 26
De civ. Dei 11, 17.
skih djela o naravi religije i o povijesti spasenja. 27
Confess. 1, 10, 16; usp. De Gen ad litt. 3, 14. 37.
5
' Usp. Contra Secund. Man. 10. 28
Ep. 140, 2, 4; De spir. et litt. 33, 58; Encliir. 26, 102; itd.
16
De civ. Dei 12, 4. 29
Usp. Opći uvod u De civitate Dei, K S Zagreb 1982., str. L X I X s.
17
Usp. De Gen ad litt. 3, 16, 25. 30
Usp. De civ. Dei 11, 17.
18
Usp. De civ. Dei 12, 4. 31
Enchir. 3, 11.
 XXXVIII UVOD
De civitate Dei ima mnoštvo ulomaka koji idu u istom pravcu, poput ovog: »Bog ne
bi bio stvorio ni jednoga, ne samo od anđela, nego ni od ljudi, o kojem bi unaprijed
znao da će biti zao, kad ne bi isto tako znao kako će ih prilagoditi dobrim upotre­
bama te tako poredak vjekova ukrasiti kao kakvu najljepšu pjesmu stanovitim antite­
32
zama« .
Ovo načelo rasvjetljuje, iako ne rješava, duboki misterij zla. Njime se stišavao
uznemireni duh Augustinov i na nj se, kao na posljednje dospjeće razuma, uvijek
vraćala kršćanska filozofija.
4. Zlo i sklad svemira
Tu bi se moglo stati, ali valja riješiti jednu nerijetku poteškoću. Često se kaže
da Augustin zahtijeva zlo kao nužni element za sklad svemira. Kao dokaz se donosi
primjer, što ga Augustin navodi, slikara koji potrebuje crnu boju da uljepša sliku ili
onaj, i taj augustinovski, govornika koji rabi antiteze kako bi svom govoru dao učin­
33
kovitost i ljepotu . De civitate Dei presuđuje ovom krivom tumačenju. Korisno je o
tom pročitati riječi: »Da nitko na svijetu nije zgriješio, svijet bi bio urešen i ispunjen
samo dobrim naravima; a budući da postoji grijeh, nisu stoga sve stvari ispunjene
34
grijesima« .
Tekst ne bi mogao biti jasniji. Augustin to i potvrđuje govoreći narodu: »Ti
misli samo na ono što želiš biti, budući da, ma kakav god ti želiš biti, tvorac zna
35
gdje će te staviti. Gledaj slikara...« . Primjer želi samo kazati da, kao što slikar
znade gdje staviti crnu boju kako bi istakao ljepotu slike, tako Bog znade gdje smje­
stiti grešnika da ne oslabi red svemira, što ga je grešnik pokušao griješeći nagrditi.
D a anđeli i čovjek nisu sagriješili, svijet bi bio okićen i ispunjen dobrim i blaže­
nim stvorovima. Hipoteza je za Augustina sasvim moguća. Uvjerenje da samo zlopo­
raba slobode prvog čovjeka razjašnjava zla koja pritišću čovječanstvo - posebice smrt
i neuredna požuda, o kojima govori u knjigama XIII. i X I V . - snažno je u njem
ukorijenjena. To je uvjerenje u njemu dozrijevalo ne samo meditiranjem Pisma nego
36
i refleksijom nad težinom i mnogostrukošću tih zala . Uostalom niti jedno objašnje­
nje ne bi moglo biti izričitije od ovog: »Nema sumnje da mnoge stvari koje počinjaju
zli jesu protiv volje Božje, ali mudrost i moć Božja takvi su da sve što izgleda pro­
tivno njegovoj volji usmjereno je u stvari dobrim i pravednim ciljevima koje je on
37
predvidio« . Znano je kako je velika razlika kod Augustina između predznanja i
38
predodređenja: grijesi su samo objekt predznanja, nikada predodređenja .
Istina je da se neki za protivni stav pozivaju na jedan tekst iz De ordine, gdje
39
autor kaže da sklad svemira potrebuje i zla . A l i krivo ima tko uzima ovaj tekst,
koji je iz jednog od prvih Augustinovih djela, kao interpretativni ključ sveukupne
njegove misli o predmetu na koji se on u zreloj dobi toliko puta vraćao. Ne zamjećuje
se dovoljno, osim toga, da se taj tekst odnosi ne na svemir, uključujući čovjeka,
32
De civ. Dei 11. 18.
33
Usp. Serm. 125. 5; Ep. 138. 5; 166, 13.
34
De civ. Dei 11, 23, 1.
3:1
Serm. 125, s.-
36
Usp. De civ. Dei 22, 22, 1.
37
De civ. Dei 22, 2.
38
Usp. De an. et eius or. 1, 7, 7; De praed. sanct. 10, 19.
l9
• De ord. 1, 7. 18: ... quia (ordo) universitatis congruentiam ipsa distinctione custodit, fit ut mala etiam
esse necesse sit.
UVOD XXXIX
nego na podljudski svemir, o kojem je gore bilo riječi. K a d se radi o razumskim
bićima obdarenima slobodom, augustinovska je misao posve drukčija. Zato što se
nije razlikovalo ova dva aspekta dolazilo je do zbrke i neshvaćanja.
ŠESTO P O G L A V L J E
SMRT
Nakon što je posvetio dvije knjige »preteškim« pitanjima početaka - stvaranje
svijeta, stvaranje i sudbina anđela, stvaranje čovjeka, zlo - , Augustin sljedeće dvije
posvećuje ne manje teškim pitanjima: stanje čovjekovo nakon iskonskog pada. Ovo
se stanje javlja pojavkom dvaju zala: smrt i požuda ili nered strasti.
Govoreći o smrti, kojoj posvećuje XIII. knjigu, Augustin zapodijeva filozofski i
teološki zauzet razgovor. Nije riječ o utješnom govoru o dobru smrti kao u Ciprija-
novu djelu De mortalitate ili o Ambrozijevu De bono mortis ili pak o knjigama o
umijeću dobrog umiranja (netko je predlagao da se kaže, i s pravom, o daru dobrog
umiranja) koje će se kasnije napisati, već je riječ o dubokom istraživanju misterija
smrti koja, oduvijek, zadaje glavobolju ljudskoj misli.
Njegov se govor može pojednostaviti ovako: mnogostruko poimanje smrti; smrt,
filozofski i teološki govoreći, jest kazna, iako kazna koja može postati zasluga spase­
nja; misterij smrti u kolopletu vremena; smrt u povijesti Božjega grada: prije grijeha,
nakon grijeha, nakon uskrsnuća.
1. Mnogostruko poimanje smrti
Nerazumljiv je augustinovski govor ne vodi li se računa da se u tom govoru
razlikuje prva i druga smrt i , unutar prve, smrt duše, smrt tijela, smrt duše i tijela.
Nastojat ćemo razmrsiti zamršeni zapletaj. Knjiga XIII. započinje ovako: »Vidim
kako trebam pomnije razjasniti o samoj vrsti smrti« . 1
1) Smrt duše. O njoj je moguće govoriti u dva smisla, filozofskom i teološkom,
dakle u smislu promjenljivosti i u smislu odvajanja od Boga.
a) Duša je, po naravi, besmrtna, ali njena besmrtnost nije puna kao što je bes­
2
mrtnost Boga, koji kako je rečeno »jedini posjeduje besmrtnost« . Znano je kakvim
se žarom Augustin, tek koji mjesec nakon svoga obraćenja, dao na dokazivanje bes­
3
mrtnosti duše ; ali je i inzistirao, jednakim žarom, na njenoj promjenljivosti, koja je
neke vrste smrti. »Umrijeti u stvari znači ne biti ono što si bio«. Zato »se veli da je
duša besmrtna, i zasigurno ona to jest; duša živi zavijeke i posjeduje u sebi trajan
princip života, iako je njezin način življenja promjenljiv; zbog ovog promjenljivog
4
načina življenja, može se jednako tako kazati da je smrtna« . Gdje nastaje promjena
1
De civ. Dei 13, 2.
2
1 T i m 6, 16.
3
Usp. Soliloquium i De immortalitate animae: N B A III/l.
4
In Io Ev. tr. 23, 9.

XL UVOD
ili na gore ili na bolje, nastupa neke vrste smrti. »Sve što se može mijenjati, jednom
promijenjeno nije više ono što je bilo; a ako nije više ono što je bilo, tu je nastupila
kao neka smrt: malaksalo je nešto što je bilo i nema ga više« . Nauk je to koji
Augustin često ponavlja, zaokupljen razlikovanjem između božanske besmrtnosti,
koja je puna i potpuna ili, kako on kaže, »istinita« jer se poistovjećuje s nepromjen-
ljivošću, i besmrtnosti duše koja je istinita »po nekom načinu života koji se nikako
ne može izgubiti« ali nije to pun i potpun život, jer, zbog promjena kojima je pod­
6
vrgnuta, može se kazati također da je na neki način smrtna .
Iz ovih jednostavnih naglasaka postaje bjelodano kako širok pojam smrti ima
7
hiponski biskup ako je poistovjećuje s promjenljivošću , kao vlastitost sviju stvorenja,
koja zato što su stvorenja jesu promjenljiva i budući promjenljiva pokazuju se stvore­
njima. A l i ovo poimanje govori i o suvislosti augustinovske misli koja između ostalog
sadrži i ovu drugu tvrdnju: duša će postići punu besmrtnost kada, postavši dionicom
dara milosti božanske nepromjenljivosti, bude postigla puninu sreće .
b) Ostavimo po strani ovo filozofsko poimanje ili bolje kazati metafizičko gleda­
nje na smrt, i progovorimo o jednoj drugoj o kojoj Augustin govori često kao teolog
i pastir: smrt po grijehu koja dušu odvaja od Boga. Ovo drugo poimanje ovisno je
0 temeljnom nauku o kršćanskom opravdanju koje naš učitelj smiono izražava ovako:
9
Vita corporis anima, vita animae Deus . D a je ova poredba između života tijela i
10
života duše smiona a istinita on to izričito kaže . No nije to ono što nas ovdje
zanima, nego nužna i neposredna posljedica koja iz tog proizlazi, a to je ova: kao
što je tijelo mrtvo bez duše, tako je duša mrtva bez Boga; posljedica koju izvodi
nedvosmislena je, i često je ponavlja. Bog je dakle život duše: ako se duša grijehom
odijeli od Boga, ona umire . 11
2) Smrt tijela. Kao što je dvostruka smrt duše tako je dvostruka smrt tijela.
Može se shvatiti u stvari kao smrtnost i kao odvajanje od duše.
a) O prvom značenju augustinovski se govor kreće između filozofskih, teoloških
1 duhovnih namjera zajedno; o drugom čak i polemičkim tonovima želi tvrditi i bra­
niti temeljnu tezu kršćanske antropologije: čovjek je sačinjen od duše i tijela.
Filozofski govor, preuzimajući misao antikne filozofije, promatra život koji se
troši vremenom te na nj gleda kao na hod prema smrti (riječi iz De civitate Dei
12
sažimlju mnoge augustinovske stranice ), kao na rijeku koja teče i otječe (Augustin
uspješnije veli decurrit, tj. ide prema cilju svog hoda da bi, u njem, prestala biti ),
14
kao na zvuk između dviju tišina , kao na stvarnost koja jedva zaslužuje ili nikako
15
ne zaslužuje ime života .
Teološki govor unosi ovu prolaznu stvarnost u povijest spasenja: mortalitas ili
hod u smrt svoj je početak imala s prvim grijehom, kada naši praroditelji, izgubivši
5
In Io Ev. tr. 38, 10.
6
Usp. De Gen ad litt. 7, 28, 43; De Trin. 2, 9, 15; Ep. 166, 2, 3; Serm. 65, 4.
7
Usp. In Io Ev. tr. 38, 10.
8
Usp. Serm. 166, 4.
9
Serm. 65, 5.
10
Enarr. in Ps 70, s. 2, 3: Dicam enim audacter, fratres, sed tamen verum: »Kazat ću, braćo, nešto što
će vam se činiti smionim ali je baš istinito. Dva su života čovjekova: život tijela i život duše. Život tijela jest
duša; život duše jest Bog. Kao što umire tijelo ako ga duša napusti, tako umire duša ako je Bog napusti«.
11
Usp. Serm. 62, 2; Enarr. in Ps 48, s. 2, 2; 70, s. 2, 3.
12
De civ. Dei 13, 10: »... vrijeme ovoga života i nije ništa drugo nego trka prema smrti. U ovom trku
nikom se ne dopušta ni da malo zastane... niti da uspori svoje putovanje«.
13
Enarr. in Ps 109, 20; usp. 101, s. 2, 10.
14
Enarr. in Ps 109, 20: medium hoc sonat, et transit.
15
Usp. Confess. 1, 6, 7; Serm. 84, 2; 306, 5-6; Ep. 56, 2; itd.
UVOD XLI
stabilitas aetatis, »započeše umirati onog istog dana u koji primiše zakon smrti«. Od
tog časa njihove godine ne stajahu više na nogama već klizahu ne prema svom do­
16
5
vršenju, nego prema svom uništenju .
Konačno duhovni govor, kao posljedica dvaju prethodnih, kojeg u Augustina ne
nedostaje nikada, u smrti gleda stalan motiv razmišljanja za dostojno življenje i
17
usmjeravanje života prema vječnosti .
b) Osim što govori o ovom širokom smislu smrti tijela, tj. o smrti kao smrtnosti,
postoji i drugi, fiziološki smisao, koji je svojstven onovremenom govoru a odnosi se
na odjeljenje duše od tijela. Ovaj smisao toliko je očit da Augustin činjenicu nagla­
šava samo da bi potakao vjernike na posvješćivanje te neizbježnosti i nesigurnosti
18
trenutka , dok više ističe uzroke te činjenice. A uzroci postavljaju dva golema pro­
blema, problem smrti promatrane u zupčaniku vremena, tj. kada se može kazati da
je čovjek onaj koji umire a kada je mrtav, i drugi problem zašto smrt, tj. da li je ona
8
oslobođenje ili kazna. Vidjet ćemo da naš učitelj nadugačko govori o jednom i o
drugom problemu. Međutim valja podsjetiti na jedan drugi smisao što ga ima riječ
»smrt«, kada se primjenjuje na dušu i tijelo zajedno.
3) Smrt duše i tijela. To je posvemašnja smrt čovjeka. Nastupa kada je duša
odijeljena od Boga i tijelo odijeljeno od duše, tj. kada je nastupio rascjep međusobno
19
povezanih naravi: Boga i duše, duše i tijela . Ova smrt čitava čovjeka preludij je
one koju Pismo naziva »drugom«: »Na ovu se smrt nadovezuje ona koju svjedočan­
20
stvo božanske riječi naziva 'druga smrt'« .
4) Druga smrt. Ime joj Augustin izvodi iz Otkrivenja (2, 11; 20, 6; 21, 8) i na
njoj inzistira na temelju teksta iz Mateja (10, 28). Najgora je od sviju, jer je to smrt
21 22
duše skupa s tijelom , i vječna je . Punina te smrti bit će nakon uskrsnuća kada će
se smrti duše pridružiti i smrt tijela koje će se s dušom sjediniti. Doista »nije moguće
kazati da živi ona duša koja će biti odijeljena od Boga, niti ono tijelo koje će biti
podvrgnuto vječnim patnjama. Zaradi toga druga smrt će biti teža jer neće moći
23
smrću svršiti« .
Zaključujući izlaganje o različitim pojmovima smrti, Augustin se pita na koju od
njih je smjerao Bog kada je u zemaljskom raju zaprijetio smrću praroditeljima budu
li prekršili njegovu zapovijed. Odgovara: na sve, tj. na prvu i na drugu. Naime prva
13
smrt uključuje dvije smrti (tijela i duše), druga uključuje sve smrti, i zadnja je, ona
24
konačna .
2. Smrt je kazna
D o sada izložena panorama tek je uvod u velike probleme smrti. Zastanimo na
fizičkoj smrti. Prvi problem koji se nameće jest saznati da li je ona kazna ili nije.
" ue pecc. mer. vi rern. i , J L U ,
17
Jedna je od veoma čestih misli u Augustinu monahu (Ep. 10) i u Augustinu pastiru (Ep. 130,
13-14).
18
Usp. Enarr in Ps 38, 19; Ep. 199, 13, 53; itd.
19
Usp. De civ. Dei 13, 2.
20
Isto. Vidi što Augustin kaže o samom sebi imajući u vidu tešku bolest koja ga je u Rimu dovela
rub groba: Confess. 5, 9, 16 s.
21
Usp. De civ. Dei 13, 11, 2.
22
Ovo je nauk koji će biti tumačen i branjen u X X I . knjizi.
23
De civ. Dei 19, 28.
24
De civ. Dei 13, 12.
 UVOD XLIII
XLII UVOD

Augustin odgovara potvrdno i to snažno dokazuje protiv neoplatonika koji su je
smatrali oslobođenjem, i protiv pelagijevaca, koji su je smatrali čisto prirodnom
činjenicom. Protiv prvih argumentacija je filozofska, protiv drugih teološka.
1) Filozofija smrti-kazne. Protiv neoplatonika argumentacija ima tri žarišne toč­
ke: prva se temelji na sklonosti naravi, druga na poimanje čovjeka, treća na razliko­
vanje između tijela i propadljivog tijela.
Smrt je protiv najdublje sklonosti ljudske naravi. Augustin ponavlja s Ciceronom
da je »prvi i najjači glas naravi da je čovjek u sebi ujedinjen i prirodno bježi od
smrti«; tj. toliko je prijatelj samom sebi da želi i snažno žudi da bude oduhovljen i
25
da živi u ovoj povezanosti tijela i duše . Zbog toga užas pred smrću nije glas nekog
mišljenja pojedinaca nego naravi svih ljudi: Mortem quippe horret non opinio, sed
26
natura . Neka se pročita 2 7 . pogl. X I . knjige, gdje Augustin govori o ljubavi kojom
svaka narav - čovjeka, životinja, biljaka - želi biti i bježi pred nebitkom smrti. Čak
27
i beživotna tijela svojim micanjem traže spokoj , »da bi obranila svoju bit gdje im
je moguće biti prema naravi« . 28
Ova spontana odbojnost prema smrti u čovjeku je znak da je jedinstvo duše i
će jedinstvo njihove duše i njihova tijela biti trajno. Iz toga zaključuje: »Ako je duši
kazna biti vezana s bilo kojim tijelom, zašto se onda Bog njima obraća kao da su
zabrinuti bojeći se da ne umru, to jest: da se odriješe od tijela, i zašto im zajamčuje
njihovu besmrtnost; i čini to ne zbog njihove naravi, koja je složena, i ne jednostav­
35
na, nego zbog svoje nepobjedive volje?« .
Nedorečeno produbljenje bilo bi ga dovelo do promatranja učinaka pojma cor-
36
ruptibilitas tijela nad dušom i opisa lijepe stranice psihologije . Naznake u tom smi­
37
slu ne nedostaju u njegovim djelima , ali željenog produbljenja nema. N a svaki način
zaključak protiv poganskih filozofa je isti: narav čovjeka sastavljena od duše i tijela
nudi ni u kojem slučaju zanemarivi dokaz za kazneni aspekt smrti. N a nj se na
38
nepobitan način nadovezuje teološki aspekt .
2. Teologija smrti-kazne. Izložio ju je u sporu s pelagijevcima, iako prešućuje
njihovo ime, u prvom djelu koje je protiv njih napisao, precizno odgovarajući na
39
prvu od četiri izjave koje mu je podastro Marcelin ; to sada ponavlja u kontekstu
općeg izlaganja katoličke vjere: »Bog je čovjeka stvorio ispravnim, budući je On
tvorac naravi, a ne nedostataka. A l i čovjek, svojom voljom izopačen i pravilno kaž­
40

tijela naravno, ne nasilno. Ovdje se pomalja jedna temeljna teza koja suprotstavlja
Augustina platonicima: jedinstvo (supstancijalno) duše i tijela. »Tijelo, veli on, pri­
29
pada naravi čovjeka: odijeliti ga od toga jest insipientia« ; zaista čovjek je »razumska
30
supstancija sastavljena od duše i tijela« ; jedinstvo je toliko duboko da izgleda miste­
riozno, dapače nevjerojatno kad ova narav koja je čovjek, duhovna i tjelesna, ne
31
bismo bili sami m i . Augustin dolazi do toga da kaže da je naravni apetit duše da
bude u tijelu toliko dubok da je zadržava i priječi joj da svim silama teži prema
gledanju Boga, dok je od njeg odijeljena . 32
Stavovi platonske filozofije radikalno su izokrenuti: nije nasilno jedinstvo duše
i tijela, nego je nasilno njezino odvajanje od tijela; oslobođenje nije smrt, nego je
oslobođenje pobjeda nad smrću, uskrsnuće. Dvije su antropologije, kako se vidi,
sasvim suprotne jedna drugoj.
njen, rađao je izopačene i kažnjene potomke. Svi mi bijasmo u njemu jednome« .
41
Iz ovoga zakona solidarnosti, o čemu sam nadugačko govorio drugdje , proizlazi
posljedica po kojoj »budući da je ta narav bila izopačena grijehom, sputana okovom
smrti i pravedno kažnjena, čovjek se nije mogao rađati od čovjeka ni u kakvu dru­
42
gom stanju« . A malo potom, glede propadljivosti tijela veli: »i ne učini propadljiva
43
put dušu grješnom, nego grješna duša učini put propadljivom« . Smrt je dakle kazna:
biblijski nauk i katolička vjera su za Augustina neosporni. Smrt kojom je zaprijetio
Bog nije podrazumijevala samo smrt tijela, nego i duše; na to sam gore podsjetio.
D a će iz ovog nauka i od ove vjere nastati mnoga i teška pitanja bilo je očito.
Zadaća teologa, koje se Augustin nikad i ni u kojoj prilici ne odriče, sastoji se u
prikupljanju i pojašnjavanju tih pitanja i , koliko je moguće, njihovu rješavanju, dajući
se uvijek voditi svjetlom vjere. Naš učitelj tako je postupio u pelagijevskoj kontrover­
44

A l i postoji poteškoća koju valja spriječiti: tijelo oteščava i usporuje duhovne ziji a to čini i u De civitate Dei, misleći na pelagijevce i na filozofe. Vidjet ćemo to
čine duše. Oni su filozofi na tome inzistirali. »Filozofi (od čijih osvada branimo Božji zamalo. U međuvremenu, polazeći od pretpostavke da je smrt kazna, pogledajmo
grad, to jest njegovu Crkvu) sami se sebi čine mudrima kad ismijavaju ovo što ka­ da li je neko dobro ili zlo.
žemo da treba ubrajati među kazne rastavu duše od tijela: oni naime smatraju da
duša dostiže potpuno blaženstvo kad se lišena cjelokupnoga tijela vraća Bogu, jedno­ 3. Kazna smrti je zlo koje može postati dobro. Augustinski je odgovor jednosta­
33
stavna, sama i nekako gola« . I Sveto pismo je s tim suglasno. Augustin s tim u vezi van, premda dubok: jest zlo, ali može postati dobro. Z a nikoga nije dobra, čak ni
34
često ponavlja riječi: Propadljivo tijelo je teret duši . Pridjev propadljiv sadrži rješe­ 45
za dobre, koji se između ostalog njome služe za dobro . »Smrt se ne smije smatrati
nje poteškoće: ne tijelo, nego propadljivo tijelo opterećuje dušu. »Dodajući propad­ nekim dobrom, jer je dovela do tolike korisnosti ne po svojoj snazi, nego po božan­
ljivo Pisma ne misle na bilo koje tijelo koje tlači dušu, nego na ono kakvo je postalo 46
skoj pomoći« . Augustin misli na korist koju od nje imaju mučenici za koje je smrt
po grijehu i susljednoj kazni«. Bio bi produbio ovu razliku da mu odmah zatim jedan
Platonov tekst nije ponudio prikladan dokaz ad hominem, tekst u kojem Platon daje
da govori sam najviši Bog bogovima koje je sam stvorio kako bi im dao sigurnost da 35
De civ. Dei 13, 16, 1.
36
Usp. Isto.
37
Usp. Serm. 277, 6; i zdravo tijelo pritišće dušu. tj. non obtemperat animae ad mitum omnis voluntatis.
38
5
De civ. Dei 19, 4, 5; usp. C I C E R O N , De fin. bon. et mal. 3, 5, 16; 5. 9, 24; De officiis 1. 14. Za susret između filozofije i teologije u ovoj točki usp. Opći uvod u Narav i milost, N B A XVII/1
6
Serm. 172, 1; usp. 297, 3; 299, 8-9. sir. C X C I s.
7
Usp. Confess. 13. 9, 10. w
Usp. De pecc. mer. et rem. 1. 1, 2.
8
De civ. Dei 11, 27, 1. 4(1
De civ. Dei 13. 14.
J
De an. et eius orig. 4, 2, 3. 41
Usp. Opći uvod u Narav i milost, N B A X V I I / 1 , str. C X I ss.
1
De Trin. 15, 7. 11. 42
De civ. Dei 13, 14.
1
Usp. Ep. 137, 3, 11. 43
De civ. Dei 14, 3, 2.
- Usp. De Gen. ad litt. 12. 35. 68. 44
Usp. Opći uvod u Narav i milost, N B A X V I I / 1 , str. L X I - L X V ; C L X X V I I - C X C V I I .
' De civ. Dei 13, 16. 1. 45
Usp. De civ. Dei 13, 6.
1
De civ. Dei 13, 16. 1; Enarr. in Ps 141, 17-19: Carcerem facit non corpus, sed corruptio. 46
De civ. Dei 13, 7.
 XLIV
UVOD
dragocjeni dar: »Ništa nije tako dragocjeno od smrti kojom se oduzimaju grijesi i
umnažaju zasluge« . 47
S tim u vezi izriče opće načelo: »Iako je smrt odmazda za grijeh, ponekad po­
48
stiže da grijehu ne bude odmazde« . Vrijedi li ovo načelo samo za mučenike? Z a
mučenike sigurno. Glede njih nije mogao biti izričitiji. A l i za one koji je prihvaćaju
49
i podnose »pobožno i sveto«? Nesumnjivo »raste« zasluga strpljivosti i zato »raste«
50
slava onoga koji trpi ; ali ne čini mi se da bi Augustin bio išao dalje.
Na svaki način on pravi razliku između umirućih i mrtvih. U svima umirućima
smrt je zlo; dokaz tome su teške i mnogostruke patnje koje prate umiranje; u
mrtvima međutim »nije apsurdno zvati je zlom za zle i dobrom za dobre« . Ova 51
razlika dovodi ga do pažljivijeg ispitivanja stvarnosti smrti promatrane u kolopletu
vremena, koje, promatrano kroz ovu stvarnost, čini narav smrti misterioznijom.
3. Smrt promatrana u kolopletima vremena
Ponajprije postavlja sebi ovo pitanje: kada se može reći da je čovjek umirući?
Postavljajući ga možda mu se misao navraća na materijalističko tumačenje smrti,
kako su je zastupali Demokrit, Epikur, Lukrecije, prema kojem je smrt ništa, budući
da »kada mi jesmo smrti nema a kada nastupi smrt mi više nismo«. Zapravo primje­
ćuje »Prije nego što smrt stigne, čovjek nije umirući nego živući; a kada smrt stigne,
bit će mrtav, a ne umirući. Prema tome, jedno je još prije smrti, a drugo nakon
52
smrti. A kada je u smrti?« . Treba međutim razlikovati tri momenta (upravo kao u
vremenu): prije smrti, u smrti, nakon smrti; tri su to momenta koji odgovaraju trima
stanjima čovjeka; živ, umirući, mrtav. Prvo i treće stanje su shvatljivi; ali drugo?
3
Difficillime definitur: veoma teško ga je odrediti' . Upravo kao i kod vremena: govo­
rimo o prošlosti i o budućnosti, a sadašnjost? Kad je moguće reći i u kojem smislu
se može kazati da je vrijeme sadašnjost? Znamo kakve je duge rasprave vodio naš
4
učitelj o ovim predmetima^ . Potrebno je sjetiti se tih rasprava da bismo razumjeli
ovu.
Izgleda kao da se zaključak nameće, ali je bez sustezanja kriv; zaključak je to
drevnih materijalista spomenut maločas: smrti nema, smrt je ništa. »Dapače, repli­
cira snažno Augustin, ne samo da je ona zbiljska, nego je toliko tegobna da se ne
može objasniti nikakvim izrijekom niti izbjeći ikakvim dokazom« . 53
Nije je moguće protumačiti nikakvim govorom. A ipak o njoj redovito pričamo.
Je li naš govor prikladan? Čini se da nije. Govorimo o umirućima, kao što govorimo
o usnulima, nemoćnima, bolesnima, živima. A l i u tim slučajevima naš je govor ra­
zumljiv: usnuli je onaj koji je utonuo u san, nemoćni je onaj koji je svladan iznemo-
glošću, itd.; ali kako možemo kazati umirući nekome tko je još živ ili je već umro?
»Teško je zato objasniti kojim načinom kažemo da su umirući oni koji još nisu mrtvi
i . . . jer kad stigne smrt, koja prijeti, ne kaže se da su samrtnici nego mrtvaci... Isti
47
Isto.
48
De civ. Dei 13, 6.
49
Usp. Isto.
50
Usp. De civ. Dei 13, 5.
51
De civ. Dei 13. 8.
52
De civ. Dei 13, 11, 1.
* Isto.
34
Confess. knjiga X I .
55
De civ. Dei 13, 11, 1.
UVOD XLV
56
je taj istodobno i umirući i živući samo što smrti prilazi a izlazi iz života« . Isplati
se pročitati pogl. 9-11 ove XIII. knjige De civitate Dei, koju komentiramo.
Problem o kojem Augustin ovdje raspravlja isti je onaj o kojem je nadugačko
raspravljao u Ispovijestima o načinu kako shvatiti sadašnje vrijeme, koje nije eksten-
zija, dočim je vrijeme u biti ekstenzija: »Nalazim dva vremena: prošlo i buduće (fuit
57
i erit). Tražim sadašnje: ništa ne stoji« . A ovdje isto: »... isto se tako u protoku
vremena traži sadašnjost, i ne nalazi se, jer nema nikakva razmaka u prijelazu iz
58
budućnosti u prošlost« . A ipak govorimo o sadašnjem vremenu. A l i o njem govo­
rimo i mislimo ga u odnosu na prošlo i na buduće, kao na točku - nevidljivu točku
- u kojoj buduće postaje prošlo. Tako se umirućeg ne može razumjeti osim u odnosu
s živim i s mrtvim, kao točku susreta jednog i drugog.
Kako je dakle vrijeme formalno u svijesti čovjekovoj koji, po sjećanju, intuiciji,
59
očekivanju, ima u duhu prisutna tri momenta koja ga tvore , tako je smrt svijest
čovjeka koji zna da mora umrijeti, tj. da mora prijeći, preko jednog munjevitog
trena, od biti živim u biti mrtvim, tj. od biti sjedinjen s tijelom do biti od njeg
odvojen. Nikad dakle - pravo govoreći - čovjek nije u smrti, jer čas smrti je bez
ekstenzije.
Biti u smrti shvatljivije je kad se ne radi više o fizičkoj smrti nego o onoj duhov­
noj, kad je duša odijeljena od Boga zbog grijeha: smrt koja, bez intervencije milosti,
60
unaprijed priprema za drugu smrt koja »smrt će biti bez smrti« .
A l i naš je učitelj imao drugih problema za rješavanje glede tjelesne smrti. Ona
ima svoju povijest koju je potrebno ispripovjediti i braniti. O njoj su se susretala i
sučeljavala različita mišljenja neoplatonskih filozofa i krivih tumačenja kršćanskog
nauka.
4. Smrt u povijesti spasenja
Ova povijest ima tri momenta: prije grijeha, poslije grijeha, nakon uskrsnuća.
Svakom od njih odgovara različito stanje glede smrti, stanje izbježivosti, neizbježivo-
sti i nemogućnosti; različita stanja koja Augustin izražava trima slavnim izrekama:
61
posse non mori, non posse non mori, non posse mori . Prva izražava upravo uvjeto­
vanu besmrtnost, druga nužnu smrtnost, treća apsolutnu besmrtnost. Malo prije nego
će dovršiti De civitate Dei kazat će: »Prva besmrtnost, koju je A d a m izgubio sagrije-
šivši, bijaše mogućnost neumiranja; posljednja će biti nemogućnost umiranja. U sre­
dini ovih dviju besmrtnosti, jedne potencijalne i druge stvarne, stoji gubitak svake
62
sjene besmrtnosti, tj. tužno stanje smrtnosti (mortalitas)« . Svaka od njih sadržavala
je i sadrži probleme koje je bilo potrebno i koje treba istaknuti, pojasniti i riješiti.
Augustin je to učinio. Pogledajmo kako.
1. Posse non mori. Ove riječi žele izraziti stanje ljudskog tijela o kojem nemamo
iskustva ali koje poznajemo samo vjerom. Vjerom je trebalo odrediti predmet, koji
prolazi sredinom između stanja smrtnog tijela i duhovnog tijela. Augustin kao pažljiv
56
De civ. Dei 13, 9.
57
In Io Ev. tr. 38, 10.
58
De civ. Dei 13, 11, 1.
59
Usp. Confess. 11, 28, 37.
60
De civ. Dei 13, 11, 2.
61
De corrept. et gr. 12, 30.
62
De civ. Dei 22, 30, 3.
 XLVI UVOD
teolog utvrđuje da tijelo prvog čovjeka nije bilo duhovno, kakvo će biti tijelo blaže-
nika poslije uskrsnuća, niti smrtno, kakvo je naše nakon grijeha. Kakvo je dakle
bilo? Odgovara: bilo je »animalno« (1 Kor 15, 44), »zemljano« (1 Kor 15, 47), tijelo
kojemu je »trebalo jela i pića kako ne bi trpjelo glad i žeđ i bijaše od nužnosti smrti
zaštićeno i održavano u cvatu mladosti ne potpunom i nerazorivom besmrtnošću,
nego drvetom života« . 63
Slijedom svoga veritatis medium dokazuje protiv pelagijevskog tumačenja da je
čovjek prije grijeha i bez grijeha mogao ne umrijeti, nego prijeći, bez smrti, od
uvjetovane besmrtnosti u apsolutnu, prijeći dakle iz stanja »žive duše« u stanje »duha
64
životvornog« (1 Kor 15, 45) . Dakle tijelo prvog čovjeka bilo je smrtno, ali je moglo
ne umrijeti; ne bi bilo ono koje mora umrijeti da čovjek nije sagriješio. Smrt bijaše
kazna za onaj grijeh. Kako sam gore kazao. Ova je teza bila protiv pelagijevaca,
koje ovdje ima pred sobom, ali tako da ne ponavlja argumentaciju koju je razvio u
65
De pecc. mer. et rem.
Ovdje je sav obuzet duhovnom interpretacijom kojom su »neki« tumačili stanje
čovjeka prije grijeha. N a koga izravno smjera, nije lako utvrditi. Mislilo se na Filona,
Origena, Ambrozija. On sam u De Gen. adv. Man. zastupao je manje-više ovaj
66
smjer i zna se zašto , ali u De Gen. ad litt. zauzeo je jasan stav. Spominje tri općenita
mišljenja: jedno koje raj zemaljski tumači u doslovnom smislu (ili povijesnom), drugo
koje ga tumači u duhovnom smislu (ili alegorijskom), i treće koje slijedi »sad doslov­
ne?, sad duhovno« tumačenje; pa zaključuje: »kratko govoreći, meni se sviđa treće
67
mišljenje« , koje on slijedi u navedenom djelu i ovdje u De civitate Dei.
Augustinu je bilo stalo osigurati povijesnu istinu o stanju čovjekovu prije grijeha,
tj. o stanju njegova tijela, koje nije bilo duhovno poput tijela uskrsnulih, niti propad-
ljivo kao naše poslije grijeha: bijaše naime to tijelo »animalno« ali s mogućnošću da
ne umre. Čini to ne samo pozivajući se na značenje pripovijedanja knjige Postanka,
nego nadasve oslanjajući se na svetog Pavla, koji glede uskrsnuća, utvrđuje poredbu
između prvog i drugog Adama, prvi je »živa duša«, drugi »duh životvorni«; prvi
»zemaljski«, drugi »nebeski«: zato nije prije ono što je duhovno, nego ono što je
68
animalno (1 Kor 15, 45-46) . Odbacuje zaradi toga kao »nerazborito« mišljenje onih
koji u Post 2, 7 - I udahne mu Bog u nosnice dah života i tako posta čovjek živa
duša - vide ne ulijevanje duše nego izlijevanje Duha Svetoga. Argumentacija Augu-
69
stinova je dugačka i raščlanjena .
Ovo uporno nastojanje oko doslovnog ili povijesnog tumačenja Postanka ne
ukida mogućnost dati onom tumačenju alegorijsko značenje. Tako dvije žene Abra-
hamove, Agara i Sara, te dva sina koje su one rodile ne prestaju biti povijesni zato
što u njima Apostol vidi prikazana dva Zavjeta, niti stijena iz koje Mojsije čini da
poteče voda prestaje biti stijena jer i sam Augustin u njoj vidi Krista (1 Kor 10, 4).
Stoga zaključuje da »nitko ne brani shvaćati raj kao život blaženika, a njegove četiri
rijeke kao četiri kreposti..., stabla njegova kao sve korisne nauke, a plodove stabala
kao običaje pobožnika; stablo života - samu majku svih dobara - kao mudrost, a
63
De civ. Dei 13, 23, 1.
64
De civ. Dei 13, 23, 2.
65
De pecc. mer. et rem. 1, 2, 2 - 9, 9; Usp. Opći uvod u Narav i milost, N B A X V I I / 1 , str. L X I ss. i
Posebni uvod u ovo djelo, isto, str. 6.
66
Usp. De Gen ad litt. 8, 2, 5.
67
De Gen. ad litt. 8, 1, 1.
68
Usp. De civ. Dei 13, 23, 1-3.
69
Usp. De civ. Dei 13, 24, 1-6.
UVOD XLVII
70
drvo spoznaje dobra i zla - kao iskustvo prekršaja zapovijedi« . Ovdje skraćeni
71
augustinovski opis čini se da je jeka Ambrozijeva .
Z a primijetiti je Augustinova uravnoteženost koja ne rastvara povijest u alego­
12
riju niti isključuje alegoriju kako bi obranila samo povijest: u De Gen. ad litt. , kao
73
i ovdje, primjenjuje načela koja je izložio u De doctr. christ. . Iznovice uzima srednji
put između manihejskog literalizma i aleksandrijskog alegorizma. Iako Augustin ne
misli na pripovijedanje iz Postanka kao na književni rod.
2. Non posse non mori. Osiguravši stanje tijela prije grijeha, Augustin nije mo­
rao uložiti mnogo truda da dokaže stanje koje je uslijedilo poslije grijeha. Ono,
veoma jednostavno kao egzistencijalna činjenica, zadavalo je i zadaje velike proble­
me. Ne samo da se shvati smrt u kolopletima vremena, nego i one mnogo dublje,
da se naime shvati smrt kao učinak grijeha kao i trajnost smrti nakon oproštenog
grijeha: dva problema koje Augustin vidi i s njima se suočava, jednog neizravno i
gotovo neprimjetno, drugog otvoreno i u dubinu; jedan i drugi javljaju se u pelagijev-
skoj kontroverziji, dok ovdje, u De civitate Dei, na njih samo ukazuje.
Počinjući od prvog, s kojim se izravno suočava, upućuje na prvo djelo koje je
74
napisao o pelagijevskom pitanju i iz toga sažimlje dvostruki odgovor: » ( U onom
djelu) je rečeno kako je iskustvo odvajanja duše i tijela zadržano zbog toga (iako je
okov krivnje već skinut) što ako bi odmah nakon sakramenta ponovnog rođenja
uslijedila besmrtnost tijela, oslabila bi sama vjera, jer vjera je samo onda vjera kad
75
se u nadi očekuje ono što se u stvari još ne vidi« . Glede drugog: » U zrelijoj dobi,
snagom i borbom vjere trebalo je svladati čak i strah od smrti, što je najbolje opri-
mjereno u životu svetih mučenika. A takva borba ne bi urodila nikakvom pobjedom
i nikakvom slavom (jer ne bi moglo ni biti nikakva sukoba) kad sveci nakon kupelji
76
novoga rođenja ne bi više mogli pretrpjeti tjelesnu smrt« . Zaključak je: »tada je
77
postignuta smrt grijehom, sada se zadobiva pravednost umiranjem« .
Prvi je problem više filozofski. Augustin, sa svrhom da razloži teologiju smrti,
ne govori o njoj izravno, iako je ne zapostavlja. N a tom su problemu inzistirali
pelagijevci zastupajući da grijeh, bilo koji grijeh, ne može izopačiti narav tako da bi
ona izgubila što joj je vlastito. Iz toga su zaključivali da bi Adam, griješio on ili ne
griješio, bio umro. Nastajao je težak problem razlikovanja između naravi i milosti.
Z a taj problem, koji Augustin ima pred sobom iako o njem nadugačko ne ras­
78
pravlja, upućuje na ono što je drugdje napisao . Ovdje ću donijeti načelo koje spo­
minje Pelagiju na početku kontroverzije, načelo kojim autor De natura et gratia uka­
zuje na poglavito teološki aspekt pitanja. Piše: »Brate, dobro je da se sjetiš da si
kršćanin... Vjerujmo (prije svega) u božanska Pisma koja kažu da je ljudska narav
79
bila izopačena grijehom, a potom istražujmo kako se to moglo dogoditi« . Ova teo­
80
loška perspektiva dovodi ga - i to ne samo ovdje - da govori o naravi više u
De civ. Dei 13, 21.
Usp. S V . A M B R O Z I J E , De paradiso 1, 6 - 3 , 14.
Usp. De Gen ad litt. 8, 1, 1 - 6, 12.
Usp. De doctr. christ. 3, U , 17 s.
Usp. De pecc. mer. et rem. 2, 31, 50-51.
De civ. Dei 13, 4.
Isto.
Isto.
Usp. Opći uvod u Narav i milost, N B A X V I I / 1 , str. C L X X V I I - C X C V I I .
De nat. et grat. 20, 22; usp. odnosni Opći uvod, str. X X I I - X X I I I .
Usp. Retract. 1, 15, 6.
 XLVIII UVOD
UVOD XLIX

povijesnom negoli u ontološkom smislu: »Tjelesna smrt - piše - nije nam nametnuta Odgovor na drugu poteškoću traži u specifičnoj težini koja svako tijelo nosi na
81
zakonom naravi, jer njime Bog nije stvorio čovjeku nikakve smrti« . Ovdje »narav« 93
svoje mjesto , u svijet »koji lebdi u praznini«, prema nauku onih filozofa da niži
naznačuje ljudsku narav u povijesnoj kondiciji u kojoj je čovjek stvoren. A l i to ne bogovi žive blaženo sa svojim tjelesima . 94

znači da Augustin ne razlikuje između naravi i milosti, između povijesnog i ontolo­

82
Ovi argumenti ne služe da dokažu kršćansku vjeru nego da dokažu da su argu­
škog reda. Baš ovdje veli da je čovjek imao moć ne umrijeti mirabili Dei grada . A
menti koji tu vjeru pobijaju neosnovani. Pa zaključuje: »Dakle, ako se ti filozofi
i drugdje ne manje izričito: prvi čovjek je smrtan conditione corporis animalis, bes­
83
neće usuditi (kao što i mislim, da neće) pretpostaviti tim najblaženijim bogovima
mrtan međutim beneficio Conditoris . To su u osnovici problemi s kojima se Augu­
opskrbljenim vječitim tijelima same ljudske duše, - zašto im se onda čini besmislenim
stin suočava i rješava ih - osim onih koje smo gore spomenuli - glede tako jedno­
što kršćanska vjera naučava, kako i prvi ljudi bijahu tako stvoreni te, da nisu bili
stavne činjenice, jednostavne zato jer je očita, kao što je neizbježnost smrti, non
zgriješili, nikakvom se smrću ne bi rastajali od svojih tijela, nego bi kao zasluženu
posse non mori. Nisu međutim manji niti lakši problemi koji se javljaju za treće
nagradu za poslušnost bili obdareni besmrtnošću, pa s tim tijelima vječno živjeli;
razdoblje povijesti spasenja kada će nastupiti non posse mori.
dapače, sveti će pri uskrsnuću imati takva tijela, ona ista u kojima su se ovdje mučili,
tako da u njihovoj puti neće biti nikakva raspada ni tegobe, dok se njihovu blažen­
3) Non posse mori. Ovaj puta poteškoće nisu potjecale samo iz unutarnje strane stvu neće moći dogoditi nikakav bol i l i nesretnost« . 95

Crkve, nego također, i to osobito, sa strane filozofa koji su izvan. Prve su se ticale
naravi duhovnog tijela, a druge činjenice da tijelo može biti smješteno na nebesa.
Augustin odgovara ne jedne i na druge.
Glede uskrsnulog tijela on, slijedeći svetog Pavla, zastupa da će biti duhovno,
ali zastupa također da neće biti duh, nego tijelo; duhovno tijelo, da, a duh ne. Piše:
»Tijelo podložno duhu smatra se duhovnim. Sigurno neće biti pretvoreno u duha,
kako neki misle tumačeći ovu rečenicu: Sije se tijelo animalno, uskrsnut će tijelo
duhovno (1 Kor 15, 44). Bit će međutim podvrgnuto duhu u najvišoj i čudesnoj
84
pripravnosti na posluh« . Kako misle neki. Koji? Čini se da treba misliti na Origena,
na primjer, njegovo djelo De principiis 2, 2, 3. 10, 3 i drugdje. A l i možda pažljiviji
studij može pokazati da se radi o ne baš značajnim nijansama. Na svaki način Augu­
stin pojašnjava i često ponavlja ovu razliku u propovijedanju narodu i u katehezi \
On je teolog koji ne želi prepustiti sumnji jednu tako fundamentalnu temu vjere
86
kakva je uskrsnuće . Zato će u posljednjoj knjizi De civitate Dei snažno kazati: Caro
81
spiritualis, tamen caro, non spiritus , a u Retraktacijama će pojasniti izraz »nebesko
tijelo« ovim riječima: »Ne smije ga se uzimati tako da se vjeruje da nema supstanciju
tijela« .88
A l i narav uskrsnulih tjelesa, koja iako imaju duhovnu kakvoću uvijek su tjelesa,
trebalo je braniti protiv poganskih filozofa koji su zastupali da »tjelesa ne mogu biti
89
vjekovječna« i da »naravna težina njih pritišće uz zemlju i u nju ih vraća« .
Z a odgovor na prvu poteškoću poslužio se samim naukom onih filozofa o naravi
u svijetu koji, prema njima, »jest najveći živi stvor, najblaženiji i vječan. Njegova
duša posjeduje savršenu sretnost mudrosti i nikada ne napušta vlastito tijelo (koje
opet vječno ima život od nje), te iako nije jednostavno nego je sastavljeno od tolikih
i velikih tijela, ono samu dušu ne može ni izmotriti ni usporiti« . Razumije se, ovo 91
je argument ad hominem: Augustin nije nikad prionuo uz ovo mišljenje .
81
De civ. Dei 13, 15.
82
De civ. Dei 13, 20.
83
De Gen ad litt. 6, 25, 36.
84
De civ. Dei 13, 20.
85
i i
Nakon što je predložio i obranio stanje čovjekovo u smrti na temelju teologije,
filozofije i kršćanske mistike - a izlaganje i obrana su imali za cilj pojasniti: 1) podri­
jetlo i narav smrti, kao i pobjedu nad smrću; 2) misterioznu stvarnost života kao hod
u smrt; 3) čovjekovu dobru uporabu i jednog takvog zla kao što je smrt - , a riječ je
o širokom i ne laganom nauku, Augustin nije dovršio mučan posao da opiše podrije­
tlo dviju država. Jedno drugo zlo, ponad smrti, uznemiruje život čovjekov na zemlji
a u korijenu je podjele ljudi na dva grada; a to su ujedno najdramatičniji aspekti
čovječanske povijesti: nered strasti. Nije ga mogao ignorirati. Tom neredu posvećuje
čitavu jednu knjigu, X I V . A ja slijedeće V I I . poglavlje ovog uvoda.
8
SEDMO POGLAVLJE
STRASTI
1. Zašto knjiga o strastima
90
Treba malo šire protumačiti ono što je naznačeno maločas na kraju prethodnog
poglavlja. Tri su temeljna razloga bila za to: 1) predložiti i obraniti kršćansku antro­
pologiju protiv manihejaca, pelagijevaca, poganskih filozofa, spominju l i se oni ili ne
nije važno; 2) odrediti razlog neprestane drame ljudske povijesti: neuredne strasti,
posebice oholost; 3) pojasniti središnju intuiciju cijelog djela: dvije su ljubavi uteme­
92
ljile dvije države.
Bilo je toga dosta. A zadatak nije bio lagan. Kršćanska antropologija strasti nije
uopće jednostavna, jer nije samo zemaljska; štoviše trodimenzionalna je: prije grijeha
Adamova, poslije grijeha, poslije uskrsnuća; koliko je trajala prva ne zna se, znade
se međutim da je druga svevremenska, treća vječna. O sve tri valjalo je dati objašnje­
. „ , . 1
; c

Usp. De ago. christ. 32, 34; Serm. 362, 7: Carnis autem resurrectionem habemus in regula fidei; Serm. nje. Augustin je sebi postavio zadatak da ga dade .
242, 11: Non ideo dicta sunt spiritualia, quia erunt spiritus, non corpora; itd.
86
Serm. 361, 2: Sublata itaque fide resurrectionis, omnis interdicit doctrina chrishana.
87
De civ. Dei 22, 21. 93
Usp. o ovome i Confess. 13, 9, 10.
88
Retract. 2, 3. 94
De civ. Dei 13, 19.
89
De civ. Dei 13, 17, 1. 95
Isto.
90
De civ. Dei 13, 18.
91
De civ. Dei 13, 17, 2. 1
92 Usp. Opći uvod u De civitate Dei, K S Zagreb 1982., str. L I X s; Opći uvod u Narav i milost, N B A
Usp. Retract. 1, 11, 4.
XVII/1, str. L X X I I - L X X X I I .

L UVOD
O doktrinalnom stavu protivnika govorio sam u Prethodnim točkama. Manihejci
su pribjegavali rješenju o dvama principima i izjavljivali da je tijelo zli princip: rod
tmina. Pelagijevci na suprotnoj strani zastupali su da su strasti svih vrsta, pa i one
očito neuredne, u prirodi čovjeka; odbacivali su međutim pojam pale naravi i , time,
razlikovanje čovjekova stanja prije i poslije grijeha. A filozofi su zastupali širok i
dubok nauk o strastima koji Augustin djelomično prihvaća; ali ne zanemaruje primi­
jetiti da, iako nisu glupi kao manihejci (non quidem platonici sicut manichaei desi-
piunt) da preziru tijela kao proizvod naravi zla, ipak su glede strasti na istoj liniji;
2
pripisuju naime podrijetlo poroka naravi tijela . Možda neće biti beskorisno zausta­
viti se na načinu kako autor De civitate Dei razumijeva i prenosi njihovo mišljenje.
2. Nauk o strastima i antička filozofija
O tome je govorio u devetoj knjizi glede strasti demona, koje su poganski filo­
zofi predstavljali kao posrednike, i tu je zaključio da su stoici, suprotstavljajući se
3
platonicima i aristotelicima, propitkivali više riječi negoli sadržaj . Ovdje dolazi do
4
istog zaključka . A l i sada je pitanje uzeto iz daljega i više u dubinu. Dva su pitanja:
jedno pitanje govora drugo temelja. Pitanje govora sa svoje strane jest dvostruko:
način kako u latinski prenijeti grčki termin, posebice termin rtoor), te kako uskladiti
filozofski govor s biblijskim i kršćanskim. Oba su pitanja važna, ali naročito drugo.
1) O prvom kaže: »...o onim gibanjima duše, koja Grci nazivaju Jtaur], (trpnje),
dok to neki naši poput Cicerona nazivaju pometnjama, drugi ih zovu stanjima ili
čuvstvima, neki opet - poput Apuleja, trpnostima (passiones), što je bliže grčkom
5
značenju« . Z a posljednju od temeljnih strasti primjećuje da je Ciceron naziva »ne­
moć«, Virgilije »bol«, a on daje prednost nazivu tuga, jer ime ne prejudicira znače­
nje; naime »nemoć« ili »bol« redovno se pridaju tjelesnim strastima , dok strasti 6
7
zahvaćaju i dušu, a tuga »pripada duši a ne tijelu« . Vrijedi ovdje druga Augustinova
opaska da riječ libido »koja se češće uzima u svezi sa spolnom sferom, općenito
8
označuje svaku pohlepu ili požudu« .
Nepotrebno je govoriti da pozornost na ove pojedinosti razotkriva antiknog go­
vornika koji dobro poznaje težinu riječi i rabi ih u što pravijem značenju tako da ne
stvara, kad to nije nužno, neologizme. K a d to nije nužno, valja u vezi s tim zapaziti
9
bilješku koju dodaje uporabi riječi bit i opasku kojom rabi riječ salvatore: »Ovi
termini, salvare i salvatore, ne bijahu latinski prije nego se pojavio Spasitelj; kad on
dođe Latinima, učini latinskima i ove riječi« . 10
Glede govora tu je drugo pitanje, pitanje biblijskog govora kojemu se kršćanin
treba prilagoditi: tko misli na nov način treba govoriti na nov način. Augustin je bio
sav zauzet time da stvori prvi i da iskuje drugi. Pustimo pitanje novog načina mišlje­
nja koji uključuje široku panoramu kršćanske filozofije i teologije. Biblijski govor
sadržavao je puno poteškoća, težih za Stari, manjih za Novi zavjet. Koji je istinski
2
De civ. Dei 14, 5.
3
Usp. De civ. Dei 9, 4, 1.
4
Usp. De civ. Dei 14, 9, 1.
5
De civ. Dei 9, 4, 1.
6
Usp. De civ. Dei 14, 7, 2. 8, 1.
7
De civ. Dei 14, 15, 2.
8
Isto.
9
Usp. De mor. Eccl. cath. 2, 2, 2.
10
Serm. 299, 6.
UVOD LI
govor Pisma? Z a Novi zavjet to je grčki: latinski, u prijevodu, treba se prilagoditi
grčkom. Augustin postavlja načelo i prilagođava mu se, iako u raznolikosti kodeksa
nalazi ne malih poteškoća. Z a Stari zavjet stvari se mijenjaju: prijevodi su različiti,
iako je između njih Crkva izabrala onaj iz L X X , koji su mnogi, Augustin među
njima, smatrali nadahnutim. U z taj međutim uspoređuje latinski prijevod. Ne osjeća
11
mnogo potrebu za hebrejskim tekstom . O tom će se predmetu nadugačko govoriti
u uvodu u De doctrina christiana. Možemo dakle ići dalje i kazati da Augustin doka­
zuje iz Pisama, protiv nekih kršćanskih tumača (Origena?), da »privrženost, ljubav
12
i dobrohotnost« (dilectio, amor et caritas) žele kazati istu stvar . Nije ovdje moguće
13
slijediti njegov napor kako bi pregledao tekst Pisma i uskladio latinski s grčkim.
Prijeđimo na pitanje temelja, koje je doista temeljno.
2) B i l i su u pitanju platonici svojim mišljenjem o ljudskoj naravi, uvelike iskriv­
ljenim u odnosu na zdravu filozofiju i kršćansku misao. Mišljenje je bilo: ljudske
strasti vuku svoje podrijetlo iz tijela. Augustin je odmah naslutio dvostruku lažnost
toga mišljenja, onu sadržanu u samoj tvrdnji i drugu koja je služila kao pozadina.
Nije istina da sve strasti potječu iz tijela: »U zabludi su oni koji drže da sva zla duše
14 15
proizlaze iz tijela« . Donosi svjedočanstvo Vergilijevo i zaključuje: »ne djeluje
samo put tako na dušu da želi, boji se, veseli se i tuguje, nego se može ona sama
16
od sebe uzbuditi takvim čuvstvima« .
A , da bi dotakao važnije pitanje, nije istina da odnose između tijela i duše treba
misliti u srazmjeru s onima koji postoje između zatvora i zatvorenika. Ovaj nauk,
koji niječe duboko jedinstvo ljudske naravi, supstancijalno jedinstvo, nije kršćanski.
17
Augustin to govori i ponavlja mnogo puta . A k o Pismo govori o propadljivu tijelu
koje pritišće dušu (Mudr 9, 15), valja staviti naglasak na pridjev propadljiv. Ne dakle
tijelo, nego propadljivo tijelo pritišće dušu. Dakle to stanje nije uzrok nego kazna
grijeha. Evo augustinovskog izuzetno izričitog teksta: »Naša vjera ima drukčiji nauk.
Naime pokvarenost tijela, koja opterećuje dušu, jest kazna, a ne uzrok prvoga grije­
ha«. Pa inzistira: »Nije propadljivo tijelo učinilo dušu grješnom, nego je grješna duša
18
učinila tijelo propadljivim« .
3. Za ispravno poimanje strasti
Za ispravno poimanje strasti, koje je istodobno kršćansko i racionalno, valja
imati pred sobom tri temeljne istine, i to: 1) svođenje svih kreposti (pa onda i svih
poroka) na ljubav; 2) uvjerenje da grijeh predstavlja servitus slobodne volje; 3) raz­
likovanje stanja čovjekova prije grijeha i poslije prvog grijeha.
1) Sve se svodi na ljubav. To je Augustinu svojstveno i često se kod njega susre­
će. Ovo svođenje naviješta već u prvim svojim djelima kada svodi na ljubav četiri
stožerne kreposti: »... umjerenost je ljubav koja se cjelovita daje ljubljenom; jakost
je ljubav koja sve podnosi lakoćom baš zato jer ljubi; pravednost je ljubav koja služi
11
Usp. De civ. Dei 18, 43.
12
De civ. Dei 14, 7, 1-2.
13
Iv 21, 15-17.
14
De civ. Dei 14, 3, 1.
15
Usp. Aen. 6, 719 ss.
16
De civ. Dei 14, 5.
17
Usp. Opći uvod u De civitate Dei, K S Zagreb 1982, str. C X V I .
18
De civ. Dei 14, 3, 2.
 LII UVOD
samo ljubljenomu, pa zato na ispravan način uređuje ostalo; mudrost je ljubav koja
znade razlikovati ono što koristi od onoga što šteti« . 19
O d ovog temeljnog načela Augustin izvodi sve posljedice, prenoseći na pojam
20
ljubavi, uredne i neuredne, sve ljudsko djelovanje, bilo kreposti bilo strasti . Iz
dvostruke ljubavi, prema sebi ili prema Bogu, rađaju se privatna ili društvena ljubav,
čovjek koji živi po tijelu i l i čovjek koji živi po duhu, zemaljska država ili Božja
država . 21
Ovaj nauk on temelji na biblijskom nauku dvaju putova, puta dobra i puta zla,
puta života i puta smrti. Nije to dakle metafizički dualizam poput onog manihejskog
i . djelomice, onog platoničkog, niti institucionalni dualizam kako će misliti Kalvin,
niti institucionalni dualizam kao da bi za Augustina Država bila bezvrijednost, nego
je to etički i eshatološki dualizam koji svoj temelj ima u božanskoj providnosti i u
ljudskoj slobodi. Augustin je pošao od Evanđelja i od otačke tradicije, počevši od
nepoznatog autora spisa Didache. Njegova je zasluga što je stavio naglasak ne više
na individualni aspekt nego na društveni, svodeći dva puta na dvije države, dvije
države na dvije ljubavi, dvije ljubavi na dva pola privlačnosti - koje, određene da
budu intimno sjedinjeni, ljudska ludost i zloća čine oprečnima: Boga i čovjeka - , dva
pola na dva stava duha (društveni i privatni), dva stava, pavlovski, na dva čovjeka,
Adama i Krista.
K a d bi mi bilo moguće pojasniti ove prijelaze, mogao bih kazati da sam uspio
dati neku ideju o djelu koje je, napisano u jednom tragičnom času povijesti, dalo
povijesti novu interpretaciju, onu kršćansku.
a) Dvije države. Ton je različit, iako je stvarnost ista. Naglasak nije više na
individualnom nego na komunitarnom. Postojano nastojanje kretat će se odsada oko
tema društvenosti, ontološkog i zamjeničkog načela čovjeka, pravde, mira; nadasve
oko ljubavi, koja je po svojoj naravi moć koja spaja i objedinjuje, ali i , u nekim
uvjetima, moć koja razbija i razara. To su teme koje se javljaju od početka do kraja
u Augustinovu djelu. Spomenut ću samo jednu misao: za Augustina nitko nije dru-
22
štveniji po naravi, niti manje društven po poroku kao čovjek . Suprotnost između
»naravi« i »poroka« stvara suprotnost između dviju država.
b) Dvije ljubavi. D a Augustin svodi sve strasti čovjekove na ljubav i sve kreposti
na urednu ljubav suviše je poznato da ovdje ponovo spominjem, kao što je nepo­
trebno prisjećati na slavne riječi iz knjige koju komentiramo: »Dvije ljubavi zasno-
23
vale su dvije države...« .
c) Društvena i privatna ljubav. Neće biti zacijelo beskorisno podsjetiti koliko
Augustin inzistira na društvenoj i na privatnoj ljubavi. Evo njegovih riječi napisanih
kada je već mislio na De civitate Dei i nagovještavao ga: »Dvije ljubavi, od kojih...
jedna društvena a druga privatna, utemeljile su i razlučile u ljudskom rodu dvije
24
države... onu pravednika i onu opakih« . Dakle društvena ljubav u temelju je Božje
države; druga, ona koja se ovoj suprotstavlja, utemeljena je na privatnoj ljubavi. Z a
19
De mor. Eccl. cath. 1, 15, 25.
2 0
Usp. Opći uvod u Milost i sloboda, NBA X X , II, 4.
21
Usp. Opći uvod u De civitate Dei, KS Zagreb 1982., str. LXVI
22
De civ. Dei 12, 28, 1.
23
De civ. Dei 14, 28.
24
De Gen ad litt. 11, 15, 20.
UVOD LIII
razumijevanje ove opozicije treba slijediti hiponskog biskupa u širokom, iako frag­
mentarnom, izlaganju o naravi koja je vlastita ovim dvjema ljubavima, koje su, onda,
kako je rečeno, dva različita stava koje čovjek zauzima prema drugima.
Privatna ljubav - ime dolazi od oskudice (privatio) uživanja zajedničkog dobra,
od koje oskudice trpi onaj koji takvu ljubav posjeduje - , napušta ono što pripada
svima kako bi slijedio pojedinačna dobra, koja posjeduje i l i želi kao vlastita, tj. is­
ključujući druge. N a takav se način osamljuje, odvaja se, zatvara se u sebe te otvara
prolaz svim porocima - oholosti, škrtosti, pohlepi - koji su u temelju one države
koja za obilježje ima pomutnju i neslogu: neslogu ne u samoj sebi, jer bez nekog
mira ne bi mogla opstojati, nego neslogu sa svima drugima. Ne time što se ljubeći
ova dobra ljubi zlo, nego se zlo ljubi dobro. Dakle »onaj koji izopačeno ljubi neko
25
dobro, pa i ako ga stekne, postaje zao u dobru, i bijedan, lišen onog boljeg« .
Z a dokaz ovog načela Augustin navodi primjere koji se prostiru po svem biblij­
skom obzorju, od anđela do prvog čovjeka, pa do svih ljudi. Gdjegod je bio i l i jest
neki zao čin - i l i , da upotrijebimo crkvenu riječ, grijeh - , dogodilo se i l i je sada na
djelu sagibanje slobodne volje od društvenog na privatno. Znakovito je što kaže
glede anđela: »I dok jedni postojano ustrajavaju u svima zajedničkom dobru, koje je
njima sam Bog, u njegovoj vječnosti, istini i ljubavi, drugi radije uživaju u vlastitoj
moći (kao da su sami sebi svoje dobro) i otpavši od višnjeg dobra - koje usrećuje i
svima je zajedničko - na ono koje je samo njihovo; i budući da odabraše oholost
uznositosti mjesto najuzvišenije vječnosti, ispraznu domišljatost mjesto najpouzdanije
istine i strast rascjepkanosti mjesto nedjeljive ljubavi, postali su oholi, himbeni, za­
26
vidni« . Ljubav u stranu. Narav privatne ljubavi upravo je to: okrenuti se djelomič­
nom dobru kao isključivom dobru i napustiti zajedničko dobro koje u punom smislu
jest samo univerzalno i vječno dobro, jer samo ono može biti zajedničko svima i
svakome, i može sačinjavati za sve i za svakoga snagu zajedništva i objekt sreće.
Ovo dobro, koje privatna ljubav napušta, društvena ljubav traži dajući prednost
>
zajedničkom dobru pred vlastitim, želi to dobro posjedovati, radosna da ga može
uživati i radosna da ga drugi uživaju, jer je to takvo dobro koje se ne smanjuje nego
raste rastom onih koji ga posjeduju i na njem se naslađuju. Upravo na osnovi dru­
štvene ljubavi Augustin definira De civitate Dei . 27
Zadnja opaska: puno otkrivanje društvene ljubavi vrijedi ne samo za susret čo­
vjeka s Bogom, nego i za susret čovjeka s čovjekom. Niti jedan mrvičak čovječanstva
se ne gubi kad je ljubav potpuno društvena i savršena, jer onda - ali samo onda -
ona čini veliko čudo da svima bude zajedničko što dobra imaju pojedinci stežući u
jedinstvo, bez mogućih podjela, trostruki objekt ljubavi: Boga, nas same, druge (i
28
ne samo ljude nego i anđele) .
To će se ostvariti samo u Božjoj državi kad će biti puna identičnost - koja je
ovdje na zemlji bila ideal za kojim se uvijek težilo ali nikad postiglo niti je ikad
dostiživ - između pobjede i istine, dostojanstva i svetosti, mira i sreće, života i vječ­
29
nosti
U onoj državi ljubav će biti potpuno društvena i čovjek potpuno on sam: on sam
30
u bivovanju, spoznaji, ljubavi . Z a Augustina samo Krist, utemeljitelj i kralj Božje
države, jest puno objašnjenje čovjeka i njegove povijesti.
25
De civ. Dei 12, 8.
26
De civ. Dei 12, 1, 2.
2 7
Usp. De civ. Dei 19, 13.
2 8
Usp. In Io Ev. tr. 67, 2.
2 9
Usp. De civ. Dei 2, 29, 2.
3 0
Usp. De civ. Dei 11, 28.
LIV UVOD

2) Ropstvo slobodne volje. Vraćajući se na analizu pojma »strasti«, možemo

zaključiti da one, i to one neuredne, nisu drugo doli neuredna ljubav po kojoj je
čovjek neposlušan samom sebi, nakon što je on sam bio neposlušan Bogu. Kako je
završila slobodna volja nakon prve neposlušnosti čovjekove? Iako tvrdi i brani slo­
31
bodu protiv svih oblika determinizma , Augustin, slijedeći pouku Pisma i nadasve
svetog Pavla, vidi u grijehu izvor slabosti koji zasužnjuje slobodnu volju, čini je ne­
moćnom da sama vrši dobro. Iskusio je to osobno , nalazi to jasno izraženo u Pi­32
33 34
smu , odlučno to tvrdi u pelagijevskoj polemici , to potvrđuje u De civitate Dei .
Grijeh je prouzrokovao u čovjeku neznanje, sumnje, nesigurnosti koje su mu potam-
njele um; a osim toga slabost i strah koji su mu onemoćali volju. A tim zlima čovjek
nije u stanju vidjeti i ljubiti istinito Dobro, iako je to njegovo istinito i jedino dobro.
Odatle nered, odatle zarobljenost kojom um vidi dobro ondje gdje ga nema ili
je to dobro samo djelomično, pa je volja privučena lažnim dobrima; a i onda kad
36
vidi istinito dobro, ne uspijeva u njem kušati slatkoću i težiti da ga postigne .
3. Prije i poslije grijeha. Strasti, kao ljudski izrazi, postojale su i prije grijeha,
ali su bile podložne mirnom vladalaštvu razuma. Osjetilni užici nisu smetali niti umu
niti volji, koji su bez teškoća težili za postignućem najvišeg Dobra podlažući se nje­
37
govim zakonima. Grijeh, kako je rečeno, razbio je ovu ravnotežu . O n je unio ne­
38
znanje i nemoć sa svim zlima koja prate ljudski život .
Z a puno razumijevanje ovog dvostrukog stanja čovjekova suočena sa strastima,
prije i poslije grijeha, Augustin proteže svoje razmišljanje na poslije smrti, na us­
krsnuće, kada će čovjek konačno, s one strane non posse mori, moći uživati punu
slobodu od neurednih strasti i »hvaliti mudrost i dobrotu Boga koji je stvorio što nije
39
bilo i oslobodio od propadljivosti što je stvorio« .
AGOSTINO TRAPE
(prijevod: Tomislav Zdenko Tenšek)
Smrt je spriječila P. Trapea da pregleda i popuni posljednje stranice ovog Uvoda
[u knjige X I - X I V ] . Učinila je to Redakcija rekonstrukcijom teksta iz pripremljenih
bilježaka koje su pronađene među autorovim papirima. A k o ponekad nedostaje svoj­
stveni literarni stil P. Trapea - za što od čitatelja molimo oproštenje - to ne bi
trebala osjetiti misao, iako nepotpuna.
Bibliografska napomena glede posadašnjenja Bibliografije donijet će se u 3. sve-
sku.
UVOD U KNJIGE XV-XVIII
35
1. Poredba između trećeg i četvrtog dijela
U trećem dijelu De civitate Dei (knjige X I - X I V ) , kako je kazano, augustinovsko
izlaganje promatra poglavito kategorijalne uvjete dviju država prema transcendenciji
prije nego što započne izlaganjem događaja hic et nunc. Izlaganje je to koje se odnosi
na metahistoriju. Tiče se dakle stvarateljskog Božjeg čina ponad svake dimenzije
prostora i vremena, metahistorijskog oblikovanja dviju država u vjernim i odmetnu-
lim anđelima. Stoga se neprestano vraća na pobijanje filozofskih teorija koje su za­
stupale da početak stvari i događaja ne zna za preddogađajnost, tj. za nešto izvan
prostora i vremena. U stvarateljskom Božjem činu, prema Augustinu, postoji ima­
nentan providnosni plan koji raspolaže i vodi stvari i ljudska događanja prema cilju
i koji prosuđuje i odlučuje jeli cilj postignut ili nije. Dakle već u providnosnom planu
Božjemu oblikuju se, uvijek u metahistoriji, dvije države. Očito da ovo dokazivanje
udara na manihejski dualizam, na determinizam i na fatalizam ostalih filozofskih
škola.
U ovom četvrtom dijelu (knjige X V - X V I I I ) Augustinovo izlaganje preuzima
zadaću da unese u povijest, kroz imanenciju i serijom događaja, bezgranični sadržaj
stvaratelj skog čina i transcendentnog plana Božje providnosti. Čovjeku, ili bolje nje­
govoj stvarateljskoj duhovnosti i slobodi pa onda i njegovu golemom dostojanstvu,
povjerena je zadaća ostvariti u događajima, u njihovu slijedu, koji se odvija u okvi­
rima prostora i vremena, ono što je bilo uključeno u stvarateljski čin i providnosni
plan Božji.
Ove pretpostavke traže posebnu pozornost za specifično značenje Božje države
koje također, u ovom kontekstu, uključuje pretpovijest Crkve i susljedno tome spe­
cifične zadatke proroštva i proricanja; posebno su pozorne i za ulogu genealogija te
etnografskih i etnoloških diferencijacija, za značajke iznimnih osobnosti, za značenje
simbolizma i alegorizma, za poredbu između svete i profane povijesti.
2. Država Božja, pretpovijest Crkve, profetizam

Naznake o poimanju Božje države i svijeta, ili bolje o dva naroda, susrećemo
već u knjizi De vera religione, sastavljenoj 391., iako se mimogred spominje također
1
termin država . Izričitije se o dvije države govori u De catechizandis rudibus, imeno­
vane i kao društvo, jedno nepoštenih, drugo izabranih, koje žive od početka ljudskog
31

32
Usp. De civ. Dei 5. roda i idu sve do kraja svijeta. Već u tom djelu, iz g. 400., izričito se nabraja šest
Usp. Confess. 8, 5, 10. 2
33
Usp. R i m 7, 19. razdoblja povijesti čovječanstva , koje se još izričitije nabraja na kraju De civitate
3
34

35
Usp. Opći uvod u Narav i milost, N B A X V I I / 1 , str. C L V I I I ss. Dei .
Usp. De civ. Dei 14, 11, 1.
36
Usp. De spir. et litt. 3, 5.
1
37
Usp. De civ. Dei 14, 15. De vera relig. 26, 48; 27, 50.
2
38
Usp. De civ. Dei 22, 22, 1. De cath. rud. 19, 31; 22, 39.
39 3
De civ Dei 22, 17. De civ. Dei 22, 30, 5.
 I, V I UVOD
Augustin pojam države i l i bolje dviju država nalazi zasvjedočenim u pažljivom i
produbljenom čitanju Svetog pisma, posebice u Psalmima i u Otkrivenju, gdje se
često javlja pojam Božje države, kojoj se suprotstavlja društvo odmetnika temeljeno
na oholosti, mržnji i nasilju.
D a bismo opravdali ovu terminologiju valja pojasniti pojmove »naroda« i »drža­
ve«. Narod označuje množinu pojedinaca koji su zaposjeli neki određeni teritorij,
rabe isti jezik i imaju određene značajke prirodnog ambijenta. Država pojmu naroda
dodaje organizaciju, uredbe i strukture koje garantiraju udruživanje, učestvovanje
sviju u dobrima i dobiti, u političkom uređenju i odnosu prava i dužnosti. U ovom
četvrtom dijelu imamo dakle evoluciju u slijedu događaja (excursus, veli Augustin)
dviju država od početka čovječanstva do dolaska Kristova.
Augustin ne propušta priliku, pokatkad pribjegavajući interpretacijama koje se
mogu činiti prividnima, da dokaže kako je povijest Božje države u Starom zavjetu
identična pretpovijesti Crkve. Time se opravdava govor o profetizmu koji čini bazu
sadržaja X V I I . knjige. T u nalazimo prilično oduljenu interpretaciju nekih epizoda iz
Prve knjige Samuelove, tj. hvalospjev Samuelove majke A n e , apostrofiranje anonim­
nog proroka Elija, prijekor nedostojnog svećeničkog upravljanja, Samuelovo žestoko
napadanje Saula koji kao kralj biva odbačen i konačno egzegezu nekih mesijanskih
psalama. Augustin upozorava i dokazuje da se u tim odlomcima proročki iznosi
povijest religioznog društva, spasenjsko i otkupiteljsko djelo Krista umrla i uskrsnula,
uređenje novog odnosa između Boga i čovjeka koji postaje izvoditelj vlastitog spase­
nja, navještaj novog svećeništva i novoga izabranog naroda. Dolikuje kazati da pone­
kad, čitajući Augustinove interpretacije, ostajemo pomalo perpleksni bogatstvom po­
jašnjenja koja se mogu činiti ne baš opravdanima.
Jasnije i očitije je izlaganje pretpovijesti Crkve umrlog i uskrsnulog Krista kao
posrednika, kada u drugom dijelu X V I I I . knjige donosi egzegezu nekih ulomaka iz
Proroka. Nekoliko paragrafa prije nego što je započeo s ovom egzegezom, Augustin
je, oslanjajući se na autoritet čuvenog Flacijana, posegnuo za slavnim akrostihovima
koji se pripisuju Eritrejskoj Sibili i l i Kumani, kako neki kažu, te je u jedan jedin­
stveni kontekst utkao neke ulomke Laktancijeve Divinae Institutiones. Pa ipak niti
jedan od ovih tekstova ne smjera izravno na pretpovijest Crkve, već na trpećeg K r i ­
sta i na eshatološki sud svijeta.
3. Uloga genealogija i etnologije
Uloga genealogija i etnografskih te etnoloških diferencijacija ima za cilj naznačiti
granice i veličine događaja prema vremenu i prostoru. Već kod Hekateja Miletskog
nabrajanje generacija imalo je zadaću precizirati kronološko brojenje, koje se svodilo
na četrdeset godina za svaku generaciju. Augustin, oslanjajući se na knjigu Postanka,
već od X V . knjige daje pregled kronologije pažljivim i razumskim ispitivanjem, po­
redbama i povezivanjima godina života Patrijarha od Adama do Abrahama i Jakova
i godina u kojima su dobili prvog sina ili pak onoga koji je uključen u potomstvo. U
X V I I I . knjigu unosi autoritet Euzebijeve Kronike kako bi, polazeći od Abrahama,
utvrdio kronološku poredbu između povijesti Izraela i profane povijesti pozivajući se
posebice na kraljevstvo Asiraca u Aziji, Sikijona u Europi i Rima, koji sažima jedno i
drugo u onaj dio svijeta koji se definira kao Zapad. Pomalo zbunjuje konstatacija da
Augustin ne uključuje egipatsku kronologiju koju je spomenula Euzebijeva Kronika.
Genealogije uključuju također etnografske i etnološke diferencijacije koje uz
vrijeme uključuju i prostor kao sastavnice događaja. Etnološke razlike sadrže karak­
UVOD LVII
terne značajke plemena, posebni govor, vlastiti teritorij i prilagodbu ekološkim raz­
ličitostima i raznovrsnim običajima, uredbama i zanimanjima. Augustin o tom govori
poglavito u X V I . knjizi te ukazuje na fenomene pomutnje govora u Babilonu što
dovodi do disperzije naroda u različite teritorije, do nomadstva koje je značajka za
narode Bliskog i Srednjeg Istoka, a od čega nije izuzet niti veliki patrijarha Abra-
ham, do ukrštavanja ili pak do plemenskih sudara te zauzećem područja i seljenjima.
I sam opći potop, uspoređen s više i l i manje mitskim tradicijama drugih naroda,
dovodi Augustina na razmišljanje o prostoru i l i o prostorima u kojima započinje i
kreće hod dviju država. Zato se njegovo izlaganje ograničuje na događaje, vremena
i prostore koje mu nuđa čitanje Svetoga pisma i knjiga koje o Pismu ovise.
4. Iznimna ličnost
Nije lako utvrditi što prethodi različitim značenjima koja se javljaju u razvijanju
četvrtog dijela De civitate Dei. Ipak nam se čini da je govor o genealogijama koje
uključuju kronološka brojenja i etnološke diferencijacije usko povezan s raspravama
0 iznimnim ličnostima. Upravo jedna određena osoba u nizu potomaka uzrokuje
obrat u tijeku događaja, unosi nova značenja u kontekst događanja. Izuzetna ličnost
nazvana je i plutarhijanskom, jer je baš Plutarh, naročito u djelu Paralelne biografije,
pripisao neobičnim osobama, koje su prozvane i herojskima, nove perspektive i ori­
jentacije u evoluciji civilizacije, promociji kulture, razvitku kreativne moći ljudske
duhovnosti. U povijesti Božje države sigurno je Abraham izuzetna ličnost koja prima
povijesne sadržaje kroz religiozne, moralne, civilizacijske izričaje te ih, obogaćene i
osnažene, prenosi potomstvu. N o , prije nego što naznačimo značajke Abrahamove
ličnosti dolikuje dodati poneku opasku koja nam može pomoći da shvatimo kako je
Augustin, poput drugih kršćanskih autora, bio osjetljiv za poruku čuvenog filozofa i
biografa iz Heroneje. U propitkivanju genealogija, kako nam ih pruža knjiga Postan­
ka, kad Augustin navodi poneka imena, čini se da upozorava da je Providnost koja
vodi povijest povjerila onim osobama zadaću da dadu nov pravac tijeku događanja.
Takav je slučaj s Nebrotom, i l i Nimrodom kako se običava danas čitati, potomkom
Hamovim, i s Eberom, potomkom Šemovim. Augustin daje naslutiti da se Nebrot,
prozvan velmožom na zemlji i valjanim lovcem voljom Gospodinovom (protiv G o ­
spodina, tvrdi Augustin) treba spomenuti zato što je u povijest civilizacije unio oružje
4
prikladno za napad, okupaciju, pokoravanje, upravo ono što čini Nebrot . Pažljivije
Augustin spominje Ebera, praoca Hebreja, jer je on, unatoč tome što je bio peti u
potomstvu Šemovu, spomenut na početku genealogije kao da se time želi reći da je
prava semitska rasa u hebrejskom narodu . 5
Abrahamu je posvećena dobra polovica X V I . knjige. U raspravi Augustinovoj
veliki patrijarh je nekim svojim izuzetnim značajkama iznimna ličnost, ne samo u
povijesti religije i spasenja, nego i u povijesti civilizacijskog rasta. Ponajprije prihvaća
1 izvršuje izričiti plan koji mu je naložila i objavila Providnost. Osim toga bjelodano
je očitovao nezamjenjivo značenje i učinak vjere bez obzira na cijenu u ljudskom
životu. Postavljen je kraljem i začetnikom sakralnog obreda koji i danas karakterizira
i razlikuje jedan narod od drugih naroda. Nakon nekih iskustava nomadstva zaposjeo
je najprikladniji teritorij koji će postati raspoznajnom sastojnicom jednog roda i na-
4
Post 10, 8-13; De civ. Dei 16, 3, 1.
5
Post 10, 21-25; De civ. Dei 16, 3, 2.
 LVIII UVOD
roda. Augustin može zaključiti da s Abrahamom u Božjem narodu započinje prijelaz
iz djetinjeg doba u mladenaštvo, doba u kojem se rađa moć prenošenja života i koje
vodi prema mladosti, dobi kada započinje sudjelovanje u političkom životu koje je
zacrtano s početkom kraljevanja Davidova.
Ne može se tvrditi da je Augustin drugim osobama koje je citirao, uključujući
Davida i Pika, začetnika latinske civilizacije, namijenio značajke plutarhijanske osob­
nosti, kao što ih je namijenio Abrahamu.
5. Simbolizam i alegorija
Zbivanju, tj. događanju smještenom u ovom prostoru i vremenu, pridružuje se
njegovo specifično značenje, tj. oblik koji ga čini ovim ili onim događajem, ličnošću,
pokatkad izuzetnom, ili ličnostima koje događaj ostvaruju. Najnovija filozofija povi­
jesti teorijski je tvrdila da ovim sastojnicama nužno valja pridodati odnošaj prema
nekom događaju koji se treba dogoditi po aristotelovskoj definiciji da je vrijeme
mjera gibanja prema onom što je prije i poslije. Dakle ono što se događa u ovom
posebnom času u slijedu događanja odnosi se i uključuje neki budući događaj. U
proučavanje povijesti uvodi se time simbol: po prvobitnom značenju simbol je bio
ponovno spajanje dviju cjelina jednog raspoznajnog znaka, a odsada bremenit nosi­
telj drugih značenja, među kojima je najizravnije ono koje doziva u svijest zbilje
višega reda i budućeg vremena.
Ovo funkcioniranje evolucije ili povijesni excursus očarava svetog Augustina jer
promiče razvoj djela, omogućuje savršeno ocrtavanje Božje države te točniju po­
redbu i odnos između pretpovijesti Crkve i njene povijesti koja započinje otkupitelj-
skim poslanjem Kristovim. Obično on rabi izraze significatio ili significare da naznači
simbol i djelovanje simboliziranja kad se govor odnosi na stvari, predmete, čine ili
brojeve. Upotrebljava međutim figuratio i figurare da naznači alegoriju i alegorizira-
nje kad se govor odnosi na čovjeka ili na svojstva i djelovanja koja od čovjeka pro­
izlaze. Ponekad rabi izraze praefiguratio i praefigurare da naznači vezu s budućim
događajima. Cilj ili odredište simbola i alegorije gotovo uvijek su Krist i Crkva.
Augustinova rasprava je prebogata ovim tumačenjima i simboličkim i alegorij­
skim ulomcima. Simboli su i alegorije ime patrijarha i njihove godine života ili poče­
tak očinstva, broj generacija u njihovim potomstvima, mjere i geometrijski oblik
barke, nagost Noina, kontrast između Sare i Hagare, između Jišmaela i Izaka, osmi­
jeh Sarin, noćno viđenje Abrahamovo, njegov brak s Ceturom nakon smrti prve
žene, žrtva Melkizedekova, žrtvovanje Izakovo, viđenje Jakobovo, prijelaz prvoro-
đenstva s Ezava na Jakova, odbacivanje Elija i Šaula, privremenost starog svećen­
stva, izabranje i lik Davidov, izgradnja i razorenje hrama.
Augustinovo neprestano vraćanje na simbolička i alegorijska tumačenja po­
tvrđuje da je posjedovao dobru i odmjerenu informaciju i poznavanje egzegeze
otaca i crkvenih pisaca, kako Istoka, poput Origena, tako Zapada, kao što je
Ambrozije.
6. Poredba između svete i svjetovne povijesti
Najznačajniji predmet ovog četvrtog dijela Augustinova djela koje propitkuje­
mo, zasigurno je ono u X V I I I . knjizi a možemo ga definirati kao poredbu između
dvije države u njihovoj povijesnoj evoluciji. Baza i podloga poredbe je kronologija
UVOD LIX
koju vjerno vadi iz Kronike Euzebija Cezarejskog naznačujući kronološku podu­
darnost između značajnijih događaja i izuzetnih osoba u jednoj i u drugoj. Poredba
je to o civilizacijskom stupnju do kojeg se došlo na političkom, kulturnom, religio­
znom planu. Naravno da u augustinovskom tekstu ne nalazimo preciznu razdjel-
nicu između značenja ovih triju aspekata ljudske duhovnosti.
Čini se da Augustin dopušta da u tijeku povijesti zemaljske države veći utjecaj
ima politički aspekt. O n upozorava na odlučujući prestiž Asirije, prvog Babilona,
koja garantira evoluciju okolnih naroda te da iz takvog prestiža nisu izuzeti niti
Sikijon i Atena. Još je više odlučujući primat Rima koji utvrđuje politički prestiž
i prenosi ga na Zapad te svim narodima i svim državama osigurava sudjelovanje
u već stečenoj civilizaciji.
Z a druga dva aspekta Augustin priznaje primat izabrane države. Poredba na
kulturnoj razini obvezuje ga da ponajprije brani, razdobljima vremena, kulturu
naroda Božjega, posebno ono što se može reći, ili bolje što se ne može reći o
pjesnicima teolozima, poput L i n a , Museja i Orfeja. A l i tu su proroci Hošeja,
Amos, Izaija i Mihej koji prethode svim narodima ponudom vlastite pisane misli.
Augustin rabi gorke riječi protiv bahata hvastanja Egipćana koji su predmijevali
da vuku svoju kulturu iz astronomskih područja od prije stotinu tisuća godina.
Sedam mudraca, uključujući Talesa, kao i naturalisti i Pitagora, dolaze nakon
izraelskih proroka. Nije riječ samo o prednosti nego o stvarnom prvenstvu. Naime
proroci predaju sigurni nauk najprije židovskom narodu a potom ostalim narodi­
ma; taj je nauk ovjerovljen kanonon, dok profana i klasična kultura ne posjeduje
vjerodostojnost sigurne teorije već se ograničuje da odgaja i izaziva na raspravu,
na diskusiju o poredbi između različitih sustava.
Očitije je prvenstvo izabrane države koja je dala povijesti i organima prenoše­
nja kulture istinsko značenje religije. Kako u tradiciji Egipta i Grčke tako i u
tradiciji R i m a prevladavaju mitovi i bajke, često u suprotnosti s istinskim religio­
znim vrednotama i uređeni tako da potvrde zemaljske interese koji nemaju nika­
kve prave veze s božanskim. Zato Augustin priznaje da je nekim mitovima, po­
sredstvom lirske i poetske transfiguracijć, bila dodijeljena slavljenička pjesma za
postignuće nekih odredišta civilizacije i za povezanost među narodima. Takvi su
mitovi o Hermesu i Herkulu, A r g u , Tritolemu, Anfionu, Frisu i E l i , Danaju,
Dedalu i Ikaru. Pa ipak samo u religioznoj tradiciji izabranoga naroda nalazi se
poruka, poziv kroz riječ koja dolazi od Boga da u nas usadi ljubav, iskupljenje od
zla i od grijeha, pomirenje, žudnju za otkupljenjem i za spasenjem.
DOMENICO GENTILI
(prijevod: Tomislav Zdenko Tenšek)
DE CIVITATE DEI
O DRŽAVI BOŽJOJ
 KNJIGA XI.

Knjigu možemo podijeliti u četiri dijela. Možemo je tako podijeliti jer snaga i
bogatstvo Augustinove misli nuđaju razmišljanja, povratne misli i ukrštavanja znače­
nja.
U prvom dijelu opravdava se zašto u Riječi Božjoj i u Svetom pismu tražiti obrise
Božje države (1-3).
Udrugom dijelu iznosi se nauk o stvarateljskom činu Božjemu (4-8).
U trećem dijelu stvarateljski čin odnosi se na stvaranje anđela i na posebno stanje
vjernih ili pak pobunjenih anđela (9-21).
U četvrtom dijelu, snažno polemičkom, kršćanski nauk i tumačenja tog nauka su­
protstavljena su krivim teorijama o Trojstvu i o vremenu Božjeg stvarateljskog čina.
 SAŽETAK
BREVICULUS

O onome dijelu djela u kojem se započinje pretresati o počecima i

CC XXI 1. De ea parte operis, qua duarum civitatum, id est caelestis atque terre-
nae, initia et fines incipient demonstrari.
2. De cognoscendo Deo, ad cuius notitiam nemo hominum pervenit, nisi
per Mediatorem Dei et hominum, hominem lesum Christum.
3. De auctoritate canonicae Scripturae divino Špiritu conditae.
4. De conditione mundi, quae nec intemporalis sit, nec novo Dei ordina-
ta consilio, quasi postea voluerit, quod ante noluerat.
završecima dvaju gradova, to jest: nebeskoga i zemaljskoga. 1.
O spoznaji Boga, do koje nitko od ljudi ne dolazi osim preko Posred­
nika Boga i ljudi, čovjeka Isusa Krista. 2.
O ugledu kanonskog Pisma, koje je zasnovao božanski Duh.
O stvaranju svijeta: nije ni nevremenito niti određeno nekom novom 3.
Božjom odredbom, kao da bi Bog poslije ushtio ono što prije ne htjede. 4.

5. Tam non esse cogitandum de infinitis temporum spatiis ante mun-

dum, quam nec de infinitis locorum spatiis extra mundum, quia, sicut Isto tako ne treba misliti o beskonačnim vremenskim razmacima prije 5.
nulla ante ipsum sunt tempora, ita nulla extra ipsum sunt loca. svijeta kao što ne treba misliti ni o beskonačnim prostornim razmacima
izvan svijeta, jer kao što prije njega nema nikakva vremena tako ni
6. Creationis mundi et temporum unum esse principium nec aliud alio izvan njega nema nikakva prostora.
praeveniri.
7. De qualitate primorum dierum, qui etiam antequam sol fieret vespe-
ram et mane traduntur hahuisse. Jedan je početak stvaranja svijeta i vremena, i ni jedno nije prethodilo 6,
8. Quae qualisque intellegenda sit Dei requies, qua post opera sex die­ drugomu.
rum requievit in septimo.
O značaju onih prvih dana, o kojima se govori kako su imali veče i 7.
9. De angelorum conditione quid secundum divina testimonia sentien-
jutro prije negoli je Sunce stvoreno.
dum sit.
10. De simplici et incommutabili Trinitate Dei Patris et Dei Filii et Dei Što je i kako treba razumjeti Božji počinak, kad je nakon šest dana 8.
Spiritus Sancti, unius Dei, cui non est aliud qualitas aliudque sub- rada sedmog dana počinuo.
stantia. Što treba prema božanskom svjedočanstvu misliti o postanku anđela. 9.
11. An eius beatitudinis, quam sancti angeli ab initio sui semper habue- O jednostavnom i nepromjenjivom Trojstvu Oca, Sina i Duha Svetog, 10.
runt, etiam illos spiritus, qui in veritate non steterunt, participes fuis- jednoga Boga, kojemu nije svojstvo jedno, a bivstvo drugo.
se credendum sit. Treba li vjerovati da u blaženstvu, što ga od svoga početka uvijek 11.
12. De comparatione beatitudinis iustorum, necdum obtinentium pro- imaju sveti anđeli, sudjelovahu i oni dusi koji ne ostadoše u istini?
missionis divinae praemium et primorum in paradiso hominum ante O usporedbi blaženstva pravednika, koji još nisu primili obečanu bo- 12.
peccatum. žansku nagradu, i blaženstva prvih ljudi u raju prije grijeha.
13. An ita unius felicitatis omnes angeli sint creati, ut neque lapsuros se Da li svi anđeli bijahu stvoreni u jednoj sretnosti, tako te ni oni koji 13.
possent nosse qui lapsi sunt, et post ruinam labentium perseverantiae su pali nisu mogli znati da će pasti, dočim oni koji ostadoše postojani
suae praescientiam acceperint qui steterunt. tek su nakon pada posrnulih doznali o svojoj ustrajnosti?

CC XXII 14. Quo genere locutionis dictum sit de diabolo, quod in veritate non ste-
terit, quia veritas non est in eo. Kojom je vrstom izrijeka rečeno o đavlu, da nije stajao u istini, jer u 14.
15. Quid sentiendum sit de eo, quod dictum est: Ab initio diabolus njemu nema istine.
peccat. Sto treba misliti o izjavi »Davao griješi od početka«? 15.
16. De gradibus et differentiis creaturarum, quas aliter pendit usus utili- O stupnjevima i razlikama stvorova, koji se jednim načinom odmjera- 16.
tatis, aliter ordo rationis. vaju prema korisnosti, a drugim prema poretku razbora.
17. Vitium malitiae non naturam esse, sed contra naturam, cui ad pec- Porok zloće nije po naravi, nego je protiv naravi, jer njemu nije uzrok 17.
candum non Conditor causa est, sed voluntas. Tvorac, nego volja.
 BREVICULUS SAŽETAK 7

18. De pulchritudine universitatis, quae per ordinationem Dei etiam ex O ljepoti sveukupnosti, koja po Božjoj odredbi postaje još krasnijom 18.
contrariorum fit oppositione luculentior. samom oprekom suprotnosti.
19. Quid sentiendum videatur de eo quod scriptum est: Divisit Deus inter Što treba misliti o riječima: »I rastavi Bog svjetlo od tame.« 19.
lucem et tenebras. O onome što je rečeno nakon razludžbe svjetla i tmine: »I vidje Bog 20.
20. De eo quod post discretionem lucis atque tenebrarum dictum est: Et da je svjetlo dobro.«
vidit Deus lucem, quia bona est. O vječitom i nepromjenjivom Božjem znanju i volji, prema kojima se 21.
21. De aeterna et incommutabili scientia Dei ac voluntate, qua semper Uli njemu sve stvari koje je načinio uvijek sviđalo upravo tako načiniti
universa quae fecit sic placuerunt facienda, quemadmodum facta. kako su i načinjene.
22. De his, quibus in universitate rerum a bono Creatore bene conditarum 22.
O onima kojima se ne sviđaju neke od stvari u sveukupnosti (koje je
quaedam displicent, et putant nonnullam malom esse naturam. dobri stvoritelj dobro stvorio) te misle kako postoji i nekakva zla na­
rav.
23. De errore, in quo Origenis doctrina culpatur.
24. De Trinitate divina, quae per omnia opera sua significationis suae
sparsit indicia. O pogrješci zbog koje se osuđuje Origenov nauk. 23
-
25. De tripertita totius philosophiae disciplina. O božanskome Trojstvu, koje prosu znake svojeg značenja po svim 24
-
26. De imagine summae Trinitatis, quae secundum quemdam modum in svojim djelima.
natura etiam necdum beatificati hominis invenitur. O trodijelnoj razdiobi cjelokupne filozofije. 25
-
26
O slici Svevišnjega Trojstva, koja se na neki način nalazi i u naravi -
27. De essentia et scientia et utriusque amore. čovjeka što još ne posjeduje blaženstvo.
28. An etiam ipsum amorem, quo et esse et scire diligimus, diligere debea-
mus, quo magis divinae Trinitatis imagini propinquemus.
29. De sanctorum angelorum scientia, qua Trinitatem in ipsa eius deitate O biti, znanju i ljubavi prema oboma. 27.
noverunt, et qua operum causas prius in operantis arte, quam in ipsis Da li trebamo voljeti i samu ljubav kojom volimo bitak i znanje, kako 28.
operibus artificis intuentur. bismo se što više približili slici božanskoga Trojstva?
30. De senarii numeri perfectione, qui primus partium suarum quantitate O znanju svetih anđela, kojim spoznaju Trojstvo u samu njegovu bo­ 29.
completur. žanstvu i kojim uzroke Tvorčevih djela uviđaju prije u njegovu umijeću
31. De die septimo, in quo plenitudo et requies commendatur. nego u samim njegovim djelima.
CC XXIII 32. De opinione eorum, qui angelorum creationem anteriorem volunt es­ O savršenstvu broja šest, koji se prvi upotpunjuje zbrojem svojih dije­ 30.
se quam mundi.
lova.
33. De duabus angelorum societatibus diversis atque disparibus, quae O sedmome danu, kojim se ističe punoća i počinak. 31.
non incongrue intelleguntur lucis et tenebrarum nominibus nuncupa- 32.
O mnijenju onih koji hoće da je stvaranje anđela prethodilo svijetu.
tae. 33.
O dvama različitim i oprečnim društvima anđela, koji se primjereno
34. De eo quod quidam putant in conditione firmamenti aquarum discre- podrazumijevaju pod nazivcima svjetla i tmine.
tarum nomine angelos significatos, et quod quidam aquas aestimant 34.
O tome što neki misle, kako se pri stvaranju svoda izrazom razdvaja­
non creatas.
nja voda misli na anđele, i kako neki misle da vode nisu stvorene.
 LIBER UNDECIMUS JEDANAESTA KNJIGA

M U N D U M E T A N G E L O S D E U S IN T E M P O R E CREAVIT P O Č E T A K SVIJETA U V R E M E N U I S T V A R A N J E A N Đ E L A

De civitate Dei quid Scriptura dicat [1-3] Bozja država u Svetom pismu [1-3]

P L 315 - cc 321 1. Civitatem Dei dicimus, cuius ea Scriptura testis / est, quae non 1. Božjim gradom nazivamo onaj o kojem svjedoči Sveto pismo, q onome dijelu
Quae sit in se- fortuitis motibus animorum, sed plane / summae dispositione provi- kojega nadmoć nad svim proizvodima ljudskoga duha ne potječe od započmj^pretrS
cunda h b r i dentiae super omnes omnium gentium litteras, omnia sibi genera in- nasumičnih poriva duše, nego se temelji na naumu najviše promisli i sati o počecima
S
parte disputa- . f i. . n . , . . T i . svojom izvrsnošću i ugledom nadmašuje cjelokupnu ljudsku književ- dva7ugradova,
tio. geniorum humanorum divina excellens auctoritate subiecit. Ibi quip- nost. Naime, u njemu je zapisano: »Divote se govore o tebi, grade to jest: nebe-_
2 1 z e m a l j
P L 3 1 6
pe scriptum est: Gloriosa dicta sunt de te, civitas Dei *; et in alio Psal- Božji«, dok u drugome psalmu čitamo: »Velik je Gospod, hvale pre- skoga "
mo legitur: Magnus Dominus et laudabilis nimis* in civitate Dei no- dostojan u gradu Boga našega. Sveto brdo njegovo, brijeg veličan­
2
stri, in monte sancto eius, dilatans exsultationes universae terrae \ et stven, radost je zemlji svoj;« a malo dalje u istome psalmu: »Što smo 3

paulo post in eodem Psalmo: Sicut audivimus, ita et vidimus, in civi­
tate Domini virtutum, in civitate Dei nostri; Deus fundavit eam in
aeternum*', item in alio: Fluminis impetus laetificat civitatem Dei,
sanctificavit tabernaculum suum Altissimus; Deus in medio eius non
čuli, sada vidimo: grad Gospoda nad vojskama, grad Boga našega -
4
Bog ga utvrdi dovijeka;« te isto i u drugome psalmu: »Rijeka i ru­
kavci njezini vesele grad Božji, presveti šator Višnjega. Bog je sred
njega, poljuljat se neće.« Tima i takvima svjedočanstvima (koje bi 5

4
commovebitur . His atque huiusmodi testimoniis, quae omnia com-
memorare nimis longum est, didicimus esse quamdam civitatem Dei,
b
cuius cives esse concupivimus illo amore,quem nobis illius conditor
inspiravit. Huic conditori sanctae civitatis, cives terrenae civitatis
5
deos suos praeferunt, ignorantes eum esse Deum deorum , non deo-
rum falsorum, hoc est impiorum et superborum, qui eius incommu-
tabili omnibusque communi luce privati, et ob hoc ad quamdam ege-
nam potestatem redacti, suas quodam modo privatas potentias con-
sectantur, honoresque divinos a deceptis subditis quaerunt; sed deo­
rum piorum atque sanctorum, qui potius se ipsos uni subdere quam
multos sibi, potiusque Deum colere quam pro Deo coli delectantur.
Sed huius sanctae civitatis inimicis decem superioribus libris, quan-
tum potuimus, Domino et Rege nostro adiuvante, respondimus.
Nunc vero quid a me iam exspectetur agnoscens, meique non imme-
mor debiti, de duarum civitatum, terrenae scilicet et caelestis, quas
C C 322 in hoc interim saeculo perplexas quodam modo diximus / invicemque
permixtas, exortu et excursu et debitis finibus, quantum valuero, di-
sputare, eius ipsius Domini et Regis nostri ubique opitulatione fre-
bilo odveć dugo sve nabrajati) zajamčeno doznasmo da postoji stano­
viti Božji grad (civitas Dei), kojega građanima žudimo postati s lju­
bavlju kojom nas je zadahnuo njegov Utemeljitelj. Građani zemalj­
skoga grada pretpostavljaju Utemeljitelju ovoga svetoga grada svoje
vlastite bogove, ne znajući da je O n Bog nad bogovima, ne Bog laž­
nih bogova, naime: nemilih i oholih i koji (lišeni njegove nepromje­
njive i svima zajedničke svjetlosti, te stoga svedeni na nekakvu
oskudnu moć) otimaju se za svoje osobne povlastice i još zahtijevaju
božanske počasti od svojih obmanutih podanika; nego O n je Bog po­
6
božnih i svetih bogova , koji više uživaju da se podvrgnu njemu jed­
nomu nego da se mnogi podvrgnu njima, i više da štuju Boga negoli
da njih same štuju mjesto Boga.
N u , mi smo onoliko koliko smo mogli, uz pomoć našeg Gospodina i
Kralja, odgovorili neprijateljima ovoga svetoga grada u deset pret­
hodnih knjiga. Sada pak, znajući što se od mene očekuje, i ne zabo­
ravljajući svoju obvezu (a onoliko koliko uzmognem i oslanjajući se
uvijek na pomoć istoga Gospodina i Kralja), pristupit ću raspravi o

nimis] valde M .
concupiscimus M.

Usp. Opći uvod, str. X X V .

F
Ps86,3. 2 J
P s 8 6

2
Ps 47, 2-3. 3 P _3 s 4 7 > 2

*Ps47,9. *Ps47,9
Ps 45, 5-6. 5 45 _6
P s 5

5
C f . P s 4 9 , 1. 6 . 49
U s p P s
 10 DE civ. DEI 11, 1-2
tus, adgrediar, primumque dicam, quem ad modum exordia duarum
istarum civitatum in angelorum diversitate praecesserint.
Deus nobis lo- 2. Magnum est et admodum rarum universam creaturam c o r p o
cutus est... ream et incorpoream consideratam compertamque mutabilem inten-
tione mentis excedere, atque ad incommutabilem Dei substantiam
pervenire, et illic discere ex ipso, quod cunctam naturam, quae non
est quod ipse, non fecit nisi ipse. Sic enim Deus cum homine non per
aliquam creaturam loquitur corporalem, corporalibus instrepens
auribus, ut inter sonantem et audientem aeria spatia verberentur,
neque per eius modi spiritalem, quae corporum similitudinibus figu-
c
ratur, sicut in somnis vel quo alio tali modo; nam et sic velut corpo-
ris auribus loquitur, quia velut per corpus loquitur et velut interpo-
PL318 sito corporalium locorum intervallo; multum enim / similia sunt ta-
lia visa corporibus; sed loquitur ipsa veritate, si quis sit idoneus ad
audiendum mente, non corpore. A d illud enim hominis ita loquitur,
quod in homine ceteris, quibus homo constat, est melius, et quo ipse
Deus solus est melior. Cum enim homo rectissime intellegatur vel, si
6
hoc non potest, saltem credatur factus ad imaginem D e i : profecto
ea sui parte est propinquior superiori Deo, qua superat inferiores
suas, quas etiam cum pecoribus communes habet. Sed quia ipsa
mens, cui ratio et intellegentia naturaliter inest, vitiis quibusdam
tenebrosis et veteribus invalida est, non solum ad inhaerendum
fruendo, verum etiam ad perferendum incommutabile lumen, donec
de die in diem renovata atque sanata fiat tantae felicitatis capax, fide
primum fuerat imbuenda atque purganda. In qua ut fidentius ambu-
laret ad veritatem, ipsa veritas, Deus Dei Filius, homine adsumpto,
non Deo consumpto, eamdem constituit et fundavit fidem, ut ad ho­
minis Deum iter esset homini per hominem Deum. H i c est enim Me-
7
diator Dei et hominum, homo Christus Iesus . Per hoc enim Media-
8
tor, per quod homo, per hoc et v i a . Quoniam si inter eum qui tendit
et illud quo tendit, via media est, spes est perveniendi; si autem desit,
aut ignoretur qua eundum sit, quid prodest nosse quo eundum sit?
c
somniis M.
6
C f . G e n 1, 26
7
1 T i m 2, 5
8
C f . Io 14, 6; H e b 10, 20
O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 1-2 11
početku, razvitku i nužnom svršetku dva grada, to jest: zemaljskog i
nebeskog - o kojima već rekoh da su nekako u ovome sadašnjem
svijetu isprepleteni i izmiješani; i prvo ću reći kako je došlo do samog
početka tih dvaju gradova zbog razlike medu anđelima.
2. Velika je i veoma rijetka stvar, pošto je čovjek razmislio o o spoznaji
cjelokupnom stvorenju (i tjelesnom i netjelesnom) i otkrio kako je Stko'o^ijudf
ono promjenjivo, proslijediti dalje uzletom svojeg uma te stići do ne- ne dolazi osim
promjenjivoga Božjeg bivstva, i tu od njega naučiti kako cijelu narav „[ka Boga7 d
(koja nije isto što i O n sam) nije stvorio nitko drugo nego on. Tako ljudi, čovjeka
Bog ne govori s čovjekom preko nekakvog tjelesnoga stvora, šaljući I s u s a K n s t a
-
zvuk tjelesnim ušima, tako da šiba zrak u prostoru između oglasitelja
i slušatelja, niti preko takva duhovnog stvora koji bi poprimao tjele­
sna naličja, kao što je u snovima ili sličnim stanjima - jer i tako kao
da govori tjelesnim ušima, zbog toga što kao da govori tijelom i kao
kroz razdaljinu prostornih tijela; jer takva su viđenja veoma nalik na
tijela - , nego Bog govori samom istinom, ako je tkogod kada čuti
umom, a ne tijelom. O n tako govori onome u čovjeku što je bolje od
svega ostaloga od čega je sastavljen, i od čega je bolji jedino Bog.
Budući da se najispravnije razumijeva ili, ako to nije moguće, onda
barem vjeruje, da je čovjek stvoren na sliku Božju, zaista je onim
svojim dijelom bliži višnjemu Bogu kojim nadmašuje svoje niže dijelo­
ve, što su mu zajednički i sa životinjama. A l i jer je sam um (u kojemu
po naravi prebivaju razbor i razumnost) oslabljen stanovitim starim
pogrješkama koje ga pomračuju, i ne samo što mu priječe prionuće
uza nepromjenjivu svjetlost i užitak u njoj nego mu ne dopuštaju ni
da je podnese, sve dok se iz dana u dan ne obnovi, te tako iscijeli i
postane sposoban za toliku sretnost, prvo se morao uroniti u vjeru i
očistiti. A kako bi u toj vjeri pouzdanije stigao do istine, - sama
istina, Bog Sin Božji, uzevši na se čovjeka, a ne dokinuvši Boga,
postavio je i utemeljio tu istu vjeru, da čovjeku put do čovjekova
Boga bude preko Boga čovjeka. Ovaj je naime posrednik Boga i lju­
di, čovjek Krist Isus. Po tome je posrednik po čemu je čovjek; po
tom je i put. Jer, ako između onoga koji nekamo teži i onoga čemu
teži postoji po srijedi put, postoji i nada da stigne; ako puta nema i l i
ako ne zna kuda bi pošao, kakva je korist što zna kamo treba poći?
 12 DE civ. DEI 11, 2 - 4 , 1
Sola est autem adversus omnes errores via munitissima, ut idem ipse
sit Deus et homo; quo itur Deus, qua itur homo.
... Sacra Scrip- 3. H i c prius per Prophetas, deinde per se ipsum, postea per /
cc 323 StC
Apostolos, quantum satis esse iudicavit, locutus, etiam Scripturam
condidit, quae canonica nominatur, eminentissimae auctoritatis, cui
fidem habemus de his rebus, quas ignorare non expedit, nec per nos
d
i p s o s nosse idonei sumus. N a m si ea sciri possunt testibus nobis,
quae remota non sunt a sensibus nostris, sive interioribus sive etiam
exterioribus (unde et praesentia nuncupantur, quod ita ea dicimus
esse prae sensibus, sicut prae oculis quae praesto sunt oculis): pro-
fecto ea, quae remota sunt a sensibus nostris, quoniam nostro testi-
monio scire non possumus, de his alios testes requirimus eisque cre-
dimus, a quorum sensibus remota esse vel fuisse non credimus. Sicut
ergo de visibilibus, quae non vidimus, eis credimus, qui viderunt,
atque ita de ceteris, quae ad suum quemque sensum corporis perti-
nent: ita de his, quae animo ac mente sentiuntur (quia et ipse rectis-
sime dicitur sensus, unde et sententia vocabulum accepit), hoc est de
invisibilibus quae a nostro sensu interiore remota sunt, his nos opor-
tet credere, qui haec in illo incorporeo lumine disposita didicerunt,
vel manentia contuentur.
Deus mundum creavit non in tempore existens [4-8]
PL319 4. 1. Visibilium omnium maximus mundus est, invisibilium om-
Deo creante nium maximus Deus est. Sed mundum esse conspicimus, Deum esse
mundus cum
tempore ince- credimus. Quod autem Deus fecerit mundum, nulli tutius credimus,
pit... quam ipsi Deo. Ubi eum audivimus? Nusquam interim nos melius
quam in Scripturis sanctis, ubi dixit Propheta eius: In principio fecit
9
Deus caelum et terram . Numquidnam ibi fuit iste Propheta, quando
10
fecit Deus caelum et terram ? Non; sed ibi fuit Sapientia Dei, per
e
quam facta sunt omnia, quae in animas sanctas e t i a m se transfert,
11
amicos Dei et Prophetas constituit eisque opera sua sine strepitu
intus enarrat. Loquuntur eis quoque angeli Dei, qui semper vident
12
faciem Patris , voluntatemque eius quibus oportet annuntiant. Ex
his unus erat iste Propheta, qui dixit et scripsit: In principio fecit
d
nosmetipsos M.
e
animas sanctas etiam] a. e. s. M.
9
Gen 1, 1.
10
Cf. Prov 8, 27.
11
Cf. Sap 7, 27.
12
M t 18, 10.
O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 2 - 4,1 13
A samo je jedan put posve zaštićen od svih zabluda, onaj tko je i Bog
i čovjek: Bog je ono kamo se ide, a čovjek ono kuda se ide.
3. O n je prvo preko proroka, a zatim i osobno, poslije pak preko o ugledu
apostola (onoliko koliko je sudio da je dostatno) i govorio i zasnovao p ^ ^ k o j e je
Pismo, koje se naziva kanonskim, kojeg je izvanredna vrijednost; u zasnovao božan-
nj se pouzdajemo što se tiče onih stvari koje trebamo znati, a koje s k l D u h
sami ne možemo doznati. Jer, ako se mogu doznati stvari - čemu
smo sami svjedoci - koje nisu udaljene od naših sjetila, bilo unutar­
njih bilo vanjskih (koje se otud i zovu prisutninama - praesentia, jer
kažemo kako su pred sjetilima - prae sensibus - kao što su nazočne
one stvari koje su pred očima), to su nam za one stvari koje su daleko
od naših osjetila - jer o tima ne možemo znati po vlastitom svjedočan­
stvu - potrebni drugi svjedoci te se pouzdajemo u njih o kojima ne
vjerujemo da dotične stvari jesu ili da su bile udaljene od njihovih
sjetila. Dakle, kao što o viđevinama (visibilia) koje sami ne vidjesmo
vjerujemo onima koji vidješe, a tako je i s ostalim sjetilima i onime
što njima pripada, - isto tako i o onim stvarima što se shvaćaju dušom
i umom (animo ac mente) - jer se to shvaćanje posve pravo i naziva
sensus, pa otuda i naziv sententia za mnijenje - to jest: o neviđevi-
nama (invisibilia), koje su daleko od našeg nutarnjeg osjećanja, mi
trebamo vjerovati onima koji te stvari doznaše ili ih neprestance pro­
matraju u onoj netjelesnoj svjetlosti.
Božji stvarateljski čin izvan vremena [4-8]
4. 1. O d svih vide vina najveći je svijet, a od svih neviđevina naj­ O stvaranju
svijeta: nije ni
veći je Bog. A l i mi vidimo da svijet jest, dočim vjerujemo da Bog nevremenito
jest. D a je Bog načinio svijet, ne možemo nikomu pouzdanije vjero­ niti određeno
nekom novom
vati negoli samomu Bogu. Gdje smo njega čuli? D o sada još nigdje Božjom odred­
bolje nego u Svetome pismu, gdje njegov prorok reče: »U početku bom, kao da bi
1 Bog poslije
stvori Bog nebo i zemlju.« A da l i taj prorok bijaše ondje kad je Bog ushtio ono što
2
stvorio nebo i zemlju? Nije, nego ondje bijaše mudrost Božja, po prije ne htjede.
kojoj su stvorene sve stvari, a ona je prešla i u svete duše, načinivši
3
od njih prijatelje Božje i proroke , te im u nutrini i bez glasa pripovi­
jeda o njegovim djelima. Njima govore i Božji anđeli, koji uvijek gle­
daju lice Oca i najavljuju njegovu volju onima kojima treba. Jedan od
njih bijaše i prorok koji reče i napisa: »U početku stvori Bog nebo i
1
Post 1, 1
2
Usp. Izr 8, 27
3
Usp. Mudr 7, 27
 14 D E civ. D E I 11, 4 , 1 - 4 , 2
Deus caelum et terram. Qui tam idoneus testis est, per quem Deo
credendum sit, ut eodem špiritu Dei, quo haec sibi revelata cognovit,
etiam ipsam fidem nostram futuram tanto ante praedixerit.
... et anima 4. 2.Sed quid placuit aeterno Deo tune facere caelum et terram,
etiam. quae antea non fecisset? Qui hoc dicunt, si mundum aeternum sine
ulio initio, et ideo nec a Deo factum videri volunt, nimis aversi sunt
cc 324 a veritate et letali morbo impietatis insaniunt. / Exceptis enim prop-
heticis vocibus, mundus ipse ordinatissima sua mutabilitate et mobi-
litate et visibilium omnium pulcherrima specie quodam modo taci-
tus et factum se esse, et non nisi a Deo ineffabiliter atque invisibiliter
magno et ineffabiliter atque invisibiliter pulehro fieri se potuisse
proelamat. Qui autem a Deo quidem factum fatentur, non tamen eum
temporis volunt habere, sed suae creationis initium, ut modo quo-
dam vix intellegibili semper sit factus, dicunt quidem aliquid, unde
sibi Deum videntur velut a fortuita temeritate defendere, ne subito
illi venisse credatur in mentem, quod numquam ante venisset, facere
mundum, et accidisse illi voluntatem novam, cum in nullo sit omnino
mutabilis; sed non video quo modo eis possit in ceteris rebus ratio
ista subsistere, maximeque i n anima, quam si Deo coaeternam esse
contenderint, unde illi aceiderit nova miseria, quae numquam antea
per aeternum, nullo modo poterunt explicare. S i enim alternasse
semper eius miseriam et beatitudinem dixerint, necesse est dicant
etiam semper alternaturam; unde illa eos sequetur absurditas, ut
etiam cum beata dicitur, in hoc utique non sit beata, si futuram suam
miseriam et turpitudinem praevidet; si autem non praevidet, nec se
P L 320 turpem ac miseram fore, / sed beatam semper existimat, falsa opinio-
ne sit beata; quo dići stultius nihil potest. Si autem semper quidem
per saecula retro infinita cum beatitudine alternasse animae mise­
riam putant, sed nunc iam de cetero, cum fuerit liberata, ad mise­
riam non esse redituram, nihilo minus convincuntur numquam eam
fuisse vere beatam, sed deinceps esse incipere nova quadam nec fal-
laci beatitudine; ac per hoc fatebuntur aceidere i l l i aliquid novi, et
hoc magnum atque praeelarum, quod numquam retro per aeternita-
tem accidisset. Cuius novitatis causam si Deum negabunt in aeterno
habuisse consilio, simul eum negabunt beatitudinis eius auctorem,
quod nefandae impietatis est; si autem dicent etiam ipsum novo con­
silio excogitasse, ut de cetero sit anima in aeternum beata, quo modo
eum alienum ab ea, quae illis quoque displicet, mutabilitate mon-
strabunt? Porro, si ex tempore creatam, sed nullo ulterius tempore
perituram, tamquam numerum, habere initium, sed non habere fi-
O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 4 , 1 - 4 , 2 15
zemlju.« A taj je tako pogodan svjedok da po njemu treba vjerovati
Bogu, da je istim Duhom Božjim, kojim je spoznao što mu bijaše
otkriveno, toliko unaprijed pretkazao i našu buduću vjeru.
2. N u zašto je vječiti Bog tad ushtio načiniti nebo i zemlju koje prije
nije bio načinio? Koji ovo govore jer bi htjeli da se čini kako je svijet
vječit i bez ikakva početka, pa stoga da i nije stvoren od Boga, ti su
odviše odvraćeni od istine i mahnitaju od pogubne bolesti bezbožja.
Naime, ako se i ostave po strani proročke izreke, sam svijet svojom
najuređenijom promjenjivošću i pokretljivošću te najkrasnijim izgle­
dom od svih viđevina, nekako bez riječi proglašava: i da je stvoren i
da ga nije mogao stvoriti nitko drugi osim Boga, neizrecivo i nevid­
ljivo velikog, neizrecivo i nevidljivo lijepog.
Ima ih koji, doduše, priznaju da je svijet stvoren od Boga, ali odbijaju
priznati da ima početak vremena, nego samo početak svojeg nastan­
ka, tako da je na neki jedva shvatljiv način oduvijek načinjen; ti doi­
sta nešto kažu te se čini da brane Boga od nasumičnog i slučajnog
čina, kako se ne bi vjerovalo, da mu je odjednom došlo na um nešto
čega nikad prije nije bilo, da načini svijet, pa je donio posve novu
odluku, iako nije uopće ni u čemu promjenjiv; ali ne znam kako im
se takav dokaz može održati u ostalim stvarima, a osobito kad je
posrijedi duša; ako tvrde da je ona suvječna Bogu, nikako neće moći
objasniti otkuda se njoj događa nova bijeda, koja je prije bila lišena
u cijeloj vječnosti. Budu l i rekli kako su se u njoj uvijek smjenjivali
bijeda i blaženstvo, nužno je da kažu kako će se uvijek i smjenjivati;
otuda će im slijediti besmislica, da čak i kad se kaže kako je duša
blažena, ona zapravo nije blažena, ako predviđa svoju buduću bijedu
i sramotu; a ako pak ne predviša da će biti sramotna i bijedna, nego
cijeni kako je uvijek blažena, onda je blažena po lažnome mnijenju;
a od toga se ne može reći ništa gluplje. A k o pak misle, da su se
uvijek u beskonačnim prošlim razdobljima smjenjivali blaženstvo i bi­
jeda duše, ali sada (kad duša bude oslobođena) za sve preostalo vrije­
me, ona se više neće vraćati u bijedu, ništa se manje ne uvjeravaju,
kako duša nije nikad bila istinski blažena, nego tek sada počinje neko
novo blaženstvo, koje nije lažno; a time priznaju da se njoj događa
nešto novo, nešto veliko i odsudno, što joj se nikad prije nije dogodilo
u cijeloj vječnosti.
Zaniječu li da je Bog u svoju vječitu nakanu uključio i uzrok toj novo­
sti, zanijekat će i da je on tvorac blaženstva duše, što je nedopustiva
hula; ako pak kažu da je on zamislio novu odluku da duša od sada
bude vječito blažena, kako će dokazati da je njemu tuđa ona promje­
njivost, koja se i njima ne sviđa? Zatim, ako priznaju da je duša
stvorena u vremenu, i l i da neće propasti ni u kakvu budućem vre­
menu (da ona poput brojeva ima početak, ali nema kraja, pa da sto-

16 DE civ. DEI 11, 4 , 2 - 5
nem fatentur, et ideo semel expertam miserias, si ab eis fuerit libe-
rata, numquam miseram postea futuram: non utique dubitabunt hoc
C C 325 fieri manente incommutabilitate consilii Dei. / Sic ergo credant et
mundum ex tempore fieri potuisse, nec tamen ideo Deum in eo fa-
ciendo aeternum consilium voluntatemque mutasse.
f
Deus non in lo- 5. Deinde videndum est, i s t i , qui Deum conditorem mundi esse
co et tempore
consentiunt, et tamen quaerunt de mundi tempore quid respondea-
creatur.
mus, quid ipsi respondeant de mundi loco. Ita enim quaeritur, cur
potius tune et non antea factus sit, quem ad modum quaeri potest,
cur hic potius ubi est et non alibi. N a m si infinita spatia temporis
ante mundum cogitant, in quibus eis non videtur Deus ab opere ces-
sare potuisse, similiter cogitent extra mundum infinita spatia loco-
rum, in quibus si quisquam dicat non potuisse vacare omnipotentem,
nonne consequens erit, ut innumerabiles mundos cum Epicuro som-
niare cogantur; ea tantum differentia, quod eos ille fortuitis motibus
atomorum gigni asserit et resolvi, isti autem opere Dei factos dicturi
sunt, si eum per interminabilem immensitatem locorum extra mun­
dum circumquaque patentium vacare noluerint, nec eosdem mun­
dos, quod etiam de isto sentiunt, ulla causa posse dissolvi? Cum his
enim agimus, qui et Deum ineorporeum, et omnium naturarum, quae
non sunt quod ipse, creatorem nobiseum sentiunt; alios autem nimis
indignum est ad istam disputationem religionis admittere, maxime
quod apud eos, qui multis diis sacrorum obsequium / deferendum
PL 321
putant, isti philosophos ceteros nobilitate atque auctoritate vicerunt,
non ob aliud, nisi quia longo quidem intervallo, verumtamen reliquis
propinquiores sunt veritati. A n forte substantiam Dei, quam nec in-
cludunt, nec determinant, nec distendunt loco, sed eam, sicut de Deo
sentire dignum est, fatentur ineorporea praesentia ubique totam, a
tantis locorum extra mundum spatiis absentem esse dicturi sunt, et
uno tantum atque in comparatione illius infinitatis tam exiguo loco,
in quo mundus est, oceupatam? Non opinor eos in haec vaniloquia
progressuros. Cum igitur unum mundum ingenti quidem mole cor-
porea, finitum tamen et loco suo determinatum, et operante Deo fac-
tum esse dicant: quod respondent de infinitis extra mundum locis,
istis M.
O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 4,2-5 17
ga, pošto je jednom iskusila bijede, nikad više neće biti bijedna, bude
li od njih oslobođena), onda neće dvojiti da to biva uz nepromjenji­
vost Božje namisli. Dakle, neka vjeruju i da je svijet mogao nastati u
vremenu, a da Bog - zbog toga što ga je stvorio - nije izmijenio svoju
vječitu namisao i volju.
5. Zatim valja vidjeti, što da odgovorimo onima koji se slažu da Isto tako ne
treba misliti o
je Bog tvorac svijeta a ipak pitaju o vremenu svijeta, i što će sami beskonačnim
odgovoriti o mjestu svijeta. Isto se tako, naime, pita zašto je svijet vremenskim
razmacima prije
načinjen tada a ne prije, kao što se može pitati zašto je radije načinjen svijeta kao što
ovdje, a ne drugdje. Jer ako zamišljaju beskrajna vremena prije na­ ne treba misliti
ni o beskonač­
stanka svijeta (u kojima im se čini da Bog nije mogao biti nedjelatan), nim prostornim
razmacima
neka slično zamisle i beskonačne prostore izvan svijeta, pa ako tko- izvan svijeta, jer
god kaže kako u njemu Svemogući nije mogao biti nedjelatan, zar iz kao što prije
njega nema
toga neće slijediti da će, zajedno s Epikurom, morati sanjariti o bez­ nikakva vre­
brojnim svjetovima - samo s tom razlikom što on tvrdi kako oni na­ mena tako ni
izvan njega
staju i raspadaju se nasumičnim gibanjem atoma, dok će oni reći da nema nikakva
su i ti svjetovi Božje djelo - , ako naime ne ushtjednu da ostane prostora.
nedjelatan u beskonačnoj golemoći prostora što se svuda unaokolo
pružaju izvan svijeta, te ako se ni ti svjetovi ne mogu raspasti ni po
kojem uzroku, kao što misle o samome ovom svijetu?
Jer sad.se bavimo onima koji se slažu s nama i da je Bog netjelesan
ITda je tvorac svih naravi koje nisu isto što i on sam; bilo bi naime
odveć nedostojno dopustiti ostalima da raspravljaju o predmetu vjere;
najviše zbog toga što među onima koji misle kako treba iskazivati
počasti štovanja mnogim bogovima, dotični su filozofi nadmašili sve
ostale i glasovitošću i ugledom, a ni zbog čega drugoga nego jer su,
koliko god još daleko, od ostalih ipak bliži istini.
T i filozofi (koji Božje bivstvo niti ograničavaju, niti određuju, niti
protežu prostorom, nego - kao što je i dostojno misliti o Bogu -
priznaju da je ono netjelesna prisutnost što je svugdje cijela), hoće li
oni reći kako je ono neprisutno u tim prostranstvima izvan svijeta, te
da zauzima samo jedno mjesto koje je u usporedbi s tom beskonač-
nošću veoma malo, naime: ono u koje je smješten sam svijet? Ne
mislim da će se upuštati u takva praznoslovlja.
Dakle, budući da izjavljuju da postoji jedan svijet goleme tjelesne
oline, ali ograničen i određen svojim smještajem u prostoru, a stvoren
Božjim djelom, - ono što drugima odgovaraju o beskrajnim prosto-^
 18 D E CIV. D E I 11, 5 - 6
cur in eis ab opere Deus cesset, hoc sibi respondeant de infinitis ante
mundum temporibus, cur in eis ab opere Deus cessaverit. Et sicut
non est consequens, ut fortuito potius quam ratione divina Deus, non
alio, sed isto in quo est loco, mundum constituerit, cum pariter infi-
cc 326 nitis ubique patentibus nullo excellentiore merito posset / hic eligi,
quamvis eamdem divinam rationem, qua id factum est, nulla possit
humana comprehendere: ita non est consequens, ut Deo aliquid exi-
stimemus accidisse fortuitum, quod illo potius quam anteriore tem­
pore condidit mundum, cum aequaliter anteriora tempora per infini-
tum retro spatium praeterissent, nec fuisset aliqua differentia unde
tempus tempori eligendo praeponeretur. Quod si dicunt inanes esse
hominum cogitationes quibus infinita imaginantur loca, cum locus
nullus sit praeter mundum: respondetur eis, isto modo inaniter ho-
mines cogitare praeterita tempora vacationis Dei, cum tempus nul-
lum sit ante mundum.
Tempus ince- 6. S i enim recte discernuntur aeternitas et tempus, quod tempus
pit cum mun-
do... sine aliqua mobili mutabilitate non est, in aeternitate autem nulla
mutatio est: quis non videat, quod tempora non fuissent, nisi creatu-
ra fieret, quae aliquid aliqua motione mutaret, cuius motionis et mu-
tationis cum aliud atque aliud, quae simul esse non possunt, cedit
atque succedit, in brevioribus vel productioribus morarum interval-
lis tempus sequeretur? Cum igitur Deus, in cuius aeternitate nulla
est omnino mutatio, creator sit temporum et ordinator: quo modo
dicatur post temporum spatia mundum creasse, non video, nisi dica-
tur ante mundum iam aliquam fuisse creaturam, cuius motibus tem­
pora currerent. Porro si Litterae sacrae maximeque veraces ita di­
P L 322
13
cunt, in principio fecisse Deum caelum / et terram , ut nihil antea
fecisse intellegatur, quia hoc potius in principio fecisse diceretur, si
quid fecisset ante cetera cuncta quae fecit: procul dubio non est mun-
dus factus in tempore, sed cum tempore. Quod enim fit in tempore,
et post aliquod fit, et ante aliquod tempus; post id quod praeteritum
est, ante id quod futurum est; nullum autem posset esse praeteritum,
quia nulla erat creatura, cuius mutabilibus motibus ageretur. Cum
1 3
Cf. Gen 1, 1.
O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 5-6 19
rima izvan svijeta (zašto Bog u njima odustaje od djela) nek to isto
odgovore sebi o beskonačnim vremenima prije svijeta (zašto je u
njima Bog odustao od djela). I kao što nuždno ne slijedi, da je Bog
prije slučajem negoli božanskim razlogom smjestio svijet ne na drugo
nego na ovo mjesto na kojem jest, iako to koje je izabrao nije se
ničim isticalo od ostalih jednakih mjesta što su se pružala na sve
strane (te iako ni jedan ljudski um ne može shvatiti dotični božanski
razlog prema kojem je to učinjeno), isto tako nuždno ne slijedi, da
pomislimo kako je slučaj naveo Boga da radije u stanovito negoli u
prijašnje vrijeme stvori svijet, pošto su prošla vremena jednako prola­
zila u vječnosti i nije bilo nikakve razlike po kojoj bi se jedno vrijeme
pretpostavljalo drugomu. Kažu li pako kako su isprazna ljudska raz­
mišljanja kojima se zamišljaju beskonačni prostori jer nema nika­
kvoga prostora izvan svijeta, odgovara im se istim načinom, da ljudi
isprazno razmišljaju i o prošlim vremenima, u kojima Bog ne bijaše
djelatan, kad nema nikakva vremena prije svijeta.
6. A k o se pravo razlikuju vječnost i vrijeme u tome što vremena Jedan je početak
stvaranja svijeta
nema bez stanovite gibljive mijene, dok u vječnosti nema nikakve i vremena, i ni
promjene, tko da ne uvidi: kako vremena ne bi bilo da nije bilo stva­ jedno nije
prethodilo
ranja, kojim se štogod mijenja nekakvim gibanjem, te da vrijeme ovisi drugomu.
od toga gibanja i mijene, i mjeri se duljim ili kraćim razmacima, u
kojima stvari što se ne mogu događati istodobno slijede jedna iza
druge? Stoga, budući da je Bog (u čijoj vječnosti uopće nema nikakve
mijene) i stvoritelj i ureditelj vremena, ne vidim kako se može reći,
da je stvorio svijet nakon vremenskih razmaka, ukoliko se ne kaže
kako je i prije svijeta postojalo neko stvorenje, kojega bi gibanje
označilo protok vremena.
Dalje, ako Sveto i najistinitije pismo tako kaže, da je u početku Bog
stvorio nebo i zemlju, čime se razumijeva: kako prije nije ništa stvo­
rio, jer da je išta drugo stvorio prije svih ostalih stvari koje je stvorio,
radije bi se reklo, da je to u početku stvorio, - nema nikakve dvojbe
da svijet nije načinjen u vremenu, nego zajedno s vremenom. Jer ono
što nastaje u vremenu, nastaje i poslije i prije nekog vremena; poslije
onoga koje je prošlo, prije onoga koje će doći; ali još nije moglo biti
nikakvog prošlog vremena, jer nije bilo nikakvoga stvorenja, kojega
bi se promjenjivim gibanjem ostvarilo samo vrijeme. Naime, svijet je
 DE civ. DEI 11, 6 - 7
tempore autem factus est mundus, si in eius conditione factus est
mutabilis motus, sicut videtur se habere etiam ordo ille primorum
sex vel septem dierum, in quibus et mane et vespera nominantur,
donec omnia, quae his diebus Deus fecit, sexto perficiantur die sep-
timoque in magno mysterio Dei vacatio commendetur. Qui dies cuius
modi sint, aut perdifficile nobis, aut etiam impossibile est cogitare,
quanto magis dicere.
.. et mundus in Videmus quippe istos dies notos non habere vesperam nisi de
7.
tempore. soliš occasu, nec mane nisi de soliš exortu; illorum autem / priores
C C 327
tres dies sine sole peracti sunt, qui die quarto factus refertur. Et
primitus quidem lux verbo Dei facta, atque inter ipsam et tenebras
Deus separasse narratur, et eamdem lucem vocasse diem, tenebras
14
autem noctem ; sed qualis illa sit lux, et quo alternante motu, qua-
lemque vesperam et mane fecerit, remotum est a sensibus nostris;
nec ita ut est, intellegi a nobis potest, quod tamen sine ulla haesita-
tione credendum est. Aut enim aliqua lux corporea est, sive in supe-
rioribus mundi partibus longe a conspectibus nostris sive, unde sol
postmodum accensus est; aut lucis nomine significata est sancta ci­
vitas, in sanctis angelis et spiritibus beatis, de qua dicit Apostolus:
15
Quae sursum est lerusalem, mater nostra aeterna in caelis ; ait quip-
pe et alio loco: Omnes enim vos filii lucis estis, et filii diei; non sumus
16
noctis neque tenebrarum ; si tamen et vesperam diei huius et mane
aliquatenus congruenter intellegere valeamus. Quoniam scientia
creaturae in comparatione scientiae Creatoris quodam modo vespe-
rascit, itemque lucescit et mane fit, cum et ipsa refertur ad laudem
dilectionemque Creatoris; nec in noctem vergitur, ubi non Creator
creaturae dilectione relinquitur. Denique Scriptura cum illos dies
dinumeraret ex ordine, nusquam interposuit vocabulum noctis. Non
enim ait alicubi: Facta est nox; sed: Facta est vespera, et factum est
17
mane dies unus . Ita dies secundus, et ceteri. Cognitio quippe crea­
turae in se ipsa decoloratior est, ut ita dicam, quam cum in Dei sa­
pientia cognoscitur, velut in arte qua facta est. Ideo vespera quam
nox congruentius diei potest; quae tamen, ut dixi, cum ad laudandum
et amandum refertur Creatorem, recurrit in mane. Et hoc cum facit
in cognitione sui ipsius, dies unus est; cum in cognitione firmamenti,
PL323 quod / inter aquas inferiores et superiores caelum appellatum est,
dies secundus; cum in cognitione terrae ac m a r i š omniumque gignen-
tium, quae radicibus continuata sunt terrae, dies tertius; cum in co­
gnitione luminarium maioris et minoris omniumque siderum, dies
1 4
Cf. G e n 1, 3-4.
1 5
G a l 4, 26.
1 6
1 Thess 5, 5.
O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 6-7 21
stvoren s vremenom ako je pri njegovu nastanku došlo do promje­
njiva gibanja, kao što se i vidi u onome poretku od prvih šest i l i
sedam dana, u kojima se spominju i jutro i veče, sve dok sve ono što
je Bog u tim danima stvarao ne bijaše dovršeno šestoga dana, dok se
sedmi dan Božjeg odmora ističe kao veliko otajstvo. Kakve su vrste
ti dani, nama je odveć teško i zamisliti, a kamoli još izreći.
7. Naravno, nama poznati dani nemaju večeri ukoliko nije po o značaju onih
Sunčevu zalasku, i nemaju jutro ukoliko ono nije po Sunčevu izlasku; kojima s" a
°
nu, ona prva tri dana prošla su bez Sunca, koje je - kako se kaže - govori kako su
stvoreno četvrti dan. Kaže se, da je prvo riječju Božjom stvoreno j ^ o prije 1
svjetlo te da je Bog razdvojio svjetlo i tminu, pa svjetlo nazvao da- negoli je Sunce
1
nom, a tminu n o ć ; ali kakvo je to svjetlo i kakvim je naizmjeničnim s t v o r e n o
-
gibanjem ono stvaralo kakvo veče i jutro - daleko je od naših sjetila,
i mi to razumjeti ne možemo, a ipak nam je u to vjerovati bez ikakva
oklijevanja. Ili pak postoji nekakvo tjelesno svjetlo, bilo u višnjim
dijelovima svijeta (daleko od naših pogleda) bilo da je odatle kasnije
upaljeno i samo Sunce, ili je imenom svjetla označen onaj sveti grad
svetih anđela i blaženih duhova, o kojemu apostol kaže: »Onaj Jeru­
2
zalem gore naša je vječna majka na nebesima« ; a kaže i na drugome
mjestu: »Vi ste svi sinovi svjetla i sinovi dana. Ne pripadamo noći niti
3
tami«; naravno, ukoliko uzmognemo pronaći prikladno objašnjenje
za veče i jutro takvoga dana.
Zapravo, znanje nekog stvora, u usporedbi sa znanjem Tvorca, nalik
je^Wmraku, koji zatim svanjiva i bude jutro, kad se to znanje usmjeri
na hvalu i ljubav Tvorca; i taj sumrak ne prelazi u noć ondje gdje
ljubav stvora ne napušta Tvorca. A u stvari i Pismo, nabrajajući te
dane po redu, nikad ne umeće riječ noć. Naime, nigdje ne kaže: Bude
4
noć; nego: »Tako bude večer, pa jutro - dan prvi.« I tako drugi dan
i ostali. Jer da tako kažem, spoznaja nekog stvora, sama za sebe,
nekako je bezbojnija, nego kad se spoznaje u Božjoj mudrosti, kao u
umijeću kojim je načinjena. Stoga se može prikladnije nazvati večer
nego noć; a ta večer, kako rekoh, ponovo se vraća jutru, kad se stvor
obraća radi hvale i ljubavi Tvorca. K a d to čini u spoznaji sebe sama,
prvi je dan; a kad u spoznaji svoda (koji je između donjih i gornjih
voda i zove se nebom) - drugi je dan; kad u spoznaji zemlje, mora,
te svega rastinja koje se korijenjem drži zemlje, treći je dan; kad u
spoznaji većih i manjih svjetlila te svega zviježđa, četvrti je dan; kad
1
Post 1,3-4.
' Gaj 4,26
 22 DECIV. DEI 11, 7-9
quartus; cum in cognitione omnium ex aquis animalium natatilium
atque volatilium, dies quintus; cum in cognitione omnium anima­
lium terrenorum atque ipsius hominis, dies sextus.
S e p t i m o die 8. Cum vero in die septimo requiescit Deus ab omnibus operibus
Deus requievit. j sanctificat eum, nequaquam est accipiendum pueriliter, tam-
s u s e t
18
C C 328 quam Deus laboraverit operando, qui dixit, et / facta sunt , Verbo
intellegibili et sempiterno, non sonabili et temporali. Sed requies Dei
requiem significat eorum qui requiescunt in Deo, sicut laetitia do-
mus, laetitiam significat eorum, qui laetantur in domo, etiamsi non
eos domus ipsa, sed alia res aliqua laetos facit. Quanto magis, si ea-
dem domus pulchritudine sua faciat laetos habitatores, ut non solum
eo loquendi modo laeta dicatur, quo significamus per id quod conti-
net id quod continetur; sicut, Theatra plaudunt, prata mugiunt, cum
8 h
in illis homines plaudunt , in his boves mugiunt ; sed etiam illo, quo
significatur per efficientem id quod efficitur; sicut laeta epistula di-
citur, significans eorum laetitiam, quos legentes efficit laetos. Conve-
nientissime itaque, cum Deum requievisse prophetica narrat auctori-
tas, significatur requies eorum, qui in illo requiescunt, et quos facit
ipse requiescere; hoc etiam hominibus, quibus loquitur, et propter
quos utique conscripta est, promittente prophetia, quod etiam ipsi
post bona opera, quae in eis et per eos operatur Deus, si ad illum
prius in ista vita per fidem quodam modo accesserint, in illo habe-
bunt requiem sempiternam. Hoc enim et sabbati vacatione ex prae-
cepto legis in vetere Dei populo figuratum est, unde suo loco diligen-
tius arbitror disserendum.
Angeli boni creantur quidam lapsi sunt [9-21]
Angeli quoque 9. Nunc, quoniam de sanctae civitatis exortu dicere institui, et
in tempore prius quod ad sanctos angelos attinet dicendum putavi, quae huius
creantur.
civitatis et magna pars est, et eo beatior, quod numquam peregrina-
ta, quae hine divina testimonia suppetant, quantum satis videbitur,
Deo largiente, explicare curabo. Ubi de mundi constitutione sacrae
Litterae loquuntur, non evidenter dicitur, utrum vel quo ordine crea-
ti sint angeli; sed si praetermissi non sunt, vel caeli nomine, ubi dic­
19
tum est: In principio fecit Deus caelum et terram , vel potius lucis
g
plaudant M.
h
mugiant M.
1 8
Ps 148, 5' 32 9
19 n ^ n 1 1
U e n L > l 4
- V i d i O Božjoj državi, 22,30.
O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 7-9 23
u spoznaji svega što pliva vodama i što lijeće zrakom, peti je dan; kad
u spoznaji svih kopnenih životinja i samoga čovjeka, šesti je dan.
8. A kad je Bog u sedmi dan počinuo od svih svojih djela i posve- što je i kako
tio taj dan, to se ne smije shvatiti djetinjasto, kao da se Bog radeći BOŽ| počinak 11
1
zamarao, jer on »zapovijedi i postadoše« riječju razumskom i vječi- kad je nakon'
tom, a ne zvukovnom i vremenitom. Nego počinak Božji označava sedmogdana^
2
počinak onih koji počinu u Bogu , kao što radost doma označava počinuo,
radost onih koji se raduju u domu, pa čak ako ih i ne raduje sam
dom, nego nešto drugo. A koliko li je još više tako, ako sam taj dan
svojom ljepotom raduje svoje ukućane, tako da dom ne nazivamo
radosnim samo onim načinom govora kojim ono što je sadržano ozna­
čujemo onim što sadržava - kao »kazališta plješću, polja muču«, kad
u jednima ljudi plješću, a u drugima volovi muču - , nego i onim
kojim se preko uzrokovatelja označuje posljedak, kao kad se kaže
radosna poslanica, kojom označujemo radost onih koje njezino čitanje
3
čini radosnima. Stoga, kad proročanski pisac reče, da je Bog poči­
nuo, onda se time najprikladnije označuje počinak onih koji u njemu
počinu i kojima je on uzrok počinka; a to je proroštvo i obećanje
ljudima (kojima je upućeno i radi kojih je i napisano), da će i oni
nakon dobrih djela - koje Bog u njima i preko njih čini - u njemu
Isteći vječni počinak, ako su se prethodno u ovome životu nekako
vjerom približili njemu. Sve je to pretkazano i u subotnjem odmoru
po propisu zakona u starom Božjem narodu, o čemu opet mislim da
4
moram pomnije raspravljati na svojem mjestu.
Stvaranje, vjernost i pad anđela [9-21]
9. Budući da sam nakanio govoriti o nastanku svetoga grada te Što treba prema
božanskom
odlučio, kako treba prvo govoriti o onome što se tiče svetih anđela svjedočanstvu
misliti o po­
(koji su i velik i blaženiji dio toga grada, jer ne iskusiše puta ovim stanku anđela.
svijetom), nastojat ću to sad - uz Božju pomoć - objasniti onoliko
koliko mi se čini potrebnim, a na temelju božanskih svjedočanstava.
Ondje gdje Sveto pismo govori o nastanku svijeta, izričito se ne kaže
HaTi~šiTanđeli stvoreni ili kojim redom; nu, ako nisu mimoiđeni,
onda su spomenuti ili u rijeci nebo, kad je rečeno: »U početku stvori
Bog nebo i zemlju«, ili radije u onome svjetlu o kojem govorim. Zbog
Ps 148,5; 33,9.
2
Usporedi Heb 4,4-11.
3
Naime, pisac knjige Postanka.
 civ. 11, 9
24 DE DEI
P L 324 huius, de qua loquor, significati sunt. Non autem esse prae/termissos
hine existimo, quod scriptum est, requievisse Deum in die septimo ab
20
omnibus operibus suis quae fecit , cum liber ipse ita sit exorsus: In
principio fecit Deus caelum et terram; ut ante caelum et terram nihil
aliud fecisse videatur. Cum ergo a caelo et terra coeperit, atque ipsa
terra, quam primitus fecit, sicut Scriptura consequenter eloquitur,
invisibilis et incomposita, nondumque luce facta, utique tenebrae
21
fuerint super abyssum , i d est super quamdam terrae et aquae indi-
stinetam confusionem (ubi enim lux non est, tenebrae sint necesse
cc 329 est), deinde omnia creando disposita sint, quae per / sex dies consum-
mata narrantur: quo modo angeli praetermitterentur, tamquam non
essent in operibus Dei, a quibus in die septimo requievit? Opus au­
tem Dei esse angelos, hic quidem etsi non praetermissum, non tamen
evidenter expressum est; sed alibi hoc saneta Scriptura clarissima
voće testatur. N a m et in hymno trium in camino virorum cum prae-
1 2 2
dictum esset: Benedicite, omnia opera Domini, Dominum , in exe-
cutione eorumdem operum, etiam angeli nominati sunt; et in Psalmo
canitur: Laudate Dominum de caelis, laudate eum in excelsis; laudate
eum omnes angeli eius, laudate eum omnes virtutes eius; laudate eum
sol et luna, laudate eum omnes stellae et lumen; laudate eum caeli
caelorum, et aquae, quae super caelos sunt, laudent nomen Domini;
23
quoniam ipse dixit, et facta sunt; ipse mandavit, et creata sunt .
Etiam hic apertissime a Deo factos esse angelos divinitus dictum est,
cum eis inter cetera caelestia commemoratis, infertur ad omnia: Ipse
dixit, et facta sunt. Quis porro audebit opinari, post omnia ista, quae
sex diebus enumerata sunt, angelos factos? Sed etsi quisquam ita
desipit, redarguit istam vanitatem illa Scriptura pariš auctoritatis,
ubi Deus dicit: Quando facta sunt sidera, laudaverunt me voće magna
24
omnes angeli mei . Iam ergo erant angeli, quando facta sunt sidera.
Facta sunt autem quarto die. Numquidnam ergo die tertio factos es­
se dicemus? Absit. In promptu est enim, quid illo die factum sit. Ab
aquis utique terra discreta est, et distinetas sui generis species duo
ista elementa sumpserunt, et produxit terra quidquid ei radicitus
inhaeret. Numquidnam secundo? Ne hoc quidem. Tune enim firma-
mentum factum est inter aquas superiores et inferiores, caelumque
appellatum est; in quo firmamento quarto die facta sunt sidera. N i -
m i r u m ergo si ad istorum dierum opera Dei pertinent angeli, ipsi
sunt illa lux, quae diei nomen aecepit, cuius unitas ut commendare-
tur, non est dictus dies primus, sed dies unus. Nec alius est dies
secundus aut tertius aut ceteri; sed idem ipse unus ad implendum
1
P L 325 senarium vel septenarium / numerum repetitus est propter septena-
riam cognitionem; senariam scilicet operum, quae fecit Deus, et sep-
m 25
t i m a m quietis Dei. Cum enim dixit Deus: Fiat lux, et facta est lux ,
si recte in hac luce creatio intellegitur angelorum, profeeto facti sunt
* D o m i n o M.
1
senariam vel add. M.
m Ps 148,1-5.
septenariam M.
2 0
Cf. G e n 2, 2
2 1
Cf. G e n 1, 2
O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 9 25
toga mislim, kako oni nisu mimoideni, jer je pisano da je sedmoga
dana Bog počinuo od svih svojih djela, koja je načinio, dok sama
knjiga počinje izrijekom: »U početku stvori Bog nebo i zemlju«, po
čemu se vidi da prije neba i zemlje nije načinio ništa drugo. Dakle,
budući da bijaše počeo od neba i zemlje, a sama zemlja kakvu je u
početku načinio (kao što Sveto pismo dalje kaže) bijaše nevidna i
1
nesređena , a kako svjetlo još ne bijaše stvoreno, »tama se prostirala
nad bezdanom«, to jest nad nerazlučenom mješavinom zemlje i vode
- jer je nuždno da bude mrak gdje svjetla još nema - , a zatim su sve
stvari raspoređene stvaranjem, koje je - kako se kaže - završeno u
šest dana, - kojim su onda načinom mimoideni anđeli, kao da i nisu
među Božjim djelima, od kojih je počinuo sedmi dan? Naime, iako
to da su anđeli djelo Božje nije ovdje mimoiđeno, ipak nije izričito ni
spomenuto; međutim, drugdje Sveto pismo svjedoči o tome najjasni­
jim glasom. Jer i u hvalospjevu trojice muževa u peći, nakon riječi
2
»Sva djela Gospodnja, blagoslivljajte Gospoda«, pri nabrajanju nje­
govih djela spominju se i anđeli, dok se u psalmu pjeva: »Hvalite
Gospoda s nebesa, hvalite ga u visinama! Hvalite ga, svi anđeli njego­
vi, hvalite ga, sve sile njegove! Hvalite ga, sunce i mjesece, hvalite
ga, sve zvijezde i svjetlo! Hvalite ga, nebesa nebeska, i vode nad
nebesima! Neka hvale ime Gospodnje, jer on zapovjedi i postadoše.« 3
I tu je po božanskoj riječi najjasnije rečeno, da je Bog stvorio anđele,
jer se spominju među svim ostalim nebesninama, a svemu se dodaje:
»On zapovijedi i postadoše.« I dalje, tko će se usuditi i pomisliti kako
su anđeli stvoreni tek nakon svih stvari pobrojanih u onih šest dana?
A l i , ako bi tkogod i tako skrenuo, takvu besmislicu pobija drugo,
jednako vrijedno mjesto u Pismu, gdje Bog kaže: »Kad su stvarane
4
zvijezde, glasnim me glasom hvaljahu svi moji anđeli.« Dakle, anđeli
su već bili, kad su stvarane zvijezde. Hoćemo l i onda reći kako su
stvoreni treći dan? Daleko od toga. Posve je bjelodano što je stvoreno
toga dana. Zemlja bijaše razdvojena od voda i svaka od tih prat vari
poprimi razlučne oblike svoje vrste, te iz zemlje niknu sve što uz nju
prianja korijenjem. A možda drugi dan? Ne, ni tada. Tada je stvoren
svod između gornjih i donjih voda i nazvan nebom; a na tome su
svodu stvorene zvijezde četvrti dan.
Stoga, ako i anđeli pripadaju Božjim djelima tih dana, oni su ono
svjetlo koje je nazvano dan (dies); a da bi se istaknula njegova jed-
noća (unitas), nije on nazvan prvi (primus) dan, nego jedan dan (dies
unus). Isto tako, nije drugo ni drugi, ni treći, ni ostali nego je taj isti
jedan dan ponovljen kako bi se ispunio šestobroj ili sedmobroj, a radi
šestostruke i l i sedmostruke spoznaje; to jest: šestostruke spoznaje
radi djela koja je Bog stvorio a sedmostruke radi počinka Božjeg. 5
1
Invisibilis et incomposita: u suvremenom hrvatskom prijevodu stoji »pusta i prazna«.
2
Dn 3,47.
3
4
Job 38,7 (prema Augustinovu latinskom predlošku).
5
Augustin zastupa stav da je Bog stvorio sve dijelove svemira istodobno, jer mu
nije potrebno djelovati u vremenu. Stoga bi onih šest dana iz Knjige postanka imalo
samo simboličko značenje. O tome se govori i u ostalim djelima (De Genesi ad Litteram,
4,1; 7,28 i De Genesi Contra Manichaeos, 1,23,35).
 D E civ. D E I 11, 9 - 1 0 , 1
participes lucis aeternae, quod est ipsa incommutabilis sapientia
C C 330 Dei, per / quam facta sunt omnia, quem dicimus unigenitum Dei Fi-
lium; ut ea luce illuminati, qua creati, fierent lux et vocarentur dies
participatione incommutabilis lucis et diei, quod est Verbum Dei,
per quod et ipsi et omnia facta sunt. Lumen quippe verum, quod il-
luminat omnem hominem venientem in hunc mundum , hoc illumi-
nat et omnem angelum mundum, ut sit lux non in se ipso, sed in Deo;
a quo si avertitur angelus, fit immundus; sicut sunt omnes, qui vo-
cantur immundi spiritus, nec iam lux in Domino, sed in se ipsis tene-
brae, privati participatione lucis aeternae. Mali enim nulla natura
est; sed amissio boni mali nomen accepit.
Deus unus est 10. 1. Est itaque bonum solum simplex et ob hoc solum incommu-
et trinus... tabile, quod est Deus. Ab hoc bono creata sunt omnia bona, sed non
simplicia et ob hoc mutabilia. Creata sane, inquam, i d est facta, non
genita. Quod enim de simplici bono genitum est, pariter simplex est
et hoc est quod illud de quo genitum est; quae duo Patrem et Filium
n drugi, ne drugo, jer je i on jednako jednostavno i jednako nepromje­
dicimus; et utrumque hoc cum Špiritu suo unus est Deus; qui Spi­
ritus Patris et F i l i i Spiritus Sanctus propria quadam notione huius
nominis in sacris Litteris nuncupatur. Alius est autem quam Pater et
Filius, quia nec Pater est nec Filius; sed Alius dixi, non Aliud, quia
et hoc pariter simplex pariterque incommutabile bonum est et coae-
ternum. Et haec Trinitas unus est Deus; nec ideo non simplex, quia
Trinitas. Neque enim propter hoc naturam istam boni simplicem di­
cimus, quia Pater in ea solus aut solus Filius aut solus Spiritus Sanc­
tus, aut vero sola est ista nominis Trinitas sine subsistentia persona-
rum, sicut Sabelliani haeretici putaverunt; sed ideo simplex dicitur,
quoniam quod habet hoc est, excepto quod relative quaeque persona
ad alteram dicitur. N a m utique Pater habet Filium, nec tamen ipse
est Filius, et Filius habet Patrem, nec tamen ipse est Pater. In quo
0
ergo ad semetipsum dicitur, non ad alterum, hoc est quod habet;
n
suo] sancto M.
° semetipsum] se ipsum M .
2 6
Io l , 9 ; c f . Io 8, 12; 12, 46.
O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 9 - 10,1 27
Naime, kad Bog kaže: »Neka bude svjetlo i bi svjetlo«, ako se u
tome svjetlu ispravno shvaća stvaranje anđela, onda su oni zaista po­
stali dionicima vječnoga svjetla (a to je sama nepromjenjiva Božja
mudrost), po kojoj su načinjene sve stvari i koju nazivamo jednorođe-
nim sinom Božjim; kako bi sami - osvijetljeni svjetlom kojim su stvo­
26
reni - postali svjetlo i nazvali se dan po dioništvu u neizmjenjivu svje­
tlu i danu, koji je riječ Božja, po kojoj su stvoreni i oni i sve ostalo.
Jer »istinita svjetlost koja rasvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na
6
ovaj svijet« rasvjetljuje i svakoga čistog anđela, da bi bio svjetlo ne
u sebi samome, nego u Bogu; od kojeg ako se anđeo odvrati, postaje
nečist, kakvi su svi oni što se nazivaju nečistim dusima: više nisu svje­
tlo u Gospodinu, nego tmina u sebi samima, lišeni dioništva u vječ­
nome svjetlu. Jer, zlo nema nikakve naravi; nego gubitak dobra zove
7
se zlo.
10. 1. Postoji tako jedino dobro jednostavno i stoga jedino ne­ 0 jednostavnom
1 nepromjenji­
promjenjivo, a to je Bog. O d toga dobra stvorena su sva dobra, ali vom Trojstvu
ne jednostavna već stoga promjenjiva. Stvorena, kažem, naime: nači­ Oca, Sina i
Duha Svetog,
njena, a ne rođena. Jer što je rođeno od jednostavnog dobra, jednako jednoga Boga,
je jednostavno i isto što i ono od čega je rođeno; to dvoje nazivamo kojemu nije
svojstvo jedno,
Ocem i Sinom; i to oboje zajedno sa svojim Duhom Svetim, jedan je a bivstvo drugo.
Bog; a taj se D u h Oca i Sina u Svetome pismu naziva D u h Sveti, s
posebnim značenjem riječi.
A on je drugi nego Otac i Sin, jer Duh nije ni Otac ni Sin; rekoh
njivo i suvječno dobro. I to trojstvo jedan je Bog, te iako je trojstvo,
ipak je jednostavan. A ne kažemo da je narav toga dobra zato jedno­
stavna, jer je u njoj sam Otac i l i sam Sin ili sam D u h Sveti, i l i da je
posrijedi jedino Trojstvo imena bez samoopstojnosti osoba, kao što
1
mišljahu sabelijanski krivovjerci ; nego se jednostavnim naziva zbog
toga što jest ono što ima, osim što se svaka osoba kazuje u odnosu
prema drugoj. Jer, nedvojbeno, Otac ima Sina, a ipak sam nije Sin i
Sin ima Oca, a ipak sam nije Otac. Stoga se, u odnosu prema sebi
samome - a ne prema drugomu - kaže da jest ono što ima; kao što
6
Iv 1,9 (prema lat. predlošku). T u je uz to posrijedi Augustinova igra riječima
mundus (svijet) i mundus (čist), koju smo susreli i ranije (vidi O Božjoj državi, 7,26).
7
Plotin, Eneade (3,2,5): »Zlo se određuje kao nedostatak dobra.«
1
Sabelijanci su držali da su osobe Trojstva samo različiti vidovi ili imena jedinog
božanstva.

28 D E civ. D E I 11, 10,1-10,2
p
sicut ad se ipsum dicitur vivus habendo utique vitam, et eadem vita
ipse est.
PL326 10. 2. Propter hoc itaque natura dicitur simplex, cui non sit ali-
... Cuius natura q i d habere, quod vel possit amittere; vel aliud sit habens, aliud
simiDlex est et
U
immutabilis... quod habet; sicut vas aliquem liquorem aut corpus colorem aut aer
lucem sive fervorem aut anima sapientiam. N i h i l enim horum est id
quod habet; nam neque vas liquor est nec corpus color nec aer lux
sive fervor neque anima sapientia est. Hine est quod etiam privari
CC331 possunt rebus, quas / habent, et in alios habitus vel qualitates verti
atque mutari, ut et vas evacuetur umore quo plenum est, et corpus
decoloretur et aer tenebrescat sive frigescat et anima desipiat. Sed
etsi sit corpus incorruptibile, quale sanetis in resurrectione promit-
titur, habet quidem ipsius incorruptionis inamissibilem qualitatem,
sed manente substantia corporali non hoc est, quod ipsa incorruptio.
Nam illa etiam per singulas partes corporis tota est nec alibi maior,
alibi minor; neque enim ulla pars est incorruptior quam altera; cor­
pus vero ipsum maius est in toto quam in parte; et cum alia pars est
in eo amplior, alia minor, non ea quae amplior est incorruptior
q
q u a m quae minor. Aliud est itaque corpus, quod non ubique sui
totum est, alia incorruptio, quae ubique eius tota est, quia omnis
pars incorruptibilis corporis etiam ceteris inaequalis aequaliter in-
corrupta est. Neque enim verbi gratia, quia digitus minor est quam
tota manus, ideo incorruptibilior manus quam digitus. Ita cum sint
inaequales manus et digitus, aequalis est tamen incorruptibilitas ma­
nus et digiti. Ac per hoc quamvis a corpore incorruptibili inseparabi-
lis incorruptibilitas sit, aliud est tamen substantia, qua corpus dici­
tur, aliud qualitas eius, qua incorruptibile nuncupatur. Et ideo etiam
sic non hoc est quod habet. Anima quoque ipsa, etiamsi semper sit
sapiens, sicut erit cum liberabitur in aeternum, participatione tamen
incommutabilis sapientiae sapiens erit, quae non est quod ipsa. Ne-
que enim si aer infusa luce numquam deseratur, ideo non aliud est
ipse, aliud lux qua illuminatur. Neque hoc ita dixerim, quasi aer sit
anima, quod putaverunt quidam qui non potuerunt ineorpoream co-
gitare naturam. Sed habent haec ad illa etiam in magna disparilitate
quamdam similitudinem, ut non inconvenienter dicatur sic illumina-
ri animam ineorpoream luce ineorporea simplicis sapientiae Dei, si­
cut illuminatur aeris corpus luce corporea; et sicut aer tenebrescit
ista luce desertus (nam nihil sunt aliud quae dicuntur locorum quo-
r
rumque corporalium tenebrae quam aer carens luce), ita tenebre-
scere animam sapientiae luce privatam.
P vivens M.
i ea add. M.
O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 10,1 - 10,2 29
se kaže da je živ u odnosu prema sebi samome, jer zaista imajući
život sam i jest taj život.
2. Dakle, narav se naziva jednostavnom zbog toga što nema ništa što
bi uopće mogla izgubiti, i što nema razlike između onoga koji ima i
onoga što ima; na primjer: posuda ima neku tekućinu, tijelo boju,
uzduh svjetlo i l i toplinu, a duša mudrost. N o , ni jedno od tih nije to
što ima: posuda nije tekućina, tijelo nije boja, uzduh nije svjetlo i l i
toplina, duša nije mudrost. Otuda se sve one mogu i lišiti stvari koje
imaju, pa doći u druga stanja ili izmijeniti svojstva; tako se iz posude
može isprazniti tekućina kojom je napunjena, tijelo izgubiti boju, uz­
duh se može pomračiti ili ohladiti a duša ostati bez mudrosti. Pa čak,
ako je tijelo i nepropadljivo (kakvo se obećaje svetima pri uskrsnuću)
jer ima neizgubivo svojstvo same nepropadljivosti, budući da mu
ostaje tjelesno bivstvo, ono nije isto što i sama nepropadljivost. To je
svojstvo cijelo i u pojedinim dijelovima tijela te nije u jednom dijelu
veće, a u drugom manje; i ni jedan dio nije nepropadljiviji od drugo­
ga; dočim samo tijelo jest veće u cjelini negoli u dijelu; i dok je jedan
njegov dio veći a drugi manji, onaj koji je veći nije nepropadljiviji od
onoga manjeg. Stoga, jedna je stvar tijelo (koje nije cijelo u svakom
svojem dijelu) a druga stvar je nepropadljivost (koja je cijela u sva­
kom dijelu, jer svaki dio nepropadljiva tijela - čak ako je i nejednak
prema ostalim dijelovima - jednako je nepropadljiv). Jer, na primjer,
iako je prst manji od cijele ruke, ruka zbog toga nije nepropadljivija
od prsta. Te tako, iako su ruka i prst nejednaki, ipak je nepropadlji­
vost i ruke i prsta jednaka. Prema tome, koliko god je nepropadljivost
neodvojiva od nepropadljiva tijela, ipak jedno je bivstvo koje se na­
ziva tijelom, a drugo je njegovo svojstvo po kojemu se naziva nepro-
padljivim. Stoga tijelo nije ono što ima. Pa i sama duša, čak ako je i
vječno mudra (kao što će biti kad se oslobodi zauvijek), ipak će biti
mudra dioništvom u u nepromjenjivoj mudrosti, koja nije isto što i
ona sama. Isto tako, ako svjetlost nikad i ne napusti zraka što ga
prožima, to ipak ne znači, da zrak nije drugo nego svjetlost koja ga
osvjetljuje. Samo, time ne bih htio reći kako je zrak duša, kao što su
2
držali neki koji nisu mogli zamisliti netjelesnu narav. N u to dvoje,
unatoč velikoj razlici, imaju i nekakvu sličnost, tako te nije nepri­
kladno reći, da se netjelesna duša tako osvjetljava netjelesnim svje­
tlom jednostavne Božje mudrosti, kao što se tijelo zraka osvjetljava
tjelesnim svjetlom; i kao što se zrak lišen dotičnog svjetla pomračuje
- jer ono što se naziva mrakom bilo kojih tjelesnih mjesta nije ništa
drugo nego zrak bez svjetla - tako se pomračuje i duša lišena svjetla
mudrosti.
2
Tako su mislili Anaksimen, Diogen iz Apolonije te neki od stoika, a u stanovitoj
mjeri i neki od kršćanskih mislilaca (vidi Tertulijan, O duši, 9).

30 D E civ. D E I 11, 1 0 , 3 - 1 1
... et in eo om­ 10. 3. Secundum hoc ergo dicuntur illa simplicia, quae principa-
nium rerum ra-
liter vereque divina sunt, quod non aliud est in eis qualitas, aliud
tiones.
substantia, nec aliorum participatione vel divina vel sapientia vel
P L 327 beata / sunt. Ceterum dictus est in Scripturis sanctis Spiritus sapien-
27 s ziva se mnogostrukim, zbog toga što u sebi ima mnogo stvari; ali
CC332 tiae multiplex , eo quod multa in sese / habeat; sed quae habet,
haec et est, et ea omnia unus est. Neque enim multae, sed una sapien­
1
tia est, in qua sunt infiniti quidam eique finiti thesauri rerum intel-
legibilium, in quibus sunt omnes invisibiles atque incommutabiles
rationes rerum etiam visibilium et mutabilium, quae per ipsam fac-
tae sunt. Quoniam Deus non aliquid nesciens fecit, quod nec de quo-
libet homine artifice recte dići potest; porro si sciens fecit omnia, ea
utique fecit quae noverat. Ex quo occurrit animo quiddam mirum,
sed tamen verum, quod iste mundus nobis notus esse non posset, nisi
esset; Deo autem nisi notus esset, esse non posset.
Boni creati 11. Quae cum ita sint, nullo modo quidem secundum spatium
sunt angeli. aliquod temporis prius erant spiritus illi tenebrae, quos angelos dici­
mus; sed simul ut facti sunt, lux facti sunt; non tamen tantum ita
creati, ut quoquo modo essent et quoquo modo viverent; sed etiam
illuminati, ut sapienter beateque viverent. Ab hac illuminatione aver-
si quidam angeli non obtinuerunt excellentiam sapientis beataeque
vitae, quae procul dubio non nisi aeterna est aeternitatisque suae
u
certa atque secura; s e d rationalem vitam licet insipientem sic ha-
bent, ut eam non possint amittere, nec si velint. Quatenus autem,
antequam peccassent, illius sapientiae fuerint participes, definire
quis potest? In eius tamen participatione aequales fuisse istos illis,
qui propterea vere pleneque beati sunt, quoniam nequaquam de suae
beatitudinis aeternitate falluntur, quo modo dicturi sumus ? quando
quidem si aequales in ea fuissent, etiam isti in eius aeternitate man-
sissent pariter beati, quia pariter certi. Neque enim sicut vita, quam-
diucumque fuerit, ita aeterna vita veraciter dići poterit, si finem ha-
bitura sit; si quidem vita tantummodo vivendo, aeterna vero finem
non habendo nominata est. Quapropter, quamvis non quidquid aeter­
num, continuo beatum sit (dicitur enim etiam poenalis ignis aeter-
nus); tamen si vere perfecteque beata vita non nisi aeterna est, non
erat tališ istorum, quandoque desitura et propterea non aeterna, sive
id scirent, sive nescientes aliud putarent; quia scientes timor, ne-
s
se M.
1
infiniti... finiti] immensi quidam atque infiniti M.
u
et add. M.
2 7
Cf. Sap 7, 22
O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 10,3 - 11 31
3. Prema tome, dakle, jednostavnima se nazivaju one stvari koje su
načelno i istinski božanske, kojima svojstvo nije jedno, a bivstvo dru­
go, i koje ne bivaju ni božanske, ni mudre, ni blažene ikakvim dioni-
štvom u čemu drugome. Inače, u Svetome pismu, D u h mudrosti na­
3
ono što ima to sam i jest, i to sve jest - jedan. Jer ne postoje mnoge,
nego je jedna mudrost, u kojoj su neizmjerna i neograničena blaga
razumnina, među kojima su svi nevidljivi i nepromjenjivi razlozi čak
i vidljivih i promjenjivih stvari, koje su po njoj načinjene. Naime,
Bog nije ništa načinio ne znajući, jer se takvo što ne može pravo reći
ni o čovjeku obrtniku; pa ako je sve načinio znajući, onda je nedvoj­
beno načinio stvari koje je već znao. A iz toga dolazi u pamet nešto
čudesno, ali i istinito: da nama ovaj svijet ne bi bio poznat, kad ne
bi postojao, a kad Bogu ne bi bio poznat, ne bi mogao postojati.
11. A k o je tomu tako, onda oni dusi koje nazivamo anđelima Treba li vjero­
vati da u blažen­
nisu ni u jednom dijelu prijašnjeg vremena bili tmina, nego su od stvu, što ga od
trena kad su stvoreni, stvoreni kao svjetlo; ali ipak nisu tako stvoreni svoga početka
uvijek imaju
da budu bilo kako, nego su prosvijetljeni, da bi živjeli mudro i blaže­ sveti anđeli,
no. Međutim, neki anđeli koji se odvratiše od toga prosvjećenja ne sudjelovahu i
oni dusi koji ne
stekoše izvrsnost mudra i blažena života, kojega - bez ikakve dvojbe ostadoše u
- i nema ako nije vječit te pouzdano siguran za svoju vječnost; ipak istini?
imaju razumski život (iako ne i mudar) i ne mogu ga se lišiti sve i da
ushtiju.
A l i tko može odrediti, koliko su oni sudjelovali u toj mudrosti prije
nego što sagriješiše? I kako ćemo reći, da su tim svojim dioništvom
bili jednaki s onima koji su upravo zbog toga istinski i potpuno blaže­
ni, jer nikad ne zdvajaju o vječnosti svojega blaženstva? Naime, daka­
ko, da bijahu jednaki dionici u njoj, i oni bi ostali u vječnosti blažen­
stva, jednako blaženi budući jednako sigurni.
Isto se tako ni život, koliko god dug bio, ne može nazvati istinski
vječnim životom, ako bude imao kraj; ako se život naziva samo po
tome što se živi, vječnim se naziva po tome što nema kraja. Prema
tome, iako štogod vječno nije samim tim i blaženo - jer kaže se i da
je pakleni oganj vječan - ipak (ako istinski i savršeno blažena života
nema ukoliko nije vječan), njihov život ne bijaše takav, jer je imao
prestati, i zbog toga nije bio vječan, bilo da su to znali, bilo da su ne
znajući zamišljali štogod drugo. Jer, ako su znali, onda im strah, a
3
Mudr 7,22.
 32 DECIV. DEI 11, 11 - 13
scientes error beatos esse utique non sinebat. S i autem hoc ita ne-
sciebant, ut falsis incertisve non fiderent, sed utrum sempiternum an
quandoque finem habiturum esset bonum suum, in neutram partem
firma assensione ferrentur, ipsa de tanta felicitate cunctatio eam
beatae vitae plenitudinem, quam in sanctis angelis esse credimus,
cc 333 non habebat. Neque / enim beatae / vitae vocabulum ita contrahimus
P L 3 2 8
ad quasdam significationis angustias, ut solum Deum dicamus bea-
tum; qui tamen vere ita beatus est, ut maior beatitudo esse non pos-
sit, in cuius comparatione, quod angeli beati sunt summa quadam
sua beatitudine, quanta esse in angelis potest, quid aut quantum
est?
De beatitudine 12. Nec ipsos tantum, quod attinet ad rationalem vel intellectua-
quae sit certi- lem creaturam, beatos nuncupandos putamus. Quis enim primos il-
tudo.
los homines in paradiso negare audeat beatos fuisse ante peccatum,
v
quamvis sua beatitudo quam diuturna vel utrum aeterna esset in-
certos (esset autem aeterna, nisi peccassent), cum hodie non impu-
denter beatos vocemus, quos videmus iuste ac pie cum spe futurae
immortalitatis hane vitam ducere sine crimine vastante conscien-
tiam, facile impetrantes peceatis huius infirmitatis divinam miseri-
cordiam. Qui licet de suae perseverantiae praemio certi sint, de ipsa
tamen perseverantia sua reperiuntur incerti. Quis enim hominum se
2
in actione provectuque iustitiae perseveraturum usque in finem
sciat, nisi aliqua revelatione ab illo fiat certus, qui de hac re iusto
latentique iudicio non omnes instruit, sed neminem fallit? Quantum
itaque pertinet ad deleetationem praesentis boni, beatior erat pri­
mus homo in paradiso, quam quilibet iustus in hac infirmitate mor-
tali; quantum autem ad spem futuri, beatior quilibet in quibuslibet
cruciatibus corporis, cui non opinione, sed certa veritate manife-
stum est, sine fine se habiturum omni molestia carentem societatem
angelorum in participatione summi Dei, quam erat ille homo sui ca-
sus incertus in magna illa felicitate paradisi.
Poena secuta 13. Quocirca cuivis iam non difficulter occurrit utroque coniunc-
est lapsum dia- t of f i i beatitudinem, quam reeto proposito intellectualis natura de-
e c
u
siderat, hoc est, ut et bono incommutabili, quod Deus est, sine ulla
aa
molestia perfruatur et in eo se in aeternum esse m a n s u r u m nec
ulla dubitatione cunetetur nec ulio errore fallatur. Hane habere an-
v
sua beatitudo] de sua beatitudine M.
z
profectuque M .
a a
mansuram M .
O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 11-13 33
ako nisu, onda im neznanje nije dopuštalo da budu blaženi. A k o pak
to nisu tako znali, da nisu vjerovali u lažne i nepouzdane stvari, ali
se nisu mogli čvrsto odlučiti ni u tome, da l i će im njihovo dobro biti
vjekovječno ili će jednom prestati, - onda samo oklijevanje u pogledu
tako velike sreće nije moglo imati onu punoću blažena života, koju
vjerujemo da imaju sveti anđeli. U z to, mi izričaj »blažen život« ne
suzujemo toliko u značenju, da bismo samo Boga nazivali blaženim;
ipak, on je tako istinski blažen, te od njegova ne može biti većeg
blaženstva, pa u usporedbi s njime, što je ili koliko blaženstvo anđela,
pa i kad je na samom svom vrhuncu koji je njima moguć?
12. Isto tako nisu samo anđeli, među razboritim i l i razumskim O usporedbi
blaženstva
stvorovima oni o kojima mislimo da ih treba nazivati blaženima. Nai­ pravednika,
me, tko bi se usudio zanijekati da su prvi ljudi u raju prije grijeha bili koji još nisu
primili obećanu
blaženi, iako ne bijahu sigurni koliko će njihovo blaženstvo potrajati božansku nagra­
i da l i će biti vječito - jer ono bi i bilo vječno, da nisu zgriješili - , du, i blaženstva
prvih ljudi u
kad danas bez ikakve drskosti nazivamo blaženima one koje vidimo raju prije grije­
gdje pravedno i pobožno vode ovaj život s nadom u buduću besmrt­ ha.
nost, a bez krivnje što pustoši savješću, lako stječući božansko milos­
rđe za grijehe iz ljudske slabosti? Pa iako su ti sigurni u nagradu za
svoju ustrajnost, ipak se otkriva kako nisu sigurni u samu svoju ustraj­
nost. Jer može l i itko od ljudi znati da će do kraja ustrajati u vršenju
i napretku pravednosti, ukoliko ga u tome ne učvrsti kakvo otkrivenje
od onoga koji svojim pravednim i skrovitim sudom u toj stvari ne
poučava sve ljude, ali ne obmanjuje nikoga?
Tako, dakle, što se tiče užitka u sadašnjem dobru, prvi čovjek u raju
bijaše blaženiji od bilo kojega pravednika u ovoj smrtnoj slabosti; što
se pak tiče nade u budućnost, bilo koji čovjek (kojemu je ne samo po
mnijenju nego i po sigurnoj istini jasno da će - slobodan od bilo kakve
nevolje - uživati u društvu anđela, dioništvom u Svevišnjem Bogu),
premda izložen bilo kakvim tjelesnim mukama, blaženiji je nego onaj
čovjek koji bijaše nesiguran u svoju sudbu čak i usred velike sretnosti
raja.
13. Zato, svatko će bez teškoće shvatiti, kako ono blaženstvo Da n svi anđeli
koje kao svoj cilj želi razumska priroda nastaje spojem ovoga dvoga, ^dn^re^o-
naime: da se nepromjenjivo dobro, koje je Bog, uživa bez ikakve sti,.tako te m
smetnje, te da u njemu vječno ostane, nepoljuljana nikakvom sum- P P
ni su mogH z nati
njom i nezavedena nikakvom pogrješkom. Pobožnom vjerom vjeru- da će "sti,
pa
 34 DE civ. DEI 11, 13
gelos lucis pia fide credimus; hane nec antequam caderent habuisse
PL329 angelos peceato/res, qui sua pravitate illa luce privati sunt, conse-
quenti ratione colligimus; habuisse tamen aliquam, etsi non prae-
sciam, beatitudinem, si vitam egerunt ante peceatum, profeeto cre-
dendi sunt. Aut si durum videtur, quando facti sunt angeli, alios cre-
dere ita factos ut non aeciperent praescientiam vel perseverantiae
C C 334 vel casus sui, alios autem ita ut veritate certissima / aeternitatem
suae beatitudinis nossent, sed aequalis felicitatis omnes ab initio
creati sunt, et ita fuerunt, donec isti, qui nunc mali sunt, ab illo bo-
nitatis lumine sua voluntate cecidissent: procul dubio multo est du-
a b
rius nunc putare angelos sanetos aeternae suae beatitudinis incer-
tos, et ipsos de semetipsis ignorare, quod nos de illis per Scripturas
sanetas nosse potuimus. Quis enim catholicus christianus ignorat
nullum novum diabolum ex bonis angelis ulterius futurum, sicut nec
istum i n societatem bonorum angelorum ulterius rediturum? Veri-
tas quippe in Evangelio sanetis fidelibusque promittit, quod erunt
28
aequales angelis D e i ; quibus etiam promittitur, quod ibunt in vitam
29
aeternam . Porro autem si nos certi sumus numquam nos ex illa
immortali felicitate casuros, illi vero certi non sunt: iam potiores,
non aequales eis erimus. Sed quia nequaquam Veritas fallit et aequa-
les eis erimus, profeeto etiam ipsi certi sunt suae felicitatis aeternae.
Cuius illi alii quia certi non fuerunt (non enim erat eorum aeterna
felicitas cuius certi essent, quae finem fuerat habitura), restat, ut aut
impares fuerint, aut, si pares fuerunt, post istorum ruinam illis certa
scientia suae sempiternae felicitatis accesserit. Nisi forte quis dicat
id, quod Dominus ait de diabolo i n Evangelio: lile homicida erat ab
30
initio et in veritate non stetit , sic esse aecipiendum, ut non solum
homicida fuerit ab initio, id est initio humani generis, ex quo utique
homo factus est, quem decipiendo posset oceidere, verum etiam ab
initio suae conditionis in veritate non steterit et ideo numquam bea-
tus cum sanetis angelis fuerit, suo recusans esse subditus Creatori
et sua per superbiam velut privata potestate laetatus, ac per hoc fal-
ac
sus et fallax, quia nec quisquam potestatem Omnipotentis evadit,
et qui per piam subiectionem noluit tenere quod vere est, affectat per
superbam elationem simulare quod non est, ut sic intellegatur etiam
quod beatus Ioannes apostolus ait: Ab initio diabolus peceat , hoc 31
est, ex quo creatus est, iustitiam recusavit, quam nisi pia Deoque
ad
subdita voluntas habere non posset . Huic sententiae quisquis ac-
a b
beatitatisM.
a c
umquam M.
a d
possit M.
2 8
Cf. Mt 22, 30.
2 9
Cf. Mt 25, 46.
3 0
Io 8, 44.
3 1
i Io 3, 8.
O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 13
dočim oni koji
jemo kako anđeli svjetla posjeduju takvo blaženstvo; dok po su­ ostadoše posto­
sljednu razlogu dokučujemo, kako anđeli grješnici nisu toga blažen­ jani tek su
nakon pada
stva imali ni prije nego što padoše, jer zbog svoje opačine bijahu posrnulih do­
lišeni dotičnog svjetla; ako su pak vodili život i prije grijeha, zaista se znali o svojoj
ustrajnosti?
mora vjerovati, kako posjedovahu stanovito blaženstvo, iako nisu
imali prethodnog znanja o blaženstvu.
Ili, ako se čini nezgrapnim, povjerovati, da kad su stvoreni anđeli,
jedni su stvoreni tako da ne primiše budućeg znanja ni o svojoj ustraj­
nosti ni o svojoj sudbini, dok su drugi stvoreni tako te su znali kao
najpouzdaniju istinu o vječnosti svojega blaženstva (ali su ipak od
početka svi stvoreni u jednakoj sretnosti, i ostali su tako sve dok oni
što su sada zli anđeli svojom slobodnom voljom ne otpadoše od one
svjetlosti dobrote), - bez ikakve je dvojbe još nezgrapnije pomisliti,
kako su i sada sveti anđeli nesigurni u svoje vječno blaženstvo, te da
oni o sebi samima ne znaju ono što mi mogosmo o njima doznati
preko Svetoga pisma. Jer, koji l i kršćanin katolik ne zna da od dobrih
anđela neće više nastati ni jedan novi vrag, kao ni da se ovaj više
nikad neće vratiti u društvo dobrih anđela? Jer istina u evanđelju
1
obećaje svecima i vjernicima da će biti jednaki Božjim anđelima; čak
im se obećaje da će ući u život vječni. N u dalje, ako smo mi sigurni
da nikad nećemo otpasti od te besmrtne sretnosti, dok anđeli nisu
sigurni, onda ćemo mi biti premoćniji od njih, a ne jednaki s njima.
A l i , budući da istina nikad ne obmanjuje, bit ćemo jednaki s njima,
pa su otuda i oni sami sigurni u svoju vječnu sretnost. A kako oni
drugi anđeli ne bijahu sigurni u nju (jer im nije ni pripadala vječna
sretnost u koju bi bili sigurni, a koja je imala prestati) - , preostaje:
da oni ili bijahu nejednaki, ili pak ako bijahu jednaki, onda je nakon
propasti dotičnih onim drugima pridošlo pouzdano znanje o svojoj
vj ekovj ečnoj sretnosti.
Ukoliko tkogod ne kaže ono što Gospodin kaza o đavlu u evanđelju:
3
»On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini« ; i što se
može uzeti da znači, kako ne samo što bijaše čovjekoubojica od po­
četka (to jest, od početka ljudskoga roda, od vremena kad je stvoren
čovjek, kojega je obmanuvši mogao ubiti) nego od samoga početka
svojeg opstanka nije stajao u istini, pa stoga nikad ne bijaše blažen
zajedno sa svetim anđelima, odbijajući da se podredi svojemu stvori­
telju, i u svojoj oholosti likovaše datom moći kao da je njegova vlasti­
ta, i tako bijaše i prevaren i prije varan (jer ne može nikad izmaći
moći Svemogućega); i on koji se ne htjede u pobožnu podvrgnuću
držati onoga što istinski jest, u oholoj uznositosti poduzima umišljati
ono što nije; tako se razumijeva i ono što kaže blaženi apostol Ivan:
4
»Jer đavao griješi od početka«, to jest: od kad je stvoren, odbijao je
pravednost, koja se ne može imati osim uz pobožnu i Bogu pod­
vrgnutu volju.
Mt 22,30.
Mt 25,46.
/v 8,44.
1 Iv 3,8.
 O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 13-15 37
36 DE civ. DEI 11, 13-15

quiescit, non cum illis haereticis sapit, id est Manichaeis, et si quae Tko god pristane na takvo mnijenje, taj se ne slaže s onim krivovjer­
5

aliae pestes ita sentiunt, quod suam quamdam propriam tamquam
P L 330 ex adverso quodam principio diabolus habeat naturam ma/li; qui tan-
ta vanitate desipiunt, ut, cum verba ista evangelica in auctoritate
cc 335 nobiscum habeant, non / attendant non dixisse Dominum: A veritate
alienus fuit; sed: In veritate non stetit, ubi a veritate lapsum intellegi
voluit, in qua utique si stetisset, eius particeps factus beatus cum
sanctis angelis permaneret.
cima, to jest s manihejcima , i ostalim kužnim družinama koje ovako
mniju: kao da đavao po nekom oprečnom načelu posjeduje sebi svoj­
stvenu narav zla; ti toliko luduju u svojoj ispraznosti da, iako zajedno
s nama prihvaćaju ugled i vrijednost evanđeoske riječi, ne opažaju
kako Gospodin nije rekao: 'Bijaše otuđen od istine', nego: »Ne sta­
jaše u istini«, čime je htio da se razumije, kako je otpao od istine, u
kojoj da je bio čvrsto ostao, postao bi njezinim dionikom i ostao bla­
žen zajedno sa svetim anđelima.

14. Kao da smo to tražili, Gospodin nam dade znak kojim se Kojom je
vrstom izrijeka
dokazuje da đavao »nije stajao u istini«, kad reče: »jer u njemu nema rečeno o đavlu,
istine.« Naime, ona bi bila u njemu, da je u njoj ostao. Samo to je da nije stajao u
istini, jer u
iskazano neobičnijim izrijekom. Naime, »Ne stajaše u istini, jer nema njemu nema
1
istine u njemu« zvuči kao da je to što »nema istine u njemu« uzro­ istine.
... quia veritas 14. Subiecit autem indicium, quasi quaesissemus, unde ostenda- kom »da nije stajao u istini«, dok je zapravo uzrokom »da u njemu
in eo non fuit. tur, quod in veritate non steterit, atque ait: Quia non est veritas in eo. nema istine« to što »nije stajao u istini«. Ista se vrsta izrijeka nalazi i
Esset autem in eo, si in illa stetisset. Locutione autem dictum est 2
u psalmu: »Ja zazvah, jer si me uslišio, Bože,« gdje se čini da je
minus usitata. Sic enim videtur sonare: In veritate non stetit, quia trebalo reći: 'Uslišio si me, Bože, jer sam te zazvao'. A l i kad je rekao
ae 32
veritas non est in eo , tamquam ea sit causa, ut in veritate non »Ja zazvah«, kao da se od njega tražilo čime da pokaže zašto je zazivao,
steterit, quod in eo veritas non sit; cum potius ea sit causa, ut in eo on učinkom Božjeg uslišenja pokazuje djelotvornost svojeg zazivanja;
af
veritas non sit, quod in veritate non stetit . Ista locutio est et in kao da veli: 'Dokazujem da sam zazivao, time što si me uslišio.'
33
Psalmo: Ego clamavi, quoniam exaudisti me Deus ; cum dicendum
fuisse videatur: Exaudisti me Deus, quoniam clamavi. Sed cum dixis-
set: Ego clamavi, tamquam ab eo quaereretur, unde se clamasse 1
15. Ono što Ivan kaže o đavlu: »Davao griješi od početka« neki Što treba misliti
monstraret, ab effectu exauditionis Dei clamoris sui ostendit affec- o izjavi »Đavao
tum; tamquam diceret: Hine ostendo clamasse me, quoniam exaudi- (manihejci) ne shvaćaju, da ako mu je narav takva, onda nikako griješi od počet­
nema grijeha. A l i što da odgovore proročkim svjedočanstvima, bilo ka«?
sti me.
kad označujući đavla u liku babilonskog vladara Izaija kaže: »Kako
2
pade sa nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin?« bilo što kaže Ezekiel: »U
3
Edenu, vrtu Božjem, ti življaše, resio te dragulj svaki«? Tu se podra­
zumijeva, kako u neko vrijeme bijaše bez grijeha. To se, naime, izri­
Quae Scriptura 15. Illud etiam, quod ait de diabolo Ioannes: Ab initio diabolus 4
dixerit de dia- 34 ag
peceat , non intellegunt, si natura tališ est , nullo modo esse pecea- čitije kaže malo poslije: »U svojim si danima hodio bez opačine.«
bulo.
tum. Sed quid respondetur propheticis testimoniis, sive quod ait
Isaias sub figurata persona principis Babyloniae diabolum notans:
35
Quo modo cecidit Lucifer, qui mane oriebatur ; sive quod Ezechiel:
In deliciis paradisi Dei fuisti, omni lapide pretioso ornatus es? Ubi
intellegitur fuisse aliquando sine peceato. Nam expressius ei paulo
36
post dicitur: Ambulasti in diebus tuis sine vitio . Quae si aliter con-
5
Sljedbenici Perzijanca Manesa (oko 215-275), koji je naučavao korjeniti dualizam,
s dvije konačne zbiljnosti: Dobro i Zlo (Svjetlo i Tmina).
a e 1
veritas non est] n. e. v. M. Iv 8,4..
2
a f
steterit M. Ps 17 (16), 6 (prema Augustinovu latinskom predlošku).
a
s si... est] si naturale est M .
1 1 Iv 3 8
' -
2
Iz 14,12. Posrijedi je Lucifer (svjetlonoša, prema grč. qpwoqpOQog); na ovome mje­
3 2
Io 8, 44. stu u Svetom pismu to je stalni pridjevak babilonskog kralja. Kršćani su (a u vezi onog
3 3
Ps 16, 6. mjesta gdje se govori o padu Sotone kao munje s neba - Lk 10,18) uzeli ime Lucifer kao
3 4
1 Io 3, 8. sinonim za Sotonu. Dočim poganima Lucifer bijaše jutarnja zvijezda, Danica, ili planeta
3 5 Venera.
Isa 14, 12. 3
Ez 28,13.
3 6
Ez 28, 13-14. 4
Ez 28,15.
 38 DECIV. DEI 1 1 , 15 - 16
venientius intellegi nequeunt, oportet etiam illud, quod dictum est:
37
In veritate non stetit , sic accipiamus, quod in veritate fuerit, sed
non permanserit; et illud, quod ab initio diabolus peceat, non ab ini­
tio, ex quo creatus est, peceare putandus est, sed ab initio peceati,
quod ab ipsius superbia coeperit esse peceatum. Nec illud, quod
scriptum est in libro Iob, cum de diabolo sermo esset: Hoc est initium
38
figmenti Domini, quod fecit ad illudendum ab angelis suis (cui con-
sonare videtur et Psalmus, ubi legitur: Dračo hic, quem finxisti ad
39
illudendum ei ), sic intellegendum est, ut existimemus talem ab ini­
tio creatum, cui ab angelis illuderetur, sed / in hac poena post pecea­
P . 331
tum ordinatum. Initium ergo eius figmentum est Domini; non enim
o.; 336 est ulla natura etiam in extremis infimisque bestiolis, quam non / ille
constituit, a quo est omnis modus, omnis species, omnis ordo, sine
quibus nihil rerum inveniri vel cogitari potest; quanto magis angeli-
ca creatura, quae omnia cetera, quae Deus condidit, naturae dignita-
te praecedit!
Qtae naturae 16. In his enim, quae quoquo modo sunt et non sunt quod Deus
a l i i s praepo- est a quo facta sunt, praeponuntur viventia non viventibus, sicut ea,
nantur.
quae habent vim gignendi vel etiam appetendi, his, quae isto motu
carent; et in his, quae vivunt, praeponuntur sentientia non sentienti-
bus, sicut arboribus animalia; et in his, quae sentiunt, praeponuntur
intellegentia non intellegentibus, sicut homines pecoribus; et in his,
quae intellegunt, praeponuntur immortalia mortalibus, sicut angeli
hominibus. Sed ista praeponuntur naturae ordine; est autem alius
atque alius pro suo cuiusque usu aestimationis modus, quo fit, ut
quaedam sensu carentia quibusdam sentientibus praeponamus, in
tantum, ut si potestas esset ea prorsus de natura rerum auferre vel-
lemus, sive quem in ea locum habeant ignorantes, sive etiamsi scia-
mus nostris ea commodis postponentes. Quis enim non d o m i suae ah
panem habere quam mures, nummos quam pulices malit? Sed quid
a i
mirum, cum i n ipsorum etiam hominum aestimatione, quorum cer-
te natura tantae est dignitatis, plerumque carius comparetur equus
quam servus, gemma quam famula? Ita libertate iudicandi pluri-
mum distat ratio considerantis a necessitate indigentis seu voluptate
cupientis, cum ista quid per se ipsum in rerum gradibus pendat, ne-
al
cessitas autem quid propter quid expetat cogitat , et ista quid verum
luci mentis appareat, voluptas vero quid iucundum corporis sensi-
am
bus blandiatur spectat . Sed tantum valet in n a t u r i š rationalibus
a h
domi M.
a i
in] om. M.
a l
cogitet M .
a m
exquirat M.
3 7
Io 8, 44.
3 8
Iob 40, 14 (sec. L X X ) .
3 9
Ps 103, 26.
O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 15 - 16 39
A k o se od tih mjesta ne mogu naći prikladnija, onda trebamo ono što
je rečeno »Ne stajaše u istini« shvatiti tako, da on bijaše u istini, ali
da u njoj nije ustrajao; dočim ono »đavao griješi od početka« ne treba
shvatiti, od početka kad je stvoren, nego od početka grijeha, jer gri­
jah je započeo njegovom ohološću.
Isto tako i ono što piše u knjizi o Jobu, kad bijaše riječ o đavlu (»Ovo
je početak Gospodinove tvorevine, koju načini kao ruglo svojim an­
5
đelima« ) a s čime čini se da se slaže i ovo mjesto u psalmima gdje
6
čitamo »Ovaj zmaj, kojeg si načinio njemu za ruglo« - ne treba shva­
titi tako da pomislimo kako on od početka bijaše stvoren takvim, da
mu se anđeli rugaju, nego da mu je takva kazna određena nakon
grijeha. Dakle, i njemu bijaše početak kao tvorevini Gospodinovoj;
jer nema ni jedne naravi, čak ni među najsitnijim i najneznatnijim
životinjicama, a da je nije On stvorio; od njega je svaki način, svaki
oblik, svaki poredak, bez kojih se ni jedna od stvari ne može iznaći
ni zamisliti; a koliko onda više sam anđeoski stvor, koji dostojan­
stvom naravi nadmašuje sve ostale Božje stvorove!
16. Među tima stvarima koje bilo kojim načinom jesu (a nisu isto O stupnjevima i
razlikama
što i Bog koji ih je stvorio) one koje su žive mi pretpostavljamo neži­ stvorova, koji
se jednim
vima; isto tako one koje imaju moć rađanja ili težnje prema njemu
načinom odmje­
pretpostavljamo onima koje ga nemaju; među živim stvorovima oni ravaju prema
sa sjetilima pretpostavljaju se onima što su bez sjetila, kao što se korisnosti, a
drugim prema
životinje pretpostavljaju drveću; a među stvorovima s osjetilima, ra­ poretku razbora.
zumska se bića pretpostavljaju nerazumnima, kao ljudi stoci; dočim
među razumnim stvorovima besmrtni se pretpostavljaju smrtnima,
kao anđeli ljudima. N u ta se bića pretpostavljaju prema naravnom
redu; postoji, naime, i način odredbe vrijednosti prema upotrebi sva­
koga stvora, pa tako biva te neke stvorove što su bez sjetila pretpo­
stavljamo onima sa sjetilima, i to toliko da zaželimo (samo kad bi
nam bilo u moći) i posve ih odstraniti iz same prirode, bilo zbog toga
što ne znamo koje im je pravo mjesto, bilo što dajemo prednost svojoj
pogodnosti, čak iako to znamo. Naime, tko ne bi više volio imati u
kući kruha nego miševa, i l i novaca negoli buha? A l i , što je u tome
čudno, kad i pri procjeni samih ljudi (kojima narav, doista, ima toliko
dostojanstvo) često se više cijeni konj negoli rob, dragulj više negoli
sluškinja?
Tako te pri slobodi prosudbe postoji golema razlika između razbora
razložna čovjeka i oskudnika stiješnjena potrebom ili požudnika vo­
đena željom, jer razbor stvar samu po sebi odvaguje po ljestvici važ­
nosti, potreba samo računa što i kojim je načinom dobiva; razbor se
obzire na ono što je u svjetlu uma istinito, dok požuda gleda na ono
što ugađa tjelesnim sjetilima. A l i , u razumnim naravima dobra volja
5
Job 40,19 (prijevod prema Augustinovu latinskom predlošku). Riječ je o nemani
Behemotu, koja je Augustinu nekakva vrsta đavla.
6
Ps 104 (103), 26 (prijevod prema latinskom predlošku). Posrijedi je Levijatan,
koji se također smatra đavlom.
 40 DE civ. DEI 11, 1 6 - 1 8 O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 16-18 41

quoddam veluti pondus voluntatis et amoris, ut, cum ordine naturae i ljubav toliko teže da, iako su u poretku naravi anđeli iznad ljudi, ipak
angeli hominibus, tamen lege iustitiae boni homines malis angelis se po zakonu pravednosti dobri ljudi pretpostavljaju zlim anđelima.
praeferantur.

Diabolus non 17. Propter naturam igitur, non propter malitiam diaboli, dictum
obstat Deo or-
recte intellegimus: Hoc est initium figmenti Domini . Quia sine du­
dinatori. a n
bio, ubi est vitium malitiae, natura non vitiata praecessit. Vitium
autem ita contra naturam est, ut non possit nisi nocere naturae. Non
itaque esset vitium recedere a Deo, nisi naturae, cuius id vitium est,
potius competeret esse cum Deo. Quapropter etiam voluntas mala
P L 332 grande testimonium / est naturae bonae. Sed Deus sicut naturarum
bonarum optimus creator est, ita malarum voluntatum iustissimus
/ ordinator; ut, cum illae male utuntur naturiš bonis, ipse bene utatur
CC337
etiam voluntatibus malis. Itaque fecit, ut diabolus institutione illius
bonus, voluntate sua malus, in inferioribus ordinatus illuderetur ab
angelis eius, id est, ut prosint temptationes eius sanctis, quibus eas
obesse desiderat. Et quoniam Deus, cum eum conderet, futurae ma-
lignitatis eius non erat utique ignarus et praevidebat quae bona de
ao
m a l o eius esset ipse facturus: propterea Psalmus ait: Dračo hic,
41
quem finxisti ad illudendum ei , ut in eo ipso quod eum finxit, licet
per suam bonitatem bonum, iam per suam praescientiam praeparas-
se intellegatur quo modo illo uteretur et malo.
17. Stoga se tiče đavlove naravi, a ne njegove zloće, kad pravo Porok zloće nije
1 po naravi, nego
40 shvatimo izreku: »Ovo je početak Gospodinove tvorevine« . Jer, bez . je protiv naravi,
ikakve dvojbe, ondje gdje postoji porok zloće, tu je prethodila nepo- jer njemu nije
uzrok Tvorac,
ročna narav. Naime, porok je toliko protivan naravi, da ne može a nego volja.
da ne Škodi naravi. Pa tako, ne bi bilo porok povući se od Boga, da
naravi kojoj je to porok nije prikladnije biti zajedno s Bogom. Zbog
toga je i zla volja veliko svjedočanstvo o dobroj naravi. A l i , kao što
je Bog najbolji kao stvoritelj dobrih naravi, tako je i najpravedniji
ureditelj zlih volja; tako kad one zlo upotrijebe dobre naravi, O n se
dobro posluži čak i zlim voljama. Tako je đavla (kojega je O n načinio
dobrim, ali je ovaj vlastitom voljom postao zao) Bog postavio na niže
mjesto, kao ruglo svojim anđelima, to jest: Bog se pobrinuo, da ku­
šnje kojima je đavao htio nauditi svecima budu ovima na korist. A
budući da Bog, kad je njega stvorio, nije bio bez znanja o njegovoj
budućoj zloći i predvidio je koja će dobra načiniti od njegova zla,
zbog toga je psalmist rekao: »Ovaj zmaj, kojega si načinio njemu za
ruglo«, pri čemu se podrazumijeva: samim time što ga je stvorio (iako
dobra, po svojoj dobroti) već je svojim unaprijednim znanjem odre­
dio, kako će ga iskoristiti i tako zloga.

18. A Bog ne bi bio stvorio ni jednoga, ne samo od anđela, nego O ljepoti sveu­
Deo ordinante 18. Neque enim Deus ullum, non dico angelorum, sed vel homi- ni od ljudi, o kojem bi unaprijed znao da će biti zao, kad ne bi isto kupnosti, koja
res antithetae po Božjoj
sunt.
num crearet, quem malum futurum esse praescisset, nisi pariter nos- tako znao kako će ih prilagoditi dobrim upotrebama te tako poredak odredbi postaje
set quibus eos bonorum usibus commodaret atque ita ordinem sae- vjekova ukrasiti kao kakvu najljepšu pjesmu stanovitim antitezama.
još krasnijom
ap samom oprekom
culorum tamquam pulcherrimum carmen e t i a m ex quibusdam suprotnosti.

a n
esset M.
a o
malis M.
a p
etiam] om. M.

4 0
lob 40, 14 (sec. L X X ) .
4 1
Ps 103, 26. 1
Job 40,14 (po Augustinovu latinskom predlošku).
 civ. 11, 1 8 - 1 9 O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 18-19 43
42 DE DEI

Antitheses, kako se zovu, svakako idu među najljepše urese književ­

quasi antithetis honestaret. Antitheta enim quae appellantur in orna-
mentis elocutionis sunt decentissima, quae latine ut appellentur
opposita, vel, quod expressius dicitur, contraposita, non est apud nos
huius vocabuli consuetudo, cum tamen eisdem ornamentis locutio-
nis etiam sermo latinus utatur, immo linguae omnium gentium. His
antithetis et Paulus apostolus in secunda ad Corinthios epistula illum
locum suaviter explicat, ubi dicit: Per arma iustitiae dextra et sini-
ar
stra ; per gloriam et ignobilitatem, per infamiam et bonam famam;
ut seductores et veraces, ut qui ignoramur et cognoscimur; quasi mo-
rientes, et ecce vivimus; ut coherciti, et non mortificati; ut tristes, sem­
aq nog izričaja; latinski bi to bile »opreke« (opposita) ili jasnije »protu-
stavke« (contraposita); ta riječ u nas nije u običaju, iako se tim ure­
som izričaja služi i latinski jezik, dapače i jezici svih naroda.
Takvim se oprekama veoma skladno služi i apostol Pavao u Drugoj
poslanici Korinćanima, gdje kaže: »Oružjem pravde zdesna i slijeva,
slavom i sramotom, zlim i dobrim glasom; kao zavodnici, iako istino­
ljubivi; kao nepoznati, a poznati; kao umirući, a evo živimo; kao kaž­
njeni, ali ne predani smrti; kao žalosni, a uvijek veseli; kao siromasi,
a mnoge obogaćujemo; kao ljudi bez ičega, a koji posjeduju sve.« I 1

per autem gaudentes; sicut egeni, multos autem ditantes; tamquam tako, kao što te opreke suprotstavljene jedne drugima tvore ljepotu
42
nihil habentes, et omnia possidentes . Sicut ergo ista contraria con- izričaja, tako se i ljepota tijeka vjekova slaže od suprotnosti opreka,
trariis opposita sermonis pulchritudinem reddunt: ita quadam non ali ne riječi, nego stvari. To je još najjasnije postavljeno u knjizi Sira­
verborum, sed rerum eloquentia contrariorum oppositione saeculi no voj ovim riječima:
pulchritudo componitur. Apertissime hoc positum est in libro Eccle-
as »Nasuprot zlu stoji dobro, nasuprot smrti stoji život; tako nasuprot
siastico i s t o modo: Contra malum bonum est et contra mortem vi­
pobožniku stoji grešnik. I gledaj tako sva djela Svevišnjega, sva su po
tam; sic contra pium peccator. Et sic intuere in omnia opera Altissimi,
a t 43 dvoje, jedno prema drugome.«
bina bina , unum contra unum .

19. Iako je tako i sama nejasnoća božanskog govora čak korisna što treba misliti
inter bonos et Quamvis itaque divini sermonis obscuritas etiam ad hoc / sit
19. u tome što rađa mnogim mnijenjima istine te ih iznosi na svjetlo zna- Sastav? Bog >>T

lOS
lux et t e ne an g e S
utilis, quod plures sententias veritatis parit et in lucem notitiae pro-
brae. ducit, dum alius eum sic, alius sic intellegit; ita tamen ut, quod in
c c 3 3 8
obscuro loco intellegitur, vel attestatione rerum manifestarum vel
aliis locis minime dubiis asseratur; sive, cum multa tractantur, ad id
quoque perveniatur, quod sensit ille qui scripsit, sive id lateat , sed
P L 333 ex occasione / tractandae profundae obscuritatis alia quaedam vera
dicantur: non mihi videtur ab operibus Dei absurda sententia, si,
av
cum lux prima illa facta est, angeli creati intelleguntur, i n t e r sanc-
tos angelos et immundos fuisse discretum, ubi dictum est: Et divisit
Deus inter lucem et tenebras; et vocavit Deus lucem diem et tenebras
44
vocavit noctem . Solus quippe ille ista discernere potuit, qui potuit
nja (dok isto jedan razumijeva onako, a drugi ovako), ipak ono što svjetlo od
t a m e < <
se razumijeva o nejasnu mjestu treba potkrijepiti ili svjedočanstvom
bjelodanih činjenica ili pak drugim mjestima koja nisu ni najmanje
dvojbena; pa stoga, kad se mnogo razlaže, ili se stiže do onoga što je
au
mislio onaj koji je pisao, ili - ako to ostaje skriveno - već zbog same
prigode rasprave o dubokoj nejasnoći izriču se stanovite istine te se
meni ne čini, da je u neskladu s Božjim djelima mnijenje prema ko­
jem se (ako kad je stvoreno ono prvo svjetlo, podrazumijevamo da
su stvoreni anđeli) postavila razlika između svetih i nečistih anđela,
ondje gdje se kaže: »I rastavi Bog svjetlo od tame; svjetlo prozva Bog
1
dan, a tamu prozva noć.« Dakako, tako je mogao razlikovati jedino

a<
i ut appellentur] appellantur M.
^ dextra et sinistra] a dextris et a sinistris M.
^ isto] hoc M.
a t
bina bina] b. et. b. M.
a u
quidem M.
a v
et antepon. M.

2
4 2
2 C o r 6, 7-10. Ps 104 (103), 26 (po Augustinovu latinskom predlošku).
4 3
Eccle 33, 15. 1

4 4
2 Kor 6,7-10.
G e n 1, 4-5.
 44 DE civ. DEI 11, 1 9 - 2 1 O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 19-21 45

etiam priusquam caderent praescire casuros et privatos lumine veri-
tatis in tenebrosa superbia remansuros. Nam inter istum nobis notis-
simum diem et noctem, id est inter hane lucem et has tenebras, vul-
gatissima sensibus nostris luminaria caeli ut dividerent imperavit:
Fiant, inquit, luminaria in firmamento caeli, ut luceant super terram
et dividant inter diem et noctem-, et paulo post: Et fecit, inquit, Deus
duo luminaria magna, luminare maius in principia diei, et luminare
minus in principia noctis, et stellas; et posuit illa Deus in firmamento
caeli lucere super terram et praeesse diei et nocti et dividere inter
45
lucem et tenebras . Inter illam vero lucem, quae saneta societas an­
gelorum est illustratione veritatis intellegibiliter fulgens, et ei con-
trarias tenebras, id est malorum angelorum aversorum a luce iusti-
tiae taeterrimas mentes, ipse dividere potuit, cui etiam futurum non
naturae, sed voluntatis malum oecultum aut incertum esse non po­
tuit.
on, koji je još prije nego što bijahu pali, unaprijed znao koji će pasti
te - lišeni svjetlosti istine - ostati u mračnoj oholosti.
A između istog nama najpoznatijeg dana i noći, to jest između ovoga
svjetla i ove tame, naredio je nebeskim svjetlilima (koja su najobičnija
našim sjetilima) da označe razdvajanje, pa je rekao: »Neka bude svje­
tlo na svodu nebeskom da luče dan od noći«; a malo poslije: »I načini
Bog dva velika svjetlila - veće da vlada danom, manje da vlada noću
- i zvijezde. I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju,
2
da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlo od tame.« Dočim,
između onoga svjetla koje je sveto društvo anđela (što se razumski
blista obasjano istinom) i njemu oprečne tmine (to jest: najopakijih
umova zlih anđela, odvraćenih od svjetla pravednosti) mogao je razlu­
čiti samo onaj kojemu nije moglo ostati ni skriveno ni neizvjesno
samo buduće zlo, ne naravi, nego njihove volje.

20. A zatim, ne smije se prešutjeti ni ono kad Bog kaže: »Neka o onome stoje
Tenebrae fue- Denique nec illud est praetereundum silentio, quod, ubi dixit
20. bude svjetlo. I bi svjetlo«, odmah dodajući: »I vidje Bog da je svjetlo r azfudžbe ° k n

mnt m mundo Deus: Fiat lux, et facta est lux, continuo subiunctum est: Et vidit Deus 1
dobro«; što se ne dodaje, pošto je razdvojio svjetlo i tminu, i nazvao svjetla i tmine:
et in angelis. • i 4<s • • i svjetlo danom a tminu noću, kako se ne bi činilo, da time posvjedo- B
je svjefio do- da

lucem quia bona est ; non postea quam separavit inter lucem et te­
nebras et vocavit lucem diem et tenebras noctem, ne simul cum luce
etiam talibus tenebris testimonium placiti sui perhibuisse videretur.
Nam ubi tenebrae inculpabiles sunt, inter quas et lucem istam his
oculis conspicuam luminaria caeli dividunt, non ante, sed post infer-
az
tur: Et vidit Deus quia bonum est. Posuit illa, inquit, in firmamento
caeli lucere super terram et praeesse diei et nocti et separare inter
47
lucem et tenebras. Et vidit Deus quia bonum est . Utrumque pla­
ce 339 cuit, quia utrumque sine peceato est. Ubi autem dixit / Deus: Fiat lux,
et facta est lux. Et vidit Deus lucem quia bona est) et postmodum
infertur: Et separavit Deus inter lucem et tenebras; et vocavit Deus
4
lucem diem et tenebras vocavit noctem *] non hoc loco additum est:
Et vidit Deus quia bonum est, ne utrumque appellaretur bonum, cum
esset horum alterum malum, vitio proprio, non natura. Et ideo sola
ibi lux placuit Conditori: tenebrae autem angelicae, etsi fuerant ordi-
nandae, non tamen fuerant approbandae.
čuje da mu se zajedno sa svjetlom sviđa i takva tmina. A l i ondje gdje bro.«
u mraku nema grijeha, između njega koji se razlučuje nebeskim svje­
tlilima i istog svjetla što je vidljivo ovim očima, opet se kaže ne prije,
nego poslije: »I vidje Bog da je dobro.« Naime kaže: »I Bog ih po­
stavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju, da vladaju danom i noću
2
i da rastavljaju svjetlo od tame. I vidje Bog da je dobro.« Svidjelo
ba mu se oboje, jer je oboje bez grijeha. Dočim ondje gdje Bog kaže:
»Neka bude svjetlo! I bi svjetlo. I vidje Bog da je svjetlo dobro«,
nakon čega slijedi: »I rastavi Bog svjetlo od tame; svjetlo prozva Bog
dan, a tamu prozva noć«, na tome se mjestu ne dodaje: »I vidje Bog
da je dobro«, kako se i jedno i drugo ne bi nazivalo dobrim, iako je
jedno od njih zlo, i to vlastitom pogrješkom, a ne po naravi. Zbog
toga se tu Stvoritelju svidjelo samo svjetlo; naime: iako anđeoska
tmina bijaše predodređena, ipak ne bijaše i odobrena.

21. A što drugo i treba razumjeti u onome što se svugdje kaže »I o vječitom i
1
vidje Bog da je dobro« , negoli odobravanje djela načinjena prema Božjemz^
Dei opus aliud 21. Quid est enim aliud intellegendum in eo, quod per / omnia
non est ab eius 49
dicitur: Vidit Deus quia bonum est , nisi operis approbatio secun-
arte.
3 2
Posuit] E t posuit M.
b a
enim add. M. Sir 33,14-15.

Post 1,4-6.
4 5
G e n 1, 14, 16-18 Post 1,14-15, 16-18.
4 6
G e n 1, 3-4.
4 7
Post 1,3-4.
G e n 1, 17-18. Post 1,17-18.
4 8
G e n 1, 4-5
4 9
G e n 1, 4. 10. 12. 18. 21. 25. 31. Post 1,4.10.12.18.21.25.30.
 46 DECIV. DEI 11, 21
PL 334 dum artem facti, quae Sapientia Dei est? Deus autem usque adeo non
cum factum est, tune didicit bonum, ut nihil eorum fieret, si ei fuis-
set ineognitum. Dum ergo videt quia bonum est, quod, nisi vidisset
antequam fieret, non utique fieret: docet bonum esse, non discit. Et
Plato quidem plus ausus est dicere, elatum esse scilicet Deum gaudio
mundi universitate perfeeta. Ubi et ipse non usque adeo desipiebat,
ut putaret Deum sui operis novitate factum beatiorem; sed sic osten-
dere voluit artifici suo placuisse iam factum, quod placuerat in arte
faciendum; non quod ulio modo Dei scientia varietur, ut aliud in ea
faciant quae nondum sunt, aliud quae iam sunt, aliud quae fuerunt;
non enim more nostro ille vel quod futurum est prospicit, vel quod
praesens est aspicit, vel quod praeteritum est respicit; sed alio modo
quodam a nostrarum cogitationum consuetudine longe alteque di-
verso. Ille quippe non ex hoc in illud cogitatione mutata, sed omnino
incommutabiliter videt; ita ut illa quidem, quae temporaliter fiunt,
et futura nondum sint et praesentia iam sint et praeterita iam non
sint, ipse vero haec omnia stabili ac sempiterna praesentia compre-
hendat; nec aliter oculis, aliter mente; non enim ex animo constat et
bb
corpore; nec aliter nunc e t aliter antea et aliter postea; quoniam
non sicut nostra, ita eius quoque scientia trium temporum, praesen-
tis videlicet et praeteriti vel futuri, varietate mutatur, apud quem
50
non est immutatio nec momenti obumbratio . Neque enim eius in-
tentio de cogitatione in cogitationem transit, in cuius ineorporeo
contuitu simul adsunt cuneta quae novit; quoniam tempora ita novit
nullis suis temporalibus notionibus, quem ad modum temporalia
movet nullis suis temporalibus motibus. Ibi ergo vidit bonum esse
quod fecit, ubi bonum esse vidit ut faceret; nec quia factum vidit
scientiam duplicavit vel ex aliqua parte auxit, tamquam minoris
CC 340 scientiae fuerit prius/quam faceret quod videret, qui tam perfeete
non operaretur, nisi tam perfeeta scientia, cui nihil ex eius operibus
adderetur. Quapropter, si tantummodo nobis insinuandum esset
quis fecerit lucem, sufficeret dicere, fecit Deus lucem; si autem non
solum quis fecerit, verum etiam per quid fecerit, satis esset ita enun-
tiari: Et dixit Deus: Fiat lux, et facta est lux; ut non tantum Deum, sed
,,
b b
et] om. M.
5 0
I a c l , 17.
O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 21 47
umijeću, koje je Božja mudrost? I nije Bog tek tada otkrio da je volji, prema
kojima se
štogod dobro, kad je već načinjeno; jer ni jednog od tih djela ne bi njemu sve stvari
2-
^bilo, da mu bijahu unaprijed n e p o z n a t a T ? ! © ^ kad on vidi da je koje je načinio
uvijek sviđalo
štogod dobro (što ne bi ni stvorio da ne bijaše vidio da je dobro prije upravo tako
negoli je nastalo), onda on ne uči sam da je dobro, nego naučava. A načiniti kako su
i načinjene.
Platon se čak odvažio reći, kako Bog bijaše zanesen od radosti pošto
3
jjedovršena svelikuphost svijeta. Tu sam Platon ne bijaše toliko nera­
zborit da bi pomislio kako Bog bijaše sretniji zbog novine svojeg dje­
la; samo je ushtio pokazati kako se isto tako radovao svojoj već nači­
njenoj umjetnini, kao što se radovaše kad ju je trebalo umijećem na­
činiti. ^Jer Božje znanje se ne mijenja nikakvim načinom, tako te bi
jedno bilo ^o~šTvarima koje još nisu, drugo po onima što već jesu,
treće po onima koje bijahu; naime, on našim načinom ne predviđa
što je buduće, niti gleda sadašnje, niti se osvrće na prošlo; nego on
sve to promatra nekim drugim načinom, koji je posve različit od na­
šeg običaja razmišljanja. Jer on ne mijenja svoj način promatranja od
jedne do druge stvari, nego uopće vidi nepromjenjivo; tako te stvari
koje bivaju vremenski: one buduće što još nisu, sadašnje koje već
jesu i prošle koje više nisu, on ih sve obuhvaća svojom postojanom i
vječnom sadašnjošću; i ne vidi ih na jedan način očima, a na drugi
način umom, jer se on i ne sastoji od duše i tijela; i ne promatra
drukčije sada, drukčije prije, a drukčije poslije; jer (za razliku od
našega) njegovo znanje triju vremena - to jest: sadašnjeg, prošlog i
budućeg - nije promjenjivo, budući da »kod njega nema mijene ni
4
sjene promjene.«
Isto tako njegova namisao ne prelazi od jednoga smišljaj a do drugog,
jer su u njegovu netjelesnom suvidu (contuitus) istodobno prisutne
sve stvari koje zna; naime, on tako zna vremena bez ikakvih svojih
vremenskih spoznaja, kao što i pokreće vremena bez ikakvih svojih
vremenskih pokreta. I tako onda je vidio, da je dobro što je načinio
kad je vidio da je dobro da to načini; i kad je vidio da je načinjeno,
njegovo se znanje nije udvostručilo, niti pak poraslo u bilo kojem
dijelu, kao da bi bio manjeg znanja prije negoli je načinio štogod da
vidi, jer on ne bi djelovao tako savršeno, da njegovo znanje nije tako
savršenoTe mu se ne može ništa dodati od samih njegovih djela.
Stoga, ako bi nas samo upitali tko je načinio svjetlo, dostajalo bi
odgovoriti: Bog je načinio svjetlo; ako se pak ne bi pitalo samo tko
ga je načinio nego i kako ga je načinio, bilo bi dostatno izjaviti ovo:
5
»I reče Bog: 'Neka bude svjetlo.' I bi svjetlo« , da bismo znali da je
2
Ovdje Augustin iznosi dokaze protiv nazora manihejaca (De Genesi contra Mani-
chaeos, 1,8,13).
3
Platon, Timej, 37.
4
Jak 1,17.
5
Post 1,3.
 48 DE civ. DEI 11, 2 1 - 2 2
etiam per Verbum lucem fecisse nossemus. Quia vero tria quaedam
maxime scienda de creatura nobis oportuit intimari, quis eam fece-
rit, per quid fecerit, quare fecerit: Dixit Deus, inquit: Fiat lux, et facta
51
est lux. Et vidit Deus lucem quia bona est . S i ergo quaerimus, quis
fecerit: Deus est; si per quid fecerit: Dixit: Fiat, et facta est, si quare
fecerit: Quia bona est. Nec auctor est excellentior Deo, nec ars effica-
cior Dei Verbo, nec causa melior quam ut bonum crearetur a Deo
P L 335 bono. Hane etiam Plato causam condendi mundi iustissimam di/cit,
ut a bono Deo bona opera fierent; sive ista legerit, sive ab his qui
legerant forte cognoverit; sive acerrimo ingenio invisibilia Dei per
52
ea, quae facta sunt, intellecta conspexerit , sive ab his qui ista con-
spexerant et ipse didicerit.
Contra quosdam Dei creatio expenditur et Trinitas [22-34]
Errant mani- Hane tamen causam, i d est ad bona creanda bonitatem Dei,
22.
chaei Deum hane, inquam, causam tam iustam atque idoneam, quae diligenter
x
omnia bona re- . , . . . 1 . lje zvijeri ili štogod takvo; oni ne opažaju važnost tih stvari u njihovim
cisse negantes. considerata et pie cogitata omnes controversias quaerentium mundi
originem terminat, quidam haeretici non viderunt, quia egenam car-
nis huius fragilemque mortalitatem iam de iusto supplicio venien-
tem, dum ei non conveniunt, plurima offendunt, sicut ignis aut frigus
bc
aut fera bestia aut quid huiusmodi ; nec attendunt, quam vel in suis
locis naturisque vigeant pulchroque ordine disponantur, quantum-
que universitati rerum pro suis portionibusdecoris tamquam in com-
munem rem publicam conferant vel nobis ipsis, si eis congruenter
atque scienter utamur, commoditatis attribuant, ita ut venena ipsa,
quae per inconvenientiam perniciosa sunt, convenienter adhibita in
salubria medicamenta vertantur; quamque a contrario etiam haec,
b c
eius modi CC.
5 1
Gen 1, 3
5 2
Cf. Rom 1, 20.
O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 21-22 49
svjetlo ne samo načinio Bog nego i da ga je načinio svojom Riječju.
Naime, tri su glavne stvari koje nam je trebalo objaviti o stvaranju:
tko je stvorio, čime je stvorio i zašto je stvorio % Zato se kaže: »Reče
Bog: 'Neka bude svjetlo!' I bi svjetlo. I vidje Bog da je svjetlo do­
bro.« A k o bismo upitali: tko ga načini? - 'Bog'; ako pak, čime? -
»Reče: 'Neka bude', i bi«; ako opet, zašto? - »Jer je dobro.«
Naime, nema izvrsnijeg tvorca od Boga, nema umijeća djelotvornijeg
od Božje riječi, i nema boljeg uzroka nego da se dobro stvori od
dobroga Boga. Cak i Platon kaže da je najpravičniji uzrok stvaranja
6
cvijeta taj: da dobri Bog"stvara dobra djela ; i - možda je iz Svetog'
pisma sam pročitao, možda je doznao od drugih koji su pročitali; ili
je svojim izuzetno oštrim duhom, razumije vši stvore vine, stekao uvid
7
i u Božje nevidnine ^ ili je pak od onih koji to uvidješe naučio.
Kriva učenja o Božjem stvaranju i o Trojstvu [22-34]
22. Pa ipak taj uzrok (Božju dobrotu radi stvaranja dobara), taj o onima kojima
uzrok - kažem - tako pravedan i pogodan koji, pomno razmatran i neke'od stvari u
pobožno promišljen, okončava sve prepirke među onima što istražuju sveukupnosti
1
podrijetlo svijeta - neki krivovjerci nisu uvidjeli, jer ovu oskudnu i snmite^
krhku smrtnost (kojoj treba tijelo), koja je došla od pravedne kazne, ^kl^^surTi^ 0
vrijeđaju mnoge stvari kad joj ne pogoduju, kao oganj, hladnoća, div- nekakv^a''
n a r a v
primjerenim mjestima i naravima, u kakvom su krasnu poretku raspo­
ređene, i koliko ljepote svojim sudioništvom pridonose sveukupnosti
kao zajedničkoj državi, ili pak kakve koristi donose nama samima
(ako se njima prikladno i znalački poslužimo), tako te sami otrovi -
koji su pogibeljni ako se neznalački uzimaju - umješno upotrijebljeni
pretvaraju se u lijekove; ili, suprotno tome, kako i one stvari kojima
6
Platon, Timej, 28 A .
7
Usp. Rim 1,20.
1
Augustin misli na manihejce.
 50 D E CIV. D E I 11, 22 - 23,1
quibus delectantur, sicut cibus et potus et ista lux, immoderato et
inopportuno usu noxia sentiantur. Unde nos admonet divina provi-
dentia non res insipienter vituperare, sed utilitatem rerum diligenter
inquirere, et ubi nostrum ingenium vel infirmitas deficit, ita credere
cc 341 occultam, sicut erant quaedam, quae vix potui/mus invenire; quia et
ipsa utilitatis occultatio aut humilitatis exercitatio est aut elationis
attritio; cum omnino natura nulla sit malum nomenque hoc non sit
nisi privationis boni. Sed a terrenis usque ad caelestia et a visibilibus
usque ad invisibilia sunt aliis alia bona meliora, ad hoc inaequalia,
ut essent omnia; Deus autem ita est artifex magnus in magnis, ut
minor non sit in parvis; quae parva non sua granditate (nam nulla
est), sed artificis sapientia metienda sunt; sicut in specie visibilis
hominis, si unum radatur supercilium, quam propemodum nihil cor-
pori, et quam multum detrahitur pulchritudini, quoniam non mole
constat, sed parilitate ac dimensione membrorum! Nec sane multum
mirandum est, quod hi, qui nonnullam malam putant esse naturam
suo quodam contrario exortam propagatamque principio, nolunt ac-
cipere istam causam creationis rerum, ut bonus Deus conderet bona,
credentes eum potius ad haec mundana molimina rebellantis adver-
sum se mali repellendi extrema necessitate perductum suamque na-
P L 336 turam bonam malo cohercendo superandoque miscuisse, quam / tur-
pissime pollutam et crudelissime captivatam et oppressam labore
magno vix mundet ac liberet; non tamen totam, sed quod eius non
potuerit ab illa inquinatione purgari, tegmen ac vinculum futurum
hostis victi et inclusi. Sic autem Manichaei non desiperent vel potius
insanirent, si Dei naturam, sicuti est, incommutabilem atque omnino
incorruptibilem crederent, cui nocere nulla res possit; animam vero,
quae voluntate mutari in deterius et peccato corrumpi potuit atque
ita incommutabilis veritatis luce privari, non Dei partem nec eius
naturae, quae Dei est, sed ab illo conditam longe imparem Conditori
christiana sanitate sentirent.
Errat Origenes 23. 1. Sed multo est mirandum amplius, quod etiam quidam, qui
putans animas
unum nobiscum credunt omnium rerum esse principium, ullamque
a Deo recessis-
O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 22 -23,1 51
se vesele (kao što su jelo, piće i samo svjetlo) neumjerenom i nepri­
kladnom upotrebom nanose štetu. Tako nas božanska promisao opo­
minje, da ne korimo stvari nerazborito, nego da pažljivo istražujemo
korisnost stvari, pa ondje gdje zataji naš duh ili naša slabost, moramo
vjerovati, da je ta korisnost skrivena, kao što bijaše i u slučaju nekih
pogodnosti koje smo jedva mogli otkriti; pa i sama ta skrivenost kori­
snih stvari, ili je radi vježbe u poniznosti ili radi smanjenja naše uzno­
sitosti; jer uopće: ni jedna narav nije sama po sebi zlo (to ime ne
označuje ništa drugo nego lišenost dobra).
Pa ipak, od zemljanina do nebesnina i od vide vina do nevidevina,
jedna su dobra bolja od drugih, a radi toga nejednaka da bi sva mogla
opstojati; Bog je ipak tako velik umjetnik u velikim stvarima da nije
manji u malima; jer, male stvari ne treba mjeriti njihovom veličinom
- nje i nemaju - nego umijećem umjetnika; upravo kao što na licu
vidljiva čovjeka, obrije l i se jedna obrva, što gotovo nije ništa sa­
momu tijelu, a koliko mnogo oduzima samoj ljepoti, jer ova ne op­
stoji po veličini, nego po skladu i sumjernosti dijelova!
Isto se tako ne treba mnogo čuditi što oni koji misle kako postoji
neka zla narav (koja je nastala i rasprostrla se po stanovitu svojem
oprečnom načelu) ne žele prihvatiti dotični uzrok stvaranja stvari, da
dobar Bog stvara dobra, vjerujući radije da je Bog krajnjom nužnošću
bio nagnan stvoriti ovaj golemi ustroj svijeta, kako bi odbio zlo pobu­
njeno protiv njega, te da obuzda i nadvlada zlo, pomiješao je s njime
svoju dobru narav, koju je onda takvu najgnusnije ukaljanu, najokrut­
nije zatočenu i potlačenu tek uz veliki napor jedva očistio i izbavio,
pa ipak ne cijelu; nego, onaj njezin dio koji nije mogao očistiti od
toga kaljanja, poslužio mu je kao ovoj i lanac kojim će sputati i zato­
čiti neprijatelja. Manihejci ne bi tako besmisleno ili, bolje rečeno,
ludo govorili, kad bi vjerovali da je Božja narav nepromjenjiva, kao
što jest, i posve nepropadljiva te joj ništa ne može nauditi; i kad bi
mnili, prema zdravom kršćanskom nauku, da duša (koja se po svojoj
volji može nagore izmijeniti te s grijeha propasti, pa tako lišiti svjetla
nepromjenjive istine) nije dio Boga, niti je iste naravi kao Bog, nego,
stvorena od njega, ona je daleko ispod svojeg tvorca.
23. 1. N u još je više čudno to što i među onima što zajedno s o pogrješci
z b o k se
nama vjeruju, da je svim stvarima jedno počelo (te da ni jedna narav, § °J^
J J J J r \ j 5 osuđuje Onge-
nov nauk.
 52 DECIV. DEI 11, 23,1 - 23,2
naturam, quae non est quod Deus est, nisi ab illo conditore esse non
posse, noluerunt tamen istam causam fabricandi mundi tam bonam
ac simplicem bene ac simpliciter credere, ut Deus bonus conderet
bona et essent post Deum quae non essent quod est Deus, bona ta­
men, quae non faceret nisi bonus Deus; sed animas dicunt, non qui-
dem partes Dei, sed factas a Deo, peccasse a Conditore recedendo et
diversis progressibus pro diversitate peccatorum a caelis usque ad
terras diversa corpora quasi vincula meruisse, et hunc esse mundum
eamque causam mundi fuisse faciendi, non ut conderentur bona, sed
ut mala cohiberentur. Hine Origenes iure culpatur. In libris enim,
quos appellat iregi &qx&V, id est De principiis, hoc sensit, hoc
CC 342 scripsit. Ubi plus quam dići / potest miror hominem in ecclesia-
sticis litteris tam doctum et exercitatum non attendisse, primum
quam hoc esset contrarium Scripturae huius tantae auctoritatis
intentioni, quae per omnia opera Dei subiungens: Et vidit Deus,
53
quia bonum est , completisque omnibus inferens: Et vidit Deus
54
omnia, quae fecit, et ecee bona valde , nullam aliam causam fa­
ciendi mundi intellegi voluit, nisi ut bona fierent a bono Deo.
Ubi si nemo peccasset, tantummodo naturiš bonis esset mundus
ornatus et plenus; et quia peceatum est, non ideo cuneta sunt
impleta peceatis, cum bonorum longe maior numerus in caelesti-
bus suae naturae ordinem servet; nec mala voluntas, quia natu­
rae ordinem servare noluit, ideo iusti Dei leges omnia bene ordi-
nantis effugit; quoniam sicut pictura cum colore nigro loco suo
bd
posito , ita universitas rerum, si quis possit intueri, etiam cum
peceatoribus pulehra est, quamvis per se ipsos consideratos sua
deformitas turpet.
... et meruisse be
23. 2. Deinde videre debuit Origenes et quicumque i s t a sapiunt,
cludf n b U S m s
*^ a e c m
° P i ° vera esset, mundum ideo factum, ut animae pro meri-
tis peccatorum suorum tamquam ergastula, quibus poenaliter inclu-
derentur, corpora aeciperent, superiora et leviora quae minus, infe-
PL 337 riora vero et graviora quae amplius peceaverunt, / daemones, quibus
deterius nihil est, terrena corpora, quibus inferius et gravius nihil
bf
est, potius quam homines etiam bonos habere debuisse. Nunc vero,
b d
positaM.
b e
itaM.
b f
malos M.
5 3
Gen 1, 10. 12. 18.21.25.
5 4
Gen 1, 31.
O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 23,1 -23,2 53
koja nije što je Bog, ne može biti, ukoliko on nije njezin tvorac) ima
onih koji ne htjedoše dobro i jednostavno vjerovati u tako dobar i
jednostavan uzrok nastanka svijeta, da dobar Bog stvara dobra, i da
postoje stvari što su ispod Boga (koje nisu što je Bog), a koje su ipak
dobre, i koje je mogao načiniti samo dobar Bog; nego oni kažu kako
duše (koje istina nisu dijelovi Boga, nego su stvorene od Boga) zgri-
ješiše udaljivši se od Stvoritelja te tako na različitim udaljenostima,
već prema različitim svojim grijesima, stekoše između sebe i sve do
zemlje različita tijela kao okove; i otuda svijet, pa uzrok tvorbi svijeta
bijaše: ne da se stvore dobra, nego da se zatoče zla. Zbog toga se i
Origen s pravom optužuje. Naime, u knjigama koje naziva jieol 'aQ-
%oov, to jest O počelima, Origen upravo tako misli i tako piše. Tu 1
se više čudim nego što mogu izreći, kako čovjek toliko učen i vičan
u crkvenoj književnosti prvo nije opazio, kako je taj njegov nazor
oprečan smislu tako važnog mjesta u Pismu, kad se ono nakon svih
Božjih djela dodaje: »I vidje Bog da je dobro«, a pošto su sva završe­
na, slijedi: »I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše dobro«, čemu je 2
značenje, da tvorbi svijeta nema nikakva drugog uzroka nego da do­
bar Bog stvori dobra djela.
D a tu nitko nije zgriješio, svijet bi bio urešen i ispunjen samo dobrim
naravima; a budući da postoji grijeh, nisu stoga sve stvari ispunjene
grijesima, jer daleko se veći broj dobrih među nebesnicima drži po­
retka svoje naravi; pa ni zla volja (jer se ne htjede držati poretka
naravi) nije zbog toga izbjegla zakonima Boga, koji sve dobro uređu­
je; jer kao što je slika lijepa i s crnom bojom smještenom na svoje
mjesto, tako je lijepa i sveukupnost stvari (ukoliko je tkogod može
pojmiti) čak sa grješnicima, iako kad se oni razmotre sami za sebe,
njihova je ružnoća gnusobna.
2. U z to, Origen i svi koji tako misle, trebali su uvidjeti, kako (kad
bi dotično mnijenje bilo istinito: da je ovaj svijet stvoren radi toga
kako bi duše zbog svojih grijeha primile tijela kao robijašnice u koje
se po kazni zatočuju, i to one što su manje zgriješile, višnja i lakša
tijela, a one što su teže - niža i teža tijela) demoni, od kojih ništa nije
gore, trebali bi prije čak negoli zli ljudi imati zemaljska tijela, od
kojih ništa nije niže i teže. A zapravo, kako bismo shvatili da se
Origen je rođen u Egiptu (185. po K r . ) ; studirao je filozofiju kao učenik Klementa
Aleksandrijskog i novoplatonika Amonija Saka. Umro je od posljedica zatočenja i muče­
nja (godine 250). S kršćanske strane mu je zamjerana hereza o trinitarnom nauku, nauk
o seobi duša i tumačenje Biblije kao alegorije. Prepirka oko Origena bijaše izbila prije
nego što je Augustin započeo djelo O Božjoj državi. Već godine 400. koncil u Aleksan-
driji osuđuje neke dijelove Origenova nauka.
2
Post 1,31.
 D E civ. D E I 11, 2 3 , 2 - 2 4
54
ut intellegeremus animarum merita non qualitatibus corporum esse
pensanda, aerium pessimus daemon, homo autem, et nunc licet ma-
lus longe minoris mitiorisque malitiae, et certe ante peccatum, ta­
55
men luteum corpus accepit . Quid autem stultius diei potest, quam
bg
istum solem , ut in uno mundo unus esset, non decori pulchritudi-
nis vel etiam saluti rerum corporalium consuluisse artificem Deum,
sed hoc potius evenisse, quia una anima sic peceaverat, ut tali corpo-
re mereretur ineludi? Ac per hoc si contigisset, ut non una, sed duae;
immo non duae, sed decem vel centum similiter aequaliterque pec-
cassent, centum soles haberet hic mundus? Quod ut non fieret, non
opificis provisione mirabili ad rerum corporalium salutem decorem-
que consultum est, sed contigit potius tanta unius animae progres-
sione peceantis, ut sola corpus tale mereretur. Non plane animarum,
de quibus nesciunt quid loquantur, sed eorum ipsorum, qui talia sa-
piunt, multum longe a veritate et merito est cohercenda progressio.
cc 343 Haec ergo tria, / quae superius commendavi, cum in unaquaque crea-
bh
tura requirantur , quis eam fecerit, per quid fecerit, quare fecerit,
ut respondeatur: Deus, per Verbum, quia bona est, utrum altitudine
mystica nobis ipsa Trinitas intimetur, hoc est Pater et Filius et Spi-
bi
ritus Sanctus, an aliquid occurrat, quod h o c loco Scripturarum id
aecipiendum esse prohibeat, multi sermonis est quaestio, nec omnia
uno volumine ut explicemus urgendum est.
Civitas Dei Tri- 24. Credimus et tenemus et fideliter praedicamus, quod Pater ge-
mtati compara- nuerit Verbum, hoc est Sapientiam, per quam facta sunt omnia, uni-
genitum Filium, unus unum, aeternus coaeternum, summe bonus ae-
qualiter bonum; et quod Spiritus Sanctus simul et Patris et F i l i i sit
Spiritus et ipse consubstantialis et coaeternus ambobus; atque hoc
totum et Trinitas sit propter proprietatem personarum et unus Deus
propter inseparabilem divinitatem, sicut unus omnipotens propter
inseparabilem omnipotentiam; ita tamen, ut etiam cum de singulis
b
s per antepon. M.
b h
requiruntur M.
b i
in antepon. M.
5 5
C f . G e n 2, 7.
O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 2 3 , 2 - 2 4 55
zasluge duša ne odmjeravaju tjelesnim svojstvima^najgori demon ima
uzdušno tijelo, dočim je čovjek (i ako je sada zao, ipak je i mnogo
Inanje i blaže zloće, a zacijelo bijaše takav prije grijeha) - dobio gli­
3
neno tijelo!
I što l i se može reći gluplje nego da ovo Sunce (da bi bilo jedno u
jednome svijetu) nije smislio tvorac Bog - radi uresa ljepote ih zdrav­
lja tjelesnih stvorova - nego da je ono radije nastalo zbog toga jer je
jedna duša tako zgriješila da je zaslužila zatočenje u takvome tijelu?
Prern^~1^rne7Tfa se dogodilo te tako i sEčno zgriješiše ne jedna, već
dvije, čak ni dvije, nego deset i l i stotinu duša, onda bi ovaj svijet
imao stotinu sunaca!? A što se to nije dogodilo, - kako oni misle -
nije zasluga čudesne promisli Tvorca radi zdravlja i ljepote tjelesnih
stvorova, nego je tako zbog toga što se jedna duša griješeći upravo
toliko uznapredovala te je jedina zaslužila takvo tijelo. Stoga s pra­
vom treba zaustaviti zalijetanje, ah ne duša (o kojima i ne znaju što
govore), nego njihovo vlastito, jer izmišljaju toliko toga što je daleko
od istine.
Dakle, ono troje što sam prije spomenuo, kad se upita o bilo kojem
stvoru - »tko ga je stvorio«, »čime ga je stvorio« i »zašto ga je stvo­
rio«, te se odgovori: »Bog, Riječju, jer je dobro«, - da l i mističkom
dubinom iznosi štogod o Trojstvu, to jest: o Ocu, Sinu i Duhu Sve­
tom, i l i pak postoji nešto što priječi takvo tumačenje ovog mjesta u
Pismu - pitanje je koje zahtijeva dosta rasprave, i ne treba siliti da
sve razjasnimo u jednoj knjizi.
24. Vjerujemo, prihvaćamo i odano propovijedamo, da je Otac o božanskome
rodio Riječ, to jest mudrost, po kojoj su stvorene sve stvari, jednoro- prosuznake^
đenog Sina, jedan jednoga, vječan suvječnoga, najviše dobar jednako svojeg značenja
dobroga; da je D u h Sveti ujedno D u h i Oca i Sina te da je sam subi- djelima! SVOJlm
tan i suvječan obojici; i da je sve to Trojstvo zbog vlastitosti osoba i
jedan Bog zbog nerazdvojivog božanstva, kao što i jedan Svemoćni
zbog nerazdvojive svemoći; pa ipak, kad se pita o svakom pojedinom,
3
Origen, O počelima, 1, Proslov 8.
 56 DE civ. DEI 11, 24
quaeritur unusquisque eorum et Deus et omnipotens esse respondea-
tur; cum vero de omnibus simul, non tres dii vel tres omnipotentes,
b l
sed unus Deus omnipotens; tanta i b i est in tribus inseparabilis uni-
tas, quae sic se voluit praedicari. Utrum autem boni Patris et boni
F i l i i Spiritus Sanctus, quia communis ambobus est, recte bonitas
dići possit amborum, non audeo temerariam praecipitare senten/-
PL 338 tiam; verumtamen amborum eum dicere sanctitatem facilius ausus
fuero, non amborum quasi qualitatem, sed ipsum quoque substan-
tiam et tertiam in Trinitate personam. A d hoc enim me probabilius
ducit, quod, cum sit et Pater spiritus et Filius spiritus, et Pater sanc­
tus et Filius sanctus, proprie tamen ipse vocatur Spiritus Sanctus
tamquam sanctitas substantialis et consubstantialis amborum. Sed
si nihil est aliud bonitas divina quam sanctitas, profeeto et illa dili-
gentia rationis est, non praesumptionis audacia, ut i n operibus Dei
secreto quodam loquendi modo, quo nostra exerceatur intentio, ea-
dem nobis insinuata intellegatur Trinitas, unamquamque creaturam
quis fecerit, per quid fecerit, propter quid fecerit. Pater quippe intel-
bm
legitur Verbi, qui dixit ut f i a t ; quod autem illo dicente factum est,
procul dubio per Verbum factum est; in eo vero quod dicitur: Vidit
Deus, quia bonum est, satis significatur Deum nulla necessitate, nul-
CC344 la suae cuiusquam utilitatis indigentia, sed / sola bonitate fecisse
quod factum est, i d est, quia bonum est; quod ideo postea quam fac­
tum est dicitur, ut res, quae facta est, congruere bonitati, propter
quam facta est, indicetur. Quae bonitas si Spiritus Sanctus recte in-
tellegitur, universa nobis Trinitas i n suis operibus intimatur. Inde
est civitatis sanetae, quae in sanetis angelis sursum est, et origo et
informatio et beatitudo. Nam si quaeratur unde sit: Deus eam condi-
dit; si unde sit sapiens: a Deo illuminatur; si unde sit felix: Deo frui-
tur; subsistens modificatur, contemplans illustratur, inhaerens iu-
cundatur; est, videt, amat; in aeternitate Dei viget, in veritate Dei
lucet, in bonitate Dei gaudet.
ibi] isti M.
ut fiat] Fiat M .
O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 24 57
treba odgovoriti da je svaki od njih i Bog i svemoćan; a kad se pita
ujedno o svima, nisu tri boga ili tri svemoguća, nego jedan Bog sve­
mogući; tolika je nerazdvojiva jednoća u trojici, koja ushtjede da se
tako proglasi.
D a li se D u h Sveti dobrog Oca i dobroga Sina, budući daje zajednički
obojici, može s pravom nazvati dobrotom obojice, ne bih se usudio
to mnijenje zastupati naprečac; dočim lakše bih se usudio tvrditi da
je on svetost obojice, i to ne kao svojstvo obojice, nego da je i sam
bivstvo i treća osoba u Trojstvu. N a to me navodi to veća vjerojatnost
što, iako je i Otac duh i Sin duh te Otac svet i Sin svet, ipak se on
sam svojstveno naziva D u h Sveti, kao svetost bitna i subitna obojici.
No, ako božanska dobrota nije ništa drugo nego svetost, onda je zai­
sta čin pozornosti uma (a ne drskost preuzetnosti) otkriti trag istoga
Trojstva u Božjim djelima, iznesen stanovitim skrovitim izričajem,
kako bi se izoštrilo naše poimanje, naime: kad se o svakom stvoru
pita: tko gaje stvorio, čime gaje stvorio, zašto gaje stvorio? Dakako,
razumije se da Otac Riječi bijaše onaj tko reče: »Neka bude«; a bu­
dući da je stvoreno dok je govorio, nedvojbeno je stvoreno Riječju;
a kad se kaže: »I vidje Bog da je dobro«, dostatno je jasno, da što je
stvoreno nije Bog stvorio ni po kakvoj nužnosti, niti zbog kakve svoje
potrebe i koristi, nego jedino svojom dobrotom, naime: zbog toga jer
je dobro; a tako je i rečeno nakon što je stvoreno, da bi se pokazalo,
kako se stvore vina slaže s dobrotom zbog koje je stvorena. A k o se ta
dobrota ispravno shvati kao D u h Sveti, onda nam se cjelokupno Troj­
stvo otkriva u svojim djelima. Otuda i podrijetlo i ustroj i blaženstvo
svetoga grada, koji je gore medu anđelima. Naime, upita li se odakle
je: Bog ga je ustanovio; a odakle mu mudrost: Bog ga prosvjećuje; i
po čemu sretan: uživa u Bogu; postojeći, uobličuje se; promatrajući,
prosvjećuje se; čvrsto prianjajući, veseli se; jest, vidi, ljubi; osnažuje se
u Božjoj vječnosti, svijetli u Božjoj istini, raduje se u Božjoj dobroti.
 DE civ. DEI 11, 25
Tripertita phi- 25. Quantum intellegi datur, hine philosophi sapientiae discipli-
losophia Tnni- n a m tripertitam esse voluerunt, immo tripertitam esse animadverte-
tati compara- , . . . . . , .
tur. re potuerunt (neque enim ipsi instituerunt ut ita esset, sed ita esse
potius invenerunt), cuius una pars appellaretur physica, altera logi-
ca, tertia ethica (quarum nomina latina iam multorum litteris fre-
quentata sunt, ut naturalis, rationalis moralisque vocarentur; quas
bn 1 0
etiam in octavo libro breviter strinximus ; non quo * sit conse-
quens, ut isti in his tribus aliquid secundum Deum de Trinitate cogi-
taverint, quamvis Plato primus istam distributionem repperisse et
commendasse dicatur, cui neque naturanim omnium auctor nisi
Deus visus est neque intellegentiae dator neque amoris, quo bene
beateque vivitur, inspirator. Sed certe cum et de natura rerum et de
ratione indagandae veritatis et de boni fine, ad quem cuneta quae
agimus referre debemus, diversi diversa sentiant: in his tamen tribus
magnis et generalibus quaestionibus omnis eorum versatur intentio.
Ita cum in unaquaque earum quid quisque sectetur multiplex discre-
P L 339 pantia sit opinionum, esse tamen aliquam naturae / causam, scien-
tiae formam, vitae summam nemo cunetatur. Tria etiam sunt, quae
in unoquoque homine artifice speetantur, ut aliquid efficiat: natura,
doctrina, usus; natura ingenio, doctrina scientia, usus fruetu diiudi-
candus est. Nec ignoro, quod proprie fruetus fruentis, usus utentis
sit, atque hoc interesse videatur, quod ea re frui dicimur, quae nos
bp
non ad aliud referenda per se ipsa deleetat; uti vero ea re, quam
CC345 propter aliud quaerimus (unde temporalibus magis utendum / est,
quam fruendum, ut frui mereamur aeternis; non sicut perversi, qui
frui volunt nummo, uti autem Deo; quoniam non nummum propter
Deum impendunt, sed Deum propter nummum colunt); verumtamen
eo loquendi modo, quem plus obtinuit consuetudo, et fruetibus uti-
mur et usibus fruimur; nam et fruetus iam proprie dicuntur agro-
rum, quibus utique omnes temporaliter utimur. Hoc itaque moreu-
sum dixerim in his tribus, quae in homine speetanda commonui,
quae sunt natura, doctrina, usus. Ex his propter obtinendam beatam
vitam tripertita, ut dixi, a philosophis inventa est disciplina, natura-
b n
perstrinximus M.
1,0
quod M.
b p
ipsamM.
O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 25 59
25. Koliko se može razumjeti, otuda su i filozofi ushtjeli da nauk o trodijeinoj
o mudrosti bude trodijelan, zapravo su uzmogli zamijetiti da je ona ktTpne^iozofije.
trodijelna (naime: oni sami nisu odredili da bude takva, nego su ra­
dije otkrili da je tako), te se jedan njezin dio naziva fizika, drugi
logika, a treći etika, za koje su se opet u mnogih pisaca uobičajila
latinska imena, pa se govori o naravnoj, razumskoj i ćudorednoj filo­
1
zofiji; na što sam se ukratko osvrnuo u osmoj knjizi ; iz toga, dakako,
ne slijedi, kako su ti u tima trima pomišljali išta o Trojstvu u Bogu,
iako Platon (o kojemu se kaže kako je prvi tu razdiobu otkrio i pre­
poručio) bijaše uvjeren da nitko drugi osim Boga ne može biti Stvori­
telj svih naravi, a isto tako ni darivatelj razumnosti, ni nadahnitelj
one ljubavi kojom se živi dobro i blaženo. N u , iako različiti filozofi
misle različito i o naravi stvari i o načinu istraživanja istine i o svrsi
dobra, prema čemu trebamo usmjeri vati sve svoje postupke, ipak se
sve njihovo proučavanje kreće oko ta tri velika i glavna područja. I
tako, iako postoji mnogovrsna raznolikost mnijenja o svakome od
predmeta i od pojedinih mislilaca, nitko ne sumnja da postoji nekakav
uzrok naravi, oblik znanja, vrhunsko načelo života.
A postoji troje što dolazi u obzir u svakog čovjeka umjetnika, da bi
on načinio kakvu umjetninu: narav (natura), nauk (doctrina) i upo­
trebu (usus); narav treba prosuđivati nadarenošću, nauk znanjem, a
upotrebu uživanjem. Pri tome ne zaboravljam kako uživanje (fruetus)
pripada zapravo onomu koji uživa, a upotreba (usus) onomu koji
upotrebljiva, i čini se kako je razlika u tome što kažemo da uživamo
u nekoj stvari kad nam sama sobom pruža užitak, bez odnosa prema
čemu drugome; dok nešto upotrebljivamo, u neku drugu svrhu - pa
stoga vremenite stvari treba više upotrebljivati negoli uživati, kako
bismo zavrijedili uživati one vječne stvari; a ne poput onih izopače-
nika koji bi htjeli uživati novac, a upotrijebiti Boga; jer takvi ne troše
novac radi Boga, nego štuju Boga radi novca - ; pa ipak, prema pri­
hvaćenoj jezičnoj navici, upotrebljivamo ono u čemu uživamo i uži­
vamo u upotrebama; pa tako uživamo poljske plodove, koje svi i upo­
trebljivamo u ovome vremenitom životu.
Stoga bih u tome uobičajenom smislu rekao upotreba u onim trima
stvarima, koje spomenuh da treba uzeti u obzir pri prosudbi čovjeka:
naime, narav, nauk, upotreba. Kao što već rekoh, iz toga troga - a
da bi se postigao blažen život - filozofi su iznašli trodjelan nauk:
naravnu filozofiju radi naravi, razumsku radi pouke, a ćudorednu radi
1
V i d i O Božjoj državi, 8,4-8.
 60 D E civ. D E I 11, 2 5 - 2 6
lis propter naturam, rationalis propter doctrinam, moralis propter
usum. S i ergo natura nostra esset a nobis, profecto et nostram nos
genuissemus sapientiam nec eam doctrina, i d est aliunde discendo,
percipere curaremus; et noster amor a nobis profectus et ad nos re-
bq
latus e t ad beate vivendum sufficeret nec bono alio quo frueremur
ulio indigeret; nunc vero quia natura nostra, ut esset, Deum habet
auctorem, procul dubio ut vera sapiamus ipsum debemus habere
doctorem, ipsum etiam ut beati simus suavitatis intimae largito-
rem.
Esse, nosse et 26. Et nos quidem i n nobis, tametsi non aequalem, immo valde
dihgere in Deo longeque distantem, neque coaeternam et, quo brevius totum dicitur,
et in nobis. . i i . ^ _
non eiusdem substantiae, cuius Deus est, tamen qua Deo nihil sit in
rebus ab eo factis natura propinquius, imaginem Dei, hoc est illius
summae Trinitatis, agnoscimus, adhuc reformatione perficiendam,
ut sit etiam similitudine proxima. Nam et sumus et nos esse novimus
et i d esse ac nosse diligimus. In his autem tribus, quae dixi, nulla nos
falsitas veri similis turbat. Non enim ea sicut illa, quae foris sunt,
ulio sensu corporis tangimus, velut colores videndo, sonos audiendo,
odores olfaciendo, sapores gustando, dura et mollia contrectando
sentimus, quorum sensibilium etiam imagines eis simillimas nec iam
corporeas cogitatione versamus, memoria tenemus et per ipsas in
istorum desideria concitamur; sed sine ulla phantasiarum vel phan-
P L 340 tasmatum / imaginatione ludificatoria mihi esse me idque nosse et
amare certissimum est. Nulla in his veris Academicorum argumenta
formido dicentium: Quid si falleris? S i enim fallor, sum. Nam qui
non est, utique nec falli potest; ac per hoc sum, si fallor. Quia ergo
C C 346 sum si fallor, quomodo esse me fallor, quando / certum est me esse,
si fallor? Quia igitur essem qui fallerer, etiamsi fallerer, procul du­
bio i n eo, quod me novi esse, non fallor. Consequens est autem, ut
etiam in eo, quod me novi nosse, non fallar. Sicut enim novi esse me,
ita novi etiam hoc ipsum, nosse me. Eaque duo cum amo, eumdem
quoque amorem quiddam tertium nec imparis aestimationis eis quas
novi rebus adiungo. Neque enim fallor amare me, cum in his quae
amo non fallar; quamquam etsi illa falsa essent, falsa me amare ve-
rum esset. Nam quo pacto recte reprehenderer et recte prohiberer ab
amore falsorum, si me illa amare falsum esset? Cum vero illa vera
j~ 7~j
om. 1VL.\
O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 2 5 - 2 6 61
upotrebe. Dakle, kad bi naša narav potjecala od nas samih, onda
bismo rodili i svoju vlastitu mudrost i ne bismo se trudili da učenjem
u drugih steknemo nauk; isto tako, kad bi naša ljubav, proizašla iz
nas samih i k nama bila upravljena, posve bi nam dostajala za blažen
život, i ne bi nam trebalo nikakvo drugo dobro da u njem uživamo;
međutim, budući da naša narav da bi bila ima Boga kao tvorca, onda
bez ikakve dvojbe trebamo njega kao učitelja, kako bismo stekli mu­
drost, i trebamo njega kao podaritelja unutrašnje blagosti, da bismo
bili blaženi.
26. M i i u sebi prepoznajemo sliku Božju (to jest: njegova Svevi­ O slici Svevi­
šnjega Trojstva,
šnjega Trojstva), iako ne jednaku, dapače veoma odmaknutu i ne koja se na neki
suvječnu s njim, i - da sve to ukratko sažmem -jnejri istog bivstva, način nalazi i u
naravi čovjeka
kojega je Bog; ipak po naravi nije Bogu od svih stvorevina ništa blize, što još ne
posjeduje
ali toj slici treba još preobrazbe da bi se usavršila, kako bi mu bila
blaženstvo.
najbliža po sličnosti. Jer, mi jesmo i znamo da jesmo, i volimo to biti
i znati. U tim trima stvarima koje spomenuh ne zbunjuje nas nikakva
lažnoća puke sličnosti istini. Te mi stvari ne dodirujemo nikakvim
tjelesnim sjetilom, kao one koje su vani, kao što o bojama doznajemo
gledanjem, o zvukovima slušanjem, o mirisima njušenjem, o okusima
kušanjem, o tvrdim i mekim stvarima pipanjem; a od tih osjetnina
možemo u svojim mislima imati i slike koje su im najsličnije, ali nisu
tjglSp^ pamćenju; i one nas pobuđuju na želje
za^ samim predmetima; ali bez ikakva varljivog zamišljanja privida i l i
tlapnji, meni je najpouzdanije: da jesam, da to znam i volim.
Kad su posrijedi te istine, ne bojim se nikakvih dokaza akademika :
»Što ako se varaš?« A k o se varam, onda jesam. Jer, onaj tko nije,
2
taj se ne može ni prevariti; pa prema tome, ja jesam, ako se varam.
Dakle, jer jesam, ako se varam, kako se varam, da jesam, kad je
sigurno da jesam, ako se varam? Stoga, jer moram biti, da bih se
varao, čak i kad se varam, onda se bez dvojbe ne varam u tome što
znam da jesam. Iz toga slijedi, da se ne varam ni u tome što znam da
znam. Jer, upravo kao što znam da jesam, isto tako znam da znam.
A kad to dvoje ljubim, onda tu istu ljubav (kao nešto treće i ne manje
vrijednosti) dodajem tima stvarima koje znam. Isto tako, ja se ne
varam da ljubim, jer se ne varam u onim stvarima koje ljubim; pa čak
kad bi one i bile lažne, ipak bi bilo istina, da ljubim te lažnoće. Jer
po kojem bih razlogu bio pravično optužen (te mi se pravično brani­
lo), što ljubim lažne stvari, kad bi bilo lažno da ih ljubim? A l i , budući
1
Riječ je o filozofima sljedbenicima Arkesilaja iz Pitane (315-240. pr. K r . ) , koji
pristajahu uz skepsu Pirona iz Elide.
2
Ovdje je bjelodana sličnost s mnogo poznijim Descartesovim dokazom: Cogito
g
er Q s u m
 62 D E civ. D E I 11, 2 6 - 2 7 , 1
atque certa sint, quis dubitet quod eorum, cum amantur, et ipse
amor verus et certus est? Tam porro nemo est qui esse se nolit, quam
nemo est qui non esse beatus velit. Quo modo enim potest beatus
esse, si nihil sit?
Omnia esse vo- 27. 1. Ita vero vi quadam naturali ipsum esse iucundum est, ut
l u n t
- non ob aliud et hi qui miseri sunt nolint interire et, cum se miseros
esse sentiant, non se ipsos de rebus, sed miseriam suam potius aufer-
ri velint. Illis etiam, qui et sibi miserrimi apparent et plane sunt et
non solum a sapientibus, quoniam stulti, verum et ab his, qui se bea­
tos putant, miseri iudicantur, quia pauperes atque mendici sunt, si
quis immortalitatem daret, qua nec ipsa miseria moreretur, proposi-
to sibi quod, si in eadem miseria semper esse nollent, nulli et nu-
squam essent futuri, sed omni modo perituri, profecto exsultarent
laetitia et sic semper eligerent esse quam omnino non esse. Huius rei
testis est notissimus sensus illorum. Unde enim mori metuunt et ma-
lunt in illa aerumna vivere, quam eam morte finire, nisi quia satis
apparet quam refugiat natura non esse? Atque ideo cum se noverint
esse morituros, pro magno beneficio sibi hane impendi misericor-
diam desiderant, ut aliquanto produetius in eadem miseria vivant
tardiusque moriantur. Procul dubio ergo indicant, immortalitatem,
saltem talem quae non habeat finem mendicitatis, quanta gratulatio-
ne susciperent. Quid? animalia omnia etiam irrationalia, quibus da­
tum non est ista cogitare, ab immensis draconibus usque ad exiguos
vermiculos nonne se esse velle atque ob hoc interitum fugere omni-
bus quibus possunt motibus indicant? Quid? arbusta omnesque fru-
tices, quibus nullus est sensus ad vitandam manifesta motione perni-
br b s
ciem, nonne ut in auras tutum cacuminis germen emittant, aliud
culminis M.
aliud t. radicis] altius t. radices M.
O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 26 - 27,1
su te stvari i istinite i sigurne, tko da posumnja, kad su one ljubljene,
da i sama ta ljubav nije istinita i sigurna? I dalje, nema čovjeka koji
ne želi biti, kao što nema nikoga tko ne želi biti blažen. A kako može
biti blažen, ako je ništa?
27. 1. I tako, po nekakvoj naravnoj sili sam bitak (ipsum esse) je o b?ti T znanju i
ugodan, te ni zbog kojega drugog razloga i oni koji su bijedni ne žele Jjboma p r e m a
umrijeti, pa - iako ćute da su bijedni - ipak ne žele da se sami maknu
sa svijeta, nego da se radije od njih odmakne njihova bijeda. Cak i
onima koji se sebi čine najbjednijima (a smatraju ih bijednicima ne
samo oni mudri, zbog njihove gluposti, nego i oni koji sebe smatraju
sretnima, jer su ovi siromasi i prosjaci) kad bi tkogod ponudio bes­
mrtnost, u kojoj ne bi iščeznula njihova bijeda, - uz pogodbu, ako ne
bi htjeli ostati uvijek u istoj bijedi, da bi prestali postojati i bili ništa,
nego da bi bih posve uništeni - i ti bi zacijelo zaplesali od sreće i
radije izabrali da zauvijek budu u takvima negoli da uopće ne budu.
Svjedočanstvo o tome je dobro poznato njihovo ponašanje. Jer zašto
se oni boje umrijeti i više vole živjeti u takvim jadima negoli ih smrću
okončati, ako ne zato što je posve jasno, koliko narav odbacuje nebi-
tak (non esse)? Upravo zbog toga, iako znaju da će umrijeti, oni kao
veliku dobrobit priželjkuju da im se udijeli milost, kako bi malo dulje
poživjeli u istoj bijedi te umrli kasnije. Dakle, time bez dvojbe poka­
zuju s kolikom bi silnom radošću prihvatili besmrtnost, pa čak i takvu
u kojoj ne bi bilo kraja njihovu uboštvu. Sto? Čak i sve nerazumne
životinje (kojima nije dano razmišljati o tima stvarima) od golemih
zmajeva do sićušnih crvića, zar i one ne pokazuju kako žele biti, te
stoga svim pokretima kojima mogu izbjegavaju poginuće. Što? Isto
tako i drveće te sve rastinje (što nema nikakva sjetila da bi zamjetlji-
vim gibanjem izbjeglo pogibelj), zar i ono ne pruža radi zaštite u zrak
svoje najviše izdanke te sve dublje učvršćuje korijenje u zemlju, kako
 64 DE civ. DEI 11, 27,1 - 2 7 , 2
PL 341-cc 347 terrae radicis affigunt, quo / alimentum trahant atque ita suum q u o
dam modo esse conservent? Ipsa postremo corpora, quibus non so­
lum sensus, sed nec ulla saltem seminalis est vita, ita tamen vel exi-
liunt in superna vel in ima descendunt vel librantur in mediis, ut
essentiam suam, ubi secundum naturam possunt esse, custodiant.
O m n i a esse 27. 2. Iam vero nosse quantum ametur quamque falli nolit huma-
quodam modo t a , vel hine intellegi potest, quod lamentari quisque sana
noverunt.
n a n a u r
. . . 7 1
_ .
mente mavult quam laetari m amentia. Quae vis magna atque mira-
bilis mortalibus praeter homini animantibus nulla est, licet eorum
quibusdam ad istam lucem contuendam multo quam nobis sit acrior
sensus oculorum; sed lucem illam incorpoream contingere nequeunt,
qua mens nostra quodam modo radiatur , ut de his omnibus recte bt
iudicare possimus. Nam in quantum eam capimus, in tantum id pos-
b u
sumus. Verumtamen inest i n sensibus irrationalium animantium,
etsi scientia nullo modo, at certe quaedam scientiae similitudo; cete-
ra autem rerum corporalium, non quia sentiunt, sed quia sentiuntur,
sensibilia nuncupata sunt. Quorum in arbustis hoc simile est sensi­
bus, quod aluntur et gignunt. Verumtamen et haec et omnia corpora-
lia latentes in natura causas habent; sed formas suas, quibus mundi
huius visibilis structura formosa est, sentiendas sensibus praebent,
ut pro eo, quod nosse non possunt, quasi innotescere velle videantur.
Sed nos ea sensu corporis ita capimus, ut de his non sensu corporis
iudicemus. Habemus enim alium interioris hominis sensum isto lon-
ge praestantiorem, quo iusta et iniusta sentimus, iusta per intellegi-
bilem speciem, iniusta per eius privationem. A d huius sensus offi-
bv
cium non acies pupulae , non foramen auriculae, non spiramenta
narium, non gustus faucium, non ullus corporeus tactus accedit. Ibi
me et esse et hoc nosse certus sum, et haec amo atque amare me
similiter certus sum.
- naravnom težinom teži svojem primjerenom mjestu u svemiru: oganj teži nagore, kamen
b t
irradiatur M.
b u
in] om. M.
b v
pupillae M.
O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 27,1 - 27,2 65
bi iz nje izvuklo hranu, te tako na svoj način osigurava svoj bitak?
Napokon, i ona tijela koja ne samo što nemaju sjetila nego ni ikakva
sjemenskog života, čak se i ta ili propinju u visine ili spuštaju u dubi­
ne, ili su pak u ravnovjesju po sredini, kako bi obranila svoju bit gdje
im je moguće biti prema naravi. 1
2. Zatim, kolika je ljubav prema znanju i koliko ljudska narav ne
voli da se vara, lako se može procijeniti po tome što svatko više voli
tugovati pri zdravoj pameti negoli se radovati u ludosti. Ta golema i
čudesna moć ne nalazi se ni u jednom od živih smrtnih stvorova osim
u čovjeku; iako neki od njih imaju mnogo oštrije sjetilo vida za gleda­
nje ovoga svjetla, oni ne mogu doseći ono ne tjelesno svjetlo, koje na
neki način prosvjetljuje naš um, kako bismo mogli pravo suditi o
svima tim stvarima. Naime, koliko od toga svjetla primimo, toliko
ovo možemo.
Pa ipak u sjetilima nerazboritih stvorova postoji ako već ne zbiljsko
znanje, ono svakako nekakva nalika znanja; dočim ostale tjelesnine
(corporalia), ne zbog toga što same posjeduju sjetila, nego zbog toga
što se dohvaćaju osjetilima, nazivaju se osjetninama (sensibilia). U
rastinja sjetilima je slično to što se hrane i razmnažaju. Pa ipak i ono
i sve ostale tjelesnine imaju uzroke skrivene u naravi; ali svoje oblike
(po kojima je oblikovan vidljivi ustroj ovoga svijeta) pružaju sjetilima
da ih osjete, tako te se čini da mjesto toga što same ne mogu znati,
one hoće da budu znane. N u , iako ih shvaćamo tjelesnim sjetilom, mi
o njima ne sudimo tjelesnim sjetilom. Imamo, naime, drugo mnogo
vrsnije sjetilo, ono unutarnjega čovjeka, kojim shvaćamo što je pra­
vedno i što je nepravedno, što je pravedno s pomoću nadosjetnog
2
lika , što je nepravedno lišenošću tog lika. Tome sjetilu ne služi zje­
nica oka, ni usni otvor, ni nosne šupljine, ni okus u ždrijelu, ni kakav
tjelesni dodir. Po tome sjetilu ja sam siguran da jesam i da to znam,
te isto tako volim to dvoje i siguran sam da ih volim.
Augustin se oslanja na Aristotelov nauk, prema kojem svako tvarno tijelo svojom
nadolje, dok ulje na vodi pluta.
2
U izvorniku intellegibilis species zapravo je platonički lik ili oblik (eidos ili ideo).
Pravda je tako (nadosjetilni) lik pravde prisutan razumu, oblik ili ideja pravde, dok je
nepravda odsutnost toga lika.

66 DECIV. DEI 11, 28
Amor qui amat Sed de duobus illis, essentia scilicet et notitia, quantum
28.
et amatur ad amentur in nobis, et quem ad modum etiam in ceteris rebus, quae
Deumfertur. . . ,. r f , . TJ.
mrra sunt, eorum reperiatur, etsi dirlerens, quaedam tamen similitu-
do, quantum suscepti huius operis ratio visa est postulare, satis di-
ximus; de amore autem, quo amantur, utrum et ipse amor ametur,
non dictum est. Amatur autem; et hine probamus, quod in homini-
bus, qui rectius amantur, ipse magis amatur. Neque enim vir bonus
merito dicitur qui scit quod bonum est, sed qui diligit. Cur ergo et
in nobis ipsis non et ipsum amorem nos amare sentimus, quo ama-
CC 348 mus quid/quid boni amamus? Est enim et amor, quo amatur et quod
PL 342 aman/dum non est, et istum amorem odit in se, qui illum diligit, quo
id amatur quod amandum est. Possunt enim ambo esse in uno homi-
ne, et hoc bonum est homini, ut illo proficiente quo bene vivimus iste
deficiat quo male vivimus, donec ad perfeetum sanetur et in bonum
commutetur omne quod vivimus. Si enim pecora essemus, carnalem
vitam et quod secundum sensum eius est amaremus idque esset suf-
ficiens bonum nostrum et secundum hoc, cum esset nobis bene, nihil
aliud quaereremus. Item si arbores essemus, nihil quidem sentiente
motu amare possemus, verumtamen id quasi appetere videremur,
quo feracius essemus uberiusque fruetuosae. Si essemus lapides aut
fluctus aut ventus aut flamma vel quid huiusmodi, sine ulio quidem
sensu atque vita, non tamen nobis deesset quasi quidam nostrorum
locorum atque ordinis appetitus. Nam velut amores corporum mo­
menta sunt ponderum, sive deorsum gravitate sive sursum levitate
nitantur. Ita enim corpus pondere, sicut animus amore fertur, quo-
cumque fertur. Quoniam igitur homines sumus ad nostri Creatoris
imaginem creati, cuius est vera aeternitas, aeterna veritas, aeterna
b z
et vera caritas, estque ipse aeterna et vera et cara Trinitas neque
0 3
confusa neque separata: in his quidem rebus, quae infra nos sunt,
quoniam et ipsa nec aliquo modo essent nec aliqua specie contineren-
tur nec aliquem ordinem vel appeterent vel tenerent, nisi ab illo facta
essent, qui summe est, qui summe sapiens est, qui summe bonus est,
tamquam per omnia, quae fecit mirabili stabilitate, currentes quasi
b z
ipsa M.
«* iisM.
O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 28 67
28. A l i , već smo (prema onome koliko zahtijeva namjera ovoga Da u trebamo
djela) rekli dosta o tom dvom, naime, o biti (essentia) i o znanju yubav kofom
(notitia) i koliko ih volimo u nama samima, te koliko se stanovita volimo bitak i
njihova nalika, iako uz poveliku razliku, nalazi i u ostalim nižim stva- b?smo se što
rima; dočim, o ljubavi kojom se one vole, i treba l i samu tu ljubav više približili
voljeti, o tome se nije govorilo. Dakako, odgovor je potvrdan; a to Tro^va? n s k
° S a
dokazujemo i time što kad se ljudi pravednije vole, sama se ljubav
više voli. Naime, ne nazivamo s pravom dobrim onoga čovjeka koji
zna što je dobro, nego koji ljubi dobro. Stoga, zašto ne bismo i u sebi
samima osjećali kako volimo ljubav kojom volimo sve što je dobro?
Naime, postoji i ljubav kojom se voli i ono što ne treba voljeti, i
takvu ljubav u sebi samome mrzi onaj tko voli onu ljubav kojom se
voli ono što treba da se voli. Dakako, obje te ljubavi mogu biti u
jednom čovjeku; i čovjeku je dobro, da se porastom one ljubavi ko­
jom dobro živimo smanjuje ona kojom živimo zlo, sve dok cijeli naš
život posve ne ozdravi i sav se preobrazi u dobro. Jer da smo životi­
nje, ljubili bismo puteni život i sve što je prema njegovim sjetilima, i
to bi bilo naše dostatno dobro; i kad bi nam bilo dobro prema njemu,
ne bismo tražili ništa drugo. Isto tako, kad bismo bili drveće (iako ne
bismo mogli ništa voljeti nekakvim sjetilnim nagnućem), ipak bi se
činilo kao da težimo tome da ponesemo i donesemo što veće obilje
plodova. D a smo kamenje, valovlje, vjetar ili plamen ili štogod takvo,
bez ikakvog osjetila ili života, ipak ne bismo bili kao bez neke težnje
za svojim mjestom i poretkom. Jer sile teže pojedinih tijela zapravo
su poput njihove ljubavi, bilo da ona svojom težinom teže nadolje ili
svojom lakoćom nagore. Jer tijelo je nošeno svojom težinom u bilo
kojem smjeru kao duša svojom ljubavlju.
Stoga, mi smo ljudi, stvoreni prema slici svojega Stvoritelja, kojega
je vječnost istinita a istina vječna; ljubav i vječna i istinita, i sam je
vječno, istinito i voljeno Trojstvo, koje nije ni zbrkano ni razdvojeno;
medu onim stvarima koje su ispod nas (jer ni one ne bi mogle ni na
kakav način biti, ne bi bile nikakvim oblikom sadržane, niti bi težile
ikakvu redu, niti bi ga održavale, da ih nije stvorio on, koji vrhunski
jest, koji je vrhunski mudar i koji je vrhunski dobar) i pregledajući
sva djela, koja je stvorio u čudesnoj nepokretnosti, pođimo i priku-
 68 D E civ. D E I 11, 2 8 - 2 9
quaedam eius alibi magis, alibi minus impressa vestigia colligamus;
in nobis autem ipsis eius imaginem contuentes tamquam minor ille
56 cb
evangelicus f i l i u s ad nosmetipsos reversi surgamus e t ad illum
redeamus, a quo peccando recesseramus. Ibi esse nostrum non habe-
bit mortem, ibi nosse nostrum non habebit errorem, ibi amare no­
strum non habebit offensionem. Nunc autem tria ista nostra quam-
vis certa teneamus nec aliis ea credamus testibus, sed nos ipsi prae-
sentia sentiamus atque interiore veracissimo cernamus aspectu, ta­
men, quamdiu futura vel utrum numquam defutura et quo si male,
c c
quo autem si bene agantur perventura sint, quoniam per nos ipsos
nosse non possumus, alios hine testes vel quaerimus vel habemus; de
quorum fide cur nulla debeat esse dubitatio, non est iste, sed poste-
rior erit diligentius disserendi locus. In hoc autem libro de civitate
cc 349 Dei, quae non peregrinatur in / huius vitae mortalitate, sed immorta-
lis semper in caelis est, id est de angelis sanetis Deo cohaerentibus,
qui nec fuerunt umquam nec futuri sunt desertores, inter quos et
illos, qui aeternam lucem deserentes tenebrae facti sunt, Deum pri-
mitus divisisse iam diximus, illo adiuvante quod coepimus ut possu­
mus explicemus.
PL 343 29. Illi quippe angeli sancti non per verba sonantia Deum discunt,
Angeli vident
in Dei Verbo et
sed per ipsam praesentiam immutabilis veritatis, hoc est Verbum
in seipsis. eius unigenitum, et ipsum Verbum et Patrem et eorum Spiritum
Sanctum, eamque esse inseparabilem Trinitatem singulasque in ea
cd
personas esse substantiam, et tamen omnes non tres deos esse, sed
unum Deum, ita noverunt, ut eis magis ista, quam nos ipsi nobis
ce
cogniti simus . Ipsam quoque creaturam melius ibi, hoc est in sa-
pientia Dei, tamquam in arte, qua facta est, quam in ea ipsa sciunt;
ac per hoc et se ipsos ibi melius quam in se ipsis, verumtamen et in
se ipsis. Facti sunt enim et aliud sunt quam ille qui fecit. Ibi ergo
c b
ut M.
0 0
si male... si bene] si bene... si male M.
4 x 1
u nam add. M.
^ sumus M.
5 6
C f . L c 15, 17-18.
O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 2 8 - 2 9 69
pimo tragove njegova bića, što su negdje utisnuti većma a negdje
manje; dočim, u sebi samima, promatrajući njegovu sliku, poput onog
1
mlađeg sina u evanđelju , obrativši se k sebi - ustanimo da se vratimo
njemu od kojeg odlutasmo svojim grijehom. U njemu naše biće neće
imati smrti, u njemu naše znanje neće imati pogrješke, u njemu naša
ljubav neće imati zapreke. A l i sada, iako zasigurno držimo ono naše
troje, i ne prihvaćamo to na temelju tuđeg svjedočanstva, nego ih
sami osjećamo prisutne i razaznajemo ih najistinitijim nutarnjim po­
gledom, ipak mi sami po sebi ne možemo znati, koliko će to dugo
potrajati i hoće l i trajati bez kraja i do čega će stići ako se usmjeri
loše a do čega opet ako se usmjeri dobro, - pa stoga ili tražimo i l i
već imamo svjedoke; a zašto o vjerodostojnosti takvih ne treba biti
nikakve sumnje, nije mjesto da se ovdje podrobnije raspravlja, nego
će o tome biti govora poslije.
U ovoj se knjizi govori o Božjem gradu, koji nije na proputovanju u
smrtnosti ovoga života, nego je besmrtan vječno na nebesima, to jest
0 svetim anđelima prionulim uz Boga (koji njega nikad ne napustiše
1 neće napustiti); a već smo govorili, kako je Bog te anđele i one koji
su napustili vječno svjetlo i postali tamom u početku razdvojio. U z nje­
govu pomoć izložimo, onoliko koliko mognemo, ono što započesmo.
29. Dakako, ti sveti anđeli ne doznaju o Bogu zvukovnim riječi­ O znanju svetih
a n đ e l a , kojim
ma, nego samom prisutnošću nepromjenjive istine, koja je Riječ nje­ spoznaju Troj­
gova jednorođena; doznaju o njemu samom, koji je Riječ, Otac i nji­ stvo u samu
hov D u h Sveti: da je to nerazdvojivo Trojstvo, da su pojedine osobe njegovu b o ž a n ­
stvu i kojim
u njemu jedno bivstvo, a da sve ipak nisu tri Boga, nego jedan Bog; uzroke T v o r č e -
i oni to tako znaju da je to njima poznatije negoli mi sebi samima.
vih djela uviđaju
prije u njegovu
Oni tu, to jest u Božjoj mudrosti, bolje poznaju i stvorenje, kao u umijeću nego u
samim njegovim
umijeću kojim je stvoreno, negoli u njemu samome; pa prema tome, djelima.
i sebe same poznaju bolje tu negoli u sebi samima, iako se poznaju i
u sebi samima. Jer i oni su stvoreni, i drukčiji su od onoga koji ih je
Lk 15,18.
 70 D E civ. D E I 11, 2 9 - 3 0
tamquam in diurna cognitione, in se ipsis autem tamquam in vesper-
tina, sicut iam supra diximus. Multum enim differt, utrum in ea ra-
tione cognoscatur aliquid, secundum quam factum est, an in se ipso;
sicut aliter scitur rectitudo linearum seu veritas figurarum, cum in-
57
tellecta conspicitur , aliter cum in pulvere scribitur; et aliter iusti-
tia in veritate incommutabili, aliter in anima iusti. Sic deinde cetera,
sicut firmamentum inter aquas superiores et inferiores, quod cae­
lum vocatum est; sicut deorsum aquarum congeries terraeque nuda-
cf
tio et herbarum institutio atque lignorum; sicut soliš a c lunae stel-
larumque conditio; sicut ex aquis animalium, volucrum scilicet at-
cg
que piscium beluarumque natantium; sicut quorumque in terra
gradientium atque repentium et ipsius hominis, qui cunctis in terra
rebus excelleret. Omnia haec aliter in Verbo Dei cognoscuntur ab
angelis, ubi habent causas rationesque suas, id est secundum quas
facta sunt, incommutabiliter permanentes, aliter in se ipsis; i l l a
01
clariore, hac obscuriore cognitione, velut artis atque operum; quae
tamen opera cum ad ipsius Creatoris laudem venerationemque refe-
runtur, tamquam mane lucescit in mentibus contemplantium.
cc 350 30. Haec autem propter senarii numeri perfectionem eodem die
Perfectus est sexiens repetito sex diebus perfecta narrantur, non quia Deo fuerit
r
senanus nume- . ^
. necessaria mora temporum, quasi qui non potuerit creare omnia si-
r u s
mul, quae deinceps congruis motibus peragerent tempora; sed quia
per senarium numerum est operum significata perfectio. Numerus
PL344 quippe senarius primus completur suis partibus, id est sexta sui /
parte et tertia et dimidia, quae sunt unum et duo et tria, quae in
summam dueta sex fiunt. Partes autem in hac consideratione nume-
rorum illae intellegendae sunt, quae quotae sint dići potest; sicut
dimidia, tertia, quarta et deinceps ab aliquo numero denominatae.
Neque enim exempli gratia quia in novenario numero quattuor pars
aliqua eius est, ideo dići potest quota eius sit; unum autem potest,
nam nona eius est; et tria potest, nam tertia eius est. Coniunctae vero
istae duae partes eius, nona scilicet atque tertia, i d est unum et tria,
longe sunt a tota summa eius, quod est novem. Itemque in denario
quaternarius est aliqua pars eius; sed quota sit dići non potest; unum
autem potest; nam decima pars eius est. Habet et quintam, quod sunt
c f
etM.
c e ' %4
8 quorumcumque M.
c h
llhc M.
hic M.
5 7
Cf. Rom 1, 20.
O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 2 9 - 3 0 71
stvorio. Stoga, tu u njemu imaju spoznaju kao pri dnevnoj svjetlo-
stI7~36k"su u sebi samima kao u sumračnoj spoznaji, kako smo već
1
govorili.
Naime, velika je razlika, da l i se štogod spoznaje po razlogu prema
kojem je stvoreno i l i po sebi samome; kao što se drukčije spoznaje
pravilnost crta ili istinitost likova kad se shvaća umom, a drukčije
kad se crta u prašini; pa i pravednost je drukčija u nepromjenjivoj
istini, a drukčija u duši pravednika. Isto tako i sve ostalo, kao svod
između gornjih i donjih voda, koji se naziva nebom; kao donja nakup-
nina voda, ogoljenje zemlje te nastanak bilja i drveća; kao sazdanje
Sunca, Mjeseca i zviježđa; kao nastanak životinja iz vode, naime: pti­
ca, riba i plivajućih nemani; kao i svih kolikih životinja što kroče i l i
pužu i samog čovjeka, koji nadmašuje sve ostalo na zemlji. Sve te
stvari drukčije spoznaju anđeli u Riječi Božjoj , gdje imaju nepromje­ 2
c h
njive i trajne svoje uzroke i razloge, prema kojima su načinjene, a
drukčije se spoznaju u sebi samima; jedno jasnijom a drugo zamrače-
nijom spoznajom, kao što je i razlika između znanja umijeća i znanja
umjetnine; pa ipak, kad se ta djela tiču hvale i štovanja samoga Stvo­
ritelja, onda kao da jutro svanjiva u umovima onih koji o njima razmi­
šljaju.
30. Zbog savršenstva broja šest iznosi se, da je stvaranje do- o savršenstvu
vršeno u šest dana, ponavljanjem istoga dana šest puta, a ne zbog broja šest, koji
t . „ i • i l i i • i i i s e
P™ upotpu-
toga sto bi Bogu bio potreban kakav vremenski razmak, kao da on njuje zbrojem
nije mogao sve stvari odjednom stvoriti i zatim urediti da one primje- SVOJ,h d l
i e l o v a
.
renim gibanjima označe vremenski slijed; naime: broj šest je uveden
da bi se označilo savršenstvo njegovih djela. Zapravo, Jest je prvi
broj koji se upotpunjuje zbrojem svojih dijelova, to jest: šestinom,
trećinom i polovicom, što su jedan, dva i tri, koji zbrojeni tvore šest.
U ovome smislu dijelove brojeva treba shvatiti kao količinke; kao što
su polovica, trećina, četvrtina i tako dalje, koji imaju cijeli broj kao
nazivnik. Iako je, na primjer, broj četiri dio broja devet, ipak se ne
može reći koji je njegov dio; međutim, broj jedan se može tako na­
zvati, jer je njegova devetina, a može i broj tri, jer je njegova trećina.
N u , spojem ta dva njegova dijela (naime devetina i trećina), daleko
su od ukupnog njegova zbroja, koji je devet. Isto tako, četiri je neki
dio broja deset, ali se ne može reći koji; međutim, o broju jedan to
se može reći, jer je njegova desetina. Dotični broj ima i petinu, koja
1
Vidi O Božjoj državi, 9,7.
2 j posrijedi logos (često u više značenja: riječ, misao, razbor, um, mu-
e
x
d r o s t :j ko toički pojam preuzeli dijelom i kršćanski crkveni oci za svoj nauk o
s u k a o s
Riječi' Sami su stoici razlikovali X6yo<; evSiafteTog (koji je imanentan Bogu) od pojma
X&voc, Jtpocpooixog (koji je izvanjski nositelj stvaranja). Taj drugi A,6yog je obično osobna
Riječ, druga osoba Trojstva, dok prvi pojam označuje ili osobm Logos ih logos kao Božji
pridjevak.
 72 DE civ. D m 11, 3 0 - 3 1
duo; habet et dimidiam, quod sunt quinque. Sed hae tres partes eius,
decima et quinta et dimidia, id est unum et duo et quinque, simul
ductae non complent decem; sunt enim octo. Duodenarii vero numeri
partes in summam ductae transeunt eum; habet enim duodecimam,
quod est unum; habet sextam, quae sunt duo; habet quartam, quae
sunt tria; habet tertiam, quae sunt quattuor; habet et dimidiam, quae
sunt sex; unum autem et duo et tria et quattuor et sex non duodecim,
sed amplius, id est sedecim, fiunt. Hoc breviter commemorandum
putavi ad commemorandam senarii numeri perfectionem, qui pri­
mus, ut dixi, partibus suis in summam redactis ipse perficitur; in
quo perfecit Deus opera sua. Unde ratio numeri contemnenda non
est, quae in multis sanctarum Scripturarum locis quam magni aešti-
manda sit elucet diligenter intuentibus. Nec frustra in laudibus Dei
58
dictum est: Omnia in mensura et numero et pondere disposuisti .
Deus requievit 31. In septimo autem die, id est eodem die septiens repetito, qui
in perfecto sep- numerus etiam ipse alia ratione perfectus est, Dei requies commen-
tenario nume-
59
datur , in qua primum sanctificatio sonat. Ita Deus noluit istum
diem in ullis suis operibus sanctificare, sed in requie sua, quae non
CC351 habet vesperam; neque enim ulla crea/tura est, ut etiam ipsa aliter
in Dei Verbo, aliter in se cognita faciat aliam velut diurnam, aliam
velut vespertinam notitiam. De septenarii porro numeri perfectione
diei quidem plura possunt; sed et liber iste iam prolixus est, et vereor
ne oceasione comperta scientiolam nostram leviter magis quam uti-
liter iactare velle videamur. Habenda est itaque ratio moderationis
atque gravitatis, ne forte, cum de numero multum loquimur, mensu-
ram et pondus neglegere iudicemur. Hoc itaque satis sit admonere,
quod totus impar primus numerus ternarius est, totus par quaterna-
PL 345 rius; ex quibus duobus septenarius constat. / Ideo pro universo saepe
60
ponitur, sicuti est: Septiens cadet iustus, et resurget ; id est: Quotie-
scumque ceciderit, non peribit; quod non de iniquitatibus, sed de
tribulationibus ad humilitatem perducentibus intellegi voluit; et:
61
Septiens in die laudabo te ; quod alibi alio modo dictum est: Semper
5 8
Sap 11, 21; cf. Isa 40, 12; Iob 28, 25.
5 9
Cf. Gen 2, 2-3.
60n / "ost 2,2-3.
6 1
Ps 118, 164.
O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 30-31 73
je dva, te ima i polovicu, koja je pet. N u , ta tri njegova dijela, dese­
tina, petina i polovica, to jest: jedan, dva i pet, ako se zbroje, ne
iznose deset, nego osam. Dijelovi pak broja dvanaest, ako se zbroje,
prelaze sam taj broj; dotični broj ima svoju dvanaestinu, koja je je­
dan; ima šestinu, koja je dva; četvrtinu, koja je tri; trećinu, koja je
četiri; te polovicu, koja je šest; ali, zbroje l i se jedan, dva, tri, četiri
i šest, ne dobiva se dvanaest, nego šesnaest, što je previše. Smatrao
sam kako je primjereno to navesti ukratko da bih pokazao savršen­
stvo broja šest, koji se (kao što rekoh) prvi savršeno upotpunjuje
zbrojem svojih dijelova; pa je on i broj dana u kojima je Bog dovršio
svoja djela. Stoga ne treba prezirati nauk o brojevima, jer se na mno­
gim mjestima Svetoga pisma, svakomu tko pažljivo pogleda, jasno
otkriva, koliko ga valja cijeniti. Jer nije uzalud rečeno među hvalama
Božjim: »Ali ti si sve uredio po mjeri, broju i utegu.« 1
31. U sedmome danu, to jest onom istom danu ponovljenom se­ O sedmome
danu. kojim se
dam puta (a i taj je broj savršen, iako po drugome razlogu) ističe se ističe p u n o ć a i
počinak Božji, u kojem se počiva u Bogu. U cjelini je, naime, to jest počinak.
u punu savršenstvu, počinak. Tu se prvi put spominje posvećenje. 1
Tako Bog ne ushtjede posvetiti taj dan ni jednim od svojih djel&,
nego svojim počinkom, koji nema večeri; jer taj počinak nije nikakav
stvor, da bi se spoznavao jednim načinom u Riječi Božjoj, drugim u
sebi samoj, tvoreći tako jednu spoznaju kao dnevnu a drugu kao ve­
černju.
Još bi se mnogo toga moglo reći o savršenstvu broja sedam; ali ova
je knjiga ionako već preispunjena, i bojim se da se ne učini, kako
iskorišćujem priliku da bih se više lakoumno razmetao svojim male­
nim znanjem nego što bih ikomu koristio. Stoga se moram držati
umjerenosti i ozbiljnosti, kako se ne bi zaključilo, da govoreći odveć
o broju, zanemarujem mjeru i težinu. Tako nek je dostatno pripome­
nuti, da je tri prvi cjelovit neparan broj, a četiri prvi cjelovit paran
broj, te da je njihov zbroj sedam. Stoga se njime često izrazuje neo­
graničen broj, kao kad se kaže: »Jer padne l i pravednik i sedam puta,
2
on ustaje« ; to jest: koliko god puta on pao, neće propasti; čime se
nije kanilo govoriti o opačinama, nego o mukama koje dovode do
3
poniznosti; a isto i : »Sedam puta na dan tebe hvalim« , koje se na
drugome mjestu susreće u drukčijem obliku: »Njegova će mi hvala
1 M u d r U 2 0
' -
x p ^ n ,
3
Ps 119 (118), 164.
 74 DECIV. DEI 11, 3 1 - 3 2 O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 3 1 - 3 2 75

62
laus eius in ore meo ; et multa huiusmodi in divinis auctoritatibus
reperiuntur, i n quibus septenarius numerus, ut dixi, pro cuiusque
rei universitate poni solet. Propter hoc eodem saepe numero signifi-
catur Spiritus Sanctus, de quo Dominus ait: Docebit vos omnem ve-
63
ritatem . Ibi requies Dei, qua requiescitur in Deo. In toto quippe, id
est i n plena perfectione, requies; in parte autem labor. Ideo labora-
mus, quamdiu ex parte scimus, sed cum venerit quod perfectum est,
64
quod ex parte est evacuabitur . Hine est quod etiam Scripturas istas
cum labore rimamur. Sancti vero angeli quorum societati et congre-
cl
gationi in hac peregrinatione laboriosissima suspiramus, sicut ha­
bent permanendi aeternitatem, ita cognoscendi facilitatem et requie-
scendi felicitatem. Sine difficultate quippe nos adiuvant, quoniam
spiritalibus motibus puris et liberis non laborant.
4
biti svagda na ustima!« i mnogo se toga sličnoga nalazi u spisima
svetih pisaca, gdje se broj sedam (kao što već rekoh) upotrebljiva da
se izrazi cjelokupnost bilo čega. Zbog toga se često istim brojem
označuje i Duh Sveti, o kojemu Gospodin kaže: »Uvest će vas u svu
5
istinu.« Tu je počinak Božji, kojim se počiva u Bogu. U cjelini, to
jest u potpunome savršenstvu, nalazi se počinak; dočim, u dijelu je
trud. Stoga se trudimo sve dok znamo tek dijelom, a »kad dođe što
6
je savršeno, iščeznut će što je djelomično« . Otuda s trudom pretražu­
jemo čak i to Pismo. Dočim sveti anđeli (za čijom družbom i dru­
štvom uzdišemo na ovome svojem najtrudnijem putovanju) kao što
posjeduju vječnost trajnosti, tako i lakoću spoznaje te sretnost počin­
ka. I zaista nas pomažu bez teškoće, jer kako su njihove duhovne
kretnje čiste i slobodne, oni se ne trude.

32. N u možda će tkogod prigovoriti i reći, kako se ne tiče svetih o mnijenju

1
anđela ono što je rečeno: »Neka bude svjetlo i bi svjetlo« ; taj može dafestvaranje
misliti ili naučavati, da je tada stvoreno nekakvo tjelesno svjetlo, dok a n đ e l a pretho-
d l i o svljetu
su anđeli stvoreni prije, ne samo prije nego što bijaše stvoren svod -
Angeli facti Ne quis autem contendat et dicat non sanetos angelos esse
32. (koji je načinjen između voda i nazvan nebom) nego i prije onoga o
65
sunt ante om- significatos in eo quod scriptum est: Fiat lux, et facta est lux , sed čemu je rečeno: »U početku stvori Bog nebo i zemlju« ; pa mu izrijek 2

quamlibet lucem tune primum factam esse corpoream aut opinetur
aut doceat; angelos autem prius esse factos non tantum ante firma-
mentum, quod inter aquas et aquas factum appellatum est caelum,
c m
sed ante illud de q u o dictum est: In principio fecit Deus caelum et
»u početku« ne mora značiti kao da je to stvoreno prvo (jer prije
bijaše stvorio anđele), nego da je sve stvorio u mudrosti, koja je nje­
gova Riječ, i koju Pismo naziva početkom - kao što je i sam, u evan­
đelju, Zidovima koji ga pitahu tko je, odgovorio da jest Početak . I 3

66
terram ; atque illud, quod dictum est: In principio, non ita dictum
tamquam primum hoc factum sit, cum ante fecerit angelos, sed quia
omnia i n sapientia fecit, quod est Verbum eius et ipsum Scriptura
CC 352 princi/pium nominavit (sicut ipse in evangelio Iudaeis quaerentibus
67
quis esset respondit se esse principium ): non e contrario referam
contentionem, maxime quia hoc me deleetat plurimum, quod etiam
in summo exordio sancti libri Geneseos Trinitas commendatur. Cum
enim ita dicitur: In principio fecit Deus caelum et terram, ut Pater
fecisse intellegatur i n Filio, sicut attestatur Psalmus, u b i legitur:
Quam magnificata sunt opera tua, Domine! omnia in sapientia feci-
68
sti : convenientissime paulo post commemoratur etiam Spiritus
Sanctus. Cum enim dictum esset, qualem terram Deus primitus fece­
rit, vel quam molem materiamve futurae construetionis mundi caeli
et terrae nomine nuncupaverit subiciendo et addendo: Terra autem
neću ni pokušati da pobijam takvu tvrdnju, najviše stoga što me izu­
zetno raduje, da se u samome početku svete Knjige postanka uvodi
4
Trojstvo. Jer, kad se kaže: »U početku stvori Bog nebo i zemlju«,
razumijeva se da je to Bog stvorio u Sinu, kao što svjedoči psalam u
kojem se kaže: »Kako su veličanstvena djela tvoja, Gospodine! Sva
5
si ih u mudrosti načinio« ; a malo kasnije se doista najprikladnije spo­
minje i Duh Sveti. Jer, pošto je rečeno kakva bijaše zemlja, kad je
Bog prvo stvori, ili kakva bijaše olina i tvar buduće izgradbe svijeta,
što je nazva imenom neba i zemlje, dodatnim se riječima opisuje:
»Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanima«, a
zatim, kako bi se upotpunio izrijek o Trojstvu, kaže se: »I Duh Božji
6
lebdio je nad vodama.« Stoga, kako god tko htjedne, neka tako i
shvati; jer ovaj je predmet tako dubok da bi se čitateljima izvježbao
duh, te može uroditi mnogim mnijenjima koja nisu u opreci s Pravi-
4

quorum... congregationi] ad quorum societatem et congre- Ps 34 (33), 1.

5
Iv 16,13.
gationem M. 6
1 Kor 13,10.
de quo] quod M.
1
Post 1,3.
2
Post 1,1.
6 2
Ps 33, 2. 3
V i d i Iv 8,25; i O Božjoj državi, 10,24.
4
6 3
Io 16, 13. O mogućnosti više od jednoga zakonitog tumačenja mjesta u Svetome pismu vidi
6 4
Cf. 1 Cor 13, 9-10. i ostala Augustinova djela: O kršćanskom nauku, 3,27,38; Ispovijesti, 12,18,27.
5
6 5
Gen 1,3. Ps 104 (103), 24 (prijevod prema latinskom predlošku): Augustin očigledno za­
6 6 sniva tumačenje tih mjesta uvjeren da prijedlog in ima značenje kroz, preko, s pomoću,
Gen 1, 1. a tako ga latinski prevodioci Biblije često i upotrebljavaju. N u takva je upotreba prijed­
6 7
Cf. Io 8, 25. loga izvorno iz hebrejskog jezika.
6 8
Ps 103, 24. 6
Post 1,1-2.
 76 D E civ. D E I 11, 3 2 - 3 3 O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 3 2 - 3 3 77

erat invisibilis et incomposita et tenebrae erant super abyssum: mox
PL346 ut Trinitatis / commemoratio compleretur: Et Spiritus, inquit, Dei
69
superferebatur super aquam . Proinde ut volet quisque accipiat,
quod ita profundum est, ut ad exercitationem legentium a fidei regu­
cn
la non abhorrentes plures possit generare sententias, dum tamen
angelos sanctos in sublimibus sedibus non quidem Deo coaeternos,
sed tamen de sua sempiterna et vera felicitate securos et certos esse
nemo ambigat. A d quorum societatem pertinere parvulos suos Domi-
lom vjere, uz uvjet da nitko ne dvoji o tome, kako sveti anđeli, koji
u svojim nebeskim staništima nisu suvječni Bogu, ipak sa sigurnošću
i ufanjem uživaju svoju vječnu i istinsku sretnost. Gospodin nas uči
da njihovu društvu pripadaju njegovi maleni ne samo kad kaže: »Oni
7
će biti jednaki anđelima Božjim« ; nego i kad pokazuje u kakvu pro­
matranju uživaju sami anđeli, ondje gdje kaže: »Pazite, da ne prezrete
jednog od ovih malenih, jer njihovi anđeli, kažem vam, na nebesima
neprestano gledaju lice Oca moga koji je na nebesima!« očigledno 8

70
nus docens non solum illud ait: Erunt aequales angelis Dei ; verum
ipsi quoque angeli qua contemplatione fruantur ostendit, ubi ait: Vi-
dete, ne contemnatis unum ex pusillis istis; dico enim vobis, quia an­
geli eorum in caelis semper vident faciem Patris mei, qui in caelis
zasniva tumačenje tih mjesta uvjeren da prijedlog in ima značenje
kroz, preko, s pomoću, a tako ga latinski prevodioci Biblije često i
upotrebljavaju. N u takva je upotreba prijedloga izvorno iz hebrejskog
jezika.

Boni et mali 33. Peccasse autem quosdam angelos et in huius mundi ima de-
angeh luci et trusos, qui eis velut carcer est, usque ad futuram in die iudicii ulti- 33. Neki su anđeli zgriješili, pa su strovaljeni u najniže dijelove o dvama razlici-
tenebris com- ^ . n . . . ovoga svijeta, koji su im poput tamnice, u koju su zatočeni sve do Jušnima' m

parantur. mam damnationem apostolus Petrus apertissime ostendit dicens,
quod Deus angelis peccantibus non pepercerit, sed carceribus caligi-
nis inferi retrudens tradiderit in iudicio puniendos reservari . Inter
hos ergo et illos Deum vel praescientia vel opere divisisse quis dubi-
tet? illosque lucem merito appellari quis contradicat? quando qui-
dem nos adhuc in fide viventes et eorum aequalitatem adhuc speran-
tes, utique nondum tenentes iam lux dicti ab Apostolo sumus: Fuistis
cc 353 enim, inquit, aliquando tenebrae, nunc autem lux in Domino . I Istos
co
vero desertores tenebras aptissime nuncupari profeeto advertunt,
qui peiores esse hominibus infidelibus sive intellegunt sive credunt.
Quapropter, etsi alia lux in isto huius libri loco intellegenda est, ubi
legimus: Dixit Deus: Fiat lux, et facta est lux, et aliae tenebrae signi-
ficatae sunt in eo quod scriptum est: Divisit Deus inter lucem et tene­
74
bras : nos tamen has duas angelicas societates, unam fruentem Deo,
c p
alteram tumentem typho; unam c u i dicitur: Adorate eum omnes
15
angeli eius , aliam cuius princeps dicit: Haec omnia tihi dabo, si
76
prostratus adoraveris me ; unam Dei saneto amore flagrantem, alte­
ram propriae celsitudinis immundo amore fumantem; et quoniam,
sicut scriptum est, Deus superbis resistit, humilibus autem dat gra-
11 78
tiam , illam in caelis caelorum habitantem , istam inde deiectam in
c n
aberrantes M.
c o
apertissime M.
C
P quiM.
konačne kazne na sudnji dan, što najotvorenije pokazuje apostol Pe- anđela, koji se
tar kad kaže: »Bog nije poštedio anđela koji su sagriješili, već ih je, poXaYum^evaju
72
strmoglavljujući u pakao, predao mračnom bezdanu, gdje ih čuva za pod naziv cima
1 s v , e t l a 1 t m , n e
kaznu suda« . Dakle, tko može sumnjati, da je Bog - svojim unapri-
jednim znanjem i l i činom - razlučio takve anđele od onih drugih? I
tko bi protuslovio tome da su ovi s pravom nazvani svjetlom? K a d je
i nas same (koji još živimo u vjeri i nadamo se jednakosti s njima,
73
koju dakako još ne posjedujemo) apostol već nazvao svjetlom: »Ne­
2
koć ste bili tama, ali sada ste svjetlo u Gospodinu.«
A da se ti otpadnici najprikladnije nazivaju tamom, nedvojbeno za­
mjećuju oni koji shvaćaju ili vjeruju, kako su takvi anđeli gori negoli
ljudi nevjernici.
Zbog toga, čak ako je razumjeti i drukčije svjetlo na onome mjestu
knjige gdje čitamo: »Bog reče: 'Neka bude svjetlo', i bi svjetlo«, te
ako je drukčija tama posrijedi ondje gdje piše »I rastavi Bog svjetlo
3
od tame« , za nas ipak postoje dva društva anđela, jedno koje uživa
u Bogu, i drugo koje se nadima od oholosti; jednomu se kaže: »Hva­
4
lite ga, svi anđeli njegovi!« dok knez drugoga veli: »Sve ću ti ovo
5
dati, ako paneš ničice te mi se pokloniš.« Jedno društvo gori svetom
ljubavlju prema Bogu, dok se drugo dimi zapaljeno nečistom ljubavlju
vlastite uznositosti; i jer, kako je napisano: »Bog se protivi oholima,
6
a poniznima daje milost« , jedno prebiva na nebesima nad nebesima,

6 9
Gen 1, 2.
7 0
Mt 22, 30.
7 1
Mt 18, 10. Mt 22,30.
7 2
Cf. 2 Pt 2, 4. Mt 18,10.
7 3
Eph 5, 8.
7 4
Gen 1, 3-4. 2 Pt 2,4.
7 5
Ps 96, 7. £/5,8.
7 6
Mt 4, 9. Post 1,3-4.
7 7 Ps 148,2.
Iac 4, 6; 1 Pt 5, 5; cf. Prov 3, 34. Mt 4,9.
7 8
Cf. Ps 113, 16. Jak 4,6; 1 Pt 5,5.
 D E civ. D E I 11, 3 3 - 3 4
hoc infimo aerio caelo tumultuantem; illam luminosa pietate tran-
quillam, istam tenebrosis cupiditatibus turbulentam; illam Dei nutu
clementer subvenientem, iuste ulciscentem, istam suo fastu subden-
di et nocendi libidine exaestuantem; illam, ut quantum vult consulat,
PL 347 Dei bonitati mini/stram, istam, ne quantum vult noceat, Dei potestate
frenatam; illam huic illudentem, ut nolens prosit persecutionibus
suis, hane i l l i invidentem, cum peregrinos colligit suos: nos ergo has
duas societates angelicas inter se dispares atque contrarias, unam et
natura bonam et voluntate rectam, aliam vero natura bonam, sed
voluntate perversam, aliis manifestioribus divinarum Scripturarum
testimoniis deelaratas quod etiam in hoc libro, cui nomen est Gene-
sis, lucis tenebrarumque vocabulis significatas existimavimus,
etiamsi aliud hoc loco sensit forte qui scripsit, non est inutiliter ob-
scuritas huius pertractata sententiae, quia, etsi voluntatem auctoris
l i b r i huius indagare nequivimus, a regula tamen fidei, quae per alias
eiusdem auctoritatis sacras Litteras satis fidelibus nota est, non ab-
c q
horruimus . Etsi enim corporalia hic commemorata sunt opera Dei,
habent procul dubio nonnullam similitudinem spiritalium, secun­
dum quam dicit Apostolus: Omnes enim vos filii lucis estis et filii diei,
19
non sumus noctis neque tenebrarum . S i autem hoc sensit etiam ille
qui scripsit, ad perfeetiorem disputationis finem nostra pervenit in-
tentio, ut homo Dei tam eximiae divinaeque sapientiae, immo per
eum Spiritus Dei i n commemorandis operibus Dei, quae omnia sexto
cc 354 die dicit esse perfeeta, nullo modo angelos praeter/misisse credatur,
sive in principio, quia primo fecit, sive, quod convenientius intellegi-
tur, in principio, quia in Verbo unigenito fecit, scriptum sit: In prin­
80
cipio fecit Deus caelum et terram ; quibus nominibus universalis est
significata creatura, vel spiritalis et corporalis, quod est credibilius,
vel magnae duae mundi partes, quibus omnia quae creata sunt con-
tinentur, ut primitus eam totam proponeret ac deinde partes eius
secundum mysticum dierum numerum exsequeretur.
Aberrant qui- 34. Quamquam nonnulli putaverint aquarum nomine signif icatos
dam angelos n o d a m modo populos angelorum et hoc esse quod dictum est: Fiat
U
aquis compa- ™- r r- o i
rantes.
c q
aberravimus M .
7 9
1 Thess 5, 5.
8 0
Gen 1, 1.
O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 3 3 - 3 4 79
dok se drugo zbačeno odatle nalazi pobunjeno na najnižem uzdušnom
7
nebu ; jedno je smireno u svijetloj pobožnosti, drugo je razdirano
mračnim požudama; jedno na mig Božji milosno pomaže ili pravično
kažnjava, dok drugo u vlastitoj oholosti vrije od strasti da pokori i
naudi; jedno je na službu Božje dobrote, da pomogne koliko htjedne,
dok drugo - kako ne bi naškodilo koliko hoće - obuzdava moć Božja;
drugo je prvomu ruglo, jer je svojim proganjanjima nehotice na korist
i zavidi prvomu zbog toga što okuplja svoje hodočasnike. T a su dva
društva anđela, između sebe i različita i oprečna, jedno je i po naravi
dobro i po volji pravično, dok je drugo po naravi dobro, ali po volji
izopačeno; dotična se opreka potvrđuje i ostalim jasnijim svjedočan­
stvima božanskog Pisma, dok sami mislimo kako se tih društava tiču
i riječi svjetlo i tama u knjizi Postanka; pa čak ako je onaj koji je
pisao na tom mjestu možda mislio i štogod drugo, nije na odmet po­
zabaviti se i podulje ovom nejasnom rečenicom; te iako ne mognemo
prodrijeti u samu nakanu pisca ove knjige, barem nismo odstupili od
Pravila vjere, koje je vjernicima dosta poznato iz ostalih mjesta s jed­
nakim ugledom Svetoga pisma.
Iako su ovdje spomenuta tvarna djela Božja, ipak nedvojbeno posje­
duju stanovitu sličnost s onim duhovnima, prema onomu što kaže
apostol: »Vi ste svi sinovi svjetla i sinovi dana. Ne pripadamo noći
8
niti tami.« A k o je tako mislio i onaj tko je pisao knjigu Postanka,
onda je naša nakana postigla savršeniji kraj rasprave, naime: nikako
se ne može vjerovati da bi Božji čovjek takve izuzetne i božanske
mudrosti - kroz kojega je zapravo govorio D u h Božji - spominjući
Božja djela (o kojima kaže kako su sva dovršena šestoga dana) mi­
moišao anđele, bilo da u rečenici: »U početku stvori Bog nebo i zem­
lju«, izraz »u početku« stoji jer ih je prve stvorio, bilo (što je mnogo
prikladnije shvaćanje) »u početku« stoji jer ih je stvorio u jednorođe-
noj Riječi; dok se samim riječima nebo i zemlja označuje cjelokupno
stvaranje, bilo duhovno bilo tjelesno, što je vjerojatnije, ih" pak dva
golema dijela svijeta kojima se obuhvaćaju sve stvore vine; u tome
smislu, pisac prvo iznosi cjelinu a zatim nabraja njezine dijelove
prema otajstvenome broju dana.
34. Neki su mislili kako riječ vode znače mnoštva anđela te da je o tome što neki
to sadržano u izrijeku: »Neka bude svod posred voda, da dijeli vode prfs^varan^ 6
7
O uzduhu kao smjestištu demona vidi Knjigu 8, 14.
8
1 Sol 5,5.

80 DE crv. DEI 11, 34
81
jirmamentum inter aquam et aquam , ut supra firmamentum / ange­
li intellegantur, infra vero vel aquae istae visibiles vel malorum an-
gelorum multitudo vel omnium hominum gentes. Quod si ita est, non
cr
illic apparet ubi facti sint angeli, sed ubi discreti; quamvis et aquas,
quod perversissimae atque impiae vanitatis est, negent quidam fac-
tas a Deo, quoniam nusquam scriptum est: Dixit Deus: Fiant aquae.
Quod possunt simili vanitate etiam de terra dicere; nusquam enim
legitur: Dixit Deus: Fiat terra. Sed, inquiunt, scriptum est: In princi­
82
pio fecit Deus caelum et terram . Illic ergo et aqua intellegenda est;
uno enim nomine utrumque comprehensum est. Nam ipsius est mare,
sicut in Psalmo legitur, et ipse fecit illud, et aridam terram manus
83
eius finxerunt . Sed hi qui in nomine aquarum, quae super caelos
sunt, angelos intellegi volunt, ponderibus elementorum moventur et
ideo non putant aquarum fluidam gravemque naturam in superiori-
bus mundi locis potuisse constitui; qui secundum rationes suas, si
ipsi hominem facere possent, non ei pituitam, quod graece (pkejfia
dicitur et tamquam in elementis corporis nostri aquarum vicem ob-
tinet, in capite ponerent. Ibi enim sedes est phlegmatis, secundum
Dei opus utique aptissime, secundum istorum autem coniecturam
tam absurde, ut, si hoc nesciremus et in hoc libro similiter scriptum
esset, quod Deus umorem fluidum et frigidum ac per hoc gravem in
superiore omnibus ceteris humani corporis parte posuerit, isti truti-
natores elementorum nequaquam crederent, et si auctoritati eiu-
sdem Scripturae subditi essent, aliquid aliud ex hoc intellegendum
esse censerent. Sed quoniam, si diligenter singula scrutemur atque
tractemus, quae in illo divino Libro de / constitutione mundi scripta
sunt, et multa dicenda et a proposito instituti operis longe digredien-
dum est, iamque de duabus istis diversis inter se atque contrariis
societatibus angelorum, in quibus sunt quaedam exordia duarum
etiam in rebus humanis civitatum, de quibus deinceps dicere institui,
quantum satis esse visum est, disputavimus: hunc quoque librum
aliquando claudamus.
c r
suntM.
8 1
Gen 1, 6.
8 2
Gen 1, 1.
8 3
Ps 94, 5.
O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 34 81
1 svoda izrazom
od voda!« , podrazumijevajući kako su iznad svoda anđeli, a ispod razdvajanja
njega ili same vidljive vode ili mnoštvo zlih anđela ili svi puci svijeta. voda misli na
anđele, i kako
Ako je tome tako, onda se tu ne otkriva gdje su anđeli stvoreni, nego neki misle da
gdje su razdvojeni; dočim neki (što je i najizopačenija i bezbožna vode nisu
stvorene.
ispraznost) niječu da je Bog stvorio vode, zbog toga što nigdje ne
piše: »I reče Bog: Nek budu vode!«. Ti bi to - s istom ludošću -
mogli reći i o zemlji, jer se nigdje ne čita: »I Bog reče: Neka bude
zemlja!« Nego, kažu, kako piše: »U početku stvori Bog nebo i zem­
lju.« Međutim, tu se mora razumjeti i voda; jer jednom je riječju
(zemlja) obuhvaćeno i jedno i drugo. Naime, kao što se čita u psalmu:
»Njegovo je more, on ga je stvorio, i kopno koje načiniše ruke njego­
2
ve.«
Nu one koji bi htjeli da se pod riječju vode shvate anđeli, zbunjuju
same težine pratvari, te misle kako se tekuća i teška narav voda ne
bi mogla smjestiti na višnjim mjestima svijeta; prema njihovu mnije­
nju, kad bi uzmogli stvarati čovjeka, ne bi mu stavili u glavu onu
sluzovinu, koju Grci nazivaju ^)Xey\ia, i koja među sastavinama našeg
tijela zauzima mjesto voda. Naime, u glavi je smjestište te tekućine,
i to je prema Božjem djelu najprikladnije, ali prema njihovu nagađa­
nju to je toliko besmisleno, da kad ovo ne bismo znah i kad bi slično
u knjizi Postanka pisalo, kako je Bog tu tekuću i hladnu pa prema
tome i tešku mokrinu smjestio u najviši dio ljudskog tijela, ti vagači
pratvari ne bi uopće vjerovali, i ako bi bili nadvladani ugledom samog
Pisma, ipak bi tvrdili kako se time mora podrazumijevati nešto drugo.
Samo, ako bismo pažljivo istraživali sve pojedinosti koje su u toj sve­
toj knjizi napisane o postanku svijeta, ne samo što bi još mnogo toga
trebalo reći nego bismo i poprilično odlutali od same nakane ovoga
djela; već smo, onoliko koliko se činilo dostatnim, raspravljah o tim
dvama različitim i oprečnim društvima anđela, u kojima su i u ljud­
skim stvarima kao neki započeci dvaju gradova, o kojima sam naka­
nio sada govoriti; i stoga završimo već jednom ovu knjigu.
1
Post 1,6. Epifanije iz Salamine pripisuje Origenu takvo tumačenje u svojem pismu
Ivanu Jeruzalemskom.
2
Ps 95 (94), 5.
 K N J I G A XII.

Razlaganje poprima odlučujuće polemički ili, ako želimo, apologetski ton jer pra-
početke dviju država promatra kao one koje su proizašle iz zajednice ljudi i anđela.
Dva su poglavita protivnika protiv kojih ustaje Augustinov snažan i ponekad oštar
govor; manihejci koji su zastupali teoriju dvostrukog počela dobra i zla; stoici koji su
od Empedokla baštinili teoriju palingeneze i cikličkog povratka identičnog. Knjiga
dakle ima dva dijela, a dodaje se i središnji dio koji uspoređuje i usklađuje druga dva
dijela.
U prvom dijelu razlaže se teza da svako biće svoju dobrotu dobiva od stvaralač­
kog čina jednog, istinitog i dobroga Boga. Razlikovanje između dobrih i zlih anđela
proizlazi iz njihova prianjanja ili odbacivanja Boga (1-9).
U drugom dijelu Augustin je zaokupljen određivanjem i opisivanjem granica po­
drijetla dviju država, dobre i zle. Pažljivo motreći teoriju o ciklusima određuje poj­
move vremena i vječnosti i odnose koje onda pažljivo povezuje i s raznim kronologi­
jama (10-14).
U trećem dijelu susrećemo dokazivanje apsurdnosti i proizvoljnosti teorije palinge­
neze i povratka u identičnost. Apsurdna je to i bogohulna teorija jer ruši svako Božje
svojstvo, uključujući i svojstva Gospodara. Apsurdna je to i neljudska teorija jer ne
priznaje jedinomđenost ljudske loze i, kao posljedicu, odnose sporazumijevanja i slo­
ge, odbacuje rast i razvitak povijesnog i civilizacijskog iskustva a naročito je apsurdna
i neljudska jer osuđuje vječnu sreću, jednom za svagda stečenu, a za uzvrat nuđa
neprestano vraćanje u zemaljsku bijedu (15-28).
 BREVICULUS
cc xxm 1. De una bonorum angelorum malorumque natura.
2. Nullam essentiam Deo esse contrariam, quia ab eo, qui summe et sem­
per est, hoc in totum videtur diversum esse quod non est.
3. De inimicis Dei non per naturam, sed per contrariam voluntatem,
quae cum ipsis nocet, bonae utique naturae nocet, quia vitium, si non
nocet, non est.
4. De naturiš irrationalium aut vita carentium, quae in suo genere atque
ordine ab universitatis decore non discrepant.
5. Quod in omnium naturarum specie ac modo laudabilis sit Creator.
6. Quae causa sit beatitudinis angelorum bonorum et quae causa sit mi-
seriae angelorum malorum.
7. Causam efficientem malae voluntatis non esse quaerendam.
8. De amore perverso, quo voluntas ab incommutabili bono ad mutabile
bonum deficit.
9. An sancti angeli, quem habent Creatorem naturae, eumdem habeant
bonae voluntatis auctorem per Spiritum Sanctum in eis caritate dif-
fusa.
10. De opinione eorum, qui humanum genus sicut ipsum mundum sem­
per fuisse existimant.
cc xxiv 11. De his, qui hunc quidem mundum non sempiternum putant, sed aut
innumerabiles aut eumdem unum certa conclusione saeculorum sem­
per nasci et resolvi opinantur.
12. Quid respondendum sit his, qui primam conditionem hominis tardam
esse causantur.
13. De revolutione saeculorum, quibus certo fine conclusis universa sem­
per in eumdem ordinem eamdemque speciem reditura quidam philo-
sophi crediderunt.
14. De temporali conditione generis humani, quam Deus nec novo consi-
lio instituerit nec mutabili voluntate.
15. An ut Deus semper etiam Dominus fuisse intellegatur, credendum sit
creaturam quoque numquam defuisse cui dominaretur, et quomodo
dicatur semper creatum quod diei non potest coaeternum.
16. Quomodo intellegenda sit promissa homini a Deo vita aeterna ante
tempora aeterna.
17. Quid de incommutabili consilio ac voluntate Dei fides sana defendat
contra ratiocinationes eorum, qui opera Dei ex aeternitate repetitaper
eosdem semper volunt saeculorum redire circuitus.
SAŽETAK
O jednoj naravi dobrih i zlih anđela. 1.
M jedna bit nije oprečna Bogu, jer njemu koji najviše jest i uvijek jest 2.
nije ništa različnije od onoga što nije.
O Božjim neprijateljima, koji nisu takvi po naravi, nego po oprečnoj 3.
volji, koja jer škodi njima, škodi i dobroj naravi, budući da nedostatak
ako ne škodi, i ne postoji.
O naravima što su bez razuma ili života, pa ipak svojom vrstom i 4.
poretkom ne odstupaju od sklada sveukupnosti.
U svim vrstama i načinima različitih naravi treba hvaliti Stvoritelja. 5.
Koji je uzrok blaženstvu dobrih anđela i koji je uzrok bijedi zlih anđela. 6.
Ne treba tražiti tvorni uzrok zle volje. 7.
O izopačenoj ljubavi, zbog koje volja otpada od nepromjenjiva dobra 8.
prema promjenjivu dobru.
Da li je tvorac naravi svetih anđela i tvorac njihove dobre volje, što je 9.
ljubavlju u njih ulivena po Duhu Svetome.
O mnijenju onih koji misle kako je ljudski rod uvijek postojao, kao i 10.
sam svijet.
O onima koji misle kako ovaj svijet nije vječan, nego mniju ili da 11.
postoje nebrojeni svjetovi, ili da se ovaj jedan, nakon stanovita za­
vršetka vjekova, uvijek ponovo rađa i raspada.
Što treba odgovoriti onima koji izjavljuju kako je pozan čovjekov na- 12.
stanak.
0 obrtanju vjekova, što se određenog časa završavaju, tako te će se 13.
svemir - kao što su neki filozofi vjerovali - vraćati uvijek u isti poredak
1 izgled.
0 stvaranju ljudskoga roda u vremenu, koje je Bog odlučio bez ikakve 14.
novine u svojoj namisli i bez ikakve promjene u volji.
Da li treba vjerovati, kako bi se shvatilo da Bog uvijek bijaše gospoda- 15.
rem, da mu nikada nije manjkalo nekakva stvora kojim bi gospodario,
1 kako reći, da je nešto uvijek stvarano o čemu se ne može kazati da
je suvječno?
Kako treba razumjeti čovjeku od Boga obećani vječni život prije vječ- 16.
nih vremena.
Što da zdrava vjera iznese u obranu o nepromjenjivoj namisli i volji 17.
Božjoj, a protiv doumljivanja onih prema kojima se Božja djela po­
navljaju u vječnosti i vraćaju se uvijek po istim kruženjima vjekova.
 86 BREVICULUS
SAŽETAK 87

18 Contra eos, qui dicunt ea, quae infinita sunt, nec Dei posse scientia
Protiv onih koji govore kako se beskonačnosti ne mogu obuhvatiti čak 18.
comprehendi.
19. ni Božjim znanjem.
De saeculis saeculorum.
20. O vjekovima vjekova. 19.
De impietate eorum, qui asserunt animas summae veraeque beatitudi­
O bezbožju onih koji tvrde, kako će duše dionice najvišeg i istinskog 20.
nis participes iterum atque iterum per circuitus temporum ad easdem
blaženstva - po povratnim kruženjima vremena - ponovo zapasti u
miserias laboresque redi turaš.
2 1 iste bijede i muke.
• De conditione unius primi hominis atque in eo generis humani.
O postanku jednoga prvog čovjeka i ljudskoga roda u njemu. 21.
22. Quod praescierit Deus hominem, quem primum condidit, peccaturum
Bog je unaprijed znao da će zgriješiti prvi čovjek, kojega je stvorio, i 22.
simulque praeviderit, quantum piorum populum ex eius genere in
istodobno predvidio kolik će narod pobožnikd svojom milošću preni­
angelicum consortium sua esset grada translaturus.
jeti iz ljudskoga roda u anđeosko zajedništvo.
23. De natura humanae animae creatae ad imaginem Dei. O naravi ljudske duše stvorene na sliku Božju. 23.
cc xxv 24. An ullius vel minimae creaturae possint dići angeli creatores. Može li se reći da su anđeli stvoritelji ikojeg bilo i najsitnijeg stvora. 24.
25. Omnem naturam et omnem speciem universae creaturae nonnisi ope­ Svaku narav i svaki oblik svih stvorova nije načinio i oblikovao nitko 25.
re Dei fieri atque formari. drugi osim Bog.
26. De Platonicorum opinione, qua putaverunt angelos quidem a Deo con- O mnijenju platonika, kojim mišljahu da su anđeli doduše stvoreni od 26.
ditos, sed ipsos esse humanorum corporum conditores. Boga, ali da su sami tvorcima ljudskih tijela.
27. In primo homine exortam fuisse omnem plenitudinem generis huma­ U prvome čovjeku bijaše nastala cjelokupna punoća ljudskoga roda, u 27.
ni, in qua praeviderit Deus, quae pars honoranda esset praemio, quae kojoj je Bog predvidio koji će dio biti počašćen nagradom, a koji osu­
damnanda supplicio. đen na kaznu.
 LIBER DUODECIMUS
D E U S BONOS ANGELOS E T S E M E L I N TEMPORE H O M I N E M CREAVTT
Quae sint bona et mala in angelis et in rebus [1-9]
PL 347 - CC 355 1-1. Antequam de institutione hominis dicam, ubi / duarum civi-
Societas est et
tatum, quantum ad rationalium mortalium genus attinet, apparebit
civitas angelo-
rum et homi­
1
exortus, sicut supe/riore libro apparuisse in angelis iam videtur:
num. prius mihi quaedam de ipsis angelis video esse dicenda, quibus de-
PL 348
PL 349 monstretur quantum a nobis potest, quam non inconveniens neque
incongrua dicatur esse hominibus angelisque societas, ut non quat-
tuor (duae scilicet angelorum totidemque hominum), sed duae potius
civitates, hoc est societates, merito esse dicantur, una in bonis, altera
in malis non solum angelis, verum etiam hominibus constitutae.
In potestate est 1.2. Angelorum bonorum et malorum inter se contrarios appeti-
naturae ratio- tus non naturiš principiisque diversis, cum Deus omnium substantia-
nalis Deo ad-
haerere uno ve­ rum bonus auctor et conditor utrosque creaverit, sed voluntatibus et
ro bono. cupiditatibus exstitisse dubitare fas non est, dum alii constanter in
communi omnibus bono, quod ipse illis Deus est, atque in eius aeter­
nitate veritate caritate persistunt; alii sua potestate potius delectati,
velut bonum suum sibi ipsi essent, a superiore communi omnium
beatifico bono ad propria defluxerunt et habentes elationis fastum
pro excelsissima aeternitate, vanitatis astutiam pro certissima veri­
tate, studia partium pro individua caritate superbi fallaces invidi
1
V . supra 11, 9.
D V A N A E S T A KNJIGA
B O G JE STVORIO DOBRE ANĐELE I JEDANPUT ČOVJEKA U VREMENU
Dobro i zlo u anđelima i u svijetu [1-9]
1. 1. Prije nego što kažem koju o postanku čovjeka (gdje će se O jednoj naravi
dobrih i zlih
pokazati da je i početak dvaju gradova, koliko se tiče roda razumnih anđela.
smrtnih bića, kao što se to pokazalo u prethodnoj knjizi što se tiče
anđela), čini se kako trebam reći još štogod o anđelima, čime bi se -
koliko mi je to moguće - pokazalo, da nema ničega ni nepriličnog ni
neprikladnog u družbi ljudi i anđela, tako te s pravom ne treba govo­
riti o četiri (naime: o dvije zajednice anđela i isto tako dvije ljudi),
nego radije o dva grada, to jest društva, što se sastoje jedno od do­
brih, drugo od zlih, ne samo anđela nego i ljudi.
2. Nije uopće dopušteno sumnjati, da su oprečne težnje dobrih i zlih
anđela nastale njihovim voljama i žudnjama, a ne po različitim nara­
vima i počelima, budući da je Bog, dobri Tvorac i Utemeljitelj svih
bivstava, stvorio i jedne i druge; i dok jedni postojano ustrajavaju u
svima zajedničkom dobru, koje je njima sam Bog, u njegovoj vječno­
sti, istini i ljubavi, drugi radije uživaju u vlastitoj moći (kao da su
sami sebi svoje dobro) i otpavši od višnjega dobra - koje usrećuje i
svima je zajedničko - na ono koje je samo njihovo; i budući da oda-
braše oholost uznositosti mjesto najuzvišenije vječnosti, ispraznu do­
mišljatost mjesto najpouzdanije istine i strast rascjepkanosti mjesto
nedjeljive ljubavi, postali su oholi, himbeni, zavidni.
 90 D E crv. D E I 12, 1,2-1,3 O D R Ž A V I BOŽJOJ 12, 1,2-1,3 91

effecti sunt. Beatitudinis igitur illorum causa est adhaerere Deo;
quocirca istorum miseriae causa ex contrario est intellegenda, quod
est non adhaerere Deo. Quam ob rem si, cum quaeritur, quare illi
beati sint, recte respondetur: Quia Deo adhaerent; et cum quaeritur,
cur isti sint miseri, recte respondetur: Quia non adhaerent Deo: non
est creaturae rationalis vel intellectualis bonum, quo beata sit, nisi
Deus. Ita quamvis non omnis beata possit esse creatura (neque enim
hoc munus adipiscuntur aut capiunt ferae ligna s^xa et si quid huius
a
modi est), ea tamen, quae potest, non ex se ipsa potest, quia ex nihilo
creata est, sed ex illo, a quo creata est. Hoc enim adepto beata, quo
amisso misera est. Ille vero qui non alio, sed se ipso bono beatus est,
b bijedan je. Dočim onaj tko je blažen po vlastitom dobru, a ne po
ideo miser non potest esse, quia non se potest amittere.
Dakle, uzrok blaženstvu jednih jest prionuće uz Boga, i prema tome
suprotno: mora se kao uzrok bijede onih drugih shvatiti to što ne
prianjaju uz Boga. Stoga, upita li se zašto su prvi blaženi, pa se pravo
odgovori: »jer prianjaju uz Boga«; a kad se pita zašto su drugi bijedni,
pravo se odgovara: »jer ne prianjaju uz Boga«, onda osim Boga nema
dobra kojim bi razborit i razuman stvor postao blažen.
Tejiako svaki stvor ne može postati blažen (naime: taj dar niti dostižu
niti uživaju životinje, drveće, stijenje i štogod slično), ir^k^naj^koji
to može, ne može sam po sebi, jer je stvoren iz ništa, nego po onome
tko ga je stvorio. Stekavši to dobro, stvor je blažen; izgubivši ga,
tuđem, ne može biti bijedan, jer ne može izgubiti sebe sama.

3. Tako kažemo, da ne postoji nepromjenjivo dobro osim jednog^

CC 356
0
1. 3. Dicimus itaque immutabile bonum non esse nisi unum ve-
Naturae ratio­ rum beatum Deum; ea vero, quae fecit, bona quidem esse, quod ab
nalis bonum
est esse cum illo, verumtamen mutabilia, quod non de illo, sed de nihilo facta
Deo. sunt. Quamquam ergo summa non sint, quibus est Deus maius bo­
num: magna sunt tamen ea mutabilia bona, quae adhaerere possunt,
ut beata sint, immutabili bono, quod usque adeo bonum eorum est,
ut sine illo misera esse necesse sit. Nec ideo cetera in hac creaturae
universitate meliora sunt, quia misera esse non possunt; neque enim
cetera membra corporis nostri ideo dicendum est oculis esse melio­
ra, quia caeca esse non possunt. Sicut autem melior est natura sen-
tiens et cum dolet quam lapis qui dolere nullo modo potest: ita ratio­
d
nalis natura praestantior etiam misera, quam illa quae rationis vel
sensus est expers, et ideo in eam non cadit miseria. Quod cum ita sit,
pravog blaženog Boga; stvari koje je on stvorio dobre su, jer ih je ori
stvorio, ali su i promjenjive, jer nisu stvorene iz njega, nego iz ničega.
Te stoga, iako nisu najviše one stvari od kojih je Bog veće dobrog
ipak su ta promjenjiva dobra velika, koja da bi bila blažena mogu
prionuti uz nepromjenjivo dobro, a ovo je toliko njihovo dobro te je
nužno da bez njega budu nesretna. N u , ostale stvari u ovoj sveukup­
nosti stvorova nisu stoga bolje što ne mogu biti bijedne; jer ne treba
reći kako su ostali dijelovi našeg tijela zbog toga bolji od oka budući
da ne mogu oslijepiti. Naime, kao što je bolja osjetilna narav i kad
pati negoli kamen koji nikako ne može osjetiti bol, tako je i razumna
narav izvrsnija, čak kad je i bijedna, od one što je lišena razbora ili
sjetila, te stoga i ne zapada u takvu bijedu. Budući da je tomu tako,

a
eiusmodi semper M.
b
ipse M.
c
incommutabile M.
d
est add. M.
 92 D E CIV. D E I 12, 1 , 3 - 2
huic naturae, quae in tanta excellentia creata est, ut, licet sit ipsa
mutabilis, inhaerendo tamen incommutabili bono, id est summo Deo,
PL 350 beatitudinem consequatur nec expleat indigentiam suam / nisi uti-
que beata sit eique explendae non sufficiat nisi Deus, profeeto non
illi adhaerere vitium est. Omne autem vitium naturae nocet ac per
hoc contra naturam est. Ab illa igitur, quae adhaeret Deo, non natura
differt ista, sed vitio; quo tamen etiam vitio valde magna multumque
laudabilis ostenditur ipsa natura. Cuius enim recte vituperatur vi­
tium, procul dubio natura laudatur. Nam recta vitii vituperatio est,
quod illo dehonestatur natura laudabilis. Sicut ergo, cum vitium ocu-
lorum dicitur caecitas, id ostenditur, quod ad naturam oculorum
pertinet visus; et cum vitium aurium dicitur surditas, ad earum na­
turam pertinere demonstratur auditus: ita, cum vitium creaturae an-
e
gelicae dicitur, quo non adhaeret Deo, hine apertissime deelaratur,
eius naturae ut Deo adhaereat convenire. Quam porro magna sit laus
adhaerere Deo, ut ei vivat, inde sapiat, illo gaudeat tantoque bono
sine morte sine errore sine molestia perfruatur, quis digne cogitare
possit aut eloqui? Quapropter etiam vitio malorum angelorum, quo
non adhaerent Deo, quoniam omne vitium naturae nocet, satis mani-
festatur Deum tam bonam eorum creasse naturam, cui noxium sit
non esse cum Deo.
Ex principio 2. Haec dicta sint, ne quisquam, cum de angelis apostaticis loqui-
est quaelibet mur, existimet eos aliam velut ex alio principio habere potuisse na­
natura ideoque
bona. turam, nec eorum naturae auctorem Deum. Cuius erroris impietate
tanto quisque carebit expeditius et facilius, quanto perspicacius in-
CC357 tellegere potuerit, quod per angelum / Deus dixit, quando Moysen
2
mittebat ad filios Israel: Ego sum, qui sum . Cum enim Deus summa
essentia sit, hoc est summe sit, et ideo immutabilis sit: rebus, quas
ex nihilo creavit, esse dedit, sed non summe esse, sicut est ipse; et
aliis dedit esse amplius, aliis minus, atque ita naturaš essentiarum
gradibus ordinavit (sicut enim ab eo, quod est sapere, vocatur sapien-
tia, sic ab eo, quod est esse, vocatur essentia, novo quidem nomine,
quo usi veteres non sunt latini sermonis auctores, sed iam nostris
temporibus usitato, ne deesset etiam linguae nostrae, quod Graeci
e
quod M.
2
E x 4, 14.
O DRŽAVI BOŽJOJ 12, 1,3 - 2 93
naravi koja je stvorena u tolikoj izvrsnosti zaista je nedostatak ne
prionuti uz Boga, jer iako je sama promjenjiva, ipak prionućem uz
nepromjenjivo dobro, to jest uz Svevišnjeg Boga, ona postiže blažen­
stvo i ne može zadovoljiti svoju potrebu ukoliko nije blažena, što joj
opet ne može pružiti nitko drugi osim Boga.
1
A svaki nedostatak škodi naravi pa je prema tome protiv naravi.
Stoga se ona narav koja prianja uz Boga razlikuje od one koja ne
prianja - ne po naravi, nego po nedostatku; pa ipak čak i taj nedosta­
tak pokazuje kako je narav velika i dostojna hvale. Jer, kad se pravo
osuđuje nedostatak, onda se nedvojbeno hvali sama narav. Naime,
osudba nedostatka je pravična, jer se njime obeščašćuje hvale do­
stojna narav.
Dakle, kad se nedostatak očiju nazove sljepoća, to pokazuje kako
naravi očiju pripada vid, i kad se nedostatak ušiju nazove gluhoća,
dokazuje se kako njihovoj naravi pripada sluh; isto tako, kad se kaže
kako je nedostatak anđeoskoga A. . . „
J
° stvora ne prianjati uz Boga,
time se najjasnije izjavljuje da prionuće uz Boga pripada njegovoj
naravi. I tko bi mogao dostojno zamisliti ili izraziti, kolika je hvala
prianjati uz Boga, da se za njega živi, u njemu nalazi mudrost, u
njemu raduje te uživa tako golemo dobro bez smrti, bez skretanja,
bez smetnje? Stoga, čak i nedostatak zlih anđela zbog kojega ne pria­
njaju uz Boga (a jer svaki nedostatak škodi naravi) dostatno pokazu­
je, da je Bog njihovu narav stvorio tako dobrom te joj škodi što nije
s Bogom.
2. Ovo nek je rečeno radi toga, kako - dok govorimo o anđelima Ni jedna bit nije
oprečna Bogu,
otpadnicima - ne bi tkogod pomislio, da su mogli steći drukčiju narav jer njemu koji
od nekog drukčijeg počela, pa da Bog nije tvorac njihove naravi. najviše jest i
uvijek jest nije
Svatko će to lakše i brže izbjeći bezbožju takve zablude što uzmogne ništa različnije
jasnije shvatiti ono što Bog preko anđela reče kad posla Mojsija sino­ od onoga što
1 nije.
vima Izraelovim: »Ja sam koji jesam.«
Budući je Bog najviša bit, (naime: on najviše jest, te je stoga nepro­
mjenjiv), stvarima, koje je stvorio, on je podario bitak, ali ne najviši
bitak, kakav je on sam; jednima dade bitak više, drugima manje, i
tako po stupnjevima uredi naravi biti (naturaš essentiarum); naime:
kao što riječ sapientia (mudrost) dolazi od sapere (biti mudar), tako
1
Posrijedi je još jedna višeznačnica (vitium), riječ koja znači: nedostatak, mana,
pogrješka, nestašica, šteta, krivnja, bolest, promašaj, opačina. U našem slučaju ona je
najčešće stanovit spoj značenja nedostatak i grijeh, a koje od njih prevlađuje, određuje se
iz konteksta. Stoga je najčešće prevodimo našom približnom zamjenom - nedostatak.
1
Izl 3,14. Latinski Ego sum qui sum, prema grčkom predlošku Septuaginte: 'EYW
eiui 6 03v. Uz doneseni prijevod, moguće je i značenje: »Ja sam ono što jesam« i »Ja ću
biti ono što ću biti«.
 94 D E CIV. D E I 12, 2 - 3
appellant odatav; hoc enim verbum e verbo expressum est, ut dicere-
tur essentia); ac per hoc ei naturae, quae summe est, qua faciente
sunt quaecumque sunt, contraria natura non est, nisi quae non est.
E i quippe, quod est, non esse contrarium est. Et propterea Deo, id est
summae essentiae et auctori omnium qualiumcumque essentiarum,
essentia nulla contraria est.
3
Vitium naturae 3. Dicuntur autem in Scripturis inimici D e i , qui non natura, sed
contrarium est vitiis adversantur eius imperio, nihil ei / valentes nocere, sed sibi.
Deo.
PL 351 Inimici enim sunt resistendi voluntate, non potestate laedendi. Deus
namque immutabilis est et omni modo incorruptibilis. Idcirco vi­
tium, quo resistunt Deo qui eius appellantur inimici, non est Deo, sed
ipsis malum, neque hoc ob aliud, nisi quia corrumpit in eis naturae
f Bog je nepromjenjiv i posve neoštetljiv. Stoga, nedostatak, po kojem
bonum. Natura igitur contraria non est Deo, sed vitium q u i a malum
est, contrarium est bono. Quis autem neget Deum summe bonum?
V i t i u m ergo contrarium est Deo, tamquam malum bono. Porro au­
tem bonum est et natura quam vitiat; unde et huic bono utique con­
trarium est; sed Deo tantummodo tamquam bono malum, naturae
vero, quam vitiat, non tantum malum, sed etiam noxium. Nulla quip-
pe mala Deo noxia, sed mutabilibus corruptibilibusque naturiš, bo-
nis tamen ipsorum quoque testimonio vitiorum. S i enim bonae non
essent, eis vitia nocere non possent. Nam quid eis nocendo faciunt,
nisi adimunt integritatem pulchritudinem, salutem virtutem et quid-
quid boni naturae per vitium detrahi sive minui consuevit? Quod si
omnino desit, nihil boni adimendo non nocet ac per hoc nec vitium
est. Nam esse vitium et non nocere non potest. Unde colligitur, quam-
vis non possit vitium nocere incommutabili bono, non tamen posse
nocere nisi bono, quia non inest, nisi ubi nocet. Hoc etiam isto modo
diei potest, vitium esse nec in summo posse bono nec nisi in aliquo
bono. Sola ergo bona alicubi esse possunt, sola mala nusquam; quo-
CC 358 niam naturae / etiam illae, quae ex malae voluntatis initio vitiatae g
sunt, in quantum vitiosae sunt, malae sunt, in quantum autem natu-
f
quod add. M.
s virio M.
3
C f . A e t 5, 39; R o m 5, 10; cf. C o l 1, 21.
O DRŽAVI BOŽJOJ 12, 2 - 3
i essentia (bit) potječe od glagola esse (biti), što je nova riječ kojom
se nisu stari latinski pisci služili, ah se ona u naše doba uobičajila,
kako ne bi i našemu jeziku uzmanjkalo ono što Grci zovu ousia, a
naša je essentia njezin doslovan prijevod. Stoga, onoj naravi koja naj­
više jest (i po kojoj postoje sve stvari koje jesu) nije oprečna ni jedna
narav, osim one koja ne postoji. Jer, onomu što biva oprečan je nebi-
tak. Zbog toga Bogu, to jest najvišoj biti i tvorcu svih biti koliko god
ih ima, nije oprečna ni jedna bit.
3. U Pismu se nazivaju Božjim neprijateljima oni koji se suprot­ O Božjim
neprijateljima,
stavljaju Božjoj vlasti ne po naravi, nego po svojim nedostacima; oni koji nisu takvi
ne mogu ništa naškoditi njemu, već sebi samima. Naime, neprijatelji po naravi, nego
po oprečnoj
su po volji da mu se suprotstave, a ne po moći da ga pozlijede. Jer volji, koja jer
škodi njima,
škodi i dobroj
se suprotstavljaju Bogu oni koji se nazivaju njegovim neprijateljima, naravi, budući
predstavlja zlo ne za Boga, nego za njih same, i to ni zbog čega dru­ da nedostatak
ako ne škodi, i
gog nego zbog toga što izopačuje dobro njihove naravi. Dakle, jiarav ne postoji.
nije oprečna Bogu, nego nedostatak (vitium); a jer je zlo, oprečan je
dobru.
A tko pak može zanijekati da je Bog najviše dobro? Dakle, nedosta­
tak oprečan je Bogu, kao zlo dobru. N o , dobro je i ona narav koju
kvari; otuda je nedostatak oprečan i tomu dobru; ali dok je Bogu
oprečan samo kao zlo dobru, naravi koju kvari, nije samo zao, nego
i škodljiv. Jer, nisu Bogu škodljiva nikakva zla, nego promjenjivim i
propadljivim naravima, o dobru kojih svjedoče i sami nedostaci. To
jest, da te naravi nisu dobre, njima nedostaci ne bi mogli škoditi.
Naime, što im škodeći čine, ako im ne oduzimaju cjelovitost, ljepotu,
zdravlje, krepost ili bilo koje drugo dobro naravi koje se nedostatkom
običava odstraniti ili umanjiti? N u , ako toga dobra uopće nema, onda
mu se ne može naškoditi nikakvim oduzećem, pa prema tome nema
nikakva nedostatka. Jer, ne može biti nedostatak, a da ne škodi.
Otuda se zaključuje, iako nedostatak ne može naškoditi nepromje­
njivu dobru, ipak ne može škoditi ničemu osim nekom dobru, jer on
nije ondje gdje ne škodi. A to se može izreći i ovako: niti nedostatak
može biti u najvišem dobru, niti može biti igdje osim u nekom dobru.
Stoga, sama dobra mogu gdjegdje postojati, ah sama zla nikako; jer
čak i one naravi koje su zle pogrješkom svoje zle volje, zle su ukoliko
2
Neki latinski pisci (Seneka Mlađi i Sidonije Apolinar) pripisuju tvorbu te riječi
Ciceronu, ali se ona ne nalazi ni u jednom njegovom sačuvanom djelu. Kvintilijan pripi­
suje tu riječ na jednom mjestu nekom Plautu, a na drugom mjestu Sergiju Flavu. Grčki
bogoslovi razlikovali su ouaia i ujtooraaic;, te su Trojstvo odredili kao: \iia ouaia, TQETC;
i)jtoaxda£ig; latinski bogoslovi su izjednačili nazivke essentia i substantia te su govorili o
Trojstvu kao una essentia ili substantia, tres personae, o čemu govori i Augustin u djelu
De Trinitate (5,9,10; 7,4,7-8).
 96 DE crv. DEI 12, 3 - 4

rae sunt, bonae sunt. Et cum in poenis est natura vitiosa, excepto eo,
quod natura est, etiam hoc ibi bonum est, quod impunita non est.
Hoc enim est iustum et omne iustum procul dubio bonum. Non enim
quisquam de vitiis naturalibus, sed de voluntariis poenas luit. Nam
etiam quod vitium consuetudine nimiove progressu roboratum velut
naturaliter inolevit, a voluntate sumpsit exordium. De vitiis quippe
nunc loquimur eius naturae, cui mens inest capax intellegibilis lucis,
qua discernitur iustum ab iniusto.

Cuilibet natu- 4. Ceterum vitia pecorum et arborum aliarumque rerum mutabi-

rae conveniens lium atque mortalium vel intellectu vel sensu vel vita omnino caren-
bonum fuit.
tium, quibus eorum dissolubilis natura corrumpitur, damnabilia pu-
tare ridiculum est, cum istae creaturae eum modum nutu Creatoris
4
acceperint, ut cedendo ac succedendo peragant infimam pulchritu-
dinem temporum in genere suo istius mundi partibus congruentem.
Neque enim caelestibus fuerant terrena coaequanda, aut ideo univer-
sitati deesse ista debuerunt, quoniam sunt illa meliora. Cum ergo in
PL352 his locis, ubi esse talia compe/tebat, aliis alia deficientibus oriuntur
et succumbunt minora maioribus atque in qualitates superantium
superata vertuntur, rerum est ordo transeuntium. Cuius ordinis de-
cus nos propterea non delectat, quoniam parti eius pro condicione
nostrae mortalitatis intexti universum, cui particulae, quae nos of-
fendunt, satis apte decenterque conveniunt, sentire non possumus.
Unde nobis, in quibus eam contemplari minus idonei sumus, rectis-
sime credenda praecipitur providentia Conditoris, ne tanti artificis
opus in aliquo reprehendere vanitate humanae temeritatis audea-
mus. Quamquam et vitia rerum terrenarum non voluntaria neque
poenalia naturaš ipsas, quarum nulla omnino est, cuius non sit auc-
tor et conditor Deus, si prudenter attendamus, eadem ratione com-

Cf. LUCRETIUS, De rerum natura 1, 262-264.

 O DRŽAVI BOŽJOJ 12, 3-4 97

su manjkave, ali su dobre ukoliko su naravi. I kad je nedostatna na­

rav pod kaznom - izuzevši dobro zbog toga što je narav - tu je dobro
1
i to što ne ostaje nekažnjenom. Naime, to je pravedno, a sve što je
pravedno, nedvojbeno je i dobro. Jer nitko se ne kažnjava zbog svojih
naravnih nedostataka, nego zbog onih što potječu od njegove volje.
Naime, čak i nedostatak što je otvrdnuo navikom i čestoćom te po­
stao gotovo naravan, i on je započeo po volji. Sada, dakako, govo­
rimo o nedostacima one naravi koja posjeduje um obdarena razum­
skim svjetlom, kojim se razlučuje pravedno od nepravednog.

4. S druge strane, smiješno je misliti, kako treba kažnjavati nedo­ O naravima što
su bez razuma
statke stoke, drveća i drugih promjenjivih i smrtnih stvari, koje su ili života, pa
uopće lišene bilo razuma, bilo sjetila, bilo života, naime: nedostatke ipak svojom
vrstom i poret­
po kojima propada njihova raspadljiva narav; jer su ti isti stvorovi kom ne odstu­
svoj način opstanka primili po volji Stvoritelja, kako bi stizanjem i paju od sklada
sveukupnosti.
nizanjem ostvarivali najnižu ljepotu godišnjih doba, što se u svojoj
vrsti slaže s ostalim dijelovima ovoga svijeta. Naime, kao što ne bijaše
potrebno da se zemljanine izjednačuju s nebesninama, isto tako ne
bijaše potrebe da prve izostanu zbog toga što su ove druge bolje.
Prema tome, kad na onim mjestima, gdje bijaše prikladno da te stvari
budu, jedne od njih iščezavaju a druge izbijaju, kad manje podliježu
većima te pobijeđene poprimaju svojstva pobjednika, posrijedi je red
prolaznih pojava. N u sklad toga poretka nama zbog toga ne godi što
smo sudbinom svoje smrtnosti i sami utkani u jedan njegov dio, a ne
možemo shvatiti cjelinu, kojoj mali dijelovi što nas vrijeđaju pripadaju
i pristalo i skladno. Stoga, u onim stvarima o kojima smo manje pri­
kladni razmišljati, najprimjerenije nam se nalaže da vjerujemo u pro­
misao Stvoritelja, kako se ne bismo u brzopletosti ljudske ispraznosti
drznuli u čemu prigovoriti djelu tako velikog umjetnika.
Pa ipak i nedostaci zemljanina, koji nisu ni voljni ni kažnjivi, ako
razborito razgledamo - preporučuju njihove naravi, od kojih nema ni
jedne kojoj Bog nije stvoritelj i utemeljitelj, i to zbog istoga razloga

FIRENZE, Bibl. M e d . Laurenziana Posrijedi je Platonov nauk o bitnoj vrijednosti pravične kazne, kao što izlaže So­
krat u djelu Gorgia (472 o).
Ms. Plut. 12.19.
De civitate Dei

98 DE civ. DEI 12, 4 - 5
mendant, quia et in eis hoc nobis per vitium tolli displicet, quod in
natura placet; nisi quia hominibus etiam ipsae naturae plerumque
displicent, cum eis fiunt noxiae, non eas considerantibus, sed utilita-
tem suam, sicut illa animalia, quorum abundantia Aegyptiorum su-
5
perbia vapulavit . Sed isto modo possunt et solem vituperare, quo-
niam quidam peccantes vel debita non reddentes poni a iudicibus
iubentur ad solem. Non itaque ex commodo vel incommodo nostro,
cc 359 sed per se ipsam considerata natura dat / artifici suo gloriam. Sic est
et natura ignis aeterni sine ulla dubitatione laudabilis, quamvis dam-
natis impiis futura poenalis. Quid enim est igne flammante vigente
lucente pulchrius? quid calefaciente h
curante coquente utilius?
quamvis eo nihil sit urente molestius. Idem igitur ipse aliter apposi-
tus perniciosus, qui convenienter adhibitus commodissimus inveni-
tur. N a m eius in universo mundo utilitates verbis explicare quis suf-
ficit? Nec audiendi sunt, qui laudant in igne lucem, ardorem autem
vituperant, videlicet non ex vi naturae \ sed ex suo commodo vel in­
commodo. Videre enim volunt, ardere nolunt. Sed parum attendunt
eam ipsam lucem, quae certe et illis placet, oculis infirmis per incon-
venientiam nocere, et in illo ardore, qui eis displicet, nonnulla anima­
lia per convenientiam salubriter vivere.
Est ratio gu- 5. Naturae igitur omnes, quoniam sunt et ideo habent modum
bernandae um- S u u m , speciem suam et quamdam secum pacem suam, profeeto bo-
versitatis. «i« i« i« i i
nae sunt; et cum ibi sunt, ubi esse per naturae ordinem debent, quan-
tum aeceperunt, suum esse custodiunt; et quae semper esse non ac-
ceperunt, pro usu motuque rerum, quibus Creatoris lege subduntur,
in melius deteriusve mutantur, in eum divina providentia tendentes
exitum, quem ratio gubernandae universitatis ineludit; ita ut nec tan-
PL 353 ta corruptio, quanta usque ad interitum n a t u r a š / mutabiles morta-
lesque perducit, sic faciat non esse quod erat, ut non inde fiat conse-
1
quenter quod esse debebat . Quae cum ita sint, Deus, qui summe est
atque ob hoc ab illo facta est omnis essentia, quae non summe est
(quia neque illi aequalis esse deberet, quae de nihilo facta esset, ne-
que ulio modo esse posset, si ab illo facta non esset), nec ullorum
h
calfaciente CC.
1
ex... naturae] ex sui natura M.
1
debeat M.
5
Cf. E x 6 , 16-20; 10, 1-6.
O DRŽAVI BOŽJOJ 12, 4-5 99
što nam i kod njih smeta kad nedostatak odstranjuje ono što nam u
naravi godi; a dakako da ljudima smetaju često i same naravi, kad im
postanu škodljive, jer se tad ne obziru na naravi, nego na svoju korist,
kao u slučaju onih životinja, kojih golema množina bijaše kazna oho­
1
losti Egipćana. A l i tim bi načinom mogli prigovarati i samome Sun­
cu, jer neke krivce ili dužnike suci osuđuju na izlaganje Suncu. Dakle,
ne prema našoj pogodnosti ili nepogodnosti, nego promatrana sama
za sebe, svaka je narav na slavu svojem Tvorcu. Tako je bez ikakve
dvojbe hvale dostojna i narav vječnoga ognja, iako je buduća kazna
osuđenim bezbožnicima. Jer, što je ljepše od plamtećeg, razbuktalog
i svijetlog ognja? što korisnije kad grije, krijepi i kuha? a što gore od
njega kad prži? Dakle, isti oganj po jednoj je primjeni pogibeljan, a
po drugoj, prikladnoj, od najveće koristi. A tko bi i mogao riječima
izraziti sve koristi od ognja u cjelokupnome svijetu? I ne treba slušati
one koji u ognju hvale svjetlo, ali mu kore žar, sudeći dakako ne po
sili naravi, nego prema vlastitoj pogodnosti ili nepogodnosti. T i bi
htjeli vidjeti, ali se ne bi htjeli opeci. O n i , međutim, ne opažaju kako
i samo svjetlo, koje njima dakako godi, slabim i nenaviklim očima -
škodi, te kako u žaru ognja, koji njima ne godi, neke životinje posve
2
ugodno žive.
5. Stoga sve naravi, jer jesu i zbog toga imaju svoj način, svoju u svim vrstama
vrstu i nekakav svoj mir u sebi, doista su dobre; i kad su ondje gdje razSfTnaravi
trebaju biti prema naravnom redu, one svoj bitak čuvaju onoliko ko- treba hvaliti
liko su ga primile; one koje ne primiše vječiti bitak, podvrgavaju se S t v o r i t e l a
J -
zakonu Stvoritelja, te radi koristi i gibanja stvari, mijenjaju se nabolje
ili nagore, težeći po božanskoj promisli onome koncu kakav predviđa
raspored vladavine nad sveukupnošću, tako te čak ni toliki raspad,
koji promjenjive i smrtne naravi dovodi do same propasti, ne čini
tako da ne bude ono što bijaše, da od toga ne bi dalje nastajalo ono
što je trebalo biti.
A kad je tomu tako, Bog koji najviše jest i zbog toga je od njega
stvorena svaka bit koja ne postoji u najvišoj mjeri (jer niti bi njemu
smjela biti jednaka ikoja bit stvorena iz ništa, niti bi ikojim načinom
mogla biti da nije od njega stvorena) ne smije se optuživati ni zbog
1
hl 8,10.
2
Augustin vjerojatno misli na neke stvorove poput daždevnjaka, o kojima se vjero­
valo da žive u ognju.
 100 D E CIV. D E I 12, 5 - 6
vitiorum offensione vituperandus et omnium naturarum considera-
tione laudandus est.
Miseria natu­ 6. Proinde causa beatitudinis angelorum bonorum ea verissima
rae rationalis
fuit ex aversio-
reperitur, quod ei adhaerent qui summe est. Cum vero causa mise-
ne a Deo. riae malorum angelorum quaeritur, ea merito occurrit, quod ab illo,
qui summe est, aversi ad se ipsos conversi sunt, qui non summe sunt;
m
et hoc vitium quid aliud quam superbia nuncupetur ? Initium quip-
6
pe omnispeccati superbia . Noluerunt ergo ad illum custodire forti-
CC 360
7
tudinem suam , et qui / magis essent, si ei qui summe est adhaere-
rent, se illi praeferendo id quod minus est praetulerunt. H i c primus
defectus et prima inopia primumque vitium eius naturae, quae ita
creata est, ut nec summe esset, et tamen ad beatitudinem habendam
eo, qui summe est, frui posset, a quo aversa non quidem nulla, sed
tamen minus esset atque ob hoc misera fieret. Huius porro malae
voluntatis causa efficiens si quaeratur, nihil invenitur. Quid est enim
quod facit voluntatem malam, cum ipsa faciat opus malum? Ac per
hoc mala voluntas efficiens est operis mali, malae autem voluntatis
eff iciens nihil est. Quoniam si res aliqua est, aut habet aut non habet
aliquam voluntatem; si habet, aut bonam profecto habet aut malam;
si bonam, quis ita desipiat, ut dicat quod bona voluntas faciat volun­
tatem malam? Erit enim, si ita est, bona voluntas causa peccati, quo
absurdius putari nihil potest. S i autem res ista, quae putatur facere
voluntatem malam, ipsa quoque habet voluntatem malam, etiam eam
11
quae fecerit res consequenter interrogo, atque ita , ut sit aliquis in-
quirendi modus, causam primae malae voluntatis inquiro. Non est
enim prima voluntas mala, quam fecit voluntas mala; sed illa prima
est, quam nulla fecit. N a m si praecessit a qua fieret, illa prior est,
quae alteram fecit. S i respondetur quod eam nulla res fecerit et ideo
semper fuerit: quaero utrum in aliqua natura fuerit. S i enim in nulla
m
nuncupatur M.
n jOYYh -/V^
E c c l e 10, 15.
7
C f . P s 5 8 , 10.
O DRŽAVI BOŽJOJ 12, 5-6 101
kojih nedostataka što vrijeđaju, i treba ga hvaliti razmišljajući o svim
naravima.
6. Stoga je najistinitiji uzrok blaženstvu dobrih anđela u lome što K o j i je uzrok
blaženstvu
prianjaju uz onoga koji najviše jest. A kad se traži uzrok bijede zlih
dobrih a n đ e l a i
anđela, otkriva se kako je on s pravom u tome što se odvratiše od koji je uzrok
bijedi zlih
onoga koji najviše jest i što se okrenuše sebi samima koji ne postoje anđela.
u najvišem stupnju; i kako drukčije da se taj nedostatak nazove nego
1
oholost? Jer, »početak svakoga grijeha je oholost« . Dakle, oni ne
htjedoše za njega čuvati svoju snagu, te iako bi više bili, da prionuše
uz njega, koji najviše jest, pretpostavivši sebe same njemu, pretposta-
više mu ono što manje jest.
Ovo je prvi nedostatak, prvo osiromašenje i prva grješka one naravi
što je tako stvorena, da iako nije u najvišoj mjeri ipak - kako bi
stekla blaženstvo - može uživati u onome koji najviše jest, a odvrativši
se od njega, ona ne postade ništa, ali ipak manje jest, te zbog toga
postade nesretnom. Zatim, potraži li se tvorni uzrok te zle volje, on
se neće naći. Jer, što je ono što čini volju zlom, kad sama čini djelo
zlim? Pa je, prema tome, zla volja tvorni uzrok zla djela, dok zloj
volji ništa nije tvorni uzrok. Jer, ako neka stvar jest, ona ili ima i l i
nema nekakvu volju; ako je ima, onda je zaista ima ili dobru ili zlu;
ako ima dobru volju, tko će biti tako bezuman te reći, kako dobra
volja stvara volju zlom? Naime, ako je tako, onda će dobra volja biti
uzrok grijehu, a od toga se ne može ništa zamisliti besmislenije.
A k o pak ta stvar, o kojoj se misli da čini volju zlom, i sama ima zlu
volju, onda susljedno pitam, što je ono što nju učini takvom, i - kako
bi se takvo ispitivanje privelo kraju - pitam o uzroku prve takve zle
volje. Naime, ona zla volja koja je načinila volju zlom nije prva volja,
nego je prva ona koju nije načinila ni jedna druga. A k o je prethodila
ona po kojoj je postala, onda je prva ona koja je načinila drugu.
Odgovori li se, kako nju ni jedna stvar nije načinila te stoga uvijek
bijaše, pitam da l i bijaše u kakvoj naravi. Jer, ako ne bijaše ni u
1
Sir 10,13(15). U tekstu Sedamdesetorice (Septuaginta) ta je izreka u inverziji:
&Q%r) imeoncpaviag au.aoxia. (Stoga je u suvremenom prijevodu: »početak oholosti gri­
jeh« (Biblija, Zagreb, 1968). Međutim, izvorno čitanje iz Codexa Alexandrinusa čini se
da je u skladu s Augustinovom verzijom i onom u Vulgati, to jest: initium omnis peccati
superbia.

102 DE civ. DEI 12, 6
fuit, omnino non fuit; si autem in aliqua, vitiabat eam et corrumpe-
bat eratque illi noxia ac per hoc bono privabat. Et ideo in mala natu­
ra voluntas mala esse non poterat, sed in bona, mutabili tamen, cui
vitium hoc posset nocere. S i enim non nocuit, non utique vitium fuit,
ac per hoc nec mala voluntas fuisse dicenda est. Porro si nocuit, bo­
num auferendo vel minuendo utique nocuit. Non igitur esse potuit
sempiterna voluntas mala in ea re, in qua bonum naturale praecesse-
PL 354 rat, quod mala voluntas nocendo posset adimere. / Si ergo non erat
sempiterna, quis eam fecerit quaero. Restat ut dicatur, quod ea res
fecerit malam voluntatem, in qua nulla voluntas fuit. Haec utrum
superior sit, requiro, an inferior, an aequalis. Sed° superior utique
melior; quo modo ergo nullius, ac non potius bonae voluntatis? Hoc
idem profeeto et aequalis. Duo quippe quamdiu sunt pariter volunta­
tis bonae, non facit alter in altero voluntatem malam. Relinquitur ut
inferior res, cui nulla voluntas est, fecerit angelicae naturae, quae
prima peceavit, voluntatem malam. Sed etiam res ipsa quaecumque
est inferior usque ad infimam terram, quoniam natura et essentia
CC 361 est, procul dubio bona est, habens modum et speciem / suam in ge-
nere atque ordine suo. Quo modo ergo res bona efficiens est volunta­
tis malae? Quo modo, inquam, bonum est causa mali? Cum enim se
voluntas relieto superiore ad inferiora convertit, efficitur mala, non
quia malum est, quo se convertit, sed quia perversa est ipsa conver-
sio. Idcirco non res inferior voluntatem malam fecit, sed rem inferio-
p
rem prave atque inordinate, ipsa q u i a facta est, appetivit. S i enim
aliqui duo aequaliter affecti animo et corpore videant unius corporis
q
pulehritudinem, qua visa unus eorum ad illicite fruendum movea-
tur, alter in voluntate pudica stabilis perseveret, quid putamus esse
causae, ut in illo fiat, in illo non fiat voluntas mala? Quae illam res
fecit in quo facta est? Neque enim pulehritudo illa corporis; nam
eam non fecit in ambobus, quando quidem amborum non dispariliter
occurrit aspeetibus. An caro intuentis in causa est? cur non et illius?
An vero animus? cur non utriusque? Ambos enim et animo et corpo­
re aequaliter affectos fuisse praediximus. An dicendum est alterum
eorum oeculta maligni spiritus suggestione temptatum, quasi non
eidem suggestioni et qualicumque suasioni propria voluntate con-
senserit? Hane igitur consensionem, hane malam quam male suaden-
° si add. M.
P quae M.
*i perfruendum M.
O DRŽAVI BOŽJOJ 12, 6 103
jednoj, onda uopće nije bila; ako pak bijaše u nekoj, pokvarila ju je
i izopačila, bila joj je škodljiva i time je lišila dobra. Stoga zla volja
nije mogla biti u zloj naravi, nego u dobroj, iako promjenjivoj, kojoj
taj nedostatak može naškoditi. A k o pak nije naškodio, onda i nije
bio nedostatak, pa prema tome ne treba reći ni da je volja bila zla.
N u , ako jest naškodio, onda je naškodio oduzimajući ili umanjujući
dobro. Stoga, zla volja nije mogla biti vječna u onoj stvari u kojoj je
prethodilo naravno dobro, koje je zla volja škodeći mogla oduzeti.
Dakle, ako ona nije bila vjekovječna, pitam: tko ju je načinio. Preo-
staje da se kaže, kako je zlu volju načinila ona stvar u kojoj ne bijaše
nikakve volje. Pitam zatim: da li je ona viša, niža ili jednaka. A k o je
visaT^nda je i bolja; ali kako onda, da nema nikakvu negoli radije
dobru volju? Isto je i u slučaju da je jednaka. Jer, sve dotle dok su
dva jednako dobre volje, jedan u drugom ne čini volju zlom. Preosta-
je, dakle, neka niža stvar, koja nema nikakve volje, a koja je volju
anđeoske naravi, koja je prva zgriješila, načinila zlom.
A l i , čak i bilo koja stvar, koja je niža sve do najniže zemlje, budući
da je narav i bit, nedvojbeno je dobra, imajući svoj način i oblik u
svojem rodu i redu. Kako onda da dobra stvar bude tvorni uzrok zle
volje? Kako - pitam - da dobro bude uzrok zlu? Jer, kad se volja
napustivši ono više okrene na niže, ona postaje zla, ali ne budući da
je zlo ono čemu se okreće, nego jer je izopačen sam taj zaokret.
Stoga, nije niža stvar volju načinila zlom, nego je ona sama - jer je
takvom stvorena - izopačeno i nesređeno požudjela za nižom stvari.
A k o neka dvojica, podjednaka i tjelesnog i duševnog stanja, ugledaju
ljepotu nekoga tijela, pa taj prizor jednog navodi da ga nedopušteno
uživa, dok drugi ostaje postojano čedne volje, što da smatramo uzro­
kom, što u jednom nastaje, a u drugom ne nastaje zla volja? Što l i je
izazvalo takvu volju u onoga u kojeg se javila? To nije ljepota tijela,
jer ona nije stvorila zlu volju u obojici, kad se posve jednako dojmila
njihova vida. Je l i uzrok gledateljeva put? Zašto nije tako i u drugo­
ga? Ili je pak duša? Zašto nije opet u obojice? Jer, već rekosmo,
obojica su u jednakom duševnom i tjelesnom stanju. Ili treba reći,
kako jedan od njih bijaše iskušavan skrivenim natuknućem kakvoga
zloduha, kao da nije vlastitom voljom popustio takvu migu ili bilo
kakvu sličnu nagovoru?
 104 DE civ. DEI 12, 6-7
ti adhibuit voluntatem quae in eo res fecerit, quaerimus. Nam ut hoc
quoque impedimentum ab ista quaestione tollatur, si eadem tempta-
tione ambo temptentur, et unus ei cedat atque consentiat, alter idem
qui fuerat perseveret: quid aliud apparet, nisi unum noluisse, alte-
r
rum voluisse a castitate deficere? Unde, nisi propria voluntate, ubi
eadem fuerat in utroque corporis et animi affectio? Amborum oculis
pariter visa est eadem pulchritudo, ambobus pariter institit occulta
temptatio; propriam igitur in uno eorum voluntatem malam res quae
fecerit scire volentibus, si bene intueantur, nihil occurrit. S i enim
dixerimus quod ipse eam fecerit, quid erat ipse ante voluntatem ma­
5
lam nisi natura bona, cuius auctor Deus, qui est immutabile bo­
num? Qui ergo dicit eum, qui consensit temptanti atque suadenti, cui
non consensit alius, ad illicite utendum pulchro corpore, quod viden-
dum ambobus pariter adfuit, cum ante illam visionern ac temptatio-
PL 355 nem similes ambo animo et / corpore fuerint, ipsum sibi fecisse vo­
luntatem malam, qui* utique bonus ante voluntatem malam fuerit:
quaerat cur eam fecerit, utrum quia natura est, an quia ex nihilo
facta est, et inveniet voluntatem malam non ex eo esse incipere quod
natura est, sed ex eo quod de nihilo facta natura est. Nam si natura
CC 362 causa est voluntatis malae, quid aliud cogimur dicere, / nisi a bono
fieri malum et bonum esse causam mali? si quidem a natura bona fit
voluntas mala. Quod unde fieri potest, ut natura bona, quamvis mu-
tabilis, antequam habeat voluntatem malam, faciat aliquid mali, hoc
est ipsam voluntatem malam?
Quaedam non Nemo igitur quaerat efficientem causam malae voluntatis; non
7.
u
m specie sed in e n i m est efficiens, sed deficiens, quia nec illa effectio sed defectio.
eius privatione _ r . , , ^ , . , , ,
sciuntur. Deficere namque ab eo, quod summe est, ad id, quod minus est, hoc
est incipere habere voluntatem malam. Causas porro defectionum
istarum, cum efficientes non sint, ut dixi, sed deficientes, velle inve-
nire tale est, ac si quisquam velit videre tenebras vel audire silen-
tium, quod tamen utrumque nobis notum est, neque illud nisi per
oculos, neque hoc nisi per aures, non sane in specie, sed in speciei
privatione. Nemo ergo ex me scire quaerat, quod me nescire scio, nisi
forte ut nescire discat, quod sciri non posse sciendum est. E a quippe
unum voluisse, alterum noluisse M.
incommutabile M.
quia M.
effectio] affectio est M.
O DRŽAVI BOŽJOJ 12, 6-7 105
Stoga nastojimo istražiti taj pristanak, tu zlu volju što je popustila zlu
nagovaratelju. A kako bismo odstranili i tu zapreku našem istraživa­
nju, pretpostavimo kako obojica bijahu izloženi istoj kušnji, i jedan
je popustio te pristao, dok je drugi postojano ustrajao onakvim kakav
bijaše, i što li nam je drugo bjelodano, nego da jedan jest htio, a
drugi nije htio lišiti se čistoće? I tu gdje obojici bijaše isto raspolože­
nje i tijela i duše, do toga je mogla dovesti samo vlastita volja. Oči
obojice jednako su vidjele istu ljepotu; obojica bijahu jednako izlo­
žena skrivenoj kušnji; i prema tome, oni što ushtjednu pronaći stvar
što je dovela do zle volje u jednoga od ovih, ako dobro sagledaju,
neće naći nikakva uzroka.
A k o bismo rekli kako ju je stvorio sam dotičnik, što onda bijaše on
prije zle volje, ako ne dobra narav, koje je stvoritelj Bog, koji je
nepromjenjivo dobro? Pretpostavili smo, kako su obojica imala jed­
nak prizor lijepoga tijela, te da je iskušavatelju i nagovaratelju jedan
popustio, a drugi nije, da se nedopušteno posluži tim lijepim tijelom,
a obojica su prije toga prizora i te kušnje bili slični i dušom i tijelom;
i sad, onaj tko kaže kako je zavedenik sam uzrokovao zlu volju (nai­
me: on koji bijaše dobar prije te zle volje), nek pita: zašto je takvom
ovaj učinio, da l i zbog toga jer je narav, ili jer je stvorena iz ništa; taj
će iznaći kako zla volja ne potječe otuda što je narav, nego zbog toga
što je narav stvorena iz ništa. Jer, ako je sama narav uzrok zle volje,
zar nećemo biti prisiljeni reći, kako od dobra postaje zlo i kako je
dobro uzrok zla, ako od dobre naravi postaje zla volja? A l i , kako
može biti, da dobra narav, iako je promjenjiva, prije nego što stekne
zlu volju, načini štogod zlo, to jest: samu zlu volju?
7. Stoga neka nitko ne traži tvorni uzrok zle volje; jer posrijedi Ne treba tražiti
i nije tvorni, nego netvorni uzrok, a takva volja nije nastajanje, nego ^j™ 1 u z r o k z l e
1
nestajanje. Jer odmetnuti se od onoga koji najviše jest prema onome
što manje jest, predstavlja početak zle volje. Budući da (kao sfd^već
rekoh) uzroci tih nestajanja - ili odmetanja - nisu tvorni, nego su
netvorni - i l i nedostatni - , htjeti njih iznaći isto je što i ushtjeti da
vidiš tminu ili da čuješ tišinu; jer iako nam je, dakako, to oboje po­
znato (i to jedno samo preko očiju, a drugo samo preko ušiju), ali ne
jasno u svojem liku, nego tek u lišenosti toga lika. Zbog toga, neka
nitko ne traži doznati od mene ono što znam da ne znam, osim mo­
žda, da nauči neznati ono što treba znati kako se ne može znati.
1
U izvorniku je posrijedi svojevrsna etimologijska figura: causa efficiens, causa de­
ficiens; effectio, defectio, što nije moguće u cijelosti prenijeti i u hrvatski jezik.
 106 DE civ. DEI 12, 7 - 9 , 1
quae non in specie, sed in eius privatione sciuntur, si dići aut intel-
legi potest, quodam modo nesciendo sciuntur, ut sciendo nesciantur.
Cum enim acies etiam oculi corporalis currit per species corporales,
nusquam tenebras videt, nisi ubi coeperit non videre. Ita etiam non
ad aliquem alium sensum, sed ad solas aures pertinet sentire silen-
tium, quod tamen nullo modo nisi non audiendo sentitur. Sic species
intellegibiles mens quidem nostra intellegendo conspicit; sed ubi de-
8
ficiunt, nesciendo condiscit. Delicta enim quis intellegit?
Malum est a Hoc scio, naturam Dei numquam, nusquam, nulla ex parte pos-
8.
bono defectio. s e deficere, et ea posse deficere, quae ex nihilo facta sunt. Quae ta­
men quanto magis sunt et bona faciunt (tune enim aliquid faciunt),
causas habent efficientes; in quantum autem deficiunt et ex hoc mala
faciunt (quid enim tune faciunt nisi vana?), causas habent deficien-
tes. Itemque scio, in quo fit mala voluntas, id in eo fieri, quod si
nollet non fieret, et ideo non necessarios, sed voluntarios defeetus
iusta poena consequitur. Deficitur enim non ad mala, sed male, id est
non ad malas n a t u r a š , sed ideo male, quia contra ordinem natura­
n i m ab eo quod summe est ad id quod minus est. Neque enim auri
vitium est avaritia, sed hominis perverse amantis aurum iustitia de-
PL356 relieta, quae incomparabiliter auro debuit anteponi; / nec luxuria
vitium est pulehrorum suaviumque corporum, sed animae perversae
amantis corporeas voluptates negleeta temperantia, qua rebus spiri-
CC363 taliter pulehrioribus / et incorruptibiliter suavioribus coaptamur;
nec iactantia vitium est laudis humanae, sed animae perverse aman­
tis laudari ab hominibus spreto testimonio conscientiae; nec super-
bia vitium est dantis potestatem vel ipsius etiam potestatis, sed ani­
mae perverse amantis potestatem suam potentioris iustiore con-
tempta. Ac per hoc qui perverse amat cuiuslibet naturae bonum,
etiamsi adipiscatur, ipse fit in bono malus et miser meliore priva-
tus.
Deus in angelis 9. 1. Cum ergo malae voluntatis efficiens naturalis vel, si dići
o t e s t
volmnatem^ 11
P » essentialis nulla sit causa (ab ipsa quippe incipit spirituum
mutabilium malum, quo minuitur atque depravatur naturae bonum,
~ nedostatak, manjak, pogrješku, što se pokatkad podudara sa značenjem riječi vitium,
Ps 18, 13.
O DRŽAVI BOŽJOJ 12, 7 - 9,1 107
Stoga, one stvari koje se ne spoznaju u svojem liku, nego po njegovoj
lišenosti, ako se tako može reći ili razumjeti, na neki se način nezna-
jući spoznaju da bi se spoznajući neznale. Jer kad oštar pogled tjele­
snog oka prelazi preko tjelesnih likova, on tminu nikad ne opaža,
osim ondje gdje počinje ne vidjeti. Isto tako, osjetiti tišinu, ne pripada
ni jednom drugom sjetilu, nego jedino ušima, a to se opet ne može
shvatiti nikakvim drugim načinom nego neslušanjem. Tako i razum­
ljive likove naš um shvaća razumijećem; ali gdje oni nedostaju, on
2
doznaje neznajući. Naime, »tko da zapazi nedostatke?«
8. Ovo znam: da narav Božja ne može nikad, nigdje i nikako biti o izopačenoj
nedostatna, dok mogu biti nedostatne one stvari koje su stvorene iz koj^voij? 08
ništa. N u , i one što više jesu i čine dobra (jer tada nešto čine), imaju otpada od
tvorne uzroke; ukoliko su pak nedostatne te zbog toga čine zla (jer dXaprema 3
što drugo tada čine osim ispraznina?), imaju nedostatne (netvorne) promjenjivu
r u
uzroke. Isto tako znam, da ondje gdje nastaje zla volja, tu nastaje °
ono što, da se nije htjelo, ne bi ni nastalo, pa stoga nastale nedostat­
1
ke , ne one nužne, nego voljne, stiže pravedna kazna. Jer, nedostatak
nastaje ne prema stvarima koje su zle (mala), nego zlim načinom
(male), naime: ne prema zlim naravima, nego stoga zlo (male), jer se
protiv naravnog reda otpada od onoga što najviše jest prema onome
što manje jest.
Stoga, pohlepa je nedostatak ne u zlatu, nego u čovjeku što izopačeno
ljubi zlato, zapostavivši pravdu, koju treba neizmjerno više pretpo­
stavljati samome zlatu; i požuda je nedostatak ne lijepih i privlačnih
tijela, nego duše što izopačeno ljubi tjelesne naslade, zanemarivši
umjerenost, kojom se usklađujemo sa stvarima što su duhovno ljepše
i nepropadljivo privlačnije; isto tako hvastanje je nedostatak ne u sa­
moj ljudskoj hvali, nego u duši što izopačeno ljubi da je ljudi hvale,
dok prezire svjedočanstvo savjesti; napokon, i oholost je nedostatak
ne onoga koji daje moć ili pak same moći, nego duše što izopačeno
ljubi vlastitu moć, dok prezire pravedniju moć jačega. Prema tome,
onaj tko izopačeno ljubi dobro bilo koje naravi, pa čak ako ga i stek-
ne, sam i u dobru postaje zao i bijedan, lišen onoga boljeg.
9. 1. Dakle, budući da ne postoji nikakav naravan i l i - ako se Da u je tvorac
može reći - bitan tvorni uzrok zle volje (jer od nje same počinje zlo "ndda f tvomc
promjenjivih duhova, kojim se smanjuje i oduzima dobro naravi, do njihove^dobre
ljubavlju u njih
ulivena po
Duhu Svetome.
2
Ps 19 (18), 12 (prema latinskom predlošku): Delicta enim quis intelligit?
1
Izvorno defeetus višeznačnica, koja najčešće znači: slabost, propast, odmetnuće,
k j Augustin također često upotrebljava.
0 u
 108 DECIV. DEI 12, 9,1 - 9,2
nec talem voluntatem facit nisi defectio, qua deseritur Deus, cuius
defectionis etiam causa utique deficit): si dixerimus nullam esse ef-
ficientem causam etiam voluntatis bonae, cavendum est, ne voluntas
bona bonorum angelorum non facta, sed Deo coaeterna esse creda-
tur. Cum ergo ipsi facti sint, quo modo illa non esse facta dicetur?
Porro quia facta est, utrum cum ipsis facta est, an sine illa fuerunt
prius? Sed si cum ipsis, non dubium quod ab illo facta sit, a quo et
ipsi; simulque ut facti sunt, ei, a quo facti sunt, amore, cum quo facti
sunt, adhaeserunt; eoque sunt isti ab illorum societate discreti, quod
v z
i l l i in eadem bona voluntate manserunt, i s t i ab ea deficiendo mu-
tati sunt, mala scilicet voluntate hoc ipso quod a bona defecerunt; a
qua non defecissent, si utique noluissent. S i autem boni angeli fue­
runt prius sine bona voluntate eamque in se ipsi Deo non operante
fecerunt: ergo meliores a se ipsis quam ab illo facti sunt? Absit. Quid
enim erant sine bona voluntate nisi mali? Aut si propterea non mali,
quia nec mala voluntas eis inerat (neque enim ab ea, quam nondum
coeperant habere, defecerant), certe nondum tales, nondum tam boni
a a
quam esse cum bona voluntate coeperunt. A t si non potuerunt se
ipsos facere meliores, quam eos ille fecerat, quo nemo melius quic-
quam facit: profecto et bonam voluntatem, qua meliores essent, nisi
operante adiutorio Creatoris habere non possent. Et cum id egit eo­
rum voluntas bona, ut non ad se ipsos, qui minus erant, sed ad illum,
qui summe est, converterentur eique adhaerentes magis essent eiu-
sque participatione sapienter beateque viverent; quid aliud ostendi-
tur nisi voluntatem quamlibet bonam inopem fuisse in solo desiderio
remansuram, nisi ille, qui bonam naturam ex nihilo sui capacem fe­
cerat, ex se ipso faceret implendo meliorem, prius faciens excitando
avidiorem?
PL 357 9. 2. N a m et hoc discutiendum est, si boni angeli ipsi in se fece-
adhaerer vel
e
er r u
b°n t n a m
voluntatem, utrum aliqua eam an nulla voluntate / fece-
deficere. runt. S i nulla, utique nec fecerunt. S i aliqua, utrum mala an bona?
CC 364 S i mala, quo modo esse potuit mala voluntas bonae voluntatis effec-
trix? S i bona, iam ergo habebant. Et istam quis fecerat nisi ille, qui
v
hiM.
z
illiM.
a a
Aut M.
O DRŽAVI BOŽJOJ 12, 9 , 1 - 9 , 2 109
takve volje ne dovodi nego odmetnuće, kojim se napušta Bog, odmet-
nuće kojem manjka sam uzrok), ako bismo rekli kako nikakva tvor-
nog uzroka nema ni dobra volja, treba se čuvati, da se ne povjeruje,
kako dobra volja anđela nije stvorena, nego je suvječna s Bogom.
N u , budući da su sami anđeli stvoreni, kako se može reći da ta volja
nije stvorena? A dalje, jer je stvorena, da l i je stvorena zajedno s
njima, i l i oni prvo bijahu bez nje? A l i , ako bijaše stvorena zajedno s
njima, nema dvojbe, kako je stvorena od onoga od kojega i oni sami;
a čim su stvoreni, odmah su ljubavlju kojom su stvoreni prionuli uz
onoga od kojega su stvoreni; dočim, zli su anđeli odvojeni od njihova
društva zbog toga što su - dok prvi ostadoše u dobroj volji - ovi drugi
izmijenjeni odmetnućem od nje, to jest zlom voljom, upravo zbog
toga što se odmetnuše od dobre; a od nje se ne bi bili odmetnuli, da
tako ne ushtjedoše.
A k o pak dobri anđeli prvo bijahu bez dobre volje, pa su je zatim
stvorili sami u sebi bez Božje pomoći, onda su stvoreni boljima sami
od sebe negoli od njega. Takva pomisao nek je daleko od nas. Jer,
bez dobre volje što bi drugo bili ako ne zli? Ili, ako pak ne zli, zbog
toga što u njima ne bijaše ni zla volja (dok od one dobre, koju još
nisu počeli stjecati, nisu se bili odmetnuli), ipak još ni takvi, naime
tako dobri, kao kad počeše bivati s dobrom voljom. A k o pak ne mo­
gahu sebe same načiniti boljima nego što ih bijaše načinio onaj od
kojega ne može nitko ništa bolje načiniti, onda zaista nisu mogli imati
ni dobru volju - po kojoj bi bili bolji - bez djelatne pomoći samog
Stvoritelja.
A kad je njihova dobra volja postigla to da se ne obratiše sebi samima
(koji bijahu manje), nego onomu koji najviše jest, te prianjajući uza
nj bili su više, pa su dioništvom u njemu živjeli mudro i blaženo, -
što l i se drugo pokazuje nego da bi volja, koliko god dobra, samo sa
svojom željom ostala siromašna, da je onaj, koji je stvorio dobru na­
rav iz ničega i sposobnom da uživa u njemu, nije učinio još boljom,
ispunivši je sobom samim, budeći prvo u njoj veću želju upravo za
tim?
2. Samo, valja pretresti i ovo: ako dobri anđeli i stvoriše dobru volju
sami u sebi, da l i to stvoriše nekakvom ili pak nikakvom voljom?
A k o nikakvom voljom, onda to i ne učiniše. A k o pak nekakvom, da
li zlom ili dobrom? A k o zlom, kako može zla volja biti uzrokovatelji-
com dobre volje? A k o dobrom, onda su već imali dobru volju. A nju
opet, tko je drugi mogao stvoriti, ako ne onaj koji je i njih stvorio s
 110 DE civ. DEI 12, 9,2
eos cum bona voluntate, i d est cum amore casto, quo illi adhaererent,
creavit, simul eis et condens naturam et largiens gratiam? Unde sine
bona voluntate, hoc est Dei amore, numquam sanctos angelos fuisse
credendum est. Isti autem, qui, cum boni creati essent, tamen mali
sunt (mala propria voluntate, quam bona natura non fecit, nisi cum
a bono sponte defecit, ut mali causa non sit bonum, sed defeetus a
bono), aut minorem aeceperunt divini amoris gratiam quam illi, qui
in eadem perstiterunt, aut si utrique boni aequaliter creati sunt, istis
mala voluntate cadentibus illi amplius adiuti ad eam beatitudinis
plenitudinem, unde se numquam casuros certissimi fierent, pervene-
9
runt; sicut iam etiam in libro, quem sequitur iste, tractavimus . Con-
fitendum est igitur cum debita laude Creatoris non ad solos sanctos
homines pertinere, verum etiam de sanetis angelis posse dići, quod
caritas Dei diffusa sit in eis per Spiritum Sanctum, qui datus est
10
eis ; nec tantum hominum, sed primitus praecipueque angelorum
bonum esse, quod scriptum est: Mihi autem adhaerere Deo bonum
11
est . Hoc bonum quibus commune est, habent et cum illo cui adhae-
rent et inter se sanetam societatem et sunt una civitas Dei eademque
vivum sacrificium eius vivumque templum eius. Cuius pars, quae
coniungenda immortalibus angelis ex mortalibus hominibus congre-
a b
gatur et nunc mutabiliter peregrinatur in terris vel in eis, qui mor-
ac
t e m obierunt, secretis animarum receptaculis sedibusque requie-
scit, eodem Deo creante quem ad modum exorta sit, sicut de angelis
dictum est, iam video esse dicendum. E x uno quippe homine, quem
primum Deus condidit, humanum genus sumpsit exordium secun­
dum sanetae Scripturae fidem, quae mirabilem auctoritatem non im-
merito habet in orbe terrarum atque in omnibus gentibus, quas sibi
a b
mortaliter M.
a c
morte M.
9
V . supra 11, 13.
1 0
C f . R o m 5, 5.
1 1
Ps 72, 28.
O DRŽAVI BOŽJOJ 12, 9,2 111
dobrom voljom, to jest s čistom ljubavlju, da prianjaju uz njega, zasni­
vajući im istodobno narav i darujući milost? Otuda treba vjerovati,
da sveti anđeli ne bijahu nikad bez dobre volje, to jest bez Božje
ljubavi.
Oni pak drugi anđeli, iako su stvoreni dobrima, ipak su zli, a takvi
su svojom vlastitom zlom voljom, koju nije stvorila dobra narav, osim
kad se od dobra svojevoljno odmetnula, tako te uzrok zla nije dobro,
već odmetnuće od dobra, pa ili su primili manje milosti ljubavi Božje
negoli oni anđeli koji u njoj ustrajaše, ili, ako su i jedni i drugi stvo­
reni jednako dobrima, jedni propadoše svojom zlom voljom, dok dru­
gi, više pomognuti, stigoše do one punoće blaženstva, odakle su po­
sve uvjereni da neće nikada otpasti; a o tome smo već raspravljali u
1
prethodnoj knjizi.
Stoga se mora s dužnom hvalom Stvoritelju priznati, kako »ljubav
Božja izlivena u našim srcima po Duhu Svetom, koji nam je dan«, 2
ne tiče se samo svetih ljudi, nego je primjenjiva i na svete anđele; i
ne odnosi se samo na ljude, nego prije svega i poglavito na anđele
ono dobro o kojem je pisano: »Meni je dobro prionuti uz Boga.« 3
Oni kojima je zajedničko to dobro, dijele sveto zajedništvo i s onim
uz kojega prianjaju i između sebe, te jesu jedan Božji grad i njegova
živa žrtva i njegov živi hram.
Jedan dio te zajednice, koja se sabire od smrtnih ljudi određenih da
se pridruže besmrtnim anđelima, sada je na smrtnom proputovanju
ovom zemljom i l i pak - u osobama onih koji smrću preminuše - po­
čiva u skrovitim prihvatištima i staništima duša; i vidim da sada treba
reći (kao što je rečeno o anđelima) kako je i taj dio stvorio isti Bog.
Jer, od jednoga je čovjeka, kojega je Bog prvog stvorio, potekao cijeli
ljudski rod, po svjedočanstvu Svetog pisma, koje s pravom uživa di­
van ugled diljem svijeta i među svim pucima a o kojima je - između
1
V i d i O Božjoj državi, 11,13.
2
Rim 5,5.
3
Ps 73 (72), 28 (prema latinskom predlošku).
 O DRŽAVI BOŽJOJ 12, 9,2 - 10,2 113
112 D E CIV. D E I 12, 9,2 - 10,2

ostalih istina koje reče - božanskim nadahnućem proreklo, da će svi

esse credituras inter cetera vera, quae dixit, vera divinitate praedi-
12
xit .
Quid de temporibus in institutione humani generis dicendum [10-14]
Quid multi opi- 10. 1. Omittamus igitur coniecturas hominum nescientium quid
nentur de insti­ loquantur de natura vel institutione generis humani. A l i i namque,
tutione humani
generis. sicut de ipso mundo crediderunt, semper fuisse/homines opinantur.
CC 365 Unde ait et Apuleius, cum hoc animantium genus describeret: Singil-
ad 13
PL 358 latim mortales, cuncti tamen universo genere I perpetui . Et cum
illis dictum fuerit, si semper fuit humanum genus, quonam modo
verum eorum loquatur historia narrans qui fuerint quarumque re­
rum inventores, qui primi liberalium disciplinarum aliarumque ar-
tium institutores, vel a quibus primum illa vel illa regio parsque ter-
rarum, illa atque illa insula incoli coeperit, respondent diluviis et
conflagrationibus per certa intervalla temporum non quidem omnia,
14
sed plurima terrarum ita vastari , ut redigantur homines ad exi-
guam paucitatem, ex quorum progenie rursus multitudo pristina re-
ae
paretur; ac sic identidem r e p e r i r i et institui quasi prima, cum resti-
tuantur potius, quae fuerant illis nimiis vastationibus interrupta et
exstincta; ceterum hominem nisi ex homine existere omnino non pos­
se. Dicunt autem quod putant, non quod sciunt.
vjerovati u njega.
Teorije o vremenima stvaranja čovjeka [10-14]
10. Možemo, dakle, i mimoići sva ona nagađanja ljudi koji ne O mnijenju
onih koji misle
znaju što govore o naravi i l i nastanku ljudskoga roda. Jedni, naime, kako je ljudski
rod uvijek
zamisliše (upravo kao što povjerovaše i o samome svijetu) kako su postojao, kao i
ljudi uvijek postojali. Stoga i Apulej kaže, dok opisivaše rod stvorova sam svijet.
s dušom: »Pojedince oni su smrtnici, dočim, cjelimice, kao sveukupan
1
rod, oni vječno traju.« N u , kad se tima kaže: ako ljudski rod uvijek
postojaše, koliko su onda istinita izviješća njihove povijesti (koja go­
vore tko bijahu pronalazači i kojih stvari, tko prvi utemeljitelji slo­
bodnih nauka i ostalih umijeća, ili koji počeše prvi nastanjivati ovo ili
ono područje, ovaj ili onaj dio zemlje, ovaj ili onaj otok) - oni odgo­
2
varaju , kako u određenim vremenskim razmacima poplave i požari
uništavahu, istina ne sve, ali ipak najveći dio zemalja, tako te su se
ljudi svodili na neznatnu manjinu, iz čijih se odvjetaka opet ponovo
obnavljalo prijašnje mnoštvo; pa stvari, koje tim silovitim pustoše­
njima bijahu zatirane i uništene, tako su se ponovo načinjale i zasni­
vale kao prvi put, dok su se zapravo samo obnavljale; dočim, čovjek
može nastati samo od čovjeka. A l i ti govore tek ono što misle, a ne
ono što znaju.

Quot annis hu­ 10. 2. Fallunt eos etiam quaedam mendacissimae litterae, quas
mani generis perhibent in historia temporum multa annorum milia continere,
historia com-
putetur. cum ex Litteris sacris ab institutione hominis nondum completa an­
norum sex milia computemus. Unde ne multa disputem quem ad mo-
dum illarum litterarum, in quibus longe plura annorum milia refe-
runtur, vanitas refellatur et nulla in illis rei huius idonea reperiatur
2. Njih varaju i neke njihove prelažne listine, po kojima tvrde kako
ta povijest sadržava mnoga tisućljeća, dok mi, na temelju Svetoga
pisma, računamo da od čovjekova postanka još nije prošlo šest tisuća
godina. Stoga, kako ne bih mnogo raspravljao kojim se načinom po­
bija ispraznost tih isprava (u kojima se govori o mnogim tisućama
godina) i kako u njima nema nikakve vrijednosti primjerene predme-

a d
cunctim M.
a e
reparari M.
1
Apulej, O Sokratovu Bogu, 4.
2
Usporedi što Kritija govori o Solonovu razgovoru s egipatskim svećenikom u Pla­
1 2
Cf. M c 14, 9. tonovu Timeju (22c - 23c). Sto se tiče stoičkog nauka o povremenoj propasti svijeta vidi
1 3
A P U L E I U S , De deo Socratis I V . Ciceron O naravi bogova (2.118).
1 4
C f . quidam stoici in: D l O G E N E S , L . (7. 141-142).
 114 DE civ. DEI 12, 1 0 , 2 - 11
auctoritas: illa epistula Alexandri Magni ad Olympiadem matrem
suam, quam scripsit narrationem cuiusdam Aegyptii sacerdotis insi-
nuans, quam protulit ex litteris quae sacrae apud illos haberentur,
af
continet etiam regna, quae Graeca quoque novit historia; in quibus
regnum Assyriorum in eadem epistula Alexandri quinque milia exce-
dit annorum; in Graeca vero historia mille ferme et trecentos habet
ab ipsius Beli principatu, quem regem et ille Aegyptius in eiusdem
15
regni ponit exorilio ; Persarum autem et Macedonum imperium
usque ad ipsum Alexandrum, cui loquebatur, plus quam octo anno­
a g
rum milia ille constituit, cum apud Graecos Macedonum usque ad
mortem Alexandri quadringenti octoginta quinque reperiantur, Per­
sarum vero, donec ipsius Alexandri victoria finiretur, ducenti et tri-
CC 366 ginta tres computentur. Longe itaque hi numeri / annorum illis Ae-
gyptiis sunt minores, nec eis, etiamsi ter tantum computarentur, ae-
ah
quarent . Perhibentur enim Aegyptii quondam tam breves annos ha­
buisse, ut quaternis mensibus finirentur; unde annus plenior et ve-
PL 359 rior, qualis nunc et nobis et illis est, tres / eorum annos complecte-
batur antiquos. Sed ne sic quidem, ut dixi, Graeca Aegyptiae numero
temporum concordat historia. Et ideo Graecae potius fides habenda
est, quia veritatem non excedit annorum, qui Litteris nostris, quae
vere sacrae sunt, continentur. Porro si haec epistula Alexandri, quae
maxime innotuit, multum abhorret in spatiis temporum a probabili
fide rerum: quanto minus credendum est illis litteris, quas plenas
fabulosis velut antiquitatibus proferre voluerint contra auctorita-
tem notissimorum divinorumque Librorum, quae totum orbem sibi
crediturum esse praedixit, et cui totus orbis, sicut ab ea praedictum
16
est , credidit; quae vera se narrasse praeterita ex his, quae futura
praenuntiavit, cum tanta veritate implentur, ostendit.
Quidam ex ele- 11. A l i i vero, qui mundum istum non existimant sempiternum,
mentis putant sive non eum solum, sed innumerabiles opinentur, sive solum qui-
hominem rena-
sci. dem esse, sed certis saeculorum intervallis innumerabiliter oriri et
occidere, necesse est fateantur hominum genus prius sine hominibus
gignentibus exstitisse. Neque enim ut alluvionibus incendiisque ter-
rarum, quas illi non putant toto prorsus orbe contingere, et ideo pau-
cos homines, ex quibus multitudo pristina reparetur, semper rema-
ai
nere contendunt, ita et hi possunt putare, quod a l i q u i d hominum
al
pereunte mundo relinquatur in mundo; sed sicut ipsum mundum ex
materia sua renasci existimant, ita in illo ex elementis eius genus
a f
continet etiam] continentem M.
a g
octo et annorum millium M.
a h
aequarentur M.
31
aliqui M.
31
relinquantur M.
1 5
Cf. EUSEBIUS, Cron. 1, 12: P L 27, 42.
1 6
Cf. M c 14, 9.
O DRŽAVI BOŽJOJ 12, 10,2 - 11 115
1
tu, dostaje navesti onu poslanicu Aleksandra Velikog svojoj majci
Olimpiji, u kojoj iznosi ono što mu je bio ispričao neki egipatski sve­
ćenik, a gdje je riječ i o stvarima iz egipatskih svetih spisa, pa su tu
i podaci o kraljevstvima što su poznata grčkoj povijesti.
U istoj Aleksandrovoj poslanici, kraljevstvo Asiraca trajalo je preko
pet tisuća godina, dok je prema grčkoj povijesti trajalo tek tisuću i tri
2
stotine godina, od vladavine Bela , o kojemu i taj Egipćanin govori
kao o prvome kralju dotičnog kraljevstva; dok carstvu Perzijanaca i
Macedonaca, sve do samog Aleksandra (kojemu se obraća) pridaje
preko osam tisuća godina, a u grčkim ispravama nalazimo da je mace-
3
donsko carstvo do smrti Aleksandra trajalo četiri stotine osamdeset
i pet godina, dok je ono perzijsko (sve dok ga Aleksandar nije svojom
4
pobjedom okončao) navršilo dvije stotine trideset i tri godine.
I tako su ti grčki brojevi godina mnogo manji od egipatskih, pa sve
da ih pomnožimo i s brojem tri, ne bismo ih izjednačili. Naime, go­
vori se kako su Egipćani nekoć imali takve kratke godine, da se svaka
od njih završavala nakon četiri mjeseca; otuda bi puna i prava godina
(kakva je sad i u njih i u nas) obuhvaćala tri njihove stare godine.
Nu, kao što rekoh, čak se ni tako grčka povijest ne bi slagala s egipat­
skim doboslovljem. A grčkoj povijesti treba stoga više vjerovati, jer
ona ne premašuje istinu o godinama kakva je sadržana i u našim istin­
ski svetim knjigama.
Dalje, ako ta Aleksandrova poslanica, koja je veoma poznata, što se
tiče vremenskih podataka toliko odudara od pouzdane povijesti - ko­
liko onda treba manje vjerovati onim spisima (koji su puni izmišljo­
tina o starinama) i koje naši protivnici ushtjedoše suprotstaviti ugledu
najpoznatijih svetih knjiga, koje prorekoše, da će cijeli svijet u njih
vjerovati, a kojima cijeli svijet prema tome proročanstvu i vjeruje;
istinsko ispunjenje onoga što je Sveto pismo proreklo o budućnosti
pokazuje i koliko su istinite one stvari koje je iznijelo o prošlosti.
11. O n i pako drugi, koji ne misle da je ovaj svijet vjekovječan ili O onima koji
da je jedini, nego mniju kako postoje bezbrojni drugi svjetovi, ili pak misle kako ovaj
svijet nije
da postoji samo jedan, ali se u određenim vjekovnim razdobljima ne­ vječan, nego
brojeno puta rađa i raspada, - ti nuždno moraju priznati kako je ljud­
mniju ili da
postoje nebro­
ski rod prvo nastao bez ljudskih roditelja. Jer oni ne mogu (poput jeni svjetovi, ili
onih koji drže, kako nakon poplava i požara na zemlji, koji ne zahva-
da se ovaj
jedan, nakon
stanovita za­
tiše sve dijelove svijeta preostaje nekolicina ljudi, od kojih se onda vršetka vjekova,
obnavlja ranije mnoštvo) smatrati, kako pri propasti svijeta ipak preo­ uvijek ponovo
staje netko od ljudi na svijetu; nego oni misle, kako se sam svijet rađa i raspada.
ponovo rađa iz vlastite tvari, tako da se iz njegovih pratvari obnavlja
1
O tome vidi O Božjoj državi, 8,5,27.
2
Usporedi O Božjoj državi, 4,6 (1240 godina - prema Euzebiju), u 18,21 (1305
godina - uključujući prvog vladara Bela).
3
Valej Paterkul (1,6) i Justin (33,2) navode 924 godine.
4
Prema Kurciju (O Aleksandrovim djelima, 4,14,20) i Jeronimu riječ je o 230 godina.
 116 D E CIV. D E I 12, 11 - 12
humanum ac deinde a parentibus progeniem pullulare mortalium,
17
sicut aliorum a n i m a l i u m .
Non sero homo 12. Quod autem respondimus, cum de mundi origine quaestio
creatus si ae- verteretur, eis, qui nolunt credere non eum semper fuisse, sed esse
ternitati com-
paretur. coepisse, sicut etiam Plato apertissime confitetur, quamvis a nonnul-
lis contra quam loquitur sensisse credatur: hoc etiam de prima homi-
nis conditione responderim, propter eos, qui similiter moventur, cur
homo per innumerabilia atque infinita retro tempora creatus non sit
a m
tamque sero sit creatus , ut minus quam sex milia sint annorum, ex
quo esse coepisse in sacris Litteris invenitur. Si enim brevitas eos
CC 367 offendit temporis, quod tam pauci eis videntur anni, ex quo in/stitu-
tus homo in nostris auctoritatibus legitur: considerent nihil esse diu-
turnum, in quo est aliquid extremum, et omnia saeculorum spatia
a n
definita, si aeternitati interminae comparentur, non exigua existi/-
PL 360 manda esse, sed nulla. Ac per hoc si non quinque vel sex, verum
etiam sexaginta milia sive sescenta, aut sexagiens aut sescentiens,
ao
aut sescentiens m i l i e n s dicerentur annorum, aut itidem per toti-
a p
dem totiens multiplicaretur haec summa, ubi iam nullum numeri
nomen haberemus, ex quo Deus hominem fecit: similiter quaeri pos-
set, cur ante non fecerit. Dei quippe ab hominis creatione cessatio
retrorsus aeterna sine initio tanta est, ut, si ei conferatur quamlibet
magna et ineffabilis numerositas temporum, quae tamen fine conclu-
aq
sa certi spatii terminatur , nec saltem tanta videri debeat, quanta si
u m o r i š brevissimam guttam universo mari, etiam quantum oceanus
circumfluit, comparemus; quoniam istorum duorum unum quidem
perexiguum est, alterum incomparabiliter magnum, sed utrumque
finitum; illud vero temporis spatium, quod ab aliquo initio progredi-
tur et aliquo termino cohercetur, magnitudine quantacumque tenda-
tur, comparatum illi, quod initium non habet, nescio utrum pro mi­
nimo an potius pro nullo deputandum est. Hine enim si a fine vel
brevissima singillatim momenta detrahantur, decrescente numero li-
cet tam ingenti, ut vocabulum non inveniat, retrorsum redeundo
(tamquam si hominis dies ab illo, in quo nunc vivit, usque ad illum,
in quo natus est, detrahas) quandoque ad initium illa detractio per-
ducetur. S i autem detrahantur retrorsus in spatio, quod a nullo coe-
pit exordio, non dico singillatim minuta momenta vel horarum aut
ar
dierum aut m e n s u m aut annorum etiam quantitates, sed tam ma­
gna spatia, quanta illa summa comprehendit annorum, quae iam diei
a quibuslibet computatoribus non potest, quae tamen momentorum
minutatim detractione consumitur, et detrahantur haec tanta spatia
cpnditius M.
311
interminatae M., aeternitatis interniinio un. rns.
a o
sexagies... millies M.
a
P toties M.
a<
i terminetur M.
a r
mensium M.
1 7
Cf. Heraclitus in: DlOGENES L. (9, 1, 8); P L U T A R C H U S , De
Delph. 8, 389a; E M P E D O C L E S , fragm. 17 (Diels, 31).
O DRŽAVI BOŽJOJ 12, 11-12 117
u njemu ljudski rod, a zatim da se rađanjem od roditelja množi nara­
štaj smrtnika kao i ostalih životinja.
12. Što sam već odgovorio, kad se pretresalo pitanje početka svi­ Što treba odgo­
voriti onima
jeta, onima koji ne žele vjerovati, ne da je svijet uvijek postojao, koji izjavljuju
nego da je jednom počeo (kao što i Platon najotvorenije priznaje, kako je pozan
čovjekov nasta­
iako neki misle kako je vjerovao upravo suprotno od toga što izjavlju­ nak.
je); to isto bih odgovorio o čovjekovu prvom postanku i onima koje
slično uznemiruje zašto čovjek ne bijaše stvoren u tolikim bezbrojnim
i beskonačnim razdobljima prošlosti, a stvoren je tako pozno da je -
prema Svetome pismu - prošlo manje od šest tisuća godina od nje­
gova nastanka. A k o njih zbunjuje kratkoća vremena (jer im se tako
neznatnim čine godine otkako je nastao čovjek, kao što se čita u na­
šim spisima), neka promisle kako nije dugotrajno ništa što je ograni­
čeno, te kako se sva određena vjekovna razdoblja, usporede l i se s
beskonačnom vječnošću, moraju ne samo smatrati sićušnim, nego za­
pravo ništavnim. I prema tome, ako bi se reklo kako je od vremena
kad je Bog stvorio čovjeka proteklo, ne pet i l i šest tisuća godina,
nego čak šezdeset ili šest stotina tisuća ili pak šezdeset ili šeststotina
ili šest stotina tisuća puta taj broj, ili ako bismo taj broj sve dotle
neprestance umnažali, dok ne bismo došli do iznosa kojemu nema ni
imena, opet bi se moglo pitati: zašto ga nije stvorio prije toga?
Božje sustegnuće od stvaranja čovjeka toliko je unatrag bez početka
i vječno, da ako bi se s njime usporedila bilo kako velika i neizreciva
množina doba (koja je ipak određena stanovitom vremenskom grani­
com), ona se ne bi trebala činiti ni onolikom kolika je najsitnija kap­
ljica naprama sveukupnome moru, pa čak i svemu što obuhvaća
ocean, jer od toga dvoga jedno jest doduše presitno, a drugo neuspo­
redivo veliko, ali je oboje konačno. Međutim, ona vremenska mjera
(što se kreće od nekog početka i zaustavlja nekim krajem) - kolikom
god se veličinom protezala, uspoređena s onim što nema početka, ne
znam: treba l i se smatrati neizmjerno malenom ili prije kao ništa.
Naime, ako se toj vremenskoj količini stanu od kraja pojedince odu­
zimati i najkraći trenuci, pa bio taj broj i tako velik da mu nema
imena, on se idući unatrag smanjuje (kao da oduzimaš čovjeku dane
od ovoga u kojem sada živi te sve do onoga u kojem je rođen) i takvo
će oduzimanje dovesti napokon do početka. A k o se pak unatražno
oduzimaju od onoga vremena koje nema nikakva početka (neću reći
pojedince sićušni trenuci ili količine sati, dana, mjeseca i godina, nego
onolika razdoblja kakva ni jednim brojem ne može izraziti nitko od
računatelja, a ipak se mogu istrošiti pojedinačnim oduzimanjem tre­
nutaka); i ta se golema razdoblja oduzimaju ne jednom ili dvaput pa
Ei apud
 118 DECIV. DEI 12, 12 - 13,2
non semel atque iterum saepiusque, sed semper: quid fit, quid agitur,
quando numquam ad initium, quod omnino nullum est, pervenitur?
Quapropter quod nos modo quaerimus post quinque milia et quod
excurrit annorum, possent et posteri etiam post annorum sescen-
a s
tiens miliens eadem curiositate requirere, si in tantum haec morta-
a t
litas hominum exoriendo et occubando et imperita perseveraret in-
firmitas. Potuerunt et qui fuerunt ante nos ipsis recentibus hominis
cc 368 creati temporibus istam / movere quaestionem. Ipse denique primus
homo vel postridie vel eodem die postea quam factus est potuit inqui-
rere, cur non ante sit factus; et quandocumque antea factus esset,
non vires tune alias et alias nunc vel etiam postea ista de initio rerum
temporalium controversia reperiret.
Quidam circui- 13. 1. Hane autem se philosophi mundi huius non / aliter putave-
tus temporum
inducunt. runt posse vel debere dissolvere, nisi ut circuitus temporum induce-
PL 361 rent, quibus eadem semper fuisse renovata atque repetita in rerum
natura atque ita deinceps fore sine cessatione asseverarent volumina
au
venientium et praetereuntium saeculorum; sive in mundo perma-
nente isti circuitus fierent, sive certis intervallis oriens et oceidens
mundus eadem semper quasi nova, quae transacta e t ventura sunt,av
exhiberet. A quo ludibrio prorsus immortalem animam, etiam cum
sapientiam perceperit, liberare non possunt, euntem sine cessatione
ad falsam beatitudinem et ad veram miseriam sine cessatione re-
deuntem. Quo modo enim vera beatitudo est, de cuius numquam ae­
ternitate confiditur, dum anima venturam miseriam aut imperitissi-
me in veritate nescit aut infelicissime in beatitudine pertimescit?
a z
A t si ad miserias numquam ulterius reditura ex his ad beatitudi­
nem pergit: fit ergo aliquid novi in tempore, quod finem non habet
temporis. Cur non ergo et mundus? cur non et homo factus in mun­
do? ut i l l i nescio qui falsi circuitus a falsis sapientibus fallacibusque
comperti in doctrina sana tramite recti itineris evitentur.
Ecclesiastes 13. 2. N a m quidam et illud, quod legitur in libro Salomonis, qui
non de his cir-
cuitibus loqui- vocatur Ecclesiastes: Quid est quod fuit? Ipsum quod erit. Et quid est
355
sexcenties millies M.
a t
oceumbendo M.
a u
et praetereuntium] praetereuntiumque M.
a v
quae add. M.
3 2
A u t M.
O DRŽAVI BOŽJOJ 12, 12 - 13,2 119
i češće nego neprestance, - što se događa, što se čini, kad se nikad
ne stiže do početka, koji uopće ne postoji?
Prema tome, ovo što mi sada pitamo, nakon pet proteklih tisućljeća,
mogli bi s jednakom znatiželjom zapitati i naši potomci poslije šest
stotina tisuća godina, ako potraje toliko ova ljudska smrtnost u dola­
sku i odlasku naraštaja, zajedno s neznanjem i slabostima. Isto su
pitanje mogli postaviti i oni prije nas, u doba što bijaše bliže čovje­
kovu postanku. I sam prvi čovjek, sutradan pošto je stvoren, pa čak
i istoga toga dana, mogao je upitati zašto nije prije stvoren; i koliko
god prije bio stvoren, ova rasprava o početku vremenitih stvari ne bi
tada imala ništa drukčiju moć negoli sada i l i pak poslije.
13. 1. Filozofi ovoga svijeta mislili su, kako taj spor ili ne mogu O obrtanju
vjekova, što se
ili ne trebaju razriješiti drukčije nego da uvedu kruženje razdoblja, određenog časa
prema kojem su se u naravi stvari obnavljali i ponavljali uvijek isti završavaju, tako
te će se svemir
događaji, i tako će se poslije bez prestanka nizati slijedovi dolazećih - kao što su
i odlazećih vjekova; i ti krugovi mogu nastajati u svijetu koji traje, i l i neki filozofi
vjerovali -
pak u stanovitim vremenskim razmacima svijet nastaje i nestaje, po­ vraćati uvijek u
kazujući uvijek kao novo, što je već bilo i što će biti. Samo, iz te isti poredak i
izgled.
okretaljke oni ne mogu izbaviti besmrtnu dušu, pa čak i kad je stekla
mudrost, jer im ona bez prestanka odlazi do lažnog blaženstva i vraća
se bez prestanka do prave bijede.
Naime, kako je moguće istinsko blaženstvo u čiju se vječnost nije
sigurno, kad duša posve neupućena u istinu ne zna ništa o budućoj
bijedi i l i se nje u svojem blaženstvu veoma nesretno plaši? N u , ako
ona iz bijeda, u koje se više nikad neće vratiti, prelazi u blaženstvo,
onda u vremenu nastaje nešto novo, što nema vremenskog kraja. Za­
što, dakle, ne bi tako i svijet, zašto ne bi i čovjek stvoren u svijetu,
kako bismo - kročeći pravom stazom zdravog nauka - izbjegli ne-
-znam-kako lažna kruženja, što ih iznudiše prevareni i prijevarni mu­
draci?
2. Ima ih koji se pozivaju i na ono mjesto u knjizi Salomonovoj, koja
se zove Propovjednik, gdje stoji: »Što je bilo, opet će biti, i što se
1
Moguće je da se Augustin ovdje oslanja na zamisao o »velikoj godini«, kad se sve
planete u svojim putanjama vraćaju istodobno u relativno isti položaj. V i d i Platon, Time]
(39d); Ciceron, O naravi bogova, 2,51-52.
 120 DE civ. DEI 12, 13,2 O DRŽAVI BOŽJOJ 12, 13,2 121

quod factum est? Ipsum quod fiet; et non est omne recens sub sole.
ba
Qui loquetur et dicet : Ecce hoc novum est: iam fuit saeculis quae
18
fuerunt ante nos , propter hos circuitus in eadem redeuntes et in
eadem cuncta revocantes dictum intellegi volunt; quod ille aut de his
rebus dixit, de quibus superius loquebatur, hoc est de generationi-
bus aliis euntibus, aliis venientibus, de soliš anfractibus, de torren-
tium lapsibus; aut certe de omnium rerum generibus, quae oriuntur
atque occidunt. Fuerunt enim homines ante nos, sunt et nobiscum,
erunt et post nos; ita quaeque animantia vel arbusta. Monstra quo-
que ipsa, quae inusitata nascuntur, quamvis inter se diversa sint et
quaedam eorum semel facta narrentur, tamen secundum id, quod
CC 369 generaliter miracula et monstra sunt, / utique et fuerunt et erunt, nec
recens et novum est, ut monstrum sub sole nascatur. Quamvis haec
verba quidam sic intellexerint, tamquam in praedestinatione Dei iam
facta fuisse omnia sapiens ille voluisset intellegi, et ideo nihil recens
esse sub sole. Absit autem a recta fide, ut his Salomonis verbis illos
circuitus significatos esse credamus, quibus illi putant sic eadem
temporum temporaliumque rerum volumina repeti, ut verbi gratia,
sicut isto saeculo Plato philosophus in urbe Atheniensi et in ea scho-
la, quae Academia dicta est, discipulos docuit, ita per innumerabilia
retro saecula multum quidem prolixis intervallis, sed tamen certis,
bc
et idem Plato et eadem civitas et eadem schola idemque discipuli
PL 362 repetiti et per / innumerabilia deinde saecula repetendi sint. Absit,
inquam, ut nos ista credamus. Semel enim Christus mortuus est pro
19 hd
peccatis nostris ; surgens autem a mortuis iam non moritur, et
20
mors ei ultra non dominabitur ; et nos post resurrectionem semper
21
cum Domino erimus , cui modo dicimus, quod sacer admonet Psal-
mus: Tu, Domine, servabis nos et custodies nos a generatione hac et
in aeternum. Satis autem istis existimo convenire quod sequitur: In
činilo, opet će se činiti, i nema ništa novo pod suncem. Ima l i išta o
hh
čemu bi se moglo reći: ' G l e , ovo je novo!' Sve je već davno prije nas
2
postojalo;« i ti hoće, da se to shvati kao da je rečeno zbog onih
kruženja, koja se vraćaju na isto i koja sve isto ponavljaju; dočim
Salomon je to rekao o stvarima koje je prije toga spominjao; naime:
o naraštajima, od kojih jedni dolaze a drugi odlaze, o sunčevoj puta­
nji, o riječnim bujicama, i l i pak o svim vrstama stvari koje nastaju i
nestaju.
Jer, bijahu ljudi prije nas, jesu i s nama, a bit će ih nakon nas; a isto
tako i životinje i rastinje čak i sama čudovišta, što se kao neobični
stvorovi rađaju, iako su između sebe različita (a o nekima se od njih
priča kako su samo jednom rođena), ipak - prema tome što su opće­
nito i čudesa i čudovišta, - ona dakako i bijahu i bit će ih, te nije
ništa ni nedavno ni novo, da se pod suncem i čudovište rađa. Pa ipak
su neki te riječi razumjeli tako kao da je glasoviti mudrac htio da
znače, kako su u Božjoj predodredbi sve stvari već bile stvorene, te
da stoga nema ništa novo pod suncem.
N u , nek je daleko od prave vjere, da bismo povjerovali, kako te Sa-
lomonove riječi znače ona kruženja po kojima se (kako oni misle)
tako ponavljaju ista vremena i iste vremenine da - na primjer - kao
što u stanovitom stoljeću filozof Platon u gradu Ateni, te u školi koja
se nazivala Akademijom, poučavaše svoje učenike, isto tako i u ne­
brojenim prošlim stoljećima, u veoma velikim ali određenim vremen­
skim razmacima, ponavljali su se isti Platon, isti grad, ista škola i isti
učenici, i ponavljat će se u bezbrojnim budućim vjekovima. Nek je
he daleko od nas, kažem, da bismo u takvo što povjerovali. Jer, jednom
je Krist umro za naše grijehe, ali »uskrsnuvši od mrtvih, on više ne
3

circuitu impii ambulabunt hi 22

\ non quia per circulos, quos opinan- umire, i smrt više neće nad njime gospodariti«; a nakon uskrsnuća
4

tur, eorum vita est recursura, sed quia modo tališ est erroris eorum
via, id est falsa doctrina.
»mi ćemo zauvijek biti s Gospodinom« , kojemu sada kažemo, kao
što nas podsjeća sveti psalam: »Ti ćeš nas, Gospodine, čuvati i brani­
5
ti, od ovoga naraštaja zauvijek.« Dočim, tim filozofima dostatno pri­
6
staje ovo što slijedi: »Bezbožnici se vrte u krugu«, i to ne zbog toga
što će se (kao što oni misle) njihov život vraćati u krugovima, nego
što je takva putanja njihova skretanja, to jest lažna nauka.

b a
Q u i 1. e. dicet] Quis loquatur e. dicat M.
b b
in saeculis M.
^ iidemque M.
b d
resurgens M.
b
^ et ojm. M.
b f
ambulant hic et infra M.

2
Prop 1,9-10.
3
1 8
Eccle 1, 9-10. Rim 6,9 (prema latinskom predlošku).
4
1 9
Cf. R o m 6, 10. 1 Sol 4,17.
5
2 0
R o m 6, 9. Ps 12 (11), 7 (prijevod prema latinskom predlošku).
6

2 1
Ps 12 (11), 8. To mjesto u standardnom hrvatskom prijevodu (izd. Stvarnost)
1 Thess 4, 17. glasi »pa nek se okolo vrzu zlotvori«. U Augustinovu latinskom predlošku stoji »In cir­
2 2
Ps 11, 8-9. cuitu impii ambulant«.
 122 D E crv. D E I 12, 1 4 - 1 5 , 1 O DRŽAVI BOŽJOJ 12, 1 4 - 1 5 , 1 123

Contra circuitus unitas et originaria bonitas hominis [15- 28] Protiv kruženja izvorno čovjekovo jedinstvo i dobrota [15-28]

Altitudinem 14. Quid autem mirum est, si in his circuitibus errantes nec adi-
Dei investigare
non possumus.
tum nec exitum inveniunt? quia genus humanum atque ista nostra
mortalitas nec quo initio coepta sit sciunt, nec quo fine claudatur;
bg
quando quidem altitudinem Dei penetrare non possunt, qua , cum
ipse sit aeternus et sine initio, ab aliquo tamen initio exorsus est
bh
tempora et hominem, quem numquam antea fecerat, fecit in tem­
pore, non tamen novo et repentino, sed immutabili aeternoque con-
silio. Quis hane valeat altitudinem investigabilem vestigare et inseru-
tabilem perserutari, secundum quam Deus hominem temporalem,
ante quem nemo umquam hominum fuit, non mutabili voluntate in
tempore condidit et genus humanum ex uno multiplicavit? Quando
quidem Psalmus ipse cum praemisisset atque dixisset: Tu, Domine,
hl
servabis nos et custodies nos a generatione hac et in aeternum, ac
deinde repercussisset eos, in quorum stulta impiaque doctrina nulla
CC 370 liberationis et / beatitudinis animae servatur aeternitas, continuo su-
biciens: In circuitu impii ambulanti tamquam ei diceretur: Quid ergo
tu credis, sentis, intellegis? numquidnam existimandum est subito
Deo placuisse hominem facere, quem numquam antea infinita retro
aeternitate fecisset, cui nihil novi aceidere potest, in quo mutabile
aliquid non est? continuo respondit ad ipsum Deum loquens: Secun­
23
dum altitudinem tuam multiplicasti filios hominum . Sentiant, in-
quit, homines quod putant, et quod eis placet opinentur et disputent:
Secundum altitudinem tuam, quam nullus potest nosse hominum,
multiplicasti filios hominum. Valde quippe altum est et semper fuis­
151
se , et hominem, quem numquam fecerat, ex aliquo tempore pri-
mum facere voluisse, nec consilium voluntatemque mutasse.
14. A zar je čudo što oni, lutajući tima kruženjima, ne nalaze ni O stvaranju
ljudskoga roda
ulaza ni izlaza? Jer ne znaju ni gdje je početak ljudskome rodu i ovoj u vremenu,
našoj smrtnosti, ni kakvim se krajem završava, budući da ne mogu koje je Bog
odlučio bez
prodrijeti u dubinu Božju, kojom je (iako sam vječan i bez početka) ikakve novine u
ipak od stanovita početka stvorio i vremena i čovjeka, kojega nikada svojoj namisli i
bez ikakve
prije ne bijaše stvorio; stvorio ga je u vremenu, ali ne prema nekoj promjene u
novoj i iznenadnoj, nego prema nepromjenjivoj i vječnoj namisli. volji.
I tko da uzmogne istražiti i proniknuti tu neistraživu i neproničnu
dubinu Božju, prema kojoj je Bog stvorio u vremenu vremenitog čo­
vjeka (prije kojega nije nikad postojao nitko od ljudi) - bez ikakve
promjene svoje volje - te od njega jednoga uzmnožio ljudski rod?
Pošto je naime sam psalmist sprijeda rekao: »Ti ćeš nas, Gospodine,
čuvati i braniti, od ovoga naraštaja zauvijek«, te ošinuo one u čijem
glupom i bezbožnom nauku nije sačuvana nikakva vječnost izbavlje­
nja i blaženstva duše, odmah dodaje: »Bezbožnici se vrte u krugu«,
a zatim kao da je upitan 'Kako ti onda vjeruješ, misliš, razumijevaš?
Ne treba li misliti, kako se Bogu odjednom prohtjelo stvoriti čovjeka
(kojega ne bijaše stvorio nikada prije u beskrajnoj prošloj vječnosti),
njemu kojemu se ništa novo ne može dogoditi, u kojemu nema ne­
čega promjenjivog?' - on odmah odgovara govoreći samomu Bogu:
1
»Prema dubini svojoj uzmnožio si sinove ljudske«. O n , naime, kaže:
nek ljudi misle što misle, neka mniju kako im se svidi i nek se prepi­
ru, ali »Prema dubini svojoj«, koju ne može spoznati nitko od ljudi,
»uzmnožio si sinove ljudske«. Jer, doista je veoma duboko: i da je
Bog uvijek bio i da je prvoga čovjeka (koji nikad prije ne bijaše stvo­
ren) ushtio stvoriti u stanovitu vremenu, a da pri tome nije promije­
nio ni svoje namisli, ni svoje volje.

P L
363 15. 1. Ego quidem sicut Dominum Deum aliquando dominum non 15. 1. Zapravo, kao što se ne odvažujem reći, kako Gospodin Da H treba
e^Tn^rm^us^ ^ s s
dicere non audeo, ita hominem numquam antea fuisse et ex
e
Bog u neko vrijeme ne bijaše gospodarem, isto tako ne smijem dvojiti bfse^hvatitoda
quodam tempore primum hominem creatum esse dubitare non de­ oko toga kako čovjek nije nikada prije postojao i da je prvi čovjek Bo u j g V i e k

beo. Sed cum cogito cuius rei dominus semper fuerit, si semper crea- stvoren u stanovito vrijeme. N u , kad razmišljam kojoj O n stvari bijaše rem! dl°mu e da

uvijek gospodarem, ako stvorova nije uvijek bilo, plašim se ustvrditi n i k a d a n i

J e

-v i
b
8^qtlia M.
b h
ante M.
b i
et om. M.
b l
Deum antepon. M.
1

2 3
Ps 12 (11), 9. Doneseni prijevod je prema Augustinovu latinskom predlošku, (Se­
Ps 11, 8-9. cundum altitudinem tuam multiplicasti filios hominum).
 124 DE civ. DEI 12, 15,1
tura non fuit, affirmare aliquid pertimesco, quia et me ipsum intueor
et scriptum esse recolo: Quis hominum potest scire consilium Dei,
aut quis poterit cogitare quid velit Dominus? Cogitationes enim mor-
talium timidae et incertae adinventiones nostrae. Corruptibile enim
corpus aggravat animam, et deprimit terrena inhabitatio sensum mul­
24
ta cogitantem . E x his igitur, quae in hac terrena inhabitatione mul­
ta cogito (ideo utique multa, quia unum, quod ex illis vel praeter illa,
quod forte non cogito, verum est, invenire non possum), si dixero
semper fuisse creaturam, cuius dominus esset, qui semper est domi­
nus nec dominus umquam non fuit; sed nunc illam, nunc aliam per
alia atque alia temporum spatia, ne aliquam Creatori coaeternam
esse dicamus, quod fides ratioque sana condemnat: cavendum est, ne
sit absurdum et a luce veritatis alienum mortalem quidem per vices
temporum semper fuisse creaturam, decedentem aliam, aliam succe-
dentem; immortalem vero non esse coepisse, nisi cum ad nostrum
saeculum ventum est, quando et angeli creati sunt, si eos recte lux
illa primum facta significat aut illud potius caelum, de quo dictum
25
est: In principio fecit Deus caelum et terram , cum tamen non fue-
bm
rint, antequam fierent, ne immortales, si semper fuisse d i c u n t u r ,
Deo coaeterni esse credantur. S i autem dixero non in tempore crea-
tos angelos, sed ante omnia tempora et ipsos fuisse, quorum Deus
dominus esset, qui numquam nisi dominus fuit: quaeretur a me
CC 371 etiam, si / ante omnia tempora facti sunt, utrum semper potuerint
esse qui facti sunt. H i c respondendum forte videatur: Quo modo non
semper, cum id, quod est omni tempore, non inconvenienter semper
esse dicatur? Usque adeo autem isti omni tempore fuerunt, ut etiam
ante omnia tempora facti sint; si tamen a caelo coepta sunt tempora,
et illi iam erant ante caelum. At si tempus non a caelo, verum et ante
caelum fuit; non quidem in horis et diebus et mensibus et annis (nam
istae dimensiones temporalium spatiorum, quae usitate ac proprie
dicuntur tempora, manifestum est quod a motu siderum coeperint;
unde et Deus, cum haec institueret, dixit: Et sint in signa et in tem­
26
pora et in dies et in annos ), sed in aliquo mutabili motu, cuius aliud
bn
P L 364 prius, aliud posterius prae/terit , eo quod simul esse non possunt;
si ergo ante caelum in angelicis motibus tale aliquid fuit et ideo tem­
pus iam fuit atque angeli, ex quo facti sunt, temporaliter moveban-
tur: etiam sic omni tempore fuerunt, quando quidem cum illis facta
sunt tempora. Quis autem dicat: Non semper fuit, quod omni tempo­
re fuit?
m
k dicantur M.
bn
\praeterierit M.; prius... praeter i t] anterius praeter ierit,
aliud posterius successerit ant. edd.
2 4
Sap 9, 13-15.
2 5
Gen 1, 1.
2 6
Gen 1, 14.
O DRŽAVI BOŽJOJ 12, 15,1 125
štogod, jer se zagledam u sebe sama i sjećam se onoga što je pisano: manjkalo neka­
kva stvora
»Jer, tko može spoznati Božju namisao i tko će se domisliti što hoće kojim bi gospo­
Gospod? Plašljive su misli smrtnika i nestalne su naše namisli. Jer dario, i kako
reći, da je nešto
propadljivo tijelo tlači dušu, i ovaj zemljani šator pritiskuje um bre­ uvijek stvarano
menit mislima.« 1 o čemu se ne
može kazati da
je suvječno?
Dakle, od tih mnogih misli koje mislim prebivajući u ovome zemlja­
nom šatoru (a one su mnoge, jer među njima ne mogu pronaći ni
jednu jedinu - bilo od onih koje su moje, bilo od onih koje nisu među
mojima - a koja bi bila istinita), odaberem l i koju pa kažem, kako
uvijek postojaše stvor da nad njim bude Gospodin (koji uvijek jest
Gospodin i uvijek je bio Gospodin), ali da postojahu sad jedni sad
drugi stvorovi, sad u jednim, sad u drugim vremenima - kako ne
bismo rekli da je kakav stvor suvječan Stvoritelju (što osuđuju i vjera
i zdrav razbor), valja se paziti da ne bude besmisleno i tuđe samome
svjetlu istine, ustvrditi: kako uvijek postojaše smrtan stvor u slijedu
razdoblja, tako te bi jedan nastajao a drugi nestajao, a da besmrtan
stvor nije počeo nastajati sve dok se nije stiglo do našeg doba, kad su
stvoreni i anđeli, ako njih ispravno označuje ono prvo stvoreno svjetlo
ili zapravo ono nebo o kojem je rečeno: »U početku stvori Bog nebo
i zemlju«, jer oni nisu mogli biti prije nego što su stvoreni, naime:
budući da su besmrtni, ako se kaže kako uvijek bijahu, moglo bi se
povjerovati, kako su suvječni Bogu. A k o bih pak rekao, kako anđeli
nisu stvoreni u vremenu, nego prije svakoga vremena bijahu i oni
(kojima Bog bijaše gospodar, i koji nikad i ne bijaše ništa drugo nego
Gospodin), mene će pitati: da l i oni bijahu i stvoreni prije svakoga
vremena, da l i mogahu uvijek biti oni koji su stvoreni. N a to bi tre­
balo odgovoriti možda ovako: zašto ne uvijek, kad se za ono što jest
u svakom vremenu može prikladno reći da je uvijek? O n i , naime,
čak toliko bijahu u svakom vremenu da su stvoreni prije svakog vre­
mena (ako su vremena započela od neba), i bijahu već prije neba.
A k o pak vrijeme nije počelo s nebom, nego je postojalo i prije vreme­
na; ne ono vrijeme sati, dana, mjeseci, godina (jer je bjelodano kako
su te izmjere vremenskih razmaka - koje se uobičajeno i primjereno
nazivaju vremenima - započele s gibanjem zvijezda, te je stoga i Bog,
kad ih je stvarao, rekao: »Nek budu znaci vremenima i danima i go­
2
dinama« ), nego vrijeme u nekom promjenjivom gibanju, od kojega
jedan dio dolazi prije a drugi poslije, zbog toga što ne mogu bivati
istodobno - ako je, dakle, prije neba bilo štogod takvo u anđeoskim
gibanjima, pa je stoga vrijeme već postojalo i anđeli su se od časa kad
su stvoreni gibali vremenski, čak i tako anđeli bijahu u svakom vre­
menu, pošto su zajedno s njima stvorena i vremena. Tko bi dakle
rekao: Ne bijaše uvijek ono što bijaše u svakom vremenu?
1
Mudr 9,13-15.
2
Post 1,14 (prijevod prema latinskom predlošku).
 126 DE civ. DEI 12, 15,2
Semper Domi- Sed si hoc respondero, dicetur mihi: Quomodo ergo non
15. 2.
vterunPsecT^n bo
coaeterni Creatori, si semper ille, semper illi fuerunt? Quomodo
tempore. etiam creati dicendi sunt, si semper fuisse intelleguntur? A d hoc
quid respondebitur? A n dicendum est et semper eos fuisse, quoniam
omni tempore fuerunt, qui cum tempore facti sunt, aut cum quibus
facta sunt tempora, et tamen creatos? Neque enim et ipsa tempora
creata esse negabimus, quamvis omni tempore tempus fuisse nemo
ambigat. N a m si non omni tempore fuit tempus, erat ergo tempus,
quando nullum erat tempus. Quis hoc stultissimus dixerit? Possu-
mus enim recte dicere: Erat tempus, quando non erat Roma; erat
tempus, quando non erat Ierusalem; erat tempus, quando non erat
Abraham; erat tempus, quando non erat homo, et si quid huiusmodi;
postremo si non cum initio temporis, sed post aliquod tempus factus
est mundus, possumus dicere: Erat tempus, quando non erat mun­
dus; at vero: Erat tempus, quando nullum erat tempus, tam inconve-
nienter dicimus, ac si quisquam dicat: Erat homo, quando nullus erat
homo, aut: Erat iste mundus, quando iste non erat mundus. S i enim
de alio atque alio intellegatur, potest dići aliquo modo, hoc est: Erat
alius homo, quando non erat iste homo; sic ergo: Erat aliud tempus,
quando non erat hoc tempus, recte possumus dicere; at vero: Erat
tempus, quando nullum erat tempus, quis vel insipientissimus dixe-
rit? Sicut ergo dicimus creatum tempus, cum ideo semper fuisse di­
če 372 catur, / quia omni tempore tempus fuit: ita non est consequens, ut,
si semper fuerunt angeli, ideo non sint creati, ut propterea semper
fuisse dicantur, quia omni tempore fuerunt, et propterea omni tem­
pore fuerunt, quia nullo modo sine his ipsa tempora esse potuerunt.
Ubi enim nulla creatura est, cuius mutabilibus motibus tempora pe-
ragantur, tempora omnino esse non possunt; ac per hoc etsi semper
fuerunt, creati sunt, nec si semper fuerunt, ideo Creatori coaeterni
sunt. Ille enim semper fuit aeternitate immutabili; isti autem facti
sunt; sed ideo semper fuisse dicuntur, quia omni tempore fuerunt,
sine quibus tempora nullo modo esse potuerunt; tempus autem quo-
niam mutabilitate transcurrit, aeternitati immutabili non potest esse
coaeternum. Ac per hoc etiamsi immortalitas angelorum non transit
in tempore, nec praeterita est quasi iam non sit, nec futura quasi
nondum sit: tamen eorum motus, quibus tempora peraguntur, ex fu-
turo in praeteritum transeunt, et ideo Creatori, in cuius motu dicen-
PL365 dum non est vel fuisse quod iam non sit, / vel futurum esse quod
nondum sit, coaeterni esse non possunt.
sunt antepon. M.
O DRŽAVI BOŽJOJ 12, 15,2 127
2. Budem l i tako odgovorio, upitat će me: Kako da onda nisu su-
vječni Stvoritelju, ako bijahu uvijek kao što i on bijaše uvijek? I kako
se može reći da su stvoreni, ako razumijevamo kako uvijek bijahu?
Što ćemo odgovoriti na to? Treba l i reći, kako oni i uvijek bijahu (jer
su bili u svako vrijeme, oni koji su stvoreni zajedno s vremenom ih s
kojima su stvorena i vremena), a ipak su i stvoreni? Naime, nećemo
nijekati kako su stvorena i sama vremena, iako nitko ne sumnja u to
kako je vrijeme postojalo u svakom vremenu.
Jer, ako vrijeme ne bijaše u svakom vremenu, onda je bilo i vrijeme
kad ne bijaše nikakva vremena. A tko bi, pa i onaj najluđi, rekao
ovakvo što? Možemo pravilno reći: »Bijaše vrijeme kad ne bijaše R i ­
ma; bijaše vrijeme kad ne bijaše Jeruzalema; bijaše vrijeme kad ne
bijaše Abrahama; bilo je vrijeme kad nije bilo čovjeka«, i slično. Na­
pokon, ako svijet ne bijaše stvoren s početkom vremena, nego nakon
nekog vremena, možemo reći: »Bijaše vrijeme kad ne bijaše svijeta.«
A l i reći, kako bijaše vrijeme kad ne bijaše nikakva vremena, isto je
tako neprilično kao i kad bi tkogod rekao: »Bijaše čovjek kad ne
bijaše nikakva čovjeka«, i l i »Bijaše ovaj svijet kad ne bijaše ovoga
svijeta.« Naime, ako se podrazumijevaju dvije različite stvari, onda
se nekim načinom može reći, to jest: »Bijaše drugi čovjek kad ne
bijaše ovog čovjeka.« Te isto tako možemo ispravno reći: »Bijaše drugo
vrijeme kad ne bijaše ovog vremena«. Međutim, tko bi - pa bio on i
najluđi - rekao: Bijaše vrijeme kad ne bijaše nikakva vremena?
Dakle, ako mi kažemo da je vrijeme stvoreno (jer se kaže kako ono
stoga uvijek bijaše, budući da vrijeme bijaše u svako vrijeme), onda
nije tomu susljedno reći: ako anđeli uvijek bijahu, da oni zbog toga
nisu stvoreni; kako se zbog toga kaže da uvijek bijahu, jer bijahu u
svako vrijeme; a zbog toga bijahu u svako vrijeme, jer sama vremena
nikako nisu mogla biti bez njih. Naime, ondje gdje nema nikakva
stvora (čija promjenjiva gibanja proizvode vremena) ne mogu biti ni­
kakva vremena. Prema tome, ako anđeli uvijek i bijahu, oni su stvo­
reni, ali iz toga ne slijedi da ako uvijek bijahu, onda su suvječni Stvo­
ritelju. Jer, O n uvijek bijaše u nepromjenjivoj vječnosti; dok su oni
stvoreni. N u , stoga se kaže kako uvijek bijahu, jer bijahu u svako
vrijeme, a bez njih vremena nisu mogla nikako biti.
Dapače, budući vrijeme protječe u promjenjivosti, ono ne može biti
3
suvječno nepromjenjivoj vječnosti. Te prema tome, iako besmrtnost
anđela ne prolazi u vremenu (jer nije prošla, kao da više nije; niti je
buduća, kao da još nije) ipak njihova gibanja - s pomoću kojih na­
staju vremena - prelaze iz budućnosti u prošlost, pa stoga oni ne
mogu biti suvječni Stvoritelju (o kojega se gibanju ne može reći niti
da bijaše što više nije, niti da će biti što još nije).
3
O Augustinovoj razlici između vremena i vječnosti vidi O Božjoj državi, 11,6.
 128 DECIV. DEI 12, 15,3 - 16
Ratio nescit 15. 3. Quapropter si Deus semper dominus fuit, semper habuit
tempora aeter- creaturam suo dominatui servientem; verumtamen non de ipso geni-
nitati coaequa-
re. tam, sed ab ipso de nihilo factam nec ei coaeternam; erat quippe ante
illam, quamvis nullo tempore sine illa; non eam spatio trascurrente,
sed manente perpetuitate praecedens. Sed hoc si respondero eis qui
requirunt, quomodo semper creator, semper dominus fuit, si creatu-
ra serviens non semper fuit; aut quomodo creata est et non potius
creatori coaeterna est, si semper fuit: vereor ne facilius iudicer affir-
mare quod nescio, quam docere quod scio. Redeo igitur ad id, quod
Creator noster scire nos voluit; illa vero, quae vel sapientioribus in
hac vita scire permisit vel omnino perfectis in alia vita scienda ser-
vavit, ultra vires meas esse confiteor. Sed ideo putavi sine affirmatio-
ne tractanda, ut qui haec legunt videant a quibus quaestionum peri-
culis debeant temperare, nec ad omnia se idoneos arbitrentur potiu-
sque intellegant quam sit Apostolo obtemperandum praecipienti sa-
hp
lubriter, ubi ait: Dico autem per gratiam Dei quae data est mihi
omnibus qui sunt in vobis, non plus sapere quam oportet sapere, sed
sapere ad temperantiam, unicuique sicut Deus partitus est mensuram
27
fidei . S i enim pro viribus suis alatur infans, fiet, ut crescendo plus
capiat; si autem vires suae capacitatis excedat, deficiet antequam
crescat.
cc 373 16. Quae saecula praeterierint antequam genus institueretur hu­
Nihil creaturae manum, me fateor ignorare; non tamen dubito nihil omnino creatu­
Creatori est
coaeternum. rae Creatori esse coaeternum. Dicit etiam Apostolus tempora aeter­
na, nec ea futura, sed, quod magis est mirandum, praeterita. Sic
enim ait: In spem vitae aeternae, quam promisit non mendax Deus
ante tempora aeterna; manifestavit autem temporibus suis verbum
28
suum . Ecce dixit retro quod fuerint tempora aeterna, quae tamen
2 7
R o m 12, 3.
2 8
Tit 1, 2-3.
O DRŽAVI BOŽJOJ 12, 15,3 - 16 129
3. Stoga, ako Bog uvijek bijaše Gospodin, uvijek je imao stvora što
služi njegovu gospodstvu, ali ne stvora što je od njega samoga rođen,
nego što je od njega iz ničega stvoren, te nije suvječan s njim; O n
bijaše prije njega, iako ni jedno vrijeme bez njega, ne prethodeći
njemu nekim prolaznim vremenskim razmakom, nego postojanim tra­
4
janjem. N u , budem l i tako odgovorio onima koji pitaju, kojim nači­
nom O n uvijek bijaše Tvorac, uvijek Gospodin, ako uvijek ne bijaše
stvora koji mu služi; i l i pak kako je taj stvor stvoren, a nije radije
suvječan Tvorcu, ako uvijek bijaše, - bojim se da se ne pomisli, kako
lakše ustvrđujem ono što ne znam negoli da naučavam ono što znam.
Stoga se vraćam onome što je naš Stvoritelj ushtio da mi znamo.
Dočim, one stvari koje je O n ili dao mudrijim ljudima da spoznaju u
ovome životu ili je pak zadržao za one posve savršene da doznaju u
drugome životu - o njima priznajem kako su izvan mojih snaga. A l i
sam ipak zbog toga mislio, kako i o njima treba raspravljati, bez
čvrstih tvrdnji, da bi oni koji ovo čitaju vidjeli od kakvih se pogibelj­
nih pitanja moraju paziti i mjesto da misle, kako su sposobni rasprav­
ljati o svemu, neka radije shvate da se trebaju povesti za zdravim
naputkom apostola, kad kaže: »Po milosti Božjoj koja mi je dana,
kažem svima vama: nek ne bude mudriji više nego što treba biti mu­
dar, nego neka bude mudar umjereno, a prema mjeri vjere, onako
kako je Bog udijelio svakom pojedinomu.« Jer, ako se djetešce hrani
prema svojim snagama, ono će rastući uzimati više; prekorači l i dočim
ono što snage mogu podnijeti, zakržljat će prije nego odraste.
16. Priznajem kako ne znam kakva su doba protekla prije nego Kako treba
razumjeti čo­
je stvoren ljudski rod; ali ne dvojim o tome kako ni jedan stvor nije vjeku od Boga
obećani vječni
suvječan Stvoritelju. I apostol kaže vječna vremena, ali ne ona budu­
život prije
ća, nego - što je još čudnovatije - ona prošla. O n kaže ovako: »S vječnih vremena.
nadom u vječni život - život koji obeća istiniti Bog prije vječnih vre­
1
mena, a svoju riječ objavi u svoje vrijeme.« Vidite, on reče kako u
4
O odnosu Božje vječnosti i vremena vidi Augustinovo djelo Ispovijesti.
5
Rim 12,3- Prijevod je prema Augustinovu latinskom predlošku, s tim što Augustin
latinski oblik sapere razumijeva u značenju »biti mudar«, ali u grčkom je glagol viteg-
cpooueiv (»biti preponosan«). Inače, cijelo je to mjesto svojevrsna igra riječima: u,f| imeo-
cpooveTv jtao' o dei qpoovelv, aXka cpoovelv eig xo ooqpooveiv, što bi bilo otprilike: da o
sebi ne premisli ondje gdje treba misliti, nego da misli kako je smisleno.
1
Tit 1,2-3. Latinskom izričaju ante tempora aeterna odgovara grč. JtQO XQOVcov
aLOOVLCDV.
 130 D E civ. D E I 12, 1 6 - 1 7 , 1
non fuerint Deo coaeterna, si quidem ille ante tempora aeterna non
PL 366 solum erat, verum etiam promisit vitam / aeternam, quam manifesta-
vit temporibus suis, id est congruis, quid aliud quam Verbum suum?
Hoc est enim vita aeterna. Quomodo autem promisit, cum hominibus
utique promiserit, qui nondum erant ante tempora aeterna, nisi quia
b q
in eius aeternitate atque in ipso Verbo eius eidem coaeterno iam
praedestinatione fixum erat, quod suo tempore futurum erat?
C i r c u i t u s re- 17. 1. Illud quoque non dubito, antequam homo primus creatus
deuntium tem­ esset, numquam quemquam fuisse hominem; nec eumdem ipsum ne-
porum...
scio quibus circuitibus nescio quotiens revolutum, nec alium ali-
quem natura similem. Neque ab hac fide me philosophorum argu­
menta deterrent, quorum acutissimum illud putatur, quod dicunt
nulla infinita ulla scientia posse comprehendi; ac per hoc Deus, in-
quiunt, rerum quas facit omnium finitarum omnes finitas apud se
rationes habet; bonitas autem eius numquam vacua fuisse credenda
est, ne sit temporalis eius operatio, cuius retro fuerit aeterna cessa-
tio, quasi paenituerit eum prioris sine initio vacationis ac propterea
sit operis aggressus initium; et ideo necesse est, inquiunt, eadem
semper repeti eademque semper repetenda transcurrere, vel manen-
te mundo mutabiliter, qui licet numquam non fuerit et sine initio
temporis tamen factus est, vel eius quoque ortu et occasu semper
illis circuitibus repetito semperque repetendo; ne videlicet, si ali-
br
quando primum Dei opera coepta dicuntur , priorem suam sine ini­
tio vacationem tamquam inertem ac desidiosam et ideo sibi displi-
centem damnasse quodam modo atque ob hoc mutasse credatur; si
autem semper quidem temporalia, sed alia atque alia perhibetur ope-
ratus ac sic aliquando etiam ad hominem faciendum, quem num-
quam antea fecerat, pervenisse, non scientia, qua putant non posse
quaecumque infinita comprehendi, sed quasi ad horam, sicut venie-
CC 374 bat in mentem, fortuita quadam / inconstantia videatur fecisse quae
fecit. Porro si i l l i circuitus admittantur, inquiunt, quibus vel manen-
te mundo vel ipso quoque revolubiles ortus suos et occasus eisdem
circuitibus inserente eadem temporalia repetuntur, nec ignavum
otium, praesertim tam longae sine initio diuturnitatis, Deo tribuitur,
nec improvida temeritas operum suorum; quoniam si non eadem re-
b q
ipsius M.
b r
dicantur M.
O DRŽAVI BOŽJOJ 12, 16 - 17,1 131
prošlosti bijahu vječna vremena, koja ipak ne bijahu suvječna Bogu,
ako O n prije vječitih vremena ne samo što bijaše nego je još i obećao
život vječni, koji je objavio u svoje vrijeme, naime u ono koje je
prikladno. A što li to drugo bijaše nego njegova Riječ? Jer ona je
život vječni. N u , kojim je načinom obećao (kad je dakako obećao
ljudima, koji još ne bijahu prije vječnih vremena), ako ne tako da u
njegovoj vječnosti i samoj njegovoj Riječi (koja mu je suvječna) bijaše
već u predodredbi odlučeno ono što će se dogoditi u svoje vrijeme?
17. 1. Isto tako ni malo ne dvojim oko toga da prije nego što Što da zdrava
vjera iznese u
bijaše stvoren prvi čovjek, nije bilo nikakva čovjeka, bilo jednog te obranu o nepro­
1
istog vraćenog ne-znam-kojim kruženjima i ne-znam-koliko puta, mjenjivoj nami­
sli i volji Božjoj,
bilo kojeg drugog njemu slične naravi. O d te vjere mene ne mogu a protiv doumlji-
odvratiti dokazi filozofa, od kojih se najoštroumnijim smatra onaj, vanja onih
prema kojima
kad kažu kako se ni jedne od beskonačnih stvari ne mogu shvatiti se Božja djela
2 ponavljaju u
nikakvim znanjem; i prema tome, kažu, od svih onih konačnih stvari vječnosti i
koje je Bog stvorio on u sebi ima i konačne zamisli. A l i , mi trebamo vraćaju se
uvijek po istim
vjerovati, kako njegova dobrota ne bijaše nikad nedjelatna (kako ne kruženjima
bi bilo vremenito ono njegovo djelovanje, kojemu je prethodilo u vjekova.
prošlosti vječito mirovanje), i kako se ne bi činilo kao da se kajao
zbog svoje prijašnje dokolice bez početka, te je zbog toga započeo
djelovati.
Oni kažu, kako je zbog toga potrebno, da se uvijek isto ponavlja te
da uvijek prolazi kako bi se vratilo, dok svijet ili ostaje promjenjiv
(naime: svijet koji je ipak stvoren, iako uvijek postojaše i nema po­
četka u vremenu) i l i se uvijek ponavljao i uvijek će se ponavljati nje­
gov nastanak i njegov nestanak u onim povratnim kruženjima; inače,
ako se kaže kako su Božja djela prvo započela u nekom času, moglo
bi se pomisliti, da se njemu nije nekako svidjela njegova prva doko­
lica bez početka, te ju je osudio kao nerad i lijenost i zbog toga se
sam izmijenio.
A k o se pak pretpostavi da je Bog uvijek stvarao vremenine (tempora­
lia), ali sad jedne sad druge, pa je tako jednom nadošao i na stvaranje
čovjeka (kojega nikad prije ne bijaše stvorio), onda bi se činilo kako
je stvorio ono što je stvorio ne po znanju - o kojemu drže da ono ne
može obuhvatiti nikoje beskonačne stvari - nego nekako časimice,
kako mu je palo na um, u nekakvoj nasumičnoj nepostojanosti. Dalje
kažu, ako se dopuste ona kruženja po kojima se vremena ponavljaju
(bilo da svijet ostaje nepromijenjen, bilo da svoje povratne nastanke
i nestanke uklapa u ta kruženja), onda se Bogu ne pripisuje ni bespo­
slena dokolica - osobito tako duge trajnosti bez ikakva početka, niti
nesmotrena nasumičnost njegovih djela, jer ako se ne ponavljaju iste
V i d i O Božjoj državi, 12,14.
Usporedi Aristotel, Metafizika, 14; 19.
 132 DE civ. DEI 12, 17,1 - 17,2
petantur, non possunt infinita diversitate variata ulla eius scientia
vel praescientia comprehendi.
... refutantur 17. 2. Has argumentationes, quibus impii nostram simplicem pie-
29
quia lmmutabi- tatem, ut cum illis in circuitu ambulemus , de via recta conantur
hs est mens di- r r« i • •i i i T T
vina. avertere, si ratio relutare non posset, hdes lrndere deberet. Huc ac-
cedit, quod in adiutorio Domini Dei nostri hos volubiles circulos,
quos opinio confingit, ratio manifesta confringit. Hine enim maxime
PL 367 isti errant, ut in circuitu falso ambulare quam / vero et reeto itinere
malint, quod mentem divinam omnino immutabilem, cuiuslibet infi-
nitatis capacem et innumera omnia sine cogitationis alternatione nu-
merantem, de sua humana mutabili angustaque metiuntur; et fit illis
quod ait Apostolus: Comparantes enim semetipsos sibimetipsis non
30
intellegunt . Nam quia illis quidquid novi faciendum venit in men­
tem, novo consilio faciunt (mutabiles quippe mentes gerunt): profee­
to non Deum, quem cogitare non possunt, sed semetipsos pro illo
cogitantes, non illum, sed se ipsos, nec illi, sed sibi comparant. Nobis
autem fas non est credere, aliter affici Deum cum vacat, aliter cum
operatur; quia nec affici dicendus est, tamquam in eius natura fiat
aliquid, quod ante non fuerit. Patitur quippe qui afficitur, et mutabi-
le est omne quod aliquid patitur. Non itaque in eius vacatione cogi-
tetur ignavia desidia inertia, sicut nec in eius opere labor conatus
industria. Novit quiescens agere et agens quiescere. Potest ad opus
novum non novum, sed sempiternum adhibere consilium; nec paeni-
tendo, quia prius cessaverat, coepit facere quod non fecerat. Sed et
si prius cessavit et posterius operatus est (quod nescio quemadmo-
dum ab homine possit intellegi): hoc procul dubio, quod dicitur prius
et posterius, in rebus prius non existentibus et posterius existentibus
fuit; in illo autem non alteram praecedentem altera subsequens mu-
tavit aut abstulit voluntatem, sed una eademque sempiterna et im­
mutabili voluntate res, quas condidit, et ut prius non essent egit,
quamdiu non fuerunt, et ut posterius essent, quando esse coeperunt,
hine eis, qui talia videre possunt, mirabiliter fortassis ostendens,
cc 375 quam non eis / indiguerit, sed eas gratuita bonitate condiderit, cum
sine illis ex aeternitate initio carente in non minore beatitate per-
mansit.
2 9
Cf. Ps X 1/9.
3 0
2 Cor 10, 12.
O DRŽAVI BOŽJOJ 12, 17,1 - 17,2 133
stvari, onda se beskonačno mnogovrsna različitost ne može obuhvatiti
nikakvim Božjim znanjem ili predviđanjem.
2. K a d takva dokazivanja (kojima bezbožnici nastoje s pravoga puta
skrenuti našu jednostavnu pobožnost, kako bismo se zajedno s njima
vrtjeli u krugovima), ne bi mogao odbaciti razbor, vjera bi morala
ismijati. U z to, s pomoću Gospodina Boga našega, jasan razbor obara
te uzvrtjele krugove, koje ispreda puko mnijenje. Naime, ti ljudi naj­
više griješe, dok više vole lutati u lažnome kruženju negoli kročiti
istinskom i pravom stazom, u tome što svojim uskim i promjenjivim
ljudskim umom mjere božanski um koji je posve nepromjenjiv, koji
je kadar obuhvatiti bilo koju beskonačnost i izbrojiti sve neizbrojive
stvari bez ikakve izmjene misli. Tima pristaje ono što kaže apostol:
3
»uspoređujući sebe sa samim sobom, ne razumiju.«
Naime, kad god njima dođe u pamet da učine štogod novo, oni to
čine po novoj zamisli (jer imaju promjenjive umove), pa tako oni i ne
misle o Bogu (o kojemu ne mogu misliti), nego o sebi samima mjesto
o njemu, pa tako i ne uspoređuju njega, nego sebe, i ne s njim, nego
sa sobom samima. Nama nije ni dopušteno vjerovati, kako je Bog u
jednom stanju kad ne djeluje, a u drugome kad djeluje, jer se čak ne
može ni reći da on dolazi u stanovito stanje, kao da u njegovoj naravi
biva štogod čega ranije nije bilo. Jer onaj tko dolazi u nekakvo stanje
(qui afficitur), taj nešto i trpi (patitur), a sve ono što trpi štogod, to
je i promjenjivo. Stoga se isto tako u njegovoj nedjelatnosti ne smije
zamišljati nikakva neradinost, lijenost ili tromost kao ni u njegovu
djelu trud, napor, zalaganje. On zna djelovati mirujući i mirovati dje­
lujući. O n može primijeniti na novo djelo ne novu, nego vječnu zami­
sao; te bez žaljenja što ranije nije djelovao, započinje činiti ono što
ne bijaše činio.
Nu, ako prije i nije djelovao a poslije jest (iako ne znam kako bi to
čovjek mogao razumjeti), onda se nazivci prije i poslije tiču stvari
koje prije nisu postojale, a poslije jesu postojale. A l i u Njemu ne
bijaše neke prethodne volje koju je susljedna izmijenila ili odstranila,
nego je jednom istom vječnom i nepromjenjivom voljom učinio da
stvari koje je stvorio i prije ne budu (sve dok ne bijahu) i da poslije
budu (čim počeše biti), čime je možda na čudesan način pokazao
onima koji to mogu uvidjeti, kako mu te stvari nisu trebale, nego ih
je stvorio svojom darežljivom dobrotom, jer je bez njih od vječnosti
bez početka trajao u nimalo manjem blaženstvu.
3
2 Kor 10,12 (prijevod prema Augustinovu predlošku). Augustinov navod se slaže
s grčkim OUVXQ IVOVTEC; eamoug ov o i m a o i v u Vulgati: Comparantes nosmet ipsos nobis.
 134 D E civ. D E I 12, 1 7 , 2 - 1 8
Omnis infini- 18. Illud autem aliud quod dicunt, nec Dei scientia quae infinita
tas Deo finita
sunt posse comprehendi: restat eis, ut dicere audeant atque huic se
est.
voragini profundae impietatis immergant, quod non omnes numeros
Deus noverit. Eos quippe infinitos esse, certissimum est; quoniam in
quocumque numero finem faciendum putaveris, idem ipse, non dico
uno addito augeri, sed quamlibet sit magnus et quamlibet ingentem
multitudinem continens, in ipsa ratione atque scientia numerorum
non solum duplicari, verum etiam multiplicari potest. Ita vero suis
quisque numerus proprietatibus terminatur, ut nullus eorum par es­
se cuicumque alteri possit. Ergo et dispares inter se atque diversi
sunt, et singuli quique finiti sunt, et omnes infiniti sunt. Itane nume­
ros propter infinitatem nescit omnes Deus, et usque ad quamdam
PL 368 summam nume/rorum scientia Dei pervenit, ceteros ignorat? Quis
hoc etiam dementissimus dixerit? Nec audebunt isti contemnere nu­
meros et eos dicere ad Dei scientiam non pertinere, apud quos Plato
Deum magna auctoritate commendat mundum numeris fabrican-
31
t e m . Et apud nos Deo dictum legitur: Omnia in mensura et numero
32
et pondere disposuisti ; de quo et Propheta dicit: Qui profert nume-
33
rose saeculum , et Salvator i n Evangelio: Capilli, inquit, vestri om­
34
nes numerati sunt . Absit itaque ut dubitemus, quod ei notus sit
omnis numerus, cuius intellegentiae, sicut in Psalmo canitur, non est
35
numerus . Infinitas itaque numeri, quamvis infinitorum numero­
rum nullus sit numerus, non est tamen incomprehensibilis ei, cuius
intellegentiae non est numerus. Quapropter si, quidquid scientia
comprehenditur, scientis comprehensione finitur: profecto et omnis
infinitas quodam ineffabili modo Deo finita est, quia scientiae ipsius
incomprehensibilis non est. Quare si infinitas numerorum scientiae
Dei, qua comprehenditur, esse non potest infinita: qui tandem nos
sumus homunculi, qui eius scientiae limites figere praesumamus, di-
centes quod, nisi eisdem circuitibus temporum eadem temporalia
bs
repetantur, non potest Deus cuncta quae facit vel praescire ut fa­
ciat, vel scire cum fecerit? cuius sapientia simpliciter multiplex et
C C 376 uniformiter multiformis tam / incomprehensibili comprehensione
omnia incomprehensibilia comprehendit, ut, quaecumque nova et
dissimilia consequentia praecedentibus si semper facere vellet, inor-
bt
dinata et improvisa habere non posset, nec ea provideret ex proxi-
mo tempore, sed aeterna praescientia contineret.
b s
fecit M.
b t
praevideret M.
3 1
PLATO, Timaeus 34b s.
3 2
Sap 11, 21.
3 3
Isa 40, 26\(sec. L X X ) .
3 4
M t 10, 30.
3 5
Ps 146^5/
O DRŽAVI BOŽJOJ 12, 17,2 - 18 135
18. Što se pak tiče onoga kad kažu, kako se ni Božjim znanjem Protiv onih koji
govore kako se
ne mogu obuhvatiti stvari koje su beskonačne, njima preostaje da se beskonačnosti
usude reći (i time se zagnjure u duboki vrtlog bezbožja) kako Bog ne ne mogu obu­
hvatiti čak ni
zna sve brojeve. Naime, zaista je najizvjesnije, da su brojevi besko­ Božjim znanjem.
načni, jer kojem god broju pomisliš da se može postaviti granica, taj
isti broj (da i ne spominjem uvećanje za jedan) - bez obzira na svoju
veličinu i koliku god količinu sadržavao - po samome načelu i znano­
sti o brojevima, - može se ne samo udvostručiti nego i umnogostruči-
ti. U z to se svaki broj toliko ograničava vlastitim značajkama, da ni
jedan od njih ne može biti jednak bilo kojem drugom. Dakle: između
sebe oni su i nejednaki i različiti; i pojedini od njih su konačni, dočim
uzeti ukupno oni su beskonačni. D a l i onda Bog ne zna sve brojeve,
zbog njihove beskonačnosti, i do kojeg iznosa brojeva Božje znanje
doseže dok on o ostalima ne zna? A tko bi, koliko god bio lud, rekao
takvo što?
T i se neće usuditi da prezru brojeve pa reći kako brojevi ne pripadaju
Božjem znanju, kad Platon, s velikim ugledom među njima, predo­
1
čava Boga kako oblikuje svijet na temelju brojeva. A u nas se čita,
2
kako je o Bogu rečeno: »Ali ti si sve uredio po mjeri, broju i utegu.«
3
O tome i prorok kaže: »Koji na broj iznosi svoj svijet«, dok Spasitelj
4
u evanđelju kaže: »Izbrojene su vam i vlasi na glavi.« Stoga, nek je
daleko od nas da bismo sumnjali da je svaki broj poznat njemu, »ko­
jega razumijevanju«, kao što se pjeva u psalmu, »nema postavljena
5
broja.« Stoga beskonačnost broja (iako beskonačni brojevi nemaju
nikakva određena broja) nije neshvatljiva njemu »kojega razumijeva­
nju nema postavljena broja.« Prema tome, ako sve ono što se zna­
njem obuhvaća ujedno se i ograničava poimanjem spoznavatelja,
onda je zaista i sva beskonačnost - na neki neizreciv način - samomu
Bogu konačna, jer ona nije neshvatljiva njegovu znanju.
Stoga, ako beskonačnost brojeva prema Božjem znanju (koje nju
obuhvaća) ne može biti beskonačna, tko li smo mi čovječuljci koji se
usuđujemo postavljati granice njegovu znanju, govoreći kako - ako
se u istim onim kruženjima vremena ne ponavljaju iste vremenine, -
onda sve ono što je načinio Bog ne može ni unaprijed znati kako bi
načinio, ni znati kad je već načinio? Jer, Njegova je mudrost jedno­
stavno mnogostruka i jednoliko mnogolika i takvim neshvatljivim
shvaćanjem shvaća sve neshvatljivosti da, ako bi ushtio uvijek stvarati
nove i susljedne stvari različite od onih prethodnih, one mu ne bi
mogle biti neuređene i nepredviđene, niti bi ih predvidio tek u po­
sljednjem času, nego bi ih sadržavao svojim vječnim predznanjem.
1
Platon, Time], 31c - 36d.
2
Mudr 11,20.
3
Iz 40,26. (Doslovan prijevod). Augustinov latinski prijevod (Qui profet numerose
saeculum) odražava grčki kako je u Sedamdesetorice (Septuaginti): 6 exqpeooov xaxa d-
QX)ftu,6v TOV xoau.ov atJTOir, u Vulgati je »qui educit in numero militiam suam«.
4
Mt 10,30.
5
Ps 147 (146), 5. (Doslovan prijevod prema latinskom predlošku, inače se prevodi:
»Nema mjere mudrosti njegovoj.«)
 136 D E civ. D E I 12, 1 9 - 2 0 , 1
Saecula saecu- 19. Quod utrum ita faciat, et continuata sibi connexione copulen-
lorum non sunt
circuitus.
36
tur quae appellantur saecula saeculorum , alia tamen atque alia or-
dinata dissimilitudine procurrentia, eis dumtaxat, qui ex miseria li-
berantur, in sua beata immortalitate sine fine manentibus; an ita
dicantur saecula saeculorum, ut intellegantur saecula in sapientia
Dei inconcussa stabilitate manentia istorum, quae cum tempore
transeunt, tamquam efficientia saeculorum, definire non audeo. For-
tassis enim possit dići saeculum, quae sunt saecula, ut nihil aliud
perhibeatur saeculum saeculi quam saecula saeculorum, sicut nihil
37
aliud dicitur caelum c a e l i quam caeli caelorum. Nam caelum Deus
38
vocavit firmamentum super quod sunt aquae ; et tamen Psalmus: Et
hu
aquae, inquit, quae super caelos sunt , laudent nomen Domini .
Quid ergo istorum duorum sit, an praeter haec duo aliquid aliud de
PL 369 saeculis saeculorum possit intellegi, profundissima / quaestio est,
neque hoc quod nunc agimus impedit, si indiscussa interim differa-
tur; sive aliquid i n ea definire valeamus, sive nos faciat cautiores
diligentior ipsa tractatio, ne i n tanta obscuritate rerum affirmare
temere aliquid audeamus. Nunc enim contra opinionem disputamus,
qua illi circuitus asseruntur, quibus semper eadem per intervalla
temporum necesse esse repeti existimantur; quaelibet autem illarum
sententiarum de saeculis saeculorum vera sit, ad hos circuitus nihil
pertinet; quoniam sive saecula saeculorum sint non eadem repetita,
bv
sed alterum ex altero connexione ordinatissima procurrentia, libe-
ratorum beatitudine sine ulio recursu miseriarum certissima perma-
nente, sive saecula saeculorum aeterna sint temporalium tamquam
dominantia subditorum, circuitus illi eadem revolventes locum non
40
habent, quos maxime refellit aeterna vita sanctorum .
Deus non agit 20. 1. Quorum enim aures piorum ferant post emensam tot tanti-
aut scit in cir-
cuitibus. sque calamitatibus vitam (si tamen vita ista dicenda est, quae potius
mors est, ita gravis, ut mors, quae ab hac liberat, mortis huius amore
timeatur), post tam magna mala tamque multa et horrenda tandem
CC 377 aliquando per veram religionem / atque sapientiam expiata atque fi-
b u
sunt om. CC.
b v
contextione CC.
3 6
Cf. Tob 13, 23; Ps 83, 5 etc.
37
Cf. Ps 113, 16.
38
Cf. Gen 1, 8.
3 9
Ps 148, 4-5.
4 0
Cf. Mt 25, 46.
O DRŽAVI BOŽJOJ 12, 19 - 20,1 137
19. Sam se ne usuđujem odrediti da l i Bog tako čini, i da l i se O vjekovima
vjekova.
međusobno spajaju u neprekidnu nizu oni »vjekovi vjekova« (saecula
saeculorum) te protječu jedan za drugim u sređenoj različitosti (dok
samo one duše što su izbavljene iz bijede ostaju bez kraja u svojoj
blaženoj besmrtnosti); ili se pak »vjekovi vjekova« kaže tako da se
podrazumijevaju vjekovi što nepomućenom postojanošću prebivaju u
mudrosti Božjoj, a kao tvorni (uzroci) onim vjekovima koji prolaze s
vremenom. Možda se može reći kako je saeculum isto što i saecula,
tako da ništa drugo ne znači saeculum saeculi (vijek vijeka) nego i
saecula saeculorum (vjekovi vjekova), upravo kao što i nebo neba
(caelum caeli) nije ništa drugo nego caeli caelorum (nebesa nebesa) . 1
39
Jer onaj svod iznad kojega su vode Bog nazva nebo (caelum) , a ipak 2
psalam kaže: »I vode koje su nad nebesima (caelos) hvalite ime Go­
spodinovo!« 3
Zbog toga je veoma duboko pitanje koje je od ta dva značenja točno,
ili se pored toga dvoga može još štogod drugo razumjeti o izričaju
»vjekovi vjekova«; a ništa ne smeta ovomu čime se sada bavimo ako
to zasad ostavimo neriješenim, bilo da tu uzmognemo odrediti što­
god, bilo da nas pomnije istraživanje učini opreznijim, kako ne bismo
štogod nasumično ustvrdili u tako nejasnu predmetu. Sada, naime,
raspravljamo protiv onoga mnijenja o kruženjima u kojima se iste
stvari nužno ponavljaju u vremenskim razmacima. A koje god znače­
nje izrijeka »vjekovi vjekova« bilo istinito, ono nije ni u kakvoj svezi
s tim kruženjima; naime, bilo da »vjekovi vjekova«: ne znače ponav­
ljanje istih razdoblja, nego uređen niz povezanih razdoblja što pro­
tječu jedno za drugim (dok blaženstvo izbavljenih ljudi najpostojanije
traje bez ikakva povratka u bijedu), bilo da se »vjekovi vjekova« od­
nose prema vremeninama kao vječni gospodari prema podanicima, -
nema mjesta tim kružnim ponavljanjima istih stvari, koja u cijelosti
4
odbacuje i vječni život svetaca.
20. 1. Zar mogu uši pobožnika podnijeti mnijenje prema kojem, 0 bezbožju
prošavši ovaj život pun takvih i tolikih nedaća (ako se uopće može onih koji tvrde,
kako će duše
1
životom nazvati ovo što je radije smrt , i to tako težak da se iz ljubavi dionice najvišeg
1 istinskog
prema toj »smrti« bojimo smrti koja nas od njeg izbavlja), pošto su blaženstva - po
okajana tako velika i tako mnoga i strašna zla, i pošto su napokon povratnim
kruženjima
okončana, zahvaljujući istinskoj vjeri i mudrosti, pa smo napokon sti- vremena -
ponovo zapasti
u iste bijede i
muke.
1
Tako višeput u Svetom pismu. Izraz je hebrejski, otuda i latinski caeli caelorum.
2
Post 1,7-8.
3
Ps 148,4 (Doslovan prijevod prema latinskom predlošku).
4
Mt 25,46.
1
Usporedi O Božjoj državi, 13,10.
 138 D E CIV. D E I 12, 20,1 - 20,2
nita ita pervenire ad conspectum Dei atque ita fieri beatum contem-
platione incorporeae lucis per participationem immutabilis immor-
talitatis eius, cuius adipiscendae amore flagramus, ut eam quando-
que necesse sit deseri et eos, qui deserunt, ab illa aeternitate veritate
felicitate deiectos tartareae mortalitati, turpi stultitiae, miseriis ex-
secrabilibus implicari, ubi Deus amittatur, ubi odio veritas habea-
tur, ubi per immundas nequitias beatitudo quaeratur, et hoc itidem
atque itidem sine ulio fine priorum et posteriorum certis intervallis
et dimensionibus saeculorum factum et futurum; et hoc propterea,
ut possint Deo circuitibus definitis euntibus semper atque redeunti-
bus per nostras falsas beatitudines et veras miserias alternatim qui-
dem, sed revolutione incessabili sempiternas nota esse opera sua,
bz
quoniam neque a faciendo quiescere neque sciendo potest ea, quae
infinita sunt, indagare? Quis haec audiat? quis credat? quis ferat?
Quae si vera essent, non solum tacerentur prudentius, verum etiam
(ut quomodo valeo dicam quod volo) doctius nescirentur. Nam si
haec illic in memoria non habebimus et ideo beati erimus, cur hic per
eorum scientiam gravatur amplius nostra miseria? S i autem ibi ea
necessario scituri sumus, hic saltem nesciamus, ut hic felicior sit
exspectatio quam illic adeptio summi boni; quando hic aeterna vita
consequenda exspectatur; i b i autem beata, sed non aeterna, quando-
que amittenda cognoscitur.
PL 370 20. 2. S i autem dicunt neminem posse ad illam beatitudinem per-
Homo in cir- venire, nisi hos circuitus, ubi beatitudo et miseria vicissim alternant,
cuitibus num- , . . ,
i n
r
quam attingit huius vitae eruditione cognoverit: quomodo ergo fatentur, quanto
beatitudinem. plus quisque amaverit Deum, tanto eum facilius ad beatitudinem
perventurum, qui ea docent, quibus amor ipse torpescat? Nam quis
non remissius et Jepidius amet eum, quem se cogitat necessario de-
serturum et contra eius veritatem sapientiamque sensurum, et hoc
cum ad eius plenam pro sua capacitate notitiam beatitudinis perfec-
tione pervenerit? quando nec hominem amicum possit quisque ama­
ca
re fideliter, cui se futurum n o v i t inimicum. Sed absit ut vera sint,
quae nobis minantur veram miseriam numquam finiendam, sed in-
possit M .
noverit M.
O DRŽAVI BOŽJOJ 12, 20,1 - 20,2 139
gli pred lice Božje i stekli blaženstvo u promatranju netjelesnoga svje­
tla, sudioništvom u njegovoj nepromjenjivoj besmrtnosti (izgarajući
od ljubavi da je dosegnemo) - ali samo zato da bismo to jednom
morali napustiti, da bi oni koji to napuste od vječnosti, istine i blažen­
stva bili ponovo bačeni u paklenu smrtnost, ružnu glupost, upleteni
u odvratne bijede, gdje gube Boga, gdje se istina mrzi, i gdje se neči­
stim opačinama traga za srećom; a sve to da se neprestance u buduće
ponavlja bez ikakva kraja, kako je bilo i u prošlim određenim razdob­
ljima i izmjerama vjekova; i sve to opet zbog toga kako bi Bog mogao
znati svoja vlastita djela s pomoću određenih kruženja, što uvijek od­
laze i uvijek se vraćaju, pri čemu se smjenjuju naša lažna blaženstva
i istinske bijede, sve to vječno u neprestanoj vrtnji; jer, inače niti Bog
može otpočinuti od svojega stvaranja, niti može svojim znanjem obu­
hvatiti one stvari koje su beskonačne?
Tko bi to slušao? Tko vjerovao? Tko podnio? I kad bi te stvari bile
istinite, ne samo što bi bilo razboritije prešutjeti ih nego čak (da ko­
liko mogu kažem ono što hoću) bilo bi mudrije i ne znati o njima.
Jer, ako ondje te stvari i nećemo imati u sjećanju pa ćemo stoga biti
blaženi, zašto da ovdje znanjem o njima još više otežavamo svoju
bijedu? A k o ćemo pak ondje o njima nužno doznati, onda barem
nemojmo o njima znati ovdje, kako bi nam ovdje bilo radosnije išče­
kivanje negoli ondje postignuće najvišega dobra, kad se ovdje očekuje
vječni život koji treba uslijediti, a ondje dozna kako je blažen, ali nije
vječan, jer se jednom mora izgubiti.
2. A k o pak kažu, kako nitko ne može doći do onoga blaženstva uko­
liko u znanju ovoga života ne spozna ona kruženja (u kojima se me­
đusobno izmjenjuju blaženstvo i bijeda), kojim onda načinom pri­
znaju da što netko više ljubi Boga to će lakše stići do blaženstva, ako
sami naučavaju one stvari kojima se hladi takva ljubav? Naime, tko
neće i slabije i hladnije ljubiti onoga o kojem zna kako će ga morati
napustiti, te odbaciti njegovu istinu i mudrost i to upravo kad do­
stigne savršenstvo blaženstva, a u punoći znanja koje mu je moguće,
kad već nitko ne može vjerno voljeti ni čovjeka prijatelja, ako zna da
2
će u budućnosti biti njegov neprijatelj? N u , sačuvaj Bože da bi bilo
istinito to čime nam oni prijete, naime: bijeda kojoj nema kraja, što
2
Ciceron, O prijateljstvu, 16,59.
 140 D E CIV. D E I 12, 20,2 - 20,3
terpositionibus falsae beatitudinis saepe ac sine fine rumpendam.
Quid enim illa beatitudine falsius atque fallacius, ubi nos futuros
miseros aut in tanta veritatis luce nesciamus aut in summa felicitatis
CC 378 arce timeamus? S i enim venturam calamitatem ignoraturi sumus, /
peritior est hic nostra miseria, ubi venturam beatitudinem novimus;
si autem nos illic clades imminens non latebit, beatius tempora tran-
sigit anima misera, quibus transactis ad beatitudinem sublevetur,
quam beata, quibus transactis in miseriam revolvatur. Atque ita spes
nostrae infelicitatis est felix et felicitatis infelix. Unde fit, ut, quia hic
mala praesentia patimur, ibi metuimus imminentia, verius semper
miseri quam beati aliquando esse possimus.
Absurdum est 20. 3. Sed quoniam haec falsa sunt clamante pietate, convincente
non esse novi- veritate (illa enim nobis veraciter promittitur vera felicitas, cuius
erit semper retinenda et nulla infelicitate rumpenda certa securitas):
cb 41
viam rectam sequentes, q u o d nobis est Christus , eo duce ac sal-
vatore a vano et inepto impiorum circuitu iter fidei mentemque aver-
tamus. S i enim de istis circuitibus et sine cessatione alternantibus
itionibus et reditionibus animarum Porphyrius Platonicus suorum
opinionem sequi noluit, sive ipsius rei vanitate permotus sive iam
tempora Christiana reveritus, et, quod in libro decimo commemora-
4 2
v i , dicere maluit animam propter cognoscenda mala traditam mun­
do, ut ab eis liberata atque purgata, cum ad Patrem redierit, nihil
ulterius tale patiatur: quanto magis nos istam inimicam Christianae
fidei falsitatem detestari ac devitare debemus! His autem circuitibus
quae M.
4 1
C f . Io 14, 6.
4 2
V . supra 10, 30.
O DRŽAVI BOŽJOJ 12, 20,2 - 20,3 141
je tek često prekidana beskonačnim umetcima lažnog blaženstva! Jer,
što je lažnije i lažljivije od onoga blaženstva, gdje mi u tolikom svjetlu
istine ne znamo kako ćemo biti bijedni ili gdje ćemo se na vrhuncu
sretnosti plašiti upravo zbog toga? Naime, ako nećemo znati o svojoj
budućoj nesreći, onda je ovdje upućenija naša bijeda, u kojoj znamo
za blaženstvo koje će doći. A k o nam se pak ondje neće skrivati ne­
sreća koja prijeti, to bijedna duša blaženije provodi vrijeme, jer pošto
ovo prođe, ona se uzdiže do blaženstva, negoli blažena, jer kad vri­
jeme prođe, ona se opet vraća u bijedu. I tako je nada u našoj nesret-
nosti sretna, a u sretnosti nesretna. Otuda biva da - budući da ovdje
podnosimo sadašnja zla, a ondje se bojimo onih što prijete - možemo
istinitije biti uvijek bijedni negoli pokatkada blaženi.
3. N u takvi nazori, kao što pobožnost dovikuje a istina nas uvjerava,
doista su lažni (jer nama se istinski obećaje ona prava sretnost, koje
će se pouzdana sigurnost uvijek zadržavati i neće prekidati nikakvom
3
nesretnošću) pa stoga, slijedeći pravi put, koji je nama Krist , s njime
kao s voditeljem i Spasiteljem, odvratimo svoj um i putanju svoje
vjere od isprazna i neprikladna kruženja tih bezbožnika. A k o pak, 4
što se tiče tih kruženja te neprekidnih i naizmjeničnih odlazaka i po­
vrataka duša, platonik Porfirije ne htjede slijediti mnijenje svojaka
(bilo nagnan ludošću sama predmeta, bilo zbog štovanja kršćanskih
vremena, pa je - kao što već spomenuh u desetoj knjizi - više volio5
reći, kako je duša predana svijetu da bi upoznala zla, i da zatim,
izbavljena i očišćena od njih, vrativši se Ocu, ništa više takvo ne trpi:
koliko više mi trebamo i prezirati i izbjegavati taj lažni nauk neprija­
teljski kršćanskoj vjeri!
3
Iv 14,6.
4
V i d i O Božjoj državi, 12,14.
5
V i d i O Božjoj državi, 10,30.
 142 D E CIV. D E I 12, 20,3
evacuatis atque frustratis nulla necessitas nos compellit ideo putare
non habere initium temporis ex quo esse coeperit genus humanum,
quia per nescio quos circuitus nihil sit in rebus novi, quod non et
antea certis intervallis temporum fuerit et postea sit futurum. Si
enim liberatur anima non reditura ad miserias, sicut numquam an­
tea liberata est: fit in illa aliquid, quod antea numquam factum est,
et hoc quidem valde magnum, id est quae numquam desinat aeterna
felicitas. S i autem in natura immortali fit tanta novitas nullo repeti-
PL 371 ta, nullo repetenda circuitu: / cur in rebus mortalibus fieri non posse
contenditur? S i dicunt non fieri in anima beatitudinis novitatem,
quoniam ad eam revertitur, in qua semper fuit, ipsa certe liberatio
nova fit, cum de miseria liberatur in qua numquam fuit, et ipsa mi-
seriae novitas in ea facta est quae numquam fuit. Haec autem novitas
si non in rerum, quae divina providentia gubernantur, ordinem venit,
sed času potius evenit, ubi sunt i l l i determinati dimensique circui­
tus, in quibus nulla nova fiunt, sed repetuntur eadem quae fuerunt?
CC 379 S i autem et haec / novitas ab ordinatione providentiae non excludi-
tur, sive data sit anima sive lapsa sit: possunt fieri nova, quae neque
antea facta sint nec tamen a rerum ordine aliena sint. Et si potuit
anima per imprudentiam facere sibi novam miseriam, quae non esset
improvisa divinae providentiae, ut hane quoque in rerum ordine in-
cluderet et ab hac eam non improvide liberaret: qua tandem temeri-
tate humanae vanitatis audemus negare divinitatem facere posse res,
non sibi, sed mundo novas, quas neque antea fecerit nec umquam
habuerit improvisas? S i autem dicunt liberatas quidem animas ad
miseriam non reversuras, sed cum hoc fit in rebus nihil novi fieri,
quoniam semper aliae atque aliae liberatae sunt et liberantur et libe-
cc
rabuntur: hoc certe concedunt , si ita est, novas animas fieri, quibus
sit et nova miseria et nova liberatio. Nam si antiquas eas esse dicunt
et retrorsum sempiternas, ex quibus quotidie novi fiant homines, de
quorum corporibus, si sapienter vixerint, ita liberentur, ut num-
quam ad miserias revolvantur, consequenter dicturi sunt infinitas.
Quantuslibet namque finitus numerus fuisset animarum, infinitis re-
tro saeculis sufficere non valeret, ut ex illo semper homines fierent,
quorum essent animae ab ista semper mortalitate liberandae, num-
quam ad eam deinceps rediturae. Nec ulio modo explicabunt, quo-
modo in rebus, quas, ut Deo notae esse possint, finitas volunt, infini-
tus sit numerus animarum.
concedant M .
O DRŽAVI BOŽJOJ 12, 20,3 143
Pošto smo odbacili i pobili ta kruženja, nikakva nas nužnost ne na­
goni pomisliti, kako ne bijaše vremenskog početka u kojem je mogao
započeti ljudski rod, jer po ne-znam-kakvim kruženjima u stvarima
nema ničega novog što i prije - u određenim vremenskim razmacima
- nije bilo i neće poslije biti. Naime, ako se izbavi duša što se nikad
više neće vratiti u bijedu (kao što nikad prije ne bijaše izbavljena), u
njoj je stvoreno nešto što nikad prije nije stvoreno, i to nešto veoma
veliko, to jest: vječita sretnost što nikada ne prestaje. A ako u bes­
mrtnoj naravi nastaje takva novost, (kakva se ne ponavlja i neće se
ponoviti nikakvim kruženjem), zašto tvrde da se takvo što ne može
dogoditi u smrtnim stvarima? A k o kažu, kako se u duši ne zbiva
novost blaženstva, jer se ona samo vraća u ono blaženstvo u kojem
uvijek bijaše, svakako je novo samo izbavljenje, kad se izbavlja iz
bijede u kojoj nikad prije nije bila, a nastala je u njoj i sama novost
bijede, koje nije nikad bilo. A k o opet ta novost ne ulazi u onaj pore­
dak stvari, kojima upravlja božanska promisao, gdje su onda oni
određeni i izmjereni krugovi, u kojima ne nastaju nikakve nove stvari,
nego se ponavljaju one koje već bijahu?
A k o se pak ta novost ne isključuje iz poretka promisli (bilo da je
6
duša dana tijelu, bilo da je zapala u nj) , onda mogu nastajati i nove
stvari, koje se ranije nisu događale a koje ipak nisu tuđe poretku
stvari. A ako je duša svojom nerazboritošću mogla prirediti sebi novu
bijedu (koja ne bijaše nepredviđena u božanskoj promisli, tako te ju
je uključila u poredak stvari i izbavila od te bijede, ne bez predviđa­
nja), koja nas onda brzopletost ljudske ispraznosti nagoni, da se usu­
dimo nijekati kako Božanstvo može stvarati stvari koje su nove ne
njemu samome, nego svijetu, a koje niti je prije stvaralo, niti mu
ikada bijahu nepredviđene?
A k o opet kažu, kako se izbavljene duše neće vratiti u bijedu, nego
kad se to događa da se u stvarima ne zbiva se ništa novo, jer se
neprestance druge duše izbavljahu, izbavljaju se i bit će izbavljane -
onda neka bar dopuste (iako je tomu tako) da nastaju nove duše,
kojima pripada i nova bijeda i novo izbavljenje. A k o pak kažu kako
su one prastare te prema prošlosti vječne, od kojih svakodnevno na­
staju novi ljudi, iz čijih se tijela - budu l i mudro živjele - izbavljaju
tako da se više nikad ne vraćaju u bijedu, oni će susljedno tome mo­
rati reći da su te duše beskonačne po broju. Naime, koliko god bijaše
konačan broj duša, on u beskrajnim prošlim razdobljima nije mogao
dostajati da iz njega uvijek nastaju ljudi, kojih je duše trebalo nepre­
stance izbavljati od ove smrtnosti, tako da se u nju više nikad ne
vrate. I oni nikako neće moći objasniti, kako može u stvarnosti biti
beskonačan broj duša, kad oni hoće da je on konačan, kako bi one
mogle biti Bogu poznate.
6
Posrijedi je rasprava među novoplatonicima: da li se duša sjedinjuje s tijelom po
Božjoj volji, ili »zapada« u tijelo kažnjena za grijehe.
 144 D E CIV. D E I 12,
... aut initium 20. 4. Quapropter quoniam circuitus illi iam explosi sunt, quibus
et incremen- a c j e a s c l e m miserias necessario putabatur anima reditura: quid re-
tum. . . . . -i
stat convenientius pietati quam credere non esse impossibile Deo et
ea, quae numquam fecerit, nova facere et ineffabili praescientia vo­
luntatem mutabilem non habere? Porro autem utrum animarum li-
beratarum nec ulterius ad miserias rediturarum numerus possit
semper augeri, ipsi viderint, qui de rerum infinitate cohibenda tam
subtiliter disputant; nos vero ratiocinationem nostram ex utroque
latere terminamus. S i enim potest, quid causae est, ut negetur creari
PL 372 potuisse quod numquam / antea creatum esset, si liberatarum anima­
rum numerus, qui numquam antea fuit, non solum factus est semel,
sed fieri numquam desinet? S i autem oportet ut certus sit liberata­
rum aliquis numerus animarum, quae ad miseriam numquam re-
deant, neque iste numerus ulterius augeatur: etiam ipse sine dubio,
quicumque erit, ante utique numquam fuit; qui profeeto crescere et
ad suae quantitatis terminum pervenire sine aliquo non posset ini­
tio; quod initium eo modo antea numquam fuit. Hoc ergo ut esset,
creatus est homo, ante quem nullus fuit.
CC380 Hac igitur quaestione difficillima propter aeternitatem Dei
21.
Unus creatur n 0 v a creantis sine novitate aliqua voluntatis, quantum potuimus, ex-
homo ad unita- . . i i r •
tem societa- plicata non est arduum videre multo fuisse melius quod factum est,
t l s
- ut ex uno homine, quem primum condidit, multiplicaret genus huma­
num, quam si i d incohasset a pluribus. N a m cum animantes alias
solitarias et quodammodo solivagas, id est, quae solitudinem magis
appetant, sicuti sunt aquilae milvi, leones lupi et quaecumque ita
sunt, alias congreges instituerit, quae congregatae atque in gregibus
malint vivere, ut sunt columbi sturni, cervi damulae et cetera huiu-
smodi: utrumque tamen genus non ex singulis propagavit, sed plura
simul iussit existere. Hominem vero, cuius naturam quodammodo
mediam inter angelos bestiasque condebat, ut, si Creatori suo tam-
quam vero domino subditus praeceptum eius pia oboedientia custo-
diret, in consortium transiret angelicum, sine morte media beatam
immortalitatem absque ulio termine consecutus; si autem Dominum
Deum suum libera voluntate superbe atque inoboedienter usus of-
c d . Nasuprot pelagijancima, koji naučavahu kako je smrt čovjeku prirodna i nije po-
c
possit M .
c e
damnulae CC.
20,4 - 21 O DRŽAVI BOŽJOJ 12, 20,4 - 21 145
4. Stoga, budući su se rasprsnuli oni njihovi krugovi (po kojima su
zamišljali kako će se duša nužno vratiti u istu bijedu), što l i preostaje
. .1 .i ^
primjerenije pobožnosti nego vjerovati kako Bogu nije nemoguće: i
stvoriti nove stvari koje nikad prije nije stvorio i uz neizrecivo pred­
znanje ne imati promjenjivu volju? I dalje, da li broj izbavljenih duša,
koje se više nikad neće vratiti u bijedu, može neprestance rasti, neka
o tome razvide sami što tako potanko raspredaju o ograničavanju
beskonačnosti stvari! M i pak završavamo ovo naše doumljivanje s
dvostrukom pretpostavkom. A k o taj broj može rasti, zašto bi se nije-
kalo da se može stvoriti i ono što nikad prije nije bilo stvoreno, ako
je broj izbavljenih duša, koje nikad prije ne postojaše, ne samo jed­
nom stvoren nego neće nikad prestati da se stvara? A k o pak mora
postojati određen broj izbavljenih duša koje se nikad ne vraćaju u
bijedu, i ako se dotični broj ne smije više uvećavati, onda i on sam -
koliki god bio - zacijelo nije nikad prije postojao, i zaista ne može
cd narasti i doći do granice svoje količine bez nekakva početka; a taj
početak - na taj način - nije postojao nikada prije. Dakle, da bi na­
stao taj početak, stvoren je čovjek, prije kojega nije postojao ni jedan
drugi.
21. Objasnivši onoliko koliko uzmogosmo to veoma teško pitanje o postanku
o vječnosti Boga koji stvara nove stvari bez ikakve novosti u njegovoj j, e d n
° g .P °g a r v
.. , J
. . . . . . . . ^ ti- • . . čovjeka i ljud-
T I r volji, - nije teško uvidjeti da bijaše mnogo bolje ono sto je učinjeno, skoga roda u
naime: da se iz jednoga čovjeka, kojega je Bog prvog stvorio, uz- n
J e m u
-
množi cijeli ljudski rod, nego da bi započeo od više ljudi. Naime, dok
je jedne žive stvorove stvorio osamljeničkim i na neki način samač-
kim, to jest one koji više teže samoći, kao što su orlovi, sokolovi,
lavovi, vukovi i slično, a druge žive stvorove druževnim, to jest one
koji više vole živjeti združeni i u skupovima, kao što su golubovi,
ce
čvorci, jeleni, lopataši i slično, - ni jedan od tih rodova nije uzmnožio
iz pojedinih primjeraka, nego je naredio da nastanu mnogi odjednom.
Dočim čovjekovu narav stvorio je nekako po sredini između anđela i
životinja i to tako, da ako bude podvrgnut svojem Stvoritelju kao
gospodaru izvršavao njegov nalog uz pobožnu poslušnost, bez prolaza
1
kroza smrt prijeći će u anđeosku zajednicu , stekavši blaženu bes­
mrtnost bez ikakva kraja; ako pak bude Gospodina Boga svojeg uvri­
jedio oholo se i neposlušno služeći svojom slobodnom voljom, predan
1
sljedak grijeha; dapače - prema njima - smrt je nuždan uvjet čovjekove smrtne naravi.
čak i da Adam nije zgriješio.
 146 D E CIV. D E I 12, 21 - 23 O DRŽAVI BOŽJOJ 12, 21 - 23 147

fenderet, morti addictus bestialiter viveret, libidinis servus aeterno-
que post mortem supplicio destinatus, unum ac singulum creavit,
non utique solum sine humana societate deserendum, sed ut eo modo
vehementius ei commendaretur ipsius societatis unitas vinculumque
concordiae, si non tantum inter se naturae similitudine, verum etiam
cf
cognationis affectu homines necterentur; quando n e ipsam quidem
feminam copulandam viro sicut ipsum creare illi placuit, sed ex ipso,
cg
ut o m n i n o ex homine uno diffunderetur genus humanum.
smrti živjet će životinjski, kao rob požuda i osuđen na vječnu kaznu
nakon^mrIi;"njega je Bog stvorio jednim i jedinim, ali ne da ga ostavi
sama bez ljudskog društva, nego da bi mu tim načinom još snažnije
ucijepio jedinstvo samoga zajedništva i spone sloge, ako se ljudi me­
đusobno povezu ne samo sličnošću naravi nego i čuvstvom srodnosti;
jer ni samu ženu što se imala združiti s čovjekom, nije ushtio stvoriti
kao njega, nego ju je stvorio iz njega, kako bi se cijeli ljudski rod
proširio od jednog čovjeka. 2

22. Isto tako, Bog je znao da će čovjek zgriješiti i kako će već Bog je unaprijed
znao da će
... et ad vincu- 22. Nec ignorabat Deus hominem peccaturum et morti iam obno- podložarT smrti rađati smrtnike određene da mriju, i da će smrtnici u zgriješiti prvi
lum concor­ xium morituros propagaturum eoque progressuros peccandi imma- čovjek, kojega
diae quae natu- golemoći opačine zabludjeti tako daleko, te će sigurnije i mirnije ži­
je stvorio, i
ralis est in be- nitate mortales, ut tutius atque pacatius inter se rationalis voluntatis vjeti između sebe čak i zvijeri lišene razumske volje (što se začeše u istodobno
stiis. expertes bestiae sui generis viverent, quarum ex aquis et terris / plu- predvidio kolik
PL 373 nebrojenom mnoštvu u vodi i na kopnu) negoli ljudi, kojih se rod će narod pobož­
c h
r i u m pullulavit exordium, quam homines, quorum genus ex uno est proširio od jednog čovjeka, da bi se promicala sloga. Jer nikad ni nika svojom
ad commendandam concordiam propagatum. Neque enim umquam lavovi ni zmajevi nisu između sebe bili takve bojeve kao ljudi. A l i je 1 milošću prenijeti
iz ljudskoga
inter se leones aut inter se dracones, qualia homines, bella gesserunt. predviđao i to da će, po njegovoj milosti, narod pobožnika biti po­ roda u anđeosko
Sed praevidebat etiam gratia sua populum piorum in adoptionem zajedništvo.
zvan u posinstvo i pošto mu se grijesi oproste te bude opravdan D u ­
vocandum remissisque peccatis iustificatum Špiritu Sancto sanctis hom Svetim, bit će pridružen svetim anđelima u vječnome miru, kad
angelis in aeterna pace sociandum, novissima inimica morte destruc- 2
se uništi i posljednji neprijatelj, smrt ; a tome narodu koristit će raz­
43
CC 381 t a ; cui populo esset huius rei consideratio pro/futura, quod ex uno mišljanje da je Bog započeo ljudski rod od jednoga čovjeka, kako bi
homine Deus ad commendandum hominibus, quam ei grata sit etiam pokazao ljudima koliko je njemu milo jedinstvo među mnogima. 3

in pluribus unitas, genus instituisset humanum.

1
23. Tako je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku. Naime, stvorio O naravi ljudske
duše stvorene
mu je takvu dušu koja razborom i razumom nadmašuje sve životinje na sliku Božju.
44
Homo creatus 23. Fecit ergo Deus hominem ad imaginem suam . Talem quippe
est ut Deo ser-
viat.
illi animam creavit, qua per rationem atque intellegentiam omnibus

2
Post 2,22.

nec M. i j j n o od općih mjesta u više klasičnih pisaca (Horacije, Epode, 7,11-12; Plinije
e(
c
s omne M. Stariji, Naturalis historia, 7; Juvenal, 15,159-171; Seneka Mlađi, De clementia, 1,26,3;
c h
plurimum M. Epistulae morales, 95,31).
2
1 Kor 15,26.
3
Usporedi Ps 133 (132), 1.
4 3
Cf. 1 Cor 15, 26.
4 4 1
Cf. Gen 1, 26. Post 1,26-27.
 148 D E CIV. D E I 12, 23 - 24
esset praestantior animalibus terrestribus et natatilibus et volatili-
bus, quae mentem huiusmodi non haberent. Et cum virum terreno
formasset ex pulvere eique animam qualem dixi sive quam iam fece­
45
rat sufflando indidisset sive potius sufflando fecisset eumque fla-
tum, quem sufflando fecit (nam quid est aliud sufflare quam flatum
facere?), animam hominis esse voluisset, etiam coniugem illi in adiu-
46
torium generandi ex eius latere osse detracto fecit , ut Deus. Neque
enim haec carnali consuetudine cogitanda sunt, ut videre solemus
opifices ex materia quacumque terrena corporalibus membris, quod
artis industria potuerint, fabricantes. Manus Dei potentia Dei est,
qui etiam visibilia invisibiliter operatur. Sed haec fabulosa potius
quam vera esse arbitrantur, qui virtutem ac sapientiam Dei, qua no­
vit et potest etiam sine seminibus ipsa certe facere semina, ex his
usitatis et cotidianis metiuntur operibus; ea vero, quae primitus in­
stituta sunt, quoniam non noverunt, infideliter cogitant; quasi non
haec ipsa, quae noverunt de humanis conceptibus atque partubus, si
inexpertis narrarentur, incredibiliora viderentur; quamvis et ea ipsa
plerique magis naturae corporalibus causis quam operibus divinae
mentis assignent.
Unus Deus 24. Sed cum his nullum nobis est in his libris negotium, qui divi-
creare potest. nam mentem facere vel curare ista non credunt. Illi autem qui Plato-
ni suo credunt non ab illo summo Deo, qui fabricatus est mundum,
47
sed ab aliis minoribus , quos quidem ipse creaverit, perrnissu sive
iussu eius animalia facta esse cuncta mortalia, in quibus homo prae-
cipuum diisque ipsis cognatum teneret locum, si superstitione ca-
reant, qua quaerunt unde iuste videantur sacra et sacrificia facere
quasi conditoribus suis, facile carebunt etiam huius ophrionis erro-
re. Neque enim fas est ullius naturae quamlibet minimae mortali-
PL374 sque / creatorem nisi Deum credere ac dicere, et antequam possit
intellegi. Angeli autem, quos illi deos libentius appellant, etiamsi ad-
hibent vel iussi vel permissi operationem suam rebus quae gignuntur
cl
in mundo, t a m non eos dicimus creatores animalium, quam nec
agricolas frugum atque arborum.
tam] tamen tam M.
4 5
Cf. G e n 2, 7.
4 6
Cf. G e n 2, 21-24.
4 7
Cf. P L A T O , Timaeus 41a-43b.
O DRŽAVI BOŽJOJ 12, 23 - 24 149
(one na kopnu, one koje plivaju i one koje lete), koje nemaju takvog
uma. Bog je oblikovao muža od zemaljskoga praha i dao mu dušu, 2
0 kojoj već rekoh, bilo da ju je udahnuo kao već stvorenu , bilo da 3
ju je radije stvorio udahnjujući; te je dah što ga je udahnućem stvorio
(jer što je drugo udahnuti negoli stvoriti dah?) ushtio da bude duša
čovjeku; a zatim je, uzevši kost iz njegove strane, kao Bog, načinio
4
ženu, da mu pomogne u rađanju . O tome ne smijemo misliti na tje­
lesni način, kao što običavamo gledati obrtnike gdje od kakve zemalj­
ske tvari tjelesnim udovima izrađuju ono što već mogu marom svojega
umijeća. Ruka Božja jest možnost Božja: O n nevidljivo izrađuje čak
5
1 viđevine. N u to smatraju više nečim basnenim negoli istinskim oni
koji uobičajenim i svakodnevnim mjerilima odmjeravaju moć i mu­
drost Božju, kojom Bog umije i može i bez sjemenja stvoriti samo
sjeme. I one stvari koje su prvo stvorene (budući da ih ne poznaju)
ti promatraju s nevjericom, kao da se same one stvari koje poznaju o
ljudskim začecima i rođajima ne bi činile još nevjerojatni)'ima, da se
ispričaju onima koji s njima nisu upoznati, iako i te dotične mnogi
više pripisuju naravnim tjelesnim uzrocima negoli djelima božanskoga
uma.
24. A l i u ovim knjigama mi nemamo nikakva posla s onima koji M o ž e li se reći
ne vjeruju, da božanski U m bilo stvara dotične stvari bilo brine o d a s
, Vr-lL^„
.. J
i "L . .. . ™ stvoritelji ikojeg
njima. Oni opet koji vjeruju u svojega Platona tvrde, kako sve bilo i najsitnijeg
smrtne životinje (među kojima čovjek ima najistaknutije mjesto s t v o r a
srodno samim bogovima) nije stvorio najviši Bog, koji je stvorio svi­
jet, nego neki drugi manji, koje je on stvorio - bilo po njegovom 2
dopuštenju bilo po naredbi; međutim, kada bi se oni lišili praznovje-
rice, kojom nastoje opravdati obrede koje im priređuju i žrtve koje
im prinose kao svojim tvorcima, lako bi se lišili i zablude takvoga
mnijenja. Jer, nije dopušteno ni vjerovati, ni govoriti o ijednoj naravi,
koliko god sićušnoj i smrtnoj, da je njezin stvoritelj itko drugi osim
Boga, čak i prije nego što se može razumjeti. A anđeli opet, koje
3
dotičnici radije nazivaju bogovima, iako - bilo po naredbi bilo po
dopuštenju - sudjeluju u stvarima što se rađaju u svijetu, ipak se ne
mogu nazvati stvoriteljima životinja kao što ni poljodjelci stvoriteljima
usjeva i stabala.
2
Post 2,7.
3
Kao što Augustin izlaže u djelu De genesi ad litteram, 7,24,35.
4
Post 2,21-22.
5
Što se tiče Augustinova stava prema antropomorfnom poimanju Božjih stvaralač­
kih činova vidi u djelu De genesi ad litteram, 6,12,20.
1
Kao na primjer epikurejci koji smatraju da je bilo kakva stvaralačka djelatnost ili
briga o svjetskim poslovima posve nespojiva s vrhunskom srečom bogova.
2
Platon, Timej, 41a-d; 69c.
3
To jest: platonici.
 150 DE civ. DEI 12, 25
CC382 25. Cum enim alia sit species, quae adhibetur extrinsecus cui-
Omnia facit cumque materiae corporali, sicut operantur homines figuli et fabri
Deus in quan- ^ . , . .
r . . .
tum sunt. atque i d genus opilices, qui etiam pmgunt et erhngunt rormas simi-
les corporibus animalium; alia vero, quae intrinsecus efficientes cau-
sas habet de secreto et occulto naturae viventis atque intellegentis
arbitrio, quae non solum naturales corporum species, verum etiam
ipsas animantium animas, dum non fit, facit: supra dicta illa species
artificibus quibusque tribuatur; haec autem altera non nisi uni arti-
fici, creatori et conditori Deo, qui mundum ipsum et angelos sine
ulio mundo et sine ullis angelis fecit. Qua enim vi divina et, ut ita
dicam, effectiva, quae fieri nescit, sed facere, accepit speciem, cum
mundus fieret, rutunditas caeli et rutunditas soliš: eadem vi divina
et effectiva, quae fieri nescit, sed facere, accepit speciem rutunditas
oculi et rutunditas pomi et ceterae figurae naturales, quas videmus
in rebus quibusque nascentibus non extrinsecus adhiberi, sed intima
Creatoris potentia, qui dixit: Caelum et terram ego impleo , et cuius
sapientia est, quae attingit a fine usque ad finem fortiter et disponit
49
omnia suaviter . Proinde facti primitus angeli cuiusmodi ministe-
rium praebuerint Creatori cetera facienti nescio; nec tribuere illis
audeo quod forte non possunt, nec debeo derogare quod possunt.
Creationem tamen conditionemque omnium naturarum, qua fit ut
omnino naturae sint, eis quoque faventibus illi Deo tribuo, cui se
etiam ipsi debere quod sunt cum gratiarum actione noverunt. Non
solum igitur agricolas non dicimus fructuum quorumque creatores,
cum legamus: Neque qui plantat est aliquid neque qui rigat, sed qui
50
incrementum dat Deus ', sed ne ipsam quidem terram, quamvis ma­
ter omnium fecunda videatur, quae germinibus erumpentia promo-
vet et fixa radicibus continet, cum itidem legamus: Deus illi dat cor­
pus quomodo voluerit et unicuique seminum proprium corpus . Ita
nec feminam sui puerperii creatricem appellare debemus, sed potius
illum qui cuidam famulo suo dixit: Priusquam te formarem in utero,
52
novi te . Et quamvis anima sic vel sic affecta praegnantis valeat
aliquibus velut induere qualitatibus fetum, sicut de virgis variatis
fecit Iacob, ut pecora colore varia gignerentur : naturam tamen i l ­
lam, quae gignitur, tam ipsa non fecit, quam nec ipsa se fecit. Quae-
PL 375 libet igitur corporales vel / seminales causae gignendis rebus adhi-
CC 383 beantur, sive operationibus angelorum aut homi/num aut quorum-
4 8
Ier 23, 24.
4 9
Sap 8 1
5 0
1 Cor3, 7.
5 1
1 Cor 1 S 38
-Ie?U5.'
5 3
Cf. Gen 30, 37.
O DRŽAVI BOŽJOJ 12, 25 151
25. Jedan je lik koji se primjenjuje izvanjski bilo kojoj tjelesnoj Svaku narav i
tvari, kao što to čine ljudi lončari i kovači i slični obrtnici, koji čak stvorov^nije 111
r r . r ° . . oslikavaju i izrađuju likove slične tijelima životinja; a drugi je lik koji načinio i obiiko-
ima unutarnje tvorne uzroke od tajne i skrovite odluke žive i razum- olim^og^™^
ske naravi, koja - sama nestvorena - stvara ne samo naravne oblike
tjelesa nego i same duše živih stvorova; onaj prvi lik pripisuje se ne­
kojim izrađivačima, dočim ovaj drugi samo jednome tvorcu, stvorite­
lju i utemeljitelju, Bogu, koji je stvorio sam svijet i anđele, bez ikakva
svijeta i bez ikakvih anđela.
Istom onom božanskom i (da tako kažem) tvorbenom moći - koja se
ne može načiniti, a može činiti - kad svijet ono nastade, poprimi svoj
lik okrugloća neba i okrugloća sunca; istom tom božanskom i tvorbe­
nom moći (koja se ne može načiniti, a može činiti) poprimi svoj lik i
okrugloća oka i okrugloća ploda te ostali naravni oblici, kakve vidimo
da su utisnute u svim stvarima što se rađaju, ali ne izvanjski nego po
48
najunutrašnjijoj možnosti Stvoritelja, koji reče: »Ja ispunjam nebo i
1
zemlju« i kojega se mudrost »prostire snažno s jednoga kraja svijeta
2
na drugi i blagotvorno upravlja svemirom.« Stoga ne znam kakvu su
službu obavljali anđeli, koji su prvi stvoreni, kad je Stvoritelj stvarao
ostalo. Niti se usuđujem pripisivati im ono što možda ne mogu, niti
im pak smijem odricati ono što mogu. A l i stvaranje i osnutak svih
naravi (po kojemu biva da naravi uopće postoje), uz odobravanje
anđela, pripisujem onome Bogu, kojemu i oni znaju sa zahvalnošću
da duguju to što jesu.
I ne samo što poljodjelce ne nazivamo stvoriteljima plodova, jer čita­
mo: »Tako niti je što onaj koji sadi, niti onaj koji zalijeva, nego onaj
3
koji daje da raste - Bog« , nego tako ne nazivamo ni samu zemlju,
iako se čini plodnom majkom svega, jer potiče da bujno potjera iz
51
klica i sve čvrsto drži korijenjem na mjestu, budući da isto tako čita­
mo: »A Bog mu daje stabljiku kakvu hoće, i to svakom sjemenu nje­
4
govu vlastitu stabljiku.« Isto tako ne trebamo ni ženu zvati stvarate-
ljicom svojega čeda, nego radije onoga koji reče jednomu od svojih
slugu: »Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi ja te znadoh.« 5
53
Pa iako ovako i l i onako raspoložena duša trudnice može svojem
plodu prenijeti stanovite značajke, kao što ono Jakov ispruganim pru-
6
ćem postignu da se rađaju isprugani kozlići , ipak samu narav koja se
rađa, ona sama nije načinila kao što nije načinila ni sebe samu.
Zbog toga, kakvi god tjelesni ili sjemenski uzroci djelovali pri na­
stanku stvari, bilo činovima anđela ili ljudi ili kojih životinja bilo pak
1
Jr 23,24 (prema latinskom predlošku).
* Mudr 8,1.
1 K o r 3 7
' -
IJAV ' - 5 38
6 lPos 30,37-39.
 152 D E CIV. D E I 12, 2 5 - 2 6
que animalium sive marium feminarumque mixtionibus; quaelibet
etiam desideria motusve animae matris valeant aliquid liniamento-
rum aut colorum aspergere teneris mollibusque conceptibus: ipsas
omnino n a t u r a š , quae sic vel sic in suo genere afficiantur, non facit
nisi summus Deus, cuius occulta potentia cuncta penetrans inconta-
minabili praesentia facit esse quidquid aliquo modo est, in quantum-
cumque est; quia nisi faciente illo non tale vel tale esset, sed prorsus
esse non posset. Quapropter si in illa specie, quam forinsecus corpo­
ralibus opifices rebus imponunt, urbem Romam et urbem Alexan-
driam non fabros et architectos, sed reges, quorum voluntate consi-
lio imperio fabricatae sunt, illam Romulum, illam Alexandrum ha­
buisse dicimus conditores: quanto potius non nisi Deum debemus
conditorem dicere naturarum, qui neque ex ea materia facit aliquid,
quam ipse non fecerit, nec operarios habet, nisi quos ipse creaverit;
et si potentiam suam, ut ita dicam, fabricatoriam rebus subtrahat,
ita non erunt, sicut ante quam fierent non fuerunt. Sed ante dico
aeternitate, non tempore. Quis enim alius creator est temporum, nisi
qui fecit ea, quorum motibus currerent tempora?
Quid de mundo 26. Ita sane Plato minores et a summo Deo factos deos effectores
Platonici sen- e s s e V olu.it animalium ceterorum, ut immortalem partem ab ipso su-
tiant. . « . i . dio primaju od Njega samoga, a oni domeću onaj smrtni. Stoga ne
merent, ipsi vero mortalem attexerent. Proinde animarum nostra-
54
rum eos creatores noluit esse, sed corporum . Unde quoniam Porp-
hyrius propter animae purgationem dicit corpus omne fugiendum
simulque cum suo Platone aliisque Platonicis sentit eos, qui immode-
cl
rate atque inhoneste vixerint, propter luendas poenas ad corpora
c l
ac M.
5 4
C f . P L A T O , Timaeus 11, 41.
O DRŽAVI BOŽJOJ 12, 25 - 26 153
snošajima mužjaka i ženki; te bilo što postizale želje ili gibanja maj­
čine duše u oblikovanju crta i l i boja nježnoga i mekanog zametka, -
same naravi (od kojih se na svaku u vlastitome rodu može djelovati
ovako i l i onako) ne stvara nitko osim Svevišnjeg Boga, kojega skri­
vena moć - prožimajući sve stvari - svojom neoskvrnjivom prisut-
nošću podaruje bitak svemu što bilo kojim načinom jest, ukoliko
uopće jest, jer da On ne stvara, ne samo ne bi bilo ovakvo ili onakvo,
nego uopće ne bi moglo biti. 7
I tako, ako govoreći o onome liku što ga izrađivači izvana pridaju
tjelesninama, ne kažemo, da su gradovima Rimu i Aleksandriji nji­
hovi utemeljitelji ne građevinari i graditelji, nego kraljevi, Romul jed­
nog, a Aleksandar drugog, (po kojih su volji, naredbi i moći bili izgra­
đeni), koliko onda prije trebamo reći kako nitko drugi nije utemelji­
telj naravi osim Boga, koji niti što tvori od tvari koju nije sam stvorio,
niti ima radnika osim onih koje je sam stvorio. I ako bi, da tako
kažem, oduzeo stvarima njegovu tvorbenu možnost (potentia fabrica-
toria), one isto tako neće biti kao što ne bijahu ni prije nego što su
postale. A kad kažem prije, onda mislim na vječnost, a ne na vrijeme.
Jer tko l i je drugi stvoritelj vremena, osim onoga tko je stvorio ono
8
gibanjem čega teku vremena?
26. Platon, dakako, htjede da manji bogovi (stvoreni od najvišeg o mnijenju
Boga) sami budu tvorci ostalih živih stvorova, tako da ovi besmrtni koTinTm^'ijahu
1
da su anđeli
- - - - - - - d o d u š e stvoreni
htjede da budu tvorci naših duša, nego tijela. Otuda Porfirije kaže
2
od B o g a , ali da
kako radi očišćenja duše treba izbjegavati svako tijelo, te zajedno s su sami tvorcima
ljudskih tijela.
Platonom i ostalim platonicima misli, kako se oni što su živjeli neu­
mjereno i nečasno vraćaju za kaznu u smrtna tijela (prema Platonu,
7
O tome Augustin podrobnije govori u djelu O Trojstvu (3,8,13-9,16).
8
V i d i O Božjoj državi, 11,6 i 12,16.
1
V i d i O Božjoj državi, 12,25.
2
V i d i O Božjoj državi, 10,29; 22,12, 26-28.
 154 D E civ. D E I 12, 2 6 - 2 7 , 1 O DRŽAVI BOŽJOJ 12, 26 -27,1 155

cm
redire mortalia, Plato quidem e t i a m bestiarum, Porphyrius tan-
55
tummodo ad h o m i n u m : sequitur eos, ut dicant deos istos, quos a
nobis volunt quasi parentes et conditores nostros coli, nihil esse
aliud quam fabros compedum carcerumve nostrorum, nec instituto-
res, sed inclusores alligatoresque nostros ergastulis aerumnosis et
gravissimis vinculis. Aut ergo desinant Platonici poenas animarum
ex istis corporibus comminari, aut eos nobis deos colendos non prae-
dicent, quorum in nobis operationem, ut quantum possumus fugia-
CC 384 mus et evadamus, hor/tantur, cum tamen sit utrumque falsissimum.
Nam neque ita luunt poenas animae, cum ad istam vitam denuo re-
volvuntur, et omnium viventium sive in caelo sive in terra nullus est
conditor, nisi a quo facta sunt caelum et terra. Nam si nulla causa
PL 376 est vivendi in / hoc corpore nisi propter pendenda supplicia: quomo-
do dicit idem Plato aliter mundum fieri non potuisse pulcherrimum
atque optimum, nisi omnium animalium, id est e t immortalium et
56
mortalium, generibus impleretur ? S i autem nostra institutio, qua
vel mortales conditi sumus, divinum munus est: quomodo poena est
ad ista corpora, i d est ad divina beneficia, remeare? Et si Deus, quod
57
assidue Plato commemorat , sicut mundi universi, ita omnium ani­
malium species aeterna intellegentia continebat: quomodo non ipse
cuncta condebat? An aliquorum esse artifex nollet, quorum efficien-
dorum artem ineffabilis eius et ineffabiliter laudabilis mens habe-
ret ?58
3
čak i u tijela životinja, a prema Porfiriju samo u ljudska tijela), iz
čega slijedi, da oni tvrde kako ti isti njihovi bogovi (za koje hoće da
ih mi štujemo kao svoje roditelje i utemeljitelje) nisu ništa drugo nego
izrađivači naših okova i graditelji naših tamnica, nisu naši stvoritelji
nego zatvoritelji i okivatelji najtežim okovima u jadnim kaznionica­
ma. Zbog toga, ili neka platonici prestanu plašiti nas kaznama duša
u tim tijelima ili nek ne propovijedaju kako trebamo kao bogove što­
vati one iste o kojima nas potiču da njihovu izrađevinu izbjegavamo
što više možemo, kad je to oboje u cijelosti lažno. N u činjenica je da
se duše ne kažnjavaju tako što se ponovno vraćaju u ovaj život, i da
svim živim stvorovima, bilo na nebesima bilo na zemlji, nema dru­
goga Stvoritelja osim onoga koji je stvorio nebo i zemlju. Naime, ako
nema nikakva drugog uzroka življenju u ovome tijelu osim izdržava­
nja sramotnih kazna, kako onda isti Platon kaže, da svijet nije mogao
cn
drukčije biti najljepši i najbolji nego da se ispuni rodovima svih živih
4
stvorova, to jest: i besmrtnih i smrtnih? A ako je opet naš postanak
po kojem smo stvoreni kao smrtnici, božanski dar, kako to da je
kazna vraćati se u ta tijela, naime: u Božja dobročinstva? A k o uz to
5
Bog (kao što Platon neprestance napominje) sadržavaše u svojoj
vječnoj razumnosti jednako likove cjelokupnoga svijeta kao i svih ži­
vih stvorova, kako to da On sam nije sve njih i stvorio? Ili pak ne
htjede biti tvorac nekih stvari, dok umijeće njihove tvorbe bijaše u
njegovu umu, koji je neizreciv i neizrecivo hvale dostojan?

co
Unum creavit 27. 1. Merito igitur vera religio, q u e m mundi universi, eum ani­
Deus hominem
ut concors es­ malium quoque universorum, hoc est et animarum et corporum, con-
set genus hu­ ditorem agnoscit et praedicat. In quibus terrenis praecipuus ab illo
manum.
ad eius imaginem homo propter eam causam, quam dixi, et si qua
forte alia maior latet, factus est unus, sed non relictus est solus. N i ­
hil enim est quam hoc genus tam discordiosum vitio, tam sociale
natura. Neque commodius contra vitium discordiae vel cavendum ne
existeret, vel sanandum cum exstitisset, natura loqueretur humana,
quam recordationem illius parentis, quem propterea Deus creare vo-
59
luit unum, de quo multitudo propagaretur , ut hac admonitione
etiam in multis concors unitas servaretur. Quod vero femina illi ex
c p
eius latere facta est, etiam h i c satis significatum est quam cara
mariti et uxoris debeat esse coniunctio. Haec opera Dei propterea
sunt utique inusitata, quia prima. Qui autem ista non credunt, nulla
27. 1. Zbog toga s pravom istinska vjera priznaje i propovijeda
U prvome
da je isti onaj tko je stvoritelj cjelokupnoga svijeta stvoritelj i svih čovjeku bijaše
nastala cjelo­
živih stvorova, to jest i duša i tijela. A među zemaljskim stvorovima kupna punoća
ljudskoga roda,
čovjek je najistaknutiji, i njega je On stvorio na svoju sliku, zbog u kojoj je Bog
onoga razloga koji navedoh, nu možda i zbog kakvoga većeg što je predvidio koji
će dio biti
skriven. Stvorio ga je jednog, ali ga nije ostavio samog. Naime, od počašćen nagra­
ljudskoga roda ništa nije po poroku nesložnije i ništa nije po naravi dom, a koji
osuđen na
druževnije. A ljudska narav ne nudi ništa prikladnije protiv poroka kaznu.
nesloge (bilo da se pazi kako ne bi izbio, bilo da se liječi kad je već
izbio) od prisjećanja na našeg prvog roditelja, kojega je Bog zbog
toga ushtio stvoriti jednim da se iz njega raširi mnoštvo, kakp bi nas
time opomenuo, da i u mnoštvu čuvamo složnu jednoću. I štd mu je
žena načinjena iz njegova boka, i to dostatno pokazuje koliko mila
1
treba biti uzajamna veza muža i žene. A ta su Božja djela zbog toga

0 1 1
ad add. M.
011
et antepon. M.
0 0
quem om. M.
C
P hine M.

5 5
Cf. P O R P H Y R I U S , De regressu animae.
5 6
Cf. PLATO, Timaeus 29b.
Vidi O Božjoj državi, 10,30; 13,19.
5 7
Platon, Timej, 30d; 92c.
C f . P L A T O , Politeia 597b-e; Timaeus 30b ss.; Philebus 28c-31a. ;
Platon, Timej (30b-d), O državi, 597b-c.
5 8
Cf. P L A T O , Timaeus 30b.
5 9
Cf. G e n 2, 22. Post 2,22.24; Mt 19,5; Ef 5,28.31.
 156 DE civ. DEI 12, 2 7 , 1 -27,2 O DRŽAVI BOŽJOJ 12, 27,1 - 27,2 157

facta prodigia debent credere; neque enim et ipsa, si usitato naturae
curriculo gignerentur, prodigia dicerentur. Quid autem sub tanta gu-
bernatione divinae providentiae, quamvis eius causa lateat, frustra
gignitur? Ait quidam Psalmus sacer: Venite et videte opera Domini,
60
quae posuit prodigia super terram . Cur ergo ex latere viri femina
facta sit, et hoc primum quodammodo prodigium quid praefigurave-
izuzetna, jer su prva. Oni koji u njih ne vjeruju, ne bi trebali vjerovati
ni u kakva čudesa; jer ni ta dotična ne bi se zvala čudesima, da se
događaju uobičajenim tijekom naravi. Naime, pod tako moćnom vla­
davinom božanske promisli, što li se događa bez svrhe, čak ako je
razlog tomu i skriven? Jedan od svetih psalama kaže: »Dođite i pro­
matrajte djela Gospodinova, kolika čudesa postavi na zemlji.« A za­ 2

cq
rit, dicetur alio loco, quantum me Deus adiuverit . što je iz čovjekova rebra stvorena žena i što je to na neki način prvo
3
čudo najavljivalo, iznijet ću drugdje, koliko mi Bog pomogne.

2. A sada, jer se ova knjiga treba zaključiti, mislimo, kako u ovome

cc 385 27. 2. Nunc quoniam liber iste claudendus est, in hoc primo ho- prvome čovjeku, koji je prvi stvoren - ako još ne prema dokazu, a
Ex primo ho- m i n e , qui primitus factus est, nondum quidem secundum eviden- ono ipak prema Božjem predznanju - začeše se u ljudskom rodu dva
mine duae crvi- . . , . . . . . .
r
društva poput dva grada. O d njega, naime, imali su proizaći ljudi,
tates exortae tiam, iam tamen secundum Dei praescientiam exortas ruisse existi- jedni da se pridruže zlim anđelima u kazni, drugi da se pridruže do­
s u n t
- memus in genere humano societates tamquam civitates duas. Ex illo brima u nagradi, prema sudu Božjem, iako skrivenom, ipak praved­
enim futuri erant homines, alii malis angelis in supplicio, alii bonis nom. I jer je pisano: »Sve su staze Gospodinove milost i istina«, ni 4

in praemio sociandi, quamvis occulto Dei iudicio, sed tamen iusto. njegova milost ne može biti nepravedna, ni njegova pravda okrutna.
Cum enim scriptum sit: Universae viae Domini misericordia et veri-
61
tas : nec iniusta eius gratia nec crudelis potest esse iustitia.

" i dicam add. M.

2
Doslovan prijevod prema Augustinovu latinskom predlošku (Venite et videte opera
Domini, quae posuit prodigia super terram), Ps 46 (45), 8.
6 0
P s 4 5 , 9. """"3"Vidi 'O Boljo] državi, 22JL7.
6 1 4
P s 2 4 . 10. Ps 25 (24), 10. (Prijevod prema Augustinovu latinskom predlošku)
 KNJIGA XIII.

Knjiga bi mogla imati naslov: čovjek između života, grijeha, smrti i života. Pred­
met možemo sažeti u ove riječi: čovjek, ukoliko je duša proizašla iz stvarateljskog
daha Božjega i ukoliko je tijelo od praha zemljanoga, podložan je smrti tijela u vre­
menu a, ako se ne iskupi, također i smrti duše u vječnosti; ali ako sudjeluje u otkupi-
teljskoj milosti, prenijet je, tijelom i dušom, u neprolazan i blažen život izvan vremena.
Tema tijekom izlaganja nuđa uobičajeno izuzetno bogatstvo tipično augustinskih sa­
držaja, kroz refleksije, povezivanja i očite digresije. Ima tri dijela.
U prvom dijelu govori se o međuprožimanju i gotovo poklapanju značenja grijeha
i smrti (1-11).
U drugom dijelu, u frontalnom sudaru s Platonom i neoplatonicima, pretežu poj­
movi druge smrti duše i drugog života tijela (12-18).
U trećem dijelu, također pomoću stalnog oslanjanja na Pavla i uvijek u opoziciji
prema neoplatonicima, govori se poglavito o izuzetnom stanju proslavljenog tijela,
koje je postalo duhovno (19-24).
 BREVICULUS SAŽETAK

CC X X V 1. De lapsu primorum hominum, per quem est contracta mortalitas.

De ea morte, quae animae semper utcumque victurae accidere potest, O padu prvih ljudi, po kojem je nastala smrtnost.
2. et ea cui corpus obnoxium est. O onoj smrti koja se može dogoditi duši koja nekako uvijek živi i o
Utrum mors, quaeper peccatum primorum hominum in omnes homi­ onoj smrti kojoj je podložno tijelo.
3. nes pertransiit, etiam in sanctis poena peccati sit. Da li je smrt, koja je preko grijeha prvih ljudi prešla na sve ljude,
Cur ab his, qui per gratiam regenerationis absoluti sunt a peccato, non kazna grijeha čak i za svete?
4. auferatur mors, id est poena peccati. Zašto se oni koji su - milošću preporodenja - odriješeni od grijeha, ne
oslobode i same smrti, to jest kazne za grijeh?
5. Quod sicut iniqui male utuntur lege, quae bona est, ita iusti bene
utuntur morte, quae mala est. Kao što se opaki zlo služe zakonom, koji je dobar, tako se pravednici
De generali mortis malo, quo animae et corporis societas separatur. dobro služe smrću, koja je zla.
O općenitome zlu smrti, koje raskida zajedništvo duše i tijela. 6.
De morte, quam quidam non regenerati pro Christi confessione susci-
piunt.
O smrti koju pretrpe - radi priznavanja Krista - koji nisu preporođeni
Quod in sanctis primae mortis pro veritate susceptio secundae sit
krštenjem.
mortis abolitio.
U svetih je prihvaćanje prve smrti radi istine izbavljenje od druge smrti. 8.
9. Tempus mortis, quo vitae sensus aufertur, in morientibus an in mor-
Treba li reći da je vrijeme smrti kad u samrtnicima prestaje osjećaj 9.
tuis esse dicendum sit.
života ili kad su već mrtvi.
10. An vita mortalium mors potius quam vita dicenda sit.
O životu smrtnika koji treba prije nazvati smrću negoli životom. 10.
11. An quisquam simul et vivens esse possit et mortuus.
Može li itko istodobno biti i živući i mrtav? 11.
12. Quam mortem primiš hominibus Deus, si mandatum eius transgrede-
Kakvom je smrću Bog zaprijetio prvim ljudima, ako budu prekršili 12.
rentur, fuerit comminatus.
njegovu zapovijed.
CC XXVI 13. Praevaricatio primorum hominum quam primam senserit poenam.
Kakva bijaše prva kazna za prekršaj prvim ljudima. 13.
Qualis homo sit factus a Deo et in quam sortem deciderit suae volun­
14. Kakvim je Bog stvorio čovjeka, a u kakvo je stanje sam zapao odlu­
tatis arbitrio. 14.
kom svoje volje.
Quod Adam peccaturus prius ipse reliquerit Deum, quam relinquere-
15. tur a Deo, et primam fuisse animae mortem a Deo recessisse. Adam je griješeći napustio Boga prije nego što bijaše napušten od Bo­
15.
De philosophis, qui animae separationem a corpore non putant esse ga; to njegovo napuštanje Boga bijaše prva smrt duše.
16. poenalem, cum Plato inducat summum Deum diis minoribus promit-
O filozofima koji misle kako rastava duše od tijela nije kazna, iako 16.
tentem, quod numquam sint corporibus exuendi.
Platon navodi kako najviši Bog obećava nižim bogovima da neće ni­
17. Contra eos, qui asserunt corpora terrena incorruptibilia fieri et aeter­ kada biti lišeni svojih tijela.
17.
na non posse. Protiv onih koji tvrde kako zemaljska tijela ne mogu postati nepropad­
18. De terrenis corporibus, quae philosophi affirmant in caelestibus esse ljiva i vječita. 18.
non posse, quia, quod terrenum est, naturali pondere revocetur ad O zemaljskim tijelima, o kojima filozofi tvrde da ne mogu opstojati u
terram. nebesninama, jer što god je zemaljsko to se svojom naravnom težinom
19. Contra eorum dogmata, qui primos homines, si non peccassent, im- vraća prema zemlji. 19.
mortales futuros fuisse non credunt, aeternitatem animarum volunt Protiv nazora onih koji ne vjeruju kako bi prvi ljudi - da nisu zgriješili
carere corporibus. - postali besmrtni, i koji hoće da vječnost duša bude bestjelesna. 20.
20. Quod caro sanctorum, quae nunc requiescit in spe, in meliorem repa- O tome kako će put svetih, koja sada počiva u nadi, biti obnovljena s
randa sit qualitatem, quam fuit primorum hominum ante peccatum. boljim svojstvom negoli što bijaše u prvih ljudi prije grijeha.
 162 BREVICULUS
SAŽETAK 163

21. De paradiso, in quo primi homines fuerunt, quod recte per significa-
O raju, u kojem bijahu prvi ljudi, koji se po njegovu značenju može 21.
tionem eius spiritale aliquid intellegatur, salva veritate narrationis
pravilno shvatiti kao nešto duhovno, sačuvavši pri tome istinitost povi­
historicae de corporali loco.
jesnog izvješća o samome tvarnome mjestu.
22. De corporibus sanctorum post resurrectionem, quae sic spiritalia
O tijelima svetih nakon uskrsnuća koja će tako biti duhovna da se put 22.
erunt, ut non in spiritum caro vertatur.
neće pretvarati u duh.
23. Quid intellegendum sit de corpore animali et de corpore spiritali, et
Što treba razumjeti o životinjskom tijelu i o duhovnome tijelu, ili tko 23.
qui moriantur in Adam, qui vero vivificentur in Christo.
su oni što umiru u Adamu, a oživljavaju u Kristu.
24. Qualiter accipienda sit vel illa insufflatio Dei, qua primus homo fac­ Kako treba shvatiti bilo ono udahnuće kojim je prvi čovjek postao 24.
tus est in animam viventem, vel illa, quam Dominus fecit dicens disci- živuća duša, bilo pak ono koje je izvršio Gospodin govoreći: Primite
pulis suis: Accipite Spiritum Sanctum. Duha Svetoga?
 LIBER DECIMUS TERTIUS TRINAESTA KNJIGA

R E D E M P T U S HOMO I N VITAM A E T E R N A M RESTITUITUR Č O V J E K I Z M E Đ U GRIJEHA, SMRTI I Ž I V O T A

Qui de morte sit modus [1-11] Tajna smrti [1-11]

PL377-CC385 1. Expeditis de nostri saeculi exortu et de initio generis humani 1. Razriješivši ona veoma teška pitanja o postanku našeg svijeta o padu prvih
Ex peccato difficillimis quaestionibus nunc iam de lapsu primi hominis, immo
mors orta est. . , ^ . , . . . . , *.
te početka ljudskoga roda, sada (kao što zahtijeva i sam naš raspored ^nastate^ ™ 6

primorum hominum, et de origme ac propagme mortis humanae di-
sputationem a nobis institutam rerum ordo deposcit. Non enim eo
modo, quo angelos, condiderat Deus homines, ut etiam si peccassent
mori omnino non possent sed ita ut perfunctos oboedientiae nume­
re sine interventu mortis angelica immortalitas et beata aeternitas
sequeretur; inoboedientes autem mors plecteret damnatione iustissi-
ma; quod etiam in libro superiore iam diximus . 2
predmeta) slijedi rasprava o padu prvoga čovjeka, zapravo prvih Iju- smrtnost,
di, i o podrijetlu i širenju ljudske smrti. Jer Bog nije stvorio ljude na
isti način kao i anđele (koji čak da su i zgriješili, uopće ne bi mogli
umrijeti), nego tako da ako budu poslušni, slijedi im - bez posredstva
smrti - anđeoska besmrtnost i blažena vječnost, dok će ih neposlušne
smrt kazniti najpravednijom kaznom; o čemu smo već govorili i u
1
prethodnoj knjizi.

Mors corporis 2. Sed de ipso genere mortis video mihi paulo diligentius disse- 2. N u vidim kako trebam malo pomnije razjasniti o samoj vrsti o onoj smrti
et animae est. rendum. Quamvis enim anima humana veraciter immortalis perhi- smrti. Iako se istinito tvrdi da je ljudska duša besmrtna, ipak i ona pojase može
, i . TLT • i N/ i • i v dogoditi dusi
beatur, habet tamen quamdam etiam ipsa mortem suam. N a m ideo
ima nekakvu svoju smrt. Naime, stoga se kaze da je besmrtna sto na koja nekako
dicitur immortalis, quia modo quodam quantulocumque non desinit
vivere atque sentire; corpus autem ideo mortale, quoniam deseri om­ neki način - pa čak i u najmanjoj mjeri - ne prestaje živjeti i osjećati; onoj smrti kojoj

ni vita potest nec per se ipsum aliquatenus vivit. Mors igitur animae dočim o tijelu se zbog toga kaže da je smrtno što ga život može u je podložno
tlJ el

fit, cum eam deserit Deus, sicut corporis, cum id deserit anima. Ergo
utriusque rei, id est totius hominis, mors est, cum anima Deo deser­
ta deserit corpus. Ita enim nec ex Deo vivit ipsa nec corpus ex ipsa.
Huiusmodi autem totius hominis mortem illa sequitur, quam secun-
dam mortem divinorum eloquiorum appellat auctoritas . Hane Sal-
vator significavit, ubi ait: Eum timete, qui habet potestatem et corpus
h4
et animam perdere in gehennam . Quod cum ante non fiat, quam
cc 386 cum anima corpori / sic fuerit copulata, ut nulla diremptione sepa-
rentur: m i r u m videri potest quo modo corpus ea morte dicatur ocei-
0
di, qua non a n i m a deseritur, sed animatum sentiensque cruciatur.
Nam in illa ultima poena ac sempiterna, de qua suo loco diligentius
a
a D e o M.
b
gehenna C C .
c
ab anima M.
cijelosti napustiti, a samo po sebi ne može ni malo živjeti. Smrt duše ' °'
a biva kada je napusti Bog, kao što smrt tijela biva kada ga napusti
duša. Dakle, smrt obojega, to jest cijeloga čovjeka, biva kada duša
od Boga napuštena napušta tijelo. Tada, naime, niti duša živi od B o ­
3
ga, niti tijelo od duše.
Takvu smrt cijeloga čovjeka slijedi ona što je drugom smrti (mors
1
secunda) naziva svjedočanstvo božanske riječi. N a nju je mislio Spa­
sitelj kad je rekao: »Bojte se radije onog koji može i dušu i tijelo
2
uništiti u paklu.« A l i , budući da to ne biva prije nego što su duša i
tijelo tako spojeni te se nikako ne mogu razdvojiti, može se činiti/
čudnim što se kaže da tijelo pogiba (od one smrti u kojoj ga duša ne
napušta), nego ostaje s dušom, osjeća i pati. Naime, u slučaju one
posljednje i vječne kazne (o kojoj treba podrobnije raspravljati na

1
C f . T H E O P H T L U S A N T I O C U E N U S , Ad Autolycum 2, 24-27. , ;.,. ^ „ . . , „ .
7 .
1 x 1 0 0 1
J
Vidi O BOŽJOJ državi, 12,22.
v
1 1
1 0 0 0

V . supra 12, 21.

3
C f . A p o c 2, 11; 21, 8. i Otk 2,11; 20,6; 14; 21,8.
4 2
M t 10, 28. Mt 10,28.
 D E CIV. D E I 13, 2 - 3
5
disserendum est , recte mors animae dicitur, quia non vivit ex Deo;
mors autem corporis quonam modo, cum vivat ex anima? Non enim
aliter potest ipsa corporalia, quae post resurrectionem futura sunt,
sentire tormenta. A n quia vita qualiscumque aliquod bonum est, do-
lor autem malum, ideo nec vivere corpus dicendum est, in quo anima
non vivendi causa est, sed dolendi? Vivit itaque anima ex Deo, cum
vivit bene; non enim potest bene vivere nisi Deo in se operante quod
bonum est; vivit autem corpus ex anima, cum anima vivit in corpore,
seu vivat ipsa seu non vivat ex Deo. Impiorum namque in corporibus
PL 378 vita non animarum, sed corporum vita est; quam possunt / eis ani­
d
mae etiam mortuae, hoc est Deo desertae, quantulacumque propria
vita, ex qua et immortales sunt, non desistente, conferre. Verum in
damnatione novissima quamvis homo sentire non desinat, tamen,
quia sensus ipse nec voluptate suavis nec quiete salubris, sed dolore
poenalis est, non immerito mors est potius appellata quam vita. Ideo
autem secunda, quia post illam primam est, qua fit cohaerentium
diremptio naturarum, sive Dei et animae sive animae et corporis. De
prima igitur corporis morte diei potest, quod bonis bona sit, malis
mala; secunda vero sine dubio sicut nullorum bonorum est, ita nulli
6
bona .
Ex peceato 3. Non autem dissimulanda nascitur quaestio, utrum re vera
etiam proge- mors, qua separantur anima et corpus, bonis sit bona; quia si ita est,
nies experitur
mortem. quomodo poterit obtineri, quod etiam ipsa sit poena peccati? Hane
enim primi hominis, nisi peccavissent, perpessi utique non fuissent.
Quo pacto igitur bona esse possit bonis, quae aceidere non posset
7
nisi m a l i s ? Sed rursus si non nisi malis posset aceidere, non deberet
bonis bona esse, sed nulla. Cur enim esset ulla poena in quibus non
essent ulla punienda? Quapropter fatendum est primos quidem ho­
mines ita fuisse institutos, ut, si non peccassent, nullum mortis expe-
rirentur genus; sed eosdem primos peceatores ita fuisse morte mul-
tatos, ut etiam quidquid de eorum stirpe esset exortum eadem poe­
6
n a teneretur obnoxium. Non enim aliud ex eis, quam quod ipsi fue­
rant, nasceretur. Pro magnitudine quippe culpae illius naturam dam-
CC 387 natio mutavit in peius, ut, / quod poenaliter praecessit in peceantibus
hominibus primiš, etiam naturaliter sequeretur in nascentibus cete-
d
a D e o M.
e
eidem poenae M.
5
V . infra 21, 9-11.
6
Cf. A U G U S T T N U S , Serm. 65, 3, 4-7, 8.
7
Cf. H T E R O N I M U S , Epp. 23; 39.
O DRŽAVI BOŽJOJ 13, 2-3 167
3
svojem mjestu) s pravom se govori o smrti duše, jer ona više ne živi
od Boga. A l i kako da govorimo o smrti tijela, kad ono živi od duše?
Jer, inače tijelo ne može osjećati one tjelesne muke što će slijediti
nakon uskrsnuća. Ili možda, zbog toga što je i bilo kakav život neka­
kvo dobro, dok je bol zlo, ne treba reći ni da živi ono tijelo u kojem
je duša uzrok ne življenja, nego bola?
I tako duša živi od Boga kad živi dobro; naime, ona ne može dobro
živjeti ukoliko Bog u njoj ne vrši ono što je dobro. Dočim tijelo živi
od duše kad duša živi u tijelu, pa ona sama živjela ili ne živjela od
Boga. Jer u tijelima bezbožnika život nije život duša, nego tjelesa;
naime, duše i kad su mrtve (to jest: napuštene od Boga) - koliko god
i bio sićušan njihov vlastiti život, po kojem i jesu besmrtne - taj život
ne prestaje, i one ga mogu pružati tijelima. A l i pri kazni posljednjeg
suda, iako čovjek ne prestaje osjećati, ipak (jer to osjećanje nije milo
po nasladi, ni zdravo po spokoju, nego je kažnjeno bolom) s pravom
se to prije naziva smrću negoli životom. A naziva se opet drugom
smrću, jer dolazi nakon one prve, kojom se razdvajaju dvije spojene
naravi, bilo Boga i duše, bilo duše i tijela. Stoga se o onoj prvoj, o
smrti tijela može reći da je dobrima dobra, a zlima zla. N u , druga
smrt, kako se nedvojbeno ne događa nikomu od dobrih, tako i nije
nikomu dobra.
3. Međutim, pojavljuje se pitanje koje se ne može mimoići, da li Da li je smrt,
koja je preko
je doista smrt, kojom se razdvajaju duša i tijelo, dobrima dobra; jer, grijeha prvih
ako je tako, kojim se onda načinom može tvrditi, da je ona i kazna ljudi prešla na
sve ljude, kazna
za grijeh? Jer, da prvi ljudi nisu zgriješili, oni je ne bi ni pretrpjeli. grijeha čak i za
Kako ona onda može biti dobra dobrima, kad se nije mogla dogoditi svete?
drugima osim zlima? I suprotno, ako se nije mogla dogoditi nikojima
osim zlima, onda ne bi trebala biti dobrima dobra, nego nikakva (nul­
la). Jer zašto da bude ikakve kazne onima u kojih se nema što kažnja­
vati?
Zbog toga treba priznati, kako prvi ljudi bijahu tako stvoreni da, kad
ne bi bili zgriješili, ne bi iskusili nikakve smrti, ali ti isti prvi grješnici
bijahu tako smrću kažnjeni, da što god poteče od njihova koljena,
bude podložno istoj kazni. Jer se od njih i ne rađa drugo nego što su
sami bili. Zapravo, prema veličini njihove krivice kazna je izmijenila
narav nagore, tako te ono što je prvo bilo kazneno u prvim ljudskim
grješnicima, slijedi naravno u ostalim što su se rađali.
3
V i d i O Božjoj državi, 19,28.
 168 13, 3-4
ris. Neque enim ita homo ex homine, sicut homo ex pulvere. Pulvis
namque homini faciendo materies fuit; homo autem homini gignendo
parens. Proinde quod est terra, non hoc est caro, quamvis ex terra
facta sit caro; quod est autem parens homo, hoc est et proles homo.
In primo igitur homine per feminam in progeniem transiturum uni-
versum genus humanum fuit, quando illa coniugum copula divinam
sententiam suae damnationis excepit; et quod homo factus est, non
cum crearetur, sed cum peccaret et puniretur, hoc genuit, quantum
quidem attinet ad peccati et mortis originem. Non enim ad infanti-
lem hebetudinem et infirmitatem animi et corporis, quam videmus
in parvulis, peccato vel poena ille redactus est (quae Deus voluit esse
PL 379 tamquam primordia catu/lorum, quorum parentes in bestialem vi­
f
tam mortemque deiecerat; sicut e n i m scriptum est: Homo in honore
cum esset, non intellexit; comparatus est pecoribus non intellegenti-
gS
bus et similis factus est eis ; nisi quod infantes infirmiores etiam
cernimus in usu motuque membrorum et sensu appetendi atque vi-
tandi, quam sunt aliorum tenerrimi fetus animalium; tamquam se
tanto attollat excellentius supra cetera animantia vis humana, quan-
to magis impetum suum, velut sagitta cum arcus extenditur, retror-
sum reducta distulerit); non ergo ad ista infantilia rudimenta prae-
sumptione illicita et damnatione iusta prolapsus vel impulsus est
9 Dakle, prvi čovjek nije ni pao niti je bačen u djetinje prvotno stanje
primus homo ; sed hactenus in eo natura humana vitiata atque mu-
tata est, ut repugnantem pateretur in membris inoboedientiam con-
cupiscendi et obstringeretur necessitate moriendi, atque ita id, quod
vitio poenaque factus est, id est obnoxios peccato mortique genera-
ret. A quo peccati vinculo si per Mediatoris C h r i s t i gratiam solvun-
tur infantes, hane solam mortem perpeti possunt, quae animam
seiungit a corpore; in secundam vero illam sine fine poenalem libera-
ti a peccati obligatione non transeunt.
Quae sit mors 4. S i quem vero movet, cur vel ipsam patiantur, si et ipsa peccati
™ ™ I °™
a m e t
poena est, quorum per gratiam reatus aboletur: iam ista quaestio in
martyrum.
alio nostro opere, quod scripsimus de baptismo parvulorum, tractata
ac soluta est; ubi dictum est ad hoc relinqui animae experimentum
cc 388 separationis a corpore, quam/vis ablato iam criminis nexu, quoniam,
si regenerationis sacramentum continuo sequeretur immortalitas
f
enim om. M.
g illis M.
h eis. Čini se da je izvorno značenje: »Čovjek ne može prebivati u svojoj raskoši, on je
Christi om. M.
Ps 48, 13.
Cf. A U G U S T I N U S , De pece. mer. et rem. 1, 36,
O DRŽAVI BOŽJOJ 13, 3-4 169
Naime, nije isti nastanak čovjeka od čovjeka kao čovjeka od praha.
Jer prah bijaše tvorivo za tvorbu čovjeka, dočim je čovjek u rađanju
čovjeka roditelj. Prema tome, zemlja nije ono što i put, iako je put
sačinjena od zemlje; nego ono što je čovjek roditelj, to je i čovjek
potomak. Dakle, u prvome čovjeku bijaše sveukupni ljudski rod, što
će kroza ženu preći u njegovo potomstvo, kad je taj sjedinjeni par
primio božansku osudbu za svoju krivicu; i čovjek je rađao, ne ona­
kav kakav bijaše kad je stvoren, nego kad je zgriješio i bio kažnjen,
bar što se tiče podrijetla grijeha i smrti.
Jer prvi čovjek nije bio sveden, tim grijehom ili kaznom, na onu dje­
tinju tupoću i slaboću, kakve vidimo u nejači; Bog je htio da takvo
što bude kao prvotno stanje one mladunčadi, kojih je roditelje bacio
u životinjski život i smrt. Naime, kao što je pisano: »Dok čovjek bi­
jaše u časti, nije razumio, uspoređen je sa životinjama koje ne razumi­
1
jevaju i postao je nalik na njih«; samo što su dječica, kako opažamo,
još slabija po porabi i gibanju svojih udova, te po čuvstvu žudnje i
odbijanja, nego što su to i najnježniji odvjetci životinja, kao da se
iznad ostalih životinja to izvrsnije izdiže ljudska moć što više svoj
zamah povlači unatrag, poput strijele kad se nateže luk.
zbog svoje nedopuštene lakoumnosti i po pravednoj kazni. A l i je ljud­
ska narav u njemu toliko izopačena i izmijenjena, da u svojim udo­
vima trpi odbojnu neposlušnost požude i sputan je nužnošću umira­
h nja, pa tako i rađa ono što bijaše postao po opačini i kazni, to jest:
potomstvo podložno grijehu i smrti. A k o se dječica po milosti (Krista)
Posrednika odriješe okova toga grijeha, trpe samo onu smrt kojom se
duša odvaja od tijela; a ne prelaze u onu drugu smrt beskonačne
kazne, jer su oslobođeni spona grijeha.
4. A k o pak koga zbunjuje što tu smrt trpe i oni ljudi koji su Zašto se oni
milošću odriješeni od grijeha, jer je ona kazna za grijeh, to je pitanje U
prepo rodenja - S U
pretreseno i razriješeno u jednom drugom našem djelu, naslovljenom odriješeni od
1 11
O krštenju djece ', tu je rečeno kako je iskustvo odvajanja duše i tijela oslobode ? same
zadržano zbog toga (iako je okov krivnje već skinut) što ako bi od- smrti, to jest
2 d z n e z a g n j e i
mah nakon sakramenta ponovnog rođenja uslijedila besmrtnost tije- *
1
p 49 (48), 12.20. Doslovan prijevod prema latinskom predlošku: Homo in honore
s
cum esset, non intellexit; comparatus est pecoribus non intellegentibus et similis est factus
poput životinja koje ugibaju.«
1
Posrijedi je djelo objavljeno 412. Pun naslov je De peccatorum meritis et remis-
sione et de baptismo parvulorum, Ad Marcellinum libri tres.
2
67 s. To jest: krštenjem.
 170 DE civ. DEI 13, 4 - 5
corporis, ipsa fides enervaretur, quae tune est fides, quando exspec-
10
tatur in spe, quod in re nondum videtur . Fidei autem robore atque
certamine, in maioribus dumtaxat aetatibus, etiam mortis fuerat su-
perandus timor, quod in sanctis martyribus maxime eminuit; cuius
profeeto certaminis esset nulla victoria, nulla gloria (quia nec ipsum
omnino posset esse certamen), si post lavacrum regenerationis iam 11
sancti non possent mortem perpeti corporalem. Cum parvulis autem
baptizandis quis non ad Christi gratiam propterea potius curreret,
ne a corpore solveretur? Atque ita non invisibili praemio probaretur
fides, sed iam nec fides esset, confestim sui operis quaerendo et su-
mendo mercedem. Nunc vero maiore et mirabiliore gratia Salvatoris
in usus iustitiae peccati poena conversa est. Tune enim dictum est
12
homini: Morieris, si peceaveris ; nunc dicitur martyri: Morere, ne
pecees. Tune dictum est: S i mandatum transgressi fueritis, morte
moriemini; nunc dicitur: Si mortem recusaveritis, mandatum tran-
sgrediemini. Quod tune timendum fuerat, ut non pecearetur, nunc
PL380 suscipiendum est, ne peceetur. Sic / per ineffabilem Dei misericor-
diam et ipsa poena vitiorum transit in arma virtutis, et fit iusti me-
ritum etiam supplicium peceatoris. Tune enim mors est acquisita
peceando, nunc impletur iustitia moriendo. Verum hoc in sanctis
martyribus, quibus alterutrum a persecutore proponitur, ut aut de-
serant fidem aut sufferant mortem. Iusti enim malunt credendo per­
peti, quod sunt p r i m i iniqui non credendo perpessi. Nisi enim peceas-
sent illi, non morerentur; peceabunt autem isti, nisi moriantur. Mor-
tui sunt ergo illi, quia peceaverunt; non peceant isti, quia moriuntur.
Factum est per illorum culpam, ut veniretur in poenam; fit per isto-
rum poenam, ne veniatur in culpam; non quia mors bonum aliquod
facta est, quae antea malum fuit; sed tantam Deus fidei praestitit
gratiam, ut mors, quam vitae constat esse contrariam, instrumentum
fieret, per quod transiretur ad vitam.
Quae v i r t u s 5. Apostolus cum vellet ostendere, quantum peccatum gratia non
peccati sit lex. subveniente ad nocendum valeret, etiam ipsam legem, qua prohibe-
tur peccatum, non dubitavit dicere virtutem esse peccati. Aculeus,
13
inquit, mortis est peccatum, virtus autem peccati lex . Verissime om­
nino. Auget enim prohibitio desiderium operis illiciti, quando iusti­
tia non sic diligitur, ut peceandi cupiditas eius deleetatione vincatur.
1 0
Cf. Hebr 11, 1.
11
Cf. Tit 3, 5.
12
Cf. Gen 2, 17.
1 3
1 Cor 15, 56.
O DRŽAVI BOŽJOJ 13, 4-5 171
la, oslabila bi sama vjera, jer vjera je samo onda vjera kad se u nadi
3
očekuje ono što se u stvari još ne vidi. U z to, dakako u zrelijoj dobi,
snagom i borbom vjere trebalo je svladati čak i strah od smrti, što je
najbolje oprimjereno u životu svetih mučenika. A takva borba ne bi
urodila nikakvom pobjedom i nikakvom slavom (jer ne bi moglo ni
biti nikakva sukoba) kad sveci nakon kupelji novog rođenja ne bi
više mogli pretrpjeti tjelesnu smrt. Tko ne bi onda upravo zbog toga
radije pojurio Kristovoj milosti, s djecom koju treba krstiti, kako se
ne bi rastavio od tijela? I tako se vjera ne bi iskušavala nevidljivom
nagradom, pa ne bi više ni bila vjerom; kad bi odmah za svoj čin
tražila i dobila nagradu.
A sada, većom i čudesnijom Spasiteljevom milošću, kazna za grijeh
pretvorena je u službu pravednosti. Nekoć je rečeno čovjeku: »Umri­
jet ćeš, budeš l i griješio«, dok se sada kaže mučeniku: »Umri, da ne
bi griješio!« Nekoć je čovjeku kazano: »Prekršite li zapovijed, smrću
4
ćete umrijeti!« a sad se kaže: »Odbijete li smrt, prekršit ćete zapovi­
jed.« Ono čega se nekoć trebalo bojati, da se ne zgriješi, sada treba
prihvatiti, kako se ne bi griješilo.
I tako - neizrecivim Božjim milosrđem - i sama se kazna za poroke
pretvara u oružje kreposti, te čak i muka grješnika postaje nagradom
pravednika. Onda se smrt stekla griješenjem, sad se pravda ispunjava
umiranjem. To je istina u svetim mučenicima, kojima progonitelj
predlaže: ili da napuste vjeru, ili da pretrpe smrt. I pravednici više
vole vjerujući pretrpjeti ono što prvi grješnici pretrpješe nevjerujući.
Da ovi drugi ne zgriješiše, ne bi bili umrli; dočim oni prvi će zgriješiti
ako ne umru. Dakle, jedni su umrli jer su zgriješili, drugi ne griješe,
jer umiru. Grijeh je jednih učinio da je došlo do kazne, dok kazna
drugih čini da ne dođe do grijeha, ali ne zbog toga što je smrt postala
neko dobro, koja prije bijaše zlo, nego što je tolikom milošću Bog
nagradio vjeru, da je i smrt (koja se smatra oprekom životu) postala
sredstvo kojim se prelazi u život.
5. K a d je apostol htio pokazati koliko zla može nanijeti grijeh - Kao što se
ako milost ne pomogne - nije oklijevao ustvrditi, kako je i sam zakon ^^onom tojf
(kojim se zabranjuje grijeh) snaga grijeha. Rekao je: »Žalac smrti je je dobar, tako
1
grijeh, a snaga je grijeha zakon.« I to je posve istinito. Jer zabrana dobro^uže 0 1
uvećava želju za nedopuštenim djelom, kad se pravda ne ljubi toliko s m r ć u , koja je
z l a
da ljubav prema njoj pobijedi želju za grijehom. A samo božanska
3
V i d i De peceatorum..., 3,21,50; 34,55.
4
Post 2,17. (Doslovan prijevod latinskog predloška).
1 K
or 15,56.
 172 D E CIV. D E I 13, 5 - 7
Ut autem diligatur et delectet vera iustitia, non nisi divina subvenit
cc 389 gratia. Sed / ne propterea lex putaretur malum, quoniam virtus est
dicta peccati: ideo ipse alio loco versans huiusmodi quaestionem:
1
Itaque, inquit, lex quidem sancta et mandatum sanctum et iustum et
bonum. Quod ergo bonum est, inquit, mihi factum est mors? Absit.
Sed peccatum, ut appareat peccatum, per bonum mihi operatum est
1
mortem, ut fiat super modum peccator aut peccatum per manda­
14
tum . Super modum dixit, quia etiam praevaricatio additur, cum
peccandi aucta libidine etiam lex ipsa contemnitur. Cur hoc comme-
morandum putavimus ? Quia scilicet, sicut lex non est malum, quan-
do auget peccantium concupiscentiam, ita nec mors bonum est,
quando auget patientium gloriam, cum vel illa pro iniquitate deseri-
tur et efficit praevaricatores, vel ista pro veritate suscipitur et efficit
martyres. Ac per hoc lex quidem bona est, quia prohibitio est peccati;
15
mors autem mala, quia stipendium est peccati ; sed quemadmodum
m
iniustitia male u t i t u r non tantum malis, verum etiam bonis: ita 11
0
i u s t i t i a bene non tantum bonis, sed etiam malis. Hine fit, ut et mali
male lege utantur, quamvis sit lex bonum, et boni bene moriantur,
quamvis sit mors malum.
PL381 6. Quapropter quod attinet ad corporis mortem, id est separatio-
Pie potest
mors tolerari.
nem animae a corpore, cum eam patiuntur, qui morientes appellan­
16
tur, nulli bona est . Habet enim asperum sensum et contra naturam
vis ipsa, qua utrumque divellitur, quod fuerat in vivente coniunctum
atque consertum, quamdiu moratur, donec omnis adimatur sensus,
qui ex ipso inerat animae carnisque complexu. Quam totam mole-
stiam nonnumquam unus ictus corporis vel animae raptus intercipit
nec eam sentiri praeveniente celeritate permittit. Quidquid tamen
illud est in morientibus, quod cum gravi sensu adimit sensum, pie
fideliterque tolerando auget meritum patientiae, non aufert vocabu-
lum poenae. Ita cum ex hominis primi perpetuata propagine procul
dubio sit mors poena nascentis, tamen si pro pietate iustitiaque pen-
datur, fit gloria renascentis; et cum sit mors peccati retributio, ali-
quando impetrat, ut nihil retribuatur peccato.
Remittitur pec­ 7. Nam quicumque etiam non percepto regenerationis lavacro
catum lavacro
et martyrio. pro Christi confessione moriuntur, tantum eis valet ad dimittenda
1
quaestionem... lex] quaestionem, inquit, L e x M.
1
supra hic et infra M.
1
iniustitia.. utitur] iniusti male utuntur M.
sed M.
iusti M.
1 4
R o m 7, 12-13.
1 5
Cf. R o m 6, 23.
1 6
V . infra 19, 6, 5.
O DRŽAVI BOŽJOJ 13, 5-7 173
milost pomaže da se ljubi istinska pravda i da se uživa u njoj. N u ,
kako se zakon ne bi zbog toga smatrao zlom (jer bijaše nazvan »sna­
gom grijeha«), on na drugome mjestu - pretresajući slično pitanje -
kaže: »I tako, zakon je svet, i zapovijed je sveta, pravedna i dobra.
Zar mi je onda ono što je dobro donijelo smrt? To nikako. Nego je
grijeh, da bi se pokazao grijehom, meni preko dobra donio smrt,
2
kako bi bio grješnik preko mjere ili grijeh po zapovijedi.« O n kaže
»preko mjere« (super modum), jer slijedi dodatni prekršaj kad se -
zbog povećane želje za grijehom - prezire i sam zakon.
Zašto smo mislili kako ovo treba spomenuti? Zbog toga, upravo kao
što zakon nije zlo kad uvećava požudu grješnika tako ni smrt nije
dobro kad uvećava slavu patnika; jer ili se zakon napušta radi opačine
i tako nastaju prekršitelji, ili se smrt prihvaća radi istine i tako nastaju
mučenici. Pa prema tome, zakon je dobar jer je zabrana grijeha; do­
čim, smrt je zla jer je plaća za grijeh. N u , kao što se nepravedni zlo
služe ne samo zlima nego i dobrim stvarima, tako se i pravedni dobro
služe ne samo dobrima nego i zlima. Otuda biva da se zli zlo služe
zakonom, iako je zakon dobro, a dobri dobro umiru, iako je smrt zlo.
6. Zbog toga, što se tiče smrti tijela, to jest odvajanja duše od O općenitome
tijela, ona nije dobro nikomu, kad je pretrpljuju oni o kojima se kaže zlu smrti, koje
raskida zajedni­
da umiru. Naime, nekakav oštar i protunaravan osjećaj izaziva sama štvo duše i tijela.
sila kojom se razdvaja ono što u živom biću bijaše spojeno i ispreple­
teno, i on traje tako dugo dok ne prestane svako osjećanje, koje je i
postojalo upravo zbog uzajamne sveze duše i tijela. A l i svu tu neu­
godu pokatkada prekida jedan udarac tijela ili ščepaj duše, i tolikom
je brzinom preduhitri, te joj i ne dopusti da se osjeti.
Međutim, što god bilo ono koje samrtnicima s tegobnim osjećajem
oduzima svako osjećanje, ako se to podnosi pobožno i vjerno, uve­
ćava vrijednost strpljivosti, iako ne ukida sam naziv kazne. I tako,
iako se podrijetlom od prvoga čovjeka smrt neprestance promiče i
nedvojbeno je kazna svakomu rođenom, ona ipak postaje slava pre­
porođenih, ako se ulaže radi pobožnosti i pravde; iako je smrt odma­
zda za grijeh, pokatkada postiže da grijehu ne bude odmazde.
O smrti koju
7. Jer, tko god umire zbog priznavanja Krista, pa i bez kupelji
pretrpe - radi
preporođenja, to mu isto toliko vrijedi za oprost grijeha koliko da se priznavanja
Krista - koji
nisu preporo­
đeni krštenjem.
2
Rim 7,12-13 (doslovan prijevod prema latinskom predlošku).
 174 DE civ. DEI 13, 7 - 8
CC 390 peccata, quantum si abluerentur sacro fonte baptisma/tis. Qui enim
p
dixit: Si quis non renatus fuerit ex aqua et Spiritu , non intrabit in
17
regnum caelorum , alia sententia istos fecit exceptos, ubi non minus
generaliter ait: Qui me confessus fuerit coram hominibus, confitebor
18
et ego eum coram Patre meo qui in caelis est ; et alio loco: Qui per-
19
diderit animam suam propter me, inveniet eam '. Hine est quod
20
scriptum est: Pretiosa in conspeetu Domini mors sanetorum eius .
Quid enim pretiosius quam mors, per quam fit ut et delieta omnia
dimittantur et merita cumulatius augeantur? Neque enim tanti sunt
meriti, qui, cum mortem differre non possent, baptizati sunt deleti-
sque omnibus peceatis ex hac vita emigrarunt, quanti sunt hi, qui
mortem, cum possent, ideo non distulerunt, quia maluerunt Chri-
stum confitendo finire vitam quam eum negando ad eius baptismum
pervenire. Quod utique si fecissent, etiam hoc eis in illo lavacro di-
mitteretur, quod timore mortis negaverant Christum, in quo lavacro
et illis facinus tam immane dimissum est, qui oceiderant Christum.
Sed quando sine abundantia gratiae Spiritus illius, qui ubi vult spi-
21
rat , tantum Christum amare possent, ut eum in tanto vitae discri-
mine sub tanta spe veniae negare non possent? Mors igitur pretiosa
sanetorum, quibus cum tanta gratia est praemissa et praerogata
mors Christi, ut ad eum acquirendum suam non cunetarentur impen-
dere, in eos usus redactum esse monstravit, quod ad poenam pecca­
q dila i unaprijed platila cijenu s tolikom milošću, te nisu nimalo oklije­
ti fuerat antea constitutum, ut inde iustitiae fructus uberior nasce-
PL 382 retur. Mors ergo / non ideo bonum videri debet, quia in tantam uti-
litatem non vi sua, sed divina opitulatione conversa est, ut, quae tune
metuenda proposita est, ne peccatum committeretur, nunc susci-
pienda proponatur, ut peccatum non committatur commissumque
deleatur magnaeque victoriae debita iustitiae palma reddatur.
Bona mors si 8. S i enim diligentius consideremus, etiam cum quisque pro veri­
pie toleratur. tate fideliter et laudabiliter moritur, mors cavetur. Ideo quippe ali-
quid eius suscipitur, ne tota contingat et secunda insuper, quae num-
quam finiatur, aecedat. Suscipitur enim animae a corpore separatio,
ne Deo ab anima separato etiam ipsa separetur a corpore, ac sic to-
tius hominis prima morte completa secunda excipiat sempiterna.
P Sancto add. M.
i peceantis M.
1 7
Io 3, 5.
1 8
Mt 10, 32.
1 9
Mt 16, 25.
2 0
Ps 115, 15.
2 1
C f . Io 3, 8.
O DRŽAVI BOŽJOJ 13, 7-8 175
i oprao svetim vrelom krštenja. Tko je naime rekao: »Tko se ne rodi
od vode i Duha Svetoga, taj ne može ući u kraljevstvo nebesko,« 1
drugim je izrijekom obuhvatio one izuzete, govoreći ne manje općeni­
to: »Tko god mene prizna pred ljudima, priznat ću i ja njega pred
2
svojim nebeskim Ocem«; a drugdje kaže: »A tko izgubi radi mene
svoju dušu, naći će je.« 3
Otuda je pisano: »Dragocjena je u očima Gospodinovim smrt svetaca
4
njegovih.« I, zaista, što je dragocjenije od smrti kojom se oduzimaju
svi grijesi a obilato umnažaju zasluge? Jer nisu toliko zaslužni oni
koji, kad nisu mogli odgoditi smrt, kršteni su i , pošto su im svi grijesi
izbrisani, iseliše iz ovog života, koliko su zaslužni oni koji smrt, i kad
su mogli, ne odgodiše zbog toga jer su više voljeli završiti život prizna­
jući Krista negoli, zanijekavši njega, stići na njegovo krštenje. A čak
da su to i učinili, i to bi im se u onoj kupelji oprostilo, jer su Krista
zanijekali u strahu od smrti, kad je u istoj kupelji oprošten tako uža­
san zločin i onima koji su ubili Krista. A l i kada bi (bez obilja milosti
5
onoga Duha, koji »puše gdje hoće« ) toliko uzmogli ljubiti Krista, da
ga ne bi mogli zanijekati ni u tolikoj životnoj pogibelji, a uz nadu
oproštenja?
Stoga je dragocjena smrt svetaca, kojima Kristova smrt bijaše pretho­
vali platiti vlastitom smrću, kako bi stekli njega; a ta je smrt pokazala,
kako ono što prije bijaše kazna za grijeh postade dobrom upotrebom,
da otud urodi obilniji plod pravednosti. A l i smrt se ne smije smatrati
dobrom, jer je dovela do tolike korisnosti ne po svojoj snazi, nego po
božanskoj pomoći; i tako smrt što je nekoć postavljena da plaši, kako
se ne bi počinio grijeh, sad se predlaže da se prihvati, da se grijeh ne
počini, da se izbriše ako je počinjen, i da se za veliku pobjedu stekne
6
zasluženi vijenac pravednosti.
8. A k o pak pažljivije razmotrimo, čak i kad tkogod vjerno i u svetih je
dično umre radi istine, smrt se izbjegava. Stoga se prihvaća nešto od ^v^smrtl^adi
nje, kako se ne bi dogodila cijela, i povrh toga druga smrt koja nikad istine izbavljenje
o d d m g e s m r t l
ne prestaje. Prihvaća se razdvajanje duše od tijela, kako ne bi - ras- -
tavi l i se prije duša od Boga - i sama se zatim od tijela rastavila, te
tako, pošto se upotpunila čovjekova prva smrt, ne bi nastupila ona
druga, vječna.
1
Iv 3,5.
2
Mt 10,32.
3
Mt 16,25.
4
Ps 116 (115), 15. (Prijevod prema latinskom predlošku).
5
Iv 3,8.
6
2 Tim 4,8.
 176 DE civ. DEI 13, 8 - 9
22
Quocirca mors quidem, ut d i x i , cum eam morientes patiuntur cum-
cc 391 que in eis ut / moriantur facit, nemini bona est, sed laudabiliter to-
leratur pro tenendo vel adipiscendo bono; cum vero in ea sunt, qui
iam mortui nuncupantur, non absurde dicitur et malis mala et bonis
bona. In requie sunt enim animae piorum a corpore separatae, im-
piorum autem poenas luunt, donec istarum ad aeternam vitam, illa-
rum vero ad aeternam mortem, quae secunda dicitur, corpora revive-
scant.
Nemo moriens Sed i d tempus, quo animae a corpore separatae aut in bonis
9.
non vivit. s u n j t ii
a utrum post mortem potius an in morte dicendum
u t n m a S )
est? S i enim post mortem est, iam non ipsa mors, quae transacta
atque praeterita est, sed post eam vita praesens animae bona seu
mala est. Mors autem tune eis mala erat, quando erat, hoc est quando
eam patiebantur, cum morerentur, quoniam gravis et molestus eius
inerat sensus; quo malo bene utuntur boni. Peracta autem mors quo-
nam modo vel bona vel mala est, quae iam non est? Porro si adhuc
diligentius attendamus, nec illa mors esse apparebit, cuius gravem
ac molestum in morientibus diximus sensum. Quamdiu enim sen­
tiunt, adhuc utique vivunt, et si adhuc vivunt, ante mortem quam in
morte potius esse dicendi sunt; quia illa, cum venerit, aufert omnem
corporis sensum, qui ea propinquante molestus est. Ac per hoc quo-
modo morientes dicamus eos, qui nondum mortui sunt, sed immi-
nente morte iam extrema et mortifera afflictione iactantur, explicare
difficile est, etiamsi recte isti appellantur morientes, quia, cum mors
quae iam impendet advenerit, non morientes, sed mortui nuncupan­
tur. Nullus est ergo moriens nisi vivens, quoniam, cum in tanta est
extremitate vitae, in quanta sunt quos agere animam dicimus, pro-
feeto qui nondum anima caruit adhuc vivit. Idem ipse igitur simul et
r
moriens est et vivens, sed morti aecedens, vita cedens ; adhuc tamen
PL383 in vita, quia / inest anima corpori; nondum autem in morte, quia
nondum abscessit a corpore. Sed si, cum abscesserit, nec tune in
morte, sed post mortem potius erit: quando sit in morte quis dixerit?
r
decedens M.
2 2
V . supra 13, 6.
O DRŽAVI BOŽJOJ 13, 8-9 177
Zbog toga, kao što rekoh, kad je samrtnici pretrpljuju i kad uzrokuje
da umiru, smrt nije nikomu dobra, ali se ona slavno podnosi radi
održavanja ili stjecanja nekog dobra. A l i kad su već u njoj oni koji se
nazivaju mrtvima, onda nije besmisleno reći, kako je smrt zla zlima i
dobra dobrima. Jer su duše pobožnika, rastavljene od tijela, u miru,
dok duše bezbožnika trpe kaznu; i to sve dok tijela prvih ne uskrsnu
radi vječnog života, a tijela drugih na vječnu smrt, koja se naziva
drugom smrću.
9. Treba l i reći da je vrijeme, u kojem se duše odvojene od tijela Treba H reći da
nalaze u dobru ili u zlu stanju, ono nakon same smrti ili pak u smrti? ^a^T^mrt^ 1
A k o je nakon smrti, onda nije sama smrt (koja je završena i prošla) cima prestaje
osjećaj z ;l v o t a l h
o s j e c a j
ono što je dobro i l i zlo, nego postojeći život duše nakon nje. Među- kad su već
tim, smrt njima bijaše zla kad je bila, to jest: kad su je trpjeli dok su mrtvi.
umirali, jer su imali težak i bolan osjećaj; a to zlo su dobri dobro
upotrijebili. N u , pošto je smrt jednom izvršena, kako ona može biti
dobra i l i zla, kad je više nema?
I dalje, ako još pažljivije razvidimo, pokazat će se kako i nije smrt
ono što kažemo da u samrtnicima izaziva težak i bolan osjećaj. Nai­
me, sve dotle dok osjećaju, oni i žive; a ako još žive, onda radije
treba reći da su pred smrću negoli u smrti, jer ona, kad nastupi,
oduzima svaki osjećaj tijelu, koji je tako mučan dok se ona približava.
I zbog toga je teško objasniti kojim načinom kažemo da su umirući
oni koji još nisu mrtvi, nego se - dok im se smrt bliži - otimaju u
posljednjoj i smrtonosnoj patnji, iako o takvim s pravom kažemo da
su samrtnici, jer kad je smrt, koja prijeti, već stigla, ne kaže se da su
samrtnici, nego mrtvaci.
Dakle, nitko nije umirući ako nije živući, jer čak i kad je u takvom
krajnjem času života u kakvom su oni o kojima kažemo da ispuštaju
dušu, svakako je još živ onaj tko nije lišen duše. Prema tome, isti je
taj istodobno i umirući i živući, samo što smrti prilazi, a iz života
izlazi, pa ipak je još u životu, jer mu je duša u tijelu, i još nije u smrti,
jer duša još nije napustila tijelo. N u , kad ga napusti, ni tad nije u
smrti, nego je nakon smrti, i tko će onda reći: kad je on u smrti?
 178 DECIV. DEI 13, 9-10
Nam neque ullus moriens erit, si moriens et vivens simul esse nullus
potest. Quamdiu quippe anima in corpore est, non possumus negare
viventem. Aut si moriens potius dicendus est, in cuius iam corpore
agitur ut moriatur, nec simul quisquam potest esse vivens et mo­
riens: nescio quando sit vivens.
Vita ad mor­ 10. E x quo enim quisque in isto corpore morituro esse coeperit,
tem agitur.
/ numquam in eo non agitur ut mors veniat. Hoc enim agit eius mu-
CC 392
tabilitas toto tempore vitae huius (si tamen vita dicenda est), ut ve-
niatur in mortem. Nemo quippe est, qui non ei post annum sit, quam
ante annum fuit, et cras quam hodie, et hodie quam heri, et paulo
post quam nunc, et nunc quam paulo ante propinquior; quoniam,
quidquid temporis vivitur, de spatio vivendi demitur, et cotidie fit
minus minusque quod restat, ut omnino nihil sit aliud tempus vitae
huius, quam cursus ad mortem, in quo nemo vel paululum stare vel
aliquanto tardius ire permittitur; sed urgentur omnes pari motu nec
diverso impelluntur accessu. Neque enim, cui vita brevior fuit, cele-
rius diem duxit quam ille, cui longior; sed cum aequaliter et aequalia
momenta raperentur ambobus, alter habuit propius, alter remotius,
quo non impari velocitate ambo currebant. Aliud est autem amplius
viae peregisse, aliud tardius ambulasse. Qui ergo usque ad mortem
productiora spatia temporis agit, non lentius pergit, sed plus itineris
conficit. Porro si ex illo quisque incipit mori, hoc est esse in morte,
ex quo in illo agi coeperit ipsa mors, i d est vitae detractio (quia, cum
detrahendo finita fuerit, post mortem iam erit, non in morte): profee­
23
to, ex quo esse incipit in hoc corpore, in morte est . Quid enim aliud
diebus horis momentisque singulis agitur, donec ea consumpta
mors, quae agebatur, impleatur, et incipiat iam tempus esse post
mortem, quod, cum vita detraheretur, erat in morte? Numquam igi­
tur in vita homo est, ex quo est in isto corpore moriente potius quam
vivente, si et in vita et in morte simul non potest esse. A n potius et
in vita et in morte simul est; in vita scilicet, in qua vivit, donec tota
s
detrahatur; in morte autem, q u i a iam moritur, cum vita detrahitur?
Si enim non est in vita, quid est quod detrahitur, donec eius fiat
perfeeta consumptio? S i autem non est in morte, quid est vitae ipsa
detractio? Non enim frustra, cum vita fuerit corpori tota detracta,
post mortem iam dicitur, nisi quia mors erat, cum detraheretur.
Nam si ea detracta non est homo in morte, sed post mortem: quando,
nisi cum detrahitur, erit in morte?
qua M.
!
Cf. SENECA, Consol. ad Marciam, 21, 6.
O DRŽAVI BOŽJOJ 13, 9-10 179
Naime, nitko neće biti umirući, ako nitko istodobno ne može biti i
umirući i živući; jer, sve dotle dok je duša u tijelu, ne možemo zani­
jekati da je živući. Ili pak ako prije treba reći, da je umirući onaj
kojemu se u tijelu već radi o tome da umre, te ako nitko ne može
istodobno biti i živući i umirući, onda ne znam kad je živući.
10. O d časa kad bilo tko počne biti u tijelu koje će umrijeti, O životu
smrtnika koji
uvijek se radi o tome da smrt dođe. Naime, na tome cijelo vrijeme treba prije
radi njegova promjenjivost ovoga života (ako ga uopće treba nazvati nazvati smrću
negoli životom.
životom), da nastupi smrt. I doista, nema nikoga tko njoj nije bliži
nakon godinu dana negoli bijaše prije godinu dana, bliži sutra negoli
danas, bliži malo poslije negoli sada, i bliži sada negoli malo prije, jer
koliko god se vremena živi - oduzima se od količine našeg života, i
svakim danom je sve manje i manje ono što preostaje, tako te vrijeme
ovoga života i nije ništa drugo nego trka prema smrti, u kojoj se
nikomu ne dopušta ni da malo zastane niti da štogod uspori, nego su
svi tjerani jednakim gibanjem, i istim putem prema istom cilju. Isto
tako, onaj kojemu život bijaše kraći, nije svoj dan prolazio brže od
onoga što je živio dulje; nego, pošto su se jednako i jednaki časovi
oduzeli obojici, jedan bijaše bliže, a drugi dalje od cilja prema kojem
su se obojica kretali istom brzinom. Jedna je stvar prijeći više puta,
a druga je prelaziti sporije. Dakle, onaj tko se više vremena kreće
prema smrti, ne kreće se sporije, nego prevaljuje više puta.
Dalje, ako svatko od onoga časa počinje umirati (to jest: bivati u
smrti) od kojega u njemu počinje djelovati sama smrt, naime: oduzi­
manje života (jer, kad oduzimanjem bude život završen, on će biti
nakon smrti, a ne u smrti), onda je on, dakako, u smrti od onoga
časa otkad počinje biti u tijelu. Jer, što se drugo i zbiva danima,
satima, pojedinim časovima, ako ne smrt; a kad se to završi i ispuni
se smrt (koja se zbivala), započinje vrijeme nakon smrti, koje - dok
se život umanjivao - bijaše u smrti? Dakle, čovjek nije nikad u životu
otkad je u tome tijelu, što je većma umiruće negoli živuće, ako ne
može istodobno biti i u životu i u smrti.
Ili je radije istodobno i u životu i u smrti, to jest: u životu je, u kojem
živi dok mu se sav ne oduzme, a u smrti je, jer umire dok mu se život
oduzima? Jer ako nije u životu, što je onda ono što mu se oduzima,
dok se posve ne potroši? A k o pak nije u smrti, što je onda samo
oduzimanje života? Naime, ne bi se s pravom reklo »nakon smrti«,
kad je sav život jednom oduzet tijelu, jer ne bijaše drugo nego smrt,
kad se on oduzimao. Naime, ako - pošto je život oduzet - čovjek nije
u smrti, nego je nakon smrti, kad će biti u smrti, ako ne onda dok
mu se život oduzima?

180 DE civ. DEI 13, 11,1
PL 384 11. 1. Si autem absurdum est, ut hominem, antequam ad mortem
i n
morte est S
perveniat, iam esse dicamus in morte (cui enim propinquat peragen-
do vitae suae tempora, si iam in illa est?), maxime quia nimis est
insolens, ut simul et vivens esse dicatur et moriens, cum vigilans et
dormiens simul esse non possit: quaerendum est quando erit mo­
riens. Etenim antequam mors veniat, non est moriens, sed vivens;
cc 393 cum vero mors venerit, / mortuus erit, non moriens. Illud ergo est
adhuc ante mortem, hoc iam post mortem. Quando ergo in morte?
Tune enim est moriens, ut, quemadmodum tria sunt cum dicimus:
Ante mortem, in morte, post mortem; ita tria singulis singula, V i ­
vens, moriens mortuusque, reddantur. Quando itaque sit moriens, id
est in morte, ubi neque sit vivens, quod est ante mortem, neque mor­
tuus, quod est post mortem, sed moriens, id est in morte, difficillime
definitur. Quamdiu quippe est anima in corpore, maxime si etiam
sensus adsit, procul dubio vivit homo, qui constat ex anima et corpo­
re, ac per hoc adhuc ante mortem, non in morte esse dicendus est;
cum vero anima abscesserit omnemque abstulerit corporis sensum,
iam post mortem mortuusque perhibetur. Perit igitur inter utrum-
que, quo moriens vel in morte sit; quoniam si adhuc vivit, ante mor­
tem est; si vivere destitit, iam post mortem est. Numquam ergo mo­
riens, i d est in morte, esse comprehenditur. Ita etiam in transcursu
temporum quaeritur praesens, nec invenitur, quia sine ulio spatio
24
est, per quod transitur ex futuro in praeteritum . Nonne ergo viden-
dum est, ne ista ratione mors corporis nulla esse dicatur? S i enim
1
est, quando est, quae in u l i o et in qua ullus esse non potest? Quando
quidem si vivitur, adhuc non est, quia hoc ante mortem, non in mor­
te; si autem vivere iam cessatum est, iam non est, quia et hoc post
u
mortem est, non in morte. Sed rursus si nulla mors est ante q u i d vel
post, quid est quod dicitur ante mortem sive post mortem? Nam et
hoc inaniter dicitur, si mors nulla est. Atque utinam in paradiso bene
vivendo egissemus, ut re vera nulla mors esset. Nunc autem non so­
lum est, verum etiam tam molesta est, ut nec ulla explicari locutione
possit nec ulla ratione vitari.
1
nullo M.
u
quid om. M.
2 4
C f . A U G U S T T N U S , Confess. 11, 15, 18-20.
O DRŽAVI BOŽJOJ 13, 11,1 181
11. 1. A k o je pak besmisleno kazati kako je čovjek u smrti prije k
^ ^obVo biti i
to
nego što dođe do smrti (jer čemu se onda približava, trošeći vrijeme živući i mrtav?
svojega života, ako je već u njoj?), a najviše zbog toga što je posve
neobično reći da je čovjek istodobno i živući i umirući, kad već ne
može istodobno biti i budan i spavajući - onda se mora pitati: kad će
biti umirući? Jer, prije nego što smrt stigne, nije umirući, nego je
živući. A kad pak smrt stigne, bit će mrtav, a ne umirući. Prema
tome, jedno je još prije smrti, a drugo nakon smrti.
Kad je, dakle, u smrti? Tada je, naime, umirući, i kao što postoje tri
stanja o kojima kažemo »prije smrti«, »u smrti«, »nakon smrti«, od­
govaraju im i tri nazivka »živući«, »umirući«, »mrtav«. Stoga se
veoma teško određuje kad je umirući, to jest: u smrti, kad niti je
živući (što je prije smrti), niti je mrtav (što je nakon smrti), nego je
umirući, to jest: u smrti. Jer, sve dok je duša u tijelu (a poglavito ako
je još i prisutan osjećaj), onda bez ikakve dvojbe živi čovjek, koji se
sastoji od duše i tijela, pa zbog toga treba reći, kako je još prije
smrti, a ne u smrti. A pošto ga duša napusti, i odstrani sav tjelesni
osjećaj, kaže se da je nakon smrti i mrtav.
Dakle, između toga dvoga gubi se vremenski razmak kad je on umi­
rući i l i u smrti, jer: ako još živi, onda je prije smrti, a ako prestade
živjeti, već je nakon smrti. Stoga se nikad ne otkriva kao umirući, to
jest: u smrti. Isto se tako u protoku vremena traži sadašnjost, i ne
nalazi se, jer nema nikakva razmaka u prijelazu iz budućnosti u pro­
šlost.
Zar se zbog toga ne mora pripaziti, kako ne bismo takvim dokaziva­
njem ustvrdili, da nema smrti tijela? A k o je ima, kad ona jest? Ona
ne može biti u bilo komu, niti bilo tko u njoj. A k o je tkogod živ, nje
još nema, jer je to stanje prije smrti, a ne u smrti. A k o je pak nastu­
pio prestanak života, onda nema više nikakve smrti, jer je to stanje
nakon smrti, a ne u smrti. A l i opet, ako nikakve smrti nema prije
nečega ili nakon nečega, što l i onda znači reći 'prije smrti' i l i 'poslije
smrti'? Naime, i to se onda posve isprazno kaže, ako nema nikakve
smrti. Koje sreće, da smo u raju živjeli dobrim životom, da uistinu ne
bude smrti! A sada, ne samo što je ona zbiljska, nego je i toliko
tegobna, da se ne može objasniti nikakvim izrijekom, niti izbjeći ika­
kvim dokazom.
1
Sir 11,28. Slična se izreka nalazi i u Herodota, Solona, Juvenala, a o njoj rasprav­
lja i Aristotel u Nikomahovoj etici, 1,10,11.
 182 DE civ. DEI 13, 11,2
... sed moriens 11.2. Loquamur ergo secundum consuetudinem (non enim aliter
m vita. debemus) et dicamus: Ante mortem, priusquam mors accidat; sicut
25
scriptum est: Ante mortem ne laudes hominem quemquam . Dica­
mus etiam cum acciderit: Post mortem illius vel illius factum est
v
illud a u t illud. Dicamus et de praesenti tempore ut possumus, velut
cum ita loquimur: Moriens ille testatus est, et: Illis atque illis illud
atque illud moriens dereliquit; quamvis hoc nisi vivens omnino face-
PL 385 re non posset et potius hoc ante mortem fecerit, / non in morte. Lo-
quamur etiam sicut loquitur Scriptura divina, quae mortuos quoque
non post mortem, sed in morte esse non dubitat dicere. Hine enim est
26
CC394 illud: Quoniam non est in morte, qui memor sit tui . I Donec enim
revivescant, recte esse dicuntur in morte, sicut in somno esse qui-
sque, donec evigilet, dicitur; quamvis in somno positos dicamus dor-
mientes, nec tamen eo modo possumus dicere eos, qui iam sunt mor-
tui, morientes. Non enim adhuc moriuntur, qui, quantum attinet ad
corporis mortem, de qua nunc disserimus, iam sunt a corporibus
separati. Sed hoc est, quod dixi explicari aliqua locutione non posse,
quonam modo vel morientes dicantur vivere vel iam mortui etiam
post mortem adhuc esse dicantur in morte. Quomodo enim post mor­
tem, si adhuc in morte? praesertim cum eos nec morientes dicamus,
sicuti eos, qui in somno sunt, dicimus dormientes, et qui in languore,
languentes, et qui in dolore, utique dolentes, et qui in vita, viventes;
at vero mortui, priusquam resurgant, esse dicuntur i n morte, nec
tamen possunt appellari morientes. Unde non importune neque in-
congrue arbitror accidisse, etsi non humana industria, iudicio fortas-
se divino, ut hoc verbum, quod est moritur, in latina lingua nec gram-
matici deelinare potuerint, ea regula qua cetera talia deelinantur.
Namque ab eo quod est oritur, fit verbum praeteriti temporis, ortus
est; et si qua similia sunt, per temporis praeteriti participia deelinan­
tur. Ab eo vero, quod est moritur, si quaeramus praeteriti temporis
verbum, responderi assolet, mortuus est, u littera geminata. Sic
enim dicitur mortuus, quomodo fatuus, arduus, conspicuus et si qua
similia, quae non sunt praeteriti temporis, sed quoniam nomina
sunt, sine tempore deelinantur. Illud autem, quasi ut deelinetur,
quod deelinari non potest, pro participio praeteriti temporis ponitur
nomen. Convenienter itaque factum est, ut, quemadmodum id quod
z
significat non potest agendo, ita ipsum verbum non posset loquendo
deelinari. Agi tamen potest in adiutorio gratiae Redemptoris nostri,
ut saltem secundam mortem deelinare possimus. Illa est enim gra-
vior et omnium malorum pessima, quae non fit separatione animae
et corporis, sed in aeternam poenam potius utriusque complexu. Ibi
e contrario non erunt homines ante mortem atque post mortem, sed
semper in morte; ac per hoc numquam viventes, numquam mortui,
sed sine fine morientes. Numquam enim erit homini peius in morte,
quam ubi erit mors ipsa sine morte.
v
vel M.
z
possit M.
2 5
Eccle 11, 30.
O DRŽAVI BOŽJOJ 13, 11,2 183
2. Govorimo stoga prema običaju (kao što i trebamo činiti) i kažimo
»prije smrti«, prije nego se smrt dogodi, kao što je i pisano: »Prije
1
smrti ne zovi nikoga sretnim.« A kad se ona dogodila, recimo: 'Na­
kon smrti ovoga i l i onoga dogodilo se ovo i l i ono.' Kažimo i o sada­
šnjem vremenu onako kako možemo, kao što na primjer kažemo:
'Umirući ostavi oporuku', ili, 'Umirući ostavio je onima ili ovima ovo
ili ono'; iako da ne bijaše živući, to uopće ne bi mogao učiniti, pa je
i to bilo 'prije smrti', a ne 'u smrti'.
Govorimo kao što govori i božansko Pismo, koje ne oklijeva govoriti
o mrtvima kao »u smrti«, a ne »nakon smrti«. Otuda ono: »Jer u
2
smrti nema nikoga tko te se sjeća.« Naime, sve dok ponovno ne
ožive, s pravom se kaže da su u smrti, kao što se kaže da su u snu
sve dok se ne probude. N u , iako o onima što u snu leže kažemo da
snivaju, istim načinom ne možemo zvati umirućima one koji su mrtvi.
Jer, više ne umiru oni koji su već rastavljeni od svojih tijela, ukoliko
se tiče smrti tijela, o kojoj sada i raspravljamo.
A l i to je ono o čemu već rekoh da se ne može razjasniti nikakvim
izrijekom, jer kako reći da umirući žive i l i pak da se za već mrtve i
nakon smrti kaže da su u smrti? I kako da su nakon smrti, ako su još
u smrti, osobito kad ih ne zovemo ni umirućima, kao što o onima
koji su u snu kažemo da snivaju, o onima koji su u bolesti da boluju,
0 onima koji su u tuzi da tuguju, te o onima koji su u životu, da žive?
Međutim, o onima što su mrtvi, dok ponovno ne ustanu, kaže se da
su u smrti, iako se ne mogu zvati umirućima.
Stoga mislim kako se i značajno i primjereno dogodilo (i to ne ljud­
skim marom, nego možda božanskom odlukom) da ni slovničari nisu
uzmogli sklanjati glagol moritur (on umire) u latinskome jeziku po
istome pravilu kakva je sklonidba ostalih takvih glagola. Jer, od gla­
gola oritur (on ustaje) prošlo vrijeme je ortus est (on je ustao), i svi
se ostali slični glagoli sklanjaju u prošlosti s prošlim participom. A l i ,
ako zatražimo prošlo vrijeme od glagola moritur, običava se odgovo­
riti mortuus est (»on je umro« ili »mrtav je«), s dvostrukim slovom
»u«. Naime, mortuus se govori isto kao i fatuus (lud) ili arduus (strm)
ili conspicuus (vidljiv) i slične riječi, koje nemaju nikakva odnošaja
prema prošlome vremenu; nego - budući da su pridjevi, one se mije­
njaju bez razlikovanja vremena. A pridjev mortuus, upotrebljava se
mjesto prošlog participa, kao da bi se sklanjalo ono što se sklanjati
ne može. I tako, posve primjereno, kao što se sam glagol ne može
3
sklanjati u govoru tako se ono što on znači ne može skloniti nikakvim
činom.
Pa ipak, uz pomoć milosti našeg Otkupitelja, mi možemo skloniti
barem drugu smrt. Jer ta smrt, do koje ne dolazi rastavom duše i
tijela, nego prije zagrljajem i jedne i druge - radi vječne kazne - teža
je i gora od svih zala. Zapravo tu ljudi neće biti u stanju »prije smrti«
1 »poslije smrti«, nego uvijek »u smrti«, pa prema tome: nikad živući
i nikad mrtvi, nego beskrajno umirući. I zaista, nikad čovjeku neće
biti gore u smrti nego ondje gdje će sama smrt biti bez smrti.
2
Ps 6,5. (Prijevod prema latinskom predlošku).
3
Posrijedi je igra dvostrukim smislom riječi deelinare (sklanjati i skloniti, otkloniti
ili izbjeći).
 184 DECIV. DEI 13, 12 - 14 O DRŽAVI BOŽJOJ 13, 12 - 14 185

Mors ex peccato est [12-18] Posljedice grijeha i smrti [12-18]

P r i m a mors 12. Cum ergo requiritur, quam mortem Deus primiš hominibus
c o r p o r i s , se­ fuerit comminatus, si ab eo mandatum transgrederentur acceptum
cunda animae.
nec oboedientiam custodirent, utrum animae an corporis an totius
PL386 hominis / an illam quae appellatur secunda: / respondendum est: Om­
CC 395 nes. Prima enim constat ex duabus, secunda ex omnibus tota. Sicut
enim universa terra ex multis terris et universa ecclesia ex multis
constat ecclesiis: sic universa mors ex omnibus. Quoniam prima con­
stat ex duabus, una animae, altera corporis; ut sit prima totius homi­
nis mors, cum anima sine Deo et sine corpore ad tempus poenas luit;
secunda vero, ubi anima sine Deo cum corpore poenas aeternas luit.
Quando ergo dixit Deus primo illi homini, quem in paradiso consti-
aa
tuerat, de cibo vetito: Quacumque die ederitis ex illo , morte morie-
27
mini : non tantum primae mortis partem priorem, ubi anima priva-
tur Deo, nec tantum posteriorem, ubi corpus privatur anima, nec
a b
solam ipsam totam primam, ubi anima et a Deo et a corpore sepa­
rata punitur; sed quidquid mortis est usque ad novissimam, quae
secunda dicitur, qua est nulla posterior, comminatio illa complexa
est.
12. Dakle, kad se upita kakvom smrću bijaše Bog zaprijetio pr­ Kakvom je
smrću Bog
vim ljudima (ako budu prekršili zapovijed koju im je dao i ne budu zaprijetio prvim
u poslušnosti): da l i smrću duše i l i tijela i l i cijeloga čovjeka i l i pak ljudima, ako
budu prekršili
onom koja se zove druga smrt, - treba odgovoriti: svima tima smrti­ njegovu zapovi­
ma. Jer, prva od njih sastoji se od dvije, a druga od svih njih. Kao jed.
što se cjelokupna zemlja sastoji od mnogih zemalja, i cjelokupna Cr­
kva od mnogih crkava, tako se i cjelokupna smrt sastoji od svih smrti.
Jer, prva smrt se sastoji od dvije, jedne duše i druge tijela, pa je tako
prva smrt cijeloga čovjeka kad duša bez Boga i bez tijela na neko
vrijeme trpi kaznu; a druga je smrt kad duša zajedno s tijelom trpi
vječnu kaznu. Dakle, kad je Bog prvom čovjeku (kojega je smjestio
u raju) rekao o zabranjenome jelu: »U onaj dan u koji s njega okusi­
1
te, smrću ćete umrijeti«, ta je prijetnja obuhvatila ne samo prvi dio
prve smrti, kad se duša lišava Boga, i ne samo drugi dio, kad se tijelo
lišava duše, ne samo ni cijelu prvu smrt (kad se duša kažnjava rastav­
ljena i od Boga i od tijela), - nego svaku vrstu smrti sve do one
posljednje, koja se naziva drugom, iza koje ne slijedi više nikakva.

Ex peccato 13. Nam postea quam praecepti facta trasgressio est, confestim
praevaricatio gratia deserente divina de corporum suorum nuditate confusi sunt . 28
fuit.
Unde etiam foliis ficulneis, quae forte a perturbatis prima comperta
sunt, pudenda texerunt; quae prius eadem membra erant, sed puden-
da non erant. Senserunt ergo novum motum inoboedientis carnis
suae, tamquam reciprocam poenam inoboedientiae suae. Iam quippe
anima libertate in perversum propria delectata et Deo dedignata ser-
vire pristino corporis servitio destituebatur, et quia superiorem do­
minum suo arbitrio deseruerat, inferiorem famulum ad suum arbi-
trium non tenebat, nec omni modo habebat subditam carnem, sicut
semper habere potuisset, si Deo subdita ipsa mansisset. Tune ergo
29
coepit caro concupiscere adversus s p i r i t u m , cum qua controversia
nati sumus, trahentes originem mortis et in membris nostris vitiata-
que natura contentionem eius sive victoriam de prima praevaricatio-
13. Pošto prekršiše Božju zapovijed - i kako ih odmah napusti Kakva bijaše
prva kazna za
božanska milost - bijahu zbunjeni vlastitom tjelesnom goloćom. prekršaj prvim
Otuda onim smokvinim lišćem (koje možda bijaše prvo na koje nai- ljudima.
1
doše onako zbunjeni) pokriše svoje sramne dijelove , koji i prije bi­
jahu isti tjelesni dijelovi, ali ne bijahu sramni. Osjetiše, dakle, neki
novi nemir svoje neposlušne puti, kao odgovarajući na kaznu vlastite
neposlušnosti.
A zapravo duša (uživajući sada u svojoj slobodi da djeluje izopačeno,
odbivši da služi Bogu) i sama je bila lišena prijašnje službe tijela, te
pošto je svojom voljom napustila svojeg višnjeg Gospodara, nije više
pod svojom voljom držala svojega nižeg slugu, i na svaki način nije
više vladala vlastitom puti, kao što je mogla zauvijek, da je sama
ostala pokorna Bogu. Tada put stade žudjeti protiv duha , što je su­ 2

ne gestantes. kob s kojim se rađamo, vukući sa sobom početak smrti; te u svojim

udovima i u izopačenoj naravi nosimo njezino nadmetanje ili pobjedu
iz prvoga prekršaja.
Hominis ex pri­ 14. Deus enim creavit hominem rectum, naturarum auctor, non
mo homine vi- utique vitiorum; sed sponte depravatus iusteque damnatus deprava-
tiata natura
est. tos damnatosque generavit. Omnes enim fuimus in illo uno, quando 14. Bog je čovjeka stvorio ispravnim, budući je O n tvorac naravi, Kakvim je Bog
stvorio čovjeka,
a ne nedostataka. A l i čovjek, svojom voljom izopačen i pravedno a u kakvo je
kažnjen, rađao je izopačene i kažnjene potomke. Svi mi bijasmo u stanje sam
zapao odlukom
svoje volje.
a a
ex eo M .
a b
solum M .
Post 2,17 (Prema latinskom predlošku).
2 7
Gen 2, 17.
1
2 8
Cf. Gen 3, 7. Post 3,7-10.
2
2 9
Cf. Gal 5, 17. Gal 5,17.
 186 D E CIV. D E I 13, 14 - 15
omnes fuimus ille unus, qui per feminam lapsus est in peccatum,
quae de illo facta est ante peccatum. Nondum erat nobis singillatim
creata et distributa forma, in qua singuli viveremus; sed iam erat
natura seminalis, ex qua propagaremur; qua scilicet propter pecca­
tum vitiata et vinculo mortis obstricta iusteque damnata non alte-
rius condicionis homo ex homine nasceretur. Ac per hoc a liberi ar-
CC 396 bi/trii malo usu series calamitatis huius exorta est, quae humanum
genus origine depravata, velut radice corrupta, usque ad secundae
PL387 mortis exitium, quae non habet finem, / soliš eis exceptis qui per Dei
gratiam liberantur, miseriarum connexione perducit.
Deo deserente 15. Quamobrem etiamsi in eo quod dictum est: Morte moriemini,
secunda facta
est mors.
quoniam non est dictum: Mortibus, eam solam intellegamus, quae fit
cum anima deseritur sua vita, quod illi Deus est (non enim deserta
est ut desereret, sed ut desereretur deseruit; ad malum quippe eius
prior est voluntas eius; ad bonum vero eius prior est voluntas Crea-
ac
toris eius; sive ut eam faceret, quae nulla erat, sive ut reficiat, q u i a
lapsa perierat), etiamsi ergo hane intellegamus Deum denuntiasse
0
mortem in eo quod ait: Qua die ederitis ex illo, morte moriemini* ;
tamquam diceret: Qua die me deserueritis per inoboedientiam, dese-
ram vos per iustitiam: profeeto in ea morte etiam ceterae denuntia-
tae sunt, quae procul dubio fuerant secuturae. N a m in eo, quod ino-
boediens motus in carne animae inoboedientis exortus est, propter
quem pudenda texerunt, sensa est mors una, in qua deseruit animam
Deus. E a significata est verbis eius, quando timore dementi sese ab-
31
seondenti homini dixit: Adam, ubi es? non utique ignorando quae-
rens, sed inerepando admonens, ut attenderet ubi esset, in quo Deus
non esset. Cum vero corpus anima ipsa deseruit aetate corruptum et
seneetute confeetum, venit in experimentum mors altera, de qua
Deus peccatum adhuc puniens homini dixerat: Terra es et in terram
32
ibis ; ut ex his duabus mors illa prima, quae totius est hominis, com-
pleretur, quam secunda in ultimo sequitur, nisi homo per gratiam
liberetur. Neque enim corpus, quod de terra est, rediret in terram
nisi sua morte, quae illi aceidit, cum deseritur sua vita, i d est anima.
Unde constat inter Christianos veraciter catholicam tenentes fidem
etiam ipsam nobis corporis mortem non lege naturae, qua nullam
mortem homini Deus fecit, sed merito inflietam esse peccati, quo-
a c
quae M.
71
3 0
Gen 2, 17.
3 1
Gen 3, 9.
3 2
Gen 3, 19.
O DRŽAVI BOŽJOJ 13, 14 - 15 187
njemu jednome, kad svi bijasmo taj jedan čovjek, koji je preko žene
pao u grijeh (koja od njega bijaše načinjena prije grijeha). Još nam
ne bijaše pojedince stvoren i raspodijeljen lik u kojem bismo živjeli
pojedinačno; ali već je postojala sjemenska narav (natura seminalis),
iz koje smo imali nastati. A budući da je ta narav bila izopačena
grijehom, sputana okovom smrti i pravedno kažnjena, čovjek se nije
mogao rađati od čovjeka ni u kakvu drugome stanju. Prema tome, od
zle upotrebe slobodne volje započeo je niz ovih nesreća; i od toga
izopačena početka, kao od pokvarena korijena, ljudski rod se odvodi
sve do one druge smrti, koja nema kraja; jedino se izuzimaju oni što
se izbavljaju milošću Božjom.
15. Zbog toga i ondje gdje se kaže: »Smrću ćete umrijeti«, jer 1
Adam je grije-
šeći napustio
nije rečeno »smrtima« (mortibus), podrazumijeva se samo ona smrt Boga prije nego
što bijaše
koja biva kad dušu napušta njezin život, koji je njoj Bog (jer ne bijaše napušten od
ona od Boga napuštena, da bi napustila, nego je napustila pa je od Boga; to nje­
Boga napuštena; jer njezina je volja prva glede zla; dočim volja nje­ govo napuštanje
Boga bijaše
zina Stvoritelja je prva glede dobra; bilo da ju je stvorio dok još nije prva smrt duše.
bila, i l i da je ponovo stvara pošto je propala vlastitim padom) - pa
čak iako podrazumijevamo kako je na tu smrt Bog mislio kad je opo­
menuo: »U onaj dan u koji s njega okusite, smrću ćete umrijeti«, 2
kao da je bio rekao: ' U onaj dan u koji me napustite u neposlušnosti,
ja ću vas napustiti u pravednosti'; zacijelo su u toj smrti najavljene i
ostale smrti, koje su nedvojbeno imale uslijediti.
Jer kad se u puti javilo neposlušno gibanje neposlušne duše (zbog
čega su pokrili svoje sramne dijelove, nastala je jedna smrt, u kojoj
je Bog napustio dušu. Ona je naznačena u njegovim riječima kad ih
je rekao čovjeku koji se skrivao, smeten od straha: »Adame, gdje
3
si?« A to ga nije upitao zbog toga što ne bi znao, nego da ga koreći
upozori da pazi gdje je sada kad Bog nije u njemu.
A kad je pak tijelo, propalo od godina i skrhano od starosti, napustila
sama duša, nastupila je druga smrt, o kojoj Bog reče čovjeku, kažnja­
4
vajući još njegov grijeh: »Prah si, i u prah ćeš se i vratiti« . Tako se
od te dvije sastoji ona prva smrt, koja je smrt cijeloga čovjeka, a za
njom napokon slijedi druga, ukoliko se čovjek ne izbavi milošću. A
ni samo tijelo, koje je od praha, ne bi se vraćalo u prah, da nema
njegove smrti, koja mu se događa kad ga napusti njegov život, to jest
duša. Otuda kršćani koji istinski obdržavaju katoličku vjeru slažu se
u tome kako nam ni sama tjelesna smrt nije nametnuta zakonom na­
ravi, jer njime Bog nije stvorio čovjeku nikakve smrti, nego je ona
1
Post 2,17. (Doslovno prema latinskom Morte moriemini).
2
Post 2,17.
3
Post 3,9.
4
Post 3,19.
 188 DECIV. DEI 13, 15 - 16,1
niam peccatum vindicans Deus dixit homini, in quo tune omnes era-
mus: Terra es et in terram ibis.
Quid de anima 16. 1. Sed philosophi, contra quorum calumnias defendimus civi­
senserit P l a ­ tatem Dei, hoc est eius Ecclesiam, sapienter sibi videntur irridere,
to...
quod dicimus animae a corpore separationem inter poenas eius esse
CC 397 deputandam, quia videlicet eius perfeetam / beatitudinem tune illi
fieri existimant, cum omni prorsus corpore exuta ad Deum simplex
et sola et quodammodo nuda redierit. Ubi si nihil, quo ista refellere-
tur opinio, in eorum litteris invenirem, operosius mihi disputandum
esset, quo demonstrarem non corpus esse animae, sed corruptibile
PL388 corpus onerosum. Unde illud est quod de Scripturis no/stris in supe-
ad 33
r i o r e libro commemoravimus : Corpus enim corruptibile aggravat
34
animam . Addendo utique corruptibile non qualicumque corpore,
sed quale factum est ex peccato consequente vindicta, animam perhi-
buit aggravari. Quod etiamsi non addidisset, nihil aliud intellegere
deberemus. Sed cum apertissime Plato deos a summo Deo factos ha­
bere immortalia corpora praedicet eisque ipsum Deum, a quo facti
sunt, inducat pro magno beneficio pollicentem, quod in aeternum
cum suis corporibus permanebunt nec ab eis ulla morte solventur:
quid est quod isti ad exagitandam Christianam fidem fingunt se ne­
scire quod sciunt, aut etiam sibi repugnantes adversum se ipsos ma-
lunt dicere, dum nobis non desinant contradicere? Nempe Platonis
haec verba sunt, sicut ea Cicero in Latinum vertit, quibus inducit
summum Deum deos quos fecit alloquentem ac dicentem: Vos, qui
deorum satu orti estis, attendite: quorum operum ego parens effector-
que sum, haec sunt indissolubilia me invito, quamquam omne colliga-
ae
tum sohi potest; sed haudquaquam bonum est ratione vinetum vel-
le dissolvere. Sed quoniam estis orti, immortales vos quidem esse et
ai
indissolubiles non potestis; ne utiquam tamen dissolvemini, neque
vos ulla mortis jata periment, nec erunt valentiora quam consilium
meum, quod maius est vinculum ad perpetuitatem vestram, quam illa
35
quibus estis tum, cum gignebamini, colligati . Ecce deos Plato dicit
et corporis animaeque colligatione mortales, et tamen immortales
Dei a quo facti sunt voluntate atque consilio. Si ergo animae poena
est in qualicumque corpore colligari, quid est quod eos alloquens
Deus tamquam sollicitos, ne forte moriantur, i d est dissolvantur a
corpore, de sua facit immortalitate securos; non propter eorum natu-
a d
superiori M.
a e
boni M.
^ ne utiquam] nequaquam M.
3 3
V . supra 12, 6, 1.
3 4
Sap 9, 15; v. supra 12, 15.
3 5
C f . P L A T O , Timaeus 32c.
O DRŽAVI BOŽJOJ 13, 15 - 16,1 189
došla kao kazna za grijeh, jer je osvećujući grijeh Bog rekao čovjeku
(u kojemu tada svi bijasmo): »Prah si, i u prah ćeš se i vratiti.«
16. 1. A l i filozofi (od čijih osvada branimo Božji grad, to jest O filozofima
koji misle kako
njegovu Crkvu) sami se sebi čine mudrima kad ismijavaju ovo što rastava duše od
kažemo da treba ubrajati među kazne rastavu duše od tijela: oni tijela nije
kazna, iako
naime smatraju da duša dostiže potpuno blaženstvo kad se lišena cje­ Platon navodi
lokupnoga tijela vraća Bogu, jednostavna, sama i nekako gola. kako najviši
Bog obećava
A tu, ne uzmognem li u njihovim vlastitim spisima pronaći ništa čime nižim bogovima
da neće nikada
bih pobio njihovo mnijenje, moram sa što više napora raspravljati biti lišeni svojih
tijela.
kako bih dokazao da nije duši teret tijelo, nego propadljivo tijelo.
1
Otuda i ono što smo u prethodnoj knjizi naveli iz Svetoga pisma:
2
»Jer propadljivo tijelo tlači dušu.« Dodavši riječ propadljivo pisac
nije mislio na bilo koje tijelo, koje tlači dušu, nego na ono kakvo je
postalo po grijehu i susljednoj kazni. A da te riječi i nije dodao, ne
bismo trebali nikako drukčije shvatiti. A l i , kad već Platon najjasnije
izjavljuje, kako oni bogovi, koje je stvorio najviši Bog, imaju bes­
mrtna tijela, te navodi kako sam taj Bog (od kojega su dotičnici stvo­
reni) obećaje njima kao golemo dobro, da će vječno trajati s tim svo­
jim tijelima i da se od njih neće razdvajati nikakvom smrću, - zbog
čega se onda oni - kako bi napastovali kršćansku vjeru - pretvaraju
kao da ne znaju ono što znaju, te čak više vole protiviti se sebi sami­
ma, samo kako bi mogli nama protusloviti?
Evo i Platonovih riječi, onako kako ih je Ciceron preveo na latinski,
kojima predočuje najvišeg Boga gdje oslovljava bogove koje je sam
stvorio, govoreći: »Vi koji ste potekli od sjemena bogova, poslušajte.
Ona djela kojima sam ja roditelj i tvorac, ta se protiv moje volje ne
raspadaju, iako se sve što je spojeno može razdriješiti; ali nipošto nije
dobro htjeti da se razdriješi ono što je s razlogom spojeno. A l i , kako
ste vi jednom nastali, vi ne možete biti besmrtni i nerastavljivi. Pa
ipak, vi se nipošto nećete raspasti, i neće vas razoriti nikakva sudbina
smrti, niti će ona nadjačati moju odluku, koja je snažnija sveza vaše
trajnosti negoli sve one sveze kojima ste spojeni kad ste se rodili.« 3
Tako Platon kaže i da su bogovi smrtni, po spoju tijela i duše , i da 4
su ipak besmrtni po volji i odluci Boga koji ih je stvorio.
Dakle, ako je duši kazna biti vezanom s bilo kojim tijelom, zašto se
onda Bog njima obraća kao da su zabrinuti bojeći se da ne umru, to
jest: da se odriješe od tijela, i zašto im zajamčuje njihovu besmrtnost;
i čini to ne zbog njihove naravi, koja je složena, i ne jednostavna,
1
Mudr 9,15.
2
V i d i O Božjoj državi, 12,16.
3
Ciceronov prijevod Platonova Timeja (11); navod nije u cijelosti točan.
4
Platon ne spominje izričito tijela tih bogova. Pa ipak, bez Božje volje i odluke oni
su smrtni i propadljivi, jer su stvoreni.
 190 DE civ. DEI 13, 16,1 - 17,1 O DRŽAVI BOŽJOJ 13, 16,1 - 17,1 191

ram, quae sit compacta, non simplex, sed propter suam invictissi- nego zbog svoje nepobjedive volje, koja može spriječiti da ne pro­
mam voluntatem, qua potens est facere, ut nec orta occidant nec padne ono što ima započetak, i da se ne razdriješi ono što je spojeno,
connexa solvantur, sed incorruptibiliter perseverent? nego da nepropadljivo traje?

2. Dočim drugo je pitanje, da li je i istinito to što Platon kaže o

... et de non ter- 16. 2. Et hoc quidem utrum Plato verum de sideribus dicat, alia
restri corpore.
CC 398
quaestio est. Neque enim ei continuo concedendum est globos istos
luminum sive orbiculos luce corporea super terras seu die seu nocte
fulgentes suis quibusdam propriis animis vivere eisque intellectuali-
bus et beatis, quod etiam de ipso universo mundo, tamquam uno
animali maximo, quo cuncta cetera continerentur animalia, instan-
ter affirmat. Sed haec, ut dixi, alia quaestio est, quam nunc discu-
tiendam non suscepimus. Hoc tantum contra istos commemorandum
PL389 putavi, qui se Platonicos voćari vel esse gloriantur, cuius superbia /
nominis erubescunt esse Christiani, ne commune illis cum vulgo vo-
cabulum vilem faciat palliatorum tanto magis inflatam, quanto ma­
gis exiguam paucitatem; et quaerentes, quid in doctrina Christiana
reprehendant, exagitant aeternitatem corporum, tamquam haec sint
inter se contraria, ut et beatitudinem quaeramus animae et eam sem­
per esse velimus in corpore, velut aerumnoso vinculo colligatam;
cum eorum auctor et magister Plato donum a Deo summo diis ab illo
factis dicat esse concessum, ne aliquando moriantur, i d est a corpo-
ribus, quibus eos connexuit, separentur.
5
zviježđu. Jer ne treba odmah prihvatiti, kako te kruglje svjetlosti i l i
kolobarići (što sjaju tjelesnim svjetlom nad zemljama bilo danju bilo
noću) žive nekakvim svojim vlastitim dušama, i to još razumskim i
blaženim, kao što on uporno tvrdi i o samom cjelokupnom svijetu,
6
kao o najvećem živom stvoru što sadržava sve ostale žive stvorove.
N u , kao što već rekoh, to je drugo pitanje, koje sad ne poduzesmo
pretresati.
Smatrao sam kako samo toliko treba pripomenuti protiv onih što se
hvastaju time da se nazivaju ili jesu platonici, i koji se zbog oholosti
toga imena stide biti kršćanima, bojeći se da ne bi nazivak što je
zajednički s ostalim pukom unizio rijetku vrijednost mudraca u pla­
7
stu , koja je to napuhanija što je rjeđa. I pokušavajući iznaći štogod
u kršćanskom nauku, što bi prekoravali, napadaju vječitost tijela, kao
da je između sebe oprečno, ako tražimo blaženstvo duše i želimo da
ona uvijek prebiva u tijelu (s kojim je vezana tobože tegotnom ve­
zom), dok sam njihov utemeljitelj i učitelj Platon kaže kako je od
najvišega Boga onim bogovima koje je O n stvorio kao dar darovano
da nikad ne umru, to jest: da se nikad ne rastavljaju od tijela s kojima
ih je spojio.

17. 1. Dotičnici tvrde i to kako zemaljska tijela ne mogu postati p tiv onih koji
ro

Decipiuntur Contendunt etiam isti terrestria corpora sempiterna esse

17. 1. vječna, iako istodobno ni malo ne dvoje oko toga, da je sama cjelo- tvrde kako
philosophi de n p
o n ipsam universam terram dei sui, non quidem summi,
O S S e ; c u m
t
J
,. v .. . . . .
v i , v • «v - i zemaljska tijela
sed tamen magni, id est totius huius mundi, membrum in medio po- kupna zemlja središnji i vječiti dio, ne doduše najvišega, nego ipak ne mogu postati
1
situm et sempiternum esse non dubitent. Cum ergo Deus ille sum- velikoga Boga, koji je cijeli ovaj svijet. Dakle, kad je onaj najviši a d l
^1°^ ^ l v a 1

mus fecerit eis alterum quem putant deum, id est istum mundum,
ceteris diis, qui infra eum sunt, praeferendum, eumdemque esse exi-
stiment animantem, anima scilicet, sicut asserunt, rationali vel intel-
lectuali in tam magna mole corporis eius inclusa, ipsiusque corporis
tamquam membra locis suis posita atque digesta quattuor constitue-
Bog stvorio njima onoga kojega smatraju drugim bogom, to jest sam
svijet, što ga treba pretpostaviti ostalim bogovima, koji su ispod nje­
ga; te o njemu misle kako ima dušu, to jest - kako tvrde - razboritu
2
ili razumsku dušu, zatvorenu u golemoj olini njegova tijela ; zatim,
tomu istomu tijelu (poput udova što su smješteni i raspoređeni na
svojim primjerenim mjestima) postavio je četiri pratvari (elementa); i

5
Platon, Timej, 41d-c.
6
Platon, Timej, 30c-31b.
7
Posrijedi je pallium (grčki plašt ili ogrtač) koji je postao uobičajena odječa filozofa.
1
Platon, Timej, 34a-b.
2
Platon, Timej, 30b.

192 D E civ. D E I 13, 17,1-17,2
rit elementa, quorum iuncturam, ne umquam deus eorum tam ma-
gnus moriatur, insolubilem ac sempiternam velint: quid causae est,
ut in corpore maioris animantis tamquam medium membrum aeter­
na sit terra, et aliorum animantium terrestrium corpora, si Deus si­
cut illud velit, aeterna esse non possint? Sed terrae, inquiunt, terra
reddenda est, unde animalium terrestria sumpta sunt corpora; ex
quo fit, inquiunt, ut ea sit necesse dissolvi et emori et eo modo terrae
stabili ac sempiternae, unde fuerant sumpta, restitui. S i quis hoc
etiam de igne similiter affirmet et dicat reddenda esse universo igni
corpora, quae inde sumpta sunt, ut caelestia fierent animalia: nonne
immortalitas, quam talibus diis, velut Deo summo loquente, promisit
Plato, tamquam violentia disputationis huius intercidet? An ibi prop-
CC399 terea non fit, quia Deus non / vult, cuius voluntatem, ut ait Plato,
nulla vis vincit? Quid ergo prohibet, ut hoc etiam de terrestribus
corporibus Deus possit efficere, quandoquidem, ut nec ea quae orta
ag
sunt occidant nec ea quae sunt v i n c t a solvantur nec ea quae sunt
ex elementis sumpta reddantur atque ut animae in corporibus con-
stitutae nec umquam ea deserant et cum eis immortalitate ac sempi-
terna beatitudine perfruantur, posse Deum facere confitetur Plato?
Cur ergo non possit, ut nec terrestria moriantur? An Deus non est
potens quousque Christiani credunt, sed quousque Platonici volunt ?
PL 390 N i m i r u m quippe consilium Dei et potestatem potuerunt philo/sophi,
nec potuerunt nosse Prophetae; cum potius e contrario Dei Prophe­
tas ad enuntiandam eius, quantum dignatus est, voluntatem Spiritus
eius docuerit, philosophos autem in ea cognoscenda coniectura hu­
mana deceperit.
... etde corpore 17. 2. Verum non usque adeo decipi debuerunt, non solum igno-
a h
lmmortah lo- rantia, verum etiam pervicacia, ut et sibi apertissime refragentur
magnis disputationum vinbus asserentes animae, ut beata esse pos­
36
sit, non terrenum tantum, sed omne corpus esse fugiendum , et deos
rursus dicentes habere beatissimas animas et tamen aeternis corpo­
ribus illigatas, caelestes quidem igneis, loviš autem ipsius animam,
quem mundum istum volunt, omnibus omnino corporeis elementis,
quibus haec tota moles a terra in caelum surgit, inclusam. Hane
enim animam Plato ab intimo terrae medio, quod geometrae
ai
centrum vocant, per omnes partes eius usque ad caeli summa et
extrema diffundi et extendi per numeros musicos opinatur, ut sit iste
mundus animal maximum beatissimum sempiternum, cuius anima
et perfeetam sapientiae felicitatem teneret et corpus proprium non
relinqueret, cuiusque corpus et in aeternum ex illa viveret et eam
quamvis non simplex, sed tot corporibus tantisque compactum hebe-
tare atque tardare non posset. Cum igitur suspicionibus suis ista per-
a
§ iuneta M.
a h
verum] sed magis M.
a i
centron CC.
3 6
V . supra 10, 29; 12, 26; cf. A U G U S T I N U S , Solil. 1, 14, 24.
O DRŽAVI B O Ž J O J 13, 17,1-17,2 193
htjeli bi da je njihov spoj neraskidiv i vječan , kako ne bi nikad umro
taj njihov veliki Bog; zbog toga, ako zemlja (kao središnji dio u tijelu
tog većeg živog stvora) jest vječna, zašto onda ne mogu biti vječna i
tijela ostalih zemaljskih živih stvorova, ako Bog ovo ushtjedne kao i
ono drugo?
Međutim, oni kažu, kako se zemlja (od koje su nastala zemaljska
tijela živih stvorova) mora vratiti zemlji; zbog toga se - kako vele -
događa da se ta tijela nuždno raspadaju i propadaju, i tako vraćaju
postojanoj i vječitoj zemlji, od koje su i proistekla. A k o bi tkogod što
slično ustvrdio i o ognju te rekao, kako se moraju vratiti sveopćem
ognju tijela koja od njega proistekoše (da bi nastali nebeski živi stvo­
rovi), - neće l i onda ona besmrtnost - koju je Platon obećao takvim4
bogovima u riječima najvišega Boga - propasti od same siline takvog
dokaza? Ili to tu ne biva zbog toga što to ne želi Bog, kojega volju -
kao što kaže Platon - ne pobjeđuje ni jedna sila? Dakle, što onda
priječi Boga da to uzmogne učiniti i sa zemaljskim tijelima, budući da
Platon priznaje kako Bog može učiniti: i da ne propadaju one stvari
koje su započele i da se ne razdrješuju one što su vezane i da se ne
vraćaju one koje su proistekle od pratvari, i da duše koje su ustanov­
ljene u tijelima nikada ih ne napuštaju i da zajedno s njima uživaju
besmrtnost i vječno blaženstvo?
Zašto onda ne bi mogao postići i da zemaljski stvorovi ne umiru? Ili
Bog nije uzmožan onoliko koliko kršćani vjeruju, nego onoliko koliko
platonici ushtjednu? Dakako, ti filozofi mogahu znati nakanu i moć
Božju, dok to proroci ne mogahu! A u stvari, istina je upravo suprot­
no: onoliko koliko je ushtio, D u h Božji poučio je proroke, da bi ob­
javili njegovu volju, dok je filozofe zavelo ljudsko nagađanje, kad su
je htjeli upoznati.
2. A l i nisu se trebali sve dotle zavesti (bilo samim neznanjem bilo i
tvrdoglavošću) da protuslove i sebi samima upinjući se svim silama
dokazati, kako duša - da bi bila blažena - treba izbjegavati ne samo
zemaljsko nego svako tijelo, a opet tvrditi kako bogovi imaju najbla-
ženije duše, a vezane s vječitim tijelima, nebeske duše s ognjenim
5
tijelima ; dok se duša samoga Jupitra (kojega smatraju cjelokupnim
svijetom) sastoji od svih tjelesnih počela što tvore cjelokupni ustroj
6
od zemlje do neba.
Platon mnije, kako se ta duša od samoga sržišta zemlje (koje zemljo-
mjerci nazivaju središtem) razlijeva i širi svim njezinim dijelovima
7
prema glazbenim brojevima sve do najviših i krajnjih dosega nebesa,
tako te je ovaj svijet najveći živi stvor, najblaženiji i vječan, a njegova
duša posjeduje savršenu sretnost mudrosti i nikada ne napušta vlastito
tijelo (koje opet vječno ima život po toj duši), te iako ono nije jedno-
3
Platon, Timej, 32c.
4
Platon, Timej, 41a-b.
5
Platon, Timej, 40a.
6
Platon, Timej, 34b.
7
To jest per numeros musicos, što može značiti i : u skladnim razmjerima (p.p.).
 194 DECIV. DEI 13, 17,2 - 18
mittant, cur nolunt credere, divina voluntate atque potentia immor-
talia corpora fieri posse terrena, in quibus animae nulla ab eis morte
separatae, nullis eorum oneribus aggravatae sempiterne ac feliciter
vivant, quod deos suos posse asserunt in corporibus igneis Iovemque
ipsum eorum regem in omnibus corporeis elementis? Nam si ani­
mae, ut beata sit, corpus est omne fugiendum, fugiant dii eorum de
globiš siderum, fugiat Iuppiter de caelo et terra; aut si non possunt,
miseri iudicentur. Sed neutrum isti volunt, qui neque a corporibus
CC 400 separationem audent dare / diis suis, ne illos mortales colere videan-
tur, nec beatitudinis privationem, ne infelices eos esse fateantur.
Non ergo ad beatitudinem consequendam omnia fugienda sunt
corpora; sed corruptibilia molesta, gravia moribunda; non qualia fe­
cit primiš hominibus bonitas Dei, sed qualia esse compulit poena
peccati.
18. Sed necesse est, inquiunt, ut terrena corpora naturale pondus
Corpus divino
munere im- vel in terra teneat vel cogat ad terram et ideo in caelo esse non pos-
mortale.
sint. P r i m i quidem illi homines in terra erant nemorosa atque fruc-
tuosa, quae paradisi nomen obtinuit; sed quia et ad hoc responden-
dum est vel propter Christi corpus cum quo ascendit in caelum vel
propter sanctorum qualia in resurrectione futura sunt, intueantur
PL 391 paulo / attentius pondera ipsa terrena. S i enim ars humana efficit, ut
ex metallis, quae in aquis posita continuo submerguntur, quibusdam
modis vasa fabricata etiam natare possint: quanto credibilius et effi-
cacius occultus aliquis modus operationis Dei, cuius omnipotentissi-
ma voluntate Plato dicit nec orta interire nec colligata posse dissolvi,
cum multo mirabilius incorporea corporeis quam quaecumque cor­
31
p o r a quibuscumque corporibus copulentur, potest molibus prae-
stare terrenis, ut nullo in ima pondere deprimantur, ipsisque animis
perfectissime beatis, ut quamvis terrena, tamen incorruptibilia iam
corpora ubi volunt ponant et quo volunt agant, situ motuque facilli-
mo! An vero si hoc angeli faciant et quaelibet animalia terrestria
a m
rapiant unde libet constituantque ubi libet, aut eos non posse aut
onera sentire credendum est? Cur ergo sanctorum perfectos et bea-
tos divino munere spiritus sine ulla difficultate posse ferre quo vo-
luerint et sistere ubi voluerint sua corpora non credamus ? Nam cum
terrenorum corporum, sicut onera in gestando sentire consuevimus,
quanto maior est quantitas, tanto sit maior et gravitas, ita ut plura
3 1
corporea A f .
3111
sine labore add. Af.
O DRŽAVI BOŽJOJ 13, 17,2 - 18 195
stavno, nego je sastavljeno od tolikih i tako golemih tijela, ono samu
dušu ne može ni izmoriti ni usporiti. Dakle, budući da dopuštaju to­
liko toga svojim nagađanjima, zašto ne žele vjerovati kako - božan­
skom voljom i možnošću - mogu postati besmrtnima i zemaljska tije­
la, u kojima duše (nerastavljene od njih nikakvom smrću, nepritiski-
vane nikakvim njihovim teretima) žive vječno i sretno, - kad tvrde
kako to njihovi bogovi mogu i u ognjenim tijelima, a njihov kralj
Jupiter čak i u svima tjelesnim pratvarima? Jer, ako duša - da bi bila
blažena - treba izbjegavati svako tijelo, onda neka njihovi bogovi
bježe iz zvjezdanih kruglji, nek Jupiter bježi i od neba i od zemlje; ili
ako to ne mogu, onda ih treba smatrati bijednima.
A l i oni neće nijedno od toga, ne usuđuju se pridati svojim bogovima
rastavu od tijela (kako se ne bi činilo da štuju smrtne bogove), a ni
oduzeće blaženstva (kako ne bi priznali da su ti nesretni). Prema to­
me, radi postignuća blaženstva ne treba izbjegavati sva tijela, nego
samo ona propadljiva, mučna, teška, smrtna; ne ona kakva je Božja
8
dobrota načinila prvim ljudima , nego kakva je nametnula kazna zbog
grijeha.
18. O n i kažu, kako je nuždno da se zemaljska tijela svojom na­ O zemaljskim
tijelima, o
ravnom težinom i l i drže na zemlji ili prodiru u zemlju, te da stoga ne kojima filozofi
1
mogu opstojati na nebu. Istina, prvi ljudi bijahu na zemlji, što bijaše tvrde da ne
mogu opstojati
poput plodnoga gaja, i nazvana je rajem. N u , budući da i na to treba u nebesninama,
odgovoriti, ili zbog Kristova tijela kojim je uzašao na nebo, ili zbog jer što god je
zemaljsko to se
tijela svetih kakva će biti o uskrsnuću, neka oni malo pažljivije raz- svojom narav­
vide o samim zemaljskim težinama. nom težinom
vraća prema
Naime, ako ljudsko umijeće postiže da se i od kovina (koje stavljene zemlji.
u vodu odmah tonu) izrade stanovitim načinima plovila što mogu plo­
viti, - koliko je onda još vjerojatniji i djelotvorniji onaj skriveni način
Božjeg djelovanja! Platon kaže kako svemoćna Božja volja ne dopu­
šta da propadnu ni stvari koje su započete, niti da se mogu razdriješiti
one što su spojene; uz to netjelesnine su s tjelesninama mnogo čude­
snije spojene negoli bilo koja tijela jedna s drugima; pa stoga, ne
samo što Bog može spriječiti da zemaljske oline nikakvim teretom ne
teže prema najnižem području nego može i omogućiti samim dušama,
što su najsavršenije blažene, da svoja tijela (koja iako su zemaljska,
ipak su nepropadljiva) postavljaju kamo ushtjednu i da se gibaju
njima kuda god ushtjednu, s najvećom lakoćom i položaja i pokreta!
A k o pak to anđeli mogu činiti, i uzeti bilo koju zemaljsku životinju
2
odakle god hoće i prenijeti je kamo god ushtjednu , treba l i vjerovati,
ili kako to ne mogu i l i kako osjećaju teret? Zašto onda ne bismo
vjerovali, da duhovi svetaca (savršeni i blaženi po božanskom daru)
8
Vidi O Božjoj državi, 12,22; 13,1; 13,3. Augustin potanko razlikuje naravnu
smrtnost prvih ljudskih bića i njihovu moguću besmrtnost, koju su izgubili kad su zbog
grijeha otpali od milosti (vidi De Genesi ad litteram, 6,25,36).
1
V i d i O Božjoj državi, 22,11.
2
Kao što je anđeo prenio Habakuka (Bel i zmaj, 36); usp. Dn 14,33-39.
 196 DE civ. DEI 13, 1 8 - 1 9
pondo quam pauciora plus premant: membra tamen suae carnis le-
viora portat anima cum in sanitate robusta sunt quam in languore
an
cum macra sunt. Et cum aliis gestantibus onerosior sit salvus et
validus quam exilis et morbidus, ipse tamen ad suum corpus moven-
dum atque portandum agilior est, cum in bona valetudine plus habet
moliš, quam cum in peste vel fame minimum roboris. Tantum valet
in habendis etiam terrenis corporibus, quamvis adhuc corruptibili-
bus atque mortalibus, non quantitatis pondus, sed temperationis mo­
ao
dus. Et quis verbis explicat , quantum distet inter praesentem quam
dicimus sanitatem et immortalitatem futuram? Non itaque nostram
ap
cc 401 fidem redarguunt philosophi de ponde/ribus corporum. Nolo enim
quaerere, cur non credant terrenum esse posse corpus in caelo, cum
terra universa libretur in nihilo. Fortassis enim de ipso medio mundi
loco, eo quod in eum coeant quaeque graviora, etiam argumentatio
veri similior habeatur. Illud dico: S i dii minores, quibus inter anima-
lia terrestria cetera etiam hominem faciendum commisit Plato, po­
tuerunt, sicut dicit, ab igne removere urendi qualitatem, lucendi re-
linquere quae per oculos emicaret: itane Deo summo concedere du-
bitabimus, cuius ille voluntati potestatique concessit, ne moriantur
aq
quae orta sint , et tam diversa, tam dissimilia, id est corporea et
incorporea, sibimet connexa nulla possint dissolutione seiungi, ut de
carne hominis, cui donat immortalitatem, corruptionem auferat, na­
turam relinquat, congruentiam figurae membrorumque detineat, de-
trahat ponderis tarditatem? Sed de fide resurrectionis mortuorum et
de corporibus eorum immortalibus diligentius, si Deus voluerit, in
fine huius operis disserendum est . 37
Gratia homo a peccato et morte redimitur [19-24]
PL 392 19. Nunc de corporibus primorum hominum quod instituimus
E r r a t Plato explicemus; quoniam nec mors ista, quae bona perhibetur bonis nec
animas tran-
smigrare affir- tantum paucis intellegentibus sive credentibus, sed omnibus nota
mans. est, qua fit animae a corpore separatio, qua certe corpus animantis,
quod evidenter vivebat, evidenter emoritur, eis potuisset aceidere,
nisi peccati meritum sequeretur. Licet enim iustorum ac piorum ani­
mae defunetorum quod in requie vivant dubitare fas non sit, usque
adeo tamen eis melius esset cum suis corporibus bene valentibus
38
vivere , ut etiam illi, qui omni modo esse sine corpore beatissimum
311
sanus M.
a o
explicet M.
a
P redarguant M.
a(
i sunt M.
3 7
V . infra 22, 11-21. 30.
3 8
C f . A U G U S T T N U S , De Gen. ad litt. 12, 35, 68; Retract. 1, 14, 2.
O DRŽAVI BOŽJOJ 13, 18 - 19 197
mogu bez ikakve teškoće prenositi svoja tijela odakle god hoće i smje­
stiti ih kamo god ushtjednu? Naime, dok u zemaljskih tjelesa (kao
što običavamo osjećati terete koje prenosimo), što je veća količina,
to je veća i težina, tako te ona što su teretom veća više pritišću negoli
manja, - dotle duša lakše nosi udove svojega tijela kad su u zdravlju
i u snazi negoli kad su iscrpljeni u slabosti. I dok je zdrav i krepak
čovjek onima drugima koji ga nose teži negoli onaj što je mršav i
bolestan, on sam lakše giba i nosi svoje vlastito tijelo kad pri dobru
zdravlju ima veću težinu negoli kad zbog pošasti i l i gladi ima veoma
malo snage. Isto tako i pri posjedu zemaljskih tijela (iako su ona još
propadljiva i podložna smrti) nije važna količina tereta, nego stanje
zdravlja. A tko da riječima izrazi kolika je razlika između onoga što
nazivamo sadašnjim zdravljem i buduće besmrtnosti?
I tako naša vjera nije pobijena dokazima tih filozofa o težinama tijela.
Sada neću pitati, zašto ne vjeruju da zemaljsko tijelo može biti na
3
nebu, kad cjelokupna zemlja lebdi u ništavilu.
Možda oni imaju vjerodostojniji dokaz u samome središtu svijeta,
zbog toga što prema njemu teži sve što je teže. N u , kažem ovo: A k o
4
oni niži bogovi (kojima je Platon osim tvorbe ostalih zemaljskih živo­
tinja povjerio i stvaranje čovjeka) uzmogoše - kao što on reče - od­
straniti iz ognja svojstvo palidbe, a ostaviti svojstvo svjetloće, koja
5
prosijeva kroz oči , - hoćemo l i onda oklijevati da dopustimo najvi­
šem Bogu (kojega je volji i moći Platon dopustio da ne prepušta pro­
pasti ono što je započeto, niti ikakvu razdrješenju ono što je spojeno,
pa koliko god i bili različiti i raznorodni ti spojevi tjelesnina i netjele-
snina) da odstrani raspadanje iz puti onoga čovjeka kojemu podaruje
besmrtnost, da mu ostavi narav, da mu zadrži sklad lika i udova, a
da mu oduzme tromost težine? A l i o vjeri u uskrsnuće mrtvih te o
njihovim besmrtnim tijelima, ushtjedne li Bog, kanim pažljivije ras­
6
pravljati na kraju ovoga djela .
Čovjek otkupljen od smrti i grijeha [19-24]
19. A sada da razvijemo ono što započesmo o tijelima prvih ljudi, Protiv nazora
onih koji ne
jer njima se ne bi dogodila ni ona smrt o kojoj se kaže kako je dobra vjeruju kako bi
dobrima (i koju ne razumijevaju ili u nju vjeruju samo neki, nego je prvi ljudi - da
nisu zgriješili -
poznata svima, kojom nastaje razdvajenje duše od tijela i kojom tijelo postali besmrtni,
živa stvora, što je bjelodano živio, bjelodano umire), da nije uslijedila i koji hoće da
vječnost duša
odmazda zbog grijeha. Iako nije dopušteno sumnjati u to da duše bude bestjele­
preminulih pravednika i pobožnika žive u spokoju, ipak bi i njima sna.
bilo toliko bolje živjeti sa svojim tijelima dobra zdravlja, da čak i oni
koji misle, kako je najveće blaženstvo biti bez ikakva tijela, pobijaju
suprotnim sudom vlastito mnijenje. Isto tako, ni jedan od njih neće
se usuditi da mudre ljude - bilo one koji će umrijeti bilo one već
Job 26,7; »On drži zemlju o ništa obješenu.<
Platon, Timej, 41c-d; 42d-c.
Platon, Timej, 45b.
V i d i O Božjoj državi, 22,12-21; 25-30.
 198 DE civ. DEI 13, 19
existimant, hane opinionem suam sententia repugnante convincant.
Neque enim quisquam audebit illorum sapientes homines, sive mori-
turos sive iam mortuos, id est aut carentes corporibus aut corpora
relieturos, diis immortalibus anteponere, quibus Deus summus apud
Platonem munus ingens, indissolubilem scilicet vitam, i d est aeter­
num cum suis corporibus consortium, pollicetur. Optime autem cum
hominibus agi arbitratur idem Plato, si tamen hane vitam pie iuste-
que peregerint, ut a suis corporibus separati in ipsorum deorum, qui
sua corpora numquam deserunt, recipiantur sinum,
Scilicet immemores supera ut convexa revisant.
39
Rursus et incipiant in corpora velle reverti ;
cc 402 / quod Virgilius ex Platonico dogmate dixisse laudatur (ita quippe
animas mortalium nec in suis corporibus semper esse posse existi-
mat, sed mortis necessitate dissolvi, nec sine corporibus durare per-
petuo, sed alternantibus vicibus indesinenter vivos ex mortuis et ex
vivis mortuos fieri putat); ut a ceteris hominibus hoc videantur dif-
ar
ferre sapientes, quod post mortem feruntur ad sidera, ut aliquanto
diutius in astro sibi congruo quisque requiescat atque inde rursus
miseriae pristinae oblitus et cupiditate habendi corporis victus re-
deat ad labores aerumnasque mortalium; illi vero, qui stultam duxe-
rint vitam, ad corpora suis meritis debita sive hominum sive bestia-
40
rum de proximo revolvantur . In hac itaque durissima condicione
constituit etiam bonas atque sapientes animas, quibus non talia cor­
pora distributa sunt, cum quibus semper atque immortaliter vive­
rent, ut neque in corporibus permanere neque sine his possint in
aeterna puritate durare. De quo Platonico dogmate iam in libris su-
41 a s
perioribus d i x i m u s Christiano tempori erubuisse Porphyrium et
non solum ab animis humanis removisse corpora bestiarum, verum
etiam sapientium animas ita voluisse de corporeis nexibus liberari,
ut corpus omne fugientes beatae apud Patrem sine fine teneantur.
Itaque ne a Christo vinci videretur vitam sanetis pollicente perpe-
tuam, etiam ipse purgatas animas sine ulio ad miserias pristinas re-
PL 393 ditu / in aeterna felicitate constituit; et ut Christo adversaretur, re-
surrectionem incorruptibilium corporum negans non solum sine ter-
renis, sed sine ullis omnino corporibus eas adseruit in sempiternum
42
esse victuras . Nec tamen ista qualicumque opinione praecepit šal­
teru ne diis corporatis religionis obsequio subderentur. Quid ita, nisi
quia eas, quamvis nulli corpori sociatas, non credidit illis esse melio-
res? Quapropter, si non audebunt isti, sicut eos ausuros esse non
arbitror, diis beatissimis et tamen in aeternis corporibus constitutis
humanas animas anteponere: cur eis videtur absurdum, quod fides
Christiana praedicat, et primos homines ita fuisse conditos, ut, si
3 1
ferantur M.
a s
tempore M.
3 9
V E R G E L i u s , Aen. 6, 750-751; cf. P L A T O , Phaedrus 248ab.
4 0
C f . P L A T O , Phaedrus 248-249.
4 1
V . supra 10, 30.
4 2
V . infra 22, 27.
O DRŽAVI BOŽJOJ 13, 19 199
mrtve, to jest: koji su lišeni tijela ili će tijela napustiti - pretpostavi
besmrtnim bogovima, kojima (prema Platonu) najviši Bog kao veliki
1
dar obećava neraspadljivi život, naime: vječitu sjedinjenost s vlastitim
tijelima. N u isti Platon misli kako se s ljudima, ukoliko su pobožno i
pravedno živjeli u ovome životu, najbolje postupa ako se oni - rastav­
ljeni od svojih tijela - prime u krilo samih bogova, koji vlastita tijela
2
nikad ne napuštaju , i
»Nek sve zaborave, nek svod pod nebeski na gornji svijet
3
Vrate se, opet se sastat s tjelesima neka zažele;«
kao što Vergilije reče, pohvalno izrazujući Platonov nauk.
Tako Platon misli, kako duše smrtnika ne mogu uvijek ostati u svojim
tijelima, nego se nužnošću smrti rastavljaju od njih, ali niti traju
vječno bez tijela, nego mnije, kako se njihova stanja neprestance iz­
mjenjuju te od živih postaju mrtvi i od mrtvih živi; samo što se pri
tome mudraci razlikuju od ostalih ljudi. Naime, mudraci se nakon
smrti prenose na zvijezde, kako bi se svaki od njih poduže zadržao
na onoj zvijezdi koja mu pristaje a odatle (kad zaboravi prijašnju bi­
jedu i svlada ga želja za posjedom tijela) vraća se naporima i mukama
smrtnika; dočim oni koji su živjeli glupim životom veoma se brzo
vraćaju u tijela što su im dodijeljena prema zaslugama, bilo u tijela
4
ljudi ili u životinja.
O n je, tako, veoma okrutno stanje pridao i dobrim i mudrim dušama,
kojima nisu dodijeljena takva tijela s kojima bi mogle živjeti vječno i
besmrtno, pa tako nisu mogle ni stalno ostati u tijelima, niti pak bez
njih opstati u vječnoj čistoći. Takav je platonički nauk (kao što već
5
rekoh u prijašnjoj knjizi ) bio zazoran Porfiriju u kršćansko doba, te
on ne samo što je od ljudskih duša uklonio životinjska tjelesa nego je
čak ushtio duše mudraca tako izbaviti od tjelesnih spona, da one,
izbjegavajući svako tijelo, ostanu kod Oca blažene bez ikakva kraja.
I tako, da se ne bi činilo da ga nadmašuje Krist (koji obećaje svetima
vječni život), čak je i on očišćene duše - bez ikakva povratka ranijim
bijedama - smjestio u vječnu sretnost. A da bi se suprotstavio Kristu,
nijekajući uskrsnuće nepropadljivih tijela, tvrdio je kako će duše
vječno živjeti ne samo bez zemaljskih nego bez ikakvih tijela.
Pa ipak, unatoč takvome mnijenju nije naučavao kako te duše ne bi
trebale izrazivati pobožno štovanje prema otjelovljenim bogovima. A
zašto tako, ako ne zbog toga što ni sam nije vjerovao kako one (iako
nisu združene ni s kakvim tijelom) nisu bolje od dotičnih bogova?
Stoga, ako se ti filozofi neće usuditi (kao što i mislim, da neće) pret­
postaviti tim najblaženijim bogovima opskrbljenim vječitim tijelima
same ljudske duše, - zašto im se onda čini besmislenim što kršćanska
vjera naučava, kako i prvi ljudi bijahu tako stvoreni te, da nisu bili
1
Platon, Time], 41a-b.
2
Platon, Timej, 108c.
3
Vergilije, Eneida, 6,750-751.
4
Platon, Timej, 248a - 249d.
5
V i d i O Božjoj državi, 10,30.
 civ. 13, 1 9 - 2 0
200 DE DEI
non peccassent, nulla morte a suis corporibus solverentur, sed pro
meritis oboedientiae custoditae immortalitate donati cum eis vive-
rent in aeternum; et talia sanctos in resurrectione habituros ea ipsa,
in quibus hic laboraverunt, corpora, ut nec eorum carni aliquid cor-
ruptionis vel difficultatis nec eorum beatitudini aliquid doloris et
infelicitatis possit aceidere?
CC 403 20. Proinde nunc sanetorum animae defunetorum ideo non ha­
Corpus in re­ bent gravem mortem, qua separatae sunt a corporibus suis, quia ca-
surrectione 43
spiritale est. ro eorum requiescit in spe , quaslibet sine ulio iam sensu contume-
lias accepisse videatur. Non enim, sicut Platoni visum est, corpora
oblivione desiderant, sed potius, quia meminerunt quid sibi ab eo sit
promissum, qui neminem fallit, qui eis etiam de capillorum suorum
44
integritate securitatem dedit , resurrectionem corporum, in quibus
multa dura perpessi sunt, nihil in eis ulterius tale sensuri desidera-
45
biliter et patienter exspectant. S i enim carnem suam non oderant ,
quando eam suae menti infirmitate resistentem spiritali iure coher-
cebant, quanto magis eam diligunt etiam ipsam spiritalem futuram!
Sicut enim spiritus carni serviens non incongrue carnalis, ita caro
spiritui serviens recte appellabitur spiritalis, non quia in spiritum
convertetur, sicut nonnulli putant ex eo quod scriptum est: Semina-
at 46
tur corpus animale, surget corpus spiritale , sed quia spiritui sum­
ma et mirabili obtemperandi facilitate subdetur usque ad implen-
dam immortalitatis indissolubilis securissimam voluntatem, omni
molestiae sensu, omni corruptibilitate et tarditate detracta. Non so­
lum enim non erit tale, quale nunc est in quavis optima valetudi/ne,
PL 394
sed nec tale quidem, quale fuit in primiš hominibus ante peccatum,
qui licet morituri non essent, nisi peccassent, alimentis tamen ut ho­
mines utebantur, nondum spiritalia, sed adhuc animalia corpora ter­
rena gestantes. Quae licet senio non veterescerent, ut necessitate per-
ducerentur ad mortem (qui status eis de ligno vitae, quod in medio
paradiso cum arbore vetita simul erat, mirabili Dei gratia praestaba-
tur), tamen et alios sumebant cibos praeter unam arborem, quae fue-
a t
resurget M.
4 3
Cf. Ps 15, 9.
4 4
C f . L c 2 1 , 18.
4 f
5Cf.Eph5,29.
4 6
1 Cor 15, 44.
O DRŽAVI BOŽJOJ 13, 19 - 20 201
zgriješili, nikakvom se smrću ne bi rastajali od svojih tijela, nego bi
kao zasluženu nagradu za poslušnost bili obdareni besmrtnošću, pa s
tima tijelima vječno živjeli; dapače, sveti će pri uskrsnuću imati takva
tijela, ona ista u kojima su se ovdje mučili, tako da u njihovoj puti
neće biti nikakva raspada ni tegobe, dok se njihovu blaženstvu neće
moći dogoditi nikakav bol i l i nesretnost.
20. Zbog toga čak i sada duše preminulih svetih zato nemaju te­ O tome kako će
p u t svetih, koja
šku smrt, kojom su razdvojene od svojih tijela, jer njihova »put počiva sada počiva u
1
u nadi« , pa kakve god ona uvrede primila, pošto je iščeznuo svaki nadi, biti obnov­
ljena s boljim
osjećaj. I ne, kao što se Platonu činilo, da one iz zaborava čeznu za svojstvom
tijelima, nego prije zbog toga što se sjećaju, što im je obećao Onaj negoli što bijaše
u prvih ljudi
koji nikoga ne obmanjuje, koji im je zajamčio »da im ni jedna vlas s prije grijeha.
2
glave neće propasti« , pa žudno i strpljivo očekuju uskrsnuće tijela, u
kojima su pretrpjele mnoge nevolje, i u kojima neće oćutjeti više ništa
3
takvo. Naime, ako nisu mrzili svoju put kad su je duhovnim zakonom
prisiljavali (jer se ona svojom slabošću opirala njihovoj nakani), ko­
liko li je više ljube sada kad će i sama biti duhovna! Kao što se duh
posve primjereno naziva putenim kad služi puti, tako će se i put
nazivati duhovnom kad služi duhu, i to ne jer će se ona pretvoriti u
duh - kako neki misle prema onome što je pisano: »Sije se tijelo
4
životinjsko, uskrsava tijelo duhovno« , nego što će se podvrgnuti
duhu u najvišoj i čudesnoj pripravnosti na posluh, sve dok ne ispuni
najpo­
uzdaniju odluku nerazorive besmrtnosti, lišena svakog čuvstva tego­
be, svake propadljivosti i tromosti.
I ne samo što tijelo neće biti takvo kakvo je sada i pri najboljem
zdravlju, nego ni takvo kakvo bijaše u prvih ljudi prije grijeha, koji
iako ne bi bili umrli, da nisu zgriješili, ipak su se kao ljudi hranili
hranom, budući ne imadijahu još duhovna, nego životinjska zemaljska
tijela. Iako ta tijela nisu onemoćala od starosti i nisu nužnošću dovo­
đena do smrti (to im stanje - čudesnom milošću Božjom - bijaše da­
rovano s drveta života, koje stajaše usred raja, zajedno sa zabranje­
nim drvetom), ipak uzimahu i drugu hranu, osim one s drveta što
1
Ps 15,9.
\ Lk 21,18.
A9
f J ^AA
1 K o r 1 5 4 4
' '
 202 D E CIV. D E I 13, 20 - 21
rat interdicta, non quia ipsa erat malum, sed propter commendan-
dum purae et simplicis oboedientiae bonum, quae magna virtus est
rationalis creaturae sub Creatore Domino constitutae. Nam ubi nul­
lum malum tangebatur, profeeto, si prohibitum tangeretur, sola ino-
a u
boedientia peceabatur. Agebatur ergo aliis quae sumebant, ne ani-
malia corpora molestiae aliquid esuriendo ac sitiendo sentirent; de
ligno autem vitae propterea gustabatur, ne mors eis undecumque
subreperet vel seneetute confeeta decursis temporum spatiis interi-
rent; tamquam cetera essent alimento, illud sacramento; ut sic fuisse
cc 404 accipiatur lignum vitae in paradiso corporali, sicut in / spiritali, hoc
est intellegibili, paradiso sapientia Dei, de qua scriptum est: Lignum
47
vitae est ampleetentibus eam .
Quidam ad in- 21. Unde nonnulli totum ipsum paradisum, ubi primi homines
tellegibilia pa-
parentes generis umani sanetae Scripturae veritate fuisse narrantur,
radisum refe-
ad intellegibilia referunt arboresque illas et ligna fruetifera in virtu-
tes vitae moresque convertunt; tamquam visibilia et corporalia illa
non fuerint, sed intellegibilium significandorum causa eo modo dicta
vel scripta sint. Quasi propterea non potuerit esse paradisus corpo-
ralis, quia potest etiam spiritalis intellegi; tamquam ideo non fuerint
av a z
duae mulieres, Agar et Sarra , et ex eis duo filii Abrahae, unus de
ancilla, alius de libera, quia duo Testamenta in eis figurata dicit Apo-
48
stolus ; aut ideo de nulla petra Moyse percutiente aqua defluxerit ,
quia potest illic figurata significatione etiam Christus intellegi, eo-
dem Apostolo dicente: Petra autem erat Christus . Nemo itaque pro- 50
hibet intellegere paradisum vitam beatorum, quattuor eis flumina
quattuor virtutes, prudentiam, fortitudinem, temperantiam atque iu-
stitiam, et ligna eius omnes utiles disciplinas et lignorum fruetus
mores piorum et lignum vitae ipsam bonorum omnium matrem sa-
PL 395 pientiam et lignum scientiae boni et mali transgressi / mandati expe-
rimentum. Poenam enim peceatoribus bene utique, quoniam iuste,
constituit Deus, sed non suo bono experitur homo. Possunt haec
etiam in Ecclesia intellegi, ut ea melius accipiamus tamquam prop-
hetica indicia praecedentia futurorum; paradisum scilicet ipsam Ec-
51
clesiam, sicut de illa legitur in Cantico canticorum ; quattuor autem
paradisi flumina quattuor Evangelia, ligna fruetifera sanctos, frue­
tus autem eorum opera eorum, lignum vitae Sanctum sanctorum uti-
que Christum, lignum scientiae boni et mali proprium voluntatis ar-
bitrium. Nec se ipso quippe homo divina voluntate contempta nisi
a u
Alebantur M.
a v
SaraM.
a z
illis M.
4 7
Prov3, 18.
4 8
Cf. Gen 16, 4; 21, 1; Gal 4, 22-24.
4 9
Cf. E x l 7 , 6; cf. Num 20,21.
5 0
1 Cor 10, 4.
5 1
Cf. Cant4, 13.
O DRŽAVI BOŽJOJ 13, 20 - 21 203
bijaše zabranjeno, ne zbog toga što je to samo po sebi bilo zlo, nego
da bi se preporučilo dobro čiste i jednostavne poslušnosti, koja je
velika krepost razumnoga stvora, podređenog Stvoritelju i Gospodi­
nu. Jer ondje gdje ne bijaše doticaja nikakva zla, ako bi se taknulo
što je zabranjeno, zgriješili bi se samom neposlušnošću.
Dakle, ostale jestvine koje su uzimali služile su kako njihova životinj­
ska tijela ne bi osjećala nikakve tegobe gladujući i l i žeđajući. A s
drveta života kušali su zbog toga, kako ne bi propadali od bilo kakva
iznenađenja smrću ili pak od starosti - pošto im isteknu pune godine;
naime, kao da im ostale jestvine bijahu hrana, a ono sakrament, pa
bi se tako drvo života u tjelesnome raju shvaćalo kao u onome duhov­
nome, to jest u razumskome raju - Mudrost Božja, o kojoj je pisano:
5
»Drvo je života onima koji se nje drže.«
21. Otuda neki i sam cijeli raj - u kojem, prema istinskome iz­ O raju, u kojem
bijahu prvi
vješću Svetoga pisma, bijahu prvi ljudi, roditelji ljudskoga roda - po­
ljudi, koji se po
vezuju s razumninama (intellegibilia) te pretvaraju ono drveće i plodo­ njegovu znače­
nju m o ž e pra­
nosna stabla u životne kreposti i običaje; kao da to ne bijahu vide vine vilno shvatiti
i tjelesnine (visibilia et corporalia), nego da bijahu tako iskazane i l i kao n e š t o
1
duhovno,
napisane, kako bi označile dotične razumnine. Kao da raj nije mogao sačuvavši pri
biti tjelesni zbog toga, jer se može shvatiti i kao duhovni; kao da tome istinitost
povijesnog
zbog toga ne bijahu u Abrahama dvije žene, Hagar i Sara, te od njih izvješća o
samome tvar­
49 dva sina, jedan od ropkinje a drugi od slobodne, jer apostol kaže nome mjestu.
2
kako one predočuju dva zavjeta ; ili kao da ni iz kakve stijene, kad
3
ju je Moj sije udario , nije potekla voda, jer se ona može shvatiti i da
slikovito označuje Krista, kad isti apostol kaže: »A stijena bijaše
4
Krist.«
Nitko ne brani shvaćati raj i kao život blaženika, a njegove četiri
rijeke kao četiri kreposti (razboritost, jakost, umjerenost, praved­
nost); stabla njegova kao sve korisne nauke, a plodove stabala kao
običaje pobožnika; stablo života - samu majku svih dobara - kao
Mudrost, a drvo spoznaje dobra i zla - kao iskustvo prekršaja zapovi­
jedi. Bog je grješnicima odredio kaznu dobro, jerbo i pravedno, ali
je čovjek ne podnosi na svoje dobro.
To se može razumjeti i kao da se tiče Crkve, pa se može bolje shvatiti
kao proročanska naznaka što prethodi budućemu; naime: raj je sama
5
Crkva (kao što o njoj čitamo u Pjesmi nad pjesmama ); četiri rajske
rijeke su četiri evanđelja; plodonosna stabla - sveti, a plodovi njihovi
djela svetih; drvo života, svetinja nad svetinjama - sam Krist; drvo
spoznaje dobra i zla - vlastita odluka volje.
Izr 3,18.
Ili slobodnije prevedeno: duhovne istine.
Post 16,4; Gal 4,22-31.
Izl 17,6.
1 Kor 10,4.
Pj 4,12-15.
 O DRŽAVI BOŽJOJ 13, 21-23,1 205
204 DECIV. DEI 13, 21-23,1

Naime, prezre l i čovjek božansku volju, sam po sebi može djelovati

perniciose uti potest atque ita discit, quid intersit, utrum inhaereat
communi omnibus bono an proprio delectetur. Se quippe amans do-
natur sibi, ut inde timoribus maeroribusque completus cantet in
Psalmo, si tamen mala sua sentit: Ad me ipsum turbata est anima
52
mea ; correctusque iam dicat: Fortitudinem meam ad te custo-
53
diam . Haec et si qua alia commodius diei possunt de intellegendo
spiritaliter paradiso nemine prohibente dicantur, dum tamen et il-
lius historiae veritas fidelissima rerum gestarum narratione com-
mendata credatur.
samo na svoju štetu, pa tako uči kolika je razlika da l i pristane uz
dobro što je svima zajedničko ili uživa samo u svojem vlastitom. Jer,
ljubeći sebe izručuje se sebi, tako da tu - ispunjen strepnjama i jadima
- zapjeva riječima psalma, ako naime spozna vlastite nevolje: »U
6
meni samom smućena je moja duša« , a zatim - kad je oporavljen -
7
da kaže: »Jakost ću svoju za tebe čuvati.« Sve se to može reći (kao
i štogod ostalo što se može još prikladnije izreći o duhovnom poima­
nju raja), i nitko to ne brani, sve dotle dok se vjeruje u istinitost ove
povijesti kao vjerodostojnog izvješća o događajima.

22. Dakle, tijela koja će pravednici steći pri uskrsnuću neće tre­ O tijelima
svetih nakon
CC 405 22. Corpora ergo iustorum, quae in resurrectione futura sunt, bati nikakvo stablo, da ih zaštiti od smrti, bilo zbog bolesti bilo zbog uskrsnuća koja
Quae sit natura neque ulio ligno indigebunt, quo fiat ut nullo morbo vel seneetute poodmakla doba, a i nikakvo drugo tjelesno jestivo, kako bi izbjegla će tako biti
corporis spiri- duhovna da se
talis. inveterata moriantur, neque ullis aliis corporalibus alimentis, qui- bilo kakvoj tegobi gladi i žeđi, jerbo će biti obdarena pouzdanim i put neće pretva­
posve nerazorivim darom besmrtnosti, posjedujući ne nužnost, nego rati u duh.
bus esuriendi ac sitiendi qualiscumque molestia devitetur; quoniam
certo et omnimodo inviolabili munere immortalitatis induentur, ut mogućnost da jedu ako ushtjednu.
non nisi velint, possibilitate, non necessitate vescantur. Quod angeli Isto su činili i anđeli kad su se vidljivo i opipljivo pojavljivali; ne zbog
quoque visibiliter et tractabiliter apparentes, non quia indigebant, toga što je jelo njima trebalo, nego jer su htjeli i mogli jesti, kako bi
sed quia volebant et poterant, ut hominibus congruerent sui ministe- se prilagodili ljudima stanovitom ljudskošću svoje službe. Isto se tako
r i i quadam humanitate, fecerunt (neque enim in phantasmate ange­ ne smije vjerovati, kako su anđeli samo prividno (in phantasmate)
los edisse credendum est, quando eos homines hospitio suscepe- 1
54 ba
jeli, kad su ih ljudi ugošćivali, iako se onima koji nisu znali da su to
runt ), quamvis utrum angeli essent ignorantibus s i m i l i nobis in-
anđeli činilo, kako jedu prema potrebi što je slična našoj. Zbog toga
digentia vesci viderentur. Unde est quod ait angelus in libro Tobiae:
55 i kaže anđeo u Tobijinoj knjizi: »Gledali ste me kako jedem, ali ste
Videbatis me manducare, sed visu vestro videbatis ; id est necessita­ 2
vidjeli samo svojim vidom« , to jest: mislili ste da i ja uzimam hranu
te reficiendi corporis, sicut vos facitis, me cibum sumere putabatis.
Sed si forte de angelis aliud credibilius disputari potest, certe fides kao što i vi činite, iz potreba da okrijepim tijelo.
Christiana de ipso Salvatore non dubitat, quod etiam post resurrec- A l i , ako bi se možda o anđelima moglo raspravljati i štogod još vjero­
tionem, iam quidem in spiritali carne, sed tamen vera, cibum ac po- jatnije, kršćanska vjera ni malo ne dvoji o samome Spasitelju, da je i
56
tum cum discipulis sumpsit . Non enim potestas, sed egestas edendi nakon uskrsnuća, sad već u duhovnoj a ipak istinskoj puti, blagovao
ac bibendi talibus corporibus auferetur. Unde et spiritalia erunt, non 3
s učenicima jelo i piće. Stoga se tim tijelima neće oduzeti mogućnost,
quia corpora esse desistent, sed quia špiritu vivificante subsi- nego potrebnost jedenja i pijenja. Zbog toga će ona biti duhovna, ali
57
stent . ne jer će prestati biti tijelima, nego jer će opstojati po životvornom
4
duhu.
bb
Quo diversa 23. 1. N a m sicut i s t a , quae habent animam viventem, nondum Što treba razu­
sint corpus spiritum vivificantem, animalia di/cuntur corpora, nec tamen ani­ 23. 1. Naime, upravo kao što ona tijela koja imaju živu dušu (a mjeti o životinj­
caeleste et ter- skom tijelu i o
restre. mae sunt, sed corpora: ita illa spiritalia vocantur corpora; absit ta­ još nemaju životvorni duh) nazivaju se životinjskim tijelima - corpora duhovnome
men ut spiritus ea credamus futura, sed corpora carnis habitura sub- 1
animalia - ili tijelima s dušom , i jesu tijela, a ne duše, - tako se ona tijelu, ili tko su
PL 396 oni što umiru u
stantiam, sed nullam tarditatem corruptionemque carnalem špiritu druga nazivaju duhovnim tijelima (corpora spiritalia). Nek je daleko Adamu, a
oživljavaju u
6
Kristu.
Ps 42 (41), 6 (Prijevod prema latinskom predlošku).
7
Ps 59 (58), 9. Prijevod prema Augustinovu tekstu, koji se slaže s Vulgatom, a
b a razlikuje od Septuaginte; prema novijem hrvatskom prijevodu: »Jakosti moja, gledat ću
consimili M.
na te.«
bb corpora antepon. M.
1
Post 18,8; 19,3.
2
Tob 12,19. Prijevod prema latinskom predlošku. Augustin tu navodi približno, i
5 2
Ps 41, 7. navod se razlikuje od Vulgate i Septuaginte, iako je bliži ovoj drugoj: »... vi ste motrili
5 3
Ps 58, 10. samo privid.«
f
5 4
C f . G e n 18, 9; T o b 11, 21; A U G U S T T N U S , Ep. 102, 6. Lk 24,42.43.
4
5 5
1 Kor 15,44-46.
T o b 12, 19.
1
5 6
Cf. L c 24, 43; Io 21, 9 ss. Posrijedi je izvod pojma animalis od anima, što znači i dah i životno počelo,
5 7
C f . 1 C o r 15, 44-49. pored uobičajenog duša.
 206 DECIV. DEI 13, 23,1
vivificante passura. Tune iam non terrenus, sed caelestis homo erit;
non quia corpus, quod de terra factum est, non ipsum erit; sed quia
dono caelesti iam tale erit, ut etiam caelo incolendo non amissa na­
tura, sed mutata qualitate conveniat. Primus autem homo de terra
terrenus in animam viventem factus est, non in spiritum vivifican-
58 bc
t e m , quod ei p o s t oboedientiae meritum servabatur. Ideo corpus
eius, quod cibo ac potu egebat, ne fame afficeretur ac siti, et non
immortalitate illa absoluta atque indissolubili, sed ligno vitae a mor­
tis necessitate prohibebatur atque in iuventutis flore tenebatur, non
spiritale, sed animale fuisse non dubium est, nequaquam tamen mo­
če 406 riturum, nisi in Dei praedicentis / minantisque sententiam delin-
quendo corruisset et alimentis quidem etiam extra paradisum non
negatis, a ligno tamen vitae prohibitus traditus esset tempori vetu-
statique finiendus, in ea dumtaxat vita, quam in corpore licet anima-
l i , donec spiritale oboedientiae merito fieret, posset in paradiso nisi
peccasset habere perpetuam. Quapropter etiamsi mortem istam ma-
nifestam, qua fit animae a corpore separatio, intellegamus simul si-
gnificatam in eo quod Deus dixerat: Qua die ederitis ex illo, morte
59
moriemini ', non ideo debet absurdum videri, quia non eo prorsus
die a corpore sunt soluti, quo cibum interdictum mortiferumque
sumpserunt. Eo quippe die mutata in deterius vitiataque natura at-
que a ligno vitae separatione iustissima mortis in eis etiam corpora-
lis necessitas facta est, cum qua nos necessitate nati sumus. Propter
quod Apostolus non ait: Corpus quidem moriturum est propter pec­
catum; sed ait: Corpus quidem mortuum est propter peccatum, spiri­
bd
tus autem vita est propter iustitiam. Deinde subiunxit : Si autem
Spiritus eius qui suscitavit Christum a mortuis habitat in vobis: qui
suscitavit Christum a mortuis, vivificabit et mortalia corpora vestra
60
per inhabitantem Spiritum eius in vobis . Tune ergo erit corpus in
spiritum vivificantem, quod nunc est in animam viventem; et tamen
mortuum dicit Apostolus, quia iam moriendi necessitate constric-
tum est. Tune autem ita erat in animam viventem, quamvis non in
spiritum vivificantem, ut tamen mortuum dići non recte posset, quia
nisi perpetratione peccati necessitatem moriendi habere non posset.
61
Cum vero Deus et dicendo: Adam, ubi es? mortem significaverit
animae, quae facta est illo deserente, et dicendo: Terra es et in terram
62
ibis mortem significaverit corporis, quae illi fit anima discedente:
propterea de morte secunda nihil dixisse credendus est, quia occul-
PL 397 tam esse voluit propter dispensationem Te/stamenti Novi, ubi secun­
63
da mors apertissime deelaratur ; ut prius ista mors prima, quae
communis est omnibus, proderetur ex illo venisse peccato, quod in
uno commune factum est omnibus; mors vero secunda non utique
communis est omnibus propter eos, qui secundum propositum vocati
b c
perM.
b d
subiungit M.
5 8
Cf. 1 Cor 15, 47.
5 9
Gen 2, 17.
6 0
Rom 8, 10-11.
6 1
Gen 3, 9.
6 2
Gen 3, 19.
6 3
Cf. Apoc20, 6; 21, 8.
O DRŽAVI BOŽJOJ 13, 23,1 207
od nas da vjerujemo kako će ona biti duhovi, a ne tijela što će imati
bivstvo p u t i , ali neće imati nikakve putene tromosti i propadljivosti,
jer će ih oživljavati duh. Tad čovjek više neće biti zemaljski, nego
nebeski, ali ne zbog toga što tijelo (koje je načinjeno od zemlje) neće
biti isto, nego što će ono po nebeskom daru biti sposobno nastavati
nebo, ne izgubivši svoju narav, nego promijenivši svojstvo.
2
Prvi čovjek bijaše od zemlje, zemljan , a posta živuća duša, ne živo-
3
tvorni duh , što ga je čekalo u pričuvi kao nagrada za poslušnost.
Stoga nema dvojbe kako njegovo tijelo (kojemu je trebalo jela i pića,
kako ne bi trpjelo glad i žeđ, i bijaše od nužnosti smrti zaštićeno i
održavano u cvatu mladosti ne potpunom i nerazorivom besmrtnošću,
nego drvetom života) nije bilo duhovno, nego životinjsko, iako ono
ne bi nikad umrlo, da nije zgriješivši potpalo pod osudbu Boga, koji
ga je unaprijed opomenuo i zaprijetio mu. Pa iako njemu nije uskra­
ćeno jestivo ni izvan raja, ipak mu je zabranjen pristup stablu života
i izručen je vremenu i starosti da ga skonča, barem u tome životu,
koji je mogao neprestance uživati u raju, da nije zgriješio, iako bi to
tijelo bilo životinjsko, sve dok ne bi postalo duhovno po nagradi za
poslušnost.
Prema tome, čak i kad bismo podrazumijevali onu bjelodanu smrt
(koja biva rastavom duše od tijela) u onome kad Bog reče: »U onaj
4
dan u koji s njega okusite, smrću ćete umrijeti« , ipak se zbog toga
ne treba činiti besmislenim, što prvi ljudi istoga dana nisu odmah
rastavljeni od tijela čim uzeše zabranjeno i smrtonosno jestivo. Daka­
ko, toga dana (pošto im je narav izmijenjena nagore i izopačena te
pošto su najpravičnije udaljeni od drveta života), nastupila je u njima
i nužnost tjelesne smrti, s kojom smo se nužnošću i mi rodili. Zbog
toga apostol ne kaže: 'Tijelo će umrijeti zbog grijeha', nego: »Tijelo
je mrtvo zbog grijeha, a duh je život zbog pravednosti.« A zatim
dodaje: »Ako pak D u h onoga koji uskrisi Krista od mrtvih prebiva u
vama; onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživjet će i vaša smrtna tijela
5
po Duhu koji prebiva u vama.«
Tako će tada biti životvorni duh ono tijelo što je sada živuća duša. A
ipak ga apostol naziva mrtvim, jer je već pritisnuto nužnošću umira­
nja. Dočim nekoć bijaše živuća duša (iako ne i životvorni duh) tako
da se ne bi moglo pravo nazvati mrtvim, jer nije moglo imati nužnosti
umiranja, osim kao posljedak počinjena grijeha.
6
Kad je Bog i govoreći »Adame, gdje si?« označio smrt duše, do koje
bijaše došlo kad ju je on napustio, te rekavši: »Prah si, u prah ćeš se
7
i vratiti« , označio smrt tijela (koja nastupa kad ga duša napusti),
treba vjerovati, kako zbog toga ne reče ništa o drugoj smrti, jer je
ushtio da ona bude skrivena zbog objave Novoga zavjeta, gdje se
2
1 Kor 15,47.
3
1 Kor 15,45.
4
Post 2,17.
5
Rim 8,10-11. (Prijevod prema latinskom predlošku).
7
Post 349.
 208 DECIV. DEI 13, 23,1 - 23,3 O DRŽAVI BOŽJOJ 13, 23,1 - 23,3 209

sunt, quos ante praescivit et praedestinavit, sicut ait Apostolus, con-
CC 407 formes imaginis Filii sui, ut sit ipse primo I genitus in multis fratri-
64
bus , quos a secunda morte per Mediatorem Dei gratia liberavit.
23. 2. In corpore ergo animali primum hominem factum sic Apo­
Quid Paulus
sentiat de cor­ stolus loquitur. Volens enim ab spiritali, quod in resurrectione futu­
pore animali et
spiritali... rum est, hoc quod nunc est animale discernere: Seminatur, inquit, in
corruptione, surget in incorruptione; seminatur in contumelia, surget
in gloria; seminatur in infirmitate, surget in virtute; seminatur corpus
animale, surget corpus spiritale. Deinde ut hoc probaret: Si est, in-
quit, corpus animale, est et spiritale. Et ut quid esset animale corpus
he
ostenderet: Sic, inquit, [et] scriptum est: Factus est primus homo in
animam viventem. Isto igitur modo voluit ostendere quid sit corpus
animale, quamvis Scriptura non dixerit de homine primo, qui est
appellatus Adam, quando i l l i anima flatu Dei creata est: Et factus est
homo in corpore animali; sed: Factus est homo in animam viventem.
najotvorenije najavljuje druga smrt ; tako da se prvo objavi kako je
prva smrt - koja je zajednička svima - potekla od onoga grijeha (koji
je u jednome postao svima zajednički), dok druga smrt nije zajed­
nička svima zbog onih »koji su prema odluci pozvani«, koje je ranije
»predvidio i predodredio«, kao što kaže apostol, »kako bi bili suo-
blični slici njegova Sina, da on bude prvorođenac među mnogom bra­
9
ćom« ; a te je od druge smrti izbavila milost Božja po Posredniku.
2. Stoga apostol kaže, da je prvi čovjek stvoren u životinjskom tijelu
(in corpore animali). Hoteći naime od duhovnoga tijela - koje će
nastati pri uskrsnuću - razlučiti ovo koje je sad životinjsko, on kaže:
»Sije se u raspadljivosti, uskrsnut će u neraspadljivosti; sije se u slabo-
ći, uskrsnut će u moći; sije se tijelo životinjsko, uskrsnut će tijelo
duhovno;« zatim, kako bi to dokazao, kaže: »Ako postoji tijelo živo­
10
tinjsko, postoji i duhovno« ; a da bi pokazao što je životinjsko tijelo,
kaže: »Kao što je pisano: Prvi čovjek posta živućom dušom.« Dakle, 11

In eo ergo quod scriptum est: Factus est primus homo in animam
viventem, voluit Apostolus intellegi corpus hominis animale. Spirita­
le autem quemadmodum intellegendum esset, ostendit addendo: No-
hi 65
vissimus Adam in spiritum vivificantem , procul dubio Christum
significans, qui iam ex mortuis ita resurrexit, ut mori deinceps om­
66
nino non possit . Denique sequitur et dicit: Sed non primum quod
tim je načinom htio pokazati što je životinjsko tijelo, iako Sveto pi­
smo ne kaže o prvome čovjeku (koji je nazvan Adam) kad je njemu
dahom Božjim stvorena duša: 'I nasta čovjek u životinjskome tijelu',
nego radije: »Posta čovjek živućom dušom«. Dakle, u onome što je
pisano: »Prvi čovjek posta živućom dušom«, apostol je htio da se
shvati životinjsko tijelo. 12

61
spiritale est, sed quod animale, postea spiritale . Ubi multo apertius
declaravit se animale corpus insinuasse in eo quod scriptum est fac­ A da bi pokazao kojim načinom treba razumjeti nazivak duhovno,
13
tum esse primum hominem in animam viventem, spiritale autem in dodaje: »A posljednji Adam posta životvornim d u h o m « , što bez
eo quod ait: Novissimus Adam in spiritum vivificantem. Prius est dvojbe označava Krista, koji je već uskrsnuo od mrtvih, tako te više
14
enim animale corpus, quale habuit primus Adam, quamvis non mori- ne može ponovo umrijeti. Zatim nastavlja i kaže: »Ali nije prvo ono
15
turum, nisi peccasset; quale nunc habemus et nos, hactenus eius mu- što je duhovno, nego što je životinjsko; a poslije je duhovno.« Tu
tata vitiataque natura, quatenus in illo, postea quam peccavit, effec- mnogo otvorenije izjavljuje kako se životinjsko tijelo podrazumijeva
bg
tum est, unde haberet iam moriendi necessitatem (tale pro nobis u izrijeku, da je prvi čovjek postao živućom dušom, a duhovno kad
etiam Christus primitus habere dignatus est, non quidem necessita- se kaže: »Posljednji Adam posta životvornim duhom«.
te, sed potestate); postea vero spiritale, quale iam praecessit in Chri-
68 Dakle, prvo je životinjsko tijelo, kakvo je imao prvi Adam (iako ono
sto tamquam in capite nostro , secuturum est autem in membris
eius ultima resurrectione mortuorum. ne bi nikad umrlo, da on nije zgriješio) i kakvo i mi sada imamo, a
narav mu je isto toliko izmijenjena i izopačena koliko bijaše i u prvom
čovjeku, pošto je zgriješio, po čemu je i stekao nužnost umiranja; a
takvo se tijelo prvotno i Krist udostojio imati, ali ne po nužnosti,
nego po možnosti. Nakon toga tijelo će duhovno - kakvo je već pret­
... et de homine 23. 3. Adiungit deinde Apostolus duorum istorum hominum evi- hodilo u Kristu, kao u našoj glavi - slijediti u njegovim udovima pri
terrestri et cae- dentissimam differentiam dicens: Primus homo de terra terrenus, se­ posljednjem uskrsnuću mrtvih.
lesti. hh
cundus homo de caelo . Qualis terrenus, tales et terreni; qualis cae-
3. Apostol zatim pridodaje najbjelodaniju razliku između te dvojice
b e
et om. M. ljudi govoreći: »Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi je čovjek s
b f
autem add. M.
b
§ quale M. 8
V i d i O Božjoj državi, 13,2.
b h
caelestis add. M. 9
Rim 8,28-29. (Prijevod prema latinskom predlošku).
10
1 Kor 15,42-44. (Prema latinskom predlošku).
11
1 Kor 15,45. (Prema latinskom predlošku).
12
6 4
R o m 8, 28-29. U izričaju corpus animale u novije se vrijeme radije vidi značenje »zemaljsko
6 5
1 C o r 15, 42-45; cf. G e n 2, 7. tijelo«. Ovdje se, međutim, ostaje kod doslovnog prijevoda kako bi se što vjernije pratila
6 6
Augustinova misao.
Cf. R o m 6, 9. 13
1 Kor 15,45. (Doslovan prijevod prema latinskom).
6 7
1 C o r 15, 46. 14
Rim 6,9.
15
6 8
Cf. E p h 4, 15. 1 Kor 15,46. (Doslovan prijevod prema latinskom).
 210 DE civ. D E I 13, 23,3 O DRŽAVI BOŽJOJ 13, 23,3 211

PL 398 lestis, I tales et caelestes. Et quomodo induimus imagilnem terreni,
CC 408 induamus et imaginem eius, qui de caelo est . Hoc Apostolus ita po­69
suit, ut nunc quidem in nobis secundum sacramentum regeneratio-
nis fiat, sicut alibi dicit: Quotquot in Christo baptizati estis, Christum
70
induistis ; re autem ipsa tune perficietur, cum et in nobis, quod est
animale nascendo, spiritale factum fuerit resurgendo. Ut enim eius
71
itidem verbis utar: Spe salvi facti sumus . Induimus autem imagi­
nem terreni hominis propagatione praevaricationis et mortis, quam
bl
nobis intulit generatio; sed induemus imaginem caelestis hominis
gratia indulgentiae vitaeque perpetuae, quod nobis praestat regene-
ratio, non nisi per mediatorem Dei et hominum, hominem Christum
72
Iesum ; quem caelestem hominem vult intellegi, quia de caelo venit,
ut terrenae mortalitatis corpore vestiretur, quod caelesti immortali-
tate vestiret. Caelestes vero ideo appellat et alios, quia fiunt per gra­
tiam membra eius, ut cum illis sit unus Christus, velut caput et cor­
73
pus . Hoc in eadem epistula evidentius ita ponit: Per hominem mors,
et per hominem resurrectio mortuorum. Sicut enim in Adam omnes
74
moriuntur, sic et in Christo omnes vivificabuntur ; iam utique in
corpore spiritali quod erit in spiritum vivificantem; non quia omnes,
neba, nebeski. Kakav je zemljani, takvi su i zemljani; kakav je nebe­
ski, takvi su i nebeski. I kako smo se zaodjenuli slikom zemljanoga,
16
zaodjenimo se i slikom nebeskoga.«
Apostol je to tako iznio, kako bi se sada u nama ispunilo po otajstvu
preporodenja, kao što drugdje kaže: »Jer koliko god vas je kršteno u
17
Kristu, Kristom ste se zaodjenuli.« Ustvari, to će se dovršiti onda
kad ono što je po rođenju u nama životinjsko uskrsnućem postane
duhovno. D a se ponovo poslužim njegovim riječima: »Nadom smo
18
spašeni.«
To jest, mi se zaodijevamo slikom zemaljskoga čovjeka po baštini
prekršaja i smrti, koju nam je namrlo rođenje; ali se zaodijevamo
slikom nebeskoga čovjeka po milosti oprost a i vječnoga života, koju
nam daruje preporođenje, nu samo preko posrednika Boga i ljudi,
19
čovjeka Isusa Krista , kojeg apostol želi da upoznamo kao nebeskog
čovjeka, jer je došao s neba, kako bi se odjenuo tijelom zemaljske
smrtnosti da bi ga zaodjenuo nebeskom besmrtnošću. A naziva nebe­
skima i ostale zbog toga, jer milošću postaju udovima njegovim, kako
bi Krist s njima bio jedan, kao glava i tijelo. 20

qui in Adam moriuntur, membra erunt Christi (ex illis enim multo To još očitije izlaže u istoj poslanici ovako: »Po čovjeku smrt, po
plures secunda in aeternum morte pleetentur); sed ideo dictum est čovjeku i uskrsnuće mrtvih. Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će
omnes atque omnes, quia, sicut nemo corpore animali nisi in Adam 21
u Kristu svi biti oživljeni« , svakako u duhovnome tijelu, koje će biti
moritur, ita nemo corpore spiritali nisi in Christo vivificatur. Proin- životvorni duh. N u , ovo ne znači kako će svi koji umiru u Adamu
de nequaquam putandum est nos in resurrectione tale corpus habitu- postati udovi Kristovi (jer mnogo će ih više biti zauvijek kažnjeno
b l
ros, quale habuit homo primus ante peccatum; nec illud, quod dic­ drugom smrću), nego je zbog toga rečeno svi i svi, jer, kao što nitko
tum est: Qualis terrenus, tales et terreni, secundum i d intellegen- po životinjskom tijelu ne umire drukčije nego u Adamu, tako nitko
b m
d u m , quod factum est admissione peccati. Non enim existiman- po duhovnom tijelu ne biva oživljen osim u Kristu.
dum est eum prius, quam peccasset, spiritale corpus habuisse et pec­
cati merito in animale mutatum. Ut enim hoc putetur, parum atten- Stoga se ne smije nikako misliti da ćemo o uskrsnuću imati takvo
duntur tanti verba doctoris, qui ait: Si est corpus animale, est et spi­ tijelo kakvo je imao prvi čovjek prije grijeha; niti pak ono kad se
hn
ritale; sicut scriptum est: Factus est primus homo Adam in animam kaže: »Kakav je zemljani, takvi su i zemljani« treba shvatiti prema
75
viventem . Numquid hoc post peccatum factum est, cum sit ista ho­ onome što se dogodilo činom grijeha. Naime, ne smije se misliti kako
minis prima conditio, de qua beatissimus Paulus ad corpus anima­ b o je prvi čovjek, prije nego što je zgriješio, imao duhovno tijelo, koje
le monstrandum hoc testimonium legis assumpsit? se zbog grijeha izmijenilo u životinjsko. Pomisli li se takvo što, onda
se malo pazi na riječi velikog učitelja koji kaže: »Ako postoji tijelo
životinjsko, postoji i duhovno; kao što je pisano: Prvi čovjek, Adam,
stvoren je živućom dušom.« To se, dakako, nije dogodilo nakon grije­
ha, budući je to čovjekovo prvotno stanje, o kojemu blaženi Pavao
22
navodi svjedočanstvo Zakona , kako bi pokazao što je životinjsko
tijelo.
b i
induimus M.
b l
NequeM.
b m
id intellegendum] illud intellegendum est M.
b n
sic et CC.
b o
Apostolus M.

6 9
1 Cor 15, 47-49. 16
7 0 1 Kor 15,47-49.
Gal 3, 27. 17
Gal 3,27. (Prema latinskom predlošku).
7 1
Rom 8, 24. 18
Rim 8,24.
7 2
Cf. 1 Tim 2, 5. 19
1 Tim 2,5.
7 3 20
Cf. Rom 12, 5; 1 Cor 12, 27; Eph 5, 30. Rim 12,5; 1 Kor 12,27; £ / 5 , 3 0 .
21
7 4
1 Cor 15, 21-22. 1 Kor 15,21-22.
22
7 5
1 Cor 15, 44-45. Post 2,7.
 212 DE civ. DEI 13, 24,1 - 2 4 , 2 O DRŽAVI BOŽJOJ 13, 24,1 - 24,2 213

24. 1. Unde et illud parum considerate quibusdam visum est, in Kako treba
Qui fuerit pri- 24. 1. Otuda se nekima malo uviđavno učinilo ono gdje stoji: »I shvatiti bilo ono
mitus homo. eo quod legitur: Inspiravit Deus in faciem eius spiritum vitae, I et udahne Bog u njegovo lice dah života i čovjek posta živućom du­ udahnuće kojim
CC 409 16 je prvi čovjek
factus est homo in animam viventem , non tune animam primo ho- 1
šom« , kako se ne podrazumijeva da je tada dana duša (anima) pr­ postao živuća
PL 399 mini da/tam, sed eam, quae iam inerat, Špiritu Sancto vivificatam. vomu čovjeku, nego da je Duhom Svetim oživljena ona što već bijaše duša, bilo pak
ono koje je
Movet enim eos, quod Dominus Iesus, postea quam resurrexit a mor- 2
u njemu . N a to ih je potaklo to što je Gospodin Isus, pošto je us­ izvršio Gospodin
11
tuis, insufflavit dicens discipulis suis: Accipite Spiritum Sanctum . krsnuo od mrtvih, dahnuo u svoje učenike, govoreći: »Primite Duha govoreći: Pri­
mite Duha
Unde tale aliquid factum existimant, quale tune factum est, quasi et Svetoga.« 3
Svetoga?
hic secutus Evangelista dixerit: Et facti sunt in animam viventem.
Quod quidem si dictum esset, hoc intellegeremus, quod animarum Otuda misle kako je i tu tada učinjeno isto što i ono nekoć, kao da
quaedam vita sit Spiritus Dei, sine quo animae rationales mortuae bi i ovdje evanđelist nastavivši rekao: T postali su živućom dušom.'
deputandae sunt, quamvis earum praesentia vivere corpora videan- Kad bi takvo što bilo rečeno, onda bismo ovo shvatili da znači, kako
tur. Sed non ita factum, quando est conditus homo, satis ipsa libri je D u h Božji nekakav život dušama, bez kojega razumske duše treba
verba testantur, quae ita se habent: Et formavit Deus hominem pul- smatrati mrtvima, iako se čini da po njihovoj prisutnosti tjelesa žive.
verem de terra. Quod quidam planius interpretandum putantes dixe- N u , da tako ne bijaše kad je stvoren čovjek, dostatno svjedoče same
runt: Et finxit Deus hominem de Urno terrae, quoniam superius dic­ riječi Knjige, gdje stoji ovako: »I oblikova Bog čovjeka od praha ze­
4

tum fuerat: Fons autem ascendehat de terra et irrigahat omnem fa­
18
ciem terrae ', ut ex hoc limus intellegendus videretur, umore scilicet
terraque concretus. Ubi enim hoc dictum est, continuo sequitur: Et
formavit Deus hominem pulverem de terra, sicut graeci codices ha­
maljskoga.«
Neki opet, misleći kako to treba jasnije rastumačiti, rekoše: »I izradi
Bog čovjeka od blata zemaljskog«, jer upravo prije toga bijaše reče­
no: »Ali izvor izbijaše iz zemlje i natapaše cijelo lice zemlje« , i zbog 5

bp
bent, unde in latinam linguam Scriptura i s t a conversa est. Sive toga im se činilo kako je posrijedi blato , jer je mješavina zemlje i 6

autem formavit sive finxit quis dicere voluerit, quod Graece dicitur vlage. Naime, odmah iza toga je rečeno: »I oblikova Bog čovjeka od
7
eir\aaev, ad rem nihil interest; magis tamen proprie dicitur finxit. Sed praha zemaljskoga«, kao što stoji u grčkim knjigama, odakle je to
ambiguitas visa est devitanda eis, qui formavit dicere maluerunt, eo Pismo i prevedeno na latinski . Ushtio čovjek prevesti grčko eic^a^ev 7

quod in latina lingua illud magis obtinuit consuetudo, ut hi dicantur
fingere, qui aliquid mendacio simulante componunt. Hune igitur for-
matum hominem de terrae pulvere sive limo (erat enim pulvis umec-
tus); hunc, inquam, ut expressius dicam, sicut Scriptura locuta est,
pulverem de terra animale corpus factum esse docet Apostolus, cum
19
animam accepit: Et factus est iste homo in animam viventem , id
e9t, formatus iste pulvis factus est in animam viventem.
kao formavit (oblikova) ili pak finxit (izradi), nije ni malo bitno po
sam predmet, iako je ovaj drugi oblik prikladniji. A l i onima koji su
više voljeli reći formavit činilo se da treba izbjegavati dvosmislenost,
jer je u latinskome jeziku u općoj upotrebi značenje glagola fingere
(otuda i finxit), kad se štogod sastavlja radi obmane.
Dakle, taj čovjek oblikovan od zemaljskoga praha ili blata (jer prah
taj bijaše ovlažen) - ili, da kažemo još jasnije kako reče i Pismo, -
taj »prah zemaljski« postao je životinjskim tijelom primivši dušu, kao
8
što naučava apostol : »I taj čovjek postade živućom dušom.« To jest,
taj oblikovani prah postade živućom dušom.

Quomodo sit 24. 2. Iam, inquiunt, habebat animam, alioquin non appellaretur 2. N u - kažu oni - on već imadijaše dušu, inače se ne bi nazivao
homo a n i m a homo, quoniam homo non est corpus solum vel anima sola, sed qui čovjekom, jer čovjek nije samo tijelo ili sama duša, nego je sastavina
vel corpus. bq
e t anima constat et corpore. Hoc quidem verum est, quod non totus i od duše i od tijela. A to je istina, jer duša nije sav čovjek, nego

1
Post 2,7. (Prijevod prema latinskom predlošku).
2
Što je manihejsko krivovjerje, vidi: Augustin, De Genesi contra Manichaeos,
b
P ipsa CC. 2,8,11.
3
bq e x Iv 20,22.
4
Post 2,7. (Prijevod prema latinskom predlošku^.
5
Post 2,6. (Prijevod prema latinskom predlošku).
7 6 6 1 1 1 mul 111 lina
Gen 2 7 8 ' J
77 T on SV 7
* K a o m a č e
' Augustinov navod je bliži prijevodu Sedamdesetorice (Septuaginti)
78 negoli Vulgati. U Septuaginti stoji: %al ejt^aeu o f}eog TOV avftooojtov %OVV CCJTO xfjg yf\c,;
G e n 2, 7. 6. dok je u Vulgati: Formavit igitur Dominus a Deus hominem de limo terrae.
7 9 8
1 C o r 15, 45. 1 Kor 15,44-45.
 214 DE civ. DEI 13, 24,2 - 2 4 , 3
homo, sed pars melior hominis anima est; nec totus homo corpus,
sed inferior hominis pars est; sed cum est utrumque coniunctum si­
mul, habet hominis nomen; quod tamen et singula non amittunt,
etiam cum de singulis loquimur. Quis enim dicere prohibetur quoti-
diani quadam lege sermonis: Homo ille defunctus est et nunc in re-
quie est vel in poenis, cum de anima sola possit hoc dići, et: Illo aut
CC410 illo / loco homo ille sepultus est, cum hoc nisi de solo corpore non
PL400 possit intellegi? An dicturi sunt sic loqui Scri/pturam non solere di-
vinam? Immo vero illa ita nobis in hoc attestatur, ut etiam cum duo
ista coniuncta sunt et vivit homo, tamen etiam singula hominis voca-
b r
bulo appellet, animam scilicet interiorem hominem, corpus autem
80
exteriorem hominem vocans, tamquam duo sint homines , cum si­
mul utrumque sit homo unus. Sed intellegendum est, secundum quid
dicatur homo ad imaginem Dei et homo terra atque iturus in terram.
Illud enim secundum animam rationalem dicitur, qualem Deus in-
sufflando vel, si commodius dicitur, inspirando indidit homini, id est
hominis corpori; hoc autem secundum corpus, qualem hominem
Deus finxit ex pulvere, cui data est anima, ut fieret corpus animale,
id est homo in animam viventem.
Quid spiritus 24. 3. Quapropter in eo, quod Dominus fecit, quando insufflavit
81
sigmficet. dicens: Accipite Spiritum Sanctum , nimirum hoc intellegi voluit,
quod Spiritus Sanctus non tantum sit Patris, verum etiam ipsius Uni-
b s
geniti Spiritus. Idem ipse quippe Spiritus et Patris et Filii, cum quo
est Trinitas Pater et Filius et Spiritus Sanctus, non creatura, sed
Creator. Neque enim flatus ille corporeus de carnis ore procedens
substantia erat Spiritus Sancti atque natura, sed potius significatio,
82
qua intellegeremus, ut d i x i , Spiritum Sanctum Patri esse Filioque
communem, quia non sunt eis singulis singuli, sed unus amborum
est. Semper autem iste Spiritus in Scripturis sanetis Graeco vocabu-
bt
lo -Kvevfict. dicitur, sicut eum et hoc loco Iesus appellavit, quando
bu
eum corporalis sui oris flatu significans d i s c i p u l i s dedit; et locis
omnibus divinorum eloquiorum non mihi aliter umquam nuncupa-
tus occurrit. Hic vero, ubi legitur: Et finxit Deus hominem pulverem
83
de terra et insufflavit sive inspiravit in faciem eius spiritum vitae ,
non ait Graecus irvevfia, quod solet dići Spiritus Sanctus, sed -KVOT}V,
quod nomen in creatura quam in Creatore frequentius legitur; unde
nonnulli etiam Latini propter differentiam hoc vocabulum non spiri­
tum, sed flatum appellare maluerunt. Hoc enim est in Graeco etiam
b r
v e r o M.
b s 1
est. ada . M.
b t
D o m i n u s M.
b u
suis add. M.
8 0
C f . 2 C o r 4 , 16.
8 1
I o 20, 22.
82 V . supra 13, 24, 1.
83 Q e27 n
O DRŽAVI BOŽJOJ 13, 24,2 - 24,3 215
njegov bolji dio, i tijelo nije cijeli čovjek, nego njegov niži dio. A l i ,
iako se nazivak čovjek odnosi na spoj jednoga i drugoga, on pripada
i jednome i drugome i kad govorimo pojedince. Nitko ne brani da se
prema nekakvu zakonu svakodnevna govora kaže: 'Onaj je čovjek
umro i sad je u pokoju i l i u kazni', iako se to može reći samo o duši;
ili pak: 'Onaj je čovjek pokopan na ovome i l i tome mjestu', iako se
to ne može shvatiti nikako drukčije nego jedino o tijelu.
Ili će reći, kako tako ne običava govoriti Sveto pismo? Naprotiv, ono
tu toliko svjedoči nama u prilog, te čak i kad je to dvoje spojeno i
čovjek živi, ipak pojedini sastojak ono naziva imenom čovjeka (to
jest govoreći kako je duša nutarnji čovjek, a tijelo vanjski čovjek, kao
da su dva čovjeka, dok tek oboje zajedno tvore jednog čovjeka) . 9
Samo, moramo shvatiti prema čemu se kaže: »Čovjek stvoren na sliku
Božju« i »čovjek od zemlje, što će se vratiti u zemlju«. Naime, prvo
je rečeno prema razumskoj duši, koju je Bog pušući ili (prikladnije
rečeno) udahnjujući dao čovjeku, to jest: čovjekovu tijelu; dočim
drugo je prema tijelu, čovjeku kakvog je Bog oblikovao iz praha,
kojemu je dana duša, da postane životinjsko tijelo, to jest: čovjek
kao živuća duša.
3. Zbog toga, u onome što je Gospodin učinio kad je ono udahnuo
govoreći: »Primite Duha Svetoga« , zaista ushtjede da se razumije
kako D u h Sveti nije samo Duh Oca nego i njegova Prvorođenca. Jer
sam D u h jest i Oca i Sina, - s kojima je Trojstvo: Otac, Sin i D u h
Sveti - nije stvor, nego Stvoritelj. Isto tako, onaj tjelesni dah što je
potekao iz tjelesnih usta ne bijaše ni bivstvo ni narav Duha Svetoga,
nego prije označje kojim trebamo - kao što rekoh - shvatiti da je
D u h Sveti zajednički Ocu i Sinu, jer nemaju oni pojedince svaki svo­
jega, nego jedan pripada obojici.
Taj se D u h u Svetome pismu uvijek označuje grčkom riječju jtveOuci,
upravo kako ga i Isus nazva na spomenutom mjestu, kad ga dade
svojim učenicima, označujući ga dahom svojih tjelesnih usta. I ne sje­
ćam se da je ikad drukčije nazivan igdje u Svetome pismu. Međutim,
ondje gdje čitamo: »I oblikova Bog čovjeka od praha zemaljskoga i
udahnu mu u lice dah života«, ne stoji grčka riječ Trveujia (koja
obično znači D u h Sveti), nego Jtvof], što je nazivak koji se češće tiče
stvora negoli Stvoritelja. Otuda neki Latini - kako bi prenijeli dotičnu
razliku - radije su tu riječ prevodili kao flatus (dah) negoli kao spiritus
(duh). Isto je na grčkome i ondje gdje u Izaiji Bog veli: »Ja sam
stvorio svaki dah« , a gdje se nedvojbeno podrazumijeva svaka duša.
9
Usporedi 2 Kor 4,16: »Ako se i raspada naš vanjski čovjek, ipak se naš nutarnji
čovjek obnavlja iz dana u dan.«.
!! {v 20,22.
z
* 57,16. (Prijevod prema latinskom predlošku).
 DE civ. DEI 13, 24,3 -24,4 O DRŽAVI BOŽJOJ 13, 24,3 - 24,4 217
216

illo loco apud Isaiam, ubi Deus dicit: Omnem flatum ego jeci , om-
nem animam sine dubitatione significans. Quod itaque Graece TVOTJ
dicitur, nostri aliquando flatum, aliquando spiritum, aliquando in-
spirationem vel aspirationem, quando etiam Dei dicitur, interpretati
CC4H sunt; irvevfia vero numquam nisi spiritum, sive hominis (de quo / ait
Apostolus: Quis enim scit hominum quae sunt hominis, nisi spiritus
85
hominis qui in ipso est? ) sive pecoris (sicut in Salomonis libro scrip­
tum est: Quis scit si spiritus hominis ascendat sursum in caelum et
spiritus pecoris descendat deorsum in terram? ) sive istum corpo-
reum, qui etiam ventus dicitur (nam eius hoc nomen est, ubi in Psal-
mo canitur: Ignis grando, nix glacies, spiritus tempestatis ) sive iam
non creatum, sed Creatorem, sicut est de quo dicit Dominus in Evan-
PL 401 gelio: / Accipite Spiritum Sanctum, eum corporei sui oris flatu signi­
ficans, et ubi ait: Ite, baptizate omnes gentes in nomine Patris et Filii
88
et Spiritus Sancti , ubi ipsa Trinitas excellentissime et evidentissi-
me commendata est, et ubi legitur: Deus spiritus est , et aliis pluri-
mis sacrarum Litterarum locis. In his quippe omnibus testimoniis
Scripturarum, quantum ad Graecos attinet, non -KVOT\V videmus scrip­
tum esse, sed Truevfia; quantum autem ad Latinos, non flatum, sed
spiritum. Quapropter in eo, quod scriptum est: Inspiravit, vel si ma­
84
Stoga, riječ Jtvof] naši prevode katkad kao flatus (dah), katkad kao
spiritus (duh), ili inspiratio (udahnuće) ili aspiratio (zadahnuće), pa
čak i kad je riječ o Bogu; dočim, Jtveijjia se nikad ne prevodi drukčije
nego kao spiritus (duh), bilo kad je posrijedi čovjek (o kojemu apo­
stol kaže: »Pa tko od ljudi zna što je u čovjeku, osim čovječjega duha,
12
koji je u njemu?«) , bilo o životinji (kao što piše u knjizi Salomono-
voj: »Tko zna da li duh ljudski uzlazi gore, a duh zvijeri silazi dolje
13
k zemlji?«) , bilo za onu tjelesninu, koju nazivamo i vjetrom (jer taj
86
nazivak susrećemo u psalmu gdje se pjeva: »Ognju i grade, sniježe i
1
maglo, olujni duše«) ; bilo - napokon - ne o stvoru, nego o Stvorite­
87
lju (poput onoga što kaže Gospodin u evanđelju: »Primite Duha Sve­
toga«, označujući ga dahom svojih tjelesnih usta); a kad kaže: »Idi­
16
te, krstite sve narode u ime Oca i Sina i Duha Svetoga!« , tu se
izvrsno i najbjelodanije izrazuje samo Trojstvo, ali isto tako i gdje
17
piše: »Bog je D u h « , te na mnogim drugim mjestima Svetoga pisma.
89
I zaista, u svim tim svjedočanstvima iz Pisma, koliko se tiče grčkog,
vidimo kako ne piše jtvof] nego Kvev\ia, a što se tiče latinskog, spiri­
tus, a ne flatus. Zbog toga, čak i ondje gdje piše: »Zadahnuo je«
(Inspiravit) ili - ako ćemo prikladnije reći - »Udahnuo (insufflavit) u
18

gis proprie dicendum est: Insufflavit in faciem eius spiritum vitae, si
Graecus non -KVOT)V, sicut ibi legitur, sed irvevfia posuisset, nec sic
esset consequens, ut Creatorem Spiritum, qui proprie dicitur in Tri­
nitate Spiritus Sanctus, intellegere cogeremur; quando quidem irvev^
pa, ut dictum est, non solum de Creatore, sed etiam de creatura diei
solere manifestum est.
Quid sint spiri- 24. 4. Sed cum dixisset, inquiunt, spiritum, non adderet vitae, nisi
tus vitae et am- iH u m
bv
Sanctum Spiritum vellet intellegi; et cum dixisset: Factus est
r
ma vivens. , . , , . ° n
Q . . .
homo in animam, non adderet viventem ", nisi animae vitam signifi-
caret, quae illi divinitus impertitur dono Spiritus Dei. Cum enim vi­
vat anima, inquiunt, proprio suae vitae modo, quid opus erat addere
viventem, nisi ut ea vita intellegeretur, quae i l l i per Sanctum Spiri­
tum datur? Hoc quid est aliud nisi diligenter pro humana suspicione
contendere et Scripturas sanctas neglegenter attendere? Quid enim
magnum erat non ire longius, sed in eodem ipso libro paulo superius
91
legere: Producat terra animam viventem , quando animalia terre­
stria cuneta creata sunt? Deinde aliquantis interpositis, in eodem
tamen ipso libro quid magnum erat advertere quod scriptum est: Et
omnia, quae habent spiritum vitae, et omnis, qui erat super aridam,
b v
illic M.
njegovo lice dah života« , ako u grčkome ne stoji jcvof] (što je zbilj­
sko značenje), nego je upotrijebljena riječ jtveDura, nije nuždno da
shvatimo, kako je riječ o Stvoritelju - Duhu (koji se u Trojstvu pri­
mjereno naziva D u h Sveti), kad - kao što je rečeno - Kvev\ia se
često upotrebljava ne samo za Stvoritelja nego i za stvora.
4. Međutim, kad je rekao - vele oprečnici - duh (spiritus), ne bi bio
dodao života (vitae), da nije ushtio da se razumije Duh Sveti; te kad
je rekao: »Čovjek postade dušom (anima)«, ne bi bio dodao živućom
. . .
r (vivens), da nije htio naznačiti život duše, koji joj je božanski podaren
od Duha Božjega. Budući da - kako oni kažu - duša živi vlastitim
načinom svojega života, - zašto je trebalo dodavati živuća, ako ne
zbog toga da se razumije onaj život koji joj je dan po Duhu Svetomu?
A što je ovo drugo, nego pažljivo se trsiti oko ljudskog nagađanja, a
nepažljivo čitati Sveto pismo? Jer nije im trebalo ići mnogo dalje, a
u istoj su knjizi malo prije mogli pročitati: »Neka zemlja izvede živuću
19
dušu«, kad su stvorene sve zemaljske životinje? A zatim, nešto malo
poslije, ne bi im bilo teško u istoj knjizi opaziti kako piše: »Sve što

8 4
Isa 57, 16 (sec. L X X ) ; cf. AUGUSTTNUS, De Gen ad litt. 7, 3, 5. 12
1 Kor 2,11-
13
8 5
1 C o r 2, 11. Prop 3,21. ( U novom hrvatskom prijevodu - stoji dah, prema latinskom spriritus
8 6
Eccle 3, 21. za oboje, i ljude i životinje).
14
8 7
Ps 148, 8. Ps 148,8.
15
8 8 Iv 20,22.
M t 28, 19. 16

8 9
Mt 28,19.
Io 4, 24. 17
Iv 4,24.
9 0
G e n 2, 7. 18
Post 2,7.
19
9 1
G e n 1, 24. Post 1,24. (Prema latinskom predlošku).
 218 D E CIV. D E I 13, 24,4 - 24,5
cc412 92
mortuus est , cum insi/nuaret omnia quae vivebant in terra perisse
diluvio? Si ergo et animam viventem et spiritum vitae etiam in peco­
ribus invenimus, sicut loqui divina Scriptura consuevit, et cum hoc
quoque loco, ubi legitur: Omnia quae habent spiritum vitae, non
Graecus irpevfia, sed -KVOT\V dixerit: cur non dicimus: Quid opus erat
ut adderet viventem, cum anima nisi vivat esse non possit? aut quid
opus erat ut adderet vitae, cum dixisset spiritum} Sed intellegimus
animam viventem et spiritum vitae Scripturam suo more dixisse,
cum animalia, id est animata corpora, vellet intellegi, quibus inesset
per animam perspicuus iste etiam corporis sensus. In hominis autem
conditione obliviscimur, quemadmodum loqui Scriptura consueve-
rit, cum suo prorsus more locuta sit, quo insinuaret hominem etiam
rationali anima accepta, quam non sicut aliarum carnium aquis et
terra producentibus, sed Deo flante creatam voluit intellegi, sic ta­
men factum, ut in corpore animali, quod fit anima in eo vivente, sicut
illa animalia viveret, de quibus dixit: Producat terra animam viven-
PL402
bz
tem, et quae itidem dixit habuisse in se / spiritum vitae; ubi etiam
in Graeco non dixit irvevfia, sed -KVOT\V\ non utique Spiritum Sanctum,
sed eorum animam tali exprimens nomine.
Flatus tribuens 24. 5. Sed enim Dei flatus, inquiunt, Dei ore exisse intellegi tur,
vitam ex Deo n j animam crediderimus, consequens erit, ut eiusdem fatea-
U e m s
sed non Deus x
mur esse substantiae paremque illius sapientiae, quae dicit: Ego ex
93
ore Altissimiprodii . Non quidem dixit sapientia ore Dei efflatam se
fuisse, sed ex eius ore prodisse. Sicut autem nos possumus non de
nostra natura, qua homines sumus, sed de isto aere circumfuso,
ca
quem spirando ac respirando ducimus ac reddimus , flatum facere
cum sufflamus: ita omnipotens Deus non de sua natura neque subia-
cb
centi creatura, sed etiam de nihilo potuit facere flatum, quem cor-
pori hominis inserendo inspirasse vel insufflasse convenientissime
dictus est, incorporeus incorporeum, sed immutabilis mutabilem,
quia non creatus creatum. Verum tamen ut sciant isti, qui de Scrip-
turis loqui volunt et Scripturarum locutiones non advertunt, non hoc
solum dići exire ex ore Dei, quod est aequalis eiusdemque naturae,
audiant vel legant quod Deo dicente scriptum est: Quoniam tepidus
cc
es et neque calidus neque frigidus, incipiam te reicere ex ore meo .
b z
dicit M.
^ reducimus M.
* de antepon. M.
0 0
evomere M.
^ Post 7,22. (Prijevod prema latinskom predlošku).
G e n 7, 22.
9 3
Eccle 24, 5.
9 4
A p o c 3, 16.
O DRŽAVI BOŽJOJ 13, 24,4 - 24,5 219
20
ima duh života, sve što bijaše na kopnu - izginu«, kad se misli o
tome kako je u Potopu poginulo sve što bijaše živjelo na zemlji.
Dakle, ako živuću dušu i duh života susrećemo čak i u životinja - kao
što je običaj izrijeka u Svetome pismu - (pa ako i na onome mjestu
gdje piše »Sve što ima duh života« ne stoji grčki KVEvr\a nego Jtvof))
- zašto ne kažemo: A što bijaše potrebno dodavati živući, kad duša
ako ne živi, ne može ni opstojati? Ili što bijaše potrebno da se dodaje
života pošto se reklo duhl A l i shvaćamo kako je Pismo svojim nači­
nom reklo živuća duša i duh života hoteći da se razumiju životinje, to
jest: oživljena tijela, u kojima je po duši i vidljivo tjelesno osjećanje.
A ipak, pri čovjekovu postanku zaboravljamo, kakav je izričaj uobiča­
jen u Pismu, kad je ono svojim uobičajenim načinom izvijestilo, da je
čovjek primio razumsku dušu koja ne bijaše (kao u ostalih tjelesnih
stvorova) nastala od vode i zemlje, nego - kako htjede da razumijemo
- bijaše stvorena dahom Božjim, pa ipak je čovjek načinjen tako da
živi u životinjskome tijelu (in corpore animali), koje nastaje kad u
njemu duša živi, kao što žive one životinje, o kojima je rečeno: »Neka
zemlja izvede živuću dušu«; te kad je ponovo rečeno, da u sebi imaju
duh života, gdje ni u grčkom ne stoji Jtvei)u.a, nego Jtvof], a to ime
21
ovdje očigledno ne označuje Duha Svetoga, nego dušu tih životinja.
5. Međutim, oni kažu, kako se razumije da je dah Božji proizašao iz
Božjih usta, te ako povjerujemo da je on duša, slijedit će da prizna­
jemo kako je ona istoga i jednakoga bivstva kao i Mudrost, koja kaže:
22
»Izađoh iz usta Svevišnjeg« . A l i Mudrost ne kaže da bijaše izdah-
nuta Božjim ustima, nego da je izašla iz njih. Jer, kao što i sami
možemo puhati - ne iz svoje naravi (po kojoj smo ljudi) - nego udi-
šući i izdišući okolni zrak, koji uzimamo i vraćamo, - tako je i svemo­
gući Bog mogao stvarati dah ne iz svoje vlastite naravi i l i iz kojeg
podređenog stvora, nego čak i iz ničega, pa je najprikladnije rečeno,
kako je taj dah unio u čovjeka, udahnuvši u njega i l i zadahnuv ga
njime: O n netjelesan netjelesnim, ali i nepromjenjiv promjenjivim,
jer i nestvoren stvorenim. Pa ipak, kako bi znali oni koji hoće razgo­
varati o Pismu (a ne obraćaju pozornost na njegove izričaje), kako
nije rečeno samo da je iz Božjih usta izašlo nešto što je istoga i jedna­
kog bivstva, neka poslušaju i pročitaju zapisane Božje riječi: »Ali jer
si mlak - ni vruć ni studen - izbljuvat ću te iz svojih usta.« 23
94
20
21 Qvdie anima (duša) znači zapravo počelo života.
2 2
Sir 24,3.
2 3
Otk 3,16.
 220 D E civ. D E I 13, 24,6-24,7
Secundus ho- 24. 6. Nulla itaque causa est, cur apertissime loquenti resistamus
caelestis Apostolo, ubi ab spiritali corpore corpus animale discernens, / id est
CC413 ab illo in quo futuri sumus hoc in quo nunc sumus, ait: Seminatur
corpus animale, surget corpus spiritale; si est corpus animale, est et
cd
spiritale; sic et scriptum est: Factus est primus homo Adam in ani­
mam viventem, novissimus Adam in spiritum vivificantem. Sed non
ce
primum quod spiritale est, sed quod animale, postea spiritale. Pri­
ci
mus homo de terra terrenus, secundus homo de caelo . Qualis terre­
nus, tales et terreni, et qualis caelestis, tales et caelestes. Et quomodo
induimus imaginem terreni, induamus et imaginem eius qui de caelo
95
est . De quibus omnibus apostolicis verbis superius locuti sumus .
Corpus igitur animale, in quo primum hominem Adam factum esse
dicit Apostolus, sic erat factum, non ut mori omnino non posset, sed
ut non moreretur, nisi homo peccasset. Nam illud, quod špiritu vivi-
ficante spiritale erit et immortale, mori omnino non poterit, sicut
anima creata est immortalis, quae licet peccato mortua perhibeatur
carens quadam vita sua, hoc est Dei Špiritu, quo etiam sapienter et
beate vivere poterat, tamen propria quadam, licet misera, vita sua
non desinit vivere, quia immortalis est creata; sicut etiam desertores
angeli, licet secundum quemdam modum mortui sint peccando, quia
fontem vitae deseruerunt, qui Deus est, quem potando sapienter et
beate poterant vivere, tamen non sic mori potuerunt, ut omni m o d o
desisterent vivere atque sentire, quoniam immortales creati sunt; at-
que ita in secundam mortem post ultimum praecipitabuntur iudi-
PL 403 cium, ut nec illic vita careant, quando quidem etiam sensu, / cum in
doloribus futuri sunt, non carebunt. Sed homines ad Dei gratiam
pertinentes, cives sanetorum angelorum in beata vita manentium, ita
spiritalibus corporibus induentur, ut neque peceent amplius neque
moriantur; ea tamen immortalitate vestiti, quae, sicut angelorum,
nec peccato possit auferri; natura quidem manente carnis, sed nulla
omnino carnali corruptibilitate vel tarditate remanente.
Si Adam non 24. 7. Sequitur autem quaestio necessario pertractanda et Domi­
peccasset in li­ no Deo veritatis adiuvante solvenda: S i libido membrorum inoboe-
bro qui sequi-
tur. dientium ex peccato inoboedientiae / in illis primiš hominibus, cum
PL 404 illos divina gratia deseruisset, exorta est; unde in suam nuditatem
oculos aperuerunt, id est eam curiosius adverterunt, et quia impu-
4x1
sic et] sicut M.
0 6
quod add. M.
rf
caelestis add. M.
c
s omni modo] omnino M.
9 5
1 C o r 15, 44-49.
9 6
V . supra 13, 23.
O DRŽAVI BOŽJOJ 13, 24,6 - 24,7 221
6. Stoga nema nikakva razloga, da se odupremo apostolu kad veoma
jasno govori razlikujući životinjsko tijelo od duhovnog tijela, to jest:
ono u kojem smo sada od onoga u kojem ćemo biti, i kaže: »Sijese
tijelo životinjsko, uskrsnut će tijelo duhovno. A k o postoji tijelo živo­
tinjsko, postoji i duhovno. Kao što je pisano: Prvi čovjek A d a m posta
živućom dušom, posljednji Adam životvornim duhom. A l i nije prvo
ono što je duhovno, nego što je životinjsko; a poslije je duhovno.
Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi je čovjek s neba, nebeski.
Kakav je zemljani, takvi su i zemljani; kakav je nebeski, takvi su i
nebeski. I kako smo se zaodjenuli slikom zemljanoga, zaodjenimo se
96
24
i slikom nebeskoga.« A o svima tima apostolskim riječima već smo
prije govorili. 25
Dakle, životinjsko tijelo, u kojem je - kako reče apostol - načinjen
prvi čovjek, bijaše tako načinjeno ne da uopće ne bi moglo umrijeti,
nego da ne bi umrlo, da čovjek nije zgriješio. Naime, ono tijelo što
će po životvornom duhu biti duhovno i besmrtno - to nikako neće
moći umrijeti, kao što je i duša stvorena besmrtnom; iako se kaže da
je ona zbog grijeha mrtva (izgubivši nekakav svoj život, to jest D u h
Božji, po kojem je mogla živjeti i mudro i blaženo), ona ipak ne
prestaje živjeti nekakvim svojim vlastitim, iako bijednim, životom,
cg
jer je stvorena besmrtnom; a i anđeli otpadnici (iako su zgriješivši na
neki način mrtvi, jer napustiše izvor života koji je Bog; a pijući s
njega mogli su živjeti i mudro i blaženo) ipak nisu mogli tako umrijeti
te u cijelosti prestati da žive i osjećaju, jer su stvoreni besmrtnima;
pa i nakon posljednjeg suda, pošto budu strovaljeni u drugu smrt,
neće ni tu biti bez života, jer im neće manjkati osjećaja kad se nađu
u mukama.
A l i ljudi koji pripadaju Božjoj milosti, sugrađani svetih anđela što
prebivaju u blaženom životu, tako će se zaodjenuti duhovnim tijelima
te neće više ni griješiti ni umirati; jer besmrtnost u koju su odjenuti
- i koja je kao u anđela - ni grijeh im ne može oduzeti; ostat će
doduše narav puti, ali bez ikakva preostatka putene propadljivosti ili
tromosti.
7. A sada slijedi pitanje koje se mora pretresti i - uz pomoć Gospo­
dina Boga istine - riješiti: ako je požuda neposlušnih udova nastala
iz grijeha neposlušnosti u onim prvim ljudima (kad je njih bila napu­
stila Božja milost) i kad im se otvoriše oči za vlastitu goloću, to jest:
oni je znatiželjnije promatrahu, pa pokriše sramne dijelove, jer se
24
1 Kor 15,44-49.
25
Vidi O Božjoj državi, 13,23.
 222 DECIV. DEI 13, 24,7 O DRŽAVI BOŽJOJ 13, 24,7 223

dens motus volutantis arbitrio resistebat, pudenda texerunt: quomo
cc 414 do essent filios propaga/turi, si, ut creati fuerant, sine praevaricatio-
ne mansissent. Sed quia et liber iste claudendus est nec tanta quae-
stio in sermonis angustias coartanda, in eum qui sequitur commodio-
ch
re dispositione differtur .
besraman nagon odupiraše njihovoj volji, - kako bi bih rađah po­
tomke da su ostali bez prekršaja, onakvi kakvi su bih stvoreni? N u ,
jer treba završiti i ovu knjigu, a takvo se golemo pitanje ne smije
stisnuti na puki svršetak, rasprava se odlaže za prikladniju obradbu u
slijedećoj knjizi.

differatur M .
 KNJIGA XIV.

Knjiga obiluje analizom onih poticaja, reakcija i potiskivanja ili odbijanja koji
karakteriziraju čovjekovo ponašanje u životu i u povijesti, poglavito s ciljem da suoči
stanja čovjekova prije i nakon pada. Dva motiva, koji odražavaju podrijetlo i predno­
sti dviju država, nudaju podjelu knjiga na dva dijela. Na početku i na svršetku tih
dijelova donose se pojašnjenja o značajkama zemaljske i nebeske države.
U prvom dijelu, nakon kratke naznake u čemu se sastoje dvije države, izlaže se
tematika o življenju po duhu i po tijelu. Iz toga se izvodi produbljena analiza stalnim
pozivanjem na Sveto pismo, posebice na Pavla, kao i na klasične filozofije stoika,
epikurejaca i platonika o ulozi volje, ljubavi i četiriju strasti u čovjekovu djelovanju,
od kojih su dvije, tj. želja i radost, pobudne, a dvije, tj. strah i tuga, odbojne. Prvi
dio se zaključuje naznakama o ulozi štetnih požuda u oblikovanju dviju država (1-9).
U drugom se dijelu strasti i nagnuća, analizirani u prvom dijelu, primjenjuju na
stanja čovjekova nakon grijeha naročito kroz seksualnu požudu i čestim pozivanjem
na Providnost. Na kraju se rasvjetljuju značajke dviju država (10-28).
 BREVICULUS SAŽETAK

cc XXVII 1. Per inoboedientiam primi hominis omnes in secundae mortis perpe-

Neposlušnost prvoga čovjeka sunovratila bi sve ljude u vječnost druge
tuitatem ruituros fuisse, nisi multos Dei gratia liheraret.
smrti, da mnogi nisu izbavljeni milošću Božjom.
2. De vita carnali, quae non ex corporis tantum, sed etiam ex animi in-
tellegenda sit vitiis. O putenome životu, o kojem treba razumjeti kako ovisi ne samo od
3. Peccati causam ex anima, non ex carne prodisse, et corruptionem ex nedostataka tijela nego i od nedostataka duše.
peccato contractam, non peccatum esse, sed poenam. Uzrok grijehu proizašao je iz duše, a ne iz puti; i pokvarenost što je
uslijedila zbog grijeha nije grijeh, nego je kazna.
4. Quid sit secundum hominem, quid autem secundum Deum vivere.
5. Quod de corporis animaeque natura tolerahilior quidem Platonico-
rum quam Manichaeorum sit opinio, sed et ipsa reprobanda, quoniam Što znači živjeti po čovjeku, a što živjeti po Bogu.
vitiorum omnium causas naturae carnis ascribit. Iako je što se tiče naravi tijela i duše podnošljivije mnijenje platonika
6. De qualitate voluntatis humanae, sub cuius iudicio affectiones animi negoli manihejaca, i ono se mora odbaciti, jer pripisuje uzroke svih
aut pravae habentur aut rectae. poroka naravi puti.
7. Amorem et dilectionem indifferenter et in bono et in malo apud sa- O kakvoći ljudske volje, koje sud određuje da li su duševna čuvstva
cras Litteras inveniri. kriva ili prava.
8. De tribus perturbationibus, quas in animo sapientis Stoici esse volue- O nazivcima 'ljubav' i 'privrženost' koji se u Svetome pismu upotreb­
runt, excluso dolore sive tristitia, quam virtus animi sentire non de- ljavaju bez razlike i za dobro i za zlo.
beat. O trima uzbuđenjima (ili čuvstvima) koje su stoici dopuštali u duši 8.
9. De perturbationibus animi, quarum affectus rectos habet vita iusto- mudraca, isključivši bol ili žalost, koje ne smije osjećati vrlina duše.
rum. O uzbuđenjima duše, od kojih se prava čuvstva nalaze u životima pra­
10. An primos homines in paradiso constitutos ullis perturbationibus, vednika.
priusquam delinquerint, affectos fuisse credendum sit. Treba li vjerovati kako prvi ljudi u raju nisu bili izloženi nikakvim 10.
11. De lapsu primi hominis, in quo bene condita natura vitiata est, nec uzbuđenjima prije nego što su bili zgriješili.
potest nisi a suo Auctore reparari. O padu prvoga čovjeka, pri kojem je iskvarena dobro stvorena narav, 11.
12. De qualitate peccati a primiš hominibus admissi. a što ne može nitko popraviti osim njezina tvorca.
13. Quod in praevaricatione Adae opus malum voluntas praecesserit ma­ O kakvoći grijeha što ga počiniše prvi ljudi. 12.
la. O tome kako je u Adamovu prekršaju zlome djelu prethodila zla volja. 13.
14. De superbia transgressoris, quae ipsa fuit transgressione deterior. O prekršiteljevoj oholosti, koja sama bijaše gora od prekršaja. 14.
15. De iustitia retributionis, quam primi homines pro sua inoboedientia O pravednosti odmazde, koju prvi ljudi primiše zbog svoje neposlu­ 15.
receperunt. šnosti.
cc XXVIII 16. De libidinis malo, cuius nomen cum multis vitiis congruat, proprie
O zlu požude, nazivu koji odgovara mnogim porocima, ali se posebno 16.
tamen motibus obsceni caloris ascribitur.
pripisuje pokretima bludne uspaljenosti.
17. De nuditate primorum hominum, quam post peccatum turpem pu-
O goloći prvih ljudi, koja im se nakon grijeha učinila gnusnom i sra­ 17.
dendamque viderunt.
motnom.
18. De pudore concubitus non solum vulgaris, sed etiam coniugalis.
O sramu pri spolnom snošaju, ne samo bludnom nego i bračnom. 18.
19. Quod partes irae atque libidinis, quae in homine tam vitiose moven-
O tome kako se srdžba i požuda tako opako uzbuđuju, da ih treba 19.
tur, ut eas necesse sit frenis sapientiae cohiberi, in illa ante peccatum
zadržavati uzdama mudrosti, koje ne postojahu u onome zdravlju na­
naturae sanitate non fuerint.
ravi prije grijeha.
20. De vanissima turpitudine Cynicorum.
21. De benedictione multiplicandae fecunditatis humanae ante peccatum O najispraznijoj sramoti cinika. 20.
data, quam praevaricatio non ademerit et cui libidinis morbus acces- O tome kako blagoslov razmnožbe ljudske plodnosti, darovan prije 21
serit. grijeha, nije prekršajem oduzet, ali mu je pridošla pošast požude.
 228 BREVICULUS SAŽETAK 229

22. De copula coniugali a Deo primitus instituta atque benedicta. O bračnoj vezi, kakvu je Bog prvotno ustanovio i blagoslovio. 22.

23. An etiam in paradiso generandum fuisset, si nemo peccasset, vel Da li bi se i u raju rađalo da nitko nije zgriješio; i bi li se tu načelo 23.
utrum contra aestum libidinis pugnatura illic fuisset ratio castitatis. čednosti imalo boriti protiv čina požude?

24. Quod insontes homines et merito oboedientiae in paradiso permanen-
tes ita genitalibus membris usuri fuissent ad generationem prolis, si­
cut ceteris ad arbitrium voluntatis.
25. De vera beatitudine, quam temporalis vita non obtinet.
26. Quod felicitas in paradiso viventium sine erubescendo appetitu gene-
randi officium credenda sit implere potuisse.
O tome kako bi ljudi, da su ostali nedužni i svojom poslušnošću zavri- 24.
jedili ostati u raju, tako bili upotrebljiv ali svoje spolne udove, radi
rađanja potomstva, kao i ostale udove, prema odluci volje.
O istinskome blaženstvu, kojega nema u vremenitome životu. 25.
Treba vjerovati kako je sretnost onih što življahu u raju mogla ispuniti 26.
dužnost rađanja i bez sramotne požude.

27. De peccatoribus, et angelis et hominibus, quorum perversitas non per- O grješnicima, i anđelima i ljudima, kojih izopačenost ne ometa samu 27.
turbat providentiam. Božju promisao.
28. De qualitate duarum civitatum, terrenae atque caelestis. O kakvoći dvaju gradova, zemaljskoga i nebeskoga. 28.
 L I B E R DECIMUS QUARTUS ČETRNAESTA KNJIGA

E X MORIBUS HOMINIS POST PECCATUM DUAE CIVITATES L J U D S K A ETIKA POSLIJE G R I J E H A I DVIJE D R Ž A V E

Qui sint secundum carnem et secundum spiritum affectus [1-9] Sklonost dobru i zlu [1-9]

PL 403-CC 414
a 1
1. Diximus iam superioribus libris ad humanum genus non so­
Ex rebus gestis lum naturae similitudine sociandum, verum etiam quadam cognatio-
duae civitates
evidentur. nis necessitudine in unitatem concordem pacis vinculo colligandum
ex homine uno Deum voluisse homines instituere, neque hoc genus
fuisse in singulis quibusque moriturum, nisi duo primi, quorum
creatus est unus ex nullo, altera ex illo, id inoboedientia meruissent,
a quibus admissum est tam grande peccatum, ut in deterius eo natu­
ra mutaretur humana, etiam in posteros obligatione peccati et mor­
tis necessitate transmissa. Mortis autem regnum in homines usque
adeo dominatum est, ut omnes in secundam quoque mortem, cuius
nullus est finiš, poena debita praecipites ageret, nisi inde quosdam
indebita Dei gratia liberaret. Ac per hoc factum est, ut, cum tot tan-
taeque gentes per terrarum orbem diversis ritibus moribusque vi-
ventes multiplici linguarum armorum vestium sint varietate distinc-
tae, non tamen amplius quam duo quaedam genera humanae societa-
tis existerent, quas civitates duas secundum Scripturas nostras me-
b
rito appellare possemus . Una quippe est hominum secundum car­
nem, altera secundum spiritum vivere in sui cuiusque generis pace
volentium et, cum id quod expetunt assequuntur, in sui cuiusque
generis pace viventium.
1. Već rekosmo u prethodnim knjigama, da je Bog htio započeti Neposlušnost
prvoga čovjeka
ljude od jednoga čovjeka, ne samo kako bi se ljudski rod udružio po sunovratila bi
sve ljude u
sličnosti naravi nego i da bi bio - nekakvom nužnošću srodstva -
vječnost druge
sponom mira povezan u složno jedinstvo; uz to, pojedinci toga roda smrti, da mnogi
ne bi umirali da to nije svojom neposlušnošću zaslužilo dvoje prvih nisu izbavljeni
milošću Božjom.
ljudi (od kojih jedno bijaše stvoreno iz ničega, a drugo iz ovoga prvo­
ga); a grijeh što ga počiniše bijaše tako velik te se zbog njega nagore
izmijenila ljudska narav; a vezanost grijehom i nužda smrti namrla se/
tako i potomstvu.
A vladavina smrti bijaše uzela toliko maha među ljudima da bi sve -
po zasluženoj kazni - ona strovalila u drugu smrt, kojoj nema kraja,
da neki od toga nisu izbavljeni nezasluženom Božjom milošću. Prema
tome, iako diljem svijeta žive takvi i toliki puci (s različitim obredima
i običajima, mnogovrsni i različiti po jezicima, oružju, odjeći), ipak
su nastala takoreći samo dva roda ljudskoga društva, koje prema na­
1
šem Pismu možemo s pravom nazvati dvama gradovima. Jedan je od
ljudi koji hoće da po puti, a drugi je od ljudi koji hoće da po duhu
žive u svome vlastitom miru; i kada postignu ono čemu ž u d e ^ o n d a
svaki u svome vlastitom miru žive.

2. 1. Dakle, prvo treba vidjeti što znači živjeti po puti, a što O putenome
životu, o kojem
živjeti po duhu. Onaj tko onako sprve primi ovo što rekosmo (ne treba razumjeti
Quid sit secun­ 2. 1. Prius ergo videndum est, quid sit secundum carnem, quid sjećajući se ili pak ne obraćajući pozornost kojim načinom o tome kako ovisi ne
dum carnem samo od nedo­
vivere.
secundum spiritum vivere. Quisquis enim hoc quod diximus prima govori Sveto pismo) može pomisliti kako filozofi epikurejci zaista 1
stataka tijela
fronte inspicit, vel non recolens vel minus advertens quemadmodum žive p o puti, jer postaviše najviše dobro čovjeka u tjelesni užitak (ili nego i od
Scripturae sanctae loquantur, potest putare philosophos quidem nedostataka
duše.
Epicureos secundum carnem vivere, quia summum bonum hominis

1
£ / 2 , 1 9 - 2 2 ; Fil 3,17.
a
in superioribus M. 1
b
possimus M. Sljedbenici grčkog filozofa Epikura (341-270. pr. K r . ) koji je naučavao kako je
užitak (ili izostanak bola) jedino dobro; i da je najveći užitak u životu jednostavnosti i
vrline; Epikur nije bio zagovornik putenosti. V i d i o tome Ciceron: De finibus bonorum
1
V . supra 12, 22. 28. et malorum, 1,2.
 232 D E civ. D E I 14, 2,1-2,2 O DRŽAVI BOŽJOJ 14, 2 , 1 - 2,2 233

in corporis voluptate po/suerunt, et si qui alii sunt, qui quoquo modo
corporis bonum summum bonum esse hominis opinati sunt, et eo­
rum omne vulgus, qui / non aliquo dogmate vel eo modo philosophan-
tur, sed proclives ad libidinem nisi ex voluptatibus, quas corporeis
sensibus capiunt, gaudere nesciunt; Stoicos autem, qui summum bo­
bilo koji ostali što su mislili kako je tjelesno dobro čovjekovo najviše
dobro), upravo kao i cjelokupna ona svjetina, koja ne slijedi nikakav
filozofski nauk ili štogod slično, nego skloni užitku i ne poznaju druge
radosti osim one što potječe od požuda koje ostvaruju tjelesnim sjeti­
lima. Dočim, taj isti može pomisliti kako opet stoici , koji najviše 2

num hominis in animo ponunt, secundum spiritum vivere, quia et
hominis animus quid est nisi spiritus? Sed sicut loquitur Scriptura
divina, secundum carnem vivere utrique monstrantur. Carnem quip-
pe appellat non solum corpus terreni atque mortalis animantis (velu-
0
ti cum dicit: Non omnis caro eadem caro; alia quidem hominis, alia
2
autem caropecoris, alia volucrum, aliapiscium ), sed et aliis multisd
čovjekovo dobro stavljaju u dušu, žive po duhu, jer što je drugo čo­
vjekova duša (animus), ako ne duh (spiritus)*? Međutim, kao što nam
kaže Sveto pismo, obje te skupine žive po puti.
Naime, Sveto pismo ne naziva put (caro) samo tijelo zemaljskog i
smrtnog živog stvora (kao kad kaže: »Nije svaka put ista put; jedna
3

modis significatione huius nominis utitur, inter quos varios locutio-
nis modos saepe etiam ipsum hominem, id est naturam hominis, car­
nem nuncupat, modo locutionis a parte totum, quale est: Ex operibus
3
legis non iustificabitur omnis caro . Quid enim voluit intellegi nisi
je put čovjeka, druga je put stoke; jedna je ptica, a druga riba« ,
nego se značenje te riječi upotrebljava i na mnoge druge načine, a
među tim različitim izričajnim načinima često se naziva put i sam
4
čovjek, to jest čovjekova narav, kad se dijelom predstavlja cjelina ,
5

omnis homo? Quod apertius paulo post ait: In lege nemo iustifica-
4 e
tur , et ad Galatas: Scientes autem quia non iustificatur homo ex
5
operibus legis . Secundum hoc intellegitur: Et Verbum caro factum
6
est , id est homo; quod non recte accipientes quidam putaverunt
Christo humanam animam defuisse. Sicut enim a toto pars accipitur,
kao na primjer: »Sva put neće biti opravdana djelima zakona.« A
1 što je drugo htio da se tu shvati nego 'svaki čovjek'? Što jasnije kaže
6
malo poslije: »Zakonom se nitko ne opravdava«, i u poslanici Gala-
7
ćanima: »Znajući da se čovjek ne opravdava djelima zakona.«
Prema tome se razumijeva i : »Riječ put postade« , to jest: postade 8

ubi Mariae Magdalenae verba in Evangelio leguntur dicentis: Tule-
g 7
runt Dominum meum et nescio ubi posuerunt eum ; cum de sola
Christi carne loqueretur, quam sepultam de monumento putabat
ablatam: ita et a parte totum carne nominata intellegitur homo, sicu-
ti ea sunt quae supra commemoravimus.
čovjek. Neki opet, ne shvativši to pravo, mislili su kako Krist nije
9
imao ljudsku dušu. Upravo kao što se dio podrazumijeva cjelinom,
na primjer kad čitamo u evanđelju riječi Marije Magdalene: »Uzeše
10
moga Gospodina i ne znam gdje ga staviše«, a riječ je samo o Kristo­
voj puti, o kojoj je mislila kako je odnesena iz grobnice. Tako, kad
se spominje p i i t , od dijela imamo cjelinu, a podrazumijeva se čovjek,
kao u gornjim navodima.

2. Dakle, budući da su mnogi načini na koje se riječ » p u t « upotreb­

2. 2. Cum igitur multis modis, quos perscrutari et colligere lon-
gum est, divina Scriptura nuncupet car/nem: quid sit secundum car­
nem vivere (quod profeeto malum est, cum ipsa carnis natura non sit
malum) ut indagare possimus, inspiciamus diligenter illum locum
epistulae Pauli apostoli quam scripsit ad Galatas, ubi ait: Manifesta
h
autem sunt opera carnis, quae sunt fornicationes, immunditiae, lu-
xuria\ idolorum servitus, veneficia, inimicitiae, contentiones, aemu-
lationes, animositates, dissentiones, haereses, invidiae, ebrietates, co-
ljava u Svetom pismu - a bilo bi odveć dugo sve ih prikupljati i istra­
živati - , kako bismo uzmogli ispitati što znači živjeti po puti što je
dakako zlo, dok sama narav puti nije zlo), razgledajmo pažljivo ono
mjesto u poslanici apostola Pavla Galaćanima, gdje piše: »Očita su
djela puti, koja su: preljubi, bludnost, nečistoća, razvrat, štovanje ku­
mira, vradžbine, neprijateljstva, prepirke, ljubomore, srdžbe, neslo­
ge, strančarenje, zavisti, opijanja, raspuštene gozbe i slično; i upozo-

c
sed alia M.
d
et om. M.
e
autem om. M.
f
iustificabitur M. 2
Sljedbenici Zenona iz Citija (oko 300. pr. K r . ) , koji naučavaše u trijemu Stoa
g Abstulerunt M. poikile u Ateni. Po njemu je istinska svrha života sklad s prirodom. D o sreće se dolazi
h
adulteria add. M. ispravnim ponašanjem. Stoici su propovijedali bratstvo svih ljudi i dužnost sveopće dobro-
1 stivosti, ali i poželjno stanje ravnodušnosti prema vanjskom okolišu. V i d i Ciceron De
luxuriae M. finibus, 3,4.
1 Kor 15,39. (Prijevod prema latinskom predlošku).
4
Riječ je o stilskoj figuri sinegdohi.
5
2
1 C o r 15, 39. Rim 3,20. (Prijevod prema latinskom predlošku).
6
3
R o m 3, 20. Gal 3,11. Čini se da Augustin taj navod pogrješno pripisuje Pavlovoj poslanici
4
G a l 3, 11. Rimljanima.
7

5
Gal 2,16. (Prijevod prema latinskom predlošku).
G a l 2, 16. 8
Iv 1,14. (Prijevod prema latinskom predlošku).
6
Io 1, 14. 9
Što je krivovjerje povezano s apolinarijevcima i arijancima.
10
7
Io 20, 13. Iv 20,13.
 234 D E civ. D E I 14, 2 , 2 - 3 , 1
1
misationes et his similia; quae praedico vobis, sicut praedixi, quo-
8
niam qui talia agunt regnum Dei non possidebunt . Iste totus epistu-
CC 416 lae apo/stolicae locus, quantum ad rem praesentem satis esse videbi-
tur, consideratus poterit hane dissolvere quaestionem, quid sit se­
cundum carnem vivere. In operibus namque carnis, quae manifesta
esse dixit eaque commemorata damnavit, non illa tantum invenimus,
quae ad voluptatem pertinent carnis, sicuti sunt fornicationes, im-
munditiae, luxuria, ebrietates, comisationes; verum etiam illa, qui-
bus animi vitia demonstrantur a voluptate carnis aliena. Quis enim
servitutem, quae idolis exhibetur, veneficia, inimicitias, contentio-
nes, aemulationes, animositates, dissentiones, haereses, invidias,
non potius intellegat animi vitia esse quam carnis? Quando quidem
fieri potest, ut propter idololatriam vel haeresis alicuius errorem a
1
voluptatibus corporis" temperetur; et tamen etiam tune homo,
quamvis carnis libidines continere atque cohibere videatur, secun­
dum carnem vivere hac apostolica auctoritate convincitur, et in eo,
quod abstinet a voluptatibus carnis, damnabilia opera carnis agere
demonstratur. Quis inimicitias non in animo habeat? aut quis ita
loquatur, ut inimico suo vel quem putat inimicum dicat: Malam car­
nem, ac non potius: Malum animum habes adversus" me? Postremo
sicut carnalitates, ut ita dicam, si quis audisset, non dubitaret ° carni
tribuere, ita nemo dubitat animositates ad animum pertinere. Cur
9 meni?« Napokon, ako tkogod čuje o putenosti - da tako kažem - on
ergo haec omnia et his similia doctor gentium in fide et veritate
opera carnis appellat, nisi quia eo locutionis modo, quo totum signi-
ficatur a parte, ipsum hominem vult nomine carnis intellegi?
Corpus potest 3. 1. Quod si quisquam dicit carnem causam esse in malis mori-
immortalitate bus quorumcumque vitiorum, eo quod anima carne affecta sic vivit,
vestiri.
profeeto non universam hominis naturam diligenter advertit. Nam
corpus quidem corruptibile aggravat animam. Unde etiam idem Apo­
stolus agens de hoc corruptibili corpore, de quo paulo ante dixerat:
10
Etsi exterior homo noster corrumpitur : Scimus, inquit, quia, si ter­
p
rena nostra domus habitationis resolvatur , aedificationem habemus
ex Deo, domum non manu factam aeternam in caelis. Etenim in hoc
ingemiscimus, habitaculum nostrum quod de caelo est superindui cu-
PL 406 pientes; si tamen et induti, non I nudi inveniamur. Etenim qui sumus
q
in hac habitatione, ingemiscimus gravati, in quo nolumus exspoliari,
1
et add. M.
m
carnis M.
n
adversum M.
° dubitasset M.
P dissolvanir M.
i in quo] eo quod M.
8 1 Tim 2,7. 'Učitelj pogana' je apostol Pavao.
G a l 5, 19-21; cf. 1 C o r 6, 9-10.
9
C f . 1 T i m 2, 7.
1 0
2 C o r 4, 16.
O DRŽAVI BOŽJOJ 14, 2,2 - 3,1 235
ravam vas, kao što sam vas i prije upozorio, da oni koji takvo što
čine neće baštiniti kraljevstvo Božje.«
Razmotri l i se cijeli taj navod apostolske poslanice, uz pozornost ka­
kvu zahtijeva nazočni predmet, moći će se razriješiti pitanje što znači
živjeti po puti. Medu dijelima puti, o kojima reče da su bjelodana te
koja je naveo i osudio, ne nalazimo samo ona koja pripadaju putenom
užitku (kao što su bludnost, nečistoća, razvrat, opijanje, raspuštene
gozbe) nego i ona djela koja pokazuju nedostatke duše, koja su tuđa
užitku puti. K a d su posrijedi štovanje kumira, vradžbine, neprijatelj­
stva, prepirke, ljubomore, srdžbe, nesloge, strančarenje i zavisti, -
tko tu neće prije prepoznati nedostatke duše negoli puti? Može se
dogoditi da se tkogod usteže od tjelesnih požuda radi štovanja kumira
ili zablude kakva krivovjerja; te se ipak takav čovjek (iako se čini
kako svladava i obuzdava požude puti) osuđuje da živi prema puti, a
na temelju dotičnog apostolskog učenja, i dokazuje se kako on upravo
u tome što se suzdržava od užitaka puti počinjava kažnjiva putena
djela.
A tko da nema neprijateljstvo upravo u duši? I hoće l i itko - govoreći
svojem neprijatelju ili onomu o kojemu misli da mu je neprijatelj -
reći: »Imaš zlu put prema meni«, a ne radije: »Imaš zlu dušu prema
će je nedvojbeno pripisati puti; isto tako, nitko neće posumnjati da
12
neprijateljstva pripadaju duši.
Dakle, zašto bi sve te stvari i njima slične 'Učitelj pogana u vjeri i
13
istini' nazivao djelima puti, ako ne zbog toga što hoće da se riječ
'put' shvati u značenju 'čovjek', po onome izričaju u kojem dio pred­
stavlja cjelinu?
3. 1. Kaže l i tkogod kako je put uzrok svakovrsnih poroka u Uzrok grijehu
proizašao je iz
zlim običajima, zbog toga što tako živi duša pod utjecajem puti, onda duše, a ne iz
zaista nije pažljivo razmotrio cjelokupnu čovjekovu narav. Jer, »pro­ puti; i pokvare-
1 nost što je
padljivo tijelo tlači dušu« . Otuda i isti apostol (baveći se tim propad- uslijedila zbog
ljivim tijelom, o kojem je malo prije rekao: »Ako se i raspada naš grijeha nije
2
grijeh, nego je
vanjski čovjek« nastavlja i kaže: »Dakako, znamo: ako se ovaj šator kazna.
- naša zemaljska kuća - ruši, imamo zgradu koja je djelo Božje -
vječnu kuću na nebesima - koja nije sagrađena ljudskom rukom. I
zato uzdišemo i vruće želimo da budemo obučeni u naš nebeski stan;
tako obučeni nećemo se naći goli. Uistinu, mi koji živimo u ovom
šatoru uzdišemo u tegobi što se ne želimo svući, nego na ovo obući
1
Gal 5,19-21. (Djelimice prevedeno prema latinskom predlošku).
2
Moguće je i značenje duh, um za lat. animus.
3
Mudr 9,15.
2 Kor 4,16.
 236 D E CIV. D E I 14, 3,1 - 3,2
cc 417 sed supervestiri, ut absorbeatur mortale a vita . Et / aggravamur er­ n
go corruptibili corpore, et ipsius aggravationis causam non naturam
substantiamque corporis, sed eius corruptionem scientes nolumus
r
corpore s p o l i a r i , sed eius immortalitate vestiri. Et tune enim erit,
sed quia corruptibile non erit, non gravabit. Aggravat ergo nunc ani­
mam corpus corruptibile, et deprimit terrena inhabitatio sensum mul-
12:
ta cogitantem . Verumtamen qui omnia mala animae ex corpore pu­
tant accidisse, in errore sunt.
Non omnia vi- 3. 2. Quamvis enim Virgilius Platonicam videatur luculentis ver-
tia ex carne. sibus explicare sententiam dicens:
Igneus est ollis vigor et caelestis origo
eminibus, quantum non noxia corpora tardant
Terrenique hebetant artus moribundaque membra,
omnesque illas notissimas quattuor animi perturbationes, cupidita-
tem, timorem, laetitiam, tristitiam, quasi origines omnium peccato­
rum atque vitiorum volens intellegi ex corpore aceidere subiungat et
dicat:
Hine metuunt cupiuntque, dolent gaudentque, nec auras
13
Suspiciunt, clausae tenebris et carcere caeco ;
tamen aliter se habet fides nostra. Nam corruptio corporis, quae ag­
14
gravat animam , non peccati primi est causa, sed poena; nec caro
corruptibilis animam peceatricem, sed anima peccatrix fecit esse
corruptibilem carnem. Ex qua corruptione carnis licet existant quae-
dam incitamenta vitiorum et ipsa desideria vitiosa, non tamen omnia
vitae iniquae vitia tribuenda sunt carni, ne ab his omnibus purgemus
diabolum, qui non habet carnem. Etsi enim diabolus fornicator vel
ebriosus vel si quid huiusmodi mali est, quod ad carnis pertinet vo-
luptates, non potest dići, cum sit etiam talium peccatorum suasor et
instigator oecultus: est tamen maxime superbus atque invidus. Quae
illum vitiositas sic obtinuit, ut propter hane esset in carceribus cali-
ginosi huius aeris aeterno supplicio destinatus. Haec autem vitia,
quae tenent i n diabolo principatum, carni tribuit Apostolus, quam
certum est diabolum non habere. Dicit enim inimicitias, contentio-
r
expoliari M.
1 1
2 C o r 5, 1-4.
1 2
Sap 9, 15
1 3
V E R G I L i u s , Aen. 6, 730-734.
1 4
C f . Sap 9, 15.
O DRŽAVI BOŽJOJ 14, 3,1 - 3,2 237
3
drugo, da tako život proguta ono što je smrtno.« Dakle, opterećeni
smo propadljivim tijelom, ali znajući kako uzrok te opterećenosti nije
narav ni bivstvo tijela, nego njegova pokvarenost, ne želimo da nam
se svuče to tijelo, nego da se zaodjenemo njegovom besmrtnošću.
Naime, i tada će biti tijelo, ali jer neće biti propadljivo, neće optere­
ćivati. A sada dakle: »Propadljivo tijelo tlači dušu, i ovaj zemljani
4
šator pritiskuje um bremenit mislima.« Ipak su u zabludi oni koji
misle kako sva zla duše potječu od tijela.
2. Čini se kako Vergilije iznosi platoničku misao kad u sjajnim stiho­
vima kaže:
»Ognjena u njih je snaga života, biće je njihno
Nebeskoga izvora, samo da škodljivo ne smeta t'jelo,
5
D a ne otupljuju njih zemaljski samrtni udi;«
Vergilije hoće da smatramo kako iz tijela nastaju sva ona četiri po­
6
znata uzbuđenja i l i čuvstva duše (želja, strah, radost i žalost), koja
su izvorištem svih grijeha i poroka, jer dodajući kaže:
»S kojih im dolazi strah i želja, radost i žalost,
Te u zatvoru tamnom i mraku, sjajnoga neba ne vide.« 7
Međutim, naša je vjera drukčija. Naime, pokvarenost tijela, koja
opterećuje dušu, nije uzrok prvoga grijeha, nego kazna; i ne učini
propadljiva put dušu grješnom, nego grješna duša učini put propadlji-
vom.
Iako od pokvarenosti puti nastaju neki poticaji porocima i same po-
ročne žudnje, ipak se svi poroci opaka života ne smiju pripisivati puti,
kako od svega toga ne bismo rasteretili đavla, koji nema puti. Iako
se ne može reći kako je đavao bludnik ili pijanac ili štogod slično od
takvoga zla koje pripada požudama puti, iako je skriveni nagovaratelj
ih poticatelj i takvih grijeha, ipak je ponajviše ohol i zavidljiv. Ta ga
je izopačenost toliko obuzela da je zbog nje osuđen na vječnu kaznu
u zatvoru ovoga tmastoga zraka. Ove pak poroke, koji imaju prven­
stvo u samome đavlu, apostol pripisuje puti, koju đavao zacijelo ne­
ma. O n , naime, kaže kako su neprijateljstva, prepirke, ljubomore,
2 Kor 5,1-4.
Mudr 9,16.
Vergilije, Eneida, 6, 730-732. (Prijevod T. Maretića).
Naime: perturbationes animi.
Vergilije, Eneida, 6, 733-734. (Prijevod T. Maretić).
 238 D E civ. D E I 14, 3 , 2 - 4 , 1
nes, aemulationes, animositates, invidias opera esse carnis ; quo-
rum omnium malorum caput atque origo superbia est, quae sine car-
ne regnat in diabolo. Quis autem illo est inimicior sanctis? Quis ad-
versus eos contentiosior, animosior et magis aemulus atque invidus
s
invenitur? A t haec omnia cum habeat sine carne, quomodo sunt ista
opera carnis, nisi quia opera sunt hominis, quem, sicut dixi, nomine
CC 418 carnis appellat? Non / enim habendo carnem,.quam non habet diabo­
lus, sed vivendo secundum se ipsum, hoc est secundum hominem,
factus est homo similis diabolo; quia et ille secundum se ipsum /
PL 407 vivere voluit, quando in veritate non stetit, ut non de Dei, sed de suo
mendacium loqueretur, qui non solum mendax, verum etiam menda-
16
cii pater est . Primus est quippe mentitus, et a quo peccatum, ab illo
coepit esse mendacium.
Omne pecca­ 4. 1. Cum ergo vivit homo secundum hominem, non secundum
tum est menda- Deum, similis est diabolo; quia nec angelo secundum angelum, sed
secundum Deum vivendum fuit, ut staret in veritate et veritatem de
illius, non de suo mendacium loqueretur. Nam et de homine alio loco
idem Apostolus ait: Si autem veritas Dei in meo mendacio abunda-
17 1
vit . N o s t r u m dixit mendacium, veritatem Dei. Cum itaque vivit
homo secundum veritatem, non vivit secundum se ipsum, sed secun­
18
dum Deum. Deus est enim qui dixit: Ego sum veritas . Cum vero
vivit secundum se ipsum, hoc est secundum hominem, non secun­
dum Deum, profecto secundum mendacium vivit; non quia homo ip­
se mendacium est, cum sit eius auctor et creator Deus, qui non est
utique auctor creatorque mendacii, sed quia homo ita factus est rec-
tus, ut non secundum se ipsum, sed secundum eum, a quo factus est,
viveret, i d est illius potius quam suam faceret voluntatem: non ita
vivere, quemadmodum est factus ut viveret, hoc est mendacium. Bea­
tus quippe vult esse etiam non sic vivendo ut possit esse. Quid est ista
voluntate mendacius? Unde non frustra diei potest omne peccatum
esse mendacium. Non enim fit peccatum nisi ea voluntate, qua volu-
mus ut bene sit nobis vel nolumus ut male sit nobis. Ergo mendacium
est, quod, cum fiat ut bene sit nobis, hine potius male est nobis, vel
cum fiat, ut melius sit nobis, hine potius peius est nobis. Unde hoc,
nisi quia de Deo potest bene esse homini, quem delinquendo deserit,
non de se ipso, secundum quem vivendo delinquit?
s
E t M.
1
M e u m M.
u
a u t e m add. M.
1 5
C f . G a l 5, 2 0 - 2 1 .
1 6
C f . I o 8, 4 4 .
1 7
R o m 3 , 7.
1 8
I o 14, 6.
O DRŽAVI BOŽJOJ 14, 3,2 - 4,1 239
15
srdžba i zavist djela puti, ali glava i izvor svih tih zala je oholost, koja
bez puti vlada u đavlu. Jer, tko je od njega neprijateljskiji prema
svetima? Tko l i je prema njima svadljiviji, srditiji, ljubomorniji i za-
vidljiviji? N u , budući da on sve to posjeduje bez puti, kako da to
budu djela puti, osim kao djela čovjeka, kojega - kao što rekoh -
naziva riječju 'piit'?
Ne po tome što ima p u t (koju đavao nema), nego po tome što živi
po sebi samome, to jest: po čovjeku, čovjek je postao nalik na đavla,
jer i on je ushtio živjeti po sebi samome, kad nije ostao u istini, tako
te je laž koju je rekao potekla od njegova, a ne od Božjega; i ne
8
samo što je đavao lažljiv, nego je i otac laži. Naime, prvi je slagao,
pa je od njega potekla laž, kao i grijeh.
4. 1. Dakle, kad čovjek živi po čovjeku, a ne po Bogu, nalik je Što znači živjeti
po čovjeku, a
na^ đavola, jer ni anđeo nije smio živjeti po anđelu, nego po Bogu, što živjeti po
kako bi ostao u istini i govorio istinu koja je od Božjega, a ne laž od Bogu.
svojega. Naime, isti apostol i o čovjeku drugdje kaže: »Ako je pak
istina Božja u mojoj laži obilovala«; kaže: moja laž, a Božja istina.
Stoga, kad čovjek živi po istini, ne živi po sebi samome, nego po
Bogu. Bog je onaj koji reče: »Ja sam istina.« A kad živi po sebi 2
samome, to jest: po čovjeku, a ne po Bogu, onda zaista živi po laži,
ali ne jer je sam čovjek laž (budući je njegov tvoritelj i stvoritelj Bog,
koJT- dakako - nije ni tvoritelj ni stvoritelj laži), nego jer je čovjek
pravo stvoren tako da živi ne po sebi samome već po onome tko ga
jlTnačinio, to jest: da radije vrši njegovu negoli svoju volju Dakle, v
ne živjeti onakvim načinom kakvim je stvoren da živi - to je laž.
u
On, dakako, želi biti blažen čak i kad ne živi tako da bi mogao biti
blažen. A što je lažljivije od takve volje? Otuda se može posve pri­
mjereno reći kako je svaki grijeh laž. Naime, grijeh ne nastaje osim
onom voljom kojom želimo da nama bude dobro i l i ne želimo da .
nama bude zlo. Dakle, laž je u tome, što se radi, da bi nam bilo
dobro, a otuda nam je prije zlo; ili kad se radi, da bi nam bilo bolje,
a otuda nam je prije gore. I otkuda to, ako ne zbog toga što čovjeku
može biti dobro samo od Boga, kojega griješeći napušta; a ne od
sebe samoga, po kojemu živući griješi.
l v 8 4 4
- '
1
Ri 3 7 (Prijevod prema latinskom predlošku).
m
2
Iv 14,6.
 240 D E CIV. D E I 14, 4,2

Vivit quis se­ 4. 2. Quod itaque diximus, hine exstitisse duas civitates diversas
cundum car­ inter se atque contrarias, quod alii secundum carnem, alii secundum
nem aut secun­ 19

dum spiritum. spiritum viverent : potest etiam isto modo dići quod alii secundum
hominem, alii secundum Deum vivant. Apertissime quippe Paulus ad
CC419 Corinthios dicit: Cum enim I sint inter vos aemulatio et contentio,
20
nonne camales estis et secundum hominem ambulatis? Quod ergo
est ambulare secundum hominem, hoc est esse carnalem, quod a car­
ne, id est a parte hominis, intellegitur homo. Eosdem ipsos quippe
dixit superius animales, quos postea carnales, ita loquens: Quis enim
scit, inquit, hominum, quae sunt hominis, nisi spiritus hominis, qui
in ipso est? Sic et quae Dei sunt, nemo scit nisi spiritus Dei. Nos au­
tem, inquit, non spiritum huius mundi aecepimus, sed spiritum qui
ex Deo est, ut sciamus quae a Deo donata sunt nobis; quae et loqui-
mur, non in sapientiae humanae doctis verbis, sed doctis špiritu, spi-
ritalibus spiritalia comparantes. Animalis autem homo non percipit
21
PL 408 quae sunt spiritus Dei; stultitia est I enim Uli . Talibus igitur, id est
animalibus, paulo post dicit: Et ego, fratres, non potui loqui vobis
22
quasi spiritalibus, sed quasi carnalibus ; et illud et hoc eodem lo-
v
quendi modo , i d est a parte totum. Et ab anima namque et a carne,
quae sunt partes hominis, potest totum significari, quod est homo;
atque ita non est aliud animalis homo, aliud carnalis, sed idem ipsum
est utrumque, i d est secundum hominem vivens homo; sicut non
aliud quam homines significantur, sive ubi legitur: Ex operibus legis
23
non iustificabitur omnis caro , sive quod scriptum est: Septuaginta
24
quinque animae descenderunt cum Iacob in Egyptum . Et ibi enim
per omnem carnem omnis homo, et ibi per septuaginta quinque ani­
mas septuaginta quinque homines intelleguntur. Et quod dictum est:
Non in sapientiae humanae doctis verbis, potuit dići: Non in sapien­
tiae carnalis; sicut quod dictum est: Secundum hominem ambulatis,
potuit dići: Secundum carnem. Magis autem hoc apparuit in his quae
z
subiunxit: Cum enim quis dicat: Ego quidem sum Pauli, alius autem:
25
Ego Apollo, nonne homines estis? Quod dicebat: Animales estis, et:
Carnales estis, expressius dixit: Homines estis, quod est: Secundum
hominem vivitis, non secundum Deum, secundum quem si viveretis,
dii essetis.

v
et hoc... modo] ex hoc eodem loquendi modo intelligitur M.
z
quidem om. M.

1 9
V . supra 14, 1.
2 0
1 C o r 3, 3.
2 1
1 C o r 2, 11-14.
2 2
1 C o r 3, 1.
2 3
R o m 3, 20.
2 4
G e n 46, 27 (sec. L X X ) ; cf. A c t 7, 14.
2 5
1 C o r 3, 4.

FIRENZE, Bibl. Med. Laurenziana
Ms. Plut. 12.17, c. 2v.
De civitate Dei
O DRŽAVI BOŽJOJ 14, 4,2 241
2. Ono što već rekosmo kako su dva grada (međusobno različita i
3
oprečna) nastala otuda što jedni žive po puti, a drugi po duhu , -
može se isto tako reći kako jedni žive po čovjeku, a drugi po Bogu.,
To je Pavao posve otvoreno rekao Korinćanima: »Dok između vas
4
postoji zavist i svađa, zar niste puteni i ponašate se po čovjeku?«
Dakle, ono što je ponašati se po čovjeku, to je i biti putenim, jer se
pod riječju put, koja je dio čovjeka, razumijeva čovjek.
Međutim, iste je ljude prije nazvao životinjskim (animales) koje je
poslije nazvao putenim (carnales), govoreći ovako: »Tko od ljudi zna
što je čovjekovo, osim čovječjega duha koji je u njemu? Tako nitko
ne zna što je Božje osim Božjega duha. A mi nismo primili duha
ovoga svijeta, nego Duha koji je od Boga, da upoznamo što nam je
Bog dobrostivo darovao, a što i govorimo, ne riječima kakve uči ljud­
ska mudrost, nego riječima kakve uči Duh, izražavajući duhovnim
5
pojmovima duhovne stvarnosti. Životinjski čovjek (animalis homo)
6
ne prima ono što dolazi od Duha Božjega, jer je to za nj ludost.«
1
A takvima, to jest tima životinjskim (animalibus) malo poslije kaže:
»Ja vam, braćo, nisam mogao govoriti kao duhovnima, nego kao pu­
tenima« (carnalibusf. I po duši (anima) i po puti (caro) - koje su
dijelovi čovjeka - može se označiti cjelina koja je čovjek. I tako nije
jedno životinjski čovjek (animalis homo), a drugo puteni čovjek (car-
nalis homo), nego su obojica isto, to jest: čovjek što živi po čovjeku,
kao što i ne znači ništa drugo nego ljude ondje gdje čitamo: »Sva put
9
neće biti opravdana djelima zakona« ili kad piše: »sve čeljadi Jakov-
ljeva doma što se naseli u Egiptu bijaše sedamdeset duša.« A tu 'sva
put' znači 'svaki čovjek', dok 'sedamdeset duša' znači 'sedamdeset
ljudi'.
I ono što je rečeno: »Ne riječima kakve uči ljudska mudrost« mogao
je reći »ne riječima putene mudrosti«; kao i ono što je rečeno »pona­
šate se po čovjeku«, mogao je reći »po puti«. To se jasnije vidi u
riječima koje je dodao: »Zar niste samo ljudi, kad jedan od vas govo­
ri: 'Ja sam Pavlov', a drugi: 'Ja sam Apolonov'?« Ono što reče »ži­
votinjski ste« i »puteni ste«, jasnije izreče kazavši »ljudi ste«, hoteći
naime reći: 'Živite po čovjeku a ne po Bogu; kad biste živjeli po
Bogu, bili biste bogovi.'
3
V i d i O Božjoj državi, 14,1.
4
1 Kor 3,3. (Prijevod prema latinskom predlošku).
5
Lat. spiritalibus spiritalia comparantes, grč. jrv£uu.cn;ixoTc; jtveuuxrcixa atjvxolvov-
T85 - nejasan izričaj koji može značiti: »tumačeći duhovnosti duhovnicima«, »tumačeći
duhovnosti duhovnostima« i »uspoređujući duhovnosti s duhovnostima«.
6
1 Kor 2,11-14.
7
Ili: onima koji imaju dušu, to jest: žive prema njoj (p.p.).
8
1 Kor 3,1. (Prijevod prema latinskom predlošku).
9
Rim 3,20. (Prijevod prema latinskom predlošku).
10
Post 46,27; što se tiče broja duša, prema Sedamdesetorici (Septuaginti) je sedam­
deset i pet (kao i u Augustina), dok je prema Vulgati sedamdeset.
11
1 Kor 3,4.
 242 D E CIV. D E I 14, 5
Qui sint motus 5. Non igitur opus est in peccatis vitiisque nostris ad Creatoris
in redeuntibus iniuriam carnis accusare naturam, quae in genere atque ordine / suo
animabus apud
Platonicos. bona est; sed deserto Creatore bono vivere secundum creatum bo­
CC 420 num non est bonum, sive quisque secundum carnem sive secundum
animam sive secundum totum hominem, qui ex anima constat et car­
ne (unde et nomine solius animae et nomine solius carnis significari
potest) eligat vivere. Nam qui velut summum bonum laudat animae
naturam et tamquam malum naturam carnis accusat, profeeto et ani­
mam carnaliter appetit et carnem carnaliter fugit, quoniam id vani-
tate sentit humana, non veritate divina. Non quidem Platonici sicut
Manichaei desipiunt, ut tamquam mali naturam terrena corpora de-
testentur, cum omnia elementa, quibus iste mundus visibilis contrec-
tabilisque compactus est, qualitatesque eorum Deo artifici tribuant;
verum tamen ex terrenis artubus moribundisque membris sic affici
animas opinantur, ut hine eis sint morbi cupiditatum et timorum et
laetitiae sive tristitiae; quibus quattuor vel perturbationibus, ut Ci­
26
cero appellat , vel passionibus, ut plerique verbum e verbo Graeco
PL 409 exprimunt, omnis / humanorum morum vitiositas continetur. Quod
si ita est, quid est quod Aeneas apud Virgilium, cum audisset a patre
apud inferos animas rursus ad corpora redituras, hane opinionem
miratur exclamans:
O pater, anne aliquas ad caelum hine ire putandum est
Sublimes animas iterumque ad tarda reverti
27
Corpora? Quae lucis miseris tam dira cupido?
Numquidnam haec tam dira cupido ex terrenis artubus moribundi-
sque membris adhuc inest animarum illi praedicatissimae puritati?
Nonne ab huiusmodi corporeis, ut dicit, pestibus omnibus eas asserit
esse purgatas, cum rursus incipiunt in corpora velle reverti? Unde
colligitur, etiamsi ita se haberet, quod est omnino vanissimum, vicis-
sim alternans incessabiliter euntium atque redeuntium animarum
mundatio et inquinatio, non potuisse veraciter dići omnes culpabiles
atque vitiosos motus animarum eis ex terrenis corporibus inolesce-
re, si quidem secundum ipsos illa, ut locutor nobilis ait, dira cupido
usque adeo non est ex corpore, ut ab omni corporea peste purgatam
aa
et extra omne corpus animam constitutam i p s a esse compellat in
corpore. Unde etiam illis fatentibus non ex carne tantum afficitur
anima, ut cupiat, metuat, laetetur, aegrescat, verum etiam ex se ipsa
his potest motibus agitari.
ipsam M.
2 6
Cf. C I C E R O , TUSC. disp. 4, 4, 10.
2 7
VERGILIUS, Aen. 6, 719-721.
O DRŽAVI BOŽJOJ 14, 5 243
5. Ne smije se stoga, kad su posrijedi naši grijesi i poroci, nano­ Iako je što se
tiče naravi tijela
siti nepravda Stvoritelju te optuživati narav puti, koja je dobra po i duše podnošlji-
svojem rodu i poretku. A l i , napustivši dobrog Stvoritelja, živjeti po vije mnijenje
platonika negoli
kakvom stvorenom dobru - nije dobro, pa izabrao taj živjeti ili po manihejaca, i
puti i l i po duši i l i po cijelomu čovjeku, koji se sastoji od duše i puti ono se mora
odbaciti, jer
(pa se otuda može označiti i imenom same duše i imenom same puti). pripisuje uzroke
svih poroka
Jer tko god kao najviše dobro hvali narav duše, a kao zlo optužuje naravi puti.
narav puti, taj zaista i dušu puteno želi i put puteno izbjegava, jer
tako mnije po ljudskoj ispraznosti, a ne po božanskoj istini.
Međutim, platonici ne mahnitaju tako kao manihejci, da bi prezirali
zemaljska tjelesa kao narav zla, jer sve pratvari, od kojih se sastoji
ovaj vidljivi i opipljivi svijet, i njihova svojstva pripisuju svojem bogu
kao tvoritelju. Pa ipak misle kako na duše toliko djeluju zemaljski
dijelovi tijela i smrtni udovi, da zbog toga obolijevaju od želja i stra­
hova, i radosti ili žalosti; a ta četiri uzbuđenja (perturbationes), kako
ih naziva Ciceron, ili pak strasti (passiones), kako mnogi kažu prema
grčkoj riječi, obuhvaćaju cjelokupnu izopačenost ljudskih običaja. 1
A k o je tomu tako, zašto Eneja u Vergilija, pošto je od oca u podzem­
lju čuo kako će se duše opet vratiti u tijela, čudi se takvomu mnijenju
te uzvikuje:
Zar se gdjekoje duše, o oče, na svijet gornji
U vis dižu odavde i opet se u tromo tijelo
Vraćaju? Kleta l i želja jadnike na svjetlost goni!« 2
Zar ta tako žalosna želja (potekla iz zemaljskih dijelova tijela i
smrtnih udova) još se nalazi u toliko vrsnoj čistoći duša? Ne tvrdi li
Vergilije, da su duše očišćene od svih takvih tjelesnih pošasti (kako
kaže), kad počinju željeti da se opet vrate u tijela?
Zbog toga, čak i kad bi bilo tako (a što je posve isprazno), da se
neprestance uzajamno smjenjuje čišćenje i kaljanje duša što dolaze i
3
odlaze, ne bi se moglo istinito reći, kako svi grješni i opaki pokreti
duša nastaju u njima od zemaljskih tjelesa, ako pak i prema samim
platonicima (kao što njihov glasoviti zagovornik kaže) ona žalosna
želja čak toliko ne potječe od tijela, te sama od sebe nagoni dušu (što
je očišćena od svake tjelesne pošasti i smještena izvan svakoga tijela)
da bude u tijelu. Otuda, čak i prema njihovu vlastitom priznanju, ne
djeluje samo put tako na dušu da ova želi, boji se, veseli se i tuguje
nego se ona i sama od sebe može uzbuditi takvim čuvstvima.
V i d i O Božjoj državi, 8,17.
Vergilije, Eneida, 6,719-721. (Prijevod T. Maretić).
Ili: čuvstva ili osjećaji (p.p.)-
 244 DE civ. DEI 14, 6 - 7 , 1
CC 421 6. Interest autem qualis sit voluntas hominis; quia si perversa
Voluntas moti- est, perversos habebit hos motus; si autem recta est, non solum incul-
bus confertur.
pabiles, verum etiam laudabiles erunt. Voluntas est quippe in omni­
bus; immo omnes nihil aliud quam voluntates sunt. N a m quid est
cupiditas et laetitia nisi voluntas in eorum consensione quae volu- a b
mus? E t quid est metus atque tristitia nisi voluntas i n dissensione
ab his quae nolumus ? Sed cum consentimus appetendo ea quae volu-
mus, cupiditas; cum autem consentimus fruendo his quae volumus,
laetitia vocatur. Itemque cum dissentimus ab eo quod aceidere nolu­
mus, tališ voluntas metus est; cum autem dissentimus ab eo quod
nolentibus aceidit, tališ voluntas tristitia est. Et omnino pro varieta-
te rerum, quae appetuntur atque fugiuntur, sicut allicitur vel offen-
ditur voluntas hominis, ita in hos vel illos affectus mutatur et verti-
tur. Quapropter homo, qui secundum Deum, non secundum homi­
nem vivit, oportet ut sit amator boni; unde fit consequens ut malum
oderit. Et quoniam nemo natura, sed quisquis malus est, vitio malus
est: perfeetum odium debet malis, qui secundum Deum v i v i t , ut nec
propter vitium oderit hominem nec amet vitium propter hominem,
sed oderit vitium, amet hominem. Sanato enim vitio totum quod
amare, nihil autem quod debeat odisse remanebit.
PL410 7. 1. N a m cuius propositum est amare Deum et non secundum
Quid sit amare hominem, sed secundum Deum amare proximum, sicut etiam se ip­
et diligere.
sum: procul dubio propter hunc amorem dicitur voluntatis bonae,
ad
quae usitatius i n Scripturis sanctis caritas appellatur; sed amor
quoque secundum easdem sacras Litteras dicitur. N a m et amatorem
29
boni Apostolus dicit esse debere , quem regendo populo praecipit
eligendum, et ipse Dominus Petrum apostolum interrogans cum di-
xisset: Diligis me plus his? ille respondit: Domine, tu scis quia amo
te; et iterum Dominus quaesivit, non utrum amaret, sed utrum dili-
geret eum Petrus; at ille respondit iterum: Domine, tu scis quia amo
ae
te; tertia vero interrogatione et ipse Iesus non ait: Diligis me? sed:
Amas me? ubi secutus ait Evangelista: Contristatus est Petrus, quia
dixit ei tertio: Amas me? cum Dominus non tertio, sed semel dixerit:
Amas me? bis autem dixerit: Diligis me? unde intellegimus, quod
CC 422 etiam cum / dicebat Dominus: Diligis me? nihil aliud dicebat quam:
Amas me? Petrus autem non mutavit huius unius rei verbum, sed
etiam tertio: Domine, inquit, tu omnia scis, tu scis quia amo te .
a b
consensionem M.
a c
dissensionem M.
a d
sacris M.
a e
Dominus M.
2 8
Cf. Ps 138, 22.
2 9
Cf. Tit 1, 8; Rom 13, 1.
3 0
Io21, 15-17.
O DRŽAVI BOŽJOJ 14, 6-7,1 245
O kakvoći
6. Naime, čimbenik razlike je sama ljudska volja; ako je ona izo­ ljudske volje,
pačena, i ta će čuvstva biti izopačena; ako je ona prava, ne samo što koje sud odre­
đuje da li su
ta čuvstva neće biti grješna nego će biti dostojna hvale. Zapravo, duševna čuvstva
volja je u svima njima; dapače, one i nisu ništa drugo nego volje. kriva ili prava.
INaime, što su drugo želja ili radost, ako ne volja u skladu s onim što
ac
želimo? I što su drugo strah ili žalostT^ako ne volja u neskladu s onim
što ne želimo? K a d se žudeći slažemo s onim što želimo, to se zove
želja; a kad se slažemo uživajući u stvarima koje želimo, to se zove
radost. Isto tako, kad se ne slažemo s onim što ne želimo da se dogo­
di, onda je takva volja - strah; a kad se ne slažemo s onim što nam
se događa protiv naše volje, takva je volja - žalost. I uopće, prema
raznolikosti stvari koje se žele ili izbjegavaju, kakve privlače ili vrije­
đaju ljudsku volju, tako se mijenjaju i obrću jedna ili druga čuvstva.
Prema tome, čovjek koji živi po Bogu, a ne po čovjeku, mora biti
ljubitelj dobra, i susljedno tome mrzitelj zla. I budući da nitko nije
28 zao po naravi, nego tko god je zao - zao je po nekom nedostatku,
onaj tko živi po Bogu, duguje savršenu mržnju prema zlima, ali ne
da zbog nedostatka mrzi čovjeka, niti da ljubi nedostatak zbog čovje­
ka, nego da mrzi nedostatak, a ljubi čovjeka. Naime, pošto se izliječi
nedostatak, ostat će samo ono što treba voljeti, a ništa od onoga što
treba mrziti.
7. 1. Onaj kojemu je nakana ljubiti Boga (i to ne po čovjeku, O nazivcima
'ljubav' i 'pri­
nego po Bogu) i bližnjega svojeg kao i samoga sebe, taj se bez ikakve vrženost' koji se
dvojbe - zbog te ljubavi - naziva čovjekom dobre volje, koja se u u Svetome
pismu upotreb-
Svetome pismu običnije naziva caritas, ali se ista ljubav tu naziva i ljivaju bez
amor. Apostol kaže, kako onaj kojega treba izabrati da vlada naro­ razlike i za
1
dobro i za zlo.
dom treba biti ljubitelj dobra. A kad je sam Gospodin, ispitujući
apostola Petra, rekao: »Jesi l i mi više privržen od ovih?« (Diligis
me...), ovaj mu odgovori: »Gospodine, ti znaš da te ja ljubim« (Amo
2
te). I ponovo je Gospodin upitao, ne da li ga ljubi (amaret), nego da
li mu je Petar privržen (diligeret). I ovaj mu je ponovo odgovorio:
»Gospodine, ti znaš da te ljubim.« N u , pri trećem pitanju, ni sam
Isus nije rekao: »Jesi l i mi privržen«? (Diligis me?) nego »Ljubiš l i
me?« (Amas me?), nakon čega evangelist dodaje: »Ražalosti se Petar
što ga pita po treći put: 'Ljubiš li me?' A l i , Gospodin nije triput nego
samo jednom rekao: »Ljubiš l i me?«, dok je dvaput rekao: »Jesi li mi
privržen?« Otuda razumijevamo da čak i kad je Gospodin rekao »Jesi
30
li mi privržen?« (Diligis me?) nije ništa drugo rekao nego: »Ljubiš l i
me?« (Amas me?). Međutim, Petar nije mijenjao tu riječ, nego je i
treći put rekao: »Gospodine, ti znaš sve. T i znaš, da te ljubim.«
1
Posrijedi je grčka riječ (pddyaftog, koja se u Vulgati prevodi kao benignus (do­
brostiv), a trebalo bi »dobroljuban«. Inače je ovdje posrijedi dosta teško razlikovanje
cijeloga grozda riječi veoma slična značenja. Naime, u latinskom jeziku riječi: amor, dilec-
tio, caritas, benevolentia, pietas, gratia i studium - sve znače neku ili stanovitu vrstu ljuba­
vi: od putene do duhovne, od ljubavničke do roditeljske, domovinske, milosrdne i božan­
ske. Stoga je svako strožije razlikovanje uvjetno i umjetno, i moguće je samo prema
okolnim suznačjima. Tako, na primjer, možemo razlikovati amor (ljubav) i dileetio (priv­
rženost), kojima je u korijenu razlika između grčkog ayana($ (diligo) i (piAico (amo), to
jest: »volim« i »ljubim«, ali se ta razlika inače gubi i u grčkom i u latinskom, kao i u
hrvatskom.
2
Iv 21,15-17.
 246 D E CIV. D E I 14, 7,2 O DRŽAVI BOŽJOJ 14, 7,2 247

Amor quattuor 7. 2. Hoc propterea commemorandum putavi, quia nonnulli arbi-
fertur
U S C
° n
trantur aliud esse dilectionem, sive caritatem, aliud amorem. Dicunt
enim dilectionem accipiendam esse in bono, amorem in malo. Sic
autem nec ipsos auctores saecularium litterarum locutos esse certis-
simum est. Sed viderint philosophi utrum vel qua ratione ista discer-
nant; amorem tamen eos in bonis rebus et erga ipsum Deum magni
pendere, libri eorum satis loquuntur. Sed Scripturas religionis no-
af
strae, quarum auctoritatem ceteris omnibus litteris anteponimus,
non aliud dicere amorem, aliud dilectionem vel caritatem, insinuan-
dum fuit. Nam et amorem in bono dići iam ostendimus. Sed ne quis
existimet amorem quidem et in malo et in bono, dilectionem autem
non nisi in bono esse dicendam, illud attendat quod in Psalmo scrip­
tum est: Qui autem diligit iniquitatem, odit animam suam , et illud
apostoli Ioannis: Si quis dilexerit mundum, non est dilectio Patris in
illo ag 32
. Ecce uno loco dilectio et in bono et in malo. Amorem autem
in malo (quia in bono iam ostendimus) ne quisquam flagitet, legat
quod scriptum est: Erunt enim homines se ipsos amantes, amatores
33
pecuniae . Recta itaque voluntas est bonus amor et voluntas perver-
sa malus amor. Amor ergo inhians habere quod amatur, cupiditas
ah
est, id autem habens eoque fruens laetitia ; fugiens quod ei adversa-
tur, timor est, idque si acciderit sentiens tristitia est. Proinde mala
sunt ista, si malus amor est; bona, si bonus. Quod dicimus, de Scrip-
turis probemus. Concupiscit Apostolus dissolvi et esse cum Chri­
34
sto , et: Concupivit anima mea desiderare iudicia tua , vel si accom-
PL4H modatius dicitur: Desideravit anima mea concupilscere iudicia tua\
et: Concupiscentia sapientiae perducit ad regnum . Hoc tamen lo- 36
quendi obtinuit consuetudo, ut, si cupiditas vel concupiscentia dica-
tur nec addatur cuius rei sit, non nisi in malo possit intellegi. Laetitia
in bono est: Laetamini in Domino et exsultate iusti ; et: Dedisti lae­37
38
titiam in cor meum ; et: Adimplebis me laetitia cum vultu tuo .
2. Mislio sam kako to treba spomenuti zbog toga jer neki misle kako
je jedno dilectio (privrženost), ili caritas (dobrohotnost) a drugo amor
(ljubav). T i tvrde kako privrženost treba uzeti kao dobro, a ljubav
kao zlo. N u , posve je sigurno da tako nisu razlikovali ni pisci svje­
tovne književnosti. A l i , neka filozofi razvide da li se tako razlikuje i
prema kakvu razlogu. Zapravo, njihove vlastite knjige dostatno svje­
doče o tome, kako veoma cijene ljubav kad je ona zaokupljena do­
brim stvarima i usmjerena prema samomu Bogu. Meni bijaše namjera
pokazati kako Pismo naše vjere (kojega mi ugled i vrijednost stav­
ljamo iznad svih ostalih spisa) ne razlikuje ljubav kao jedno, a dobro­
hotnost ili privrženost kao nešto drugo. A već dokazasmo da se i lju­
bav upotrebljiva u dobrom smislu.
31
A l i , kako ne bi tkogod pomislio da se ljubav (amor) upotrebljiva i za
dobro i za zlo, a privrženost (dilectio) samo za dobro, nek pripazi na
ono što je zapisano u psalmu: »Onaj tko je privržen opačini mrzi
3
dušu svoju«, a i ono u apostola Ivana: »Ako je tkogod privržen svi­
4
jetu, u njemu nema privrženosti Očeve.« Tu na jednome mjestu
imamo privrženost i u dobrome i u zlom smislu. A ustraži l i tkogod
i ljubav u zlom smislu (jer sam o dobrome već pokazao), nek pročita
5
što je pisano: »I ljubit će ljudi same sebe, i bit će ljubitelji novca.«
Stoga, prava volja je dobra ljubav, a izopačena volja - zla ljubav.
Dakle, ljubav koja želi imati ono što se ljubi je želja; a kad to ima i
35
u tome uživa, onda je radost; ljubav koja izbjegava ono što joj je
oprečno je - strah; a ljubav koja to osjeća, kad se dogodi, jest žalost.
Prema tome, ta su čuvstva zla ako je ljubav zla; a dobra su ako je
ljubav dobra.
Ovo što rekosmo to i dokažimo prema Pismu. Apostol »poželi umri­
6
39 jeti i biti s Kristom« (Concupiscit); »Zažudi (concupivit) duša moja
7

cc 423 Timor in bono est apud / Apostolum, ubi ait: Cum timore et tremore željeti sudove tvoje« ili rečeno primjerenije: »Poželi duša moja žu-
40
vestram ipsorum salutem operamini ; et: Noli altum sapere, sed ti- djeti za sudovima tvojim;« i »Žudnja za mudrošću vodi u kraljev­
8
4]
me ; et: Timeo autem, ne, sicut serpens Evam seduxit astutia sua, sic stvo.« Međutim, u govoru je prevladao takav običaj, da ako se ka­
et vestrae mentes corrumpantur a castitate, quae est in Christo . De 42 kvim dodatkom posebnije ne odredi, riječi cupiditas (želja, žudnja) i
concupiscentia (hlepnja, želja), mogu se shvatiti samo u smislu zla.
Dočim, radost (laetitia) ima značenje dobra: »Radujte se u Gospodinu
9 10
i likujte pravednici!« i »Dao si radost srcu mojemu« ; i »Ispunit ćeš
quibusque M. 11
me radošću licem svojim«. A riječ strah (timor) uzima se u dobru
a
s eo M.
^ est add. M.
značenju ondje gdje apostol kaže: »Sa strahom i strepnjom priprav­
1
ljajte svoje spasenje«; i »Ne oholi se, nego strahuj!« i »Ali strahu­
jem, da ne bi - kao što je zmija zavela E v u lukavošću svojom, - tako
3 1
Ps 10, 6. 14
i vaši umovi odlutali od one čistoće koja je u Kristu.« A l i , složenije
3 2
1 Io 2, 15.
3 3
2 T i m 3, 2. 3
Ps 11 (10), 5. (Prijevod prema latinskom predlošku).
3 4
C f . Phil 1, 23. 4
1 Iv 2,15.
3 5 5
Ps 118, 20. 2 Tim 3,2. (Prijevod prema latinskom predlošku).
6
3 6
Sap 6, 21. Fil 1,23. (Prema latinskom).
7
3 7
Ps 31, 11. Ps 119 (118), 20. (Prema latinskom).
8

3 8
Mudr 6,20. (Prema latinskom).
Ps 4, 7. 9
Ps 32 (31), 11. (Prema latinskom).
3 9
Ps 15, 11. 10
Ps 4,7. (Prema latinskom).
11
4 0
Phil 2, 12. Ps 16 (15), 11. (Prema latinskom).
12
4 1
R o m 11, 20. Fil 2,12. (Prema latinskom).
13
4 2 Rim 11,20. (Prema latinskom).
2 C o r 11, 3. 14
2 Kor 11,3".
 248 D E civ. D E I 14, 7 , 2 - 8 , 1
tristitia vero, quam Cicero magis aegritudinem appellat , dolorem 43
44
autem Virgilius, ubi ait: Dolent gaudentque (sed ideo malui tristi-
tiam dicere, quia aegritudo vel dolor usitatius in corporibus dicitur),
scrupulosior quaestio est, utrum inveniri possit in bono.
45
Quid de pertur- 8. 1. Quas enim Graeci appellant eviradelas , Latine autem Cicero
bationibus 46
constantias nominavit , Stoici tres esse voluerunt pro tribus pertur-
Stoici sentiant.
bationibus in animo sapientis, pro cupiditate voluntatem, pro laeti­
tia gaudium, pro metu cautionem; pro aegritudine vero vel dolore,
quam nos vitandae ambiguitatis gratia tristitiam maluimus dicere,
negaverunt esse posse aliquid in animo sapientis. Voluntas quippe,
inquiunt, appetit bonum, quod facit sapiens; gaudium de bono adep-
to est, quod ubique adipiscitur sapiens; cautio devitat malum, quod
debet sapiens devitare; tristitia porro quia de malo est, quod iam
accidit, nullum autem malum existimant posse aceidere sapienti, ni­
hil in eius animo pro illa esse posse dixerunt. Sic ergo illi loquuntur,
ut velle, gaudere, cavere negent nisi sapientem; stultum autem non
nisi cupere, laetari, metuere, contristari; et illas tres esse constan­
tias, has autem quattuor perturbationes secundum Ciceronem, se­
cundum autem plurimos passiones. Graece autem illae tres, sicut
dixi, appellantur eviradetar, istae autem quattuor iradrj.. Haec locutio
utrum Scripturis sanctis congruat, cum quaererem quantum potui
diligenter, illud inveni quod ait Propheta: Non est gaudere impiis,
47
dicit Dominus ; tamquam impii laetari possint potius quam gaudere
de malis, quia gaudium proprie bonorum et piorum est. Item illud in
Evangelio: Quaecumque vultis ut faciant vobis homines, haec et vos
48
facite illis , ita dictum videtur, tamquam nemo possit aliquid male
vel turpiter velle, sed cupere. Denique propter consuetudinem locu-
tionis nonnulli interpretes addiderunt bona et ita interpretati sunt:
Quaecumque vultis ut faciant vobis homines bona. Cavendum enim
putaverunt, ne quisquam inhonesta velit sibi fieri ab hominibus, ut
de turpioribus taceam, certe luxuriosa convivia, in quibus se, si et
PL412
ai
ipse illis faciat , hoc prae/ceptum existimet impleturum. Sed in
CC 424 graeco Evangelio, unde in lati/num translatum est, non legitur bona,
sed: Quaecumque vultis ut faciant vobis homines, haec et vos facite
illis; credo propterea, quia in eo quod dixit vultis, iam voluit intellegi
bona. Non enim ait: Cupitis.
a i
similia add. M.
4 3
C I C E R O , De fin. 3, 10, 35.
4 4
V E R G I L I U S , Aen. 6, 734.
4 5
Cf. D I O G E N E S L . , 7, 115.
4 6
Cf. C I C E R O , TUSC. disp. 4, 6, 11-14.
Isa 57, 21 (sec. L X X ) .
4 7
4 8
M t 7, 12.
O DRŽAVI BOŽJOJ 14, 7,2 - 8,1 249
je pitanje može li se i riječ žalost (tristitia) naći u značenju dobra;
15
Ciceron je češće naziva riječju aegritudo (jad), a Vergilije riječju do­
16
lor (bol), kao kad kaže: »Boluju ili se raduju« (Dolent gaudentque).
Osobno više volim reći tristitia, jer se aegritudo i dolor češće upotreb­
ljavaju za tjelesa.
O trima u z b u đ e ­
8. 1. Ono što Grci nazivaju eimaumag (udobnosti ili ugodnosti)
njima (ili čuv­
- a što je Ciceron latinski nazvao constantiae (postojanosti), stoici stvima) koje su
ushtjedoše da ih bude tri u duši mudraca, a mjesto triju uzbuđenja ili stoici dopuštali
u duši mudraca,
smutnji (perturbationes); i to: mjesto želje - volja, mjesto veselosti - isključivši bol i l i
radost, mjesto straha - oprez. A posve su zanijekali da bi u duši žalost, koje ne
smije osjećati
mudraca moglo biti nešto što odgovara jadu i l i bolu (što mi - kako vrlina d u š e .
bismo izbjegli dvosmislenosti - radije nazivamo žalošću).
Naime, oni kažu, volja želi dobro, a to je ono što mudrac čini; radost
(gaudium) biva zbog postignuta dobra, koje mudrac postiže gdje god
se nalazio; oprez (cautio) izbjegava zlo, što mudrac i treba izbjegava­
ti. Međutim, žalosti, budući da potječe od zla što se već dogodilo (a
kako misle da se mudracu ne može dogoditi nikakvo zlo), kažu kako
ne može ništa odgovarati u duši mudraca. Dakle, oni kažu ovako:
volja, radost i oprez pripadaju samo mudracu, a glupaku ništa drugo
osim želje, veselosti, straha i žalosti; te su ono prvo troje postojanosti,
a ovo drugo četvero uzbuđenja (ili smutnje) prema Ciceronu, a stra­
1
sti prema većini ostalih. Grčki se ono prvo troje - kao što rekoh -
naziva eujt&freica, a drugo četvero Jia$r\\
Kad sam, što sam mogao pažljivije, istraživao slaže l i se taj izrijek sa
Svetim pismom, naiđoh na ono što kaže prorok: »Nema radosti bez­
2
božnicima, reče Gospodin« , kao da se bezbožnici prije mogu veseliti
(laetari) negoli radovati (gaudere) a zbog zlih stvari, jer je radost
(gaudium) svojstvena dobrima i pobožnima. Slično stoji u evanđelju:
3
»Sto god hoćete da ljudi učine vama, to i vi njima učinite«, što se
čini da je tako rečeno, jer nitko ne može štogod zlo ili gnusno hotjeti
(velle), nego samo željeti (cupere). I zaista su zbog govorne navike
neki tumači dodavali »dobra«, tumačeći to ovako: »Sto god od dobrih
stvari (bona) hoćete da i vama ljudi učine.« Mislili su, kako se treba
čuvati te tkogod ne ushtjedne da ljudi učine za njega štogod nečasno,
kao što su svakako (da prešutim veće gnusobe) raskošne gozbe, pri
čemu bi - ako im istim i sam uzvrati - pomislio da će ispuniti takav
naputak. N u , u grčkome evanđelju - prema kojem je načinjen latinski
4
prijevod - ne čitamo o tim dobrima, nego samo: »Što god hoćete da
ljudi učine vama, to i vi njima učinite.« A vjerujem kako je tako zbog
toga jer je rekavši hoćete (vultis) htio da se shvati »dobra«. Inače bi
rekao cupitis (želite).
15
Ciceron, Tuskulanski razgovori, 3,10,22-23.
16
Vergilije, Eneida, 6,733. (Doslovan prijevod).
1
Lat. passiones - ili trpnosti ili trpljevine ili trpnje.
2
Iz 57,21. (Prijevod prema latinskom predlošku koji se slaže sa Septuagintom,
dok u Vulgati stoji: non est pax impiis, nema mira bezbožnicima).
3
Mt 7,12. (Prema latinskom predlošku).
4
U grčkom je »ooa eav tlšA/nre«.
 250 DE civ. DEI 14, 8,2 O DRŽAVI BOŽJOJ 14, 8,2 251

Quomodo i n - 8. 2. N o n tamen semper his proprietatibus locutio nostra frenan-
terpretari pos-
da est, sed interdum his utendum est; et cum legimus eos, quorum
auctoritati resultare fas non est, i b i sunt intellegendae, ubi rectus
sensus alium exitum non potest invenire; sicut ista sunt, quae exem-
p l i gratia partim ex Propheta, partim ex Evangelio commemoravi-
mus. Quis enim nescit impios exsultare laetitia? et tamen: Non est
49
gaudere impiis, dicit Dominus . Unde, nisi quia gaudere aliud est,
quando proprie signateque hoc verbum ponitur? Item quis negaverit
non recte praecipi hominibus, ut quaecumque ab aliis sibi fieri cu-
piunt, haec eis et ipsi faciant; ne se invicem turpitudine illicitae vo-
luptatis oblectent? et tamen saluberrimum verissimumque praecep-
tum est: Quaecumque vultis ut faciant vobis homines, eadem et vos
50
facite illis . E t hoc unde, nisi quia hoc loco modo quodam proprio
voluntas posita est, quae in malo accipi non potest? Locutione vero
usitatiore, quam frequentat maxime consuetudo sermonis, non uti-
51
que diceretur: Noli velle mentiri omne mendacium , nisi esset et
voluntas mala, a cuius pravitate illa distinguitur, quam praedicave-
52
runt angeli dicentes: Pax in terra hominibus bonae voluntatis . N a m
2. Pa ipak ne trebamo uvijek obuzdavati svoj izričaj takvim posebno­
stima, nego se valja njima služiti od zgode do zgode. A kad čitamo
one protiv čijeg ugleda nije dopušteno opirati se, ta posebna izričajna
svojstva treba podrazumijevati samo ondje gdje nema nikakve druge
mogućnosti za točan smisao, kao što su primjeri koje smo dijelom
naveli iz djela proroka, dijelom iz evanđelja. Jer tko da ne zna kako
bezbožnici likuju od radosti (laetitia)! Pa ipak stoji: »Nema radosti
(gaudere) bezbožnicima, reče Gospodin«; što je moguće samo zbog
toga jer gaudere (radovati se) ima posebno značenje kad se taj glagol
posebno upotrijebi. Isto tako, tko bi zanijekao, kako nije pravo napu-
ćivati ljude da drugima učine sve ono što i sami žele (cupirent) da
drugi njima učine, kako ne bi jedni drugima zadovoljavali gnusobne
i nedopuštene požude? A ipak je i najzdraviji i najistinitiji naputak:
»Što god hoćete da ljudi učine vama, to i vi njima učinite«. To je opet
moguće samo zbog toga što se na tome mjestu riječ volja upotrebljava
nekim svojim posebnim načinom, i ne može se shvatiti u smislu zla.
Dočim, uobičajenijim izrijekom (koji je veoma čest u svakodnevnoj
upotrebi) zaista se ne bi reklo: »Nemoj htjeti slagati nikakve laži« , 5

ex abundanti additum est bonae, si esse non potest nisi bona. Quid
autem magnum in caritatis laudibus dixisset Apostolus, quod non
53
gaudeat super iniquitate , nisi quia ita malignitas gaudet? E t apud
auctores saecularium litterarum tališ istorum verborum indifferen-
tia reperitur. Ait enim Cicero orator amplissimus: Cupio, patres con-
54
scripti, me esse clementem . Quia i d verbum i n bono posuit, quis
tam perverse doctus existat, qui non eum Cupio, sed Volo potius di­
cere debuisse contendat? Porro apud Terentium flagitiosus adule-
scens insana flagrans cupidine:
da ne postoji i zla volja, a od njezine opačine razlikuje se volja koju
6
a l najaviše anđeli govoreći: »Mir na zemlji ljudima dobre volje.« Nai­
me, suvišan bi bio dodatak dobra, ako volja i ne može biti drukčija
nego dobra. A što bi veliko o hvalama milosrdne ljubavi (caritas)
7
rekao apostol »što se ona ne veseli u opačini«, ako se ne veseli tako
sama zloća?
I među piscima svjetovne književnosti nalazi se isto^ nerazlikovanje
dotičnih riječi. Tako izvrsni govornik Ciceron kaže: »Želim, odabrani
8

Nihil volo aliud, inquit, nisi Philumenam. oci, da budem milostiv.« Budući je tu riječ upotrijebio u dobrome
Quam voluntatem fuisse libidinem responsio, quae i b i servi eius sa- smislu, tko da sad bude tako izopačeno učen te tvrdi kako je trebao
3111
nioris inducitur, satis indicat. Ait namque domino suo: reći ne cupio (želim), nego volo (hoću)? Zatim, u Terencija mladi
Quanto satius est, te id dare operam, qui istum amorem &n
sramotnik, uspaljen od lude požude veli:
CC 425 ex animo amoveas tuoj »I neću ništa drugo nego Filumenu.« 9

55
Quam id loqui, quo magis libido frustra accendatur tua?
Gaudium vero eos et in malo posuisse ille ipse Virgilianus testis est A l i da ta volja ne bijaše ništa drugo nego požuda dosta jasno poka­
versus, ubi has quattuor perturbationes summa brevitate complexus zuje odgovor što mu dade njegov razboritiji rob. O n veli svojem go­
est: spodaru: »Koliko bi bolje bilo, da se potrudiš te iz svoje duše odstra­
56
Hine metuunt cupiuntque, dolent gaudentque . niš tu ljubav, nego što samo pričaš i tako još više uludo raspaljuješ
Dixit etiam idem auctor: svoju požudu.«
57
Mala mentis gaudia . I dalje, nalazimo u njih i radost (gaudium) u zlom smislu o čemu
svjedoči onaj Vergilijev stih, gdje u krajnjoj sažetosti navodi ona četiri
uzbuđenja:
10
»Otuda se boje, žude, tuguju i raduju.«
3 1
N a m et M.
3111
senioris M. A isti pjesnik kaže:
3 1 1
quo M. 11
»Zle radosti u m a . «
4 9 Sir 7,13. (Doslovan prijevod prema latinskom predlošku).
Isa 57, 21 (sec. L X X ) . Lk 2,14.
5 0
M t 7, 12. 1 Kor 13,6. (Prema latinskom predlošku).
5 1
Ecele 7, 14. Ciceron, Protiv Katiline, 1,2,4.
5 2
L c 2, 14. Terencije, Andrija, 306-308. (Doslovan prijevod): »Nihil volo aliud...«
5 3
C f . 1 C o r 13, 6. Vergilije, Eneida, 6,733. (Doslovan prijevod).
Vergilije, Eneida, 6,278-279. (Doslovan prijevod).
 252 DECIV. DEI 14, 8,3 - 9,1
... s p e c i a t i m 8. 3. Proinde volunt, cavent, gaudent et boni et mali; atque ut
?L4\\ a
eadem aliis verbis enuntiemus, cu/piunt, timent, laetantur et boni et
mali; sed i l l i bene, isti male, sicut hominibus seu recta seu perversa
voluntas est. Ipsa quoque tristitia, pro qua Stoici nihil in animo sa­
pientis inveniri posse putaverunt, reperitur in bono et maxime apud
nostros. N a m laudat Apostolus Corinthios, quod contristati fuerint
secundum Deum. Sed fortasse quis dixerit illis Apostolum fuisse con-
gratulatum, quod contristati fuerint paenitendo, qualis tristitia, nisi
eorum qui peccaverint, esse non potest. Ita enim dicit: Video quod
epistula illa, etsi ad horam, contristavit vos; nunc gaudeo, non quia
ao
contristati estis, sed quia contristati estis in paenitentiam. Contri­
stati enim estis secundum Deum, ut in nullo detrimentum patiamini
ex nobis. Quae enim secundum Deum est tristitia, paenitentiam in
salutem impaenitendam operatur; mundi autem tristitia mortem ope-
ratur. Ecce enim idipsum secundum Deum contristari, quantam per-
58
fecit** in vobis industriam . Ac per hoc possunt Stoici pro suis par-
tibus respondere, ad hoc videri utilem esse tristitiam, ut peccasse
paeniteat; in animo autem sapientis ideo esse non posse, quia nec
peccatum in eum cadit, cuius paenitentia contristetur, nec ullum
aliud malum, quod perpetiendo et sentiendo sit tristis. N a m et Alci-
biadem ferunt (si me de nomine hominis memoria non fallit), cum
sibi beatus videretur, Socrate disputante et ei quam miser esset, quo-
59
niam stultus esset, demonstrante flevisse . Huic ergo stultitia fuit
causa etiam huius utilis optandaeque tristitiae, qua homo esse se
dolet, quod esse non debet. Stoici autem non stultum, sed sapientem
aiunt tristem esse non posse.
Qui sint affec- 9. 1. Verum his philosophis, quod ad istam quaestionem de animi
SanCtlS
cc 426 perturbationibus attinet, iam respondimus in nono huius / operis li­
60
bro , ostendentes eos non tam de rebus, quam de verbis cupidiores
esse contentionis quam veritatis. Apud nos autem iuxta Scripturas
sanctas sanamque doctrinam cives sanctae civitatis Dei in huius vi­
tae peregrinatione secundum Deum viventes metuunt cupiuntque,
dolent gaudentque, et quia rectus est amor eorum, istas omnes affec-
tiones rectas habent. Metuunt poenam aeternam, cupiunt vitam ae­
ternam; dolent in re, quia ipsi in semetipsis adhuc ingemiscunt adop-
tionem exspectantes, redemptionem corporis s u i ; gaudent in spe, 61
quia fiet sermo, qui scriptus est: Absorpta est mors in victoriam .
a o
ad M.
A
P perficit M.
5 8
2 C o r 7, 8-11.
5 9
C f . P L A T O , Alcib. 118bd; Conv. 213c-e; C I C E R O , TUSC. disp. 3, 32, 77.
6 0
V . supra 9, 4-5.
6 1
C f . R o m 8, 23.
6 2
1 C o r 15, 54.
O DRŽAVI BOŽJOJ 14, 8,3 - 9,1 253
3. Prema tome, i hoće i paze se i raduju se: i dobri i zli; te - da isto
izrazimo drugim riječima - žele, plaše se, vesele se: i dobri i zli. A l i
jedni dobro, a drugi zlo, kao što ljudi imaju ili ispravnu ili izopačenu
volju. Pa i sama žalost, o kojoj stoici mišljahu kako se za nju ne može
naći ništa odgovarajuće u duši mudraca, susreće se i u dobrome smi­
slu, i to najčešće u naših pisaca. Naime, apostol hvali Korinćane što
su se ražalostili u skladu s Bogom. A l i možda bi tkogod rekao, kako
im je apostol tu čestitao jer se bijahu ražalostili u pokajanju, a takve
žalosti ne može biti, ako nisu zgriješili. O n naime kaže: »Zbilja, ako
sam vas i ražalostio poslanicom, nije mi žao. A k o sam i žalio - sad
se radujem; ne zbog toga što ste postali žalosni, nego zbog toga što
vas je ta žalost dovela k obraćenju. V i ste se ražalostili po Bogu, tako
da od nas ne trpite nikakve štete. Žalost, naime, koja je po Bogu
rađa spasonosno i stalno obraćenje, dok žalost svijeta rađa smrt. Pa­
zite samo koliku je gorljivost proizvela u vama ta ista žalost po B o -
12
gu.«
Zbog ovoga, stoici - u potkrepu vlastite tvrdnje - mogu odgovoriti,
kako je žalost utoliko korisna ukoliko je pokajanje zbog grijeha, ali
nje ne može biti u duši mudraca zbog toga što on nije sklon grijehu,
zbog kojega bi se kajao i žalostio i l i bilo kojem drugom zlu, zbog
kojega bi bio tužan, pretrpjevši ga i l i osjetivši ga. Naime, priča se
kako je Alkibijad (ako me sjećanje ne vara u pogledu imena toga
čovjeka), iako se sam sebi činio sretnim, zaplakao, kad je Sokrat ras­
pravljajući pokazao koliko je zapravo bijedan, jer je glup. Dakle, nje­
gova glupost bijaše uzrokom čak ove korisne i poželjne žalosti, kojom
čovjek žali što jest ono što ne treba biti. A l i stoici tvrde kako mudar
čovjek, a ne glupan, ne može biti žalostan.
9. 1. Što se tiče pitanja o uzbuđenjima duše, tim Smo filozofima O uzbuđenjima
1
već odgovorili u devetoj knjizi ovoga djela, pokazavši kako je njima d u š e
' o d k o
. J^
i-i .\ , . . J
_. se prava čuvstva
vise do rijeci negoli do stvari i vise do prepirke negoli do istine. D o - nalaze u životi-
m a
čim u nas - prema Svetome pismu i zdravome nauku - građani sve- P r a v e d n i k a
-
toga grada Božjeg, živući po Bogu, na proputovanju ovim životom: i
boje se i žele i tuguju i raduju se, i budući da je ispravna njihova
ljubav, ispravna su im i sva ta čuvstva.
Oni se boje vječne kazne, a žele život vječni. Osjećaju bol u svojem
62 zbiljskom položaju, »jer u sebi samima uzdišu očekujući posinjenje,
2
otkupljenje svojega tijela;« raduju se u nadi, što će se ispuniti izrijek:
3
»Pobjeda proguta smrt« . Te ponovo: boje se griješiti, a žele ustrajati;
osjećaju bol zbog grijeha, i raduju se zbog dobrih djela. Kako bi se
bojali griješiti, slušaju: »Jer će se uzmnožiti opačina, ohladnjet će lju-
12
2 Kor 7,8-11.
1
Vidi O Božjoj državi, 9,4-5.
2
Rim 8,23.
3
1 Kor 15,54.
 D E civ. D E I 14, 9,1-9,2 O DRŽAVI BOŽJOJ 14, 9,1-9,2 255
254

Item metuunt peccare, cupiunt perseverare; dolent in peccatis, gau-
dent in operibus bonis. Ut enim metuant peccare, audiunt: Quoniam
abundabit iniquitas, refrigescet caritas multorum ; ut cupiant perse­
verare, audiunt quod scriptum est: Qui perseveraverit usque in fi-
PL414
64
nem, hic salvus erit ; ut / doleant in peccatis, audiunt: Si dixerimus
quia peccatum non habemus, nos ipsos seducimus, et veritas in nobis
65
non est \ ut gaudeant in operibus bonis, audiunt: Hilarem datorem
66
diligit Deus . Item sicuti se infirmitas eorum firmitasque habuerit,
metuunt temptari, cupiunt temptari; dolent in temptationibus, gau-
dent in temptationibus. Ut enim metuant temptari, audiunt: Si quis
praeoccupatus fuerit in aliquo delicto, vos, qui spiritales estis, instrui-
te huiusmodi in špiritu mansuetudinis, intendens te ipsum, ne et tu
67
tempteris ; ut autem cupiant temptari, audiunt quemdam virum for-
tem civitatis Dei dicentem: Proba me, Domine, et tempta me; ure re-
68
nes meos et cor meum ; ut doleant in temptationibus, vident Petrum
69
flentem ; ut gaudeant in temptationibus, audiunt Iacobum dicen­
tem: Omne gaudium existimate, fratres mei, cum in temptationes va-
rias incideritis . 70
...in Paulo... 9. 2. N o n solum autem propter se ipsos his moventur affectibus,
verum etiam propter eos, quos liberari cupiunt et ne pereant me­
4
bav mnogih.« Kako bi željeli ustrajati, slušaju što je pisano: »Onaj
5
tko ustraje do konca, bit će spašen.« A kako bi žalili zbog počinjenih
63
grijeha, slušaju: »Ako rečemo da grijeha nemamo, sami sebe obma­
6
njujemo, te u nama nema istine.« A kako bi se radovah dobrim dje­
7
lima, slušaju: »Bog ljubi vesela darivatelja.«
Slično tome, već prema svojoj slaboći ili čvrstoći značaja, oni se boje
kušnje i l i žele kušnju, tuguju u kušnjama i l i se raduju u kušnjama.
Kako bi se bojali kušnje, slušaju: »Ako tkogod zapadne u kakav pre­
kršaj, vi - koji ste duhovni - ispravite takvoga u duhu blagosti, pazeći
8
na se da i sam ne zapadneš u kušnju.« A kako bi opet željeli kušnju,
slušaju gdje nekakav hrabri muž iz grada Božjeg kaže: »Ispitaj me,
9
Gospodine, i iskušaj; spali bubrege moje i srce moje.« Kako bi žahh
10
u kušnjama, vide Petra gdje plače. Kako bi se radovali u kušnjama,
čuju Jakova gdje kaže: »Smatrajte potpunom radošću, braćo moja,
11
kad zapadnete u različite kušnje.«
2. I ne uzbuđuju njih ta čuvstva samo zbog njih samih nego i zbog
onih koje žele izbaviti i boje se da ti ne propadnu, te žale ako propad­
nu, i raduju se, ako se izbave. O n i od nas koji dođosmo u Kristovu
Crkvu od pogana sjetimo se onoga najboljeg i najhrabrijeg muža, koji
12 13

tuunt, et dolent si pereunt et gaudent si liberantur. Illum quippe
optimum et fortissimum virum, qui in suis infirmitatibus gloria-
71
t u r , ut eum potissimum commemoremus, qui in Ecclesiam Christi
ex gentibus venimus, doctorem gentium in fide et veritate, qui et plus
omnibus suis coapostolis laboravit et pluribus epistulis populos 72
Dei, non eos tantum, qui praesentes ab illo videbantur, verum etiam
cc 427 illos, qui futuri prae/videbantur, instruxit; illum, inquam, virum, ath-
letam Christi, doctum ab illo, unctum de i l l o , crucifixum cum il­
74
lo , gloriosum in illo, in theatro huius mundi, cui spectaculum fac­
75
tus est et angelis et hominibus , legitime magnum agonem certan-
se hvali svojim slabostima , »učitelja pogana u vjeri i istini« , koji je
1
i radio više od svih svojih suapostola i napisao više poslanica, kako
bi poučio ne samo puke Božje koje je sam vidio u ono doba nego i
one što su bili predviđeni da će doći - njega, kažem, muža, atleta
15 16 17
Kristova, od njega p o u č e n a , od njega pomazana , raspeta s njime ,
proslavljena u njemu, i koji je na pozornici ovoga svijeta, a radi pri­
18
zora i anđelima i ljudima , vodio veliku borbu po svim pravilima i
19
73
stekao unaprijed pobjedničku palmu nebeskoga poziva ; očima vjere
oni najradosnije promatraju kako se on raduje s onima što se raduju,
20
kako plače s onima što plaču , izvana se bori, dok iznutra strahuje , 21

76
tem et palmam supernae vocationis in anteriora sectantem , oculis 22
žudeći preminuti i biti s Kristom , ali želeći i vidjeti Rimljane, da
fidei libentissime spectant gaudere cum gaudentibus, flere cum flen- ubere ploda i među njima, kao i među ostalim pucima ; i promatraju 23

77 78
tibus , foris habentem pugnas, intus timores , cupientem dissolvi ga ljubomorna na Korinćane i kako se u samoj toj ljubomori boji da
79
et esse cum Christo , desiderantem videre Romanos, ut aliquem
80
fructum habeat et in illis, sicut et in ceteris gentibus , aemulantem
Corinthios et ipsa aemulatione metuentem, ne seducantur eorum 4
Mt 24,12. (Prijevod prema latinskom predlošku).
81
mentes a castitate, quae in Christo est , magnam tristitiam et conti- 5
Mt 10,22. (Prijevod prema latinskom predlošku).
6

nuum dolorem cordis de Israelitis habentem , quod ignorantes Dei 82 1 Iv 1,8. (Prijevod prema latinskom predlošku).
7
2 Kor 9,7. (Prijevod prema latinskom predlošku).
8
Gal 6,1. (Prijevod prema latinskom predlošku).
9
6 3 Ps 26 (25), 2. (Prijevod prema latinskom predlošku).
Mt 24, 12. 10
Mt 26,75.
6 4
Mt 10, 22. 11
Jak 1,2. (Prijevod prema latinskom predlošku).
6 5
1 Io 1, 8. 12
2 Kor 12,5.
6 6
2 Cor 9, 7. 13

14
1 Tim 2,7.
6 7
Gal 6, 1. 1 Kor 15,10.
15
6 8
Ps 25, 2. Gal 1,12.
16
6 9
Cf. Mt 26, 75. 2 Kor 1,21.
17
7 0 Gal 2,20.
Iac 1,2. 18
1 Kor 4,9.
7 1
Cf. 2 Cor 12, 9. 19
2 Tim 2,5,4,8; Fil 3,14.
7 2
Cf. 1 Cor 15, 10. 20
Rim 12,15.
7 3
Cf. Gal 1,12. 21
2 Kor 7,5.
22
7 4
Cf. Gal 2, 19. Fil 1,23.
23
7 5
Cf. 1 Cor 4, 9. Rim 1,11-13.
 O DRŽAVI BOŽJOJ 14, 9,2 - 9,4 257
256 D E civ. D E I 14, 9 , 2 - 9 , 4

24

iustitiam et suam volentes constituere iustitiae Dei non essent su-
83
b i e c t i ; nec solum dolorem, verum etiam luctum suum denuntian-
tem quibusdam, qui ante peccaverunt et non egerunt paenitentiam
njihovi umovi ne odlutaju od čistoće koja je u Kristu , i kako je u
25
golemoj žalosti i neprestanu bolu srca zbog Izraelićana , koji ne po­
znavajući pravednost Božju i želeći ustanoviti svoju vlastitu, ne pod­
26

super immunditia et fornicationibus suis . 84
...in christo H i motus, hi affectus de amore boni et de sancta caritate
9. 3.
Domino. venientes si vitia vocanda sunt, sinamus, ut ea, quae vere vitia sunt,
virtutes vocentur. Sed cum rectam rationem sequantur istae affec-
PL415 tiones, quando / ubi oportet adhibentur, quis eas tune morbos seu
vitiosas passiones audeat dicere? Quamobrem etiam ipse Dominus in
85
forma servi agere vitam dignatus humanam , sed nullum habens
omnino peccatum adhibuit eas, ubi adhibendas esse iudicavit. Neque
enim, in quo verum erat hominis corpus et verus hominis animus,
vrgavaju se pravednosti Božjoj ; ne samo u bolu nego i u žalosti
zbog onih koj su prije zgriješili, ali se nisu pokajali zbog svoje neči­
27
stoće i bluda.
3. A k o se takvi duševni pokreti, takva čuvstva (što potječu od ljubavi
prema dobru i svete milosrdnosti) mogu nazvati porocima, onda mo­
žemo dopustiti i da se istinski poroci nazovu vrlinama. N u , budući da
ta ista čuvstva slijede ispravan razlog kad se javljaju ondje gdje je
potrebno, tko bi se onda usudio nazvati ih bolestima ili opakim stra­
stima? Prema tome, čak kad se sam Gospodin udostojio da provede
28

falsus erat humanus affectus. Cum ergo eius in Evangelio ista refe- ljudski život u liku roba - a ne imajući pri tome nikakva grijeha - i
a q
runtur, quod super duritia cordis Iudaeorum cum ira contrista- 86 sam je pokazao ta čuvstva ondje gdje je to prosudio da je potrebno.
tus sit, quod dixerit: Gaudeo propter vos, ut credatis , quod Lazarum 87 Naime, u njega koji je imao istinsko ljudsko tijelo i istinsku ljudsku
88
suscitaturus etiam lacrimas fuderit , quod concupiverit cum disci- dušu - ljudsko čuvstvo nije bilo lažno. Dakle, kad se o njemu u evan­
89
pulis suis manducare paseha , quod propinquante passione tristis đelju iznosi, kako bijaše rastužen i rasrden zbog tvrdoće srca u Zido­
29
90
fuerit anima eius : non falso utique referuntur. Verum ille hos mo­ va ; kako je rekao: »Radujem se zbog vas, da biste vjerovali«; te
30
tus certae dispensationis gratia ita cum voluit suscepit animo huma­ kako je suze lio kad je imao probuditi Lazara od mrtvih ; i kako je
31
no, ut cum voluit factus est homo. žudio blagovati Vazam s učenicima svojim ; i kako - kad se muka
32
bližila - bijaše duša njegova tužna - onda to nisu nikakva lažna
izvješća. Zapravo, kad je to ushtio ta je čuvstva primio u ljudsku
dušu - a u skladu s određenim naumom milosti - isto onako kao što
Quid de impas- 9. 4. Proinde, quod fatendum est, etiam cum rectas et secundum je kad je ushtio - i postao čovjekom.
sibihtate Stoi- /D e u m habemus has affectiones, huius vitae sunt, non illius, quam
eorum sentien- r . . . . T i.
dum. h i turam speramus, et saepe illis etiam inviti cedimus. Itaque ah- 4. Stoga, mora se priznati, čak i kad imamo ispravna takva čuvstva i
cc 428 quando, quamvis non culpabili cupiditate, sed laudabili caritate mo- u skladu s Bogom, ona ipak pripadaju ovome životu, a ne budućem
veamur, etiam dum nolumus flemus. Habemus ergo eas ex humanae kojem se nadamo, te često im se prepuštamo i protiv vlastite volje.
condicionis infirmitate; non autem ita Dominus Iesus, cuius et infir- Tako pokatkada, iako nismo nagnani grješnom požudom, nego hvale­
mitas fuit ex potestate. Sed dum vitae huius infirmitatem gerimus, vrijednim milosrđem, ipak plačemo dok to i ne želimo. Dakle, takva
si eas omnino nullas habeamus, tune potius non recte vivimus. Vitu- čuvstva posjedujemo po stanju svoje ljudske slabosti; dočim, tako ne
perabat enim et detestabatur Apostolus quosdam, quos etiam esse bijaše s Gospodinom Isusom, u kojega i slaboća bijaše po moći. Me­
91
dixit sine affectione . Culpavit etiam illos sacer Psalmus, de quibus đutim, ako ne bismo uopće imali takvih čuvstava - dok živimo u sla­
ait: Sustinui qui simul contristaretur, et non fuit . N a m omnino non 92
bosti ovoga života - ne bismo ispravno živjeli. Naime, apostol je uko­
33
dolere, dum sumus in hoc loco miseriae, profeeto, sicut quidam rio i optužio neke o kojima reče kako su bez čuvstava. 1 sveti psalam
etiam apud saeculi huius litteratos sensit et dixit, non sine magna je prigovorio onima o kojima kaže: »Čekah nekoga tko bi žalio sa
93
mercede contingit immanitatis in animo, stuporis in corpore . Quo- 3
mnom, ali ga ne bijaše.« Naime, uopće ne osjećati bola - dok smo
a
u ovome smjestištu bijede (kao što reče jedan od svjetovnih književni­
i duritiam M.
ka) nije moguće osim uz visoku cijenu nečovještva u duši, i zamrlosti
35
u tijelu.
8 3
C f . R o m 10, 3.
84 Cf. 2 C o r 12, 21. 2 4
2 Kor 11,2-3.
25
85 Cf. Phil 2, 7. Rim 9,2.
26

86 Cf. M c 3, 5. Rim 10,3.

27
2 Kor 12,11.
87 Io 11, 15. 28
Fil 2,7.
88 C f . Io 11, 35. 29
Mk 3,5.
89 Cf. L c 22, 15. 30
Iv 11,15.45.
31
90 C f . M t 26, 38. Lk 22,15.
32

91 Cf. R o m 1, 31. Mt 26,38.

33
Rim 1,31.
92 p 68, 21.
s
34
Ps 69 (68), 20. (Prijevod prema latinskom predlošku).
9 3
C I C E R O , TUSC. disp. 3, 6, 12. 35
Prema Ciceronu, Tuskulanski razgovori, 3,6,12.
 258 D E civ. D E I 14, 9 , 4 - 9 , 5 O DRŽAVI BOŽJOJ 14, 9,4 - 9,5 259

36

circa illa, quae dtircLdeicL graece dicitur (quae si latine posset impassi-
bilitas diceretur), si ita intellegenda est (in animo quippe, non in cor­
pore accipitur), ut sine his affectionibus vivatur, quae contra ratio-
nem accidunt mentemque perturbant, bona plane et maxime optanda
est, sed nec ipsa huius est vitae. Non enim qualiumcumque hominum
vox est, sed maxime piorum multumque iustorum atque sanetorum:
ar
Si dixerimus, quia peccatum non habemus, nos ipsos seducimus et
94
veritas in nobis non est . Tune itaque h-KOideioL ista erit, quando pec­
catum in homine nullum erit. Nunc vero satis bene vivitur, si sine
crimine; sine peccato autem qui se vivere existimat, non id agit, ut
peccatum non habeat, sed ut veniam non accipiat. Porro si hiradeocL
illa dicenda est, cum animum contingere omnino non potest ullus
affectus, quis hunc stuporem non omnibus vitiis iudicet esse peio-
rem? Potest ergo non absurde diei perfeetam beatitudinem sine sti-
mulo timoris et sine ulla tristitia futuram; non ibi autem futurum
PL416 amorem gaudiumque quis dixerit, nisi omni modo a / veritate seclu-
sus? Si autem čniroLdeiot illa est, ubi nec metus ullus exterret nec angit
dolor, aversanda est in hac vita, si recte, hoc est secundum Deum,
vivere volumus; in illa vero beata, quae sempiterna promittitur, pla­
ne speranda est.
Zbog svega toga, ono što se grčki naziva djtćHreia (što bi, ako se
latinski može tako reći, bilo impassibilitas), ako tako treba razumjeti
(a što, dakako, pripada duši, ne tijelu) da znači živjeti bez onih čuv­
stava koja se događaju protiv razbora te uzbuđuju um - : svakako je
nešto dobro i poželjno u najvećoj mjeri, ali ne pripada ovomu životu.
Naime, nije posrijedi glas bilo kojih ljudi, nego onih što su najpobož-
niji, veoma pravedni i sveti, kad se kaže: »Ako tvrdimo da grijeha
37
nemamo, sami sebe varamo, i u nama nema istine.« Dakle, ta će
djtćdeia nastupiti kad u čovjeku ne bude nikakva grijeha.
Sada se dostatno dobro živi, ako se živi bez prekršaja. A k o pak tko­
god misli kako živi bez grijeha, taj ne čini da bude bez grijeha, nego
prije da ne primi oprosta. I dalje, ako 'ajićfteia treba nazvati ono
stanje kada dušu ne može ganuti nikakvo čuvstvo, tko takvu zamrlost
ne bi smatrao gorom od svih poroka? Dakle, može se (a da ovo ne
bude besmisleno) reći kako će savršeno blaženstvo biti bez napadaja
straha, bez ikakve tuge; ali tko bi rekao (osim onoga što je posve
izdvojen od istine) kako tu neće biti nikakve ljubavi ni radosti? U z
to, ako je ajtadeia ono stanje u kojem niti strah plaši, niti bol tišti,
- onda ga u ovome životu treba izbjegavati, želimo li živjeti ispravno,
to jest: po Bogu. Međutim, u onome blaženom životu, koji nam se
obećaje kao vječan, jasno je da se takvu stanju treba nadati.

Timor in cari- Timor namque ille, de quo dicit apostolus Ioannes: Timor
9. 5. 5. Naime, onaj strah o kojem apostol Ivan kaže: »U ljubavi nema
test 6 S S e P
°
n o n e s t
* ^ > n car ate se
d perfeeta caritas foras mittit timorem, I quia straha; naprotiv, savršena ljubav isključuje strah, jer strah pretpostav­
38
CC429 timor poenam habet; qui autem timet, non est perfeetus in caritate , 95
lja kaznu. A tko se boji, nije savršen u ljubavi;« nije istoga roda kao
non est eius generis timor, cuius ille, quo timebat apostolus Paulus, onaj kojim je apostol Pavao strahovao da Korinćane ne zavede zmi-
96
ne Corinthii serpentina seducerentur astutia ; hunc enim timorem 39
jina lukavost. Takav strah posjeduje samo milosrdna ljubav, i može
habet caritas, immo non habet nisi caritas; sed illius generis est ti­ ga osjetiti samo milosrdna ljubav (caritas). A drugog je roda onaj
mor, qui non est in caritate, de quo ipse apostolus Paulus ait: Non strah koji nije u ljubavi, i o kojem sam apostol Pavao kaže: »Niste
91
enim aecepistis spiritum servitutis iterum in timore™ . Timor vero primili duha ropstva, da ponovo budete u strahu.« Međutim, onaj 40

98
ille castus permanens in saeculum saeculi , si erit et in futuro saecu-
lo (nam quo alio modo potest intellegi permanere in saeculum saecu­
li?), non est timor exterrens a malo quod aceidere potest, sed tenens
in bono quod amitti non potest. Ubi enim boni adepti amor immuta-
bilis est, profeeto, si diei potest, mali cavendi timor securus est. Ti­
moris quippe časti nomine ea voluntas significata est, qua nos neces-
se erit nolle peceare, et non sollicitudine infirmitatis, ne forte pecee-
mus, sed tranquillitate caritatis cavere peccatum. Aut si nullius om­
nino generis timor esse poterit in illa certissima securitate perpetuo-
rum feliciumque gaudiorum, sic est dictum: Timor Domini castus
99
permanens in saeculum saeculi , quemadmodum dictum est: Patien-
quoniam M.
timorem M.
41
neokaljani strah, što traje na vijeke vjekova , ako bude postojao i u
budućem vijeku (jer kojim se drugim načinom i može shvatiti kako
će trajati na vijeke vjekova?), nije strah što plaši oda zla koje se
može dogoditi, nego koji održava u dobru koje se ne može izgubiti.
Naime, ondje gdje je ljubav prema postignutu dobru nepromjenjiva,
tu je zaista - ako se tako može reći - strah oda zla koje treba izbjega­
vati - spokojan. Jer, izričaj 'neokaljan strah' označuje onu volju po
kojoj će biti nuždno da ne htjednemo griješiti, ne po tjeskobi svoje
slabosti, kako ne bismo možda zgriješili, nego po spokoj nos ti ljubavi
da se čuvamo grijeha. Ili, ako pak ne može biti nikakve vrste straha
u onome najpouzdanijem spokojstvu neprestanih i blaženih radosti,
onda je izrekom »neokaljan Gospodinov strah koji traje na vijeke
vjekova« rečeno isto što i riječima: »Strpljivost ubogih neće propasti

9 4
1 Io 1, 8. 36 £ ) i
O S netrpnost, bešćutnost, bestrasnost.
o v n o :
9 5 37
l i o 4, 18. 1/vi 8
9 6 3 8
Cf. 2 Cor 11,3. l/v4,18.
9 7 3 9
Rom 8, 15. 2 Kor 11,3.
9 8 4 0
Ps 18, 10. Rim 8,15.
9 9 41
Ps 18 10 Ps 19 (18), 9. (Prema latinskom »in saeculum saeculi«).
 260 D E CIV. D E I 14, 9,5 - 10
10
tia pauperum non peribit in aeternum °. Neque enim aeterna erit
ipsa patientia, quae necessaria non est, nisi ubi toleranda sunt mala;
sed aeternum erit, quo per patientiam pervenitur. Ita fortasse timor
castus in saeculum saeculi dictus est permanere, quia i d permanebit,
quo timor ipse perducit.
Ex his affecti- 9. 6. Quae cum ita sint, quoniam recta vita ducenda est, qua per-
bus duae civi- veniendum sit ad beatam, omnes affectus istos vita recta rectos ha­
tates.
bet, perversa perversos. Beata vero eademque aeterna amorem habe­
bit et gaudium non solum rectum, verum etiam certum; timorem
autem ac dolorem nullum. Unde iam apparet utcumque, quales esse
debeant in hac peregrinatione cives civitatis Dei, viventes secundum
spiritum, non secundum carnem, hoc est secundum Deum, non se­
cundum hominem, et quales in illa, quo tendunt, immortalitate futu­
r i sint. Civitas porro, i d est societas, impiorum non secundum Deum,
sed secundum hominem viventium et in ipso cultu falsae contemptu-
que verae divinitatis doctrinas hominum daemonumve sectantium
his affectibus praviš tamquam morbis et perturbationibus quatitur.
Et si quos cives habet, qui moderari talibus motibus et eos quasi
PL417 temperare videantur, sic impietate superbi et elati sunt, ut hoc / ipso
CC 430 sint in eis / maiores tumores, quo minores dolores. Et si nonnulli
tanto immaniore, quanto rariore vanitate hoc in se ipsis adamave-
rint, ut nullo prorsus erigantur et excitentur, nullo flectantur atque
inclinentur affectu: humanitatem totam potius amittunt, quam ve-
at
ram assequuntur tranquillitatem. Non enim quia durum aliquid,
ideo rectum, aut quia stupidum est, ideo sanum.
Qui fuerunt affectus et libido post peccatum [10-28]
Primi homines 10. Sed utrum primus homo vel primi homines (duorum erat
in paradiso quippe coniugium) habebant istos affectus in corpore animali ante
beati erant.
peccatum, quales in corpore spiritali non habebimus omni purgato
finitoque peccato, non immerito quaeritur. Si enim habebant, quo-
modo erant beati in illo memorabili beatitudinis loco, id est paradi­
so? Quis tandem absolute dići beatus potest, qui timore afficitur vel
dolore? Quid autem timere aut dolere poterant illi homines in tanto-
rum tanta affluentia bonorum, ubi nec mors metuebatur nec ulla
corporis mala valetudo, nec aberat quicquam, quod bona voluntas
adipisceretur, nec inerat quod carnem animumve hominis feliciter
viventis offenderet? Amor erat imperturbatus in Deum atque inter se
coniugum fida et sincera societate viventium, et ex hoc amore grande
gaudium, non desistente quod amabatur ad fruendum. Erat devitatio
au
tranquilla peccati, qua manente nullum omnino alicunde malum,
a t
assequantur M.
a u
aliunde M.
O DRŽAVI BOŽJOJ 14, 9,5 - 10 261
42
dovijeka.« Zapravo, i neće biti vječna sama strpljivost (koja i nije
potrebna osim ondje gdje treba podnositi zla), nego će biti vječno
ono do čega se stiže strpljivošću. Možda je na isti način rečeno, kako
će neokaljani strah trajati na vijeke vjekova, to jest: da će trajati ono
do čega taj strah dovodi.
6. K a d je tomu tako, i jer treba voditi ispravan život kojim se ima
stići do blažena života, sva su ona čuvstva u ispravnu životu ispravna,
a u izopačenu - izopačena. A blažen i vječan život imat će ljubav i
radost ne samo ispravne nego i spokojne, dočim neće imati nikakva
straha i bola. Otuda se vidi, kakvi moraju biti građani Božjega grada
na ovome proputovanju, živeći po duhu, a ne po puti, to jest: po
Bogu, a ne po čovjeku; te kakvi će biti u onoj besmrtnosti prema
kojoj se kreću.
Dočim, grad, naime zajednica, bezbožnika ne živi po Bogu, nego po
čovjeku; i štujući lažno a prezirući istinsko božanstvo, ti slijede nauke
ljudi ili zloduha i potresaju ih izopačena čuvstva poput bolesti i smut­
nji. I ako se u toj zajednici nade građana koji ublažavaju takva čuv­
stva i čini se kao da ih svladavaju, ti su u svojoj bezbožnosti toliko
oholi i uzneseni, te im je nadutost to veća što su im bolovi manji. A
ako se neki od njih - to čudovišnijom ispraznošću što je ona rjeđa -
toliko zanesu sami sobom da ih baš ništa ne pobuđuje ili uzbuđuje,
da ih ne dira i ne privlači nikakvo čuvstvo, ti većma gube cjelokupnu
ljudskost, negoli što dosežu istinsko spokojstvo. Jer, zbog toga što je
nešto tvrdo, nije samim tim i ispravno; ili ako je bešćutno, da je stoga
i zdravo.
Strast i požuda poslije pada [10-28]
10. A l i , ispravno je upitati da li je imao prvi čovjek, i l i imadi- Treba li vjero­
vati kako prvi
jahu l i prvi ljudi - jer postojaše zajedništvo dvoje ljudi - u svojem ljudi u raju nisu
životinjskom tijelu prije grijeha ta čuvstva, kakva u svojem duhovnom bili izloženi
nikakvim uzbu­
tijelu nećemo imati, pošto bude očišćen i dokrajčen svaki grijeh. A k o đenjima prije
ih imadijahu, kako onda bijahu blaženi na onome nezaboravnome nego što su bili
zgriješili.
mjestu blaženstva, to jest: u raju? Tko se može nazvati posve blaže­
nim ako trpi strah ili bol? A l i , zbog čega su se mogli bojati ili osjećati
bol ti prvi ljudi u takvu i toliku izobilju dobara, gdje ih nije plašila ni
smrt ni kakva tjelesna bolest, i gdje ne manjkaše ničega što bi dobra
volja zaželjela postići, i gdje ne bijaše prisutno ništa što bi moglo
pozlijediti bilo put bilo dušu čovjeka koji je živio sretno?
Tu bijaše nepomućena ljubav prema Bogu, te između prvih supružni­
ka, što življahu u vjernu i iskrenu zajedništvu; a iz te je ljubavi potje­
cala golema radost, jer ono što se voljelo neprestance bijaše radi na­
slade nazočno. Postojaše spokojno izbjegavanje grijeha, i dok je ono
trajalo, ni od kuda nije prodiralo nikakvo zlo koje bi ih žalostilo. Ili
Ps 9,18. (Prijevod prema latinskom predlošku).
 262 D E civ. D E I 14, 1 0 - 1 1 , 1 O DRŽAVI BOŽJOJ 14, 10 - 11,1 263

quod contristaret, irruebat. An forte cupiebant prohibitum lignum
ad vescendum contingere, sed mori metuebant, ac per hoc et cupidi­
tas et metus iam tune illos homines etiam in illo perturbabat loco?
Absit ut hoc existimemus fuisse, ubi nullum erat omnino peccatum.
Neque enim nullum peccatum est ea quae lex Dei prohibet concupi-
scere atque ab his abstinere timore poenae, non amore iustitiae. Ab­
sit, inquam, ut ante omne peccatum iam ibi fuerit tale peccatum, ut
hoc de ligno admitterent, quod de muliere Dominus ait: Si quis vide-
rit mulierem ad concupiscendum eam, iam moechatus est eam in cor-
101 a v
de suo . Quam igitur felices erant et nullis agitabantur perturba­
možda žuđahu dotaknuti zabranjeno stablo, kako bi s njega kušali,
ali se bojahu umrijeti, pa su tako, dakle, i žudnja i strah uznemirivali
već ono dvoje na tome mjestu? Nek je daleko od nas, da bismo i
pomislili kako takvo što bijaše ondje gdje nije bilo nikakva grijeha!
Jer svakako je grijeh žudjeti za onim što brani Božji zakon, i ustezati
se od toga zbog straha od kazne, a ne zbog ljubavi prema pravedno­
sti. I nek je daleko od nas, kažem, da bi prije svakoga grijeha tu već
postojao onakav grijeh kakvim oni prema stablu zgriješiše onako
kako Gospodin reče o ženi: »Ako tko s požudom pogleda ženu, već
je u svom srcu s njom učinio preljub.« 1

tionibus animorum, nullis corporum laedebantur incommodis: tam

felix universa societas esset humana, si nec illi malum, quod etiam
az
in posteros traicerent , nec quisquam ex eorum stirpe iniquitate
ba
CC431 committeret, quod damnatione / reciperet; atque ista permanente
felicitate, donec per illam benedictionem, qua dictum est: Crescite et
102
multiplicamini , praedestinatorum sanctorum numerus complere-
tur, alia maior daretur, quae beatissimis angelis data est, ubi iam
esset certa securitas peceaturum neminem neminemque moriturum,
et tališ esset vita sanctorum post nullum laboris, doloris, mortis ex-
PL 418 perimentum, qua/lis erit post haec omnia in incorruptione corporum
reddita resurrectione mortuorum.
Dakle, kao što oni bijahu sretni i nisu im duše potresale nikakve
smutnje, niti su im tijela trpjela ikakve tegobe, - tako bi bila sretna
i cjelokupna ljudska zajednica, da to dvoje prvih ne počiniše zlo, koje
prenesoše i na potomke, te da nitko od njihova roda nije počinio
opačinom ono što se osudom uzvraća. I takva bi sretnost potrajala
sve dok po onome blagoslovu, izrečenu u riječima: »Plodite se i mno­
2
žite« ne bi se ispunio broj predodređenih svetaca; a nakon te sretno­
sti dala bi se još veća (kakva je dana najblaženijim anđelima), u kojoj
bi već bilo pouzdano jamstvo, da nitko neće zgriješiti i nitko neće
umrijeti, te takav bi bio život svetih - bez ikakva prethodnog iskustva
napora, bola, smrti - kakav će i biti nakon svega ovoga, u nepropad-
ljivosti tjelesa nakon uskrsnuća mrtvih.

Deus prae- 11. 1. Sed quia Deus cuneta praescivit et ideo quoque hominem 11. 1. A l i , budući je Bog sve unaprijed znao, te nije mogao ne- o padu prvoga
sciens homi- peceaturum ignorare non potuit: secundum id, quod praescivit atque znati, da će čovjek zgriješiti, i mi moramo zasnovati svoj nauk o sve- kojem je ?skva-
nem peceatu- r
.. . . T hh * i i -i tome gradu prema tome što je O n unaprijed znao i rasporedio, a ne rena dobro
rum statuit sal-
DD
disposuit, civitatem sanetam debemus asserere, non secundum l l - •• i ,• v . . i .* N/ stvorena narav,
v a r e
- lud, quod in nostram cognitionem pervenire non potuit, quia in Dei prema onome sto nije moglo stici u nasu spoznaju, jer ne bijaše u a § t o n e m o ž e

dispositione non fuit. Neque enim homo peccato suo divinum potuit Božjoj namisli. Isto tako, čovjek svojim grijehom nije mogao izmije- n i t k o
popraviti
perturbare consilium, quasi Deum quod statuerat mutare compule- niti božansku nakanu, kao da bi prisilio Boga izmijeniti ono što bijaše tvorca^ " 621 3

rit; cum Deus praesciendo utrumque praevenerit, id est, et homo, odredio, jer je Bog svojim predznanjem predvidio oboje, to jest: i
quem bonum ipse creavit, quam malus esset futurus, et quid boni kako će zao postati čovjek (kojega bijaše stvorio dobrim) i kakvo će
etiam sic de illo esset ipse facturus. Deus enim etsi dicitur statuta dobro sam načiniti čak iz i od takvoga zla. Naime, kaže se i kako Bog
mijenja odluke (pa se otuda u prenesenu izrijeku u Svetome pismu

primi homines add. M.

traiecerunt M.
iniquitate... damnatione] iniquitatem (x>mrrutteret, quae damnationem M.
eam add. M.

1 0 1
M t 5, 28. 1
Mt 5,28.
2
1 0 2
G e n 1, 28. Post 1,28.

264 DE civ. DEI 14, 11,1 - 11,2
b c
mutare (unde tropica locutione in Scripturis etiam paenituisse le­
103
gitur Deum ), iuxta i d dicitur, quod homo speraverat vel natura-
lium causarum ordo gestabat, non iuxta id, quod se Omnipotens fac-
turum esse praesciverat. Fecit itaque Deus. sicut scriptum est, homi­
104
nem r e c t u m ac per hoc voluntatis bonae. Non enim rectus esset
bonam non habens voluntatem. Bona igitur voluntas opus est Dei;
cum ea quippe ab illo factus est homo. Mala vero voluntas prima,
quoniam omnia opera mala praecessit in homine, defectus potius
fuit quidam ab opere Dei ad sua opera quam opus ullum, et ideo mala
opera, quia secundum se, non secundum Deum; ut eorum operum
tamquam f ructuum malorum voluntas ipsa esset velut arbor m a l a
aut ipse homo in quantum malae voluntatis. Porro mala voluntas
quamvis non sit secundum naturam, sed contra naturam, quia vi­
tium est, tamen eius naturae est, cuius est vitium, quod nisi in natura
cc 432 non potest / esse; sed in ea, quam creavit ex nihilo, non quam genuit
Creator de semetipso, sicut genuit Verbum, per quod facta sunt om­
106
n i a ; quia, etsi de terrae pulvere Deus finxit hominem , eadem
terra omnisque terrena materies omnino de nihilo est, animamque
de nihilo factam dedit corpori, cum factus est homo. Usque adeo
autem mala vincuntur a bonis, ut, quamvis sinantur esse ad demon-
strandum quam possit et ipsis bene uti iustitia providentissima Crea­
toris, bona tamen sine malis esse possint, sicut Deus ipse verus et
summus, sicut omnis super istum caliginosum aerem caelestis invi­
sibilis visibilisque creatura; mala vero sine bonis esse non possint,
quoniam naturae, in quibus sunt, in quantum naturae sunt, utique
bonae sunt. Detrahitur porro malum non aliqua natura, quae acces-
serat, vel ulla eius parte sublata, sed ea, quae vitiata ac depravata
fuerat, sanata atque correcta. Arbitrium igitur voluntatis tune est
vere liberum, cum vitiis peccatisque non servit. Tale datum est a
PL419 Deo; quod amissum proprio vitio, nisi a quo dari potuit, / reddi non
potest. Unde Veritas dicit: Si vos Filius liberaverit, tune vere liberi
108
eritis . Idipsum est autem, ac si diceret: S i vos Filius salvos fecerit,
tune vere salvi eritis. Inde quippe liberator, unde salvator.
Aliter primi ho­ 11.2. Vivebat itaque homo secundum Deum in paradiso et corpo-
mines peceave- rali et spiritali. Neque enim erat paradisus corporalis propter corpo-
runt.
130
sanctis add. M.
1 0 3
C f . G e n 6, 6; 1 R e g 15, 11.
1 0 4
Eccle 7, 30.
1 0 5
C f . M t 7, 17-18.
1 0 6
C f . Io 1, 3.
1 0 7
C f . G e n 2, 6.
1 0 8
Io 8, 36.
O DRŽAVI BOŽJOJ 14, 11,1-11,2 265
1
govori, da se Bog pokajao ), ali se tako kaže prema onomu čemu se
čovjek nadao ili prema onome što u sebi nosi poredak naravnih uzro­
ka, a ne prema onome što je Svemogući unaprijed znao da će učiniti.
2
Te tako - kao što je pisano - Bog je stvorio čovjeka ispravnim i
prema tome s dobrom voljom. Jer ne bi bio ispravan da nema dobru
volju. Stoga, dobra volja je djelo Božje, jer čovjek je od Boga s njome
i stvoren.
Dočim, prva zla volja (jer prethodi svim ostalim zlim djelima u čovje­
ku) prije bijaše nekakvo otpadnuće od Božjega djela prema svojim
vlastitim djelima, negoli ikakvo djelo; te stoga bijahu zla djela, jer su
105
se zbila prema sebi, a ne prema Bogu; a sama zla volja bijaše poput
zla stabla što je tim djelima urodilo kao zlim plodovima , ili pak sam 3
čovjek ukoliko je bio zle volje. I dalje, iako zla volja nije po naravi,
nego protiv naravi, jer je nedostatak, ipak pripada onoj naravi kojoj
je i nedostatak, koji opet ne može opstojati osim u naravi, ali u onoj
koju je Bog iz ničega stvorio, a ne koju je Stvoritelj iz sebe rodio,
107
4
kao što je rodio Riječ, po kojoj je sve postalo ; jer iako je Bog obli­
5
kovao čovjeka od praha zemaljskoga , ista je ta zemlja i sva zemaljska
tvar od ničega, te kad je čovjek stvoren, tijelu je Bog dao dušu nači­
njenu od ničega.
Međutim, dobra toliko nadvladavaju zla, da iako se zlu dopušta da
bude (kako bi se pokazalo da pravednost i promisao Stvoritelja mogu
dobro upotrijebiti čak i zlo), ipak dobra mogu postojati bez zala, kao
što je sam istiniti i Svevišnji Bog te svi vidljivi i nevidljivi nebeski
stvorovi iznad ovoga pomračenog zraka; dočim zla bez dobara ne
mogu biti, jer naravi u kojima jesu, ukoliko su naravi, utoliko su
zaista i dobre. I dalje, zlo se ne uklanja tako što se odstrani kakva
narav što je pridošla ili oduzećem bilo kojega njezina dijela, nego
tako da se narav što bijaše izopačena i unižena izliječi i ispravi.
Dakle, sud volje je onda istinski slobodan kad ona ne robuje pogrje­
škama i grijesima. Takav je dan od Boga, ali kad je jednom izgubljen
vlastitom pogrješkom, ponovo se ne može steći osim od onoga koji
ga je i mogao dati. Otuda Istina kaže: »Ako vas Sin oslobodi, zaista
6
ćete biti slobodni.« A to je isto kao da bi i rekao: ' A k o vas Sin bude
spasio, zaista ćete biti spašeni.' Jer po čemu je Osloboditelj po tome
je i Spasitelj.
2. I tako je čovjek živio po Bogu u tjelesnome i duhovnome raju. I
ne bijaše taj raj tjelesan radi dobara tijela, a ne i duhovan radi dobara
1
Post 6,6. t ,
2
Prop 7,29. ( U novijem hrvatskom prijevodu: jednostavan, naprama lat. rectus).
3
Mt 7,17-18.
4
Iv 1,3.
5
Post 2,7.
6
Iv 8,36.

266 DE civ. DEI 14, 11,2
ris bona et propter mentis non erat spiritalis; aut vero erat spiritalis
quo per interiores et non erat corporalis quo per exteriores sensus
homo frueretur. Erat plane utrumque propter utrumque. Postea ve­
ro quam superbus ille angelus ac per hoc invidus per eamdem super-
biam a Deo ad semetipsum conversus e t quodam quasi tyrannico bd
fastu gaudere subditis quam esse subditus eligens de spiritali para­
diso cecidit (de cuius lapsu sociorumque eius, qui ex angelis Dei an­
geli eius effecti sunt, in libris undecimo et duodecimo huius operis
109
satis, quantum potui, d i s p u t a v i ), malesuada versutia in hominis
1x5
sensum serpere affectans, cui utique stanti, quoniam ipse cecide-
rat, invidebat, colubrum in paradiso corporali, ubi cum duobus illis
hominibus, masculo et femina, animalia etiam terrestria cetera sub-
dita et innoxia versabantur, animal scilicet lubricum et tortuosis an-
fractibus mobile, operi suo congruum, per quem loqueretur, elegit;
eoque per angelicam praesentiam praestantioremque naturam spiri­
tali nequitia sibi subiecto et tamquam instrumento abutens fallacia
CC 433 ser/mocinatus est feminae, a parte scilicet inferiore illius humanae
copulae incipiens, ut gradatim perveniret ad totum, non existimans
virum facile credulum nec errando posse decipi, sed dum alieno ce-
dit errori. Sicut enim Aaron erranti populo ad idolum fabricandum
110
non consensit inductus, sed cessit obstrictus nec Salomonem cre-
dibile est errore putasse idolis esse serviendum, sed blanditiis femi-
1H
neis ad illa sacrilegia fuisse c o m p u l s u m : ita credendum est illum
virum suae feminae, uni unum, hominem homini, coniugem coniugi,
ad Dei legem transgrediendam non tamquam verum loquenti credi-
disse seductum, sed sociali necessitudine paruisse. Non enim frustra
bi
dixit Apostolus: Et Adam non est seductus, mulier autem seducta
est 112
, nisi quia illa quod ei serpens locutus est, tamquam verum
esset, accepit, ille autem ab unico noluit consortio dirimi nec in com-
b g
munione peccati; nec ideo minus reus, s i sciens prudensque pecca-
vit. Unde et Apostolus non ait: Non peccavit; sed: Non est seductus;
nam utique ipsum ostendit, ubi dicit: Per unum hominem peccatum
intravit in mundum, et paulo post apertius: In similitudine, inquit,
PL 420 113 b h
praevaricationis Adae . Hos autem seductos / intellegi voluit, qui
id, quod faciunt, non putant esse peccatum; ille autem scivit. Alio-
quin quomodo verum erit: Adam non est seductus? Sed inexpertus
divinae severitatis in eo falli potuit, ut veniale crederet esse commis-
sum. Ac per hoc in eo quidem, quo mulier seducta est, non est ille
seductus, sed eum fefellit, quomodo fuerat iudicandum quod erat
1 x 1
et om. M.
1x1
sensus M.
b f
Sed et M.
^ sed M.
b h
E o s M.
1 0 9
V . supra 11, cc. 13 s. 33; 12, cc. 6, 9.
1 1 0
C f . E x 32, 3-5.
1 1 1
C f . 3 R e g 11, 4.
1 1 2
1 T i m 2, 14; cf. 2 C o r 11, 3.
1 1 3
R o m 5, 12-14.
O DRŽAVI BOŽJOJ 14, 11,2 267
uma; i ne bijaše samo duhovan, kako bi čovjek uživao samo nutar­
njim sjetilima, a da ne bude i tjelesan, kako bi čovjek uživao i izvanj­
skim sjetilima. Bijaše, očito, oboje radi jednoga i drugoga. N u , nakon
što je iz duhovnog raja ispao onaj oholi anđeo, i zato zavidan po istoj
oholosti kojom se od Boga priklonio samome sebi; s nekakvim je
silničkim prezirom više volio radovati se pokorenima negoli se sam
pokoriti (a ja sam o padu njegovu i njegovih drugova, što su od an­
đela Božjih postali anđelima njegovim, već raspravljao, onoliko ko­
7
liko uzmogoh, u jedanaestoj i dvanaestoj knjizi ovoga djela ). O n je
zavodničkom lukavošću nastojao upuzati u čovjekovu svijest; čovjeku
koji još stajaše zavidio je anđeo, koji bijaše pao. Iako tu u tjelesnome
raju bijahu s ono dvoje ljudi, s muškarcem i ženom, i ostale zemaljske
životinje, ukroćene i neškodljive, on je izabrao zmiju da kroz nju
progovori, kao najviše prikladnu, naime: životinju klisku koja se
kreće u savitljivim kolobarima. Svojom anđeoskom moći te izvrsnijom
naravi on je nju podredio sebi u duhovnoj zloći, i zlorabeći je kao
svoje oruđe zametnuo je razgovor sa ženom, započevši naime s nižim
dijelom ljudskog para kako bi postepeno obuhvatio cjelinu, ne misleći
da bi muškarac bio tako lakovjeran te bi se dao obmanuti vlastitom
pogrješkom, nego samo ako popusti pogrješci drugoga.
Upravo kao što ni A r o n - kad je ono zabludjeli puk tražio da se
8
načini kumir - nije pristao po nagovoru, nego po prisili , niti je vjero­
jatno da je Salomon pogrješno mislio da treba služiti kumirima, nego
9
bijaše ženskim laskama nagnan na to svetogrđe , - isto tako treba
vjerovati, kako onaj muž svojoj ženi, kao jedno drugomu, čovjek čo­
vjeku, suprug supruzi, - pri prekršaju Božjega zakona - nije vjerovao,
da govori istinu i tako bio zaveden, nego ju je poslušao po nužnosti
njihove združenosti. Naime, nije apostol uzalud rekao: »Adam nije
10
zaveden, već je žena zavedena«, misleći pri tome kako je žena pri­
hvatila kao istinito ono što joj zmija bijaše govorila, dok se muž nije
htio razdvojiti od svoje jedine družice, čak ni u zajedništvu grijeha; a
nije zbog toga manje kriv, ta zgriješio je znajući i razumijevajući.
Stoga apostol i nije rekao: 'Nije zgriješio', nego: »Nije zaveden.« Zapra­
vo, o njemu govori kad kaže: »Po jednom čovjeku uđe grijeh u svijet«,
11
i malo poslije još otvorenije: »U sličnosti Adamova prekršaja.«
Apostol htjede da se razumije kako 'zavedeni' znači oni koji čine ono
što ne misle da je grijeh. N u , Adam je znao; kako bi inače bilo istini­
to: »Adam nije zaveden«? A l i , ne iskusivši još božanske strogoće,
mogao se prevariti što je povjerovao kako je počinjeni prekršaj opro-
stiv. Pa prema tome, iako nije bio zaveden onim čime je zavedena
žena, ipak se prevario što se tiče načina kojim će se osuditi ono kad
7
V i d i O Božjoj državi, 11,13; 12,1.
8
Izl 32,1-6.
9
1 Kr 11,4.
10
1 Tim 2,14.
11
Rim 5,12.14. (Doslovan prijevod prema latinskom: In similitudine praevaricatio­
nis Adae).
 268 D E civ. D E I 14, 11,2-13,1
dicturus: Mulier, quam dedisti mecum, ipsa mihi dedit, et manduca-
114
vi . Quid ergo pluribus? Etsi credendo non sunt ambo decepti, pec-
cando tamen ambo sunt capti et diaboli laqueis implicati.
Inoboediendo 12. Si quem vero movet, cur aliis peccatis sic natura non mutetur
graviter homo humana, quemadmodum illa duorum primorum hominum praevari-
peccavit.
catione mutata est, ut tantae corruptioni, quantam videmus atque
bl
sentimus, et per hane subiaceret e t morti ac tot et tantis tamque
inter se contrariis perturbaretur et fluetuaret affectibus, qualis in
paradiso ante peccatum, licet in corpore animali esset, utique non
fuit: si quis hoc movetur, ut dixi, non ideo debet existimare leve ac
CC 434 parvum / illud fuisse commissum, quia in esca factum est, non qui-
dem mala nec noxia, nisi quia prohibita; neque enim quicquam mali
Deus in illo tantae felicitatis loco crearet atque plantaret. Sed oboe-
dientia commendata est in praecepto, quae virtus in creatura ratio-
nali mater quodammodo est omnium custosque virtutum; quando
quidem ita facta est, ut ei subditum esse sit utile; perniciosum autem
suam, non eius a quo creata est facere voluntatem. Hoc itaque de uno
cibi genere non edendo, ubi aliorum tanta copia subiacebat, tam leve
praeceptum ad observandum, tam breve ad memoria retinendum,
ubi praesertim nondum voluntati cupiditas resistebat, quod de poe­
na transgressionis postea subsecutum est, tanto maiore iniustitia
violatum est, quanto faciliore posset observantia custodiri.
Superbia et hu- 13. 1. In oeculto autem mali esse coeperunt, ut in apertam inoboe-
militate civitas dientiam laberentur. Non enim ad malum opus perveniretur, nisi
utraque discer- bI
nitur. praecessisset voluntas mala. Porro malae voluntatis initium quae
115
potuit esse nisi superbia? Initium enim omnis peccati superbia est .
Quid est autem superbia nisi perversae celsitudinis appetitus? Per-
versa enim est celsitudo deserto eo, cui debet animus inhaerere, prin­
cipio sibi quodammodo fieri atque esse principium. Hoc fit, cum sibi
nimis placet. Sibi vero ita placet, cum ab illo bono immutabili deficit,
quod ei magis placere debuit quam ipse sibi. Spontaneus est autem
iste defeetus, quoniam, si voluntas in amore superioris immutabilis
b l
et om. M.
b l
q u o d M.
1 1 4
G e n 3 , 12.
1 1 5
E c c l e 10 15
O DRŽAVI BOŽJOJ 14, 11,2 - 13,1 269
htjede reći: »Žena koju si stavio uza me - ona mi je dala, pa sam
12
j e o . « Treba l i , dakle, što više? Iako vjerujući nisu oboje prevareni,
ipak su griješeći oboje zatočeni i spetljani đavolskim zamkama.
12. Netko se može začuditi zašto se i ostalim grijesima naša narav O kakvoći
grijeha što ga
toliko ne mijenja kao što se izmijenila prekršajem onih dvoje prvih počiniše prvi
ljudi; naime, njime je ta narav podvrgnuta tolikom raspadu, kakav ljudi.
vidimo i osjećamo, pa i smrti, te je smućuju i potresaju tolika golema
i međusobno oprečna čuvstva, kakvih ne bijaše u raju prije grijeha,
iako čovjek bijaše u životinjskom tijelu; dakle, kao što rekoh, tome
se netko može začuditi, ali počinjeni prekršaj ne treba zato smatrati
ni lakim ni malenim jer se ticao jela, koje nije bilo ni zlo ni škodljivo,
osim što je bilo zabranjeno. A Bog zaista i ne bi - na mjestu tolike
sretnosti - ni stvorio ni posadio ništa zlo.
A l i u onom nalogu bijaše zahtjev za poslušnošću, što je krepost koja
je u razumnome stvoru - na neki način - i majka i čuvarica svih
ostalih kreposti, i budući daje tako stvoren daje po njega probitačno
biti pokoran, a pogubno je slijediti vlastitu volju, mjesto volje onoga
koji ga je stvorio. A tu naredbu da se ne jede od jedne vrste hrane,
ondje gdje ostalih hrana bijaše toliko izobilje, bilo je isto toliko lako
poslušati kao što ona bijaše kratka da se zapamti, osobito kad se
žudnja još nije opirala volji (što je uslijedilo poslije kao kazna za pre­
kršaj); i to je većom nepravdom naredba prekršena što se lakšim po­
sluhom mogla izvršiti.
13. 1. Oni su kriomice počeli bivati zli da bi zapali u otvorenu O tome kako je
u Adamovu
neposlušnost. Jer ne bi se stiglo do zla djela, da mu nije prethodila prekršaju zlome
zla volja. I dalje, što je drugo osim oholosti moglo biti početkom zle djelu prethodila
1 zla volja.
volje? Jer »oholost je početak svakoga grijeha« . A što li je drugo
oholost nego žudnja za izopačenim uzdignućem? Naime, izopačeno
je uzdignuće, kad se napusti počelo uz koje duša treba prionuti, i
postane se i bude, na neki način, sam sebi počelom. To se zbiva kad
se netko odviše sviđa sam sebi. A sam se sebi tako sviđa, kad otpane
od onoga nepromjenjivog dobra, koje mu se trebalo više sviđati ne­
goli on sam sebi. To je otpadnuće svojevoljno, jer da je volja posto­
jano ustrajala u ljubavi višnjega i nepromjenjivoga dobra (koje ju je
12
Post 3,12.
10'13- (Prijevod prema latinskom predlošku).
 270 DE civ. DEI 14, 13,1
boni, a quo illustrabatur ut videret et accendebatur ut amaret, stabi-
PL421 lis permaneret, non inde ad sibi placendum averteretur et ex hoc
tenebresceret et frigesceret, ut vel illa crederet verum dixisse ser-
pentem, vel ille Dei mandato uxoris praeponeret voluntatem putaret-
que se venialiter transgressorem esse praecepti, si vitae suae sociam
non desereret etiam in societate peccati. Non ergo malum opus fac­
tum est, id est illa transgressio, ut cibo prohibito vescerentur, nisi ab
eis qui iam mali erant. Neque enim fieret ille fructus malus nisi ab
116
arbore m a l a . Ut autem esset arbor mala, contra naturam factum
est, quia nisi vitio voluntatis, quod contra naturam est, non utique
fieret. Sed vitio depravari nisi ex nihilo facta natura non posset. Ac
per hoc ut natura sit, ex eo habet quod a Deo facta est; ut autem ab
eo quod est deficiat, ex hoc quod de nihilo facta est. Nec sic defecit
homo, ut omnino nihil esset, sed ut inclinatus ad se ipsum minus
c c 4 3 5
esset, quam erat, cum ei / qui summe est inhaerebat. Relicto itaque
Deo esse in semetipso, hoc est sibi placere, non iam nihil esse est, sed
nihilo propinquare. Unde superbi secundum Scripturas sanctas alio
nomine appellantur sibi placentes 117
. Bonum est enim sursum habe­
re cor; non tamen ad se ipsum, quod est superbiae, sed ad Domi­
118
n u m , quod est oboedientiae, quae nisi humilium non potest esse.
Est igitur aliquid humilitatis miro modo quod sursum faciat cor, et
est aliquid elationis quod deorsum faciat cor. Hoc quidem quasi con­
trarium videtur, ut elatio sit deorsum et humilitas sursum. Sed pia
humilitas facit subditum superiori; nihil est autem superius Deo; et
ideo exaltat humilitas, quae facit subditum Deo. Elatio autem, quae
b m
in vitio est, eo ipso respuit subiectionem et cadit ab illo, quo non
est quicquam superius, et ex hoc erit inferius et fit quod scriptum
119
est: Deiecisti eos, cum extollerentur . Non enim ait: Cum elati fuis-
sent, ut prius extollerentur et postea deicerentur; sed cum extolleren-
tur, tune deiecti sunt. Ipsum quippe extolli iam deici est. Quapropter
quod nunc in civitate Dei et civitati Dei in hoc peregrinanti saeculo
12
maxime commendatur humilitas et in eius rege, qui est Christus °,
maxime praedicatur contrariumque huic virtuti elationis vitium in
eius adversario, qui est diabolus, maxime dominari sacris Litteris
121
edocetur : profeeto ista est magna differentia, qua civitas, unde
loquimur, utraque discernitur, una scilicet societas piorum homi­
num, altera impiorum, singula quaeque cum angelis ad se pertinen-
tibus, in quibus praecessit hac amor Dei, hac amor sui.
b m
quo add. M.
1 1 6
C f . M t 7, 18.
1 1 7
C f . 2 Pt 2, 10.
1 1 8
C f . Praef. Missae.
1 1 9
Ps 72, 18; cf. L c 1, 52.
1 2 0
Cf. M t 11, 29; Phil 2, 8 etc.
1 2 1
C f . L c 4, 6-7.
O DRŽAVI BOŽJOJ 14, 13,1 271
rasvjetljivalo, kako bi vidjela, i grijalo, kako bi ljubila), ona se ne bi
od njega odvratila, kako bi se sviđala sebi samoj, te se zbog toga
zamračila i ohladila, da bi i l i žena povjerovala da zmija govori istinu
ili muž volju žene pretpostavio Božjoj zapovijedi te mislio, kako će
mu se oprostiti prekršaj naredbe ako družicu svojega života ne napu­
sti čak ni u zajedništvu grijeha.
Dakle, zlo djelo (to jest: onaj prekršaj da se jede zabranjeno jelo)
počinili su oni koji već bijahu zli; toga zla ploda ne bi bilo osim sa
2
zla stabla. A da bude stablo zlo, dogodilo se protiv naravi, jer da
nije bilo poroka volje (što je protiv naravi), toga ne bi bilo. A samo
narav stvorena iz ničega može se izopačiti nedostatkom. Prema tome,
da postoji kao narav, to je po tome što ju je Bog stvorio; a da otpane
od onoga što jest, to je po tome što je stvorena iz ničega.
A l i , ni tada čovjek nije otpao tako da uopće ne bude, nego da okre-
nuvšTse sebi samome, bude manje nego što bijaše kad je prianjao uz
onoga koji najviše jest. Stoga, napustiti Boga i biti u sebi samome (to
jest: sviđati se sebi samome) ne znači: biti ništa, nego približavati se
ništavilu. Otuda se u Svetome pismu oholi drukčije nazivaju i samo-
3
dopadljivcima (sibi placentes). Dobro je »uzdignuti srce«, ah ne
prema sebi samome (što je oholost), nego prema Gospodinu, što je
poslušnost, koja može pripadati samo poniznima.
Dakle, postoji nešto u poniznosti što na čudan način uzdiže srce, dok
4
postoji nešto u uzdignuću što unizuje srce. Ovo se čini stanovitim
protuslovljem što uzdignuće unizuje, dok poniznost uzvisuje. A h , po­
božna poniznost podvrgava nekoga višemu; a ništa nije više od Boga,
te stoga uzvisuje poniznost koja podvrgava Bogu. Dočim, samo uzdig­
nuće, koje je po nedostatku, samo po sebi prezire podvrgnuće, pa
otpada od onoga od kojega nije nitko viši, i po tome biva niže i onako
5
kako je pisano: »Oborio si ih kad su se uzvisivali.« T u se ne kaže:
'Kad se bijahu uzvisili', kao da bi se prvo bili uzvisili, a onda se
oborili, nego istodobno kad su se uzvisivah, tad su i oboreni. Jer,
samo takvo uzdignuće već je propadnuće.
Zbog toga se sada poniznost najviše cijeni u gradu Božjem i u najve­
6
ćoj mjeri preporučuje gradu Božjem na proputovanju ovim svijetom
7
i najviše se ističe u njegovu kralju , koji je Krist; dočim Sveto pismo
nas poučava, kako opreka toj kreposti, porok uzdignuća, najviše go­
spodari njegovim protivnikom, đavlom; a u tome je zaista i golema
razlika koja dijeli dva grada o kojima govorimo: jedan je, naime,
zajednica pobožnih ljudi, a drugi bezbožnika, i svaki od njih ima an­
đele koji mu pripadaju, a u kojima je prije svega - na jednoj strani -
8
ljubav prema Bogu, a - na drugoj - ljubav prema sebi.
2
Mt 7,18.
3
Usporedi 2 Pt 2,10.
4
Ili uznesenosti.
5
Ps 73 (72), 18. (Prijevod prema latinskom predlošku).
6
Mt 11,29.
7
Fil 2,8-11.
8
V i d i O Božjoj državi, 14,28.
 272 D E civ. D E I 14, 1 3 , 2 - 1 4 O DRŽAVI BOŽJOJ 14, 13,2 - 14 273

Superbia exal- 13. 2. Manifesto ergo apertoque peccato, ubi factum est quod
tans r u i n a m Deus fieri prohibuerat, diabolus hominem non cepisset, nisi iam ille
parat.
sibi ipsi placere coepisset. Hine enim et deleetavit quod dictum est:
122
Eritis sicut dii '. Quod melius esse possent summo veroque princi­
pio cohaerendo per oboedientiam, non suum sibi existendo princi-
PL 422 pium per superbiam. Dii / enim creati non sua veritate, sed Dei veri
1 2 3
participatione sunt d i i . Plus autem appetendo minus est, qui, dum
bn
sibi sufficere deligit , ab illo, qui ei vere sufficit, deficit. Illud itaque
malum, quo, cum sibi homo placet, tamquam sit et ipse lumen, aver-
titur ab eo lumine, quod ei si placeat et ipse fit lumen: illud, inquam,
malum praecessit in abdito, ut sequeretur hoc malum quod perpetra-
tum est in aperto. Verum est enim quod / scriptum est: Ante ruinam
CC 436
exaltatur cor et ante gloriam humiliatur . 124
Illa prorsus ruina, quae
2. Dakle, đavao ne bi čovjeka uhvatio bjelodanim i otvorenim grije­
hom, da učini ono što je Bog zabranio, da se već nije bio počeo
sviđati sam sebi. Otuda je i uživao u onome što je rečeno: »Bit ćete
9
kao bogovi.« A to su bolje mogli biti prianjajući u poslušnosti uz
najviše i istinsko počelo, nego u oholosti postajući počelo sebi sami­
ma. Jer stvoreni bogovi nisu bogovi po svojoj istini, nego su to dioni-
10
štvom u istinskome B o g u . Žudeći više biva manjim onaj tko izabire
da sam sebi dostaje, i tako otpada od Onoga koji mu istinski dostaje.
Tako je to zlo - kad se čovjek sam sebi sviđa, kao da je sam svjetlost
- ono po čemu se odvraća od one svjetlosti po kojoj bi, da mu se
sviđa, i sam postao svjetlost, - to je zlo (kažem) prethodilo u tajnosti,
da bi ga slijedilo zlo počinjeno u javnosti. Naime, istina je ono što je
11

fit in oeculto, praecedit ruinam, quae fit in manifesto, dum illa ruina zapisano: »Prije sloma uzvisuje se srce, a prije slave ponizuje.«
12

esse non putatur. Quis enim exaltationem ruinam putat, cum iam ibi
sit defeetus, quo est relietus Excelsus? Quis autem ruinam esse non
videat, quando fit mandati evidens atque indubitata transgressio?
Propter hoc Deus illud prohibuit, quod cum esset admissum, nulla
defendi posset imaginatione iustitiae. Et audeo dicere superbis esse
utile cadere in aliquod apertum manifestumque peccatum, unde sibi
displiceant, qui iam sibi placendo ceciderant. Salubrius enim Petrus
sibi displicuit, quando flevit, quam sibi placuit, quando praesump-
125
s i t . Hoc dicit et sacer Psalmus: Imple facies eorum ignominia, et
126
quaerent nomen tuum, Domine ', id est, ut tu eis placeas quaerenti-
bo
bus nomen tuum, qui sibi placuerant quaerendo suum.
Slom koji se zbiva u tajnosti prethodi slomu koji se zbiva u javnosti,
iako se prvi ne smatra slomom. Jer, tko bi uznositost smatrao slo­
mom, čak iako je ona odmaknuće kojim je napušten Onaj najuzviše-
niji? A tko opet ne bi vidio, kako je posrijedi slom kad se zbiva
bjelodan i nedvojben prekršaj zapovijedi? Zbog toga je Bog zabranio
čin koji, pošto je počinjen, nije se mogao braniti nikakvim izmišljaj em
pravičnosti. Usuđujem se reći kako je oholima korisno zapasti u ka­
kav bjelodan i otvoren grijeh, po kojem mogu postati nezadovoljni
sobom samima, pošto su već pali, sviđajući se sami sebi. Zdraviji bi­
jaše Petar nezadovoljan samim sobom kad je zaplakao nego kad se
sam sebi sviđao i bio odveć samopouzdan. To kaže i Sveti psalam:
13
»Pokrij im lice sramotom, i potražit će tvoje ime, Gospodine!« To
jest: 'da im se ti svidiš, dok traže tvoje ime, njima što su se sviđali
sebi samima tražeći svoje ime.'

14. A l i je gora i kažnjivija oholost po kojoj se čak i u bjelodanim O prekršiteljevoj

oholosti, koja
grijesima traži utočište isprike, kao što učiniše prvi ljudi, od kojih sama bijaše
1
ona reče: »Zmija me prevarila, pa sam jela«, a on: »Žena, koju si gora od p r e k r š a ­
2 ja.
stavio uza me, ona mi je dala sa stabla, pa sam jeo.« Ne čuje se tu
Peior superbia 14. Sed est peior damnabiliorque superbia, qua etiam in peccatis nikakva molba za oprostom, nikakav vapaj za lijekom. Iako oni -
3
excusationem manifestis suffugium excusationis inquiritur; sicut i l l i primi homi­ poput Kajina - nisu zanijekali ono što počiniše, ipak oholost traži da
inquirit.
nes, quorum et illa dixit: Serpens seduxit me, et manducavi, et ille se krivnja za počinjeno prebaci na drugoga: oholost žene optužuje
121
dixit: Mulier, quam dedisti mecum, haec mihi dedit a ligno, et edi .
Nusquam hic sonat petitio veniae, nusquam imploratio medicinae.
128
Nam licet isti non sicut C a i n quod commiserunt negent, adhuc
bp
tamen superbia in a l i u d quaerit referre quod perperam fecit: su-
b n
diligit M.
b o
placuerunt M.
b p
alium M. 9
Post 3,5.
10
1 2 2
Gen 3, 5. V i d i O Božjoj državi, 9,23; Ivan, 10,34.
11
1 2 3 Izr 18,12. (Prijevod prema latinskom predlošku).
Cf. Ps81,6; I o l O , 34. 12
Riječ ruina znači i rušenje, pad i propast i slom.
124
P r o v 16, 18. 13
Ps 83 (82), 16. (Prijevod prema latinskom predlošku).
1 2 5
Cf. Mt 26, 75.33.
1 2 6
P s 8 2 , 17. 1
Post 3,13.
2
1 2 7
Gen 3, 13. 12. Post 3,12.
3
1 2 8
Cf. Gen 4, 9. Post 4,9.
 274 D E civ. D E I 14, 1 4 - 1 5 , 2
perbia mulieris in serpentem, superbia viri in mulierem. Sed accusa-
tio potius quam excusatio vera est, ubi mandati divini est aperta
transgressio. Neque enim hoc propterea non fecerunt, quia id mulier
serpente suadente, vir muliere impertiente commisit, quasi quic-
bq
quam Deo, cui vel crederetur vel cederetur, anteponendum f u i t .
Gravissima 15. 1. Quia ergo contemptus est Deus iubens, qui creaverat, qui
inoboedientia ad suam imaginem fecerat, qui ceteris animalibus praeposuerat, qui
iuste damnata
est... in paradiso constituerat, qui rerum omnium copiam salutisque prae-
PL 423 stiterat, qui praeceptis nec pluribus nec grandibus nec difficilibus
oneraverat, sed uno brevissimo atque levissimo ad oboedientiae salu-
britatem adminiculaverat, quo eam creaturam, cui libera servitus
CC 437 expediret, se esse / Dominum commonebat: iusta damnatio subsecu-
ta est, talisque damnatio, ut homo, qui custodiendo mandatum futu-
rus fuerat etiam carne spiritalis, fieret etiam mente carnalis et, qui
sua superbia sibi placuerat, Dei iustitia sibi donaretur; nec sic, ut in
sua esset omnimodis potestate, sed a se ipse quoque dissentiens sub
illo, cui peccando consensit, pro libertate, quam concupivit, duram
miseramque ageret servitutem, mortuus špiritu volens et corpore
moriturus invitus, desertor aeternae vitae etiam aeterna, nisi gratia
liberaret, morte damnatus. Quisquis huiusmodi damnationem vel ni-
miam vel iniustam putat, metiri profeeto nescit, quanta fuerit iniqui-
tas in peccando, ubi tanta erat non peceandi facilitas. Sicut enim
Abrahae non immerito magna oboedientia praedicatur, quia ut ocei-
129
deret filium, res difficillima est imperata : ita in paradiso tanto
maior inoboedientia fuit, quanto id, quod praeceptum est, nullius
difficultatis fuit. Et sicut oboedientia secundi hominis eo praedicabi-
13
lior, quo factus est oboediens usque ad mortem °: ita inoboedientia
primi hominis eo detestabilior, quo factus est inoboediens usque ad
mortem. U b i enim magna est inoboedientiae poena proposita et res
a Creatore facilis imperata, quisnam satis explicet, quantum malum
sit non oboedire in re facili et tantae potestatis imperio et tanto ter-
br
rente supplicio?
... hominemque 15. 2. Denique, ut breviter dicatur, in illius peccati poena quid
perturbationi­
bus subiecit. inoboedientiae nisi inoboedientia retributa est? N a m quae hominis
est alia miseria nisi adversus eum ipsum inoboedientia eius ipsius,
b c
i fuerit M.
b r
terrenti M.
1 2 9
C f . G e n 22, 2; H e b r 11, 17; Iac 2, 21; Sap 10, 5; Eccle 44, 21.
1 3 0
C f . Phil 2, 8.
O DRŽAVI BOŽJOJ 14, 14 - 15,2 275
zmiju, oholost muža optužuje ženu. N u , gdje je prekršaj Božje zapo­
vijedi tako bjelodan, takve su riječi više prava optužba negoli isprika.
Isto tako, ne znači da oni toga ne počiniše zbog toga što žena učini
prekršaj na nagovor zmije, a muž na ponudbu ženinu, kao da se išta
smjelo pretpostaviti Bogu, bilo u povjerenju bilo u popuštanju!
15. 1. Dakle, čovjek je prezreo nalog Boga, koji ga je stvorio, O pravednosti
odmazde, koju
koji ga je načinio na svoju sliku, koji ga je postavio iznad ostalih prvi ljudi pri-
životinja, koji ga je smjestio u raju, koji ga je opskrbio obiljem svih miše zbog svoje
neposlušnosti.
stvari i blagostanja, koji ga nije opteretio ni mnogim, ni krupnim, ni
teškim naredbama, nego mu je pomogao jednom najkraćom i najlak­
šom zapovijedi radi zdrave poslušnosti, a kojom je htio toga stvora,
kojemu je slobodno služenje na korist, upozoriti da je O n Gospodin.
Uslijedila je pravedna kazna, i takva osuda te je čovjek (koji da se
držao zapovijedi, bio bi duhovan čak i u puti), postade putenim i u
umu; i on - koji se po svojoj oholosti sam sebi svidio - po Božjoj je
pravdi sam sebi predan, ali ne tako da bi u cijelosti bio u svojoj moči,
nego ne slažući se sa sobom samim, da bi pod vlašću onoga s kojim
se zgriješivši složio, mjesto slobode koju je žudio, robovao u okrut­
nome i bijednome ropstvu, hotimice mrtav u duhu, dok će nehotice
umrijeti u tijelu; odbjeg vječnoga života, osuđen i na vječnu smrt,
ako ga milost ne izbavi. Tko god pomisli kako je takva kazna bilo
pretjerana bilo nepravedna, taj zaista ne zna odmjeriti kolika bijaše
opačina u griješenju tu gdje bijaše tako mnogo prilike ne-griješenja.
I kao što se zasluženo slavi Abrahamova velika poslušnost (jer mu
1
bijaše naloženo ono najteže, da zakolje svojeg sina) , toliko u raju
bijaše veća neposlušnost što ono koje se zapovjedilo nije bilo uopće
teško. I kao što je poslušnost Drugoga čovjeka hvale vrednija, jer po­
2
stade poslušan sve do smrti , tako je neposlušnost prvoga čovjeka to
odvratnija jer postade neposlušnim sve do smrti. Naime, gdje je za
neposlušnost određena golema kazna, a Stvoriteljev je nalog bilo lako
poslušati, tko bi pravo razjasnio, koliko je zlo neposluh stvari što je
tako laka, i zapovijedi tolike moći koja prijeti tako strašnom kaznom.
2. Napokon, ukratko rečeno, u kazni za taj grijeh, što je drugo odma­
zda za neposlušnost ako ne sama neposlušnost? Jer što je drugo čovje­
kova bijeda ako ne njegova neposlušnost prema sebi samomu, te jer
Post 22,2; Heb 11,17; Jak 2,21; Mudr 10,5; Sir 44,20.
Fil 2,8.
 276 DE civ. DEI 14, 15,2
ut, quoniam noluit quod potuit, quod non potest v e l i t ? In paradiso
enim etiamsi non omnia poterat ante peccatum, quidquid tamen non
poterat, non volebat, et ideo poterat omnia quae volebat; nunc vero
sicut in eius stirpe cognoscimus et divina Scriptura testatur, homo
132
vanitati similis factus est . Quis enim enumerat, quam multa quae
non potest velit, dum sibi ipse, i d est voluntati eius ipse animus eius
eoque inferior caro eius, non obtemperat? Ipso namque invito et ani­
bs
mus plerumque turbatur et caro dolet et veterescit et moritur, et
quidquid aliud patimur, quod non pateremur inviti, si voluntati no-
strae nostra natura omnimodo atque ex omnibus partibus oboediret.
At enim aliquid caro patitur, quo servire non sinitur. Quid interest
unde, dum tamen per iustitiam dominantis Dei, cui subditi servire
CC438 no/luimus, caro nostra nobis, / quae subdita fuerat, non serviendo
PL424 molesta sit, quamvis nos Deo non serviendo molesti nobis potueri-
mus esse, non illi? Neque enim sic ille nostro, ut nos servitio corporis
indigemus, et ideo nostra est quod recipimus, non illius poena quod
fecimus. Dolores porro, qui dicuntur carnis, animae sunt in carne et
ex carne. Quid enim caro per se ipsam sine anima vel dolet vel con-
cupiscit? Sed quod concupiscere caro dicitur vel dolere, aut ipse ho­
133
mo est, sicut disseruimus , aut aliquid animae, quod carnis afficit
passio, vel aspera, ut faciat dolorem, vel lenis, ut voluptatem. Sed
dolor carnis tantum modo offensio est animae ex carne et quaedam
bt
ab eius passione dissensio, sicut a n i m i dolor, quae tristitia nuncu-
patur, dissensio est ab his rebus, quae nobis nolentibus acciderunt.
Sed tristitiam plerumque praecedit metus, qui et ipse in anima est,
non in carne. Dolorem autem carnis non praecedit ullus quasi metus
carnis, qui ante dolorem in carne sentiatur. Voluptatem vero praece­
dit appetitus quidam, qui sentitur in carne quasi cupiditas eius, sicut
fames et sitis et ea, quae in genitalibus usitatius libido nominatur,
cum hoc sit generale vocabulum omnis cupiditatis. N a m et ipsam
iram nihil aliud esse quam ulciscendi libidinem veteres definie-
134
runt ; quamvis nonnumquam homo, ubi vindictae nullus est sen­
bu
sus, etiam rebus inanimis irascatur, e t male scribentem stilum col-
lidat vel calamum frangat iratus. Verum et ista licet irrationabilior,
tamen quaedam ulciscendi libido est, et nescio q u a , ut ita dixerim,bv
quasi umbra retributionis, ut qui male faciunt, mala patiantur. Est
135
igitur libido ulciscendi, quae ira d i c i t u r ; est libido habendi pecu-
niam, quae avaritia; est libido quomodocumque vincendi, quae pervi-
cacia; est libido gloriandi, quae iactantia nuncupatur. Sunt multae
variaeque libidines, quarum nonnullae habent etiam vocabula pro-
b s
veterascit M.
b t
animae M.
b u
ut M.
b v
quae M.
1 3 1
C f . T E R E N T I U S , Andria 2 , 1, 305-306.
1 3 2
Ps 143, 4 .
1 3 3
V . supra 14, 2 .
1 3 4
C f . C I C E R O , TUSC. disp. 3 , 5, 1 1 ; 4, 9, 2 1 .
1 3 5
C f . C I C E R O , TUSC. disp. 4, 9, 2 0 .
O DRŽAVI BOŽJOJ 14, 15,2 277
131
ne htjede ono što je mogao, hoće sada ono što ne može? Dočim u
raju, iako i prije grijeha nije mogao sve, ipak što god ne mogaše to i
ne hotijaše, pa stoga i mogaše sve što hotijaše. Sada pak, kao što
prepoznajemo u njegovu potomstvu i svjedoči Sveto pismo: »Čovjek
3
postade poput ispraznosti.« Naime, tko bi nabrojio sve one stvari
koje čovjek ne može a hoće, dok je neposlušan sebi samomu, to jest
dok su neposlušni njegovoj volji: njegova duša i njegova p u t niža od
nje? Jer protiv njegove volje, i duša se većinom smućuje, dok put
osjeća bol, stari i umire i svakovrsno pati; nu sve to ne bismo trpjeli
protiv svoje volje, kad bi naša narav svakim načinom i svakim dijelom
slušala našu volju.
Možda će se prigovoriti, kako zbog onoga što trpi p u t ne može služiti
volji. A l i , što je važno zbog čega je tako, kad po pravdi Boga i G o ­
spodara, kojemu ne htjedosmo podređeni služiti, p u t naša (koja nam
bijaše podvrgnuta) ne služeći postade nam tegobnom, dok mi - ne
služeći Bogu - uzmogosmo postati tegobnim sebi samima, a ne Bogu?
Jer, njemu ne treba naša služba kao što nama treba služba tijela, i
kazna koju primismo za ono što učinismo pripada nama, a ne njemu.
I dalje, boli (o kojima se govori da pripadaju puti) pripadaju duši, a
u puti su i proistječu iz puti. Jer što sama p u t - bez duše - bilo osjeća
kao bol bilo žudi?
Naime, kad se kaže kako p u t štogod žudi ili da ćuti bol, onda je
4
posrijedi i l i sam čovjek (kao što dokazasmo ) ili štogod od duše na
što djeluje trpnja (passio) puti, bilo mučna, te pričinja bol, bilo blaga,
te izaziva ugodu. I bol puti samo je povreda duše iz puti i nekakav
nesklad s trpnjom puti, kao što i bol duše (koji se naziva žalost) tek
je nesklad s onim stvarima koje nam se događaju protiv naše volje.
N u , žalosti većinom prethodi strah, koji je i sam u duši, a ne u puti.
Dočim samomu bolu puti ne prethodi takoreći nikakav strah puti koji
se osjeća u puti prije bola. Nasladi, opet prethodi nekakva žudnja
koja se ćuti u puti kao njezina požuda (poput gladi, žeđi i onoga što
se u spolovilima obično zove pohota, iako je to općenit nazivak za
svaku želju). A i sama srdžba nije ništa drugo nego - kako su je stari
5
odredili - žudnja za osvetom, iako se čovjek pokatkada (gdje se ne
može osjetiti nikakva osveta) srdi i na nežive predmete, pa lomi pi­
salo koje mu loše piše ili krši pero u gnjevu. A l i i to (iako većma
nerazborito) predstavlja ipak nekakvu žudnju za osvetom i - da tako
kažem - kao nekakvu sjenu odmazde, kako bi oni što zlo čine zlo i
trpjeli.
Dakle, postoji žudnja za osvetom, koja se zove srdžbom; postoji žud­
nja za posjedovanjem novca, koja se zove pohlepom; postoji žudnja
za pobjedom pod svaku cijenu, koja se zove tvrdoglavost; postoji žud­
nja za hvastanjem, koja se zove hvalisavost. Postoje mnoge i raznovr­
sne žudnje, od kojih neke imaju primjerene nazivke, a neke nemaju.
3
Ps 144 (143), 4. (Prijevod prema latinskom predlošku).
4
V i d i O Božjoj državi, 14,2.
5
Ciceron, Tuskulanski razgovori, 3,5,11; 4,9,21.
 278 D E civ. D E I 14, 1 5 , 2 - 1 7
pria, quaedam vero non habent. Quis enim facile dixerit, quid voce-
tur libido dominandi, quam tamen plurimum valere in tyrannorum
animis etiam civilia bella testantur?
L i b i d i n i s ae- 16. Cum igitur sint multarum libidines rerum, tamen, cum libido
stus volunta­ dicitur neque cuius rei libido sit additur, non fere assolet animo oc-
tem commovet.
currere nisi illa, qua obscenae partes corporis excitantur. Haec au­
tem sibi non solum totum corpus nec / solum extrinsecus, verum
CC 439
etiam intrinsecus vindicat totumque commovet hominem animi si­
mul 'affectu cum carnis appetitu coniuncto atque permixto, ut ea vo-
luptas sequatur, qua maior in corporis voluptatibus nulla est; ita ut
momento ipso temporis, quo ad eius pervenitur extremum, paene
PL 425 omnis acies et quasi vigilia cogitationis / obruatur. Quis autem ami-
cus sapientiae sanctorumque gaudiorum coniugalem agens vitam,
sed, sicut Apostolus monuit, sciens suum vas possidere in sanctifica-
tione et honore, non in morbo desiderii, sicut et gentes, quae ignorant
I36
Deum , non mallet, si posset, sine hac libidine filios procreare, ut
etiam in hoc serendae prolis officio sic eius menti ea, quae ad hoc
opus creata sunt, quemadmodum cetera suis quaeque operibus di-
stributa membra servirent, nutu voluntatis acta, non aestu libidinis
incitata? Sed neque ipsi amatores huius voluptatis sive ad concubi-
tus coniugales sive ad immunditias flagitiorum cum voluerint com-
moventur; sed aliquando importunus est ille motus poscente nullo,
aliquando autem destituit inhiantem, et cum in animo concupiscen­
tia ferveat, friget in corpore; atque ita mirum in modum non solum
generandi voluntati, verum etiam lasciviendi libidini libido non ser-
vit, et cum tota plerumque menti cohibenti adversetur, nonnum-
bz
quam et adversus se i p s a dividitur commotoque animo in commo-
vendo corpore se ipsa non sequitur.
Libidine nudi- 17. Merito huius libidinis maxime pudet, merito et ipsa membra,
tas pudet. quae suo quodam, ut ita dixerim, iure, non omnimodo ad arbitrium
nostrum movet aut non movet, pudenda dicuntur, quod ante pecca­
tum hominis non fuerunt. Nam sicut scriptum est: Nudi erant, et non
137
confundebantur , non quod eis sua nuditas esset incognita, sed tur-
b z
ipsam M.
1 3 6
1 Thess 4, 4-5.
1 3 7
G e n 2, 25; cf. A U G U S T I N U S , De Gen ad litt. 11, 1, 3.
O DRŽAVI BOŽJOJ 14, 15,2 - 17 279
Tko bi, tako, lako rekao kako se naziva žudnja za vladavinom, o
kojoj i građanski ratovi svjedoče koliko ona utječe na duše samosilni-
ka?
16. Dakle, iako postoje požude (libidines) za mnogim stvarima, O zlu požude,
1
ipak kad se kaže požuda (libido) a ne doda se za kojom stvari, nazivu koji
odgovara mno­
obično u pamet ne dolazi ništa drugo nego pohota što uzbuđuje sra­ gim porocima,
ali se posebno
motne dijelove tijela. Ona sebi podvrgava ne samo cijelo tijelo, ne pripisuje pokre­
samo izvanjsko, nego i unutarnje, i uzbuđuje cijela čovjeka, kad se tima bludne
uspaljenosti.
duševno čuvstvo spoji i smiješa s putenom žudnjom, kako bi uslijedila
ona naslada od koje nema veće među tjelesnim nasladama, tako te u
onome času kad se stigne do njezina vrhunca, zamire skoro svako
oštroumlje i takoreći budnost promišljaj a. Međutim, koji prijatelj mu­
drosti i svetih radosti, živeći u bračnom životu, ali - kako je apostol
upozorio - »znajući posjedovati svoju tjelesnu posudu u svetosti i ča­
sti, ne u bolesti pohote kao pogani koji ne poznaju Boga«; koji ne 2
bi radije kad bi mogao, i vlastitu djecu rađao bez takve požude, tako
da i pri ovoj zadaći rađanja potomstva oni dijelovi što su stvoreni radi
toga djela onako služe njegovu umu kao i ostali udovi, svaki u svojem
dodijeljenom poslu, pokretani nalogom volje, a ne pobuđivani razdra-
žbom pohote?
A l i ni sami zaljubljenici ove naslade ne mogu se kad god ushtjednu
pobuditi bilo na bračni obležaj bilo na nečiste poroke. Nego se taj
nagon pokatkad i nezvan nameće, dok katkad opet požudniku izosta­
je, i dok u duši pohota vrije, tijelo ostaje hladno. I tako na čudesan
način ta požuda odbija služiti ne samo volji za rađanjem nego i požudi
za razbludom; pa iako se najčešće opire nadzoru uma, pokatkad se
dijeli i protiv sebe same, te uzbudivši dušu ne nastavlja s uzbuđiva-
njem tijela.
17. S pravom se stoga čovjek najviše srami takve požude, a s 0 goloći prvih
ljudi, koja im se
pravom se i sami udovi koje - da tako kažem - ona pokreće ili ne nakon grijeha
pokreće nekakvim svojim zakonom (a ne u cijelosti prema našoj odlu­ učinila gnusnom
1 sramotnom.
ci) nazivaju sramnim dijelovima, kakvima ne bijahu prije čovjekova
1
grijeha; naime, kao što je pisano: »Bijahu goli, ali ne osjećahu stida«,
ne zbog toga što im ne bi bila poznata vlastita goloća, nego jer im
1
Latinska riječ libido inače znači želja, nerazborita volja, samovolja, hir, pohota,
Žudnja, putena naslada, slastohleplje.
2
1 Sol 4,4-5. (Prijevod prema latinskom predlošku).
1
Post 2,25.
 280 DE civ. DEI 14, 17
pis nuditas nondum erat, quia nondum libido membra illa praeter
arbitrium commovebat, nondum ad hominis inoboedientiam redar-
guendam sua inoboedientia caro quodammodo testimonium perhibe-
bat. Neque enim caeci creati erant, ut imperitum vulgus opinatur:
138
quahdo quidem et ille vidit animalia, quibus nomina imposuit , et
de illa legitur: Vidit mulier quia bonum lignum in escam et quia pla-
139
cet oculis ad videndum '. Patebant ergo oculi eorum, sed ad hoc non
CC 440 erant aperti, hoc est non / attenti, ut cognoscerent quid eis indumen-
to gratiae praestaretur, quando membra eorum voluntati repugnare
nesciebant. Qua gratia remota, ut poena reciproca inoboedientia
plecteretur, exstitit in motu corporis quaedam impudens novitas, un­
de esset indecens nuditas, et fecit attentos reddiditque confusos.
Hine est quod, posteaquam mandatum Dei aperta transgressione vio-
larunt, scriptum est de illis: Et aperti sunt oculi amborum et agnove-
ca
runt quia nudi erant, et consuerunt folia fici et fecerunt sibi cam-
140
pestria '. Aperti sunt, inquit, oculi amborum, non ad videndum, nam
et antea videbant, sed ad discernendum inter bonum quod amiserant
et malum quo ceciderant. Unde et ipsum lignum, eo quod istam face­
ret dinoscentiam, si ad vescendum contra vetitum tangeretur, ex ea
re nomen accepit, ut appellaretur lignum sciendi boni et mali. Exper-
PL426 ta enim morbi molestia evidentior fit etiam iucunditas / sanitatis.
Cognoverunt ergo quia nudi erant, nudati scilicet ea gratia, qua fie-
bat ut nuditas corporis nulla eos lege peccati menti eorum repugnan-
te confunderet. Hoc itaque cognoverunt, quod felicius ignorarent, si
Deo credentes et oboedientes non committerent, quod eos cogeret
cb
experiri infidelitas et inoboedientia quid noceret . Proinde confusi
inoboedientia carnis suae, tamquam teste poena inoboedientiae
suae, consuerunt folia fici et fecerunt sibi campestria, id est suceinc-
toria genitalium. N a m quidam interpretes suceinetoria posuerunt.
Porro autem campestria latinum quidem verbum est, sed ex eo dic­
tum, quod iuvenes, qui nudi exercebantur in campo, pudenda operie-
bant; unde qui ita suceineti sunt, campestratos vulgus appellat. Quod
itaque adversus damnatam culpa inoboedientiae voluntatem libido
inoboedienter movebat, verecundia pudenter tegebat. E x hoc omnes
gentes, quoniam ab illa stirpe procreatae sunt, usque adeo tenent
insitum pudenda velare, ut quidam barbari illas corporis partes nec
in balneis nudas habeant, sed cum earum tegimentis lavent. Per opa-
cas quoque Indiae solitudines, cum quidam nudi philosophentur, un-
0 3
cognoverunt M.
c b
nocerent M.
1 3 8
Cf. G e n 2, 20.
1 3 9
G e n 3 , 6.
1 4 0
G e n 3, 7; cf. A U G U S T I N U S , De Gen ad litt. 11, 34, 46.
O DRŽAVI BOŽJOJ 14, 17 281
goloća još nije bila gnusna, budući da im požuda još nije pokretala te
udove protiv njihove odluke, i na stanovit način put još nije svojom
neposlušnošću svjedočila protiv čovjekove neposlušnosti.
I nisu oni bili stvoreni slijepima, kao što neuka svjetina misli, jer je
2
muž vidio životinje (kojima je dao imena ), dok o ženi čitamo: »Vidje
žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo« ; dakle, njihove3
oči bijahu otvorene, ali nisu bile tako rastvorene, to jest pozorne, da
bi spoznali kakva dobrobit bijaše plašt milosti, dok se njihovi udovi
još ne znadijahu opirati njihovoj volji. Pošto je ta milost izgubljena,
kako bi bili primjerenom kaznom kažnjeni za neposluh, u pokretu
tijela nastade nekakva sramotna novost, i otuda goloća postade nepri­
stojnom; oni postadoše pozorni i time zbunjeni.
Zbog toga je - pošto su otvorenim prijestupom prekršili Božju zapo­
vijed - o njima zapisano: »Tada se obadvoma otvore oči, i upoznaju
4
da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače.« Kaže se,
'obadvoma se otvore oči', ali ne da bi vidjeli, jer su oni i prije vidjeli,
nego da bi razlikovali između dobra koje izgubiše i zla u koje zapado-
še. Otuda i samo stablo - zbog toga što bi im pružilo tu razliku, ako
ga unatoč zabrani dotaknu kako bi s njega jeli - po tome i dobi svoje
ime te se nazva stablom spoznaje dobra i zla. Naime, pošto se iskusi
tegoba bolesti, jasnijom postaje ugodnost zdravlja.
Dakle, »upoznaju da su goli«, naime: ogoljeni, od one milosti po
kojoj ih goloća tijela nije zbunjivala, kao kad se zakon grijeha suprot­
stavio njihovu umu. I tako su spoznali ono što bi bilo sretnije da nisu
doznali, da vjerujući Bogu i slušajući ga nisu počinili ono što ih je
nagnalo iskusiti koliko škodi ne vjernost i neposluh. Stoga, zbunjeni
neposlušnošću svoje puti (kao svjedokom kazne vlastitog neposluha):
»spletu smokova lišća i naprave sebi pregače« (campestria), to jest:
potpašaje spolovila (suceinetoria), kako i kažu neki od prevoditelja.
5
Sam nazivak campestria, latinska je riječ koja je potekla otuda što
mladići koji se goli vježbaju na polju (campus) pokrivahu tako svoja
spolovila. A oni koji su tako opasani pučki se nazivaju campestrati
(»poljo vježbenici«).
I stoga je čednost sramežljivo pokrila ono što je požuda neposlušno
pobudila, a protiv volje kažnjene zbog neposlušnosti.
Otuda je u svim narodima, budući da potječu od istoga roda, duboko
usađen običaj pokrivati sramotne dijelove, a neki od barbara ne izlažu
gole te dijelove ni u kupelji, nego se kupaju pokrivši ih. A i u mrač­
nim osamljenim skloništima Indije, oni koji se goli bave filozofijom,
2
Post 2,20. Pomisao o sljepoći prvih ljudi nastala je prema stavku u knjizi Post 3,7,
koji se dalje navodi.
3
Post 3,6.
4
Post 3,7.
5
Izvorno: bojišni opreg ili zapregač.
 282 DE civ. DEI 14, 1 7 - 1 9 O DRŽAVI BOŽJOJ 14, 17 - 19 283

de gymnosophistae nominantur, adhibent tamen genitalibus tegmi- te se zbog toga zovu gimnosofisti, ipak pokrivaju spolovila, iako su
na, quibus per cetera membrorum carent. im ostali dijelovi posve goli.

Quodque opus 18. Opus vero ipsum, quod libidine tali peragitur, non solum in
libidinis late- quibusque stupris, ubi latebrae ad subterfugienda humana iudicia
bras quaerit.
requiruntur, verum etiam in usu scortorum, quam terrena civitas
CC441 licitam turpitudinem fecit, quamvis id agatur, / quod eius civitatis
nulla lex vindicat, devitat tamen publicum etiam permissa atque im-
punita libido conspectum, et verecundia naturali habent provisum
lupanaria ipsa secretum faciliusque potuit impudicitia non habere
vincula prohibitionis, quam impudentia removere latibula illius foe-
ditatis. Sed hane etiam ipsi turpes turpitudinem vocant, cuius licet
sint amatores, ostentatores esse non audent. Quid? coneubitus co-
niugalis, qui secundum matrimonialium praescripta tabularum pro-
creandorum fit causa liberorum, nonne et ipse quamquam sit licitus
et honestus, remotum ab arbitris cubile conquirit ? Nonne omnes cc
famulos atque ipsos etiam paranymphos et quoscumque ingredi
quaelibet necessitudo permiserat, ante mittit foras, quam vel blandi-
ri coniux coniugi incipiat? Et quoniam, sicut ait etiam quidam Ro­
mani maximus auctor eloquii 141
, omnia recte facta in luce se
PL427 ri volunt , 142
id est appetunt sciri: / hoc recte factum sic appetit sciri,
ut tamen erubescat videri. Quis enim nescit, ut filii procreentur, quid
inter se coniuges agant? quando quidem ut id agatur, tanta celebri-
tate ducuntur uxores; et tamen cum agitur, unde filii nascantur, nec
ipsi filii, si qui inde iam nati sunt, testes fieri permittuntur. Sic enim
hoc recte factum ad sui notitiam lucem appetit animorum, ut tamen
refugiat oculorum. Unde hoc, nisi quia sic geritur quod deceat ex
natura, ut etiam quod pudeat comitetur ex poena?
Ira et libido ra- 19. Hine est quod et illi philosophi, qui veri tati propius accesse-
tione moderan-
tur. runt, iram atque libidinem vitiosas animi partes esse confess i sunt,
eo quod turbide atque inordinate moverentur ad ea etiam, quae sa-
06
pientia perpetrari vetat , ac per hoc opus habere moderatrice mente
atque ratione. Quam partem animi tertiam velut in arce quadam ad
istas regendas perhibent collocatam, ut illa imperante, istis servien-
tibus possit in homine iustitia ex omni animi parte servari. Hae igi-
18. A sam čin koji se izvodi s takvom nasladom izbjegava jav­ O sramu pri
spolnom snoša­
nost, ne samo pri bilo kakvom bludu (gdje je skrovište potrebno, ju, ne samo
kako bi se izbjeglo osudi ljudskih sudova), nego i u samim bludilišti- bludnom nego i
bračnom.
ma, od kojih je zemaljski grad načinio dopuštenu izopačenost; te iako
se tu obavlja ono što nikakav zakon grada ne kažnjava, ipak i dopu­
štena i nekažnjiva pohota bježi od javnog pogleda; i zbog naravnog
osjećaja srama čak i bludilišta osiguravaju skrovitost, i lakše je blud-
nost uzmogla biti bez spona zabrane negoli sama besramnost bez za-
kloništa svoje gnusobe.
Pa i sami izopačenici nazivaju taj blud izopačenošću, te iako se nje­
govi ljubitelji ne odvažuju biti i njegovi izlagatelji. A sam bračni
spolni snošaj (kojemu je svrha i prema propisima bračnog ugovora,
rađanje djece) zar i on - iako je dopušten i častan, ne traži skrovito
cd
mjesto, daleko od svjedoka? Zar i mladoženja prije nego i počne mi­
colloca- lovati nevjestu, prvo ne pošalje van sve sluge čak i same djevere i sve
one kojima je po bilo kojoj potrebi bilo dopušteno ući? I budući da,
1
kao što kaže stanoviti »vrhunski vičnik rimske rječitosti« , sve stvari
2
koje su pravo učinjene žele se pokazati na svjetlu , to jest: žele da
budu poznate; a ovo što je također pravo učinjeno želi biti poznato
tako, da se ipak srami da bude viđeno. Jer tko ne bi znao što se
događa između supružnika, da bi se rađala djeca, kad se upravo radi
toga žene i vjenčavaju u takvoj svečanosti? Pa ipak, kad se radi ono
od čega nastaju djeca, ni samoj se vlastitoj djeci (ako ih već ima ro­
đene u toj vezi) ne dopušta da svjedoče činu. Taj pravedni čin radi
svojeg poznavanja traži svjetlo duša, a ipak bježi od svjetla očiju.
Otkuda to ako ne otuda što se čini nešto dolično po naravi, ali popra­
ćeno sramom po kazni?
1
19. Zbog toga su i oni filozofi koji su prišli bliže istini priznali O tome kako se
srdžba i požuda
kako su srdžba i požuda opaki dijelovi duše, zbog toga što je mutno tako opako
i nesređeno potiču na one stvari koje mudrost zabranjuje činiti, pa im uzbuđuju, da ih
2 treba zadržavati
stoga i treba obuzdavatelj um i razum. Ovaj je treći dio duše , kažu, uzdama mudro­
smješten kao u nekakvoj tvrđavi, da bi njima upravljao, kako bi se sti, koje ne
postojahu u
dok on zapovijeda - a dva ostala dijela slušaju - mogla u čovjeku onome zdravlju
održavati pravednost u svakom dijelu duše. naravi prije
grijeha.

requiiit M.
etiam om. M.
non antepon. M. 1
Usporedi Lukan, 7,62-63.
2
Ciceron, Tuskulanski razgovori, 2,26,64.
1
1 4 1
L U C A N U S , Phars. 7 , 6 2 - 6 3 . Riječ je o neoplatonicima.
2
1 4 2
C I C E R O , TUSC. disp. 2 , 2 6 , 6 4 . Platon, Država, 586d-e.
 284 DE civ. DEI 14, 1 9 - 2 0
tur partes, quas et in homine sapiente ac temperante fatentur esse
vitiosas, ut eas ab his rebus, ad quas iniuste moventur, mens compe-
scendo et cohibendo refrenet ac revocet atque ad ea permittat, quae
cf
sapientiae lege concessa sunt (sicut iram ad exerendam iustam co-
hercitionem, sicut libidinem ad propagandae prolis officium): hae,
cc 442 inquam, partes in paradiso / ante peccatum vitiosae non erant. Non
enim contra rectam voluntatem ad aliquid movebantur, unde neces-
se esset eas rationis tamquam frenis regentibus abstinere. Nam quod
nunc ita moventur et ab eis, qui temperanter et iuste et pie vivunt,
alias facilius, alias difficilius, tamen cohibendo et repugnando mo-
dificantur, non est utique sanitas ex natura, sed languor ex culpa.
Quod autem irae opera aliarumque affectionum in quibusque dictis
atque factis non sic abscondit verecundia, ut opera libidinis, quae
fiunt genitalibus membris, quid causae est, nisi quia in ceteris mem­
bra corporis non ipsae affectiones, sed, cum eis consenserit, voluntas
movet, quae in usu eorum omnino dominatur? Nam quisquis verbum
emittit iratus vel etiam quemquam percutit, non posset hoc facere,
nisi lingua et manus iubente quodammodo voluntate moverentur;
quae membra, etiam cum ira nulla est, moventur eadem voluntate.
At vero genitales corporis partes ita libido suo iuri quodammodo
mancipavit, ut moveri non valeant, si ipsa defuerit et nisi ipsa vel
ultro vel excitata surrexerit. Hoc est quod pudet, hoc est quod in-
tuentium oculos erubescendo devitat; magisque fert homo spectan-
tium multitudinem, quando iniuste irascitur homini, quam vel unius
aspectum, et quando iuste miscetur uxori.
PL 428 20. Hoc illi canini philosophi, hoc est Cynici, non viderunt, profe-
Cynicos hbidi- rentes contra humanam verecundiam quid aliud quam caninam, hoc
nis non puduit. . , . , . . . . . .
est lmmundam lmpudentemque sententiam? ut scilicet, quoniam m-
stum est quod fit in uxore, palam non pudeat id agere nec in vico aut
platea qualibet coniugalem concubitum devitare. Vicit tamen pudor
naturalis opinionem huius erroris. Nam etsi perhibent, hoc aliquan-
do gloriabundum fecisse Diogenem, ita putantem sectam suam nobi-
liorem futuram, si in hominum memoria insignior eius impudentia
figeretur, postea tamen a Cynicis fieri cessatum est, plusque valuit
pudor, ut erubescerent homines hominibus, quam error, ut homines
c t
exercendam M
c g r , .. '
retrenanao M.
O DRŽAVI BOŽJOJ 14, 19 - 20 285
Oni stoga priznaju, kako su ta dva dijela duše izopačena i u mudra i
umjerena čovjeka, tako te njih, od stvari na koje oni nepravedno
nagone, um mora prisilom i pritiskom odvraćati i odgovarati, pripu­
štajući ih onim stvarima koje su dopuštene zakonom mudrosti (kao -
na primjer - srdžbu, da bi se provela pravedna prisila, a požudu radi
dužnosti rađanja potomstva). N u , kažem, ti isti dijelovi nisu bili izo­
pačeni u raju prije grijeha. Naime, nisu se ni prema čemu pobuđivali
protiv pravedne volje, zbog čega bi ih trebalo obuzdavati upravljač­
kim uzdama razuma. Naime, budući se ta čuvstva sada tako pobuđu­
cg
ju, a oni koji umjereno, pravedno i pobožno žive svladavaju ih jed­
nom lakše, drugi put teže (a ipak uzdržavanjem i suzbijanjem) - nije
to neko zdravlje po naravi, nego je bolest zbog krivnje. Tomu što
riječi i postupke izazvane srdžbom i ostalim čuvstvima, čednost ne
skriva onako kao djela požude koja se izvode spolovilima, - koji je
drugi uzrok ako ne to što u ostalim slučajevima dijelove tijela ne
pokreću sama čuvstva nego volja, pošto se s njima suglasila, koja u
cijelosti upravlja njihovom upotrebom? Naime, tko god rasrđen izusti
riječ i l i pak koga udari, ne može to učiniti ako mu se nekako na
zapovijed volje ne pokrene jezik ili usta; čak i kad nema nikakve
srdžbe, te udove može pokrenuti ista ova volja. Međutim, spolne di­
jelove tijela toliko je - na neki način - požuda podredila svojoj vlasti,
da se oni ne mogu pokrenuti ako ona izostane, ukoliko ona nije izbila
sama od sebe ili kao odgovor na podražaj. To je ono što izaziva sram,
to je ono što rumeneći se izbjegava pogled promatrača; i mnogo lakše
čovjek podnosi mnoštvo promatrača kad se nepravedno srdi na koga,
negoli pogled jednog jedinog čovjeka kad pravedno opći s vlastitom
ženom.
1
20. Ovo oni pasji filozofi, to jest cinici , nisu uvidjeli, propovije­ O najispraznijoj
. . sramoti cinika.
dajući tako protiv ljudske stidljivosti ništa drugo nego pasji, to jest:
nečist i besraman nazor, prema kojem - na primjer - budući da je
pravedno općiti spolno sa ženom, ne treba se stidjeti pa izbjegavati
bračni snošaj ni javno, bilo na ulici, bilo na trgu. Pa ipak, nazor te
zablude pobijeđen je naravnim osjećajem srama. Istina je da postoji
priča kako je Diogen javno izvršio takav čin, misleći kako će njegova
sljedba postati glasovitijom, ako se besramnost što upadnije utisne u
2
pamćenje ljudi ; međutim, poslije cinici prestadoše činiti takvo što,
pa je sram (po kojem se ljudi stide jedni pred drugima) nadvladao
1
Cinici. Prema nekima ta filozofska škola potječe od Antistena (oko 400. pr. K r . ) ,
Sokratova sljedbenika koji je naučavao u Cinosargesu, atenskom predgrađu; po njima
ime cinik potječe od imena toga mjesta. Vjerojatnije je da sljedba potječe od Diogena iz
Sinope, Antistenova učenika (IV. st.), koji je imao nadimak pas (xuoov), jer je odbacivao
sve uljudbene običaje, te živio u bačvi. Cinički ideal bijaše sloboda od svih potreba, želja,
obveza. U tri prva kršćanska stoljeća bilo je došlo do zamašnog ciničkog pokreta u kojem
sudjelovahu i obrazovani mislioci, kao Dion Zlatousti (I. st.), ali i filozofi prosjaci, koji
su ostvarivali glasovitu Diogenovu bestidnost (đvaioeia).
2 r j i g Laertije, 6,69. Plutarh, De stoicorum repugnantiis, 21; Apulej, Florida, 14.
0 e n
 286 DE civ. DEI 14, 20-21
canibus esse similes affectarent. Unde et illum vel illos, qui hoc fecis-
se referuntur, potius arbitror concumbentium motus dedisse oculis
hominum nescientium quid sub pallio gereretur, quam humano pre-
mente conspectu potuisse illam peragi voluptatem. Ibi enim philo-
sophi non erubescebant videri se velle concumbere, ubi libido ipsa
erubesceret surgere. Et nunc videmus adhuc esse philosophos Cyni-
cos; hi enim sunt, qui non solum amiciuntur pallio, verum etiam cla-
vam ferunt; nemo tamen eorum audet hoc facere, quod si aliqui ausi
cc 443 essent, ut non dicam ictibus lapi/dantium, certe conspuentium sali-
vis obruerentur. Pudet igitur huius libidinis humanam sine ulla du-
bitatione naturam, et merito pudet. In eius quippe inoboedientia,
quae genitalia corporis membra soliš suis motibus subdidit et pote-
stati voluntatis eripuit, satis ostenditur, quid sit hominis illi primae
inoboedientiae retributum; quod in ea parte maxime oportuit appa-
rere, qua generatur ipsa natura, quae illo primo et magno in deterius
est mutata peccato; a cuius nexu nullus eruitur, nisi id, quod, cum
omnes in uno essent, in communem perniciem perpetratum est et
Dei iustitia vindicatum, Dei gratia in singulis expietur.
Ante peccatum 21. Absit itaque, ut credamus illos coniuges in paradiso constitu-
potestas fuit
procreandi si­
tos per hane libidinem, de qua erubescendo eadem membra texerunt,
ne libidine. impleturos fuisse quod in sua benedictione Deus dixit: Crescite et
ch 143
multiplicamini et replete terram . Post peccatum quippe orta est
haec libido; post peccatum eam natura non impudens amissa pote-
state, cui corpus ex omni parte serviebat, sensit, attendit, erubuit,
operuit. Illa vero benedictio nuptiarum, ut coniugati crescerent et
multiplicarentur et implerent terram, quamvis et in delinquentibus
manserit, tamen antequam delinquerent data est, ut cognosceretur
procreationem f iliorum ad gloriam connubii, non ad poenam pertine-
re peccati. Sed nunc homines, profeeto illius quae in paradiso fuit
felicitatis ignari, nisi per hoc, quod experti sunt, id est per libidinem,
PL429 de qua / videmus etiam ipsam honestatem erubescere nuptiarum,
non potuisse gigni filios opinantur, alii Scripturas divinas, ubi legi­
tur post peccatum puduisse nuditatis et pudenda esse conteeta, pror-
sus non aecipientes, sed infideliter irridentes; alii vero quamvis eas
accipiant et honorent, illud tamen quod dictum est: Crescite et mul­
tiplicamini, non secundum carnalem fecunditatem volunt intellegi,
quia et secundum animam legitur tale aliquid dictum: Multiplicabis
01144
me in anima mea in virtute , ut id, quod in Genesi sequitur: Et
145
implete terram et dominamini eius , terram intellegant carnem,
c h
implete M .
c i
in virtute] virtute tua M .
1 4 3
Gen 1,28.
1 4 4
Ps 137, 4.
1 4 5
Gen 1,28.
O DRŽAVI BOŽJOJ 14, 2 0 - 2 1 287
zabludu, da ljudi trebaju težiti za tim da bi nalikovah na pse. Otuda
mislim kako Diogen i ostali, o kojima se priča kako su činili takvo
što, samo izvođahu pokrete onih što zajedno liježu (a pred očima
ljudi koji nisu mogli znati što se odvija pod plastom), i da se pred
ljudskim pogledom nije mogao izvesti sam čin naslade. I tako se ti
filozofi nisu sramili pokazati voljnima i zajedno leći ondje gdje bi se
sama pohota stidjela pojaviti. Vidimo kako još i danas ima okolo
filozofa cinika. To su oni što se ne samo zaogrću plastom, nego još i
3
nosaju toljagu . Međutim, ni jedan se od njih ne usuđuje učiniti takvo
što; jer, ako bi se koji i odvažili, na njih bi se sručila, ako već ne tuča
kamenja, ono svakako kiša pljuvačke zgađenih nazočnika.
Dakle, ljudska se narav bez ikakve dvojbe srami takve požude, i s
pravom. Jer u njezinoj neposlušnosti (koja je spolne dijelove tijela
podredila samo svojim porivima, a otrgla ih ovlasti volje) dostatno se
pokazuje kakva je odmazda čovjeku za onaj prvi neposluh; i trebalo
je da se ta odmazda pokaže najviše u onome dijelu kojim se rađa
sama narav, što je onim prvim i velikim grijehom izmijenjena nagore;
i budući da je taj prekršaj počinjen kad svi ljudi bijahu u jednom
čovjeku; pogibelj je postala zajedničkom, po kazni Božje pravde; iz
njezina spleta ne može se izbaviti nitko osim pojedinačnim oprostom
a po milosti Božjoj.
21. Nek je daleko od nas da bismo povjerovali, kako je ono dvoje O tome kako
supružnika smještenih u raju tom pohotom (zbog koje su zasramivši
blagoslov raz-
množbe ljudske
se i pokrili dotične udove) imalo ispuniti ono što Bog u svojem blago­ plodnosti,
slovu reče: »Rastite i množite se i napunite zemlju.« Jer ta je pohota
darovan prije
grijeha, nije
nastala nakon grijeha; nakon grijeha ta narav, čedna i stidljiva, izgu­ prekršajem
oduzet, ali mu
bila je moć po kojoj služaše njoj svaki dio tijela, pa je tu pohotu je pridošla
pošast požude.
oćutjela, opazila, zbog nje se posramila i pokrila je. A onaj pak bla­
goslov braka, da supružnici rastu, množe se i napuče zemlju, iako
ostade i u prekršitelja, ipak je darovan prije nego bijahu zgriješili,
kako bi se spoznalo da je rađanje djece na slavu braku, a ne da pri­
pada kazni zbog grijeha.
N u , postoje ljudi kojima je daleko nepoznata ona sretnost što vladaše
u raju, i koji misle kako se djeca nisu mogla rađati drukčije osim s
pomoću onoga što im je samima poznato, to jest s pomoću požude (o
kojoj vidjesmo kako zastiđuje i častan brak); jedni od njih uopće ne 2
prihvaćaju Sveto pismo i s nevjericom izruguju ono mjesto gdje se
čita, kako je ljude nakon grijeha goloća posramila i kako su sramotne
dijelove prekrili; drugi opet, iako Sveto pismo i prihvaćaju i časte,
ipak ono što piše: »Rastite i množite se«, neće da se shvati kao ono
što se tiče putene plodnosti, jer se sličan izrijek susreće i u odnosu na
3
dušu: »Uzmnožit ćeš me sa snagom u mojoj duši«, pa tako ono što
4
slijedi, u knjizi Postanka »I napunite zemlju, i sebi je podložite« tu-
3
Toljaga je tradicionalni atribut Herakla, koji je bio omiljeni uzor cinicima, ideal
samodostatnosti.
1
Post 1,28.
2
Misli se na manihejce.
3
Ps 138 (137), 3. (Prijevod prema latinskom predlošku).
4
Post 1,28.
 288 D E CIV. D E I 14, 21 - 22
quam praesentia sua implet anima eiusque maxime dominatur, cum
in virtute multiplicatur; carnales autem fetus sine libidine, quae post
peccatum exorta inspecta, confusa velata est, nec tune nasci potuis-
se, sicut neque nunc possunt, nec in paradiso futuros fuisse, sed fo-
ris, sicut et factum est. Nam postea quam inde dimissi sunt, ad gi-
gnendos filios coierunt eosque genuerunt.
CC 444 22. Nos autem nullo modo dubitamus secundum benedictionem
Deus nuptias Dei crescere et multiplicari et implere terram donum esse nuptia-
benedixit ut ge-
nerando cre- rum, quas Deus ante peccatum hominis ab initio constituit, creando
masculum et feminam, qui sexus evidens utique in carne est. Huic
quippe operi Dei etiam benedictio ipsa subiuncta est. Nam cum
Scriptura dixisset: Masculum et feminam fecit eos, continuo subdi-
dit: Et benedixit eos Deus dicens: Crescite et multiplicamini et implete
146
terram et dominamini eius , et cetera. Quae omnia quamquam non
inconvenienter possint etiam ad intellectum spiritalem referri, ma­
sculum tamen et feminam non sicut simile aliquid etiam in homine
uno intellegi potest, quia videlicet in eo aliud est quod regit, aliud
quod regitur; sed sicut evidentissime apparet in diversi sexus corpo­
ribus, masculum et feminam ita creatos, ut prolem generando cre-
scerent et multiplicarentur et implerent terram, magnae absurdita-
tis est reluetari. Neque enim de špiritu qui imperat et carne quae
obtemperat, aut de animo rationali qui regit et irrationali cupiditate
quae regitur, aut de virtute contemplativa quae excellit et de activa
quae subditur, aut de intellectu mentis et sensu corporis, sed aperte
de vinculo coniugali, quo invicem sibi uterque sexus obstringitur,
cl
Dominus interrogatus utrum liceret quacumque causa dimittere
PL 430 uxorem, quoniam propter / duritiam cordis Israelitarum Moyses dari
permisit libellum repudii, respondit atque ait: Non legistis, quia, qui
fecit ab initio, masculum et feminam fecit eos et dixit: Propter hoc
dimittet homo patrem et matrem et adhaerebit uxori suae, et erunt
duo in carne una? Itaque iam non sunt duo, sed una caro. Quod ergo
147
Deus coniunxit, homo non separet . Certum est igitur masculum et
feminam ita primitus institutos, ut nunc homines duos diversi sexus
videmus et novimus, unum autem dići vel propter coniunctionem vel
propter originem feminae, quae de masculi latere creata est. Nam et
Apostolus per hoc primum, quod Deo instituente praecessit, exem-
plum singulos quosque admonet, ut viri uxores suas diligant .
ex antepon. M.
1 4 6
G e n 1, 27-28.
1 4 7
Cf. M t 19, 3-9.
1 4 8
Cf. E p h 5, 25; C o l 3, 19.
O DRŽAVI BOŽJOJ 14, 21 - 22 289
mače kao da je zemlja put, koju duša ispunja svojom prisutnošću i
njome najviše vlada kad se u snazi uzmnaža; i - prema njihovu mni­
jenju - puteno potomstvo se ni tada nije moglo roditi bez požude
(koja je nakon grijeha nastala, bila opažena, zbunila te je pokrivena),
kao što ne može ni sada, dok se u raju i nije moglo rađati, nego izvan
njega, kao što se i dogodilo. Naime, pošto su odatle izgnani, sjedinili
su se radi rađanja djece te su ih i rađali.
22. M i pak nipošto ne sumnjamo, da je prema blagoslovu B o ­ O bračnoj vezi,
kakvu je Bog
žjemu dar braka, da rastu, množe se i napuče zemlju; da je Bog usta­ prvotno ustano­
novio brak od početka prije čovjekova grijeha, stvorivši muško i žen­ vio i blagoslo­
vio.
sko, a razlika u spolu bjelodana je u samoj puti. A tomu je djelu
Božjem i pridodan blagoslov. Jer čim je u Svetome pismu rečeno:
»Muško i žensko stvori ih«, odmah se dodaje: »I blagoslovi ih Bog i
1
reče im: 'Rastite i množite se i napunite zemlju, i sebi je podložite'«,
i tako dalje. A iako se sve to posve prikladno može shvatiti i u duhov­
nom smislu, ipak se muško i žensko ne može razumjeti kao nekakva
nalika u jednome čovjeku, jer je u njemu naime jedno što vlada, a
drugo čime se vlada. Nego, kao što se najbjelodanije pokazuje u tje-
lesima različita spola, golema je besmislica nijekati da su muško i
žensko tako stvoreni kako bi rađajući potomke rasli, množili se i na-
pučivali zemlju. Jer, kad je Gospodin upitan da l i je dopušteno otpu­
stiti ženu iz bilo kojega razloga - jer je Moj sije dopuštao Izraelcima
davati otpusnu knjigu zbog tvrdoće srca - njegov se odgovor nije ticao
duha koji zapovijeda i puti koja sluša, niti razumske duše koja zapo­
vijeda i nerazumne žudnje kojom se zapovijeda, niti misaone moći
koja prevladava i djelatne koja se podvrgava, niti razumijeća uma i
osjećaja tijela, nego se naprosto ticao bračne veze kojom se spolovi
uzajamno vežu, kad im je rekao: »Zar niste čitali da ih je onaj, koji
ih u početku stvori, 'stvorio muško i žensko' i da je rekao: 'Zato će
čovjek ostaviti oca i majku te će prionuti uz ženu svoju pa će oboje
biti jedno tijelo'? Prema tome, oni nisu više dva, nego jedno tijelo.
Dakle: što je Bog sjedinio, neka čovjek ne rastavlja.'« 2
Stoga je sigurno, da su od početka muško i žensko sazdani tako kako
ih i sada vidimo i poznajemo, kao dvoje ljudi različita spola, a koji se
zovu jedno, bilo zbog njihove veze bilo zbog podrijetla žene koja je
148
stvorena iz boka muškarčeva. Naime, i apostol se poziva na taj prvi
primjer (koji Bog bijaše prethodno ustanovio) kako bi opomenuo po­
3
jedine muževe da trebaju voljeti svoje žene.
1
Post 1,27-28.
2
Mt 19,4-6.
3
£ / 5 , 2 5 - 3 3 ; Kol 3,19.
 290 DE civ. DEI 14, 23,1 - 2 3 , 2
Etiam sine pec­ 23. 1. Quisquis autem dicit non fuisse coituros nec generaturos,
cato generare
potuerunt...
nisi peccassent, quid dicit, nisi propter numerositatem sanctorum
necessarium hominis fuisse peccatum? Si enim non peccando soli
remanerent, quia, sicut putant, nisi peccassent, generare non pos-
sent: profeeto ut non soli duo iusti homines possent esse, sed multi,
CC 445 necessarium peccatum fuit. Quod si / credere absurdum est, illud
potius est credendum, quod sanctorum numerus quantus complen-
dae illi sufficit beatissimae civitati, tantus existeret, etsi nemo pec-
casset, quantus nunc per Dei gratiam de multitudine colligitur pec­
149
catorum, quousque filii saeculi huius generant et generantur .
... sine puden- 23. 2. Et ideo illae nuptiae dignae felicitate paradisi, si peccatum
da libidine in non fuisset, et diligendam prolem gignerent et pudendam libidinem
non haberent. Sed quomodo i d fieri posset, nunc non est quo demon-
stretur exemplo. Nec ideo tamen ineredibile debet videri etiam illud
unum sine ista libidine voluntati potuisse servire, cui tot membra
nunc serviunt. A n vero manus et pedes movemus, cum volumus, ad
ea, quae his membris agenda sunt, sine ulio renisu, tanta facilitate,
quanta et in nobis et in aliis videmus, maxime in artificibus quorum-
que operum corporalium, ubi ad exercendam infirmiorem tardio-
remque naturam agilior accessit industria; et non credimus ad opus
generationis filiorum, si libido non fuisset, quae peccato inoboedien­
tiae retributa est, oboedienter hominibus ad voluntatis nutum simi-
liter ut cetera potuisse illa membra servire? Nonne Cicero in libris
de Republica, cum de imperiorum differentia disputaret et huius rei
similitudinem ex natura hominis assumeret, ut filiis dixit imperari
corporis membris propter oboediendi facilitatem; vitiosas vero ani­
150
mi partes ut servos asperiore imperio coherceri ? Et utique ordine
PL 431 / naturali animus anteponitur corpori, et tamen ipse animus imperat
corpori facilius quam sibi. Verum tamen haec libido, de qua nunc
c m
disserimus, eo magis erubescenda exstitit , quod animus in ea nec
sibi efficaciter imperat, ut omnino non libeat, nec omnimodo corpo­
ri, ut pudenda membra voluntas potius quam libido commoveat;
quod si ita esset, pudenda non essent. Nunc vero pudet animum re-
sisti sibi a corpore, quod ei natura inferiore subiectum est. In aliis
quippe affectionibus cum sibi resistit, ideo minus pudet, quia, cum
a se ipso vincitur, ipse se vincit; etsi inordinate atque vitiose, quia ex
his partibus, quae rationi subici debent, tamen a partibus suis ac per
hoc, ut dictum est, a se ipso vincitur. Nam cum ordinate se animus
cn
vincit, ut irrationabiles motus eius menti rationique subdantur, si
01X1
exsistit M.
011
irrationales M.
1 4 9
C f . L c 20, 34.
1 5 0
Cf. CICERO, De Rep. 3, 37.
O DRŽAVI BOŽJOJ 14, 23,1 -23,2 291
23. 1. Kaže l i tkogod, kako oni ne bi ni spolno općili, niti rađali, D a l i bi se i u
raju r a đ a l o da
da nisu zgriješili, što li time drugo kaže ako ne ovo: kako čovjekov nitko nije
grijeh bijaše potreban za popunidbu broja svetih? A k o bi ne zgrije- zgriješio; i bi l i
se tu načelo
šivši ostali sami, jer - kao što ti misle - da ne zgriješiše, ne bi ni čednosti imalo
mogli rađati, onda grijeh bijaše nuždan, kako ne bi bilo samo dvoje boriti protiv
čina p o ž u d e ?
pravednih ljudi, nego mnogo njih. A k o je pak besmisleno povjerovati
u takvo što, onda prije treba povjerovati, kako onaj broj svetih kolik
je potreban da bi se napučio onaj najblaženiji grad - postojao bi i da
nitko nije zgriješio, naime: isti broj kolik se milošću Božjom prikuplja
sada iz mnoštva grješnika, sve dok djeca ovoga svijeta rađaju i bivaju
rođena.
2. Stoga, da nije bilo grijeha, onda bi brak dostojan rajske sretnosti,
rađao djecu koju treba voljeti, a ne bi bilo požude koje se treba sra­
miti. N u , kojim bi to načinom moglo biti, sad nema primjera kojim
bismo to pokazali. A l i zbog toga se ipak ne treba činiti nevjerojatnim,
da je i taj jedan dio, bez te požude, mogao služiti volji, kojoj sada
služe toliki mnogi dijelovi. M i rukama i nogama krećemo kad hoće­
mo, kako bi ti udovi izvodili ono što treba, bez ikakve protimbe i s
lakoćom koju zamjećujemo i u sebe i u drugih, a ponajviše u obrtnika
što obavljaju bilo koje tjelesne poslove, pri čemu slabijoj i sporijoj
naravi pripomaže veća umješnost; i zar da ne vjerujemo, kako bi za
rađanje djece (kad ne bi bilo požude, koja je kao odmazda za grijeh
neposlušnosti) i ti udovi poslušno mogli služiti ljudima slično ostalima,
po nalogu same volje?
Kada Ciceron u knjizi O državi raspravlja o različitosti vladavina te
še služi usporedbom s čovjekovom naravi, zar nije rekao, kako se
dijelovima tijela upravlja kao djecom zbog njihove spremnosti na po­
sluh, dok izopačene dijelove duše treba strožijom vladavinom prisilja­
1
vati kao robove . Dakako, prema naravnom poretku duša je iznad
tijela, pa ipak sama duša lakše upravlja tijelom negoli samom sobom.
A zapravo, ta požuda, o kojoj sada raspravljamo, pokazuje se nečim
još sramotnijim, što duša, obuzeta njome, niti može djelotvorno
upravljati sama sobom (tako da uopće ne žudi), niti pak tijelom na
takav način da sramotne dijelove većma pokrene volja negoli pohota.
Kad bi ti dijelovi bili takvi, ne bi bili sramotni. Sada pak duša se
srami kad joj se tijelo opire, ono koje joj je podređeno po svojoj nižoj
naravi. K a d se duša u drugim čuvstvima protivi sama sebi, ona se
manje srami, jer, pobijeđena od sebe same, samu sebe pobjeđuje; pa
iako je to i nesređeno i izopačeno (jer je po onim dijelovima koji se
trebaju podvrgnuti razumu), ipak je to po vlastitim dijelovima, i -
kako je rečeno - stoga pobjeđuje samu sebe. Naime, kad duša uredno
sebe pobjeđuje, tako da se nerazumni porivi podređuju umu i razumu
Ciceron, O državi, 3,25,37.
 292 D E CIV. D E I 14, 23,2 - 23,3
CC 446 tamen et illa Deo subdita est, laudis atque virtu/tis est. Minus tamen
pudet, cum sibi animus ex vitiosis suis partibus non obtemperat,
quam cum ei corpus, quod alterum ab illo est atque infra illum est
et cuius sine illo natura non vivit, volenti iubentique non cedit.
Haec pudice le- 23. 3. Sed cum alia membra retinentur voluntatis imperio, sine
gantur. quibus illa, quae contra voluntatem libidine concitantur, id quod ap-
petunt implere non possunt, pudicitia custoditur, non amissa, sed
non permissa delectatione peccati. Hunc renisum, hane repugnan-
tiam, hane voluntatis et libidinis rixam vel certe ad voluntatis suffi-
cientiam libidinis indigentiam procul dubio, nisi culpabilis inoboe­
dientia poenali inoboedientia pleeteretur, in paradiso nuptiae non
00 c p
haberent, sed voluntati membra , ut cetera, i t a cuneta servirent.
Ita genitale arvum vas in hoc opus creatum seminaret, ut nunc ter­
151
ram manus , et quod modo de hac re nobis volentibus diligentius
disputare verecundia resistit et compellit veniam honore praefato a
pudicis auribus poscere, cur i d fieret nulla causa esset, sed in omnia,
quae de huiusmodi membris sensum cogitantis attingerent, sine ulio
timore obscenitatis liber sermo ferretur, nec ipsa verba essent, quae
vocarentur obscena, sed quidquid inde diceretur, tam honestum es­
set, quam de aliis cum loquimur corporis partibus. Quisquis ergo ad
has litteras impudicus aecedit, culpam refugiat, non naturam; facta
denotet suae turpitudinis, non verba nostrae necessitatis; in quibus
mihi facillime pudicus et religiosus lector vel auditor ignoscit, donec
infidelitatem refellam, non de fide rerum inexpertarum, sed de sensu
expertarum argumentantem. Legit enim haec sine offensione, qui
non exhorret Apostolum horrenda feminarum flagitia reprehenden-
tem, quae immutaverunt naturalem usum in eum usum, qui est con­
tra naturam 152
, praecipue quia nos non damnabilem obscenitatem
nunc, sicut ille, commemoramus atque reprehendimus, sed in expli-
PL 432 candis, / quantum possumus, humanae generationis effectibus, verba
tamen, sicut ille, obscena vitamus.
0 0
illa add. M.
°P ita om. M.
1 5 1
Cf. VERGILIUS, Georg. 3, 136.
1 5 2
R o m 1, 26.
O DRŽAVI BOŽJOJ 14, 23,2 - 23,3 293
(dakako, ako je i on podvrgnut Bogu), onda je to i hvalevrijedno i
kreposno. Pa ipak, duša se manje srami kad je ne slušaju vlastiti izo­
pačeni dijelovi, negoli kad se njezinoj volji i naredbi ne pokorava
tijelo, koje je od nje drukčije i niže i kojega narav bez nje ne može
živjeti.
3. A l i kad se ostali udovi suspregnu vladavinom volje - a bez kojih
opet oni udovi što se požudom uzbuđuju protiv volje ne mogu ispuniti
ono što žude - onda se stidljivost zaštićuje, ali ne time što bi užitak
grijeha nestao, nego što nije pripušten. Bez ikakve dvojbe, da grješna
neposlušnost nije udarena kaznenom neposlušnošću, onda brak u raju
ne bi spoznao ovu oporbu, ovu protimbu, ovaj sukob volje i požude
ili pak naprama dostatnosti volje nedostatak pohote, nego bi volji
služili - kao svi ostali - tako i svi udovi tijela.
2
Tada bi onu 'oplodnu oranicu' zasijala sprava za to djelo stvorena,
upravo kao što sada ruka sije po zemlji; i kao što god sada, nama koji
želimo podrobnije raspravljati o tome predmetu, stidljivost se opire i
nagoni da tražimo ispriku pred časnim ušima, onda ne bi bilo nikakva
razloga za to, nego bi se posve slobodno raspravljalo o svemu što god
bilo komu padne na pamet o tome udu, bez ikakva straha od bestid­
nosti, pa ni same riječi ne bi bile što se kaže bezobrazne, nego što
god bi se o tome reklo, bilo bi isto tako časno kao i kad govorimo o
ostalim dijelovima tijela. Dakle, tko god s bestidnim mislima priđe
ovom spisu, neka sam izbjegava grijeh, a ne narav. Taj nek grdi čine
vlastite izopačenosti, a ne riječi naše nužnosti, pri čemu će mi veoma
lako oprostiti čedan i pobožan čitatelj i l i slušatelj, sve dok odbijam
nevjericu što raspravlja ne o vjeri u izvaniskustvene stvari, nego o
opažaju onoga što se iskusilo. Naime, moje će retke bez uvrede pro­
čitati onaj kojega ne užasava apostolov prijekor protiv užasnih poroka
žena, koje »zamijeniše naravno općenje protunaravnim«, osobito 3
zbog toga što mi sada niti iznosimo niti korimo, poput njega, grješnu
razbludu, nego objašnjavajući, onoliko koliko možemo, predmet ljud­
skoga rađanja, ipak - kao i on - izbjegavamo bestidne riječi.
2
Vergilije, Georgike, 3,136 (latinski genitale arvum).
3
Rim 1,26.
 294 D E CIV. D E I 14, 24,1 - 24,2
Voluntate libi­ 24. 1. Seminaret igitur prolem vir, susciperet femina genitalibus
do cohibetur. membris, quando id opus esset et quantum opus esset, voluntate mo-
tis, non libidine concitatis. Neque enim ea sola membra movemus ad
CC 447 nutum, quae compactis articulata sunt / ossibus, sicut manus et pe-
des et digitos, verum etiam illa, quae mollibus remissa sunt nervis,
cum volumus, movemus agitando et porrigendo producimus et tor-
quendo flectimus et constringendo duramus, sicut ea sunt, quae in
ore ac facie, quantum potest, voluntas movet. Pulmones denique ipsi
omnium, nisi medullarum, mollissimi viscerum et ob hoc antro pec-
toris communiti, ad spiritum ducendum ac remittendum vocemque
emittendam seu modificandam, sicut folles fabrorum vel organo-
rum, flantis, respirantis, loquentis, clamantis, cantantis serviunt vo­
luntati. Omitto quod animalibus quibusdam naturaliter inditum est,
ut tegmen, quo corpus omne vestitur, si quid in quocumque loco eius
senserint abigendum, ibi tantum moveant, ubi sentiunt, nec solum
insidentes muscas, verum etiam haerentes hastas cutis tremore di-
scutiant. Numquid quia id non potest homo, ideo Creator quibus vo­
luit animantibus donare non potuit? Sic ergo et ipse homo potuit
oboedientiam etiam inferiorum habere membrorum, quam sua ino­
boedientia perdidit. Neque enim Deo difficile fuit sic illum condere,
ut in eius carne etiam illud non nisi eius voluntate moveretur, quod
nunc nisi libidine non movetur.
Quorumdam 24. 2. N a m et hominurn quorumdam n a t u r a š novimus multum
naturae rarita- ceteris dispares et ipsa raritate mirabiles nonnulla ut volunt de cor­
te mirabiles.
pore facientium, quae alii nullo modo possunt et audita vix credunt.
Sunt enim, qui et aures moveant vel singulas vel ambas simul. Sunt
qui totam caesariem capite immoto, quantum capilli occupant, depo-
nunt ad frontem revocantque cum volunt. Sunt qui eorum quae vora-
verint incredibiliter plurima et varia paululum praecordiis contrec-
tatis tamquam de sacculo quod placuerit integerrimum proferunt.
Quidam voces avium pecorumque et aliorum quorumlibet hominum
sic imitantur atque exprimunt, ut, nisi videantur, discerni omnino
non possint. Nonnulli ab imo sine paedore ulio ita numerosos pro
arbitrio sonitus edunt, ut ex illa etiam parte cantare videantur. Ipse
sum expertus sudare hominem solere, cum vellet. Notum est quo-
sdam flere, cum volunt, atque ubertim lacrimas fundere. Iam illud
multo est incredibilius, quod plerique fratres memoria recentissima
PL 433 experti sunt. Presbyter fuit quidam no/mine Restitutus in paroecia
cq
Calamensis ecclesiae. Q u a n d o ei placebat (rogabatur autem ut hoc
faceret ab eis, qui rem mirabilem coram scire cupiebant), ad imitatas
c q
Ecclesiae, qui quando M.
O DRŽAVI BOŽJOJ 14, 24,1 - 24,2 295
24. 1. Dakle, čovjek bi tada posijao potomstvo, žena bi ga pri­ O tome kako bi
hvatila (kad bi to bivalo potrebno i koliko bi bilo potrebno) svojim ljudi, da su
ostali nedužni i
spolnim udovima, potaknutima voljom, a ne uzbudivanima požudom. svojom poslu­
šnošću zavrije-
Jer, mi po svojem nalogu pokrećemo ne samo one udove što imaju dili ostati u
zglobove i čvrste kosti, kao što su ruke, noge i prsti, nego i one što raju, tako bili
upotrebljivali
su labavo sastavljeni od mekanoga tkiva, kad ushtjednemo, možemo svoje spolne
pokretati potresanjem, pružati, istezanjem, svijati uvrtanjem i ukrući- udove, radi
rađanja potom­
vati stiskanjem, kao što su naša usta i lice, koje volja pokreće onoliko stva, kao i
koliko može. Pa i sama pluća koja su, osim srži, najmekši nutarnji ostale udove,
prema odluci
dijelovi te su zbog toga i zaštićena prsnom šupljinom, služe volji radi volje.
udisanja i izdisanja zraka, radi tvorbe i oblikovanja glasa; upravo kao
što mijehovi služe kovačima ili orguljašima, tako ona služe volji onoga
koji udahnjuje ili izdahnjuje, govori, viče ili pjeva.
Prelazim preko toga što su neke životinje prirodno obdarene moću
pokretanja ovojnice koja im, kao pokrivalo, zaodijeva cijelo tijelo, i
osjete l i na bilo kojem mjestu štogod što treba odbaciti, one pokreću
točno ono mjesto gdje osjećaju, pa tako stresnućem odbacuju s kože
ne samo prionule muhe nego i zabodene sulice. Sam čovjek ne može
takvo što, ali znači l i zbog toga, da Stvoritelj nije mogao podariti
takvo svojstvo onim živim stvorovima kojima je htio? Isto je tako,
dakle, i sam čovjek mogao nekoć imati i poslušnost nižih udova, koju
je izgubio zbog vlastitog neposluha. Jer, Bogu uopće nije bilo teško
načiniti ga takvim da se u njegovoj puti pokretalo samo voljom ono
što se sada pokreće samo požudom.
2. A poznajemo i ljude kojima se naravi uveliko razlikuju od ostalih
i začudne su po samoj svojoj rijetkosti; takvi od svojih tijela mogu
činiti ono što zažele, a što drugi nikako ne mogu, pa jedva u to vje­
ruju i kad čuju o tome. Postoje oni što pomiču uši, bilo jedno po
jedno uho, bilo oba istodobno. Drugi opet, ne prenuvši glavom, po­
miču cijelo vlasište, dokle god su prekriveni kosom, navlačeći ga na
čelo i vraćajući po svojoj volji. Treći progutaju nevjerojatno mnogo
najrazličitijih predmeta, pa ih onda, stisnuvši blago ošit, izbacuju kad
ushtjednu kao iz torbe posve netaknute. Neki pak tako oponašaju i
izvode različite glasove ptica, životinja i bilo kojih drugih ljudi, te se
to uopće ne može razlikovati, ukoliko ih ne vidimo. Neki iz same
svoje stražnjice, a bez ikakva smrada, po vlastitoj volji proizvode
brojne zvukove, tako te se čini kao da i pjevaju tim istim dijelom.
Sam poznajem čovjeka koji se običavao znojiti kad god je htio. Po­
znato je kako neki plaču kad hoće i prolijevaju potoke suza.
N u mnogo je ne vjerojatnije ono čemu nedavno bijahu nazočna mnoga
naša braća. Bijaše nekakav svećenik, imenom Restitut, u župi kalam-
1
ske crkve . K a d bi se njemu svidjelo (a molili su ga da ovo učini oni
koji željahu izvorno upoznati tu čudesnu pojavu) - a uz oponašanje
1
Riječ je o numidijskom gradu Kalama, smještenom južno od Hipona.
 14, 24,2 - 25
296 D E CIV. D E I
CC 448 quasi lamentantis cuiuslibet hominis voces ita se auferebat a / sensi­
bus et iacebat simillimus mortuo, ut non solum vellicantes atque
pungentes minime sentiret, sed aliquando etiam igne ureretur admo-
to sine ulio doloris sensu nisi postmodum ex vulnere; non autem ob-
nitendo, sed non sentiendo non movere corpus eo probabatur, quod
tamquam in defuncto nullus inveniebatur anhelitus; hominum ta­
men voces, si clarius loquerentur, tamquam de longinquo se audire
postea referebat. Cum itaque corpus etiam nunc quibusdam, licet in
carne corruptibili hane aerumnosam ducentibus vitam, ita in pleri-
sque motionibus et affectionibus extra usitatum naturae modum mi-
rabiliter serviat: quid causae est, ut non credamus ante inoboedien­
tiae peccatum corruptionisque supplicium ad propagandam prolem
sine ulla libidine servire voluntati humanae humana membra potuis­
se? Donatus est itaque homo sibi, quia deseruit Deum placendo sibi,
et non oboediens Deo non potuit oboedire nec sibi. Hine evidentior
miseria, qua homo non vivit ut vult. Nam si ut vellet viveret, beatum
se putaret; sed nec sic tamen esset, si turpiter viveret.
Vivere quis po- 25. Quamquam si diligentius attendamus, nisi beatus non vivit ut
test ut vult si v u j t e t n u n beatus nisi iustus. Sed etiam ipse iustus non v i v e t ut
u s
VUlt qUOd po- i . . , . . r 11 •
test. vult, nisi eo pervenerit, ubi mori ralli orrendi omnino non possit ei-
que sit certum ita semper futurum. Hoc enim natura expetit, nec
plene atque perfeete beata erit nisi adepta quod expetit. Nunc vero
quis hominum potest ut vult vivere, quando ipsum vivere non est in
potestate? Vivere enim vult, mori cogitur. Quomodo ergo vivit ut
vult, qui non vivit quamdiu vult? Quod si mori voluerit, quomodo
potest ut vult vivere, qui non vult vivere? Et si ideo mori velit, non
quo nolit vivere, sed ut post mortem melius vivat: nondum ergo ut
vult vivit, sed cum ad i d quod vult moriendo pervenerit. Verum ecee
vivat ut vult, quoniam sibi extorsit sibique imperavit non velle quod
non potest, atque hoc velle quod potest; sicut ait Terentius:
Quoniam non potest id fieri quod vis,
cs 153
Id velis quod possis :
num ideo beatus est, quia patienter miser est? Beata quippe vita si
CT
vivit M.
^ possit M.
1 5 3
T E R E N T I U S , Andria 2,1, 305 s.
O DRŽAVI BOŽJOJ 14, 24,2 - 25 297
glasova nekoga tko je u žalosti - tako bi se povukao iz svih osjećaja
da je ležao nalik na mrtvaca, i ne samo što nije osjećao štipanja i
ubode nego i kad su ga palili prinesenim ognjem nije imao nikakva
osjeta bola, osim poslije od opekotine. D a se to tijelo nije pomicalo
zbog suzdržavanja, nego zbog neosjećanja, dokazalo se time što u
njega, kao i u mrtvaca, nije opaženo nikakvo disanje. Poslije bi izja­
vio da je kao iz daljine čuo glasove ljudi, ako su govorili razgovjetnije.
Dakle, budući da tijelo i sada u nekih ljudi (iako žive ovim bijednim
životom u propadljivoj puti) služi začudno u mnogim pokretima i čuv­
stvima izvan uobičajenih granica naravi, - zašto onda ne bismo vjero­
vali kako su, prije grijeha neposlušnosti i kazne propadljivosti, ljudski
udovi mogli služiti ljudskoj volji radi rađanja potomstva, a bez ikakve
pohote? Čovjek je zbog toga izručen sebi samome, jer je svidjevši se
sebi napustio Boga, a ne poslušavši Boga, nije mogao ni sebe posluša­
ti. Otuda bjelodanija bijeda, kad čovjek ne živi kako hoće. Jer da živi
onako kako hoće, smatrao bi se blaženim, ali ni tada ne bi bio takav,
ako bi sramotno živio.
25. Pa ipak, ako pažljivije razgledamo, ukoliko nije blažen, nitko o istinskome
cr
ne živi onako kako hoće, i nitko nije blažen ako nije pravedan. A l i k^e^nema u
rr i« • • čak ni sam pravednik ne živi kako ushtije dok ne stigne do onoga vremenitome
životu.
mjesta gdje ne može ni umrijeti, ni prevariti se, ni pozlijediti, i gdje
je siguran da će mu uvijek biti tako. To naime, traži narav, i ona
neće biti ni potpuno ni savršeno blažena ako ne postigne ono za čim
žudi. A l i , tko od ljudi može živjeti kao što želi, kad samo življenje
nije u njegovoj vlasti? Naime, on hoće živjeti, ali je prisiljen umrijeti.
Kojim onda načinom živi kako hoće, kad ne živi onako dugo kako
hoće? A k o pak ushtjedne umrijeti, kako onda može živjeti kao što
hoće, on koji ne želi živjeti? A k o opet stoga hoće umrijeti, ne jer ne
želi živjeti, nego da bi nakon smrti živio bolje, onda još ne živi kako
hoće, nego će tako živjeti kad smrću stigne do onoga što hoće. N u
nek eto i živi kako hoće, jer je sebe prisilio i samomu sebi naredio,
da ne htjedne ono što ne može, te da ushtjedne ono što može - kao
što kaže Terencije:
»Budući da ne možeš biti ono što hoćeš,
1
Ushtjedni onda ono što možeš«,
- da l i je zbog toga blažen, jer je strpljivo bijedan? I zaista, ako se
Terencije, Andria, 305-306.
 298 D E CIV. D E I 14, 25 - 2 6
CC 449 non amatur, non habetur. Porro si amatur et habetur, / ceteris omni­
bus rebus excellentius necesse est ametur, quoniam propter hane
amandum est quidquid aliud amatur. Porro si tantum amatur, quan-
tum amari digna est (non enim beatus est, a quo ipsa beata vita non
amatur ut digna est): fieri non potest, ut eam, qui sic amat, non ae­
ternam velit. Tune igitur beata erit, quando aeterna erit.
PL 434 26. Vivebat itaque homo in paradiso sicut volebat, quamdiu hoc
Beati erant m volebat quod Deus iusserat; vivebat fruens Deo, ex quo bono erat
paradiso quia , . , . „ . . 1
sine libidine. bonus; vivebat srne ulla egestate, ita semper vivere habens in potesta-
te. Cibus aderat ne esuriret, potus ne sitiret, lignum vitae ne ullum
seneeta dissolveret. N i h i l corruptionis in corpore vel ex corpore ul-
las molestias ullis eius sensibus ingerebat. Nullus intrinsecus mor-
bus, nullus ictus metuebatur extrinsecus. Summa in carne sanitas, in
c t
animo tota tranquillitas. Sicut i n paradiso nullus aestus aut frigus,
cu
s i c in eius habitatore nulla ex cupiditate vel timore aceidebat bo­
nae voluntatis offensio. N i h i l omnino triste, nihil erat inaniter lae-
tum. Gaudium verum perpetuabatur ex Deo, i n quem flagrabat cari­
tas de corde puro et conscientia bona et fide non ficta , atque inter
se coniugum fida ex honesto amore societas, concors mentis corpo-
risque vigilia et mandati sine labore custodia. Non lassitudo fatiga-
bat otiosum, non somnus premebat invitum. In tanta facilitate rerum
et felicitate hominum absit ut suspicemur non potuisse prolem seri
sine libidinis morbo, sed eo voluntatis nutu moverentur membra illa
quo cetera, et sine ardoris illecebroso stimulo cum tranquillitate ani­
m i et corporis nulla corruptione integritatis infunderetur gremio
155
maritus u x o r i s . Neque enim quia experientia probari non potest,
ideo credendum non est, quando illas corporis partes non ageret tur-
bidus calor, sed spontanea potestas, sicut opus esset, adhiberet, ita
tune potuisse utero coniugis salva integritate feminei genitalis virile
semen immitti, sicut nunc potest eadem integritate salva ex utero
virginis fluxus menstrui eruoris emitti. Eadem quippe via posset il­
lud inici, qua hoc potest eici. Ut enim ad pariendum non doloris ge-
mitus, sed maturitatis impulsus feminea viscera relaxaret, sic ad fe-
tandum et concipiendum non libidinis appetitus, sed voluntarius
CC 450 usus naturam utramque coniungeret. De rebus / loquimur nunc pu-
dendis et ideo, quamvis, antequam earum puderet, quales esse po-
tuissent coniciamus ut possumus, tamen necesse est, ut nostra dispu-
rt
anima M.
011
ita M.
c v
aecedebat M.
1 5 4
1 T i m 1, 5.
1 5 5
C f . V E R G I L I U S , Aen. 8, 406.
O DRŽAVI BOŽJOJ 14, 2 5 - 2 6 299
blažen život ne voli, on se i ne posjeduje. U z to, ako se on voli i
posjeduje, mora se voljeti više od svih ostalih stvari, jer radi njega
treba voljeti sve ostalo što se voli. I dalje, ako se voli toliko koliko
je dostojan da se voli (jer i nije blažen onaj koji taj život ne voli
onako kako on zaslužuje), nije moguće da onaj tko ga tako ljubi ne
želi i da bude vječan. I prema tome, taj će život biti blažen kad bude
vječan.
26. I tako u raju čovjek življaše kao što hotijaše sve dok hotijaše Treba vjerovati
ono što Bog zapovijedaše. Življaše uživajući u Bogu, po kojega dobru S
onrn ito žfvi^hu
bijaše dobar. Življaše bez ikakve oskudice imajući u svojoj moći da u raju mogla
1 .
uvijek tako živi. Hrana tu bijaše kako ne bi gladovao, piće kako ne zdanja f bez° St
bi žeđao, a drvo života kako ga starost ne bi rastočila. Nije bilo nika- sramotne požu-
d e
kva raspadnuća u tijelu, niti iz tijela, što bi unosilo bilo kakvu tegobu '
bilo kojem od njegovih sjetila. Nije bilo straha ni od kakve nutarnje
bolesti, ni od kakve vanjske ozljede. U puti bijaše vrhunsko zdravlje ?
u duši potpun spokoj.
cv
I kao što u raju nije bilo ni velike vrućine ni hladnoće, tako ni u
njegovu stanovniku nije bilo nikakve povrede dobre volje, bilo zbog
žudnje bilo zbog straha. Nije bilo nikakve turobnosti, i nikakve ispra­
154
zne veselosti. Istinska radost neprestance izviraše iz Boga, prema ko­
jemu je plamtjela »ljubav iz čistog srca, dobre savjesti i iskrene vje­
1
re« ; između supružnika vladalo je odano zajedništvo poteklo iz časne
ljubavi, skladna budnost uma i tijela i poslušnost zapovijedi bez ika­
kva napora. Dokonika nije shrvavala tromost, niti je san svladavao
čovjeka protiv njegove volje.
U takvoj sretnosti stvari i sretnosti ljudi nek je daleko od nas, da
bismo pomislili kako se potomstvo nije moglo zasijati i bez pošasti
požude; nego su se sramotni dijelovi mogli pokrenuti istim nalogom
volje kao i ostali udovi; i suprug je mogao otpočinuti na grudima
svoje žene bez ikakva zavodničkog poriva požude, sa spokojem duše
i bez ikakve oštete tjelesne cjeloće. A budući da se takvo što ne može
potkrijepiti iskustvom, zbog toga ne slijedi, kako ne treba vjerovati
(kad one dijelove tijela nije pokretala uzburkana uspaljenost, nego
voljna ovlast, kako bijaše potrebno) da je tako moglo muško sjeme
prodrijeti u maternicu supruge, bez ikakve škode po cjeloću djevičnja-
ka, upravo kao što se sada iz maternice djevice može izliti krv njezine
mjesečnice bez ikakve štete po dotičnu spolnu cjeloću. Jer istim pu­
tem moglo se sjeme ubrizgati kojim se ova krv može izbaciti. I kao
što pri porodu ne bi vrisak od trudova rastvarao žensku utrobu, nego
poriv dozrelosti, tako i naravi njih dvoje, radi oplodnje i začeća, ne
bi spajala žudnja pohote, nego voljna odluka.
Sada raspravljamo o sramotnim stvarima i stoga iako (onoliko koliko
možemo) nagađamo kakve su mogle biti prije nego postadoše sramot­
ne, ipak je potrebno da našu raspravu više obuzda stidljivost, što nas
1 Tim 1,5.
 300 D E CIV. D E I 14, 26 - 27
tatio magis f renetur ea, quae nos revocat, verecundia, quam eloquen-
tia, quae nobis parum suppetit, adiuvetur. Nam cum id quod dico nec
ipsi experti fuerint, qui experiri potuerunt (quoniam praeoccupante
peccato exilium de paradiso ante meruerunt, quam sibi in opere se-
rendae propaginis tranquillo arbitrio convenirent), quomodo nunc,
cum ista commemorantur, sensibus occurrit humanis nisi experien-
tia libidinis turbidae, non coniectura placidae voluntatis? Hine est
PL 435 quod impedit loquentem pudor, / etsi non deficiat ratio cogitantem.
Verumtamen omnipotenti Deo, summo ac summe bono creatori om­
nium naturarum, voluntatum autem bonarum adiutori et remunera-
tori, malarum autem relietori et damnatori, utrarumque ordinatori,
non defuit utique consilium, quo certum numerum civium in sua
sapientia praedestinatum etiam ex damnato genere humano suae ci­
vitatis impleret, non eos iam meritis, quando quidem universa massa
tamquam in vitiata radice damnata est, sed gratia discernens et libe-
ratis non solum de ipsis, verum etiam de non liberatis, quid eis lar-
giatur, ostendens. Non enim debita, sed gratuita bonitate tune se qui-
sque agnoscit erutum malis, cum ab eorum hominum consortio fit
cz
immunis, cum quibus illi iuste esset poena communis. Cur ergo
non crearet Deus, quos peceaturos esse praescivit, quando quidem in
eis et ex eis, et quid eorum culpa mereretur, et quid sua gratia dona-
retur, posset ostendere, nec sub illo creatore ac dispositore perversa
inordinatio delinquentium rectum perverteret ordinem rerum?
Praescius fuit 27. Proinde peceatores, et angeli et homines, nihil agunt, quo im-
Deus de homi­
pediantur magna opera Domini, exquisita in omnes voluntates
ne et diabolo. 156
eius , quoniam qui providenter atque omnipotenter sua cuique di-
stribuit, non solum bonis, verum etiam malis bene uti novit. Ac per
hoc propter meritum primae malae voluntatis ita damnato atque ob-
durato angelo malo, ut iam bonam voluntatem ulterius non haberet,
bene utens Deus cur non permitteret, ut ab illo primus homo, qui
rectus, hoc est bonae voluntatis, creatus fuerat, temptaretur? Quan-
do quidem sic erat institutus, ut, si de adiutorio Dei fideret bonus
homo, malum angelum vinceret; si autem creatorem atque adiuto/-
CC 451 rem Deum superbe sibi placendo desereret, vinceretur; meritum bo­
num habens in adiuta divinitus voluntate recta, malum vero in dese-
c z
iusta M.
1 5 6
Ps 110, 2.
O DRŽAVI BOŽJOJ 14, 26 - 27 301
odvraća, negoli da nas nagovara rječitost, koja nam je ionako neznat­
na. I budući da ovo o čemu govorim nisu iskusili ni sami oni koji
mogahu iskusiti - jer su, počinivši grijeh, prije zaslužili izgon iz raja
nego što su se po spokojnoj odluci mogli združiti, kako bi zasijali
potomstvo - kojim načinom sada, dok to spominjemo, da išta drugo
padne na pamet osim upravo iskustvo burne pohote, a ne nagađanje
o spokojnoj volji?
Otuda me dok govorim priječi sram, iako mi dok razmišljam ne
manjka razloga. Pa ipak, svemogućemu Bogu (Svevišnjemu i vrhunski
dobromu stvoritelju svih naravi, pomagaču i nagrađivaču dobrih vo­
lja, a preziratelju i kaznitelju zlih volja te odreditelju i jednih i drugih)
zaista nije manjkalo nauma kojim bi popunio određeni broj građana,
predodređenih u njegovoj mudrosti za njegov grad, čak i iz osuđenoga
ljudskoga roda, ali ne po njihovim zaslugama - kad je već cjelokupna
ljudska množina osuđena, kao u samome izopačenom korijenu, nego
razlikujući po milosti i pokazujući svoju darežljivost ne samo u onima
koje je izbavio nego i u postupcima prema onima koje nije izbavio.
Jer svatko prepoznaje, kako nije po zasluženoj, nego po darovanoj
dobroti izbavljen od zala, kad se izuzima iz zajedništva onih ljudi, s
kojima mu bijaše zajednička pravedna kazna. Dakle, zašto ne bi Bog
stvorio i one o kojima je unaprijed znao da će zgriješiti, kad je u
njima i po njima mogao pokazati i što njihov grijeh zaslužuje i što
svojom milošću podaruje, i kako pod njim, kao stvoriteljem i odredi-
teljem, ni izopačeni nered prijestupnika ne može izopačiti pravi pore­
dak stvari?
27. Stoga grješnici, i anđeli i ljudi, ne čine ništa čime bi zapriječili O grješnicima, i
anđelima i
»velika djela Gospodinova, određena da ispune svaku njegovu vo­ ljudima, kojih
1
lju« , jer O n , koji po promisli i svemoćno podjeljuje svakomu ono što izopačenost ne
ometa samu
ga pripada, umije se dobro poslužiti ne samo dobrima nego i zlima. Božju promisao.
I prema tome, onoga zloga anđela (što je prema odmazdi za prvu zlu
volju tako kažnjen i stvrdnut te više nema dobre volje) zašto ne bi
Bog dobro upotrijebio i dopustio mu da iskuša prvoga čovjeka, koji
bijaše stvoren prav, to jest dobre volje? Jer čovjek bijaše zasnovan
tako da ako bi se kao dobar čovjek pouzdavao u Božju pomoć, pobi­
jedio bi zloga anđela; ako bi pak, svidjevši se oholo sebi samomu,
napustio stvoritelja i pomagača Boga, bio bi pobijeđen; i tako bi za­
služio dobro po pravoj volji, pomognutoj od Boga, a zaslužio bi zlo
Ps 111 (110), 2. (Prijevod prema latinskom predlošku).
 302 D E CIV. D E I 14, 2 7 - 2 8
rente Deum voluntate perversa. Quia et ipsum fidere de adiutorio
Dei non quidem posset sine adiutorio Dei, nec tamen ideo ab his di-
vinae gratiae beneficiis sibi placendo recedere non habebat in pote-
state. N a m sicut in hac carne vivere sine adiumentis alimentorum in
potestate non est, non autem in ea vivere in potestate est, quod fa-
ciunt qui se ipsos necant: ita bene vivere sine adiutorio Dei etiam in
paradiso non erat in potestate; erat autem in potestate male vivere,
sed beatitudine non permansura et poena iustissima secutura. Cum
igitur huius futuri casus humani Deus non esset ignarus, cur eum
non sineret invidi angeli malignitate temptari? nullo modo quidem
PL436 quod vince/retur incertus, sed nihilo minus praescius quod ab eius
semine adiuto sua gratia idem ipse diabolus fuerat sanetorum gloria
maiore vincendus. Ita factum est, ut nec Deum aliquid futurorum
lateret, nec praesciendo quemquam peceare compelleret et, quid in-
teresset inter propriam cuiusque praesumptionem et suam tuitio-
nem, angelicae et humanae rationali creaturae consequenti experien-
tia demonstraret. Quis enim audeat credere aut dicere, ut neque an-
gelus neque homo caderet, in Dei potestate non fuisse? Sed hoc eo­
rum potestati maluit non auferre atque ita, et quantum mali eorum
superbia et quantum boni sua gratia valeret, ostendere.
Quae duae civi­ 28. Fecerunt itaque civitates duas amores duo, terrenam scilicet
tates sint.
amor sui usque ad contemptum Dei, caelestem vero amor Dei usque
ad contemptum sui. Denique illa in se ipsa, haec in Domino gloriatur.
Illa enim quaerit ab hominibus gloriam; huic autem Deus conscien-
tiae testis maxima est gloria. Illa in gloria sua exaltat caput suum;
157
haec dicit Deo suo: Gloria mea et exaltans caput meum . Illi in prin-
cipibus eius vel in eis quas subiugat nationibus dominandi libido
dominatur; in hac serviunt invicem in caritate et praepositi consu-
lendo et subditi obtemperando. Illa in suis potentibus diligit virtu-
tem suam; haec dicit Deo suo: Diligam te, Domine, virtus mea . 158
Ideoque in illa sapientes eius secundum hominem viventes aut corpo­
ris aut animi sui bona aut utriusque sectati sunt, aut qui potuerunt
da
cognoscere Deum, non ut Deum honoraverunt aut gratias egerunt,
sed evanuerunt in cogitationibus suis, et obscuratum est insipiens cor
CC 452 eorum; / dicentes se esse sapientes, i d est dominante sibi superbia in
sua sapientia sese extollentes, stulti facti sunt et immutaverunt glo­
riam incorruptibilis Dei in similitudinem imaginis corruptibilis homi­
nis et volucrum et quadrupedum et serpentium: ad huiuscemodi enim
simulacra adoranda vel duces populorum vel sectatores fuerunt: et
coluerunt atque servierunt creaturae potius quam Creatori, qui est
d a
vel M.
1 5 7
Ps 3, 4.
1 5 8
Ps 17, 2.
O DRŽAVI BOŽJOJ 14, 27 - 2 8 303
po izopačenoj volji, napustivši Boga. Pa ipak se bez Božje pomoći
nije mogao ni pouzdavati u Božju pomoć, ipak je čovjek imao u vla­
stitoj moći da, svidjevši se sam sebi, otpane od tih dobročinstava B o ­
žje milosti. I kao što u ovoj puti nije u našoj moći živjeti bez pomoći
hrane, a ipak je u našoj ovlasti da u njoj ne živimo (kao što čine oni
koji se sami ubijaju), tako ni u raju nije bilo u ljudskoj moći da se
živi dobro bez Božje pomoći, dok bijaše u ovlasti da se zlo živi, ali
tako da blaženstvo ne potraje te uslijedi najpravičnija kazna. Dakle,
budući da Bog bijaše znao za taj budući čovjekov pad, zašto ne bi
dopustio da ga iskuša zloba zavidnoga anđela, nikako zbog toga što
bi bio u neizvjesnosti da će biti pobijeđen, nego što je unaprijed znao
kako će od čovjekova sjemena - uz pomoć njegove milosti - biti po­
bijeđen taj isti đavao, na veću slavu svetih?
I tako se dogodilo, da Bogu nije bilo skriveno išta od onoga koje će
se dogoditi i da nije on svojim predznanjem nagnao nikoga na grijeh,
dok je anđeoskim i ljudskim razumnim stvorovima susljednim isku­
stvom pokazao kakva je razlika između pojedinačne vlastite preuzeto-
sti i Božje zaštite. Tko bi se usudio povjerovati i l i izreći, kako ne
bijaše u Božjoj ovlasti da ni anđeo ni čovjek ne padnu? A l i Bog je
više volio da to ne izuzima od njihove moći i tako pokaže i koliko je
zla u njihovoj oholosti i koliko je dobra u njegovoj milosti.
28. I tako dvije su ljubavi stvorile dva grada: zemaljski grad lju­ O kakvoći
dvaju gradova,
bav prema sebi, sve do prezira Boga, i nebeski grad ljubav prema zemaljskoga i
Bogu, sve do prezira sebe. Pa se stoga zemaljski grad slavi u sebi nebeskoga.
1
samome, a nebeski u Gospodinu. Prvi traži slavu od ljudi, dok je
drugomu najveća slava Bog, svjedok savjesti. Prvi diže glavu u svojoj
slavi, drugi kaže Bogu svojemu: »Slavo moja, ti mi glavu podižeš.«
U prvome gradu, žudnja za vladavinom vlada knezovima njegovim
kao i narodima koje svladava; u drugome, služe jedan drugomu u
ljubavi i pretpostavljeni savjetom i podređeni posluhom. Prvi u svojim
moćnicima ljubi svoju snagu, drugi kaže Bogu svojemu: »Ljubim te,
3
Gospodine, snago moja.«
Stoga u zemaljskome gradu, mudraci njegovi živeći po čovjeku tražili
su i l i dobra tijela i l i dobra duše svoje i l i i jedna i druga; i l i i koji
uzmogahu upoznati Boga »nisu mu iskazali ni slavu ni zahvalnost kao
Bogu; nego, postali su isprazni u mislima svojim i njihovo je nera­
zumno srce potamnjelo, umišljajući da su mudri« (to jest: svladani
vlastitom ohološću, uznoseći se u svojoj mudrosti) »postali su ludi te
su zamijenili slavu besmrtnoga Boga kipovima, to jest slikama
smrtnog čovjeka, ptica, četveronožaca i gmazova« (i štujući kumire
takve vrste bijahu ili vođe i l i sljedbenici naroda) »te su se klanjali i
iskazivali štovanje stvorenju mjesto Stvoritelju, koji je blagoslovljeh
1
2 Kor 10,17.
2
Ps 3,4.
3
Ps 18 (17), 1. (Prijevod prema latinskom predlošku).
 O DRŽAVI BOŽJOJ 14, 28 305
304 D E CIV. D E I 14, 28
4

159
benedictus in saecula . In hac autem nulla est hominis sapientia
nisi pietas, qua recte colitur verus Deus, id exspectans praemium in
societate sanctorum non solum hominum, verum etiam angelorum,
160
ut sit Deus omnia in omnibus .
uvijeke.« Dočim u nebeskome gradu, nema druge čovjekove mudro­
sti osim pobožnosti, kojom se pravo štuje istinski Bog, očekujući za
nagradu u društvu svetih, ne samo ljudi nego i anđela, »da bude Bog
5
sve u svima.«

1 5 9
Rim 1,21 - 23,25.
Rom 1,21-23. 25. 1 Kor 15,28.
1 6 0
1 Cor 15, 28.
 KNJIGA X V .

Po savjetu samog Augustina knjiga se može smatrati povijesnim, simboličkim pa

i alegorijskim istraživanjem razvitka dviju država, nebeske i zemaljske, koje od po­
četka imaju dva potomstva, od Seta i Kajina, sve do potopa. Stalno se javljaju države
i potomstva, možda i zato da bi se opravdao učestali simbolizam, kroz osobe i odno­
sna imena, značajke, uredbe, ponašanja, brojeve, oblike i mjere. Knjigu možemo
podijeliti u tri dijela.
U prvom dijelu ocrtavaju se značajke dviju država poredbom između Kajina, koji
je utemeljio prvu zemaljsku državu koja je dobila ime po sinu Henohu, i Seta, poslije
čega slijede dvije druge poredbe, između Sare i Hagare te između Izaka i Jišmaela.
Obje države se slažu po ljubavi prema miru, najvišem idealu, ali nebeska država
istinskom miru, jer je konačan, a zemaljska država miru, koji se postizava ratom i
pobjedom (1-8).
U drugom dijelu ispituje se razvitak dvaju potomstava. Osobito se svraća pozor­
nost na dugovječnost patrijarha, koja se bilježi i suočavanjem različitih prijevoda,
posebice Sedamdesetorice, kako bi se oblikovala srodstva veze kojih šire ljubav i slogu
i kako bi se gotovo prekinula genealogija Kajinova s Lamekom (9-21).
U trećem dijelu ponovno se javlja Kajinovo potomstvo po činjenici da su sinovi
Božji ljubili kćeri ljudske zato jer su bile lijepe. Uslijedila je srdžba Božja i potop.
Simbolički i alegorijski govor prevladava (22-27).
 BREVICULUS
SAŽETAK

cc xxviii 1. De duobus ordinibus generationis humanae in diversos fines ab initio

procurrentis.
2. De filiis carnis et filiis promissionis. O dva poretka ljudskoga roda, koji se od početka kreću prema razlici- 1.
3. De sterilitate Sarrae, quam Dei gratia fecundavit. tim završecima.
cc xxix 4. De terrenae civitatis vel concertatione velpace. O djeci puti i djeci obećanja. 2.
5. De primo terrenae civitatis auctore fratricida, cuius impietati Roma- O Sarinoj neplodnosti, koju je oplodila milost Božja. 3.
nae urbis conditor germani caede responderit. O sukobu i miru u zemaljskome gradu. 4.
O prvome utemeljitelju zemaljskoga grada, bratomorcu, kojega je opa- 5.
6. De languoribus, quos ex poena peccati etiam cives civitatis Dei in činu ponovio i utemeljitelj grada Rima svojim bratoubojstvom.
huius vitae peregrinatione patiuntur et a quibus Deo medente sanan-
tur. O slabostima od kojih - zbog kazne grijeha - boluju i građani Božjega 6.
grada na proputovanju ovim životom, a od kojih liječi Bog.
7. De causa et pertinacia sceleris Cain, quem a facinore concepto nec Dei
sermo revocavit. O uzroku Kajinova zločina i o njegovoj ustrajnosti u njemu, jer ga od 7.
8. Quae ratio fuerit, ut Cain inter principia generis humani conderet zamišljena zločina nije mogla odgovoriti ni riječ Božja.
civitatem. Koji bijaše razlog da je Kajin osnovao grad u samim počecima Ijud- 8.
9. De longa vita hominum, quae fuit ante diluvium et de ampliore huma- skoga roda.
norum corporum forma. O dugu životu ljudi kakav bijaše prije Potopa i o krupnijem stasu 9.
10. De differentia, qua inter hebraeos et nostros codices videntur anno­ ljudskih tijela.
rum numeri dissonare. O razlici i neslaganju između hebrejskih i naših knjiga Svetog pisma o 10.
11. De annis Mathusalae, cuius aetas quattuordecim annis diluvium vide- broju doživljenih godina.
tur excedere. O godinama Metušalaha, kojega životno doba čini se da nadživljava 11.
12. De opinione eorum, qui primorum temporum homines tam longae- Potop za četrnaest godina.
vos, quam scribitur, fuisse non credunt. O mnijenju onih koji ne vjeruju da u prvotno doba ljudi bijahu onako 12.
13. An in dinumeratione annorum Hebraeorum magis quam Septuaginta dugovjeki kako stoji u Svetome pismu.
interpretum sit sequenda auctoritas. Treba li se pri brojanju godina osloniti više na ugled Hebreja ili Se- 13.
14. De parilitate annorum, qui eisdem quibus nunc spatiis et in prioribus damdesetorice prevoditelja?
saeculis cucurrerunt. O jednakosti godina, koje bijahu u prijašnjim stoljećima kakve su i 14.
15. An credibile sit primi saeculi viros usque ad eam aetatem, qua filios sada.
generasse referuntur, a concubitu continuisse. Da li je vjerojatno kako se muževi prvotnoga doba suzdržavahu od 15.
spolnoga snošaja sve do vremena kad se tvrdi da su rađali djecu?
16. De iure coniugiorum, quod dissimile a subsequentibus matrimoniis
habuerint prima connubia. O bračnom pravu: što su prvi brakovi imali različita od poznijih ženi- 16.
17. De duobus ex uno genitore procreatis patribus atque principibus. daba?
18. Quid significatum sit in Abel et Seth et Enos, quod appareat ad Chri­ O dvojici otaca i prvaka poteklih od jednoga roditelja. 17.
stum et corpus eius, id est Ecclesiam, pertinere. Koje je označje u Abelu, Setu i Enošu, a koje se pojavljuje u odnosu 18.
19. De significatione, quae in Enoch translatione monstratur. na Krista i njegovo tijelo, to jest Crkvu?
20. De eo, quod Cain successio in octo ab Adam generationes clauditur, O označju koje se pokazuje u Henokovu prijenosu. 19.
et in posteris ab eodem patre Adam Noe decimus invenitur. Zašto se Kajinova loza završava u osmome naraštaju od Adama, dok 20.
Noa pripada desetome naraštaju od istog oca Adama.
21. Qua ratione commemorato Enoch, qui fuit filius Cain, totius genera­
tionis eius usque ad diluvium sit continuata narratio; commemorato Zbog kojega je razloga, pošto se spomenuo Henok, koji bijaše Kajinov 21.

autem Enos, qui fuit filius Seth, ad conditionis humanae principium sin, opisan neprekinut cijeli njegov naraštaj sve do Potopa, a pošto je
sit reditum. spomenut Enoš, koji bijaše Setov sin, vraća se na početak čovjekova
nastanka.
 310 BREVTCULUS
SAŽETAK 311

cc xxx 22. De lapsu filiorum Dei alienigenarum mulierum amore captorum, un­
de et omnes exceptis octo hominibus diluvio perire meruerunt. O padu sinova Božjih zatočenih ljubavlju prema inorodnim ženama, 22.
zbog čega su svi, izuzev osmero ljudi, zaslužili propast u Potopu.
23. An credendum sit angelos substantiae spiritalis amore speciosarum
mulierum captos earumdem inisse coniugia, ex quibus gigantes sint Treba li vjerovati kako anđeli, kojima je bivstvo duhovno, bijahu tako 23.
creati. zahvaćeni ljubavlju prema lijepim ženama te se ženjahu njima, od čega
24. Quomodo intellegendum sit, quod de eis, qui diluvio per dendi erant, se rodiše divovi.
Dominus dixerit: Erunt dies eorum centum viginti anni. Kako treba razumjeti ono što Gospodin reče o onima koji će propasti 24.
u Potopu: »Dani će njihovi biti stotinu i dvadeset godina.«
25. De ira Dei, quae incommutabilem tranquillitatem nulla inflammatio-
O srdžbi Božjoj, koja nikakvom raspalom ne pomućuje njegovu nepro- 25.
ne perturbat.
mjenjivu spokojnost.
26. Quod arca, quam Noe iussus est facere, in omnibus Christum Eccle-
O tome kako korablja, kakvu je Noi naređeno da sagradi, u svemu ozna- 26.
siamque significet.
čuje Krista i Crkvu.
27. De arca atque diluvio nec illis esse consentiendum, qui sola historiam
Što se tiče korablje i Potopa, ne smije se složiti ni s onima koji prihvaćaju 27.
recipiunt sine allegorica significatione, nec illis, qui solas figuras de-
jedino povijest, a bez alegorijskog značenja, ni s onima koji brane samo
fendunt repudiata historica veritate.
alegorije, dok odbijaju povijesnu istinitost.
 L I B E R DECIMUS QUINTUS
DUARUM CIVITATUM A CAIN ET ABEL AD DILUVIUM QUI FUERIT EXCURSUS
Quae in initio duae civitates fuerint [1-8]
PL 437 - CC 453 1. 1. De felicitate paradisi vel de ipso paradiso et de vita ibi pri­
Quae hoc libro morum hominum eorumque peccato atque supplicio multi multa
contineantur.
senserunt, multa dixerunt, multa litteris mandaverunt. Nos quoque
secundum Scripturas sanctas vel quod in eis legimus vel quod ex eis
intellegere potuimus earum congruentes auctoritati de his rebus in
superioribus libris diximus. Enucleatius autem si ista quaerantur,
multiplices atque multimodas pariunt disputationes, quae pluribus
a
intexendae s i n t voluminibus, quam hoc opus tempusque deposcit,
quod non ita largum habemus, ut in omnibus, quae possunt require-
re otiosi et scrupulosi, paratiores ad interrogandum quam capacio-
res ad intellegendum, nos oporteat immorari. Arbitror tamen satis
nos iam fecisse magnis et difficillimis quaestionibus de initio vel
mundi vel animae vel ipsius generis humani, quod in duo genera di-
stribuimus, unum eorum, qui secundum hominem, alterum eorum,
qui secundum Deum vivunt; quas etiam mystice appellamus civitates
duas, hoc est duas societates hominum, quarum est una quae praede-
stinata est in aeternum regnare cum Deo, altera aeternum suppli-
cium subire cum diabolo. Sed iste finiš est earum, de quo post lo-
l
quendum est . Nunc autem quoniam de exortu earum sive in angelis,
quorum numerus ignoratur a nobis, sive in duobus primiš hominibus
satis dictum est, iam mihi videtur earum aggrediendus excursus, ex
quo illi duo generare coeperunt, donec homines generare cessabunt.
Hoc enim universum tempus sive saeculum, in quo cedunt morientes
succeduntque nascentes, istarum duarum civitatum, de quibus di-
sputamus, excursus est.
A Cain et Abel 1. 2. Natus est igitur prior Cain ex illis duobus generis humani
duae incipiunt
civitates. parentibus, pertinens ad hominum civitatem, posterior Abel, ad civi-
2
tatem D e i . Sicut enim in uno homine, quod dixit Apostolus, experi-
mur, quia non primum quod spiritale est, sed quod animale, postea
3 b
spiritale : unde unusquisque, quoniam ex damnata propagine exori-
a
sunt M.
b
ex damnata] ex A d a m nata aliqui mss.
1 Osobito u X I V . knjizi.
Cf. De civ. Dei 19-20.
2
Cf. G e n 4, 1-2.
3
1 C o r 15, 46.
PETNAESTA KNJIGA
DVIJE DRŽAVE OD KAJINA I A B E L A DO POTOPA
Dvije države u početku [1-8]
1. 1. Mnogi su mnogo razmišljali, mnogo govorili i mnogo napi­ O dva poretka
ljudskoga roda,
sali o rajskoj sretnosti ili o samome raju te o tamošnjem životu prvih koji se od
ljudi, njihovu grijehu i kazni. I mi smo o tome govorili u prethodnim početka kreću
1 prema različitim
knjigama , prema Svetome pismu, bilo ono što u njemu pročitasmo završecima.
bilo ono što smo iz njega uzmogli razumjeti u skladu s njegovim ugle­
dom. A k o bi se o tome podrobnije raspravljalo, izrodile bi se mnogo­
struke i mnogovrsne rasprave, kojima bi se ispunilo više svezaka nego
što ovaj predmet zahtijeva i dopušta vrijeme, kojega nemamo toliko
da se zadržimo na svim onim stvarima koje mogu zahtijevati doko-
njaci i sitničavci, što su pripravniji na pitanje negoli sposobniji za
shvaćanje.
Pa ipak mislim, kako sam se odužio i krupnim i teškim pitanjima o
početku bilo svijeta, bilo duše, bilo samog ljudskog roda, koji podije-
lismo u dvije vrste: jednu onih što žive po čovjeku, a drugu onih što
žive po Bogu; govoreći u otajstvu nazivamo ih dvama gradovima,
naime dvama društvima ljudi, od kojih je jedno predodređeno vječno
vladati s Bogom, a drugo trpjeti vječnu kaznu s đavlom. A l i to je
2
njihov konac, o kojem treba govoriti poslije. Sada pak, budući da je
dosta rečeno o podrijetlu, bilo anđela (kojih je broj nama nepoznat)
bilo dvoje prvih ljudi, čini mi se kako se trebam latiti njihova razvoja
od časa kad je njih dvoje počelo rađati, pa sve dok ljudi ne prestanu
rađati. Naime to sveukupno vrijeme i l i vijek - u kojemu nestajući
ustupaju mjesto nastajućima - predstavlja razvoj dotičnih dvaju gra­
dova o kojima raspravljamo.
2. Dakle, prvi rođeni od tih dvoje roditelja ljudskoga roda bijaše K a -
jin, koji pripada gradu ljudskom; poslije je rođen A b e l , koji pripada
3
gradu Božjem. I kao što u jednome čovjeku, kako reče apostol,
znamo da »nije prije duhovno, nego životinjsko, poslije je duhovno« 4
(i otuda svatko, jer se rađa iz osuđena soja, prvo je nuždno da po
V i d i O Božjoj državi, 19-22.
Post 4,1-2.
1 Kor 15,46. (Prijevod prema latinskom predlošku).
 O DRŽAVI BOŽJOJ 15, 1,2-2 315
314 DE crv. D E I 15, 1,2-2

tur, primo sit necesse est ex Adam malus atque carnalis; quod si in
c
Christum renascendo profecerit, post erit bonus et spiritalis: sic in
PL 438 universo genere humano, cum / primum duae istae coeperunt na-
scendo atque moriendo procurrere civitates, prior est natus civis
d
CC 454 huius / saeculi, posterius autem isto peregrinus in saeculo et perti-
nens ad civitatem Dei, gratia praedestinatus, gratia electus, gratia
peregrinus deorsum, gratia civis sursum. Nam quantum ad ipsum
attinet, ex eadem massa oritur, quae originaliter est tota damnata;
sed tamquam figulus Deus (hane enim similitudinem non impuden-
ter, sed prudenter introducit Apostolus) ex eadem massa fecit aliud
Adamu bude zao i puten; ali ako ponovnim rođenjem uznapreduje u
Kristu, postat će poslije dobar i duhovan) tako i u cjelokupnome ljud­
skome rodu, kad prvo stadoše opstojati ta dva grada - rađanjem i
umiranjem - prvo se rodio građanin ovoga svijeta, a zatim tuđinac
ovomu svijetu i pripadnik grada Božjeg, milošću predodređen, mi­
lošću izabran, milošću tuđinac dolje, milošću građanin gore. Što se
ovoga samoga tiče, i on izvorno potječe od one iste tvari što je cijela
osuđena, ali Bog, poput lončara - ovakvom se naime usporedbom ne
nerazborito, nego razborito služi apostol - »od istoga glinenog tijesta
načini jednu posudu na čast a drugu na sramotu« . I tako je prvo 5

4
vas in honorem, aliud in contumeliam . Prius autem factum est vas
in contumeliam, post vero alterum in honorem, quia et in ipso uno,
sicut iam dixi, homine prius est reprobum, unde necesse est incipia-
mus et ubi non est necesse ut remaneamus, posterius vero probum,
quo proficientes veniamus et quo pervenientes maneamus. Proinde
non quidem omnis homo malus erit bonus, nemo tamen erit bonus
qui non erat malus; sed quanto quisque citius mutatur in melius, hoc
in se facit nominari, quod apprehendit celerius et posteriore cooperit
vocabulum prius. Scriptum est itaque de Cain, quod condiderit civi­
5
tatem ; Abel autem tamquam peregrinus non condidit. Superna est
enim sanetorum civitas, quamvis hic pariat cives, in quibus peregri-
natur, donec regni eius tempus adveniat, cum congregatura est om­
nes in suis corporibus resurgentes, quando eis promissum dabitur
regnum, ubi cum suo principe rege saeculorum sine ulio temporis
fine regnabunt.
načinjena posuda na sramotu, a poslije druga na čast; jer i u onome
jednom čovjeku, kao što već rekoh, prvo je sramota, od koje nam je
nuždno početi, ali nije nuždno da u njoj i ostanemo, a zatim slijedi
čestito, do čega napredujući stižemo i u čemu stignuvši ostajemo.
Otuda, iako svaki zao čovjek neće biti dobar, ipak nitko neće biti
dobar tko ne bijaše zao; nu, što se tkogod ranije izmijeni nabolje,
brže mu pripada ime koje je postigao i prije njegov će potonji naziv
prekriti prijašnji.
6
O Kajinu je zapisano da je utemeljio grad ; dok Abel, kao hodočas­
nik, nije ga utemeljio. Jer grad svetih je u visinama, iako on ovdje
rađa svoje građane, po kojima hodočasti dok ne stigne doba njegova
kraljevstva, kad će ih okupiti sve, uskrsnule u njihovim tijelima, i kad
će im biti dano obećano kraljevstvo, u kojem će sa svojim vladarem,
7
kraljem vjekova , vladati bez ikakva vremenskog kraja.

A Sarra et Agar 2. Umbra sane quaedam civitatis huius et imago prophetica ei

duae civitates
praefiguran- significandae potius quam praesentandae servivit in terris, quo eam 2. O tome gradu postojaše stanovita sjena i proročka slika, što je O djeci puti i
tur. tempore demonstrari oportebat, et dicta est etiam ipsa civitas saneta više služila da naznači negoli da ga uprisutni na zemlji, a u vrijeme djeci obećanja.
merito significantis imaginis; non expressae, sicut futura est, verita- kad ga je trebalo pokazati. On je sam nazvan svetim gradom, ali
tis. De hac imagine serviente et de illa, quam significat, libera civita­ zaslugom označujuće slike, a ne zbog same izražene istine, koja će
te sic Apostolus ad Galatas loquitur: Dičite mihi, inquit, sub lege vo- tek doći. O toj slici koja služi i o slobodnom gradu koji ona označuje
lentes esse legem non audistis ? Scriptum
e
est enim, quod Abraham
ovako govori apostol Galaćanima:
duos filios habuit, unum de ancilla et unum de libera. Sed ille qui-
dem, qui de ancilla, secundum carnem natus est; qui autem de libera, »Vi koji hoćete biti pod Zakonom kažite mi: zar ne čuste Zakona?
PL439 per repromissionem; quae sunt in allegoria. Haec enim sunt duo / te­ Stoji, naime, pisano da je Abraham imao dva sina: jednoga od ropki-
stamenta, unum quidem a monte Sina in servitutem generans, quod { nje, a drugoga od slobodne. Onaj od ropkinje rođen je po puti, a
est Agar; Sina enim mons est in Arabia, quae coniuncta est huic quae
g
onaj od slobodne po obećanju. Ovo je rečeno slikovito. To su dva
nunc est Ierusalem; servit enim cum filiis suis. Quae autem sursum zavjeta; jedan je onaj s gore Sinaja koji rađa za ropstvo: taj je Agara
est Ierusalem, libera est, quae est mater nostra\ Scriptum est enim: - jer se Sinajska gora nalazi u Arabiji - i odgovara ovom sadašnjem
Jeruzalemu, koji je sa svojom djecom rob. Nebeski je Jeruzalem slo­
bodan - taj je majka svih nas, jer stoji pisano: 'Veseli se, nerotkinjo,
c
i n Christo Lov.
d
posterior M.
e
n o n legistis? aliqui mss., Vulg.
f
quae ant. edd.
g
qui coniunctus M.
h
nostra] omnium nostrum M.

5
Rim 9,21. (Prijevod prema latinskom predlošku).
4
C f . R o m 9, 21; Sap 15, 7; Eccle 33, 13-14; Isa 45, 9; G e r 18, 6. 6
Post 4,17.
5
G e n 4, 17. 7
1 Tim 1,17.
 O DRŽAVI BOŽJOJ 15, 2-3 317
316 DE civ. DEI 15, 2 - 3

koja ne rađaš; klici i viči koja ne poznaješ porođajnih bolova, jer su

CC455 Laetare sterilis, quae non pariš, I erumpe et exclama , quae non par-
1

turis; quoniam multi filii desertae, magis quam eius quae habet vi­
6
rum . Nos autem, fratres, secundum Isaac promissionis filii sumus.
Sed sicut tune, qui secundum carnem natus fuerat, persequebatur
eum, qui secundum spiritum: ita et nunc. Sed quid dicit Scriptura?
Eice ancillam et filium eius; non enim heres erit filius ancillae cum
1 Z a tu slobodu Krist nas je oslobodio.«
filio liberae . Nos autem, fratres, non sumus ancillae filii, sed liberae,
8
qua libertate Christus nos liberavit . Haec forma intellegendi de apo-
stolica auctoritate descendens locum nobis aperit, quemadmodum
Scripturas duorum Testamentorum, Veteris et Novi, aecipere debea-
mus. Pars enim quaedam terrenae civitatis imago caelestis civitatis
effecta est, non se significando, sed alteram, et ideo serviens. Non
enim propter se ipsam, sed propter aliam significandam est institu­
ta, et praecedente alia significatione et ipsa praefigurans praefigura-
ta est. Namque Agar ancilla Sarae eiusque filius imago quaedam
huius imaginis fuit; et quoniam transiturae erant umbrae luce ve-
niente, ideo dixit libera Sara, quae significabat liberam civitatem,
cui rursus alio modo significandae etiam illa umbra serviebat: Eice
ancillam et filium eius; non enim heres erit filius ancillae cum filio
9
meo Isaac , quod ait Apostolus: cum filio liberae. Invenimus ergo in
terrena civitate duas formas, unam suam praesentiam demonstran-
tem, alteram caelesti civitati significandae sua praesentia servien-
tem. Parit autem cives terrenae civitatis peccato vitiata natura, cae­
lestis vero civitatis cives parit a peccato naturam liberans gratia;
10
unde illa vocantur vasa irae, ista vasa misericordiae . Significatum
est hoc etiam in duobus filiis Abrahae, quod unus de ancilla, quae
dicebatur Agar, secundum carnem natus est Ismael, alter est autem
de Sara libera secundum repromissionem natus Isaac. Uterque qui-
dem de semine Abrahae; sed illum genuit demonstrans consuetudo
1
naturam, i l l u m vero dedit promissio significans gratiam; ibi huma-
nus usus ostenditur, hic divinum beneficium commendatur.
Q u a e d a m si- 3. Sara quippe sterilis erat et desperatione prolis saltem de / an­
gnificatio est
in Ismael et
cilla sua concupiscens habere, quod de se ipsa non se posse cernebat,
Isaac. dedit eam fetandam viro, de quo parere voluerat nec potuerat. Exe-
CC 456 git / itaque etiam sic debitum de marito utens iure suo in utero alie-
PL 440 11
n o . Natus est ergo Ismael, sicut nascuntur homines, permixtione
sexus utriusque, usitata lege naturae. Ideo dictum est: secundum car­
u
nem , non quod ista beneficia Dei non sint aut non illa operetur
Deus, cuius opifex sapientia attingit, sicut scriptum est, a fine usque
1
elama M.
1
istum M.
brojnija djeca osamljene nego one koja ima muža!' M i , dakle, braćo,
Izaku smo djeca obećanja. A l i kao što je onda onaj koji je rođen po
puti progonio onoga po duhu, tako biva i sada. A što veli Pismo?
'Izbaci ropkinju i njezina sina, jer sin ropkinje neće biti baštinik sa
sinom slobodne.' M i , braćo, nismo djeca ropkinje, nego slobodne.
1
Taj oblik razumijevanja - koji nam dolazi od apostolskog učenja -
pokazuje nam kojim načinom trebamo shvaćati Pismo oba zavjeta, i
staroga i novoga. Jedan dio zemaljskoga grada postao je slikom nebe­
skoga grada, ne označujući sebe sama, nego drugi grad, i zbog toga
služi. Naime, taj grad nije utemeljen radi sebe samoga, nego da
označi drugi grad, a budući da prethodi drugo označje, predoznaču-
jući i sam je predoznačen. Naime: Hagara, ropkinja Sarina, i njezin
sin bijahu slikom te slike; a kako su sjene imale iščeznuti kad stigne
svjetlo, stoga je rekla slobodna Sara (koja je označivala slobodni
grad, koji je opet da drugim načinom označi slobodni grad služio i
kao sjena): »Otjeraj ropkinju i njezina sina, jer sin ropkinje ne smije
2
biti baštinik s mojim sinom - s Izakom« , i l i što apostol kaže: »sa
sinom slobodne«.
Dakle: u zemaljskome gradu nalazimo dva lika, jedan od njih poka­
zuje njegovu prisutnost ovdje, dok drugi svojom nazočnošću služi da
označi nebeski grad. Građane zemaljskoga grada rađa narav izopa­
čena grijehom, a građane nebeskoga grada rađa milost što oslobađa
narav od grijeha. Stoga je jedni nazivaju posudama gnjeva, a drugi
3
posudama milosrđa. A to je označeno i u dvojici Abrahamovih sino­
va, od kojih je jedan Jišmael, sin ropkinje, nazvane Hagara, rođen
po puti, dok je drugi, Izak, sin slobodne, Sare, rođen po obećanju.
Obojica su, doduše, od sjemenaAbrahamova, ali jednoga je rodio pri­
rodni tijek pokazujući narav, dok je drugoga darovalo obećanje,
označujući milost. U jednom se pokazuje ljudski običaj, u drugome
se otkriva božansko dobročinstvo.
3. Sara bijaše neplodna, i izgubivši nadu da će imati djece i želeći O Sarinoj
neplodnosti,
da barem od ropkinje ima što je uvidjela kako sama ne može od sebe koju je oplodila
imati, dade ovu nek je oplodi mužu, od kojega je sama htjela roditi, milost Božja.
ali nije mogla. I tako je utjerala svoj dug od muža, iskoristivši svoje
pravo u tuđoj utrobi. Dakle, Jišmael je, dakle, rođen kao što se rađaju
ljudi, spolnim snošajem dvoga po uobičajenom zakonu naravi. Stoga je
i rečeno 'po puti', ne kao da i to nisu Božja dobročinstva, ili da tu ne
djeluje Bog, kojega tvoriteljica Mudrost, kako je pisano »prostire

6
Isa51, 1.
7
Gen 21, 10.
8
Gal 4, 21-31.
9
Gen 21, 10. Gal 4,21 - 5,1.
1 0
Rom 9, 22-23. Post 21,10.
1 1
Cf. Gen 16, 1-3. Rim 9,22-23.
1 2
Gal 4, 23.
 318 DE crv. DEI 15, 3-4
ad finem fortiter et disponit omnia suaviter ; sed ubi significandum
13
fuerat Dei donum, quod indebitum hominibus gratis gratia largire-
tur, sic oportuit dari filium, quemadmodum naturae non debebatur
excursibus. Negat enim natura iam filios tali commixtioni mariš et
feminae, qualis esse poterat Abrahae et Sarae in illa iam aetate,
etiam mulieris accedente sterilitate, quae nec tune parere potuit,
quando non aetas fecunditati, sed aetati fecunditas defuit. Quod ergo
naturae sic affectae fruetus posteritatis non debebatur, significat
quod natura generis humani peccato vitiata ac per hoc iure damnata
nihil verae felicitatis in poštenim merebatur. Recte igitur significat
Isaac, per repromissionem natus, filios gratiae, cives civitatis libe-
rae, socios pacis aeternae, ubi sit non amor propriae ac privatae quo-
dammodo voluntatis, sed communi eodemque immutabili bono gau-
1 milosti, građane slobodnoga grada, dionike vječnoga mira, gdje nema
dens atque ex multis unum cor faciens, id est perfeete " concors
oboedientia caritatis.
in civitate ter- 4.Terrena porro civitas, quae sempiterna non erit (neque enim,
rena pax bello extremo" supplicio damnata fuerit, iam civitas erit), hic habet
c u m
victoriaecjue
commiscetur. bonum suum, cuius societate laetatur, qualis esse de talibus laetitia
rebus potest. Et quoniam non est tale bonum, ut nullas angustias
faciat amatoribus suis, ideo civitas ista adversus se ipsam plerum-
que dividitur litigando, bellando atque pugnando et aut mortiferas
aut certe mortales victorias requirendo. Nam ex quacumque sui par­
te adversus alteram sui partem bellando surrexerit, quaerit esse vic-
trix gentium, cum sit captiva vitiorum; et si quidem, cum vicerit,
superbius extollitur, etiam ° mortifera; si vero condicionem cogitans
casusque communes magis quae aceidere possunt adversis angitur,
CC457 quam eis quae provenerunt secundis rebus / inflatur, tantummodo
mortalis est ista victoria. Neque enim semper dominari poterit per-
manendo eis, quos potuerit subiugare vincendo. Non autem recte di­
15
citur ea bona non esse, quae concupiscit haec civitas, quando est et
ipsa in suo humano genere melior. Concupiscit enim terrenam quam-
dam pro rebus infimis pacem; ad eam namque desiderat pervenire
bellando; quoniam si vicerit et qui resistat non fuerit, pax erit, quam
non habebant partes in vicem adversantes et pro his rebus, quas si­
mul habere non poterant, infelici egestate certantes. Hane pacem re-
quirunt laboriosa bella, hane adipiscitur quae putatur gloriosa victo-
PL 441 ria. Quando autem vincunt / qui causa iustiore pugnabant, quis dubi-
tet gratulandam esse victoriam et provenisse optabilem pacem?
Haec bona sunt et sine dubio Dei dona sunt. Sed si negleetis melio-
ribus, quae ad supernam pertinent civitatem, ubi erit victoria in ae-
m
facta add. Er.
n
in add. M.
° sic add. ant. edd.
P dicuntur M.
O DRŽAVI BOŽJOJ 15, 3-4 319
se snažno s jednoga kraja svijeta na drugi i blagotvorno upravlja sve­
1
mirom« ; ah, kad bijaše potrebno označiti dar Božji koji se, nedugo-
van, milošću badava podaruje ljudima, trebalo je podariti sina nači­
nom koji nije podložan tokovima naravi. Naime, narav uskraćuje
djecu takvomu snošaju muža i žene kakav mogaše biti između Abra-
hama i Sare u njihovoj postarijoj dobi, a uz to ona bijaše neplodna,
te nije mogla roditi ni onda kad plodnost ne bijaše manjkava zbog
dobi, nego je dob bila manjkava plodnošću.
Dakle, to što narav u takvome stanju nije mogla imati ploda potom­
stva označuje, kako narav ljudskoga roda, izopačena grijehom i zbog
toga pravedno kažnjena, nije ni zaslužila nikakve prave sretnosti za
budućnost. Tako Izak - rođen po obećanju - ispravno označuje djecu
ljubavi osobne i nekako zasebničke volje, nego ljubav što se raduje
zajedničkome i nepromjenjivome dobru, te tvori tako jedno srce od
2
mnogih , naime ljubav što je savršeno skladna poslušnost.
4. Zemaljski grad, koji neće biti vječan (jer neće više biti grad, O sukobu i
kad bude kažnjen konačnom kaznom), ima ovdje svoje dobro, i veseli ^JJ,"gradu^
se u njegovu dioništvu, a s veseljem kakvo već može biti u tim stvari­
ma. A budući da to nije dobro koje ne pričinjava nikakvih teškoća
svojim ljubiteljima, taj je grad većinom podijeljen protiv sebe samoga,
prepirkama, ratovima, borbama, u težnji za pobjedama što su smrtno-
sne, a svakako smrtne. Jer, koji god se dio toga grada uzdigne ratom
iznad drugog, traži biti pobjednikom nad pucima, budući da je sam
sužanj pod porocima; a pobijedi li, toliko se uzoholi, te je sama po­
bjeda smrtnosna. Ako pak razmišljajući o ljudskom stanju i mijenama
koje su ljudima zajedničke više se muči nevoljama koje se mogu dogo­
diti nego što se nadima zbog postignuta uspjeha, onda je ta pobjeda
tek smrtna. Jer neće uvijek moći vladati trajno nad onima koje je
jednom uzmogao pobjednički podjarmiti.
A ne bi bilo ispravno reći kako nisu dobra ona za kojima žudi ovaj
grad, kad je i on na svoj ljudski način bolji. Tako - radi najnižih
stvari - žudi za nekakvim zemaljskim mirom; ah želi ga postići ratova­
njem, jer, ako pobijedi i ne bude više nikoga tko se opire, bit će rriir,
što ga nisu imali dijelovi međusobno zavađeni, koji se u svojoj nesret­
noj oskudici borahu za one stvari koje nisu mogli zajedno uživati. To
4
je mir koji traže mučni ratovi, mir koji postižu takozvanom slavnom
pobjedom.
Nu, kad pobijede oni koji se borahu za pravedniju stvar, tko da sum­
nja kako je to radosna pobjeda te da je poželjan tako stečen mir? To
jesu dobra i nedvojbeno su Božji darovi. Ali, ako se (zanemarivši
bolja dobra koja pripadaju višnjem gradu, gdje će biti pobjeda u vječ-
1
Mudr 8,1.
2
Dj 4,32.
 320 D E CIV. D E I 15, 4 - 5
terna et summa pace secura, bona ista sic concupiscuntur, ut vel sola
esse credantur vel his, quae meliora creduntur, amplius diligantur:
necesse est miseria consequatur et quae inerat augeatur.
Etiam Romana 5. Primus itaque fuit terrenae civitatis conditor fratricida; nam
civitas fratrici-
suum fratrem civem civitatis aeternae in hac terra peregrinantem
dio incepit. 14
invidentia victus occidit . Unde mirandum non est, quod tanto post
in ea civitate condenda, quae fuerat huius terrenae civitatis, de qua
loquimur, caput futura et tam multis gentibus regnatura, huic primo
exemplo et, ut Graeci appellant: OIQXCTV-KU quaedam sui generis ima­
go respondit. Nam et illic, sicut ipsum facinus quidam poeta comme-
moravit illorum,
15
Fraterno primi maduerunt sanguine muri .
Sic enim condita est Roma, quando occisum Remum a fratre Romolo
16
romana testatur historia ; nisi quod isti terrenae civitatis ambo ci­
ves erant. Ambo gloriam de romanae reipublicae institutione quaere-
bant; sed ambo eam tantam, quantam si unus esset, habere non po-
terant. Qui enim volebat dominando gloriari, minus utique domina-
retur, si eius potestas viro consorte minueretur. Ut ergo totam domi-
CC 458 nationem haberet unus, ablatus est socius, et scelere crevit in peius, /
quod innocentia minus esset et melius. H i autem fratres Cain et Abel
non habebant ambo inter se similem rerum terrenarum cupiditatem,
nec in hoc alter alteri invidit, quod eius dominatus fieret angustior,
qui alterum occidit, si ambo dominarentur (Abel quippe non quaere-
bat dominationem in ea civitate, quae condebatur a fratre), sed invi­
dentia illa diabolica, qua invident bonis mali, nulla alia causa, nisi
quia illi boni sunt, illi mali. Nullo enim modo fit minor accedente seu
permanente consorte possessio bonitatis, immo possessio bonitas,
q
quam tanto latius , quanto concordius individua sociorum possidet
caritas. Non habebit denique istam possessionem, qui eam noluerit
habere communem, et tanto eam reperiet ampliorem, quanto am­
plius ibi potuerit amare consortem. Illud igitur, quod inter Remum
et Romulum exortum est, quemadmodum adversus se ipsam terrena
civitas dividatur, ostendit; quod autem inter Cain et Abel, inter duas
ipsas civitates, Dei et hominum, inimicitias demonstravit. Pugnant
PL 442 ergo inter se mali et mali; / item pugnant inter se mali et boni: boni
vero et boni, si perfecti sunt, inter se pugnare non possunt. Proficien-
tes autem nondumque perfecti ita possunt, ut bonus quisque ex ea
<i bonitatis tanto fit latior Er.; possessionem bonitatis tanto latius
1 4
G e n 4, 8.
1 5
L U C A N U S M . , Phars. 1, 95.
1 6
C f . L l V I U S , Ab urbe cond. 1, 7, 2; D i O N C A S S I U S , Hist. rom.
4, 13; D I O D O R U S S l C U L U S , Bibl. 8, 4, 4.
O DRŽAVI BOŽJOJ 15, 4-5 321
nom i sigurnom posvemašnjem miru) tako žudi za dotičnim dobrima
te se vjeruje da su jedina ili se pak više vole od onih o kojima se
vjeruje da su bolja, nužno slijedi nova bijeda koja uvećava onu što je
već tu.
5. I tako prvi utemeljitelj zemaljskoga grada bijaše bratomorac; O prvome
utemeljitelju
zavišću je pobijeđen ubio vlastitoga brata, građanina vječnoga grada, zemaljskoga
hodočasnika na ovom svijetu. Otuda i nije čudo što je toliko mnogo grada, brato-
morcu, kojega
vremena nakon toga - pri osnutku onoga grada koji će biti kao glava je opačinu
ponovio i
zemaljskoga grada, o kojem govorimo, i koji će vladati mnogim pu­ utemeljitelj
cima - tomu prvome primjeru, ili kao što Grci kažu prauzoru (čtQ%£- grada Rima
svojim bratou-
rujtoc;), odgovorila je svojevrsna praslika. Naime, i ovdje, isti zločin bojstvom.
opisa jedan njihov pjesnik:
1
»Bratskom se krvlju natopiše prve zidine« .
I tako je osnovan R i m , kao što nam svjedoči rimska povijest, kad
2
Romul ubi brata Rema , samo što obojica bijahu građani zemaljskoga
grada.Obojica su tražila slavu osnutka Rimske države, ali obojica je
nisu mogla tako veliku imati koliku bi je imao samo jedan od njih.
Onaj tko se hotijaše proslaviti vladavinom, manje bi vladao ako bi
njegovu vlast umanjivao živ suvladar. Dakle, kako bi jedan posjedo­
vao cijelu vladavinu, sudionik je uklonjen; i ono što bi po nedužnosti
bilo manje, a bolje, zločinom je poraslo nagore.
Između braće Kajina i Abela nije bilo slične žudnje za zemaljskim
stvarima; i nije zavidio jedan drugomu, da će mu vladavina biti manja
budu l i obojica vladali; nije ga zbog toga ubio (Abel nije tražio vlada­
vine u gradu što ga je njegov brat utemeljio), nego zbog one đavolske
zavisti kojom zli zavide dobrima ni iz kojega drugoga razloga nego
što su ovi dobri, a oni zli. Pridolaskom ili trajnim ostankom sudionika
posjed dobrote nipošto ne biva manji; dapače, posjed dobrote je to
prostraniji što je složnija ljubav njezinih pojedinih sudionika. Prema
tome, onaj tko ga ne želi imati zajedničkim, neće posjeda uopće ima­
ti; a otkrit će, kako mu je to veći što može u njemu više sudionika
voljeti. Dakle, ono što je izbilo između Rema i Romula pokaza kako
je zemaljski grad protiv sebe sama podijeljen; dočim sukob između
Kajina i Abeia pokaza neprijateljstvo između sama dva grada, grada
Božjega i grada ljudskoga. I tako, bore se između sebe zli i zli, a bore
se međusobno i zli i dobri; dočim, dobri i dobri, ako su savršeni, ne
mogu se međusobno boriti. N u ako napreduju prema tome i još nisu
savršeni, mogu se jedan s drugim boriti po onomu dijelu sebe protiv
Lov.
fr.
1
Lukan, 1,95.
V i d i O Božjoj državi, 3,6.
 322 D E CIV. D E I 15, 5 - 6
parte pugnet contra alterum, qua etiam contra semetipsum; et in uno
quippe homine caro concupiscit adversus spiritum et spiritus adver­
11
sus carnem . Concupiscentia ergo spiritalis contra alterius potest
pugnare carnalem vel concupiscentia carnalis contra alterius spirita-
lem, sicut inter se pugnant boni et mali; vel certe ipsae concupiscen-
tiae carnales inter se duorum bonorum, nondum utique perfecto-
rum, sicut inter se pugnant mali et mali, donec eorum, qui curantur,
ad ultimam victoriam sanitas perducatur.
Pax supremum 6. Languor est quippe iste, i d est illa inoboedientia, de qua in
est bonum.
libro quarto decimo disseruimus, primae inoboedientiae suppli-
cium, et ideo non natura, sed vitium; propter quod dicitur proficien-
tibus bonis et ex fide in hac peregrinatione viventibus: Invicem onera
18
vestra portate, et sic adimplebitis legem Christi ; item alibi dicitur:
Corripite inquietos, consolamini pusillanimes, suscipite infirmos, pa-
tientes estote ad omnes; videte ne quis malum pro malo alicui red-
19
dat ; item alio loco: Si praeoccupatus fuerit homo in aliquo delicto,
CC 459 vos, I qui spiritales estis, instruite huiusmodi in špiritu mansuetudi-
20
nis, intendens te ipsum, ne et tu tempteris ; et alibi: Sol non occidat
21
super iracundiam vestram ; et in Evangelio: Sipeccaverit in te frater
r 22
tuus, corripe eum inter te et ipsum ; item de peccatis, in quibus
multorum cavetur offensio, Apostolus dicit: Peccantes coram omni­
23
bus argue, ut ceteri timorem habeant . Propter hoc et de venia invi­
cem danda multa praecipiuntur et magna cura propter tenendam
24
pacem, sine qua nemo poterit videre D e u m ; ubi ille terror , quandos
iubetur servus decem milium talentorum reddere debita, quae illi
fuerant relaxata, quoniam debitum denariorum centum conservo
suo non relaxavit; qua similitudine proposita, Dominus Iesus adiecit
atque ait: Sic et vobis faciet Pater vester caelestis, si non dimiseritis
25
unusquisque fratri suo de cordibus vestris . Hoc modo curantur ci­
ves civitatis Dei in hac terra peregrinantes et paci supernae patriae
suspirantes. Spiritus autem Sanctus operatur intrinsecus, ut valeat
aliquid medicina, quae adhibetur extrinsecus. Alioquin etiamsi Deus
ipse utens creatura sibi subdita in aliqua specie humana sensus allo-
quatur humanos, sive istos corporis sive illos, quos istis simillimos
habemus in somnis, nec interiore gratia mentem regat atque agat,
PL 443 nihil prodest homini omnis praedicatio veritatis. Facit / autem hoc
26
Deus a vasis misericordiae irae vasa discernens , dispensatione qua
ipse novit multum occulta, sed tamen iusta. Ipso quippe adiuvante
solum add. M.
est add. M.
1 7
G a l 5, 17.
1 8
G a l 6, 2.
1 9
1 Thess 5, 14-15.
2 0
G a l 6, 1.
2 1
E p h 4, 26.
2 2
M t 18, 15.
2 3
1 T i m 5, 20.
O DRŽAVI BOŽJOJ 15, 5-6 323
kojega se bori i svaki sam u sebi. Jer zaista u svakome čovjeku » p u t
3
žudi protiv duha, a duh protiv puti.« Dakle, duhovna žudnja može
se boriti protiv putene žudnje drugoga ili pak putena žudnja protiv
duhovne žudnje drugoga, kao što se između sebe bore dobri i zli; a
mogu se međusobno boriti putene žudnje dvojice dobrih ljudi - koji,
dakako, još nisu savršeni - kao što se između sebe bore zli i zli, sve
dok se ozdravljenje onih koji se oporavljaju ne privede konačnoj po­
bjedi.
6. Dakako, ta slabost, naime: ona neposlušnost o kojoj rasprav­ O slabostima od
1 kojih - zbog
ljasmo u X I V knjizi , kazna je za prvu neposlušnost i nije narav, nego kazne grijeha -
je nedostatak, te se zbog toga i kaže onim dobrima koji napreduju i boluju i građani
Božjega grada
koji žive po vjeri na ovome proputovanju: »Nosite bremena jedan na proputovanju
2
drugoga, te ćete tako ispuniti zakon Kristov!« Isto i drugdje: »Opo- ovim životom, a
od kojih liječi
minjite neuredne, sokolite malodušne, pomažite slabe, budite strpljivi Bog.
3
sa svima. Pazite da nitko nikomu ne vraća zlo za zlo.« Te opet na
drugome mjestu: »Ako i upane tko u kakav prekršaj, takvoga vi du­
hovni ispravljajte u duhu blagosti! I pazi na samoga sebe da i ti ne
4
budeš iskušan!« I drugdje: »Neka sunce ne zađe nad vašom
5
srdžbom!« Te u evanđelju: »Ako ti brat sagriješi, pođi te ga ukori
6
nasamo.« I slično o grijesima, čuvajući se zla utjecaja na mnoge,
apostol kaže: »Krivce ukori pred svima, da i ostali imaju strah!« 7
Zbog toga se mnogo toga nalaže o uzajamnim oprostima i vodi velika
8
briga o održavanju mira, bez kojega nitko neće moći vidjeti Boga ;
otuda i onaj užas kad je sluzi naređeno da vrati dug od deset tisuća
talenata, koji mu već bijaše oprošten, jer nije oprostio sudrugu svo­
9
jem dug od stotinu denara. Iznijevši tu usporedbu Gospodin Isus
doda i reče: »Tako će i Otac moj nebeski postupiti s vama ako ne
10
oprostite jedni drugima od svega srca.« Takvim se načinom oporav­
ljaju građani Božjega grada na proputovanju ovom zemljom, uzdišući
za mirom višnje domovine. Dočim D u h Sveti djeluje iznutra kako bi
uspio lijek koji se stavlja izvana. Inače, čak iako se sam Bog posluži
sebi podređenim stvorom, kako bi u nekakvom ljudskom liku oslovio
ljudska sjetila (bilo ona samoga tijela, bilo ona što su najsličnija onim
što ih imamo u snovima), ako pri tome ne ravna i ne potiče um unu­
tarnjom milošću, čovjeku nema nikakve koristi od cjelokupne propo­
vijedi istine. A l i Bog to čini razlikujući posude milosrđa od posuda
gnjeva a po skrivenoj i pravednoj promisli, kojom mu je poznato
11
mnogo. O n nam zaista pomaže čudesnim i skrovitim načinima; i
Gal 5,17. (Prijevod prema latinskom predlošku).
V i d i O Božjoj državi, 14,1; 14,11.
Gal 6,2.
1 Sol 5,14-15.
Gal 6,1.
Ef 4,26.
Mt 18,15.
1 Tim 5,20.
Heb 12,14.
Mt 18,23-24.
Mt 18,35.
Rim 9,22-23.
 324 DE civ. DEI 15, 6 - 7 , 1
mirabilibus et latentibus modis, cum peccatum quod habitat in mem­
bris nostris, quae potius iam poena peccati est, sicut Apostolus prae-
cipit, non regnat in nostro mortali corpore ad oboediendum deside-
27
riis eius nec ei membra nostra velut iniquitatis arma exhibemus ,
convertitur ad mentem non sibi ad mala, Deo regente, consentientem
et eam regentem tranquillius nunc habebit, postea sanitate perfecta
atque immortalitate percepta homo sine ulio peccato in aeterna pace
regnabit.
Invidia ductus 7. 1. Sed hoc ipsum, quod sicut potuimus exposuimus, cum Deus
peccavit Cain. locutus esset ad Cain eo more \ quo cum primiš hominibus per crea­
turam subiectam velut eorum socius forma congrua loquebatur,
quid ei profuit? Norme conceptum scelus in necando fratre etiam
CC 460 post verbum divinae admonitionis imple/vit? Nam cum sacrificia di-
screvisset amborum, in illius respiciens, huius despiciens, quod non
dubitandum est potuisse cognosci signo aliquo attestante visibili, et
hoc ideo fecisset Deus, quia mala erant opera huius, fratris vero eius
bona: contristatus est Cain valde et concidit facies eius. Sic enim
scriptum est: Et dixit Dominus ad Cain: Quare tristis factus es et qua-
re concidit facies tua? Nonne si recte offeras, recte autem non dividas,
peccasti? Quiesce; ad te enim conversio eius, et tu dominaberis il­
28 u
lius . In hac admonitione vel monitu , quem Deus protulit ad Cain,
illud quidem quod dictum est: Nonne si recte offeras, recte autem non
dividas, peccasti? quia non elucet cur vel unde sit dictum, multos
sensus peperit eius obscuritas, cum divinarum Scripturarum qui-
sque tractator secundum fidei regulam id conatur exponere. Recte
quippe offertur sacrificium, cum offertur Deo vero, cui uni tantum-
modo sacrificandum est. Non autem recte dividitur, dum non discer-
nuntur recte vel loca vel tempora vel res ipsae quae offeruntur vel
qui offert et cui offertur vel hi, quibus ad vescendum distribuitur
quod oblatum est, ut divisionem hic discretionem intellegamus; sive
cum offertur, ubi non oportet aut quod non ibi, sed alibi oportet, sive
cum offertur, quando non oportet aut quod non tune, sed alias opor­
v
tet, sive cum offertur, quod nusquam et numquam penitus debuit,
sive cum eleetiora sibi eiusdem generis rerum tenet homo, quam
z što i nikad ne treba žrtvovati, ili kad čovjek od roda tih stvari za­
sunt ea, quae offert Deo, sive eius rei, quae oblata est, fit particeps
profanus aut quilibet quem fas non est fieri. In quo autem horum
PL 444 Deo displicuerit Cain, facile non / potest inveniri. Sed quoniam Ioan-
nes apostolus, cum de his fratribus loqueretur: Non sicut Cain, in-
quit, ex maligno erat et occidit fratrem suum; et cuius rei gratia ocei-
1
m o d o Er. et aliqui mss.
u O načinu kako je Bog razgovarao s čovjekom usp. Augustinovo djelo De genesi
vel monitu om. M.
v
id add. M.
z
cum add. M.
2 7
R o m 6, 12-13.
2 8
C f . G e n 4, 6-7.
O DRŽAVI BOŽJOJ 15, 6 - 7,1 325
kada grijeh koji nastava naše udove (što je prije kazna grijeha) - kao
12
što nalaže apostol - ne vlada više u našem smrtnome tijelu, da se
pokoravamo njegovim željama, i kad mu više ne pružamo svoje udove
kao oružje opačine, dolazi do promjene tako te se um, uz Božju po­
moć, ne slaže s čovjekom da bi činio zla, nego će u njemu naći sada
vladara spokojstva, dok će poslije - uz savršeno zdravlje i stečenu
besmrtnost - čovjek vladati u vječnome miru bez ikakva grijeha.
7. 1. A l i samo ovo koje smo izložili, onoliko koliko smo mogli, 0 uzroku
Kajinova zločina
što je koristilo Kajinu kad je Bog govorio s njim onim načinom kojim 1 o njegovoj
i s prvim ljudima, preko stvora njemu podređena, u prikladnu liku ustrajnosti u
1 njemu, jer ga
kao da je njihov sudrug? Nije l i on počinio zamišljeni zločin ubojstva od zamišljena
brata i nakon riječi božanske opomene? Naime, kad je Bog razliko­ zločina nije
mogla odgovo­
vao žrtve njih dvojice, osvrnuvši se na žrtvu jednoga a i ne osvrnuvši riti ni riječ
se na onu drugoga (što ne treba sumnjati da se moglo raspoznati po Božja.
svjedočanstvu nekakva vidljiva znaka, i da je to Bog učinio stoga jer
Kajinova djela bijahu zla, a njegovoga brata dobra), Kajin se veoma
rastužio i lice mu se namrgodilo. Ovako je napisano: »I reče Gospo­
din Kajinu: 'Zašto si se rastužio i zašto ti je lice namrgođeno? A k o
si pravo žrtvovao, ali nisi pravo podijelio, zar nisi zgriješio? Smiri se;
2
vratit će se tebi, i ti ćeš ga svladati!«
U toj opomeni i l i upozorenju koje je Bog uputio Kajinu, naime kad
reče: »Ako si pravo žrtvovao, a nisi pravo podijelio, zar nisi zgrije­
šio?« - budući da nije razjašnjeno zašto je ili zbog čega tako rečeno,
nejasnoća toga mjesta urodila je mnogim tumačenjima, kad bi bilo
koji tumačitelj Svetoga pisma nastojao razjasniti ga prema Pravilu vje­
3
re. Dakako, žrtva se pravo prinosi kad se žrtvuje istinskomu Bogu,
kojemu jedinomu i treba žrtvovati. A l i žrtva se pravo ne razdjeljuje,
ako se pravo ne razlučuju bilo mjesta, bilo vremena, bilo same stvari
koje se prinose, bilo onaj tko žrtvuje i komu se žrtvuje, bilo oni ko­
jima se radi jedenja podjeljuje ono što se žrtvuje; tako te ovdje diobu
4
shvaćamo kao razlučbu (discretio) ; ili kad se žrtvuje ondje gdje ne
treba ili što ne treba tu nego drugdje, ili kad se žrtvuje kad ne treba,
ili što ne treba tada nego u drugo vrijeme, ili kad se žrtvuje što nipo­
država za sebe odabranije od onoga što prinosi Bogu, i l i se pak od
žrtve koja se prinosi pričesti neposvećenik ili komu nije dopušteno.
N u ne može se lako iznaći u kojoj se od tih stvari Kajin nije svidio
Bogu. A l i budući da apostol Ivan, govoreći o toj braći reče: »Ne
postupajmo kao Kajin, koji je bio od zloga, te umori svoga brata! A
12
Rim 6,12-13.
1
ad litteram, 8,18,37.
2
Post 4,6-7. (Prijevod prema lat. predlošku). U hebrejskom izvorniku samo mje­
sto nije jasno. Augustinov prijevod se razlikuje od Vulgate i bliži je Septuaginti, a uz to
se služi dvosmislenošću predočenog latinskog prijevoda.
3
U izvorniku secundum fidei regulam, čime se misli na predajom posvećen način
tumačenja Svetoga pisma, koji nije istovjetan s nekim prihvaćenim obrascem.
4
Nazivku discretio odgovara ovdje grč. Sidxoioig, pojam koji je iz filozofije prešao
u bogoslovlje s više značenja (razdvajanje, razlikovanje, prosuđivanje, pravda).
 326 D E civ. D E I 15, 7 , 1 - 7 , 2
aa
dit ? Quia opera illius maligna fuerunt, fratris autem eius iusta : 29
datur intellegi propterea Deum non respexisse in munus eius, quia
hoc ipso male dividebat, dans Deo aliquid suum, sibi autem se ipsum.
Quod omnes faciunt, qui non Dei, sed suam sectantes voluntatem, id
est non recto, sed perverso corde viventes, offerunt tamen Deo mu­
nus, quo putant eum redimi, ut eorum non opituletur sanandis pra­
viš cupiditatibus, sed explendis. Et hoc est terrenae proprium civita­
tis, Deum vel deos colere, quibus adiuvantibus regnet in victoriis et
CC461 pace terrena, non / caritate consulendi, sed dominandi cupiditate.
Boni quippe ad hoc utuntur mundo, ut fruantur Deo; mali autem
contra, ut fruantur mundo, uti volunt Deo; qui tamen eum vel esse
vel res humanas curare iam credunt. Sunt enim multo deteriores, qui
ab
n e hoc quidem credunt. Cognito itaque Cain quod super eius ger-
mani sacrificium, nec super suum respexerat Deus, utique fratrem
bonum mutatus imitari, non elatus debuit aemulari. Sed contristatus
est et concidit facies eius. Hoc peccatum maxime arguit Deus, tristi-
tiam de alterius bonitate, et hoc fratris. Hoc quippe arguendo inter-
rogavit dicens: Quare contristatus es, et quare concidit facies tua?
Quia enim fratri invidebat, Deus videbat et hoc arguebat. Nam homi-
nibus, quibus absconditum est cor alterius, esse posset ambiguum et
prorsus incertum, utrum illa tristitia malignitatem suam, in qua se
Deo displicuisse didicerat, an fratris doluerit bonitatem, quae Deo
placuit, cum in sacrificium eius aspexit. Sed rationem reddens Deus,
cur eius oblationem accipere noluerit, ut sibi ipse potius merito
quam ei frater immerito displiceret, cum esset iniustus non recte
dividendo, hoc est non recte vivendo, et indignus cuius approbaretur
oblatio, quam esset iniustior, quod fratrem iustum gratis odisset,
ostendit.
Cain Deus mo- 7. 2. Non tamen eum dimittens sine mandato sancto, iusto et bo-
nuit ut quiesce- n Q [ e, inquit; ad te enim conversio eius, et tu dominaberis illius.
o : u esC
Numquid fratris? Absit. Cuius igitur, nisi peccati? Dixerat enim: Pec-
casti, tum deinde addidit: Quiesce; ad te enim conversio eius, et tu
dominaberis illius. Potest quidem ita intellegi ad ipsum hominem
conversionem esse debere peccati, ut nulli alii quam sibi sciat tribue-
re debere quod peccat. Haec est enim salubris paenitentiae medicina
et veniae petitio non incongrua, ut, ubi ait: Ad te enim conversio eius,
non subaudiatur Erit, sed Sit; praecipientis videlicet, non praedicen-
tis modo. Tune enim dominabitur quisque peccato, si id sibi non de-
fendendo praeposuerit, sed paenitendo subiecerit; alioquin et illi ser-
viet dominanti, si patrocinium adhibuerit aceidenti. Sed ut peccatum
intellegatur concupiscentia ipsa carnalis, de qua dicit Apostolus: Ca-
PL445
3,0
ro concupiscit adversus spiritum , in cuius carnis fru/ctibus et invi-
eum add. M.
nec M.
O DRŽAVI BOŽJOJ 15, 7 , 1 - 7 , 2 327
zašto ga umori? Jer su njegova djela bila zla, a djela njegova brata
5
pravedna,« daje se razumjeti kako se Bogu njegov dar nije svidio
zbog toga jer ga je tako zlo razdijelio dajući Bogu nešto svojega, a
sebi pak sebe sama. A to čine svi oni što slijede svoju vlastitu a ne
Božju volju, naime: koji, živeći ne prava nego izopačena srca, prinose
Bogu dar, kojim ga misle potkupiti, ne da im pomogne izliječiti, nego
ispuniti njihove opake žudnje. I to je značajka zemaljskoga grada:
štovati Boga ili bogove, uz čiju pomoć da vlada u pobjedama i zemalj-
skome miru, ne po ljubavi i skrbi, nego žudnjom gospodarenja. Jer,
dobri se služe svijetom kako bi uživali u Bogu, dočim zli - kako bi
uživali u svijetu - žele iskoristiti Boga, barem oni koji vjeruju da O n
jest i l i da brine o ljudskim stvarima. Postoje naime i oni mnogo gori
koji ni u to ne vjeruju. I tako, pošto Kajin spoznade kako se Bog
osvrnuo na žrtvu njegova brata a ne na njegovu, trebao je izmijenivši
se nasljedovati dobroga brata, a ne zavidjeti mu onako uzoholjen.
Nego se on rastužio i namrgodio. Takav grijeh Bog najviše prekorava:
tugu zbog dobrote drugoga, i to još brata svojega. I ukorivši upravo
to upitao ga je govoreći: »Zašto si se rastužio i zašto ti je lice mrgod­
no?« Jer vidio je Bog da ovaj zaviđaše bratu i to je ukorio.
A samim ljudima, kojima je skriveno srce drugoga čovjeka, može biti
dvojbeno i posve neizvjesno da li je onom tugom žalio vlastitu opa­
kost (o kojoj doznade kako se zbog nje nije Bogu svidio) ili je žalio
bratovu dobrotu, koja se svidjela Bogu, kad se bio osvrnuo na nje­
govu žrtvu. A l i Bog, navede razlog zašto ne htjede prihvatiti njegove
žrtve, kako se s pravom prije ne bi svidio sam sebi negoli da mu se
nepravo ne svidi brata; pa iako on bijaše nepravedan ne dijeleći pra­
vo, to jest ne živeći pravo (i stoga nedostojan da mu se prihvati žr­
tva), Bog pokaza koliko Kajin bijaše još nepravedniji, jer je bez raz­
loga bio zamrzio pravednoga brata.
2. Pa ipak, ne otpuštajući ga bez svetoga, pravednoga i dobroga nalo­
ga, rekao je: »Smiri se; vratit će se tebi, i ti ćeš ga svladati.« Misli l i
se time na njegova brata? N i za živu glavu. Dakle, riječ je o grijehu?
Naime, rekao je: »Zgriješio si«, a zatim je dodao: »Smiri se; vratit će
se tebi, i ti ćeš ga svladati.« A to da se samu čovjeku treba vratiti
grijeh, može se razumjeti tako da on treba znati, kako ne mora ni­
komu drugomu nego sebi samome pridavati svoj grijeh.
To je naime lijek pokajanja koje iscjeljuje i prikladna molba za
oprost, tako te kad reče: »Vratit će se tebi«, više valja shvatiti kao
»treba« nego kao nešto buduće, naime kao glas koji više propisuje
(»treba da se vrati tebi«) nego što proriče. Jer čovjek će tek onda
svladati grijeh kad ga pokajanjem sebi podredi, a ne kad ga branje­
njem sebi nadredi. Inače, i sam će mu služiti kad ovaj zavlada, ako
mu pruži zaštitu kad se dogodi.
Međutim, grijeh se može shvatiti i kao sama putena žudnja, o kojoj
6
apostol kaže: » P u t žudi protiv duha«, te među plodove puti ubraja i
5
1 Iv 3,12.
6
Gal 5,17. (Prijevod prema latinskom predlošku).
 328 D E CIV. D E I 15, 7,2
diarri commemorat, qua utique Cain stimulabatur et accendebatur in
fratris exitium: bene subauditur Erit, id est: Ad te enim conversio
CC462 eius erit, et tu dominaberis illius. Cum enim commota fuerit / pars
ipsa carnalis, quam peccatum appellat Apostolus, ubi dicit: Non ego
31
operor illud, sed quod habitat in me peccatum : quam partem animi
etiam philosophi dicunt esse vitiosam, non quae mentem debeat tra-
here, sed cui mens debeat imperare eamque ab illicitis operibus ra-
tione cohibere; cum ergo commota fuerit ad aliquid perperam com-
ac
mittendum, si quiescatur et obtemperetur dicenti Apostolo: Nec ex-
2,2
hibueritis membra vestra arma iniquitatis peccato , ad mentem do-
mita et victa convertitur, ut subditae ratio dominetur. Hoc praecepit
Deus huic, qui facibus invidiae inflammabatur in fratrem et, quem
debuerat imitari, cupiebat auferri. Quiesce, inquit; manus ab scelere
contine, ne regnet peccatum in tuo mortali corpore ad oboedien-
dum desideriis eius, nec exhibeas membra tua iniquitatis arma pec­
cato. Ad te enim conversio eius, dum non adiuvatur relaxando, sed
quiescendo frenatur; et tu dominaberis illius, ut, cum forinsecus non
permittitur operari, sub potestate mentis regentis et benevolentis as-
suescat eTiam intrinsecus non moveri. DiCtum est tale aliquid in
eodem divino Libro et de muliere, quando post peccatum Deo inter-
rogante atque iudicante damnationis sententias acceperunt, in ser-
pente diabolus et in se ipsis illa et maritus. Cum enim dixisset ei:
Multiplicans multiplicabo tristitias tuas et gemitum tuum, et in tristi-
tiis paries filios, deinde addidit: Et ad virum tuum conversio tua, et
1 34
ipse tui dominabitur . Quod dictum est ad Cain de peccato vel de
vitiosa carnis concupiscentia, hoc isto loco de peccatrice femina; ubi
intellegendum est virum ad regendam uxorem animo carnem regenti
similem esse oportere. Propter quod dicit Apostolus: Qui diligit uxo-
rem suam, se ipsum diligit; nemo enim umquam carnem suam odio
35
habuit . Sananda sunt enim haec sicut nostra, non sicut aliena dam-
nanda. Sed illud Dei praeceptum Cain sicut praevaricator accepit.
ad
Invalescente quippe invidentiae vitio fratrem insidiatus occidit.
Tališ erat terrenae conditor civitatis. Quomodo autem significaverit
etiam Iudaeos, a quibus Christus occisus est pastor ovium hominum,
quem pastor ovium pecorum praefigurabat Abel, quia in allegoria
prophetica res est, parco nunc dicere, et quaedam hine adversus Fau-
stum Manichaeum dixisse me recolo.
acquiescatur ant. edd.
fratri aliqui mss.
3 1
R o m 7, 17.
3 2
R o m 6, 13.
3 3
Cf. R o m 6, 12.
3 4
Cf. G e n 3, 16 (Vulg).
3 5
E p h 5, 28-29.
O DRŽAVI BOŽJOJ 15, 7,2 329
zavist, koja je zaista podbola i raspalila Kajina da pogubi brata; u
tom slučaju je dobro riječ o vraćanju shvatiti kao nešto buduće, to
jest: »Vratit će se tebi; i ti ćeš ga svladati.« K a d se naime sam puteni
dio uzbudi, koji apostol naziva grijehom kad kaže: »Ono više ne či­
7
nim ja, nego grijeh koji stanuje u meni« (a o tome putenom dijelu
duše i filozofi kažu da je izopačen, i da ne treba on povlačiti duh za
sobom, nego duh treba njime zapovijedati i razborom ga u nedopušte­
nim djelima sprečavati - pa tako kad se taj dio pokrene da počini
štogod opako, ako se tada smirimo i poslušamo apostola koji kaže:
»Ne dajite svojih udova kao oružje nepravednosti u službu grijeha« , 8
puteni se dio ukroćen i pobijeđen vraća umu i podvrgava se vlasti
razbora.
33
Tako naloži Bog onomu koji je bio potpaljen zubljama zavisti i žuđaše
ubiti brata kojega je trebao nasljedovati. »Smiri se«, reče mu, su-
stegni ruke od zločina, neka grijeh ne zavlada u tvojem smrtnome
9
tijelu te se pokoriš njegovim željama ; ne daji svojih udova u službu
grijeha kao oružje nepravednosti. »Vratit će se tebi«, sve dok mu ne
pomažeš popuštajući, obuzdavaš ga smirujući, »i ti ćeš ga svladati.« I
tako, budući da mu se ne dopušta da djeluje izvana, on će se - pod
blagotvornom vlašću i nadzorom uma - naviknuti da i unutra miruje.
U istoj božanskoj knjizi nešto je takvo rečeno i o ženi kad je, nakon
grijeha, Bog ispitivao i sudio, pošto primiše kazne grijeha, đavo u
liku zmije, a ona i njezin muž u sebi samima. Pošto joj je naime
rekao: »Umnažajući umnožit ću jade tvoje i jauke tvoje i u mukama
ćeš rađati djecu«, onda je dodao: »I vraćat ćeš se mužu svojemu i on
će tobom gospodariti.« Ono što je rečeno Kajinu o grijehu ili o
izopačenoj žudnji puti, ovdje se kaže o ženi grješnici, pri čemu treba
razumjeti kako, da bi vladao svojom ženom, muž treba biti nalik na
um koji vlada tijelom. Zbog čega apostol i kaže: »Tko svoju ženu
11
ljubi, ljubi samoga sebe. Jer nitko nije nikad mrzio svoje puti.«
Stoga takve grijehe treba liječiti kao ono što je naše, a ne osuđivati
ih kao da su štogod tuđe. A l i onaj nalog Božji Kajin je primio kao
prekršitelj. Jer kako je u njemu rastao porok zavisti, on u zasjedi
ubije brata. Takav bijaše utemeljitelj zemaljskoga grada. Time je on
naznačio i Zidove, koji umoriše Krista, pastira ljudskoga stada, ko­
jemu je pralikom bio pastir ovčijega stada - A b e l . A l i kako je to
stvar proročke slikovitosti, zasad o tome ne govorim, a sjećam se da
12
nešto rekoh o tome u svojem djelu Protiv Fausta, manihejca.
I
Rim 7,17.
8
Rim 6,13.
9
Rim 6,12.
10
Post 3,16. (Prijevod prema latinskom predlošku).
II
Ef 5,28-29. (Prijevod prema latinskom predlošku).
12
Izvorno: Contra Faustum Manichaeum, 12,9.
 330 D E CIV. D E I 15, 8,1 - 8,2
Primam civita- 8. 1. Nunc autem defendenda mihi videtur historia, ne sit / Scrip-
tem c o n d i d i t t u r a i n c r e d i b i l i s , quae dicit aedificatam ab uno homine civitatem eo
Cain... ^ . . . . ono doba kad očigledno na zemlji ne bijaše više od četiri ili tri čovje-
CC463 tempore, quo non plus quam viri quattuor vel potius tres, postea-
PL 446 quam fratrem / frater occidit, fuisse videntur in terra, id est primus
homo pater omnium et ipse Cain et eius filius Enoch, ex cuius nomi-
ne ipsa civitas nuncupata est. Sed hoc quos movet, parum conside-
rant non omnes homines, qui tune esse potuerunt, scriptorem sacrae
huius Historiae necesse habuisse nominare, sed eos solos, quos ope­
ris suscepti ratio postulabat. Propositum quippe scriptoris illius
fuit, per quem Sanctus Spiritus id agebat, per successiones certarum
generationum ex uno homine propagatarum pervenire ad Abraham
ac deinde ex eius semine ad populum Dei, in quo distineto a ceteris
gentibus praefigurarentur et praenuntiarentur omnia, quae de civi­
tate, cuius aeternum erit regnum, et de rege eius eodemque condito-
re Christo in Špiritu praevidebantur esse ventura; ita ut nec de altera
societate hominum taceretur, quam terrenam dicimus civitatem,
quantum ei commemorandae satis esset, ut civitas Dei etiam suae
adversariae comparatione clarescat. Cum igitur Scriptura divina,
ubi et numerum annorum, quos illi homines vixerunt, commemorat,
ita coneludat, ut dicat de illo, de quo loquebatur: Et genuit filios et
filias, et fuerunt omnes dies illius vel illius quos vixit anni tot, et
36
mortuus est ; numquid quia eosdem filios et filias non nominat, ideo
intellegere non debemus per tam multos annos, quibus tune in saecu­
l i huius prima aetate vivebant, nasci potuisse plurimos homines,
quorum coetibus condi possent etiam plurimae civitates? Sed perti-
nuit ad Deum, quo ista inspirante conscripta sunt, has duas societa-
tes suis diversis generationibus primitus digerere atque distinguere,
ut seorsum hominum, hoc est secundum hominem viventium, seor-
sum autem filiorum Dei, id est hominum secundum Deum viventium,
generationes contexerentur usque diluvium, ubi ambarum societa- a e
tum discretio concretioque narratur; discretio quidem, quod amba­
rum separatim generationes commemorantur, unius fratricidae
Cain, alterius autem qui vocabatur Seth; natus quippe fuerat et ipse
de Adam pro illo, quem frater occidit; coneretio autem, quia bonis in
deterius deelinantibus tales universi facti fuerant, ut diluvio deleren-
tur, excepto uno iusto, cui nomen erat Noe, et eius coniuge et tribus
CC 464 filiis totidemque nuribus, qui homines / octo ex illa omnium vastatio-
ne mortalium per arcam evadere meruerunt.
... cui filii dedit 8. 2. Quod igitur scriptum est: Et cognovit Cain uxorem suam, et
nomen. concipiens peperit Enoch; et erat aedificans civitatem in nomine filii
3,1
sui Enoch : non est quidem consequens, ut istum primum filium
genuisse credatur. Neque enim hoc ex eo putandum est, quia dictus
ad add. M.
O DRŽAVI BOŽJOJ 15, 8 , 1 - 8 , 2 331
8. 1. Sad se čini da moram braniti povijest kako ne bi bilo nevje- Koji bijaše
rojatno Sveto pismo, koje tvrdi kako je jedan čovjek izgradio grad u Kajhfoinovao
grad u samim
ka, pošto je brat ubio brata, naime: prvi čovjek, otac svih, sam Kajin skoga roda. " ud
i njegov sin Henok, po čijem je imenu i nazvan sam grad. A l i oni1
kojima ovo smeta malo uzimaju u obzir kako pisac ove svete povijesti
nije morao imenovati sve ljude koji tada mogahu postojati, nego samo
one koje je zahtijevala nakana poduzeta djela. Jer namjera toga pisca
(kroz kojega je djelovao Duh Sveti) bijaše da preko niza određenih
naraštaja poteklih od jednoga čovjeka stigne do Abrahama, a zatim
od njegova sjemena do naroda Božjeg, u kojemu, odvojenu od ostalih
naroda, unaprijed se predoznačivalo i pretkazivalo sve o gradu, ko­
jega će kraljevstvo biti vječno, i o njegovu kralju i utemeljitelju, K r i ­
stu, kako bijaše predviđeno u Duhu da će doći, a da se ne prešuti ni
ono drugo društvo ljudi, koje nazivamo zemaljskim gradom, spome-
nujući ga onoliko koliko je potrebno kako bi grad Božji zasjao u us­
poredbi sa svojom oprekom.
Kad, dakle, Sveto pismo ondje gdje navodi i broj godina koje ti ljudi
prozivješe tako zaključuje te kaže o onome o kojem je govorilo: »Te
mu se rodilo još sinova i kćeri i bijahu svi dani« ovoga ili onoga koji
2
življaše toliko godina i »umrije«, zar zbog toga što ne imenuje do­
tične sinove i kćeri, ne treba razumjeti kako se za toliko mnogo godi­
na, koje ljudi življahu u prvo doba svijeta, moglo rađati mnogo ljudi,
te su se njihovim okupljanjem mogli zasnovati mnogi gradovi? Nego
bijaše briga Boga, po čijem su nadahnuću ta izvješća i napisana, da
već od početka upravlja i razluči ta dva društva po njihovim različitim
naraštajima; tako te su se zasebno naraštaji ljudi koji su živjeli po
čovjeku, a zasebno djece Božje, to jest ljudi koji su živjeli po Bogu,
isprepletali uzajamno sve do Potopa, gdje se govori o razludžbi i sta­
panju obaju društava - naime: o razludžbi, jer se posebice spominju
naraštaji obaju društava, jedno bratoubojice Kajina, a drugo onoga
koji se zvao Set (jer i taj bijaše rođen Adamu, mjesto onoga kojega
brat umori); i o stapanju, jer kako se dobri izopačiše, svi zaslužiše da
propadnu u Potopu, osim jednoga pravednika kojemu ime bijaše
Noa, njegove žene, te trojice njegovih sinova sa snahama; tih osmero
ljudi jedini zaslužiše da u korablji izbjegnu onome uništenju svih
smrtnika.
2. Stoga, po onome što piše: »Kajin pozna svoju ženu, te ona zače i
rodi Henoka. Podigao je grad i grad prozvao imenom svoga sina -
3
H e n o k « iz toga ne slijedi da treba vjerovati kako mu se taj sin prvi
rodio. Ne treba tako misliti ni po tome što se kaže kako je poznao
1
Post 4,17.
2
Post 5,4-5.
3
Post 4,17.
 332 DE civ. DEI 15, 8,2-9
est cognovisse uxorem suam, quasi tune se illi primitus concumben-
do miscuisset. N a m et de ipso patre omnium Adam non tune solum
hoc dictum est, quando conceptus est Cain, quem primogenitum vi-
detur habuisse; verum etiam posterius eadem Scriptura: Cognovit,
inquit, Adam Evam uxorem suam, et concepit et peperit filium, et
38
nominavit nomen illius Seth . Unde intellegitur ita solere illam
PL447 Scripturam loqui, quamvis non semper cum in / ea legitur factos
hominum fuisse conceptus, non tamen solum cum primum sibi sexus
uterque miscetur. Nec illud necessario est argumento, ut primogeni­
tum patri existimemus Enoch, quod eius nomine illa civitas nuncu-
pata est. Non enim ab re est, ut propter aliquam causam, cum et alios
haberet, diligeret eum pater ceteris amplius. Neque enim et Iudas
primogenitus fuit, a quo Iudaea cognominata est et Iudaei. Sed
etiamsi conditori civitatis illius iste filius primus est natus, non ideo
putandum est tune a patre conditae civitati nomen eius impositum,
quando natus est, quia nec constitui tune ab uno poterat civitas, quae
nihil est aliud quam hominum multitudo aliquo societatis vinculo
colligata; sed cum illius hominis familia tanta numerositate cresce-
ret, ut haberet iam populi quantitatem, tune potuit utique fieri, ut et
constitueret et nomen primogeniti sui constitutae imponeret civitati.
Tam longa quippe vita illorum hominum fuit, ut illic memoratorum,
quorum et anni taciti non sunt, qui vixit minimum ante diluvium, ad
39
septingentos quinquaginta tres perveniret . Nam plures nongentos
annos etiam transierunt, quamvis nemo ad mille pervenerit. Quis ita-
que dubitaverit per unius hominis aetatem tantum multiplicari po­
af
tuisse genus humanum, ut esset unde constituerentur non una, sed
plurimae civitates? Quod ex hoc conici facillime potest, quia ex uno
Abraham non multo amplius quadringentis annis numerositas He-
braeae gentis tanta procreata est, ut in exitu eiusdem populi ex Ae-
gypto sescenta hominum milia fuisse referantur bellicae iuventu-
40
cc 465 tis ; ut omittamus gentem Idumaeorum non perti/nentem ad popu-
41
lum Israel, quam genuit frater eius Esau, nepos Abrahae , et alias
natas ex semine ipsius Abrahae non per Š a r a m coniugem
ag 4 2
procreato
Duarum generationum et civitatum quae fuerint res
gestae a Seth et Cain ad diluvium [9-21]
Tune homines 9. Quamobrem nullus prudens rerum existimator dubitaverit
magnitudine et
aetate eximii
Cain non solum aliquam, verum etiam magnam potuisse condere ci-
fuerunt. vitatem, quando in tam longum tempus protendebatur vita morta-
a f
constitueretur M.
a g
procreatus M.
3 8
Gen 4, 25.
3 9
Cf. Gen 5, 31 (sec. LXX).
4 0
Cf. Ex 12, 37; 38, 26; Num 1, 46; 2, 11, 21; 26, 51.
O DRŽAVI BOŽJOJ 1 5 , 8,2 - 9 333
svoju ženu, kao da se tada s njome prvi put puteno združio. I o sa­
mome ocu svih ljudi, Adamu, kaže se tako ne samo kad je začet
Kajin, koji čini se bijaše njegov prvijenac, nego isto Sveto pismo kaže
i kasnije: »Adam pozna svoju ženu, te ona rodi sina i nadjenu mu
4
ime Šet.« Otuda se razumijeva kako Sveto pismo običava tako govo­
riti, iako ne uvijek, kad čitamo da su ljudi začeti, a ne samo kad se
ljudi prvi put puteno združuju. Isto tako nije nuždan dokaz da sma­
tramo Henoka prvorođenim sinom svojega oca, jer je onaj grad na­
zvan po njemu. Moguće je, naime, da je iz nekoga razloga, iako je
otac imao i druge sinove, njega volio više od ostalih. A ni sam Juda
ne bijaše prvorođeni sin, pa ipak po njemu dobiše ime i Judeja i
Judejci.
Čak ako on i bijaše prvorođeni sin utemeljitelja toga grada, ne treba
stoga misliti kako je otac utemeljenomu gradu tada nadjenuo njegovo
ime kad je ovaj rođen, jer grad (koji nije ništa drugo nego mnoštvo
ljudi združeno nekakvom vezom zajedništva) nije mogao biti osnovan
od jednog jedinog čovjeka. N u kad je obiteljska zajednica toga čo­
vjeka toliko porasla svojom brojnošću da je zahvaćala mnoštvo ljudi,
onda je mogao i grad utemeljiti i nadjenuti utemeljenom gradu ime
svojeg prvorodenog sina. Jer život tih ljudi bijaše tako dug te od onih
što su tu spomenuti i godine im nisu prešućene, i onaj što je najmanje
5
živio napunio je sedam stotina pedeset i tri godine. A nekoliki preva-
liše i devet stotina godina, iako nitko ne stiže do tisuće.
Tko bi onda sumnjao kako se za života jednog čovjeka rod ljudski
mogao toliko razmnožiti da se od toga moglo zasnovati ne jedan,
nego i više gradova? A to se najlakše može zaključiti po Abrahamu,
jer se od njega jednoga u ništa više nego četiri stotine godina toliko
uzmnožila brojnost hebrejskoga naroda tako te pri izlasku istoga puka
7
iz Egipta kažu kako bijaše šest stotina tisuća mladih ratnika, a da i
ne spominjemo narod Edomaca, koji ne pripadahu puku Izraelovu, a
koji je izrodio njegov brat Ezav, unuk Abrahamov , te ostale puke 8
od istoga sjemena Abrahamova, ali koji ne potjecahu od njegove su­
9
pruge Sare.
Dva rodoslovlja i dvije države Božje od Seta i Kajina do Potopa [9-21]
9. Zbog toga ni jedan razborit prosuditelj stvari ne bi posumnjao O dugu životu
ljudi kakav
kako Kajin mogaše utemeljiti ne samo nekakav grad nego i veoma bijaše prije
velik, kad život smrtnika trajaše tako dugo vremena , ukoliko nas ne 1
Potopa i o
krupnijem stasu
ljudskih tijela.
4
Post 4,25.
5
Post 5,31. Augustin se drži prijevoda Sedamdesetorice (Septuaginte) i navodi
kako je Lamek živio sedam stotina pedeset i tri godine, dok je on prema Vulgati živio
sedam stotina sedamdeset i sedam godina.
6
hl 12,40.
7
Izl 12,37.
8
Post 36.
9
V i d i Post 25,1^1; 12-15.
Usporedi Plinije Stariji, Prirodoslovlje, 7,48,153.
 334 DE civ. DEI 15, 9
lium; nisi forte infidelium quispiam ex ipsa numerositate annorum
nobis ingerat quaestionem, qua vixisse tune homines scriptum est in
a h
auctoritatibus nostris, et hoc neget esse credendum. Ita quippe non
credunt etiam magnitudines corporum longe ampliores tune fuisse
PL448 quam nunc sunt. Unde et nobilissimus eorum poeta / Virgilius de
ingenti lapide, quem in agrorum limite infixum vir fortis illorum
temporum pugnans et rapuit et cucurrit et intorsit et misit:
Vix illum (inquit) lecti bis sex cervice subirent,
Qualia nunc hominum producit corpora tellus ,
significans maiora tune corpora producere solere tellurem. Quanto
magis igitur temporibus recentioribus mundi ante illud nobile diffa-
matumque diluviume Sed de corporum magnitudine plerumque in-
credulos nudata per vetustatem sive per vim fluminum variosque
casus sepulera convincunt, ubi apparuerunt vel unde ceciderunt in-
credibilis magnitudinis ossa mortuorum. V i d i ipse non solus, sed ali-
quot mecum in Uticensi litore molarem hominis dentem tam ingen-
tem, ut, si in nostrorum dentium modulos minutatim concideretur,
centum nobis videretur facere potuisse. Sed illum gigantis alicuius
fuisse crediderim. N a m praeter quod erant omnium multo quam no­
stra maiora tune corpora, gigantes longe ceteris anteibant; sicut aliis
deinde nostrisque temporibus rara quidem, sed numquam ferme de-
fuerunt, quae modum aliorum plurimum excederent. Plinius Secun­
dus, doctissimus homo, quanto magis magisque praeterit saeculi ex-
44
cursus, minora corpora naturam ferre testatur ; quod etiam Home-
rum commemorat saepe carmine fuisse conquestum , non haec ve­
lut poetica figmenta deridens, sed in historicam fidem tamquam mi-
raculorum naturalium scriptor assumens. Verum, ut dixi, antiquo-
rum magnitudines corporum inventa plerumque ossa, quoniam diu-
cc 466 turna sunt, etiam multo poste/rioribus saeculis produnt . Annorum
ai
autem numerositas cuiusque hominis, quae temporibus illis fuit,
nullis nunc talibus documentis venire in experimentum potest. Nec
tamen ideo fides sacrae huic historiae deroganda est, cuius tanto
impudentius narrata non credimus, quanto impleri certius praenun-
tiata conspicimus. Dicit tamen etiam idem Plinius esse adhuc gen-
47
tem, ubi ducentos annos v i v i t u r . S i ergo humanarum vitarum diu-
turnitates, quas experti non sumus, hodie habere creduntur ineogni-
ta nobis loca, cur non habuisse credantur et tempora? An vero credi-
bile est alicubi esse quod hic non est, et ineredibile est aliquando
fuisse quod nunc non est?
auctoribus M.
qui M.
4 3
V E R G I L I U S , Aen. 12, 899-900.
4 4
P L I N I U S , Nat. hist. 7, 16, 73-74.
4 5
H O M E R U S , / / . 5, 304.
4 6
C f . G e n 6, 4.
4 7
P L I N I U S , Nat. hist. 7, 48, 154.
O DRŽAVI BOŽJOJ 15, 9 335
bi tkogod od nevjernika stao zapitkivati o samome golemom broju
godina koje su ljudi tada živjeli - kako stoji u našim vjerodostojnim
izvorima - te poricati da je to vjerojatno. Isto tako neki ne vjeruju ni
da ljudski stas bijaše nekoć krupniji negoli je sad. A o tome govori i
njihov najugledniji pjesnik, Vergilije, govoreći o golemom kamenu
međašu, kojega hrabri muž onoga doba, u boju, zgrabi, potrči s nji­
me, zavitla i baci:
43 »Jedva bi dvanaest ljudi na leđa dići ga moglo,
2
Kakvi se rađaju danas na zemlji ljudi,«
hoteći time označiti kako zemlja tada običavaše proizvoditi krupnija
tjelesa. A koliko je onda više moralo biti tako u doba dok svijet
bijaše mlađi, prije onog glasovitog i razglašenog potopa!
N u što se tiče krupnoće tjelesa, sumnjičavce većinom uvjeravaju gro­
bovi što su razotkriveni bilo zbog starine, bilo navalom bujica, bilo
pri kakvim drugim događajima, kad izbiju na vidjelo, i l i ispadnu iz
njih, nevjerojatno goleme kosti mrtvaca. N a obali Utike - i to ne 3
posve sam, nego još neki bijahu sa mnom - vidio sam tako golem
čovječji kutnjak da kad bi se taj isjekao na komadiće veličine naših
zuba, činilo nam se kako bi ih bilo i stotinu. Nego povjerovao bih
kako je taj kutnjak pripadao nekakvom divu. N u , uz to, što tada
bijahu u sviju veća tjelesa negoli su naša, divovi uvelike nadmašivahu
ostale, kao što i u ostalim vremenima, pa i u našem vlastitom dobu,
45
nije nikad manjkalo tijela što su daleko premašivala veličinu ostalih,
koliko god i bila inače rijetka. Plinije Stariji, čovjek veoma učen,
4
svjedoči kako što svijet više stari, priroda rađa sve sitnija tjelesa ; te
spomenuvši čak Homera, koji to često oplakivaše u svojem pjesni­
46
5
štvu , ne ruga se tomu kao pjesničkim izmišljotinama, nego kao opisi-
vatelj naravnih čudesa shvaća to kao pouzdanu povijesnu činjenicu.
A l i , kao što rekoh, veličine drevnih tjelesa i mnogo poznijim stolje­
ćima pokazuju često otkrivane kosti, jer su one veoma trajne.
Dočim brojnost godina bilo kojega čovjeka iz tih vremena ne može
se sad potvrditi nikakvim takvim tvarnim dokazom. A l i zbog toga se
ne smije sumnjati u vjerodostojnost toga svetog izvješća, jer to bismo
drskije sumnjali u tu povijest što pouzdanije opažamo kako se ispu­
njavaju njezina proroštva. A i isti Plinije kaže kako još živi narod u
6
kojem ljudi žive i do dvije stotine godina. A k o se, dakle, vjeruje
kako danas u mjestima što su nama nepoznata postoji dugovjekost
ljudskih života kakvu mi ne doživljavamo, zašto se tako ne bi vjero­
valo i o nepoznatim vremenima? Ili je pak vjerojatno kako negdje
ima nečega čega ovdje nema, dok je nevjerojatno da nekoć bijaše
čega sada nema?
Vergilije, Eneida, 12,899-900. (Prijevod T. Maretić).
Afrički grad u blizini Hipona.
Plinije Stariji, Prirodoslovlje, 7,16,73-75.-
Homer, Ilijada, 5,302-304.
Plinije Stariji, Prirodoslovlje, 7,48,154.
 336 DE civ. DEI 15, 1 0 - 1 1
Qui fuerit an­ 10. Quocirca etsi inter hebraeos et nostros codices de ipso nume­
norum nume­
ro annorum nonnulla videtur esse distantia, quod ignoro qua ratione
rus in veterum
generationi- sit factum: non tamen tanta est, ut illos homines tam longaevos fuis­
bus. se / dissentiant. Nam ipse homo primus Adam, antequam gigneret
PL 449
filium, qui est appellatus Seth, ducentos triginta vixisse annos repe-
ritur in codicibus nostris, in hebraeis autem centum triginta perhibe-
tur; sed postea quam eum genuit, septingentos vixisse legitur in no­
stris, octingentos vero in illis; atque ita in utrisque universitatis sum-
ma concordat. Ac deinde per consequentes generationes antequam
gignatur, qui gigni commemoratur, minus vixisse apud hebraeos pa­
ter eius invenitur centum annos; sed postea quam est genitus idem
ipse, centum minus quam in Hebraeis inveniuntur in nostris; atque
al
ita e t hine et inde numeri universitas consonat. In sexta autem ge-
neratione nusquam utrique codices discrepant. In septima vero, ubi
ille qui natus est Enoch non mortuus, sed quod Deo placuerit transla-
tus esse narratur, eadem dissonantia est, quae in superioribus quin-
que de centum annis antequam gigneret eum, qui ibi commemoratus
a m
est, filium, atque in summa similis consonantia. Vixit enim annos,
antequam transferretur, secundum utrosque codices trecentos sexa-
ginta quinque. Octava generatio habet quidem nonnullam diversita-
tem, sed minorem ac dissimilem ceteris. Mathusalam quippe, quem
CC 467 genuit Enoch, / antequam gigneret eum, qui in ipso ordine sequitur,
secundum hebraeos non centum minus, sed viginti amplius vixit an­
nos; qui rursus in nostris, posteaquam eum genuit, reperiuntur addi-
ti, et in utrisque sibi summa universi numeri occurrit. In sola nona
an
generatione, id est in annis Lamech, filii Mathusalae , patris autem
Noe, summa universitatis discrepat, sed non plurimum. Viginti enim
et quattuor annos plus vixisse in hebraeis quam in nostris codicibus
invenitur. Namque antequam gigneret filium, qui vocatus est Noe,
sex minus habet in hebraeis quam in nostris; postea vero quam eum
genuit, triginta amplius in eisdem quam in nostris. Unde sex illis
detractis restant viginti quattuor, ut dictum est.
Mathusalam 11. Per hane autem discrepantiam hebraeorum codicum atque
ante diluvium nostrorum exoritur illa famosissima quaestio, ubi Mathusalam quat-
mortuus est.
tuordecim annos vixisse post diluvium computatur, cum Scriptura
ex omnibus, qui in terra tune fuerant, solos octo homines in arca
exitium commemoret evasisse diluvii, in quibus Mathusalam non
48
fuit . Secundum codices enim nostros Mathusalam priusquam gi­
gneret illum, quem vocavit Lamech, vixit annos centum sexaginta
septem; deinde ipse Lamech, antequam ex illo natus esset Noe, vixit
49
annos centum octoginta octo , qui fiunt simul trecenti quinquaginta
quinque; his adduntur sescenti Noe, quoto eius anno diluvium fac-
3 1
et om. M.
ita add. M.
311
Mathusalem hic et infra. M.
4 8
C f . G e n 7, 7; 1 Pt 3, 20.
4 9
G e n 5, 25. 28.
O DRŽAVI BOŽJOJ 15, 10-11 337
10. Dakako, iako između hebrejskih i naših knjiga postoji znatna O razlici i
razlika što se tiče točnog broja godina (o kojoj ne znam od čega je neslaganju
između hebrej­
potekla), ona ipak nije takva te se ne bi slagale o samoj dugovjekosti skih i naših
knjiga Svetog
tih ljudi. Tako sam prvi čovjek, Adam, prije nego mu se rodio sin pisma o broju
zvan Šet, prema našim knjigama življaše dvije stotine i trideset godina, doživljenih
a prema hebrejskim stotinu i trideset. Dočim, pošto mu se taj rodio, godina.
življaše sedam stotina godina, kako se čita u našim izvorima, a osam
2
stotina godina , prema njihovim; tako se i jedni i drugi slažu u cjelo­
kupnom iznosu.
A zatim, pri susljednim naraštajima, prije nego se rode oni kojih se
rođenje spominje, u Hebreja otac je živio sto godina manje negoli u
nas; ali pošto je dotičnik rođen, u nas je sto godina manje negoli u
Hebreja. Pa se tako i tu slaže cjelokupni broj. U šestome naraštaju
nema nikakva neslaganja između tih knjiga. A l i u sedmome naraštaju,
gdje se iznosi kako je rođen Henok, koji nije umro, nego (jer se svidio
3
Bogu ) bijaše prenesen, susreće se ista razlika kao i pri prvih pet nara­
štaja, u stotini godina prije rođenja sina koji je spomenut, ali i slična
suglasnost o ukupnom broju. Jer, prema i jednim i drugim knjigama,
prije negoli bijaše prenesen, živio je tri stotine šezdeset i pet godina.
U osmome naraštaju susreće se stanovita nepodudarnost, koja je ma­
nja ali i različita od ostalih. Jer Metušalah, kojega je rodio Henok,
prije negoli rodi onoga što je slijedio po svojem poretku, živio je -
4
prema Hebrejima - ne stotinu godina manje, nego dvadeset godina
više; ali te se godine opet nalaze dodane u našim knjigama, pošto mu
se taj sin rodio, pa se cjelokupni broj slaže i u jednim i u drugim
knjigama. Samo u devetome naraštaju, to jest u godinama Lameka,
sina Metušalah ova, a oca Noe, cjelokupni broj se ne slaže, ali ne mno­
5
go . Nalazi se, naime, kako je prema hebrejskim knjigama živio dvade­
set i četiri godine dulje nego prema našim. Prije nego mu se rodio sin,
koji je nazvan Noa, u Hebreja je šest godina mlađi negoli u našim
knjigama; a pošto se ovaj rodio, živio je trideset godina više prema
njihovim negoli prema našim knjigama. Otuda, oduzme li se tih šest
godina, ostaju dvadeset i četiri, kao što je i rečeno.
11. Po toj nepodudarnosti između hebrejskih i naših knjiga nastaje O godinama
1 Metušalaha,
i ono veoma glasovito pitanje o četrnaest godina koje je Metušalah kojega životno
proživio još nakon Potopa, prema našem računu; jer Sveto pismo spo­ doba čini se da
minje samo osmero ljudi, koji su u korablji izbjegli propasti od Potopa, nadživljava
Potop za četr­
od svih ljudi koji tad bijahu na zemlji, a među tima ne bijaše Metuša­ naest godina.
lah. Prema našim knjigama, prije nego mu se rodio sin kojega nazva
2
Lamek , Metušalah je živio stotinu šezdeset i sedam godina; zatim sam
1
Augustin je poznavao Jeronimov latinski prijevod Biblije jer je Vulgata dovršena
deset godina prije početka pisanja Božje države, 413. Otuda njegovo poznavanje hebrej­
ske verzije Svetog pisma. K a d Augustin kaže »naša knjiga« (ili verzija) misli na stari
latinski prijevod grčkog predloška Septuaginte.
2
Post 5,3-4.
3
Post 5,21-24.
4
Post 5,25-27.
5
Post 5,28-31.
1
O tome slično govori i Jeronim (Liber Hebraicarum Quaestionum in Genesim).
Augustin te teškoće pripisuje tekstualnoj pogrješci u hebrejskim rukopisima.
2
Post 5,25, prema Vulgati to doba je 187 godina.
 338 DE civ. DEI 15, 11 - 12,1
tum est: qui fiunt nongenti quinquaginta quinque, ex quo Mathusa-
PL450 lam natus est, usque ad / annum diluvii. Omnes autem anni vitae
Mathusalam nongenti sexaginta novem computantur, quia, cum vi-
xisset annos centum sexaginta septem et genuisset filium, qui est
appellatus Lamech, post eum genitum vixit annos octingentos duo;
qui omnes, ut diximus, nongenti sexaginta novem fiunt. Unde detrac-
tis nongentis quinquaginta quinque ab ortu Mathusalae usque ad di-
luvium remanent quattuordecim, quibus vixisse creditur post dilu-
vium. Propter quod eum nonnulli, etsi non in terra, ubi omnem car­
nem, quam vivere in aquis natura non sinit, constat fuisse deletam,
cum patre suo qui translatus fuerat aliquantum fuisse atque ibi, do-
nec diluvium praeteriret, vixisse arbitrantur, nolentes derogare fi-
dem codicibus, quos in auctoritatem celebriorem suscepit Ecclesia,
cc 468 et credentes Iudaeorum potius / quam istos non habere quod verum
est. Non enim admittunt, quod magis hic esse potuerit error inter-
pretum, quam in ea lingua esse falsum, unde in nostram per graecam
Scriptura ipsa translata est, sed inquiunt non esse credibile septua-
ginta interpretes, qui uno simul tempore unoque sensu interpretati
sunt, errare potuisse aut ubi nihil eorum intererat voluisse mentiri;
Iudaeos vero, dum nobis invident, quod lex et prophetae ad nos inter-
pretando transierint, mutasse quaedam in codicibus suis, ut nostris
minueretur auctoritas. Hane opinionem vel suspicionem accipiat
quisque ut putaverit; certum est tamen non vixisse Mathusalam post
diluvium, sed eodem anno fuisse defunetum, si verum est quod de
numero annorum in hebraeis codicibus invenitur. De illis autem sep-
tuaginta interpretibus quid mihi videatur, suo loco diligentius inse-
rendum est, cum ad ipsa tempora, quantum necessitas huius operis
50
postulat, commemoranda adiuvante Domino venerimus . Praesenti
enim sufficit quaestioni secundum utrosque codices tam longas ha-
ao
buisse vitas illius aevi homines, ut posset aetate unius, qui de duo-
bus, quos solos terra tune habuit, parentibus primus est natus, ad
constituendam etiam civitatem multiplicari genus humanum.
An anni trigin- 12. 1. Neque enim ulio modo audiendi sunt, qui putant aliter an­
ta sex dierum
fuerint.
nos illis temporibus computatos, id est tantae brevitatis, ut unus an-
nus noster decem illos habuisse credatur. Quapropter, inquiunt, cum
audierit quisque vel legerit nongentos annos quemque vixisse, debet
intellegere nonaginta; decem quippe illi anni unus est noster et de­
cem nostri centum i l l i fuerunt. Ac per hoc, ut putant, viginti trium
annorum fuit Adam, quando genuit Seth, et ipse Seth viginti agebat ap
et sex menses, quando ex illo natus est Enos, quos appellat Scriptura
ducentos et quinque annos; quoniam sicut isti suspicantur, quorum
PL 451 exponimus opinionem, unum annum, qualem / nunc habemus, in de­
cem partes illi dividebant et easdem partes annos vocabant; quarum
a o
possit M.
A
P habebat M.
1
Cf. De civ. Dei 18, 42-44.
O DRŽAVI BOŽJOJ 15, 11 - 12,1 339
3
Lamek, prije negoli se njemu rodio Noa , živio je stotinu osamdeset i
osam godina, što zbrojeno iznosi tri stotine pedeset i pet godina. Do­
4
daju li se tome šest stotina godina, koliko je Noa imao u doba Potopa ,
5
dobiva se devet stotina pedeset i pet godina , što je razdoblje od Me-
tušalahova rođenja pa do godine Potopa.
Računa se da su sve godine Metušalahova života devet stotina šezdeset
i devet, jer već bijaše živio stotinu šezdeset i sedam godina kad mu se
6
rodio sin nazvan Lamek , a nakon toga je živio osam stotina i dvije
godine, i - kao što već rekosmo - to iznosi devet stotina šezdeset i
devet godina. Oduzme li se tome devet stotina pedeset i pet godina,
od rođenja Metušalahova pa do Potopa, preostaje četrnaest godina,
koliko se vjeruje da je živio još nakon Potopa. Zbog toga neki misle
kako on bijaše živ, iako ne na zemlji (gdje - kako se slažemo - sva
p i i t kojoj pripada ne dopušta živjeti u vodi bijaše uništena) nego bijaše
sa svojim ocem, koji je bio prenesen, te je s njime živio neko vrijeme
dok Potop ne bijaše prošao, ne hoteći sumnjati u vjerodostojnost knji­
ga, koje je Crkva prihvatila i tako im podijelila sveopći ugled, i vjeru­
jući kako je istina prije manjkava u židovskim negoli u tima knjigama.
Ti naime ne dopuštaju (što bi ovdje prije moglo biti) pogrješku prevo­
ditelja, nego drže kako je posrijedi iskrivljenje u jeziku s kojega je -
preko grčkoga - Sveto pismo prevedeno na naš jezik; i kažu kako nije
vjerojatno da bi sedamdeset prevoditelja, koji su prevodili u isto doba
i sa istim značenjem, mogli pogriješiti ili pak da bi htjeli slagati ondje
gdje im uopće nije bilo do toga; ali da su Zidovi, pozavidjevši zbog toga
što su nama prijevodom preneseni i Zakon i Proroci, izmijenili neka
mjesta u svojim knjigama, kako bi umanjili ugled našim knjigama. Ova­
kvo mnijenje ili sumnju svatko može prihvatiti kako mu se već svidi.
Jedno, međutim, ostaje pouzdano: Metušalah nije živio nakon Potopa,
nego je preminuo iste godine, ako je istinito ono što se o broju godina
nalazi u hebrejskim knjigama. Što se pak tiče onih sedamdesetorice pre­
voditelja, kako se meni čini, pomnije ću iznijeti na svojem mjestu kad 7
se - uz pomoć Gospodnju - budemo pozabavili samim njihovim vreme­
nima, onoliko koliko to traži potreba ovoga djela. Za sadašnju raspravu
posve dostaje što su, i prema jednim i prema drugim knjigama, ljudi
onoga doba imali tako duge živote te se za života jednog jedinog čovjeka
(koji bijaše prvijenac ono dvoje roditelja što jedini tada nastanjivahu zem­
lju) rod ljudski mogao toliko razmnožiti da se čak i grad utemeljio.
12. 1. Isto tako ne treba uopće slušati one koji misle kako su se O mnijenju
onih koji ne
u ono doba godine drukčije računale, to jest, da bijahu takve kratkoće vjeruju da u
te je jedna naša godina deset njihovih. Zbog toga, kažu, kad tkogod prvotno doba
čuje ili pročita kako netko življaše devet stotina godina, treba shvatiti ljudi bijahu
onako dugovjeki
kao devedeset, jer je deset njihovih jedna naša godina i deset naših kako stoji u
bijaše stotinu njihovih. Prema tome, kako oni misle^ Adamu bijaše Svetome pismu.
dvadeset i tri godine kad mu se rodio Set, dok je sani Set imao dvade­
set godina i šest mjeseci kad mu se rodio Enoš; a o Setu Sveto pismo
Post 5,28, prema Vulgati 182 godine.
Post 7,6.
A l i 969 prema brojevima u Vulgati.
Post 5,26. Prema Vulgati živio je 782 godine nakon rođenja Lameka.
V i d i O Božjoj državi, 18,42-44.
 340 DE civ. DEI 15, 12,1 O DRŽAVI BOŽJOJ 15, 12,1 341

partium habet una quadratum senarium, eo quod sex diebus Deus
perfecerit opera sua, ut in septimo requiesceret (de qua re in libro
51 aq
undecimo, sicut potui, disputavi ); sexiens autem seni, qui nume­
rus quadratum senarium facit, triginta sex dies sunt ; qui multipli-
cc 469 as
cati deciens / ad trecentos sexaginta perveniunt, i d est duodecim
menses lunares. Propter quinque dies enim reliquos, quibus solaris
annus impletur, et diei quadrantem, propter quem quater ductum eo
anno, quo bissextum vocant, unus dies adicitur, addebantur a veteri-
bus postea dies, ut occurreret numerus annorum, quos dies Romani
intercalares vocabant. Proinde etiam Enos, quem genuit Seth, decem
kaže da življaše dvije stotine i pet godina; jer, kao što nagađaju oni
čije mišljenje iznosimo, jedna godina kakvu mi sad imamo u njih se
bijaše dijelila na deset dijelova i svaki se dio nazivao godinom. A od
ar
tih dijelova svaki je šest na kvadrat, zbog toga što je Bog dovršio svoja
djela u šest dana kako bi u sedmi dan otpočinuo(o čemu sam već
1
raspravljao, onoliko koliko sam mogao, u X I knjizi). A šest puta šest
(što je šest na kvadrat) iznosi trideset i šest dana, što pomnoženo s
deset daje tri stotine i šezdeset dana, to jest dvanaest Mjesečevih mje­
seci. Zbog onih preostalih pet dana i četvrtine jednog, kojima se ispu­
njava Sunčeva godina, a zbog čega se i svake četvrte godine dodavao
2

et novem agebat annos, quando ex illo natus est filius eius Cainan,
quos annos dicit Scriptura centum nonaginta . Et deinceps per om­ 52
nes generationes, in quibus hominum anni commemorantur ante di­
luvium, nullus fere in nostris codicibus invenitur, qui, cum esset cen­
tum annorum vel infra vel etiam centum viginti aut non multo am­
plius, genuerit filium; sed qui minima aetate genuerunt, centum se-
xaginta, et quod excurrit, fuisse referuntur; quia nemo, inquiunt, de­
cem annorum homo potest gignere filios, qui numerus centum appel-
labantur anni ab illis hominibus; sed in annis sedecim est matura
pubertas et proli iam idonea procreandae, quos centum et sexaginta
annos illa tempora nuncupabant. Ut autem aliter annum tune fuisse
computatum non sit ineredibile, adiciunt quod apud plerosque scrip-
tores historiae reperitur, Aegyptios habuisse annum quattuor men-
sium, Acarnanas sex mensium, Lavinios tredecim mensium. Plinius
Secundus cum commemorasset relatum fuisse in litteras quemdam
at
vixisse centum quinquaginta duos , alium decem amplius, alios du-
centorum annorum habuisse vitam, alios trecentorum, quosdam ad
quingentos, alios ad sescentos, nonnullos ad octingentos etiam perve-
au
nisse, haec omnia i n s c i t i a temporum accidisse arbitratus est. Alii
av
quippe, inquit, aestate determinabant annum et alterum hieme, alii
quadripertitis temporibus, sicut Arcades, inquit, quorum anni trime-
stres fuerunt™. Adiecit etiam aliquando Aegyptios, quorum parvos
annos quaternorum mensium fuisse supra diximus, lunae fine limi-
tasse annum. Itaque apud eos, inquit, et singula milia an norum vixis-
53
se produntur .
jedan dan zvan »dvošestak« , stari su poslije dodavali dane kako bi
izravnali broj godina, a te dane Rimljani nazivahu umetnutim danima.
Tako je i Enoš, kojega je rodio Set, imao devetnaest godina kad mu
se rodio sin Kenan, iako Sveto pismo kaže da je živio stotinu i devede­
3
set godina. A nakon toga, kroza sve naraštaje, pri kojima se spomi­
4
njanu godine ljudi prije Potopa, u našim knjigama ne nalazimo nikoga
komu bi se rodio sin kad je imao stotinu godina ili manje ili čak stotinu
i dvadeset i nešto više. Nego se kao najmanje doba, u kojem se čo­
vjeku rađaju djeca navodi stotinu i šezdeset i više godina, jer kako
kažu, nitko ne može imati djece u svojoj desetoj godini, što je broj
koji ti ljudi nazivahu stotinom godina. Naime, u šesnaestoj godini do­
zrijeva spolnost i sposobna je za rađanje potomstva, što se opet to
doba nazivalo stotinu i šezdeset godina.
D a bi dokazali, kako nije nevjerojatno da se tada godina drukčije raču­
nala, navode gdje se u mnogih povijesnih pisaca nalazi kako je Egipća-
5
nima godina trajala četiri mjeseca , Akarnancima šest mjeseci, a Lavi-
6
nijcima trinaest mjeseci. Plinije Stariji spominje , kako se nalazi zapi­
sano da je netko živio stotinu pedeset i dvije godine, netko deset go­
dina više od toga, nekomu je život trajao dvije stotine godina, nekomu
tristo godina, nekima i petsto, te šeststo, pa čak i osam stotina godina,
ali misli kako je to sve nastalo zbog pogrješnog vremenskog proraču­
na. On kaže: »Jednima je ljeto bilo godina, a drugima zima, neki su
opet svako godišnje doba smatrali godinom, poput Arkađana, kojima
je godina bila jedno tromjesečje.« Dodaje kako Egipćani, kojih sam
kratku godinu od četiri mjeseca već spomenuo, pokatkada završavahu
godinu i krajem Mjesečeve mijene. I kaže: »Tako se među njima go­
vori i o ljudima koji su živjeli tisuću godina.«

a (
i sexies M.
fiunt M.
3 8
decies M.
a t
annos agg. M. 1
V i d i O Božjoj državi, 11,8.
a u
propter inscientiam M. 2
Taj se dodatni i l i umetnuti dan nazivao tako (naime bissextus) jer se u starome
a v
unum agg. M. rimskome kalendaru 24. dan veljače ponavljao svake četvrte godine, a označivao se kao
3 2
fuere M. »ante diem sextum Kalendas Martias« ili kraticom »a.d. V I K a l . Mart.«, pa je stoga umet­
nuti dan nazivan »dva puta šesti« dan prije prvog dana ožujka (Kalendas Martias).
3
Post 5,9 (prema Septuaginti).
4

5 1
Naime, prema životnom dobu kako se navodi u latinskoj verziji na temelju Sep-
C f . De civ. Dei 11, 8. tuaginte.
5 2
Cf. G e n 5, 9 (sec. L X X ) . 5
V i d i O Božjoj državi, 12,11.
5 3
PLINIUS, Nat. hist. 7, 48, 155. 6
Plinije Stariji, Prirodoslovlje, 7,48,154-155.
 342 DECIV. DEI 15, 1 2 , 2 - 1 3 , 1
Falsa suspicio 12. 2. His velut probabilibus argumentis quidam non destruentes
est de tanta an­ fidem sacrae huius Historiae, sed astruere nitentes, ne sit incredibile
norum brevita-
te. quod tam multos annos vixisse referuntur antiqui, persuaserunt sibi,
nec se suadere impudenter existimant, tam exiguum spatium tempo­
CC 470 ris tune annum vocatum, ut illi / decem sint unus noster et decem
nostri centum illorum. Hoc autem esse falsissimum documento evi-
dentissimo ostenditur. Quod antequam faciam, non mihi tacendum
PL 452 vi/detur, quae credibilior possit esse suspicio. Poteramus certe hane
asseverationem ex hebraeis codicibus redarguere atque convincere,
ubi Adam non ducentorum triginta, sed centum triginta annorum
54
fuisse reperitur, quando tertium genuit filium ; qui anni si trede-
cim nostri sunt, procul dubio, primum quando genuit, undecim vel
non multo amplius annorum fuit. Quis potest hac aetate generare
usitata ista nobisque notissima lege naturae? Sed hunc omittamus,
qui fortasse etiam quando creatus est potuit; non enim eum tam par-
vum, quam infantes nostri sunt, factum fuisse credibile est. S e t h
filius eius non ducentorum quinque, sicut nos legimus, sed centum
55
quinque fuit, quando genuit E n o s ; ac per hoc secundum istos non­
dum habebat undecim annos aetatis. Quid dicam de Cainan eius filio,
qui cum apud nos centum septuaginta reperiatur, apud Hebraeos
bb 56
septuaginta legitur fuisse, quando genuit M a l e l e e l ? Quis generat
homo septennis, si tune anni septuaginta nuncupabantur, qui septem
fuerunt?
Iudaeorum et 13. 1. Sed cum hoc dixero, continuo referetur illud Iudaeorum
septuaginta in-
terpretum co- esse mendacium, de quo superius satis actum est; nam septuaginta
dices conferun- interpretes laudabiliter celebratos viros non potuisse mentiri. Ubi si
tur. quaeram, quid sit credibilius, Iudaeorum gentem tam longe lateque
diffusam in hoc conscribendum mendacium uno consilio conspirare
potuisse et, dum aliis invident auctoritatem, sibi abstulisse verita­
tem, an septuaginta homines, qui etiam ipsi Iudaei erant, uno in loco
b c
positos, quoniam rex Aegyptius Ptolomaeus eos ad hoc opus ascive-
rat, ipsam veritatem gentibus alienigenis invidisse et communicato
bd
i s t u c fecisse consilio: quis non videat quid proelivius faciliusque
credatur? Sed absit ut prudens quispiam vel Iudaeos cuiuslibet per-
versitatis atque malitiae tantum potuisse credat in codicibus tam
multis et tam longe lateque dispersis, vel septuaginta illos memora-
biles viros hoc de invidenda gentibus veritate unum communicasse
CC 471 consilium. / Credibilius ergo quis dixerit, cum primum de bibliothe-
ca Ptolomaei describi ista coeperunt, tune aliquid tale fieri potuisse
b e
in codice uno, sed primitus inde descripto, unde iam latius emana-
ret; ubi potuit quidem aceidere etiam scriptoris error. Sed hoc in illa
b a
SedM.
b b
Malalehel M.
b c
Aegypti Ptolemaeus M .
b d
istudM.
b e
scilicet M.
O DRŽAVI BOŽJOJ 15, 12,2-13,1 343
2. Neki, trudeći se ne da podriju, nego da potkrijepe vjerodostojnost
ovoga svetog izvješća, smatraju takve dokaze vjerojatnijim, a kako
ne bi bilo nevjerojatno što se iznosi da stari življahu toliko mnogo
godina; pa su uvjerili sebe, a ne smatraju sramotnim ni uvjeravati
druge, da se tada tako kratak vremenski razmak nazivao godinom, te
je deset njihovih godina jedna naša i deset naših stotinu njihovih.
Kako je to posve lažno, može se pokazati najbjelodanijim dokazom. 7
N u prije nego to učinim, čini mi se kako ne treba prešutjeti stanovitu
slutnju koja može biti vjerojatnijom.
Tu bismo tvrdnju doista mogli i pobiti i odbiti na temelju dokaza iz
hebrejskih knjiga, gdje stoji kako Adam nije imao dvije stotine i tride­
8
set, nego stotinu i trideset godina, kad mu se rodio treći sin. A k o je
to trinaest naših godina, onda njemu nedvojbeno bijaše nešto preko
jedanaest godina kad mu se rodio prvi sin. A , prema onome najobič­
ba
nijem i nama najpoznatijem zakonu prirode, tko može rađati djecu u
tome dobu?
N u , pređimo preko Adama, koji je to možda i mogao kad bijaše stvo­
ren; jer nije vjerojatno da bijaše malen kao naša nejačad kad je bio
načinjen. Njegovu sinu Šetu, kad mu se rodio Enoš, nije bilo dvije
stotine i pet godina (kao što u nas čitamo), nego stotinu i pet; onda
- prema tima - nije imao još ni jedanaest godina. A što da kažem o
Kenanu, njegovu sinu, o kojemu u nas nalazimo kako mu bijaše sto­
tinu i sedamdeset, a u Hebreja svega sedamdeset, kad mu se rodio
9
sin Mahalalel? A k o tada nazivahu sedamdeset ono što bijaše sedam
godina, koji bi čovjek rađao u svojoj sedmoj godini?
13. 1. A l i , čim ovo kažem, odmah će mi se odvratiti kako je to Treba li se pri
1
laž Židova, o čemu je već dostatno rečeno; budući da onih Sedamde- brojanju godina
osloniti više na
setorica prevoditelja, hvale dostojni muževi, nisu mogli slagati. I što ugled Hebreja
je vjerojatnije: /// židovski puk, tako nadugo i naširoko rasijan, mo­ ili Sedamdeseto­
rice prevodite-
gaše se tako jednodušno urotiti da napiše takvu laž, pa zavidjevši da lja?
i drugi imaju ugled Svetog pisma, lišiše sami sebe istine; /// pak ona
Sedamdesetorica ljudi (koji i sami bijahu Židovi), okupljeni na jed­
nome mjestu, jer im egipatski kralj Ptolemej bijaše naložio taj posao , 2
zavidjevši da tu istinu podijele s inorodnim narodima, obaviše posao
zajedničkim dogovorom; upitam l i , dakle, koje je od toga dvoga vje­
rojatnije, tko ne bi uvidio što je pogodnije i lakše povjerovati?
7
V i d i O Božjoj državi, 15,14.
8
Post 5,3.
9
Post 5,12.
1
V i d i O Božjoj državi, 15,11.
2
Septuaginta (ili prijevod Sedamdesetorice ili L X X ) najutjecajniji je od grčkih pri­
jevoda Staroga zavjeta s hebrejskog. Prema židovskoj predaji do toga je prijevoda došlo
po nalogu Ptolemeja Filadelfa (285-246. pr. K r . ) , koji je zatražio prijevod židovskog
zakona za svoju glasovitu Aleksandrijsku knjižnicu, pa je uposlio 72 prevoditelja, po čemu
i naziv prijevoda. Predaja se postepeno širila, te je s Ptolemejem vezan ne samo prijevod
Petoknjižja, nego i cijelog Starog zavjeta. Raščlamba i prosudba samog predloška poka­
zuje kako je pri tome morao sudjelovati veći broj prevoditelja, te da sav posao nije obav­
ljen u Aleksandriji i da je morao trajati dugo vremena. Oko 132. pr. K r . bio je na grčki
preveden cijeli Stari zavjet. Septuaginta se u mnogome razlikuje od hebrejske Biblije.
Jeronimova Vulgata bio je prvi latinski prijevod Starog zavjeta izravno s hebrejskog.
Cjelokupni tekst Septuaginte objavljen je prvi put 1514-1517., zajedno s Vulgatom i he­
brejskim tekstom.
 344 D E CIV. D E I 15, 13,1-13,2
bf
quaestione de vita Mathusalae non absurdum est suspicari, et in
illo alio, ubi superantibus viginti quattuor annis summa non conve-
nit. In his autem, in quibus continuatur ipsius mendositatis similitu-
do, ita ut ante genitum filium, qui ordini inseritur, alibi supersint
centum anni, alibi desint; post genitum autem ubi deerant supersint,
ubi supererant desint, ut summa conveniat; et hoc in prima, secunda,
tertia, quarta, quinta, septima generatione invenitur: videtur habere
PL 453 quamdam, si dići potest, / error ipse constantiam nec casum redolet,
sed industriam.
Quomodo d i - 13. 2. Itaque illa diversitas numerorum aliter se habentium in
versitas exph- codicibus graecis et latinis, aliter in hebraeis, ubi non est ista de
cari possit. °. . . . nema ih na drugom, dok se nakon rođenja dodaju gdje ih nije bilo, i
centum annis prius additis et postea detractis per tot generationes
continuata parilitas, nec malitiae Iudaeorum nec diligentiase vel pru-
dentiae septuaginta interpretum, sed scriptoris tribuatur errori, qui
de bibliotheca supradicti regis codicem describendum primus acce-
pit. N a m etiam nunc, ubi numeri non faciunt intentum ad aliquid,
quod facile possit intellegi vel quod appareat utiliter disci, et negle-
genter describuntur et neglegentius emendantur. Quis enim sibi exi-
stimet esse discendum, quot milia hominum tribus Israel singillatim
57
habere potuerunt ? quoniam prodesse aliquid non putatur; et quo-
tus quisque hominum est, cui profunditas utilitatis huius appareat?
Hic vero, ubi per tot contextas generationes centum anni alibi ad-
sunt, alibi desunt, et post natum, qui commemorandus fuerat, filium
desunt ubi adfuerunt, adsunt ubi defuerunt, ut summa concordet,
nimirum cum vellet persuadere, qui hoc fecit, ideo numerosissimos
annos vixisse antiquos, quod eos brevissimos nuncupabant, et hoc de
maturitate pubertatis, qua idonea filii gignerentur, conaretur osten-
dere, atque ideo in illis centum annis decem nostros insinuandos pu-
taret incredulis, ne homines tamdiu vixisse recipere in fidem nollent,
addidit centum, ubi gignendis filiis habilem non invenit aetatem, eo-
sdemque post genitos filios, ut congrueret summa, detraxit. Sic quip-
pe voluit credibiles facere idonearum generandae proli convenien-
tias aetatum, ut tamen numero non fraudaret universas aetates vi­
ventium singulorum. Quod autem i d in sexta generatione non fecit,
CC472
bg
/ hoc ipsum est quod magis monet , ideo illum fecisse, cum res,
quam dicimus, postulavit, quia non fecit, ubi non postulavit. Invenit
namque in eadem generatione apud Hebraeos vixisse Iared , ante- bh
bl58
quam genuisset Enoch, centum sexaginta d u o s , qui secundum il­
lam rationem brevium annorum fiunt anni sexdecim et aliquid mi-
b f
Mathusalem M.
b
e movet M.
b h
Iareth M.
b i
annos agg. M.
5 7
Cf. N u m 1-4.
5 8
Cf. Gen 5, 18.
O DRŽAVI BOŽJOJ 15, 13,1-13,2 345
A l i daleko od toga, da bi itko razborit pomislio: i l i da bi Židovi (pa
kolika god bila njihova izopačenost i zloća) uzmogli takvo što u toli­
kim knjigama, razasutim i nadugo i naširoko, ili da bi se ona glasovita
Sedamdesetorica jednodušno urotili zavidjevši poganima na toj istini.
Dakle, vjerojatnije bi tkogod rekao da, kad ono bijahu započeli prvi
prijepis za Ptolemejevu knjižnicu, mogla je tad nastati takva pogrje­
ška u jednom primjerku knjige, ali kako to bijaše prvotni prijepis,
pogrješka se odatle širila pa je tu mogla biti i pisarska omaška.
To nije besmisleno pretpostaviti pri onome pitanju o životu Metuša-
laha te u onome drugome slučaju, gdje se završni broj ne slaže, i
3
preostaju dvadeset i četiri godine. U onim pak slučajevima gdje se
neprestance javlja ista pogrješka, tako te se prije rođenja sina koji
dolazi po redu javlja suvišnih stotinu godina na jednom mjestu, a
oduzimaju se gdje pretječu, kako bi se izravnao ishod (što se nalazi
u prvom, drugom, trećem, četvrtom, petom i sedmom naraštaju), ako
se tako može reći: pogrješka pokazuje stanovitu postojanost, koja nije
slučajna, nego je namjerita.
2. Te tako onu raznolikost brojeva (koji se javljaju kao jedni u grčkim
i latinskim knjigama, a kao drugi u hebrejskim, i gdje nije ista nepre­
stana jednakost onih stotinu godina prvo dodaniha poslije oduzetih
kroz mnoge naraštaje) ne treba pripisivati ni zloći Židova, ni pažljivoj
smišljenosti Sedamdesetorice prevoditelja, nego pogrješci pisara koji
je prvi radi prijepisa preuzeo izvorni predložak iz knjižnice gorespo-
menutog kralja. Jer čak i danas, ondje gdje brojevi ne privlače pozor­
nost na nešto što se može lako razumjeti ili što se čini korisnim nau­
čiti, oni se nemarno prepisuju i još nemarnije ispravljaju. Tko bi po­
mislio kako on treba naučiti koliko je tisuća ljudi moglo imati svako
pojedino židovsko pleme, kad se već nije smatralo da to čemu koristi?
I koliko je ljudi kojima je očita duboka korist upravo od toga? Među­
tim ondje gdje se po tolikim susljednim naraštajima na jednom mjestu
nalazi stotinu godina, a na drugom ih nema, te nakon rođenja sina
koji se imao spomenuti te godine nestaju ondje gdje bijahu, a javljaju
se gdje nedostajahu, kako bi se ishod slagao, - dakako da je to^učinio
onaj koji htjede dokazati kako su stari živjeli veoma mnogo godina
zbog onih tako nazivanih veoma kratkih godina, a nastojao je to do­
kazati i s pomoću spolne zrelosti, koja je potrebna za rađanje djece,
i mislio je kako sumnjičavcima treba reći da je njihovih stotinu naših
tek deset godina, pa kako bi ti povjerovali da su ljudi ipak tako dugo
živjeli, dodao je stotinu ondje gdje nije našao doba podobno za rađa­
nje djece, dok je isti broj oduzeo, pošto su se djeca rodila, kako bi
se slagao konačni iznos. O n je dakako htio učiniti ta doba vjerojatnim
i prikladnim za rađanje potomstva, a da pri tome ne zakine pojedince
u cjelokupnim godinama njihovih života.
A što isto nije učinio i pri šestome naraštaju, samo još više dokazuje
kako tako činjaše (kao što rekosmo) ondje gdje bijaše potrebno, jer
3
Kao u slučaju Lameka (15,10).
 346 D E civ. D E I 15, 1 3 , 2 - 1 4 , 1
nus quam menses duo; quae iam aetas apta est ad gignendum, et ideo
addere centum annos breves, ut nostri viginti sex fierent, necesse
non fuit, nec post natum Enoch eos detrahere, quos non addiderat
ante natum. Sic factum est ut hic nulla esset inter codices utrosque
varietas. Sed rursus movet, cur in octava gene rat ione, antequam de
Mathusalam nasceretur Lamech, cum apud Hebraeos legantur cen­
tum octoginta duo anni, viginti minus inveniuntur i n codicibus no­
stris, ubi potius addi centum solent, et post genitum Lamech com-
plendam restituuntur ad summam, quae i n codicibus utrisque non
discrepat. S i enim centum septuaginta annos propter pubertatis ma­
turi tatem decem et septem volebat intellegi, sicut nihil addere, ita
PL 454 nihil / detrahere iam debebat, quia invenerat aetatem idoneam gene-
rationi filiorum, propter quam in aliis centum illos annos, ubi eam
non inveniebat, addebat. Hoc autem de viginti annis merito putare-
mus času mendositatis aceidere potuisse, nisi eos, sicut prius detra-
xerat, restituere postea curaret, ut summae conveniret integritas. An
forte astutius factum existimandum est, ut illa, qua centum anni
prius solent adici et postea detrahi, oecultaretur industria, cum et
illic, ubi necesse non fuerat, non quidem de centum annis, verum
tamen de quantulocumque numero prius detracto, post reddito, tale
bl
aliquid fieret? Sed quomodolibet i s t u c accipiatur, sive credatur ita
esse factum sive non credatur, sive postremo ita sive non ita sit: recte
fieri nullo modo dubitaverim, ut, cum diversum aliquid in utrisque
codicibus invenitur, quando quidem ad fidem rerum gestarum
utrumque esse non potest verum, ei linguae potius credatur, unde est
in aliam per interpretes facta translatio. Nam i n quibusdam etiam
codicibus graecis tribus et uno latino et uno etiam syro inter se con-
sentientibus inventus est Mathusalam sex annis ante diluvium fuisse
defunetus.
Removetur er- 14. 1. Nunc iam videamus quonam modo evidenter possit ostendi,
ror annorum non tam breves, ut i l l i decem unus esset noster, sed tantae prolixita-
brevium.
CC 473 tis annos, quantae nunc habemus (quos utique circuitus conficit so­
liš), in illorum hominum vita prolixissima computatos. Sescentesimo
nempe anno vitae Noe scriptum est factum esse diluvium. Cur ergo
ibi legitur: Et aqua diluvii facta est super terram sescentesimo anno
hm hn
in vita Noe, secundi mensis, septima et vicesima die mensis , si
annus ille minimus, quales decem faciunt unum nostrum, triginta
sex habebat dies? Tantillus quippe annus, si antiquo more hoc no­
men accepit, aut non habet menses, aut mensis eius est triduum, ut
habeat duodecim menses. Quomodo igitur hic dictum est: Sescentesi­
mo anno, secundi mensis, septima et vicesima die mensis, nisi quia
tales, quales nunc sunt, etiam tune erant menses? Nam quo pacto
aliter vicesimo et septimo die secundi mensis diceretur coeptum esse
b l
istud M.
b m
in vita] vitae edd.
5 1 1
die hic et infra om. CC.
5 9
G e n 7, 11.
O DRŽAVI BOŽJOJ 15, 13,2 - 14,1 347
nije ni činio gdje nije trebalo. Našao je naime kako je u Hebreja ,
prije nego mu se rodio Henok, Jared živio stotinu šezdeset i dvije
godine, što - prema onome računu o kratkim godinama - postaje
šesnaest godina i nešto manje od dva mjeseca; a budući da je to doba
već prikladno za rađanje, nije bilo potrebno dodavati stotinu kratkih
godina, kako bi dobio naših dvadeset i šest, niti bijaše potrebno odu­
zeti ih nakon Henokova rođenja, kad već ne bijahu dodane prije nego
što se rodio. Tako se tu dogodilo da između jednih i drugih knjiga
nema nikakve razlike.
3. A l i opet zbunjuje, zašto u osmome naraštaju, prije nego se Metu-
5
šalahu rodio Lamek, dok se u Hebreja čita stotinu osamdeset i dvije
6
godine, u našim se knjigama nalazi dvadeset godina manje (gdje se
radije običava dodavati stotina), a nakon Lamekova rođenja taj se
broj dodaje kako bi se popunio iznos, u čemu se slažu i jedne i druge
knjige. A k o je - a zbog spolne zrelosti - htio da se stotinu i sedamde­
set godina shvati kao sedamnaest, nije trebalo ni da štogod dodaje,
ni da oduzima, jer je tu našao doba prikladno za rađanje djece, zbog
čega dodavaše stotinu godina drugdje gdje toga doba ne bi našao. S
pravom bismo pomislili, kako se to s tih dvadeset godina moglo dogo­
diti slučajnom omaškom, da se nije potrudio poslije ih dodati kao što
ih je prvo oduzeo, kako bi se slagao cjelokupni iznos. Ih možda treba
pomisliti kako je tu učinjeno nešto smišljenije, kako bi se prikrio onaj
uobičajeni trud da se prvo dodaje a poslije oduzima stotina godina,
kad se tako postupilo i ondje gdje to ne bijaše potrebno; sad doduše
ne stotina godina, ali se ipak prvo oduzeo, pa zatim dodao, koliko
god i malen broj godina?
N u , kako god se takvo što prihvatilo, povjerovalo se kako se tako
zbilo i l i se ne povjerovalo, bilo napokon tako i l i ne bilo, - kad se
nađe kakva razlika u objema vrstama knjiga - budući da i jedne i
druge ne mogu biti istinite u povijesnome smislu, osobno ni malo ne
dvojim oko toga da više vjerujem onome jeziku s kojega je s pomoću
prevoditelja načinjen prijevod. Naime, tri grčka predloška, jedan la­
tinski i jedan sirijski svi se međusobno slažu u tome kako je Metuša-
lah umro šest godina prije Potopa. 7
59
14. 1. A sada da vidimo kako se može bjelodano pokazati, da O jednakosti
godina, koje
izračunate godine u veoma dugome životu onih ljudi ne bijahu tako bijahu u prija­
kratke te bi njihovih deset bila jedna naša godina, nego bijahu takve šnjim stoljećima
kakve su i sada.
duljine kao i naše sadašnje, određene Sunčevim kruženjima. Pisano
je naime kako dođe do Potopa u šeststotoj godini Noina života. Zašto
se onda tu čita: »I voda potopna zapljušti po zemlji šestote godine
Noina života, drugoga mjeseca, dvadeset i sedmoga dana u mjese­
1
cu« , ako ona veoma mala godina (kakvih deset tvore jednu našu)
Post 5,18.
Post 5,25. Tu hebrejski tekst navodi 187 godina, kako je - prema onome što
Septuaginta, kojom se Augustin služio, navodi 167 godina. Vidi O Božjoj državi, 15,11.
Usporedi Augustin, Quaestiones in Heptateuchum, 1,2.
Post 7,10-11. (Prijevod prema Augustinovu latinskom predlošku).
 348 DE civ. DEI 15, 14,1 - 14,2
diluvium? Deinde postea in fine diluvii ita legitur: Et sedit arca in
mense septimo septima et vicesima die mensis super montes Ararat.
Aqua autem minuebatur usque ad undecimum mensem; in undecimo
autem mense prima die mensisparuerunt capita montium . Si igitur
tales menses erant, tales profeeto et anni erant, quales nunc habe-
mus. Menses quippe illi triduani viginti et septem dies habere non
poterant. Aut si pars tricesima tridui tune appellabatur dies, ut om­
nia proportione minuantur: ergo nec toto quadriduo nostro factum
PL 455 est illud tam grande diluvium, quod memoratur factum / quadragin-
ta diebus et noctibus. Quis hane absurditatem et vanitatem ferat?
Proinde removeatur hic error, qui coniectura falsa ita vult astruere
Scripturarum nostrarum fidem, ut alibi destruat. Prorsus tantus
etiam tune dies fuit, quantus et nunc est, quem viginti quattuor ho-
rae diurno curriculo nocturnoque determinant; tantus mensis, quan-
tus et nunc est, quem luna coepta et finita coneludit; tantus annus,
quantus et nunc est, quem duodecim menses lunares additis propter
cursum solarem quinque diebus et quadrante consummant: quanti
anni sescentesimi vitae Noe secundus erat mensis eiusque mensis
vicesimus et septimus dies, quando coepit esse diluvium, in quo dies
quadraginta continuatae ingentes pluviae memorantur , qui dies
non binas ac paulo amplius horas habebant, sed vicenas et quaternas
die noctuque transactas. Ac per hoc tam magnos annos vixerunt illi
CC 474 antiqui usque amplius quam nongentos, / quantos postea vixit Abra-
b o 6 2
ham centum septuaginta post eum filius eius Isaac centum octo-
63
g i n t a et filius eius Iacob prope centum quinquaginta , et quantos
65
interposita aliquanta aetate Moyses centum v i g i n t i , et quantos
etiam nunc vivunt homines septuaginta vel octoginta vel non multo
amplius, de quibus dictum est: Et amplius eis lahor et dolor .
Septuaginta in- 14. 2. Illa vero numerorum varietas, quae inter codices hebraeos
terpretes non invenitur et nostros, neque de hac antiquorum longaevitate dissentit,
erraverunt. ^ °
et si quid habet ita diversum, ut verum esse utrumque non possit,
rerum gestarum fides ab ea lingua repetenda est, ex qua interpreta-
tum est quod habemus. Quae facultas cum volentibus ubique gen-
tium praesto sit, non tamen vacat, quod septuaginta interpretes in
plurimis, quae diversa dicere videntur, ex hebraeis codicibus emen-
dare ausus est nemo. Non enim est illa diversitas putata mendositas;
nec ego ulio modo putandam existimo: sed ubi non est scriptoris
error, aliquid eos divino Špiritu, ubi sensus esset consentaneus veri-
tati et praedicans veritatem, non interpretantium munere , sed
prophetantium libertate aliter dicere voluisse credendum est. Unde
merito non solum hebraeis, verum etiam ipsis, cum adhibet testimo-
nia de Scripturis, uti apostolica invenitur auctoritas. Sed hine me
hK)
quinque add. M.
B
P more M.
6 0
G e n 8, 5.
6 1
G e n 7, 12.
6 2
C f . G e n 25, 7.
6 3
C f . G e n 35, 28.
O DRŽAVI BOŽJOJ 15, 14,1-14,2 349
imađaše trideset i šest dana? Jer tako sićušna godina - ako je po
drevnome običaju i imala takvo ime - ili uopće nema mjeseci, ili joj
svaki traje svega tri dana, kako bi ih imala dvanaest.
60
Kako se onda moglo reći: »Šestote godine, drugoga mjeseca, dvade­
set i sedmoga dana mjeseca«, ukoliko i tada mjeseci ne bijahu isti
kakvi su i sada? Jer kako bi se inače moglo reći da Potop započe
dvadeset i sedmoga dana drugoga mjeseca? A zatim, na kraju potopa,
čita se slijedeće: »I korablja se zaustavi u sedmome mjesecu, dvadeset
i sedmoga dana u mjesecu, na brdima Ararata. I voda opadaše sve
do jedanaestoga mjeseca; a u jedanaestome mjesecu, prvoga dana,
2
pokažu se brdski vrhunci.«
A k o im dakle mjeseci bijahu takvi, onda im zaista i godine bijahu
kakve sada imamo. Jer zaista oni mjeseci od svega tri dana nisu mogli
imati dvadeset i sedam dana. Ili pak - da sve tako razmjerno uma­
njimo - ako se tridesetina toga trodnevnog razdoblja zvala danom,
onda onaj golemi potop o kojem se pamti kako trajaše četrdeset dana
i noći, nije trajao ni naša četiri dana. A tko bi podnio takvu besmi­
slicu i ispraznost? Odbacimo stoga tu zabludu koja lažnim nagađa­
61
njem želi tako poduprijeti vjerodostojnost našeg Svetog pisma, kako
bi je drugdje podrivala. Jer i tada dan bijaše onolik kolik je i sada,
vrijeme koje određuje dvadeset i četiri sata u krugu dana i noći; mje­
sec bijaše kolik je i sada, omeđen rastom i opadanjem Mjeseca; go­
dina bijaše onolika kolika je i sada, vrijeme od dvanaest Mjesečevih
64
mjeseci, s dodatnih pet dana i jednom četvrtinom, radi usklađivanja
sa Sunčevim kruženjem; a takvo bijaše i vrijeme šestote godine Noina
66 života, kad u drugome mjesecu, i dvadeset i sedmoga dana u mjesecu,
bijaše započeo Potop, o kojemu se kaže da za njegova trajanja pa­
dahu guste kiše neprestance četrdeset dana, koji nisu trajali tek nešto
više od dva sata, nego svaki puna dvadeset i četiri sata dana i noći.
Prema tome, oni su stari ljudi živjeli mnogo godina, čak i preko devet
stotina godina, kao što je i Abraham poslije živio stotinu i sedamdeset
3 4
godina , a nakon njega njegov sin Izak stotinu i osamdeset , njegov
5
sin Jakov gotovo stotinu i pedeset , i zatim nakon stanovita vremena
6
Mojsije stotinu i dvadeset godina , te i sada ljudi žive sedamdeset i l i
osamdeset godina ili ne mnogo više od toga, i o kojem se dobu kaže:
7
»A više od tih godina muka je i bol.«
2. Sama pak razlika u brojevima, kakva se nalazi između hebrejskih
bp i naših knjiga, ne pokazuje nikakvo neslaganje u pogledu dugovjeko-
sti drevnih ljudi; ako se opet nađe štogod koje je toliko različito te
oboje ne može nikako biti istinito, onda vjerodostojno stanje stvari
moramo potražiti u onome jeziku s kojega je prijevod koji posjeduje­
mo. Iako je prilika za to na raspolaganju svakomu, gdje god se on
nalazio, ipak (što je itekako značajno) još se nitko nije odvažio isprav-
Post 8,4-5. (Prijevod prema Augustinovu latinskom predlošku).
3
Post 25,7.
4
Post 35,28.
5
Post 47,28.
6
Pnz 34,7.
7
Ps 90 (89), 10.
 350 D E C I V DEI 15, 14, 2 - 15,1
opportuniore loco, si Deus adiuverit, promisi diligentius locutu-
67
r u m ; nunc quod instat expediam. Non enim ambigendum est ab
homine, qui ex primo homine primus est natus, quando tamdiu vive-
bant, potuisse constitui civitatem, sane terrenam, non illam, quae
dicitur civitas Dei, de qua ut scriberemus, laborem tanti huius operis
in manus sumpsimus.
Quomodo con- 15. 1. Dicet ergo aliquis: Itane credendum est hominem filios ge-
numerentur
generationes
neraturum nec habentem propositum continentiae centum et am-
duarum civita- plius, vel secundum Hebraeos non multo minus, i d est octoginta, sep­
tum. tuaginta, sexaginta annos a concumbendi opere vacuisse , aut si bq
PL456
non vacaret, nihil prolis gignere potuisse? Haec quaestio duobus mo-
dis solvitur. Aut enim tanto serior fuit proportione pubertas, quanto
vitae totius maior annositas; aut, quod magis video esse credibile,
non hic primogeniti filii commemorati sunt, sed quos successionis
ordo poscebat, ut perveniretur ad Noe, a quo rursus ad Abraham
CC 475 videmus esse perventum, ac deinde usque ad certum / articulum tem­
poris, quantum oportebat signari etiam generationibus commemora-
tis cursum gloriosissimae civitatis in hoc mundo peregrinantis et su-
pernam patriam requirentis. Quod enim negari non potest, prior om­
nibus Cain ex coniunctione m a r i š et feminae natus est. Neque enim
illo nato dixisset Adam, quod dixisse legitur: Adquisivi hominem per
68
Deum , nisi illis duobus ipse fuisset homo nascendo additus pri­
mus. Hunc secutus Abel, quem maior frater occidit, praefiguratio-
br
nem q u a m d a m peregrinantis civitatis Dei, quod ab impiis et quo-
dammodo terrigenis, id est terrenam originem diligentibus et terre­
nae civitatis terrena felicitate gaudentibus, persecutiones iniquas
passura fuerat, primus ostendit. Sed quot annorum erat Adam, cum
eos genuit, non apparet. Exinde digeruntur generationes aliae de
Cain, aliae de illo, quem genuit Adam in eius successionem, quem
frater occidit, et appellavit nomen illius Seth dicens, ut scriptum est:
69
Suscitavit enim mihi Deus semen aliud pro Abel, quem occidit Cain .
Cum itaque istae duae series generationum, una de Seth, altera de
Cain, has duas, de quibus agimus, distinctis ordinibus insinuent civi­
tates, unam caelestem i n terris peregrinantem, alteram terrenam ter-
renis tamquam sola sint gaudiis inhiantem vel inhaerentem: nullus
de progenie Cain, cum dinumerata sit connumerato Adam usque ad
octavam generationem, quot annorum fuisset expressus est, quando
genuit eum, qui commemoratur post eum. Noluit enim Spiritus Dei
in terrenae civitatis generationibus tempora notare ante diluvium,
sed i n caelestis maluit, tamquam essent memoria digniores. Porro
autem Seth quando natus est, non quidem taciti sunt anni patris
70
eius , sed iam genuerat alios; et utrum solos Cain et Abel, affirmare
b q
vacavisse M.
b r
praefiguratione quadam M.
6 7
Cf. De civ. Dei 18, 43-44.
6 8
Gen 4, 1.
O DRŽAVI BOŽJOJ 15, 14, 2 - 15,1 351
ljati - a prema hebrejskim knjigama - ono što se čini da različito kažu
Sedamdesetorica prevoditelja. Ta se razhka i ne smatra krivotvori­
nom, a ni sam ne mislim da je uopće treba smatrati takvom. Nego,
ondje gdje nije posrijedi pisarska omaška, i gdje bi smisao bio u
skladu s istinom i propovijedao bi istinu, treba vjerovati kako ti us-
htjedoše izreći štogod drukčije potaknuti božanskim Duhom, ne po
prevoditeljskoj zadaći, nego po proročkoj slobodi.
Stoga se s pravom apostolsko učenje služi ne samo hebrejskim pred­
lošcima nego i prijevodom Sedamdesetorice, kad se navode svjedo­
8
čanstva o Svetome pismu. A l i o tome sam već obećao kako ću, ako
9
Bog pomogne, govoriti na prikladnijem mjestu. Sad trebam razriješiti
ovo što je posrijedi. Ne treba, naime, dvojiti oko toga kako je čovjek
koji bijaše rođen od prvoga čovjeka (jer ljudi tada dugo življahu) mo­
gao osnovati grad, dakako zemaljski, a ne onaj koji se naziva gradom
Božjim, o kojemu da bih pisao, prihvatio sam se ovoga golemoga
djela.
15. 1. Dakle, reći će tkogod: 'Zar treba vjerovati, kako čovjek Da li je vjero­
jatno kako se
kojemu će se rađati djeca a ne kani se podrediti suzdržanosti, bijaše muževi prvot­
se sustezao od spolnoga snošaja stotinu i više godina ili - prema He- noga doba
suzdržavahu od
brejima - ne mnogo manje, naime: osamdeset, sedamdeset, šezdeset spolnoga snošaja
godina, i l i pak ako se nije sustezao, da nije mogao rađati potomke?' sve do vremena
kad se tvrdi da
To se pitanje razjašnjava na dva načina. Ili pak spolna zrelost bijaše su rađali djecu?
razmjerno to poznija što cjelokupni život trajaše više godina; ih - što
mi se čini vjerojatnijim - nisu se spominjala prvorođena djeca, nego
ona koju je zahtijevao poredak nasljeđivanja, kako bi se došlo do
Noe, od kojega vidimo kako se stiglo do Abrahama, a odatle do sta­
novita vremenskog odsjeka, koliko je trebalo preko spomenutih nara­
štaja naznačiti put najslavnijega grada, što hodočasti ovim svijetom u
potrazi za višnjom domovinom. A ne može se zanijekati, kako prije
od svih Kajin bijaše rođen pošto se sjediniše muškarac i žena. Jer,
inače, kad se on rodio, Adam ne bi bio rekao kao što čitamo kako
1
je rekao: »Stekoh čovjeka s pomoću Boga!« A b e l , koji je slijedio za
njim i kojega je umorio stariji brat, prvi je na neki način pokazao kao
pralik grada Božjeg, što je na proputovanju, da taj grad imadijaše
trpjeti opake progone od bezbožnika i takoreći od zemljorodaca, to
jest od ljubitelja zemaljskog podrijetla i uživatelja sretnosti zemalj­
skoga grada. A l i se ne otkriva koliko godina bijaše Adamu kad mu
se oni rodiše. Odatle se jedni naraštaji račvaju od Kajina, a drugi od
onoga koji se rodio Adamu kao nasljednik onomu kojega bijaše brat
ubio; i toga nazva imenom Šet, govoreći kao što je pisano: »Podiže
2
mi Bog drugo sjeme mjesto Abela, kojega ubi Kajin.« I dok tako ta
dva niza naraštaja, jedan od Seta a drugi od Kajina, označuju u ja­
snim porecima ova dva grada kojima se bavimo (jedan nebeski, što
8
V i d i O Božjoj državi, 15,11.
9
V i d i O Božjoj državi, 18,42-44.
1
Post 4,1. (Prijevod prema latinskom predlošku).
2
Post 4,25. Prema Septuaginti i hebrejskom tekstu, E v a je sinu dala ime Šet. A u -
gustinov predložak, kao i Vulgata, tu je ponešto dvosmislen. (I ovo mjesto je, inače,
prevedeno prema latinskom predlošku).
 352 D E civ. D E I 15, 15,1-15,2
quis audeat? Non enim quia soli nominati sunt propter ordines gene-
bs
rationum quas commemorare oportebat, ideo consequens videri
debet solos fuisse tune generatos ex Adam. Cum enim silentio coo-
pertis omnium nominibus ceterorum legatur eum genuisse filios et
filias: quota fuerit ista proles eius, quis praesumat asserere, si cul-
pam temeritatis / evitat? Potuit quippe Adam divinitus admonitus
dicere, postea quam Seth natus est: Suscitavit enim mihi Deus semen
aliud pro Abel, quoniam tališ erat futurus, qui impleret illius sancti-
tatem, non quod ipse prior post eum temporis ordine nasceretur.
Deinde quod scriptum est: Vixit autem Seth quinque et ducentos an­
nos (vel secundum / Hebraeos quinque et centum annos), et genuit
11
Enos : quis possit nisi inconsideratus asseverare hunc eius primo-
genitum fuisse? ut admirantes merito requiramus, quomodo per tot
annos immunis fuerit a connubio sine ulio proposito continentiae vel
non genuerit coniugatus; quando quidem etiam de ipso legitur: Et
genuit filios et filias, et fuerunt omnes dies Seth duodecim et nongenti
12
anni, et mortuus est . Atque ita deinceps, quorum anni commemo-
rantur, nec filios filiasque genuisse reticentur. Ac per hoc non appa-
ret omnino, utrum, qui nominatur genitus, ipse fuerit primogenitus;
immo vero, quoniam credibile non est patres illos aetate tam longa
aut impuberes fuisse aut coniugibus caruisse vel fetibus, nec illos
eorum filios primos eis natos fuisse credibile est. Sed cum sacrae
scriptor Historiae ad ortum vitamque Noe, cuius tempore diluvium
factum est, per successiones generationum notatis temporibus inten-
deret pervenire, eas utique commemoravit, non quae primae suis pa-
rentibus fuerint, sed quae in propagationis ordinem venerint.
15. 2. Exempli gratia, quo id fiat apertius, aliquid interponam,
unde nullus ambigat fieri potuisse quod dico. Evangelista Matthaeus
generationem dominicae carnis per seriem parentum volens com-
mendare memoriae, ordiens a patre Abraham atque ad David primi-
tus ut perveniret intendens: Abraham, inquit, genuit Isaac, cur non
dixit Ismael, quem primitus genuit? Isaac autem, inquit, genuit Ia-
cob; cur non dixit Esau, qui eius primogenitus fuit? Quia scilicet per
illos ad David pervenire non posset. Deinde sequitur: Iacob autem
genuit ludom et fratres eius; numquid Iudas primogenitus fuit? Iu-
ht13
das, inquit, genuit Phares et Zarat ; nec istorum geminorum ali-
quis fuit primogenitus Iudae, sed ante illos iam tres genuerat. Eos
itaque tenuit in ordine generationum, per quos ad David atque inde
quo intenderat perveniret. Ex quo intellegi potest, veteres quoque
homines ante diluvium non primogenitos, sed eos fuisse commemo-
commemorari M.
Zaram M.
7 1
Gen 5, 6.
7 2
Gen 5, 7.
7 3
Mt 1,2-3.
O DRŽAVI BOŽJOJ 15, 15,1-15,2 353
je na proputovanju zemljom, i drugi zemaljski, što žudi za zemaljskim
radostima i prianja uz njih kao da su one jedine), ni o jednome od
Kajinova potomstva - iako se ono nabraja sve od Adama pa do
osmoga naraštaja - nema nikakve izjave o broju godina koje imadi-
jaše kad mu se rodio onaj što se spominje nakon njega. Ne htjede
naime D u h Božji označiti vremena naraštaja zemaljskoga grada prije
Potopa, nego radije htjede navesti vremena nebeskoga grada, kao
ona što su dostojnija spomena. Te dalje, kad je Šet rođen, nisu prešu­
3
ćene godine njegova oca , nego su mu se već rodila druga djeca, i tko
bi se usudio tvrditi, kako su mu Kajin i A b e l jedini? Naime, budući
d su oni jedini imenovani - a radi poredaka naraštaja koje je trebalo
spomenuti - zbog toga nužno ne slijedi, kako oni bijahu i jedini tada
rođeni Adamu. Pa kako čitamo (dok su šutnjom prekrivena imena
svih ostalih) da mu se rodiše sinovi i kćeri, tko bi se drznuo ustvrditi
koliko bijaše toga potomstva, ako želi izbjeći optužbi zbog lakomisle-
nosti?
Jer, Adam je mogao božanski nadahnut reći, pošto Šet bijaše rođen:
»Podiže mi Bog drugo sjeme mjesto Abela«, jer taj je imao biti onaj
koji će ispuniti njegovu svetost, a ne što bi on bio prvi koji se rodio
nakon njega u vremenskom redu. A što je poslije pisano: »Šet je
živio dvije stotine i pet godina (ili prema Hebrejima: stotinu i pet
4
godina) i rodi mu se Enoš« , tko bi osim nerazborita čovjeka mogao
ustvrditi, kako ovaj bijaše njegov prvorođeni sin; i tako se čudeći s
pravom pitamo, kako se tolike godine suzdržavao od snošaja a bez
ikakve određene nakane suzdržanosti, i l i da mu se ništa nije rodilo
iako je općio, kad već i o njemu samome čitamo: »I rađali su mu se
sinovi i kćeri«, i »Set poživje u svemu devet stotina i dvanaest godina,
5
i potom umrije«?
A tako je isto sa svima onima kojima se godine poslije spominju, i ne
prešućuje se kako im se rodiše sinovi i kćeri. Pa prema tome, uopće
se ne pokazuje da l i bijaše i prvorođeni sin onaj koji je imenovan.
Dapače, budući da nije vjerojatno da bi ti očevi tako dugo vremena
bili i l i spolno nezreli, i l i da ne bi imali žena i l i potomstva, isto tako
nije vjerojatno da im to bijahu prvorođeni sinovi. Nego, budući da je
pisac svete povijesti namjeravao stići do rođenja i života Noe (u čije
doba bijaše došlo do Potopa), označivši razdoblja po nizu naraštaja,
spomenuo je ne one koji se svojim roditeljima prvi rodiše, nego one
koji pripadahu poretku rodoslovlja.
2. Radi primjera, kako bi to bilo jasnije, navest ću nešto po čemu
više nitko neće sumnjati, da se moglo dogoditi ovo o čemu govorim.
Hoteći evanđelist Matej navesti rodoslovlje Gospodinove puti a preko
niza roditelja, započeo je od oca Abrahama, s nakanom da prvo
6
stigne do Davida, pa je rekao: »Abraham rodi Izaka.« Zašto ne spo­
menu Išmaela, koji mu se prvi rodio? Te kaže: »Izak rodi Jakova.«
Zašto nije rekao Ezava, koji ovomu bijaše prvorođeni sin? Nije tako
3
Post 5,3. Prema Vulgati Adamovo doba bijaše 130 godina, a prema Septuagjnti 230.
4
Post 5,6.
5
Post 5,7-8.
6
Mt 1,2.
 354 DECIV. DEI 15, 15,2 - 16,1
ratos, per quos ordo succedentium generationum ad Noe patriar-
cham duceretur, ne serae pubertatis illorum obscura et non necessa-
ria quaestio nos fatiget.
Diversarum ne- 16. 1. C u m igitur genus humanum post primam copulam viri facti
cessitudinum
ex pulvere et coniugis eius ex viri latere marium feminarumque co-
vinculis homi­
nes necti de- niunctione opus haberet, ut gignendo multiplicaretur, / nec essent
bent. ulli homines, nisi qui ex illis duobus nati fuissent: viri sorores suas
CC 477
PL 458 coniuges acceperunt; quod profecto quanto est anti/quius compellen-
te necessitate, tanto postea factum est damnabilius religione prohi-
bente. Habita est enim ratio rectissima caritatis, ut homines, quibus
esset utilis atque honesta concordia, diversarum necessitudinum
vinculis necterentur, nec unus in uno multas haberet, sed singulae
spargerentur in singulos ac sic ad socialem vitam diligentius colli-
gandam plurimae plurimos obtinerent. Pater quippe et socer dua-
rum sunt necessitudinum nomina. Ut ergo alium quisque habeat pa-
trem, alium socerum, numerosius se caritas porrigit. Utrumque au­
tem unus Adam esse cogebatur et filiis et filiabus suis, quando fra-
tres sororesque connubio iungebantur. Sic et Eva uxor eius utrique
sexui filiorum fuit et socrus et mater; quae si duae feminae fuissent,
mater altera et socrus altera, copiosius se socialis dilectio colligaret.
Ipsa denique, iam soror, quod etiam uxor fiebat, duas tenebat una
necessitudines; quibus per singulas distributis, ut altera esset soror,
altera uxor, hominum numero socialis propinquitas augeretur. Sed
hoc unde fieret tune non erat, quando nisi fratres et sorores ex illis
duobus primiš nulli homines erant. Fieri ergo debuit quando potuit,
ut existente copia inde ducerentur uxores, quae non erant iam soro­
b u
res, et non solum illud ut fieret nulla necessitas esset, verum etiam
si fieret nefas esset. N a m si et nepotes primorum hominum, qui iam
consobrinas poterant aecipere coniuges, sororibus matrimonio iun-
gerentur: non iam duae, sed tres in homine uno necessitudines fie-
rent, quae propter caritatem numerosiore propinquitate neetendam
disseminari per singulos singulae debuerunt. Esset enim unus homo
filiis suis, fratri scilicet sororique coniugibus, et pater et socer et
avunculus; ita et uxor eius eisdem communibus filiis et mater et ami-
ta et socrus; idemque inter se filii eorum non solum essent fratres
atque coniuges, verum etiam consobrini, quia et fratrum filii. Omnes
autem istae necessitudines, quae uni homini tres homines connecte-
bant, novem connecterent, si essent in singulis singulae, ut unus ho­
mo haberet alteram sororem, alteram uxorem, alteram consobri-
b u
istudM.
O DRŽAVI BOŽJOJ 15, 15,2 - 16,1 355
rekao zbog toga što preko tih ne bi mogao stići do Davida. Zatim
slijedi: »Jakov rodi Judu i braću njegovu.« Bijaše l i onda Juda prvoro-
7
deni sin? O n kaže: »Juda rodi Faresa i Z a r u . « N i jedan od tih bliza­
naca ne bijaše Judin prvorodenac, jer mu se prije njih već bilo rodilo
troje djece. Tako je u poretku naraštaja zadržao samo one s pomoću
kojih je mogao stići do Davida, a odatle do onoga čemu je težio.
Otuda se može razumjeti kako drevni ljudi spomenuti prije Potopa ne
bijahu prvorođenici, nego oni s pomoću kojih se - u poretku susljednih
naraštaja - dolazilo do praoca Noe, da se ne bismo zamarah nejasnim i
nepotrebnim pitanjem o njihovoj poznoj spolnoj zrelosti.
16. 1. Dakle, budući da je ljudski rod, nakon prvog združenja O bračnom
pravu: što su
muža načinjena od praha i njegove družice načinjene od njegova bo­ prvi brakovi
ka, trebao spajanje muškaraca i žena, kako bi se rađanjem razmnoža­ imali različita
od poznijih
vao, a nije bilo nikakvih drugih ljudi osim onih što se rodiše od to ženidaba?
dvoje, muževi se ženjahu svojim sestrama. A to opet koliko god bi­
jaše u drevnini časno po sili nužnosti, toliko poslije postade kažnjivije
po zabrani vjere. Jer po najpravičnijem razlogu ljubavi dano je, da se
ljudi (kojima složnost bijaše i koristna i časna) vezuju sponama razli­
čitih odnošaja, i ne da jedan u sebi sadržava mnoge, nego da se poje­
dine veze raspodijele po pojedincima, te se tako više povezu u dru-
štvovnom životu zahvativši mnoge u svojem mnoštvu. Tako su otac i
svekar dva imena dvaju odnošaja. Pa kad netko ima jednoga za oca,
a drugoga za svekra, onda ljubav zahvaća veći broj osoba. Dočim
jedan A d a m bijaše prisiljen biti oboje svojim sinovima i kćerima, kad
se braća i sestre između sebe vjenčavahu. Tako i njegova žena, E v a ,
svojoj djeci obaju spolova bijaše i svekrva i majka. A da bijahu dvije
žene, jedna majka a druga svekrva, veza društvovne ljubavi bila bi
brojnija. Napokon, i sama sestra (koja bijaše i supruga) jedna je sa­
državala dva odnošaja, koji da su se raspodijelili pojedince, tako te
jedna bude sestra, a druga supruga, uvećao bi se broj ljudi povezanih
bliskom vezom.
A l i toga nije moglo biti tada kad nije bilo nikakvih drugih ljudi osim
braće i sestara, poteklih od to dvoje prvih. Dakle, to je i trebalo biti
onda kad je moglo; a kad već postojaše mnoštvo, iz kojeg se ženjahu
ženama koje nisu bile sestre, ne samo što to više ne bijaše nikakva
nužnost nego postade otada zabranom. Naime, ako bi se i unuci prvih
ljudi (koji se već mogahu ženiti svojim sestričnama) ipak ženili svojim
sestrama, onda bi u jednome čovjeku bila ne dva, nego i tri odnošaja,
a koje bi trebalo raspodijeliti pojedince po pojedinima, kako bi se u
ljubavi združio veći broj ljudi. Jedan bi čovjek onda bio svojoj djeci
(to jest: supruzima bratu i sestri) i otac i svekar i ujak; a isto tako i
njegova supruga zajedničkoj djeci: i majka i tetka i svekrva; isto tako
i njihova djeca bila bi između sebe ne samo brat i sestra i muž i žena
nego i bratić i sestrična, budući djeca braće i sestara.
Dočim svi ti odnošaji (koji u jednome čovjeku povezivahu troje ljudi)
združivali bi devetero ljudi, da se raspodijele pojedince na pojedine,
7
Mt 1,3-
 356 DECIV. DEI 15, 16,1 - 16,2
nam, alterum patrem, alterum avunculum, alterum socerum, alte­
ram matrem, alteram amitam, alteram socrum; atque ita se non in
paucitate coartatum, sed latius atque numerosius propinquitatibus
crebris vinculum sociale diffunderet.
Propinquitas 16. 2. Quod humano genere crescente et multiplicato etiam inter
ordmibus d i n - i p i s deorum multorum falsorumque cultores sic observari / cerni-
m 0
mitur. r
. . i .i . r
CC478 mus, ut, etiamsi perversis legibus permittantur rraterna comugia,
melior tamen consuetudo ipsam malit exhorrere licentiam, et cum
sorores accipere in matrimonium primiš humani generis temporibus
omnino licuerit, sic aversetur, quasi numquam licere potuerit. A d
humanum enim sensum vel alliciendum vel offendendum mos valet
PL 459 plurimum; qui cum in hac causa immoderationem concupiscen/tiae
bv
coherceat, eum d i s s i g n a r i atque corrumpi merito esse nefarium
iudicatur. S i enim est iniquum aviditate possidendi transgredi limi-
tem agrorum, quanto est iniquius libidine concumbendi subvertere
limitem morume Experti autem sumus in connubiis consobrinarum
etiam nostris temporibus propter gradum propinquitatis fraterno
gradui proximum quam raro per mores fiebat, quod fieri per leges
licebat, quia id nec divina prohibuit et nondum prohibuerat lex hu­
mana. Verumtamen factum etiam licitum propter vicinitatem horre-
batur illiciti et, quod fiebat cum consobrina, paene cum sorore fieri
videbatur; quia et ipsi inter se propter tam propinquam consanguini-
74
tatem fratres vocantur et paene germani sunt . Fuit autem antiquis
patribus religiosae curae, ne ipsa propinquitas se paulatim propagi-
num ordinibus dirimens longius abiret et propinquitas esse desiste-
ret, eam nondum longe positam rursus matrimonii vinculo colligare
et quodammodo revocare fugientem. Unde iam pleno hominibus or-
be terrarum, non quidem sorores ex patre vel matre vel ex ambobus
suis parentibus natas, sed tamen amabant de suo genere ducere uxo-
res. Verum quis dubitet honestius hoc tempore etiam consobrino-
rum prohibita esse coniugia? non solum secundum ea, quae disputa-
vimus, propter multiplicandas affinitates, ne habeat duas necessitu-
dines una persona, cum duae possint eas habere et numerus propin-
quitatis augeri; sed etiam quia nescio quomodo inest humanae vere-
cundiae quiddam naturale atque laudabile, ut, cui debet causa pro-
pinquitatis reverendum honorem, ab ea contineat, quamvis genera-
tricem, tamen libidinem, de qua erubescere videmus et ipsam pudi-
citiam coniugalem.
b v
designari ant. edd.
7 4
Gen 13, 8; 14, 14. 16; Par 23, 21-22.
O DRŽAVI BOŽJOJ 15, 16,1 - 16,2 357
tako te jedan čovjek ima kao zasebne osobe: i sestru, i suprugu, i
sestričnu, i oca, i ujaka, i svekra, i majku, i tetku, i svekrvu. I tako
društvovna spona ne bi bila stiješnjena na nekolicinu, nego bi se pro­
širila i zahvatila veći broj ljudi povezanih češćim srodstvom.
2. S porastom i umnožbom ljudskoga roda, vidimo, kako se toga
pridržavaju i među bezbožnim štovateljima mnogih lažnih bogova,
tako te - iako izopačenim zakonima dopuštaju brak između brata i
sestre - boljim običajem vole zazirati od takve dopuštenosti pa iako
. u prvo doba ljudskoga roda bijaše u cijelosti dopušteno oženiti se
vlastitom sestrom, toga se sad tako gnušaju kao da se to više nikad
ne može dopustiti. Jer običaj najviše može kad je posrijedi bilo pri­
mamljivanje bilo odbijanje ljudskih osjećaja. A budući da on u ovome
slučaju obuzdava neumjerenost požude, s pravom osuđujemo kao zlo­
čin kad se običaj ukida ili krši. Jer ako je opačina - radi pohlepe za
posjedom - prijeći među polja, koliko li je opakije oboriti ogradu
ćudorednog običaja radi požude za obležajem! Opazili smo naime i
sami, kako čak i u naše doba rijetki su brakovi između bratića i se­
strične (zbog svega jednog stupnja odmaknuća od srodstva brata i
sestre), pa se tako nije dogodilo po običaju ono što se dopuštalo po
zakonu, jer toga nije branio ni božanski zakon, a još ne bijaše zabra­
1
nio ni ljudski . Pa iako bijaše zakonom dopušteno, užasavahu se toga
kao nedopuštenog (zbog blizine onomu nedopuštenom), i veza sa se­
stričnom činila se gotovo kao veza sa sestrom, jer se ti sami između
sebe i nazivaju bratom i sestrom i zbog bliska krvnog srodstva gotovo
i jesu brat i sestra.
Drevnim očima bijaše predmetom vjerske brige, da u nizanju nara­
štaja srodstvo malo po malo ne popusti i toliko se udalji te prestane
i biti srodstvo, pa urediše da ga ponovo učvrste vezom braka, prije
negoli se ono posve odaleči, te ga nekako vrate dok tako bježi. Otu­
da, i u svijetu već napučenu ljudima, oni ipak voljahu ženiti se, do­
duše ne sestrama od oca ili od majke i l i od oba zajednička roditelja,
ali od svojega roda. Međutim, tko bi sumnjao, kako je časnije što su
u naše vrijeme zabranjeni brakovi između bratića i sestrična, i to ne
samo prema onome o čemu već raspravljasmo (radi umnožbi srodnič-
kih veza, i kako jedna osoba ne bi sadržavala dva odnošaja, kad ih
već mogu imati dvije osobe i tako se povećati broj srodnika) nego i
zbog toga što je ljudskoj stidljivosti nekako urođeno te je nešto na­
ravno i pohvalno da prema onoj ženi kojoj se, zbog srodstva, duguje
štovanje i čast, prema toj se obuzdava i požuda (a koja je takva iako
je ploditeljica) te se zbog nje, kao što vidimo, rumeni od srama i
sama bračna čednost.
1
Prema Pseudo-Aureliju Viktoru (Epitome de Carsaribus, 48,10) i Ambroziju (Epi-
stulae, 60,8) car Teodozije je zabranio takve brakove.
 358 DECIV. DEI 15, 16,3 - 17 O DRŽAVI BOŽJOJ 15, 16,3 - 17 359

Generatio rege- 16. 3. Copulatio igitur m a r i š et feminae, quantum attinet ad ge­
neratione opus nus mortalium, quoddam seminarium est civitatis; sed terrena civi­
habet.
tas generatione tantummodo, caelestis autem etiam regeneratione
opus habet, ut noxam generationis evadat. Utrum autem aliquod fue­
CC 479 rit, vel si fuit, quale fuerit cor/porale atque visibile regenerationis
signum ante diluvium, sicut Abrahae circumcisio postea est impera-
3. Dakle, spolni snošaj muškarca i žene, onoliko koliko se tiče roda
smrtnika, zapravo je nekakvo rasadište grada. N u , dok zemaljskomu
gradu treba samo rođenje, nebeskomu treba i preporodenje, kako bi
izbjegao grijehu rođenja. Sveta povijest šuti o tome da l i je bilo prije
Potopa, i l i ako ga bijaše, kakav je bio tjelesni i vidljivi znak preporo-
đenja, kao što je poslije Abrahamu naloženo obrezanje . Ona ne pre­ 2

75
t a , sacra Historia tacet. Sacrificasse tamen Deo etiam illos anti-
quissimos homines non tacet; quod et in duobus primiš fratribus
76
claruit , et Noe post diluvium, cum de arca fuisset egressus, hostias
77
PL 460 Deo legitur immolasse . De qua re in praecedentibus/ libris iam di-
ximus, non ob aliud daemones arrogantes sibi divinitatem deosque
se credi cupientes sibi expetere sacrificium et gaudere huiusmodi
78
honoribus, nisi quia verum sacrificium vero Deo deberi sciunt .
šućuje kako su i ti najdrevniji ljudi žrtvovali Bogu, kao što je bjelo­
3
dano u dvojice prve braće ; a čitamo i kako je Noa, pošto bijaše
4
izašao iz korablje, prinio Bogu žrtve. Dočim već smo govorili u pret­
hodnim knjigama, kako zlodusi (koji sebi prisvajaju božansku čast i
žele da se vjeruje kako su bogovi) zahtijevaju žrtve i raduju se takvim
počastima samo zbog toga što znaju da se istinska žrtva ne duguje
nikomu drugomu osim pravomu Bogu. 5

Quae sit dua- 17. Cum ergo esset Adam utriusque generis pater, id est et cuius
rum generatio- series ad terrenam, et cuius series ad caelestem pertinet civitatem,
num significa-
tio. occiso Abel atque in eius interfectione commend ato mirabili sacra-
mento facti sunt duo patres singulorum generum, Cain et Seth, in
quorum filiis, quos commemorari oportebat, duarum istarum civita-
tum in genere mortalium evidentius indicia clarere coeperunt. Cain
quippe genuit Enoch, i n cuius nomine condidit civitatem, terrenam
scilicet, non peregrinantem in hoc mundo, sed in eius temporali pace
ac felicitate quiescentem. Cain autem interpretatur possessio; unde
dictum est, quando natus est, sive a patre sive a matre eius: Acquisivi
79
hominem per Deum . Enoch vero dedicatio ; hic enim dedicatur 80
terrena civitas, ubi conditur, quoniam hic habet eum, quem intendit
et appetit, finem. Porro ille Seth interpretatur resurrectio et Enos
82
filius eius interpretatur homo ; non sicut Adam. E t ipsum enim no­
men homo interpretatur; sed commune perhibetur esse in illa lingua,
id est hebraea, masculo et feminae. Nam sic de illo scriptum est:
Masculum et feminam fecit illos et benedixit illos et cognominavit
83
nomen eorum Adam . Unde non ambigitur sic appellatam fuisse fe­
minam Evam proprio nomine, ut tamen Adam, quod interpretatur
homo, nomen esset amborum. Enos autem sic interpretatur homo, ut
hoc non posse feminam nuncupari periti linguae illius asseverent,
tamquam filius resurrectionis, ubi non nubent neque uxores du-
84
cent . Non enim erit ibi generatio, cum illuc perduxerit regeneratio.
17. I dok dakle A d a m bijaše otac obaju rodova (to jest: i onoga 0 dvojici otaca
1 prvaka pote-
kojega se loza tiče zemaljskog i onoga kojega se loza tiče nebeskog klih o d jednoga
grada), kad A b e l bi ubijen, s čudesnim otajstvom naznačenim u nje­ roditelja.
govu ubojstvu, pojaviše se dva oca za pojedine rodove, Kajin i Šet, i
u njihovim sinovima koje je trebalo spomenuti stadoše se u rodu
smrtnika jasnije pokazivati znakovi tih dvaju gradova.
Kajin postade otac Henoka, i u njegovo ime utemelji grad, naime
onaj zemaljski, koji ne hodočasti ovim svijetom nego miruje u nje­
govu vremenitu miru i sretnosti. Samo ime Kajin tumači se kao ime­
1
tak ; otuda kad je rođen, reče njegov otac i l i mati: »Stekoh čovjeka
2 3
s pomoću Boga.« Henok pak znači posveta (dedicatio) ; naime, ze­
81
maljski grad se posvećuje ovdje gdje se i osniva, jer tu ima i svrhu
4
kojoj teži i koju želi. Ime Set tumači se kao uskrsnuće, dok ime
5
njegova sina, Enoš, znači čovjek , ali ne onako kao Adam. Samo to
ime tumači se kao 'čovjek', ali u njihovu jeziku, to jest u hebrejskom,
odnosi se i na muško i na žensko. O njemu je, naime, pisano ovako:
»Stvorio ih je muško i žensko i blagoslovio ih je i nazva ih imenom
6
A d a m . « Otuda nema nikakve dvojbe, da iako je žena nazvana vlasti­
tim imenom E v a , ime Adam, što znači »čovjek«, bijaše ime oboma.
Dočim, Enoš tumači se kao »čovjek« u tome smislu da se - kako
tvrde znalci toga jezika - tim imenom žena ne može nazvati, jer znači
»sin uskrsnuća«, gdje »niti će se ženiti, niti udavati« . Budući da tu 7

Quare et hoc non incassum notandum arbitror, quod in eis generatio­ neće biti rađanja, kad se tamo bude stiglo preporađanjem.
nibus, quae propagantur ex illo qui est appellatus Seth, cum genuisse
filios filiasque dicantur, nulla ibi genita nominatim femina expressa
est; in his autem, quae propagantur ex Cain, in ipso fine, quousque 2
Post 17,10-14.
3
Post 4,3-4.
7 5
C f . G e n 17, 10-11. 4
Post 8,20.
5
7 6
C f . G e n 4, 3-4. Vidi O Božjoj državi, 10,4-6; 26.
7 7
C f . G e n 8, 20. 1

7 8
Hebr. Kayin prema kartah - dobiti, steći. Augustin kaže possesio (imetak, posjed,
C f . De civ. Dei 11, 13, 19. dobitak).
7 9
G e n 4, 1; cf. H l E R O N I M U S , De nomin. hebr. 7. 2
Post 4,1. (Prijevod prema latinskom predlošku).
3
8 0
C f . H l E R O N I M U S , De nomin. hebr. 9. Moguće tumačenje.
4
8 1
C f . H l E R O N I M U S , De nomin. hebr. 16. Nepotvrđeno tumačenje.
5
8 2
C f . H l E R O N I M U S , De nomin. hebr. 9. U hebrejskom adam znači »ljudsko biće«, ali i enosh znači uglavnom isto (na
8 3
primjer »ljudski stvor«).
G e n 5, 2; cf. H l E R O N I M U S , Quaest. hebr. in Gen. 313. 6
Post 5,2. (Prijevod prema latinskom predlošku).
8 4
L c 20, 35. 7
Lk 20,35.
 360 D E CIV. D E I 15, 17 - 18
CC 480
bz
pertendunt , novissima femina genita nomi/natur. Sic enim legitur:
Mathusael genuit Lamech; et sumpsit sibi Lamech duas uxores, no­
men uni Ada et nomen secundae Sella, et peperit Ada Iobel; hic erat
pater habitantium in tabernaculis pecuariorum. Et nomen fratris eius
Iobal; hic fuit qui ostendit psalterium et citharam. Sella autem pepe­
rit et ipsa Thobel; et erat malleator et aerarius aeramenti et ferri. So-
85
ror autem Thobel Noema . Hoc usque porrectae sunt generationes
ex Cain, quae sunt omnes ab Adam octo annumerato ipso Adam, sep-
PL 461 tem scilicet usque ad Lamech, qui duarum maritus uxorum fuit, et /
octava est generatio in filiis eius, in quibus commemoratur et femi­
na. Ubi eleganter significatum est terrenam civitatem usque in sui
finem carnales habituram generationes, quae marium feminarum-
que coniunctione proveniunt. Unde et ipsae, quod praeter Evam nu-
squam reperitur ante diluvium, nominibus propriis exprimuntur
uxores illius hominis, qui nominatur hic novissimus pater. Sicut au­
tem Cain, quod interpretatur possessio, terrenae conditor civitatis,
et filius eius, in cuius nomine condita est, Enoch, quod interpretatur
dedicatio, indicat istam civitatem et initium et finem habere terre-
num, ubi nihil speratur amplius, quam in hoc saeculo cerni potest:
ita Seth, quod interpretatur resurrectio, cum sit generationum seor-
sus commemoratarum pater, quid de filio eius sacra haec Historia
dicat, intuendum est.
Enos speravit 18. Et Seth, inquit, natus est filius, et nominavit nomen eius Enos;
i n v o c a r e no­ 86
men Domini. hic speravit invocare nomen Domini Dei . Nempe clamat attestatio
veritatis. In spe igitur vivit homo filius resurrectionis; in spe vivit,
quamdiu peregrinatur hic, civitas Dei, quae gignitur ex fide resurrec­
tionis Christi. Ex duobus namque illis hominibus, Abel, quod inter­
87
pretatur luctus , et eius fratre Seth, quod interpretatur resurrectio,
mors Christi et vita eius ex mortuis figuratur. Ex qua fide gignitur
hic civitas Dei, i d est homo, qui speravit invocare nomen Domini Dei.
Spe enim salvi facti sumus, ait Apostolus. Spes autem quae videtur,
ca
non est spes. Quod enim videt quis, quid et sperat? Si autem quod
88
non videmus speramus, per patientiam exspectamus . Nam quis va-
CC 481 care hoc existimet ab altitudine sacramenti? Numquid / enim Abel
non speravit invocare nomen Domini Dei, cuius sacrificium Scriptu­
ra tam acceptum Deo fuisse commemorat? Numquid ipse Seth non
speravit invocare nomen Domini Dei, de quo dictum est: Suscitavit
89
enim mihi Deus semen aliud pro Abel ? Cur ergo huic proprie tri-
buitur, quod piorum omnium intellegitur esse commune, nisi quia
oportebat in eo, qui de patre generationum in meliorem partem, hoc
b z
protenduntur M.
0 3
et om. M.
8 5
G e n 4, 18-22.
8 6
G e n 4, 26.
8 7
C f . HffiRONlMUS, De nomin. hebr. 5.
8 8
R o m 8, 24-25.
8 9
G e n 4, 25.
O DRŽAVI BOŽJOJ 15, 17 - 18
Stoga mnijem kako nije nevažno, primijetiti da među naraštajima što
se rađahu od onoga koji je nazvan Šet (iako se kaže kako mu se
rodiše i sinovi i kćeri), ipak poimence nije spomenuto ni jedno žensko
rođeno u toj lozi. Dočim među onima što se rodiše od Kajina, na
samome kraju onih koji se nabrajaju, poimence se spominje posljed­
nje rođeno žensko. Čitamo ovako: »Metušaelu se rodio Lamek. L a -
mek uze dvije žene. Jedna se zvala A d a , a druga Sila. A d a rodi Jaba-
la, koji je postao praocem onih što pod šatorima žive sa stokom.
Bratu mu bijaše ime Jubal. O n je praotac svih koji sviraju na liru i
sviralu. Sila rodi Tubel-Kajina, praoca onih koji kuju bakar i željezo.
Tubal-Kajinovoj sestri bijaše ime Naama.« 8
Sve dovde zahvaćaju naraštaji što potječu od Kajina, kojih počevši od
Adama i zajedno s Adamom ima osam, to jest: sedam naraštaja do
Lameka, koji bijaše muž dviju žena, i osmi naraštaj su njegova djeca,
među kojom se spominje i žensko. Tu se tako otmjeno naznačuje
kako će zemaljski grad sve do svojega kraja imati putene rođaje, koji
nastaju od združivanja muškaraca i žena. Stoga se i žene onoga čovje­
9
ka, koji se spominje kao posljednji otac , navode s vlastitim imenima,
što se opet ne susreće nigdje prije Potopa, osim u slučaju Eve. I kao
što Kajin, koji znači »imetak«, utemeljitelj je zemaljskoga grada, i
Henok, kojega ime znači »posvetu«, njegov je sin u čije ime je grad
utemeljen, pokazuju kako taj grad ima zemaljski i početak i svrhu (i
gdje se ne nada ničemu više osim onoga što se može razaznati u
ovome svijetu), tako Šet, kojega ime znači »uskrsnuće«, otac je onih
naraštaja koji se zasebno spominju, i sada valja pogledati što ova
sveta povijest kaže o njegovu sinu.
18. I reče: »Šetu se rodi sin, i nazva ga imenom Enoš; taj se Koje je označje
1 u Abelu, Šetu i
nadao zazivati ime Gospodina Boga.« Tu se doista glasno izvikuje Enošu, a koje
svjedočanstvo istine. U nadi, dakle, živi čovjek, sin uskrsnuća; u nadi se pojavljuje u
odnosu na
živi, dokle god ovdje hodočasti, i grad Božji koji se rađa iz vjere u Krista i njegovo
uskrsnuće Kristovo. Naime, po obojici tih ljudi (po Abelu, kojega tijelo, to jest
2 Crkvu?
ime znači »žalost« , i po njegovu bratu Šetu, kojega ime znači »us­
krsnuće«) pretkazuje se u praliku Kristova smrt i njegov život od
mrtvih. A iz te se vjere ovdje rađa grad Božji, to jest čovjek »koji se
nadao zazivati Gospodina Boga.«
Apostol kaže: »Nadom smo naime spašeni. A nada koja se vidi nije
nada, jer kako se tko može nadati onomu što vidi? A l i ako se nadamo
3
onomu čega ne vidimo, sa strpljenjem to čekamo.« Tko da ne vidi
kolika je u tome dubina otajstva? Zar se naime nije i A b e l nadao
zazivati ime Gospodina Boga, kojemu se njegova žrtva bijaše toliko
8
Post 4,18-22.
9
To jest: Lamek.
1
Post 4,26. (Prijevod prema latinskom predlošku). Augustin ovdje raspravlja o
kreposti nade ali polazi od pogrješnog prijevoda s hebrejskog, jer dotični izričaj znači
»počelo se zazivati«, kao što i stoji u novijem hrvatskom prijevodu Biblije: »Tada se
počelo zazivati ime Jahvino«.
2
Hebrejski Hebel znači dah.
3
Rim 8,24-25.
 362 D E CIV. D E I 15, 18 - 19
est supernae civitatis, separatarum, primus commemoratur exortus,
praefigurari hominem, id est hominum societatem, quae non secun­
dum hominem in re felicitatis terrenae, sed secundum Deum vivit in
spe felicitatis aeternae? Nec dictum est: H i c speravit in Dominum
Deum; aut: H i c invocavit nomen Domini Dei; sed: Speravit , inquit,
invocare nomen Domini Dei. Quid sibi hoc vult: Speravit invocare,
nisi quia prophetia est exorturum populum, qui secundum electio-
nem gratiae invocaret nomen Domini Dei? Hoc est, quod per alium
90
prophetam d i c t u m Apostolus de hoc populo intellegit ad Dei gra­
cc
tiam pertinente: Et erit, omnis qui invocaverit nomen Domini sal-
91
vus erit . Hoc ipsum enim quod dicitur: Et nominavit nomen eius
PL 462 Enos, quod interpretatur homo, ac deinde additur: Hic spelravit invo­
care nomen Domini Dei, satis ostenditur, quod non in se ipso spem
ponere debeat homo; maledictus enim omnis, sicut alibi legitur, qui
92
spem suam ponit in homine , ac per hoc nec in se, ut sit civis alte­
rius civitatis, quae non secundum filium Cain dedicatur hoc tempo­
re, i d est mortalis huius saeculi labente transcursu, sed in illa im-
mortalitate beatitudinis sempiternae.
Enoch seu de- 19. N a m et ista propago, cuius est pater Seth, in ea generatione
dicatio differ- habet dedicationis nomen, quae septima est e x Adam annumerato
tur m rinem. , , _ • i •n
Adam. Septimus enim ab illo natus est Enoch, quod interpretatur
dedicatio. Sed ipse est ille translatus, quoniam placuit Deo, et insigni
numero in ordine generationum, quo sabbatum consecratum est,
septimo scilicet ab Adam. Ab ipso autem patre istarum generatio­
num, quae discernuntur a progenie Cain, id est a Seth, sextus est;ce
quoto die factus est homo et consummavit Deus omnia opera sua.
Sed huius Enoch translatio nostrae dedicationis est praefigurata di­
če 482 latio. / Quae quidem iam facta est in Christo capite nostro, qui sic
resurrexit, ut non moriatur ulterius, sed etiam ipse translatus est;
restat autem altera dedicatio universae domus, cuius ipse Christus
93
est fundamentum , quae differtur in finem, quando erit omnium
resurrectio non moriturorum amplius. Sive autem domus Dei dica­
tur sive templum Dei sive civitas Dei, id ipsum est nec ab horret a
latini eloquii consuetudine. N a m et Virgilius imperiosissimam civi­
tatem domum appellat Assaraci, Romanos volens intellegi, qui de
Assaraco per Troianos originem ducunt ; et domum Aeneae eosdem
ipsos, quia eo duce Troiani cum Italiam venissent ab eis condita est
c b
Hic antepon. M.
0 0
quicumque M.
«* ab M.
0 6
propagine M.
9 0
Ioel 2 , 3 2 .
9 1
Rom 1 0 , 1 3 .
9 2
Ier 1 7 , 5 .
9 3
Cf. Eph. 2 , 2 0 .
9 4
V E R G I L I U S , Aen. 1, 2 8 3 - 2 8 5 .
O DRŽAVI BOŽJOJ 15, 18 - 19 363
svidjela, kako kaže Pismo? Zar se nije i Šet nadao zazivati ime G o ­
spodina Boga, o kojemu je kazano: »Podiže mi Bog drugo sjeme mje­
sto Abela.« Dakle, zašto bi se ovomu posebno pripisivalo ono što se
podrazumijeva da je zajedničko svima pobožnicima, ako ne zbog toga
cb
što je trebalo da onaj, koji je prvi potekao od oca izdvojenih naraštaja
s boljom sudbinom, naime višnjeg grada, predoznači čovjeka, to jest
zajednicu ljudi koja ne živi po čovjeku, u zbilji zemaljske sretnosti,
nego po Bogu, u nadi vječne sretnosti? I nije rečeno: 'Ovaj se nadao
u Gospodina Boga' i l i ' O n je zazvao ime Gospodina Boga', nego je
rečeno: »Nadao se zazivati ime Gospodina Boga.« A što se time 5
»nadao se zazivati« htjelo reći, ako ne proroštvo, da će doći narod,
6
koji će po izabranju milosti zazivati ime Gospodina Boga?
Postoji i što drugi prorok reče, a što apostol razumijeva da se tiče
ovoga naroda koji pripada Božjoj milosti: »I bit će: tko god zazove
7
ime Gospodinovo, bit će spašen.« Ovo isto što kaže: »I nazva ga
Enoš, što znači čovjek«, i zatim dodaje: »Taj se nadao zazivati ime
Gospodina Boga«, dostatno pokazuje kako čovjek ne smije polagati
nadu u sebe sama. I kao što drugdje čitamo: »Proklet svatko koji se
8
uzdaje u čovjeka.« Prema tome, čovjek se ne smije ufati u sebe sa­
ma, kako bi bio građanin onoga drugoga grada, koji se ne posvećuje
cd ovomu dobu na način Kajinova sina, to jest prolaznu tijeku ovoga
T-. I I • smrtnog svijeta, nego je u besmrtnosti vječnoga blaženstva.
19. Naime i ista loza kojoj je otac Šet ima ime »posveta« u nara- o označju koje
staju koji je sedmi od Adama, pribrojivši i Adama. Jer sedmi što je HenokoviT U
potekao od njega jest Henok, kojega se ime tumači kao posveta. A prijenosu,
1
on je onaj koji je prenesen, jer se bio svidio Bogu , a po redu je
sedmi od Adama, što je značajan broj u poretku naraštaja, po kojem
je i sabbath posvećen. I uz to je šesti od Šeta, oca onih naraštaja koji
se razlikuju od potomstva Kajinova; a u taj je dan stvoren čovjek, i
Bog je dovršio sva svoja djela. A prijenos ovoga Henoka pralik je
odgode naše posvete.
A ta je posveta već izvršena u Kristu, glavi našoj, koji je uskrsnuo da
više nikad ne umre, ali i on sam je prenesen. Preostaje druga posveta
cjelokupnoga doma, kojemu je temelj sam Krist, koja je odgođena za
94 konac, kad će biti uskrsnuće svih onih koji više nikad neće umrijeti.
Bilo da se zove domom Božjim ili hramom Božjim ili gradom Božjim
- jedno je te isto i ne odudara od običaja latinskoga govora. Jer i
2
Vergilije naziva najcarskiji grad »dom Asarakov« , podrazumijevajući
time Rimljane, koji preko Trojanaca vuku podrijetlo od Asaraka, dok
3
same Rimljane naziva »dom Eneje« , jer kad Trojanci, pod vodstvom
4
Post 4,25.
5
Post 4,26.
6
Rim 11,5.
7
Joel 2,36. (Prijevod prema latinskom predlošku).
8
Jr 17,5.
1
Post 5,24; V i d i O Božjoj državi, 15,10.
2
Vergilije, Eneida, 1,284.
2
Vergilije, Eneida, 3,97.
 364 D E civ. DEI 15, 1 9 - 2 0 , 2
95
R o m a . Imitatus namque est poeta ille Litteras sacras, in quibus
cf
dicitur domus Iacob i a m ingens populus Hebraeorum.
Terrena civitas 20. 1. Dicet aliquis: S i hoc intendebat scriptor huius historiae in
huius saeculi commemorandis generationibus ex Adam per filium eius Seth, ut per
est.
illas perveniret ad Noe, sub quo factum est diluvium, a quo rursus
contexeretur ordo nascentium, quo perveniret ad Abraham, a quo
Matthaeus evangelista incipit generationes, quibus ad Christum per-
venit aeternum regem civitatis Dei: quid intendebat in generationi­
bus ex Cain et quo eas perducere volebat? Respondetur: Usque ad
diluvium, quo totum illud genus terrenae civitatis assumptum est,
sed reparatum est ex filiis Noe. Neque enim deesse poterit haec ter­
rena civitas societasque hominum secundum hominem viventium
usque ad huius saeculi finem, de quo Dominus ait: Filii saeculi huius
96
generant et generantur . Civitatem vero Dei peregrinantem in hoc
saeculo regeneratio perducit ad alterum saeculum, cuius filii nec ge­
PL 463 nerant nec generantur. H i c ergo generari et generare civitati utri/que
commune est; quamvis Dei civitas habeat etiam hic multa civium
cg
milia, quae ab opere generandi se abstineant ; sed habet etiam illa
ex imitatione quadam, licet errantium. A d eam namque pertinent
etiam, qui deviantes ab huius fide diversas haereses condiderunt;
secundum hominem quippe vivunt, non secundum Deum. Et Indo-
rum gymnosophistae, qui nudi perhibentur philosophari in solitudi-
97
nibus Indiae, cives eius sunt, et a generando se cohibent . Non est
enim hoc bonum, nisi cum fit secundum fidem summi boni, qui Deus
CC 483 est. Hoc tamen nemo / fecisse ante diluvium reperitur; quando qui-
dem etiam ipse Enoch septimus ab Adam, qui translatus refertur
esse, non mortuus, genuit filios et filias antequam transferretur; in
quibus fuit Mathusalam, per quem generationum memorandarum
ordo transcurrit.
Pauci sunt in 20. 2. Cur ergo tanta paucitas successionum commemoratur in
progenie Cain.
generationibus ex Cain, si eas usque ad diluvium perduci oportebat,
nec erat diuturna aetas praeveniens pubertatem, quae centum vel
amplius annos vacaret a fetibus? N a m si non intendebat auctor libri
huius aliquem, ad quem necessario perduceret seriem generatio­
num, sicut in illis, quae veniunt de semine Seth, intendebat pervenire
ad Noe, a quo rursus ordo necessarius sequeretur: quid opus erat
praetermittere primogenitos filios, ut perveniretur ad Lamech, in
cuius filiis finitur illa contextio, octava generatione scilicet ex Adam,
septima ex Cain, quasi esset inde aliquid deinceps connectendum,
rf
tam M.
c g
abstinent M.
9 5
V E R G I L I U S , Aen. 3, 97-98.
9 6
L c 20, 34.
9 7
C f . P L I N I U S , Nat. hist. 7, 2, 22.
O DRŽAVI BOŽJOJ 15, 19 - 20,2 365
Eneje, dođoše u Italiju, tada osnovaše R i m . Tako taj glasoviti pjesnik
nasljeduje Sveto pismo, u kojem se i golemi puk Hebreja naziva »do­
mom Jakovljevim.«
Zašto se Kaji­
20. 1. Reći će tkogod: ' A k o je pisac te povijesti, spominjući na­
nova loza
raštaje od Adama preko njegova sina Šeta, kanio njima stići do Noe, završava u
osmome nara­
za kojega je došlo do Potopa, da bi se opet od njega pratio poredak
štaju od Adama,
rođenih sve do Abrahama (od kojega evanđelist Matej započinje na­ dok Noa pripada
raštaje kojima se stiže do Krista, vječnoga kralja grada Božjeg), što desetome
naraštaju od
li je kanio navodeći naraštaje od Kajina, i kamo ih hotijaše dovesti?' istog oca Ada­
Odgovor će biti: 'Sve do Potopa, kojim je uništen cijeli onaj rod ze­ ma.
maljskoga grada; ali je kasnije obnovljen iz potomaka Noinih.' A i
neće moći nestati ovoga zemaljskoga grada, ni zajednice ljudi što žive
po čovjeku, sve do samoga konca ovoga vijeka, o kojemu Gospodin
1
kaže: »Djeca ovoga vijeka rađaju i rađaju se.« Dočim, grad Božji,
koji je na proputovanju ovim svijetom, preporođenjem se dovodi u
drugi vijek, kojega djeca niti rađaju niti se rađaju. Dakle, ovdje je
obadvama gradovima zajedničko i rađati se i rađati, iako Božji grad
ima čak i ovdje mnogo tisuća građana koji se ustežu od čina rađanja.
A i drugi grad ima takve koji ih nekako oponašaju, ali ti su u zabludi.
Jer ovome gradu pripadaju i oni što su, skrenuvši od vjere božan­
skoga grada, osnovali različite sljedbe; a ti dakako žive po čovjeku,
a ne po Bogu. Naime, i indijski gimnosofisti - o kojima se govori
kako goli mudruju u osamljenim mjestima Indije - građani su ovoga
grada, a suzdržavaju se od rađanja. Jer takvo što nije dobro ukoliko
ne biva prema vjeri u najviše dobro, koje je Bog. Pa ipak, ne nalazi
se da se itko tako ponašao prije Potopa, kad čak i sam Henok (sedmi
u lozi od Adama, o kojemu se iznosi da je prenesen, ne da je umro)
izrodio je sinove i kćeri prije nego je prenesen, a među njima bijaše
i Metušalah, kroz kojega je prolazio poredak naraštaja koje je trebalo
spomenuti.
2. Dakle, zašto se spominje tako malo naraštaja u lozi od Kajina,
ako ih je trebalo pratiti sve do Potopa, i ako nije dugo razdoblje
prethodilo njihovoj spolnoj zrelosti, tako te ne imadijahu poroda sto­
tinu i više godina? Naime, ako pisac ove knjige nije težio nekomu
osobito, do kojega bi nuždno doveo niz naraštaja (kao što je pri
onima što potekoše od sjemena Setova kanio stići do Noe, od kojega
bi ponovo slijedio nuždan poredak) - što mu je trebalo mimoilaziti
prvorođene sinove, kako bi stigao do Lameka, s kojega se sinovima
završava taj niz, naime: osmi naraštaj od Adama, sedmi od Kajina, -
kao da je odatle opet trebalo štogod povezati, kako bi se time stiglo,
Lk 20,34. (Augustin navodi ponešto slobodnije).
 366 D E CIV. D E I 15, 20,2 - 20,3
unde perveniretur vel ad Israeliticum populum, in quo caelesti civi-
tati etiam terrena Ierusalem figuram propheticam praebuit, vel ad
Christum secundum carnem, qui est super omnia Deus benedictus in
98
saecula , supernae Ierusalem fabricator atque regnator, cum tota
progenies Cain diluvio sit deleta? Unde videri potest in eodem ordine
gen erationum primogenitos fuisse commemoratos. Cur ergo tam
pauci sunt? Non enim usque ad diluvium tot esse potuerunt, non
vacantibus usque ad centenariam pubertatem patribus ab officio ge-
nerandi, si non erat tune proportione longaevitatis illius etiam sera
pubertas. Ut enim peraeque triginta annorum fuerint, cum filios ge-
nerare coeperunt, octiens triceni (quoniam octo sunt generationes
cum Adam et cum eis quos genuit Lamech) ducenti et quadraginta
sunt anni: num itaque toto deinde tempore usque ad diluvium non
generaverunt? Qua tandem causa, qui haec scripsit, generationes
commemorare noluit quae sequuntur? Nam ex Adam usque ad dilu­
vium computantur anni secundum codices nostros duo milia ducenti
sexaginta duo; secundum Hebraeos autem mille sescenti quinquagin-
ta sex. Ut ergo istum numerum minorem credamus esse veriorem, de
PL 464 mille sescentis quinquaginta sex annis ducenti quadraginta / detra­
hantur: numquid credibile est per mille quadringentos, et quod ex-
ch
cc 484 currit, annos, qui restant / usque diluvium, progeniem Cain a gene­
rationibus vacare potuisse?
Quaedam solu- 20. 3. Sed qui ex hoc movetur, meminerit, cum quaererem, quo-
p r o p o
nuntur modo credendum sit antiquos illos homines per tam multos annos a
gignendis filiis cessare potuisse, duobus modis istam solutam esse
quaestionem: aut de sera pubertate, proportione tam longae vitae,
aut de filiis qui commemorantur in generationibus, quod non fuerint
primogeniti, sed hi, per quos ad eum, quem intendebat auctor libri,
01
poterat perveniri , sicut ad Noe in generationibus Seth. Proinde in
generationibus Cain, si non occurrit qui deberet intendi, ad quem
praetermissis primogenitis per eos, qui commemorati sunt, perveni­
r i oportebat, sera pubertas intellegenda restabit, ut aliquanto post
centum annos puberes habilesque ad gignendum facti fuerint, ut or-
do generationum per primogenitos curreret et usque diluvium ad
numerum annorum tantae quantitatis occurreret. Quamvis fieri pos­
sit, ut propter aliquam secretiorem causam, quae me latet, usque ad
Lamech et eius filios generationum perveniente contextu commenda-
retur haec civitas, quam dicimus esse terrenam, ac deinde cessaret
scriptor l i b r i commemorare ceteras, quae usque ad diluvium esse
potuerunt. Potest et illa esse causa, cur non ordo generationum per
primogenitos duceretur, ut necesse non sit in illis hominibus tam
seram credere pubertatem, quod scilicet eadem civitas, quam Cain in
nomine Enoch filii sui condidit, longe lateque regnare potuerit et
reges habere non simul plures, sed suis aetatibus singulos, quos ge-
nuissent sibi successuros quicumque regnassent. H o r u m regum pri­
mus esse potuit ipse Cain, secundus filius eius Enoch, in cuius nomi-
M.
c h
ad add.
a
pervenire M.
O DRŽAVI BOŽJOJ 15, 20,2 - 20,3 367
bilo do izraelskoga puka (u kojem i zemaljski Jeruzalem pružaše pro­
2
ročki znak nebeskoga grada) , bilo do Krista, »po tijelu, koji je iznad
3
svega, Bog blagoslovljen uvijeke« graditelja i upravitelja višnjeg Je­
ruzalema, - kad je već cjelokupni porod Kajinov uništen Potopom?
Otuda se može činiti, kako u istome poretku naraštaja bijahu spome­
nuti prvorođenci. N u zašto su onda tako malobrojni? Nije ih naime
moglo biti tako malo sve do Potopa, kad već očima nije trebalo čekati
stotinu godina do spolne zrelosti, do sposobnosti rađanja, ako tada
spolna zrelost ne bijaše pozna, kako bi bila razmjerna tadašnjoj dugo-
vjekosti. A k o su imali u prosjeku trideset godina kad bi počeli rađati
djecu, osam puta trideset (jer je osam naraštaja s Adamom i s onima
što se rodiše Lameku) iznosi dvije stotine i četrdeset godina, i zar
cijelo to vrijeme sve do Potopa da ne bi rađali?
Zbog kojega, dakle, razloga pisac ne htjede spomenuti naraštaje koji
su slijedili? Prema našim knjigama, računa se od Adama do Potopa
dvije tisuće dvije stotine i šezdeset dvije godine, a - prema hebrejskim
knjigama - tisuću šest stotina pedeset i šest. Po vjerujemo l i , dakle,
kako je istinitiji manji broj, oduzmimo dvije stotine i četrdeset godina
od tisuću šest stotina pedeset i šest. I zar je vjerojatno kako za nekih
tisuću i četiri stotine godina - koje preostaju do Potopa - Kajinovo
potomstvo nije moglo rađati djecu?
3. N u , onaj kojega ovo zbunjuje neka se sjeti kako - kad sam istraži­
vao kojim načinom treba vjerovati da su se oni drevni ljudi toliko
mnogo godina mogli suzdržavati od rađanja djece - iznesoh da se to
pitanje može razriješiti dvostruko: i l i poznom spolnom zrelošću (u
skladu s njihovim dugim životom) i l i time što sinovi spominjani u
naraštajima ne bijahu prvorođeni, nego oni preko kojih se moglo stići
do onoga kojega imadijaše na umu pisac knjige, kao do Noe u nara­
štajima od Šeta. Prema tome, ako se u naraštajima od Kajina ne na­
lazi nitko kojega je pisac postavio kao onoga kojemu treba stići preko
onih što su spomenuti (mimoišavši prvorođene), preostat će da se
pretpostavi pozna spolna zrelost; naime, tako bi tek nakon nekih sto­
tinu godina postali zreli i sposobni za rađanje, te bi poredak naraštaja
preko prvorođenih išao sve do Potopa, zahvativši tako golem broj
godina. Pa ipak može biti da se - zbog nekog tajnijeg razloga koji je
meni skriven - ovaj grad, koji nazivamo zemaljskim, sve do Lameka
i njegove djece, opisivao po slijedu naraštaja, te je zatim pisac knjige
prestao spominjati ostale kojih je moglo biti sve do Potopa. A l i može
biti i drugi razlog zašto se poredak naraštaja preko prvorođenih si­
nova nije pratio, tako te ne bude potrebno pretpostaviti onako poznu
spolnu zrelost u tih ljudi, naime: onaj grad, što ga Kajin bijaše uteme­
ljio u ime svojega sina Henoka, mogao je i nadugo i naširoko vladati,
a da ipak nema istodobno mnoge kraljeve, nego po jednoga u svakom
razdoblju, koji bi još dok je vladao rađao sebi budućeg nasljednika.
Prvi od tih kraljeva mogao je biti sam Kajin; drugi njegov sin Henok,
2
V i d i O Božjoj državi, 15,2.
3
Rim 9,5.

368 DE civ. DEI 15, 20,3 - 2 0 , 4
ne, ubi regnaretur, condita est civitas; tertius Gaidad, quem genuit
cl
Enoch; quartus M e v i a , quem genuit Gaidad; quintus Mathusael,
quem genuit Mevia; sextus Lamech, quem genuit Mathusael, qui est
septimus ab Adam per Cain " . Non autem erat consequens, ut primo-
cm
geniti r e g u m regnantibus succederent patribus, sed quos regnandi
meritum propter virtutem terrenae utilem civitati vel sors aliqua re-
periret, vel ille potissimum succederet patri hereditario quodam iure
regnandi, quem prae ceteris filiis dilexisset. Potuit autem vivente ad­
huc Lamech atque regnante fieri diluvium, ut ipsum cum aliis omni-
PL 465 bus hominibus, exceptis qui in arca fuerunt, quem / perderet inveni-
CC485 ret. Neque enim mirandum est, si varia quanti/tate numerositatis
annorum interposita per tam longam aetatem ab Adam usque dilu­
vium non aequalis numeri generationes habuit utraque progenies,
sed per Cain septem, per Seth autem decem; septimus est enim, ut
iam dixi, ab Adam Lamech, decimus Noe; et ideo non unus filius
Lamech, sicut in ceteris superius, sed plures commemorati sunt,
quia incertum erat quis ei fuisset mortuo successurus, si regnandi
tempus inter ipsum et diluvium remansisset.
Undenario nu- 20. 4. Sed quoquo modo se habeat sive per primogenitos sive per
mero sigmfica- re g e s ex Cain generationum ordo decurrens, illud mihi nullo pacto
tur peccatum. ° i .1 . . i 1 _
praetereundum silentio videtur, quod, cum Lamech septimus ab
Adam fuisset inventus, tot eius annumerati sunt filii, donec undena-
rius numerus impleretur, quo significatur peccatum. Adduntur enim
tres filii et una filia. Uxores autem aliud possunt significare, non hoc
quod nunc commendandum videtur. Nunc enim de generationibus
loquimur; illae vero unde sint genitae, tacitum est. Quoniam ergo lex
denario numero praedicatur, unde est memorabilis ille Decalogus,
profeeto numerus undenarius, quoniam transgreditur denarium,
transgressionem legis ac per hoc peccatum significat. Hine est quod
in tabernaculo testimonii, quod erat in itinere populi Dei velut tem-
plum ambulatorium, undecim vela cilicina fieri praecepta sunt °. In
cilicio quippe recordatio est peccatorum propter haedos ad sini-
101
stram futuros ; quod confitentes in cilicio prosternimur tamquam
dicentes quod in Psalmo scriptum est: Et peccatum meum ante me
101
est semper . Progenies ergo ex Adam per Cain sceleratum undena­
rio numero finitur, quo peccatum significatur; et ipse numerus femi-
na clauditur, a quo sexu initium factum est peccati, per quod omnes
morimur. Commissum est autem, ut et voluptas carnis, quae spiritui
resisteret, sequeretur. N a m et ipsa filia Lamech Noema voluptas in­
103
terpretatur . Per Seth autem ab Adam usque ad Noe denarius insi-
nuatur legitimus numerus. Cui Noe tres adiciuntur filii, unde uno
lapso duo benedicuntur a patre, ut remoto reprobo et probatis filiis
ad numerum additis etiam duodenarius numerus intimetur, qui et in
c l
M a n i h e l hic et infra M.
0 0 1
in regnum M.
9 9
G e n 4, 17-18.
1 0 0
E x 26, 7.
O DRŽAVI BOŽJOJ 15, 20,3 - 20,4 369
u čije ime je i osnovan grad gdje će vladati; treći Irad, koji se rodio
Henoku; četvrti Mehujael, koji se rodio Iradu; peti Metušael, koji se
rodio Mehujaelu; šesti Lamek, koji se rodio Metušaelu, a koji je i
sedmi u lozi od Adama preko Kajina. Te tako nije nuždno bivalo da
prvorođeni sinovi nasljeđuju kraljeve koji vladahu, nego oni koji ste-
koše vlast ili po kakvoj vrlini što je korisna zemaljskome gradu ili po
nekakvom slučaju; ili je pak oca nasljeđivao - po nekakvom nasljed­
nom pravu vladavine - onaj sin kojega je volio više od ostalih sinova.
A moglo je doći do Potopa dok je Lamek još živio i vladao te ga je
zatekao i uništio zajedno sa svima ostalim ljudima, izuzev onih koji
bijahu u korablji. Isto tako ne treba se čuditi ako obje loze nisu imale
jednak broj naraštaja (s obzirom na različitu veličinu broja godina što
su protekle u dugome razdoblju od Adama sve do Potopa), nego ih
je po Kajinu bilo sedam a po Šetu deset - jer, kao što već rekoh,
Lamek bijaše sedmi od Adama, a Noa deseti. I zbog toga nije, kao
u ostalih prije njega, spomenut jedan Lamekov sin , nego više njih, 4
jer nije bilo sigurno koji bi ga nakon njegove smrti naslijedio, da je
bilo preostalo vremena za vladavinu između njega i Potopa.
4. N u , kako god bilo, tekao red naraštaja od Kajina ili preko prvoro-
đenih sinova ili preko kraljeva, čini mi se da nipošto ne smijem prešu­
, . r
. tjeti da je, kad se pokazalo kako je Lamek od Adama, nabrojano
toliko njegovih sinova te je ispunjen broj jedanaest, koji označuje
grijeh. Dodani su, naime, tri sina i jedna kćer. Žene bi mogle označi­
vati štogod drugo, ali ne ono što mi se čini da treba sada raspravljati.
Jer sada govorimo o naraštajima; a prešućeno je odakle su potekle te
žene.
Dakle, budući da se Zakon označuje brojem deset, te otuda i slavnih
deset zapovijedi (decalogus), dakako da broj jedanaest, premašujući
broj deset, označuje prekoračenje Zakona, pa prema tome i grijeh.
5
Zbog toga je za šator svjedočanstva , koji u hodu naroda Božjega
10
bijaše poput pokretnoga hrama, naređeno da se načini jedanaest za­
6
vjesa od kostrijeti . A u kostrijeti je spomen grijeha poradi jaraca koji
7
će stajati s lijeve strane ; ispovijedajući to, padamo nice u kostrijeti i
govorimo kao što je pisano u psalmu: »Grijeh je moj svagda preda
8
mnom.«
Dakle, loza potomstva od Adama preko ubojice Kajina završava se
brojem jedanaest, kojim se označuje grijeh; a sam taj broj zaključuje
žena, od čijega je spola i započeo grijeh, po kojem svi umiremo. A
došlo je do grijeha te je uslijedila i pohota puti, što se opire duhu. I
9
samo ime Lamekove kćeri Naama tumači se kao pohota (voluptas) .
Dočim preko Seta, od Adama do Noe, iznosi se broj deset, koji je
zakonski broj. Tomu se dodaju tri Noina sina, od kojih jedan pade,
Post 4,19-22.
Dj 7,44.
Izl 26,7.
Mt 25,33. Misli se na stanje o Posljednjem sudu.
Ps 51 (50), 5. Haljina od kostrijeti bijaše odjeća pokajanja od najstarijih vremena.
Hebrejski Nadmah znači ugodna, ljupka, poželjna.
 370 DECIV. DEI 15, 2 0 , 4 - 2 1
Patriarcharum et in Apostolorum numero insignis est, propter septe-
narii partes alteram per alteram multiplicatas. N a m ter quaterni vel
quater terni ipsum faciunt. His ita se habentibus video consideran-
dum et commemorandum, ista utraque progenies, quae distinctis ge­
CC 486 nerationibus duas insinuat civi/tates, unam terrigenarum, alteram
regeneratorum, quomodo postea sic commixta fuerit atque confusa,
ut universum genus humanum exceptis octo hominibus diluvio peri-
re mereretur.
Duabus gene- 21. Primo autem intuendum est, quemadmodum, cum ex Cain
rationibus generationes enumerarentur, commemorato ante ceteros posteros
duae civitates
significantur. eius illo, in cuius nomine condita est civitas, id est Enoch, contexti
PL 466 sunt ceteri usque ad illum finem, de quo locutus sum, donec illud
genus atque universa propago diluvio deleretur; cum vero filius Seth
104
unus commemoratus fuisset Enos , nondum usque ad diluvium ad-
ditis ceteris articulus quidam interponitur et dicitur: Hic liber nati-
vitatis hominum, qua die fecit Deus Adam, ad imaginem Dei fecit
illum. Masculum et feminam fecit illos, et benedixit illos, et cognomi-
105
navit nomen eorum Adam, qua die fecit illos . Quod mihi videtur ad
hoc interpositum, ut hine rursus inciperet ab ipso Adam dinumeratio
temporum, quam noluit facere, qui haec scripsit, in civitate terrena;
tamquam eam Deus sic commemoraret, ut non computaret. Sed qua-
re hine reditur ad istam recapitulationem, postea quam commemo­
ratus est filius Seth, homo qui speravit invocare nomen Domini
106
D e i , nisi quia sic oportebat istas duas proponere civitates, unam
per homicidam usque ad homicidam (nam et Lamech duabus uxori-
107
bus suis se perpetrasse homicidium confitetur ), alteram per eum,
qui speravit invocare nomen Domini Dei ? Hoc est quippe in hoc mun­
do peregrinantis civitatis Dei totum atque summum in hac mortali-
tate negotium, quod per unum hominem, quem sane oceisi resurrec-
tio genuit, commendandum fuit. Homo quippe ille unus totius super-
nae civitatis est unitas, nondum quidem completa, sed praemissa
ista prophetica praefiguratione complenda. Filius ergo Cain, hoc est
filius possessionis (cuius nisi terrenae?), habeat nomen in civitate
c n
terrena, quia in eius nomine condita est. De his est enim, de quibus
cantatur in Psalmo: Invocabunt nomina eorum in terris ipsorum ;
propter quod sequitur eos quod in alio Psalmo scriptum est: Domine,
co 109
in civitate tua imaginem eorum ad nihilum rediges . Filius autem
Seth, hoc est filius resurrectionis, speret invocare nomen Domini
Dei; eam quippe societatem hominum praefigurat quae dicit: Ego
quae M.
ipsorum M.
1 0 4
Cf. Gen 4, 26.
1 0 5
Gen 5, 1-2.
1 0 6
Cf. Gen 4, 26.
1 0 7
Gen 4, 23.
1 0 8
Ps 48, 12.
1 0 9
Ps 72, 20.
O DRŽAVI BOŽJOJ 15, 20,4 - 21 371
10
dok je dvojicu otac blagoslovio , tako te, odstranivši posrnulog a pri-
brojavši priznate sinove, dobivamo broj dvanaest, koji je značajan
kao broj i praotaca i apostola, jer se sastoji od dva dijela broja sedam
uzajamno pomnožena. Jer i tri puta četiri i četiri puta tri tvore dva­
naest. K a d je tomu tako, vidim da treba istražiti i navesti oba ta
potomstva (koja razlučenim naraštajima označuju dva grada, jedan
pozemljara , a drugi preporođenika) kako se poslije tako smiješaše i
stopiše te je sveukupni ljudski rod, izuzev ono osmero ljudi, zaslužio
propasti u Potopu.
21. Prvo treba razvidjeti zašto je, kad se nabrajaju naraštaji pote­ Zbog kojega je
razloga, pošto
kli od Kajina, prije ostalih potomaka spomenut onaj u čije ime bijaše se spomenuo
utemeljen grad, to jest Henok, a zatim su nizani ostali sve do onoga Henok, koji
bijaše Kajinov
konca o kojem sam govorio, naime: sve dok taj rod sa cijelim svojim sin, opisan
potomstvom nije uništen u Potopu; dočim, pošto bijaše spomenut je­ neprekinut cijeli
njegov naraštaj
1
dan Šetov sin, E n o š , nisu dodani ostali sve do vremena Potopa, nego sve do Potopa,
se umeće omanji stavak i kaže: »Ovo je knjiga rođenja ljudi. Onoga a pošto je
spomenut Enoš,
dana u koji Bog načini Adama, načini ga na priliku Božju. Stvori ih koji bijaše
muško i žensko, blagoslovi ih i nazva ih imenom Adam, onoga dana Šetov sin, vraća
se na početak
kada ih načini.« 2
čovjekova
nastanka.
A meni se čini, da je to umetnuto radi toga, kako bi s toga mjesta
ponovo započelo brojanje vremena od Adama, što onaj koji ovo za­
pisa nije htio pripisati zemaljskome gradu, kao da ga je Bog tako
spomenuo da ga ne bi uračunao. A l i zašto se odavde vraća na sam
sažetak, pošto je spomenut Šetov sin, »čovjek koji se nadao zazivati
3
ime Gospodina Boga« , ako ne zbog toga što je tako trebalo predočiti
ta dva grada, jedan što počinje s jednim čovjekoubojicom a završava
s drugim (jer i Lamek priznaje svojim dvjema ženama da je počinio
4
ubojstvo) , i drugi grad po onome što se nadao zazivati ime Gospo­
dina Boga? Jer, dok grad Božji hodočasti ovim svijetom, upravo to
mu je i sav i najviši posao u ovoj smrtnosti; i to je trebalo istaknuti
preko jednoga čovjeka kojega doista porodi uskrsnuće ubijenoga. I
taj jedan čovjek predstavlja jedinstvo cjelokupnog višnjega grada,
108
koje doduše još nije ispunjeno, ali treba da se ispuni prema proroč­
kom predoznačenju što mu je prethodilo.
Neka, dakle, sin Kajinov, to jest sin posjeda (a kojega ako ne zemalj­
skoga?) ima svoje ime u zemaljskome gradu, koji je i osnovan u nje­
govo ime. Jer to su oni o kojima se pjeva u psalmu: »Zazivat će
5
imena njihova u njihovim zemljama« ; a zbog toga će ih i snaći ono
o čemu piše u drugome psalmu^ »Gospodine, u svojem gradu ti ćeš
6
uništiti sliku njihovu.« Dočim, Šetov sin, to jest sin uskrsnuća, nek
0
Post 9,22-27.
1
Lat. terrigena, zemnorodnik, zemljorodac, zemnik.
Post 4,26.
:
Post 5,1-2. (Prijevod prema latinskom predlošku).
Post 4,26.
Post 4,23.
Ps 49 11. (Prijevod prema lat. predlošku^.
' Ps 73 20. (Prijevod prema lat. predlošku).
 372 DE civ. DEI 15, 21 - 2 2
CC487 autem sicut oliva fructi/fera in domo Dei speravi in misericordia
no
Dei ; vanas autem glorias famosi in terra nominis non requirat;
beatus est enim vir, cuius est nomen Domini spes eius, et non respexit
m
in vanitates et insanias mendaces . Propositis itaque duabus civita-
tibus, una in re huius saeculi, altera in spe Dei, tamquam ex commu­
ni, quae aperta est in Adam, ianua mortalitatis egressis, ut procur-
rant et excurrant ad discretos proprios ac debitos fines, incipit dinu-
meratio temporum; in qua et aliae generationes adiciuntur, facta re-
capitulatione ex Adam, ex cuius origine damnata, veluti massa una
cp
PL 467 meritae damnationi tradita, f a c i t / Deus alia in contumeliam vasa
112
irae, alia in honorem vasa misericordiae , illis reddens quod debe-
tur in poena, istis donans quod non debetur in gratia; ut ex ipsa etiam
comparatione vasorum irae superna civitas discat, quae peregrina-
tur in terris, non fidere libertate arbitrii sui, sed speret invocare no­
men Domini Dei. Quoniam voluntas in natura, quae facta est bona a
Deo bono, sed mutabilis ab immutabili, quia ex nihilo, et a bono po­
test deelinare, ut faciat malum, quod fit libero arbitrio, et a malo, ut
faciat bonum, quod non fit sine divino adiutorio.
Quae in diluvio res gestae et praefigurationes sint [22-27]
Etiam pulchri- 22. Hoc itaque libero voluntatis arbitrio genere humano progre-
tudo bonum diente atque crescente facta est permixtio et iniquitate participata
est sed infi-
quaedam utriusque confusio civitatis. Quod malum a sexu femineo
causam rursus invenit; non quidem illo modo quo ab initio (non enim
cuiusquam etiam tune fallacia seduetae illae feminae persuaserunt
peccatum viriš); sed ab initio quae praviš moribus fuerant in terrena
civitate, id est in terrigenarum societate, amatae sunt a filiis Dei,
113
civibus scilicet peregrinantis in hoc saeculo alterius civitatis ,
propter pulehritudinem corporis. Quod bonum Dei quidem donum
est; sed propterea i d largitur etiam malis, ne magnum bonum videa-
tur bonis. Deserto itaque bono magno et bonorum proprio lapsus est
factus ad bonum minimum, non bonis proprium, sed bonis malisque
commune; ac sic filii Dei filiarum hominum amore sunt capti, atque
ut eis coniugibus fruerentur, in mores societatis terrigenae defluxe-
runt, deserta pietate, quam in saneta societate servabant. Sic enim
corporis pulehritudo, a Deo quidem factum, sed temporale carnale
CC 488 infi/mum bonum, male amatur postposito Deo, aeterno interno sem-
piterno bono, quemadmodum iustitia deserta et aurum amatur ab
avaris, nullo peccato auri, sed hominis. Ita se habet omnis creatura.
Cum enim bona sit, et bene amari potest et male: bene scilicet ordine
C
P fecit M.
1 1 0
P s 5 1 , 10.
n i p 39 5.
s ;
1 1 2
C f . Rom 9, 22-23.
1 1 3
C f . Gen 6, 1.
O DRŽAVI BOŽJOJ 15, 21 - 22 373
se nada zazivati ime Gospodina Boga; jer doista pretkazuje ono dru­
štvo ljudi koje kaže: »A ja, poput plodonosne masline u domu Bo­
7
žjem, nadah se u milosrđe Božje.« I nek ne traži isprazne slave
imena što je glasovito na zemlji, jer: »blažen je čovjek kojemu je
nada ime Gospodinovo i koji se ne obzire na ispraznosti i lažljive
ludosti.«8
I pošto su tako predstavljena dva grada, jedan u zbilji ovoga vijeka,
drugi u nadi Božjoj, što su kanda izišli kroz zajednička vrata smrtno­
sti, koja su otvorena u Adamu, kako bi započeli i završili svoje razli­
čite putove i stigli svojim ciljevima, time počinje brojanje vremena,
kojemu se pridružuju i drugi naraštaji, sržno potječući od Adama.
O d Adamova osuđenog izvora, kao od jednoga glinenog tijesta, pre­
danoga zasluženoj kazni, Bog načini jedne posude gnjeva na sramotu
9
a druge posude milosrđa na čast , uzvraćajući onim prvima što se
mora po kazni, a darujući ovim drugima što se ne mora po milosti;
da bi se i po samoj usporedbi s posudama gnjeva višnji grad (koji je
na proputovanju po zemlji) učio da se ne uzda u slobodu svoje volje,
nego da se nada zazivati ime Gospodina Boga, budući da htjenje (u
naravi koja je stvorena dobrom od Boga dobroga, ali promjenjivom
od Nepromjenjivoga, jer je iz ničega) može skrenuti i od dobra, da
počini zlo, što biva po slobodnoj volji, i od zla, da učini dobro, što
ne biva bez Božje pomoći.
Potop: događaji i alegorije [22-27]
22. I tako po toj slobodnoj prosudbi volje, dok je rod ljudski O padu sinova
Božjih zatočenih
napredovao i rastao, dođe do miješanja te, pošto sudjelovaše u opači­ ljubavlju prema
ni, i do stanovita stapanja obaju gradova. Opet i to zlo poteče od inorodnim
ženama, zbog
ženskoga spola, ipak ne onim istim načinom kao u početku (jer ove čega su svi,
žene ne bijahu kao onda zavedene nečijom lukavošću, kako bi nago­ izuzev osmero
ljudi, zaslužili
vorile muževe na grijeh). Nego te žene bijahu izopačena ćudoređa od propast u
samoga početka u zemaljskome gradu, to jest u društvu pozemljara, Potopu.
a ljubili su ih sinovi Božji (to jest: građani drugoga grada, što hodoča­
sti ovim svijetom) zbog ljepote njihova tijela. A ona je dobro koje je
dar Božji, ali se zbog toga podaruje i zlima, kako se dobrima ne bi
činila velikim dobrom.
Pa tako, pošto se napusti veliko dobro, koje je svojstveno dobrima,
spada se na veoma malo dobro, koje je zajedničko i dobrima i zlima.
I sinovi Božji, zatočeni ljubavlju prema kćerima ljudskim, i kako bi
ih uživali kao supruge, zapadoše u običaje društva pozemljara, napu-
stivši pobožnost kojoj su služili u svetome društvu. Naime, tjelesna
ljepota (koja je od Boga načinjeno, ali vremenito puteno najniže do­
bro) na zlo se ljubi, ako se zapostavi Bog, vječno nutarnje vjeko-
vječno dobro, kao kad - napustivši pravednost - tvrdice ljube zlato,
ni po kakvu grijehu zlata, nego čovjeka. Tako je sa svakim stvorom.
Iako je svaka stvorena stvar dobra, može se voljeti i dobro i zlo, to
Ps 52 (51V 8. (Prijevod prema lat. predlošku).
Ps 40 (39), 4. (Prijevod prema lat. predlošku).
Rim 9,23.
 374 DECIV. DEI 15, 22 - 23,1
custodito, male ordine perturbato. Quod in laude quadam cerei bre-
viter versibus dixi:
Haec tua sunt, bona sunt, quia tu bonus ista creasti.
Nihil nostrum est in eis, nisi quod peccamus amantes
Ordine neglecto pro te, quod conditur abs te '. 114
Creator autem si veraciter ametur, hoc est si ipse, non aliud pro illo
quod non est ipse, ametur, male amari non potest. Nam et amor ipse
ordinate amandus est, quo bene amatur quod amandum est, ut sit in
nobis virtus qua vivitur bene. Unde mihi videtur, quod definitio bre-
vis et vera virtutis ordo est amoris; propter quod in sancto Cantico
canticorum cantat sponsa Christi, civitas Dei: Ordinate in me carita-
U5
tem . Huius igitur caritatis, hoc est dilectionis et amoris, ordine
PL 468 perturbato Deum / filii Dei neglexerunt et filias hominum dilexerunt.
Quibus duobus nominibus satis civitas utraque discernitur. Neque
enim et illi non erant filii hominum per naturam; sed aliud nomen
coeperant habere per gratiam. Nam in eadem Scriptura, ubi dicti
sunt dilexisse filias hominum filii Dei, idem dicti sunt etiam angeli
Dei. Unde illos multi putant non homines fuisse, sed angelos.
Filii Dei pulch- 23. 1. Quam quaestionem nos transeunter commemoratam in ter­
ras m u l i e r e s tio huius operis libro reliquimus insolutam, utrum possint angeli,
dilexerunt. 116
cum spiritus sint, corporaliter coire cum feminis . Scriptum est
enim: Qui facit angelos suos spiritus, id est eos, qui natura spiritus
sunt, facit esse angelos suos, iniungendo eis officium nuntiandi. Qui
enim graece dicitur ayyekos, quod nomen latina declinatione angelus
perhibetur, latina lingua nuntius interpretatur. Sed utrum eorum
corpora consequenter adiunxerit dicendo: Et ministros suos ignem
117
ardentem , an quod caritate tamquam igne spiritali fervere de-
beant ministri eius, ambiguum est. Apparuisse tamen hominibus an­
gelos in talibus corporibus, ut non solum videri, verum etiam tangi
cq
CC 489 possent, eadem veracissima Scriptura testatur. / Et quoniam cre-
berrima fama est multique se expertos vel ab eis, qui experti essent,
cr
de quorum fide dubitandum non esset , audisse confirmant, Silva-
cs
nos et Panes , quos vulgo incubos vocant, improbos saepe exstitisse
mulieribus et earum appetisse ac peregisse concubitum; et quosdam
daemones, quos Dusios Galli nuncupant, as sidue hane immunditiam
et temptare et efficere, plures talesque asseverant, ut hoc negare im-
pudentiae videatur: non hine aliquid audeo definire, utrum aliqui
spiritus elemento aerio corporati (nam hoc elementum etiam cum
agitatur flabello sensu corporis tactuque sentitur) possint hane
etiam pati libidinem, ut, quomodo possunt, sentientibus feminis mi-
sceantur. Dei tamen angelos sanetos nullo modo illo tempore sic labi
^ verissima M.
CT
est M.
055
Faunos M.
1 1 4
Cf. Ant. lat; cf. etiam Laus Cerei ( P L 46, 817).
1 1 5
Cant 2, 4.
1 1 6
Cf. De civ. Dei 3, 5.
1 1 7
Ps 103, 4.
O DRŽAVI BOŽJOJ 15, 22 -23,1 375
jest: dobro, kad se čuva red, a zlo kad se narušava red. To sam
ukratko izrazio stihovima u slavu vazmene svijeće : 1
»Ove su stvari tvoje i dobre jer si ih dobar stvorio.
U njima našeg ništa nema, osim kad griješimo,
Te zanemarivši poredak, ljubimo
2
Mjesto tebe njih koje si ti stvorio.«
Dočim, sam Stvoritelj ako se istinski voli, to jest: ako se voli on sam,
a ne mjesto njega štogod drugo što nije on sam, ne može se zlo volje­
ti. Naime, i samo voljenje treba uredno voljeti, to jest ono kojim se
voli ono što treba voljeti, kako bi u nama bila krepost kojom se živi
dobro. Otuda mi se čini kako je kratko i istinito određenje kreposti:
»krepost je red u ljubavi« (ordo amoris). Zbog toga u svetoj Pjesmi
nad pjesmama pjeva nevjesta Kristova, grad Božji: »Uredite ljubav u
3
meni.« A razrušivši red te ljubavi, naime naklonosti i voljenja, sinovi
Božji zanemariše Boga i zamilovaše kćeri ljudske.
Ta dva imena dostatno jasno razlučuju oba grada. I sinovi Božji bi­
jahu po naravi sinovi ljudi, ali drugo ime počeše imati po milosti.
Naime, na istome mjestu u Svetome pismu gdje je o sinovima Božjim
rečeno kako zamilovaše kćeri ljudske, nazvani su i anđelima Božjim. 4
Zbog toga mnogi misle kako oni i ne bijahu ljudi, nego anđeli.
1
23. 1. U trećoj knjizi ovoga djela uzgredice dotakosmo pitanje, Treba li vjero­
koje ostavismo nerazriješenim, naime: mogu li anđeli, budući da su
vati kako
anđeli, kojima
duhovi, tjelesno općiti sa ženama. Pisano je: »On učini duhove svojim je bivstvo
2
duhovno,
anđelima« , to jest: od onih koji su po naravi duhovi (spiritus) načini bijahu tako
svoje anđele, nametnuvši im dužnost dojavljivanja. Jer ono što se zahvaćeni
ljubavlju prema
grčki kaže ćrf/BAog, javlja se u latinskoj sklonidbi kao angelus, i u lijepim ženama
te se ženjahu
latinskome jeziku znači 'glasnik'. A l i nije izvjesno misli li se na nji­ njima, od čega
hova tjelesa kad se dalje dodaje govoreći: »A žarki oganj slugama se rodiše divovi.
svojim« ili pako kako sluge njegove trebaju plamtjeti ljubavlju kao
duhovnim ognjem.
Nu, kako svjedoči i najistinitije Pismo anđeli su se pojavljivali ljudima
u takvim tjelesima da su ih ne samo mogli vidjeti nego i doticati. A 3
veoma je raširena glasina (što je potvrđuju mnogi koji to ili sami isku-
siše i l i pak potvrđuju da su čuli od onih u čiju vjerodostojnost ne
1
Vazmena ili pashalna svijeća vjerojatno je zavjetna svijeća koja se palila u znak
zahvalnosti.
2
T i stihovi pripadaju pjesmi De anima (koja se sastoji od 53 heksametra), a pripi­
suje se u cijelosti Augustinu (Anthologia Latina, 1906, II, ed. Buecheler, 43). Navedeni
stihovi prevedeni su doslovno.
3
Pj 2,4. Augustinova latinska rečenica »Ordinate in me caritatem« prati grčku reče­
nicu Septuaginte xd^axe 8JT' eu£ &Y&jtr|v, ali ona zapravo znači: »Sredite svoju ljubav
prema meni«. Augustin teži uskladiti dotični navod sa svojom koncepcijom »uređene
ljubavi« (ordinata dileetio), koja je možda potekla od Origena.
4
Post 6,2. U jednome rukopisu Septuaginte (Codex Alexandrinus) piše »anđeli«
mjesto »sinovi«; drugdje »sinovi Božji« znači i anđeli (na primjer Job 1,6).
1
O Božjoj državi, 3,5.
2
Ps 104 (103), 4. (Prijevod prema lat. predlošku).
3
Post 19,1-22; Br 22,23-35; Suci 6,12-22; 13,3-20.
 376 DE civ. DEI 15, 23,1 - 2 3 , 2
potuisse crediderim; nec de his dixisse apostolum Petrum: Si enim
Deus angelis peccantibus non pepercit, sed carceribus caliginis inferi
retrudens tradidit in iudicio puniendos reservari ; sed potius de i l ­ ns
lis, qui primum apostatantes a Deo cum zabulo suo principe cecide- ct
runt, qui primum hominem per invidiam serpentina fraude deiecit.
Angelos autem fuisse etiam Dei homines nuncupatos eadem Scriptu­
ra sancta locupletissima testis est. Nam et de Ioanne scriptum est:
PL469 Ecce mitto angelum meum ante I faciem tuam, qui praeparabit viam
119
tuam , et Malachiel propheta propria quadam, id est proprie sibi
impertita gratia dictus est angelus °. 12
Potuerunt gi- 2. Verum hoc movet quosdam, quod ex illis, qui dicti sunt
23.
gantes o m n i angeli Dei, et ex mulieribus, quas amaverunt, non quasi homines ge-
tempore nasci. . . , . i • ' .
neris nostri, sed gigantes legimus esse natos. Quasi vero corpora ho­
minum modum nostrum longe excedentia, quod etiam supra comme-
moravi, non etiam nostris temporibus nata sunt. Nonne ante paucos
annos, cum Romanae urbis quod a Gothis factum est appropinquaret
excidium, Romae fuit femina cum suo patre et sua matre, quae cor­
pore quodammodo giganteo longe ceteris praemineret ? A d quam vi-
sendam mirabilis fiebat usquequaque concursus. Et hoc erat maxi-
me admirationi, quod ambo parentes eius nec saltem tam longi homi­
nes erant, quam longissimos videre consuevimus. Potuerunt igitur
cc 490 gigantes nasci, et prius quam filii Dei, qui et / angeli Dei dicti sunt,
filiabus hominum, hoc est secundum hominem viventium, misceren-
cu
tur; filii scilicet Seth f i l i i s Cain. Nam et canonica Scriptura sic lo-
quitur, in quo libro haec legimus, cuius verba ista sunt: Et factum
est, postquam coeperunt homines multi fieri super terram, et filiae
natae sunt illis; videntes autem angeli Dei filias hominum, quia bonae
sunt, sumpserunt sibi uxores ex omnibus quas elegerunt . Et dixit
Dominus Deus: Non permanebit spiritus meus in hominibus his in
aeternum, propter quod caro sunt. Erunt autem dies eorum centum
viginti anni. Gigantes autem erant super terram in diebus illis et post
illud, cum intrarent filii Dei ad filias hominum, et generabant sibi; illi
121
erant gigantes a saeculo homines nominati . Haec L i b r i verba divini
satis indicant iam illis diebus fuisse gigantes super terram, quando
filii Dei acceperunt uxores filias hominum, cum eas amarent bonas,
id est pulchras. Consuetudo quippe Scripturae huius est, etiam spe-
ciosos corpore bonos voćare. Sed et postquam hoc factum est, nati
sunt gigantes. Sic enim ait: Gigantes autem erant super terram in
diebus illis et post illud, cum intrarent filii Dei ad filias hominum.
01
diabolo M.
c u
filiabus M.
elegerant hic et infra M.
1 1 8
2 Pt 2, 4.
1 1 9
M c 1, 2; cf. M a l 3, 1.
1 2 0
C f . M a l 2, 7.
1 2 1
G e n 6, 1-4.
O DRŽAVI BOŽJOJ 15, 23,1 -23,2 377
treba sumnjati) kako Silvani i Pani , koji se obično nazivaju incubi,
često se nedolično poniješe prema ženama, pa, pošto su ih pohotno
poželjeli, imali su s njima i snošaj; dok neki zlodusi (koje Gali nazi­
vaju Dusii) - kako mnogi tvrde - toliko pokušavaju i počinjaju tu
gnusobu te bi bilo bestidno nijekati takvo što. Zbog toga se ne usuđu­
jem određeno odgovoriti na pitanje, mogu l i neki duhovi otjelovljeni
od pratvari zraka (koja kad je i mahalicom pokrenemo, oćuti se tjele­
snim sjetilom dodira) trpjeti takvu požudu te, načinom koji im je mo­
guć, općiti spolno sa ženama koje to osjećaju. Pa ipak ne bih nipošto
povjerovao da su sveti anđeli tada mogli tako zgriješiti, niti da se njih
ticalo što apostol Petar reče: »Ako, naime, Bog nije poštedio anđela
koji su sagriješili, već ih strmoglavio u pakao i predao mračnim bez­
5
danima gdje ih čuva za sud« , nego onih što otpadajući prvi od Boga,
padoše zajedno s đavlom, svojim vladarem, koji je zbog zavisti zmij­
skom obmanom oborio prvoga čovjeka. Isto naše Sveto pismo obilato
,
svjedoči o tome kako su i ljudi Božji nazivani anđelima. Naime, o
Ivanu je pisano: »Evo, šaljem anđela svojeg pred licem tvojim, koji
6 7
će pripraviti put tvoj.« Pa i prorok Malahija, nazvan je anđelom , po
stanovitoj posebnoj milosti, to jest: onoj koja mu je posebno podije­
ljena.
2. Dočim, neke zbunjuje to što čitamo kako od onih koji su nazvani
anđelima Božjim i od žena koje su ljubili rađahu se ne ljudi našega
roda, nego divovi; kao da se čak i u naše vrijeme (o čemu smo već
8
prije govorili) nisu rodili ljudi kojih tjelesa veličinom uvelike prema­
šuju naša. Zar nije i u Rimu prije nekoliko godina (kad se ono bližilo
9
razorenje grada od Gota) bila neka žena, što je živjela s ocem i s
majkom, koja je divovskim stasom uvelike nadvisivala sve ostale?
Kamo god bi ona došla, okupljala se gomila koja je željela da je vidi.
A još najčudnije bijaše to što joj oboje roditelja ne bijahu tako visoki
cv
koliko oni najviši ljudi koje smo navikli viđati.
Stoga su se divovi mogli rađati i prije negoli su sinovi Božji, koji se
nazivaju i anđelima Božjim, združivali s kćerima ljudskim, to jest od
onih što žive po čovjeku, prije negoli se sinovi Setovi združiše s kće­
rima Kajinovim. A o tome govori i kanonsko Pismo u kojoj knjizi
čitamo ove riječi: »I pošto se ljudi počeše množiti po zemlji i kćeri im
se narodile, vidješe anđeli Božji kako su dobre kćeri ljudske, pa uzi­
mahu sebi za žene one koje od svih izabraše. I reče Gospodin Bog:
'Neće duh moj ostati u ovim ljudima zauvijek, zbog toga što su put;
pa će dani njihovi biti stotinu i dvadeset godina'. A divovi bijahu na
zemlji u te dane, a i poslije, kad sinovi Božji uđoše kćerima ljudskim,
10
te im rađahu djecu; to bijahu divovi, od starine glasoviti ljudi.«
4
O Silvanu vidi O Božjoj državi, 6,9. Pan je arkadijsko božanstvo, koje se poisto­
vjećivalo s rimskim Faunom.
5
2 Pt 2,4. Ovo, kao najstarije tumačenje, nalazi se u apokrifnoj knjizi o Henoku
(4,2).
6
Mk 1,2. (Prijevod prema lat. predlošku).
7
Mal 2,7.
8
V i d i O Božjoj državi, 15,9.
9
Misli se na godinu 400.
10
Post 6,1-4. (Prijevod prema lat. predlošku).
 378 DECIV. DEI 15, 2 3 , 2 - 2 3 , 4
Ergo et ante illis diebus et post illud. Quod autem ait: Et generabant
sibi, satis ostendit, quod prius, antequam sic caderent filii Dei, Deo
generabant, non sibi, i d est non dominante libidine coeundi, sed ser-
viente officio propagandi; non familiam fastus sui, sed cives civitatis
Dei, quibus annuntiarent tamquam angeli Dei, ut ponerent in Deo
122
spem s u a m , similes illius, qui natus est de Seth, filius resurrectio-
nis, et speravit invocare nomen Domini Dei; i n qua spe essent cum
suis posteris coheredes aeternorum bonorum et sub Deo patre fra­
tres filiorum.
Ouidam homi­ 23. 3. N o n autem illos ita fuisse angelos Dei, ut homines non es­
nes angeli Dei
sent, sicut quidam putant, sed homines procul dubio fuisse, Scriptu­
appellantur.
PL470 ra ipsa sine ulla ambiguitate declarat. Cum enim praemissum esset,
quod videntes angeli Dei filias hominum, quia bonae sunt, sumpse-
runt sibi uxores ex omnibus quas elegerunt, mox adiunctum est: Et
dixit Dominus Deus: Non permanebit spiritus meus in hominibus his
123
in aetemum, propter quod caro sunt . Špiritu Dei quippe fuerant
CC 491 facti angeli Dei et filii Dei, sed / declinando ad inferiora dicuntur
homines nomine naturae, non gratiae; dicuntur et caro desertores
spiritus et deserendo deserti. Et Septuaginta quidem interpretes et
angelos Dei dixerunt istos et filios Dei; quod quidem non omnes co-
dices habent; nam quidam nisi filios Dei non habent. Aquila autem,
quem interpretem Iudaei ceteris anteponunt, non angelos Dei, nec
124
filios Dei, sed filios deorum interpretatus est . Utrumque autem
verum est. N a m et filii Dei erant, sub quo patre suorum patrum
cz
etiam fratres erant; et filii deorum, quoniam d i i s geniti erant, cum
quibus et ipsi d i i erant iuxta illud Psalmi: Ego dixi: Dii estis et filii
125
Excelsi omnes . Merito enim creduntur Septuaginta interpretes ac-
cepisse propheticum spiritum, ut, si quid eius auctoritate mutarent
atque aliter quam erat quod interpretabantur dicerent, neque hoc
divinitus dictum esse dubitaretur. Quamvis hoc in hebraeo esse
perhibeatur ambiguum, ut et filii Dei et filii deorum posset interpre-
tari.
Ouid de gigan- 23. 4. Omittamus igitur earum scripturarum fabulas, quae apo-
tibus in libris
apocryphis di­ cryphae nuncupantur, eo quod earum occulta origo non claruit patri-
catur. bus, a quibus usque ad nos auctoritas veracium Scripturarum certis-
sima et notissima successione pervenit. In his autem apocryphis etsi
invenitur aliqua veritas, tamen propter multa falsa nulla est canoni-
d a
ca auctoritas. Scripsisse quidem nonnulla divine illum Enoch, sep-
timum ab Adam, negare non possumus, cum hoc in epistula canonica
126
Iudas apostolus dicat . Sed non frustra non sunt in eo canone
Scripturarum, qui servabatur in templo Hebraei populi succeden-
c z
a diis M.
** divina M.
1 2 2
Ps 77, 7.
1 2 3
Cf. Gen 6, 3.
O DRŽAVI BOŽJOJ 15, 23,2 - 23,4 379
Ove riječi božanske knjige dostatno pokazuju kako već u one dane
bijahu divovi na zemlji kad sinovi Božji uzimahu kćeri ljudske, jer su
ih zamilovali dobre, to jest lijepe. Naime, običaj je Svetoga pisma
nazivati dobrima i one što su lijepa tijela. N u , i nakon toga rađali su
se divovi. Kaže se ovako: »Divovi bijahu na zemlji u te dane, a i
poslije, kad sinovi Božji uđoše kćerima ljudskim.« Dakle, bilo ih je i
prije i poslije toga doba. A što se kaže: »Te im rađahu djecu« do­
statno pokazuje kako ranije, prije nego što ovako padoše sinovi Božji,
one rađahu Bogu, a ne njima, to jest: nije vladala požuda za spolnim
snošajem, nego se služilo dužnosti rađanja, i ne rađahu obitelj radi
svojeg ponosa, nego građane Božjega grada, da im kao anđeli Božji
11
dojave da polože svoju nadu u Boga , nalik na onoga koji je rođen
od Šeta, na sina uskrsnuća, koji se nadao zazivati ime Gospodina
Boga; a u toj bi nadi bili zajedno sa svojim potomcima subaštinici
vječitih dobara i pod Bogom ocem - braća svoje djece.
3. A ti ne bijahu tako anđeli Božji te ne bi bili i ljudi - kao što neki
misle - nego bez ikakve dvojbe bijahu ljudi, kako i Pismo svjedoči
bez ikakve dvosmislenosti. Jer nakon stavka: »Vidješe anđeli Božji
kako su dobre kćeri ljudske, pa uzimahu sebi za žene one koje od
svih izabraše« odmah se dodaje: »I reče gospodin Bog: 'Neće duh
moj ostati u ovim ljudima zauvijek, zbog toga što su p u t ' « . Jer po
duhu Božjem oni bijahu načinjeni anđelima Božjim i sinovima B o ­
žjim, ali srozavši se na niže, nazivaju se ljudima, imenom naravi, a
ne milosti. Nazivaju se i put ti napustitelji duha, zbog napuštanja i
sami napušteni. A i Sedamdesetorica prevoditelja nazivaju ove i anđe­
lima Božjim i sinovima Božjim. Dakako, tako ne stoji u svim rukopi­
12
sima knjiga, jer neki imaju samo 'sinovi Božji'. A q u i l a , prevoditelj
kojega Zidovi pretpostavljaju svima ostalima, ne prevodi ni anđeli
Božji, ni sinovi Božji, nego sinovi bogova. A točno je i jedno i drugo.
Jer bijahu i sinovi Božji, pod kojim kao Ocem bili su braća svojim
očima, a i sinovi bogova, jer su rođeni bogovima, zajedno s kojima i
sami bijahu bogovi prema riječima psalma: »Rekoh: ' V i ste bogovi i
13
svi ste sinovi Višnjega.'« Stoga se s pravom vjeruje kako Sedamde­
setorica prevoditelja primiše duh proroštva, tako da ako su po njego­
voj ovlasti štogod izmijenili te preveli drukčije nego u izvorniku, ne
14
treba sumnjati da je i to božanski nadahnuto , iako se kaže kako je
to u hebrejskom dvoznačno, pa se može prevesti i kao 'sinovi Božji'
15
i 'sinovi bogova.'
4. Stoga mimoiđimo priče iz onih spisa što se nazivaju 'apokrifi', jer
njihovo skriveno podrijetlo nije bilo jasno očima, od kojih je do nas
najpouzdanijom i najpoznatijom predajom stigao ugled istinitoga P i -
11
Ps 78 (77), 7.
12
Aquila je oko godine 140. po Kristu načinio veoma vjeran prijevod Starog zavjeta
na grčki. Pri prijevodu je bio istaknuto doslovan, poštivajući izvornik do kraja, ali je
navodno iskrivljivao neka mjesta što su se ticala Kristova došašća.
13
Ps 82 (81), 6.
14
O Augustinovu nazoru o božanskom nadahnuću Septuaginte ili prijevoda Sedam-
desetorice vidi O Božjoj državi, 18,43.
15
Posrijedi je dvoznačnost hebrejske riječi Elohim (o čemu raspravlja Jeronim u
Liber Quaestionum Hebraicarum in Genesim).
 380 D E civ. DEI 15, 2 3 , 4 - 2 4
tium diligentia sacerdotum, nisi quia ob antiquitatem suspectae fidei
iudicata sunt, nec utrum haec essent, quae ille scripsisset, poterat
inveniri, non talibus proferentibus, qui ea per seriem successionis
reperirentur rite servasse. Unde illa, quae sub eius nomine proferun-
tur et continent istas de gigantibus fabulas, quod non habuerint ho­
mines patres, recte a prudentibus iudicantur non ipsius esse creden-
da; sicut multa sub nominibus et aliorum Prophetarum et recentiora
PL 471 sub nominibus / Apostolorum ab haereticis proferuntur, quae omnia
nomine apocryphorum ab auctoritate canonica diligenti examinatio-
ne remota sunt. Igitur secundum Scripturas canonicas hebraeas at-
que christianas multos gigantes ante diluvium fuisse non dubium
est, et hos fuisse cives terrigenae societatis hominum; Dei autem fi­
CC 492 lios, qui secundum carnem de Seth propagati / sunt, in hane societa-
tem deserta iustitia deelinasse. Nec mirandum est, quod etiam de
ipsis gigantes nasci potuerunt. Neque enim omnes gigantes, sed ma­
gis multi utique tune fuerunt, quam post diluvium temporibus cete­
ris. Quos propterea creare placuit Creatori, ut etiam hine ostendere-
d b
tur non solum pulehritudines, verum etiam magnitudines et forti-
tudines corporum non magni pendendas esse sapienti, qui spiritali-
bus atque immortalibus longe melioribus atque firmioribus et bono-
rum propriis, non bonorum malorumque communibus beatificatur
bonis. Quam rem alius Propheta commendans ait: Ibi fuerunt gigan­
tes illi nominati, qui ab initio fuerunt staturosi, scientes proelium.
Non hos elegit Dominus, nec viam scientiae dedit illis; sed interierunt, quia
non habuerunt sapientiam, perierunt propter inconsiderantiam
Diluvium ira 24. Quod autem dixit Deus: Erunt dies eorum centum viginti an-
Dei factum est.
X2&
i , non sic aecipiendum est, quasi praenuntiatum sit post haec
n
homines centum viginti annos vivendo non transgredi, cum et post
diluvium etiam quingentos excessisse inveniamus; sed intellegen­
dum est hoc Deum dixisse, cum circa finem quingentorum annorum
esset Noe, id est quadringentos octoginta vitae annos ageret, quos
more suo Scriptura quingentos vocat, nomine totius maximam par-
tem plerumque significans; sescentesimo quippe anno vitae Noe, se-
129
cundo mense factum est d i l u v i u m ; ac sic centum viginti anni prae-
dicti sunt futuri vitae hominum periturorum, quibus transactis dilu-
vio delerentur. Nec frustra creditur sic factum esse diluvium, iam
non inventis in terra qui non erant digni tali morte defungi, qua in
impios vindicatum est; non quo quicquam bonis quandoque moritu-
ris tale genus mortis faciat aliquid, quod eis possit obesse post mor­
tem; verumtamen nullus eorum diluvio mortuus est, quos de semine
Seth propagatos saneta Scriptura commemorat. Sic autem divinitus
* et add. M.
1 2 7
B a r 3, 26-28.
1 2 8
G e n 6, 3.
1 2 9
C f . G e n 7, 11.
O DRŽAVI BOŽJOJ 15, 23,4 - 24 381
srna. Iako se u tim apokrifima i nalazi pokoja istina, ipak zbog mnogo
toga što je lažno, ti spisi nemaju kanonskog ugleda. Dakako, ne mo­
žemo nijekati kako je neke stvari po božanskome nadahnuću napisao
Henok, sedmi po naraštaju od Adama, jer tako kaže apostol Juda u
16
kanonskoj poslanici. I nisu one uzalud isključene iz kanona Svetog
pisma, koji se u hramu hebrejskog naroda čuvao uz golemu pomnju
svećeničkih naraštaja; te su ih smatrali sumnjivima što se tiče njihove
starosti; i nije se moglo utvrditi da l i su ono što je Henok napisao,
jer oni koji su ih predočili nisu nađeni takvima da su ih u slijedu
naraštaja čuvali pravilno. Otuda te spise, što su predstavljeni pod He-
nokovim imenom (a sadržavaju te priče o divovima koji nisu imah
ljudske očeve), razboriti ljudi s pravom prosudiše da ne treba njemu
pripisivati; kao što krivovjerci iznose i mnoge druge spise, pod ime­
nima i ostalih proroka a u novije doba i pod imenima apostola, koji
su svi nakon pomnjiva istraživanja isključeni iz kanonskog dostojan­
stva pod nazivom apokrifa. Stoga prema kanonskim spisima, i hebrej­
skim i kršćanskim, nema nikakve dvojbe kako prije Potopa postojahu
mnogi divovi i kako bijahu građani zemaljske zajednice ljudi, naime:
sinovi Božji, koji su po puti potekli od Šeta, a zapali su u tu zajedni­
cu, napustivši pravednost. I nije nikakvo čudo da se i od njih mogoše
roditi divovi - i to ne svi kao takvi, ali ih više tada bijaše takvih
negoli u drugim razdobljima nakon Potopa. A Stvoritelju se svidjelo
stvoriti ih kako bi i time pokazao da mudru čovjeku ne smije biti ne
127
. samo do krasota nego ni do veličina i snaga tjelesa, jer on biva blažen
mnogo boljim i postojanijim dobrima, onim duhovnim i besmrtnim,
koja nisu zajednička i dobrima i zlima, nego su svojstvena samo do­
brima. A to je ono što drugi prorok ističe kad kaže: »Ondje se rodiše
divovi, čuveni od davnine, rastom golemi, vješti u boju; ali njih ne
izabra Bog, niti im podari put znanja, nego izginuše jer ne imaše
17
mudrosti, propadoše zbog nerazboritosti.
24. Ono što Bog reče: »Dani će njihovi biti stotinu i dvadeset Kako treba
razumjeti ono
1
godina,« ne treba shvatiti tako kao da pretkazuje kako nakon toga što Gospodin
ljudi neće živjeti više od stotinu i dvadeset godina, kad i nakon Po­ reče o onima
koji će propasti
topa nalazimo da žive preko pet stotina godina. Nego treba razumjeti u Potopu: »Dani
kako je to Bog rekao kad N o i bijaše već blizu pet stotina godina, to će njihovi biti
stotinu i dvadeset
jest: bio je navršio četiri stotine i osamdeset godina, što Pismo prema godina.«
svojem običaju naziva pet stotina, upotrebljavajući okrugao broj za
iznos što je tek nešto manji. A u drugome mjesecu šestote godine
Noina života došlo je do Potopa, pa je tako pretkazano da će ljudi
osuđeni na propast živjeti još stotinu i dvadeset godina, koje kad pro­
đu, izginut će u Potopu.
Ne vjeruje se uzalud kako je došlo do Potopa, kad na zemlji više nije
bilo nego ljudi koji bijahu dostojni završiti onakvom smrću kakvom
treba kazniti bezbožnike - i ne da bi dobrima (koji će također jednom
Juda 14.
Bar 3,26-28. (Prijevod dijelom prema lat. predlošku).
Post 6,3.
 382 DECIV. DEI 15, 2 4 - 2 6 , 1
diluvii causa narratur: Videns, inquit, Dominus Deus, quia multipli-
catae sunt malitiae hominum super terram, et omnis quisque cogitat
in corde suo diligenter super maligna omnes dies, et cogitavit Deus,
quia fecit hominem super terram, et recogitavit, et dixit Deus: De-
dc
leam hominem, quem feci, a facie terrae, ab homine usque adpecus
et a repentibus dd
usque ad volatilia caeli, quia iratus sum, quoniam
feci eos . 130
Scriptura qui- 25. Ira Dei non perturbatio animi eius est, sed iudicium quo irro-
busdam verbis
utitur ut fami- gatur poena peccato. Cogitatio vero eius et recogitatio mutandarum
liarius insi- rerum est immutabilis ratio. Neque enim sicut hominem, ita Deum
nuet. cuiusquam facti sui paenitet, cuius est de omnibus omnino rebus
P L 472-CC 493
tam fixa sententia quam certa praescientia. Sed si non utatur Scrip­
tura talibus verbis, non se quodammodo familiarius insinuabit omni
generi hominum, quibus vult esse consultum, ut et perterreat super-
bientes et excitet neglegentes, et exerceat quaerentes et alat intelle-
gentes; quod non faceret, si non se prius inclinaret et quodammodo
descenderet ad iacentes. Quod autem etiam interitum omnium ani­
malium terrenorum volatiliumque denuntiat: magnitudinem futurae
cladis ef fatur, non animantibus rationis expertibus, tamquam et ip­
sa peccaverint, minatur exitium.
Mensura 26. 1. Iam vero quod Noe homini iusto et, sicut de illo Scriptura
cae... 131
veridica l o q u i t u r , in sua generatione perfecto (non utique sicut
perficiendi sunt cives civitatis Dei in illa immortalitate, qua aequa-
132
buntur angelis D e i , sed sicut esse possunt in hac peregrinatione
perfecti), imperat Deus, ut arcam faciat, in qua cum suis, id est uxo-
re, filiis et nuribus, et cum animalibus, quae ad illum ex Dei praecep-
133
to in arcam ingressa sunt , liberaretur a diluvii vastitate: procul
dubio figura est peregrinantis in hoc saeculo civitatis Dei, hoc est
Ecclesiae, quae fit salva per lignum, in quo pependit Mediator Dei et
134
hominum, homo Christus lesus . N a m et mensurae ipsae longitudi-
de
nis e t altitudinis et latitudinis eius significant corpus humanum, in
cuius veritate ad homines praenuntiatus est venturus et venit. Hu­
mani quippe corporis longitudo a vertice usque ad vestigia sexiens
tantum habet quam latitudo, quae est ab uno latere ad alterum latus,
et deciens tantum quam altitudo, cuius altitudinis mensura est in
latere a dorso ad ventrem; velut si iacentem hominem metiaris supi-
num seu pronum, sexiens tantum longus est a capite ad pedes, quam
latus a dextra in sinistram vel a sinistra in dextram, et deciens, quam
altus a terra. Unde facta est arca trecentorum in longitudine cubito-
d c
Delebo M.
d d
reptilibus M.
d e
et hic et infra M.
1 3 0
G e n 6, 5-7.
1 3 1
G e n 6, 9.
O DRŽAVI BOŽJOJ 15, 24 - 26,1 383
umrijeti) takva vrst smrti mogla štogod nauditi nakon smrti, pa ipak
u Potopu nije poginuo ni jedan od onih što - prema Svetome pismu
- potekoše od sjemena Setova. E v o , po božanski nadahnutu izvješću,
uzroka Potopu: »Vidjevši Gospodin Bog kako su se uzmnožile opa­
čine ljudi na zemlji i kako svaki od njih u srcu svojem pomno smišlja
zlo u sve dane, i razmisli Bog kako je načinio čovjeka na zemlji i
predomisli se i reče: 'Zbrisat ću čovjeka, kojega načinih, s hca zemlje,
od čovjeka sve do zvijeri i od gmazova sve do ptica nebeskih, jer srdit
2
sam što sam ih stvorio'.«
25. Srdžba Božja nije smutnja njegove duše, nego je sud kojim
O srdžbi Božjoj,
koja nikakvom
se nameće kazna grijehu. A njegovo razmišljanje i predomišljanje raspalom ne
samo je nepromjenjivi razlog promjenjivih stvari. Jer, za razliku od pomućuje
1 njegovu nepro­
čovjeka, Bog se ne kaje ni zbog jednog svojeg čina , jer njegova je mjenjivu spokoj-
odluka o svima stvarima tako postojana kao što je i njegovo predzna­ nost.
nje pouzdano. Jer, kad se Pismo ne bi služilo takvim riječima, onda
se ono ne bi toliko približilo svim vrstama ljudi, o kojima se skrbi, i
da zastraši ohole i da potakne nemarne i da zaposli znatiželjne i da
nahrani razumne; a toga ne bi učinilo da se prvo nije prignulo i ne­
kako spustilo do onih na zemlji. Što pak najavljuje i uništenje svih
životinja na kopnu i u zraku, time izrazuje veličinu buduće nesreće,
a ne da prijeti uništenjem nerazumnim životinjama, kao da su i one
zgriješile.
26. 1. Ono što N o i , čovjeku pravedniku i - kako istinsko Pismo O tome kako
1
0 njemu kaže - savršenomu u svojem naraštaju (dakako, ne kao što korablja, kakvu
je Noi naređeno
će biti savršeni građani Božjega grada u onoj besmrtnosti u kojoj će da sagradi, u
se izjednačiti s anđelima Božjim, nego kao što mogu biti savršeni na svemu označuje
Krista i Crkvu.
ovome proputovanju) Bog naređuje da načini korablju da bi se u njoj
izbavio od pustošenja potopa, zajedno sa svojima, to jest sa ženom,
sinovima i snahama i sa životinjama, koje uze u korablju po nalogu
Božjem, - nedvojbena je slika grada Božjeg što hodočasti ovim svije­
tom, to jest Crkve, koja stječe spas po drvetu na kojem je visio po­
srednik Boga i ljudi, čovjek Krist Isus. 2
Naime, i same mjere korablje, njezine dužine, visine i širine označuju
ono ljudsko tijelo, u istini kojega je najavljen da će ljudima doći Krist
1 došao je. Jer i dužina ljudskoga tijela od tjemeništa do petišta, iznosi
šest širina od jednoga boka do drugoga a deset njegovih debljina, od
leđa do trbuha; ili, ako pak izmjeriš čovjeka što leži poleđice ih po­
trbuške, njegova je dužina od glave do pete šest širina od lijeve do
desne strane i l i deset visina mjereno od same zemlje. Zbog toga je i
korablja načinjena trista lakata u duljinu, pedeset u širinu, a trideset
2
Post 6,5-7. (Prijevod prema latinskom predlošku).
1
Br 23,19.
Post 6,9.
1 Tim 2,5.
 384 DE civ. DEI 15, 26,1 - 2 7 , 1

CC 494 r u m et quinquaginta in latitudine et triginta in altitudine. / Et quod

ostium in latere accepit, profeeto illud est vulnus, quando latus eru-
135
cifixi lancea perforatum est ; hac quippe ad illum venientes ingre-
diuntur, quia inde sacramenta manarunt, quibus credentes initian-
tur. Et quod de lignis quadratis fieri iubetur, undique stabilem vitam
sanctorum significat; quacumque enim verteris quadratum, stabit;
et cetera, quae in eiusdem arcae construetione dicuntur, ecclesiasti-
carum signa sunt rerum.

...eiusque man- 26. 2. Sed ea nunc persequi longum est; et hoc iam fecimus in
13ć
siones quae- opere, quod adversus Faustum Manichaeum scripsimus , negantem
dam signifi-
cant. in Hebraeorum libris aliquid de Christo esse prophetatum. Et fieri
PL 473 quidem potest, ut et nobis quispiam et alius alio exponat haec aptius,
dum tamen ea, quae dicuntur, ad hane de qua loquimur Dei civitatem
in hoc saeculo maligno tamquam in diluvio peregrinantem omnia
referantur, si ab eius sensu, qui ista conscripsit, non vult longe aber-
rare, qui exponit. Exempli gratia, velut si quispiam, quod hic scrip­
137
tum est: Inferiora bicamerata et tricamerata facies eam , non quod
138
ego in illo opere dixi velit intellegi , quia ex omnibus gentibus Ec-
clesia congregatur, bicameratam dictam propter duo genera homi­
num, cireumcisionem scilicet et praeputium, quos Apostolus et alio
139
modo dicit Iudaeos et Graecos ; tricameratam vero eo, quod omnes
gentes de tribus filiis Noe post diluvium reparatae sunt; sed aliud
dicat aliquid, quod a fidei regula non sit alienum. Nam quoniam non
solas in inferioribus mansiones habere arcam voluit, verum etiam in
superioribus (et haec dixit bicamerata) et in superioribus superio-
rum (et haec appellavit tricamerata), ut ab imo sursum versus tertia
consurgeret habitatio: possunt hic intellegi et tria illa, quae commen-
140
dat Apostolus, fides, spes, caritas ; possunt etiam multo convenien-
tius tres illae ubertates evangelicae, tricena, sexagena, centena, ut in
infimo habitet pudicitia coniugalis, supra vidualis atque hac supe­
rior virginalis, et si quid melius secundum fidem civitatis huius intel­
141
legi et dići potest . Hoc etiam de ceteris, quae hic exponenda sunt,
dixerim, quia, etsi non uno disseruntur modo, ad unam tamen catho-
licae fidei concordiam revocanda sunt.

Res gestae et 27. 1. Non tamen quisquam putare debet aut frustra haec esse
significationes conscripta, aut tantummodo rerum gestarum sine ullis allegoricis
r
in diluvio quae- ... , . . , ° .
rendae. significationibus hic esse quaerendam, aut e contrario haec omnino
1 3 5
C f . Io 19, 34.
1 3 6
C f . A U G , Contra Faustum 12, 14.
1 3 7
G e n 6, 16.
1 3 8
C f . A U G , Contra Faustum 12, 16.
1 3 9
C f . R o m 3, 9.
1 4 0
C f . I C o r 13, 13.
1 4 1
C f . M t 13, 4-9.
 O DRŽAVI BOŽJOJ 15, 26,1 - 27,1 385

u visinu. A to što su joj načinjena vrata sa strane, svakako je to ona

3
rana kada bok razapetoga bijaše probijen kopljem. Tuda naime ulaze
oni što k njemu dolaze, jer odatle potekoše sveta otajstva kojima se
vjernici posvećuju. A što se naloži da bude od četvrtasta drveta, time
se označuje posvudašnja postojanost života svetih; jer kamo god okre­
neš ono što je četvrtasto, čvrsto će stajati. A i ostale stvari o kojima
se govori pri izgradbi korablje predstavljaju znake crkvenih zbilja.

2. N u , sve to sada nabrajati je predugo; a o tome smo već govorili u

4
djelu koje napisasmo protiv Fausta manihejca , koji je nijekao da u
hebrejskim knjigama ima ikakva proroštva o Kristu. A može biti da
tkogod ove stvari i nama objasni, i to jedan prikladnije od drugoga,
što je posve u redu sve dotle dok se ono što se govori tiče Božjega
grada (o kojem govorimo), koji hodočasti ovim opakim svijetom kao
u potopu; ako onaj koji razlaže ne želi uveliko zastraniti od smisla
onoga koji je dotičnu povijest zapisao.
Tako, na primjer, tkogod može ushtjeti da drukčije nego ja u svojem
spomenutom djelu shvati ovaj stavak iz Svetoga pisma: »Izgradi je i
5 6
jednokatnom i dvokatnom i trokatnom.« Naime, tu sam rekao, bu­
dući da se Crkva okuplja od svih naroda, naziva se dvokatnom zbog
dva roda ljudi, to jest obrezanika i neobrezanika, koje apostol druk­
7
čije naziva Židovima i Grcima ; a naziva se trokatnom zbog toga što
su se nakon Potopa svi puci obnovili od trojice Noinih sinova. N u ,
neka taj kaže štogod drukčije što nije tuđe samom pravilu vjere. A
budući da je Bog htio da korablja ima ne samo prostorije u nižem
katu nego i na višem (što nazva dvokatnim dijelom) pa i na još višem
(što nazva trokatnim), tako te se treće prostorije uzdižu od dna na­
gore - ove se može shvatiti i kao one tri kreposti koje veliča apostol:
8
vjera, ufanje i ljubav. A to se može još prikladnije shvatiti kao one
tri obilne evanđeoske žetve, trideseterostruka, šezdeseterostruka, sto­
9
struka , tako te bi najniži kat nastavala bračna čednost, viši udovička
a najviši djevičanska, i l i ako se štogod može još bolje shvatiti i izreći
a u skladu s vjerom ovoga grada. I rekao bih to i o ostalim stvarima
koje ovdje treba izložiti, jer - iako se o njima ne raspravlja jednim
načinom - ipak ih treba uskladiti s jedinstvom katoličke vjere.

27. 1. Naime, nitko ne treba misliti: niti da su te stvari uzalud Što se tiče
korablje i Poto­
zapisane, niti kako tu valja tražiti samo povijesnu zbilju bez ikakva pa, ne smije se
alegorijskog označja, niti pak - nasuprot tome - kako se ti događaji složiti ni s onima
koji prihvaćaju

3
Iv 19,34.
4
V i d i Contra Faustum Manichaeum, 12,14.
5
Post 6,16. (Doslovan prijevod prema latinskom: Inferiora bicamerata et tricame­
rata facies eam).
6
Contra Faustum Manichaeum, 12,16.
7
Rim 1,16; Gal 3,28.
8
1 Kor 13,13.
M t 1 3 8
FIRENZE, B i b l . M e d . Laurenziana ' "
M s . Plut. 12.16, c. 11.
De civitate Dei
 386 DECIV. DEI 15, 27,1 -27,3 O DRŽAVI BOŽJOJ 15, 27,1 -27,3 387

CC 495
gesta non esse, sed solas esse verborum figuras, aut quidquid illud
d f
est nequaquam ad prophetiam Ecclesiae pertinere. Quis enim nisi
mente perversus inaniter scriptos esse contendat libros per annorum
milia tanta religione et tam ordinatae successionis observantia cu-
stoditos, aut solas res gestas illic intuendas, ubi certe, ut alia omit-
tam, si numerositas animalium cogebat arcae tantam fieri magnitu-
142
dinem, immunda bina et munda septena intromitti a n i m a l i a quid
cogebat, cum aequalis numeri possent utraque servari? Aut vero
Deus, qui propter genus reparandum servanda praecepit, eo modo
PL 474 illa, / quo instituerat, restituere non valebat?
nisu nikad ni zbili, nego su tek znamenja riječi, a ni da se to (pa što jedino povijest,
a bez alegorij­
god ono bilo) uopće ne tiče proroštva o Crkvi. Tko bi osim onaj što skog značenja,
je izopačena uma tvrdio, kako su uludo napisane te knjige što su ni s onima koji
brane samo
tolike tisuće godina čuvane s golemim štovanjem i s tolikom pomnjom alegorije, dok
oko sređene predaje, ili pak kako treba tražiti samo povijesne doga­ odbijaju povije­
snu istinitost.
đaje kada zaista (da mimoiđem ostalo): ako je brojnost životinja nag­
nala na tako golemu veličinu korablje, što je trebalo ukrcavati po
1
dvoje od nečistih a po sedam parova čistih životinja , kad su se jedna­
kim brojem mogle uščuvati i jedne i druge? Ili pak Bog, koji je nare­
dio njihovo čuvanje kako bi obnovio njihov rod, nije mogao ponovo
ih stvoriti onako kao što ih je prije stvorio?

Aqua potuit 2. Qui vero non esse gesta, sed solas rerum significandarum
27.
scendere ^ figuras esse contendunt, primum opinantur tam magnum fieri non
potuisse diluvium, ut altissimos montes quindecim cubitis aqua cre­
scendo transcenderet, propter Olympi verticem montis, supra quem
dg
perhibent nubes non posse concrescere, quod tam sublime i a m
caelum sit, ut non ibi sit aer iste crassior, ubi venti nebulae imbre-
sque gignuntur; nec attendunt omnium elementorum crassissimam
terram i b i esse potuisse. A n forte negant esse terram verticem mon­
tis? Cur igitur usque ad illa caeli spatia terris exaltari licuisse, et
aquis exaltari non licuisse contendunt, cum isti mensores et penso-
res elementorum aquas terris perhibeant superiores atque leviores ?
Quid itaque rationis afferunt, quare terra gravior et inferior locum
caeli tranquillioris invaserit per volumina tot annorum, et aqua le-
vior ac superior permissa non sit hoc facere saltem ad tempus exi-
guum?
2. O n i koji tvrde kako nisu posrijedi zbiljski događaji, nego tek slike
označenih stvarnosti, prvo misle kako nije moglo doći do tako velika
potopa te bi se nadošla voda uzdigla petnaest lakata iznad najviših
gora, zbog toga što se, na primjer, iznad gore Olimpa oblaci ne mogu
skupljati, jer je tu nebo već toliko visoko da nema onoga gušćega
d h
uzduha u kakvu nastaju vjetrovi, oblaci i kiše. A ne zapažaju kako je
tu mogla nastati zemlja, najgrublja od svih pratvari. Ili će možda za­
nijekati kako nije zemljan gorski vrh? A l i zašto onda tvrde, kako se
zemlji dopustilo podići do tih visina neba, dok se to vodi nije dopusti­
lo, kad isti oni mjeritelji i vagatelji pratvari izjavljuju da se voda više
podiže i da je lakša od zemlje? Koji onda razlog navode tomu što je
zemlja (koja je i teža i niža) mogla zaposjesti područje mirnijega neba
na tolike godine, dok vodi (koja je i lakša i viša) nije to dopušteno
čak ni na veoma kratko vrijeme?

Amplitudo ar- 27. 3. Dicunt etiam non potuisse capere arcae illius quantitatem
cae recte dime- animalium genera tam multa in utroque sexu, bina de immundis,
A
tienda est. ° . . ..
septena de mundis. Qui mihi videntur non computare nisi trecenta
cubita longitudinis et latitudinis quinquaginta, nec cogitare aliud
tantum esse i n superioribus itemque aliud tantum in superioribus
d l
superiorum, ac per hoc ter dueta illa cubita fieri nongenta per cen­
tum quinquaginta. S i autem cogitemus quod Origenes non inelegan-
ter astruxit, Moysen scilicet hominem Dei eruditum, sicut scriptum
3. Dapače kažu, kako se u tu korablju takve veličine nisu mogli uk­
rcati toliko mnogi rodovi životinja oba spola, po dvoje od nečistih i
po sedam parova čistih. Meni se čini, kako ti računaju samo tri stotine
lakata duljine i pedeset širine, ne pomišljajući na prostor na višem
katu te na onaj na najvišem, tako da se ove mjere trostruko umnaža­
ju, što iznosi devet stotina lakata sa stotinu i pedeset. Uzmemo li pak
2
u obzir i ono što je Origen veoma domišljato natuknuo , naime kako
Mojsije, čovjek Božji, prema Svetome pismu, »bijaše poučen u svoj

d t
propheticam M.
d g
perhibentur M.
d h
sublimis quam M.
d i
per om. M.
1
Post 7,2-9.
1 4 2 2
Cf. Gen 7,2. Origen, Homilia in Genesim, 2.
 388 D E CIV. D E I 15, 27,3 - 27,4
143
est, omni sapientia Aegyptiorum , qui geometricam dilexerunt, geo-
cc 496 metrica / cubita significare potuisse, ubi unum quantum sex nostra
valere asseverant, quis non videat quantum rerum capere illa potuit
magnitudo? N a m illud quod disputant tantae magnitudinis arcam
non potuisse compingi, ineptissime calumniantur, cum sciant im-
144
mensas urbes fuisse constructas , nec attendunt centum annos,
quibus arca illa est fabricata; nisi forte lapis lapidi adhaerere potest
sola calce coniunctus, ut murus per tot milia circumagatur, et l i -
PL475 gnum ligno per subscudines, epiros, / clavos, gluten bituminis non
dl
potest adhaerere, ut fabricetur arca non curvis, sed rectis lineis
longe lateque porrecta, quam nullus in mare mittat conatus homi­
num, sed levet unda, cum venerit, naturali ordine ponderum, magi-
sque divina providentia quam humana prudentia natantem gubernet,
ne incurrat ubicumque naufragium.
Q u a e d a m de 27. 4. Quod autem scrupulosissime quaeri solet de minutissimis
servandis am- bestiolis, non solum quales sunt mures et stelliones, verum etiam
mahbus prore- 7 « i T
mntur. quales locustae, scarabei, muscae denique et pulices, utrum non am-
plioris numeri in arca illa fuerint, quam qui est definitus, cum hoc
imperaret Deus, prius admonendi sunt, quos haec movent, sic acci-
145
piendum esse quod dictum est: Quae repunt super terram , ut ne-
cesse non fuerit conservari in arca, quae possunt in aquis vivere, non
solum mersa, sicut pisces, verum etiam supernatantia, sicut multae
146
alites. Deinde cum dicitur: Masculus et femina erunt , profeeto in­
tellegitur ad reparandum genus dići; ac per hoc nec illa necesse fue-
rat ibi esse, quae possunt sine coneubitu de quibusque rebus vel re­
rum corruptionibus nasci; vel si fuerunt, sicut in domibus esse con-
dm
suerunt , sine ulio numero definito esse potuisse; aut si mysterium
d n
sacratissimum, quod agebatur, et tantae rei figura etiam veritate
facti aliter non posset impleri, nisi ut omnia ibi certo illo numero
essent, quae vivere in aquis natura prohibente non possent, non fuit
ista cura illius hominis vel illorum hominum, sed divina. Non enim
ea Noe capta intromittebat, sed venientia et intrantia permittebat.
147
Ad hoc enim valet quod dictum est: Intrabunt ad te ; non scilicet
hominis actu, sed Dei nutu; ita sane, ut non illic fuisse credenda sint,
quae sexu carent. Praescriptum enim atque definitum est: Masculus
et femina erunt. Alia sunt quippe quae de quibusque rebus sine con­
eubitu ita nascuntur, ut postea coneumbant et generent, sicut mu­
scae; alia vero in quibus nihil sit m a r i š et feminae, sicut apes. E a
^ fabricaretur M.
consueverunt M.
d n
in antepon. M.
1 4 3
C f . A c t 7, 22.
1 4 4
C f . G e n 4, 17.
1 4 5
G e n 6, 20.
1 4 6
G e n 6, 19; 7, 2-9.
1 4 7
G e n 6, 20.
O DRŽAVI BOŽJOJ 15, 27,3 - 27,4 389
3
mudrosti egipćanskoj« , a Egipćani su voljeli geometriju - te je mogao
imati na umu geometričke laktove, od kojih kako kažu jedan vrijedi
šest naših, tko onda ne bi uvidio: kolike su sve stvari mogle stati u
korablju tolike veličine?
A ono pak što dokazuju, kako se korablja tako goleme veličine nije
mogla izgraditi, tek veoma nesklapno prigovaraju, jer i sami znaju
kako bijahu izgrađeni i silno veliki gradovi; uz to se i ne obziru na
stotinu godina za kojih se gradila ta korablja - jer ako kamen može
prianjati uz kamen spojen jedino vapnom, kako bi se mjesto opasalo
zidom dugim tolike milje, zar drvo ne može prionuti uz drvo - a s
pomoću klinova, čepova, čavala i pakline, da se izgradi korablja, ne
ukrivljena nego ravna trupa, prava i u dužinu i u širinu, koju ne pori-
njuje u more nikakav ljudski napor, nego je naprosto podiže poplavna
voda, kad stigne, po naravnom poretku težine, dok za plovidbe
njome više upravlja Božja promisao negoli ljudska razboritost, kako
ne bi nigdje dopala brodoloma?
4. Ono pak što se veoma sitničavo običava pitati i o najsitnijim živo-
tinjicama (kakve su ne samo miševi i gušteri, nego čak i skakavci,
kotrljani, muhe i buhe), naime: bijaše l i ih u korablji veći broj od
onoga što je određen Božjom naredbom, - prije svega treba one koje
to zbunjuje uputiti, kako treba shvatiti ono kad se kaže: »što puze po
zemlji« , da nije bilo potrebno izbavljati u korablji one stvorove koji
mogu živjeti u vodi, ne samo zaronjeni poput riba, nego i one što po
njoj plivaju, poput mnogih ptica. Zatim kad se kaže »i neka budu
5
muško i žensko«, dakako da se podrazumijeva potreba obnove roda,
pa prema tome i nije bilo potrebno da tu budu i oni stvorovi koji
mogu nastati bez spolnoga snošaja iz bilo kakve tvari i l i od raspada
stvari; i l i pak ako ih je i bilo (kao što običava biti u domovima),
mogli su tu biti bez ikakva određena broja. Ili, ako se sadržano naj­
svetije otajstvo i pralik tolike stvarnosti nisu mogli u zbilji događaja
drukčije ispuniti ukoliko tu u određenu broju ne bi bili svi oni stvorovi
što ne mogu živjeti u vodi (jer im narav priječi), onda to ne bijaše
briga onoga čovjeka i l i onih ljudi, nego samoga Boga. Jer nije Noa
uhvaćene životinje unutra smještao, nego ih je pridošle i prišle unutra
puštao. To označuje ono što se kaže: »One će doći k tebi«, naime:
ne po čovjekovu činu nego po Božjem nalogu, ali naravno ne tako da
bismo povjerovali kako tu bijaše i bespolnih stvorova. Naime, i propi­
sano je i određeno: »Neka budu muško i žensko.«
Postoje i stvorovi koji se bez spolnoga snošaja rađaju iz nekakvih
tvari, ali poslije opće između sebe i razmnožavaju se, poput muha; a
postoje i druge među kojima nema mužjaka i ženki, kao pčele. Po-
Dj 7,22.
Post 6,20.
Post 6,19.
 390 D E CIV. D E I 15, 27,4 - 27,5
CC 497 porro quae sic ha/bent sexum, ut non habeant fetum, sicut muli et
PL 476 mulae, mirum si fuerunt ibi, ac non potius parentes eorum ibi / fuisse
suffecerit, equinum videlicet atque asininum genus; et si qua alia
sunt, quae commixtione diversi generis genus aliquod gignunt. Sed
si et hoc ad mysterium pertinebat, ibi erant. Habet enim et hoc genus
masculum et feminam.
Pro omnibus 27. 5. Solet etiam movere nonnullos, genera escarum, quae illic
fuit esca. habere poterant animalia, quae non nisi carne vesci putantur, utrum
praeter numerum ibi fuerint sine transgressione mandati, quae alio-
rum alendorum necessitas illic coegisset includi; an vero, quod po­
do
tius est credendum, praeter carnes aliqua alimenta esse potuerunt ,
quae omnibus convenirent. Novimus enim quam multa animalia, qui-
bus caro cibus est, frugibus pomisque vescantur et maxime fico at-
que castaneis. Quid ergo mirum, si vir ille sapiens et iustus, etiam
divinitus admonitus, quid cuique congrueret, sine carnibus aptam
dp
cuique generi alimoniam praeparavit et condidit ? Quid est autem,
quo vesci non cogeret fames? aut quid non suave ac salubre facere
posset Deus, qui etiam, ut sine cibo viverent, divina facilitate dona-
ret, nisi ut pascerentur etiam hoc implendae figurae tanti mysterii
conveniret? Non autem ad praefigurandam Ecclesiam pertinere tam
multiplicia rerum signa gestarum, nisi fuerit contentiosus, nemo
permittitur opinari. Iam enim gentes ita Ecclesiam repleverunt,
mundique et immundi, donec certum veniatur ad finem, ita eius uni-
tatis quadam compagine continentur, ut ex hoc uno manifestissimo
etiam de ceteris, quae obscurius aliquanto dicta sunt et difficilius
agnosci queunt, dubitare fas non sit. Quae cum ita sint, si nec inani-
ter ista esse conscripta putare quisquam vel durus audebit, nec nihil
significare cum gesta sint, nec sola dicta esse significativa non facta,
nec aliena esse ab Ecclesia significanda probabiliter diei potest; sed
magis credendum est et sapienter esse memoriae litterisque manda­
ta, et gesta esse, et significare aliquid, et ipsum aliquid ad praefigu­
randam Ecclesiam pertinere. Iam usque ad hunc articulum perduc-
tus liber iste claudendus est, ut ambarum civitatum cursus, terrenae
scilicet secundum hominem viventis et caelestis secundum Deum,
post diluvium et deinceps in rebus consequentibus requiratur.
d o
potuerint M.
d p
recondidit M.
O DRŽAVI BOŽJOJ 15, 27,4 - 27,5 391
stoje i one pako životinje koje imaju spol, ali ne mogu imati potom­
stva, kao što su mazga i mazag; i bilo bi čudo ako bi se ondje našle
takve, a ne prije njihovi roditelji, naime rod konja i magarca, koji bi
dostajali; isto vrijedi i za druge životinje koje križanjem različita roda
rađaju nekakav rod. N u , ako je i to pripadalo samomu otajstvu, onda
one ondje bijahu; jer i ta vrsta ima muško i žensko.
5. Neke opet običavaju zbunjivati i vrste hraniva koje su u ko-
rablji mogle biti, a za životinje o kojima se misli da jedu samo meso,
pa se pitaju: bijaše l i tu mimo određena broja - a bez prekršaja na­
redbe - dodatnih životinja, koje bi se morale uključiti radi potrebe
hranjenja onih drugih, ili opet (u što prije treba vjerovati) moglo je
tu biti hraniva drukčijeg od mesa, koje bijaše prikladno za sve životi­
nje. Znamo kako mnoge životinje, kojima je inače meso hrana, jedu
i povrće i voće, a najviše smokve i kestenje. Zar je onda čudo ako
taj mudri i pravedni čovjek, kojega je i sam Bog naputio o tome što
je za svaku vrstu primjereno, pripremi i spremi i prikladno hranivo
za svaki rod životinja, izuzev mesa?
Zar ima čega što glad ne bi natjerala da se pojede? I zar ima čega što
Bog ne bi mogao učiniti ukusnim i zdravim, on koji je svojom božan­
skom moću mogao učiniti da ti stvorovi žive i bez hrane, kad radi
ispunjenja označja toga velikog otajstva ne bi trebalo i da one jedu?
I ukoliko mu nije do puke prepirke, nitko ne može pomisliti, da toli-
kostruci znaci zbiljskih događaja ne služe kao pralik same Crkve. Jer
mnogi su puci već ispunili Crkvu, i čisti i nečisti, i ostaju u okviru
njezina jedinstva, sve dok ne dođe do predodređena konca; a kako o
tome jednomu najbjelodanijem - tako nije dopušteno dvojiti ni o
ostalim značenjima, što su izražena ponešto nejasnije i teže se mogu
raspoznati.
A kad je tomu tako, onda nitko - pa koliko god bio tvrdoglav - neće
se odvažiti te pomisliti, kako su te stvari uzalud zapisane; ili pak da
ništa ne označuju, iako su se dogodile; ili opet da su znakovite samo
riječi, a ne i činjenice; ili da se razložno, napokon, može reći kako se
to označje ne tiče Crkve. Nego dapače mora se vjerovati: i da je
mudro što su te stvari zapamćene i zapisane, i da su se zbile, i da
nešto označuju, i da to označje služi kao pralik Crkve.
Stigavši već do ovoga stavka, treba ovu knjigu završiti, da bi se razvoj
obaju gradova - to jest zemaljskoga, koji živi po čovjeku, i nebesko­
ga, koji živi po Bogu - istražio nakon Potopa i dalje u susljednoj
povijesti.
 KNJIGA X V I .

Po savjetu samog Augustina knjigu možemo promatrati kao opsežnu, produb­

ljenu i čestim dokazima i interpretacijama potkrijepljenu analizu Božje države od si­
nova Noinih do Davida ili, kako on sam tvrdi, od djetinjstva preko mladenaštva sve
do prve mladosti. Od Seta i Kajina do potopa bilo bi djetinje doba (usp. br. 43,3). I
u ovoj je knjizi bitna poredba između stvari i događaja i odnosni simbolizam između
osoba i njihovih značajki te njihova alegorijska značenja. Knjiga se može podijeliti na
tri dijela.
U prvom dijelu, i zbog toga jer se odnosi na doba djetinjstva, poglavit predmet
nisu toliko rodoslovlja koliko raznolikost govora i narječja kao i odnosno teritorijalno
i regionalno pripadništvo raznim plemenima koja se javljaju tijekom događaja. Po­
sebna pažnja posvećena je Babilonu, odakle potječe pometnja govora, i Eberu, ka­
snom potomku Šemovu, od kojega bi mogao potjecati rod i jezik hebrejski, koji je
bio prvi i jedini govor (prema hipotezi, pojašnjava Augustin) prije potopa (1-11).
U drugom dijelu, koji zauzima dvije trećine knjige, prevladava lik Abrahamov
kroz sedam epizoda: poziv, putovanja i odnosne kronologije, četiri ukazanja Gospodi­
nova i odnosna obećanja a u posljednjem ukazanju i savez kroz obrezanje, njegova
vjera u žrtvovanju Izaka. Stalno je i uvjerljivo pozivanje na alegorijska i simbolička
značenja. Neprestano naglašavanje potomstva opravdava i metafora mladenaštva, dob
u kojoj se započinje prenošenje života (12-36).
U trećem dijelu izlaže se rast Božje države s Izakom, lakovom i Judom, slijedi
osvajanje obećane zemlje s Mojsijem i Jošuom, početak izraelskog kraljevstva s Davi­
dom i onda upućivanje Božje države prema mladosti (37-43).
 BREVICULUS SAŽETAK

CC XXX An post diluvium a Noe usque ad Abraham aliquae familiae secun­ Da li se nakon Potopa, od Noe pa do Abrahama, nalaze neke obitelji 1.
dum Deum viventium reperiantur. onih što žive po Bogu?
2. Quid in filiis Noe prophetice fuerit figuratum. Što bijaše proročki predoznačeno u sinovima Noinim? 2.
3. De generationibus trium filiorum Noe. O naraštajima trojice Noinih sinova. 3.
4. De diversitate linguarum principioque Babylonis. O raznolikosti jezika i osnutku Babilona. 4.
5. De descensione Domini ad confundendam linguam aedificantium tur- O silasku Gospodinovu, kako bi pobrkao govor onima što su gradili 5.
rem. toranj.
6. Qualis intellegenda sit esse locutio, qua Deus angelis loquitur. Kakav treba misliti da bijaše govor kojim je Bog govorio anđelima. 6.
7. An omne bestiarum genus etiam remotissimae a terris insulae ex eo Da li su sav onaj rod životinja (koji u korablji bijaše izbavljen od poplave 7.
numero acceperint, qui in arca a diluvii inundatione servatus est. Potopa) primili i otoci najudaljeniji od kopna.

An ex propagatione Adam vel filiorum Noe quaedam genera homi­ Da li su od potomstva Adamova ili od Noinih sinova mogli poteći neka- 8.
num monstruosa prodierint. kvi čudovišni rodovi ljudi.
An inferiorem partem terrae, quae nostrae habitationi contraria est, Treba li vjerovati kako postoje protunošci, u nižem dijelu Zemlje, što je 9.
antipodas habere credendum sit. suprotna našem staništu.
10. De generatione Sem, in cuius progenie tendens ad Abraham civitatis O Šemovu naraštaju, u kojega se potomstvu grad Božji kreće prema 10.
Dei ordo dirigitur. Abrahamu.
CC XXXI 11. Quod ea primitus lingua in usu hominum fuerit, quae postea Hebraea O tome kako prvotno bijaše u porabi medu ljudima onaj jezik što se 11.
ab Heber nomine nuncupata est, in cuius familia remansit, cum diver- poslije prema Heberu nazva hebrejskim, koji u njegovoj obitelji ostade
sitas esset facta linguarum. nepromijenjen kad ono nastade različitost medu jezicima.
12. De articulo temporis in Abraham, a quo sanctae successionis novus O Abrahamovu razdoblju, od kojega počinje novi red svete loze. 12.
ordo contexitur. Što se čini da je razlog te uopće nije spomenut Terahov sin Nahor pri 13.
13. Quae ratio fecisse videatur, ut in transmigratione Tharae, qua Chal- njegovoj selidbi, kad je Terah napustivši Kaldejce prešao u Mezopotami­
daeos deserens in Mesopotamiam transiit, nulla filii eius Nachor facta ju.
sit mentio. O životnoj dobi Teraha, koji svoj život dovrši u Haranu. 14.
14. De annis Tharae, qui in Charra vitae suae tempus implevit. O dobu Abrahamova odlaska, kad je po nalogu Božjem otišao iz Hara- 15.
De tempore profectionis Abrahae, qua secundum praeceptum Dei na.
15. exiit de Charra. O redu i kakvoći obećanja Božjih, što su dana Abrahamu. 16.
De ordine et qualitate promissionum Dei, quae ad Abraham factae
16. sunt.
De tribus excellentioribus gentium regnis, quorum unum, id est Assy- O trima najistaknutijim kraljevstvima pogana, od kojih jedno, to jest ono 17.
17.
riorum, iam Abraham genito sublimius eminebat. Asiraca, bijaše već glasovito kad se Abraham rodio.
De iterato alloquio Dei ad Abraham, quo ei et semini eius Chanaan O drugom Božjem govoru Abrahamu, kojim se njemu i njegovu sjemenu 18.
18. terra promittitur. obećaje zemlja Kanaan.
De Sarrae pudicitia in Aegypto per Deum custodita, quam Abraham O Sarinoj čednosti, koju je Bog u Egiptu štitio, a koju Abraham nazivaše 19.
19. ne svojom ženom, nego svojom sestrom.
non uxorem suam esse dixerat, sed sororem.
De secessione Lot et Abrahae, quae illis salva caritate complacuit. O rastanku Lota i Abrahama, prema dogovoru i bez štete po uzajamnu 20.
20. ljubav.
De tertia promissione Dei, qua terram Chanaan Abrahae et semini O trećem Božjem obećanju, kojim se zemlja Kanaan zauvijek obećaje 21.
21. eius in perpetuum pollicetur. Abrahamu i njegovu sjemenu.
De superatis ab Abraham hostibus Sodomorum, quando et Lot de cap- O neprijateljima Sodome, koje pobijedi Abraham, kada izbavi i Lota iz 22.
22. sužanjstva, te kad ga blagoslovi svećenik Melkisedek.
tivitate eripuit, et a Melchisedech sacerdote benedictus est.
23. De verbo Domini ad Abraham, quo ei promittitur secundum multitu- O Božjoj riječi Abrahamu, kojem obećaje da će mu se potomstvo uzmno- 23.
 396 BREVICULUS SAŽETAK 397

dinem stellarum multiplicanda posteritas; quod credens iustificatus liti poput množine zvijezda; o tom da je opravdan vjerujući i prije svog
est adhuc in preputio constitutus. obrezanja.
24. De significatione sacrificii, quod Abraham offerre praeceptus est, cum O značenju žrtve koja je Abrahamu naložena da je prinese, kad je zatra- 24.
poposcisset, ut de his quae crediderat doceretur. žio da bude poučen o stvarima u koje je povjerovao.
25. De Agar ancilla Sarrae, quam eadem Sarra Abrahae esse voluit concu- O Hagari, Sarinoj sluškinji, koju ista Saraja izabra kao suložnicu Abra- 25.
binam. hamu.
26. De testificatione Dei ad Abraham, qua eidem seni de sterili Sarra fi- O Božjem savezu s Abrahamom, kojim mu starcu od nerotkinje Sare 26.
lium spondet patremque eum gentium statuit etpromissi fidem sacra-
obeća sina, i postavi ga ocem narodima, i vjernost obećanju zapečati
mento circumcisionis obsignat.
otajstvom obrezanja.
cc XXXII 27. De masculo, qui si octavo die non fuerit circumcisus, perit anima eius,
quia testamentum Dei dissipavit. O muškiću, koji gubi dušu, ako ne bude obrezan osmoga dana, jer je 27.
28. De commutatione nominum Abrahae et Sarrae, qui cum ob unius ste- prekršio savez Božji.
rilitatem, ob utriusque autem senectutem generare non possent, mu- O promjeni imena Abrahama i Sare, koji - zbog jalovosti jednoga od 28.
nus fecunditatis indepti sunt. njih a starosti u oboje - ne mogahu rađati, pa primiše dar plodnosti.
29. De tribus viriš vel angelis, in quibus ad quercum Mambre apparuisse O trojici muževa ili anđela, u kojima se Abrahamu ukazao Gospodin 29.
Abrahae Dominus indicatur. kod hrasta Mamre.
30. De Lot a Sodomis liberato atque eisdem caelesti igne consumptis et O Lotovu izbavljenju iz Sodome te o njezinu uništenju nebeskim ognjem 30.
de Abimelech, cuius concupiscentia castitati Sarrae nocere non po­ / o Abimeleku, kojega požuda nije mogla nauditi Sari.
tuit. O Izakovu rođenju prema obećanju, i o imenu koje mu je dano prema 31.
31. De Isaac secundum promissionem nato, cui nomen ex risu utriusque smijehu oboje roditelja.
parentis est inditum. O poslušnosti i vjeri Abrahamovoj, u kojoj je iskušavan žrtvovanjem 32.
32. De oboedientia et fide Abrahae, qua per oblationem immolandi proba- sina i o Sarinoj smrti.
tus est filii, et de morte Sarrae. O Rebeki, unuci Nahorovoj, koju Izak uze za ženu. 33.
33. De Rebecca nepte Nachor, quam Isaac accepit uxorem. Kako treba razumjeti ono što se Abraham nakon Sarine smrti oženio 34.
34. Quid intellegendum sit in eo, quod Abraham post mortem Sarrae Cet- Keturom.
turam accepit uxorem. Što je označio božanski odgovor o blizancima što još bijahu u Rebekinoj 35.
35. De geminis adhuc in utero Rebeccae matris inclusis quid indicaverit utrobi.
divina responsio. O proroštvu i blagoslovu, koje je Izak primio isto onako kao i njegov 36.
36. De oraculo et benedictione, quam Isaac non aliter quam pater ipsius, otac, a voljen zbog očevih zasluga.
merito eiusdem dilectus, accepit. O onim stvarima što se u Ezavu i Jakovu otajstveno pretkazuju. 37.
37. De his, quae in Esau et Iacob mystiče praefigurabantur. O tome kako je Jakov poslan u Mezopotamiju da uzme sebi ženu i o 38.
38. De misso Iacob in Mesopotamiam ad accipiendam uxorem et de visio- onome što mu se na putu u snu ukazalo, te o njegove četiri žene, iako je
ne, quam in itinere somniavit, et de quattuor ipsius feminis, cum tražio samo jednu.
unam petiisset uxorem. Koji bijaše razlog da se Jakov nazove i Izraelom. 39.
39. Quae ratio fecerit ut Iacob etiam Israel cognominaretur. Zašto je rečeno da je Jakov ušao u Egipat sa sedamdeset i pet duša, iako - 40

40. Quomodo Iacob cum septuaginta quinque animabus Aegyptum narre- su većina od tih što su spomenuti rođeni u potonje doba.
tur ingressus, cum plerique ex his, qui commemorantur, tempore po- O blagoslovu što ga je Jakov obećao svojem sinu Judi. 4 1
•
steriore sint geniti. O sinovima Josipovim, koje je Jakov blagoslovio ukriživši proročanski 42
-
41. De benedictione, quam Iacob in Iudam filium suum promisit. svoje ruke.
cc xxxiii 42. De filiis loseph, quos Iacob prophetica manuum suarum transmuta- O vremenima Mojsija i Jošue te sudaca i kraljeva, od kojih je Šaul, prvi, 43
-
tione benedixit. a David najistaknutiji i otajstveno i po zasluzi.
43. De temporibus Moysi et lesu Nave ac Iudicum atque inde regum, quo-
rum quidem Saul primus est, sed David praecipuus et sacramento
habetur et merito.
 LIBER DECIMO SEXTUS ŠESNAESTA KNJIGA

CIVITATIS D E I QUAE F U E R I N T PRIMORDIA HISTORICA A N O E AD DAVID BOŽJA DRŽAVA U POVIJESTI N O E I DAVIDA

Quae fuerit pueritia civitatis Dei a Noe ad Abraham [1-11] Djetinjstvo Božje države od Noe do Abrahama [1-11]
C
PL47 - CC498 1. Post diluvium procurrentis sanctae vestigia civitatis / utrum 1. Teško je naći ikakav jasan odgovor u riječima Pisma na pitanje Da u se nakon
Semet lafet be- continuata sint an intercurrentibus impietatis interrupta tempori- da l i se sveti grad nakon Potopa kretao neprekinutim razvojem, ili su pa^Abraha 0 6

nedicuntur. . n i . . i . i i.
pak njegov tijek prekidala razdoblja bezbožja tako te nije bilo ni jed- ma, nalaze neke
PL 476 bus, ita ut nullus hominum veri unius Dei cultor existeret, ad liqui- nog jedinog čovjeka štovatelja jedinoga pravog Boga, i to zbog toga ž^poBogu? 0

a
PL 477 dum Scripturis loquentibus invenire difficile est, propterea quia in što u kanonskim knjigama nakon Noe (koji, zajedno sa suprugom i
canonicis Libris post Noe, qui cum coniuge ac tribus / filiis totidem-
b
trojicom sinova te trima snahama, bijaše zaslužio da se u korablji
que nuribus suis meruit per arcam vastatione diluvii liberari, non
c
izbavi od propasti u Potopu) pa sve do Abrahama ne nalazimo nikoga
invenimus usque A b r a h a m cuiusquam pietatem evidenti divino elo-
čiju bi pobožnost potvrđivala bjelodana božanska izjava, osim što Noa
quio praedicatam, nisi quod Noe duos filios suos Sem et Iapheth
proročkim blagoslovom preporučuje dvojicu svojih sinova, Šema i Ja-
prophetica benedictione commendat, intuens et praevidens quod lon­
feta, uviđajući i predviđajući ono što će se dogoditi u dalekoj buduć­
ge fuerat post futurum. Unde factum est etiam illud, ut filium suum
d nosti. Otuda se i dogodilo ono da svojega srednjega sina (to jest:
medium, hoc est primogenito i u n i o r e m ultimoque maiorem, qui
onoga mlađeg od prvorođenca a starijega od najmlađeg) koji bijaše
peccaverat in patrem, non in ipso, sed in filio eius suo nepote male-
zgriješio protiv oca, nije sam osobno prokleo, nego u osobi njegova
diceret his verbis: Maledictus Chanaan puer, famulus erit fratribus
sina, svojega unuka, ovim riječima: »Nek je proklet Kanaan, braći
suis. Chanaan porro natus fuerat ex Cham, qui patris dormientis nec 1
svojoj sluga nek bude!« Ovaj Kanaan, bijaše sin Hamon, koji ocu što
texerat, sed potius prodiderat nuditatem. Unde etiam quod secutus
e je spavao golotinju nije pokrio nego radije prokazao. Otuda onaj bla­
adiunxit benedictionem duorum maximi et minimi filiorum dicens:
goslov dvojice sinova, najstarijeg i najmlađeg, koji je slijedio, kad
Benedictus Dominus Deus Sem, et erit Chanaan puer illius; laetificet
Deus Iapheth, et habitet in domibus Sem \ sicut ipsa eiusdem Noe et reče: »Blagoslovljen Gospodin, Bog Šemov! Kanaan nek mu je sluga!
2

vineae plantatio et ex eius fructu inebriatio et dormientis enudatio , f Neka Bog raširi Jafeta, da prebiva pod šatorima Šemovim«, te Noina
et quae i b i cetera facta atque conscripta sunt, propheticis sunt gra- zasadba vinograda, opijanje od njegova ploda i razgolićenje u snu -
vidata sensibus et velata tegminibus. kao i sve ostalo tu počinjeno i opisano - bremeniti su proročanskim
smislom i prikriveni koprenama.

Quid signifi- 2. 1. Sed nunc rerum effectu iam in posteris consecuto, quae oper-
cent Sem, la­ ta fuerant, satis aperta sunt. Quis enim haec diligenter et intellegen-
fet, Cam. 2. 1. A sada pak, pošto su se u potomcima ispunile, stvari koje Što bijaše
ter advertens non agnoscat in Christo? Sem quippe, de cuius semine bijahu zastrte dostatno su se otkrile. Jer, ako pomno i razumno razvi­ proročki predo-
2 značeno u
in carne natus est Christus, interpretatur « N o m i n a t u s » . Quid autem di, tko ih ne bi prepoznao u Kristu? Sem, od čijega je sjemena Krist sinovima Noi-
nominatius Christo, cuius nomen ubique iam fragrat, ita ut in Canti- 1 nim?
g
u puti rođen, znači 'imenovan'. A što li je imenitije od Krista, kojega
co canticorum etiam ipsa praecedente prophetia unguento compa- ime svugdje miriše tako te se u Pjesmi nad pjesmama u proročkoj
3
retur effuso ; in cuius domibus, i d est ecclesiis, habitat gentium la-
titudo? N a m Iapheth «Latitudo» interpretatur. Cham porro, quod in-
1

a
Post 9,25.
q u o d M. 2
Post 9,26-27.
3
b
a antepon. M. Z a ovakvo alegorijsko i tipološko tumačenje Augustinu je bila uzor kršćanska
c
ad antepon. M. starina (npr. Pavao: vidi O Božjoj državi, 15,2); ovakvo tumačenje Noina pijanstva kao
d
minorcm M. pralika muke Kristove nalazimo kod Ciprijana (vidi O kršćanskom nauku, 3,21,45).
e
adiungit M. 1
Slijedi tumačenje samih hebrejskih imena prema korijenima. Tako se Šem pove­
f
nudatio M. zuje sa sem (ime, slava); Jafet s glagolom pathah (otvoriti); Ham od ham (topao, vruć);
s praecinente M. Kanaan, veže se s korijenom kana (nizak).
 O DRŽAVI BOŽJOJ 16, 2,1 - 2,2 401
400 DECIV. DEI 16, 2 , 1 - 2 , 2

2
4
terpretatur «Calidus» , medius Noe filius, tamquam se ab utroque slutnji uspoređuje s izlivenim mirisom? , a u čijim domovima, to jest
CC 499 discernens et inter utrumque remanens, nec in primitiis / Israelita- u crkvama, prebiva 'raširenost' naroda (jer ime Jafet znači rašire­
3

rum nec in plenitudine gentium, quid significat nisi haereticorum
genus calidum, non špiritu sapientiae, sed impatientiae, quo solent
haereticorum fervere praecordia et pacem perturbare sanetorum?
Sed haec in usum cedunt proficientium, iuxta illud Apostoli: Oportet
et haereses esse, ut probati manifesti fiant in vobis . Unde etiam
scriptum est: Filius eruditus sapiens erit, imprudente autem ministro
6
utetur . Multa quippe ad fidem catholicam pertinentia, dum haereti­
corum calida inquietudine exagitantur, ut adversus eos defendi pos­
sint, et considerantur diligentius et intelleguntur clarius et instan-
tius praedicantur, et ab adversario mota quaestio discendi existit
oceasio. Quamvis non solum qui sunt apertissime separati, v e r u m
PL 478 omnes, qui christiano vocabulo glorian/tur et perdite vivunt, non ab-
surde possunt videri medio Noe filio figurati; passionem quippe
Christi, quae illius hominis nuditate significata est, et annuntiant
profitendo, et male agendo exhonorant. De talibus ergo dictum est:
7
Ex fruetibus eorum cognoscetis eos . Ideo Cham in filio suo maledic-
tus est, tamquam in fruetu suo, id est in opere suo. Unde convenien-
ter et ipse filius eius Ghanaan interpretatur «Motus eorum»; quod
aliud quid est quam opus eorum? Sem vero et Iapheth tamquam cir-
nost ). Dočim Ham, kojega se ime tumači kao 'vruć', onaj srednji
Noin sin, koji kao da se razlučuje od obojice i ostaje između njih, pa
niti je među prvinama Izraelaca niti među zrelinama inovjeraca, što
li drugo označuje ako ne vrući rod krivovjeraca, jer srca krivovjeraca
5 ne plamte duhom mudrosti, nego duhom nestrpljivosti i remete mir
svetih? Pa ipak i to izlazi na korist vjernicima, prema onoj apostolo-
voj: »Potrebno je doista, da među vama budu rascjepi, da se očituju
4
prokušani među vama.« Zbog toga je i ovo pisano: »Upućen sin bit
5
će mudar, i poslužit će se nerazboritim kao slugom svojim.« I doista
mnoge stvari koje se tiču katoličke vjere, napadane vrelim nemirom
h
tih krivovjeraca, kako bi se uzmogle braniti od takvih i pažljivije se
razmatraju, i jasnije razumijevaju, i zauzetije propovijedaju, te tako
pitanje potaknuto od protivnika pruža nam prigodu za učenje. I nije
besmisleno smatrati kako je srednji Noin sin pralik ne samo onih što
su najbjelodanije odcijepljeni nego i svih onih koji se diče kršćanskim
imenom, a žive opakim životom; i ti doista Kristovu muku (što je
označena golotinjom onoga čovjeka) priznajući navješćuju, a obeščaš-
ćuju čineći zlo. Stoga je o takvima rečeno: »Po plodovima njihovim
ćete ih prepoznati.« 6

cumcisio et praeputium, vel sicut alio modo eos appellat Apostolus,
8
Iudaei et G r a e c i , sed vocati et iustificati, cognita quoquo modo nu­
ditate patris, qua significabatur passio Salvatoris, sumentes vesti-
mentum posuerunt supra dorsa sua et intraverunt aversi et operue-
9 djelo? Dočim, Šem i Jafet, kao obrezanje i neobrezanje, i l i kao što
runt nuditatem patris sui, nec viderunt quod reverendo texerunt .
Quodam enim modo in passione Christi et quod pro nobis factum est
honoramus et Iudaeorum facinus aversamur. Vestimentum signifi­
cat sacramentum, dorsa memoriam praeteritorum, quia passionem
Christi eo scilicet iam tempore, quo habitat Iapheth in domibus Sem
10
et malus frater in medio eorum , transactam celebrat Ecclesia, non
adhuc prospeetat futuram.
Zbog toga je H a m proklet u svojem sinu, kao u svojem plodu, to
jest: u svojem djelu. Otuda se primjereno i njegov sin Kanaan tumači
7
kao njihovo gibanje (motus) ; jer što l i je ono drugo nego njihovo
ih drukčije apostol naziva: Židovi i Grci (ali oni koji su pozvani i
opravdani), opazivši golotinju očevu - koja označivaše muku Spasite­
lj evu - uzeše ogrtač i prebacivši ga sebi preko ramena i idući natraške
uđoše i pokriše golotinju oca svojeg, te tako i ne vidješe ono što
8
štujući prekriše. Tako i mi pri muci Kristovoj nekako: i štujemo ono
što je za nas učinjeno i odvraćamo lica od opačine židovske. Ogrtač
označuje otajstvo, a leđa uspomenu na prošla djela, jer zaista sada
kad Jafet prebiva u nastambama Šemovim, dok je opaki brat u sredini
9
između njih , Crkva slavi Kristovu muku kao prošlu i ne očekuje je
više kao buduću.

Noe nudatus 2. 2. Sed malus frater in filio suo, hoc est, in opere suo, puer, id 2. A l i opaki brat u sinu svojem, to jest u svojem djelu, postaje sluga,
1
praenuntiat e s t s e r v ut fratrum bonorum, c u m ad exercitationem patientiae
s e s naime rob svoje dobre braće, kad se dobri razborito služe zlima ili da
Christum eru- . , i . . . T i • A
bi se vježbali u strpljivosti ili da bi napredovali u mudrosti. Jer, prema
cifixum. vel ad provectum sapientiae scienter utantur malis boni. Sunt enim
h
etiam add. M.
1
vel add. M.
1
profeetum M.

2
4
HffiRONTMUS, Lib. interp. hebr. nom.: C C 72, 63. Pnp 1,3.
3
5
To jest: širina, proširenost, otvorenost.
1 C o r 11, 19. 4
1 Kor 11,19.
6
Prov 10, 4 (sec. L X X ) . 5
Izr 10,4. (Doslovan prijevod prema Augustinovu lat. predlošku).
7
M t 7, 20. 6
Mt 7,20. (Prijevod prema lat. predlošku).
7
8
C f . 1 C o r 1, 22. Nije jasno podrijetlo ovog Augustinovog etimološkog povezivanja.
8
9
Cf. G e n 9, 23. Post 9,23.
9
1 0
C f . G e n 9, 27. To jest: Židovi i Nežidovi žive zajedno u Crkvi, dok su krivovjerci između njih.
 402 DE CIV. D E I 16, 2,2 - 2,3 O DRŽAVI BOŽJOJ 16, 2,2 - 2,3 403

teste Apostolo, qui Christum annuntiant non časte; sed sive occasio- svjedočanstvu apostolovu, postoje i oni koji nedostojno propovijedaju
m n
ne, inquit, sive veritate Christus annuntietur . Ipse quippe planta- Krista. O n kaže: »Bilo da se pod izlikom, bilo istinito, Krist propovi­
CC500 vit vineam, de qua dicit / Propheta: Vinea Domini Sabaoth domus jeda, tome se radujem i radovat ću se« . Krist je zasadio vinograd, 10

12
Israel est , et bibit de vino eius: sive ille calix hic intellegatur, de quo
13
dicit: Potestis bibere calicem, quem ego bibiturus sum? et: Pater, si
n 14
fieri potest, transeat calix iste , quo suam sine dubio significat pas-
sionem; sive, quia vinum fruetus est vineae, hoc potius illo significa-
0 kojem prorok kaže: »Vinograd Gospoda nad vojskama dom je Iz-
11
raelov«, i pio od vina njegova; ovdje treba razumjeti ili onu čašu o
kojoj kaže: »Možete li piti čašu koju ću ja piti?« i zatim: »Oče moj!
A k o je moguće, nek me mimoiđe ova čaša!« što - bez ikakve dvojbe 2

tum est °, quod ex ipsa vinea, hoc est ex genere Israelitarum, carnem - označuje njegovu muku; ili pak, budući da je vino plod vinograda,
pro nobis et sanguinem, ut pati posset, assumpsit; et inebriatus est, da je time prije označeno kako je od samoga vinograda, to jest od
15
id est passus est, et nudatus est ; ibi namque nudata est, i d est ap- roda Izraelaca, uzeo radi nas put i krv, da bi mogao trpjeti, »i opio
paruit, eius infirmitas, de qua dicit Apostolus: Etsi crucifixus est ex se«, to jest patio je, »i ogolio se«, naime: tu se slabost njegova ogolje­
16
infirmitate '. Unde idem dicit: Infirmum Dei fortius est hominibus, la, to jest pokazala se; o njoj kaže apostol: »iako bi razapet zbog
17
et stultum Dei sapientius est hominibus . Quod vero cum dictum 13
slabosti« ; zbog toga isti kaže: »jer je ludo Božje mudrije od ljudi, i
18
esset: Et nudatus est, addidit Scriptura: In domo sua , eleganter slabo Božje jače od ljudi.« Pošto je rečeno »ogolio se«, Sveto pismo 14

ostendit, quod a suae carnis gente et domesticis sanguinis sui, utique dodaje: »u domu svojem«, i domišljato pokazuje da će On pretrpjeti 15

Iudaeis, fuerat erucem mortemque passurus. Hane passionem Chri­
sti foris in sono tantum vocis reprobi annuntiant; non enim quod
annuntiant intellegunt. Probi autem in interiore homine habent tam
grande mysterium atque honorant intus in corde infirmum et stul­
p
tum Dei, q u i a fortius et sapientius est hominibus. Huius rei figura
PL 479 est, quod Cham exiens hoc nuntiavit foris; / Sem vero et Iapheth, ut
hoc velarent, i d est honorarent, ingressi sunt, hoc est interius i d ege-
runt . 19
smrt na križu od puka svoje puti i ukućana svoje krvi, naime od Žido­
va.
Tu muku Kristovu opaki samo izvana navješćuju, pukim zvukom
svoga glasa; jer to što propovijedaju, oni ne razumiju. Dočim praved­
nici imaju to golemo otajstvo u unutrašnjem čovjeku te unutra, u
srcu, časte slabo i ludo Božje, jer je ono i jače i mudrije nego ljudi.
Tomu je označje kad Ham izlazi, kako bi to razglasio vani, dok Sem
1 Jafet, ulaze, kako bi to prekrili, to jest: počastili - naime: unutra to
učiniše.

Si semper res 2. 3. Haec Scripturae secreta divinae indagamus, ut possumus, 3. Te skrovitosti Svetoga pisma istražujemo onoliko koliko možemo,
gestae ahquid a li u s a li Q magis minusve congruenter, verum tamen fideliter certum jedan s manjim a drugi s većim uspjehom, ipak vjerno držeći kao
praehgurent. ° . . .
r r
čvrsto, kako one nisu ni počinjene ni zapisane bez nekakva pretkaza-
tenentes non ea sine aliqua praeriguratione ruturorum gesta atque
nja budućih događaja, te se moraju odnositi na Krista i njegovu Cr­
conscripta neque nisi ad Christum et eius Ecclesiam, quae civitas Dei
kvu, koja je grad Božji, o kojemu od iskona ljudskoga roda nije manj­
est, esse referenda; cuius ab initio generis humani non defuit praedi-
catio, quam per omnia videmus impleri. Benedictis igitur duobus kalo proroštva, koje vidimo kako se sada u svemu ispunjava.
filiis Noe atque uno in medio eorum maledicto deinceps usque ad Dakle, pošto su blagoslovljena dvojica Noinih sinova, a proklet onaj
Abraham de iustorum aliquorum, qui pie Deum colerent, commemo- između njih, otada pa sve do Abrahama, nema nikakva spomena o
q
ratione silentium est per annos amplius quam mille. Nec eos defuis- kojem od pravednika, koji bi pobožno štovali Boga, što je razdoblje
se crediderim, sed si omnes commemorarentur, nimis longum fieret, 16
više od tisuću godina. Ne bih htio vjerovati kako takvih nije bilo,
m
i n h o c g a u d e o s e d et g a u d e b o add. M. nego ako bi se svi spominjali, izvješće bi bilo predugo, i više bi pred-
n
a m e add. M.
° sit M.
P q u o d M.
i s i l i t u m M.

1 1
P h i l 1, 18.
1 2
Isa 9, 7.
1 3
M t 20, 22. io m 1 l g
1 4
M 26, 39. u i 5/7. *
z
1 5 12
G e n 9, 2 1 . Mt 20,22; 26,39.
1 6 13
2 C o r 13, 4. 2 Kor 13,4.
14 1 K o r 2 5
17 i 1 25 ^ -
15
P o s t 2 1 , P r i e v o d
18 f Q 91 ^' ( J prema lat. predlošku).
Cjen y, z l . i6 Augustin ovo navodi prema Sedamdesetorici (Septuaginti), gdje je 1170 godina
1 9
C f . G e n 9, 2 . 2 3 . proteklo od Potopa do Abrahama, dok je prema Vulgati svega 290 godina.
 404 D E C I V . DEI 16, 2 , 3 - 3 , 1
et esset haec historica magis diligentia quam prophetica providentia.
Illa itaque exequitur Litterarum sacrarum scriptor istarum vel po­
tius per eum Dei Spiritus, quibus non solum narrentur praeterita,
verum etiam praenuntientur futura, quae tamen pertinent ad civita-
cc 501 tem Dei; quia et de hominibus qui non sunt cives eius, quidquid hic
dicitur, ad hoc dicitur, ut illa ex comparatione contraria vel prof iciat
vel emineat. Non sane omnia, quae gesta narrantur, aliquid etiam
significare putanda sunt; sed propter illa, quae aliquid significant,
etiam eia, quae nihil significant, attexuntur. Solo enim vomere terra
proscinditur; sed ut hoc fieri possit, etiam cetera aratri membra sunt
necessaria; et soli nervi in citharis atque huiusmodi vasis musicis
aptantur ad cantum; sed ut aptari possint, insunt et cetera in compa-
r
gibus organorum, quae non percutiuntur a canentibus, sed ea, quae
percussa resonant, his connectuntur. Ita in prophetica Historia di­
cuntur et aliqua, quae nihil significant, sed quibus adhaereant quae
significant et quodammodo religentur.
Generationes 3. 1. Generationes ergo filiorum Noe deinceps intuendae, et quod
Sem et Cam
de his dicendum videtur, attexendum est huic operi, quo civitatis
enumerantur.
utriusque, terrenae scilicet et caelestis, per tempora procursus
s je imenovano osam sinova, uz sedam unuka dvojice njegovih sinova,
ostenditur. Coeptae sunt e n i m commemorari a minimo filio, qui vo-
catus est Iapheth, cuius filii octo nominati sunt, nepotes autem sep-
tem de duobus filiis eius, tres ex uno, quattuor ex altero; fiunt itaque
omnes quindecim. F i l i i autem Cham, hoc est medii filii Noe, quattuor
et nepotes quinque ex uno eius filio, pronepotes duo ex nepote uno;
20
fit eorum summa undecim . Quibus enumeratis reditur tamquam
ad caput et dicitur: Chus autem genuit Nebroth; hic coepit esse gi-
PL 480 gans super I terram. Hic erat gigans venator contra Dominum Deum.
1 silan lovac protiv Gospodina. Isto se veli: 'Kao Nimrod, silan lovac
Propter hoc dicunt: Sicut Nebroth gigans venator contra Dominum.
Et factum est initium regni eius Babylon, Orech, Archad et Chalanne
in terra Sennaar. De terra illa exivit Assur et aedificavit Niniven et
Roboth civitatem et Chalach et Dasem inter medium Ninivae et Cha-
21
lach: haec civitas magna . Iste porro Chus, pater gigantis Nebroth,
primus nominatus est in filiis Cham, cuius/quinque filii iam fuerant
computati et nepotes duo. Sed istum gigantem aut post nepotes suos
natos genuit, aut, quod est credibilius, seorsum de illo propter eius
eminentiam Scriptura locuta est; quando quidem et regnum eius
CC 502 commemoratum est, cuius initium erat illa nobilissima Babylon civi­
tas, et quae iuxta commemoratae sunt sive civitates sive regiones.
Quod vero dictum est de terra illa, id est de terra Sennaar, quae
pertinebat ad regnum Nebroth, exisse Assur et aedificasse Niniven
et alias quas contexuit civitates, longe postea factum est, quod ex hac
occasione perstrinxit propter nobilitatem regni Assyriorum, quod
r
compaginibus edd.
s
autem M.
x U Augustina stoji Nebroth.
gigas hic et infra M.
2 0
C f . G e n 10, 6-7.
2 1
G e n 10, 8-12.
O DRŽAVI BOŽJOJ 16, 2 , 3 - 3 , 1 405
stavljalo povijesni trud negoli proročku promisao. Prema tome, pisac
Svetoga pisma, ili D u h Sveti preko njega, ne iznosi samo prošle doga­
đaje nego i pretkazuje buduće, iako samo one što se tiču grada Božje­
ga; jer što god se ovdje kaže i o onim ljudima koji nisu njegovi građa­
ni, kaže se kako bi po usporedbi s oprekom sam grad stekao ili korist
ili ugled. Dakako, ne treba misliti kako svi opisani događaji nešto i
naznačuju; ali zbog onih koji uistinu štogod naznačuju upleću se i oni
koji ništa ne naznačuju. Naime, samo se lemešom zemlja ore, ali kako
bi se to moglo, potrebni su i ostali dijelovi pluga; jedino strune na
citrama i sličnim takvim glazbalima proizvode glazbu, ali da bi se to
postiglo, u cjelinu glazbala ugrađeni su i ostali dijelovi, u koje svirači
ne udaraju, ali se s njima povezuju dijelovi što udareni odjekuju.
Tako se i u proročkoj povijesti iznose neke stvari koje ništa ne nazna­
čuju, ali uz te prianjaju one što naznačuju i nekako se uz njih vežu.
3. 1. Dakle, sada valja razvidjeti naraštaje sinova Noinih te ono O naraštajima
trojice Noinih
što se učini bitnim pridodati ovome djelu, koje pokazuje u tijeku vre­ sinova.1
mena razvoj oba ova grada, to jest zemaljskoga i nebeskoga. Popis
počinje sa spomenom najmlađeg sina, koji je nazvan Jafet, od kojega
s trojicom od jednoga a s četvoricom od drugoga, pa ih je tako u
svemu petnaest. Zatim slijede sinovi Hama, to jest srednjega Noina
sina, kojih je četiri, s pet unuka od jednoga njegovog sina, te dva
praunuka od jednog unuka, pa ih je tako ukupno jedanaest. Pošto su
ti nabrojani, izvješće se vraća kao na polazište i kaže se: »Od Kuša
2
se rodio Nimrod , koji je postao prvi velmoža na zemlji. O n bijaše
3
protiv Gospodina.' Početak njegova kraljevstva bijahu Babilon, Erek,
A k a d i Kaine, svi u zemlji Šinearu. Iz ove je zemlje došao Ašur. O n
je podigao Ninivu, Rehobot Ir, Kalah i Resen između Ninive i Kalaha
4
(to je glavni grad)« .
A taj Kuš, otac velmože Nimroda, naveden je prvi od Harnovih sino­
va, od kojega već bijahu spomenuti pet sinova i dva unuka. A ili mu
5
se taj velmoža rodio pošto se rodiše unuci ili pak - što je vjerojatnije
- Pismo o njemu posebice govori zbog njegove slave; kad je već spo­
menuto i njegovo kraljevstvo, kojega početak bijaše onaj veoma
slavni grad Babilon, te ostali gradovi i područja zajedno s njim. N u
što je rečeno o onoj zemlji, to jest o zemlji Šinearu, koja je pripadala
Nimrodovu kraljevstvu, iz koje je došao Ašur i podigao Ninivu, i
ostale gradove povezane s njom, - dogodilo se mnogo kasnije; pisac
je to tu naveo zbog goleme slave kraljevstva Asiraca, koje je čudesno
1
Biblijski navodi u ovome poglavlju polaze od starog latinskog prijevoda Septua­
ginte, te se mjestimice razlikuju od hebrejskog predloška, Vulgate i standardnih suvreme­
nih prijevoda. Riječ je o knjizi Post 10.
3
Latinski contra dominum predstavlja krivi prijevod izvornika, prema kojem u
hrvatskom standardnom prijevodu stoji: »Voljom Jahve bio je silan lovac«, ali Augustin
temelji svoje tumačenje upravo na tome pogrješnom prijevodu.
4
Post 10,8. (Dijelom prema Augustinovu lat. predlošku).
5
Izvorno gigas (velmoža, moćnik, div).
 civ. 16, 3,1 - 3 , 2
406 DE DEI
mirabiliter dilatavit Ninus, Beli filius, conditor Ninivae civitatis ma-
gnae; cuius civitatis nomen ex illius nomine derivatum est, ut a Nino
Ninive vocaretur. Assur autem, unde Assvrii, non fuit in filiis Cham,
medii filii Noe, sed in filiis Sem reperitur, qui fuit Noe maximus
filius. Unde apparet de progenie Sem exortos fuisse, qui postea re-
gnum gigantis illius obtinerent et inde procederent atque alias con-
derent civitates, quarum prima est a Nino appellata Ninive. Hine
reditur ad alium filium Cham, qui vocabatur Mesraim, et commemo-
rantur quos genuit, non tamquam singuli homines, sed nationes sep-
tem. Et de sexta, velut de sexto filio, gens commemoratur exisse,
quae appellatur Philistiim; unde fiunt octo. Inde iterum ad Chanaan
reditur, in quo filio maledictus est Cham, et quos genuit undecim
nominantur. Deinde usque ad quos fines pervenerint commemoratis
quibusdam civitatibus dicitur. Ac per hoc filiis nepotibusque compu-
22
tatis de progenie Cham triginta unus geniti referuntur .
Qui sit Heber 3. 2. Restat commemorare filios Sem, maximi filii Noe; ad eum
g
bus Noe r a t l
° n i
quippe gradatim generationum istarum pervenit a minimo exorta
narratio. Sed unde incipiunt commemorari filii Sem, habet quiddam
obscuritatis, quod expositione illustratum est, quia et multum ad
rem pertinet, quam requirimus. Sic enim legitur: Et Sem natus est,
u 23
et ipsi patri omnium filiorum, Heber, fratri Iapheth maiori . Ordo
verborum est: Et Sem natus est Heber, etiam ipsi, id est ipsi Sem,
v
natus est Heber, qui Sem pater est omnium filiorum . Sem ergo pa-
triareham intellegi voluit omnium, qui de stirpe eius exorti sunt,
z
quos commemoraturus est, sive sint filii, sive nepotes et pronepotes
et deinceps indidem exorti. Non sane istum Heber genuit Sem, sed
ab illo quintus in progenitorum serie reperitur. Sem quippe inter
cc 503 alios filios genuit Arphaxat, Arphaxat genuit / Cainan, Cainan / genuit
P L 4 8 1
Sala, Sala genuit Heber. Non itaque frustra ipse primus est nomina-
tus in progenie veniente de Sem et praelatus etiam filiis, cum sit
quintus nepos, nisi quia verum est, quod traditur, ex illo Hebraeos
esse cognominatos, tamquam Heberaeos; cum et alia possit esse opi-
nio, ut ex Abraham tamquam Abrahaei dicti esse videantur; sed nimi-
rum hoc verum est, quod ex Heber Heberaei appellati sunt, ac deinde
aa ab
una d e t r i t a littera Hebraei, quam l i n g u a m solus Israel populus
potuit obtinere, in quo Dei civitas et in sanetis peregrinata est et in
omnibus sacramento adumbrata. Igitur filii Sem prius sex nominan­
tur, deinde ex uno eorum nati sunt quattuor nepotes eius, itemque
alter filiorum Sem genuit eius nepotem, atque ex illo itidem prone-
pos natus est atque inde abnepos, qui est Heber. Genuit autem Heber
u
etiam M.
v
suorum add. M.
z
sive M.
a a
detracta M.
a b
hebraicam add. M.
2 2
G e n 10, 6-20.
2 3
G e n 10, 21.
O DRŽAVI BOŽJOJ 16, 3,1 - 3,2 407
6
proširio N i n , sin Bela, utemeljitelj velikoga grada Ninive; a i sam je
grad nazvan po svojem osnovaču tako te je po Ninu nazvan Niniva.
Dočim Ašur, od kojega potekoše Asirci, nije bio jedan od sinova
Hama, srednjeg Noina sina, nego od sinova Sema, koji bijaše najsta­
riji Noin sin. Otuda je jasno kako su od Šemovih potomaka potekli
oni koji kasnije stekoše kraljevstvo glasovitog velmože te proslijediše
odatle i utemeljiše ostale gradove, od kojih je prvi bio Niniva, na­
zvana po Ninu.
Odatle se vraća na drugog Hamova sina, koji je nazvan Misrajim, pa
se spominju oni koji mu se rodiše, ali ne kao pojedini ljudi, nego kao
sedam naroda. O d šestog toga naroda, kao od šestog sina, spominje
se kako je potekao puk koji se zove Filistejci; tako ih je ukupno
osam. Zatim se ponovo vraćamo Kanaanu, sinu u kojemu je Ham
proklet, i spominje se jedanaest njegovih potomaka. Zatim se spomi­
nje do kojih granica stigoše, a navode se i neki njihovi gradovi. Te
tako, zbrojivši sinove i unuke, proizlazi iz Hamove loze trideset i
jedan odvjetak.
2. Preostaje spomenuti sinove Šema, naime, najstarijeg Noina sina;
zapravo je izvješće o tim naraštajima postepeno stiglo do njega, po­
čevši s najmlađim sinom. N u tu, odakle se počinju spominjati Semovi
sinovi, postoji stanovita nejasnoća, koju moramo tumačenjem razja­
sniti, jer se uveliko tiče stvari koju istražujemo. Piše ovako: »I Šemu,
čak njemu samomu, ocu svih svojih sinova, Eber je rođen, starijem
7
bratu Jafetovu.« Poredak riječi zapravo je ovaj: 'I Šemu je rođen
Eber, čak i njemu samomu, to jest: samomu Šemu, rođen je Eber, a
Šem je otac svih svojih sinova.' Pisac je htio da se Sem shvati kao
praotac svih onih što su potekli od njegove loze, koji će biti spomenu­
ti, bilo da su sinovi, bilo unuci, bilo praunuci ili pak pozniji odvjetci.
Sem zapravo nije rodio samoga Ebera, nego se otkriva kao peti u lozi
njegovih predaka. Zapravo, Šem je rodio Arpakšada među svojim
ostalim sinovima; Arpakšad je rodio Kajinana; Kajinan je rodio Šela-
ha; Šelah je rodio Ebera.
Pa tako on nije uzalud prvi imenovan među potomstvom što je pote­
klo od Šema, te je pretpostavljen samim sinovima, iako je unuk iz
petog naraštaja, jer se polazi od onoga što je u predaji, da su po
njemu, Heberu, i nazvani Hebrejci, kao da su Hebereji; a moguće je
i drugo mnijenje, da su oni nazvani po Abrahamu, te su navodno
zvani AbrahejČ; ali je svakako istina da su po Heberu nazvani Hebe-
reji, a zatim nakon ispadanja jednog slova Hebreji. A taj je jezik uz-
mogao steći samo izraelski puk, unutar kojeg je grad Božji i u svetima
hodočastio, i u svima u otajstvu bio predoznačen.
Dakle, prvo se spominje šest Šemovih sinova; zatim su od jednoga od
njih rođena četiri unuka; onda mu je drugi od Šemovih sinova rodio
6
O Ninu (Ninus), osnivaču Ninive vidi O Božjoj državi, 4,6.
7
Augustin navodi prema starom latinskom prijevodu, koji je veoma nejasan, zatim
sam dodaje tumačenje.
8
Abraham se naziva Hebrejac (Post 14,13). Augustin o tome raspravlja i u X I
poglavlju iste knjige ovoga djela.
 DECIV. DEI 16, 3,2-4 O DRŽAVI BOŽJOJ 16, 3,2 - 4 409
408

duos filios, quorum unum appellavit Phalech, quod interpretatur Di-
videns. Deinde Scriptura subiungens rationemque huius nominis
14
reddens: Quia in diebus, inquit, eius divisa est terra . Hoc autem
ac
quid sit, p o s t apparebit. Alius vero, qui natus est ex Heber, genuit
duodecim filios; ac per hoc fiunt omnes progeniti de Sem viginti sep-
tem. In summa igitur omnes progeniti de tribus filiis Noe, i d est quin-
ad
decim de Iapheth, t r i g i n t a unus de Cham, viginti septem de Sem
fiunt septuaginta tres. Deinde sequitur Scriptura dicens: Hi filii Sem
in tribubus suis secundum linguas suas in regionibus suis et in genti­
ae
bus suis; itemque de omnibus: Haec , inquit, tribus filiorum Noe se­
1
cundum generationes eorum, secundum* gentes eorum. Ab his di-
spersae sunt insulae gentium super terram post diluvium . Unde col- 25
ligitur septuaginta tres vel potius (quod postea demonstrabitur) sep­
tuaginta duas gentes tune fuisse, non homines. N a m et prius, cum
fuissent commemorati filii Iapheth, ita conelusum est: Ex his segre-
gatae sunt insulae gentium in terra sua, unusquisque secundum lin-
ag 26
guam in tribubus suis et in gentibus suis .
unuka, a zatim se od toga rodio praunuk, i ovomu pra-praunuk, koji
je Eber. O n je opet rodio dva sina, od kojih je jedan nazvan Peleg,
što znači »djelitelj«. I Sveto pismo zatim dodaje objašnjavajući razlog
9
toga imena: »Jer se za njegova vijeka zemlja razdijelila«. A što je to,
10
pokazat će se poslije. Drugi sin, koji se rodio Eberu, rodio je dva­
naest sinova: pa je prema tome Šemovih odvjetaka dvadeset i sedam.
Dakle, uzeto ukupno, svih potomaka od tri Noina sina (naimej pet­
naest od Jafeta, trideset i jedan od Hama, dvadeset i sedam od Šema)
ima sedamdeset i tri. Pismo zatim nastavlja govoreći: »To su sinovi
Šemovi, prema svojim plemenima, jezicima i zemljama, po svojim
narodima«, onda kaže o svima: »To su rodovi Noinih sinova, prema
svojim lozama i narodima. O d njih su se razgranali narodi po zemlji
poslije Potopa.« Po tome se razumije kako tada bijahu sedamdeset i
tri i l i točnije - što će se poslije objasniti - sedamdeset i dva naroda,
a ne samo čovjeka. A i prije, kad su se navodili sinovi Jafetovi, za­
ključilo se: »Od njih su se razgranali narodi, svaki u svojoj zemlji,
11
svaki s vlastitim jezikom, prema svojim plemenima i narodima.«

3. 3. Iam vero in filiis Cham quodam loco apertius gentes comme- 3. N u , kako sam prije pokazao, kod Hamovih sinova narodi su jasnije
12

moratae sunt, sicut superius ostendi. Mesraim genuit eos, qui dicun­
27
tur Ludiim ; et eodem modo ceterae usque ad septem gentes. Et
cc 504 enumeratis omnibus postea coneludens: Hi filii / Cham, inquit, in
tribubus suis secundum linguas suas in regionibus suis et in gentibus
28
suis . Propterea ergo multorum filii non sunt commemorati, quia
gentibus aliis nascendo accesserunt, ipsi autem gentes facere nequi-
verunt. N a m qua alia causa, cum filii Iapheth octo enumerentur, ex
duobus eorum tantum filii nati commemorantur, et cum filii Cham
quattuor nominentur, ex tribus tantum qui nati sunt adiciuntur, et
cum filii Sem nominentur sex, duorum tantum posteritas attexitur?
Numquid ceteri sine filiis remanserunt? Absit hoc credere; sed gen­
tes, propter quas commemorari digni essent, non utique fecerunt,
quia, sicut nascebantur, aliis gentibus addebantur.
spomenuti. »Od Misrajima potekli su Ludijci« ; i tako je nastavljeno
sve do sedam naroda. Nabrojivši sve te pisac je zaključio: »To su
sinovi Hamovi, prema svojim plemenima i jezicima, po svojim zem­
ljama i narodima.« A mnogima od tih nisu zbog toga spominjani sino­
vi, jer su svojim rođenjem pripali drugim narodima i nisu uzmogli
zasnovati svoje vlastite. Jer zbog kojega drugog razloga, kad se na­
brojalo osam Jafetovih sinova, poimence se spomenuše sinovi samo
dvojice od njih, i kad se navedoše četiri Hamova sina, uključiše se
sinovi samo trojice od njih, i kad se navede šest Šemovih sinova,
pribroja se potomstvo samo od dvojice? Zar su preostali ostali bez
djece? Daleko od toga da bismo u to povjerovali; nego oni ne uteme­
ljiše naroda (zbog kojih bi bili dostojni spomena), jer kako se rodiše
tako pripadoše tuđim narodima.

4. Dakle, iako se kaže kako ti narodi bijahu u svojim jezicima, o raznolikosti

4. Cum ergo in suis linguis istae gentes fuisse referantur, redit . t v , .. -. • • ti-- i • j • -i jezika i osnutku
PL482 pripovjedač se vraća na ono vrijeme kada svi imadijanu jedan jezik, Babilona.
Quae egerit Ba- tamen narrator ad illud tempus, quando una lingua omnium fuit, et

a c
postea M.
a d
et triginta M.
a e
H a e M.
et secundum M.
a
s suam add. M.

2 4
Gen 10, 25.
2 5
Gen 10, 31-32. 9p ost io,25. To etimološko tumačenje je moguće.
2 6 10
Gen 10, 5. V i d i O Božjoj državi, 16,10.
2 7 11
Gen 10, 13. Post 10,31-32.
2 8 12
Gen 10, 20. 10,13.
 410 DE crv. DEI 16, 4 O DRŽAVI BOŽJOJ 16, 4 411

bylon in confu- inde iam exponit, quid acciderit, ut linguarum diversitas nasceretur. pa odatle izlaže kako se dogodilo da su nastali različiti jezici. O n
sione lmgua- gt ^ j q i t , omnis terra * labium unum et vox una omnibus. Et
e r a t n U
3 1
kaže: »I sva je zemlja imala jedan jezik i svi ljudi jedan govor. I
factum est, cum moverent ipsi ab Oriente, invenerunt campum in ter­ dogodi se, kad su se selili s istoka, da nađu ravnicu u zemlji Šinearu,
ra Sennaar, et habitaverunt ibi. Et dixit homo proximo : Venite, fa-ai
i tu se nastaniše. I jedan drugomu reče: 'Hodite, idemo praviti opeke
ciamus lateres et coquamus illos igni. Et facti sunt illis lateres in la- te ih ispeći u ognju!' I pretvoriše tako opeke u kamen, a paklina im
pidem, et bitumen erat illis lutum, et dixerunt: Venite, aedificemus al
je poslužila za žbuku, te rekoše: 'Dođite, da podignemo sebi grad i
nobismetipsis civitatem et turrem, cuius caput erit usque ad caelum, toranj, kojemu će vrh biti sve do nebesa! I pribavimo ime sebi, prije
et faciamus nostrum nomen antequam dispergamur
a m
in faciem om­ nego se raspršimo po svoj zemlji!' I Gospodin siđe da vidi grad i
nis terrae. Et descendit Dominus videre civitatem et turrem, quam toranj koji izgradiše sinovi ljudski. I reče Gospodin Bog: 'Gle, jedan
aedificaverunt filii hominum. Et dixit Dominus Deus: Ecce genus su rod i jezik im je jedan. A počeli su ovo graditi, i sada im neće
unum et labium unum omnium; et hoc inchoaverunt facere, et nunc zatajiti što god naume načiniti. Nego hajde da siđemo i jezik im po­
non deficient ex illis omnia quae conati fuerint facere; venite, et de- brkamo, tako da jedan drugomu riječi ne razumiju!' I rasprši ih Go­
scendentes confundamus ibi linguam eorum, ut non audiant unusqui-
spodin odatle po cijeloj zemlji, pa prestadoše graditi grad i toranj.
sque voćem proximi™. Et dispersit eos Dominus inde super faciem
Zbog toga je taj grad nazvan imenom 'Zbrka' (Confusio), jer tu Go­
omnis terrae, et cessaverunt aedificantes civitatem etturrem. Propter
spodin pobrka sve jezike svijeta; i odatle ih rasprši Gospodin Bog
hoc appellatum est nomen illius Confusio, quia ibi confudit Dominus 1
svuda po zemlji.«
labia omnis terrae; et inde dispersit illos Dominus Deus super faciem
omnis terrae . Ista civitas, quae appellata est «Confusio», ipsa est
29 A taj grad što je nazvan Zbrkom sam je Babilon, kojega čudesnu
2
Babylon, cuius mirabilem constructionem etiam gentium commen- gradnju časti i poganska povijest. Naime, samo ime Babilon tumači
dat historia. Babylon quippe interpretatur «Confusio». Unde colligi- se kao 'zbrka' ili 'pometnja'. Po tome se razumijeva kako je onaj
tur, gigantem illum Nebroth fuisse illius conditorem, quod superius velmoža Nimrod bio njegov osnivač, kao što je prije ukratko natuknu-
cc 505 breviter / fuerat intimatum, ubi, cum de illo Scriptura loqueretur, ait to, ondje gdje se - govoreći o njemu u Pismu - kaže da početak
initium regni eius fuisse Babylonem, id est quae civitatum cetera- njegova kraljevstva bijaše Babilon, to jest grad što je vladao svima
rum gereret principatum, ubi esset tamquam in metropoli habitacu- ostalim gradovima, gdje kao u prijestoljnici bijaše kraljevo sjedište;
lum regni; quamvis perfeeta non fuerit usque in tantum modum, iako taj grad nije bio onako dovršen kako ga je zamišljalo oholo bez-
quantum superba cogitabat impietas . Nam nimia disponebatur al- 30
božje. Oni su naime težili veoma velikoj visini, kao što je rečeno, sve
titudo, quae dicta est usque in caelum, sive unius turris eius, quam do nebesa, bilo jednog jedinog tornja (koji je predviđen da nadvisuje
praecipuam moliebantur inter alias, sive omnium turrium, quae per ostale), bilo svih tornjeva, koji su tako označeni jedninom kao kad se
numerum singularem ita significatae sunt, ut dicitur miles et intelle- kaže 'vojnik', a misli se tisuća vojnika; ili pak 'žaba' i 'skakavac'; jer
ao
guntur milia militum: ut rana et locusta; sic enim appellata est je tako nazivano ono mnoštvo žaba i skakavaca u pošastima kojima
3
multitudo ranarum ac locustarum in plagis, quibus Aegyptii percus- je Moj sije šibao Egipćane.
31
si sunt per Moysen . Quid autem factura fuerat humana et vana A l i što je mogla postići isprazna ljudska drskost, pa koliko god veliku
praesumptio, cuiuslibet et quantumlibet in caelum adversus Deum građevinu koliko god visoko podigla u nebo protiv Boga, pa iako bi
altitudinem moliš extolleret, quando montes transcenderet univer- ta nadvisila sveukupno gorje, iako bi se uzdigla nad područje oblač­
32
sos, quando spatium nebulosi aeris huius evaderet ? Quid denique
nog uzduha? Jer što bi naudilo Bogu bilo koliko uzdignuće, ili ono
noceret Deo quantacumque vel spiritalis vel corporalis elatio? l u ­
duhovno ili tjelesno? Jer pouzdan i istinski put do neba gradi se poni-
tam veramque in caelum viam molitur humilitas, sursum levans cor
znošću, podignućem srca prema Gospodinu, a ne protiv Gospodina,
PL 483 ad Domi/num, non contra Dominum, sicut dictus est gigans iste vena­ kao što je rečeno o dotičnome velmoži, »lovcu protiv Gospodina.« 4

tor contra Dominum . Quod non intellegentes nonnulli ambiguo

33

Ne shvaćajući taj izrijek neki su se prevarili dvoznačnošću grčke riječi,

a h
terrae Lov.
a i
suo add. M.
3 1
et aedificemus M.
3111
nobis M.
311
sui add. M.
a o
ut M.
1
Post 11,1-10. (Prijevod prema lat. predlošku).
2 9 2
G e n 11, 1-9. Ime se povezuje s hebrejskim glagolom balal (pobrkati, zbrkati). Zbog toga i u
3 0
Cf. G e n 10 8 Septuaginti stoji »ime Zbrka«.
3
31 p * -|Q j _ ' * Riječ je o imenicama jednine (miles, rana, locusta) koje se u latinskom često
32 upotrebljavaju u značenju množine. Pa Augustin misli da bi i 'toranj' mogao značiti 'tor-
G e n 11, 4. njevf.
3 3 4
G e n 10, 9. Post 10,9. V i d i O Božjoj državi, 16,3.
 412 D E CIV. D E I 16, 4 - 5
ap
graeco f a l s i sunt, ut non interpretarentur contra Dominum, sed
ante Dominum; ivavrtov quippe et contra et ante significat. Hoc enim
34
verbum est in Psalmo: Et ploremus ante Dominum qui nos fecit ', et
hoc verbum est etiam in libro Iob, ubi scriptum est: In furorem eru-
35
pisti contra Dominum . Sic ergo intellegendus est gigas iste venator
contra Dominum. Quid autem hic significatur hoc nomine, quod est
venator, nisi animalium terrigerarum deceptor, oppressor, exstinc-
tor? Erigebat ergo cum suis populis turrem contra Deum &aq, qua
est impia significata superbia. Merito autem malus punitur affectus,
etiam cui non succedit effectus. Genus vero ipsum poenae quale fuit?
Quoniam dominatio imperantis in lingua est, i b i est damnata super­
bia, ut non intellegeretur iubens homini, qui noluit intellegere ut
oboediret Deo iubenti. Sic illa conspiratio dissoluta est, cum quisque
ab eo, quem non intellegebat, abscederet nec se nisi ei, cum quo loqui
poterat, aggregaret; et per linguas divisae sunt gentes dispersaeque
per terras, sicut Deo placuit, qui hoc modis occultis nobisque incom-
prehensibilibus fecit.
cc 506 5. Quod enim scriptum est: Et descendit Dominus videre civita-
Descendit Do- t e m e tturrem, quam aedificaverunt filii hominum, hoc est non filii
minus i n mini- . ,„ . i i • • T
sterio angelo- Dei, sed illa societas secundum hominem vivens, quam terrenam di-
m m
- cimus civitatem: non loco movetur Deus, qui semper est ubique to-
tus, sed descendere dicitur, cum aliquid facit in terra, quod praeter
usitatum naturae cursum mirabiliter factum praesentiam quodam-
modo eius ostendat; nec videndo discit ad tempus, qui numquam po­
test aliquid ignorare, sed ad tempus videre et cognoscere dicitur,
quod videri et cognosci facit. Non sic ergo videbatur illa civitas, quo-
modo eam Deus videri fecit, quando sibi quantum displiceret osten­
dit. Quamvis possit intellegi Deus ad illam civitatem descendisse,
quia descenderunt angeli eius in quibus habitat; ut, quod adiunctum
est: Et dixit Dominus Deus: Ecce genus unum et lahium unum om­
nium, et cetera, ac deinde additum: Venite et descendentes confunda-
36
mus ibi linguam eorum , recapitulatio sit, demonstrans quemadmo-
dum factum sit, quod dictum fuerat: Descendit Dominus. Si enim iam
descenderat, quid sibi vult: Venite et descendentes confundamus
(quod intellegitur angelis dictum), nisi quia per angelos descendebat,
qui in angelis descendentibus erat? Et bene non ait: Venite et descen­
dentes confundite; sed: Confundamus ibi linguam eorum; ostendens
ita se operari per ministros suos, ut sint etiam ipsi cooperatores Dei,
21
sicut Apostolus dicit: Dei enim sumus cooperarii .
a p
decepti M.
a q
Dominum M.
3 4
Ps 94, 6.
3 5
Iob 15, 13(sec. LXX).
3 6
Gen 11,5-7.
3 7
1 Cor 3, 9.
O DRŽAVI BOŽJOJ 16, 4-5 413
tako te nisu preveli »protiv Gospodina«, nego »pred Gospodinom«,
budući da evavxiov znači i protiv i pred. Ta se riječ susreće i u psal­
mu: »I jadikujmo pred Gospodinom, koji nas stvori!« A isto je u 5
knjizi o Jobu gdje piše: »Kad proti Bogu jarost svoju okrećeš.« Stoga 6
treba shvatiti i onoga velmožu kao »lovca protiv Gospodina«. Jer što
se drugo označuje tim imenom, naime riječju 'lovac', ako l i ne obma-
nitelj zemaljskih stvorova, njihov tlačitelj i uništavatelj? Stoga je, za­
jedno sa svojim pukom, taj podigao toranj protiv Boga, čime je ozna­
čena bezbožna oholost. S pravom je stoga kažnjena opaka nakana,
iako ona ostade bez učinka. Kakva zapravo bijaše vrsta te kazne?
Budući da je vladavina vladareva u jeziku njegovom, tu mu je i oho­
lost kažnjena, tako da se ne razumije dok zapovijeda čovjeku, on koji
ne htjede razumjeti, kako bi poslušao Boga, koji zapovijeda. Tako je
skršena ta urota, kad se svatko povukao od onoga kojega ne razumi­
jevaše, pa se pridružio samo onomu s kojim mogaše razgovarati; i
tako su narodi razdijeljeni po jezicima i raspršeni po zemljama, kako
se Bogu svidjelo, koji to učini onim načinima što su nama i skroviti i
neshvatljivi.
5. Ono što je napisano: »I Gospodin side da vidi grad i toranj o silasku Gospo-
i .. . ,. v • • i« j i • , . . . . v .. . - dinovu, kako bi
koji izgradise sinovi ljudski«, to jest - ne sinovi Božji, nego ona zajed- brkao govor
po
nica što živi po čovjeku, koju nazivamo zemaljskim gradom; ali Bog štosu i
g r a 11 t o m n j
se ne giba od mjesta do mjesta, jer je on uvijek svugdje sav; međutim, '
kaže se kako »silazi« kad na zemlji čini štogod što je čudesno i mimo
uobičajena tijeka naravi, i što na neki način pokazuje njegovu nazoč­
nost. Isto tako, O n , koji nikad ne može nešto ne znati, ne doznaje
štogod u neko vrijeme gledanjem, nego se kaže, da O n vidi i spoznaje
ono što On čini i da se vidi i da se spoznaje. Stoga se taj grad nije
vidio onako kako ga je Bog načinio da se vidi, kad je ono pokazao
koliko mu se ne sviđa. Iako se može razumjeti da je Bog bio sišao u
taj grad, jer su sišli anđeli njegovi u kojima prebiva; tako te ono što
se dodaje: »I reče Gospodin Bog: 'Gle jedan su rod i jezik im je
jedan'«, i tako dalje, a zatim opet: »Nego hajde da siđemo i jezik im
2
pobrkamo«, - zapravo je povratak na ono ranije, što pokazuje kojim
je načinom izvedeno ono što je izrečeno kao »Gospodin siđe.« Nai­
me, da već bijaše sišao, zašto bi se reklo: »Nego hajde da siđemo i
pobrkamo« - što se razumijeva da je rečeno anđelima - ako ne to da
je sišao preko anđela O n koji bijaše u anđelima što su silazili? Pa
stoga posve pravo i ne kaže: »Hajde i silazeći pobrkajte«, nego: »jezik
im pobrkajmo«, pokazujući tako da djeluje preko svojih sluga, kako
bi i oni sami bili suradnicima Božjim, kao što kaže apostol: »Mi smo
3
Božji suradnici.«
5
Ps 95 (94), 6. (Prijevod prema latinskom predlošku).
6
Job 15,13.
1
Posrijedi je rasprava o knjizi Post 11,5-7.
2
Lat. recapitulatio, što znači ili povratak na prijašnje poglavlje (caput), ili sažetak
ranijih poglavlja (capita) ili pak znači posebno pravilo te rješavanje teškoća u hebrejskom
tekstu, što je Augustin preuzeo od učenjaka Tikonija, jer je tu metodu smatrao veoma
korisnom (O kršćanskom nauku, 3,36,52-54).
3
1 Kor 3,9.
 414 DECIV. DEI 16, 6,1 - 6,2
PL484 6. 1. Poterat et illud, quando factus est homo, de angelis intellegi
Pluraliter et q U O d dictum est: Faciamus hominem, quia non dixit: Faciam; sed
singulanter ^ . . F . . P ,
Deus loquitur. quia sequitur ad imaginem nostram, nec ras est credere ad imaginem
angelorum hominem factum, aut eamdem esse imaginem angelorum
a r
et Dei; recte illic intellegitur pluralitas Trinitatis. Quae tamen Tri­
nitas quia unus Deus est, etiam cum dixisset: Faciamus, Et fecit, in-
38
quit, Deus hominem ad imaginem Dei ; non dixit: Fecerunt dii, aut:
Ad imaginem deorum. Poterat et hic eadem intellegi Trinitas, tam-
quam Pater dixerit ad F i l i u m et Spiritum Sanctum: Venite, et descen-
dentes confundamus ibi linguam eorum , si aliquid esset, quod an­ 39
gelos prohiberet intellegi, quibus potius convenit venire ad Deum
motibus sanctis, hoc est cogitationibus piis, quibus ab eis consulitur
incommutabilis Veritas, tamquam lex aeterna i n illa eorum curia
superna. Neque enim sibi ipsi sunt veritas, sed creatricis participes
CC507 Veritatis ad / illam moventur, tamquam ad fontem vitae, ut, quod
non habent ex se ipsis, capiant ex ipsa. E t eorum stabilis est iste
motus, quo veniunt, qui non recedunt. Nec sic loquitur angelis Deus,
quomodo nos invicem nobis vel Deo vel angelis vel ipsi angeli nobis
sive per illos Deus nobis, sed ineffabili suo modo; nobis autem hic
indicatur nostro modo. Dei quippe sublimior ante suum factum locu-
tio ipsius sui facti est immutabilis ratio, quae non habet sonum stre-
pentem atque transeuntem, sed vim sempiterne manentem et tempo-
raliter operantem. Hac loquitur angelis sanctis, nobis autem aliter
longe positis. Quando autem etiam nos aliquid tališ locutionis inte-
rioribus auribus capimus, angelis propinquamus. Non itaque mihi
assidue reddenda ratio est in hoc opere de locutionibus Dei. Aut enim
Veritas incommutabilis per se ipsam ineffabiliter loquitur rationalis
creaturae mentibus, aut per mutabilem creaturam loquitur, sive spi-
ritalibus imaginibus nostro spiritui sive corporalibus vocibus corpo­
ris sensui.
Gentes per lin- 6. 2. Illud sane quod dictum est: Et nunc non deficient ex illis
40
fu* s d l v l d u n
" omnia, quae conati fuerint facere , non dictum est confirmando, sed
tamquam interrogando, sicut solet a comminantibus diei, quemad-
modum ait quidam:
41
Non arma expedient totaque ex urbe sequentur?
Sic ergo aecipiendum est, tamquam dixerit: Nonne omnia deficient
ex illis, quae conati fuerint facere? Sed si ita dicatur, non exprimit
comminantem. Verum propter tardiusculos addidimus particulam,
ideo antepon. M.
3 8
G e n 1, 26-27.
3 9
G e n 11, 7.
4 0
G e n 11, 6.
4 1
V E R G I L I T J S , Aen. 4, 592.
O DRŽAVI BOŽJOJ 16, 6,1 - 6,2 415
6. 1. A i ono kad je načinjen čovjek, moglo bi se shvatiti kako Kakav treba
1
se ticalo anđela što je rečeno: »Načinimo čovjeka« , jer nije rečeno
,. ' D a načinim'; nu, budući da tu slijedi »na svoju sliku«, i nije ni dopu- Bog govorio
šteno vjerovati da je čovjek stvoren na sliku anđela (ili da je ista slika a n ei m d
'
i anđelima i Bogu), s pravom se razumijeva množina Trojstva. I bu­
dući da je Trojstvo jedan Bog, čak i kad je rečeno »Načinimo«, od­
mah reče i : »Stvori Bog čovjeka na sliku Božju«, a ne reče: 'stvoriše
bogovi' ili 'na sliku bogova'.
I ovdje bi se moglo razumijevati isto Trojstvo, kao da bi Otac rekao
Sinu i Duhu Svetomu: »Hajde da siđemo i jezik i m pobrkamo«, ako
bi bilo čega što bi priječilo da se to shvati u svezi s anđelima. Naime,
bolje pristaje njima prilaziti Bogu, svojim svetim kretnjama (to jest:
pobožnim mislima), s pomoću kojih se svjetuju s nepromjenjivom Is­
tinom, kao s vječnim zakonom u njihovu nebeskom dvoru. Jer anđeli
nisu sami sebi istina, nego, kao sudionici Istine stvarateljice, gibaju
se prema njoj kao prema izvoru života, kako bi od nje dobili ono što
sami po sebi nemaju. I postojano je to njihovo gibanje, kojim dolaze
oni što se ne povlače.
U z to, Bog ne govori anđelima onako kako mi govorimo jedno dru­
gomu i l i Bogu i l i anđelima, ili sami anđeh nama, i h pak Bog nama
preko njih, nego svojim neizrecivim načinom; a to se opet nama po­
kazuje našim načinom. Dakako, višnji izrijek Božji prethodi njego­
vom činu kao nepromjenjivi razlog samoga čina; i taj izrijek nema
bučna i prolazna zvuka, nego moć što vječno ostaje a vremenito dje­
luje. Tako govori svetim anđelima, a drukčije nama koji smo smje­
šteni daleko. A l i kad i mi shvatimo štogod od takvoga izrijeka svojim
nutarnjim ušima, približavamo se anđelima. Stoga nije potrebno da
neprestance u ovome djelu objašnjavam izrijeke Božje. Jer nepromje­
njiva Istina ili neizrecivo govori po sebi samoj - umovima razumskoga
stvora ih govori preko promjenjiva stvora: bilo duhovnim likovima -
našemu duhu, bilo tjelesnim glasima - našim tjelesnim sjetihma.
2. Ono, dakako, što je rečeno: »I sada im neće zatajiti što god naume
3 4
načiniti« - nije rečeno kao tvrdnja, nego kao pitanje , kao što običa­
vaju govoriti oni koji prijete, kao kad netko reče:
»Neće l i se oružja latit i prognat iz cijeloga grada?« 5
Dakle, taj izrijek treba shvatiti kao da je rekao: Neće h im sada zata­
jiti što god naume učiniti? A l i , kaže l i se tako, ne izriče se prijetnja.
Nego zbog onih koji su pospora shvaćanja, dodali smo česticu - ne,
kako bismo rekh nonne, jer ne možemo označiti sam glas onoga koji
izgovara. Dakle, od te trojice ljudi, Noinih sinova, nastadoše na zem­
lji sedamdeset i tri - i l i zapravo sedamdeset i dva (kao što će račun
1
Post 1,26.
2
Post 1,27.
3
Post 11,6. (Vidi O Božjoj državi, 16,4).
4
Izvorno: »Et nunc non deficient ex illis omnia quae conati fuerint facere.« Augusti­
novo tumačenje je ponešto nategnuto, a dotična dvosmislenost je neprevediva.
5
Vergilije, Eneida, 4, 592. (Doslovan prijevod).
 D E civ. DEI 16, 6 , 2 - 8 , 1
416
id est, Ne, ut diceremus, Nonne, quoniam voćem pronuntiantis non
possumus scribere. E x illis igitur tribus hominibus, Noe filiis, sep­
tuaginta tres, vel potius, ut ratio declaratura est, septuaginta duae
PL485 gentes toti /demque linguae per terras esse coeperunt, quae crescen­
do et insulas impleverunt. Auctus est autem numerus gentium multo
amplius quam linguarum. N a m et in Africa barbaras gentes in una
lingua plurimas novimus.
An bestiae ad 7. E t homines quidem multiplicato genere humano ad insulas in-
insulas natan- as
habitandas navigio transire potuisse, quis ambigat? Sed quaestio
do transierint.
est de omni genere bestiarum, quae sub cura hominum non sunt ne-
a t
que sicuti ranae nascuntur ex terra, sed sola commixtione m a r i š et
feminae propagantur, sicut lupi atque huiusmodi cetera, quomodo
post diluvium, quo ea, quae in arca non erant, cuncta deleta sunt,
CC 508 etiam in insulis esse po/tuerint, si reparata non sunt nisi ex his, quo-
rum genera in utroque sexu arca servavit. Possunt quidem credi ad
insulas natando transisse, sed proximas. Sunt autem quaedam tam
longe positae a continentibus terris, ut ad eas nulla videatur natare
potuisse bestiarum. Quod si homines eas captas secum advexerunt et
eo modo ubi habitabant earum genera instituerunt venandi studio,
fieri potuisse incredibile non est; quamvis iussu Dei sive permissu
etiam opere angelorum negandum non sit potuisse transferri. Si vero
au
t e r r a exortae sunt secundum originem primam, quando dixit Deus:
42
Producat terra animam vivam , multo clarius apparet non tam repa-
randorum animalium causa quam figurandarum variarum gentium
propter Ecclesiae sacramentum in arca fuisse omnia genera, si in
insulis, quo transire non possent, multa animalia terra produxit.
A n et m o n - 8. 1. Quaeritur etiam, utrum ex filiis Noe vel potius ex illo uno
struosa homi­ homine, unde etiam ipsi exstiterunt, propagata esse credendum sit
num genera ex
Adam sint. quaedam monstrosa hominum genera, quae gentium narrat historia,
sicut perhibentur quidam unum habere oculum in fronte media, qui-
busdam plantas versas esse post crura, quibusdam utriusque sexus
esse naturam et dextram mammam virilem, sinistram muliebrem,
av
vicibusque inter s e coeundo et gignere et parere; aliis ora non esse
eosque per nares tantummodo halitu vivere, alios statura esse cubi-
tales, quos Pygmaeos a cubito Graeci vocant, alibi quinquennes con-
cipere feminas et octavum vitae annum non excedere. Item ferunt
esse gentem, ubi singula crura in pedibus habent nec poplitem flec-
tunt, et sunt mirabilis celeritatis; quos Sciopodas vocant, quod per
aestum in terra iacentes resupini umbra se pedum protegant; quo-
H i c in M incipit cap. 7.
a t
nec M.
a u
e terra M.
a v
inter se] alternis M.
O DRŽAVI BOŽJOJ 16, 6,2 - 8,1 417
pokazati) - naroda i isto toliko jezika, pa svojim porastom oni napu-
čiše i otoke. N u porast broja naroda bijaše veći od porasta broja jezi­
ka. Jer i ovdje u Africi znamo kako se mnoga barbarska plemena
služe jednim jezikom.
7. Tko bi dvojio oko toga kako su ljudi - pošto se razmnožio Da li su sav onaj
rod životinja
ljudski rod - mogli prijeći plovilima da bi napučili otoke? A l i pitanje (koji u korablji
je o cijelome onome rodu životinja koje nisu pod čovjekovom skrbi, bijaše izbavljen
1
od poplave
niti pak nastaju iz same zemlje poput žaba, nego se rađaju samo Potopa) primili i
snošajem između mužjaka i ženke, kao vukovi i slične zvijeri. Nakon otoci najudalje­
niji od kopna.
Potopa, kojim su uništene sve životinje osim onih što bijahu u korab­
lji, kako je moglo biti tih životinja i na otocima, ako se nisu mogle
naknaditi drukčije nego od tih kojih vrste oba spola bijahu spašene u
korablji. Može se povjerovati kako su plivanjem prešle do otoka, ali
samo do onih najbližih. A l i postoje otoci što su tako daleko od kop­
nenih zemalja, te se čini da do tih nije mogla doplivati ni jedna od
životinja. Nije nevjerojatno da se moglo dogoditi, kako bi ih ljudi
uhvaćene sa sobom prevezli i tako ondje gdje se nastaniše i njihove
rodove zasnovali, da bi ih mogli loviti; nu ne treba nijekati ni kako
su ih - po Božjem nalogu i l i dopuštenju - mogli i anđeli prenijeti.
A k o su pak nastale i zemlje kao pri prvotnom postanku, kad Bog
2
reče: »Neka zemlja izvede živa bića« , onda postaje mnogo bjelodani-
je, kako svi rodovi što bijahu u korablji i nisu tu bili toliko radi nak-
nadbe životinja koliko radi označja različitih naroda, zbog otajstva
crkve, ako je na otocima zemlja proizvela mnoge životinje, koje dotle
nisu mogle prijeći.
8. 1. Isto tako se pita treba l i vjerovati da su od sinova Noinih Da li su od
potomstva
(ili radije od onoga jednoga čovjeka od kojega i sami potekoše) na­ Adamova ili od
stali nekakvi čudovišni rodovi ljudi, o kojima govori poganska povi­ Noinih sinova
1
mogli poteći
jest , kao oni o kojima se priča da imaju samo jedno oko nasred čela; nekakvi čudovi­
šni rodovi ljudi.
ili stopala naopačke okrenuta iza golijeni; ili koji su dvospolne naravi
te im je desna dojka muška a lijeva ženska i koji u uzajamnu snošaju
naizmjence i začinju i rađaju; ili opet oni koji nemaju usta pa žive
dišući samo kroz nosnice; ili kojima je stas visok svega lakat i koje
2
Grci zovu Pigmejcima , po svojoj riječi za lakat; dok govore i o že­
nama što zatrudne u svojoj petoj godini i ne žive više od osam godina.
Kažu i kako postoji narod kojemu stopala rastu iz jedne golijeni, koji
1
U starini se inače vjerovalo da sitnije životinje same od sebe nastaju u zemlji, vodi
ili truležu. Augustin govori o takvom nastanku muha i pčela (O Božjoj državi, 15,27) te
miševa, zmija i štipavaca. Inače Ovidije i Plinije govore o takvom nastanku žaba.
2
Post 1,24.
1
Dotični niz ljudskih čudovišta potiče od Plinija (Prirodoslovlje, 7,2,10-30); jed-
nooki ljudi su Arimaspi; šumljaci iz Abarimona imaju obrnuta stopala; dvospolci su A n -
drogini; oni bez usta su Astomi; zatim pigmeji, pa žene djevojčice - Calingi; onda hitri
trkači zvani Monocoli, po jednoj svojoj nozi, a Sciapodae, zbog sjene koju su stvarali
svojim golemim stopalima; pa bezvrati ljudi s očima na ramenima. I Aulo Gelije (Atićke
noći, 9,4,6-10) navodi - oslanjajući se dijelom i na Plinija - slična čudovišta, uz ljude -
lajavce sa psećim glavama, koji žive u gorama Indije. Te Augustin naziva Cynocephali,
što je obično ime majmuna babuna i egipatskog boga Anubisa. O čudesima u neživoj
naravi Augustin govori u istom djelu (O Božjoj državi, 21,5).
2 01
Grč. nvy\ir\ (lakat); J i v y u m - pigmejci.

418 DECIV. DEI 16, 8,1 - 8,2
sdam sine cervice oculos habentes in umeris, et cetera hominum vel
PL 486 quasi hominum genera, quae in mari/tima platea Carthaginis musivo
picta sunt, ex libris deprompta velut curiosioris historiae. Quid di-
cam de Cynocephalis, quorum canina capita atque ipse latratus ma­
gis bestias quam homines confitetur? Sed omnia genera hominum,
quae dicuntur esse, credere non est necesse. Verum quisquis uspiam
nascitur homo, id est animal rationale mortale, quamlibet nostris
inusitatam sensibus gerat corporis formam seu colorem sive motum
sive sonum sive qualibet vi, qualibet parte, qualibet qualitate natura-
cc 509 az
m : ex / illo uno protoplasto originem ducere nullus fidelium dubi­
taverit. Apparet tamen quid in pluribus natura obtinuerit et quid sit
ipsa raritate mirabile.
ita et gentes si 8. 2. Qualis autem ratio redditur de monstrosis apud nos homi-
quae sint. num partubus, tališ de monstrosis quibusdam gentibus reddi potest.
Deus enim creator est omnium, qui ubi et quando creari quid opor-
teat vel oportuerit, ipse novit, sciens universitatis pulchritudinem
quarum partium vel similitudine vel diversitate contexat. Sed qui
totum inspicere non potest, tamquam deformitate partis offenditur,
quoniam cui congruat et quo referatur ignorat. Pluribus quam quinis
digitis in manibus et pedibus nasci homines novimus; et haec levior
b a
est quam u l l a distantia; sed tamen absit, ut quis ita desipiat, ut
existimet in numero humanorum digitorum errasse Creatorem,
quamvis nesciens cur hoc fecerit. Ita etsi maior diversitas oriatur,
scit ille quid egerit, cuius opera iuste nemo reprehendit. Apud Hip-
b b
ponem Diarrhytum est homo quasi lunatas habens plantas et in eis
binos tantummodo digitos, similes et manus. S i aliqua gens tališ es­
set, illi curiosae atque mirabili adderetur historiae. N u m igitur
istum propter hoc negabimus ex illo uno, qui primus creatus est, esse
propagatum? Androgyni, quos etiam Hermaphroditos nuncupant,
quamvis ad modum rari sint, difficile est tamen ut temporibus de­
sint, in quibus sic uterque sexus apparet, ut, ex quo potius debeant
accipere nomen, incertum sit; a meliore tamen, hoc est a masculino,
ut appellarentur, loquendi consuetudo praevaluit. Nam nemo um-
quam Androgynaecas aut Hermaphroditas nuncupavit. Ante annos
aliquot, nostra certe memoria, in Oriente duplex homo natus est su­
perioribus membris, inferioribus simplex. Nam duo erant capita,
duo pectora, quattuor manus, venter autem unus, et pedes duo, sicut
uni homini; et tamdiu vixit, ut multos ad eum videndum fama contra-
heret. Quis autem omnes commemorare possit humanos fetus longe
dissimiles his, ex quibus eos natos esse certissimum est? Sicut ergo
haec ex illo uno negari non possunt originem ducere, ita quaecumque
gentes in diversitatibus corporum ab usitato naturae cursu, quem
PL 487 plures et prope omnes tenent, velut exorbitasse traduntur, / si defi-
nitione illa includuntur, ut rationalia animalia sint atque mortalia,
CC510 ab eodem ipso uno primo patre / omnium stirpem trahere confiten-
a z
naturae M.
b a
illa M.
b b
Zaritum CC.
O DRŽAVI BOŽJOJ 16, 8,1 - 8,2 419
ne svijaju koljeno, a ipak su začudno brzi. Te nazivaju i Skiapodae
(Sjenonogi), jer kad za sparine leže poleđice na zemlji štiti ih sjena
vlastitih stopala; postoje i ljudi bez vrata, s očima na ramenima, te
ostali rodovi ljudi ili nazovi-ljudi, što su oslikani na mozaiku obalnog
šetališta u Kartagi, preuzeti iz knjiga o primjerima prirodnih zanimlji­
3
vosti. Sto da kažem o psoglavcima , kojih pseće glave i lavež poka­
zuju kako su više zvijeri negoli ljudi? Nije dakako potrebno vjerovati
u sve te vrste ljudi, o kojima se priča kako postoje. Pa ipak, koji god
se čovjek bilo gdje rodio (to jest: razuman i smrtan živi stvor), koliko
god se neobičnim činio našim sjetilima - tjelesnim oblikom, bojom,
gibanjem, glasom, ili bilo kojim svojstvom, bilo kojim dijelom ili bilo
kojom naravnom značajkom - neka nitko od vjernika ne sumnja da
4
je i tomu podrijetlo od onoga prvostvorenika. Međutim, bjelodano
je što je u većini po prirodi uobičajeno, a što je po samoj rijetkosti
čudnovato.
2. Isti razlog koji se navodi za čudovišne ljudske porode među nama,
može se navesti i o nekim čudovišnim narodima. Bog je naime stvori­
telj svega, i O n sam zna gdje i kada štogod treba ili je trebalo stvoriti,
znajući od kojih se dijelova tka - bilo u sličnosti ili u različitosti -
krasota sveukupnosti. A l i onaj tko ne može nazrijeti cjelinu, kao da
se vrijeđa izobličenošću pojedinoga dijela, jer ne zna s čime se to
slaže i prema čemu se odnosi. Poznajemo mnoge ljude koji se rađaju
s više od pet prstiju na rukama i nogama, što je tek neznatan odstup
od običnoga; ali ni pod živu glavu, da bi tkogod toliko skrenuo te
pomislio kako je Stvoritelj pogriješio u broju ljudskih prstiju, iako ne
zna zašto je Stvoritelj tako učinio. Isto tako, ako izbije čak i veće
odstupanje, znade što je učinio onaj kojega djelo nitko nema pravo
5
koriti. U Hiponu Zaritu živi čovjek sa stopalima u obliku polumjese­
ca, i samo s po dva prsta na svakome, a isto tako i na rukama. K a d
bi postojao nekakav rod takvih, pridao bi se povijesti neobičnosti i
čudesa. Hoćemo l i onda zbog toga nijekati, kako je ovaj potekao od
onoga jednoga koji je prvi stvoren?
Androgyni, koje nazivaju i hermafroditima, iako su poprilična rijet­
kost, ipak je teško naći razdoblja u kojima manjkaju; u njih se oba
spola tako pokazuju, te nije izvjesno kojim ih spolom treba nazvati;
nu, u govornome je običaju prevladalo da se nazivaju jačim, naime
muškim spolom, jer još ih nitko nije nikad nazvao androgynaecae ili
hermafroditae. Prije nekoliko godina (a svakako u moje vrijeme) na
Istoku se rodio čovjek dvostruk po gornjim, a jednostruk po donjim
udovima. Imao je naime dvije glave, dvoja prsa, četiri ruke, ali jedan
trbuh i dvije noge, kao u jednog čovjeka; a živio je toliko dugo da je
glas o njemu privukao mnoge što su dolazili vidjeti ga. A tko bi naveo
sve ljudske potomke što su uveliko različiti od onih koji ih nedvoj­
beno rodiše? I kao što se, dakle, ne može nijekati da je tima podrije-
3
Cynocephali.
4
Grč. jtQWTOjrXocGTOc;, lat. protoplastus Adam, prvostvoreni čovjek.
5
N a sjevernoj obali Afrike nalazila su se dva grada s imenom Hipon. Jedan bijaše
Hippo Regius (današnji Bone u Alžiru), gdje je Augustin bio biskup; drugi bijaše Hippo
Diarrhytus (ili Zaritus), udaljen sto milja na istok, što je današnja Bizerta u Tunisu.
 420 D E CIV. D E I 16, 8,2 - 9
dum est, si tamen vera sunt quae de illarum nationum varietate et
tanta inter se atque nobiscum diversitate traduntur. N a m et simias
et cercopithecos et sphingas si nesciremus non homines esse, sed
bestias, possent i l l i historici de sua curiositate gloriantes velut gen­
43
tes aliquas hominum nobis impunita vanitate m e n t i r i . Sed si homi­
nes sunt, de quibus illa mira conscripta sunt: quid, si propterea Deus
voluit etiam nonnullas gentes ita creare, ne in his monstris, quae
bc
apud nos oportet ex hominibus nasci, eius sapientiam, qua natu­
ram fingit humanam, velut artem cuiuspiam minus perfecti opificis,
putaremus errasse? Non itaque nobis videri debet absurdum, ut,
quemadmodum in singulis quibusque gentibus quaedam monstra
sunt hominum, ita in universo genere humano quaedam monstra sint
gentium. Quapropter ut istam quaestionem pedetentim cauteque
concludam: aut illa, quae talia de quibusdam gentibus scripta sunt,
omnino nulla sunt; aut si sunt, homines non sunt; aut ex Adam sunt,
si homines sunt.
Quidam de an- 9. Quod vero et antipodas esse fabulantur, id est homines a con-
tipodis fabu- trari parte terrae, ubi sol oritur, quando occidit nobis, adversa pedi-
lantur.
bus nostris calcare vestigia: nulla ratione credendum est. Neque hoc
ulla historica cognitione didicisse se affirmant, sed quasi ratiocinan-
do coniectant, eo quod intra convexa caeli terra suspensa sit, eum-
demque locum mundus habeat et infimum et medium; et ex hoc opi-
nantur alteram terrae partem, quae infra est, habitatione hominum
carere non posse. Nec attendunt, etiamsi figura conglobata et rutun-
da mundus esse credatur sive aliqua ratione monstretur, non tamen
esse consequens, ut etiam ex illa parte ab aquarum congerie nuda sit
terra; deinde etiamsi nuda sit, neque hoc statim necesse esse, ut ho­
mines habeat. Quoniam nullo modo Scriptura ista mentitur, quae
narratis praeteritis facit fidem eo, quod eius praedicta complentur,
nimisque absurdum est, ut dicatur aliquos homines ex hac in illam
partem, Oceani immensitate traiecta, navigare ac pervenire potuisse,
ut etiam illic ex uno illo primo homine genus institueretur huma­
PL 488 num. Quapropter inter illos tune hominum popu /los, qui per septua-
patet M.
4 3
C f . P L I N I U S S E N . , Nat hist 8, 21, 72-76.
O DRŽAVI BOŽJOJ 16, 8,2 - 9 421
tlo od onoga jednoga, isto tako vrijedi i za bilo koje narode (o kojima
se pripovijeda da su raznolikošću tjelesa skrenuli s uobičajenog puta
prirode, kojega se drže mnogi i gotovo svi ljudi), ako se uključuju u
ono određenje, da su razumna i smrtna živa bića, onda se mora pri­
znati da im je podrijetlo od jednog te istoga prvog oca svih ljudi,
ukoliko je istinito ono što se priča o raznolikostima tih naroda, te o
golemoj razlici medu njima samima i između njih i nas. Naime, i same
opice i dugorepe majmune i sfinge (kad ne bismo znali kako to nisu
ljudi, nego zvijeri) - razmećući se svojom zbirkom zanimljivosti - ta­
kvi bi prirodoslovci nekažnjenom taštinom nama podvalili kao neka­
kva ljudska plemena. A l i ako i jesu ljudi oni o kojima su zapisana ta
čudesa, što onda ako je Bog zbog toga ushtio da neka plemena stvori
čak i takvima, kako mi - u slučaju onih čudovišta što se nuždno ra­
đaju među nama ljudima - ne bismo pomislili, da je zastranila njegova
mudrost kojom tvori ljudsku narav, kao da je umijeće kojega manje
savršena tvoritelja? Stoga nam se ne treba činiti besmislenim, da kao
što među pojedinim plemenima ima ljudskih čudovišta tako i u cjelo­
kupnome ljudskome rodu bivaju i neka čudovišna plemena. Stoga,
da pomalo i oprezno završim dotično pitanje: i l i one stvari koje se
pišu o takvim plemenima, uopće ne postoje; ili ako postoje, posrijedi
nisu ljudi; ili pak, ako jesu ljudi, onda potječu od Adama.
1
9. Ono pak što pričaju kako postoje protunošci (to jest: ljudi sa Treba li vjerovati
suprotnoga dijela Zemlje, gdje Sunce izlazi kada nama zalazi, koji kako postoje
protunošci, u
ostavljaju tragove stopala suprotno našima) nema nikakva razloga da nižem dijelu
Zemlje, što je
se vjeruje. T i ne tvrde kako su to doznali po ikakvoj povijesnoj spo­ suprotna našem
znaji, nego nagađaju o tome domišljenjem, a prema nazoru da Zemlja staništu.
visi unutar nebeske okruglice, tako da su iste najniža i srednja točka
svijeta; na temelju toga misle kako onaj drugi dio Zemlje što se nalazi
ispod ne može biti bez ljudskih stanovnika. Oni ne zamjećuju da čak
ako se i povjeruje i l i kakvim dokazom pokaže kako je svijet okrugla
oblika ili zaobljen, iz toga ipak ne slijedi da ta druga strana nije pre­
krivena nakupinom voda; a zatim, čak i da je gola, nije odmah zbog
toga nuždno i da ima ljudi. Jer, nipošto ne laže Pismo, kojega je
vjerodostojnost o prošlim događajima potvrđena ispunjenim proro-
štvima, dok je odveć besmisleno i reći, kako bi neki ljudi mogli
odavde - prešavši neizmjernost Oceana - ploviti i stići onamo, kako
bi se i ondje, od onoga jednoga čovjeka, zasnovao ljudski rod. Zbog
toga, među tim tadašnjim ljudima (koji bijahu podijeljeni na sedam-
1
O d Aristotela do Ptolomeja vjerovalo se kako je Zemlja okrugla (sfera), te da se
oko zemaljske okruglice okretala okruglica neba. Tvrdilo se kako na suprotnoj strani
zemlje prebivaju protunošci (antipodae). A l i , nakon 150. po Kristu prevladao je stariji
nazor o zemlji kao disku, na kojem počiva izvrnuto nebo. Kršćanski pisac Laktancije se
rugao ideji o protunošcima, te misliocima koji su tvrdili da su zemlja i nebo okrugli.
Augustin je inače tvrdio kako za kršćane nije važno koji je od ta dva nazora točan, uz
uvjet da se ne griješi protiv Biblije.
 422 D E CIV. D E I 16, 9 - 10,2
ginta duas gentes et totidem linguas colliguntur fuisse divisi, quaera-
mus, si possumus invenire, illam in terris peregrinantem civitatem
Dei, quae usque ad diluvium arcamque perducta est atque in filiis
Noe per eorum benedictiones perseverasse monstratur, maxime in
CC511 maximo, qui est appel/latus Sem, quando quidem Iapheth ita bene-
bd
dictus est, ut in eius , fratris sui, domibus habitaret.
Ex Sem et He- 10. l.Tenenda est igitur series generationum ab ipso Sem, ut ipsa
ber generatio­
ostendat post diluvium civitatem Dei, sicut eam series generationum
nes enumeran-
ab illo, qui est appellatus Seth, ostendebat ante diluvium. Propter
tur.
hoc ergo Scriptura divina cum terrenam civitatem in Babylone, hoc
est in confusione, monstrasset, ad patriarcham Sem recapitulando
revertitur et orditur inde generationes usque ad Abraham, comme-
morato etiam numero annorum, quanto quisque ad hane seriem per-
tinentem filium genuisset quantoque vixisset. Ubi certe agnoscen-
dum est, quod ante promiseram, ut appareat quare sit dictum de
filiis Heber: Nomen unius Phalech, quia in diebus eius divisa est ter­
44
ra . Quid enim aliud intellegendum est terram esse divisam nisi di-
versitate linguarum? Omissis igitur ceteris filiis Sem ad hane rem
non pertinentibus illi connectuntur in ordine generationum, per
quos possit ad Abraham perveniri; sicut illi connectebantur ante di­
luvium, per quos perveniretur ad Noe generationibus, quae propaga-
tae sunt ex illo Adam filio, qui est appellatus Seth. Sic ergo incipit
generationum ista contextio: Et hae generationes Sem. Sem filius cen­
tum annorum, cum genuit Arphaxat, secundo anno post diluvium. Et
vixit Sem, postquam genuit Arphaxat, quingentos annos et genuit fi­
45
lios et filias et mortuus est . Sic exsequitur ceteros dicens, quoto
quisque anno vitae suae filium genuerit ad istum generationum ordi-
nem pertinentem, qui pertendit ad Abraham, et quot annos postmo-
dum vixerit, intimans eum filios filiasque genuisse; ut intellegamus
unde potuerint populi acerescere, ne in paucis qui commemorantur
hominibus oceupati pueriliter haesitemus, unde tanta spatia terra-
rum atque regnorum repleri potuerint de genere Sem, maxime prop­
ter Assyriorum regnum, unde Ninus ille Orientalium domitor usque-
quaque populorum ingenti prosperitate regnavit et latissimum ac
fundatissimum regnum, quod diuturno tempore duceretur, suis po-
steris propagavit.
10. 2. Sed nos, ne diutius quam opus est immoremur, non quot
Qui sint tempo­
rum articuli in annos quisque in ista generationum serie vixerit, sed quoto anno vi­
generationi­ tae suae genuerit filium, hoc ordine memorandum tantummodo po-
bus.
PL 489
nimus, ut et numerum annorum a transacto diluvio usque ad / Abra­
CC512
be
ham colligamus et praeter illa, in quibus / nos cogit necessitas im-
morari, breviter alia cursimque tangamus. Secundo igitur anno post
b f
diluvium Sem genuit Arphaxat; Arphaxat autem, cum esset centum
b d
eiusdem M.
b e
propter M.
b f
c u m esset centum annorum add. M.
O DRŽAVI BOŽJOJ 16, 9 - 10,2 423
deset i dva naroda i isto toliko jezika) pogledajmo možemo l i naći
onaj grad Božji što hodočasti zemljom; mi smo ga pratili sve do Po­
topa i do korablje i pokazali kako traje u sinovima Noinim, preko
njihovih blagoslova, najviše u najstarijem, koji je nazvan Sem, dok je
opet Jafet tako blagoslovljen, da prebiva u nastambama svojeg brata.
10. 1. Stoga treba pratiti niz naraštaja od samoga Šema, kako bi O Šemovu
naraštaju, u
nam pokazao grad Božji nakon Potopa, kao što nam je niz naraštaja kojega se potom­
od onoga što je nazvan Šet pokazao to prije Potopa. Zbog toga Sveto stvu grad Božji
kreće prema
pismo, pošto nam je pokazalo zemaljski grad u Babilonu, to jest u Abrahamu.
zbrci, iznova se vraća praocu Šemu i odatle reda naraštaje sve do
Abrahama, spomenuvši i broj godina što protekoše dok se svakomu
od tih nije rodio sin koji pripada tome nizu te koliko je koji živio. A
tu zaista treba prepoznati ono o čemu sam ranije obećao da ću obja­
1
sniti , zašto je o Heberovim sinovima rečeno: »Jednom bijaše ime
2
Peleg, jer se za njegova vijeka zemlja razdijelila.« Jer što se drugo
može podrazumijevati time da je zemlja razdijeljena, ako ne raznoli­
kost jezika?
Dakle, ispustivši ostale Šemove sinove koji ne pripadaju samoj ovoj
stvari, u poretku naraštaja povezuju se oni tako da se može preko
njih stići do Abrahama; upravo kao što se oni prije Potopa povezi­
vahu da se preko njih stigne do Noe, naraštajima što potekoše od
onoga Adamova sina koji je nazvan Šet. Ovako, dakle, počinje taj
niz naraštaja: »Ovo su potomci Šemovi: kad je Šemu bilo sto godina
- dvije godine^ poslije Potopa - rodi mu se Arpakšad. Po rođenju
Arpakšadovu Šem je živio petsto godina, te mu se rodilo još sinova i
3
kćeri, i umre.« Tako se nastavlja s ostalima govoreći u kojoj se godini
života kojemu rodio sin što pripada istome redu naraštaja, koji se
proteže do Abrahama, te koliko je godina živio nakon toga, spome­
nuvši kako su mu se rađali sinovi i kćeri, a da bismo razumjeli odakle
je uzmoglo pučanstvo prirastati, tako te ne bismo (zabavljeni onom
nekolicinom ljudi što su spomenuti) djetinjasto se čudili otkud su se
tolika prostranstva zemalja i kraljevstava mogla ispuniti od Šemova
roda, i još najviše zbog kraljevstva Asiraca, odakle je i onaj N i n (po­
bjednik nad svim istočnim narodima koliko god ih bijaše) vladao s
golemim uspjehom, pa ostavio svojim potomcima najprostranije i naj­
4
postojanije kraljevstvo, koje trajaše veoma dugo vremena.
2. A l i i mi - kako se ne bismo zadržali više nego l i je potreba - ne
bilježimo koliko je godina živio koji u tome nizu naraštaja, nego u
kojoj mu se godini života rodio sin, da bismo s pomoću takvoga niza
izračunali broj godina od kraja Potopa do Abrahama, dok ćemo samo
ukratko i usput spomenuti i ostalo na što nas nagoni potreba. Dakle,
druge godine nakon Potopa Šemu se rodio Arpakšad; kad je Arpak-
šadu bilo stotinu i trideset godina, rodi mu se Kajinan; a kad je
V i d i O Božjoj državi, 16,3.
2
Post 10,25.
3
Post 11,10.
4
O tome vidi O Božjoj državi, 4,6.
 424 D E CIV. D E I 16, 10,2 - 10,3
triginta quinque annorum, genuit Cainan; qui cum esset centum tri­
ginta, genuit Sala; porro etiam ipse Sala totidem annorum erat,
quando genuit Heber; centum vero et triginta et quattuor agebat an­
nos Heber, cum genuit Phalech, in cuius diebus divisa est terra; ipse
autem Phalech vixit centum triginta, et genuit Ragau; et Ragau cen­
tum triginta duo, et genuit Seruch; et Seruch centum triginta, et ge­
nuit Nachor; et Nachor septuaginta novem, et genuit Thara; Thara
46
autem septuaginta, et genuit Abram ; quem postea Deus mutato vo-
47
cabulo nominavit A b r a h a m . Fiunt itaque anni a diluvio usque ad
Abraham mille septuaginta et duo secundum vulgatam editionem,
hoc est interpretum Septuaginta. In hebraeis autem codicibus longe
pauciores annos perhibent inveniri, de quibus rationem aut nullam
aut difficillimam reddunt.
An fuerit Dei 10. 3. Cum ergo quaerimus in illis septuaginta duabus gentibus
adAbraham^ 06
civitatem Dei, non possumus affirmare illo tempore, quo erat eis la-
bium unum, i d est loquela una, tune iam genus humanum alienatum
fuisse a cultu veri Dei, ita ut in soliš istis generationibus pietas vera
remaneret, quae descendunt de semine Sem per Arphaxat et tendunt
ad Abraham; sed ab illa superbia aedificandae turris usque in cae­
lum, qua impia significatur elatio, apparuit civitas, hoc est societas,
impiorum. Utrum itaque ante non fuerit an latuerit, an potius utra-
que permanserit, pia scilicet in duobus filiis Noe, qui benedicti sunt,
eorumque posteris; impia vero in eo, qui maledictus est, atque eius
progenie, ubi etiam exortus est gigans venator contra Dominum, non
est diiudicatio facilis. Fortassis enim, quod profeeto est credibilius,
et in filiis duorum illorum iam tune, antequam Babylonia coepisset
institui, fuerunt contemptores Dei, et in filiis Cham cultores Dei;
utrumque tamen hominum genus terris numquam defuisse creden-
dum est. S i quidem et quando dictum est: Omnes deelinaverunt, si­
mul inutiles facti sunt; non est qui faciat bonum, non est usque ad
unum , in utroque Psalmo, ubi haec verba sunt, et hoc legitur: Non­
48
ne cognoscent omnes, qui operantur iniquitatem, qui devorant popu-
cc 513 lum meum in cibo panis? '. Erat / ergo etiam tune populus Dei. Unde
49
illud, quod dictum est: Non est qui faciat bonum, non est usque ad
unum, de filiis hominum dictum est, non de filiis Dei. Nam praemis-
sum est: Deus de caelo prospexit super filios hominum, ut videret si
est intellegens aut requirens Deum , ac deinde illa subiuncta, quae
50
omnes filios hominum, i d est, ad civitatem pertinentes, quae vivit
secundum hominem, non secundum Deum, reprobos esse demon-
PL 490 strant.
4 6
Cf Gen 11 10-26.
47 c r r __ ' c
1 7
48 n n \ ci i
Ps 13, 3; 52, 4.
Ps 13, 52; 52, 5.
5 0
Ps 13, 2; 52, 3.
O DRŽAVI BOŽJOJ 16, 10,2 - 10,3 425
ovomu bilo sto i trideset godina, rodi mu se Šelah; kad je opet Šelahu
5
bilo isto toliko godina, rodi mu se Eber ; kad su Eberu bile stotinu
trideset i četiri godine, rodi mu se Peleg, za čijih je dana zemlja podi­
jeljena; sam je Peleg živio stotinu i trideset godina i rodio mu se Ren;
a Ren je živio stotinu trideset i dvije godine i rodio mu se Serug;
Serug je živio stotinu i trideset godina i rodio mu se Nahor; a Nahor
je živio sedamdeset i devet godina i rodio mu se Terah; a Terah je
živio sedamdeset godina i rodio Abrama (kojega je Bog kasnije, pro­
6
mijenivši mu ime, nazvao Abrahamom) . Te je tako od Potopa do
Abrahama ukupno tisuću sedamdeset i dvije godine prema uobičaje­
nom predlošku, to jest prema Sedamdesetorici prevoditelja. Među­
tim, kažu kako se u hebrejskim rukopisima nalazi mnogo manji broj
godina, o čemu se i l i ne može navesti nikakvo objašnjenje ili se ono
7
može veoma teško prihvatiti.
3. Stoga, kada među onih sedamdeset i dva plemena tražimo grad
Božji, ne možemo pouzdano tvrditi kako u ono doba, dok im bijaše
jedan jezik (to jest jedan govor), ljudski rod već bijaše toliko otuđen
od štovanja pravoga Boga, tako te je istinska pobožnost ostala samo
u onim naraštajima što potekoše od Semova sjemena, preko Arpakša-
da, vodeći do Abrahama; ali od one oholosti, da se izgradi toranj sve
do neba, čime se označuje bezbožno uzdizanje, pojavio se grad, to
jest zajednica bezbožnika. D a li toga grada ranije nije bilo i l i pak
bijaše skriven, ili su prije postojala oba grada (naime: onaj pobožni
u obojici Noinih sinova koji su blagoslovljeni te u njihovim potomci­
ma; a onaj bezbožni grad u onome sinu koji je proklet te u njegovu
potomstvu, među kojim se podigao i onaj velmoža lovac protiv Go­
spodina) - nije lako odlučiti.
Ili možda - što je zaista vjerojatnije - i među sinovima te dobre dvo­
jice, čak i prije gradnje Babilona, bijahu preziratelji Boga, dočim
među Harnovim sinovima - štovatelji Boga; pa tako treba vjerovati
kako na zemlji nije nikad manjkalo ni jednoga od ta dva roda ljudi.
I doista, kad je rečeno: »No svi skrenuše zajedno, svi se pokvariše:
nitko da čini dobro - nikoga nema«, u oba psalma (u kojima su te
8
riječi) mi čitamo: »Neće l i se urazumiti svi što bezakonje čine, koji
proždiru narod moj kao da jedu kruha?« Dakle, postojaše i tada na­
rod Božji. Zbog toga ono što je rečeno: »nitko da čini dobro - nikoga
nema«, kaže se o sinovima ljudi, a ne sinovima Božjim. Jer prije toga
je rečeno: »Bog s nebesa gleda na sinove ljudske, da vidi ima li tko
razuman Boga da traži«, a zatim su dodane riječi koje pokazuju kako
su odbačenici sva djeca ljudska (to jest oni što pripadaju gradu koji
živi po čovjeku, a ne po Bogu).
5 x l i
Heber (kako stoji u Augustina).
6
Post 11,10-26.
7 v i d i 0 B
°ŽJ°J državi, 16,2. Augustinov stari latinski predložak Biblije, njegov
»uobičajeni predložak« (vulgata editio) pridržava se Septuaginte, dok se Jeronimova V u l -
t a pridržava hebrejskog predloška.
g a
5
^ p 14 (13), 3.4.2; 53 (52), 4.5.3.
s
 426 DECIV. DEI 16, 11,1 - 11,2
An lingua he- 11. 1. Quamobrem sicut lingua una cum esset omnium, non ideo
braea ex Heber filii pestilentiae defuerunt; nam et ante diluvium una erat lingua, et
fuerit...
tamen omnes praeter unam Noe iusti domum deleri diluvio merue-
runt: ita, quando merito elatioris impietatis gentes linguarum diver-
sitate punitae atque divisae sunt et civitas impiorum confusionis no­
men accepit, hoc est, appellata est Babylon, non defuit domus Heber,
ubi ea quae antea fuit omnium lingua remaneret. Unde, sicut supra
51
memoravi , cum coepissent enumerari filii Sem, qui singuli gentes
b g
singulas procrearunt, primus est commendatus Heber, cum sit ab-
nepos ipsius, hoc est ab illo quintus inveniatur exortus. Quia ergo in
eius familia remansit haec lingua, divisis per alias linguas ceteris
gentibus, quae lingua prius humano generi non immerito creditur
fuisse communis, ideo deinceps Hebraea est nuncupata. Tune enim
opus erat eam distingui ab aliis linguis nomine proprio, sicut aliae
quoque vocatae sunt nominibus propriis. Quando autem erat una,
nihil aliud quam humana lingua vel humana locutio vocabatur, qua
sola universum genus humanum loquebatur.
... quae ante di­ 11. 2. Dixerit aliquis: S i in diebus Phalech filii Heber divisa est
luvium com­
munis fuerat. terra per linguas, id est homines, qui tune erant in terra, ex eius
nomine potius debuit appellari lingua illa, quae fuit omnibus ante
communis. Sed intellegendum est ipsum Heber propterea tale no­
men imposuisse filio suo, ut vocaretur Phalech, quod interpretatur
Divisio, quia tune ei natus est, quando per linguas terra divisa est, id
est ipso tempore, ut hoc sit quod dictum est: In diebus eius divisa est
terra . N a m nisi adhuc Heber viveret quando linguarum facta est
52
CC514 multitudo, non ex eius nomine nomen aeciperet lingua, quae apud /
illum potuit permanere. Et ideo credenda est ipsa fuisse prima illa
communis, quoniam de poena venit illa multiplicatio mutatioque lin­
guarum et utique praeter hane poenam esse debuit populus Dei. Nec
frustra lingua haec est, quam tenuit Abraham, nec in omnes suos
PL 491 filios transmittere potuit, sed in / eos tantum, qui propagati per Ia­
cob et insignius atque eminentius in Dei populum coalescentes Dei
Testamenta et stirpem Christi habere potuerunt. Nec Heber ipse
eamdem linguam in universam progeniem suam refudit, sed in eam
tantum, cuius generationes perducantur ad Abraham. Quapropter
etiamsi non evidenter expressum est fuisse aliquod pium genus ho­
minum, quando ab impiis Babylonia condebatur, non ad hoc valuit
haec obscuritas, ut quaerentis fraudaretur, sed potius ut exerceretur
intentio. Cum enim legitur unam fuisse linguam primitus omnium et
b h
ante omnes filios Sem commendatur Heber, quamvis ex illo quin-
tus oriatur, et Hebraea vocatur lingua, quam Patriarcharum et Prop-
hetarum non solum in sermonibus suis, verum etiam in Litteris sa-
cris custodivit auctoritas: profeeto, cum quaeritur in divisione lin­
guarum, ubi lingua illa remanere potuerit, quae fuit ante communis;
b g
commemoratus M.
b h
abM.
O DRŽAVI BOŽJOJ 16, 11,1-11,2 427
11. 1. Prema tome, kao što kad bijaše jedan jezik svima, nije O tome kako
prvotno bijaše u
zbog toga manjkalo 'sinova pošasti' - jer prije Potopa bijaše jedan porabi među
ljudima onaj
jezik, pa ipak su svi osim jednoga doma pravednoga Noe bili zaslužili jezik što se
propast u Potopu - isto tako, kada narodi zbog uznosita bezbožja poslije prema
bijahu kažnjeni raznolikošću jezika te razdijeljeni i grad bezbožnika Heberu nazva
hebrejskim, koji
dobi ime Zbrka, naime bude nazvan Babilon, bijaše tu dom (H)ebe- u njegovoj
obitelji ostade
rov, gdje ostade jezik što prije bijaše zajednički svima. Otuda, kao nepromijenjen
1
što već ranije spomenuh , kad se bijahu nabrajali Šemovi sinovi, koji kad ono nastade
različitost među
pojedince utemeljiše pojedina plemena, (H)eber je spomenut prvi, jezicima.
iako je njegov prapraunuk, to jest nalazi se u petome naraštaju od
njega. I budući da je dakle u njegovoj obitelji ostao taj jezik - dok
ostala plemena bijahu razdijeljena različitim jezicima - , naime jezik
0 kojem se s pravom vjeruje da bijaše ranije zajednički cijelome ljud­
skomu rodu, on je zbog toga poslije i nazvan hebrejskim. Tada naime
1 bijaše potrebno razlikovati ga vlastitim imenom od ostalih jezika,
kao što su i ostali nazvani svaki svojim imenom. Dočim kad bijaše
jedan jedini jezik, nije se nazivao nikako drukčije, nego ljudski jezik
ili ljudski govor, kojim je jedinim govorio cijeli ljudski rod.
2. Rekao bi tkogod: A k o je u danima Pelega, sina (H)eberova, razdi­
jeljena zemlja po jezicima, to jest po ljudima koji tada bijahu na zem­
lji, onda bi se radije po njegovu imenu trebao nazvati jezik koji ranije
bijaše zajednički svima. A l i treba razumjeti zbog čega je sam (H)eber
dao takvo ime svojem sinu, da se zove Peleg, što znači 'dioba', jer
mu je on rođen tada kad je zemlja podijeljena po jezicima, to jest u
ono vrijeme, kako bi odgovaralo onomu što je rečeno: »U njegove
2
dane razdijeljena je zemlja.« Naime, da (H)eber nije još živio kad je
nastalo mnoštvo jezika, onda njegovim imenom ne bi bio nazvan onaj
jezik što je uzmogao preostati u njegovu domu. I stoga valja vjerovati
kako to bijaše i onaj prvi zajednički jezik, jer po kazni dode ona
umnožba i mijena jezika, a naravno da je narod Božji morao biti
izuzet od te kazne.
I nije uzalud to jezik kojim je govorio Abraham, a nije ga mogao
prenijeti svima svojim sinovima, nego samo onima što su rođeni
preko Jakova, i koji, ujedinjujući se sve bjelodanije i istaknutije u
narod Božji, mogahu se pridržavati Božjeg zavjeta i održavati rod
Kristov. A ni sam (H)eber nije mogao isti jezik prenijeti cjelokupnom
svojem potomstvu, nego samo onomu kojega naraštaji vode do Abra­
hama. Zbog toga, iako nije otvoreno izrečeno kako postojaše neka­
kav pobožan ljudski rod kad ono bezbožnici osnovaše Babilon, ta
nejasnoća ne treba obmanjivati istraživača, nego dapače treba poticati
njegovu nakanu. Budući da naime čitamo kako prvotno bijaše jedan
jezik zajednički svima, a prije svih ostalih Šemovih sinova spominje
se (H)eber (iako je on iz petoga naraštaja potekla od njega), i hebrej­
skim se naziva onaj jezik koji ugledom svojim praoci i proroci saču­
vaše ne samo u svojem govoru nego i u svetim spisima, - onda zaista,
kad se pita gdje je mogao, pri razdiobi jezika, preostati onaj jezik što
Vidi O Božjoj državi, 16,3.
Postanak, 10,25. V i d i O Božjoj državi, 16,3.
 428 DE civ. DEI 16, 1 1 , 2 - 11,3
quae sine ulla dubitatione ubi remansit, non ibi fuit illa poena, quae
facta est mutatione linguarum; quid aliud occurrit, nisi quod in
huius gente remanserit, a cuius nomine nomen accepit, et hoc iusti-
tiae gentis huius non parvum apparuisse vestigium, quod, cum aliae
gentes plecterentur mutatione linguarum, ad istam non pervenit tale
supplicium?
Quo tempore 11.3. Sed adhuc illud movet, quomodo potuerunt singulas gentes
fuerit diversi- facere Heber et filius eius Phalech, si una lingua permansit ambo-
tas linguarum.
bus. Et certe una est Hebraea gens ex Heber propagata usque ad
Abraham, et per eum deinceps, donec magnus fieret populus Israel.
Quomodo igitur omnes filii, qui commemorati sunt trium filiorum
Noe, fecerunt singulas gentes, si Heber et Phalech singulas non fece-
runt? N i m i r u m illud est probabilius, quod gigans ille Nebroth fecerit
etiam ipse gentem suam, sed propter excellentiam dominationis et
corporis seorsum eminentius nominatus est, ut maneat numerus sep­
tuaginta duarum gentium atque linguarum. Phalech autem propte­
rea commemoratus est, non quod gentem fecerit (nam eadem ipsa est
eius gens Hebraea eademque lingua), sed propter tempus insigne,
quod in diebus eius terra divisa sit. Nec movere nos debet, quomodo
CC515 potuerit gigans Ne/broth ad illud aetatis occurrere, quo Babylon con-
b l
dita est et confusio facta linguarum atque ex hoc divisio gentium.
Non enim quia Heber sextus est a Noe, ille autem quartus, ideo non
bl
potuerunt ad i d e m tempus convenire vivendo. Hoc enim contigit,
cum plus viverent ubi pauciores sunt generationes, minus ubi plures;
aut serius nati essent ubi pauciores, maturius ubi plures. Sane intel­
legendum est, quando terra divisa est, non solum iam natos ceteros
filios filiorum Noe, qui commemorantur patres gentium, sed etiam
eius aetatis fuisse, ut numerosas familias haberent, quae dignae fuis-
sent nominibus gentium. Unde nequaquam putandum, quod eo fue­
rint ordine geniti, quo commemorati leguntur. Alioquin duodecim
filii Iectan, qui erat alius filius Heber, frater Phalech, quomodo po­
PL 492 tuerunt / iam gentes facere, si post Phalech fratrem suum Iectan na­
tus est, sicut post eum commemoratus est; quando quidem tempore,
quo natus est Phalech, divisa est terra? Proinde intellegendum est
priorem quidem nominatum, sed longe post fratrem suum Iectan
fuisse natum, cuius Iectan duodecim filii tam grandes iam familias
haberent, ut in linguas proprias dividi possent. Sic enim potuit prior
commemorari, qui erat aetate posterior, quemadmodum prius com­
memorati sunt ex tribus filiis Noe procreati filii Iapheth, qui erat
minimus eorum; deinde filii Cham, qui erat medius; postremo filii
Sem, qui erat primus et maximus. Illarum autem gentium vocabula
bi
hac M.
bl
id M.
O DRŽAVI BOŽJOJ 16, 11,2 - 11,3 429
prije bijaše zajednički (a bez ikakve dvojbe: ondje gdje on preostade,
tu ne bijaše one kazne do koje dođe mijenom jezika) - koji drugi
odgovor dolazi u pamet, ako ne taj kako ostade u onome rodu po
kojega imenu i sam bi nazvan, pa tako nije malen dokaz pravednosti
ovoga roda što on sam - dok ostala plemena pogodi mijena jezika -
ne potpade pod takvu kaznu?
3. A l i sad izbija druga teškoća; kako su (H)eber i njegov sin Peleg
uzmogli utemeljiti posebna plemena, ako je obojici ostao isti jezik? I
doista, jedno je hebrejsko pleme nastajalo od (H)ebera sve do Abra­
hama, a zatim preko Abrahama sve dok Izrael ne postade velikim
narodom. Kako su onda svi sinovi, koji su spomenuti od trojice Noi­
nih sinova, osnovali pojedina plemena, ako (H)eber i Peleg ne osno-
vaše zasebnih plemena? Svakako je vjerojatnije to da je onaj velmoža
Nimrod i sam zasnovao svoje pleme, ali je zbog izvrsnosti svoje vlada­
vine i tjelesne snage zasebno spomenut i istaknut, kako bi ostao broj
od sedamdeset i dva plemena i jezika. Dočim Peleg nije spomenut
zbog toga što je zasnovao pleme - jer njegovo je isto hebrejsko pleme
kao i hebrejski jezik - nego zbog znamenitog vremena, budući da je
u njegove dane zemlja razdijeljena.
Isto nas tako ne treba zbunjivati, kako je velmoža Nimrod mogao
živjeti u ono doba kad je osnovan Babilon i kad je došlo do zbrke u
jezicima te zbog nje do diobe plemena. Zbog toga što je (H)eber
šesti po naraštajima od Noe, a Nimrod četvrti, ne znači kako nisu
mogli živjeti u isto doba. Takvo se što događa, naime: da su više
živjeli gdje je bilo manje naraštaja, a manje gdje ih bijaše više; i l i su
pak kasnije rađani gdje ih je bilo manje, a prije gdje ih bijaše više. I
zaista mora se razumjeti, kad je zemlja razdijeljena, ne samo što su
bili rođeni ostali sinovi Noinih sinova (koji su spomenuti kao oci ple­
mena) nego bijahu i tolike dobi te su mogli imati brojne obitelji što
bijahu dostojne imena plemena. Otuda ne treba nipošto misliti kako
bijahu i rađani onim redom kojim čitamo da se spominju. Inače, kako
bi već mogli zasnovati plemena dvanaestorica sinova Joktana (koji
bijaše drugi Heberov sin i Pelegov brat), ako je Joktan rođen nakon
svojeg brata Pelega, kao što je poslije njega i spomenut; i kad je
zemlja već razdijeljena u vrijeme kad se Peleg rodio. Zbog toga treba
razumjeti kako je Peleg prije spomenut, ali je rođen dugo vremena
poslije svojeg brata Joktana, kojega su dvanaestorica sinova već imala
tako goleme obitelji te su se mogli razdijeliti po svojim vlastitim jezi­
cima. Tako se naime mogao spomenuti prvi onaj koji dobom bijaše
potonji, kao što su od trojice Noinih sinova prvo spomenuti oni pote­
kli od Jafeta (koji bijaše najmlađiod sinova), zatim sinovi Hama (koji
bijaše srednji) i napokon sinovi Šema (koji bijaše i prvi i najstariji).
 430 DECIV. DEI 16, 11,3- 12
partim manserunt, ita ut hodieque appareat unde fuerint derivata,
sicut ex Assur Assyrii et ex Heber Hebraei; partim temporis vetusta-
te mutata sunt, ita ut vix homines doctissimi antiquissimas historias
perscrutantes, nec omnium, sed aliquarum ex istis origines gentium
potuerint reperire. N a m quod ex filio Cham, qui vocabatur Mesraim,
Aegyptii perhibentur exorti, nulla hic resonat origo vocabuli; sicut
nec Aethiopum, qui dicuntur ad eum filium Cham pertinere, qui
Chus appellatus est. Et si omnia considerentur, plura mutata quam
manentia nomina apparent.
Civitas Dei in Abraham adolevit [12-36]
A Sem ad Abra­ 12. Nunc iam videamus procursum civitatis Dei etiam ab illo ar-
ham generatio­ ticulo temporis, qui factus est in patre Abraham, unde incipit esse
nes enumeran-
tur. notitia eius evidentior, et ubi clariora leguntur promissa divina, quae
nunc in Christo videmus impleri. Sicut ergo Scriptura sancta indi-
cante didicimus, in regione Chaldaeorum natus est Abraham , quae
terra ad regnum As/syrium pertinebat. Apud Chaldaeos autem iam
CC516
etiam tune superstitiones impiae praevalebant, quemadmodum per
ceteras gentes. Una igitur Tharae domus erat, de q u o natus est b m
Abraham, in qua unius veri Dei cultus et, quantum credibile est, in
qua iam sola etiam Hebraea lingua remanserat; quamvis et ipse ,
sicut iam manifestior Dei populus in Aegypto, ita in Mesopotamia
54
servisse diis alienis lesu Nave narrante referatur ; ceteris ex proge-
nie illius Heber in linguas paulatim alias et in nationes alias defluen-
tibus. Proinde sicut per aquarum diluvium una domus Noe remanse­
rat ad reparandum genus humanum, sic in diluvio multarum super-
stitionum per universum mundum una remanserat domus Tharae, in
qua custodita est plantatio civitatis Dei. Denique sicut illic enumera-
tis supra generationibus usque ad Noe simul cum annorum numeris
et exposita diluvii causa, priusquam Deus inciperet de arca fabrican-
da loqui ad Noe, dicitur: Hae autem generationes Noe : ita et hic 55
enumeratis generationibus ab illo, qui est appellatus Sem, filio Noe,
usque ad Abraham, deinde insignis articulus similiter ponitur ut di­
catur: Hae sunt gene Irationes Tharae. Thara genuit Abram et Nachor
PL 493
et Aran, et Aran genuit Loth. Et mortuus est Aran coram Thara patre
suo in terra in qua natus est, in regione Chaldaeorum. Et sumpsit
bm
qua M.
b n
ipsa M.
5 3
Gen 11,26-28.
5 4
los 24, 2.
5 5
Gen 6, 9.
O DRŽAVI BOŽJOJ 16, 11,3-12 431
A sama imena tih plemena dijelom su ostala tako te je i danas jasno
odakle su potekla, kao što su Asirci prema Ašuru i Hebreji prema
Heberu; dijelom su opet zbog starine doba toliko izmijenjena tako da
i oni najučeniji ljudi, što istražuju najdrevnije povijesti, nisu mogli
otkriti podrijetlo svih njih, nego samo ono od nekih plemena. Jer to
što se kaže kako su Egipćani potekli od onoga Hamova sina koji se
zvao Misrajim, u samoj riječi nema ni odjeka o podrijetlu; upravo
kao ni u Etiopljana, o kojima se kaže kako pripadaju onome Harnovu
3
sinu koji se zvao K u š . I uzme li se u obzir sve, čini se da se više
imena izmijenilo nego što ih ostade nepromijenjenih.
Mladenaštvo Božje države u Abrahamu [12-36]
12. A sad pak pogledajmo razvoj grada Božjeg od one prekret­ O Abrahamovu
1 razdoblju, od
nice razdoblja što je započela s ocem Abrahamom, otkad postaje kojega počinje
bjelodanije znanje o njemu, i gdje nalazimo jasnija božanska obeća­ novi red svete
loze.
nja, koja sada vidimo ispunjena u Kristu. Dakle, kao što doznasmo
prema izvješću Svetoga pisma, Abraham se rodio na području Kalde-
2
jaca , u zemlji što je pripadala asirskoj ovlasti. Već tada među Kaldej-
cima prevladavahu bezbožna praznovjerja, kao i među ostalim naro­
dima. Dakle, Terahov dom (u kojemu se rodio Abraham) bijaše je­
dini u kojemu se štovao jedan pravi Bog i - što je vjerojatno - u
53 kojem je preostao hebrejski jezik, - iako je sam Terah, kako izvješ­
3 4
ćuje Jošua , služio u Mezopotamiji tuđim bogovima, kao što je i već
očitiji Božji narod u Egiptu - dok su se ostali od Heberova potomstva
postepeno utapali u tuđim jezicima i u drugim narodima.
Stoga, kao što je od voda Potopa preostao jedino Noin dom, kako bi
bn
se njime obnovio ljudski rod, tako u potopu mnogih praznovjerja, što
poplaviše cjelokupni svijet, preostade jedino dom Terahov, u kojem
se očuvalo rasadište Božjega grada. I napokon, kao što tu, pošto su
se zajedno s brojem godina nabrojili naraštaji do Noe, i izložio uzrok
Potopa, prije nego što je Bog počeo govoriti N o i o izgradbi korablje,
5
kaže se: »Ovo su naraštaji N o i n i « , - tako i ovdje - pošto su nabrojani
naraštaji od onoga koji je nazvan Sem, sin Noin, sve do Abrahama,
slično se označuje novo razdoblje i kaže:
»Ovo je povijest Terahova. Terahu se rodio Abram, Nahor i Haran;
a Haranu se rodio Lot. Haran umrije za života svoga oca Teraha, u
svome rodnom kraju, u kraju kaldejskom. Abram se i Nahor ožene.
3
Latinski i moderni nazivi Egipćani i Etiopljani potječu od Grka. Sedamdesetorica
prevoditelja njima su zamijenili hebrejska imena Misrajim i Kuš. Same grčke nazive po­
znaje već Homer, ali su nejasna podrijetla.
1
Lat. ab illo articulo temporis (od vremenskog »zglobišta« ili »prekretnice«), što je
u skladu i s Augustinovom razdiobom svjetske povijesti na šest razdoblja od kojih treće
počinje s Abrahamom. V i d i o tome O Božjoj državi, 16,43 i 22,30.
2
Post 11,28. Tako stoji prema staroj latinskoj Bibliji i Septuaginti. Dočim u Vulga­
ti, koja prati hebrejski predložak, stoji »u svome rodnome kraju, u U r u Kaldejskom«. To
bi bilo u zlatno doba Babilona, kad je U r već imao povijest od tisuću godina. To je
područje potpalo pod asirsku vlast tek nakon 1000. pr. K r .
3
Lat. »lesu Nave narrante« mjesto »Jošua, sin Nunov«, što je prema Septuaginti,
kako bi se razlikovalo od novozavjetnog Isusa.
4
Jš 24,2.
5
Post 6,9.
 432 D E CIV. D E I 16, 12 - 13 O DRŽAVI BOŽJOJ 16, 12 - 13 433

Abram et Nachor sibi uxores; nomen mulieris Abram Sara et nomen Abramovoj ženi bijaše ime Šaraj a, a Nahorovoj Milka; ova je bila kći
6
mulieris Nachor Melcha, filia Arran .
Iste Arran pater Melchae fuit
56 Harana, oca Milke i Jiske.« Dakle, Haran bijaše otac Milke i Jiske,
et pater Iescae, quae Iesca creditur ipsa esse etiam Sara uxor Abra­ o kojoj se vjeruje da je istovjetna sa Sarajom, ženom Abramovom.
hae.
13. Zatim se pripovijeda kojim je načinom Terah sa svojima na­ Što se čini da je
pustio područje Kaldejaca te stigao u Mezopotamiju i nastanio se u razlog te uopće
nije spomenut
Haranu. N u prešućuje se samo njegov sin koji se zvao Nahor, kao da Terahov sin
Quare Hebraei 13. Deinde narratur quemadmodum Thara cum suis regionem ga nije poveo sa sobom. Naime, izlaže se ovako: »Terah povede Nahor pri
ex regione reliquerit Chaldaeorum et venerit in Mesopotamiam et habitaverit in njegovoj selidbi,
Chaldeorum in svoga sina Abrama, svoga unuka Lota, sina Haranova, svoju snahu kad je Terah
Mesopotamiam
Charra. Tacetur autem de uno eius filio, qui vocabatur Nachor, tam- Šaraju, ženu svoga sina Abrama, pa se zaputi s njima iz kraja kaldej- napustivši
Kaldejce prešao
venerint. quam eum non duxerit secum. Nam ita narratur: Et sumpsit Thara skoga u zemlju kanaansku. K a d stignu do Harana, ondje se nasta­ u Mezopotamiju.
Abram filium suum et Loth filium Arran, filium filii sui, et Šaram 1
ne.« Tu se uopće ne spominje Nahor i njegova žena Milka. N u posli­
nurum suam, uxorem Abram filii sui, et eduxit illos de regione Chal­
je, kad Abraham posla svojeg slugu da dovede ženu sinu njegovu
daeorum ire in terram Chanaan; et venit in Charran et habitavit ibi .
57

Izaku, nalazimo ove riječi: »Stoga sluga opremi deset gospodarevih

Nusquam hic nominatus est Nachor et uxor eius Melcha. Sed inveni- deva, ponese sa sobom svakog blaga svoga gospodara, pa se zaputi u
mus postea, cum servum suum mitteret Abraham ad accipiendam 2
Mezopotamiju, u Nahorov grad.«
CC517 uxorem filio suo Isaac, ita scriptum: Et accepit puer decem camelos
de camelis domini sui et de omnibus bonis domini sui secum, et exsur- Time i ostalim svjedočanstvima ove svete povijesti pokazuje se kako
gens profectus est in Mesopotamiam in civitatem Nachor *. Isto et 5
je i Abrahamov brat Nahor napustio područje Kaldejaca i naselio se
aliis sacrae huius Historiae testimoniis ostenditur etiam Nachor fra- u Mezopotamiji, gdje se bio i Abraham nastanio zajedno sa svojim
ter Abrahae exisse de regione Chaldaeorum sedesque constituisse in ocem. Zašto onda Pismo njega ne spominje, kad je Terah sa svojima
Mesopotamia, ubi cum patre suo habitaverat Abraham. Cur ergo otišao iz naroda kaldejskog i nastanio se u Mezopotamiji; pri čemu
eum Scriptura non commemoravit, quando ex gente Chaldaea cum se spominju ne samo njegov sin Abraham nego i njegova snaha Sara
suis profectus est Thara et habitavit in Mesopotamia; ubi non solum i unuk Lot, koje je poveo sa sobom? Zašto, mislimo, ako ne možda
Abraham filius eius, verum etiam Sara nurus et Loth nepos eius com- zbog toga što se bio otcijepio od očinske i bratske pobožnosti i pristao
memorantur, quod eos duxerit secum? Cur, putamus, nisi forte quod uz kaldejsko praznovjerje, te se kasnije i on odatle iselio, bilo zbog
a paterna et fraterna pietate desciverat et superstitioni adhaeserat toga što se pokajao bilo što bijaše proganjan, kad se u nj posumnjalo?
Chaldaeorum et postea inde sive paenitendo sive persecutionem pas-
sus, quod suspectus haberetur, et ipse emigravit? In libro enim qui Jer u knjizi Juditinoj, kad Holoferno, neprijatelj Izraelaca, upita ka­
inscribitur ludith, cum quaereret Holofernes, hostis Israelitarum, kav su oni narod, i treba li protiv njih zaratiti, ovako mu odgovara
quaenam illa gens esset, utrum adversus eam bellandum fuisset, sic Ahior, vođa Amonaca:
ei respondit Achior dux Ammanitarum : Audiat dominus noster ver­
bo
»Poslušaj, moj gospodaru, riječi iz usta sluge svoga: ja ću te obavije­
bum de ore pueri sui, et referam tibi veritatem de populo, qui habitat stiti istinito o tome narodu koji, smješten blizu tebe, nastava taj brdo­
iuxta te montanam hane, et non exibit mendacium de ore servi tui. viti kraj; neće izaći laž iz usta sluge tvoga. Narod taj potječe od Kal­
Haec enim progenies populi est Chaldaeorum, et antea habitaverunt dejaca. Najprije su boravili u Mezopotamiji, jer su otklonili da se
Mesopotamiam, quia noluerunt sequi deos patrum suorum, qui fue­ drže bogova otaca svojih koji su živjeli u zemlji kaldejskoj. Skrenuše
runt in terra Chaldaeorum gloriosi, sed deelinaverunt de via paren- dakle s puta otaca svojih pa počeše štovati oca nebeskoga, onoga
tum suorum et adoraverunt Deum caeli, quem cognoverunt, et pro Boga koga bijahu spoznali. I zato, udaljeni od lica svojih bogova,
liecerunt eos a facie deorum suorum et fugerunt Mesopotamiam et skloniše se u Mezopotamiju, i tu se dugo zadržaše. Pa im Bog njihov
PL 494
habitaverunt ibi dies multos. Dixitque illis Deus eorum, ut exirent de zapovjedi da ostave to prebivalište i odu u zemlju Kanaan; i naseliše
habitatione sua et irent in terram Chanaan, et illic habitaverunt , et 59 3
se ondje...« i tako dalje, kako pripovijeda Ahior Amonac. Po tome
cetera, quae narrat Achior Ammanites. Unde manifestum est domum je bjelodano kako je Terahov dom bio proganjan od Kaldejaca, a
Tharae persecutionem passam fuisse a Chaldaeis pro vera pietate, zbog istinske pobožnosti, kojom štovahu jednoga pravoga Boga.
qua unus et verus ab eis colebatur Deus.
6
Post 11,27-29.
5 0
A m m o n i t a r u m hic et infra M.
1
Post 11,31. Haran je mjesto u sjevernoj Mezopotamiji, lat. Carrhae, gdje su rim­
skog vojskovođu Krasa i njegovu vojsku porazili Parćani 53. pr. K r .
2
5 6
Gen 11, 27-29. Mjesto hebrejskog Aram Naharajim u Augustina stoji Mesopotamia (Post 24,10),
5 7
što je grčki prijevod u značenju »Sirija dviju rijeka«, naime zemlja koja se pruža na istok
Gen 11, 31. od primorske Sirije. Grčkim i rimskim piscima Mezopotamija je područje rijeka Tigrisa i
5 8
Gen 24, 10. Eufrata, obično bez dijela koji se zvao Babilonija ili Kaldeja.
3
5 9
Iudt 5, 5-9. Jdt 5,5-9.
434 D E CIV. D E I 16, 1 4 - 1 5 , 1
14. Defuncto autem Thara in Mesopotamia, ubi vixisse perhibe-
tur ducentos et quinque annos, iam incipiunt indicari ad Abraham
factae promissiones Dei, quod ita scriptum est: Et fuerunt dies Tha­
bp
rae in Charra quinque et ducenti anni, et mortuus est Thara in Char-
60
ra . Non sic autem accipiendum est, quasi omnes hos dies i b i egerit,
sed quia omnes dies vitae suae, qui fuerunt anni ducenti quinque, ibi
b q
compleverit; alioquin nescietur quot annos vixerit Thara, quoniam
non legitur quoto anno vitae / suae in Charran venerit; et absurdum
est existimare in ista serie generationum, ubi diligenter commemo-
ratur quot annos quisque vixerit, huius solius numerum annorum
vitae non commendatum esse memoriae. Quod enim quorumdam,
quos eadem Scriptura commemorat, tacentur anni, non sunt in hoc
ordine, in quo temporum dinumeratio decessione gignentium et geni-
torum successione contexitur. Iste autem ordo, qui dirigitur ab
Adam usque ad Noe et inde usque ad Abraham, sine numero anno­
rum vitae suae neminem continet.
15. 1. Quod vero commemorata morte Tharae, patris Abraham,
deinde legitur: Et dixit Dominus ad Abram: Exi de terra tua et de
61
cognatione tua et de domo patris tui , et cetera; non quia hoc sequi-
tur in sermone libri, hoc etiam in rerum gestarum tempore sequi
existimandum est. Erit quippe, si ita est, insolubilis quaestio. Post
haec enim verba Dei, quae ad Abraham facta sunt, Scriptura sic lo-
quitur: Et exiit Abram, quemadmodum locutus est ei Dominus, ethT
abiit cum eo Loth. Abram autem erat quinque et septuaginta anno­
62
rum, cum exiit ex Charra . Quomodo potest hoc esse verum, si post
mortem patris sui exiit de Charra? Cum enim esset Thara septuagin­
ta annorum, sicut supra intimatum est, genuit Abraham; cui numero
additis septuaginta quinque annis, quos agebat Abraham, quando
egressus est de Charra, fiunt anni centum quadraginta quinque. Tot
igitur annorum erat Thara, quando exiit Abraham de illa Mesopota-
miae civitate; agebat enim annum aetatis suae septuagesimum quin-
tum, ac per hoc pater eius, qui eum septuagesimo anno suo genuerat,
agebat, ut dictum est, centesimum quadragesimum et quintum. Non
ergo inde post mortem patris, i d est post ducentos quinque annos,
quibus pater eius vixit, egressus est; sed annus / de illo loco profec-
tionis eius, quoniam ipsius septuagesimus quintus erat, procul dubio
patris eius, qui eum septuagesimo suo anno genuerat, centesimus
quadragesimus quintus fuisse colligitur. Ac per hoc intellegendum
est more suo Scripturam redisse ad tempus, quod iam narratio illa
transierat; / sicut superius, cum filios filiorum Noe commemorasset,
63
dixit illos fuisse in linguis et gentibus suis , et tamen postea, quasi
hoc etiam in ordine temporum sequeretur: Et erat, inquit, omnis ter­
64
ra labium unum et vox una omnibus . Quomodo ergo secundum
b
P Thara om. M.
b c
i nesciretur M.
b r
illi M.
6 0
Gen 11, 32.
O DRŽAVI BOŽJOJ 16, 14 - 15,1 435
14. Pošto Terah preminu u Mezopotamiji, gdje se kaže kako živ­ O životnoj dobi
Teraha, koji
ljaše dvije stotine i pet godina, već se počeše otkrivati obećanja koja svoj život dovrši
je Bog bio dao Abrahamu, jer je pisano: »Dob Terahova dosegnu u u Haranu.
Haranu dvjesto i pet godina; a onda Terah umrije u Haranu.« To ne 1
treba tako shvatiti kao da je on tu proveo sve svoje dane, nego kako
je tu sve dane svojeg života dovršio, koji trajahu dvjesta i pet godina;
inače se ne bi znalo koliko je godina Terah živio; jer ne piše u kojoj
je godini svojeg života došao u Haran; besmisleno je i pomisliti, kako
u ovome nizu naraštaja gdje se pažljivo bilježi koliko je godina tko
živio nisu zapisane jedino godine života ovoga čovjeka. A što se ne­
kima koje isto Pismo spominje ipak ne navode godine, otuda je što se
ne nalaze u poretku brojanja vremena po smrti roditelja i nasljeđivanju
sinova. Dočim ovaj poredak, koji se pruža od Adama do Noe te od
njega do Abrahama, ne spominje nikoga bez broja godina njegova
života.
15. 1. Pošto je spomenuta smrt Teraha, Abrahamova oca, slijede O dobu Abraha­
mova odlaska,
riječi: »I reče Gospodin Abramu: Tdi iz zemlje ove, iz zavičaja i doma kad je po nalogu
1
očinskog'« i tako dalje; ne treba misliti, kako zbog toga što je takav Božjem otišao iz
Harana.
slijed u govoru knjige, da se tako zbilo i u vremenu zbiljskih događaja.
Naime, ako je tako, javit će se nerješivo pitanje. Nakon Božjih riječi
upućenih Abramu Pismo ovako govori: »Abram se zaputi kako mu je
Gospodin rekao. S njim krenu i Lot. Abramu je bilo sedamdeset i pet
2
godina kad je otišao iz Harana.« Kako to može biti istinito, ako je
otišao iz Harana nakon smrti svojega oca? Naime, kad Terahu bijaše
3
sedamdeset godina - kao što je prije rečeno - rodi mu se Abram;
pošto se tomu broju doda sedamdeset i pet godina (koliko bijaše
Abramu kad je otišao iz Harana), dobiva se stotinu četrdeset i pet
godina. Dakle, toliko godina bijaše Terahu kad je Abram napustio taj
grad u Mezopotamiji; naime, Abram je bio u svojoj sedamdeset i petoj
godini, a prema tome njegov otac (koji ga bijaše rodio u svojoj sedam­
desetoj) imao je, kako je i rečeno, stotinu četrdeset i pet godina. Da­
kle, iz ovoga proizlazi: on nije otišao odatle nakon očeve smrti (to
jest: nakon dvije stotine i pet godina, koliko njegov otac življaše);
nego godina njegova odlaska iz toga mjesta - budući da njemu tada
bijaše sedamdeset i peta - bila je bez ikakve dvojbe stotinu četrdeset
i peta godina njegova oca (koji ga bijaše rodio u svojoj sedamdesetoj).
Prema tome, moramo shvatiti kako se Pismo na svoj način vratilo na
ono vrijeme koje je samo izvješće već prešlo; upravo kao i prije, kad
su spominjani sinovi Noinih sinova, reklo se kako ti bijahu u svojim
jezicima i plemenima, a zatim nakon toga, kao da ovo slijedi prema
vremenskom poretku, kaže se: »Sva je zemlja imala jedan jezik i svi
4
ljudi jedan govor.« Dakle, kako to bijahu oni u svojim posebnim jezi­
cima, ako im jedan jezik bijaše zajednički, ukoliko se samo izvješće
1
Post 11,32. (Dijelom prema latinskom predlošku).
2
Post 12,1.
1
Post 12,1.
2
Post 12,4.
3
Post 11,26: »Kad je Terahu bilo sedamdeset godina, rode mu se Abram, Nahor i
Haran.
4
Post 11,1. V i d i O Božjoj državi, 16,4.
 436 DECIV. DEI 16, 15,1 - 15,2
suas gentes et secundum suas linguas erant, si una erat omnibus, nisi
quia ad illud quod iam transierat recapitulando est reversa narratio?
Sic ergo et hic cum dictum esset: Et fuerunt dies Tharae in Charra
quinque et ducenti anni, et mortuus est Thara in Charra , deinde 65
Scriptura redeundo ad id, quod ideo praetermiserat, ut prius de Tha­
ra i d quod incohatum fuerat compleretur: Et dixit, inquit, Dominus
ad Abram: Exi de terra tua, et cetera. Post quae Dei verba subiungi-
tur: Et exiit Abram, quemadmodum locutus est illi Dominus, et abiit
cum eo Loth. Abram autem erat quinque et septuaginta annorum,
66
cum exiit ex Charra . Tune itaque factum est, quando pater eius
centesimum quadragesimum et quintum annum agebat aetatis; tune
enim fuit huius septuagesimus quintus. Soluta est autem ista quae-
stio et aliter, ut septuaginta quinque anni Abrahae, quando egressus
est de Charra, ex illo computarentur, ex quo de igne Chaldaeorum
liberatus, non ex quo natus est, tamquam tune potius natus haben-
dus sit.
Quae dixerit 2. Sed beatus Stephanus in Actibus Apostolorum cum ista nar-
15.
r a r e t :
S
A l f r a h a e mi Deus, inquit, gloriae apparuit Abrahae patri nostro, cum esset
gratione. * Mesopotamia, priusquam habitaret in Charra, et ait ad illum: Exi
n
de terra tua et de cognatione tua et de domo patris tui, et veni in
terram, quam tibi demonstrabo. Secundum haec verba Stephani non
post mortem patris eius locutus est Deus Abrahae, qui utique in
Charra mortuus est, ubi cum illo et ipse filius habitavit, sed priu-
squam habitaret in eadem civitate, iam tamen cum esset in Mesopo­
tamia. Iam ergo exierat a Chaldaeis. Quod itaque adiungit Stepha­
nus: Tune Abraham egressus est de terra Chaldaeorum et habitavit in
b s
Charra, non quid sit factum, posteaquam locutus est illi Deus (ne-
que enim post illa Dei verba egressus est de terra Chaldaeorum, cum
dicat ei locutum Deum cum esset in Mesopotamia), sed ad totum
illud tempus pertinet quod ait: Tune, id est, ex quo egressus est a
Chaldaeis et habitavit in Charra. Item quod sequitur: Et inde post-
quam mortuus est pater eius, collocavit illum in terra hac, in qua vos
cc520 67
nunc habi/tatis, et patres vestri ; non ait: Postquam mortuus est pa-
PL496 ter eius, exiit de Charra; sed: Inde hic / eum collocavit, postquam
mortuus est pater eius. Intellegendum est igitur locutum Deum fuis­
se ad Abraham, cum esset in Mesopotamia, priusquam habitaret in
Charra; sed eum in Charram pervenisse cum patre, retento apud se
praecepto Dei, et inde exisse septuagesimo et quinto suo, patris au­
bt
tem sui centesimo quadragesimo e t quinto anno. Collocationem ve­
ro eius in terra Chanaan, non profeetionem de Charra post mortem
patris eius factam esse dicit, quia iam mortuus erat pater eius, quan-
do emit terram, cuius ibi iam suae rei coepit esse possessor. Quod
b s
demonstrat add. M.
b t
et om. M.
6 5
G e n 11, 32.
6 6
G e n 12, 1-4.
6 7
A c t 7, 2; G e n 12, 1.
O DRŽAVI BOŽJOJ 16, 15,1-15,2 437
nije vratilo onome početku izlaganja koji je već prošao? Stoga i kad
je ovako rečeno: »Dob Terahova dosegne u Haranu dvjesto i pet godi­
5
na; a onda Terah umrije u Haranu« , Pismo se ponovo vraća na ono
što zbog toga bijaše propušteno, kako bi se prije dovršilo ono što bi­
jaše započeto o Terahu. Jer kaže: »I reče Gospodin Abramu: Tdi iz
6
zemlje svoje'« i tako dalje. A nakon tih Božjih riječi dodaje se: »A-
bram se zaputi kako mu je Bog rekao. S njime krenu i Lot. Abramu
7
je bilo sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana.« Dakle, to
se dogodilo onda kad njegovu ocu bijaše sto četrdeset i peta godina,
a njemu sedamdeset i peta. A isto se pitanje razriješilo i drukčije, da
se tih sedamdeset i pet Abrahamovih godina (kad je otišao iz Harana)
računaju od onda otkad je izbavljen od ognja Kaldejaca, umjesto od
8
doba njegova rođenja, kao da prije treba smatrati da se tada rodio.
2. A l i blaženi Stjepan u Djelima apostolskim, kad je govorio o tome,
reče: »Bog slave ukaza se našem ocu Abrahamu za njegova boravka
u Mezopotamiji, prije nego se nastani u Haranu, i reče mu: Tdi iz
zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, i hajde u zemlju koju ću ti
9
pokazati'.« Prema tim Stjepanovim riječima, Bog nije govorio
Abramu nakon smrti njegova oca (koji je dakako umro u Haranu,
gdje i on sam kao njegov sin s njime prebivaše), nego prije no se
nastanio u tome gradu, iako je već bio u Mezopotamiji. Dakle, već
bijaše otišao od Kaldejaca. Naime, što Stjepan dodaje: »Tada Abra­
10
ham ostavi Kaldejsku zemlju i nastani se u Haranu,« ne označuje što
se dogodilo pošto mu je Bog bio govorio - jer nakon tih Božjih riječi
i nije izašao iz zemlje Kaldejaca, kad Stjepan kaže, kako mu je Bog
govorio kad već bijaše u Mezopotamiji - nego se tiče cijeloga onoga
razdoblja kad kaže: »Tada, to jest nakon onoga vremena pošto je oti­
šao od Kaldejaca i nastanio se u Haranu.« Isto i što slijedi: »Odatle
ga, nakon smrti njegova oca, preseli u ovu zemlju u kojoj sada živite,
11
i vaši očevi prije vas« ne znači: 'Pošto mu je otac umro, on ode iz
Harana', nego: 'pošto mu je umro otac, odande ga je tu nastanio.'
Stoga moramo razumjeti, kako Bog bijaše govorio Abrahamu dok je
bio u Mezopotamiji prije nego je stanovao u Haranu, ali da je došao
u Haran sa svojim ocem, pridržavajući se naloga Božjeg, te je otišao
odatle u svojoj sedamdeset i petoj godini, a u očevoj stotinu četrdeset
i petoj. Tako se kaže da je došlo do njegova smještaja u kanaanskoj
zemlji, nakon smrti njegova oca, a ne do odlaska iz Harana, jer njegov
otac već bijaše mrtav kad je Abraham kupio zemlju kojoj tek tada
5
Post 11,32.
6
Post 12,1.
7
Post 12,4.
8
U svojim Pitanjima o Heptateuhu, (1,25) Augustin predlaže tri moguća objašnje­
nja. Drugo od njih preuzeto je od Jeronima (Hebrejska pitanja o Postanku, 19), gdje
prema židovskoj predaji - što se temelji na prijevodu sa hebrejskog »oganj Kaldejaca«
mjesto »Ur Kaldejaca», - Abraham je odbio štovati boga ognja, pa je sam stavljen u
oganj, ali ga je Bog izbavio. O n je tada napustio to područje, i njegovo se životno doba
računa od tada. Augustin predlaže tri rješenja: prvo o vraćanju na već rečeno; drugo,
samu legendu o »ognju Kaldejaca«, i treće, budući da Terah nije mogao roditi sva tri sina
u svojoj sedamdesetoj godini, Abraham je možda bio najmlađi. Mnoga od tih pitanja
Augustin je već obradio u spomenutom djelu Pitanja o Heptateuhu.
9
Dj 7,2.
10
Dj 7,4.
11
Dj 7,4.
 438 DECIV. DEI 1 6 , 1 5 , 2 - 16
autem iam i n Mesopotamia constituto, hoc est iam egresso de terra
Chaldaeorum, dicit Deus: Exi de terra tua et de cognatione tua et de
domo patris tui, non ut corpus inde eiceret, quod iam fecerat, sed ut
animum avelleret, dicitur. Non enim exierat inde animo, si spe re-
deundi et desiderio tenebatur, quae spes et desiderium Deo iubente
ac iuvante et illo oboediente fuerat amputandum. Non sane incredi-
biliter existimatur, cum postea secutus esset Nachor patrem suum,
tune Abraham praeceptum Domini implesse, ut cum Sarra coniuge
sua et Loth filio fratris sui exiret de Charra.
Quo tempore 16. Iam considerandae sunt promissiones Dei factae ad Abraham.
Dei promissio- In his enim apertiora Dei nostri, hoc est Dei veri, oracula apparere
nes ad Abra­
ham factae fue­
coeperunt de populo piorum, quem prophetica praenuntiavit aucto­
rint. ritas. H a r u m prima ita legitur: Et dixit Dominus ad Abram: Exi de
terra tua et de cognatione tua et de domo patris tui et vade in terram,
quam tibi demonstravero; et jadam te in gentem magnam et benedi-
cam te et magnificabo nomen tuum, et eris benedictus, et benedicam
benedicentes te et maledicentes te maledicam, et benedicentur in te
68
omnes tribus terrae . Advertendum est igitur duas res promissas
Abrahae: unam scilicet, quod terram Chanaan possessurum fuerat
semen eius, quod significatur, ubi dictum est: Vade in terram, quam
tibi demonstravero, et jadam te in gentem magnam; aliam vero longe
praestantiorem non de carnali, sed de spiritali semine, per quod pa­
ter est non unius gentis Israeliticae, sed omnium gentium, quae fidei
eius vestigia consequuntur, quod promitti coepit his verbis: Et
CC 521 bene/dicentur in te omnes tribus terrae. Hane promissionem factam
arbitratur Eusebius septuagesimo quinto anno aetatis Abrahae ,
tamquam mox ut facta est de Charra exierit Abraham; quoniam
Scripturae contradici non potest, ubi legitur: Abram erat quinque et
10
septuaginta annorum, cum exiit ex Charra . Sed si eo anno facta est
ista promissio, iam utique in Charra cum patre suo demorabatur
Abraham. Neque enim exire inde posset, nisi prius i b i habitasset.
Numquidnam ergo contradicitur Stephano dicenti: Deus gloriae ap-
PL 497 paruit Abrahae patri nostro, cum esset in Mesopotamia, prius Iquam
71
habitaret in Charra ? Sed intellegendum est, quod eodem anno facta
sint omnia, et Dei promissio, antequam in Charra habitaret Abra­
ham, et i n Charra habitatio eius et inde profeetio; non solum quia
Eusebius in Chronicis ab anno huius promissionis computat et osten-
dit post quadringentos et triginta annos exitum esse de Aegypto,
quando lex data est, verum etiam quia i d commemorat apostolus
Paulus.
6 8
G e n 12, 1-3.
6 9
C f . E U S E B I U S , Chron.: P L 27, 263.
7 0
G e n 12, 4.
7 1
A e t 7, 2.
O DRŽAVI BOŽJOJ 1 6 , 1 5 , 2 - 16 439
postade vlasnikom. A što pak njemu (već naseljenu u Mezopotamiji,
to jest: pošto je već bio napustio zemlju Kaldejaca) kaže Bog: »Idi iz
zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskoga« - time mu nije rečeno, da
makne svoje tijelo odatle, što već bijaše učinio, nego da i um svoj
odvrati odatle. Jer odatle nije bio otišao svojim umom, ako ga je još
držala nada i želja povratka; tu nadu i želju je trebalo prekinuti po
Božjem nalogu i pomoći, a uz njegovu vlastitu poslušnost. Stoga zaista
nije nevjerojatno pretpostaviti, da pošto je Nahor pošao za svojim
ocem, Abraham je ispunio Gospodinovu zapovijed da ode iz Harana,
sa svojom ženom Sarom i s Lotom, sinom svojega brata.
16. Sad valja razmatrati Božja obećanja dana Abrahamu. Jer u O redu i kakvoći
njima se stadoše jasnije pokazivati proroštva Boga našega, naime pra­ obećanja Božjih,
što su dana
voga Boga, o narodu pobožnika, koji je navijestila proročka ovlast. O Abrahamu.
prvima od njih čitamo ovo: »I reče Gospodin Abramu: Tdi iz zemlje
svoje, i zavičaja i doma oca svojeg i pođi u zemlju koju ću ti pokazati;
i načinit ću od tebe velik narod i blagoslovit ću te i uzveličat ću ime
tvoje, i bit ćeš blagoslovljen, i blagoslovit ću one koji te blagoslivljaju,
a proklet ću one koji te proklinju, i u tebi će se blagosloviti sva ple­
1
mena zemlje.«
Dakle, treba obratiti pozornost kako je Abrahamu obećano dvoje; nai­
me, prvo da će njegovo sjeme posjedovati zemlju kanaansku, što se
označuje kad se kaže: »Pođi u zemlju koju ću ti pokazati, i načinit ću
od tebe velik narod«; i drugo (što je daleko značajnije) tiče se ne
putenog, nego duhovnog sjemena, po kojem je on otac ne jednoga
naroda izraelskoga, nego svih naroda koji pođu tragovima njegove vje­
69
re, a što je obećano ovim početnim riječima: »I u tebi će se blagosloviti
sva plemena zemlje.« Euzebije misli kako je to obećanje dano u se­
2
damdeset i petoj godini Abrahamova života, tako te je Abraham na­
pustio Haran čim je ono dano; budući da se ne može protusloviti rije­
čima Pisma, gdje se čita: »Abrahamu je bilo sedamdeset i pet godina
3
kad je otišao iz Harana.« N u ako je obećanje dano u toj godini, onda
Abraham već bijaše sa svojim ocem stanovao u Haranu. Naime, nije
mogao otići odatle, ukoliko tu nije prije prebivao. A ne protuslovi li
to onda Stjepanu, koji kaže: »Bog slave ukaza se našem ocu Abra­
hamu za njegova boravka u Mezopotamiji, prije nego se nastani u
4
Haranu?« Ne, nego treba razumjeti kako se sve to dogodilo u istoj
godini (i Božje obećanje, prije nego se Abraham naselio u Haranu; i
njegov boravak u Haranu; i njegov odlazak odatle); i ne samo zbog
toga što Euzebije u svojem Ljetopisu računa od godine toga obećanja
i pokazuje kako se izlazak iz Egipta (kad je dan Zakon) dogodio na­
kon četiri stotine i trideset godina, nego i zbog toga što to spominje i
5
apostol Pavao.
1
Post 12,1-3. (Prijevod prema lat. predlošku).
2
Euzebijev Ljetopis (što ga je preveo i nastavio Jeronim) navodi 505 godina od
Abrahamova rođenja do Izlaska, a Abrahamovo doba od 75 godina kad mu je dano
obećanje; otuda u Augustina 430 godina.
3
Post 12,5.
4
Dj 7,2.
5
Gal 3,17.
 D E CIV. D E I 16, 17 - 18 O DRŽAVI BOŽJOJ 16, 17 - 18 441
440

17. U to doba već postojanu znamenita kraljevstva poganskih na- ° najistak- t v [ m a

Tria regna et Per idem tempus eminentia regna erant gentium, in quibus
17.
roda, u kojima je grad zemnika (to jest društvo ljudi što žive po čovje- sMma pogana,
tres partes or- terrigenarum civitas, hoc est societas hominum secundum hominem
bis descnbun- °. . . . . . . . „ ku) stekao znatnu nadmoć, a pod vladavinom anđela otpadnika; nai- od kojih jedno,
. ... , . . _^ . ^ • * • i A i« to jest ono
tur. viventium, sub dominatu angelorum desertorum insignius excelle-
me: tri od njih, kraljevstvo Sikionjana, te Egipćana i Asiraca . A h Asiraca, bijaše
bat, regna videlicet tria, Sicyoniorum, Aegyptiorum, Assyriorum.
asirsko kraljevstvo bijaše moćnije i sjajnije od ostalih. Jer onaj kralj već glasovito
Sed Assyriorum multo erat potentius atque sublimius. Nam rex ille . J
. .. J
. .. J J
kad se Abraham J J J J

Ninus Beli filius excepta India universae Asiae populos subiugave- N m , Belov sin, podvrgnuo je sebi sve narode Azije, osim Indije. A rodio,
rat. Asiam nunc dico non illam partem quae huius maioris Asiae una ovdje Azijom ne nazivam tek onaj dio što je provincija veće Azije, 2

provincia est, sed eam quae universa Asia nuncupatur, quam quidam nego ono što se naziva cjelokupnom Azijom, koju neki smatraju jed­ 3

in altera duarum, plerique autem in tertia totius orbis parte posue-
runt, ut sint omnes Asia, Europa et Africa; quod non aequali divisio-
ne fecerunt. Namque ista, quae Asia nuncupatur, a meridie per orien-
tem usque ad septentrionem pervenit; Europa vero a septentrione
usque ad occidentem, atque inde Africa ab occidente usque ad meri-
diem. Unde videntur orbem dimidium duae tenere Europa et Africa,
alium vero dimidium sola Asia. Sed ideo illae duae partes factae
sunt, quia inter utramque ab Oceano ingreditur, quidquid aquarum
terras interluit; et hoc mare magnum nobis facit. Quapropter si in
duas partes orbem dividas, Orientis et Occidentis, Asia erit in una,
in altero vero Europa et Africa. Quamobrem trium regnorum, quae
tune praecellebant, Sicyoniorum non erat sub Assyriis, quia in Euro-
cc 522 pa sunt; Aegyptiorum autem quomodo / eis non subiacebat, a quibus
tota Asia tenebatur, soliš Indis, ut perhibetur, exceptis? In Assyria
igitur praevaluerat dominatus impiae civitatis; huius caput erat illa
Babylon, cuius terrigenae civitatis nomen aptissimum est, i d est con-
fusio. Ibi iam Ninus regnabat post mortem patris sui Beli, qui pri­
mus illic regnaverat sexaginta quinque annos. Filius vero eius Ninus,
qui defuneto patri successit in regnum, quinquaginta duo regnavit
annos, et habebat in regno quadraginta tres, quando natus est Abra­
ham, qui erat annus circiter millesimus ducentesimus ante conditam
Romam, veluti alteram in Occidente Babyloniam.
nim od dva dijela svijeta, dok je većina smatra jednim od tri dijela
svijeta, koji su Azija, Europa i Afrika. A l i to nije podjednaka razdio­
ba. Naime, dio koji se naziva Azijom prostire se od juga, preko isto­
ka, na sjever; Europa opet od sjevera prema zapadu; a Afrika od
zapada prema jugu. Otuda se vidi kako Europa i Afrika zahvaćaju,
kao dva dijela, jednu polovicu svijeta, a sama Azija onu drugu. A l i
te se dvije smatraju zbog toga posebnim dijelovima što između njiho­
vih obala prodire voda iz Oceana, i tako tvori naše Veliko more.
Zbog toga, podijeliš li svijet na dva dijela, istočni i zapadni, Azija će
biti u jednom, a u drugom i Europa i Afrika. Stoga, od ta tri kraljev­
stva koja tada nadmašivahu sva ostala, kraljevstvo Sikionjana ne bi­
jaše pod Asircima, jer se nalazilo u Europi; a kako ne bi pod njima
bilo egipatsko kraljevstvo, kad Asirci - kako se kaže - držahu cijelu
Aziju, izuzev jedino Indiju?
I tako je u Asiriji vladala moć bezbožnoga grada; glava njezina bijaše
onaj Babilon, kao najprikladnije ime tomu zemničkome gradu, to jest
Zbrka. Tu je vladao N i n nakon smrti svojeg oca Bela, koji prvi tu
vladaše šezdeset i pet godina. Njegov sin N i n , koji po smrti očevoj
naslijedi kraljevstvo, vladao je pedeset i dvije godine, a bijaše u četr­
deset i trećoj godini svoje vladavine kad se rodio Abraham; što bijaše
nekih tisuću i dvije stotine godina prije osnutka Rima, takoreći dru­
goga Babilona na zapadu.

Abraham in Egressus ergo Abraham de Charra septuagesimo quinto anno

18. 18. Pošto, dakle, izađe Abraham iz Harana - u svojoj sedamde- o drugom

Chanaan perre- aetatis suae, centesimo autem quadrage/simo et quinto patris sui, set i petoj godini a u očevoj sto četrdeset i petoj - s Lotom, bratovim AbrSmu^ 0 1 1 1

PL 422 c u m
fL o t h u i o
fratris et Sara coniuge perrexit in terram Chanaan et sinom, i sa ženom Sarom, stiže u zemlju Kanaan sve do Šekema, gdje kojim se njemu i

pervenit usque ad Sichem, ubi rursus divinum aecepit oraculum, de je opet primio božansko proroštvo, o kojem je ovo zapisano: »I javi obećaje zen^fa™ 1

quo ita scriptum est: Et apparuit Dominus Abrae, et dixit illi: Semini se Gospodin Abrahamu, pa mu reče: 'Sjemenu tvojemu dat ću ovu Kanaan.
1
72
tuo dabo terram hane . N i h i l hic de illo semine d i c t u m est, in quo bu
zemlju.'« T u se ne kaže ništa o onome sjemenu po kojem je postao

1
Ovo je već najava povijesti dotičnih naroda (o čemu vidi O Božjoj državi, 18, 2).
Sudobnost s Abrahamom preuzeta je od Euzebija, koji se oslanja na Kastora s Roda, što
se tiče istočnjačke, helenske i rimske povijesti, s početkom od legendarnog Nina pa do
61. pr. K r . Z a grčku povijest su postojali pouzdani podaci o pobjednicima s olimpijada
od 776. pr. K r . O ranijim razdobljima govorili su mitovi i legende, s listama kraljeva do
Trojanskog rata i prije njega. Spomenuti Sikion bio je malo kraljevstvo u blizini Korin-
ta, ali je imalo popis kraljeva koji je sezao sve do asirskog Nina, do 2000. pr. K r . Stoga
su stari ljetopisci stavljali Sikion na prvo mjesto europske povijesti. (O samom Ninu vidi
O Božjoj državi, 4, 6).
2
b u
promissum M. 2
T n jest: rimska provincija Azija
To
3
N a primjer Salustije.
P o s t
72 Q e n 12 6-7 1 1 2 , 7 -
( P r i
J e v o d
P r e m a
latinskom predlošku).
 442 DECIV. DEI 16, 1 8 - 2 1 O DRŽAVI BOŽJOJ 16, 18 - 21 443

pater factus est omnium gentium, sed de illo solo, de quo pater est ocem svih naroda, nego samo o onome po kojemu je otac jedino
unius Israeliticae gentis; ab hoc enim semine terra illa possessa est. Izraelskog naroda, jer je ovo sjeme zaposjelo dotičnu zemlju.

Abraham in Ae- 19. Deinde aedificato ibi altari et invocato Deo Abraham profec-
gyptum ire
tus est inde et habitavit in heremo atque inde ire in Aegyptum famis
compulsus est.
necessitate compulsus est. Ubi uxorem suam dixit sororem, nihil
mentitus; erat enim et hoc, quia propinqua erat sanguine; sicut etiam
Loth eadem propinquitate, cum fratris eius esset filius, frater eius
est dictus. Itaque uxorem tacuit, non negavit, coniugis tuendam pu-
dicitiam committens Deo et humanas insidias cavens ut homo; quo-
niam, si periculum quantum caveri poterat non caveret, magis temp-
73
taret Deum, quam speraret in Deum . De qua re contra calumnian-
74
tem Faustum Manichaeum satis diximus . Denique factum est, quod
de Domino praesumpsit Abraham. Nam Pharao rex Aegypti, qui eam
sibi uxorem acceperat, graviter afflictus marito reddidit. Ubi absit ut
credamus alieno concubitu fuisse pollutam, quia multo est credibi­
lius, hoc Pharaonem facere afflictionibus magnis non fuisse permis-
sum.
19. Pošto je zatim ondje sagradio žrtvenik i zazvao Boga, Abra­ O Sarinoj
čednosti, koju je
ham otiđe odatle i prebivaše u pustinji, odakle opet - zbog gladi - Bog u Egiptu
bijaše prisiljen otići u Egipat. T u je ženu svoju zvao sestrom , i ništa 1
štitio, a koju
Abraham nazi­
nije slagao; naime, ona mu bijaše i to, jer su bili u blisku krvnom vaše ne svojom
srodstvu; isto kao što je i Lot - zbog iste srodnosti - nazivan njegovim ženom, nego
svojom sestrom.
bratom, budući da je bio sin njegova brata. Te je tako svoju ženu
prešutio, ali nije zanijekao, povjerivši Bogu na čuvanje čednost svoje
supruge, a čuvajući se, kao čovjek, ljudske himbe; jer, da se pogibelji
nije čuvao onoliko koliko se mogao čuvati, onda bi Boga više iskuša­
vao nego što bi se u Boga ufao. N u o toj stvari dostatno smo rekli
2
pobijajući Fausta Manihejca. 1 dogodilo se ono što Abraham i očeki­
vaše od Boga. Naime, Faraon, kralj Egipta, koji nju bijaše uzeo sebi
3
za ženu, teško pritisnut nevoljama, vratio ju je mužu. Tu nek je da­
leko od nas da bismo povjerovali kako je ona ukaljana snošajem s
tuđincem, jer je mnogo vjerojatnije kako zbog velikih nevolja takvo
što nije bilo Faraonu dopušteno učiniti.

c c 523 20. Reverso igitur Abraham ex Aegypto in locum unde venerat, 20. Pošto se dakle Abraham vratio iz Egipta na ono mjesto s 0 rastanku Lota
Loth ab Abra­ tune Loth fratris filius ab illo in terram Sodomorum salva caritate kojega je bio otišao, tada se bratov sin Lot odvoji od njega, kako bi 1 Abrahama,
ham discessit. prema dogovoru
discessit. Divites quippe facti erant pastoresque multos pecorum ha­ otišao u sodomsku zemlju, bez štete po uzajamnu ljubav. Jer, oni se i bez štete po
bere coeperant, quibus inter se rixantibus eo modo familiarum sua- uzajamnu ljubav.
bijahu obogatili, te stadoše imati mnoge pastire stada, a ti su se me­
rum pugnacem discordiam vitaverunt. Poterat quippe hine, ut sunt đusobno svađali, pa njih dvojica na taj način izbjegoše svadljivu ne­
humana, etiam inter ipsos aliqua rixa consurgere. Proinde hoc ma­ slogu među svojim obiteljima. Naime, kakva je već ljudska narav,
lum praecaventis Abrahae verba ista sunt ad Loth: Non sit rixa inter mogla je nekakva svađa izbiti i među njima samima. Stoga, kako bi
me et te, et inter pastores meos et inter pastores tuos, quia homines
odvratio takvo zlo, Abraham uputi Lotu ove riječi: »Neka ne bude
fratres nos sumus. Nonne ecee tota terra ante te est? Discede a me: si
svađe između mene i tebe, između pastira mojih i tvojih - t a mi smo
tu in sinistram, ego in dextram; vel si tu in dextram, ego in sini-
braća! Nije l i sva zemlja pred tobom? Odvoji se od mene! Kreneš l i
stram . Hine fortassis effecta est inter homines pacifica consuetu-
15
1
ti nalijevo, ja ću nadesno; ako ćeš ti nadesno, ja ću nalijevo.« Otuda
do, ut, quando terrenorum aliquid partiendum est, maior dividat, je možda i potekao miroljubiv običaj među ljudima, da kad treba
76
minor eligat . razdijeliti kakvo zemljište, onda stariji dijeli, a mlađi bira. 2

Denuo Dei pro- 21. Cum ergo digressi essent separatimque habitarent Abraham 21. K a d su se tako razdvojili Abraham i Lot te se odvojeno na­ O trećem Bo­
m iss io a d stanili - po potrebi uzdržavanja obitelji, a ne zbog sramote nesloge - žjem obećanju,
et Loth necessitate sustentandae familiae, non foeditate discordiae, kojim se zemlja
Abraham facta i to Abraham u zemlji Kanaanu, a Lot u Sodomi, Gospodin se obrati
est.
et Abraham in terra Chanaan, Loth autem esset in Sodomis, oraculo Kanaan zauvijek
obećaje Abra­
PL 499 tertio Dominus / dixit ad Abraham: Respiciens oculis tuis vide a loco, Abrahamu trećim proroštvom: »Oči svoje podigni i s mjesta na kojem hamu i njegovu
in quo nunc tu es, adAquilonem etAfricum et Orientem et mare, quia si pogledaj prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu, jer svu zemlju što je sjemenu.
omnem terram, quam tu vides, tibi dabo eam et semini tuo usque
bv
možeš vidjeti dat ću tebi i tvome sjemenu zauvijek. Sjeme ću tvoje
in saeculum, et jadam semen tuum tamquam harenam terrae. Si po­ učiniti kao pijesak zemlje. Uzmogne li tkogod izbrojiti pijesak zemlje,
test aliquis dinumerare harenam terrae, et semen tuum dinumerabi- izbrojit će i tvoje sjeme. Ustani, i pođi zemljom uzduž i poprijeko,
1
jer ću je tebi dati.
b v
eam om. M. 1
Post 12,13.
2
V i d i Augustin, Contra Faustum manichaeum (22,36).
3
7 3
Cf. Gen 12, 10-20.
Post 12,2.
7 4
Cf. Contra Faust. 22, 36. 1
Post 13,8-9.
7 5
Gen 13, 8-9. 2
Seneka (Controv. 6,3) navodi isto kao načelo rimskog nasljednog prava.
7 6
Cf. S E N E C A , Controv. 6, 3 .
1
Post 13,14-17. (Prijevod dijelom prema Augustinovu latinskom predlošku).
 444 D E CIV. D E I 16, 21 - 22
tur. Surgens perambula terram in longitudinem eius et in latitudi-
11
nem, quia tibi dabo eam . In hac promissione utrum sit etiam illa,
qua pater factus est omnium gentium, non evidenter apparet. Potest
enim videri ad hoc pertinere: Et faciam semen tuum tamquam hare-
nam terrae, quod ea locutione dictum est, quam Graeci vocant hyper-
78
bolen ; quae utique tropica est, non propria. Quo tamen modo, ut
ceteris tropis, uti solere Scripturam, nullus qui eam didicit ambigit.
Iste autem tropus, id est modus locutionis, fit, quando id quod dici­
tur longe est amplius, quam quod eo dicto significatur. Quis enim
non videat, quam sit incomparabiliter amplior harenae numerus,
quam potest esse hominum omnium ab ipso Adam usque ad termi-
num saeculi? Quanto ergo magis quam semen Abrahae, non solum
cc 524 quod pertinet ad Israeliticam gentem, verum etiam quod est, / et fu-
turum est, secundum imitationem fidei, toto orbe terrarum in omni­
bus gentibus ? Quod semen, in comparatione multitudinis impiorum,
profeeto in paucis est; quamvis et ipsi pauci faciant innumerabilem
multitudinem suam, quae significata est secundum hyperbolen per
harenam terrae. Sane ista multitudo, quae promittitur Abrahae, non
Deo est innumerabilis, sed hominibus; Deo autem nec harena terrae.
Proinde quia non tantum gens Israelitica, sed universum semen
bz
Abrahae, ubi est e t promissio non secundum carnem, sed secun­
dum spiritum plurium filiorum, congruentius harenae multitudini
comparatur: potest hic intellegi utriusque rei facta promissio. Sed
ideo diximus, quod non evidenter appareat, quia et illius gentis unius
multitudo, quae secundum carnem nata est ex Abraham per eius ne-
potem Iacob, in tantum crevit, ut paene omnes partes orbis impleve-
rit. Et ideo potuit et ipsa secundum hyperbolen harenae multitudini
comparari, quia et haec sola innumera est homini. Terram certe il­
lam solam significatam, quae appellata est Chanaan, ambigit nemo.
Sed quod dictum est: Tibi dabo eam et semini tuo usque in saeculum,
potest movere nonnullos, si usque in saeculum intellegant in aeter­
ca
num. Si autem saeculum hoc loco sic accipiant, quemadmodum fi-
deliter tenemus initium futuri saeculi a fine praesentis ordiri, nihil
eos movebit; quia, etsi expulsi sunt Israelitae de Hierosolymis, ma-
nent tamen in aliis civitatibus terrae Chanaan, et usque in finem ma-
nebunt; et universa terra illa cum a Christianis inhabitatur, etiam
ipsum semen est Abrahae.
Abraham a 22. Hoc responso promissionis aecepto migravit Abra /ham et
Melchisedech cb
mansit in alio eiusdem terrae l o c o , iuxta quercum Mambre, quae
benedicitur. 79
erat Chebron . Deinde ab hostibus, qui Sodomis irruerant, cum
PL 500 quinque reges adversus quattuor bellum gererent et victis Sodomitis
etiam Loth captus esset, liberavit eum Abraham adductis secum in
proelium trecentis decem et octo vernaculis suis et victoriam fecit
b z
et om. M.
0 3
in saeculum M.
c b
id est add. M.
O DRŽAVI BOŽJOJ 16, 21 - 22 445
D a li je u tome obećanju i ono, po kojem je postao ocem svih naroda,
nije jasno izneseno. Može se činiti kako se toga tiču riječi: »Sjeme ću
tvoje učiniti kao pijesak zemlje«, što je opet primjer izrijeka koji Grci
2
nazivaju hyperbole , što je rečeno dakako slikovito, a ne doslovno.
Jer, tko god je proučavao Pismo ne dvoji oko toga da se ono običava
služiti ovakvim kao i drugim slikovitim izrazima. Ovaj preneseni izri­
čaj, to jest način govora, nastaje kad je ono što se kaže mnogo šire
od onoga što se izrijekom označuje. Jer tko ne bi vidio kako je neu­
sporedivo veći broj zrna pijeska nego što može biti broj svih ljudi, od
samoga Adama, pa do konca svijeta? Koliko su, onda, ona brojnija
od sjemena Abrahamova, i ne samo ukoliko se tiče izraelskoga puka,
nego i svih što ih ima i kojih će biti, a koji ga nasljeduju u vjeri diljem
cijeloga svijeta i među svim narodima! A to je sjeme zaista zastup­
ljeno tek nekolicinom u usporedbi s mnoštvom bezbožnika; pa ipak i
tih nekoliko na svoj način tvore neizbrojivo mnoštvo, što označuje i
hyperbola s pijeskom na zemlji. I doista, to mnoštvo koje se obećaje
Abrahamu nije neizbrojivo Bogu, nego ljudima; Bogu nije takvim ni
sav pijesak zemlje.
Zbog toga, budući da se to obećanje ne tiče samo izraelskoga puka
nego cjelokupnog sjemena Abrahamova, i ne po puti, nego po duhu
mnogih sinova, prikladnije se uspoređuju s množinom pijeska, i može
se shvatiti kako je ovdje dotično obećanje dvostruko. A l i zbog toga
rekosmo, kako se ovo ne vidi jasno, jer je i mnoštvo toga jednoga
naroda (što je po puti potekao od Abrahama, a preko njegova unuka
Jakova) toliko poraslo te je ispunilo gotovo sve dijelove svijeta. Stoga
se i sam taj puk može - prema istoj hyperboli - usporediti s množi­
nom pijeska, jer je i on sam čovjeku neizbrojan.
Doista nitko ne dvoji oko toga kako je ovdje posrijedi zemlja zvana
Kanaan. A l i ono što je rečeno: »Dat ću je tebi i tvojem sjemenu
zauvijek,« neke može zbuniti, ako izričaj 'zauvijek' (usque in saecu­
lum) shvate kao 'za vječnost' (in aeternum). A k o pak vijek (saeculum)
na ovome mjestu shvate u skladu s našom čvrstom vjerom, da početak
budućega vijeka (saeculum) nastupa s krajem sadašnjeg , ništa ih neće 3
zbunjivati; jer, iako su Izraelci prognani iz Jeruzalema, ipak ostaju u
drugim gradovima kanaanske zemlje, i ostat će do kraja; a kako je
cijela ta zemlja napučena kršćanima, i ti su sjeme Abrahamovo.
22. Primivši to obećanje Abraham krene odatle i naseli se na O neprijateljima
Sodome, koje
drugom mjestu u istoj zemlji, kod hrasta Mamre, što bijaše u Hebro- pobijedi Abra­
nu. A onda, kad petorica kraljeva zaratiše protiv četvorice, i pošto ham, kada
izbavi i Lota iz
Sodomićani budu pobijeđeni a Lot dopane sužanjstva, Abraham ga sužanjstva, te
kad ga blagoslovi
svećenik Melki-
2
Grč. vjjTeQ[3oA/irj - pretjeranost u govoru. sedek.
3
V i d i i O Božjoj državi, 16,26; u Augustinovo doba nije bilo lako uskladiti dotično
obećanje i stvarno stanje. Rimljani su vladali zemljom, cjelokupno stanovništvo bijaše
v
kršćansko, dok je Židovima bio, zabranjen i pristup u Jeruzalem. Augustin je postavljao
dvije mogućnosti: (1) iako su Židovi protjerani iz Jeruzalema, nalazili su se u ostalim
gradovima zemlje; i (2) kako su kršćani u cijeloj zemlji, i mogu se smatrati djecom Abra-
hamovom, obećanje se u njima ispunjava.
Post 13,18.
 446 D E CIV. D E I 16, 22 - 23
regibus Sodomorum nihilque spoliorum auferre voluit, cum rex cui
vicerat obtulisset. Sed plane tune benedictus est a Melchisedech, qui
80
erat sacerdos Dei excelsi ; de quo in Epistula, quae inscribitur ad
Hebraeos, quam plures Pauli apostoli esse dicunt, quidam vero ne-
81
gant, multa et magna conscripta sunt . Ibi quippe primum apparuit
sacrificium, quod nunc a Christianis offertur Deo toto orbe terra-
CC 525 rum, impleturque illud, quod longe post hoc factum per / prophe-
cc
tiam dicitur ad Christum, qui fuerat adhuc venturus in carne: Tu
es sacerdos in aeternum secundum ordinem Melchisedech ) non sci­82
licet secundum ordinem Aaron, qui ordo fuerat auferendus illuce-
scentibus rebus, quae illis umbris praenotabantur.
Semen A b r a ­ 23. Etiam tune factum est verbum Domini ad Abraham in visu.
hae est sicut Qui cum ei proteetionem mercedemque promitteret valde multam,
stellae caeli.
ille de posteritate sollicitus quemdam Eliezer vernaculum suum fu­
turum sibi dixit heredem, continuoque illi promissus est heres, non
ille vernaculus, sed qui de ipso Abraham fuerat exiturus, rursusque
83
semen innumerabile, non sicut harena terrae, sed stellae caeli ; ubi
mihi magis videtur promissa posteritas caelesti felicitate sublimis.
Nam quantum ad multitudinem pertinet, quid sunt stellae caeli ad
harenam terrae? nisi quis et istam comparationem in tantum esse
similem dicat, in quantum etiam stellae dinumerari non valent, quia
nec omnes eas videri posse credendum est. Nam quanto quisque acu-
tius intuetur, tanto plures videt. Unde et acerrime cernentibus ali-
quas oecultas esse merito existimatur, exceptis eis sideribus, quae in
alia parte orbis a nobis remotissima oriri et oceidere perhibentur.
Postremo quicumque universum stellarum numerum comprehendis-
se et conscripsisse iactantur, sicut Aratus vel Eudoxus vel si qui alii
sunt, eos libri huius contemnit auctoritas. Hic sane illa sententia po-
nitur, cuius Apostolus meminit propter Dei gratiam commendan-
84
dam: Credidit Abraham Deo, et deputatum est illi ad iustitiam ; ne
cireumcisio gloriaretur gentesque incireumcisas ad fidem Christi
nollet admitti. Hoc enim quando factum est, ut credenti Abrahae de-
putaretur fides ad iustitiam, nondum fuerat cireumcisus.
c c
prophetam M.
8 0
Gen 14, 18-24.
8 1
Cf. Hebr 7, 1-10.
8 2
Ps 109, 4.
8 3
Gen 15, 1-5.
8 4
Gen 15, 6; 1 Mach 2, 52; Rom 4, 3; Gal 3, 6; Iac 2, 23.
O DRŽAVI BOŽJOJ 16, 22 - 23 447
izbavi od neprijatelja koji su napah Sodomićane; Abraham bijaše do­
veo u boj sa sobom tri stotine i osamnaest ljudi iz svojega kućanstva
i s njima je izvojevao pobjedu kraljevima Sodomićana, a nije htio
uzeti nikakva plijena, kad mu ga je ponudio kralj za kojega je pobije­
dio. Ali tada ga je bjelodano blagoslovio Melkisedek, koji bijaše sve­
ćenik Svevišnjega Boga; o njemu su napisane mnoge i velike stvari u
2
poslanici što je naslovljena Hebrejima , za koju mnogi kažu kako pri­
3
pada apostolu Pavlu, dok neki to niječu. Tu se zaista prvi put poka­
zala ona žrtva, koju sada kršćani prinose Bogu po cijelome svijetu, i
ispunjava se ono što je mnogo poslije ovoga rečeno u proročanstvu
samomu Kristu, koji je tek imao doći u puti: »Dovijeka ti si svećenik
4
po redu Melkisedekovu«, naime: ne po redu Aronovu, jer je taj red
imao prestati kad svanu oni događaji koje su pretkazivale ove sjene.
23. I tada uputi Gospodin riječ Abrahamu u ukazanju. Kad je O Božjoj riječi
Abrahamu.
On njemu obećao zaštitu i nagradu veoma veliku, Abraham - zabri­ kojem obećaje
nut zbog potomstva - reče, kako će njemu biti baštinik neki Eliezer, da će mu se
potomstvo
sluga iz njegova kućanstva, i odmah mu je obećan baštinik, ne taj uzmnožiti poput
sluga, nego onaj što će se roditi od samog Abrahama, i opet mu je množine zvije­
zda; o tom da je
obećano neizbrojivo sjeme, ne poput pijeska na zemlji, nego poput opravdan vjeru­
1
zvijezda na nebesima ; i čini mi se kako je ovdje više posrijedi obeća­ jući i prije svog
obrezanja.
nje potomstva uzdignuta u nebeskoj sretnosti. Jer što se tiče množine,
što su zvijezde s nebesa uspoređene s pijeskom na zemlji? Ukoliko ne
bi tkogod rekao, kako je i takva usporedba slična što se ni zvijezde
ne mogu izbrojati, jer treba vjerovati da se sve one i ne mogu vidjeti.
Jer što tkogod oštrije promatra, toliko ih više vidi. Stoga se s pravom
smatra, da su neke od njih skrivene i onima što najoštrije promatraju,
izuzevši - dakako - one zvijezde o kojima kažu kako izlaze i zalaze
u drugome dijelu svijeta što je od nas najudaljeniji. Napokon, sve
one što se hvastaju, kako izbrojaše i opisaše cjelokupni broj zviježđa
2
(kakvi su Arat ili Eudokso ih bilo koji drugi ), njih ugled ove knjige
prezire.
Ovdje se upravo javlja onaj izrijek kojega se apostol sjeća, kako bi
istaknuo Božju milost: »Abram povjerova Bogu, i uračuna mu se u
pravednost;« kako se obrezanici ne bi hvastali pa odbijali primati
neobrezanike u vjeru Kristovu. Jer kad se ovo dogodilo, da se Abra­
hamu vjera uračunala u pravednost, on još nije bio obrezan.
2
Heb 7.
3
Ta je poslanica Pavlova na istoku bila općenito prihvaćena u trećem stoljeću, iako
je Origen u to sumnjao. N a zapadu se to odbijalo, dok se u sjevernoj Africi vjerovalo da
joj je pisac Barnaba. U svojem djelu O kršćanskom nauku (2,8,15) Augustin govori o 14
Pavlovih poslanica, čime mu pripisuje i onu Hebrejima.
4
Ps 110 (109), 4. »Žrtva koju sada kršćani prinose po cijelom svijetu« zapravo su
kruh i vino euharistije, što je u praliku najavljeno onim kruhom i vinom koje je Melkise­
dek prinio. V i d i O Božjoj državi, 17,5,17.
1
Post 15,1-5.
2
Arat (Aratus) pjesnik i zvjezdoznanac iz I V st. pr. K r . Eudokso (Eudoxus) zvje-
zdoznanac iz I V st. pr. K r . Eudokso je po predaji načinio nebeski globus koji je pokazi­
vao sva zviježđa, što je Aratu poslužilo kao temelj za pjesničke opise nebesa (vidi Cice­
ron, O državi, 1,14,22).
3
Post 15,6; Gal 3,6; Rim 4,3.
 448 DE civ. DEI 16, 24,1 - 2 4 , 2
Quae m a g n a 24. 1. In eodem visu cum loqueretur ei Deus, etiam hoc ait ad
fuerit ad Abra­ illum: Ego Deus, qui eduxi te de regione Chaldaeorum, ut dem tibi
ham promis­
sio.
terram hane, ut heres sis eius. Ubi cum interrogasset Abraham secun­
PL 501 dum quid sciret, quod heres eius erit, dixit illi Deus: Accipe mihi
iuvencam trimam et capram trimam et arietem trimum et turturem
et columbam. Accepit autem illi haec omnia et divisit illa media et
CC 526 posuit ea contra faciem alterum/ alteri; aves autem non divisit. Et
descenderunt, sicut scriptum est, aves supra corpora quae divisa
erant, et consedit illis Abram. Circa soliš autem occasum pavor irruit
super Abram, et ecce timor tenebrosus magnus incidit ei; et dictum est
ad Abram: Sciendo scies, quia peregrinum erit semen tuum in terra
non propria, et in servitutem redigent eos et affligent eos quadringen-
tis annis; gentem autem, cui servierint, iudicabo ego. Post haec vero
exibunt hoc cum suppellectili multa. Tu autem ibis ad patres tuos
cum pace nutritus in senecta bona. Quarta vero generatione conver-
cd
tent se hoc . Nondum enim impleta sunt peccata Amorrhaeorum
usque adhuc. Cum autem iam sol erat ad occasum, flamma facta est,
et ecce fornax fumabunda et lampades ignis, quae pertransierunt per
media divisa illa. In die illa disposuit Dominus Deus testamentum ad
Abram, dicens: Semini tuo dabo terram hane, a flumine Aegypti usque
ce
ad flumen magnum flumen Euphraten, Cenaeos et Cenezaeos et Cel-
monaeos et Chettaeos et Pherezaeos et Raphaim et Amorrhaeos et
Chananaeos et Evaeos et Gergesaeos et Iebusaeos .
24. 2. Haec omnia in visu facta divinitus atque dicta sunt, de qui-
Quae facta si-
gnificent. bus singulis enucleate disserere longum est et intentionem operis
huius excedit. Quod ergo satis est nosse debemus. Posteaquam dic­
cf
tum est credidisse Abraham Deo et deputatum i l l i ad iustitiam, non
eum in fide defecisse, ut diceret: Dominator Domine, secundum quid
86
sciam, quia heres eius ero? terrae quippe illius promissa erat here-
ditas. Non enim ait: Unde sciam? quasi adhuc non crederet; sed ait:
Secundum quid sciam? ut ei rei, quam crediderat, aliqua similitudo
adhiberetur, qua eius modus agnosceretur; sicut non est virginis Ma-
riae diffidentia quod ait: Quomodo fiet istud, quoniam virum non
cg
eognoseo? quod enim futurum esset , certa erat; modum quo fieret
inquirebat, et hoc cum quaesisset, a u d i v i t ch 8 7
. Denique et hic simili­
CC 527 tudo data est de anima/libus, iuvenca et capra et ariete et duabus
PL 502 volucribus, turture et columba, ut secundum haec futu/rum sciret,
quod futurum esse iam non ambigeret. Sive ergo per iuvencam signi-
ficata sit plebs posita sub iugo legis, per capram eadem plebs pecea-
c d
huc M.
c e
flumen om. M.
c f
esse add. M.
c
§ esse M.
c h
Spiritus Sanctus superveniet in te, et virtus Altissimi
obumbrabit tibi add. M.
8 5
G e n 15, 7-21.
8 6
G e n 15, 8.
8 7
L c 1, 34-35.
O DRŽAVI BOŽJOJ 16, 24,1 - 24,2 449
24. 1. U istome ukazanju kad mu je Bog govorio, rekao mu je O značenju
žrtve koja je
i ovo: »Ja sam Bog, koji te je izveo iz područja kaldejskog, da ti Abrahamu
naložena da je
1
predam ovu zemlju da joj budeš baštinikom.« A kad ga je Abraham
prinese, kad je
upitao po čemu će znati da će biti njezin baštinik, Bog mu reče: »'Pri- zatražio da bude
nesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, poučen o stva­
rima u koje je
jednu grlicu i jednog goluba.' Sve mu to donese i razdijeli na polovi­ povjerovao.
ce, i stavi sve polovice jednu prema drugoj; ptica nije razdijelio. I -
kao što je pisano - ptice grabežljivice obarale su se na tjelesa što
bijahu rasječena, a Abram je sjedio pokraj njih. K a d je sunce bilo pri
zalazu, san obuzme Abrama, a onda se golem i mračan užas spusti
na nj; i rečeno je Abramu: 'Znajući znat ćeš, kako će tvoje sjeme
boraviti u zemlji što nije njegova, i spast će na ropstvo i bit će tlačeni
četiri stotine godina; ali ja ću suditi narodu kojemu će oni robovati.
A odatle će napokon izaći s golemim blagom. A ti ćeš poći k očima
svojim, spokojno hranjen u svojoj starosti. A l i u četvrtomu naraštaju
oni će se vratiti ovamo. Jer se grijesi Amorejaca nisu još ispunili.'
Kad je sunce zašlo, pojavi se plamen i zadimljen žeravnjak i goruća
zublja te prođu između onih dijelova. Toga je dana Gospodin sklopio
savez s Abrahamom rekavši: 'Sjemenu tvojem dat ću ovu zemlju od
Rijeke u Egiptu, do Velike Rijeke, rijeke Eufrata; Kenijce, Keniža-
ne, Kadmonce, Hetite, Perižane, Refaimce, Amorejce, Kanaance,
2
85 Hivijce, Girgašane, Jebusejce'.«
2. Sve su, se te stvari po Bogu dogodile i rekle u ukazanju; razglabati
o njima pojedince, bilo bi zamorno a prelazilo bi i nakanu ovoga
djela. Trebamo dakle razmotriti samo ono što dostaje našoj svrsi.
Pošto je rečeno da je Abraham povjerovao Bogu i da mu se to uraču­
nalo u pravednost, nije zatajio u svojoj vjeri rekavši: »Gospodine B o ­
že, po čemu ću znati, da ću biti njezinim baštinikom?« - jer mu,
dakako, bijaše obećana baština te zemlje, - nije, naime, rekao »Oda­
kle ću znati?« kao da još nije vjerovao, nego reče »Po čemu ću zna­
ti?«, kako bi mu se pružila kakva nalika za stvar u koju je već vjero­
vao, kojom se spoznaje njezin način; isto tako ne predstavlja nevje-
ricu Djevice Marije kad kaže: »Kojim će to načinom biti, budući da
3
ne poznajem muža?« - jer bijaše sigurna u ono što će se dogoditi;
nego je pitala o načinu kojim će to biti, i kad je to pitala, čula je:
»Duh Sveti sići će na te i sila Svevišnjega osjenit će te«; pa je tako i
ovdje pružena nalika o životinjama (junica, koza, ovan i dvije ptice,
grlica i golub) da bi Abraham prema tome znao kako će se dogoditi
ono o čemu već nije dvojio da će se dogoditi. Bilo da se junicom
označuje puk podvrgnut jarmu Zakona, kozom isti puk što će u bu-
1
Post 15,7. (Prijevod prema lat. predlošku).
2
Post 15,8-21. (Prijevod dijelom prema lat. predlošku, a dijelom prema novijem
hrvatskom prijevodu Biblije). Augustin se i ovdje pridržava starog latinskog prijevoda
Biblije.
3
Lk 1,34.
 DECIV. DEI 16, 24,2-24,3
trix futura, per arietem eadem plebs etiam regnatura (quae animalia
propterea trima dicuntur, quia, cum sint insignes articuli temporum
ab Adam usque ad Noe et inde usque ad Abraham et inde usque ad
David, qui reprobato Saule primus in regno gentis Israeliticae Domi­
ni est voluntate fundatus, in hoc ordine tertio, qui tenditur ex Abra­
ham usque ad David, tamquam tertiam aetatem gerens ille populus
adolevit), sive aliquid aliud convenientius ista significent: nullo mo­
do tamen dubitaverim spiritales in ea praefiguratos additamento
turturis et columbae. Et ideo dictum est: Aves autem non divisit,
quoniam carnales inter se dividuntur, spiritales autem nullo modo,
sive a negotiosis conversationibus hominum se removeant, sicut tur-
tur, sive inter illas degant, sicut columba; utraque tamen avis est
simplex et innoxia, significans et in ipso Israelitico populo, cui terra
illa danda erat, futuros individuos filios promissionis et heredes re­
C1
gni in aeterna felicitate mansuri. Aves autem descendentes supra
corpora, quae divisa erant, non boni aliquid, sed spiritus indicant
aeris huius, pastum quemdam suum de carnalium divisione quaeren-
tes. Quod autem illis consedit Abraham, significat etiam inter illas
carnalium divisiones veros usque in finem perseveraturos fideles. Et
circa soliš occasum quod pavor irruit in Abraham et timor tenebro-
sus magnus significat circa huius saeculi finem magnam perturba-
tionem ac tribulationem futuram fidelium, de qua Dominus dicit
in Evangelio: Erit enim tune tribulatio magna, qualis non fuit ab ini-
Annorum nu- Quod vero dictum est ad Abraham: Sciendo scies, quia pe-
24. 3.
merus qui fue- regrinum erit semen tuum in terra non propria, et in servitutem redi-
89
gent eos et affligent eos quadringentis annis , de populo Israel, qui
fuerat in Aegypto serviturus, apertissime prophetatum est; non quod
in eadem servitute sub Aegyptiis affligentibus quadringentos annos
ille populus fuerat peracturus, sed in ipsis quadringentis annis prae-
nuntiatum est hoc futurum. Quemadmodum enim scriptum est de
Thara patre Abrahae; Et fuerunt dies Tharae in Charra quinque et
90
ducenti anni ; non quia ibi omnes acti sunt, sed quia ibi completi /
cc 528 sunt: ita et hic propterea interpositum est: Et in servitutem redigent
eos et affligent eos quadringentis annis, quoniam iste numerus in ea­
dem afflictione completus est, non quia ibi universus peractus est.
Quadringenti sane dicuntur anni propter numeri plenitudinem,
quamvis aliquanto amplius sint, sive ex hoc tempore computentur,
quo ista promittebantur Abrahae, sive ex quo natus est Isaac, prop­
ter semen Abrahae, de quo ista praedicuntur. Computantur enim,
sicut superius iam diximus, ab anno septuagesimo et quinto Abra-
PL 503 hae, quando ad eum / facta est prima promissio, usque ad exitum
Israel ex Aegypto quadringenti et triginta anni; quorum Apostolus ita
super M.
8 8
Mt 24, 21; Cf. Dan 12, 1; Apoc 7, 14.
8 9
Gen 15, 13.
9 0
Gen 11, 32.
O DRŽAVI BOŽJOJ 16, 24,2 - 24,3 451
dućnosti zgriješiti, ovnom isti puk što će i vladati - a o tima se živo­
tinjama zbog toga kaže da su trogodišnje, jer (kako se značajna raz­
doblja protežu od Adama do Noe, te od Noe do Abrahama, i od
4
Abrahama do Davida, koji - pošto je odbačen Šaul - prvi je Gospo­
dinovom voljom postavljen za kralja nad izraelskim pukom) u tome
trećem razdoblju, koje se proteže od Abrahama do Davida, taj je
puk sazrio, dosegavši kao treće doba svojeg života, bilo pak da te
životinje označuju štogod drugo pogodnije, samo nipošto ne dvojim
oko toga da su dodatkom grlice i goluba unaprijed naznačeni njegovi
duhovni ljudi. A zbog toga je rečeno: »Ptica nije razdijelio«, jer se
puteni ljudi između sebe razdijeljuju, dočim oni duhovni nipošto, bilo
da se - poput grlice - drže podalje od poslovnih saobraćanja ljudi,
bilo da se kreću usred njih - poput goluba; ali obje su te ptice i
priproste i nepogibeljne, te označuju kako će u samom izraelskom
narodu (kojemu je trebalo dati tu zemlju) biti pojedinih sinova obeća­
nja i baštinika kraljevstva, koji će prebivati u vječnoj sretnosti. Dočim
one ptice što su se spuštale na razdijeljena tjelesa ne označuju štogod
dobro, nego označuju duhove ovoga nižeg uzduha, što kao da traže
svoju hranu u razdiobi putenih ljudi. A to što je Abraham sjedio
pokraj njih, znači kako će i medu tim razdiobama putenih ustrajati
istinski vjernici sve do kraja. San što obuze Abrahama kad je sunce
bilo pri zalazu, te golem i mračan užas što se spusti na nj - označuju
kako će oko kraja ovoga vijeka doći do goleme smutnje i nevolje
među vjernicima, o čemu Gospodin kaže u Evanđelju: »Bit će nevolja
5
kakve nije bilo od postanka svijeta do sada.«
3. Ono pak što je rečeno Abrahamu: »Znajući znat ćeš, kako će tvoje
sjeme boraviti u zemlji što nije njegova, i spast će na ropstvo i bit će
tlačeni četiri stotina godina« - najbjelodanije je rečeno o narodu iz­
raelskom, koji će robovati u Egiptu; ne da će taj narod provesti četiri
stotine godina u istome ropstvu pod egipatskim tlačiteljima, nego je
pretkazano kako će se to dogoditi u tih četiri stotine godina. I kao
što je napisano o Terahu, ocu Abrahamovu: »I bijahu dani Terahovi
6
u Haranu dvije stotine i pet godina«, ne zbog toga što su sve te
godine tu provedene, nego jer su tu ispunjene, isto je tako i ovdje
zbog toga uneseno: »I spast će na ropstvo i bit će tlačeni četiri stotine
godina«, jer je isti broj ispunjen za toga tlačenja, a ne zbog toga što
je cio u njemu potrošen. Zapravo, tu je rečeno četiri stotine godina
zbog punine broja, iako je to nešto dulje potrajalo, bilo da se računa
od vremena kad se dotično obećalo Abrahamu, bilo od vremena ro­
đenja Izaaka, jer ovaj bijaše sjeme Abrahamovo, zbog kojega se sve
to i proricalo. Naime, kao što već prije rekosmo, od sedamdeset i
pete Abrahamove, kad mu je dano prvo obećanje, pa sve do izlaska
Izraela iz Egipta, računa se četiri stotine i trideset godina, čega se
4
1 Sam 15.
5
Mt 24,21.
6
Post 11,32.
 D E CIV. D E I 16, 24,3 - 25
452
meminit: Hoc autem dico, inquit: testamentum confirmatum a Deo
cl
post quadringentos triginta annos facta lex non infirmat ad eva-
91
cuandam promissionem . Iam ergo isti quadringenti et triginta anni
quadringenti poterant nuncupari, quia non sunt multo amplius:
quanto magis cum aliquot iam ex isto numero praeterissent, quando
illa in visu demonstrata et dicta sunt Abrahae, vel quando Isaac na­
tus est centenario patri suo, a prima promissione post viginti quin-
que annos, cum iam ex istis quadringentis triginta quadringenti et
quinque remanerent, quos Deus quadringentos voluit nominare. Et
cetera, quae seqiiuntur in verbis praenuntiantis Dei, nullus dubitave­
rit ad Israeliticum populum pertinere.
Timor Abrahae 24. 4. Quod vero adiungitur: Cum autem iam sol erat ad occasum,
ficat* 11111 S l g n i
flctrnma facta est, et ecce fornax fumabunda et lampades ignis, quae
92
pertransierunt per media divisa illa , significat iam in fine saeculi
per ignem iudicandos esse carnales. Sicut enim afflictio civitatis Dei,
qualis antea numquam fuit, quae sub Antichristo futura speratur,
significatur tenebroso timore Abrahae circa soliš occasum, id est
propinquante iam fine saeculi: sic ad soliš occasum, id est ad ipsum
iam finem, significatur isto igne dies iudicii dirimens carnales per
ignem salvandos et in igne damnandos. Deinde testamentum factum
ad Abraham terram Chanaan proprie manifestat et nominat in ea
undecim gentes a flumine Aegypti usque ad flumen magnum Euphra-
ten. Non ergo a flumine magno Aegypti, hoc est Nilo, sed a parvo,
quod dividit inter Aegyptum et Palaestinam, ubi est civitas Rhinoco-
rura.
25. Iam hine tempora consequuntur filiorum Abrahae, unius de
CC 529
Nullum fuit Agar ancilla, alterius de Sara libera, de quibus in libro superiore iam
crimen Abra­
93
diximus . Quod autem attinet ad rem gestam, nullo modo est inu-
hae cum Agar.
rendum de hac coneubina crimen Abrahae. Usus est ea quippe ad
generandam prolem, non ad explendam libidinem, nec insultans, sed
potius oboediens coniugi, quae suae sterilitatis credidit esse sola-
cium, si fecundum ancillae uterum, quoniam natura non poterat, vo­
94
luntate faceret suum , et eo iure, quo dicit Apostolus: Similiteret vir
95
non habet potestatem corporis sui, sed mulier , uteretur mulier ad
pariendum ex altera, quod non poterat ex se ipsa. Nulla est hic cupi­
do lasciviae, nulla nequitiae turpitudo. Ab uxore causa prolis ancilla
marito traditur, a marito causa prolis aecipitur; ab utroque non cul-
pae luxus, sed naturae fruetus exquiritur. Denique cum ancilla gra-
c l
triginta... facta] et triginta... facta est M.
9 1
G a l 3, 17.
9 2
G e n 15, 17.
9 3
V . supra 15, 3.
9 4
C f . G e n 16, 1-3.
9 5
1 C o r 7, 4.
O DRŽAVI BOŽJOJ 16, 24,3 - 25 453
apostol ovako sjeća: »Ovo hoću kazati: Zakon, koji je nastao poslije
četiri stotine i trideset godina, ne može - tako da uništi obećanje -
7
obezvrijediti saveza, koji je Bog prije potvrdio.« Te stoga tih četiri
stotine i trideset godina mogli su se nazvati četiri stotine, jer i nisu
mnogo više; a koliko još lakše tako, kad je podosta godina od toga
broja već bilo prošlo, kad je ono u ukazanju pokazano i rečeno Abra­
hamu, ili kad je Izak rođen svojemu ocu stogodišnjaku, dvadeset i
pet godina nakon prvog obećanja, kad je od tih četiri stotine i trideset
godina bilo preostalo tek četiri stotine i pet, koje je Bog ushtio na­
zvati četiri stotine. A i ostalo što slijedi u riječima Božjeg pretkazanja,
nek nitko ne sumnja kako se i to tiče izraelskog naroda.
4. Ono pak što se dodaje: »Kad je sunce zašlo, pojavi se plamen i
zadimljen žeravnjak i goruća zublja te prođu između onih dijelova«
8
označuje kako će na kraju ognjem biti suđeni ljudi puteni. Kao što
se, naime, nevolja grada Božjega, kakve nikada prije nije bilo, i ka­
kva se očekuje u budućnosti pod Antikristom, označuje mračnim uža­
som što se spustio na Abrahama oko zalaska sunca, to jest: kad se
već bliži kraj svijeta; tako i za sunčeva zalaska, to jest: na samome
kraju, taj oganj označuje dan suda razdvajajući putene ljude koje
treba ognjem spasiti od onih koje treba u ognju kazniti. 9
Napokon, savez s Abrahamom posebno ističe zemlju Kanaan te ime­
nuje u njoj jedanaest naroda, od rijeke Egipta sve do velike rijeke
Eufrata. Dakle, ne od velike egipatske rijeke, to jest Nila, nego od
one rječice što dijeli Egipat i Palestinu, gdje se nalazi grad Rhinoco-
10
rura.
25. Sada slijede vremena sinova Abrahamovih, jednoga od slu­ O Hagari,
škinje Hagare, drugoga od slobodne Sare, o kojima smo već govorili Sarinoj sluškinji,
koju ista Saraja
1
u prethodnoj knjizi. Što se tiče zbiljskog događaja, Abrahamu se izabra kao
2 suložnicu Abra­
nipošto ne može pripisati krivnja zbog te suložnice. Naime, on se hamu.
njome poslužio radi rađanja potomka, a ne kako bi zadovoljio poho­
tu, i ne uvrijedivši nego prije poslušavši svoju suprugu, koja je vjero­
vala da će biti utjeha njezinoj jalovosti ako sluškinjinu plodnu utrobu
(jer po naravi to sama nije mogla) učini svojom po volji, i to po
onome pravu o kojem kaže apostol: »Isto tako i muž nije gospodar
3
svoga tijela, nego žena,« kako bi rodila dijete od druge žene koje
nije mogla roditi sama. U tome nema bludne pohote, niti pak gnu-
sobne opačine. Žena daje mužu sluškinju radi potomka, i muž je
7
Gal 3,17.
8
Lat. carnales, to jest: ljude puti, putene ili putenike.
9
Vidi 1 Kor 3,12-15, o čemu Augustin posebnije raspravlja u X X I knjizi (26)
ovoga djela. Njemu je oganj inače oganj nevolje ovoga života, koji je nekima spas, a
drugima kazna.
10
Antički gradić Rhinocorura ili Rhinocolura danas je EI Arish, gdje se istoimena
rječica ulijeva u Sredozemno more.
1
V i d i O Božjoj državi, 15,2.
2
Manihejci su zbog toga optuživali Abrahama, a Augustin im je odgovorio u slo­
jem djelu Protiv Fausta Manihejca (22,30).
1 Kor 7,4-
 454 DECIV. DEI 16, 25 -26,1
PL504
cm
vida d o m i n a e sterili superbiret et hoc Sara / suspicione muliebri
viro potius imputaret, etiam i b i demonstravit Abraham non se ama-
torem servum, sed liberum fuisse genitorem et in Agar Sarae coniugi
pudicitiam custodisse nec voluptatem suam, sed voluntatem illius
implevisse; accepisse nec petisse, accessisse nec haesisse, seminasse
nec amasse. Ait enim: Ecce ancilla tua in manibus tuis, utere ea quo-
96
modo tibi placuerit . O virum viriliter utentem feminis, coniuge
temperanter, ancilla obtemperanter, nulla intemperanter!
In testamento 26. 1. Post haec natus est Ismael ex Agar, in quo putare posset
circumcisio in- impletum, quod ei promissum fuerat, cum sibi vernaculum suum
cluditur. adoptare voluisset, Deo dicente: Non erit heres tuus hic; sed qui exiet
91
de te, ille erit heres tuus . Hoc ergo promissum ne in ancillae filio
putaret impletum, iam cum esset annorum nonaginta et novem, appa-
ruit ei Dominus et dixit illi: Ego sum Deus, place in conspectu meo et
esto sine querela, et ponam testamentum meum inter me et inter te
et implebo te valde. Et procidit Abram in faciem suam. Et locutus est
illi Deus dicens: Et ego, ecce testamentum meum tecum, et eris pater
multitudinis gentium; et non appellabitur adhuc nomen tuum Abram,
sed erit nomen tuum Abraham, quia patrem multarum gentium
cn
posui/ te; et augeam te valde valde et ponam te in gentes, et reges ex
CC 530
te exibunt; et statuom testamentum meum inter me et inter te et inter
semen tuum post te in generationes eorum in testamentum aeternum,
ut sim tibi Deus et semini tuo post te. Et dabo tibi et semini tuo post
te terram, in qua incola es, omnem terram Chanaan in possessionem
aeternam, et ero illis Deus. Et dixit Deus ad Abraham: Tu autem testa-
00
mentum meum conservabis, tu et semen tuum post te in progenies
suas. Et hoc est testamentum, quod conservabis inter me et vos et
inter semen tuum post te in generationes suas: Circumcidetur ve-
strum omne masculinum, et circumcidemini carnem praeputii vestri,
cp
et erit in signo testamenti inter me et vos. Et puer octo dierum cir-
cumcidetur, vestrum omne masculinum in progenies vestras. Verna-
cq
culus et empticius ab omni filio alieno , qui non est de semine tuo,
circumcisione circumcidetur vernaculus domus tuae et empticius. Et
erit testamentum meum in carne vestra in testamento aeterno" . Et
qui non fuerit circumcisus masculus, qui non circum cidetur carnem
PL 505 praeputii sui octava die, interibit I anima illa de genere eius, quia
testamentum meum dissipavit. Et dixit Deus ad Abraham: Sara uxor
tua, non appellabitur nomen eius Sara, sed Sarra erit nomen eius.
Benedicam autem illam et dabo tibi ex ea filium, et benedicam illum,
c m
domina M.
c n
augeam... valde] augebo te valde M.
c o
generationes M.
C
P in signum M .
C£
i alienigena M.
c r
in testamentum aeternum M.
9 6
Gen 16, 6.
9 7
Gen 15, 4.
O DRŽAVI BOŽJOJ 16, 25 -26,1 455
prima radi potomka; ni jedno od njih dvoje ne traži raskošje grijeha,
nego plod naravi. I napokon, kad se zatrudnjela sluškinja uzoholila
prema jalovoj gospodarici i kad je zbog toga Sara, u ženskoj ljubomo-
ri, radije optužila muža, čak i tada Abraham pokaza, kako nije ropski
ljubavnik nego slobodan roditelj, pa je u odnosu prema Hagari čuvao
čednost svoje supruge Sare, i nije pri tome zadovoljavao svoju pohotu
nego je ispunjavao njezinu volju; on je suložnicu primio, a nije tražio;
prišao joj je, ali nije uz nju prionuo; zasijao ju je, ali je nije zavolio.
Naime, reče: »Tvoja je sluškinja u tvojoj ruci: posluži se njome kako
4
ti se svidi!« O muža l i što se muževno služi ženama: ženom umjere­
no, sluškinjom poslušno, a ni jednom neumjereno!
26. 1. Nakon toga Hagara je rodila Jišmaela, i Abraham je mo­ 0 Božjem
savezu s Abraha­
gao pomisliti, kako se u njemu ispunjava ono što mu bijaše obećano mom, kojim mu
kad htjede posvojiti slugu svojega doma, a Bog mu reče: »Taj neće starcu od nerot-
1 kinje Sare obeća
biti tvoj baštinik, nego će baštinik biti tvoj potomak.« I kako on ne sina, i postavi ga
bi pomislio da se to obećanje ispunjava u sluškinjinu sinu, »kad je ocem narodima,
1 vjernost obeća­
Abrahamu bilo devedeset i devet godina, ukaza mu se Gospodin pa nju zapečati
mu reče: 'Ja sam Bog; mojim hodi putem i neporočan budi. A Savez otajstvom
obrezanja.
svoj ja sklapam s tobom, i silno ću te razmnožiti.' Abram pade ničice,
dok mu Bog govoraše dalje: ' A ovo je savez moj s tobom, postat ćeš
2
ocem mnogim narodima; i nećeš se više zvati Abram - već Abraham
će ti ime biti, jer naroda mnogih ocem ja te postavljam. Silno ću te
rodnim učiniti; narode ću iz tebe izvesti; i kraljevi će od tebe izaći.
Savez svoj sklapam između sebe i tebe i tvoga sjemena poslije tebe -
savez svoj za vjekove: ja ću biti Bogom tvojim i tvoga sjemena poslije
tebe. I dat ću tebi i tvojem sjemenu poslije tebe zemlju u kojoj bora­
viš kao pridošlica - svu zemlju kanaansku - u vječni posjed; a ja ću
biti njihov B o g . ' Još reče Bog Abrahamu: ' A ti savez čuvaj moj - ti
i tvoje sjeme poslije tebe u sve vijeke. A ovo je savez moj s tobom i
tvojim sjemenom poslije tebe, koji ćeš vršiti: svako muško među
vama neka bude obrezano. Obrezujte se, i to neka bude znak saveza
između mene i vas. Svako muško među vama, kroz vaša pokoljenja,
kad mu se navrši osam dana, neka bude obrezano; i rob, rođen u
vašem domu, i onaj što bude kupljen od stranca, koji ne bude vaše
krvi. D a , i rob rođen u tvome domu ili za novac kupljen, mora se
obrezati! Tako će moj savez na vašem tijelu ostati vječnim savezom.
Muško kojemu se ne obreže kožica naglavnika njegova osmi dan,
duša će mu propasti među rodom njegovim, jer je prekršio moj sa­
vez.' I još reče Bog Abrahamu: 'Tvojoj ženi Saraji nije više ime Sara-
3
ja: Sara će joj ime biti. Nju ću ja blagosloviti i od nje ti dati sina;
4
Post 16,6.
1
Post 15,4.
2
Hebrejski Abram znači 'otac je uzvišen', dok se Abraham tumači po sličnosti s
riječju hanon = mnoštvo.
3
Saraja (Hebr. Šarah znači kraljevna ), a ne zna se što bi značilo Sarai (Sara).
 456 D E CIV. D E I 16, 26,1 - 26,2
et erit in nationes, et reges gentium ex eo erunt. Et procidit Abraham
super faciem suam et risit et dixit in animo suo dicens: Si mihi cen­
tum annos habenti nascetur filius, et si Sarra annorum nonaginta
pariet? Dixit autem Abraham ad Deum: Ismael hic vivat in conspectu
tuo. Dixit autem Deus ad Abraham: Ita, ecce Sarra uxor tua pariet tibi
filium, et vocabis nomen eius Isaac; et statuam testamentum meum
ad illum in testamentum aeternum, esse illi Deus et semini eius post
illum. De Ismael autem ecce exaudivi te; ecce benedixi eum et amplia-
cs
bo illum et multiplicabo eum valde. Duodecim gentes generabit, et
dabo illum in magnam gentem. Testamentum autem meum statuam
ad Isaac, quem pariet tibi Sarra in tempore hoc ad annum sequen-
Quid circumci- 2. H i c apertiora promissa sunt de vocatione gentium in Isaac,
26.
sio sigmficet. f ^ promissionis, quo significatur gratia, non natura, quia
e s t m Q
de sene et anu sterili promittitur filius. Quamvis enim et naturalem
cc 531 procreationis excursum Deus operetur: ubi tamen / evidens opus Dei
est vitiata et cessante natura, ibi evidentius intellegitur gratia. Et
quia hoc non per generationem, sed per regenerationem futurum
erat, ideo nunc imperata est circumcisio, quando de Sarra promissus
est filius. Et quod omnes non solum filios, verum etiam servos verna-
culos et empticios circumcidi iubet, ad omnes istam gratiam pertine-
re testatur. Quid enim aliud circumcisio significat quam naturam
exuta vetustate renovatam? Et quid aliud quam Christum octavus
ct
dies, qui hebdomade completa, hoc est post sabbatum, resurrexit?
Parentum mutantur et nomina: omnia resonant novitatem, et in
Testamento Vetere obumbratur Novum. Quid est enim quod dicitur
Testamentum Vetus nisi Novi occultatio? Et quid est aliud quod di­
citur Novum nisi Veteris revelatio? Risus Abrahae exsultatio est gra-
tulantis, non irrisio diffidentis. Verba quoque eius illa in animo suo:
Si mihi centum annos habenti nascetur filius et si Sarra annorum
nonaginta pariet, non sunt dubitantis, sed admirantis. Si quem vero
movet quod dictum est: Et dabo tibi et semini tuo post te terram, in
qua tu incola es, omnem terram Chanaan in possessionem aeter-
PL506 nam", quomodo accipiatur impletum / sive adhuć exspectetur im-
plendum, cum possessio quaecumque terrena aeterna cuilibet genti
esse non possit: sciat aeternum a nostris interpretari, quod Graeci
appellant aluviov, quod a saeculo derivatum est; ai&v quippe graece
saeculum nuncupatur. Sed non sunt ausi Latini hoc dicere saeculare,
ne longe in aliud mitterent sensum. Saecularia quippe dicuntur mul­
ta, quae in hoc saeculo sic aguntur, ut brevi etiam tempore transeant;
; će doći (Heb 10,1). Otuda se Augustin služi alegorijskim tumačenjem Staroga zavjeta,
c s
illum M.
c t
hebdomada M.
O DRŽAVI BOŽJOJ 16, 26,1 - 26,2 457
blagoslov ću na nj izliti, te će se narodi od njeg razviti; kraljevi će
narodima od njega postati.' Abraham pade ničice pa se nasmija i reče
u sebi: 'Onomu komu je stotina godina, zar se može roditi dijete?'
Abraham reče Bogu: 'Neka tvojom milošću Jišmael pozivi!' A Bog
reče: 'Ipak će ti tvoja žena Sara roditi sina; nadjeni mu ime Izak.
Savez svoj s njime ću sklopiti, savez vječni s njime i s njegovim sjeme­
nom poslije njega. I za Jišmaela uslišah te. Evo ga blagoslivljam: rod­
nim ću ga učiniti i silno ga razmnožiti; dvanaest će knezova od njega
postati i u velik će narod izrasti. A l i ću držati svoj savez s Izakom,
koga će ti roditi Sara dogodine u ovo doba.'« 4
2. Ovdje su bjelodanija obećanja o pozivu Nežidova (gentium) u Iza­
ku, to jest u sinu obećanja, u kojem se označuje milost, a ne narav,
jer se obećaje sin od starca i neplodne starice. Jer iako Bog upravlja
i naravnim tijekom rađanja, ipak kad je Božje djelo očito, i ondje
gdje je narav opala i zatajila, tu se njegova milost očevidnije prepo­
znaje. A budući da se to imalo dogoditi ne rođenjem, nego preporo-
đenjem, obrezanje je naređeno u ovo vrijeme kad je obećan sin od
Sare. I što nalaže da se obrežu ne samo sinovi nego i robovi rođeni
u domu i oni kupljeni za novac, svjedoči kako ta milost pripada svi­
ma. Jer što drugo označuje obrezanje nego obnovu naravi svlačenjem
starosti? A što opet drugo negoli Krista označuje onaj osmi dan,
njega koji je uskrsnuo po navršenoj sedmici, to jest nakon subote? A
mijenjaju se i imena roditeljima; sve odzvanja novošću, i u starome
se zavjetu najavljuje novi. Jer što je ono što se naziva Starim zavjetom
ako nije skrovit oblik Novoga? A što je opet ono što se naziva Novim,
5
ako nije otkrivenje Staroga? A onaj smijeh Abrahamov ushit je za-
hvalnika, a ne poruga sumnjičavca. Isto tako i riječi koje u sebi reče:
»Onomu komu je stotinu godina, zar se može roditi dijete? Zar će
Sara u devedesetoj rod rađati?« nisu riječi dvoumnika, nego zadivlje-
nika. A ako pak koga zbunjuje ono što je rečeno: »I dat ću tebi, i
sjemenu tvojem nakon tebe, zemlju u kojoj boraviš, svu zemlju ka-
6
naansku u vječni posjed« , kako da se shvati kao ispunjeno i l i da se
čeka na ispunjenje (kad ni jedan zemaljski posjed ne može pripadati
vječno ni jednome narodu), taj neka zna kako ono što mi kažemo
vječno (aeternum) Grci kažu aicioviov, što potječe od riječi vijek doba
(saeculum), jer grčki je saeculum - aicov-vijek. Latini se ne usudiše
prevesti to kao saeculare (što je od doba ili od vremena), kako ne bi
uveliko odstupili od smisla. Jer, saecularia se nazivaju mnoge stvari
što se u ovome dobu tako događaju te za kratko vrijeme iščezavaju;
4
Post 17,1-21. (Uglavnom prema Bibliji, Zagreb, 1968., ali uvažavajući glavna A u -
gustinova odstupanja).
5
Novi savez, iznesen u knjigama Novoga zavjeta, objavljuje se kao ispunjenje Sta­
roga, koji je po sebi bio nepotpun, sadržavajući u sebi tek sjenu onih dobrih stvari koje
osobito u raspravama protiv manihejaca (Protiv Fausta manihejca, 6,9).
6
Post 17,8.
 458 DE crv. D E I 16, 26,2 - 27 O DRŽAVI BOŽJOJ 16, 26,2 - 27 459

OLI&VIOVautem quod dicitur, aut non habet finem aut usque in huius dočim aicoviov se naziva ono što ili nema kraja ili pak traje sve do
7
saeculi tenditur finem. kraja ovoga vijeka.

Circumcisio ab 27. Item potest movere, quomodo intellegi oporteat quod hic dic­ 27. Isto tako može zbunjivati i to kojim načinom bi trebalo shva­ O muškiću, koji
originali pecca­ tum est: Masculus, qui non circumcidetur carnem praeputii sui octa- gubi dušu, ako
to redemit. titi ono što je rečeno: »Muško kojemu se osmi dan ne obreže kožica ne bude obrezan
va die, interibit anima illa de genere eius, quia testamentum meum osmoga dana,
naglavnika njegova, duša će mu propasti među rodom njegovim, jer
dissipavit , cum haec nulla culpa sit parvuli, cuius dixit animam
100
1
jer je prekršio
je prekršio moj savez«, jer to nipošto nije grijeh samog mališa, a savez Božji.
perituram, nec ipse dissipaverit testamentum Dei, sed maiores, qui
reče kako će mu duša propasti, niti je on sam prekršio savez Božji,
eum circumcidere non curarunt; nisi quia etiam parvuli, non secun­
nego njegovi stariji, koji zanemariše da ga obrežu: osim ukoliko čak
dum suae vitae proprietatem, sed secundum communem generis hu­
i mališi, ne prema svojstvu vlastitog života, nego prema zajedničkom
mani originem omnes in illo uno testamentum Dei dissipaverunt, in
101
quo omnes peccaverunt . Multa quippe appellantur Testamenta / podrijetlu ljudskoga roda, svi prekršiše Božji savez u onome jednome
CC 532 2 3

Dei exceptis illis duobus magnis, Vetere et Novo, quod licet cuiquen
legendo cognoscere. Testamentum autem primum, quod factum est
ad hominem primum, profecto illud est: Qua die ederitis, morte mo-
riemini . Unde scriptum est in libro, qui Ecclesiasticus
102
appellatur:
čovjeku, u kojemu svi zgriješiše. Dakako, mnogi se zavjeti nazivaju
Božjim zavjetima, osim ova dva velika, Starog i Novog, što svatko
može upoznati pročitavši ih. A l i prvi zavjet (ili savez) načinjen s pr­
vim čovjekom, zaista je ovo: »U onaj dan u koji ovo okusite, smrću
4

Omnis caro sicut vestis veterescit. Testamentum enim a saeculo: Mor­ ćete umrijeti.« Otuda je zapisano u knjizi koja se zove Sirahova:
5

te morieris
103
'. Cum enim lex evidentior postea data sit, et dicat Apo­ »Svaka p u t stari poput odjeće. I vječni je savez: Smrću ćeš umrijeti.«
stolus: Ubi autem non est lex, nec praevaricatio , quo pacto in Psal­
104 A budući da je poslije dan bjelodaniji zakon, i apostol kaže: »A gdje
6

mo quod legitur verum est: Praevaricatores aestimavi omnes peccato-
res terrae , nisi quia omnes legis alicuius praevaricatae sunt rei,
105
qui aliquo peccato tenentur obstricti? Quamobrem si etiam parvuli,
quod vera fides habet, nascuntur non proprie, sed originaliter pecca-
tores, unde illis gratiam remissionis peccatorum necessariam confi-
temur: profecto eo modo, quo sunt peccatores, etiam praevaricatores
legis illius, quae in paradiso data est, agnoscuntur; ut verum sit
utrumque, quod scriptum est, et: Praevaricatores aestimavi omnes
peccatores terrae, et: Ubi lex non est, nec praevaricatio.
quia circumcisio signum regenerationis fuit et non immerito parvu-
lum propter originale peccatum, quo primum Dei dissipatum est te­
stamentum, generatio disperdet, nisi regeneratio liberet: sic intelle-
genda sunt haec verba divina, tamquam dictum sit: Qui non fuerit
c u
nema Zakona, tu nema ni prekršaja«, kako je onda istinito ono što
7
se čita u psalmu: »Ocijenih sve grješnike na zemlji kao prekršitelje« ,
ukoliko nisu prekršiteljima nekoga zakona svi oni koji su u bilo kakvu
grijehu? Zbog toga, ako se čak i mališi - kao što tvrdi istinska vjera
- rađaju kao grješnici, ne po vlastitom svojstvu, nego po podrijetlu,
pa otuda i priznajemo kako im je potrebna milost oproštenja grijeha,
- onda se zaista, istim onim načinom kojim su grješnici, priznaju i
prekršiteljima onoga zakona što je dan u zemaljskome raju; tako je
Ac per hoc, istinito i jedno i drugo koje je pisano: i »Ocijenih sve grješnike na
zemlji kao prekršitelje« i »A gdje nema Zakona, tu nema ni prekrša­
ja«. I prema tome, budući da obrezanje bijaše znakom preporođenja,
te stoga s pravom mališu zbog istočnog grijeha (kojim je prvotno pre­
kršen Božji savez) samo rađanje donosi propast, ukoliko ga prepora-

PL507 regeneratus, interibit anima illa de genere / eius, quia testamentum đanje ne izbavi, - dotične božanske riječi treba shvatiti kao da je
Dei dissipavit, quando in Adam cum omnibus etiam ipse peccavit. Si kazano: »Onaj koji ne bude preporođen, duša će mu propasti među
enim dixisset: Quia hoc testamentum meum dissipavit, non nisi de rodom njegovim«, jer prekršio je savez Božji kad je u Adamu i on
ista circumcisione intellegi cogeret; nunc vero, quoniam non expres- zgriješio zajedno sa svima ljudima. Naime, da bijaše rekao: 'jer je
sit cuiusmodi testamentum parvulus dissipaverit, liberum est intel- prekršio ovaj moj savez', ne bi se moglo shvatiti drukčije nego da se
legere de illo testamento dictum, cuius dissipatio pertinere posset ad tiče samoga obrezanja; ovako pak, jer izrijekom ne kaza kakav je
parvulum. Si autem hoc quisquam non nisi de ista circumcisione savez mališ prekršio, slobodno je razumjeti kako je rečeno o onome
dictum esse contendit, quod in ea testamentum Dei, quoniam non est savezu (ili zavjetu) kojega bi se prekršaj mogao ticati mališa. A k o bi
circumcisus, dissipaverit parvulus: quaerat locutionis aliquem mo-
7
V i d i O Božjoj državi, 16,21. Pridržavajući se latinske Biblije Augustin govori o
vječnom posjedu te se poziva i na grčku riječ aicoviov, koja je dvosmislena. To mjesto se
posebno obrađuje u djelu Pitanja o Heptateuhu (1,31).
populo M.
1
Post 17,14. (Prijevod prema lat. predlošku). Ključna riječ testamentum (kojoj od­
govara grč. Siafjxr], a hebr. berith) ima više značenja, kao zavjet, ugovor, dogovor, savez',
1 0 0
G e n 17, 14. vjerojatno ova posljednja najviše zahvaća izvorni biblijski smisao.
2
1 0 1
R o m 5, 12. Rim 5,12.
3
1 0 2 Lat. testamenta.
G e n 2, 17. 4
Post 2,17. (Prijevod prema lat. predlošku).
1 0 3
Ecele 14, 18 (sec. L X X ) . 5
Sir 14,18. (Prijevod prema lat. predlošku).
1 0 4 6
R o m 4, 15. Rim 4,15.
7
1 0 5
Ps 118, 119. Ps 119 (118), 119. (Prijevod prema lat. predlošku).
 460 D E CIV. D E I 16, 27 - 28
dum, quo non absurde possit intellegi, ideo dissipasse testamentum,
quia licet non ab illo, tamen in illo est dissipatum. Verum sic quoque
animadvertendum est nulla in se neglegentia sua iniuste interire in-
circumcisi animam parvuli nisi originalis obligatione peccati.
Mutantur no- 28. Facta igitur promissione tam magna tamque dilucida ad
mina Abrahae Abraham, cui evidentissime dictum est: Patrem multaruml gentium
et Sarae. cv
CC 533 posui te; et augeam te valde valde et ponam te in gentes, et reges ex
te exibunt. Et dabo tibi ex Sarra filium, et benedicam illum, et erit in
106
nationes, et reges gentium ex eo erunt : quam promissionem nunc
in Christo cernimus reddi; ex illo deinceps illi coniuges non vocantur
in Scripturis, sicut antea vocabantur, Abram et Sara, sed sicut eos
nos ab initio vocavimus, quoniam sic iam vocantur ab omnibus,
Abraham et Sarra. Cur autem mutatum sit nomen Abrahae, reddita
est ratio: Quia patrem, inquit, multarum gentium posui te. Hoc ergo
significare intellegendum est Abraham; Abram vero, quod ante voca-
batur, interpretatur Pater excelsus. De nomine autem mutato Sarrae
non est reddita ratio; sed, sicut aiunt, qui scripserunt interpretatio-
nes nominum Hebraeorum, quae his sacris Litteris continentur, Sara
interpretatur «Princeps mea», Sarra autem «Virtus». Unde scriptum
est in Epistula ad Hebraeos'. Vide et ipsa Sarra virtutem accepit ad
107 cz
emissionem seminis . Ambo e n i m seniores erant, sicut Scriptura
testatur; sed illa etiam sterilis et cruore menstruo iam destituta,
propter quod iam parere non posset, etiam si sterilis non fuisset.
Porro si femina ita sit provectioris aetatis, ut ei solita mulierum ad­
huc fluant, de iuvene parere potest, de seniore non potest; quamvis
adhuc possit ille senior, sed de adulescentula gignere, sicut Abraham
post mortem Sarrae de Cettura potuit, quia vividam eius invenit ae-
108
tatem . Hoc ergo est, quod mirum commendat Apostolus, et ad hoc
dicit Abrahae iam fuisse corpus emortuum, quoniam non ex omni
PL 508 fe/mina, cui adhuc esset aliquod pariendi tempus extremum, genera­
109
re ipse in illa aetate adhuc posset . Ad aliquid enim emortuum cor­
pus intellegere debemus, non ad omnia. Nam si ad omnia, non iam
senectus vivi, sed cadaver est mortui. Quamvis etiam sic solvi soleat
ista quaestio, quod de Cettura postea genuit Abraham, quia donum
gignendi, quod a Domino accepit, etiam post obitum mansit uxoris.
Sed propterea mihi videtur illa, quam secuti sumus, huius quaestio-
nis solutio praeferenda, quia centenarius quidem senex, sed tempo­
ris nostri, de nulla potest femina gignere; non tune, quando adhuc
tamdiu vivebant, ut centum anni nondum facerent hominem decrepi-
tae seneetutis.
c v
augeam... valde] augebo te valde M.
c z
autem M.
1 0 6
Gen 17 5-6. 16.
1 0 7
H e b r 1111
1 0 8
rf C ?5 1
mo^ w?'
" » R o m 4, 19.
O DRŽAVI BOŽJOJ 16, 27 - 28 461
opet tkogod ustrajao oko toga kako se rečeno tiče samo obrezanja,
da je malis prekršio Božji savez jer nije obrezan, - nek potraži takav
način izrijeka koji bi uklonio besmislicu, da se pomisli kako je mališ
stoga prekršio savez jer iako nije prekršen od njega, ipak je taj prekr­
šen u njemu. A l i i u tome slučaju treba primijetiti, kako bi duša toga
neobrezanika propala nepravedno - jer mališ nije odgovoran za zane­
marivanje obreda - ako ne bi bilo vezanosti istočnim grijehom.
28. Pošto je, dakle, dano tako golemo i tako jasno obećanje 0 promjeni
Abrahamu, kojemu je posve otvoreno rečeno: »Postavih te ocem
imena Abrahama
1 Sare, koji -
mnogim narodima; silno ću te rodnim učiniti; narode ću iz tebe izve­ zbog jalovosti
sti; kraljevi će od tebe izaći. I dat ću ti sina od Sare, i blagoslovit ću
jednoga od njih
a starosti u
oboje - ne
ga, te će se narodi od njega razviti, i kraljevi će narodima od njega
1
mogahu rađati,
postati« (što je obećanje koje sad vidimo ispunjeno u Kristu) - otuda pa primiše dar
plodnosti.
se ti supružnici u Pismu ne nazivaju više kao što se ranije nazivahu,
Abram i Šaraj a, nego kao što ih mi od početka nazivasmo, jer ih sad
svi zovu: Abraham i Sara. A naveden je i razlog zašto je izmijenjeno
Abrahamovo ime, reče naime: »Jer postavih te ocem mnogim narodi­
ma.« Dakle, to treba shvatiti da znači Abraham, dok ime Abram,
kako se prije zvao, tumači se kao »uzvišeni otac«. O izmjeni Sarina
imena nije naveden nikakav razlog; ali - kao što kažu oni koji napi-
saše tumačenje hebrejskih imena sadržanih u svetim spisima - Saraja
2
se tumači kao »moja kraljevna«, a Sara kao »snaga«. Otuda i piše u
3
Poslanici Hebrejima: »Po vjeri i sama Sara primi snagu začeća djeteta.«
Naime, oboje bijahu stari, kako Pismo svjedoči; nu, uz to, bijaše i
jalova i mjesečnica joj bijaše prestala, zbog čega ne bi mogla začeti,
sve i da nije bila jalova. I dalje, ako bi žena i bila poodmakle dobi,
a imala bi uobičajenu žensku mjesečnicu, mogla bi roditi dijete mladi­
ću, ali ne i starcu; a i starac ipak može rađati djecu, ali s mladom
ženom, kao što je Abraham mogao nakon Sarine smrti s Keturom,
jer ju je zatekao još u snazi mladosti. Ovo je, dakle, ono što apostol
ističe kao čudo, te stoga kaže kako Abrahamovo tijelo već bijaše za­
4
mrlo , jer u toj dobi on više nije mogao imati djeteta bilo s kojom
ženom, čak ako bi toj i preostalo nešto posljednjeg razdoblja plodno­
sti. Naime, treba shvatiti kako mu je tijelo zamrlo u nečemu, a ne u
svemu. Jer da je takvo u svemu, onda više nije staro tijelo živa čovje­
ka, nego truplo mrtvaca. Ipak se to pitanje običava rješavati i tako,
da je Abraham poslije rađao djecu s Keturom, jer mu i nakon smrti
supruge bijaše ostao dar rađanja što ga je primio od Gospodina. Pa
ipak, meni se čini boljim ono rješenje ovoga pitanja koje smo već
iznijeli, da iako starac stogodišnjak u naše doba ne može rađati djecu
ni s jednom ženom, tako ne bješe onda kad ljudi toliko dugo življahu
da ni sa stotinu godina čovjek još nije bio u staračkoj onemoćalosti.
1 st
P°
17,5; 16. (Prijevod dijelom prema latinskom predlošku).
2
(Prijevod prema latinskom predlošku).
3 n s e o v o
^* * kako Augustinovo tumačenje (koje se ne nalazi u Jeronima) potječe
iz navedenog mjesta u poslanici Hebrejima.
< Rim 4,19; Heb 11,12.
 462 D E CIV. D E I 16, 29 O DRŽAVI BOŽJOJ 16, 29 463

Quomodo divi- Item Deus apparuit Abrahae ad quercum Mambre in tribus/

29. 29. Bog se ukazao Abrahamu i kod hrasta Mamre u hku trojice p trojici muževa
ta b
et Loth a a ah e v r r l s n
°> Quos dubitandum non est angelos fuisse; quamvis quidam muževa, o kojima nema dvojbe da bijahu anđeh, iako neki mniju kojirrmse u

reat.
a P ? a
existiment unum i n eis fuisse Dominum Christum, asserentes eum
cc 534 etiam ante indumentum carnis fuisse visibilem. Est quidem divinae
potestatis et invisibilis, incorporalis immutabilisque naturae, sine
ulla sui mutatione etiam mortalibus aspectibus apparere, non per i d
quod est, sed per aliquid quod sibi subditum est; quid autem illi sub­
ditum non est? Verum tamen si propterea confirmant horum trium
aliquem fuisse Christum, quia, cum tres vidisset, ad Dominum singu-
lariter est locutus; sic enim scriptum est: Et ecce tres viri stabant
super eum, et videns procucurrit in obviam illis ab ostio tabemaculi
sui, et adoravit super terram et dixit: Domine, si inveni gratiam ante
kako jedan od njih bješe Gospodin Krist, tvrdeći kako je O n bio Abrahamu
vidljiv i prije uzimanja haljine p u t i . Jer, zaista je svojstvo božanske i dinTod hrasta
nevidljive moći, te netjelesne i nepromjenjive naravi, da se pojavi i Mamre.
smrtnim oblicima (a bez ikakve svoje izmjene), i to ne po onome što
jest, nego po nečemu što je njoj podvrgnuto; a što h nije njoj pod­
vrgnuto? A k o pak zbog toga tvrde kako jedan od te trojice bijaše
Krist, jer, iako je Abraham vidio trojicu, ipak se u jednini obratio
Gospodinu - ovako naime piše: »I gle, trojica muževa stajahu pred
njim, i opazivši ih potrča im u susret s ulaza svojega šatora, i pade
ničice i reče: 'Gospodine, ako sam stekao milost pred Bogom' i tako 1

in db
te , et cetera: cur non e t illud advertunt, duos ex eis venisse, ut
Sodomitae delerentur, cum adhuc Abraham ad unum loqueretur, Do­
minum appellans et intercedens, ne simul iustum cum impio in Sodo-
mis perderet? Illos autem duos sic suscepit Loth, ut etiam ipse in
dc
colloquio cum illis suo singulariter Dominum appellet . Nam cum
eis pluraliter dixisset: Ecce, domini, declinate in domum pueri vestri,
112
et cetera quae i b i dicuntur , postea tamen ita legitur: Et tenuerunt
angeli manum eius et manum uxoris eius et manus duarum filiarum
eius, in eo quod parceret Dominus ipsi. Et factum est, mox ut eduxe-
runt illum foras, et dixerunt: Salvam fac animam tuam, ne respexeris
retro, nec steteris in tota regione; in monte salvum te fac, ne quando
PL 509 comprehendaris. Dixit autem Loth ad illos: Oro, I Domine, quia inve-
113
nit puer tuus misericordiam ante te , et quae sequuntur. Deinde
dd
post haec verba singulariter i l l i respondet et Dominus, cum in duo­
114
bus angelis esset, dicens: Ecce miratus sum faciem tuam , et cetera.
Unde multo est credibilius, quod et Abraham in tribus et Loth in
duobus viriš Dominum agnoscebant, cui per singularem numerum
loquebantur, etiam cum eos homines esse arbitrarentur; neque enim
aliam ob causam sic eos susceperunt, ut tamquam mortalibus et hu­
mana refectione indigentibus ministrarent; sed erat profecto aliquid,
quo ita excellebant, licet tamquam homines, ut in eis esse Dominum,
de
s i c u t assolet in Prophetis, hi, qui hospitalitatem illis exhibebant,
cc 535 dubitare non possent; atque ideo et ipsos aliquando pluraliter et in/
eis Dominum aliquando singulariter appellabant. Angelos autem
fuisse Scriptura testatur, non solum in hoc Genesis libro, ubi haec
gesta narrantur, verum etiam in Epistula ad Hebraeos, ubi, cum ho-
dalje - zašto ne primijete i to, kako su bila došla dvojica ljudi da
unište Sodomićane, dok je Abraham još govorio jednomu, nazivajući
ga Gospodinom i moleći ga da u Sodomi ne uništi i pravednika za­
jedno s bezbožnikom? A tu je dvojicu i Lot primio tako te je sam u
razgovoru s njima upotrijebio 'Gospodine', u jednini. Naime, pošto
im se prvo obratio u množini: »Molim, gospodo, svrnite u kuću svo­
2
jega sluge« i tako dalje, što se već tu kaže, poslije se čita ovo: »I
uzeše ga anđeli za ruku, a i ženu njegovu i dvije kćeri, jer Gospodin
ushtjede spasiti ih. I dogodi se, čim ih izvedoše u polje, da im kazaše:
'Bježi da život spasiš! Ne obaziri se, niti se gdje u ravnici zaustavljaj!
Bježi u brdo da ne budeš zatrt!' A h Lot reče njima: ' M o l i m te, G o ­
spodine, ako je sluga tvoj našao milost pred tobom'« i ostalo što slije­
3
di. Zatim, nakon tih riječi i Gospodin odgovara njemu u jednini
4
(iako je u dvojici anđela) govoreći: »Eto, začudih se licu tvojem« i
tako dalje. Otuda je mnogo vjerojatnije da su obojica (i Abraham u
trojici i Lot u dvojici muževa) prepoznali Gospodina, kojemu su se
obratili u jednini, čak iako te smatrahu ljudima; i nisu ih primili tako
ni zbog kojega drugog razloga nego kako bi ih poslužili kao smrtnike,
potrebite ljudske okrepe; nu bijaše zaista u njima nešto čime su se
toliko isticali, iako su se činih ljudima, tako te oni što im ukazaše
gostoprimstvo nisu mogli sumnjati da je u njima Bog, kao što običava
biti u prorocima; i stoga ih jednom oslovljavahu u množini, a drugi
put Boga u njima u jednini. Dočim, Pismo svjedoči kako ti bijahu
anđeli, ne samo u ovoj knjizi Postanka, gdje se iznose ti događaji,
nego i u Poslanici Hebrejima, koja - gdje se hvah gostoljublje - kaže:
5

spitalitas laudaretur: Per hane, inquit, etiam quidam nescientes ho- »Jer su njime neki, i ne znajući to, ugostili anđele!« Stoga, kad je

d a
in om. M.
d b
etiam M.
d c
appellaret M.
d d
respondit M.
d e
esse add. M.
1
Post 18,2. (Prijevod prema latinskom predlošku). Ovo je mjesto o posjetu tajan­
stvene trojice posebice zaokupljalo i židovske i kršćanske komentatore (Filona, Justina,
1 1 0
Cf. G e n 18, 1-2. Tertulijana, Ireneja, Ambrozija). Augustin inače prepoznaje Trojstvo u toj trojici, što je
1 1 1 vjerojatno pod utjecajem Ambrozija.
G e n 18, 2-3. 2

1 1 2
Post 19,2.
G e n 19, 2. 3
Post 19,16-19. (Prijevod dijelom prema latinskom predlošku).
1 1 3
G e n 19, 16-19. 4
Post 19,21. (Prema Septuaginti).
5
1 1 4
G e n 19, 21 (sec. L X X ) . Heb 13,2.

464 D E CIV. D E I 16, 29 - 31
115
spitio receperunt angelos . Per illos igitur tres viros, cum rursus
filius Isaac de Sarra promitteretur Abrahae, divinum datum est
etiam tale responsum, ut diceretur: Abraham erit in magnam gentem
et multam, et benedicentur in eo omnes gentes terrae . Et hic duo 116
illa brevissime plenissimeque promissa sunt, gens Israel secundum
carnem et omnes gentes secundum fidem.
30. Post hane promissionem liberato de Sodomis Loth et veniente
Sodoma igne
deleta est.
igneo imbre de caelo tota illa regio impiae civitatis in cinerem versa
est, ubi stupra in masculos in tantam consuetudinem convaluerant,
quantam leges solent aliorum factorum praebere licentiam. Verum
et hoc eorum supplicium specimen futuri iudicii divini fuit. N a m quo
pertinet quod prohibiti sunt qui liberabantur ab angelis retro respi-
cere, nisi quia non est animo redeundum ad veterem vitam, qua per
gratiam regeneratus exuitur, si ultimum evadere iudicium cogita-
mus ? Denique uxor Loth, ubi respexit, remansit et in salem conversa
hominibus fidelibus quoddam praestitit condimentum, quo sapiant
117
aliquid, unde illud caveatur exemplum . Inde rursus Abraham fecit
in Geraris apud regem civitatis illius Abimelech, quod in Aegypto de
coniuge fecerat, eique intacta similiter reddita est. Ubi sane Abra­
ham obiurganti regi, cur tacuisset uxorem sororemque dixisset, ape-
riens quid timuerit etiam hoc addidit: Etenim vere soror mea est de
118
PL510 patre, sed non de matre , / quia de patre suo soror erat Abrahae, de
quo propinqua eius erat. Tantae autem pulehritudinis fuit, ut etiam
in illa aetate posset adamari.
Cum isaac pro- 3 1 . Post haec natus est Abrahae secundum promissionem Dei de
rarisit S a
Sarra filius, eumque nominavit Isaac, quod interpretatur «Risus».
Riserat enim et pater, quando ei promissus est, admirans in gaudio;
riserat et mater, quando per illos tres viros iterum promissus est,
dubitans in gaudio; quamvis exprobrante angelo, quod risus ille,
etiamsi gaudii fuit, tamen plenae fidei non fuit, post ab eodem angelo
in fide etiam confirmata est. Ex hoc ergo puer nomen accepit. Nam
quod risus ille non ad irridendum opprobrium, sed ad celebrandum
cc 536 gau/dium pertinebat, nato Isaac et eo nomine vocato Sarra monstra-
vit; ait quippe: Risum mihi fecit Dominus; quicumque enim audierit,
119
congaudebit mihi '. Sed post aliquantulum tempus ancilla de domo
eicitur cum filio suo, et duo illa secundum Apostolum Testamenta
significantur, Vetus et Novum, ubi Sarra illa supernae Ierusalem,
120
hoc est civitatis Dei, figuram gerit .
115
Hebr 13, 2.
116
G e n l 8 , 18.
1 1 7
Cf. Gen 19, 26; Sap 10, 7; Lc 17, 32.
1 1 8
Gen 20, 12.
O DRŽAVI BOŽJOJ 16, 29 - 31
preko te trojice muževa obećano Abrahamu da će Sara roditi Izaka,
dan je Božji odgovor u riječima: »Od Abrahama će nastati velik i
6
brojan narod, te će se svi narodi zemlje njime blagoslivljati?« I tako
je ovdje - i najkraće i najobilatije obećano dvoje: narod izraelski po
puti i svi narodi po vjeri.
30. Nakon toga obećanja, pošto je Lot izbavljen iz Sodome, spu­ O Lotovu
izbavljenju iz
sti se s neba ognjena kiša i pretvori u pepeo cijelo područje toga Sodome te o
bezbožnoga grada, gdje blud između muškinja bijaše uzeo tolikoga njezinu uništenju
nebeskim og­
maha te postade uobičajen kao i bilo koji postupci što su dopušteni njem i o Abime-
zakonima. A i ta njihova kazna bijaše tek primjer budućega božan­ leku, kojega
požuda nije
skoga suda. Jer, zašto je zabranjeno onima koje izbaviše anđeli da se mogla nauditi
ne obaziru, ako ne zbog toga, što se u duhu ne smijemo vraćati sta­ Sari.
romu životu, što ga po milosti preporođeni odbacuje kao odjeću, ako
mislimo izbjeći posljednjem sudu? I napokon, Lotova žena koja ondje
gdje se obazrela i ostade i , pretvorena u sol, dade ljudima vjernicima
stanovitu začimbu po kojoj u mudrosti upoznaju kako se trebaju ču­
1
vati takvog primjera.
Zatim Abraham opet u Geraru, kod kralja toga grada, Abimeleka,
primijeni istu onu varku o svojoj ženi kojom se poslužio i u Egiptu, i
ona mu je slično vraćena netaknutom. A kad je kralj ukorio Abra­
hama što je prešutio da mu je žena i rekao kako je sestra, otkrivši
mu čega se bojao, Abraham je i ovo dodao: »Ona je uistinu moja
2
sestra: kći je moga oca, iako ne i moje majke,« jer ona po ocu bijaše
Abrahamu sestra, i po tome mu je bila blizak rod. A njezina je kra-
sota bila tolika te je i u toj dobi mogla izazvati ljubav.
3 1 . Nakon toga, prema obećanju Božjem, rodila je Sara Abra- O Izakovu
hamu sina, i on ga nazva Izak, što se tumači kao 'smijeh'. Jer otac 0
P
bećanju ?o a
njegov se smijao kad mu je on obećan, čudeći se u radosti; a i mater imenu koje mu
njegova, kad ga ono ponovo obećaše trojica muževa, sumnjajući u M i j e h u oboje
1
radosti; te pošto ju je anđeo ukorio zbog toga smijeha, iako joj bijaše roditelja,
od radosti, ipak nije još posve vjerovala, - i nju je kasnije isti anđeo
učvrstio u vjeri. Dakle, po tomu je dječak dobio ime. A da taj smijeh
nije pripadao ruglu podsmijeha, nego slavi radosti, pošto je Izak ro­
đen i nazvan tim imenom, pokazuje Sara, jer kaže: »Gospodin mi
2
dade smijeh, i tko god to čuje, radovat će se zajedno sa m n o m . « A l i
malo vremena nakon toga iz doma je istjerana sluškinja sa svojim
sinom, što - prema apostolu - označuje oba zavjeta, stari i novi, gdje
Sara predstavlja lik višnjeg Jeruzalema, to jest grada Božjeg.
Post 18,18.
Post 19,24-26.
Post 20,12.
1
Post 17,16.
2
Post 21,6. (Prijevod prema latinskom predlošku).
 DECIV. DEI 16, 32,1 O DRŽAVI BOŽJOJ 16, 32,1 467

Fide Abraham 32. 1. Inter haec, quae omnia commemorare nimis longum est,
Isaac immola- temptatur Abraham de immolando dilectissimo filio ipso Isaac, ut
bat.
pia eius oboedientia probaretur, saeculis in notitiam proferenda,
121
non D e o . Neque enim omnis est culpanda temptatio, quia et gratu-
landa est, qua fit probatio. Et plerumque aliter animus humanus sibi
ipsi innotescere non potest, nisi vires suas sibi non verbo, sed expe-
rimento temptatione quodammodo interrogante respondeat; ubi si
Dei munus agnoverit, tune pius est, tune solidatur firmitate gratiae,
non inflatur inanitate iactantiae. Numquam sane crederet Abraham,
quod victimis Deus deleetaretur humanis; quamvis divino intonante
praecepto oboediendum sit, non disputandum. Verum tamen Abra­
ham confestim filium, cum fuisset immolatus, resurrecturum credi-
disse laudandus est. Dixerat namque illi Deus, cum de ancilla et f i l
io eius foras eiciendis voluntatem coniugis nollet implere: In Isaac
vocabitur tibi semen. Et certe ibi sequitur ac dicitur: Et filium autem
ancillae huius in magnam gentem faciam illum, quia semen tuum
122:
est . Quomodo ergo dictum est: In Isaac vocabitur tibi semen, cum
et Ismaelem Deus semen eius vocaverit? Exponens autem Apostolus
PL511 quid sit: In Isaac vocalbitur tibi semen: Id est, inquit, non qui filii
di 1 2 3
carnis, hi filii Dei, sed filiipromissionis deputantur in semen . Ac
per hoc filii promissionis, ut sint semen Abrahae, in Isaac vocantur,
hoc est in Christo vocante gratia congregantur. Hane ergo promissio-
nem pater pius fideliter tenens, quia per hunc oportebat impleri,
quem Deus iubebat oceidi, non haesitavit quod sibi reddi poterat im­
molatus, qui dari potuit non speratus. Sic intellectum est et in Epi-
stula ad Hebraeos, et sic expositum. Fide, inquit, praecessit Abraham/
dg
Isaac temptatus et unicum obtulit, qui promissiones suscepit, ad
CC 537
quem dictum est: In Isaac vocabitur tibi semen, cogitans quia et ex
mortuis suscitare potest Deus. Proinde addidit: Pro hoc etiam eum et
124
in similitudinem adduxit ; cuius similitudinem, nisi illius unde di­
cit Apostolus Qui proprio filio non pepercit, sed pro nobis omnibus
dl 125
tradidit eum ? Propterea et Isaac, sicut Dominus erucem suam,
ita sibi ligna ad victimae locum, quibus fuerat et imponendus, ipse
32. 1. Među tima događajima (koje bi doista bilo dosadno spo­ O poslušnosti i
vjeri Abrahamo-
minjati sve) nalazi se i Abrahamova kušnja zbog žrtvovanja najmili­ voj, u kojoj je
jega sina Izaka, kako bi se iskušala njegova pobožna poslušnost, te o iskušavan žrtvo­
vanjem sina i o
njoj doznala poznija vremena, ne sam Bog. U z to, svaka kušnja nije Sarinoj smrti.
za pokudu, jer je na radost ona što donosi prokušanost. I uopće,
ljudski duh ne može drukčije spoznati sebe sama osim da omjeri
snage svoje, odgovorivši ne riječju, nego činom na pitanja kušnje;
ako on u tome prepozna dar Božji, onda je pobožan, onda se ojačava
čvrstinom milosti, a ne napuhuje ispraznom hvastavošću.
Abraham, naravno, ne bi nikada povjerovao, da se Bog raduje ljud­
skim žrtvama; pa ipak, kad zaori božanska zapovijed, mora se slušati
a ne prigovarati. N u Abraham je dostojan hvale jer vjerovaše kako
će sin njegov ponovo uskrsnuti, pošto bude jednom žrtvovan. Naime,
kad ono ne ushtjedne ispuniti volju svoje supruge da istjera sluškinju
i njezina sina, Bog mu je rekao: »Po Izaku će ti se sjeme nazivati.« I
tu slijede riječi: »I od sina tvoje sluškinje načinit ću velik narod, jer
1
je on tvoje sjeme.« Kako je onda rečeno: »Po Izaku će ti se sjeme
nazivati«, kad Bog i Išmaela nazva njegovim sjemenom? Objašnjava­
jući to, apostol kaže: »Po Izaku će ti se sjeme nazivati; to jest: nisu
2
sinovi puti sinovi Božji, nego sinovi obećanja računaju se kao sjeme.«
Prema tome, sinovi obećanja, da bi bili sjeme Abrahamovo, nazivaju
se po Izaku; po milosti koja ih poziva okupljaju se u Krista. Dakle,
pobožni otac vjerno se držeći tog obećanja (jer se ono moralo ispuniti
po ovomu kojeg mu Bog naređivaše zaklati) nije sumnjao da mu
može i žrtvovan biti dan natrag onaj koji mu je mogao nenadano
uopće biti darovan.
Tako je shvaćeno i u poslanici Hebrejima i ovako izloženo: »Vjerom
je Abraham išao ispred, po Izaku stavljen na kušnju, i prikazao je
svoga jedinca, on koji je primio obećanja, kojemu je rečeno: T o
Izaku će ti se sjeme nazivati', misleći kako Bog može i od mrtvih
uskrisiti.« Zatim je dodao: »Zato ga i navede u slici.« A koja je to 3

portavit. Postremo quia Isaac oceidi non oportebat, posteaquam est
pater ferire prohibitus, quis erat ille aries, quo immolato impletum
est significativo sanguine sacrificium? Nempe quando eum vidit
126
Abraham, cornibus in frutice tenebatur . Quis ergo illo figuraba-
tur, nisi Iesus, antequam immolaretur, spinis Iudaicis coronatus ?
d f
in sem i ne M.
slika ako ne onoga o kojemu kaže apostol: »Koji nije poštedio ni
4
vlastitog sina, već ga je za sve nas predao«? Zbog toga i Izak - kako
Gospodin svoj križ - sam je na mjesto žrtvovanja nosio drvo, na koje
je imao biti položen. A na kraju, budući da nije trebalo Izaka zaklati,
pošto ocu bijaše zabranjeno da ga udari, tko je bio onaj ovan, koji je
žrtvovan znakovitom krvlju dopunio žrtvu? Naime, kad ga Abraham
ugleda, on se bijaše rozima zapleo u grmu. A tko bijaše time nazna­
čen, ako ne Isus, kojega - prije nego je žrtvovan - okruniše židovskim
trnjem? 5

d
s in Isaac M.
idem antepon. M.
& illum M.
1
Post 21,12. (Prijevod prema lat. predlošku).
2
Post 9,8. (Prijevod prema lat. predlošku).
3
1 2 1 Heb 11,17-19. (Prijevod prema Augustinovu lat. predlošku, koji je - uz to -
Cf. G e n 22, 1-14.
1 2 2
dijelom oslonjen na neuobičajen prijevod stare latinske Biblije: »Pro hoc etiam cum et in
G e n 21, 12-13. similitudinem adduxit«, dok je uobičajen oblik kao u Vulgati: »Unde eum et in parabolam
1 2 3
R o m 9, 8. accepit« - 'otuda ga dobi u slikovitu značenju').
4
1 2 4
H e b r 11, 17-19. Rim 8,32.
5
1 2 5
R o m 8, 32. Prema evanđeljima Novog zavjeta (Mk 15,16; Iv 19,1) krunu od trnja načiniše
1 2 6 rimski vojnici i postaviše je Isusu na glavu. Augustin je, poput većine svojih sudobnika,
C f . G e n 22, 1-14. za sve Isusove muke optuživao Židove.
 468 D E CIV. D E I 16, 32,2 - 33 O DRŽAVI BOŽJOJ 16, 32,2 - 33 469

Eius fides 32. 2. Sed divina per angelum verba potius audiamus. Ait quippe
praemium ac­
cepit. Scriptura: Et extendit Abraham manum suam sumere machaeram, ut
occideret filium suum. Et vocavit illum angelus Domini de caelo et
dixit: Abraham! Ille autem dixit: Ecce ego. Et dixit: Non inicias ma­
num tuam super puerum, neque facias illi quicquam; nunc enim scivi
d
quia times Deum tuum \ et non pepercisti filio tuo dilecto propter
127
me . Nunc scivi dictum est, nunc sciri feci; neque enim hoc nondum
sciebat Deus. Deinde ariete illo immolato pro Isaac filio suo vocavit,
ut legitur, Abraham nomen loci illius: Dominus vidit; ut dicant hodie:
In monte Dominus apparuit. Sicut dictum est: Nunc scivi, pro eo
quod est: Nunc sciri feci; ita hic: Dominus vidit, pro eo quod est:
Dominus apparuit, hoc est: Videri se fecit. Et vocavit angelus Domini
Abraham secundo de caelo dicens: Per me ipsum iuravi, dicit Domi­
nus, propter quod fecisti verbum hoc et non pepercisti filio tuo dilecto
propter me, nisi benedicens benedicam te, et multiplicans multiplica-
6x1 do
bo semen tuum tamquam stellas caeli et tamquam harenam, quae
iuxta labium mariš. Et hereditate possidebit semen tuum civitates ad-
versariorum, et benedicentur in semine tuo omnes gentes terrae, quia
128
obaudisti voćem meam . Hoc modo est illa de vocatione gentium in
PL512 semine / Abrahae post holocaustum, quo significatus est Christus,
etiam iuratione Dei firmata promissio. Saepe enim promiserat, sed
CC 538 numquam iuraverat. Quid/ est autem Dei veri veracisque iuratio nisi
promissi confirmatio et infidelium quaedam increpatio?
2. Nego radije poslušajmo božanske riječi izrečene preko anđela.
Pismo naime kaže: »I pruži Abraham ruku svoju da uzme nož i zako-
lje svojeg sina. A zovne ga anđeo Gospodnji s neba i reče: 'Abraha-
me! Abrahame!' O n reče: 'Evo me!' A anđeo reče: 'Ne stavljaj ruku
svoju na dječaka, niti mu štogod učini; jer sada spoznah kako se bojiš
6
Boga svojega, i nisi poštedio ni sina svojeg ljubljenog radi m e n e . ' «
A ovo 'sada spoznah' znači 'sad učinih da se zna', jer je to Bog i prije
ovoga znao. Pošto je ovan žrtvovan mjesto njegova sina Izaka, čita­
mo: »To mjesto Abraham nazva imenom 'Gospodin je vidio', tako
da danas kažu: 'Gospodin se pojavio na gori.'« I kao što 'sada spo­
znah' stoji mjesto 'sad učinih da se zna', tako i 'Gospodin je vidio'
stoji mjesto 'Gospodin se pojavio', to jest: učinio je da se vidi.
»I zovne anđeo Gospodnji Abrahama po drugi put s neba govoreći:
'Prisegoh se sobom samim' reče Gospodin, 'jer si poslušao riječ moju
i nisi poštedio ni sina svojeg ljubljenog radi mene, blagoslovit ću te
blagoslovom svojim, i umnažajući tebe umnožit ću tvoje sjeme poput
zvijezda na nebu i poput pijeska duž ruba morskoga. I sjeme će tvoje
zaposjesti gradove protivničke pravom baštine, i blagoslivljati će se u
8
sjemenu tvojem svi narodi zemlje, jer si poslušao moj glas.«
Ovim je načinom obećanje o zvanju naroda u Abrahamovo sjeme,
nakon žrtve paljenice (kojom je označen Krist), potvrđeno još i prise­
gom Božjom. Naime, O n je često obećavao, ali se nikad nije prisezao.
A što je pak drugo prisega pravoga i istinitoga Boga ako ne potvrda
obećanja i nekakav ukor nevjernicima?

Sara viro prae- 32. 3. Post haec Sarra mortua est, centesimo vicesimo septimo
mortua est. anno vitae suae, centesimo autem et tricesimo septimo viri s u i . 129
Decem quippe annis eam praecedebat aetate; sicut ipse, quando sibi
ex illa promissus est filius, ait: Si mihi annorum centum nascetur
130
filius, et si Sarra annorum nonaginta pariet? . Tune emit agrum
131
Abraham, in quo sepelivit u x o r e m . Tune ergo secundum narratio-
nem Stephani in terra illa est collocatus, quoniam coepit i b i esse
possessor; post mortem scilicet patris sui, qui colligitur ante bien-
132
nium fuisse defunetus .
3. Nakon toga umre Sara, u stotinu dvadeset i sedmoj godini
svojeg života, a u stotinu trideset i sedmoj godini muževljevoj. Jer on
je bio deset godina stariji od nje, kako i sam reče kad mu bijaše
obećan sin od nje: »Zar će se meni stogodišnjaku roditi sin, i zar će
9
Sara u devedesetoj roditi?« Tad je Abraham kupio polje, u kojem je
10
pokopao svoju ženu. Tada se, prema Stjepanovu izvješću, naselio u
toj zemlji, jer tek tu postade posjednikom; naime, nakon smrti svo­
jega oca, koji se računa da je umro dvije godine prije toga.

Quae praenun- 33. Deinde Rebeccam neptem Nachor patrui sui, cum annorum 33. A zatim, kad Izaku bijaše četrdeset godina, oženi se Rebe-
tient Isaac nup- O Rebeki, unuci
quadraginta esset Isaac, duxit uxorem, centesimo scilicet et quadra- kom, unukom svojega strica Nahor a, to jest: u stotinu i četrdesetoj Nahorovoj, koju
tiae. Izak uze za ženu.
gesimo anno vitae patris sui, triennio post mortem matris suae. Ut
godini očeva života, a tri godine nakon majčine smrti. K a d je otac
autem illam duceret, quando ab eius patre in Mesopotamiam servus
njegov poslao slugu u Mezopotamiju, da bi ovu doveo, i kad je istomu
missus est, quid aliud demonstratum est, cum eidem servo dixit
dp sluzi Abraham rekao: »Stavi svoju ruku pod moje bedro i zaprisegnut
Abraham: Pone manum tuam sub femore meo, et adiurabo te per
d l
tu M.
d m
memetipsum M.
d n
sicut M.
d o
est add. M.
D
P per om. CC. 6
Post 22,10-12. (Prijevod prema lat. predlošku).
7
Post 12,14. (Prijevod prema lat. predlošku).
8
Post 22,15-18. (Prijevod prema lat. predlošku).
9
1 2 7
G e n 22, 10-12. Post 17,17.
10
1 2 8
G e n 22, 14-18. Dj 7,4.
 470 D E CIV. D E I 16, 33 - 34 O DRŽAVI BOŽJOJ 16, 33-34 471

Dominum Deum caeli et Dominum terrae, ut non sumas uxorem filio
d q 133
meo Isaac a filiabus Chananaeorum , nisi Dominum Deum caeli
et Dominum terrae in carne, quae ex illo femore trahebatur, fuisse
venturum? Numquid haec parva sunt praenuntiatae indicia veritatis,
quam compleri videmus in Christo?
ću te Gospodinom Bogom neba i Gospodinom zemlje, da sinu mojem
Izaku ne dovedeš ženu između kćeri Kanaanaca« , - što li je time
drugo pokazano ako ne kako je od toga bedra imao doći u puti Go­
spodin Bog neba i Gospodin zemlje? A ovo nisu neznatne crte one
pretkazane istine, koju vidimo da se ispunja u Kristu.

Quae Cetura fi- 34. Quid autem sibi vult, quod Abraham post mortem Sarrae Cet- 34. Koji je smisao tomu što se Abraham nakon Sarine smrti ože­ Kako treba
liique signifi- 134
turam duxit uxorem ? Ubi absit ut incontinentiam suspicemur, razumjeti ono
cent. nio Keturom? Nek je daleko od nas da bismo tu pomislili na neuz- što se Abraham
praesertim in illa iam aetate et in illa fidei sanctitate. A n adhuc pro- držnost, osobito u onoj njegovoj dobi i u svetosti njegove vjere. D a nakon Sarine
creandi filii quaerebantur, cum iam Deo promittente tanta multipli- smrti oženio
li je još tražio rađanje djece, iako je Božjim najpouzdanijim obeća­ Keturom.
catio filiorum ex Isaac per stellas caeli et harenam terrae fide proba- njem već bilo zajamčeno mnoštvo sinova po Izaku poput zvijezda na
tissima teneretur? Sed profeeto si Agar et Ismael, doctore Apostolo, nebu i pijeska na zemlji? A l i ako su - kako apostol naučava - i 1

135
significaverunt carnales Veteris Testamenti , cur non etiam Cettu­
ra et filii eius significent carnales, qui se ad Testamentum Novum
existimant pertinere? Ambae quippe et uxores Abrahae et coneubi-
CC539 nae sunt appellatae; Sarra vero numquam dicta est coneubina./ Nam
et quando data est Agar Abrahae, ita scriptum est: Et apprehendit
Sara uxor Abram Agar Aegyptiam ancillam suam post decem annos,
PL513 quam habitaverat Abram I in terra Chanaan, et dedit eam Abram viro
136
suo ipsi uxorem . De Cettura autem, quam post obitum Sarrae ac­
cepit, sic legitur: Adiciens autem Abraham sumpsit uxorem, cui no­
137
men Cettura . Ecce ambae dicuntur uxores; ambae porro coneubi-
nae fuisse reperiuntur, postea dicente Scriptura: Dedit autem Abra­
ham omnem censum suum Isaac filio suo, et filiis coneubinarum sua-
rum dedit Abraham dationes et dimisit eos ab Isaac filio suo adhuc
138
se vivo ad orientem, in terram orientis . Habent ergo nonnulla mu-
Hagara i Ismael označivali putene ljude Staroga zavjeta, zašto ne bi
Ketura i njezini sinovi označivali one putenike koji misle kako pripa­
daju Novomu zavjetu? I zaista, obje su one nazivane i ženama i sulož-
nicama Abrahamovim; dočim Sara nije nikad nazvana suložnicom.
Naime, kad je Hagara dana Abrahamu, pisano je: »Tako, pošto je
Abraham proboravio deset godina u zemlji kanaanskoj, njegova žena
Saraja uzme Hagaru, Egipćanku, sluškinju svoju, pa je dade svojem
2
mužu Abramu za ženu.« Dočim o Keturi, koju je uzeo nakon Sarine
smrti, čitamo ovo: »Abraham je sebi uzeo još jednu ženu, - zvala se
3
K e t u r a . « 1 tako su obje nazvane ženama, i obje su se pokazale sulož-
nicama, jer Sveto pismo poslije kaže: »Abraham prenese sav svoj
imutak na Izaka; a sinovima od svojih suložnica dade Abraham samo
darove i još ih za svoga života razašalje po istoku - daleko od svoga
4

nera filii coneubinarum, sed non perveniunt ad regnum promissum, sina Izaka - u Istočni kraj.«
nec haeretici, nec Iudaei carnales, quia praeter Isaac nullus est he­ Dakle, sinovi suložnica dobivaju neke darove, ali ne stižu u obećano
res, et non qui filii carnis, hi filii Dei, sed filii promissionis deputantur kraljevstvo, kao ni krivovjerci, ni Zidovi putenici, jer osim Izaka
139 140
in semine , de quo dictum est: In Isaac vocabitur tibi semen . Ne- nema drugoga baštinika, i »nisu sinovi puti sinovi Božji, nego se si­
que enim video, cur etiam Cettura post uxoris mortem dueta, nisi 5
novi obećanja računaju kao sjeme,« o kojem je rečeno: »Po Izaku će
propter hoc mysterium, dicta sit coneubina. Sed quisquis haec non ti se sjeme nazivati.« I ne vidim zašto je Ketura, koju dovede nakon
vult in istis significationibus aecipere, non calumnietur Abrahae. ženine smrti, nazvana suložnicom, ako ne zbog toga otajstva. A l i tko
Quid si enim et hoc provisum est contra haereticos futuros secunda- god ne želi prihvatiti takva tumačenja, neka ne kori Abrahama. Što
rum adversarios nuptiarum, ut in ipso patre multarum gentium post ako je i to predviđeno protiv budućih krivovjeraca, protivnika ponov­
obitum coniugis iterum coniugari demonstraretur non esse pecca­ nog braka, kako bi se u primjeru samoga oca mnogih naroda poka­
tum? Et mortuus est Abraham, cum esset annorum centum septua­ zalo da ponovan brak nakon smrti supruge nije grijeh?
dr 141
ginta quinque . Annorum ergo septuaginta quinque Isaac filium
dereliquit, quem centenarius genuit. I umre Abraham, kad mu je bilo stotinu sedamdeset i pet godina.
Ostavio je, dakle, sina Izaka stara sedamdeset i pet godina, jer bijaše
d c
i de M. stogodišnjak kad mu se ovaj rodio.
d r
quinque hic et infra om. edd.
1
Post 24,2. (Prijevod prema lat. predlošku).
1 3 3
G e n 24, 2-3.
1
1 3 4
Cf. G e n 25, 1. Gal 4,24.
2
1 3 5
Cf. G a l 4, 24. Post 16,3.
3
1 3 6
Post 25,1.
G e n 16, 3. 4
Post 25,5-6.
1 3 7
G e n 25, 1. 5
Rim 9,8.
6
1 3 8
G e n 25, 5. Rim 9,7.
7
1 3 9
R o m 9, 8. Riječ je o montanistima, krivovjercima koji su drugi brak smatrali grijehom, pro­
1 4 0
G e n 21, 12. povijedajući tako »savršenije« ćudoređe od samog Svetog pisma. Montanisti su djelovali
1 4 1
u II st. osobito u rimskoj Africi zagovarajući strogi asketizam. Augustin inače smatra
Cf. G e n 25, 7. kako je uzdržanost bez braka bolja od braka (vidi X X X V I poglavlje).
 472 D E CIV. D E I 16, 35 - 36
D e
. §J
e m i n l s
35. Iam ex hoc, quemadmodum per posteros Abrahae civitatis
quid indicave- ^ . . . . . . . . T
rit divina re- D procurrant tempora, videamus. A primo igitur anno vitae Isaac
e i
sponsio. usque ad sexagesimum, quo ei nati sunt filii, illud memorabile est,
quod, cum i l l i Deum roganti ut pareret uxor eius, quae sterilis erat,
concessisset Dominus quod petebat, atque haberet illa conceptum,
gestiebant gemini adhuc in utero eius inclusi. Qua molestia cum an-
geretur, Dominum interrogavit accepitque responsum: Duae gentes
in utero tuo sunt et duo populi de ventre tuo separabuntur et populus
142
populum superabit et maior serviet minori . Quod Paulus apostolus
cc 540 magnum vult intellegi gratiae documentum, quia nondum illis natis
nec aliquid agentibus boni seu mali sine ullis bonis meritis eligitur
143
minor maiore reprobato ; quando procul dubio, quantum attinet
ad originale peccatum, ambo pares erant; quantum autem ad pro-
prium, ullius eorum nullum erat. Sed nunc de hac re dicere aliquid
d s
latius instituti operis ratio non sinit, unde i n aliis multa iam dixi-
144
mus . Quod autem dictum est: Maior serviet minori, nemo fere no­
d t
stro rum aliter intellexit, quam maiorem populum Iudaeorum mi-
PL 514 nori Christiano populo serviturum. / Et revera quamvis in gente Idu-
maeorum, quae nata est de maiore, cui duo nomina erant (nam et
Esau vocabature et Edom, unde Idumaei), hoc videri possit imple­
tum, quia postea superanda fuerat a populo, qui ortus est ex minore,
id est Israelitico, eique fuerat futura subiecta: tamen in aliquid
maius intentam fuisse istam prophetiam, qua dictum est: Populus
populum superabit et maior serviet minori, convenientius creditur.
Et quid est hoc, nisi quod in Iudaeis et Christianis evidenter imple-
tur?
In Abraham ad 36. Accepit etiam Isaac tale oraculum, quale aliquotiens pater
Isaac promis­
eius acceperat. De quo oraculo sic scriptum est: Facta est autem fa-
sio fuit.
mes super terram praeter famem, quae prius facta est in tempore
Abrahae. Abiit autem Isaac ad Abimelech regem Philistinorum in Ge-
rara. Apparuit autem illi Dominus et dixit: Noli descendere in Aegyp-
tum; habita autem in terra, quam tibi dixero, et incole in terra hac; et
ero tecum et benedicam te. Tibi enim et semini tuo dabo omnem ter­
ram hane, et statuam iuramentum meum, quod iuravi Abrahae patri
tuo; et multiplicabo semen tuum tamquam stellas caeli, et dabo semi­
ni tuo omnem terram hane, et benedicentur in semine tuo omnes gen­
tes terrae, pro eo quod obaudivit Abraham pater tuus voćem meam et
custodivit praecepta mea et mandata mea et iustificationes meas et
d s
in] et in M.
d t
nostrum M.
1 4 2
Gen 25, 23.
1 4 3
Rom 10-13.
1 4 4
Cf. De gratia Christi et de peccato originali; De gratia et
libero arbitrio; De correptione et gratia.
O DRŽAVI BOŽJOJ 16, 35 - 36 473
3 5 . A sad da razvidimo kojim načinom protjecahu vremena grada što je označio
Božjega preko Abrahamovih potomaka. Dakle, od prve godine Iza- V
a S
or o biizana^ia
kova života sve do njegove šezdesete, kad mu se rodiše sinovi, zna- što još bijahu u
čajno je ono što kad je zamolio u Boga da mu žena rodi (koja bijaše u trobi. ° in J
jalovom), Bog mu bijaše već dopustio to što je tražio i ona je bila
začela, i već su se borili između sebe blizanci zatvoreni u njezinoj
utrobi. K a d ona, uznemirena od te nezgode, upita Gospodina, dobi
ovaj odgovor: »Dva su plemena u tvojoj utrobi, i dva će se naroda
od tvojeg krila odijeliti, i narod će nad narodom vladati, i stariji će
1
služiti mlađemu.« A to apostol Pavao želi razumjeti kao veliko svje­
dočanstvo o milosti, jer dok oni još nisu bili ni rođeni i nisu ništa
učinili ni dobro ni zlo, bez ikakvih dobrih zasluga - mlađi je izabran,
2
a stariji odbačen; i bez ikakve dvojbe, što se tiče istočnog grijeha,
tada obojica bijahu jednaki, a što se pak tiče njihova vlastitog grijeha,
ni jedan ga još nije imao.
A l i , namjena poduzetog djela ne dopušta raspravljati sada šire o tome
predmetu, jer smo o njemu već mnogo govorili u ostalim knjigama.
Ono što je rečeno: »Stariji će služiti mlađemu« gotovo nitko od naših
nije shvatio drukčije nego da će stariji narod Židova služiti mlađemu
narodu kršćana. Zapravo, iako se to čini ispunjenim u puku Idumeja-
ca, koji je potekao od starijega sina, koji je imao dva imena - zvaše
se, naime, i Ezav i Edom, te otuda Idumejci - jer će te poslije svladati
narod potekao od mlađega sina, naime Izraelci, i oni će mu biti pod­
vrgnuti, - ipak je prikladnije vjerovati, kako je to proroštvo namije­
njeno čemu većem, to jest kad je rečeno: »I narod će nad narodom
vladati, i stariji će služiti mlađemu«, što je to ako ne ono što je bjelo­
dano ispunjeno u Zidovima i kršćanima?
36. I Izak je primio onakvo proroštvo kakvo je i njegov otac pri­ O proroštvu i
blagoslovu, koje
mio nekoliko puta. O tome proroštvu ovako je pisano: »U zemlji je Izak primio
zavlada glad, različita od prijašnje što je bila za vrijeme Abrahama, isto onako kao i
njegov otac, a
pa Izak ode Abimeleku, kralju Filistejaca, u Geraru. Ukaza mu se voljen zbog
Gospodin i reče: 'Ne silazi u Egipat: boravi u zemlji koju ću ti ozna­ očevih zasluga.
čiti. U ovoj se zemlji nastani, ja ću s tobom biti i blagoslivljati te; tebi
i tvojemu sjemenu dat ću svu ovu zemlju, i obnovit ću prisegu svoju
kojom sam se prisegao tvojemu ocu Abrahamu; i umnožit ću sjeme
tvoje kao zvijezde na nebu, i dat ću sjemenu tvojem cijelu ovu zemlju,
i u sjemenu tvojem blagoslivljat će se svi narodi zemlje, zbog toga što
je otac tvoj Abraham poslušao moj glas i pokorio se mojim nalozima
i zapovijedima mojim i odredbama mojim i zakonima mojim.« 1
1
Post 25,23.
2
Rim 9,11-13. Augustin se poslužio pričom o Ezavu za tri točke svojeg nauka: (1)
Bog u svojoj milosti izabire stanovite pojedince i prije bilo kakve njihove zasluge; to je
ujedno i glavni predmet njegove polemike s pelagijancima, u posljednjim godinama nje­
gova života. (2) Izjava o tome da će stariji sin služiti mlađemu ima dvostruko značenje:
ne samo što su potomci Ezava imali služiti Izraelcima, kao u Davidovo doba, nego oni
pretkazuju i sudbinu Židova, koji će služiti kršćanima. (3) Biblijska izjava da nerođena
djeca nisu učinila ništa ni dobro ni zlo poslužila je za pobijanje platonika i tvrdnje o
grijesima prije rođenja (Vidi O Kristovoj milosti i istočnom grijehu, 2,31,36).
1
Post 26,1-5. (Prijevod većinom prema Augustinovu lat. predlošku).
 474 D E civ. DEI 16, 3 6 - 3 7
145
legitima mea . Iste patriarcha nec uxorem habuit aliam nec ali-
quam concubinam, sed posteritate duorum geminorum ex uno con-
cubitu procreatorum contentus fuit. Timuit sane etiam ipse pericu-
lum de pulchritudine coniugis, cum habitaret inter alienos, fecitque
quod pater, ut eam sororem diceret, taceret uxorem; erat enim ei
du
propinqua e t paterno et materno sanguine; sed etiam ipsa ab alie-
dv dz 146
n i s , cognito quod u x o r esset, mansit intacta . Nec ideo tamen
istum patri eius prae/ferre debemus, quia iste nullam feminam prae-
ter unam coniugem noverat. Erant enim procul dubio paternae fidei
et oboedientiae merita potiora, in tantum, ut propter illum dicat
Deus huic se facere bona quae facit. Benedicentur, inquit, in semine
tuo omnes gentes terrae, pro eo quod obaudivit Abraham pater tuus
voćem meam et custodivit praecepta mea et mandata mea et iustifica-
tiones meas et legitima mea', et alio rursus oraculo: Ego sum, inquit,
Deus Abraham patris tui, noli timere; tecum enim sum et benedixi te
147
et multiplicabo semen tuum propter Abraham patrem tuum ; ut in-
tellegamus quam časte Abraham fecerit, quod hominibus impudicis
et nequitiae suae de Scripturis sanetis patrocinia requirentibus vide­
tur fecisse libidine; deinde ut etiam hoc noverimus, non ex bonis
singulis inter se homines comparare, sed in uno quoque considere-
mus universa. Fieri enim potest, ut habeat aliquid in vita et moribus
quispiam, quo superat alium, / idque sit longe praestabilius quam est
illud, unde ab alio superatur. Ac per hoc sano veroque iudicio, cum
continentia coniugio praeferatur, melior est tamen homo fidelis co-
niugatus quam continens infidelis. Sed infidelis homo non solum mi­
nus laudandus, verum etiam maxime detestandus est. Constituamus
ambos bonos; etiam sic profeeto melior est coniugatus fidelissimus
et oboedientissimus Deo quam continens minoris fidei minorisque
oboedientiae. S i vero paria sint cetera, continentem coniugato prae-
ferre quis ambigat?
Dei civitas in exordio fuit iuventutis ab Israel ad David [37-43]
Quid significet 37. Duo igitur Isaac filii Esau et Iacob pariter crescunt. Primatus
m a i o r i
E^au^beLT s transfunditur in minorem ex pacto et placito inter illos, eo
cens. quod lenticulam, quem cibum minor paraverat, maior immoderatius
concupivit, eoque pretio primogenita sua fratri iuratione interposita
148
vendidit . Ubi discimus in vescendo non cibi genere, sed aviditate
ea
immodesta quemque culpandum. Senescit Isaac eiusque oculis per
et om. M.
alienigenis M.
eius add. M.
immoderata M.
1 4 5
G e n 26, 1-5.
1 4 6
Cf. G e n 26, 7-11.
1 4 7
Cf. G e n 26, 24.
1 4 8
Cf. G e n 25, 29-34.
O DRŽAVI BOŽJOJ 16, 36-37 475
Ovaj praotac nije imao druge žene i nije imao nikakve suložnice, nego
bijaše zadovoljan potomstvom dvojice blizanaca začetih jednim jedi­
nim obležajem. A i on se zaista bojao pogibelji zbog ljepote svoje
supruge, kad prebivaše među tuđincima, te je postupio kao i njegov
otac, i zvao ju je sestrom a prešućivao je da mu je žena; ona mu,
naime, bijaše blizak rod i po očevoj i po majčinoj krvi; ali i ona ostade
netaknuta od tuđinaca, kad se doznalo da mu je žena. N u , njega ne
treba pretpostavljati njegovu ocu zbog toga što nije poznavao ni jedne
druge žene osim svoje supruge. Naime, zasluge očeve vjernosti i po­
slušnosti bijahu, bez ikakve dvojbe, veće tako te Bog reče kako zbog
oca njegova čini dobra koja mu čini: »I u sjemenu tvojem blagoslivljat
će se svi narodi zemlje, zbog toga što je otac tvoj Abraham poslušao
moj glas i pokorio se mojim nalozima i zapovijedima mojim i odred­
bama mojim i zakonima mojim;« i opet u drugome proroštvu: »Ja
sam Bog oca tvojega Abrahama: Ne boj se, ja sam s tobom! Blagoslo­
vit ću te i umnožiti sjeme tvoje zbog Abrahama, oca tvojega.« 2
Tako da možemo shvatiti, kako je Abraham čedno postupio a u stvari
u kojoj se čini kako je tako učinio iz požude (i to onim bestidnim
ljudima koji traže potkrepe svojoj opačini u Svetome pismu); te za­
tim, da bismo i naučili, kako ne smijemo ljude uspoređivati na teme­
lju njihovih pojedinih dobara, nego u svakome od njih trebamo raz­
motriti sveukupnost. Jer može se dogoditi, da čovjek u životu i običa­
jima ima štogod čime nadmašuje drugoga, i da je ta izvrsnost daleko
veća od onoga u čemu drugi njega nadmašuje. I prema toj zdravoj i
istinskoj prosudbi, iako se uzdržnost pretpostavlja braku, ipak je bolje
oženjen vjernik negoli uzdržan nevjernik. I ne samo što je nevjernik
manje dostojan hvale nego je još u najvećoj mjeri zaslužio prezir.
Uzmimo i da su obojica dobri ljudi; pa i u tome slučaju, zaista je bolji
onaj oženjen čovjek koji je posve vjeran i posve poslušan Bogu negoli
uzdržanik koji je manje vjere i manje poslušnosti. A k o su pak ostale
stvari jednake, tko bi dvojio oko toga da uzdržanika pretpostavi ože-
njenomu?
Prva mladost Božje države od Izraela do Davida [37-43]
37. Dakle, dvojica Izakovih sinova, Ezav i Jakov, odrastaju za- o onim stvarima
jedno. Stariji prenese svoje prvorodstvo na mlađega nagodbom i ugo- U
jakovu o?ajstve-
vorom između njih dvojice, jer se stariji prekomjerno zaželio sočivice, no pretkazuju,
variva što ga je mlađi skuhao, pa je uz tu cijenu prodao svoje prvo­
1
rodstvo bratu, pošto mu se prije prisegao. T u učimo kako pri jedenju
krivnju čovjeku ne donosi vrsta jela, nego neumjerena pohlepa.
Ostarje Izak i od starosti vid mu se očinji gasio. Hoće blagosloviti
Post 26,24.
Post 25,29-34.
 476 DECIV. DEI 16, 37
senectam visus aufertur. Vult benedicere filium maiorem et pro illo
nesciens benedicit minorem, pro fratre maiore, qui erat pilosus, se
paternis manibus supponentem, haedinis sibi pelliculis coaptatis ve­
lut aliena peccata portantem. Iste dolus Iacob ne putaretur fraudu-
CC 542 lentus dolus et non in eo magnae rei mysterium / quaereretur, supe­
eh
rius praedixit Scriptura: Et erat Esau homo sciens venari, agrestis;
149
Iacob autem homo simplex, habitans domum '. Hoc nostri quidam
interpretati sunt sine dolo. Sive autem sine dolo sive simplex sive
potius sine fictione dicatur, quod est graece ciirXaaTos, quis est in ista
percipienda benedictione dolus hominis sine dolo? Quis est dolus
simplicis, quae fictio non mentientis, nisi profundum mysterium ve-
ritatis? Ipsa autem benedictio qualis est? Ecce, inquit, odor filii mei
tamquam odor agri pleni, quem benedixit Dominus. Et det tibi Deus
de rore caeli et de ubertate terrae et multitudinem frumenti et vini,
ec
et serviant tibi gentes et adorent te principes et fiere dominus fratris
tui et adorabunt te filii patris tui. Qui maledixerit te, maledictus; et
15
qui benedixerit te, benedictus °. Benedictio igitur Iacob praedicatio
est Christi in omnibus gentibus. Hoc fit, hoc agitur. Lex et Prophetia
est Isaac; etiam per os Iudaeorum Christus ab illa benedicitur, velut
a nesciente, quia ipsa nescitur. Odore nominis Christi, sicut ager,
mundus impletur; eius est benedictio de rore caeli, hoc est de verbo-
ed
rum pluvia divinorum, et de ubertate terrae, hoc est congregatione
populorum; eius est multitudo frumenti et vini, hoc est multitudo
P L 5 1 6
quam colligit frumentum et vinum in Sacramento corporis eius et
sanguinis. E i serviunt gentes, ipsum adorant principes. Ipse est do­
minus fratris sui, quia populus eius dominatur Iudaeis. Ipsum ado­
rant filii patris eius, hoc est filii Abrahae secundum fidem; quia et
ipse filius est Abrahae secundum carnem. Ipsum qui maledixerit,
maledictus, et qui benedixerit, benedictus est. Christus, inquam, no­
ster etiam ex ore Iudaeorum quamvis errantium, sed tamen Legem
Prophetasque cantantium benedicitur, id est veraciter dicitur; et
alius benedici putatur, qui ab eis errantibus exspectatur. Ecce bene-
dictionem promissam repetente maiore expavescit Isaac et alium se
66
pro alio benedixisse cognoscit ; miratur et quisnam ille sit percon-
tatur; nec tamen se deceptum esse conqueritur; immo confestim re-
velato sibi intus in corde magno sacramento devitat indignationem,
confirmat benedictionem. Quis ergo, inquit, venatus est mihi venatio-
nem et intulit mihi? Et manducavi ab omnibus, anteguam tu venires;
c c 5 4 3
151
et benedixi eum, et benedictus sit . Quis non hic maledictionem po­
tius exspectaret irati, si haec non superna / inspiratione, sed terreno
more gererentur? O res gestas, sed prophetice gestas; in terra, sed
e b
Et om M
e c
fi ju' '
ed !j
de congregatione M.
e e
cognoscens M.
1 4 9
Gen 25 27.
O DRŽAVI BOŽJOJ 16, 37 477
starijega sina a mjesto njega ne znajući blagoslovi mlađega, mjesto
starijega brata, koji bijaše runjav, jer se ovaj podmetnuo očinskim
rukama zamotan u kožu kozleta, kao da nosi tuđe grijehe. Kako se
ta lukavost Jakovljeva ne bi smatrala prijevarnom obmanom, te se
tako u tome ne bi tražilo otajstvo velike stvari, Sveto pismo već prije
reče: »Ezav bijaše umješan lovac, čovjek pustare; a Jakov jednosta­
van, i boravio je u domu.« 2
Neki su naši ovo 'jednostavan' (simplex) preveli kao 'bez prijevare'
(sine dolo). N u , bilo 'bez prijevare' bilo 'jednostavan' bilo radije 'bez
himbe' (sine fictione), što je grčki ajtXaoxog (neprijetvoran), - kakva
je prijevara u tome kad čovjek 'bez prijevare' dobije blagoslov? A
kakva je prijevara jednostavnoga, kakva je himba onoga koji ne laže,
3
ako nije posrijedi duboko otajstvo istine ? A kakav je opet sam blago­
slov? Izak kaže: »Evo, miris je sina mojega poput mirisa obilata polja,
koje je Gospodin blagoslovio. I dao ti Bog rosu s nebesa i rodnost
zemlje i obilje žita i vina, i služili ti narodi i štovali te knezi; bratom
svojim gospodari i što vat će te sinovi oca tvojega. Tko te prokune,
neka je proklet; a tko te blagoslovi, nek je blagoslovljen.« Dakle,
blagoslov Jakovljev najava je Krista među svima pucima. Tako biva i
tako se ostvaruje.
Izak je zakon i proroštvo; tima se Krist blagoslivlje i preko usta Žido­
va; biva blagoslovljen od onoga koji kao da ne zna, jer se zakon i
proroštvo ne poznaju. Mirisom Kristova imena svijet se ispunjava kao
polje; njegov je blagoslov rosom nebeskom, to jest: kišom božanskih
riječi; i plodnošću zemlje, to jest: okupljanjem naroda; njegovo je
izobilje žita i vina, to jest: mnoštvo što ga okuplja žito i vino u sveto-
tajstvu njegova tijela i krvi. Njemu služe puci, njega štuju knezi. O n
je gospodar brata svojega, jer puk njegov vlada Židovima. Njega štuju
sinovi oca njegova, to jest: sinovi Abrahamovi po vjeri; jer i sam je
sin Abrahamov po puti. I tko njega prokune, proklet je, a tko ga
blagoslovi, blagoslovljen je. I Krist je naš, kažem, blagoslivljan,
naime istinski kazivan, čak i ustima Židova, koji iako zalutali, ipak
pjevaju zakon i proroke, makar misle kako se drugi blagoslivlje, ko­
jega oni zabludjeli očekuju. 4
I kad njegov stariji sin zatraži, vrativši se, obećani blagoslov, Izak se
silno prepadne i spozna kako je jednoga sina blagoslovio mjesto dru­
goga; čudi se i ispituje tko je taj, ali se ne žali da je bio prevaren;
dapače, kako mu je odmah u srcu otkriveno veliko otajstvo , on sus-
preže gnjev i potvrđuje blagoslov. Kaže: »Pa tko je onda bio onaj što
je divljači ulovio i meni već donio? Blagovao sam je prije nego si ti
6
došao; onoga sam blagoslovio i blagoslovljen će ostati.« Tko ovdje
2 o s t
^ ^ ' 2 7 - (Prijevod prema lat. predlošku).
3 r i e v
P J ° d bez prijevare' (sine dolo) pruža paradoks o 'prijevari bez prijevare', o
čemu se podrobnije govori u Pitanjima o Heptateuhu, 1,74. Inače, simplex (jednostavan)
ovdje možda znači: smiren, krotak, sređen, nasuprot nemirnom lovcu.
4
Riječ je o drugom Mesiji, kojega Židovi očekuju, dok je on zapravo došao u
Kristu.
Post 27,33.
6
To jest sacramentum, događaj znakovitog i proročkog značenja, koji je dio božan­
ske namisli, koju na svoj način razotkriva.
 478 D E CIV. D E I 16, 37 - 38,2
caelitus; per homines, sed divinitus! Si excutiantur singula tantis fe-
cunda mysteriis, multa sunt implenda volumina; sed huic operi mo­
dus moderate imponendus nos in alia festinare compellit.
Semen Abra­ 38. 1. Mittitur Iacob a parentibus in Mesopotamiam, ut ibi ducat
hae in Iacob uxorem. Patris mittentis verba haec sunt: Non accipies uxorem ex
benedicitur.
filiabus Chananaeorum; surgens fuge in Mesopotamiam in domum
Bathuel, patris matris tuae, et sume tibi inde uxorem de filiabus ha­
ban, fratris matris tuae. Deus autem meus benedicat te et augeat te et
multiplicet te; et eris in congregationes gentium; et det tibi benedictio-
nem Abraham patris tui, tibi est semini tuo post te, ut heres fias terrae
152
incolatus tui, quam dedit Deus Abrahae . Hic iam intellegimus se-
gregatum semen Iacob ab alio semine Isaac, quod factum est per
153
Esau. Quando enim dictum est: In Isaac vocabitur tibi semen , per-
tinens utique semen ad civitatem Dei, separatum est inde aliud se­
men Abrahae, quod erat in ancillae filio, et quod futurum erat in filiis
Cetturae. Sed adhuc erat ambiguum de duobus geminis filiis Isaac,
ef
ad utrumque an ad unum eorum illa benedictio pertineret; et si ad
unum, quisnam esset illorum. Quod nunc declaratum est, cum prop-
hetice a patre benedicitur Iacob et dicitur ei: Et eris in congregatio­
nes gentium, et det tibi benedictionem Abraham patris tui.
PL517 38. 2. Pergens itaque in Mesopotamiam Iacob in somnis accepit
Iacob oracu- oraculum, de quo sic scriptum est: Et exiit Iacob a puteo iurationis
lum accepit.
et profectus est in Charran et devenit in locum et dormivit ibi; occide-
rat enim sol; et sumpsit ex lapidibus loci et posuit ad caput suum et
dormivit in loco illo et somniavit. Et ecce scala stabilita super terram,
cuius caput pertingebat ad caelum; et angeli Dei ascendebant et de-
scendebant per illam, et Dominus incumbebat super illam et dixit:
Ego sum Deus Abraham patris tui et Deus Isaac, noli timere; terram,
in qua tu dormis super eam, tibi dabo illam et semini tuo; et erit
semen tuum sicut harena terrae, et dilatabitur supra mare et in Afri-
cum et in aquilonem et ad orientem; et benedicentur in te omnes tri­
CC 544 bus terrae et in semine tuo. Et ecce ego sum tecum, custodiens te ini
omni via quacumque ibis, et reducam te in terram hane, quia non te
derelinquam, donec faciam omnia, quae tecum locutus sum. Etsurre-
xit Iacob de somno suo et dixit: Quia est Dominus in loco hoc, ego
autem nesciebam. Et timuit et dixit: Quam terribilis eg
locus hic! non
est hoc nisi domus Dei et haec porta est caeli. Et surrexit Iacob et
sumpsit lapidem, quem supposuit ibi sub caput suum , et statuit eh
e f
an antepon. M.
e
§ est add. M.
e h
sub caput suum] ad caput M.
1 5 2
G e n 28, 1-4.
1 5 3
G e n 21, 12.
O DRŽAVI BOŽJOJ 16, 37 - 38,2 479
ne bi prije očekivao prokletstvo rasrđenoga, da se to nije dogodilo po
nebeskome nadahnuću, nego na zemaljski način? To su zbiljski doga­
đaji, ali se proročanski dogodiše; na zemlji, ali voljom nebesa; po
ljudima, ali kao Božje djelo! Kad bi se sve pojedinosti bremenite tako
velikim otajstvom pretresale, time bi se mnogi svesci ispunili; ali
ovome se djelu mora staviti razborita granica, što nas sili požuriti k
ostalim predmetima.
38. 1. Roditelji poslaše Jakova u Mezopotamiju, da se odatle O tome kako je
oženi. Ovo su riječi oca koji ga je slao: »Nemoj uzimati ženu od kćeri Jakov poslan u
Mezopotamiju
kanaanskih; ustani i požuri u Mezopotamiju, u dom Betuela, oca da uzme sebi
svoje majke, i uzmi sebi za ženu jednu od kćeri Labana, brata svoje ženu i o onome
što mu se na
majke. A moj Bog neka te blagoslovi, nek te uveća i umnoži; i postat putu u snu
ćeš mnoštvom naroda; i neka i tebi podari blagoslov Abrahama, oca
ukazalo, te o
njegove četiri
tvojega, tebi i sjemenu tvojem nakon tebe, da postaneš baštinikom žene, iako je
1 tražio samo
zemlje koju nastavaš, koju Bog dade Abrahamu.« Ovdje već dozna- jednu.
jemo kako je Jakovljevo sjeme odvojeno od onoga drugoga Izakova
sjemena, koje je poteklo po Ezavu. Naime, kad je rečeno: »Po Izaku
2
će ti se sjeme nazivati,« misleći na sjeme što pripada gradu Božjem,
od toga je odvojeno ono drugo Abrahamovo sjeme (koje bijaše u
sinu sluškinjinu i koje je imalo biti u sinovima Keturinim). Ali još je
bilo dvojbe oko dvojice blizanaca Izakovih, da li je onaj blagoslov
pripadao obojici ili jednomu od njih; ako pak jednomu, koji bi to bio.
A to je sada razjašnjeno, kad je otac Jakova proročanski blagoslovio
i rekao mu: »I postat ćeš mnoštvom naroda; i neka i tebi podari
blagoslov Abrahama, oca tvojega.«
2. Na putu u Mezopotamiju, Jakov u snu primi proroštvo, o ko­
jem je pisano: »Jakov ostavi Zdenac prisege i zaputi se u Haran.
Stigne u neko mjesto i tu prenoći, jer sunce bijaše već zašlo. Uzme
jedan kamen s onoga mjesta, stavi ga pod glavu i na tom mjestu
legne. I usni san: ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru, i
anđeli Božji po njima se penju i silaze. I Gospodin stajaše nad njima
te mu reče: 'Ja sam Bog tvoga praoca Abrahama i Bog Izakov. Ne
boj se! Zemlju na kojoj ležiš dat ću tebi i tvome sjemenu. Tvojeg će
sjemena biti kao i praha na zemlji; raširit ćete se na zapad, istok,
sjever i jug; tobom će se i tvojim sjemenom blagoslivljati svi narodi
zemlje. Dobro znaj: ja sam s tobom; čuvat ću te kamo god pođeš, te
ću te dovesti natrag u ovu zemlju; i neću te ostaviti dok ne izvršim
što sam ti obećao.' Jakov se probudi od sna te reče: 'Zaista se Gospo­
din nalazi na ovome mjestu, ali ja nisam znao!' Potresen, uzviknu:
'Kako je strašno ovo mjesto! Zaista, ovo je kuća Božja, ovo su vrata
nebeska!' Jakov usta i uzme onaj kamen što ga bijaše stavio pod gla-
1
Post 28,1-4. (Prijevod prema lat. predlošku).
2
Post 21,12.
 480 DECIV. DEI 16, 38,2-39 O DRŽAVI BOŽJOJ 16, 38,2 - 39 481

ei
illum titulum et superfudit oleum in cacumen eius; et vocavit Iacob
154
nomen loci illius: Domus Dei . Hoc ad prophetiam pertinet; nec mo­
re idololatriae lapidem perfudit oleo Iacob, velut faciens illum
Deum; neque enim adoravit eumdem lapidem vel ei sacrificavit; sed
quoniam Christi nomen a chrismate est, id est ab unctione, profecto
figuratum est hic aliquid, quod ad magnum pertineat sacramentum.
Scalam vero istam intellegitur ipse Salvator nobis in memoriam re-
vocare in Evangelio, ubi, cum dixisset de Nathanael: Ecce vere Israe-
155
lita, in quo dolus non est , quia Israel viderat istam visionem (ipse
est enim Iacob), eodem loco ait: Amen, amen, dico vobis, videbitis
caelum apertum et angelos Dei ascendentes et descendentes super Fi­
156
lium hominis .
vu, uspravi ga kao stup i po vrhu mu izlije ulja. Ono mjesto on nazva
3
Dom Božji.«
Te stvari imaju značenje proroštva; onaj kamen Jakov nije zalio uljem
kao kad se štuju kumiri, kao da ga čini bogom; on taj kamen nije
štovao niti mu je žrtvovao; nu budući da ime Krist potječe od riječi
chrisma (to jest pomast), tu je zaista naznačeno nešto što se tiče veli­
kog otajstva. A poznato je kako je ljestve u Evanđelju spomenuo
sam Spasitelj, kad ono reče Natanaelu: »Evo pravoga Izraelca, u ko­
jemu nema prijevare« - jer je Izrael vidio ono ukazanje - jer Izrael
je Jakov - te na istome mjestu kaza: »Zaista, zaista vam kažem, vidjet
ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sinom
Čovječjim.« 4

Quae fuerit ia- 3 8 . 3. Perrexit ergo Iacob in Mesopotamiam, ut inde acciperet
cob famiha. uxorem. Unde autem illi acciderit quattuor habere feminas, de qui-
bus duodecim filios et unam filiam procreavit, cum earum nullam
el
concupisset illicite, indicat Scriptura divina. Ad unam quippe acci-
piendam venerat; sed cum illi altera pro altera supposita fuisset, nec
ipsam dimisit, qua nesciens usus fuerat in nocte, ne ludibrio eam
videretur habuisse, et eo tempore, quando multiplicandae posterita-
tis causa plures uxores lex nulla prohibebat, accepit etiam illam, cui
uni iam futuri coniugii fidem fecerat. Quae cum esset sterilis, ancil-
lam suam, de qua filios ipsa susciperet, marito dedit; quod etiam
maior soror eius, quamvis peperisset, imitata, quoniam multiplicare
prolem cupiebat, effecit. Nullam Iacob legitur petisse praeter unam,
nec usus plurimis nisi gignendae prolis officio, coniugali iure serva-
to, ut neque hoc faceret, nisi uxores eius id fieri flagitassent, quae
157
PL518 corporis / viri sui habebant legitimam potestatem . Genuit ergo
158
duodecim filios et unam filiam ex quattuor mulieribus . Deinde in-
cc 545 gressus est in Aegyptum per / filium suum Ioseph, qui venditus ab
invidentibus fratribus eo perductus fuit atque ibidem sublimatus.
3. Dakle, Jakov se zaputio u Mezopotamiju, da se ondje oženi. Sveto
pismo pokazuje kako se dogodilo te je imao četiri žene, s kojima je
izrodio dvanaestoricu sinova i jednu kćer, iako nije nezakonito pože­
lio ni jednu od njih. Naravno, on bijaše došao da uzme jednu; ali kad
mu je jedna podmetnuta mjesto druge, nije ni tu otpustio, jer je ne
znajući noću s njome općio; kako je ne bi obrukao, a kako u to doba
nikakav zakon - radi umnožbe potomstva - nije branio imati više
žena, Jakov uze i onu kojoj je jedinoj obećao da će je oženiti. Budući
da ova bijaše jalova, ona dade mužu svoju sluškinju kako bi mu ta
rodila sinove; u tome ju je nasljedovala i njezina starija sestra, koja,
iako je već rađala, učini tako, jer je željela uvećati svoje potomstvo.
Čitamo kako Jakov nije tražio druge osim jedne, a s ostalima nije
općio osim radi rađanja potomstva, poštivajući pri tome bračno pra­
vo; i ne bi učinio što činjaše da ga na to nisu poticale njegove žene,
koje su imale zakonitu ovlast nad tijelom svojega muža. 5
I tako je izrodio dvanaestoricu sinova i jednu kćer s četiri žene. Zatim
je ušao u Egipat preko svojega sina Josipa, koji prodan od svoje za-
vidljive braće bijaše onamo odveden i stekao visok položaj.

iacob qui et 3 9 . Iacob autem etiam Israel, sicut paulo ante dixi, vocabatur,
110 n
3 9 . A Jakov se, kao što maloprije rekoh, zvao i Izrael, a to je Koji bijaše
Christi e r i t U m
^ ^ °men magis populus ex illo procreatus obtinuit. Hoc autem ime koje još više dobi i narod od njega potekao. To mu je ime nadje- J^ov nazo
nsti gent. nomen illi ab angelo impositum est, qui cum illo fuerat in itinere de nuo anđeo, koji se bijaše rvao s njim na njegovu povratku iz Mezopo- Izraelom,
159
Mesopotamia redeunte luctatus . typum Christi evidentissime ge- tamije, označujući najbjelodanije pralik Kristov. A to što ga je Jakov
rens. Nam quod ei praevaluit Iacob, utique volenti, ut mysterium
nadvladao (dakako uz njegovu privolu, kako bi se naznačilo otajstvo),
figuraret, significat passionem Christi, ubi visi sunt ei praevalere
označuje muku Kristovu, gdje se činilo kako ga nadvlađuju Zidovi.
Iudaei. Et tamen benedictionem ab eodem angelo, quem superaverat,
Pa ipak je dobio blagoslov od istoga anđela kojega je nadvladao, i
e i
in titulum M .
e l
concupisceret M.

1 5 4
Gen 28, 10-19.
156T° i ' c l ' 3 P o s t
28,10-19. U Augustina stoji »puteus iurationis« (Zdenac prisege), što je he-
Io 1, 51. brejski Beer Šeba; dok Betel (kako je na hebrejskom, u Vulgati i u novim prijevodima)
Cf. 1 Cor 7, 4.
1 5 7
u njega
4
je »domus Dei« (Dom Božji).
Cf. Gen 29, 1 - 30, 24.
1 5 8
Iv 1,47.51.
1 5 9
Cf. Gen 32, 24-32. 5
1 Kor 7,4.
 482 D E CIV. D E I 16, 39 - 40
impetravit; ac sic huius nominis impositio benedictio fuit. Interpre­
tatur autem Israel «videns Deum», quod erit in fine praemium sanc­
em
torum omnium. Tetigit porro illi idem angelus v e l u t i praevalenti
latitudinem femoris eumque isto modo claudum reddidit. Erat ita-
que unus atque idem Iacob et benedictus et claudus; benedictus in
eis, qui in Christum ex eodem populo crediderunt, atque in infideli-
bus claudus. Nam femoris latitudo generis multitudo est. Plures
quippe sunt in ea stirpe, de quibus prophetice praedictum est: Et
160
claudicaverunt a semitis suis .
Iacob proge­ 40. Ingressi itaque referuntur in Aegyptum simul cum ipso Iacob
nies in Aegypto en
septuaginta quinque homines, annumerato ipso f i l i i s suis. In quo
fuit.
numero duae tantum feminae commemorantur, una filia, neptis alte-
ra. Sed res diligenter considerata non indicat, quod tantus numerus
fuerit in progenie Iacob die vel anno quo ingressus est Aegyptum.
Commemorati sunt quippe in eis etiam pronepotes Ioseph, qui nullo
modo iam tune esse potuerunt, quoniam tune centum triginta anno­
rum erat Iacob, filius vero eius Ioseph triginta novem; quem cum
accepisse tricesimo anno suo vel amplius constet uxorem, quomodo
potuit per novem annos habere pronepotes de filiis, quos ex eadem
uxore suscepit? Cum igitur nec filios haberent Ephraem et Manas-
ses, filii Ioseph, sed eos pueros infra quam novennes Iacob Aegyptum
ingressus invenerit, quo pacto eorum non solum filii, sed etiam nepo­
tes in illis septuaginta quinque numerantur, qui tune Aegyptum in­
gressi sunt cum Iacob? Nam commemoratur ibi Machir, filius Ma-
nasse, nepos Ioseph, et eiusdem Machir filius, id est Galaad, nepos
CC 546 Manasse, pronepos Ioseph; ibi est et quem genuit Ephraem, / alter
PL519 filius / Ioseph, id est Utalaam, nepos Ioseph, et filius ipsius Utalaae
Edem, nepos Ephraem, pronepos Ioseph; qui nullo modo esse potue­
runt, quando Iacob in Aegyptum venit et filios Ioseph, nepotes suos,
avos istorum, minores quam novem annorum pueros invenit. Sed
nimirum introitus Iacob in Aegyptum, quando eum in septuaginta
eo
quinque h o m i n i b u s Scriptura commemorat, non unus dies vel unus
annus, sed totum illud est tempus, quamdiu vixit Ioseph, per quem
factum est ut intrarent. Nam de ipso Ioseph eadem Scriptura sic
loquitur: Et habitavit Ioseph in Aegypto, ipse et fratres eius et omnis
ep
cohabitatio patris eius, et vixit annos centum decem , et vidit Ioseph
Ephraem filios usque in tertiam generationem. Ipse est ille pronepos
eius ab Ephraem tertius. Generationem quippe tertiam dicit filium,
nepotem, pronepotem. Deinde sequitur: Et filii Machir, filii Manasse,
161
nati sunt supra femora Ioseph . Et hic ille ipse est nepos Manasse,
pronepos Ioseph. Sed pluraliter appellati sunt, sicut Scriptura con-
em
v e l u t M.
e n
cum filiis M .
e o
animabus M .
e p
et decem M.
1 6 0
Ps 17, 46.
1 6 1
Gen 50, 22.
O DRŽAVI BOŽJOJ 16, 39 - 40 483
tako nadijevanje toga imena bijaše blagoslov. Ime Izrael se tumači
kao »videći Boga«, što če na koncu svijeta biti nagrada svima svetima.
I njemu koji ga je nadvladavao isti je anđeo iščašio bedro pri njegovoj
1
širini (zglobu), od čega je Jakov ošepavio. I tako jedan te isti Jakov
bijaše i blagoslovljen i hrom - blagoslovljen u onima koji iz toga istog
naroda povj ero vaše u Krista, a hrom u nevjernicima. Jer širina bedra
predstavlja množinu toga roda. Naime, u tome su soju mnogi o ko­
jima je proročanski pretkazano: »I odšepaše sa staza svojih.«
40. Kaže se kako je u Egipat ušlo zajedno s Jakovom sedamdeset Zašto je rečeno
da je Jakov ušao
i petero ljudi, pribrojivši i njegovu djecu. U tome broju spominju se u Egipat sa
1
samo dvije žene, jedna kći i jedna unuka. N u kad se stvar pažljivo sedamdeset i pet
duša, iako su
razmotri, ne izlazi da bijaše toliki broj Jakovljevih odvjetaka onoga većina od tih što
su spomenuti
dana ili godine kad je ušao u Egipat. I zaista među tima su spomenuti
rođeni u potonje
i praunuci Josipovi, kojih tada nipošto nije moglo biti, jer Jakovu doba.
tada bijaše stotinu i trideset godina, a njegovu sinu Josipu trideset i
devet; i budući da se zna kako se taj oženio u svojoj trideset i devetoj
ili kasnije, kako bi za devet godina mogao steći i praunuke od sinova
što ih je izrodio s tom ženom? Dakle, budući da ni Josipovi sinovi
Efrajim i Manaše ne imađahu tada sinova, nego ih Jakov zateče kao
dječake mlađe od devet godina kad uđe u Egipat, kako to da se ne
samo njegovi sinovi nego čak i njihovi unuci ubrajaju među tih sedam­
deset i petero, koji tada s Jakovom uđoše u Egipat? Spominje se i
Makir, sin Manašeov, a unuk Josipov, pa sin Makirov Galaad, Mana-
šeov unuk i Josipov praunuk; tu je i onaj kojega rodi Efrajim, drugi
Josipov sin, to jest Utalaam, unuk Josipov, te sin toga Utalaama
2
Edom, unuk Efrajimov, a praunuk Josipov ; kojih nikako nije moglo
biti kad je Jakov došao u Egipat i zatekao Josipove sinove, a svoje
unuke, i pradjedove ovih spomenutih, kao dječake mlađe od devet
godina.
A l i , naravno, Jakovljev ulazak u Egipat, kako ga Sveto pismo spomi­
nje u zajednici od sedamdeset i petero ljudi, nije trajao jedan dan ili
jednu godinu, nego cijelo ono vrijeme koliko god je živio Josip, koji
je i omogućio da uđu. Naime, o samome Josipu isto Sveto pismo
kaže: »Josip ostane u Egiptu zajedno s rodom svojim i očevim. Poži-
vje Josip stotinu i deset godina. Tako je Josip gledao Efrajimovu
djecu do trećeg naraštaja.« Njegov praunuk je iz trećeg naraštaja od
Efrajima. U trećem su naraštaju, dakako, i sin i unuk i praunuk.
1
Post 32,24-32. Ime Izrael vezano je uz glagol šarah (biti jak, nadvladati). Obično
se tumači kao »Bog ustrajava«, ili »onaj koji ustraje s Bogom«. Augustin se pridržavao
pučke etimologije po kojoj se ime Izrael tumači kao 'ish' (čovjek), 'raah' (vidjeti) i '<?/'
(Bog), dakle: 'onaj koji vidi Boga'. Takvo je tumačenje od Filona preuzeo Jeronim:
'Israel est videre Deum, sive vir aut mens videns Deum', ali je Jeronim poslije napustio
to tumačenje i pristao uz ono već spomenuto (Post 32,28).
2
Ps 18 (17), 45. (Prijevod prema lat. predlošku).
1
Prema knjizi Post 46,26 u Egipat je s Jakovom stiglo 66 osoba; a 27. stih u Septua-
ginti dodaje 9 Jakovljevih potomaka, što su rođeni u Egiptu, kako bi se dobilo ukupno 75.
2
Ta poteškoća nastaje zbog Septuaginte (pa prema tome i starog latinskog prije­
voda Biblije), ali je nema u izvornom hebrejskom predlošku, Vulgati, ili modernim prije­
vodima s hebrejskog.
 484 D E CIV. D E I 16, 40 - 41
suevit, quae unam quoque filiam Iacob filias nuncupavit; sicut in
latinae linguae consuetudine liberi dicuntur pluraliter filii, etiamsi
eq
non sint uno amplius. Cum ergo ipsius Ioseph praedicetur felicitas,
quia potuit videre pronepotes, nullo modo putandi sunt iam fuisse
tricesimo nono anno proavi sui Ioseph, quando ad eum in Aegyptum
Iacob pater eius advenit. Illud autem est, quod fallit minus ista dili-
genter intuentes, quoniam scriptum est: Haec autem nomina filio-
rum Israel, qui intraverunt in Aegyptum simul cum Iacob patre
162
suo . Hoc enim dictum est, quia simul cum illo computantur sep­
tuaginta quinque, non quia simul iam erant omnes, quando Aegyp-
tum ingressus est ipse; sed, ut dixi, totum tempus habetur eius in-
gressus, quo vixit Ioseph, per quem videtur ingressus.
iudae benedic- 41. Igitur propter populum christianum, in quo Dei civitas pere-
r r n a t u r n
praeH^rat 11111
g i terris, si carnem Christi in Abrahae semine requiramus,
remotis concubinarum filiis occurrit Isaac; si in semine Isaac, remo-
to Esau, qui est etiam Edom, occurrit Iacob, qui est et Israel; si in
semine ipsius Israel, remotis ceteris occurrit Iudas, quia de tribu
luda exortus est Christus. Ac per hoc cum in Aegypto moriturus
Israel suos filios benediceret, quemadmodum Iudam prophetice be­
če 547 nedixerit, / audiamus: luda, inquit, te laudabunt fratres tui. Manus
tuae super dorsum inimicorum tuorum; adorabunt te filii patris tui.
PL520 Catulus leonis luda; ex germinatione, fili mi, ascendisti; / recumbens
dormisti ut leo et ut catulus leonis; quis suscitabit eum? Non deficiet
princeps ex luda et dux de femoribus eius, donec veniant quae repo-
sita sunt ei; et ipse exspectatio gentium; alligans ad vitem pullum
suum et cilicio pullum asinae suae lavabit in vino stolam suam et in
sanguine uvae amictum suum. Fulvi oculi eius a vino et dentes can-
163
didiores lacte . Exposui haec adversus Manichaeum Faustum di-
1 6 4
sputans et satis esse arbitror, quan tum veritas prophetiae huius
elucet; ubi et mors Christi praedicta est verbo dormitionis et non
necessitas, sed potestas in morte nomine leonis. Quam potestatem in
Evangelio ipse praedicat dicens: Potestatem habeo ponendi animam
meam et potestatem habeo iterum sumendi eam. Nemo eam tollit a
165
me; sed ego eam pono a me, et iterum sumo eam . Sic leo fremuit,
sic quod dixit implevit. Ad eam namque pertinet potestatem, quod de
resurrectione eius adiunctum est: Quis suscitabit eum? hoc est, quia
nullus hominum, nisi se ipse, qui etiam de corpore suo dixit: Solvite
166
templum hoc, et in triduo resuscitabo illud . Ipsum autem genus
mortis, hoc est sublimitas erucis, in uno verbo intellegitur, quod ait:
Ascendisti. Quod vero addidit: Recumbens dormisti, evangelista ex-
167
ponit, ubi dicit: Et inelinato capite tradidit spiritum ; aut certe se-
pultura eius agnoscitur, in qua recubuit dormiens, et unde illum nul­
lus hominum, sicut Prophetae aliquos vel sicut ipse alios, suscitavit,
e q
praediceretur M.
1 6 2
Gen 46, 8.
1 6 3
Gen 49, 8-12.
O DRŽAVI BOŽJOJ 16, 40 - 41 485
Dalje slijedi: »A rađala su se djeca i Makiru, Manaševu sinu, na Josi-
3
povim koljenima.« A taj sin je unuk Manašeov, praunuk Josipov.
N u , to se kaže množinski, kako već običava Pismo, koje i jednu Ja­
ko vije vu kćer naziva »kćeri«; upravo kao što se u porabi latinskoga
jezika 'djeca' (liberi) nazivaju množinski 'sinovi' (filii), čak iako ih
nema više od jednog. 4
Dakle, kad se govori o sretnosti samoga Josipa, jer je uzmogao vidjeti
i svoje praunuke, nipošto se ne smije misliti kako ti bijahu već u
trideset i devetoj godini svojega pradjeda Josipa, kad njemu u Egipat
dođe njegov otac Jakov. A to je ono što izmiče onima koji pažljivo
ne promatraju, jer je pisano: »Ovo su imena djece Izraelove, koja
5
stigoše u Egipat, zajedno s Jakovom, ocem svojim.« A to je rečeno,
jer se zajedno s njime računa sedamdeset i petero, ne zbog toga što
svi bijahu ujedno kad je sam Jakov ušao u Egipat; nego - kao što
rekoh - uzima se da je ulazak jednak cijelome dobu koje je Josip
živio, koji je taj ulazak i omogućio.
4 1 . A k o stoga (a zbog naroda kršćanskoga, u kojemu grad Božji o blagoslovu što
hodočasti na zemlji) potražimo put Kristovu u Abrahamovu sjemenu, obeća^svojem
odstranivši sinove suložnica, ostaje nam Izak; ako isto potražimo u sinu Judi.
sjemenu Izakovu, odstranivši Ezava (koji je i Edom), ostaje Jakov,
koji je i Izrael; ako pak potražimo u sjemenu samoga Izraela, pošto
odstranimo ostale, ostaje Juda, jer je iz plemena Judina potekao
Krist. Zbog toga poslušajmo kako je proročanski blagoslovio Judu
kad je Izrael prije nego će umrijeti blagoslivljao svoje sinove u Egip­
tu; rekao je: »Judo! Tvoja braća slavit će te; svagda ti je šaka na šiji
dušmana, sinci oca tvoga tebi će se klanjati. Judo, laviću mali! Plije­
nom si se, sine, uzdigao; ležeći zaspao poput lava i poput lavića. Tko
će ga probuditi? Neće uzmanjkati vladara iz Jude, ni vođe od bedara
njegovih, dok ne dođu one stvari što su za njega pripravljene; a sam
je iščekivanje naroda. Svog magarca za lozu privezuje, a mlado mu
za debeli čokot. U vinu on pere svoju haljinu, svoju halju u krvi od
1
grožđa. Oči su mu od vina crvene, zubi bjelji od mlijeka.«
Te sam stvari izložio raspravljajući protiv Fausta Manihejca , i mnijem 2
kako je dostatno jasna istina ovoga proroštva; tu je i smrt Kristova
pretkazana u riječi o snu, dok je u imenu lava ne nužnost, nego moć
u smrti. A tu je moć i sam pretkazao govoreći u Evanđelju: »Moć
imam dati svoju dušu i moć imam ponovo je uzeti. Nitko mi je ne
oduzima, nego je ja sam od sebe dajem, i ponovo je uzimam.« Tako 3
je lav urliknuo, tako je ispunio ono što je rekao. A toj moći pripada
3
Post 50,22.
4
Jakov je imao dvanaestoricu sinova, a jednu kćer, Dinu. O običaju da se u latin­
skome upotrijebi množina »djeca«, čak i kad je posrijedi samo jedno dijete, raspravlja i
Aulo Gelije (2,13). Riječ je o retorskoj upotrebi ili kad je posrijedi neodređen broj djece
(jedno ili više).
5
Post 46,8. (Prijevod prema lat. predlošku).
1
Post 49,8-12. (Prijevod uz stanovite izmjene, prema hrvatskoj Bibliji, Zagreb,
1968).
2
Protiv Fausta manihejca (12,42).
3
Iv 10,18. (Prijevod prema lat. predlošku).
 486 DE civ. D E I 16, 41 -43,1
sed sicut a somno ipse surrexit. Stola porro eius, quam lavat in vino,
id est mundat a peccatis in sanguine suo, cuius sanguinis sacramen-
tum baptizati sciunt, unde et adiungit: Et in sanguine uvae amictum
suum, quid est nisi Ecclesia? Et fulvi oculi eius a vino spiritales eius
inebriati poculo eius, de quo canit Psalmus: Et calix tuus inebrians
168
quam praeclarus est! . Et dentes eius candidiores lacte, quod potant
apud Apostolum parvuli, verba scilicet nutrientia, nondum idonei
166
solido cibo '. Ipse igitur est, in quo reposita erant promissa Iudae,
quae donec venirent numquam principes, hoc est reges Israel, ab illa
CC 548 stirpe defuerunt. Et ipse exlspectatio gentium'. quod clarius est viden-
do quam fit exponendo.
Quid Ioseph fi­ 42. Sicut autem duo Isaac filii, Esau et Iacob, figuram praebue-
lii praefigura- runt duorum populorum in Iudaeis et Christianis (quamvis, quod ad
verint.
er
carnis propaginem pertinet, nec Iudaei venerint de semine Esau,
sed Idumaei; nec Christianae gentes de Iacob, sed potius Iudaei; ad
hoc enim tantum figura valuit, quod dictum est: Maior serviet mino-
170
ri ); ita factum est etiam in duobus filiis Ioseph; nam maior gessit
PL 521 typum Iudaeorum, Christianorum autem minor. Quos / cum benedi-
ceret Iacob, manum dextram ponens super minorem quem habebat
ad sinistram, sinistram super maiorem quem habebat ad dextram:
grave visum est patri eorum, et admonuit patrem velut corrigens
eius errorem et quisnam eorum esset maior ostendens. At ille mutare
manus noluit, sed dixit: Scio, fili, scio. Et hic erit in populum, et hic
exaltabitur; sed frater eius iunior maior illo erit, et semen eius erit in
171
multitudinem gentium . Etiam hic duo illa promissa demonstrat.
Nam ille in populum, iste in multitudinem gentium. Quid evidentius
quam his duabus promissionibus contineri populum Israelitarum or-
bemque terrarum in semine Abrahae, illum secundum carnem, istum
secundum fidem?
Moyses popu­ 43. 1. Defuncto Iacob, defuncto etiam Ioseph per reliquos centum
lum liberavit.
quadraginta quattuor annos, donec exiretur de terra Aegypti, in mo­
dum incredibilem illa gens crevit, etiam tantis attrita persecutioni-
bus, ut quodam tempore nati masculi necarentur, cum mirantes Ae-
172
gyptios nimia populi illius incrementa terrerent . Tune Moyses
e r
ex M.
1 6 8
Ps 22, 5.
1 6 9
1 Cor 3, 2.
1 7 0
Gen 25, 23.
1 7 1
Cf. Gen 48, 12-19.
1 7 2
Cf. Ex 1, 15-22.
O DRŽAVI BOŽJOJ 16, 41-43,1 487
i ono što je dodano o njegovu uskrsnuću: »Tko će ga probuditi?«
Naravno, nitko od ljudi, osim on sam, koji i o tijelu svojemu reče:
4
»Razvalite ovaj hram, i u tri dana opet ću ga podići.« A sama vrsta
smrti, to jest uzdignuće križa, razumijeva se u jednoj jedinoj riječi
5
kad kaže: »Uzdigao si se.« A što dodaje: »Ležeći zaspao si«, evanđe­
6
list objašnjava kad kaže: »I naklonivši glavu predade duh«; ili se u
tome doista prepoznaje njegov grob, u kojem ležaše spavajući, i oda­
tle ga nije probudio nitko od ljudi (kao što proroci probudiše neke ili
kako je sam probudio druge), nego je sam uskrsnuo kao iza sna. I
dalje, njegova haljina, koju pere u vinu (znači - čisti od grijeha u
svojoj krvi, a svetotajstvo njegove krvi poznaju oni što su kršteni, te
zbog toga i dodaje: »I halju svoju u krvi od grožđa«) što je drugo
nego Crkva? A »oči koje su mu od vina crvene« znače ljude duhovne
koji su opijeni njegovom čašom, o kojima psalam pjeva: »I čaša tvoja
7
što opija, kako je predivna!«, kao i »zubi bjelji od mlijeka«, koje -
prema apostolu - piju nejačad, naime hranjive riječi, budući da još ne
8
mogu uzimati čvrste hrane. Dakle, Krist je onaj u kojega bijahu po­
ložena obećanja dana Judi, koja dok se nisu ispunila, u toj lozi nisu
nikad uzmanjkali knezi, to jest kraljevi Izraela. Dočim izrijek: »Jer
on je onaj kojega narodi očekuju« jasniji je samim gledanjem negoli
ikakvim razlaganjem.
42. I kao što ona dvojica Izakovih sinova, Ezav i Jakov, pružiše O sinovima
Josipovim, koje
lik dvaju naroda u Zidovima i kršćanima - iako, što se tiče potomstva je Jakov blago­
puti, ne potekoše Židovi od sjemena Ezavova, nego Idumejci; niti slovio ukriživši
proročanski
opet kršćanski narodi od Jakova, nego prije Židovi, jer dotični lik svoje ruke.
1
vrijedi tek utoliko što je rečeno: »Stariji će služiti mlađemu« - tako
se dogodilo i s dvojicom Josipovih sinova; jer stariji postade pralik
Židova, a mlađi kršćana. Kad je njih Jakov blagoslivljao, položivši
desnicu na mlađega, koji mu je bio slijeva, a ljevicu na starijega, koji
mu je bio zdesna, učinilo se to krivim njihovu ocu, i opomenuo je
svojeg oca kao da ispravlja pogrješku i pokazuje koji je od njih stariji.
Nu Jakov ne htjede promijeniti ruku, nego reče: »Znam, sine, znam;
i od njega će postati narod i bit će uzveličan, ali će mlađi njegov brat
2
biti veći od njega, i od njegova će sjemena postati mnoštvo naroda.«
I tu pokazuje dva ona obećanja. Jer od jednoga postaje »narod«, od
drugoga »mnoštvo naroda«. Sto je bjelodanije nego da se u tim
dvama obećanjima sadrži u Abrahamovu sjemenu i narod Izraelaca i
cijeli svijet, jedni po puti, drugi po vjeri?
43. 1. Pošto umrije Jakov, a isto tako i Josip, za preostalih sto­ O vremenima
tinu četrdeset i četiri godine - prije nego što izađoše iz zemlje egipat­ Mojsija i Jošue
te sudaca i
ske - taj puk poraste nevjerojatnim načinom (iako bijahu satirani i kraljeva, ^od
kojih je Saul
prvi, a David
Iv 2,19. najistaknutiji i
Lat. ascendisti. otajstveno i po
Iv 19,30. zasluzi.
Ps 23 (22), 5. (Prijevod prema lat. predlošku).
1 Kor 3,2.
Post 25,23.
Post 48,19. (Prijevod prema lat. predlošku).
 488 DECIV. DEI 16, 43,1 -43,2
subtractus furto trucidatoribus parvulorum ad domum regiam, in-
173
gentia per eum Deo preparante , pervenit nutritusque et adoptatus
a filia Pharaonis (quod nomen in Aegypto omnium regum fuit) in tan­
es
tum provenit virum, ut ipse illam gentem mirabiliter multiplica-
tam ex durissimo et gravissimo, quod ibi ferebat, iugo servitutis ex-
traheret, immo per eum Deus, qui hoc promiserat Abrahae. Prius
quippe exinde fugiens, quod, cum Israelitam defenderet, Aegyptium
174
occiderat et territus fuerat , postea divinitus missus in potestate
175
Spiritus Dei superavit Pharaonis resistentes magos. Tune per eum
Aegyptiis illatae sunt decem memorabiles plagae, cum dimittere po­
pulum Dei nollent, aqua in sanguinem versa, rana et sciniphes, cyno-
CC549 myia, / mors pecorum, ulcera, grando, locusta, tenebrae, mors pri-
176
mogenitorum '. Ad extremum Israelitas, quos plagis tot tantisque
perfracti tandem aliquando dimiserant, Aegyptii in mari Rubro dum
persequuntur exstincti sunt. Illis quippe abeuntibus divisum mare
viam fecit; hos autem insequentes in se rediens unda submersit .
Deinde per annos quadraginta duce Moyse Dei populus in deserto
actus est, quando tabernaculum testimonii nuncupatum est, ubi
Deus sacrificiis futura praenuntiantibus colebatur, cum scilicet iam
data lex fuisset in monte multum terribiliter; attestabatur enim evi-
dentissima mirabilibus signis vocibusque divinitas. Quod factum est,
mox ut exitum est de Aegypto et in deserto populus esse coepit, quin-
PL 522 quagesimo die post / celebratum Pascha per ovis immolationem; qui
usque adeo typus Christi est praenuntians eum per victimam passio-
nis de hoc mundo transiturum ad Patrem (Pascha quippe hebraea
178
lingua «Transitus» interpretatur ), ut iam cum revelaretur Testa­
mentum Novum, posteaquam Pascha nostrum immolatus est Chri­
179
stus , quinquagesimo die veniret de caelo Spiritus Sanctus , qui
181
dictus est in Evangelio digitus Dei , ut recordationem nostram in
primi praefigurati facti memoriam revocaret, quia et legis illae tabu-
182
lae digito Dei scriptae referuntur .
iosuein ter- 43. 2. Defuncto Moyse populum rexit Iesus Nave et in terram
118810
ntrduxk" promissionis introduxit eamque populo divisit. Ab his duobus mira­
bilibus ducibus bella etiam prosperrime ac mirabiliter gesta sunt,
Deo contestante non tam propter merita Hebraei populi quam prop­
ter peceata earum, quae debellabantur, gentium illas eius provenisse
victorias. Post istos duces iudices fuerunt, iam in terra promissionis
pervenit M .
per desertum M .
1 7 3
Cf. Ex 2, 5-10.
1 7 4
Cf. Ex 2, 11-15.
1 7 5
Cf. Ex 3, 7-10; 4, 19-23.
O DRŽAVI BOŽJOJ 16, 43,1 - 43,2 489
takvim progonima da im u jedno vrijeme bijahu pobijena i sva muška
novorođenčad, kad se Egipćani preplašiše čudeći se preveliku prirastu
toga puka). Moj sije tada, kriomice sklonjen od koljača nejačadi, do­
spije u kraljevsku palaču - jer Bog je po njemu pripremao velike
stvari - te ga je tu gajila i posvojila kći Faraonova (naime: ime faraon
bijaše ime svih kraljeva u Egiptu) i on se razvio u toliko moćna muža
te je sam izbavio taj puk, čudesno uzmnožen, od najtvrđeg i najtežeg
jarma ropstva što ga je tu trpio, a uz pomoć Boga, koji to bijaše
obećao Abrahamu. Jer, iako prvo bijaše pobjegao odatle - jer je bra-
nivši Izraelca bio ubio jednog Egipćanina - pa bijaše preplašen, po­
slije je od Boga poslan, i vlašću Duha Božjega nadvladao je Farao­
nove vračeve koji su se opirali. Tada je on navalio na Egipćane onih
deset glasovitih nedaća, kad ne htjedoše pustiti narod Božji: vodu u
1
krv pretvorenu, žabe, obade, biljne uši , pomor stoke, čireve, tuču,
skakavce, tamu i smrt prvorođenaca. I napokon kad su Egipćani,
177
slomljeni tolikim i takvim nedaćama, pustili Izraelce da odu, goneći
et
ih preko Crvenoga mora, bijahu sami uništeni. Jer prvima, koji su
bježali, more razdvojivši se načini prolaz, dok je voda, vrativši se
2
potopila progonitelje.
A zatim je taj narod predvođen Mojsijem četrdeset godina lutao pu­
stinjom, kad je i posvećen Šator svjedočanstva , gdje se Bog slavio 3
žrtvama koje pretkazuju budućnost, i kad je već na brdu dan zakon
onim načinom što ulijeva strahopočitanje; jer najbjelodanije božan­
stvo bijaše posvjedočeno čudesnim znacima i glasovima. A do toga je
došlo odmah nakon izlaska iz Egipta i kad narod poče biti u pustinji,
pedesetoga dana pošto je svetkovana Pasha žrtvovanjem janjeta ; 4
koje je očito pralik Krista, što pretkazuje kako će on žrtvom svoje
180
muke prijeći iz ovoga svijeta Ocu - jer u hebrejskom jeziku Pasha
znači prijelaz (transitus) - tako da kad se objavio novi zavjet, pošto
je žrtvovan Krist naša Pasha, pedesetog je dana sišao s neba Duh
5
Sveti, koji se u evanđelju naziva prst Božji , kako bi u našem pamće­
nju dozvao uspomenu na onaj prvotni znakoviti događaj, jer se kaže
6
da su i one ploče zakona pisane prstom Božjim .
2. Pošto umre Mojsije, narodom je vladao Jošua i uveo ih u obe­
7
ćanu zemlju te je podijelio narodu. Ta dvojica čudesnih vođa vodila
su ratove veoma uspješno i čudesno, ali Bog svjedoči kako oni ste-
koše pobjede ne toliko zbog zasluga hebrejskoga naroda koliko zbog
grijeha onih plemena koje poraziše. Nakon tih vođa dođoše suci, po-
1
U Augustina je grecizam cynomya, što obično prevode i kao »komarči«, iako je
u grč. nvva\iva - pseći nametnik, buha, dok u Plinija cynomia znači biljni nametnik, uš,
bušac.
2
hl 7-12,14.
3
hl 25,8-27.21. Posrijedi je tabernaculum testimonii (Vulgata i Augstinov predlo­
žak), što inače prevode kao Šator sastanka (Biblija, Zagreb, 1968).
4
hl 12,1-11.
5
Lk 11,20.
6
hl 31,18.
7
Jš 1.
 490 DE civ. D E I 16, 43,2 -43,3
populo collocato, ut inciperet interim reddi Abrahae prima promis­
sio de gente una, id est Hebraea, et terra Chanaan , nondum de
omnibus gentibus et toto orbe terrarum; quod Christi adventus in
carne et non veteris Legis observationes, sed Evangelii fides fuerat
impletura. Cuius rei praefiguratio facta est, quod non Moyses, qui
legem populo acceperat in monte Sina, sed Iesus, cui etiam nomen
Deo praecipiente mutatum fuerat ut Iesus vocaretur , populum in
terram promissionis induxit. Temporibus autem iudicum, sicut se
habebant et peccata populi et misericordia Dei, alternaverunt pro-
spera et adversa bellorum . 185
CC 550 43. 3. Inde ventum est ad regum tempora, quorum primus regna-
In David Dei ci­ vit Saul; cui reprobato et bellica clade prostrato eiusque stirpe 186
vitas in exordio
iuventutis fuit.
reiecta, ne inde reges orerentur, David successit in regnum, cuius
maxime Christus dictus est filius. In quo articulus quidam factus est
et exordium quodammodo iuventutis populi Dei; cuius generis quae-
dam velut adulescentia ducebatur ab ipso Abraham usque ad hunc
David. Neque enim frustra Matthaeus evangelista sic generationes
commemoravit, ut hoc primum intervallum quattuordecim genera­
tionibus commendaret, ab Abraham scilicet usque ad David . Ab
adulescentia quippe incipit homo posse generare; propterea genera­
tionum ex Abraham sumpsit exordium; qui etiam pater gentium con-
stitutus est, quando mutatum nomen accepit. Ante hunc ergo velut
pueritia fuit huius generis populi Dei a Noe usque ad ipsum Abra­
e u
ham; et ideo in lingua inventa est, id est hebraea. A pueritia nam-
que homo incipit loqui post infantiam, quae hine appellata est, quo-
ev
d fari non potest. Quam profeeto aetatem primam demergit obli /
PL523 vio, sicut aetas prima generis humani est deleta diluvio. Quotus enim
quisque est, qui suam recordetur infantiam? Quamobrem in isto pro-
cursu civitatis Dei, sicut superior unam eamdemque primam, ita
duas aetates secundam et tertiam liber iste contineat, in qua tertia
PL 524 propter vaccam trimam, capram trimam, / arietem trimum et impo-
situm est Legis iugum et apparuit abundantia peccatorum et regni
terreni surrexit exordium, ubi non defuerunt spiritales, quorum in
turture et columba figuratum est sacramentum . 188
1
in lingua] prima lingua M.
' quia M.
1 8 3
Cf. l u d e 2, 6-9.
O DRŽAVI BOŽJOJ 16, 43,2 - 43,3 491
što se narod već nastani u obećanoj zemlji, te se u međuvremenu
183
poče ispunjavati prvo obećanje dano Abrahamu o jednome puku, to
jest hebrejskom, i o zemlji Kanaanu, ali još ne o svim narodima i
cijelome svijetu; što se imalo ispuniti Kristovim dolaskom u puti, i ne
obdržavanjem staroga zakona, nego vjerom evanđelja. A ovo je pra-
likom najavljeno u tome što narod u obećanu zemlju nije uveo Mojsi-
184
je, koji je zakon za narod primio na gori Sinajskoj, nego Jošua, ko­
jega ime po Božjem nalogu bijaše izmijenjeno, kako bi se zvao Isu­
8
som. Dočim u doba sudaca - već prema grijesima naroda i milosrđu
Božjem - izmjenjivahu se dobra i loša ratna sreća.
3. Tako stižemo do razdoblja kraljeva, od kojih je prvi kraljevao
Šaul; a kad je on odbijen i ubijen u bojnome porazu, te njegova loza
9
odbačena, kako od nje ne bi potekli kraljevi , njega u kraljevstvu
naslijedi David, te se Krist osobito naziva njegovim sinom. U njemu
počinje novo doba i počela je takoreći muževnost Božjega puka, dok
je u vremenu od Abrahama do Davida proživljavao svoje mladićko
doba. I nije uzalud evanđelist Matej tako naveo naraštaje da tomu
prvomu razdoblju, naime od Abrahama sve do Davida , prida če­
trnaest naraštaja. I naravno, čovjek može rađati potomstvo od mla-
187
dićkog doba; i zbog toga je niz naraštaja započeo od Abrahama, koji
11
je postavljen za oca pucima, kad mu je ono ime promijenjeno. Da­
kle, prije toga razdoblja bijaše kao nekakvo dječaštvo ovoga roda
puka Božjeg, naime od Noe do samog Abrahama; i stoga je tad izna-
12
đen prvi jezik, to jest hebrejski. Jer čovjek počinje govoriti u dječa-
štvu, a nakon djetinjstva (infantia), koje se tako i naziva jer ne može
govoriti (fari non potest). I doista, to prvo doba potonulo je u zabo­
rav, upravo kao što je i prvo doba ljudskoga roda uništio Potop. Jer
koliko je onih što se sjećaju svojeg ranog djetinjstva?
I zbog toga, u ovome razvoju grada Božjeg, kao što prethodna knjiga
obuhvaća jedno razdoblje, ono prvo, tako ova knjiga zahvaća dva
razdoblja, drugo i treće; u tome trećem razdoblju, koje označuju tro­
godišnja junica, trogodišnja koza i trogodišnji ovan, nametnut je i
jaram zakona, i pojavilo se mnoštvo grijeha, i izbiše počeci zemalj­
skoga kraljevstva, gdje ipak nije uzmanjkalo ljudi duhovnih, koji su
13
otajstveno pretkazani u grlici i golubu.
8
Br 13,16. ima: »A Hošeu, sina Nunova, Mojsije prozva Jošuom.« U Augustino-
voj latinskoj Bibliji stoji Iesus, što je u skladu sa Septuagintom 'Inooug (Jesous), što je
hebr. Jošua. Kako bi se taj razlikovao od Isusa Novog zavjeta nazvan je Isus Navin,
Jošua sin Nunov.
9
Sam 15,26; 31,1-6; 2 Sam 5,1-3.
10
Mt 1,17.
11
Post 17,5; vidi O Božjoj državi, 16,28.
12
O hebrejskom kao prvom jeziku vidi O Božjoj državi, 16,11.
13
V i d i Post 15,9 i O Božjoj državi, 16,24.
 KNJIGA XVII.

Nije posve razjašnjen prilaz pojmu proroštva u analizi sadržaja ove knjige. Pri­
lično je različit način kako se postaviti pred činjenice plana i uređenja Providnosti u
poređenju s prethodnim knjigama. Ovdje je riječ o očitovanju prisutnosti i Božje riječi
pokatkad preko anđeoskih stvorenja. Od Samuela dalje čovjek je onaj koji govori u
ime Božje, pa makar kroz sastavljanje psalama, te na takav način postaje prorok u
najistinskijem značenju. Profetizam dakle ni na koji način ne uključuje proročke spise
koji če biti promatrani u slijedečoj knjizi. Također u ovoj knjizi, po tvrdnji samog
Augustina, govor stalno kreče oko poredbe između događaja i stvarnosti koje se sim­
bolički prethodno oblikuju, između osoba i osobe u budućnosti, kojoj su alegorije
(predskazanje). Jake teme koje se javljaju jesu Krist, promatran kao kralj i svećenik
u perspektivi muke i uskrsnuća, i Crkva.
Izlaganje je gotovo uzgredno jer se Augustin razvukao u analizi dviju ili triju
činjenica i nekoliko psalama. Epizode koje ispituje su hvalospjev Samuelove majke
Ane, prijekor i odbacivanje Elia i Šaula. U profetskom smislu protumačeni su psalmi,
po redu: 88, 44, 109, 21, 3, 40, 15, 67, 68. Usput se spominje knjiga Mudrosti, Sira-
hova i knjige koje se pripisuju Salomonu. Drugo usputno zadržavanje odnosi se na
podjelu hebrejske nacije u Judino i Izraelsko kraljevstvo i njihovu povijesnu, ne uvijek
sretnu, sudbinu.

BREVICULUS
CC XXXIII 1. De temporibus Prophetarum,
2. Quo tempore sit impleta promissio Dei de terra Chanaan, quam in
possessionem etiam Israel carnalis accepit.
De tripertitis significationibus Prophetarum, quae nunc ad terrenam,
nunc ad caelestem Ierusalem, nunc autem ad utramque referuntur.
De praefigurata commutatione Israelitici regni et sacerdotii et de his,
quae Anna, mater Samuelis, personam gerens Ecclesiae prophetavit.
De his, quae ad Heli sacerdotem homo Dei prophetico locutus est špi­
ritu, significans sacerdotium, quod secundum Aaron institutum fue­
rat, auferendum.
De Iudaico sacerdotio et regno, quae cum in aeternum dicantur statu­
ta, non permanent, ut alia intellegantur, quorum spondetur aeterni-
tas.
De disruptione regni Israelitici, qua praefiguratur perpetua divisio
Israelis spiritalis ab Israele carnali.
De promissionibus ad David in filio eius, quae nullatenus in Salomo-
ne, sed plenissime inveniuntur in Christo.
Quam similis in Psalmo octogesimo octavo sit prophetia de Christo
his, quae in Regnorum Libris Nathan prophetante promittuntur.
10. Quam diversa acta sint in regno terrenae Ierusalem ab his, quae pro-
miserat Deus, ut intellegeretur promissionis veritas ad alterius regis
et regni gloriam pertinere.
11. De substantia populi Dei, quae per susceptionem carnis in Christo est,
qui solus eruendi ab inferis animam suam habuit potestatem.
CC X X X I V 12. Ad quorum personam pertinere intellegenda sit flagitatio promisso-
rum, de quibus in Psalmo dicitur: Ubi sunt miserationes tuae, Domi-
ne, antiquae, et cetera.
13. An promissae pacis veritas illis temporibus possit ascribi, quae sub
Salomone fluxerunt.
14. De studio David in dispositione mysterioque Psalmorum.
15. An omnia, quae in Psalmis de Christo et Ecclesia prophetantur, ad
contextum huius operis adhibenda sint.
16. De his, quae in quadragesimo quarto Psalmo ad Christum et Eccle-
siam pertinentia aut aperte dicuntur aut tropice.
17. De his, quae ad sacerdotium Christi in Psalmo centesimo nono, et de
his, quae in Psalmo vicesimo primo ad passionem ipsius spectant.
18. De Psalmo tertio, et de quadragesimo et de quinto decimo et de sexa-
gesimo septimo, in quibus mors et resurrectio Domini prophetatur.
19. De Psalmo sexagesimo octavo, in quo Iudaeorum infidelitas et perti-
nacia declaratur.
SAŽETAK
O vremenima proroka. 1.
U koje je vrijeme ispunjeno obećanje Božje o zemlji Kanaan, koju je 2.
dobio u posjed čak puteni Izrael.
O trostrukim označjima proroka, koja se jednom tiču zemaljskog Jeruza- 3.
lema, drugi put nebeskoga, a treći put i jednog i drugog.
O pređoznačenoj zamjeni izraelskoga kraljevstva i svećenstva te o onome 4.
što je prorekla Ana, Samuelova majka, predstavljajući Crkvu.
O riječima koje svećeniku Eliju reče čovjek Božji ispunjen proročkim 5.
duhom, naznačujući kako će biti dokinuto ono svećenstvo koje je bilo po
Aronu zasnovano.
O židovskomu svećenstvu i kraljevstvu, kojih više nema - iako je o njima 6.
kazano kako su postavljeni zauvijek, - tako da se podrazumijevaju drugi
kojima je obećana vječnost.
O raskinuću izraelskog kraljevstva, koje je pralik trajne diobe duhovnog 7.
od putenog Izraela.
Obećanja Davidu o njegovu sinu, koja se uopće ne ispuniše u Salomonu, 8.
ali se najobilnije ispuniše u Kristu.
Koliko je slično proroštvo o Kristu u osamdeset i osmome psalmu onomu 9.
što iznosi Natanovo proroštvo u knjigama Kraljevstava.
Kako su različiti zbiljski događaji u kraljevstvu zemaljskog Jeruzalema 10.
od onih koje je obećao Bog, da bi se shvatilo kako se istina obećanja tiče
slave drugoga kralja i kraljevstva.
O bivstvu naroda Božjeg, što uzećem puti jest u Kristu, koji jedini imadi- 11.
jaše vlast izbavljenja vlastite duše iz pakla.
Kojih osoba treba shvatiti da se tiče zahtjev obećanja o kojima se u 12.
psalmu kaže: »Gdje su ona iskonska milosrđa tvoja, Gospodine«, i slič­
no.
Može li se istina o obećanu miru pripisati onim vremenima što protjecahu 13.
za Salomona.
O Davidovoj nakani pri rasporedu i otajstvu psalama. 14.
Da li treba u sadržaj ovoga djela unijeti sve što se u psalmima pretkazuje 15.
o Kristu i Crkvi.
O onim stvarima što su u četrdeset i četvrtome psalmu rečene, bilo otvo- 16.
reno bilo preneseno, a tiču se Krista i Crkve.
O onim stvarima koje se u psalmu stotinu i devetome tiču Kristova svece- 17.
ništva te o onome što se u dvadeset i prvome psalmu tiče njegove muke.
O psalmima trećem, četrdesetom, petnaestom i šezdeset i sedmom, u ko- 18.
jima je proroštvo o smrti i uskrsnuću Gospodinovu.
O šezdeset i osmome psalmu, u kojem se iznosi tvrdokorna nevjernost 19.
Zidova.
 496 BREVICULUS
20. De regno ac merito David et de filio ipsius Salomone eaque prophetia,
quae ad Christum pertinens invenitur vel in eis libris, qui scriptis
ipsius copulantur, vel in eis, quos ipsius esse non dubium est.
21. De regibus post Salomonem sive in luda sive in Israel.
22. De Hieroboam, qui impietate idolatriae subditum sibi populum profa-
navit, in quo tamen non destitit Deus et Prophetas inspirare et multos
ab idolatriae crimine custodire.
23. De vario utriusque regni Hebraeorum statu, donec ambo populi in
captivitatem diverso tempore ducerentur, revocato postea luda in re­
gnum suum, quod novissime in Romanorum transiit potestatem.
24. De Prophetis, qui vel apud ludaeos postremi fuerunt, vel quos circa
tempus nativitatis Christi evangelica prodit historia.
SAŽETAK 497
O Davidovoj vladavini i zaslugama, te o njegovu sinu Salomonu, i o 20.
proroštvima koja se tiču Krista, a nalaze se ili u knjigama koje se pove­
zuju s njegovim spisima ili pak u djelima koja su nedvojbeno njegova.
O kraljevima nakon Salomona, bilo u Judi, bilo u Izraelu. 21.
O Jeroboamu, koji bezbozjem kumirstva izopači narod sebi podređen, 22.
iako Bog nije prestao nadahnjivati proroke i štititi mnoge od grijeha
kumirstva.
O različitu stanju svakoga od hebrejskih kraljevstava, sve dok oba na- 23.
roda nisu u različito vrijeme odvedena u sužanjstvo, a Juda se poslije
vratio u svoje kraljevstvo, koje je napokon potpalo pod rimsku ovlast.
O prorocima koji ili bijahu posljednji među Zidovima, ili su pak 24.
prema evanđeoskoj povijesti živjeli u vrijeme Kristova rođenja.
 L I B E R DECIMUS SEPTIMUS
QUAE FUERIT CIVITAS DEI TEMPORE PROPHETARUM
Quid de modis prophetandi diei possit [1-3]
PL 523 - cc 550 1. Promissiones Dei, quae factae sunt ad Abraham cuius semini
De Prophetis a et gentem Israeliticam secundum carnem et omnes gentes deberi se-
Samuele ad cundum fidem Deo pollicente didicimus, quemadmodum complean-
Hieremiam .. T I .
agitur. tur, per ordinem temporum procurrens Dei civitas indicabit. Quo-
niam ergo superioris libri usque ad / regnum David factus est finiš,
c c 5 5 1
nunc ab eodem regno, quantum suscepto operi sufficere videtur, ce­
tera quae sequuntur attingimus. Hoc itaque tempus, ex quo sanctus
Samuel prophetare coepit, et deinceps, donec populus Israel capti-
vus in Babyloniam duceretur atque inde secundum sancti Hieremiae
1
prophetiam post septuaginta annos reversis Israelitis Dei domus
instauraretur, totum tempus est Prophetarum. Quamvis enim et ip­
sum Noe patriareham, in cuius diebus universa diluvio terra deleta
est, et alios supra et infra usque ad hoc tempus, quo reges in Dei
populo esse coeperunt, propter quaedam per eos futura sive quoquo
modo significata sive praedicta, quae pertinerent ad civitatem Dei
a
regnumque caelorum, non immerito pos sumus appellare Prophe­
tas, praesertim quia nonnullos eorum id expressius legimus nuncu-
2 3
patos, sicut Abraham , sicut Moysen : tamen dies Prophetarum
praecipue maximeque h i dicti sunt, ex quo coepit prophetare Sa­
4 5 6
muel , qui et Saulem p r i u s et eo reprobato ipsum David Deo prae-
cipiente unxit in regem, de cuius ceteri stirpe suecederent, quousque
illos suecedere sic oporteret. Quae igitur a Prophetis sunt praedicta
de Christo, cum moriendo decedentibus et nascendo suecedentibus
suis membris civitas Dei per ista curreret tempora, si omnia velim
commemorare, in immensum pergitur, primum quia ipsa Scriptura,
quae per ordinem reges eorumque facta et eventa digerens videtur
tamquam historica diligentia rebus gestis oceupata esse narrandis,
si adiuvante Dei Špiritu considerata tractetur, vel magis vel certe
non minus praenuntiandis futuris quam praeteritis enuntiandis inve-
a
possimus M.
Cf. Ier 25, 11.
Gen 20, 7.
Deut 34, 10.
1 Reg 3, 20.
1 Reg 10, 1.
1 Reg 16, 13.
SEDAMNAESTA KNJIGA
BOŽJA DRŽAVA U VRIJEME IZRAELSKIH PROROKA
Teorije o oblicima proroštva [1-3]
1. Obećanja Božja koja su dana Abrahamu (od čijega sjemena - o vremenima
kako doznasmo - potekao je i puk izraelski po puti i svi puci po vjeri P r o r o k a
a u skladu s Božjim obećanjem) pokazat će sam grad Božji kako su
^
ispunjavana, svojim razvojem u poretku vremena.
Budući da je, dakle, prethodna knjiga zahvatila izvješće do Davidove
vladavine, sad ćemo se dotaknuti događaja koji slijede nakon te vla­
davine, onoliko koliko se učini potrebnim za našu nakanu. Ono vri­
jeme u kojem sveti Samuel poče prorokovati i do onda kad je narod
izraelski odveden u babilonsko sužanjstvo, pa odatle do obnove doma
Božjeg, pošto su se Izraelci vratili nakon sedamdeset godina prema
1
proroštvu svetog Jeremije , cijelo je to razdoblje doba proroka. Tako
bismo, naravno, posve s pravom mogli nazvati prorokom i samoga
praoca N o u , u čije vrijeme je Potopom uništena cijela zemlja, a i
ostale prije i poslije sve do onoga doba kad se u narodu Božjem
stadoše javljati kraljevi (zbog toga što su se preko njih na neki način
označivali i l i pretkazivali stanoviti budući događaji koji se tiču grada
Božjeg i kraljevstva nebeskoga), osobito zbog toga što o nekima od
2
njih čitamo kako su izričito tako nazvani, kao Abraham i Moj sije , pa
ipak se »danima proroka« posebno i najviše naziva ono doba od ko­
jega počeprorokovati Samuel, koji po Božjem nalogu pomaza za kra­
lja prvo Šaula, a zatim, pošto je taj odbačen, i samoga Davida, od
čije su loze potekli svi ostali kraljevi, sve dok je trebalo njihova na­
sljedstva.
Bio bi to, dakle, beskrajan pothvat kad bih htio spomenuti sve one
stvari koje su proroci prorekli o Kristu, dok je grad Božji prolazio
kroza svoja razdoblja, a njegovi članovi jedni umirući odlazili a drugi
rađajući se dolazili, poglavito što samo Pismo (koje obrađujući po
redu kraljeve, njihova djela i događaje čini se zaokupljenim - u povi­
jesnoj marljivosti - izvješćem o pojedinostima), ako se uz pomoć
Duha Božjeg pažljivije istraži, otkrit će se kako je više obuzeto - i l i
barem ne nikako manje - najavljivanjem budućnosti negoli opisiva-
Jr 25,11-
Post 20,7.
 500 D E CIV. D E I 17, 1-2
nietur intenta. Et hoc perscrutando indagare ac disserendo monstra-
PL 524 re quam sit ope/rosum atque prolixum et quam multis indiguum vo-
b titi kako bi bilo naporno i rastrošno i koliki bi mnogi svesci trebali za
luminibus, quis ignorat, qui haec vel mediocriter cogitet ? Deinde
quia ea ipsa, quae ad prophetiam non ambigitur pertinere, ita sunt
multa de Christo regnoque caelorum, quae civitas Dei est, ut ad hoc
aperiendum maior sit disputatio necessaria, quam huius operis mo­
dus flagitat. Proinde ita, si potuero, stilo moderabor meo, ut huic
operi in Dei voluntate peragendo nec ea quae supersunt dicam nec
c uskladiti tako da - s Božjom voljom - pri obradbi u ovome djelu ne
ea quae satis sunt praetermittam.
Promissio Dei 2. In praecedente libro diximus ab initio ad Abraham pro/missio-
de semine num Dei duas res fuisse promissas, unam scilicet, quod terram Cha­
adimpletur.
CC 552 naan possessurum fuerat semen eius; quod significatur, ubi dictum
est: Vade in terram, quam tibi demonstravero, et faciam te in gentem
7
magnam , aliam vero longe praestantiorem non de carnali, sed de
spiritali semine, per quod pater est non unius gentis Israeliticae, sed
omnium gentium, quae fidei eius vestigia consequuntur; quod pro-
8
mitti coepit his verbis: Et benedicentur in te omnes tribus terrae ; et
deinceps aliis multis admodum testimoniis haec duo promissa esse
monstravimus. Erat igitur iam in terra promissionis semen Abrahae,
i d est populus Israel, secundum carnem atque ibi non solum tenendo
ac possidendo civitates adversariorum, verum etiam reges habendo
regnare iam coeperat, impletis de ipso populo promissionibus Dei
magna iam ex parte, non solum quae tribus illis patribus, Abraham,
Isaac et Iacob, et quaecumque aliae temporibus eorum, verum etiam
quae per ipsum Moysen, per quem populus idem de servitute Aegyp-
d
tia liberatus e t per quem cuncta praeterita revelata sunt, tempori­
bus eius, cum populum per heremum duceret, factae fuerant. Neque
autem per insignem ducem Iesum Nave, per quem populus ille in
promissionis inductus est terram expugnatisque gentibus eam duo­
decim tribubus, quibus Deus iusserat, divisit et mortuus est, neque
post illum toto tempore iudicum impleta fuerat promissio Dei de
terra Chanaan / a quodam flumine Aegypti usque ad flumen magnum
P L 525
9
Euphraten ; nec tamen adhuc prophetabatur futurum, sed exspecta-
batur implendum. Impletum est autem per David et eius filium Salo-
monem, cuius regnum tanto, quantum promissum fuerat, spatio di-
latatum est; universos quippe illos subdiderunt tributariosque fece-
10
runt . Sic igitur in terra promissionis secundum carnem, hoc est in
terra Chanaan, sub his regibus semen Abrahae fuerat constitutum,
ut nihil deinde superesset, quo terrena illa Dei promissio complere-
tur, nisi ut in eadem terra, quantum ad prosperitatem attinet tempo-
ralem, per posteritatis successionem inconcusso statu usque ad mor-
talis huius saeculi terminum gens permaneret Hebraea, si Domini
b
cogitat M.
0
super sunt... sunt] supersint... sint M.
d
et]est, etM.
7
Gen 12, 1.
8
Gen 12, 3.
501
O DRŽAVI BOŽJOJ 17, 1-2
njem prošlosti; - a onaj tko imalo o ovome promisli, može li ne shva­
to, da se cijelo to izvješće istražujući prati unatrag i raspravljajući
izlaže? - I zatim, budući da se tolike mnoge stvari koje su nedvojbeno
proročanske tiču Krista i kraljevstva nebeskog (koje je grad Božji),
čak i puko natuknuće o njima zahtijevalo bi veću raspravu nego što
traži mjera ovoga djela. Zbog toga, budem l i uzmogao, svoje ću pero
govorim stvari koje su suvišne, niti pak propuštam one što su potrebne.
2. U prethodnoj knjizi rekosmo kako su od početka među B o ­ U koje je
vrijeme ispu­
žjim obećanjima Abrahamu bile obećane dvije stvari, naime, jedna njeno obećanje
da će sjeme njegovo zaposjesti zemlju Kanaan - što se označuje gdje Božje o zemlji
Kanaan, koju je
je rečeno: »Pođi u zemlju koju ću ti pokazati, i načinit ću od tebe dobio u posjed
1
velik p u k « - i druga mnogo važnija, što se ne tiče putenog, nego čak puteni Izrael.
duhovnog sjemena, po kojem je on otac ne jednoga puka izraelskoga,
nego svih naroda što prate tragove njegove vjere, a to obećanje poči­
2
nje ovako: »I blagoslivljat će se u tebi sva plemena zemlje.« A poka­
zali smo kako su ta dva obećanja potvrđena poslije i mnogim drugim
svjedočanstvima. I tako već bijaše u obećanoj zemlji sjeme Abraha­
movo, naime: narod izraelski po puti, i to ne samo tako što ondje
držaše i posjedovaše gradove svojih neprijatelja nego već imajući i
kraljeve, poče kraljevati; ta obećanja Božja o tome narodu bila su
već velikim dijelom ispunjena, i to ne samo ona dana trojici otaca
(Abrahamu, Izaku i Jakovu) i drugima njihova doba nego i obećanja
dana preko Mojsija, po kojem je taj narod izbavljen iz ropstva egipat­
skoga i preko kojega su bili objavljeni svi prošli događaji u vrijeme
njegovo, kad je vodio narod kroz pustinju.
N u Božje obećanje o zemlji Kanaan nije bilo ispunjeno ni u istaknu­
tome vođi Jošui, po kojem je taj narod uveden u obećanu zemlju i
koji je, pobijedivši tamošnje pučanstvo, prema Božjoj naredbi podije­
lio zemlju među dvanaest plemena i umro; a ni u cijelo ono doba
sudaca nakon njega ne bijaše ispunjeno to obećanje o zemlji kanaan-
3
skoj od one rijeke u Egiptu do velike rijeke Eufrata; samo se ono
više i nije proricalo kao buduće nego se čekalo da se ispuni. To se
obećanje ispunilo preko Davida i njegova sina Salomona, kojega se
kraljevstvo bijaše proširilo na cijelo područje što je obećano, jer je on
4
sve tamošnje stanovnike podjarmio i morali su plaćati mu danak .
Tako je dakle u obećanoj zemlji po puti, to jest, u zemlji Kanaanu,
bilo naseljeno sjeme Abrahamovo pod tima kraljevima, i nakon toga
nije više preostajalo ništa za ispunjenje toga zemaljskog obećanja B o ­
žjeg, osim da rod hebrejski ostane u toj zemlji, onoliko koliko se tiče
vremenitog probitka, u nepromijenjenom stanju po naraštajima svojih
potomaka, sve do konca ovoga smrtnoga vijeka, bude l i slušao za-
Post 12,1.
Post 12,3.
Post 15,18.
1 Kr 4,21.
 502 DECIV. DEI 17, 2-3,2 O DRŽAVI BOŽJOJ 17, 2 - 3,2 503

Dei sui legibus oboediret. Sed quoniam Deus noverat hoc eam non
esse facturam, usus est eius etiam temporalibus poenis ad exercen-
dos in ea paucos fideles suos et admonendos qui postea futuri erant
cc 553 in omnibus gentibus, / quod eos admoneri oportebat, in quibus alte­
ram promissionem revelato Novo Testamento per incarnationem
Christi fuerat impleturus.
kone Gospodina Boga svojega. A l i budući da Bog znadijaše kako oni
toga neće učiniti, udarao ih je i vremenitim kaznama, kako bi vježbao
one svoje malobrojne vjernike u tome puku i kako bi opomenuo one
što će doći u svima narodima, jer je trebalo upozoriti one u kojima
je imao ispuniti drugo obećanje objavom Novoga zavjeta po Kristovu
utjelovljenju.

Tripertita sunt 3. 1. Quocirca sicut oracula illa divina ad Abraham, Isaac et Iacob
eloquia Prop­ et quaecumque alia signa vel dicta prophetica in sacris Litteris prae-
hetarum.
cedentibus facta sunt, ita etiam ceterae ab isto regum tempore prop-
hetiae partim pertinent ad gentem carnis Abrahae, partim vero ad
illud semen eius, in quo benedicuntur omnes gentes coheredes Chri­
sti per Testamentum Novum ad possidendam vitam aeternam re-
gnumque caelorum; partim ergo ad ancillam, quae in servitutem ge-
nerat, id est terrenam Ierusalem, quae servit cum filiis suis, partim
vero ad liberam civitatem Dei, id est veram Ierusalem aeternam in
caelis, cuius filii homines secundum Deum viventes peregrinantur in
n
terris ; sed sunt in eis quaedam, quae ad utramque pertinere intel-
leguntur, ad ancillam proprie, ad liberam figurate.
3. 1. Zbog toga, kako ona božanska proroštva dana Abrahamu, O trostrukim
Izaku i Jakovu i svi ostali proročanski znaci i izrijeci što su nađeni u označjima
proroka, koja se
ranijim svetim spisima, isto tako i ostala proroštva od doba kraljeva jednom tiču
dijelom se tiču puka puti Abrahamove, a dijelom onoga sjemena nje­ zemaljskog
Jeruzalema,
gova u kojem se blagoslivljaju svi narodi kao subaštinici Kristovi po drugi put nebe­
novome zavjetu, kako bi posjedovali život vječni i kraljevstvo nebe­
skoga, a treći
put i jednog i
sko; dakle, dijelom se tiču sluškinje što za ropstvo rađa, to jest ze­ drugog.
maljskoga Jeruzalema, koji robuje sa sinovima svojim, dijelom opet
se tiče slobodnog grada Božjeg, to jest istinskog vječnog Jeruzalema
na nebesima kojega sinovi - ljudi što žive po Bogu - hodočaste na
zemlji; nu postoje neka proroštva koja se shvaćaju tako da pripadaju
doslovno sluškinji a preneseno slobodnoj ženi.

Proprie figura­ 3. 2. Tripertita itaque reperiuntur eloquia Prophetarum, si qui-

te vel utroque 2. I tako se otkriva da su izreke proroka troznačne, ako se jedne
dem aliqua sunt ad terrenam Ierusalem spectantia, aliqua ad caele-
modo prophe- tiču zemaljskoga Jeruzalema, druge nebeskoga, a treće i jednoga i
tatur. stem, nonnulla ad utramque. Exemplis video probandum esse quod
drugoga. Vidim kako valja primjerima potkrijepiti ovo što govorim.
dico. Missus est Nathan propheta, qui regem David argueret de pec­
12 Poslan je prorok Natan da Davida prekori o teškome grijehu koji je
cato gravi et ei, quae consecuta sunt mala, futura praediceret . Haec 1
počinio i da pretkaže zla koja će ga snaći . Tko može posumnjati da
atque huiusmodi sive publice, id est pro salute vel utilitate populi,
su se takve i slične riječi ticale zemaljskoga grada, bile one izrečene
sive privatim, cum pro suis quisque rebus divina promereretur elo-
javno, to jest radi boljitka ili koristi naroda, bilo posebično, kad se
quia, quibus pro usu temporalis vitae futuri aliquid nosceretur, ad
božanskim izrijekom obećavalo štogod nekom pojedincu, kako bi
terrenam civitatem pertinuisse quis ambigat? Ubi autem legitur: Ec­
time doznao štogod buduće od koristi u svojem vremenitom životu?
ce dies veniunt, dicit Dominus, et consummabo domui Israel et domui
Gdje pak čitamo: »Evo dolaze dani - riječ je Gospodnja - kad ću s
luda testamentum novum, non secundum testamentum, quod dispo-
domom Izraelovim i domom Judinim sklopiti novi savez. Ne savez
sui patribus eorum in die, qua apprehendi manum eorum, ut educe-
kakav sam sklopio s očima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih
rem eos de terra Aegypti, quoniam ipsi non permanserunt in testa­
izvedem iz zemlje egipatske, savez što ga oni razvrgoše, premda sam
PL526 mento meo, et ego neglexi eos, I dicit Dominus. Quia hoc est testamen­
ja gospodar njihov - riječ je Gospodnja. Nego ovo je savez što ću ga
tum, quod constituam domui Israel post dies illos, dicit Dominus,
e sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana - riječ je Gospodnja:
dando leges meas in mentem eorum et super corda eorum scribam
13 Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit
eas, et videbo eos, et ero illis in Deum, et ipsi erunt mihi in plebem ; 2
ću Bog njihov, a oni narod moj,« - nedvojbeno je posrijedi proroštvo
Ierusalem sine dubio superna prophetatur, cuius Deus ipse prae/-
f 0 nebeskome Jeruzalemu, kojega je nagrada sam Bog, a njega imati
CC 554 mium est, eumque habere atque ipsius esse summum i b i est atque
1 njemu pripadati ondje je i najviše i potpuno dobro. A l i to što se
totum bonum. Ad utramque vero pertinet hoc ipsum, quod Ierusalem
Jeruzalem naziva grad Božji pripada i jednome i drugome; i u njemu
dicitur Dei civitas, et in ea prophetatur futura domus Dei, eaque
se proriče o budućem domu Gospodnjem, što je proroštvo koje se
prophetia videtur impleri, cum Salomon rex aedificat illud nobilissi-
čini ispunjenim kad kralj Salomon gradi onaj glasoviti hram. Jer te su

e
dabo M.
f
illi M.

1 1
Cf. Gal 4,21-26. 1
2 Sam 12,1-15.
2
1 2
Cf. 2 Reg 12, 1-7. Jr 31,31-34.
 504 D E civ. DEI 17, 3 , 2 - 4 , 1
14
mum templum . Haec enim et in terrena Ierusalem secundum histo-
riam contigerunt, et caelestis Ierusalem figurae fuerunt. Quod genus
prophetiae ex utroque veluti compactum atque commixtum in Libris
veteribus canonicis, quibus rerum gestarum narrationes continen-
tur, valet plurimum multumque exercuit et exercet ingenia scrutan-
tium Litteras sacras, ut, quod historice praedictum completumque
legitur in semine Abrahae secundum carnem, etiam in semine Abra­
hae secundum fidem quid implendum allegorice significet inquira-
tur; in tantum ut quibusdam visum sit nihil esse in eisdem libris vel
praenuntiatum et effectum, vel effectum, quamvis non praenuntia-
tum, quod non insinuet aliquid ad supernam civitatem Dei eiusque
filios in hac vita peregrinos figurata significatione referendum .
Sed si hoc ita est, iam bipertita, non tripertita erunt eloquia Prophe­
tarum, vel potius illarum Scripturarum omnium, quae veteris instru­
menti appellatione censentur. Nihil enim erit illic, quod ad Ierusa­
lem terrenam tantum pertineat, si, quidquid ibi de illa vel propter
illam dicitur atque completur, significat aliquid, quod etiam ad Ieru­
salem caelestem allegorica praefiguratione referatur; sed erunt sola
duo genera, unum quod ad Ierusalem liberam, alterum quod ad
utramque pertineat. Mihi autem sicut multum videntur errare, qui
nullas res gestas in eo genere litterarum aliquid aliud praeter id,
quod eo modo gestae sunt, significare arbitrantur, ita multum aude-
re, qui prorsus ibi omnia significationibus allegoricis involuta esse
contendunt. Ideo tripertita, non bipertita esse dixi. Hoc enim existi-
mo, non tamen culpans eos, qui potuerint illic de quacumque re gesta
sensum intellegentiae spiritalis exsculpere, servata dumtaxat primi-
tus historiae veritate. Ceterum quae ita dicuntur, ut rebus humani-
tus seu divinitus gestis sive gerendis convenire non possint, quis fi-
delis dubitet non esse inaniter dicta? Quis ea non ad intellegentiam
spiritalem revocet, si possit, aut ab eo qui potest revocanda esse fa-
teatur?
Quid ante David prophetia praenuntiaverit [4-7]
Anna Domino 4. 1. Procursus igitur civitatis Dei ubi pervenit ad / Regum tem­
gratulatur. pora, quando David Saule reprobato ita regnum primus obtinuit, ut
PL 527
CC 555 eius deinde posteri in terrena Ierusalem diuturna / successione re-
16
gnarent , dedit figuram, re gesta significans atque praenuntians,
quod non est praetereundum silentio, de rerum mutatione futura-
rum, quod attinet ad duo Testamenta, Vetus et Novum, ubi sacerdo­
tium regnumque mutatum est per sacerdotem eumdemque regem
novum ac sempiternum, qui est Christus Iesus. Nam et Heli sacerdo-
1 4
Cf. 3 Reg 6.
1 5
C f . C L E M E N S A L . , Strom. 5 , 3 2 - 3 4 ; O R I G E N E S ,
1 6
Cf. 3 Reg 1, 3 8 ; 1 R e g 16, 12-13.
O DRŽAVI BOŽJOJ 17, 3,2 - 4,1 505
se stvari prema povijesti zbile u zemaljskom Jeruzalemu, ali su i pra-
lik nebeskoga Jeruzalema. Taj rod proroštva, što je takoreći složen i
smiješan od obojega, veoma je važan u starim kanonskim knjigama,
koje sadržavaju izvješća o povijesnim događajima, i iskušavao je i
iskušava duhove onih koji istražuju Sveto pismo, tako da kad se čita
o onome što je povijesno pretkazano i ispunjeno u Abrahamovu sje­
menu po puti, istražuje se i što to označuje alegorijski kao ono što će
se ispuniti u Abrahamovu sjemenu po vjeri; i to u tolikoj mjeri te su
neki zaključili, kako u tim knjigama nije ništa ni pretkazano ni uči­
njeno (ili samo učinjeno, iako nije pretkazivano) a da se nekako pre­
neseno slikovitim značenjem ne tiče nebeskoga grada Božjeg i njego­
15
vih sinova što hodočaste ovim životom. N u , ako je tomu tako, onda
će biti ne trostruki, nego dvostruki, izrijeci proroka i zapravo svih
onih spisa koji su svrstani pod nazivom Staroga zavjeta. Naime, tu
onda neće biti ničega što se tiče samo zemaljskoga Jeruzalema; ako
se štogod reklo ili ispunilo o njemu ili zbog njega, označuje nešto -
u obliku alegorijskog pretkazivanja - i o nebeskom Jeruzalemu; i tako
će biti samo dva roda proroštva, jedno koje se tiče slobodnog Jeruza­
lema, i jedno koje se tiče i jednog i drugog grada.
Dočim meni se čini, da kao što uveliko griješe oni koji misle kako ni
jedan od događaja u ovoj vrsti književnosti ne naznačuje ništa osim
same povijesne zbilje, isto se tako odviše odvažuju oni koji tvrde kako
je tu svaka pojedina izjava uvijena u alegorijska označja. Zbog toga
sam i rekao kako su ta proroštva trostruka, a ne dvostruka. Sam se
toga čvrsto držim (ali ne optužujem one koji su uzmogli iz bilo kojeg
događaja uobličiti smisao duhovnog poimanja, uz uvjet da se prvotno
poštuje povijesna istina). Što se pak tiče ostalih stvari koje su tako
izrečene te se ni ljudskim ni božanskim činom ne mogu primijeniti ni
na prošle ni na buduće događaje, koji bi vjernik posumnjao da su
uzalud izrečene? Tko i m ne bi pridao smisao duhovnog poimanja,
ako b i mogao, ili pak priznao da ih tako treba tumačiti onaj koji to
može?
Proroštvo prije Davida [4-7]
4. 1. Razvoj grada Božjeg stigavši do razdoblja kraljeva, kad ono 0 predoznačenoj
zamjeni izrael­
David - pošto je odbačen Šaul - tako prvo steče kraljevstvo te su skoga kraljevstva
njegovi potomci otada u dugome nizu vladali u zemaljskome Jeruzale­ 1 svećenstva te o
onome što je
mu, iznosi pralik - tim događajem označujući i pretkazujući mijenu prorekla Ana,
budućih stvarnosti - a to se ne može šutke mimoići, jer se tiče dvaju Samuelova
majka, predstav­
zavjeta, staroga i novoga, kada je svećenstvo i kraljevstvo zamijenio ljajući Crkvu.
novi i vječni svećenik i kralj, koji je Krist Isus. Naime, pošto je sveće-
Princ. 4, 3, 5.
 506 DECIV. DEI 17, 4,1-4,2 O DRŽAVI BOŽJOJ 17, 4,1 - 4,2 507

g
te reprobato substitutus in Dei servitium Samuel simul officium h
17
functus sacerdotis et iudicis , et Saule abiecto rex David fundatus
18
in regno hoc quod dico figuraverunt. Mater quoque ipsa Samuelis
Anna, quae prius fuit sterilis et posteriore fecunditate laetata est,
prophetare aliud non videtur, cum gratulationem suam Domino fun-
dit exsultans, quando eumdem puerum natum et ablactatum Deo
reddit eadem pietate, qua voverat. Dicit enim: Confirmatum est cor
meum in Domino, exaltatum est comum meum in Deo meo. Dilata-
tum est super inimicos meos os meum, laetata sum in salutari tuo;
quoniam non est sanctus sicut Dominus, et non est iustus sicut Deus
1 mojim, i veselim se pomoći tvojoj. Jer nitko nije svet kao Gospodin,
noster; non est sanctus praeter te. Nolite gloriari et nolite loqui excel-
sa, neque procedat magniloquium de ore vestro. Quoniam Deus scien-
tiarum Dominus, et Deus praeparans adinventiones suas. Arcum po-
1 m
tentium fecit infirmum, et infirmes praecincti sunt virtutem ;pleni
panibus minorati sunt, et esurientes transierunt terram; quia sterilis
peperit septem, et multa in filiis infirmata est. Dominus mortificat et
vivificat, deducit ad inferos et reducit. Dominus pauperes facit et di-
tat, humiliat et exaltat. Suscitat a terra pauperem et de stercore erigit
inopem, ut collocet eum cum potentibus populi, et sedem gloriae he-
reditatem dans eis; dans votum voventi, et benedixit annos iusti, quo-
niam non in virtute potens est vir. Dominus infirmum faciet adversa-
rium suum, Dominus sanctus. Non glorietur prudens in prudentia
sua, et non glorietur potens in potentia sua, et non glorietur dives in
divitiis suis; sed in hoc glorietur, qui gloriatur, intellegere et scire
Dominum et facere iudicium et iustitiam in medio terrae. Dominus
cc 556 ascendit in caelos et tonuit; ipse iudicabit I extrema terrae, quia iustus
n 19
est; et dat virtutem regibus nostris, et exaltabit cornum christi sui .
nik Eli odbačen i Samuel ga zamijenio u Božjoj službi (obavljajući
ujedno dužnost i svećenika i suca), i pošto je odbačen Šaul te David
zakraljevao u kraljevstvu, - time su označili ono o čemu govorim.
Naime, i sama Samuelova mati Ana, koja prvo bijaše neplodna a
poslije je obradovana plodnošću, čini se kako ne proriče ništa drugo,
kad u zanosu izlijeva svoju hvalu Gospodinu, dok isto dijete pošto je
rođeno i od sise odbijeno, vraća Bogu uz istu pobožnost kojom se
zavjetovala. Ona kaže: »Učvršćeno je srce moje u Gospodinu, uzne­
sen je rog moj u Bogu mojem. Usta mi se šire nad neprijateljima
i nitko nije pravedan kao naš Bog; i nitko nije svet osim tebe. I ne­
mojte se hvastati i ne uznosite se riječima, i nek prekrupan govor ne
izlazi iz vaših usta. Jer Bog je Gospodin znanja, i on priprema svoje
nakane. Oslabio je luk moćnika, a slabi su snagom opasani; smanjeni
su oni puni kruha, dok oni što gladuju prijeđoše zemlju. Jer nerotki-
nja rodi sedmero, dok ona s mnogo djece oslabi. Gospodin usmrćuje
i oživljava, odvodi u grob i odatle vraća. Bog osiromašuje i obogaću­
je, ponizuje i uzvisuje. Podiže siromaha iz prašine, te iz smeća podiže
ubogoga, da ga posadi s velmožama puka, dajući im mjesto slave u
baštinu; ispunjava zavjet onomu tko se zavjetuje; i blagoslovio je go­
dine pravedniku, jer čovjek nije moćan po vlastitoj snazi. Gospodin
će oslabiti protivnika svojeg, Gospodin svet. I neka se razboriti ne
hvasta svojom razboritošću, i neka se moćnik ne hvasta svojom moći,
i nek se bogataš ne hvasta svojim bogatstvima; nego onaj tko bi se
slavio, neka se slavi time što razumije i poznaje Gospodina i što do­
nosi sud i čini pravdu usred zemlje. Gospodin se uspeo na nebo i
zagrmio; On će suditi i samim krajevima zemlje, jer je pravedan, on
1
daje snagu kraljevima našim, i uzvisit će rog Krista svojega.«

2. Hoće li se te riječi shvatiti naprosto kao riječi ženice što za­

Annae elo- 4. 2. Itane vero verba haec unius putabuntur esse mulierculae, de hvaljuje za rođenje svojega sina? Zar je um ljudski toliko odvraćen
quium prophe- na t o sibi filio gratulantis? Tantumne mens hominum a luce veritatis od svjetla istine te ne osjeća kako riječi što ih je ona izlila nadilaze
tice dictum
fuit. aversa est, ut non sentiat supergredi modum feminae huius dicta snagu te žene? I dalje, onaj tko je prikladno ganut samim tim stvari­
quae fudit? Porro qui rebus ipsis,.quae iam coeperunt etiam in hac ma, koje se već počeše ispunjavati na ovome zemaljskome hodočašću,
PL 528 terrena peregrinatione compleri, convenienter / movetur, nonne in- zar ne zamjećuje i prepoznaje preko te žene (kojoj i samo ime, to jest
tendit et aspicit et agnoscit per hane mulierem, cuius etiam nomen, Ana, znači milost) samu kršćansku vjeru, sam grad Božji, kojega je
20
id est Anna, Gratia eius interpretatur , ipsam religionem christia- kralj i utemeljitelj Krist, i napokon samu milost Božju, koja je po
nam, ipsam civitatem Dei, cuius rex est et conditor Christus, ipsam proročanskom duhu tako progovorila, od koje se oholi toliko otuđuju
postremo Dei gratiam prophetico špiritu sic locutam, a qua superbi da padaju, a kojom se ponizni tako ispunjaju da ustaju, čime je taj
s ministerium M.
hvalospjev u najvećoj mjeri i odjekivao? Ukoliko tkogod neće možda
f
officio M. reći kako ta žena nije ništa proricala, nego je samo zanosno hvalila
1
superbe agg. M.
1
in firmi M.
m
virtute M.
n
cornu hic et infra M.

1 7
C f . 1 R e g 2, 27.
1 8
C f . 1 R e g 16, 1-14.
1
1 9
1 R e g 2, 1-10 (sec. L X X ) . 1 Sam 2,1-10. (Prijevod prema latinskom predlošku Septuaginte).
2
2 0
C f . HlERONIMUS, Lib. Interpr. hebr. nom.; C C 72, 102. Hebr. Hannah, a hanndh znači 'milostivost'.
 508 D E CIV. D E I 17, 4,2 - 4,3
alienantur, ut cadant, qua humiles implentur, ut surgant, quod maxi-
me hymnus iste personuit? Nisi quisquam forte dicturus est nihil
istam prophetasse mulierem, sed Deum tantummodo propter filium,
quem precata impetravit, exsultanti praedicatione laudasse. Quid er­
go sibi vult quod ait: Arcum potentium fecit infirmum, et infirmi
praecincti sunt virtute; pleni panibus minorati sunt, et esurientes
transierunt terram; quia sterilis peperit septem, et multa in filiis infir-
21
mata est ? Numquid septem ipsa pepererat, quamvis sterilis fuerit?
Unicum habebat, quando ista dicebat; sed nec postea septem peperit,
sive sex, quibus septimus esset ipse Samuel, sed tres mares et duas
22
feminas . Deinde in illo populo cum adhuc nemo regnaret, quod in
extremo posuit: Dat virtutem regibus nostris, et exaltabit comum
23
christi sui , unde dicebat, si non prophetabat?
24
Opus Dei lau- 4. 3. Dicat ergo Ecclesia Christi, civitas regis magni , gratia ple-
datur. ^ p i e fecunda, dicat quod tanto ante de se prophetatum per os
n a r o
huius piae matris agnoscit: Confirmatum est cor meum in Domino,
exaltatum est cornum meum in Deo meo. Vere confirmatum cor et
cornu vere exaltatum, quia non in se, sed in Domino Deo suo. Dilata-
25
tum est super inimicos meos os meum ; quia et in angustiis pressu-
26
rarum sermo Dei non est alligatus nec in praeconibus alligatis. Lae-
tata sum, inquit, in salutari tuo. Christus est iste Iesus, quem Simeon,
sicut in Evangelio legitur, senex amplectens parvum, agnoscens ma-
gnum: Nunc, inquit, dimittis, Domine, servum tuum inpace, quoniam
21
CC557 videlrunt oculi mei salutare tuum . Dicat itaque Ecclesia: Laetata
sum in salutari tuo, quoniam non est sanctus, sicut Dominus, et non
est iustus, sicut Deus noster; tamquam sanctus et sanctificans, iustus
et iustificans. Non est sanctus praeter te, quia nemo fit nisi abs te.
0
Denique sequitur: Nolite gloriari et nolite loqui excelsa, neque exeat
magniloquium de ore vestro; quoniam Deus scientiarum Dominus .
Ipse vos scit, et ubi nemo scit; quoniam quiputat se aliquid esse, cum
29
nihil sit, se ipsum seducit . Haec dicuntur adversariis civitatis Dei
ad Babyloniam pertinentibus, de sua virtute praesumentibus, in se,
non in Domino gloriantibus; ex quibus sunt etiam carnales Israelitae,
terrenae Ierusalem cives terrigenae, qui, ut dicit Apostolus, ignoran-
tes Dei iustitiam, i d est quam dat homini Deus, qui solus est iustus
p
atque iustificans, et suam volentes contituere, id est velut a se sibi
PL 529 partam, non ab illo impertitam, iustitiae Dei non sunt I subiecti ,
utique quia superbi, de suo putantes, non de Dei, posse placere se
Deo, qui est Deus scientiarum atque ideo et arbiter conscientiarum,
31
ibi videns cogitationes hominum, quoniam vanae sunt , si hominum
sunt et ab illo non sunt. Et praeparans, inquit, adinventiones suas.
° superbe add. M.
P et M.
2 1
1 R e g 2, 4-5.
2 2
C f . 1 R e g 2, 21.
2 3
1 R e g 2, 10.
2 4
C f . M t 5, 35; Ps 47, 3.
2 5
1 R e g 2, 1.
O DRŽAVI BOŽJOJ 17, 4,2 - 4,3 509
Boga zbog sina kojega joj dade uslišavši njezine molitve. A l i , što je
onda htjela kad je rekla: »Oslabio je luk moćnika, a slabe je snagom
opasao; smanjeni su oni puni kruha, dok oni što gladuju prijeđoše
zemlju. Jer nerotkinja rodi sedmero, dok ona s mnogo djece oslabi?«
Zar je ona sama rodila sedmero, iako bijaše jalovom? Samo je jedinca
imala kada to govoraše; a nije ni poslije rodila sedmero (pa ni šest,
kojima bi sedmi bio Samuel), nego samo troje muške i dvoje ženske
djece. Ili pak ono što napokon reče o narodu koji još ne imadijaše
kralja: »On daje snagu kraljevima našim, i uzvisit će rog pomazanika
svojeg«, zašto bi to govorila ako nije proricala?
3. Neka, dakle kaže Crkva Kristova, grad velikoga kralja, milosti pu­
na, plodna potomstvom, neka kaže ono što zna da je o njoj mnogo
prije prorečeno ustima ove pobožne majke: »Učvršćeno je srce moje
u Gospodinu, uznesen je rog moj u Bogu mojem.« I zaista je učv­ 3
ršćeno njezino srce i zaista je uzdignut rog, jer nije tako u njoj, nego
u Gospodinu Bogu njezinu. »Usta mi se šire nad neprijateljima mo­
jim«; jer ni u tjesnacima progona riječ Božja nije sputana, čak ni kad
4
su njezini glasnici vezani. I kaže: »Veselim se pomoći tvojoj.« A to
je Krist Isus, kojega je Šimun - kako čitamo u evanđelju - sam starac
zagrlio onako malenog, spoznavši ga velikim, i rekao: »Sad otpuštaš,
Gospodine, slugu svojega u miru, jer oči moje vidješe spas tvoj.« I 5
tako neka Crkva kaže: »I veselim se pomoći tvojoj. Jer nitko nije
svet kao Gospodin, i nitko nije pravedan kao naš Bog«; kako je svet,
on posvećuje, kako je pravedan, čini ljude pravednima. »I nitko nije
svet osim tebe«, jer nitko ne postaje takvim osim po tebi. Zatim slije­
di: »I nemojte se hvastati i ne uznosite se riječima, i nek prekrupan
govor ne izlazi iz vaših usta. Jer Bog je Gospodin znanja.« O n vas
28 poznaje i gdje nitko ne poznaje; jer: »Ako tko misli da je nešto iako
6
nije ništa, sam sebe vara.«
To su riječi koje se govore protivnicima grada Božjeg koji pripadaju
Babiloniji, koji se odveć uzdaju u svoje snage i koji se slave u sebi
samima, a ne u Gospodinu; među tima su i puteni Izraelci, zemno-
rodni građani zemaljskoga Jeruzalema, koji - kako kaže apostol -
»ne poznajući Božje pravednosti« (to jest one koju čovjeku daje Bog,
koji je jedini pravedan i čini ljude pravednima) »nastojeći ustanoviti
30
svoju vlastitu« (to jest, kao da je sami sebi daju, a ne dobivaju od
7
njega), »nisu se podvrgli Božjoj pravednosti,« te budući da su tako
oholi, misle kako mogu svojom vlastitom, a ne Božjom pravednošću,
ugoditi Bogu, koji je Bog znanja i stoga prosuditelj savjesti, gdje vidi
8
zamišljaje ljudske, o kojima zna da su isprazni , ako su samo od ljudi,
a ne dolaze od njega. »I on priprema svoje nakane«, kaže ona. A na
3
Prema Augustinovu latinskom predlošku: »exaltatum est cornum meum in Deo
meo«, a u novijoj hrvatskoj Bibliji stoji: »raste snaga moja po Bogu mom«.
4
2 Tim 2,9.
5
Lk 2,29.
6
Gal 6,3.
7
Rim 10,3.
8
Ps 94 (93), 11.
 510 D E CIV. D E I 17, 4,3 - 4,5
Quas adinventiones putamus, nisi ut superbi cadant et humiles sur-
gant? Has quippe adinventiones exequitur dicens: Arcus potentium
32
infirmatus est, et infirmi praecincti sunt virtute . Infirmatus est ar­
cus, i d est intentio eorum, qui tam potentes sibi videntur, ut sine Dei
dono atque adiutorio humana sufficientia divina possint implere
mandata, et praecinguntur virtute, quorum interna vox est: Miserere
33
mei, Domine, quoniam infirmus sum '.
Ecclesia prae- 4.4. Pleni panibus, inquit, minorati sunt, et esurientes transierunt
nuntiatur.
3 4
terram ' . Qui sunt intellegendi pleni panibus, nisi idem ipsi quasi
35
potentes, i d est Israelitae, quibus credita sunt eloquia D e i ? Sed in
eo populo ancillae filii minorati sunt: quo verbo minus quidem lati-
q
ne , bene tamen expressum est, quod ex maioribus minores facti
sunt: quia et in ipsis panibus, id est divinis eloquiis, quae Israelitae
soli tune ex omnibus gentibus aeceperunt, terrena sapiunt. Gentes
autem, quibus lex illa non erat data, posteaquam per Novum Testa­
mentum ad eloquia illa venerunt, multum esuriendo terram transie­
runt, quia in eis non terrena, sed caelestia sapuerunt. Et hoc velut
CC558 quaereretur causa cur factum sit: Quia sterilis, inquit, peperit I sep­
36
tem, et multa in filiis infirmata est . H i c totum quod prophetabatur
eluxit agnoscentibus numerum septenarium, quo est universae Ec­
clesiae significata perfeetio. Propter quod et Ioannes apostolus ad
septem scribit ecclesias, eo modo se ostendens ad unius plenitudi-
37
nem scribere ; et in Proverbiis Salomonis hoc antea praefigurans
38
Sapientia aedificavit sibi domum et suffulsit columnas septem . Ste­
rilis enim erat in omnibus gentibus Dei civitas, antequam iste fetus,
r
quem cernimus, oreretur . Cernimus etiam, quae multa in filiis erat,
nunc infirmatam Ierusalem terrenam; quoniam quicumque filii libe-
rae in ea erant, virtus eius erant; nunc vero ibi quoniam littera est
et spiritus non est, amissa virtute infirmata est.
Christus prae- 4. 5. Dominus mortificat et vivificat; mortificavit illam, quae mul­
nuntiatur in ta erat in filiis, et vivificavit hane sterilem, quae peperit septem.
morte et resur­
rectione. Quamvis commodius possit intellegi eosdem vivificare, quos mortifi-
<i L a t i n o M .
r
orireturAf.
3 2
1 Reg 2, 3-4.
3 3
Ps 6, 3.
O DRŽAVI BOŽJOJ 17, 4,3 - 4,5 511
koje nakane da pomislimo ako ne na ono kako će oholi pasti a poni­
zni se dići? Ona dakako oprimjeruje te nakane kad kaže: »Oslabio je
luk moćnika, a slabi su snagom opasani.« Oslabio je luk, to jest na­
kana onih koji se sami sebi čine tohko moćnim da bez dara Božjeg i
pomoći, samom ljudskom snagom, mogu ispuniti božanske zapovije­
di, dok se snagom pašu oni kojima je nutarnji glas: »Smiluj mi se,
9
Gospodine, jer sam slab.«
4. A n a kaže: »Smanjeni su oni puni kruha, dok oni što gladuju prije-
đoše zemlju.« Koga treba razumjeti pod tima što su puni kruha, ako
ne one što su kao moćnici, to jest Izraelce, kojima su povjerene riječi
10
Božje? A l i u tome narodu smanjeni su sinovi sluškinje - pa iako taj
11
glagol (minoro) nije u duhu dobrog latinskog jezika, ipak dobro iz-
razuje kako oni od većih postadoše manji, jer su i u samim tim kruho­
vima (to jest božanskim riječima) koje Izraelci tada primiše jedini
među svim narodima, mislili samo na zemaljske stvari. Dočim narodi
kojima taj zakon ne bijaše dan, pošto poslije preko Novog zavjeta
upoznaše te riječi, prijeđoše zemlju veoma gladni, jer su u njima mi­
slili ne na zemaljske, nego na nebeske stvari. I kao da traži uzrok
zašto se to dogodilo, A n a kaže: »Jer nerotkinja rodi sedmero, dok
ona s mnogo djece oslabi.« Ovdje se rasvjetljava sve što je prorečeno
onima koji poznaju značenje broja sedam; kojim se označuje savrše­
nost sveopće Crkve. Zbog toga apostol Ivan i piše sedmorim crkva­
12
ma, pokazujući time kako piše cjelini jedne; a u izrekama Salomo-
novim, Mudrost je ovo mnogo prije pretkazala govoreći: »sazidala je
13
sebi kuću i poduprla je na sedam stupova.« Jer grad Božji bijaše
jalov među svima narodima prije nego se rodilo potomstvo koje sada
gledamo. Isto tako vidimo kako je sada oslabljen zemaljski Jeruza­
lem, koji imadijaše mnogo sinova; jer koji god sinovi slobodne žene
bijahu u njemu, bili su njegova snaga; ali sada, budući da je u njemu
14
samo slovo a nije duh , izgubivši snagu, on je oslabio.
5. »Gospodin usmrćuje i oživljava«; smrt je donio onoj s mnogo dje­
ce, a život nerotkinji što je rodila sedmero. Tako se to prikladnije
može shvatiti da on oživljava one koje je usmrtio. To kao da je pono-
9
Ps 6,2. (Prijevod prema latinskom predlošku).
10
Rim 3,2.
11
Taj je glagolski oblik u povremenoj porabi među crkvenim piscima od Tertulija-
nova doba; češći je nakon godine 800. Nalazi se i u staroj latinskoj Bibliji i u Vulgati.
12
Otk 1,4.
13
Izr 9,1. (Prijevod prema latinskom predlošku).
14
2 Kor 3,6-16.
 512 D E CIV. D E I 17, 4,5 - 4,6 O DRŽAVI BOŽJOJ 17, 4,5 - 4,6 513

caverit. Id enim velut repetivit addendo: Deducit ad inferos et redu-
39
cit . Quibus enim dicit Apostolus: Si mortui estis cum Christo,
quae sursum sunt quaerite, ubi Christus est in dextera Dei sedens ,
salubriter utique mortificantur a Domino; quibus adiungit: Quae sur­
sum sunt sapite, non quae super terram; ut ipsi sint illi, qui esurientes
transierunt terram. Mortui enim estis, inquit; ecce quomodo salubri-
PL 530 ter mortificat Deus; deinde sequitur: Et vita vestra abscondita est I
42
cum Christo in Deo ; ecce quomodo eosdem ipsos vivificat Deus .
Sed numquid eosdem deduxit ad inferos et reduxit? Hoc utrumque
sine controversia fidelium in illo potius videmus impletum, capite
scilicet nostro, cum quo vitam nostram in Deo Apostolus dixit ab-
s njemu ispunjeno, to jest: on je naša glava - i kao što apostol kaže, s
sconditam. N a m qui proprio Filio non pepercit, sed pro nobis omni­
44
bus tradidit eum , isto modo utique mortificavit eum; et quia resu-
scitavit a mortuis, eumdem rursus vivificavit. Et quia in prophetia
vox eius agnoscitur: Non derelinques animam meam in inferno ,
46
eumdem deduxit ad inferos et reduxit. Hac eius paupertate ditati
47
sumus . Dominus enim pauperes facit et ditat. Nam quid hoc sit ut
sciamus, quod sequitur audiamus: Humiliat et exaltat ; utique su­ 48
ce 559 perbos humiliat et humiles exaltat. Quod enim alibi / legitur: Deus
49
superbis resistit, humilibus autem dat gratiam , hoc totus habet ser-
vila dodajući: »Odvodi u grob i odatle vraća.« Naime, tima kaže apo­
40
stol: »Ako ste umrli s Kristom, tražite ono što je gore, gdje je Krist
41
15
sjedeći Bogu s desne strane,« pa je tako na korist onima koje Go­
spodin usmrćuje; jer tim riječima dodaje: »Mislite na ono što je gore,
ne što je na zemlji«, te su to oni isti što »veoma gladni prijedoše
zemlju.«
43 »Umrli ste«, reče; i gle kako spasonosno usmrćuje Bog; zatim slijedi:
»I vaš je život sakriven s Kristom u Bogu!« Eto kojim načinom Bog
te iste oživljava. A l i zar je iste odveo u grob i odatle ih vratio? I
zaista, bez ikakve raspre među vjernicima, vidimo kako je to oboje u
njime je naš život sakriven u Bogu. Naime, kada »nije poštedio vlasti­
16
tog sina, već ga je predao za sve n a s « , zaista ga je tako usmrtio; a
45 budući da ga je uskrisio od mrtvih, ponovo ga je oživio. I budući se
glas njegov prepoznaje u proročanstvu: »Jer mi nećeš ostavit dušu u
Podzemlju«, istoga je odveo u grob i vratio. Njegovim smo siroma­
štvom obogaćeni, jer »Bog osiromašuje i obogaćuje.« A kako bismo
doznali što je to, poslušajmo ono koje slijedi: »On ponizuje i uzvisu­
je«; zapravo - ohole ponizuje, ponizne uzvisuje. Jer ono što drugdje
18

mo huius, cuius nomen interpretatur Gratia eius. čitamo: »Bog se protivi oholima, a poniznima daje milost,« a ovo je
cjelokupni smisao govora te žene kojoj ime znači milost.

Credentes eri- 4. 6. Iam vero quod adiungitur: Suscitat a terra pauperem, de
guntur... nullo melius quam de illo intellego, qui propter nos pauper factus est,
cum dives esset, ut eius paupertate, sicut paulo ante dictum est, dita-
50
remur . Ipsum enim de terra suscitavit tam cito, ut caro eius non
videret corruptionem. Nec illud ab illo alienabo, quod additum est:
Et de stereore erigit inopem. Inops quippe idem, qui pauper; stercus
vero, unde ereetus est, rectissime intelleguntur persecutores Iudaei,
in quorum numero cum se dixisset Apostolus Ecclesiam persecutum:
Quae mihi fuerunt, inquit, lucra, haec propter Christum damna esse
duxi; nec solum detrimenta, verum etiam stereora existimavi esse, ut
51
Christum lucri facerem . De terra ergo suscitatus est ille supra om­
6. Ono pak što se dodaje: »Podiže siromaha iz prašine«, mislim kako
nikomu ne pristaje bolje nego onomu »koji je radi nas postao siro­
mah, kad bijaše bogataš, kako bismo se njegovim siromaštvom« - što
19
je malo prije rečeno - »obogatili«. Jer ga je podigao sa zemlje tako
brzo da mu put nije vidjela raspadnuća. A neću njemu uskratiti ni
primjenu onoga što je dodano: »Te iz smeća podiže ubogoga«. Zaista,
ubog je isto što i siromah, dok smeće iz kojeg je podignut najpravil­
nije se shvaća kao progonitelji Židovi, među koje je apostol ubrojio
i sebe sama, kao onaj što je progonio Crkvu: »Ali sve što mi bijaše
dobitkom zbog Krista smatrah gubitkom; i ne samo štetom, nego čak
21
i samim smećem , kako bih Krista stekao.« Dakle, taj je siromah 22

nes divites pauper, et de illo stereore ereetus est supra omnes opu-
lentos ille inops, ut sedeat cum potentibus populi, quibus ait: Sedebi-
52
tis super duodecim sedes . Et sedem gloriae hereditatem dans eis ;
podignut iz prašine nad sve bogataše, i ubogi je iz onoga smeća podig­
nut iznad svih imućnika, kako bi sjedio »s moćnicima puka«, kojima
53
23
reče: »Sjest ćete na dvanaest prijestolja.« »Dajući im prijestolje slave

s
cum M.

3 9
1 Reg 2, 6.
4 0
Col 2, 20. * Kol 3,1 i 3.
4 1 16
Col 3,1. Rim 8,32.
4 2
Col 3, 2. 17
Ps 16 (15), 10.
18 J a k 4 6
43 1 Reg 2 5 >-
4 4 K
Rom 8, 32.' l \ ?' f£; (Prijevod prema lat. predlošku).
4 5
P 15 10- cf Act 2 27 21
( )'
ttS A i V u " ' ' Posrijedi je jači izraz stercus, smet, izmet, živinska pogan.
AH r
4 7
' « A 2 22 3 7
Fil > - (Prijevod prema lat. predlošku).
Cf. 2 Cor 8,9. 23 m ^ \ 2 ^ 8 v )
 514 DECIV. DEI 17, 4 , 6 - 4 , 8
dixerant enim potentes illi: Ecce nos dimisimus omnia et secuti su­
54
mus te . Hoc votum potentissime voverant.
4. 7. Sed unde hoc eis, nisi ab illo, de quo hic continuo dictum est:
55
Dans votum voventi ? Alioquin ex illis essent potentibus, quorum
infirmatus est arcus. Dans, inquit, votum voventi. Non enim Domino
quisquam quicquam rectum voveret, nisi qui ab illo acciperet quod
voveret. Sequitur: Et benedixit annos iusti, ut cum illo scilicet sine
56
fine vivat, cui dictum est: Et anni tui non deficient . Ibi enim stant
anni, hic autem transeunt, immo pereunt; antequam veniant enim,
non sunt; cum autem venerint, non erunt, quia cum suo fine veniunt.
Horum autem duorum, id est dans votum voventi et benedixit annos
iusti, unum est quod facimus, alterum quod sumimus. Sed hoc alte-
rum Deo largitore non sumitur, nisi cum ipso adiutore primum illud
efficitur: Quia non in virtute potens est vir. Dominus infirmum faciet
adversalrium eius; illum scilicet, qui homini voventi invidet et resi-
stit, ne valeat implere quod vovit. Potest ex ambiguo graeco intellegi
et adversarium suum. Cum enim Dominus possidere nos coeperit,
profecto adversarius, qui noster fuerat, ipsius fit et vincetur a no­ 1
bis, sed non viribus nostris, quia I non in virtute potens est vir. Domi­
nus ergo infirmum faciet adversarium suum, Dominus sanctus ', ut 51
vincatur a sanctis, quos Dominus sanctus sanetorum efficit sanc- u
tos.
4. 8. Ac per hoc non glorietur prudens in sua prudentia, et non
glorietur potens in sua potentia, et non glorietur dives in divitiis suis;
sed in hoc glorietur, qui gloriatur, intellegere et scire Dominum et
5
facere iudicium et iustitiam in medio terrae *. Non parva ex parte
intellegit et scit Dominum, qui intellegit et scit etiam hoc a Domino
sibi dari, ut intellegat et sciat Dominum. Quid enim habes, ait Apo­
stolus, quod non aecepisti? Si autem et aecepisti, quid gloriaris, quasi
59
non aeceperis? id est, quasi a te ipso tibi sit, unde gloriaris. Facit
autem iudicium et iustitiam, qui recte vivit. Recte autem vivit, qui
obtemperat praecipienti Deo; et finiš praecepti, id est, ad quod refer­
tur praeceptum, caritas est de corde puro et conscientia bona et fide
60
non ficta . Porro ista caritas, sicut Ioannes apostolus testatur, ex
61
Deo est . Facere igitur iudicium et iustitiam ex Deo est. Sed quid est:
1
vincitur M.
u
effecitM.
5 4
Mt 19, 27.
5 5
IReg 2, 9(sec. LXX).
5 6
Ps 101, 28.
5 7
1 Reg 2, 9-10 (sec. LXX).
5 8
Ier 9, 23-24.
5 9
1 Cor 4, 7.
6 0
1 Tim 1, 5.
6 1
1 Io 4, 7.
O DRŽAVI BOŽJOJ 17, 4,6 - 4,8 515
u baštinu«; jer moćnici njemu rekoše: »Evo, mi smo ostavili sve i
24
pošli za t o b o m . « Tim se zavjetom najsnažnije zavjetovahu.
7. N u , otkuda to njima, ako ne od onoga o kojemu je odmah zatim
rečeno: »Ispunjava zavjet onomu tko se zavjetuje«? Inače bi ti bili
među onim moćnicima kojima je oslabljen luk. Jer ona kaže: »Ispu­
njava zavjet onomu tko se zavjetuje.« Naime, nitko se nikad nije
pravo zavjetovao Gospodinu a da nije od njega primio ono čime se
zavjetovao.
Zatim slijedi: »I blagoslovio je godine pravednika«, to jest da bez
konca živi s onim kojemu je rečeno: »Godine tvoje neće imati kra­
25
j a . « Jer ondje godine stoje, a ovdje prolaze, zapravo nestaju; naime,
prije nego dođu, nema ih; kad budu došle, neće ih biti, jer dolaze sa
svojim krajem. O d toga dvojega, to jest »ispunjava zavjet onomu tko
se zavjetuje« i »blagoslovio je godine pravednika« - jedno je ono što
činimo, drugo je ono što dobivamo. N u ovo drugo ne dobivamo od
Boga darivatelja ukoliko ne postignemo prvo s Bogom pomagateljem:
»Jer čovjek nije moćan po vlastitoj snazi. Gospodin će oslabiti protiv­
nika svojeg;« to jest onoga koji zavidi i priječi zavjetnika, kako ne bi
uzmogao ispuniti svoj zavjet. Dočim izričaj »protivnika svojeg« prema
grčkom jeziku je dvoznačan. Jer čim nas je Bog počeo posjedovati,
odmah onaj tko bijaše naš neprijatelj postaje i njegov, i biva od nas
pobijeđen, ali ne našim vlastitim snagama, »jer čovjek nije po vlastitoj
snazi.« Dakle: »Gospodin će oslabiti protivnika svojeg, Gospodin
svet«, da bude pobijeđen od svetih, koje je posvetio Gospodin, svet
nad svetima.
8. I prema tome: »Neka se razboriti ne hvasta svojom razboritošću,
i neka se moćnik ne hvasta svojom moći, i neka se bogataš ne hvasta
svojim bogatstvima; nego onaj tko bi se slavio, neka se slavi time što
razumije i poznaje Gospodina i što donosi sud i čini pravdu usred
zemlje.« Jer, ne razumije i ne poznaje Gospodina malim dijelom onaj
tko razumije i zna kako mu je od Gospodina dano čak i to, da razu­
mije i poznaje Gospodina. Apostol kaže: »Što l i imaš što nisi primio?
26
A k o si, dakle, primio što se hvališ kao da nisi primio?« To jest, kao
da biva po tebi samome ono čime se hvastaš. A sud donosi i čini
pravdu onaj tko pravično živi. Pravično živi onaj tko sluša Božje na­
loge; a »svrha je naloga«, to jest ono što se tiče nekoga, »ljubav iz
27
čistog srca, dobre savjesti i iskrene vjere.« A ta »ljubav«, kao što
28
svjedoči apostol Ivan, »od Boga j e . « Prema tome, donositi sud i
činiti pravdu, ono je što potječe od Boga.
24
Mt 19,27.
25
Ps 102 (101), 27.
26
1 Kor 4,7.
27
1 Tim 1,5.15.
28
1 Iv 4,7.
 516 D E civ. DEI 17, 4 , 8 - 4 , 9
in medio terrae? Neque enim non debent facere iudicium et iustitiam
qui habitant in extremis terrae. Quis hoc dixerit? Cur ergo additum
est: In medio terrae? Quod si non adderetur et tantummodo dicere-
62
tur: Facere iudicium et iustitiam , magis hoc praeceptum ad utro-
sque homines pertineret, et mediterraneos et maritimos. Sed ne qui-
squam putaret post finem vitae, quae in hoc agitur corpore, superes-
se tempus iudicium iustitiamque faciendi, quam dum esset in carne
non fecit, et sic divinum evadi posse iudicium: in medio terrae mihi
videtur dictum, cum quisque vivit in corpore. In hac quippe vita
suam terram quisque circumfert, quam moriente homine recipit ter­
ra communis, resurgenti utique redditura. Proinde in medio terrae,
id est, cum anima nostra isto terreno clauditur corpore, faciendum
est iudicium atque iustitia, quod nobis prosit in p o š t e n i m , quando
recipiV quisque secundum ea, quae per corpus gessit, sive bonum sive
63
malum . Per corpus quippe ibi dixit Apostolus per tempus, quo vixit
in corpore. Neque enim si quis maligna mente atque impia cogitatio-
ne blasphemet neque id ullis membris corporis operetur, ideo non
erit reus, quia id non motu corporis gessit, cum hoc per illud tempus
gesserit, quo gessit et corpus. Isto modo congruenter intellegi potest
CC561 etiam illud, quod in Psalmo legitur: Deus autem rex I noster ante
M vrijeme u kojem je nastavao tijelo. Istim načinom prikladno se može
saecula operatus est salutem in medio terrae ; ut Dominus Iesus
accipiatur Deus noster, qui est ante saecula, quia per ipsum facta
PL532 sunt saecula, operatus salutem no/stram in medio terrae, cum Ver­
65
bum caro factum est et terreno habitavit in corpore .
Christi est iudi- 4. 9. Deinde posteaquam prophetatum est in his verbis Annae,
cium ultimum. quomodo gloriari debeat, qui gloriatur, non in se utique, sed in Do­
66
mino , propter retributionem, quae in die iudicii futura est: Domi­
nus ascendit, inquit, in caelos et tonuit; ipse iudicabit extrema terrae,
61
quia iustus est . Prorsus ordinem tenuit confessionis fidelium.
Ascendit enim in caelum Dominus Christus, et inde venturus est ad
vivos et mortuos iudicandos. Nam quis ascendit, sicut dicit Aposto­
lus, nisi qui et descendit in inferiores partes terrae? Qui descendit,
68
ipse est et qui ascendit super omnes caelos, ut adimpleret omnia .
Per nubes ergo suas tonuit, quas Sancto Špiritu cum ascendisset im-
plevit. De quibus ancillae Ierusalem, hoc est ingratae vineae, commi-
69
natus est apud Isaiam prophetam, ne pluant super eam i m b r e m .
Sic autem dictum est: Ipse iudicabit extrema terrae, ac si diceretur:
Etiam extrema terrae. Non enim alias partes non iudicabit, qui om­
nes homines procul dubio iudicabit. Sed melius intelleguntur extre-
ma terrae extrema hominis; quoniam non iudicabuntur, quae in me-
v
recipiet M.
6 2
1 Reg 2, 10.
6 3
2 Cor 5, 10.
6 4
Ps 73, 12.
6 5
Cf. Iol, 14.
6 6
Cf. 2 Cor 10, 17; Ier 9, 22-23.
O DRŽAVI BOŽJOJ 17, 4,8 - 4,9 517
A l i što je »usred zemlje«? Svakako ne da ne trebaju donositi sud i
činiti pravdu oni koji stanuju na krajevima zemlje. Tko bi takvo što
rekao? Zašto je onda dodano: »Usred zemlje«? D a to nije dodano i
da se samo reklo »donositi sud i činiti pravdu«, taj bi se nalog odnosio
na obje skupine ljudi, i na one sredozemne i one primorske. N u ,
kako tkogod ne bi pomislio da nakon konca života proživljena u
ovome tijelu preostaje neko vrijeme da se čini sud i pravda (koje
čovjek nije učinio dok bijaše u puti) te da se tako može izbjeći božan­
skomu sudu: meni se čini da »usred zemlje« znači »dok svatko živi u
tijelu«. I zaista u ovome životu svatko svoju zemlju oko sebe nosi; a
kad čovjek umre, prima je zajednička zemlja, kako bi mu je vratila o
njegovu uskrsnuću. Zbog toga »usred zemlje«, to jest: dok je duša
naša zatvorena u ovom zemaljskome tijelu, treba donositi sud i činiti
pravdu, što nam je na korist ubuduće, kad će svatko »primiti prema
29
onome što je tijelom učinio, bilo dobro bilo zlo.« Rekavši »tijelom«
tu je apostol mislio za ono vrijeme koje je proživio u tijelu. Isto tako,
ako tkogod opaka uma i bezbožna pomišljaj a huli i ne počini to ni s
kakvim tjelesnim udima, neće zbog toga biti proglašen nedužnim,
zato što to nije počinio nekom tjelesnom kretnjom, jer je to učinio u
razumjeti i ono što se čita u psalmu: »Jer Bog, kralj naš vjekova,
30
donese spas usred zemlje«, gdje se podrazumijeva da je Gospodin
Isus Bog naš, koji je prije vjekova, jer su od njega stvoreni vjekovi,
i donio je spas usred zemlje, kad je Riječ postala p i i t i nastanila se
31
u zemaljskome tijelu.
9. Nakon toga, pošto je u ovim riječima Aninim prorečeno, kako
se treba slaviti onaj tko bi se slavio, ne u sebi samome, nego u Gospo­
dinu, reče zbog odmazde što će slijediti u dan suda: »Gospodin se
uspeo na nebo i zagrmio; O n će suditi i samim kraljevima zemlje, jer
je pravedan.« Ovdje je točno slijedila riječi vjeroispovijesti vjernika:
Jer Gospodin Krist je uzašao na nebo, odakle će doći suditi žive i
32
mrtve. Jer, kao što kaže apostol: »Ono 'uzađe' - što drugo znači
nego to da je najprije i sišao u donje krajeve zemlje? Sam koji siđe
jest i onaj koji uziđe iznad svih nebesa, da ispuni sve.« Dakle, on 33
je zagrmio svojim oblacima, koje je ispunio Duhom svetim kad je
uzašao. O njima je zaprijetio sluškinji Jeruzalemu, to jest nezahval­
nom vinogradu, u proroka Izaije, da ga neće zaliti kišom. Ono što 34
je rečeno: »On će suditi samim krajevima zemlje« isto je kao da se
reklo: 'čak i krajevima zemlje'. To ne znači, naime, kako neće suditi
ostale dijelove onaj koji će nedvojbeno suditi sve ljude. A l i je ipak
bolje shvatiti »krajeve zemlje« kao 'kraj čovjeka'; jer neće se suditi
29
2 Kor 5,10.
30
Ps 74 (73), 12. (Prijevod prema lat. predlošku).
31
Iv 1,14.
32
Dj 10,42.
33
Ef 4,9.
34
Iz 5,6.
 518 DECIV. Dm 17, 4 , 9 - 5 , 1
lius vel in deterius medio tempore commutantur, sed in quibus extre-
mis inventus fuerit, qui iudicabitur. Propter quod dictum est: Qui
10
perseveraverit usque in finem, hic salvus erit . Qui ergo perseveran-
ter facit iudicium et iustitiam in medio terrae, non damnabitur, cum
iudicabuntur extrema terrae. Et dat, inquit, virtutem regihus nostris;
ut non eos iudicando condemnet. Dat eis virtutem, qua carnem sicut
reges regant et in illo mundum, qui propter eos fudit sanguinem,
11
vincant. Et exaltabit cornum christi sui . Quomodo Christus exalta-
hit cornum christi sui? De quo enim supra dictum est: Dominus
ascendit in caelos, et intellectus est Dominus Christus: ipse, sicut hic
2
dicitur, exaltahit cornum christi sui. Quis ergo est christus Christi ?
An cornum exaltabit uniuscuiusque fidelis sui, sicut ista ipsa in prin­
cipio huius hymni ait: Exaltatum est cornum meum in Deo meo ? 12
Omnes quippe unctos eius chrismate recte christos possumus dicere;
CC 562 quod tamen totum cum suo capite corpus / unus est Christus. Haec
Anna prophetavit, Samuelis mater, sancti viri multumque laudati; in
quo quidem tune figurata est mutatio veteris sacerdotii et nunc im-
pleta, quando infirmata est quae multa erat in filiis, ut novum habe­
73
ret in Christo sacerdotium sterilis, quae peperit septem .
Quid E l i reve- 5. 1. Sed hoc evidentius ad ipsum Heli sacerdotem missus loqui-
letur. tur homo Dei, cuius quidem nomen tacetur, sed intellegitur officio
ministerioque suo sine dubitatione propheta. Sic enim scriptum est:
PL533 Et I venit homo Dei ad Heli et dixit: Haec dicit Dominus: Revelatus™
revelatus sum ad domum patris tui, cum essent in terra Aegypti servi
ah
in domo Pharao ; et elegi domum patris tui ex omnibus sceptris
Israel mihi sacerdotio fungi, ut ascenderent ad oltare meum et incen-
derent incensum et portarent Ephod; et dedi domui patris tui omnia,
quae sunt ignis filiorum Israel, in escam. Et ut quid respexisti in in­
censum meum et in sacrificium meum impudenti oculo et glorificasti
filios tuos super me, benedicere primitias omnis sacrificii in Israel in
conspeetu meo? Propter hoc haec dicit Dominus Deus Israel: Dixi:
Domus tua et domus patris tui transibunt coram me usque in aeter­
num. Et nunc dicit Dominus: Nequaquam, sed glorificantes me glori-
ficabo, et qui spernit me, spernetur. Ecce dies veniunt, et exterminabo
semen tuum et semen domus patris tui, et non erit tibi senior in domo
mea omnibus diebus, et virum exterminabo tibi ab oltari meo, ut de-
ficiant oculi eius et defluat anima eius; et omnis qui superaverit do­
ac
mus tuae, decidet in gladio virorum. Et hoc tibi signum, quod veniet
z
sui add. M.
a a
Revelans M.
a b
Pharaonis M.
a c
decident hic et infra M.
7 0
M t 10, 22.
7 1
1 R e g 2, 10.
7 2
1 R e g 2, 1.
7 3
1 R e g 2, 5.
O DRŽAVI BOŽJOJ 17, 4,9 - 5,1 519
oni što se izmijene nabolje i l i nagore u međuvremenu, nego će se
suditi kraju u kojem se zatekao onaj komu će se suditi. Zbog toga je
35
rečeno: »Ali tko ustraje do kraja taj će se spasiti.« Dakle, tko us­
trajno donosi sud i čini pravdu usred zemlje, taj neće biti osuđen kad
se bude sudilo krajevima zemlje. I ona kaže: »On daje snagu kralje­
vima našim«, kako ih ne bi svojim sudom osudio. Daje im snagu
kojom kao kraljevi svladavaju p u t i pobjeđuju svijet u njemu koji je
zbog njih prolio svoju krv. »I uzvisit će rog Krista svojega.« Kako će
Krist uzvisiti rog Krista svojega? O njemu je naime prije rečeno: »Go­
spodin se uspeo na nebo«, i razumijeva se Gospodin Krist, on o ko­
jem se ovdje kaže: »Uzvisit će rog Krista svojega.« Dakle, tko je
Krist Kristov? Hoće li on uzvisit rog svakoga svojeg vjernika, kao što
ista ova žena reče na početku svojeg hvalospjeva: »Uznesen je rog
moj u Bogu mojem«? Doista, s pravom možemo nazvati kristima
(christus) sve one koji su pomazani njegovim pomazanjem (chrisma):
pa je tako cijelo to tijelo, sa svojom glavom, jedan Krist (Christus).
Tako je prorekla A n a , majka Samuela, svetoga i veoma hvaljena mu­
ža, u njemu je tada pretkazana promjena staroga svećenstva, koja je
sada ispunjena, kad je oslabljena ona s mnogo djece, kako bi novo
svećenstvo u Kristu stekla ona nerotkinja što je rodila sedmero.
5. 1. A l i to još jasnije govori onaj čovjek Božji što je poslan sve­ O riječima koje
ćeniku Eliju, kojemu se ime prešućuje, ali se po njegovoj dužnosti i svećeniku Eliju
reče čovjek
službi razumijeva da je nedvojbeno prorok. Ovako je naime pisano: Božji ispunjen
proročkim
»I dođe čovjek Božji Eliju i reče: 'Ovako kaže Gospodin: objavio duhom, naznaču­
sam se domu oca tvojega kad bijahu u zemlji egipatskoj, robovi u jući kako će biti
dokinuto ono
kući faraonovoj; i izabrah dom oca tvojega od svih zezala Izraelovih, svećenstvo koje
da bude mojim svećenstvom, da se uspinju žrtveniku mojemu, da pale je bilo po Aronu
zasnovano.
tamjan i nose oplećak; i dadoh domu oca tvojega u jestvinu sve žrtve
paljenice sinova Izraelovih. I zašto si onda bestidnim okom gledao
moj tamjan i moju žrtvu i častio svoje sinove više od mene, puštajući
ih blagoslivljati prvine svih žrtava u Izraelu a pred licem mojim? Zbog
toga kaže Gospodin Bog Izraela: 'Rekoh: D o m tvoj i dom oca tvojega
stupat će preda mnom dovijeka.' A l i sada kaže Gospodin: 'Nipošto,
nego ću slaviti one koji me slave, a onaj tko me prezire bit će prezren.
Gle, dolaze dani i uništit ću sjeme tvoje i sjeme doma oca tvojega, i
neće tebi više biti starca u domu mojemu u sve dane, i otjerat ću
muža tvojega od oltara mojega, tako da će mu oči ugasnuti i duša
uvenuti; i tko god preostane od doma tvojega, poginut će od mača
muževa. A znak će ti biti ovo što će zadesiti obojicu tvojih sinova,
Mt 10,22.
 520 D E civ. DEI 17, 5 , 1 - 5 , 2
super duos filios tuos hos, Ophni et Phinees: una die morientur ambo.
Et suscitabo mihi sacerdotem fidelem, qui omnia, quaein corde meo
et quae in anima mea, faciat; et aedificabo ei domum fidelem, et tran-
sibit coram Christo meo omnibus diebus. Et erit, qui superaverit in
domo tua, veniet adorare ei obolo argenti dicens: laeta me in unam
74
partem sacerdotii tui manducarepanem .
De veteri et no- 5. 2. Non est ut dicatur ista prophetia, ubi sacerdotii veteris tanta
vo sacerdotio manifestatione praenuntiata mutatio est, in Samuele fuisse comple-
quaentur. t a Quamquam enim non esset de alia tribu Samuel, quam quae con-
stituta fuerat a Domino, ut serviret altari, tamen non erat de filiis
75
CC563 Aaron, cuius progenies fuerat depu/tata, unde fierent sacerdotes ;
ac per hoc in ea quoque re gesta eadem mutatio quae per Christum
Iesum futura fuerat adumbrata est, et ad Vetus Testamentum pro­
prie, figurate vero pertinebat ad Novum prophetia facti etiam ipsa,
non verbi, id scilicet facto significans, quod verbo ad Heli sacerdo­
tem dictum est per prophetam. N a m fuerunt postea sacerdotes ex
76
genere Aaron, sicut Sadoc et Abiathar , regnante David, et alii dein­
ceps, antequam tempus veniret, quo ista, quae de sacerdotio mutan-
do tanto ante praedicta sunt, effici per Christum oportebat. Quis au­
tem nunc fideli oculo haec intuens non videat esse completa? Quando
quidem nullum tabernaculum, nullum templum, nullum altare, nul­
lum sacrificium et ideo nec ullus sacerdos remansit Iudaeis, quibus,
ut de semine Aaron ordinaretur, in Dei fuerat lege mandatum. Quod
et hic commemoratum est illo dicente propheta: Haec dicit Dominus
Deus Israel: Dixi: Domus tua et domus patris tui transibunt coram me
PL 534 usque in aeternum. Et nunc dicit Dominus: Nequaquam, sed I glorifi-
cantes me glorificabo, et qui me spemit, spemetur. Quod enim nomi-
nat domum patris eius, non eum de proximo patre dicere, sed de illo
Aaron, qui primus sacerdos est institutus, de cuius progenie ceteri
sequerentur, superiora demonstrant, ubi ait: Revelatus sum ad do­
ad
mum patris tui, cum essent in terra Aegypti servi in domo Pharao ,
et elegi domum patris tui ex omnibus sceptris Israel mihi sacerdotio
fungi. Quis patrum fuit huius in illa Aegyptia servitute, unde cum
liberati essent, electus est ad sacerdotium, nisi Aaron? De huius ergo
stirpe isto loco dixit futurum fuisse, ut non essent ulterius sacerdo­
tes; quod iam videmus impletum. Vigilet fides, praesto sunt res, cer-
nuntur, tenentur et videre nolentium oculis ingeruntur. Ecce, inquit,
dies veniunt et exterminabo semen tuum et semen domus patris tui,
et non erit tibi senior in domo mea omnibus diebus, et virum extermi-
77
nabo tibi ab altari meo, ut deficiant oculi eius et defluat anima eius .
Ecce dies, qui praenuntiati sunt, iam venerunt. Nullus sacerdos est
a d
Pharaonis M.
7 4
1 Reg 2, 27-36.
75
7 6
Retract. 2, 43, 2.
Cf. 2 Reg 15, 24; 3 Reg 1, 7-8. 2, 26.
7 7
1 Reg 2, 30.27-28. 31-33.
O DRŽAVI BOŽJOJ 17, 5 , 1 - 5 , 2 521
Hofnija i Pinhasa; obojica će umrijeti u isti dan. A sebi ću podići
vjerna svećenika, koji će učiniti sve kako je u srcu mojemu i u duši
mojoj; i izgradit ću tomu pouzdan dom, i on će prelaziti pred poma-
zanikom mojim u sve dane. I dogodit će se, da tko god preostane u
domu tvojem, doći će njemu da mu se pokloni za srebrn novčić govo­
reći: 'Uzmi me bilo gdje među svećenstvo tvoje, kako bih kruha
1
jeo.'«
2. A l i ne treba smatrati da je dotično proroštvo, u kojem je tako
bjelodano pretkazana promjena staroga svećenstva, bilo ispunjeno u
Samuelu. Jer iako Samuel ne bijaše iz drugog plemena od onoga što
ga Bog bijaše odredio da služi njegovu žrtveniku, ipak ne bijaše od
sinova Arona, kojega odvjetci imađahu povlasticu da budu svećenici­
2
ma; i prema tome, i u ovome događaju bijaše pretkazana ona ista
promjena do koje će doći po Kristu Isusu, pa se tako i to proroštvo
o samome činu, ne o riječi, doslovno ticalo Staroga zavjeta, a sliko­
vito Novoga, označavajući naime činom ono što je preko proroka
riječju rečeno svećeniku Eliju. Jer poslije su bili svećenici iz Aronova
roda, kao Sadok i Ebjatar, za Davidove vladavine, a zatim i ostali
sve dok nije stiglo ono vrijeme u koje se imalo ostvariti u Kristu ono
što je mnogo prije bilo prorečeno o promjeni svećenstva. I tko ne bi
sada - promatrajući te stvari okom vjere - vidio kako su ispunjene?
Jer zaista sada ni jedan sveti šator (tabernaculum), ni jedan^žrtvenik,
ni jedna žrtva, te, prema tome, ni jedan svećenik ne ostade Židovima,
kojima nekoć bijaše Božjim zakonom naloženo da im se postavljaju
svećenici od Aronova sjemena.
A to se spominje i ovdje gdje prorok kaže: »Zbog toga kaže Gospo­
din Bog Izraela: 'Rekoh: D o m tvoj i dom oca tvojega stupat će preda
mnom dovijeka.' A l i sada kaže Gospodin: 'Nipošto, nego ću slaviti
one koji me slave, i onaj tko me prezire bit će prezren.'« Što kaže
'dom oca tvojega', ne misli na njegova izravnog oca, nego na slavnog
Arona, koji je prvi postavljen za svećenika, od kojega su loze imali
slijediti ostali, a to pokazuju i ranije riječi kad ono reče: »Objavio
sam se domu oca tvojega kad bijahu u zemlji egipatskoj, robovi u
kući faraonovoj, i izabrah dom oca tvojega od svih zezala Izraelovih
da bude mojim svećenstvom.« A koji od njegovih otaca bijaše u su-
žanjstvu egipatskom i bijaše izabran za svećenstvo, pošto se izbaviše,
ako ne Aron? Dakle, na tome mjestu reče o njegovoj lozi kako će
doći vrijeme kad oni više neće biti svećenicima, što sada vidimo ispu­
njenim. Nek vjera bdije; stvari su nazočne, razaznaju se i shvaćaju,
te nameću i očima onih koji ne žele vidjeti. O n kaže: »Gle dolaze
dani i uništit ću sjeme tvoje i sjeme doma oca tvojega i neće tebi više
biti starca u domu mojemu u sve dane, i otjerat ću muža tvojega od
1
1 Sam 2,27-36. (Prijevod prema lat. predlošku).
2
U svojem djelu Retractationes (11,69) Augustin ispravlja ovu svoju izjavu: »Ono
što je rečeno da 'Samuel ne bijaše od sinova Arona', treba zapravo glasiti ovako: 'Samuel
ne bijaše sin svećenika.'« Jer bilo je više u skladu s običajem da sinovi svećenika zamijene
one koji su umrli. Samuelov otac je naveden među Aronovim sinovima, ali na isti način
kao što se svi ti ljudi nazivaju sinovima Izraela.
 522 D E CIV. D E I 17, 5,2 - 5,4
secundum ordinem Aaron; et quicumque ex eius genere est homo,
cum videt sacrificium Christianorum toto orbe pollere, sibi autem
honorem illum magnum esse subtractum, deficiunt oculi eius et de-
fluit anima eius tabe maeroris.
Christus est sa- 5. 3. Proprie autem ad huius domum Heli, cui haec dicebantur,
cerdos Novi quod sequitur pertinet: Et omnis qui superaverit domus tuae, decidet
Testamenti.
CC 564 in gladio virorum. Et hoc tihi signum, quod veniet I super duos filios
tuos hos, Ophni et Phinees: uno die morientur ambo. Hoc ergo si­
gnum factum est mutandi sacerdotii de domo huius, quo signo signi-
ficatum est mutandum sacerdotium domus Aaron. Mors quippe filio-
rum huius significavit mortem non hominum, sed ipsius sacerdotii
de filiis Aaron. Quod autem sequitur, ad illum iam pertinet sacerdo-
tem, cuius figuram gessit huic succedendo Samuel. Proinde quae se-
quuntur, de Christo lesu Novi Testamenti vero sacerdote dicuntur:
Et suscitabo mihi sacerdotem fidelem, qui omnia quae in corde meo
et quae in anima mea faciat; et aedificabo ei domum fidelem. Ipsa est
aeterna et superna Ierusalem. Et transibit, inquit, coram Christo meo
omnibus diebus. Transibit, dixit, conversabitur; sicut superius dixe-
rat de domo Aaron: Dixi: Domus tua et domus patris tui transibunt
1
coram me in aeternum *. Quod autem ait: Coram Christo meo transu
bit, de ipsa domo utique intellegendum est, non de illo sacerdote, qui
est Christus ipse Mediator atque Salvator. Domus ergo eius coram
illo transibit. Potest et transibit intellegi de morte ad vitam, omnibus
diebus, quibus peragitur usque in finem saeculi huius ista mortali-
tas. Quod autem ait Deus: Qui omnia quae in corde meo et quae in
anima mea faciat: non arbitremur habere animam Deum, cum sit
conditor animae; sed ita hoc de Deo tropice, non proprie dicitur, si­
cut manus et pes et alia corporis membra. Et ne secundum hoc cre­
datur homo i n carnis huius effigie factus ad imaginem Dei, adduntur
et alae, quas utique / non habet homo, et dicitur Deo: Sub umbra
PL 535
ae 19
alarum tuarum proteges me ', ut intellegant homines de illa ineffa-
b i l i natura, non propriis, sed translatis rerum vocabulis ista diei.
De reliquiis 5. 4. Quod vero adiungitur: Et erit, qui superaverit in domo tua,
quae superave-
rint agitur.
veniet adorare ei, non proprie de domo dicitur huius Heli, sed illius
Aaron, de qua usque ad adventum lesu Christi homines remanserunt,
de quo genere etiam nunc usque non desunt. Nam de illa domo huius
protege M.
O DRŽAVI BOŽJOJ 17, 5,2-5,4 523
oltara mojega, tako da će mu oči ugasnuti i duša uvenuti.« I evo, već
su stigli dani što su pretkazani. Nema ni jednoga svećenika po redu
Aronovu; i kad bilo tko od njegova roda vidi kako žrtva kršćanska
prevladava diljem cijeloga svijeta (dok je sam lišen one negdašnje
goleme časti), oči mu gasnu i duša mu vene izjedene žalošću.
3. Dočim ono što slijedi tiče se doma samoga Elija, kojemu su te
riječi upućene: »I tko god preostane od doma tvojega, poginut će od
mača muževa. A znak će ti biti ovo što će zadesiti obojicu tvojih
sinova, Hofnija i Pinhasa: obojica će umrijeti u isti dan.« Dakle, to
se dogodilo kao znak promjene svećenstva toga doma, a time je ozna­
čeno da će se izmijeniti svećenstvo Aronova doma. I doista, smrt
njegovih sinova označila je ne smrt ljudi, nego smrt samoga svećen­
stva među sinovima Aronovim. Dočim ono što slijedi tiče se onoga
svećenika kojega pralik bijaše Samuel, koji naslijedi Elija. Zbog toga
ono što slijedi rečeno je o Isusu Kristu, istinskomu svećeniku Novoga
zavjeta: »A sebi ću podići vjerna svećenika, koji će učiniti sve kako
je u srcu mojemu i u duši mojoj, i izgradit ću tomu pouzdan dom.«
A to je vječni i nebeski Jeruzalem. Te kaže: »I on će prelaziti pred
pomazanikom mojim u sve dane.« Tu reče »on će prelaziti« (transibit)
u značenju »boravit će« (conversabitur), kao što prije bijaše rekao o
domu Aronovu: »'Rekoh: D o m tvoj i dom oca tvojega stupat će
preda mnom dovijeka.'« A to što reče: »I on će stupati pred pomaza­
nikom mojim« treba razumjeti da se tiče samoga doma, a ne onog
svećenika koji je sam Krist, posrednik i spasitelj. Dakle, dom će nje­
gov pred njim stupati. Međutim, ista riječ »prelazit će« (transibit)
može se shvatiti i kao prijelaz od smrti u život, u sve dane u kojima
traje ova smrtnost sve do konca ovoga svijeta. A što Bog kaže: »Koji
će učiniti sve kako je u srcu mojem i u duši mojoj«, ne smijemo
misliti kako Bog ima dušu, kad je O n stvoritelj duše; nego se tako
kaže o Bogu preneseno, a ne doslovce, kao što govorimo i o njegovoj
ruci, i nozi i ostalim dijelovima tijela. A kako se, prema takvu izrije-
ku, ne bi povjerovalo kako je čovjek u obličju ove puti načinjen
prema liku Božjem, dodana su i krila, kakvih čovjek zaista nema i
3
Bogu se kaže: »Zaštiti me u sjeni krila svojih«, kako bi ljudi shvatili
da se tu o njegovoj neizrecivoj naravi ne govori riječima doslovnog,
nego prenesenog smisla.
4. Ono što se dodaje: »I dogodit će se, da tko god preostane u domu
tvojem, doći će k njemu da mu se pokloni« ne tiče se doslovce doma
Elijeva, nego Aronova, od kojega bijahu ostali ljudi sve do Kristova
dolaska, a od toga ih roda ne manjka čak ni sada. Jer o samome
Ps 17 (16), 8. (Prijevod prema lat. predlošku).
 524 D E civ. DEI 17, 5 , 4 - 5 , 5 O DRŽAVI BOŽJOJ 17, 5,4 - 5,5 525

Heli iam supra dictum erat: Et omnis qui superaverit domus tuae,
80
decidet in gladio virorum . Quomodo ergo hic vere dići potuit: Et
erit, qui superaverit in domo tua, veniet adorare ei, si illud est verum,
af
CC565 quod ultore gladio nemo inde superarit ? nisi quia illos intellegi /
voluit, qui pertinent ad stirpem, sed illius totius sacerdotii secun­
dum ordinem Aaron. Ergo si de illis est praedestinatis reliquiis, de
81
quibus alius Propheta dixit: Reliquiae salvae fient ; unde et Aposto­
lus: Sic ergo, inquit, et in hoc tempore reliquiae per electionem gra-
ag 82
tiae factae sunt domo tua: profeeto credit in Christum; sicut tem­
domu Elijevu već je prije rečeno: »I tko god preostane od doma tvo­
jega, poginut će od mača muževa«. Jer, kako bi se istinski moglo
reći: »I dogodit će se, da tko god preostane u domu tvojem, doći će
k njemu da mu se pokloni«, ako je istinito ono da nitko od njih nije
preživio osvetnički mač? Ukoliko ne ushtjedne da se razumiju oni
koji pripadaju toj lozi, ali cijeloga toga svećenstva po redu Aronovu.
Dakle, ako se to tiče onih predodređenih preostanika, o kojima drugi
4
prorok kaže: »Preostanici će se spasiti« - te otuda i apostol kaže:
»Tako i u sadašnje doba postoje preostanici po izboru milosti« - jer 5

poribus Apostolorum ex ipsa gente plurimi crediderunt, neque nunc
a h
desunt, qui, licet rarissime, tamen credant; et impletur in eo quod
hic iste homo Dei continuo secutus adiunxit: Veniet adorare ei oholo
83
argenti . C u i adorare, nisi summo illi sacerdoti, qui et Deus est?
Neque enim in illo sacerdotio secundum ordinem Aaron ad hoc ve-
niebant homines ad templum vel altare Dei, ut sacerdotem adora-
rent. Quid est autem quod ait: Oholo argenti, nisi brevitate verbi fi­
dei, de quo commemorat Apostolus dictum: Verbum consummans et
84
brevians faciet Dominus super terram ? Argentum autem pro elo-
quio poni Psalmus testis est, ubi canitur: Eloquia Domini eloquia
casta, argentum igne examinatum . 85
se jasno razumijeva kako takvim preostanicima pripada onaj o ko­
jemu je rečeno »tko god preostane u domu tvojem«, taj onda zaista
vjeruje u Krista; kao što su i u doba apostola vjerovali mnogi od toga
roda, pa ni danas (iako veoma rijetko) ne manjkaju takvi koji ipak
vjeruju; i tako se ispunjava ono što taj čovjek Božji odmah dodade:
»Doći će da mu se pokloni za srebrn novčić.« A kome da se pokloni
ako ne onomu vrhovnome svećeniku, koji je i Bog? Jer čak ni u
onome svećenstvu po redu Aronovu ne dolažahu ljudi zbog toga u
hram i l i do žrtvenika da bi se poklonili svećeniku. A što je ono kad
kaže »za srebrn novčić«, ako nije kratkoća riječi vjere, u povodu koje
se apostol sjeća izreke: »Jer će Gospodin ispunjajući i krateći usposta­
6
viti svoju riječ na zemlji«? A o porabi srebra mjesto izrijeka svjedoči
i psalam, gdje se pjeva: »Riječi su Gospodinove riječi čiste, srebro
7
ognjem prokušano.«

Ouis panis sit 5. 5. Quid ergo dicit iste, qui venit adorare sacerdoti Dei et sacer- 5. I što kaže onaj koji dolazi da se pokloni svećeniku Boga i sveće­
ai 86
insacerdotio. ^oti Deo? laeta me in partem sacerdotii tui, manducare panem . niku Bogu? »Uzmi me bilo gdje među svećenstvo tvoje, kako bih
Nolo in patrum meorum collocari honore, qui nullus est; iacta me in kruha jeo.« Ne želim biti smješten u časti svojih otaca, koje više ne­
87
partem sacerdotii tui. Elegi enim abiectus esse in domo Dei ; quale- ma; uzmi me među tvoje svećenstvo. Jer, »izabrah da budem ponizni-
cumque et quantulumcumque membrum esse cupio sacerdotii tui. 8
kom u domu Božjem«; želim biti članom tvojega svećenstva, bilo
Sacerdotium quippe hic ipsam plebem dicit, cuius plebis ille sacer­ kojim i bilo kako malim. A , svakako, pod svećenstvom podrazumi­
88
dos est mediator Dei et hominum, homo Christus Iesus . C u i plebi jeva sam puk, kojemu je svećenik i posrednik Boga i ljudi, čovjek
89
dicit apostolus Petrus: Plebs soneta, regale sacerdotium . Quamvis Krist Isus . Tomu puku apostol Petar kaže: »Sveti puk, kraljevsko
90
nonnulli sacrificii tui sint interpretati , non sacerdotii tui; quod ni- 10
svećenstvo.« Iako su to mjesto neki tumačili kao »žrtva tvoja« mje­
hilo minus eumdem significat populum christianum. Unde dicit apo­ sto »svećenstvo tvoje«, ipak to označuje kršćanski puk. Zbog toga i
91
stolus Paulus: Unus panis, unum corpus muhi sumus . Quod ergo apostol Pavao kaže: »Mi mnogi jedan smo kruh, jedno tijelo.« A
addidit: Manducare panem, etiam ipsum sacrificii genus eleganter
što pak dodade: »jesti kruh« prikladno je izrazio samu vrstu žrtve, o
PL 536 expressit, de quo dicit sacerdos ipse: / Panis, quem ego dedero, caro
92
kojoj kaže sam svećenik: »Kruh koji ću ja dati p u t je moja za život
mea est pro saeculi vita . Ipsum est sacrificium; non secundum or- 12
svijeta.« To je sama žrtva, ne po redu Aronovu, nego po redu M e l -
supererit M.
a
§ salvae add. M.
3 3 1
eis M.
3 1
unam add. M. 4
Iz 10,22. (Prijevod prema lat. predlošku).
5
Rim 11,5. (Prijevod prema lat. predlošku}.
6
Rim 9,28. (Prijevod prema lat. predlošku).
7
8 0
1 R e g 2, 36, 33. Ps 12 (11), 6. (Prijevod prema lat. predlošku).
8
8 1
Isa 10, 22. Ps 84 (83), 10. (Prijevod prema lat. predlošku).
9

8 2
1 Tim 2,5.
R o m 11, 5. 10
1 Pt 2,9.
8 3
1 R e g 2, 36. 1 Kor 10,17. (Prijevod prema lat. predlošku).
8 4
R o m 9, 28; Isa 10, 23.
 526 DECIV. DEI 17, 5 , 5 - 6 , 2
93
dinem Aaron, sed secundum ordinem Melchisedech , qui legit, intel-
legat. Brevis itaque ista confessio et salubriter humilis, qua dicitur:
cc 566 lacta me in I partem sacerdotii tui manducare panem\ ipse est obolus
argenti, quia et breve est et eloquium Domini est habitantis in corde
credentis. Quia enim dixerat superius, dedisse se cibos domui Aaron
de victimis Veteris Testamenti, ubi ait: Dedi domui patris tui omnia,
94
quae sunt ignis filiorum Israel, in escam ; haec quippe fuerant sacri-
ficia Iudaeorum: ideo hic dixit: Manducare panem, quod est in Novo
Testamento sacrificium Christianorum.
Aaron sacerdo- 6. 1. Cum igitur haec tanta tune altitudine praenuntiata sint, tan­
tium umbra fu­ ta nunc manifestatione clarescant, non frustra tamen moveri qui-
turi fuit.
spiam potest ac dicere: Quomodo confidimus venire omnia, quae in
Libris illis ventura praedicta sunt, si hoc ipsum, quod ibi divinitus
dictum est: Domus tua et domus patris tui transibunt coram me in
95
aeternum , effectum habere non potuit? Quoniam videmus illud sa-
cerdotium fuisse mutatum, et quod illi domui promissum est, nec
sperari aliquando complendum, quia illud, quod ei reprobato muta-
toque suecedit, hoc potius praedicatur aeternum. Hoc qui dicit, non­
dum intellegit aut non recolit etiam ipsum secundum ordinem Aaron
sacerdotium tamquam umbram futuri aeterni sacerdotii constitu-
tum; ac per hoc, quando aeternitas ei promissa est, non ipsi umbrae
ac figurae, sed ei, quod per ipsam adumbrabatur figurabaturque,
promissum est. Sed ne putaretur ipsa umbra esse mansura, ideo
etiam mutatio eius debuit prophetari.
Item regnum 2. Regnum quoque isto modo etiam Saulis ipsius, qui certe
6.
Saul. reprobatus atque reiectus est, futuri regni erat umbra in aeternitate
mansuri. Oleum quippe illud, quo unetus est et ab eo chrismate chri­
96
stus est dictus , mystice aecipiendum et magnum sacramentum in-
tellegendum est; quod in eo tantum veneratus est ipse David, ut per-
cusso corde pavitaverit, quando in tenebroso oecultatus antro, quo
etiam Saul urgente intraverat necessitate naturae, exiguam particu-
lam vestis eius retrorsum latenter abscidit, ut haberet unde monstra-
ret, quomodo ei pepercerit, cum posset oceidere, atque ita suspicio-
nem de animo eius, qua sanctum David putans inimicum suum vehe-
menter persequebatur, auferret. Ne itaque reus esset tanti sacra-
menti in Saule violati, quia vel indumentum eius sic attreetavit, ex-
PL 537 timuit. Ita enim scriptum est: Et I percussit cor David super eum, quia
abstulit pinnulam chlamydis eius. Viriš autem, qui cum illo erant et,
CC 567 ut Saulem in ma/nus suas traditum interimeret, suadebant: Non mi-
9 3
Cf. Hebr 7, 11.
9 4
1 Reg 2, 28.
9 5
1 Reg 2, 30.
9 6
Cf. 1 Reg 10, 1.
O DRŽAVI BOŽJOJ 17, 5,5 - 6,2 527
13
kizedekovu, 'tko čita neka shvati'. Stoga je tu i kratko i spasonosno
ponizno priznanje, koje kaže: »Uzmi me bilo gdje među svećenstvo
tvoje, kako bih kruha jeo«; ono je srebrn novčić, jer je kratko i izrijek
je Gospodnji što prebiva u srcu vjernika. Budući da je naime prije
rekao, kako domu Aronovu bijaše dao jestvina od žrtava Staroga za­
vjeta, gdje kaže: »Dadoh domu oca tvojega u jestvinu sve žrtve palje­
nice sinova Izraelovih« (što, dakako, bijahu žrtve Zidova), stoga ov­
dje reče: »jesti kruh«, što je kršćanska žrtva u Novome zavjetu.
6. 1. Dakle, iako su te stvari tada najavljene u tolikoj uzvišeno- O židovskomu
svećenstvu i
sti, i pojavljuju se sada u ovolikoj jasnoći, ipak se - s razlogom - kraljevstvu,
može tkogod zbuniti te pitati: kako da povjerujemo da će doći sve kojih više nema
- iako je o njima
ono o čemu se u tim knjigama proriče da će se dogoditi, ako samo kazano kako su
ono o čemu je tu božanski rečeno: »Dom tvoj i dom oca tvojega postavljeni
stupat će preda mnom dovijeka« nije se moglo ispuniti? Jer vidimo
zauvijek. - tako
da se podrazumi­
jevaju drugi
kako je to svećenstvo izmijenjeno, i ono Što je obećano tomu domu
kojima je obe­
nema nikakve nade da se ispuni, jer se mjesto njega proglasilo vječ­ ćana vječnost.
nim ono svećenstvo što ga je naslijedilo, pošto je to odbačeno i smije­
njeno. Onaj tko ovo kaže još ne shvaća i l i se ne sjeća, kako je samo
svećenstvo po redu Aronovu postavljeno poput sjene budućeg vječ­
nog svećenstva; i prema tome, kad je tomu obećana vječnost, ona
nije obećana samoj sjeni i liku, nego onomu što je tima sjenovito bilo
najavljeno i slikovito pretkazano. N u kako se ne bi pomislilo da će
sama sjena ostati, zbog toga je trebalo proreci i njezinu promjenu.
2. Istim načinom i kraljevstvo samoga Šaula, koji zaista bijaše svrgnut
i odbačen, bijaše sjena budućeg kraljevstva što će ostati u vječnosti.
Dakako, ulje ono kojim je pomazan i po kojem je pomazanju i nazvan
pomazanik (christus) treba shvatiti mistički i razumjeti kao veliko
otajstvo; jer to je toliko štovao i sam David te je u srcu zastrepio od
straha kad je ono skriven u mračnoj pećini (u koju bijaše i Šaul ušao
nagnan prirodnom potrebom) kriomice odsijekao komadić njegova
plašta da bi imao čime dokazati kako ga je poštedio kad ga mogaše
ubiti, i tako odagna sumnju iz njegove duše, zbog koje je Saul žestoko
progonio svetoga Davida držeći ga za svojeg neprijatelja. I bojao se
da ne bude kriv zbog skvrne tako velikog otajstva u Saulovoj osobi,
samo zato jer se tako ponio prema njegovoj odjeći. Ovako je naime
pisano: »I zastrepi Davidovo srce od straha, jer je odsijekao skut nje­
gova plašta.« A muževima koji bijahu tu s njim i nagovarahu ga da
ubije Saula, izručena tako njihovim rukama, reče: »Ne dao mi Gospo-
13
Mt 24,15.
 528 D E CIV. D E I 17, 6,2 - 7,1
hi, inquit, contingat a Domino, si fecero hoc verbum domino meo
christo Domini, inferre manum meam super eum; quia christus Domi­
97
ni est hic . Huic ergo umbrae futuri non propter ipsam, sed propter
illud, quod praef igurabat, tanta veneratio exhibebatur. Unde et illud,
quod ait Sauli Samuel: Quoniam non servasti mandatum meum,
quod mandavit tibi Dominus, quemadmodum nunc paraverat Domi­
nus regnum tuum usque in aeternum super Israel: et nunc regnum
tuum non stabit tibi, et quaeret Dominus sibi hominem secundum cor
suum, et mandabit ei Dominus esse in principem super populum
98
suum; quia non custodisti quae mandavit tibi Dominus , non sic ac-
cipiendum est, ac si ipsum Saulem Deus in aeternum praeparaverit
regnaturum, et hoc postea noluerit servare peccanti; neque enim
eum peccaturum esse nesciebat; sed praeparaverat regnum eius, in
quo figura regni esset aeterni. Ideo addidit: Et nunc regnum tuum
non stabit tibi. Stetit ergo et stabit, quod in illo significatum est; sed
non huic stabit, quia non i n aeternum ipse fuerat regnaturus, nec
progenies eius, ut saltem per posteros alterum alteri succedentes
videretur impleri quod dictum est: In aeternum. Et quaeret, inquit,
Dominus sibi hominem) sive David sive ipsum Mediatorem signifi-
cans Testamenti Novi, qui figurabatur in chrismate etiam, quo unc-
tus est ipse David et progenies eius. Non autem quasi nesciat ubi sit,
ita sibi hominem Deus quaerit; sed per hominem more hominum lo-
quitur, quia et sic loquendo nos quaerit. Non solum enim Deo Patri,
verum ipsi quoque Unigenito eius, qui venit quaerere quod perie-
rat", usque adeo iam eramus noti, ut i n ipso essemus electi ante
10
constitutionem mundi °. Quaeret sibi ergo dixit «suum habebit».
Unde in latina lingua hoc verbum accipit praepositionem et «acqui-
rit» dicitur; quod satis apertum est quid significet. Quamquam et
sine additamento praepositionis quaerere intellegatur acquirere; ex
quo lucra vocantur et quaestus.
Disruptio regni 7. 1. Rursus peccavit Saul per inoboedientiam, et rursus Samuel
Saul... in verbo Domini ait illi: Quia sprevisti verbum Domini, sprevit te Do­
101
minus, ut non sis rex super Israel . Et rursus pro eodem peccato,
cum i d confiteretur Saul et veniam precaretur rogaretque Samue-
lem, ut reverteretur cum illo ad placandum Deum: Non revertar, in-
quit, tecum; quia sprevisti verbum Domini, et spernet te Dominus, ne
CC 568 sis rex super Israel. Et I convertit Samuel faciem suam, ut abiret; et
9 7
Cf. 1 Reg 24, 4-7.
9 8
Cf. 1 Reg 13, 13-14.
>Cf.
9 9
r>cLc T . in
19, 10 i/i
*>Cf.Ephl,4.
101
1 Reg 15, 26.
O DRŽAVI BOŽJOJ 17, 6 , 2 - 7 , 1 529
din, da učinim takvo što svojem gospodaru, pomazaniku Gospodino­
vu, da podignem ruku svoju na njega jer on je pomazanik Gospod­
1
nji.« Dakle, toliko bijaše štovanje koje se pokazalo sjeni budućega,
ne zbog nje same, nego zbog onoga čemu je bila pralik.
Otuda i ono što Samuel reče Šaulu: »Budući da se nisi držao moje
zapovijedi, kako ti je naredio Gospodin, - kao što je Gospodin nekoć
pripravio tvoje kraljevstvo da vječno traje nad Izraelom, tako se tebi
sada tvoje kraljevstvo neće održati, i potražit će Gospodin sebi čo­
vjeka prema svojem srcu i tomu će Gospodin zapovjediti da bude
vladarom nad pukom njegovim; jer se ti nisi držao onoga što ti je
2
zapovjedio Gospodin« ne smije se tako shvatiti kao da je Bog prvo
pripremao da će Šaul vječno vladati, a poslije se toga ne htjede držati
kad je ovaj zgriješio, jer ne bješe Bogu nepoznato da će Šaul zgriješi­
ti, nego je pripravio kraljevstvo njegovo da bude pralikom vječnoga
kraljevstva. Zbog toga dodade: »Tako se tebi sada tvoje kraljevstvo
neće održati«. Dakle, održalo se i održat će se ono što je time bilo
naznačeno; ali se neće održati Šaulu, jer ne bijaše vječno vladati ni
njemu samome ni njegovu potomstvu, kako bi se barem preko njego­
vih odvjetaka (što nasljeđuju jedni druge) činilo da se ispunjava ono
što je rečeno: »zauvijek«. I kaže: »Potražit će Gospodin sebi čovje­
ka«, što označuje i l i Davida ili samog Posrednika novoga zavjeta,
koji bijaše slikovito najavljen u pomazanju, kojim bijahu pomazani i
David i njegovi potomci. Jer Bog sebi ne traži čovjeka tako kao da
ne zna gdje je taj; nego on preko čovjeka govori čovječjim načinom,
jer isto tako kaže i da nas traži. Naime, ne samo Bogu Ocu nego i
njegovu Jednorođenu Sinu, koji je došao tražiti ono što je izgubljeno, 3
bijasmo već toliko poznati što u njemu bijasmo izabrani prije po­
4
stanka svijeta. Stoga, rekavši »potražit će sebi« znači »imat će kao
svojega«. Zbog toga taj glagol (quaerere) u latinskom jeziku dobiva
predmetak pa se kaže adquirere (steći), čim je dostatno jasno što zna­
či. A čak i bez dodatka predmetka glagol quaerere može značiti ad-
quirere (steći), pa se zbog toga stečevina zove i quaestus.
7. 1. I ponovo je Šaul zgriješio zbog neposlušnosti, i opet mu o raskinuću
Samuel reče riječju Gospodnjom: »Budući da si odbacio riječ Gospo- ™^evst\a koje
dinovu, i Gospodin je tebe odbacio, da ne budeš kralj nad Izraelom.« je pralik trajne
I opet za isti grijeh, kad je Šaul priznao i zamolio oprost i zatražio 8
od p u t e n o g ™
od Samuela da se vrati s njim, kako bi umirio Boga, Samuel reče: Izraela.
»'Neću se vratiti s tobom; ti si odbacio riječ Gospodinovu, i Gospodin
će tebe odbaciti, da ne budeš kralj nad Izraelom.' I Samuel odvrati
lice svoje da ode, a Šaul se dohvati skuta njegova plašta i otkine ga.
x , c , 0 A 1
1 Sam
1 Sam 24,1-6.(Prijevod prema latinskom predlošku).
13,13-14.
3 L K L 9 M
4
£/1,4.
 530 DE civ. DEI 17, 17,1 - 7 , 3
tenuit Saul pinnulam diploidis eius et disrupit eam. Et dixit ad eum
PL538 Samuel: Disrupit Dominus regnum ab I Israel de manu tua hodie et
dabit proximo tuo bono super te, et dividetur Israel in duo; et non
convertetur neque paenitebit eum; quoniam non est sicut homo, ut
paeniteat eum; ipse minatur, et non permanet . Iste, cui dicitur:
1
Spernet te* Dominus, ne sis rex super Israel, et: Disrupit Dominus
regnum ab Israel de manu tua hodie, quadraginta regnavit annos su­
103
per Israel , tanto scilicet spatio temporis, quanto et ipse David, et
audivit hoc primo tempore regni sui; ut intellegamus ideo dictum,
quia nullus de stirpe eius fuerat regnaturus, et respiciamus ad stir-
pem David, unde exortus est secundum carnem mediator Dei et ho­
1 0 4
minum, homo Christus Iesus
... s i g n i f i c a t 7. 2. Non autem habet Scriptura, quod in plerisque latinis codici­
C h r i s t u m re- bus legitur: Disrupit Dominus regnum Israel de manu tua; sed sicut
gnaturum.
a nobis positum est inventum in graecis: Disrupit Dominus regnum
ab Israel de manu tua; ut hoc intellegatur de manu tua, quod est ab
Israel. Populi ergo Israel personam figurate gerebat homo iste, qui
populus regnum fuerat amissurus, Christo lesu Domino nostro per
Novum Testamentum non carnaliter, sed spiritaliter regnaturo. De
quo cum dicitur: Et dabit illud proximo tuo, ad carnis cognationem
id refertur; ex Israel enim Christus secundum carnem, unde et Saul.
105
Quod vero additum est: bono super te , potest quidem intellegi me-
liori te; nam et quidam sic sunt interpretati; sed melius sic accipitur
bono super te, ut, quia ille bonus est, ideo sit super te, iuxta illud
aliud propheticum: Donec ponam omnes inimicos tuos sub pedibus
106
tuis ; in quibus est et Israel, cui suo persecutori regnum abstulit
Christus; quamvis fuerit illic et Israel, in quo dolus non erat , quod-
dam quasi frumentum illarum palearum; nam utique inde erant Apo­
stoli, inde tot martyres, quorum prior Stephanus; inde tot Ecclesiae,
108
quas apostolus Paulus commemorat , in conversione eius magnifi-
cantes Deum.
Israel in duo 7. 3. De qua re non dubito intellegendum esse quod sequitur: Et
divisio... m
dividetur Israel in duo ; in Israel scilicet inimicum Christo et Israel
adhaerentem Christo; in Israel ad ancillam et Israel ad liberam per-
110
tinentem . N a m ista duo genera primum simul erant, velut Abra­
CC 569 ham adhuc adhaereret ancillae, donec / sterilis per Christi gratiam
fecundata clamaret: Eice ancillam et filium eius . Propter pecca­
tum quidem Salomonis regnante filio eius Roboam scimus Israel in
3 1
et om. M.
1 0 2
1 R e g 15, 24-29.
1 0 3
Cf. A c t 13, 21; M . FLAVIUS, I O S E P H U S , Ant.
Brus, Chron.: P L 27, 325.
104 x , 5.
C f x i m 2
O DRŽAVI BOŽJOJ 17, 17,1-7,3 531
I reče mu Samuel: 'Danas je Gospodin otkinuo kraljevstvo od Izraela
iz tvoje ruke, i dat će ga tvojemu bližnjemu, dobromu iznad tebe, i
Izrael će se razdijeliti na dvoje; i On se neće okrenuti niti će se poka-
jati; jer nije poput čovjeka da bi se kajao; čovjek, naime, prijeti i ne
102
1
ustrajava pri t o m e . « A taj kojemu je rečeno: »Gospodin će tebe od­
baciti, da ne budeš kralj nad Izraelom« i : »Danas je Gospodin otr­
gnuo kraljevstvo od Izraela iz tvoje ruke« vladao je nad Izraelom
2
četrdeset godina , to jest isto toliko vremena koliko i sam David, i
čuo je to proroštvo u prvome razdoblju svoje vladavine; a to je rečeno
zbog toga kako bismo shvatili da nitko od njegove loze neće vladati,
te da obratimo pozornost Davidovoj lozi, od koje je potekao po puti
posrednik Boga i ljudi, čovjek Krist Isus. 3
2. Međutim, Pismo nema ovo što se čita u većini latinskih rukopisa:
»Gospodin je otkinuo kraljevstvo Izraela iz tvoje ruke«, nego kao što
navedosmo kako se nalazi u grčkim predlošcima: »Gospodin je otki­
nuo kraljevstvo od Izraela iz tvoje ruke«, kako bi se shvatilo da je »iz
tvoje ruke« isto što i »od Izraela«. Dakle, taj čovjek je samo kao
pralik označivao izraelski narod, koji će izgubiti svoje kraljevstvo kad
bude zavladao Krist Isus naš Gospodin, po Novome zavjetu, i to ne
puteno, nego duhovno. A kad se o njemu kaže: »I dat će ga tvojemu
bližnjemu«, onda^ se to tiče srodnosti puti, jer je po puti Krist od
Izraela, odakle i Šaul. Ono pak što je dodano: »dobromu iznad tebe«
može se razumjeti kao »boljemu od tebe«, kao što su to neki i protu­
mačili, ali je bolje taj izričaj shvatiti kao »dobromu, iznad tebe« (bono
super te) značeći: jer je on dobar, zbog toga je iznad tebe, prema
onome drugome proroštvu: »Dok ne položim sve tvoje neprijatelje
pod noge tvoje«; a među tima je i Izrael, kojemu je kao svojemu
107 progonitelju Krist oduzeo kraljevstvo; iako tu bijaše i onaj Izrael u
5
kojem ne bijaše himbe , kao žito među onolikom pljevom; jer odatle
zaista bijahu apostoli, te mnogi mučenici, od kojih prvi Stjepan; oda­
tle i tolike crkve, koje spominje apostol Pavao kao one što veličahu
Boga zbog njegova obraćenja.
3. A ni malo ne dvojim oko toga kako treba razumjeti ono što slijedi:
»I Izrael će se razdijeliti na dvoje«; to jest na Izrael što je neprijatelj
Kristov i na Izrael što pristaje uz Krista; na Izrael koji pripada sluški­
nji i na Izrael koji pripada slobodnoj. Jer ta dva roda prvotno bijahu
ujedno, kao što je Abraham još prianjao uz sluškinju sve dok nerotki-
lu
nja, oplođena po Kristovoj milosti, nije povikala: »Otjeraj sluškinju i
7
sina njezina«. Naime, zbog Salomonova grijeha a za vladavine nje­
gova sina Roboama, znamo da se Izrael podijelio na dvoje i da se
1 Sam 15,23-29. (Prijevod prema latinskom predlošku). Posljednja rečenica se
ne nalazi ni u hebrejskom predlošku Biblije ni u Septuaginti.
2
Dj 13,21.
3
1 Tim 2,5.
4
iud. 6, 14, 9: M . ETJSE- Ps 110 (109), 1. (Prijevod prema latinskom predlošku).
5
Iv 1,47.
6
Gal 1,24.
7
Post 21,10.
 532 D E CIV. DEI 17, 7 , 3 - 7 , 4
PL 539 duo / fuisse divisum atque ita perseverasse, habentibus singulis par­
tibus reges suos, donec illa gens tota a Chaldaeis esset ingenti vasta-
tione subversa atque translata. Sed hoc quid ad Saulem, cum, si tale
aliquid comminandum esset, ipsi David fuerit potius comminandum,
cuius erat filius Salomon? Postremo nunc inter se gens Hebraea di­
visa non est, sed indifferenter in eiusdem erroris societate dispersa
per terras. Divisio vero illa, quam Deus sub persona Saulis, illius
regni et populi figuram gerentis, eidem regno populoque minatus
est, aeterna atque immutabilis significata est per hoc, quod adiunc-
tum est: Et non convertetur neque paenitebit eum; quoniam non est
sicut homo, ut paeniteat eum; ipse minatur, et non permanet ; id
est, homo minatur, et non permanet; non autem Deus, quem non pae-
nitet, sicut hominem. Ubi enim legitur, quod paeniteat eum, mutatio
rerum significatur, immutabili praescientia manente divina. Ubi er­
go non paenitere dicitur, non mutare intellegitur.
... significat 7. 4. Prorsus insolubilem videmus per haec verba prolatam divi-
duas civitates. nitus fuisse sententiam de ista divisione populi Israel et omnino per-
petuam. Quicumque enim ad Christum transierunt vel transeunt vel
transibunt inde, non erant inde secundum Dei praescientiam, non
secundum generis humani unam eamdemque naturam. Prorsus qui-
cumque ex Israelitis adhaerentes Christo perseverant in illo, num-
quam erunt cum eis Israelitis, qui eius inimici usque in finem vitae
huius esse persistunt; sed in divisione, quae hic praenuntiata est,
perpetuo permanebunt. N i h i l enim prodest Testamentum Vetus de
113
monte Sina in servitutem generans , nisi quia testimonium perhi-
bet Testamento Novo. Alioquin, quamdiu legitur Moyses, velamen
super corda eorum positum est; cum autem inde quisque transierit
114
ad Christum, auferetur velamen . Transeuntium quippe intentio ip­
sa mutatur de Vetere ad Novum, ut iam non quisque intendat accipe-
re carnalem, sed spiritalem felicitatem. Propter quod ipse magnus
propheta Samuel, antequam unxisset regem Saul, quando exclama-
vit ad Dominum pro Israel, et exaudivit eum, et, cum offerret holo-
caustosim, accedentibus alienigenis ad pugnam contra populum Dei
tonuit Dominus super eos, et confusi sunt et offenderunt coram
Israel atque superati sunt: assumpsit lapidem unum et statuit illum
cc 570 inter Massephat novam et veterem, et vocavit nomen eius / Abenne-
zer, quod est latine Lapis adiutoris, et dixit: Usque hoc adiuvit nos
115 116
Dominus . Massephat interpretatur «Intentio» . Lapis ille adiuto­
ris medietas est Salvatoris, per quem transeundum est a Massephat
a m
huc M.
1 1 2
1 R e g 15, 29.
1 1 3
C f . G a l 4, 24.
1 1 4
Cf. 2 C o r 3, 15-16.
1 1 5
1 R e g 7, 5-12.
1 1 6
Cf. HlERONIMUS, Lib. Interpr. hebr. nom.: C C 27,
O DRŽAVI BOŽJOJ 17, 7,3 - 7,4 533
nastavilo tako - pri čemu je svaki dio imao svojeg kralja - sve dok
cijeli taj narod nisu Kaldejci uz golemo razaranje pokorili i iselili. A l i
kakve je to veze imalo sa Saulom; jer ako je takvo štogod trebalo
priprijetiti, onda je prije trebalo uputiti Davidu, kojemu sin bijaše
Salomon? I napokon sada, narod hebrejski nije podijeljen, nego je na
sve strane rasijan po svijetu, udružen istim grijehom. Dočim ona
dioba kojom je Bog u Saulovoj osobi (koji svojim likom predstavljaše
i to kraljevstvo i taj narod) zaprijetio i kraljevstvu i narodu, označena
je i kao vječna i nepromjenjiva onim što je dodano: »I on se neće
okrenuti, niti će se pokajati; jer nije poput čovjeka da bi se kajao;
112
čovjek naime prijeti i ne ustrajava pri tome«; to jest: čovjek prijeti,
ali ne ustrajava, ali ne i Bog, koji se ne kaje poput čovjeka. Gdje se
pak čita kako se on kaje, označuje se mijena u tijeku povijesti, dok
božansko predznanje ostaje neizmijenjeno. A gdje se opet kaže kako
se on ne kaje, treba razumjeti da se ne mijenja.
4. Vidimo kako je tim riječima izrečena posve neopoziva božanska
presuda o toj diobi naroda izraelskoga, presuda što je posve vječna.
I koji god su odatle prešli Kristu, ili pak prelaze ili će prijeći, prema
Božjem predznanju ne bijahu odatle ni prema jednoj i istoj naravi
ljudskoga roda. I dalje, i koji god od Izraelićana što pristaju uz Krista
ustraju u njemu, nikad neće biti s onim Izraelićanima koji ustraju kao
njegovi neprijatelji sve do konca ovoga života; nego će vječito ostati
u diobi, koja je ovdje pretkazana. Jer ništa ne koristi Stari zavjet s
8
gore Sinaja, koji rađa za ropstvo , osim što svjedoči o Novome zavje­
tu. Inače, dokle god se čita Mojsije, pokrivalo prekriva njihova srca;
kad pak tkogod od njih prijeđe Kristu, dići će se pokrivalo . A zaista 9
i sama nakana prijelaznika mijenja se od staroga u novo, tako te ni
jedan više ne teži steći putenu, nego duhovnu sretnost. Zbog toga,
kad ono veliki prorok Samuel - prije nego je pomazao kralja Saula -
zavapi pred Gospodinom radi Izraela, i on ga usliša, te pošto je pri­
mio žrtvu paljenicu (a kako inorodci priđoše radi boja protiv Božjeg
puka, Gospodin zagrmi nad njima, te se oni prestraše, smetu i pod-
legnu Izraelu), uzme jedan kamen i postavi ga između stare i nove
Mispe i nazva ga imenom Eben Haezer, što latinski znači »kamen
pomagatelja« i reče: »Dovde nam je Gospodin pomagao.« Riječ M i - 10
11
am
spa se tumači kao nakana (intentio) . A »kamen pomagatelja« po-
8
Gal 4,24.
9
2 Kor 3,15.
10
1 Sam 7,12.
116. 11
Dotična hebrejska riječ obično se prevodi kao »promatračnica«.
 534 D E CIV. DEI 17, 7 , 4 - 8 , 2
vetere ad novam, id est ab intentione, qua exspectabatur in carnali
regno beatitudo falsa carnalis, ad intentionem, qua per Novum Te­
PL 540 stamentum exspectatur in regno caelorum / beatitudo verissima spi-
ritalis; qua quoniam nihil est melius, huc usque adiuvat Deus.
Quid prophetice significetur in regno David et in Psalmis [8-19]
Regnum aeter- 8. 1. Iam nunc video esse monstrandum, quid ipsi David, qui Sau-
num David li successit in regnum, cuius mutatione finalis illa mutatio figurata
promittitur...
est, propter quam divinitus cuncta dicta, cuncta conscripta sunt,
Deus promiserit, quod ad rem qua de agimus pertinet. Cum regi Da­
vid multa prospera provenissent, cogitavit facere Deo domum, tem-
plum illud scilicet excellentissime diffamatum, quod a rege Salomo-
ne filio eius postea fabricatum est. Hoc eo cogitante factum est ver­
bum Domini ad Nathan prophetam, quod perferret ad regem. Ubi
cum dixisset Deus, quod non ab ipso David sibi aedificaretur domus,
neque per tantum tempus se mandasse cuiquam in populo suo, ut
sibi fieret domus cedrina: Et nunc, inquit, haec dices servo meo Da­
vid: Haec dicit Dominus omnipotens: Accepi te de ovili ovium, ut esses
in ducem super populum meum super™ Israel, et eram tecum in om­
nibus quibus ingrediebaris, et exterminavi omnes inimicos tuos a ja­
de tua, et jeci te nominatum secundum nomen magnorum, qui sunt
super terram; et ponam locum populo meo Israel, et plantabo illum,
et inhabitabit seorsum, et non sollicitus erit ultra; et non apponet fi­
lius iniquitatis humiliare eum, sicut ab initio a diebus, quibus consti-
tui iudices super populum meum Israel; et requiem tibi dabo ab om­
nibus inimicis tuis, et nuntiabit tibi Dominus, quoniam domum aedi-
ficabis ipsi. Et erit, cum repleti fuerint dies tui, et dormies cum patri-
bus tuis, et suscitabo semen tuum post te, qui erit de ventre tuo, et
praeparabo regnum eius. Hic aedificabit mihi domum nomini meo, et
dirigam thronum illius usque in aeternum. Ego ero illi in patrem, et
ille erit mihi in filium. Et si venerit iniquitas eius, redarguam illum
in virga virorum et in tactibus filiorum hominum; misericordiam au­
CC 571 tem I meam non amoveam ab eo, sicut amovi, a quibus amovi a facie
mea; et fidelis erit domus eius et regnum eius usque in aeternum co­
ram me, et thronus eius erit ereetus usque in aeternum '. 117
... quod non in 8. 2. Hane tam grandem promissionem qui putat in Salomone
S a 1 om on e fuisse completam, multum errat. Attendit enim quod dictum est: Hic
adimpletur...
aedificabit mihi domum, quoniam Salomon templum illud nobilissi-
ao
mum struxit , et non attendit: Fidelis erit domus eius et regnum eius
in M.
nobilissimum struxit] nobile exstruxit M.
2 Reg 7, 8-16.
O DRŽAVI BOŽJOJ 17, 7,4 - 8,2 535
sredništvo je Spasitelja, preko kojega se mora prijeći od stare Mispe
do nove, to jest od one nakane kojom se u putenom kraljevstvu tra­
žilo lažno puteno blaženstvo do one nakane kojom se preko Novog
zavjeta očekuje najistinskije duhovno blaženstvo u nebeskome kra­
ljevstvu; a budući da od toga ništa nije bolje, Bog nam pomaže dotle.
Proroštvo u vrijeme Davida i u Psalmima [8-19]
8. 1. Sad vidim kako valja pokazati što je Bog obećao samomu Obećanja Da­
vidu o njegovu
Davidu, koji je u kraljevstvu naslijedio Šaula, a kojom je promjenom sinu, koja se
najavljena u praliku ona konačna promjena zbog koje su po božan- uopće ne ispu­
niše u Salomonu,
skome nadahnuću sve te stvari rečene i sve zapisane, i što se tiče ali se najobilnije
predmeta kojim se bavimo. K a d je kralja Davida dopala obilna dobra ispuniše u Kristu.
sreća, pomisli podići dom Gospodinu, naime onaj veoma glasoviti
hram, što ga je poslije podigao njegov sin Salomon. D o k je on o
tome razmišljao, dana je riječ Gospodnja proroku Natanu , da je pre­ 1
nese kralju. Pošto je tu rekao kako mu taj dom neće podići David i
kako za cijelo to vrijeme nije nalagao nikomu u svojemu narodu da
mu podignu dom od cedrovine, kazao je: »A sada ovo ćeš reći sluzi
svojemu Davidu: 'Ovo kaže svemogući Gospodin: Doveo sam te od
ovčarnice ovaca da budeš vođom nad pukom mojim, nad Izraelom, i
bijah s tobom kuda god si išao, i iskorijenio sam sve tvoje neprijatelje
pred licem tvojim, i učinih da te nazovu imenom velikaša, koji vladaju
nad zemljom; i odredit ću mjesto svojem narodu Izraelu i posadit ću
ga i prebivat će zasebice i više neće biti uznemirivan; i sin opačine
više ga neće ponizivati, kao u početku, od dana kad sam postavio
suce nad pukom svojim Izraelom; i mir ću ti dati od svih tvojih nepri­
jatelja; i javit će ti Gospodin, da ćeš mu izgraditi dom. I dogodit će
se, kad se ispune tvoji dani, i kad otpočineš u svojim očima, da ću
podići tvoje sjeme nakon tebe, koje će biti od tvoje utrobe, i pripre­
mit ću njegovo kraljevstvo. Taj će izgraditi dom imenu mojemu, a ja
ću upravljati njegovo prijestolje zauvijek. Ja ću njemu biti otac, a on
će meni biti sin. A k o on zapadne u opačinu, kaznit ću ga šibom mu­
ževa i udarcima sinova ljudskih; ali milosrđe svoje neću odvratiti od
njega, kao što ga odvratih od onih koje sam uklonio od svojega lica;
i vjeran će biti dom njegov i kraljevstvo njegovo dovijeka preda
2
mnom, i prijestolje će njegovo stajati sve do vječnosti.«
2. Vara se mnogo tko misli kako se to veličanstveno obećanje ispu­
nilo u Salomonu. Naime, taj pazi samo na ono što je rečeno: »Taj će
meni izgraditi dom«, jer je Salomon izgradio onaj najglasovitiji hram,
a ne pazi na riječi: »I vjeran će biti dom njegov i kraljevstvo njegovo
1
2 Sam 7,4.
2
2 Sam 7,8-16. (Prijevod prema latinskom predlošku).
 536 D E CIV. D E I 17, 8,2 - 8,3
118
usque in aeternum coram me . Attendat ergo et aspiciat Salomonis
PL541 domum plenam mulieribus alienigenis / colentibus deos falsos et ip­
sum ab eis regem aliquando sapientem in eamdem i d o l a t r i a m se-
119
ductum atque deiectum ; et non audeat existimare Deum vel hoc
promisisse mendaciter vel talem Salomonem domumque eius futu-
ram non potuisse praescire. Non hine autem deberemus ambigere,
nec si non in Christo Domino nostro, qui factus est ex semine David
120
secundum carnem , iam videremus ista compleri, ne vane atque
inaniter hic alium aliquem requiramus, sicut carnales Iudaei. Nam
et ipsi usque adeo filium, quem loco isto regi David promissum le-
gunt, intellegunt non fuisse Salomonem, ut eo qui promissus est tan­
ta iam manifestatione deelarato adhuc mirabili caecitate alium spe-
rare se dicant. Facta est quidem nonnulla imago rei futurae etiam in
Salomone, in eo quod templum aedificavit et pacem habuit secun­
dum nomen suum (Salomon quippe Pacificus est latine) et in exordio
regni sui mirabiliter laudabilis fuit; sed eadem sua persona per um-
bram futuri praenuntiabat etiam ipse Christum Dominum , non ex-
hibebat. Unde quaedam de illo ita scripta sunt, quasi de ipso ista
praedicta sint, dum Scriptura saneta etiam rebus gestis prophetans
quodammodo in eo figuram deliniat futurorum. Nam praeter libros
divinae historiae, ubi regnasse narratur, Psalmus etiam septuagesi-
mus primus titulo nominis eius inscriptus est; in quo tam multa di­
cuntur, quae omnino ei convenire non possunt, Domino autem Chri­
ar
sto apertissima perspicuitate conveniunt, ut evidenter appareat,
quod in illo figura qualiscumque adumbrata sit, in isto autem ipsa
veritas praesentata. Notum est enim, quibus terminis regnum con-
as
clusum fuerat Salomonis; et tamen in eo Psalmo legitur, ut alia
taceam: Dominabitur a mari usque ad mare et a flumine usque ad
cc 572 1 2
terminos orbis terrae \ quod in Christo vide/mus impleri. A flumine
quippe dominandi sumpsit exordium, ubi baptizatus a Ioanne eodem
monstrante coepit agnosci a discipulis, qui eum non solum magi-
strum, verum etiam Dominum appellaverunt . 122
... sed in chri- 8. 3. Nec ob aliud vivente adhuc patre suo David regnare coepit
s t o
' Salomon, quod nulli regum illorum contigit, nisi ut hine quoque satis
eluceat non esse ipsum, quem prophetia ista praesignat, quae ad eius
patrem loquitur dicens: Et erit, cum repleti fuerint dies tui, et dor-
mies cum patribus tuis, et suscitabo semen tuum post te, qui erit de
123
ventre tuo, et praeparabo regnum illius . Quomodo ergo propter id
a
P idololatriam M.
a (
i nostrum add. M.
a r
aptissima M.
a s
fuerit M.
1 1 8
2 R e g 7, 13, 16.
1 1 9
3 R e g 11, 4-8.
1 2 0
Cf. R o m 1, 3.
O DRŽAVI BOŽJOJ 17, 8,2 - 8,3 537
dovijeka prema mnom.« Neka, dakle, taj pripazi i pogleda Salomo-
nov dom pun inorodna ženskinja što štuje lažne bogove te samoga
ap
kralja, nekoć mudra, a zavedena i srozana na isto štovanje kumira; i
nek se ne usudi pomisliti: bilo da je Bog to prijevarno obećao, bilo
da nije mogao unaprijed znati da će Salomon i taj dom biti takvi. M i
dapače u to ne bismo smjeli sumnjati sve i da nismo vidjeli sve to
ispunjeno u Kristu Gospodinu našemu, koji je po puti potekao od
Davidova sjemena, kako ne bismo uludo i uprazno tražili koga drugo­
ga, poput Zidova putenika. Jer i oni shvaćaju kako sin, o kojem na
tome mjestu čitaju da je obećan Davidu, nije bio Salomon, pa ipak -
u začudnoj zaslijepljenosti, iako je onaj što je obećan objavljen u to­
likoj jasnoći, - i dalje govore kako se nadaju drugomu.
Naravno, stanovita slika budućeg događaja odrazila se već i u Salo-
monu, time što je sagradio hram te uživao mir prema svojem imenu
3
- j e r Salomon latinski znači mirotvornik - i u početku svoje vladavine
aq bijaše čudesno dostojan hvale; pa ipak je svojom osobom tek sjeno-
vito pretkazao Kristov dolazak, ali nije pokazao samoga Krista Go­
spodina. Otuda su neke stvari o njemu tako napisane kao da su pro­
roštva samoga Salomona, dok zapravo Sveto pismo, koje proriče čak
i povijesnim događajima, na neki način u njemu crta obrise budućih
događaja. Jer, pored knjiga svete povijesti u kojima se izvješćuje o
njegovoj vladavini, i sedamdeset i prvi psalam ima u naslovu njegovo
ime; a u tome su psalmu rečene tolike stvari koje se uopće ne mogu
primijeniti na njega, nego u najotvorenijoj bjelodanosti pristaju Go­
spodinu Kristu, tako te se očito pokazuje kako je u Salomonu neka­
kva sjeno vit a naznaka lika, dok je u Kristu nazočna sama istina. Tako
su poznate granice što su omeđivale Salomonovo kraljevstvo; pa ipak
se - da prešutim ostalo - u tome psalmu čita: »I vladat će od mora
4
do mora, i od Rijeke do granica svijeta,« što vidimo ispunjeno u
Kristu. I zaista, od rijeke je započeo svoje gospodstvo, gdje ga je
Ivan krstio, i kako ovaj pokaza, stadoše ga priznavati njegovi učenici,
koji su ga zvali ne samo učiteljem nego i Gospodinom.
3. I ni zbog kojega drugog razloga nije Salomon počeo vladati još za
života svojega oca Davida (što se nije dogodilo ni jednom drugomu
od njihovih kraljeva) nego zbog toga kako bi se dostatno jasno poka­
zalo da on nije onaj kojega je označilo proroštvo upućeno njegovu
ocu ovim riječima: »I dogodit će se, kad se ispune tvoji dani, i kad
otpočineš sa svojim očima, da ću podići tvoje sjeme nakon tebe, koje
će biti od tvoje utrobe, i pripremit ću njegovo kraljevstvo.« Kako
3
Posrijedi je pučka etimologija, jer hebrejski skalom znači »mir«.
4
Ps 72 (71), 8.
 538 D E CIV. D E I 17, 8,3 - 9
quod sequitur: Hic aedificabit mihi domum, iste Salomon putabitur
prophetatus, et non potius propter id quod praecedit: Cum repleti
fuerint dies tui et dormies cum patribus tuis, suscitabo semen tuum
post te, alius pacificus intellegitur esse promissus, qui non ante, si­
cut iste, sed post mortem David praenuntiatus est suscitandus?
Quamlibet enim longo interposito tempore Iesus Christus veniret,
PL 542 procul dubio post mortem / regis David, cui sic est promissus, eum
venire oportebat, qui aedificaret domum Deo, non de lignis et lapidi-
bus, sed de hominibus, qualem illum aedificare gaudemus. Huic
enim domui dicit Apostolus, hoc est fidelibus Christi: Templum enim
124
Dei sanctum est, quod estis vos .
In Psalmo 88 9. Propter quod et in Psalmo octogesimo et octavo, cuius est titu-
regnum aeter­
num David lus: Intellectus ipsi Aethan Israelitae, commemorantur promissiones
promittitur. Dei factae regi David, et istis, quae in libro Regnorum sunt posita,
quaedam ibi similia dicuntur, sicut est: luravi David servo meo:
Usque in aeternum praeparabo semen tuum ; et iterum: Tune locu­ 125
tus es in aspeetu filiis tuis et dixisti: Posui adiutorium super poten-
at
tem, exaltavi eleetum de populo meo. Inveni David servum meum,
in oleo saneto meo unxi eum. Manus enim mea auxiliabitur ei et brac-
chium meum confortabit eum. Non proficiet inimicus in eo et filius
iniquitatis non nocebit eum. Et concidam inimicos eius a facie eius,
et eos, qui oderunt eum, fugabo. Et veritas mea et misericordia mea
u
cum illo* , et in nomine meo exaltabitur cornum™ eius. Etponam in
CC 573 mari manum eius et in fluminibus dexteram I eius. Ipse invocabit me:
Pater meus es tu, Deus meus et susceptor salutis meae. Et ego primo-
genitum ponam eum**, excelsum apud reges terrae. In aeternum ser-
ba
vabo ei misericordiam meam et testamentum meum fidele ipsi. Et
ponam in saeculum saeculi semen eius, et thronum eius sicut dies
126
caeli . Quae omnia de Domino lesu intelleguntur, quando recte in-
telleguntur, sub nomine David propter formam servi, quam de semi­
ne David idem Mediator assumpsit ex Virgine. Continuo etiam dici­
tur de peccatis filiorum eius tale aliquid, quale in Regnorum libro
positum est et quasi de Salomone proelivius aecipitur. Ibi namque,
hoc est in Regnorum libro: Et si venerit, inquit, iniquitas eius, redar-
guam illum in virga virorum et in tactibus filiorum hominum; mise­
ricordiam autem meam non amoveam ab eo ; tactibus significans 121
plagas correptionis. Unde illud est: Ne tetigeritis christos meos .
Quod quid est aliud, quam: Ne laeseritis ? In Psalmo vero cum ageret
tamquam de David, ut quiddam eiusmodi etiam ibi diceret: Si dere-
liquerint, inquit, filii eius legem meam et in iudiciis meis non ambu-
a t
et antepon. M.
a u
ipso M
a v
cornu M.
3 2
illum M.
b a
ilH M.
1 2 4
1 Cor 3, 17.
1 2 5
Ps 88, 4-5.
O DRŽAVI BOŽJOJ 17, 8,3 - 9 539
onda zbog onoga što slijedi: »Taj će mi izgraditi dom« da se pomisli
kako je proroštvo o Salomonu, a ne radije zbog onoga što prethodi:
»Kad se ispune tvoji dani, i kad otpočineš sa svojim očima, podići ću
tvoje sjeme nakon tebe«, da se shvati kako je obećan drugi mirotvor-
nik, koji će se podići ne kao taj prije, nego je najavljen poshje Davi-
dove smrti? I koliko god dugo vremena proteklo prije nego je Isus
Krist došao, to bez dvojbe bijaše nakon smrti kralja Davida, kojemu
je tako obećano, da treba doći onaj koji će izgraditi Bogu dom, ne
od drveta i kamena, nego od ljudi, onakav kakvom se radujemo da
ga gradi. A tomu domu, to jest Kristovim vjernicima, apostol kaže:
»Jer je svet hram Božji, a taj ste vi.« 5
9. Zbog toga i u psalmu osamdeset i osmome (kojemu je naslov Koliko je slično
Naputak Izraelcu Etanu) spominju se obećanja što ih Bog dade kraljuproroštvo o
Kristu u osamde­
Davidu, i tu se kažu neke stvari nalik na one iznesene u knjizi Kra­ set i osmome
lj evstava, kao što je: »Zaprisegoh se Davidu, sluzi svojemu, dovijeka psalmu onomu
što iznosi Nata-
2
ću održati sjeme tvoje« i zatim: »Tad si u viđenju govorio sinovima novo proroštvo
svojim i rekao: 'Položih pomoć svoju za moćnika, i uzvisih izabranika uKraljevstava
knjigama
1
.
iz naroda svojega. Pronađoh Davida slugu svojega, pomazah ga svo­
jim svetim uljem. Jer moja ruka će mu pomoći i moja mišica će ga
okrijepiti. Neprijatelj njega neće svladati, a sin opačine neće mu nau­
diti. I posjeći ću neprijatelje njegove pred licem njegovim, i nagnat
ću u bijeg one koji ga mrze. I istina moja i milosrđe moje bit će s
njim, i u moje ime uzdignut će se njegov rog. I položit ću ruku nje­
govu na more i desnicu njegovu na rijeke. I on će me sam zazivati:
'Otac moj si ti, Bog moj i održavatelj spasa mojega.' A ja ću ga učiniti
svojim prvorođencem, najvišim među kraljevima zemlje. Dovijeka ću
sačuvati njemu milosrđe svoje i vjeran svoj zavjet. I učinit ću vječnim
sjeme njegovo i prijestolje njegovo kao dane nebeske.« 3
Kad se sve to pravo shvati, onda se shvaća kao ono što se tiče Gospo­
dina Isusa, pod Davidovim imenom zbog lika sluge, kojega Posrednik
uze iz djevice, od sjemena Davidova. Odmah zatim se govori o grije­
sima njegovih sinova, onako kako se iznosi i u knjizi Kraljevstava,
što se odveć naprečac shvaća kao da se tiče Salomona. Tu, to jest u
knjizi Kraljevstava, kaže se: »Ako on zapadne u opačinu, kaznit ću
128
ga šibom muževa i udarcima sinova ljudskih, ali milosrđe svoje neću
4
odvratiti od njega«; tu »udarci« znače udarce popravljanja. Otuda i
5
ono: »Ne dirajte u moje pomazanike.« A što je to drugo nego »ne­
mojte ih povrijediti«? U onome pak psalmu gdje se prividno bavio
Davidom, kao da i tu htjede izreći štogod takvo, reče: »Ako l i mu
sinovi zakon moj ostave, i ne budu hodili po mojim naredbama, ako
1 Kor 3,17.
Doslovan prijevod naslova iz Septuaginte za knjige Samuela i kraljeva.
Ps 89 (88), 4-5.
Ps 89 (88), 20-30. (Prijevod prema latinskom predlošku).
2 Sam 7,14.
Ps 105 (104), 15.
 540 D E CIV. D E I 17, 9 - 1 0
laverint; si iustificationes meas profanaverint et mandata mea non
custodierint: visitabo in virga iniquitates eorum et in verberibus pec-
hh
cata eorum; misericordiam autem meam non dispergam ab eo .
Non dixit: Ab eis, cum loqueretur de filiis eius, non de ipso; sed dixit:
ab eo, quod bene intellectum tantumdem valet. Non enim Christi ip­
sius, quod est caput Ecclesiae, possent inveniri ulla peccata, quae
opus esset humanis correptionibus servata misericordia divinitus
PL 543 coherceri; sed in eius / corpore ac membris, quod populus eius est.
Ideo in libro Regnorum: Iniquitas eius dicitur; in Psalmo autem: Fi-
liorum eius; ut intellegamus de ipso diei quodammodo, quod de eius
corpore dicitur. Propter quod etiam ipse de caelo, cum corpus eius,
quod sunt fideles eius, Saulus persequeretur: Saule, inquit, Saule,
no
quid me persequeris? Deinde in consequentibus Psalmi: Neque no-
cebo, inquit, in veritate mea, neque profanabo testamentum meum, et
quae procedunt de labiis meis non reprobabo. Semel iuravi in saneto
m
meo, si David mentiar ; id est, nequaquam David mentiar. Solet
enim sic loqui Scriptura. Quid autem non mentiatur, adiungit et di­
hc
cit: Semen eius in aeternum manet ; et sedes eius sicut sol in con-
speetu meo, et sicut luna perfeeta in aeternum, et testis in caelo fide-
132
lis .
CC 574 10. Post haec tantae promissionis validissima firmamenta, ne pu-
In Christo im- tarentur in Salomone completa, tamquam id speraretur nec invenire-
pletur promis­
sio. tur: Tu vero, inquit, reppulisti, et ad nihilum deduxisti, Domine .
Hoc quippe factum est de regno Salomonis in posteris eius usque ad
eversionem ipsius terrenae Ierusalem, quae regni eiusdem sedes fuit,
et maxime ipsius templi labem, quod fuerat a Salomone construc-
134
t u m . Sed ne ob hoc putaretur Deus contra sua promissa fecisse,
135
continuo subiecit: Distulisti christum tuum . Non ergo est ille Salo­
mon, sed nec ipse David, si dilatus est christus Domini. Cum enim
christi eius dicerentur omnes reges mystico illo chrismate consecra-
ti, non solum a rege David et deinceps, sed ab illo etiam Saule, qui
populo eidem rex primus est unetus; ipse quippe David eum chri­
136
stum Domini appellat : erat tamen unus verus Christus, cuius illi
figuram prophetica unetione gestabant; qui secundum opinionem ho­
minum, qui eum putabant in David vel in Salomone intellegendum,
differebatur in longum; secundum dispositionem autem Dei ventu-
rus suo tempore parabatur. Interea dum ille differtur, quid factum
sit de regno terrenae Ierusalem, ubi sperabatur utique regnaturus,
b b
verberibus peccata] flagellis delieta M.
b c
manebit M.
29
1 Ps 88, 31-34.
130 A e t 9, 4.
1 3 1
Ps 88, 34-36.
1 3 2
Ps 88, 37-38.
133 p 88 39 s
134 C f . EUSEBIUS, Chron.: P L 27, 369 (1412 ab A b r a h a m ) .
135 p 88, 39.s
136 1 R e g 24, 7.
O DRŽAVI BOŽJOJ 17, 9-10 541
li prestupe odredbe moje i ne budu čuvali zapovijedi mojih; šibom ću
kazniti nedjelo njihovo, udarcima ljutim krivicu njihovu, ali milosrđa
129 6
svojeg od njeg oduzeti neću.« Tu ne reče »od njih« (ab eis), iako
govoraše o njegovim sinovima, a ne o njemu samome, nego reče »od
njeg« (ab eo), što ako se dobro shvati, znači isto. Jer u samome K r i ­
stu, koji je glava Crkve, ne bi se mogli pronaći nikakvi grijesi, kojima
bi trebalo ljudskog ispravljanja, a uz neprestano Božje milosrđe, nego
u njegovu tijelu i udovima, koji su njegov narod. Zbog toga se u
knjizi Kraljevstava kaže »njegova opačina«, a u psalmu »njegovih si­
nova«; kako bismo shvatili da ono što se kaže o njegovu tijelu nekako
se kaže i o njemu samome. Zbog toga je i sam progovorio s neba kad
je ono Savao progonio njegovo tijelo, to jest one koji su njegovi vjer­
7
nici: »Savle, Savle, zašto me progoniš?« A zatim u slijedećim rije­
čima psalma kaže: »Niti ću prekršiti vjernosti svoje, neću povrijediti
saveza svojega i neću poreći obećanja svoga. Jednom se zakleh sve-
8
tošću svojom, ako bih slagao Davidu«, to jest: nikad neću prevariti
Davida; naime, tako običava govoriti Pismo. A to u čemu ga neće
slagati dodaje kad kaže: »Sjeme će njegovo ostati dovijeka; i prijesto­
lje njegovo kao sunce preda mnom, i poput mjeseca što je postavljen
zauvijek, i vjeran svjedok na nebu.« 9
10. Poslije tih najčvršćih jamstava tako golemog obećanja, da se Kako su različiti
zbiljski događaji
133
ne misli kako je ono ispunjeno u Salomonu, reče, kao da se tomu u kraljevstvu
nadalo ali se tako nije zbilo: »Nu, ti ga odbaci i svede na ništavilo, zemaljskog
Jeruzalema od
1
Gospodine« . To se zaista i dogodilo Salomonovu kraljevstvu za nje­ onih koje je
govih nasljednika, sve do pada samog zemaljskog Jeruzalema, koji obećao Bog, da
bi se shvatilo
bijaše prijestolnica toga kraljevstva, a najviše u razaranju samoga hra­ kako se istina
ma, koji Salomon bijaše izgradio. A l i kako se zbog toga ne bi pomi­ obećanja tiče
slave drugoga
slilo da je Bog postupio suprotno svojemu obećanju, odmah dodade: kralja i kraljev­
2
»Odgodio si pomazanika svojeg«. A k o je odgođen pomazanik Go­ stva.
spodinov, onda on nije ni Salomon, ni sam David. Iako su se naime
njegovim pomazanicima nazivali svi kraljevi posvećeni tim otajstve-
nim pomazanjem, ne samo u doba kralja Davida i poslije nego i za
samoga Šaula, koji bijaše pomazan kao prvi kralj dotičnoga naroda (i
zaista, sam David naziva njega pomazanikom Gospodnjim) - ipak
postojaše jedan istinski pomazanik, kojega pralik oni predstavljahu
proročanskim pomazanjem; prema mnijenju ljudi (koji mišljahu kako
njega treba poistovijetiti s Davidom i l i Salomonom) njegov dolazak
bijaše nadugo odgođen, ali prema Božjoj namisli već se pripremao da
dođe u svoje vrijeme. Isti psalam zatim dodade i reče (dok se njegov
dolazak odgodio) što se dogodilo kraljevstvu zemaljskog Jeruzalema,
gdje se zaista nadalo da će on vladati: »Oborio si zavjet sluge svojega,
Ps 89 (8 , 31-34.
Dj 9,4.
Ps 89 (8 , 35-36.
Ps 89 (8 , 37-38.
Ps 89 (88), 39. (Prijevod prema latinskom predlošku).
Ps 89 (88), 39. (Prijevod prema latinskom predlošku).
 542 D E CIV. D E I 17, 10 - 11
secutus iste Psalmus adiunxit atque ait: Evertisti testamentum servi
tui, profanasti in terra sanctitatem eius; destruxisti omnes macerias
hd
eius, posuisti munitiones eius in formidinem; diripuerunt eum om-
PL544 nes I transeuntes viam, factus est opprobrium vicinis suis; exaltasti
dexteram inimicorum eius, iucundasti omnes inimicos eius; avertisti
adiutorium gladii eius et non es opitulatus ei in bello; dissolvisti eum
ab emundatione, sedem eius in terram collisisti; minuisti dies sedis
137
eius, perfudisti eum confusione '. Haec omnia venerunt super ancil­
lam Ierusalem, in qua regnaverunt nonnulli etiam filii liberae, re­
gnum illud tenentes in dispensatione temporaria, regnum autem cae-
lestis Ierusalem, cuius erant filii, in vera fide habentes et in vero
Christo sperantes. Quomodo autem ista venerint super illud regnum,
index est rerum gestarum, si legatur, historia.
Christus 11. Post haec autem prophetata ad precandum Deum Propheta
salvator. convertitur; sed et ipsa precatio prophetatio est. Usquequo, Domine,
CC 575 138
avertis in finem? subauditur faciem tuam, sicut alibi dicitur:
he 139
Quousque avertis faciem tuam a me? . Nam ideo quidam codices
hic non habent avertis, sed averteris; quamquam possit intellegi:
Avertis misericordiam tuam, quam promisisti David. Quod autem
dixit: In finem, quid est nisi: Usque in finem? Qui finiš intellegendus
est ultimum tempus, quando in Christum Iesum etiam gens illa est
bf
creditura, ante quem finem illa fieri oportebant , quae superius ae-
rumnosa deflevit. Propter quae et hic sequitur: Exardescit bg
sicut
ignis ira tua: memento quae est mea substantia. N i h i l hic melius
quam ipse Iesus intellegitur substantia populi eius, ex quo natura est
carnis eius. Non enim vane, inquit, constituisti omnes filios homi­
140
num . N i s i enim esset unus filius hominis substantia Israel, per
quem filium hominis liberarentur multi filii hominum, vane utique
constituti essent omnes filii hominum. Nunc vero omnis quidem hu­
mana natura per peccatum primi hominis in vanitatem de veritate
collapsa est, propter quod dicit alius Psalmus: Homo vanitati similis
141
factus est, dies eius velut umbra praetereunt ; sed non vane Deus
constituit omnes filios hominum, quia et multos a vanitate liberat
per mediatorem Iesum, et quos liberandos non esse praescivit, ad
utilitatem liberandorum et comparationem duarum inter se a con-
trario civitatum non utique vane in totius rationalis creaturae pul-
cherrima atque iustissima ordinatione constituit. Deinde sequitur:
Quis est homo, qui vivet et non videbit mortem, eruet animam suam
b d
in] om. M.
b e
Usquequo M.
b f
oportebat M .
b
s exardescet M .
1 3 7
Ps 88, 40-46.
1 3 8
Ps88,47.
1 3 9
P s l 2 , 1.
1 4 0
Ps 88, 47-48.
1 4 1
Ps 143, 4; cf. Ps. 38, 6; Iob 14, 2.
O DRŽAVI BOŽJOJ 17, 10-11 543
na zemlju i oborio svetost njegovu; razorio si sve zidine njegove, i
navalio užas na utvrde njegove; pljačkaju ga svi što naiđu; postao je
ruglo susjedima svojim; uzdigao si desnicu neprijatelja njegovih, i raz­
veselio si sve neprijatelje njegove; uskratio si pomoć mužu njegovu i
nisi mu pomogao u boju; lišio si ga njegova sjaja; oborio si mu prije­
stolje na zemlju; skratio si dane prijestolja njegova, i prekrio ga
3
zbrkom.« Sve je to zadesilo sluškinju Jeruzalem, u kojem vladahu i
neki sinovi slobodne žene, upravljajući privremeno tim kraljevstvom,
a posjedujući u pravoj vjeri kraljevstvo nebeskog Jeruzalema, kojega
bijahu sinovi, i nadajući se pravome Kristu. A kojim je načinom sve
to zadesilo ovo kraljevstvo otkriva se u povijesti samih događaja
onima koji je uščitaju.
11. Izrekavši ta proroštva prorok se okreće da bi uputio molitvu O bivstvu
naroda Božjeg,
Bogu, ali i ta je molitva proroštvo. »Koliko ćeš, Gospodine, odvraća­ što uzećem puti
1
ti, do konca?« gdje se podrazumijeva »lice svoje« kao što se drugdje jest u Kristu,
la koji jedini
kaže: »Koliko dugo odvraćaš svoje lice od m e n e ? « Zbog toga u ne­ imadijaše vlast
izbavljenja
kim rukopisima ne stoji »odvraćaš«, nego »budeš odvraćen«, iako se
vlastite duše iz
može shvatiti i kao: »Odvraćaš milosrđe svoje, koje si obećao Davi­ pakla.
du.« A što pak reče »do konca«, što li je drugo nego 'sve do samoga
konca'? I taj konac treba razumjeti kao ono posljednje doba kad će
u Isusa Krista vjerovati i taj narod, a prije toga konca imale su se
dogoditi one žalosne stvari koje psalmist ranije oplakivaše. A zbog
toga slijedi i ovo: »Poput ognja plamti srdžba tvoja; sjeti se što je
2
moje bivstvo.« I tu nema boljeg tumačenja nego shvatiti kako je Isus
bivstvo toga naroda, od kojega je narav njegove puti.
Zatim kaže: »Jer nisi uzalud stvorio sve sinove ljudske.« Naime, da 3
jedan Sin čovječji nije bio bivstvo Izraela (a preko kojega će se Sina
čovječjega osloboditi mnogi sinovi ljudski), zaista bi bih uzalud stvo­
reni svi sinovi ljudski. Sada pak zbog grijeha prvoga čovjeka cijela je
ljudska narav otpala od istine u ispraznost, pa zato drugi psalam i
kaže: »Čovjek postade nalik na ispraznost, dani njegovi prolaze poput
4
sjene;« ali Bog nije stvorio uzalud sve sinove ljudske, jer mnoge iz-
bavlja od ispraznosti preko posrednika Isusa; a i one o kojima je
unaprijed znao da neće biti izbavljeni, te je stvorio na korist onima
što će biti izbavljeni, i radi usporedbe dvaju između sebe oprečnih
gradova, pa zaista nije stvorio uzaludno, nego prema najljepšem i
najpravednijem rasporedu svih razumskih stvorova. Zatim slijedi:
»Tko je čovjek koji će živjeti i neće vidjeti smrti, te će dušu svoju
3
Ps 89 (88), 40-46. (Prijevod prema latinskom predlošku).
1
Ps 89 (88), 47. (Doslovan prijevod prema latinskom predlošku).
la
Ps 13 (12), 1. '
2
Ps 89 (88), 47. (Prijevod prema latinskom predlošku). Samo bivstvo (substantia)
doslovan je prijevod grčke riječi hypostasis iz Septuaginte, koju Augustin tumaci kao
filozofijski nazivnik koji označuje bitak ili zbiljsko bivstvo, suštinu.
3
Ps 89 (88), 48. (Prijevod prema latinskom predlošku).
4
Ps 144 (143), 4. (Prijevod prema latinskom predlošku).
 544 D E CIV. D E I 17, 11 - 12
bh 142
de manu inferni ? Quis est iste, nisi substantia illa Israel ex
semine David, Christus Iesus? De quo dicit Apostolus, quod surgens
143
a mortuis iam non moritur, et mors ei ultra non dominabitur . Sic
enim vivet et non videbit mortem, ut tamen mortuus fuerit, sed ani­
mam suam eruerit de manu inferni, quo propter quorumdam solven-
b l
da inferna vincla descenderat; eruerit autem potestate illa, de qua
PL545 in Evangelio dicit: Potestatem I habeo ponendi animam meam et po­
144
testatem habeo iterum sumendi eam .
Populus qui 12. Sed cetera Psalmi huius, quae ita se habent: Ubi sunt misera-
domus Dei est
tiones tuae antiquae, Domine, quas iurasti David in veritate tua? Me-
exprobatur.
CC 576 mento, Domine, opprobrii servorum tuorum, quod / continui in sinu
meo multarum gentium; quod exprobraverunt inimici tui, Domine;
quod exprobraverunt, commutationem Christi tui , utrum ex perso- 145
na dicta sint illorum Israelitarum, qui desiderabant reddi sibi pro-
missionem, quae facta est ad David, an potius Christianorum, qui
non secundum carnem, sed secundum spiritum sunt Israelitae, meri­
to quaeri potest. Dicta sunt quippe ista vel scripta tempore, quo fit
Aethan, de cuius nomine titulum iste Psalmus accepit; et idem tem­
pus regni David fuit; ac per hoc non dicere tur: Ubi sunt miserationes
tuae antiquae, Domine, quas iurasti David in veritate tua? nisi eorum
bl
personam in se prophetia transfiguraret, qui longe postea futuri
erant, quibus hoc tempus esset antiquum, quando regi David ista
promissa sunt. Potest autem intellegi multas gentes, quando Chri-
stianos persequebantur, exprobrasse illis passionem Christi, quam
Scriptura commutationem vocat, quoniam moriendo immortalis est
factus. Potest et commutatio Christi secundum hoc accipi exprobra-
ta Israelitis, quia, cum eorum speraretur futuras, factus est gentium,
et hoc eis nunc exprobrant multae gentes, quae crediderunt in eum
per Testamentum Novum, illis in vetustate remanentibus, ut ideo
dicatur: Memento, Domine, opprobrii servorum tuorum, quia non eos
obliviscente, sed potius miserante Domino et ipsi post hoc oppro-
brium credituri sunt. Sed ille, quem prius posui, convenientior mihi
sensus videtur. Inimicis enim Christi, quibus exprobratur, quod eos
ad gentes transiens reliquerit Christus, incongrue vox ista coaptatur:
Memento, Domine, opprobrii servorum tuorum) non enim servi Dei
nuncupandi sunt tales Iudaei; sed eis verba ista competunt, qui, cum
graves humilitates persecutionum pro Christi nomine paterentur, re-
cordari potuerunt excelsum regnum semini David fuisse promissum,
et eius desiderio dicere, non desperando, sed petendo, quaerendo,
pulsando: Ubi sunt miserationes tuae antiquae, Domine, quas iurasti
David in veritate tua? Memento, Domine, opprobrii servorum tuo-
b h
inferi hic et infra M.
b i
inferni M.
b l
Propheta M.
1 4 2
Ps 88, 49.
1 4 3
R o m 6, 9; cf. A e t 13, 34; 1 C o r 15, 26.
1 4 4
Io 10, 18.
1 4 5
Ps 88, 50-52.
O DRŽAVI BOŽJOJ 17, 11 - 12 545
5
izbaviti od ruke pakla?« A tko je taj ako nije ono bivstvo Izraelovo,
Isus Krist, od sjemena Davidova? Onaj o kojemu apostol kaže: »Us-
tavši od mrtvih više ne umire i smrt nad njim više neće gospodariti.« 6
Naime, živjet će i neće vidjeti smrti, iako će prvo umrijeti, ali će dušu
svoju izbaviti od ruke pakla, kamo je sišao kako bi nekima raskinuo
paklene okove; a raskinut će ih onom vlašću o kojoj kaže u evanđelju:
»Imam vlast dati dušu svoju, imam vlast ponovo je uzeti.« 7
12. Što se pak tiče preostalog psalma u kojem se kaže: »Gdje su Kojih osoba
treba shvatiti da
ona iskonska milosrđa tvoja, Gospodine, kojma si se zaprisegnuo D a ­ se tiče zahtjev
obećanja o
vidu u svojoj istini? Sjeti se, Gospodine, sramote slugu svojih, koju
kojima se u
ponesoh u krilu svojem od mnogih naroda; koju predbaciše neprijate­ psalmu kaže:
lji tvoji, Gospodine; kojom predbaciše preobrazbu pomazanika tvo­ »Gdje su ona
1
iskonska milos­
jeg« s pravom se može pitati da li je to rečeno u osobi onih Izraelaca rđa tvoja, Go­
koji željahu da im se ispuni obećanje što je zadano Davidu, i l i pak spodine«, i
slično.
kršćana, koji nisu Izraelci po puti, nego po duhu. Te su stvari rečene
ili napisane u doba u koje je živio Etan, kojega je imenom i nazvan
dotični psalam, a to bijaše u vrijeme Davidove vladavine; pa se zbog
toga ne bi reklo: »Gdje su ona iskonska milosrđa tvoja, Gospodine,
kojima si se zaprisegao Davidu u svojoj istini?« da se proroštvo nije
preobrazilo u osobu onih koji će živjeti mnogo kasnije a kojima će
2
biti iskonsko vrijeme kad su ta obećanja dana Davidu. A mogu se
podrazumijevati i mnogi narodi koji, dok proganjahu kršćane, pred­
bacivahu im muku Kristovu, koju Pismo naziva preobrazbom, jer je
on umiranjem postao besmrtnim. A prema tome preobrazba Kristova
se može shvatiti kao prijekor Izraelcima, jer iako se nadalo da će
doći kao njihov, došao je kao inonarodnika; i zbog toga im sad pred­
bacuju mnogi narodi, koji po Novom zavjetu uzvjerovaše u njega,
dok oni ostaju pri Starome zavjetu, pa bi se zbog toga reklo: »Sjeti
se, Gospodine, sramote slugu svojih«, jer ako ih Bog ne zaboravi,
nego im se radije smiluje, i sami će ti uzvjerovati nakon ovoga prije­
kora. N u čini mi se prikladnijim ono značenje koje sam prije iznio.
Jer povik: »Sjeti se, Gospodine, sramote slugu svojih« - ne pristaje
ako se prida neprijateljima Kristovim kojima se prigovara zbog toga
što ih je Krist napustio i prišao inonarodnicima, budući da se takvi
Židovi ne smiju nazivati slugama Božjim; ali te riječi pristaju onima
koji, dok trpljahu teška poniženja progona radi Kristova imena, mogli
su se sjetiti kako je uzvišeno kraljevstvo obećano Davidovu sjemenu
i zavapiti u svojoj žudnji za njim, a ne u zdvajanju, nego tražeći,
pitajući i kucajući na vrata: »Gdje su ona iskonska milosrđa tvoja,
Gospodine, kojima si se zaprisegao Davidu u svojoj istini? Sjeti se,
Gospodine, sramote slugu svojih, koju ponesoh u krilu svojem od
Ps 89 (88), 49. (Prijevod prema latinskom predlošku).
Rim 6,9. (Prijevod prema latinskom predlošku).
Iv 10,18. (Prijevod prema latinskom predlošku).
Ps 89 (88), 50-52. (Prijevod prema latinskom predlošku).
Augustin i ne sluti da bi taj psalam mogao biti apokrifan i da je došao nakon
Davida.
 DE civ. DEI 17, 12
rum, quod continui in sinu meo multarum gentium) hoc est: i n inte-
rioribus meis patienter pertuli; quod exprobraverunt inimici tui, Do~
mine; quod exprobraverunt, commutationem Christi tui; non eam pu-
tantes commutationem esse, sed consumptionem. Quid est autem:
Memento, Domine, nisi ut miserearis et pro tolerata patienter humi-
litate mea reddas celsitudinem, quam iurasti David in veritate tua?
cc 577 S i autem Iudaeis as/signemus haec / verba, illi servi Dei talia dicere
PL546 potuerunt, qui expugnata terrena Ierusalem, antequam Iesus Chri­
stus humanitus nasceretur, in captivitatem dueti sunt, intellegentes
commutationem Christi, quia scilicet non per eum terrena carnali-
sque felicitas, qualis paucis annis regis Salomonis apparuit, sed cae-
lestis ac spiritalis esset fideliter exspectanda; quam tune ignorans
infidelitas gentium, cum Dei populum exsultabat atque insultabat
esse captivum, quid aliud quam Christi commutationem, sed scienti-
bus nesciens, exprobrabat? Et ideo quod sequitur, ubi Psalmus iste
146
coneluditur: Benedictio Domini in aeternum: fiat, fiat , universo po­
pulo Dei ad caelestem Ierusalem pertinenti sive in illis, qui latebant
in Testamento Vetere, antequam revelaretur Novum, sive in his, qui
iam Testamento Novo revelato manifeste pertinere cernuntur ad
Christum, satis congruit. Benedictio quippe Domini in semine David
non ad aliquod tempus, qualis diebus Salomonis apparuit, sed in ae­
ternum speranda est, in qua certissima spe dicitur: Fiat, fiat. Illius
enim spei est confirmatio verbi huius iteratio. Hoc ergo intellegens
David ait in secundo Regnorum libro, unde ad istum Psalmum di-
gressi sumus: Et locutus es pro domo servi tui in longinquum '. Ideo 147
autem post paululum ait: Nunc incipe et benedic domum servi tui
148
usque in aeternum , et cetera; quia tune geniturus erat filium, ex
quo progenies eius duceretur ad Christum, per quem futura erat do­
mus eius aeterna eademque domus Dei. Domus enim David propter
genus David; domus autem Dei eadem ipsa propter templum Dei de
hominibus factum, non de lapidibus, ubi habitet in aeternum popu­
lus cum Deo et in Deo suo, et Deus cum populo atque in populo suo;
ita ut Deus sit implens populum suum, et populus plenus Deo suo,
149
cum Deus erit omnia in omnibus , ipse in pace praemium, qui vir-
tus in bello. Ideo cum in verbis Nathan dictum sit: Et nuntiabit tibi
150
Dominus, quoniam domum aedificabis ipsi , postea dictum est i n
verbis David: Quoniam tu Dominus omnipotens Deus Israel, revelasti
151
aurem servi tui dicens: Domum aedificabo tibi . Hane enim domum
et nos aedificamus bene vivendo, et Deus ut bene vivamus opitulan-
do; quia nisi Dominus aedificaverit domum, in vanum laborave-
hm 152
runt aedificantes eam . Cuius domus cum venerit ultima dedica-
CC 578 tio, tune fiet illud, quod hic per Nathan locutus est Deus dicens: / Et
ponam locum populo meo Israel, et plantabo illum, et inhabitabit
laborabunt M.
1 4 6
Ps 88, 53.
1 4 7
2 Reg 7, 19.
1 4 8
2 Reg 7, 29.
O DRŽAVI BOŽJOJ 17, 12 547
mnogih naroda« - to jest, u nutrini svojoj strpljivo ih podnesoh -
»koju predbaciše neprijatelji tvoji, Gospodine; kojom predbaciše
preobrazbu pomazanika tvojeg;« ne smatrajući je preobrazbom nego
razoridbom. A što li je pak »Sjeti se« ako nije 'smiluj se, i za poniže­
nje koje sam strpljivo podnio nagradi me uzdignućem kojim si se za-
prisegao Davidu u svojoj istini'?
A k o pak te riječi pripišemo Židovima, takve su riječi mogle izgovoriti
one sluge Božje koje su, pošto bijaše zaposjednut zemaljski Jeruzalem
- a prije nego je Isus Krist rođen kao čovjek - odvedene u sužanjstvo,
podrazumijevajući pri tome preobrazbu Kristovu, jer naime preko
njega ne bijaše vjernički očekivati zemaljsku i putenu sretnost (kakva
se vidjela za ono nekoliko godina Salomonove vladavine), nego nebe­
sku i duhovnu; a ne poznajući upravo nju, ono nevjerništvo pogansko
- dok likovaše nad narodom Božjim i izrugivaše se zasužnjenog -
čemu l i se je drugomu rugalo nego preobrazbi Kristovoj, i to nezna­
lice onima koji su znali? Te stoga ono što slijedi gdje se završava
dotični psalam: »Blagoslov Gospodnji dovijeka: neka bude, neka bu­
3
de!« dostatno pristaje cjelokupnomu narodu Božjem koji pripada ne­
beskomu Jeruzalemu: bilo u onima koji se skrivahu u Starome zavje­
tu, prije nego se objavio Novi, bilo u onima, koji se sada, pošto je
objavljen Novi zavjet, jasno pokazuju kao oni koji pripadaju Kristu.
I zaista blagoslov Gospodnji u Davidovu sjemenu nije ono čemu se
treba nadati za neko vrijeme, poput onoga kakav bijaše u Salomo­
nove dane, nego za vječnost; i u toj se najpouzdanijoj nadi kaže:
»Neka bude, neka bude.«
A ponavljanje te riječi potvrda je ove nade. Dakle, shvaćajući to,
David kaže u drugoj knjizi Kraljevstava, odakle skrenusmo rasprav­
ljajući o psalmu: »I rekao si na korist doma sluge tvojega na dugo
vremena.« A zatim malo poslije kaže: »Započni sada i blagoslovi dom
4
sluge svojega sve dovijeka« i slično, jer tada imadijaše roditi sina, od
kojega će njegova loza voditi do Krista, po kojem će dom njegov
postati vječnim i isto tako domom Božjim. D o m je to Davidov zbog
roda Davidova, a isto je tako dom Božji zbog hrama Božjeg od ljudi
sagrađena, a ne od kamena, gdje će dovijeka prebivati narod s Bo­
gom i u svojem Bogu, i Bog sa svojim narodom i u svojem narodu;
tako da Bog ispunjava narod svoj a narod da se ispuni Bogom svojim,
kad će Bog biti sve u svima, on sam nagrada u miru, koji je snaga u
ratu. Te stoga kad je Natanovim riječima rečeno: »I javit će tebi G o ­
spodin da ćeš mu sagraditi dom« - poslije je isto rečeno Davidovim
riječima: »Jer ti si, Gospodine svemogući Bože Izraela, otkrio sluzi
5
svojem govoreći: D o m ću tebi sagraditi.« A taj dom i mi gradimo
dobro živeći, a i Bog isto tako pomažući nam da dobro živimo, jer
6
»ako Gospodin dom ne sagradi, uzalud će se mučiti graditelji.« A
kad dođe do posljednje posvete toga doma, onda će se ispuniti ono
o čemu je Bog preko Natana govorio rekavši: »I odredit ću mjesto
3
Ps 89 (88), 53. (Prijevod prema latinskom predlošku).
4
2 Sam 7,19,29. (Prijevod prema latinskom predlošku^.
5
2 Sam 7,11,27. (Prijevod prema latinskom predlošku).
6
Ps 127 (126), 1.
 548 D E CIV. D E I 17, 12 - 14 O DRŽAVI BOŽJOJ 17, 12 - 14 549

seorsum, et non sollicitus erit ultra, et non apponet filius iniquitatis svojem puku Izraelu i posadit ću ga i prebivat će zasebice i više neće
humiliare eum, sicut ab initio a diebus quibus constitui iudices super biti uznemirivan; i sin opačine više ga neće ponizivati, kao u početku,
153
populum meum Israel . od dana kad sam postavio suce nad pukom svojim Izraelom.« 7

13. Tko god se tako veliku dobru nada na ovome svijetu i na Može li se istina
o obećanu miru
ovoj zemlji, taj nemudro mudruje. I zar će netko pomisliti kako je pripisati onim
Quae vera sit 13. Hoc tam magnum bonum quisquis in hoc saeculo et in hac
pax takvo što ispunjeno u miru Salomonove vladavine? Zaista, Pismo pre­ vremenima što
- terra sperat, insipienter sapit. An quispiam putabit in pace regni Sa­ protjecahu za
lomonis i d esse completum? Pacem quippe illam Scriptura in umbra poručuje taj mir izvrsnim pretkazanjem tek kao sjenu budućega. A l i Salomona.
PL 547 futuri excellenti praedicatione commendat. Sed huic suspicioni / vi- se pitanju toga ispunjenja prišlo oprezno kad je - pošto je rečeno: »I
gilanter occursum est, cum, posteaquam dictum est: Et non apponet sin opačine više ga neće ponizivati« - odmah i dodano: »Kao u počet­
1

filius iniquitatis humiliare eum, continuo subiunctum est: Sicut ab
initio a diebus quibus constitui iudices super populum meum
154
Israel . Iudices namque, priusquam Reges ibi esse coepissent, su­
per illum populum fuerant constituti, ex quo terram promissionis
accepit. E t utique humiliabat eum filius iniquitatis, hoc est hostis
alienigena, per intervalla temporum, quibus leguntur paces alternas-
155
se cum b e l l i s ; et inveniuntur illic pacis tempora prolixiora quam
156
Salomon habuit, qui quadraginta regnavit annos ; nam sub eo iudi-
ku, od dana kada sam postavio suce nad pukom svojim Izraelom.«
Naime, prije nego tu počeše vladati kraljevi, bijahu postavljeni suci
nad tim narodom, od vremena kad primiše obećanu zemlju. I zaista
njega je ponizivao sin opačine, to jest neprijatelj inorodac a u onim
razdobljima o kojima se čita kako se u njima smjenjivahu doba mira
s ratovima; i tu se otkrivaju duža razdoblja mira nego što ga imadijaše
Salomon, koji je vladao četrdeset godina; naime, pod onim sucem
koji se zvao Ehud mir je vladao osamdeset godina. Nek je dakle 2

157
ce, qui est appellatus Aod, octoginta anni pacis fuerunt . Absit ergo
ut Salomonis tempora in hac promissione praedicta esse credantur;
bn
multo minus itaque cuiuslibet regis alterius. Non enim quisquam
eorum in tanta, quanta ille, pace regnavit; nec umquam omnino gens
illa ita regnum tenuit, ut sollicita non fuerit ne hostibus subderetur;
quia in tanta mutabilitate rerum humanarum nulli aliquando populo
concessa est tanta securitas, ut huic vitae hostiles non formidaret
incursus. Locus ergo iste, qui promittitur tam pacatae ac securae
habitationis, aeternus est aeternisque debetur in matre Ierusalem
libera, ubi erit veraciter populus Israel; hoc enim nomen interpreta­
158
tur «Videns Deum» ; cuius praemii desiderio pia per fidem vita in
hac aerumnosa peregrinatione ducenda est.
daleko od nas da bismo povjerovali kako je u tome proroštvu pretka-
zano Salomonovo doba, a još manje ono bilo kojeg drugog kralja.
Naime, ni jedan od njih nije vladao u tolikome miru koliko on, pa
ipak taj narod nije nikad tako posjedovao svoje kraljevstvo te se nije
morao bojati da ga neprijatelji ne pokore, jer u golemoj promjenjivo­
sti ljudskih stvari ni jednomu puku nije nikad dopuštena tolika sigur­
nost te se ne bi trebali bojati neprijateljskoga napadaja na ovaj život.
Stoga, to mjesto što je obećano kao mirno i sigurno prebivalište
vječno je i određeno je vječnima u slobodnoj majci Jeruzalemu, gdje
3
će istinski biti narod Izraelov; jer to ime znači »videći Boga«; a u
želji za tom nagradom treba za ovoga mukotrpnoga hodočašća živjeti
pobožnim životom po vjeri.

An David om- 14. Procurrente igitur per tempora civitate Dei, primo in umbra
nium Psalmo- futuri, in terrena scilicet Ierusalem, regnavit David. Erat autem Da- 14. Dakle, dok je grad Božji prolazio svoju vremensku povijest, o Davidovoj
rum auctor .. . . . . ., . . i David vladaše prvo u sjeni budućega, to jest u zemaljskome Jeruzale- J^oTedu i
v l v i rm
fuerit. " eanticis eruditus, qui harmomam musicam non vulgari vo- mu. David je bio muž vičan pjesmama, i nije glazbeni sklad ljubio otajstvu psalama.
luptate, sed fideli voluntate dilexerit eaque Deo suo, qui verus est zbog proste naslade, nego vjerničkom voljom, pa je time služio svo­
Deus, mystica rei magnae figuratione servierit. Diversorum enim so-
jemu Bogu, koji je istiniti Bog, a u obliku otajstvene najave velike
norum rationabilis moderatusque concentus concordi varietate com-
stvari. Jer razložan i razmjeran sklad različitih zvukova izrazuje raz­
pactam bene ordinatae civitatis insinuat unitatem. Denique omnis
cc 579 fere prophetia eius in Psalmis est, quos centum quinquaginta liber / nolikošću odmjerenu jedinstvenost dobro uređena grada. I gotovo
cjelokupno njegovo proroštvo nalazi se u psalmima, i ono što nazi-
b n
utique M.

1 5 3
2 R e g 7, 10-11.
1 5 4
2 R e g 7, 10-11.
1 5 5
lude 6, 1; 10, 6; 13, 1. 2 Sam 7,10.
1 5 6
C f . 3 R e g 11, 42. 2 Sam 7,10.
1 5 7
lude 3, 30. Suci, 3,30.
1 5 8
C f . H l E R O N I M U S , Hebr. quaest. in Gen. 32, 28, 29: C C 72, 40. O toj etimologiji vidi O Božjoj državi, 16,39.
 550 D E CIV. D E I 17, 14 - 15
continet, quem Psalmorum vocamus. In quibus nonnulli volunt eos
solos factos esse a David, qui eius nomine inscripti sunt. Sunt item
qui putant non ab eo factos, nisi qui praenotantur: Ipsius David) qui
vero habent in titulis: Ipsi David, ab aliis factos personae ipsius fuis­
se coaptatos. Quae opinio voće evangelica Salvatoris ipsius refuta-
tur, ubi ait, quod ipse David in špiritu Christum dixerit esse Domi­
159
num s u u m ; quoniam Psalmus centesimus nonus sic incipit: Dixit
Dominus Domino meo: Sede a dextris meis, donec ponam inimicos
160
tuos scabellum pedum tuorum . Et certe idem Psalmus non habet
in titulo: Ipsius David, sed: Ipsi David, sicut plurimi. M i h i autem cre-
dibilius videntur existimare, qui omnes illos centum et quinquaginta
Psalmos eius operi tribuunt eumque aliquos praenotasse etiam no­
minibus aliorum aliquid, quod ad rem pertineat, figurantibus, cete-
ros autem nullius hominis nomen in titulis habere voluisse, sicut ei
PL 548 varietatis / huius dispositionem, quamvis latebrosam, non tamen ina-
nem Dominus inspiravit. Nec movere debet ad hoc non credendum,
quod nonnullorum nomina Prophetarum, qui longe post David regis
tempora fuerunt, quibusdam Psalmis in eo libro leguntur inscripta
et quae ibi dicuntur velut ab eis dići videntur . Neque enim non161
potuit propheticus spiritus prophetanti regi David haec etiam futu-
rorum Prophetarum nomina revelare, ut aliquid, quod eorum perso­
nae conveniret, prophetice cantaretur; sicut rex Iosias exorturus et
regnaturus post annos amplius quam trecentos cuidam Prophetae,
qui etiam facta eius futura praedixit, cum suo nomine revelatus
162
est .
Quid de prae- 15. Nunc iam expectari a me video, ut hoc loco libri huius ape-
nuntiatione riam quid in Psalmis David de Domino lesu Christo vel eius Ecclesia
Psalmorum
praeludatur. prophetaverit. Ego autem ut hoc non faciam, sicut videtur ipsa ex-
spectatio postulare (quamvis iam in uno fecerim), copia quam inopia
magis impedior. Omnia enim ponere vitandae prolixitatis causa pro-
hibeor; vereor autem ne, cum aliqua elegero, multis, qui ea noverunt,
videar magis necessaria praeterisse; deinde, quia testimonium, quod
profertur, de contextione totius Psalmi debet habere suffragium, ut"
b o
certe nihil sit quod ei refragetur, si non omnia suffragantur, ne
b o
aut M.
1 5 9
Cf. Mt 22, 43.
1 6 0
Ps 109, 1.
1 6 1
Cf. Ps 44; 72; 78; 82.
1 6 2
Cf. 3 Reg 13, 1-3.
O DRŽAVI BOŽJOJ 17, 14 - 15 551
vamo Knjigom psalama, sadržava ih stotinu i pedeset. Pri tome neki
tvrde kako Davidu pripadaju samo oni koji nose njegovo ime. Drugi
opet misle kako njemu pripadaju samo oni psalmi pred kojima piše:
»Od samoga Davida«; dok oni kojima u naslovu stoji: »Samomu D a ­
vidu« psalmi su koje drugi napisaše a na način prikladan njegovoj
osobi. N u takvo mnijenje pobija sam Spasiteljev glas u evanđelju gdje
kaže kako je sam David rekao u duhu da je Krist njegov Gospodin,
jer stotinu i deveti psalam počinje ovako: »Reče Gospodin Gospodinu
mojemu: Sjedi mi s desne, dok ne položim neprijatelje tvoje pod noge
1
tvoje.« A taj psalam zaista nema u naslovu: »Od samoga Davida«,
nego »Samomu Davidu«, kao i većina psalama.
Čini mi se kako vjerojatnije ocjenjuju oni koji njemu pripisuju svih
stotinu i pedeset psalama, te drže kako je on ispred nekih sam stavio
imena drugih (koji su predstavljali štogod pripadno dotičnom predme­
tu), dok je za ostale ushtio da nemaju u naslovu ime ni jednog čovje­
ka, onako kako ga je Bog nadahnuo pri rasporedu te raznolikosti,
koja koliko god je skrovita, nije i besmislena. Isto tako, nikoga ne
treba odvraćati od toga da povjeruje u ovo zbog činjenice što su iznad
nekih psalama u ovoj knjizi ispisane imena onih proroka koji su živjeli
mnogo vremena poslije kralja Davida i što se čini da su ti govorili
2
ono što je tu rečeno. Naime, ne bijaše nemoguće proročkome duhu
da kralju Davidu, koji je proricao, otkrije i imena budućih proroka,
kako bi se proročanski opjevalo štogod primjereno njihovoj osobi;
isto tako kao što je, s njegovim imenom najavljen kralj Jošija, koji će
doći i vladati više od tri stotine godina kasnije, a preko proroka koji
3
proreče i njegova buduća djela.
15. Vidim kako se sada od mene očekuje da na ovome mjestu Da li treba u
svoje knjige razložim ono što je David u psalmima prorekao o Gospo­ sadržaj ovoga
djela unijeti sve
dinu Isusu Kristu ili o njegovoj Crkvi. Međutim, spriječen sam da što se u psal­
mima pretkazuje
učinim tako (kao što se čini da zahtijeva samo očekivanje) - iako sam o Kristu i Crkvi.
tako već postupio s jednim psalmom - i to više zbog obilja negoli
zbog nestašice gradiva. Naime, spriječen sam unijeti sve kako bih
izbjegao preopširnosti; a bojim se opet, ako bih izabrao samo neka
mjesta, da se ne bi mnogima koji poznaju ove stvari učinilo kako sam
propustio one što su važnije; zatim - budući da dokaz koji se iznosi
mora biti potkrijepljen iz osnovice cijeloga psalma, kako bi se doka­
zalo da ništa tomu ne protuslovi, ako već sve ne potvrđuje - da se ne
Mt 22,43; Ps 110 (109), 1.
Naime u Septuaginti Ps 137 (138), 145 (146) do 150 pripisuju se Hagaju i Zahariji.
1 Kr 13,2. •
 D E CIV. D E I 17, 15 - 16,1
more centonum ad rem, quam volumus, tamquam versiculos decer-
pere videamur, velut de grandi carmine, quod non de re illa, sed de
alia longeque diversa reperiatur esse conscriptum. Hoc autem ut i n
CC580 quocumque Psalmo possit ostendi, / exponendus est totus; quod
quanti operis sit et aliorum et nostra volumina, in quibus hoc feci-
mus, satis indicant. Legat ergo illa, qui voluerit et potuerit; inveniet
quot et quanta rex David idemque propheta de Christo et eius Eccle-
sia prophetaverit, de rege scilicet et civitate quam condidit.
In prima parte 16. 1. Quamlibet enim de quacumque re propriae sint atque ma-
Psalmi 44 Chri­ nifestae propheticae locutiones, necesse est ut eis etiam tropicae mi-
stus rex...
sceantur; quae maxime propter tardiores ingerunt doctoribus labo-
riosum disputandi exponendique negotium. Quaedam tamen Chri­
stum et Ecclesiam ipsa prima facie, mox ut dicuntur, ostendunt; etsi
ex otio restant exponenda, quae in eis minus intelleguntur; quale il­
lud est in eodem Psalmorum libro: Eructavit cor meum verbum bo­
num, dico ego opera mea regi. Lingua mea calamus scribae velociter
scribentis. Speciosus forma prae filiis hominum; diffusa est gratia in
labiis tuis, propterea benedixit te Deus in aeternum. Accingere gladio
PL 549 tuo circa femur, potentissime. Specie tua et pulchritudine I tua, in-
hp
tende, prospere procede et regna propter veritatem et mansuetudinem
et iustitiam, et deducet te mirabiliter dextera tua. Sagittae tuae acu-
tae, potentissime , hq b r
populi sub te cadent, in corda inimicorum re-
gis. Sedes tua, Deus, in saecula saeculorum, virga directionis virga
regni tui. Dilexisti iustitiam et odio habuisti iniquitatem; propterea
unxit te Deus, Deus tuus oelo exsultationis tuae prae participibus tuis.
Myrra et gutta et casia a vestimentis tuis, a domibus eburneis; ex qui-
163
bus te delectaverunt filiae regum in honore tuo . Quis non hic Chri­
stum, quem praedicamus et in quem credimus, quamlibet sit tardus,
agnoscat, cum audiat Deum, cuius sedes est in saecula saeculorum,
et unctum a Deo, utique sicut unguit Deus, non visibili, sed spiritali
atque intellegibili chrismate? Quis enim tam rudis est in hac religio-
ne vel tam surdus adversus eius famam longe lateque diffusam, ut
Christum a chrismate, hoc est ab unctione appellatum esse non nove-
rit? Agnito autem rege Christo, iam cetera, quae hic tropice dicta
sunt, quomodo sit speciosus forma prae filiis hominum, quadam tan-
to magis amanda atque miranda, quanto minus corporea pulchritu-
b p
gladium tuum M.
b q
potentissime M.
b r
corde M.
1 6 3
Ps 44, 2-10.
O DRŽAVI BOŽJOJ 17, 15 - 16,1 553
bi činilo kako čupamo pojedinačne stihove primjerene našem pred­
1
metu kao pri sastavljanju 'stokrpa' , kad se posuđuju mjesta iz velike
pjesme koja nije napisana o tome predmetu, nego o nekom drugom
koji je posve različit. D a bi se to moglo pokazati u svakome psalmu,
svaki se mora objasniti u cjelini; a koliko je to golem posao, pokazuju
radovi ostalih i moji vlastiti, u kojima smo upravo to činili. Onaj tko
ushtjedne i uzmogne neka te knjige pročita; otkrit će brojna i važna
proroštva Davida kralja i proroka, koja je prorekao o Kristu i njego­
voj Crkvi, naime o kralju i državi koju je utemeljio.
16. 1. Iako i o bilo kojoj stvari ima izravnih i jasnih proročkih 0 onim stvarima
što su u četrdeset
izjava, nužno je što su s njima izmiješane i one prenesene; i upravo 1 četvrtome
takve nameću učenjacima težak posao rasprave i razludžbe, a radi psalmu rečene,
bilo otvoreno
onih što su sporijega uma. Pa ipak, neke od njih već na prvi pogled bilo preneseno,
pokazuju Krista i Crkvu, čim su izgovorene, iako stanovite pojedino­ a tiču se Krista i
Crkve.
sti ostaju manje razumljive i traže naknadno šire objašnjenje; kao što
je i primjer u istoj knjizi psalama: »Srce moje izgovori dobru riječ,
govorim djela svoja kralju. Jezik mi je kao pero hitra pisara. Likom
si ljepši od sinova ljudskih; milost je razlivena po usnama tvojim,
stoga te je blagoslovio Gospodin dovijeka. Opaši bedro svoje mačem,
moćnice, u sjajnoći i krasoti svojoj, ustani i kreni uspješno i vladaj
zbog istine, krotkosti i pravednosti, i nek te čudesno vodi desnica
tvoja. Oštre su strelice tvoje protiv srca neprijatelja kraljevih, moćni­
ce, - puci pred tobom padaju. - Prijestolje tvoje, Bože, na vijeke je
vjekova, i žezlo pravednosti žezlo je kraljevstva tvojega. Zavolio si
pravdu i zamrzio si opačinu; stoga te je pomazao Bog, tvoj Bog,
uljem radosti ispred drugova tvojih. Smirnom, alojom i kasijom odišu
ti haljine, iz domova bjelokosnih; iz kojih te radoste kraljevske kćeri
1
u tvoju čast.« Tko ne bi ovdje, koliko god i bio spora uma, prepo­
znao Krista, o kojem propovijedamo i u kojega vjerujemo, kad čuje
o Bogu, kojega je prijestolje na vijeke vjekova, o pomazaniku od
Boga, i to pomazanu kako Bog pomazuje, ne vidljivim, nego duhov­
nim i razumskim pomazanjem? Tko je pak toliko neuk u ovoj vjeri
ili pak toliko gluh na njezinu nadugo i naširoko poznatu glasovitost,
te ne bi znao kako je Krist nazvan po chrismi, to jest po pomazanju?
Čim je pak spoznao Krista kralja, i postao podanikom njemu koji
vlada zbog istine, krotkosti i pravednosti, nek naknadno istražuje sve
ostalo što je preneseno rečeno: kojim je načinom u liku ljepši od
sinova ljudskih, i to ljepotom koju to više treba ljubiti i diviti joj se
1
Riječ je o književnoj sastavini zvanoj cento (stokrpa, krpljevina), kakva se u sta­
rini sastavljala od poznatih klasičnih djela. Augustin ovdje misli na 'stokrpu' pisca Proba
iz I V stoljeća, koji je od stihova i izričaja iz Eneide sastavio spjev o Kristovu životu.
1
Ps 45 (44); 1-9. (Prijevod prema latinskom predlošku).
 554 D E civ. D E I 17, 16,1-16,2
cc 581 dine, quis gladius eius, quae sagittae, et cetera isto modo non / pro­
prie, sed tropice posita iam subditus ei, qui regnat propter veritatem
et mansuetudinem et iustitiam, inquirat ex otio.
... in secunda 2. Deinde aspiciat eius Ecclesiam tanto viro suo spiritali con-
16.
Ecclesia regma nubio et divino amore coniunctam, de qua dicitur in his quae sequun-
praeriguratur. , . . . . . . 7 ,
t
tur: Astitit regina a dextrts tuis in vestitu deaurato, circumamicta va-
rietate. Audi, filia, et vide et inclina aurem tuam, et obliviscere popu­
lum tuum et domum patris tui; quoniam concupivit rex speciem
b s
tuam, quia ipse est Deus tuus. Et adorabunt eum filiae Tyri in mu-
neribus; vultum tuum deprecabuntur divites plebis. Omnis gloria eius
filiae regis intrinsecus, in fimbriis aureis circumamicta varietate. Af-
feruntur regi virgines post eam, proximae eius afferentur tibi. Afferen-
tur in laetitia et exsultatione; adducentur in templum regis. Pro patri-
bus tuis nati sunt tibi filii; constitues eos principes super omnem ter­
ram. Memores erunt nominis tui in omni generatione et generatione.
Propterea populi confitebuntur tibi in aeternum et in saeculum saecu­
164
li . N o n opinor quemquam ita desipere, ut hic aliquam muliercu-
lam praedicari credat atque describi; coniugem videlicet illius, cui
dictum est: Sedes tua, Deus, in saecula saeculorum; virga directionis
virga regni tui. Dilexisti iustitiam et odio habuisti iniquitatem; prop­
terea unxit te Deus, Deus tuus oleo exsultationis prae participibus
tuis; Christum utique prae Christianis. H i sunt enim participes eius,
ex quorum in omnibus gentibus unitate atque concordia fit ista regi­
na, sicut in alio Psalmo de illa dicitur: Civitas regis magni . Ipsa est
Sion spiritaliter; quod nomen latine interpretatum «Speculatio»
166
est ; speculatur enim futuri saeculi magnum bonum, quoniam illuc
PL 550 di/rigitur eius intentio. Ipsa est et Ierusalem eodem modo spiritali­
167
ter, unde multa iam d i x i m u s . Eius inimica est civitas diaboli Baby-
lon, quae «Confusio» interpretatur; ex qua tamen Babylone regina
ista i n omnibus gentibus regeneratione liberatur et a pessimo rege
ad optimum regem, i d est a diabolo transit ad Christum. Propter
quod ei dicitur: Obliviscere populum tuum et domum patris tui.
Cuius civitatis impiae portio sunt et Israelitae sola carne, non fide;
inimici etiam ipsi magni huius regis eiusque reginae. A d ipsos enim
veniens et ab eis Christus occisus magis aliorum factus est, quos non
vidit i n carne. Unde per cuiusdam Psalmi prophetiam dicit ipse rex
noster: Erues me de contradictionibus populi, constitues me in caput
cc 582 gentium. Populus, quem non / cognovi, servivit mihi; in obauditu au-
168
ris obaudivit mihi . Populus ergo iste gentium, quem non cognovit
Christus praesentia corporali, in quem tamen Christum sibi annun-
tiatum credidit, ut merito de illo diceretur: In obauditu auris obau­
169
divit mihi, quia fides ex auditu est ; iste, inquam, populus additus
veris et carne et fide Israelitis civitas est Dei, quae ipsum quoque
D o m i n u s antepon. M.
164 44
P s_18 1 0
165 x> AH -x
Ps 4 7 , 3 .
1 6 6
V . supra 3 , 1-2.
O DRŽAVI BOŽJOJ 17, 16,1 - 16,2 555
što je manje tjelesna, što je mač njegov, što su strelice te ostalo slično,
što nije izneseno izravno, nego u prenesenu smislu.
2. Neka zatim razmotri njegovu Crkvu, što je s tako velikim mužem
sjedinjena u duhovnome braku i božanskoj ljubavi, o kojoj se govori
u riječima što slijede: »Zdesna ti stade kraljica u haljini pozlaćenoj, s
. .
plaštem šarenim. Poslušaj, kćeri, pogledaj i prisloni uho, i zaboravi
narod svoj i dom oca svojega, jer kralj je poželio ljepotu tvoju, a on
je Gospodin Bog tvoj. Kćeri tirske poklonit će se njemu s darovima;
bogataši puka tražit će tvoju naklonost. Sva je slava kraljeve kćeri
nutarnja, ovijena šarenom haljinom zlatnih poruba. Djevice će se do­
vesti kralju nakon nje, pratilje njezine dovest će se tebi. Dovest će ih
u veselju i likovanju; uvest će ih u hram kraljev. Mjesto otaca tvojih
rođeni su ti sinovi; postavit ćeš ih knezovima po cijeloj zemlji. O n i će
se sjećati imena tvojega od jednih naraštaja do drugih. Zbog toga će
2
narodi vječno ispovijedati ime tvoje, i na vijeke vjekova.« Ne mislim
kako je itko toliko bezuman da bi povjerovao kako se ovdje hvali i
opisuje kakva ženica, naime supruga onoga kojemu je rečeno: »Prije­
stolje tvoje, Bože, na vijeke je vjekova, i žezlo pravednosti žezlo je
kraljevstva tvojega. Zavolio si pravdu i zamrzio si opačinu; stoga te
je pomazao Bog, tvoj Bog, uljem radosti ispred drugova tvojih.« To
je zaista Krist, pomazan iznad kršćana. Oni su naime njegovi drugovi,
a iz njihova jedinstva i sloge među svima pucima nastaje ona kraljica,
3
0 kojoj se u drugome psalmu kaže: »Grad kralja velikoga.« Sama
165
ona je duhovni Sion, koje ime prevedeno na latinski znači 'motrenje'
4
(speculatio) , jer ona motri veliko dobro budućega vijeka, jer onamo
teži cijela njezina nakana. Ona je na isti način duhovni Jeruzalem, o
čemu već dosta rekosmo. A njezin je neprijatelj grad đavlov, Babilon,
kojemu ime znači »zbrka«; pa ipak iz toga Babilona među svima na­
rodima biva kraljica oslobođena novim rođenjem, i prelazi od najgo­
rega kralja najboljemu kralju, to jest od đavla prelazi Kristu. Zbog
toga se njoj kaže: »Zaboravi narod svoj i dom oca svojeg.« O n i koji
su Izraelci samo po puti, a ne po vjeri dio su toga bezbožnoga grada;
1 neprijatelji su samoga velikoga kralja i njegove kraljice. Budući da
je njima došao i od njih bio ubijen, postao je više Kristom drugih
koje nije vidio u puti. Otuda u proročanstvu jednoga psalma on sam,
naš kralj, kaže: »Izbavit ćeš me od bune u mojem puku, postavit ćeš
me glavarom narodima. Narod koji ne poznavah služio mi je; čim me
5
čuo, posluša m e . « Dakle, onaj puk inonarodni koji Krist tjelesno
nazočan nije upoznao, ipak je povjerovao u njega kad mu je bio navi­
ješten, kako bi se o njima s pravom reklo: »Cim me čuo, posluša
6
me«, jer vjera dolazi slušanjem , a taj narod, kažem, dodan istinskim
Ps 45 (44), 10-17. (Prijevod prema latinskom predlošku).
PPs 48( (47),
S
)'4
-2.
8 4 7 2
4 N e t
° č n o tumačenje; dotična hebrejska riječ znači ili »utvrda« i l i »suho mjesto
5p s(Yl), 43. (Prijevod prema latinskom predlošku).
1 8
6
Usp. Rim 10,17.
 556 DECIV. DEI 17, 1 6 , 2 - 1 7 O DRŽAVI BOŽJOJ 17, 16,2 - 17 557

secundum carnem peperit Christum, quando in soliš illis Israelitis
fuit. Inde quippe erat virgo Maria, in qua carnem Christus, ut homo
esset, assumpsit. De qua civitate Psalmus alius ait: Mater Sion, dicet
b t
homo, et homo natus est in ea, et ipse fundavit eam Altissimus .
Quis est iste Altissimus nisi Deus? Ac per hoc Christus Deus, ante-
quam in illa civitate per Mariam fieret homo, ipse in Patriarchis et
Prophetis fundavit eam. Cum igitur huic reginae civitati Dei tanto
ante dictum sit per prophetiam, quod iam videmus impletum: Pro
patribus tuis nati sunt tibi filii, constitues eos principes super omnem
171
terram : ex filiis quippe eius per omnem terram sunt praepositi et
patres eius, cum confiteantur ei populi concurrentes ad eam confes-
bu
s i o n e m laudis aeternae in saeculum saeculi: procul dubio quidquid
hic tropicis locutionibus suboscure dictum est, quoquo modo intelle-
gatur, debet his rebus manifestissimis convenire.
Izraelcima i po puti i po vjeri, jest grad Božji, koji je rodio samoga
Krista po puti, dok se sastojao samo od Izraelaca. Jer odatle bijaše
djevica Marija, u kojoj Krist uze na sebe put, kako bi bio čovjekom.
170
O tome gradu drugi psalam kaže: »Majko Sion, reći će čovjek, a
7
čovjek je i postao u njoj, i Svevišnji je sam utemelji.« A tko je taj
Svevišnji ako nije Bog? Prema tome, Krist Bog, prije negoli je po
Mariji postao čovjekom u tome gradu, sam je grad utemeljio u prao-
cima i prorocima. Dakle, ovo što sada vidimo ispunjenim bijaše
mnogo prije preko proroštva rečeno ovoj kraljici, gradu Božjem:
»Mjesto otaca tvojih rođeni su ti sinovi; postavit ćeš ih knezovima po
cijeloj zemlji« - jer zaista od sinova njezinih postavljeni su po cijeloj
zemlji njezini nadstojnici i oci, dok je narodi priznaju okupljajući se
oko nje i ispovijedajući joj vječnu hvalu na vjeke vjekova - pa bez
ikakve dvojbe, što god je ovdje rečeno prenesenim načinom i ponešto
nejasnije, kako god se tumačilo, mora biti u skladu s tim najbjeloda-
nijim činjenicama.

17. Kao i u onome psalmu gdje je Krist proglašen svećenikom o onim stvarima
Christus prae- Sicut etiam in illo Psalmo, ubi sacerdos Christus, quemadmo-
17.
tako je i u ovome proglašen kraljem, i to najjasnijim riječima: »Reče stotinu \Sw^
tl
Psalmfs l09 et dum ^ic rex, apertissime praedicatur: Dixit Dominus Domino meo: Gospodin Gospodinu mojemu: sjedi mi s desne, dok ne položim ne- tome tiču Kri-
21. Sede a dextris meis, donec ponam inimicos tuos scabellum pedum A . . • • J T ^ * 4 . * J * J -n stova svećeništva
172 b v
tuorum , sedere Christus ad dexteram Patris creditur, non vide­ prijatelje tvoje pod noge tvoje;« vjeruje se da Krist sjedi s desne Boga t e 0 o n o m e š t o

tur; eius etiam inimicos poni sub pedibus eius nondum apparet; id Oca, ali se ne vidi; još se ne vidi da su neprijatelji njegovi položeni s e u
dvadeset i
agitur, apparebit in fine; etiam hoc nunc creditur, post videbitur. , . . J
• i • • j• A • i A prvome psalmu
Verum quod sequitur: Virgam virtutis tuae emittet Dominus ex Sion, pod njegovim nogama; ah to se vec zbiva, a vidjet ce se na koncu; te tiče njegove
PL 551 173
/ et dominare in medio inimicorum tuorum , ita clarum est, ut non se tako i to sada vjeruje, a poslije će se vidjeti. Sto se pak tiče onoga muke. 1

solum infideliter et infeliciter, sed etiam impudenter negetur. Et ipsi
quippe fatentur inimici ex Sion missam fuisse legem Christi, quod
Evangelium nos vocamus, et eam virgam virtutis eius agnoscimus.
Dominari vero eum in medio inimicorum suorum idem ipsi, inter
quos dominatur, dentibus frendendo et tabescendo et nihl adversus
eum valendo testantur. Deinde quod paulo post diei: Iuravit Domi­
nus, et non paenitebit eum, quibus verbis immutabile futurum esse
cc 583 significat, quod adiun/git: Tu es sacerdos in aeternum secundum or­
dinem Melchisedech 174
, ex eo quod iam nusquam est sacerdotium et
sacrificium secundum ordinem Aaron et ubique offertur sub sacer­
dote Christo, quod protulit Melchisedech, quando benedixit Abra­
175
h a m , quis ambigere permittitur, de quo ista dičan tur? A d haec
itaque manifesta referuntur, quae paulo obscurius in eodem Psalmo
b t
factus M.
b u
cum confessione M.
b v
Dei antepon. M.
koje slijedi: »Žezlo moći tvoje poslat će Gospodin sa Siona, i vladaj
2
posred neprijatelja svojih«, to je tako jasno te bi to nijekati bilo ne
samo nevjerno i nesretno nego i besramno. Jer čak i sami neprijatelji
priznaju kako je sa Siona poslan zakon Kristov, koji nazivamo evan­
đeljem, i priznajemo ga kao žezlo njegove moći. A što se pak tiče
njegove vladavine posred neprijatelja njegovih, o tome svjedoče sami
oni među kojima vlada, škrgućući zubima i venući, ne uzmogavši ništa
protiv njega. Zatim, malo poslije kaže: »Zakle se Gospodin i neće se
pokajati«, a tim riječima označuje nepromjenjiv značaj onoga što do­
daje: »Ti si svećenik dovijeka po redu Melkisedekovu!« Budući da
sada više nema nigdje svećenstva i žrtve po redu Aronovu, i svugdje
se žrtvuje pod svećenikom Kristom, kako je predoznačio Melkisedek
kad je blagoslovio Abrahama, tko bi sebi mogao dopustiti dvojbu
3
oko toga o kome je to rečeno? Tako one stvari koje su nešto neja-

1 7 0
Ps 86, 5.
7
m p s 44^ Y7 Ps 87 (86), 5. (Prijevod prema latinskom predlošku).
1 7 2
Ps 109, 1.
173 po ino 9 Riječ je o psalmima 110 i 22 u hebrejskoj Bibliji te u njezinim prijevodima.
2 P S 1 1 0 109
174 p! TOQ A ( )> !•
s l u y 3
^ > Ps 110 (109), 4; Post 14,18, sa spominjanjem kruha i vina, koje je ponudio Abra-
Cf. G e n 14, 18-19. hamu. Ciprijan i ostali shvatili su to kao pralik euharistijske žrtve.
 558 D E CIV. D E I 17, 17 - 18,1
posita sunt, quando recte intelleguntur; quod in nostris iam popula-
ribus sermonibus fecimus. Sic et in illo, ubi humilitatem passionis
suae per prophetiam Christus eloquitur dicens: Foderunt manus
meas et pedes, dinumeraverunt omnia ossa mea; ipsi vero considera-
176
verunt et conspexerunt me . Quibus utique verbis in cruce corpus
significavit extentum manibus pedibusque confixis et clavorum tran-
sverberatione confossis, eoque modo se spectaculum consideranti-
bus et conspicientibus praebuisse. Addens etiam: Diviserunt sibi ve-
177
stimenta mea et super vestimentum meum miserunt sortem , quae
prophetia quemadmodum impleta sit evangelica narratur histo­
178
ria , tune profeeto et alia recte intelleguntur, quae ibi minus aperte
dicta sunt, cum congruunt his, quae tanta manifestatione claruerunt;
praesertim quia et illa, quae non transacta credimus, sed praesentia
contuemur, sicut in eodem Psalmo leguntur tanto ante praedicta, ita
nunc exhibita iam toto orbe cernuntur. Ibi enim paulo post dicitur:
Commemorabuntur et convertentur ad Dominum universi fines ter­
rae et adorabunt in conspeetu eius universae patriae gentium; quo-
niam Domini est regnum, et ipse dominabitur gentium . 179
Resurrectio 18. 1. De resurrectione quoque eius nequaquam Psalmorum ora-
Christi praefi- cula tacuerunt. N a m quid est aliud quod in Psalmo tertio ex persona
guratur in
Psalmis 3 et eius canitur: Ego dormivi et somnum cepi; exsurrexi, quoniam Domi­
40... 180
nus suscipiet me ? An forte quisquam ita desipit, ut credat velut
aliquid magnum nobis indicare voluisse Prophetam, quod dormierit
et exsur/rexerit, nisi somnus iste mors esset et evigilatio resurrectio,
PL552
quam de Christo sic oportuit prophetari? Nam et in quadragesimo
multo manifestius i d ostenditur, ubi ex persona eiusdem Mediatoris
more solito tamquam praeterita narrantur, quae futura propheta-
CC 584 bantur; quoniam, quae ventura erant, iam in praede/stinatione et
praescientia Dei velut facta erant, quia certa erant. Inimici, inquit,
mei dixerunt mala mihi: Quando morietur et peribit nomen eius? Et
si ingrediebatur ut videret, vana locutum est cor eius, congregavit
bz
iniquitatem ipsi . Egrediebatur foras et loquebatur simul in unum.
Adversus me susurrabant omnes inimici mei, adversus me cogitabant
mala mihi. Verbum iniquum disposuerunt adversus me: Numquid qui
dormit non addiciet ut resurgat? 181
H i c certe ita posita sunt verba
haec, ut nihil aliud dixisse intellegatur, quam si diceret: Numquid
qui moritur, non adiciet ut revivescat? Superiora quippe demon­
strant mortem ipsius cogitasse et disposuisse inimicos eius, et hoc
actum esse per eum, qui ingrediebatur ut videret, et egrediebatur ut
proderet. C u i autem hic non occurrat ex discipulo eius factus tradi-
tor Iudas? Quia ergo facturi erant quod moliebantur, id est oceisuri
erant eum, ostendens illos vana malitia frustra oceisuros resurrectu-
b z
sibi M.
176
Ps21, 17-18.
177
Ps21, 19.
O DRŽAVI BOŽJOJ 17, 17 - 18,1 559
snije iznesene u istome psalmu, kad se pravo shvate, povezuju se s
ovima što su bjelodane, što sam i sam već učinio u svojim propovije­
4
dima puku .
Tako i u onome psalmu gdje preko proroštva Krist opisuje poniznost
svoje muke govoreći: »Probodoše mi ruke i noge, prebrojiše sve kosti
5
moje, a oni su zurili u me i gledah me« : tima je riječima dakako
označio tijelo raspeto na križu, ruku i nogu pribijenih i probijenih
čavlima, te prizor koji je time pružio onima što su zurili i gledali.
Dodavši također: »Razdijeliše među sobom haljine moje i baciše
kocku za moju odjeću,« a kako je to proroštvo ispunjeno, iznosi evan­
6
đeoska povijest ; i tako se zaista pravo razumijevaju i ostala mjesta
što su manje jasno iznesena, kad se usklade s tima što su izražena s
velikom jasnoćom; osobito zbog ostalih činjenica, ne onih prošlih u
koje vjerujemo, nego onih sadašnjih koje promatramo, kao što su
događaji u tom istom psalmu koji su tako davno prorečeni, a sada se
očituju diljem cijeloga svijeta. T u se naime malo poslije kaže: »Sjetit
će i vratit će se Gospodinu svi krajevi zemlje, i sve obitelji naroda
pred njim će nice pasti, jer kraljevstvo je Gospodinovo, i on će vladati
7
pucima.«
18. 1. A proroštva psalama ne prešutješe nipošto ni njegovo us­ 0 psalmima
trećem, četrdese­
krsnuće. Jer što l i je drugo ono što se u njegovu liku pjeva u trećem tom, petnaestom
psalmu: »Zaspao sam i usnuo; ustadoh, jer će me Gospodin primiti« ? 2
1 šezdeset i
sedmom, u
Ili bi možda tkogod bio tako bezuman pa povjerovao, kako nam pro­ kojima je proro­
rok htjede dojaviti kao nešto veliko, da je zaspao i probudio se, ako štvo o smrti i
uskrsnuću
taj san ne bi bio smrt, a buđenje uskrsnuće, koje je tako trebalo Gospodinovu. 1
proreci o Kristu?
Naime i u četrdesetome psalmu to se pokazuje mnogo jasnije, gdje se
u osobi istoga Posrednika uobičajenim načinom iznose kao prošli oni
događaji koji se prorekoše kao budući; jer događaji koji su se imali
zbiti u predodređenju i predznanju Božjem već se bijahu izvršni. O n
kaže: »Neprijatelji moji zla mi rekoše: ' K a d će umrijeti i kad će mu
imena nestati?' I ako tkogod dođe vidjeti me, srce mu je govorilo
ispraznosti, a pakost mu se u srcu gomilala. Izlazili su van i govorili
kao jedan čovjek. Protiv mene su šaptah svi moji neprijatelji, i smi­
šljahu opačinu protiv mene. Izmisliše opaku riječ protiv mene: 'Zar
3
neće onaj tko spava ponovo ustati?'« T u su te riječi zaista tako izne­
sene te ih možemo shvatiti kao da htjede reći: 'Zar neće onaj tko
umre ponovo oživjeti?' Gornje riječi doista pokazuju kako su njegovi
neprijatelji smišljali i spremah njegovu smrt, što je izvedeno preko
onoga koji je došao da ga vidi, a izašao kako bi ga izdao. Tko se tu
4
Riječ je o Psalmu 110, o kojemu Augustin podrobnije izlaže u svojoj uskršnjoj
propovijedi upućenoj puku (Sermo ad plebem).
5
Ps 22 (21), 16.
6
Ps 22 (21), 18, navedeno u Mt 27, 35 i Iv 19,24.
7
Ps 22 (21), 28-29. (Prijevod većinom prema latinskom predlošku).
1
U hebrejskoj Bibliji i prijevodima to su psalmi 3,41,16 i 68.
2
Ps 3,5. (Prijevod prema latinskom predlošku).
3
Ps 41 (40), 5-8. (Prijevod prema latinskom predlošku).
 O DRŽAVI BOŽJOJ 17, 18,1-18,2 561
560 DECIV. DEI 17, 18,1-18,2

rum sic adiecit hunc versum, velut diceret: Quid agitis vani? quod
vestrum scelus est , meus somnus erit. Numquid qui dormit non
ca
adiciet ut resurgat? Et tamen eos tam magnum nefas non impune
facturos consequentibus indicat versibus dicens: Etenim homo pacis
meae, in quem speravi, qui edebat panes meos, ampliavit super me
calcaneum, hoc est conculcavit me. Tu autem, inquit, Domine, mise-
rere mei et resuscita me, et reddam illis . Quis hoc iam neget, qui
182
Iudaeos post passionem resurrectionemque Christi de sedibus suis
bellica strage et excidio funditus eradicatos videt? Occisus enim ab
eis resurrexit et reddidit eis interim temporariam disciplinam, ex-
cepto quod non correctis servat, quando vivos et mortuos iudicabit.
N a m Dominus ipse Iesus istum ipsum traditorem suum per panem
porrectum ostendens Apostolis hunc etiam versum Psalmi huius
commemoravit et in se dixit impletum: Qui edebat panes meos, am­
pliavit super me calcaneum . Quod autem ait: In quem speravi, non
183
ne bi sjetio Jude, koji od učenika njegova postade izdajnikom?! D a ­
kle, budući da će oni učiniti ono što smišljahu (to jest imali su ga
ubiti) pokazujući kako će oni uzalud u ispraznoj zloći ubiti onoga što
će uskrsnuti, dodaje ovaj stih kao da kaže: 'Što činite, vi ispraznici?
Ono što je vaš zločin, bit će moj san': »Neće l i onaj tko spava po­
novno ustati?« Pa ipak pokazuje kako ti neće nekažnjeno počiniti
takav golem zločin, govoreći slijedećim stihovima: »Pa i čovjek mira
mojega, u kojega se uzdah, koji blagovaše moj kruh, podiže petu na
mene«, to jest pogazi me. I kaže dalje: »Ti pak, Gospodine, smiluj
4
se meni i podigni me, da im uzvratim.« A tko bi to zanijekao sada
kad vidi kako, nakon muke i uskrsnuća Kristova, ratnim klanjem i
razaranjem Židovi su potpuno iskorijenjeni iz svojih staništa? Jer je
onaj kojega umoriše uskrsnuo i uzvratio im za sada vremenitom ka­
znom, izuzev naime kaznu što čeka one koji se ne popraviše, kad on

bude sudio živima i mrtvima.

congruit capiti, sed corpori. Neque enim nesciebat eum ipse Salva-
tor, de quo ante iam dixerat: Unus ex vobis me tradet et : Unus ex cb
vobis diabolus est . Sed solet in se membrorum suorum transferre
184
Jer sam Gospodin Isus, pokazujući apostolima toga istog izdajnika
pruživši kruh, podsjetio je na taj stih psalma i reče kako je u njemu
5

personam et sibi / tribuere quod esset illorum, quia caput et corpus ispunjeno: »Koji blagovaše moj kruh, podiže petu na mene.« A što
CC 585
unus est Christus; unde illud est in Evangelio: Esurivi, et dedistis pak kaza: »u kojega se uzdah«, ne tiče se njegove glave, nego tijela.
mihi manducare , quod expo/nens ait: Quando uni ex minimis meis
185; Jer Spasitelj je znao za onoga o kojem je već ranije rekao: »Jedan od
PL553 6

fecistis, mihi fecistis . Se itaque dixit sperasse, quod tune sperave-

186 vas će me izdati,« i »Jedan od vas je davao.« N u on običava na sebe
rant de luda discipuli eius, quando est connumeratus Apostolis. prenositi značajke svojih udova i sebi pripisivati ono što je njihovo,
jer jedan je Krist glava i tijelo; otuda i ono u evanđelju: »Bijah gla­
dan, i dadoste mi jesti« što objašnjavajući reče: »Kad ste to učinili
7
jednomu od mojih najmanjih, meni ste učinili.« I tako reče kako se
i on uzdao u ono u što se gledom na Judu pouzdaše njegovi učenici,
kad je ovaj ubrojen među apostole.

2. Dočim Židovi, ne očekuju da će umrijeti onaj Krist kojemu se

... mors quae 18. 2. Iudaei autem Christum, quem sperant, moriturum esse non
187
redemit in sperant . Ideo quem Lex et Prophetae annuntiaverunt, nostrum es­
Psalmis 15 et se non putant, sed nescio quem suum, quem sibi alienum a mortis
67.
passione confingunt. Ideo mirabili vanitate atque caecitate verba,
quae posuimus, non mortem et resurrectionem, sed somnum et evi-
gilationem significasse contendunt. Sed elamat eis etiam Psalmus
quintus decimus: Propter hoc iucundatum est cor meum et exsultavit
lingua mea, insuper et caro mea requiescet in spe; quoniam non dere-
linques animam meam in inferno, nec dabis sanctum tuum videre
corruptionem
188
. Quis in ea spe diceret requievisse carnem suam, ut
non derelieta anima sua in inferno, sed cito ad eam redeunte revivi-
nadaju. Stoga oni ne misle da je naš Krist onaj kojega najaviše Zakon
i proroci, nego nekakav drugi njihov o kojemu zamišljaju kako je
izuzet od muke smrti. Otuda u začudnoj ispraznosti i sljepoći tvrde
kako riječi koje navedosmo ne znače smrt i uskrsnuće, nego san i
buđenje.
A l i njima dovikuje i petnaesti psalam: »Stog se razveseli srce moje i
zaklikta jezik moj, i još će put moja otpočinuti u nadi; jer nećeš osta­
viti dušu moju u paklu, i nećeš dati da svetac tvoj ugleda raspadnu-
8
će.« Tko bi rekao da je p i i t njegova otpočinula u nadi, da duša
njegova neće ostati u paklu, nego će brzo oživjeti vrativši se puti,

c a
erit M.
c b
Unus... et] om. M.

1 8 2
Ps 40, 10-11.
1 8 3
Io 13, 18-26.
1 8 4
Io 6,71; 13,21. 27; Lc 22, 3. Ps 41 (40), 9.
1 8 5
Mt 25, 35. Iv 13 (12), 18.16.
1 8 6
Mt 25, 40. /v 6,70.
1 8 7
Cf. I o l 2 , 34. Mt 25,35,40.
1 8 8
Ps 15, 9-10. Ps 16 (15), 9.
 562 D E CIV. D E I 17, 18,2 - 19
sceret, ne corrumperetur, sicut cadavera corrumpi solent, nisi qui
die tertio resurrexit? Quod utique dicere non possunt de propheta et
rege David. Clamat et sexagesimus septimus : Deus noster Deus sal-
189
vos faciendi, et Domini exitus mortis . Quid apertius diceretur?
Deus enim salvos faciendi Dominus est Iesus, quod interpretatur
190
«Salvator» sive «Salutaris» . Nam ratio nominis huius haec reddita
est, quando priusquam ex virgine nasceretur dictum est: Pariet fi­
lium, et vocabis nomen eius Iesum. Ipse enim salvum faciet populum
191
suum a peccatis eorum . In quorum peccatorum remissionem quo-
niam sanguis eius effusus est, non utique oportuit eum de hac vita
exitus alios habere quam mortis. Ideo cum dictum esset: Deus noster,
Deus salvos faciendi, continuo subiunctum est: Et Domini exitus mor­
tis, ut ostenderetur moriendo salvos esse facturus. Sed mirando dic­
tum est: Et Domini, tamquam diceretur: Tališ est vita mortalium, ut
nec ipse Dominus aliter ab illa exiret, nisi per mortem.
Iudaei reprobi 19. Sed ut Iudaei tam manifestis huius prophetiae testimoniis
in Psalmo 68 etiam rebus ad effectum tam clarum certumque perductis / omnino
praefiguran-
tur. non cedant, profecto in eis illud impletur, quod in eo Psalmo, qui
CC 586 hunc sequitur, scriptum est. Cum enim et illic ex persona Christi,
quae ad eius passionem pertinent, prophetice dicerentur, commemo-
ratum est, quod i n Evangelio patuit: Dederunt in escam meam felet
in siti mea potum mihi dederunt acetum 192
Et velut post tale convi-
vium epulasque sibi huiuscemodi exhibitas mox intulit: Fiat mensa
eorum coram ipsis in muscipulam et in retributionem et in scanda-
PL 554 lum; obscurentur oculi eorum ne videant, et I dorsum eorum semper
incurva 193
, et cetera, quae non optando sunt dicta, sed optandi spe­
cie prophetando praedicta. Quid ergo mirum, si haec manifesta non
vident, quorum oculi sunt obscurati, ne videant? Quid mirum, si cae-
lestia non suspiciunt, qui ut in terrena sint proni, dorsum eorum
semper incurvum est? His enim verbis translatis a corpore vitia in-
cd
telleguntur animorum. Ista de Psalmis, hoc est de prophetia regis
David, satis dicta sint, ut aliquis modus sit. Ignoscant autem qui haec
legunt et cuncta illa noverunt, et de his, quae fortasse firmiora me
praetermisisse vel intellegunt vel existimant, non querantur.
0 0
psalmus add. M.
4x1
significantur M.
1 8 9
Ps 67, 21.
1 9 0
C f . H T E R O N T M U S , Lib. interpr. hebr. nom.:
1 9 1
M t 1, 21.
1 9 2
Ps 68, 22.
1 9 3
Ps 68, 23-24.
O DRŽAVI BOŽJOJ 17, 18,2 - 19 563
kako se ova ne bi raspala kao što se trupla običavaju raspadati, osim
00 onoga što je uskrsnuo trećega dana? Sto naravno ne mogu reći o
proroku i kralju Davidu.
A kliče i šezdeset i sedmi psalam: »Bog naš je Bog spašavanja, i
9
Gospodinu pripadaju izlazi smrti« . Što bi govorilo jasnije? Jer Bog
spašavanja je Gospodin Isus, i njegovo ime znači 'spasitelj' ili 'spaša­
vajući'. Naime razlog tome imenu naveden je kad se ono reklo prije
nego je rođen od djevice: »Rodit ćeš sina, i nadjeni mu ime Isus, jer
će on spasiti svoj narod od grijeha njegovih.« A budući da je krv 10
njegova prolivena radi oprosta tih grijeha, on zaista nije imao drugoga
izlaza iz ovoga života osim izlaza smrti. Stoga kad je rečeno: »Bog
naš je Bog spašavanja«, odmah je dodano: »I Gospodinu pripadaju
izlazi smrti«, da se pokaže kako će ih umiranjem spasiti. A l i u čuđe­
nju je rečeno: »I Gospodinu pripadaju«, kao da bi se reklo: 'Takav
je život smrtnika da ni sam Gospodin nije iz njega mogao izaći druk­
čije nego kroza smrt.'
19. A l i , budući da Židovi ni za dlaku ne popuštaju pred tako O šezdeset i
osmome psalmu,
bjelodanim svjedočanstvima toga proroštva, čak iako su ga susljedni u kojem se
događaji tako jasno i sigurno potkrijepili, zaista se u njihovu slučaju iznosi tvrdokorna
ispunjavaju riječi psalma što slijedi iza ovoga. Jer i tu, kad su u K r i ­ nevjernost
Židova. 1
stovoj osobi izrečene proročanski one stvari koje pripadaju njegovoj
muci, spomenuto je ono što se otkriva u evanđelju: »U jelo mi žuči
2
umiješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše.« A zatim, kao nakon
takve gozbe i pošto je poslužen takvim jestvinama, odmah dodade:
»Nek im stol pred njima bude zamka te odmazda i sablazan; nek im
se oči pomrače da ne vide i nek im se leđa zauvijek poviju« itd., što 3
sve nije rečeno kao želja, nego je proročki pretkazano u obliku želje.
Koje l i je onda čudo ako te bjelodanosti ne vide oni kojima su oči
pomračene, kako ne bi vidjeli? Koje je onda čudo ako nebesnine ne
zamjećuju oni što su sagnuti iznad zemnina, jer su im leđa zauvijek
povijena? U tim riječima preuzetim od tijela podrazumijevaju se ne­
dostaci duša.
A l i neka to rečeno bude dosta o psalmima, naime o proroštvu kralja
Davida, kako bi u raspri bilo mjere. Oni pak koji ovo čitaju a sve to
znaju, neka mi oproste, i neka se ne žale ako uviđaju ili pretpostav­
ljaju kako sam mimoišao dokaze koji su možda jači.
9
Ps 68 (67), 20. (Prijevod prema latinskom predlošku). Završne riječi u izvorniku
glase »exitus mortis«, što doslovno znači »izlazi smrti«, što dalje može značiti ili »izlaz od
smrti« i l i »izlaz u smrt«, a čini se da Augustin uzima u obzir oba značenja.
10
C C 72, 136. Mt 1,21. To jest: Jesus je grčki oblik hebrejskog imena Yeshua, koje navodno
znači 'Jahve je spasenje'.
1
Ps 69 u hebrejskoj Bibliji.
2
Ps 69 (68}, 22; Mt 27,34.48.
3
Ps 69 (68), 23,24. (Prijevod prema latinskom predlošku).
 564 DE civ. DEI 17, 20,1 O DRŽAVI BOŽJOJ 17, 20,1 565

Quae praenuntientur a Salomone deinceps [20-24] Proroštvo od Salomona do posljednjeg proroka [20-24]

Christi inimici 20. 1. Regnavit ergo David in terrena Ierusalem, filius caelestis
vocantur in Sa-
Ierusalem, divino multum testimonio praedicatus, quia et delicta
pientia et Ec-
clesiastico. eius tanta pietate superata sunt per saluberrimam paenitendi humi-
litatem, ut prorsus inter eos sit, de quibus ipse ait: Beati quorum
194
remissae sunt iniquitates et quorum tecta sunt peccata . Post hunc
regnavit eidem populo universo Salomon filius eius, qui, ut supra
195 ce
dictum est , patre suo v i v o coepit regnare. Hic bonis initiis malos
exitus habuit. Quippe secundae res, quae sapientium animos fati-
gant, magis huic obfuerunt, quam profuit ipsa sapientia, etiam nunc
196
et deinceps memorabilis, et tune longe lateque laudata . Prophetas-
se etiam ipse reperitur in suis libris, qui tres recepti sunt in aucto-
ritatem canonicam: Proverbia, Ecclesiastes et Canticum canticorum.
A l i i vero duo, quorum unus Sapientia, alter Ecclesiasticus dicitur,
CC 587 propter eloquii nonnullam similitudinem, ut Salo/monis dicantur,
obtinuit consuetudo; non autem esse ipsius non dubitant doctiores;
eos tamen in auctoritatem maxime oceidentalis antiquitus recepit
Ecclesia. Quorum in uno, qui appellatur Sapientia Salomonis, passio
Christi apertissime prophetatur. Impii quippe interfeetores eius
commemorantur dicentes: Circumveniamus iustum quia insuavis est
nobis et contrarius est operibus nostris et improperat nobis peccata
legis et infamat in nos peccata disciplinae nostrae. Promittit scien-
tiam Dei se habere et filium Dei se nominat. Factus est nobis in tra-
duetionem cogitationum nostrarum. Gravis est nobis etiam ad viden-
dum, quoniam dissimilis est aliis vita illius et immutatae viae eius.
Tamquam nugaces aestimati sumus ab illo, et abstinet se a viis nostris
quasi ab immunditiis; praefert novissima iustorum et gloriatur pa­
PL 555 trem Deum se habere. Videamus ergo si sermones illius veri sunt, I et
d
temptemus quae eventura sunt illi, et sciemus quae erunt novissima
illius. Si enim est iustus filius Dei, suscipiet illum et liberabit eum de
c%
manibus contrariorum. Contumelia et tormento interrogemus il­
ch
lum, ut sciamus reverentiam illius et probemus patientiam eius .
Morte turpissima condemnemus illum; erit enim ei respeetus ex ser-
monibus illius. Haec cogitaverunt et erraverunt; excaecavit enim illos
197
malitia ipsorum . In Ecclesiastico autem fides gentium futura prae-
dicitur isto modo: Miserere nostri, dominator Deus omnium, et im-
20. 1. David je dakle vladao u zemaljskom Jeruzalemu, kao sin O Davidovoj
vladavini i
nebeskog Jeruzalema, uveliko hvaljen prema božanskom svjedočan­ zaslugama, te o
stvu, jer su i grijesi njegovi prevladani tako velikom pobožnošću - u njegovu sinu
Salomonu, i o
najspasonosnijoj poniznosti pokajanja - te se doista nalazi medu proroštvima
onima o kojima sam kaže: »Blaženi oni kojima su opačine oproštene koja se tiču
Krista, a nalaze
1
i kojima su grijesi pokriveni.« Nakon njega vladaše cjelokupnim tim se ili u knjigama
koje se povezuju
narodom njegov sin Salomon, koji, kao što je već prije rečeno, poče s njegovim
2
vladati za očeva života. T i dobri počeci loše su završili. Jer blagosta­ spisima ili pak u
djelima koja su
nje, koje slabi duše mudraca, ovomu je više naudilo nego što mu je nedvojbeno
koristila sama mudrost, iako je ona kako sada, a bit će i ubuduće, i njegova.
tada bila nadugo i naširoko hvaljena. I o njemu se zna da je proroko­
vao u svojim knjigama, od kojih tri postadoše kanonske: Izreke, Pro­
povjednik i Pjesma nad pjesmama. Druge dvije, od kojih je jedna
Mudrost, a druga se naziva Crkvenica, zbog stanovite sličnosti izriča­
ja, po običaju se pripisuju Salomonu; dočim oni učeniji uopće ih ne
pridaju njemu; ali te je knjige Crkva, osobito zapadna, već odavnine
proglasila punovažnim.
U jednoj od tih knjiga, koja se naziva Mudrost Salomonova, nalazi se
najbjelodanije proroštvo o muci Kristovoj. Jer zaista su bezbožne
ubojice njegove oni koji se spominju kako govore: »'Postavimo za­
sjedu pravedniku, jer nam smeta, i protivi se našem ponašanju, pred­
bacuje nam prijestupe protiv Zakona i spočitava kako izdadosmo od­
goj svoj. O n se hvasta posjedom spoznaje o Bogu, i naziva se sinom
Gospodnjim. O n je ukor utjelovljeni našim mislima, sama njegova
pojava tišti našu dušu. Život njegov nije kao u ostalih i njegovo je
ponašanje nastrano. Smatra nas patvorinom i uklanja se od putova
naših kao od nečisti. O n svršetak pravednika proglašava sretnim, i
hvali se da mu je Bog otac. Pogledajmo jesu l i istinite riječi njegove,
istražimo kakav će biti njegov svršetak. Jer ako je pravednik Božji
sin, O n će se za nj zauzeti, i izbavit će ga iz ruku neprijateljskih. Zato
ga iskušajmo porugom i mukom, da istražimo blagost njegovu, i da
prosudimo strpljivost njegovu. Osudimo ga na smrt sramotnu, jer će
mu, kako veli, doći izbavljenje.' Tako oni misle, ali se varaju, jer ih
zloća njihova zasljepljuje.« 3

mitte timorem tuum super omnes gentes; extolle manum tuam super
gentes alienas et videant potentiam tuam. Sicut coram illis sanetifica- Dočim u Crkvenici buduća vjera naroda pretkazuje se ovako: »Smiluj
tus es in nobis, ita coram nobis magnificeris in illis, et agnoscant te nam se, Gospodaru, Bože svega svijeta, i pogledaj na nas, i prožmi
secundum quod et nos agnovimus te, quia non est Deus praeter te, strahom svojim sve narode! Podigni ruku protiv naroda tuđinskih, da
spoznaju tvoju moć. Kako si se u očima njihovim pokazao nama sve­
tim, tako se sada u očima našim pokaži velik prema njima. D a po­
^ vivente M. 4
rf
ventura M. znaju kao što znamo i mi da nema Boga osim tebe, Gospode.« To
c
§ manu M.
c h
ipsius M.

1 9 4
Ps 31, 1. 1

1 9 5
Ps 32 (31), 1. (Prijevod prema latinskom predlošku).
V . supra 17, 8, 3. 2
1 Kr 1,2. V i d i VIII poglavlje.
1 9 6
C f . SALLUSTIUS, De con. Catil, 11. 3
Mudr 2,12-21.
4
1 9 7
Sap 2, 12-21. Sir (ili Crkvenica) 36,1-5.
 566 DECIV. DEI 17, 20,1 -20,2
198
Domine . Hane optandi et precandi specie prophetiam per Iesum
Christum videmus impletam. Sed adversus contradictores non tanta
firmitate proferuntur, quae scripta non sunt in canone Iudaeorum.
Christus et Ec- 20. 2. In tribus vero illis, quos Salomonis esse constat et Iudaei
clesia praenun- canonicos habent, ut ostendatur ad Christum et Ecclesiam pertinere
tianturin , . . . . .
scriptis Salo- quod in eis eiusmodi reperitur, operosa disputatio necessaria est,
m o n i s
- quae nos ultra quam oportet, si nunc adhibetur, extendit. Tamen
quod in Proverbiis legitur, viros impios dicere: Abscondamus in terra
virum iustum iniuste, absorbeamus vero eum tamquam infernus vi­
ventem et auferamus eius memoriam de terra, possessionem eius pre-
tiosam apprehendamus , 199
non ita obscurum est, ut de Christo et pos-
cc 588 sessione eius / Ecclesia sine laboriosa expositione non possit intelle­
gi. Tale quippe aliquid etiam Dominus ipse Iesus per evangelicam
parabolam ostendit dixisse malos colonos: Hic est heres, venite, ocei-
200
damus eum, et nostra erit hereditas . Itemque illud in eodem libro,
quod iam ante perstrinximus, cum ageremus de sterili, quae peperit
201
septem , nonnisi de Christo et Ecclesia, mox ut fuerit pronuntia-
tum, consuevit intellegi ab eis, qui Christum sapientiam Dei esse no-
verunt: Sapientia aedificavit sibi domum et suffulsit columnas sep­
tem; immolavit suas victimas, miscuit in eratere vinum suum etpara-
vit mensam suam. Misit servos suos convocans cum excellenti praedi-
catione ad eraterem dicens: Quis est insipiens? Divertat ad me. Et
inopibus sensu dixit: Venite, manducate de meis panibus et bibite vi­
202
num quod miscui vobis . H i c certe agnoscimus Dei sapientiam, hoc
est Verbum Patri coaeternum, in utero virginali domum sibi aedifi-
casse corpus humanum et huic, tamquam capiti membra, Ecclesiam
subiunxisse, martyrum victimas immolasse, mensam in vino et pani­
bus praeparasse, ubi apparet etiam sacerdotium secundum ordinem
Melchisedech, insipientes et inopes sensu vocasse, quia, sicut dicit
203
Apostolus, infirma huius mundi elegit, ut confunderet fortia . Qui-
bus tamen infirmis quod sequitur dicit: Derelinquite insipientiam, ut
204
PL556 vivatis, et quaerite prudentiam, ut habealtis vitam . Participem au­
tem fieri mensae illius, ipsum est incipere habere vitam. N a m et in
alio libro, qui vocatur Ecclesiastes, ubi ait: Non est bonum homini,
205
nisi quod manducabit et bibet , quid credibilius dicere intellegitur,
quam quod ad participationem mensae huius pertinet, quam sacer­
2 0 6
dos ipse Mediator Testamenti N o v i exhibet secundum ordinem
Melchisedech de corpore et sanguine suo? Id enim sacrificium suc-
cessit omnibus illis sacrificiis Veteris Testamenti, quae immolaban-
tur in umbra futuri; propter quod etiam voćem illam in Psalmo tri-
cesimo et nono eiusdem Mediatoris per prophetiam loquentis agno­
scimus: Sacrificium et oblationem noluisti, corpus autem perfecisti
2 0 7
mihi q u i a pro illis omnibus sacrificiis et oblationibus corpus eius
1 9 8
Eccle 36, 1-5.
1 9 9
Prov 1, 12-13.
2 0 0
M t 21, 38.
2 0 1
V . supra 4, 4.
202 ^ Prop 8,15. (Prijevod prema latinskom predlošku).
P r o v 9 ?
O DRŽAVI BOŽJOJ 17, 20,1 - 20,2 567
proroštvo, u obliku želje i molitve, vidimo ispunjeno u Isusu Kristu.
Međutim, spisi koji nisu u židovskome kanonu nemaju toliku težinu
protiv naših prigovaratelja.
2. N u , u onim trima knjigama koje su prihvaćene kao Salomonove i
Židovi ih priznaju kao kanonske, potrebna je veoma naporna raspra­
.
va, da se dokaže kako se ono što je takvo u njima otkriveno tiče
Krista i njegove Crkve, te ako se štogod od toga sada poduzme, ras­
tegnut ćemo svoju raspravu više nego je potrebno. Pa ipak ono što
čitamo u Izrekama, kako govore bezbožni ljudi: »Skrijmo muža pra­
vedna nepravedno u zemlju, progutajmo ga živoga kao carstvo smrti,
i izbrišimo njegov spomen sa zemlje, naplijenimo se njegova drago­
cjena posjeda« - nije tako nejasno te se - i bez naporna tumačenja
- ne bi moglo shvatiti kao ono što se tiče Krista i njegova posjeda,
Crkve. Jer takvo nešto pokazuje i sam Gospodin Isus u evanđeoskoj
prispodobi, što rekoše opaki vinogradari: »Ovo je baštinik! Hajde!
6
Ubijmo ga, pa će nam pripasti njegova baština.«
Drugi je primjer u istoj knjizi, koji smo već prije tumačili, kad smo
se bavili nerotkinjom koja bijaše rodila sedmero, što su oni koji znaju
da je Krist mudrost Božja shvatili kako se tiče Krista i Crkve čim ovo
bijaše izrečeno: »Mudrost je sazidala sebi kuću i poduprla je na sedam
stupova. Poklala je svoje klanice, pomiješala svoje vino i postavila
svoj stol. Poslala je svoje djevojke da objave svrh gradskih visina:
'Tko je neiskusan, neka se svrati ovamo!' A nerazumnima govori:
'Hodite, jedite od mojega kruha i pijte vina koje sam pomiješala.'« 8
Tu zaista prepoznajemo Božju mudrost, to jest Riječ suvječnu Ocu,
što je u utrobi djevičanskoj sebi izgradila dom, tijelo ljudsko, te
njemu - kao glavi udove - pripojila Crkvu; da je prinijela žrtve muče­
nika, postavila stol s vinom i kruhom, gdje se javlja i svećeništvo po
redu Melkisedekovu, a pozvala je neiskusne i one lišene razboritosti,
jer kao što kaže apostol: »Izabra ono što je slabo u ovome svijetu, da
9
posrami jake.« A tima slabima kaže ovo što slijedi: »Ostavite ludost,
10
da biste živjeli, i tražite razboritost, kako biste život stekli.« A biti
dionikom za njezinim stolom, znači početak stjecanja života.
I u drugoj knjizi, koja se zove Propovjednik, gdje kaže: »Jer nema
11
dobra čovjeku osim što će jesti i piti« - što je vjerojatnije nego shva­
titi kako se to tiče dioništva za tim stolom, na koji sam svećenik i
posrednik Novoga zavjeta po redu Melkisedekovu postavlja od svo­
jega tijela i krvi? Jer ta žrtva slijedi iza svih onih žrtava Staroga za­
vjeta što se žrtvovahu kao sjena budućega; zbog toga i u psalmu tride­
set i devetome prepoznajemo glas istoga Posrednika što govori u pro­
roštvu: »Nisi htio žrtvu i prinošenje, ali si mi tijelo usavršio«, jer je 12
5
Izr i , 11-13. (Prijevod prema latinskom predlošku).
6
Mt 21,38.
7
1 Sam 2,5; vidi sprijeda 17,4,4.
8
Izr 9,1-5.
9
1 Kor 1,27. (Prijevod prema latinskom predlošku).
10
Izr 9,6. (Prijevod prema latinskom predlošku).
11
12
Ps 40 (39), 6. (Prijevod prema latinskom predlošku).
 D E CIV. D E I 17, 20,2 - 21
offertur et participantibus ministratur. Nam istum Ecclesiastem in
hac sententia manducandi et bibendi, quam saepe repetit plurimum-
que commendat, non sapere carnalis epulas voluptatis, satis illud
ostendit, ubi ait: Melius est ire in domum luctus quam ire in domum
cc 589 potus; et paulo post: Cor, inquit, salpientium in domo luctus et cor
208
insipientium in domo epularum . Sed illud magis commemoran-
dum existimo de hoc libro, quod pertinet ad civitates duas, unam
diaboli, alteram Christi, et earum reges diabolum et Christum: Vae
tibi, terra, inquit, cuius rex adulescens, et principes tui mane come-
dunt. Beata tu, terra, cuius rex tuus filius ingenuorum, et principes tui
209
in tempore comedunt, in fortitudine, et non in confusione . Adule-
scentem dixit diabolum propter stultitiam et superbiam et temerita-
tem et petulantiam ceteraque vitia, quae huic aetati adsolent abunda-
re; Christum autem filium ingenuorum, sanetorum scilicet Patriar-
eharum, pertinentium ad liberam civitatem, ex quibus est i n carne
210
progenitus . Principes illius civitatis mane manducantes, id est an­
te horam congruam, quia non exspectant opportunam, quae vera est,
in futuro saeculo felicitatem, festinanter beari huius saeculi celebri-
tate cupientes; principes autem civitatis Christi tempus non fallacis
beatitudinis patienter exspectant. Hoc ait: In fortitudine, et non in
confusione, quia non eos fallit spes, de qua dicit Apostolus: Spes au­
211
tem non confundit ; dicit et Psalmus: Etenim qui te exspectant, non
212
confundentur . Iam vero Canticum canticorum spiritalis quaedam
sanetarum est voluptas mentium i n coniugio illius regis et reginae
civitatis, quod est Christus et Ecclesia. Sed haec voluptas allegoricis
tegminibus involuta est, ut desideretur ardentius nudeturque iucun-
dius, et appareat sponsus, cui dicitur in eodem Cantico: Aequitas di-
213 214
lexit te , et sponsa, quae ibi audit: Caritas in deliciis tuis . Tacita
multa transimus cura huius operis terminandi.
PL557 21. Ceteri post Salomonem reges Hebraeorum vix inveniuntur
Quae fuerint per aliqua aenigmata dictorum suorum rerumve gestarum, quod ad
regna Iudae et
Israel. Christum et Ecclesiam pertineat, prophetasse, sive i n luda sive in
Israel. Sic enim appellatae sunt illius populi partes, ex quo propter
Salomonis offensam tempore filii eius Roboam, qui patri successit in
regnum, Deo vindicante divisus est. Proinde tribus decem, quas acce­
pit Hieroboam, servus Salomonis, rex eis i n Samaria constitutus,
proprie vocabantur Israel, quamvis hoc universi illius populi nomen
esset. Duabus vero tribubus, Iudae scilicet et Beniamin, quae prop-
2 0 8
Eccle 7, 2. 4.
209
E c c l e 10, 16-17.
2 1 0
Cf. Gal 4, 22-23.
2 1 1
Rom 5,5.
2 1 2
Ps 24, 3.
213
Cant 1, 3(sec. LXX).
214
C a n t 7,6(sec. LXX).
O DRŽAVI BOŽJOJ 17, 20,2 - 21
mjesto svih onih žrtava i prinošenja njegovo tijelo ponuđeno i poslu-
ženo dionicima. Naime ta knjiga Propovjednik, govoreći o jedenju i
pijenju (a što često ponavlja i uveliko ističe) ne misli na gozbe tjelesne
naslade, što dostatno pokazuje gdje kaže: »Bolje je ići u kuću gdje je
žalost nego u kuću gdje se pije«, i zatim malo poslije: »Srce je mudrih
ljudi u kući žalosti, a srce bezumnih u kući gozbe.« 13
N u , mnijem kako iz te knjige prije treba spomenuti ono što se tiče
dvaju gradova, jednoga đavlova, drugoga Kristova, te njihovih kra­
ljeva đavla i Krista: »Jao tebi, zemljo, kad ti je kralj premlad, i kne­
zovi se već ujutro goste. Blago tebi, zemljo, kad ti je kralj plemenit,
14
i knezovi ti u svoje vrijeme blaguju, radi okrepe, a ne radi o b m a n e . «
Tu đavla nazva premladim zbog gluposti, oholosti, naglosti i hirovito­
sti te ostalih poroka kojima običava obilovati to životno doba; dočim
Krista nazva plemenitim (sinom slobodnih ljudi), to jest svetih praota­
ca, što pripadaju slobodnome gradu, onih od kojih je on rođen u
puti. Knezovi prvoga grada su oni što se već ujutro goste, to jest prije
primjerena sata, jer ne čekaju prikladnu sretnost, koja je ona istinska
u budućem vijeku, užurbano želeći biti blaženi u glasovitosti ovoga
svijeta; dok knezovi Kristova grada strpljivo očekuju doba blaženstva
koje nije prijevarno. I kaže: »Radi okrepe, a ne radi obmane«, jer
nada ne obmanjuje one o kojima kaže apostol: »A nada ne obmanju­
15 16
j e « ; i psalam kaže: »Koji tebe očekuju neće biti obmanuti.«
Dočim Pjesma nad pjesmama nekakva je duhovna naslada svetih du­
ša, u svadbi kralja i kraljice toga grada, to jest Krista i Crkve. A l i tu
je naslada ovijena alegorijskim koprenama, kako bi se žudjelo što
vatrenije i razotkrivalo što radosnije, kako bi se pojavio mladoženja,
kojemu se kaže u istoj pjesmi: »Pravednost je tebe zavoljela« , i ne­ 17
18
vjesta, koja tu čuje: »Ljubav je u tvojim užicima«. Međutim, šutke
prelazimo preko mnogih stvari, u brizi da dovršimo ovo djelo.
21. U ostalih kraljeva nakon Salomona - bilo u Judi bilo u Iz­ O kraljevima
nakon Salomo­
raelu - jedva da se nalaze ikakva proroštva, u obliku zagonetki njiho­ na, bilo u Judi,
vih izreka i l i samih djela, a koja bi se ticala Krista i njegove Crkve. bilo u Izraelu.
Tako su naime nazvani dijelovi onoga naroda kad je podijeljen, po
Božjoj osveti zbog Salomonova zlodjela, a u doba njegova sina R o -
boama, koji bijaše naslijedio oca na prijestolju. Otada ono deset ple­
mena koja je primio Jeroboam, sluga Salomonov (postavljen za nji­
hova kralja u Samariji), posebno se nazivahu Izraelom, iako to bijaše
1
ime cjelokupnoga toga naroda. A dvama plemenima, naime Judi i
Benjaminu, dano je ime Juda, zbog Davida (kako vladavina njegove
Prop 7,2.4. (Dijelom prema latinskom predlošku).
Prop 10,16. (Prijevod dijelom prema latinskom predlošku).
Rim 5,5. (Prijevod prema latinskom predlošku).
Ps 25 (24), 3. (Prijevod prema latinskom predlošku).
Pnp 1,4. (Prijevod prema latinskom predlošku).
Pnp 1,7. (Prijevod prema latinskom predlošku).
1 Kr 12.
 570 D E CIV. D E I 17, 21 - 23
ter David, ne penitus regnum stirpis eius fuisset eradicatum, reman-
CC590 serat subiacentes civitati Ierusalem, Iudae nomen / fuit, quia ipsa
erat tribus unde David. Beniamin vero tribus altera ad idem regnum,
sicut dixi, pertinens erat, unde fuit Saul rex ante David. Sed simul
istae duae tribus, ut dictum est, luda vocabantur, et hoc nomine di-
scernebantur ab Israel, quod appellabantur proprie decem tribus ha-
bentes suum regem. N a m tribus Levi, quoniam sacerdotalis fuit, Dei,
non regum servitio mancipata, tertia decima numerabatur. Ioseph
quippe unus ex duodecim filiis Israel, non unam, sicut ceteri singu­
las, sed duas tribus fecit, Ephraem et Manassen. Verum tamen etiam
tribus Levi ad regnum Ierosolymitanum pertinebat magis, ubi erat
Dei templum, cui serviebat. Diviso igitur populo primus regnavit in
Ierusalem Roboam, rex luda, filius Salomonis, et in Samaria Hiero-
boam, rex Israel, servus Salomonis. Et cum voluisset Roboam tam-
quam tyrannidem divisae illius partis bello persequi, prohibitus est
populus pugnare cum fratribus suis dicente Deo per prophetam se
hoc fecisse. Unde apparuit nullum in ea re vel regis Israel vel populi
215
fuisse peccatum, sed voluntatem Dei vindicantis impletam . Qua
cognita pars utraque inter se pacata conquievit; non enim religionis,
sed regni fuerat facta divisio.
Elias reprobat 22. Verum rex Israel Hieroboam mente perversa non credens
idolorum cul-
tum in regno Deo, quem veracem promisso sibi regno datoque probaverat, timuit
Israel. ne veniendo ad templum Dei, quod erat in Ierusalem, quo secundum
divinam legem sacrificandi causa universae i l l i genti veniendum fuit,
seduceretur ab eo populus et stirpi David tamquam regio semini red-
216
deretur , et instituit idolatriam" in regno suo et populum Dei se­
cum simulacrorum cultu obstrictum nefanda impietate decepit. Nec
tamen omnimodo cessavit Deus non solum illum regem, verum etiam
PL 558 successores eius et impietatis imi/tatores populumque ipsum argue-
re per Prophetas. N a m i b i exstiterunt et magni i l l i insignesque Prop-
hetae, qui etiam mirabilia multa fecerunt, Helias et Helisaeus disci-
pulus eius; i b i etiam dicenti Heliae: Domine, prophetas tuos occide-
runt, altaria tua suffoderunt, et ego relictus sum solus, et quaerunt
CC 591 animam meam, responsum / est esse illic septem milia virorum, qui
217
non curvaverunt genua contra B a h a l .
Quae fuerint 23. Iterumque in regno luda pertinente ad Ierusalem etiam re­
res gestae re­
gnorum Israel gum succedentium temporibus non defuerunt Prophetae; sicut Deo
et Iudae. placebat eos mittere vel ad praenuntiandum, quod opus erat, vel ad
corripiendam peccata praecipiendamque iustitiam. N a m et illic, etsi
longe minus quam in Israel, tamen exstiterunt reges, qui suis impie-
tatibus Deum graviter offenderent et moderatis flagellis cum populo
idololatriam M.
215
C f . 3 R e g 12, 20-24.
O DRŽAVI BOŽJOJ 17, 21 - 23 571
loze ne bi bila posve iskorijenjena), i ona ostadoše podvrgnuta gradu
Jeruzalemu; to im je ime dano, jer i sam David bijaše iz plemena
Juda. I kao što rekoh, Benjamin bijaše drugo pleme, što je pripadalo
tom istom kraljevstvu, a iz njega bijaše Saul, kralj prije Davida. Ta
dva plemena zajedno, kako je rečeno, nazvana su Juda; i tim se ime­
nom razlikovahu od Izraela, kojim se opet posebice nazivalo onih
deset plemena što su imala vlastitog kralja. A pleme Levi, koje je
bilo svećeničko te je bilo posvećeno službi Bogu, a ne kraljevima,
računalo se kao trinaesto. Dočim Josip, jedan od dvanaest sinova
Izraelovih, nije osnovao jedno pleme, kao što učiniše ostali, nego dva
plemena, Efrajim i Manaše. Pa ipak je i pleme Levijevo više pripa­
dalo kraljevstvu jeruzalemskom, gdje bijaše hram Božji, u kojem je
ono služilo.
Dakle, pošto je narod razdijeljen, prvi je u Jeruzalemu vladao Ro­
boam, kralj Jude, sin Salomonov, a u Samariji Jeroboam, kralj Izrae­
la, sluga Salomonov. I kad Roboam ushtjede sam zaratiti na njega,
kao protiv samo vladara onog podijeljenog dijela, spriječeno je da se
narod bori protiv svoje braće, i to po naredbi Boga a na usta proroka,
2
koji reče kako je to od njega poteklo. Tu se pokazalo kako ne bijaše
u toj stvari posrijedi ni grijeh kralja Izraela a ni naroda, nego se ispu­
nila Božja volja o kazni. Spoznavši to oba dijela sklopiše mir i održa­
vahu ga, jer to ne bijaše raskol vjere, nego kraljevstva.
22. A l i kralj Izraela Jeroboam ne vjerujući svojim izopačenim O Jeroboam u,
koji bezbožjem
umom u Boga (iako mu je O n istinito održao svoje obećanje i dao kumirstva
mu kraljevstvo), pobojavši se da ne bi odlaskom u hram Božji, koji izopači narod
sebi podređen,
bijaše u Jeruzalemu - kamo prema božanskome zakonu bijaše duž­ iako Bog nije
nost odlaziti cijelomu narodu radi žrtvovanja - puk se njegov od- prestao nadahnji­
vati proroke i
vrgnuo od njega te vratio Davidovoj lozi, kao kraljevskome sjemenu, štititi mnoge od
- uveo je kumirstvo u svojem kraljevstvu i zaveo narod Božji da se u grijeha kumir­
stva.
neizrecivu bezbožju oda štovanju kipova. Pa ipak, Bog nije prestajao
preko svojih proroka koriti na svaki način ne samo kralja nego i nje­
gove nasljednike, nasljedovatelje u tome bezbožju, a i sam narod.
Tada se pojaviše i veliki i značajni proroci, koji počiniše mnoga ču­
desa kao Ilija i njegov učenik Elizej; i kad je Ilija rekao: »Gospodine,
proroke tvoje pobiše, oboriše tvoje žrtvenike, i sam sam ostao, a
1
traže da i meni uzmu život,« odgovoreno mu je kako se tu nalazi
sedam tisuća muževa, koji nisu svinuli koljena pred Baalom.
23. Isto tako u kraljevstvu Juda, što je pripadalo Jeruzalemu, nije O različitu
stanju svakoga
manjkalo proroka ni u vremenima kraljeva što su slijedili, kako se od hebrejskih
već Bogu svidjelo da ih pošalje: bilo radi najave što je trebalo učiniti, kraljevstava, sve
dok oba naroda
bilo da ih ukori zbog grijeha i potakne na pravednost. Jer i tu, iako nisu u različito
mnogo manje nego u Izraelu, pojavljivali su se kraljevi koji svojim vrijeme odve­
dena u sužanj-
bezbožjem teško vrijeđahu Boga te su, zajedno s narodom njima slič- stvo, a Juda se
1 Kr 12,24.
1 Kr 19,10. (Prijevod prema latinskom predlošku).
 572 DECIV. DEI 17, 23 - 24 O DRŽAVI BOŽJOJ 17, 23 - 24 573

simili plecterentur. Piorum sane regum merita i b i non parva laudan-
tur; in Israel autem reges alios magis, alios minus, omnes tamen re-
probos legimus. Utraque igitur pars, sicut iubebat divina providentia
vel sinebat, variis et erigebatur prosperitatibus et adversitatibus
c l
premebatur, et sic affligebatur non solum externis, verum et inter
se civilibus bellis, ut certis existentibus causis misericordia Dei vel
ira patesceret, donec eius indignatione crescente universa gens a
Chaldaeis debellantibus non solum subverteretur i n sedibus suis,
sed etiam ex maxima sui parte transferretur in terras As sy rio rum;
218
prius illa pars, quae vocabatur Israel i n tribubus decem ; postea
vero etiam Iudas, eversa Ierusalem et templo illo nobilissimo; in qui-
219
bus terris per annos septuaginta captivum egit o t i u m . Post quos
220
inde dimiš sa templum, quod eversum fuerat, instauravit ; et quam-
vis plurimi eius in alienigenarum degerent terris, non habuit tamen
deinceps duas regni partes et duos diversos in singulis partibus re­
ges; sed i n Ierusalem princeps eorum erat unus, atque ad Dei tem­
plum, quod ibi erat, omnes undique, ubicumque essent et undecum-
que possent, per certa tempora veniebant. Sed nec tune eis hostes ex
aliis gentibus expugnatoresque defuerunt; nam etiam Romanorum
iam tributarios eos Christus invenit.
Quae fuerit 24. Toto autem illo tempore, ex quo redierunt de Babylonia, post
prophetia Malachiam, Aggaeum et Zachariam, qui tune prophetaverunt, et
usque ad Ioan-
nem. Esdram non habuerunt Prophetas usque ad Salvatoris adventum, ni­
221 222
si alium Zachariam patrem Ioannis et Elisabeth eius uxorem ,
223
Christi nativitate iam proxima, et eo iam nato Simeonem senem et
224
P L 559 Annam viduam iamque grandae/vam et ipsum Ioannem novissi-
225
m u m ; qui iuvenis iam iuvenem Christum non quidem futurum
praedixit, sed tamen ineognitum prophetica cognitione monstra-
226
v i t ; propter quod ipse Dominus ait: Lex et Prophetae usque ad
CC 592 Ioannem . I Sed istorum quinque Prophetatio ex Evangelio nobis
221
poslije vratio u
nim, šibani primjerenom kaznom. Istina, zasluge pobožnih kraljeva svoje kraljevstvo,
tu su se uveliko hvalile; dočim u Izraelu, kako čitamo, svi kraljevi koje je napokon
potpalo pod
bijahu opaki, neki manje neki više. Zbog toga su oba dijela (kao što rimsku ovlast.
je već božanska promisao ili nalagala i l i dopuštala) bila i l i podizana
različitim uspjesima i l i pak pritiskivana nedaćama, a pogađali su i h
ne samo izvanjski ratovi nego i oni međusobni građanski, da bi se
vidjelo kako je Bog zbog određenih razloga pokazivao svoje milosrđe
ili gnjev, sve dok njegova srdžba nije toliko porasla te je cjelokupni
puk svladan od Kaldejaca ne samo na svojim staništima nego je povrh
toga najvećim dijelom preseljen u zemlju Asiraca; i to prvo onaj dio
što se sastojao od deset plemena i nazivao se Izraelom; a zatim i
Juda, pošto je razoren Jeruzalem i onaj najglasovitiji hram; u tim
zemljama oni provedoše sedamdeset godina u mirnu sužanjstvu. Na­
kon toga vremena dopušteno im je da se vrate, te obnoviše porušeni
hram; pa ipak su mnogi od njih još prebivali u zemljama inorodaca;
nakon toga nisu više imali dva dijela kraljevstva i posebne kraljeve u
svakome od njih, nego im bijaše jedan vladar u Jeruzalemu; i sa svih
strana, gdje god se nalažahu i odakle god su mogli, u određenim
razdobljima dolazili su u hram Božji koji se tu nalažaše. N u ni tada
im nije manjkalo iz tuđinskih naroda neprijatelja i osvojitelja, jer i
Isus ih je zatekao kao rimske podložnike.
24. A u cijelo ono vrijeme otkad se vratiše iz Babilonije (nakon O prorocima
koji ili bijahu
Malahije, Hagaja, Zaharije, koji tada prorokovahu, te još Ezre) nisu posljednji među
imali proroka sve do Spasiteljeva dolaska, osim onoga drugoga Zaha- Židovima, ili su
pak prema
rija, oca Ivanova, i Elizabete, njegove žene, kad se već bližilo K r i ­ evanđeoskoj
povijesti živjeli u
stovo rođenje; a pošto se on rodio, osim starca Šimuna, i udovice
vrijeme Kristova
A n e već u poodmakloj dobi, te osim samoga Ivana, posljednjeg od rođenja.
njih. Naravno, budući sam Ivan mlad, on o mladomu Kristu nije pro­

228 rekao da će doći, nego je njega nepoznata pokazao proročkom spo­

nota est, ubi et ipsa Virgo M a t e r Domini ante Ioannem prophetas-
znajom; zbog toga i sam Gospodin kaže: »Zakon i proroci sve do
se invenitur. Sed hane istorum prophetiam Iudaei reprobi non acei- 1
Ivana.« N u proročanstva tih petoro poznata su nam iz evanđelja,
piunt; aeceperunt autem, qui ex eis innumerabiles Evangelio credi-
gdje se pokazuje kako je prije Ivana proricala sama i djevica majka
derunt. Tune enim vere Israel divisus est in duo divisione illa, quae
Gospodinova. A l i njihovo proroštvo odbačeni Židovi ne prihvaćaju,
PL 560 per Samuelem prophetam Sauli regi / est immutabilis praenuntia-
229 iako su ga prihvatili nebrojeni između njih koji uzvjerovaše u evanđe­
t a . Malachiam vero, Aggaeum, Zachariam et Esdram, etiam Iudaei
lje. Tada je Izrael zaista podijeljen na dvoje onim nepromjenjivim
c l
raskolom koji je kralju Šaulu prorekao prorok Samuel. Dočim Mala-
etiam M. hiju, Hagaja, Zahariju i Ezru čak i odbačeni Židovi ubrajahu među
2 1 8
Cf. 4 Reg 17.
2 1 9
Cf. 4 Reg 25.
2 2 0
Cf. Esd3,7-4, 22.
2 2 1
C f . L c 1,67.
2 2 2
C f . L c l , 24.
223
C f . L c 2 , 27.
2 2 4
Cf. Lc 2, 36.
2 2 5
Cf. Mc 1,4; Lc 3, 2; Mt 3, 1.
2 2 6
Cf. Io 1,29-35.
2 2 7
Cf. Mt 11, 13.
2 2 8
C f . L c 1,46-55.
2 2 9
Cf. 1 Reg 15, 28. 1
Mt 11,13. (Prijevod prema latinskom predlošku).

574 D E CIV. D E I 17, 24
reprobi in auctoritatem divinam receptos novissimos habent. Sunt
enim et scripta eorum, sicut aliorum, qui in magna multitudine Prop­
hetarum perpauci ea scripserunt quae auctoritatem canonis obtine-
rent. De quorum praedictis, quae ad Christum Ecclesiamque eius
pertinent, nonnulli mihi in hoc opere video esse ponenda; quod com-
modius fiet adiuvante Domino sequenti libro, ne hunc tam prolixum
ulterius oneremus.
O DRŽAVI BOŽJOJ 17, 24 575
posljednje proroke s kanonskom ovlašću. Postoje naime i njihovi spi­
si, kao u onih drugih, koji su malobrojni u golemome mnoštvu pro­
roka napisali knjige, koje su stekle kanonski ugled. I vidim kako u
ovo djelo trebam unijeti neka od njihovih proroštava koja se tiču K r i ­
sta i njegove Crkve, što će se prikladnije obaviti - uz pomoć Božju -
u slijedećoj knjizi, kako ne bismo još više opteretili ovu što je već
toliko opsežna.
 KNJIGA XVIII.

Pravi sadržaj XVIII. knjige je povijesna evolucija dviju država na političkom,

religioznom i kulturnom planu od Abrahama do konačnog ustrojstva kršćanskog i
katoličkog svijeta. Tri su faze. U prvoj se nalazi povijesna i religiozna poredba sinkro-
ničnim terminima, u drugoj se naznačuje poredba terminima kulture, u trećoj se svraća
pozornost na istodobno postojanje dviju država. Prva faza Božje države ide od Abra­
hama do Ezekije. Prva faza svjetovne države odnosi se na prevlast asirskog carstva s
pripojenim kraljevstvima Sikijona, Arga i Atene i seže sve do sutona asirskog carstva
(prvi Babilon, veli Augustin), tj. sve do premještanja civilne prevlasti s Istoka na
Zapad, tj. u Italiju i u Rim, drugi Babilon. Često se ukazuje na mitove, oblike kulta
i obrede poganstva kako u Egiptu tako u Grčkoj, u Italiji i u Rimu (1-26).
Druga faza koja odgovara drugom dijelu knjige, kako to naznačuje sam Augu­
stin, odnosi se na sadržaj spisa šesnaestorice proroka, malih i velikih, i to kronološkim
redom, napose na njihov navještaj Krista i Crkve. Podvlači se prednost i naročito
prevlast proročkog nauka nad različitim teorijama filozofskih škola (27-44).
Treća faza je preludij gotovo ujedinjenog civilnog svijeta za helenističkog razdob­
lja zaslugom Aleksandra Velikog koji je olakšao širenje kršćanstva. Kršćanstvo počinje
rođenjem Isusovim, a službeno Duhovima kada kreće u osvajanje svijeta apostolskim
propovijedanjem, vjerom mučenika, prevladavanjem zabluda, mržnji i neprijateljstava
(45-54).

FIRENZE, Bibl. Naz. Centrale

Ms. II-I-112 c. 316v.
Prizori iz života Sv. Augustina
 BREVICULUS SAŽETAK

cc xxxv 1. De his, quae usque ad tempora Salvatoris decem et septem volumini-

bus disputata sunt.
O događajima sve do razdoblja Spasiteljeva koji su pretresani u pret- 1.
2. De terrenae civitatis regibus atque temporibus, quibus ab exortu Abra­
hodnih sedamnaest knjiga.
hae sanetorum tempora supputata conveniunt.
O kraljevima i vremenima zemaljskoga grada, kojima odgovaraju vre- 2.
3. Quibus regnantibus apud Assyrios atque Sicyonios Abrahae centena-
mena svetih računana od Abrahamova rođenja.
rio Isaac de promissione sit natus, vel ipsi Isaac sexagenario Esau et
Koji kraljevi vladahu u Asiraca i u Sikionu kad je prema obećanju 3.
Iacob gemini de Rebecca sint editi.
stogodišnjaku Abrahamu rođen Izak, ili samomu šezdeseto godišnjaku
4. De temporibus Iacob et filii eius Ioseph.
Izaku blizanci Ezav i Jakov od Rebeke.
5. De Api rege Argivorum, quem Aegyptii Serapim nominatum divino
O dobu Jakova i njegova sina Josipa. 4.
honore coluerunt.
O Apisu, kralju Argivaca, kojega su Egipćani pod imenom Serapis 5.
6. Quo regnante apud Argivos, quove apud Assyrios, Iacob in Aegypto sit
štovali božanskom čašću.
mortuus.
Tko je vladao u Argivaca i Asiraca kad je Jakov umro u Egiptu. 6.
7. Quorum regum tempore Ioseph in Aegypto defunetus sit.
Za vladavine kojega kralja bijaše Josip umro u Egiptu. 7.
8. Quorum regum aetate Moyses natus sit, et quorum deorum eisdem
U doba kojih kraljeva bijaše rođen Mojsije, i koji su se bogovi tada 8.
temporibus sit orta religio.
štovali.
9. Quando Atheniensium sit civitas condita, et quam causam nominis
Kad je osnovan grad Atenjana, i kojim razlogom Varon objašnjava 9.
eius Varro perhibeat.
njegovo ime.
10. Quid Varro tradat de nuncupatione Areopagi et de diluvio Deucalio-
nis.
Sto Varon iznosi o imenovanju Areopaga i o Deukalionovu potopu. 10.
U koje doba izvede Mojsije narod Božji iz Egipta, i za vladavine kojih 11.
11. Quo tempore Moyses populum Dei ex Aegypto eduxerit, et Iesus Nave,
qui eidem successit, quorum regum aetate sit mortuus.
kraljeva umrije Jošua, koji ga je naslijedio.
O obredima u počast lažnih bogova, koje kraljevi Grčke ustanoviše u 12.
12. De sacris falsorum deorum, quae reges Graeciae illis temporibus insti-
tuerunt, quae ab exitu Israel ex Aegypto usque ad lesu Nave obitum
ono doba koje se računa od izlaska Izraela iz Egipta pa do smrti Jošue.
dinumerantur.
Kakve su izmišljene priče nastale u ono doba kad suci stadoše vladati 13.
Hebrejima.
13. Qualium fabularum figmenta exorta sint eo tempore, quo Hebraeis
Iudices praeesse coeperunt.
O bogoslovnim pjesnicima. 14.
14. De theologis poetis.
O propasti kraljevstva Argivaca, u doba kad je Piko, Saturnov sin, 15.
15. De oceasu regni Argivorum, quo tempore apud Laurentes Picus Satur-
prvi stekao očevo kraljevstvo među Laurenćanima.
ni filius regnum patris primus accepit.
O Diomedu, koji postade bogom nakon pada Troje, dok se o njego- 16.
16. De Diomede post excidium Troiae in deos relato, cuius socii crediti
vim druzima vjeruje kako su pretvoreni u ptice.
sunt in volucres esse conversi.
Što je Varon iznio o nevjerojatnim prijetvorima ljudi. 17.
17. De ineredibilibus commutationibus hominum quid Varro tradiderit.
Što treba misliti o preobrazbama koje se preko umijeća zloduha, čini 18.
18. Quid credendum sit de transformationibus, quae arte daemonum ho-
se, događaju ljudima.
minibus videntur aceidere.
O tome kako je Eneja stigao u Italiju u ono doba kada je Hebrejima 19.
cc xxxvi 19. Quod eo tempore Aeneas in Italiam venerit, quo Labdon Iudex prae-
kao sudac vladao Labdon.
sidebat Hebraeis.
O nasljeđivanju kraljevstva u Izraelaca nakon razdoblja sudaca. 20.
20. De successione ordinis regii apud Israelitas post ludicum tempora.
O kraljevima Lacija od kojih su prvi, Eneja, i dvanaesti, Aventin, 21.
21. De regibus Latii, quorum primus Aeneas et duodecimus Aventinus dii
pretvoreni u bogove.
facti sunt. Rim je osnovan u ono doba kad je prestalo kraljevstvo Asiraca i kad 22.
22. Quod eo tempore Roma sit condita, quo regnum Assyriorum intercidit
u Judi vladaše Ezekija.
et quo Ezechias regnabat in luda. O eritrejskoj Sibili, o kojoj se zna kako je među ostalim Sibilama ispje- 23.
23. De Sibylla Erythraea, quae inter alias Sibyllas cognoscitur de Christo
vala mnoga proroštva o Kristu.
evidentia multa cecinisse.
 580 BREVICULUS SAŽETAK 581

24. Quod regnante Romulo septem Sapientes claruerint, quo tempore de­ Za Romulove vladavine na glasu bijahu sedam mudraca, u doba kad 24.
cem tribus, quae Israel dicebantur, in captivitatem a Chaldaeis ductae je deset plemena nazivanih Izrael bilo odvedeno u kaldejsko sužanj-
sunt, idemque Romulus mortuus divino honore donatus est. stvo, a istom su Romulu nakon smrti podijeljene božanske počasti.

25. Qui philosophi enituerint regnante apud Romanos Tarquinio Prisco,

Koji su se filozofi proslavili dok je u Rimljana vladao Tarkvinije Pri- 25.
apud Hebraeos Sedechia, cum Ierusalem capta est templumque sub-
versum. sko, nad Hebrejima Sidkija, kad je Jeruzalem osvojen a hram porušen.
26. Quod eo tempore, quo impletis septuaginta annis Iudaeorum est reso-
luta captivitas, Romani quoque a dominatu sint regio liberati. U ono vrijeme kada nakon sedamdeset navršenih godina prestade ži- 26.
27. De temporibus Prophetarum, quorum oracula habentur in libris qui- dovsko sužanjstvo, i Rimljani se oslobodiše kraljevske vlasti.
que tune de vocatione gentium multa cecinerunt, quando Romano- O vremenima proroka, kojih se proroštva nalaze u knjigama a koji 27.
rum regnum coepit Assyriormque defecit. pretkazaše mnogo toga o pozivu pogana u doba kad je rimsko carstvo
28. De his, quae ad Evangelium Christi pertinent, quid Osee et Amos počelo a asirsko prestalo.
prophetaverint. O proroštvima Hošea i Amosa koja se tiču Kristova evanđelja. 28.
29. Quae ab Isaia de Christo et Ecclesia sint praedicta.
30. Quae Michaeas, et Ionas et IoelNovo Testamento congruentiaprophe­
taverint. 0 onome što je Izaija pretkazao o Kristu i Crkvi. 29.
31. Quae in Abdia et Naum et Ambacu de salute mundi in Christo prae- Što su Mihej, Jona i Joel prorekli o Novome zavjetu. 30.
nuntiata reperiantur. Što se nalazi pretkazano o spasu svijeta u Kristu, u Obadije, Nahuma 31.
32. De prophetia quae in oratione Ambacu et Cantico continetur. 1 Habokuka.
33. De Christo et vocatione Gentium quae Ieremias et Sophonias prophe- O proroštvu sadržanu u Habakukovoj molitvi i pjesmi. 32.
tico Špiritu sint praefati. Što su Jeremija i Sefanija proročkim duhom pretkazali o Kristu i po- 33.
34. De prophetia Danielis et Ezechielis, quae in Christum Ecclesiamque zivu Nežidova.
coneordat. O proroštvu Daniela i Ezekiela koje je u skladu s Kristom i Crkvom. 34.
35. De trium prophetarum vaticinio, id est Aggaei, Zachariae et Mala- O proroštvu trojice proroka, to jest: Hagaja, Zaharije i Malahije. 35.
chiae. O Ezri i knjigama Makabejaca. 36.
36. De Esdra et libris Machabaeorum. O tome kako je proročko učenje drevnije od bilo kojeg izvora pogan- 37.
cc xxxvii 37. Quod prophetica auctoritas omni origine gentilis philosophiae inve- ske filozofije.
niatur antiquior. O tome kako crkveni kanon nije prihvatio spise nekih svetaca zbog 38.
38. Quod quaedam sanctorum scripta ecclesiasticus canon propter ni- njihove prevelike starine da se na osnovu njih ne bi lažne stvari ispre­
miam non receperit vetustatem, ne per oceasionem eorum falsa veris plele s istinskima.
insererentur. O hebrejskim spisima koji se od iskona nalaze u vlastitom jeziku. 39.
39. De hebraicis litteris, quae numquam in suae linguae proprietate non
fuerint. O najlažljivijoj taštini Egipćana, koja njihovoj znanosti pripisuje sta- 40.
40. De Aegyptiorum mendacissima vanitate, quae antiquitati scientiae rost od stotinu tisuća godina.
suae centum milia ascribit annorum. O neslaganjima filozofskih mnijenja i o skladu crkvenog kanona Sve- 41.
41. De philosophicarum opinionum dissensionibus, et canonicarum apud tog pisma.
Ecclesiam concordia Scripturarum. O uredbi Božje promisli kojom se Sveto pismo Starog zavjeta prevelo 42.
42. Qua dispensatione providentiae Dei Scripturae sacrae veteris Testa­ s hebrejskog na grčki, kako bi ga upoznali i Nežidovi.
menti ex hebraeo in graeeum eloquium translatae sint, ut Gentibus
innotescerent.
43. De auctoritate Septuaginta interpretum, quae, salvo honore hebraei O ugledu i važnosti Sedamdesetonce prevoditelja, koje - uz dužno što- 43.
stili, omnibus sit interpretibus praeferenda. vanje hebrejskog izričaja - treba pretpostaviti svima ostalima.
44. Quid intellegendum sit de Ninevitarum excidio, cuius denuntiatio in Kako treba shvatiti ono o propasti Ninive, koju hebrejski predložak 44.
hebraeo quadraginta dierum spatio tenditur, in Septuaginta autem najavljuje za četrdeset dana, a Septuaginta za samo tri dana.
tridui brevitater coneluditur.
45. Quod post instaurationem templi prophetas Iudaei habere destiterint O tome kako su nakon obnove hrama Židovi prestali imati proroke i 45.
et exinde usque ad nativitatem Christi continuis adversitatibus sint kako su otada pa do Kristova rođenja trpjeli neprestane nevolje, a
afflicti, ut probaretur alterius templi aedificationem propheticis voci- kako bi se dokazalo da su proročki glasovi obećavali izgradnju dru­
bus fuisse promissam. goga hrama.
 582 BREVICULUS SAŽETAK 583

46. De ortu Salvatoris nostri, secundum quod Verbum caro factum est, et
de dispersione Iudaeorum per omnes gentes, sicut fuerat propheta-
tum.
47. An ante tempora christiana aliqui fuerint extra Israeliticum genus,
qui ad caelestis civitatis consortium pertinerent.
48. Prophetiam Aggaei, qua dixit maiorem futuram gloriam domus Dei,
quam primum fuisset, non in reaedificatione templi, sed in Ecclesia
Christi esse completam.
49. De indiscreta multiplicatione Ecclesiae, qua in hoc saeculo multi re-
probi miscentur electis.
50. De praedicatione Evangelii, quae per passiones praedicantium clarior
et potentior facta est.
cc xxxviii 51. Quod etiam per haereticorum dissensiones fides catholica roboretur.
52. An credendum sit, quod quidam putant, impletis decem persecutioni-
bus, quae fuerunt, nullam iam superesse praeter undecimam, quae in
ipso Antichristi tempore sit futura.
53. De tempore novissimae persecutionis nulli hominum revelato.
54. De stultissimo mendacio paganorum, quo christianam religionem
non ultra trecentos sexaginta quinque annos mansuram esse finxe-
runt.
O rođenju našeg Spasitelja, pri kojem je Riječ postala put, i o rasprše- 46.
nosti Zidova među sve narode, kako i bijaše prorečeno.
Da li prije kršćanskoga doba postojahu neki izvan izraelskoga roda 47.
koji su pripadali zajednici nebeskoga grada?
Hagajevo proroštvo, u kojem reče kako će buduća slava doma Božjeg 48.
biti veća nego što bijaše prvotno, nije se ispunilo u obnovi hrama,
nego u Kristovoj Crkvi.
O mješovitoj umnozbi Crkve, pri čemu se na ovome svijetu uz izabra- 49.
nike nalaze i mnogi odbačenici.
O propovijedanju evanđelja, što postade slavnije i moćnije po mukama 50.
svojih propovjednika.
Kako je katolička vjera osnažena čak i samim razmiricama krivovjera- 51.
ca.
Treba li vjerovati, kao što neki misle, da pošto se ispunilo deset prošlih 52.
progona, više ih neće biti osim onoga jedanaestoga, koji će biti u doba
Antikrista.
O vremenu posljednjega progona, koje nije otkriveno ni jednomu čo- 53.
vjeku.
O najglupljoj laži pogana, kojom izmisliše kako kršćanska vjera neće 54.
trajati više od tri stotine šezdeset i pet godina.
 LIBER DECIMUS OCTAVUS
DUAE CIVITATES COMPARANTUR IN PROCURSU RERUM GESTARUM
Duae civitates in procursu temporum comparantur [1-26]
PL559-CC592 1. De civitatum duarum, quarum Dei una, saeculi huius est al-
1111 d g e t e r a n u a 3 e s t u a n t u m ac
staTint ' * ^ ' <l * hominum genus pertinet, etiam ista
peregrina, exortu et procursu et debitis finibus me scripturum esse
promisi, cum prius inimicos civitatis Dei, qui conditori eius Christo
deos suos praeferunt et livore sibi perniciosissimo atrociter invident
Christianis, quantum me adiuvaret eius gratia, refellissem, quod vo-
luminibus decem prioribus feci. De hac vero mea, quam modo com-
memoravi, tripertita promissione decimum sequentibus quattuor li-
bris ambarum est digestus exortus, deinde procursus ab homine pri­
mo usque ad diluvium libro uno, qui est huius operis quintus deci-
mus, atque inde usque ad Abraham rursus ambae, sicut in tempori­
bus, ita et in nostris litteris cucurrerunt. Sed a patre Abraham usque
ad regum tempus Israelitarum, ubi sextum decimum volumen absol-
vimus, et inde usque ad ipsius in carne Salvatoris adventum, quou-
sque septimus decimus liber tenditur, sola videtur in meo stilo cu-
currisse Dei civitas; cum in hoc saeculo non sola cucurrerit, sed am-
cc 593 bae / utique in genere humano, sicut ab initio, simul suo procursu
tempora variaverint. Verum hoc ideo feci, ut prius, ex quo apertiores
Dei promissiones esse coeperunt, usque ad eius ex virgine nativita-
tem, i n quo fuerant quae primo promittebantur implenda, sine inter-
pellatione a contrario alterius civitatis ista, quae Dei est, procurrens
distinctius appareret; quamvis usque ad revelationem Testamenti
Novi non in lumine, sed in umbra cucurrerit. Nunc ergo, quod inter-
miseram, video esse faciendum, ut ex Abrahae temporibus quomodo
PL560 etiam illa cucurrerit, quantum satis videtur, / attingam, ut ambae
inter se possint consideratione legentium comparari.
Quae sint utili- 2. 1. Societas igitur usquequaque mortalium diffusa per terras et
tates et cupidi- in locorum quantislibet diversitatibus unius tamen eiusdemque na­
tates terrenae
civitatis. turae quadam communione devincta utilitates et cupiditates suas
quibusque sectantibus, dum i d quod appetitur aut nemini aut non
b
omnibus sufficit, quia non est idipsum, adversus se ipsam plerum-
nunc add. M.
OSAMNAESTA KNJIGA
USPOREĐIVANJE DVIJU DRŽAVA TIJEKOM POVIJESTI
Dvije države kroz povijest [1-26]
1. Obećao sam kako ću pisati o podrijetlu, razvoju te određenim o događajima
s v
svrhama dvaju gradova - od kojih je jedan grad Božji, a drugi ovoga s p ^^
svijeta, i prvi hodočasti u ovome drugome, koliko se tiče ljudskoga su pretresani u
roda; pošto sam prvo (onoliko koliko mi je pomogla Božja milost) j*dL^£st
pobio neprijatelje grada Božjega, koji utemeljitelju njegovu, Kristu, knjiga
pretpostavljaju svoje bogove i mržnjom što je po njih same najpogub-
nija okrutno zavide kršćanima, to sam obavio u prvih deset knjiga.
O d toga svojega trodijelnoga obećanja, koje sam upravo spomenuo,
u četiri knjige nakon tih deset obradio sam podrijetlo oba grada, a
zatim u jednoj knjizi razvoj od prvog čovjeka sve do Potopa, što je
petnaesta knjiga ovoga dijela, i nakon toga sve do Abrahama oba su
se grada razvijala u ovoj našoj raspravi kao i u samome vremenu. N u
od oca Abrahama sve do doba izraelskih kraljeva, gdje završismo
šesnaestu knjigu, i odatle sve do dolaska samoga Spasitelja u puti (do
čega je stigla sedamnaesta knjiga) čini se da je moje pero pratilo samo
grad Božji; pa ipak on se nije razvijao sam u ovome svijetu, nego su
naravno oba grada u ljudskome rodu, kao od početka, zajedno u svo­
jem razvoju prolazili različita vremena. To sam pak zbog toga učinio
kako bi se prvo jasnije - bez prekida suprotnoga grada - pokazao
razvoj Božjega grada, od vremena kad stadoše bivati bjelodanija B o ­
žja obećanja, pa sve do njegova rođenja od Djevice, u kojem je ispu­
njeno ono što prvo bijaše obećano; iako sve do objave Novoga zavjeta
taj se grad nije razvijao u svjetlosti, nego u sjeni. Sada dakle vidim,
kako treba naknaditi ono što sam propustio te ocrtati, onoliko koliko
se bude činilo potrebnim, kako se od Abrahamova doba razvijao i
drugi grad, da bi ih čitatelji obrativši pozornost mogli usporediti.
2. 1. Dakle, društvo smrtnika, rašireno svugdje po zemljama i u O kraljevima i
vremenima
bilo kako različitim mjestima, ipak je povezano nekakvim zajedni­ zemaljskoga
štvom na temelju iste naravi, iako svaka skupina slijedi vlastite pro­ grada, kojima
odgovaraju
bitke i žudnje; a pri tome ono čemu se žudi ne zadovoljava svakoga vremena svetih
(ili možda nikoga), jer svi ne teže istomu, pa je tako ljudsko društvo računana od
Abrahamova
rođenja.
 586 DECIV. DEI 18, 2,1 -
que dividitur, et pars partem, quae praevalet, opprimit. Victrici enim
victa succumbit, dominationi scilicet vel etiam libertati qualemcum-
l
que pacem praeferens ac salutem , ita ut magnae fuerint admiratio
2
ni, qui perire quam servire maluerunt . Nam in omnibus fere genti­
bus quodammodo vox naturae ista personuit, ut subiugari victoribus
mallent, quibus contigit vinci, quam bellica omnifariam vastatione
deleri. Hine factum est, ut non sine Dei providentia, in cuius potesta­
te est, ut quisque bello aut subiugetur aut subiuget, quidam essent
regnis praediti, quidam regnantibus subditi. Sed inter plurima regna
terrarum, in quae terrenae utilitatis vel cupiditatis est divisa socie­
tas (quam civitatem mundi huius universali vocabulo nuncupamus),
duo regna cernimus longe ceteris provenisse clariora, Assyriorum
primum, deinde Romanorum, ut temporibus, ita locis inter se ordi-
nata atque distineta. Nam quomodo illud prius, hoc posterius: eo
modo illud in Oriente, hoc in Occidente surrexit; denique in illius
3
fine huius initium confestim fuit . Regna cetera ceterosque reges
velut appendices istorum dixerim.
Duo regna Ba- 2. 2. Ninus ergo iam secundus rex erat Assyriorum, qui patri suo
byloniae et Ro-
mae p r a e m i - Belo successerat, regni illius primo regi, quando in terra Chaldaeo­
nent.
4
rum natus est Abra/ham . Erat etiam tempore illo regnum Sicyonio-
rum admodum parvum, a quo ille undecumque doctissimus Marcus
CC 594 Varro scribens de gente populi Ro/mani, velut antiquo tempore,
exorsus est. Ab his enim Sicyoniorum regibus ad Athenienses perve­
d
nit, a quibus ad Latinos, inde ad Romanos . Sed ante conditam Ro- 5
mam in comparatione regni Assyriorum perexigua ista memorantur;
quamvis Athenienses in Graecia plurimum claruisse fateatur etiam
Sallustius Romanus historicus; plus tamen fama quam re ipsa. Nam
loquens de illis: Atheniensium, inquit, res gestae, sicuti ego existimo,
satis amplae magnificaeque fuere; verum aliquanto minores tamen,
quam jama jeruntur. Sed quia provenere ibi scriptorum magna inge-
nia, per terrarum orbem Atheniensium jacta pro maximis celebran-
tur. Ita eorum qui jecere virtus tanta habetur, quantum eam verbis
6
potuere extollere praeelara ingenia . Accedit huic civitati non parva
etiam ex litteris et philosophis gloria, quod ibi potissimum talia stu-
dia viguerunt. Nam quantum attinet ad imperium, nullum maius pri-
c
omnifaria aliqui mss.; edd.
d
ad om. CC.
Cf. L U C A N U S , Phars. 4, 577 ss.
V. 1, 15-26.
V. infra 18, 27.
V. supra 16, 17; cf. E U S E B I U S , Chron.: P L 27, 259.
Cf. V A R R O , De gente pop. rom. (fragm. ine.)
Cf. S A L L U S T I U S , De con. Catil. 8, 2-4.
2,2 O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 2,1 - 2,2 587
većinom podijeljeno protiv sebe sama, te jedan dio koji je snažniji
tlači drugi. I pobijeđeni dio podvrgava se pobjeditelju, pretpostavlja­
jući naime i moći i samoj slobodi bilo kakav mir i opstanak, tako te
se uvijek uvelike čudilo onima što su više voljeli izginuti negoli robo­
vati. Jer u gotovo svima narodima glas naravi se nekako tako oglasi
c
da oni koji su pretrpjeli poraz više vole podvrgnuti se pobjednicima
negoli ratnim razaranjem biti posve uništeni. Otuda se događa - i to
ne bez promisli Boga, u čijoj je moći odluka da se netko ratom pod­
jarmi ili da podjarmljuje - te neki puci stekoše vladavine, dok se
drugi podvrgnuše tuđoj vladavini. A l i među mnogim kraljevstvima
zemalja, na koja je po zemaljskome probitku ili požudi podijeljeno
društvo - koje općim imenom nazivamo gradom ovoga svijeta - opa­
žamo kako su dva kraljevstva slavom uvelike nadmašila sva ostala,
prvo ono asirsko, a zatim rimsko, između sebe isto tako razlučena
vremenski kao i raspoređena prostorno. Jer kao što se jedno uzdig-
nulo prije a drugo poslije, tako i jedno na istoku, a drugo na zapadu;
i napokon, nakon kraja jednoga slijedio je početak drugoga. A o osta­
lim kraljevstvima i kraljevima govorio bih samo kao o njihovim pri­
vjescima.
1
2. Dakle, N i n već vladaše kao drugi kralj Asiraca, naslijedivši svo­
jega oca Bela, prvog vladara toga kraljevstva, kad se Abraham rodio
2
u zemlji Kaldejaca. U to je doba postojalo i kraljevstvo Sikiona ,
veoma maleno, od kojega je ipak, zbog njegove starine, započeo onaj
3
najučeniji Marko Varon pišući O rodu rimskoga puka . O d tih kra­
ljeva Sikiona Varon stiže do Atenjana, a od njih do Latina te do
Rimljana. N u ona kraljevstva koja spominje prije osnutka Rima doi­
sta su sićušna u usporedbi s kraljevstvom Asiraca; pa iako i rimski
povjesnik Salustije iznosi kako Atenjani bijahu najslavniji u Grčkoj,
ipak više po glasovitosti negoli samim djelima. Govoreći o njima on
kaže: »Kako ja cijenim, postignuća Atenjana bijahu dostatno i velika
i slavna, pa ipak nešto manja nego što se o njima razglasuje. A l i kako
odatle potekoše pisci goleme nadarenosti, stadoše se djela Atenjana
diljem svijeta slaviti kao najveća. Tako se misli kako je vrlina onih
koji su djelovali odgovarala presjajnim duhovima koji su je mogli rije­
4
čima uznositi.« Tako taj grad steče ne malenu slavu od književnosti
i svojih filozofa, jer su se takva umijeća tu veoma snažno razvijala.
Što se pak tiče vladavine, ona u prvo doba nigdje ne bijaše veća nego
1
V i d i O Božjoj državi, 4,6; 16,17. Poput drevnih izvora, na koje se Augustin osla­
njao, i ovdje se brkaju obavijesti o Asiriji i Babiloniji.
2
Sikion je u rano doba ovisio o Argosu. Stekao je samostalnost i ugled pod svojim
vladarima u V I I i V I st. pr. K r . Popisi tih drevnih vladara pribavili su mu ugled sličan
onome Mikene i Argosa u herojsko doba. Bijaše istaknut i u Ahajskom svezu u III st.
3
Riječ je o Varonovu djelu De gente populi Romani, koje je sačuvano u odlomcima.
4
Salustije, Katilina, 8,7. (Doslovan prijevod).
 588 DECIV. DEI 18, 2,2-2,3 O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 2,2 - 2,3 589

mis temporibus quam Assyriorum fuit, nec tam longe lateque diffu-
sum, quippe ubi Ninus rex, Beli filius, universam Asiam, quae totius
orbis ad numerum partium tertia dicitur, ad magnitudinem vero di-
midia reperitur, usque ad Libyae fines subegisse traditur . Soliš
quippe Indis in partibus Orientis non dominabatur, quos tamen eo
8
defuncto Samiramis uxor eius est aggressa bellando . Ita factum est,
ut, quicumque in illis terris populi sive reges erant, Assyriorum re­
gno dicionique parerent et quidquid imperaretur efficerent. Abra­
ham igitur in eo regno apud Chaldaeos N i n i temporibus natus est.
Sed quoniam res Graecae multo sunt nobis quam Assyriae notiores,
et per Graecos ad Latinos ac deinde ad Romanos, qui etiam ipsi La­
tini sunt, temporum seriem deduxerunt qui gentem populi Romani
in originis eius antiquitate rimati sunt: ob hoc debemus, ubi opus est,
e koji su i sami Latini; zbog toga gdje je god potrebno moramo navesti
Assyrios nominare reges, ut appareat quemadmodum Babylonia,
quasi prima Roma, cum peregrina in hoc mundo Dei civitate procur-
rat; res autem, quas propter comparationem civitatis utriusque, ter­
renae scilicet et caelestis, huic operi oportet inserere, magis ex Grae-
cis et Latinis, ubi et ipsa Roma quasi secunda Babylonia est , debe­
mus assumere.
u Asiraca, niti se pak igdje prostiraše tako nadugo i naširoko, jer se
kaže kako kralj N i n , Belov sin, bijaše pokorio cijelu Aziju, sve do
granica Libije, što se naziva trećinom cijeloga svijeta, ali je prema
7
veličini kao njegova polovica. Jedino ne bijaše pokorio Indijce u istoč­
nim dijelovima, na koje je dočim - pošto bijaše umro - zaratila nje­
gova supruga Semiramida. Tako se dogodilo te su se svi puci i kraljevi
koliko ih bijaše u tim zemljama podvrgavali kraljevstvu Asiraca i izvr­
šavahu sve što su im oni nalagali.
Dakle, Abraham je rođen u tome kraljevstvu među Kaldejcima, u
doba Ninovo. N u , budući da je nama mnogo poznatija grčka negoli
asirska povijest, i oni koji su istraživali drevne početke rimskoga puka
slijeđahu vremenski niz preko Grka do Latina, a odatle do Rimljana,
asirske kraljeve, da se pokaže kako se Babilonija - kao prvi R i m -
razvijala u ovome svijetu, uz grad Božji na svojem hodočašću. Među­
tim, one primjere koje moramo unositi u ovo djelo, a radi usporedbe
9 obaju gradova (to jest zemaljskoga i nebeskoga), moramo više uzi­
mati od Grka i Latina, gdje je i sam R i m kao drugi Babilon.

Qui fuerint re­ 2. 3 . Quando ergo natus est Abraham, secundi reges erant apud
ges apud Assy- Assyrios Ninus, apud Sicyonios Europs; primi autem illic Belus, hic
rios et Sicyo
nios tempore Aegialeus fuerunt. Cum vero egresso Abraham de Babylonia promi­
Abrahae. sit ei Deus ex illo magnam gentem futuram / et in eius semine om­
CC 595
nium gentium benedictionem, Assyrii quartum regem habebant, Si-
cyonii quintum; apud illos enim regnabat filius N i n i post matrem
f
Samiramidem , quae ab illo interfecta perhibetur, ausa filium mater
PL 562
10
incestare concubitu . Hane putant nonnulli / condidisse Babylonem,
n
quam quidem potuit instaurare . Quando autem vel quomodo condi­
12
ta fuerit, in sexto decimo libro d i x i m u s . Filium porro Nini et Sami-
ramidis, qui matri successit in regnum, quidam etiam ipsum Ninum,
quidam vero derivato a patre vocabulo Ninyan vocant . Sicyonio-
rum autem regnum tune tenebat Telxion. Quo regnante usque adeo
ibi mitia et laeta tempora fuerunt, ut eum defunetum velut deum
colerent sacrificando et ludos celebrando, quos ei primitus institutos
ferunt.
3. Dakle, kad je rođen Abraham, vladahu po lozi drugi kraljevi, N i n
u Asiraca i Europs u Sikionu; naime, prvi u jednih bijaše B e l , a u
drugih Egialej. A pošto Abraham bijaše otišao iz Babilonije i Bog
mu obećao kako će od njega poteći veliki narod te da će se u njegovu
sjemenu blagoslivljati svi narodi, u Asiraca je već bio četvrti, a u
Sikionu peti kralj. Jer u prvih vladaše Ninov sin, nakon smrti svoje
majke Semiramide, o kojoj se govori kako ju je sam ubio, jer se ona
majka drznula okaljati njega sina rodoskvrnim sulogom. Neki misle
kako je ona i utemeljila Babilon, koji je zaista mogla obnoviti. Među­
5
tim, u šesnaestoj knjizi rekosmo kad je i kako je osnovan. I dalje,
sina Nina i Semiramide, koji je u kraljevstvu naslijedio majku, jedni
13
nazivaju N i n , a drugi Ninja, imenom izvedenim prema očevu. Dočim
u Sikionu tada vladaše Telksion. Z a njegove vladavine bijahu tako
mirna i sretna vremena te su ga nakon smrti štovali kao boga, prino-
seći mu žrtve i slaveći ga svečanim igrama, koje su prvotno i ustanov­
ljene njemu u čast.

e
memorare M.
f
Semiramidem M.

7
V . infra 1 8 , 2 2 et supra 4 , 6 ; 1 6 , 1 7 ; cf. D l O D O R U S , Bibl. 2 , 1, 7 - 1 0 ;
2 , 5 , 3 ; P A O L U S O R O S I U S , Hist. 1, 4 , 1-3.
8
C f . E U S E B I U S , Chron. 1, 1 5 , 1: P L 2 7 , 4 6 .
9
C f . A p o c 1 4 , 8.
1 0
C f . E U S E B I U S , Chron. 1, 1 5 , 1: P L 2 7 , 4 6 ; P A O L U S O R O S I U S , Hist.,
1, 4 , 7.
1 1
C f . OVTDIUS, Metom. 4 , 5 7 - 5 8 ; D l O D O R U S , Bibl. 2 , 9 ; EUSEBIUS,
Chron. 1, 1 5 , 1: P L 2 7 , 4 6 ; P A O L U S OROSIUS, Hist. 2 , 2 , 1.
1 2
V . supra 1 6 , 4 .
1 3
C f . E U S E B I U S , Chron. 1, 1 4 , 1; 1, 1 5 , 1: P L 2 7 , 4 3 . 4 6 ; D I O D O R U S ,
Bibl 2 , 7 , 1. V i d i O Božjoj državi, 16,4.
 590 D E CIV. D E I 18, 3
Qui fuerint re­ 3. Huius temporibus etiam Isaac ex promissione Dei natus est
ges ab Abra­
centenario patri filius Abrahae de Sarra coniuge, quae sterilis et
ham ad Iacob.
anus iam spem prolis amiserat. Tune et Assyriis quintus erat rex
Arrius. Ipsi vero Isaac sexagenario nati sunt gemini, Esau et Iacob,
quos ei Rebecca uxor peperit, avo eorum Abraham adhuc vivente et
centum sexaginta aetatis annos agente, qui expletis centum septua­
ginta quinque defunetus est, regnantibus apud Assyrios Xerse illo
antiquiore, qui etiam Baleus vocabatur, et apud Sicyonios Thuriaco,
quem quidam Thurimachum scribunt, septimis regibus. Regnum au­
tem Argivorum simul cum Abrahae nepotibus ortum est, ubi primus
regnavit Inachus. Sane, quod praetereundum non fuit, etiam apud
sepulerum septimi sui regis Thuriaci sacrificare Sicyonios solere
14
Varro refert . Regnantibus porro octavis regibus, Armamitre Assy-
riorum, Sicyoniorum Leucippo et primo Argivorum Inacho, Deus lo­
15
cutus est ad Isaac atque ipsi quoque eadem, quae patri eius, duo
illa promisit, semini scilicet eius terram Chanaan et in eius semine
benedictionem cunetarum gentium. Haec ipsa promissa sunt etiam
filio eius, nepoti Abrahae, qui est appellatus primo Iacob, post Israel,
g
cum iam Belocus rex nonus Assyriae et Phoroneus Inachi filius se-
cundus regnaret Argivis, Leucippo adhuc apud Sicyonios permanen-
te. His temporibus Graecia sub Phoroneo Argolico rege legum et iu-
CC596 diciorum quibusdam / clarior facta est institutis. Phegous tamen fra-
ter huius Phoronei iunior cum esset mortuus, ad eius sepulerum
templum est constitutum, in quo coleretur ut Deus et ei boves immo-
larentur. Credo honore tanto ideo dignum putarunt, quia in regni sui
parte (pater quippe loca ambobus distribuerat, in quibus eo vivente
regnarent) iste sacella constituerat ad colendos deos et docuerat ob-
PL563 servari tempora per menses atque annos, quid eorum / quatenus me-
tirentur atque numerarent. Haec in eo nova mirantes rudes adhuc
homines morte obita deum esse factum sive opinati sunt sive volue-
runt. N a m et Io filia Inachi fuisse perhibetur, quae postea Isis appel-
lata ut magna dea culta est in Aegypto; quamvis alii scribant eam ex
Aethiopia i n Aegyptum venisse reginam, et quod late iusteque impe-
raverit eisque multa commoda et litteras instituerit, hunc honorem
i l l i habitum esse divinum, posteaquam ibi mortua est, et tantum ho­
norem, ut capitali crimine reus fieret, si quis eam fuisse hominem
16
diceret .
s Assyriis M.
1 4
C f . V A R R O , De gente pop. rom., fragm. 11.
1 5
C f . G e n 26, 3-5.
1 6
C f . H E R O D O T U S , Hist. 1, 2; D l O D O R U S , Bibl. 1, 24, 8: EUSEBIUS,
Chron.: P L 27, 287 (a. 498 ab A b r a h a m ) .
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 3 591
3. U njegovo doba prema Božjem obećanju rođen je i Izak stogo­ Koji kraljevi
dišnjemu ocu Abrahamu i njegovoj supruzi Sari, koja kao jalova i vladahu u
Asiraca i u
stara bijaše izgubila svaku nadu u porod. Tada i u Asiraca vladaše Sikionu kad je
prema obećanju
peti kralj Arije. A samomu šezdesetogodišnjemu Izaku rođeni su bli­ stogodišnjaku
zanci Ezav i Jakov, koje mu je rodila supruga Rebeka, dok djed Abrahamu
rođen Izak, ili
Abraham još življaše u starosti od stotinu i šezdeset godina, i koji je samomu šezdese-
umro navršivši stotinu sedamdeset i pet godina, kad u Asiraca vladaše togodišnjaku
Izaku blizanci
Kserkso Stariji, zvan također i Belej, a u Sikionu Turijako (kojega Ezav i Jakov od
ime neki pišu i Turimah), i to kao njihovi sedmi kraljevi. Dočim kra­ Rebeke.
ljevstvo Argivaca nastade istodobno kad i Abrahamovi unuci. T u prvi
vladaše Inah. Varon izjavljuje (a ovo doista ne bi trebalo mimoići)
kako su u Sikionu prinosili žrtve na grobu svojega sedmoga kralja
Turijaka. I dalje, za vladavine osmih kraljeva, Armamitre u Asiraca
te Leukipa u Sikionu, te prvoga kralja Argivaca, Inaha, - Bog je
govorio Izaku pa je i njemu, kao i njegovu ocu, obećao ono isto
dvoje, naime: zemlju Kanaan i blagoslov svih naroda u njegovu sje­
menu. A isto je to obećano i njegovu sinu, Abrahamovu unuku (koji
se prvo zvao Jakov, a zatim Izrael), kad je Belok kao deveti kralj
vladao u Asiriji, a Inahov sin Foronej kao drugi vladar Argivaca, dok
Leukip još i tada vladaše u Sikionu.
U to je vrijeme Grčka stekla veći glas po ustanovama stanovitih za­
kona i sudišta a za vladavine Foronej a, kralja Argolide. Međutim,
kad je umro Fego, mlađi brat toga Foronej a, na njegovu je grobu
podignut hram, u kojem je štovan kao bog i žrtvovana su mu goveda.
Mislim kako su njega smatrali dostojnim tolike časti, jer u svojem
dijelu kraljevstva - budući da im otac obojici bijaše dodijelio područ­
ja, u kojima bi vladali već za njegova života - on je ustanovio svetišta
radi štovanja bogova, i naučio ljude bilježiti vrijeme po mjesecima i
godinama, naputivši ih kolikom mjerom treba mjeriti i dokle brojati.
Čudeći se tima novinama, još neupućeni ljudi, nakon njegove smrti,
ili povjerovaše ili pak ushtjedoše da taj postane bog. Priča se naime
kako i Io bijaše Inahova kći, koja poslije bi nazvana Izidom i štovala
se u Egiptu kao velika božica; iako drugi pišu kako je ona kao kraljica
iz Etiopije došla u Egipat, te kako je veoma široko i pravedno vladala
i ustanovila mnoge korisne običaje uz umijeće pisma, pa pošto je tu
umrla, pridadoše joj božansku čast, i to toliku čast, da bi smrtnom
kaznom bio osuđen onaj tko bi kazao kako je ona puko ljudsko biće.

592 DECIV. DEI 18,
Quando Iacob 4.Regnantibus Assyriorum decimo rege Baleo et Sicyoniorum
et ioseph m Ae- n o Messapo, qui etiam Cephisos a quibusdam traditur (si tamen
gyptum vene-
n 0
h o m o ^ ^ & c ^ p
putaverunt fuisse hominem, qui in suis posuerunt scriptis alterum
nomen), cum rex Argivorum tertius Apis esset, mortuus est Isaac
annorum centum octoginta et reliquit geminos suos annorum cen­
tum et viginti; quorum minor Iacob pertinens ad civitatem Dei, de
qua scribimus, maiore utique reprobato, habebat duodecim filios,
quorum illum, qui vocabatur Ioseph, mercatoribus in Aegyptum
transeuntibus fratres adhuc Isaac avo eorum vivente vendiderant.
Stetit autem ante Pharaonem Ioseph, quando ex humilitate, quam
pertulit, sublimatus est, cum triginta esset annorum; quoniam som-
nia regis divine interpretatus praenuntiavit septem ubertatis annos
futuros, quorum abundantiam praepollentem consequentes alii sep­
tem steriles fuerant consumpturi, et ob hoc eum rex praefecerat Ae-
gypto de carcere liberatum, quo eum coniecerat integritas castitatis,
quam fortiter servans male amanti dominae et male credulo domino
mentiturae veste etiam derelicta de manibus attrahentis aufugiens
17
non consensit ad stuprum . Secundo autem anno septem annorum
sterilium Iacob in Aegyptum cum suis omnibus venit ad filium, agens
CC 597 annos centum et triginta, sicut / interroganti regi ipse respondit ,
cum Ioseph ageret triginta et novem, ad triginta scilicet, quos agebat,
quando a rege honoratus est, additis septem ubertatis et duobus fa-
mis.
Qui dei cole- His temporibus rex Argivorum Apis navibus transvectus in Ae-
5.
rentur m Ae- gyptum, cum ibi mortuus fuisset, factus est Serapis omnium maxi-
mus Aegyptiorum deus. Nominis autem huius, cur non Apis etiam
post mortem, sed Serapis appellatus sit, facillimam rationem Varro
reddidit. Quia enim arca, in qua mortuus ponitur, quod omnes iam
sarcophagum vocant, OOQOS dicitur graece, et ibi eum venerari sepul-
tum coeperant, priusquam templum eius esset extructum: velut Sol-
PL 564 ros et Apis Sorapis primo, deinde una littera, ut fieri assolet, commu-
tata Serapis dictus est. Et constitutum est etiam de illo, ut, quisquis
eum hominem fuisse dixisset, capitalem penderet poenam. Et quo-
niam fere in omnibus templis, ubi colebantur Isis et Serapis, erat
etiam simulacrum, quod digito labiis impresso admonere videretur,
ut silentium fieret: hoc significare idem Varro existimat, ut homines
eos fuisse taceretur. Ille autem bos, quem mirabili vanitate decepta
Aegyptus in eius honorem deliciis affluentibus alebat, quoniam
eum sine sarcophago vivum venerabantur, Apis, non Serapis vocaba­
tur. Quo bove mortuo quoniam quaerebatur et reperiebatur vitulus
h
afluentibus CC.
1 7
C f . G e n 39, 7 - 41, 46.
1 8
C f . G e n 47, 7-9.
1 9
C f . V A R R O , De gente pop. rom. fragm. 13.
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 4-5 593
4-5
4. K a d je vladao deseti kralj Asiraca, Balej, i deveti kralj Sikio- o dobu Jakova i
na, Mesap, kojega neki nazivaju i Cefis - ako zaista bijaše posrijedi j sfpa. a S m a
0
Q t i u s a l t e m m ^ čovjek dvaju imena i ako ti koji navode i drugo ime nisu pobrkali
jednoga s nekim drugim - i kada Apis bijaše treći kralj u Argivaca,
Izak je umro u stotinu i osamdesetoj godini, ostavivši svoje blizance
stare stotinu i dvadeset godina; mlađi od njih, Jakov, pripadaše gradu
Božjemu (o kojemu i pišemo), pošto je stariji bio odbačen. O n je
imao dvanaest sinova, od kojih su onoga koji se zvao Josip braća
prodala trgovcima što su putovali u Egipat, još za života njihova djeda
Izaka. K a d Josipu bijaše trideset godina, stajao je pred faraonom,
1
podignut iz poniženja koje je pretrpio ; jer, objasnivši uz božansku
pomoć kraljeve snove, pretkazao je sedam godina obilja što će doći,
a koje će opet preobilje potrošiti slijedećih sedam gladnih godina.
Zbog toga ga je kralj postavio nad svu zemlju egipatsku, oslobodivši
ga iz tamnice koje bijaše dopao zbog svoje neokaljane čednosti, kad
ono čvrsto je braneći ne htjede pristati na preljub, pobjegavši od na
zlo zaljubljene gospodarice (koja će slagati svojem na zlo lakovjernu
gospodaru), pri čemu je čak ostavio ogrtač u njezinim rukama dok ga
je zadržavala. A u drugoj od onih sedam gladnih godina i sam Jakov,
sa svima svojima, dođe sinu u Egipat, a u dobi od stotinu i trideset
18
godina, kao što je sam odgovorio kad je kralj upitao , dok Josipu 2
tada bijaše trideset i deveta, to jest kad se na onih trideset, koliko je
imao kad mu je kralj podijelio čast, dodadne sedam godina obilja i
dvije godine gladi.
5. U to doba kralj Argivaca Apis otplovi s brodovljem u Egipat, o Apisu, kralju
te kad je tu umro, postade Serapis, najveći bog svih Egipćana . A 1
kJjtgaTu Egip-
Varon navodi najjednostavnije objašnjenje samoga toga imena, naime cani pod imenom
zašto nakon smrti nije nazivan Apis, nego Serapis. Jer, onaj lijes u božanskom^
koji se mrtvac polaže, i koji sada svi nazivaju sarcophagus, grčki se čašću,
zove oojtog, te kad je tu pokopan stadoše ga štovati, prije nego što
je podignut njegov hram, i tako je prvo nazvan Sorapis, to jest od
soros i Apis, a zatim pošto je - kao što se obično događa - jedno
slovo izmijenjeno, nazvan je Serapis. A bijaše naređeno i o njemu da
tko god bi rekao kako on bijaše čovjek da se kazni smrtnom kaznom.
I budući u gotovo svim hramovima gdje se štovahu Izida i Serapis,
nalazio se kip koji se činilo da nalaže šutnju (s prstom pritisnutim na
usne), Varon misli kako to označuje isto, da se šuti o tome kako ti
bijahu ljudi. Dočim onaj bik (kojega je, začudnom ludošću obmanut,
h
Egipat častio i hranio obilatim slasticama) zvan je Apis, a ne Serapis,
jer su ga štovali živoga, bez sarkofaga. Jer pošto bi taj bik uginuo,
tražili su i nalazili tele iste boje (to jest koje je slično označeno stano-
Post 41,46.
Post 47,9.
1
Serapis je helensko-egipatsko božanstvo, glavno božanstvo u Aleksandriji. Etimo­
logija koja se ovdje navodi preuzeta je od Varona, a Plutarh je odbacuje i tumači kao
spoj imena Osiris i Apis. Sam kult Serapisa uveo je Ptolomej I, kako bi ujedinio miješano
pučanstvo u Aleksandriji.
 594 D E CIV. D E I 18, 5-8
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 5-8 595

coloris eiusdem, hoc est albis quibusdam maculis similiter insigni-
tus, mirum quiddam et divinitus sibi procuratum esse credebant .
Non enim magnum erat daemonibus ad eos decipiendos phantasiam
tališ tauri, quam sola cerneret, ostentare vaccae concipienti atque
praegnanti, unde libido matris attraheret, quod in eius fetu iam cor-
poraliter appareret; sicut Iacob de virgis variatis, ut oves et caprae
20
variae nascerentur, effecit . Quod enim homines coloribus et corpo­
ribus veris, hoc daemones figuris fictis facillime possunt animalibus
concipientibus exhibere.
Quod fuerit Ar- 6. Apis ergo rex, non Aegyptiorum, sed Argivorum, mortuus est
givorum re­ in Aegypto. Huic filius Argus successit in regnum, ex cuius nomine
gnum tempore
Iacob. et Argi et ex hoc Argivi appellati sunt; superioribus autem regibus
nondum vel locus vel gens habebat hoc nomen. Hoc regnante apud 1
CC 598 Argivos et apud Sicyonios Erato, apud / Assyrios vero adhuc manente
Baleo mortuus est Iacob in Aegypto annorum centum quadraginta
septem, cum moriturus filios suos et nepotes ex Ioseph benedixisset
Christumque apertissime prophetasset, dicens in benedictione Iu­
dae: Non deficiet princeps ex luda et dux de femoribus
veniant quae reposita sunt ei; et ipse exspectatio gentium
21
. Regnante
Argo suis coepit uti frugibus Graecia et habere segetes in agricultu-
ra, delatis aliunde seminibus. Argus quoque post obitum deus haberi
vitim bijelim pjegama), vjerujući kako im je ono pribavljeno kao čudo
19
i božanskim načinom. Naime, uopće ne bijaše teško zlodusima, koji
su ih nakanili obmanuti, da onoj kravi što je začela i zanijela pokažu
prikazu takvoga bika (koju bi ona sama opazila), kako bi otuda mate­
rina želja navukla da se dotična obilježja i tjelesno pojave u njezinu
teletu; upravo kao što je Jakov ispruganim prućem postigao te su
2
koze i ovce okozile i ojanjile šarene kozliće i janjad. Jer ono što ljudi
čine zbiljskim bojama i tijelima, to zlodusi mogu veoma lako i lažnim
prikazama postići kod životinja u vrijeme začeća.
6. Dakle, Apis, koji bijaše kralj Argivaca, a ne Egipćana, umro Tko je vladao u
Argivaca i
je u Egiptu. Njega je na prijestolju naslijedio sin A r g , po kojega je Asiraca kad je
imenu sam narod nazvan Argijci i Argivci, dok pod prijašnjim kralje­ Jakov umro u
Egiptu.
vima ni zemlja ni puk ne imadijahu toga imena. D o k taj vladaše u
Argivaca, a Erat u Sikionu i Balej još uvijek u Asiraca, Jakov je
umro u Egiptu u dobi od stotinu četrdeset i sedam godina; i kad je,
eius, donec prije nego što će umrijeti, blagoslovio svoje sinove i unuke od Josipa,
najjasnije je prorekao o Kristu, govoreći pri blagoslovu Jude: »Neće
uzmanjkati vladara iz Jude, ni vode od bedara njegovih, dok ne dođu
one stvari što su za njega pripravljene; a sam je iščekivanje naroda.« 1

coepit, templo et sacrificiis honoratus. Qui honor eo regnante ante
illum delatus est homini privato et fulminato cuidam Homogyro, eo
quod primus ad aratrum boves iunxerit.
Quae fuerint 7. Regnantibus Assyriorum duodecimo Mamytho et undecimo Si-
regna post 1
cyoniorum Plemmeo et Argis adhuc / manente Argo mortuus est Io­
m o r t e m Io­ m 22
seph... seph in Aegypto annorum centum decem . Post cuius mortem po­
pulus Dei mirabiliter crescens mansit in Aegypto centum quadragin-
ta quinque annos, tranquille prius, donec morerentur quibus Ioseph
notus fuit; deinde quia invidebatur incrementis eius erantque su-
specta: quousque inde liberaretur, persecutionibus (inter quas ta­
men divinitus fecundata multiplicatione crescebat) et laboribus pre-
23
mebatur intolerabilis servitutis . In Assyria vero et Graecia per
idem tempus regna eadem permanebant.
... et tempore 8. Cum ergo regnaret Assyriis quartus decimus Saphrus et Sicyo-
Moysis. niis duodecimus Orthopolis et Criasus quintus Argivis, natus est in
Z a vladavine Arga Grčka se stala hraniti vlastitim žitom te obrađivati
vlastita polja, dobavivši sjemenje iz tuđine. Arga nakon smrti stadoše
smatrati božanstvom, počastivši ga hramom i žrtvama. N u dok je još
on vladao, ta čast bijaše podijeljena nekomu čovjeku zasebniku pogo­
đenu gromom, nekom Homogiru, koji bijaše prvi upregnuo volove u
2
plug.
7. D o k je u Asiraca vladao Mamit kao dvanaesti kralj a u Si­ Za vladavine
kionu Plemej kao jedanaesti, i A r g još vladao u Argosu, u Egiptu je kojega kralja
bijaše Josip
umro Josip u svojoj stotinu i desetoj godini. A nakon njegove smrti umro u Egiptu.
narod Božji, množeći se začudno, ostade u Egiptu još stotinu četrde­
set i pet godina, prvo mirno, sve dok ne pomriješe oni kojima Josip
bijaše poznat. Nakon toga, jer njihov porast izazva mržnju i gledahu
ih podozrivo, trpjeli su progone i tegobe nepodnošljiva ropstva sve
dok se odatle ne izbaviše, pa ipak usred svega toga oni po Božjoj
milosti bijahu plodni i broj im je rastao. A za sve to vrijeme u Asiriji
i Grčkoj trajala su ista kraljevstva.

1
ergo add. M.
1
8. Dakle, kad je u Asiraca vladao četrnaesti kralj Safar, a u Si­ U doba kojih
Plemmaeo M. kraljeva bijaše
m
et antepon. M. kionu dvanaesti kralj Ortopol, a peti kralj Krijas nad Argivcima, u rođen Moj sije, i
koji su se bogovi
tada štovali.
2 0
C f . G e n 30, 37-43.
2 1
G e n 49, 10. Post 30,37-39.
2 2
C f . G e n 50, 25.
2 3
C f . E x 1. Post 49,10. (Prijevod prema lat. predlošku).
Prema Varonovu djelu O poljodjelstvu, 11,5,3.
 596 DECIV. DEI 18, 8 O DRŽAVI BOŽJOJ
Aegypto Moyses, per quem populus Dei de servitute Aegyptia libera-
tus est, in qua eum ad desiderandum sui Creatoris auxilium sic exer-
ceri oportebat. Regnantibus memoratis regibus fuisse a quibusdam
creditur Prometheus, quem propterea ferunt de luto formasse homi­
nes, quia optimus sapientiae doctor fuisse perhibetur; nec tamen
ostenditur, qui eius temporibus fuerint sapientes. Frater eius At-
n samo što opet ne kažu koji bijahu mudraci u njegovo doba. Govore
lans magnus fuisse astrologus dicitur; unde occasionem fabula in-
venit, ut eum caelum portare confingeret; quamvis mons eius nomi­
ne nuncupetur, cuius altitudine potius caeli portatio in opinionem
24
vulgi venisse videatur . Multa quoque alia ex illis i n Graecia tempo-
cc 599 ribus confingi fabulosa coeperunt; sed usque / ad Cecropem regem
Atheniensium, quo regnante eadem civitas etiam tale nomen acce­
25
pit , et quo regnante Deus per Moysen eduxit ex Aegypto populum
suum, relati sunt in deorum numerum aliquot mortui caeca et vana
consuetudine ac superstitione Graecorum. In quibus Criasi regis co-
niux Melantomice et Phorbas filius eorum, qui post patrem rex Argi­
vorum sextus fuit, et septimi regis Triopae filius Iasus et rex nonus
Sthenelas sive Stheneleus sive Sthenelus, varie quippe in diversis
auctoribus invenitur. His temporibus etiam Mercurius fuisse perhi­
betur, nepos Atlantis ex Maia filia, quod vulgatiores etiam litterae
26
personant . Multarum autem artium peritus claruit, quas et homini-
bus tradidit; quo merito eum post mortem deum esse voluerunt sive
etiam crediderunt. Posterior fuisse Hercules dicitur, ad ea tamen
tempora pertinens Argivorum; quamvis nonnulli eum Mercurio prae-
ferant tempore, quos falli existimo. Sed quolibet tempore nati sint,
PL566 constat inter historicos graves, qui haec antiqua lit/teris mandave-
runt, ambos homines fuisse, et quod mortalibus ad istam vitam com-
modius ducendam beneficia multa contulerint, honores ab eis me-
ruisse divinos. Minerva vero longe his antiquior; nam temporibus
Ogygi ad lacum, qui Tritonis dicitur, virginali apparuisse fertur ae­
tate, unde et Tritonia nuncupata est; multorum sane operum inven-
trix et tanto proclivius dea credita, quanto minus origo eius innotuit.
Quod enim de capite loviš nata canitur, poetis et fabulis, non histo-
riae rebusque gestis est applicandum . Quamquam Ogygus ipse 21
quando fuerit, cuius temporibus etiam diluvium magnum factum
est, non illud maximum, in ° quo nulli homines evaserunt, nisi qui in
28
arca esse potuerunt , quod gentium nec Graeca nec Latina novit
historia, sed tamen maius quam postea tempore Deucalionis fuit, in­
ter scriptores historiae non convenit. Nam Varro inde exorsus est
n
Atlas M.
° in om. M.
2 4
Cf. E U S E B I U S , Chron.: P L 27, 278, 279, 284 (332, 379 et 428 ann. ab
Abraham); D l O D O R U S , Bibl. 3, 60, 1-2; 4, 27, 5.
2 5
Cf. E U S E B I U S , Chron.: P L 27, 283 (460 ann. ab A b r a h a m ) ; D I O D O -
R U S , Bibl. 1, 28, 7.
2 6
Cf. V I R G I L I U S , Aen. 3, 138-141; O V T D I U S , Metam. 2, 685-707; 11, 301-
317; H O R A T T U S , Carm. 10, 1-8.
2 7
Cf. D I O D O R U S , Bibl. 1, 12, 7-8; 5, 72, 13; 5, 73, 7-8;
Chron.'. P L 27, 271 (p. ann. 236 ab A b r a h a m ) .
2 8
Cf. G e n 6-8.
18, 8 597
Egiptu se rodio Mojsije, po kojemu je narod Božji izbavljen od rop­
stva u Egiptu; i bijaše potrebno tako ih iskušavati kako bi zaželjeli
pomoći od svojega Stvoritelja. Neki vjeruju kako je za vladavine spo­
menutih kraljeva živio i Prometej, o kojemu govore kako je zbog
toga od gliba načinio ljude, jer bijaše najboljim učiteljem mudrosti -
kako njegov brat Atlas bijaše veliki zvjezdoslovac; po čemu je izmi­
šljena priča prema kojoj on nosi nebo; dočim postoji planina njegova
imena, koje se visina čini vjerojatnijim uzrokom pučkomu vjerovanju
kako on pridržava nebo. U to se doba u Grčkoj stadoše izmišljati i
mnoge druge bajke, sve do razdoblja atenskoga kralja Kekropsa (za
čije vladavine i sam grad dobi svoje ime i za njegove vladavine Bog
po Mojsiju izvede svoj narod iz Egipta), i stanovit broj smrtnika ubro-
jani su među bogove po slijepome i ispraznome običaju i praznovjerju
u Grka.
Među njima je i supruga kralja Krijasa, Melantomika i njihov sin For-
bad, koji je kao šesti kralj Argivaca naslijedio svojega oca, i Ijas, sin
sedmoga kralja Triopa, i deveti kralj Stenelad i l i Stenelej i l i Stenel,
jer mu se ime različito navodi u različitih pisaca. Priča se kako je u
to vrijeme živio i Merkur, Atlasov unuk od njegove kćeri Maje, o
čemu pišu i pučkije knjige. Bijaše na glasu kao vičan mnogim umije­
ćima, koja je prenio ljudima; zbog te usluge nakon njegove smrti oni
ushtjedoše da bude bogom ili čak i povjerovaše u to. Kažu kako po­
tonji bijaše Heraklo, koji je još pripadao razdoblju Argivaca; neki ga
dočim stavljaju u doba prije Merkura, ali mislim kako se ti varaju.
N u , u koje god doba bili rođeni, ozbiljni povjesnici, koji zapisaše te
starine, slažu se u tome kako obojica bijahu ljudi, a budući da pružiše
smrtnicima mnoge pogodnosti da udobnije žive u ovome životu, ste-
koše od njih božanske počasti.
Minerva je opet drevnija od njih; priča se naime kako se u djevičan­
skoj dobi pojavila za vrijeme Ogiga kraj jezera zvanog Tritonida, te
se otada i zove Tritonija; ona doista bijaše pronalazačica mnogih umi­
jeća, i to se lakše vjerovalo kako je božica što njezino podrijetlo bijaše
manje poznato. To što se pjeva kako je rođena iz glave Jupitrove,
treba pripisati pjesnicima i pričama, a ne smatrati povijesnim činjeni­
cama. O tome pak kad je živio Ogig, pisci povijesti se međusobno ne
slažu; i u njegova doba bijaše povelik potop, ne onaj najveći (koji od
ljudi nije izbjegao nitko osim onih što mogahu biti u korablji) i o
kojem ništa ne zna poganska povijest, ni grčka ni latinska, ali koji
ipak bijaše veći od onoga potonjeg iz Deukalionova doba. Naime,
1
Varon u knjizi koju sam prije spomenuo , počeo je upravo odatle, i
EUSEBIUS,
1
To jest O rodu rimskoga puka (vidi II poglavlje).
 598 DE civ. DEI 18, 8 - 9
29
librum, cuius mentionem superius feci , et nihil sibi, ex quo perve-
niat ad res Romanas, proponit antiquius quam Ogygi diluvium, hoc
30
est Ogygi factum temporibus . Nostri autem qui chronica scripse-
runt, prius Eusebius, post Hieronymus, qui utique praecedentes ali-
quos historicos in hac opinione secuti sunt, post annos amplius quam
trecentos iam secundo Argivorum Phoroneo rege regnante Ogygi di­
luvium fuisse commemorant. Sed quolibet tempore fuerit, iam ta­
men Minerva tamquam dea colebatur regnante Atheniensibus Cecro-
pe, sub quo rege etiam ipsam vel instauratam ferunt vel conditam
31
civitatem .
CC 600 9. N a m ut Athenae vocarentur, quod certe nomen a Minerva est,
Contentio M i -
quae Graece ^k-d^vbt dicitur, hane causam Varro indicat. Cum appa-
nervae et Nep-
tuni fuit de At- ruisset illic repente olivae arbor et alio loco aqua erupisset, regem
henis... prodigia ista moverunt, et misit ad Apollinem Delphicum sciscitatum
quid intellegendum esset quidve faciendum. Ille respondit, quod olea
Minervam significaret, unda Neptunum, et quod esset in civium po­
testate, ex cuius potius nomine duorum deorum, quorum illa signa
essent, civitas vocaretur. Isto Cecrops oraculo aecepto cives omnes
utriusque sexus (mos enim tune in eisdem locis erat, ut etiam femi-
nae publicis consultationibus interessent) ad ferendum suffragium
convocavit. Consulta igitur multitudine mares pro Neptuno, feminae
pro Minerva tulere sententias, et quia una plus inventa est femina-
p
rum, Minerva vicit. T u n c Neptunus iratus marinis fluetibus exae-
stuantibus terras Atheniensium populatus est; quoniam spargere la­
tius quaslibet aquas difficile daemonibus non est. Cuius ut iracundia
PL567 placa/retur, triplici supplicio dicit idem auctor ab Atheniensibus af-
feetas esse mulieres, ut nulla ulterius ferrent suffragia, ut nullus
nascentium maternum nomen aeciperet, ut ne quis eas Athenaeas
32 q
vocaret . Ita illa civitas, mater a u t nutrix liberalium doctrinarum
et tot tantorumque philosophorum, qua nihil habuit Graecia clarius
atque nobilius, ludificantibus daemonibus de lite deorum suorum,
m a r i š et feminae, et de victoria per feminas feminae Athenas nomen
accepit, et a vieto laesa ipsam vietricis victoriam punire compulsa
est, plus aquas Neptuni quam Minervae arma formidans. Nam i n
mulieribus, quae sic punitae sunt, et Minerva quae vicerat victa est;
nec adfuit suffragatricibus suis, ut suffragiorum deinceps perdita
potestate et alienatis filiis a nominibus matrum Athenaeas saltem
voćari liceret et eius deae mereri vocabulum, quam viri dei vietricem
fecerant ferendo suffragium. Quae et quanta hine dići possent, nisi
sermo ad alia properaret!
P tune M.
q ac M.
V. supra 2, 2.
Cf. V A R R O , De gente pop. rom., fragm. 5.
Cf. E U S E B I U S et H I E R O N I M U S , Chron. 1, 16, 1; 1, 28, 1: P L 27, 54. 126
V. etiam P L A T O , Timaeus 22B.
Cf. V A R R O , De gente pop. rom. fragm. 7.
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 8-9 599
ne nalazi ništa ranije od čega bi krenuo prema rimskoj povijesti od
samog Ogigova potopa, to jest onoga koji se dogodio u Ogigovo do­
ba. Dočim našinci koji sastaviše ljetopise, prvo Euzebije a poslije Je­
ronim (koji su, naravno, pri tome mnijenju slijedili neke ranije povje­
snike) navode kako Ogigov potop bijaše preko tri stotine godina ka­
snije, kad je već bio vladao drugi kralj Argivaca, Foronej. N u , bilo u
koje vrijeme on bio, Minerva već bijaše štovana kao božica za vlada­
vine Kekropove nad Atenjanima, pod kojim kraljem kažu kako sam
grad bio je i h obnovljen ili utemeljen.
9. Grad se zove Atena, što svakako potječe od Minerve, koja se Kad je osnovan
grad Atenjana, i
na grčkom zove 'Adr]va , i to je razlog koji Varon navodi. Naime, kojim razlogom
kad je ondje odjednom na jednome mjestu izraslo stablo masline, a Varon obja­
šnjava njegovo
na drugome mjestu izbila voda, ta su čudesa zbunila kralja i poslao ime.
je ljude delfijskome Apolonu da upitaju kako to treba shvatiti i što
im je činiti. Odgovorio im je kako maslina označuje Minervu, a voda
Neptuna, te da je u ovlasti građana odlučiti po kojem će od to dvoje
božanstava (kojih su to znaci) nazvati svoj grad. Primivši proroštvo
Kekrop okupi građane oba spola - bijaše tada običaj u tim mjestima
da čak i ženskinje sudjeluju u javnome odlučivanju - kako bi o tome
glasovah. Pošto tako predmet bi iznesen pred mnoštvo, muškarci gla­
sovahu za Neptuna, a žene za Minervu, i jer žene nadglasaše jednim
glasom, pobijedila je Minerva.
Tada je rasrđeni Neptun morskom vodom preplavio zemljišta Atenja­
na; jer zlodusima nije uopće teško razliti vode koliko god im se pro-
htjedne. A kako b i se umirila ta srdžba (isti pisac kaže), Atenjani
kazniše ženskinje trostrukom kaznom: da više nikad ne glasuju, da ni
jedno od rođenčadi ne primi materino ime, te da njih same nitko ne
naziva Atenjankama. I tako taj grad, majka ih hraniteljica slobodnih
umijeća te takvih i tolikih filozofa (od kojeg Grčka nije imala ništa ni
slavnije n i poznatije), dobi svoje ime po ludoriji zloduha i prepirci
svojih božanstava, muškoga i ženskoga, i to pobjedom žene po žena­
ma; a pošto je pogođen od pobijeđenoga, grad je bio prisiljen kazniti
pobjedu pobjednice plašeći se više Neptunovih voda negoli Minervina
oružja. Naime, u tim ženama - koje su tako kažnjene - poražena je
i Minerva iako je pobijedila; dočim ona nije ni pritekla u pomoć svo­
jim glasovateljicama, jer pošto su već izgubile pravo glasovanja i si­
novi im bih otuđeni od materinjih imena, barem se mogla pobrinuti
da se nazivaju Atenjankama i tako ponesu ime božice kojoj su svojim
glasovanjem priredile pobjedu nad bogom muškarcem. Sto b i se i
koliko toga o tome moglo reći, da nas rasprava ne požuruje na ostalo!
 600 DECIV. DEI 18, 10-11
r
... et Martis de Et tamen Marcus Varro non vult fabulosis adversus deos
10.
areopago. fidem adhibere figmentis, ne de maiestatis eorum dignitate indi-
s
gnum aliquid sentiat. Et ideo nec Areon pagon , ubi cum Atheniensi-
33
bus Paulus apostolus disputavit , ex quo loco Areopagitae appellati
sunt curiales urbis eiusdem, vult inde accepisse nomen, quod Mars,
qui graece dicitur, cum homicidii crimine reus fieret, iudican-
cc 601 tibus duodecim diis in / eo pago sex sententiis absolutus est; quia ubi
p a r i š numeri sententiae fuissent, praeponi absolutio damnationi so-
lebat; sed contra istam, quae multo amplius est celebrata, opinionem
aliam quamdam de obscurarum notitia litterarum causam nominis
huius conatur astruere, ne Areon pagon Athenienses de nomine Mar­
tis et pagi quasi Martis pagum nominasse credantur, in iniuriam vi-
delicet numinum, a quibus litigia vel iudicia existimat aliena; non
minus hoc, quod de Marte dicitur, falsum esse asseverans, quam i l ­
lud quod de tribus deabus, Iunone scilicet et Minerva et Venere, quae
pro malo aureo adipiscendo apud iudicem Paridem de pulchritudinis
excellentia certasse narrantur et ad placandos ludis deos, qui delec-
tantur seu veris seu falsis istis criminibus suis, inter theatricos plau-
sus cantantur atque saltantur. Haec Varro non credit, ne deorum
naturae seu moribus credat incongrua ; et tamen non fabulosam,34
sed historicam rationem de Athenarum vocabulo reddens tantam
Neptuni et Minervae litem suis litteris inserit, de cuius nomine po­
tius illa civitas vocaretur, ut, cum prodigiorum ostentatione conten-
derent, inter eos iudicare nec Apollo consultus auderet, sed deorum
PL 568 iurgium finiendum, sicut memoratarum trium dearum / ad Paridem
Iuppiter, ita et iste ad homines mitteret, ubi vinceret Minerva suffra-
giis et in poena suarum suffragatricium vinceretur, quae in adversa-
riis suis viriš obtinere Athenas potuit, et amicas suas feminas Athe-
naeas habere non potuit. His temporibus, ut Varro scribit, regnante
Atheniensibus Cranao, successore Cecropis, ut autem nostri Euse­
bius et Hieronymus, adhuc eodem Cecrope permanente, diluvium
fuit, quod appellatum est Deucalionis, eo quod ipse regnabat in ea­
rum terrarum partibus, ubi maxime factum est. Hoc autem diluvium
35
nequaquam ad Aegyptum atque ad eius vicina pervenit .
Quae fuerint Eduxit ergo Moyses ex Aegypto populum Dei novissimo tem-
11.
8 M o y s e
ad iosue pore Cecropis Atheniensium regis, cum apud Assyrios regnaret Asca-
tades, apud Sicyonios Marathus, apud Argivos Triopas. Educto au-
E t tamen] A t t a m e n M.
A r e o p a g o n M.
3 3
C f . A e t 17, 19-34.
3 4
C f . V A R R O , De gente pop. rom., fragm. 8.
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 10-11 601
10. Pa ipak Marko Varon ne želi povjerovati u izmišljene priče što Varon iznosi
protiv bogova, kako ne bi pristao na kakvo mnijenje koje je nedo- Areop^gaTo
stojno njihova dostojanstva. Zbog toga ne želi prihvatiti ni da je Deukaiionovu
Areopag (gdje je apostol Pavao raspravljao s Atenjanima, i po kojem p o t o p u
se mjestu sudski vjećnici toga grada zovu areopagiti) dobio ime po
Marsu, koji se grčki kaže Ajtng i koji kad bijaše osuđen za čovjekou-
1
bojstvo i kad mu je na tome brežuljku sudilo dvanaestero bogova,
oslobođen je na temelju šest glasova - jer gdje glasovi bijahu jednako
podijeljeni, običavalo se oslobađanje od optužbe pretpostaviti kazni.
A l i protiv toga objašnjenja, koje je mnogo razglašenije, on nastoji
iznijeti drugo tumačenje, koje potječe od njegova poznavanja nepo-
znatijih djela. O n neće da se vjeruje kako su Atenjani nazvali Areo­
pag prema Ares i pagus, kao da je 'Marsov brežuljak', što bi bila
uvreda božanstava, kojima su - misli on - posve tuđe i parbe i osud-
be; kaže kako nije ništa manje lažna ova priča o Marsu od one o tri
božice, to jest o Junoni, Minervi i Veneri, o kojima se priča kako se
natjecahu oko izvrsnosti ljepote, a za zlatnu jabuku pred sucem Pari-
som, o čemu se opet u kazalištu pjeva i pleše, usred pljeska, da bi se
priredbama udobrovoljili bogovi, koji se zabavljaju tim svojim zlodje­
2
lima, bila ona zbiljska i l i izmišljena .
Takvim pričama Varon ne vjeruje, kako ne bi povjerovao u ono što
nije primjereno naravi i l i običajima bogova; pa ipak, navodeći ne ba-
sneni nego povijesni razlog o imenu grada Atene, unosi u svoju knjigu
onu veliku parbu između Neptuna i Minerve, po čijem je imenu taj
grad radije nazvan, tako te - kad se njih dvoje nadmetalo u strahot-
nim čudesima - ni Apolon, pošto je pozvan, nije se usudio presuditi
između njih, nego kako bi dokrajčio njihovu prepirku (upravo kao
što Jupiter one tri spomenute božice posla Parisu), tako i on to dvoje
posla ljudima, i pri tome je Minerva pobijedila glasovima, samo je i
pobijeđena kažnjavanjem njezinih glasovateljica, s pomoću kojih je u
Ateni mogla pobijediti svoje protivnike, muškarce, ali svojim prijate­
ljicama, ženama, nije mogla osigurati ime Atenjanki. U to doba, kako
Varon piše, kad je Atenjanima vladao Kranaj, nasljednik Kekropsov,
ili - prema našima Euzebiju i Jeronimu - dok još vladaše sam K e -
krops, došlo je do potopa koji je zvan Deukalionov, i to zbog toga
što je on vladao onim dijelovima zemalja gdje potop bijaše najveći.
N u taj potop dakako nije zahvatio Egipat ni susjedne zemlje.
11. Mojsije je dakle izveo iz Egipta narod Božji krajem vladavine U koje doba
izvede Mojsije
Kekropsa, kralja Atenjana, kad je u Asiraca vladao Askatad, a u narod Božji iz
Sikionu Marat i Triop u Argivaca. Pošto je narod izveden, predao Egipta, i za
vladavine kojih •
kraljeva umrije
Jošua, koji ga je
naslijedio.
1
Jer je ubio Halirotija (prema Apolodoru, 3,14,2).
2
V i d i O Božjoj državi, 2,10.
 602 DE civ. DEI 18, 1 1 - 1 2
tem populo in monte Sina divinitus acceptam tradidit legem, quod
Vetus dicitur Testamentum, quia promissiones terrenas habet, et per
Iesum Christum futurum fuerat Testamentum Novum, quo regnum
caelorum promitteretur. Hunc enim ordinem servari oportebat, si-
CC 602 cut in uno quoque homine, qui in Deum proficit, id agitur, quod / ait
Apostolus, ut non sit prius quod spiritale est; sed quod animale, po­
stea spiritale; quoniam sicut dicit et verum est, primus homo de terra,
terrenus; secundus homo de caelo* . Rexit autem populum Moyses
36
per annos quadraginta in deserto et mortuus est annorum centum et
31
viginti , cum Christum etiam ipse prophetasset per figuras observa-
tionum carnalium in tabernaculo et sacerdotio et sacrificiis aliisque
mysticis plurimisque mandatis. Moysi successit Iesus Nave et in ter­
ra promissionis introductum populum collocavit ex auctoritate divi­
na debellatis gentibus, a quibus eadem loca tenebantur. Qui cum po­
pulum rexisset post mortem Moysi viginti et septem annos, etiam
PL 569 ipse defunctus est regnante apud Assyrios octavo decimo / Amynta,
apud Sicyonios sexto decimo Corace, apud Argivos decimo Danao,
apud Athenienses quarto Erichthonio.
Qui dei cole- 12. Per haec tempora, id est ab exitu Israel ex Aegypto usque ad
rentur tempo­ 11
mortem lesu Nave, per quem populus idem terram promissionis
re losue...
accepit, sacra sunt instituta diis falsis a regibus Graeciae, quae me-
moriam diluvii et ab eo liberationis hominum vitaeque tune aerum-
nosae modo ad alta, modo ad plana migrantium solemni celebritate
revocarunt. Nam et Lupercorum per sacram viam ascensum atque
descensum sic interpretantur, ut ab eis significari dicant homines,
qui propter aquae inundationem summa montium petiverunt et rur­
sus eadem residente ad ima redierunt. His temporibus Dionysum,
qui etiam Liber pater dictus est et post mortem deus habitus, vitem
ferunt ostendisse in Attica terra hospiti suo. Tune Apollini Delphico
instituti sunt ludi mušici, ut placaretur ira eius, qua putabant afflic-
tas esse sterilitate Graeciae regiones, quia non defenderint templum
eius, quod rex Danaus, cum easdem terras bello invasisset, incendit.
Hos autem ludos ut instituerent, oraculo sunt eius admoniti. In Atti­
ca vero rex Erichthonius ei ludos primus instituit, nec ei tantum, sed
etiam Minervae, ubi praemium victoribus oleum ponebatur, quod
eius fruetus inventricem Minervam, sicut vini Liberum tradunt. Per
eos annos a rege Xantho Cretensium, cuius apud alios aliud nomen
invenimus, rapta perhibetur Europa, et inde geniti Rhadamanthus,
CC 603 Sarpedon et Minos, / quos magis ex eadem muliere filios loviš esse
vulgatum est. Sed talium deorum cultores illud, quod de rege Creten­
sium diximus, historicae veritati, hoc autem, quod de love poetae
cantant, theatra conerepant, populi celebrant, vanitati deputant fa-
bularum, ut esset unde ludi fierent placandis numinibus etiam falsis
1
caelestis add. M.
u
reprorriissioriis M.
3 6
1 C o r 15, 46-47.
3 7
C f . D c u t 34, 7.
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 11 - 12 603
mu je zakon, što ga je od Boga primio na gori Sinaju, koji se naziva
Starim zavjetom, jer sadržava zemaljska obećanja, dok po Isusu K r i ­
stu imao je doći Novi zavjet, kojim se obećava kraljevstvo nebesko.
Naime, takav se poredak morao održavati, kao što se u svakom poje­
dinome čovjeku koji napreduje prema Bogu zbiva, kako kaže apostol,
»da nije prvo ono što je duhovno; nego prvo ono životinjsko, a zatim
duhovno«, jer istina je što reče: »Prvi je čovjek od zemlje - zemljan;
1
drugi je čovjek s neba - nebeski.« Mojsije je vodio narod u pustinji
četrdeset godina i umro u dobi od stotinu i dvadeset godina, pošto je
i sam prorokovao o Kristu s pomoću predslika putenih obreda u ša­
toru (sa zavjetnim kovčegom), svećenstva, žrtava i ostalih brojnih na­
redaba otajstvena značenja. Mojsija je naslijedio Jošua, koji je narod
uveo u obećanu zemlju i tu ga smjestio, prema božanskoj ovlasti,
svladavši narode koji nastavahu ta mjesta. Pošto je nakon Mojsijeve
smrti vodio narod dvadeset i sedam godina, i sam umrije, dok u A s i ­
raca kao osamnaesti kralj vladaše Aminta, u Sikionu kao šesnaesti
Koraks, u Argivaca kao deseti Danaj, a u Atenjana kao četvrti Erih-
tonij.
12. Z a to vrijeme, to jest od izlaska Izraela iz Egipta pa do smrti O obredima u
počast lažnih
Jošue (preko kojega je dotični narod stekao obećanu zemlju), kraljevi bogova, koje
Grčke ustanovili su obrede lažnim bogovima, kojima su svečanim po­ kraljevi Grčke
ustanoviše u ono
častima slavili spomen na potop te izbavljenje ljudi od njega i tegoban doba koje se
računa od
život što su se čas selili na uzvisine a čas u doline. Naime, i uspon i
1
izlaska Izraela iz
silazak Luperka po Svetome puku objašnjava se tako da označuje Egipta pa do
ljude koji su zbog poplave prvo tražili vrhunce brda a zatim se vraćali smrti Jošue.
u nizine pošto se poplava povukla. Kažu kako je u to doba i Dioniz
(koji je nazivan i otac Liber, a nakon smrti je smatran bogom) otkrio
lozu svojem domaćinu u zemlji Atici. Tad su u počast delfijskog A p o ­
lona utemeljene glazbene priredbe, kako bi se ublažila njegova
srdžba, u kojoj mišljahu da je on neplodnošću kaznio područja Grčke,
jer nisu branili njegov hram, koji bijaše zapalio kralj Danaj, kad je
bio zaratio na te zemlje. Naime, njegovo ih je proročiše svjetovalo da
ustanove dotične priredbe. U Atici je međutim njemu te priredbe
ustanovio prvi kralj Erihtonij, ali ne samo njemu u počast nego i
Minervi, pri čemu se pobjednik nagrađivao maslinovim uljem, jer su
po predaji smatrali kako je Minerva pronalazačica masline, kao što je
Liber vina.
Z a tih godina kažu kako je kralj Krećana Ksant (za kojega u drugih
2
nalazimo drukčije ime ) oteo Europu, od čega su se onda rodili Rada-
mant, Sarpedon i Minos, iako je proširenija priča po kojoj su oni
1
1 Kor 15,46.
1
Z a vrijeme svečanosti Lupercalia (svake godine 15. veljače) u Rimu, u jednoj
spilji ispod Palatina, žrtvovali su se jarci i pas bogu Luperku (ili Faunu). Samo to mjesto
zvalo se Luperkul. Mladići namazani kozjom krvlju ili zaogrnuti kozjim kožama reme­
njem od kozje kože udarali su izvorne međe grada (ili prolaznike). To se remenje nazivalo
februa (čistila), pa se i cijeli obred očišćenja nazivao februa, od čega i naziv dotičnom
mjesecu. A kako se vjerovalo da udarci tim 'čistilima' donose plodnost, izlagale su im se
žene koje su željele djecu.
2
To jest Asterije (Diod. Sic. 4,60).

604 DECIV. DEI 18, 12
v
eorum criminibus. His temporibus Hercules in S y r i a clarus habeba-
38
tur; sed nimirum alius, non ille, de quo supra locuti sumus . Secre-
tiore quippe historia plures fuisse dicuntur et Liberi patres et Hercu­
les. Hunc sane Herculem, cuius ingentia duodecim facta numerant,
inter quae Antaei Afri nečem non commemorant, quod ea res ad al-
terum Herculem pertinet, in Oeta monte a se ipso incensum produnt
z
suis litteris, cum ea virtute, / qua m u l t a subegerat, morbum tamen,
quo languebat, sustinere non posset. Illo tempore vel rex vel potius
tyrannus Busiris suis diis suos hospites immolabat, quem filium per-
hibent fuisse Neptuni ex matre Libya, filia Epaphi. Verum non creda­
tur hoc stuprum perpetrasse Neptunus, ne dii accusentur; sed poetis
et theatris ista tribuantur, ut sit unde placentur. Erichthonii regis
Atheniensium, cuius novissimis annis Iesus Nave mortuus reperitur,
Vulcanus et Minerva parentes fuisse dicuntur. Sed quoniam Miner-
vam virginem volunt, in amborum contentione Vulcanum commo-
tum effudisse aiunt semen in terram atque inde homini nato ob eam
causam tale inditum nomen. Graeca enim lingua egcs contentio, et
X&6v terra est, ex quibus duobus compositum vocabulum est Ericht-
honius. Verum, quod fatendum est, refellunt et a suis diis repellunt
ista doctiores, qui hane opinionem fabulosam hine exortam ferunt,
quia in templo Vulcani et Minervae, quod ambo unum habebant At-
henis, expositus inventus est puer dracone involutus, qui eum signi-
ficavit magnum futurum et propter commune templum, cum essent
parentes eius ignoti, Vulcani et Minervae dictum esse filium. Nomi-
nis tamen eius originem fabula illa potius quam ista designat histo­
ria. Sed quid ad nos? Hoc in veracibus libris homines instruat reli-
giosos, illud in fallacibus ludis daemones deleetet impuros; quos ta­
men i l l i religiosi tamquam deos colunt, et cum de illis haec negant,
ab omni eos crimine purgare non possunt, quoniam ludos eis poscen-
tibus exhibent, ubi turpiter aguntur, quae velut sapienter negantur,
; Prema D i o d o m Sikulu govorilo se o trojici Dioniza; Herodot spominje dva Hera-
v
T y n a M.
z
monstra Af.
3 8
V supra 18 8
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 12 605
3
Jupitrovi sinovi od iste ž e n e . N u štovatelji takvih bogova ono što
rekosmo o kralju Krećana uzimaju kao povijesnu istinu, dok isprazno­
sti priča pripisuju ono što o Jupitru pjesnici pjevaju, čemu se u kaza­
lištu plješće i što puk slavi, kako bi od toga nastajale priredbe u ko­
jima treba umirivati bogove čak i njihovim lažnim zlodjelima. U to se
doba Heraklo slavio u Siriji; ali taj je svakako neki drugi, a ne onaj
o kojem smo prije govorili. I doista, u skrovitijoj povijesti govori se
4
kako bijaše više i očeva Libera i Herakla . Posrijedi je zaista onaj
kojemu pripisuju dvanaest golemih djela (među koja ne ubrajaju
ubojstvo Afričanina Anteja, jer to djelo pripada onomu drugomu He-
raklu), i u svojim knjigama iznose o njegovu samoubojstvu samospa-
ljivanjem na brdu Eta, jer ona snaga kojom je svladao mnogo toga
nije mu dostajala da podnese bolest koja ga je iscrpljivala.
5
U to je doba kralj, ili bolje rečeno samosilnik, Busirid žrtvovao svoje
goste, a o njemu govore kako bijaše Neptunov sin od majke Libije,
kćeri Epafove. N u ne smije se vjerovati kako je Neptun počinio takvo
nedjelo, kako ne bismo optuživali bogove! Nego nek se takvo što
pripiše pjesnicima i kazalištima, kako bi se otuda bogovi umilostivili.
Priča se kako Vulkan i Minerva bijahu roditelji Erihtonija, kralja Ate-
njana, a u posljednjim godinama njegove vladavine nalazimo da je
umro Jošua. A l i kako oni hoće da je Minerva djevica, kažu kako je
za njihove borbe uzbuđeni Vulkan prosuo sjeme na zemlju, te da je
čovjek rođen odatle zbog toga i nazvan tim imenom. Naime, u
grčkome jeziku eoig je borba, a x&CDV zemlja, a od te dvije riječi
složeno je ime Erihtonij. Dočim, mora se priznati, kako takve priče
oni učeniji odbacuju i odbijaju povezivati ih sa svojim bogovima, i
drže kako je takva basnena izmišljotina nastala otuda, što je u hramu
Vulkana i Minerve (koji su zajedno dijelili u Ateni) nađen izložen
dječačić, oko kojega se ovila zmija, što je označivalo da će on biti
velik, i kako mu roditelji ne bijahu poznati, prozvan je sinom V u l ­
kana i Minerve, zbog zajedničkog hrama. Međutim, i podrijetlo toga
imena objašnjava više priča negoli kakav povijesni izvještaj. N u , što
se to nas tiče? Neka ovo u pouzdanim knjigama pouči njihove ljude
vjernike, a ono u prijevarnim priredbama neka veseli nečiste zloduhe;
koje njihovi vjernici štuju kao bogove, pa iako oni od njih odbacuju
takve priče, ne mogu ih očistiti od svake krivnje, jer im na njihov
vlastiti zahtjev priređuju priredbe, gdje se gnusobno izvodi ono što se
3
M i t govori o tome kako je Europu, kćer Agenora Tirskoga, ugrabio i odnio na
Kretu Zeus u liku bika, ili bik kojega je poslao Zeus. T u je ona prvo Zeusu rodila trojicu
spomenutih sinova, a zatim se udala za Asterija, kralja Krete.
4
kla (jednog boga, a jednog junaka); Diodor govori o trojici; a Ciceron čak o šestorici.
Prema Varonu, Heraklo bijaše naziv silovitih junačina uopće, pa se govori o argivskom,
tebanskom i libijskom Heraklu.
Busirid (Busiris), egipatski kralj, običavao je žrtvovati strance Zeusu, kako bi
odvratio sušu. Ubio ga je Heraklo.
 606 DECIV. DEI 18, 12-13
CC 604 et his falsis ac turpibus dii placantur, ubi / etsi fabula cantat crimen
numinum falsum, delectari tamen falso crimine crimen est verum.
. et Iudicum. 13. Post mortem lesu Nave populus Dei Iudices habuit, quibus
temporibus alternaverunt apud eos et humilitates laborum pro eo­
rum peccatis, et prosperitates consolationum propter miserationem
Dei. His temporibus fabulae fictae sunt de Triptolemo, quod iubente
Cerere anguibus portatus alitibus indigentibus terris frumenta vo-
lando contulerit; de Minotauro, quod bestia fuerit inclusa Labyrint-
ho, quo cum intrassent homines, inextricabili errore inde exire non
poterant; de Centauris, quod equorum hominumque fuerit natura
coniuncta; de Cerbero, quod sit triceps inferorum canis; de Phryxo
et Helle eius sorore, quod vecti ariete volaverint; de Gorgone, quod
fuerit crinita serpentibus et aspicientes convertebat in lapides; de
Bellerophonte, quod equo pinnis volante sit vectus, qui equus Pega-
sus dictus est; de Amphione, quod citharae suavitate lapides mulserit
P L 571 et attraxerit; de fabro Daedalo et eius / Icaro filio, quod sibi coaptatis
pinnis volaverint; de Oedipo, quod monstrum quoddam, quae Sphin-
ga dicebatur, humana facie quadrupedem, soluta quae ab illa propo-
ab
ni soleret velut insolubili quaestione suo praecipitio perire compu-
lerit; de Antaeo, quem necavit Hercules, quod filius terrae fuerit,
propter quod cadens in terram fortior soleret assurgere; et si qua
forte alia praetermisi. Hae fabulae bellum ad usque Troianum, ubi
secundum librum Marcus Varro De populi Romani gente finivit, ex
occasione historiarum, quae res veraciter gestas continent, ita sunt
ingeniis hominum fictae, ut non sint opprobriis numinum affixae . 39
Porro autem quicumque finxerunt a love ad stuprum raptum pul-
cherrimum puerum Ganymedem, quod nefas rex Tantalus fecit et
lovi fabula tribuit, vel Danaes per imbrem aureum appetisse concu-
bitum, ubi intellegitur pudicitia mulieris auro fuisse corrupta, quae
illis temporibus vel facta vel ficta sunt, aut facta ab aliis et ficta de
love, diei non potest quantum mali de hominum praesumpserint cor-
dibus, quod possent ista patienter ferre mendacia, quae tamen etiam
libenter amplexi sunt. Qui utique quanto devotius Iovem colunt, tan-
CC 605 to eos, qui haec de illo dicere ausi sunt, severius / punire debuerunt.
Nunc vero non solum eis, qui ista finxerunt, irati non sunt, sed ut
talia figmenta etiam in theatris agerent, ipsos deos potius iratos ha­
bere timuerunt. His temporibus Latona Apollinem peperit, non il­
lum, cuius oracula solere consuli superius loquebamur, sed illum,
qui cum Hercule servivit Admeto; qui tamen sic est deus creditus, ut
plurimi ac paene omnes unum eumdemque Apollinem fuisse opinen-
tur. Tune et Liber pater bellavit in India, qui multas habuit in exer-
citu feminas, quae Bacchae appellatae sunt, non tam virtute nobiles
3 3
pennis M.
a b
solebat M.
3 9
C f . V A R R O , De gente pop. rom., fragm. 14.
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 12 - 13 607
kao mudro niječe, te se takvim lažima i gnusobama bogovi udobrovo-
Ijuju; pa iako je zločin božanstava o kojem priča pjeva lažan, istinski
je zločin uzivati i u lažnu zločinu.
13. Nakon Jošuine smrti narod Božji imao je suce, i u to doba Kakve su izmi
smjenjivahu se u njih tegobe poniženja zbog njihovih grijeha s bolji- P
nSe u^no
cima utjeha zbog smilovanja Božjeg. A u to vrijeme izmišljene su doba kad suci
priče o Triptolemu, koji je po nalogu Cerere, nošen krilatim zmijama, ^brejima^
leteći potrebitim zemljama darivao žito; o Minotauru, koji bijaše ne­
man zatočena u Labirintu, u koji kad bi ljudi stupili, odatle nisu mogli
izaći, nego lutahu bezizlaznom stramputicom; o Centaurima, kojima
narav bijaše složena od konja i ljudi; o Cerberu, troglavu psu iz pod­
zemlja; o Friksu i njegovoj sestri Heli, koji su letjeli jašući ovna; o
Gorgoni, sa zmijama na glavi mjesto kose, koja bi one što je pogle­
daše pretvorila u kamenje; o Belerofontu, koji ježđaše na krilatu ko­
nju, zvanom Pegaz; o Amfionu, koji je milošću svoje citare začaravao
i privlačio stijene; o kovaču Dedalu i njegovu sinu Ikaru, kako pole­
tješe pričvrstivši sebi krila; o Edipu, koji prisili da se strmoglavi i
ubije nekakvo čudovište, što se zvalo sfinga (ljudskoga lica i četvero-
nožno), jer je razriješio tobože nerješivu zagonetku koju neman obi­
čavaše postavljati; o Anteju, kojega je ubio Heraklo, a koji bijaše sin
zemlje, zbog čega je padnuvši na zemlju običavao ustajati još snažniji;
te još druge priče, ako sam možda koju propustio.
Sve do Trojanskoga rata, gdje je Marko Varon završio svoju drugu
knjigu O rodu rimskoga puka, ljudski su duhovi tako izmišljah te
priče (okoristivši se povijestima koje sadržavaju istinska izvješća o
događajima) da ih nisu povezivah s osvadama božanstava. Dočim na­
kon toga, koji god izmisliše kako radi bluda Jupiter ote najljepšeg
dječaka Ganimeda (što je zločin koji počini kralj Tantal a priča ga
pripisa Jupitru) ih što je preko zlatne kiše potrazio sulog s Danajama
- gdje se podrazumijeva kako ženska čednost bijaše izopačena zlatom
- a što je sve u to doba ih počinjeno ih izmišljeno, ih da to drugi
učiniše a izmišljeno je o samomu Jupitru, - ne može se izreći kohko
su zloće pretpostavljah takvi o srcima ljudi, da bi mogli strpljivo pod­
nositi takve laži, a koje su oni ipak tako rado prigrlili! Dakako, što
su neki odanije štovah Jupitra, trebah su to strožije kažnjavati one
koji se drznuše govoriti takvo što o njemu. A h , ne samo što se oni
nisu srdili na one koji izmišljahu takve stvari nego su se još bojali da
se sami bogovi ne rasrde na njih, pa su nagonili nek se takve izmišljo­
tine izvode u kazalištima.
U to doba Latona je rodila Apolona, ne onoga o kojem ranije reko­
smo kako običavahu pitati njegovo proročište, nego onoga što je s
Heraklom služio Admetu; pa ipak se toliko vjerovalo kako je on bog,
da su mnogi i gotovo svi držali da je to jedan te isti Apolon. Tada je
i otac Liber ratovao u Indiji, a u vojsci imađaše mnoge žene koje su
zvane Bakhe, glasovite ne toliko po moći kohko po bjesnoći. Neki
 DE civ. DEI 18, 1 3 - 1 4
quam furore. Aliqui sane et victum scribunt istum Liberum et vinc-
tum; nonnulli et occisum i n pugna a Perseo, nec ubi fuerit sepultus
tacent; et tamen eius velut dei nomine per immundos daemones Bac-
chanalia sacra vel potius sacrilegia sunt instituta, de quorum rabiosa
turpitudine post tam multos annos sic senatus erubuit, ut / in urbe
40
Roma esse prohiberet . Per ea tempora Perseus et uxor eius Andro-
meda posteaquam sunt mortui, sic eos in caelum receptos esse cre-
diderunt, ut imagines eorum stellis designare eorumque appellare
nominibus non erubescerent, non timerent.
Quae dixerint 14. Per idem temporis intervallum exstiterunt poetae, qui etiam
poetae theolo- theologi dicerentur, quoniam de diis carmina faciebant, sed talibus
gl
* diis, qui licet magni homines, tamen homines fuerunt aut mundi
huius, quem verus Deus fecit, elementa sunt aut in principatibus et
potestatibus pro voluntate Creatoris et suis meritis ordinati, et si
ac
quid de uno vero Deo inter multa vana et falsa cecinerint , colendo
cum illo alios, qui dii non sunt, eisque exhibendo famulatum, qui uni
tantum debetur Deo, non ei utique rite servierunt nec a fabuloso
deorum suorum dedecore etiam ipsi se abstinere potuerunt Orpheus,
Musaeus, Linus. Verum isti theologi deos coluerunt, non pro diis cul-
ti sunt; quamvis Orpheum nescio quomodo infernis sacris vel potius
sacrilegiis praeficere soleat civitas impiorum. Uxor autem regis At-
hamantis, quae vocabatur Ino, et eius filius Melicertes praecipitio
spontaneo in mari perierunt et opinione hominum in deos relati sunt,
sicut alii homines eorum temporum, Castor et Pollux. Illam sane Me-
licertis matrem Leucothean Graeci, Matutam Latini vocaverunt, utri-
que tamen putantes deam.
a c
cecinerunt M.
4 0
C f . LrvRJS, Ab urbe cond. 39, 18, 7-8; CICERO, De leg. 2, 15, 37.
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 13 - 14 609
čak pišu kako taj Liber bijaše i svladan i svezan; neki čak kažu kako
ga je Perzej ubio u boju, te ne prešućuju ni mjesto gdje je pokopan;
pa ipak su u njegovo ime, kao u ime boga, od nečistih zloduha usta­
novljene bakanalske i l i radije svetogrdnine svetkovine, zbog čije se
bjesomučne gnusobe nakon tako mnogih godina senat toliko posra­
mio te ih je zabranio u gradu Rimu. U tim vremenima, pošto umriješe
Perzej i njegova žena Andromeda, ljudi bijahu toliko uvjereni kako je
to dvoje primljeno u nebo, te se nisu ni sramili ni bojali da zvijezdama
označuju njihove likove ili nazivaju zviježđe njihovim imenima.
14. U istome razdoblju pojaviše se pjesnici koji su nazvani i bogo- Q b o {
slovima, jer sastavljahu pjesme o bogovima, ali o takvim bogovima pjesnicima
koji bijahu tek ljudi (iako i veliki ljudi), i l i pratvari ovoga svijeta,
koje je stvorio pravi Bog ili im je pak podijeljena vlast i ovlast prema
Stvoriteljevoj volji i njihovim zaslugama; pa ako ti pjesnici i pjevahu
štogod - između tolikih ispraznosti i laži - o jednome pravome Bogu,
štujući ujedno s njime i ostale, koji nisu bogovi, i vršeći i m službu
koja se duguje samo jednomu Bogu, zaista mu nisu ispravno služili;
a uz to se nisu mogli suzdržati od one izmišljene sramote o svojim
bogovima ni Orfej, Musej i L i n . Istina, ti su bogoslovi štovali bogove,
a nisu štovani kao bogovi; iako ne znam kako grad bezbožnika obi­
čava postavljati Orfej a na čelo podzemnih ili bolje rečeno svetogrdnih
svetkovina. Žena pak Kralja Atamanta, koja se zvala Ina, i njezin sin
Melicert, pogiboše bacivši se svojevoljno u more, a ljudsko ih je mni­
jenje uzdignulo među bogove, kao i druge ljude toga doba, Kastora
i Poluksa. Grci su dakako Melicertovu majku zvalu Leukoteja, dok
je Latini nazivahu Matuta, smatrajući je božicom i jedni i drugi.
 610 D E CIV. D E I 18, 15 -
CC 606 15. Per ea tempora regnum finitum est Argivorum, translatum ad
Tempore Debo-
rae primus Mycenas, unde fuit Agamemnon, et exortum est regnum Laurentum,
Laurentum rex ubi Saturni filius Picus regnum primus accepit, iudicante apud He­
fuit Picus. braeos femina Debbora; sed per illam Dei spiritus id agebat; nam
etiam prophetissa erat, cuius prophetia minus aperta est, quam ut
possimus eam sine diuturna expositione de Christo demonstrare pro-
41
l a t a m . Iam ergo regnabant Laurentes utique in Italia, ex quibus
evidentior ducitur origo Romana post Graecos; et tamen adhuc re­
a d
gnum Assyrium permanebat, ubi erat rex vicesimus et tertius Lam-
pares, cum primus Laurentum Picus esse coepisset. De huius Pici
patre Saturno viderint quid sentiant talium deorum cultores, qui ne-
gant hominem fuisse; de quo alii scripserunt, quod ante Picum filium
PL 573 suum in / Italia ipse regnaverit, et Virgilius notioribus litteris dicit:
Is genus indocile et dispersum montibus altis
Composuit legesque dedit Latiumque voćari
Maluit, his quoniam latuisset tutus in oris.
Aurea quae perhibent illo sub rege fuere
42
Saecula .
Sed haec poetica opinentur esse figmenta et Pici patrem Stercen po­
tius fuisse asseverent, a quo peritissimo agricola inventum ferunt, ut
fimo animalium agri fecundarentur, quod ab eius nomine stercus est
dictum; hunc quidam Stercutium vocatum ferunt. Qualibet autem ex
causa eum Saturnum appellare voluerint, certe tamen hunc Stercen
sive Stercutium merito agriculturae fecerunt deum. Picum quoque
similiter eius filium in talium deorum numerum receperunt, quem
praeclarum augurem et belligeratorem fuisse asserunt. Picus Fau-
num genuit, Laurentum regem secundum; etiam iste deus illis vel est
vel fuit. Hos ante Troianum bellum divinos honores mortuis homini­
bus detulerunt.
Quae fuerit de 16. Troia vero eversa excidio illo usquequaque cantato puerisque
Diomede et so-
ciis fabula. notissimo, quod et magnitudine sui et scriptorum excellentibus lin-
guis insigniter diffamatum atque vulgatum est gestumque regnante
iam Latino Fauni filio, ex quo Latinorum regnum dići coepit Lauren-
tumque cessavit, Graeci victores deletam Troiam relinquentes et
CC 607 ad propria remeantes / diversis et horrendis cladibus dilacerati at-
que contriti sunt; et tamen etiam ex eis deorum suorum numerum
a f
auxerunt. N a m et Diomeden fecerunt deum, quem poena divinitus
irrogata perhibent ad suos non revertisse; eiusque socios in volucres
fuisse conversos non fabuloso poeticoque mendacio, sed historica
a d
Assyriorum M.
a e
derelinquentes M.
^ D i o m e d e m M.
4 1
C f . lude 5.
4 2
C f . V E R G I L I U S , Aen. 8, 321-325; cf. etiam D l O D O R U S , Bibl. 5, 66, 4.
16 O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 15 - 16 611
15. U to doba se okonča kraljevstvo Argivaca, i prenese se na O propasti
kraljevstva
Mikenu, odakle bijaše i Agamemnon, a uzdiže se laurentsko kraljev­ Argivaca, u
stvo, u kojem prvi postade kraljem Piko, Saturnov sin, dok u Hebreja doba kad je
Piko. Saturnov
bijaše sudac žena Debora; nu preko nje je djelovao Duh Božji, jer je sin, prvi stekao
bila i proročica, samo je njezino proroštvo odveć nejasno, a da bismo očevo kraljevstvo
1 među Laurenća­
- bez poduljeg izlaganja - mogli dokazati kako se ono tiče Krista. nima.
Dakle, u Italiji su već vladali Laurenćani, od kojih se očitije dade
izvoditi rimsko podrijetlo, nakon Grka; dočim još je trajalo kraljev­
stvo Asiraca, gdje dvadeset i treći kralj bijaše Lampares, dok Piko
stade kralj evati među Laurenćanima.
A o ocu toga Pika, Saturnu, oni što niječu da on bijaše čovjek, neka
razvide što misle sami štovatelji takvih bogova; o njemu su i ostali
pisali kako je prije svojega sina Pika sam vladao u Italiji, dok Vergi­
lije u poznatim stihovima kaže:
»Neuke ljude, što bjehu po visokih rasuti brdih,
Sjedini i da im zakone on, te prozva s veseljem
Kraj taj Latij (il' Sklonac), jer dobro se skloni u njemu.
Pod tijem kraljem zlatno vrijeme (o kojem se priča)
2
Bješe.«
A l i te stvari treba smatrati pjesničkim izmišljotinama i radije treba
prihvatiti da je Pikov otac bio Sterces, najumješniji poljodjelac, o ko­
jem pričaju kako je pronašao da su najplodnija polja natorena živo­
tinjskim gnojem, pa kako se to naziva stercus, nazvan je tim imenom;
neki opet kažu kako mu je ime Stercutius. I zbog kojega god razloga
oni njega ushtjeli zvati Saturnom, ipak od toga Sterka ili Sterkucija
načiniše boga zbog zasluga za poljodjelstvo. Isto tako i njegova sina
Pika ubrojiše među takve bogove, o kojemu tvrde kako bijaše glasovit
3
gatalac i ratnik. Piku se rodio sin Faun, koji bijaše drugi kralj u
Laurenćana, pa i taj im ili jest ili bijaše bog. Takve su božanske poča­
sti podjeljivali mrtvim ljudima prije Trojanskoga rata.
ae
16. Zatim bijaše pala Troja, što je nesreća posvuda opjevavana i O Diomedu,
učenicima je najpoznatija; događaj koji se proslavio i razglasio koliko koji postade
bogom nakon
svojom vlastitom veličinom toliko i izvrsnošću izričaja pisaca koji ga pada Troje, dok
se o njegovim
opisaše, a zbio se za vladavine Faunova sina Latina, otkada se kra­ druzima vjeruje
ljevstvo stade nazivati latinskim, a prestade nazivati laurentskim; i kako su pretvo­
reni u ptice.
kad su se grčki pobjednici, napustivši razorenu Troju, vraćali svojim
domovima, pogađani i iscrpljivani različitim strahotnim nevoljama; pa
ipak i neki od njih uvećaše broj svojih bogova. Tako načiniše boga i
1
Suci 4 i 5.
2
Eneida, 8,321-325 (Prijevod T. Maretić). Prijevod izričajem »Latij (ili Sklonac)«
tiče se igre riječi u izvorniku: 'Latium... quoniam latuisset'.
3
Piko (Picus) izvorno je italsko božanstvo poljodjelstva; povezivan je s djetlićem
(picus), pticom posvećenom Marsu i važnom pri gatanju. Ovidije govori o njemu kao o
čovjeku kojega je Kirka pretvorila u djetlića, jer je odbio njezinu ljubav (Prijetvori,
14,320).
 612 D E CIV. D E I 18, 16 - 18,1 O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 16 - 18,1 613

attestatione confirmant; quibus nec deus, ut putant, factus huma- 1

od Diomeda , o kojem pričaju kako mu po božanskoj kazni ne bijaše
nam revocare naturam vel ipse potuit vel certe a love suo rege tam- dopušteno vratiti se svojima; a to što mu druži bijahu pretvoreni u
quam caelicola novicius impetravit. Quin etiam templum eius esse ptice nisu smatrali pjesničkom ili basnenom laži, nego povijesnim do­
aiunt in insula Diomedea, non longe a monte Gargano, qui est in Apu- gađajem; pa ipak, iako prema njihovu mnijenju postade Bog, nije im
lia, et hoc templum circumvolare atque incolere has alites tam mira­ sam uzmogao vratiti ljudsku narav, niti pak takvo što, kao pridošlica
a g
bili obsequio, ut aquam impleant et aspergant; et eo si Graeci vene- među nebesnicima, izmoliti od svojega kralja Jupitra. Zapravo kažu
ah
rint vel Graecorum stirpe prognati , non solum quietas esse, verum kako mu se hram nalazi na otoku Diomedes, nedaleko od brda Gar-
et insuper adulare; si autem alienigenas viderint, subvolare ad capita gana u Apuliji, te da oni krilati stvorovi lijeću oko toga hrama i tu se
tamque gravibus ictibus, ut etiam perimant, vulnerare. Nam duriš et
gnijezde pokazujući začudno štovanje jer u kljunovima donose vodu
grandibus rostris satis ad haec proelia perhibentur armatae.
i njome škrope dotični hram; i ako onamo dođu Grci ili tkogod od
grčkoga roda, te ptice ne samo što se smire nego se još i umiljavaju;
opaze l i pak kakve inorodce, slijeću im na glave uz tako žestoke
udarce te ih ranjavaju gotovo smrtno. Jer kažu kako su za takve na­
padaje dobro naoružane golemim i tvrdim kljunovima.
Maleficae mu- 17. Hoc Varro ut astruat, commemorat alia non minus incredibi-
tationes nar- lia de illa maga famosissima Circe, quae socios quoque Ulixis muta-
rantur. 43 31
vit in bestias , et de Arcadibus, qui sorte dueti tranabant quod-
PL 574 dam stagnum atque i b i convertebantur in lupos et cum / similibus 17. Kako bi to potkrijepio, Varon navodi i druge ništa manje Što je Varon
iznio o nevjero­
feris per illius regionis deserta vivebant. S i autem carne non vesce- nevjerojatne stvari o onoj najpoznatijoj čarobnici K i r k i , koja je Ulik- jatnim prijetvo-
rentur humana, rursus post novem annos eodem renatato stagno al
sove prijatelje pretvorila u životinje te o Arkađanima, koji bi - izvu- rima ljudi.
reformabantur in homines. Denique etiam nominatim expressit kavši ždrijeb - preplivali nekakvo jezero i ondje bi se pretvarali u
am
quemdam Demaenetum, cum gustasset de sacrificio, quod Arcades vukove, te su u pustoši toga kraja živjeli zajedno s ostalim sličnim
8X1
immolato puero deo suo Lycaeo facere solerent, et in lupum fuisse zvijerima. A k o pak ne bi jeli ljudskoga mesa, nakon devet godina
mutatum et anno decimo in figuram propriam restitutum pugilatu- natrag bi preplivali jezero pa se vraćali u ljudski lik. Napokon, naveo
a o
m sese exercuisse et Olympiaco vicisse certamine. Nec idem prop­ je poimenice nekakvog Demeneta koji kušaše od žrtvovana dječaka
ter aliud arbitratur historicus in Arcadia tale nomen affictum Pani (kako su Arkađani običavali žrtvovati svojemu bogu Likeju) pa bijaše
Lycaeo et lovi Lycaeo nisi propter hane in lupos hominum mutatio- pretvoren u vuka i nakon devet godina vratio se u ljudski lik, vježbao
nem, quod eam nisi v i divina fieri non putarent. Lupus enim graece 1
se kao šakač i pobijedio u olimpijskom natjecanju. Isti povjesnik mi­
Xuxos dicitur, unde Lycaei nomen apparet inflexum. Romanos etiam sli kako nije ni zbog čega drugoga u Arkadiji dodavan nadimak Likej,
ap 44
Lupercos ex illorum mysteriorum v e l u t i semine dicit exortos . Panu i Jupitru, nego zbog takva prijetvora ljudi u vukove, o kojem
misle kako ne bijaše moguć osim s pomoću božanske sile. Naime,
'vuk' se grčki kaže Xuxog, odatle čini se i potječe nadimak Likej (Ly-
CC 608 18. 1. Sed de ista tanta ludificatione daemonum nos quid dica- caeus). Varon također kaže kako su iz tih otajnih obreda kao iz sje­
Quae sint dae- mus, qui haec legent, fortassis exspectent. Et quid dicemus, nisi de
monum hidifi- mena nastali i rimski luperci.
45
cationes. medio Babylonis esse fugiendum ? Quod praeceptum propheticum
ita spiritaliter intellegitur, ut de huius saeculi civitate, quae profecto
et angelorum et hominum societas impiorum est, fidei passibus,
46
quae per dileetionem opera t u r , in Deum vivum proficiendo fugia- 18. 1. N u oni koji ovo čitaju možda će očekivati što ćemo mi Što treba misliti
o preobrazbama
reći o tolikome ruglu zloduha. A što bismo i rekli, ako ne da treba koje se preko
1
a
s aquam] rostrum aqua M.
bježati iz same sredine Babilona ? A taj proročki naputak treba razu­ umijeća zloduha,
čini se, događaju
311
progeniti M. mjeti duhovno tako da valja bježati iz grada ovoga svijeta (koji je ljudima.
3 1
renato M. doista zajednica i bezbožnih anđela i ljudi) i to koracima vjere koji
3 1
transnatabant M. djeluju preko ljubavi, kako bismo napredovali prema živome Bogu. I
3111
cum gustasset] gustasse CC.
311
et om. M.
a o
pugilatu M. 1
Prema predaji, Diomed je nakon povratka iz Troje napustio svoj dom zbog ženine
3
P velut M. nevjere te otišao u Italiju, gdje je osnovao različite gradove, a pokopan je na jednome
od Diomedovih otoka blizu apulijske obale, gdje su ga slavili kao utemeljitelja grčke
kulture u Italiji.
4 3
Cf. HOMERUS, Odyssea 10, 230-243. 1
Prema jednim komentarima, ova se priča nigdje ne nalazi, prema drugima potječe
4 4
Cf. VARRO, De gente pop. rom. fragm. 17; v. supra 18, 12.
y
od Plinija (Prirodoslovlje 8,81), koji to navodi pozivajući se na druge grčke pisce.
4 5
C f . Isa 48, 20.
1
4 6
G a l 5, 6. Iz 48,20.
 614 D E CIV. D E I 18, 18,1 - 18,2
mus. Quanto quippe in haec ima potestatem daemonum maiorem
videmus, tanto tenacius Mediatori est inhaerendum, per quem de
imis ad summa conscendimus. Si enim dixerimus ea non esse creden-
da, non desunt etiam nunc, qui eiusmodi quaedam vel certissima au-
disse vel etiam expertos se esse asseverent. Nam et nos cum essemus
in Italia audiebamus talia de quadam regione illarum partium, ubi
stabularias mulieres imbutas his malis artibus in caseo dare solere
dicebant quibus vellent seu possent viatoribus, unde in iumenta illi-
co verterentur et necessaria quaeque portarent postque perfuncta
opera iterum ad se redirent; nec tamen in eis mentem fieri bestialem,
sed rationalem humanamque servari, sicut Apuleius in libris, quos
Asini aurei titulo inscripsit, sibi ipsi accidisse, ut accepto veneno hu­
mano animo permanente asinus fieret, aut indicavit aut finxit.
Quae sint va- 18. 2. Haec vel falsa sunt vel tam inusitata, ut merito non credan-
nationes mter t u r Firmissime tamen credendum est omnipotentem Deum posse
somnia et cor- . r , . i i
p o r u m varia- omnia lacere quae voluent, sive vindicando sive praestando, nec dae-
tiones. mones aliquid operari secundum naturae suae potentiam (quia et
ipsa angelica creatura est, licet proprio vitio sit maligna), nisi quod
ille permiserit, cuius iudicia occulta sunt multa, iniusta nulla. Nec
sane daemones n a t u r a š creant, si aliquid tale faciunt, de qualibus
factis ista vertitur quaestio; sed specie tenus, quae a vero Deo sunt
creata, commutant, ut videantur esse quod non sunt. Non itaque so-
PL 575 lum animum, sed / nec corpus quidem ulla ratione crediderim dae­
monum arte vel potestate in membra et lineamenta bestialia vera- aq
citer posse converti, sed phantasticum hominis, quod etiam cogitan-
do sive somniando per rerum innumerabilia genera variatur et, cum
corpus non sit, corporum tamen similes mira celeritate formas capit,
sopitis aut oppressis corporeis hominis sensibus ad aliorum sensum
cc 609 nescio quo in/effabili modo figura corporea posse perduci; ita ut cor­
pora ipsa hominum alicubi iaceant, viventia quidem, sed multo gra-
vius atque vehementius quam somno suis sensibus obseratis; phanta­
sticum autem illud veluti corporatum in alicuius animalis effigie ap­
pareat sensibus alienis talisque etiam sibi esse homo videatur, sicut
tališ sibi videri posset in somnis, et portare onera; quae onera si vera
sunt corpora, portantur a daemonibus, ut illudatur hominibus, par­
tim vera one rum corpora, partim iumentorum falsa cernentibus.
Nam quidam nomine Praestantius patri suo contigisse indicabat, ut
venenum illud per caseum in domo sua sumeret et iaceret in lecto
suo quasi dormiens, qui tamen nullo modo poterat excitari. Post ali-
quot autem dies eum velut evigilasse dicebat et quasi somnia narras-
se quae passus est, caballum se scilicet factum annonam inter alia
iumenta baiulasse militibus, quae dicitur Retica, quoniam ad Retias
deportatur. Quod ita, ut narravit, factum fuisse compertum est; quae
tamen ei sua somnia videbantur. Indicavit et alius se domi suae per
noctem, antequam requiesceret, vidisse venientem ad se philosop-
hum quemdam sibi notissimum sibique exposuisse nonnulla Platoni-
ca, quae antea rogatus exponere noluisset. Et cum ab eodem philo-
a q
lineamenta M.
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 18,1 - 18,2 615
zaista što vidimo da je veća moć zloduha nad ovim donjim svijetom,
to više valja prionuti uz posrednika, preko kojega se iz tih nizina
uspinjemo u visine. A k o bismo mi rekli kako u te stvari ne treba
vjerovati, ne manjka čak ni sada onih koji tvrde da su o takvim sluča­
jevima ili čuli iz najpouzdanijih vrela ili su ih čak sami iskusili. Naime,
kad smo sami bili u Italiji, slušali smo o tim stvarima iz stanovita
kraja te zemlje; govorilo se kako su domaćice upućene u ta opaka
umijeća običavale stavljati u sir čarolije, te kad bi ushtjele i uzmogle,
time su putnike pretvarale odmah u tovarne životinje, i ti su nosili
kakve god bi terete trebalo, a pošto bi obavili poslove, opet su se
vraćah u svoj lik; i pri tome im um nije postajao životinjski, nego su
ostajali razumni i ljudski, upravo kao što Apulej u knjizi naslovljenoj
Zlatni magarac ili izvješćuje ili izmišlja da se njemu samomu dogodilo,
kako je popivši napitak postao magarcem, zadržavši ljudsku dušu.
2 . Takve su stvari i l i lažne ili toliko neobične te se u njih s pravom
ne vjeruje. Dočim najčvršće se mora vjerovati da svemogući Bog
može učiniti sve što ushtjedne, bilo kažnjavajući bilo pomažući, dok
zlodusi ne mogu učiniti ništa po možnosti vlastite naravi - jer i ona
je anđeoska tvorevina, iako vlastitim nedostatkom postade zla - osim
onoga što O n dopusti, a njegovi sudovi mnogi su skroviti, ali ni jedan
nije nepravedan. A zlodusi doista ne stvaraju naravi, ako i čine što­
god takvo kakvo se sada ovdje pretresa; nego samo u izgledu mije­
njaju ona bića koja je Bog stvorio, kako bi se činila onakvim kakva
nisu. Stoga nikako ne vjerujem da se može duša, pa čak ni tijelo -
umijećem i l i moći zloduha - zbiljski pretvoriti u udove i obličje živo­
2
tinja, nego vjerujem da utvara čovjekova (phantasticum hominis) -
što se čak u razmišljanju i sanjanju mijenja prema bezbrojnim vrstama
stvari te iako nije tijelo, ipak začudnom brzinom poprima oblike nalik
na tijela - ne znam kojim načinom može se u tjelesnu obliku predsta­
viti svijesti drugih ljudi, kad su im tjelesna sjetila omamljena ili isklju­
čena; tako te tijela ljudi negdje leže, živeći dakako, ali svjetila teže i
potpunije omamljenih negoli u snu; dočim ta utvara može se kao utje­
lovljena u liku kakve životinje pojaviti sjetilima drugih ljudi, a može
se čak čovjek i sam sebi činiti takvim, kao što se takav sebi može
učiniti u snu, i nositi terete. A k o su pak ti tereti zbiljska tijela, onda
ih nose zlodusi kako bi obmanuli ljude, koji tako vide dijelom zbiljska
tijela tereta, a dijelom lažna tijela tovarnih životinja.
Nekakav čovjek imenom Prestancije ispričao je kako se njegovu ocu
dogodilo te je u komadu sira u svojem domu uzeo taj čarobni napitak
pa je zaspao u svojoj postelji kao da je u snu, ali se nikako nije mogao
probuditi. Rekao je kako se, međutim, nakon nekoliko dana otac
probudio i ispričao kao san ono što mu se bilo dogodilo. Bijaše se
naime pretvorio u konja te je zajedno s ostalim tovarnim životinjama
prenosio vojnicima žito, koje se naziva retskim, jer se prenosilo u
Retiju. Pokazalo se da se i dogodilo kako bijaše rekao, nu njemu se
to činilo kao vlastiti san.
2
Engleski »man's phantom«, franc. Vimage phantomatique de Vhomme«, njem.
Embildungskraft des Menschen.
 616 D E CIV. D E I 18, 18,2 - 19
sopho quaesitum fuisset, cur in domo eius fecerit, quod in domo sua
petenti negaverat: Non feci, inquit, sed me fecisse somniavi. Ac per
hoc alteri per imaginem phantasticam exhibitum est vigilanti, quod
alter vidit in somnis.
Quomodo fieri 18. 3 . Haec ad nos non quibuscumque, qualibus credere putare-
potuerint. mus indignum, sed eis referentibus pervenerunt, quos nobis non exi-
stimaremus fuisse mentitos. Proinde quod homines dicuntur manda-
tumque est litteris ab diis vel potius daemonibus Arcadibus in lupos
solere converti, et quod
47
Carminibus Circe socios mutavit Ulixi ,
secundum istum modum mihi videtur fieri potuisse, quem dixi, si
tamen factum est. Diomedeas autem volucres, quando quidem genus
earum per successionem propaginis durare perhibetur, non mutatis
hominibus factas, sed subtractis credo fuisse suppositas, sicut cerva
pro Iphigenia, regis Agamemnonis filia. Neque enim daemonibus iu-
dicio Dei permissis huiusmodi praestigiae difficiles esse potuerunt;
sed quia illa virgo postea viva reperta est, suppositam pro illa esse
cervam facile cognitum est. Socii / vero Diomedis quia nusquam su-
PL 576
bito comparuerunt et postea nullo loco apparuerunt, perdentibus
eos ultoribus angelis malis, in eas aves, quae pro illis sunt / occulte
CC610
ex aliis locis, ubi est hoc genus avium, ad ea loca perductae ac repen-
te suppositae, creduntur esse conversi. Quod autem Diomedis tem-
a r
plo aquam rostris afferunt et aspergunt, et quod blandiuntur Grae-
as
cigenis atque alienigenas persequuntur, mirandum non est fieri
daemonum instinctu, quorum interest persuadere deum factum esse
Diomeden ad decipiendos homines, ut falsos deos cum veri Dei iniu-
ria multos colant et hominibus mortuis, qui nec cum viverent vere
vixerunt, templis, altaribus, sacrificiis, sacerdotibus (quae omnia
cum recta sunt nonnisi uni Deo vivo et vero debentur) inserviant.
Quae fuerint 19. Eo tempore post captam Troiam atque deletam Aeneas cum
regna cum Si- viginti navibus, quibus portabantur reliquiae Troianorum, in Italiam
cyoniorum re­
gnum con- venit, regnante i b i Latino et apud Athenienses Menestheo, apud Si-
sumptum fuit. cyonios Polyphide, apud Assyrios Tautane, apud Hebraeos autem iu-
dex Labdon fuit. Mortuo autem Latino regnavit Aeneas tribus annis,
eisdem in supradictis locis manentibus regibus, nisi quod Sicyonio-
rum iam Pelasgus erat et Hebraeorum iudex Samson; qui cum mira­
biliter fortis esset, putatus est Hercules. Sed Aeneam, quoniam quan-
do mortuus est non comparuit, deum sibi fecerunt Latini. Sabini
3 1
in templum M.
355
atque om. M.
4 7
C f . V E R G I L I U S , Ecl. 8, 70.
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 18,2 - 19 617
Drugi je neki pričao kako je u vlastitom domu noću, prije nego je
otpočinuo, ugledao gdje mu dolazi neki filozof, kojega je veoma do­
bro poznavao, pa mu je izložio neke platoničke zasade, koje mu prije
nije htio izložiti kad je to ovaj tražio. K a d je dotični filozof bio upitan
zašto je u toj kući učinio ono što je uskraćivao kad se tražilo u nje­
govu domu, rekao je: »Nisam to učinio, nego sam sanjao kako sam
učinio.« Tako je ovdje ono što je jedan vidio u snu pokazano dru­
gomu budnomu s pomoću sablasne slike.
3. Te nam stvari nisu došle od bilo kojih osoba (kakvima se ne bismo
udostojili povjerovati), nego od onih o kojima ne bismo nikad ni po­
mislili da bi nam slagali. Stoga ono što ljudi pričaju, i što je zapisano
u knjigama kako su neke arkadski bogovi, ili bolje rečeno zlodusi,
običavali pretvarati u vukove, i što
3
»Basnama je drugare Uliksu pretvorila Kirka«, -
ako se takvo što uopće dogodilo, onda mi se čini da se moglo dogoditi
samo na onaj način o kojem sam govorio. Dočim Diomedove ptice,
o kojima se priča kako im rod traje kroza susljedne naraštaje, ne
vjerujem kako nastadoše prijetvorima ljudi, nego su one kao zamjena
za ljude koji bijahu sklonjeni, kao što je Ifigenija, kći kralja Agamem-
nona, bila zamijenjena košutom. Naime, takve opsjene nije moralo
biti teško izvesti zlodusima, kojima su dopuštene po Božjoj odluci;
nu kako je ona djevica poslije zatečena živom, lako se uvidjelo kako
bijaše zamijenjena košutom. Dočim Diomedovi druži, jer su odjed­
nom bili iščeznuli i poslije se više nigdje nisu pojavili (budući da ih
uništiše zli osvetnički anđeli), povjerovalo se kako se bijahu pretvorili
u one ptice, koje su tu krišom donesene s drugih mjesta gdje ima te
vrste ptica, i odmah podmetnute mjesto ljudi. Što se pak tiče toga
kako one u kljunovima donose vodu do Diomedova hrama te ga
njome škrope i što se umiljavaju ljudima grčkoga podrijetla dok pro­
gone inorodce, ne treba se čuditi što takvo što potječe od zloduha,
kojima je do toga da se vjeruje kako je Diomed postao bogom, a radi
varanja ljudi, kako bi ti štovali mnoge lažne bogove, uz uvredu pra­
voga Boga, te da bi mrtvim ljudima (koji nisu istinski živjeli ni dok
življahu) služili hramovima, žrtvenicima, žrtvama i svećenicima - što
se sve pravo ne duguje nikomu drugomu osim jedinom pravom i ži­
vomu Bogu.
19. Pošto je Troja osvojena i razorena, u to je doba Eneja s dva­ O tome kako je
deset brodova, koji nošahu preostale Trojance, stigao u Italiju , kada 1 Eneja stigao u
Italiju u ono
tu vladaše Latin, Menestej u Atenjana, Polifid u Sikionu, u Asiraca doba kada je
Hebrejima kao
Tautanes, dok nad Hebrejima bijaše sudac Labdon. K a d je pak Latin sudac vladao
umro, Eneja vladaše tri godine, dok ostali ostadoše kraljevati u nave­ Labdon.
denim mjestima, osim što Pelazg bijaše kralj u Sikionu i Samson su-
3
Vergilije, Ekloge, 8,70. (Prijevod T. Maretić).
1
Vergilij e, Eneida, 1,381.
 618 DECIV. DEI 18, 19-21
etiam regem suum primum Sancum sive, ut aliqui appellant, Sanc­
tum, rettulerunt in deos. Per idem tempus Codrus rex Atheniensium
Peloponnensibus eiusdem hostibus civitatis se interficiendum igno-
tus obiecit; et factum est. Hoc modo eum praedicant patriam liberas-
se. Responsum enim acceperant Peloponnenses tum demum se supe-
raturos, si eorum regem non occidissent. Fefellit ergo eos habitu
pauperis apparendo et in suam nečem per iurgium provocando. Un­
de ait Virgilius:
48
Et iurgia Codri .
Et hunc Athenienses tamquam deum sacrificiorum honore colue-
runt. Quarto Latinorum rege Silvio Aeneae filio, non de Creusa, de
qua fuit Ascanius, qui tertius i b i regnavit, sed de Lavinia Latini filia,
P L 577 quem posthumum Aeneas dicitur habuisse, Assyrio/rum autem vice-
simo et nono Oneo et Melantho Atheniensium sexto decimo, iudice
autem Hebraeorum Heli sacerdote regnum Sicyoniorum consump-
tum est, quod per annos nongentos quinquaginta et novem traditur
fuisse porrectum.
20. Mox eisdem per loca memorata regnantibus Israelitarum re­
CC611
Quae evenerint gnum finito tempore Iudicum a Saule rege sumpsit exordium, quo
a Saul ad Al- 49
bam conditam. tempore fuit propheta S a m u e l . Ab illo igitur tempore h i reges La­
tinorum esse coeperunt, quos cognominabant Silvios; ab eo quippe,
qui filius Aeneae primus dictus est Silvius, ceteris subsecutis et pro-
pria nomina imponebantur et hoc non defuit cognomentum ; sicut 50
longe postea Caesares cognominati sunt, qui successerunt Caesari
Augusto. Reprobato autem Saule, ne quisquam ex eius stirpe regna-
ret, eoque defuncto David successit in regnum post annos a Saulis
imperio quadraginta. Tune Athenienses habere deinde reges post Co­
d r i interitum destiterunt et magistratus habere coeperunt admini-
strandae rei publicae. Post David, qui etiam ipse quadraginta regna­
51
vit annos , filius eius Salomon rex Israelitarum fuit, qui templum
illud nobilissimum Dei Hierosolymitanum condidit. Cuius tempore
apud Latinos condita est Alba, ex qua deinceps non Latinorum, sed
Albanorum reges appellari, in eodem tamen Latio, coeperunt. Salo-
moni successit filius eius Roboam, sub quo i n duo regna populus ille
divisus est, et singulae partes suos singulos reges habere coepe­
52
runt .
Assyriorum re­ 21. Latium post Aenean, quem deum fecerunt , undecim reges at
gnum finem et habuit, quorum nullus deus factus est. Aventinus autem, qui duode-
Romanorum
initium simul cimo loco Aenean sequitur, cum esset prostratus i n bello et sepultus
habuerunt. in eo monte, qui etiam nunc eius nomine nuncupatur, deorum ta-
lium, quales sibi faciebant, numero est additus. A l i i sane noluerunt
eum in proelio scribere oceisum, sed non comparuisse dixerunt;
au
n e c ex eius vocabulo appellatum montem, sed ex adventu avium
a t
fecerant M.
a u
sed antepon. M.
4 8
V E R G I L I T J S , Ecl. 5 , 11.
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 19 - 21 619
dac Hebreja; taj je bio tako čudnovato snažan te je smatran Hera-
klom. A l i Latini od Eneje načiniše boga, jer se više nikad nije pojavio
nakon smrti. I Sabini su ubrojili medu bogove svojega prvoga kralja
Sanka (Sancus), ili kako ga drugi nazivaju Sankta (Sanctus) . U isto
doba Kodro, kralj Atenjana, prikrivši tko je, izložio se Peloponežani-
ma, neprijateljima svojega grada, kako bi ga ubili, i postigao je svoju
svrhu. Kažu kako je na taj način spasio svoju domovinu. Naime, Pe-
loponežani su dobili proroštvo kako će tek onda pobijediti ako ne
ubiju kralja Atenjana. Kodro ih je prevario pojavivši se u odori siro­
maha i izazvavši da ga ubiju, u zavadi. Otuda i Vergilije veli: »I za­
vade Kodra.« 3
I njega Atenjani štovahu kao boga, prinoseći mu žrtve u počast. K a d
je kao četvrti kralj Latina vladao Silvije, Enejin sin - ne od Kreuze,
koja je rodila Askanija, koji je tu bio treći kralj, nego od Lavinije,
Latinove kćeri - i o kojemu govore kako bijaše Enejino posmrče;
kad u Asiraca kao dvadeset i deveti vladaše kralj Onej, a Melant kao
šesnaesti u Atenjana, i svećenik E l i kao sudac nad Hebrejima - pre­
stalo je kraljevstvo Sikiona, o kojem se kaže da je trajalo devet sto­
tina i pedeset i devet godina.
20. Ubrzo nakon toga, dok ti isti vladahu u spomenutim mjesti­ O nasljeđivanju
kraljevstva u
ma, pošto se završilo razdoblje sudaca, započe kraljevstvo Izraelaca Izraelaca nakon
sa kraljem Šaulom, a u doba proroka Samuela. Dakle, od toga vre­ razdoblja sudaca.
mena stadoše vladati Latinima oni kraljevi koje nazivahu Silvijima,
jer prvi je Enejin sin nazvan Silvije, a onda su oni koji su slijedili
zadržavali i taj pridjevak uza svoja osobna imena, upravo kao što su
mnogo kasnije nasljednici Cezara Augusta imali pridjevak Cezar. Po­
što je Šaul odbačen, tako da nitko od njegove loze ne bi vladao, i
pošto je on umro, David je naslijedio kraljevstvo, četrdeset godina
1
nakon Šaulove vladavine. Tada Atenjani, nakon Kodro ve smrti, pre­
stadoše imati kraljeve, i uvedoše poglavarstva radi uprave državom.
Nakon Davida, koji i sam vladaše četrdeset godina, kraljem Izraelaca
postade njegov sin Salomon, koji u Jeruzalemu podiže onaj preslavni
hram Božji. U to je vrijeme u Latina osnovana A l b a , i otada se sta­
doše nazivati kraljevima Albana, a ne više Latina, iako u istome L a -
ciju. Salomona je naslijedio njegov sin Roboam, pod kojim je taj puk
raskoljen na dva dijela i svaki je od dijelova stao imati vlastite kraljeve.
21. Nakon Eneje, kojega pretvoriše u boga, Lacij imadijaše dva­ O kraljevima
naestoricu kraljeva, od kojih ni jedan nije proglašen bogom. Dočim Lacija od kojih
su prvi, Eneja, i
Aventin, koji bijaše dvanaesti u lozi od Eneje, (pošto je pao u boju dvanaesti,
Aventin, pretvo­
te bio pokopan na onome brdu koje se i danas naziva njegovim ime- reni u bogove.
2
Semo Sancus Dius Fidius, bog sjetve, sabinskoga podrijetla; hram mu se nalazio
na Kvirinalu.
3
Vergilije, Ekloge, 5,11.
2 Sam 2.
 D E CIV. D E I 18, 21 - 22
dictum Aventinum. Post hunc non est deus factus in Latio nisi Romu-
lus conditor Romae. Inter istum autem et illum reges reperiuntur
duo, quorum primus est, ut eum Virgiliano versu eloquar:
Proximus ille Procas, Troianae gloria gentis . 53
Cuius tempore quia iam quodammodo Roma parturiebatur, illud
a v
omnium regnorum maximum Assyrium finem tantae diuturnitatis
accepit. A d Medos quippe translatum est post annos ferme mille tre-
centos quinque, ut etiam Beli, qui Ninum genuit et illic parvo conten-
tus imperio primus rex fuit, tempora computentur. Procas autem
PL 578 regnavit ante Amulium. / Porro Amulius f ratris sui Numitoris filiam
CC612 Rheam nomine, / quae etiam Ilia vocabatur, Romuli matrem, Vesta-
lem virginem fecerat, quam volunt de Marte geminos concepisse, isto
modo stuprum eius honorantes vel excusantes, et adhibentes argu-
mentum, quod infantes expositos lupa nutriverit. Hoc enim genus
bestiae ad Martem existimant pertinere, ut videlicet ideo lupa creda-
tur admovisse ubera parvulis, quia filios domini sui Martis agnovit;
quamvis non desint qui dicant, cum expositi vagientes iacerent, a
nescio qua primum meretrice fuisse collectos et primas eius suxisse
mamillas (meretrices autem lupaš vocabant, unde etiam nunc turpia
loca earum lupanaria nuncupantur), et eos postea ad Faustulum per-
venisse pastorem atque ab eius Acca uxore nutritos. Quamquam si
ad arguendum hominem regem, qui eos in aquam proici crudeliter
iusserat, eis infantibus, per quos tanta civitas condenda fuerat, de
aqua divinitus liberatis per lactantem feram Deus voluit subvenire,
2
quid m i r u m est? Amulio successit i n regnum Latiale* frater eius
Numitor, avus Romuli, cuius Numitoris primo anno condita est Ro­
ma; ac per hoc cum suo deinceps, i d est Romulo, nepote regnavit.
Tempore Eze- 22. Ne multis morer, condita est civitas Roma velut altera Baby-
chiae Roma lon et velut prioris filia Babylonis, per quam Deo placuit orbem de-
condita est.
bellare terrarum et i n unam societatem rei publicae legumque per-
ductum longe lateque pacare. Erant enim iam populi validi et fortes
et armis gentes exercitatae, quae non facile cederent, et quas opus
esset ingentibus periculis et vastatione utrimque non parva atque
horrehdo labore superari. Nam quando regnum Assyriorum totam
paene Asiam subiugavit, licet bellando sit factum, non tamen mul-
a v
Assyriorum M.
3 2
Latiare M.
5 3
V E R G I L T U S , Aen. 6, 767.
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 21 - 22 621
1
nom) pridodan je broju bogova kakve su sebi načinjali. Neki su zaista
odbili da kažu kako je on pao u boju, nego rekoše kako je iščeznuo;
te da ni brdo nije nazvano po njemu, nego se zbog dolaska ptica
(adventu avium) nazvalo Aventinus. Nakon njega nije nitko proglašen
bogom u Laciju, osim Romula, osnivača Rima. Između te dvojice
poznata su druga dva kralja, od kojih prvi bijaše - da ga navedemo
prema Vergilijevu stihu:
2
»Dika trojanskog roda do njega Proka je prvi.«
Jer u njegovo doba R i m se nekako rađao, dok ono najveće od svih
kraljevstava, asirsko, bijaše na kraju svoje duge povijesti. Moć Asirije
prenesena je na Medijce nakon gotovo tisuću tri stotine i pet godina,
ako se uračuna i razdoblje Bela, od kojega je potekao N i n , i koji se
kao prvi kralj zadovoljio malenom vlašću u tome području.
Proka je pak vladao prije Amulija. Amulije je, dalje, od kćeri svojega
brata Numitora, koja se zvala Rea (a koju zvahu i Ilijom, Romulo-
vom majkom) načinio vestalsku djevicu, o kojoj tvrde kako je od
Marsa začela blizance, časteći tim načinom njezin prijestup ili ga tako
ispričavajući i navodeći kao dokaz to što je vučica othranila izložene
dječake. Oni naime misle kako taj rod zvijeri pripada Marsu, te vje­
ruju kako je vučica stoga prinijela svoju sisu mališima, jer je u njima
prepoznala sinove svojega gospodara Marsa; iako ne manjka ni onih
koji kažu kako dok su izloženčad cviljela, prvo ih je našla nekakva
bludnica i prvo su sisali njezine sise - i zaista bludnice nazivahu vuči-
cama (lupae) pa se otuda i danas bludilišta nazivaju lupanaria ili vučje
jazbine - a zatim su došli u ruke nekomu pastiru Faustulu te ih je
3
odgajala njegova žena A k a . Pa ipak, kako bi uvjerio čovjeka kralja
(koji bijaše okrutno naredio da se ona bace u vodu), ako je Bog
ushtio pomoći toj nejačadi koja su imala utemeljiti veliki grad, pošto
su uz božansku moć izbavljena iz vode, a zatim podojena od divlje
zvijeri, zar je to neko čudo? Amulija je na prijestolju Lacija naslijedio
njegov brat Numitor, Romulov djed; i prve godine njegove vladavine
utemeljen je R i m ; zbog toga je poslije vladao zajedno sa svojim unu­
kom, to jest Romulom.
22. Kako se ne bih zadržavao na mnogim pojedinostima, - grad Rim je osnovan
R i m je osnovan kao drugi Babilon, i kao kćer prvoga Babilona, preko u ono doba kad
je prestalo
kojega se Bogu svidjelo da pokori cijeli svijet, te da ujedini zemlje u kraljevstvo
jednu zajednicu države i njezinih zakona te zavede mir nadugo i naši­ Asiraca i kad u
Judi vladaše
roko. Naime, već postojanu moćni i snažni narodi, puci izvježbani u Ezekija.
oružju, koji se lako nisu prepuštali i koji su se mogli svladati samo uz
goleme pogibelji, nemalo razaranje i užasan napor. Zapravo, kad je
ono asirsko kraljevstvo bilo podjarmilo gotovo cijelu Aziju, iako se
to provodilo ratovanjem, ipak nije moglo biti mnogo žestokih i teških
Vergilije, Eneida, 7,697. (Prema Serviju).
Vergilije, Eneida, 6,767.
Servije o Eneidi, 1,273.
 622 DECIV. DEI 18, 2 2 - 2 3 , 1
tum asperis et difficilibus bellis fieri potuit, quia rudes adhuc ad
resistendum gentes erant nec tam multae vel magnae. S i quidem post
illud maximum atque universale diluvium, cum in arca Noe octo soli
homines evaserunt, anni non multo amplius quam mille transierant,
quando Ninus Asiam totam excepta India subiugavit. Roma vero tot
gentes et Orientis et Occidentis, quas imperio Romano subditas cer­
nimus, non ea celeritate ac facilitate perdomuit, quoniam paulatim
b a
increscendo robustas eas et bellicosas, quaqua versum dilatabatur,
invenit. Tempore igitur, quo Roma condita est, populus Israel habe-
bat in terra promissionis annos septingentos decem et octo. Ex qui-
CC613 bus viginti septem pertinent ad Iesum Nave, deinde ad / tempus iu-
dicum trecenti viginti novem. Ex quo autem reges ibi esse coeperant,
anni erant trecenti sexaginta duo. Et rex tune erat in luda, cuius
54
nomen erat Achaz vel, sicut alii computant , qui ei successit Eze-
chias, quem quidem constat optimum et piissimum regem Romuli
bb
PL 579 regnasse temporibus. In ea vero H e b r a e i populi / parte, quae appel-
labatur Israel, regnare coeperat Osee.
Quod fuerit 23. 1. Eodem tempore nonnulli Sibyllam Erythraeam vaticinatam
carmen Sibyl- bc
ferunt. Sibyllas autem Varro p r o d i t plures fuisse, non u n a m . 55
lae Erythraeae.
Haec sane Erythraea Sibylla quaedam de Christo manifesta con-
scripsit; quod etiam nos prius in latina lingua versibus male latinis
et non stantibus legimus per nescio cuius interpretis imperitiam, si­
cut post cognovimus. Nam vir clarissimus Flaccianus, qui etiam pro-
consul fuit, homo facillimae facundiae multaeque doctrinae, cum de
Christo colloqueremur, graeeum nobis codicem protulit, carmina es­
se dicens Sibyllae Erythraeae, ubi ostendit quodam loco in capitibus
versuum ordinem litterarum ita se habentem, ut haec in eo verba
legerentun'Ir/aous XQeiorbs Eeov vlbs crcor^, quod est latine: lesus Chri­
stus Dei Filius Salvator. H i autem versus, quorum primae litterae
istum sensum, quem diximus, reddunt, sicut eos quidam latinis et
stantibus versibus est interpretatus, hoc continent:
^ ludicii signum tellus sudore madescet.
M E caelo rex adveniet per saeela futurus,
bd
M Scilicet ut carnem praesens, ut iudicet orbem.
O Unde Deum cement ineredulus atque fidelis
»-3 Celsum cum sanctis aevi iam termino in ipso.
M Sic animae cum carne aderunt, quas iudicat ipse,
X Cum iacet incultus densis in vepribus orbis.
hrj Reicient simulacra viri, cunetam quoque gazam,
M Exuret terras ignis pontumque polumque
i—i Inquirens, taetri portas effringet Averni.
M Sanetorum sed enim cunetae lux libera carni
H Tradetur, sontes aeterna flamma cremabit.
b a
crescendo M .
b b
hebraici M .
b c
prodidit M.
b d
in carne M .
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 2 2 - 2 3 , 1 623
ratova, jer narodi još bijahu nenavikli na otpor, a ne bijahu ni mnogi
ni veliki, ako pak nakon onoga najvećeg i sveopćeg Potopa (kad je u
Noinoj korablji bilo izmaknulo svega osam ljudi) bijaše proteklo ne
više od tisuću godina prije negoh je N i n podjarmio cijelu Aziju, osim
Indije. R i m međutim, sve one narode Istoka i Zapada (koje vidimo
podvrgnute rimskoj vladavini) nije ukrotio ni s brzinom ni s lakoćom,
jer kako je R i m polagano rastao, kamo god se širio, nailazio je i na
snažne i na ratoborne protivnike. Dakle, u doba kad je osnovan R i m ,
izraelski puk je već boravio u obećanoj zemlji sedam stotina i osam­
naest godina. Dvadeset sedam godina od toga pripadalo je Jošui, a
zatim tri stotine dvadeset i devet razdoblju sudaca. A pošto tu stadoše
imati kraljeve, proteklo je tri stotine šezdeset i dvije godine. Tada u
Judi bijaše kralj koji se zvao Ahaz i l i , kako drugi računaju, njegov
nasljednik Ezekija, o kojem se slažu kako bijaše najbolji i najpobož-
niji kralj, a vladao je u Romulovo doba. Dočim u onome dijelu he­
brejskog puka koji se zvao Izrael počeo je vladati Hošea.
23. 1. Kako neki izvještavaju, u to je doba proricala eritrejska O eritrejskoj
Sibila. Varon iznosi kako bijaše više Sibila, a ne samo jedna. Ova 1 Sibili, o kojoj se
zna kako je
eritrejska Sibila doista je zapisala neke izreke koje se bjelodano tiču među ostalim
Sibilama ispje­
Krista; te sam i sam prvo pročitao na latinskome jeziku, u stihovima vala mnoga
slabe latinštine i neispravna metra, a zbog nevičnosti nepoznata pre­ proroštva o
Kristu.
voditelja, kako sam poshje doznao. Jer, veoma istaknut muž Flacijan,
koji bijaše i prokonzul, inače vrstan govornik i veoma učen, kad smo
jednom razgovarah o Kristu, donio mi je grčki rukopis, rekavši mi
kako su u njemu pjesme eritrejske Sibile, i pokazao mi kako se na
stanovitu mjestu poredak početnih slova stihova tako niže da tvori
ove riječi: Tngowg xmioxdc, Oeou viog OOOTTJQ, što je latinski: Isus
Krist Božji Sin Spasitelj. T i stihovi, kojih prva slova sadržavaju znače­
nje koje smo već naveh, kako ih je netko preveo u dobroj latinštini i
metru, glase ovako:
M
I zemlja će se znojiti u znaku suda,
ffi E da bi s neba došao kralj na vijeke;
M Sam nazočan u puti da sudi i svijetu.
O Ovog će Boga vidjeti i nevjerni i vjerni,
Uzvišena sa svetima, dok prestaje ovo doba.
M Stajat će pred njim duše s puti, kojima će suditi,
^ Hrpama gustoga trnja dok je prekriven svijet.
^ Razbit će se kipovi i sav nakit ljudski,
E v o će i zemlju i more i nebo spahti oganj,
w
_ I tražiti da razori dveri mrskoga Averna.
M Svetima će put izbaviti svjetlo spasa,
_] Trpjet će vječni plamen opake duše.
1
Po predaji je najstarija od nadahnutih proročica bila eritrejska Sibila, nazvana
tako ili zbog crvene zemlje Marpesa kraj grada Troje (grč. eouftoog, crven) ili po Eritreji
u Joniji. Njezina se proroštva tiču Trojanskoga rata, ali je ne spominju ni Homer ni
Herodot. Prema Varonu bilo je deset Sibila, a najpoznatija ona iz Kume, od koje potječu
i glasovite sibilinske knjige na Kapitolu. Te su knjige uništene u požaru 83. pr. K r . , a
nova je zbirka sastavljena od sličnih spisa s drugih mjesta. Preostala proroštva potječu iz
judeo-helenističke baštine, a navješćuju strahotne događaje.
 624 D E CIV. D E I 18, 23,1 - 23,2
O Occultos actus retegens tune quisque loquetur
M Secreta, atque Deus reserabit pectora luci.
0 Tune erit et luctus, stridebunt dentibus omnes.
M Eripitur soliš iubar et ehorus interit astris.
CC614 O / Volvetur caelum, lunaris splendor obibit;
»S Deiciet colles, valles extollet ab imo.
Non erit in rebus hominum sublime vel altum.
HH Iam aequantur campis montes et caerula ponti
O Omnia cessabunt, tellus confracta peribit:
t i Sic pariter fontes torrentur fluminaque igni.
M Sed tuba tum sonitum tristem demittet ab alto
*0 Orbe, gemens facinus miserum variosque labores,
H Tartareumque ehaos monstrabit terra dehiscens.
K Et coram hic Domino reges sistentur ad unum.
56
•"d Reccidet e caelo** ignisque et sulphuris amnis .
In his latinis versibus de graeco utcumque translatis i b i non potuit
ille sensus occurrere, qui fit, cum litterae, quae sunt i n eorum capi-
PL 580 tibus, connectuntur, ubi / T littera in graeco posita est, quia non po­
tuerunt latina verba inveniri, quae ab eadem littera inciperent et sen-
tentiae convenirent. H i autem sunt versus tres, quintus et octavus
decimus et nonus decimus. Denique si litteras quae sunt in capitibus
omnium versuum connectentes horum trium quae scriptae sunt non
legamus, sed pro eis T litteram, tamquam in eisdem locis ipsa sit
posita, recordemur, exprimitur in quinque verbis: Iesus Christus Dei
Filius Salvator, sed cum graece hoc dicitur, non latine. Et sunt versus
viginti et septem, qui numerus quadratum ternarium solidum reddit.
Tria enim ter dueta fiunt novem; et ipsa novem si ter ducantur, ut ex
lato in altum figura consurgat, ad viginti septem perveniunt. H o r u m
autem graecorum quinque verborum, quae sunt'Ir/aous XgetaTos Seou
vios ao)TTJQ, quod est latine: Iesus Christus Dei Filius Salvator, si pri­
mas litteras iungas, erit lx$vs, i d est piscis, in quo homine mystice
intellegitur Christus, eo quod in huius mortalitatis abysso velut in
aquarum profunditate vivus, hoc est sine peccato, esse potuerit.
23. 2. Haec autem Sibylla sive Erythraea sive, ut quidam magis
Veritas quae
sit in carmini- credunt, Cumaea ita nihil habet i n toto carmine suo, cuius exigua
bus Sibyllae.
ista particula est, quod ad deorum falsorum sive factorum cultum
pertineat, quin immo ita etiam contra eos et contra cultores eorum
loquitur, ut i n eorum numero deputanda videatur, qui pertinent ad
civitatem Dei. Inserit etiam Lactantius operi suo quaedam de Christo
vaticinia Sibyllae, quamvis non exprimat cuius. Sed quae ipse singil-
Recidet e coelis M.
56
Oracula Sibyllina 8, 217-243.
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 23,1 - 23,2 625
O Otkrivajući skrivena djela, svatko će svoje odati tajne;
M Svjetlu će Bog razotkriti svačije grudi.
® Tada će žalosti biti i svi će zubima škrgutati.
fd Evo se gasi svjetlost Sunca i zamire gibanje zviježđa.
Q Ovit će se svitak neba, ugasnuti Mjesečev sjaj.
^ Ulegnut će se brda, dok će se uzdić' doline.
^ U svijetu neće biti ni uzvišenog ni visokog.
_ Izravnat će se u polju planine;
Q Odjednom će nestat sva plavetna mora; zemlja će
ispucana propast.
M
Spalit će oganj izvore, isušiti rijeke.
M
Samo će trublja tužno zatrubit s visina
O Oplakujući žalosne čine i različite jade.
H Tartarski ponor otkrit će razjapljena zemlja.
[U Evo će pred Gospodina svi kraljevi izać' na sud;
hj Rigat će nebo potoke ognja i sumpora.« 2
U tim latinskim stihovima, što su prevedeni s grčkog onako kako
se moglo, u cijelosti se nisu mogli prevesti oni počeci u kojima u
grčkome stoji slovo Y (ypsilon), jer se nisu mogle pronaći latinske
3
riječi s istim slovom, a koje bi odgovarale smislu. To je slučaj u tri
stiha, u petome, osamnaestome i devetnaestome. Tako, ako proči­
tamo slova kojima započinju svi stihovi (ne čitajući ona tri kako su
napisana, nego zamijenivši ih slovom ypsilon kao da je ono napisano)
pojavljuje se pet riječi: Isus Krist Božji Sin Spasitelj; nu samo čitajući
to grčki, a ne latinski. Tu je dvadeset i sedam stihova, a taj broj
iznosi tri na treću. Tri puta tri je devet; a ako se devet pomnoži s tri,
tako da broj raste od drugoga prema trećem stupnju, dobiva se dva­
deset i sedam. U z to, povežeš l i prva slova tih pet grčkih riječi (koje
3 e
su YTr]Goi)g XQeiotdg 0eoi) Y i 6 g 2a)xf|Q, što je latinski Tsus Krist
Božji Sin Spasitelj'), bit će riječ i%$v$, to jest riba, koja otajstveno
označuje Krista, zbog toga što je on uzmogao opstati živ - naime, bez
grijeha - u ponoru naše smrtnosti kao u dubini voda.
2. U z to, ova eritrejska Sibila ili, kako neki više vjeruju, kumejska,
u cijeloj svojoj pjesmi (koje je naveden tek mali dio) ne donosi ništa
što bi se ticalo štovanja lažnih ili načinjenih bogova; dapače, ona tako
govori i protiv njih i protiv njihovih štovatelja, te je bjelodano valja
ubrojiti među one koji pripadaju gradu Božjemu. Laktancije u svoje
djelo unosi i neka proroštva Sibile o Kristu, iako ne kaže točno koje
4
Sibile . N u ono što je on zasebice izložio, odlučio sam kako treba
2
Oracula Sibyllina, 8,217; Laktancije, Uvod u božanski nauk, 7,16. (Doslovan pri­
jevod, uz doslovan prijenos simboličnih početnih slova akrostiha, p.p.).
3
Latinski prevoditelj nije našao latinske riječi koje počinju ipsilonom (kao odgova­
rajućim slovom). U ovom hrvatskom prijevodu dotično slovo je zamijenjeno slovom U .
4
Laktancije, Uvod u božanski nauk, 4,18. Laktancije je sam tekst Sibilina proroštva
razdijelio u šest dijelova i prošarao ga svojim komentarima.
 626 DE crv. DEI 18, 23,2 - 24
cc 615 latim posuit, / ego arbitratus sum coniuncta esse ponenda, tamquam
unum sit prolixum, quae ille plura commemoravit et brevia. In ma­
nus iniquas, inquit, infidelium postea veniet; dabunt autem Deo ala-
pas manibus incestis et impurato ore exspuent venenatos sputus; da-
bit vero ad verbera simpliciter sanctum dorsum. Et colaphos acci-
piens tacebit, ne quis agnoscat, quod verbum vel unde venit, ut inferis
loquatur et corona spinea coronetur. Ad cibum autem fel et ad sitim
acetum dederunt; inhospitalitatis hane monstrabunt mensam. Ipsa
enim insipiens tuum Deum non intellexisti, ludentem mortalium
hf
mentibus, sed et spinis coronasti et horridum fel miscuisti. Templi
PL 581 vero I velum scindetur; et medio die nox erit tenebrosa nimis in tribus
horis. Et morte morietur tribus diebus somno suscepto; et tune ab
inferis regressus ad lucem veniet primus resurrectionis principio re-
57
vocatis ostenso . Ista Lactantius carptim per intervalla disputatio-
nis suae, sicut ea poscere videbantur, quae probare intenderat, adhi-
buit testimonia Sibyllina, quae nos nihil interponentes, sed in unam
seriem connexa ponentes soliš capitibus, si tamen scriptores dein-
ceps ea servare non neglegant, distinguenda curavimus. Nonnulli sa-
ne Erythraeam Sibyllam non Romuli, sed belli Troiani tempore fuis­
se scripserunt.
Tempore Ro­ 24. Eodem Romulo regnante Thales Milesius fuisse perhibetur,
muli regnum unus e septem sapientibus, qui post theologos poetas, in quibus Orp-
Israel con- 58
sumptum fuit. heus maxime omnium nobilitatus est, oo<poi appellati sunt , quod est
latine «Sapientes». Per idem tempus decem tribus, quae in divisione
populi vocatae sunt Israel, debellatae a Chaldaeis et in eas terras
59
captivae ductae sunt , remanentibus in Iudaea terra duabus illis
tribubus, quae nomine Iudae vocabantur sedemque regni habebant
Ierusalem. Mortuum Romulum, cum et ipse non comparuisset, in
60
deos, quod et vulgo notissimum est , rettulere Romani; quod usque
adeo fieri iam desierat, nec postea nisi adulando, non errando, fac­
tum est temporibus Caesarum, ut Cicero magnis Romuli laudibus
61
tribuat , quod non rudibus et indoctis temporibus, quando facile
homines fallebantur, sed iam expolitis et eruditis meruerit hos hono-
CC616 res, quamvis nondum efferbuerat ac pullu/laverat philosophorum
62
subtilis et acuta loquacitas . Sed etiamsi posteriora tempora deos
homines mortuos non instituerunt, tamen ab antiquis institutos cole-
re ut deos et habere non destiterunt; quin etiam simulacris, quae
63
veteres non habebant , auxerunt vanae atque impiae superstitionis
b f
et om. M.
5 7
C f . LACTANTTUS, Div. inst. 4, 6. 15. 18; 7, 8.
5 8
In EUSEBIUS, Thales locatur plus quam centum ann. post captivitatem
Israel; cf. Chron.: P L 27, 355, 365 (a. 1270-1377 ab A b r a h a m ) .
5 9
C f . 4 R e g 17.
6 0
C f . LrVTUS, Ah urbe cond. 1, 2, 1; OVTDIUS, Metom. 14, 816-820; CICE­
R O , Tusc. 1, 12, 28.
6 1
V . infra 22, 6.
6 2
C f . C I C E R O , De rep. 2, 10, 18-19.
6 3
V . supra 4, 31, 6.
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 23,2 - 24 627
iznijeti ujedno, kao da su jedno podulje proroštvo mnogi i kratki izri-
jeci koje bijaše naveo:
»Poslije će pasti u opake ruke nevjernika; i udarat će Bogu zaušnice
prljavim rukama i pljuvat će ga otrovnom pljuvačkom nečistih usta;
nu on će jednostavno podložiti udarcima svoja sveta leđa. I šutjet će
primajući udarce šakama, kako ne bi tkogod prepoznao da je došao
kao Riječ i odakle je došao; kako bi govorio onima iz pakla i bio
okrunjen trnovom krunom. I dadoše mu žuč za jelo i ocat radi žeđi;
5
postavit će mu takav stol negostoljubivosti. A ti sama , u ludilu svo­
jem, nisi prepoznala svojega Boga, kad se rugao umovima smrtnika,
nego si ga trnjem okrunila i primiješala mu odvratne žuči. I razderat
će se zastor hrama; i usred dana spustit će se mrkla noć na tri sata.
I on će zaspavši smrću umrijeti na tri dana; a zatim će se prvi iz
podzemlja vratiti na svjetlost, pokazujući onima koje je pozvao od
mrtvih početak uskrsnuća.« Laktancije je ta Sibilina svjedočanstva na­
vodio dio po dio na različitim mjestima svoje rasprave, kako mu se
činilo da zahtijeva ono što je kanio dokazati. Ne umećući ništa svoje­
ga, potrudio sam se da sve te navode spojim u jednu cjelinu, označivši
6
samo velikim slovima, s nadom kako ih prepisivači neće mimoići.
Dakako, neki su pisali kako eritrejska Sibila nije živjela u Romulovo
doba, nego za Trojanskoga rata.
24. D o k vladaše isti Romul, kažu kako je živio Tales iz Mileta, Za Romulove
vladavine na
jedan od sedmorice mudraca, što su slijedili nakon bogoslovnih pje­ glasu bijahu
snika (među kojima najslavniji bijaše Orfej), i koji su nazivani ooqpol, sedam mudraca,
u doba kad je
što je latinski mudraci (sapientes). U isto doba, onih deset plemena, deset plemena
koja su pri raskolu naroda prozvana Izraelom, bijahu pobijedili Kal- nazivanih Izrael
bilo odvedeno u
dejci i odveli zasužnjene u svoje zemlje, dok u Judeji ostadoše ona kaldejsko sužanj-
dva plemena što se nazivahu Juda, a prijestolnica kraljevstva bio im stvo, a istom su
Romulu nakon
je Jeruzalem. Pošto je Romul umro, kad je i on iščeznuo, Rimljani smrti podijeljene
ga ubrojiše među bogove, što je i prostom puku veoma dobro pozna­ božanske poča­
sti.
to; i taj je običaj bio prestao sve do Ciceronova doba - pa kad se
poslije javio u vrijeme Cezara, nije se to činilo iz neznanja, nego radi
laskanja - tako te Ciceron velikim hvalama hvali Romula što takve
počasti nije zaslužio u sirovim i neukim vremenima, kad su se ljudi
lako varali, nego u onim uljuđenim i obrazovanim, iako tada još ne
bijaše provrela i preuzela maha dosjetljiva i oštroumna rječitost filo­
1
zofa . N u čak iako u potonjim vremenima nisu više proglašavali mrtve
ljude bogovima, ipak nisu prestajali štovati kao bogove one koje stari
bijahu uspostavili. Dapače, kipovima (koje stari ne imadijahu) uveća­
vali su vabilo isprazna i bezbožna praznovjerja, a što opet u njihovu
5
Laktancije otvoreno pokazuje kako se Sibila obraća zemlji Judeji.
6
U Augustinovo vrijeme knjige su se redovito pisale uncijalnim slovima, s velikim
slovima (capita) na početku svake stranice ili stupca. Prekid u misli mogao se označiti
razmakom, iza kojeg bi dolazilo jedno od velikih slova. Augustin je htio tako označiti
prekide u navodima iz Laktancija.
V i d i Ciceron, O državi, 2,10.18.
 628 D E civ. DEI 18, 2 4 - 2 6
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 24 - 26 629

illecebram, i d efficientibus immundis i n eorum corde daemonibus

PL 582 per fallacia quoque oracula decipientibus, ut fabulosa / etiam crimi-
na deorum, quae iam urbaniore saeculo non fingebantur, per ludos
tamen i n eorumdem falsorum numinum obsequium turpiter ageren-
tur. Regnavit deinde Numa post Romulum, qui cum illam civitatem
putaverit deorum profeeto falsorum numerositate muniendam, in
eamdem turbam referri mortuus ipse non meruit, tamquam ita puta-
tus sit caelum multitudine numinum constipasse, ut locum ibi repe-
rire non posset. Hoc regnante Romae et apud Hebraeos initio regni
64
Manasse, a quo impio rege propheta Isaias perhibetur oceisus , Sa-
65
miam fuisse Sibyllam ferunt .
Regnantibus 25. Regnante vero apud Hebraeos Sedechia et apud Romanos
Sedecia et Tar- Tarquinio Prisco, qui successerat Anco Martio, duetus est captivus
quinio Prisco
septem sapien­ in Babyloniam populus Iudaeorum eversa Ierusalem et templo illo a
tes fuerunt. 66
Salomone construeto . Increpantes enim eos Prophetae de iniquita-
tibus et impietatibus suis haec eis ventura praedixerant, maxime Ie-
67
remias, qui etiam numerum definivit annorum . Eo tempore Pitta-
cus Mitylenaeus, alius e septem Sapientibus, fuisse perhibetur. Et
quinque ceteros, qui, ut septem numerentur, Thaleti, quem supra
commemoravimus, et huic Pittaco adduntur, eo tempore fuisse scri-
68
bit Eusebius, quo captivus Dei populus in Babylonia tenebatur . H i
bg
sunt autem: Solon Atheniensis, C h i l o n Lacedaemonius, Perian-
bh
d r u s Corinthius, Cleobulus Lindius, Bias Prienaeus. Omnes hi, sep­
tem appellati Sapientes, post poetas theologos claruerunt, quia gene­
re vitae quodam laudabili praestabant hominibus ceteris et morum
nonnulla praecepta sententiarum brevitate complexi sunt. N i h i l au­
tem monumentorum, quod ad litteras attinet, posteris reliquerunt,
nisi quod Solon quasdam leges Atheniensibus dedisse perhibetur;
Thales vero physicus fuit et suorum dogmatum libros reliquit. E o
captivitatis Iudaicae tempore et Anaximander et Anaximenes et Xe-
nophanes physici claruerunt. Tune et Pythagoras, ex quo coeperunt
appellari «philosophi» . 69
CC617 26. Per idem tempus Cyrus, rex Persarum, qui etiam / Chaldaeis
srcu bijahu izazvali nečisti zlodusi, obmanjujući ih prijevarnim proro-
štvima, tako te basnene zločine bogova (koji se više u jednom uljuđe­
nijem dobu nisu izmišljali), ipak su sramotno izvodili u priredbama
kao službu svojim lažnim božanstvima.
Nakon Romula vladao je Numa, koji budući da je mislio kako taj
grad treba braniti množinom zaista lažnih bogova, sam nakon smrti
nije zaslužio smještaja u toj gomili, kao da se mislilo kako je nebo
toliko pretrpano mnoštvom božanstava te tu nije mogao više naći pra­
zno mjesto. A dok on vladaše Rimom, među Hebrejima je stao vla­
dati Manaše (o kojemu se bezbožnom kralju priča kako je ubio pro­
2 3
roka Izaiju) ; pripovijeda se da je u to doba živjela samska Sibila.
25. D o k je pak u Hebreja vladao Sidkija, a u Rimljana Tarkvinije Koji su se
filozofi proslavili
Prisko (koji je naslijedio A n k a Marcija), židovski puk je odveden u dok je u Rim­
babilonsko sužanjstvo, pošto su razoreni Jeruzalem i onaj glasoviti ljana vladao
hram što ga bijaše sagradio Salomon. Naime, proroci su njih bili opo­
Tarkvinije
Prisko, nad
Hebrejima
minjali zbog njihovih opačina i bezbožja i pretkazivali kako će ih to
1 Sidkija, kad je
zadesiti, a najviše Jeremija, koji im je odredio čak i broj godina. Jeruzalem
osvojen a hram
Priča se kako u to vrijeme življaše Pitak iz Mitilene, jedan od sedmo­
porušen.
rice mudraca. I Euzebije piše kako onih pet ostalih, koji pribrojani
Talesu (kojega smo prije spomenuli) i ovome Pitaku tvore s njima
sedmoricu, življahu u doba u koje Božji narod bijaše u babilonskome
sužanjstvu. T o su ovi: Solon Atenjanin, Hilon Lakedemonjanin, Peri-
jander Korinćanin, Kleobul Lindijac, Bijant Prijenjanin. Svi t i , na­
zvani sedmoricom mudraca, bijahu na glasu nakon bogoslovnih pje­
snika, jer se stanovitim hvalevrijednim načinom života izdizahu iznad
ostalih ljudi i jer su u kratkim izrekama bili uobličili niz ćudorednih
naputaka. Međutim, potomstvu nisu ostavili nikakvih književnih spo­
menika, osim što je Solon po predaji dao stanovite zakone Atenjani-
ma; Tales je opet bio prirodoslovac i ostavio je svoj nauk u knjigama.
U to doba židovskoga sužanjstva kao prirodoslovci bijahu na glasu i
Anaksimandar, Anaksimen i Ksenofon. Zatim i Pitagora, od kojega
su se i počeli nazivati filozofima. 2

Regnante Da- et Assyriis imperabat, relaxata aliquanta captivitate Iudaeorum,

rio reddita est
libertas Iu­ quinquaginta milia hominum ex eis ad instaurandum templum re-
daei s. 70
gredi fecit . A quibus tantum prima coepta fundamina et altare con-
PL583 26. U to isto doba K i r (kralj Perzijanaca, koji vladaše i Kaldej-
struetum est. Incursantibus autem hostibus nequaquam progredi ae- U ono vrijeme
cima i Asircima), otpustivši poprilično Židova iz sužanjstva, dopusti kada nakon
sedamdeset
b
§ Chilo M. da se pedeset tisuća ljudi vrate, kako bi obnovili hram. N u ti su samo navršenih godina
b h
Periander M. prestade židov­
položili prve temelje i izgradili žrtvenik. Naime, kako su ih neprijate­ sko sužanjstvo, i
lji napadali, nisu mogli napredovati s gradnjom, pa je taj posao odgo- Rimljani se
oslobodiše
6 4
C f . 4 R e g 21. kraljevske vlasti.
6 5
C f . E U S E B I U S , Chron.: P L 27, 364 (a. 1353 ab A b r a h a m ) .
6 6
C f . 4 R e g 25.
6 7
C f . Ier 25, 11. Prema židovskoj predaji koja potječe od Justina Mučenika (Dial. 12,14) Izaija je
6 8 za dotičnoga progona prepiljen na dvoje. O čemu se možda govori i u poslanici Hebreji­
C f . E U S E B I U S , Chron.: 2, prooem. 4: P L 27, 232.363 (a. 1377 ab A b r a ­
ma, 11,37.
ham). 3
Sibylla Samia.
6 9
V . supra 8, 2 et infra 18, 37.
1
7 0
C f . E U S E B I U S , Chron.: P L 27, 375; cf. E s d 1, lss. Jr 25,11.
2
V i d i O Božjoj državi, 8,2.
 630 D E CIV. D E I 18, 26 - 27
dificando valuerunt, dilatumque opus est usque ad Darium. Per idem
tempus etiam illa sunt gesta, quae conscripta sunt in libro Iudith;
bl
quem sane in canonem Scripturarum Iudaei non recepisse dicun­
tur. Sub Dario ergo rege Persarum impletis septuaginta annis, quos
Ieremias propheta praedixerat, reddita est Iudaeis soluta captivitate
libertas, regnante Romanorum septimo rege Tarquinio. Quo expulso
etiam ipsi a regum suorum dominatione liberi esse coeperunt. Usque
ad hoc tempus Prophetas habuit populus Israel; qui cum multi fue­
rint, paucorum et apud Iudaeos et apud nos canonica scripta retinen-
tur. De quibus me aliqua positurum esse promisi in hoc libro, cum
71
clauderem superiorem , quod iam video esse faciendum.
Quid de Christo et Ecclesia dixerint Prophetae [27-44]
Quo tempore 27. Tempora igitur eorum ut possimus advertere, in anteriora
inceperint paululum recurramus. In capi te libri Osee prophetae, qui primus in
scripta Prophe­
tarum. duodecim ponitur, ita scriptum est: Verbum Domini, quod factum est
bl
ad Osee in diebus Oziae et Ioathan et Achaz et Ezechiae regum lu­
72
da . Amos quoque diebus regis Oziae prophetasse se scribit; addit
etiam Ieroboam regem Israel, qui per eosdem dies fuit . Nec non
Isaias, filius Amos, sive supradicti prophetae sive, quod magis perhi-
betur, alterius qui non propheta eodem nomine vocabatur, eosdem
reges quattuor, quos posuit Osee, in capite libri sui ponit, quorum
74
diebus se prophetasse praeloquitur . Michaeas etiam eadem suae
prophetiae commemorat tempora post dies Oziae. Nam tres qui se-
quuntur reges nominat, quos et Osee nominavit, Ioatham et Achaz et
75
Ezechiam . Hi sunt, quos eodem tempore simul prophetasse ex eo­
rum litteris invenitur. His adiungitur Ionas eodem Ozia rege regnan­
te et Ioel, cum iam regnaret Ioatham, qui successit Oziae. Sed isto­
rum prophetarum duorum tempora in Chronicis, non in eorum libris
potuimus invenire, quoniam de suis diebus tacent. Tenduntur autem
CC618 hi / dies a rege Latinorum Proca sive superiore Aventino usque ad
b m
regem Romulum iam Romanum , vel etiam usque ad regni primor-
dia successoris eius Numae Pompilii: Ezechias quippe rex luda eo
76
usque regnavit ; ac per hoc per ea tempora isti velut fontes prophe­
PL 584 tiae pariter eruperunt, quando regnum defecit Assyrium / coepitque
Romanum; ut scilicet, quemadmodum regni Assyriorum primo tem­
pore exstitit Abraham, cui promissiones apertissimae fierent in eius
semine benedictionis omnium gentium, ita occidentalis Babylonis
exordio, qua fuerat Christus imperante venturus, in quo implerentur
bn
illa promissa, o r a Prophetarum non solum loquentium, verum
b i
canone M.
b l
Ioathan M.
b m
R o m a n o r u m M.
b n
oracula M.
7 1
V . supra 17, 24.
7 2
O s 1, 1.
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 26 - 27 631
đen sve do Darijeva doba. U to su se vrijeme dogodile i one stvari
koje su zapisane u Juditinoj knjizi, o kojoj se kaže kako je Židovi
nisu primili u svoj kanon Pisma. Naime, za vladavine Darija, kralja
Perzijanaca, pošto se navršilo sedamdeset godina (koje bijaše pretka-
zao prorok Jeremija), prestalo je sužanjstvo i Židovima je vraćena
sloboda; u Rimljana je tada vladao sedmi kralj, Tarkvinije. Pošto je
on prognan, i Rimljani se stadoše oslobađati od gospodstva svojih
kraljeva. Sve do toga vremena izraelski narod je imao proroke; ah,
iako oni bijahu mnogi, malo je njihovih spisa koji se smatraju kanon­
skim i u Židova i u nas. Kad sam dovršavao prethodnu knjigu, obećao
sam kako ću o njima reći nešto u ovoj knjizi, što vidim da sada treba
učiniti.
Krist i Crkva u proroka [27-44]
27. Kako bismo mogli razvidjeti njihova vremena, vratimo se O vremenima
proroka, kojih
malo unatrag. U početku knjige proroka Hošea, koji je prvi među se proroštva
dvanaestoricom, napisano je ovo: »Riječ Gospodnja, koja dođe Ho- nalaze u knji­
gama a koji
šei, u dane Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva Jude.« 1 Amos 1
pretkazaše
73
piše kako je prorokovao u dane kralja Uzije, i dodaje ime Jeroboama, mnogo toga o
pozivu pogana u
kralja Izraela, koji življaše u isto doba. I Izaija, sin Amosa (bilo ovog doba kad je
već spomenutog proroka bilo - kako ih više vjeruje - nekoga drugoga rimsko carstvo
počelo a asirsko
s istim imenom koji ne bijaše prorok), navodi u početku svoje knjige prestalo.
istu četvoricu kraljeva koje je spomenuo i Hošea, u kojih doba reče
2
kako je prorokovao. I Mihej spominje isto doba kao ono u koje
proricaše, nakon Uzijinih dana. On naime spominje istu trojicu kra­
ljeva koje je naveo i Hošea; Jotama, Ahaza i Ezekiju. Ti su, prema
svjedočanstvu vlastitih spisa, prorokovah istodobno u to vrijeme.
Tima se dodaju Jona, za vladavine istoga kralja Uzije, i Joel, kad je
počeo vladati Jotam, Uzijin nasljednik. Nu o vremenima te dvojice
proroka nismo mogli naći ništa u njihovim knjigama, nego u ljetopisi­
3
ma , jer sami svoje doba prešućuju. To se razdoblje proteže od kralja
Latina Proke, ih njegova prethodnika Aventina do Romula, sad već
rimskoga kralja (ih čak do početaka vladavine njegova nasljednika,
Nume Pompilija); do tada je naime vladao Ezekija, kralj Jude. I zbog
toga u to doba ti su zajedno provalili poput vrela proročanstva, kada
prestade asirsko, a započe rimsko carstvo; naime, kao što se u prvo
doba vladavine Asiraca pojavio Abraham (kojemu su dana najbjelo-
danija obećanja o blagoslovu svih naroda u njegovu sjemenu), tako
sada, u početku zapadnoga Babilona (za čije će vladavine doći Krist,
u kojemu će se ispuniti ona dana obećanja) imala su se otvoriti usta
proroka ne samo u govoru nego i u pismu, svjedočeći o tako vehkom
Hoš 1,1.
2
Am 1,1.
3
Posrijedi je Jeronimov prijevod Euzebijevih Ljetopisa.
 632 D E CIV. D E I 18, 27 - 28 O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 27 - 28 633

etiam scribentium in tantae rei futurae testimonium solverentur.
Cum enim prophetae numquam fere defuissent populo Israel, ex quo
ibi reges esse coeperunt, in usum tantummodo eorum fuere, non gen­
b o
tium; quando autem Scriptura manifestius prophetica condebatur,
quae gentibus quandoque prodesset, tune oportebat inciperet, quan-
do condebatur haec civitas, quae gentibus imperaret.
događaju koji će nastupiti. Jer iako izraelskomu puku nije nikad
manjkalo proroka, od doba kad u njih stadoše vladati kraljevi, bijaše
to samo na korist Izraelaca, a ne i pogana. K a d su se pak javili spisi
bjelodanijeg proročanstva, što bi bili od koristi kasnije i ostalim naro­
dima, trebalo je da se ti počnu javljati upravo kad se osnovao ovaj
grad koji imadijaše vladati narodima svijeta.

Quid Osea et 28. Osee igitur propheta, quanto profundius quidem loquitur,
Amos praean- tanto operosius penetratur. Sed aliquid inde sumendum est et hic ex
nuntiaverint
de vocatione nostra promissione ponendum. Et erit, inquit, in loco quo dictum est
77
gentium. eis: Non populus meus vos, vocabuntur et ipsi filii Dei vivi . Hoc
testimonium propheticum de vocatione populi gentium, qui prius
78
non pertinebat ad Deum, etiam Apostoli intellexerunt . Et quia ipse
quoque populus gentium spiritaliter est in filiis Abrahae ac per hoc
recte dicitur Is rael, propterea sequitur et dicit: Et congregabuntur
hp
filii luda et filii Israel in idipsum, et ponent sibi principatum unum
79
et ascendent a terra . Hoc si adhuc velimus exponere, eloquii prop-
hetici obtundetur sapor. Recolatur tamen lapis ille angularis et duo
parietes, unus ex Iudaeis, alter ex gentibus; ille nomine filiorum lu­
80
da, iste nomine filiorum Israel , eidem uni principatui suo in idip­
sum innitentes et ascendentes agnoscantur a terra. Istos autem car­
n a l i t e r ^ Israelitas, qui nunc nolunt credere in Christum, postea cre-
dituros, i d est filios eorum (nam utique isti in suum locum moriendo
transibunt), idem Propheta testatur dicens: Quoniam diebus multis
sedebunt filii Israel sine rege, sine principe, sine sacrificio, sine altari,
CC619 sine sacerdotio, sine manifestationibus. Quis non videat / nunc sic
esse Iudaeos? Sed quid adiungat, audiamus. Et postea, inquit, rever-
tentur filii Israel et inquirent Dominum Deum suum et David regem
suum, et stupescent in Domino et in bonis ipsius in novissimis die­
81
bus . N i h i l est ista prophetia manifestius, cum David regis nomine
br bs
significatus intellegitur Christus, q u i a factus est, sicut dicit Apo­
82
stolus, ex semine David secundum carnem . Praenuntiavit iste prop­
heta etiam tertio die Christi resurrectionem futuram, sicut eam
prophetica altitudine praenuntiari oportebat, ubi ait: Sanabit nos
83
28. Međutim, što prorok Hošea dublje govori, to se u izrečeno O proroštvima
teže prodire. N u , prema našem obećanju, mora se štogod odatle uzeti
Hošea i Amosa
koja se tiču
i razmotriti. Reče: »I na mjestu gdje im je rečeno: 'Niste narod moj', Kristova evanđe­
1
i ti će se zvati sinovima Boga živoga.« To mjesto i apostoli prizna-
lja.
doše kao proročko svjedočanstvo o pozivu poganskih naroda, koji
2
prije ne pripadaše Bogu. A budući da i sam puk tih naroda duhovno
je među sinovima Abrahamovim, te se stoga s pravom naziva Izrael,
stoga nastavlja i kaže: »I sinovi Jude i sinovi Izraela okupit će se
zajedno na istome mjestu, i postavit će sebi jednu glavu, i uzaći će sa
3
zemlje.« A k o bismo to htjeli sada razlagati, oslabili bismo krepčinu
proročkog izričaja. Nego sjetimo se onoga ugaonog kamena i dvaju
4
zidova , jednoga što je od Zidova, drugoga što je od pogana; i prepo­
znajmo kako se jedni pod imenom sinova Jude, a drugi pod imenom
sinova Izraela, uzdižu sa zemlje pridržavani 'istom jednom glavom'
na 'istome mjestu'.
Isti prorok svjedoči i o onima što su Izraelci po puti, koji sada ne žele
vjerovati u Krista, ali će poslije vjerovati, to jest: vjerovat će njihovi
sinovi - jer zaista će umrijevši prijeći na svoje mjesto - kad kaže: »Jer
mnogo će dana sinovi Izraelovi ostati bez kralja i bez kneza, bez žrtve
i bez stupa, bez oplećka i bez kumira.« Tko da ne vidi kako su sada
Židovi takvi? A l i poslušajmo ono što dodaje. Kaže: »A poslije će se
vratiti sinovi Izraelovi i tražit će Gospodina, Boga svojega, i Davida,
kralja svojega, i sa strahom će pristupiti Gospodinu i dobrima njego­
5
vim, na kraju dana.« Ništa nije jasnije od toga proročanstva, jer je
poznato kako se imenom kralja Davida označuje Krist, budući da je

PL585
post biduum, in die tertio resurgemus . Secundum hoc enim / nobis kao što kaže apostol: »On postao po puti od sjemena Davidova.« 6

dicit Apostolus: Si resurrexistis cum Christo, quae sursum sunt quae- Isti je prorok pretkazao čak i to da će Krist uskrsnuti treći dan, a
84
rite '. Amos quoque de rebus talibus sic prophetat: Praepara, inquit, kako je i trebalo proročkom uzvišenošću, kad ono kaza: »Izliječit će
7
nas nakon dva dana; i trećeg dana ponovo ćemo ustati.« Naime,
1 x 5
ea antepon. M. prema tome nam i apostol kaže: »Ako ste uskrsnuli s Kristom, tražite
b
P sibimet M. 8
ono što je gore.« I Amos o tim stvarima ovako prorokuje i kaže:
b c
i carnales M.
b r
intelligatur M.
b s
qui M.

1
Hoš 1,10. (Prijevod prema latinskom predlošku).
2
7 7
O s 1, 10 (Vulg.). Rim 9,26.
3
7 8
Cf. R o m 9, 26. Hoš 1,11. Nosivi izričaj grč. em xo ČLVTO, lat. in id ipsum doslovan je prijevod
79
O s 1, 11 (Vulg.). hebrejskog priloga »zajedno, na istom mjestu«. Dočim grč. aQ%f\, lat. principatus, prije­
vod je hebrejske riječi rosh - glava, početak, poglavarstvo, glavno mjesto.
Cf. E p h 2, 14-15. 20-22. 4
V i d i Ef 2,14.20.
81 O s 3, 4-5. 5
Hoš 3,4. (Prijevod prema latinskom predlošku).
6
R o m 1, 3. Rim 1,3. (Prijevod prema latinskom predlošku).
7

O s 6, 2. Hoš 6,2. (Prijevod prema latinskom predlošku).

8

C o l 3, 1. Kol 3,1.
 634 DE crv. DEI 18, 28 - 29,1
te, ut invoces Deum tuum Israel; quia ecce ego firmans tonitrum et ht
85
creans spiritum et annuntians in hominibus Christum suum ; et alio
loco: In illa die, inquit, resuscitabo tabernaculum David, quod cecidit,
et reaedificabo, quae ceciderunt eius, et destructa eius resuscitabo et
reaedificabo ea sicut dies saeculi; ita ut exquirant me residui homi­
num et omnes gentes, in quibus invocatum est nomen meum super
86
eos, dicit Dominus faciens haec .
Ouid Isaias de 29.1. Isaias propheta non est in libro duodecim Prophetarum, qui
Christi passio-
ne praevide- propterea dicuntur minores, quia sermones eorum sunt breves, in
rit... eorum comparatione, qui maiores ideo vocantur, quia prolixa volu-
mina condiderunt; ex quibus est hic Isaias, quem propter eadem
prophetiae tempora subiungo supradictis duobus. Isaias ergo inter
illa, quae arguit iniqua et iusta praecepit et peccatori populo mala
futura praedixit, etiam de Christo et Ecclesia, hoc est de rege et ea
quam condidit civitate, multo plura quam ceteri prophetavit, ita ut
a quibusdam evangelista quam propheta potius diceretur. Sed prop­
ter rationem operis terminandi unum de multis hoc loco ponam. Ex
persona quippe Dei Patris loquens: Ecce, inquit, intelleget puer meus
et exaltabitur et glorificabitur valde. Quemadmodum stupescent su­
per te muhi, ita gloria privabitur ab hominibus species tua et gloria
tua ab hominibus; ita mirabuntur gentes multae super eum et conti-
b u
nebunt reges os suum; quoniam quibus non est nuntiatum de illo,
videbunt, et qui non audierunt, intellegent. Domine, quis credidit au-
bv
CC 620 ditui nostro, et l brachium Domini cui revelatum est? Annuntiavi-
mus coram illo, ut infans, ut radix in terra sitienti: non est species illi
neque gloria. Et vidimus eum, et non habebat speciem neque deco-
rem; sed species eius sine honore, deficiens prae omnibus hominibus.
Homo in plaga positus et sciens ferre infirmitatem; quoniam aversa
est facies eius, inhonoratus est nec magni aestimatus est. Hic peccata
nostra portat et pro nobis dolet; et nos existimavimus illum esse in
dolore et in plaga et in afflictione. Ipse autem vulneratus est propter
iniquitates nostros et infirmatus est propter peccata nostra. Eruditio
pacis nostrae in eo; livore eius nos sonati sumus. Omnes ut oves erra-
vimus, homo a via sua erravit; et Dominus tradidit illum pro peccatis
PL 586 nostris; et ipse, propter quod afflictus est, non aperuit l os**. Ut ovis
ad immolandum ductus est et ut agnus ante eum, qui se tonderet**,
sine voće, sic non aperuit os suum. In humilitate iudicium eius subla-
tum est. Generationem eius quis enarrabit? Quoniam tolletur de terra
vita eius. Ab iniquitatibus populi mei ductus est ad mortem. Et dabo
malignos pro sepultura eius et divites pro morte eius. Quoniam iniqui-
tatem non fecit nec dolum in ore suo; et Dominus vult purgare eum
b t
tonitruum M.
b u
annuntiatum M.
b v
bracchium CC.
b z
suum add. M.
0 3
tondet M.
8 5
A m 4, 12-13 (variationes in interpretatione).
8 6
A m 9, 11-12 (variationes in interpretatione).
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 28 - 29,1
»Pripravi se, Izraele, da zazoveš Boga svojega; jer ja sam onaj što
grom oznažuje i stvara vjetar i najavljuje ljudima njihova Krista«; i 9
drugdje: »U onaj dan podići ću raspalu kolibu Davidovu, i ponovo ću
izgraditi ono što joj je razoreno, podići ću srušene dijelove, sazidat
ću je kao u stara vremena; tako da me potraže preostaci ljudi i svi
narodi nad kojima je zazvano ime moje, reče Gospodin koji tvori sve
29. 1. Prorok Izaija ne nalazi se u knjizi one dvanaestorice pro­ O onome što je
Izaija pretkazao
roka, koji se nazivaju 'manji' jer su njihovi govori kraći u usporedbi o Kristu i Crkvi.
s onima koji su nazvani 'veći' zbog opsežnih svezaka koje sastaviše;
od tih je i ovaj Izaija, kojega zbog istoga razdoblja proročanstva pove­
zujem s onom spomenutom dvojicom. Tako, među svojim napadajima
na opačine i nagovorima na pravične čine te među proreknućima zala
što će snaći grešnički puk, Izaija je prorekao više od ostalih o Kristu
i Crkvi, to jest o kralju i gradu koji je utemeljio, tako te su ga neki
1
radije nazivali evanđelistom negoli prorokom. A l i zbog granica po­
stavljenih mojem djelu, navest ću ovdje samo jedno od njegovih pro-
roštava. Govoreći u osobi Boga Oca on kaže:
»Gle, uspjet će sluga moj, podignut će se, uzvisit i proslaviti! Kao što
se mnogi užasnuše vidjevši ga - tako mu je lice bilo neljudski iznaka-
ženo te obličjem više nije naličio na čovjeka - tako će on mnoge
zadiviti narode, i kraljevi će pred njim usta stisnuti, videć ono o čemu
im nitko nije govorio, shvaćajuć ono o čemu nikad čuli nisu: 'Tko da
povjeruje u ono što nam je objavljeno, kome se otkri ruka Gospod­
nja?' Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje
sasušene. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali,
ni ljupkosti da bi nam se svidio. Prezren bijaše, odbačen od ljudi,
čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bje­
še, odvrgnut. A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok
smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Z a naše grijehe probodoše
njega, za opačine naše njega satriješe. N a njega pade kazna - radi
našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. Poput ovaca svi smo lutali, i
svaki svojim putem je hodio. A Gospod je svalio na nj bezakonje nas
sviju. Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. K o
jagnje na klanje odvedoše ga; ko ovca, nijema pred onima što je stri-
gu, nije otvorio usta svojih. Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine
za njegovu sudbinu? D a , iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe
naroda njegova na smrt ga izbiše. Ukop mu odrediše među zločinci­
ma, a grob njegov bi s bogatima, premda nije počinio nepravde, nit
su mu usta laži izustila. A I se Gospodu svidje da ga pritisne bolima;
9
Am 4,12. (Prijevod prema latinskom predlošku).
10
Am 9,11. (Prijevod prema latinskom predlošku).
1
Npr. Jeronim, Praefatio in Isaiam.
 DE civ. DEI 18, 29,1 - 3 0 , 1
de plaga. Si dederitis pro peccato animam vestram, videbitis semen
longaevum; et Dominus vult auferre a dolore animam eius, ostendere
illi lucem et formare intellectum, iustificare iustum bene servientem
pluribus; et peccata eorum ipse portabit. Propterea ipse hereditabit
plures et fortium dividet spolia, propter quod tradita est ad mortem
anima eius, et inter iniquos aestimatus est et ipse peccata multorum
87
portavit, et propter peccata eorum traditus est . Haec de Christo.
...et de Eccle- 29. 2. Iam vero de Ecclesia, quod sequitur, audiamus: Laetare,
sia
- inquit, sterilis, quae non pariš; erumpe et exclama , quae non partu-
ris; quoniam muhi filii desertae magis quam eius, quae habet virum.
Dilata locum tabemaculi tui et aulaearum tuarum; fige, noli parcere,
prolonga funiculos tuos et palos tuos conforta, adhuc in dextram et
sinistram partem extende. Et semen tuum hereditabit gentes, et civi­
tates desertas inhabitabis. Ne timeas, quoniam confusa es, neque reve-
rearis, quia exprobrata es; quoniam confusionem aeternam oblivisce-
cc 621 ris et opprobrium I viduitatis tuae non eris memor. Quoniam Domi­
cc
nus faciens te, Dominus Sabaoth nomen ei ; et qui eruit te, ipse Deus
88
Israel universae terrae vocabitur ; et cetera. Verum ista sint satis; et
in eis sunt exponenda nonnulla; sed sufficere arbitror quae ita sunt
aperta, ut etiam inimici intellegere cogantur inviti.
M i c h a e a s de Michaeas propheta Christum in figura ponens magni cuiu-
30. 1.
Messia et Beth- s d a m montis haec loquitur: Erit in novissimis diebus manifestus
A
leem loquitur. _ . . . .
mons Domini, paratus super vertices montium et exaltabitur super
colles. Et festinabunt ad eum plebes, et ibunt gentes multae et dicent:
Venite, ascendamus in montem Domini et in domum Dei Iacob, et
ostendet nobis viam suam, et ibimus in semitis eius; quia ex Sion
procedet lex et verbum Domini ex Ierusalem. Et iudicabit inter plebes
multas, et redarguet gentes potentes usque in longinquum . Praedi-
cens iste propheta et locum in quo natus est Christus: Et tu, inquit,
Bethleem, domus Ephrata, minima es, ut sis in milibus luda; ex te
PL587 mihi prodiet, ut sit in principem Israel; et egreslsus eius ab initio et
ex diebus aeternitatis. Propterea dabit eos usque ad tempus parturien-
tis, pariet, et residui fratres eius convertentur ad filios Israel. Et stabit
et videbit et pascet gregem suum in virtute Domini, et in honore no­
minis Domini Dei sui erunt; quoniam nunc magnificabitur usque ad
90
summum terrae .
c b
clama M.
c c
eius M.
8 7
Isa 52, 13-53, 12.
8 8
Isa 54, 1-5.
8 9
Mich 4, 1-3.
9 0
Mich 5, 2-4 (Vulg.).
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 29,1 - 30,1 637
žrtvuje l i život svoj za naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžit sebi
dane, i Gospodnja će se volja po njemu ispuniti. Zbog patnja duše
svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj
pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. Zato će
mu mnoštvo dati u baštinu i s mogućnicima plijen će dijeliti, jer sam
se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih
2
ponese na sebi i da se zauzme za zločince.« To je izrekao o Kristu.
2. Poslušajmo sada ono što slijedi o Crkvi. O n kaže: »Klici, nerotki-
ch
njo, koja nisi rađala; podvikuj od radosti, ti što ne znaš za trudove!
Jer osamljena više djece ima negoli udata, kaže Gospodin. Raširi pro­
stor svog šatora, razastri, ne štedi platna svog prebivališta, produži
mu užeta, kolčiće učvrsti! Jer proširit ćeš se desno i lijevo. Potomstvo
će tvoje zavladat narodima, i napučit će opustjele gradove. Ne boj se,
nećeš se postidjeti; ne srami se, nećeš se crvenjeti. Zaboravit ćeš sra­
motu svoje mladosti i više se nećeš spominjati rugla udovištva svoga.
Jer suprug ti je tvoj Stvoritelj, ime mu je Gospod nad vojskama; tvoj
je Otkupitelj Svetac Izraelov, Bog zemlje svekolike on se zove« i 3
tako dalje. I nek je dosta to navedeno; ima tu mjesta koja bi trebalo
objasniti, ali mislim kako ima dosta i onih što su tako jasna te će biti
prisiljeni razumjeti ih i naši neprijatelji unatoč sebi samima.
30. 1. Prorok Mihej, govoreći o Kristu u slici velike gore, kaže što su Mihej,
ovako: »Dogodit će se na kraju dana: Gora doma Gospodnjeg bit će prorekao*
postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. K njoj će se Novome zavjetu,
. . . '
stjecat svi narodi, nagrnut će mnoga plemena i reći: 'Hajde uziđimo
na Goru Gospodnju, u D o m Boga Jakovljeva! O n će nas naučit svo­
jim putovima, i hodit ćemo stazama njegovim. Jer će sa Siona zakon
izaći, riječ Gospodnja iz Jeruzalema.' O n će upravljati mnogim pu­
1
čanstvima i bit će sudac moćnim narodima.« Isti je prorok pretkazao
89 i mjesto u kojem je rođen Krist, rekavši: »A ti, Betleheme Efrato,
najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će
vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena.
Zato će ih Gospod ostaviti dok ne rodi ona koja ima roditi. Tada će
se ostatak njegove braće vratiti djeci Izraelovoj. O n će se uspraviti,
na pašu izvodit svoje stado silom Gospodnjom, veličanstvom imena
Boga svojega... jer će on rasprostrijeti svoju vlast sve do krajeva ze­
2
maljskih.«
* TIIA-^
Z
'
1
Mih 4,1-3.
2
Mih 5,2-4.
 638 D E civ. DEI 18, 30,2-31,1
Passio et resur­ 30- 2. Ionas autem propheta non tam sermone Christum, quam
rectio in Iona sua quadam passione prophetavit, profeeto apertius, quam si eius
praefiguran-
tur. mortem et resurrectionem voće elamaret. Ut quid enim exceptus est
ventre beluino et die tertio redditus, nisi ut significaret Christum de
9 1
profundo inferni die tertio rediturum ?
Quid Ioel de 30. 3. Ioel omnia, quae prophetat, multis verbis compellit exponi,
Spiritus effu-
ut quae pertinent ad Christum et Ecclesiam dilucescant. Unum ta­
sione loquatur.
men, quod etiam Apostoli commemoraverunt, quando in congregatos
credentes Spiritus Sanctus, sicut a Christo promissus fuerat, desu-
92
per venit, non praetermittam . Et erit, inquit, post haec, et effun-
dam de Špiritu meo super omnem carnem; et prophetabunt filii vestri
et filiae vestrae, et seniores vestri somnia somniabunt, et iuvenes ve­
cd
stri visa videbunt; et quidem in servos et ancillas meas in illis diebus
93
effundam de Špiritu meo .
CC622 31. 1. Tres prophetae de minoribus, Abdias, Naum, Ambacum,
Abdias de Ec­
clesia in Iu-
nec tempora sua dicunt ipsi, nec in Chronicis Eusebii et Hieronymi,
daea loquitur... quando prophetaverint, invenitur. Abdias enim positus est quidem
94
ab eis cum Michaea , sed non eo loco, ubi notantur tempora, quando
Michaeam prophetasse ex eius litteris constat; quod errore neglegen-
ter describentium labores alienos existimo contigisse; duos vero
alios commemoratos in codicibus Chronicorum, quos habuimus, non
potuimus invenire. Tamen quia canone continentur, nec ipsi oportet
praetereantur a nobis. Abdias, quantum ad scripturam eius attinet,
omnium brevissimus Prophetarum, adversus Idumaeam loquitur,
gentem scilicet Esau, ex duobus geminis filiis Isaac, nepotibus Abra­
hae, maioris illius reprobati. Porro si Idumaeam modo locutionis,
quo intellegitur a parte totum, accipiamus positam esse pro genti­
bus: possumus de Christo agnoscere, quod ait inter cetera: In monte
PL588
95
/ autem Sion erit salus et erit sanctum ) et paulo post in fine ipsius
prophetiae: Et ascendent, inquit, resalvati ex monte Sion, ut defen-
dant montem Esau, et erit Domino regnum . Apparet quippe id esse 96
completum, cum resalvati ex monte Sion, id est ex Iudaea credentes
in Christum, qui praecipue agnoscuntur Apostoli, ascenderunt, ut
defenderent montem Esau. Quomodo defenderent, nisi per Evangelii
praedicationem salvos faciendo eos qui crediderunt, ut eruerentur
de potestate tenebrarum et transferrentur in regnum Dei? Quod con-
sequenter expressit addendo: Et erit Domino regnum. Mons enim
Sion Iudaeam significat, ubi futura praedicta est salus et sanctum,
quod est Christus Iesus. Mons vero Esau Idumaea est, per quam si-
c x l
m e o s add. M.
9 1
C f . I o n 2 , 1.
9 2
C f . A c t . 2 , 17-18.
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 30,2 - 31,1 639
2. Dočim prorok Jona nije pretkazao Krista toliko svojim govorom
koliko onim što je sam propatio, te tako zapravo još jasnije nego da
je glasom najavio Kristovu smrt i uskrsnuće. Jer zbog čega je drugog
primljen u utrobu nemani i vraćen trećega dana, ako ne kako bi time
označio da će se Krist trećega dana vratiti iz dubina pakla? 3
3. Sve što je Joel prorekao nagoni da se mnogim riječima razloži
kako bi se razjasnilo ono što se tiče Krista i Crkve. Međutim, postoji
jedno mjesto koje se ne može mimoilaziti, a koje su spominjali i apo­
4
stoli , kad se na okupljene vjernike spustio Duh Sveti, kako Krist
bijaše obećao. Joel kaže: »Poslije ovoga izlit ću Duha svoga na svako
tijelo, i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će starci sanjati sne, a vaši
mladići gledati viđenja. Čak ću i na sluge i sluškinje izliti Duha svojeg
5
u dane one.«
31. 1. Trojica od manjih proroka, Obadija, Nahum i Habakuk, Što se nalazi
niti sami govore o vlastitim vremenima, niti se pak u ljetopisima Eu- pretkazano o
spasu svijeta u
zebija i Jeronima nalazi kada ti pretkazivahu. Oni su naime smjestili Kristu, u Obadi-
je, Nahuma i
Obadiju zajedno s Mihejom, ah ne na onome mjestu gdje bilježe vri­ Habakuka.
jeme o kojem se zna iz njegovih spisa da je Mihej prorokovao; mislim
kako je do toga došlo pogrješkom prepisivača koji nepažljivo prepisi­
vahu tuđa djela; dočim o ostaloj dvojici nismo uopće uzmogli pronaći
ni spomena u rukopisima ljetopisa do kojih smo došli. Nu budući da
su dio kanona, ni njih ne smijemo mimoići.
Obadija, najkraći od svih proroka što se tiče njegova spisa, govori
protiv Edoma, to jest roda Ezava, onog starijeg odbačenog sina od
blizanaca Izakovih, a unuka Abrahamovih. Uzmemo li da po načinu
govora u kojem se pod dijelom razumijeva cjelina Edom stoji mjesto
pogana, možemo prepoznati da se tiče Krista ovo što, između ostalo­
ga, kaže: »Na gori Sionu bit će spas i bit će svetište«, a malo poslije
na kraju istoga proroštva kaže: »I uspet će se spasenici s gore Sion
1
da brane goru Ezavljevu, i kraljevstvo će biti Gospodinovo.« Bjelo­
dano je kako se to ispunilo onda kad spasenici s gore Sion, to jest oni
iz Judeje koji vjeruju u Krista (među kojima se osobito priznaju apo­
stoli), uspeše se kako bi branili goru Ezavljevu. A kojim je načinom
branjahu ako ne da propovijedanjem evanđelja spašavaju one koji
uzvjerovaše, kako bi se izbavili od vlasti tmine i prešli u kraljevstvo
Božje? A što je odmah zatim i izrekao dodajući: »I kraljevstvo će biti
Gospodinovo.« Naime, gora Sion označuje Judeju, gdje su propovije­
dani budući spas i svetište, što je Isus Krist. Dočim gora Ezavljeva je
Edom, kojim je označena crkva Nežidova, koju su branili (kao što
Jon 1.
Dj 2,17.
5 3 1 2 8
^ -
1
Ob 11,21. (Prijevod prema latinskom predlošku).
 640 DECIV. DEI 18, 31,1 - 32 O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 31,1 - 32 641

gnificata est Ecclesia gentium, quam defenderunt, sicut exposui, re- izložih) spasenici s gore Sion, da bi bila kraljevstvo Gospodinovo. To
salvati ex monte Sion, ut esset Domino regnum. Hoc obscurum erat, bijaše nejasno prije nego se dogodilo; nu pošto se dogodilo, tko to od
antequam fieret; sed factum quis non fidelis agnoscat? vjernika ne bi prepoznao?

... Naum con­ 31. 2. N a u m vero Propheta, immo per illum Deus: Exterminabo,
tra idola. inquit, sculptilia et conflatilia, ponam sepulturam tuam; quia veloces
ecce super montes pedes evangelizantis et annuntiantis pacem. Cele-
bra, luda, dies festos tuos, redde vota tua; quia iam non adicient ultra,
ut transeant in vetustatem. Consummatum est, consumptum est, abla-
tum est. Ascendit, qui insufflat in faciem tuam, eripiens te ex tribula-
2. A prorok Nahum opet kaže, ili zapravo Bog preko njega: »Istrije-
bit ću likove rezane i livene, postavit ću tvoj grob; jer eno preko gora
hrle hitre noge glasnika i navjestitelja mira; svetkuj svoje svečane da­
ne, Judo, ispuni svoje zavjete; jer oni više neće nailaziti kako bi pre­
lazili u starost. Svršeno je, istrošeno je, odneseno je. Uzlazi onaj koji
zadahnjuje lice tvoje, izbavljajući te od propasti.« Tko je zapamtio 2

97
CC 623 tione . Quis ascenderit ab / inferis et insufflaverit in faciem Iudae,
hoc est Iudaeorum discipulorum, Spiritum Sanctum, recolat qui me-
minit Evangelium. Ad Novum enim Testamentum pertinent, quorum
dies fešti ita spiritaliter innovantur, ut in vetustatem transire non
possint. Porro per Evangelium exterminata sculptilia et conflatilia,
id est idola deorum falsorum, et oblivioni tamquam sepulturae tradi-
ta iam videmus et hane etiam in hac re prophetiam completam esse
cognoscimus.
Abacuc dicit 31. 3. Ambacum de quo alio quam de Christi adventu, qui futurus
exspectandum
fuerat, intellegitur dicere: Et respondit Dominus ad me et dixit: Scri-
Domini adven­
tom. be visum aperte in buxo, ut assequatur qui legit ea; quia adhuc visio
ad tempus, et orietur in fine et non in vacuum; si tardaverit, suštine
98
eum, quia veniens veniet et non morabitur ?
3
evanđelje nek se sjeti tko će se uzdići iz pakla i zadahnuti Duhom
Svetim lice Jude, to jest židovskih učenika. A Novom zavjetu pripa­
daju oni kojima se svečani dani tako duhovno obnavljaju da ne mogu
prijeći u starost. I dalje, po evanđelju su istrijebljeni likovi rezani i
liveni, to jest kumiri lažnih bogova, i vidimo gdje su predani zaboravu
kao grobu, pa prepoznajemo i u tome kako se ovo proroštvo ispunilo.
3. A o čemu se drugomu nego o Kristovu dolasku (koji bijaše odre­
đen da će biti) podrazumijeva da je govorio Habakuk, rekavši: »Tad
Gospod odgovori i reče: 'Zapisi viđenje, urezi ga na pločice, da ga
čitač lako čita.' Jer ovo je viđenje samo za svoje vrijeme: ispunjenju
teži, ne vara; ako stiže polako, čekaj, jer odista će doći i neće zakasni­
4
ti!«

32. In oratione autem sua cum Cantico cui nisi Domino Christo
1

Quid de re-
demptione di- dicit: Domine, audivi auditionem tuam, et timui; Domine, consideravi
xerit Abacuc in
cantico. opera tua, et expavi? Quid enim hoc est nisi praecognitae novae ac
repentinae salutis hominum ineffabilis admiratio? In medio duorum
animalium cognosceris, quid est nisi aut in medio duorum Testamen-
torum, aut in medio duorum latronum, aut in medio Moysi et Eliae
c e
cum i l l o in monte sermocinantium? Dum appropinquant anni, nol-
PL589
ci
sceris ; in adventu temporis ostenderis, nec exponendum est. In eo
cg
cum turbata fuerit anima mea, in ira misericordiae memor eris",
quid est nisi quod Iudaeos in se transfiguravit, quorum gentis fuit,
qui cum magna ira turbati erucifigerent Christum, ille misericordiae
ch
memor dixit: Pater, ignosce illis, quia nesciunt quod faciunt? Deus
10
de Theman veniet et sanctus de monte umbroso et condenso °. Quod
32. A u svojoj molitvi s pjesmom komu li govori ako ne Gospo­ O proroštvu
sadržanu u
dinu Kristu kad kaže: »Gospodine, čuo sam riječi tvoje, i prepao se; Habakukovoj
molitvi i pjesmi.
Gospodine, razmotrih tvoja djela, i užasnuo sam se?« Jer što je to
ako nije neizrecivo divljenje onoga tko predviđa novi i iznenadni spas
ljudi? »Između dvojice živih bića bit ćeš prepoznat«, što l i drugo znači
ako ne i l i između dva zavjeta, i l i između dvojice razbojnika, ili iz­
među Mojsija i Ilije što razgovaraju s njime na gori? »Kad se godine
približe, bit ćeš prepoznat; kad dođe vrijeme, pokazat ćeš se« - i ne
treba razlagati. »U dan kad se smuti duša moja, u srdžbi ćeš se^ sjetiti
milosrđa«, što l i je to drugo nego da prorok uzima na sebe lik Židova
(od čijega roda i bijaše), jer kad oni smućeni golemom srdžbom raza-
peše Krista, sjetivši se milosrđa on je rekao: »Oče, oprosti im, jer ne
znaju što čine?« 2

hic dictum est: De Theman veniet, alii interpretati sunt ab Austro vel
»Bog će doći iz Temana i svetac s gore sjeno vite i obrasle.« To što je
rečeno »doći će iz Temana« jedni tumače kako znači 's juga' i l i 's
c e
eoM.
c f
cognosceris M .
c g
cum turbata] dum conturbata M.
c h
quidM.
2
Nah 1,14; 2,1. (Prijevod većinom prema lat. predlošku).
3
Iv 20,22.
4
9 7
Nah 1, 14-15 (Vulg.). Hab 2,2.
9 8
Hab 2, 2-3. 1
Ovo se poglavlje zasniva na navodu iz Habakuka, (3) kako je prevedeno prema
9 9
Hab 3, 2. Septuaginti.
1 0 0
Lc 23, 34. r
Lk 23,34.
 642 D E CIV. D E I 18, 32
C1
ab Africo ; per quod significatur meridies, i d est fervor caritatis et
splendor veritatis. Montem vero umbrosum atque condensum,
quamvis multis modis possit intellegi, libentius acceperim Scriptu-
rarum altitudinem divinarum, quibus prophetatus est Christus. Mul­
ta i b i quippe umbrosa atque condensa sunt, quae mentem quaerentis
exerceant. Inde autem venit, cum ibi eum, qui intellegit, invenit. Ope-
cc 624 ruit caelos virtus eius, et laudis eius plena est terra , quid est / nisi 101
quod etiam in Psalmo dicitur: Exaltare super caelos, Deus, et super
102
omnem terram gloria tua ? Splendor eius ut lumen erit, quid est
nisi: Fama eius credentes illuminabit? Comua in manibus eius sunt,
quid est nisi tropaeum crucis? Et posuit caritatem firmam fortitudi-
nis suae, nec exponendum est. Ante faciem eius ibit verbum, et pro-
diet in campum post pedes eius, quid est nisi quod et antequam huc
veniret praenuntiatus est, et posteaquam hine reversus est, annun-
tiatus est? Stetit, et terra commota est, quid est, nisi stetit ad subve-
niendum, et terra commota est ad credendum? Respexit et tabuerunt
gentes, hoc est, misertus est et fecit populos paenitentes. Contriti
sunt montes violentia, hoc est, vim facientibus miraculis elatorum
est contrita superbia. Defluxerunt colles aeternales, hoc est, humilia-
ti sunt ad tempus, ut erigerentur in aeternum. Ingressus aeternos
eius pro laboribus vidi, hoc est, non sine mercede aeternitatis labo-
rem caritatis aspexi. Tabernacula Aethiopum expavescent et taberna-
cl
cula terrae Madiam , hoc est, gentes repente perterritae nuntio mi-
rabilium tuorum etiam quae non sunt in iure Romano erunt in popu­
lo christiano. Numquid in fluminibus iratus es, Domine, aut in flumi-
cm
nibus furor tuus aut in mari impetus tuus? 103
hoc ideo dictum est,
quia non venit nunc ut iudicet mundum, sed ut salvetur mundus per
ipsum. Quia ascendes super equos tuos, et equitatio tua salus , hoc
PL 590 est, Evangelistae tui portabunt te, qui reguntur a te, et / Evangelium
tuum salus erit eis, qui credunt i n te. Intendens intendes areum tuum
super sceptra, dicit Dominus, hoc est, comminaberis iudicium tuum
105
etiam regibus terrae. Fluminibus scindetur terra , hoc est, influen-
tibus sermonibus praedicantium te aperientur ad confitendum homi­
num corda, quibus est dictum: Scindite corda vestra et non vestimen-
106
ta . Quid est: Videbunt te et dolebunt populi, nisi ut lugendo sint
cn
beati? Quid est: Dispergens aquas incessu, a n : ambulando in eis, qui
te usquequaque annuntiant, hac atque hac dispergis fluenta doctri-
nae? Quid est: Dedit abyssus voćem suam, an profunditas cordis hu­
mani quid ei videretur expressit? Altitudo phantasiae suae, tamquam
versus superioris est expositio; altitudo enim est abyssus. Quod au-
CC625 tem ait: Phantasiae suae, subaudiendum est voćem deldit; hoc est,
quod diximus, quid ei videretur expressit. Phantasia quippe visio est,
quam non tenuit, non operuit, sed confitendo eruetavit. Elevatus est
d
ab antepon. M.
c l
M a d i a n M.
0 0 1
vel M.
011
nisi M.
1 0 1
H a b 3, 3.
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 32 643
jugo-istoka'; čime se označuje podne, to jest žar ljubavi i sjaj istine.
Iako se 'gora sjeno vita i obrasla' može tumačiti na više načina, najra­
dije bih to prihvatio kao ono što se tiče dubine božanskih Pisama
kojima je prorokovan Krist. Jer mnogo je u njima sjenovitih i obraslih
mjesta što se isprečuju umu onoga tko ih istražuje. A l i Krist odatle
izlazi, kad ga pronađe onaj tko razumije. »Moć njegova pokriva ne­
besa i zemlja je puna njegove hvale« - što je drugo ako ne ono isto
o čemu se govori i u psalmu: »Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava
3
tvoja nek je nad svom zemljom?« - »Sjaj će njegov biti poput svjetlo­
sti« što li je to drugo nego da će slava njegova osvijetliti one koji u
nj vjeruju? »Rogovi su u rukama njegovim« što li je drugo ako ne
pobjedni znak križa? »I ucijepio je čvrstu ljubav prema svojoj snazi«
ne treba ni objašnjavati.
»Riječ će ići pred licem njegovim, i prostirat će se poljem za nogama
njegovim« što l i je to drugo nego da bijaše najavljena i prije nego što
je došao\ odakle bijaše objavljen i pošto se odatle vratio? »Stajao je,
a zemlja se pokretala« što li je drugo nego da je stajao da nam po­
mogne, dok se svijet pokretao kako bi u nj vjerovao? »Osvrnuo se, i
narodi su kopnjeli«, to jest: smilovao se i učinio da se narodi pokaju.
»Silinom su smrvljene gore«, to jest: njegovom moći da čini čudesa
smrvljena je oholost uznositih. »Istopiše se vječni brežuljci«, to jest:
unizili su se privremeno, kako bi se uzvisili zauvijek. »Vidjeli njegove
vječne ulaske kao uzvrat za njegove napore«, to jest: ne vidjeh truda
ljubavi bez nagrade vječnosti. »Zadrhtat će od straha šatori Etiop-
ljana i šatori zemlje Midjana«, to jest: puci iznenada zaplašeni viješću
o tvojim čudesima postat će kršćanskim narodom, čak i oni što nisu
104 pod vlašću rimskoga zakona.
»Zar si srdit na rijeke, Gospodine, ili je gnjev tvoj protiv rijeka ili
udar tvoj protiv mora?« To je rečeno zbog toga što O n nije sada
4
došao suditi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. »Jer uzjahat
ćeš konje svoje, i jezda će tvoja biti spasenje«, to jest: tebe će iznijeti
tvoji evanđelisti, oni kojima ti upravljaš, i tvoje će evanđelje biti spas
onima koji vjeruju u tebe. »Zaista ćeš napeti luk svoj protiv zezala,
reče Gospodin«, to jest: sud će tvoj zaprijetiti čak i kraljevima zemlje.
»Rijeke će proderati zemlju«, to jest: pod utjecajem govora onih koji
tebe propovijedaju otvorit će se, kako bi priznala tebe, srca ljudi,
5
onih kojima je rečeno: »Razderite srca, a ne halje svoje.« A što je:
»Vidjet će te i oplakivat će te puci«, ako ne da će postati blaženi po
svojem tugovanju? Što li je: »Rasprskavajući vode svojim hodom«,
ako ne da, hodajući u onima koji te svuda najavljuju, ti na sve strane
razlijevaš potoke svojeg nauka? Sto je: »Ponor se oglasi glasom svo­
jim« ako ne da je dubina ljudskoga srca izrazila svoj uvid? »Dubina
njegove mašte« zapravo je kao razlaganje prethodnoga stiha, jer 'du­
bina' je zapravo 'ponor'. To što kaže 'njegove mašte' treba dodati
'oglasi se glasom', što - kako rekosmo - znači 'izrazila je svoj uvid.'
3
Ps 57 (56), 6.
4
V i d i Iv 3,17.
5
/ / 2,13.
 644 DECIV. DEI 18, 32
sol, et luna stetit in ordine suo, hoc est, ascendit Christus in caelum
et ordinata est Ecclesia sub rege suo. In lucem iacula tua ibunt, hoc
est, non in occultum, sed in manifestum tua verba mittentur. In
107
splendorem coruscationis armorum tuorum , subaudiendum est ia­
cula tua ibunt. Dixerat enim suis: Quae dico vobis in tenebris, dičite
108
in lumine . In comminatione minorabis terram, i d est, comminan-
do humiliabis homines. Et in furore deicies gentes, quia eos, qui se
exaltant, vindicando collides. Existi in salutem populi tui, ut salvos
co
facias christos tuos; misisti in capita iniquorum mortem: nihil ho-
rum est exponendum. Excitasti vincula usque ad collum. Et bona hic
possunt intellegi vincula sapientiae, ut iniciantur pedes in compedes
109
eius et collum in torquem eius . Praecidisti in stupore mentis ,
cp
subaudimus vincula; excitavit enim bona, praecidit mala, de qui-
111
bus ei dicitur: Disrupisti vincula mea , et hoc in stupore mentis, id
est, mirabiliter. Capita potentium movebuntur in ea, in ea scilicet
admiratione. Adaperient morsus suos, sicut edens pauper absconse .
Potentes enim quidam Iudaeorum veniebant ad Dominum facta eius
et verba mirati, et esurientes panem doctrinae manducabant abscon­
113
se propter metum Iudaeorum, sicut eos prodidit Evangelium . Et
immisisti in mare equos tuos turbantes aquas multas, quae nihil sunt
aliud quam populi multi; non enim alii timore converterentur, alii
furore persequerentur, nisi omnes turbarentur. Observavi, et expavit
venter meus a voće orationis labiorum meorum; et introivit tremorin
ossa mea, et subtus me turbata est habitudo mea. Intendit in ea, quae
dicebat, et ipsa sua est oratione perterritus, quam prophetice funde-
PL591 bat et in qua futura cernebat; / turbatis enim populis multis vidit
imminentes Ecclesiae tribulationes; continuoque se membrum eius
114
agnovit atque ait: Requiescam in die tribulationis , tamquam ad eos
115
pertinens, qui sunt spe gaudentes, in tribulatione patientes . Ut
ascendam, inquit, in populum peregrinationis meae, recedens utique
a populo maligno carnalis cognationis suae, non peregrinante in hac
cq
CC626 terra / n e c supernam patriam requirente. Quoniam ficus, inquit,
non afferet fructus, et non erunt nativitates in vineis; mentietur opus
olivae, et campi non facient escam. De fecerunt ab esca oves, et non
116
supersunt in praesepibus boves '. Vidit eam gentem, quae Christum
fuerat occisura, ubertatem copiarum spiritalium perdituram, quas
per terrenam fecunditatem more prophetico figuravit. Et quia iram
Dei talem propterea passa est illa gens, quia ignorans Dei iustitiam
117
suam voluit constituere , iste continuo: Ego autem, inquit, in Domi­
no exsultabo, gaudebo in Deo salutari meo. Dominus Deus meus vir­
tus mea, statuet pedes meos in consummationem; super excelsa impo-
c o
faceres M .
c p
subaudiamus M .
c q
neque M.
1 0 7
Hab 3, 10-11.
1 0 8
Mt 10, 27.
1 0 9
E c c l i 6, 25.
1 1 0
Hab 3, 12-14.
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 32 645
A 'mašta' je svakako viđenje, koje srce nije zadržalo, nije skrilo, nego
ga je priznavajući iznijelo. »Sunce se uzvisilo, a Mjesec mirovao u
svojem tečaju«, to jest: Krist je uzašao na nebo, dok je Crkva ostala
smještena ispod svojega kralja. »Tvoje će sulice poći u svjetlo«, to
jest: riječi se tvoje neće izricati skrovito, nego javno. »U sjaju blijeska
tvojega oružja«, tomu treba dodati 'poći će tvoje sulice'. Rekao je
6
naime svojima: »Što vam kažem u tami, recite na svjetlu«. - »U
prijetnji ćeš umanjiti zemlju«, to jest: prijeteći ćeš uniziti ljude. »I u
gnjevu ćeš oboriti narode«, jer ćeš u osveti skrhati one koji se uznose.
»Izašao si radi spasa puka svojega, kako bi spasio svoje pomazanike;
i smrt si poslao na glave opakih« - tome ne treba nikakva objašnjenja.
110
»Podigao si okove sve do vrata«, gdje se mogu razumjeti dobri okovi
mudrosti, kako bismo položili noge u njezine negve i podmetnuli šiju
pod njezin jaram. »Raskinuo si u čuđenju uma«, tu podrazumijevamo
ln 'okove', jer on je podigao dobre, a raskinuo zle, o kojima mu se
7
kaže: »Raskinuo si moje okove« i to »u čuđenju uma«, to jest: čude­
sno. »Glave moćnika pokrenut će se u njemu«, naime u tome čuđe­
nju. »Razjapit će usta svoja poput siromaha što jede kriomice.« Nai­
me, neki od moćnika židovskih dolažahu Gospodinu začuđeni njego­
vim djelima i riječima i gladni kruha njegova nauka jeli su ga kriomice
8
zbog straha od Židova, kako ih je evanđelje i otkrilo.
»I poslao si u more konje svoje da uzburkaju mnoge vode«, što nije
ništa drugo nego 'mnogi narodi'; jer ne bi se jedni iz straha obratili,
dok su drugi u gnjevu progonili, da svi ne bijahu uznemireni. »Proma­
trao sam, i utroba mi se užasnula od glasa govora s mojih usana; i
drhtanje mi uđe u kosti, i smuti mi se cijelo tijelo poda mnom.« Pri­
pazio je na ono što je govorio i užasnut je vlastitim govorom, koji je
proročanski iz sebe izlio i u kojem je razaznao buduće događaje; jer
u smutnji mnogih naroda vidio je stradanja što su prijetila Crkvi, i
odmah je uvidio kako je i sam njezin član i rekao: »Počinut ću u dan
stradanja«, kao onaj koji pripada onima »što se u nadi raduju, a u
stradanju strpljuju«. - »Tako da uzađem među narod svojega hodo­
čašća«, naime: da se povuče od opakoga puka svojih srodnika u puti,
koji ne hodočasti ovom zemljom i ne traži višnju domovinu. I kaže:
»Jer smokva neće donijeti ploda, i neće biti roda na trsju; obmanut
će trud oko masline i polja neće pružiti hrane. Nestadoše ovce s paše,
i nema stoke nad jaslama.« Vidio je kako će onaj narod, koji bijaše
ubiti Krista, izgubiti obilje duhovnih dobara, koja je on proročkim
načinom opisao s pomoću zemaljske plodnosti.
A budući da je taj narod pretrpio tolik Božji gnjev zbog toga što je
ne poznajući Božju pravednost htio uspostaviti svoju vlastitu , on od­
mah reče: »Ja ću pak kliktat u Gospodinu, radovat se u Bogu, svojem
Spasitelju. Gospodin Bog moj snaga je moja; do kraja će osoviti noge
moje; postavit će me na visine tako da pobijedim u njegovoj pje-
6
Mt 10,27.
7
Ps 116 (115), 16.
8
V i d i Iv 3,2; 19,38.
9
Rim 12,12.
10
Rim 10,3.
 D E CIV. D E I 18, 32 - 33,1
118
net me, ut vincam in cantico eius , illo scilicet cantico, de quo simi­
lia quaedam dicuntur in Psalmo: Statuit super petram pedes meos et
direxit gressus meos, et immisit in os meum canticum novum, hym-
119
num Deo nostro . Ipse ergo vincit in cantico Domini, qui placet in
120
eius laude, non sua, ut, qui gloriatur, in Domino glorietur . Melius
autem mihi videntur quidam codices habere: Gaudebo in Deo lesu
meo, quam hi, qui volentes id latine ponere, nomen ipsum non posue-
runt, quod est nobis amicius et dulcius nominare.
Hieremias 33. 1. Ieremias propheta de maioribus est, sicut Isaias, non de
praedixit gen­
minoribus, sicut ceteri, de quorum scriptis nonnulla iam posui. Prop-
tes vocaturum
Christum. hetavit autem regnante Iosia in Ierusalem et apud Romanos Anco
Martio, iam propinquante captivitate Iudaeorum. Tetendit autem
prophetiam usque ad quintum mensem captivitatis, sicut in eius lit-
121
teris invenimus . Sophonias autem unus de minoribus adiungitur
ei. N a m et ipse in diebus Iosiae prophetasse se dicit; sed quousque,
122
non d i c i t . Prophetavit ergo Ieremias non solum Anci Martii, verum
etiam Tarquinii Prisci temporibus, quem Romani habuerunt quin-
tum regem. Ipse enim, quando illa captivitas facta est, regnare iam
coeperat. Prophetans ergo de Christo Ieremias: Spiritus, inquit, oris
nostri Christus Dominus captus est in peccatis nostris , sic breviter 123
ostendens et Dominum nostrum Christum et passum esse pro nobis.
PL 592 Item alio loco: Hic Deus meus, inquit, et non aestimahitur alter ad I
eum; qui invenit omnem viam prudentiae et dedit eam Iacob puero
suo et Israel dilecto suo; post haec in terra visus est et cum hominibus
124
CC 627 conlversatus est . Hoc testimonium quidam non Ieremiae, sed scri-
bae eius attribuunt, qui vocabatur Baruch; sed Ieremiae celebratius
habetur. Rursus idem propheta de ipso: Ecce, inquit, dies veniunt, ait
Dominus, et suscitabo David germen iustum, et regnabit rex et sapiens
erit et faciet iudicium et iustitiam in terra. In diebus illis salvabitur
cr
Iudas , et Israel habitabit confidenter; et hoc est nomen, quod voca-
125
bunt eum: Dominus iustus noster . De vocatione etiam gentium,
quae fuerat futura et eam nunc impletam cernimus, sic locutus est:
Domine Deus meus et refugium meum in die malorum, ad te gentes
venient ab extremo terrae et dicent: Vere mendacia coluerunt patres
CT
luda M.
1 1 8
H a b 3, 18-19.
1 1 9
Ps 39, 3-4.
1 2 0
C f . 1 C o r 1, 31; Ier 9, 23-24.
1 2 1
C f . Ier 1, 3; E U S E B I U S , Chron. P L 27, 367.
1 2 2
C f . Soph 1, 1.
1 2 3
L a m 4, 20.
1 2 4
B a r 3, 36-38.
1 2 5
Ier 23, 5-6.
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 32 - 33,1 647
11
srni«, što je naime ona pjesma o kojoj se slično kaže u psalmu:
»Noge mi stavi na hridinu, korake moje ukrijepi; u usta mi stavi pje­
12
smu novu, slavopoj Bogu našemu.« Dakle, onaj pobjeđuje u pjesmi
Gospodnjoj tko ugađa u njegovoj, a ne u svojoj hvali, tako da »tko
13
se hvali, neka se u Gospodinu hvali.« Međutim, meni se čini boljim
kako stoji u nekim rukopisima: »Radovat ću se u Bogu, svojem Isu­
14
s u « negoli u onih koji, hoteći to izraziti latinski, ne staviše ime koje
je nama i draže i slađe izgovoriti.
33. 1. Jeremija je jedan od većih proroka, kao i Izaija, a ne jedan Što su Jeremija i
Sefanija proroč­
od manjih, poput ostalih iz čijih sam spisa iznosio neka mjesta. Proro­ kim duhom
kovaše za Jošijine vladavine u Jeruzalemu i za vladavine A n k a Mar- pretkazali o
cija među Rimljanima, kad se već bližilo sužanjstvo Judejaca. Nasta­ Kristu i pozivu
Nežidova.
vio je proricati sve do petoga mjeseca sužanjstva, kao što doznajemo
1
iz njegovih spisa. Sefanija, jedan od manjih proroka, također se po­
vezuje s njime. Kaže, naime, kako je i on prorokovao u doba Jošije,
ali ne kaže do kojeg vremena. Jeremija je prorokovao ne samo u
doba A n k a Marcija nego i za Tarkvinija Priska, koji bijaše peti kralj
u Rimljana. Taj naime bijaše počeo vladati kad se dogodilo ono su­
žanjstvo.
Proričući o Kristu Jeremija kaže: »Duh usta naših Krist Gospodin
2
zasužnjen je našim grijesima« ; tako ukratko pokazuje i da je Krist
naš Gospodin i da je trpio za nas. Te isto i drugdje kad kaže: »Ovo
je moj Bog, i nitko se drugi s njime usporediti ne može; on je proni-
kao sav put spoznaje, i predao je sluzi svojem Jakovu i Izraelu, svo­
jem ljubimcu; nakon toga viđen je na zemlji i družio se s ljudima.« 3
Neki to svjedočanstvo ne pridaju Jeremiji, nego njegovu pisaru koji
se zvao Barun, ali se ono općenito ipak pripisuje Jeremiji.
I opet isti prorok kaže o Kristu: »Evo dolaze dani - riječ je Gospod­
nja - podići ću Davidu izdanak pravedni. O n će vladati kao kralj i
biti mudar, i činit će pravo i pravicu na zemlji. U njegove će dane
Judeja biti spašena, i Izrael će živjeti spokojno. I evo imena kojim će
4
ga nazivati: 'Gospod, Pravda naša.'« I o pozivu Nežidova, koje se
imalo dogoditi i što sada vidimo ispunjeno, reče ovako: »Gospodine
Bože moj i utočište moje u doba opačina, tebi će sa samih krajeva
zemlje doći narodi te reći: 'Doista naši oci štovahu lažne kipove, a od
11
Hab 3,18. (Prijevod prema latinskom predlošku).
12
Ps 40 (39), 2.
13
1 Kor 1,31.
14
Ovdje se Augustinov navod Habakukova teksta slaže i sa židovskim predloškom
Biblije i sa Septuagintom. 'Neki rukopisi' koje spominje vjerojatno su Jeronimova Vulga­
ta, u kojoj stoji »Bog, moj Isus« mjesto »Bog, moj Spasitelj«. Inače Jesus je grčki oblik
prema hebrejskom Joshua.
1
Jr 1,2.
2
Tuž 4,20. (Prijevod prema latinskom predlošku).
3
Bar 3,36. (Dijelom prema latinskom predlošku).
4
Jr 23,5.
 DE civ. DEI 18, 33,1 - 34,2 O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 33,1 - 34,2 649

126
nostri simulacra, et non est in illis utilitas '. Quia vero non erant
eum agnituri Iudaei, a quibus eum et occidi oportebat, sic idem Prop­
cs
heta significat: Grave cor per omnia, et homo est, et quis agnoscit
127
eum? Huius est etiam illud quod in libro septimo decimo posui de
128
Testamento Novo, cuius est mediator Christus . Ipse quippe Iere-
mias ait: Ecce dies veniunt, dicit Dominus, et consummabo super do-
129
mum Iacob testamentum novum, et cetera quae i b i leguntur .
5
njih nema koristi.'« A to što ga ne bijahu prepoznali Židovi, koji su
imali i ubiti ga, isti prorok označuje ovako: »Teško je srce po svemu,
6
i čovjek je, i tko da ga prepozna?« Ono mjesto koje sam pretresao
7
u sedamnaestoj knjizi o Novome zavjetu kojega je Posredovatelj
Krist - Jeremija također spominje: »Evo dolaze dani - riječ je Go­
spodnja - kad ću s domom Izraelovim i domom Judinim sklopiti novi
8
savez« , te ostalo što tu stoji zapisano.

Quid Sopho- 33. 2. Sophoniae autem prophetae, qui cum Ieremia prophetabat,
nias dixerit de haec praedicta de Christo interim ponam: Exspecta me, dicit Domi­
gentium voca­
tione. nus, in die resurrectionis meae in futurum; quia iudicium meum, ut
130
congregem gentes et colligam regna . Et iterum: Horribilis, inquit,
Dominus super eos, et exterminabit omnes deos terrae, et adorabit
m
eum vir de loco suo, omnes insulae gentium . Et paulo post: Tune,
ct
inquit, transvertam in populos linguam et progenies eius, ut invo-
cent omnes nomen Domini et serviant ei sub iugo uno; a finibus flu-
minum Aethiopiae afferent hostias mihi. In illo die non confunderis
ex omnibus adinventionibus tuis, quas impie egisti in me; quia tune
auferam abs te pravitates iniuriae tuae; et iam non adicies, ut magni-
ficeris super montem sanctum meum, et subrelinquam in te populum
mansuetum et humilem; et verebuntur a nomine Domini, qui reliqui
132
fuerint Israel . Hae sunt reliquiae, de quibus alibi prophetatur,
quod Apostolus etiam commemorat: Si fuerit numerus filiorum
133
CC 628 Israel sicut harena mariš, reli/quiae salvae fient . Hae quippe in
Christum illius gentis reliquiae crediderunt.
2. A sad ću umetnuti proroštva o Kristu od proroka Sefanije, koji je
pretkazivao istodobno s Jeremijom: »Čekaj me - reče Gospodin - u
dan mojeg uskrsnuća u budućnosti, jer je sud moj, da okupim narode
9
i saberem kraljevstva.« 1 opet kaže: »Strašan će biti Gospod s njima,
i iskorijenit će sve bogove zemaljske, i svaki će ga čovjek štovati sa
10
svojega mjesta, svi otoci pogana.« A malo poslije kaže: »Dat ću
narodima čiste usne, da svi mogu zazivati ime Gospodnje i služiti mu
jednodušno. S druge obale rijeka etiopskih, prinosit će mi žrtvene
darove moji štovaoci. U onaj dan nećeš se sramiti svih svojih nedjela
koja si protiv mene počinio, jer ću ukloniti iz tebe tvoje ohole hvali­
savce; i nećeš se više šepiriti na Svetoj gori mojoj, jer ću pustiti da u
tebi opstane samo skroman i čedan narod, i u imenu Gospodnjem
11
tražit će okrilje Ostatak Izraelov.« To je onaj ostatak o kojemu i
drugdje postoji proroštvo, koje i apostol spominje: »Izraele, sve da
naroda tvojega ima kao pijeska u moru, samo će se Ostatak njegov
12
spasiti.« A to je, naravno, Ostatak toga naroda koji je uzvjerovao u
Krista.

Daniel regnum 34. 1. In ipsa porro Babyloniae captivitate prius pro/phetaverunt

aeternum Chri­ Daniel et Ezechiel, alii scilicet duo ex Prophetis maioribus . Quo-
sto praevidit.
PL 593 rum Daniel etiam tempus, quo venturus fuerat Christus atque passu-
rus, numero definivit annorum; quod longum est computando mon-
strare, et ab aliis factitatum est ante nos. De potestate vero eius et
Ecclesiae c u
sic locutus est: Videbam, inquit, in visu noctis, et ecce
cum nubibus caeli ut filius hominis veniens erat, et usque ad vetu-
stum dierum pervenit, et in conspeetu eius praelatus est; et ipsi datus
est principatus et honor et regnum, et omnes populi, tribus, linguae
cv
ipsi servient. Potestas eius potestas perpetua, quae non transibit, et
135
regnum eius non corrumpetur .
134
34. 1. U onome babilonskome sužanjstvu ranije prorokovahu 0 proroštvu
Daniela i Eze-
Daniel i Ezekiel, još dvojica od većih proroka. O d njih dvojice Daniel kiela koje je u
je čak izračunao i broj godina za vrijeme kad je određeno da će Krist skladu s Kristom
1 Crkvom.
doći i trpjeti. Bilo bi predugo da to sad računanjem pokazujemo, a
ostali su to i učinili prije nas. A l i ovo je rekao o moći njegovoj i slavi:
»Gledah u noćnim viđenjima i gle na oblacima nebeskim dolazi kao
Sin čovječji. O n se približi Pradavnome, i dovedu ga k njemu. Njemu
bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena
i jezici. Vlast njegova vlast je vječna i nikada neće proći, i kraljevstvo
njegovo neće propasti.« 1

Hezechiel de 34. 2. Ezechiel quoque more prophetico per David Christum si- 2. I Ezekiel proročkim načinom, označujući Krista preko Davida (jer
uno omnium gnificans, quia carnem de David semine assumpsit ; propter quam 136
je uzeo na sebe put od sjemena Davidova - i zbog lika sluge, po
pastore locu­
tus est. formam servi, qua factus est homo, etiam servus Dei dicitur idem Dei kojem postade čovjekom, pa isti Sin Božji naziva se i slugom Božjim)
5
Jr 16,19. (Prijevod prema latinskom predlošku).
^ cognoscet M. 6
Jr 17,9. (Doslovan prijevod prema latinskom predlošku). Augustinu je Krist »čo­
0 1
in add. M. vjek« koji je tu spomenut.
c u
gloria M. 7
V i d i O Božjoj državi, 17,3.
8
et antepon. M. Jr 31,31.
9
Sef 3,3. (Prijevod prema latinskom predlošku).
10
Sef 2,11. (Prijevod prema latinskom predlošku).
11
1 2 6
Sef 3,9-12.
Ier 16, 19. 12
Iz 10,22; Rim 9,27.
1 2 7
Ier 17, 9.
1
1 2 8
V . supra 17, 3. 2. Dn 7,13.
 650 DECIV. DEI 18, 3 4 , 2 - 3 5 , 2
Filius, sic eum prophetando praenuntiat ex persona Dei Patris: Et
suscitabo, inquit, super pecora mea pastorem unum qui pascat ea,
servum meum David; et ipse pascet ea et ipse erit his in pastorem.
Ego autem Dominus ero eis in Deum, et servus meus David princeps
137
in medio eorum; ego Dominus locutus sum . Et alio loco: Et rex,
inquit, unus erit omnibus imperans; et non erunt ultra duae gentes,
nec dividentur amplius in duo regna; neque polluentur ultra in idolis
suis et abominationibus** et in cunctis iniquitatibus suis. Et salvos
eos jadam de universis sedibus suis, in quibus peccaverunt, et mun-
dh
dabo eos; et erunt mihi populus, et ego ero eis Deus; et servus meus
David rex super eos, et pastor unus erit omnium eorum .
Aggaeus prae- 35. 1. Restant tres minores prophetae, qui prophetaverunt in fine
139
tum emlbus* captivitatis, Aggaeus, Zacharias, M a l a c h i a s . Quorum Aggaeus
Christum et Ecclesiam hac apertius brevitate prophetat: Haec dicit
Dominus exercituum: Adhuc unum modicum est, et ego commovebo
CC629 caelum et terram et mare et aridam, et movebo I omnes gentes, et
140
veniet desideratus cunctis gentibus . Haec prophetia partim com-
pleta iam cernitur, partim speratur i n fine complenda. Movit enim
caelum angelorum et siderum testimonio, quando incarnatus est
14t
C h r i s t u s ; movit terram ingenti miraculo de ipso virginis p a r t u ;
movit mare et aridam, cum et i n insulis et i n orbe toto Christus an-
nuntiatur: ita moveri omnes gentes videmus ad fidem. Iam vero quod
sequitur: Et veniet desideratus cunctis gentibus, de novissimo eius
exspectatur adventu. Ut enim esset desideratus exspectantibus,
prius oportuit eum dilectum esse credentibus.
Ouid Zacharias Zacharias de Christo et Ecclesia: Exsulta, in/quit, valde,
35. 2.
xei-u hriSt0 d l a n
fi^ Si° > iubila, filia Ierusalem; ecce rex tuus venit tibi iustus et
PL 594 salvator; ipse pauper et ascendens super asinum et super pullum
filium asinae; et potestas eius a mari usque ad mare et a fluminibus
143
usque ad fines terrae '. Hoc quando factum sit, ut Dominus Christus
in itinere iumento huius generis uteretur, i n Evangelio legitur, ubi et
haec prophetia commemoratur ex parte, quantum i l l i loco sufficere
144
visum est . Alio loco ad ipsum Christum i n špiritu prophetiae lo-
quens de remissione peccatorum per eius sanguinem: Tu quoque,
inquit, in sanguine testamenti tui emisisti vinctos tuos de lacu, in quo
145
non est aqua . Quid per hunc lacum velit intellegi, possunt diversa
sentiri etiam secundum rectam fidem. M i h i tamen videtur non eo
significari melius, nisi humanae miseriae profunditatem siccam quo-
dammodo et sterilem, u b i non sunt fluenta iustitiae, sed iniquitatis
4X2
eis M.
d a
suis add. M.
d b
illis M.
d c
veniet M.
d d
asinam M.
1 3 7
E z 34, 23-24.
1 3 8
E z 37, 22-24.
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 34,2 - 35,2 651
ovako ga je pretkazao proričući u osobi Boga Oca: »Postavit ću im
jednoga pastira koji će ih pasti, slugu svoga Davida: on će i h sam
cz
pasti i bit će im pastir, ja, Gospod, bit ću njihov Bog, i moj sluga
David bit će mi knez; ja, Gospod, rekoh!« I na drugome mjestu 2
kaže: »I bit će im svima jedan kralj, i oni više neće biti dva naroda i
neće više biti razdijeljeni na dva kraljevstva. I neće se više kaljati
svojim kumirima, ni svojim grozotama ni opačinama. Izbavit ću ih od
svih njihovih nevjera kojima zgriješiše; i očistit ću ih, i oni će biti moj
narod, a ja njihov Bog. I sluga moj David bit će im kralj, i svima će
im biti jedan pastir.« 3
138
35. 1. Preostaju trojica manjih proroka koji proricahu pri kraju o proroštvu
P
sužanjstva: Hagaj, Zaharija i Malahija. O d njih Hagaj otvorenije i { °ie t- S'ij'i
0 S
&
ukratko prorokuje o Kristu i Crkvi: »Jer ovako govori Gospod nad zaharije i
M a l a h , e
Vojskama: 'Zamalo i ja ću potresti nebesa i zemlju, i more i kopno. i
1
Potrest ću sve narode, i doći će onaj kojega žele svi narodi'.« To se
proroštvo pokazuje kao dijelom ispunjeno, a dijelom se nada da će
se ispuniti na koncu. Naime, pokrenuo je nebo, o čemu svjedoče i
142 anđeli i zvijezde, kad je Krist utjelovljen; potresao je zemlju golemim
čudom samog djevičina rođenja; pokrenuo je i more i kopno, sad
kada Krista priznaju na otocima i svuda po svijetu. Isto tako vidimo
kako su svi narodi pokrenuti prema vjeri. Međutim, ono što slijedi »I
doći će onaj kojega žele svi narodi« - očekuje se od njegova konačnog
dolaska. Naime, da bi bio željen od onih koji ga očekuju, morao je
prvo biti voljen od onih koji u njega vjeruju.
2. Zaharija kaže o Kristu i Crkvi: »Klikni iz sveg grla, kćeri sionska!
dc Viči od radosti, kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pra­
dd vičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magare tu, mla-
detu magaričinu... Vlast će mu se proširiti od mora do mora i od
2
Rijeke do rubova zemlje.« A kad je to ispunjeno (kad je ono Gospo­
din Krist na svojem putu tako na živini jahao) navodi se i u evanđelju,
gdje se i to proroštvo spominje samo dijelom, koliko se na tome mje­
3
stu činilo dostatnim.
Na drugome mjestu, obraćajući se samomu Kristu u duhu proroštva,
o oproštenju grijeha njegovom krvlju, kaže: »Ti si krvlju zavjeta svo­
4
jega izbavio sužnje iz jame, u kojoj nema vode.« Što je ushtio da se
razumijeva pod tom 'jamom' može se različito tumačiti, čak i prema
istinskoj vjeri. Meni se čini kako je najbolje da ona ne označuje ništa
drugo nego dubinu ljudske bijede, što je i sušna i neplodna, gdje
2
Ez 34,23.
3
Ez 37,22-24.
1
Hag 2,6.
2
Zah 9,9.
3
Mt 21,5.
4
Zah 9,11. (Prijevod prema latinskom predlošku).
 652 DE civ. DEI 18, 35,2 - 35,3 O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 35,2 - 35,3 653

lutum. De hoc quippe etiam in Psalmo dicitur: Et eduxit me de lacu nema potoka pravičnosti, nego je glib opačine. O tome se zapravo
146
miseriae et de luto Umi '. kaže i u psalmu: »Izvuče me iz jame bijede, iz gliba kalnoga.«

Quid Mala- 35. 3 . Malachias prophetans Ecclesiam, quam per Christum cer- 3. Proričući o Crkvi (koju vidimo da je po Kristu proširena) Malahija
chias de Eccle­
sia et Christo
nimus propagatam, Iudaeis apertissime dicit ex persona Dei: Non est najotvorenije kaže Židovima u Božjoj osobi: »Niste mi mili, i ne pri­
prophetaverit. mihi voluntas in vobis, et munus non suscipiam de manu vestra. Ab mam žrtve iz ruke vaše. Jer od istoka do zapada veliko je moje ime
de
ortu enim soliš usque ad occasum magnum nomen meum in genti­ medu narodima, i na svakom mjestu prinosi se kad i žrtva čista imenu
bus, et in omni loco sacrificabitur et offeretur nomini meo oblatio mojemu, jer veliko je ime moje među narodima, kaže Gospodin.« I 6

munda; quia magnum nomen meum in gentibus, dicit Dominus '.
Hoc sacrificium per sacerdotium Christi secundum ordinem Melchi-
sedech cum in omni loco a soliš ortu usque ad occasum Deo iam
videamus offerri, sacrificium autem Iudaeorum, quibus dictum est:
Non est mihi voluntas in vobis, nec accipiam munus de manibus ve-
stris, cessasse negare non possint^: quid adhuc exspectant alium
CC 630 Christum, cum hoc, quod prophetatum legunt et impletum / vident,
impleri non potuerit nisi per ipsum? Dicit enim paulo post de ipso
ex persona Dei: Testamentum meum erat cum eo vitae et pacis, et
dedi ei, ut timore timeret me, et a facie nominis mei revereretur. Lex
veritatis erat in ore ipsius, inpace dirigens ambulavit mecum et mul-
tos convertit ab iniquitate; quoniam labia sacerdotis custodient scien-
tiam et legem inquirent ex ore eius; quoniam angelus Domini omnipo-
us
tentis est . Nec mirandum est, quia Domini omnipotentis angelus
dictus est Christus Iesus. Sicut enim servus propter formam servi, in
qua venit ad homines, sic angelus * propter Evangelium, quod nun-
tiavit hominibus. N a m si graeca ista interpretemur, et Evangelium
«bona nuntiatio» est et angelus «nuntius». De ipso quippe iterum
PL 595 dicit: Ecce I mittam angelum meum, etprospiciet viam ante faciem
dl
147
kako sada vidimo gdje se ta žrtva (a preko Kristova svećeništva po
redu Melkisedekovu) prinosi na svakome mjestu, od sunčeva izlaska
do zalaska, dok je prestalo ono žrtvovanje Židova (kojima je rečeno:
»Niste mi mili, i ne primam žrtve iz ruke vaše«), što oni ne mogu
nijekati - , zašto još očekuju drugoga Krista, kad ovo što čitaju kao
proroštvo vide da je ispunjeno, i nije se moglo ispuniti osim po nje­
mu? Naime, malo poslije govoreći u Božjoj osobi, Malahija kaže o
samome Kristu: »Moj savez s njim bijaše savez života i mira, i dadoh
mu da strahom od mene strahuje, i da bude u strahopočitanju pred
imenom mojim. Zakon istine bijaše u ustima njegovim; upravljen
prema miru hodio je sa mnom, i mnoge je odvratio od opačine. Jer
usne svećenikove čuvat će znanje i tražit će Zakon iz usta njegovih;
7
d g
jer on je anđeo Gospodina Svemogućega.« 1 ne treba se čuditi što je
Krist Isus nazvan anđelom Gospodina Svemogućega. Jer, kao što je
nazvan slugom zbog lika sluge u kojem je došao ljudima, tako je an­
đelom nazvan zbog evanđelja, koje je navijestio ljudima. Naime, pre­
vedemo l i te grčke riječi, onda je evanđelje »dobra vijest«, a anđeo
»glasnik«. I zaista o tome ponovo kaže: »Evo šaljem glasnika da put

meam; et subito veniet in templum suum Dominus, quem vos quaeri- preda mnom pripravi. I doći će iznenada u Hram svoj Gospod koga
tis, et angelus testamenti, quem vos vultis. Ecce venit, dicit Dominus vi tražite i anđeo saveza koga žudite. Evo ga, dolazi već - govori
omnipotens; et quis sustinebit diem introitus eius? aut quis resistet in Gospod nad Vojskama - . A l i tko će podnijeti dan njegova dolaska,
8

aspectu eius? 1 4 9
Hoc loco et primum et secundum Christi praenun-
tiavit adventum; primum scilicet, de quo ait: Et subito veniet in tem­
plum suum, i d est in carnem suam, de qua dixit in Evangelio: Solvite
i tko će opstati kad se on pojavi?« N a tome mjestu on je najavio i
prvi i drugi Kristov dolazak; naime, prvi o kojem kaže: T doći će
iznenada u Hram svoj', to jest: u p u t svoju, o kojoj je rečeno u evan­
9

templum hoc, et in triduo resuscitabo illud ; secundum vero, ubi 150
ait: Ecce venit, dicit Dominus omnipotens, et quis sustinebit diem
introitus eius? aut quis resistet in aspectu eius? Quod autem dixit :
Dominus, quem vos quaeritis, et angelus testamenti, quem vos vultis,
đelju: »Razvalite ovaj hram, i u tri dana opet ću ga podići«; a drugi
gdje kaže: 'Evo ga dolazi već - govori Gospod nad Vojskama - . A l i
dl
tko će podnijeti dan njegova dolaska, i tko će opstati kad se on poja­
vi?' A ono što reče: 'Gospod koga vi tražite i anđeo saveza koga

d e
est add. M.
d f
possunt M.
dg D e i M.
1
d* et antepon. M.
1
d mirto M.
d! dicit M.

1 4 6
Ps 39, 1.
5
1 4 7
M a l 1, 10-11. Ps 40 (39), 2. (Prijevod prema latinskom predlošku).
6
1 4 8
M a l 2, 5-7. Mal 1,10.11.
7
1 4 9
M a l 3, 1-2. Mal 2,5-7. (Prijevod prema latinskom predlošku).
8
1 5 0
Mal 3,1-2.
Io 2, 19. 9
Iv 2,19.
 654 D E CIV. D E I 18, 35,3 - 36
significavit utique etiam Iudaeos secundum Scripturas, quas legunt,
Christum quaerere et velle. Sed multi eorum, quem quaesierunt et
voluerunt, venisse non agnoverunt, excaecati in cordibus suis prae-
cedentibus meritis suis. Quod sane hic nominat testamentum, vel su­
pra, ubi ait: Testamentum meum erat cum eo, vel hic, ubi eum dixit
angelum testamenti, Novum procul dubio Testamentum debemus ac-
cipere, ubi sempiterna, non Vetus, ubi temporalia sunt promissa;
quae pro magno habentes plurimi infirmi et Deo vero talium rerum
mercede servientes, quando vident eis impios abundare, turbantur.
Propter quod idem propheta, ut Novi Testamenti aeternam beatitudi­
nem, quae non dabitur nisi bonis, distingueret a Veteris terrena feli­
citate, quae plerumque datur et malis: Ingravastis, inquit, super me
verba vestra, dicit Dominus, et dixistis: In quo detraximus de te? Di-
CC631 xistis: I Vanus est omnis qui servit Deo, et quid plus, quia custodivi-
mus observationes eius, et quia ambulavimus supplicantes ante fa­
ciem Domini omnipotentis? Et nunc nos beatificamus alienos, et reae-
dificantur omnes, qui faciunt iniqua; et adversati sunt Deo, et salvi
facti sunt. Haec oblocuti sunt, qui timebant Dominum, unusquisque
ad proximum suum; et animadvertit Dominus et audivit; et scripsit
librum memoriae in conspectu suo eis, qui timent Dominum et reve-
151
rentur nomen eius . Isto libro significatum est Testamentum No­
vum. Denique quod sequitur audiamus: Et erunt mihi, dicit Dominus
omnipotens, in diem quam ^ ego facio in acquisitionem, et eligam eos
sicut eligit homo filium suum servientem sibi; et convertimini, et vi-
debitis inter iustum et iniustum, et inter servientem Deo et non ser­
vientem. Quoniam ecce dies venit ardens sicut clibanus et concrema-
bit eos, et erunt omnes alienigenae et omnes facientes iniquitatem
stipula, et incendet illos dies, qui adveniet, dicit Dominus omnipo­
tens; et non derelinquetur eorum radix neque sarmentum. Et orietur
611
vobis timentibus nomen meum sol iustitiae, et sanitas in pinnis
PL 596 eius; et exibitis et exsultabitis sicut vituli ex vinculis resoluti; I et con-
culcabitis iniquos, et erunt cinis sub pedibus vestris in die, in quo ego
152:
facio, dicit Dominus omnipotens . Hic est qui dicitur dies iudicii; de
153
quo suo loco, si Deus voluerit, loquemur uberius .
Quid adiunxe- 36. Post hos tres prophetas, Aggaeum, Zachariam, Malachiam,
rint libri per idem tempus liberationis populi ex Babyloniae servitute scrip­ d o
Esdrae, Esther
et Maccha- sit etiam Esdras, qui magis rerum gestarum scriptor est habitus
baeorum. quam propheta: sicuti est et liber, qui appellatur Esther, cuius res
gesta in laudem Dei non longe ab his temporibus invenitur; nisi forte
Esdras in eo Christum prophetasse intellegendus est, quod inter quo-
sdam iuvenes orta quaestione, quid amplius valeret in rebus, cum
d m
qua M .
6 x 1
pennis M.
d o
Babylonia M .
1 5 1
M a l 3, 13-16.
1 5 2
M a l 3, 17 - 4, 3.
1 5 3
V . infra 20.
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 35,3 - 36 655
žudite' označio je Židove, koji prema Pismu koje čitaju i traže i žele
Krista (Mesiju). N u , mnogi od njih ne prepoznaše da je već došao
onaj kojega tražahu i željahu, zaslijepljeni u srcima svojim prethod­
nim zaslugama. 10
A to što tu spominje zavjet, bilo ranije kad kaže: »Moj savez s njim
bijaše«, bilo ovdje gdje ga nazva »anđeo saveza« - moramo nedvoj­
beno razumijevati Novi zavjet (savez), onaj gdje je obećano vječno,
a ne kao u Starome zavjetu, vremenito; a upravo to veoma cijene
mnogi i slabi, pa i pravome Bogu služe samo radi nagrade u takvim
stvarima, i zbunjeni su kad vide kako njima obiluju i bezbožnici.
Zbog toga isti prorok, kako bi razhkovao vječno blaženstvo Novoga
zavjeta (koje će se podijehti samo dobrima) od zemaljske sretnosti
Staroga zavjeta, koja se većinom podaruje i opakima, kaže: »Teške
su besjede vaše protiv mene - govori Gospod. V i pitate: 'Što smo
između sebe govorili protiv tebe?' Govorili ste: 'Zaludu je Bogu slu­
žiti i kakva je korist što njegove čuvamo propise i žalosni hodimo pod
Gospodom nad Vojskama. Odsad ćemo sretnim zvati oholice: napre­
duju oni koji zlo čine, i premda Boga iskušavaju, izvuku se!' A l i kad
se razgovaraju oni koji se Boga boje, Gospod pazi, sluša ih, i to se
pred njim piše u knjigu spomenicu u korist onih koji se boje Gospoda
11
i štuju Ime njegovo.« Tom knjigom je označen Novi zavjet.
Poslušajmo zatim ono što slijedi: »Moji će biti, moja stečevina - go­
vori Gospod nad Vojskama. U dan koji spremam bit ću im milostiv
kao što je milostiv otac sinu koji mu služi. I tada ćete opet razlikovati
pravednika od grešnika, onoga koji služi Bogu od onoga koji mu ne
služi. Jer evo dan dolazi poput peći užaren; oholi i zlikovci bit će kao
strnjika: dan koji se bliži spalit će ih - govori Gospod nad Vojskama
- da im neće ostati ni korijeni ni grančice. A vama koji se imena
moga bojite sunce pravde će ogranuti sa zdravljem u zrakama i vi
ćete izlaziti poskakujući kao telad na pašu. I gazit ćete bezbožnike
kao prah pod nogama u dan koji spremam - govori Gospod nad Voj­
12
skama« . Taj dan o kojem se govori Sudnji je dan, o kojem ćemo -
ako bude Božja volja - opširnije govoriti na svojem mjestu.
36. Nakon te trojice proroka (Hagaja, Zaharije i Malahije) u isto
O Ezri i knjiga­
doba oslobođenja naroda iz babilonskoga sužanjstva pisao je i Ezra, ma Makabejaca.
koji je više smatran povijesnim piscem negoli prorokom (a takva je i
knjiga koja se zove Estera, u kojoj se u hvalu Božju opisuju događaji
što nisu daleko od toga doba); ukoliko možda ne treba shvatiti kako
1
je Ezra proricao o Kristu na onome mjestu gdje se među nekim mla­
dićima pojavilo pitanje o tome što je važnije u stvarima, pa je jedan
10
Latinski izričaj »praecedentibus meritis suis« može značiti i »obuzeti zaslugama
ranije sečenim« i »prethodnim nedjelima« (koja zaslužuju takvu zaslijepljenost). Možda
je taj izričaj i namjerno tako dvosmislen.
11
Mal 3,13-16.
12
Mal 3,17-21.
1
3 Ezr 3,4-12 (navodi se starozavjetni apokrifni spis: Treća knjiga Ezrina).
 O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 36 - 37 657
656 D E civ. DEI 18, 3 6 - 3 7

rekao 'kraljevi', drugi 'vino', treći 'žene' (koje većinom zapovijedaju

reges unus dixisset, alter vinum, tertius mulieres, quae plerumque
regibus imperarent, idem tamen tertius veritatem super omnia de-
154
monstravit esse v i c t r i c e m . Consulto autem Evangelio Christum es-
cc 632 se cognosci/mus veritatem. Ab hoc tempore apud Iudaeos restituto
155
templo non reges, sed principes fuerunt usque ad A r i s t o b o l u m ;
quorum supputatio temporum non in Scripturis sanetis, quae appel­
lantur canonicae, sed in aliis invenitur, in quibus sunt et Maccha-
baeorum libri, quos non Iudaei, sed Ecclesia pro canonicis habet
propter quorumdam martyrum passiones vehementes atque mirabi-
dp
les, qui, antequam Christus venisset in carne , usque ad mortem pro
Dei lege certaverunt et mala gravissima atque horribilia pertule-
156
runt .
Prophetae 37. Tempore igitur Prophetarum nostrorum, quorum iam scripta
priusquam phi­ ad notitiam fere omnium gentium pervenerunt, et multo magis post
losophi extite-
dq
eos fuerunt philosophi gentium , qui hoc etiam nomine vocarentur,
quod coepit a Samio Pythagora, qui eo tempore, quo Iudaeorum est
157
soluta captivitas , coepit excellere atque cognosci. Multo magis er­
PL 597 go ceteri philosophi post / prophetas reperiuntur fuisse. N a m ipse
Socrates Atheniensis, magister omnium, qui tune maxime clarue­
runt, tenens i n ea parte, quae moralis vel activa dicitur, principatum,
158
post Esdram in Chronicis invenitur . Non multo post etiam Plato
natus est, qui longe ceteros Socratis discipulos anteiret. Quibus si
addamus etiam superiores, qui nondum philosophi vocabantur, sep­
tem scilicet sapientes ac deinde physicos, qui Thaleti successerunt in
perserutanda natura rerum studium eius imitati, Anaximandrum
scilicet et Anaximenem et Anaxagoram aliosque nonnullos, ante-
quam Pytagoras philosophum primus profiteretur: nec illi Prophetas
nostros universos temporis antiquitate praecedunt, quando quidem
Thales, post quem ceteri fuerunt, regnante Romulo eminuisse fertur,
quando de fontibus Israel in eis litteris, quae toto orbe manarent,
prophetiae flumen erupit. Soli igitur illi theologi poetae, Orpheus,
Linus, Musaeus et si quis alius apud Graecos fuit, his Prophetis He­
braeis, quorum scripta in auctoritate habemus, annis reperiuntur
159
p r i o r e s . Sed nec ipsi verum theologum nostrum Moysen, qui unum
verum Deum veraciter praedicavit, cuius nunc scripta in auctoritatis
canone prima sunt, tempore praevenerunt; ac per hoc, quantum ad
i kraljevima), pa ipak je taj treći pokazao da je 'istina pobjednica nad
2
svime'. Oslanjajući se na evanđelje znamo da je Krist istina. O d toga
vremena, od obnove hrama pa sve do Aristobula, u Židova ne vla­
dahu kraljevi nego poglavari {principes); a izračunavanje toga razdob­
lja ne nalazi se u onim spisima koji se nazivaju kanonskim, nego u
drugima, među kojima su i knjige Makabejaca, koje opet kanonskima
ne smatraju Židovi, nego Crkva, a zbog žestokih i začudnih stradanja
stanovitih mučenika koji - prije Kristova dolaska u puti - borahu se
čak na smrt za zakon Božji i trpljahu najteže i najstrašnije muke.
37. Dakle, u doba naših proroka, o čijim su spisima doznali go­ O tome kako je
proročko učenje
tovo svi narodi, i mnogo više nakon njihova doba, bijahu djelatni drevnije od bilo
poganski filozofi (koji se i nazivahu tim imenom, što je poteklo od kojeg izvora
1 poganske filozo­
Pitagore sa Samosa , koji bijaše počeo isticati se i stjecati slavu u fije.
vrijeme kad se Židovi izbaviše sužanjstva). Izlazi, dakle, da su ostali
filozofi živjeli znatno kasnije od naših proroka. Naime, i sam Sokrat
Atenjanin, učitelj gotovo svih onih koji se tada najviše isticahu, prvak
u onome dijelu filozofije što se naziva ćudorednom ili djelatnom, živ­
ljaše prema Ljetopisu nakon Ezre. Nedugo poslije toga rodio se Pla­
ton, koji će uvelike nadmašiti ostale Sokratove učenike.
Dodamo l i tima čak i one pređašnje, koji se još nisu nazivali 'filozofi­
ma', naime Sedmoricu mudraca te zatim prirodoslovce koji su slijedili
nakon Talesa i nasljedovali ga u proučavanju prirodnih pojava (to
jest: Anaksimandra, Anaksimena, Anaksagoru i neke ostale prije
nego što se Pitagora prvi nazvao filozofom), čak ni ti nemaju prven­
stvo u vremenskoj drevnoći pred sveukupnim našim porocima; za­
pravo i Tales, nakon kojega slijeđahu ostali, kaže se kako bijaše na
glasu za Romulove vladavine, kad je iz izvora Izraelovih u tim spisima
potekla rijeka proroštva što će se razliti cijelim svijetom. Stoga su
jedino oni bogoslovni pjesnici (Orfej, L i n , Musej i bilo koji drugi što
ih bijaše u Grka) - kako se pokazuje - vremenski prethodili onim
2
hebrejskim prorocima kojih spise smatramo mjerodavnima. A l i ni ti
vremenski ne prethode našem istinskom bogoslovu Mojsiju, koji je
istinski propovijedao jednoga pravoga Boga, kojega spisi stoje sada
prvi u našem kanonu; i stoga, koliko se tiče Grka (u čijem je jeziku

D
P in carnem M .
d<
i et... gentium] philosophi gentium nondum erant M.

1 5 4
Cf. 3 E s d r 3, 10 (liber apocryphus, tamen ab Augustino et aliis Patribus
uti canonicus consideratus).
1 5 5
Cf. EUSEBIUS, Chron.: P L 27, 423 (a. 1913 ab A b r a h a m ) .
1 5 6
Cf. 2 M a c h 7.
1 5 7
Cf. EUSEBIUS, Chron.: P L 27, 377 (a. 1486 ab A b r a h a m , 60 post cap- 2
Iv 14,6.
tivitatem Israel).
1
1 5 8
T e m p o r e quo Esdra in Iudaeiis celeberrimus, Socrates aetatis puerilis V i d i O Božjoj državi, 8,2.
2

erat: cf. EUSEBIUS, Chron.: P L 27, 385 (a. 1551 et 1558 ab A b r a h a m ) . Tales je živio oko 600, Anaksimander oko 570, Anaksimen oko 500; Anaksagora
1 5 9 oko 460 pr. K r . Usporedi o tome O Božjoj državi, 8,2.
V . supra 18, 14.
 658 D E CIV. D E I 18, 37 - 38
Graecos attinet, in qua lingua litterae huius saeculi maxime ferbue-
runt, nihil habent unde sapientiam suam iactent, quo religione no­
stra, ubi vera sapientia est, si non superior, saltem videatur anti-
CC633 quior. Verum, quod fatendum / est, non quidem in Graecia, sed in
barbaris gentibus, sicut in Aegypto, iam fuerat ante Moysen nonnulla
doctrina, quae illorum sapientia diceretur; alioquin non scriptum es­
set in Libris sanctis, Moysen eruditum fuisse omni sapientia Aegyp-
d r
tiorum, tune utique, quando ibi natus et a filia Pharaonis adoptatus
160
atque nutritus etiam liberaliter educatus est . Sed nec sapientia
Aegyptiorum sapientiam Prophetarum nostrorum tempore antecede-
161
re potuit, quando quidem et Abraham propheta f u i t . Quid autem
sapientiae potuit esse in Aegypto, antequam eis Isis, quam mortuam
tamquam magnam deam colendam putaverunt, litteras traderet?
Isis porro Inachi filia fuisse proditur, qui primus regnare coepit Ar-
givis, quando Abrahae iam nepotes reperiuntur e x o r t i . 162
P L 598 38. Iam vero si longe antiquiora repetam, et ante illud grande
Quid de scrip- diluvium noster erat utique Noe patriareha, quem prophetam quo-
tis dicendum
quae castitas que non immerito dixerim; si quidem ipsa arca, quam fecit et in qua
canonis non re- cum suis evasit, prophetia nostrorum temporum fuit. Quid Enoch
cepit. septimus ab Adam, nonne etiam in canonica epistula apostoli Iudae
163
prophetasse praedicatur ? Quorum scripta ut apud Iudaeos et
apud nos in auctoritate non essent, nimia fecit antiquitas, propter
quam videbantur habenda esse suspeeta, ne proferrentur falsa pro
veris. Nam et proferuntur quaedam quae ipsorum esse dicantur ab
eis, qui pro suo sensu passim quod volunt credunt. Sed ea castitas
canonis non recepit, non quod eorum hominum, qui Deo placuerunt,
reprobetur auctoritas, sed quod ista esse non credantur ipsorum.
Nec m i r u m debet videri, quod suspeeta habentur, quae sub tantae
antiquitatis nomine proferuntur; quando quidem in ipsa historia re­
gum luda et regum Israel, quae res gestas continet, de quibus eidem
Scripturae canonicae credimus, commemorantur plurima, quae ibi
non explicantur et in libris dicuntur aliis inveniri, quos Prophetae
scripserunt, et alicubi eorum quoque Prophetarum nomina non ta-
164
centur ; nec tamen inveniuntur in canone, quem recepit populus
Dei. Cuius rei, fateor, causa me latet, nisi quod existimo etiam ipsos,
quibus ea, quae in auctoritate religionis esse deberent, Sanctus uti-
que Spiritus revelabat, alia sicut homines historica diligentia, alia
sicut Prophetas inspiratione divina scribere potuisse, atque haec ita
CC 634 fuisse / distineta, ut illa tamquam ipsis, ista vero tamquam Deo per
ipsos loquenti iudicarentur esse tribuenda, ac sic illa pertinerent ad
ubertatem cognitionis, haec ad religionis auctoritatem, in qua aucto­
ritate custoditur canon, praeter quem iam si qua etiam sub nomine
d r
est add. M.
1 6 0
Cf. E x 2, 10; A e t 7, 22.
1 6 1
C f . G e n 20, 7.
1 6 2
C f . E U S E B I U S , Chron.: P L 27, 267.
1 6 3
Cf. l u d 14.
1 6 4
V . supra 15, 23, 4.
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 37 - 38 659
književnost ovoga svijeta najviše evala), oni nemaju nikakva razloga
hvastati se kako je njihova mudrost, iako ne nadmašuje našu vjeru (u
kojoj je istinska mudrost), barem drevnija od nje. Istina, priznati se
mora, kako i prije Mojsija - ali ne u Grčkoj, nego među barbarskim
narodima, kao u Egiptu - postojaše stanovit nauk koji se može na­
zvati mudrošću tih ljudi; inače u Svetome pismu ne bi pisalo kako 3
Mojsije bijaše učen u svoj mudrosti Egipćana, kao što doista i jest
bio, pošto je ondje rođen pa ga je usvojila i odgojila Faraonova kći
te je stekao slobodnu naobrazbu. N u , ni mudrost Egipćana nije mogla
vremenski prethoditi mudrosti naših proroka, budući da i Abraham
4
bijaše prorokom. Koliko je mudrosti moglo biti u Egiptu prije nego
im Izida (koju su smatrali da nakon smrti treba štovati kao veliku
5
božicu) darova pismo? Naime, kaže se da Izida bijaše kćer Inaha ,
koji stade prvi vladati Argivcima, kad od Abrahama već bijahu pote­
kli unuci.
38. Tako, ako bih navodio još mnogo drevnije, i prije velikoga
O tome kako
crkveni kanon
Potopa zacijelo življaše naš praotac Noa, kojega bih posve s pravom nije prihvatio
nazvao prorokom, budući da sama korablja, koju je načinio i u kojoj spise nekih
1 svetaca zbog
se izbavio zajedno sa svojima, bijaše proroštvo o našem dobu. A što njihove prevelike
je s Henokom, sedmim poslije Adama, zar se o njemu ne kaže kako starine da se na
2 osnovu njih ne
je prorokovao i u kanonskoj poslanici apostola Jude? I samo zbog bi lažne stvari
prevelike drevnoće nismo te spise kao mjerodavne prihvatili ni mi, ni ispreplele s
istinskima.
Zidovi, pa se zato činilo da je bolje smatrati ih dvojbenim, kako se
ne bi lažne stvari predstavile kao istinite. Naime, neke spise predstav­
ljaju kao njihove izvorne oni ljudi koji vjeruju u što god im se kada
prohtjedne. Čisti kanon nije prihvatio te spise, ali ne zbog toga što bi
se odbacivalo učenje samih tih ljudi (kojima je Bog odobravao), nego
zbog toga što se ne vjeruje kako su ti spisi njihovi. I ne treba se činiti
čudnovatim što se smatraju kao dvojbeni spisi koji se iznose pod ime­
nom tolike starine, budući da u samoj povijesti kraljeva Jude i Izrae­
la, što sadržava povijesne događaje (u koje vjerujemo kao u istinite
na temelju istog kanona Svetog pisma), spominju se mnoge stvari
koje se tu ne objašnjavaju i o kojima se kaže kako se nalaze u drugim
knjigama koje su napisali proroci, a ponegdje se ne prešućuju ni
imena tih proroka, pa ipak se te knjige ne nalaze u kanonu koji je
prihvatio narod Božji. 3
Razlog tomu, priznajem, meni je skriven, osim što mnijem kako i oni
ljudi kojima je D u h Sveti zaista otkrio one stvari kojima s pravom
pripada vjerski ugled i važnost, kako su i ti mogli jednom pisati kao
ljudi u povijesnu istraživanju a drugi put kao proroci u božanskome
nadahnuću, i te stvari bijahu toliko međusobno različite te se prosu-
3
Dj 7,22.
4
Post 20,7.
5
Usp. O Božjoj državi, 18,3, gdje se grčka Io poistovjećuje s egipatskom Izidom.
1
Heb 11,7; 1 Pt 3,20.
2
Jud 14.
3
Prva knjiga ljetopisa, 29,29; Druga knjiga ljetopisa, 9,29.
 660 D E CIV. D E I 18, 38 - 40
ds
verorum Prophetarum scripta proferuntur, nec ad ipsam copiam
scientiae valent, quoniam utrum eorum sint, quorum esse dicuntur,
incertum est; et ob hoc eis non habetur fides, maxime his, in quibus
etiam contra fidem librorum canonicorum quaedam leguntur, prop­
ter quod ea prorsus non esse apparet illorum.
Nulla sapientia 39. Non itaque credendum est, quod nonnulli arbitrantur, he-
praecessit Pa- braeam tantum linguam per illum, qui vocabatur Heber, unde He-
t r i a r c h a s et
Prophetas. braeorum vocabulum est, fuisse servatam, atque inde pervenisse ad
Abraham, hebraeas autem litteras a lege coepisse, quae data est per
Moysen, sed potius per illam successionem patrum memoratam lin­
dt
guam cum suis litteris custoditam. Denique Moyses in populo con­
PL 599 stituit, / qui docendis litteris praeessent, priusquam divinae legis ul-
las litteras nossent. Hos appellat Scriptura yQaiiiKXToeioayuyoi, qui
latine dići possunt litterarum inductores vel introductores, eo quod
eas inducant, id est introducant quodammodo in corda discentium
vel in eas potius ipsos quos docent. Nulla igitur gens de antiquitate
suae sapientiae super Patriarchas et Prophetas nostros, quibus divi­
na inerat sapientia, ulla se vanitate iactaverit, quando nec Aegyptus
invenitur, quae solet falso et inaniter de suarum doctrinarum anti-
quitate gloriari, qualicumque sapientia sua Patriarcharum nostro-
rum tempore praevenisse sapientiam. Neque enim quisquam dicere
audebit mirabilium disciplinarum eos peritissimos fuisse, antequam
litteras nossent, id est, antequam Isis eo venisset easque ibi docuis-
set. Ipsa porro eorum memorabilis doctrina, quae appellata est sa­
pientia, quid erat nisi maxime astronomia et si quid aliud talium
disciplinarum magis ad exercenda ingenia quam ad illuminandas ve­
ra sapientia mentes solet valere? Nam quod attinet ad philosophiam,
quae se docere profitetur aliquid, unde fiant homines beati, circa
tempora Mercurii, quem Trismegistum vocaverunt, in illis terris eiu-
smodi studia claruerunt, longe quidem ante sapientes vel philosop-
CC 635 hos Graeciae, sed tamen post Abraham et Isaac et / Iacob et Ioseph,
165
nimirum etiam post ipsum Moysen . Eo quippe tempore, quo Moy-
ses natus est, fuisse reperitur Atlans ille magnus astrologus, Promet-
hei frater, maternus avus Mercurii maioris, cuius nepos fuit Trisme-
gistus iste Mercurius . 166
Omnis sapien­ 40. Frustra itaque vanissima praesumptione garriunt quidam di-
tia nostrae est centes, ex quo Aegyptus rationem siderum comprehendit, amplius
inferior.
quam centum annorum milia numerari. In quibus enim libris istum
d s
veterum M.
d t
D e i add. M.
1 6 5
C f . D l O D O R U S , Bibl. 1, 15, 9 16, 2; PLOTINUS, Enn. 3, 6, 19; de
eodem cf. Corpus hermeticum.
1 6 6
C f . E U S E B I U S , Chron.: P L 27,-279. 284 (a. 379 et 431 ab A b r a h a m ) .
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 38 - 40
dilo da jedne treba pripisati njima samima a druge Bogu, koji takoreći
govori preko njih, pa su tako prve pripale porastu znanja a druge
učenju vjere, kojim se čuva sam kanon; a izvan kanona, objave li se
koji spisi što su čak pod imenom starih proroka, oni ne vrijede ni kao
dodatak porastu znanja, jer nije izvjesno pripadaju l i onima kojima se
pripisuju; stoga se njima ne vjeruje, a osobito onima u kojima se
nalaze stvari oprečne svjedočanstvu kanonskih knjiga, zbog čega je
odmah jasno kako i ne pripadaju dotičnicima.
39. Ne treba vjerovati, kao što neki misle, da je samo govorni O hebrejskim
spisima koji se
hebrejski jezik sačuvao onaj koji se nazivaše Heber (od kojega po­ od iskona nalaze
1
tječe i ime Hebrej) , te da je takav prenesen Abrahamu, dok je pisani u vlastitom
jeziku.
hebrejski započeo od Zakona što je dan po Mojsiju, nego prije treba
vjerovati kako su spomenuti jezik zajedno s njegovom književnošću
čuvali naraštaji otaca. Dapače, Mojsije bijaše postavio one što su u
narodu Božjem nadzirali učenje pisma, prije nego upoznaše ikakav
pisani božanski zakon. Te ljude Pismo naziva YQaM^aToeiaaycDYOt3g,
a koji se latinski mogu nazvati uvoditeljima ili uputiteljima slova (lit­
terarum inductores vel introductores), zbog toga što ti nekako uvode
ili upućuju slova u glave učenika, ili pak radije uvode učenike u njih.
Nek se stoga ni jedan narod u ispraznosti ne hvasta kako su drevno-
ćom svoje mudrosti iznad naših praotaca i proroka, u kojima prebi­
vaše božanska mudrost; jer čak ni Egipat - koji se lažno i ludo obi­
čava razmetati starinom svojih nauka - ne pokazuje da ikakvom svo­
jom mudrošću vremenski prethodi mudrosti naših praotaca. Isto se
tako nitko neće drznuti te reći kako ti bijahu najvičniji u začudnim
umijećima prije negoli upoznaše pismo, to jest prije nego što im je
onako došla Izida i tomu ih naučila. A zatim, sama ta njihova glaso­
vita učenost, koja se naziva mudrošću, što l i bijaše ako ne uglavnom
zvjezdoznanstvo i drugi takvi slični nauci, koji više običavaju služiti
vježbi nadarenosti negoli prosvjećivanju umova istinskom mudrošću?
A što se pak tiče filozofije (koja propovijeda kako uči ljude nečemu
po čemu postaju blaženi), takvi se nauci u tim zemljama javiše ne­
kako u doba Merkurija, kojega su nazivali Trismegistom, zaista
mnogo prije grčkih mudraca i l i filozofa, ali ipak poslije Abrahama,
Izaka, Jakova i Josipa, te i poslije samog Mojsija. Naime, otkriva se
kako u doba Moj sijeva rađanja življaše onaj veliki zvjezdoslovac
Atlas, Prometejev brat, a s majčinske strane pradjed Merkurija stari­
jeg, kojemu je unuk bio ovaj Merkurije Trismegist. 2
40. Uzalud stoga u najispraznijoj drskosti neki brbljaju pričajući O najlažljivijoj
kako je Egipat shvatio nauk o zviježđu prije više od stotinu tisuća taštini Egipćana,
koja njihovoj
godina. Iz kojih l i su knjiga doznali taj broj, oni koji u učiteljice Iziđe znanosti pripisuje
starost od
stotinu tisuća
1
godina.
V i d i O Božjoj državi, 16,3.
2
Hermes Trismegist (Trismegistos) grčki je naziv egipatskog boga Thotha, kojemu
su novoplatonici i mistici u poznoj antici pripisivali filozofsko-religiozne rasprave zvane
Hermetica.
 662 DECIV. DEI 18, 4 0 - 4 1 , 1
numerum collegerunt, qui non multum ante annorum duo milia lit-
teras magistra Iside didicerunt? Non enim parvus auctor est in histo­
ria Varro, qui hoc prodidit, quod a litterarum etiam divinarum veri-
167
PL 600 tate non dis/sonat '. Cum enim ab ipso primo homine, qui est appel­
latus Adam, nondum sex annorum milia compleantur, quomodo non
isti ridendi potius quam refellendi sunt, qui de spatio temporum tam
diversa et huic exploratae veritati tam contraria persuadere conan-
tur? C u i enim melius narranti praeterita credimus, quam qui etiam
futura praedixit, quae praesentia iam videmus ? Nam et ipsa histori-
corum inter se dissonantia copiam nobis praebet, ut ei potius crede-
re debeamus, qui divinae, quam tenemus, non repugnat Historiae.
Porro autem cives impiae civitatis diffusi usquequaque per terras
cum legunt doctissimos homines, quorum nullius contemnenda vi-
deatur auctoritas, inter se de rebus gestis ab aetatis nostrae memo-
ria remotissimis discrepantes, cui potius credere debeant, non inve-
niunt. Nos vero i n nostrae religionis historia fulti auctoritate divina,
quidquid ei resistit, non dubitamus esse falsissimum, quomodolibet
sese habeant cetera in saecularibus litteris, quae seu vera seu falsa
sint, nihil momenti afferunt, quo recte beateque vivamus.
In scholis phi- 41. 1. Ut autem iam cognitionem omittamus historiae, ipsi philo-
losophorum di-
sophi, a quibus ad ista progressi sumus, qui non videntur laborasse
sputatio prae-
valuit. in studiis suis, nisi ut invenirent quomodo vivendum esset accomo-
date ad beatitudinem capessendam, cur dissenserunt et a magistris
discipuli, et inter se condiscipuli, nisi quia ut homines humanis sen­
sibus et humanis ratiocinationibus ista quaesierunt? Ubi quamvis
esse potuerit et studium gloriandi, quo quisque alio sapientior et
acutior videri cupit nec sententiae quodammodo addictus alienae,
CC 636 sed sui dogmatis / et opinionis inventor, tamen ut nonnullos vel etiam
plurimos eorum fuisse concedam, quos a suis doctoribus vel discen-
di sociis amor veritatis abruperit, ut pro ea certarent, quam verita­
tem putarent, sive illa esset, sive non esset: quid agit aut quo vel qua,
ut ad beatitudinem perveniatur, humana se porrigit infelicitas, si di­
vina non ducit auctoritas? Denique auctores nostri, in quibus non
frustra sacrarum Litterarum figitur et terminatur canon, absit ut
inter se aliqua ratione dissentiant. Unde non immerito, cum illa scri-
berent, eis Deum vel per eos locutum, non pauci in scholis atque
gymnasiis litigiosis disputationibus garruli, sed in agris atque ur-d u
bibus cum doctis atque indoctis tot tantique populi crediderunt. Ipsi
sane pauci esse debuerunt, ne multitudine vilesceret, quod religione
earum esse oporteret; nec tamen ita pauci, ut eorum non sit miranda
consensio. Neque enim in multitudine philosophorum, qui labore
d u
in add. M.
1 6 7
Cf. V A R R O , De gente pop. rom., fragm. 12.
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 4 0 - 4 1 , 1 663
naučiše slova tek prije nekih dvije tisuće godina? Naime, Varon baš
i nije neznatan uglednik u povijesti, a on nas je o tome izvijestio, što
je opet u skladu i s istinom iz božanskih knjiga. Budući da od prvoga
čovjeka, koji je nazvan Adam, nije još prošlo ni šest tisućljeća, zašto
se prije ne bi ismijali negoli pobijali oni koji nastoje uvjeriti u vremen­
ske razmake što su toliko različiti i suprotni od istražene istine? Jer
kojemu izvjestitelju o prošlosti možemo bolje vjerovati nego onomu
tko je prorekao i buduće, koje sada promatramo nazočnim? Jer i
samo neslaganje medu povjesnicima pruža nam dostatan razlog da
radije trebamo vjerovati onomu tko ne protuslovi božanskoj povijesti,
koju posjedujemo. I dalje, kad građani bezbožnoga grada, koji su se
raširili svuda po svijetu, čitaju najučenije ljude (a čini im se kako ne
treba prezreti ugled ni jednoga od njih) i zamijete u njih neslaganje
u izvješćima o događajima što su najudaljeniji od pamćenja našeg do­
ba, ne znaju komu više da vjeruju. Dočim mi, oslonjeni o božansko
jamstvo u našoj vjerskoj povijesti, ni malo ne dvojimo oko toga kako
je najlažnije sve ono što god je njemu oprečno, pa kako god stajalo
s ostalim u svjetovnim spisima, što bili istiniti i l i lažni, ne pridonose
ništa po čemu bismo živjeli pravično i blaženo.
41. 1. Dočim, da prijeđemo s pitanja povijesnog znanja, sami fi­ O neslaganjima
filozofskih
lozofi (od kojih skrenusmo kako bismo o tome raspravljali), čini se, mnijenja i o
u svojim istraživanjima nisu se trudili ni oko čega drugoga nego da skladu crkvenog
kanona Svetog
otkriju kako bi najbolje trebalo živjeti radi postignuća blaženstva; i pisma.
zašto se onda nisu slagali ni učenici s učiteljima ni suučenici između
sebe, ako ne zbog toga što su odgovor na to kao ljudi tražili na teme­
lju ljudskih sjetila i ljudskoga razbora?
N u kolika god tu mogla biti i želja za samohvalom, po kojoj svatko
želi izgledati mudriji i oštroumniji od drugoga, i nekako ne privrženik
1
tuđega mnijenja - nego pronalazač vlastitog nauka i nazora (iako
dopuštam kako su neki pa i mnogi od njih prekidali sa svojim učite­
ljima ili suučenicima iz ljubavi prema istini, da bi se borili za ono što
su smatrali istinom, bila to ona i l i ne), što znači: kamo ili kuda je
krenula ljudska nesretnost na putu do blaženstva, ako je ne vodi bo­
žanski auktoritet?
Daleko od toga da bi se međusobno razilazili u mnijenju naši pisci,
koji ne tvore i ne određuju uzalud kanon Svetoga pisma! K a d su oni
to pisali, Bog je govorio njima ili preko njih, u što s pravom uzvjero-
vaše, ne nekoliki brbljavci što se u školama i gimnazijama nadmeću
u prepirkama, nego toliki narodi, i seljaci i građani, i oni učeni i
neuki.
Trebalo je da takvih naših pisaca bude malo, kako se mnoštvom ne
bi obezvrijedilo ono što je po vjeri moralo biti dragocjeno, ali ipak
ne ni tako malo te se ne bi trebalo diviti njihovu slaganju. Dočim u
množini filozofa koji su po književnom radu ostavili svjedočanstva o
1
Usporedi Horacije, Poslanice, 1,1.14.
 D E civ. D E I 18, 4 1 , 1 - 4 1 , 2
PL 601 etiam litterario monumenta suorum dogmatum reliquerunt, / facile
quis invenerit, inter quos cuncta quae sensere conveniant; quod
168
ostendere hoc opere longum est .
Philosophi di- 41. 2. Quis autem sectae cuiuslibet auctor sic est in hac daemoni-
versa et adver- c o j a c i i t a t e approbatus, ut ceteri improbarentur, qui diversa et ad-
v
sa senserunt. r
^ . . . r
_ .
versa senserunt? Nonne apud Athenas et Epicurei clarebant, asse-
rentes res humanas ad deorum curam non pertinere, et Stoici, qui
contraria sentientes eas regi atque muniri diis adiutoribus e t tuto-
ribus disputabant? Unde miror cur Anaxagoras reus factus sit, quia
solem dixit esse lapidem ardentem, negans utique d e u m , cum in
eadem civitate gloria floruerit Epicurus vixeritque securus, non so­
lum solem vel ullum siderum deum esse non credens, sed nec Iovem
nec ullum deorum omnino in mundo habitare contendens, ad quem
170
preces hominum supplicationesque perveniant . Nonne i b i Aristip-
pus in voluptate corporis summum bonum ponens, i b i Antisthenes
virtute animi potius hominem fieri beatum asseverans, duo philosop­
hi nobiles et ambo Socratici, in tam diversis atque inter se contrariis
finibus vitae summam locantes, quorum etiam ille fugiendam, iste
administrandam sapienti dicebat esse rem publicam , ad suam qui-
sque sectam sectandam discipulos congregabat? Nempe palam in
conspicua et notissima porticu, in gymnasiis, in hortulis, in locis pu-
blicis ac privatis catervatim pro sua quisque opinione certabant, alii
asserentes unum, alii innumerabiles mundos; ipsum autem unum
alii ortum esse, alii vero initium non habere; alii interiturum, alii
semper futurum; alii mente divina, alii fortuito et casibus agi; alii
CC 637 immortales esse ani/mas, alii mortales; et qui immortales, alii revolvi
in bestias, alii nequaquam; qui vero mortales, alii mox interire post
corpus, alii vivere etiam postea vel paululum vel diutius, non tamen
semper; alii in corpore constituentes finem boni, alii in animo, alii in
utroque, alii extrinsecus posita etiam bona ad animum et corpus ad-
dentes; alii sensibus corporis semper, alii non semper, alii numquam
putantes esse credendum. Has et alias paene innumerabiles dissen-
siones philosophorum quis umquam populus, quis senatus, quae po­
testas vel dignitas publica impiae civitatis diiudicandas et alias pro-
bandas ac recipiendas, alias improbandas repudiandasque curavit,
ac non passim sine ulio iudicio confuseque habuit in gremio suo tot
controversias hominum dissidentium, non de agris et domibus vel
quacumque pecuniaria ratione, sed de his rebus, quibus aut misere
vivitur aut beate? U b i etsi aliqua vera dicebantur, eadem licentia
dicebantur et falsa, prorsus ut non frustra tališ civitas mysticum
vocabulum Babylonis acceperit. Babylon interpretatur quippe «Con-
fusio», quod nos iam dixisse meminimus . Nec interest diaboli re- 172
d v
atque M.
fortuitu M.
1 6 8
V . infra 19.
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 41,1 - 41,2
svojem nauku teško bi se pronašli oni koji se u svim nazorima slažu.
Međutim, bilo bi predugo pokazivati to u ovome djelu.
2. A koji je pisac bilo koje sljedbe tako prihvaćen u ovome gradu što
štuje zloduhe, da se odbacuju svi ostali koji misle različito i oprečno?
Zar nisu u Ateni cvali i epikurejci (koji su tvrdili kako se ljudske
stvari ne tiče bogova) i stoici (koji misle suprotno tome i dokazuju
. , , kako njima bogovi upravljaju i podupiru ih te su nam pomagatelji i
zaštitnici)? Zbog toga se čudim zašto je Anaksagora suđen, jer bijaše
rekao kako je sunce gorući kamen, poričući da je ono bog, dok je u
dv
istome gradu uživao slavu i živio nesmetano Epikur, koji ne samo što
nije vjerovao da je sunce bog, ili bilo koje od nebeskih tijela, nego je
169
još tvrdio kako u svijetu ne prebiva ni Jupiter, ni bilo koji od bogova,
do kojega bi mogle doprijeti ljudske molitve i molbe. Ne bijaše l i
ondje i Aristip, koji je najviše dobro vidio u tjelesnoj nasladi, a tako­
đer i Antisten, koji je tvrdio kako čovjek prije postaje blažen po kre­
posti duše; obojica glasoviti filozofi i obojica sokratici, koji najviši
život postavljahu u tako različita i međusobno oprečna područja, i od
kojih je jedan čak govorio kako mudrac treba izbjegavati državne
poslove, a drugi da treba služiti državi, pa ipak je svaki od njih oku­
m
pio učenike u svoju sljedbu? I sve se to odvijalo javno; u istaknutom
i poznatom trijemu, u vježbalištima, u perivojima, i na javnim i na
zasebničkim mjestima, okupljali su ti svaki svoje pristaše i borili se za
svoje mnijenje; jedni su tvrdili kako je svijet jedan, drugi da postoje
nebrojeni svjetovi; jedni da je ovaj svijet imao početak, drugi da ga
nema; po jednima da će propasti, po drugima da će uvijek postojati;
prema jednima svijetom upravlja božanski um, prema drugima nasu-
mičnost i slučaj; jedni tvrde kako su duše besmrtne, drugi kako su
smrtne; od onih koji tvrde da su besmrtne, jedni izjavljuju da one
prelaze u životinje, a drugi da to nikad ne čine; od onih opet koji
tvrde da su smrtne, jedni izjavljuju kako one umiru odmah za tijelom,
drugi da žive još duže i l i kraće vrijeme, ali ipak ne zauvijek; jedni
svrhu dobra smještaju u tijelo, drugi u dušu, treći u oboje, dok neki
opet dodaju izvanjska dobra i onima duše i onima tijela; prema jed­
nima treba uvijek vjerovati tjelesnim sjetilima, prema drugima ne uvi­
jek, a prema trećima nikad. A koji je ikada puk, senat, javni sudac
ili dostojanstvenik bezbožnoga grada poduzeo da prosudi među tim i
drugim gotovo bezbrojnim oprekama filozofa, te se pobrinuo da se
jedne odobre i prihvate, a druge ne odobre i odbace, mjesto što je
nasumce, bez ikakve prosudbe i zbrkano zadržao u svojem krilu to­
like proturječnosti ljudi, koji se razilaze ne o poljima i kućama ili o
nekom novčanom iznosu, nego o onim stvarima koje određuju da l i
će se živjeti bijedno ili blaženo? Pa ako se tu govorilo i štogod istinito,
s istim se dopuštenjem govorilo i ono lažno, tako te taj grad nije
uzalud nazvan otajstvenim imenom Babilon. Kao što se sjećamo da
smo već rekli, Babilon znači 'zbrka'. A đavlu, kralju toga grada, nije
 666 DECIV. Dm 18, 4 1 , 2 - 4 2
gis eius, quam contrariis inter se rixentur erroribus, quos merito
multae variaeque impietatis pariter possidet.
Non dissen- 41. 3. At vero gens illa, ille populus, illa civitas, illa res publica,
tiunt inter se
Scripturarum i l l i Israelitae, quibus credita sunt eloquia Dei, nullo modo pseudo-
ea
auctores. prophetas cum veris Prophe/tis parilitate licentiae confuderunt,
sed concordes inter se atque in nullo dissentientes sacrarum Littera­
rum veraces ab eis agnoscebantur et tenebantur auctores. Ipsi eis
erant philosophi, hoc est amatores sapientiae, ipsi sapientes, ipsi
theologi, ipsi prophetae, ipsi doctores probitatis atque pietatis. Qui-
cumque secundum illos sapuit et vixit, non secundum homines, sed
secundum Deum, qui per eos locutus est, sapuit et vixit. Ibi si prohi-
bitum est sacrilegium, Deus prohibuit. S i dictum est: Honora patrem
tuum et matrem tuam, Deus iussit. S i dictum est: Non moechaberis,
173
non homicidium facies, non furaberis , et cetera huiusmodi, non
haec ora humana, sed oracula divina fuderunt. Quidquid philosophi
quidam inter falsa, quae opinati sunt, verum videre potuerunt et la-
boriosis disputationibus persuadere moliti sunt, quod mundum
istum Deus fecerit eumque ipse providentissimus administret, de ho-
nestate virtutum, de amore patriae, de fide amicitiae, de bonis ope­
CC 638 ribus atque / omnibus ad mores probos pertinentibus rebus, quamvis
nescientes ad quem finem et quonam modo essent ista omnia refe-
174
renda , propheticis, hoc est divinis, vocibus, quamvis per homines,
in illa civitate populo commendata sunt, non argumentationum con-
certationibus inculcata, ut non hominis ingenium, sed Dei eloquium
contemnere formidaret, qui illa cognosceret.
Septuaginta 42. Has sacras Litteras etiam unus Ptolomaeorum regum Ae-
Scripturas in-
gypti nosse studuit et habere. N a m post Alexandri Macedonis, qui
tepretati sunt.
etiam Magnus cognominatus est, mirificentissimam minimemque
diuturnam potentiam, qua universam Asiam, immo paene totum or-
bem, partim v i et armis, partim terrore subegerat, quando inter ce­
tera Orientis etiam Iudaeam ingressus obtinuit ; eo mortuo comi-175
tes eius cum regnum illud amplissimum non pacifice inter se posses-
suri divisissent, sed potius dissipassent bellis omnia vastaturi, Ptolo-
e a
parilitate licentiae] pari licentia M.
e b
Ptolemaeorum M.
1 7 3
E x 20, 12-15.
1 7 4
C f . P L A T O , Sofista 216b ss.
1 7 5
C f . EUSEBIUS, Chron.: P L 27, 399 (a. 1684 ab A b r a h a m ) .
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 41,2 - 42 667
važno kakvim se oni oprečnim zabludama međusobno prepiru, kad
ih sve jednako posjeduje po njihovu mnogostrukom i različitom bez-
božju.
3. A l i onaj narod, onaj puk, onaj grad, ona država, oni Izraelci ko­
jima su povjereni izrijeci Božji nipošto ne pobrkaše s jednakim dopu­
štenjem lažne proroke s onim pravima, nego one koji se međusobno
slagahu i ne razmimoilažahu ni u jednoj stvari priznavali su i cijenili
kao istinske pisce svetih knjiga. T i su njima bili filozofi, to jest ljubi­
telji mudrosti, ti im bijahu mudraci, bogoslovi, proroci, učitelji pošte­
nja i pobožnosti.
Tko god je prema tima mislio i živio taj nije mislio i živio po ljudima,
nego po Bogu, koji je preko njih govorio. A k o je tu svetogrđe zabra­
njeno, Bog ga je zabranio. A k o je rečeno: »Poštuj oca svoga i majku
2
svoju« , Bog je to naredio. A k o je rečeno: »Ne učini preljuba, ne
ubij, ne ukradi« i ostalo slično tome, onda to nisu izrekla ljudska
usta, nego božanska proroštva.
Sto god su neki filozofi i uzmogli uvidjeti kao istinito među lažnim
mnijenjima te su se mučnim raspravama trudili uvjeriti u to - da je
Bog načinio ovaj svijet te da njime upravlja po najsavršenijoj promisli,
ili pak o časti vrlina, o ljubavi prema domovini, o vjernosti prijatelj­
stva, o dobrim djelima te o svima stvarima što pripadaju ćudorednim
običajima - ipak nisu znali s kojom svrhom i kojim načinom sve to
treba povezati, dok u našem gradu te su stvari preporučavane ljudima
s pomoću proročanskih, to jest božanskih riječi, iako preko ljudi, a
nisu ucjepljivane protuslovnim prepirkama, tako te onaj tko bi ih
upoznao taj se i bojao prezrijeti ne čovjekovu mišljivnu, nego Božji
izrijek.
eb
42. Jedan od Ptolomejevića, kraljeva Egipta, poželio je upoznati O uredbi Božje
promisli kojom
i posjedovati te svete knjige. Naime, nakon vladavine Aleksandra se Sveto pismo
Macedonskog, koji je čak nazvan Veliki, koja bijaše krajnje začudna Starog zavjeta
prevelo s hebrej­
ali i veoma kratkotrajna, za koje je on pokorio cijelu Aziju, dapače skog na grčki,
gotovo cijeli svijet, dijelom silom oružja, dijelom nasiljem (i kad je kako bi ga
upoznali i
među ostalim područjima istoka zaposjeo i Judeju), pošto je on umro, Nežidovi.
njegovi sljedbenici ne podijeliše mirno njegovo ogromno kraljevstvo,
kako bi ga posjedovali, nego ga radije rastočiše ratovima, kako bi ga
opustošili; i Egiptom stadoše tada kao kraljevi vladati Ptolomejevići,
2
l l 20,12.
z
 668 D E CIV. D E I 18, 42 - 43
maeos reges habere coepit Aegyptus; quorum primus, Lagi filius,
multos ex Iudaea captivos in Aegyptum transtulit . Huic autem
succedens alius Ptolomaeus, qui est appellatus Philadelphus, omnes,
quos ille adduxerat subiugatos, liberos redire permisit; insuper et
dona regia in templum Dei misit petivitque ab Eleazaro tune pontifi-
ce dari sibi Scripturas, quas profeeto audierat fama praedicante di-
vinas, et ideo concupiverat habere in bibliotheca, quam nobilissi-
177
mam fecerat . Has ei cum idem pontifex misisset hebraeas, post ille
etiam interpretes postulavit; et dati sunt septuaginta duo, de singulis
PL 603 duodecim tribubus seni homines, linguae utriusque doctissimi, / he-
braeae scilicet atque graecae, quorum interpretatio ut «Septuaginta»
vocetur, iam obtinuit consuetudo. Traditur sane tam mirabilem ac
stupendum planeque divinum in eorum verbis fuisse consensum, ut,
cum ad hoc opus separatim singuli sederint (ita enim eorum fidem
Ptolomaeo placuit explorare), in nullo verbo, quod idem significaret
et tantumdem valeret, vel in verborum ordine alter ab altero discre-
paret; sed tamquam unus esset interpres, ita quod omnes interpreta-
ti sunt unum erat; quoniam re vera Spiritus erat unus in omnibus.
E t ideo tam mirabile Dei munus aeceperant, ut illarum Scriptura-
rum non tamquam humanarum, sed, sicut erant, tamquam divina-
rum etiam isto modo commendaretur auctoritas, credituris quando-
que gentibus profutura, quod iam videmus effectum.
Septuaginta in­ 43. N a m cum fuerint et alii interpretes, qui ex hebraea lingua in
terpretom auc­ graecam sacra illa eloquia transtulerunt, sicut Aquila, / Symmachus,
toritas praefer-
tur. Theodotion; sicut etiam illa est interpretatio, cuius auctor non appa­
ret et ob hoc sine nomine interpretis quinta editio nuncupatur: hane
tamen, quae Septuaginta est, tamquam sola esset, sic recepit Eccle­
sia, eaque utuntur Graeci populi Christiani, quorum plerique utrum
alia sit aliqua ignorant. E x hac Septuaginta interpretatione etiam in
latinam linguam interpretatum est, quod Ecclesiae Latinae tenent;
quamvis non defuerit temporibus nostris presbyter Hieronymus, ho­
mo doctissimus et omnium trium linguarum peritus, qui non ex grae­
co, sed ex hebraeo in latinum eloquium easdem Scripturas converte-
rit. Sed eius tam litteratum laborem quamvis Iudaei fateantur esse
veracem, Septuaginta vero interpretes in multis errasse contendant:
tamen Ecclesiae Christi tot hominum auctoritati ab Eleazaro tune
P L 604 pontifice ad hoc tantum opus eleetorum neminem / iudicant praefe-
1 7 6
C f . E U S E B I U S , Chron.: P L 27, 401 (a. 1695 ab A b r a h a m ) .
1 7 7
C f . E U S E B I U S , Chron.: P L 27, 407 (a. 1736 ab A b r a h a m ) ; F L A V T U S
I O S E P H U S , Ant. iud. 12, 2, 4 ss.
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 42 - 43 669
od kojih prvi, Lagov sin, dovede u Egipat mnoge sužnje iz Judeje.
176
Toga je naslijedio drugi Ptolomejević, koji je nazvan Filadelf, i koji
je dopustio da se slobodni vrate svi oni koje prvi bijaše doveo kao
sužnje; uz to je poslao i kraljevske darove u Božji hram te zatražio
od Eleazara (tadašnjeg vrhovnog svećenika) da mu pošalje Sveto pi­
smo, o kojem je dočuo glas kako je uistinu božansko, pa je stoga
poželio imati ga u onoj glasovitoj knjižnici koju je osnovao. K a d mu
je dotični veliki svećenik poslao Sveto pismo na hebrejskom, kralj je
zatim zatražio prevoditelje, i dana su mu sedamdeset i dvojica, po
šestorica iz svakoga od dvanaest plemena, najučeniji u oba jezika, to
jest u hebrejskom i grčkom, kojih se prijevod po običaju naziva Sep­
tuaginta. 1
Prema predaji, tako čudesan i zapanjujući, te uistinu božanski nadah­
nut bijaše sklad u njihovim riječima, da iako su pri tome poslu sjedili
svaki zasebno (jer je Ptolomej htio tako provjeriti njihovu pouzda­
nost), oni se međusobno nisu razlikovali ni u jednoj riječi, pa bila
ona i istoznačnica samo drugog oblika, a ni u poretku riječi, nego
kao da bijaše jedan jedini prevoditelj, tako je bilo jedinstveno što su
svi prevodili, jer je zapravo jedan D u h i bio u svima. A tako čudesan
dar Božji primili su zbog toga kako bi se ugled i važnost tih spisa
preporučio ne kao štogod ljudsko, nego božansko (što je i bilo), a na
korist narodima koji će uzvjerovati, što i vidimo da je ispunjeno.
43. Naime, iako je bilo i drugih prevoditelja koji su te svete izri- O ugledu i
važnosti Sedam-
jeke prevodili s hebrejskog na grčki (kao Akvila, Simah, Teodotion, desetorice
uz onaj prijevod kojemu je sam prevoditelj nepoznat te se stoga bez prevoditelja,
koje - uz dužno
1
njegova imena naziva samo »peto izdanje«) ipak je Crkva prijevod štovanje hebrej­
Septuaginta prihvatila kao da je jedini, te se njime služe grčki kršćani, skog izričaja -
treba pretposta­
od kojih većina i ne zna da postoje neki drugi prijevodi. Prema Sep- viti svima ostali­
tuaginti načinjen je i prijevod na latinskom jeziku , koji zadržavaju 2
ma.
latinske crkve, iako je u naše doba prezbiter Jeronim, najučeniji čo­
vjek i vičnik u sva tri jezika, načinio latinski prijevod istog Svetog
pisma, ne s grčkog, nego s hebrejskog jezika.
N u iako Židovi priznaju kako je vjeran njegov veoma učeni rad, te
tvrde kako su Sedamdesetorica prevoditelja pogriješili na mnogim
mjestima, ipak Kristove Crkve sude da ni jednoga čovjeka ne treba
pretpostavljati ugledu tolikih ljudi, koje za taj golemi posao bijaše
izabrao tadašnji veliki svećenik Eleazar; jer, sve da se među njima i
1
Potpun naslov prijevoda je: Stari zavjet grčki po prijevodu Sedamdesetorice, (Ve-
tus testamentum graece iuxta septuaginta interpretes). Legenda o podrijetlu Septuaginte
iznosi se u Aristejevu pismu iz II st. pr. K r . , a prepričava ga i Josip Flavije (Starine...
12,2,4). V i d i i O Božjoj državi, 15,13.
1
O A k v i l i vidi O Božjoj državi, 15,23; Simah (krajem II st.) preveo je Stari zavjet
na veoma čitak grčki jezik; Teodotion (oko 180) izvršio je preradbu Septuaginte.
2
Riječ je o starim latinskim verzijama, koje je sve nadomjestila Jeronimova Vulga­
ta, završena 404.
 670 DECIV. DEI 18, 43
rendum; quia, etsi non in eis unus apparuisset Spiritus sine dubita-
tione divinus, sed inter se verba interpretationis suae Septuaginta
docti more hominum contulissent, ut, quod placuisset omnibus, hoc
maneret, nullus eis unus interpres debuit anteponi; cum vero tantum
in eis signum divinitatis apparuit, profecto quisquis alius illarum
Scripturarum ex hebraea in quamlibet aliam linguam interpres est
verax, aut congruit illis Septuaginta interpretibus, aut si non con-
gruere videtur, altitudo ibi prophetica esse credenda est. Spiritus
enim, qui in Prophetis erat, quando illa dixerunt, idem ipse erat
etiam in Septuaginta viriš, quando illa interpretati sunt; qui profecto
auctoritate divina et aliud dicere potuit, tamquam propheta ille
utrumque dixisset, quia utrumque idem Spiritus diceret, et hoc ip­
sum aliter, ut, si non eadem verba, idem tamen sensus bene intelle-
gentibus dilucesceret, et aliquid praetermittere et aliquid addere, ut
etiam hine ostenderetur non humanam fuisse in illo opere servitu­
tem, quam verbis debebat interpres, sed divinam potius potestatem,
quae mentem replebat et regebat interpretis. Nonnulli autem codices
graecos interpretationis Septuaginta ex hebraeis codicibus emen-
dandos putarunt; nec tamen ausi sunt detrahere, quod Hebraei non
habebant et Septuaginta posuerunt; sed tantummodo addiderunt,
quae in hebraeis inventa apud Septuaginta non erant, eaque signis
quibusdam in stellarum modum factis ad capita eorumdem versuum
notaverunt, quae signa asteriseos vocant. Illa vero, quae non habent
hebraei, habent autem Septuaginta, similiter ad capita versuum ia-
centibus virgulis, sicut scribuntur unciae, signaverunt. Et multi co-
CC 640 dices has notas habentes usquequaque diffusi sunt / et latini. Quae
autem non praetermissa vel addita, sed aliter dicta sunt, sive alium
sensum faciant etiam ipsum non abhorrentem, sive alio modo eum­
dem sensum explicare monstrentur, nisi utrisque codicibus inspeetis
nequeunt reperiri. S i ergo, ut oportet, nihil aliud intueamur in Scrip-
turis illis, nisi quid per homines dixerit Dei Spiritus, quidquid est in
hebraeis codicibus et non est apud interpretes Septuaginta, noluit ea
per istos, sed per illos Prophetas Dei Spiritus dicere. Quidquid vero
est apud Septuaginta, in hebraeis autem codicibus non est, per istos
ea maluit quam per illos idem Spiritus dicere, sic ostendens utro-
sque fuisse prophetas. Isto enim modo alia per Isaiam, alia per Iere-
ec
miam, alia per alium aliumque prophetam vel aliter eadem per
hunc ac per illum dixit, ut voluit. Quidquid porro apud utrosque in-
venitur, per utrosque dicere voluit unus atque idem Spiritus; sed ita
ut i l l i praecederent prophetando, isti sequerentur prophetice illos
interpretando; quia sicut i n illis vera et concordantia dicentibus
atque M.
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 43 671
ne bijaše pojavio jedan D u h (nedvojbeno božanski), nego da su -
kako je običaj među ljudima - sedamdesetorica učenjaka usporedili
riječi svojih prijevoda, tako da ostane ono što je prihvatljivo svima,
njima se ne smije pretpostavljati ni jedan prevoditelj sam. A l i budući
da se među njima pokazao toliki znak božanstva, zaista svaki drugi
istinski prevoditelj tih svetih spisa s hebrejskog na bilo koji drugi je­
zik, i l i se slaže s tom Sedamdesetoricom prevoditelja, ili ako se čini
da se ne slaže, treba vjerovati kako se proročka dubina nalazi u dru­
gom prijevodu. Naime isti onaj D u h koji bijaše u prorocima kada
govorahu te stvari bio je i u Sedamdesetorici muževa kad su ih prevo­
dili; a on je zaista po božanskoj ovlasti mogao reći i štogod drugo,
kao da sam prorok bijaše izrekao oboje, jer je oboje rekao isti D u h ,
i on je to mogao reći i drukčije, tako da iako riječi nisu iste, kroz njih
prosijeva isti smisao onima koji ih pravo shvaćaju; a mogao je i štogod
mimoići ili dodati, kako bi se i time pokazalo da u tome djelu ne
bijaše ljudskog robovanja prevoditelja sputana riječima, nego prije
božanske moći, koja je ispunjavala i upravljala um prevoditelja.
Neki su, dakako, prosudili kako grčke rukopise prijevoda treba ispra­
viti prema hebrejskim rukopisima; ipak nisu se usudili izbacivati ono
čega nema u hebrejskom predlošku ali se nalazi u Septuaginti, nego
su samo dodavali ono što se nalazi u hebrejskom a nedostaje u Sep­
tuaginti, i te su dodatke označili stanovitim znacima u obliku zvijezda
(koje nazivaju zvjezdicama) stavivši ih na početak dotičnih stihova.
Ono pak čega nema u hebrejskom, a nalazi se u Septuaginti, označiše
slično na početku stihova, vodoravnim crtama, poput onih kojima se
označuju unce. Mnogi latinski rukopisi s takvim znacima ušli su u
3
široku upotrebu.
Ukoliko se ne istraže obje vrste rukopisa, ne mogu se otkriti mjesta
što nisu ni mimoiđena ni dodana, nego su drukčije izrečena: bilo da
pružaju drugo ali ne i oprečno značenje, bilo da se pokazuje kako
drugim načinom izrazuju isto značenje. A k o dakle - kao što i treba
- u tim svetim spisima ne vidimo ništa drugo osim onoga što je D u h
Božji izrekao preko ljudi, onda što god se nalazi u hebrejskim rukopi­
sima a ne nalazi u Sedamdesetorice prevoditelja, to Duh Božji i ne
ushtjede reći preko ovih, nego preko onih proroka. A što god se pak
nalazi u Septuaginti, dok se ne nalazi u hebrejskim rukopisima, to je
isti D u h više volio izreći preko jednih negoli preko drugih, pokazujući
tako kako prorocima bijahu i jedni i drugi. Isto je tako izricao onako
kako ushtjede jedne stvari preko Izaije, druge preko Jeremije, nego
opet preko jednog i l i drugog proroka, i l i pak iste stvari drukčije i
preko jednoga i preko drugoga. I dalje, što god se nalazi i u jednima
i u drugima ushtio je jedan te isti Duh izreći preko obojih, ali tako
da su jedni prethodili prorokujući, dok su ih drugi slijedili proročki
prevodeći; jer kao što u prvima - do su izricali istinske i sukladne
3
Taj se podatak nalazi jedino u Augustina. Inače je vjerojatno posrijedi Origenov
tekst, koji je u latinskim rukopisima označen dotičnim znakovljem.
 672 D E civ. DEI 18, 4 3 - 4 4
unus pacis Spiritus fuit, sic et in istis non secum conferentibus et
tamen tamquam ore uno cuncta interpretantibus idem Spiritus unus
apparuit.
44. Sed ait aliquis: Quomodo sciam quid Ionas propheta dixerit
PL 605
ed
Septuaginta Ninivitis , utrum: Triduum, et Ninive evertetur, an: Quadraginta
codicibus he­ 178
braeis non di-
dies ? Quis enim non videat non potuisse utrumque tune dići a
screpant. Propheta, qui missus fuerat terrere comminatione imminentis exitii
civitatem? Cui si tertio die fuerat futurus interitus, non utique qua-
dragesimo die; si autem quadragesimo, non utique tertio. Si ergo a
me quaeritur, quid horum Ionas dixerit, hoc puto potius quod legitur
in hebraeo: Quadraginta dies, et Ninive evertetur. Septuaginta quippe
longe posterius interpretati aliud dicere potuerunt, quod tamen ad
rem pertineret et in unum eumdemque sensum, quamvis sub altera
significatione, concurreret, admoneretque lectorem utraque auctori-
tate non spreta ab historia sese attollere ad ea requirenda, propter
quae significanda historia ipsa conscripta est. Gesta sunt quippe illa
in Ninive civitate, sed aliquid etiam significaverunt, quod modum
illius civitatis excedat; sicut gestum est, quod ipse propheta in ventre
179
CC 641 ceti / triduo fuit , et tamen alium significavit in profundo inferni
180
triduo futurum, qui Dominus est omnium Prophetarum . Quaprop-
ter si per illam civitatem recte aecipitur Ecclesia gentium prophetice
figurata, eversa scilicet per paenitentiam, ut qualis fuerat iam non
esset, hoc quoniam per Christum factum est in Ecclesia gentium,
cuius illa Ninive figuram gerebat, sive per quadraginta dies sive per
triduum idem ipse signif icatus est Christus; per quadraginta scilicet,
quia tot dies peregit cum discipulis suis post resurrectionem et
ascendit in caelum; per triduum vero, quia die tertio resurrexit; tam-
quam lectorem nihil aliud quam historiae rerum gestarum inhaerere
cupientem de somno excitaverint Septuaginta interpretes iidemque
Prophetae ad perserutandam altitudinem prophetiae et quodammo-
do dixerint: In quadraginta diebus ipsum quaere, in quo et triduum
potueris invenire; illud in ascensione, hoc in eius resurrectione repe-
ries. Propter quod utroque numero significari convenientissime po­
tuit, quorum unum per Ionam prophetam, alterum per Septuaginta
interpretum prophetiam, tamen unus atque idem Spiritus dixit. Lon-
gitudinem fugio, ut non haec per multa demonstrem, in quibus ab
hebraica veritate putantur Septuaginta interpretes discrepare et be­
ne intellecti inveniuntur esse coneordes. Unde etiam ego pro meo
modulo vestigia sequens Apostolorum, quia et ipsi ex utrisque, id est
e d
Niniv. semper M.
1 7 8
Ion 3, 4.
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 43 - 44 673
stvari - bijaše jedan D u h mira, tako i u drugima - dok se međusobno
nisu dogovarali a ipak su sve istumačili kao jednim ustima - bijaše se
pojavio taj isti jedan D u h .
44. A l i rekao bi tkogod: 'Kako da znam što je prorok Jona kazao Kako treba
shvatiti ono o
Ninivljanima, da l i : »Još tri dana, i Niniva će biti razorena« ili »još propasti Ninive,
1
četrdeset dana«? Naime, tko ne bi vidio, kako prorok, poslan da koju hebrejski
predložak
preplaši grad prijetnjom o skoroj propasti, nije mogao reći i jedno i najavljuje za
drugo? A k o je grad imao biti razoren trećega dana, onda zaista ne četrdeset dana,
a Septuaginta za
bijaše određen propasti četrdeseti dan; a ako pak u četrdeseti, onda samo tri dana.
ne u treći dan. Stoga, ako bi mene pitali što je od toga Jona rekao,
mislim prije ono kako piše u hebrejskom: »Još četrdeset dana, i N i ­
niva će biti razorena.« I zaista, Sedamdesetorica prevoditelja, budući
da su prevodili mnogo kasnije, mogli su reći još nešto, što se ticalo
same stvari i u jednom te istom smislu, iako u drugome značenju, pa
tako opomenuti čitatelja da ne prezre potvrde ni jednog od predloža­
ka, da se izdigne iznad puke povijesti i potraži značenja zbog kojih je
dotična povijest i napisana. T i su se događaji doista zbili u gradu
Nini vi, ali su označili i nešto što nadilazi sam taj grad, kao što je
događaj i ono da je taj prorok boravio tri dana u utrobi kita, pa ipak
je označio nekoga drugog, onoga koji je Gospodin svih proroka, i
koji će u dubini pakla biti tri dana.
Stoga, ako se pravo razumije kako taj grad u proročkom praliku pred­
stavlja Crkvu Nežidova (naime, pošto je pokorom oborena, da više
ne bude kakva bijaše), budući da je to učinjeno po Kristu u Crkvi
Nežidova, a kojoj je Niniva pružila pralik, onda se samoga Krista tiču
i četrdeset dana i tri dana; naime: četrdeset dana, jer je proveo toliko
sa svojim učenicima nakon Uskrsnuća a prije Uzašašća; a tri dana,
jer je trećega dana uskrsnuo. Kao da čitatelja koji se želi držati samo
povijesnog izvješća probudiše iza sna Sedamdesetorica prevoditelja a
i proroci, da pretraži dubinu proroštva, i kao da mu rekoše: »U čet­
rdeset dana potraži onoga kojega možeš naći i u tri dana; jednoga ćeš
naći u Uzašašću, drugoga u Uskrsnuću.« Zbog toga su oba broja mo­
gla posve prikladno prenijeti značenje, od kojih je jedan od proroka
Jone, dok je drugi proroštvo Sedamdesetorice prevoditelja, a ipak su
oba izrijek jednog te istog Duha. Budući da bježim od opširnosti, ne
kanim mnogim primjerima pokazivati gdje se misli kako Sedamdese­
torica prevoditelja odstupaju od istine hebrejskog predloška, dočim
kad se dobro shvate, otkriva se da se slažu. Stoga i ja - prema svojoj
malenoj mjeri - slijedim tragove apostola, koji su navodili proročka
1
Jona, 3,4.
 674 DECIV. DEI 18, 4 4 - 4 5 , 2
ex hebraeis et ex Septuaginta, testimonia prophetica posuerunt,
utraque auctoritate utendum putavi, quoniam utraque una atque di­
vina est. Sed iam quae restant, ut possumus, exsequamur.
Exortus et excursus Ecclesiae, Dei civitatis, proponuntur [45-54]
PL 606 45. 1. Postea quam gens Iudaea coepit non habere Prophetas, pro­
Ecclesia tem­ cul dubio deterior facta est, eo scilicet tempore, quo se sperabat in-
plum est Domi­
ni. staurato templo post captivitatem, quae fuit in Babylonia, futuram
esse meliorem. Sic quippe intellegebat populus ille carnalis, quod
praenuntiatum est per Aggaeum prophetam dicentem: Magna erit
gloria domus istius novissimae, plus quam primae ; quod de Novo181
Testamento dictum esse paulo superius demonstravit, ubi ait aperte
Christum promittens: Et movebo omnes gentes, et veniet desideratus
182
cunctis gentibus . Quo loco Septuaginta interpretes alium sensum
magis corpori quam capiti, hoc est magis Ecclesiae quam Christo,
convenientem prophetica auctoritate dixerunt: Venient quae electa
sunt Domini de cunctis gentibus, i d est homines, de quibus ipse Iesus
183
in Evangelio: Multi, inquit, vocati, pauci vero electi . Talibus enim
CC 642 electis gentium domus / aedificatur Dei per Testamentum Novum
lapidibus vivis, longe gloriosior, quam templum illud fuit, quqd a
rege Salomone constructum est et post captivitatem in stauratum.
Propter hoc ergo nec Prophetas ex illo tempore habuit illa gens et
multis cladibus afflicta est ab alienigenis regibus ipsisque Romanis,
ne hane Aggaei prophetiam in illa instauratione templi opinaretur
impletam.
Quae evenerint 45. 2. Non multo post enim adveniente Alexandro subiugata est,
ab Alexandro quando etsi nulla est facta vastatio, quoniam non sunt ei ausi resiste-
ad M a c c h a -
baeos... re et ideo placatum facillime subditi receperunt, non erat tamen glo­
ria tanta domus illius, quanta fuit in suorum regurriTi^era potestate.
Hostias sane Alexander immolavit in Dei templo, non ad eius cultum
vera pietate conversus, sed impia vanitate cum diis eum falsis colen-
184
dum putans . Deinde Ptolomaeus, Lagi filius, quod supra memora-
vi, post Alexandri mortem captivos inde in Aegyptum transtulit, quos
eius successor Ptolomaeus Philadelphus benevolentissime inde dimi-
sit; per quem factum est, quod paulo ante narravi, ut Septuaginta
interpretum Scripturas haberemus. Deinde contriti sunt bellis, quae
in Machabaeorum libris explicantur. Post haec capti a rege Alexan-
driae Ptolomaeo, qui est appellatus Epiphanes; inde ab Antiocho rege
185
Syriae multis et gravissimis malis ad idola colenda compulsi , tem-
1 8 1
A g g 2, 10.
1 8 2
A g g 2, 8 (Vulg.).
1 8 3
M t 22, 14.
1 8 4
Cf. FLAVIUS IOSEPHUS, Ant. lud. 11, 8, 5.
1 8 5
Cf. 2 M a c h 5, 11-21; FLAVIUS IOSEPHUS, Ant. lud. 12, 3, 3; 12, 5, 4;
EUSEBIUS, Chron.: P L 27, 411, 415 (a. 1813 et 1850 ab A b r a h a m ) .
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 44 - 45,2 675
svjedočanstva i jednih i drugih (to jest i s hebrejskog i iz Septuaginte),
te mislim kako se obojim treba služiti kao mjerodavnim, jer su i jedno
i božansko. Nego, pozabavimo se sada, koliko možemo, onim što
nam preostaje.
Crkva, Božja država u povijesti [45-54]
45. 1. Pošto narod židovski poče biti bez proroka, oni se nedvoj­ O tome kako su
nakon obnove
beno iskvariše, i to upravo kad su se ponadali postati boljima, nakon hrama Židovi
što su obnovili hram poslije sužanjstva u Babilonu. I zaista je tako prestali imati
proroke i kako
shvatio taj puteni narod ovo što mu je pretkazao prorok Hagaj govo­ su otada pa do
reći: »Velika će biti slava ovoga potonjeg doma, veća nego prija­ Kristova rođenja
trpjeli neprestane
1
šnjeg.« A da je to rečeno o Novome zavjetu, pokazao je malo prije, nevolje, a kako
bi se dokazalo
gdje je otvoreno rekao obećajući Krista: »I pokrenut ću sve narode, da su proročki
2
i doći će onaj kojega žele svi narodi.« N a tome mjestu Sedamdeseto- glasovi obećavali
izgradnju dru­
rica prevoditelja - po drugome smislu što više odgovara tijelu negoli goga hrama.
glavi (to jest: više Crkvi nego Kristu) - prema svojoj su proročkoj
ovlasti rekli: »Doći će one stvari koje je Gospodin izabrao od svih
3
naroda«, a misli se na ljude, o kojima sam Isus kaže u evanđelju:
4
»Mnogo je zvanih, a malo izabranih.« Naime, takvim izabranicima
naroda izgrađen je preko Novog zavjeta dom Božji, 'živim kame­
5
njem' , daleko slavniji od onoga hrama što ga je sagradio kralj Salo­
mon i što je obnovljen nakon sužanjstva. Dakle, zbog toga od toga
doba taj narod nije imao proroka i trpio je mnoge poraze i od tuđin­
skih kraljeva i od samih Rimljana, sve kako se ne bi mislilo da se
dotično Hagaj evo proroštvo ispunilo obnovom hrama.
2. Naime, nedugo iza toga, Aleksandrovim dolaskom, taj je narod
podjarmljen, iako nije uopće opustošen, jer se nisu usudili pružiti mu
otpor, i kako su mu se posve prepustili, Aleksandar bijaše prema
njima veoma blag, ali slava toga doma nije više bila tako velika kakva
bijaše pod slobodnom vlašću vlastitih kraljeva. Aleksandar je, istina,
prinosio žrtve u Božjem hramu, ali ne stoga što bijaše obraćen nje­
govu štovanju u istinskoj pobožnosti, nego zbog toga što je u bezbož-
noj ludosti mislio kako Boga treba štovati zajedno s lažnim bogovima.
Nakon toga je Ptolomej, Lagov sin, kao što prije rekoh, nakon Alek­
sandrove smrti odveo sužnje u Egipat, dok ih je njegov nasljednik
Ptolomej Filadelf najdobrohotnije otpustio odatle; preko njega - kao
što sam maloprije ispričao - dobili smo i Sveto pismo Sedamdeseto-
rice prevoditelja. Nakon toga su satirani ratovima koji se opisuju u
knjigama Makabejaca. Poslije toga zasužnji ih kralj aleksandrijski
Ptolomej Epifan; a zatim ih je Antioh, kralj Sirije, prisilio mnogim i
najjadnijim opačinama da štuju kumire, i sam je hram ispunjen sve-
1
Hag 2,9. (Prijevod prema latinskom predlošku^.
2
Hag 2,1. (Prijevod prema latinskom predlošku).
3
Hag 2,1. (Prema Septuaginti).
4
Mt 22,14.
5
1 Pt 2,5.
 676 DE civ. DEI 18, 45,2 - 45,3
plumque ipsum repletum sacrilegis superstitionibus gentium, quod
tamen dux eorum strenuissimus Iudas, qui etiam Machabaeus dictus
est, Antiochi ducibus pulsis ab omni illa idolatriae contaminatione
1 8 6
mundavit .
... ab Alcimo ad Non autem multo post Alcimus quidam per ambitionem,
45. 3.
Christum na- c genere sacerdotali esset alienus, quod nefas erat, pontifex fac-
u ma
187
PL 607 tus est .Hine iam post / annos ferme quinquaginta, in quibus eis
tamen pax non fuit, quamvis aliqua et prospere gesserint, primus
apud eos Aristobolus assumpto diademate et rex et pontifex factus
est. Antea quippe, ex quo de Babyloniae captivitate reversi sunt tem-
plumque instauratum est, non reges, sed duces vel principes habue-
runt; quamvis et qui rex est possit dići princeps a principatu impe-
randi et dux eo, quod sit duetor exercitus; sed non continuo, quicum-
que principes vel duces sunt, etiam reges dići possunt, quod iste Ari­
stobolus fuit. Cui successit Alexander, etiam ipse rex et pontifex, qui
erudeliter in suos regnasse traditur. Post hunc uxor eius Alexandra
6 6
cc 643 regina Iudaeorum fuit, ex cuius tempore / deinceps mala sunt eos
secuta graviora. Filii quippe huius Alexandrae Aristobolus et Hyrca-
nus inter se de imperio dimicantes vires adversus Israeliticam gen­
tem provocavere Romanas. Hyrcanus namque ab eis contra fratrem
poposcit auxilium. Tune iam Roma subiugaverat Africam, subiuga-
verat Graeciam lateque etiam aliis orbis partibus imperans tam-
quam se ipsa non valens ferre sua_§e quodammodo magnitudine fre-
gerat. Pervenerat quippe ad seditione^ domesticas graves atque inde
ad bella socialia moxque civilia, tantumque se comminuerat et attri-
verat, ut ei mutandus rei publicae status, quo regeretur regibus, im-
mineret. Pompeius ergo, populi Romani praeelarissimus princeps,
Iudaeam cum exercitu ingressus civitatem capit, templum reserat,
non devotione supplicis, sed iure victoris, et ad saneta sanctorum,
quo nisi summum sacerdotem non licebat intrare, non ut venerator,
sed ut profanator aecedit; confirmatoque Hyrcani pontificatu et sub
iugatae genti imposito custode Antipatro, quos tune procuratores vo-
cabant, vinetum secum Aristobolum ducit. Ex illo Iudaei etiam tribu-
tarii Romanorum esse coeperunt. Postea Cassius etiam templum ex-
poliavit. Deinde post paucos annos etiam Herodem alienigenam re­
gem habere meruerunt, quo regnante natus est Christus. Iam enim
188
PL 608 venerat / plenitudo temporis significata prophetico špiritu per os
patriarchae Iacob, ubi ait: Non deficiet princeps ex luda, neque dux
de femoribus eius, donec veniat cui repositum est, et ipse exspectatio
189
gentium . Non ergo defuit Iudaeorum princeps ex Iudaeis usque ad
istum Herodem, quem primum aeceperunt alienigenam regem. Tem-
e t add. M.
1 8 6
C f . 2 M a c h 1 0 , 1-9.
1 8 7
C f . 1 M a c h 7 , 5 - 2 5 ; F L A V T U S lOSEPHUS, Ant. lud.
BIUS, Chron.: P L 2 7 , 4 1 7 (a. 1 8 5 6 ab A b r a h a m ) .
1 8 8
Cf. C a l 4, 4.
1 8 9
G e n 4 9 , 10.
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 45,2 - 45,3 677
togrdnim praznovjericama pogana, pa ipak ga je njihov najsnažniji
vođa Juda, nazvan Makabejac, prognavši Antiohove vojskovođe, oči­
stio od svega toga prljavog kumirstva.
3. Nedugo nakon toga, nekakav A l k i m (iako ne pripadaše svećenič­
kom rodu) iz častohleplja postade vrhovnim svećenikom, što je bilo
nezakonito. Poslije gotovo pedeset godina, za kojih ne imadijahu mi­
ra, iako su u nekim stvarima i uznapredovali, Aristobul prvi u njih,
uzevši kraljevski povez, postade i kralj i vrhovni svećenik. Dočim
prije toga, pošto se povratiše iz babilonskog sužanjstva i obnoviše
hram, i nisu imali kraljeve, nego vođe i l i glavare; a iako se i kralj
može nazvati glavarem, jer je glavni u vladavini, ili pak vođa zbog
toga što je vojskovođa, iz toga ne slijedi da se svi glavari i l i vođe
mogu nazivati kraljem, kao što to bijaše dotični Aristobul.
Njega je naslijedio Aleksandar, sam isto tako i kralj i vrhovni sveće­
nik, koji je prema predaji okrutno vladao svojim pukom. Nakon njega
Zidovima je kao kraljica vladala njegova žena Aleksandra, a iza toga
doba snalazile su ih još teže nevolje. Jer sinovi te Aleksandre, Aristo­
bul i Hirkan, boreći se međusobno oko kraljevstva, pozvali su rimske
snage protiv izraelskoga naroda. Naime, Hirkan je od njih zatražio
pomoć protiv svojega brata. R i m tada već bijaše podjarmio Afriku,
pa Grčku, te vladajući naširoko i ostalim dijelovima svijeta kao da
nije mogao više podnositi sebe sama i nekako se lomio od vlastite
golemoće. Bijaše naime došlo do teških unutrašnjih buna, do ratova
sa saveznicima a ubrzo i među samim građanima, i R i m se toliko
umanjio i istrošio te je moralo doći do promjene državnog ustroja u
kraljevsku vlast. I tako je Pompej, najglasovitiji vođa rimskoga puka,
ušao s vojskom u Judeju i zauzeo grad; otvorio je vrata hrama, ne u
pobožnosti molitelja nego s pravom pobjeditelja, pa i u svetinju nad
svetinjama (u koju nije smio zalaziti nitko osim vrhovnog svećenika)
kročio je ne kao štovatelj, nego kao oskvrnitelj; i postavivši Hirkana
za vrhovnog svećenika i nametnuvši podjarmljenome narodu Antipa-
tera kao skrbnika ili glavnog upravitelja, prokuratora, kako su se tada
nazivali, odveo je Aristobula sa sobom u okovima. Otada i Židovi
postadoše rimskim podložnicima. Poslije je Kasije čak i opljačkao
hram. A zatim nakon nekoliko godina, kako su i zaslužili, dobiše
inorodnog kralja Heroda, za čije se vladavine rodio Krist. Jer sad se
bijaše ispunjavalo ono vrijeme koje je proročki duh naznačio kroz
usta praoca Jakova, kad reče: »Neće uzmanjkati vladara iz Jude, niti
vođe od bedara njegovih, dok ne dođe onaj za kojega je pripravljeno,
a sam je iščekivanje naroda.« I tako Židovima nije manjkalo kneza 6
od židovskog roda sve do Heroda, kojega dobiše kao prvog inorod-
1, 9 , 7 ; EUSE­
6P o s t 4 9 1 Q ( P r i j e v o d p r e m a i a t m s k o m p r e dlošku).
 678 DECIV. DEI 18, 4 5 , 3 - 4 6
pus ergo iam erat, ut veniret ille, cui repositum erat, quod Novo pro­
missum est Testamento, ut ipse esset exspectatio gentium. Fieri au­
tem non posset, ut exspectarent eum gentes venturum, sicut eum
cernimus exspectari, ut veniat ad faciendum iudicium in claritate
potentiae, nisi prius in eum crederent, cum venit ad patiendum iudi­
cium in humilitate patientiae.
Quod sit testi- 46. Regnante ergo Herode in Iudaea, apud Romanos autem iam
monium He­
mutato rei publicae statu imperante Caesare Augusto et per eum or-
br aeorum di-
spersorum. be pacato natus est Christus secundum praecedentem prophetiam in
190
Bethleem Iudae , homo manifestus ex homine virgine, Deus occul-
CC 644 tus ex Deo Patre. Sic enim Prophe/ta praedixerat: Ecce virgo accipiet
in utero et pariet filium, et vocabunt nomen eius Emmanuel, quod est
m m a ' « O n je, da bi u sebi pokazao Boga, učinio mnoga čudesa, od
interpretatum: Nobiscum Deus . Qui ut in se commendaret Deum,
miracula multa fecit, ex quibus quaedam, quantum ad eum praedi-
candum satis esse visum est/^criptura evangelica continet. Quorum
primum est, quod tam mirabiliter natus est; ultimum autem, quod
cum suo resuscitato a mortuis corpore ascendit in caelum. Iudaei
autem, qui eum occiderunt et in eum credere noluerunt, quia opor­
tebat eum mori et resurgere, vastati infelicius a Romanis funditu-
sque a suo regno, ubi iam eis alienigenae dominabantur, eradicati
dispersique per terras (quando quidem ubique non desunt) per Scrip-
turas suas testimonio nobis sunt prophetias nos non finxisse de Chri­
sto; quas plurimi eorum considerantes et ante passionem et maxime
post eius resurrectionem crediderunt in eum, de quibus praedictum
est: Si fuerit numerus filiorum Israel sicut harena mariš, reliquiae
192
salvae fient . Ceteri vero excaecati sunt, de quibus praedictum est:
Fiat mensa eorum coram ipsis in laqueum et in retributionem et in
scandalum. Obscurentur oculi eorum, ne videant; et dorsum illorum
193
semper incurva . Proinde cum Scripturis nostris non credunt, com-
plentur in eis suae, quas caeci legunt. Nisi forte quis dixerit illas
prophetias Christianos finxisse de Christo, quae Sibyllae nomine
proferuntur vel aliorum, si quae sunt, quae non pertinent ad popu­
PL 609 lum Iudaeorum. Nobis quidem illae sufficiunt, quae / de nostrorum
inimicorum codicibus proferuntur, quos agnoscimus propter hoc te-
stimonium, quod nobis inviti perhibent eosdem codices habendo at-
que servando, per omnes gentes etiam ipsos esse dispersos, quaqua
versum Christi Ecclesia dilatatur. Nam prophetia in Psalmis, quos
legunt etiam, de hac re praemissa est, ubi scriptum est: Deus meus,
misericordia eius praeveniet me; Deus meus demonstravit mihi in ini-
micis meis, ne occideris eos, ne quando obliviscantur legem tuam;
194
disperge eos in virtute tua . Demonstravit ergo Deus Ecclesiae in
eius inimicis Iudaeis gratiam misericordiae suae, quoniam, sicut di­
195
cit Apostolus, delictum illorum salus gentibus , et ideo non eos oc­
cidit, i d est non in eis perdidit quod sunt Iudaei, quamvis a Romanis
1 9 0
Cf. Mi 5, 2.
191
Isa7, 14; Mt 1,23.
1 9 2
Isa 10, 22.
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 45,3 - 46 679
nog kralja. Dakle već bijaše vrijeme da dođe onaj kojemu je bilo
pripravljeno ono što je obećano Novim zavjetom, da sam bude iščeki­
vanje naroda. A ne bi bilo moguće da narodi iščekuju njegov dolazak,
kao što vidimo da očekuju da dođe izvršiti sud u sjaju svoje moći, da
nisu prvo uzvjerovali u njega kad je došao pretrpjeti sud u poniznosti
svoje strpljivosti.
46. Dakle, dok u Judeji vladaše Herod, a u Rimljana - pošto je O rođenju našeg
Spasitelja, pri
izmijenjen ustroj države - vladaše Cezar August, koji je uspostavio kojem je Riječ
1
mir diljem svijeta, - prema prethodnom proroštvu rodio se Krist u postala put, i o
raspršenosti
Betlehemu u Judeji, očit čovjek od čovjeka djevice, skrovit Bog od Židova među
sve narode,
Boga Oca. Ovako je naime prorok pretkazao: »Evo, začet će djevica
kako i bijaše
i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel, koje znači: 'Bog s na­ prorečeno.
2
kojih evanđeosko Pismo sadržava nekoja, koliko se činilo dostatnim
da se o njemu propovijeda. Prvo je od njih što je tako čudesno rođen,
a posljednje što je sa svojim tijelom uskrsnulim od mrtvih uzašao na
nebo. Dočim Židovi, koji ga ubiše i ne htjedoše vjerovati u nj (da je
trebalo da umre i uskrsne), pretrpješe nesretno pustošenje od Rimlja­
na, posve su iskorijenjeni iz svojega kraljevstva - gdje su nad njima
već gospodarili inorodci - i raspršeni su po zemljama (i zaista nema
mjesta gdje se ne nalaze) i tako svojim vlastitim Pismom svjedoče
kako mi nismo krivotvorili proroštva o Kristu. Mnogi od njih, razmi-
slivši o tim proroštvima i prije njegove muke, a osobito nakon nje­
gova uskrsnuća, vjerovali su u njega, i o tima je pretkazano: »Ako
broj Izraelovih sinova bude kao pijeska u moru, samo Ostatak će se
3
spasiti.« N u , oni ostali bijahu zaslijepljeni, pa je o tima pretkazano:
»Nek im stol pred njima bude zamka te odmazda i sablazan. Nek im
4
potamne oči da ne vide, nek im se leđa zauvjek poviju!« Zbog toga,
kad ne vjeruju našem Pismu, u njima se ispunjava njihovo, koje čitaju
slijepih očiju. Ukoliko možda ne bi tkogod rekao kako kršćani krivo-
5
tvoriše ona proroštva o Kristu što se navode pod Sibilinim imenom
ili kojih drugih ako ih ima koja ne pripadaju židovskom narodu.
Nama pak dostaju ona koja se navode iz knjiga naših neprijatelja, jer
prepoznajemo kako zbog toga svjedočanstva (koje nam nehotice pru­
žaju time što imaju i čuvaju te knjige) i sami su oni raspršeni među
svima narodima, kamo god se širi Kristova Crkva. Jer i u psalmima,
koje i oni čitaju, dano je unaprijed proroštvo o tome ondje gdje piše:
»Bog moj, milosrđe će njegovo ići ispred mene; Bog moj mi pokaza
u neprijateljima mojim, da ih nećeš ubiti, kako jednom ne bi zabora­
6
vili tvoj zakon; rasprši ih svojom silom.« Tako je Bog pokazao Crkvi
milost svojega milosrđa prema neprijateljima Zidovima, jer kao što
kaže apostol: »Njihov grijeh je spasenje narodima« ; i zbog toga ih 7
1
Mih 5,2.
2
Iz 7,14.
3
Iz 10,22. (Prijevod prema latinskom predlošku).
4
Ps 69 (68), 23. (Prijevod prema latinskom predlošku).
5
V i d i O Božjoj državi, 18,23.
6
Ps 59 (58), 10. (Doslovan prijevod prema latinskom predlošku).
7
Rim 11,11. T u gentes znači i 'narodi' i 'Nežidovi' i 'pogani'.
 D E CIV. D E I 18, 46 - 47
fuerint devicti et oppressi, ne obliti legem Dei ad hoc, de quo agimus,
CC 645 testimonium nihil / valerent. Ideo parum fuit, ut diceret: Ne occideris
eos, ne quando obliviscantur legem tuam, nisi adderet etiam: Disper-
ge eos; quoniam si cum isto testimonio Scripturarum in sua tantum-
modo terra, non ubique essent, profeeto Ecclesia, quae ubique est,
eos prophetiarum, quae de Christo praemissae sunt, testes in omni­
bus gentibus hafere^non posset.
Quae fuerit ci­ 47. Quapropter quisquis alienigena, id est non ex Israel progeni-
vitas D e i i n
tus nec ab illo populo in canonem sacrarum Litterarum receptus,
gentibus et in
Iob. legitur aliquid prophetasse de Christo, si in nostram notitiam venit
aut venerit, ad cumulum a nobis commemorari potest; non quo ne-
cessarius sit, etiamsi desit, sed quia non incongrue creditur fuisse et
in aliis gentibus homines, quibus hoc mysterium revelatum est, et
ef
qui haec etiam praedicere impulsi sunt, sive participes eiusdem
gratiae fuerint sive expertes, sed per malos angelos docti sint , quos
etiam praesentem Christum, quem Iudaei non agnoscebant, scimus
196
fuisse confessos . Nec ipsos Iudaeos existimo audere contendere
neminem pertinuisse ad Deum praeter Israelitas, ex quo propago
Israel esse coepit, reprobato eius fratre maiore. Populus enim re ve­
ra, qui proprie Dei populus diceretur, nullus alius fuit; homines au­
tem quosdam non terrena, sed caelesti societate ad veros Israelitas
supernae cives patriae pertinentes etiam in aliis gentibus fuisse ne-
gare non possunt; quia si negant, facillime convincuntur de saneto et
mirabili viro Iob, qui nec indigena nec proselytus, i d est advena po­
puli Israel fuit, sed ex gente Idumaea genus ducens, ibi ortus, ibidem
mortuus est; qui divino sic laudatur eloquio, ut, quod ad iustitiam
pietatemque attinet, nullus ei homo suorum temporum coaeque-
PL610
197
t u r . Quae tempora eius / quamvis non inveniamus in Chronicis,
colligimus tamen ex libro eius, quem pro sui merito Israelitae in
auctoritatem canonicam receperunt, tertia generatione posteriorem
fuisse quam Israel. Divinitus autem provisum fuisse non dubito, ut
ex hoc uno sciremus etiam per alias gentes esse potuisse, qui secun­
dum Deum vixerunt eique placuerunt, pertinentes ad spiritalem Ie­
rusalem. Quod nemini concessum fuisse credendum est, nisi cui di­
vinitus revelatus est unus mediator Dei et hominum, homo Christus
198
Iesus , qui venturus in carne sic antiquis sanetis praenuntiabatur,
quemadmodum nobis venisse nuntiatus est, ut una eademque per
CC 646
ipsum fides omnes in Dei / civitatem, Dei domum, Dei templum prae-
destinatos perducat ad Deum. Sed quaecumque aliorum prophetiae
e t
hocM.
e
s sunt M.
196 M s 7. A in | c
iQ7^r i « i ' ~ \\I'J/?'
C 2
1 9 7
Cf. Iob 1, 2; Ez 14, 20.
1 9 8
Cf. 1 Tim 2, 5.
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 46 - 47 681
nije ubio, to jest nije ih uništio kao Židove, iako bijahu i pokoreni i
potlačeni od Rimljana, da ne bi zaboravih zakon Božji i tako ne uz-
mogli pružiti valjano svjedočanstvo o onome čime se sada bavimo.
Stoga mu nije dostajalo reći: »Nećeš ih ubiti, kako jednom ne bi zabo­
ravih tvoj zakon« a da ne doda i : »Rasprši ih!« Jer, da bijahu s tim
svjedočanstvom svojega Pisma ostah samo u svojoj zemlji, a ne posvu­
da, onda zaista Crkva, koja je svugdje, ne bi ih mogla među svim
narodima imati kao svjedoke za proroštva što unaprijed bijahu dana
o Kristu.
47. Stoga, ako smo doznali ih ako bismo ikad doznah, da bilo Da li prije
kršćanskoga
koji inorodac (to jest, onaj što nije podrijetlom od Izraela, niti ga je doba postojanu
taj narod primio u kanon Svetoga pisma) bijaše prorekao štogod o neki izvan
izraelskoga roda
Kristu, mogli bismo to navesti kao dodatnu potkrepu; ne zbog toga koji su pripadali
zajednici nebe­
što bi takav bio nuždan, čak ako bi i manjkao, nego zbog toga što
skoga grada?
nije neumjesno vjerovati kako i među ostalim narodima bijaše ljudi
kojima je otkriveno to otajstvo i koji su potaknuti da ga proglase:
eg bilo da bijahu dionicima iste milosti Božje; bilo bez nje, ah poučeni
1
od zlih anđela, o kojima znamo da priznaše nazočnoga Krista , kojega
Židovi ne prepoznaše. A mishm kako se ni sami Zidovi ne usuđuju
ustvrditi da Bogu nije pripadao nitko osim Izraelaca, od doba kada
započe Izraelova loza, pošto bijaše odbačen njegov stariji brat. Istina,
ne bijaše nikakva drugog naroda koji je posebno nazivan Božjim na­
rodom, nu ni oni ne mogu nijekati kako i među drugim narodima
bijaše ljudi koji ne po zemaljskomu, nego po nebeskome zajedništvu
pripadahu istinskim Izraelcima, građanima višnje domovine; jer ako
to zaniječu, veoma lako ih je razuvjeriti primjerom Joba, svetoga i
2
čudesnog muža, on naime ne bijaše ni domorodac ni pridošlica (to
jest: došljak primljen među izraelski puk), nego podrijetlom iz Edo-
ma, gdje se rodio i gdje je i umro; a on je toliko hvaljen božanskim
izrijekom, te se u pravednosti i pobožnosti s njime ne izjednačuje ni
3
jedan čovjek njegova doba . Pa iako se njegovo životno doba ne na­
lazi u Ljetopisima, ipak iz knjige o njemu - koju Izraelci zbog vlastite
zasluge uzeše u svoj ovlašteni kanon - doznajemo kako bijaše iz tre­
ćeg naraštaja nakon Izraela. Ne sumnjam kako je po božanskoj pro­
misli i taj jedan primjer, da bismo znah da je i među ostalim narodima
moglo biti onih što su živjeli po Bogu i sviđah mu se, pripadajući
duhovnome Jeruzalemu. A l i se ne smije vjerovati da je to bilo dano
ikomu ukoliko mu nije božanski objavljen 'jedan posrednik Boga i
4
ljudi, čovjek Krist Isus', kojega je dolazak u puti bio unaprijed tako
najavljen drevnim svecima, kao što je nama javljeno da je došao,
tako da jedna te ista vjera preko njega povede Bogu sve koji su pre­
dodređeni za grad Božji, dom Božji, hram Božji. A h koja god se
tuđinska proroštva navela o Božjoj milosti po Isusu Kristu, može se
pomishti kako su ih kršćani krivotvorih. Stoga ništa nije pouzdanije
1
Mt 8,29; Mk 1,24; Lk 4,34.
Izvorno: »nec indigena nec proselvtus«
3 J o b l t E z 1 4 14 _ 0.
2
< 1 Tim 2,5.
 682 D E CIV. D E I 18, 47 - 48
de Dei per Iesum Christum gratia proferuntur, possunt putari a Chri-
stianis esse confictae. Ideo nihil est firmius ad convincendos quosli-
bet alienos, si de hac re contenderint, nostrosque faciendos, si recte
sapuerint, quam ut divina praedicta de Christo ea proferantur, quae
in Iudaeorum codicibus scripta sunt; quibus avulsis de sedibus pro-
priis et propter hoc testimonium toto orbe dispersis Christi usque-
quaque crevit Ecclesia.
48. Haec domus Dei maioris est gloriae, quam fuerat illa prima
Maior est glo-
ria domus lignis et lapidibus ceterisque pretiosis rebus metallisque constructa.
huius quam
prioris. Non itaque Aggaei prophetia in templi illius instauratione completa
est. E x quo enim est instauratum, numquam ostenditur habuisse tan-
tam gloriam, quantam habuit tempore Salomonis; immo potius
ostenditur primum cessatione prophetiae fuisse domus illius glo­
riam diminutam, deinde ipsius gentis cladibus tantis usque ad ulti-
mum excidium, quod factum est a Romanis, sicut ea, quae supra sunt
199
commemorata testantur . Haec autem domus ad Novum pertinens
Testamentum tanto utique maioris est gloriae, quanto meliores sunt
200
lapides v i v i , quibus credentibus renovatisque construitur. Sed
ideo per instaurationem templi illius significata est, quia ipsa reno-
vatio illius aedificii significat eloquio prophetico alterum Testamen­
tum, quod appellatur Novum. Quod ergo Deus dixit per memoratum
201
prophetam: Et dabo pacem in loco isto , per significantem locum
ille, qui eo significatur, intellegendus est; ut, quia illo loco instaurato
significata est Ecclesia, quae fuerat aedificanda per Christum, nihil
aliud accipiatur, quod dictum est: Dabo pacem in loco isto, nisi: Dabo
PL611 pacem in loco, quem signifi/cat locus iste. Quoniam omnia significan-
tia videntur quodammodo earum rerum, quas significant, sustinere
personas; sicut dictum est ab Apostolo: Petra erat Christus , quo- 202
niam petra illa, de qua hoc dictum est, significabat utique Christum.
Maior est itaque gloria domus huius Novi Testamenti quam domus
prioris Veteris Testamenti, et tune apparebit maior, cum dedicabi-
203
tur. Tune enim veniet desideratus cunctis gentibus , sicut legitur in
eh
Hebraeo. N a m p r i m u s eius adventus nondum erat desideratus om­
nibus gentibus. Non enim quem deberent desiderare sciebant, i n
quem non crediderant. Tune etiam secundum Septuaginta interpre­
CC 647 tes (quia et ipse prophe/ticus sensus est) venient quae eleeta sunt Do­
mini de cunctis gentibus. Tune enim vere non venient nisi eleeta, de
quibus dicit Apostolus: Sicut elegit nos in ipso ante mundi constitu-
204
tionem . Ipse quippe Architectus, qui dixit: Multi vocati, pauci ve­
1 205
ro* eleeti , non de his, qui vocati sic venerunt, ut de convivio proi-
e h
prius M.
e i
autem M.
1 9 9
V . supra 18, 40.
2 0 0
C f . Pt 2, 5.
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 47 - 48 683
da se uvjere bilo koji tuđinci, ako se o tome spore, te da se pridobiju
za nas, ako ispravno umuju, nego iznijeti božanska proroštva o Kristu
koja su zapisana u židovskim knjigama; jer njihovim izgonom iz vlasti-
' tih staništa te raspršenošću po cijelome svijetu (a radi ovoga svjedoče­
nja) Kristova Crkva se i proširila po svim krajevima.
48. Veća je slava ovoga doma Božjeg nego što bješe onoga prvo­ Hagajevo proro­
štvo, u kojem
ga, sagrađena od drveta, dragoga kamenja, te ostalih skupocjenih reče kako će
1 buduća slava
stvari i kovina. Tako se Hagajevo proroštvo nije ispunilo u obnovi doma Božjeg
toga hrama. Ne može se naime pokazati da je ikada nakon obnove biti veća nego
bio tolike slave kolike u doba Salomona; dapače, pokazuje se kako što bijaše prvot­
no, nije se
je prvo prestankom proroštva umanjena slava toga doma, a zatim ispunilo u
obnovi hrama,
golemim stradanjima samoga naroda sve do konačnog razorenja, koje nego u Kristovoj
počiniše Rimljani kao što potkrepljuje ono što smo prije spomenuli. 2
Crkvi.
Dočim ovaj dom što pripada Novome zavjetu toliko je veće slave
koliko je bolje 'živo kamenje', jer je sagrađen od onih koji vjeruju i
koji su obnovljeni. A l i on je zbog toga označen obnovom onoga hra­
ma, jer sama obnova one građevine u proročkom izrijeku označuje
Drugi zavjet, koji se naziva Novi. Dakle, ono što Bog reče preko
3
spomenutoga proroka: »I na ovom ću mjestu dati mir« , pod označe­
nim mjestom treba shvatiti onoga koji se njime označuje. I stoga,
budući da se obnovom na tome mjestu označuje Crkva, koju će Krist
izgraditi, onda ništa drugo ne može značiti kad se kaže: »I na ovom
ću mjestu dati mir« nego: 'Dat ću mir na mjestu koje ovo mjesto
označuje.'
Budući da svi označitelji čini se nekako predočuju same one stvari
4
koje označuju; kao što apostol reče: »Stijena bijaše Krist« , jer je
stijena o kojoj to reče zaista označila Krista. I tako je veća slava
ovoga doma, Novoga zavjeta, negoli prijašnjeg doma, Staroga zavje­
ta, i bit će još veća kad se posveti. Tad će naime 'doći onaj kojega
5
žele svi narodi', kako stoji u hebrejskom. Jer prije njegov dolazak
još ne bijahu željeli svi narodi. Naime, još nisu poznavali onoga ko­
jega su trebali željeti; još ne uzvjerovaše u njega. A tada, prema Se-
damdesetorici prevoditelja (jer je i njihovo značenje proročko): »Doći
će one stvari koje je Gospodin izabrao od svih naroda.« Tada i neće
doći drugi nego oni izabrani, o kojima apostol kaže: »On nas u njemu
6
sebi izabra prije postanka svijeta.« Sam graditelj koji reče: »Mnogo
7
je zvanih, a malo izabranih« , pokazat će nam dom, ne sagrađen od
Hag 2,7.
V i d i O Božjoj državi, 18,45.
Hag 2,9.
1 Kor 10,4.
Hag 2,7.
£/1,4.
Mt 22,14.
 684 DE crv. D E I 18, 48 - 50
cerentur, sed de electis demonstraturus est aedificatam domum,
quae nullam ruinam deinceps formidabit. Nunc autem, quando et hi
replent ecclesias, quos tamquam in area ventilatio separabit, non ap-
paret tanta gloria domus huius, quanta tune apparebit, quando, qui-
squis ibi erit, semper erit.
49. In hoc ergo saeculo maligno, in his diebus malis, ubi per hu-
militatem praesentem futuram comparat Ecclesia celsitudinem et
timorum stimulis, dolorum tormentis, laborum molestiis, temptatio-
num periculis eruditur, sola spe gaudens, quando sanum gaudet,
multi reprobi miscentur bonis et utrique tamquam i n sagenam evan-
gelicam colliguntur et i n hoc mundo tamquam i n mari utrique inclu-
si retibus indiscrete natant, donec perveniatur ad litus, ubi mali se-
2 0 6
gregentur a bonis et in bonis tamquam i n templo suo sit Deus om­
207
nia in omnibus . Proinde voćem nunc agnoscimus eius impleri, qui
loquebatur i n Psalmo atque dicebat: Annuntiavi et locutus sum, mul-
208
tiplicati sunt super numerum . Hoc fit nunc, ex quo primum per os
praecursoris sui Ioannis, deinde per os proprium annuntiavit et locu­
tus est dicens: Agite paenitentiam, appropinquavit enim regnum cae-
209
lorum . Elegit discipulos, quos et Apostolos nominavit , humiliter
natos, inhonoratos, illetteratos, ut, quidquid magnum essent et face-
rent, ipse i n eis esset et faceret. Habuit inter eos unum, quo malo
utens bene et suae passionis impleret dispositum et Ecclesiae suae
tolerandorum malorum praeberet exemplum. Seminato, quantum
per eius oportebat praesentiam corporalem, saneto Evangelio passus
est, mortuus est, resurrexit, passione ostendens quid sustinere pro
veritate, resurrectione quid / sperare i n aeternitate debeamus, excep-
ta altitudine sacramenti, qua sanguis eius i n remissionem fusus est
peceatorum. Conversatus est i n terra quadraginta dies cum discipu-
lis suis atque ipsis videntibus ascendit in c a e l u m et post dies de­ 211
cem misit promissum Spiritum Sanctum ; cuius venientis in eos 212
qui / crediderant tune signum erat maximum et maxime necessa-
rium, ut unusquisque eorum linguis omnium gentium loqueretur; ita
significans unitatem catholicae Ecclesiae per omnes gentes futuram
ac sic linguis omnibus locuturam.
50. Deinde secundum illam prophetiam: Ex Sion lex prodiet et
213
verbum Domini ex Ierusalem , et secundum ipsius Domini Christi
praedicta, ubi post resurrectionem stupentibus eum discipulis suis
aperuit sensum, ut intellegerent Scripturas, et dixit eis, quoniam sic
2 0 6
Cf. Mt 13, 47-50.
2 0 7
1 Cor 15, 28.
2 0 8
Ps 39, 6.
2 0 9
Mt 3, 2; 4, 17.
210
C f . L c 6 , 13.
2 1 1
Cf. Aet 1,9.
2 1 2
Cf. Aet 2, 1-4.
2 1 3
Isa 2, 3.
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 48 - 50 685
8
onih koji iako pozvani dođoše takvi te bijahu izbačeni s gozbe , nego
od onih koji su izabrani, dom koji se nakon toga više neće plašiti
nikakve propasti. N u za sada, dok crkve ispunjavaju i oni koji će se
izdvojiti kao vijanjem na gumnu, slava ovoga doma ne pokazuje se
još onolikom kolika će biti kada tko god tu bude taj će biti i zauvijek.
49. Stoga u ovome opakome svijetu, u ovim zlim danima, Crkva O mješovitoj
se preko sadašnjeg poniženja sprema za buduću uzvišenost, a odgaja umnožbi Crkve,
pri čemu se na
se ubodima straha, mukama bola, nevoljama napora, pogibeljima ku­ ovome svijetu uz
šnja, radujući se jedino nadi, kad se zdravo raduje; i mnogi se odba- izabranike
nalaze i mnogi
čenici miješaju s dobrima i oboji se okupljaju kao u evanđeoskoj mre­ odbačenici.
1
ži , te u ovome svijetu kao u moru i jedni i drugi izmiješani plivaju
okruženi mrežama, dok se ne stigne do obale, gdje se zli odvajaju od
dobrih, i u dobrima kao u hramu svojem »bude Bog sve u svima«. 2
Stoga sada prepoznajemo kako su ispunjene riječi onoga koji je u
psalmu govorio i rekao: »Najavio sam i govorio; odveć ih je a da bi
3
se mogli nabrojiti.« To se sada i događa, otkada je Isus prvo progo­
vorio na usta svojega preteče Ivana, a zatim vlastitim ustima, govore­
210
ći: »Obratite se - jer se približilo kraljevstvo nebesko!« 4
Izabrao je učenike, koje je prozvao i apostolima, ljude skromna po­
drijetla, nečašćene i neučene, tako te što god veliko budu i učine, da
On to u njima i bude i učini. Među njima imaše jednoga, kojega je
zloga upotrijebio na dobro, da bi ispunio odredbu svoje muke i pružio
svojoj Crkvi primjer podnošenja zala. Posijavši sveto evanđelje (ko­
liko to trebaše po njegovoj tjelesnoj nazočnosti), trpio je, umro, us­
krsnuo, pokazujući mukom što treba podnijeti radi istine, a uskrsnu­
ćem čemu se treba nadati u vječnosti, a da ne govorimo o dubini
otajstva, kojom je krv svoju prolio za oproštenje grijeha. Proveo je
na zemlji četrdeset dana u društvu sa svojim učenicima i pred njiho­
vim je očima uzašao na nebo i nakon deset dana, kako je i obećao,
poslao je obećanoga Duha Svetoga; a onima koji vjerovahu najveći i
najnužniji znak njegova dolaska bijaše da svaki od njih govori jezi­
cima svih naroda; označujući time jedinstvo Crkve katoličke, koja će
postojati u svim narodima i govoriti tako svima jezicima.
50. Zatim, prema ovome proroštvu: »Jer će iz Siona zakon doći, O propovijeda­
1 nju evanđelja,
iz Jeruzalema riječ Gospodnja« ; te prema pretkazanju samoga Go­ što postade
spodina Krista, kad je nakon uskrsnuća zapanjenim svojim učenicima: slavnije i moćnije
po mukama
»Prosvijetlio razum da razumiju Pisma, te im reče: 'Tako stoji pisano svojih propovjed­
nika.
Mt 22,11-14.
Mt 13,47-50.
1 Kor 15,28.
Ps 40 (39), 5. (Prijevod prema latinskom predlošku).
Mt 3,2.
Iz 2,3.
 686 D E civ. DEI 18, 5 0 - 5 1 , 1
scriptum est, et sic oportebat Christum pati et resurgere a mortuis
tertio die et praedicari in nomine eius paenitentiam et remissionem
214
peccatorum per omnes gentes, inincipientibus ab Ierusalem , et ubi
rursus eis de adventu eius novissimo requirentibus respondit atque
el
ait: Non est vestrum scire tempora quae Pater posuit in sua potesta­
te; sed accipietis virtutem Spiritus Sancti supervenientem in vos, et
em
eritis mihi testes in Ierusalem et in totam ludaeam et Samariam et
215
usque in fines terrae , primum se ab Ierusalem diffudit Ecclesia, et
cum in Iudaea atque Samaria plurimi credidissent, et in alias gentes
itum est, eis annuntiantibus Evangelium, quos ipse, sicut luminaria,
et aptaverat verbo et accenderat Špiritu Sancto. Dixerat enim eis:
Nolite timere eos, qui corpus occidunt, animam autem non possunt
216
occidere . Qui ut frigidi timore non essent, igne caritatis ardebant.
Denique non solum per ipsos, qui eum et ante passionem et post
resurrectionem viderant et audierant, verum etiam post obitum eo­
rum per posteros eorum inter horrendas persecutiones et varios cru-
ciatus ac funera martyrum praedicatum est toto orbe Evangelium,
contestante Deo signis et ostentis et variis virtutibus et Spiritus
217
Sancti muneribus ; ut populi gentium credentes in eum, qui pro
eorum redemptione crucifixus est, Christiano amore venerarentur
sanguinem martyrum, quem diabolico furore fuderunt, ipsique re­
ges, quorum legibus vastabatur Ecclesia, ei nomini salubriter subde-
rentur, quod de terra crudeliter auferre conati sunt, et falsos deos
inciperent persequi, quorum causa cultores Dei veri fuerant antea
persecuti.
Inimicos habet 51. 1. Videns autem diabolus templa daemonum deseri et in no­
Ecclesia haere- men liberantis Mediatoris currere genus humanum, haereticos mo-
ticos...
PL613 vit, qui sub vocabulo chri/stiano doctrinae resisterent christianae,
CC 649 quasi possent indifferenter sine ulla correptione / haberi in civitate
Dei, sicut civitas confusionis indifferenter habuit philosophos inter
se diversa et adversa sentientes. Qui ergo in Ecclesia Christi morbi-
dum aliquid pravumque sapiunt, si correpti, ut sanum rectumque
sapiant, resistunt contumaciter suaque pestifera et mortifera dog-
mata emendare nolunt, sed defensare persistunt, haeretici fiunt et
foras exeuntes habentur in exercentibus inimicis. Etiam sic quippe
veris illis catholicis membris Christi malo suo prosunt, dum Deus
tn
utitur et malis bene et diligentibus eum omnia cooperatur in bo­
218
num . Inimici enim omnes Ecclesiae, quolibet errore caecentur vel
e l
vel momenta add. M.
e m
in tota Iudaea et Samaria M.
e n
cooperantur M.
2 1 4
L c 24, 46-47.
2 1 5
A c t 1, 7-8.
2 1 6
M t 10, 28.
217 cf M e 16 20
218 TD ~ , o 00'
K o m 8, 2 8 . • 2
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 50 - 51,1 687
da Krist mora trpjeti i treći dan uskrsnuti od mrtvih, da se u njegovo
ime mora propovijedati obraćenje i oproštenje grijeha po svim narodi­
2
ma, počevši od Jeruzalema'« ; pa opet kad ga upitaše o njegou po­
sljednjem dolasku, i on im reče: »Ne spada na vas da znate vrijeme i
priliku koje je Otac odredio svojom vlasti. A l i , primit ćete snagu
Duha Svetoga koji će sići na vas, pa ćete mi biti svjedoci u Jeruzale­
mu, u svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje.«
Crkva se prvo proširila od Jeruzalema, a kad uzvjerovaše mnogi u
Judeji i Samariji, stiglo se i drugim narodima, dok evanđelje navješći­
vahu oni koje je O n pripremio poput svjetiljaka svojom riječi i zapalio
Duhom Svetim. Rekao im je naime: »Ne bojte se onih koji ubijaju
4
tijelo, a duše ne mogu ubiti!« I kako ne bi bili mrzili od straha,
gorjeli su ognjem ljubavi. Napokon, evanđelje propovijedahu po cije­
lomu svijetu ne samo oni koji su ga viđali i slušali i prije muke i
nakon uskrsnuća nego i , nakon njihove smrti, njihovi sljedbenici po­
sred strahovitih progona, različitih stradanja i smrti mučenika, pri
čemu je Bog svjedočio znacima, pojavama i različitim činovima moći
te darima Duha Svetoga; kako bi puci naroda (koji vjeruju u njega
što je raspet radi njihova otkupljenja) kršćanskom ljubavlju štovali
krv mučenika, koju u đavolskome bijesu prolijevahu, te da bi se sami
kraljevi, prema čijim zakonima bijaše pustošena Crkva, spasonosno
podvrgnuli imenu onoga kojega okrutno nastojahu odstraniti sa zem­
lje, i da bi počeli progoniti lažne bogove, zbog kojih bijahu ranije
proganjani štovatelji pravoga Boga.
51. 1. Davo pak (videći napuštene hramove zloduha i kako se Kako je kato­
rod ljudski utječe imenu Posrednika, koji oslobađa) potakne krivo­ lička vjera
osnažena čak i
vjerce, koji se pod imenom kršćanskim usprotiviše kršćanskomu nau­ samim razmirica­
ma krivovjeraca.
ku, kao da bi se takvi mogli ravnodušno zadržavati bez ukora u gradu
1
Božjem, poput grada zbrke , što je ravnodušno zadržavao filozofe
koji imadijahu i međusobno različite i oprečne nazore. Tako i oni
koji u Kristovoj Crkvi misle štogod nezdravo i opako te, i ukoreni
kako bi mislili i zdravo i pravo, tvrdoglavo se opiru pa ne žele ispra­
viti svoje kugonosne i smrtonosne nauke, nego ih ustrajavaju braniti,
- ti postaju krivovjerci (haeretici) i napustivši Crkvu postaju neprijate­
ljima što služe stezi. Jer čak i tako onim istinskim katoličkim člano­
vima Kristovim ti koriste svojom zloćom, budući da se Bog i zlima na
dobro služi i »sve pridonosi dobru onih koji ga ljube.« Naime, svi 2
neprijatelji Crkve, kojom god zabludom zaslijepljeni ili zloćom izopa-
2 L ,45-47.
k 24
3
Dj 1,7.8.
4
Mt 10,28.
1
Misli se na Babilon; vidi O Božjoj državi, 16,4.
R ig^g^
m
 688 DECIV. DEI 18, 51,1-51,2
malitia depraventur, si accipiunt potestatem corporaliter affligendi,
exercent eius patientiam; si tantummodo male sentiendo adversan-
tur, exercent eius sapientiam; ut autem etiam inimici diligantur,
exercent eius benevolentiam aut etiam beneficentiam, sive suadibili
doctrina cum eis agatur sive terribili disciplina. Ac per hoc diabolus
princeps impiae civitatis adversus peregrinantem in hoc mundo civi­
tatem Dei vasa propria commovendo nihil ei nocere permittitur, cui
procul dubio et rebus prosperis consolatio, ut non frangatur adver-
sis, et rebus adversis exercitatio, ut non corrumpatur prosperis, per
divinam providentiam procuratur, atque ita temperatur utrumque
ab alterutro, ut in Psalmo illam voćem non aliunde agnoscamus exor-
tam: Secundum multitudinem dolorum meorum in corde meo conso-
219
lationes tuae iucundaverunt animam meam . Hine est et illud Apo­
220
stoli: Spe gaudentes, in tribulatione patientes .
... et malos 2.Nam et id, quod ait idem doctor: Quicumque volunt in Chri-
51.
eo 221
chnstianos. s t opj ( e persecutionem patiuntur
v ver6f , nullis putandum est
deesse posse temporibus. Quia et cum ab eis, qui foris sunt, non sae-
vientibus videtur esse tranquillitas et re vera est plurimumque con-
solationis affert, maxime infirmis: non tamen desunt, immo multi
sunt intus, qui corda pie viventium suis perditis moribus eruciant;
222
quoniam per eos blasphematur christianum et catholicum nomen ;
quod quanto est carius eis, qui volunt pie vivere in Christo, tanto
magis dolent, quod per malos intus positos fit, ut minus, quam pio-
rum mentes desiderant, diligatur. Ipsi quoque haeretici, cum cogi-
tantur habere nomen et sacramenta christiana et Scripturas et pro-
CC650 fessionem, magnum dolorem faciunt in cordibus piorum; / quia et
multi volentes esse Christiani propter eorum dissensiones haesitare
coguntur et multi maledici etiam in his inveniunt materiam blasphe-
PL 614 mandi Christianum no/men, quia et ipsi quoquo modo Christiani ap-
pellantur. His atque huiusmodi praviš moribus et erroribus homi­
num persecutionem patiuntur, qui volunt in Christo pie vivere, etiam
nullo infestante neque vexante corpus illorum. Patiuntur quippe
hane persecutionem non in corporibus, sed in cordibus. Unde illa vox
est: Secundum multitudinem dolorum meorum in corde meo. Non
enim ait: In corpore meo. Sed rursus quoniam cogitantur immutabi-
lia divina promissa, et quod ait Apostolus: Novit Dominus qui sunt
223
eius ) quos enim praescivit et praedestinavit conformes imaginis fi­
224
lii sui ; ex eis perire nullus potest; ideo sequitur in illo Psalmo:
Consolationes tuae iucundaverunt animam meam . Dolor autem ip­ 225
se, qui fit in cordibus piorum, quos persequuntur mores Christiano-
rum malorum sive falsorum, prodest dolentibus, quoniam de carita­
te descendit, qua eos perire nolunt nec impedire aliorum salutem.
patientur M .
2 1 9
Ps 93, 19.
2 2 0
Rom 12, 12.
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 51,1 - 51,2 689
čeni, steknu h ovlast da naude tjelesno, vježbaju njezinu strpljivost;
ako joj se opiru tek zlim mnijenjem, vježbaju njezinu mudrost; što
više, kako bi se čak i neprijatelji ljubili, takvi vježbaju i njezinu do­
brohotnost ih dobrotvornost: bilo da se s njima postupa uz uvjerljiv
nauk bilo u strogoj stezi.
Tako se đavlu, knezu bezbožnoga grada (koji upućuje svoje ratne
sprave protiv grada Božjega što hodočasti ovim svijetom) ne dopušta
da ovomu išta naškodi; naime, bez ikakve dvojbe, tome gradu Božja
promisao pruža utjehu blagostanja, da ga ne skrha nevolja, ah i stegu
nevolje, da ga ne izopači blagostanje; te tako jedno ublažuje drugim
da prepoznajemo kako odatle potječe riječ u psalmu: »Kad se skupe
mnoge tjeskobe u srcu mome, tvoje mi utjehe dušu vesele.« A tomu 3
je nalik i ona apostolska: »Nadom se veselite, u nevolji budite strplji­
vi.«4
2. I ne smije se misliti kako može biti vremena u kojem ne bi vrijedila
i ova izreka istog učitelja: »Svi koji hoće pobožno živjeti u Kristu
5
Isusu bit će progonjeni.« Jer, čak i kad oni koji su vani ne bijesne,
pa se čini da jest, i zaista je mir (što donosi utjehu mnogima, a Najviše
slabima), ipak ne da ih nema, nego su mnogi unutra, koji svojim
pogubnim običajima muče srca onih što pobožno žive; jer po takvima
se sramoti kršćansko i katoličko ime; i što je ono draže onima koji
žele pobožno živjeti u Kristu, to ovi više žale što se ono - zbog opakih
smještenih unutar Crkve - manje ljubi nego što žele umovi pobožni­
ka. Sami opet krivovjerci (budući da se misli kako posjeduju i kršćan­
sko ime i otajstva i Sveto pismo i vjeru) nanose veliki bol srcima
pobožnika, jer mnogi što žele postati kršćanima prisiljeni su oklijevati
zbog njihovih nesuglasica, dok opet mnogi klevetnici nalaze među
tima gradiva da sramote kršćansko ime, jer se i dotični krivovjerci,
pa i kako god, ipak nazivaju kršćanima. Zbog takvih i sličnih opakih
običaja i ljudskih zabluda trpe progone oni što žele pobožno živjeti u
Kristu, čak iako nitko ne zlostavlja i ne muči njihovo tijelo. Jer oni
te progone ne trpe u tijelima, nego u srcima. Otuda i onaj izrijek:
»Kad se skupe mnoge tjeskobe u srcu mojem.« Ne kaže, naime: ' U6
tijelu mojem.'
A h opet, budući da se božanska obećanja smatraju nepromjenjivima,
7
i apostol kaže: »Gospodin poznaje svoje«; i »jer koje je predvidio,
one je i predodredio da budu suobličeni slici njegova Sina«, nitko od
njih ne može propasti. Zbog toga psalam nastavlja: »Tvoje mi utjehe
dušu vesele.« Dočim sam bol koji nastaje u srcima pobožnika koje
progone običaji opakih ih lažnih kršćana koristi tima što žale, jer po­
tječe od ljubavi prema kojoj ne žele da dotičnici propadnu niti da
3
Ps 94 (93), 19.
4
Rim 12,12.
5
2 Tim 3,12.
6
Ps 94 (93), 19.
7
2 Tim 2,19.
8
Rim 8,29.
9
Ps 94 (93), 19.
 690 D E civ. DEI 18, 5 1 , 2 - 5 2 , 2
Denique magnae consolationes fiunt etiam de correctionibus eorum,
quae piorum animas tanta iucunditate perfundunt, quantis dolori-
ep
bus de sua perditione cruciaverant . Sic in hoc saeculo, in his die­
bus malis non solum a tempore corporalis praesentiae Christi et Apo-
stolorum eius, sed ab ipso Abel, quem primum iustum impius frater
occidit, et deinceps usque in huius saeculi finem inter persecutiones
mundi et consolationes Dei peregrinando procurrit Ecclesia.
Decem a roma- 52. 1. Proinde ne illud quidem temere puto esse dicendum sive
nis principibus credendum, quod nonnullis visum est vel videtur, non amplius Eccle-
sunt persecu­
siam passuram persecutiones usque ad tempus Antichristi, quam
tiones...
quot iam passa est, id est decem, ut undecima eademque novissima
sit ab Antichristo. Primam quippe computant a Nerone quae facta
est, secundam a Domitiano, a Traiano tertiam, quartam ab Antonino,
a Severo quintam, sextam a Maximino, a Decio septimam, octavam
a Valeriano, ab Aureliano nonam, decimam a Diocletiano et Maxi-
miano. Plagas enim Aegyptiorum, quoniam decem fuerunt, ante-
quam exire inde inciperet populus Dei, putant ad hunc intellectum
esse referendas, ut novissima Antichristi persecutio similis videatur
undecimae plagae, qua Aegyptii, dum hostiliter sequerentur He­
CC 651 braeos, in M a r i Rubro populo Dei per / siccum transeunte / perie-
PL615 226
runt . Sed ego illa re gesta in Aegypto istas persecutiones prophe-
tice significatas esse non arbitror; quamvis ab eis, qui hoc putant,
exquisite et ingeniose illa singula his singulis comparata videantur,
non prophetico Špiritu, sed coniectura mentis humanae, quae ali-
quando ad verum pervenit, aliquando fallitur.
... et aliae mul- 52. 2. Quid enim, qui hoc sentiunt, dicturi sunt de persecutione,
tae semper et qua ipse Dominus crucifixus est? in quo eam numero posituri? Si
ubique.
autem hac excepta existimant computandum, tamquam illae nume-
randae sint, quae ad corpus pertinent, non qua ipsum caput est ap-
petitum et occisum: quid agent de illa, quae, posteaquam Christus
ascendit in caelum, Ierosolymis facta est, ubi beatus Stephanus lapi-
227
datus est , ubi Iacobus frater Ioannis gladio trucidatus, ubi aposto­
lus Petrus ut occideretur inclusus et per angelum liberatus, ubi fuga-
228
ti atque dispersi de Ierosolymis fratres , ubi Saulus, qui postea
Paulus apostolus factus est, vastabat Ecclesiam, ubi ipse quoque iam
fidem, quam persequebatur, evangelizans, qualia faciebat, est pas-
sus, sive per Iudaeam sive per alias gentes, quacumque Christum
ferventissimus praedicabat? Cur ergo eis a Nerone videtur ordien-
E Severa nisu bili progonitelji kršćana, ali je Maksimin Tračanin 235. izmijenio politiku
P cruciaverunt M.
2 2 6
C f . E x 14; cf. P A O L U S OROSIUS, Hist. 7, 27.
2 2 7
C f . A c t 7, 58 - 8, 2.
2 2 8
C f . A c t 12, lss.
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 51,2 - 52,2 691
spriječe spas ostalima. Napokon, goleme utjehe pružaju njihova po­
pravljanja, koje duše pobožnika prelijevaju onolikom radošću kolikim
su se mukama mučili prije zbog njihova propadanja.
Takav je put kojim Crkva napreduje na hodočašću ovim svijetom, u
ovim zlim danima, ne samo od vremena tjelesne nazočnosti Kristove
i njegovih apostola nego od samoga Abela, kojega je prvog praved­
nika ubio bezbožni brat, i dalje sve do konca ovoga vijeka, između
progona svijeta i utjeha Božjih.
52. 1. Stoga ne mislim, kako treba na prečac govoriti ili vjerovati Treba li vjerova­
(kao što se nekima činilo i l i se još čini) da Crkva više neće trpjeti ti, kao što neki
misle, da pošto
progone, osim onih deset koje je već pretrpjela, i to sve do doba se ispunilo deset
1 prošlih progona,
Antikrista, kad će od njega doživjeti i jedanaesti progon. Računaju više ih neće biti
kako prvi progon bijaše za Nerona, drugi za Domicijanove vladavine, osim onoga
jedanaestoga,
treći za Trajana, četvrti za Antonina, peti za Severa, šesti za Maksi- koji će biti n
mina, sedmi za Decija, osmi za Valerijana, deveti za Aurelijana, a doba Antikrista.
deseti za Dioklecijana i Maksimijana. Naime, one nevolje Egipćana
(kojih bijaše deset prije negoli je započeo izlazak Božjeg naroda) mi­
sle kako treba protumačiti da znače kao da posljednji Antikristov
progon odgovara jedanaestoj nevolji, u kojoj su Egipćani, dok su ne­
prijateljski progonili Hebreje, izginuli u Crvenome moru, a narod Bo­
žji je prešao suhom zemljom. N u ne mislim kako ti događaji iz Egipta
naznačiše proročki ove progone, iako su oni koji tako misle izvan­
redno i domišljato usporedili jedne pojedinosti s drugima, samo ne u
proročkome duhu, nego nagađanjem ljudskoga uma, kojim se katkad
stiže do istine, a katkad se promaši.
2. Naime, što će oni koji tako misle reći o progonu u kojem je raspet
sam Gospodin? U koji će ga broj smjestiti? A k o pak mniju kako taj
primjer ne treba uračunavati (prema načelu da treba ubrojiti samo
one progone što se tiču tijela, a ne i ovaj pri kojem je glava napadnuta
i ubijena), što će s onim progonom do kojega dođe u Jeruzalemu
pošto Krist bijaše uzašao na nebo, kad je blaženi Stjepan kamenovan,
kad je Jakov, brat Ivanov, mačem isječen, kad je apostol Petar zato­
čen da bi bio ubijen, a anđeo ga je izbavio, kad su braća morala
pobjeći iz Jeruzalema i raspršiti se, kad je Savao (koji poslije postade
apostol Pavao) pustošio Crkvu, a poslije je i sam - propovijedajući
vjeru koju proganjaše - pretrpio isto što je činio, i u Judeji i među
ostalim narodima, gdje god je najvatrenije propovijedao Krista? Za-
1
Misao o deset progona susreće se prvo u Orozija (7,11). Kršćani su proganjani
kao članovi nedopuštene sljedbe (a ne religio Učita), i što su odbijali štovati Cara; takvi
su progoni bili obično mjestimični i prolazni. Neronov napadaj na njih (64) uglavnom je
ograničen na R i m , gdje su proganjani zbog požara; Otkrivenje govori o progonima iz
doba Domicijana (81-96), jer su odbijali štovati Cara kao boga. Trajan, Antonin i dvojica
snošljivosti Aleksandra Severa. Prve opće progone naredio je Decije (251); Valerijan je
uglavnom progonio svećenike i vjerske uglednike; Aurelijan nije dirao u crkvu; Diokleci­
jan bijaše tolerantan do 303, kad je naredio rušenje crkava i spaljivanje Svetog pisma;
nakon toga uslijediše krvoprolića, uglavnom zbog Galerija i Maksimijana, što se nastavilo
i nakon Dioklecijanova odstupa s prijestolja (305), osobito u Siriji pod Maksiminom D a -
jom. Kršćani su pretpostavljali kako su samo opaki carevi bili i progonitelji.
 692 D E CIV. D E I 18, 52,2 - 53,1
dum, cum ad Neronis tempora inter atrocissimas persecutiones, de
quibus nimis longum est cuncta dicere, Ecclesia crescendo pervene-
rit? Quod si a regibus factas persecutiones in numero existimant es­
se debere: rex fuit Herodes, qui etiam post ascensum Domini gravis-
simam fecit. Deinde quid respondent etiam de Iuliano, quem non nu-
merant i n decem? A n ipse non est Ecclesiam persecutus, qui Chri-
stianos liberales litteras docere ac discere vetuit? Sub quo Valenti-
nianus maior, qui post eum tertius imperator fuit, fidei christianae
confessor exstitit militiaque privatus est; ut omittam quae apud An-
tiochiam facere coeperat, nisi unius fidelissimi et constantissimi iu-
venis, qui multis, ut torquerentur, apprehensis per totum diem pri­
mus est tortus, inter ungulas cruciatusque psallentis libertatem at-
que hilaritatem miratus horruisset et in ceteris deformius erubesce-
PL616 re timuisset. Postremo nostra memoria Valens, supradicti / Valenti-
niani frater, Arianus, nonne magna persecutione per Orientis partes
catholicam vastavit Ecclesiam? Quale est autem, non considerare
Ecclesiam per totum mundum fructificantem atque crescentem pos­
se i n aliquibus gentibus persecutionem pati a regibus, et quando in
aliis non patitur? Nisi forte non est persecutio computanda, quando
rex Gothorum i n ipsa Gothia persecutus est Christianos crudelitate
cc 652 mirabili, cum i b i non essent nisi catholici, quorum / plurimi marty-
rio coronati sunt, sicut a quibusdam fratribus, qui tune illic pueri
fuerant et se ista vidisse incunetanter recordabantur, audivimus?
Quid modo in Perside? Nonne ita in Christianos ferbuit persecutio (si
tamen iam quievit), ut fugientes inde nonnulli usque ad Romana op-
pida pervenerint? Haec atque huiusmodi mihi cogitanti non videtur
esse definiendus numerus persecutionum, quibus exerceri oportet
Ecclesiam. Sed rursus affirmare aliquas futuras a regibus praeter
illam novissimam, de qua nullus ambigit Christianus, non minoris
est temeritatis. Itaque hoc in medio relinquimus neutram partem
quaestionis huius astruentes sive destruentes, sed tantummodo ab
affirmandi quodlibet horum audaci praesumptione revocantes.
ignota est ulti- 53. 1. Illam sane novissimam persecutionem, quae ab Antichristo
ma persecutio. futura est, praesentia sua extinguet ipse Iesus. Sic enim scriptum
est, quod eum interficiet špiritu oris sui et evacuabit illuminatione
229
praesentiae suae . H i c quaeri solet: Quando istud erit? Importune
omnino. S i enim hoc nobis nosse prodesset, a quo melius quam ab
ipso Deo magistro interrogantibus discipulis diceretur? Non enim
siluerunt inde apud eum, sed a praesente quaesierunt dicentes: Do­
mine, si hoc tempore repraesentabis eq
regnum Israel? At ille: Non est,
inquit, vestrum scire tempora, quae Pater posuit in sua potestate . 230
e q
repraesentabis] praesentaberis, et quando M.
2 2 9
2 Thess 2, 8.
2 3 0
Aet 1,6-7.
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 52,2 - 53,1 693
što i m se čini kako treba početi od Nerona, kad je Crkva u svojem
rastu došla do Neronova doba među najokrutnijim progonima, koje
bi bilo odveć dugo nabrajati u cijelosti? A k o pak misle kako treba
2
ubrajati samo progone koje počiniše kraljevi; kralj bijaše Herod koji
je i priredio najteži progon nakon Gospodinova uzašašća. A zatim,
što l i će odgovoriti o Julijanu, kojega ne ubrajaju među desetoricu?
Zar Crkvu nije progonio i on, koji kršćanima branjaše naučavati i
učiti slobodna umijeća? Z a njegove vladavine, Valentinijan stariji,
koji bijaše treći car nakon njega, kao ispovjednik kršćanske vjere, bio
je lišen vojnog zapovjedništva; a da propustim ono što bijaše počeo
činiti kod Antiohije, pa bi i učinio, da nije bilo onog najvjernijeg i
3
najpostojanijeg mladića (kad mnogi bijahu utamničeni, kako bi ih
mučili), koji je prvi mučen cijeli dan, ali ipak, i izranjen i izmučen,
nastavio pjevati svete pjesme, te je cara zapanjilo i začudilo njegovo
nepomućeno raspoloženje, i prepao se da ne doživi još veću sramotu
nastavi l i tako i s ostalima. I napokon, nije li još za našega pamćenja,
brat gorespomenutog Valentinijana Arijan velikim progonom opusto­
šio katoličku Crkvu na Istoku? Kakav l i je previđaj ne smatrati da
Crkva (koja rađa plodom i širi se po cijelome svijetu) može među
jednim narodima trpiti progone od kraljeva, i kad u drugima ne trpi?
Ukoliko možda ne treba smatrati progonom kad je kralj Gota u samoj
4
Gotiji začudnom okrutnošću progonio kršćane (iako ondje i ne bijaše
drugih osim katolika), od kojih su mnogi ovjenčani mučeništvom, kao
što smo slušali od nekolicine braće koji tu tada bijahu dječaci i nepo­
mućeno su se sjećali kako su te stvari vidjeli? I što je s onim nedavnim
5
događajima u Perziji ? Zar progon kršćana ne bijaše tako žestok (ako
se uopće još smirio) da su neki od izbjeglica stigli čak u rimske grado­
ve? K a d razmislim o tima i sličnim događajima, ne čini mi se kako
treba ograničiti broj progona kojima se Crkva mora iskušavati. A l i
opet, ništa manje nije brzopleto tvrditi kako će biti i drugih progona
od kraljeva, osim onoga posljednjeg, o kojem ne dvoji ni jedan kršća­
nin. I tako ovo ostavljamo neodređenim, niti podupirući niti odbacu­
jući ni jednu stranu pitanja, upozorivši samo protiv presmione izjave
u bilo kojem smjeru.
53. 1. Onaj pak posljednji progon, koji će poduzeti Antikrist, O vremenu
ukinut će sam Isus svojom prisutnošću. Pisano je, naime, da će njega posljednjega
progona, koje
»ubiti dahom usta svojih i uništit će ga sjajem svoje prisutnosti.« T u nije otkriveno ni
jednomu čovje­
se običava pitati: a kad će to biti? N u pitanje je u cijelosti neumjesno. ku.
Jer kad bi nam koristilo znati to, tko bi bolje rekao od samoga Boga
učitelja, kad su ga učenici pitali? Jer oni mu toga ne prešutješe, nego
su pitali njega nazočnoga, govoreći: »'Gospodine, hoćeš l i sada obno­
viti kraljevstvo u Izraelu?' - 'Ne spada na vas - odgovori i m - da
Herod Agripa (41).
Teodor, prema Sokratu (Hist. Eccl. 1,36).
Kralj Atamanzije, godina 370. (Orozije, 6,32).
Godina 420., za vladavine Izdigerda.
2 Sol 2,8. (Prijevod prema lat. predlošku).
 694 D E CIV. D E I 18, 53,1 - 53,2
Non utique illi de hora vel die vel anno, sed de tempore interrogave-
rant, quando istud accepere responsum. Frustra igitur annos, qui
remanent huic saeculo, computare ac definire conamur, cum hoc sci-
PL617 re non / esse nostrum ex ore Veritatis audiamus; quos tamen alii
quadringentos, alii quingentos, alii etiam mille ab ascensione Domini
usque ad eius ultimum adventum compleri posse dixerunt. Quemad-
modum autem quisque eorum astruat opinionem suam, longum est
demonstrare et non necessarium. Coniecturis quippe utuntur huma-
nis, non ab eis aliquid certum de Scripturae canonicae auctoritate
profertur. Omnium vero de hac re calculan tium digitos resolvit et
quiescere iubet ille, qui dicit: Non est vestrum scire tempora, quae
Pater posuit in sua potestate.
Dicunt Petrum 53. 2. Sed haec quia evangelica sententia est, mirum non est non
maleficia fecis­ ea repressos fuisse deorum multorum falsorumque cultores, / quo-
se pro nominis
Christi cultu. minus fingerent daemonum responsis, quos tamquam deos colunt,
definitum esse quanto tempore mansura esset religio christiana.
Cum enim viderent nec tot tantisque persecutionibus eam potuisse
consumi, sed his potius mira incrementa sumpsisse, excogitaverunt
nescio quos versus graecos tamquam consulenti cuidam divino ora-
culo effusos, ubi Christum quidem ab huius tamquam sacrilegii cri-
er
mine faciunt innocentem, Petrum autem maleficia fecisse subiun-
gunt, ut coleretur Christi nomen per trecentos sexaginta quinque an­
nos, deinde completo memorato numero annorum sine mora sume-
ret finem. O hominum corda doctorum! O ingenia litterata digna cre-
dere ista de Christo, quae credere non vultis in Christum, quod eius
discipulus Petrus ab eo magicas artes non didicerit, sed, ipso inno-
cente, tamen eius maleficus fuerit nomenque illius quam suum coli
maluerit magicis artibus suis, magnis laboribus et periculis suis, po-
stremo etiam effusione sanguinis sui! S i Petrus maleficus fecit, ut
Christum sic diligeret mundus, quid fecit innocens Christus, ut eum
sic diligeret Petrus? Respondeant igitur ipsi sibi et si possunt intel-
legant illa superna gratia factum esse, ut propter aeternam vitam
Christum diligeret mundus, qua gratia factum est, ut et propter ae­
ternam vitam ab illo accipiendam et usque ad temporariam mortem
pro illo patiendam Christum diligeret Petrus. Deinde isti dii qui sunt,
qui possunt ista praedicere nec possunt avertere, ita succumbentes
uni malefico et uni sceleri magico, quo puer, ut dicunt, anniculus
occisus et dilaniatus et ritu nefario sepultus est, ut sectam sibi ad-
PL618 versariam tam prolixo tempore convalescere, tot tantarum / que per-
es
secutionum horrendas crudelitates n o n resistendo, sed patiendo
malefidis M.
et antepon. M.
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 53,1 - 53,2 695
2
znate vrijeme koje je Otac odredio svojom vlasti.'« Dakle, oni i nisu
pitali o satu, danu ili godini, nego o vremenu, kad su dobili taj odgo­
vor. Stoga uzalud pokušavamo izračunati i odrediti godine što preo-
staju ovome svijetu, kad iz usta Istine, čujemo kako ne spada na nas
da to znamo; pa ipak su neki govorili kako može proći četiri stotine,
drugi pet stotina, a treći i tisuću godina od uzašašća Gospodinova do
njegova posljednjeg dolaska. Predugo je i nepotrebno pokazivati kako
svaki od njih potkrepljuje svoje mnijenje. U stvari, oni se služe ljud­
skim nagađanjima i ne navode ništa određeno na temelju učenja ka­
nonskog Pisma. Zapravo tima koji o toj stvari računaju naredio je
3
nek odmrse i smire svoje prste onaj koji kaže: »Ne spada na vas da
znate vrijeme koje je Otac odredio svojom vlasti.«
2. N u budući da je to evanđeoska izjava, ne treba se čuditi što ona
nije obuzdala štovatelje mnogih lažnih bogova da i dalje izmišljaju
nekakve odgovore zloduha (koje inače štuju kao bogove) a prema
kojima je određeno koliko će još vremena trajati kršćanska vjera.
Pošto su uvidjeli kako ni nakon tolikih i takvih progona ona se nije
mogla uništiti, nego je zbog njih još čudesno porasla, izmisliše neka­
kve grčke stihove, koji su izbili kao božansko proroštvo u odgovor na
nečije pitanje; tu oni, istina, ne opterećuju Kristovu nedužnost takvim
svetogrđem, nego tvrde kako se Petar poslužio vradžbinama, da bi se
Kristovo ime štovalo tri stotine šezdeset i pet godina, a zatim - kad
se ispuni spomenuti broj - da bi odjednom prestalo.
O kakvih l i srca učenih ljudi! O obrazovanih l i umnika, što su spo­
sobni vjerovati takvo što o Kristu, dok nećete da vjerujete u samoga
Krista! Vjeruju, dakle, kako njegov učenik Petar nije u njega naučio
vračka umijeća, ali ipak, iako je sam učitelj nedužan, učenik mu bi­
jaše vračar, koji je doduše više volio da se štuje učiteljevo negoli nje­
govo vlastito ime vračkim umijećima, i to uz goleme napore i pogibe­
lji po sebe sama, te napokon i uz prolijevanje vlastite krvi! A k o je
vračar Petar učinio da svijet toliko ljubi Krista, što li je nedužni Krist
učinio da ga toliko ljubi Petar? Stoga, neka odgovore sebi samima i ,
ako mogu, neka shvate kako se po onoj višnjoj milosti dogodilo da
svijet uzljubi Krista zbog vječnog života, i kako je po toj milosti i
zbog vječnoga života (što će ga od njega primiti) i Petar uzljubio K r i ­
sta, sve dotle da za njega pretrpi i vremenitu smrt. I zatim, kakvi su
ti bogovi koji takve stvari mogu proreci ali ih ne mogu odvratiti, pod-
liježući tako jednomu vračaru i jednom vračkom zločinu (pri čemu je,
kako kažu, jednogodišnji dječačić zaklan, isječen i pokopan ukletim
obredom), tako te dopuste sebi oprečnoj sljedbi da se oporavi na
toliko dugo vremena, i da nadživi užasne okrutnosti takvih i tolikih
progona ne opiranjem, nego strpljenjem, pa se čak razvije i do toga
2
Dj 1,6,7.
Brojanje na prste u starini bijaše veoma zamršen i mučan posao.
 696 D E CIV. D E I 18, 53,2 - 54,1
superare et ad suorum simulacrorum templorum, sacrorum oraculo-
rum eversionem pervenire permitterent? Quis postremo est deus,
non noster utique, sed ipsorum, qui vel illectus tanto scelere vel im-
pulsus est ista praestare? Non enim alicui daemoni, sed deo dicunt
illi versus haec Petrum arte magica definisse. Talem deum habent,
qui Christum non habent.
christi nomi- 54.1. Haec atque huiusmodi multa colligerem, si nondum annus
nis cultus ma- jp transisset, quem divinatio ficta promisit et decepta vanitas cre-
leficmm exclu-
S e
*. , ^ . . _ . . .
o 1
ait. didit. Cum vero, ex quo nommis Christi cultus per eius in carne prae-
cc 654 sentiam et per Apostolos institutus est, ante / aliquot annos anni tre­
et
centi sexaginta quinque completi sunt , quid aliud quaerimus, unde
ista falsitas refellatur? Ut enim i n Christi nativitate huius rei non
ponamus initium, quia infans et puer discipulos non habebat, tamen
quando habere coepit, procul dubio tune innotuit per eius corpora-
lem praesentiam doctrina et religio christiana, i d est, posteaquam in
fluvio Iordane ministerio Ioannis est baptizatus. Propter hoc enim de
illo prophetia illa praecesserat: Dominabitur a mari usque ad mare
et a flumine usque ad terminos orbis terrae . Sed quoniam, priu-
squam passus esset et resurrexisset a mortuis, non dum fides omni­
bus fuerat definita (in resurrectione quippe Christi definita est, nam
sic apostolus Paulus Atheniensibus loquitur dicens: Iam nunc annun-
tiat hominibus omnes ubique agere paenitentiam, eo quod statuit
en
diem iudicare orbem in aequitate in viro quo definivit fidem omni­
232
bus resuscitans illum a mortuis ): melius in hac quaestione solven-
da inde initium sumimus; praesertim quia tune datus est etiam Spi­
ritus Sanctus, sicut eum dari post resurrectionem Christi oportebat
in ea civitate, ex qua debuit incipere lex secunda, hoc est Testamen­
tum Novum. Prima enim fuit ex monte Sina per Moysen, quod Testa­
mentum vocatur Vetus. De hac autem, quae per Christum danda
erat, praedictum est: Ex Sion lex prodiet et verbum Domini ex Ieru­
233
salem . Unde et ipse per omnes gentes dixit praedicari oportere in
nomine suo paenitentiam, sed tamen incipientibus ab Ierusalem .
Ibi ergo exorsus est huius nominis cultus, ut in Iesum Christum, qui
crucifixus fuerat et resurrexerat, crederetur. Ibi haec fides tam insi-
gnibus initiis incanduit, ut aliquot hominum milia in Christi nomen
235
mirabili alacritate conversa venditis suis rebus, ut egenis distri-
236
buerentur , proposito saneto et ardentissima caritate ad pauperta-
tem voluntariam pervenirent atque inter f rementes et sanguinem si-
tientes Iudaeos se usque ad mortem pro veritate certare non armata
e t
sint M.
e u
in add. M.
2 3 1
Ps 71, 8.
*2 A e t 17, 30-31.
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 53,2 - 54,1 697
da im obara vlastite kipove, hramove, obrede i proroštva? Napokon,
koji bog - zacijelo: naš ne, nego njihov - bijaše takvim zločinom i l i
naveden i l i nagnan da pruži takav ishod? Naime, u onim stihovima
kažu kako je Petar onaj broj odredio ne preko nekakva zloduha, nego
preko boga. A takvoga boga i imaju oni koji Krista nemaju.
54. 1. Mogao bih prikupiti mnoge takve i slične dokaze, da već o najglupljoj
. . nije prošla ta godina koju je obećalo izmišljeno proročanstvo i u koju j^ mSsiiše
0
je povjerovala obmanuta ludost. N u budući da se već prije nekoliko kako kršćanska
godina navršilo trista šezdeset i pet godina otkad je ustanovljeno što- vJ^^S t m j a t l
vanje Kristova imena i po njegovoj prisutnosti u puti i po njegovim stotine šezdeset i
p e t g o d m a
apostolima, zar trebamo tražiti kakav drugi dokaz kako bismo odba-
cili tu laž? Početak toga ne trebamo stavljati u doba Kristova rođenja,
jer kao dijete i dječak O n ne imadijaše učenika, pa ipak otkad ih je
počeo imati, nedvojbeno otad su se nauk i vjera kršćanska razglasili
po njegovoj tjelesnoj nazočnosti, to jest, pošto ga Ivan vršeći službu
bijaše krstio u rijeci Jordanu. Zbog toga i ono glasovito proroštvo o
231
njemu, koje je izrečeno mnogo prije: »I vladat će od mora do mora,
1
i od Rijeke do granica svijeta.« A l i budući da, prije nego što je pre­
trpio muku i uskrsnuo od mrtvih, vjera još ne bijaše određena svima
(naime: zaista je određena u Kristovu uskrsnuću, jer govoreći Atenja­
nima apostol Pavao kaže: »A sada Bog poručuje ljudima da se svi i
svagdje obrate, jer je odredio dan kada će suditi svijetu po pravdi, po
2
čovjeku u kojem odredi vjeru svima, uskrisivši ga od mrtvih«) , bolje
je da odatle određujemo početak rješavajući ovo pitanje; osobito jer
je tada dan i D u h Sveti, kao što ga je i trebalo dati nakon Kristova
uskrsnuća u onome gradu iz kojega je imao poteći drugi zakon, to
jest Novi zavjet. Prvi zakon je naime dan Mojsiju na Gori Sinaju, i
naziva se Starim zavjetom. Dočim o ovome, koji će biti dan po K r i ­
stu, bijaše unaprijed rečeno: »Jer će iz Siona Zakon doći, iz Jeruza­
3
lema riječ Gospodnja.« Stoga i sam reče da se u njegovo ime svim
2 3 4
narodima mora propovijedati obraćenje, počevši od Jeruzalema. D a ­ 4
kle, tu je počelo štovanje njegova imena, kako bi se vjerovalo u Isusa
Krista, koji je bio raspet i uskrsnuo. Tu se ta vjera bijaše razbuktala
u tako znatnim počecima da je nekoliko tisuća ljudi obraćeno u K r i ­
stovo ime u zadivljujućoj brzini; i rasprodavši svoju imovinu kako bi
se razdijelila siromašnima, odlučili su se za svojevoljno siromaštvo
svetom odlukom i najvatrenijom ljubavlju, i pripremili se - među raz-
bješnjelim i krvožednim Židovima - da se sve do smrti bore za istinu.
1
Ps 72 (71), č
3 Dj 17.30.31.
2
ft £
4 . 4 7
698 DE civ. DEI 18, 54,1 - 54,2 O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 54,1 699

potentia, sed potentiore patientia praepararent. Hoc si nullis magicis
artibus factum est, cur credere dubitant eadem virtute divina per
totum mundum id fieri potuisse, qua hoc factum est? S i autem ut
Ierosolvmis sic ad cultum nominis Christi accenderetur tanta homi­
num multitudo, quae illum in cruce vel fixerat prensum vel riserat
fixum, iam maleficium illud fece/rat Petrus, ex ipso anno quaeren-
dum est, quando trecenti sexaginta quinque completi sint. Mortuus
est ergo Christus duobus Geminis consulibus octavum kalendas apri-
ev ez
l i s . Resurrexit tertio die, sicut Apostoli suis etiam sensibus pro-
237
baverunt . Deinde post quadraginta dies ascendit in caelum ; post
decem dies, id est quinquagesimo post suam resurrectionem die, mi-
239
sit Spiritum Sanctum . Tune tria milia hominum Apostolis eum
240
praedicantibus crediderunt . Tune itaque nominis illius cultus
exorsus est, sicut nos credimus et veritas habet, efficacia Spiritus
Sancti; sicut autem finxit vanitas impia vel putavit, magicis artibus
Petri. Paulo post etiam signo mirabili facto, quando ad verbum ip­
sius Petri quidam mendicus ab utero matris ita claudus, ut ab aliis
portaretur et ad portam templi, ubi stipem peteret, poneretur, in
fa 241
nomine lesu Christi salvus exiluit , quinque hominum milia cre­
24Z
diderunt ; ac deinde aliis atque aliis accessibus credentium crevit
Ecclesia. Ac per hoc colligitur etiam dies, ex quo annus ipse sumpsit
initium, scilicet quando missus est Spiritus Sanctus, id est per idus
maias. Numeratis proinde consulibus trecenti sexaginta quinque an­
ni reperiuntur impleti per easdem idus consulatu Honorii et Euty-
ehiani. Porro sequenti anno, consule Mallio Theodoro, quando iam
secundum illud oraculum daemonum aut f igmentum hominum nulla
esse debuit religio christiana, quid per alias terrarum partes forsitan
factum sit, non fuit necesse perquirere; interim, quod scimus, in ci­
vitate notis sima et eminentissima Carthagine Africae Gaudentius et
Iovius comites imperatoris Honorii quarto decimo kalendas aprilis
falsorum deorum templa everterunt et simulacra fregerunt. E x quo
usque ad hoc tempus per triginta ferme annos quis non videat quan-
tum creverit cultus nominis Christi, praesertim postea quam multi
eorum Christiani facti sunt, qui tamquam vera illa divinatione revo-
cabantur a fide eamque completo eodem numero annorum inanem
ne oružanom moći, nego moćnijom strpljivošću. A k o to nije postig­
nuto nikakvim vračkim umijećima, zašto oklijevaju povjerovati da se
moglo učiniti istom božanskom moći i u cijelome svijetu?
A k o je pak Petar već bio izveo svoje vradžbine, tako te se u Jeruza­
lemu golemo mnoštvo ljudi zapalilo štovanjem prema Isusu Kristu
(onih koji ga uhićena ili raspeše na križ ili mu se raspetomu rugahu),
od te godine treba započeti istraživanje kad su ispunjene onih tri sto­
tine šezdeset i pet godina. Naime, Krist je umro za konzulovanja dvo­
5
238 jice Gemini, dvadeset i petoga ožujka. Uskrsnuo je trećega dana,
kako se osvjedočiše apostoli samim svojim sjetilima. Zatim je nakon
četrdeset dana uzašao na nebo; poslije deset dana, to jest pedesetoga
dana iza dana svojeg uskrsnuća, poslao je Duha Svetoga. Tada je tri
tisuće ljudi uzvjerovalo, dok su apostoli propovijedali o njemu. I tako
je tada započelo štovanje njegova imena - kako mi vjerujemo i kako
je po istini i djelovanjem Duha Svetoga; dočim kako je to izmislila ili
smislila bezbožna ispraznost - do toga je došlo po Petrovu vračkom
umijeću. Nešto malo nakon toga pet tisuća ljudi je vjerovalo pošto je
učinjeno čudo, kad je neki prosjak što još od utrobe materine bijaše
tako hrom te su ga drugi nosili do hramskih vrata, na Petrovu riječ u
6
ime Isusa Krista, ozdravio i skočio ; i poslije toga je Crkva rasla sve
većim pristupima vjernika.
Tako je izračunan čak i dan od kojega je počela ta godina, naime kad
je poslan D u h Sveti, to jest u majske Ide (ili 15. svibnja). Brojeći od
tada konzule, tri stotine šezdeset i pet godina se navršavaju u istim
7
Idama za konzulata Honorija i Eutihijana. Zatim, slijedeće godine,
za konzula Malija Teodora, kad prema onome proroštvu zloduha i l i
izmišljotini ljudi nije više trebalo biti nikakve kršćanske vjere, znamo
kako u Kartagi, najpoznatijem i najistaknutijem gradu Afrike (a ne
bijaše ni potrebno posebno istraživati što se moglo dogoditi u ostalim
područjima), Gaudencije i Jovije, službenici cara Honorija, četrnae­
stog dana prije aprilskih kalendi (ili 19. ožujka) razrušiše hramove
lažnih bogova i porazbijaše njihove kipove. I tko ne bi vidio koliko
je poraslo štovanje imena Kristova za gotovo trideset godina od tada
8
do ovoga vremena , osobito pošto kršćanima postadoše mnogi koji
bijahu odgovarani od vjere tim tobože istinskim proročanstvom, koje
- kad je taj broj godina navršen - uvidješe koliko je isprazno i smije-

octavo kalendas aprilis M.

tertia M.
exsilivit M.

U tome nadnevku Augustin se slaže s Tertulijanom i Laktancijem. To odgovara

2 3 7
Cf. Lc 24, 39-43. godini 29. naše ere.
6
2 3 8
Cf. Mc 16, 19; Act 1,9. Dj 3,1-8; 4,4.
7
2 3 9
Cf. Act 2, 2 ss. To jest 15. svibnja godine 398. Zapravo točan račun dao bi broj 394.
8
2 4 0
Cf. Act 2,41. Prema tome navodu X V I I I knjiga djela O Božjoj državi bila bi napisana negdje
2 4 1 oko 429. A l i Augustin je umro 430. Pretpostavlja se da je cijelo djelo dovršeno 426.
Cf. Act 3, 6 ss. Računamo li 30 godina od navršenja te 365-e u 394., Augustin je pisao 424, što se čini
2 4 2
Cf. Act 4, 6. vjerojatnijim.
 700 D E CIV. D E I 18, 54,1
ridendamque vide runt? Nos ergo, qui sumus vocamurque Christiani,
non in Petrum credimus, sed in quem credidit Petrus; Petri de Chri-
cc 656 s t o
aedificati sermonibus, non carminibus venenati; nec decepti ma-
leficiis, sed beneficiis eius adiuti. Ille Petri magister Christus in doc-
trina, quae ad vitam ducit aeternam, ipse est et magister noster.
Permixtarum 54. 2. Sed aliquando iam concludamus hunc librum, hoc usque
civitatum est disserentes et quantum satis visum est demonstrantes, quisnam sit
morta IS excur- d civitatum, caelestis atque terrenae, ab initio usque in finem
u a r u m
permixtarum mortalis excursus; quarum illa, quae terrena est, fecit
sibi quos voluit vel undecumque vel etiam ex hominibus falsos deos,
quibus sacrificando serviret; illa autem, quae caelestis peregrinatur
in terra, falsos deos non facit, sed a vero Deo ipsa fit, cuius verum
sacrificium ipsa sit. Ambae tamen temporalibus vel bonis pariter
utuntur vel malis pariter affliguntur, diversa fide, diversa spe, diver-
so amore, donec ultimo iudicio separentur, et percipiat unaquaeque
suum finem, cuius nullus est finiš; de quibus ambarum finibus dein-
ceps disserendum est.
O DRŽAVI BOŽJOJ 18, 54,1 - 54,2 701
šno? Stoga mi, koji jesmo i nazivamo se kršćanima, ne vjerujemo u
Petra, nego u onoga u kojega je i Petar vjerovao; poučeni smo Petro­
vim propovijedima o Kristu, a nismo otro vani njegovim vradžbinama;
i nismo obmanuti njegovim zlodjelima, nego pomognuti njegovim do­
bročinstvima. Krist, Petrov učitelj u nauku što vodi vječnomu životu,
i naš je učitelj.
2. A l i napokon trebamo i završiti ovu knjigu, u kojoj smo dosad ras­
pravljali i , koliko se činilo potrebnim, pokazivali kakav je smrtni tijek
ta dva grada, nebeskoga i zemaljskoga, što su od iskona do konca
izmiješani; onaj od njih koji je zemaljski načinio je sebi odakle je god
i od koga je god ushtio - pa i od samih ljudi - lažne bogove, da bi
im žrtvujući služio; onaj pak grad koji je nebeski i hodočasti zemljom,
ne načinja lažnih bogova, nego sam biva po pravome Bogu, da bi mu
sam bio istinskom žrtvom. Oba grada jednako i l i uživaju vremenita
dobra ili jednako trpe zla, ali s različitom vjerom, različitom nadom
i različitom ljubavlju dok se ne rastave posljednjim sudom, i svaki od
9
njih primi svoj kraj, kojemu nema kraja ; o tom kraju jednoga i dru­
goga treba raspravljati u slijedećim poglavljima.
9
Latinska riječ finiš ovdje je upotrijebljena dvoznačno i kao konac (kraj) ali i kao
svrha; naime »percipiat... suum finem, cuius nullus est finiš.«
 OPĆE K A Z A L O

Riječ izdavača V

UVOD U KNJIGE XI-XIV VII

I. P R E T H O D N E TOČKE VII
1. Datum VII
2. Okolnosti VIII
3. Protivnici VIII

II. T E M E L J N A P I T A N J A XV
Prvo poglavlje: B O G XV
1. Apsolutna jednostavnost Božja XV
2. Bog je »ipsum esse« XVII
3. Znanje Božje je nepromjenljivo i vječno XVIII
Drugo poglavlje: S T V A R A N J E XX
1. Bog-Trojstvo stvoritelj svemira XXI
2. Svemir stvoren u vremenu, dapače s vremenom XXII
3. Apsurdnost »vječnih kružnih kretanja« XXIV
Treće poglavlje: A N Đ E L I XXV

Četvrto poglavlje: Č O V J E K XXVIII

1. Čovjek veliki bezdan XXVIII
2. Čovjek veliki problem XXXII
Peto poglavlje: Z L O XXXIV
1. Narav XXXIV
2. Podrijetlo XXXV
3. Zlo i Providnost XXXVI
4. Z l o i sklad svemira XXXVIII
Šesto poglavlje: S M R T XXXIX
1. Mnogostruko poimanje smrti XXXIX
2. Smrt je kazna XLI
3. Smrt promatrana u kolopletima vremena XLIV
4. Smrt u povijesti spasenja XLV
704 OPĆE KAZALO
OPĆE KAZALO 705

KNJIGA SEDAMNAESTA 493

Sedmo poglavlje: S T R A S T I XLIX
Sažetak 495
1. Zašto knjiga o strastima XLIX
Tekst . 499
2. Nauk o strastima i antička filozofija L
3. Z a ispravno poimanje strasti LI KNJIGA OSAMNAESTA 577
Sažetak 579
UVOD U KNJIGE XV-XVIII LV Tekst 585

1. Poredba između trećeg i četvrtog dijela LV OPĆE K A Z A L O 703

2. Država Božja, pretpovijest Crkve, profetizam LV
3. Uloga genealogija i etnologije LVI
4. Iznimna ličnost LVII
5. Simbolizam i alegorija LVIII
6. Poredba između svete i svjetovne povijesti LVIII

O DRŽAVI BOŽJOJ

KNJIGA JEDANAESTA 3
Sažetak 5
9
Tekst

KNJIGA DVANAESTA . 83
Sažetak 85
Tekst 89

KNJIGA TRINAESTA 159

Sažetak 161
Tekst 165

K N J I G A ČETRNAESTA 225
Sažetak 227
Tekst 231

KNJIGA PETNAESTA 307

Sažetak 309
Tekst 313

K N J I G A ŠESNAESTA 393
Sažetak 395
Tekst 399