P. 1
Aurelije Augustin - O državi božjoj II

Aurelije Augustin - O državi božjoj II

5.0

|Views: 2,184|Likes:
Published by shorinkarate

More info:

Published by: shorinkarate on Mar 16, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

10/30/2013

pdf

text

original

KRŠĆANSKI K L A S I C I 8

AURELIJE AUGUSTIN O DRŽAVI BOŽJOJ I DE CIVITATE DEI

SVEZAK DRUGI (knjiga X I - X V I I I ) Urednik ANTON BENVIN

TORINO, B i b l . N a z i o n a l e M s . L . 1.6. f. 1

De civltate Dei

AURELIJE AUGUSTIN

DRŽAVI BOŽJ
DE CIVITATE DEI
SVEZAK DRUGI

(knjiga XI-XVIII) Latinski i hrvatski tekst S latinskog izvornika preveo TOMISLAV LADAN Uvode napisali AGOSTINO TRAPE DOMENICO GENTILI

KRŠĆANSKA SADAŠNJOST Marulićev trg 14
ZAGREB 1995

Bilješke napisali TOMISLAV L A D A N DOMENICO GENTILI, AGOSTINO T R A P E Uvode preveo Z D E N K O T O M I S L A V TENŠEK Teološka lektura ANTON BENVIN Stručni savjetnici T O M I S L A V ŠAGI-BUNIĆ Z D E N K O T O M I S L A V TENŠEK MATE KRIZMAN Korektura A N T E B . BARIČEVIĆ Grafički uredio R O M A N TURČINOVIĆ Latinski tekst preuzet iz izdanja S A N T ' A G O S T I N O , LA CITTA Dl DIO, II Citta Nuova Editrice, Roma 1988. Oprema ALFRED PAL RIJEČ IZDAVAČA

E v o - netko ć e reći: k o n a č n o - i drugog sveska A u g u s t i n o v e De civitate Dei u prijevodu na hrvatski jezik T o m i s l a v a L a d a n a , paralelno s latinskim tek­ stom. P r o š l o je, naime, podosta godina o d izdanja prvog sveska (1982.) iako je bila i z r a ž e n a nada da n e ć e okasniti n i drugi svezak. I m a za to više, tzv. objektivnih, razloga - i sa strane izdavanja latinskog teksta, koji je kasnio, i sa strane situacije u kojoj se n e k o l i k o posljednjih godina n a š l o hrvatsko i z d a v a l a š t v o u o p ć e . B a š je izdavanje latinskog teksta, koji smo preuzeli, i nas potaklo da o b i m n o djelo De civitate Dei izdamo u tri sveska a ne u dva k a k o smo b i l i ranije najavili. Stoga će dodatna kazala za svo djelo biti obje­ lodanjena u t r e ć e m svesku, za koji se nadamo da će t a k o đ e r relativno ubrzo ugledati svjetlo dana. O v o izdanje sadrži i uvode (u knjige X I - X I V i u knjige X V - X V I I I ) koje su napisali pok. A . Trape i D . G e n t i l i a objavljeni su zajedno s latinskim tek­ stom (koji m i ovdje preuzimamo) i talijanskim prijevodom u izdanju » C i t t a N u o v a « ( R i m , 1988.). N a hrvatski i h je jezik preveo dr. T o m i s l a v Z d e n k o Tenšek. N a d a m o se da će nastavak objavljivanja temeljnog A u g u s t i n o v a djela De civitate Dei biti z n a č a j a n doprinos produbljivanju i p r o š i r e n j u t e o l o š k e k u l ­ ture i na n a š i m stranama. Zagreb, prosinac 1995. KRŠĆANSKA SADAŠNJOST

Izdaje K R Š Ć A N S K A S A D A Š N J O S T , Z A G R E B , M A R U L I Ć E V T R G 14 Odgovara Dr. A l d o Starić

1995, Kršćanska sadašnjost, Zagreb Tisak Varteks tiskara d.o.o., Varaždin Naklada 3.000 I S B N 953-151-083-0

UVOD U KNJIGE XI-XTV
Čini se prikladnim pridodati ovdje poseban uvod prvom odsjeku drugog dijela De civitate Dei, kojim se želi pomoći čitatelju kako bi bolje razumio velike i teške probleme ovdje sadržane. Riječ je o dva prva od pet predočenih u Općem uvodu (vidi: Svezak prvi, str. L I - L X I I ) : o počecima, problemu koji je fundamentalan iako težak i kompleksan, i o zlu, problemu tjeskobnom i nadasve mračnom. B i l o je istina govora o njima onom zgodom, ali korisno je vratiti se opširnije na tako važne i zamršene predmete i usmjeriti čitateljevu pažnju na aspekte koje prijašnji uvid ili nije mogao zahvatiti ili ih je dotakao tek usput. Primjerice, o najvećoj jednostavnosti Božjoj, koja je Augustinov duh silno zao­ kupljala i koja u De civitate Dei, točnije u X I . knjizi, dobiva možda najviši i najobuhvatniji izričaj; o stvaranju vremena ili bolje, s vremenom, pitanju koje je iziskivalo pobijanje poganskih filozofskih stavova kako onog o vječnim kretanjima u krugu, tako onog podmuklijeg o naravi čovjeka; o naravi i usudu anđela koji su kao prvi građani Božje države zaslužili i dobili posebnu raspravu; o stvaranju i čovjekovu grijehu koji je razlogom njegova sadašnjeg očito bijednog stanja podložna smrti i pobuni strasti: a što su dvije žalosne stvarnosti koje ukupno spadaju i na teologiju i na filozofiju, i pred kojima filozofija traži i mora tražiti pomoć teologije. U ovom prvom odsjeku drugog dijela nalaze se neke dublje i značajnije teze nove filozofije, koju Augustin stvara - kršćanske filozofije - , i teologije. Isplati se s posebnom pažnjom o tome čitati četiri knjige. Stranice koje slijede žele čitatelju pomoći proniknuti u njihove tajne.
T

I.

PRETHODNE

TOČKE

Ponajprije evo nekih prethodnih pitanja koja pomažu u razjašnjenju temeljnih problema: datum, okolnosti, protivnici, izvori.

1. Datum Datum prvog odsjeka - knjige X I . - X I V . - može se odrediti iščitavajući Orozijevu Povijest protiv pogana i Augustinovo Pismo 184/A. Orozije u uvodu svom djelu, koje mu je Augustin sugerirao da ga napiše, kaže da je prvih deset knjiga De civitate Dei već objavljeno i da autor piše X I . Uvod sigurno datira iz 417. Augustinovo pismo Petru i Abramu, koje kritičari s pravom smještavaju oko g. 418., daje nam na

VIII

UVOD

UVOD

IX

znanje da su prve tri knjige drugog dijela već dovršene i da, dok piše, quartum in manibus habeo, tj. X I V . Dakle, prvi odsjek drugog dijela De civitate Dei sastavljen je za dvogodišta 417.-418. Ovaj datum pobuđuje našu misao u ozračju kakvih i kolikih Augustinovih zauzetosti su pisane ove knjige koje obrađuju pitanja metafizike, teologije i egzegeze.
1

2. Okolnosti D a bismo si predočili okolnosti, reći ću da je započela, i već poprimila velike i teške razmjere pelagijevska kontroverzija, a donatistička još nije bila završena. Glede prve dovoljno je podsjetiti da je Augustin već bio napisao šest djela, od kojih dva prva, fundamentalna - Kazna i opraštanje grijeha i krštavanje djece, Duh i slovo, Milost u Novom zavjetu (— E p . 140), Narav i milost, Savršenost opravdanja čovjekova, Jeronimu o pitanju duše (= Epp. 166-167) - i baš u tom dvogodištu pisao je o tome druga dva: Djela Pelagijeva, Milost Kristova i istočni grijeh. Potom tu su brojna pisma, naročito o pelagijevskom pitanju - papi Inocentu, Paolinu Nolanskom, Julijani, svećeniku Sikstu, pa onda Dardanu o prisutnosti Božjoj i Optatu o podrije­ tlu duše - , kao i mnoga putovanja. Godine 418. po želji pape Zosima i zato da providi u nekim crkvenim pitanjima o kojima malo znamo, odlazi iz Kartage gdje ga je sustiglo papino pismo, u Cezareju u Mauritaniji, a što je dugačak put (preko 1.000 km u jednom pravcu i oko 700 u povratku za Hipon) . U tom istom razdoblju uputio je Bonifaciju traktat Ispravljanje donatista (= Ep. 185) i kazivao je u pero Akta razgovora s Emeritom donatistom, izvješće o raspravi koju je s njim imao za svog posjeta Cezareji. Usred ovih okolnosti i drugih zauzetosti - onih redovitih a veoma zahtjevnih u upravljanju biskupijom - sastavio je Augustin četiri knjige koje nas zanimaju.
2

3. Protivnici Više nego okolnosti u kojima su knjige sastavljene čitatelja zanimaju protivnici koje je Augustin imao pred očima kad je pisao. To su bili: manihejci, pelagijevci, poganski filozofi, origenisti. Samo što Augustina ne zaokuplja toliko polemika koju protiv njih vodi - iako ni ona nije izostala kad je to smatrao potrebnim - koliko izlaganje katoličkog nauka. To je uostalom bio pretežiti cilj drugog dijela ovih knji­ ga . Polemiku u strogom smislu vodio je u toliko drugih spisa - toliko ima Augusti­ novih djela koja započinju s Contra - , a u mnogim će je drugim djelima još voditi; ovdje međutim on želi čitatelja informirati o nauku, filozofskom i teološkom zajedno, koji se odnosi na Božju državu (u ovom dijelu on govori o dva velika problema, o problemu početaka stvari i o podrijetlu zla) i uvjeriti čitatelja da je to jedini istinski nauk. Zablude ima u vidu, ali one uglavnom ostaju u pozadini. N a nama je da ih izvučemo na površinu kako bismo olakšali i učinili plodovitijom interpretaciju djela.
3

1) Manihejci. Izričito ih ne spominje koliko bi se to očekivalo kako u ovom odsjeku tako i u drugima - izuzme li se govor o stvaranju gdje se njihov nauk pažljivo sažimlje - ali i onda kad ih ne navodi uvijek ih ima u vidu, posebice u temeljnim pitanjima o nepromjenjivosti Božjoj, o zlu, o duši, o Pismu, o moralu, o slobodi. Danas znamo mnogo toga više o manihejstvu nego što je to znao Augustin, ali on uvijek ostaje nezamjenjivim izvorom za afrički maniheizam . Pravi uvod u ovaj religiozni pokret ponudit će se u odgovarajućim izdanjima antimanihejskih djela. U njima će se kazati da Augustin ne osuđuje sve kod manihejaca; sigurno ne ono što su oni uzeli od kršćanstva i od antikne filozofije, kao što je težnja za mudrošću, potreba za očišćenjem, postojanost u molitvi, potreba za savršenošću i za oslobođe­ njem, ali osuđuje ono što je na metafizičkom, metodološkom, biblijskom i etičkom planu bilo neprihvatljivo razumu i vjeri. Dovoljno je ovdje podsjetiti na ono što Augustin kaže o njima u našem odsjeku. »Neki krivovjerci - točnije manihejci - nisu uvidjeli« da je dobrota Božja stvorila sve stvari, da su sve dobre; a nisu to zapazili »jer mnoge stvari, poput ognja, hladno­ će, divlje zvijeri i štogod takvo vrijeđaju ubogu i nejaku smrtnu prirodu našeg fizič­ kog bića, ukoliko joj se protive«. Nakon što je razložio razloge ove zablude zaključu­ je: »Manihejci ne bi tako besmisleno ili, bolje rečeno, ludo govorili, kad bi vjerovali da je Božja narav nepromjenjiva, kao što jest, i posve nepropadljiva te joj ništa ne može nauditi; i kad bi mnili, prema zdravom kršćanskom nauku, da duša (koja se po svojoj volji može nagore izmijeniti te s grijeha propasti, pa tako lišiti svjetla nepromjenljive istine) nije dio Boga niti je iste naravi kao Bog, nego stvorena od njega, ona je daleko ispod svojeg tvorca« . Isto su tako »ludi« kada se gnušaju tjelesa kao da bi ona pripadala zlu. Takvo što ne zastupaju niti platonici: Non quidem platonici, sicut manichaei desipiunt . V a ­ lja zaključiti da je De civitate Dei, poradi nekih velikih kontroverznih pitanja između maniheizma i kršćanstva, posebice u ovom odsjeku, toliko antimanihejsko djelo ko­ liko i djela koja su izravno napisana protiv tog pokreta. Tvrdnja da je dualizam De civitate Dei na neki način manihejskog podrijetla nema temelja, isto tako kao što je bez temelja tvrdnja da je platonskog podrijetla .
4 5 6 1 8

2) Pelagijevci. Augustin ne govori na izričit način o pelagijevcima, iako ukazuje na djela koja je protiv njih napisao , ali problematika koju obrađuje u knjigama XIII. i X I V . je ona koju je postavio Pelagije i sljedbenici, a tiče se stanja i naravi čovjeka, posebice smrti, te nereda strasti ili, biblijski, požude. Na drugom sam mjestu izložio njihov nauk , pa nije potrebno iznositi ga ovdje. Dovoljno je kazati, za ono što se nas ovdje tiče, da za njih smrt i nered strasti nisu kazna, već pripadaju samoj naravi čovjeka. Je li prvi čovjek sagriješio ili nije nema
9 10

1 2 3

Usp. Ep. 184/A 3, 5. Retract. 2, 51. Retract 2, 43; Ep. 184/A 3, 5.

Usp. De civ. Dei 11, 22; usp. i 1, 20. Usp. H . - C H . P U E C H , Le Manicheisme. Son fondateur, sa doctrine, Pariš 1949. (s obimnom biblio­ grafijom); J. R I E S , Introduction aux etudes man. Quatre siecles de rech., u Ephem. Theol. Lov., 33 (1957), 453-482; F . D E C R E T , Aspects du manicheisme dans VAfrique romaine, Pariš 1971.; ISTI, Mani et la tradition man. - Maitres spir., ed. du Seuil, Pariš 1974. (divulgativno i pohvalno). De civ. Dei 11, 22. De civ. Dei 14, 5. Usp. Opći uvod u De civitate Dei, K S Zagreb 1982., str. X I I I - X I V . Usp. De civ. Dei 13, 4. Z a naslov djela koje Augustin ovdje navodi vidi N B A , X V I I / 1 , str. 9. Na to se djelo ukazuje poradi poteškoće koju su postavili pelagijevci a Augustin ju je razriješio, naime zašto nakon krštenja, pošto je otpuštena krivnja, ostaje kazna smrti. Usp. Opći uvod u Narav i milost, N B A X V I I / 1 , str. X L V I I - L I X ; usp. također Opći uvod u Milost i sloboda, N B A X X , str. CIIs.
5 6 7 8 9 to

4

X

UVOD

UVOD

XI

značenja: svatko bi bio rođen podvrgnut smrti i onom neredu koji ga tako snažno nagoni na grijeh, stvarajući podjelu i borbu između tijela i duha. Iz toga slijedi nega­ cija povezanosti između prvog čovjeka i svih njegovih potomaka i onog izvornog grijeha. Protiv ovih negacija Augustin je bio napisao i pisao mnoga djela, kako je gore bilo rečeno. N o u De civitate Dei, koja je u svom drugom dijelu bila određena da izloži kršćanski nauk protiv poganskih filozofa, bilo mu je stalo da promotri pelagijansku antropologiju, tako blisku onim filozofima, i tom nauku suprotstaviti kršćan­ sku viziju čovjeka naspram gore spomenutih teza. Nedvojbeno je da se iz pelagijanskih teza o smrti i o neredu strasti rađala nova antropologija koja više nije bila kršćanska. Tako je smatrao Augustin, i nakon njega katolički teolozi. A l i budući da se ova nova antropologija - pelagijanska - u mnogim dijelovima podudarala s antro­ pologijom onih filozofa, Augustin je odgovorio i jednima i drugima djelom koje je istodobno djelo filozofa i teologa. Njegov odgovor, kako ćemo vidjeti, ima za polugu razlikovanje između čovjeka prije grijeha i nakon grijeha (Adamova) i , u perspektivi, nakon uskrsnuća. Druge antipelagijanske teme prisutne su u De civitate Dei, i u našem odsjeku, poput one o solidarnosti (povezanosti) s prvim čovjekom - omnes fuimus in illo uno, quando omnes fuimus Me unus - , one o neizbježivosti lakih grijeha za koje onaj koji vjeruje da ih nema ne dokazuje da ih nema nego za njih ne zadobiva oproštenje , one o osudi sviju u Adamu tako da svi ljudi, bez Krista, tvore »massa damnata« ; o potrebi milosti za oslobađanje od grijeha ; itd. Može se zaključiti da širok nauk o milosti, produbljen i pojašnjen u pelagijevskoj kontroverziji, posebice u prvoj fazi, koja je bila više ekspozitivna a manje polemička, nalazimo u cijelosti u drugom dijelu De civitate Dei, toliko da bi bilo lako - i korisno - komentirati taj dio djelima nastalima u onoj kontroverziji. Dapače, sama struktura ovog dijela De civitate Dei nije razumljiva bez antropološke vizije - nadnaravne an­ tropologije - koja je u Augustinu dozrijevala u vrijeme rečene kontroverzije. Z a ­ pravo zna se da se ona razvijala paralelno sa sastavljanjem De civitate Dei; započeo ju je malo prije i dovršio koju godinu poslije, svojom smrću. Vidjet ćemo to bolje u narednim odsjecima kad se govori o tijeku i o vječnim međašima dviju država.
11 12 13 14

Naime: a) Augustin podsjeća, makar jednom nepouzdanom tvrdnjom, na mišljenje onih koji zastupaju vječnost, tj. nestvorenost svijeta, i nju odbacuje jakim riječima ; spo­ minje također mišljenje onih koji modo vix intellegibili tvrde da je svijet stvoren, ali ab aeterno ; te oštroumno odgovara na njihova objašnjenja . b) Augustin promatra teoriju »vječnih kružnih kretanja«, imajući na umu bilo stoički nauk o periodičkim prevratima, na temelju kojih bi se svemir rastvarao u svoj primordijalni element, vatru, koja je supstancijalno identična s božanskim principom, a onda bi ga vatra preoblikovala i vratila u stanje kakvo je imao prije , bilo platonski nauk o neprestanom prolazu duša iz nebeskog života u tjelesni i obrnuto , a što je za Augustina mnogo gore, pače vrhunac ludosti . c) Augustin sa zadovoljstvom bilježi da Porfirije nije u ovom slijedio svog učite­ lja , i hvali ga da je reinkarnaciju barem suzio samo na tijelo ljudi, taksativno isklju­ čujući životinje . d) Temeljito studira problem naravi čovjeka koji je sadržavao mnoga pitanja: preegzistencija duša, stvaranje tjelesa kao kazna grešnih duša, tijelo zatvor duše, smrt ne kao kazna nego kao oslobođenje od kazne, podrijetlo neurednih strasti, nemogućnost tjelesa da budu prenijeta na nebo . Mnoštvo teza, kako se vidi, koje su duboko izobličavale kršćansku viziju početka i konačnog svršetka stvari, posebice povijest spasenja. Dvije su žarišne točke: stvara­ nje i antropologija.
16 11 18 19 20 21 22 23 24

4) Origenisti. U spomenutim dvjema točkama autor De civitate Dei suočava se i s katoličkim autorima suviše ovisnima o nauku tih filozofa, posebice s Origenom ili možda, bolje kazati, s origenistima.

3) Poganski filozofi. A k o pelagijevci ostaju u pozadini diskusije i njima se odgo­ vara tako da ih se ne imenuje, poganski se filozofi, u prvom redu neoplatonici, izričito spominju. Ova razlika ima svoju razložitost u samom cilju djela koje je pogla­ vito namijenjeno onima izvana, napojenima njihovim naučavanjem. U prvom dijelu spisa u pitanju posredništva i u ovom prvom odsjeku drugog, pozornost na filozofe i poređenje njihova nauka s kršćanskim izričiti su i stalni. Četiri su bitna pitanja, i sva fundamentalna: a) podrijetlo stvari; b) vječna kružna kretanja; c) metempsihoza; d) narav čovjeka s neizbježnim i teškim proble­ mima smrti i požude.
15

De civ. Dei 13, 14. De civ. Dei 14, 9, 4: ... qui sive peccato se vivere existimat, non id agit ut peccatum non habeat, sed ut veniam non accipiat. Usp. De civ. Dei 19, 27; 21, 27, 4-6; itd. De civ. Dei 21, 12. O ovom augustinskom izrazu, snažnom po svojoj sintetičnosti, usp. Opći uvod u Narav i milost, N B A X V I I / 1 , str. C X X s., i Milost i sloboda, N B A X X , str. C L X X V I I - C L X X X . Usp. De civ. Dei 14, 20. Usp. De civ. Dei, knjige 9-10.
12 13 14 15

11

De civ. Dei 11, 4: ... si mundum aeternum sine ulio initio, et ideo nec a Deo factum videri volunt, nimis aversi sunt a veritate et letali morbo impietatis insaniunt. Čini se da ima na nišanu aristotelsko-peripatetički nauk prema kojem je svemir suvječan Bogu i nije od Boga stvoren: usp. A R I S T O T E L , De caelo, II, 283b, 26-30; T E O F R A S T u I V A N U F I L O P O N U , De aet. m., V I , 8 [I, 145, 20-23 Rabe] (Platon, u Timeju 28b, bio bi kazao da je svemir »rođen« samo radi jasnoće); F I L O N , De aet. m. 10-12 ( V I , 76, 3-15 CohnWendland); usp. također E . Z E L L E R , Die Lehre des Aristoteles der Ewigkeit der Welt, VortrDge und Abhandlungen, III, Leipzig 1884, 1-36. De civ. Dei 11, 4. Ovo su mišljenje zastupali neki filozofi medio-platoničari i sam Plotin: svemir iako mu je Bog proizvodni uzrok treba smatrati vječnim, jer njegov nastanak nije nastupio u nekom određenom vremenskom trenutku (Bog je dakle proizveo svemir ab aeterno, i početak vremena strogo ovisi o oblikovanju osjetilnog svemira čijoj sferi pripada i samo vrijeme): usp. A P U L E J , De Platone et eius dogmate, I, 198; A L K I N O J (ili Albin), Didaskalikds 169, 26-28 (Hermann); C E L Z O , I, 19, 4-8, I V , 79D Bader; T A U R O u I V A N U F I L O P O N U , De aet. m., V I , 8 (I, 147, 5-9, 11-13); V I , 21 (I, 187, 10-12); P L O T I N , Enn., II, 1, 1 (II, 6, 1-2 Brehier). Filozofi »medio-platoničari« koji zastupaju stvaranje svemira ab aeterno - Apulej, Alkinoj, Celzo, Tauro - slijede alegorijsko tumačenje koje su iz odlomka Time ja 28b (gdje se izričito tvrdi »rađanje« svemira) prenijeli u antičku Akademiju Senkokrat i Krantor; u Timeju 28b Platon je, navodno, bio kazao da je svemir »rođen« samo poradi jasnoće, kako bi ga se bolje razumjelo: usp. S E N O K R A T , Fragm. 54 (Heinze) i P L U T A R H , De an. prar. in Tim. 1013a-b (VI 156, 18-24 Bernarda Kis). Riječ je o istoj interpretaciji koju slijedi Aristotel (usp. S E N O K R A T , Fragm. 54 Heinze) i Teofrast (u I V A N U F I L O ­ P O N U , De aet. m., V I , 8). O cijelom predmetu usp. C . B A D U M K E R , Die Ewigkeit der Welt bei Plato, u . Philos. Monatshefte, 23 (1887), 513-529. Usp. De civ. Dei 12, 17, 1-2. Usp. De civ. Dei 12, 13. O mišljenju stoika usp. I. V O N A R N I M , Stoicorum veterum fragmenta (SVF), I, 107. 512; II, 585-632. Nauk je izložen u Platonu, Fedro, 246b 6-249d 3; Fedon, 70c-72d. Augustinski termin circuitus temporum (De civ. Dei 12, 14) savršeno odgovara izrazu u Fedonu 72b 1: ljudi su »individualno smrtni, ali u sveukupnosti vrste žive odvijeka«. Usp. De civ. Dei 11, 4; usp. 12, 21: ... si vera essent... doctius nescirentur. U De civ. Dei 12, 10, 1 obračunava se s ovim mišljenjem ovako: dicunt quod putant, non quod sciunt. Usp. De civ. Dei 12, 21, 3. Usp. De civ. Dei 10, 30; 12, 27. Usp. De civ. Dei 13, 16.
17 18 19 20 21 22 23 24

16

XII

UVOD

UVOD

XIII

O vezama Augustina s Origenom mogao bi se zapodjenuti podulji razgovor. Evo nekoliko naznaka o origenističkoj kontroverziji . O toj kontroverziji Augustin nije bio upoznat mnogo prije 397. kad više manje započinje njegovo biskupstvo, i tad, po drugi put, traži od Jeronima da ga upozna s ea ipsa errata - upravo Origenovim - quibus a fide veritatis Me vir tantus - za zapaziti je ove riječi - recessisse convincitur . O njoj je saznao više narednih godina, ako ne preko Jeronima, a ono sigurno svojim vlastitim marom tražeći bilo djela Origenova bilo ono što se tolikom strašću pisalo o njemu. Kakav je bio Augustinov stav? Mogli bismo ga sažeti, čini se, ovako: bio je to stav pun poštovanja, bez predrasuda, crkven, teološki. Pojasnit ću se. Stav pun poštovannja, kazao sam. Spomenuo sam upravo izraz Me vir tantus, što nije tek retorički već iskren izričaj. Augustin cijeni Origena, smatra ga veoma učenim mužem i jako upućenim u Sveta pisma , mužem fere omnibus notus . Upo­ znat je da su se oko njegova imena uzdigle velike kontroverzije, poznati su mu optužitelji i branitelji, spominje jedne i druge i između njih zauzima uravnotežen stav bez predrasuda. U De haeresibus, jednom od svojih posljednjih djela, Augustin spominje optužbe Epifanijeve o kojima ovisi i sam u kompilaciji djela koje je kazivao u pero: Epifanije je optuživao aleksandrijskog učitelja da niječe uskrsnuće mrtvih i božanstvo Kristovo i da alegorizira raj et alia omnia. Augustin ne replicira - nije to bila zadaća njegova djela - , pa ipak bilježi da ga drugi brane od tih optužbi, premda su ga neki, nadodaje, qui eius plura legerunt, pokušali uvjeriti u njegovu zabludu i u ovomu . Unatoč ovom pojašnjenju čini se sigurnim da se Augustin nije slagao s Epifanijem, utoliko više što je nekoliko godina ranije, pišući Oroziju, sa zadovoljstvom govorio o dobru koje su Origenove knjige učinile u Hispaniji u stvari trinitarnog nauka i stvaranja iz ništa i dobrote stvari: Non parum boni ex libris Mis provincia vestra percepit; iako upozorava da se valja kloniti zabluda koje su u njima sadržane: »Quod autem et in eis erroris est veseli me što ih se kloniš« . Izlaže razloge koji ga obvezuju da to čini a tiču se neopozivosti - a to mu je pitanje bio postavio Orozije - stanja propasti, uključujući na prvom mjestu đavla. Oko 405. kada piše Jeronimu koji se je, da bi protiv Augustina obranio svoju interpretaciju epizode u Antiohiji , pozivao, među ostalim, na Origena, te mu spo­ minje promjene mišljenja o Aleksandrincu kojega je tada Jeronim grubo napadao a nekoć ga je jako hvalio: Quamvis Origenem mirabiliter ante laudaveris . Trebalo je imati hrabrosti Jeronimu ovo spomenuti. Augustin je tu hrabrost imao jer mu je bilo nadasve stalo do istine, a među prijateljima do ljubavi (caritas) i do libertas amicitiae, kako kaže u istom pismu . U posljednjem svom djelu Opus imperf. contra Iulianum, govoreći o reverzibilnosti stanja osude đavla, a što bi bila neizbježna posljedica poimanja slobode kako ju je Julijan zastupao, primjećuje da neki vel probant, vel volunt - valja zapaziti ove
25 26 27 28 29 30 31 32 33

riječi: ili dokazuju i l i žele - da sam Origen nije zastupao takvu zabludu . Augustin se ne izjašnjava, već samo podsjeća, radi objektivnosti, na dvije hipoteze. Dakle sve do kraja drži stav trijezne ravnoteže i nepristranog suda, a što ga je vodilo tome da radije umanjuje nego da uvećava zablude koje su se pripisivale Origenu; a to čini, ako ne na temelju osobnog studija njegovih djela za koji nije imao ni vremena niti interesa (Augustin je bio više teolog nego učenjak), a ono barem na temelju obrane onih koji su Origenu bili skloni. Augustin zna da u spisima Origenovim ima teških zabluda. U djelu De haeresibus koje sam navodio, nakon što je Epifanijevim optužbama stavio nasuprot sud onih koji su ga branili, nadodaje: »Ali postoje druge Origenove tvrdnje koje kato­ lička Crkva apsolutno ne prihvaća, za koje ga niti krivo ne prekorava niti se daje zavesti od njegovih branitelja«. Jake su ove riječi koje otkrivaju čvrsti stav. Ovdje u De civitate Dei, u 11. knjizi, glede preegzistencije duša i stvaranja tjele­ snog svijeta kao kazne za njihove grijehe, piše: Hine Origenes iure culpatur. In libris enim quos appellat JT£QL AQ%G)V, id est De principiis, hoc sensit, hoc scripsit . Tvrdi ton hiponskog biskupa, koji je toliko pažljiv i vješt u uporabi riječi, daje misliti da se izravno informirao na izvorima, čitajući barem izravno navedeno djelo i stvarajući uvjerenje da je ta zabluda stvarno bila. A l i on je čini se uvjeren da postoji i druga zabluda, ako ne u mgi Ag%(bv, a ono u drugim djelima; a to je apokatastaza sviju stvari, uključujući demona. Zato i podsjeća da glede demona njegovi branitelji vel probant, vel volunt da to nije njegovo mišljenje, dajući mjesta sumnji da nije bio uvjeren u valjanost obrane. Na svaki način Augustin prigovara Origenu obadvije zablude, a čini to s eklezijalnog i s teološkog razloga. Nas ovdje više zanima prvi nego drugi razlog. Zanimljivo je promotriti kakvom upornošću hiponski biskup navraća na osjećaj vjere i na izričaj Crkve kako bi isključio dvije spomenute zablude. God. 415. piše prijatelju Evodiju i kaže da je, na nagovor Orozijev, kazivao u pero omalenu knjigu ali quanta potui brevitate et perspicuitate protiv hereze priscilijanista i protiv nekih mišljenja Origenovih quas non recepit Ecclesia . Ista se misao nalazi u De haeresibus, s dodatkom: omnino non recipit . A u De civitate Dei glede mišljenja o vraćanju sviju stvari Bogu veli: Sed illum - dakle Origena - ... non immerito reprobavit Ecclesia . Riječ je jaka: reprobavit. U Retraktacijama govori de quibusdam Origenis sensibus, quos catholica fides improbat . Konačno u Opus im­ perf. contra Iulianum piše: Sed hoc... fides catholica et sana non recipit . A malo ranije u De haeresibus, glede dvaju Origenovih mišljenja bio je napisao: Quis catholicus christianus vel doctus vel indoctus non vehementer exhorreat? itd. Ovi uporni izričaji, posebice onaj podcrtan u De civitate Dei, daju misliti da je hiponski biskup imao u vidu intervenciju Crkve, vjerojatno onu pape Anastazija. Kako se vidi, Augustinov je stav nadasve teološki. Njemu je stalo da se neke zablude iskorijene jer su teološki i filozofski neprihvatljive. Bile one ili ne bile u djelima Origenovim drugotnog je značenja: ako one postoje, valja ih izbjegavati bez
35 36 31 38 39 40 41

34

O Augustinovu poznavanju Origenovih djela usp. P. A L T A N E R , Augustinus und Origenes. Eine quellenkritische Untersuchung, u: Historisches Jahrbuch, 70 (1951), 15-41. Ep. 40, 6, 9. Usp. De civ. Dei 11, 23, 1. De haeres. 42. De haeres. 43. Contra Prisc. et Orig. 4, 4. Usp. J E R O N I M , Ep. 75, 3, 4 (među Augustinovim). Ep. 82, 3, 23. Ep. 82, 5, 36.
25 26 27 28 29 30 31 32 33

x

Opus imp. c. Iul. 5, 47. ' De civ. Dei 11, 23, 1. ; Ep. 169, 4, 13. De haeres. 43. De civ. Dei 21, 17. Retract. 2, 44. Opus imp. c. Iul. 5, 47. De haeres. 43.
; 1 1

XIV

UVOD

predrasude za dobro koje postoji u takvim djelima; ako zabluda nema, to je razlog za zadovoljstvo biti s njim i jednodušan u istini. Zato u De haeresibus ukazuje na platonsku filozofiju kao na izvor nekih zabluda, a glede »naizmjeničnih vraćanja« upućuje na De civitate Dei, gdje je naširoko ras­ pravljao protiv poganskih filozofa od kojih je, primjećuje, te zablude uzeo Origen: De qua vanissima impietate adversus philosophos, a quibus ista didicit Origenes, in Libris de Civitate Dei diligentissime disputavi .
42

^

TEMELJNA

PITANJA

Temeljna pitanja o kojima se raspravlja u ovom odsjeku (knjige X I - X I V ) su mnoga i teška. Mogu ih sažeti ovako: Bog, stvaranje, zlo, anđeli, čovjek, smrt, požu­ da. Slijedimo to izlaganje: bit će korisno. Augustin dostiže najviše vrhunce metafi­ zike i s teološkom sigurnošću opisuje početke povijesti spasenja i stanje čovjekovo u povijesti. Kozmička vizija, njemu svojstvena, koja u dvije države uključuje ne samo ljude nego i anđele - štoviše, anđele prije nego ljude - , dovodi ga do toga da naši­ roko raspravlja o naravi, podjeli i sudbini prvih Božjih stvorenja.

PRVO POGLAVLJE

BOG U De civitate Dei tema o opstojnosti Božjoj se ne obrađuje, osim ponekom naznakom - kratkom ali učinkovitom - i kroz izlaganje o načinu kako su platonici došli do Boga uspinjući se od promjenljivog prema nepromjenljivom . O tome Augu­ stin govori često, ali drugdje . Razumljivo je. De civitate Dei se suočava ne s ate­ izmom nego s politeizmom, i s onim »veoma plemenitim« filozofima koji su prihva­ ćali Boga i , prema Augustinu, stvaranje, iako su zastupali velike zablude glede na­ čina i cilja stvaranja. Sva se Augustinova pažnja usmjeruje prema pobijanju ovih zabluda. Donosi, zato, snažnu sintezu o jednostavnosti Božjoj i uspjeli sažetak trinitarnog nauka.
1 2 3

1. Apsolutna jednostavnost Božja Važno pitanje odnosa u Bogu između božanske supstancije i savršenosti - odnos distinkcije i l i identiteta - , javio se u Augustinovu duhu već u 20. godini, kad je čitao Aristotelove Kategorije. Razumio ih je sam od sebe, i pričinilo mu se da razliku koju je pravio filozof između kategorije supstancije i akcidentalnih savršenosti treba primi­ jeniti i na Boga. N a ovoj pretpostavci tražio je da shvati nešto o naravi Božjoj, i

' <>-

Ist

Usp. De civ. Dei 11, 4, 2. Svijet razglašuje da ga je Bog stvorio, i to razglašuje promjenljivošću, redom i ljepotom stvari. Ovaj dokaz Augustin često rabi. Njegova najjača i najbriljantnija sinteza je ona u Ispovijestima 11, 4^%^A\i na njega se vraća svaki put kad govori o opstojnosti Božjoj, posebice u govorima narodu. Usp. npr. Serm. 141, 2; 241, 2; Enarr. in Ps 73, 25; 144, 13. Usp. De civ. Dei 8, 6. Argument ide od promjenljivog prema nepromjenljivom: Viderunt quidquid mutabile est, non esse summum Deum. Usp. De lib. arb. 2, 3, 7-15, 39; Confess. 10, 6, 9; De vera relig. 29, 52-39, 73; Enarr. in Ps 41, 7-8.
2 3

1

XVI

UVOD

UVOD

XVII

ideje su mu se pomiješale . Ne treba se tome čuditi. S rečenom pretpostavkom bilo je nemoguće imati onu pravu. Naime razlika između supstancije i akcidentalnih sa­ vršenosti znači kompoziciju a ova potonja znači promjenljivost i ograničenje. To sve je neuskladivo s najvišim bićem. Slijedom toga, kad je Augustin dostigao pojam apsolutne jednostavnosti Božje jako će inzistirati da je istakne, sjećajući se svog osob­ nog iskustva. O njoj govori u jednom sažetom poglavlju u De civitate Dei i mnogo puta u djelu De Trinitate. I tu i tamo temeljni princip je uvijek isti i to ovaj: nepromjenljivo biće apsolutno je jednostavno, promjenljivo biće nužno je sastavljeno. »Postoji tako jedino dobro, jednostavno i stoga jedino nepromjenljivo, a to je Bog. O d tog dobra stvorena su sva dobra, ali ne jednostavna već stoga promjenljiva« . Jedna takva jednadžba (nepromjenljiv = jednostavan, promjenljiv = sastavljen) od temeljnog je značenja u augustinskoj filozofiji. Iz nje se izvode mnogi bitni za­ ključci. O tom sam govorio na drugom mjestu . Ovdje mogu biti kratak. Prvi je ovaj: biće nepromjenljivo, i zato jednostavno, isključuje svaku sastavinu između supstancije i akcidentalnih savršenosti. Nihil accidens in Deo quia nihil mutabile . Zato ako u Bogu, osim supstancije, postoji relacija koja tvori i razlikuje u Trojstvu jednu osobu od druge, ova relacija nije accidens jer nije promjenljiva: Quod tamen relativum non est accidens quia non est mutabile . Drugi je ovaj: u nepromjenljivom biću, koje je stoga jednostavno, ne postoji razlika između subjekta koji posjeduje neku savršenost i posjedovane savršenosti: Propter hoc itaque natura dicitur simplex, cui non... aliud sit habens, aliud quod habet . Naprotiv, u promjenljivim stvarima, koje zato nisu jednostavne, subjekt nije nikad identičan sa savršenošću koju posjeduje, iako je ova, po božanskom daru, neizgubiva. Kao nepropadljivo tijelo nakon uskrsnuća: Etsi sit corpus incorruptibile... non hoc est quod ipsa incorruptio . Treći je, u pozitivnom obliku, sljedeći: jednostavno biće, isključujući svaku sa­ stavinu, jest sve ono što ima: ...ideo simplex dicitur quoniam quod habet hoc est... . Ovaj zaključak, koji je ujedno sjajan princip, želi mnogo toga kazati, barem tri stvari: 1) sve savršenosti koje se pridijevaju Bogu poistovjećuju se s božanskom supstanci­ jom. To ponavlja mnogo puta naročito u De Trinitate. Dovoljan je zaključni tekst: »Ako kažemo: 'vječni, besmrtni, nepropadljivi, nepromjenljivi, živi, mudri, moćni, lijepi, pravedni, dobri, blaženi, duhovni' može se činiti da, od svih ovih termina, samo posljednji označuje bit, ali nije tako u onoj neizrecivoj i jednostavnoj naravi. Sve ono što se čini da se tu afirmiraralo kao ono što se odnosi na kakvoću, treba shvatiti kao da se odnosi na supstanciju i l i na bit« ; 2) Božanske savršenosti među­ sobno se identificiraju: quae iustitia ipsa bonitas; et quae bonitas, ipsa beatitudo . Jedan veoma sažeti tekst mogao bi biti ovaj: »Tako svaka od njih jest u svakoj dru­ goj, sve su u svakoj, svaka u svima, sve u svima i sve su samo jedna stvar« ; 3) Bog
5 6 1 8 9 10 n 12 u 14

4

nema bitak nego jest bitak. Ovaj posljednji zaključak, koji predstavlja središte augustinske filozofije i označuje bitnu razliku između Boga i stvorenja, zaslužuje posebnu pažnju. Augustin ga često ponavlja bilo u svojim većim djelima bilo u svojim govori­ ma, zaokupljen time da utemelji i pojasni nauk o stvaranju, koje je središnje u svemu doktrinalnom kršćanskom sustavu.

2. Bog je »ipsum esse« Ovdje je pozivanje na Izlazak 3,14 obvezno. Naš učitelj ne samo da navodi taj tekst, nego na njemu zasniva misao i govor. Metafizika Izlaska doista se može zvati njegovom, a to je metafizika bitka . Mnogo je tekstova koji dotiču tu misao. Dosta će biti da spomenomo dva: jedan je iz De Trinitate a drugi iz ovog odsjeka De civitate Dei. U De Trinitate kaže: »Bog je ipak nedvojbeno supstancija ili, ako je termin prikladniji, esencija (bit), koju Grci nazivaju OVGIOL Kao što se od glagola sapere izvelo sapientia, od scire scientia, od glagola esse izvelo se essentia. Tko je dakle veći od Onoga koji je kazao svom sluzi Mojsiju: Ja sam onaj koji jesam. Kaži sinovima Izraelovim: Onaj koji jest, poslao me k vama? A sve druge esencije i sup­ stancije koje poznajemo uključuju akcidente, zbog čega im se događaju velike i l i male promjene. Bogu je sve to strano, zato je u njemu samo jedna nepromjenljiva supstancija ili esencija, a to je Bog, i toj biti dolikuje, u snažnijem i točnijem smislu, ovaj bitak od kojeg esencija vuče svoje ime: cuiprofectio esse, unde essentia nominata est, maxime ac verissime competit« . Navod iz Izlaska pojašnjava značenje essentia, što Augustin semantički izvodi od esse. Termin essentia nema »esencijalističko« značenje kao da je riječ o nečem suprot­ nom od drugih esencija, nego mu je značenje »egzistencijalističko« čija je suprotnost samo ne biti, tj. ništa. Klasični tekst koji tumači ovo značenje jest onaj iz De civitate Dei. Augustin govori o stvaranju - ovaj je nauk usko naslonjen na poimanje Boga kao najvišeg dobra - , i želi dokazati da sve ono što jest, apsolutno sve, po stvaranju proizlazi od Onoga koji jest na najviši način. O d suprotne zablude, one manihejske, »oslobodit će se svatko to brže i lakše... što uzmogne jasnije shvatiti ono što Bog reče po svom anđelu kada posla Mojsija sinovima Izraelovim: Ja sam onaj koji jesam. Budući je Bog najviša bit, (naime: on najviše jest, te je stoga nepromjenljiv), stvarima koje je stvorio, on je podario bitak, ali ne najviši bitak, kakav je on sam; jednima dade bitak više, drugima manje, i tako po stupnjevima uredi naravi biti« . Nakon što je iznova zabilježio da essentia potječe od esse, kao što sapientia proizlazi od sapere, zaključuje: »Stoga, onoj naravi koja najviše jest (i po kojoj po­ stoje sve stvari koje jesu) nije oprečna ni jedna narav, osim one koja ne postoji. Doista onomu što biva, oprečan je nebitak« . Imajući pred očima ove jasne tvrdnje koje uporno ističu najviše biće od kojega proizlazi svako biće, lako je shvatiti upravo egzistencijalno značenje termina »esenci­ ja«, koji se pojavljuje u posljednjim riječima navedenog teksta: »Stoga Bogu, to jest najvišoj biti i tvorcu svih biti koliko god ih ima, nije oprečna ni jedna bit« , tj.
15 16 17 18 19

Usp. Confess. 4, 16, 28-29. De civ. Dei 11, 10, 1. Usp. La nozione dei mutabile e delVimmutabile in s. Ag., u »Quaderni della Cattedra Ag.na«, Tolentino 1959., kao i Opći uvod u De Trinitate, N B A I V , str. X X V I I . De Trin. 5, 4, 5. De Trin. 5, 5, 6. De civ. Dei 11, 10, 2. Isto. De civ. Dei 11, 10, 1. De Trin. 15, 5, 8. De Trin. 15, 5, 7 De Trin. 6, 10, IZ.
5 6 7 8 9 10 11 12 13 14

4

Usp. E . Z U M B R U N N , Uexegese augustinienne de »Ego sum qui sum«, u: Dieu et VEtre. Etud. Augustin., Pariš 1978. De Trin. 5, 2, 3. De civ. Dei 12, 2. Isto. De civ. Dei 12, 2.
16 17 18 19

15

XVIII

UVOD

UVOD

XIX

Bogu, najvišem dobru i sazdatelju svih bića, niti jedna stvar ne može biti suprotna. Ovo je fundamentalna teza protiv manihejaca i protiv svakog oblika dualizma. Isplati se ponovo čitati jedan tekst napisan u djelu protiv manihejstva, prema sudu Augustinovu najbolji tekst što ga je sastavio: tu se pojavljuje isti koncept najvišeg dobra i , posljedično, ista argumentacija: »Mi... smo uvjereni da Bogu koji na najviši način jest (qui summe est) nije protivno doli ono što apsolutno nije; dok sve ono što na neki način jest, ima bitak, kakav god taj bitak bio, od Onoga koji jest na najviši način, i zato, u svom rodu, jest dobro« . Valja dakle zaključiti da je essentia - termin što ga Augustin smatra neologiz­ mom, iako je već bio prihvaćen - sinonim za bitak, i rabljen je da označi ono što opstoji, ono što jest: u Bogu bitak i bit su istoznačnice. Ovu istoznačnost izražava s dva gore spomenuta principa: Bog jest sve ono što ima; u Bogu subjekt i savršenosti koje posjeduje su jedna te ista stvar. Kazao sam da je biblijski tekst iz Izlaska temelj ne samo augustinovske misli nego i govora. Siliti ga da reče ono što ne može, Augustin ponovo i ponovo Boga zove Jest. Bog naime nije na neki način, prema nekoj mjeri, nego je jest . Ovo Jest ispunja ga začuđenošću , i upravlja pitanje Bogu: »O Bože, o Gospode naš, kako se zoveš? Odgovara: Zovem se Jest. Sto znači: Zovem se jesti D a ostajem zauvijek, da se ne mogu mijenjati« . Kada je rečeno da je Bog sam Bitak, ipsum esse, rečeno je sve: ne može se kazati ni više niti bolje. »Što je sam Bitak (idipsum)? Kako ću ga definirati ako ne sam Bitak? A k o ste u stanju, braćo, shvatite što je sam Bitak, budući da, što se mene tiče, koju god drugu riječ kažem, ne kažem da je to sam Bitak (idipsum)«. I iznova zaključuje pozivajući se na Izlazak: »To je idipsum: Ja sam onaj koji jesam; Onaj koji jest poslao me k vama« .
20 21 22 23 24

3. Znanje Božje je nepromjenljivo i vječno O znanju Boga koji zna sve stvari, uključujući slobodne ljudske čine, Augustin je već bio pisao u V . knjizi De civitate Dei, protiv Cicerona, dokazujući da nijekati Bogu znanje budućeg kako bi se spasila sloboda čovjekova, ne samo da je velika zabluda, nego je to i svetogrđe: »Da bi učinio ljude slobodnima - kaže s ironijom učinio ih je svetogrdnicima«. Nijekati Bogu predznanje budućeg isto je što i nijekati postojanje: »Ako Bog unaprijed ne zna sve što će se dogoditi, nije Bog« . M i među­ tim, nastavlja Augustin, dakle mi kršćani, »prihvaćamo jedno i drugo, tvrdimo vje­ rom i razumom jedno i drugo«, predznanje Božje i slobodu čovjekovu . Preuzima­ jući temu koju je bio obrađivao već u De libero arbitrio i ilustrirao primjerom pam­ ćenja - koje se vjerno sjeća prošlog a da ne mijenja slobodnu ili nužnu narav stvari koje se sjeća - , dokazuje da predznanje ne uklanja slobodu; zato čovjek ne griješi jer Bog predviđa da će sagriješiti, nego griješi jer hoće griješiti, i to Bog predviđa .
25 26 27 28

A l i u ovom odsjeku De civitate Dei Augustin se hvata ukoštac s velikim poteško­ ćama filozofa protiv stvaranja kako o tome uči kršćanska vjera, dakle ab aeterno. Ova se poteškoća oslanjala upravo na nepromjenljivosti božanskog znanja i htijenja. Prije nego što će odgovoriti - a vidjet ćemo kako - želi pojasniti pretpostavku, potvrđujući da božansko znanje, kao uostalom i volja, jest sigurno nepromjenljivo, sigurno vječno. Potkrepljuje to razlikama koje postoje između Božjeg i našeg znanja, a one su naročito dvije: 1) naše znanje ovisi o stvarima, Božje ne; 2) naše znanje je promjenljivo, ograničeno, vremenito, Božje je nepromjenljivo, bezgranično, vječno. O tome Augustin ima doista lijepih stranica. Ponajprije o stvarima koje jesu jer ih Bog poznaje: »Mi vidimo tvoje stvorenje - veli Augustin u Ispovijestima - jer postoji, ali ono postoji zato jer ga ti vidiš... ti si ga vidio već stvorena kada i gdje si vidio da ga treba stvoriti« . Isti je nauk i ovdje u De civitate Dei. Tumačeći riječi Postanka: I vidje Bog da je dobro, pojašnjava da to ne znači da je Bog shvatio da su stvari dobre, jer ih je Bog poznavao prije nego su postale, dapače one jesu jer ih je Bog poznavao. »Dakle vidio je da je dobro ono što je stvorio kad je vidio da je dobro to stvoriti«. Brani i samoga Platona od moguće drukčije interpretacije njegovih riječi: »Nije bio toliko nerazborit da bi pomislio...« . Drugo pitanje bilo je o nepromjenljivosti božanskog znanja unatoč promjenljivo­ sti stvari, bestjelesnosti i racionalnosti unatoč tjelesnosti neracionalnosti mnogih od njih: »U tebi stoje uzroci svih prolaznih stvari i trajno postoje svih promjenljivih stvari nepromjenljivi počeci i opstoje svih nerazumnih i vremenitih stvari vječni raz­ lozi« . Ne bi se moglo kazati bolje. Unatoč naravi stvari, koje su sve vremenite i mnogo ih je tjelesnih i l i nerazumnih, Bog u sebi ima razumske, netjelesne i vječne razloge u kojima sve vidi i po kojima sve uređuje. O »vječnim razlozima« prisutnima u stvarateljskom Božjem umu ima jedno slavno pitanje - De ideis - u kojem se tumači njihova narav i važnost , dok o božan­ skom umijeću stvaranja ima jedan govor, istodobno metafizički i poetički, gdje se u svezi s onim riječima sv. Ivana koje, kako ih je Augustin čitao, zvuče ovako: Ono što je stvoreno u njemu je život, tumači kako su sve stvari život u Bogu : trebalo bi ih oba produbiti kako bi se razumjelo stvarateljsko znanje Božje, Ovdje valja istaknuti još jedan aspekt: sveobuhvatnost. Kako je rečeno ovdje i ne manje lijepo u Ispovijestima, znanje Božje »obuhvaća sva vremena u svojoj stalnoj i vječnoj prisutnosti« . U ovom znanju nema prije i poslije, kao u našem, koje je mjerljivo vremenom, prošlošću, sadašnjošću, budućnošću, jer ova tri momenta odgo­ varaju jedinom momentu Božjem, vječnom »danas« koje nema »bilo je« i »bit će«, nego samo »je«. Zato Augustin može kazati: »Sve sutrašnje i što će biti poslije sutra, i sve jučerašnje i dojučerašnje^ ti ćeš učiniti danas, danas si učinio«. Znajući da je kazao tešku istinu nastavlja: »Što ja mogu, ako tko ne razumije?« .
29 30 31 32 33 34 35 36

4. Bog-Trojstvo Izlažući ove uzvišene istine o Bogu, Augustin ne zaboravlja svoju nakanu, a ta je da predloži i obrani sveukupni poklad - filozofski i teološki zajedno - kršćanskog
29 30 31 32 33 34 35 36

Contra Secund. Man. 10. Uostalom ova augustinska argumentacija veoma je drevna: rabi je već u De mor. Eccl. cath., koji datira iz 387.-388., a tiče se poimanja zla, tj. deficere ab essentia et ad id tendere quod non sit (2, 2, 2), gdje je essentia isto što i esse, dakle id quod est. Confess. 13, 31, 46. Enarr. in Ps 101, s. 2, 10. Serm. 6, 4. Enarr. in Ps 121, 5. De civ. Dei 5, 9, 2-4. De civ. Dei 5, 10, 2. Usp. De lib. arb. 3, 4, U . Usp. De civ. Dei 5, 10, 2.
21 22 23 24 25 26 27 2 8

20

Confess. 13, 38, 53. De civ. Dei 11, 21. Confess. 1, 6, 9. Usp. De Trin. 12, 14, 23. Usp. De divv. qq. 83, q. 46. Usp. In Io Ev. tr. 1, 16-17. De civ. Dei 11, 21. Confess. 1, 6, 10.

XX

UVOD

UVOD

XXI

nauka; primjenjuje stoga pojam najviše jednostavnosti za Boga Trojstvo (»ovo Troj­ stvo je samo jedan Bog i nije manje jednostavno zato što je Trojstvo«) i izriče u potpunosti princip što ga je gore samo djelomično spomenuo: Bog »je jednostavan zato što jest ono što ima, osim što se svaka osoba kazuje u odnosu prema drugoj« . Nije bilo moguće kazati ništa uzvišenije ili dublje glede otajstva Božjega: prvi dio tvrdi najvišu jednostavnost Boga, druga razlikovanje božanskih Osoba, ne glede ap­ solutnih savršenosti (quae dicuntur ad se) koje su jednake svima trima Osobama, nego glede subzistentnih odnošaja (quae dicuntur ad alium) koje, stojeći nasuprot jedna drugoj, tvore substantia Personarum. Augustin nastavlja tumačenjem: »Nedvojbeno, Otac ima Sina a ipak sam nije Sin; Sin ima Oca a ipak sam nije Otac. Stoga se, u odnosu prema sebi samom - a ne prema drugome - kaže da jest ono što ima; kao što se kaže da je živ u odnosu prema sebi samome, jer zaista imajući život sam i jest taj život« . Koncept božanskih odnošaja izložen je i naširoko pretresan u De Trinitate. A u ­ gustin taj koncept stavlja u središte trojstvenog nauka - kasniji teolozi su ga slijedili na ovom putu, ali ne samo oni nego i samo koncilsko učiteljstvo - , kako bi izbjegao dvjema suprotnim zabludama, tj. sabelijancima koji su nijekali razlikovanje Osoba, i arijancima koji su nijekali istobitnost naravi , i učvrstio veritatis medium koja je ovdje kao i drugdje kraljevski put kojim kroči istina. Dovoljno je ovdje primijetiti dvije pojedinosti koje se tiču načina izražavanja: izraz subsistentia personarum , koji je prožeo skolastiku, i drugi koji razlikuje alius i aliud. U Trojstvu naime postoji alius et alius, jer subjekt ili osoba jest samo jedna (nitko nije naglašavao jače od Augustina ovo jedinstvo), ali se može i treba govoriti o aliud et aliud, jer naravi su dvije: Una persona in utraque natura . Augustin ipak nije primijenio ovu trinitarnu terminologiju alius et aliud na kristološko pitanje, kao što je to bio učinio Grgur Nazijanski .
37 38 39 40 41 42 43 44

ovu misterioznu Božju izvedbu, kao što je sloboda kojom je izvodi i svrhovitost zašto je izvodi, a to su pojedinosti koje su poganski filozofi nijekali, oštro pobijajući, da­ pače izvrgavajući ruglu kršćansku vjeru, a neki crkveni pisci su ih loše tumačili. Evo brze sinteze tog važnog predmeta. Z a nj je Augustin u ovom djelu stavio u pogon najviše metafizičke intuicije kako bi razumski obranio nauk vjere, stvarajući tako od tog predmeta središnju točku, i l i , ako se hoće, zglob svoje filozofije.

1. Bog-Trojstvo stvoritelj svemira Kako sam kazao, u ovom odsjeku Augustin ne inzistira na stvaranju iz ništa. Ovaj ključni pojam bio mu je familijaran sve tamo od obraćenja , a potom ga je uporno izlagao protiv manihejaca, tumačeći da je stvaranje pojam koji valja smjestiti između rađanja i izradbe, dva načina za dovršenje nekog djela koji su nam opće poznati. Nije prvo - rađanje - jer stvorene stvari nisu jednake (istobitne) s Bogom koji ih stvara; nije drugo - izradba - jer Bog ne sudjeluje samo djelomično u stvarima oblikujući neku preegzistentnu materiju, nego ih proizvodi u potpunosti njihovih na­ ravi. Ponavljati ovdje augustinske tekstove nije potrebno: bezbrojni su . O d koristi je inzistirati na onoj poglavitoj zaokupljenosti u De civitate Dei: oslo­ boditi se sasvim krivih ideja glede stvaranja kojih je bilo mnogo a zastupali su ih veliki mislioci. O temeljnom pitanju - stvaranju iz ništa - nije bilo kontroverzije s poganskim filozofima koji su, prema Augustinu, prihvaćali ovu veliku istinu. On ima drugu brigu. U prvom redu ponuditi sintezu o uzrocima koji zahvaćaju u stvaranje: eficijentni, egzemplarni, finalni. Čini to na način da tumači Pismo. Evo sažetog i udarnog teksta: »Naime, tri su glavne stvari koje nam je trebalo objaviti o stvaranju: tko je stvorio, čime je stvorio i zašto je stvorio. Zato se kaže: Reče Bog: Neka bude svjetlo! I bi svjetlo. I vidje Bog da je svjetlo dobro! A k o bismo upitali: tko ga načini? - Bog; ako pak, čime - Reče: Neka bude, i bi; ako pak, zašto? - Jer je dobro. Naime, nema izvrsnijeg tvorca od Boga, nema umijeća djelotvornijeg od Božje riječi, i nema boljeg uzroka nego da se dobro stvori od dobrog Boga« . U ovom trostrukom aspektu stvaranja Augustin gleda tragove Trojstva: predmet koji mu je drag i na kojeg često drugdje navraća . Ovdje sažeto iznosi svoju misao ovako: »Dakako, razumije se da Otac Riječi bijaše onaj tko reče: Neka bude; a budući da je stvoreno dok je govorio, nedvojbeno je stvoreno Riječju; a kad se kaže: / vidje Bog da je dobro, dostatno je jasno, da što je stvoreno nije Bog stvorio ni po kakvoj nužnosti, niti zbog kakve svoje potrebe i koristi, nego jedino svojom dobro­ tom; naime: zbog toga jer je dobro... A k o se ta dobrota ispravno shvati kao Duh Sveti, onda nam se cjelokupno Trojstvo otkriva u svojim djelima« . Ono međutim što mu je u interesu naglasiti jest posebnost da dobri Bog stvara dobre stvari; ova je posebnost bitna i temeljna: nema drugog motiva stvaranja osim ovoga, i tražiti neki drugi nije moguće i vodi u zabludu. Augustin to potkrepljuje autoritetom Platona i čudi se do krajnosti da neki od onih koji »zajedno s nama
1 2 3 4 5 6

DRUGO POGLAVLJE

STVARANJE A k o tema o opstojnosti i naravi Božjoj zauzima relativno skroman prostor u De civitate Dei, širi i zahtjevniji prostor zauzima tema, koja je nužno na nju naslonjena, a to je tema o stvaranju; ne toliko po svojoj sržnoj formulaciji o stvaranju kao proizvedbi neke stvari iz ništa - o ovome Augustin govori naširoko i uporno u djelima vezanima uz manihejsku kontroverziju - , koliko po nekim pojedinostima koje prate

De civ. Dei 11, 10, 1. Isto. Usp. Conc. Florent., Decr. de Iacobitis: D S 1330 koji preuzima Anzelmov izraz {De processione Spir. S. 2: P L 158, 288), koji u svojoj biti ovisi o Augustinu: Omnia unum sunt ubi non obviat relationum oppositio. Ovo načelo, čiju širu jeku imamo naznačenu u De civitate Dei, jest u temelju svekolike skolastičke spekulacije o Trojstvu. Ovom predmetu posvećene su knjige V - V I I De Trinitate. Usp. Opći uvod u De Trinitate, N B A I V , X X Vis. De s. virgin. 19, 19; In Io Ev. tr. 71, 2: ...in medio est via quam reliquistis. De civ. Dei 11, 10, 1. Drugdje (isto 11, 24) brani istodobno jedinstvo Božje: Propter inseparabilem divinitatem, i Trojstvo Boga: propter proprietatem Personarum, ovaj potonji izraz bliži je grčkoj teologiji. Serm. 294, 9. Prvo pismo Kledoniju A, 16.
38 39 40 41 42 43 44

37

Usp. Solil. 1, 1, 2. Usp. posebice: De actis cum Fel. Man. 1, 19; 2, 17-19; Contra Secund. Man. 4.8; Contra Prisc. et Orig. 3, 3. De civ. Dei 11, 21. Usp. Confess. 13, 5, 7; De Gen ad litt. 1, 5, 11 - 7, 13. De civ. Dei 11, 24. Usp. De civ. Dei 11, 21.
2 3 4 5 6

1

XXII

UVOD

UVOD

XXIII

vjeruju, da je svim stvarima jedno počelo (te da ni jedna narav, koja nije što je Bog, ne može biti)«, nisu htjeli povjerovati »u tako dobar i jednostavan uzrok nastanka svijeta, da dobar Bog stvara dobra« . Augustin tu misli na Origena kojeg izričito spominje, pozivajući se na njegovo djelo De principiis. Protiv njega, crkvenog čovjeka i veoma upućena u Pisma, zastupa da riječi Postanka: / vidje Bog da je dobro. I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro, ne žele kazati ništa drugo doli: »Da tvorbi svijeta nema nikakva dru­ gog uzroka nego da dobar Bog stvori dobra djela« . A l i mišljenje Origenovo upadalo je u teoriju o vječnom kružnom kretanju koje su predlagali poganski filozofi , protiv koje će Augustin zadati mnogo teških udaraca, kako ćemo uskoro vidjeti. U isto vrijeme značajno je pogledati kako odgovara na jednu drugu veliku poteškoću onih filozofa: stvaranje ab aeterno.
7 8 9

2. Svemir stvoren u vremenu, dapače s vremenom Augustin odgovara ponajprije pozivajući se na vjeru koja uči stvaranje u vre­ menu i l i , kako on tumači, s vremenom. »Od te vjere - snažno podvlači - ne mogu me odvratiti dokazi filozofa« ; štoviše, dodaje, »kad takva dokazivanja ne bi mogao odbaciti razbor, vjera bi morala ismijati« . A l i razum ih je u stanju pobiti. Naime ratio sana i l i , kako on također kaže, rado manifesta ih osuđuje i razbija. Pogle­ dajmo koji su njegovi dokazi. Augustin polazi od dvije pretpostavke, od kojih jednu prihvaćaju i njegovi protivnici, a drugu on odlučno postavlja i brani. Prva je nepromjenljivost Božja u bitku, znanju, volji. Prva temeljna pretpostavka zajednička je i platoničarima, a u osnovici je spekulacije o Bogu i predstavlja jedno od velikih načela augustinovske filozofije, a zastupa, kako je bilo rečeno, potpuno podudaranje iz­ među nepromjenljivog bitka i najvišeg bitka ili ipsum esse . Druga nije manje te­ meljna od prve, a u ovome je: niti jedno stvorenje ne može biti suvječno Bogu: Non dubito nihil omnino creaturae Creatori esse coaeternum . A to znači, barem, da niti jedno stvorenje ne može postojati neovisno o Bogu. To je toliko istinito da suprotno upada u apsurd. Međutim on pred tvrdnjom filozofa da je svijet ab aeterno, dakle bez početka, razlikuje dva moguća razumijevanja ove tvrdnje. A k o se njome želi kazati da je svijet ab aeterno zato što ga nije Bog stvorio, oni koji tu tvrdnju postavljaju »daleko su od istine i mahnitaju«. A k o se pak njome želi kazati da je svijet doduše Bog stvorio, ali da njegov početak nije u vremenu, nego u stvaranju, oduvijek je stvoren tj. sve od vječnosti, izražavaju se na jedva razumljiv način: modo quodam vix intelligibili . Augustin ne slijedi filozofe na tom putu, iako ne mimoilazi zabilježiti da je taj njihov put čini se u protuslovlju s onim što ti isti filozofi uče o sudbini duša (vječna
10 11 12 13 14 15 16

kružna kretanja) , ali se upinje kako bi dokazao da protiv stvaranja svijeta u vre­ menu njihovi argumenti nemaju čvrstoće. Ponajprije ispravlja krivo postavljanje problema: u strogom smislu svijet nije stvoren u vremenu, kao da bi vrijeme postojalo prije svijeta, nego s vremenom. B u ­ dući da je svijet suodnosan s promjenljivim stvarima - kao što je vječnost s nepro­ mjenljivim bitkom - ne može postojati bez njih. Vrijeme započinje sa stvaranjem: ne može dakle biti vremena prije vremena, tj. prije stvorenih stvari. Pitati se među­ tim što je Bog činio prije stvaranja, kao da bi Bog prethodio vremenu u vremenu a ne u vječnosti, krivo je postavljen problem koji nastaje iz neuočavanja odnosa koji postoji između vremena i vječnosti. Ovaj odnos nije kontinuitet, kao da bi vječnost bila stalno vrijeme, nego promjenljivost i nepromjenljivost. Tako je i krivi problem pitati se kako je u Bogu nastala »nova« volja da stvori svijet; nema »nove« volje u vječnosti, koja je sveukupnost jer je nepromjenljiva. »Novost« jest, ali u stvorenjima, ne u Bogu. Stvorenja nisu bila i započela su biti: eto novosti. A l i ovoj novosti ne odgovara neka druga u Božjim planovima koji su vječni. Kako shvatiti ovu zagonetku? Augustin zna i otvoreno kaže da je pitanje »silno teško« , doziva sebi u svijest i preporuča čitatelju osjećaj za misterij koji je uvijek potreban kad je govor o Bogu; potom tumači problem upozoravajući na vlastiti način djelovanja Vječnoga koji, osta­ jući izvan vremena, nije podložan zakonima prije i poslije, i upozoravajući na narav relacije, koja kada nastaje ne zahtijeva promjenu u obje suodnosne veličine. Glede prve točke podsjetio je na Voluzijana koji je smatrao nemogućim da bi Sin Božji utjelovljujući se mogao ući u vrijeme bez ikakve promjene, da Bog novit venire non recedendo ubi erat; novit abire non deserendo quo venerat . Ovdje prisjeća da Bog novit quiescens agere et agens quiescere. Potest ad opus novum, non novum, sed sempiternum adhibere consilium . Kao što može doći a da se ne udaljuje od mjesta gdje je bio i može otići a da ne napušta mjesto odakle je došao, tako može djelovati mirujući i mirovati djelujući, i na novom djelu može primijeniti plan koji nije novi nego vječni. »Prije« i »poslije« odnose se ne na Boga nego na stvorenja. U Bogu nema promjene volje, nego »je jednom istom nepromjenljivom i vječnom vo­ ljom učinio da stvari koje je stvorio i prije ne budu (sve dok ne bijahu) i da poslije budu (čim počeše biti)« . Ovo se tumačenje temelji na jednom drugom, a tiče se naravi relacija. D a je Augustin relacije (subzi'stentne) smjestio u središte trinitarne teologije kazao sam gore. Ovdje valja dodati da je studirao i važno i ne lako pitanje relacija između Boga i stvorenja, dokazujući da stvorenja nastaju i mijenjaju se ne po nekoj promjeni u Bogu nego po promjeni koja nastaje u stvorenjima. Relacije studira u ovom odsjeku De civitate Dei , ali naročito u De Trinitate gdje dokazuje da je Bog Gospodin stvo­ renja, Otač^zaTopravdanje grešnika, Utočište kada se Njemu utječemo; dakle nove relacije, naše s Bogom i Božje s nama; istinske, stvarne relacije koje su u osnovici Božjih djela i svega života čovjekova, ali koje ne nastaju nekom promjenom u Bogu, nego u nama: In nobis fit aliqua mutatio, ...in illo nulla .
18 19 20 21 22 23 24

17

De civ. Dei 11, 23, 1. De civ. Dei 11, 23, 1. Vidi gore Prethodne točke, 3, 4. De civ. Dei 12, 17, 1. De civ. Dei 12, 17, 2. De civ. Dei 12, 17. De civ. Dei 12, 18, 2. Vidi gore II, 1, 2 i Patrologia, Marietti, III, str. 387. De civ. Dei 12, 16-17; usp. Confess. 12, 11, 12: ...nec illa creatura tibi coaeterna est, cuius voluptas tu solus es (blaženi anđeli). De civ. Dei 11, 4, 2.
8 9 10 11 12 13 14 15 16

7

Usp. De civ. Dei 11, 4, 2. Usp. De civ. Dei 12, 16, 2. De civ. Dei 12, 22. Ep. 137, 2, 4. De civ. Dei 12, 17, 2; usp. 12, 15. De civ. Dei 12, 17, 2. Usp. De civ. Dei 12, 15. De Trin. 5, 16, 17; usp. Opći uvod u De Trinitate, N B A I V , str. X X I X .

XXIV

UVOD

UVOD

XXV

Na kraju ove uporne obrane kršćanskog nauka, koji predstavlja jednu od najpro­ dornijih teza kršćanske filozofije, Augustin primjećuje da stvaranje u vremenu i s vremenom na čudesan način dokazuje jednu drugu važnu istinu: potpunu slobodu Božju u stvaranju. Bog nije stvarao iz nužde, nego iz čiste dobrote. Naime kroz svu vječnost, koja nema početka, nije bio manje blažen bez stvorenja .
25

3. Apsurdnost »vječnih kružnih

kretanja«

Augustin se ne zadovoljava time da dubokim metafizičkim intuicijama pojasni kršćanski nauk, nego svom snagom kritizira tumačenje koje su predlagali spomenuti filozofi, a to je teorija o vječnim kružnim kretanjima . Na taj način pojašnjava jednu drugu fundamentalnu tezu kršćanske filozofije, ovaj puta etike: blaženstvo. Kritika se javlja često i snažnim riječima. Ona mu se teorija čini doista veoma ludom - quo dići stultius nihil potesf - , stvarno užasnom - quid horribilius cogitari possit, ignoro - , toliko da kad bi slične teorije bile istinite bilo bi bolje ne poznavati ih: doctius nescirentur . A l i one su daleko od toga da bi bile istinite. Te teorije zapravo ruše pojam blaženstva ukoliko ga lišavaju dviju osnovnih vlastitosti: sadrže u sebi neozdravljivu proturječnost, gase snagu ljubavi prema Bogu. Tako Augustin. To i dokazuje. Blaženstvo nije istinito ako nije vječno: temeljna teza koju ponavlja zaglušnom monotonijom . Štoviše, ako nije vječno i blaženo nije niti istiniti život: druga teza draga hiponskom biskupu , koja ovisi o poimanju sadašnjeg života, koji valja radije zvati smrću nego životom , i o metafizičkom poimanju istinitog i autentičnog bitka koji nije drugi nego onaj vječni . A l i nije dovoljno da blaženstvo bude vječno kako bi bilo istinito: treba da bude i sigurno u svoju vječnost. Dvije su dakle bitne vlastitosti blaženstva: vječnost i sigur­ nost. Naš učitelj to ponavlja od prvoga svog djela (prvo djelo koje je priveo kraju), De beata vita . Ovdje u De civitate Dei piše: »... mudar i blažen život... kojega, bez ikakve dvojbe, i nema ako nije vječit, te pouzdano siguran za svoju vječnost« . Filozofi svojom teorijom o »vječnim kružnim kretanjima« niječu jednu i drugu od ovih vlastitosti, pa onda niječu blaženstvo koje je, i za njih, sam cilj filozofije . Doista blaženstvo koje bi duša, oslobođena tijela, postigla u prekidima, ili bi se temeljilo na neznanju ili bi ga pratila bol, već prema tome zato što ili ne zna ili zna da je određena da izgubi dobro koje posjeduje. I u jednom i u drugom slučaju imamo apsurd: ili blaženstvo uzrokovano neznanjem - u tu hipotezu upada nihil stultius o kojem je bilo riječi - ili blaženstvo koje prati bol, koja bi bila tako velika kao što je ljubav, koja je najviša, prema dobru koje se posjeduje .
26 7 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37

Postoji i drugo proturječje u teoriji o »vječnim kružnim kretanjima«: smatrati bijednim sadašnji život - a takvim su ga smatrali oni filozofi - unatoč nadi u buduću sreću, a blaženim budući život unatoč perspektivi povratka u bijedu sadašnjega: ita spes nostrae infelicitatis est felix et felicitatis infelix, veli upečatljivo Augustin. Zaklju­ čak, pravo govoreći, je samo jedan: bit ćemo uvijek nesretni, i tu i tamo . Tu je konačno i teška posljedica te teorije: ona gasi ili barem mlitavi te čini mlakom ljubav prema Bogu, ako se misli da ga treba ostaviti upravo onda kad se dođe do punine njegove spoznaje i posjedovanja. Zapravo, primjećuje Augustin oštroumno, »nitko ne može vjerno ljubiti ni čovjeka prijatelja ako zna da će u buduć­ nosti biti njegov neprijatelj« . Tako Augustin pobija teoriju »vječnih kružnih kretanja«, pojašnjujući još jedan­ put temeljnu tezu kršćanske etike, koja cikličkoj koncepciji filozofa suprotstavlja l i ­ nearnu što se temelji na vjeri u pravilan odnos vremena i vječnosti. K a d je o vjeri riječ, čini se da on kaže: filozofi nemaju pravo izvrgavati je ruglu, jer protiv njihovih poteškoća ima rješenje, protiv naših, s njihove strane nema nijednog. Stoga je zado­ voljstvo s Porfirijem, koji u tom predmetu nije slijedio učitelja Platona, iskreno i zasluženo .
38 39 40

TREĆE P O G L A V L J E

ANĐELI Na drugom sam mjestu govorio o sudbini anđela . Ovdje se vraćam na temu kako bih produbio ono što smatram korisnim, budući da u X I . i X I I . knjizi De civitate Dei augustinovski nauk o anđelima nalazimo naširoko i veoma organički obrađenim. Razumljivo je to. Knjige su to koje u općoj strukturi djela govore o podrijetlu dvaju gradova. A dva grada, prije nego što su se oblikovala među ljudima, stvorena su među anđelima, te nije riječ o četiri grada, nego o dva, jer anđeli i ljudi pripadaju jednom od dvaju gradova, onom dobrih i l i onom zlih . Augustinovska vi­ zija odlučno je kozmička: obuhvaća sva razumska stvorenja i među njima, vidljivima i nevidljivima, uspostavlja intimnu vezu. Raspravu možemo podijeliti na sljedeće točke: 1) stvaranje; 2) narav; 3) spo­ znaja; 4) milost; 5) razlikovanje između dobrih i zlih; 6) sudbina jednih i drugih; 7) blaženstvo anđela; 8) odnos anđeli-ljudi. 1) U Pismu nema preciznog uporišta o času kada je nastupilo stvaranje anđe­ la; postoje međutim očite tvrdnje da su stvoreni (Ps 148, 1-5). Augustin smatra neutemeljenim mišljenje koje se pripisuje Origenu da bi stvaranje anđela bilo po­ vezano sa stvaranjem voda: ovo je mišljenje ranije bio sklon prihvatiti i sam A u ­ gustin . Njihov se nastanak međutim može vidjeti u stvaranju svjetlosti i l i pak u riječi »nebesa« na početku Postanka .
2 3 4 5 1

Usp. De civ. Dei 12, 18, 2. O ovom nauku vidi gore Prethodne točke, 3, 3. De civ. Dei 11, 4, 2. Ep. 166, 9, 27. De civ. Dei 12, 21, 1. Usp. De divv. qq. 83, q. 35, 2; De Trin. 13, 8, 11; De civ. Dei 14, 25; Serm. 84, 2; 306, 6: ...vita quae aeterna et beata; quia si non aeterna, nec beata. Usp. In Io Ev. tr. 22, 3; De civ. Dei 20, 6, 2; Serm 84, 2; 306, 2. Usp. Confess. 1, 6, 7; De civ. Dei 12, 21, 1. Usp. Confess. 7, 11, 17; Serm. 7, 7. Usp. De b. vita 11. De civ. Dei 11, 11. Usp. De civ. Dei 19, 1, 3. Usp. De civ. Dei 12, 21, 1.
26 27 28 29 30 3 1 32 33 34 35 3 6 37

25

De civ. Dei 12, 20, 2; usp. Serm. 241, 6 gdje se pojavljuju iste riječi a za zaključak nalazimo i ove druge: magna magnorum deliramenta doctorum. De civ. Dei 12, 20, 2. De civ. Dei 12, 20, 3. O mitu vječnog povratka usp. M . M . E L I A D E , Les Essais X X X I V , Gallimard, Pariš 1949.
39 40 1 2 3 4 5

38

Usp. Usp. Usp. Usp. Usp.

Opći uvod u De civitate Dei, KS Zagreb 1982., str. LIIIs. De civ. Dei 12, 1, 1; 10, 7. Confess. 13, 15, 18; Retract. 2, 6. 2. De civ. Dei 11, 9, 32. Post 1, 1; De Gen ad litt. 1, 1, 3s.

XXVI

UVOD

UVOD

XXVII

2) O tjelesnoj naravi anđela Augustin ne zauzima konačan stav, i to zato što ne postoje očiti biblijski dokazi a i zato što problem nema teološke relevantnosti. Čini se da naginje prema nekoj tjelesnosti, sličnoj Kristovoj poslije uskrsnuća , nekom »zračnom tijelu« . Ono pak što podcrtava jest odnos anđela s Bogom . Njima je Bog podario »inteligenciju, postavljajući ih u stanje da ga motre i čineći ih sposobnima da ga posjeduju..., i slobodnu volju, tako da je (ova inteligentna narav) mogla Boga napustiti ako je htjela, tj. napustiti svoju vlastitu sreću, i time odmah pasti u stanje bijede« . Onaj pak koji mu je vjerno služio, zadobio je veću slavu nego da mu je služio ne slobodno već naravnom obvezom , i zaslužio tako nepobjedivu slobodu koja se rađa iz slatkoće kontemplacije . Anđeli su dakle stvorenja koja »dostojanstvom naravi nadmašuju sve ostale Božje stvorove« . Naime anđeli, kao i više nego čovjek, imaju sposobnost i potrebu za Bogom. U ovu potrebu ulazi milost kao dar i kao ispunjenje. 3) Bića izuzetno inteligentna, rekli smo, koja »ne doznaju za Boga zvukovnim riječima nego samom prisutnošću nepromjenjive istine koja je Riječ njegova jedin o r o đ e n a . . . tako da je to njima poznatije nego mi sebi« . U Bogu poznaju ideju o samima sebi i o svemu stvorenom; a ta je spoznaja daleko veća od svake druge spoznaje. U z ovu je spoznaju vezan problem blaženstva , o čemu ćemo govoriti. 4) B o g je stvorio narav anđela i obilno je razlio milost \ narav kako bi živjeli, milost kako bi ostali vjerni i živjeli kao mudri i blaženi. Doista volja »koliko god dobra samo sa svojom željom ostala bi siromašna da je onaj koji je iz ničeg stvorio dobru narav i sposobnu da uživa u njemu nije učinio još boljom ispunivši je samim sobom, budeći prvo u njoj veću želju upravo za tim« . U n a t o č nužnim razlikovanjima, sva se povijest spasenja odvija na isti način kako u anđelima tako i u ljudima, jer niti jedan od njih ne može sam sebe učiniti boljim (razlog preuzet iz Koncila u Kartagi) a onda i zato što su i jedni i drugi razumska bića potrebita Beskonačnoga, pa i nitko, anđeo i l i čovjek, ne smije umišljati da mu se može približiti bez milosti božanskoga sinovstva. Problem mi­ losti postavlja se dakle još prije u anđelima, sa svim problemima s tim povezani­ ma . Posebni je problem različitost milosti koju je Gospodin udijelio dobrim an­ đelima i onima zlima: »Ovi (zli anđeli) i l i su primili manje milosti... i l i , ako su i jedni i drugi bili stvoreni jednako dobrima, jedni propadoše svojom zlom voljom, dok drugi, više pomognuti, stigoše do punoće blaženstva« . Ne upuštamo se u pitanje je l i razlikovanje između dobrih i zlih samo djelo slobodne volje i l i i milo­ sti. Opasno je to tumačiti, kao i druge pasuse, skolastičkim terminima dostatne i djelotvorne milosti. Jasno je da Bog daje svima milost kako bi postigli cilj kojemu je usmjereno razumsko stvorenje; ali je nedvojbeno da bi Bog bio mogao spriječiti pad anđela kao i ljudi. Zašto to nije učinio, zašto se neki spašavaju a drugi ne, ulazi u nedokučive planove Božje . A l i ako želimo pronaći razlog u Božjem činu,
6 7 8 9 10 11 12 13 14 L 16 17 18 19
6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19

možemo kazati da B o g »iako je znao da će neki anđeli napustiti ono toliko veliko dobro..., nije im oduzeo onu sposobnost, smatrajući da je veća njegova moć i njegova dobrota po tome što izvlači dobro iz zla, nego da zlo spriječi«, a to je isti razlog koji ga je vodio i u pitanju čovjeka . Ne smijemo uostalom zaboraviti da zla volja »ne potječe otuda što je narav, nego zbog toga što je narav stvorena iz ništa« . Drugdje Augustin, konfrontirajući stanje anđela sa stanjem ljudi, primjećuje da je za zle anđele stanje bilo konačno; za njih nije bilo Posrednika kao za ljude . Podvlači osim toga da se »daleko veći broj dobrih m e đ u nebesnicima drži poretka svoje naravi« . 5) Grijehom jednih i postojanošću drugih nastupilo je irreparabile za prve i immutabile za druge. Svi su uživali u istini i tko nije ustrajao otpao je daleko od Boga . Ustrajnost jednih i grijeh drugih ishodišta su dvaju gradova, »dvaju dru­ štava anđela, jedno koje uživa u Bogu i drugo koje se nadima od oholosti..., dvaju anđeoskih društava koja su između sebe različita i oprečna, jedno dobro i po naravi i po volji pravično, dok je drugo dobro po naravi ali po volji izopače­ n o . . . « . Vrijedi za anđele ono što će potom vrijediti za ljude: razlikovanje nastaje od vrste ljubavi koja ih je vodila, da l i društvena i l i privatna. U stvari pobunjeni anđeli »odvratiše se od onoga koji najviše jest, i što se okrenuše samima sebi« , nukani ohološću za kojom su, odbacujući iskazati čast podložnosti, čeznuli oholom umišljenošću da su ono što nisu . 6) Dok je za ljude pad prvog čovjeka popravljiv (za Augustina i Adam se je spasio, iako je učinio najteži grijeh koji se može zamisliti ), Bog nije udijelio zlim anđelima nikakvu milost za njihov grijeh, jer je toliko težom prosuđivan njihov gri­ jeh, koliko je uzvišenija bila njihova narav« . Dakle definitivna je i nepromjenljiva vječna sudbina dobrih anđela, sjedinjenih sa svojim najvišim Dobrom, i zlih anđela koji su zauvijek odijeljeni od toga Dobra. 7) Glede sreće anđela »u početku su bili svi stvoreni za jednaku sreću«, ali nakon pada samo dobri anđeli mogu uživati »nepromjenjivo dobro koje je Bog, bez ikakve smetnje, te u njemu vječno ostaju, nepoljuljani nikakvom sumnjom i nezavedeni nikakvom pogreškom kroz svu vječnost« . Oni »posjeduju vječnost trajnosti kao i lakoću spoznaje te sretnost počinka« . Dva bitna uvjeta blaženstva su dakle uživanje najvišeg Dobra i sigurnost njegova uživanja navijeke. Ovo o sigurnosti nameće problem spoznaje. Prije grijeha nesigurna je vrsta spo­ znaje koju su anđeli imali o vlastitoj budućoj sudbini. Tijekom razmišljanja Augustin smatra »okrutnim« vjerovati da bi svi bili imali predznanje o vlastitoj konačnoj sud­ bini, blaženstva i l i nesreće . A k o su dakle na početku imali jednaku sreću, za vjero­ vati je da nisu imali takvo predznanje. Na ovaj se predmet Augustin više puta vraćao
20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33
20 21 22 23 2 4 25 26 27 2 8 29 30 31 3 2 33

Usp. De civ. Dei 13, 22. Usp. De civ. Dei 15, 23. Usp. Opći uvod u De civitate Dei, K S Zagreb 1982., str. LIIIs. De civ. Dei 22, 1, 2. Usp. De vera relig. 14, 27. Usp. Contra Faustum 22, 27. De civ. Dei 11, 15. De civ. Dei U , 29. Usp. De civ. Dei 11, 13. Usp. De civ. Dei 12, 9, 2. De civ. Dei 12, 9, 1. Usp. Opći uvod u Milost i sloboda, N B A X V I I / 1 , str. C L V ss. De civ. Dei 12, 9, 2. Usp. Opći uvod u Milost i sloboda, N B A X X , II, 3.

De civ. Dei 22, 1, 2. De civ. Dei 12, 6. Usp. Exp. ep. ad Gal. 24. De civ. Dei 11, 23, 1. Usp. De civ. Dei 11, 15. De civ. Dei U , 33. De civ. Dei 12, 6. Usp. De civ. Dei 11, 13. Usp. Contra Iul. 6, 22. In Io Ev. tr. 110, 7. De civ. Dei 11, 13. De civ. Dei 11, 31. Usp. Confess. 10, 23, 33. Usp. De civ. Dei 11, 13.

XXVIII

UVOD

UVOD

XXIX

s različitim hipotezama . N o u De civitate Dei zauzima odlučan stav: Bog »je udijelio onima koji su mu ostali vjerni sigurnost da budu s njim bez kraja, kao nagradu za njihovu vjernost« . 8) Zelja nam je konačno podvući ulogu koju anđeli imaju u stvorenom svijetu i posebice s ljudima. Budući da je stvarateljsko djelo samo Božje, Augustin isključuje teoriju platonika koji su ih smatrali na neki način tvorcima stvari . Dopušta međutim njihovo sudjelovanje u stvaranju: »Ne znam koju su službu obavljali anđeli koji su prvi stvoreni kad je Stvoritelj stvarao ostalo: ne usuđujem im se pripisati ono što možda ne mogu, a ne smijem im odricati ono što mogu« . Prihvaća dakle da anđeli mogu revnovati »po nalogu ili božanskim dopuštenjem svojim činima u događanjima svijeta..., kao uzgajivači stočne hrane ili biljaka« . Oni dakle mogu, i to bez ikakve poteškoće, nama pomagati u našim poteškoćama iskrenom dobrohotnošću, navješ­ ćujući nam volju Onoga pod kojim se možemo sjediniti u miru s njima i tako nado­ mjestiti broj palih anđela.
35 36 37 38 39

34

ČETVRTO P O G L A V L J E

ČOVJEK Ovo je drugi epicentar augustinovske misli. Hiponski biskup ga je temeljito istra­ živao prodornim okom metafizičara i psihologa i nikad nije prestajao biti začuđen nad njim. Z a njega čovjek je veliki bezdan - grande profundum - i veliki problem magna questio - a velik je problem upravo zato što je veliki bezdan. Sagledajmo nadasve prvi aspekt.

1. Čovjek veliki bezdan a) Prvi motiv čuđenja je sama narav čovjeka sastavljena od materije i duha. O ovoj točki, bitnoj za antropologiju i o kojoj je naš filozof zauzeo veoma različite i veoma udaljene stavove od onih platonskih, može se formulirati nekoliko kratkih rečenica: 1. Tijelo pripada naravi čovjeka; odijeliti ga od njega je ludost (i ovdje jaka riječ je Augustinova, ne moja ). 2. Čovjek je »razumska supstancija sačinjena od duše i tijela« . 3. Duša je rođena kako bi oblikovala tijelo koje ima udjela u njezinom kretanju, životu i postojanju .
1 2 3

4. Sjedinjenje duše i tijela tako je duboko da predstavlja misterij i gotovo nevjerojatnost . 5. U odijeljenoj duši (od tijela) uvijek ostaje »naravni apetit da upravlja tijelom, apetit koji je na neki način usporuje i priječi joj da svim silama teži prema najvišem nebu«, tj. prema gledanju Boga . Dakle jedinstvo između duše i tijela, daleko od toga da je nasilno kako su to željeli platonici, toliko je naravno i duboko da ga treba smatrati supstancijalnim. A k o u Augustina i nema tog izraza, to je ipak njegov nauk. Supstancija čovjeka jest sastavina duše i tijela: »Nema ništa u čovjeku što bi pripa­ dalo njegovoj supstanciji i njegovoj naravi osim tijela i duše« ; »Ljudska osoba je dakle jedinstvo - Augustin kaže mixtura - duše i tijela« : to jedinstvo sačinjava nešto čudesnoga i misterioznoga za ljudski um . Protiv platonika koji su tijelo smatrali zatvorom duše, odgovara predlažući jednu važnu razliku između naravnog i povijesnog reda, tj. između tijela kao takvog, za koje je duša određena da ga oblikuje, i tijela u njegovu sadašnjem stanju, tj. propadljiva tijela - o podrijetlu propadljivosti on će raspravljati nadugačko u pelagijevskoj kontroverziji - : ovo je tijelo teret za dušu, a ne ono. »Ne tijelo, nego propadljivo tijelo je tegotno za dušu« . Ova činjenica, dakle različitost između tijela i propadljivog tijela, predstavlja velik problem za antropologiju. O ovom kako slijedi. a) Pogrešno je augustinovski nauk o ljudskoj sastavljenosti smatrati ovisnim o platonizmu, barem ne u njegovoj zreloj dobi. Želimo li govoriti o ovisnosti, potrebno ju je ustanoviti sa stajališta kršćanskog nauka, posebice uskrsnuća tjelesa, nauka koji za platonike nije imao smisla i koji su u stvari ismjehivali. A Augustin ga energično brani predlažući novu koncepciju čovjeka, duše i tijela . b) Drugi motiv čuđenja jest čudesnost ljudskog tijela i sposobnosti uma: do­ voljno je ponovno čitati 24. poglavlje posljednje knjige De civitate Dei, gdje se ponad neiscrpnih sposobnosti ljudskog uma opisuju, dubokim udivljenjem, moć plodnosti, tako tajnovita i tako čudesna, sklad tijela i ljepota njegovih dijelova, sve do najintim­ nijih. To je stranica visoke poezije. Tko ju je napisao ne može biti pesimist. c) Sljedeći motiv - treći - nastaje iz goleme dubine pamćenja. Zna onaj tko je barem jedanput čitao X . knjigu Ispovijesti: »Velika je moć pamćenja, veoma velika, Bože moj, to je golemo i beskrajno svetište. Tko će mu doprijeti do dna? To je snaga moga duha i pripada mojoj naravi, ali ja sam ne shvaćam potpuno što sam... Silno me divljenje nad tim zbunjuje, čudo me obuzima. Ljudi idu da se dive vrhun­ cima gora, silnim valovima mora, širokim tokovima rijeka, daljinama oceana i puta­ njama zvijezda, a zapuštaju sebe. Ne dive se tome kako sam ja mogao sve ovo spominjati ne gledajući očima; ali ipak toga ne bih mogao spominjati kad ne bih gore, valove, rijeke i zvijezde, koje sam vidio, i ocean za koji sam čuo, gledao unutra u svom pamćenju« . d) Ipak tek smo u svijetu osjetilnoga: u pamćenju nisu tjelesa, nego slike tjelesa. Prijelaz iz osjetilnoga svijeta u nadosjetilni pridodaje čuđenje na čuđenje: Augustin ga je osjetio kada je, upozoren neoplatonicima, otkrio u svom unutarnjem svijetu, ponad svoga promjenljivog uma, nepromjenljivo svjetlo istine. Iznova valja prečita4 5 6 7 8 9 10 11

Usp. B A 35, str. 481s.; G . P H I L I P S , La raison d'etre dumal d'apres saint Augustin, Louvain 1927.; De Gen ad litt. 11, 14-26. De civ. Dei 22, 1, 2. De civ. Dei 12, 24. Usp. De civ. Dei 12, 25. Usp. De civ. Dei 12, 26. Usp. De civ. Dei 22, 1, 2.
35 36 37 38 39 1 2 3

3 4

4 5 6 7 8 9 10 11

Usp. De an. et eius or. 4, 2, 3. De Trin. 15, 7, 11. Usp. De immort. an. 15, 24.

Usp. Ep. 137, 3, 11. De Gen ad litt. 12, 35, 68. Serm. 150, 5. Ep. 137, 3, 11. Usp. Isto. De civ. Dei 13, 16; usp. Enarr. in Ps 141, 18-19. Usp. De civ. Dei 13, 16-18; 22, 4. Confess. 10, 8, 15.

XXX

UVOD

UVOD

XXXI

vati Ispovijesti: »Ušao sam i vidio slabašnim okom svoje duše... iznad svoga duha svjetlo nepromjenljivo... Ne, ono svjetlo nije bilo takvo, nego drugo, mnogo drukči­ je« . Drukčije ne po stupnjevima nego po naravi. e) Nepotrebno je kazati da od otkrića nadosjetilnog svjetla ovisi obrazloženje duhovnosti duše i njene besmrtnosti. O d nadosjetilnog svjetla duh zadobiva sigurnost preko samosvijesti: »Kada duh spozna sama sebe, poznaje svoju supstanciju; kad je siguran u sebe, siguran je u svoju supstanciju« . Zabluda onoga koji smatra da je duša tjelesna sastoji se u tome što joj pripisuje ono što ne ulazi u svjedočanstvo samosvijesti. Samosvijest ne potvrđuje da je duh zemlja ili voda ili vatra ili neka druga tjelesna stvar, nego samo to da on jest, da misli i ljubi; samo u to je siguran; duh je dakle samo to i ništa drugo: biće koje misli i ljubi, koje misleći i ljubeći jest prosvijetljeno svjetlom ne tjelesnim nego duhovnim i nepromjenljivim. I besmrtnost je povezana s prisutnošću istine, koja je besmrtna, u duhu. Augu­ stin o njoj govori u 2. knjizi Soliloquiuma, sažimljući predmet ovako: »Sve što postoji u jednom subjektu, ako je besmrtno, nužno je da je i subjekt u kojem postoji bes­ mrtan. A l i svako znanje u duhu postoji kao u subjektu. Nužno je dakle da je i duh besmrtan, ako je besmrtno znanje. A l i znanje je istina, a istina, kako smo pojasnili, ne može propasti« . Ili više emfatički na jednom mjestu: Quid si moritur animus? ergo moritur veritas... . Nije moguće dulje se zadržavati na ovim točkama augustinovske antropologije, iako su fundamentalne. O d koristi je nastaviti otkrivati njene čudesnosti. f) O d unutarnjosti nedjeljiva je društvenost. Ponirući u sama sebe čovjek ne otkriva samo istinu - in interiore homine habitat veritas - , nego i misterioznu spo­ sobnost za ljubav, koja, poput težine - a to je slavna augustinska metafora - , čo­ vjeka izvodi van iz njega samoga, prema drugome. O n sebe prepoznaje prirodno društvenim , štoviše osjeća da društvenost predstavlja bitni dio njegove osobe. »Ni­ šta nije, po naravi, druževnije (kao što je to čovjek), iako - nadodaje Augustin, i vidjet ćemo zašto - , ništa nije (kao on) nesložnije po poroku« . Unutarnjost i društvenost, što naš filozof nikad ne odjeljuje, svoj temelj nalaze u najdubljoj tezi antropologije: čovjek je slika Božja. Ova slika »besmrtno je utisnuta u besmrtnu bit duše: immortaliter immortalitati eius insita« (primjećujemo ovaj snažan augustinovski izraz: smetnuvši ga u zaborav uzrokovalo je goleme interpretativne zablude), toliko da je grijeh može izobličiti ali ne uništiti . Ta je slika dakle u duši ne u tijelu. Žrtva manihejske prijevare kakav je bio, Augustin to snažno ponavlja. »Gdje je čovjek stvoren na sliku Božju? U intelektu, u duhu, u unutarnjem čovjeku, u onome po čemu spoznaje istinu, razlikuje pravdu od nepravde, znade tko gaje stvorio, može spoznati svoga Stvoritelja i hvaliti ga« . Drugdje se izražava lapidarno ovako: čovjek je stvoren na sliku Božju: non corporeis lineamentis, sed quadam forma intelligibili mentis illuminatae . Iz toga sli12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23
12 13 14 15 16 17 18 19 20 2 1 22 23

Confess. 1, 10, 16. De Trin. 10, 10, 16. Solil 2, 13, 24. Ep. 3, 4. De vera relig. 39, 72. Usp. Confess. 13, 9, 10. Usp. De bono con. 1, 1. De civ. Dei 12, 28. De Trin. 14, 4, 6. Usp. De Trin. 14, 14, 18; 16, 22; 15, 8, 14; usp. Retract. 1, 24, 2. In Io ep. tr. 8, 6. De Gen ad litt. 3, 20, 30.

jedi da čovjek time što je na sliku Božju, jest najuzvišenije od svih stvorenja: nad njim nema drugog osim Stvoritelja: ...nihil hac creatura sublimius: quidquid supra istam est, iam Creator est . Iz toga slijedi jednako tako da je, naravno, stvorenje koje je najbliže i u najvećoj povezanosti s Bogom . h) Ova teza postaje predmetom većeg čuđenja kada, produbljujući je, hiponski biskup postaje svjestan da je čovjek slika Boga-Trojstva, ukoliko u njemu postoji, u jedinstvu duha, jedna trijada koju je moguće izraziti ovako: mens, notitia, amor; ili na bjelodaniji način: memoria, intelligentia, voluntas. »Kada se duh poznaje i ljubi tako Augustin piše u De Trinitate, gdje je više knjiga usmjereno da pojasni ovu sliku - , njegova je riječ s njim povezana po ljubavi. A budući da ljubi spoznanje i poznaje ljubav, riječ je u ljubavi i ljubav u riječi, a obadvoje u duhu koji ljubi i koji izgovara riječ« . Ovo pozivanje na čovjeka kao slike Boga-Trojstva, ako se i naširoko razvilo u djelu De Trinitate, pojavljuje se, kao pitanje, po prvi put u Ispovijestima 13, U , 12. O d tog časa Augustin (a nalazimo se oko g. 400.), vjeran načelu da uvijek studira skupa Boga i čovjeka, imat će ovo pozivanje na prvom mjestu u svim svojim reflek­ sijama. Samo djelo De Trinitate napisano je poglavito s tim ciljem. i) Dovoljno je ovdje spomenuti da on povezuje najvišu veličinu čovjeka s činje­ nicom da je slika Božja. Zato što je slika Božja, čovjek je capax Dei, tj. posjeduje naravnu sposobnost da bude uzdignut na neposredno gledanje Boga, a što znači na susret konačnog s Beskonačnim: eo quippe ipso imago (Dei) est, quo eius capax est, eiusque esse particeps potest . »Zato je čovjek velika (i čudesna) narav jer je sposo­ ban za najvišu narav, i može postati njenim dionikom« . Ovo je, po mom mišljenju, vrh augustinovske filozofije o čovjeku: više se ne može ići. j) U z čovjeka capax Dei slijedi, kao nužna posljedica, homo indigens Deo, a što je druga teza koja opravdava, skupa s prvom, uzvišenu veličinu čovjeka: jer je capax Dei čovjek ne može imati drugi objekt svoga blaženstva nego Boga, Apsolutnog, Vječnog. Osim temeljnog teksta iz Ispovijesti 1, 1, 1 i onoga iz De civitate Dei 12, 13, koji su spomenuti gore, valja pogledati knjigu X I X . ovog posljednjeg djela, možda najbolju od svih X X I I koliko ih djelo ima, koja naširoko razvija, protiv poganskih filozofa, temu blaženstva i objekt tog blaženstva. Druge teme augustinovske antropologije jesu: sloboda, strasti, govor. I one su motiv velikog čuđenja. k) D a je Augustin branio slobodu protiv manihejaca znadu svi, ali ne znaju svi da ju je branio i za vrijeme pelagijevske kontroverzije i u samoj toj kontroverziji, dakle kad je bio sav zaokupljen obranom milosti. Oslobodivši se manihejske iluzije koja ga je uvjeravala da njegova bilo dobra ili zla djela nisu njegova nego dvaju principa (dvije duše) koji su u njemu, iskustveno je spoznao da je on koji hoće ili neće: »Bio sam ja koji sam htio, a bio sam i onaj koji nisam htio; ja, ja sam to bio. A l i niti sam potpuno htio niti sam se potpuno protivio: zato sam se borio sa samim sobom« . Malo nakon ovoga iskustva napisao je djelo De libero arbitrio da pokaže kako je ljudska volja u biti slobodna, tj. u svojoj moći ima vlastite čine. »Naša volja ne bi bila volja kad ne bi bila u našoj moći. U stvari zato što je u našoj moći za nas je slobodna« . Malo kasnije napisao je drugo djelo, ovaj puta protiv temeljne teze
24 25 26 27 28 29 30
24 25 26 27 28 29 30

In Io Ev. tr. 23, 6. Usp. De div. qq. 83 q. 51, 2. De Trin. 9, 10, 15. De Trin. 14, 10, 11. De Trin. 14, 4, 6. Confess. 8, 10, 22. De lib. arb. 3, 3, 8.

XXXII

UVOD

UVOD

XXXIII

manihejaca, De duabus animabus contra manichaeos, gdje, ponavljajući istu tvrdnju - »ako nema slobodne volje nema volje« - te, zastupajući da ondje gdje nema slo­ bodne volje nema grijeha, nastavlja: »Nije li to ono što pjevaju pastiri na brdima, pjesnici u kazalištima, neuki u društvima, učeni u bibliotekama, biskupi na svetim mjestima, ljudski rod po cijelom svijetu?« . Razumije se dakle zašto tolikim žarom upozorava svoj puk da ne traži isprike u svojim grijesima, već da iskreno i pošteno kaže: »Bog mi je dao slobodnu volju; ako sam zgriješio, ja sam zgriješio... ja, ja, ne slučaj, ne sudbina, ne đavao« . U V . knjizi De civitate Dei, napisanoj kada je pred koju godinu bila započela pelagijevska kontroverzija, brani protiv Cicerona božansko predznanje i , skupa s predznanjem, ljudsku slobodu: mi, piše, »prihvaćamo jednu i drugu istinu, odano i istinski priznajemo...; jedno kako bismo pravo vjerovali - Bog koji ne predviđa bu­ duće ne bi bio Bog - , drugo kako bismo pravo živjeli« . Tumači zatim kako božan­ sko predznanje ne odstranjuje slobodu : to je već bio protumačio i mnogo prije, u De libero arbitrio, primjerom pamćenja: »Kao što ti svojim pamćenjem ne određuješ da su se obistinili prošli događaji, tako Bog svojim predznanjem ne određuje da se moraju obistiniti budući događaji« . Od izuzetnog je značenja kako ova tvrdnja tako i tumačenje. Mnogo puta tumači nisu vodili računa, na žalost, ni o jednoj niti o drugoj, pa su olako pripisivali hiponskom biskupu teorije koje su sasvim suprotne njegovoj misli i riječima. U samoj pelagijevskoj kontroverziji, stalna mu je briga da potvrdi kako čovje­ kovu slobodu tako i potrebu milosti (radi toga je na početku napisao djelo pod naslovom: De natura et gratia), a potkraj života drugo djelo isto tako znakovito: De gratia et libero arbitrio; jednako je tako brinuo da neumorno preporučuje čvrsto očuvanje dviju istina (bez prve razara se čitav ljudski život, bez druge sav kršćanski život), pa i onda kad nije razumljivo kako mogu stajati skupa . Pogrešno je kad se zastupa da je Augustin žrtvovao slobodu kako bi branio milost. Milost, piše snažno učitelj milosti, pomaže volji da ne smalakše pred slabostima naravi, ne oduzima moć volji: »Slobodna volja se ne oduzima zato što se njoj pomaže, nego je upravo potpo­ mognuta kako ne bi bila oduzeta« " 1) Drugo poglavlje augustinovske antropologije, koje ne manje od drugih doka­ zuje, iako na suprotan način, složenost čovjeka, jesu strasti o kojima ćemo govoriti u pogl. 7.
31 32 33 34 35 36 2

2. Čovjek veliki problem Čovjek nije samo veliki bezdan, nego i - valja tako kazati - veliki problem. Ovaj problem nastaje iz velikog kontrasta koji stoji između njegove veličine i njegove bijede. Ove dvije stvarnosti jedna su kraj druge u suprotnim razmjerima. Augustin to osjeća i opisuje: toliko je pažljiv prema prvoj (veličina) koliko i osjetljiv za drugu (bijeda). Tko ga, zbog jakih boja kojima opisuje bijedu, osuđuje za pesimizam, poka­

zuje da nije razumio da to proistječe iz uzvišene ideje koju ima o ljudskoj veličini, pa zato, i osjetljivost za razliku, naravno nepopunljivu, koja stoji između ove veličine i povijesnog stanja. Filozof reda i mira - od mnogih stvari koje je napisao o ovim predmetima neka se pogleda barem De civitate Dei X I X , 13 - , on primjećuje da u čovjeku nedostaju jedna i druga, nedostaje mira jer nema reda. Pogađaju ga tri činjenice, koje su onda tri zagonetke u kojima se odvija život čovjekov i povijest čovječanstva. a) Zagonetka smrti. Pita se: odakle i zašto nasilno odjeljenje dvaju elemenata koji su, iako međusobno veoma različiti, određeni da tvore narav, jedinu narav čo­ vjekovu? Odgovor u pogl. 6. b) Zagonetka borbe između duha i tijela. Iz istog razloga pogođen je podjelom, štoviše, često, kontrastom između razuma i osjetila i l i , kako veli sv. Pavao, između duha i tijela. Pita se: odakle i zašto ova podjela, ovaj kontrast, zbog kojega je u čovjeku tako snažno nagnuće na zlo i tako teško dovršenje dobra? Zašto ova dva suprotna zakona međusobno, zakon osjetila i zakon duha? c) Zagonetka neuravnoteženosti između onoga što čovjek jest i onoga što on želi. To je treća stvar koja otežava problem: neuravnoteženost između onoga što čovjek nužno ljubi i onoga što neizbježno nalazi. Ljubi život, a nalazi smrt; ljubi istinu, a toliko puta upada u zabludu ili je mučen sumnjom; želi ljubiti, a nailazi na odbojnost, mržnju, uvredu. Ova tri zla dramatično odgovaraju trima velikima neuklonivim nag­ nućima čovjekovim: biti, upoznati, ljubiti. Nije potrebno govoriti da je ovdje riječ ne o zlima koja čovjek voljno čini (ova zla ovise o njegovoj slobodnoj volji), nego o zlima, velikima i mnogima od kojih ne hoteći trpi. Odakle i zašto ova zla? Govorit ćemo o njima u sljedećem poglavlju. Konačno jedan drugi problem, koji Augustn neće nikad riješiti, a to je nepo­ sredno podrijetlo duša. Kažem neposredno. D a je dušu, kao prvu, Bog neposredno stvorio, nije za Augustina predstavljalo problem. Postavljajući stvaranje kao podrije­ tlo stvari, to je postalo očito: duša nije djeličak Boga, kako su željeli manihejci, već ju je Bog stvorio . Problem je nastajao za duše sviju ljudi nakon prvog čovjeka. Jesu li stvorene neposredno od Boga, ili nastaju duhovnim rađanjem iz duše rodite­ lja, kao što tijelo nastaje od tijela materijalnim rađanjem? Augustin nije znao dati odgovor na to pitanje. Njegova se misao trajno kolebala između kreacionizma i du­ hovnog traducionizma (kažem duhovnog, jer drugi, onaj materijalni, koji je prema njemu branio Tertulijan, prezirno odbacuje kao »ludost«: quo perversius quid dići potest? ), a to svoje kolebanje i brani , protiv površnim kritičarima, iako kao filozof nije skrivao svoje simpatije za kreacionizam , a kao teolog tražio kako shvatiti pre­ nošenje istočnog grijeha u obadvije hipoteze . Drugim riječima opetovano je prizna­ vao da ne nalazi u Pismu odlučujući tekst niti očit dokaz u razumskim načelima. Ova činjenica zaslužuje pažljivo promišljanje. S jedne strane Augustin, kad je jednom dosegao spiritualizam, ne stavlja u sumnju, štoviše energično brani duhovnost duše ; s druge pak strane ne nalazi u toj duhovnosti zadovoljavajući razlog za nijekanje duhovnog generacionizma .
38 39 40 41 42 43 44

De duabus an. 11, 15. Enarr. in Ps 31, 2, 16. De civ. Dei 5, 10, 2. Usp. De civ. Dei 5, 10, De lib. arb. 3, 4, 11. Usp. Ep. 214, 2. Ep. 157, 2, 10.

1

Usp. Ep. 166, 2. Ep. 190, 14. Usp. Posebni uvod u De anima et eius or., N B A XVII/2, str. 272. *Usp. Ep. 166, 2. Usp. Contra lul. 5, 4, 17. Usp. De an. et eius or. 4, 22, 33 ss. Isto.

XXXIV

UVOD

UVOD

XXXV

PETO P O G L A V L J E

ZLO Nauku o stvaranju pridružuje se nauk o zlu, golem i tjeskoban problem koji iziskuje prije svega metafizičko rješenje. D o njega je Augustin došao uoči obraćenja , postojano ga je branio u manihejskoj kontroverziji a sažimlje ga u snažnu sintezu u De civitate Dei, djelu koje je, ne u najmanjem dijelu, također antimanihejsko. Zlo nuđa široku panoramu teških pitanja koja Augustin neprestano ima u vidu i , nalazeći za njih rješenja, nuđa velikom problemu rješenje, i to iz vjere i iz kršćanske filozofije. Evo nekih od tih pitanja: narav zla, podrijetlo, zlo krivnje i zlo kazne, zlo i Providnost, zlo i red u svemiru. Tko želi na brzinu nešto znati o tim pitanjima, evo sinteze što je nuđa De civitate Dei.
1 2

su dva primjera koje donosi i sam Augustin da na neki način protumači svoju misao, koja, budući da se radi o teškom pitanju, ne može se lako protumačiti . A l i on je u njoj uporan, i s pravom, jer je to jedini način da spasi dobrotu stvari. Nisu dobre stvari one koje volju čine zlom, nego je sama volja koja postaje zla, ne zato što se okreće stvarima, koje su dobre iako su niže, nego zato što se k njima okreće na izopačen način, dakle prave atque inordinate . Nije potrebno govoriti da je temeljni pojam od kojeg Augustin kreće i kojemu se neprestano vraća pojam reda. Bez njega nije moguće razumjeti ništa od problema zla. U augustinovskoj filozofiji i teologiji zauzima prvo mjesto, i onda kad se podra­ zumijeva, kao što zauzimaju prvo mjesto pojmovi dobra, mira i pravde, s kojima je uostalom red usko povezan i kojima je upravo red temelj. Nije moguće ovdje donijeti na brzinu dokaz za tu tvrdnju; dovoljno je međutim ponoviti da je zlo, u biti, nered i da red, kojega je nered uskraćivanje, stoji u temelju svega problema .
8 9 10

1. Narav 2. Podrijetlo Suprotno od metodološke zablude manihejaca, ovo je prvo pitanje: što je zlo? Augustin, u skladu s onim što je naučio od platonika, odgovara: Ne neka supstancija nego nedostatak. Produbljuje potom odgovor: ne supstancija, jer, prema nauku o stvaranju iz ništa, sve što jest, na koji god način bilo, participira u nekoj mjeri, makar u najmanjoj, na najvišem dobru; i zato je dobro; zlo je međutim neki nedosta­ tak, ukoliko šteti dobru kojem prianja kidajući iz njega u većem ili manjem opsegu »cjelovitost, ljepotu, zdravlje, krepost ili bilo koje drugo dobro naravi koje se nedo­ statkom običava odstraniti i l i umanjiti«. Z a zaključak »nedostatak ne može biti u najvišem dobru, niti može biti igdje osim u nekom dobru« . Augustin podrazumijeva pod nedostatkom izopačenost ili grijeh i sve što ide pod ime zla. To, iako se lakše primijeti u fizičkom redu kao što je bolest, postoji također, i to na teži način, u moralnom redu, gdje se nedostatak ili grijeh ne sastoji u voljenju zlih stvari koje ne postoje, nego u zlom voljenju dobrih stvari, tj. u voljenju tih stvari protiv utvrđenog reda vječnog zakona , reda čiji se odraz nalazi u samim stvarima a čovjek ih umom shvaća . Augustin to primjerom ovako objašnjava: »Pohlepa je ne­ dostatak ne u zlatu nego u čovjeku koji izopačeno ljubi zlato, zapostavivši pravdu...«. Primjer proteže na požudu koja je nedostatak ne lijepih i privlačnih tijela, na uzno­ sitost koja nije nedostatak u ljudskoj pohvali, na oholost koja nije nedostatak same moći. I evo zaključka: »Tko izopačeno ljubi dobro bilo koje naravi, pa čak ako ga i stekne, sam i u dobru postaje zao i bijedan, lišen onog boljeg« . Dakle moralno zlo, tj. grijeh, nema tvorni nego netvorni uzrok. »Stoga neka nitko ne traži tvorni uzrok zle volje«. Ova nije neko činjenje već uništenje, ne sastoji se u htijenju kao takvom nego u htijenju koje izobličuje pravilo istine i pravednosti: to je izopačenost koja skreće volju od svoga iskonskog nagnuća prema najvišem dobru, te je vodi tome da prione uz niže dobro. Nju se shvaća ne pozitivno po njezinoj savršenosti, već negativno jer je lišena i nedostaje joj ta savršenost: Non in specie, sed in speciei privatione . Poznato je kako se vide tmine i sluša tišina. Ovo
3 4 5 6 1
1 2 3 4 5 6 7

Ovdje pobuđuje interes jedno drugo pitanje, koje su manihejci pogrešno postav­ ljali na prvo mjesto, ali koje je, iako na drugom mjestu, velik problem: podrijetlo zla. Pitanje je ovo: kako može nastati zlo u Božjim djelima, ako je Bog dobar i njegova su djela dobra? Augustin, koji je zlo studirao pod svim aspektima, nije mo­ gao zaboraviti da odgovori na ovo pitanje. Odgovor nastaje iz dviju pretpostavki: stvaranje iz ništa i ljudska sloboda. U svakom stvorenju valja imati u vidu dva aspekta: da je stvoreno i da je stvo­ reno iz ništa. Ukoliko je stvoreno, postoji i dobro je; ukoliko je stvoreno iz ništa, ograničeno je, promjenljivo, nepotpuno. Odatle korijen za mogućnost zla. »Pitanje je: odakle podrijetlo zla?« Pitanje je u svezi s opetovanom tvrdnjom da su sve stvari dobre, jer sve ih je Bog stvorio. »Odgovaramo: od dobra, ali ne od uzvišenog i nepro­ mjenljivog dobra. Zla vuku svoje podrijetlo od nižih i promjenljivih dobara... A l i narav ako potječe od Boga ne bi bila promjenljiva da nije stvorena iz ništa. Zato je Bog sazdatelj dobra ukoliko je sazdatelj naravi; one, međutim, udaljivši se spontanim nedo­ statkom dobra, ne pokazuju tko ih je stvorio, nego iz čega su stvorene. Ovo iz čega nije nešto, nego apsolutno ništa. Ništa ukoliko ništa ne može imati sazdatelja« . Druga pretpostavka, ovisna o prvoj, jest sloboda, i to u prostoru moralnog zla. Bez slobode nema moralnog skretanja, nema grijeha: to je temeljna teza augustinizma. Zaboraviti je znači ne poznavati jednu od temeljnih točaka, pa onda i izobličiti je. De civitate Dei i s njim sva Augustinova djela u izobilju je ponavljaju. To vrijedi i za istočni grijeh; i ne samo, razumije se, za onaj izvorni (originante), koji je bio najslobodniji i zato najteži što se može zamisliti, nego i za nasljedni (originato), zaradi načela uske solidarnosti koja veže sve ljude s prvim čovjekom: Omnes fuimus Me unus . A l i niti sloboda ne bi mogla malaksati od pravila pravednosti da čovjek nije bio stvoren iz ništa, tj. da nije bio, kao i sve stvari, ograničen, promjenljiv, nepotpun.
11 12

Usp. Confess. 7, 12, 18. Pogledati posebno: De natura boni i Contra Secundinum. De civ. Dei 12, 3. Neka se pogleda slavnu definiciju grijeha u Contra Faustum 22, 27. Ispravno ljubi onaj tko je ispravan procjenitelj stvari: De doctr. christ. 1, 26, 28. De'tiv. Dei 12, 8. De civ. Dei 12, 7.

Usp. De civ. Dei 12, 7. De civ. Dei 12, 6. Usp. De civ. Dei 12, 6 s.; 11, 17; 15, 22; De doctr. christ. 1, 27, 28 - 30, 31. Contra Iul. 8, 37; usp. De natura boni 10: »Sve propadljive naravi ne bi zapravo bile naravi da ih nije Bog stvorio, ne bi bile propadljive da su stvorene iz Božje supstancije« (a ne iz ništa). De civ. Dei 13, 14.
9 10 11 12

8

XXXVI

UVOD

UVOD

XXXVII

»Zla volja, veli Augustin u zaključku jednog podugačkog razmišljanja, ne potječe otuda što je narav nego zbog toga što je narav stvorena iz ništa« . Stvaranje stvari iz ništa razlogom je dakle mogućnosti i pojavka zla u stvoreni svijet. Na taj način Augustin ne niječe opstojnost zla, što bi značilo upasti u proizvo­ ljan i neutemeljen optimizam, ali niječe da ta činjenica zahtijeva suprotni princip od Boga stvoritelja, kao što su mislili manihejci ili pristalice vječne materije.
13

3. Zlo i Providnost A l i ovo rješenje zatvara jedan problem a otvara drugi. Otvara problem prisutno­ sti zla kojim gospodari božanska Providnost. Nije potrebno kazati da to nije manje težak problem od prethodnog. A k o je Bog brižljiv i dobar te je stvorio i vodi sve stvari svome cilju, kako prisutnost zla u njegovim djelima? Augustinovski odgovor, polazeći od temeljne pretpostavke da bez Providnosti nije moguće razumjeti ništa od čovjeka i njegove povijesti, kako pojedinaca tako i carstava , može se izraziti i sažeti u nekoliko bitnih točaka. Poglavite su ove: 1) razlikovanje između zla u čovjeku i zla u podljudskom svijetu; 2) odnosnost između krivnje i kazne; 3) Bog pravedni ureditelj koji dovodi u red onoga koji je izašao iz njega povredom božanskog zakona; i općenito 4) božanski plan dopuštenja zla. 1) Prije svega jedna nužna razlika: zlo u čovjeku i u podljudskom svijetu. Ovo potonje nije krivično. Jedan tekst iz De civitate Dei sažimlje nauk koji se naširoko razlaže u manihejskoj kontroverziji . »Smiješno je misliti kako treba kažnjavati ne­ dostatke stoke, drveća i drugih promjenljivih i smrtnih stvari koje su lišene bilo razuma, bilo sjetila, bilo života, naime nedostatke po kojima propada njihova raspadljiva narav«. Ovo raspadanje koje pretpostavlja izmjenu života i smrti predstavlja i ima ulogu »vremenite ljepote«, koja je vlastita podljudskom svijetu, o kojem Augu­ stin često govori iz polemičke nužnosti protiv manihejaca. Na ovdje navedenom mje­ stu nastavlja govoriti »da su ti stvorovi primili svoj način opstanka po volji Stvoritelja kako bi stizanjem i nizanjem ostvarili najnižu ljepotu godišnjih doba, što se u svojoj vrsti slaže s ostalim dijelovima ovoga svijeta« . Ova »vremenita ljepota« ne smanjuje se činjenicom da životinje štete jedne drugima, budući da su hrana jedne drugima. I na taj način one ulaze u utvrđeni red koji sačinjava onu ljepotu . Nema sumnje da mi nismo uvijek u stanju naći »razlog« postojanju ovog ili onog stvorenja, ali možemo uvijek više otkrivati čudesa svemira - Bog je velik, kako je rečeno, i u malim stvarima - i , u svakom slučaju, ne trebamo sumnjati da »razlog« postoji u umu uzvišenog tvorca, koji je sve sazdao, pa i male stvari, »po broju, težini i mjeri«. Posebice se moramo kloniti donošenja suda o njima po redu korisnosti ili štete koje bi iz toga mogle proizlaziti. Mogli bismo se, na primjer, požaliti na vatru jer pali, zaboravljajući da rasvjetljuje, zagrijava, liječi . A glede nekih životinja koje su dosadne ili se čini da su beskorisne, Augustin priznaje da »ne znam zašto je Bog
14 15 16 17 18

stvorio miševe i žabe ili muhe ili crve, pa ipak vidim da su sve stvari u svojoj vrsti lijepe« . Osim toga valja podsjetiti da su stvorene stvari, posebice divlje zvijeri, postale štetne zbog grijeha. Augustin je to zastupao protiv manihejaca ; ponavlja to, navo­ deći Ivana Zlatoustog, protiv pelagijevaca . Ovaj aspekt zla što ga niža stvorenja nanose čovjeku zbog grijeha upućuje nas na jednu drugu točku augustinovske reflek­ sije: zla od kojih čovjek trpi imaju kazneni karakter. Dakle postojala je krivnja. 2) Kazneni karakter. Između kazne i krivnje postoji uzročni odnos, koji je mo­ guće izraziti ovako: nema kazne bez krivnje i nema krivnje bez slobodne volje. Ova uzročnost, između slobodne volje koja griješi i kazne koja uspostavlja red pravedno­ sti, jest temeljna teza obrane protiv manihejaca i preuzeta ovdje u De civitate Dei : »... pravedna kazna stiže nedostatke ne one nužne nego voljne« ; i još: »... nitko se ne kažnjava zbog svojih naravnih nedostataka nego zbog onih što potječu od njegove volje« . U čovjeku, međutim, ili u anđelu, koji trpi zlo postoje tri stvari: jedna zla, to je patnja, i dvije dobre: narav, koja je bila i ostaje dobra, i sjaj pravednosti, koja se otkriva u kazni. Pravednost, ako je pravednost, ne može biti okrutna , i zato kazna mora biti razmjerna i primjerena krivnji, koja kaznu čini dobrom, jer joj je to dužnost. 3) Ovaj odnos podsjeća na jedan temeljni zakon Providnosti, onaj koji izranja iz dva božanska atributa: dobrote i pravednosti. Augustin na nj podsjeća ovdje i često na drugim mjestima: »Kao što je Bog najbolji kao stvoritelj dobrih naravi, tako je i najpravedniji ureditelj zlih volja; tako kad one zlo upotrijebe dobre naravi, on se dobro posluži čak i zlim voljama« . Isto uzvišeno načelo nalazimo u Ispovijestima: Bog je »ureditelj i stvoritelj svih stvari koje postoje u prirodi; ali grijeha samo uredi­ telj« . Grijeha samo ureditelj. Ovo načelo, koje rasvjetljuje sav duboki i teški nauk o odnosima između slobode i milosti, uključujući predodređenje, želi kazati da Bog dovodi u red onoga tko se svojom slobodnom voljom od njeg udaljio. U tom smislu Augustin ponavlja da je božanska volja uvijek nepobjediva, jer dovodi u red preko kazne onoga tko je izašao iz reda po krivnji, oskvrnjujući tako božanski zakon: »Tko sebe stavlja izvan reda po nepravednosti grijeha, biva vraćen u red po pravednosti kazna« . 4) Iz ovog načela nastaje drugo, a to je kršćanski optimizam, koji ne niječe zlo nego ga rješava pobjedom dobra nad zlim. Na ovom načelu počiva sav razlog Bo­ žjega grada . Augustin često na nj podsjeća. Gore sam donio same njegove riječi: dok se zla volja služi dobrim naravima za zlo, Bog se služi čak zlom voljom za dobro . Bolja formulacija čini se da je ona iz Priručnika Laurenciju: »Svemogući Bog... budući da je najviše dobro, ni na koji način ne bi dopustio da bude nečega zla u njegovim djelima da nije toliko svemoguć i dobar te izvlači dobro i iz zla« . U
19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31

19 20 21 22 23 24

De civ. Dei 12, 6. . Usp. De civ. Dei 5, 11. Sjajan sažetak Providnosti koji je u temelju De civitate Dei i svih augustinovskih djela o naravi religije i o povijesti spasenja. ' Usp. Contra Secund. Man. 10. De civ. Dei 12, 4. Usp. De Gen ad litt. 3, 16, 25. Usp. De civ. Dei 12, 4.
14 5 16 17 18

13

25 26 27 28 29 30 31

De Gen c. Man. 1, 16, 26. Usp. De Gen ad litt. 3, 15, 24 - 17, 26. Usp. Contra Iul. 1, 6, 25; 1, 7, 33. Usp. Opći uvod u De civitate Dei, K S Zagreb 1982., str. L V I s. De civ. Dei 12, 8. De civ. Dei 12, 3. Usp. De civ. Dei 12, 28. De civ. Dei 11, 17. Confess. 1, 10, 16; usp. De Gen ad litt. 3, 14. 37. Ep. 140, 2, 4; De spir. et litt. 33, 58; Encliir. 26, 102; itd. Usp. Opći uvod u De civitate Dei, K S Zagreb 1982., str. L X I X s. Usp. De civ. Dei 11, 17. Enchir. 3, 11.

XXXVIII

UVOD

UVOD

XXXIX

De civitate Dei ima mnoštvo ulomaka koji idu u istom pravcu, poput ovog: »Bog ne bi bio stvorio ni jednoga, ne samo od anđela, nego ni od ljudi, o kojem bi unaprijed znao da će biti zao, kad ne bi isto tako znao kako će ih prilagoditi dobrim upotre­ bama te tako poredak vjekova ukrasiti kao kakvu najljepšu pjesmu stanovitim antite­ zama« . Ovo načelo rasvjetljuje, iako ne rješava, duboki misterij zla. Njime se stišavao uznemireni duh Augustinov i na nj se, kao na posljednje dospjeće razuma, uvijek vraćala kršćanska filozofija.
32

nego na podljudski svemir, o kojem je gore bilo riječi. K a d se radi o razumskim bićima obdarenima slobodom, augustinovska je misao posve drukčija. Zato što se nije razlikovalo ova dva aspekta dolazilo je do zbrke i neshvaćanja.

ŠESTO P O G L A V L J E

4. Zlo i sklad svemira Tu bi se moglo stati, ali valja riješiti jednu nerijetku poteškoću. Često se kaže da Augustin zahtijeva zlo kao nužni element za sklad svemira. Kao dokaz se donosi primjer, što ga Augustin navodi, slikara koji potrebuje crnu boju da uljepša sliku ili onaj, i taj augustinovski, govornika koji rabi antiteze kako bi svom govoru dao učin­ kovitost i ljepotu . De civitate Dei presuđuje ovom krivom tumačenju. Korisno je o tom pročitati riječi: »Da nitko na svijetu nije zgriješio, svijet bi bio urešen i ispunjen samo dobrim naravima; a budući da postoji grijeh, nisu stoga sve stvari ispunjene grijesima« . Tekst ne bi mogao biti jasniji. Augustin to i potvrđuje govoreći narodu: »Ti misli samo na ono što želiš biti, budući da, ma kakav god ti želiš biti, tvorac zna gdje će te staviti. Gledaj slikara...« . Primjer želi samo kazati da, kao što slikar znade gdje staviti crnu boju kako bi istakao ljepotu slike, tako Bog znade gdje smje­ stiti grešnika da ne oslabi red svemira, što ga je grešnik pokušao griješeći nagrditi. D a anđeli i čovjek nisu sagriješili, svijet bi bio okićen i ispunjen dobrim i blaže­ nim stvorovima. Hipoteza je za Augustina sasvim moguća. Uvjerenje da samo zlopo­ raba slobode prvog čovjeka razjašnjava zla koja pritišću čovječanstvo - posebice smrt i neuredna požuda, o kojima govori u knjigama XIII. i X I V . - snažno je u njem ukorijenjena. To je uvjerenje u njemu dozrijevalo ne samo meditiranjem Pisma nego i refleksijom nad težinom i mnogostrukošću tih zala . Uostalom niti jedno objašnje­ nje ne bi moglo biti izričitije od ovog: »Nema sumnje da mnoge stvari koje počinjaju zli jesu protiv volje Božje, ali mudrost i moć Božja takvi su da sve što izgleda pro­ tivno njegovoj volji usmjereno je u stvari dobrim i pravednim ciljevima koje je on predvidio« . Znano je kako je velika razlika kod Augustina između predznanja i predodređenja: grijesi su samo objekt predznanja, nikada predodređenja . Istina je da se neki za protivni stav pozivaju na jedan tekst iz De ordine, gdje autor kaže da sklad svemira potrebuje i zla . A l i krivo ima tko uzima ovaj tekst, koji je iz jednog od prvih Augustinovih djela, kao interpretativni ključ sveukupne njegove misli o predmetu na koji se on u zreloj dobi toliko puta vraćao. Ne zamjećuje se dovoljno, osim toga, da se taj tekst odnosi ne na svemir, uključujući čovjeka,
33 34 35 36 37 38 39

SMRT Nakon što je posvetio dvije knjige »preteškim« pitanjima početaka - stvaranje svijeta, stvaranje i sudbina anđela, stvaranje čovjeka, zlo - , Augustin sljedeće dvije posvećuje ne manje teškim pitanjima: stanje čovjekovo nakon iskonskog pada. Ovo se stanje javlja pojavkom dvaju zala: smrt i požuda ili nered strasti. Govoreći o smrti, kojoj posvećuje XIII. knjigu, Augustin zapodijeva filozofski i teološki zauzet razgovor. Nije riječ o utješnom govoru o dobru smrti kao u Ciprijanovu djelu De mortalitate ili o Ambrozijevu De bono mortis ili pak o knjigama o umijeću dobrog umiranja (netko je predlagao da se kaže, i s pravom, o daru dobrog umiranja) koje će se kasnije napisati, već je riječ o dubokom istraživanju misterija smrti koja, oduvijek, zadaje glavobolju ljudskoj misli. Njegov se govor može pojednostaviti ovako: mnogostruko poimanje smrti; smrt, filozofski i teološki govoreći, jest kazna, iako kazna koja može postati zasluga spase­ nja; misterij smrti u kolopletu vremena; smrt u povijesti Božjega grada: prije grijeha, nakon grijeha, nakon uskrsnuća.

1. Mnogostruko poimanje smrti Nerazumljiv je augustinovski govor ne vodi li se računa da se u tom govoru razlikuje prva i druga smrt i , unutar prve, smrt duše, smrt tijela, smrt duše i tijela. Nastojat ćemo razmrsiti zamršeni zapletaj. Knjiga XIII. započinje ovako: »Vidim kako trebam pomnije razjasniti o samoj vrsti smrti« .
1

De civ. Dei 11. 18. Usp. Serm. 125. 5; Ep. 138. 5; 166, 13. De civ. Dei 11, 23, 1. Serm. 125, s.Usp. De civ. Dei 22, 22, 1. De civ. Dei 22, 2. Usp. De an. et eius or. 1, 7, 7; De praed. sanct. 10, 19. • De ord. 1, 7. 18: ... quia (ordo) universitatis congruentiam ipsa distinctione custodit, fit ut mala etiam esse necesse sit.
33 34 3:1 36 37 38 l9

32

1) Smrt duše. O njoj je moguće govoriti u dva smisla, filozofskom i teološkom, dakle u smislu promjenljivosti i u smislu odvajanja od Boga. a) Duša je, po naravi, besmrtna, ali njena besmrtnost nije puna kao što je bes­ mrtnost Boga, koji kako je rečeno »jedini posjeduje besmrtnost« . Znano je kakvim se žarom Augustin, tek koji mjesec nakon svoga obraćenja, dao na dokazivanje bes­ mrtnosti duše ; ali je i inzistirao, jednakim žarom, na njenoj promjenljivosti, koja je neke vrste smrti. »Umrijeti u stvari znači ne biti ono što si bio«. Zato »se veli da je duša besmrtna, i zasigurno ona to jest; duša živi zavijeke i posjeduje u sebi trajan princip života, iako je njezin način življenja promjenljiv; zbog ovog promjenljivog načina življenja, može se jednako tako kazati da je smrtna« . Gdje nastaje promjena
2 3 4
1 2 3 4

De civ. Dei 13, 2. 1 T i m 6, 16. Usp. Soliloquium i De immortalitate animae: N B A III/l. In Io Ev. tr. 23, 9.

XL

UVOD

UVOD

XLI

ili na gore ili na bolje, nastupa neke vrste smrti. »Sve što se može mijenjati, jednom promijenjeno nije više ono što je bilo; a ako nije više ono što je bilo, tu je nastupila kao neka smrt: malaksalo je nešto što je bilo i nema ga više« . Nauk je to koji Augustin često ponavlja, zaokupljen razlikovanjem između božanske besmrtnosti, koja je puna i potpuna ili, kako on kaže, »istinita« jer se poistovjećuje s nepromjenljivošću, i besmrtnosti duše koja je istinita »po nekom načinu života koji se nikako ne može izgubiti« ali nije to pun i potpun život, jer, zbog promjena kojima je pod­ vrgnuta, može se kazati također da je na neki način smrtna . Iz ovih jednostavnih naglasaka postaje bjelodano kako širok pojam smrti ima hiponski biskup ako je poistovjećuje s promjenljivošću , kao vlastitost sviju stvorenja, koja zato što su stvorenja jesu promjenljiva i budući promjenljiva pokazuju se stvore­ njima. A l i ovo poimanje govori i o suvislosti augustinovske misli koja između ostalog sadrži i ovu drugu tvrdnju: duša će postići punu besmrtnost kada, postavši dionicom dara milosti božanske nepromjenljivosti, bude postigla puninu sreće . b) Ostavimo po strani ovo filozofsko poimanje ili bolje kazati metafizičko gleda­ nje na smrt, i progovorimo o jednoj drugoj o kojoj Augustin govori često kao teolog i pastir: smrt po grijehu koja dušu odvaja od Boga. Ovo drugo poimanje ovisno je 0 temeljnom nauku o kršćanskom opravdanju koje naš učitelj smiono izražava ovako: Vita corporis anima, vita animae Deus . D a je ova poredba između života tijela i života duše smiona a istinita on to izričito kaže . No nije to ono što nas ovdje zanima, nego nužna i neposredna posljedica koja iz tog proizlazi, a to je ova: kao što je tijelo mrtvo bez duše, tako je duša mrtva bez Boga; posljedica koju izvodi nedvosmislena je, i često je ponavlja. Bog je dakle život duše: ako se duša grijehom odijeli od Boga, ona umire .
5 6 7 8 9 10 11

stabilitas aetatis, »započeše umirati onog istog dana u koji primiše zakon smrti«. Od tog časa njihove godine ne stajahu više na nogama već klizahu ne prema svom do­ vršenju, nego prema svom uništenju . Konačno duhovni govor, kao posljedica dvaju prethodnih, kojeg u Augustina ne nedostaje nikada, u smrti gleda stalan motiv razmišljanja za dostojno življenje i usmjeravanje života prema vječnosti . b) Osim što govori o ovom širokom smislu smrti tijela, tj. o smrti kao smrtnosti, postoji i drugi, fiziološki smisao, koji je svojstven onovremenom govoru a odnosi se na odjeljenje duše od tijela. Ovaj smisao toliko je očit da Augustin činjenicu nagla­ šava samo da bi potakao vjernike na posvješćivanje te neizbježnosti i nesigurnosti trenutka , dok više ističe uzroke te činjenice. A uzroci postavljaju dva golema pro­ blema, problem smrti promatrane u zupčaniku vremena, tj. kada se može kazati da je čovjek onaj koji umire a kada je mrtav, i drugi problem zašto smrt, tj. da li je ona oslobođenje ili kazna. Vidjet ćemo da naš učitelj nadugačko govori o jednom i o drugom problemu. Međutim valja podsjetiti na jedan drugi smisao što ga ima riječ »smrt«, kada se primjenjuje na dušu i tijelo zajedno.
16 17 18

3) Smrt duše i tijela. To je posvemašnja smrt čovjeka. Nastupa kada je duša odijeljena od Boga i tijelo odijeljeno od duše, tj. kada je nastupio rascjep međusobno povezanih naravi: Boga i duše, duše i tijela . Ova smrt čitava čovjeka preludij je one koju Pismo naziva »drugom«: »Na ovu se smrt nadovezuje ona koju svjedočan­ stvo božanske riječi naziva 'druga smrt'« .
19 20

2) Smrt tijela. Kao što je dvostruka smrt duše tako je dvostruka smrt tijela. Može se shvatiti u stvari kao smrtnost i kao odvajanje od duše. a) O prvom značenju augustinovski se govor kreće između filozofskih, teoloških 1 duhovnih namjera zajedno; o drugom čak i polemičkim tonovima želi tvrditi i bra­ niti temeljnu tezu kršćanske antropologije: čovjek je sačinjen od duše i tijela. Filozofski govor, preuzimajući misao antikne filozofije, promatra život koji se troši vremenom te na nj gleda kao na hod prema smrti (riječi iz De civitate Dei sažimlju mnoge augustinovske stranice ), kao na rijeku koja teče i otječe (Augustin uspješnije veli decurrit, tj. ide prema cilju svog hoda da bi, u njem, prestala biti ), kao na zvuk između dviju tišina , kao na stvarnost koja jedva zaslužuje ili nikako ne zaslužuje ime života . Teološki govor unosi ovu prolaznu stvarnost u povijest spasenja: mortalitas ili hod u smrt svoj je početak imala s prvim grijehom, kada naši praroditelji, izgubivši
12 13 14 15

4) Druga smrt. Ime joj Augustin izvodi iz Otkrivenja (2, 11; 20, 6; 21, 8) i na njoj inzistira na temelju teksta iz Mateja (10, 28). Najgora je od sviju, jer je to smrt duše skupa s tijelom , i vječna je . Punina te smrti bit će nakon uskrsnuća kada će se smrti duše pridružiti i smrt tijela koje će se s dušom sjediniti. Doista »nije moguće kazati da živi ona duša koja će biti odijeljena od Boga, niti ono tijelo koje će biti podvrgnuto vječnim patnjama. Zaradi toga druga smrt će biti teža jer neće moći smrću svršiti« . Zaključujući izlaganje o različitim pojmovima smrti, Augustin se pita na koju od njih je smjerao Bog kada je u zemaljskom raju zaprijetio smrću praroditeljima budu li prekršili njegovu zapovijed. Odgovara: na sve, tj. na prvu i na drugu. Naime prva smrt uključuje dvije smrti (tijela i duše), druga uključuje sve smrti, i zadnja je, ona konačna .
21 22 23 24

2. Smrt je kazna D o sada izložena panorama tek je uvod u velike probleme smrti. Zastanimo na fizičkoj smrti. Prvi problem koji se nameće jest saznati da li je ona kazna ili nije.
" ue pecc. mer. vi rern. i , J L U , Jedna je od veoma čestih misli u Augustinu monahu (Ep. 10) i u Augustinu pastiru (Ep. 130, 13-14). Usp. Enarr in Ps 38, 19; Ep. 199, 13, 53; itd. Usp. De civ. Dei 13, 2. Isto. Vidi što Augustin kaže o samom sebi imajući u vidu tešku bolest koja ga je u Rimu dovela rub groba: Confess. 5, 9, 16 s. Usp. De civ. Dei 13, 11, 2. Ovo je nauk koji će biti tumačen i branjen u X X I . knjizi. De civ. Dei 19, 28. De civ. Dei 13, 12.
17 18 19 20 21 22 23 24

In Io Ev. tr. 38, 10. Usp. De Gen ad litt. 7, 28, 43; De Trin. 2, 9, 15; Ep. 166, 2, 3; Serm. 65, 4. Usp. In Io Ev. tr. 38, 10. Usp. Serm. 166, 4. Serm. 65, 5. Enarr. in Ps 70, s. 2, 3: Dicam enim audacter, fratres, sed tamen verum: »Kazat ću, braćo, nešto što će vam se činiti smionim ali je baš istinito. Dva su života čovjekova: život tijela i život duše. Život tijela jest duša; život duše jest Bog. Kao što umire tijelo ako ga duša napusti, tako umire duša ako je Bog napusti«. Usp. Serm. 62, 2; Enarr. in Ps 48, s. 2, 2; 70, s. 2, 3. De civ. Dei 13, 10: »... vrijeme ovoga života i nije ništa drugo nego trka prema smrti. U ovom trku nikom se ne dopušta ni da malo zastane... niti da uspori svoje putovanje«. Enarr. in Ps 109, 20; usp. 101, s. 2, 10. Enarr. in Ps 109, 20: medium hoc sonat, et transit. Usp. Confess. 1, 6, 7; Serm. 84, 2; 306, 5-6; Ep. 56, 2; itd.
6 7 8 9 10 11 12 13 14 15

5

XLII

UVOD

UVOD

XLIII

Augustin odgovara potvrdno i to snažno dokazuje protiv neoplatonika koji su je smatrali oslobođenjem, i protiv pelagijevaca, koji su je smatrali čisto prirodnom činjenicom. Protiv prvih argumentacija je filozofska, protiv drugih teološka. 1) Filozofija smrti-kazne. Protiv neoplatonika argumentacija ima tri žarišne toč­ ke: prva se temelji na sklonosti naravi, druga na poimanje čovjeka, treća na razliko­ vanje između tijela i propadljivog tijela. Smrt je protiv najdublje sklonosti ljudske naravi. Augustin ponavlja s Ciceronom da je »prvi i najjači glas naravi da je čovjek u sebi ujedinjen i prirodno bježi od smrti«; tj. toliko je prijatelj samom sebi da želi i snažno žudi da bude oduhovljen i da živi u ovoj povezanosti tijela i duše . Zbog toga užas pred smrću nije glas nekog mišljenja pojedinaca nego naravi svih ljudi: Mortem quippe horret non opinio, sed natura . Neka se pročita 2 7 . pogl. X I . knjige, gdje Augustin govori o ljubavi kojom svaka narav - čovjeka, životinja, biljaka - želi biti i bježi pred nebitkom smrti. Čak i beživotna tijela svojim micanjem traže spokoj , »da bi obranila svoju bit gdje im je moguće biti prema naravi« . Ova spontana odbojnost prema smrti u čovjeku je znak da je jedinstvo duše i tijela naravno, ne nasilno. Ovdje se pomalja jedna temeljna teza koja suprotstavlja Augustina platonicima: jedinstvo (supstancijalno) duše i tijela. »Tijelo, veli on, pri­ pada naravi čovjeka: odijeliti ga od toga jest insipientia« ; zaista čovjek je »razumska supstancija sastavljena od duše i tijela« ; jedinstvo je toliko duboko da izgleda miste­ riozno, dapače nevjerojatno kad ova narav koja je čovjek, duhovna i tjelesna, ne bismo bili sami m i . Augustin dolazi do toga da kaže da je naravni apetit duše da bude u tijelu toliko dubok da je zadržava i priječi joj da svim silama teži prema gledanju Boga, dok je od njeg odijeljena . Stavovi platonske filozofije radikalno su izokrenuti: nije nasilno jedinstvo duše i tijela, nego je nasilno njezino odvajanje od tijela; oslobođenje nije smrt, nego je oslobođenje pobjeda nad smrću, uskrsnuće. Dvije su antropologije, kako se vidi, sasvim suprotne jedna drugoj. A l i postoji poteškoća koju valja spriječiti: tijelo oteščava i usporuje duhovne čine duše. Oni su filozofi na tome inzistirali. »Filozofi (od čijih osvada branimo Božji grad, to jest njegovu Crkvu) sami se sebi čine mudrima kad ismijavaju ovo što ka­ žemo da treba ubrajati među kazne rastavu duše od tijela: oni naime smatraju da duša dostiže potpuno blaženstvo kad se lišena cjelokupnoga tijela vraća Bogu, jedno­ stavna, sama i nekako gola« . I Sveto pismo je s tim suglasno. Augustin s tim u vezi često ponavlja riječi: Propadljivo tijelo je teret duši . Pridjev propadljiv sadrži rješe­ nje poteškoće: ne tijelo, nego propadljivo tijelo opterećuje dušu. »Dodajući propad­ ljivo Pisma ne misle na bilo koje tijelo koje tlači dušu, nego na ono kakvo je postalo po grijehu i susljednoj kazni«. Bio bi produbio ovu razliku da mu odmah zatim jedan Platonov tekst nije ponudio prikladan dokaz ad hominem, tekst u kojem Platon daje da govori sam najviši Bog bogovima koje je sam stvorio kako bi im dao sigurnost da
25 26 27 28 29 30 31 32 33 34

će jedinstvo njihove duše i njihova tijela biti trajno. Iz toga zaključuje: »Ako je duši kazna biti vezana s bilo kojim tijelom, zašto se onda Bog njima obraća kao da su zabrinuti bojeći se da ne umru, to jest: da se odriješe od tijela, i zašto im zajamčuje njihovu besmrtnost; i čini to ne zbog njihove naravi, koja je složena, i ne jednostav­ na, nego zbog svoje nepobjedive volje?« . Nedorečeno produbljenje bilo bi ga dovelo do promatranja učinaka pojma corruptibilitas tijela nad dušom i opisa lijepe stranice psihologije . Naznake u tom smi­ slu ne nedostaju u njegovim djelima , ali željenog produbljenja nema. N a svaki način zaključak protiv poganskih filozofa je isti: narav čovjeka sastavljena od duše i tijela nudi ni u kojem slučaju zanemarivi dokaz za kazneni aspekt smrti. N a nj se na nepobitan način nadovezuje teološki aspekt .
35 36 37 38

2. Teologija smrti-kazne. Izložio ju je u sporu s pelagijevcima, iako prešućuje njihovo ime, u prvom djelu koje je protiv njih napisao, precizno odgovarajući na prvu od četiri izjave koje mu je podastro Marcelin ; to sada ponavlja u kontekstu općeg izlaganja katoličke vjere: »Bog je čovjeka stvorio ispravnim, budući je On tvorac naravi, a ne nedostataka. A l i čovjek, svojom voljom izopačen i pravilno kaž­ njen, rađao je izopačene i kažnjene potomke. Svi mi bijasmo u njemu jednome« . Iz ovoga zakona solidarnosti, o čemu sam nadugačko govorio drugdje , proizlazi posljedica po kojoj »budući da je ta narav bila izopačena grijehom, sputana okovom smrti i pravedno kažnjena, čovjek se nije mogao rađati od čovjeka ni u kakvu dru­ gom stanju« . A malo potom, glede propadljivosti tijela veli: »i ne učini propadljiva put dušu grješnom, nego grješna duša učini put propadljivom« . Smrt je dakle kazna: biblijski nauk i katolička vjera su za Augustina neosporni. Smrt kojom je zaprijetio Bog nije podrazumijevala samo smrt tijela, nego i duše; na to sam gore podsjetio. D a će iz ovog nauka i od ove vjere nastati mnoga i teška pitanja bilo je očito. Zadaća teologa, koje se Augustin nikad i ni u kojoj prilici ne odriče, sastoji se u prikupljanju i pojašnjavanju tih pitanja i , koliko je moguće, njihovu rješavanju, dajući se uvijek voditi svjetlom vjere. Naš učitelj tako je postupio u pelagijevskoj kontrover­ ziji a to čini i u De civitate Dei, misleći na pelagijevce i na filozofe. Vidjet ćemo to zamalo. U međuvremenu, polazeći od pretpostavke da je smrt kazna, pogledajmo da li je neko dobro ili zlo.
39 40 41 42 43 44

3. Kazna smrti je zlo koje može postati dobro. Augustinski je odgovor jednosta­ van, premda dubok: jest zlo, ali može postati dobro. Z a nikoga nije dobra, čak ni za dobre, koji se između ostalog njome služe za dobro . »Smrt se ne smije smatrati nekim dobrom, jer je dovela do tolike korisnosti ne po svojoj snazi, nego po božan­ skoj pomoći« . Augustin misli na korist koju od nje imaju mučenici za koje je smrt
45 46

De civ. Dei 19, 4, 5; usp. C I C E R O N , De fin. bon. et mal. 3, 5, 16; 5. 9, 24; De officiis 1. 14. Serm. 172, 1; usp. 297, 3; 299, 8-9. Usp. Confess. 13. 9, 10. De civ. Dei 11, 27, 1. De an. et eius orig. 4, 2, 3. De Trin. 15, 7. 11. Usp. Ep. 137, 3, 11. - Usp. De Gen. ad litt. 12. 35. 68. ' De civ. Dei 13, 16. 1. De civ. Dei 13, 16. 1; Enarr. in Ps 141, 17-19: Carcerem facit non corpus, sed corruptio.
6 7 8 J 1 1 1

5

De civ. Dei 13, 16, 1. Usp. Isto. Usp. Serm. 277, 6; i zdravo tijelo pritišće dušu. tj. non obtemperat animae ad mitum omnis voluntatis. Za susret između filozofije i teologije u ovoj točki usp. Opći uvod u Narav i milost, N B A XVII/1 sir. C X C I s. Usp. De pecc. mer. et rem. 1. 1, 2. De civ. Dei 13. 14. Usp. Opći uvod u Narav i milost, N B A X V I I / 1 , str. C X I ss. De civ. Dei 13, 14. De civ. Dei 14, 3, 2. Usp. Opći uvod u Narav i milost, N B A X V I I / 1 , str. L X I - L X V ; C L X X V I I - C X C V I I . Usp. De civ. Dei 13, 6. De civ. Dei 13, 7.
36 37 38 w 4(1 41 42 43 44 45 46

35

XLIV

UVOD

UVOD

XLV

dragocjeni dar: »Ništa nije tako dragocjeno od smrti kojom se oduzimaju grijesi i umnažaju zasluge« . S tim u vezi izriče opće načelo: »Iako je smrt odmazda za grijeh, ponekad po­ stiže da grijehu ne bude odmazde« . Vrijedi li ovo načelo samo za mučenike? Z a mučenike sigurno. Glede njih nije mogao biti izričitiji. A l i za one koji je prihvaćaju i podnose »pobožno i sveto«? Nesumnjivo »raste« zasluga strpljivosti i zato »raste« slava onoga koji trpi ; ali ne čini mi se da bi Augustin bio išao dalje. Na svaki način on pravi razliku između umirućih i mrtvih. U svima umirućima smrt je zlo; dokaz tome su teške i mnogostruke patnje koje prate umiranje; u mrtvima međutim »nije apsurdno zvati je zlom za zle i dobrom za dobre« . Ova razlika dovodi ga do pažljivijeg ispitivanja stvarnosti smrti promatrane u kolopletu vremena, koje, promatrano kroz ovu stvarnost, čini narav smrti misterioznijom.
47 48 49 50 51

3. Smrt promatrana u kolopletima vremena Ponajprije postavlja sebi ovo pitanje: kada se može reći da je čovjek umirući? Postavljajući ga možda mu se misao navraća na materijalističko tumačenje smrti, kako su je zastupali Demokrit, Epikur, Lukrecije, prema kojem je smrt ništa, budući da »kada mi jesmo smrti nema a kada nastupi smrt mi više nismo«. Zapravo primje­ ćuje »Prije nego što smrt stigne, čovjek nije umirući nego živući; a kada smrt stigne, bit će mrtav, a ne umirući. Prema tome, jedno je još prije smrti, a drugo nakon smrti. A kada je u smrti?« . Treba međutim razlikovati tri momenta (upravo kao u vremenu): prije smrti, u smrti, nakon smrti; tri su to momenta koji odgovaraju trima stanjima čovjeka; živ, umirući, mrtav. Prvo i treće stanje su shvatljivi; ali drugo? Difficillime definitur: veoma teško ga je odrediti' . Upravo kao i kod vremena: govo­ rimo o prošlosti i o budućnosti, a sadašnjost? Kad je moguće reći i u kojem smislu se može kazati da je vrijeme sadašnjost? Znamo kakve je duge rasprave vodio naš učitelj o ovim predmetima^ . Potrebno je sjetiti se tih rasprava da bismo razumjeli ovu. Izgleda kao da se zaključak nameće, ali je bez sustezanja kriv; zaključak je to drevnih materijalista spomenut maločas: smrti nema, smrt je ništa. »Dapače, repli­ cira snažno Augustin, ne samo da je ona zbiljska, nego je toliko tegobna da se ne može objasniti nikakvim izrijekom niti izbjeći ikakvim dokazom« . Nije je moguće protumačiti nikakvim govorom. A ipak o njoj redovito pričamo. Je li naš govor prikladan? Čini se da nije. Govorimo o umirućima, kao što govorimo o usnulima, nemoćnima, bolesnima, živima. A l i u tim slučajevima naš je govor ra­ zumljiv: usnuli je onaj koji je utonuo u san, nemoćni je onaj koji je svladan iznemoglošću, itd.; ali kako možemo kazati umirući nekome tko je još živ ili je već umro? »Teško je zato objasniti kojim načinom kažemo da su umirući oni koji još nisu mrtvi i . . . jer kad stigne smrt, koja prijeti, ne kaže se da su samrtnici nego mrtvaci... Isti
52 3 4 53

je taj istodobno i umirući i živući samo što smrti prilazi a izlazi iz života« . Isplati se pročitati pogl. 9-11 ove XIII. knjige De civitate Dei, koju komentiramo. Problem o kojem Augustin ovdje raspravlja isti je onaj o kojem je nadugačko raspravljao u Ispovijestima o načinu kako shvatiti sadašnje vrijeme, koje nije ekstenzija, dočim je vrijeme u biti ekstenzija: »Nalazim dva vremena: prošlo i buduće (fuit i erit). Tražim sadašnje: ništa ne stoji« . A ovdje isto: »... isto se tako u protoku vremena traži sadašnjost, i ne nalazi se, jer nema nikakva razmaka u prijelazu iz budućnosti u prošlost« . A ipak govorimo o sadašnjem vremenu. A l i o njem govo­ rimo i mislimo ga u odnosu na prošlo i na buduće, kao na točku - nevidljivu točku - u kojoj buduće postaje prošlo. Tako se umirućeg ne može razumjeti osim u odnosu s živim i s mrtvim, kao točku susreta jednog i drugog. Kako je dakle vrijeme formalno u svijesti čovjekovoj koji, po sjećanju, intuiciji, očekivanju, ima u duhu prisutna tri momenta koja ga tvore , tako je smrt svijest čovjeka koji zna da mora umrijeti, tj. da mora prijeći, preko jednog munjevitog trena, od biti živim u biti mrtvim, tj. od biti sjedinjen s tijelom do biti od njeg odvojen. Nikad dakle - pravo govoreći - čovjek nije u smrti, jer čas smrti je bez ekstenzije. Biti u smrti shvatljivije je kad se ne radi više o fizičkoj smrti nego o onoj duhov­ noj, kad je duša odijeljena od Boga zbog grijeha: smrt koja, bez intervencije milosti, unaprijed priprema za drugu smrt koja »smrt će biti bez smrti« . A l i naš je učitelj imao drugih problema za rješavanje glede tjelesne smrti. Ona ima svoju povijest koju je potrebno ispripovjediti i braniti. O njoj su se susretala i sučeljavala različita mišljenja neoplatonskih filozofa i krivih tumačenja kršćanskog nauka.
57 58 59 60

56

4. Smrt u povijesti spasenja Ova povijest ima tri momenta: prije grijeha, poslije grijeha, nakon uskrsnuća. Svakom od njih odgovara različito stanje glede smrti, stanje izbježivosti, neizbježivosti i nemogućnosti; različita stanja koja Augustin izražava trima slavnim izrekama: posse non mori, non posse non mori, non posse mori . Prva izražava upravo uvjeto­ vanu besmrtnost, druga nužnu smrtnost, treća apsolutnu besmrtnost. Malo prije nego će dovršiti De civitate Dei kazat će: »Prva besmrtnost, koju je A d a m izgubio sagriješivši, bijaše mogućnost neumiranja; posljednja će biti nemogućnost umiranja. U sre­ dini ovih dviju besmrtnosti, jedne potencijalne i druge stvarne, stoji gubitak svake sjene besmrtnosti, tj. tužno stanje smrtnosti (mortalitas)« . Svaka od njih sadržavala je i sadrži probleme koje je bilo potrebno i koje treba istaknuti, pojasniti i riješiti. Augustin je to učinio. Pogledajmo kako. 1. Posse non mori. Ove riječi žele izraziti stanje ljudskog tijela o kojem nemamo iskustva ali koje poznajemo samo vjerom. Vjerom je trebalo odrediti predmet, koji prolazi sredinom između stanja smrtnog tijela i duhovnog tijela. Augustin kao pažljiv
61 62

47 48

49

Isto. De civ. Dei 13, 6. Usp. Isto. Usp. De civ. Dei 13, 5. De civ. Dei 13. 8. De civ. Dei 13, 11, 1. * Isto. Confess. knjiga X I . De civ. Dei 13, 11, 1.
50 51 52 34 55

56 57 58 59 60 61 62

De civ. Dei 13, 9. In Io Ev. tr. 38, 10. De civ. Dei 13, 11, 1. Usp. Confess. 11, 28, 37. De civ. Dei 13, 11, 2. De corrept. et gr. 12, 30. De civ. Dei 22, 30, 3.

XLVI

UVOD

UVOD

XLVII

teolog utvrđuje da tijelo prvog čovjeka nije bilo duhovno, kakvo će biti tijelo blaženika poslije uskrsnuća, niti smrtno, kakvo je naše nakon grijeha. Kakvo je dakle bilo? Odgovara: bilo je »animalno« (1 Kor 15, 44), »zemljano« (1 Kor 15, 47), tijelo kojemu je »trebalo jela i pića kako ne bi trpjelo glad i žeđ i bijaše od nužnosti smrti zaštićeno i održavano u cvatu mladosti ne potpunom i nerazorivom besmrtnošću, nego drvetom života« . Slijedom svoga veritatis medium dokazuje protiv pelagijevskog tumačenja da je čovjek prije grijeha i bez grijeha mogao ne umrijeti, nego prijeći, bez smrti, od uvjetovane besmrtnosti u apsolutnu, prijeći dakle iz stanja »žive duše« u stanje »duha životvornog« (1 Kor 15, 45) . Dakle tijelo prvog čovjeka bilo je smrtno, ali je moglo ne umrijeti; ne bi bilo ono koje mora umrijeti da čovjek nije sagriješio. Smrt bijaše kazna za onaj grijeh. Kako sam gore kazao. Ova je teza bila protiv pelagijevaca, koje ovdje ima pred sobom, ali tako da ne ponavlja argumentaciju koju je razvio u De pecc. mer. et rem. Ovdje je sav obuzet duhovnom interpretacijom kojom su »neki« tumačili stanje čovjeka prije grijeha. N a koga izravno smjera, nije lako utvrditi. Mislilo se na Filona, Origena, Ambrozija. On sam u De Gen. adv. Man. zastupao je manje-više ovaj smjer i zna se zašto , ali u De Gen. ad litt. zauzeo je jasan stav. Spominje tri općenita mišljenja: jedno koje raj zemaljski tumači u doslovnom smislu (ili povijesnom), drugo koje ga tumači u duhovnom smislu (ili alegorijskom), i treće koje slijedi »sad doslov­ ne?, sad duhovno« tumačenje; pa zaključuje: »kratko govoreći, meni se sviđa treće mišljenje« , koje on slijedi u navedenom djelu i ovdje u De civitate Dei. Augustinu je bilo stalo osigurati povijesnu istinu o stanju čovjekovu prije grijeha, tj. o stanju njegova tijela, koje nije bilo duhovno poput tijela uskrsnulih, niti propadljivo kao naše poslije grijeha: bijaše naime to tijelo »animalno« ali s mogućnošću da ne umre. Čini to ne samo pozivajući se na značenje pripovijedanja knjige Postanka, nego nadasve oslanjajući se na svetog Pavla, koji glede uskrsnuća, utvrđuje poredbu između prvog i drugog Adama, prvi je »živa duša«, drugi »duh životvorni«; prvi »zemaljski«, drugi »nebeski«: zato nije prije ono što je duhovno, nego ono što je animalno (1 Kor 15, 45-46) . Odbacuje zaradi toga kao »nerazborito« mišljenje onih koji u Post 2, 7 - I udahne mu Bog u nosnice dah života i tako posta čovjek živa duša - vide ne ulijevanje duše nego izlijevanje Duha Svetoga. Argumentacija Augustinova je dugačka i raščlanjena . Ovo uporno nastojanje oko doslovnog ili povijesnog tumačenja Postanka ne ukida mogućnost dati onom tumačenju alegorijsko značenje. Tako dvije žene Abrahamove, Agara i Sara, te dva sina koje su one rodile ne prestaju biti povijesni zato što u njima Apostol vidi prikazana dva Zavjeta, niti stijena iz koje Mojsije čini da poteče voda prestaje biti stijena jer i sam Augustin u njoj vidi Krista (1 Kor 10, 4). Stoga zaključuje da »nitko ne brani shvaćati raj kao život blaženika, a njegove četiri rijeke kao četiri kreposti..., stabla njegova kao sve korisne nauke, a plodove stabala kao običaje pobožnika; stablo života - samu majku svih dobara - kao mudrost, a
63 64 65 66 67 68 69

drvo spoznaje dobra i zla - kao iskustvo prekršaja zapovijedi« . Ovdje skraćeni augustinovski opis čini se da je jeka Ambrozijeva . Z a primijetiti je Augustinova uravnoteženost koja ne rastvara povijest u alego­ riju niti isključuje alegoriju kako bi obranila samo povijest: u De Gen. ad litt. , kao i ovdje, primjenjuje načela koja je izložio u De doctr. christ. . Iznovice uzima srednji put između manihejskog literalizma i aleksandrijskog alegorizma. Iako Augustin ne misli na pripovijedanje iz Postanka kao na književni rod.
71 12 73

70

2. Non posse non mori. Osiguravši stanje tijela prije grijeha, Augustin nije mo­ rao uložiti mnogo truda da dokaže stanje koje je uslijedilo poslije grijeha. Ono, veoma jednostavno kao egzistencijalna činjenica, zadavalo je i zadaje velike proble­ me. Ne samo da se shvati smrt u kolopletima vremena, nego i one mnogo dublje, da se naime shvati smrt kao učinak grijeha kao i trajnost smrti nakon oproštenog grijeha: dva problema koje Augustin vidi i s njima se suočava, jednog neizravno i gotovo neprimjetno, drugog otvoreno i u dubinu; jedan i drugi javljaju se u pelagijevskoj kontroverziji, dok ovdje, u De civitate Dei, na njih samo ukazuje. Počinjući od prvog, s kojim se izravno suočava, upućuje na prvo djelo koje je napisao o pelagijevskom pitanju i iz toga sažimlje dvostruki odgovor: » ( U onom djelu) je rečeno kako je iskustvo odvajanja duše i tijela zadržano zbog toga (iako je okov krivnje već skinut) što ako bi odmah nakon sakramenta ponovnog rođenja uslijedila besmrtnost tijela, oslabila bi sama vjera, jer vjera je samo onda vjera kad se u nadi očekuje ono što se u stvari još ne vidi« . Glede drugog: » U zrelijoj dobi, snagom i borbom vjere trebalo je svladati čak i strah od smrti, što je najbolje oprimjereno u životu svetih mučenika. A takva borba ne bi urodila nikakvom pobjedom i nikakvom slavom (jer ne bi moglo ni biti nikakva sukoba) kad sveci nakon kupelji novoga rođenja ne bi više mogli pretrpjeti tjelesnu smrt« . Zaključak je: »tada je postignuta smrt grijehom, sada se zadobiva pravednost umiranjem« . Prvi je problem više filozofski. Augustin, sa svrhom da razloži teologiju smrti, ne govori o njoj izravno, iako je ne zapostavlja. N a tom su problemu inzistirali pelagijevci zastupajući da grijeh, bilo koji grijeh, ne može izopačiti narav tako da bi ona izgubila što joj je vlastito. Iz toga su zaključivali da bi Adam, griješio on ili ne griješio, bio umro. Nastajao je težak problem razlikovanja između naravi i milosti. Z a taj problem, koji Augustin ima pred sobom iako o njem nadugačko ne ras­ pravlja, upućuje na ono što je drugdje napisao . Ovdje ću donijeti načelo koje spo­ minje Pelagiju na početku kontroverzije, načelo kojim autor De natura et gratia uka­ zuje na poglavito teološki aspekt pitanja. Piše: »Brate, dobro je da se sjetiš da si kršćanin... Vjerujmo (prije svega) u božanska Pisma koja kažu da je ljudska narav bila izopačena grijehom, a potom istražujmo kako se to moglo dogoditi« . Ova teo­ loška perspektiva dovodi ga - i to ne samo ovdje - da govori o naravi više u
74 75 76 77 78 79 80

De civ. Dei 13, 23, 1. De civ. Dei 13, 23, 2. De pecc. mer. et rem. 1, 2, 2 - 9, 9; Usp. Opći uvod u Narav i milost, N B A X V I I / 1 , str. L X I ss. i Posebni uvod u ovo djelo, isto, str. 6. Usp. De Gen ad litt. 8, 2, 5. De Gen. ad litt. 8, 1, 1. Usp. De civ. Dei 13, 23, 1-3. Usp. De civ. Dei 13, 24, 1-6.
64 65 66 67 68 69

63

De civ. Dei 13, 21. Usp. S V . A M B R O Z I J E , De paradiso 1, 6 - 3 , 14. Usp. De Gen ad litt. 8, 1, 1 - 6, 12. Usp. De doctr. christ. 3, U , 17 s. Usp. De pecc. mer. et rem. 2, 31, 50-51. De civ. Dei 13, 4. Isto. Isto. Usp. Opći uvod u Narav i milost, N B A X V I I / 1 , str. C L X X V I I - C X C V I I . De nat. et grat. 20, 22; usp. odnosni Opći uvod, str. X X I I - X X I I I . Usp. Retract. 1, 15, 6.

XLVIII

UVOD

UVOD

XLIX

povijesnom negoli u ontološkom smislu: »Tjelesna smrt - piše - nije nam nametnuta zakonom naravi, jer njime Bog nije stvorio čovjeku nikakve smrti« . Ovdje »narav« naznačuje ljudsku narav u povijesnoj kondiciji u kojoj je čovjek stvoren. A l i to ne znači da Augustin ne razlikuje između naravi i milosti, između povijesnog i ontolo­ škog reda. Baš ovdje veli da je čovjek imao moć ne umrijeti mirabili Dei grada . A i drugdje ne manje izričito: prvi čovjek je smrtan conditione corporis animalis, bes­ mrtan međutim beneficio Conditoris . To su u osnovici problemi s kojima se Augu­ stin suočava i rješava ih - osim onih koje smo gore spomenuli - glede tako jedno­ stavne činjenice, jednostavne zato jer je očita, kao što je neizbježnost smrti, non posse non mori. Nisu međutim manji niti lakši problemi koji se javljaju za treće razdoblje povijesti spasenja kada će nastupiti non posse mori.
81 82 83

3) Non posse mori. Ovaj puta poteškoće nisu potjecale samo iz unutarnje strane Crkve, nego također, i to osobito, sa strane filozofa koji su izvan. Prve su se ticale naravi duhovnog tijela, a druge činjenice da tijelo može biti smješteno na nebesa. Augustin odgovara ne jedne i na druge. Glede uskrsnulog tijela on, slijedeći svetog Pavla, zastupa da će biti duhovno, ali zastupa također da neće biti duh, nego tijelo; duhovno tijelo, da, a duh ne. Piše: »Tijelo podložno duhu smatra se duhovnim. Sigurno neće biti pretvoreno u duha, kako neki misle tumačeći ovu rečenicu: Sije se tijelo animalno, uskrsnut će tijelo duhovno (1 Kor 15, 44). Bit će međutim podvrgnuto duhu u najvišoj i čudesnoj pripravnosti na posluh« . Kako misle neki. Koji? Čini se da treba misliti na Origena, na primjer, njegovo djelo De principiis 2, 2, 3. 10, 3 i drugdje. A l i možda pažljiviji studij može pokazati da se radi o ne baš značajnim nijansama. Na svaki način Augu­ stin pojašnjava i često ponavlja ovu razliku u propovijedanju narodu i u katehezi \ On je teolog koji ne želi prepustiti sumnji jednu tako fundamentalnu temu vjere kakva je uskrsnuće . Zato će u posljednjoj knjizi De civitate Dei snažno kazati: Caro spiritualis, tamen caro, non spiritus , a u Retraktacijama će pojasniti izraz »nebesko tijelo« ovim riječima: »Ne smije ga se uzimati tako da se vjeruje da nema supstanciju tijela« . A l i narav uskrsnulih tjelesa, koja iako imaju duhovnu kakvoću uvijek su tjelesa, trebalo je braniti protiv poganskih filozofa koji su zastupali da »tjelesa ne mogu biti vjekovječna« i da »naravna težina njih pritišće uz zemlju i u nju ih vraća« . Z a odgovor na prvu poteškoću poslužio se samim naukom onih filozofa o naravi u svijetu koji, prema njima, »jest najveći živi stvor, najblaženiji i vječan. Njegova duša posjeduje savršenu sretnost mudrosti i nikada ne napušta vlastito tijelo (koje opet vječno ima život od nje), te iako nije jednostavno nego je sastavljeno od tolikih i velikih tijela, ono samu dušu ne može ni izmotriti ni usporiti« . Razumije se, ovo je argument ad hominem: Augustin nije nikad prionuo uz ovo mišljenje .
84 8 86 81 88 89 90 91 92

Odgovor na drugu poteškoću traži u specifičnoj težini koja svako tijelo nosi na svoje mjesto , u svijet »koji lebdi u praznini«, prema nauku onih filozofa da niži bogovi žive blaženo sa svojim tjelesima . Ovi argumenti ne služe da dokažu kršćansku vjeru nego da dokažu da su argu­ menti koji tu vjeru pobijaju neosnovani. Pa zaključuje: »Dakle, ako se ti filozofi neće usuditi (kao što i mislim, da neće) pretpostaviti tim najblaženijim bogovima opskrbljenim vječitim tijelima same ljudske duše, - zašto im se onda čini besmislenim što kršćanska vjera naučava, kako i prvi ljudi bijahu tako stvoreni te, da nisu bili zgriješili, nikakvom se smrću ne bi rastajali od svojih tijela, nego bi kao zasluženu nagradu za poslušnost bili obdareni besmrtnošću, pa s tim tijelima vječno živjeli; dapače, sveti će pri uskrsnuću imati takva tijela, ona ista u kojima su se ovdje mučili, tako da u njihovoj puti neće biti nikakva raspada ni tegobe, dok se njihovu blažen­ stvu neće moći dogoditi nikakav bol i l i nesretnost« . Nakon što je predložio i obranio stanje čovjekovo u smrti na temelju teologije, filozofije i kršćanske mistike - a izlaganje i obrana su imali za cilj pojasniti: 1) podri­ jetlo i narav smrti, kao i pobjedu nad smrću; 2) misterioznu stvarnost života kao hod u smrt; 3) čovjekovu dobru uporabu i jednog takvog zla kao što je smrt - , a riječ je o širokom i ne laganom nauku, Augustin nije dovršio mučan posao da opiše podrije­ tlo dviju država. Jedno drugo zlo, ponad smrti, uznemiruje život čovjekov na zemlji a u korijenu je podjele ljudi na dva grada; a to su ujedno najdramatičniji aspekti čovječanske povijesti: nered strasti. Nije ga mogao ignorirati. Tom neredu posvećuje čitavu jednu knjigu, X I V . A ja slijedeće V I I . poglavlje ovog uvoda.
93 94 95

SEDMO POGLAVLJE

STRASTI 1. Zašto knjiga o strastima Treba malo šire protumačiti ono što je naznačeno maločas na kraju prethodnog poglavlja. Tri su temeljna razloga bila za to: 1) predložiti i obraniti kršćansku antro­ pologiju protiv manihejaca, pelagijevaca, poganskih filozofa, spominju l i se oni ili ne nije važno; 2) odrediti razlog neprestane drame ljudske povijesti: neuredne strasti, posebice oholost; 3) pojasniti središnju intuiciju cijelog djela: dvije su ljubavi uteme­ ljile dvije države. Bilo je toga dosta. A zadatak nije bio lagan. Kršćanska antropologija strasti nije uopće jednostavna, jer nije samo zemaljska; štoviše trodimenzionalna je: prije grijeha Adamova, poslije grijeha, poslije uskrsnuća; koliko je trajala prva ne zna se, znade se međutim da je druga svevremenska, treća vječna. O sve tri valjalo je dati objašnje­ nje. Augustin je sebi postavio zadatak da ga dade .
1
93 94 95

De civ. Dei 13, 15. De civ. Dei 13, 20. De Gen ad litt. 6, 25, 36. De civ. Dei 13, 20. . „ , . Usp. De ago. christ. 32, 34; Serm. 362, 7: Carnis autem resurrectionem habemus in regula fidei; Serm. 242, 11: Non ideo dicta sunt spiritualia, quia erunt spiritus, non corpora; itd. Serm. 361, 2: Sublata itaque fide resurrectionis, omnis interdicit doctrina chrishana. De civ. Dei 22, 21. Retract. 2, 3. De civ. Dei 13, 17, 1. De civ. Dei 13, 18. De civ. Dei 13, 17, 2. Usp. Retract. 1, 11, 4.
82 83 84 i i ; c 85 86 87 88 89 90 91 92

81

Usp. o ovome i Confess. 13, 9, 10. De civ. Dei 13, 19. Isto.

Usp. Opći uvod u De civitate Dei, K S Zagreb 1982., str. L I X s; Opći uvod u Narav i milost, N B A XVII/1, str. L X X I I - L X X X I I .

1

L

UVOD

UVOD

LI

O doktrinalnom stavu protivnika govorio sam u Prethodnim točkama. Manihejci su pribjegavali rješenju o dvama principima i izjavljivali da je tijelo zli princip: rod tmina. Pelagijevci na suprotnoj strani zastupali su da su strasti svih vrsta, pa i one očito neuredne, u prirodi čovjeka; odbacivali su međutim pojam pale naravi i , time, razlikovanje čovjekova stanja prije i poslije grijeha. A filozofi su zastupali širok i dubok nauk o strastima koji Augustin djelomično prihvaća; ali ne zanemaruje primi­ jetiti da, iako nisu glupi kao manihejci (non quidem platonici sicut manichaei desipiunt) da preziru tijela kao proizvod naravi zla, ipak su glede strasti na istoj liniji; pripisuju naime podrijetlo poroka naravi tijela . Možda neće biti beskorisno zausta­ viti se na načinu kako autor De civitate Dei razumijeva i prenosi njihovo mišljenje.
2

2. Nauk o strastima i antička

filozofija

O tome je govorio u devetoj knjizi glede strasti demona, koje su poganski filo­ zofi predstavljali kao posrednike, i tu je zaključio da su stoici, suprotstavljajući se platonicima i aristotelicima, propitkivali više riječi negoli sadržaj . Ovdje dolazi do istog zaključka . A l i sada je pitanje uzeto iz daljega i više u dubinu. Dva su pitanja: jedno pitanje govora drugo temelja. Pitanje govora sa svoje strane jest dvostruko: način kako u latinski prenijeti grčki termin, posebice termin rtoor), te kako uskladiti filozofski govor s biblijskim i kršćanskim. Oba su pitanja važna, ali naročito drugo. 1) O prvom kaže: »...o onim gibanjima duše, koja Grci nazivaju Jtaur], (trpnje), dok to neki naši poput Cicerona nazivaju pometnjama, drugi ih zovu stanjima ili čuvstvima, neki opet - poput Apuleja, trpnostima (passiones), što je bliže grčkom značenju« . Z a posljednju od temeljnih strasti primjećuje da je Ciceron naziva »ne­ moć«, Virgilije »bol«, a on daje prednost nazivu tuga, jer ime ne prejudicira znače­ nje; naime »nemoć« ili »bol« redovno se pridaju tjelesnim strastima , dok strasti zahvaćaju i dušu, a tuga »pripada duši a ne tijelu« . Vrijedi ovdje druga Augustinova opaska da riječ libido »koja se češće uzima u svezi sa spolnom sferom, općenito označuje svaku pohlepu ili požudu« . Nepotrebno je govoriti da pozornost na ove pojedinosti razotkriva antiknog go­ vornika koji dobro poznaje težinu riječi i rabi ih u što pravijem značenju tako da ne stvara, kad to nije nužno, neologizme. K a d to nije nužno, valja u vezi s tim zapaziti bilješku koju dodaje uporabi riječi bit i opasku kojom rabi riječ salvatore: »Ovi termini, salvare i salvatore, ne bijahu latinski prije nego se pojavio Spasitelj; kad on dođe Latinima, učini latinskima i ove riječi« . Glede govora tu je drugo pitanje, pitanje biblijskog govora kojemu se kršćanin treba prilagoditi: tko misli na nov način treba govoriti na nov način. Augustin je bio sav zauzet time da stvori prvi i da iskuje drugi. Pustimo pitanje novog načina mišlje­ nja koji uključuje široku panoramu kršćanske filozofije i teologije. Biblijski govor sadržavao je puno poteškoća, težih za Stari, manjih za Novi zavjet. Koji je istinski
3 4 5 6 7 8 9 10

govor Pisma? Z a Novi zavjet to je grčki: latinski, u prijevodu, treba se prilagoditi grčkom. Augustin postavlja načelo i prilagođava mu se, iako u raznolikosti kodeksa nalazi ne malih poteškoća. Z a Stari zavjet stvari se mijenjaju: prijevodi su različiti, iako je između njih Crkva izabrala onaj iz L X X , koji su mnogi, Augustin među njima, smatrali nadahnutim. U z taj međutim uspoređuje latinski prijevod. Ne osjeća mnogo potrebu za hebrejskim tekstom . O tom će se predmetu nadugačko govoriti u uvodu u De doctrina christiana. Možemo dakle ići dalje i kazati da Augustin doka­ zuje iz Pisama, protiv nekih kršćanskih tumača (Origena?), da »privrženost, ljubav i dobrohotnost« (dilectio, amor et caritas) žele kazati istu stvar . Nije ovdje moguće slijediti njegov napor kako bi pregledao tekst Pisma i uskladio latinski s grčkim. Prijeđimo na pitanje temelja, koje je doista temeljno. 2) B i l i su u pitanju platonici svojim mišljenjem o ljudskoj naravi, uvelike iskriv­ ljenim u odnosu na zdravu filozofiju i kršćansku misao. Mišljenje je bilo: ljudske strasti vuku svoje podrijetlo iz tijela. Augustin je odmah naslutio dvostruku lažnost toga mišljenja, onu sadržanu u samoj tvrdnji i drugu koja je služila kao pozadina. Nije istina da sve strasti potječu iz tijela: »U zabludi su oni koji drže da sva zla duše proizlaze iz tijela« . Donosi svjedočanstvo Vergilijevo i zaključuje: »ne djeluje samo put tako na dušu da želi, boji se, veseli se i tuguje, nego se može ona sama od sebe uzbuditi takvim čuvstvima« . A , da bi dotakao važnije pitanje, nije istina da odnose između tijela i duše treba misliti u srazmjeru s onima koji postoje između zatvora i zatvorenika. Ovaj nauk, koji niječe duboko jedinstvo ljudske naravi, supstancijalno jedinstvo, nije kršćanski. Augustin to govori i ponavlja mnogo puta . A k o Pismo govori o propadljivu tijelu koje pritišće dušu (Mudr 9, 15), valja staviti naglasak na pridjev propadljiv. Ne dakle tijelo, nego propadljivo tijelo pritišće dušu. Dakle to stanje nije uzrok nego kazna grijeha. Evo augustinovskog izuzetno izričitog teksta: »Naša vjera ima drukčiji nauk. Naime pokvarenost tijela, koja opterećuje dušu, jest kazna, a ne uzrok prvoga grije­ ha«. Pa inzistira: »Nije propadljivo tijelo učinilo dušu grješnom, nego je grješna duša učinila tijelo propadljivim« .
11 12 13 14 15 16 17 18

3. Za ispravno poimanje strasti Za ispravno poimanje strasti, koje je istodobno kršćansko i racionalno, valja imati pred sobom tri temeljne istine, i to: 1) svođenje svih kreposti (pa onda i svih poroka) na ljubav; 2) uvjerenje da grijeh predstavlja servitus slobodne volje; 3) raz­ likovanje stanja čovjekova prije grijeha i poslije prvog grijeha. 1) Sve se svodi na ljubav. To je Augustinu svojstveno i često se kod njega susre­ će. Ovo svođenje naviješta već u prvim svojim djelima kada svodi na ljubav četiri stožerne kreposti: »... umjerenost je ljubav koja se cjelovita daje ljubljenom; jakost je ljubav koja sve podnosi lakoćom baš zato jer ljubi; pravednost je ljubav koja služi

2 3 4

5 6 7 8 9 10

De civ. Dei 14, 5. Usp. De civ. Dei 9, 4, 1. Usp. De civ. Dei 14, 9, 1. De civ. Dei 9, 4, 1. Usp. De civ. Dei 14, 7, 2. 8, 1. De civ. Dei 14, 15, 2. Isto. Usp. De mor. Eccl. cath. 2, 2, 2. Serm. 299, 6.

11 12 13 14 15 16 17 18

Usp. De civ. Dei 18, 43. De civ. Dei 14, 7, 1-2. Iv 21, 15-17. De civ. Dei 14, 3, 1. Usp. Aen. 6, 719 ss. De civ. Dei 14, 5. Usp. Opći uvod u De civitate Dei, K S Zagreb 1982, str. C X V I . De civ. Dei 14, 3, 2.

LII

UVOD

UVOD

LIII

samo ljubljenomu, pa zato na ispravan način uređuje ostalo; mudrost je ljubav koja znade razlikovati ono što koristi od onoga što šteti« . O d ovog temeljnog načela Augustin izvodi sve posljedice, prenoseći na pojam ljubavi, uredne i neuredne, sve ljudsko djelovanje, bilo kreposti bilo strasti . Iz dvostruke ljubavi, prema sebi ili prema Bogu, rađaju se privatna ili društvena ljubav, čovjek koji živi po tijelu i l i čovjek koji živi po duhu, zemaljska država ili Božja država . Ovaj nauk on temelji na biblijskom nauku dvaju putova, puta dobra i puta zla, puta života i puta smrti. Nije to dakle metafizički dualizam poput onog manihejskog i . djelomice, onog platoničkog, niti institucionalni dualizam kako će misliti Kalvin, niti institucionalni dualizam kao da bi za Augustina Država bila bezvrijednost, nego je to etički i eshatološki dualizam koji svoj temelj ima u božanskoj providnosti i u ljudskoj slobodi. Augustin je pošao od Evanđelja i od otačke tradicije, počevši od nepoznatog autora spisa Didache. Njegova je zasluga što je stavio naglasak ne više na individualni aspekt nego na društveni, svodeći dva puta na dvije države, dvije države na dvije ljubavi, dvije ljubavi na dva pola privlačnosti - koje, određene da budu intimno sjedinjeni, ljudska ludost i zloća čine oprečnima: Boga i čovjeka - , dva pola na dva stava duha (društveni i privatni), dva stava, pavlovski, na dva čovjeka, Adama i Krista. K a d bi mi bilo moguće pojasniti ove prijelaze, mogao bih kazati da sam uspio dati neku ideju o djelu koje je, napisano u jednom tragičnom času povijesti, dalo povijesti novu interpretaciju, onu kršćansku.
19 20 21

a) Dvije države. Ton je različit, iako je stvarnost ista. Naglasak nije više na individualnom nego na komunitarnom. Postojano nastojanje kretat će se odsada oko tema društvenosti, ontološkog i zamjeničkog načela čovjeka, pravde, mira; nadasve oko ljubavi, koja je po svojoj naravi moć koja spaja i objedinjuje, ali i , u nekim uvjetima, moć koja razbija i razara. To su teme koje se javljaju od početka do kraja u Augustinovu djelu. Spomenut ću samo jednu misao: za Augustina nitko nije društveniji po naravi, niti manje društven po poroku kao čovjek . Suprotnost između »naravi« i »poroka« stvara suprotnost između dviju država.
22

b) Dvije ljubavi. D a Augustin svodi sve strasti čovjekove na ljubav i sve kreposti na urednu ljubav suviše je poznato da ovdje ponovo spominjem, kao što je nepo­ trebno prisjećati na slavne riječi iz knjige koju komentiramo: »Dvije ljubavi zasnovale su dvije države...« .
23

c) Društvena i privatna ljubav. Neće biti zacijelo beskorisno podsjetiti koliko Augustin inzistira na društvenoj i na privatnoj ljubavi. Evo njegovih riječi napisanih kada je već mislio na De civitate Dei i nagovještavao ga: »Dvije ljubavi, od kojih... jedna društvena a druga privatna, utemeljile su i razlučile u ljudskom rodu dvije države... onu pravednika i onu opakih« . Dakle društvena ljubav u temelju je Božje države; druga, ona koja se ovoj suprotstavlja, utemeljena je na privatnoj ljubavi. Z a
24

razumijevanje ove opozicije treba slijediti hiponskog biskupa u širokom, iako frag­ mentarnom, izlaganju o naravi koja je vlastita ovim dvjema ljubavima, koje su, onda, kako je rečeno, dva različita stava koje čovjek zauzima prema drugima. Privatna ljubav - ime dolazi od oskudice (privatio) uživanja zajedničkog dobra, od koje oskudice trpi onaj koji takvu ljubav posjeduje - , napušta ono što pripada svima kako bi slijedio pojedinačna dobra, koja posjeduje i l i želi kao vlastita, tj. is­ ključujući druge. N a takav se način osamljuje, odvaja se, zatvara se u sebe te otvara prolaz svim porocima - oholosti, škrtosti, pohlepi - koji su u temelju one države koja za obilježje ima pomutnju i neslogu: neslogu ne u samoj sebi, jer bez nekog mira ne bi mogla opstojati, nego neslogu sa svima drugima. Ne time što se ljubeći ova dobra ljubi zlo, nego se zlo ljubi dobro. Dakle »onaj koji izopačeno ljubi neko dobro, pa i ako ga stekne, postaje zao u dobru, i bijedan, lišen onog boljeg« . Z a dokaz ovog načela Augustin navodi primjere koji se prostiru po svem biblij­ skom obzorju, od anđela do prvog čovjeka, pa do svih ljudi. Gdjegod je bio i l i jest neki zao čin - i l i , da upotrijebimo crkvenu riječ, grijeh - , dogodilo se i l i je sada na djelu sagibanje slobodne volje od društvenog na privatno. Znakovito je što kaže glede anđela: »I dok jedni postojano ustrajavaju u svima zajedničkom dobru, koje je njima sam Bog, u njegovoj vječnosti, istini i ljubavi, drugi radije uživaju u vlastitoj moći (kao da su sami sebi svoje dobro) i otpavši od višnjeg dobra - koje usrećuje i svima je zajedničko - na ono koje je samo njihovo; i budući da odabraše oholost uznositosti mjesto najuzvišenije vječnosti, ispraznu domišljatost mjesto najpouzdanije istine i strast rascjepkanosti mjesto nedjeljive ljubavi, postali su oholi, himbeni, za­ vidni« . Ljubav u stranu. Narav privatne ljubavi upravo je to: okrenuti se djelomič­ nom dobru kao isključivom dobru i napustiti zajedničko dobro koje u punom smislu jest samo univerzalno i vječno dobro, jer samo ono može biti zajedničko svima i svakome, i može sačinjavati za sve i za svakoga snagu zajedništva i objekt sreće. Ovo dobro, koje privatna ljubav napušta, društvena ljubav traži dajući prednost zajedničkom dobru pred vlastitim, želi to dobro posjedovati, radosna da ga može uživati i radosna da ga drugi uživaju, jer je to takvo dobro koje se ne smanjuje nego raste rastom onih koji ga posjeduju i na njem se naslađuju. Upravo na osnovi dru­ štvene ljubavi Augustin definira De civitate Dei . Zadnja opaska: puno otkrivanje društvene ljubavi vrijedi ne samo za susret čo­ vjeka s Bogom, nego i za susret čovjeka s čovjekom. Niti jedan mrvičak čovječanstva se ne gubi kad je ljubav potpuno društvena i savršena, jer onda - ali samo onda ona čini veliko čudo da svima bude zajedničko što dobra imaju pojedinci stežući u jedinstvo, bez mogućih podjela, trostruki objekt ljubavi: Boga, nas same, druge (i ne samo ljude nego i anđele) . To će se ostvariti samo u Božjoj državi kad će biti puna identičnost - koja je ovdje na zemlji bila ideal za kojim se uvijek težilo ali nikad postiglo niti je ikad dostiživ - između pobjede i istine, dostojanstva i svetosti, mira i sreće, života i vječ­ nosti U onoj državi ljubav će biti potpuno društvena i čovjek potpuno on sam: on sam u bivovanju, spoznaji, ljubavi . Z a Augustina samo Krist, utemeljitelj i kralj Božje države, jest puno objašnjenje čovjeka i njegove povijesti.
25 26 > 27 28 29 30
25 26 2 7 2 8 2 9 3 0

19 2 0 21 22 23 24

De mor. Eccl. cath. 1, 15, 25. Usp. Opći uvod u Milost i sloboda, NBA X X , II, 4. Usp. Opći uvod u De civitate Dei, KS Zagreb 1982., str. LXVI De civ. Dei 12, 28, 1. De civ. Dei 14, 28. De Gen ad litt. 11, 15, 20.

De civ. Dei 12, 8. De civ. Dei 12, 1, 2. Usp. De civ. Dei 19, 13. Usp. In Io Ev. tr. 67, 2. Usp. De civ. Dei 2, 29, 2. Usp. De civ. Dei 11, 28.

LIV

UVOD

2) Ropstvo slobodne volje. Vraćajući se na analizu pojma »strasti«, možemo zaključiti da one, i to one neuredne, nisu drugo doli neuredna ljubav po kojoj je čovjek neposlušan samom sebi, nakon što je on sam bio neposlušan Bogu. Kako je završila slobodna volja nakon prve neposlušnosti čovjekove? Iako tvrdi i brani slo­ bodu protiv svih oblika determinizma , Augustin, slijedeći pouku Pisma i nadasve svetog Pavla, vidi u grijehu izvor slabosti koji zasužnjuje slobodnu volju, čini je ne­ moćnom da sama vrši dobro. Iskusio je to osobno , nalazi to jasno izraženo u Pi­ smu , odlučno to tvrdi u pelagijevskoj polemici , to potvrđuje u De civitate Dei . Grijeh je prouzrokovao u čovjeku neznanje, sumnje, nesigurnosti koje su mu potamnjele um; a osim toga slabost i strah koji su mu onemoćali volju. A tim zlima čovjek nije u stanju vidjeti i ljubiti istinito Dobro, iako je to njegovo istinito i jedino dobro. Odatle nered, odatle zarobljenost kojom um vidi dobro ondje gdje ga nema ili je to dobro samo djelomično, pa je volja privučena lažnim dobrima; a i onda kad vidi istinito dobro, ne uspijeva u njem kušati slatkoću i težiti da ga postigne .
31 32 33 34 35 36

UVOD U KNJIGE XV-XVIII
1. Poredba između trećeg i četvrtog dijela U trećem dijelu De civitate Dei (knjige X I - X I V ) , kako je kazano, augustinovsko izlaganje promatra poglavito kategorijalne uvjete dviju država prema transcendenciji prije nego što započne izlaganjem događaja hic et nunc. Izlaganje je to koje se odnosi na metahistoriju. Tiče se dakle stvarateljskog Božjeg čina ponad svake dimenzije prostora i vremena, metahistorijskog oblikovanja dviju država u vjernim i odmetnulim anđelima. Stoga se neprestano vraća na pobijanje filozofskih teorija koje su za­ stupale da početak stvari i događaja ne zna za preddogađajnost, tj. za nešto izvan prostora i vremena. U stvarateljskom Božjem činu, prema Augustinu, postoji ima­ nentan providnosni plan koji raspolaže i vodi stvari i ljudska događanja prema cilju i koji prosuđuje i odlučuje jeli cilj postignut ili nije. Dakle već u providnosnom planu Božjemu oblikuju se, uvijek u metahistoriji, dvije države. Očito da ovo dokazivanje udara na manihejski dualizam, na determinizam i na fatalizam ostalih filozofskih škola. U ovom četvrtom dijelu (knjige X V - X V I I I ) Augustinovo izlaganje preuzima zadaću da unese u povijest, kroz imanenciju i serijom događaja, bezgranični sadržaj stvaratelj skog čina i transcendentnog plana Božje providnosti. Čovjeku, ili bolje nje­ govoj stvarateljskoj duhovnosti i slobodi pa onda i njegovu golemom dostojanstvu, povjerena je zadaća ostvariti u događajima, u njihovu slijedu, koji se odvija u okvi­ rima prostora i vremena, ono što je bilo uključeno u stvarateljski čin i providnosni plan Božji. Ove pretpostavke traže posebnu pozornost za specifično značenje Božje države koje također, u ovom kontekstu, uključuje pretpovijest Crkve i susljedno tome spe­ cifične zadatke proroštva i proricanja; posebno su pozorne i za ulogu genealogija te etnografskih i etnoloških diferencijacija, za značajke iznimnih osobnosti, za značenje simbolizma i alegorizma, za poredbu između svete i profane povijesti. 2. Država Božja, pretpovijest Crkve, profetizam Naznake o poimanju Božje države i svijeta, ili bolje o dva naroda, susrećemo već u knjizi De vera religione, sastavljenoj 391., iako se mimogred spominje također termin država . Izričitije se o dvije države govori u De catechizandis rudibus, imeno­ vane i kao društvo, jedno nepoštenih, drugo izabranih, koje žive od početka ljudskog roda i idu sve do kraja svijeta. Već u tom djelu, iz g. 400., izričito se nabraja šest razdoblja povijesti čovječanstva , koje se još izričitije nabraja na kraju De civitate Dei .
1 2 3
1 2 3

3. Prije i poslije grijeha. Strasti, kao ljudski izrazi, postojale su i prije grijeha, ali su bile podložne mirnom vladalaštvu razuma. Osjetilni užici nisu smetali niti umu niti volji, koji su bez teškoća težili za postignućem najvišeg Dobra podlažući se nje­ govim zakonima. Grijeh, kako je rečeno, razbio je ovu ravnotežu . O n je unio ne­ znanje i nemoć sa svim zlima koja prate ljudski život . Z a puno razumijevanje ovog dvostrukog stanja čovjekova suočena sa strastima, prije i poslije grijeha, Augustin proteže svoje razmišljanje na poslije smrti, na us­ krsnuće, kada će čovjek konačno, s one strane non posse mori, moći uživati punu slobodu od neurednih strasti i »hvaliti mudrost i dobrotu Boga koji je stvorio što nije bilo i oslobodio od propadljivosti što je stvorio« .
37 38 39

AGOSTINO TRAPE

(prijevod: Tomislav Zdenko Tenšek)

Smrt je spriječila P. Trapea da pregleda i popuni posljednje stranice ovog Uvoda [u knjige X I - X I V ] . Učinila je to Redakcija rekonstrukcijom teksta iz pripremljenih bilježaka koje su pronađene među autorovim papirima. A k o ponekad nedostaje svoj­ stveni literarni stil P. Trapea - za što od čitatelja molimo oproštenje - to ne bi trebala osjetiti misao, iako nepotpuna. Bibliografska sku. napomena glede posadašnjenja Bibliografije donijet će se u 3. sve-

31 32 33 34 35 36 37 38 39

Usp. De civ. Dei 5. Usp. Confess. 8, 5, 10. Usp. R i m 7, 19. Usp. Opći uvod u Narav i milost, N B A X V I I / 1 , str. C L V I I I ss. Usp. De civ. Dei 14, 11, 1. Usp. De spir. et litt. 3, 5. Usp. De civ. Dei 14, 15. Usp. De civ. Dei 22, 22, 1. De civ Dei 22, 17.

De vera relig. 26, 48; 27, 50. De cath. rud. 19, 31; 22, 39. De civ. Dei 22, 30, 5.

I, V I

UVOD

UVOD

LVII

Augustin pojam države i l i bolje dviju država nalazi zasvjedočenim u pažljivom i produbljenom čitanju Svetog pisma, posebice u Psalmima i u Otkrivenju, gdje se često javlja pojam Božje države, kojoj se suprotstavlja društvo odmetnika temeljeno na oholosti, mržnji i nasilju. D a bismo opravdali ovu terminologiju valja pojasniti pojmove »naroda« i »drža­ ve«. Narod označuje množinu pojedinaca koji su zaposjeli neki određeni teritorij, rabe isti jezik i imaju određene značajke prirodnog ambijenta. Država pojmu naroda dodaje organizaciju, uredbe i strukture koje garantiraju udruživanje, učestvovanje sviju u dobrima i dobiti, u političkom uređenju i odnosu prava i dužnosti. U ovom četvrtom dijelu imamo dakle evoluciju u slijedu događaja (excursus, veli Augustin) dviju država od početka čovječanstva do dolaska Kristova. Augustin ne propušta priliku, pokatkad pribjegavajući interpretacijama koje se mogu činiti prividnima, da dokaže kako je povijest Božje države u Starom zavjetu identična pretpovijesti Crkve. Time se opravdava govor o profetizmu koji čini bazu sadržaja X V I I . knjige. T u nalazimo prilično oduljenu interpretaciju nekih epizoda iz Prve knjige Samuelove, tj. hvalospjev Samuelove majke A n e , apostrofiranje anonim­ nog proroka Elija, prijekor nedostojnog svećeničkog upravljanja, Samuelovo žestoko napadanje Saula koji kao kralj biva odbačen i konačno egzegezu nekih mesijanskih psalama. Augustin upozorava i dokazuje da se u tim odlomcima proročki iznosi povijest religioznog društva, spasenjsko i otkupiteljsko djelo Krista umrla i uskrsnula, uređenje novog odnosa između Boga i čovjeka koji postaje izvoditelj vlastitog spase­ nja, navještaj novog svećeništva i novoga izabranog naroda. Dolikuje kazati da pone­ kad, čitajući Augustinove interpretacije, ostajemo pomalo perpleksni bogatstvom po­ jašnjenja koja se mogu činiti ne baš opravdanima. Jasnije i očitije je izlaganje pretpovijesti Crkve umrlog i uskrsnulog Krista kao posrednika, kada u drugom dijelu X V I I I . knjige donosi egzegezu nekih ulomaka iz Proroka. Nekoliko paragrafa prije nego što je započeo s ovom egzegezom, Augustin je, oslanjajući se na autoritet čuvenog Flacijana, posegnuo za slavnim akrostihovima koji se pripisuju Eritrejskoj Sibili i l i Kumani, kako neki kažu, te je u jedan jedin­ stveni kontekst utkao neke ulomke Laktancijeve Divinae Institutiones. Pa ipak niti jedan od ovih tekstova ne smjera izravno na pretpovijest Crkve, već na trpećeg K r i ­ sta i na eshatološki sud svijeta. 3. Uloga genealogija i etnologije Uloga genealogija i etnografskih te etnoloških diferencijacija ima za cilj naznačiti granice i veličine događaja prema vremenu i prostoru. Već kod Hekateja Miletskog nabrajanje generacija imalo je zadaću precizirati kronološko brojenje, koje se svodilo na četrdeset godina za svaku generaciju. Augustin, oslanjajući se na knjigu Postanka, već od X V . knjige daje pregled kronologije pažljivim i razumskim ispitivanjem, po­ redbama i povezivanjima godina života Patrijarha od Adama do Abrahama i Jakova i godina u kojima su dobili prvog sina ili pak onoga koji je uključen u potomstvo. U X V I I I . knjigu unosi autoritet Euzebijeve Kronike kako bi, polazeći od Abrahama, utvrdio kronološku poredbu između povijesti Izraela i profane povijesti pozivajući se posebice na kraljevstvo Asiraca u Aziji, Sikijona u Europi i Rima, koji sažima jedno i drugo u onaj dio svijeta koji se definira kao Zapad. Pomalo zbunjuje konstatacija da Augustin ne uključuje egipatsku kronologiju koju je spomenula Euzebijeva Kronika. Genealogije uključuju također etnografske i etnološke diferencijacije koje uz vrijeme uključuju i prostor kao sastavnice događaja. Etnološke razlike sadrže karak­

terne značajke plemena, posebni govor, vlastiti teritorij i prilagodbu ekološkim raz­ ličitostima i raznovrsnim običajima, uredbama i zanimanjima. Augustin o tom govori poglavito u X V I . knjizi te ukazuje na fenomene pomutnje govora u Babilonu što dovodi do disperzije naroda u različite teritorije, do nomadstva koje je značajka za narode Bliskog i Srednjeg Istoka, a od čega nije izuzet niti veliki patrijarha Abraham, do ukrštavanja ili pak do plemenskih sudara te zauzećem područja i seljenjima. I sam opći potop, uspoređen s više i l i manje mitskim tradicijama drugih naroda, dovodi Augustina na razmišljanje o prostoru i l i o prostorima u kojima započinje i kreće hod dviju država. Zato se njegovo izlaganje ograničuje na događaje, vremena i prostore koje mu nuđa čitanje Svetoga pisma i knjiga koje o Pismu ovise.

4. Iznimna ličnost Nije lako utvrditi što prethodi različitim značenjima koja se javljaju u razvijanju četvrtog dijela De civitate Dei. Ipak nam se čini da je govor o genealogijama koje uključuju kronološka brojenja i etnološke diferencijacije usko povezan s raspravama 0 iznimnim ličnostima. Upravo jedna određena osoba u nizu potomaka uzrokuje obrat u tijeku događaja, unosi nova značenja u kontekst događanja. Izuzetna ličnost nazvana je i plutarhijanskom, jer je baš Plutarh, naročito u djelu Paralelne biografije, pripisao neobičnim osobama, koje su prozvane i herojskima, nove perspektive i ori­ jentacije u evoluciji civilizacije, promociji kulture, razvitku kreativne moći ljudske duhovnosti. U povijesti Božje države sigurno je Abraham izuzetna ličnost koja prima povijesne sadržaje kroz religiozne, moralne, civilizacijske izričaje te ih, obogaćene i osnažene, prenosi potomstvu. N o , prije nego što naznačimo značajke Abrahamove ličnosti dolikuje dodati poneku opasku koja nam može pomoći da shvatimo kako je Augustin, poput drugih kršćanskih autora, bio osjetljiv za poruku čuvenog filozofa i biografa iz Heroneje. U propitkivanju genealogija, kako nam ih pruža knjiga Postan­ ka, kad Augustin navodi poneka imena, čini se da upozorava da je Providnost koja vodi povijest povjerila onim osobama zadaću da dadu nov pravac tijeku događanja. Takav je slučaj s Nebrotom, i l i Nimrodom kako se običava danas čitati, potomkom Hamovim, i s Eberom, potomkom Šemovim. Augustin daje naslutiti da se Nebrot, prozvan velmožom na zemlji i valjanim lovcem voljom Gospodinovom (protiv G o ­ spodina, tvrdi Augustin) treba spomenuti zato što je u povijest civilizacije unio oružje prikladno za napad, okupaciju, pokoravanje, upravo ono što čini Nebrot . Pažljivije Augustin spominje Ebera, praoca Hebreja, jer je on, unatoč tome što je bio peti u potomstvu Šemovu, spomenut na početku genealogije kao da se time želi reći da je prava semitska rasa u hebrejskom narodu . Abrahamu je posvećena dobra polovica X V I . knjige. U raspravi Augustinovoj veliki patrijarh je nekim svojim izuzetnim značajkama iznimna ličnost, ne samo u povijesti religije i spasenja, nego i u povijesti civilizacijskog rasta. Ponajprije prihvaća 1 izvršuje izričiti plan koji mu je naložila i objavila Providnost. Osim toga bjelodano je očitovao nezamjenjivo značenje i učinak vjere bez obzira na cijenu u ljudskom životu. Postavljen je kraljem i začetnikom sakralnog obreda koji i danas karakterizira i razlikuje jedan narod od drugih naroda. Nakon nekih iskustava nomadstva zaposjeo je najprikladniji teritorij koji će postati raspoznajnom sastojnicom jednog roda i na4 5

4 5

Post 10, 8-13; De civ. Dei 16, 3, 1. Post 10, 21-25; De civ. Dei 16, 3, 2.

LVIII

UVOD

UVOD

LIX

roda. Augustin može zaključiti da s Abrahamom u Božjem narodu započinje prijelaz iz djetinjeg doba u mladenaštvo, doba u kojem se rađa moć prenošenja života i koje vodi prema mladosti, dobi kada započinje sudjelovanje u političkom životu koje je zacrtano s početkom kraljevanja Davidova. Ne može se tvrditi da je Augustin drugim osobama koje je citirao, uključujući Davida i Pika, začetnika latinske civilizacije, namijenio značajke plutarhijanske osob­ nosti, kao što ih je namijenio Abrahamu.

5. Simbolizam i alegorija Zbivanju, tj. događanju smještenom u ovom prostoru i vremenu, pridružuje se njegovo specifično značenje, tj. oblik koji ga čini ovim ili onim događajem, ličnošću, pokatkad izuzetnom, ili ličnostima koje događaj ostvaruju. Najnovija filozofija povi­ jesti teorijski je tvrdila da ovim sastojnicama nužno valja pridodati odnošaj prema nekom događaju koji se treba dogoditi po aristotelovskoj definiciji da je vrijeme mjera gibanja prema onom što je prije i poslije. Dakle ono što se događa u ovom posebnom času u slijedu događanja odnosi se i uključuje neki budući događaj. U proučavanje povijesti uvodi se time simbol: po prvobitnom značenju simbol je bio ponovno spajanje dviju cjelina jednog raspoznajnog znaka, a odsada bremenit nosi­ telj drugih značenja, među kojima je najizravnije ono koje doziva u svijest zbilje višega reda i budućeg vremena. Ovo funkcioniranje evolucije ili povijesni excursus očarava svetog Augustina jer promiče razvoj djela, omogućuje savršeno ocrtavanje Božje države te točniju po­ redbu i odnos između pretpovijesti Crkve i njene povijesti koja započinje otkupiteljskim poslanjem Kristovim. Obično on rabi izraze significatio ili significare da naznači simbol i djelovanje simboliziranja kad se govor odnosi na stvari, predmete, čine ili brojeve. Upotrebljava međutim figuratio i figurare da naznači alegoriju i alegoriziranje kad se govor odnosi na čovjeka ili na svojstva i djelovanja koja od čovjeka pro­ izlaze. Ponekad rabi izraze praefiguratio i praefigurare da naznači vezu s budućim događajima. Cilj ili odredište simbola i alegorije gotovo uvijek su Krist i Crkva. Augustinova rasprava je prebogata ovim tumačenjima i simboličkim i alegorij­ skim ulomcima. Simboli su i alegorije ime patrijarha i njihove godine života ili poče­ tak očinstva, broj generacija u njihovim potomstvima, mjere i geometrijski oblik barke, nagost Noina, kontrast između Sare i Hagare, između Jišmaela i Izaka, osmi­ jeh Sarin, noćno viđenje Abrahamovo, njegov brak s Ceturom nakon smrti prve žene, žrtva Melkizedekova, žrtvovanje Izakovo, viđenje Jakobovo, prijelaz prvorođenstva s Ezava na Jakova, odbacivanje Elija i Šaula, privremenost starog svećen­ stva, izabranje i lik Davidov, izgradnja i razorenje hrama. Augustinovo neprestano vraćanje na simbolička i alegorijska tumačenja po­ tvrđuje da je posjedovao dobru i odmjerenu informaciju i poznavanje egzegeze otaca i crkvenih pisaca, kako Istoka, poput Origena, tako Zapada, kao što je Ambrozije.

koju vjerno vadi iz Kronike Euzebija Cezarejskog naznačujući kronološku podu­ darnost između značajnijih događaja i izuzetnih osoba u jednoj i u drugoj. Poredba je to o civilizacijskom stupnju do kojeg se došlo na političkom, kulturnom, religio­ znom planu. Naravno da u augustinovskom tekstu ne nalazimo preciznu razdjelnicu između značenja ovih triju aspekata ljudske duhovnosti. Čini se da Augustin dopušta da u tijeku povijesti zemaljske države veći utjecaj ima politički aspekt. O n upozorava na odlučujući prestiž Asirije, prvog Babilona, koja garantira evoluciju okolnih naroda te da iz takvog prestiža nisu izuzeti niti Sikijon i Atena. Još je više odlučujući primat Rima koji utvrđuje politički prestiž i prenosi ga na Zapad te svim narodima i svim državama osigurava sudjelovanje u već stečenoj civilizaciji. Z a druga dva aspekta Augustin priznaje primat izabrane države. Poredba na kulturnoj razini obvezuje ga da ponajprije brani, razdobljima vremena, kulturu naroda Božjega, posebno ono što se može reći, ili bolje što se ne može reći o pjesnicima teolozima, poput L i n a , Museja i Orfeja. A l i tu su proroci Hošeja, Amos, Izaija i Mihej koji prethode svim narodima ponudom vlastite pisane misli. Augustin rabi gorke riječi protiv bahata hvastanja Egipćana koji su predmijevali da vuku svoju kulturu iz astronomskih područja od prije stotinu tisuća godina. Sedam mudraca, uključujući Talesa, kao i naturalisti i Pitagora, dolaze nakon izraelskih proroka. Nije riječ samo o prednosti nego o stvarnom prvenstvu. Naime proroci predaju sigurni nauk najprije židovskom narodu a potom ostalim narodi­ ma; taj je nauk ovjerovljen kanonon, dok profana i klasična kultura ne posjeduje vjerodostojnost sigurne teorije već se ograničuje da odgaja i izaziva na raspravu, na diskusiju o poredbi između različitih sustava. Očitije je prvenstvo izabrane države koja je dala povijesti i organima prenoše­ nja kulture istinsko značenje religije. Kako u tradiciji Egipta i Grčke tako i u tradiciji R i m a prevladavaju mitovi i bajke, često u suprotnosti s istinskim religio­ znim vrednotama i uređeni tako da potvrde zemaljske interese koji nemaju nika­ kve prave veze s božanskim. Zato Augustin priznaje da je nekim mitovima, po­ sredstvom lirske i poetske transfiguracijć, bila dodijeljena slavljenička pjesma za postignuće nekih odredišta civilizacije i za povezanost među narodima. Takvi su mitovi o Hermesu i Herkulu, A r g u , Tritolemu, Anfionu, Frisu i E l i , Danaju, Dedalu i Ikaru. Pa ipak samo u religioznoj tradiciji izabranoga naroda nalazi se poruka, poziv kroz riječ koja dolazi od Boga da u nas usadi ljubav, iskupljenje od zla i od grijeha, pomirenje, žudnju za otkupljenjem i za spasenjem.
DOMENICO GENTILI

(prijevod: Tomislav Zdenko Tenšek)

6. Poredba između svete i svjetovne povijesti Najznačajniji predmet ovog četvrtog dijela Augustinova djela koje propitkuje­ mo, zasigurno je ono u X V I I I . knjizi a možemo ga definirati kao poredbu između dvije države u njihovoj povijesnoj evoluciji. Baza i podloga poredbe je kronologija

DE CIVITATE DEI O DRŽAVI BOŽJOJ

KNJIGA XI.
Knjigu možemo podijeliti u četiri dijela. Možemo je tako podijeliti jer snaga i bogatstvo Augustinove misli nuđaju razmišljanja, povratne misli i ukrštavanja znače­ nja. U prvom dijelu opravdava se zašto u Riječi Božjoj i u Svetom pismu tražiti obrise Božje države (1-3). Udrugom dijelu iznosi se nauk o stvarateljskom činu Božjemu (4-8). U trećem dijelu stvarateljski čin odnosi se na stvaranje anđela i na posebno stanje vjernih ili pak pobunjenih anđela (9-21). U četvrtom dijelu, snažno polemičkom, kršćanski nauk i tumačenja tog nauka su­ protstavljena su krivim teorijama o Trojstvu i o vremenu Božjeg stvarateljskog čina.

BREVICULUS

SAŽETAK

CC XXI

1. 2. 3. 4.

De ea parte operis, qua duarum civitatum, id est caelestis atque terrenae, initia et fines incipient demonstrari. De cognoscendo Deo, ad cuius notitiam nemo hominum pervenit, nisi per Mediatorem Dei et hominum, hominem lesum Christum. De auctoritate canonicae Scripturae divino Špiritu conditae. De conditione mundi, quae nec intemporalis sit, nec novo Dei ordinata consilio, quasi postea voluerit, quod ante noluerat. Tam non esse cogitandum de infinitis temporum spatiis ante mundum, quam nec de infinitis locorum spatiis extra mundum, quia, sicut nulla ante ipsum sunt tempora, ita nulla extra ipsum sunt loca. Creationis mundi et temporum unum esse principium nec aliud alio praeveniri. De qualitate primorum dierum, qui etiam antequam sol fieret vesperam et mane traduntur hahuisse. Quae qualisque intellegenda sit Dei requies, qua post opera sex die­ rum requievit in septimo. De angelorum conditione quid secundum divina testimonia sentiendum sit. De simplici et incommutabili Trinitate Dei Patris et Dei Filii et Dei Spiritus Sancti, unius Dei, cui non est aliud qualitas aliudque substantia. An eius beatitudinis, quam sancti angeli ab initio sui semper habuerunt, etiam illos spiritus, qui in veritate non steterunt, participes fuisse credendum sit. De comparatione beatitudinis iustorum, necdum obtinentium promissionis divinae praemium et primorum in paradiso hominum ante peccatum. An ita unius felicitatis omnes angeli sint creati, ut neque lapsuros se possent nosse qui lapsi sunt, et post ruinam labentium perseverantiae suae praescientiam acceperint qui steterunt. Quo genere locutionis dictum sit de diabolo, quod in veritate non steterit, quia veritas non est in eo. Quid sentiendum sit de eo, quod dictum est: Ab initio diabolus peccat. De gradibus et differentiis creaturarum, quas aliter pendit usus utilitatis, aliter ordo rationis. Vitium malitiae non naturam esse, sed contra naturam, cui ad peccandum non Conditor causa est, sed voluntas.

O onome dijelu djela u kojem se započinje pretresati o počecima i završecima dvaju gradova, to jest: nebeskoga i zemaljskoga. O spoznaji Boga, do koje nitko od ljudi ne dolazi osim preko Posred­ nika Boga i ljudi, čovjeka Isusa Krista. O ugledu kanonskog Pisma, koje je zasnovao božanski Duh. O stvaranju svijeta: nije ni nevremenito niti određeno nekom novom Božjom odredbom, kao da bi Bog poslije ushtio ono što prije ne htjede.

1. 2. 3. 4.

5.

6. 7. 8. 9. 10.

Isto tako ne treba misliti o beskonačnim vremenskim razmacima prije svijeta kao što ne treba misliti ni o beskonačnim prostornim razmacima izvan svijeta, jer kao što prije njega nema nikakva vremena tako ni izvan njega nema nikakva prostora.

5.

11.

12.

13.

Jedan je početak stvaranja svijeta i vremena, i ni jedno nije prethodilo drugomu. O značaju onih prvih dana, o kojima se govori kako su imali veče i jutro prije negoli je Sunce stvoreno. Što je i kako treba razumjeti Božji počinak, kad je nakon šest dana rada sedmog dana počinuo. Što treba prema božanskom svjedočanstvu misliti o postanku anđela. O jednostavnom i nepromjenjivom Trojstvu Oca, Sina i Duha Svetog, jednoga Boga, kojemu nije svojstvo jedno, a bivstvo drugo. Treba li vjerovati da u blaženstvu, što ga od svoga početka uvijek imaju sveti anđeli, sudjelovahu i oni dusi koji ne ostadoše u istini? O usporedbi blaženstva pravednika, koji još nisu primili obečanu božansku nagradu, i blaženstva prvih ljudi u raju prije grijeha. Da li svi anđeli bijahu stvoreni u jednoj sretnosti, tako te ni oni koji su pali nisu mogli znati da će pasti, dočim oni koji ostadoše postojani tek su nakon pada posrnulih doznali o svojoj ustrajnosti?

6, 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13.

CC XXII

14. 15. 16. 17.

Kojom je vrstom izrijeka rečeno o đavlu, da nije stajao u istini, jer u njemu nema istine. Sto treba misliti o izjavi »Davao griješi od početka«? O stupnjevima i razlikama stvorova, koji se jednim načinom odmjeravaju prema korisnosti, a drugim prema poretku razbora. Porok zloće nije po naravi, nego je protiv naravi, jer njemu nije uzrok Tvorac, nego volja.

14. 15. 16. 17.

BREVICULUS

SAŽETAK

7
18. 19. 20. 21.

18. 19. 20. 21. 22.

De pulchritudine universitatis, quae per ordinationem Dei etiam ex contrariorum fit oppositione luculentior. Quid sentiendum videatur de eo quod scriptum est: Divisit Deus inter lucem et tenebras. De eo quod post discretionem lucis atque tenebrarum dictum est: Et vidit Deus lucem, quia bona est. De aeterna et incommutabili scientia Dei ac voluntate, qua semper Uli universa quae fecit sic placuerunt facienda, quemadmodum facta. De his, quibus in universitate rerum a bono Creatore bene conditarum quaedam displicent, et putant nonnullam malom esse naturam. De errore, in quo Origenis doctrina culpatur. De Trinitate divina, quae per omnia opera sua significationis suae sparsit indicia. De tripertita totius philosophiae disciplina. De imagine summae Trinitatis, quae secundum quemdam modum in natura etiam necdum beatificati hominis invenitur. De essentia et scientia et utriusque amore. An etiam ipsum amorem, quo et esse et scire diligimus, diligere debeamus, quo magis divinae Trinitatis imagini propinquemus. De sanctorum angelorum scientia, qua Trinitatem in ipsa eius deitate noverunt, et qua operum causas prius in operantis arte, quam in ipsis operibus artificis intuentur. De senarii numeri perfectione, qui primus partium suarum quantitate completur. De die septimo, in quo plenitudo et requies commendatur. De opinione eorum, qui angelorum creationem anteriorem volunt es­ se quam mundi. De duabus angelorum societatibus diversis atque disparibus, quae non incongrue intelleguntur lucis et tenebrarum nominibus nuncupatae. De eo quod quidam putant in conditione firmamenti aquarum discretarum nomine angelos significatos, et quod quidam aquas aestimant non creatas.

23. 24. 25. 26.

O ljepoti sveukupnosti, koja po Božjoj odredbi postaje još krasnijom samom oprekom suprotnosti. Što treba misliti o riječima: »I rastavi Bog svjetlo od tame.« O onome što je rečeno nakon razludžbe svjetla i tmine: »I vidje Bog da je svjetlo dobro.« O vječitom i nepromjenjivom Božjem znanju i volji, prema kojima se njemu sve stvari koje je načinio uvijek sviđalo upravo tako načiniti kako su i načinjene. O onima kojima se ne sviđaju neke od stvari u sveukupnosti (koje je dobri stvoritelj dobro stvorio) te misle kako postoji i nekakva zla na­ rav. O pogrješci zbog koje se osuđuje Origenov nauk. O božanskome Trojstvu, koje prosu znake svojeg značenja po svim svojim djelima. O trodijelnoj razdiobi cjelokupne filozofije. O slici Svevišnjega Trojstva, koja se na neki način nalazi i u naravi čovjeka što još ne posjeduje blaženstvo.

22.

23

24

-

25 26

-

27. 28. 29.

30. 31. CC XXIII 32. 33.

34.

O biti, znanju i ljubavi prema oboma. Da li trebamo voljeti i samu ljubav kojom volimo bitak i znanje, kako bismo se što više približili slici božanskoga Trojstva? O znanju svetih anđela, kojim spoznaju Trojstvo u samu njegovu bo­ žanstvu i kojim uzroke Tvorčevih djela uviđaju prije u njegovu umijeću nego u samim njegovim djelima. O savršenstvu broja šest, koji se prvi upotpunjuje zbrojem svojih dije­ lova. O sedmome danu, kojim se ističe punoća i počinak. O mnijenju onih koji hoće da je stvaranje anđela prethodilo svijetu. O dvama različitim i oprečnim društvima anđela, koji se primjereno podrazumijevaju pod nazivcima svjetla i tmine. O tome što neki misle, kako se pri stvaranju svoda izrazom razdvaja­ nja voda misli na anđele, i kako neki misle da vode nisu stvorene.

27. 28. 29.

30.

31. 32. 33. 34.

LIBER UNDECIMUS
M U N D U M E T A N G E L O S D E U S IN T E M P O R E CREAVIT

JEDANAESTA

KNJIGA

P O Č E T A K SVIJETA U V R E M E N U I S T V A R A N J E A N Đ E L A

De civitate Dei quid Scriptura dicat [1-3] P L 315 - cc 321
Quae sit in secunda h b r i parte disputa-

Bozja država u Svetom pismu [1-3] 1. Božjim gradom nazivamo onaj o kojem svjedoči Sveto pismo, kojega nadmoć nad svim proizvodima ljudskoga duha ne potječe od nasumičnih poriva duše, nego se temelji na naumu najviše promisli i svojom izvrsnošću i ugledom nadmašuje cjelokupnu ljudsku književnost. Naime, u njemu je zapisano: »Divote se govore o tebi, grade Božji«, dok u drugome psalmu čitamo: »Velik je Gospod, hvale predostojan u gradu Boga našega. Sveto brdo njegovo, brijeg veličan­ stven, radost je zemlji svoj;« a malo dalje u istome psalmu: »Što smo čuli, sada vidimo: grad Gospoda nad vojskama, grad Boga našega Bog ga utvrdi dovijeka;« te isto i u drugome psalmu: »Rijeka i ru­ kavci njezini vesele grad Božji, presveti šator Višnjega. Bog je sred njega, poljuljat se neće.« Tima i takvima svjedočanstvima (koje bi bilo odveć dugo sve nabrajati) zajamčeno doznasmo da postoji stano­ viti Božji grad (civitas Dei), kojega građanima žudimo postati s lju­ bavlju kojom nas je zadahnuo njegov Utemeljitelj. Građani zemalj­ skoga grada pretpostavljaju Utemeljitelju ovoga svetoga grada svoje vlastite bogove, ne znajući da je O n Bog nad bogovima, ne Bog laž­ nih bogova, naime: nemilih i oholih i koji (lišeni njegove nepromje­ njive i svima zajedničke svjetlosti, te stoga svedeni na nekakvu oskudnu moć) otimaju se za svoje osobne povlastice i još zahtijevaju božanske počasti od svojih obmanutih podanika; nego O n je Bog po­ božnih i svetih bogova , koji više uživaju da se podvrgnu njemu jed­ nomu nego da se mnogi podvrgnu njima, i više da štuju Boga negoli da njih same štuju mjesto Boga.
2 3 4 5 6 1

1. Civitatem Dei dicimus, cuius ea Scriptura testis / est, quae non fortuitis motibus animorum, sed plane / summae dispositione providentiae super omnes omnium gentium litteras, omnia sibi genera in. f i. . n . , . .
T

i .

tio.
P L 3 1 6

C C 322

geniorum humanorum divina excellens auctoritate subiecit. Ibi quippe scriptum est: Gloriosa dicta sunt de te, civitas Dei *; et in alio Psalmo legitur: Magnus Dominus et laudabilis nimis* in civitate Dei nostri, in monte sancto eius, dilatans exsultationes universae terrae \ et paulo post in eodem Psalmo: Sicut audivimus, ita et vidimus, in civi­ tate Domini virtutum, in civitate Dei nostri; Deus fundavit eam in aeternum*', item in alio: Fluminis impetus laetificat civitatem Dei, sanctificavit tabernaculum suum Altissimus; Deus in medio eius non commovebitur . His atque huiusmodi testimoniis, quae omnia commemorare nimis longum est, didicimus esse quamdam civitatem Dei, cuius cives esse concupivimus illo amore,quem nobis illius conditor inspiravit. Huic conditori sanctae civitatis, cives terrenae civitatis deos suos praeferunt, ignorantes eum esse Deum deorum , non deorum falsorum, hoc est impiorum et superborum, qui eius incommutabili omnibusque communi luce privati, et ob hoc ad quamdam egenam potestatem redacti, suas quodam modo privatas potentias consectantur, honoresque divinos a deceptis subditis quaerunt; sed deo­ rum piorum atque sanctorum, qui potius se ipsos uni subdere quam multos sibi, potiusque Deum colere quam pro Deo coli delectantur. Sed huius sanctae civitatis inimicis decem superioribus libris, quantum potuimus, Domino et Rege nostro adiuvante, respondimus. Nunc vero quid a me iam exspectetur agnoscens, meique non immemor debiti, de duarum civitatum, terrenae scilicet et caelestis, quas in hoc interim saeculo perplexas quodam modo diximus / invicemque permixtas, exortu et excursu et debitis finibus, quantum valuero, disputare, eius ipsius Domini et Regis nostri ubique opitulatione fre2 4 b 5

q onome dijelu započmj^pretrS sati o počecima dva7ugradova, to jest: nebe-_ skoga "
S 1 z e m a l j

N u , mi smo onoliko koliko smo mogli, uz pomoć našeg Gospodina i Kralja, odgovorili neprijateljima ovoga svetoga grada u deset pret­ hodnih knjiga. Sada pak, znajući što se od mene očekuje, i ne zabo­ ravljajući svoju obvezu (a onoliko koliko uzmognem i oslanjajući se uvijek na pomoć istoga Gospodina i Kralja), pristupit ću raspravi o

nimis] valde M . concupiscimus M. Usp. Opći uvod, str. X X V . J 3 _3 *Ps47,9 5 45 _6 6 . 49 2
F P s 8 6
P s

5

Ps86,3. Ps 47, 2-3. *Ps47,9. Ps 45, 5-6. C f . P s 4 9 , 1.
2

4 7 >

2

P

s

5

U

s

p

P

s

10

DE

civ.

DEI

11,

1-2

O DRŽAVI BOŽJOJ

11,

1-2

11

tus, adgrediar, primumque dicam, quem ad modum exordia duarum istarum civitatum in angelorum diversitate praecesserint.
Deus nobis locutus est... 2. Magnum est et admodum rarum universam creaturam c o r p o ream et incorpoream consideratam compertamque mutabilem intentione mentis excedere, atque ad incommutabilem Dei substantiam pervenire, et illic discere ex ipso, quod cunctam naturam, quae non est quod ipse, non fecit nisi ipse. Sic enim Deus cum homine non per aliquam creaturam loquitur corporalem, corporalibus instrepens auribus, ut inter sonantem et audientem aeria spatia verberentur, neque per eius modi spiritalem, quae corporum similitudinibus figuratur, sicut in somnis vel quo alio tali modo; nam et sic velut corporis auribus loquitur, quia velut per corpus loquitur et velut interposito corporalium locorum intervallo; multum enim / similia sunt talia visa corporibus; sed loquitur ipsa veritate, si quis sit idoneus ad audiendum mente, non corpore. A d illud enim hominis ita loquitur, quod in homine ceteris, quibus homo constat, est melius, et quo ipse Deus solus est melior. Cum enim homo rectissime intellegatur vel, si hoc non potest, saltem credatur factus ad imaginem D e i : profecto ea sui parte est propinquior superiori Deo, qua superat inferiores suas, quas etiam cum pecoribus communes habet. Sed quia ipsa mens, cui ratio et intellegentia naturaliter inest, vitiis quibusdam tenebrosis et veteribus invalida est, non solum ad inhaerendum fruendo, verum etiam ad perferendum incommutabile lumen, donec de die in diem renovata atque sanata fiat tantae felicitatis capax, fide primum fuerat imbuenda atque purganda. In qua ut fidentius ambularet ad veritatem, ipsa veritas, Deus Dei Filius, homine adsumpto, non Deo consumpto, eamdem constituit et fundavit fidem, ut ad ho­ minis Deum iter esset homini per hominem Deum. H i c est enim Mediator Dei et hominum, homo Christus Iesus . Per hoc enim Mediator, per quod homo, per hoc et v i a . Quoniam si inter eum qui tendit et illud quo tendit, via media est, spes est perveniendi; si autem desit, aut ignoretur qua eundum sit, quid prodest nosse quo eundum sit?
c 6 7 8

početku, razvitku i nužnom svršetku dva grada, to jest: zemaljskog i nebeskog - o kojima već rekoh da su nekako u ovome sadašnjem svijetu isprepleteni i izmiješani; i prvo ću reći kako je došlo do samog početka tih dvaju gradova zbog razlike medu anđelima.

PL318

2. Velika je i veoma rijetka stvar, pošto je čovjek razmislio o cjelokupnom stvorenju (i tjelesnom i netjelesnom) i otkrio kako je ono promjenjivo, proslijediti dalje uzletom svojeg uma te stići do nepromjenjivoga Božjeg bivstva, i tu od njega naučiti kako cijelu narav (koja nije isto što i O n sam) nije stvorio nitko drugo nego on. Tako Bog ne govori s čovjekom preko nekakvog tjelesnoga stvora, šaljući zvuk tjelesnim ušima, tako da šiba zrak u prostoru između oglasitelja i slušatelja, niti preko takva duhovnog stvora koji bi poprimao tjele­ sna naličja, kao što je u snovima ili sličnim stanjima - jer i tako kao da govori tjelesnim ušima, zbog toga što kao da govori tijelom i kao kroz razdaljinu prostornih tijela; jer takva su viđenja veoma nalik na tijela - , nego Bog govori samom istinom, ako je tkogod kada čuti umom, a ne tijelom. O n tako govori onome u čovjeku što je bolje od svega ostaloga od čega je sastavljen, i od čega je bolji jedino Bog. Budući da se najispravnije razumijeva ili, ako to nije moguće, onda barem vjeruje, da je čovjek stvoren na sliku Božju, zaista je onim svojim dijelom bliži višnjemu Bogu kojim nadmašuje svoje niže dijelo­ ve, što su mu zajednički i sa životinjama. A l i jer je sam um (u kojemu po naravi prebivaju razbor i razumnost) oslabljen stanovitim starim pogrješkama koje ga pomračuju, i ne samo što mu priječe prionuće uza nepromjenjivu svjetlost i užitak u njoj nego mu ne dopuštaju ni da je podnese, sve dok se iz dana u dan ne obnovi, te tako iscijeli i postane sposoban za toliku sretnost, prvo se morao uroniti u vjeru i očistiti. A kako bi u toj vjeri pouzdanije stigao do istine, - sama istina, Bog Sin Božji, uzevši na se čovjeka, a ne dokinuvši Boga, postavio je i utemeljio tu istu vjeru, da čovjeku put do čovjekova Boga bude preko Boga čovjeka. Ovaj je naime posrednik Boga i lju­ di, čovjek Krist Isus. Po tome je posrednik po čemu je čovjek; po tom je i put. Jer, ako između onoga koji nekamo teži i onoga čemu teži postoji po srijedi put, postoji i nada da stigne; ako puta nema i l i ako ne zna kuda bi pošao, kakva je korist što zna kamo treba poći?

o spoznaji Stko'o^ijudf ne dolazi osim „[ka Boga7 ljudi, čovjeka d I s u s a K n s t a

c

somniis

M.

6

7

8

C f . G e n 1, 26 1 T i m 2, 5 C f . Io 14, 6; H e b 10, 20

12

DE

civ.

DEI

11, 2 - 4 , 1

O DRŽAVI BOŽJOJ

11,

2 -

4,1

13

Sola est autem adversus omnes errores via munitissima, ut idem ipse sit Deus et homo; quo itur Deus, qua itur homo.
... Sacra Scrip3. H i c prius per Prophetas, deinde per se ipsum, postea per / Apostolos, quantum satis esse iudicavit, locutus, etiam Scripturam condidit, quae canonica nominatur, eminentissimae auctoritatis, cui fidem habemus de his rebus, quas ignorare non expedit, nec per nos i p s o s nosse idonei sumus. N a m si ea sciri possunt testibus nobis, quae remota non sunt a sensibus nostris, sive interioribus sive etiam exterioribus (unde et praesentia nuncupantur, quod ita ea dicimus esse prae sensibus, sicut prae oculis quae praesto sunt oculis): profecto ea, quae remota sunt a sensibus nostris, quoniam nostro testimonio scire non possumus, de his alios testes requirimus eisque credimus, a quorum sensibus remota esse vel fuisse non credimus. Sicut ergo de visibilibus, quae non vidimus, eis credimus, qui viderunt, atque ita de ceteris, quae ad suum quemque sensum corporis pertinent: ita de his, quae animo ac mente sentiuntur (quia et ipse rectissime dicitur sensus, unde et sententia vocabulum accepit), hoc est de invisibilibus quae a nostro sensu interiore remota sunt, his nos oportet credere, qui haec in illo incorporeo lumine disposita didicerunt, vel manentia contuentur.
d

A samo je jedan put posve zaštićen od svih zabluda, onaj tko je i Bog i čovjek: Bog je ono kamo se ide, a čovjek ono kuda se ide.

cc 323

StC

3. O n je prvo preko proroka, a zatim i osobno, poslije pak preko apostola (onoliko koliko je sudio da je dostatno) i govorio i zasnovao Pismo, koje se naziva kanonskim, kojeg je izvanredna vrijednost; u nj se pouzdajemo što se tiče onih stvari koje trebamo znati, a koje sami ne možemo doznati. Jer, ako se mogu doznati stvari - čemu smo sami svjedoci - koje nisu udaljene od naših sjetila, bilo unutar­ njih bilo vanjskih (koje se otud i zovu prisutninama - praesentia, jer kažemo kako su pred sjetilima - prae sensibus - kao što su nazočne one stvari koje su pred očima), to su nam za one stvari koje su daleko od naših osjetila - jer o tima ne možemo znati po vlastitom svjedočan­ stvu - potrebni drugi svjedoci te se pouzdajemo u njih o kojima ne vjerujemo da dotične stvari jesu ili da su bile udaljene od njihovih sjetila. Dakle, kao što o viđevinama (visibilia) koje sami ne vidjesmo vjerujemo onima koji vidješe, a tako je i s ostalim sjetilima i onime što njima pripada, - isto tako i o onim stvarima što se shvaćaju dušom i umom (animo ac mente) - jer se to shvaćanje posve pravo i naziva sensus, pa otuda i naziv sententia za mnijenje - to jest: o neviđevinama (invisibilia), koje su daleko od našeg nutarnjeg osjećanja, mi trebamo vjerovati onima koji te stvari doznaše ili ih neprestance pro­ matraju u onoj netjelesnoj svjetlosti.

o ugledu
p ^ ^ k o j e je zasnovao božans k l D u h

Deus mundum creavit non in tempore existens [4-8]
PL319 Deo creante mundus cum tempore incepit...

Božji stvarateljski čin izvan vremena [4-8] 4. 1. O d svih vide vina najveći je svijet, a od svih neviđevina naj­ veći je Bog. A l i mi vidimo da svijet jest, dočim vjerujemo da Bog jest. D a je Bog načinio svijet, ne možemo nikomu pouzdanije vjero­ vati negoli samomu Bogu. Gdje smo njega čuli? D o sada još nigdje bolje nego u Svetome pismu, gdje njegov prorok reče: »U početku stvori Bog nebo i zemlju.« A da l i taj prorok bijaše ondje kad je Bog stvorio nebo i zemlju? Nije, nego ondje bijaše mudrost Božja, po kojoj su stvorene sve stvari, a ona je prešla i u svete duše, načinivši od njih prijatelje Božje i proroke , te im u nutrini i bez glasa pripovi­ jeda o njegovim djelima. Njima govore i Božji anđeli, koji uvijek gle­ daju lice Oca i najavljuju njegovu volju onima kojima treba. Jedan od njih bijaše i prorok koji reče i napisa: »U početku stvori Bog nebo i
1 2 3

4. 1. Visibilium omnium maximus mundus est, invisibilium omnium maximus Deus est. Sed mundum esse conspicimus, Deum esse credimus. Quod autem Deus fecerit mundum, nulli tutius credimus, quam ipsi Deo. Ubi eum audivimus? Nusquam interim nos melius quam in Scripturis sanctis, ubi dixit Propheta eius: In principio fecit Deus caelum et terram . Numquidnam ibi fuit iste Propheta, quando fecit Deus caelum et terram ? Non; sed ibi fuit Sapientia Dei, per quam facta sunt omnia, quae in animas sanctas e t i a m se transfert, amicos Dei et Prophetas constituit eisque opera sua sine strepitu intus enarrat. Loquuntur eis quoque angeli Dei, qui semper vident faciem Patris , voluntatemque eius quibus oportet annuntiant. Ex his unus erat iste Propheta, qui dixit et scripsit: In principio fecit
9 10 e 11 12

O stvaranju svijeta: nije ni nevremenito niti određeno nekom novom Božjom odred­ bom, kao da bi Bog poslije ushtio ono što prije ne htjede.

d

e

nosmetipsos M. animas sanctas etiam] a. e. s. M.

9

10

11

12

Gen 1, 1. Cf. Prov 8, 27. Cf. Sap 7, 27. M t 18, 10.

1 2

3

Post 1, 1 Usp. Izr 8, 27 Usp. Mudr 7, 27

14

D E civ. D E I

11, 4 , 1 - 4 , 2

O

DRŽAVI BOŽJOJ

11, 4 , 1 - 4 , 2

15

Deus caelum et terram. Qui tam idoneus testis est, per quem Deo credendum sit, ut eodem špiritu Dei, quo haec sibi revelata cognovit, etiam ipsam fidem nostram futuram tanto ante praedixerit.

zemlju.« A taj je tako pogodan svjedok da po njemu treba vjerovati Bogu, da je istim Duhom Božjim, kojim je spoznao što mu bijaše otkriveno, toliko unaprijed pretkazao i našu buduću vjeru. 2. N u zašto je vječiti Bog tad ushtio načiniti nebo i zemlju koje prije nije bio načinio? Koji ovo govore jer bi htjeli da se čini kako je svijet vječit i bez ikakva početka, pa stoga da i nije stvoren od Boga, ti su odviše odvraćeni od istine i mahnitaju od pogubne bolesti bezbožja. Naime, ako se i ostave po strani proročke izreke, sam svijet svojom najuređenijom promjenjivošću i pokretljivošću te najkrasnijim izgle­ dom od svih viđevina, nekako bez riječi proglašava: i da je stvoren i da ga nije mogao stvoriti nitko drugi osim Boga, neizrecivo i nevid­ ljivo velikog, neizrecivo i nevidljivo lijepog. Ima ih koji, doduše, priznaju da je svijet stvoren od Boga, ali odbijaju priznati da ima početak vremena, nego samo početak svojeg nastan­ ka, tako da je na neki jedva shvatljiv način oduvijek načinjen; ti doi­ sta nešto kažu te se čini da brane Boga od nasumičnog i slučajnog čina, kako se ne bi vjerovalo, da mu je odjednom došlo na um nešto čega nikad prije nije bilo, da načini svijet, pa je donio posve novu odluku, iako nije uopće ni u čemu promjenjiv; ali ne znam kako im se takav dokaz može održati u ostalim stvarima, a osobito kad je posrijedi duša; ako tvrde da je ona suvječna Bogu, nikako neće moći objasniti otkuda se njoj događa nova bijeda, koja je prije bila lišena u cijeloj vječnosti. Budu l i rekli kako su se u njoj uvijek smjenjivali bijeda i blaženstvo, nužno je da kažu kako će se uvijek i smjenjivati; otuda će im slijediti besmislica, da čak i kad se kaže kako je duša blažena, ona zapravo nije blažena, ako predviđa svoju buduću bijedu i sramotu; a ako pak ne predviša da će biti sramotna i bijedna, nego cijeni kako je uvijek blažena, onda je blažena po lažnome mnijenju; a od toga se ne može reći ništa gluplje. A k o pak misle, da su se uvijek u beskonačnim prošlim razdobljima smjenjivali blaženstvo i bi­ jeda duše, ali sada (kad duša bude oslobođena) za sve preostalo vrije­ me, ona se više neće vraćati u bijedu, ništa se manje ne uvjeravaju, kako duša nije nikad bila istinski blažena, nego tek sada počinje neko novo blaženstvo, koje nije lažno; a time priznaju da se njoj događa nešto novo, nešto veliko i odsudno, što joj se nikad prije nije dogodilo u cijeloj vječnosti. Zaniječu li da je Bog u svoju vječitu nakanu uključio i uzrok toj novo­ sti, zanijekat će i da je on tvorac blaženstva duše, što je nedopustiva hula; ako pak kažu da je on zamislio novu odluku da duša od sada bude vječito blažena, kako će dokazati da je njemu tuđa ona promje­ njivost, koja se i njima ne sviđa? Zatim, ako priznaju da je duša stvorena u vremenu, i l i da neće propasti ni u kakvu budućem vre­ menu (da ona poput brojeva ima početak, ali nema kraja, pa da sto-

... et etiam.

anima

cc 324

P L 320

Sed quid placuit aeterno Deo tune facere caelum et terram, quae antea non fecisset? Qui hoc dicunt, si mundum aeternum sine ulio initio, et ideo nec a Deo factum videri volunt, nimis aversi sunt a veritate et letali morbo impietatis insaniunt. / Exceptis enim propheticis vocibus, mundus ipse ordinatissima sua mutabilitate et mobilitate et visibilium omnium pulcherrima specie quodam modo tacitus et factum se esse, et non nisi a Deo ineffabiliter atque invisibiliter magno et ineffabiliter atque invisibiliter pulehro fieri se potuisse proelamat. Qui autem a Deo quidem factum fatentur, non tamen eum temporis volunt habere, sed suae creationis initium, ut modo quodam vix intellegibili semper sit factus, dicunt quidem aliquid, unde sibi Deum videntur velut a fortuita temeritate defendere, ne subito illi venisse credatur in mentem, quod numquam ante venisset, facere mundum, et accidisse illi voluntatem novam, cum in nullo sit omnino mutabilis; sed non video quo modo eis possit in ceteris rebus ratio ista subsistere, maximeque i n anima, quam si Deo coaeternam esse contenderint, unde illi aceiderit nova miseria, quae numquam antea per aeternum, nullo modo poterunt explicare. S i enim alternasse semper eius miseriam et beatitudinem dixerint, necesse est dicant etiam semper alternaturam; unde illa eos sequetur absurditas, ut etiam cum beata dicitur, in hoc utique non sit beata, si futuram suam miseriam et turpitudinem praevidet; si autem non praevidet, nec se turpem ac miseram fore, / sed beatam semper existimat, falsa opinione sit beata; quo dići stultius nihil potest. Si autem semper quidem per saecula retro infinita cum beatitudine alternasse animae mise­ riam putant, sed nunc iam de cetero, cum fuerit liberata, ad mise­ riam non esse redituram, nihilo minus convincuntur numquam eam fuisse vere beatam, sed deinceps esse incipere nova quadam nec fallaci beatitudine; ac per hoc fatebuntur aceidere i l l i aliquid novi, et hoc magnum atque praeelarum, quod numquam retro per aeternitatem accidisset. Cuius novitatis causam si Deum negabunt in aeterno habuisse consilio, simul eum negabunt beatitudinis eius auctorem, quod nefandae impietatis est; si autem dicent etiam ipsum novo con­ silio excogitasse, ut de cetero sit anima in aeternum beata, quo modo eum alienum ab ea, quae illis quoque displicet, mutabilitate monstrabunt? Porro, si ex tempore creatam, sed nullo ulterius tempore perituram, tamquam numerum, habere initium, sed non habere fi4. 2.

O DRŽAVI BOŽJOJ

11,

4,2-5

17

16

DE

civ.

DEI

11, 4 , 2 - 5 ga, pošto je jednom iskusila bijede, nikad više neće biti bijedna, bude li od njih oslobođena), onda neće dvojiti da to biva uz nepromjenji­ vost Božje namisli. Dakle, neka vjeruju i da je svijet mogao nastati u vremenu, a da Bog - zbog toga što ga je stvorio - nije izmijenio svoju vječitu namisao i volju.

C C 325

nem fatentur, et ideo semel expertam miserias, si ab eis fuerit liberata, numquam miseram postea futuram: non utique dubitabunt hoc fieri manente incommutabilitate consilii Dei. / Sic ergo credant et mundum ex tempore fieri potuisse, nec tamen ideo Deum in eo faciendo aeternum consilium voluntatemque mutasse.

Deus non in loco et tempore creatur.

PL

321

5. Deinde videndum est, i s t i , qui Deum conditorem mundi esse consentiunt, et tamen quaerunt de mundi tempore quid respondeamus, quid ipsi respondeant de mundi loco. Ita enim quaeritur, cur potius tune et non antea factus sit, quem ad modum quaeri potest, cur hic potius ubi est et non alibi. N a m si infinita spatia temporis ante mundum cogitant, in quibus eis non videtur Deus ab opere cessare potuisse, similiter cogitent extra mundum infinita spatia locorum, in quibus si quisquam dicat non potuisse vacare omnipotentem, nonne consequens erit, ut innumerabiles mundos cum Epicuro somniare cogantur; ea tantum differentia, quod eos ille fortuitis motibus atomorum gigni asserit et resolvi, isti autem opere Dei factos dicturi sunt, si eum per interminabilem immensitatem locorum extra mun­ dum circumquaque patentium vacare noluerint, nec eosdem mun­ dos, quod etiam de isto sentiunt, ulla causa posse dissolvi? Cum his enim agimus, qui et Deum ineorporeum, et omnium naturarum, quae non sunt quod ipse, creatorem nobiseum sentiunt; alios autem nimis indignum est ad istam disputationem religionis admittere, maxime quod apud eos, qui multis diis sacrorum obsequium / deferendum putant, isti philosophos ceteros nobilitate atque auctoritate vicerunt, non ob aliud, nisi quia longo quidem intervallo, verumtamen reliquis propinquiores sunt veritati. A n forte substantiam Dei, quam nec includunt, nec determinant, nec distendunt loco, sed eam, sicut de Deo sentire dignum est, fatentur ineorporea praesentia ubique totam, a tantis locorum extra mundum spatiis absentem esse dicturi sunt, et uno tantum atque in comparatione illius infinitatis tam exiguo loco, in quo mundus est, oceupatam? Non opinor eos in haec vaniloquia progressuros. Cum igitur unum mundum ingenti quidem mole corporea, finitum tamen et loco suo determinatum, et operante Deo factum esse dicant: quod respondent de infinitis extra mundum locis,
istis M.

f

5. Zatim valja vidjeti, što da odgovorimo onima koji se slažu da je Bog tvorac svijeta a ipak pitaju o vremenu svijeta, i što će sami odgovoriti o mjestu svijeta. Isto se tako, naime, pita zašto je svijet načinjen tada a ne prije, kao što se može pitati zašto je radije načinjen ovdje, a ne drugdje. Jer ako zamišljaju beskrajna vremena prije na­ stanka svijeta (u kojima im se čini da Bog nije mogao biti nedjelatan), neka slično zamisle i beskonačne prostore izvan svijeta, pa ako tkogod kaže kako u njemu Svemogući nije mogao biti nedjelatan, zar iz toga neće slijediti da će, zajedno s Epikurom, morati sanjariti o bez­ brojnim svjetovima - samo s tom razlikom što on tvrdi kako oni na­ staju i raspadaju se nasumičnim gibanjem atoma, dok će oni reći da su i ti svjetovi Božje djelo - , ako naime ne ushtjednu da ostane nedjelatan u beskonačnoj golemoći prostora što se svuda unaokolo pružaju izvan svijeta, te ako se ni ti svjetovi ne mogu raspasti ni po kojem uzroku, kao što misle o samome ovom svijetu? Jer sad.se bavimo onima koji se slažu s nama i da je Bog netjelesan ITda je tvorac svih naravi koje nisu isto što i on sam; bilo bi naime odveć nedostojno dopustiti ostalima da raspravljaju o predmetu vjere; najviše zbog toga što među onima koji misle kako treba iskazivati počasti štovanja mnogim bogovima, dotični su filozofi nadmašili sve ostale i glasovitošću i ugledom, a ni zbog čega drugoga nego jer su, koliko god još daleko, od ostalih ipak bliži istini. T i filozofi (koji Božje bivstvo niti ograničavaju, niti određuju, niti protežu prostorom, nego - kao što je i dostojno misliti o Bogu priznaju da je ono netjelesna prisutnost što je svugdje cijela), hoće li oni reći kako je ono neprisutno u tim prostranstvima izvan svijeta, te da zauzima samo jedno mjesto koje je u usporedbi s tom beskonačnošću veoma malo, naime: ono u koje je smješten sam svijet? Ne mislim da će se upuštati u takva praznoslovlja. Dakle, budući da izjavljuju da postoji jedan svijet goleme tjelesne oline, ali ograničen i određen svojim smještajem u prostoru, a stvoren Božjim djelom, - ono što drugima odgovaraju o beskrajnim prosto-^

Isto tako ne treba misliti o beskonačnim vremenskim razmacima prije svijeta kao što ne treba misliti ni o beskonač­ nim prostornim razmacima izvan svijeta, jer kao što prije njega nema nikakva vre­ mena tako ni izvan njega nema nikakva prostora.

18

D E CIV. D E I

11, 5 - 6

O DRŽAVI BOŽJOJ

11,

5-6

19

cc 326

cur in eis ab opere Deus cesset, hoc sibi respondeant de infinitis ante mundum temporibus, cur in eis ab opere Deus cessaverit. Et sicut non est consequens, ut fortuito potius quam ratione divina Deus, non alio, sed isto in quo est loco, mundum constituerit, cum pariter infinitis ubique patentibus nullo excellentiore merito posset / hic eligi, quamvis eamdem divinam rationem, qua id factum est, nulla possit humana comprehendere: ita non est consequens, ut Deo aliquid existimemus accidisse fortuitum, quod illo potius quam anteriore tem­ pore condidit mundum, cum aequaliter anteriora tempora per infinitum retro spatium praeterissent, nec fuisset aliqua differentia unde tempus tempori eligendo praeponeretur. Quod si dicunt inanes esse hominum cogitationes quibus infinita imaginantur loca, cum locus nullus sit praeter mundum: respondetur eis, isto modo inaniter homines cogitare praeterita tempora vacationis Dei, cum tempus nullum sit ante mundum.

rima izvan svijeta (zašto Bog u njima odustaje od djela) nek to isto odgovore sebi o beskonačnim vremenima prije svijeta (zašto je u njima Bog odustao od djela). I kao što nuždno ne slijedi, da je Bog prije slučajem negoli božanskim razlogom smjestio svijet ne na drugo nego na ovo mjesto na kojem jest, iako to koje je izabrao nije se ničim isticalo od ostalih jednakih mjesta što su se pružala na sve strane (te iako ni jedan ljudski um ne može shvatiti dotični božanski razlog prema kojem je to učinjeno), isto tako nuždno ne slijedi, da pomislimo kako je slučaj naveo Boga da radije u stanovito negoli u prijašnje vrijeme stvori svijet, pošto su prošla vremena jednako prola­ zila u vječnosti i nije bilo nikakve razlike po kojoj bi se jedno vrijeme pretpostavljalo drugomu. Kažu li pako kako su isprazna ljudska raz­ mišljanja kojima se zamišljaju beskonačni prostori jer nema nika­ kvoga prostora izvan svijeta, odgovara im se istim načinom, da ljudi isprazno razmišljaju i o prošlim vremenima, u kojima Bog ne bijaše djelatan, kad nema nikakva vremena prije svijeta.

Tempus incepit cum mundo...

P L 322

6. S i enim recte discernuntur aeternitas et tempus, quod tempus sine aliqua mobili mutabilitate non est, in aeternitate autem nulla mutatio est: quis non videat, quod tempora non fuissent, nisi creatura fieret, quae aliquid aliqua motione mutaret, cuius motionis et mutationis cum aliud atque aliud, quae simul esse non possunt, cedit atque succedit, in brevioribus vel productioribus morarum intervallis tempus sequeretur? Cum igitur Deus, in cuius aeternitate nulla est omnino mutatio, creator sit temporum et ordinator: quo modo dicatur post temporum spatia mundum creasse, non video, nisi dicatur ante mundum iam aliquam fuisse creaturam, cuius motibus tem­ pora currerent. Porro si Litterae sacrae maximeque veraces ita di­ cunt, in principio fecisse Deum caelum / et terram , ut nihil antea fecisse intellegatur, quia hoc potius in principio fecisse diceretur, si quid fecisset ante cetera cuncta quae fecit: procul dubio non est mundus factus in tempore, sed cum tempore. Quod enim fit in tempore, et post aliquod fit, et ante aliquod tempus; post id quod praeteritum est, ante id quod futurum est; nullum autem posset esse praeteritum, quia nulla erat creatura, cuius mutabilibus motibus ageretur. Cum
13

6. A k o se pravo razlikuju vječnost i vrijeme u tome što vremena nema bez stanovite gibljive mijene, dok u vječnosti nema nikakve promjene, tko da ne uvidi: kako vremena ne bi bilo da nije bilo stva­ ranja, kojim se štogod mijenja nekakvim gibanjem, te da vrijeme ovisi od toga gibanja i mijene, i mjeri se duljim ili kraćim razmacima, u kojima stvari što se ne mogu događati istodobno slijede jedna iza druge? Stoga, budući da je Bog (u čijoj vječnosti uopće nema nikakve mijene) i stvoritelj i ureditelj vremena, ne vidim kako se može reći, da je stvorio svijet nakon vremenskih razmaka, ukoliko se ne kaže kako je i prije svijeta postojalo neko stvorenje, kojega bi gibanje označilo protok vremena. Dalje, ako Sveto i najistinitije pismo tako kaže, da je u početku Bog stvorio nebo i zemlju, čime se razumijeva: kako prije nije ništa stvo­ rio, jer da je išta drugo stvorio prije svih ostalih stvari koje je stvorio, radije bi se reklo, da je to u početku stvorio, - nema nikakve dvojbe da svijet nije načinjen u vremenu, nego zajedno s vremenom. Jer ono što nastaje u vremenu, nastaje i poslije i prije nekog vremena; poslije onoga koje je prošlo, prije onoga koje će doći; ali još nije moglo biti nikakvog prošlog vremena, jer nije bilo nikakvoga stvorenja, kojega bi se promjenjivim gibanjem ostvarilo samo vrijeme. Naime, svijet je

Jedan je početak stvaranja svijeta i vremena, i ni jedno nije prethodilo drugomu.

1 3

Cf. Gen 1, 1.

DE

civ.

DEI

11, 6 - 7

O DRŽAVI BOŽJOJ

11,

6-7

21

tempore autem factus est mundus, si in eius conditione factus est mutabilis motus, sicut videtur se habere etiam ordo ille primorum sex vel septem dierum, in quibus et mane et vespera nominantur, donec omnia, quae his diebus Deus fecit, sexto perficiantur die septimoque in magno mysterio Dei vacatio commendetur. Qui dies cuius modi sint, aut perdifficile nobis, aut etiam impossibile est cogitare, quanto magis dicere.

stvoren s vremenom ako je pri njegovu nastanku došlo do promje­ njiva gibanja, kao što se i vidi u onome poretku od prvih šest i l i sedam dana, u kojima se spominju i jutro i veče, sve dok sve ono što je Bog u tim danima stvarao ne bijaše dovršeno šestoga dana, dok se sedmi dan Božjeg odmora ističe kao veliko otajstvo. Kakve su vrste ti dani, nama je odveć teško i zamisliti, a kamoli još izreći.

.. et mundus in tempore. C C 327

PL323

Videmus quippe istos dies notos non habere vesperam nisi de soliš occasu, nec mane nisi de soliš exortu; illorum autem / priores tres dies sine sole peracti sunt, qui die quarto factus refertur. Et primitus quidem lux verbo Dei facta, atque inter ipsam et tenebras Deus separasse narratur, et eamdem lucem vocasse diem, tenebras autem noctem ; sed qualis illa sit lux, et quo alternante motu, qualemque vesperam et mane fecerit, remotum est a sensibus nostris; nec ita ut est, intellegi a nobis potest, quod tamen sine ulla haesitatione credendum est. Aut enim aliqua lux corporea est, sive in superioribus mundi partibus longe a conspectibus nostris sive, unde sol postmodum accensus est; aut lucis nomine significata est sancta ci­ vitas, in sanctis angelis et spiritibus beatis, de qua dicit Apostolus: Quae sursum est lerusalem, mater nostra aeterna in caelis ; ait quippe et alio loco: Omnes enim vos filii lucis estis, et filii diei; non sumus noctis neque tenebrarum ; si tamen et vesperam diei huius et mane aliquatenus congruenter intellegere valeamus. Quoniam scientia creaturae in comparatione scientiae Creatoris quodam modo vesperascit, itemque lucescit et mane fit, cum et ipsa refertur ad laudem dilectionemque Creatoris; nec in noctem vergitur, ubi non Creator creaturae dilectione relinquitur. Denique Scriptura cum illos dies dinumeraret ex ordine, nusquam interposuit vocabulum noctis. Non enim ait alicubi: Facta est nox; sed: Facta est vespera, et factum est mane dies unus . Ita dies secundus, et ceteri. Cognitio quippe crea­ turae in se ipsa decoloratior est, ut ita dicam, quam cum in Dei sa­ pientia cognoscitur, velut in arte qua facta est. Ideo vespera quam nox congruentius diei potest; quae tamen, ut dixi, cum ad laudandum et amandum refertur Creatorem, recurrit in mane. Et hoc cum facit in cognitione sui ipsius, dies unus est; cum in cognitione firmamenti, quod / inter aquas inferiores et superiores caelum appellatum est, dies secundus; cum in cognitione terrae ac m a r i š omniumque gignentium, quae radicibus continuata sunt terrae, dies tertius; cum in co­ gnitione luminarium maioris et minoris omniumque siderum, dies
7.
14 15 16 17

7. Naravno, nama poznati dani nemaju večeri ukoliko nije po Sunčevu zalasku, i nemaju jutro ukoliko ono nije po Sunčevu izlasku; nu, ona prva tri dana prošla su bez Sunca, koje je - kako se kaže stvoreno četvrti dan. Kaže se, da je prvo riječju Božjom stvoreno svjetlo te da je Bog razdvojio svjetlo i tminu, pa svjetlo nazvao danom, a tminu n o ć ; ali kakvo je to svjetlo i kakvim je naizmjeničnim gibanjem ono stvaralo kakvo veče i jutro - daleko je od naših sjetila, i mi to razumjeti ne možemo, a ipak nam je u to vjerovati bez ikakva oklijevanja. Ili pak postoji nekakvo tjelesno svjetlo, bilo u višnjim dijelovima svijeta (daleko od naših pogleda) bilo da je odatle kasnije upaljeno i samo Sunce, ili je imenom svjetla označen onaj sveti grad svetih anđela i blaženih duhova, o kojemu apostol kaže: »Onaj Jeru­ zalem gore naša je vječna majka na nebesima« ; a kaže i na drugome mjestu: »Vi ste svi sinovi svjetla i sinovi dana. Ne pripadamo noći niti tami«; naravno, ukoliko uzmognemo pronaći prikladno objašnjenje za veče i jutro takvoga dana.
1 2 3

o

značaju onih
a

kojima s"

°
1

govori kako su

j ^ o prije
s t v o r e n o

negoli je Sunce -

Zapravo, znanje nekog stvora, u usporedbi sa znanjem Tvorca, nalik je^Wmraku, koji zatim svanjiva i bude jutro, kad se to znanje usmjeri na hvalu i ljubav Tvorca; i taj sumrak ne prelazi u noć ondje gdje ljubav stvora ne napušta Tvorca. A u stvari i Pismo, nabrajajući te dane po redu, nikad ne umeće riječ noć. Naime, nigdje ne kaže: Bude noć; nego: »Tako bude večer, pa jutro - dan prvi.« I tako drugi dan i ostali. Jer da tako kažem, spoznaja nekog stvora, sama za sebe, nekako je bezbojnija, nego kad se spoznaje u Božjoj mudrosti, kao u umijeću kojim je načinjena. Stoga se može prikladnije nazvati večer nego noć; a ta večer, kako rekoh, ponovo se vraća jutru, kad se stvor obraća radi hvale i ljubavi Tvorca. K a d to čini u spoznaji sebe sama, prvi je dan; a kad u spoznaji svoda (koji je između donjih i gornjih voda i zove se nebom) - drugi je dan; kad u spoznaji zemlje, mora, te svega rastinja koje se korijenjem drži zemlje, treći je dan; kad u spoznaji većih i manjih svjetlila te svega zviježđa, četvrti je dan; kad
4

1 4 1 5 1 6

Cf. G e n 1, 3-4. G a l 4, 26. 1 Thess 5, 5.

1

Post 1,3-4. ' Gaj 4,26

22

DECIV. DEI

11,

7-9

O DRŽAVI BOŽJOJ

11,

7-9

23

quartus; cum in cognitione omnium ex aquis animalium natatilium atque volatilium, dies quintus; cum in cognitione omnium anima­ lium terrenorum atque ipsius hominis, dies sextus.
S e p t i m o die Deus requievit. 8. Cum vero in die septimo requiescit Deus ab omnibus operibus j sanctificat eum, nequaquam est accipiendum pueriliter, tamquam Deus laboraverit operando, qui dixit, et / facta sunt , Verbo intellegibili et sempiterno, non sonabili et temporali. Sed requies Dei requiem significat eorum qui requiescunt in Deo, sicut laetitia domus, laetitiam significat eorum, qui laetantur in domo, etiamsi non eos domus ipsa, sed alia res aliqua laetos facit. Quanto magis, si eadem domus pulchritudine sua faciat laetos habitatores, ut non solum eo loquendi modo laeta dicatur, quo significamus per id quod continet id quod continetur; sicut, Theatra plaudunt, prata mugiunt, cum in illis homines plaudunt , in his boves mugiunt ; sed etiam illo, quo significatur per efficientem id quod efficitur; sicut laeta epistula dicitur, significans eorum laetitiam, quos legentes efficit laetos. Convenientissime itaque, cum Deum requievisse prophetica narrat auctoritas, significatur requies eorum, qui in illo requiescunt, et quos facit ipse requiescere; hoc etiam hominibus, quibus loquitur, et propter quos utique conscripta est, promittente prophetia, quod etiam ipsi post bona opera, quae in eis et per eos operatur Deus, si ad illum prius in ista vita per fidem quodam modo accesserint, in illo habebunt requiem sempiternam. Hoc enim et sabbati vacatione ex praecepto legis in vetere Dei populo figuratum est, unde suo loco diligentius arbitror disserendum.
s e t 18 8 h

u spoznaji svega što pliva vodama i što lijeće zrakom, peti je dan; kad u spoznaji svih kopnenih životinja i samoga čovjeka, šesti je dan.

s u

C C 328

8. A kad je Bog u sedmi dan počinuo od svih svojih djela i posve- što je i kako tio taj dan, to se ne smije shvatiti djetinjasto, kao da se Bog radeći BOŽ| počinak zamarao, jer on »zapovijedi i postadoše« riječju razumskom i vječi- kad je nakon' tom, a ne zvukovnom i vremenitom. Nego počinak Božji označava sedmogdana^ počinak onih koji počinu u Bogu , kao što radost doma označava počinuo, radost onih koji se raduju u domu, pa čak ako ih i ne raduje sam dom, nego nešto drugo. A koliko li je još više tako, ako sam taj dan svojom ljepotom raduje svoje ukućane, tako da dom ne nazivamo radosnim samo onim načinom govora kojim ono što je sadržano ozna­ čujemo onim što sadržava - kao »kazališta plješću, polja muču«, kad u jednima ljudi plješću, a u drugima volovi muču - , nego i onim kojim se preko uzrokovatelja označuje posljedak, kao kad se kaže radosna poslanica, kojom označujemo radost onih koje njezino čitanje čini radosnima. Stoga, kad proročanski pisac reče, da je Bog poči­ nuo, onda se time najprikladnije označuje počinak onih koji u njemu počinu i kojima je on uzrok počinka; a to je proroštvo i obećanje ljudima (kojima je upućeno i radi kojih je i napisano), da će i oni nakon dobrih djela - koje Bog u njima i preko njih čini - u njemu Isteći vječni počinak, ako su se prethodno u ovome životu nekako vjerom približili njemu. Sve je to pretkazano i u subotnjem odmoru po propisu zakona u starom Božjem narodu, o čemu opet mislim da moram pomnije raspravljati na svojem mjestu.
1 2 3 4

11

Stvaranje, Angeli boni creantur quidam lapsi sunt [9-21]
Angeli quoque in tempore creantur.

vjernost i pad anđela [9-21]
Što treba prema božanskom svjedočanstvu misliti o po­ stanku anđela.

9. Nunc, quoniam de sanctae civitatis exortu dicere institui, et prius quod ad sanctos angelos attinet dicendum putavi, quae huius civitatis et magna pars est, et eo beatior, quod numquam peregrinata, quae hine divina testimonia suppetant, quantum satis videbitur, Deo largiente, explicare curabo. Ubi de mundi constitutione sacrae Litterae loquuntur, non evidenter dicitur, utrum vel quo ordine creati sint angeli; sed si praetermissi non sunt, vel caeli nomine, ubi dic­ tum est: In principio fecit Deus caelum et terram , vel potius lucis
19

9. Budući da sam nakanio govoriti o nastanku svetoga grada te odlučio, kako treba prvo govoriti o onome što se tiče svetih anđela (koji su i velik i blaženiji dio toga grada, jer ne iskusiše puta ovim svijetom), nastojat ću to sad - uz Božju pomoć - objasniti onoliko koliko mi se čini potrebnim, a na temelju božanskih svjedočanstava. Ondje gdje Sveto pismo govori o nastanku svijeta, izričito se ne kaže HaTi~šiTanđeli stvoreni ili kojim redom; nu, ako nisu mimoiđeni, onda su spomenuti ili u rijeci nebo, kad je rečeno: »U početku stvori Bog nebo i zemlju«, ili radije u onome svjetlu o kojem govorim. Zbog

g

h

plaudant M. mugiant M.
2 3 4

Ps 148, 5' 32 9 19 n ^ n 1 1 U e n L > l

1 8

Ps 148,5; 33,9. Usporedi Heb 4,4-11. Naime, pisac knjige Postanka. V i d i O Božjoj državi, 22,30.

24 P L 324

DE

civ.

DEI

11, 9

O DRŽAVI BOŽJOJ

11, 9

25

cc 329

P L 325

huius, de qua loquor, significati sunt. Non autem esse prae/termissos hine existimo, quod scriptum est, requievisse Deum in die septimo ab omnibus operibus suis quae fecit , cum liber ipse ita sit exorsus: In principio fecit Deus caelum et terram; ut ante caelum et terram nihil aliud fecisse videatur. Cum ergo a caelo et terra coeperit, atque ipsa terra, quam primitus fecit, sicut Scriptura consequenter eloquitur, invisibilis et incomposita, nondumque luce facta, utique tenebrae fuerint super abyssum , i d est super quamdam terrae et aquae indistinetam confusionem (ubi enim lux non est, tenebrae sint necesse est), deinde omnia creando disposita sint, quae per / sex dies consummata narrantur: quo modo angeli praetermitterentur, tamquam non essent in operibus Dei, a quibus in die septimo requievit? Opus au­ tem Dei esse angelos, hic quidem etsi non praetermissum, non tamen evidenter expressum est; sed alibi hoc saneta Scriptura clarissima voće testatur. N a m et in hymno trium in camino virorum cum praedictum esset: Benedicite, omnia opera Domini, Dominum , in executione eorumdem operum, etiam angeli nominati sunt; et in Psalmo canitur: Laudate Dominum de caelis, laudate eum in excelsis; laudate eum omnes angeli eius, laudate eum omnes virtutes eius; laudate eum sol et luna, laudate eum omnes stellae et lumen; laudate eum caeli caelorum, et aquae, quae super caelos sunt, laudent nomen Domini; quoniam ipse dixit, et facta sunt; ipse mandavit, et creata sunt . Etiam hic apertissime a Deo factos esse angelos divinitus dictum est, cum eis inter cetera caelestia commemoratis, infertur ad omnia: Ipse dixit, et facta sunt. Quis porro audebit opinari, post omnia ista, quae sex diebus enumerata sunt, angelos factos? Sed etsi quisquam ita desipit, redarguit istam vanitatem illa Scriptura pariš auctoritatis, ubi Deus dicit: Quando facta sunt sidera, laudaverunt me voće magna omnes angeli mei . Iam ergo erant angeli, quando facta sunt sidera. Facta sunt autem quarto die. Numquidnam ergo die tertio factos es­ se dicemus? Absit. In promptu est enim, quid illo die factum sit. Ab aquis utique terra discreta est, et distinetas sui generis species duo ista elementa sumpserunt, et produxit terra quidquid ei radicitus inhaeret. Numquidnam secundo? Ne hoc quidem. Tune enim firmamentum factum est inter aquas superiores et inferiores, caelumque appellatum est; in quo firmamento quarto die facta sunt sidera. N i m i r u m ergo si ad istorum dierum opera Dei pertinent angeli, ipsi sunt illa lux, quae diei nomen aecepit, cuius unitas ut commendaretur, non est dictus dies primus, sed dies unus. Nec alius est dies secundus aut tertius aut ceteri; sed idem ipse unus ad implendum senarium vel septenarium / numerum repetitus est propter septenariam cognitionem; senariam scilicet operum, quae fecit Deus, et sept i m a m quietis Dei. Cum enim dixit Deus: Fiat lux, et facta est lux , si recte in hac luce creatio intellegitur angelorum, profeeto facti sunt
20 21 1 2 2 23 24 1 m 25

toga mislim, kako oni nisu mimoideni, jer je pisano da je sedmoga dana Bog počinuo od svih svojih djela, koja je načinio, dok sama knjiga počinje izrijekom: »U početku stvori Bog nebo i zemlju«, po čemu se vidi da prije neba i zemlje nije načinio ništa drugo. Dakle, budući da bijaše počeo od neba i zemlje, a sama zemlja kakvu je u početku načinio (kao što Sveto pismo dalje kaže) bijaše nevidna i nesređena , a kako svjetlo još ne bijaše stvoreno, »tama se prostirala nad bezdanom«, to jest nad nerazlučenom mješavinom zemlje i vode - jer je nuždno da bude mrak gdje svjetla još nema - , a zatim su sve stvari raspoređene stvaranjem, koje je - kako se kaže - završeno u šest dana, - kojim su onda načinom mimoideni anđeli, kao da i nisu među Božjim djelima, od kojih je počinuo sedmi dan? Naime, iako to da su anđeli djelo Božje nije ovdje mimoiđeno, ipak nije izričito ni spomenuto; međutim, drugdje Sveto pismo svjedoči o tome najjasni­ jim glasom. Jer i u hvalospjevu trojice muževa u peći, nakon riječi »Sva djela Gospodnja, blagoslivljajte Gospoda«, pri nabrajanju nje­ govih djela spominju se i anđeli, dok se u psalmu pjeva: »Hvalite Gospoda s nebesa, hvalite ga u visinama! Hvalite ga, svi anđeli njego­ vi, hvalite ga, sve sile njegove! Hvalite ga, sunce i mjesece, hvalite ga, sve zvijezde i svjetlo! Hvalite ga, nebesa nebeska, i vode nad nebesima! Neka hvale ime Gospodnje, jer on zapovjedi i postadoše.« I tu je po božanskoj riječi najjasnije rečeno, da je Bog stvorio anđele, jer se spominju među svim ostalim nebesninama, a svemu se dodaje: »On zapovijedi i postadoše.« I dalje, tko će se usuditi i pomisliti kako su anđeli stvoreni tek nakon svih stvari pobrojanih u onih šest dana? A l i , ako bi tkogod i tako skrenuo, takvu besmislicu pobija drugo, jednako vrijedno mjesto u Pismu, gdje Bog kaže: »Kad su stvarane zvijezde, glasnim me glasom hvaljahu svi moji anđeli.« Dakle, anđeli su već bili, kad su stvarane zvijezde. Hoćemo l i onda reći kako su stvoreni treći dan? Daleko od toga. Posve je bjelodano što je stvoreno toga dana. Zemlja bijaše razdvojena od voda i svaka od tih prat vari poprimi razlučne oblike svoje vrste, te iz zemlje niknu sve što uz nju prianja korijenjem. A možda drugi dan? Ne, ni tada. Tada je stvoren svod između gornjih i donjih voda i nazvan nebom; a na tome su svodu stvorene zvijezde četvrti dan.
1 2 3 4

Stoga, ako i anđeli pripadaju Božjim djelima tih dana, oni su ono svjetlo koje je nazvano dan (dies); a da bi se istaknula njegova jednoća (unitas), nije on nazvan prvi (primus) dan, nego jedan dan (dies unus). Isto tako, nije drugo ni drugi, ni treći, ni ostali nego je taj isti jedan dan ponovljen kako bi se ispunio šestobroj ili sedmobroj, a radi šestostruke i l i sedmostruke spoznaje; to jest: šestostruke spoznaje radi djela koja je Bog stvorio a sedmostruke radi počinka Božjeg.
5

* D o m i n o M. senariam vel add. M. septenariam M.
1 m

2 0

2 1

Cf. G e n 2, 2 Cf. G e n 1, 2

Invisibilis et incomposita: u suvremenom hrvatskom prijevodu stoji »pusta i prazna«. Dn 3,47. Ps 148,1-5. Job 38,7 (prema Augustinovu latinskom predlošku). Augustin zastupa stav da je Bog stvorio sve dijelove svemira istodobno, jer mu nije potrebno djelovati u vremenu. Stoga bi onih šest dana iz Knjige postanka imalo samo simboličko značenje. O tome se govori i u ostalim djelima (De Genesi ad Litteram, 4,1; 7,28 i De Genesi Contra Manichaeos, 1,23,35).
2 3 4 5

1

D E civ. D E I

11, 9 - 1 0 , 1

O DRŽAVI BOŽJOJ

11,

9 -

10,1

27

C C 330

participes lucis aeternae, quod est ipsa incommutabilis sapientia Dei, per / quam facta sunt omnia, quem dicimus unigenitum Dei Filium; ut ea luce illuminati, qua creati, fierent lux et vocarentur dies participatione incommutabilis lucis et diei, quod est Verbum Dei, per quod et ipsi et omnia facta sunt. Lumen quippe verum, quod illuminat omnem hominem venientem in hunc mundum , hoc illuminat et omnem angelum mundum, ut sit lux non in se ipso, sed in Deo; a quo si avertitur angelus, fit immundus; sicut sunt omnes, qui vocantur immundi spiritus, nec iam lux in Domino, sed in se ipsis tenebrae, privati participatione lucis aeternae. Mali enim nulla natura est; sed amissio boni mali nomen accepit.
26

Naime, kad Bog kaže: »Neka bude svjetlo i bi svjetlo«, ako se u tome svjetlu ispravno shvaća stvaranje anđela, onda su oni zaista po­ stali dionicima vječnoga svjetla (a to je sama nepromjenjiva Božja mudrost), po kojoj su načinjene sve stvari i koju nazivamo jednorođenim sinom Božjim; kako bi sami - osvijetljeni svjetlom kojim su stvo­ reni - postali svjetlo i nazvali se dan po dioništvu u neizmjenjivu svje­ tlu i danu, koji je riječ Božja, po kojoj su stvoreni i oni i sve ostalo. Jer »istinita svjetlost koja rasvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na ovaj svijet« rasvjetljuje i svakoga čistog anđela, da bi bio svjetlo ne u sebi samome, nego u Bogu; od kojeg ako se anđeo odvrati, postaje nečist, kakvi su svi oni što se nazivaju nečistim dusima: više nisu svje­ tlo u Gospodinu, nego tmina u sebi samima, lišeni dioništva u vječ­ nome svjetlu. Jer, zlo nema nikakve naravi; nego gubitak dobra zove se zlo.
6 7

Deus unus est et trinus...

10. 1. Est itaque bonum solum simplex et ob hoc solum incommutabile, quod est Deus. Ab hoc bono creata sunt omnia bona, sed non simplicia et ob hoc mutabilia. Creata sane, inquam, i d est facta, non genita. Quod enim de simplici bono genitum est, pariter simplex est et hoc est quod illud de quo genitum est; quae duo Patrem et Filium dicimus; et utrumque hoc cum Špiritu suo unus est Deus; qui Spi­ ritus Patris et F i l i i Spiritus Sanctus propria quadam notione huius nominis in sacris Litteris nuncupatur. Alius est autem quam Pater et Filius, quia nec Pater est nec Filius; sed Alius dixi, non Aliud, quia et hoc pariter simplex pariterque incommutabile bonum est et coaeternum. Et haec Trinitas unus est Deus; nec ideo non simplex, quia Trinitas. Neque enim propter hoc naturam istam boni simplicem di­ cimus, quia Pater in ea solus aut solus Filius aut solus Spiritus Sanc­ tus, aut vero sola est ista nominis Trinitas sine subsistentia personarum, sicut Sabelliani haeretici putaverunt; sed ideo simplex dicitur, quoniam quod habet hoc est, excepto quod relative quaeque persona ad alteram dicitur. N a m utique Pater habet Filium, nec tamen ipse est Filius, et Filius habet Patrem, nec tamen ipse est Pater. In quo ergo ad semetipsum dicitur, non ad alterum, hoc est quod habet;
n 0

10. 1. Postoji tako jedino dobro jednostavno i stoga jedino ne­ promjenjivo, a to je Bog. O d toga dobra stvorena su sva dobra, ali ne jednostavna već stoga promjenjiva. Stvorena, kažem, naime: nači­ njena, a ne rođena. Jer što je rođeno od jednostavnog dobra, jednako je jednostavno i isto što i ono od čega je rođeno; to dvoje nazivamo Ocem i Sinom; i to oboje zajedno sa svojim Duhom Svetim, jedan je Bog; a taj se D u h Oca i Sina u Svetome pismu naziva D u h Sveti, s posebnim značenjem riječi. A on je drugi nego Otac i Sin, jer Duh nije ni Otac ni Sin; rekoh drugi, ne drugo, jer je i on jednako jednostavno i jednako nepromje­ njivo i suvječno dobro. I to trojstvo jedan je Bog, te iako je trojstvo, ipak je jednostavan. A ne kažemo da je narav toga dobra zato jedno­ stavna, jer je u njoj sam Otac i l i sam Sin ili sam D u h Sveti, i l i da je posrijedi jedino Trojstvo imena bez samoopstojnosti osoba, kao što mišljahu sabelijanski krivovjerci ; nego se jednostavnim naziva zbog toga što jest ono što ima, osim što se svaka osoba kazuje u odnosu prema drugoj. Jer, nedvojbeno, Otac ima Sina, a ipak sam nije Sin i Sin ima Oca, a ipak sam nije Otac. Stoga se, u odnosu prema sebi samome - a ne prema drugomu - kaže da jest ono što ima; kao što
1

0 jednostavnom 1 nepromjenji­ vom Trojstvu Oca, Sina i Duha Svetog, jednoga Boga, kojemu nije svojstvo jedno, a bivstvo drugo.

n

°

suo] sancto M. semetipsum] se ipsum M .

Iv 1,9 (prema lat. predlošku). T u je uz to posrijedi Augustinova igra riječima mundus (svijet) i mundus (čist), koju smo susreli i ranije (vidi O Božjoj državi, 7,26). Plotin, Eneade (3,2,5): »Zlo se određuje kao nedostatak dobra.«
7

6

2 6

Io l , 9 ; c f . Io 8, 12; 12, 46.

Sabelijanci su držali da su osobe Trojstva samo različiti vidovi ili imena jedinog božanstva.

1

O DRŽAVI BOŽJOJ

11,

10,1 -

10,2

29

28

D E civ. D E I
p

11, 10,1-10,2 se kaže da je živ u odnosu prema sebi samome, jer zaista imajući život sam i jest taj život. 2. Dakle, narav se naziva jednostavnom zbog toga što nema ništa što bi uopće mogla izgubiti, i što nema razlike između onoga koji ima i onoga što ima; na primjer: posuda ima neku tekućinu, tijelo boju, uzduh svjetlo i l i toplinu, a duša mudrost. N o , ni jedno od tih nije to što ima: posuda nije tekućina, tijelo nije boja, uzduh nije svjetlo i l i toplina, duša nije mudrost. Otuda se sve one mogu i lišiti stvari koje imaju, pa doći u druga stanja ili izmijeniti svojstva; tako se iz posude može isprazniti tekućina kojom je napunjena, tijelo izgubiti boju, uz­ duh se može pomračiti ili ohladiti a duša ostati bez mudrosti. Pa čak, ako je tijelo i nepropadljivo (kakvo se obećaje svetima pri uskrsnuću) jer ima neizgubivo svojstvo same nepropadljivosti, budući da mu ostaje tjelesno bivstvo, ono nije isto što i sama nepropadljivost. To je svojstvo cijelo i u pojedinim dijelovima tijela te nije u jednom dijelu veće, a u drugom manje; i ni jedan dio nije nepropadljiviji od drugo­ ga; dočim samo tijelo jest veće u cjelini negoli u dijelu; i dok je jedan njegov dio veći a drugi manji, onaj koji je veći nije nepropadljiviji od onoga manjeg. Stoga, jedna je stvar tijelo (koje nije cijelo u svakom svojem dijelu) a druga stvar je nepropadljivost (koja je cijela u sva­ kom dijelu, jer svaki dio nepropadljiva tijela - čak ako je i nejednak prema ostalim dijelovima - jednako je nepropadljiv). Jer, na primjer, iako je prst manji od cijele ruke, ruka zbog toga nije nepropadljivija od prsta. Te tako, iako su ruka i prst nejednaki, ipak je nepropadlji­ vost i ruke i prsta jednaka. Prema tome, koliko god je nepropadljivost neodvojiva od nepropadljiva tijela, ipak jedno je bivstvo koje se na­ ziva tijelom, a drugo je njegovo svojstvo po kojemu se naziva nepropadljivim. Stoga tijelo nije ono što ima. Pa i sama duša, čak ako je i vječno mudra (kao što će biti kad se oslobodi zauvijek), ipak će biti mudra dioništvom u u nepromjenjivoj mudrosti, koja nije isto što i ona sama. Isto tako, ako svjetlost nikad i ne napusti zraka što ga prožima, to ipak ne znači, da zrak nije drugo nego svjetlost koja ga osvjetljuje. Samo, time ne bih htio reći kako je zrak duša, kao što su držali neki koji nisu mogli zamisliti netjelesnu narav. N u to dvoje, unatoč velikoj razlici, imaju i nekakvu sličnost, tako te nije nepri­ kladno reći, da se netjelesna duša tako osvjetljava netjelesnim svje­ tlom jednostavne Božje mudrosti, kao što se tijelo zraka osvjetljava tjelesnim svjetlom; i kao što se zrak lišen dotičnog svjetla pomračuje - jer ono što se naziva mrakom bilo kojih tjelesnih mjesta nije ništa drugo nego zrak bez svjetla - tako se pomračuje i duša lišena svjetla mudrosti.
2

sicut ad se ipsum dicitur vivus habendo utique vitam, et eadem vita ipse est. PL326
... Cuius natura
simiDlex est et

10. 2. Propter hoc itaque natura dicitur simplex, cui non sit aliq i d habere, quod vel possit amittere; vel aliud sit habens, aliud
U

immutabilis...

CC331

quod habet; sicut vas aliquem liquorem aut corpus colorem aut aer lucem sive fervorem aut anima sapientiam. N i h i l enim horum est id quod habet; nam neque vas liquor est nec corpus color nec aer lux sive fervor neque anima sapientia est. Hine est quod etiam privari possunt rebus, quas / habent, et in alios habitus vel qualitates verti atque mutari, ut et vas evacuetur umore quo plenum est, et corpus decoloretur et aer tenebrescat sive frigescat et anima desipiat. Sed etsi sit corpus incorruptibile, quale sanetis in resurrectione promittitur, habet quidem ipsius incorruptionis inamissibilem qualitatem, sed manente substantia corporali non hoc est, quod ipsa incorruptio. Nam illa etiam per singulas partes corporis tota est nec alibi maior, alibi minor; neque enim ulla pars est incorruptior quam altera; cor­ pus vero ipsum maius est in toto quam in parte; et cum alia pars est in eo amplior, alia minor, non ea quae amplior est incorruptior q u a m quae minor. Aliud est itaque corpus, quod non ubique sui totum est, alia incorruptio, quae ubique eius tota est, quia omnis pars incorruptibilis corporis etiam ceteris inaequalis aequaliter incorrupta est. Neque enim verbi gratia, quia digitus minor est quam tota manus, ideo incorruptibilior manus quam digitus. Ita cum sint inaequales manus et digitus, aequalis est tamen incorruptibilitas ma­ nus et digiti. Ac per hoc quamvis a corpore incorruptibili inseparabilis incorruptibilitas sit, aliud est tamen substantia, qua corpus dici­ tur, aliud qualitas eius, qua incorruptibile nuncupatur. Et ideo etiam sic non hoc est quod habet. Anima quoque ipsa, etiamsi semper sit sapiens, sicut erit cum liberabitur in aeternum, participatione tamen incommutabilis sapientiae sapiens erit, quae non est quod ipsa. Neque enim si aer infusa luce numquam deseratur, ideo non aliud est ipse, aliud lux qua illuminatur. Neque hoc ita dixerim, quasi aer sit anima, quod putaverunt quidam qui non potuerunt ineorpoream cogitare naturam. Sed habent haec ad illa etiam in magna disparilitate quamdam similitudinem, ut non inconvenienter dicatur sic illuminari animam ineorpoream luce ineorporea simplicis sapientiae Dei, si­ cut illuminatur aeris corpus luce corporea; et sicut aer tenebrescit ista luce desertus (nam nihil sunt aliud quae dicuntur locorum quorumque corporalium tenebrae quam aer carens luce), ita tenebrescere animam sapientiae luce privatam.
q r

P vivens M. i ea add. M.

Tako su mislili Anaksimen, Diogen iz Apolonije te neki od stoika, a u stanovitoj mjeri i neki od kršćanskih mislilaca (vidi Tertulijan, O duši, 9).

2

30
... et in eo om­ nium rerum rationes.
P L 327 CC332

D E civ. D E I

11, 1 0 , 3 - 1 1

O DRŽAVI BOŽJOJ

11,

10,3 -

11

31

10. 3. Secundum hoc ergo dicuntur illa simplicia, quae principaliter vereque divina sunt, quod non aliud est in eis qualitas, aliud substantia, nec aliorum participatione vel divina vel sapientia vel beata / sunt. Ceterum dictus est in Scripturis sanctis Spiritus sapientiae multiplex , eo quod multa in sese / habeat; sed quae habet, haec et est, et ea omnia unus est. Neque enim multae, sed una sapien­ tia est, in qua sunt infiniti quidam eique finiti thesauri rerum intellegibilium, in quibus sunt omnes invisibiles atque incommutabiles rationes rerum etiam visibilium et mutabilium, quae per ipsam factae sunt. Quoniam Deus non aliquid nesciens fecit, quod nec de quolibet homine artifice recte dići potest; porro si sciens fecit omnia, ea utique fecit quae noverat. Ex quo occurrit animo quiddam mirum, sed tamen verum, quod iste mundus nobis notus esse non posset, nisi esset; Deo autem nisi notus esset, esse non posset.
27 s 1

3. Prema tome, dakle, jednostavnima se nazivaju one stvari koje su načelno i istinski božanske, kojima svojstvo nije jedno, a bivstvo dru­ go, i koje ne bivaju ni božanske, ni mudre, ni blažene ikakvim dioništvom u čemu drugome. Inače, u Svetome pismu, D u h mudrosti na­ ziva se mnogostrukim, zbog toga što u sebi ima mnogo stvari; ali ono što ima to sam i jest, i to sve jest - jedan. Jer ne postoje mnoge, nego je jedna mudrost, u kojoj su neizmjerna i neograničena blaga razumnina, među kojima su svi nevidljivi i nepromjenjivi razlozi čak i vidljivih i promjenjivih stvari, koje su po njoj načinjene. Naime, Bog nije ništa načinio ne znajući, jer se takvo što ne može pravo reći ni o čovjeku obrtniku; pa ako je sve načinio znajući, onda je nedvoj­ beno načinio stvari koje je već znao. A iz toga dolazi u pamet nešto čudesno, ali i istinito: da nama ovaj svijet ne bi bio poznat, kad ne bi postojao, a kad Bogu ne bi bio poznat, ne bi mogao postojati.
3

Boni creati sunt angeli.

11. Quae cum ita sint, nullo modo quidem secundum spatium aliquod temporis prius erant spiritus illi tenebrae, quos angelos dici­ mus; sed simul ut facti sunt, lux facti sunt; non tamen tantum ita creati, ut quoquo modo essent et quoquo modo viverent; sed etiam illuminati, ut sapienter beateque viverent. Ab hac illuminatione aversi quidam angeli non obtinuerunt excellentiam sapientis beataeque vitae, quae procul dubio non nisi aeterna est aeternitatisque suae certa atque secura; s e d rationalem vitam licet insipientem sic habent, ut eam non possint amittere, nec si velint. Quatenus autem, antequam peccassent, illius sapientiae fuerint participes, definire quis potest? In eius tamen participatione aequales fuisse istos illis, qui propterea vere pleneque beati sunt, quoniam nequaquam de suae beatitudinis aeternitate falluntur, quo modo dicturi sumus ? quando quidem si aequales in ea fuissent, etiam isti in eius aeternitate mansissent pariter beati, quia pariter certi. Neque enim sicut vita, quamdiucumque fuerit, ita aeterna vita veraciter dići poterit, si finem habitura sit; si quidem vita tantummodo vivendo, aeterna vero finem non habendo nominata est. Quapropter, quamvis non quidquid aeter­ num, continuo beatum sit (dicitur enim etiam poenalis ignis aeternus); tamen si vere perfecteque beata vita non nisi aeterna est, non erat tališ istorum, quandoque desitura et propterea non aeterna, sive id scirent, sive nescientes aliud putarent; quia scientes timor, neu

11. A k o je tomu tako, onda oni dusi koje nazivamo anđelima nisu ni u jednom dijelu prijašnjeg vremena bili tmina, nego su od trena kad su stvoreni, stvoreni kao svjetlo; ali ipak nisu tako stvoreni da budu bilo kako, nego su prosvijetljeni, da bi živjeli mudro i blaže­ no. Međutim, neki anđeli koji se odvratiše od toga prosvjećenja ne stekoše izvrsnost mudra i blažena života, kojega - bez ikakve dvojbe - i nema ako nije vječit te pouzdano siguran za svoju vječnost; ipak imaju razumski život (iako ne i mudar) i ne mogu ga se lišiti sve i da ushtiju. A l i tko može odrediti, koliko su oni sudjelovali u toj mudrosti prije nego što sagriješiše? I kako ćemo reći, da su tim svojim dioništvom bili jednaki s onima koji su upravo zbog toga istinski i potpuno blaže­ ni, jer nikad ne zdvajaju o vječnosti svojega blaženstva? Naime, daka­ ko, da bijahu jednaki dionici u njoj, i oni bi ostali u vječnosti blažen­ stva, jednako blaženi budući jednako sigurni. Isto se tako ni život, koliko god dug bio, ne može nazvati istinski vječnim životom, ako bude imao kraj; ako se život naziva samo po tome što se živi, vječnim se naziva po tome što nema kraja. Prema tome, iako štogod vječno nije samim tim i blaženo - jer kaže se i da je pakleni oganj vječan - ipak (ako istinski i savršeno blažena života nema ukoliko nije vječan), njihov život ne bijaše takav, jer je imao prestati, i zbog toga nije bio vječan, bilo da su to znali, bilo da su ne znajući zamišljali štogod drugo. Jer, ako su znali, onda im strah, a

Treba li vjero­ vati da u blažen­ stvu, što ga od svoga početka uvijek imaju sveti anđeli, sudjelovahu i oni dusi koji ne ostadoše u istini?

s

1

u

se M. infiniti... finiti] immensi quidam atque infiniti et add. M.

M.

3 2 7

Cf. Sap 7, 22

Mudr 7,22.

32

DECIV. DEI

11,

11 -

13

O DRŽAVI BOŽJOJ

11,

11-13

33

cc 333
P L 3 2 8

scientes error beatos esse utique non sinebat. S i autem hoc ita nesciebant, ut falsis incertisve non fiderent, sed utrum sempiternum an quandoque finem habiturum esset bonum suum, in neutram partem firma assensione ferrentur, ipsa de tanta felicitate cunctatio eam beatae vitae plenitudinem, quam in sanctis angelis esse credimus, non habebat. Neque / enim beatae / vitae vocabulum ita contrahimus ad quasdam significationis angustias, ut solum Deum dicamus beatum; qui tamen vere ita beatus est, ut maior beatitudo esse non possit, in cuius comparatione, quod angeli beati sunt summa quadam sua beatitudine, quanta esse in angelis potest, quid aut quantum est?

ako nisu, onda im neznanje nije dopuštalo da budu blaženi. A k o pak to nisu tako znali, da nisu vjerovali u lažne i nepouzdane stvari, ali se nisu mogli čvrsto odlučiti ni u tome, da l i će im njihovo dobro biti vjekovječno ili će jednom prestati, - onda samo oklijevanje u pogledu tako velike sreće nije moglo imati onu punoću blažena života, koju vjerujemo da imaju sveti anđeli. U z to, mi izričaj »blažen život« ne suzujemo toliko u značenju, da bismo samo Boga nazivali blaženim; ipak, on je tako istinski blažen, te od njegova ne može biti većeg blaženstva, pa u usporedbi s njime, što je ili koliko blaženstvo anđela, pa i kad je na samom svom vrhuncu koji je njima moguć?

De beatitudine quae sit certitudo.

12. Nec ipsos tantum, quod attinet ad rationalem vel intellectualem creaturam, beatos nuncupandos putamus. Quis enim primos illos homines in paradiso negare audeat beatos fuisse ante peccatum, quamvis sua beatitudo quam diuturna vel utrum aeterna esset incertos (esset autem aeterna, nisi peccassent), cum hodie non impudenter beatos vocemus, quos videmus iuste ac pie cum spe futurae immortalitatis hane vitam ducere sine crimine vastante conscientiam, facile impetrantes peceatis huius infirmitatis divinam misericordiam. Qui licet de suae perseverantiae praemio certi sint, de ipsa tamen perseverantia sua reperiuntur incerti. Quis enim hominum se in actione provectuque iustitiae perseveraturum usque in finem sciat, nisi aliqua revelatione ab illo fiat certus, qui de hac re iusto latentique iudicio non omnes instruit, sed neminem fallit? Quantum itaque pertinet ad deleetationem praesentis boni, beatior erat pri­ mus homo in paradiso, quam quilibet iustus in hac infirmitate mortali; quantum autem ad spem futuri, beatior quilibet in quibuslibet cruciatibus corporis, cui non opinione, sed certa veritate manifestum est, sine fine se habiturum omni molestia carentem societatem angelorum in participatione summi Dei, quam erat ille homo sui casus incertus in magna illa felicitate paradisi.
v 2

12. Isto tako nisu samo anđeli, među razboritim i l i razumskim stvorovima oni o kojima mislimo da ih treba nazivati blaženima. Nai­ me, tko bi se usudio zanijekati da su prvi ljudi u raju prije grijeha bili blaženi, iako ne bijahu sigurni koliko će njihovo blaženstvo potrajati i da l i će biti vječito - jer ono bi i bilo vječno, da nisu zgriješili - , kad danas bez ikakve drskosti nazivamo blaženima one koje vidimo gdje pravedno i pobožno vode ovaj život s nadom u buduću besmrt­ nost, a bez krivnje što pustoši savješću, lako stječući božansko milos­ rđe za grijehe iz ljudske slabosti? Pa iako su ti sigurni u nagradu za svoju ustrajnost, ipak se otkriva kako nisu sigurni u samu svoju ustraj­ nost. Jer može l i itko od ljudi znati da će do kraja ustrajati u vršenju i napretku pravednosti, ukoliko ga u tome ne učvrsti kakvo otkrivenje od onoga koji svojim pravednim i skrovitim sudom u toj stvari ne poučava sve ljude, ali ne obmanjuje nikoga? Tako, dakle, što se tiče užitka u sadašnjem dobru, prvi čovjek u raju bijaše blaženiji od bilo kojega pravednika u ovoj smrtnoj slabosti; što se pak tiče nade u budućnost, bilo koji čovjek (kojemu je ne samo po mnijenju nego i po sigurnoj istini jasno da će - slobodan od bilo kakve nevolje - uživati u društvu anđela, dioništvom u Svevišnjem Bogu), premda izložen bilo kakvim tjelesnim mukama, blaženiji je nego onaj čovjek koji bijaše nesiguran u svoju sudbu čak i usred velike sretnosti raja.

O usporedbi blaženstva pravednika, koji još nisu primili obećanu božansku nagra­ du, i blaženstva prvih ljudi u raju prije grije­ ha.

Poena secuta est lapsum diau

t o

13. Quocirca cuivis iam non difficulter occurrit utroque coniuncf f i i beatitudinem, quam reeto proposito intellectualis natura desiderat, hoc est, ut et bono incommutabili, quod Deus est, sine ulla molestia perfruatur et in eo se in aeternum esse m a n s u r u m nec ulla dubitatione cunetetur nec ulio errore fallatur. Hane habere ane c aa

13. Zato, svatko će bez teškoće shvatiti, kako ono blaženstvo koje kao svoj cilj želi razumska priroda nastaje spojem ovoga dvoga, naime: da se nepromjenjivo dobro, koje je Bog, uživa bez ikakve smetnje, te da u njemu vječno ostane, nepoljuljana nikakvom sumnjom i nezavedena nikakvom pogrješkom. Pobožnom vjerom vjeru-

Da

n svi anđeli

^dn^re^osti,.tako te m ni su mogH z nati da će "sti,
pa P P

v

z

a a

sua beatitudo] de sua beatitudine M. profectuque M . mansuram M .

34

DE

civ.

DEI

11, 13

O

DRŽAVI BOŽJOJ

11, 13 dočim oni koji ostadoše posto­ jani tek su nakon pada posrnulih do­ znali o svojoj ustrajnosti?

PL329

C C 334

gelos lucis pia fide credimus; hane nec antequam caderent habuisse angelos peceato/res, qui sua pravitate illa luce privati sunt, consequenti ratione colligimus; habuisse tamen aliquam, etsi non praesciam, beatitudinem, si vitam egerunt ante peceatum, profeeto credendi sunt. Aut si durum videtur, quando facti sunt angeli, alios credere ita factos ut non aeciperent praescientiam vel perseverantiae vel casus sui, alios autem ita ut veritate certissima / aeternitatem suae beatitudinis nossent, sed aequalis felicitatis omnes ab initio creati sunt, et ita fuerunt, donec isti, qui nunc mali sunt, ab illo bonitatis lumine sua voluntate cecidissent: procul dubio multo est durius nunc putare angelos sanetos aeternae suae beatitudinis incertos, et ipsos de semetipsis ignorare, quod nos de illis per Scripturas sanetas nosse potuimus. Quis enim catholicus christianus ignorat nullum novum diabolum ex bonis angelis ulterius futurum, sicut nec istum i n societatem bonorum angelorum ulterius rediturum? Veritas quippe in Evangelio sanetis fidelibusque promittit, quod erunt aequales angelis D e i ; quibus etiam promittitur, quod ibunt in vitam aeternam . Porro autem si nos certi sumus numquam nos ex illa immortali felicitate casuros, illi vero certi non sunt: iam potiores, non aequales eis erimus. Sed quia nequaquam Veritas fallit et aequales eis erimus, profeeto etiam ipsi certi sunt suae felicitatis aeternae. Cuius illi alii quia certi non fuerunt (non enim erat eorum aeterna felicitas cuius certi essent, quae finem fuerat habitura), restat, ut aut impares fuerint, aut, si pares fuerunt, post istorum ruinam illis certa scientia suae sempiternae felicitatis accesserit. Nisi forte quis dicat id, quod Dominus ait de diabolo i n Evangelio: lile homicida erat ab initio et in veritate non stetit , sic esse aecipiendum, ut non solum homicida fuerit ab initio, id est initio humani generis, ex quo utique homo factus est, quem decipiendo posset oceidere, verum etiam ab initio suae conditionis in veritate non steterit et ideo numquam beatus cum sanetis angelis fuerit, suo recusans esse subditus Creatori et sua per superbiam velut privata potestate laetatus, ac per hoc falsus et fallax, quia nec quisquam potestatem Omnipotentis evadit, et qui per piam subiectionem noluit tenere quod vere est, affectat per superbam elationem simulare quod non est, ut sic intellegatur etiam quod beatus Ioannes apostolus ait: Ab initio diabolus peceat , hoc est, ex quo creatus est, iustitiam recusavit, quam nisi pia Deoque subdita voluntas habere non posset . Huic sententiae quisquis aca b 28 29 30 ac 31 ad

jemo kako anđeli svjetla posjeduju takvo blaženstvo; dok po su­ sljednu razlogu dokučujemo, kako anđeli grješnici nisu toga blažen­ stva imali ni prije nego što padoše, jer zbog svoje opačine bijahu lišeni dotičnog svjetla; ako su pak vodili život i prije grijeha, zaista se mora vjerovati, kako posjedovahu stanovito blaženstvo, iako nisu imali prethodnog znanja o blaženstvu. Ili, ako se čini nezgrapnim, povjerovati, da kad su stvoreni anđeli, jedni su stvoreni tako da ne primiše budućeg znanja ni o svojoj ustraj­ nosti ni o svojoj sudbini, dok su drugi stvoreni tako te su znali kao najpouzdaniju istinu o vječnosti svojega blaženstva (ali su ipak od početka svi stvoreni u jednakoj sretnosti, i ostali su tako sve dok oni što su sada zli anđeli svojom slobodnom voljom ne otpadoše od one svjetlosti dobrote), - bez ikakve je dvojbe još nezgrapnije pomisliti, kako su i sada sveti anđeli nesigurni u svoje vječno blaženstvo, te da oni o sebi samima ne znaju ono što mi mogosmo o njima doznati preko Svetoga pisma. Jer, koji l i kršćanin katolik ne zna da od dobrih anđela neće više nastati ni jedan novi vrag, kao ni da se ovaj više nikad neće vratiti u društvo dobrih anđela? Jer istina u evanđelju obećaje svecima i vjernicima da će biti jednaki Božjim anđelima; čak im se obećaje da će ući u život vječni. N u dalje, ako smo mi sigurni da nikad nećemo otpasti od te besmrtne sretnosti, dok anđeli nisu sigurni, onda ćemo mi biti premoćniji od njih, a ne jednaki s njima. A l i , budući da istina nikad ne obmanjuje, bit ćemo jednaki s njima, pa su otuda i oni sami sigurni u svoju vječnu sretnost. A kako oni drugi anđeli ne bijahu sigurni u nju (jer im nije ni pripadala vječna sretnost u koju bi bili sigurni, a koja je imala prestati) - , preostaje: da oni ili bijahu nejednaki, ili pak ako bijahu jednaki, onda je nakon propasti dotičnih onim drugima pridošlo pouzdano znanje o svojoj vj ekovj ečnoj sretnosti.
1

a b

a c

a d

beatitatisM. umquam M. possit M.

Ukoliko tkogod ne kaže ono što Gospodin kaza o đavlu u evanđelju: »On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini« ; i što se može uzeti da znači, kako ne samo što bijaše čovjekoubojica od po­ četka (to jest, od početka ljudskoga roda, od vremena kad je stvoren čovjek, kojega je obmanuvši mogao ubiti) nego od samoga početka svojeg opstanka nije stajao u istini, pa stoga nikad ne bijaše blažen zajedno sa svetim anđelima, odbijajući da se podredi svojemu stvori­ telju, i u svojoj oholosti likovaše datom moći kao da je njegova vlasti­ ta, i tako bijaše i prevaren i prije varan (jer ne može nikad izmaći moći Svemogućega); i on koji se ne htjede u pobožnu podvrgnuću držati onoga što istinski jest, u oholoj uznositosti poduzima umišljati ono što nije; tako se razumijeva i ono što kaže blaženi apostol Ivan: »Jer đavao griješi od početka«, to jest: od kad je stvoren, odbijao je pravednost, koja se ne može imati osim uz pobožnu i Bogu pod­ vrgnutu volju.
3 4

2 8

2 9

3 0

3 1

Cf. Mt 22, 30. Cf. Mt 25, 46. Io 8, 44. i Io 3, 8.

Mt 22,30. Mt 25,46. /v 8,44. 1 Iv 3,8.

36

DE

civ.

DEI

11,

13-15

O DRŽAVI BOŽJOJ

11,

13-15

37

P L 330 cc 335

quiescit, non cum illis haereticis sapit, id est Manichaeis, et si quae aliae pestes ita sentiunt, quod suam quamdam propriam tamquam ex adverso quodam principio diabolus habeat naturam ma/li; qui tanta vanitate desipiunt, ut, cum verba ista evangelica in auctoritate nobiscum habeant, non / attendant non dixisse Dominum: A veritate alienus fuit; sed: In veritate non stetit, ubi a veritate lapsum intellegi voluit, in qua utique si stetisset, eius particeps factus beatus cum sanctis angelis permaneret.

Tko god pristane na takvo mnijenje, taj se ne slaže s onim krivovjer­ cima, to jest s manihejcima , i ostalim kužnim družinama koje ovako mniju: kao da đavao po nekom oprečnom načelu posjeduje sebi svoj­ stvenu narav zla; ti toliko luduju u svojoj ispraznosti da, iako zajedno s nama prihvaćaju ugled i vrijednost evanđeoske riječi, ne opažaju kako Gospodin nije rekao: 'Bijaše otuđen od istine', nego: »Ne sta­ jaše u istini«, čime je htio da se razumije, kako je otpao od istine, u kojoj da je bio čvrsto ostao, postao bi njezinim dionikom i ostao bla­ žen zajedno sa svetim anđelima.
5

... quia veritas in eo non fuit.

14. Subiecit autem indicium, quasi quaesissemus, unde ostendatur, quod in veritate non steterit, atque ait: Quia non est veritas in eo. Esset autem in eo, si in illa stetisset. Locutione autem dictum est minus usitata. Sic enim videtur sonare: In veritate non stetit, quia veritas non est in eo , tamquam ea sit causa, ut in veritate non steterit, quod in eo veritas non sit; cum potius ea sit causa, ut in eo veritas non sit, quod in veritate non stetit . Ista locutio est et in Psalmo: Ego clamavi, quoniam exaudisti me Deus ; cum dicendum fuisse videatur: Exaudisti me Deus, quoniam clamavi. Sed cum dixisset: Ego clamavi, tamquam ab eo quaereretur, unde se clamasse monstraret, ab effectu exauditionis Dei clamoris sui ostendit affectum; tamquam diceret: Hine ostendo clamasse me, quoniam exaudisti me.
ae 32 af 33

14. Kao da smo to tražili, Gospodin nam dade znak kojim se dokazuje da đavao »nije stajao u istini«, kad reče: »jer u njemu nema istine.« Naime, ona bi bila u njemu, da je u njoj ostao. Samo to je iskazano neobičnijim izrijekom. Naime, »Ne stajaše u istini, jer nema istine u njemu« zvuči kao da je to što »nema istine u njemu« uzro­ kom »da nije stajao u istini«, dok je zapravo uzrokom »da u njemu nema istine« to što »nije stajao u istini«. Ista se vrsta izrijeka nalazi i u psalmu: »Ja zazvah, jer si me uslišio, Bože,« gdje se čini da je trebalo reći: 'Uslišio si me, Bože, jer sam te zazvao'. A l i kad je rekao »Ja zazvah«, kao da se od njega tražilo čime da pokaže zašto je zazivao, on učinkom Božjeg uslišenja pokazuje djelotvornost svojeg zazivanja; kao da veli: 'Dokazujem da sam zazivao, time što si me uslišio.'
1 2

Kojom je vrstom izrijeka rečeno o đavlu, da nije stajao u istini, jer u njemu nema istine.

Quae Scriptura dixerit de diabulo.

15. Illud etiam, quod ait de diabolo Ioannes: Ab initio diabolus peceat , non intellegunt, si natura tališ est , nullo modo esse peceatum. Sed quid respondetur propheticis testimoniis, sive quod ait Isaias sub figurata persona principis Babyloniae diabolum notans: Quo modo cecidit Lucifer, qui mane oriebatur ; sive quod Ezechiel: In deliciis paradisi Dei fuisti, omni lapide pretioso ornatus es? Ubi intellegitur fuisse aliquando sine peceato. Nam expressius ei paulo post dicitur: Ambulasti in diebus tuis sine vitio . Quae si aliter con34 ag 35 36

15. Ono što Ivan kaže o đavlu: »Davao griješi od početka« neki (manihejci) ne shvaćaju, da ako mu je narav takva, onda nikako nema grijeha. A l i što da odgovore proročkim svjedočanstvima, bilo kad označujući đavla u liku babilonskog vladara Izaija kaže: »Kako pade sa nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin?« bilo što kaže Ezekiel: »U Edenu, vrtu Božjem, ti življaše, resio te dragulj svaki«? Tu se podra­ zumijeva, kako u neko vrijeme bijaše bez grijeha. To se, naime, izri­ čitije kaže malo poslije: »U svojim si danima hodio bez opačine.«
2 3

1

Što treba misliti o izjavi »Đavao griješi od počet­ ka«?

4

Sljedbenici Perzijanca Manesa (oko 215-275), koji je naučavao korjeniti dualizam, s dvije konačne zbiljnosti: Dobro i Zlo (Svjetlo i Tmina).
a e a f

5

a

veritas non est] n. e. v. M. steterit M. s si... est] si naturale est M .

1 2

Iv 8,4.. Ps 17 (16), 6 (prema Augustinovu latinskom predlošku).
1

1
2

Iv

3

' -

8

3 2

3 3

3 4

3 5

3 6

Io 8, 44. Ps 16, 6. 1 Io 3, 8. Isa 14, 12. Ez 28, 13-14.

Iz 14,12. Posrijedi je Lucifer (svjetlonoša, prema grč. qpwoqpOQog); na ovome mje­ stu u Svetom pismu to je stalni pridjevak babilonskog kralja. Kršćani su (a u vezi onog mjesta gdje se govori o padu Sotone kao munje s neba - Lk 10,18) uzeli ime Lucifer kao sinonim za Sotonu. Dočim poganima Lucifer bijaše jutarnja zvijezda, Danica, ili planeta Venera. Ez 28,13. Ez 28,15.
3 4

38

DECIV. DEI

1 1 , 15 - 16

O DRŽAVI BOŽJOJ

11, 15 - 16

39

P . 331

o.;

336

venientius intellegi nequeunt, oportet etiam illud, quod dictum est: In veritate non stetit , sic accipiamus, quod in veritate fuerit, sed non permanserit; et illud, quod ab initio diabolus peceat, non ab ini­ tio, ex quo creatus est, peceare putandus est, sed ab initio peceati, quod ab ipsius superbia coeperit esse peceatum. Nec illud, quod scriptum est in libro Iob, cum de diabolo sermo esset: Hoc est initium figmenti Domini, quod fecit ad illudendum ab angelis suis (cui consonare videtur et Psalmus, ubi legitur: Dračo hic, quem finxisti ad illudendum ei ), sic intellegendum est, ut existimemus talem ab ini­ tio creatum, cui ab angelis illuderetur, sed / in hac poena post pecea­ tum ordinatum. Initium ergo eius figmentum est Domini; non enim est ulla natura etiam in extremis infimisque bestiolis, quam non / ille constituit, a quo est omnis modus, omnis species, omnis ordo, sine quibus nihil rerum inveniri vel cogitari potest; quanto magis angelica creatura, quae omnia cetera, quae Deus condidit, naturae dignitate praecedit!
37 38 39

A k o se od tih mjesta ne mogu naći prikladnija, onda trebamo ono što je rečeno »Ne stajaše u istini« shvatiti tako, da on bijaše u istini, ali da u njoj nije ustrajao; dočim ono »đavao griješi od početka« ne treba shvatiti, od početka kad je stvoren, nego od početka grijeha, jer gri­ jah je započeo njegovom ohološću. Isto tako i ono što piše u knjizi o Jobu, kad bijaše riječ o đavlu (»Ovo je početak Gospodinove tvorevine, koju načini kao ruglo svojim an­ đelima« ) a s čime čini se da se slaže i ovo mjesto u psalmima gdje čitamo »Ovaj zmaj, kojeg si načinio njemu za ruglo« - ne treba shva­ titi tako da pomislimo kako on od početka bijaše stvoren takvim, da mu se anđeli rugaju, nego da mu je takva kazna određena nakon grijeha. Dakle, i njemu bijaše početak kao tvorevini Gospodinovoj; jer nema ni jedne naravi, čak ni među najsitnijim i najneznatnijim životinjicama, a da je nije On stvorio; od njega je svaki način, svaki oblik, svaki poredak, bez kojih se ni jedna od stvari ne može iznaći ni zamisliti; a koliko onda više sam anđeoski stvor, koji dostojan­ stvom naravi nadmašuje sve ostale Božje stvorove!
5 6

Qtae naturae a l i i s praeponantur.

16. In his enim, quae quoquo modo sunt et non sunt quod Deus est a quo facta sunt, praeponuntur viventia non viventibus, sicut ea, quae habent vim gignendi vel etiam appetendi, his, quae isto motu carent; et in his, quae vivunt, praeponuntur sentientia non sentientibus, sicut arboribus animalia; et in his, quae sentiunt, praeponuntur intellegentia non intellegentibus, sicut homines pecoribus; et in his, quae intellegunt, praeponuntur immortalia mortalibus, sicut angeli hominibus. Sed ista praeponuntur naturae ordine; est autem alius atque alius pro suo cuiusque usu aestimationis modus, quo fit, ut quaedam sensu carentia quibusdam sentientibus praeponamus, in tantum, ut si potestas esset ea prorsus de natura rerum auferre vellemus, sive quem in ea locum habeant ignorantes, sive etiamsi sciamus nostris ea commodis postponentes. Quis enim non d o m i suae panem habere quam mures, nummos quam pulices malit? Sed quid mirum, cum i n ipsorum etiam hominum aestimatione, quorum certe natura tantae est dignitatis, plerumque carius comparetur equus quam servus, gemma quam famula? Ita libertate iudicandi plurimum distat ratio considerantis a necessitate indigentis seu voluptate cupientis, cum ista quid per se ipsum in rerum gradibus pendat, necessitas autem quid propter quid expetat cogitat , et ista quid verum luci mentis appareat, voluptas vero quid iucundum corporis sensibus blandiatur spectat . Sed tantum valet in n a t u r i š rationalibus
ah a i al am

16. Među tima stvarima koje bilo kojim načinom jesu (a nisu isto što i Bog koji ih je stvorio) one koje su žive mi pretpostavljamo neži­ vima; isto tako one koje imaju moć rađanja ili težnje prema njemu pretpostavljamo onima koje ga nemaju; među živim stvorovima oni sa sjetilima pretpostavljaju se onima što su bez sjetila, kao što se životinje pretpostavljaju drveću; a među stvorovima s osjetilima, ra­ zumska se bića pretpostavljaju nerazumnima, kao ljudi stoci; dočim među razumnim stvorovima besmrtni se pretpostavljaju smrtnima, kao anđeli ljudima. N u ta se bića pretpostavljaju prema naravnom redu; postoji, naime, i način odredbe vrijednosti prema upotrebi sva­ koga stvora, pa tako biva te neke stvorove što su bez sjetila pretpo­ stavljamo onima sa sjetilima, i to toliko da zaželimo (samo kad bi nam bilo u moći) i posve ih odstraniti iz same prirode, bilo zbog toga što ne znamo koje im je pravo mjesto, bilo što dajemo prednost svojoj pogodnosti, čak iako to znamo. Naime, tko ne bi više volio imati u kući kruha nego miševa, i l i novaca negoli buha? A l i , što je u tome čudno, kad i pri procjeni samih ljudi (kojima narav, doista, ima toliko dostojanstvo) često se više cijeni konj negoli rob, dragulj više negoli sluškinja? Tako te pri slobodi prosudbe postoji golema razlika između razbora razložna čovjeka i oskudnika stiješnjena potrebom ili požudnika vo­ đena željom, jer razbor stvar samu po sebi odvaguje po ljestvici važ­ nosti, potreba samo računa što i kojim je načinom dobiva; razbor se obzire na ono što je u svjetlu uma istinito, dok požuda gleda na ono što ugađa tjelesnim sjetilima. A l i , u razumnim naravima dobra volja

O stupnjevima i razlikama stvorova, koji se jednim načinom odmje­ ravaju prema korisnosti, a drugim prema poretku razbora.

a h

a i

a l

a m

domi M. in] om. M. cogitet M . exquirat M.

3 7

3 8

3 9

Io 8, 44. Iob 40, 14 (sec. L X X ) . Ps 103, 26.

Job 40,19 (prijevod prema Augustinovu latinskom predlošku). Riječ je o nemani Behemotu, koja je Augustinu nekakva vrsta đavla. Ps 104 (103), 26 (prijevod prema latinskom predlošku). Posrijedi je Levijatan, koji se također smatra đavlom.
6

5

40

DE

civ.

DEI

11, 1 6 - 1 8

O DRŽAVI BOŽJOJ

11,

16-18

41

quoddam veluti pondus voluntatis et amoris, ut, cum ordine naturae angeli hominibus, tamen lege iustitiae boni homines malis angelis praeferantur.

i ljubav toliko teže da, iako su u poretku naravi anđeli iznad ljudi, ipak se po zakonu pravednosti dobri ljudi pretpostavljaju zlim anđelima.

Diabolus non obstat Deo ordinatori.

P L 332

CC337

17. Propter naturam igitur, non propter malitiam diaboli, dictum recte intellegimus: Hoc est initium figmenti Domini . Quia sine du­ bio, ubi est vitium malitiae, natura non vitiata praecessit. Vitium autem ita contra naturam est, ut non possit nisi nocere naturae. Non itaque esset vitium recedere a Deo, nisi naturae, cuius id vitium est, potius competeret esse cum Deo. Quapropter etiam voluntas mala grande testimonium / est naturae bonae. Sed Deus sicut naturarum bonarum optimus creator est, ita malarum voluntatum iustissimus / ordinator; ut, cum illae male utuntur naturiš bonis, ipse bene utatur etiam voluntatibus malis. Itaque fecit, ut diabolus institutione illius bonus, voluntate sua malus, in inferioribus ordinatus illuderetur ab angelis eius, id est, ut prosint temptationes eius sanctis, quibus eas obesse desiderat. Et quoniam Deus, cum eum conderet, futurae malignitatis eius non erat utique ignarus et praevidebat quae bona de m a l o eius esset ipse facturus: propterea Psalmus ait: Dračo hic, quem finxisti ad illudendum ei , ut in eo ipso quod eum finxit, licet per suam bonitatem bonum, iam per suam praescientiam praeparasse intellegatur quo modo illo uteretur et malo.
40 a n ao 41

17. Stoga se tiče đavlove naravi, a ne njegove zloće, kad pravo shvatimo izreku: »Ovo je početak Gospodinove tvorevine« . Jer, bez ikakve dvojbe, ondje gdje postoji porok zloće, tu je prethodila neporočna narav. Naime, porok je toliko protivan naravi, da ne može a da ne Škodi naravi. Pa tako, ne bi bilo porok povući se od Boga, da naravi kojoj je to porok nije prikladnije biti zajedno s Bogom. Zbog toga je i zla volja veliko svjedočanstvo o dobroj naravi. A l i , kao što je Bog najbolji kao stvoritelj dobrih naravi, tako je i najpravedniji ureditelj zlih volja; tako kad one zlo upotrijebe dobre naravi, O n se dobro posluži čak i zlim voljama. Tako je đavla (kojega je O n načinio dobrim, ali je ovaj vlastitom voljom postao zao) Bog postavio na niže mjesto, kao ruglo svojim anđelima, to jest: Bog se pobrinuo, da ku­ šnje kojima je đavao htio nauditi svecima budu ovima na korist. A budući da Bog, kad je njega stvorio, nije bio bez znanja o njegovoj budućoj zloći i predvidio je koja će dobra načiniti od njegova zla, zbog toga je psalmist rekao: »Ovaj zmaj, kojega si načinio njemu za ruglo«, pri čemu se podrazumijeva: samim time što ga je stvorio (iako dobra, po svojoj dobroti) već je svojim unaprijednim znanjem odre­ dio, kako će ga iskoristiti i tako zloga.
1

Porok zloće nije po naravi, nego . je protiv naravi, jer njemu nije uzrok Tvorac, nego volja.

Deo ordinante res antithetae sunt.

18. Neque enim Deus ullum, non dico angelorum, sed vel hominum crearet, quem malum futurum esse praescisset, nisi pariter nosset quibus eos bonorum usibus commodaret atque ita ordinem saeculorum tamquam pulcherrimum carmen e t i a m ex quibusdam
ap

18. A Bog ne bi bio stvorio ni jednoga, ne samo od anđela, nego ni od ljudi, o kojem bi unaprijed znao da će biti zao, kad ne bi isto tako znao kako će ih prilagoditi dobrim upotrebama te tako poredak vjekova ukrasiti kao kakvu najljepšu pjesmu stanovitim antitezama.

O ljepoti sveu­ kupnosti, koja po Božjoj odredbi postaje još krasnijom samom oprekom suprotnosti.

a n

a o

a p

esset M. malis M. etiam] om. M.

4 0

4 1

lob 40, 14 (sec. L X X ) . Ps 103, 26.

1

Job 40,14 (po Augustinovu latinskom predlošku).

42

DE

civ.

DEI

11, 1 8 - 1 9

O DRŽAVI BOŽJOJ

11,

18-19

43

quasi antithetis honestaret. Antitheta enim quae appellantur in ornamentis elocutionis sunt decentissima, quae latine ut appellentur opposita, vel, quod expressius dicitur, contraposita, non est apud nos huius vocabuli consuetudo, cum tamen eisdem ornamentis locutionis etiam sermo latinus utatur, immo linguae omnium gentium. His antithetis et Paulus apostolus in secunda ad Corinthios epistula illum locum suaviter explicat, ubi dicit: Per arma iustitiae dextra et sinistra ; per gloriam et ignobilitatem, per infamiam et bonam famam; ut seductores et veraces, ut qui ignoramur et cognoscimur; quasi morientes, et ecce vivimus; ut coherciti, et non mortificati; ut tristes, sem­ per autem gaudentes; sicut egeni, multos autem ditantes; tamquam nihil habentes, et omnia possidentes . Sicut ergo ista contraria contrariis opposita sermonis pulchritudinem reddunt: ita quadam non verborum, sed rerum eloquentia contrariorum oppositione saeculi pulchritudo componitur. Apertissime hoc positum est in libro Ecclesiastico i s t o modo: Contra malum bonum est et contra mortem vi­ tam; sic contra pium peccator. Et sic intuere in omnia opera Altissimi, bina bina , unum contra unum .
aq ar 42 as a t 43

Antitheses, kako se zovu, svakako idu među najljepše urese književ­ nog izričaja; latinski bi to bile »opreke« (opposita) ili jasnije »protustavke« (contraposita); ta riječ u nas nije u običaju, iako se tim ure­ som izričaja služi i latinski jezik, dapače i jezici svih naroda. Takvim se oprekama veoma skladno služi i apostol Pavao u Drugoj poslanici Korinćanima, gdje kaže: »Oružjem pravde zdesna i slijeva, slavom i sramotom, zlim i dobrim glasom; kao zavodnici, iako istino­ ljubivi; kao nepoznati, a poznati; kao umirući, a evo živimo; kao kaž­ njeni, ali ne predani smrti; kao žalosni, a uvijek veseli; kao siromasi, a mnoge obogaćujemo; kao ljudi bez ičega, a koji posjeduju sve.« I tako, kao što te opreke suprotstavljene jedne drugima tvore ljepotu izričaja, tako se i ljepota tijeka vjekova slaže od suprotnosti opreka, ali ne riječi, nego stvari. To je još najjasnije postavljeno u knjizi Sira­ no voj ovim riječima: »Nasuprot zlu stoji dobro, nasuprot smrti stoji život; tako nasuprot pobožniku stoji grešnik. I gledaj tako sva djela Svevišnjega, sva su po dvoje, jedno prema drugome.«
1

inter bonos et lux et t e ne brae.
c c 3 3 8
lOS an g e S

P L 333

Quamvis itaque divini sermonis obscuritas etiam ad hoc / sit utilis, quod plures sententias veritatis parit et in lucem notitiae producit, dum alius eum sic, alius sic intellegit; ita tamen ut, quod in obscuro loco intellegitur, vel attestatione rerum manifestarum vel aliis locis minime dubiis asseratur; sive, cum multa tractantur, ad id quoque perveniatur, quod sensit ille qui scripsit, sive id lateat , sed ex occasione / tractandae profundae obscuritatis alia quaedam vera dicantur: non mihi videtur ab operibus Dei absurda sententia, si, cum lux prima illa facta est, angeli creati intelleguntur, i n t e r sanctos angelos et immundos fuisse discretum, ubi dictum est: Et divisit Deus inter lucem et tenebras; et vocavit Deus lucem diem et tenebras vocavit noctem . Solus quippe ille ista discernere potuit, qui potuit
19.
au av 44

19. Iako je tako i sama nejasnoća božanskog govora čak korisna u tome što rađa mnogim mnijenjima istine te ih iznosi na svjetlo znanja (dok isto jedan razumijeva onako, a drugi ovako), ipak ono što se razumijeva o nejasnu mjestu treba potkrijepiti ili svjedočanstvom bjelodanih činjenica ili pak drugim mjestima koja nisu ni najmanje dvojbena; pa stoga, kad se mnogo razlaže, ili se stiže do onoga što je mislio onaj koji je pisao, ili - ako to ostaje skriveno - već zbog same prigode rasprave o dubokoj nejasnoći izriču se stanovite istine te se meni ne čini, da je u neskladu s Božjim djelima mnijenje prema ko­ jem se (ako kad je stvoreno ono prvo svjetlo, podrazumijevamo da su stvoreni anđeli) postavila razlika između svetih i nečistih anđela, ondje gdje se kaže: »I rastavi Bog svjetlo od tame; svjetlo prozva Bog dan, a tamu prozva noć.« Dakako, tako je mogao razlikovati jedino
1

što treba misliti

Sastav? Bog
svjetlo od
t a m e < <

>>T

a<

i ut appellentur] appellantur M. ^ dextra et sinistra] a dextris et a sinistris M. ^ isto] hoc M. bina bina] b. et. b. M. quidem M. et antepon. M.
a t a u a v 2 4 2

4 3

4 4

2 C o r 6, 7-10. Eccle 33, 15. G e n 1, 4-5.

Ps 104 (103), 26 (po Augustinovu latinskom predlošku). 2 Kor 6,7-10.

1

44

DE

civ.

DEI

11, 1 9 - 2 1

O DRŽAVI BOŽJOJ

11,

19-21

45

etiam priusquam caderent praescire casuros et privatos lumine veritatis in tenebrosa superbia remansuros. Nam inter istum nobis notissimum diem et noctem, id est inter hane lucem et has tenebras, vulgatissima sensibus nostris luminaria caeli ut dividerent imperavit: Fiant, inquit, luminaria in firmamento caeli, ut luceant super terram et dividant inter diem et noctem-, et paulo post: Et fecit, inquit, Deus duo luminaria magna, luminare maius in principia diei, et luminare minus in principia noctis, et stellas; et posuit illa Deus in firmamento caeli lucere super terram et praeesse diei et nocti et dividere inter lucem et tenebras . Inter illam vero lucem, quae saneta societas an­ gelorum est illustratione veritatis intellegibiliter fulgens, et ei contrarias tenebras, id est malorum angelorum aversorum a luce iustitiae taeterrimas mentes, ipse dividere potuit, cui etiam futurum non naturae, sed voluntatis malum oecultum aut incertum esse non po­ tuit.
45

on, koji je još prije nego što bijahu pali, unaprijed znao koji će pasti te - lišeni svjetlosti istine - ostati u mračnoj oholosti. A između istog nama najpoznatijeg dana i noći, to jest između ovoga svjetla i ove tame, naredio je nebeskim svjetlilima (koja su najobičnija našim sjetilima) da označe razdvajanje, pa je rekao: »Neka bude svje­ tlo na svodu nebeskom da luče dan od noći«; a malo poslije: »I načini Bog dva velika svjetlila - veće da vlada danom, manje da vlada noću - i zvijezde. I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju, da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlo od tame.« Dočim, između onoga svjetla koje je sveto društvo anđela (što se razumski blista obasjano istinom) i njemu oprečne tmine (to jest: najopakijih umova zlih anđela, odvraćenih od svjetla pravednosti) mogao je razlu­ čiti samo onaj kojemu nije moglo ostati ni skriveno ni neizvjesno samo buduće zlo, ne naravi, nego njihove volje.
2

Tenebrae fuemnt m mundo et in angelis.

Denique nec illud est praetereundum silentio, quod, ubi dixit Deus: Fiat lux, et facta est lux, continuo subiunctum est: Et vidit Deus
20. • i 4s < • • i

ce 339

lucem quia bona est ; non postea quam separavit inter lucem et te­ nebras et vocavit lucem diem et tenebras noctem, ne simul cum luce etiam talibus tenebris testimonium placiti sui perhibuisse videretur. Nam ubi tenebrae inculpabiles sunt, inter quas et lucem istam his oculis conspicuam luminaria caeli dividunt, non ante, sed post infertur: Et vidit Deus quia bonum est. Posuit illa, inquit, in firmamento caeli lucere super terram et praeesse diei et nocti et separare inter lucem et tenebras. Et vidit Deus quia bonum est . Utrumque pla­ cuit, quia utrumque sine peceato est. Ubi autem dixit / Deus: Fiat lux, et facta est lux. Et vidit Deus lucem quia bona est) et postmodum infertur: Et separavit Deus inter lucem et tenebras; et vocavit Deus lucem diem et tenebras vocavit noctem *] non hoc loco additum est: Et vidit Deus quia bonum est, ne utrumque appellaretur bonum, cum esset horum alterum malum, vitio proprio, non natura. Et ideo sola ibi lux placuit Conditori: tenebrae autem angelicae, etsi fuerant ordinandae, non tamen fuerant approbandae.
az 47 ba 4

20. A zatim, ne smije se prešutjeti ni ono kad Bog kaže: »Neka bude svjetlo. I bi svjetlo«, odmah dodajući: »I vidje Bog da je svjetlo dobro«; što se ne dodaje, pošto je razdvojio svjetlo i tminu, i nazvao svjetlo danom a tminu noću, kako se ne bi činilo, da time posvjedočuje da mu se zajedno sa svjetlom sviđa i takva tmina. A l i ondje gdje u mraku nema grijeha, između njega koji se razlučuje nebeskim svje­ tlilima i istog svjetla što je vidljivo ovim očima, opet se kaže ne prije, nego poslije: »I vidje Bog da je dobro.« Naime kaže: »I Bog ih po­ stavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju, da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlo od tame. I vidje Bog da je dobro.« Svidjelo mu se oboje, jer je oboje bez grijeha. Dočim ondje gdje Bog kaže: »Neka bude svjetlo! I bi svjetlo. I vidje Bog da je svjetlo dobro«, nakon čega slijedi: »I rastavi Bog svjetlo od tame; svjetlo prozva Bog dan, a tamu prozva noć«, na tome se mjestu ne dodaje: »I vidje Bog da je dobro«, kako se i jedno i drugo ne bi nazivalo dobrim, iako je jedno od njih zlo, i to vlastitom pogrješkom, a ne po naravi. Zbog toga se tu Stvoritelju svidjelo samo svjetlo; naime: iako anđeoska tmina bijaše predodređena, ipak ne bijaše i odobrena.
1 2

o onome
r

stoje
k n

azfudžbe °
B

svjetla i tmine: je svjefio dobro.«
da

21. A što drugo i treba razumjeti u onome što se svugdje kaže »I vidje Bog da je dobro« , negoli odobravanje djela načinjena prema
1

o vječitom

i

Božjemz^

Dei opus aliud non est ab eius arte.

21. Quid est enim aliud intellegendum in eo, quod per / omnia dicitur: Vidit Deus quia bonum est , nisi operis approbatio secun49
3 2

b a

Posuit] E t posuit M. enim add. M.

Sir 33,14-15. Post 1,4-6. Post 1,14-15, 16-18. Post 1,3-4. Post 1,17-18. Post 1,4.10.12.18.21.25.30.

4 5

4 6

4 7

4 8

4 9

G e n 1, G e n 1, G e n 1, G e n 1, G e n 1,

14, 16-18 3-4. 17-18. 4-5 4. 10. 12. 18. 21. 25. 31.

46 PL 334

DECIV. DEI

11,

21

O DRŽAVI BOŽJOJ

11,

21

47
volji, prema kojima se njemu sve stvari koje je načinio uvijek sviđalo upravo tako načiniti kako su i načinjene.

CC 340

dum artem facti, quae Sapientia Dei est? Deus autem usque adeo non cum factum est, tune didicit bonum, ut nihil eorum fieret, si ei fuisset ineognitum. Dum ergo videt quia bonum est, quod, nisi vidisset antequam fieret, non utique fieret: docet bonum esse, non discit. Et Plato quidem plus ausus est dicere, elatum esse scilicet Deum gaudio mundi universitate perfeeta. Ubi et ipse non usque adeo desipiebat, ut putaret Deum sui operis novitate factum beatiorem; sed sic ostendere voluit artifici suo placuisse iam factum, quod placuerat in arte faciendum; non quod ulio modo Dei scientia varietur, ut aliud in ea faciant quae nondum sunt, aliud quae iam sunt, aliud quae fuerunt; non enim more nostro ille vel quod futurum est prospicit, vel quod praesens est aspicit, vel quod praeteritum est respicit; sed alio modo quodam a nostrarum cogitationum consuetudine longe alteque diverso. Ille quippe non ex hoc in illud cogitatione mutata, sed omnino incommutabiliter videt; ita ut illa quidem, quae temporaliter fiunt, et futura nondum sint et praesentia iam sint et praeterita iam non sint, ipse vero haec omnia stabili ac sempiterna praesentia comprehendat; nec aliter oculis, aliter mente; non enim ex animo constat et corpore; nec aliter nunc e t aliter antea et aliter postea; quoniam non sicut nostra, ita eius quoque scientia trium temporum, praesentis videlicet et praeteriti vel futuri, varietate mutatur, apud quem non est immutatio nec momenti obumbratio . Neque enim eius intentio de cogitatione in cogitationem transit, in cuius ineorporeo contuitu simul adsunt cuneta quae novit; quoniam tempora ita novit nullis suis temporalibus notionibus, quem ad modum temporalia movet nullis suis temporalibus motibus. Ibi ergo vidit bonum esse quod fecit, ubi bonum esse vidit ut faceret; nec quia factum vidit scientiam duplicavit vel ex aliqua parte auxit, tamquam minoris scientiae fuerit prius/quam faceret quod videret, qui tam perfeete non operaretur, nisi tam perfeeta scientia, cui nihil ex eius operibus adderetur. Quapropter, si tantummodo nobis insinuandum esset quis fecerit lucem, sufficeret dicere, fecit Deus lucem; si autem non solum quis fecerit, verum etiam per quid fecerit, satis esset ita enuntiari: Et dixit Deus: Fiat lux, et facta est lux; ut non tantum Deum, sed
bb 50

umijeću, koje je Božja mudrost? I nije Bog tek tada otkrio da je štogod dobro, kad je već načinjeno; jer ni jednog od tih djela ne bi ^bilo, da mu bijahu unaprijed n e p o z n a t a T ? ! © ^ kad on vidi da je štogod dobro (što ne bi ni stvorio da ne bijaše vidio da je dobro prije negoli je nastalo), onda on ne uči sam da je dobro, nego naučava. A Platon se čak odvažio reći, kako Bog bijaše zanesen od radosti pošto jjedovršena svelikuphost svijeta. Tu sam Platon ne bijaše toliko nera­ zborit da bi pomislio kako Bog bijaše sretniji zbog novine svojeg dje­ la; samo je ushtio pokazati kako se isto tako radovao svojoj već nači­ njenoj umjetnini, kao što se radovaše kad ju je trebalo umijećem na­ činiti. ^Jer Božje znanje se ne mijenja nikakvim načinom, tako te bi jedno bilo ^o~šTvarima koje još nisu, drugo po onima što već jesu, treće po onima koje bijahu; naime, on našim načinom ne predviđa što je buduće, niti gleda sadašnje, niti se osvrće na prošlo; nego on sve to promatra nekim drugim načinom, koji je posve različit od na­ šeg običaja razmišljanja. Jer on ne mijenja svoj način promatranja od jedne do druge stvari, nego uopće vidi nepromjenjivo; tako te stvari koje bivaju vremenski: one buduće što još nisu, sadašnje koje već jesu i prošle koje više nisu, on ih sve obuhvaća svojom postojanom i vječnom sadašnjošću; i ne vidi ih na jedan način očima, a na drugi način umom, jer se on i ne sastoji od duše i tijela; i ne promatra drukčije sada, drukčije prije, a drukčije poslije; jer (za razliku od našega) njegovo znanje triju vremena - to jest: sadašnjeg, prošlog i budućeg - nije promjenjivo, budući da »kod njega nema mijene ni sjene promjene.«
23 4

Isto tako njegova namisao ne prelazi od jednoga smišljaj a do drugog, jer su u njegovu netjelesnom suvidu (contuitus) istodobno prisutne sve stvari koje zna; naime, on tako zna vremena bez ikakvih svojih vremenskih spoznaja, kao što i pokreće vremena bez ikakvih svojih vremenskih pokreta. I tako onda je vidio, da je dobro što je načinio kad je vidio da je dobro da to načini; i kad je vidio da je načinjeno, njegovo se znanje nije udvostručilo, niti pak poraslo u bilo kojem dijelu, kao da bi bio manjeg znanja prije negoli je načinio štogod da vidi, jer on ne bi djelovao tako savršeno, da njegovo znanje nije tako savršenoTe mu se ne može ništa dodati od samih njegovih djela. Stoga, ako bi nas samo upitali tko je načinio svjetlo, dostajalo bi odgovoriti: Bog je načinio svjetlo; ako se pak ne bi pitalo samo tko ga je načinio nego i kako ga je načinio, bilo bi dostatno izjaviti ovo: »I reče Bog: 'Neka bude svjetlo.' I bi svjetlo« , da bismo znali da je
5

,,
b b

et] om. M. I a c l , 17.

5 0

Ovdje Augustin iznosi dokaze protiv nazora manihejaca (De Genesi contra Manichaeos, 1,8,13). Platon, Timej, 37. Jak 1,17. Post 1,3.
3 4 5

2

48

DE

civ.

DEI

11, 2 1 - 2 2

O DRŽAVI BOŽJOJ

11,

21-22

49

P L 335

etiam per Verbum lucem fecisse nossemus. Quia vero tria quaedam maxime scienda de creatura nobis oportuit intimari, quis eam fecerit, per quid fecerit, quare fecerit: Dixit Deus, inquit: Fiat lux, et facta est lux. Et vidit Deus lucem quia bona est . S i ergo quaerimus, quis fecerit: Deus est; si per quid fecerit: Dixit: Fiat, et facta est, si quare fecerit: Quia bona est. Nec auctor est excellentior Deo, nec ars efficacior Dei Verbo, nec causa melior quam ut bonum crearetur a Deo bono. Hane etiam Plato causam condendi mundi iustissimam di/cit, ut a bono Deo bona opera fierent; sive ista legerit, sive ab his qui legerant forte cognoverit; sive acerrimo ingenio invisibilia Dei per ea, quae facta sunt, intellecta conspexerit , sive ab his qui ista conspexerant et ipse didicerit.
51 52

svjetlo ne samo načinio Bog nego i da ga je načinio svojom Riječju. Naime, tri su glavne stvari koje nam je trebalo objaviti o stvaranju: tko je stvorio, čime je stvorio i zašto je stvorio % Zato se kaže: »Reče Bog: 'Neka bude svjetlo!' I bi svjetlo. I vidje Bog da je svjetlo do­ bro.« A k o bismo upitali: tko ga načini? - 'Bog'; ako pak, čime? »Reče: 'Neka bude', i bi«; ako opet, zašto? - »Jer je dobro.« Naime, nema izvrsnijeg tvorca od Boga, nema umijeća djelotvornijeg od Božje riječi, i nema boljeg uzroka nego da se dobro stvori od dobroga Boga. Cak i Platon kaže da je najpravičniji uzrok stvaranja cvijeta taj: da dobri Bog"stvara dobra djela ; i - možda je iz Svetog' pisma sam pročitao, možda je doznao od drugih koji su pročitali; ili je svojim izuzetno oštrim duhom, razumije vši stvore vine, stekao uvid i u Božje nevidnine ^ ili je pak od onih koji to uvidješe naučio.
6 7

Kriva učenja o Božjem stvaranju i o Trojstvu [22-34]
22. Pa ipak taj uzrok (Božju dobrotu radi stvaranja dobara), taj uzrok - kažem - tako pravedan i pogodan koji, pomno razmatran i pobožno promišljen, okončava sve prepirke među onima što istražuju podrijetlo svijeta - neki krivovjerci nisu uvidjeli, jer ovu oskudnu i krhku smrtnost (kojoj treba tijelo), koja je došla od pravedne kazne, vrijeđaju mnoge stvari kad joj ne pogoduju, kao oganj, hladnoća, divlje zvijeri ili štogod takvo; oni ne opažaju važnost tih stvari u njihovim primjerenim mjestima i naravima, u kakvom su krasnu poretku raspo­ ređene, i koliko ljepote svojim sudioništvom pridonose sveukupnosti kao zajedničkoj državi, ili pak kakve koristi donose nama samima (ako se njima prikladno i znalački poslužimo), tako te sami otrovi koji su pogibeljni ako se neznalački uzimaju - umješno upotrijebljeni pretvaraju se u lijekove; ili, suprotno tome, kako i one stvari kojima
1

o

onima kojima

neke'od stvari u sveukupnosti snmite^

Contra quosdam Dei creatio expenditur et Trinitas [22-34]
Errant manichaei Deum omnia bona recisse negantes.

Hane tamen causam, i d est ad bona creanda bonitatem Dei, hane, inquam, causam tam iustam atque idoneam, quae diligenter
22. . ,
x

^kl^^surTi^
nekakv^a''
n a r a v

0

.

.

.

1

.

considerata et pie cogitata omnes controversias quaerentium mundi originem terminat, quidam haeretici non viderunt, quia egenam carnis huius fragilemque mortalitatem iam de iusto supplicio venientem, dum ei non conveniunt, plurima offendunt, sicut ignis aut frigus aut fera bestia aut quid huiusmodi ; nec attendunt, quam vel in suis locis naturisque vigeant pulchroque ordine disponantur, quantumque universitati rerum pro suis portionibusdecoris tamquam in communem rem publicam conferant vel nobis ipsis, si eis congruenter atque scienter utamur, commoditatis attribuant, ita ut venena ipsa, quae per inconvenientiam perniciosa sunt, convenienter adhibita in salubria medicamenta vertantur; quamque a contrario etiam haec,
bc

b c

eius modi CC.
6 7

Platon, Timej, 28 A . Usp. Rim 1,20. Augustin misli na manihejce.

5 1 5 2

Gen 1, 3 Cf. Rom 1, 20.

1

50

D E CIV. D E I

11, 22 - 23,1

O DRŽAVI BOŽJOJ

11, 22

-23,1

51

cc 341

P L 336

quibus delectantur, sicut cibus et potus et ista lux, immoderato et inopportuno usu noxia sentiantur. Unde nos admonet divina providentia non res insipienter vituperare, sed utilitatem rerum diligenter inquirere, et ubi nostrum ingenium vel infirmitas deficit, ita credere occultam, sicut erant quaedam, quae vix potui/mus invenire; quia et ipsa utilitatis occultatio aut humilitatis exercitatio est aut elationis attritio; cum omnino natura nulla sit malum nomenque hoc non sit nisi privationis boni. Sed a terrenis usque ad caelestia et a visibilibus usque ad invisibilia sunt aliis alia bona meliora, ad hoc inaequalia, ut essent omnia; Deus autem ita est artifex magnus in magnis, ut minor non sit in parvis; quae parva non sua granditate (nam nulla est), sed artificis sapientia metienda sunt; sicut in specie visibilis hominis, si unum radatur supercilium, quam propemodum nihil corpori, et quam multum detrahitur pulchritudini, quoniam non mole constat, sed parilitate ac dimensione membrorum! Nec sane multum mirandum est, quod hi, qui nonnullam malam putant esse naturam suo quodam contrario exortam propagatamque principio, nolunt accipere istam causam creationis rerum, ut bonus Deus conderet bona, credentes eum potius ad haec mundana molimina rebellantis adversum se mali repellendi extrema necessitate perductum suamque naturam bonam malo cohercendo superandoque miscuisse, quam / turpissime pollutam et crudelissime captivatam et oppressam labore magno vix mundet ac liberet; non tamen totam, sed quod eius non potuerit ab illa inquinatione purgari, tegmen ac vinculum futurum hostis victi et inclusi. Sic autem Manichaei non desiperent vel potius insanirent, si Dei naturam, sicuti est, incommutabilem atque omnino incorruptibilem crederent, cui nocere nulla res possit; animam vero, quae voluntate mutari in deterius et peccato corrumpi potuit atque ita incommutabilis veritatis luce privari, non Dei partem nec eius naturae, quae Dei est, sed ab illo conditam longe imparem Conditori christiana sanitate sentirent.

se vesele (kao što su jelo, piće i samo svjetlo) neumjerenom i nepri­ kladnom upotrebom nanose štetu. Tako nas božanska promisao opo­ minje, da ne korimo stvari nerazborito, nego da pažljivo istražujemo korisnost stvari, pa ondje gdje zataji naš duh ili naša slabost, moramo vjerovati, da je ta korisnost skrivena, kao što bijaše i u slučaju nekih pogodnosti koje smo jedva mogli otkriti; pa i sama ta skrivenost kori­ snih stvari, ili je radi vježbe u poniznosti ili radi smanjenja naše uzno­ sitosti; jer uopće: ni jedna narav nije sama po sebi zlo (to ime ne označuje ništa drugo nego lišenost dobra). Pa ipak, od zemljanina do nebesnina i od vide vina do nevidevina, jedna su dobra bolja od drugih, a radi toga nejednaka da bi sva mogla opstojati; Bog je ipak tako velik umjetnik u velikim stvarima da nije manji u malima; jer, male stvari ne treba mjeriti njihovom veličinom - nje i nemaju - nego umijećem umjetnika; upravo kao što na licu vidljiva čovjeka, obrije l i se jedna obrva, što gotovo nije ništa sa­ momu tijelu, a koliko mnogo oduzima samoj ljepoti, jer ova ne op­ stoji po veličini, nego po skladu i sumjernosti dijelova! Isto se tako ne treba mnogo čuditi što oni koji misle kako postoji neka zla narav (koja je nastala i rasprostrla se po stanovitu svojem oprečnom načelu) ne žele prihvatiti dotični uzrok stvaranja stvari, da dobar Bog stvara dobra, vjerujući radije da je Bog krajnjom nužnošću bio nagnan stvoriti ovaj golemi ustroj svijeta, kako bi odbio zlo pobu­ njeno protiv njega, te da obuzda i nadvlada zlo, pomiješao je s njime svoju dobru narav, koju je onda takvu najgnusnije ukaljanu, najokrut­ nije zatočenu i potlačenu tek uz veliki napor jedva očistio i izbavio, pa ipak ne cijelu; nego, onaj njezin dio koji nije mogao očistiti od toga kaljanja, poslužio mu je kao ovoj i lanac kojim će sputati i zato­ čiti neprijatelja. Manihejci ne bi tako besmisleno ili, bolje rečeno, ludo govorili, kad bi vjerovali da je Božja narav nepromjenjiva, kao što jest, i posve nepropadljiva te joj ništa ne može nauditi; i kad bi mnili, prema zdravom kršćanskom nauku, da duša (koja se po svojoj volji može nagore izmijeniti te s grijeha propasti, pa tako lišiti svjetla nepromjenjive istine) nije dio Boga, niti je iste naravi kao Bog, nego, stvorena od njega, ona je daleko ispod svojeg tvorca.

Errat Origenes putans animas a Deo recessis-

23. 1. Sed multo est mirandum amplius, quod etiam quidam, qui unum nobiscum credunt omnium rerum esse principium, ullamque

23. 1. N u još je više čudno to što i među onima što zajedno s nama vjeruju, da je svim stvarima jedno počelo (te da ni jedna narav, J J J J r \ j 5

z b o

o pogrješci § °J^ osuđuje Ongenov nauk.
k se

52

DECIV. DEI

11,

23,1 -

23,2

O DRŽAVI BOŽJOJ

11,

23,1

-23,2

53

CC 342

naturam, quae non est quod Deus est, nisi ab illo conditore esse non posse, noluerunt tamen istam causam fabricandi mundi tam bonam ac simplicem bene ac simpliciter credere, ut Deus bonus conderet bona et essent post Deum quae non essent quod est Deus, bona ta­ men, quae non faceret nisi bonus Deus; sed animas dicunt, non quidem partes Dei, sed factas a Deo, peccasse a Conditore recedendo et diversis progressibus pro diversitate peccatorum a caelis usque ad terras diversa corpora quasi vincula meruisse, et hunc esse mundum eamque causam mundi fuisse faciendi, non ut conderentur bona, sed ut mala cohiberentur. Hine Origenes iure culpatur. In libris enim, quos appellat iregi &qx&V, id est De principiis, hoc sensit, hoc scripsit. Ubi plus quam dići / potest miror hominem in ecclesiasticis litteris tam doctum et exercitatum non attendisse, primum quam hoc esset contrarium Scripturae huius tantae auctoritatis intentioni, quae per omnia opera Dei subiungens: Et vidit Deus, quia bonum est , completisque omnibus inferens: Et vidit Deus omnia, quae fecit, et ecee bona valde , nullam aliam causam fa­ ciendi mundi intellegi voluit, nisi ut bona fierent a bono Deo. Ubi si nemo peccasset, tantummodo naturiš bonis esset mundus ornatus et plenus; et quia peceatum est, non ideo cuneta sunt impleta peceatis, cum bonorum longe maior numerus in caelestibus suae naturae ordinem servet; nec mala voluntas, quia natu­ rae ordinem servare noluit, ideo iusti Dei leges omnia bene ordinantis effugit; quoniam sicut pictura cum colore nigro loco suo posito , ita universitas rerum, si quis possit intueri, etiam cum peceatoribus pulehra est, quamvis per se ipsos consideratos sua deformitas turpet.
53 54 bd

koja nije što je Bog, ne može biti, ukoliko on nije njezin tvorac) ima onih koji ne htjedoše dobro i jednostavno vjerovati u tako dobar i jednostavan uzrok nastanka svijeta, da dobar Bog stvara dobra, i da postoje stvari što su ispod Boga (koje nisu što je Bog), a koje su ipak dobre, i koje je mogao načiniti samo dobar Bog; nego oni kažu kako duše (koje istina nisu dijelovi Boga, nego su stvorene od Boga) zgriješiše udaljivši se od Stvoritelja te tako na različitim udaljenostima, već prema različitim svojim grijesima, stekoše između sebe i sve do zemlje različita tijela kao okove; i otuda svijet, pa uzrok tvorbi svijeta bijaše: ne da se stvore dobra, nego da se zatoče zla. Zbog toga se i Origen s pravom optužuje. Naime, u knjigama koje naziva jieol 'aQ%oov, to jest O počelima, Origen upravo tako misli i tako piše. Tu se više čudim nego što mogu izreći, kako čovjek toliko učen i vičan u crkvenoj književnosti prvo nije opazio, kako je taj njegov nazor oprečan smislu tako važnog mjesta u Pismu, kad se ono nakon svih Božjih djela dodaje: »I vidje Bog da je dobro«, a pošto su sva završe­ na, slijedi: »I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše dobro«, čemu je značenje, da tvorbi svijeta nema nikakva drugog uzroka nego da do­ bar Bog stvori dobra djela.
1 2

D a tu nitko nije zgriješio, svijet bi bio urešen i ispunjen samo dobrim naravima; a budući da postoji grijeh, nisu stoga sve stvari ispunjene grijesima, jer daleko se veći broj dobrih među nebesnicima drži po­ retka svoje naravi; pa ni zla volja (jer se ne htjede držati poretka naravi) nije zbog toga izbjegla zakonima Boga, koji sve dobro uređu­ je; jer kao što je slika lijepa i s crnom bojom smještenom na svoje mjesto, tako je lijepa i sveukupnost stvari (ukoliko je tkogod može pojmiti) čak sa grješnicima, iako kad se oni razmotre sami za sebe, njihova je ružnoća gnusobna.

... et meruisse cludf
n b U S m

s

PL 337

23. 2. Deinde videre debuit Origenes et quicumque i s t a sapiunt, *^ ° P i ° vera esset, mundum ideo factum, ut animae pro meritis peccatorum suorum tamquam ergastula, quibus poenaliter includerentur, corpora aeciperent, superiora et leviora quae minus, inferiora vero et graviora quae amplius peceaverunt, / daemones, quibus deterius nihil est, terrena corpora, quibus inferius et gravius nihil est, potius quam homines etiam bonos habere debuisse. Nunc vero,
a e c m bf

be

2. U z to, Origen i svi koji tako misle, trebali su uvidjeti, kako (kad bi dotično mnijenje bilo istinito: da je ovaj svijet stvoren radi toga kako bi duše zbog svojih grijeha primile tijela kao robijašnice u koje se po kazni zatočuju, i to one što su manje zgriješile, višnja i lakša tijela, a one što su teže - niža i teža tijela) demoni, od kojih ništa nije gore, trebali bi prije čak negoli zli ljudi imati zemaljska tijela, od kojih ništa nije niže i teže. A zapravo, kako bismo shvatili da se

b d

b e

b f

positaM. itaM. malos M.

5 3
5 4

Gen 1, 10. 12. 18.21.25. Gen 1, 31.

Origen je rođen u Egiptu (185. po K r . ) ; studirao je filozofiju kao učenik Klementa Aleksandrijskog i novoplatonika Amonija Saka. Umro je od posljedica zatočenja i muče­ nja (godine 250). S kršćanske strane mu je zamjerana hereza o trinitarnom nauku, nauk o seobi duša i tumačenje Biblije kao alegorije. Prepirka oko Origena bijaše izbila prije nego što je Augustin započeo djelo O Božjoj državi. Već godine 400. koncil u Aleksandriji osuđuje neke dijelove Origenova nauka. Post 1,31.
2

54

D E civ. D E I

11, 2 3 , 2 - 2 4

O DRŽAVI BOŽJOJ

11, 2 3 , 2 - 2 4

55

cc 343

ut intellegeremus animarum merita non qualitatibus corporum esse pensanda, aerium pessimus daemon, homo autem, et nunc licet malus longe minoris mitiorisque malitiae, et certe ante peccatum, ta­ men luteum corpus accepit . Quid autem stultius diei potest, quam istum solem , ut in uno mundo unus esset, non decori pulchritudinis vel etiam saluti rerum corporalium consuluisse artificem Deum, sed hoc potius evenisse, quia una anima sic peceaverat, ut tali corpore mereretur ineludi? Ac per hoc si contigisset, ut non una, sed duae; immo non duae, sed decem vel centum similiter aequaliterque peccassent, centum soles haberet hic mundus? Quod ut non fieret, non opificis provisione mirabili ad rerum corporalium salutem decoremque consultum est, sed contigit potius tanta unius animae progressione peceantis, ut sola corpus tale mereretur. Non plane animarum, de quibus nesciunt quid loquantur, sed eorum ipsorum, qui talia sapiunt, multum longe a veritate et merito est cohercenda progressio. Haec ergo tria, / quae superius commendavi, cum in unaquaque creatura requirantur , quis eam fecerit, per quid fecerit, quare fecerit, ut respondeatur: Deus, per Verbum, quia bona est, utrum altitudine mystica nobis ipsa Trinitas intimetur, hoc est Pater et Filius et Spiritus Sanctus, an aliquid occurrat, quod h o c loco Scripturarum id aecipiendum esse prohibeat, multi sermonis est quaestio, nec omnia uno volumine ut explicemus urgendum est.
55 bg bh bi

zasluge duša ne odmjeravaju tjelesnim svojstvima^najgori demon ima uzdušno tijelo, dočim je čovjek (i ako je sada zao, ipak je i mnogo Inanje i blaže zloće, a zacijelo bijaše takav prije grijeha) - dobio gli­ neno tijelo!
3

I što l i se može reći gluplje nego da ovo Sunce (da bi bilo jedno u jednome svijetu) nije smislio tvorac Bog - radi uresa ljepote ih zdrav­ lja tjelesnih stvorova - nego da je ono radije nastalo zbog toga jer je jedna duša tako zgriješila da je zaslužila zatočenje u takvome tijelu? Prern^~1^rne7Tfa se dogodilo te tako i sEčno zgriješiše ne jedna, već dvije, čak ni dvije, nego deset i l i stotinu duša, onda bi ovaj svijet imao stotinu sunaca!? A što se to nije dogodilo, - kako oni misle nije zasluga čudesne promisli Tvorca radi zdravlja i ljepote tjelesnih stvorova, nego je tako zbog toga što se jedna duša griješeći upravo toliko uznapredovala te je jedina zaslužila takvo tijelo. Stoga s pra­ vom treba zaustaviti zalijetanje, ah ne duša (o kojima i ne znaju što govore), nego njihovo vlastito, jer izmišljaju toliko toga što je daleko od istine. Dakle, ono troje što sam prije spomenuo, kad se upita o bilo kojem stvoru - »tko ga je stvorio«, »čime ga je stvorio« i »zašto ga je stvo­ rio«, te se odgovori: »Bog, Riječju, jer je dobro«, - da l i mističkom dubinom iznosi štogod o Trojstvu, to jest: o Ocu, Sinu i Duhu Sve­ tom, i l i pak postoji nešto što priječi takvo tumačenje ovog mjesta u Pismu - pitanje je koje zahtijeva dosta rasprave, i ne treba siliti da sve razjasnimo u jednoj knjizi.

Civitas Dei Trimtati compara-

24. Credimus et tenemus et fideliter praedicamus, quod Pater genuerit Verbum, hoc est Sapientiam, per quam facta sunt omnia, unigenitum Filium, unus unum, aeternus coaeternum, summe bonus aequaliter bonum; et quod Spiritus Sanctus simul et Patris et F i l i i sit Spiritus et ipse consubstantialis et coaeternus ambobus; atque hoc totum et Trinitas sit propter proprietatem personarum et unus Deus propter inseparabilem divinitatem, sicut unus omnipotens propter inseparabilem omnipotentiam; ita tamen, ut etiam cum de singulis

24. Vjerujemo, prihvaćamo i odano propovijedamo, da je Otac rodio Riječ, to jest mudrost, po kojoj su stvorene sve stvari, jednorođenog Sina, jedan jednoga, vječan suvječnoga, najviše dobar jednako dobroga; da je D u h Sveti ujedno D u h i Oca i Sina te da je sam subitan i suvječan obojici; i da je sve to Trojstvo zbog vlastitosti osoba i jedan Bog zbog nerazdvojivog božanstva, kao što i jedan Svemoćni zbog nerazdvojive svemoći; pa ipak, kad se pita o svakom pojedinom,

o

božanskome

prosuznake^ svojeg značenja djelima!
SVOJlm

b

b h

b i

s per antepon. M. requiruntur M. in antepon. M.
3

Origen, O počelima,

1, Proslov 8.

5 5

C f . G e n 2, 7.

56

DE

civ.

DEI

11, 24

O DRŽAVI BOŽJOJ

11, 24

57

PL 338

CC344

quaeritur unusquisque eorum et Deus et omnipotens esse respondeatur; cum vero de omnibus simul, non tres dii vel tres omnipotentes, sed unus Deus omnipotens; tanta i b i est in tribus inseparabilis unitas, quae sic se voluit praedicari. Utrum autem boni Patris et boni F i l i i Spiritus Sanctus, quia communis ambobus est, recte bonitas dići possit amborum, non audeo temerariam praecipitare senten/tiam; verumtamen amborum eum dicere sanctitatem facilius ausus fuero, non amborum quasi qualitatem, sed ipsum quoque substantiam et tertiam in Trinitate personam. A d hoc enim me probabilius ducit, quod, cum sit et Pater spiritus et Filius spiritus, et Pater sanc­ tus et Filius sanctus, proprie tamen ipse vocatur Spiritus Sanctus tamquam sanctitas substantialis et consubstantialis amborum. Sed si nihil est aliud bonitas divina quam sanctitas, profeeto et illa diligentia rationis est, non praesumptionis audacia, ut i n operibus Dei secreto quodam loquendi modo, quo nostra exerceatur intentio, eadem nobis insinuata intellegatur Trinitas, unamquamque creaturam quis fecerit, per quid fecerit, propter quid fecerit. Pater quippe intellegitur Verbi, qui dixit ut f i a t ; quod autem illo dicente factum est, procul dubio per Verbum factum est; in eo vero quod dicitur: Vidit Deus, quia bonum est, satis significatur Deum nulla necessitate, nulla suae cuiusquam utilitatis indigentia, sed / sola bonitate fecisse quod factum est, i d est, quia bonum est; quod ideo postea quam fac­ tum est dicitur, ut res, quae facta est, congruere bonitati, propter quam facta est, indicetur. Quae bonitas si Spiritus Sanctus recte intellegitur, universa nobis Trinitas i n suis operibus intimatur. Inde est civitatis sanetae, quae in sanetis angelis sursum est, et origo et informatio et beatitudo. Nam si quaeratur unde sit: Deus eam condidit; si unde sit sapiens: a Deo illuminatur; si unde sit felix: Deo fruitur; subsistens modificatur, contemplans illustratur, inhaerens iucundatur; est, videt, amat; in aeternitate Dei viget, in veritate Dei lucet, in bonitate Dei gaudet.
b l bm

treba odgovoriti da je svaki od njih i Bog i svemoćan; a kad se pita ujedno o svima, nisu tri boga ili tri svemoguća, nego jedan Bog sve­ mogući; tolika je nerazdvojiva jednoća u trojici, koja ushtjede da se tako proglasi. D a li se D u h Sveti dobrog Oca i dobroga Sina, budući daje zajednički obojici, može s pravom nazvati dobrotom obojice, ne bih se usudio to mnijenje zastupati naprečac; dočim lakše bih se usudio tvrditi da je on svetost obojice, i to ne kao svojstvo obojice, nego da je i sam bivstvo i treća osoba u Trojstvu. N a to me navodi to veća vjerojatnost što, iako je i Otac duh i Sin duh te Otac svet i Sin svet, ipak se on sam svojstveno naziva D u h Sveti, kao svetost bitna i subitna obojici. No, ako božanska dobrota nije ništa drugo nego svetost, onda je zai­ sta čin pozornosti uma (a ne drskost preuzetnosti) otkriti trag istoga Trojstva u Božjim djelima, iznesen stanovitim skrovitim izričajem, kako bi se izoštrilo naše poimanje, naime: kad se o svakom stvoru pita: tko gaje stvorio, čime gaje stvorio, zašto gaje stvorio? Dakako, razumije se da Otac Riječi bijaše onaj tko reče: »Neka bude«; a bu­ dući da je stvoreno dok je govorio, nedvojbeno je stvoreno Riječju; a kad se kaže: »I vidje Bog da je dobro«, dostatno je jasno, da što je stvoreno nije Bog stvorio ni po kakvoj nužnosti, niti zbog kakve svoje potrebe i koristi, nego jedino svojom dobrotom, naime: zbog toga jer je dobro; a tako je i rečeno nakon što je stvoreno, da bi se pokazalo, kako se stvore vina slaže s dobrotom zbog koje je stvorena. A k o se ta dobrota ispravno shvati kao D u h Sveti, onda nam se cjelokupno Troj­ stvo otkriva u svojim djelima. Otuda i podrijetlo i ustroj i blaženstvo svetoga grada, koji je gore medu anđelima. Naime, upita li se odakle je: Bog ga je ustanovio; a odakle mu mudrost: Bog ga prosvjećuje; i po čemu sretan: uživa u Bogu; postojeći, uobličuje se; promatrajući, prosvjećuje se; čvrsto prianjajući, veseli se; jest, vidi, ljubi; osnažuje se u Božjoj vječnosti, svijetli u Božjoj istini, raduje se u Božjoj dobroti.

ibi] isti M. ut fiat] Fiat M .

DE

civ.

DEI

11, 25

O DRŽAVI BOŽJOJ

11, 25

59

Tripertita philosophia Tnnitati compara-

25.
n a m

Quantum intellegi datur, hine philosophi sapientiae disciplitripertitam esse voluerunt, immo tripertitam esse animadverte, . . . . . , .

tur.

P L 339

CC345

re potuerunt (neque enim ipsi instituerunt ut ita esset, sed ita esse potius invenerunt), cuius una pars appellaretur physica, altera logica, tertia ethica (quarum nomina latina iam multorum litteris frequentata sunt, ut naturalis, rationalis moralisque vocarentur; quas etiam in octavo libro breviter strinximus ; non quo * sit consequens, ut isti in his tribus aliquid secundum Deum de Trinitate cogitaverint, quamvis Plato primus istam distributionem repperisse et commendasse dicatur, cui neque naturanim omnium auctor nisi Deus visus est neque intellegentiae dator neque amoris, quo bene beateque vivitur, inspirator. Sed certe cum et de natura rerum et de ratione indagandae veritatis et de boni fine, ad quem cuneta quae agimus referre debemus, diversi diversa sentiant: in his tamen tribus magnis et generalibus quaestionibus omnis eorum versatur intentio. Ita cum in unaquaque earum quid quisque sectetur multiplex discrepantia sit opinionum, esse tamen aliquam naturae / causam, scientiae formam, vitae summam nemo cunetatur. Tria etiam sunt, quae in unoquoque homine artifice speetantur, ut aliquid efficiat: natura, doctrina, usus; natura ingenio, doctrina scientia, usus fruetu diiudicandus est. Nec ignoro, quod proprie fruetus fruentis, usus utentis sit, atque hoc interesse videatur, quod ea re frui dicimur, quae nos non ad aliud referenda per se ipsa deleetat; uti vero ea re, quam propter aliud quaerimus (unde temporalibus magis utendum / est, quam fruendum, ut frui mereamur aeternis; non sicut perversi, qui frui volunt nummo, uti autem Deo; quoniam non nummum propter Deum impendunt, sed Deum propter nummum colunt); verumtamen eo loquendi modo, quem plus obtinuit consuetudo, et fruetibus utimur et usibus fruimur; nam et fruetus iam proprie dicuntur agrorum, quibus utique omnes temporaliter utimur. Hoc itaque moreusum dixerim in his tribus, quae in homine speetanda commonui, quae sunt natura, doctrina, usus. Ex his propter obtinendam beatam vitam tripertita, ut dixi, a philosophis inventa est disciplina, naturabn 1 0 bp

25. Koliko se može razumjeti, otuda su i filozofi ushtjeli da nauk o trodijeinoj o mudrosti bude trodijelan, zapravo su uzmogli zamijetiti da je ona ktTpne^iozofije. trodijelna (naime: oni sami nisu odredili da bude takva, nego su ra­ dije otkrili da je tako), te se jedan njezin dio naziva fizika, drugi logika, a treći etika, za koje su se opet u mnogih pisaca uobičajila latinska imena, pa se govori o naravnoj, razumskoj i ćudorednoj filo­ zofiji; na što sam se ukratko osvrnuo u osmoj knjizi ; iz toga, dakako, ne slijedi, kako su ti u tima trima pomišljali išta o Trojstvu u Bogu, iako Platon (o kojemu se kaže kako je prvi tu razdiobu otkrio i pre­ poručio) bijaše uvjeren da nitko drugi osim Boga ne može biti Stvori­ telj svih naravi, a isto tako ni darivatelj razumnosti, ni nadahnitelj one ljubavi kojom se živi dobro i blaženo. N u , iako različiti filozofi misle različito i o naravi stvari i o načinu istraživanja istine i o svrsi dobra, prema čemu trebamo usmjeri vati sve svoje postupke, ipak se sve njihovo proučavanje kreće oko ta tri velika i glavna područja. I tako, iako postoji mnogovrsna raznolikost mnijenja o svakome od predmeta i od pojedinih mislilaca, nitko ne sumnja da postoji nekakav uzrok naravi, oblik znanja, vrhunsko načelo života.
1

A postoji troje što dolazi u obzir u svakog čovjeka umjetnika, da bi on načinio kakvu umjetninu: narav (natura), nauk (doctrina) i upo­ trebu (usus); narav treba prosuđivati nadarenošću, nauk znanjem, a upotrebu uživanjem. Pri tome ne zaboravljam kako uživanje (fruetus) pripada zapravo onomu koji uživa, a upotreba (usus) onomu koji upotrebljiva, i čini se kako je razlika u tome što kažemo da uživamo u nekoj stvari kad nam sama sobom pruža užitak, bez odnosa prema čemu drugome; dok nešto upotrebljivamo, u neku drugu svrhu - pa stoga vremenite stvari treba više upotrebljivati negoli uživati, kako bismo zavrijedili uživati one vječne stvari; a ne poput onih izopačenika koji bi htjeli uživati novac, a upotrijebiti Boga; jer takvi ne troše novac radi Boga, nego štuju Boga radi novca - ; pa ipak, prema pri­ hvaćenoj jezičnoj navici, upotrebljivamo ono u čemu uživamo i uži­ vamo u upotrebama; pa tako uživamo poljske plodove, koje svi i upo­ trebljivamo u ovome vremenitom životu. Stoga bih u tome uobičajenom smislu rekao upotreba u onim trima stvarima, koje spomenuh da treba uzeti u obzir pri prosudbi čovjeka: naime, narav, nauk, upotreba. Kao što već rekoh, iz toga troga - a da bi se postigao blažen život - filozofi su iznašli trodjelan nauk: naravnu filozofiju radi naravi, razumsku radi pouke, a ćudorednu radi

b n 1,0 b p

perstrinximus M. quod M. ipsamM.

1

V i d i O Božjoj državi, 8,4-8.

60

D E civ. D E I

11, 2 5 - 2 6

O DRŽAVI BOŽJOJ

11, 2 5 - 2 6

61

lis propter naturam, rationalis propter doctrinam, moralis propter usum. S i ergo natura nostra esset a nobis, profecto et nostram nos genuissemus sapientiam nec eam doctrina, i d est aliunde discendo, percipere curaremus; et noster amor a nobis profectus et ad nos relatus e t ad beate vivendum sufficeret nec bono alio quo frueremur ulio indigeret; nunc vero quia natura nostra, ut esset, Deum habet auctorem, procul dubio ut vera sapiamus ipsum debemus habere doctorem, ipsum etiam ut beati simus suavitatis intimae largitorem.
bq

upotrebe. Dakle, kad bi naša narav potjecala od nas samih, onda bismo rodili i svoju vlastitu mudrost i ne bismo se trudili da učenjem u drugih steknemo nauk; isto tako, kad bi naša ljubav, proizašla iz nas samih i k nama bila upravljena, posve bi nam dostajala za blažen život, i ne bi nam trebalo nikakvo drugo dobro da u njem uživamo; međutim, budući da naša narav da bi bila ima Boga kao tvorca, onda bez ikakve dvojbe trebamo njega kao učitelja, kako bismo stekli mu­ drost, i trebamo njega kao podaritelja unutrašnje blagosti, da bismo bili blaženi.

Esse, nosse et dihgere in Deo et in nobis.

26. Et nos quidem i n nobis, tametsi non aequalem, immo valde longeque distantem, neque coaeternam et, quo brevius totum dicitur, . i i . ^ _

P L 340

C C 346

non eiusdem substantiae, cuius Deus est, tamen qua Deo nihil sit in rebus ab eo factis natura propinquius, imaginem Dei, hoc est illius summae Trinitatis, agnoscimus, adhuc reformatione perficiendam, ut sit etiam similitudine proxima. Nam et sumus et nos esse novimus et i d esse ac nosse diligimus. In his autem tribus, quae dixi, nulla nos falsitas veri similis turbat. Non enim ea sicut illa, quae foris sunt, ulio sensu corporis tangimus, velut colores videndo, sonos audiendo, odores olfaciendo, sapores gustando, dura et mollia contrectando sentimus, quorum sensibilium etiam imagines eis simillimas nec iam corporeas cogitatione versamus, memoria tenemus et per ipsas in istorum desideria concitamur; sed sine ulla phantasiarum vel phantasmatum / imaginatione ludificatoria mihi esse me idque nosse et amare certissimum est. Nulla in his veris Academicorum argumenta formido dicentium: Quid si falleris? S i enim fallor, sum. Nam qui non est, utique nec falli potest; ac per hoc sum, si fallor. Quia ergo sum si fallor, quomodo esse me fallor, quando / certum est me esse, si fallor? Quia igitur essem qui fallerer, etiamsi fallerer, procul du­ bio i n eo, quod me novi esse, non fallor. Consequens est autem, ut etiam in eo, quod me novi nosse, non fallar. Sicut enim novi esse me, ita novi etiam hoc ipsum, nosse me. Eaque duo cum amo, eumdem quoque amorem quiddam tertium nec imparis aestimationis eis quas novi rebus adiungo. Neque enim fallor amare me, cum in his quae amo non fallar; quamquam etsi illa falsa essent, falsa me amare verum esset. Nam quo pacto recte reprehenderer et recte prohiberer ab amore falsorum, si me illa amare falsum esset? Cum vero illa vera

26. M i i u sebi prepoznajemo sliku Božju (to jest: njegova Svevi­ šnjega Trojstva), iako ne jednaku, dapače veoma odmaknutu i ne suvječnu s njim, i - da sve to ukratko sažmem -jnejri istog bivstva, kojega je Bog; ipak po naravi nije Bogu od svih stvorevina ništa blize, ali toj slici treba još preobrazbe da bi se usavršila, kako bi mu bila najbliža po sličnosti. Jer, mi jesmo i znamo da jesmo, i volimo to biti i znati. U tim trima stvarima koje spomenuh ne zbunjuje nas nikakva lažnoća puke sličnosti istini. Te mi stvari ne dodirujemo nikakvim tjelesnim sjetilom, kao one koje su vani, kao što o bojama doznajemo gledanjem, o zvukovima slušanjem, o mirisima njušenjem, o okusima kušanjem, o tvrdim i mekim stvarima pipanjem; a od tih osjetnina možemo u svojim mislima imati i slike koje su im najsličnije, ali nisu tjglSp^ pamćenju; i one nas pobuđuju na želje za^ samim predmetima; ali bez ikakva varljivog zamišljanja privida i l i tlapnji, meni je najpouzdanije: da jesam, da to znam i volim. Kad su posrijedi te istine, ne bojim se nikakvih dokaza akademika : »Što ako se varaš?« A k o se varam, onda jesam. Jer, onaj tko nije, taj se ne može ni prevariti; pa prema tome, ja jesam, ako se varam. Dakle, jer jesam, ako se varam, kako se varam, da jesam, kad je sigurno da jesam, ako se varam? Stoga, jer moram biti, da bih se varao, čak i kad se varam, onda se bez dvojbe ne varam u tome što znam da jesam. Iz toga slijedi, da se ne varam ni u tome što znam da znam. Jer, upravo kao što znam da jesam, isto tako znam da znam. A kad to dvoje ljubim, onda tu istu ljubav (kao nešto treće i ne manje vrijednosti) dodajem tima stvarima koje znam. Isto tako, ja se ne varam da ljubim, jer se ne varam u onim stvarima koje ljubim; pa čak kad bi one i bile lažne, ipak bi bilo istina, da ljubim te lažnoće. Jer po kojem bih razlogu bio pravično optužen (te mi se pravično brani­ lo), što ljubim lažne stvari, kad bi bilo lažno da ih ljubim? A l i , budući
2

O slici Svevi­

šnjega Trojstva, koja se na neki način nalazi i u naravi čovjeka što još ne posjeduje blaženstvo.

j~

om.

7~j 1VL.\

er

Riječ je o filozofima sljedbenicima Arkesilaja iz Pitane (315-240. pr. K r . ) , koji pristajahu uz skepsu Pirona iz Elide. Ovdje je bjelodana sličnost s mnogo poznijim Descartesovim dokazom: Cogito g
2 Q s u m

1

62

D E civ. D E I

11, 2 6 - 2 7 , 1

O DRŽAVI BOŽJOJ

11, 26 -

27,1

atque certa sint, quis dubitet quod eorum, cum amantur, et ipse amor verus et certus est? Tam porro nemo est qui esse se nolit, quam nemo est qui non esse beatus velit. Quo modo enim potest beatus esse, si nihil sit?

su te stvari i istinite i sigurne, tko da posumnja, kad su one ljubljene, da i sama ta ljubav nije istinita i sigurna? I dalje, nema čovjeka koji ne želi biti, kao što nema nikoga tko ne želi biti blažen. A kako može biti blažen, ako je ništa?

Omnia esse vol u n t

-

27. 1. Ita vero vi quadam naturali ipsum esse iucundum est, ut non ob aliud et hi qui miseri sunt nolint interire et, cum se miseros esse sentiant, non se ipsos de rebus, sed miseriam suam potius auferri velint. Illis etiam, qui et sibi miserrimi apparent et plane sunt et non solum a sapientibus, quoniam stulti, verum et ab his, qui se bea­ tos putant, miseri iudicantur, quia pauperes atque mendici sunt, si quis immortalitatem daret, qua nec ipsa miseria moreretur, proposito sibi quod, si in eadem miseria semper esse nollent, nulli et nusquam essent futuri, sed omni modo perituri, profecto exsultarent laetitia et sic semper eligerent esse quam omnino non esse. Huius rei testis est notissimus sensus illorum. Unde enim mori metuunt et malunt in illa aerumna vivere, quam eam morte finire, nisi quia satis apparet quam refugiat natura non esse? Atque ideo cum se noverint esse morituros, pro magno beneficio sibi hane impendi misericordiam desiderant, ut aliquanto produetius in eadem miseria vivant tardiusque moriantur. Procul dubio ergo indicant, immortalitatem, saltem talem quae non habeat finem mendicitatis, quanta gratulatione susciperent. Quid? animalia omnia etiam irrationalia, quibus da­ tum non est ista cogitare, ab immensis draconibus usque ad exiguos vermiculos nonne se esse velle atque ob hoc interitum fugere omnibus quibus possunt motibus indicant? Quid? arbusta omnesque frutices, quibus nullus est sensus ad vitandam manifesta motione perniciem, nonne ut in auras tutum cacuminis germen emittant, aliud
br b s

27. 1. I tako, po nekakvoj naravnoj sili sam bitak (ipsum esse) je o b?ti ugodan, te ni zbog kojega drugog razloga i oni koji su bijedni ne žele Jjboma umrijeti, pa - iako ćute da su bijedni - ipak ne žele da se sami maknu sa svijeta, nego da se radije od njih odmakne njihova bijeda. Cak i onima koji se sebi čine najbjednijima (a smatraju ih bijednicima ne samo oni mudri, zbog njihove gluposti, nego i oni koji sebe smatraju sretnima, jer su ovi siromasi i prosjaci) kad bi tkogod ponudio bes­ mrtnost, u kojoj ne bi iščeznula njihova bijeda, - uz pogodbu, ako ne bi htjeli ostati uvijek u istoj bijedi, da bi prestali postojati i bili ništa, nego da bi bih posve uništeni - i ti bi zacijelo zaplesali od sreće i radije izabrali da zauvijek budu u takvima negoli da uopće ne budu. Svjedočanstvo o tome je dobro poznato njihovo ponašanje. Jer zašto se oni boje umrijeti i više vole živjeti u takvim jadima negoli ih smrću okončati, ako ne zato što je posve jasno, koliko narav odbacuje nebitak (non esse)? Upravo zbog toga, iako znaju da će umrijeti, oni kao veliku dobrobit priželjkuju da im se udijeli milost, kako bi malo dulje poživjeli u istoj bijedi te umrli kasnije. Dakle, time bez dvojbe poka­ zuju s kolikom bi silnom radošću prihvatili besmrtnost, pa čak i takvu u kojoj ne bi bilo kraja njihovu uboštvu. Sto? Čak i sve nerazumne životinje (kojima nije dano razmišljati o tima stvarima) od golemih zmajeva do sićušnih crvića, zar i one ne pokazuju kako žele biti, te stoga svim pokretima kojima mogu izbjegavaju poginuće. Što? Isto tako i drveće te sve rastinje (što nema nikakva sjetila da bi zamjetljivim gibanjem izbjeglo pogibelj), zar i ono ne pruža radi zaštite u zrak svoje najviše izdanke te sve dublje učvršćuje korijenje u zemlju, kako
p r

T
e

znanju
m a

i

culminis M. aliud t. radicis] altius t. radices M.

64 PL 341-cc 347

DE

civ.

DEI

11, 27,1 - 2 7 , 2

O

DRŽAVI BOŽJOJ

11,

27,1

-

27,2

65

terrae radicis affigunt, quo / alimentum trahant atque ita suum q u o dam modo esse conservent? Ipsa postremo corpora, quibus non so­ lum sensus, sed nec ulla saltem seminalis est vita, ita tamen vel exiliunt in superna vel in ima descendunt vel librantur in mediis, ut essentiam suam, ubi secundum naturam possunt esse, custodiant.

bi iz nje izvuklo hranu, te tako na svoj način osigurava svoj bitak? Napokon, i ona tijela koja ne samo što nemaju sjetila nego ni ikakva sjemenskog života, čak se i ta ili propinju u visine ili spuštaju u dubi­ ne, ili su pak u ravnovjesju po sredini, kako bi obranila svoju bit gdje im je moguće biti prema naravi.
1

O m n i a esse quodam modo noverunt.

27. 2.
n a n a

t

u r

Iam vero nosse quantum ametur quamque falli nolit humaa , vel hine intellegi potest, quod lamentari quisque sana
. . .
7 1

_

.

mente mavult quam laetari m amentia. Quae vis magna atque mirabilis mortalibus praeter homini animantibus nulla est, licet eorum quibusdam ad istam lucem contuendam multo quam nobis sit acrior sensus oculorum; sed lucem illam incorpoream contingere nequeunt, qua mens nostra quodam modo radiatur , ut de his omnibus recte iudicare possimus. Nam in quantum eam capimus, in tantum id possumus. Verumtamen inest i n sensibus irrationalium animantium, etsi scientia nullo modo, at certe quaedam scientiae similitudo; cetera autem rerum corporalium, non quia sentiunt, sed quia sentiuntur, sensibilia nuncupata sunt. Quorum in arbustis hoc simile est sensi­ bus, quod aluntur et gignunt. Verumtamen et haec et omnia corporalia latentes in natura causas habent; sed formas suas, quibus mundi huius visibilis structura formosa est, sentiendas sensibus praebent, ut pro eo, quod nosse non possunt, quasi innotescere velle videantur. Sed nos ea sensu corporis ita capimus, ut de his non sensu corporis iudicemus. Habemus enim alium interioris hominis sensum isto longe praestantiorem, quo iusta et iniusta sentimus, iusta per intellegibilem speciem, iniusta per eius privationem. A d huius sensus officium non acies pupulae , non foramen auriculae, non spiramenta narium, non gustus faucium, non ullus corporeus tactus accedit. Ibi me et esse et hoc nosse certus sum, et haec amo atque amare me similiter certus sum.
bt b u bv

2. Zatim, kolika je ljubav prema znanju i koliko ljudska narav ne voli da se vara, lako se može procijeniti po tome što svatko više voli tugovati pri zdravoj pameti negoli se radovati u ludosti. Ta golema i čudesna moć ne nalazi se ni u jednom od živih smrtnih stvorova osim u čovjeku; iako neki od njih imaju mnogo oštrije sjetilo vida za gleda­ nje ovoga svjetla, oni ne mogu doseći ono ne tjelesno svjetlo, koje na neki način prosvjetljuje naš um, kako bismo mogli pravo suditi o svima tim stvarima. Naime, koliko od toga svjetla primimo, toliko ovo možemo. Pa ipak u sjetilima nerazboritih stvorova postoji ako već ne zbiljsko znanje, ono svakako nekakva nalika znanja; dočim ostale tjelesnine (corporalia), ne zbog toga što same posjeduju sjetila, nego zbog toga što se dohvaćaju osjetilima, nazivaju se osjetninama (sensibilia). U rastinja sjetilima je slično to što se hrane i razmnažaju. Pa ipak i ono i sve ostale tjelesnine imaju uzroke skrivene u naravi; ali svoje oblike (po kojima je oblikovan vidljivi ustroj ovoga svijeta) pružaju sjetilima da ih osjete, tako te se čini da mjesto toga što same ne mogu znati, one hoće da budu znane. N u , iako ih shvaćamo tjelesnim sjetilom, mi o njima ne sudimo tjelesnim sjetilom. Imamo, naime, drugo mnogo vrsnije sjetilo, ono unutarnjega čovjeka, kojim shvaćamo što je pra­ vedno i što je nepravedno, što je pravedno s pomoću nadosjetnog lika , što je nepravedno lišenošću tog lika. Tome sjetilu ne služi zje­ nica oka, ni usni otvor, ni nosne šupljine, ni okus u ždrijelu, ni kakav tjelesni dodir. Po tome sjetilu ja sam siguran da jesam i da to znam, te isto tako volim to dvoje i siguran sam da ih volim.
2

b t b u b v

irradiatur M. in] om. M. pupillae M.

Augustin se oslanja na Aristotelov nauk, prema kojem svako tvarno tijelo svojom naravnom težinom teži svojem primjerenom mjestu u svemiru: oganj teži nagore, kamen nadolje, dok ulje na vodi pluta. U izvorniku intellegibilis species zapravo je platonički lik ili oblik (eidos ili ideo). Pravda je tako (nadosjetilni) lik pravde prisutan razumu, oblik ili ideja pravde, dok je nepravda odsutnost toga lika.
2

66
Amor qui amat et amatur ad Deumfertur. 28.

DECIV. DEI

11,

28

O

DRŽAVI BOŽJOJ

11,

28

67
Da

Sed de duobus illis, essentia scilicet et notitia, quantum amentur in nobis, et quem ad modum etiam in ceteris rebus, quae
. . ,.
r f

,

. TJ.

CC 348 PL 342

mrra sunt, eorum reperiatur, etsi dirlerens, quaedam tamen similitudo, quantum suscepti huius operis ratio visa est postulare, satis diximus; de amore autem, quo amantur, utrum et ipse amor ametur, non dictum est. Amatur autem; et hine probamus, quod in hominibus, qui rectius amantur, ipse magis amatur. Neque enim vir bonus merito dicitur qui scit quod bonum est, sed qui diligit. Cur ergo et in nobis ipsis non et ipsum amorem nos amare sentimus, quo amamus quid/quid boni amamus? Est enim et amor, quo amatur et quod aman/dum non est, et istum amorem odit in se, qui illum diligit, quo id amatur quod amandum est. Possunt enim ambo esse in uno homine, et hoc bonum est homini, ut illo proficiente quo bene vivimus iste deficiat quo male vivimus, donec ad perfeetum sanetur et in bonum commutetur omne quod vivimus. Si enim pecora essemus, carnalem vitam et quod secundum sensum eius est amaremus idque esset sufficiens bonum nostrum et secundum hoc, cum esset nobis bene, nihil aliud quaereremus. Item si arbores essemus, nihil quidem sentiente motu amare possemus, verumtamen id quasi appetere videremur, quo feracius essemus uberiusque fruetuosae. Si essemus lapides aut fluctus aut ventus aut flamma vel quid huiusmodi, sine ulio quidem sensu atque vita, non tamen nobis deesset quasi quidam nostrorum locorum atque ordinis appetitus. Nam velut amores corporum mo­ menta sunt ponderum, sive deorsum gravitate sive sursum levitate nitantur. Ita enim corpus pondere, sicut animus amore fertur, quocumque fertur. Quoniam igitur homines sumus ad nostri Creatoris imaginem creati, cuius est vera aeternitas, aeterna veritas, aeterna et vera caritas, estque ipse aeterna et vera et cara Trinitas neque confusa neque separata: in his quidem rebus, quae infra nos sunt, quoniam et ipsa nec aliquo modo essent nec aliqua specie continerentur nec aliquem ordinem vel appeterent vel tenerent, nisi ab illo facta essent, qui summe est, qui summe sapiens est, qui summe bonus est, tamquam per omnia, quae fecit mirabili stabilitate, currentes quasi
b z 0 3

28. A l i , već smo (prema onome koliko zahtijeva namjera ovoga djela) rekli dosta o tom dvom, naime, o biti (essentia) i o znanju (notitia) i koliko ih volimo u nama samima, te koliko se stanovita njihova nalika, iako uz poveliku razliku, nalazi i u ostalim nižim stvarima; dočim, o ljubavi kojom se one vole, i treba l i samu tu ljubav voljeti, o tome se nije govorilo. Dakako, odgovor je potvrdan; a to dokazujemo i time što kad se ljudi pravednije vole, sama se ljubav više voli. Naime, ne nazivamo s pravom dobrim onoga čovjeka koji zna što je dobro, nego koji ljubi dobro. Stoga, zašto ne bismo i u sebi samima osjećali kako volimo ljubav kojom volimo sve što je dobro? Naime, postoji i ljubav kojom se voli i ono što ne treba voljeti, i takvu ljubav u sebi samome mrzi onaj tko voli onu ljubav kojom se voli ono što treba da se voli. Dakako, obje te ljubavi mogu biti u jednom čovjeku; i čovjeku je dobro, da se porastom one ljubavi ko­ jom dobro živimo smanjuje ona kojom živimo zlo, sve dok cijeli naš život posve ne ozdravi i sav se preobrazi u dobro. Jer da smo životi­ nje, ljubili bismo puteni život i sve što je prema njegovim sjetilima, i to bi bilo naše dostatno dobro; i kad bi nam bilo dobro prema njemu, ne bismo tražili ništa drugo. Isto tako, kad bismo bili drveće (iako ne bismo mogli ništa voljeti nekakvim sjetilnim nagnućem), ipak bi se činilo kao da težimo tome da ponesemo i donesemo što veće obilje plodova. D a smo kamenje, valovlje, vjetar ili plamen ili štogod takvo, bez ikakvog osjetila ili života, ipak ne bismo bili kao bez neke težnje za svojim mjestom i poretkom. Jer sile teže pojedinih tijela zapravo su poput njihove ljubavi, bilo da ona svojom težinom teže nadolje ili svojom lakoćom nagore. Jer tijelo je nošeno svojom težinom u bilo kojem smjeru kao duša svojom ljubavlju.

u

trebamo

yubav kofom volimo bitak i b?smo se što više približili Tro^va?
n s k

°

S a

Stoga, mi smo ljudi, stvoreni prema slici svojega Stvoritelja, kojega je vječnost istinita a istina vječna; ljubav i vječna i istinita, i sam je vječno, istinito i voljeno Trojstvo, koje nije ni zbrkano ni razdvojeno; medu onim stvarima koje su ispod nas (jer ni one ne bi mogle ni na kakav način biti, ne bi bile nikakvim oblikom sadržane, niti bi težile ikakvu redu, niti bi ga održavale, da ih nije stvorio on, koji vrhunski jest, koji je vrhunski mudar i koji je vrhunski dobar) i pregledajući sva djela, koja je stvorio u čudesnoj nepokretnosti, pođimo i priku-

ipsa M. «* iisM.

b z

68

D E civ. D E I

11, 2 8 - 2 9

O

DRŽAVI BOŽJOJ

11, 2 8 - 2 9

69

cc 349

quaedam eius alibi magis, alibi minus impressa vestigia colligamus; in nobis autem ipsis eius imaginem contuentes tamquam minor ille evangelicus f i l i u s ad nosmetipsos reversi surgamus e t ad illum redeamus, a quo peccando recesseramus. Ibi esse nostrum non habebit mortem, ibi nosse nostrum non habebit errorem, ibi amare no­ strum non habebit offensionem. Nunc autem tria ista nostra quamvis certa teneamus nec aliis ea credamus testibus, sed nos ipsi praesentia sentiamus atque interiore veracissimo cernamus aspectu, ta­ men, quamdiu futura vel utrum numquam defutura et quo si male, quo autem si bene agantur perventura sint, quoniam per nos ipsos nosse non possumus, alios hine testes vel quaerimus vel habemus; de quorum fide cur nulla debeat esse dubitatio, non est iste, sed posterior erit diligentius disserendi locus. In hoc autem libro de civitate Dei, quae non peregrinatur in / huius vitae mortalitate, sed immortalis semper in caelis est, id est de angelis sanetis Deo cohaerentibus, qui nec fuerunt umquam nec futuri sunt desertores, inter quos et illos, qui aeternam lucem deserentes tenebrae facti sunt, Deum primitus divisisse iam diximus, illo adiuvante quod coepimus ut possu­ mus explicemus.
56 cb c c

pimo tragove njegova bića, što su negdje utisnuti većma a negdje manje; dočim, u sebi samima, promatrajući njegovu sliku, poput onog mlađeg sina u evanđelju , obrativši se k sebi - ustanimo da se vratimo njemu od kojeg odlutasmo svojim grijehom. U njemu naše biće neće imati smrti, u njemu naše znanje neće imati pogrješke, u njemu naša ljubav neće imati zapreke. A l i sada, iako zasigurno držimo ono naše troje, i ne prihvaćamo to na temelju tuđeg svjedočanstva, nego ih sami osjećamo prisutne i razaznajemo ih najistinitijim nutarnjim po­ gledom, ipak mi sami po sebi ne možemo znati, koliko će to dugo potrajati i hoće l i trajati bez kraja i do čega će stići ako se usmjeri loše a do čega opet ako se usmjeri dobro, - pa stoga ili tražimo i l i već imamo svjedoke; a zašto o vjerodostojnosti takvih ne treba biti nikakve sumnje, nije mjesto da se ovdje podrobnije raspravlja, nego će o tome biti govora poslije.
1

U ovoj se knjizi govori o Božjem gradu, koji nije na proputovanju u smrtnosti ovoga života, nego je besmrtan vječno na nebesima, to jest 0 svetim anđelima prionulim uz Boga (koji njega nikad ne napustiše 1 neće napustiti); a već smo govorili, kako je Bog te anđele i one koji su napustili vječno svjetlo i postali tamom u početku razdvojio. U z nje­ govu pomoć izložimo, onoliko koliko mognemo, ono što započesmo.

PL 343 Angeli vident in Dei Verbo et in seipsis.

29. Illi quippe angeli sancti non per verba sonantia Deum discunt, sed per ipsam praesentiam immutabilis veritatis, hoc est Verbum eius unigenitum, et ipsum Verbum et Patrem et eorum Spiritum Sanctum, eamque esse inseparabilem Trinitatem singulasque in ea personas esse substantiam, et tamen omnes non tres deos esse, sed unum Deum, ita noverunt, ut eis magis ista, quam nos ipsi nobis cogniti simus . Ipsam quoque creaturam melius ibi, hoc est in sapientia Dei, tamquam in arte, qua facta est, quam in ea ipsa sciunt; ac per hoc et se ipsos ibi melius quam in se ipsis, verumtamen et in se ipsis. Facti sunt enim et aliud sunt quam ille qui fecit. Ibi ergo
cd ce

29. Dakako, ti sveti anđeli ne doznaju o Bogu zvukovnim riječi­ ma, nego samom prisutnošću nepromjenjive istine, koja je Riječ nje­ gova jednorođena; doznaju o njemu samom, koji je Riječ, Otac i nji­ hov D u h Sveti: da je to nerazdvojivo Trojstvo, da su pojedine osobe u njemu jedno bivstvo, a da sve ipak nisu tri Boga, nego jedan Bog; i oni to tako znaju da je to njima poznatije negoli mi sebi samima. Oni tu, to jest u Božjoj mudrosti, bolje poznaju i stvorenje, kao u umijeću kojim je stvoreno, negoli u njemu samome; pa prema tome, i sebe same poznaju bolje tu negoli u sebi samima, iako se poznaju i u sebi samima. Jer i oni su stvoreni, i drukčiji su od onoga koji ih je

O znanju svetih a n đ e l a , kojim spoznaju Troj­ stvo u samu njegovu b o ž a n ­ stvu i kojim uzroke T v o r č e vih djela uviđaju prije u njegovu umijeću nego u samim njegovim djelima.

c

b

ut

M. M. M.

0 0

si male... si bene] si bene... si male u nam add. sumus M.

4 x 1

^

5

6

C f . L c 15, 17-18.

Lk 15,18.

70

D E civ. D E I

11, 2 9 - 3 0

O DRŽAVI BOŽJOJ

11, 2 9 - 3 0

71

tamquam in diurna cognitione, in se ipsis autem tamquam in vespertina, sicut iam supra diximus. Multum enim differt, utrum in ea ratione cognoscatur aliquid, secundum quam factum est, an in se ipso; sicut aliter scitur rectitudo linearum seu veritas figurarum, cum intellecta conspicitur , aliter cum in pulvere scribitur; et aliter iustitia in veritate incommutabili, aliter in anima iusti. Sic deinde cetera, sicut firmamentum inter aquas superiores et inferiores, quod cae­ lum vocatum est; sicut deorsum aquarum congeries terraeque nudatio et herbarum institutio atque lignorum; sicut soliš a c lunae stellarumque conditio; sicut ex aquis animalium, volucrum scilicet atque piscium beluarumque natantium; sicut quorumque in terra gradientium atque repentium et ipsius hominis, qui cunctis in terra rebus excelleret. Omnia haec aliter in Verbo Dei cognoscuntur ab angelis, ubi habent causas rationesque suas, id est secundum quas facta sunt, incommutabiliter permanentes, aliter in se ipsis; i l l a clariore, hac obscuriore cognitione, velut artis atque operum; quae tamen opera cum ad ipsius Creatoris laudem venerationemque referuntur, tamquam mane lucescit in mentibus contemplantium.
57 cf cg c h 01

stvorio. Stoga, tu u njemu imaju spoznaju kao pri dnevnoj svjetlostI7~36k"su u sebi samima kao u sumračnoj spoznaji, kako smo već govorili.
1

Naime, velika je razlika, da l i se štogod spoznaje po razlogu prema kojem je stvoreno i l i po sebi samome; kao što se drukčije spoznaje pravilnost crta ili istinitost likova kad se shvaća umom, a drukčije kad se crta u prašini; pa i pravednost je drukčija u nepromjenjivoj istini, a drukčija u duši pravednika. Isto tako i sve ostalo, kao svod između gornjih i donjih voda, koji se naziva nebom; kao donja nakupnina voda, ogoljenje zemlje te nastanak bilja i drveća; kao sazdanje Sunca, Mjeseca i zviježđa; kao nastanak životinja iz vode, naime: pti­ ca, riba i plivajućih nemani; kao i svih kolikih životinja što kroče i l i pužu i samog čovjeka, koji nadmašuje sve ostalo na zemlji. Sve te stvari drukčije spoznaju anđeli u Riječi Božjoj , gdje imaju nepromje­ njive i trajne svoje uzroke i razloge, prema kojima su načinjene, a drukčije se spoznaju u sebi samima; jedno jasnijom a drugo zamračenijom spoznajom, kao što je i razlika između znanja umijeća i znanja umjetnine; pa ipak, kad se ta djela tiču hvale i štovanja samoga Stvo­ ritelja, onda kao da jutro svanjiva u umovima onih koji o njima razmi­ šljaju.
2

30. Zbog savršenstva broja šest iznosi se, da je stvaranje dovršeno u šest dana, ponavljanjem istoga dana šest puta, a ne zbog
t

. „

i •

i

l

i

i •

i i

i

s e

cc 350
Perfectus est senanus numer u s

30. Haec autem propter senarii numeri perfectionem eodem die sexiens repetito sex diebus perfecta narrantur, non quia Deo fuerit
.
r

^

.

.

PL344

necessaria mora temporum, quasi qui non potuerit creare omnia simul, quae deinceps congruis motibus peragerent tempora; sed quia per senarium numerum est operum significata perfectio. Numerus quippe senarius primus completur suis partibus, id est sexta sui / parte et tertia et dimidia, quae sunt unum et duo et tria, quae in summam dueta sex fiunt. Partes autem in hac consideratione numerorum illae intellegendae sunt, quae quotae sint dići potest; sicut dimidia, tertia, quarta et deinceps ab aliquo numero denominatae. Neque enim exempli gratia quia in novenario numero quattuor pars aliqua eius est, ideo dići potest quota eius sit; unum autem potest, nam nona eius est; et tria potest, nam tertia eius est. Coniunctae vero istae duae partes eius, nona scilicet atque tertia, i d est unum et tria, longe sunt a tota summa eius, quod est novem. Itemque in denario quaternarius est aliqua pars eius; sed quota sit dići non potest; unum autem potest; nam decima pars eius est. Habet et quintam, quod sunt
c f

toga sto bi Bogu bio potreban kakav vremenski razmak, kao da on nije mogao sve stvari odjednom stvoriti i zatim urediti da one primjerenim gibanjima označe vremenski slijed; naime: broj šest je uveden da bi se označilo savršenstvo njegovih djela. Zapravo, Jest je prvi broj koji se upotpunjuje zbrojem svojih dijelova, to jest: šestinom, trećinom i polovicom, što su jedan, dva i tri, koji zbrojeni tvore šest. U ovome smislu dijelove brojeva treba shvatiti kao količinke; kao što su polovica, trećina, četvrtina i tako dalje, koji imaju cijeli broj kao nazivnik. Iako je, na primjer, broj četiri dio broja devet, ipak se ne može reći koji je njegov dio; međutim, broj jedan se može tako na­ zvati, jer je njegova devetina, a može i broj tri, jer je njegova trećina. N u , spojem ta dva njegova dijela (naime devetina i trećina), daleko su od ukupnog njegova zbroja, koji je devet. Isto tako, četiri je neki dio broja deset, ali se ne može reći koji; međutim, o broju jedan to se može reći, jer je njegova desetina. Dotični broj ima i petinu, koja

o savršenstvu broja šest, koji P™ upotpunjuje zbrojem
d l

SVOJ,h

i

e l o v a

c e

c h

etM. ' %4 8 quorumcumque M. llhc M. hic M.

d r o s t

5 7

Cf. Rom 1, 20.

Vidi O Božjoj državi, 9,7. j posrijedi logos (često u više značenja: riječ, misao, razbor, um, mux :j toički pojam preuzeli dijelom i kršćanski crkveni oci za svoj nauk o Riječi' Sami su stoici razlikovali X6yo<; evSiafteTog (koji je imanentan Bogu) od pojma X&voc, Jtpocpooixog (koji je izvanjski nositelj stvaranja). Taj drugi A,6yog je obično osobna Riječ, druga osoba Trojstva, dok prvi pojam označuje ili osobm Logos ih logos kao Božji pridjevak.
2 e ko s u k a o s

1

72

DE

civ. D m

11, 3 0 - 3 1

O

DRŽAVI BOŽJOJ

11,

30-31

73

duo; habet et dimidiam, quod sunt quinque. Sed hae tres partes eius, decima et quinta et dimidia, id est unum et duo et quinque, simul ductae non complent decem; sunt enim octo. Duodenarii vero numeri partes in summam ductae transeunt eum; habet enim duodecimam, quod est unum; habet sextam, quae sunt duo; habet quartam, quae sunt tria; habet tertiam, quae sunt quattuor; habet et dimidiam, quae sunt sex; unum autem et duo et tria et quattuor et sex non duodecim, sed amplius, id est sedecim, fiunt. Hoc breviter commemorandum putavi ad commemorandam senarii numeri perfectionem, qui pri­ mus, ut dixi, partibus suis in summam redactis ipse perficitur; in quo perfecit Deus opera sua. Unde ratio numeri contemnenda non est, quae in multis sanctarum Scripturarum locis quam magni aeštimanda sit elucet diligenter intuentibus. Nec frustra in laudibus Dei dictum est: Omnia in mensura et numero et pondere disposuisti .
58

je dva, te ima i polovicu, koja je pet. N u , ta tri njegova dijela, dese­ tina, petina i polovica, to jest: jedan, dva i pet, ako se zbroje, ne iznose deset, nego osam. Dijelovi pak broja dvanaest, ako se zbroje, prelaze sam taj broj; dotični broj ima svoju dvanaestinu, koja je je­ dan; ima šestinu, koja je dva; četvrtinu, koja je tri; trećinu, koja je četiri; te polovicu, koja je šest; ali, zbroje l i se jedan, dva, tri, četiri i šest, ne dobiva se dvanaest, nego šesnaest, što je previše. Smatrao sam kako je primjereno to navesti ukratko da bih pokazao savršen­ stvo broja šest, koji se (kao što rekoh) prvi savršeno upotpunjuje zbrojem svojih dijelova; pa je on i broj dana u kojima je Bog dovršio svoja djela. Stoga ne treba prezirati nauk o brojevima, jer se na mno­ gim mjestima Svetoga pisma, svakomu tko pažljivo pogleda, jasno otkriva, koliko ga valja cijeniti. Jer nije uzalud rečeno među hvalama Božjim: »Ali ti si sve uredio po mjeri, broju i utegu.«
1

Deus requievit in perfecto septenario nume-

CC351

PL 345

31. In septimo autem die, id est eodem die septiens repetito, qui numerus etiam ipse alia ratione perfectus est, Dei requies commendatur , in qua primum sanctificatio sonat. Ita Deus noluit istum diem in ullis suis operibus sanctificare, sed in requie sua, quae non habet vesperam; neque enim ulla crea/tura est, ut etiam ipsa aliter in Dei Verbo, aliter in se cognita faciat aliam velut diurnam, aliam velut vespertinam notitiam. De septenarii porro numeri perfectione diei quidem plura possunt; sed et liber iste iam prolixus est, et vereor ne oceasione comperta scientiolam nostram leviter magis quam utiliter iactare velle videamur. Habenda est itaque ratio moderationis atque gravitatis, ne forte, cum de numero multum loquimur, mensuram et pondus neglegere iudicemur. Hoc itaque satis sit admonere, quod totus impar primus numerus ternarius est, totus par quaternarius; ex quibus duobus septenarius constat. / Ideo pro universo saepe ponitur, sicuti est: Septiens cadet iustus, et resurget ; id est: Quotiescumque ceciderit, non peribit; quod non de iniquitatibus, sed de tribulationibus ad humilitatem perducentibus intellegi voluit; et: Septiens in die laudabo te ; quod alibi alio modo dictum est: Semper
59 60 61

31. U sedmome danu, to jest onom istom danu ponovljenom se­ dam puta (a i taj je broj savršen, iako po drugome razlogu) ističe se počinak Božji, u kojem se počiva u Bogu. U cjelini je, naime, to jest u punu savršenstvu, počinak. Tu se prvi put spominje posvećenje. Tako Bog ne ushtjede posvetiti taj dan ni jednim od svojih djel&, nego svojim počinkom, koji nema večeri; jer taj počinak nije nikakav stvor, da bi se spoznavao jednim načinom u Riječi Božjoj, drugim u sebi samoj, tvoreći tako jednu spoznaju kao dnevnu a drugu kao ve­ černju.
1

O sedmome danu. kojim se ističe p u n o ć a i počinak.

Još bi se mnogo toga moglo reći o savršenstvu broja sedam; ali ova je knjiga ionako već preispunjena, i bojim se da se ne učini, kako iskorišćujem priliku da bih se više lakoumno razmetao svojim male­ nim znanjem nego što bih ikomu koristio. Stoga se moram držati umjerenosti i ozbiljnosti, kako se ne bi zaključilo, da govoreći odveć o broju, zanemarujem mjeru i težinu. Tako nek je dostatno pripome­ nuti, da je tri prvi cjelovit neparan broj, a četiri prvi cjelovit paran broj, te da je njihov zbroj sedam. Stoga se njime često izrazuje neo­ graničen broj, kao kad se kaže: »Jer padne l i pravednik i sedam puta, on ustaje« ; to jest: koliko god puta on pao, neće propasti; čime se nije kanilo govoriti o opačinama, nego o mukama koje dovode do poniznosti; a isto i : »Sedam puta na dan tebe hvalim« , koje se na drugome mjestu susreće u drukčijem obliku: »Njegova će mi hvala
2 3

5 8
5 9

60n
6 1

Sap 11, 21; cf. Isa 40, 12; Iob 28, 25. Cf. Gen 2, 2-3.
/

1

M

u

d

r

U

'

2 0

-

x

p

"ost 2,2-3.

^

n

,

Ps 118, 164.

3

Ps 119 (118), 164.

74

DECIV. DEI

11,

3 1 - 3 2

O

DRŽAVI BOŽJOJ

11,

3 1 - 3 2

75

laus eius in ore meo ; et multa huiusmodi in divinis auctoritatibus reperiuntur, i n quibus septenarius numerus, ut dixi, pro cuiusque rei universitate poni solet. Propter hoc eodem saepe numero significatur Spiritus Sanctus, de quo Dominus ait: Docebit vos omnem veritatem . Ibi requies Dei, qua requiescitur in Deo. In toto quippe, id est i n plena perfectione, requies; in parte autem labor. Ideo laboramus, quamdiu ex parte scimus, sed cum venerit quod perfectum est, quod ex parte est evacuabitur . Hine est quod etiam Scripturas istas cum labore rimamur. Sancti vero angeli quorum societati et congregationi in hac peregrinatione laboriosissima suspiramus, sicut ha­ bent permanendi aeternitatem, ita cognoscendi facilitatem et requiescendi felicitatem. Sine difficultate quippe nos adiuvant, quoniam spiritalibus motibus puris et liberis non laborant.
63 64 cl

62

biti svagda na ustima!« i mnogo se toga sličnoga nalazi u spisima svetih pisaca, gdje se broj sedam (kao što već rekoh) upotrebljiva da se izrazi cjelokupnost bilo čega. Zbog toga se često istim brojem označuje i Duh Sveti, o kojemu Gospodin kaže: »Uvest će vas u svu istinu.« Tu je počinak Božji, kojim se počiva u Bogu. U cjelini, to jest u potpunome savršenstvu, nalazi se počinak; dočim, u dijelu je trud. Stoga se trudimo sve dok znamo tek dijelom, a »kad dođe što je savršeno, iščeznut će što je djelomično« . Otuda s trudom pretražu­ jemo čak i to Pismo. Dočim sveti anđeli (za čijom družbom i dru­ štvom uzdišemo na ovome svojem najtrudnijem putovanju) kao što posjeduju vječnost trajnosti, tako i lakoću spoznaje te sretnost počin­ ka. I zaista nas pomažu bez teškoće, jer kako su njihove duhovne kretnje čiste i slobodne, oni se ne trude.
5 6

4

Angeli

facti

sunt ante om-

CC 352

Ne quis autem contendat et dicat non sanetos angelos esse significatos in eo quod scriptum est: Fiat lux, et facta est lux , sed quamlibet lucem tune primum factam esse corpoream aut opinetur aut doceat; angelos autem prius esse factos non tantum ante firmamentum, quod inter aquas et aquas factum appellatum est caelum, sed ante illud de q u o dictum est: In principio fecit Deus caelum et terram ; atque illud, quod dictum est: In principio, non ita dictum tamquam primum hoc factum sit, cum ante fecerit angelos, sed quia omnia i n sapientia fecit, quod est Verbum eius et ipsum Scriptura princi/pium nominavit (sicut ipse in evangelio Iudaeis quaerentibus quis esset respondit se esse principium ): non e contrario referam contentionem, maxime quia hoc me deleetat plurimum, quod etiam in summo exordio sancti libri Geneseos Trinitas commendatur. Cum enim ita dicitur: In principio fecit Deus caelum et terram, ut Pater fecisse intellegatur i n Filio, sicut attestatur Psalmus, u b i legitur: Quam magnificata sunt opera tua, Domine! omnia in sapientia fecisti : convenientissime paulo post commemoratur etiam Spiritus Sanctus. Cum enim dictum esset, qualem terram Deus primitus fece­ rit, vel quam molem materiamve futurae construetionis mundi caeli et terrae nomine nuncupaverit subiciendo et addendo: Terra autem
32.
65 c m 66 67 68

32. N u možda će tkogod prigovoriti i reći, kako se ne tiče svetih anđela ono što je rečeno: »Neka bude svjetlo i bi svjetlo« ; taj može misliti ili naučavati, da je tada stvoreno nekakvo tjelesno svjetlo, dok su anđeli stvoreni prije, ne samo prije nego što bijaše stvoren svod (koji je načinjen između voda i nazvan nebom) nego i prije onoga o čemu je rečeno: »U početku stvori Bog nebo i zemlju« ; pa mu izrijek »u početku« ne mora značiti kao da je to stvoreno prvo (jer prije bijaše stvorio anđele), nego da je sve stvorio u mudrosti, koja je nje­ gova Riječ, i koju Pismo naziva početkom - kao što je i sam, u evan­ đelju, Zidovima koji ga pitahu tko je, odgovorio da jest Početak . I neću ni pokušati da pobijam takvu tvrdnju, najviše stoga što me izu­ zetno raduje, da se u samome početku svete Knjige postanka uvodi Trojstvo. Jer, kad se kaže: »U početku stvori Bog nebo i zemlju«, razumijeva se da je to Bog stvorio u Sinu, kao što svjedoči psalam u kojem se kaže: »Kako su veličanstvena djela tvoja, Gospodine! Sva si ih u mudrosti načinio« ; a malo kasnije se doista najprikladnije spo­ minje i Duh Sveti. Jer, pošto je rečeno kakva bijaše zemlja, kad je Bog prvo stvori, ili kakva bijaše olina i tvar buduće izgradbe svijeta, što je nazva imenom neba i zemlje, dodatnim se riječima opisuje: »Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanima«, a zatim, kako bi se upotpunio izrijek o Trojstvu, kaže se: »I Duh Božji lebdio je nad vodama.« Stoga, kako god tko htjedne, neka tako i shvati; jer ovaj je predmet tako dubok da bi se čitateljima izvježbao duh, te može uroditi mnogim mnijenjima koja nisu u opreci s Pravi1 2 3 4 5 6
4 5 6

o mnijenju dafestvaranje
a n đ e l a prethod l i o svljetu

-

quorum... congregationi] ad quorum societatem et congregationem M. de quo] quod M.
6 2 6 3 6 4 6 5 6 6 6 7 6 8

Ps 34 (33), 1. Iv 16,13. 1 Kor 13,10.

Ps 33, 2. Io 16, 13. Cf. 1 Cor 13, 9-10. Gen 1,3. Gen 1, 1. Cf. Io 8, 25. Ps 103, 24.

Post 1,3. Post 1,1. V i d i Iv 8,25; i O Božjoj državi, 10,24. O mogućnosti više od jednoga zakonitog tumačenja mjesta u Svetome pismu vidi i ostala Augustinova djela: O kršćanskom nauku, 3,27,38; Ispovijesti, 12,18,27. Ps 104 (103), 24 (prijevod prema latinskom predlošku): Augustin očigledno za­ sniva tumačenje tih mjesta uvjeren da prijedlog in ima značenje kroz, preko, s pomoću, a tako ga latinski prevodioci Biblije često i upotrebljavaju. N u takva je upotreba prijed­ loga izvorno iz hebrejskog jezika. Post 1,1-2.
2 3 4 5 6

1

76

D E civ. D E I

11, 3 2 - 3 3

O DRŽAVI BOŽJOJ

11, 3 2 - 3 3

77

PL346

erat invisibilis et incomposita et tenebrae erant super abyssum: mox ut Trinitatis / commemoratio compleretur: Et Spiritus, inquit, Dei superferebatur super aquam . Proinde ut volet quisque accipiat, quod ita profundum est, ut ad exercitationem legentium a fidei regu­ la non abhorrentes plures possit generare sententias, dum tamen angelos sanctos in sublimibus sedibus non quidem Deo coaeternos, sed tamen de sua sempiterna et vera felicitate securos et certos esse nemo ambigat. A d quorum societatem pertinere parvulos suos Dominus docens non solum illud ait: Erunt aequales angelis Dei ; verum ipsi quoque angeli qua contemplatione fruantur ostendit, ubi ait: Videte, ne contemnatis unum ex pusillis istis; dico enim vobis, quia an­ geli eorum in caelis semper vident faciem Patris mei, qui in caelis
69 cn 70

lom vjere, uz uvjet da nitko ne dvoji o tome, kako sveti anđeli, koji u svojim nebeskim staništima nisu suvječni Bogu, ipak sa sigurnošću i ufanjem uživaju svoju vječnu i istinsku sretnost. Gospodin nas uči da njihovu društvu pripadaju njegovi maleni ne samo kad kaže: »Oni će biti jednaki anđelima Božjim« ; nego i kad pokazuje u kakvu pro­ matranju uživaju sami anđeli, ondje gdje kaže: »Pazite, da ne prezrete jednog od ovih malenih, jer njihovi anđeli, kažem vam, na nebesima neprestano gledaju lice Oca moga koji je na nebesima!« očigledno zasniva tumačenje tih mjesta uvjeren da prijedlog in ima značenje kroz, preko, s pomoću, a tako ga latinski prevodioci Biblije često i upotrebljavaju. N u takva je upotreba prijedloga izvorno iz hebrejskog jezika.
7 8

Boni et mali angeh luci et tenebris comparantur.

33. Peccasse autem quosdam angelos et in huius mundi ima detrusos, qui eis velut carcer est, usque ad futuram in die iudicii ulti^ .
n

.

.

.

cc 353

mam damnationem apostolus Petrus apertissime ostendit dicens, quod Deus angelis peccantibus non pepercerit, sed carceribus caliginis inferi retrudens tradiderit in iudicio puniendos reservari . Inter hos ergo et illos Deum vel praescientia vel opere divisisse quis dubitet? illosque lucem merito appellari quis contradicat? quando quidem nos adhuc in fide viventes et eorum aequalitatem adhuc sperantes, utique nondum tenentes iam lux dicti ab Apostolo sumus: Fuistis enim, inquit, aliquando tenebrae, nunc autem lux in Domino . I Istos vero desertores tenebras aptissime nuncupari profeeto advertunt, qui peiores esse hominibus infidelibus sive intellegunt sive credunt. Quapropter, etsi alia lux in isto huius libri loco intellegenda est, ubi legimus: Dixit Deus: Fiat lux, et facta est lux, et aliae tenebrae significatae sunt in eo quod scriptum est: Divisit Deus inter lucem et tene­ bras : nos tamen has duas angelicas societates, unam fruentem Deo, alteram tumentem typho; unam c u i dicitur: Adorate eum omnes angeli eius , aliam cuius princeps dicit: Haec omnia tihi dabo, si prostratus adoraveris me ; unam Dei saneto amore flagrantem, alte­ ram propriae celsitudinis immundo amore fumantem; et quoniam, sicut scriptum est, Deus superbis resistit, humilibus autem dat gratiam , illam in caelis caelorum habitantem , istam inde deiectam in
72 73 co 74 c p 15 76 11 78
c n c o C

aberrantes M. apertissime M. P quiM. Gen 1, 2. Mt 22, 30. Mt 18, 10. Cf. 2 Pt 2, 4. Eph 5, 8. Gen 1, 3-4. Ps 96, 7. Mt 4, 9. Iac 4, 6; 1 Pt 5, 5; cf. Prov 3, 34. Cf. Ps 113, 16.

33. Neki su anđeli zgriješili, pa su strovaljeni u najniže dijelove ovoga svijeta, koji su im poput tamnice, u koju su zatočeni sve do konačne kazne na sudnji dan, što najotvorenije pokazuje apostol Petar kad kaže: »Bog nije poštedio anđela koji su sagriješili, već ih je, strmoglavljujući u pakao, predao mračnom bezdanu, gdje ih čuva za kaznu suda« . Dakle, tko može sumnjati, da je Bog - svojim unaprijednim znanjem i l i činom - razlučio takve anđele od onih drugih? I tko bi protuslovio tome da su ovi s pravom nazvani svjetlom? K a d je i nas same (koji još živimo u vjeri i nadamo se jednakosti s njima, koju dakako još ne posjedujemo) apostol već nazvao svjetlom: »Ne­ koć ste bili tama, ali sada ste svjetlo u Gospodinu.« A da se ti otpadnici najprikladnije nazivaju tamom, nedvojbeno za­ mjećuju oni koji shvaćaju ili vjeruju, kako su takvi anđeli gori negoli ljudi nevjernici. Zbog toga, čak ako je razumjeti i drukčije svjetlo na onome mjestu knjige gdje čitamo: »Bog reče: 'Neka bude svjetlo', i bi svjetlo«, te ako je drukčija tama posrijedi ondje gdje piše »I rastavi Bog svjetlo od tame« , za nas ipak postoje dva društva anđela, jedno koje uživa u Bogu, i drugo koje se nadima od oholosti; jednomu se kaže: »Hva­ lite ga, svi anđeli njegovi!« dok knez drugoga veli: »Sve ću ti ovo dati, ako paneš ničice te mi se pokloniš.« Jedno društvo gori svetom ljubavlju prema Bogu, dok se drugo dimi zapaljeno nečistom ljubavlju vlastite uznositosti; i jer, kako je napisano: »Bog se protivi oholima, a poniznima daje milost« , jedno prebiva na nebesima nad nebesima,
1 2 3 4 5 6

o dvama razliciJušnima'
m

anđela, koji se poXaYum^evaju pod naziv cima
s v , e t l a 1 t m , n e

6 9 7 0 7 1 7 2 7 3 7 4 7 5 7 6 7 7 7 8

Mt 22,30. Mt 18,10. 2 Pt 2,4. £/5,8. Post 1,3-4. Ps 148,2. Mt 4,9. Jak 4,6; 1 Pt 5,5.

D E civ. D E I

11, 3 3 - 3 4

O

DRŽAVI BOŽJOJ

11, 3 3 - 3 4

79

PL 347

cc 354

hoc infimo aerio caelo tumultuantem; illam luminosa pietate tranquillam, istam tenebrosis cupiditatibus turbulentam; illam Dei nutu clementer subvenientem, iuste ulciscentem, istam suo fastu subdendi et nocendi libidine exaestuantem; illam, ut quantum vult consulat, Dei bonitati mini/stram, istam, ne quantum vult noceat, Dei potestate frenatam; illam huic illudentem, ut nolens prosit persecutionibus suis, hane i l l i invidentem, cum peregrinos colligit suos: nos ergo has duas societates angelicas inter se dispares atque contrarias, unam et natura bonam et voluntate rectam, aliam vero natura bonam, sed voluntate perversam, aliis manifestioribus divinarum Scripturarum testimoniis deelaratas quod etiam in hoc libro, cui nomen est Genesis, lucis tenebrarumque vocabulis significatas existimavimus, etiamsi aliud hoc loco sensit forte qui scripsit, non est inutiliter obscuritas huius pertractata sententiae, quia, etsi voluntatem auctoris l i b r i huius indagare nequivimus, a regula tamen fidei, quae per alias eiusdem auctoritatis sacras Litteras satis fidelibus nota est, non abhorruimus . Etsi enim corporalia hic commemorata sunt opera Dei, habent procul dubio nonnullam similitudinem spiritalium, secun­ dum quam dicit Apostolus: Omnes enim vos filii lucis estis et filii diei, non sumus noctis neque tenebrarum . S i autem hoc sensit etiam ille qui scripsit, ad perfeetiorem disputationis finem nostra pervenit intentio, ut homo Dei tam eximiae divinaeque sapientiae, immo per eum Spiritus Dei i n commemorandis operibus Dei, quae omnia sexto die dicit esse perfeeta, nullo modo angelos praeter/misisse credatur, sive in principio, quia primo fecit, sive, quod convenientius intellegitur, in principio, quia in Verbo unigenito fecit, scriptum sit: In prin­ cipio fecit Deus caelum et terram ; quibus nominibus universalis est significata creatura, vel spiritalis et corporalis, quod est credibilius, vel magnae duae mundi partes, quibus omnia quae creata sunt continentur, ut primitus eam totam proponeret ac deinde partes eius secundum mysticum dierum numerum exsequeretur.
c q 19 80

Aberrant quidam angelos aquis comparantes.

34. Quamquam nonnulli putaverint aquarum nomine signif icatos n o d a m modo populos angelorum et hoc esse quod dictum est: Fiat
U

dok se drugo zbačeno odatle nalazi pobunjeno na najnižem uzdušnom nebu ; jedno je smireno u svijetloj pobožnosti, drugo je razdirano mračnim požudama; jedno na mig Božji milosno pomaže ili pravično kažnjava, dok drugo u vlastitoj oholosti vrije od strasti da pokori i naudi; jedno je na službu Božje dobrote, da pomogne koliko htjedne, dok drugo - kako ne bi naškodilo koliko hoće - obuzdava moć Božja; drugo je prvomu ruglo, jer je svojim proganjanjima nehotice na korist i zavidi prvomu zbog toga što okuplja svoje hodočasnike. T a su dva društva anđela, između sebe i različita i oprečna, jedno je i po naravi dobro i po volji pravično, dok je drugo po naravi dobro, ali po volji izopačeno; dotična se opreka potvrđuje i ostalim jasnijim svjedočan­ stvima božanskog Pisma, dok sami mislimo kako se tih društava tiču i riječi svjetlo i tama u knjizi Postanka; pa čak ako je onaj koji je pisao na tom mjestu možda mislio i štogod drugo, nije na odmet po­ zabaviti se i podulje ovom nejasnom rečenicom; te iako ne mognemo prodrijeti u samu nakanu pisca ove knjige, barem nismo odstupili od Pravila vjere, koje je vjernicima dosta poznato iz ostalih mjesta s jed­ nakim ugledom Svetoga pisma. Iako su ovdje spomenuta tvarna djela Božja, ipak nedvojbeno posje­ duju stanovitu sličnost s onim duhovnima, prema onomu što kaže apostol: »Vi ste svi sinovi svjetla i sinovi dana. Ne pripadamo noći niti tami.« A k o je tako mislio i onaj tko je pisao knjigu Postanka, onda je naša nakana postigla savršeniji kraj rasprave, naime: nikako se ne može vjerovati da bi Božji čovjek takve izuzetne i božanske mudrosti - kroz kojega je zapravo govorio D u h Božji - spominjući Božja djela (o kojima kaže kako su sva dovršena šestoga dana) mi­ moišao anđele, bilo da u rečenici: »U početku stvori Bog nebo i zem­ lju«, izraz »u početku« stoji jer ih je prve stvorio, bilo (što je mnogo prikladnije shvaćanje) »u početku« stoji jer ih je stvorio u jednorođenoj Riječi; dok se samim riječima nebo i zemlja označuje cjelokupno stvaranje, bilo duhovno bilo tjelesno, što je vjerojatnije, ih" pak dva golema dijela svijeta kojima se obuhvaćaju sve stvore vine; u tome smislu, pisac prvo iznosi cjelinu a zatim nabraja njezine dijelove prema otajstvenome broju dana.
7 8

™ -

r

r-

o

i

34. Neki su mislili kako riječ vode znače mnoštva anđela te da je to sadržano u izrijeku: »Neka bude svod posred voda, da dijeli vode

o tome što neki
prfs^varan^
6

c q

aberravimus M .

7 9

8 0

1 Thess 5, 5. Gen 1, 1.

7 8

O uzduhu kao smjestištu demona vidi Knjigu 8, 14. 1 Sol 5,5.

80

DE

crv.

DEI

11, 34
1 81

O DRŽAVI BOŽJOJ

11, 34

81
svoda izrazom razdvajanja voda misli na anđele, i kako neki misle da vode nisu stvorene.

jirmamentum inter aquam et aquam , ut supra firmamentum / ange­ li intellegantur, infra vero vel aquae istae visibiles vel malorum angelorum multitudo vel omnium hominum gentes. Quod si ita est, non illic apparet ubi facti sint angeli, sed ubi discreti; quamvis et aquas, quod perversissimae atque impiae vanitatis est, negent quidam factas a Deo, quoniam nusquam scriptum est: Dixit Deus: Fiant aquae. Quod possunt simili vanitate etiam de terra dicere; nusquam enim legitur: Dixit Deus: Fiat terra. Sed, inquiunt, scriptum est: In princi­ pio fecit Deus caelum et terram . Illic ergo et aqua intellegenda est; uno enim nomine utrumque comprehensum est. Nam ipsius est mare, sicut in Psalmo legitur, et ipse fecit illud, et aridam terram manus eius finxerunt . Sed hi qui in nomine aquarum, quae super caelos sunt, angelos intellegi volunt, ponderibus elementorum moventur et ideo non putant aquarum fluidam gravemque naturam in superioribus mundi locis potuisse constitui; qui secundum rationes suas, si ipsi hominem facere possent, non ei pituitam, quod graece (pkejfia dicitur et tamquam in elementis corporis nostri aquarum vicem obtinet, in capite ponerent. Ibi enim sedes est phlegmatis, secundum Dei opus utique aptissime, secundum istorum autem coniecturam tam absurde, ut, si hoc nesciremus et in hoc libro similiter scriptum esset, quod Deus umorem fluidum et frigidum ac per hoc gravem in superiore omnibus ceteris humani corporis parte posuerit, isti trutinatores elementorum nequaquam crederent, et si auctoritati eiusdem Scripturae subditi essent, aliquid aliud ex hoc intellegendum esse censerent. Sed quoniam, si diligenter singula scrutemur atque tractemus, quae in illo divino Libro de / constitutione mundi scripta sunt, et multa dicenda et a proposito instituti operis longe digrediendum est, iamque de duabus istis diversis inter se atque contrariis societatibus angelorum, in quibus sunt quaedam exordia duarum etiam in rebus humanis civitatum, de quibus deinceps dicere institui, quantum satis esse visum est, disputavimus: hunc quoque librum aliquando claudamus.
cr 82 83

od voda!« , podrazumijevajući kako su iznad svoda anđeli, a ispod njega ili same vidljive vode ili mnoštvo zlih anđela ili svi puci svijeta. Ako je tome tako, onda se tu ne otkriva gdje su anđeli stvoreni, nego gdje su razdvojeni; dočim neki (što je i najizopačenija i bezbožna ispraznost) niječu da je Bog stvorio vode, zbog toga što nigdje ne piše: »I reče Bog: Nek budu vode!«. Ti bi to - s istom ludošću mogli reći i o zemlji, jer se nigdje ne čita: »I Bog reče: Neka bude zemlja!« Nego, kažu, kako piše: »U početku stvori Bog nebo i zem­ lju.« Međutim, tu se mora razumjeti i voda; jer jednom je riječju (zemlja) obuhvaćeno i jedno i drugo. Naime, kao što se čita u psalmu: »Njegovo je more, on ga je stvorio, i kopno koje načiniše ruke njego­ ve.« Nu one koji bi htjeli da se pod riječju vode shvate anđeli, zbunjuju same težine pratvari, te misle kako se tekuća i teška narav voda ne bi mogla smjestiti na višnjim mjestima svijeta; prema njihovu mnije­ nju, kad bi uzmogli stvarati čovjeka, ne bi mu stavili u glavu onu sluzovinu, koju Grci nazivaju ^)Xey\ia, i koja među sastavinama našeg tijela zauzima mjesto voda. Naime, u glavi je smjestište te tekućine, i to je prema Božjem djelu najprikladnije, ali prema njihovu nagađa­ nju to je toliko besmisleno, da kad ovo ne bismo znah i kad bi slično u knjizi Postanka pisalo, kako je Bog tu tekuću i hladnu pa prema tome i tešku mokrinu smjestio u najviši dio ljudskog tijela, ti vagači pratvari ne bi uopće vjerovali, i ako bi bili nadvladani ugledom samog Pisma, ipak bi tvrdili kako se time mora podrazumijevati nešto drugo.
2

Samo, ako bismo pažljivo istraživali sve pojedinosti koje su u toj sve­ toj knjizi napisane o postanku svijeta, ne samo što bi još mnogo toga trebalo reći nego bismo i poprilično odlutali od same nakane ovoga djela; već smo, onoliko koliko se činilo dostatnim, raspravljah o tim dvama različitim i oprečnim društvima anđela, u kojima su i u ljud­ skim stvarima kao neki započeci dvaju gradova, o kojima sam naka­ nio sada govoriti; i stoga završimo već jednom ovu knjigu.

c r

suntM.

8 1

8 2

8 3

Gen 1, 6. Gen 1, 1. Ps 94, 5.

Post 1,6. Epifanije iz Salamine pripisuje Origenu takvo tumačenje u svojem pismu Ivanu Jeruzalemskom. Ps 95 (94), 5.
2

1

K N J I G A XII.
Razlaganje poprima odlučujuće polemički ili, ako želimo, apologetski ton jer prapočetke dviju država promatra kao one koje su proizašle iz zajednice ljudi i anđela. Dva su poglavita protivnika protiv kojih ustaje Augustinov snažan i ponekad oštar govor; manihejci koji su zastupali teoriju dvostrukog počela dobra i zla; stoici koji su od Empedokla baštinili teoriju palingeneze i cikličkog povratka identičnog. Knjiga dakle ima dva dijela, a dodaje se i središnji dio koji uspoređuje i usklađuje druga dva dijela. U prvom dijelu razlaže se teza da svako biće svoju dobrotu dobiva od stvaralač­ kog čina jednog, istinitog i dobroga Boga. Razlikovanje između dobrih i zlih anđela proizlazi iz njihova prianjanja ili odbacivanja Boga (1-9). U drugom dijelu Augustin je zaokupljen određivanjem i opisivanjem granica po­ drijetla dviju država, dobre i zle. Pažljivo motreći teoriju o ciklusima određuje poj­ move vremena i vječnosti i odnose koje onda pažljivo povezuje i s raznim kronologi­ jama (10-14). U trećem dijelu susrećemo dokazivanje apsurdnosti i proizvoljnosti teorije palinge­ neze i povratka u identičnost. Apsurdna je to i bogohulna teorija jer ruši svako Božje svojstvo, uključujući i svojstva Gospodara. Apsurdna je to i neljudska teorija jer ne priznaje jedinomđenost ljudske loze i, kao posljedicu, odnose sporazumijevanja i slo­ ge, odbacuje rast i razvitak povijesnog i civilizacijskog iskustva a naročito je apsurdna i neljudska jer osuđuje vječnu sreću, jednom za svagda stečenu, a za uzvrat nuđa neprestano vraćanje u zemaljsku bijedu (15-28).

BREVICULUS
cc xxm 1. 2. 3. De una bonorum angelorum malorumque natura. Nullam essentiam Deo esse contrariam, quia ab eo, qui summe et sem­ per est, hoc in totum videtur diversum esse quod non est. De inimicis Dei non per naturam, sed per contrariam voluntatem, quae cum ipsis nocet, bonae utique naturae nocet, quia vitium, si non nocet, non est. De naturiš irrationalium aut vita carentium, quae in suo genere atque ordine ab universitatis decore non discrepant. Quod in omnium naturarum specie ac modo laudabilis sit Creator.

SAŽETAK

4. 5. 6.

O jednoj naravi dobrih i zlih anđela. M jedna bit nije oprečna Bogu, jer njemu koji najviše jest i uvijek jest nije ništa različnije od onoga što nije. O Božjim neprijateljima, koji nisu takvi po naravi, nego po oprečnoj volji, koja jer škodi njima, škodi i dobroj naravi, budući da nedostatak ako ne škodi, i ne postoji. O naravima što su bez razuma ili života, pa ipak svojom vrstom i poretkom ne odstupaju od sklada sveukupnosti. U svim vrstama i načinima različitih naravi treba hvaliti Stvoritelja. Koji je uzrok blaženstvu dobrih anđela i koji je uzrok bijedi zlih anđela. Ne treba tražiti tvorni uzrok zle volje. O izopačenoj ljubavi, zbog koje volja otpada od nepromjenjiva dobra prema promjenjivu dobru. Da li je tvorac naravi svetih anđela i tvorac njihove dobre volje, što je ljubavlju u njih ulivena po Duhu Svetome. O mnijenju onih koji misle kako je ljudski rod uvijek postojao, kao i sam svijet. O onima koji misle kako ovaj svijet nije vječan, nego mniju ili da postoje nebrojeni svjetovi, ili da se ovaj jedan, nakon stanovita za­ vršetka vjekova, uvijek ponovo rađa i raspada. Što treba odgovoriti onima koji izjavljuju kako je pozan čovjekov nastanak. 0 obrtanju vjekova, što se određenog časa završavaju, tako te će se svemir - kao što su neki filozofi vjerovali - vraćati uvijek u isti poredak 1 izgled. 0 stvaranju ljudskoga roda u vremenu, koje je Bog odlučio bez ikakve novine u svojoj namisli i bez ikakve promjene u volji. Da li treba vjerovati, kako bi se shvatilo da Bog uvijek bijaše gospodarem, da mu nikada nije manjkalo nekakva stvora kojim bi gospodario, 1 kako reći, da je nešto uvijek stvarano o čemu se ne može kazati da je suvječno? Kako treba razumjeti čovjeku od Boga obećani vječni život prije vječnih vremena. Što da zdrava vjera iznese u obranu o nepromjenjivoj namisli i volji Božjoj, a protiv doumljivanja onih prema kojima se Božja djela po­ navljaju u vječnosti i vraćaju se uvijek po istim kruženjima vjekova.

1. 2. 3.

4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11.

cc xxiv

Quae causa sit beatitudinis angelorum bonorum et quae causa sit miseriae angelorum malorum. 7. Causam efficientem malae voluntatis non esse quaerendam. 8. De amore perverso, quo voluntas ab incommutabili bono ad mutabile bonum deficit. 9. An sancti angeli, quem habent Creatorem naturae, eumdem habeant bonae voluntatis auctorem per Spiritum Sanctum in eis caritate diffusa. 10. De opinione eorum, qui humanum genus sicut ipsum mundum sem­ per fuisse existimant. 11. De his, qui hunc quidem mundum non sempiternum putant, sed aut innumerabiles aut eumdem unum certa conclusione saeculorum sem­ per nasci et resolvi opinantur. 12. Quid respondendum sit his, qui primam conditionem hominis tardam esse causantur. 13. De revolutione saeculorum, quibus certo fine conclusis universa sem­ per in eumdem ordinem eamdemque speciem reditura quidam philosophi crediderunt. 14. De temporali conditione generis humani, quam Deus nec novo consilio instituerit nec mutabili voluntate. 15. An ut Deus semper etiam Dominus fuisse intellegatur, credendum sit creaturam quoque numquam defuisse cui dominaretur, et quomodo dicatur semper creatum quod diei non potest coaeternum.
16. 17.

12. 13.

14. 15.

Quomodo intellegenda sit promissa homini a Deo vita aeterna ante tempora aeterna. Quid de incommutabili consilio ac voluntate Dei fides sana defendat contra ratiocinationes eorum, qui opera Dei ex aeternitate repetitaper eosdem semper volunt saeculorum redire circuitus.

16. 17.

86
18

BREVICULUS

SAŽETAK

87 18. 19. 20.

Contra eos, qui dicunt ea, quae infinita sunt, nec Dei posse scientia comprehendi. 19. De saeculis saeculorum. 20. De impietate eorum, qui asserunt animas summae veraeque beatitudi­ nis participes iterum atque iterum per circuitus temporum ad easdem miserias laboresque redi turaš. • De conditione unius primi hominis atque in eo generis humani. 22. Quod praescierit Deus hominem, quem primum condidit, peccaturum simulque praeviderit, quantum piorum populum ex eius genere in angelicum consortium sua esset grada translaturus.
2 1

Protiv onih koji govore kako se beskonačnosti ne mogu obuhvatiti čak ni Božjim znanjem. O vjekovima vjekova. O bezbožju onih koji tvrde, kako će duše dionice najvišeg i istinskog blaženstva - po povratnim kruženjima vremena - ponovo zapasti u iste bijede i muke. O postanku jednoga prvog čovjeka i ljudskoga roda u njemu. Bog je unaprijed znao da će zgriješiti prvi čovjek, kojega je stvorio, i istodobno predvidio kolik će narod pobožnikd svojom milošću preni­ jeti iz ljudskoga roda u anđeosko zajedništvo. O naravi ljudske duše stvorene na sliku Božju. Može li se reći da su anđeli stvoritelji ikojeg bilo i najsitnijeg stvora. Svaku narav i svaki oblik svih stvorova nije načinio i oblikovao nitko drugi osim Bog. O mnijenju platonika, kojim mišljahu da su anđeli doduše stvoreni od Boga, ali da su sami tvorcima ljudskih tijela. U prvome čovjeku bijaše nastala cjelokupna punoća ljudskoga roda, u kojoj je Bog predvidio koji će dio biti počašćen nagradom, a koji osu­ đen na kaznu.

21. 22.

cc xxv

23. De natura humanae animae creatae ad imaginem Dei. 24. An ullius vel minimae creaturae possint dići angeli creatores. 25. 26. 27. Omnem naturam et omnem speciem universae creaturae nonnisi ope­ re Dei fieri atque formari. De Platonicorum opinione, qua putaverunt angelos quidem a Deo conditos, sed ipsos esse humanorum corporum conditores. In primo homine exortam fuisse omnem plenitudinem generis huma­ ni, in qua praeviderit Deus, quae pars honoranda esset praemio, quae damnanda supplicio.

23. 24. 25. 26. 27.

LIBER

DUODECIMUS

D V A N A E S T A KNJIGA B O G JE STVORIO DOBRE ANĐELE I JEDANPUT ČOVJEKA U VREMENU

D E U S BONOS ANGELOS E T S E M E L I N TEMPORE H O M I N E M CREAVTT

Quae sint bona et mala in angelis et in rebus [1-9]
PL 347 - CC 355 Societas est et civitas angelorum et homi­ num. PL 348 PL 349

Dobro i zlo u anđelima i u svijetu [1-9] 1. 1. Prije nego što kažem koju o postanku čovjeka (gdje će se pokazati da je i početak dvaju gradova, koliko se tiče roda razumnih smrtnih bića, kao što se to pokazalo u prethodnoj knjizi što se tiče anđela), čini se kako trebam reći još štogod o anđelima, čime bi se koliko mi je to moguće - pokazalo, da nema ničega ni nepriličnog ni neprikladnog u družbi ljudi i anđela, tako te s pravom ne treba govo­ riti o četiri (naime: o dvije zajednice anđela i isto tako dvije ljudi), nego radije o dva grada, to jest društva, što se sastoje jedno od do­ brih, drugo od zlih, ne samo anđela nego i ljudi. 2. Nije uopće dopušteno sumnjati, da su oprečne težnje dobrih i zlih anđela nastale njihovim voljama i žudnjama, a ne po različitim nara­ vima i počelima, budući da je Bog, dobri Tvorac i Utemeljitelj svih bivstava, stvorio i jedne i druge; i dok jedni postojano ustrajavaju u svima zajedničkom dobru, koje je njima sam Bog, u njegovoj vječno­ sti, istini i ljubavi, drugi radije uživaju u vlastitoj moći (kao da su sami sebi svoje dobro) i otpavši od višnjega dobra - koje usrećuje i svima je zajedničko - na ono koje je samo njihovo; i budući da odabraše oholost uznositosti mjesto najuzvišenije vječnosti, ispraznu do­ mišljatost mjesto najpouzdanije istine i strast rascjepkanosti mjesto nedjeljive ljubavi, postali su oholi, himbeni, zavidni.
O jednoj naravi dobrih i zlih anđela.

1-1. Antequam de institutione hominis dicam, ubi / duarum civitatum, quantum ad rationalium mortalium genus attinet, apparebit exortus, sicut supe/riore libro apparuisse in angelis iam videtur: prius mihi quaedam de ipsis angelis video esse dicenda, quibus demonstretur quantum a nobis potest, quam non inconveniens neque incongrua dicatur esse hominibus angelisque societas, ut non quattuor (duae scilicet angelorum totidemque hominum), sed duae potius civitates, hoc est societates, merito esse dicantur, una in bonis, altera in malis non solum angelis, verum etiam hominibus constitutae.
1

In potestate est naturae rationalis Deo adhaerere uno ve­ ro bono.

1.2. Angelorum bonorum et malorum inter se contrarios appetitus non naturiš principiisque diversis, cum Deus omnium substantiarum bonus auctor et conditor utrosque creaverit, sed voluntatibus et cupiditatibus exstitisse dubitare fas non est, dum alii constanter in communi omnibus bono, quod ipse illis Deus est, atque in eius aeter­ nitate veritate caritate persistunt; alii sua potestate potius delectati, velut bonum suum sibi ipsi essent, a superiore communi omnium beatifico bono ad propria defluxerunt et habentes elationis fastum pro excelsissima aeternitate, vanitatis astutiam pro certissima veri­ tate, studia partium pro individua caritate superbi fallaces invidi

1

V . supra 11, 9.

90

D E crv. D E I

12, 1,2-1,3

O D R Ž A V I BOŽJOJ

12, 1,2-1,3

91

effecti sunt. Beatitudinis igitur illorum causa est adhaerere Deo; quocirca istorum miseriae causa ex contrario est intellegenda, quod est non adhaerere Deo. Quam ob rem si, cum quaeritur, quare illi beati sint, recte respondetur: Quia Deo adhaerent; et cum quaeritur, cur isti sint miseri, recte respondetur: Quia non adhaerent Deo: non est creaturae rationalis vel intellectualis bonum, quo beata sit, nisi Deus. Ita quamvis non omnis beata possit esse creatura (neque enim hoc munus adipiscuntur aut capiunt ferae ligna s^xa et si quid huius modi est), ea tamen, quae potest, non ex se ipsa potest, quia ex nihilo creata est, sed ex illo, a quo creata est. Hoc enim adepto beata, quo amisso misera est. Ille vero qui non alio, sed se ipso bono beatus est, ideo miser non potest esse, quia non se potest amittere.
a b

Dakle, uzrok blaženstvu jednih jest prionuće uz Boga, i prema tome suprotno: mora se kao uzrok bijede onih drugih shvatiti to što ne prianjaju uz Boga. Stoga, upita li se zašto su prvi blaženi, pa se pravo odgovori: »jer prianjaju uz Boga«; a kad se pita zašto su drugi bijedni, pravo se odgovara: »jer ne prianjaju uz Boga«, onda osim Boga nema dobra kojim bi razborit i razuman stvor postao blažen. Tejiako svaki stvor ne može postati blažen (naime: taj dar niti dostižu niti uživaju životinje, drveće, stijenje i štogod slično), ir^k^naj^koji to može, ne može sam po sebi, jer je stvoren iz ništa, nego po onome tko ga je stvorio. Stekavši to dobro, stvor je blažen; izgubivši ga, bijedan je. Dočim onaj tko je blažen po vlastitom dobru, a ne po tuđem, ne može biti bijedan, jer ne može izgubiti sebe sama. 3. Tako kažemo, da ne postoji nepromjenjivo dobro osim jednog^ pravog blaženog Boga; stvari koje je on stvorio dobre su, jer ih je ori stvorio, ali su i promjenjive, jer nisu stvorene iz njega, nego iz ničega. Te stoga, iako nisu najviše one stvari od kojih je Bog veće dobrog ipak su ta promjenjiva dobra velika, koja da bi bila blažena mogu prionuti uz nepromjenjivo dobro, a ovo je toliko njihovo dobro te je nužno da bez njega budu nesretna. N u , ostale stvari u ovoj sveukup­ nosti stvorova nisu stoga bolje što ne mogu biti bijedne; jer ne treba reći kako su ostali dijelovi našeg tijela zbog toga bolji od oka budući da ne mogu oslijepiti. Naime, kao što je bolja osjetilna narav i kad pati negoli kamen koji nikako ne može osjetiti bol, tako je i razumna narav izvrsnija, čak kad je i bijedna, od one što je lišena razbora ili sjetila, te stoga i ne zapada u takvu bijedu. Budući da je tomu tako,

CC 356 Naturae ratio­ nalis bonum est esse cum Deo.

1. 3. Dicimus itaque immutabile bonum non esse nisi unum verum beatum Deum; ea vero, quae fecit, bona quidem esse, quod ab illo, verumtamen mutabilia, quod non de illo, sed de nihilo facta sunt. Quamquam ergo summa non sint, quibus est Deus maius bo­ num: magna sunt tamen ea mutabilia bona, quae adhaerere possunt, ut beata sint, immutabili bono, quod usque adeo bonum eorum est, ut sine illo misera esse necesse sit. Nec ideo cetera in hac creaturae universitate meliora sunt, quia misera esse non possunt; neque enim cetera membra corporis nostri ideo dicendum est oculis esse melio­ ra, quia caeca esse non possunt. Sicut autem melior est natura sentiens et cum dolet quam lapis qui dolere nullo modo potest: ita ratio­ nalis natura praestantior etiam misera, quam illa quae rationis vel sensus est expers, et ideo in eam non cadit miseria. Quod cum ita sit,
d

0

a

eiusmodi semper M.

b c d

ipse M. incommutabile M. est add. M.

92

D E CIV. D E I

12, 1 , 3 - 2

O

DRŽAVI BOŽJOJ

12,

1,3

-

2

93

PL 350

huic naturae, quae in tanta excellentia creata est, ut, licet sit ipsa mutabilis, inhaerendo tamen incommutabili bono, id est summo Deo, beatitudinem consequatur nec expleat indigentiam suam / nisi utique beata sit eique explendae non sufficiat nisi Deus, profeeto non illi adhaerere vitium est. Omne autem vitium naturae nocet ac per hoc contra naturam est. Ab illa igitur, quae adhaeret Deo, non natura differt ista, sed vitio; quo tamen etiam vitio valde magna multumque laudabilis ostenditur ipsa natura. Cuius enim recte vituperatur vi­ tium, procul dubio natura laudatur. Nam recta vitii vituperatio est, quod illo dehonestatur natura laudabilis. Sicut ergo, cum vitium oculorum dicitur caecitas, id ostenditur, quod ad naturam oculorum pertinet visus; et cum vitium aurium dicitur surditas, ad earum na­ turam pertinere demonstratur auditus: ita, cum vitium creaturae angelicae dicitur, quo non adhaeret Deo, hine apertissime deelaratur, eius naturae ut Deo adhaereat convenire. Quam porro magna sit laus adhaerere Deo, ut ei vivat, inde sapiat, illo gaudeat tantoque bono sine morte sine errore sine molestia perfruatur, quis digne cogitare possit aut eloqui? Quapropter etiam vitio malorum angelorum, quo non adhaerent Deo, quoniam omne vitium naturae nocet, satis manifestatur Deum tam bonam eorum creasse naturam, cui noxium sit non esse cum Deo.
e

naravi koja je stvorena u tolikoj izvrsnosti zaista je nedostatak ne prionuti uz Boga, jer iako je sama promjenjiva, ipak prionućem uz nepromjenjivo dobro, to jest uz Svevišnjeg Boga, ona postiže blažen­ stvo i ne može zadovoljiti svoju potrebu ukoliko nije blažena, što joj opet ne može pružiti nitko drugi osim Boga. A svaki nedostatak škodi naravi pa je prema tome protiv naravi. Stoga se ona narav koja prianja uz Boga razlikuje od one koja ne prianja - ne po naravi, nego po nedostatku; pa ipak čak i taj nedosta­ tak pokazuje kako je narav velika i dostojna hvale. Jer, kad se pravo osuđuje nedostatak, onda se nedvojbeno hvali sama narav. Naime, osudba nedostatka je pravična, jer se njime obeščašćuje hvale do­ stojna narav. Dakle, kad se nedostatak očiju nazove sljepoća, to pokazuje kako naravi očiju pripada vid, i kad se nedostatak ušiju nazove gluhoća, dokazuje se kako njihovoj naravi pripada sluh; isto tako, kad se kaže kako je nedostatak anđeoskoga . . . „ ° stvora ne prianjati uz Boga, time se najjasnije izjavljuje da prionuće uz Boga pripada njegovoj naravi. I tko bi mogao dostojno zamisliti ili izraziti, kolika je hvala prianjati uz Boga, da se za njega živi, u njemu nalazi mudrost, u njemu raduje te uživa tako golemo dobro bez smrti, bez skretanja, bez smetnje? Stoga, čak i nedostatak zlih anđela zbog kojega ne pria­ njaju uz Boga (a jer svaki nedostatak škodi naravi) dostatno pokazu­ je, da je Bog njihovu narav stvorio tako dobrom te joj škodi što nije s Bogom.
A J 1

Ex principio est quaelibet natura ideoque bona. CC357

2. Haec dicta sint, ne quisquam, cum de angelis apostaticis loquimur, existimet eos aliam velut ex alio principio habere potuisse na­ turam, nec eorum naturae auctorem Deum. Cuius erroris impietate tanto quisque carebit expeditius et facilius, quanto perspicacius intellegere potuerit, quod per angelum / Deus dixit, quando Moysen mittebat ad filios Israel: Ego sum, qui sum . Cum enim Deus summa essentia sit, hoc est summe sit, et ideo immutabilis sit: rebus, quas ex nihilo creavit, esse dedit, sed non summe esse, sicut est ipse; et aliis dedit esse amplius, aliis minus, atque ita naturaš essentiarum gradibus ordinavit (sicut enim ab eo, quod est sapere, vocatur sapientia, sic ab eo, quod est esse, vocatur essentia, novo quidem nomine, quo usi veteres non sunt latini sermonis auctores, sed iam nostris temporibus usitato, ne deesset etiam linguae nostrae, quod Graeci
2

2. Ovo nek je rečeno radi toga, kako - dok govorimo o anđelima otpadnicima - ne bi tkogod pomislio, da su mogli steći drukčiju narav od nekog drukčijeg počela, pa da Bog nije tvorac njihove naravi. Svatko će to lakše i brže izbjeći bezbožju takve zablude što uzmogne jasnije shvatiti ono što Bog preko anđela reče kad posla Mojsija sino­ vima Izraelovim: »Ja sam koji jesam.«
1

Ni jedna bit nije oprečna Bogu, jer njemu koji najviše jest i uvijek jest nije ništa različnije od onoga što nije.

Budući je Bog najviša bit, (naime: on najviše jest, te je stoga nepro­ mjenjiv), stvarima, koje je stvorio, on je podario bitak, ali ne najviši bitak, kakav je on sam; jednima dade bitak više, drugima manje, i tako po stupnjevima uredi naravi biti (naturaš essentiarum); naime: kao što riječ sapientia (mudrost) dolazi od sapere (biti mudar), tako

Posrijedi je još jedna višeznačnica (vitium), riječ koja znači: nedostatak, mana, pogrješka, nestašica, šteta, krivnja, bolest, promašaj, opačina. U našem slučaju ona je najčešće stanovit spoj značenja nedostatak i grijeh, a koje od njih prevlađuje, određuje se iz konteksta. Stoga je najčešće prevodimo našom približnom zamjenom - nedostatak.
e

1

quod M.
E x 4, 14. Izl 3,14. Latinski Ego sum qui sum, prema grčkom predlošku Septuaginte: 'EYW eiui 6 03v. Uz doneseni prijevod, moguće je i značenje: »Ja sam ono što jesam« i »Ja ću biti ono što ću biti«.
1

2

94

D E CIV. D E I

12,

2 - 3

O DRŽAVI BOŽJOJ

12,

2 - 3

appellant odatav; hoc enim verbum e verbo expressum est, ut diceretur essentia); ac per hoc ei naturae, quae summe est, qua faciente sunt quaecumque sunt, contraria natura non est, nisi quae non est. E i quippe, quod est, non esse contrarium est. Et propterea Deo, id est summae essentiae et auctori omnium qualiumcumque essentiarum, essentia nulla contraria est.

i essentia (bit) potječe od glagola esse (biti), što je nova riječ kojom se nisu stari latinski pisci služili, ah se ona u naše doba uobičajila, kako ne bi i našemu jeziku uzmanjkalo ono što Grci zovu ousia, a naša je essentia njezin doslovan prijevod. Stoga, onoj naravi koja naj­ više jest (i po kojoj postoje sve stvari koje jesu) nije oprečna ni jedna narav, osim one koja ne postoji. Jer, onomu što biva oprečan je nebitak. Zbog toga Bogu, to jest najvišoj biti i tvorcu svih biti koliko god ih ima, nije oprečna ni jedna bit.
O Božjim neprijateljima, koji nisu takvi po naravi, nego po oprečnoj volji, koja jer škodi njima, škodi i dobroj naravi, budući da nedostatak ako ne škodi, i ne postoji.

2

Vitium naturae contrarium est Deo. PL 351

CC 358

3. Dicuntur autem in Scripturis inimici D e i , qui non natura, sed vitiis adversantur eius imperio, nihil ei / valentes nocere, sed sibi. Inimici enim sunt resistendi voluntate, non potestate laedendi. Deus namque immutabilis est et omni modo incorruptibilis. Idcirco vi­ tium, quo resistunt Deo qui eius appellantur inimici, non est Deo, sed ipsis malum, neque hoc ob aliud, nisi quia corrumpit in eis naturae bonum. Natura igitur contraria non est Deo, sed vitium q u i a malum est, contrarium est bono. Quis autem neget Deum summe bonum? V i t i u m ergo contrarium est Deo, tamquam malum bono. Porro au­ tem bonum est et natura quam vitiat; unde et huic bono utique con­ trarium est; sed Deo tantummodo tamquam bono malum, naturae vero, quam vitiat, non tantum malum, sed etiam noxium. Nulla quippe mala Deo noxia, sed mutabilibus corruptibilibusque naturiš, bonis tamen ipsorum quoque testimonio vitiorum. S i enim bonae non essent, eis vitia nocere non possent. Nam quid eis nocendo faciunt, nisi adimunt integritatem pulchritudinem, salutem virtutem et quidquid boni naturae per vitium detrahi sive minui consuevit? Quod si omnino desit, nihil boni adimendo non nocet ac per hoc nec vitium est. Nam esse vitium et non nocere non potest. Unde colligitur, quamvis non possit vitium nocere incommutabili bono, non tamen posse nocere nisi bono, quia non inest, nisi ubi nocet. Hoc etiam isto modo diei potest, vitium esse nec in summo posse bono nec nisi in aliquo bono. Sola ergo bona alicubi esse possunt, sola mala nusquam; quoniam naturae / etiam illae, quae ex malae voluntatis initio vitiatae sunt, in quantum vitiosae sunt, malae sunt, in quantum autem natuf g

3

3. U Pismu se nazivaju Božjim neprijateljima oni koji se suprot­ stavljaju Božjoj vlasti ne po naravi, nego po svojim nedostacima; oni ne mogu ništa naškoditi njemu, već sebi samima. Naime, neprijatelji su po volji da mu se suprotstave, a ne po moći da ga pozlijede. Jer Bog je nepromjenjiv i posve neoštetljiv. Stoga, nedostatak, po kojem se suprotstavljaju Bogu oni koji se nazivaju njegovim neprijateljima, predstavlja zlo ne za Boga, nego za njih same, i to ni zbog čega dru­ gog nego zbog toga što izopačuje dobro njihove naravi. Dakle, jiarav nije oprečna Bogu, nego nedostatak (vitium); a jer je zlo, oprečan je dobru. A tko pak može zanijekati da je Bog najviše dobro? Dakle, nedosta­ tak oprečan je Bogu, kao zlo dobru. N o , dobro je i ona narav koju kvari; otuda je nedostatak oprečan i tomu dobru; ali dok je Bogu oprečan samo kao zlo dobru, naravi koju kvari, nije samo zao, nego i škodljiv. Jer, nisu Bogu škodljiva nikakva zla, nego promjenjivim i propadljivim naravima, o dobru kojih svjedoče i sami nedostaci. To jest, da te naravi nisu dobre, njima nedostaci ne bi mogli škoditi. Naime, što im škodeći čine, ako im ne oduzimaju cjelovitost, ljepotu, zdravlje, krepost ili bilo koje drugo dobro naravi koje se nedostatkom običava odstraniti ili umanjiti? N u , ako toga dobra uopće nema, onda mu se ne može naškoditi nikakvim oduzećem, pa prema tome nema nikakva nedostatka. Jer, ne može biti nedostatak, a da ne škodi. Otuda se zaključuje, iako nedostatak ne može naškoditi nepromje­ njivu dobru, ipak ne može škoditi ničemu osim nekom dobru, jer on nije ondje gdje ne škodi. A to se može izreći i ovako: niti nedostatak može biti u najvišem dobru, niti može biti igdje osim u nekom dobru. Stoga, sama dobra mogu gdjegdje postojati, ah sama zla nikako; jer čak i one naravi koje su zle pogrješkom svoje zle volje, zle su ukoliko

f

quod add. s virio M.

M.

3

C f . A e t 5, 39; R o m 5, 10; cf. C o l 1, 21.

Neki latinski pisci (Seneka Mlađi i Sidonije Apolinar) pripisuju tvorbu te riječi Ciceronu, ali se ona ne nalazi ni u jednom njegovom sačuvanom djelu. Kvintilijan pripi­ suje tu riječ na jednom mjestu nekom Plautu, a na drugom mjestu Sergiju Flavu. Grčki bogoslovi razlikovali su ouaia i ujtooraaic;, te su Trojstvo odredili kao: \iia ouaia, TQETC; i)jtoaxda£ig; latinski bogoslovi su izjednačili nazivke essentia i substantia te su govorili o Trojstvu kao una essentia ili substantia, tres personae, o čemu govori i Augustin u djelu De Trinitate (5,9,10; 7,4,7-8).

2

96

DE

crv.

DEI

12, 3 - 4

rae sunt, bonae sunt. Et cum in poenis est natura vitiosa, excepto eo, quod natura est, etiam hoc ibi bonum est, quod impunita non est. Hoc enim est iustum et omne iustum procul dubio bonum. Non enim quisquam de vitiis naturalibus, sed de voluntariis poenas luit. Nam etiam quod vitium consuetudine nimiove progressu roboratum velut naturaliter inolevit, a voluntate sumpsit exordium. De vitiis quippe nunc loquimur eius naturae, cui mens inest capax intellegibilis lucis, qua discernitur iustum ab iniusto.

Cuilibet naturae conveniens bonum fuit.

PL352

4. Ceterum vitia pecorum et arborum aliarumque rerum mutabilium atque mortalium vel intellectu vel sensu vel vita omnino carentium, quibus eorum dissolubilis natura corrumpitur, damnabilia putare ridiculum est, cum istae creaturae eum modum nutu Creatoris acceperint, ut cedendo ac succedendo peragant infimam pulchritudinem temporum in genere suo istius mundi partibus congruentem. Neque enim caelestibus fuerant terrena coaequanda, aut ideo universitati deesse ista debuerunt, quoniam sunt illa meliora. Cum ergo in his locis, ubi esse talia compe/tebat, aliis alia deficientibus oriuntur et succumbunt minora maioribus atque in qualitates superantium superata vertuntur, rerum est ordo transeuntium. Cuius ordinis decus nos propterea non delectat, quoniam parti eius pro condicione nostrae mortalitatis intexti universum, cui particulae, quae nos offendunt, satis apte decenterque conveniunt, sentire non possumus. Unde nobis, in quibus eam contemplari minus idonei sumus, rectissime credenda praecipitur providentia Conditoris, ne tanti artificis opus in aliquo reprehendere vanitate humanae temeritatis audeamus. Quamquam et vitia rerum terrenarum non voluntaria neque poenalia naturaš ipsas, quarum nulla omnino est, cuius non sit auctor et conditor Deus, si prudenter attendamus, eadem ratione com4

Cf.

LUCRETIUS,

De rerum natura 1, 262-264.

O

DRŽAVI BOŽJOJ

12,

3-4

97

su manjkave, ali su dobre ukoliko su naravi. I kad je nedostatna na­ rav pod kaznom - izuzevši dobro zbog toga što je narav - tu je dobro i to što ne ostaje nekažnjenom. Naime, to je pravedno, a sve što je pravedno, nedvojbeno je i dobro. Jer nitko se ne kažnjava zbog svojih naravnih nedostataka, nego zbog onih što potječu od njegove volje. Naime, čak i nedostatak što je otvrdnuo navikom i čestoćom te po­ stao gotovo naravan, i on je započeo po volji. Sada, dakako, govo­ rimo o nedostacima one naravi koja posjeduje um obdarena razum­ skim svjetlom, kojim se razlučuje pravedno od nepravednog.
1

4. S druge strane, smiješno je misliti, kako treba kažnjavati nedo­ statke stoke, drveća i drugih promjenjivih i smrtnih stvari, koje su uopće lišene bilo razuma, bilo sjetila, bilo života, naime: nedostatke po kojima propada njihova raspadljiva narav; jer su ti isti stvorovi svoj način opstanka primili po volji Stvoritelja, kako bi stizanjem i nizanjem ostvarivali najnižu ljepotu godišnjih doba, što se u svojoj vrsti slaže s ostalim dijelovima ovoga svijeta. Naime, kao što ne bijaše potrebno da se zemljanine izjednačuju s nebesninama, isto tako ne bijaše potrebe da prve izostanu zbog toga što su ove druge bolje. Prema tome, kad na onim mjestima, gdje bijaše prikladno da te stvari budu, jedne od njih iščezavaju a druge izbijaju, kad manje podliježu većima te pobijeđene poprimaju svojstva pobjednika, posrijedi je red prolaznih pojava. N u sklad toga poretka nama zbog toga ne godi što smo sudbinom svoje smrtnosti i sami utkani u jedan njegov dio, a ne možemo shvatiti cjelinu, kojoj mali dijelovi što nas vrijeđaju pripadaju i pristalo i skladno. Stoga, u onim stvarima o kojima smo manje pri­ kladni razmišljati, najprimjerenije nam se nalaže da vjerujemo u pro­ misao Stvoritelja, kako se ne bismo u brzopletosti ljudske ispraznosti drznuli u čemu prigovoriti djelu tako velikog umjetnika. Pa ipak i nedostaci zemljanina, koji nisu ni voljni ni kažnjivi, ako razborito razgledamo - preporučuju njihove naravi, od kojih nema ni jedne kojoj Bog nije stvoritelj i utemeljitelj, i to zbog istoga razloga

O naravima što su bez razuma ili života, pa ipak svojom vrstom i poret­ kom ne odstu­ paju od sklada sveukupnosti.

Bibl. M e d . Laurenziana Ms. Plut. 12.19. De civitate Dei
FIRENZE,

Posrijedi je Platonov nauk o bitnoj vrijednosti pravične kazne, kao što izlaže So­ krat u djelu Gorgia (472 o).

1

98

DE

civ.

DEI

12, 4 - 5

O

DRŽAVI BOŽJOJ

12,

4-5

99

cc 359

mendant, quia et in eis hoc nobis per vitium tolli displicet, quod in natura placet; nisi quia hominibus etiam ipsae naturae plerumque displicent, cum eis fiunt noxiae, non eas considerantibus, sed utilitatem suam, sicut illa animalia, quorum abundantia Aegyptiorum superbia vapulavit . Sed isto modo possunt et solem vituperare, quoniam quidam peccantes vel debita non reddentes poni a iudicibus iubentur ad solem. Non itaque ex commodo vel incommodo nostro, sed per se ipsam considerata natura dat / artifici suo gloriam. Sic est et natura ignis aeterni sine ulla dubitatione laudabilis, quamvis damnatis impiis futura poenalis. Quid enim est igne flammante vigente lucente pulchrius? quid calefaciente curante coquente utilius? quamvis eo nihil sit urente molestius. Idem igitur ipse aliter appositus perniciosus, qui convenienter adhibitus commodissimus invenitur. N a m eius in universo mundo utilitates verbis explicare quis sufficit? Nec audiendi sunt, qui laudant in igne lucem, ardorem autem vituperant, videlicet non ex vi naturae \ sed ex suo commodo vel in­ commodo. Videre enim volunt, ardere nolunt. Sed parum attendunt eam ipsam lucem, quae certe et illis placet, oculis infirmis per inconvenientiam nocere, et in illo ardore, qui eis displicet, nonnulla anima­ lia per convenientiam salubriter vivere.
5 h

što nam i kod njih smeta kad nedostatak odstranjuje ono što nam u naravi godi; a dakako da ljudima smetaju često i same naravi, kad im postanu škodljive, jer se tad ne obziru na naravi, nego na svoju korist, kao u slučaju onih životinja, kojih golema množina bijaše kazna oho­ losti Egipćana. A l i tim bi načinom mogli prigovarati i samome Sun­ cu, jer neke krivce ili dužnike suci osuđuju na izlaganje Suncu. Dakle, ne prema našoj pogodnosti ili nepogodnosti, nego promatrana sama za sebe, svaka je narav na slavu svojem Tvorcu. Tako je bez ikakve dvojbe hvale dostojna i narav vječnoga ognja, iako je buduća kazna osuđenim bezbožnicima. Jer, što je ljepše od plamtećeg, razbuktalog i svijetlog ognja? što korisnije kad grije, krijepi i kuha? a što gore od njega kad prži? Dakle, isti oganj po jednoj je primjeni pogibeljan, a po drugoj, prikladnoj, od najveće koristi. A tko bi i mogao riječima izraziti sve koristi od ognja u cjelokupnome svijetu? I ne treba slušati one koji u ognju hvale svjetlo, ali mu kore žar, sudeći dakako ne po sili naravi, nego prema vlastitoj pogodnosti ili nepogodnosti. T i bi htjeli vidjeti, ali se ne bi htjeli opeci. O n i , međutim, ne opažaju kako i samo svjetlo, koje njima dakako godi, slabim i nenaviklim očima škodi, te kako u žaru ognja, koji njima ne godi, neke životinje posve ugodno žive.
1 2

Est ratio gubernandae umversitatis.

S

5. Naturae igitur omnes, quoniam sunt et ideo habent modum u u m , speciem suam et quamdam secum pacem suam, profeeto bo«i« i« i« i i

PL 353

nae sunt; et cum ibi sunt, ubi esse per naturae ordinem debent, quantum aeceperunt, suum esse custodiunt; et quae semper esse non acceperunt, pro usu motuque rerum, quibus Creatoris lege subduntur, in melius deteriusve mutantur, in eum divina providentia tendentes exitum, quem ratio gubernandae universitatis ineludit; ita ut nec tanta corruptio, quanta usque ad interitum n a t u r a š / mutabiles mortalesque perducit, sic faciat non esse quod erat, ut non inde fiat consequenter quod esse debebat . Quae cum ita sint, Deus, qui summe est atque ob hoc ab illo facta est omnis essentia, quae non summe est (quia neque illi aequalis esse deberet, quae de nihilo facta esset, neque ulio modo esse posset, si ab illo facta non esset), nec ullorum
1

5. Stoga sve naravi, jer jesu i zbog toga imaju svoj način, svoju vrstu i nekakav svoj mir u sebi, doista su dobre; i kad su ondje gdje trebaju biti prema naravnom redu, one svoj bitak čuvaju onoliko koliko su ga primile; one koje ne primiše vječiti bitak, podvrgavaju se zakonu Stvoritelja, te radi koristi i gibanja stvari, mijenjaju se nabolje ili nagore, težeći po božanskoj promisli onome koncu kakav predviđa raspored vladavine nad sveukupnošću, tako te čak ni toliki raspad, koji promjenjive i smrtne naravi dovodi do same propasti, ne čini tako da ne bude ono što bijaše, da od toga ne bi dalje nastajalo ono što je trebalo biti.

u

svim vrstama

razSfTnaravi treba hvaliti
S t v o r i t e l

J -

a

A kad je tomu tako, Bog koji najviše jest i zbog toga je od njega stvorena svaka bit koja ne postoji u najvišoj mjeri (jer niti bi njemu smjela biti jednaka ikoja bit stvorena iz ništa, niti bi ikojim načinom mogla biti da nije od njega stvorena) ne smije se optuživati ni zbog

h

1

1

calfaciente CC. ex... naturae] ex sui natura M. debeat M.

1
2

hl 8,10.

5

Cf. E x 6 , 16-20; 10, 1-6.

Augustin vjerojatno misli na neke stvorove poput daždevnjaka, o kojima se vjero­ valo da žive u ognju.

100

D E CIV. D E I

12, 5 - 6

O

DRŽAVI BOŽJOJ

12,

5-6

101

vitiorum offensione vituperandus et omnium naturarum consideratione laudandus est.
Miseria natu­ rae rationalis fuit ex aversione a Deo.

kojih nedostataka što vrijeđaju, i treba ga hvaliti razmišljajući o svim naravima. 6. Stoga je najistinitiji uzrok blaženstvu dobrih anđela u lome što prianjaju uz onoga koji najviše jest. A kad se traži uzrok bijede zlih anđela, otkriva se kako je on s pravom u tome što se odvratiše od onoga koji najviše jest i što se okrenuše sebi samima koji ne postoje u najvišem stupnju; i kako drukčije da se taj nedostatak nazove nego oholost? Jer, »početak svakoga grijeha je oholost« . Dakle, oni ne htjedoše za njega čuvati svoju snagu, te iako bi više bili, da prionuše uz njega, koji najviše jest, pretpostavivši sebe same njemu, pretpostaviše mu ono što manje jest.
1

CC 360

6. Proinde causa beatitudinis angelorum bonorum ea verissima reperitur, quod ei adhaerent qui summe est. Cum vero causa miseriae malorum angelorum quaeritur, ea merito occurrit, quod ab illo, qui summe est, aversi ad se ipsos conversi sunt, qui non summe sunt; et hoc vitium quid aliud quam superbia nuncupetur ? Initium quippe omnispeccati superbia . Noluerunt ergo ad illum custodire fortitudinem suam , et qui / magis essent, si ei qui summe est adhaererent, se illi praeferendo id quod minus est praetulerunt. H i c primus defectus et prima inopia primumque vitium eius naturae, quae ita creata est, ut nec summe esset, et tamen ad beatitudinem habendam eo, qui summe est, frui posset, a quo aversa non quidem nulla, sed tamen minus esset atque ob hoc misera fieret. Huius porro malae voluntatis causa efficiens si quaeratur, nihil invenitur. Quid est enim quod facit voluntatem malam, cum ipsa faciat opus malum? Ac per hoc mala voluntas efficiens est operis mali, malae autem voluntatis eff iciens nihil est. Quoniam si res aliqua est, aut habet aut non habet aliquam voluntatem; si habet, aut bonam profecto habet aut malam; si bonam, quis ita desipiat, ut dicat quod bona voluntas faciat volun­ tatem malam? Erit enim, si ita est, bona voluntas causa peccati, quo absurdius putari nihil potest. S i autem res ista, quae putatur facere voluntatem malam, ipsa quoque habet voluntatem malam, etiam eam quae fecerit res consequenter interrogo, atque ita , ut sit aliquis inquirendi modus, causam primae malae voluntatis inquiro. Non est enim prima voluntas mala, quam fecit voluntas mala; sed illa prima est, quam nulla fecit. N a m si praecessit a qua fieret, illa prior est, quae alteram fecit. S i respondetur quod eam nulla res fecerit et ideo semper fuerit: quaero utrum in aliqua natura fuerit. S i enim in nulla
m 6 7 11

K o j i je uzrok blaženstvu dobrih a n đ e l a i koji je uzrok bijedi zlih anđela.

Ovo je prvi nedostatak, prvo osiromašenje i prva grješka one naravi što je tako stvorena, da iako nije u najvišoj mjeri ipak - kako bi stekla blaženstvo - može uživati u onome koji najviše jest, a odvrativši se od njega, ona ne postade ništa, ali ipak manje jest, te zbog toga postade nesretnom. Zatim, potraži li se tvorni uzrok te zle volje, on se neće naći. Jer, što je ono što čini volju zlom, kad sama čini djelo zlim? Pa je, prema tome, zla volja tvorni uzrok zla djela, dok zloj volji ništa nije tvorni uzrok. Jer, ako neka stvar jest, ona ili ima i l i nema nekakvu volju; ako je ima, onda je zaista ima ili dobru ili zlu; ako ima dobru volju, tko će biti tako bezuman te reći, kako dobra volja stvara volju zlom? Naime, ako je tako, onda će dobra volja biti uzrok grijehu, a od toga se ne može ništa zamisliti besmislenije. A k o pak ta stvar, o kojoj se misli da čini volju zlom, i sama ima zlu volju, onda susljedno pitam, što je ono što nju učini takvom, i - kako bi se takvo ispitivanje privelo kraju - pitam o uzroku prve takve zle volje. Naime, ona zla volja koja je načinila volju zlom nije prva volja, nego je prva ona koju nije načinila ni jedna druga. A k o je prethodila ona po kojoj je postala, onda je prva ona koja je načinila drugu. Odgovori li se, kako nju ni jedna stvar nije načinila te stoga uvijek bijaše, pitam da l i bijaše u kakvoj naravi. Jer, ako ne bijaše ni u

m

nuncupatur
-/V^

M. Sir 10,13(15). U tekstu Sedamdesetorice (Septuaginta) ta je izreka u inverziji: &Q%r) imeoncpaviag au.aoxia. (Stoga je u suvremenom prijevodu: »početak oholosti gri­ jeh« (Biblija, Zagreb, 1968). Međutim, izvorno čitanje iz Codexa Alexandrinusa čini se da je u skladu s Augustinovom verzijom i onom u Vulgati, to jest: initium omnis peccati superbia.
1

n jOYYh

7

E c c l e 10, 15. C f . P s 5 8 , 10.

102

DE

civ.

DEI

12, 6

O

DRŽAVI BOŽJOJ

12,

6

103

PL 354

CC 361

fuit, omnino non fuit; si autem in aliqua, vitiabat eam et corrumpebat eratque illi noxia ac per hoc bono privabat. Et ideo in mala natu­ ra voluntas mala esse non poterat, sed in bona, mutabili tamen, cui vitium hoc posset nocere. S i enim non nocuit, non utique vitium fuit, ac per hoc nec mala voluntas fuisse dicenda est. Porro si nocuit, bo­ num auferendo vel minuendo utique nocuit. Non igitur esse potuit sempiterna voluntas mala in ea re, in qua bonum naturale praecesserat, quod mala voluntas nocendo posset adimere. / Si ergo non erat sempiterna, quis eam fecerit quaero. Restat ut dicatur, quod ea res fecerit malam voluntatem, in qua nulla voluntas fuit. Haec utrum superior sit, requiro, an inferior, an aequalis. Sed° superior utique melior; quo modo ergo nullius, ac non potius bonae voluntatis? Hoc idem profeeto et aequalis. Duo quippe quamdiu sunt pariter volunta­ tis bonae, non facit alter in altero voluntatem malam. Relinquitur ut inferior res, cui nulla voluntas est, fecerit angelicae naturae, quae prima peceavit, voluntatem malam. Sed etiam res ipsa quaecumque est inferior usque ad infimam terram, quoniam natura et essentia est, procul dubio bona est, habens modum et speciem / suam in genere atque ordine suo. Quo modo ergo res bona efficiens est volunta­ tis malae? Quo modo, inquam, bonum est causa mali? Cum enim se voluntas relieto superiore ad inferiora convertit, efficitur mala, non quia malum est, quo se convertit, sed quia perversa est ipsa conversio. Idcirco non res inferior voluntatem malam fecit, sed rem inferiorem prave atque inordinate, ipsa q u i a facta est, appetivit. S i enim aliqui duo aequaliter affecti animo et corpore videant unius corporis pulehritudinem, qua visa unus eorum ad illicite fruendum moveatur, alter in voluntate pudica stabilis perseveret, quid putamus esse causae, ut in illo fiat, in illo non fiat voluntas mala? Quae illam res fecit in quo facta est? Neque enim pulehritudo illa corporis; nam eam non fecit in ambobus, quando quidem amborum non dispariliter occurrit aspeetibus. An caro intuentis in causa est? cur non et illius? An vero animus? cur non utriusque? Ambos enim et animo et corpo­ re aequaliter affectos fuisse praediximus. An dicendum est alterum eorum oeculta maligni spiritus suggestione temptatum, quasi non eidem suggestioni et qualicumque suasioni propria voluntate consenserit? Hane igitur consensionem, hane malam quam male suadenp q

jednoj, onda uopće nije bila; ako pak bijaše u nekoj, pokvarila ju je i izopačila, bila joj je škodljiva i time je lišila dobra. Stoga zla volja nije mogla biti u zloj naravi, nego u dobroj, iako promjenjivoj, kojoj taj nedostatak može naškoditi. A k o pak nije naškodio, onda i nije bio nedostatak, pa prema tome ne treba reći ni da je volja bila zla. N u , ako jest naškodio, onda je naškodio oduzimajući ili umanjujući dobro. Stoga, zla volja nije mogla biti vječna u onoj stvari u kojoj je prethodilo naravno dobro, koje je zla volja škodeći mogla oduzeti. Dakle, ako ona nije bila vjekovječna, pitam: tko ju je načinio. Preostaje da se kaže, kako je zlu volju načinila ona stvar u kojoj ne bijaše nikakve volje. Pitam zatim: da li je ona viša, niža ili jednaka. A k o je visaT^nda je i bolja; ali kako onda, da nema nikakvu negoli radije dobru volju? Isto je i u slučaju da je jednaka. Jer, sve dotle dok su dva jednako dobre volje, jedan u drugom ne čini volju zlom. Preostaje, dakle, neka niža stvar, koja nema nikakve volje, a koja je volju anđeoske naravi, koja je prva zgriješila, načinila zlom. A l i , čak i bilo koja stvar, koja je niža sve do najniže zemlje, budući da je narav i bit, nedvojbeno je dobra, imajući svoj način i oblik u svojem rodu i redu. Kako onda da dobra stvar bude tvorni uzrok zle volje? Kako - pitam - da dobro bude uzrok zlu? Jer, kad se volja napustivši ono više okrene na niže, ona postaje zla, ali ne budući da je zlo ono čemu se okreće, nego jer je izopačen sam taj zaokret. Stoga, nije niža stvar volju načinila zlom, nego je ona sama - jer je takvom stvorena - izopačeno i nesređeno požudjela za nižom stvari. A k o neka dvojica, podjednaka i tjelesnog i duševnog stanja, ugledaju ljepotu nekoga tijela, pa taj prizor jednog navodi da ga nedopušteno uživa, dok drugi ostaje postojano čedne volje, što da smatramo uzro­ kom, što u jednom nastaje, a u drugom ne nastaje zla volja? Što l i je izazvalo takvu volju u onoga u kojeg se javila? To nije ljepota tijela, jer ona nije stvorila zlu volju u obojici, kad se posve jednako dojmila njihova vida. Je l i uzrok gledateljeva put? Zašto nije tako i u drugo­ ga? Ili je pak duša? Zašto nije opet u obojice? Jer, već rekosmo, obojica su u jednakom duševnom i tjelesnom stanju. Ili treba reći, kako jedan od njih bijaše iskušavan skrivenim natuknućem kakvoga zloduha, kao da nije vlastitom voljom popustio takvu migu ili bilo kakvu sličnu nagovoru?

° si add. M. P quae M. *i perfruendum M.

104

DE

civ.

DEI

12,

6-7

O

DRŽAVI BOŽJOJ

12,

6-7

105

PL 355

CC 362

ti adhibuit voluntatem quae in eo res fecerit, quaerimus. Nam ut hoc quoque impedimentum ab ista quaestione tollatur, si eadem temptatione ambo temptentur, et unus ei cedat atque consentiat, alter idem qui fuerat perseveret: quid aliud apparet, nisi unum noluisse, alterum voluisse a castitate deficere? Unde, nisi propria voluntate, ubi eadem fuerat in utroque corporis et animi affectio? Amborum oculis pariter visa est eadem pulchritudo, ambobus pariter institit occulta temptatio; propriam igitur in uno eorum voluntatem malam res quae fecerit scire volentibus, si bene intueantur, nihil occurrit. S i enim dixerimus quod ipse eam fecerit, quid erat ipse ante voluntatem ma­ lam nisi natura bona, cuius auctor Deus, qui est immutabile bo­ num? Qui ergo dicit eum, qui consensit temptanti atque suadenti, cui non consensit alius, ad illicite utendum pulchro corpore, quod videndum ambobus pariter adfuit, cum ante illam visionern ac temptationem similes ambo animo et / corpore fuerint, ipsum sibi fecisse vo­ luntatem malam, qui* utique bonus ante voluntatem malam fuerit: quaerat cur eam fecerit, utrum quia natura est, an quia ex nihilo facta est, et inveniet voluntatem malam non ex eo esse incipere quod natura est, sed ex eo quod de nihilo facta natura est. Nam si natura causa est voluntatis malae, quid aliud cogimur dicere, / nisi a bono fieri malum et bonum esse causam mali? si quidem a natura bona fit voluntas mala. Quod unde fieri potest, ut natura bona, quamvis mutabilis, antequam habeat voluntatem malam, faciat aliquid mali, hoc est ipsam voluntatem malam?
r 5

Stoga nastojimo istražiti taj pristanak, tu zlu volju što je popustila zlu nagovaratelju. A kako bismo odstranili i tu zapreku našem istraživa­ nju, pretpostavimo kako obojica bijahu izloženi istoj kušnji, i jedan je popustio te pristao, dok je drugi postojano ustrajao onakvim kakav bijaše, i što li nam je drugo bjelodano, nego da jedan jest htio, a drugi nije htio lišiti se čistoće? I tu gdje obojici bijaše isto raspolože­ nje i tijela i duše, do toga je mogla dovesti samo vlastita volja. Oči obojice jednako su vidjele istu ljepotu; obojica bijahu jednako izlo­ žena skrivenoj kušnji; i prema tome, oni što ushtjednu pronaći stvar što je dovela do zle volje u jednoga od ovih, ako dobro sagledaju, neće naći nikakva uzroka. A k o bismo rekli kako ju je stvorio sam dotičnik, što onda bijaše on prije zle volje, ako ne dobra narav, koje je stvoritelj Bog, koji je nepromjenjivo dobro? Pretpostavili smo, kako su obojica imala jed­ nak prizor lijepoga tijela, te da je iskušavatelju i nagovaratelju jedan popustio, a drugi nije, da se nedopušteno posluži tim lijepim tijelom, a obojica su prije toga prizora i te kušnje bili slični i dušom i tijelom; i sad, onaj tko kaže kako je zavedenik sam uzrokovao zlu volju (nai­ me: on koji bijaše dobar prije te zle volje), nek pita: zašto je takvom ovaj učinio, da l i zbog toga jer je narav, ili jer je stvorena iz ništa; taj će iznaći kako zla volja ne potječe otuda što je narav, nego zbog toga što je narav stvorena iz ništa. Jer, ako je sama narav uzrok zle volje, zar nećemo biti prisiljeni reći, kako od dobra postaje zlo i kako je dobro uzrok zla, ako od dobre naravi postaje zla volja? A l i , kako može biti, da dobra narav, iako je promjenjiva, prije nego što stekne zlu volju, načini štogod zlo, to jest: samu zlu volju?

Quaedam non m specie sed in eius privatione sciuntur.

e

Nemo igitur quaerat efficientem causam malae voluntatis; non n i m est efficiens, sed deficiens, quia nec illa effectio sed defectio.
7.
u

_

r

.

,

,

^

, . ,

,

,

Deficere namque ab eo, quod summe est, ad id, quod minus est, hoc est incipere habere voluntatem malam. Causas porro defectionum istarum, cum efficientes non sint, ut dixi, sed deficientes, velle invenire tale est, ac si quisquam velit videre tenebras vel audire silentium, quod tamen utrumque nobis notum est, neque illud nisi per oculos, neque hoc nisi per aures, non sane in specie, sed in speciei privatione. Nemo ergo ex me scire quaerat, quod me nescire scio, nisi forte ut nescire discat, quod sciri non posse sciendum est. E a quippe

7. Stoga neka nitko ne traži tvorni uzrok zle volje; jer posrijedi i nije tvorni, nego netvorni uzrok, a takva volja nije nastajanje, nego nestajanje. Jer odmetnuti se od onoga koji najviše jest prema onome što manje jest, predstavlja početak zle volje. Budući da (kao sfd^već rekoh) uzroci tih nestajanja - ili odmetanja - nisu tvorni, nego su netvorni - i l i nedostatni - , htjeti njih iznaći isto je što i ushtjeti da vidiš tminu ili da čuješ tišinu; jer iako nam je, dakako, to oboje po­ znato (i to jedno samo preko očiju, a drugo samo preko ušiju), ali ne jasno u svojem liku, nego tek u lišenosti toga lika. Zbog toga, neka nitko ne traži doznati od mene ono što znam da ne znam, osim mo­ žda, da nauči neznati ono što treba znati kako se ne može znati.
1

Ne treba tražiti ^j™
1 u z r o k z l e

unum voluisse, alterum noluisse M. incommutabile M. quia M. effectio] affectio est M.

U izvorniku je posrijedi svojevrsna etimologijska figura: causa efficiens, causa de­ ficiens; effectio, defectio, što nije moguće u cijelosti prenijeti i u hrvatski jezik.

1

106

DE

civ.

DEI

12, 7 - 9 , 1

O

DRŽAVI BOŽJOJ

12,

7 -

9,1

107

quae non in specie, sed in eius privatione sciuntur, si dići aut intellegi potest, quodam modo nesciendo sciuntur, ut sciendo nesciantur. Cum enim acies etiam oculi corporalis currit per species corporales, nusquam tenebras videt, nisi ubi coeperit non videre. Ita etiam non ad aliquem alium sensum, sed ad solas aures pertinet sentire silentium, quod tamen nullo modo nisi non audiendo sentitur. Sic species intellegibiles mens quidem nostra intellegendo conspicit; sed ubi deficiunt, nesciendo condiscit. Delicta enim quis intellegit?
8

Stoga, one stvari koje se ne spoznaju u svojem liku, nego po njegovoj lišenosti, ako se tako može reći ili razumjeti, na neki se način neznajući spoznaju da bi se spoznajući neznale. Jer kad oštar pogled tjele­ snog oka prelazi preko tjelesnih likova, on tminu nikad ne opaža, osim ondje gdje počinje ne vidjeti. Isto tako, osjetiti tišinu, ne pripada ni jednom drugom sjetilu, nego jedino ušima, a to se opet ne može shvatiti nikakvim drugim načinom nego neslušanjem. Tako i razum­ ljive likove naš um shvaća razumijećem; ali gdje oni nedostaju, on doznaje neznajući. Naime, »tko da zapazi nedostatke?«
2

Malum est a bono defectio.

PL356

CC363

Hoc scio, naturam Dei numquam, nusquam, nulla ex parte posdeficere, et ea posse deficere, quae ex nihilo facta sunt. Quae ta­ men quanto magis sunt et bona faciunt (tune enim aliquid faciunt), causas habent efficientes; in quantum autem deficiunt et ex hoc mala faciunt (quid enim tune faciunt nisi vana?), causas habent deficientes. Itemque scio, in quo fit mala voluntas, id in eo fieri, quod si nollet non fieret, et ideo non necessarios, sed voluntarios defeetus iusta poena consequitur. Deficitur enim non ad mala, sed male, id est non ad malas n a t u r a š , sed ideo male, quia contra ordinem natura­ n i m ab eo quod summe est ad id quod minus est. Neque enim auri vitium est avaritia, sed hominis perverse amantis aurum iustitia derelieta, quae incomparabiliter auro debuit anteponi; / nec luxuria vitium est pulehrorum suaviumque corporum, sed animae perversae amantis corporeas voluptates negleeta temperantia, qua rebus spiritaliter pulehrioribus / et incorruptibiliter suavioribus coaptamur; nec iactantia vitium est laudis humanae, sed animae perverse aman­ tis laudari ab hominibus spreto testimonio conscientiae; nec superbia vitium est dantis potestatem vel ipsius etiam potestatis, sed ani­ mae perverse amantis potestatem suam potentioris iustiore contempta. Ac per hoc qui perverse amat cuiuslibet naturae bonum, etiamsi adipiscatur, ipse fit in bono malus et miser meliore privatus.
8.
s e

8. Ovo znam: da narav Božja ne može nikad, nigdje i nikako biti nedostatna, dok mogu biti nedostatne one stvari koje su stvorene iz ništa. N u , i one što više jesu i čine dobra (jer tada nešto čine), imaju tvorne uzroke; ukoliko su pak nedostatne te zbog toga čine zla (jer što drugo tada čine osim ispraznina?), imaju nedostatne (netvorne) uzroke. Isto tako znam, da ondje gdje nastaje zla volja, tu nastaje ono što, da se nije htjelo, ne bi ni nastalo, pa stoga nastale nedostat­ ke , ne one nužne, nego voljne, stiže pravedna kazna. Jer, nedostatak nastaje ne prema stvarima koje su zle (mala), nego zlim načinom (male), naime: ne prema zlim naravima, nego stoga zlo (male), jer se protiv naravnog reda otpada od onoga što najviše jest prema onome što manje jest.
1

o

izopačenoj
08

koj^voij? otpada od

dXaprema promjenjivu

3

°

r u

Stoga, pohlepa je nedostatak ne u zlatu, nego u čovjeku što izopačeno ljubi zlato, zapostavivši pravdu, koju treba neizmjerno više pretpo­ stavljati samome zlatu; i požuda je nedostatak ne lijepih i privlačnih tijela, nego duše što izopačeno ljubi tjelesne naslade, zanemarivši umjerenost, kojom se usklađujemo sa stvarima što su duhovno ljepše i nepropadljivo privlačnije; isto tako hvastanje je nedostatak ne u sa­ moj ljudskoj hvali, nego u duši što izopačeno ljubi da je ljudi hvale, dok prezire svjedočanstvo savjesti; napokon, i oholost je nedostatak ne onoga koji daje moć ili pak same moći, nego duše što izopačeno ljubi vlastitu moć, dok prezire pravedniju moć jačega. Prema tome, onaj tko izopačeno ljubi dobro bilo koje naravi, pa čak ako ga i stekne, sam i u dobru postaje zao i bijedan, lišen onoga boljeg.

Deus in angelis volmnatem^
11

9. 1. Cum ergo malae voluntatis efficiens naturalis vel, si dići P » essentialis nulla sit causa (ab ipsa quippe incipit spirituum mutabilium malum, quo minuitur atque depravatur naturae bonum,
o t e s t

9. 1. Dakle, budući da ne postoji nikakav naravan i l i - ako se može reći - bitan tvorni uzrok zle volje (jer od nje same počinje zlo promjenjivih duhova, kojim se smanjuje i oduzima dobro naravi, do

Da u je tvorac "ndda f tvomc
njihove^dobre ljubavlju u njih ulivena po Duhu Svetome.

2

Ps 19 (18), 12 (prema latinskom predlošku): Delicta enim quis intelligit?

~ Ps 18, 13.

Izvorno defeetus višeznačnica, koja najčešće znači: slabost, propast, odmetnuće, nedostatak, manjak, pogrješku, što se pokatkad podudara sa značenjem riječi vitium, k j Augustin također često upotrebljava.
0 u

1

108

DECIV. DEI

12,

9,1

-

9,2

O DRŽAVI BOŽJOJ

12, 9 , 1 - 9 , 2

109

nec talem voluntatem facit nisi defectio, qua deseritur Deus, cuius defectionis etiam causa utique deficit): si dixerimus nullam esse efficientem causam etiam voluntatis bonae, cavendum est, ne voluntas bona bonorum angelorum non facta, sed Deo coaeterna esse credatur. Cum ergo ipsi facti sint, quo modo illa non esse facta dicetur? Porro quia facta est, utrum cum ipsis facta est, an sine illa fuerunt prius? Sed si cum ipsis, non dubium quod ab illo facta sit, a quo et ipsi; simulque ut facti sunt, ei, a quo facti sunt, amore, cum quo facti sunt, adhaeserunt; eoque sunt isti ab illorum societate discreti, quod i l l i in eadem bona voluntate manserunt, i s t i ab ea deficiendo mutati sunt, mala scilicet voluntate hoc ipso quod a bona defecerunt; a qua non defecissent, si utique noluissent. S i autem boni angeli fue­ runt prius sine bona voluntate eamque in se ipsi Deo non operante fecerunt: ergo meliores a se ipsis quam ab illo facti sunt? Absit. Quid enim erant sine bona voluntate nisi mali? Aut si propterea non mali, quia nec mala voluntas eis inerat (neque enim ab ea, quam nondum coeperant habere, defecerant), certe nondum tales, nondum tam boni quam esse cum bona voluntate coeperunt. A t si non potuerunt se ipsos facere meliores, quam eos ille fecerat, quo nemo melius quicquam facit: profecto et bonam voluntatem, qua meliores essent, nisi operante adiutorio Creatoris habere non possent. Et cum id egit eo­ rum voluntas bona, ut non ad se ipsos, qui minus erant, sed ad illum, qui summe est, converterentur eique adhaerentes magis essent eiusque participatione sapienter beateque viverent; quid aliud ostenditur nisi voluntatem quamlibet bonam inopem fuisse in solo desiderio remansuram, nisi ille, qui bonam naturam ex nihilo sui capacem fe­ cerat, ex se ipso faceret implendo meliorem, prius faciens excitando avidiorem?
v z a a

takve volje ne dovodi nego odmetnuće, kojim se napušta Bog, odmetnuće kojem manjka sam uzrok), ako bismo rekli kako nikakva tvornog uzroka nema ni dobra volja, treba se čuvati, da se ne povjeruje, kako dobra volja anđela nije stvorena, nego je suvječna s Bogom. N u , budući da su sami anđeli stvoreni, kako se može reći da ta volja nije stvorena? A dalje, jer je stvorena, da l i je stvorena zajedno s njima, i l i oni prvo bijahu bez nje? A l i , ako bijaše stvorena zajedno s njima, nema dvojbe, kako je stvorena od onoga od kojega i oni sami; a čim su stvoreni, odmah su ljubavlju kojom su stvoreni prionuli uz onoga od kojega su stvoreni; dočim, zli su anđeli odvojeni od njihova društva zbog toga što su - dok prvi ostadoše u dobroj volji - ovi drugi izmijenjeni odmetnućem od nje, to jest zlom voljom, upravo zbog toga što se odmetnuše od dobre; a od nje se ne bi bili odmetnuli, da tako ne ushtjedoše. A k o pak dobri anđeli prvo bijahu bez dobre volje, pa su je zatim stvorili sami u sebi bez Božje pomoći, onda su stvoreni boljima sami od sebe negoli od njega. Takva pomisao nek je daleko od nas. Jer, bez dobre volje što bi drugo bili ako ne zli? Ili, ako pak ne zli, zbog toga što u njima ne bijaše ni zla volja (dok od one dobre, koju još nisu počeli stjecati, nisu se bili odmetnuli), ipak još ni takvi, naime tako dobri, kao kad počeše bivati s dobrom voljom. A k o pak ne mo­ gahu sebe same načiniti boljima nego što ih bijaše načinio onaj od kojega ne može nitko ništa bolje načiniti, onda zaista nisu mogli imati ni dobru volju - po kojoj bi bili bolji - bez djelatne pomoći samog Stvoritelja. A kad je njihova dobra volja postigla to da se ne obratiše sebi samima (koji bijahu manje), nego onomu koji najviše jest, te prianjajući uza nj bili su više, pa su dioništvom u njemu živjeli mudro i blaženo, što l i se drugo pokazuje nego da bi volja, koliko god dobra, samo sa svojom željom ostala siromašna, da je onaj, koji je stvorio dobru na­ rav iz ničega i sposobnom da uživa u njemu, nije učinio još boljom, ispunivši je sobom samim, budeći prvo u njoj veću želju upravo za tim? 2. Samo, valja pretresti i ovo: ako dobri anđeli i stvoriše dobru volju sami u sebi, da l i to stvoriše nekakvom ili pak nikakvom voljom? A k o nikakvom voljom, onda to i ne učiniše. A k o pak nekakvom, da li zlom ili dobrom? A k o zlom, kako može zla volja biti uzrokovateljicom dobre volje? A k o dobrom, onda su već imali dobru volju. A nju opet, tko je drugi mogao stvoriti, ako ne onaj koji je i njih stvorio s

PL 357
adhaerer vel deficere.
e er

r

CC 364

9. 2. N a m et hoc discutiendum est, si boni angeli ipsi in se feceb° voluntatem, utrum aliqua eam an nulla voluntate / fecerunt. S i nulla, utique nec fecerunt. S i aliqua, utrum mala an bona? S i mala, quo modo esse potuit mala voluntas bonae voluntatis effectrix? S i bona, iam ergo habebant. Et istam quis fecerat nisi ille, qui
u n t n a m

v

z

a a

hiM. illiM. Aut M.

110

DE

civ.

DEI

12, 9,2

O

DRŽAVI BOŽJOJ

12,

9,2

111

eos cum bona voluntate, i d est cum amore casto, quo illi adhaererent, creavit, simul eis et condens naturam et largiens gratiam? Unde sine bona voluntate, hoc est Dei amore, numquam sanctos angelos fuisse credendum est. Isti autem, qui, cum boni creati essent, tamen mali sunt (mala propria voluntate, quam bona natura non fecit, nisi cum a bono sponte defecit, ut mali causa non sit bonum, sed defeetus a bono), aut minorem aeceperunt divini amoris gratiam quam illi, qui in eadem perstiterunt, aut si utrique boni aequaliter creati sunt, istis mala voluntate cadentibus illi amplius adiuti ad eam beatitudinis plenitudinem, unde se numquam casuros certissimi fierent, pervenerunt; sicut iam etiam in libro, quem sequitur iste, tractavimus . Confitendum est igitur cum debita laude Creatoris non ad solos sanctos homines pertinere, verum etiam de sanetis angelis posse dići, quod caritas Dei diffusa sit in eis per Spiritum Sanctum, qui datus est eis ; nec tantum hominum, sed primitus praecipueque angelorum bonum esse, quod scriptum est: Mihi autem adhaerere Deo bonum est . Hoc bonum quibus commune est, habent et cum illo cui adhaerent et inter se sanetam societatem et sunt una civitas Dei eademque vivum sacrificium eius vivumque templum eius. Cuius pars, quae coniungenda immortalibus angelis ex mortalibus hominibus congregatur et nunc mutabiliter peregrinatur in terris vel in eis, qui mort e m obierunt, secretis animarum receptaculis sedibusque requiescit, eodem Deo creante quem ad modum exorta sit, sicut de angelis dictum est, iam video esse dicendum. E x uno quippe homine, quem primum Deus condidit, humanum genus sumpsit exordium secun­ dum sanetae Scripturae fidem, quae mirabilem auctoritatem non immerito habet in orbe terrarum atque in omnibus gentibus, quas sibi
9 10 11 a b ac

dobrom voljom, to jest s čistom ljubavlju, da prianjaju uz njega, zasni­ vajući im istodobno narav i darujući milost? Otuda treba vjerovati, da sveti anđeli ne bijahu nikad bez dobre volje, to jest bez Božje ljubavi. Oni pak drugi anđeli, iako su stvoreni dobrima, ipak su zli, a takvi su svojom vlastitom zlom voljom, koju nije stvorila dobra narav, osim kad se od dobra svojevoljno odmetnula, tako te uzrok zla nije dobro, već odmetnuće od dobra, pa ili su primili manje milosti ljubavi Božje negoli oni anđeli koji u njoj ustrajaše, ili, ako su i jedni i drugi stvo­ reni jednako dobrima, jedni propadoše svojom zlom voljom, dok dru­ gi, više pomognuti, stigoše do one punoće blaženstva, odakle su po­ sve uvjereni da neće nikada otpasti; a o tome smo već raspravljali u prethodnoj knjizi.
1

Stoga se mora s dužnom hvalom Stvoritelju priznati, kako »ljubav Božja izlivena u našim srcima po Duhu Svetom, koji nam je dan«, ne tiče se samo svetih ljudi, nego je primjenjiva i na svete anđele; i ne odnosi se samo na ljude, nego prije svega i poglavito na anđele ono dobro o kojem je pisano: »Meni je dobro prionuti uz Boga.« Oni kojima je zajedničko to dobro, dijele sveto zajedništvo i s onim uz kojega prianjaju i između sebe, te jesu jedan Božji grad i njegova živa žrtva i njegov živi hram.
2 3

Jedan dio te zajednice, koja se sabire od smrtnih ljudi određenih da se pridruže besmrtnim anđelima, sada je na smrtnom proputovanju ovom zemljom i l i pak - u osobama onih koji smrću preminuše - po­ čiva u skrovitim prihvatištima i staništima duša; i vidim da sada treba reći (kao što je rečeno o anđelima) kako je i taj dio stvorio isti Bog. Jer, od jednoga je čovjeka, kojega je Bog prvog stvorio, potekao cijeli ljudski rod, po svjedočanstvu Svetog pisma, koje s pravom uživa di­ van ugled diljem svijeta i među svim pucima a o kojima je - između

a b

a c

mortaliter M. morte M.

9

1 0

1 1

V . supra 11, 13. C f . R o m 5, 5. Ps 72, 28.

1 2 3

V i d i O Božjoj državi, 11,13. Rim 5,5. Ps 73 (72), 28 (prema latinskom predlošku).

O

DRŽAVI BOŽJOJ

12,

9,2

-

10,2

113

112

D E CIV. D E I

12, 9,2 - 10,2 ostalih istina koje reče - božanskim nadahnućem proreklo, da će svi vjerovati u njega. Teorije o vremenima stvaranja čovjeka [10-14] 10. Možemo, dakle, i mimoići sva ona nagađanja ljudi koji ne znaju što govore o naravi i l i nastanku ljudskoga roda. Jedni, naime, zamisliše (upravo kao što povjerovaše i o samome svijetu) kako su ljudi uvijek postojali. Stoga i Apulej kaže, dok opisivaše rod stvorova s dušom: »Pojedince oni su smrtnici, dočim, cjelimice, kao sveukupan rod, oni vječno traju.« N u , kad se tima kaže: ako ljudski rod uvijek postojaše, koliko su onda istinita izviješća njihove povijesti (koja go­ vore tko bijahu pronalazači i kojih stvari, tko prvi utemeljitelji slo­ bodnih nauka i ostalih umijeća, ili koji počeše prvi nastanjivati ovo ili ono područje, ovaj ili onaj dio zemlje, ovaj ili onaj otok) - oni odgo­ varaju , kako u određenim vremenskim razmacima poplave i požari uništavahu, istina ne sve, ali ipak najveći dio zemalja, tako te su se ljudi svodili na neznatnu manjinu, iz čijih se odvjetaka opet ponovo obnavljalo prijašnje mnoštvo; pa stvari, koje tim silovitim pustoše­ njima bijahu zatirane i uništene, tako su se ponovo načinjale i zasni­ vale kao prvi put, dok su se zapravo samo obnavljale; dočim, čovjek može nastati samo od čovjeka. A l i ti govore tek ono što misle, a ne ono što znaju.
1 2

esse credituras inter cetera vera, quae dixit, vera divinitate praedixit .
12

Quid de temporibus in institutione humani generis dicendum [10-14]
Quid multi opinentur de insti­ tutione humani generis. CC 365 PL 358

10. 1. Omittamus igitur coniecturas hominum nescientium quid loquantur de natura vel institutione generis humani. A l i i namque, sicut de ipso mundo crediderunt, semper fuisse/homines opinantur. Unde ait et Apuleius, cum hoc animantium genus describeret: Singillatim mortales, cuncti tamen universo genere I perpetui . Et cum illis dictum fuerit, si semper fuit humanum genus, quonam modo verum eorum loquatur historia narrans qui fuerint quarumque re­ rum inventores, qui primi liberalium disciplinarum aliarumque artium institutores, vel a quibus primum illa vel illa regio parsque terrarum, illa atque illa insula incoli coeperit, respondent diluviis et conflagrationibus per certa intervalla temporum non quidem omnia, sed plurima terrarum ita vastari , ut redigantur homines ad exiguam paucitatem, ex quorum progenie rursus multitudo pristina reparetur; ac sic identidem r e p e r i r i et institui quasi prima, cum restituantur potius, quae fuerant illis nimiis vastationibus interrupta et exstincta; ceterum hominem nisi ex homine existere omnino non pos­ se. Dicunt autem quod putant, non quod sciunt.
ad 13 14 ae

O mnijenju onih koji misle kako je ljudski rod uvijek postojao, kao i sam svijet.

Quot annis hu­ mani generis historia computetur.

10. 2. Fallunt eos etiam quaedam mendacissimae litterae, quas perhibent in historia temporum multa annorum milia continere, cum ex Litteris sacris ab institutione hominis nondum completa an­ norum sex milia computemus. Unde ne multa disputem quem ad modum illarum litterarum, in quibus longe plura annorum milia referuntur, vanitas refellatur et nulla in illis rei huius idonea reperiatur

2. Njih varaju i neke njihove prelažne listine, po kojima tvrde kako ta povijest sadržava mnoga tisućljeća, dok mi, na temelju Svetoga pisma, računamo da od čovjekova postanka još nije prošlo šest tisuća godina. Stoga, kako ne bih mnogo raspravljao kojim se načinom po­ bija ispraznost tih isprava (u kojima se govori o mnogim tisućama godina) i kako u njima nema nikakve vrijednosti primjerene predme-

a d

a e

cunctim M. reparari M. Apulej, O Sokratovu Bogu, 4. Usporedi što Kritija govori o Solonovu razgovoru s egipatskim svećenikom u Pla­ tonovu Timeju (22c - 23c). Sto se tiče stoičkog nauka o povremenoj propasti svijeta vidi Ciceron O naravi bogova (2.118).
2 1

1 2

Cf.

M c 14, 9.
deo Socratis I V .

1 3

A P U L E I U S , De

1 4

C f . quidam stoici in: D l O G E N E S , L . (7. 141-142).

114

DE

civ.

DEI

12, 1 0 , 2 - 11

O

DRŽAVI BOŽJOJ

12,

10,2

-

11

115

CC 366

PL 359

auctoritas: illa epistula Alexandri Magni ad Olympiadem matrem suam, quam scripsit narrationem cuiusdam Aegyptii sacerdotis insinuans, quam protulit ex litteris quae sacrae apud illos haberentur, continet etiam regna, quae Graeca quoque novit historia; in quibus regnum Assyriorum in eadem epistula Alexandri quinque milia excedit annorum; in Graeca vero historia mille ferme et trecentos habet ab ipsius Beli principatu, quem regem et ille Aegyptius in eiusdem regni ponit exorilio ; Persarum autem et Macedonum imperium usque ad ipsum Alexandrum, cui loquebatur, plus quam octo anno­ rum milia ille constituit, cum apud Graecos Macedonum usque ad mortem Alexandri quadringenti octoginta quinque reperiantur, Per­ sarum vero, donec ipsius Alexandri victoria finiretur, ducenti et triginta tres computentur. Longe itaque hi numeri / annorum illis Aegyptiis sunt minores, nec eis, etiamsi ter tantum computarentur, aequarent . Perhibentur enim Aegyptii quondam tam breves annos ha­ buisse, ut quaternis mensibus finirentur; unde annus plenior et verior, qualis nunc et nobis et illis est, tres / eorum annos complectebatur antiquos. Sed ne sic quidem, ut dixi, Graeca Aegyptiae numero temporum concordat historia. Et ideo Graecae potius fides habenda est, quia veritatem non excedit annorum, qui Litteris nostris, quae vere sacrae sunt, continentur. Porro si haec epistula Alexandri, quae maxime innotuit, multum abhorret in spatiis temporum a probabili fide rerum: quanto minus credendum est illis litteris, quas plenas fabulosis velut antiquitatibus proferre voluerint contra auctoritatem notissimorum divinorumque Librorum, quae totum orbem sibi crediturum esse praedixit, et cui totus orbis, sicut ab ea praedictum est , credidit; quae vera se narrasse praeterita ex his, quae futura praenuntiavit, cum tanta veritate implentur, ostendit.
af 15 a g ah 16

tu, dostaje navesti onu poslanicu Aleksandra Velikog svojoj majci Olimpiji, u kojoj iznosi ono što mu je bio ispričao neki egipatski sve­ ćenik, a gdje je riječ i o stvarima iz egipatskih svetih spisa, pa su tu i podaci o kraljevstvima što su poznata grčkoj povijesti. U istoj Aleksandrovoj poslanici, kraljevstvo Asiraca trajalo je preko pet tisuća godina, dok je prema grčkoj povijesti trajalo tek tisuću i tri stotine godina, od vladavine Bela , o kojemu i taj Egipćanin govori kao o prvome kralju dotičnog kraljevstva; dok carstvu Perzijanaca i Macedonaca, sve do samog Aleksandra (kojemu se obraća) pridaje preko osam tisuća godina, a u grčkim ispravama nalazimo da je macedonsko carstvo do smrti Aleksandra trajalo četiri stotine osamdeset i pet godina, dok je ono perzijsko (sve dok ga Aleksandar nije svojom pobjedom okončao) navršilo dvije stotine trideset i tri godine.
2 3 4

1

I tako su ti grčki brojevi godina mnogo manji od egipatskih, pa sve da ih pomnožimo i s brojem tri, ne bismo ih izjednačili. Naime, go­ vori se kako su Egipćani nekoć imali takve kratke godine, da se svaka od njih završavala nakon četiri mjeseca; otuda bi puna i prava godina (kakva je sad i u njih i u nas) obuhvaćala tri njihove stare godine. Nu, kao što rekoh, čak se ni tako grčka povijest ne bi slagala s egipat­ skim doboslovljem. A grčkoj povijesti treba stoga više vjerovati, jer ona ne premašuje istinu o godinama kakva je sadržana i u našim istin­ ski svetim knjigama. Dalje, ako ta Aleksandrova poslanica, koja je veoma poznata, što se tiče vremenskih podataka toliko odudara od pouzdane povijesti - ko­ liko onda treba manje vjerovati onim spisima (koji su puni izmišljo­ tina o starinama) i koje naši protivnici ushtjedoše suprotstaviti ugledu najpoznatijih svetih knjiga, koje prorekoše, da će cijeli svijet u njih vjerovati, a kojima cijeli svijet prema tome proročanstvu i vjeruje; istinsko ispunjenje onoga što je Sveto pismo proreklo o budućnosti pokazuje i koliko su istinite one stvari koje je iznijelo o prošlosti.

Quidam ex elementis putant hominem renasci.

11. A l i i vero, qui mundum istum non existimant sempiternum, sive non eum solum, sed innumerabiles opinentur, sive solum quidem esse, sed certis saeculorum intervallis innumerabiliter oriri et occidere, necesse est fateantur hominum genus prius sine hominibus gignentibus exstitisse. Neque enim ut alluvionibus incendiisque terrarum, quas illi non putant toto prorsus orbe contingere, et ideo paucos homines, ex quibus multitudo pristina reparetur, semper remanere contendunt, ita et hi possunt putare, quod a l i q u i d hominum pereunte mundo relinquatur in mundo; sed sicut ipsum mundum ex materia sua renasci existimant, ita in illo ex elementis eius genus
ai al

a f

a g

a h

31

31

continet etiam] continentem M. octo et annorum millium M. aequarentur M. aliqui M. relinquantur M.

11. O n i pako drugi, koji ne misle da je ovaj svijet vjekovječan ili da je jedini, nego mniju kako postoje bezbrojni drugi svjetovi, ili pak da postoji samo jedan, ali se u određenim vjekovnim razdobljima ne­ brojeno puta rađa i raspada, - ti nuždno moraju priznati kako je ljud­ ski rod prvo nastao bez ljudskih roditelja. Jer oni ne mogu (poput onih koji drže, kako nakon poplava i požara na zemlji, koji ne zahvatiše sve dijelove svijeta preostaje nekolicina ljudi, od kojih se onda obnavlja ranije mnoštvo) smatrati, kako pri propasti svijeta ipak preo­ staje netko od ljudi na svijetu; nego oni misle, kako se sam svijet ponovo rađa iz vlastite tvari, tako da se iz njegovih pratvari obnavlja

O onima koji misle kako ovaj svijet nije vječan, nego mniju ili da postoje nebro­ jeni svjetovi, ili da se ovaj jedan, nakon stanovita za­ vršetka vjekova, uvijek ponovo rađa i raspada.

1 5

1 6

Cf. EUSEBIUS, Cron. Cf. M c 14, 9.

1, 12: P L 27, 42.

O tome vidi O Božjoj državi, 8,5,27. Usporedi O Božjoj državi, 4,6 (1240 godina - prema Euzebiju), u 18,21 (1305 godina - uključujući prvog vladara Bela). Valej Paterkul (1,6) i Justin (33,2) navode 924 godine. Prema Kurciju (O Aleksandrovim djelima, 4,14,20) i Jeronimu riječ je o 230 godina.
2 3 4

1

116

D E CIV. D E I

12, 11 - 12

O

DRŽAVI BOŽJOJ

12,

11-12

117

humanum ac deinde a parentibus progeniem pullulare mortalium, sicut aliorum a n i m a l i u m .
17

u njemu ljudski rod, a zatim da se rađanjem od roditelja množi nara­ štaj smrtnika kao i ostalih životinja.

Non sero homo creatus si aeternitati comparetur.

CC 367

PL 360

12. Quod autem respondimus, cum de mundi origine quaestio verteretur, eis, qui nolunt credere non eum semper fuisse, sed esse coepisse, sicut etiam Plato apertissime confitetur, quamvis a nonnullis contra quam loquitur sensisse credatur: hoc etiam de prima hominis conditione responderim, propter eos, qui similiter moventur, cur homo per innumerabilia atque infinita retro tempora creatus non sit tamque sero sit creatus , ut minus quam sex milia sint annorum, ex quo esse coepisse in sacris Litteris invenitur. Si enim brevitas eos offendit temporis, quod tam pauci eis videntur anni, ex quo in/stitutus homo in nostris auctoritatibus legitur: considerent nihil esse diuturnum, in quo est aliquid extremum, et omnia saeculorum spatia definita, si aeternitati interminae comparentur, non exigua existi/manda esse, sed nulla. Ac per hoc si non quinque vel sex, verum etiam sexaginta milia sive sescenta, aut sexagiens aut sescentiens, aut sescentiens m i l i e n s dicerentur annorum, aut itidem per totidem totiens multiplicaretur haec summa, ubi iam nullum numeri nomen haberemus, ex quo Deus hominem fecit: similiter quaeri posset, cur ante non fecerit. Dei quippe ab hominis creatione cessatio retrorsus aeterna sine initio tanta est, ut, si ei conferatur quamlibet magna et ineffabilis numerositas temporum, quae tamen fine conclusa certi spatii terminatur , nec saltem tanta videri debeat, quanta si u m o r i š brevissimam guttam universo mari, etiam quantum oceanus circumfluit, comparemus; quoniam istorum duorum unum quidem perexiguum est, alterum incomparabiliter magnum, sed utrumque finitum; illud vero temporis spatium, quod ab aliquo initio progreditur et aliquo termino cohercetur, magnitudine quantacumque tendatur, comparatum illi, quod initium non habet, nescio utrum pro mi­ nimo an potius pro nullo deputandum est. Hine enim si a fine vel brevissima singillatim momenta detrahantur, decrescente numero licet tam ingenti, ut vocabulum non inveniat, retrorsum redeundo (tamquam si hominis dies ab illo, in quo nunc vivit, usque ad illum, in quo natus est, detrahas) quandoque ad initium illa detractio perducetur. S i autem detrahantur retrorsus in spatio, quod a nullo coepit exordio, non dico singillatim minuta momenta vel horarum aut dierum aut m e n s u m aut annorum etiam quantitates, sed tam ma­ gna spatia, quanta illa summa comprehendit annorum, quae iam diei a quibuslibet computatoribus non potest, quae tamen momentorum minutatim detractione consumitur, et detrahantur haec tanta spatia
a m a n ao a p aq ar

12. Što sam već odgovorio, kad se pretresalo pitanje početka svi­ jeta, onima koji ne žele vjerovati, ne da je svijet uvijek postojao, nego da je jednom počeo (kao što i Platon najotvorenije priznaje, iako neki misle kako je vjerovao upravo suprotno od toga što izjavlju­ je); to isto bih odgovorio o čovjekovu prvom postanku i onima koje slično uznemiruje zašto čovjek ne bijaše stvoren u tolikim bezbrojnim i beskonačnim razdobljima prošlosti, a stvoren je tako pozno da je prema Svetome pismu - prošlo manje od šest tisuća godina od nje­ gova nastanka. A k o njih zbunjuje kratkoća vremena (jer im se tako neznatnim čine godine otkako je nastao čovjek, kao što se čita u na­ šim spisima), neka promisle kako nije dugotrajno ništa što je ograni­ čeno, te kako se sva određena vjekovna razdoblja, usporede l i se s beskonačnom vječnošću, moraju ne samo smatrati sićušnim, nego za­ pravo ništavnim. I prema tome, ako bi se reklo kako je od vremena kad je Bog stvorio čovjeka proteklo, ne pet i l i šest tisuća godina, nego čak šezdeset ili šest stotina tisuća ili pak šezdeset ili šeststotina ili šest stotina tisuća puta taj broj, ili ako bismo taj broj sve dotle neprestance umnažali, dok ne bismo došli do iznosa kojemu nema ni imena, opet bi se moglo pitati: zašto ga nije stvorio prije toga? Božje sustegnuće od stvaranja čovjeka toliko je unatrag bez početka i vječno, da ako bi se s njime usporedila bilo kako velika i neizreciva množina doba (koja je ipak određena stanovitom vremenskom grani­ com), ona se ne bi trebala činiti ni onolikom kolika je najsitnija kap­ ljica naprama sveukupnome moru, pa čak i svemu što obuhvaća ocean, jer od toga dvoga jedno jest doduše presitno, a drugo neuspo­ redivo veliko, ali je oboje konačno. Međutim, ona vremenska mjera (što se kreće od nekog početka i zaustavlja nekim krajem) - kolikom god se veličinom protezala, uspoređena s onim što nema početka, ne znam: treba l i se smatrati neizmjerno malenom ili prije kao ništa. Naime, ako se toj vremenskoj količini stanu od kraja pojedince odu­ zimati i najkraći trenuci, pa bio taj broj i tako velik da mu nema imena, on se idući unatrag smanjuje (kao da oduzimaš čovjeku dane od ovoga u kojem sada živi te sve do onoga u kojem je rođen) i takvo će oduzimanje dovesti napokon do početka. A k o se pak unatražno oduzimaju od onoga vremena koje nema nikakva početka (neću reći pojedince sićušni trenuci ili količine sati, dana, mjeseca i godina, nego onolika razdoblja kakva ni jednim brojem ne može izraziti nitko od računatelja, a ipak se mogu istrošiti pojedinačnim oduzimanjem tre­ nutaka); i ta se golema razdoblja oduzimaju ne jednom ili dvaput pa

Što treba odgo­ voriti onima koji izjavljuju kako je pozan čovjekov nasta­ nak.

311

a o

a

a<

a r

cpnditius M. interminatae M., aeternitatis interniinio un. sexagies... millies M. P toties M. i terminetur M. mensium M.

rns.

1 7

Cf.

Heraclitus in:

DlOGENES L.

(9,

1, 8);

P L U T A R C H U S , De

Ei

apud

Delph.

8, 389a; E M P E D O C L E S , fragm.

17 (Diels, 31).

118

DECIV. DEI

12,

12

-

13,2

O

DRŽAVI BOŽJOJ

12,

12

-

13,2

119

cc 368

non semel atque iterum saepiusque, sed semper: quid fit, quid agitur, quando numquam ad initium, quod omnino nullum est, pervenitur? Quapropter quod nos modo quaerimus post quinque milia et quod excurrit annorum, possent et posteri etiam post annorum sescentiens miliens eadem curiositate requirere, si in tantum haec mortalitas hominum exoriendo et occubando et imperita perseveraret infirmitas. Potuerunt et qui fuerunt ante nos ipsis recentibus hominis creati temporibus istam / movere quaestionem. Ipse denique primus homo vel postridie vel eodem die postea quam factus est potuit inquirere, cur non ante sit factus; et quandocumque antea factus esset, non vires tune alias et alias nunc vel etiam postea ista de initio rerum temporalium controversia reperiret.
a s a t

i češće nego neprestance, - što se događa, što se čini, kad se nikad ne stiže do početka, koji uopće ne postoji? Prema tome, ovo što mi sada pitamo, nakon pet proteklih tisućljeća, mogli bi s jednakom znatiželjom zapitati i naši potomci poslije šest stotina tisuća godina, ako potraje toliko ova ljudska smrtnost u dola­ sku i odlasku naraštaja, zajedno s neznanjem i slabostima. Isto su pitanje mogli postaviti i oni prije nas, u doba što bijaše bliže čovje­ kovu postanku. I sam prvi čovjek, sutradan pošto je stvoren, pa čak i istoga toga dana, mogao je upitati zašto nije prije stvoren; i koliko god prije bio stvoren, ova rasprava o početku vremenitih stvari ne bi tada imala ništa drukčiju moć negoli sada i l i pak poslije.

Quidam circuitus temporum inducunt. PL 361

13. 1. Hane autem se philosophi mundi huius non / aliter putaverunt posse vel debere dissolvere, nisi ut circuitus temporum inducerent, quibus eadem semper fuisse renovata atque repetita in rerum natura atque ita deinceps fore sine cessatione asseverarent volumina venientium et praetereuntium saeculorum; sive in mundo permanente isti circuitus fierent, sive certis intervallis oriens et oceidens mundus eadem semper quasi nova, quae transacta e t ventura sunt, exhiberet. A quo ludibrio prorsus immortalem animam, etiam cum sapientiam perceperit, liberare non possunt, euntem sine cessatione ad falsam beatitudinem et ad veram miseriam sine cessatione redeuntem. Quo modo enim vera beatitudo est, de cuius numquam ae­ ternitate confiditur, dum anima venturam miseriam aut imperitissime in veritate nescit aut infelicissime in beatitudine pertimescit? A t si ad miserias numquam ulterius reditura ex his ad beatitudi­ nem pergit: fit ergo aliquid novi in tempore, quod finem non habet temporis. Cur non ergo et mundus? cur non et homo factus in mun­ do? ut i l l i nescio qui falsi circuitus a falsis sapientibus fallacibusque comperti in doctrina sana tramite recti itineris evitentur.
au av a z

13. 1. Filozofi ovoga svijeta mislili su, kako taj spor ili ne mogu ili ne trebaju razriješiti drukčije nego da uvedu kruženje razdoblja, prema kojem su se u naravi stvari obnavljali i ponavljali uvijek isti događaji, i tako će se poslije bez prestanka nizati slijedovi dolazećih i odlazećih vjekova; i ti krugovi mogu nastajati u svijetu koji traje, i l i pak u stanovitim vremenskim razmacima svijet nastaje i nestaje, po­ kazujući uvijek kao novo, što je već bilo i što će biti. Samo, iz te okretaljke oni ne mogu izbaviti besmrtnu dušu, pa čak i kad je stekla mudrost, jer im ona bez prestanka odlazi do lažnog blaženstva i vraća se bez prestanka do prave bijede. Naime, kako je moguće istinsko blaženstvo u čiju se vječnost nije sigurno, kad duša posve neupućena u istinu ne zna ništa o budućoj bijedi i l i se nje u svojem blaženstvu veoma nesretno plaši? N u , ako ona iz bijeda, u koje se više nikad neće vratiti, prelazi u blaženstvo, onda u vremenu nastaje nešto novo, što nema vremenskog kraja. Za­ što, dakle, ne bi tako i svijet, zašto ne bi i čovjek stvoren u svijetu, kako bismo - kročeći pravom stazom zdravog nauka - izbjegli ne-znam-kako lažna kruženja, što ih iznudiše prevareni i prijevarni mu­ draci? 2. Ima ih koji se pozivaju i na ono mjesto u knjizi Salomonovoj, koja se zove Propovjednik, gdje stoji: »Što je bilo, opet će biti, i što se

O obrtanju vjekova, što se određenog časa završavaju, tako te će se svemir - kao što su neki filozofi vjerovali vraćati uvijek u isti poredak i izgled.

Ecclesiastes non de his circuitibus loqui-

13. 2. N a m quidam et illud, quod legitur in libro Salomonis, qui vocatur Ecclesiastes: Quid est quod fuit? Ipsum quod erit. Et quid est

355

a t

a u

a v

3 2

sexcenties millies M. oceumbendo M. et praetereuntium] praetereuntiumque M. quae add. M. A u t M.

Moguće je da se Augustin ovdje oslanja na zamisao o »velikoj godini«, kad se sve planete u svojim putanjama vraćaju istodobno u relativno isti položaj. V i d i Platon, Time] (39d); Ciceron, O naravi bogova, 2,51-52.

1

120

DE

civ.

DEI

12, 13,2

O

DRŽAVI BOŽJOJ

12,

13,2

121

CC 369

PL 362

quod factum est? Ipsum quod fiet; et non est omne recens sub sole. Qui loquetur et dicet : Ecce hoc novum est: iam fuit saeculis quae fuerunt ante nos , propter hos circuitus in eadem redeuntes et in eadem cuncta revocantes dictum intellegi volunt; quod ille aut de his rebus dixit, de quibus superius loquebatur, hoc est de generationibus aliis euntibus, aliis venientibus, de soliš anfractibus, de torrentium lapsibus; aut certe de omnium rerum generibus, quae oriuntur atque occidunt. Fuerunt enim homines ante nos, sunt et nobiscum, erunt et post nos; ita quaeque animantia vel arbusta. Monstra quoque ipsa, quae inusitata nascuntur, quamvis inter se diversa sint et quaedam eorum semel facta narrentur, tamen secundum id, quod generaliter miracula et monstra sunt, / utique et fuerunt et erunt, nec recens et novum est, ut monstrum sub sole nascatur. Quamvis haec verba quidam sic intellexerint, tamquam in praedestinatione Dei iam facta fuisse omnia sapiens ille voluisset intellegi, et ideo nihil recens esse sub sole. Absit autem a recta fide, ut his Salomonis verbis illos circuitus significatos esse credamus, quibus illi putant sic eadem temporum temporaliumque rerum volumina repeti, ut verbi gratia, sicut isto saeculo Plato philosophus in urbe Atheniensi et in ea schola, quae Academia dicta est, discipulos docuit, ita per innumerabilia retro saecula multum quidem prolixis intervallis, sed tamen certis, et idem Plato et eadem civitas et eadem schola idemque discipuli repetiti et per / innumerabilia deinde saecula repetendi sint. Absit, inquam, ut nos ista credamus. Semel enim Christus mortuus est pro peccatis nostris ; surgens autem a mortuis iam non moritur, et mors ei ultra non dominabitur ; et nos post resurrectionem semper cum Domino erimus , cui modo dicimus, quod sacer admonet Psalmus: Tu, Domine, servabis nos et custodies nos a generatione hac et in aeternum. Satis autem istis existimo convenire quod sequitur: In circuitu impii ambulabunt \ non quia per circulos, quos opinantur, eorum vita est recursura, sed quia modo tališ est erroris eorum via, id est falsa doctrina.
ba hh 18 bc 19 hd 20 21 he hi 22

činilo, opet će se činiti, i nema ništa novo pod suncem. Ima l i išta o čemu bi se moglo reći: ' G l e , ovo je novo!' Sve je već davno prije nas postojalo;« i ti hoće, da se to shvati kao da je rečeno zbog onih kruženja, koja se vraćaju na isto i koja sve isto ponavljaju; dočim Salomon je to rekao o stvarima koje je prije toga spominjao; naime: o naraštajima, od kojih jedni dolaze a drugi odlaze, o sunčevoj puta­ nji, o riječnim bujicama, i l i pak o svim vrstama stvari koje nastaju i nestaju.
2

Jer, bijahu ljudi prije nas, jesu i s nama, a bit će ih nakon nas; a isto tako i životinje i rastinje čak i sama čudovišta, što se kao neobični stvorovi rađaju, iako su između sebe različita (a o nekima se od njih priča kako su samo jednom rođena), ipak - prema tome što su opće­ nito i čudesa i čudovišta, - ona dakako i bijahu i bit će ih, te nije ništa ni nedavno ni novo, da se pod suncem i čudovište rađa. Pa ipak su neki te riječi razumjeli tako kao da je glasoviti mudrac htio da znače, kako su u Božjoj predodredbi sve stvari već bile stvorene, te da stoga nema ništa novo pod suncem. N u , nek je daleko od prave vjere, da bismo povjerovali, kako te Salomonove riječi znače ona kruženja po kojima se (kako oni misle) tako ponavljaju ista vremena i iste vremenine da - na primjer - kao što u stanovitom stoljeću filozof Platon u gradu Ateni, te u školi koja se nazivala Akademijom, poučavaše svoje učenike, isto tako i u ne­ brojenim prošlim stoljećima, u veoma velikim ali određenim vremen­ skim razmacima, ponavljali su se isti Platon, isti grad, ista škola i isti učenici, i ponavljat će se u bezbrojnim budućim vjekovima. Nek je daleko od nas, kažem, da bismo u takvo što povjerovali. Jer, jednom je Krist umro za naše grijehe, ali »uskrsnuvši od mrtvih, on više ne umire, i smrt više neće nad njime gospodariti«; a nakon uskrsnuća »mi ćemo zauvijek biti s Gospodinom« , kojemu sada kažemo, kao što nas podsjeća sveti psalam: »Ti ćeš nas, Gospodine, čuvati i brani­ ti, od ovoga naraštaja zauvijek.« Dočim, tim filozofima dostatno pri­ staje ovo što slijedi: »Bezbožnici se vrte u krugu«, i to ne zbog toga što će se (kao što oni misle) njihov život vraćati u krugovima, nego što je takva putanja njihova skretanja, to jest lažna nauka.
3 4 5 6

b d

b

b f

Q u i 1. e. dicet] Quis loquatur e. dicat M. in saeculis M. ^ iidemque M. resurgens M. ^ et ojm. M. ambulant hic et infra M.
b b

b a

1 8

1 9

2 0

2 1

2 2

Eccle 1, 9-10. Cf. R o m 6, 10. R o m 6, 9. 1 Thess 4, 17. Ps 11, 8-9.

Prop 1,9-10. Rim 6,9 (prema latinskom predlošku). 1 Sol 4,17. Ps 12 (11), 7 (prijevod prema latinskom predlošku). Ps 12 (11), 8. To mjesto u standardnom hrvatskom prijevodu (izd. Stvarnost) glasi »pa nek se okolo vrzu zlotvori«. U Augustinovu latinskom predlošku stoji »In cir­ cuitu impii ambulant«.
3 4 5 6

2

122

D E crv. D E I

12, 1 4 - 1 5 , 1

O DRŽAVI BOŽJOJ

12, 1 4 - 1 5 , 1

123

Contra circuitus unitas et originaria bonitas hominis [15- 28]
Altitudinem Dei investigare non possumus.

Protiv kruženja izvorno čovjekovo jedinstvo i dobrota [15-28] 14. A zar je čudo što oni, lutajući tima kruženjima, ne nalaze ni ulaza ni izlaza? Jer ne znaju ni gdje je početak ljudskome rodu i ovoj našoj smrtnosti, ni kakvim se krajem završava, budući da ne mogu prodrijeti u dubinu Božju, kojom je (iako sam vječan i bez početka) ipak od stanovita početka stvorio i vremena i čovjeka, kojega nikada prije ne bijaše stvorio; stvorio ga je u vremenu, ali ne prema nekoj novoj i iznenadnoj, nego prema nepromjenjivoj i vječnoj namisli. I tko da uzmogne istražiti i proniknuti tu neistraživu i neproničnu dubinu Božju, prema kojoj je Bog stvorio u vremenu vremenitog čo­ vjeka (prije kojega nije nikad postojao nitko od ljudi) - bez ikakve promjene svoje volje - te od njega jednoga uzmnožio ljudski rod? Pošto je naime sam psalmist sprijeda rekao: »Ti ćeš nas, Gospodine, čuvati i braniti, od ovoga naraštaja zauvijek«, te ošinuo one u čijem glupom i bezbožnom nauku nije sačuvana nikakva vječnost izbavlje­ nja i blaženstva duše, odmah dodaje: »Bezbožnici se vrte u krugu«, a zatim kao da je upitan 'Kako ti onda vjeruješ, misliš, razumijevaš? Ne treba li misliti, kako se Bogu odjednom prohtjelo stvoriti čovjeka (kojega ne bijaše stvorio nikada prije u beskrajnoj prošloj vječnosti), njemu kojemu se ništa novo ne može dogoditi, u kojemu nema ne­ čega promjenjivog?' - on odmah odgovara govoreći samomu Bogu: »Prema dubini svojoj uzmnožio si sinove ljudske«. O n , naime, kaže: nek ljudi misle što misle, neka mniju kako im se svidi i nek se prepi­ ru, ali »Prema dubini svojoj«, koju ne može spoznati nitko od ljudi, »uzmnožio si sinove ljudske«. Jer, doista je veoma duboko: i da je Bog uvijek bio i da je prvoga čovjeka (koji nikad prije ne bijaše stvo­ ren) ushtio stvoriti u stanovitu vremenu, a da pri tome nije promije­ nio ni svoje namisli, ni svoje volje.
1

CC 370

14. Quid autem mirum est, si in his circuitibus errantes nec aditum nec exitum inveniunt? quia genus humanum atque ista nostra mortalitas nec quo initio coepta sit sciunt, nec quo fine claudatur; quando quidem altitudinem Dei penetrare non possunt, qua , cum ipse sit aeternus et sine initio, ab aliquo tamen initio exorsus est tempora et hominem, quem numquam antea fecerat, fecit in tem­ pore, non tamen novo et repentino, sed immutabili aeternoque consilio. Quis hane valeat altitudinem investigabilem vestigare et inserutabilem perserutari, secundum quam Deus hominem temporalem, ante quem nemo umquam hominum fuit, non mutabili voluntate in tempore condidit et genus humanum ex uno multiplicavit? Quando quidem Psalmus ipse cum praemisisset atque dixisset: Tu, Domine, servabis nos et custodies nos a generatione hac et in aeternum, ac deinde repercussisset eos, in quorum stulta impiaque doctrina nulla liberationis et / beatitudinis animae servatur aeternitas, continuo subiciens: In circuitu impii ambulanti tamquam ei diceretur: Quid ergo tu credis, sentis, intellegis? numquidnam existimandum est subito Deo placuisse hominem facere, quem numquam antea infinita retro aeternitate fecisset, cui nihil novi aceidere potest, in quo mutabile aliquid non est? continuo respondit ad ipsum Deum loquens: Secun­ dum altitudinem tuam multiplicasti filios hominum . Sentiant, inquit, homines quod putant, et quod eis placet opinentur et disputent: Secundum altitudinem tuam, quam nullus potest nosse hominum, multiplicasti filios hominum. Valde quippe altum est et semper fuis­ se , et hominem, quem numquam fecerat, ex aliquo tempore primum facere voluisse, nec consilium voluntatemque mutasse.
bg bh hl 23 151

O stvaranju ljudskoga roda u vremenu, koje je Bog odlučio bez ikakve novine u svojoj namisli i bez ikakve promjene u volji.

363 e^Tn^rm^us^

P L

15. 1. Ego quidem sicut Dominum Deum aliquando dominum non ^ dicere non audeo, ita hominem numquam antea fuisse et ex quodam tempore primum hominem creatum esse dubitare non de­ beo. Sed cum cogito cuius rei dominus semper fuerit, si semper creas s e

15. 1. Zapravo, kao što se ne odvažujem reći, kako Gospodin Bog u neko vrijeme ne bijaše gospodarem, isto tako ne smijem dvojiti oko toga kako čovjek nije nikada prije postojao i da je prvi čovjek stvoren u stanovito vrijeme. N u , kad razmišljam kojoj O n stvari bijaše uvijek gospodarem, ako stvorova nije uvijek bilo, plašim se ustvrditi

Da H treba bfse^hvatitoda Bo u j
g V i e n i k a d a n i e k da

rem! dl°mu J
e

-v i 8^qtlia M.
b

b h
b i

ante M. et om. M.
Deum antepon. Ps 11, 8-9. M. Ps 12 (11), 9. Doneseni prijevod je prema Augustinovu latinskom predlošku, (Se­ cundum altitudinem tuam multiplicasti filios hominum).
1

b l

2 3

124

DE

civ.

DEI

12, 15,1

O

DRŽAVI BOŽJOJ

12,

15,1

125
manjkalo neka­ kva stvora kojim bi gospo­ dario, i kako reći, da je nešto uvijek stvarano o čemu se ne može kazati da je suvječno?

CC 371

P L 364

tura non fuit, affirmare aliquid pertimesco, quia et me ipsum intueor et scriptum esse recolo: Quis hominum potest scire consilium Dei, aut quis poterit cogitare quid velit Dominus? Cogitationes enim mortalium timidae et incertae adinventiones nostrae. Corruptibile enim corpus aggravat animam, et deprimit terrena inhabitatio sensum mul­ ta cogitantem . E x his igitur, quae in hac terrena inhabitatione mul­ ta cogito (ideo utique multa, quia unum, quod ex illis vel praeter illa, quod forte non cogito, verum est, invenire non possum), si dixero semper fuisse creaturam, cuius dominus esset, qui semper est domi­ nus nec dominus umquam non fuit; sed nunc illam, nunc aliam per alia atque alia temporum spatia, ne aliquam Creatori coaeternam esse dicamus, quod fides ratioque sana condemnat: cavendum est, ne sit absurdum et a luce veritatis alienum mortalem quidem per vices temporum semper fuisse creaturam, decedentem aliam, aliam succedentem; immortalem vero non esse coepisse, nisi cum ad nostrum saeculum ventum est, quando et angeli creati sunt, si eos recte lux illa primum facta significat aut illud potius caelum, de quo dictum est: In principio fecit Deus caelum et terram , cum tamen non fuerint, antequam fierent, ne immortales, si semper fuisse d i c u n t u r , Deo coaeterni esse credantur. S i autem dixero non in tempore creatos angelos, sed ante omnia tempora et ipsos fuisse, quorum Deus dominus esset, qui numquam nisi dominus fuit: quaeretur a me etiam, si / ante omnia tempora facti sunt, utrum semper potuerint esse qui facti sunt. H i c respondendum forte videatur: Quo modo non semper, cum id, quod est omni tempore, non inconvenienter semper esse dicatur? Usque adeo autem isti omni tempore fuerunt, ut etiam ante omnia tempora facti sint; si tamen a caelo coepta sunt tempora, et illi iam erant ante caelum. At si tempus non a caelo, verum et ante caelum fuit; non quidem in horis et diebus et mensibus et annis (nam istae dimensiones temporalium spatiorum, quae usitate ac proprie dicuntur tempora, manifestum est quod a motu siderum coeperint; unde et Deus, cum haec institueret, dixit: Et sint in signa et in tem­ pora et in dies et in annos ), sed in aliquo mutabili motu, cuius aliud prius, aliud posterius prae/terit , eo quod simul esse non possunt; si ergo ante caelum in angelicis motibus tale aliquid fuit et ideo tem­ pus iam fuit atque angeli, ex quo facti sunt, temporaliter movebantur: etiam sic omni tempore fuerunt, quando quidem cum illis facta sunt tempora. Quis autem dicat: Non semper fuit, quod omni tempo­ re fuit?
24 25 bm 26 bn

štogod, jer se zagledam u sebe sama i sjećam se onoga što je pisano: »Jer, tko može spoznati Božju namisao i tko će se domisliti što hoće Gospod? Plašljive su misli smrtnika i nestalne su naše namisli. Jer propadljivo tijelo tlači dušu, i ovaj zemljani šator pritiskuje um bre­ menit mislima.«
1

Dakle, od tih mnogih misli koje mislim prebivajući u ovome zemlja­ nom šatoru (a one su mnoge, jer među njima ne mogu pronaći ni jednu jedinu - bilo od onih koje su moje, bilo od onih koje nisu među mojima - a koja bi bila istinita), odaberem l i koju pa kažem, kako uvijek postojaše stvor da nad njim bude Gospodin (koji uvijek jest Gospodin i uvijek je bio Gospodin), ali da postojahu sad jedni sad drugi stvorovi, sad u jednim, sad u drugim vremenima - kako ne bismo rekli da je kakav stvor suvječan Stvoritelju (što osuđuju i vjera i zdrav razbor), valja se paziti da ne bude besmisleno i tuđe samome svjetlu istine, ustvrditi: kako uvijek postojaše smrtan stvor u slijedu razdoblja, tako te bi jedan nastajao a drugi nestajao, a da besmrtan stvor nije počeo nastajati sve dok se nije stiglo do našeg doba, kad su stvoreni i anđeli, ako njih ispravno označuje ono prvo stvoreno svjetlo ili zapravo ono nebo o kojem je rečeno: »U početku stvori Bog nebo i zemlju«, jer oni nisu mogli biti prije nego što su stvoreni, naime: budući da su besmrtni, ako se kaže kako uvijek bijahu, moglo bi se povjerovati, kako su suvječni Bogu. A k o bih pak rekao, kako anđeli nisu stvoreni u vremenu, nego prije svakoga vremena bijahu i oni (kojima Bog bijaše gospodar, i koji nikad i ne bijaše ništa drugo nego Gospodin), mene će pitati: da l i oni bijahu i stvoreni prije svakoga vremena, da l i mogahu uvijek biti oni koji su stvoreni. N a to bi tre­ balo odgovoriti možda ovako: zašto ne uvijek, kad se za ono što jest u svakom vremenu može prikladno reći da je uvijek? O n i , naime, čak toliko bijahu u svakom vremenu da su stvoreni prije svakog vre­ mena (ako su vremena započela od neba), i bijahu već prije neba. A k o pak vrijeme nije počelo s nebom, nego je postojalo i prije vreme­ na; ne ono vrijeme sati, dana, mjeseci, godina (jer je bjelodano kako su te izmjere vremenskih razmaka - koje se uobičajeno i primjereno nazivaju vremenima - započele s gibanjem zvijezda, te je stoga i Bog, kad ih je stvarao, rekao: »Nek budu znaci vremenima i danima i go­ dinama« ), nego vrijeme u nekom promjenjivom gibanju, od kojega jedan dio dolazi prije a drugi poslije, zbog toga što ne mogu bivati istodobno - ako je, dakle, prije neba bilo štogod takvo u anđeoskim gibanjima, pa je stoga vrijeme već postojalo i anđeli su se od časa kad su stvoreni gibali vremenski, čak i tako anđeli bijahu u svakom vre­ menu, pošto su zajedno s njima stvorena i vremena. Tko bi dakle rekao: Ne bijaše uvijek ono što bijaše u svakom vremenu?
2

bn

k dicantur M. \praeterierit M.; prius... praeter i t] anterius praeter ierit, aliud posterius successerit ant. edd. Sap 9, 13-15. Gen 1, 1. Gen 1, 14.

m

2 4

2 5

1 2

2 6

Mudr 9,13-15. Post 1,14 (prijevod prema latinskom predlošku).

126
Semper Domi15. 2.

DE

civ.

DEI

12, 15,2

O

DRŽAVI BOŽJOJ

12,

15,2

127

vterunPsecT^n tempore.

če 372

PL365

Sed si hoc respondero, dicetur mihi: Quomodo ergo non coaeterni Creatori, si semper ille, semper illi fuerunt? Quomodo etiam creati dicendi sunt, si semper fuisse intelleguntur? A d hoc quid respondebitur? A n dicendum est et semper eos fuisse, quoniam omni tempore fuerunt, qui cum tempore facti sunt, aut cum quibus facta sunt tempora, et tamen creatos? Neque enim et ipsa tempora creata esse negabimus, quamvis omni tempore tempus fuisse nemo ambigat. N a m si non omni tempore fuit tempus, erat ergo tempus, quando nullum erat tempus. Quis hoc stultissimus dixerit? Possumus enim recte dicere: Erat tempus, quando non erat Roma; erat tempus, quando non erat Ierusalem; erat tempus, quando non erat Abraham; erat tempus, quando non erat homo, et si quid huiusmodi; postremo si non cum initio temporis, sed post aliquod tempus factus est mundus, possumus dicere: Erat tempus, quando non erat mun­ dus; at vero: Erat tempus, quando nullum erat tempus, tam inconvenienter dicimus, ac si quisquam dicat: Erat homo, quando nullus erat homo, aut: Erat iste mundus, quando iste non erat mundus. S i enim de alio atque alio intellegatur, potest dići aliquo modo, hoc est: Erat alius homo, quando non erat iste homo; sic ergo: Erat aliud tempus, quando non erat hoc tempus, recte possumus dicere; at vero: Erat tempus, quando nullum erat tempus, quis vel insipientissimus dixerit? Sicut ergo dicimus creatum tempus, cum ideo semper fuisse di­ catur, / quia omni tempore tempus fuit: ita non est consequens, ut, si semper fuerunt angeli, ideo non sint creati, ut propterea semper fuisse dicantur, quia omni tempore fuerunt, et propterea omni tem­ pore fuerunt, quia nullo modo sine his ipsa tempora esse potuerunt. Ubi enim nulla creatura est, cuius mutabilibus motibus tempora peragantur, tempora omnino esse non possunt; ac per hoc etsi semper fuerunt, creati sunt, nec si semper fuerunt, ideo Creatori coaeterni sunt. Ille enim semper fuit aeternitate immutabili; isti autem facti sunt; sed ideo semper fuisse dicuntur, quia omni tempore fuerunt, sine quibus tempora nullo modo esse potuerunt; tempus autem quoniam mutabilitate transcurrit, aeternitati immutabili non potest esse coaeternum. Ac per hoc etiamsi immortalitas angelorum non transit in tempore, nec praeterita est quasi iam non sit, nec futura quasi nondum sit: tamen eorum motus, quibus tempora peraguntur, ex futuro in praeteritum transeunt, et ideo Creatori, in cuius motu dicendum non est vel fuisse quod iam non sit, / vel futurum esse quod nondum sit, coaeterni esse non possunt.
bo

2. Budem l i tako odgovorio, upitat će me: Kako da onda nisu suvječni Stvoritelju, ako bijahu uvijek kao što i on bijaše uvijek? I kako se može reći da su stvoreni, ako razumijevamo kako uvijek bijahu? Što ćemo odgovoriti na to? Treba l i reći, kako oni i uvijek bijahu (jer su bili u svako vrijeme, oni koji su stvoreni zajedno s vremenom ih s kojima su stvorena i vremena), a ipak su i stvoreni? Naime, nećemo nijekati kako su stvorena i sama vremena, iako nitko ne sumnja u to kako je vrijeme postojalo u svakom vremenu. Jer, ako vrijeme ne bijaše u svakom vremenu, onda je bilo i vrijeme kad ne bijaše nikakva vremena. A tko bi, pa i onaj najluđi, rekao ovakvo što? Možemo pravilno reći: »Bijaše vrijeme kad ne bijaše R i ­ ma; bijaše vrijeme kad ne bijaše Jeruzalema; bijaše vrijeme kad ne bijaše Abrahama; bilo je vrijeme kad nije bilo čovjeka«, i slično. Na­ pokon, ako svijet ne bijaše stvoren s početkom vremena, nego nakon nekog vremena, možemo reći: »Bijaše vrijeme kad ne bijaše svijeta.« A l i reći, kako bijaše vrijeme kad ne bijaše nikakva vremena, isto je tako neprilično kao i kad bi tkogod rekao: »Bijaše čovjek kad ne bijaše nikakva čovjeka«, i l i »Bijaše ovaj svijet kad ne bijaše ovoga svijeta.« Naime, ako se podrazumijevaju dvije različite stvari, onda se nekim načinom može reći, to jest: »Bijaše drugi čovjek kad ne bijaše ovog čovjeka.« Te isto tako možemo ispravno reći: »Bijaše drugo vrijeme kad ne bijaše ovog vremena«. Međutim, tko bi - pa bio on i najluđi - rekao: Bijaše vrijeme kad ne bijaše nikakva vremena? Dakle, ako mi kažemo da je vrijeme stvoreno (jer se kaže kako ono stoga uvijek bijaše, budući da vrijeme bijaše u svako vrijeme), onda nije tomu susljedno reći: ako anđeli uvijek bijahu, da oni zbog toga nisu stvoreni; kako se zbog toga kaže da uvijek bijahu, jer bijahu u svako vrijeme; a zbog toga bijahu u svako vrijeme, jer sama vremena nikako nisu mogla biti bez njih. Naime, ondje gdje nema nikakva stvora (čija promjenjiva gibanja proizvode vremena) ne mogu biti ni­ kakva vremena. Prema tome, ako anđeli uvijek i bijahu, oni su stvo­ reni, ali iz toga ne slijedi da ako uvijek bijahu, onda su suvječni Stvo­ ritelju. Jer, O n uvijek bijaše u nepromjenjivoj vječnosti; dok su oni stvoreni. N u , stoga se kaže kako uvijek bijahu, jer bijahu u svako vrijeme, a bez njih vremena nisu mogla nikako biti. Dapače, budući vrijeme protječe u promjenjivosti, ono ne može biti suvječno nepromjenjivoj vječnosti. Te prema tome, iako besmrtnost anđela ne prolazi u vremenu (jer nije prošla, kao da više nije; niti je buduća, kao da još nije) ipak njihova gibanja - s pomoću kojih na­ staju vremena - prelaze iz budućnosti u prošlost, pa stoga oni ne mogu biti suvječni Stvoritelju (o kojega se gibanju ne može reći niti da bijaše što više nije, niti da će biti što još nije).
3

3

sunt antepon.

M.

O Augustinovoj razlici između vremena i vječnosti vidi O Božjoj državi,

11,6.

128
Ratio nescit tempora aeternitati coaequare.

DECIV. DEI

12,

15,3

-

16

O

DRŽAVI BOŽJOJ

12,

15,3

-

16

129

15. 3. Quapropter si Deus semper dominus fuit, semper habuit creaturam suo dominatui servientem; verumtamen non de ipso genitam, sed ab ipso de nihilo factam nec ei coaeternam; erat quippe ante illam, quamvis nullo tempore sine illa; non eam spatio trascurrente, sed manente perpetuitate praecedens. Sed hoc si respondero eis qui requirunt, quomodo semper creator, semper dominus fuit, si creatura serviens non semper fuit; aut quomodo creata est et non potius creatori coaeterna est, si semper fuit: vereor ne facilius iudicer affirmare quod nescio, quam docere quod scio. Redeo igitur ad id, quod Creator noster scire nos voluit; illa vero, quae vel sapientioribus in hac vita scire permisit vel omnino perfectis in alia vita scienda servavit, ultra vires meas esse confiteor. Sed ideo putavi sine affirmatione tractanda, ut qui haec legunt videant a quibus quaestionum periculis debeant temperare, nec ad omnia se idoneos arbitrentur potiusque intellegant quam sit Apostolo obtemperandum praecipienti salubriter, ubi ait: Dico autem per gratiam Dei quae data est mihi omnibus qui sunt in vobis, non plus sapere quam oportet sapere, sed sapere ad temperantiam, unicuique sicut Deus partitus est mensuram fidei . S i enim pro viribus suis alatur infans, fiet, ut crescendo plus capiat; si autem vires suae capacitatis excedat, deficiet antequam crescat.
hp 27

3. Stoga, ako Bog uvijek bijaše Gospodin, uvijek je imao stvora što služi njegovu gospodstvu, ali ne stvora što je od njega samoga rođen, nego što je od njega iz ničega stvoren, te nije suvječan s njim; O n bijaše prije njega, iako ni jedno vrijeme bez njega, ne prethodeći njemu nekim prolaznim vremenskim razmakom, nego postojanim tra­ janjem. N u , budem l i tako odgovorio onima koji pitaju, kojim nači­ nom O n uvijek bijaše Tvorac, uvijek Gospodin, ako uvijek ne bijaše stvora koji mu služi; i l i pak kako je taj stvor stvoren, a nije radije suvječan Tvorcu, ako uvijek bijaše, - bojim se da se ne pomisli, kako lakše ustvrđujem ono što ne znam negoli da naučavam ono što znam.
4

Stoga se vraćam onome što je naš Stvoritelj ushtio da mi znamo. Dočim, one stvari koje je O n ili dao mudrijim ljudima da spoznaju u ovome životu ili je pak zadržao za one posve savršene da doznaju u drugome životu - o njima priznajem kako su izvan mojih snaga. A l i sam ipak zbog toga mislio, kako i o njima treba raspravljati, bez čvrstih tvrdnji, da bi oni koji ovo čitaju vidjeli od kakvih se pogibelj­ nih pitanja moraju paziti i mjesto da misle, kako su sposobni rasprav­ ljati o svemu, neka radije shvate da se trebaju povesti za zdravim naputkom apostola, kad kaže: »Po milosti Božjoj koja mi je dana, kažem svima vama: nek ne bude mudriji više nego što treba biti mu­ dar, nego neka bude mudar umjereno, a prema mjeri vjere, onako kako je Bog udijelio svakom pojedinomu.« Jer, ako se djetešce hrani prema svojim snagama, ono će rastući uzimati više; prekorači l i dočim ono što snage mogu podnijeti, zakržljat će prije nego odraste.

cc

373 Nihil creaturae Creatori est coaeternum.

16. Quae saecula praeterierint antequam genus institueretur hu­ manum, me fateor ignorare; non tamen dubito nihil omnino creatu­ rae Creatori esse coaeternum. Dicit etiam Apostolus tempora aeter­ na, nec ea futura, sed, quod magis est mirandum, praeterita. Sic enim ait: In spem vitae aeternae, quam promisit non mendax Deus ante tempora aeterna; manifestavit autem temporibus suis verbum suum . Ecce dixit retro quod fuerint tempora aeterna, quae tamen
28

16. Priznajem kako ne znam kakva su doba protekla prije nego je stvoren ljudski rod; ali ne dvojim o tome kako ni jedan stvor nije suvječan Stvoritelju. I apostol kaže vječna vremena, ali ne ona budu­ ća, nego - što je još čudnovatije - ona prošla. O n kaže ovako: »S nadom u vječni život - život koji obeća istiniti Bog prije vječnih vre­ mena, a svoju riječ objavi u svoje vrijeme.« Vidite, on reče kako u
1

Kako treba razumjeti čo­ vjeku od Boga obećani vječni život prije vječnih vremena.

O odnosu Božje vječnosti i vremena vidi Augustinovo djelo Ispovijesti. Rim 12,3- Prijevod je prema Augustinovu latinskom predlošku, s tim što Augustin latinski oblik sapere razumijeva u značenju »biti mudar«, ali u grčkom je glagol vitegcpooueiv (»biti preponosan«). Inače, cijelo je to mjesto svojevrsna igra riječima: u,f| imeocpooveTv jtao' o dei qpoovelv, aXka cpoovelv eig xo ooqpooveiv, što bi bilo otprilike: da o sebi ne premisli ondje gdje treba misliti, nego da misli kako je smisleno.
5 2 7

4

2 8

R o m 12, 3. Tit 1, 2-3.

1

Tit 1,2-3. Latinskom izričaju ante tempora aeterna odgovara grč. JtQO XQOVcov

aLOOVLCDV.

130

D E civ. D E I

12, 1 6 - 1 7 , 1

O

DRŽAVI BOŽJOJ

12,

16

-

17,1

131

PL 366

non fuerint Deo coaeterna, si quidem ille ante tempora aeterna non solum erat, verum etiam promisit vitam / aeternam, quam manifestavit temporibus suis, id est congruis, quid aliud quam Verbum suum? Hoc est enim vita aeterna. Quomodo autem promisit, cum hominibus utique promiserit, qui nondum erant ante tempora aeterna, nisi quia in eius aeternitate atque in ipso Verbo eius eidem coaeterno iam praedestinatione fixum erat, quod suo tempore futurum erat?
b q

prošlosti bijahu vječna vremena, koja ipak ne bijahu suvječna Bogu, ako O n prije vječitih vremena ne samo što bijaše nego je još i obećao život vječni, koji je objavio u svoje vrijeme, naime u ono koje je prikladno. A što li to drugo bijaše nego njegova Riječ? Jer ona je život vječni. N u , kojim je načinom obećao (kad je dakako obećao ljudima, koji još ne bijahu prije vječnih vremena), ako ne tako da u njegovoj vječnosti i samoj njegovoj Riječi (koja mu je suvječna) bijaše već u predodredbi odlučeno ono što će se dogoditi u svoje vrijeme?

C i r c u i t u s redeuntium tem­ porum...

CC 374

17. 1. Illud quoque non dubito, antequam homo primus creatus esset, numquam quemquam fuisse hominem; nec eumdem ipsum nescio quibus circuitibus nescio quotiens revolutum, nec alium aliquem natura similem. Neque ab hac fide me philosophorum argu­ menta deterrent, quorum acutissimum illud putatur, quod dicunt nulla infinita ulla scientia posse comprehendi; ac per hoc Deus, inquiunt, rerum quas facit omnium finitarum omnes finitas apud se rationes habet; bonitas autem eius numquam vacua fuisse credenda est, ne sit temporalis eius operatio, cuius retro fuerit aeterna cessatio, quasi paenituerit eum prioris sine initio vacationis ac propterea sit operis aggressus initium; et ideo necesse est, inquiunt, eadem semper repeti eademque semper repetenda transcurrere, vel manente mundo mutabiliter, qui licet numquam non fuerit et sine initio temporis tamen factus est, vel eius quoque ortu et occasu semper illis circuitibus repetito semperque repetendo; ne videlicet, si aliquando primum Dei opera coepta dicuntur , priorem suam sine ini­ tio vacationem tamquam inertem ac desidiosam et ideo sibi displicentem damnasse quodam modo atque ob hoc mutasse credatur; si autem semper quidem temporalia, sed alia atque alia perhibetur operatus ac sic aliquando etiam ad hominem faciendum, quem numquam antea fecerat, pervenisse, non scientia, qua putant non posse quaecumque infinita comprehendi, sed quasi ad horam, sicut veniebat in mentem, fortuita quadam / inconstantia videatur fecisse quae fecit. Porro si i l l i circuitus admittantur, inquiunt, quibus vel manente mundo vel ipso quoque revolubiles ortus suos et occasus eisdem circuitibus inserente eadem temporalia repetuntur, nec ignavum otium, praesertim tam longae sine initio diuturnitatis, Deo tribuitur, nec improvida temeritas operum suorum; quoniam si non eadem rebr

17. 1. Isto tako ni malo ne dvojim oko toga da prije nego što bijaše stvoren prvi čovjek, nije bilo nikakva čovjeka, bilo jednog te istog vraćenog ne-znam-kojim kruženjima i ne-znam-koliko puta, bilo kojeg drugog njemu slične naravi. O d te vjere mene ne mogu odvratiti dokazi filozofa, od kojih se najoštroumnijim smatra onaj, kad kažu kako se ni jedne od beskonačnih stvari ne mogu shvatiti nikakvim znanjem; i prema tome, kažu, od svih onih konačnih stvari koje je Bog stvorio on u sebi ima i konačne zamisli. A l i , mi trebamo vjerovati, kako njegova dobrota ne bijaše nikad nedjelatna (kako ne bi bilo vremenito ono njegovo djelovanje, kojemu je prethodilo u prošlosti vječito mirovanje), i kako se ne bi činilo kao da se kajao zbog svoje prijašnje dokolice bez početka, te je zbog toga započeo djelovati. Oni kažu, kako je zbog toga potrebno, da se uvijek isto ponavlja te da uvijek prolazi kako bi se vratilo, dok svijet ili ostaje promjenjiv (naime: svijet koji je ipak stvoren, iako uvijek postojaše i nema po­ četka u vremenu) i l i se uvijek ponavljao i uvijek će se ponavljati nje­ gov nastanak i njegov nestanak u onim povratnim kruženjima; inače, ako se kaže kako su Božja djela prvo započela u nekom času, moglo bi se pomisliti, da se njemu nije nekako svidjela njegova prva doko­ lica bez početka, te ju je osudio kao nerad i lijenost i zbog toga se sam izmijenio.
1 2

Što da zdrava vjera iznese u obranu o nepro­ mjenjivoj nami­ sli i volji Božjoj, a protiv doumljivanja onih prema kojima se Božja djela ponavljaju u vječnosti i vraćaju se uvijek po istim kruženjima vjekova.

A k o se pak pretpostavi da je Bog uvijek stvarao vremenine (tempora­ lia), ali sad jedne sad druge, pa je tako jednom nadošao i na stvaranje čovjeka (kojega nikad prije ne bijaše stvorio), onda bi se činilo kako je stvorio ono što je stvorio ne po znanju - o kojemu drže da ono ne može obuhvatiti nikoje beskonačne stvari - nego nekako časimice, kako mu je palo na um, u nekakvoj nasumičnoj nepostojanosti. Dalje kažu, ako se dopuste ona kruženja po kojima se vremena ponavljaju (bilo da svijet ostaje nepromijenjen, bilo da svoje povratne nastanke i nestanke uklapa u ta kruženja), onda se Bogu ne pripisuje ni bespo­ slena dokolica - osobito tako duge trajnosti bez ikakva početka, niti nesmotrena nasumičnost njegovih djela, jer ako se ne ponavljaju iste

b q

b r

ipsius M. dicantur M.

V i d i O Božjoj državi, 12,14. Usporedi Aristotel, Metafizika, 14; 19.

132

DE

civ.

DEI

12, 17,1 - 17,2

O

DRŽAVI BOŽJOJ

12,

17,1

-

17,2

133

petantur, non possunt infinita diversitate variata ulla eius scientia vel praescientia comprehendi.
... refutantur quia lmmutabihs est mens divina. 17. 2. Has argumentationes, quibus impii nostram simplicem pietatem, ut cum illis in circuitu ambulemus , de via recta conantur
29
r

stvari, onda se beskonačno mnogovrsna različitost ne može obuhvatiti nikakvim Božjim znanjem ili predviđanjem. 2. K a d takva dokazivanja (kojima bezbožnici nastoje s pravoga puta skrenuti našu jednostavnu pobožnost, kako bismo se zajedno s njima vrtjeli u krugovima), ne bi mogao odbaciti razbor, vjera bi morala ismijati. U z to, s pomoću Gospodina Boga našega, jasan razbor obara te uzvrtjele krugove, koje ispreda puko mnijenje. Naime, ti ljudi naj­ više griješe, dok više vole lutati u lažnome kruženju negoli kročiti istinskom i pravom stazom, u tome što svojim uskim i promjenjivim ljudskim umom mjere božanski um koji je posve nepromjenjiv, koji je kadar obuhvatiti bilo koju beskonačnost i izbrojiti sve neizbrojive stvari bez ikakve izmjene misli. Tima pristaje ono što kaže apostol: »uspoređujući sebe sa samim sobom, ne razumiju.«
3

r« i

•i

i i

T T

PL 367

cc 375

avertere, si ratio relutare non posset, hdes lrndere deberet. Huc accedit, quod in adiutorio Domini Dei nostri hos volubiles circulos, quos opinio confingit, ratio manifesta confringit. Hine enim maxime isti errant, ut in circuitu falso ambulare quam / vero et reeto itinere malint, quod mentem divinam omnino immutabilem, cuiuslibet infinitatis capacem et innumera omnia sine cogitationis alternatione numerantem, de sua humana mutabili angustaque metiuntur; et fit illis quod ait Apostolus: Comparantes enim semetipsos sibimetipsis non intellegunt . Nam quia illis quidquid novi faciendum venit in men­ tem, novo consilio faciunt (mutabiles quippe mentes gerunt): profee­ to non Deum, quem cogitare non possunt, sed semetipsos pro illo cogitantes, non illum, sed se ipsos, nec illi, sed sibi comparant. Nobis autem fas non est credere, aliter affici Deum cum vacat, aliter cum operatur; quia nec affici dicendus est, tamquam in eius natura fiat aliquid, quod ante non fuerit. Patitur quippe qui afficitur, et mutabile est omne quod aliquid patitur. Non itaque in eius vacatione cogitetur ignavia desidia inertia, sicut nec in eius opere labor conatus industria. Novit quiescens agere et agens quiescere. Potest ad opus novum non novum, sed sempiternum adhibere consilium; nec paenitendo, quia prius cessaverat, coepit facere quod non fecerat. Sed et si prius cessavit et posterius operatus est (quod nescio quemadmodum ab homine possit intellegi): hoc procul dubio, quod dicitur prius et posterius, in rebus prius non existentibus et posterius existentibus fuit; in illo autem non alteram praecedentem altera subsequens mutavit aut abstulit voluntatem, sed una eademque sempiterna et im­ mutabili voluntate res, quas condidit, et ut prius non essent egit, quamdiu non fuerunt, et ut posterius essent, quando esse coeperunt, hine eis, qui talia videre possunt, mirabiliter fortassis ostendens, quam non eis / indiguerit, sed eas gratuita bonitate condiderit, cum sine illis ex aeternitate initio carente in non minore beatitate permansit.
30

Naime, kad god njima dođe u pamet da učine štogod novo, oni to čine po novoj zamisli (jer imaju promjenjive umove), pa tako oni i ne misle o Bogu (o kojemu ne mogu misliti), nego o sebi samima mjesto o njemu, pa tako i ne uspoređuju njega, nego sebe, i ne s njim, nego sa sobom samima. Nama nije ni dopušteno vjerovati, kako je Bog u jednom stanju kad ne djeluje, a u drugome kad djeluje, jer se čak ne može ni reći da on dolazi u stanovito stanje, kao da u njegovoj naravi biva štogod čega ranije nije bilo. Jer onaj tko dolazi u nekakvo stanje (qui afficitur), taj nešto i trpi (patitur), a sve ono što trpi štogod, to je i promjenjivo. Stoga se isto tako u njegovoj nedjelatnosti ne smije zamišljati nikakva neradinost, lijenost ili tromost kao ni u njegovu djelu trud, napor, zalaganje. On zna djelovati mirujući i mirovati dje­ lujući. O n može primijeniti na novo djelo ne novu, nego vječnu zami­ sao; te bez žaljenja što ranije nije djelovao, započinje činiti ono što ne bijaše činio. Nu, ako prije i nije djelovao a poslije jest (iako ne znam kako bi to čovjek mogao razumjeti), onda se nazivci prije i poslije tiču stvari koje prije nisu postojale, a poslije jesu postojale. A l i u Njemu ne bijaše neke prethodne volje koju je susljedna izmijenila ili odstranila, nego je jednom istom vječnom i nepromjenjivom voljom učinio da stvari koje je stvorio i prije ne budu (sve dok ne bijahu) i da poslije budu (čim počeše biti), čime je možda na čudesan način pokazao onima koji to mogu uvidjeti, kako mu te stvari nisu trebale, nego ih je stvorio svojom darežljivom dobrotom, jer je bez njih od vječnosti bez početka trajao u nimalo manjem blaženstvu.

2 9 3 0

Cf. Ps X 1/9. 2 Cor 10, 12.

2 Kor 10,12 (prijevod prema Augustinovu predlošku). Augustinov navod se slaže s grčkim OUVXQ IVOVTEC; eamoug ov o i m a o i v u Vulgati: Comparantes nosmet ipsos nobis.

3

134
Omnis infinitas Deo finita est.

D E civ. D E I

12, 1 7 , 2 - 1 8

O

DRŽAVI BOŽJOJ

12,

17,2

-

18

135
Protiv onih koji govore kako se beskonačnosti ne mogu obu­ hvatiti čak ni Božjim znanjem.

PL 368

C C 376

18. Illud autem aliud quod dicunt, nec Dei scientia quae infinita sunt posse comprehendi: restat eis, ut dicere audeant atque huic se voragini profundae impietatis immergant, quod non omnes numeros Deus noverit. Eos quippe infinitos esse, certissimum est; quoniam in quocumque numero finem faciendum putaveris, idem ipse, non dico uno addito augeri, sed quamlibet sit magnus et quamlibet ingentem multitudinem continens, in ipsa ratione atque scientia numerorum non solum duplicari, verum etiam multiplicari potest. Ita vero suis quisque numerus proprietatibus terminatur, ut nullus eorum par es­ se cuicumque alteri possit. Ergo et dispares inter se atque diversi sunt, et singuli quique finiti sunt, et omnes infiniti sunt. Itane nume­ ros propter infinitatem nescit omnes Deus, et usque ad quamdam summam nume/rorum scientia Dei pervenit, ceteros ignorat? Quis hoc etiam dementissimus dixerit? Nec audebunt isti contemnere nu­ meros et eos dicere ad Dei scientiam non pertinere, apud quos Plato Deum magna auctoritate commendat mundum numeris fabricant e m . Et apud nos Deo dictum legitur: Omnia in mensura et numero et pondere disposuisti ; de quo et Propheta dicit: Qui profert numerose saeculum , et Salvator i n Evangelio: Capilli, inquit, vestri om­ nes numerati sunt . Absit itaque ut dubitemus, quod ei notus sit omnis numerus, cuius intellegentiae, sicut in Psalmo canitur, non est numerus . Infinitas itaque numeri, quamvis infinitorum numero­ rum nullus sit numerus, non est tamen incomprehensibilis ei, cuius intellegentiae non est numerus. Quapropter si, quidquid scientia comprehenditur, scientis comprehensione finitur: profecto et omnis infinitas quodam ineffabili modo Deo finita est, quia scientiae ipsius incomprehensibilis non est. Quare si infinitas numerorum scientiae Dei, qua comprehenditur, esse non potest infinita: qui tandem nos sumus homunculi, qui eius scientiae limites figere praesumamus, dicentes quod, nisi eisdem circuitibus temporum eadem temporalia repetantur, non potest Deus cuncta quae facit vel praescire ut fa­ ciat, vel scire cum fecerit? cuius sapientia simpliciter multiplex et uniformiter multiformis tam / incomprehensibili comprehensione omnia incomprehensibilia comprehendit, ut, quaecumque nova et dissimilia consequentia praecedentibus si semper facere vellet, inordinata et improvisa habere non posset, nec ea provideret ex proximo tempore, sed aeterna praescientia contineret.
31 32 33 34 35 bs bt

18. Što se pak tiče onoga kad kažu, kako se ni Božjim znanjem ne mogu obuhvatiti stvari koje su beskonačne, njima preostaje da se usude reći (i time se zagnjure u duboki vrtlog bezbožja) kako Bog ne zna sve brojeve. Naime, zaista je najizvjesnije, da su brojevi besko­ načni, jer kojem god broju pomisliš da se može postaviti granica, taj isti broj (da i ne spominjem uvećanje za jedan) - bez obzira na svoju veličinu i koliku god količinu sadržavao - po samome načelu i znano­ sti o brojevima, - može se ne samo udvostručiti nego i umnogostručiti. U z to se svaki broj toliko ograničava vlastitim značajkama, da ni jedan od njih ne može biti jednak bilo kojem drugom. Dakle: između sebe oni su i nejednaki i različiti; i pojedini od njih su konačni, dočim uzeti ukupno oni su beskonačni. D a l i onda Bog ne zna sve brojeve, zbog njihove beskonačnosti, i do kojeg iznosa brojeva Božje znanje doseže dok on o ostalima ne zna? A tko bi, koliko god bio lud, rekao takvo što? T i se neće usuditi da prezru brojeve pa reći kako brojevi ne pripadaju Božjem znanju, kad Platon, s velikim ugledom među njima, predo­ čava Boga kako oblikuje svijet na temelju brojeva. A u nas se čita, kako je o Bogu rečeno: »Ali ti si sve uredio po mjeri, broju i utegu.« O tome i prorok kaže: »Koji na broj iznosi svoj svijet«, dok Spasitelj u evanđelju kaže: »Izbrojene su vam i vlasi na glavi.« Stoga, nek je daleko od nas da bismo sumnjali da je svaki broj poznat njemu, »ko­ jega razumijevanju«, kao što se pjeva u psalmu, »nema postavljena broja.« Stoga beskonačnost broja (iako beskonačni brojevi nemaju nikakva određena broja) nije neshvatljiva njemu »kojega razumijeva­ nju nema postavljena broja.« Prema tome, ako sve ono što se zna­ njem obuhvaća ujedno se i ograničava poimanjem spoznavatelja, onda je zaista i sva beskonačnost - na neki neizreciv način - samomu Bogu konačna, jer ona nije neshvatljiva njegovu znanju.
1 2 3 4 5

Stoga, ako beskonačnost brojeva prema Božjem znanju (koje nju obuhvaća) ne može biti beskonačna, tko li smo mi čovječuljci koji se usuđujemo postavljati granice njegovu znanju, govoreći kako - ako se u istim onim kruženjima vremena ne ponavljaju iste vremenine, onda sve ono što je načinio Bog ne može ni unaprijed znati kako bi načinio, ni znati kad je već načinio? Jer, Njegova je mudrost jedno­ stavno mnogostruka i jednoliko mnogolika i takvim neshvatljivim shvaćanjem shvaća sve neshvatljivosti da, ako bi ushtio uvijek stvarati nove i susljedne stvari različite od onih prethodnih, one mu ne bi mogle biti neuređene i nepredviđene, niti bi ih predvidio tek u po­ sljednjem času, nego bi ih sadržavao svojim vječnim predznanjem.

b s

b t

fecit M. praevideret M. Platon, Time], 31c - 36d. Mudr 11,20. Iz 40,26. (Doslovan prijevod). Augustinov latinski prijevod (Qui profet numerose saeculum) odražava grčki kako je u Sedamdesetorice (Septuaginti): 6 exqpeooov xaxa dQX)ftu,6v TOV xoau.ov atJTOir, u Vulgati je »qui educit in numero militiam suam«. Mt 10,30. Ps 147 (146), 5. (Doslovan prijevod prema latinskom predlošku, inače se prevodi: »Nema mjere mudrosti njegovoj.«)
2 3 4 5 1

3

1

PLATO,

Timaeus 34b

s.

3 2

3 3

3 4

3 5

Sap 11, 21. Isa 40, 26\(sec. L X X ) . M t 10, 30. Ps 146^5/

136
Saecula saeculorum non sunt circuitus.

D E civ. D E I

12, 1 9 - 2 0 , 1

O

DRŽAVI BOŽJOJ

12,

19 -

20,1

137
O vjekovima vjekova.

PL 369

19. Quod utrum ita faciat, et continuata sibi connexione copulentur quae appellantur saecula saeculorum , alia tamen atque alia ordinata dissimilitudine procurrentia, eis dumtaxat, qui ex miseria liberantur, in sua beata immortalitate sine fine manentibus; an ita dicantur saecula saeculorum, ut intellegantur saecula in sapientia Dei inconcussa stabilitate manentia istorum, quae cum tempore transeunt, tamquam efficientia saeculorum, definire non audeo. Fortassis enim possit dići saeculum, quae sunt saecula, ut nihil aliud perhibeatur saeculum saeculi quam saecula saeculorum, sicut nihil aliud dicitur caelum c a e l i quam caeli caelorum. Nam caelum Deus vocavit firmamentum super quod sunt aquae ; et tamen Psalmus: Et aquae, inquit, quae super caelos sunt , laudent nomen Domini . Quid ergo istorum duorum sit, an praeter haec duo aliquid aliud de saeculis saeculorum possit intellegi, profundissima / quaestio est, neque hoc quod nunc agimus impedit, si indiscussa interim differatur; sive aliquid i n ea definire valeamus, sive nos faciat cautiores diligentior ipsa tractatio, ne i n tanta obscuritate rerum affirmare temere aliquid audeamus. Nunc enim contra opinionem disputamus, qua illi circuitus asseruntur, quibus semper eadem per intervalla temporum necesse esse repeti existimantur; quaelibet autem illarum sententiarum de saeculis saeculorum vera sit, ad hos circuitus nihil pertinet; quoniam sive saecula saeculorum sint non eadem repetita, sed alterum ex altero connexione ordinatissima procurrentia, liberatorum beatitudine sine ulio recursu miseriarum certissima permanente, sive saecula saeculorum aeterna sint temporalium tamquam dominantia subditorum, circuitus illi eadem revolventes locum non habent, quos maxime refellit aeterna vita sanctorum .
36 37 38 hu 39 bv 40

19. Sam se ne usuđujem odrediti da l i Bog tako čini, i da l i se međusobno spajaju u neprekidnu nizu oni »vjekovi vjekova« (saecula saeculorum) te protječu jedan za drugim u sređenoj različitosti (dok samo one duše što su izbavljene iz bijede ostaju bez kraja u svojoj blaženoj besmrtnosti); ili se pak »vjekovi vjekova« kaže tako da se podrazumijevaju vjekovi što nepomućenom postojanošću prebivaju u mudrosti Božjoj, a kao tvorni (uzroci) onim vjekovima koji prolaze s vremenom. Možda se može reći kako je saeculum isto što i saecula, tako da ništa drugo ne znači saeculum saeculi (vijek vijeka) nego i saecula saeculorum (vjekovi vjekova), upravo kao što i nebo neba (caelum caeli) nije ništa drugo nego caeli caelorum (nebesa nebesa) . Jer onaj svod iznad kojega su vode Bog nazva nebo (caelum) , a ipak psalam kaže: »I vode koje su nad nebesima (caelos) hvalite ime Go­ spodinovo!«
1 2 3

Zbog toga je veoma duboko pitanje koje je od ta dva značenja točno, ili se pored toga dvoga može još štogod drugo razumjeti o izričaju »vjekovi vjekova«; a ništa ne smeta ovomu čime se sada bavimo ako to zasad ostavimo neriješenim, bilo da tu uzmognemo odrediti što­ god, bilo da nas pomnije istraživanje učini opreznijim, kako ne bismo štogod nasumično ustvrdili u tako nejasnu predmetu. Sada, naime, raspravljamo protiv onoga mnijenja o kruženjima u kojima se iste stvari nužno ponavljaju u vremenskim razmacima. A koje god znače­ nje izrijeka »vjekovi vjekova« bilo istinito, ono nije ni u kakvoj svezi s tim kruženjima; naime, bilo da »vjekovi vjekova«: ne znače ponav­ ljanje istih razdoblja, nego uređen niz povezanih razdoblja što pro­ tječu jedno za drugim (dok blaženstvo izbavljenih ljudi najpostojanije traje bez ikakva povratka u bijedu), bilo da se »vjekovi vjekova« od­ nose prema vremeninama kao vječni gospodari prema podanicima, nema mjesta tim kružnim ponavljanjima istih stvari, koja u cijelosti odbacuje i vječni život svetaca.
4

Deus non agit aut scit in circuitibus.

CC 377

20. 1. Quorum enim aures piorum ferant post emensam tot tantisque calamitatibus vitam (si tamen vita ista dicenda est, quae potius mors est, ita gravis, ut mors, quae ab hac liberat, mortis huius amore timeatur), post tam magna mala tamque multa et horrenda tandem aliquando per veram religionem / atque sapientiam expiata atque fi-

20. 1. Zar mogu uši pobožnika podnijeti mnijenje prema kojem, prošavši ovaj život pun takvih i tolikih nedaća (ako se uopće može životom nazvati ovo što je radije smrt , i to tako težak da se iz ljubavi prema toj »smrti« bojimo smrti koja nas od njeg izbavlja), pošto su okajana tako velika i tako mnoga i strašna zla, i pošto su napokon okončana, zahvaljujući istinskoj vjeri i mudrosti, pa smo napokon sti1

0 bezbožju onih koji tvrde, kako će duše dionice najvišeg 1 istinskog blaženstva - po povratnim kruženjima vremena ponovo zapasti u iste bijede i muke.

b u b v

sunt om. CC. contextione CC. Cf. Tob 13, 23; Ps 83, 5 etc. Cf. Ps 113, 16. Cf. Gen 1, 8. Ps 148, 4-5. Cf. Mt 25, 46.
1 2 3 4

3 6 37 38 3 9 4 0

Tako višeput u Svetom pismu. Izraz je hebrejski, otuda i latinski caeli caelorum. Post 1,7-8. Ps 148,4 (Doslovan prijevod prema latinskom predlošku). Mt 25,46. Usporedi O Božjoj državi, 13,10.

1

138

D E CIV. D E I

12, 20,1 - 20,2

O

DRŽAVI BOŽJOJ

12,

20,1

-

20,2

139

nita ita pervenire ad conspectum Dei atque ita fieri beatum contemplatione incorporeae lucis per participationem immutabilis immortalitatis eius, cuius adipiscendae amore flagramus, ut eam quandoque necesse sit deseri et eos, qui deserunt, ab illa aeternitate veritate felicitate deiectos tartareae mortalitati, turpi stultitiae, miseriis exsecrabilibus implicari, ubi Deus amittatur, ubi odio veritas habeatur, ubi per immundas nequitias beatitudo quaeratur, et hoc itidem atque itidem sine ulio fine priorum et posteriorum certis intervallis et dimensionibus saeculorum factum et futurum; et hoc propterea, ut possint Deo circuitibus definitis euntibus semper atque redeuntibus per nostras falsas beatitudines et veras miserias alternatim quidem, sed revolutione incessabili sempiternas nota esse opera sua, quoniam neque a faciendo quiescere neque sciendo potest ea, quae infinita sunt, indagare? Quis haec audiat? quis credat? quis ferat? Quae si vera essent, non solum tacerentur prudentius, verum etiam (ut quomodo valeo dicam quod volo) doctius nescirentur. Nam si haec illic in memoria non habebimus et ideo beati erimus, cur hic per eorum scientiam gravatur amplius nostra miseria? S i autem ibi ea necessario scituri sumus, hic saltem nesciamus, ut hic felicior sit exspectatio quam illic adeptio summi boni; quando hic aeterna vita consequenda exspectatur; i b i autem beata, sed non aeterna, quandoque amittenda cognoscitur.
bz

gli pred lice Božje i stekli blaženstvo u promatranju netjelesnoga svje­ tla, sudioništvom u njegovoj nepromjenjivoj besmrtnosti (izgarajući od ljubavi da je dosegnemo) - ali samo zato da bismo to jednom morali napustiti, da bi oni koji to napuste od vječnosti, istine i blažen­ stva bili ponovo bačeni u paklenu smrtnost, ružnu glupost, upleteni u odvratne bijede, gdje gube Boga, gdje se istina mrzi, i gdje se neči­ stim opačinama traga za srećom; a sve to da se neprestance u buduće ponavlja bez ikakva kraja, kako je bilo i u prošlim određenim razdob­ ljima i izmjerama vjekova; i sve to opet zbog toga kako bi Bog mogao znati svoja vlastita djela s pomoću određenih kruženja, što uvijek od­ laze i uvijek se vraćaju, pri čemu se smjenjuju naša lažna blaženstva i istinske bijede, sve to vječno u neprestanoj vrtnji; jer, inače niti Bog može otpočinuti od svojega stvaranja, niti može svojim znanjem obu­ hvatiti one stvari koje su beskonačne? Tko bi to slušao? Tko vjerovao? Tko podnio? I kad bi te stvari bile istinite, ne samo što bi bilo razboritije prešutjeti ih nego čak (da ko­ liko mogu kažem ono što hoću) bilo bi mudrije i ne znati o njima. Jer, ako ondje te stvari i nećemo imati u sjećanju pa ćemo stoga biti blaženi, zašto da ovdje znanjem o njima još više otežavamo svoju bijedu? A k o ćemo pak ondje o njima nužno doznati, onda barem nemojmo o njima znati ovdje, kako bi nam ovdje bilo radosnije išče­ kivanje negoli ondje postignuće najvišega dobra, kad se ovdje očekuje vječni život koji treba uslijediti, a ondje dozna kako je blažen, ali nije vječan, jer se jednom mora izgubiti.

PL 370
Homo in circuitibus numquam attingit beatitudinem.

20. 2. S i autem dicunt neminem posse ad illam beatitudinem pervenire, nisi hos circuitus, ubi beatitudo et miseria vicissim alternant,
,
i n

.

.

,

r

huius vitae eruditione cognoverit: quomodo ergo fatentur, quanto plus quisque amaverit Deum, tanto eum facilius ad beatitudinem perventurum, qui ea docent, quibus amor ipse torpescat? Nam quis non remissius et Jepidius amet eum, quem se cogitat necessario deserturum et contra eius veritatem sapientiamque sensurum, et hoc cum ad eius plenam pro sua capacitate notitiam beatitudinis perfectione pervenerit? quando nec hominem amicum possit quisque ama­ re fideliter, cui se futurum n o v i t inimicum. Sed absit ut vera sint, quae nobis minantur veram miseriam numquam finiendam, sed inca

2. A k o pak kažu, kako nitko ne može doći do onoga blaženstva uko­ liko u znanju ovoga života ne spozna ona kruženja (u kojima se me­ đusobno izmjenjuju blaženstvo i bijeda), kojim onda načinom pri­ znaju da što netko više ljubi Boga to će lakše stići do blaženstva, ako sami naučavaju one stvari kojima se hladi takva ljubav? Naime, tko neće i slabije i hladnije ljubiti onoga o kojem zna kako će ga morati napustiti, te odbaciti njegovu istinu i mudrost i to upravo kad do­ stigne savršenstvo blaženstva, a u punoći znanja koje mu je moguće, kad već nitko ne može vjerno voljeti ni čovjeka prijatelja, ako zna da će u budućnosti biti njegov neprijatelj? N u , sačuvaj Bože da bi bilo istinito to čime nam oni prijete, naime: bijeda kojoj nema kraja, što
2

possit M . noverit M.

2

Ciceron, O prijateljstvu, 16,59.

140

D E CIV. D E I

12, 20,2 - 20,3

O

DRŽAVI BOŽJOJ

12,

20,2

-

20,3

141

CC 378

terpositionibus falsae beatitudinis saepe ac sine fine rumpendam. Quid enim illa beatitudine falsius atque fallacius, ubi nos futuros miseros aut in tanta veritatis luce nesciamus aut in summa felicitatis arce timeamus? S i enim venturam calamitatem ignoraturi sumus, / peritior est hic nostra miseria, ubi venturam beatitudinem novimus; si autem nos illic clades imminens non latebit, beatius tempora transigit anima misera, quibus transactis ad beatitudinem sublevetur, quam beata, quibus transactis in miseriam revolvatur. Atque ita spes nostrae infelicitatis est felix et felicitatis infelix. Unde fit, ut, quia hic mala praesentia patimur, ibi metuimus imminentia, verius semper miseri quam beati aliquando esse possimus.

je tek često prekidana beskonačnim umetcima lažnog blaženstva! Jer, što je lažnije i lažljivije od onoga blaženstva, gdje mi u tolikom svjetlu istine ne znamo kako ćemo biti bijedni ili gdje ćemo se na vrhuncu sretnosti plašiti upravo zbog toga? Naime, ako nećemo znati o svojoj budućoj nesreći, onda je ovdje upućenija naša bijeda, u kojoj znamo za blaženstvo koje će doći. A k o nam se pak ondje neće skrivati ne­ sreća koja prijeti, to bijedna duša blaženije provodi vrijeme, jer pošto ovo prođe, ona se uzdiže do blaženstva, negoli blažena, jer kad vri­ jeme prođe, ona se opet vraća u bijedu. I tako je nada u našoj nesretnosti sretna, a u sretnosti nesretna. Otuda biva da - budući da ovdje podnosimo sadašnja zla, a ondje se bojimo onih što prijete - možemo istinitije biti uvijek bijedni negoli pokatkada blaženi. 3. N u takvi nazori, kao što pobožnost dovikuje a istina nas uvjerava, doista su lažni (jer nama se istinski obećaje ona prava sretnost, koje će se pouzdana sigurnost uvijek zadržavati i neće prekidati nikakvom nesretnošću) pa stoga, slijedeći pravi put, koji je nama Krist , s njime kao s voditeljem i Spasiteljem, odvratimo svoj um i putanju svoje vjere od isprazna i neprikladna kruženja tih bezbožnika. A k o pak, što se tiče tih kruženja te neprekidnih i naizmjeničnih odlazaka i po­ vrataka duša, platonik Porfirije ne htjede slijediti mnijenje svojaka (bilo nagnan ludošću sama predmeta, bilo zbog štovanja kršćanskih vremena, pa je - kao što već spomenuh u desetoj knjizi - više volio reći, kako je duša predana svijetu da bi upoznala zla, i da zatim, izbavljena i očišćena od njih, vrativši se Ocu, ništa više takvo ne trpi: koliko više mi trebamo i prezirati i izbjegavati taj lažni nauk neprija­ teljski kršćanskoj vjeri!
3 4 5

Absurdum est non esse novi-

20. 3. Sed quoniam haec falsa sunt clamante pietate, convincente veritate (illa enim nobis veraciter promittitur vera felicitas, cuius erit semper retinenda et nulla infelicitate rumpenda certa securitas): viam rectam sequentes, q u o d nobis est Christus , eo duce ac salvatore a vano et inepto impiorum circuitu iter fidei mentemque avertamus. S i enim de istis circuitibus et sine cessatione alternantibus itionibus et reditionibus animarum Porphyrius Platonicus suorum opinionem sequi noluit, sive ipsius rei vanitate permotus sive iam tempora Christiana reveritus, et, quod in libro decimo commemorav i , dicere maluit animam propter cognoscenda mala traditam mun­ do, ut ab eis liberata atque purgata, cum ad Patrem redierit, nihil ulterius tale patiatur: quanto magis nos istam inimicam Christianae fidei falsitatem detestari ac devitare debemus! His autem circuitibus
cb 41 4 2

quae M.
3 4 1

4 2

C f . Io 14, 6. V . supra 10, 30.

4 5

Iv 14,6. V i d i O Božjoj državi, 12,14. V i d i O Božjoj državi, 10,30.

142

D E CIV. D E I

12, 20,3

O

DRŽAVI BOŽJOJ

12,

20,3

143

PL 371

CC 379

evacuatis atque frustratis nulla necessitas nos compellit ideo putare non habere initium temporis ex quo esse coeperit genus humanum, quia per nescio quos circuitus nihil sit in rebus novi, quod non et antea certis intervallis temporum fuerit et postea sit futurum. Si enim liberatur anima non reditura ad miserias, sicut numquam an­ tea liberata est: fit in illa aliquid, quod antea numquam factum est, et hoc quidem valde magnum, id est quae numquam desinat aeterna felicitas. S i autem in natura immortali fit tanta novitas nullo repetita, nullo repetenda circuitu: / cur in rebus mortalibus fieri non posse contenditur? S i dicunt non fieri in anima beatitudinis novitatem, quoniam ad eam revertitur, in qua semper fuit, ipsa certe liberatio nova fit, cum de miseria liberatur in qua numquam fuit, et ipsa miseriae novitas in ea facta est quae numquam fuit. Haec autem novitas si non in rerum, quae divina providentia gubernantur, ordinem venit, sed času potius evenit, ubi sunt i l l i determinati dimensique circui­ tus, in quibus nulla nova fiunt, sed repetuntur eadem quae fuerunt? S i autem et haec / novitas ab ordinatione providentiae non excluditur, sive data sit anima sive lapsa sit: possunt fieri nova, quae neque antea facta sint nec tamen a rerum ordine aliena sint. Et si potuit anima per imprudentiam facere sibi novam miseriam, quae non esset improvisa divinae providentiae, ut hane quoque in rerum ordine includeret et ab hac eam non improvide liberaret: qua tandem temeritate humanae vanitatis audemus negare divinitatem facere posse res, non sibi, sed mundo novas, quas neque antea fecerit nec umquam habuerit improvisas? S i autem dicunt liberatas quidem animas ad miseriam non reversuras, sed cum hoc fit in rebus nihil novi fieri, quoniam semper aliae atque aliae liberatae sunt et liberantur et liberabuntur: hoc certe concedunt , si ita est, novas animas fieri, quibus sit et nova miseria et nova liberatio. Nam si antiquas eas esse dicunt et retrorsum sempiternas, ex quibus quotidie novi fiant homines, de quorum corporibus, si sapienter vixerint, ita liberentur, ut numquam ad miserias revolvantur, consequenter dicturi sunt infinitas. Quantuslibet namque finitus numerus fuisset animarum, infinitis retro saeculis sufficere non valeret, ut ex illo semper homines fierent, quorum essent animae ab ista semper mortalitate liberandae, numquam ad eam deinceps rediturae. Nec ulio modo explicabunt, quomodo in rebus, quas, ut Deo notae esse possint, finitas volunt, infinitus sit numerus animarum.
cc

Pošto smo odbacili i pobili ta kruženja, nikakva nas nužnost ne na­ goni pomisliti, kako ne bijaše vremenskog početka u kojem je mogao započeti ljudski rod, jer po ne-znam-kakvim kruženjima u stvarima nema ničega novog što i prije - u određenim vremenskim razmacima - nije bilo i neće poslije biti. Naime, ako se izbavi duša što se nikad više neće vratiti u bijedu (kao što nikad prije ne bijaše izbavljena), u njoj je stvoreno nešto što nikad prije nije stvoreno, i to nešto veoma veliko, to jest: vječita sretnost što nikada ne prestaje. A ako u bes­ mrtnoj naravi nastaje takva novost, (kakva se ne ponavlja i neće se ponoviti nikakvim kruženjem), zašto tvrde da se takvo što ne može dogoditi u smrtnim stvarima? A k o kažu, kako se u duši ne zbiva novost blaženstva, jer se ona samo vraća u ono blaženstvo u kojem uvijek bijaše, svakako je novo samo izbavljenje, kad se izbavlja iz bijede u kojoj nikad prije nije bila, a nastala je u njoj i sama novost bijede, koje nije nikad bilo. A k o opet ta novost ne ulazi u onaj pore­ dak stvari, kojima upravlja božanska promisao, gdje su onda oni određeni i izmjereni krugovi, u kojima ne nastaju nikakve nove stvari, nego se ponavljaju one koje već bijahu? A k o se pak ta novost ne isključuje iz poretka promisli (bilo da je duša dana tijelu, bilo da je zapala u nj) , onda mogu nastajati i nove stvari, koje se ranije nisu događale a koje ipak nisu tuđe poretku stvari. A ako je duša svojom nerazboritošću mogla prirediti sebi novu bijedu (koja ne bijaše nepredviđena u božanskoj promisli, tako te ju je uključila u poredak stvari i izbavila od te bijede, ne bez predviđa­ nja), koja nas onda brzopletost ljudske ispraznosti nagoni, da se usu­ dimo nijekati kako Božanstvo može stvarati stvari koje su nove ne njemu samome, nego svijetu, a koje niti je prije stvaralo, niti mu ikada bijahu nepredviđene?
6

A k o opet kažu, kako se izbavljene duše neće vratiti u bijedu, nego kad se to događa da se u stvarima ne zbiva se ništa novo, jer se neprestance druge duše izbavljahu, izbavljaju se i bit će izbavljane onda neka bar dopuste (iako je tomu tako) da nastaju nove duše, kojima pripada i nova bijeda i novo izbavljenje. A k o pak kažu kako su one prastare te prema prošlosti vječne, od kojih svakodnevno na­ staju novi ljudi, iz čijih se tijela - budu l i mudro živjele - izbavljaju tako da se više nikad ne vraćaju u bijedu, oni će susljedno tome mo­ rati reći da su te duše beskonačne po broju. Naime, koliko god bijaše konačan broj duša, on u beskrajnim prošlim razdobljima nije mogao dostajati da iz njega uvijek nastaju ljudi, kojih je duše trebalo nepre­ stance izbavljati od ove smrtnosti, tako da se u nju više nikad ne vrate. I oni nikako neće moći objasniti, kako može u stvarnosti biti beskonačan broj duša, kad oni hoće da je on konačan, kako bi one mogle biti Bogu poznate.

concedant M .

Posrijedi je rasprava među novoplatonicima: da li se duša sjedinjuje s tijelom po Božjoj volji, ili »zapada« u tijelo kažnjena za grijehe.

6

144

D E CIV. D E I

12,

20,4

-

21

O

DRŽAVI BOŽJOJ

12,

20,4

-

21

145

... aut initium et incrementum.

20. 4.
a c

j

e

a

s

c

l

e

m

Quapropter quoniam circuitus illi iam explosi sunt, quibus miserias necessario putabatur anima reditura: quid re. . . .
-i

.

. 1

.i

^

PL 372

stat convenientius pietati quam credere non esse impossibile Deo et ea, quae numquam fecerit, nova facere et ineffabili praescientia vo­ luntatem mutabilem non habere? Porro autem utrum animarum liberatarum nec ulterius ad miserias rediturarum numerus possit semper augeri, ipsi viderint, qui de rerum infinitate cohibenda tam subtiliter disputant; nos vero ratiocinationem nostram ex utroque latere terminamus. S i enim potest, quid causae est, ut negetur creari potuisse quod numquam / antea creatum esset, si liberatarum anima­ rum numerus, qui numquam antea fuit, non solum factus est semel, sed fieri numquam desinet? S i autem oportet ut certus sit liberata­ rum aliquis numerus animarum, quae ad miseriam numquam redeant, neque iste numerus ulterius augeatur: etiam ipse sine dubio, quicumque erit, ante utique numquam fuit; qui profeeto crescere et ad suae quantitatis terminum pervenire sine aliquo non posset ini­ tio; quod initium eo modo antea numquam fuit. Hoc ergo ut esset, creatus est homo, ante quem nullus fuit.
cd

4. Stoga, budući su se rasprsnuli oni njihovi krugovi (po kojima su zamišljali kako će se duša nužno vratiti u istu bijedu), što l i preostaje primjerenije pobožnosti nego vjerovati kako Bogu nije nemoguće: i stvoriti nove stvari koje nikad prije nije stvorio i uz neizrecivo pred­ znanje ne imati promjenjivu volju? I dalje, da li broj izbavljenih duša, koje se više nikad neće vratiti u bijedu, može neprestance rasti, neka o tome razvide sami što tako potanko raspredaju o ograničavanju beskonačnosti stvari! M i pak završavamo ovo naše doumljivanje s dvostrukom pretpostavkom. A k o taj broj može rasti, zašto bi se nijekalo da se može stvoriti i ono što nikad prije nije bilo stvoreno, ako je broj izbavljenih duša, koje nikad prije ne postojaše, ne samo jed­ nom stvoren nego neće nikad prestati da se stvara? A k o pak mora postojati određen broj izbavljenih duša koje se nikad ne vraćaju u bijedu, i ako se dotični broj ne smije više uvećavati, onda i on sam koliki god bio - zacijelo nije nikad prije postojao, i zaista ne može narasti i doći do granice svoje količine bez nekakva početka; a taj početak - na taj način - nije postojao nikada prije. Dakle, da bi na­ stao taj početak, stvoren je čovjek, prije kojega nije postojao ni jedan drugi.

CC380 Unus creatur homo ad unitatem societat l s

n 0

Hac igitur quaestione difficillima propter aeternitatem Dei v a creantis sine novitate aliqua voluntatis, quantum potuimus, ex21. . . i i r • T I r

21. Objasnivši onoliko koliko uzmogosmo to veoma teško pitanje o vječnosti Boga koji stvara nove stvari bez ikakve novosti u njegovoj
.. ,
J

o

postanku
e d n a r v

.

.

.

.

.

.

.

.

^

ti-

.

.

j, ° g .P °g čovjeka i ljudskoga roda u
n

-

plicata non est arduum videre multo fuisse melius quod factum est, ut ex uno homine, quem primum condidit, multiplicaret genus huma­ num, quam si i d incohasset a pluribus. N a m cum animantes alias solitarias et quodammodo solivagas, id est, quae solitudinem magis appetant, sicuti sunt aquilae milvi, leones lupi et quaecumque ita sunt, alias congreges instituerit, quae congregatae atque in gregibus malint vivere, ut sunt columbi sturni, cervi damulae et cetera huiusmodi: utrumque tamen genus non ex singulis propagavit, sed plura simul iussit existere. Hominem vero, cuius naturam quodammodo mediam inter angelos bestiasque condebat, ut, si Creatori suo tamquam vero domino subditus praeceptum eius pia oboedientia custodiret, in consortium transiret angelicum, sine morte media beatam immortalitatem absque ulio termine consecutus; si autem Dominum Deum suum libera voluntate superbe atque inoboedienter usus ofce

volji, - nije teško uvidjeti da bijaše mnogo bolje ono sto je učinjeno, naime: da se iz jednoga čovjeka, kojega je Bog prvog stvorio, uzmnoži cijeli ljudski rod, nego da bi započeo od više ljudi. Naime, dok je jedne žive stvorove stvorio osamljeničkim i na neki način samačkim, to jest one koji više teže samoći, kao što su orlovi, sokolovi, lavovi, vukovi i slično, a druge žive stvorove druževnim, to jest one koji više vole živjeti združeni i u skupovima, kao što su golubovi, čvorci, jeleni, lopataši i slično, - ni jedan od tih rodova nije uzmnožio iz pojedinih primjeraka, nego je naredio da nastanu mnogi odjednom. Dočim čovjekovu narav stvorio je nekako po sredini između anđela i životinja i to tako, da ako bude podvrgnut svojem Stvoritelju kao gospodaru izvršavao njegov nalog uz pobožnu poslušnost, bez prolaza kroza smrt prijeći će u anđeosku zajednicu , stekavši blaženu bes­ mrtnost bez ikakva kraja; ako pak bude Gospodina Boga svojeg uvri­ jedio oholo se i neposlušno služeći svojom slobodnom voljom, predan
1

J

e

m

u

-

c d c c e

. possit M . damnulae CC.

Nasuprot pelagijancima, koji naučavahu kako je smrt čovjeku prirodna i nije posljedak grijeha; dapače - prema njima - smrt je nuždan uvjet čovjekove smrtne naravi. čak i da Adam nije zgriješio.

1

146

D E CIV. D E I

12, 21 - 23

O

DRŽAVI BOŽJOJ

12,

21

-

23

147

fenderet, morti addictus bestialiter viveret, libidinis servus aeternoque post mortem supplicio destinatus, unum ac singulum creavit, non utique solum sine humana societate deserendum, sed ut eo modo vehementius ei commendaretur ipsius societatis unitas vinculumque concordiae, si non tantum inter se naturae similitudine, verum etiam cognationis affectu homines necterentur; quando n e ipsam quidem feminam copulandam viro sicut ipsum creare illi placuit, sed ex ipso, ut o m n i n o ex homine uno diffunderetur genus humanum.
cf cg

smrti živjet će životinjski, kao rob požuda i osuđen na vječnu kaznu nakon^mrIi;"njega je Bog stvorio jednim i jedinim, ali ne da ga ostavi sama bez ljudskog društva, nego da bi mu tim načinom još snažnije ucijepio jedinstvo samoga zajedništva i spone sloge, ako se ljudi me­ đusobno povezu ne samo sličnošću naravi nego i čuvstvom srodnosti; jer ni samu ženu što se imala združiti s čovjekom, nije ushtio stvoriti kao njega, nego ju je stvorio iz njega, kako bi se cijeli ljudski rod proširio od jednog čovjeka.
2

... et ad vinculum concor­ diae quae naturalis est in bestiis. PL 373

CC 381

22. Nec ignorabat Deus hominem peccaturum et morti iam obnoxium morituros propagaturum eoque progressuros peccandi immanitate mortales, ut tutius atque pacatius inter se rationalis voluntatis expertes bestiae sui generis viverent, quarum ex aquis et terris / plur i u m pullulavit exordium, quam homines, quorum genus ex uno est ad commendandam concordiam propagatum. Neque enim umquam inter se leones aut inter se dracones, qualia homines, bella gesserunt. Sed praevidebat etiam gratia sua populum piorum in adoptionem vocandum remissisque peccatis iustificatum Špiritu Sancto sanctis angelis in aeterna pace sociandum, novissima inimica morte destruct a ; cui populo esset huius rei consideratio pro/futura, quod ex uno homine Deus ad commendandum hominibus, quam ei grata sit etiam in pluribus unitas, genus instituisset humanum.
c h 43

22. Isto tako, Bog je znao da će čovjek zgriješiti i kako će već podložarT smrti rađati smrtnike određene da mriju, i da će smrtnici u golemoći opačine zabludjeti tako daleko, te će sigurnije i mirnije ži­ vjeti između sebe čak i zvijeri lišene razumske volje (što se začeše u nebrojenom mnoštvu u vodi i na kopnu) negoli ljudi, kojih se rod proširio od jednog čovjeka, da bi se promicala sloga. Jer nikad ni lavovi ni zmajevi nisu između sebe bili takve bojeve kao ljudi. A l i je predviđao i to da će, po njegovoj milosti, narod pobožnika biti po­ zvan u posinstvo i pošto mu se grijesi oproste te bude opravdan D u ­ hom Svetim, bit će pridružen svetim anđelima u vječnome miru, kad se uništi i posljednji neprijatelj, smrt ; a tome narodu koristit će raz­ mišljanje da je Bog započeo ljudski rod od jednoga čovjeka, kako bi pokazao ljudima koliko je njemu milo jedinstvo među mnogima.
1 2 3

Bog je unaprijed znao da će zgriješiti prvi čovjek, kojega je stvorio, i istodobno predvidio kolik će narod pobož­ nika svojom milošću prenijeti iz ljudskoga roda u anđeosko zajedništvo.

23. Tako je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku. Naime, stvorio mu je takvu dušu koja razborom i razumom nadmašuje sve životinje
Homo creatus est ut Deo serviat.

1

O naravi ljudske duše stvorene na sliku Božju.

23. Fecit ergo Deus hominem ad imaginem suam . Talem quippe illi animam creavit, qua per rationem atque intellegentiam omnibus

44

2

Post 2,22.
e(

c

c h

nec M. s omne M. plurimum M. Cf. 1 Cor 15, 26. Cf. Gen 1, 26.

i j j n o od općih mjesta u više klasičnih pisaca (Horacije, Epode, 7,11-12; Plinije Stariji, Naturalis historia, 7; Juvenal, 15,159-171; Seneka Mlađi, De clementia, 1,26,3; Epistulae morales, 95,31). 1 Kor 15,26. Usporedi Ps 133 (132), 1.
2 3 1

4 3 4 4

Post 1,26-27.

148

D E CIV. D E I

12, 23 - 24

O

DRŽAVI BOŽJOJ

12,

23

-

24

149

esset praestantior animalibus terrestribus et natatilibus et volatilibus, quae mentem huiusmodi non haberent. Et cum virum terreno formasset ex pulvere eique animam qualem dixi sive quam iam fece­ rat sufflando indidisset sive potius sufflando fecisset eumque flatum, quem sufflando fecit (nam quid est aliud sufflare quam flatum facere?), animam hominis esse voluisset, etiam coniugem illi in adiutorium generandi ex eius latere osse detracto fecit , ut Deus. Neque enim haec carnali consuetudine cogitanda sunt, ut videre solemus opifices ex materia quacumque terrena corporalibus membris, quod artis industria potuerint, fabricantes. Manus Dei potentia Dei est, qui etiam visibilia invisibiliter operatur. Sed haec fabulosa potius quam vera esse arbitrantur, qui virtutem ac sapientiam Dei, qua no­ vit et potest etiam sine seminibus ipsa certe facere semina, ex his usitatis et cotidianis metiuntur operibus; ea vero, quae primitus in­ stituta sunt, quoniam non noverunt, infideliter cogitant; quasi non haec ipsa, quae noverunt de humanis conceptibus atque partubus, si inexpertis narrarentur, incredibiliora viderentur; quamvis et ea ipsa plerique magis naturae corporalibus causis quam operibus divinae mentis assignent.
45 46

(one na kopnu, one koje plivaju i one koje lete), koje nemaju takvog uma. Bog je oblikovao muža od zemaljskoga praha i dao mu dušu, 0 kojoj već rekoh, bilo da ju je udahnuo kao već stvorenu , bilo da ju je radije stvorio udahnjujući; te je dah što ga je udahnućem stvorio (jer što je drugo udahnuti negoli stvoriti dah?) ushtio da bude duša čovjeku; a zatim je, uzevši kost iz njegove strane, kao Bog, načinio ženu, da mu pomogne u rađanju . O tome ne smijemo misliti na tje­ lesni način, kao što običavamo gledati obrtnike gdje od kakve zemalj­ ske tvari tjelesnim udovima izrađuju ono što već mogu marom svojega umijeća. Ruka Božja jest možnost Božja: O n nevidljivo izrađuje čak 1 viđevine. N u to smatraju više nečim basnenim negoli istinskim oni koji uobičajenim i svakodnevnim mjerilima odmjeravaju moć i mu­ drost Božju, kojom Bog umije i može i bez sjemenja stvoriti samo sjeme. I one stvari koje su prvo stvorene (budući da ih ne poznaju) ti promatraju s nevjericom, kao da se same one stvari koje poznaju o ljudskim začecima i rođajima ne bi činile još nevjerojatni)'ima, da se ispričaju onima koji s njima nisu upoznati, iako i te dotične mnogi više pripisuju naravnim tjelesnim uzrocima negoli djelima božanskoga uma.
2 3 4 5

Unus

Deus

creare potest.

PL374

24. Sed cum his nullum nobis est in his libris negotium, qui divinam mentem facere vel curare ista non credunt. Illi autem qui Platoni suo credunt non ab illo summo Deo, qui fabricatus est mundum, sed ab aliis minoribus , quos quidem ipse creaverit, perrnissu sive iussu eius animalia facta esse cuncta mortalia, in quibus homo praecipuum diisque ipsis cognatum teneret locum, si superstitione careant, qua quaerunt unde iuste videantur sacra et sacrificia facere quasi conditoribus suis, facile carebunt etiam huius ophrionis errore. Neque enim fas est ullius naturae quamlibet minimae mortalisque / creatorem nisi Deum credere ac dicere, et antequam possit intellegi. Angeli autem, quos illi deos libentius appellant, etiamsi adhibent vel iussi vel permissi operationem suam rebus quae gignuntur in mundo, t a m non eos dicimus creatores animalium, quam nec agricolas frugum atque arborum.
47 cl

24. A l i u ovim knjigama mi nemamo nikakva posla s onima koji ne vjeruju, da božanski U m bilo stvara dotične stvari bilo brine o
..
J

M o ž e li se reći
d

, Vr-lL^„
s t v o r a

a s

i

"L

.

..

.

stvoritelji ikojeg bilo i najsitnijeg

njima. Oni opet koji vjeruju u svojega Platona tvrde, kako sve smrtne životinje (među kojima čovjek ima najistaknutije mjesto srodno samim bogovima) nije stvorio najviši Bog, koji je stvorio svi­ jet, nego neki drugi manji, koje je on stvorio - bilo po njegovom dopuštenju bilo po naredbi; međutim, kada bi se oni lišili praznovjerice, kojom nastoje opravdati obrede koje im priređuju i žrtve koje im prinose kao svojim tvorcima, lako bi se lišili i zablude takvoga mnijenja. Jer, nije dopušteno ni vjerovati, ni govoriti o ijednoj naravi, koliko god sićušnoj i smrtnoj, da je njezin stvoritelj itko drugi osim Boga, čak i prije nego što se može razumjeti. A anđeli opet, koje dotičnici radije nazivaju bogovima, iako - bilo po naredbi bilo po dopuštenju - sudjeluju u stvarima što se rađaju u svijetu, ipak se ne mogu nazvati stvoriteljima životinja kao što ni poljodjelci stvoriteljima usjeva i stabala.
2 3

tam] tamen tam

M.

Post 2,7. Kao što Augustin izlaže u djelu De genesi ad litteram, 7,24,35. Post 2,21-22. Što se tiče Augustinova stava prema antropomorfnom poimanju Božjih stvaralač­ kih činova vidi u djelu De genesi ad litteram, 6,12,20.
3 4 5

2

4 5

4 6

4 7

Cf. G e n 2, 7. Cf. G e n 2, 21-24. Cf. P L A T O , Timaeus 41a-43b.

Kao na primjer epikurejci koji smatraju da je bilo kakva stvaralačka djelatnost ili briga o svjetskim poslovima posve nespojiva s vrhunskom srečom bogova. Platon, Timej, 41a-d; 69c. To jest: platonici.
2 3

1

150 CC382
Omnia facit Deus in quantum sunt.

DE

civ.

DEI

12, 25

O

DRŽAVI BOŽJOJ

12,

25

151

25. Cum enim alia sit species, quae adhibetur extrinsecus cuicumque materiae corporali, sicut operantur homines figuli et fabri
^ . , . .
r

.

.

.

r r

.

r

°

.

.

PL 375 CC 383

atque i d genus opilices, qui etiam pmgunt et erhngunt rormas similes corporibus animalium; alia vero, quae intrinsecus efficientes causas habet de secreto et occulto naturae viventis atque intellegentis arbitrio, quae non solum naturales corporum species, verum etiam ipsas animantium animas, dum non fit, facit: supra dicta illa species artificibus quibusque tribuatur; haec autem altera non nisi uni artifici, creatori et conditori Deo, qui mundum ipsum et angelos sine ulio mundo et sine ullis angelis fecit. Qua enim vi divina et, ut ita dicam, effectiva, quae fieri nescit, sed facere, accepit speciem, cum mundus fieret, rutunditas caeli et rutunditas soliš: eadem vi divina et effectiva, quae fieri nescit, sed facere, accepit speciem rutunditas oculi et rutunditas pomi et ceterae figurae naturales, quas videmus in rebus quibusque nascentibus non extrinsecus adhiberi, sed intima Creatoris potentia, qui dixit: Caelum et terram ego impleo , et cuius sapientia est, quae attingit a fine usque ad finem fortiter et disponit omnia suaviter . Proinde facti primitus angeli cuiusmodi ministerium praebuerint Creatori cetera facienti nescio; nec tribuere illis audeo quod forte non possunt, nec debeo derogare quod possunt. Creationem tamen conditionemque omnium naturarum, qua fit ut omnino naturae sint, eis quoque faventibus illi Deo tribuo, cui se etiam ipsi debere quod sunt cum gratiarum actione noverunt. Non solum igitur agricolas non dicimus fructuum quorumque creatores, cum legamus: Neque qui plantat est aliquid neque qui rigat, sed qui incrementum dat Deus ', sed ne ipsam quidem terram, quamvis ma­ ter omnium fecunda videatur, quae germinibus erumpentia promovet et fixa radicibus continet, cum itidem legamus: Deus illi dat cor­ pus quomodo voluerit et unicuique seminum proprium corpus . Ita nec feminam sui puerperii creatricem appellare debemus, sed potius illum qui cuidam famulo suo dixit: Priusquam te formarem in utero, novi te . Et quamvis anima sic vel sic affecta praegnantis valeat aliquibus velut induere qualitatibus fetum, sicut de virgis variatis fecit Iacob, ut pecora colore varia gignerentur : naturam tamen i l ­ lam, quae gignitur, tam ipsa non fecit, quam nec ipsa se fecit. Quaelibet igitur corporales vel / seminales causae gignendis rebus adhibeantur, sive operationibus angelorum aut homi/num aut quorum48 49 50 51 52 53

25. Jedan je lik koji se primjenjuje izvanjski bilo kojoj tjelesnoj tvari, kao što to čine ljudi lončari i kovači i slični obrtnici, koji čak oslikavaju i izrađuju likove slične tijelima životinja; a drugi je lik koji ima unutarnje tvorne uzroke od tajne i skrovite odluke žive i razumske naravi, koja - sama nestvorena - stvara ne samo naravne oblike tjelesa nego i same duše živih stvorova; onaj prvi lik pripisuje se ne­ kojim izrađivačima, dočim ovaj drugi samo jednome tvorcu, stvorite­ lju i utemeljitelju, Bogu, koji je stvorio sam svijet i anđele, bez ikakva svijeta i bez ikakvih anđela.

Svaku narav i stvorov^nije
111

načinio i obiikoolim^og^™^

Istom onom božanskom i (da tako kažem) tvorbenom moći - koja se ne može načiniti, a može činiti - kad svijet ono nastade, poprimi svoj lik okrugloća neba i okrugloća sunca; istom tom božanskom i tvorbe­ nom moći (koja se ne može načiniti, a može činiti) poprimi svoj lik i okrugloća oka i okrugloća ploda te ostali naravni oblici, kakve vidimo da su utisnute u svim stvarima što se rađaju, ali ne izvanjski nego po najunutrašnjijoj možnosti Stvoritelja, koji reče: »Ja ispunjam nebo i zemlju« i kojega se mudrost »prostire snažno s jednoga kraja svijeta na drugi i blagotvorno upravlja svemirom.« Stoga ne znam kakvu su službu obavljali anđeli, koji su prvi stvoreni, kad je Stvoritelj stvarao ostalo. Niti se usuđujem pripisivati im ono što možda ne mogu, niti im pak smijem odricati ono što mogu. A l i stvaranje i osnutak svih naravi (po kojemu biva da naravi uopće postoje), uz odobravanje anđela, pripisujem onome Bogu, kojemu i oni znaju sa zahvalnošću da duguju to što jesu.
1 2

I ne samo što poljodjelce ne nazivamo stvoriteljima plodova, jer čita­ mo: »Tako niti je što onaj koji sadi, niti onaj koji zalijeva, nego onaj koji daje da raste - Bog« , nego tako ne nazivamo ni samu zemlju, iako se čini plodnom majkom svega, jer potiče da bujno potjera iz klica i sve čvrsto drži korijenjem na mjestu, budući da isto tako čita­ mo: »A Bog mu daje stabljiku kakvu hoće, i to svakom sjemenu nje­ govu vlastitu stabljiku.« Isto tako ne trebamo ni ženu zvati stvarateljicom svojega čeda, nego radije onoga koji reče jednomu od svojih slugu: »Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi ja te znadoh.« Pa iako ovako i l i onako raspoložena duša trudnice može svojem plodu prenijeti stanovite značajke, kao što ono Jakov ispruganim prućem postignu da se rađaju isprugani kozlići , ipak samu narav koja se rađa, ona sama nije načinila kao što nije načinila ni sebe samu.
3 4 5 6

Zbog toga, kakvi god tjelesni ili sjemenski uzroci djelovali pri na­ stanku stvari, bilo činovima anđela ili ljudi ili kojih životinja bilo pak

4 8
4 9

Ier 23, 24.
Sap 8 1 1 Cor3, 7. 1 Cor 1 S 38
1

5 0

5 1

Jr 23,24 (prema latinskom predlošku). * Mudr 8,1. ' 1 K o r 3 7

-Ie?U5.'
5 3

Cf. Gen 30, 37.

6 l
Pos

IJAV ' 5 38

30,37-39.

152

D E CIV. D E I

12, 2 5 - 2 6

O

DRŽAVI BOŽJOJ

12,

25 -

26

153

que animalium sive marium feminarumque mixtionibus; quaelibet etiam desideria motusve animae matris valeant aliquid liniamentorum aut colorum aspergere teneris mollibusque conceptibus: ipsas omnino n a t u r a š , quae sic vel sic in suo genere afficiantur, non facit nisi summus Deus, cuius occulta potentia cuncta penetrans incontaminabili praesentia facit esse quidquid aliquo modo est, in quantumcumque est; quia nisi faciente illo non tale vel tale esset, sed prorsus esse non posset. Quapropter si in illa specie, quam forinsecus corpo­ ralibus opifices rebus imponunt, urbem Romam et urbem Alexandriam non fabros et architectos, sed reges, quorum voluntate consilio imperio fabricatae sunt, illam Romulum, illam Alexandrum ha­ buisse dicimus conditores: quanto potius non nisi Deum debemus conditorem dicere naturarum, qui neque ex ea materia facit aliquid, quam ipse non fecerit, nec operarios habet, nisi quos ipse creaverit; et si potentiam suam, ut ita dicam, fabricatoriam rebus subtrahat, ita non erunt, sicut ante quam fierent non fuerunt. Sed ante dico aeternitate, non tempore. Quis enim alius creator est temporum, nisi qui fecit ea, quorum motibus currerent tempora?

snošajima mužjaka i ženki; te bilo što postizale želje ili gibanja maj­ čine duše u oblikovanju crta i l i boja nježnoga i mekanog zametka, same naravi (od kojih se na svaku u vlastitome rodu može djelovati ovako i l i onako) ne stvara nitko osim Svevišnjeg Boga, kojega skri­ vena moć - prožimajući sve stvari - svojom neoskvrnjivom prisutnošću podaruje bitak svemu što bilo kojim načinom jest, ukoliko uopće jest, jer da On ne stvara, ne samo ne bi bilo ovakvo ili onakvo, nego uopće ne bi moglo biti.
7

I tako, ako govoreći o onome liku što ga izrađivači izvana pridaju tjelesninama, ne kažemo, da su gradovima Rimu i Aleksandriji nji­ hovi utemeljitelji ne građevinari i graditelji, nego kraljevi, Romul jed­ nog, a Aleksandar drugog, (po kojih su volji, naredbi i moći bili izgra­ đeni), koliko onda prije trebamo reći kako nitko drugi nije utemelji­ telj naravi osim Boga, koji niti što tvori od tvari koju nije sam stvorio, niti ima radnika osim onih koje je sam stvorio. I ako bi, da tako kažem, oduzeo stvarima njegovu tvorbenu možnost (potentia fabricatoria), one isto tako neće biti kao što ne bijahu ni prije nego što su postale. A kad kažem prije, onda mislim na vječnost, a ne na vrijeme. Jer tko l i je drugi stvoritelj vremena, osim onoga tko je stvorio ono gibanjem čega teku vremena?
8

Quid de mundo Platonici sentiant.

26.
e s s e V

Ita sane Plato minores et a summo Deo factos deos effectores olu.it animalium ceterorum, ut immortalem partem ab ipso su. « . i .
54

merent, ipsi vero mortalem attexerent. Proinde animarum nostrarum eos creatores noluit esse, sed corporum . Unde quoniam Porphyrius propter animae purgationem dicit corpus omne fugiendum simulque cum suo Platone aliisque Platonicis sentit eos, qui immoderate atque inhoneste vixerint, propter luendas poenas ad corpora
cl

26. Platon, dakako, htjede da manji bogovi (stvoreni od najvišeg Boga) sami budu tvorci ostalih živih stvorova, tako da ovi besmrtni dio primaju od Njega samoga, a oni domeću onaj smrtni. Stoga ne - - - - - htjede da budu tvorci naših duša, nego tijela. Otuda Porfirije - kaže kako radi očišćenja duše treba izbjegavati svako tijelo, te zajedno s Platonom i ostalim platonicima misli, kako se oni što su živjeli neu­ mjereno i nečasno vraćaju za kaznu u smrtna tijela (prema Platonu,
1 2

o

mnijenju

koTinTm^'ijahu da su anđeli d o d u š e stvoreni od B o g a , ali da su sami tvorcima ljudskih tijela.

7

c l

ac M.
C f . P L A T O , Timaeus 11, 41.

8

O tome Augustin podrobnije govori u djelu O Trojstvu (3,8,13-9,16). V i d i O Božjoj državi, 11,6 i 12,16. V i d i O Božjoj državi, 12,25. V i d i O Božjoj državi, 10,29; 22,12, 26-28.

1 5 4 2

154

D E civ. D E I

12, 2 6 - 2 7 , 1
cm

O

DRŽAVI BOŽJOJ

12,

26

-27,1

155

CC 384

PL 376

redire mortalia, Plato quidem e t i a m bestiarum, Porphyrius tantummodo ad h o m i n u m : sequitur eos, ut dicant deos istos, quos a nobis volunt quasi parentes et conditores nostros coli, nihil esse aliud quam fabros compedum carcerumve nostrorum, nec institutores, sed inclusores alligatoresque nostros ergastulis aerumnosis et gravissimis vinculis. Aut ergo desinant Platonici poenas animarum ex istis corporibus comminari, aut eos nobis deos colendos non praedicent, quorum in nobis operationem, ut quantum possumus fugiamus et evadamus, hor/tantur, cum tamen sit utrumque falsissimum. Nam neque ita luunt poenas animae, cum ad istam vitam denuo revolvuntur, et omnium viventium sive in caelo sive in terra nullus est conditor, nisi a quo facta sunt caelum et terra. Nam si nulla causa est vivendi in / hoc corpore nisi propter pendenda supplicia: quomodo dicit idem Plato aliter mundum fieri non potuisse pulcherrimum atque optimum, nisi omnium animalium, id est e t immortalium et mortalium, generibus impleretur ? S i autem nostra institutio, qua vel mortales conditi sumus, divinum munus est: quomodo poena est ad ista corpora, i d est ad divina beneficia, remeare? Et si Deus, quod assidue Plato commemorat , sicut mundi universi, ita omnium ani­ malium species aeterna intellegentia continebat: quomodo non ipse cuncta condebat? An aliquorum esse artifex nollet, quorum efficiendorum artem ineffabilis eius et ineffabiliter laudabilis mens haberet ?
55 cn 56 57 58

čak i u tijela životinja, a prema Porfiriju samo u ljudska tijela), iz čega slijedi, da oni tvrde kako ti isti njihovi bogovi (za koje hoće da ih mi štujemo kao svoje roditelje i utemeljitelje) nisu ništa drugo nego izrađivači naših okova i graditelji naših tamnica, nisu naši stvoritelji nego zatvoritelji i okivatelji najtežim okovima u jadnim kaznionica­ ma. Zbog toga, ili neka platonici prestanu plašiti nas kaznama duša u tim tijelima ili nek ne propovijedaju kako trebamo kao bogove što­ vati one iste o kojima nas potiču da njihovu izrađevinu izbjegavamo što više možemo, kad je to oboje u cijelosti lažno. N u činjenica je da se duše ne kažnjavaju tako što se ponovno vraćaju u ovaj život, i da svim živim stvorovima, bilo na nebesima bilo na zemlji, nema dru­ goga Stvoritelja osim onoga koji je stvorio nebo i zemlju. Naime, ako nema nikakva drugog uzroka življenju u ovome tijelu osim izdržava­ nja sramotnih kazna, kako onda isti Platon kaže, da svijet nije mogao drukčije biti najljepši i najbolji nego da se ispuni rodovima svih živih stvorova, to jest: i besmrtnih i smrtnih? A ako je opet naš postanak po kojem smo stvoreni kao smrtnici, božanski dar, kako to da je kazna vraćati se u ta tijela, naime: u Božja dobročinstva? A k o uz to Bog (kao što Platon neprestance napominje) sadržavaše u svojoj vječnoj razumnosti jednako likove cjelokupnoga svijeta kao i svih ži­ vih stvorova, kako to da On sam nije sve njih i stvorio? Ili pak ne htjede biti tvorac nekih stvari, dok umijeće njihove tvorbe bijaše u njegovu umu, koji je neizreciv i neizrecivo hvale dostojan?
4 5

3

Unum creavit Deus hominem ut concors es­ set genus hu­ manum.

27. 1. Merito igitur vera religio, q u e m mundi universi, eum ani­ malium quoque universorum, hoc est et animarum et corporum, conditorem agnoscit et praedicat. In quibus terrenis praecipuus ab illo ad eius imaginem homo propter eam causam, quam dixi, et si qua forte alia maior latet, factus est unus, sed non relictus est solus. N i ­ hil enim est quam hoc genus tam discordiosum vitio, tam sociale natura. Neque commodius contra vitium discordiae vel cavendum ne existeret, vel sanandum cum exstitisset, natura loqueretur humana, quam recordationem illius parentis, quem propterea Deus creare voluit unum, de quo multitudo propagaretur , ut hac admonitione etiam in multis concors unitas servaretur. Quod vero femina illi ex eius latere facta est, etiam h i c satis significatum est quam cara mariti et uxoris debeat esse coniunctio. Haec opera Dei propterea sunt utique inusitata, quia prima. Qui autem ista non credunt, nulla
59 c p

co

27. 1. Zbog toga s pravom istinska vjera priznaje i propovijeda da je isti onaj tko je stvoritelj cjelokupnoga svijeta stvoritelj i svih živih stvorova, to jest i duša i tijela. A među zemaljskim stvorovima čovjek je najistaknutiji, i njega je On stvorio na svoju sliku, zbog onoga razloga koji navedoh, nu možda i zbog kakvoga većeg što je skriven. Stvorio ga je jednog, ali ga nije ostavio samog. Naime, od ljudskoga roda ništa nije po poroku nesložnije i ništa nije po naravi druževnije. A ljudska narav ne nudi ništa prikladnije protiv poroka nesloge (bilo da se pazi kako ne bi izbio, bilo da se liječi kad je već izbio) od prisjećanja na našeg prvog roditelja, kojega je Bog zbog toga ushtio stvoriti jednim da se iz njega raširi mnoštvo, kakp bi nas time opomenuo, da i u mnoštvu čuvamo složnu jednoću. I štd mu je žena načinjena iz njegova boka, i to dostatno pokazuje koliko mila treba biti uzajamna veza muža i žene. A ta su Božja djela zbog toga
1

U prvome čovjeku bijaše nastala cjelo­ kupna punoća ljudskoga roda, u kojoj je Bog predvidio koji će dio biti počašćen nagra­ dom, a koji osuđen na kaznu.

0 1 1

011

0 0

C

ad add. M. et antepon. M. quem om. M. P hine M.

5 5

Cf. P O R P H Y R I U S , De regressu animae.
Cf. Cf. PLATO, Timaeus 29b.
;

5 6

5 7

C f . P L A T O , Politeia 597b-e; Timaeus 30b ss.; Philebus 28c-31a.
P L A T O , Timaeus 30b.

Vidi O Božjoj državi, 10,30; 13,19. Platon, Timej, 30d; 92c. Platon, Timej (30b-d), O državi, 597b-c. Post 2,22.24; Mt 19,5; Ef 5,28.31.

5 8

5 9

Cf. G e n 2, 22.

156

DE

civ.

DEI

12, 2 7 , 1

-27,2

O

DRŽAVI BOŽJOJ

12,

27,1

-

27,2

157

facta prodigia debent credere; neque enim et ipsa, si usitato naturae curriculo gignerentur, prodigia dicerentur. Quid autem sub tanta gubernatione divinae providentiae, quamvis eius causa lateat, frustra gignitur? Ait quidam Psalmus sacer: Venite et videte opera Domini, quae posuit prodigia super terram . Cur ergo ex latere viri femina facta sit, et hoc primum quodammodo prodigium quid praefiguraverit, dicetur alio loco, quantum me Deus adiuverit .
60 cq

izuzetna, jer su prva. Oni koji u njih ne vjeruju, ne bi trebali vjerovati ni u kakva čudesa; jer ni ta dotična ne bi se zvala čudesima, da se događaju uobičajenim tijekom naravi. Naime, pod tako moćnom vla­ davinom božanske promisli, što li se događa bez svrhe, čak ako je razlog tomu i skriven? Jedan od svetih psalama kaže: »Dođite i pro­ matrajte djela Gospodinova, kolika čudesa postavi na zemlji.« A za­ što je iz čovjekova rebra stvorena žena i što je to na neki način prvo čudo najavljivalo, iznijet ću drugdje, koliko mi Bog pomogne.
2 3

cc 385
Ex primo homine duae crvitates exortae
s u n t m

27. 2. Nunc quoniam liber iste claudendus est, in hoc primo hoi n e , qui primitus factus est, nondum quidem secundum eviden. . , . . .
r

.

. .

-

tiam, iam tamen secundum Dei praescientiam exortas ruisse existimemus in genere humano societates tamquam civitates duas. Ex illo enim futuri erant homines, alii malis angelis in supplicio, alii bonis in praemio sociandi, quamvis occulto Dei iudicio, sed tamen iusto. Cum enim scriptum sit: Universae viae Domini misericordia et veritas : nec iniusta eius gratia nec crudelis potest esse iustitia.
61

2. A sada, jer se ova knjiga treba zaključiti, mislimo, kako u ovome prvome čovjeku, koji je prvi stvoren - ako još ne prema dokazu, a ono ipak prema Božjem predznanju - začeše se u ljudskom rodu dva društva poput dva grada. O d njega, naime, imali su proizaći ljudi, jedni da se pridruže zlim anđelima u kazni, drugi da se pridruže do­ brima u nagradi, prema sudu Božjem, iako skrivenom, ipak praved­ nom. I jer je pisano: »Sve su staze Gospodinove milost i istina«, ni njegova milost ne može biti nepravedna, ni njegova pravda okrutna.
4

" i dicam add.

M. Doslovan prijevod prema Augustinovu latinskom predlošku (Venite et videte opera Domini, quae posuit prodigia super terram), Ps 46 (45), 8. """"3"Vidi 'O Boljo] državi, 22JL7. Ps 25 (24), 10. (Prijevod prema Augustinovu latinskom predlošku)
4 2

6 0 6 1

P s 4 5 , 9. P s 2 4 . 10.

KNJIGA XIII.
Knjiga bi mogla imati naslov: čovjek između života, grijeha, smrti i života. Pred­ met možemo sažeti u ove riječi: čovjek, ukoliko je duša proizašla iz stvarateljskog daha Božjega i ukoliko je tijelo od praha zemljanoga, podložan je smrti tijela u vre­ menu a, ako se ne iskupi, također i smrti duše u vječnosti; ali ako sudjeluje u otkupiteljskoj milosti, prenijet je, tijelom i dušom, u neprolazan i blažen život izvan vremena. Tema tijekom izlaganja nuđa uobičajeno izuzetno bogatstvo tipično augustinskih sa­ držaja, kroz refleksije, povezivanja i očite digresije. Ima tri dijela. U prvom dijelu govori se o međuprožimanju i gotovo poklapanju značenja grijeha i smrti (1-11). U drugom dijelu, u frontalnom sudaru s Platonom i neoplatonicima, pretežu poj­ movi druge smrti duše i drugog života tijela (12-18). U trećem dijelu, također pomoću stalnog oslanjanja na Pavla i uvijek u opoziciji prema neoplatonicima, govori se poglavito o izuzetnom stanju proslavljenog tijela, koje je postalo duhovno (19-24).

BREVICULUS De lapsu primorum hominum, per quem est contracta mortalitas. De ea morte, quae animae semper utcumque victurae accidere potest, et ea cui corpus obnoxium est. Utrum mors, quaeper peccatum primorum hominum in omnes homi­ nes pertransiit, etiam in sanctis poena peccati sit. Cur ab his, qui per gratiam regenerationis absoluti sunt a peccato, non auferatur mors, id est poena peccati. Quod sicut iniqui male utuntur lege, quae bona est, ita iusti bene utuntur morte, quae mala est. De generali mortis malo, quo animae et corporis societas separatur. De morte, quam quidam non regenerati pro Christi confessione suscipiunt. Quod in sanctis primae mortis pro veritate susceptio secundae sit mortis abolitio. Tempus mortis, quo vitae sensus aufertur, in morientibus an in mortuis esse dicendum sit. An vita mortalium mors potius quam vita dicenda sit. An quisquam simul et vivens esse possit et mortuus. Quam mortem primiš hominibus Deus, si mandatum eius transgrederentur, fuerit comminatus. Praevaricatio primorum hominum quam primam senserit poenam. Qualis homo sit factus a Deo et in quam sortem deciderit suae volun­ tatis arbitrio. Quod Adam peccaturus prius ipse reliquerit Deum, quam relinqueretur a Deo, et primam fuisse animae mortem a Deo recessisse. De philosophis, qui animae separationem a corpore non putant esse poenalem, cum Plato inducat summum Deum diis minoribus promittentem, quod numquam sint corporibus exuendi. Contra eos, qui asserunt corpora terrena incorruptibilia fieri et aeter­ na non posse. De terrenis corporibus, quae philosophi affirmant in caelestibus esse non posse, quia, quod terrenum est, naturali pondere revocetur ad terram. Contra eorum dogmata, qui primos homines, si non peccassent, immortales futuros fuisse non credunt, aeternitatem animarum volunt carere corporibus. Quod caro sanctorum, quae nunc requiescit in spe, in meliorem reparanda sit qualitatem, quam fuit primorum hominum ante peccatum.

SAŽETAK

CC X X V

1. 2. 3. 4. 5.

O padu prvih ljudi, po kojem je nastala smrtnost. O onoj smrti koja se može dogoditi duši koja nekako uvijek živi i o onoj smrti kojoj je podložno tijelo. Da li je smrt, koja je preko grijeha prvih ljudi prešla na sve ljude, kazna grijeha čak i za svete? Zašto se oni koji su - milošću preporodenja - odriješeni od grijeha, ne oslobode i same smrti, to jest kazne za grijeh? Kao što se opaki zlo služe zakonom, koji je dobar, tako se pravednici dobro služe smrću, koja je zla. O općenitome zlu smrti, koje raskida zajedništvo duše i tijela. O smrti koju pretrpe - radi priznavanja Krista - koji nisu preporođeni krštenjem. U svetih je prihvaćanje prve smrti radi istine izbavljenje od druge smrti. Treba li reći da je vrijeme smrti kad u samrtnicima prestaje osjećaj života ili kad su već mrtvi. O životu smrtnika koji treba prije nazvati smrću negoli životom. Može li itko istodobno biti i živući i mrtav? Kakvom je smrću Bog zaprijetio prvim ljudima, ako budu prekršili njegovu zapovijed. Kakva bijaše prva kazna za prekršaj prvim ljudima. Kakvim je Bog stvorio čovjeka, a u kakvo je stanje sam zapao odlu­ kom svoje volje. Adam je griješeći napustio Boga prije nego što bijaše napušten od Bo­ ga; to njegovo napuštanje Boga bijaše prva smrt duše. O filozofima koji misle kako rastava duše od tijela nije kazna, iako Platon navodi kako najviši Bog obećava nižim bogovima da neće ni­ kada biti lišeni svojih tijela. Protiv onih koji tvrde kako zemaljska tijela ne mogu postati nepropad­ ljiva i vječita. O zemaljskim tijelima, o kojima filozofi tvrde da ne mogu opstojati u nebesninama, jer što god je zemaljsko to se svojom naravnom težinom vraća prema zemlji. Protiv nazora onih koji ne vjeruju kako bi prvi ljudi - da nisu zgriješili - postali besmrtni, i koji hoće da vječnost duša bude bestjelesna. O tome kako će put svetih, koja sada počiva u nadi, biti obnovljena s boljim svojstvom negoli što bijaše u prvih ljudi prije grijeha.
16.

6.

9. 10. 11. 12. CC XXVI 13. 14. 15. 16.

8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15.

17. 18.

17. 18.

19.

19. 20.

20.

162 21.

BREVICULUS

SAŽETAK

163 21.

22. 23. 24.

De paradiso, in quo primi homines fuerunt, quod recte per significationem eius spiritale aliquid intellegatur, salva veritate narrationis historicae de corporali loco. De corporibus sanctorum post resurrectionem, quae sic spiritalia erunt, ut non in spiritum caro vertatur. Quid intellegendum sit de corpore animali et de corpore spiritali, et qui moriantur in Adam, qui vero vivificentur in Christo. Qualiter accipienda sit vel illa insufflatio Dei, qua primus homo fac­ tus est in animam viventem, vel illa, quam Dominus fecit dicens discipulis suis: Accipite Spiritum Sanctum.

O raju, u kojem bijahu prvi ljudi, koji se po njegovu značenju može pravilno shvatiti kao nešto duhovno, sačuvavši pri tome istinitost povi­ jesnog izvješća o samome tvarnome mjestu. O tijelima svetih nakon uskrsnuća koja će tako biti duhovna da se put neće pretvarati u duh. Što treba razumjeti o životinjskom tijelu i o duhovnome tijelu, ili tko su oni što umiru u Adamu, a oživljavaju u Kristu. Kako treba shvatiti bilo ono udahnuće kojim je prvi čovjek postao živuća duša, bilo pak ono koje je izvršio Gospodin govoreći: Primite Duha Svetoga?

22. 23. 24.

LIBER DECIMUS TERTIUS R E D E M P T U S HOMO I N VITAM A E T E R N A M RESTITUITUR

TRINAESTA KNJIGA
Č O V J E K I Z M E Đ U GRIJEHA, SMRTI I Ž I V O T A

Qui de morte sit modus [1-11] PL377-CC385
Ex peccato mors orta est.

Tajna smrti [1-11]
1. Razriješivši ona veoma teška pitanja o postanku našeg svijeta te početka ljudskoga roda, sada (kao što zahtijeva i sam naš raspored predmeta) slijedi rasprava o padu prvoga čovjeka, zapravo prvih Ijudi, i o podrijetlu i širenju ljudske smrti. Jer Bog nije stvorio ljude na isti način kao i anđele (koji čak da su i zgriješili, uopće ne bi mogli umrijeti), nego tako da ako budu poslušni, slijedi im - bez posredstva smrti - anđeoska besmrtnost i blažena vječnost, dok će ih neposlušne smrt kazniti najpravednijom kaznom; o čemu smo već govorili i u prethodnoj knjizi.
1

1. Expeditis de nostri saeculi exortu et de initio generis humani difficillimis quaestionibus nunc iam de lapsu primi hominis, immo
. , ^ . , . . . . , *.

o

padu prvih
6

^nastate^ ™ smrtnost,

primorum hominum, et de origme ac propagme mortis humanae disputationem a nobis institutam rerum ordo deposcit. Non enim eo modo, quo angelos, condiderat Deus homines, ut etiam si peccassent mori omnino non possent sed ita ut perfunctos oboedientiae nume­ re sine interventu mortis angelica immortalitas et beata aeternitas sequeretur; inoboedientes autem mors plecteret damnatione iustissima; quod etiam in libro superiore iam diximus .
2

Mors corporis et animae est.

cc 386

2. Sed de ipso genere mortis video mihi paulo diligentius disserendum. Quamvis enim anima humana veraciter immortalis perhibeatur, habet tamen quamdam etiam ipsa mortem suam. N a m ideo dicitur immortalis, quia modo quodam quantulocumque non desinit vivere atque sentire; corpus autem ideo mortale, quoniam deseri om­ ni vita potest nec per se ipsum aliquatenus vivit. Mors igitur animae fit, cum eam deserit Deus, sicut corporis, cum id deserit anima. Ergo utriusque rei, id est totius hominis, mors est, cum anima Deo deser­ ta deserit corpus. Ita enim nec ex Deo vivit ipsa nec corpus ex ipsa. Huiusmodi autem totius hominis mortem illa sequitur, quam secundam mortem divinorum eloquiorum appellat auctoritas . Hane Salvator significavit, ubi ait: Eum timete, qui habet potestatem et corpus et animam perdere in gehennam . Quod cum ante non fiat, quam cum anima corpori / sic fuerit copulata, ut nulla diremptione separentur: m i r u m videri potest quo modo corpus ea morte dicatur oceidi, qua non a n i m a deseritur, sed animatum sentiensque cruciatur. Nam in illa ultima poena ac sempiterna, de qua suo loco diligentius
a 3 h4 0

2. N u vidim kako trebam malo pomnije razjasniti o samoj vrsti smrti. Iako se istinito tvrdi da je ljudska duša besmrtna, ipak i ona , i . TLT • i N/ i • i v

ima nekakvu svoju smrt. Naime, stoga se kaze da je besmrtna sto na neki način - pa čak i u najmanjoj mjeri - ne prestaje živjeti i osjećati; dočim o tijelu se zbog toga kaže da je smrtno što ga život može u cijelosti napustiti, a samo po sebi ne može ni malo živjeti. Smrt duše biva kada je napusti Bog, kao što smrt tijela biva kada ga napusti duša. Dakle, smrt obojega, to jest cijeloga čovjeka, biva kada duša od Boga napuštena napušta tijelo. Tada, naime, niti duša živi od B o ­ ga, niti tijelo od duše. Takvu smrt cijeloga čovjeka slijedi ona što je drugom smrti (mors secunda) naziva svjedočanstvo božanske riječi. N a nju je mislio Spa­ sitelj kad je rekao: »Bojte se radije onog koji može i dušu i tijelo uništiti u paklu.« A l i , budući da to ne biva prije nego što su duša i tijelo tako spojeni te se nikako ne mogu razdvojiti, može se činiti/ čudnim što se kaže da tijelo pogiba (od one smrti u kojoj ga duša ne napušta), nego ostaje s dušom, osjeća i pati. Naime, u slučaju one posljednje i vječne kazne (o kojoj treba podrobnije raspravljati na
1 2

o onoj smrti pojase može dogoditi dusi koja nekako
onoj smrti kojoj je podložno
tlJ el

' °'

a

b

c

a D e o M. gehenna C C . ab anima M.

4

C f . T H E O P H T L U S A N T I O C U E N U S , Ad Autolycum 7 . V . supra 12, 21. C f . A p o c 2, 11; 21, 8. M t 10, 28.
J 1 x 1 0 0 1 3

1

2, 24-27.

, ;.,. ^ „ . . , „ . Vidi O BOŽJOJ državi, 12,22.
v 1 0 0 0 1 1 2

i Otk 2,11; 20,6; 14; 21,8. Mt 10,28.

D E CIV. D E I

13, 2 - 3
3

O

DRŽAVI BOŽJOJ

13,

2-3

167

PL 378

disserendum est , recte mors animae dicitur, quia non vivit ex Deo; mors autem corporis quonam modo, cum vivat ex anima? Non enim aliter potest ipsa corporalia, quae post resurrectionem futura sunt, sentire tormenta. A n quia vita qualiscumque aliquod bonum est, dolor autem malum, ideo nec vivere corpus dicendum est, in quo anima non vivendi causa est, sed dolendi? Vivit itaque anima ex Deo, cum vivit bene; non enim potest bene vivere nisi Deo in se operante quod bonum est; vivit autem corpus ex anima, cum anima vivit in corpore, seu vivat ipsa seu non vivat ex Deo. Impiorum namque in corporibus vita non animarum, sed corporum vita est; quam possunt / eis ani­ mae etiam mortuae, hoc est Deo desertae, quantulacumque propria vita, ex qua et immortales sunt, non desistente, conferre. Verum in damnatione novissima quamvis homo sentire non desinat, tamen, quia sensus ipse nec voluptate suavis nec quiete salubris, sed dolore poenalis est, non immerito mors est potius appellata quam vita. Ideo autem secunda, quia post illam primam est, qua fit cohaerentium diremptio naturarum, sive Dei et animae sive animae et corporis. De prima igitur corporis morte diei potest, quod bonis bona sit, malis mala; secunda vero sine dubio sicut nullorum bonorum est, ita nulli bona .
d 6

5

svojem mjestu) s pravom se govori o smrti duše, jer ona više ne živi od Boga. A l i kako da govorimo o smrti tijela, kad ono živi od duše? Jer, inače tijelo ne može osjećati one tjelesne muke što će slijediti nakon uskrsnuća. Ili možda, zbog toga što je i bilo kakav život neka­ kvo dobro, dok je bol zlo, ne treba reći ni da živi ono tijelo u kojem je duša uzrok ne življenja, nego bola? I tako duša živi od Boga kad živi dobro; naime, ona ne može dobro živjeti ukoliko Bog u njoj ne vrši ono što je dobro. Dočim tijelo živi od duše kad duša živi u tijelu, pa ona sama živjela ili ne živjela od Boga. Jer u tijelima bezbožnika život nije život duša, nego tjelesa; naime, duše i kad su mrtve (to jest: napuštene od Boga) - koliko god i bio sićušan njihov vlastiti život, po kojem i jesu besmrtne - taj život ne prestaje, i one ga mogu pružati tijelima. A l i pri kazni posljednjeg suda, iako čovjek ne prestaje osjećati, ipak (jer to osjećanje nije milo po nasladi, ni zdravo po spokoju, nego je kažnjeno bolom) s pravom se to prije naziva smrću negoli životom. A naziva se opet drugom smrću, jer dolazi nakon one prve, kojom se razdvajaju dvije spojene naravi, bilo Boga i duše, bilo duše i tijela. Stoga se o onoj prvoj, o smrti tijela može reći da je dobrima dobra, a zlima zla. N u , druga smrt, kako se nedvojbeno ne događa nikomu od dobrih, tako i nije nikomu dobra.

Ex peceato etiam progenies experitur mortem.

CC 387

3. Non autem dissimulanda nascitur quaestio, utrum re vera mors, qua separantur anima et corpus, bonis sit bona; quia si ita est, quomodo poterit obtineri, quod etiam ipsa sit poena peccati? Hane enim primi hominis, nisi peccavissent, perpessi utique non fuissent. Quo pacto igitur bona esse possit bonis, quae aceidere non posset nisi m a l i s ? Sed rursus si non nisi malis posset aceidere, non deberet bonis bona esse, sed nulla. Cur enim esset ulla poena in quibus non essent ulla punienda? Quapropter fatendum est primos quidem ho­ mines ita fuisse institutos, ut, si non peccassent, nullum mortis experirentur genus; sed eosdem primos peceatores ita fuisse morte multatos, ut etiam quidquid de eorum stirpe esset exortum eadem poe­ n a teneretur obnoxium. Non enim aliud ex eis, quam quod ipsi fue­ rant, nasceretur. Pro magnitudine quippe culpae illius naturam damnatio mutavit in peius, ut, / quod poenaliter praecessit in peceantibus hominibus primiš, etiam naturaliter sequeretur in nascentibus cete7 6

3. Međutim, pojavljuje se pitanje koje se ne može mimoići, da li je doista smrt, kojom se razdvajaju duša i tijelo, dobrima dobra; jer, ako je tako, kojim se onda načinom može tvrditi, da je ona i kazna za grijeh? Jer, da prvi ljudi nisu zgriješili, oni je ne bi ni pretrpjeli. Kako ona onda može biti dobra dobrima, kad se nije mogla dogoditi drugima osim zlima? I suprotno, ako se nije mogla dogoditi nikojima osim zlima, onda ne bi trebala biti dobrima dobra, nego nikakva (nul­ la). Jer zašto da bude ikakve kazne onima u kojih se nema što kažnja­ vati? Zbog toga treba priznati, kako prvi ljudi bijahu tako stvoreni da, kad ne bi bili zgriješili, ne bi iskusili nikakve smrti, ali ti isti prvi grješnici bijahu tako smrću kažnjeni, da što god poteče od njihova koljena, bude podložno istoj kazni. Jer se od njih i ne rađa drugo nego što su sami bili. Zapravo, prema veličini njihove krivice kazna je izmijenila narav nagore, tako te ono što je prvo bilo kazneno u prvim ljudskim grješnicima, slijedi naravno u ostalim što su se rađali.

Da li je smrt, koja je preko grijeha prvih ljudi prešla na sve ljude, kazna grijeha čak i za svete?

d

e

a D e o M. eidem poenae M.

5

6

V . infra 21, 9-11. Cf. A U G U S T T N U S , Serm. 65, 3, 4-7, 8.
Cf. H T E R O N I M U S , Epp. 23; 39.
3

7

V i d i O Božjoj državi, 19,28.

168

13,

3-4

O

DRŽAVI BOŽJOJ

13,

3-4

169

PL 379

ris. Neque enim ita homo ex homine, sicut homo ex pulvere. Pulvis namque homini faciendo materies fuit; homo autem homini gignendo parens. Proinde quod est terra, non hoc est caro, quamvis ex terra facta sit caro; quod est autem parens homo, hoc est et proles homo. In primo igitur homine per feminam in progeniem transiturum universum genus humanum fuit, quando illa coniugum copula divinam sententiam suae damnationis excepit; et quod homo factus est, non cum crearetur, sed cum peccaret et puniretur, hoc genuit, quantum quidem attinet ad peccati et mortis originem. Non enim ad infantilem hebetudinem et infirmitatem animi et corporis, quam videmus in parvulis, peccato vel poena ille redactus est (quae Deus voluit esse tamquam primordia catu/lorum, quorum parentes in bestialem vi­ tam mortemque deiecerat; sicut e n i m scriptum est: Homo in honore cum esset, non intellexit; comparatus est pecoribus non intellegentibus et similis factus est eis ; nisi quod infantes infirmiores etiam cernimus in usu motuque membrorum et sensu appetendi atque vitandi, quam sunt aliorum tenerrimi fetus animalium; tamquam se tanto attollat excellentius supra cetera animantia vis humana, quanto magis impetum suum, velut sagitta cum arcus extenditur, retrorsum reducta distulerit); non ergo ad ista infantilia rudimenta praesumptione illicita et damnatione iusta prolapsus vel impulsus est primus homo ; sed hactenus in eo natura humana vitiata atque mutata est, ut repugnantem pateretur in membris inoboedientiam concupiscendi et obstringeretur necessitate moriendi, atque ita id, quod vitio poenaque factus est, id est obnoxios peccato mortique generaret. A quo peccati vinculo si per Mediatoris C h r i s t i gratiam solvuntur infantes, hane solam mortem perpeti possunt, quae animam seiungit a corpore; in secundam vero illam sine fine poenalem liberati a peccati obligatione non transeunt.
f gS 9 h

Naime, nije isti nastanak čovjeka od čovjeka kao čovjeka od praha. Jer prah bijaše tvorivo za tvorbu čovjeka, dočim je čovjek u rađanju čovjeka roditelj. Prema tome, zemlja nije ono što i put, iako je put sačinjena od zemlje; nego ono što je čovjek roditelj, to je i čovjek potomak. Dakle, u prvome čovjeku bijaše sveukupni ljudski rod, što će kroza ženu preći u njegovo potomstvo, kad je taj sjedinjeni par primio božansku osudbu za svoju krivicu; i čovjek je rađao, ne ona­ kav kakav bijaše kad je stvoren, nego kad je zgriješio i bio kažnjen, bar što se tiče podrijetla grijeha i smrti. Jer prvi čovjek nije bio sveden, tim grijehom ili kaznom, na onu dje­ tinju tupoću i slaboću, kakve vidimo u nejači; Bog je htio da takvo što bude kao prvotno stanje one mladunčadi, kojih je roditelje bacio u životinjski život i smrt. Naime, kao što je pisano: »Dok čovjek bi­ jaše u časti, nije razumio, uspoređen je sa životinjama koje ne razumi­ jevaju i postao je nalik na njih«; samo što su dječica, kako opažamo, još slabija po porabi i gibanju svojih udova, te po čuvstvu žudnje i odbijanja, nego što su to i najnježniji odvjetci životinja, kao da se iznad ostalih životinja to izvrsnije izdiže ljudska moć što više svoj zamah povlači unatrag, poput strijele kad se nateže luk.
1

Dakle, prvi čovjek nije ni pao niti je bačen u djetinje prvotno stanje zbog svoje nedopuštene lakoumnosti i po pravednoj kazni. A l i je ljud­ ska narav u njemu toliko izopačena i izmijenjena, da u svojim udo­ vima trpi odbojnu neposlušnost požude i sputan je nužnošću umira­ nja, pa tako i rađa ono što bijaše postao po opačini i kazni, to jest: potomstvo podložno grijehu i smrti. A k o se dječica po milosti (Krista) Posrednika odriješe okova toga grijeha, trpe samo onu smrt kojom se duša odvaja od tijela; a ne prelaze u onu drugu smrt beskonačne kazne, jer su oslobođeni spona grijeha.

Quae sit mors
™ ™ I °™ martyrum.
a

m

e t

cc 388

4. S i quem vero movet, cur vel ipsam patiantur, si et ipsa peccati poena est, quorum per gratiam reatus aboletur: iam ista quaestio in alio nostro opere, quod scripsimus de baptismo parvulorum, tractata ac soluta est; ubi dictum est ad hoc relinqui animae experimentum separationis a corpore, quam/vis ablato iam criminis nexu, quoniam, si regenerationis sacramentum continuo sequeretur immortalitas

4. A k o pak koga zbunjuje što tu smrt trpe i oni ljudi koji su milošću odriješeni od grijeha, jer je ona kazna za grijeh, to je pitanje pretreseno i razriješeno u jednom drugom našem djelu, naslovljenom O krštenju djece ', tu je rečeno kako je iskustvo odvajanja duše i tijela zadržano zbog toga (iako je okov krivnje već skinut) što ako bi odmah nakon sakramenta ponovnog rođenja uslijedila besmrtnost tije1 2

Zašto se oni prepo rodenja odriješeni od
11
U S U

oslobode ? same
smrti, to jest
d z n e z a g n j e i

*

f

enim om. M. g illis M. Christi om. M.
h

p 49 (48), 12.20. Doslovan prijevod prema latinskom predlošku: Homo in honore cum esset, non intellexit; comparatus est pecoribus non intellegentibus et similis est factus eis. Čini se da je izvorno značenje: »Čovjek ne može prebivati u svojoj raskoši, on je poput životinja koje ugibaju.«
1 s

Ps 48, 13.
Cf. A U G U S T I N U S , De pece. mer. et rem. 1, 36, 67 s.

Posrijedi je djelo objavljeno 412. Pun naslov je De peccatorum meritis et remissione et de baptismo parvulorum, Ad Marcellinum libri tres. To jest: krštenjem.
2

1

170

DE

civ.

DEI

13, 4 - 5

O

DRŽAVI BOŽJOJ

13,

4-5

171

PL380

corporis, ipsa fides enervaretur, quae tune est fides, quando exspectatur in spe, quod in re nondum videtur . Fidei autem robore atque certamine, in maioribus dumtaxat aetatibus, etiam mortis fuerat superandus timor, quod in sanctis martyribus maxime eminuit; cuius profeeto certaminis esset nulla victoria, nulla gloria (quia nec ipsum omnino posset esse certamen), si post lavacrum regenerationis iam sancti non possent mortem perpeti corporalem. Cum parvulis autem baptizandis quis non ad Christi gratiam propterea potius curreret, ne a corpore solveretur? Atque ita non invisibili praemio probaretur fides, sed iam nec fides esset, confestim sui operis quaerendo et sumendo mercedem. Nunc vero maiore et mirabiliore gratia Salvatoris in usus iustitiae peccati poena conversa est. Tune enim dictum est homini: Morieris, si peceaveris ; nunc dicitur martyri: Morere, ne pecees. Tune dictum est: S i mandatum transgressi fueritis, morte moriemini; nunc dicitur: Si mortem recusaveritis, mandatum transgrediemini. Quod tune timendum fuerat, ut non pecearetur, nunc suscipiendum est, ne peceetur. Sic / per ineffabilem Dei misericordiam et ipsa poena vitiorum transit in arma virtutis, et fit iusti meritum etiam supplicium peceatoris. Tune enim mors est acquisita peceando, nunc impletur iustitia moriendo. Verum hoc in sanctis martyribus, quibus alterutrum a persecutore proponitur, ut aut deserant fidem aut sufferant mortem. Iusti enim malunt credendo per­ peti, quod sunt p r i m i iniqui non credendo perpessi. Nisi enim peceassent illi, non morerentur; peceabunt autem isti, nisi moriantur. Mortui sunt ergo illi, quia peceaverunt; non peceant isti, quia moriuntur. Factum est per illorum culpam, ut veniretur in poenam; fit per istorum poenam, ne veniatur in culpam; non quia mors bonum aliquod facta est, quae antea malum fuit; sed tantam Deus fidei praestitit gratiam, ut mors, quam vitae constat esse contrariam, instrumentum fieret, per quod transiretur ad vitam.
10 11 12

la, oslabila bi sama vjera, jer vjera je samo onda vjera kad se u nadi očekuje ono što se u stvari još ne vidi. U z to, dakako u zrelijoj dobi, snagom i borbom vjere trebalo je svladati čak i strah od smrti, što je najbolje oprimjereno u životu svetih mučenika. A takva borba ne bi urodila nikakvom pobjedom i nikakvom slavom (jer ne bi moglo ni biti nikakva sukoba) kad sveci nakon kupelji novog rođenja ne bi više mogli pretrpjeti tjelesnu smrt. Tko ne bi onda upravo zbog toga radije pojurio Kristovoj milosti, s djecom koju treba krstiti, kako se ne bi rastavio od tijela? I tako se vjera ne bi iskušavala nevidljivom nagradom, pa ne bi više ni bila vjerom; kad bi odmah za svoj čin tražila i dobila nagradu.
3

A sada, većom i čudesnijom Spasiteljevom milošću, kazna za grijeh pretvorena je u službu pravednosti. Nekoć je rečeno čovjeku: »Umri­ jet ćeš, budeš l i griješio«, dok se sada kaže mučeniku: »Umri, da ne bi griješio!« Nekoć je čovjeku kazano: »Prekršite li zapovijed, smrću ćete umrijeti!« a sad se kaže: »Odbijete li smrt, prekršit ćete zapovi­ jed.« Ono čega se nekoć trebalo bojati, da se ne zgriješi, sada treba prihvatiti, kako se ne bi griješilo.
4

I tako - neizrecivim Božjim milosrđem - i sama se kazna za poroke pretvara u oružje kreposti, te čak i muka grješnika postaje nagradom pravednika. Onda se smrt stekla griješenjem, sad se pravda ispunjava umiranjem. To je istina u svetim mučenicima, kojima progonitelj predlaže: ili da napuste vjeru, ili da pretrpe smrt. I pravednici više vole vjerujući pretrpjeti ono što prvi grješnici pretrpješe nevjerujući. Da ovi drugi ne zgriješiše, ne bi bili umrli; dočim oni prvi će zgriješiti ako ne umru. Dakle, jedni su umrli jer su zgriješili, drugi ne griješe, jer umiru. Grijeh je jednih učinio da je došlo do kazne, dok kazna drugih čini da ne dođe do grijeha, ali ne zbog toga što je smrt postala neko dobro, koja prije bijaše zlo, nego što je tolikom milošću Bog nagradio vjeru, da je i smrt (koja se smatra oprekom životu) postala sredstvo kojim se prelazi u život.

Quae v i r t u s peccati sit lex.

5. Apostolus cum vellet ostendere, quantum peccatum gratia non subveniente ad nocendum valeret, etiam ipsam legem, qua prohibetur peccatum, non dubitavit dicere virtutem esse peccati. Aculeus, inquit, mortis est peccatum, virtus autem peccati lex . Verissime om­ nino. Auget enim prohibitio desiderium operis illiciti, quando iusti­ tia non sic diligitur, ut peceandi cupiditas eius deleetatione vincatur.
13

5. K a d je apostol htio pokazati koliko zla može nanijeti grijeh ako milost ne pomogne - nije oklijevao ustvrditi, kako je i sam zakon (kojim se zabranjuje grijeh) snaga grijeha. Rekao je: »Žalac smrti je grijeh, a snaga je grijeha zakon.« I to je posve istinito. Jer zabrana uvećava želju za nedopuštenim djelom, kad se pravda ne ljubi toliko da ljubav prema njoj pobijedi želju za grijehom. A samo božanska
1

^^onom

Kao što se tojf
0 1

je dobar, tako dobro^uže
z l a

s m r ć u , koja je

1 0

11

Cf. Hebr 11, 1. Cf. Tit 3, 5.

3

4

V i d i De peceatorum..., 3,21,50; 34,55. Post 2,17. (Doslovan prijevod latinskog predloška).
1 K

12
1 3

Cf. Gen 2, 17.
1 Cor 15, 56. or 15,56.

172

D E CIV. D E I

13, 5 - 7

O

DRŽAVI BOŽJOJ

13,

5-7

173

cc 389

Ut autem diligatur et delectet vera iustitia, non nisi divina subvenit gratia. Sed / ne propterea lex putaretur malum, quoniam virtus est dicta peccati: ideo ipse alio loco versans huiusmodi quaestionem: Itaque, inquit, lex quidem sancta et mandatum sanctum et iustum et bonum. Quod ergo bonum est, inquit, mihi factum est mors? Absit. Sed peccatum, ut appareat peccatum, per bonum mihi operatum est mortem, ut fiat super modum peccator aut peccatum per manda­ tum . Super modum dixit, quia etiam praevaricatio additur, cum peccandi aucta libidine etiam lex ipsa contemnitur. Cur hoc commemorandum putavimus ? Quia scilicet, sicut lex non est malum, quando auget peccantium concupiscentiam, ita nec mors bonum est, quando auget patientium gloriam, cum vel illa pro iniquitate deseritur et efficit praevaricatores, vel ista pro veritate suscipitur et efficit martyres. Ac per hoc lex quidem bona est, quia prohibitio est peccati; mors autem mala, quia stipendium est peccati ; sed quemadmodum iniustitia male u t i t u r non tantum malis, verum etiam bonis: ita i u s t i t i a bene non tantum bonis, sed etiam malis. Hine fit, ut et mali male lege utantur, quamvis sit lex bonum, et boni bene moriantur, quamvis sit mors malum.
1 1 14 15 m 11 0

milost pomaže da se ljubi istinska pravda i da se uživa u njoj. N u , kako se zakon ne bi zbog toga smatrao zlom (jer bijaše nazvan »sna­ gom grijeha«), on na drugome mjestu - pretresajući slično pitanje kaže: »I tako, zakon je svet, i zapovijed je sveta, pravedna i dobra. Zar mi je onda ono što je dobro donijelo smrt? To nikako. Nego je grijeh, da bi se pokazao grijehom, meni preko dobra donio smrt, kako bi bio grješnik preko mjere ili grijeh po zapovijedi.« O n kaže »preko mjere« (super modum), jer slijedi dodatni prekršaj kad se zbog povećane želje za grijehom - prezire i sam zakon.
2

Zašto smo mislili kako ovo treba spomenuti? Zbog toga, upravo kao što zakon nije zlo kad uvećava požudu grješnika tako ni smrt nije dobro kad uvećava slavu patnika; jer ili se zakon napušta radi opačine i tako nastaju prekršitelji, ili se smrt prihvaća radi istine i tako nastaju mučenici. Pa prema tome, zakon je dobar jer je zabrana grijeha; do­ čim, smrt je zla jer je plaća za grijeh. N u , kao što se nepravedni zlo služe ne samo zlima nego i dobrim stvarima, tako se i pravedni dobro služe ne samo dobrima nego i zlima. Otuda biva da se zli zlo služe zakonom, iako je zakon dobro, a dobri dobro umiru, iako je smrt zlo.

PL381 Pie potest mors tolerari.

6. Quapropter quod attinet ad corporis mortem, id est separationem animae a corpore, cum eam patiuntur, qui morientes appellan­ tur, nulli bona est . Habet enim asperum sensum et contra naturam vis ipsa, qua utrumque divellitur, quod fuerat in vivente coniunctum atque consertum, quamdiu moratur, donec omnis adimatur sensus, qui ex ipso inerat animae carnisque complexu. Quam totam molestiam nonnumquam unus ictus corporis vel animae raptus intercipit nec eam sentiri praeveniente celeritate permittit. Quidquid tamen illud est in morientibus, quod cum gravi sensu adimit sensum, pie fideliterque tolerando auget meritum patientiae, non aufert vocabulum poenae. Ita cum ex hominis primi perpetuata propagine procul dubio sit mors poena nascentis, tamen si pro pietate iustitiaque pendatur, fit gloria renascentis; et cum sit mors peccati retributio, aliquando impetrat, ut nihil retribuatur peccato.
16

6. Zbog toga, što se tiče smrti tijela, to jest odvajanja duše od tijela, ona nije dobro nikomu, kad je pretrpljuju oni o kojima se kaže da umiru. Naime, nekakav oštar i protunaravan osjećaj izaziva sama sila kojom se razdvaja ono što u živom biću bijaše spojeno i ispreple­ teno, i on traje tako dugo dok ne prestane svako osjećanje, koje je i postojalo upravo zbog uzajamne sveze duše i tijela. A l i svu tu neu­ godu pokatkada prekida jedan udarac tijela ili ščepaj duše, i tolikom je brzinom preduhitri, te joj i ne dopusti da se osjeti. Međutim, što god bilo ono koje samrtnicima s tegobnim osjećajem oduzima svako osjećanje, ako se to podnosi pobožno i vjerno, uve­ ćava vrijednost strpljivosti, iako ne ukida sam naziv kazne. I tako, iako se podrijetlom od prvoga čovjeka smrt neprestance promiče i nedvojbeno je kazna svakomu rođenom, ona ipak postaje slava pre­ porođenih, ako se ulaže radi pobožnosti i pravde; iako je smrt odma­ zda za grijeh, pokatkada postiže da grijehu ne bude odmazde.

O općenitome zlu smrti, koje raskida zajedni­ štvo duše i tijela.

Remittitur pec­ catum lavacro et martyrio.

7. Nam quicumque etiam non percepto regenerationis lavacro pro Christi confessione moriuntur, tantum eis valet ad dimittenda

7. Jer, tko god umire zbog priznavanja Krista, pa i bez kupelji preporođenja, to mu isto toliko vrijedi za oprost grijeha koliko da se

1

1

1

quaestionem... lex] quaestionem, inquit, L e x supra hic et infra M. iniustitia.. utitur] iniusti male utuntur M. sed M.

M.

O smrti koju pretrpe - radi priznavanja Krista - koji nisu preporo­ đeni krštenjem.

iusti M.
1 4

1 5

1 6

R o m 7, 12-13. Cf. R o m 6, 23. V . infra 19, 6, 5.

2

Rim 7,12-13 (doslovan prijevod prema latinskom predlošku).

174 CC 390

DE

civ.

DEI

13, 7 - 8

O

DRŽAVI BOŽJOJ

13,

7-8

175

PL 382

peccata, quantum si abluerentur sacro fonte baptisma/tis. Qui enim dixit: Si quis non renatus fuerit ex aqua et Spiritu , non intrabit in regnum caelorum , alia sententia istos fecit exceptos, ubi non minus generaliter ait: Qui me confessus fuerit coram hominibus, confitebor et ego eum coram Patre meo qui in caelis est ; et alio loco: Qui perdiderit animam suam propter me, inveniet eam '. Hine est quod scriptum est: Pretiosa in conspeetu Domini mors sanetorum eius . Quid enim pretiosius quam mors, per quam fit ut et delieta omnia dimittantur et merita cumulatius augeantur? Neque enim tanti sunt meriti, qui, cum mortem differre non possent, baptizati sunt deletisque omnibus peceatis ex hac vita emigrarunt, quanti sunt hi, qui mortem, cum possent, ideo non distulerunt, quia maluerunt Christum confitendo finire vitam quam eum negando ad eius baptismum pervenire. Quod utique si fecissent, etiam hoc eis in illo lavacro dimitteretur, quod timore mortis negaverant Christum, in quo lavacro et illis facinus tam immane dimissum est, qui oceiderant Christum. Sed quando sine abundantia gratiae Spiritus illius, qui ubi vult spirat , tantum Christum amare possent, ut eum in tanto vitae discrimine sub tanta spe veniae negare non possent? Mors igitur pretiosa sanetorum, quibus cum tanta gratia est praemissa et praerogata mors Christi, ut ad eum acquirendum suam non cunetarentur impendere, in eos usus redactum esse monstravit, quod ad poenam pecca­ ti fuerat antea constitutum, ut inde iustitiae fructus uberior nasceretur. Mors ergo / non ideo bonum videri debet, quia in tantam utilitatem non vi sua, sed divina opitulatione conversa est, ut, quae tune metuenda proposita est, ne peccatum committeretur, nunc suscipienda proponatur, ut peccatum non committatur commissumque deleatur magnaeque victoriae debita iustitiae palma reddatur.
p 17 18 19 20 21 q

i oprao svetim vrelom krštenja. Tko je naime rekao: »Tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne može ući u kraljevstvo nebesko,« drugim je izrijekom obuhvatio one izuzete, govoreći ne manje općeni­ to: »Tko god mene prizna pred ljudima, priznat ću i ja njega pred svojim nebeskim Ocem«; a drugdje kaže: »A tko izgubi radi mene svoju dušu, naći će je.«
1 2 3

Otuda je pisano: »Dragocjena je u očima Gospodinovim smrt svetaca njegovih.« I, zaista, što je dragocjenije od smrti kojom se oduzimaju svi grijesi a obilato umnažaju zasluge? Jer nisu toliko zaslužni oni koji, kad nisu mogli odgoditi smrt, kršteni su i , pošto su im svi grijesi izbrisani, iseliše iz ovog života, koliko su zaslužni oni koji smrt, i kad su mogli, ne odgodiše zbog toga jer su više voljeli završiti život prizna­ jući Krista negoli, zanijekavši njega, stići na njegovo krštenje. A čak da su to i učinili, i to bi im se u onoj kupelji oprostilo, jer su Krista zanijekali u strahu od smrti, kad je u istoj kupelji oprošten tako uža­ san zločin i onima koji su ubili Krista. A l i kada bi (bez obilja milosti onoga Duha, koji »puše gdje hoće« ) toliko uzmogli ljubiti Krista, da ga ne bi mogli zanijekati ni u tolikoj životnoj pogibelji, a uz nadu oproštenja?
4 5

Stoga je dragocjena smrt svetaca, kojima Kristova smrt bijaše pretho­ dila i unaprijed platila cijenu s tolikom milošću, te nisu nimalo oklije­ vali platiti vlastitom smrću, kako bi stekli njega; a ta je smrt pokazala, kako ono što prije bijaše kazna za grijeh postade dobrom upotrebom, da otud urodi obilniji plod pravednosti. A l i smrt se ne smije smatrati dobrom, jer je dovela do tolike korisnosti ne po svojoj snazi, nego po božanskoj pomoći; i tako smrt što je nekoć postavljena da plaši, kako se ne bi počinio grijeh, sad se predlaže da se prihvati, da se grijeh ne počini, da se izbriše ako je počinjen, i da se za veliku pobjedu stekne zasluženi vijenac pravednosti.
6

Bona mors si pie toleratur.

8. S i enim diligentius consideremus, etiam cum quisque pro veri­ tate fideliter et laudabiliter moritur, mors cavetur. Ideo quippe aliquid eius suscipitur, ne tota contingat et secunda insuper, quae numquam finiatur, aecedat. Suscipitur enim animae a corpore separatio, ne Deo ab anima separato etiam ipsa separetur a corpore, ac sic totius hominis prima morte completa secunda excipiat sempiterna.

8. A k o pak pažljivije razmotrimo, čak i kad tkogod vjerno i dično umre radi istine, smrt se izbjegava. Stoga se prihvaća nešto od nje, kako se ne bi dogodila cijela, i povrh toga druga smrt koja nikad ne prestaje. Prihvaća se razdvajanje duše od tijela, kako ne bi - rastavi l i se prije duša od Boga - i sama se zatim od tijela rastavila, te tako, pošto se upotpunila čovjekova prva smrt, ne bi nastupila ona druga, vječna.

u

svetih je

^v^smrtl^adi istine izbavljenje
o d d m g e s m r t l

-

P Sancto add. M. i peceantis M.
1 7 1 8 1 9 2 0

2 1

Io 3, 5. Mt 10, 32. Mt 16, 25. Ps 115, 15. C f . Io 3, 8.

1 2 3 4 5 6

Iv 3,5. Mt 10,32. Mt 16,25. Ps 116 (115), 15. (Prijevod prema latinskom predlošku). Iv 3,8. 2 Tim 4,8.

176

DE

civ.

DEI

13, 8 - 9

O

DRŽAVI BOŽJOJ

13,

8-9

177

cc 391

Quocirca mors quidem, ut d i x i , cum eam morientes patiuntur cumque in eis ut / moriantur facit, nemini bona est, sed laudabiliter toleratur pro tenendo vel adipiscendo bono; cum vero in ea sunt, qui iam mortui nuncupantur, non absurde dicitur et malis mala et bonis bona. In requie sunt enim animae piorum a corpore separatae, impiorum autem poenas luunt, donec istarum ad aeternam vitam, illarum vero ad aeternam mortem, quae secunda dicitur, corpora revivescant.

22

Zbog toga, kao što rekoh, kad je samrtnici pretrpljuju i kad uzrokuje da umiru, smrt nije nikomu dobra, ali se ona slavno podnosi radi održavanja ili stjecanja nekog dobra. A l i kad su već u njoj oni koji se nazivaju mrtvima, onda nije besmisleno reći, kako je smrt zla zlima i dobra dobrima. Jer su duše pobožnika, rastavljene od tijela, u miru, dok duše bezbožnika trpe kaznu; i to sve dok tijela prvih ne uskrsnu radi vječnog života, a tijela drugih na vječnu smrt, koja se naziva drugom smrću.

Nemo moriens non vivit.

s

PL383

Sed i d tempus, quo animae a corpore separatae aut in bonis j ii utrum post mortem potius an in morte dicendum est? S i enim post mortem est, iam non ipsa mors, quae transacta atque praeterita est, sed post eam vita praesens animae bona seu mala est. Mors autem tune eis mala erat, quando erat, hoc est quando eam patiebantur, cum morerentur, quoniam gravis et molestus eius inerat sensus; quo malo bene utuntur boni. Peracta autem mors quonam modo vel bona vel mala est, quae iam non est? Porro si adhuc diligentius attendamus, nec illa mors esse apparebit, cuius gravem ac molestum in morientibus diximus sensum. Quamdiu enim sen­ tiunt, adhuc utique vivunt, et si adhuc vivunt, ante mortem quam in morte potius esse dicendi sunt; quia illa, cum venerit, aufert omnem corporis sensum, qui ea propinquante molestus est. Ac per hoc quomodo morientes dicamus eos, qui nondum mortui sunt, sed imminente morte iam extrema et mortifera afflictione iactantur, explicare difficile est, etiamsi recte isti appellantur morientes, quia, cum mors quae iam impendet advenerit, non morientes, sed mortui nuncupan­ tur. Nullus est ergo moriens nisi vivens, quoniam, cum in tanta est extremitate vitae, in quanta sunt quos agere animam dicimus, profeeto qui nondum anima caruit adhuc vivit. Idem ipse igitur simul et moriens est et vivens, sed morti aecedens, vita cedens ; adhuc tamen in vita, quia / inest anima corpori; nondum autem in morte, quia nondum abscessit a corpore. Sed si, cum abscesserit, nec tune in morte, sed post mortem potius erit: quando sit in morte quis dixerit?
9.
a u n t u t n m a S ) r

9. Treba l i reći da je vrijeme, u kojem se duše odvojene od tijela nalaze u dobru ili u zlu stanju, ono nakon same smrti ili pak u smrti? A k o je nakon smrti, onda nije sama smrt (koja je završena i prošla) ono što je dobro i l i zlo, nego postojeći život duše nakon nje. Međutim, smrt njima bijaše zla kad je bila, to jest: kad su je trpjeli dok su umirali, jer su imali težak i bolan osjećaj; a to zlo su dobri dobro upotrijebili. N u , pošto je smrt jednom izvršena, kako ona može biti dobra i l i zla, kad je više nema?

Treba H reći da ^a^T^mrt^
o s j e c a j
1

cima prestaje osjećaj z ;l v o t a l h kad su već mrtvi.

I dalje, ako još pažljivije razvidimo, pokazat će se kako i nije smrt ono što kažemo da u samrtnicima izaziva težak i bolan osjećaj. Nai­ me, sve dotle dok osjećaju, oni i žive; a ako još žive, onda radije treba reći da su pred smrću negoli u smrti, jer ona, kad nastupi, oduzima svaki osjećaj tijelu, koji je tako mučan dok se ona približava. I zbog toga je teško objasniti kojim načinom kažemo da su umirući oni koji još nisu mrtvi, nego se - dok im se smrt bliži - otimaju u posljednjoj i smrtonosnoj patnji, iako o takvim s pravom kažemo da su samrtnici, jer kad je smrt, koja prijeti, već stigla, ne kaže se da su samrtnici, nego mrtvaci. Dakle, nitko nije umirući ako nije živući, jer čak i kad je u takvom krajnjem času života u kakvom su oni o kojima kažemo da ispuštaju dušu, svakako je još živ onaj tko nije lišen duše. Prema tome, isti je taj istodobno i umirući i živući, samo što smrti prilazi, a iz života izlazi, pa ipak je još u životu, jer mu je duša u tijelu, i još nije u smrti, jer duša još nije napustila tijelo. N u , kad ga napusti, ni tad nije u smrti, nego je nakon smrti, i tko će onda reći: kad je on u smrti?

r

decedens M.

2 2

V . supra 13, 6.

178

DECIV. DEI

13,

9-10

O

DRŽAVI BOŽJOJ

13,

9-10

179

Nam neque ullus moriens erit, si moriens et vivens simul esse nullus potest. Quamdiu quippe anima in corpore est, non possumus negare viventem. Aut si moriens potius dicendus est, in cuius iam corpore agitur ut moriatur, nec simul quisquam potest esse vivens et mo­ riens: nescio quando sit vivens.

Naime, nitko neće biti umirući, ako nitko istodobno ne može biti i umirući i živući; jer, sve dotle dok je duša u tijelu, ne možemo zani­ jekati da je živući. Ili pak ako prije treba reći, da je umirući onaj kojemu se u tijelu već radi o tome da umre, te ako nitko ne može istodobno biti i živući i umirući, onda ne znam kad je živući.

Vita ad mor­ tem agitur. CC 392

10. E x quo enim quisque in isto corpore morituro esse coeperit, / numquam in eo non agitur ut mors veniat. Hoc enim agit eius mutabilitas toto tempore vitae huius (si tamen vita dicenda est), ut veniatur in mortem. Nemo quippe est, qui non ei post annum sit, quam ante annum fuit, et cras quam hodie, et hodie quam heri, et paulo post quam nunc, et nunc quam paulo ante propinquior; quoniam, quidquid temporis vivitur, de spatio vivendi demitur, et cotidie fit minus minusque quod restat, ut omnino nihil sit aliud tempus vitae huius, quam cursus ad mortem, in quo nemo vel paululum stare vel aliquanto tardius ire permittitur; sed urgentur omnes pari motu nec diverso impelluntur accessu. Neque enim, cui vita brevior fuit, celerius diem duxit quam ille, cui longior; sed cum aequaliter et aequalia momenta raperentur ambobus, alter habuit propius, alter remotius, quo non impari velocitate ambo currebant. Aliud est autem amplius viae peregisse, aliud tardius ambulasse. Qui ergo usque ad mortem productiora spatia temporis agit, non lentius pergit, sed plus itineris conficit. Porro si ex illo quisque incipit mori, hoc est esse in morte, ex quo in illo agi coeperit ipsa mors, i d est vitae detractio (quia, cum detrahendo finita fuerit, post mortem iam erit, non in morte): profee­ to, ex quo esse incipit in hoc corpore, in morte est . Quid enim aliud diebus horis momentisque singulis agitur, donec ea consumpta mors, quae agebatur, impleatur, et incipiat iam tempus esse post mortem, quod, cum vita detraheretur, erat in morte? Numquam igi­ tur in vita homo est, ex quo est in isto corpore moriente potius quam vivente, si et in vita et in morte simul non potest esse. A n potius et in vita et in morte simul est; in vita scilicet, in qua vivit, donec tota detrahatur; in morte autem, q u i a iam moritur, cum vita detrahitur? Si enim non est in vita, quid est quod detrahitur, donec eius fiat perfeeta consumptio? S i autem non est in morte, quid est vitae ipsa detractio? Non enim frustra, cum vita fuerit corpori tota detracta, post mortem iam dicitur, nisi quia mors erat, cum detraheretur. Nam si ea detracta non est homo in morte, sed post mortem: quando, nisi cum detrahitur, erit in morte?
23 s

10. O d časa kad bilo tko počne biti u tijelu koje će umrijeti, uvijek se radi o tome da smrt dođe. Naime, na tome cijelo vrijeme radi njegova promjenjivost ovoga života (ako ga uopće treba nazvati životom), da nastupi smrt. I doista, nema nikoga tko njoj nije bliži nakon godinu dana negoli bijaše prije godinu dana, bliži sutra negoli danas, bliži malo poslije negoli sada, i bliži sada negoli malo prije, jer koliko god se vremena živi - oduzima se od količine našeg života, i svakim danom je sve manje i manje ono što preostaje, tako te vrijeme ovoga života i nije ništa drugo nego trka prema smrti, u kojoj se nikomu ne dopušta ni da malo zastane niti da štogod uspori, nego su svi tjerani jednakim gibanjem, i istim putem prema istom cilju. Isto tako, onaj kojemu život bijaše kraći, nije svoj dan prolazio brže od onoga što je živio dulje; nego, pošto su se jednako i jednaki časovi oduzeli obojici, jedan bijaše bliže, a drugi dalje od cilja prema kojem su se obojica kretali istom brzinom. Jedna je stvar prijeći više puta, a druga je prelaziti sporije. Dakle, onaj tko se više vremena kreće prema smrti, ne kreće se sporije, nego prevaljuje više puta. Dalje, ako svatko od onoga časa počinje umirati (to jest: bivati u smrti) od kojega u njemu počinje djelovati sama smrt, naime: oduzi­ manje života (jer, kad oduzimanjem bude život završen, on će biti nakon smrti, a ne u smrti), onda je on, dakako, u smrti od onoga časa otkad počinje biti u tijelu. Jer, što se drugo i zbiva danima, satima, pojedinim časovima, ako ne smrt; a kad se to završi i ispuni se smrt (koja se zbivala), započinje vrijeme nakon smrti, koje - dok se život umanjivao - bijaše u smrti? Dakle, čovjek nije nikad u životu otkad je u tome tijelu, što je većma umiruće negoli živuće, ako ne može istodobno biti i u životu i u smrti. Ili je radije istodobno i u životu i u smrti, to jest: u životu je, u kojem živi dok mu se sav ne oduzme, a u smrti je, jer umire dok mu se život oduzima? Jer ako nije u životu, što je onda ono što mu se oduzima, dok se posve ne potroši? A k o pak nije u smrti, što je onda samo oduzimanje života? Naime, ne bi se s pravom reklo »nakon smrti«, kad je sav život jednom oduzet tijelu, jer ne bijaše drugo nego smrt, kad se on oduzimao. Naime, ako - pošto je život oduzet - čovjek nije u smrti, nego je nakon smrti, kad će biti u smrti, ako ne onda dok mu se život oduzima?

O životu smrtnika koji treba prije nazvati smrću negoli životom.

qua M.
!

Cf. SENECA, Consol. ad Marciam, 21, 6.

180 PL 384
morte est
S

DE

civ.

DEI

13, 11,1

O

DRŽAVI BOŽJOJ

13,

11,1

181
^ ^obVo biti i
to k

i n

cc 393

11. 1. Si autem absurdum est, ut hominem, antequam ad mortem perveniat, iam esse dicamus in morte (cui enim propinquat peragendo vitae suae tempora, si iam in illa est?), maxime quia nimis est insolens, ut simul et vivens esse dicatur et moriens, cum vigilans et dormiens simul esse non possit: quaerendum est quando erit mo­ riens. Etenim antequam mors veniat, non est moriens, sed vivens; cum vero mors venerit, / mortuus erit, non moriens. Illud ergo est adhuc ante mortem, hoc iam post mortem. Quando ergo in morte? Tune enim est moriens, ut, quemadmodum tria sunt cum dicimus: Ante mortem, in morte, post mortem; ita tria singulis singula, V i ­ vens, moriens mortuusque, reddantur. Quando itaque sit moriens, id est in morte, ubi neque sit vivens, quod est ante mortem, neque mor­ tuus, quod est post mortem, sed moriens, id est in morte, difficillime definitur. Quamdiu quippe est anima in corpore, maxime si etiam sensus adsit, procul dubio vivit homo, qui constat ex anima et corpo­ re, ac per hoc adhuc ante mortem, non in morte esse dicendus est; cum vero anima abscesserit omnemque abstulerit corporis sensum, iam post mortem mortuusque perhibetur. Perit igitur inter utrumque, quo moriens vel in morte sit; quoniam si adhuc vivit, ante mor­ tem est; si vivere destitit, iam post mortem est. Numquam ergo mo­ riens, i d est in morte, esse comprehenditur. Ita etiam in transcursu temporum quaeritur praesens, nec invenitur, quia sine ulio spatio est, per quod transitur ex futuro in praeteritum . Nonne ergo videndum est, ne ista ratione mors corporis nulla esse dicatur? S i enim est, quando est, quae in u l i o et in qua ullus esse non potest? Quando quidem si vivitur, adhuc non est, quia hoc ante mortem, non in mor­ te; si autem vivere iam cessatum est, iam non est, quia et hoc post mortem est, non in morte. Sed rursus si nulla mors est ante q u i d vel post, quid est quod dicitur ante mortem sive post mortem? Nam et hoc inaniter dicitur, si mors nulla est. Atque utinam in paradiso bene vivendo egissemus, ut re vera nulla mors esset. Nunc autem non so­ lum est, verum etiam tam molesta est, ut nec ulla explicari locutione possit nec ulla ratione vitari.
24 1 u

11. 1. A k o je pak besmisleno kazati kako je čovjek u smrti prije nego što dođe do smrti (jer čemu se onda približava, trošeći vrijeme svojega života, ako je već u njoj?), a najviše zbog toga što je posve neobično reći da je čovjek istodobno i živući i umirući, kad već ne može istodobno biti i budan i spavajući - onda se mora pitati: kad će biti umirući? Jer, prije nego što smrt stigne, nije umirući, nego je živući. A kad pak smrt stigne, bit će mrtav, a ne umirući. Prema tome, jedno je još prije smrti, a drugo nakon smrti.

živući i mrtav?

Kad je, dakle, u smrti? Tada je, naime, umirući, i kao što postoje tri stanja o kojima kažemo »prije smrti«, »u smrti«, »nakon smrti«, od­ govaraju im i tri nazivka »živući«, »umirući«, »mrtav«. Stoga se veoma teško određuje kad je umirući, to jest: u smrti, kad niti je živući (što je prije smrti), niti je mrtav (što je nakon smrti), nego je umirući, to jest: u smrti. Jer, sve dok je duša u tijelu (a poglavito ako je još i prisutan osjećaj), onda bez ikakve dvojbe živi čovjek, koji se sastoji od duše i tijela, pa zbog toga treba reći, kako je još prije smrti, a ne u smrti. A pošto ga duša napusti, i odstrani sav tjelesni osjećaj, kaže se da je nakon smrti i mrtav. Dakle, između toga dvoga gubi se vremenski razmak kad je on umi­ rući i l i u smrti, jer: ako još živi, onda je prije smrti, a ako prestade živjeti, već je nakon smrti. Stoga se nikad ne otkriva kao umirući, to jest: u smrti. Isto se tako u protoku vremena traži sadašnjost, i ne nalazi se, jer nema nikakva razmaka u prijelazu iz budućnosti u pro­ šlost. Zar se zbog toga ne mora pripaziti, kako ne bismo takvim dokaziva­ njem ustvrdili, da nema smrti tijela? A k o je ima, kad ona jest? Ona ne može biti u bilo komu, niti bilo tko u njoj. A k o je tkogod živ, nje još nema, jer je to stanje prije smrti, a ne u smrti. A k o je pak nastu­ pio prestanak života, onda nema više nikakve smrti, jer je to stanje nakon smrti, a ne u smrti. A l i opet, ako nikakve smrti nema prije nečega ili nakon nečega, što l i onda znači reći 'prije smrti' i l i 'poslije smrti'? Naime, i to se onda posve isprazno kaže, ako nema nikakve smrti. Koje sreće, da smo u raju živjeli dobrim životom, da uistinu ne bude smrti! A sada, ne samo što je ona zbiljska, nego je i toliko tegobna, da se ne može objasniti nikakvim izrijekom, niti izbjeći ika­ kvim dokazom.

1

u

nullo M. quid om.

M. Sir 11,28. Slična se izreka nalazi i u Herodota, Solona, Juvenala, a o njoj rasprav­ lja i Aristotel u Nikomahovoj etici, 1,10,11.
1

2 4

C f . A U G U S T T N U S , Confess. 11, 15, 18-20.

182
... sed moriens m vita.

DE

civ.

DEI

13, 11,2

O

DRŽAVI BOŽJOJ

13,

11,2

183

PL 385

CC394

11.2. Loquamur ergo secundum consuetudinem (non enim aliter debemus) et dicamus: Ante mortem, priusquam mors accidat; sicut scriptum est: Ante mortem ne laudes hominem quemquam . Dica­ mus etiam cum acciderit: Post mortem illius vel illius factum est illud a u t illud. Dicamus et de praesenti tempore ut possumus, velut cum ita loquimur: Moriens ille testatus est, et: Illis atque illis illud atque illud moriens dereliquit; quamvis hoc nisi vivens omnino facere non posset et potius hoc ante mortem fecerit, / non in morte. Loquamur etiam sicut loquitur Scriptura divina, quae mortuos quoque non post mortem, sed in morte esse non dubitat dicere. Hine enim est illud: Quoniam non est in morte, qui memor sit tui . I Donec enim revivescant, recte esse dicuntur in morte, sicut in somno esse quisque, donec evigilet, dicitur; quamvis in somno positos dicamus dormientes, nec tamen eo modo possumus dicere eos, qui iam sunt mortui, morientes. Non enim adhuc moriuntur, qui, quantum attinet ad corporis mortem, de qua nunc disserimus, iam sunt a corporibus separati. Sed hoc est, quod dixi explicari aliqua locutione non posse, quonam modo vel morientes dicantur vivere vel iam mortui etiam post mortem adhuc esse dicantur in morte. Quomodo enim post mor­ tem, si adhuc in morte? praesertim cum eos nec morientes dicamus, sicuti eos, qui in somno sunt, dicimus dormientes, et qui in languore, languentes, et qui in dolore, utique dolentes, et qui in vita, viventes; at vero mortui, priusquam resurgant, esse dicuntur i n morte, nec tamen possunt appellari morientes. Unde non importune neque incongrue arbitror accidisse, etsi non humana industria, iudicio fortasse divino, ut hoc verbum, quod est moritur, in latina lingua nec grammatici deelinare potuerint, ea regula qua cetera talia deelinantur. Namque ab eo quod est oritur, fit verbum praeteriti temporis, ortus est; et si qua similia sunt, per temporis praeteriti participia deelinan­ tur. Ab eo vero, quod est moritur, si quaeramus praeteriti temporis verbum, responderi assolet, mortuus est, u littera geminata. Sic enim dicitur mortuus, quomodo fatuus, arduus, conspicuus et si qua similia, quae non sunt praeteriti temporis, sed quoniam nomina sunt, sine tempore deelinantur. Illud autem, quasi ut deelinetur, quod deelinari non potest, pro participio praeteriti temporis ponitur nomen. Convenienter itaque factum est, ut, quemadmodum id quod significat non potest agendo, ita ipsum verbum non posset loquendo deelinari. Agi tamen potest in adiutorio gratiae Redemptoris nostri, ut saltem secundam mortem deelinare possimus. Illa est enim gravior et omnium malorum pessima, quae non fit separatione animae et corporis, sed in aeternam poenam potius utriusque complexu. Ibi e contrario non erunt homines ante mortem atque post mortem, sed semper in morte; ac per hoc numquam viventes, numquam mortui, sed sine fine morientes. Numquam enim erit homini peius in morte, quam ubi erit mors ipsa sine morte.
25 v 26 z

v

z

vel M. possit M.

2. Govorimo stoga prema običaju (kao što i trebamo činiti) i kažimo »prije smrti«, prije nego se smrt dogodi, kao što je i pisano: »Prije smrti ne zovi nikoga sretnim.« A kad se ona dogodila, recimo: 'Na­ kon smrti ovoga i l i onoga dogodilo se ovo i l i ono.' Kažimo i o sada­ šnjem vremenu onako kako možemo, kao što na primjer kažemo: 'Umirući ostavi oporuku', ili, 'Umirući ostavio je onima ili ovima ovo ili ono'; iako da ne bijaše živući, to uopće ne bi mogao učiniti, pa je i to bilo 'prije smrti', a ne 'u smrti'. Govorimo kao što govori i božansko Pismo, koje ne oklijeva govoriti o mrtvima kao »u smrti«, a ne »nakon smrti«. Otuda ono: »Jer u smrti nema nikoga tko te se sjeća.« Naime, sve dok ponovno ne ožive, s pravom se kaže da su u smrti, kao što se kaže da su u snu sve dok se ne probude. N u , iako o onima što u snu leže kažemo da snivaju, istim načinom ne možemo zvati umirućima one koji su mrtvi. Jer, više ne umiru oni koji su već rastavljeni od svojih tijela, ukoliko se tiče smrti tijela, o kojoj sada i raspravljamo. A l i to je ono o čemu već rekoh da se ne može razjasniti nikakvim izrijekom, jer kako reći da umirući žive i l i pak da se za već mrtve i nakon smrti kaže da su u smrti? I kako da su nakon smrti, ako su još u smrti, osobito kad ih ne zovemo ni umirućima, kao što o onima koji su u snu kažemo da snivaju, o onima koji su u bolesti da boluju, 0 onima koji su u tuzi da tuguju, te o onima koji su u životu, da žive? Međutim, o onima što su mrtvi, dok ponovno ne ustanu, kaže se da su u smrti, iako se ne mogu zvati umirućima. Stoga mislim kako se i značajno i primjereno dogodilo (i to ne ljud­ skim marom, nego možda božanskom odlukom) da ni slovničari nisu uzmogli sklanjati glagol moritur (on umire) u latinskome jeziku po istome pravilu kakva je sklonidba ostalih takvih glagola. Jer, od gla­ gola oritur (on ustaje) prošlo vrijeme je ortus est (on je ustao), i svi se ostali slični glagoli sklanjaju u prošlosti s prošlim participom. A l i , ako zatražimo prošlo vrijeme od glagola moritur, običava se odgovo­ riti mortuus est (»on je umro« ili »mrtav je«), s dvostrukim slovom »u«. Naime, mortuus se govori isto kao i fatuus (lud) ili arduus (strm) ili conspicuus (vidljiv) i slične riječi, koje nemaju nikakva odnošaja prema prošlome vremenu; nego - budući da su pridjevi, one se mije­ njaju bez razlikovanja vremena. A pridjev mortuus, upotrebljava se mjesto prošlog participa, kao da bi se sklanjalo ono što se sklanjati ne može. I tako, posve primjereno, kao što se sam glagol ne može sklanjati u govoru tako se ono što on znači ne može skloniti nikakvim činom. Pa ipak, uz pomoć milosti našeg Otkupitelja, mi možemo skloniti barem drugu smrt. Jer ta smrt, do koje ne dolazi rastavom duše i tijela, nego prije zagrljajem i jedne i druge - radi vječne kazne - teža je i gora od svih zala. Zapravo tu ljudi neće biti u stanju »prije smrti« 1 »poslije smrti«, nego uvijek »u smrti«, pa prema tome: nikad živući i nikad mrtvi, nego beskrajno umirući. I zaista, nikad čovjeku neće biti gore u smrti nego ondje gdje će sama smrt biti bez smrti.
1 2 3

2 5

Eccle 11, 30.

Ps 6,5. (Prijevod prema latinskom predlošku). Posrijedi je igra dvostrukim smislom riječi deelinare (sklanjati i skloniti, otkloniti ili izbjeći).
3

2

184

DECIV. DEI

13,

12

-

14

O

DRŽAVI BOŽJOJ

13,

12

-

14

185

Mors ex peccato est [12-18]
P r i m a mors c o r p o r i s , se­ cunda animae. PL386 CC 395

Posljedice grijeha i smrti [12-18] 12. Dakle, kad se upita kakvom smrću bijaše Bog zaprijetio pr­ vim ljudima (ako budu prekršili zapovijed koju im je dao i ne budu u poslušnosti): da l i smrću duše i l i tijela i l i cijeloga čovjeka i l i pak onom koja se zove druga smrt, - treba odgovoriti: svima tima smrti­ ma. Jer, prva od njih sastoji se od dvije, a druga od svih njih. Kao što se cjelokupna zemlja sastoji od mnogih zemalja, i cjelokupna Cr­ kva od mnogih crkava, tako se i cjelokupna smrt sastoji od svih smrti. Jer, prva smrt se sastoji od dvije, jedne duše i druge tijela, pa je tako prva smrt cijeloga čovjeka kad duša bez Boga i bez tijela na neko vrijeme trpi kaznu; a druga je smrt kad duša zajedno s tijelom trpi vječnu kaznu. Dakle, kad je Bog prvom čovjeku (kojega je smjestio u raju) rekao o zabranjenome jelu: »U onaj dan u koji s njega okusi­ te, smrću ćete umrijeti«, ta je prijetnja obuhvatila ne samo prvi dio prve smrti, kad se duša lišava Boga, i ne samo drugi dio, kad se tijelo lišava duše, ne samo ni cijelu prvu smrt (kad se duša kažnjava rastav­ ljena i od Boga i od tijela), - nego svaku vrstu smrti sve do one posljednje, koja se naziva drugom, iza koje ne slijedi više nikakva.
1

12. Cum ergo requiritur, quam mortem Deus primiš hominibus fuerit comminatus, si ab eo mandatum transgrederentur acceptum nec oboedientiam custodirent, utrum animae an corporis an totius hominis / an illam quae appellatur secunda: / respondendum est: Om­ nes. Prima enim constat ex duabus, secunda ex omnibus tota. Sicut enim universa terra ex multis terris et universa ecclesia ex multis constat ecclesiis: sic universa mors ex omnibus. Quoniam prima con­ stat ex duabus, una animae, altera corporis; ut sit prima totius homi­ nis mors, cum anima sine Deo et sine corpore ad tempus poenas luit; secunda vero, ubi anima sine Deo cum corpore poenas aeternas luit. Quando ergo dixit Deus primo illi homini, quem in paradiso constituerat, de cibo vetito: Quacumque die ederitis ex illo , morte moriemini : non tantum primae mortis partem priorem, ubi anima privatur Deo, nec tantum posteriorem, ubi corpus privatur anima, nec solam ipsam totam primam, ubi anima et a Deo et a corpore sepa­ rata punitur; sed quidquid mortis est usque ad novissimam, quae secunda dicitur, qua est nulla posterior, comminatio illa complexa est.
aa 27 a b

Kakvom je smrću Bog zaprijetio prvim ljudima, ako budu prekršili njegovu zapovi­ jed.

Ex peccato praevaricatio fuit.

13. Nam postea quam praecepti facta trasgressio est, confestim gratia deserente divina de corporum suorum nuditate confusi sunt . Unde etiam foliis ficulneis, quae forte a perturbatis prima comperta sunt, pudenda texerunt; quae prius eadem membra erant, sed pudenda non erant. Senserunt ergo novum motum inoboedientis carnis suae, tamquam reciprocam poenam inoboedientiae suae. Iam quippe anima libertate in perversum propria delectata et Deo dedignata servire pristino corporis servitio destituebatur, et quia superiorem do­ minum suo arbitrio deseruerat, inferiorem famulum ad suum arbitrium non tenebat, nec omni modo habebat subditam carnem, sicut semper habere potuisset, si Deo subdita ipsa mansisset. Tune ergo coepit caro concupiscere adversus s p i r i t u m , cum qua controversia nati sumus, trahentes originem mortis et in membris nostris vitiataque natura contentionem eius sive victoriam de prima praevaricatione gestantes.
28 29

13. Pošto prekršiše Božju zapovijed - i kako ih odmah napusti božanska milost - bijahu zbunjeni vlastitom tjelesnom goloćom. Otuda onim smokvinim lišćem (koje možda bijaše prvo na koje naidoše onako zbunjeni) pokriše svoje sramne dijelove , koji i prije bi­ jahu isti tjelesni dijelovi, ali ne bijahu sramni. Osjetiše, dakle, neki novi nemir svoje neposlušne puti, kao odgovarajući na kaznu vlastite neposlušnosti.
1

Kakva bijaše prva kazna za prekršaj prvim ljudima.

A zapravo duša (uživajući sada u svojoj slobodi da djeluje izopačeno, odbivši da služi Bogu) i sama je bila lišena prijašnje službe tijela, te pošto je svojom voljom napustila svojeg višnjeg Gospodara, nije više pod svojom voljom držala svojega nižeg slugu, i na svaki način nije više vladala vlastitom puti, kao što je mogla zauvijek, da je sama ostala pokorna Bogu. Tada put stade žudjeti protiv duha , što je su­ kob s kojim se rađamo, vukući sa sobom početak smrti; te u svojim udovima i u izopačenoj naravi nosimo njezino nadmetanje ili pobjedu iz prvoga prekršaja.
2

Hominis ex pri­ mo homine vitiata natura est.

14. Deus enim creavit hominem rectum, naturarum auctor, non utique vitiorum; sed sponte depravatus iusteque damnatus depravatos damnatosque generavit. Omnes enim fuimus in illo uno, quando

14. Bog je čovjeka stvorio ispravnim, budući je O n tvorac naravi, a ne nedostataka. A l i čovjek, svojom voljom izopačen i pravedno kažnjen, rađao je izopačene i kažnjene potomke. Svi mi bijasmo u

Kakvim je Bog stvorio čovjeka, a u kakvo je stanje sam zapao odlukom svoje volje.

a a

a b

ex eo M . solum M . Post 2,17 (Prema latinskom predlošku).

2 7

2 8

2 9

Gen 2, 17. Cf. Gen 3, 7. Cf. Gal 5, 17.

1 2

Post 3,7-10. Gal 5,17.

186

D E CIV. D E I

13, 14 - 15

O DRŽAVI BOŽJOJ

13,

14 -

15

187

CC 396 PL387

omnes fuimus ille unus, qui per feminam lapsus est in peccatum, quae de illo facta est ante peccatum. Nondum erat nobis singillatim creata et distributa forma, in qua singuli viveremus; sed iam erat natura seminalis, ex qua propagaremur; qua scilicet propter pecca­ tum vitiata et vinculo mortis obstricta iusteque damnata non alterius condicionis homo ex homine nasceretur. Ac per hoc a liberi arbi/trii malo usu series calamitatis huius exorta est, quae humanum genus origine depravata, velut radice corrupta, usque ad secundae mortis exitium, quae non habet finem, / soliš eis exceptis qui per Dei gratiam liberantur, miseriarum connexione perducit.

njemu jednome, kad svi bijasmo taj jedan čovjek, koji je preko žene pao u grijeh (koja od njega bijaše načinjena prije grijeha). Još nam ne bijaše pojedince stvoren i raspodijeljen lik u kojem bismo živjeli pojedinačno; ali već je postojala sjemenska narav (natura seminalis), iz koje smo imali nastati. A budući da je ta narav bila izopačena grijehom, sputana okovom smrti i pravedno kažnjena, čovjek se nije mogao rađati od čovjeka ni u kakvu drugome stanju. Prema tome, od zle upotrebe slobodne volje započeo je niz ovih nesreća; i od toga izopačena početka, kao od pokvarena korijena, ljudski rod se odvodi sve do one druge smrti, koja nema kraja; jedino se izuzimaju oni što se izbavljaju milošću Božjom. 15. Zbog toga i ondje gdje se kaže: »Smrću ćete umrijeti«, jer nije rečeno »smrtima« (mortibus), podrazumijeva se samo ona smrt koja biva kad dušu napušta njezin život, koji je njoj Bog (jer ne bijaše ona od Boga napuštena, da bi napustila, nego je napustila pa je od Boga napuštena; jer njezina je volja prva glede zla; dočim volja nje­ zina Stvoritelja je prva glede dobra; bilo da ju je stvorio dok još nije bila, i l i da je ponovo stvara pošto je propala vlastitim padom) - pa čak iako podrazumijevamo kako je na tu smrt Bog mislio kad je opo­ menuo: »U onaj dan u koji s njega okusite, smrću ćete umrijeti«, kao da je bio rekao: ' U onaj dan u koji me napustite u neposlušnosti, ja ću vas napustiti u pravednosti'; zacijelo su u toj smrti najavljene i ostale smrti, koje su nedvojbeno imale uslijediti.
2 1

Deo deserente secunda facta est mors.

15. Quamobrem etiamsi in eo quod dictum est: Morte moriemini, quoniam non est dictum: Mortibus, eam solam intellegamus, quae fit cum anima deseritur sua vita, quod illi Deus est (non enim deserta est ut desereret, sed ut desereretur deseruit; ad malum quippe eius prior est voluntas eius; ad bonum vero eius prior est voluntas Creatoris eius; sive ut eam faceret, quae nulla erat, sive ut reficiat, q u i a lapsa perierat), etiamsi ergo hane intellegamus Deum denuntiasse mortem in eo quod ait: Qua die ederitis ex illo, morte moriemini* ; tamquam diceret: Qua die me deserueritis per inoboedientiam, deseram vos per iustitiam: profeeto in ea morte etiam ceterae denuntiatae sunt, quae procul dubio fuerant secuturae. N a m in eo, quod inoboediens motus in carne animae inoboedientis exortus est, propter quem pudenda texerunt, sensa est mors una, in qua deseruit animam Deus. E a significata est verbis eius, quando timore dementi sese abseondenti homini dixit: Adam, ubi es? non utique ignorando quaerens, sed inerepando admonens, ut attenderet ubi esset, in quo Deus non esset. Cum vero corpus anima ipsa deseruit aetate corruptum et seneetute confeetum, venit in experimentum mors altera, de qua Deus peccatum adhuc puniens homini dixerat: Terra es et in terram ibis ; ut ex his duabus mors illa prima, quae totius est hominis, compleretur, quam secunda in ultimo sequitur, nisi homo per gratiam liberetur. Neque enim corpus, quod de terra est, rediret in terram nisi sua morte, quae illi aceidit, cum deseritur sua vita, i d est anima. Unde constat inter Christianos veraciter catholicam tenentes fidem etiam ipsam nobis corporis mortem non lege naturae, qua nullam mortem homini Deus fecit, sed merito inflietam esse peccati, quoac 0 31 32

Adam je griješeći napustio Boga prije nego što bijaše napušten od Boga; to nje­ govo napuštanje Boga bijaše prva smrt duše.

Jer kad se u puti javilo neposlušno gibanje neposlušne duše (zbog čega su pokrili svoje sramne dijelove, nastala je jedna smrt, u kojoj je Bog napustio dušu. Ona je naznačena u njegovim riječima kad ih je rekao čovjeku koji se skrivao, smeten od straha: »Adame, gdje si?« A to ga nije upitao zbog toga što ne bi znao, nego da ga koreći upozori da pazi gdje je sada kad Bog nije u njemu.
3

A kad je pak tijelo, propalo od godina i skrhano od starosti, napustila sama duša, nastupila je druga smrt, o kojoj Bog reče čovjeku, kažnja­ vajući još njegov grijeh: »Prah si, i u prah ćeš se i vratiti« . Tako se od te dvije sastoji ona prva smrt, koja je smrt cijeloga čovjeka, a za njom napokon slijedi druga, ukoliko se čovjek ne izbavi milošću. A ni samo tijelo, koje je od praha, ne bi se vraćalo u prah, da nema njegove smrti, koja mu se događa kad ga napusti njegov život, to jest duša. Otuda kršćani koji istinski obdržavaju katoličku vjeru slažu se u tome kako nam ni sama tjelesna smrt nije nametnuta zakonom na­ ravi, jer njime Bog nije stvorio čovjeku nikakve smrti, nego je ona
4

a c

quae M.
1

71
3 0 3 1 3 2

Gen 2, 17. Gen 3, 9. Gen 3, 19.

2 3 4

Post 2,17. (Doslovno prema latinskom Morte moriemini). Post 2,17. Post 3,9. Post 3,19.

188

DECIV. DEI

13,

15 -

16,1

O DRŽAVI BOŽJOJ

13,

15 -

16,1

189

niam peccatum vindicans Deus dixit homini, in quo tune omnes eramus: Terra es et in terram ibis.

došla kao kazna za grijeh, jer je osvećujući grijeh Bog rekao čovjeku (u kojemu tada svi bijasmo): »Prah si, i u prah ćeš se i vratiti.«

Quid de anima senserit P l a ­ to... CC 397

PL388

16. 1. Sed philosophi, contra quorum calumnias defendimus civi­ tatem Dei, hoc est eius Ecclesiam, sapienter sibi videntur irridere, quod dicimus animae a corpore separationem inter poenas eius esse deputandam, quia videlicet eius perfeetam / beatitudinem tune illi fieri existimant, cum omni prorsus corpore exuta ad Deum simplex et sola et quodammodo nuda redierit. Ubi si nihil, quo ista refelleretur opinio, in eorum litteris invenirem, operosius mihi disputandum esset, quo demonstrarem non corpus esse animae, sed corruptibile corpus onerosum. Unde illud est quod de Scripturis no/stris in super i o r e libro commemoravimus : Corpus enim corruptibile aggravat animam . Addendo utique corruptibile non qualicumque corpore, sed quale factum est ex peccato consequente vindicta, animam perhibuit aggravari. Quod etiamsi non addidisset, nihil aliud intellegere deberemus. Sed cum apertissime Plato deos a summo Deo factos ha­ bere immortalia corpora praedicet eisque ipsum Deum, a quo facti sunt, inducat pro magno beneficio pollicentem, quod in aeternum cum suis corporibus permanebunt nec ab eis ulla morte solventur: quid est quod isti ad exagitandam Christianam fidem fingunt se ne­ scire quod sciunt, aut etiam sibi repugnantes adversum se ipsos malunt dicere, dum nobis non desinant contradicere? Nempe Platonis haec verba sunt, sicut ea Cicero in Latinum vertit, quibus inducit summum Deum deos quos fecit alloquentem ac dicentem: Vos, qui deorum satu orti estis, attendite: quorum operum ego parens effectorque sum, haec sunt indissolubilia me invito, quamquam omne colligatum sohi potest; sed haudquaquam bonum est ratione vinetum velle dissolvere. Sed quoniam estis orti, immortales vos quidem esse et indissolubiles non potestis; ne utiquam tamen dissolvemini, neque vos ulla mortis jata periment, nec erunt valentiora quam consilium meum, quod maius est vinculum ad perpetuitatem vestram, quam illa quibus estis tum, cum gignebamini, colligati . Ecce deos Plato dicit et corporis animaeque colligatione mortales, et tamen immortales Dei a quo facti sunt voluntate atque consilio. Si ergo animae poena est in qualicumque corpore colligari, quid est quod eos alloquens Deus tamquam sollicitos, ne forte moriantur, i d est dissolvantur a corpore, de sua facit immortalitate securos; non propter eorum natuad 33 34 ae ai 35

16. 1. A l i filozofi (od čijih osvada branimo Božji grad, to jest njegovu Crkvu) sami se sebi čine mudrima kad ismijavaju ovo što kažemo da treba ubrajati među kazne rastavu duše od tijela: oni naime smatraju da duša dostiže potpuno blaženstvo kad se lišena cje­ lokupnoga tijela vraća Bogu, jednostavna, sama i nekako gola. A tu, ne uzmognem li u njihovim vlastitim spisima pronaći ništa čime bih pobio njihovo mnijenje, moram sa što više napora raspravljati kako bih dokazao da nije duši teret tijelo, nego propadljivo tijelo. Otuda i ono što smo u prethodnoj knjizi naveli iz Svetoga pisma: »Jer propadljivo tijelo tlači dušu.« Dodavši riječ propadljivo pisac nije mislio na bilo koje tijelo, koje tlači dušu, nego na ono kakvo je postalo po grijehu i susljednoj kazni. A da te riječi i nije dodao, ne bismo trebali nikako drukčije shvatiti. A l i , kad već Platon najjasnije izjavljuje, kako oni bogovi, koje je stvorio najviši Bog, imaju bes­ mrtna tijela, te navodi kako sam taj Bog (od kojega su dotičnici stvo­ reni) obećaje njima kao golemo dobro, da će vječno trajati s tim svo­ jim tijelima i da se od njih neće razdvajati nikakvom smrću, - zbog čega se onda oni - kako bi napastovali kršćansku vjeru - pretvaraju kao da ne znaju ono što znaju, te čak više vole protiviti se sebi sami­ ma, samo kako bi mogli nama protusloviti?
1 2

O filozofima koji misle kako rastava duše od tijela nije kazna, iako Platon navodi kako najviši Bog obećava nižim bogovima da neće nikada biti lišeni svojih tijela.

Evo i Platonovih riječi, onako kako ih je Ciceron preveo na latinski, kojima predočuje najvišeg Boga gdje oslovljava bogove koje je sam stvorio, govoreći: »Vi koji ste potekli od sjemena bogova, poslušajte. Ona djela kojima sam ja roditelj i tvorac, ta se protiv moje volje ne raspadaju, iako se sve što je spojeno može razdriješiti; ali nipošto nije dobro htjeti da se razdriješi ono što je s razlogom spojeno. A l i , kako ste vi jednom nastali, vi ne možete biti besmrtni i nerastavljivi. Pa ipak, vi se nipošto nećete raspasti, i neće vas razoriti nikakva sudbina smrti, niti će ona nadjačati moju odluku, koja je snažnija sveza vaše trajnosti negoli sve one sveze kojima ste spojeni kad ste se rodili.« Tako Platon kaže i da su bogovi smrtni, po spoju tijela i duše , i da su ipak besmrtni po volji i odluci Boga koji ih je stvorio.
3 4

Dakle, ako je duši kazna biti vezanom s bilo kojim tijelom, zašto se onda Bog njima obraća kao da su zabrinuti bojeći se da ne umru, to jest: da se odriješe od tijela, i zašto im zajamčuje njihovu besmrtnost; i čini to ne zbog njihove naravi, koja je složena, i ne jednostavna,

superiori M. boni M. ^ ne utiquam] nequaquam M.
a e

a d

3 3

3 4

3 5

V . supra 12, 6, 1. Sap 9, 15; v. supra 12, 15. C f . P L A T O , Timaeus 32c.

Mudr 9,15. V i d i O Božjoj državi, 12,16. Ciceronov prijevod Platonova Timeja (11); navod nije u cijelosti točan. Platon ne spominje izričito tijela tih bogova. Pa ipak, bez Božje volje i odluke oni su smrtni i propadljivi, jer su stvoreni.
2 3 4

1

190

DE

civ.

DEI

13, 16,1 - 17,1

O DRŽAVI BOŽJOJ

13,

16,1 -

17,1

191

ram, quae sit compacta, non simplex, sed propter suam invictissimam voluntatem, qua potens est facere, ut nec orta occidant nec connexa solvantur, sed incorruptibiliter perseverent?

nego zbog svoje nepobjedive volje, koja može spriječiti da ne pro­ padne ono što ima započetak, i da se ne razdriješi ono što je spojeno, nego da nepropadljivo traje? 2. Dočim drugo je pitanje, da li je i istinito to što Platon kaže o zviježđu. Jer ne treba odmah prihvatiti, kako te kruglje svjetlosti i l i kolobarići (što sjaju tjelesnim svjetlom nad zemljama bilo danju bilo noću) žive nekakvim svojim vlastitim dušama, i to još razumskim i blaženim, kao što on uporno tvrdi i o samom cjelokupnom svijetu, kao o najvećem živom stvoru što sadržava sve ostale žive stvorove. N u , kao što već rekoh, to je drugo pitanje, koje sad ne poduzesmo pretresati.
5 6

... et de non terrestri corpore. CC 398

PL389

16. 2. Et hoc quidem utrum Plato verum de sideribus dicat, alia quaestio est. Neque enim ei continuo concedendum est globos istos luminum sive orbiculos luce corporea super terras seu die seu nocte fulgentes suis quibusdam propriis animis vivere eisque intellectualibus et beatis, quod etiam de ipso universo mundo, tamquam uno animali maximo, quo cuncta cetera continerentur animalia, instanter affirmat. Sed haec, ut dixi, alia quaestio est, quam nunc discutiendam non suscepimus. Hoc tantum contra istos commemorandum putavi, qui se Platonicos voćari vel esse gloriantur, cuius superbia / nominis erubescunt esse Christiani, ne commune illis cum vulgo vocabulum vilem faciat palliatorum tanto magis inflatam, quanto ma­ gis exiguam paucitatem; et quaerentes, quid in doctrina Christiana reprehendant, exagitant aeternitatem corporum, tamquam haec sint inter se contraria, ut et beatitudinem quaeramus animae et eam sem­ per esse velimus in corpore, velut aerumnoso vinculo colligatam; cum eorum auctor et magister Plato donum a Deo summo diis ab illo factis dicat esse concessum, ne aliquando moriantur, i d est a corporibus, quibus eos connexuit, separentur.

Smatrao sam kako samo toliko treba pripomenuti protiv onih što se hvastaju time da se nazivaju ili jesu platonici, i koji se zbog oholosti toga imena stide biti kršćanima, bojeći se da ne bi nazivak što je zajednički s ostalim pukom unizio rijetku vrijednost mudraca u pla­ stu , koja je to napuhanija što je rjeđa. I pokušavajući iznaći štogod u kršćanskom nauku, što bi prekoravali, napadaju vječitost tijela, kao da je između sebe oprečno, ako tražimo blaženstvo duše i želimo da ona uvijek prebiva u tijelu (s kojim je vezana tobože tegotnom ve­ zom), dok sam njihov utemeljitelj i učitelj Platon kaže kako je od najvišega Boga onim bogovima koje je O n stvorio kao dar darovano da nikad ne umru, to jest: da se nikad ne rastavljaju od tijela s kojima ih je spojio.
7

Decipiuntur philosophi de

n

Contendunt etiam isti terrestria corpora sempiterna esse p ipsam universam terram dei sui, non quidem summi, sed tamen magni, id est totius huius mundi, membrum in medio positum et sempiternum esse non dubitent. Cum ergo Deus ille summus fecerit eis alterum quem putant deum, id est istum mundum, ceteris diis, qui infra eum sunt, praeferendum, eumdemque esse existiment animantem, anima scilicet, sicut asserunt, rationali vel intellectuali in tam magna mole corporis eius inclusa, ipsiusque corporis tamquam membra locis suis posita atque digesta quattuor constitue17. 1.
o n O S S e ; c u m

17. 1. Dotičnici tvrde i to kako zemaljska tijela ne mogu postati vječna, iako istodobno ni malo ne dvoje oko toga, da je sama cjelot J

,.

v

.. .

. . .
v

i

, v

• « v

- i

kupna zemlja središnji i vječiti dio, ne doduše najvišega, nego ipak velikoga Boga, koji je cijeli ovaj svijet. Dakle, kad je onaj najviši Bog stvorio njima onoga kojega smatraju drugim bogom, to jest sam svijet, što ga treba pretpostaviti ostalim bogovima, koji su ispod nje­ ga; te o njemu misle kako ima dušu, to jest - kako tvrde - razboritu ili razumsku dušu, zatvorenu u golemoj olini njegova tijela ; zatim, tomu istomu tijelu (poput udova što su smješteni i raspoređeni na svojim primjerenim mjestima) postavio je četiri pratvari (elementa); i
1 2

p tiv onih koji tvrde kako zemaljska tijela ne mogu postati ^1°^ ^
ro a d l l v a 1

5 6 7

Platon, Timej, 41d-c. Platon, Timej, 30c-31b. Posrijedi je pallium (grčki plašt ili ogrtač) koji je postao uobičajena odječa filozofa. Platon, Timej, 34a-b. Platon, Timej, 30b.

1 2

192

D E civ. D E I

13, 17,1-17,2

O DRŽAVI B O Ž J O J

13,

17,1-17,2

193

CC399

PL 390

rit elementa, quorum iuncturam, ne umquam deus eorum tam magnus moriatur, insolubilem ac sempiternam velint: quid causae est, ut in corpore maioris animantis tamquam medium membrum aeter­ na sit terra, et aliorum animantium terrestrium corpora, si Deus si­ cut illud velit, aeterna esse non possint? Sed terrae, inquiunt, terra reddenda est, unde animalium terrestria sumpta sunt corpora; ex quo fit, inquiunt, ut ea sit necesse dissolvi et emori et eo modo terrae stabili ac sempiternae, unde fuerant sumpta, restitui. S i quis hoc etiam de igne similiter affirmet et dicat reddenda esse universo igni corpora, quae inde sumpta sunt, ut caelestia fierent animalia: nonne immortalitas, quam talibus diis, velut Deo summo loquente, promisit Plato, tamquam violentia disputationis huius intercidet? An ibi propterea non fit, quia Deus non / vult, cuius voluntatem, ut ait Plato, nulla vis vincit? Quid ergo prohibet, ut hoc etiam de terrestribus corporibus Deus possit efficere, quandoquidem, ut nec ea quae orta sunt occidant nec ea quae sunt v i n c t a solvantur nec ea quae sunt ex elementis sumpta reddantur atque ut animae in corporibus constitutae nec umquam ea deserant et cum eis immortalitate ac sempiterna beatitudine perfruantur, posse Deum facere confitetur Plato? Cur ergo non possit, ut nec terrestria moriantur? An Deus non est potens quousque Christiani credunt, sed quousque Platonici volunt ? N i m i r u m quippe consilium Dei et potestatem potuerunt philo/sophi, nec potuerunt nosse Prophetae; cum potius e contrario Dei Prophe­ tas ad enuntiandam eius, quantum dignatus est, voluntatem Spiritus eius docuerit, philosophos autem in ea cognoscenda coniectura hu­ mana deceperit.
ag

htjeli bi da je njihov spoj neraskidiv i vječan , kako ne bi nikad umro taj njihov veliki Bog; zbog toga, ako zemlja (kao središnji dio u tijelu tog većeg živog stvora) jest vječna, zašto onda ne mogu biti vječna i tijela ostalih zemaljskih živih stvorova, ako Bog ovo ushtjedne kao i ono drugo? Međutim, oni kažu, kako se zemlja (od koje su nastala zemaljska tijela živih stvorova) mora vratiti zemlji; zbog toga se - kako vele događa da se ta tijela nuždno raspadaju i propadaju, i tako vraćaju postojanoj i vječitoj zemlji, od koje su i proistekla. A k o bi tkogod što slično ustvrdio i o ognju te rekao, kako se moraju vratiti sveopćem ognju tijela koja od njega proistekoše (da bi nastali nebeski živi stvo­ rovi), - neće l i onda ona besmrtnost - koju je Platon obećao takvim bogovima u riječima najvišega Boga - propasti od same siline takvog dokaza? Ili to tu ne biva zbog toga što to ne želi Bog, kojega volju kao što kaže Platon - ne pobjeđuje ni jedna sila? Dakle, što onda priječi Boga da to uzmogne učiniti i sa zemaljskim tijelima, budući da Platon priznaje kako Bog može učiniti: i da ne propadaju one stvari koje su započele i da se ne razdrješuju one što su vezane i da se ne vraćaju one koje su proistekle od pratvari, i da duše koje su ustanov­ ljene u tijelima nikada ih ne napuštaju i da zajedno s njima uživaju besmrtnost i vječno blaženstvo?
4

3

Zašto onda ne bi mogao postići i da zemaljski stvorovi ne umiru? Ili Bog nije uzmožan onoliko koliko kršćani vjeruju, nego onoliko koliko platonici ushtjednu? Dakako, ti filozofi mogahu znati nakanu i moć Božju, dok to proroci ne mogahu! A u stvari, istina je upravo suprot­ no: onoliko koliko je ushtio, D u h Božji poučio je proroke, da bi ob­ javili njegovu volju, dok je filozofe zavelo ljudsko nagađanje, kad su je htjeli upoznati. 2. A l i nisu se trebali sve dotle zavesti (bilo samim neznanjem bilo i tvrdoglavošću) da protuslove i sebi samima upinjući se svim silama dokazati, kako duša - da bi bila blažena - treba izbjegavati ne samo zemaljsko nego svako tijelo, a opet tvrditi kako bogovi imaju najblaženije duše, a vezane s vječitim tijelima, nebeske duše s ognjenim tijelima ; dok se duša samoga Jupitra (kojega smatraju cjelokupnim svijetom) sastoji od svih tjelesnih počela što tvore cjelokupni ustroj od zemlje do neba.
5 6

... etde corpore lmmortah lo-

17. 2. Verum non usque adeo decipi debuerunt, non solum ignorantia, verum etiam pervicacia, ut et sibi apertissime refragentur magnis disputationum vinbus asserentes animae, ut beata esse pos­ sit, non terrenum tantum, sed omne corpus esse fugiendum , et deos rursus dicentes habere beatissimas animas et tamen aeternis corpo­ ribus illigatas, caelestes quidem igneis, loviš autem ipsius animam, quem mundum istum volunt, omnibus omnino corporeis elementis, quibus haec tota moles a terra in caelum surgit, inclusam. Hane enim animam Plato ab intimo terrae medio, quod geometrae centrum vocant, per omnes partes eius usque ad caeli summa et extrema diffundi et extendi per numeros musicos opinatur, ut sit iste mundus animal maximum beatissimum sempiternum, cuius anima et perfeetam sapientiae felicitatem teneret et corpus proprium non relinqueret, cuiusque corpus et in aeternum ex illa viveret et eam quamvis non simplex, sed tot corporibus tantisque compactum hebetare atque tardare non posset. Cum igitur suspicionibus suis ista pera h 36 ai
a

Platon mnije, kako se ta duša od samoga sržišta zemlje (koje zemljomjerci nazivaju središtem) razlijeva i širi svim njezinim dijelovima prema glazbenim brojevima sve do najviših i krajnjih dosega nebesa, tako te je ovaj svijet najveći živi stvor, najblaženiji i vječan, a njegova duša posjeduje savršenu sretnost mudrosti i nikada ne napušta vlastito tijelo (koje opet vječno ima život po toj duši), te iako ono nije jedno7

a h

a i

§ iuneta M. verum] sed magis M. centron CC.

3 4 5 6 7

3 6

V . supra 10, 29; 12, 26; cf. A U G U S T I N U S , Solil. 1, 14, 24.

Platon, Timej, 32c. Platon, Timej, 41a-b. Platon, Timej, 40a. Platon, Timej, 34b. To jest per numeros musicos, što može značiti i : u skladnim razmjerima (p.p.).

194

DECIV. DEI

13,

17,2 -

18

O DRŽAVI BOŽJOJ

13,

17,2 -

18

195

CC 400

mittant, cur nolunt credere, divina voluntate atque potentia immortalia corpora fieri posse terrena, in quibus animae nulla ab eis morte separatae, nullis eorum oneribus aggravatae sempiterne ac feliciter vivant, quod deos suos posse asserunt in corporibus igneis Iovemque ipsum eorum regem in omnibus corporeis elementis? Nam si ani­ mae, ut beata sit, corpus est omne fugiendum, fugiant dii eorum de globiš siderum, fugiat Iuppiter de caelo et terra; aut si non possunt, miseri iudicentur. Sed neutrum isti volunt, qui neque a corporibus separationem audent dare / diis suis, ne illos mortales colere videantur, nec beatitudinis privationem, ne infelices eos esse fateantur. Non ergo ad beatitudinem consequendam omnia fugienda sunt corpora; sed corruptibilia molesta, gravia moribunda; non qualia fe­ cit primiš hominibus bonitas Dei, sed qualia esse compulit poena peccati.

stavno, nego je sastavljeno od tolikih i tako golemih tijela, ono samu dušu ne može ni izmoriti ni usporiti. Dakle, budući da dopuštaju to­ liko toga svojim nagađanjima, zašto ne žele vjerovati kako - božan­ skom voljom i možnošću - mogu postati besmrtnima i zemaljska tije­ la, u kojima duše (nerastavljene od njih nikakvom smrću, nepritiskivane nikakvim njihovim teretima) žive vječno i sretno, - kad tvrde kako to njihovi bogovi mogu i u ognjenim tijelima, a njihov kralj Jupiter čak i u svima tjelesnim pratvarima? Jer, ako duša - da bi bila blažena - treba izbjegavati svako tijelo, onda neka njihovi bogovi bježe iz zvjezdanih kruglji, nek Jupiter bježi i od neba i od zemlje; ili ako to ne mogu, onda ih treba smatrati bijednima. A l i oni neće nijedno od toga, ne usuđuju se pridati svojim bogovima rastavu od tijela (kako se ne bi činilo da štuju smrtne bogove), a ni oduzeće blaženstva (kako ne bi priznali da su ti nesretni). Prema to­ me, radi postignuća blaženstva ne treba izbjegavati sva tijela, nego samo ona propadljiva, mučna, teška, smrtna; ne ona kakva je Božja dobrota načinila prvim ljudima , nego kakva je nametnula kazna zbog grijeha.
8

Corpus divino munere immortale.

PL 391

18. Sed necesse est, inquiunt, ut terrena corpora naturale pondus vel in terra teneat vel cogat ad terram et ideo in caelo esse non possint. P r i m i quidem illi homines in terra erant nemorosa atque fructuosa, quae paradisi nomen obtinuit; sed quia et ad hoc respondendum est vel propter Christi corpus cum quo ascendit in caelum vel propter sanctorum qualia in resurrectione futura sunt, intueantur paulo / attentius pondera ipsa terrena. S i enim ars humana efficit, ut ex metallis, quae in aquis posita continuo submerguntur, quibusdam modis vasa fabricata etiam natare possint: quanto credibilius et efficacius occultus aliquis modus operationis Dei, cuius omnipotentissima voluntate Plato dicit nec orta interire nec colligata posse dissolvi, cum multo mirabilius incorporea corporeis quam quaecumque cor­ p o r a quibuscumque corporibus copulentur, potest molibus praestare terrenis, ut nullo in ima pondere deprimantur, ipsisque animis perfectissime beatis, ut quamvis terrena, tamen incorruptibilia iam corpora ubi volunt ponant et quo volunt agant, situ motuque facillimo! An vero si hoc angeli faciant et quaelibet animalia terrestria rapiant unde libet constituantque ubi libet, aut eos non posse aut onera sentire credendum est? Cur ergo sanctorum perfectos et beatos divino munere spiritus sine ulla difficultate posse ferre quo voluerint et sistere ubi voluerint sua corpora non credamus ? Nam cum terrenorum corporum, sicut onera in gestando sentire consuevimus, quanto maior est quantitas, tanto sit maior et gravitas, ita ut plura
31 a m

18. O n i kažu, kako je nuždno da se zemaljska tijela svojom na­ ravnom težinom i l i drže na zemlji ili prodiru u zemlju, te da stoga ne mogu opstojati na nebu. Istina, prvi ljudi bijahu na zemlji, što bijaše poput plodnoga gaja, i nazvana je rajem. N u , budući da i na to treba odgovoriti, ili zbog Kristova tijela kojim je uzašao na nebo, ili zbog tijela svetih kakva će biti o uskrsnuću, neka oni malo pažljivije razvide o samim zemaljskim težinama.
1

Naime, ako ljudsko umijeće postiže da se i od kovina (koje stavljene u vodu odmah tonu) izrade stanovitim načinima plovila što mogu plo­ viti, - koliko je onda još vjerojatniji i djelotvorniji onaj skriveni način Božjeg djelovanja! Platon kaže kako svemoćna Božja volja ne dopu­ šta da propadnu ni stvari koje su započete, niti da se mogu razdriješiti one što su spojene; uz to netjelesnine su s tjelesninama mnogo čude­ snije spojene negoli bilo koja tijela jedna s drugima; pa stoga, ne samo što Bog može spriječiti da zemaljske oline nikakvim teretom ne teže prema najnižem području nego može i omogućiti samim dušama, što su najsavršenije blažene, da svoja tijela (koja iako su zemaljska, ipak su nepropadljiva) postavljaju kamo ushtjednu i da se gibaju njima kuda god ushtjednu, s najvećom lakoćom i položaja i pokreta! A k o pak to anđeli mogu činiti, i uzeti bilo koju zemaljsku životinju odakle god hoće i prenijeti je kamo god ushtjednu , treba l i vjerovati, ili kako to ne mogu i l i kako osjećaju teret? Zašto onda ne bismo vjerovali, da duhovi svetaca (savršeni i blaženi po božanskom daru)
2

O zemaljskim tijelima, o kojima filozofi tvrde da ne mogu opstojati u nebesninama, jer što god je zemaljsko to se svojom narav­ nom težinom vraća prema zemlji.

Vidi O Božjoj državi, 12,22; 13,1; 13,3. Augustin potanko razlikuje naravnu smrtnost prvih ljudskih bića i njihovu moguću besmrtnost, koju su izgubili kad su zbog grijeha otpali od milosti (vidi De Genesi ad litteram, 6,25,36).
3 1 3111

8

corporea A f . sine labore add.

1

Af.

2

V i d i O Božjoj državi, 22,11. Kao što je anđeo prenio Habakuka (Bel i zmaj, 36); usp. Dn 14,33-39.

196

DE

civ.

DEI

13, 1 8 - 1 9

O DRŽAVI BOŽJOJ

13,

18 -

19

197

cc 401

pondo quam pauciora plus premant: membra tamen suae carnis leviora portat anima cum in sanitate robusta sunt quam in languore cum macra sunt. Et cum aliis gestantibus onerosior sit salvus et validus quam exilis et morbidus, ipse tamen ad suum corpus movendum atque portandum agilior est, cum in bona valetudine plus habet moliš, quam cum in peste vel fame minimum roboris. Tantum valet in habendis etiam terrenis corporibus, quamvis adhuc corruptibilibus atque mortalibus, non quantitatis pondus, sed temperationis mo­ dus. Et quis verbis explicat , quantum distet inter praesentem quam dicimus sanitatem et immortalitatem futuram? Non itaque nostram fidem redarguunt philosophi de ponde/ribus corporum. Nolo enim quaerere, cur non credant terrenum esse posse corpus in caelo, cum terra universa libretur in nihilo. Fortassis enim de ipso medio mundi loco, eo quod in eum coeant quaeque graviora, etiam argumentatio veri similior habeatur. Illud dico: S i dii minores, quibus inter animalia terrestria cetera etiam hominem faciendum commisit Plato, po­ tuerunt, sicut dicit, ab igne removere urendi qualitatem, lucendi relinquere quae per oculos emicaret: itane Deo summo concedere dubitabimus, cuius ille voluntati potestatique concessit, ne moriantur quae orta sint , et tam diversa, tam dissimilia, id est corporea et incorporea, sibimet connexa nulla possint dissolutione seiungi, ut de carne hominis, cui donat immortalitatem, corruptionem auferat, na­ turam relinquat, congruentiam figurae membrorumque detineat, detrahat ponderis tarditatem? Sed de fide resurrectionis mortuorum et de corporibus eorum immortalibus diligentius, si Deus voluerit, in fine huius operis disserendum est .
an ao ap aq 37

mogu bez ikakve teškoće prenositi svoja tijela odakle god hoće i smje­ stiti ih kamo god ushtjednu? Naime, dok u zemaljskih tjelesa (kao što običavamo osjećati terete koje prenosimo), što je veća količina, to je veća i težina, tako te ona što su teretom veća više pritišću negoli manja, - dotle duša lakše nosi udove svojega tijela kad su u zdravlju i u snazi negoli kad su iscrpljeni u slabosti. I dok je zdrav i krepak čovjek onima drugima koji ga nose teži negoli onaj što je mršav i bolestan, on sam lakše giba i nosi svoje vlastito tijelo kad pri dobru zdravlju ima veću težinu negoli kad zbog pošasti i l i gladi ima veoma malo snage. Isto tako i pri posjedu zemaljskih tijela (iako su ona još propadljiva i podložna smrti) nije važna količina tereta, nego stanje zdravlja. A tko da riječima izrazi kolika je razlika između onoga što nazivamo sadašnjim zdravljem i buduće besmrtnosti? I tako naša vjera nije pobijena dokazima tih filozofa o težinama tijela. Sada neću pitati, zašto ne vjeruju da zemaljsko tijelo može biti na nebu, kad cjelokupna zemlja lebdi u ništavilu.
3

Možda oni imaju vjerodostojniji dokaz u samome središtu svijeta, zbog toga što prema njemu teži sve što je teže. N u , kažem ovo: A k o oni niži bogovi (kojima je Platon osim tvorbe ostalih zemaljskih živo­ tinja povjerio i stvaranje čovjeka) uzmogoše - kao što on reče - od­ straniti iz ognja svojstvo palidbe, a ostaviti svojstvo svjetloće, koja prosijeva kroz oči , - hoćemo l i onda oklijevati da dopustimo najvi­ šem Bogu (kojega je volji i moći Platon dopustio da ne prepušta pro­ pasti ono što je započeto, niti ikakvu razdrješenju ono što je spojeno, pa koliko god i bili različiti i raznorodni ti spojevi tjelesnina i netjelesnina) da odstrani raspadanje iz puti onoga čovjeka kojemu podaruje besmrtnost, da mu ostavi narav, da mu zadrži sklad lika i udova, a da mu oduzme tromost težine? A l i o vjeri u uskrsnuće mrtvih te o njihovim besmrtnim tijelima, ushtjedne li Bog, kanim pažljivije ras­ pravljati na kraju ovoga djela .
4 5 6

Gratia homo a peccato et morte redimitur [19-24]
PL 392 E r r a t Plato animas transmigrare affirmans.

19. Nunc de corporibus primorum hominum quod instituimus explicemus; quoniam nec mors ista, quae bona perhibetur bonis nec tantum paucis intellegentibus sive credentibus, sed omnibus nota est, qua fit animae a corpore separatio, qua certe corpus animantis, quod evidenter vivebat, evidenter emoritur, eis potuisset aceidere, nisi peccati meritum sequeretur. Licet enim iustorum ac piorum ani­ mae defunetorum quod in requie vivant dubitare fas non sit, usque adeo tamen eis melius esset cum suis corporibus bene valentibus vivere , ut etiam illi, qui omni modo esse sine corpore beatissimum
38
311

Čovjek otkupljen od smrti i grijeha [19-24] 19. A sada da razvijemo ono što započesmo o tijelima prvih ljudi, jer njima se ne bi dogodila ni ona smrt o kojoj se kaže kako je dobra dobrima (i koju ne razumijevaju ili u nju vjeruju samo neki, nego je poznata svima, kojom nastaje razdvajenje duše od tijela i kojom tijelo živa stvora, što je bjelodano živio, bjelodano umire), da nije uslijedila odmazda zbog grijeha. Iako nije dopušteno sumnjati u to da duše preminulih pravednika i pobožnika žive u spokoju, ipak bi i njima bilo toliko bolje živjeti sa svojim tijelima dobra zdravlja, da čak i oni koji misle, kako je najveće blaženstvo biti bez ikakva tijela, pobijaju suprotnim sudom vlastito mnijenje. Isto tako, ni jedan od njih neće se usuditi da mudre ljude - bilo one koji će umrijeti bilo one već
Job 26,7; »On drži zemlju o ništa obješenu.< Platon, Timej, 41c-d; 42d-c. Platon, Timej, 45b. V i d i O Božjoj državi, 22,12-21; 25-30. Protiv nazora onih koji ne vjeruju kako bi prvi ljudi - da nisu zgriješili postali besmrtni, i koji hoće da vječnost duša bude bestjele­ sna.

a o

a

a(

sanus M. explicet M. P redarguant M. i sunt M.

3 7 3 8

V . infra 22, 11-21. 30. C f . A U G U S T T N U S , De Gen. ad litt. 12, 35, 68; Retract. 1, 14, 2.

198

DE

civ.

DEI

13, 19

O DRŽAVI BOŽJOJ

13,

19

199

cc 402

PL 393

existimant, hane opinionem suam sententia repugnante convincant. Neque enim quisquam audebit illorum sapientes homines, sive morituros sive iam mortuos, id est aut carentes corporibus aut corpora relieturos, diis immortalibus anteponere, quibus Deus summus apud Platonem munus ingens, indissolubilem scilicet vitam, i d est aeter­ num cum suis corporibus consortium, pollicetur. Optime autem cum hominibus agi arbitratur idem Plato, si tamen hane vitam pie iusteque peregerint, ut a suis corporibus separati in ipsorum deorum, qui sua corpora numquam deserunt, recipiantur sinum, Scilicet immemores supera ut convexa revisant. Rursus et incipiant in corpora velle reverti ; / quod Virgilius ex Platonico dogmate dixisse laudatur (ita quippe animas mortalium nec in suis corporibus semper esse posse existimat, sed mortis necessitate dissolvi, nec sine corporibus durare perpetuo, sed alternantibus vicibus indesinenter vivos ex mortuis et ex vivis mortuos fieri putat); ut a ceteris hominibus hoc videantur differre sapientes, quod post mortem feruntur ad sidera, ut aliquanto diutius in astro sibi congruo quisque requiescat atque inde rursus miseriae pristinae oblitus et cupiditate habendi corporis victus redeat ad labores aerumnasque mortalium; illi vero, qui stultam duxerint vitam, ad corpora suis meritis debita sive hominum sive bestiarum de proximo revolvantur . In hac itaque durissima condicione constituit etiam bonas atque sapientes animas, quibus non talia cor­ pora distributa sunt, cum quibus semper atque immortaliter vive­ rent, ut neque in corporibus permanere neque sine his possint in aeterna puritate durare. De quo Platonico dogmate iam in libris superioribus d i x i m u s Christiano tempori erubuisse Porphyrium et non solum ab animis humanis removisse corpora bestiarum, verum etiam sapientium animas ita voluisse de corporeis nexibus liberari, ut corpus omne fugientes beatae apud Patrem sine fine teneantur. Itaque ne a Christo vinci videretur vitam sanetis pollicente perpetuam, etiam ipse purgatas animas sine ulio ad miserias pristinas reditu / in aeterna felicitate constituit; et ut Christo adversaretur, resurrectionem incorruptibilium corporum negans non solum sine terrenis, sed sine ullis omnino corporibus eas adseruit in sempiternum esse victuras . Nec tamen ista qualicumque opinione praecepit šal­ teru ne diis corporatis religionis obsequio subderentur. Quid ita, nisi quia eas, quamvis nulli corpori sociatas, non credidit illis esse meliores? Quapropter, si non audebunt isti, sicut eos ausuros esse non arbitror, diis beatissimis et tamen in aeternis corporibus constitutis humanas animas anteponere: cur eis videtur absurdum, quod fides Christiana praedicat, et primos homines ita fuisse conditos, ut, si
39 ar 40 41 a s 42
3 1

mrtve, to jest: koji su lišeni tijela ili će tijela napustiti - pretpostavi besmrtnim bogovima, kojima (prema Platonu) najviši Bog kao veliki dar obećava neraspadljivi život, naime: vječitu sjedinjenost s vlastitim tijelima. N u isti Platon misli kako se s ljudima, ukoliko su pobožno i pravedno živjeli u ovome životu, najbolje postupa ako se oni - rastav­ ljeni od svojih tijela - prime u krilo samih bogova, koji vlastita tijela nikad ne napuštaju , i
1 2

»Nek sve zaborave, nek svod pod nebeski na gornji svijet Vrate se, opet se sastat s tjelesima neka zažele;«
3

kao što Vergilije reče, pohvalno izrazujući Platonov nauk. Tako Platon misli, kako duše smrtnika ne mogu uvijek ostati u svojim tijelima, nego se nužnošću smrti rastavljaju od njih, ali niti traju vječno bez tijela, nego mnije, kako se njihova stanja neprestance iz­ mjenjuju te od živih postaju mrtvi i od mrtvih živi; samo što se pri tome mudraci razlikuju od ostalih ljudi. Naime, mudraci se nakon smrti prenose na zvijezde, kako bi se svaki od njih poduže zadržao na onoj zvijezdi koja mu pristaje a odatle (kad zaboravi prijašnju bi­ jedu i svlada ga želja za posjedom tijela) vraća se naporima i mukama smrtnika; dočim oni koji su živjeli glupim životom veoma se brzo vraćaju u tijela što su im dodijeljena prema zaslugama, bilo u tijela ljudi ili u životinja.
4

O n je, tako, veoma okrutno stanje pridao i dobrim i mudrim dušama, kojima nisu dodijeljena takva tijela s kojima bi mogle živjeti vječno i besmrtno, pa tako nisu mogle ni stalno ostati u tijelima, niti pak bez njih opstati u vječnoj čistoći. Takav je platonički nauk (kao što već rekoh u prijašnjoj knjizi ) bio zazoran Porfiriju u kršćansko doba, te on ne samo što je od ljudskih duša uklonio životinjska tjelesa nego je čak ushtio duše mudraca tako izbaviti od tjelesnih spona, da one, izbjegavajući svako tijelo, ostanu kod Oca blažene bez ikakva kraja. I tako, da se ne bi činilo da ga nadmašuje Krist (koji obećaje svetima vječni život), čak je i on očišćene duše - bez ikakva povratka ranijim bijedama - smjestio u vječnu sretnost. A da bi se suprotstavio Kristu, nijekajući uskrsnuće nepropadljivih tijela, tvrdio je kako će duše vječno živjeti ne samo bez zemaljskih nego bez ikakvih tijela.
5

a s

ferantur M. tempore M.

Pa ipak, unatoč takvome mnijenju nije naučavao kako te duše ne bi trebale izrazivati pobožno štovanje prema otjelovljenim bogovima. A zašto tako, ako ne zbog toga što ni sam nije vjerovao kako one (iako nisu združene ni s kakvim tijelom) nisu bolje od dotičnih bogova? Stoga, ako se ti filozofi neće usuditi (kao što i mislim, da neće) pret­ postaviti tim najblaženijim bogovima opskrbljenim vječitim tijelima same ljudske duše, - zašto im se onda čini besmislenim što kršćanska vjera naučava, kako i prvi ljudi bijahu tako stvoreni te, da nisu bili

1 3 9

4 0

4 1

4 2

V E R G E L i u s , Aen. 6, 750-751; cf. P L A T O , Phaedrus 248ab. C f . P L A T O , Phaedrus 248-249. V . supra 10, 30. V . infra 22, 27.

2 3 4 5

Platon, Time], 41a-b. Platon, Timej, 108c. Vergilije, Eneida, 6,750-751. Platon, Timej, 248a - 249d. V i d i O Božjoj državi, 10,30.

200

DE

civ.

DEI

13, 1 9 - 2 0

O DRŽAVI BOŽJOJ

13,

19 -

20

201

non peccassent, nulla morte a suis corporibus solverentur, sed pro meritis oboedientiae custoditae immortalitate donati cum eis viverent in aeternum; et talia sanctos in resurrectione habituros ea ipsa, in quibus hic laboraverunt, corpora, ut nec eorum carni aliquid corruptionis vel difficultatis nec eorum beatitudini aliquid doloris et infelicitatis possit aceidere?

zgriješili, nikakvom se smrću ne bi rastajali od svojih tijela, nego bi kao zasluženu nagradu za poslušnost bili obdareni besmrtnošću, pa s tima tijelima vječno živjeli; dapače, sveti će pri uskrsnuću imati takva tijela, ona ista u kojima su se ovdje mučili, tako da u njihovoj puti neće biti nikakva raspada ni tegobe, dok se njihovu blaženstvu neće moći dogoditi nikakav bol i l i nesretnost.

CC 403 Corpus in re­ surrectione spiritale est.

PL 394

20. Proinde nunc sanetorum animae defunetorum ideo non ha­ bent gravem mortem, qua separatae sunt a corporibus suis, quia caro eorum requiescit in spe , quaslibet sine ulio iam sensu contumelias accepisse videatur. Non enim, sicut Platoni visum est, corpora oblivione desiderant, sed potius, quia meminerunt quid sibi ab eo sit promissum, qui neminem fallit, qui eis etiam de capillorum suorum integritate securitatem dedit , resurrectionem corporum, in quibus multa dura perpessi sunt, nihil in eis ulterius tale sensuri desiderabiliter et patienter exspectant. S i enim carnem suam non oderant , quando eam suae menti infirmitate resistentem spiritali iure cohercebant, quanto magis eam diligunt etiam ipsam spiritalem futuram! Sicut enim spiritus carni serviens non incongrue carnalis, ita caro spiritui serviens recte appellabitur spiritalis, non quia in spiritum convertetur, sicut nonnulli putant ex eo quod scriptum est: Seminatur corpus animale, surget corpus spiritale , sed quia spiritui sum­ ma et mirabili obtemperandi facilitate subdetur usque ad implendam immortalitatis indissolubilis securissimam voluntatem, omni molestiae sensu, omni corruptibilitate et tarditate detracta. Non so­ lum enim non erit tale, quale nunc est in quavis optima valetudi/ne, sed nec tale quidem, quale fuit in primiš hominibus ante peccatum, qui licet morituri non essent, nisi peccassent, alimentis tamen ut ho­ mines utebantur, nondum spiritalia, sed adhuc animalia corpora ter­ rena gestantes. Quae licet senio non veterescerent, ut necessitate perducerentur ad mortem (qui status eis de ligno vitae, quod in medio paradiso cum arbore vetita simul erat, mirabili Dei gratia praestabatur), tamen et alios sumebant cibos praeter unam arborem, quae fue43 44 45 at 46

20. Zbog toga čak i sada duše preminulih svetih zato nemaju te­ šku smrt, kojom su razdvojene od svojih tijela, jer njihova »put počiva u nadi« , pa kakve god ona uvrede primila, pošto je iščeznuo svaki osjećaj. I ne, kao što se Platonu činilo, da one iz zaborava čeznu za tijelima, nego prije zbog toga što se sjećaju, što im je obećao Onaj koji nikoga ne obmanjuje, koji im je zajamčio »da im ni jedna vlas s glave neće propasti« , pa žudno i strpljivo očekuju uskrsnuće tijela, u kojima su pretrpjele mnoge nevolje, i u kojima neće oćutjeti više ništa takvo. Naime, ako nisu mrzili svoju put kad su je duhovnim zakonom prisiljavali (jer se ona svojom slabošću opirala njihovoj nakani), ko­ liko li je više ljube sada kad će i sama biti duhovna! Kao što se duh posve primjereno naziva putenim kad služi puti, tako će se i put nazivati duhovnom kad služi duhu, i to ne jer će se ona pretvoriti u duh - kako neki misle prema onome što je pisano: »Sije se tijelo životinjsko, uskrsava tijelo duhovno« , nego što će se podvrgnuti duhu u najvišoj i čudesnoj pripravnosti na posluh, sve dok ne ispuni najpo­ uzdaniju odluku nerazorive besmrtnosti, lišena svakog čuvstva tego­ be, svake propadljivosti i tromosti.
1 2 3 4

O tome kako će p u t svetih, koja sada počiva u nadi, biti obnov­ ljena s boljim svojstvom negoli što bijaše u prvih ljudi prije grijeha.

I ne samo što tijelo neće biti takvo kakvo je sada i pri najboljem zdravlju, nego ni takvo kakvo bijaše u prvih ljudi prije grijeha, koji iako ne bi bili umrli, da nisu zgriješili, ipak su se kao ljudi hranili hranom, budući ne imadijahu još duhovna, nego životinjska zemaljska tijela. Iako ta tijela nisu onemoćala od starosti i nisu nužnošću dovo­ đena do smrti (to im stanje - čudesnom milošću Božjom - bijaše da­ rovano s drveta života, koje stajaše usred raja, zajedno sa zabranje­ nim drvetom), ipak uzimahu i drugu hranu, osim one s drveta što

a t

resurget M. Cf. Ps 15, 9. C f . L c 2 1 , 18. 1 Cor 15, 44.
1

4 3 4 4
4

Ps 15,9.

\ Lk 21,18.
f J ^AA
1 K o r 1 5
f A9

5Cf.Eph5,29.

4 6

'

4 4

'

202

D E CIV. D E I

13, 20 - 21

O DRŽAVI BOŽJOJ

13,

20 -

21

203

cc 404

rat interdicta, non quia ipsa erat malum, sed propter commendandum purae et simplicis oboedientiae bonum, quae magna virtus est rationalis creaturae sub Creatore Domino constitutae. Nam ubi nul­ lum malum tangebatur, profeeto, si prohibitum tangeretur, sola inoboedientia peceabatur. Agebatur ergo aliis quae sumebant, ne animalia corpora molestiae aliquid esuriendo ac sitiendo sentirent; de ligno autem vitae propterea gustabatur, ne mors eis undecumque subreperet vel seneetute confeeta decursis temporum spatiis interirent; tamquam cetera essent alimento, illud sacramento; ut sic fuisse accipiatur lignum vitae in paradiso corporali, sicut in / spiritali, hoc est intellegibili, paradiso sapientia Dei, de qua scriptum est: Lignum vitae est ampleetentibus eam .
a u 47

bijaše zabranjeno, ne zbog toga što je to samo po sebi bilo zlo, nego da bi se preporučilo dobro čiste i jednostavne poslušnosti, koja je velika krepost razumnoga stvora, podređenog Stvoritelju i Gospodi­ nu. Jer ondje gdje ne bijaše doticaja nikakva zla, ako bi se taknulo što je zabranjeno, zgriješili bi se samom neposlušnošću. Dakle, ostale jestvine koje su uzimali služile su kako njihova životinj­ ska tijela ne bi osjećala nikakve tegobe gladujući i l i žeđajući. A s drveta života kušali su zbog toga, kako ne bi propadali od bilo kakva iznenađenja smrću ili pak od starosti - pošto im isteknu pune godine; naime, kao da im ostale jestvine bijahu hrana, a ono sakrament, pa bi se tako drvo života u tjelesnome raju shvaćalo kao u onome duhov­ nome, to jest u razumskome raju - Mudrost Božja, o kojoj je pisano: »Drvo je života onima koji se nje drže.«
5

Quidam ad intellegibilia paradisum refe-

PL 395

21. Unde nonnulli totum ipsum paradisum, ubi primi homines parentes generis umani sanetae Scripturae veritate fuisse narrantur, ad intellegibilia referunt arboresque illas et ligna fruetifera in virtutes vitae moresque convertunt; tamquam visibilia et corporalia illa non fuerint, sed intellegibilium significandorum causa eo modo dicta vel scripta sint. Quasi propterea non potuerit esse paradisus corporalis, quia potest etiam spiritalis intellegi; tamquam ideo non fuerint duae mulieres, Agar et Sarra , et ex eis duo filii Abrahae, unus de ancilla, alius de libera, quia duo Testamenta in eis figurata dicit Apostolus ; aut ideo de nulla petra Moyse percutiente aqua defluxerit , quia potest illic figurata significatione etiam Christus intellegi, eodem Apostolo dicente: Petra autem erat Christus . Nemo itaque prohibet intellegere paradisum vitam beatorum, quattuor eis flumina quattuor virtutes, prudentiam, fortitudinem, temperantiam atque iustitiam, et ligna eius omnes utiles disciplinas et lignorum fruetus mores piorum et lignum vitae ipsam bonorum omnium matrem sapientiam et lignum scientiae boni et mali transgressi / mandati experimentum. Poenam enim peceatoribus bene utique, quoniam iuste, constituit Deus, sed non suo bono experitur homo. Possunt haec etiam in Ecclesia intellegi, ut ea melius accipiamus tamquam prophetica indicia praecedentia futurorum; paradisum scilicet ipsam Ecclesiam, sicut de illa legitur in Cantico canticorum ; quattuor autem paradisi flumina quattuor Evangelia, ligna fruetifera sanctos, frue­ tus autem eorum opera eorum, lignum vitae Sanctum sanctorum utique Christum, lignum scientiae boni et mali proprium voluntatis arbitrium. Nec se ipso quippe homo divina voluntate contempta nisi
av a z 48 49 50 51
a u a v a z

21. Otuda neki i sam cijeli raj - u kojem, prema istinskome iz­ vješću Svetoga pisma, bijahu prvi ljudi, roditelji ljudskoga roda - po­ vezuju s razumninama (intellegibilia) te pretvaraju ono drveće i plodo­ nosna stabla u životne kreposti i običaje; kao da to ne bijahu vide vine i tjelesnine (visibilia et corporalia), nego da bijahu tako iskazane i l i napisane, kako bi označile dotične razumnine. Kao da raj nije mogao biti tjelesni zbog toga, jer se može shvatiti i kao duhovni; kao da zbog toga ne bijahu u Abrahama dvije žene, Hagar i Sara, te od njih dva sina, jedan od ropkinje a drugi od slobodne, jer apostol kaže kako one predočuju dva zavjeta ; ili kao da ni iz kakve stijene, kad ju je Moj sije udario , nije potekla voda, jer se ona može shvatiti i da slikovito označuje Krista, kad isti apostol kaže: »A stijena bijaše Krist.«
1 2 3 4

O raju, u kojem bijahu prvi ljudi, koji se po njegovu znače­ nju m o ž e pra­ vilno shvatiti kao n e š t o duhovno, sačuvavši pri tome istinitost povijesnog izvješća o samome tvar­ nome mjestu.

Nitko ne brani shvaćati raj i kao život blaženika, a njegove četiri rijeke kao četiri kreposti (razboritost, jakost, umjerenost, praved­ nost); stabla njegova kao sve korisne nauke, a plodove stabala kao običaje pobožnika; stablo života - samu majku svih dobara - kao Mudrost, a drvo spoznaje dobra i zla - kao iskustvo prekršaja zapovi­ jedi. Bog je grješnicima odredio kaznu dobro, jerbo i pravedno, ali je čovjek ne podnosi na svoje dobro. To se može razumjeti i kao da se tiče Crkve, pa se može bolje shvatiti kao proročanska naznaka što prethodi budućemu; naime: raj je sama Crkva (kao što o njoj čitamo u Pjesmi nad pjesmama ); četiri rajske rijeke su četiri evanđelja; plodonosna stabla - sveti, a plodovi njihovi djela svetih; drvo života, svetinja nad svetinjama - sam Krist; drvo spoznaje dobra i zla - vlastita odluka volje.
5

Alebantur M. SaraM. illis M. Prov3, 18. Cf. Gen 16, 4; 21, 1; Gal 4, 22-24. Cf. E x l 7 , 6; cf. Num 20,21. 1 Cor 10, 4. Cf. Cant4, 13.

Izr 3,18.
4 7 4 8 4 9 5 0 5 1

Ili slobodnije prevedeno: duhovne istine. Post 16,4; Gal 4,22-31. Izl 17,6. 1 Kor 10,4. Pj 4,12-15.

204

DECIV. DEI

13,

21-23,1

O DRŽAVI BOŽJOJ

13,

21-23,1

205

perniciose uti potest atque ita discit, quid intersit, utrum inhaereat communi omnibus bono an proprio delectetur. Se quippe amans donatur sibi, ut inde timoribus maeroribusque completus cantet in Psalmo, si tamen mala sua sentit: Ad me ipsum turbata est anima mea ; correctusque iam dicat: Fortitudinem meam ad te custodiam . Haec et si qua alia commodius diei possunt de intellegendo spiritaliter paradiso nemine prohibente dicantur, dum tamen et illius historiae veritas fidelissima rerum gestarum narratione commendata credatur.
52 53

Naime, prezre l i čovjek božansku volju, sam po sebi može djelovati samo na svoju štetu, pa tako uči kolika je razlika da l i pristane uz dobro što je svima zajedničko ili uživa samo u svojem vlastitom. Jer, ljubeći sebe izručuje se sebi, tako da tu - ispunjen strepnjama i jadima - zapjeva riječima psalma, ako naime spozna vlastite nevolje: »U meni samom smućena je moja duša« , a zatim - kad je oporavljen da kaže: »Jakost ću svoju za tebe čuvati.« Sve se to može reći (kao i štogod ostalo što se može još prikladnije izreći o duhovnom poima­ nju raja), i nitko to ne brani, sve dotle dok se vjeruje u istinitost ove povijesti kao vjerodostojnog izvješća o događajima.
6 7

CC 405 Quae sit natura corporis spiritalis.

22. Corpora ergo iustorum, quae in resurrectione futura sunt, neque ulio ligno indigebunt, quo fiat ut nullo morbo vel seneetute inveterata moriantur, neque ullis aliis corporalibus alimentis, quibus esuriendi ac sitiendi qualiscumque molestia devitetur; quoniam certo et omnimodo inviolabili munere immortalitatis induentur, ut non nisi velint, possibilitate, non necessitate vescantur. Quod angeli quoque visibiliter et tractabiliter apparentes, non quia indigebant, sed quia volebant et poterant, ut hominibus congruerent sui minister i i quadam humanitate, fecerunt (neque enim in phantasmate ange­ los edisse credendum est, quando eos homines hospitio susceperunt ), quamvis utrum angeli essent ignorantibus s i m i l i nobis indigentia vesci viderentur. Unde est quod ait angelus in libro Tobiae: Videbatis me manducare, sed visu vestro videbatis ; id est necessita­ te reficiendi corporis, sicut vos facitis, me cibum sumere putabatis. Sed si forte de angelis aliud credibilius disputari potest, certe fides Christiana de ipso Salvatore non dubitat, quod etiam post resurrectionem, iam quidem in spiritali carne, sed tamen vera, cibum ac potum cum discipulis sumpsit . Non enim potestas, sed egestas edendi ac bibendi talibus corporibus auferetur. Unde et spiritalia erunt, non quia corpora esse desistent, sed quia špiritu vivificante subsistent .
54 ba 55 56 57

22. Dakle, tijela koja će pravednici steći pri uskrsnuću neće tre­ bati nikakvo stablo, da ih zaštiti od smrti, bilo zbog bolesti bilo zbog poodmakla doba, a i nikakvo drugo tjelesno jestivo, kako bi izbjegla bilo kakvoj tegobi gladi i žeđi, jerbo će biti obdarena pouzdanim i posve nerazorivim darom besmrtnosti, posjedujući ne nužnost, nego mogućnost da jedu ako ushtjednu. Isto su činili i anđeli kad su se vidljivo i opipljivo pojavljivali; ne zbog toga što je jelo njima trebalo, nego jer su htjeli i mogli jesti, kako bi se prilagodili ljudima stanovitom ljudskošću svoje službe. Isto se tako ne smije vjerovati, kako su anđeli samo prividno (in phantasmate) jeli, kad su ih ljudi ugošćivali, iako se onima koji nisu znali da su to anđeli činilo, kako jedu prema potrebi što je slična našoj. Zbog toga i kaže anđeo u Tobijinoj knjizi: »Gledali ste me kako jedem, ali ste vidjeli samo svojim vidom« , to jest: mislili ste da i ja uzimam hranu kao što i vi činite, iz potreba da okrijepim tijelo.
1 2

O tijelima svetih nakon uskrsnuća koja će tako biti duhovna da se put neće pretva­ rati u duh.

A l i , ako bi se možda o anđelima moglo raspravljati i štogod još vjero­ jatnije, kršćanska vjera ni malo ne dvoji o samome Spasitelju, da je i nakon uskrsnuća, sad već u duhovnoj a ipak istinskoj puti, blagovao s učenicima jelo i piće. Stoga se tim tijelima neće oduzeti mogućnost, nego potrebnost jedenja i pijenja. Zbog toga će ona biti duhovna, ali ne jer će prestati biti tijelima, nego jer će opstojati po životvornom duhu.
3 4

Quo diversa sint corpus caeleste et terrestre. PL 396

23. 1. N a m sicut i s t a , quae habent animam viventem, nondum spiritum vivificantem, animalia di/cuntur corpora, nec tamen ani­ mae sunt, sed corpora: ita illa spiritalia vocantur corpora; absit ta­ men ut spiritus ea credamus futura, sed corpora carnis habitura substantiam, sed nullam tarditatem corruptionemque carnalem špiritu

bb

23. 1. Naime, upravo kao što ona tijela koja imaju živu dušu (a još nemaju životvorni duh) nazivaju se životinjskim tijelima - corpora animalia - ili tijelima s dušom , i jesu tijela, a ne duše, - tako se ona druga nazivaju duhovnim tijelima (corpora spiritalia). Nek je daleko
1

b a

bb
5 2

consimili M. corpora antepon.

M.

Ps 42 (41), 6 (Prijevod prema latinskom predlošku). Ps 59 (58), 9. Prijevod prema Augustinovu tekstu, koji se slaže s Vulgatom, a razlikuje od Septuaginte; prema novijem hrvatskom prijevodu: »Jakosti moja, gledat ću na te.«
7

6

Što treba razu­ mjeti o životinj­ skom tijelu i o duhovnome tijelu, ili tko su oni što umiru u Adamu, a oživljavaju u Kristu.

5 3

5 4

5 5

5 6

5 7

Ps 41, 7. Ps 58, 10. C f . G e n 18, 9; T o b 11, 21; A U G U S T T N U S , Ep. T o b 12, 19. Cf. L c 24, 43; Io 21, 9 ss. C f . 1 C o r 15, 44-49.

102, 6.

Post 18,8; 19,3. Tob 12,19. Prijevod prema latinskom predlošku. Augustin tu navodi približno, i navod se razlikuje od Vulgate i Septuaginte, iako je bliži ovoj drugoj: »... vi ste motrili samo privid.« Lk 24,42.43. 1 Kor 15,44-46.
2 f 4

1

Posrijedi je izvod pojma animalis od anima, što znači i dah i životno pored uobičajenog duša.

1

počelo,

206

DECIV. DEI

13,

23,1

O DRŽAVI BOŽJOJ

13,

23,1

207

če 406

PL 397

vivificante passura. Tune iam non terrenus, sed caelestis homo erit; non quia corpus, quod de terra factum est, non ipsum erit; sed quia dono caelesti iam tale erit, ut etiam caelo incolendo non amissa na­ tura, sed mutata qualitate conveniat. Primus autem homo de terra terrenus in animam viventem factus est, non in spiritum vivificant e m , quod ei p o s t oboedientiae meritum servabatur. Ideo corpus eius, quod cibo ac potu egebat, ne fame afficeretur ac siti, et non immortalitate illa absoluta atque indissolubili, sed ligno vitae a mor­ tis necessitate prohibebatur atque in iuventutis flore tenebatur, non spiritale, sed animale fuisse non dubium est, nequaquam tamen mo­ riturum, nisi in Dei praedicentis / minantisque sententiam delinquendo corruisset et alimentis quidem etiam extra paradisum non negatis, a ligno tamen vitae prohibitus traditus esset tempori vetustatique finiendus, in ea dumtaxat vita, quam in corpore licet animal i , donec spiritale oboedientiae merito fieret, posset in paradiso nisi peccasset habere perpetuam. Quapropter etiamsi mortem istam manifestam, qua fit animae a corpore separatio, intellegamus simul significatam in eo quod Deus dixerat: Qua die ederitis ex illo, morte moriemini ', non ideo debet absurdum videri, quia non eo prorsus die a corpore sunt soluti, quo cibum interdictum mortiferumque sumpserunt. Eo quippe die mutata in deterius vitiataque natura atque a ligno vitae separatione iustissima mortis in eis etiam corporalis necessitas facta est, cum qua nos necessitate nati sumus. Propter quod Apostolus non ait: Corpus quidem moriturum est propter pec­ catum; sed ait: Corpus quidem mortuum est propter peccatum, spiri­ tus autem vita est propter iustitiam. Deinde subiunxit : Si autem Spiritus eius qui suscitavit Christum a mortuis habitat in vobis: qui suscitavit Christum a mortuis, vivificabit et mortalia corpora vestra per inhabitantem Spiritum eius in vobis . Tune ergo erit corpus in spiritum vivificantem, quod nunc est in animam viventem; et tamen mortuum dicit Apostolus, quia iam moriendi necessitate constrictum est. Tune autem ita erat in animam viventem, quamvis non in spiritum vivificantem, ut tamen mortuum dići non recte posset, quia nisi perpetratione peccati necessitatem moriendi habere non posset. Cum vero Deus et dicendo: Adam, ubi es? mortem significaverit animae, quae facta est illo deserente, et dicendo: Terra es et in terram ibis mortem significaverit corporis, quae illi fit anima discedente: propterea de morte secunda nihil dixisse credendus est, quia occultam esse voluit propter dispensationem Te/stamenti Novi, ubi secun­ da mors apertissime deelaratur ; ut prius ista mors prima, quae communis est omnibus, proderetur ex illo venisse peccato, quod in uno commune factum est omnibus; mors vero secunda non utique communis est omnibus propter eos, qui secundum propositum vocati
58 bc 59 bd 60 61 62 63
b c b d

od nas da vjerujemo kako će ona biti duhovi, a ne tijela što će imati bivstvo p u t i , ali neće imati nikakve putene tromosti i propadljivosti, jer će ih oživljavati duh. Tad čovjek više neće biti zemaljski, nego nebeski, ali ne zbog toga što tijelo (koje je načinjeno od zemlje) neće biti isto, nego što će ono po nebeskom daru biti sposobno nastavati nebo, ne izgubivši svoju narav, nego promijenivši svojstvo. Prvi čovjek bijaše od zemlje, zemljan , a posta živuća duša, ne životvorni duh , što ga je čekalo u pričuvi kao nagrada za poslušnost. Stoga nema dvojbe kako njegovo tijelo (kojemu je trebalo jela i pića, kako ne bi trpjelo glad i žeđ, i bijaše od nužnosti smrti zaštićeno i održavano u cvatu mladosti ne potpunom i nerazorivom besmrtnošću, nego drvetom života) nije bilo duhovno, nego životinjsko, iako ono ne bi nikad umrlo, da nije zgriješivši potpalo pod osudbu Boga, koji ga je unaprijed opomenuo i zaprijetio mu. Pa iako njemu nije uskra­ ćeno jestivo ni izvan raja, ipak mu je zabranjen pristup stablu života i izručen je vremenu i starosti da ga skonča, barem u tome životu, koji je mogao neprestance uživati u raju, da nije zgriješio, iako bi to tijelo bilo životinjsko, sve dok ne bi postalo duhovno po nagradi za poslušnost.
3 2

Prema tome, čak i kad bismo podrazumijevali onu bjelodanu smrt (koja biva rastavom duše od tijela) u onome kad Bog reče: »U onaj dan u koji s njega okusite, smrću ćete umrijeti« , ipak se zbog toga ne treba činiti besmislenim, što prvi ljudi istoga dana nisu odmah rastavljeni od tijela čim uzeše zabranjeno i smrtonosno jestivo. Daka­ ko, toga dana (pošto im je narav izmijenjena nagore i izopačena te pošto su najpravičnije udaljeni od drveta života), nastupila je u njima i nužnost tjelesne smrti, s kojom smo se nužnošću i mi rodili. Zbog toga apostol ne kaže: 'Tijelo će umrijeti zbog grijeha', nego: »Tijelo je mrtvo zbog grijeha, a duh je život zbog pravednosti.« A zatim dodaje: »Ako pak D u h onoga koji uskrisi Krista od mrtvih prebiva u vama; onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživjet će i vaša smrtna tijela po Duhu koji prebiva u vama.«
4 5

Tako će tada biti životvorni duh ono tijelo što je sada živuća duša. A ipak ga apostol naziva mrtvim, jer je već pritisnuto nužnošću umira­ nja. Dočim nekoć bijaše živuća duša (iako ne i životvorni duh) tako da se ne bi moglo pravo nazvati mrtvim, jer nije moglo imati nužnosti umiranja, osim kao posljedak počinjena grijeha. Kad je Bog i govoreći »Adame, gdje si?« označio smrt duše, do koje bijaše došlo kad ju je on napustio, te rekavši: »Prah si, u prah ćeš se i vratiti« , označio smrt tijela (koja nastupa kad ga duša napusti), treba vjerovati, kako zbog toga ne reče ništa o drugoj smrti, jer je ushtio da ona bude skrivena zbog objave Novoga zavjeta, gdje se
7 6

perM. subiungit M.

5 8 5 9

6 0
6 1 6 2

6 3

Cf. 1 Cor 15, 47. Gen 2, 17. Rom 8, 10-11. Gen 3, 9. Gen 3, 19. Cf. Apoc20, 6; 21, 8.

2 3 4

1 Kor 15,47. 1 Kor 15,45. Post 2,17. Rim 8,10-11. (Prijevod prema latinskom predlošku). Post 349.

5

7

208

DECIV. DEI

13,

23,1 -

23,3

O DRŽAVI BOŽJOJ

13,

23,1

-

23,3

209

CC 407

sunt, quos ante praescivit et praedestinavit, sicut ait Apostolus, conformes imaginis Filii sui, ut sit ipse primo I genitus in multis fratribus , quos a secunda morte per Mediatorem Dei gratia liberavit.
64

Quid Paulus sentiat de cor­ pore animali et spiritali...

23. 2. In corpore ergo animali primum hominem factum sic Apo­ stolus loquitur. Volens enim ab spiritali, quod in resurrectione futu­ rum est, hoc quod nunc est animale discernere: Seminatur, inquit, in corruptione, surget in incorruptione; seminatur in contumelia, surget in gloria; seminatur in infirmitate, surget in virtute; seminatur corpus animale, surget corpus spiritale. Deinde ut hoc probaret: Si est, inquit, corpus animale, est et spiritale. Et ut quid esset animale corpus ostenderet: Sic, inquit, [et] scriptum est: Factus est primus homo in animam viventem. Isto igitur modo voluit ostendere quid sit corpus animale, quamvis Scriptura non dixerit de homine primo, qui est appellatus Adam, quando i l l i anima flatu Dei creata est: Et factus est homo in corpore animali; sed: Factus est homo in animam viventem. In eo ergo quod scriptum est: Factus est primus homo in animam viventem, voluit Apostolus intellegi corpus hominis animale. Spirita­ le autem quemadmodum intellegendum esset, ostendit addendo: Novissimus Adam in spiritum vivificantem , procul dubio Christum significans, qui iam ex mortuis ita resurrexit, ut mori deinceps om­ nino non possit . Denique sequitur et dicit: Sed non primum quod spiritale est, sed quod animale, postea spiritale . Ubi multo apertius declaravit se animale corpus insinuasse in eo quod scriptum est fac­ tum esse primum hominem in animam viventem, spiritale autem in eo quod ait: Novissimus Adam in spiritum vivificantem. Prius est enim animale corpus, quale habuit primus Adam, quamvis non moriturum, nisi peccasset; quale nunc habemus et nos, hactenus eius mutata vitiataque natura, quatenus in illo, postea quam peccavit, effectum est, unde haberet iam moriendi necessitatem (tale pro nobis etiam Christus primitus habere dignatus est, non quidem necessitate, sed potestate); postea vero spiritale, quale iam praecessit in Christo tamquam in capite nostro , secuturum est autem in membris eius ultima resurrectione mortuorum.
he hi 65 66 61 bg 68

najotvorenije najavljuje druga smrt ; tako da se prvo objavi kako je prva smrt - koja je zajednička svima - potekla od onoga grijeha (koji je u jednome postao svima zajednički), dok druga smrt nije zajed­ nička svima zbog onih »koji su prema odluci pozvani«, koje je ranije »predvidio i predodredio«, kao što kaže apostol, »kako bi bili suoblični slici njegova Sina, da on bude prvorođenac među mnogom bra­ ćom« ; a te je od druge smrti izbavila milost Božja po Posredniku.
9

8

2. Stoga apostol kaže, da je prvi čovjek stvoren u životinjskom tijelu (in corpore animali). Hoteći naime od duhovnoga tijela - koje će nastati pri uskrsnuću - razlučiti ovo koje je sad životinjsko, on kaže: »Sije se u raspadljivosti, uskrsnut će u neraspadljivosti; sije se u slaboći, uskrsnut će u moći; sije se tijelo životinjsko, uskrsnut će tijelo duhovno;« zatim, kako bi to dokazao, kaže: »Ako postoji tijelo živo­ tinjsko, postoji i duhovno« ; a da bi pokazao što je životinjsko tijelo, kaže: »Kao što je pisano: Prvi čovjek posta živućom dušom.« Dakle, tim je načinom htio pokazati što je životinjsko tijelo, iako Sveto pi­ smo ne kaže o prvome čovjeku (koji je nazvan Adam) kad je njemu dahom Božjim stvorena duša: 'I nasta čovjek u životinjskome tijelu', nego radije: »Posta čovjek živućom dušom«. Dakle, u onome što je pisano: »Prvi čovjek posta živućom dušom«, apostol je htio da se shvati životinjsko tijelo.
10 11 12

A da bi pokazao kojim načinom treba razumjeti nazivak duhovno, dodaje: »A posljednji Adam posta životvornim d u h o m « , što bez dvojbe označava Krista, koji je već uskrsnuo od mrtvih, tako te više ne može ponovo umrijeti. Zatim nastavlja i kaže: »Ali nije prvo ono što je duhovno, nego što je životinjsko; a poslije je duhovno.« Tu mnogo otvorenije izjavljuje kako se životinjsko tijelo podrazumijeva u izrijeku, da je prvi čovjek postao živućom dušom, a duhovno kad se kaže: »Posljednji Adam posta životvornim duhom«.
13 14 15

... et de homine terrestri et caelesti.

23. 3. Adiungit deinde Apostolus duorum istorum hominum evidentissimam differentiam dicens: Primus homo de terra terrenus, se­ cundus homo de caelo . Qualis terrenus, tales et terreni; qualis caehh
b e b f

Dakle, prvo je životinjsko tijelo, kakvo je imao prvi Adam (iako ono ne bi nikad umrlo, da on nije zgriješio) i kakvo i mi sada imamo, a narav mu je isto toliko izmijenjena i izopačena koliko bijaše i u prvom čovjeku, pošto je zgriješio, po čemu je i stekao nužnost umiranja; a takvo se tijelo prvotno i Krist udostojio imati, ali ne po nužnosti, nego po možnosti. Nakon toga tijelo će duhovno - kakvo je već pret­ hodilo u Kristu, kao u našoj glavi - slijediti u njegovim udovima pri posljednjem uskrsnuću mrtvih. 3. Apostol zatim pridodaje najbjelodaniju razliku između te dvojice ljudi govoreći: »Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi je čovjek s
V i d i O Božjoj državi, 13,2. Rim 8,28-29. (Prijevod prema latinskom predlošku). 1 Kor 15,42-44. (Prema latinskom predlošku). 1 Kor 15,45. (Prema latinskom predlošku). U izričaju corpus animale u novije se vrijeme radije vidi značenje »zemaljsko tijelo«. Ovdje se, međutim, ostaje kod doslovnog prijevoda kako bi se što vjernije pratila Augustinova misao. 1 Kor 15,45. (Doslovan prijevod prema latinskom). Rim 6,9. 1 Kor 15,46. (Doslovan prijevod prema latinskom).
9 10 11 12 13 14 15 8

b

b h

et om. M. autem add. M. § quale M. caelestis add. M.

6 4

6 5

6 6

6 7

6 8

R o m 8, 28-29. 1 C o r 15, 42-45; cf. G e n 2, 7. Cf. R o m 6, 9. 1 C o r 15, 46. Cf. E p h 4, 15.

210
PL 398 CC 408

DE

civ. D E I

13, 23,3

O DRŽAVI BOŽJOJ

13,

23,3

211

lestis, I tales et caelestes. Et quomodo induimus imagilnem terreni, induamus et imaginem eius, qui de caelo est . Hoc Apostolus ita po­ suit, ut nunc quidem in nobis secundum sacramentum regenerationis fiat, sicut alibi dicit: Quotquot in Christo baptizati estis, Christum induistis ; re autem ipsa tune perficietur, cum et in nobis, quod est animale nascendo, spiritale factum fuerit resurgendo. Ut enim eius itidem verbis utar: Spe salvi facti sumus . Induimus autem imagi­ nem terreni hominis propagatione praevaricationis et mortis, quam nobis intulit generatio; sed induemus imaginem caelestis hominis gratia indulgentiae vitaeque perpetuae, quod nobis praestat regeneratio, non nisi per mediatorem Dei et hominum, hominem Christum Iesum ; quem caelestem hominem vult intellegi, quia de caelo venit, ut terrenae mortalitatis corpore vestiretur, quod caelesti immortalitate vestiret. Caelestes vero ideo appellat et alios, quia fiunt per gra­ tiam membra eius, ut cum illis sit unus Christus, velut caput et cor­ pus . Hoc in eadem epistula evidentius ita ponit: Per hominem mors, et per hominem resurrectio mortuorum. Sicut enim in Adam omnes moriuntur, sic et in Christo omnes vivificabuntur ; iam utique in corpore spiritali quod erit in spiritum vivificantem; non quia omnes, qui in Adam moriuntur, membra erunt Christi (ex illis enim multo plures secunda in aeternum morte pleetentur); sed ideo dictum est omnes atque omnes, quia, sicut nemo corpore animali nisi in Adam moritur, ita nemo corpore spiritali nisi in Christo vivificatur. Proinde nequaquam putandum est nos in resurrectione tale corpus habituros, quale habuit homo primus ante peccatum; nec illud, quod dic­ tum est: Qualis terrenus, tales et terreni, secundum i d intellegend u m , quod factum est admissione peccati. Non enim existimandum est eum prius, quam peccasset, spiritale corpus habuisse et pec­ cati merito in animale mutatum. Ut enim hoc putetur, parum attenduntur tanti verba doctoris, qui ait: Si est corpus animale, est et spi­ ritale; sicut scriptum est: Factus est primus homo Adam in animam viventem . Numquid hoc post peccatum factum est, cum sit ista ho­ minis prima conditio, de qua beatissimus Paulus ad corpus anima­ le monstrandum hoc testimonium legis assumpsit?
69 70 71 bl 72 73 74 b l b m hn 75 b o

neba, nebeski. Kakav je zemljani, takvi su i zemljani; kakav je nebe­ ski, takvi su i nebeski. I kako smo se zaodjenuli slikom zemljanoga, zaodjenimo se i slikom nebeskoga.«
16

Apostol je to tako iznio, kako bi se sada u nama ispunilo po otajstvu preporodenja, kao što drugdje kaže: »Jer koliko god vas je kršteno u Kristu, Kristom ste se zaodjenuli.« Ustvari, to će se dovršiti onda kad ono što je po rođenju u nama životinjsko uskrsnućem postane duhovno. D a se ponovo poslužim njegovim riječima: »Nadom smo spašeni.«
17 18

To jest, mi se zaodijevamo slikom zemaljskoga čovjeka po baštini prekršaja i smrti, koju nam je namrlo rođenje; ali se zaodijevamo slikom nebeskoga čovjeka po milosti oprost a i vječnoga života, koju nam daruje preporođenje, nu samo preko posrednika Boga i ljudi, čovjeka Isusa Krista , kojeg apostol želi da upoznamo kao nebeskog čovjeka, jer je došao s neba, kako bi se odjenuo tijelom zemaljske smrtnosti da bi ga zaodjenuo nebeskom besmrtnošću. A naziva nebe­ skima i ostale zbog toga, jer milošću postaju udovima njegovim, kako bi Krist s njima bio jedan, kao glava i tijelo. To još očitije izlaže u istoj poslanici ovako: »Po čovjeku smrt, po čovjeku i uskrsnuće mrtvih. Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će u Kristu svi biti oživljeni« , svakako u duhovnome tijelu, koje će biti životvorni duh. N u , ovo ne znači kako će svi koji umiru u Adamu postati udovi Kristovi (jer mnogo će ih više biti zauvijek kažnjeno drugom smrću), nego je zbog toga rečeno svi i svi, jer, kao što nitko po životinjskom tijelu ne umire drukčije nego u Adamu, tako nitko po duhovnom tijelu ne biva oživljen osim u Kristu.
19 20 21

Stoga se ne smije nikako misliti da ćemo o uskrsnuću imati takvo tijelo kakvo je imao prvi čovjek prije grijeha; niti pak ono kad se kaže: »Kakav je zemljani, takvi su i zemljani« treba shvatiti prema onome što se dogodilo činom grijeha. Naime, ne smije se misliti kako je prvi čovjek, prije nego što je zgriješio, imao duhovno tijelo, koje se zbog grijeha izmijenilo u životinjsko. Pomisli li se takvo što, onda se malo pazi na riječi velikog učitelja koji kaže: »Ako postoji tijelo životinjsko, postoji i duhovno; kao što je pisano: Prvi čovjek, Adam, stvoren je živućom dušom.« To se, dakako, nije dogodilo nakon grije­ ha, budući je to čovjekovo prvotno stanje, o kojemu blaženi Pavao navodi svjedočanstvo Zakona , kako bi pokazao što je životinjsko tijelo.
22

b i b l b m b n b o

induimus M. NequeM. id intellegendum] illud intellegendum est M. sic et CC. Apostolus M. 1 Cor 15, 47-49. Gal 3, 27. Rom 8, 24. Cf. 1 Tim 2, 5. Cf. Rom 12, 5; 1 Cor 12, 27; Eph 5, 30. 1 Cor 15, 21-22. 1 Cor 15, 44-45.

6 9 7 0 7 1 7 2 7 3 7 4 7 5

16 17 18 19 20 21 22

1 Kor 15,47-49. Gal 3,27. (Prema latinskom predlošku). Rim 8,24. 1 Tim 2,5. Rim 12,5; 1 Kor 12,27; £ / 5 , 3 0 . 1 Kor 15,21-22. Post 2,7.

212
Qui fuerit primitus homo. CC 409 PL 399

DE

civ.

DEI

13, 24,1 - 2 4 , 2

O DRŽAVI BOŽJOJ

13,

24,1 -

24,2

213
Kako treba shvatiti bilo ono udahnuće kojim je prvi čovjek postao živuća duša, bilo pak ono koje je izvršio Gospodin govoreći: Pri­ mite Duha Svetoga?

24. 1. Unde et illud parum considerate quibusdam visum est, in eo quod legitur: Inspiravit Deus in faciem eius spiritum vitae, I et factus est homo in animam viventem , non tune animam primo homini da/tam, sed eam, quae iam inerat, Špiritu Sancto vivificatam. Movet enim eos, quod Dominus Iesus, postea quam resurrexit a mortuis, insufflavit dicens discipulis suis: Accipite Spiritum Sanctum . Unde tale aliquid factum existimant, quale tune factum est, quasi et hic secutus Evangelista dixerit: Et facti sunt in animam viventem. Quod quidem si dictum esset, hoc intellegeremus, quod animarum quaedam vita sit Spiritus Dei, sine quo animae rationales mortuae deputandae sunt, quamvis earum praesentia vivere corpora videantur. Sed non ita factum, quando est conditus homo, satis ipsa libri verba testantur, quae ita se habent: Et formavit Deus hominem pulverem de terra. Quod quidam planius interpretandum putantes dixerunt: Et finxit Deus hominem de Urno terrae, quoniam superius dic­ tum fuerat: Fons autem ascendehat de terra et irrigahat omnem fa­ ciem terrae ', ut ex hoc limus intellegendus videretur, umore scilicet terraque concretus. Ubi enim hoc dictum est, continuo sequitur: Et formavit Deus hominem pulverem de terra, sicut graeci codices ha­ bent, unde in latinam linguam Scriptura i s t a conversa est. Sive autem formavit sive finxit quis dicere voluerit, quod Graece dicitur eir\aaev, ad rem nihil interest; magis tamen proprie dicitur finxit. Sed ambiguitas visa est devitanda eis, qui formavit dicere maluerunt, eo quod in latina lingua illud magis obtinuit consuetudo, ut hi dicantur fingere, qui aliquid mendacio simulante componunt. Hune igitur formatum hominem de terrae pulvere sive limo (erat enim pulvis umectus); hunc, inquam, ut expressius dicam, sicut Scriptura locuta est, pulverem de terra animale corpus factum esse docet Apostolus, cum animam accepit: Et factus est iste homo in animam viventem , id e9t, formatus iste pulvis factus est in animam viventem.
16 11 18 bp 7 19

24. 1. Otuda se nekima malo uviđavno učinilo ono gdje stoji: »I udahne Bog u njegovo lice dah života i čovjek posta živućom du­ šom« , kako se ne podrazumijeva da je tada dana duša (anima) pr­ vomu čovjeku, nego da je Duhom Svetim oživljena ona što već bijaše u njemu . N a to ih je potaklo to što je Gospodin Isus, pošto je us­ krsnuo od mrtvih, dahnuo u svoje učenike, govoreći: »Primite Duha Svetoga.«
1 2 3

Otuda misle kako je i tu tada učinjeno isto što i ono nekoć, kao da bi i ovdje evanđelist nastavivši rekao: T postali su živućom dušom.' Kad bi takvo što bilo rečeno, onda bismo ovo shvatili da znači, kako je D u h Božji nekakav život dušama, bez kojega razumske duše treba smatrati mrtvima, iako se čini da po njihovoj prisutnosti tjelesa žive. N u , da tako ne bijaše kad je stvoren čovjek, dostatno svjedoče same riječi Knjige, gdje stoji ovako: »I oblikova Bog čovjeka od praha ze­ maljskoga.«
4

Neki opet, misleći kako to treba jasnije rastumačiti, rekoše: »I izradi Bog čovjeka od blata zemaljskog«, jer upravo prije toga bijaše reče­ no: »Ali izvor izbijaše iz zemlje i natapaše cijelo lice zemlje« , i zbog toga im se činilo kako je posrijedi blato , jer je mješavina zemlje i vlage. Naime, odmah iza toga je rečeno: »I oblikova Bog čovjeka od praha zemaljskoga«, kao što stoji u grčkim knjigama, odakle je to Pismo i prevedeno na latinski . Ushtio čovjek prevesti grčko eic^a^ev kao formavit (oblikova) ili pak finxit (izradi), nije ni malo bitno po sam predmet, iako je ovaj drugi oblik prikladniji. A l i onima koji su više voljeli reći formavit činilo se da treba izbjegavati dvosmislenost, jer je u latinskome jeziku u općoj upotrebi značenje glagola fingere (otuda i finxit), kad se štogod sastavlja radi obmane.
5 6 7

Dakle, taj čovjek oblikovan od zemaljskoga praha ili blata (jer prah taj bijaše ovlažen) - ili, da kažemo još jasnije kako reče i Pismo, taj »prah zemaljski« postao je životinjskim tijelom primivši dušu, kao što naučava apostol : »I taj čovjek postade živućom dušom.« To jest, taj oblikovani prah postade živućom dušom.
8

Quomodo sit homo a n i m a vel corpus.

24. 2. Iam, inquiunt, habebat animam, alioquin non appellaretur homo, quoniam homo non est corpus solum vel anima sola, sed qui e t anima constat et corpore. Hoc quidem verum est, quod non totus
bq

2. N u - kažu oni - on već imadijaše dušu, inače se ne bi nazivao čovjekom, jer čovjek nije samo tijelo ili sama duša, nego je sastavina i od duše i od tijela. A to je istina, jer duša nije sav čovjek, nego

1 2

Post 2,7. (Prijevod prema latinskom predlošku). Što je manihejsko krivovjerje, vidi: Augustin, De Genesi contra Manichaeos, Iv 20,22. Post 2,7. (Prijevod prema latinskom predlošku^. Post 2,6. (Prijevod prema latinskom predlošku).
1 1 1 mul K a o

P ipsa CC. bq
e x

b

2,8,11.
3 4 5

Gen 2 7 77 T on SV
78
7 9

7 6

G e n 2, 7. 6. 1 C o r 15, 45.

8 ' * ' Augustinov navod je bliži prijevodu Sedamdesetorice (Septuaginti) negoli Vulgati. U Septuaginti stoji: %al ejt^aeu o f}eog TOV avftooojtov %OVV CCJTO xfjg yf\c,; dok je u Vulgati: Formavit igitur Dominus a Deus hominem de limo terrae. 1 Kor 15,44-45.
7 m a č e 8

6

J

111

lina

214

DE

civ.

DEI

13, 24,2 - 2 4 , 3

O DRŽAVI BOŽJOJ

13,

24,2

-

24,3

215

CC410 PL400

homo, sed pars melior hominis anima est; nec totus homo corpus, sed inferior hominis pars est; sed cum est utrumque coniunctum si­ mul, habet hominis nomen; quod tamen et singula non amittunt, etiam cum de singulis loquimur. Quis enim dicere prohibetur quotidiani quadam lege sermonis: Homo ille defunctus est et nunc in requie est vel in poenis, cum de anima sola possit hoc dići, et: Illo aut illo / loco homo ille sepultus est, cum hoc nisi de solo corpore non possit intellegi? An dicturi sunt sic loqui Scri/pturam non solere divinam? Immo vero illa ita nobis in hoc attestatur, ut etiam cum duo ista coniuncta sunt et vivit homo, tamen etiam singula hominis vocabulo appellet, animam scilicet interiorem hominem, corpus autem exteriorem hominem vocans, tamquam duo sint homines , cum si­ mul utrumque sit homo unus. Sed intellegendum est, secundum quid dicatur homo ad imaginem Dei et homo terra atque iturus in terram. Illud enim secundum animam rationalem dicitur, qualem Deus insufflando vel, si commodius dicitur, inspirando indidit homini, id est hominis corpori; hoc autem secundum corpus, qualem hominem Deus finxit ex pulvere, cui data est anima, ut fieret corpus animale, id est homo in animam viventem.
b r 80

njegov bolji dio, i tijelo nije cijeli čovjek, nego njegov niži dio. A l i , iako se nazivak čovjek odnosi na spoj jednoga i drugoga, on pripada i jednome i drugome i kad govorimo pojedince. Nitko ne brani da se prema nekakvu zakonu svakodnevna govora kaže: 'Onaj je čovjek umro i sad je u pokoju i l i u kazni', iako se to može reći samo o duši; ili pak: 'Onaj je čovjek pokopan na ovome i l i tome mjestu', iako se to ne može shvatiti nikako drukčije nego jedino o tijelu. Ili će reći, kako tako ne običava govoriti Sveto pismo? Naprotiv, ono tu toliko svjedoči nama u prilog, te čak i kad je to dvoje spojeno i čovjek živi, ipak pojedini sastojak ono naziva imenom čovjeka (to jest govoreći kako je duša nutarnji čovjek, a tijelo vanjski čovjek, kao da su dva čovjeka, dok tek oboje zajedno tvore jednog čovjeka) . Samo, moramo shvatiti prema čemu se kaže: »Čovjek stvoren na sliku Božju« i »čovjek od zemlje, što će se vratiti u zemlju«. Naime, prvo je rečeno prema razumskoj duši, koju je Bog pušući ili (prikladnije rečeno) udahnjujući dao čovjeku, to jest: čovjekovu tijelu; dočim drugo je prema tijelu, čovjeku kakvog je Bog oblikovao iz praha, kojemu je dana duša, da postane životinjsko tijelo, to jest: čovjek kao živuća duša.
9

Quid spiritus sigmficet.

24. 3. Quapropter in eo, quod Dominus fecit, quando insufflavit dicens: Accipite Spiritum Sanctum , nimirum hoc intellegi voluit, quod Spiritus Sanctus non tantum sit Patris, verum etiam ipsius Unigeniti Spiritus. Idem ipse quippe Spiritus et Patris et Filii, cum quo est Trinitas Pater et Filius et Spiritus Sanctus, non creatura, sed Creator. Neque enim flatus ille corporeus de carnis ore procedens substantia erat Spiritus Sancti atque natura, sed potius significatio, qua intellegeremus, ut d i x i , Spiritum Sanctum Patri esse Filioque communem, quia non sunt eis singulis singuli, sed unus amborum est. Semper autem iste Spiritus in Scripturis sanetis Graeco vocabulo -Kvevfict. dicitur, sicut eum et hoc loco Iesus appellavit, quando eum corporalis sui oris flatu significans d i s c i p u l i s dedit; et locis omnibus divinorum eloquiorum non mihi aliter umquam nuncupatus occurrit. Hic vero, ubi legitur: Et finxit Deus hominem pulverem de terra et insufflavit sive inspiravit in faciem eius spiritum vitae , non ait Graecus irvevfia, quod solet dići Spiritus Sanctus, sed -KVOT}V, quod nomen in creatura quam in Creatore frequentius legitur; unde nonnulli etiam Latini propter differentiam hoc vocabulum non spiri­ tum, sed flatum appellare maluerunt. Hoc enim est in Graeco etiam
81 b s 82 bt bu 83
b r

3. Zbog toga, u onome što je Gospodin učinio kad je ono udahnuo govoreći: »Primite Duha Svetoga« , zaista ushtjede da se razumije kako D u h Sveti nije samo Duh Oca nego i njegova Prvorođenca. Jer sam D u h jest i Oca i Sina, - s kojima je Trojstvo: Otac, Sin i D u h Sveti - nije stvor, nego Stvoritelj. Isto tako, onaj tjelesni dah što je potekao iz tjelesnih usta ne bijaše ni bivstvo ni narav Duha Svetoga, nego prije označje kojim trebamo - kao što rekoh - shvatiti da je D u h Sveti zajednički Ocu i Sinu, jer nemaju oni pojedince svaki svo­ jega, nego jedan pripada obojici. Taj se D u h u Svetome pismu uvijek označuje grčkom riječju jtveOuci, upravo kako ga i Isus nazva na spomenutom mjestu, kad ga dade svojim učenicima, označujući ga dahom svojih tjelesnih usta. I ne sje­ ćam se da je ikad drukčije nazivan igdje u Svetome pismu. Međutim, ondje gdje čitamo: »I oblikova Bog čovjeka od praha zemaljskoga i udahnu mu u lice dah života«, ne stoji grčka riječ Trveujia (koja obično znači D u h Sveti), nego Jtvof], što je nazivak koji se češće tiče stvora negoli Stvoritelja. Otuda neki Latini - kako bi prenijeli dotičnu razliku - radije su tu riječ prevodili kao flatus (dah) negoli kao spiritus (duh). Isto je na grčkome i ondje gdje u Izaiji Bog veli: »Ja sam stvorio svaki dah« , a gdje se nedvojbeno podrazumijeva svaka duša.

b s

b t

b u

v e r o M. est. ada . M. D o m i n u s M. suis add. M.
1

C f . 2 C o r 4 , 16. I o 20, 22. 82 V . supra 13, 24, 1. 83 Q 27
8 1 e n

8 0

Usporedi 2 Kor 4,16: »Ako se i raspada naš vanjski čovjek, ipak se naš nutarnji čovjek obnavlja iz dana u dan.«. !! {v 20,22. * 57,16. (Prijevod prema latinskom predlošku).
z

9

216

DE

civ.

DEI

13, 24,3

-24,4

O

DRŽAVI BOŽJOJ

13, 24,3 -

24,4

217

CC4H

PL 401

illo loco apud Isaiam, ubi Deus dicit: Omnem flatum ego jeci , omnem animam sine dubitatione significans. Quod itaque Graece TVOTJ dicitur, nostri aliquando flatum, aliquando spiritum, aliquando inspirationem vel aspirationem, quando etiam Dei dicitur, interpretati sunt; irvevfia vero numquam nisi spiritum, sive hominis (de quo / ait Apostolus: Quis enim scit hominum quae sunt hominis, nisi spiritus hominis qui in ipso est? ) sive pecoris (sicut in Salomonis libro scrip­ tum est: Quis scit si spiritus hominis ascendat sursum in caelum et spiritus pecoris descendat deorsum in terram? ) sive istum corporeum, qui etiam ventus dicitur (nam eius hoc nomen est, ubi in Psalmo canitur: Ignis grando, nix glacies, spiritus tempestatis ) sive iam non creatum, sed Creatorem, sicut est de quo dicit Dominus in Evangelio: / Accipite Spiritum Sanctum, eum corporei sui oris flatu signi­ ficans, et ubi ait: Ite, baptizate omnes gentes in nomine Patris et Filii et Spiritus Sancti , ubi ipsa Trinitas excellentissime et evidentissime commendata est, et ubi legitur: Deus spiritus est , et aliis plurimis sacrarum Litterarum locis. In his quippe omnibus testimoniis Scripturarum, quantum ad Graecos attinet, non -KVOT\V videmus scrip­ tum esse, sed Truevfia; quantum autem ad Latinos, non flatum, sed spiritum. Quapropter in eo, quod scriptum est: Inspiravit, vel si ma­ gis proprie dicendum est: Insufflavit in faciem eius spiritum vitae, si Graecus non -KVOT)V, sicut ibi legitur, sed irvevfia posuisset, nec sic esset consequens, ut Creatorem Spiritum, qui proprie dicitur in Tri­ nitate Spiritus Sanctus, intellegere cogeremur; quando quidem irvev^ pa, ut dictum est, non solum de Creatore, sed etiam de creatura diei solere manifestum est.
85 86 87 88 89

84

Stoga, riječ Jtvof] naši prevode katkad kao flatus (dah), katkad kao spiritus (duh), ili inspiratio (udahnuće) ili aspiratio (zadahnuće), pa čak i kad je riječ o Bogu; dočim, Jtveijjia se nikad ne prevodi drukčije nego kao spiritus (duh), bilo kad je posrijedi čovjek (o kojemu apo­ stol kaže: »Pa tko od ljudi zna što je u čovjeku, osim čovječjega duha, koji je u njemu?«) , bilo o životinji (kao što piše u knjizi Salomonovoj: »Tko zna da li duh ljudski uzlazi gore, a duh zvijeri silazi dolje k zemlji?«) , bilo za onu tjelesninu, koju nazivamo i vjetrom (jer taj nazivak susrećemo u psalmu gdje se pjeva: »Ognju i grade, sniježe i maglo, olujni duše«) ; bilo - napokon - ne o stvoru, nego o Stvorite­ lju (poput onoga što kaže Gospodin u evanđelju: »Primite Duha Sve­ toga«, označujući ga dahom svojih tjelesnih usta); a kad kaže: »Idi­ te, krstite sve narode u ime Oca i Sina i Duha Svetoga!« , tu se izvrsno i najbjelodanije izrazuje samo Trojstvo, ali isto tako i gdje piše: »Bog je D u h « , te na mnogim drugim mjestima Svetoga pisma.
12 13 1 16 17

I zaista, u svim tim svjedočanstvima iz Pisma, koliko se tiče grčkog, vidimo kako ne piše jtvof] nego Kvev\ia, a što se tiče latinskog, spiri­ tus, a ne flatus. Zbog toga, čak i ondje gdje piše: »Zadahnuo je« (Inspiravit) ili - ako ćemo prikladnije reći - »Udahnuo (insufflavit) u njegovo lice dah života« , ako u grčkome ne stoji jcvof] (što je zbilj­ sko značenje), nego je upotrijebljena riječ jtveDura, nije nuždno da shvatimo, kako je riječ o Stvoritelju - Duhu (koji se u Trojstvu pri­ mjereno naziva D u h Sveti), kad - kao što je rečeno - Kvev\ia se često upotrebljava ne samo za Stvoritelja nego i za stvora.
18

Quid sint spiritus vitae et amma vivens.

24.

iH
,

bv u m

4. Sed cum dixisset, inquiunt, spiritum, non adderet vitae, nisi Sanctum Spiritum vellet intellegi; et cum dixisset: Factus est
.
r

, ,

.

° n
Q

. . .

.

. .
r

homo in animam, non adderet viventem ", nisi animae vitam significaret, quae illi divinitus impertitur dono Spiritus Dei. Cum enim vi­ vat anima, inquiunt, proprio suae vitae modo, quid opus erat addere viventem, nisi ut ea vita intellegeretur, quae i l l i per Sanctum Spiri­ tum datur? Hoc quid est aliud nisi diligenter pro humana suspicione contendere et Scripturas sanctas neglegenter attendere? Quid enim magnum erat non ire longius, sed in eodem ipso libro paulo superius legere: Producat terra animam viventem , quando animalia terre­ stria cuneta creata sunt? Deinde aliquantis interpositis, in eodem tamen ipso libro quid magnum erat advertere quod scriptum est: Et omnia, quae habent spiritum vitae, et omnis, qui erat super aridam,
91
b v

4. Međutim, kad je rekao - vele oprečnici - duh (spiritus), ne bi bio dodao života (vitae), da nije ushtio da se razumije Duh Sveti; te kad je rekao: »Čovjek postade dušom (anima)«, ne bi bio dodao živućom (vivens), da nije htio naznačiti život duše, koji joj je božanski podaren od Duha Božjega. Budući da - kako oni kažu - duša živi vlastitim načinom svojega života, - zašto je trebalo dodavati živuća, ako ne zbog toga da se razumije onaj život koji joj je dan po Duhu Svetomu? A što je ovo drugo, nego pažljivo se trsiti oko ljudskog nagađanja, a nepažljivo čitati Sveto pismo? Jer nije im trebalo ići mnogo dalje, a u istoj su knjizi malo prije mogli pročitati: »Neka zemlja izvede živuću dušu«, kad su stvorene sve zemaljske životinje? A zatim, nešto malo poslije, ne bi im bilo teško u istoj knjizi opaziti kako piše: »Sve što
19

illic M.

8 4

8 5

8 6

8 7

8 8

8 9

9 0

9 1

Isa 57, 16 (sec. L X X ) ; cf. AUGUSTTNUS, De Gen ad litt. 7, 3, 5. 1 C o r 2, 11. Eccle 3, 21. Ps 148, 8. M t 28, 19. Io 4, 24. G e n 2, 7. G e n 1, 24.

1 Kor 2,11Prop 3,21. ( U novom hrvatskom prijevodu - stoji dah, prema latinskom spriritus za oboje, i ljude i životinje). Ps 148,8. Iv 20,22. Mt 28,19. Iv 4,24. Post 2,7. Post 1,24. (Prema latinskom predlošku).
13 14 15 16 17 18 19

12

218 cc412
92

D E CIV. D E I

13, 24,4 - 24,5

O DRŽAVI BOŽJOJ

13, 24,4 - 24,5

219
20

PL402

mortuus est , cum insi/nuaret omnia quae vivebant in terra perisse diluvio? Si ergo et animam viventem et spiritum vitae etiam in peco­ ribus invenimus, sicut loqui divina Scriptura consuevit, et cum hoc quoque loco, ubi legitur: Omnia quae habent spiritum vitae, non Graecus irpevfia, sed -KVOT\V dixerit: cur non dicimus: Quid opus erat ut adderet viventem, cum anima nisi vivat esse non possit? aut quid opus erat ut adderet vitae, cum dixisset spiritum} Sed intellegimus animam viventem et spiritum vitae Scripturam suo more dixisse, cum animalia, id est animata corpora, vellet intellegi, quibus inesset per animam perspicuus iste etiam corporis sensus. In hominis autem conditione obliviscimur, quemadmodum loqui Scriptura consueverit, cum suo prorsus more locuta sit, quo insinuaret hominem etiam rationali anima accepta, quam non sicut aliarum carnium aquis et terra producentibus, sed Deo flante creatam voluit intellegi, sic ta­ men factum, ut in corpore animali, quod fit anima in eo vivente, sicut illa animalia viveret, de quibus dixit: Producat terra animam viventem, et quae itidem dixit habuisse in se / spiritum vitae; ubi etiam in Graeco non dixit irvevfia, sed -KVOT\V\ non utique Spiritum Sanctum, sed eorum animam tali exprimens nomine.
bz

ima duh života, sve što bijaše na kopnu - izginu«, kad se misli o tome kako je u Potopu poginulo sve što bijaše živjelo na zemlji. Dakle, ako živuću dušu i duh života susrećemo čak i u životinja - kao što je običaj izrijeka u Svetome pismu - (pa ako i na onome mjestu gdje piše »Sve što ima duh života« ne stoji grčki KVEvr\a nego Jtvof)) - zašto ne kažemo: A što bijaše potrebno dodavati živući, kad duša ako ne živi, ne može ni opstojati? Ili što bijaše potrebno da se dodaje života pošto se reklo duhl A l i shvaćamo kako je Pismo svojim nači­ nom reklo živuća duša i duh života hoteći da se razumiju životinje, to jest: oživljena tijela, u kojima je po duši i vidljivo tjelesno osjećanje. A ipak, pri čovjekovu postanku zaboravljamo, kakav je izričaj uobiča­ jen u Pismu, kad je ono svojim uobičajenim načinom izvijestilo, da je čovjek primio razumsku dušu koja ne bijaše (kao u ostalih tjelesnih stvorova) nastala od vode i zemlje, nego - kako htjede da razumijemo - bijaše stvorena dahom Božjim, pa ipak je čovjek načinjen tako da živi u životinjskome tijelu (in corpore animali), koje nastaje kad u njemu duša živi, kao što žive one životinje, o kojima je rečeno: »Neka zemlja izvede živuću dušu«; te kad je ponovo rečeno, da u sebi imaju duh života, gdje ni u grčkom ne stoji Jtvei)u.a, nego Jtvof], a to ime ovdje očigledno ne označuje Duha Svetoga, nego dušu tih životinja.
21

Flatus tribuens vitam ex Deo sed non Deus

24. n
U e m

s

5. Sed enim Dei flatus, inquiunt, Dei ore exisse intellegi tur, j animam crediderimus, consequens erit, ut eiusdem fateax

mur esse substantiae paremque illius sapientiae, quae dicit: Ego ex ore Altissimiprodii . Non quidem dixit sapientia ore Dei efflatam se fuisse, sed ex eius ore prodisse. Sicut autem nos possumus non de nostra natura, qua homines sumus, sed de isto aere circumfuso, quem spirando ac respirando ducimus ac reddimus , flatum facere cum sufflamus: ita omnipotens Deus non de sua natura neque subiacenti creatura, sed etiam de nihilo potuit facere flatum, quem corpori hominis inserendo inspirasse vel insufflasse convenientissime dictus est, incorporeus incorporeum, sed immutabilis mutabilem, quia non creatus creatum. Verum tamen ut sciant isti, qui de Scripturis loqui volunt et Scripturarum locutiones non advertunt, non hoc solum dići exire ex ore Dei, quod est aequalis eiusdemque naturae, audiant vel legant quod Deo dicente scriptum est: Quoniam tepidus es et neque calidus neque frigidus, incipiam te reicere ex ore meo .
93 ca cb cc 94

5. Međutim, oni kažu, kako se razumije da je dah Božji proizašao iz Božjih usta, te ako povjerujemo da je on duša, slijedit će da prizna­ jemo kako je ona istoga i jednakoga bivstva kao i Mudrost, koja kaže: »Izađoh iz usta Svevišnjeg« . A l i Mudrost ne kaže da bijaše izdahnuta Božjim ustima, nego da je izašla iz njih. Jer, kao što i sami možemo puhati - ne iz svoje naravi (po kojoj smo ljudi) - nego udišući i izdišući okolni zrak, koji uzimamo i vraćamo, - tako je i svemo­ gući Bog mogao stvarati dah ne iz svoje vlastite naravi i l i iz kojeg podređenog stvora, nego čak i iz ničega, pa je najprikladnije rečeno, kako je taj dah unio u čovjeka, udahnuvši u njega i l i zadahnuv ga njime: O n netjelesan netjelesnim, ali i nepromjenjiv promjenjivim, jer i nestvoren stvorenim. Pa ipak, kako bi znali oni koji hoće razgo­ varati o Pismu (a ne obraćaju pozornost na njegove izričaje), kako nije rečeno samo da je iz Božjih usta izašlo nešto što je istoga i jedna­ kog bivstva, neka poslušaju i pročitaju zapisane Božje riječi: »Ali jer si mlak - ni vruć ni studen - izbljuvat ću te iz svojih usta.«
22 23

dicit M. ^ reducimus M. * de antepon. M. evomere M.
0 0

b z

^
9 3 9 4

20

G e n 7, 22. Eccle 24, 5. A p o c 3, 16.

2 2

2 3

Post 7,22. (Prijevod prema latinskom predlošku). 2 Qvdie anima (duša) znači zapravo počelo života. 1 Sir 24,3. Otk 3,16.

220
Secundus caelestis CC413 ho-

D E civ. D E I

13, 24,6-24,7

O DRŽAVI BOŽJOJ

13,

24,6 -

24,7

221

PL 403

24. 6. Nulla itaque causa est, cur apertissime loquenti resistamus Apostolo, ubi ab spiritali corpore corpus animale discernens, / id est ab illo in quo futuri sumus hoc in quo nunc sumus, ait: Seminatur corpus animale, surget corpus spiritale; si est corpus animale, est et spiritale; sic et scriptum est: Factus est primus homo Adam in ani­ mam viventem, novissimus Adam in spiritum vivificantem. Sed non primum quod spiritale est, sed quod animale, postea spiritale. Pri­ mus homo de terra terrenus, secundus homo de caelo . Qualis terre­ nus, tales et terreni, et qualis caelestis, tales et caelestes. Et quomodo induimus imaginem terreni, induamus et imaginem eius qui de caelo est . De quibus omnibus apostolicis verbis superius locuti sumus . Corpus igitur animale, in quo primum hominem Adam factum esse dicit Apostolus, sic erat factum, non ut mori omnino non posset, sed ut non moreretur, nisi homo peccasset. Nam illud, quod špiritu vivificante spiritale erit et immortale, mori omnino non poterit, sicut anima creata est immortalis, quae licet peccato mortua perhibeatur carens quadam vita sua, hoc est Dei Špiritu, quo etiam sapienter et beate vivere poterat, tamen propria quadam, licet misera, vita sua non desinit vivere, quia immortalis est creata; sicut etiam desertores angeli, licet secundum quemdam modum mortui sint peccando, quia fontem vitae deseruerunt, qui Deus est, quem potando sapienter et beate poterant vivere, tamen non sic mori potuerunt, ut omni m o d o desisterent vivere atque sentire, quoniam immortales creati sunt; atque ita in secundam mortem post ultimum praecipitabuntur iudicium, ut nec illic vita careant, quando quidem etiam sensu, / cum in doloribus futuri sunt, non carebunt. Sed homines ad Dei gratiam pertinentes, cives sanetorum angelorum in beata vita manentium, ita spiritalibus corporibus induentur, ut neque peceent amplius neque moriantur; ea tamen immortalitate vestiti, quae, sicut angelorum, nec peccato possit auferri; natura quidem manente carnis, sed nulla omnino carnali corruptibilitate vel tarditate remanente.
cd ce ci 95 96 cg

6. Stoga nema nikakva razloga, da se odupremo apostolu kad veoma jasno govori razlikujući životinjsko tijelo od duhovnog tijela, to jest: ono u kojem smo sada od onoga u kojem ćemo biti, i kaže: »Sijese tijelo životinjsko, uskrsnut će tijelo duhovno. A k o postoji tijelo živo­ tinjsko, postoji i duhovno. Kao što je pisano: Prvi čovjek A d a m posta živućom dušom, posljednji Adam životvornim duhom. A l i nije prvo ono što je duhovno, nego što je životinjsko; a poslije je duhovno. Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi je čovjek s neba, nebeski. Kakav je zemljani, takvi su i zemljani; kakav je nebeski, takvi su i nebeski. I kako smo se zaodjenuli slikom zemljanoga, zaodjenimo se i slikom nebeskoga.« A o svima tima apostolskim riječima već smo prije govorili.
24 25

Dakle, životinjsko tijelo, u kojem je - kako reče apostol - načinjen prvi čovjek, bijaše tako načinjeno ne da uopće ne bi moglo umrijeti, nego da ne bi umrlo, da čovjek nije zgriješio. Naime, ono tijelo što će po životvornom duhu biti duhovno i besmrtno - to nikako neće moći umrijeti, kao što je i duša stvorena besmrtnom; iako se kaže da je ona zbog grijeha mrtva (izgubivši nekakav svoj život, to jest D u h Božji, po kojem je mogla živjeti i mudro i blaženo), ona ipak ne prestaje živjeti nekakvim svojim vlastitim, iako bijednim, životom, jer je stvorena besmrtnom; a i anđeli otpadnici (iako su zgriješivši na neki način mrtvi, jer napustiše izvor života koji je Bog; a pijući s njega mogli su živjeti i mudro i blaženo) ipak nisu mogli tako umrijeti te u cijelosti prestati da žive i osjećaju, jer su stvoreni besmrtnima; pa i nakon posljednjeg suda, pošto budu strovaljeni u drugu smrt, neće ni tu biti bez života, jer im neće manjkati osjećaja kad se nađu u mukama. A l i ljudi koji pripadaju Božjoj milosti, sugrađani svetih anđela što prebivaju u blaženom životu, tako će se zaodjenuti duhovnim tijelima te neće više ni griješiti ni umirati; jer besmrtnost u koju su odjenuti - i koja je kao u anđela - ni grijeh im ne može oduzeti; ostat će doduše narav puti, ali bez ikakva preostatka putene propadljivosti ili tromosti.

Si Adam non peccasset in li­ bro qui sequitur. PL 404

24. 7. Sequitur autem quaestio necessario pertractanda et Domi­ no Deo veritatis adiuvante solvenda: S i libido membrorum inoboedientium ex peccato inoboedientiae / in illis primiš hominibus, cum illos divina gratia deseruisset, exorta est; unde in suam nuditatem oculos aperuerunt, id est eam curiosius adverterunt, et quia impu4x1

7. A sada slijedi pitanje koje se mora pretresti i - uz pomoć Gospo­ dina Boga istine - riješiti: ako je požuda neposlušnih udova nastala iz grijeha neposlušnosti u onim prvim ljudima (kad je njih bila napu­ stila Božja milost) i kad im se otvoriše oči za vlastitu goloću, to jest: oni je znatiželjnije promatrahu, pa pokriše sramne dijelove, jer se

0 6

rf

c

sic et] sicut M. quod add. M. caelestis add. M. s omni modo] omnino M.

9 5

9 6

1 C o r 15, 44-49. V . supra 13, 23.

24 25

1 Kor 15,44-49. Vidi O Božjoj državi, 13,23.

222

DECIV. DEI

13, 24,7

O DRŽAVI BOŽJOJ

13, 24,7

223

cc 414

dens motus volutantis arbitrio resistebat, pudenda texerunt: quomo do essent filios propaga/turi, si, ut creati fuerant, sine praevaricatione mansissent. Sed quia et liber iste claudendus est nec tanta quaestio in sermonis angustias coartanda, in eum qui sequitur commodiore dispositione differtur .
ch

besraman nagon odupiraše njihovoj volji, - kako bi bih rađah po­ tomke da su ostali bez prekršaja, onakvi kakvi su bih stvoreni? N u , jer treba završiti i ovu knjigu, a takvo se golemo pitanje ne smije stisnuti na puki svršetak, rasprava se odlaže za prikladniju obradbu u slijedećoj knjizi.

differatur M .

KNJIGA XIV.
Knjiga obiluje analizom onih poticaja, reakcija i potiskivanja ili odbijanja koji karakteriziraju čovjekovo ponašanje u životu i u povijesti, poglavito s ciljem da suoči stanja čovjekova prije i nakon pada. Dva motiva, koji odražavaju podrijetlo i predno­ sti dviju država, nudaju podjelu knjiga na dva dijela. Na početku i na svršetku tih dijelova donose se pojašnjenja o značajkama zemaljske i nebeske države. U prvom dijelu, nakon kratke naznake u čemu se sastoje dvije države, izlaže se tematika o življenju po duhu i po tijelu. Iz toga se izvodi produbljena analiza stalnim pozivanjem na Sveto pismo, posebice na Pavla, kao i na klasične filozofije stoika, epikurejaca i platonika o ulozi volje, ljubavi i četiriju strasti u čovjekovu djelovanju, od kojih su dvije, tj. želja i radost, pobudne, a dvije, tj. strah i tuga, odbojne. Prvi dio se zaključuje naznakama o ulozi štetnih požuda u oblikovanju dviju država (1-9). U drugom se dijelu strasti i nagnuća, analizirani u prvom dijelu, primjenjuju na stanja čovjekova nakon grijeha naročito kroz seksualnu požudu i čestim pozivanjem na Providnost. Na kraju se rasvjetljuju značajke dviju država (10-28).

BREVICULUS

SAŽETAK

cc XXVII

1.

Per inoboedientiam primi hominis omnes in secundae mortis perpetuitatem ruituros fuisse, nisi multos Dei gratia liheraret. De vita carnali, quae non ex corporis tantum, sed etiam ex animi intellegenda sit vitiis. Peccati causam ex anima, non ex carne prodisse, et corruptionem ex peccato contractam, non peccatum esse, sed poenam. Quid sit secundum hominem, quid autem secundum Deum vivere. Quod de corporis animaeque natura tolerahilior quidem Platonicorum quam Manichaeorum sit opinio, sed et ipsa reprobanda, quoniam vitiorum omnium causas naturae carnis ascribit. De qualitate voluntatis humanae, sub cuius iudicio affectiones animi aut pravae habentur aut rectae. Amorem et dilectionem indifferenter et in bono et in malo apud sacras Litteras inveniri. De tribus perturbationibus, quas in animo sapientis Stoici esse voluerunt, excluso dolore sive tristitia, quam virtus animi sentire non debeat. De perturbationibus animi, quarum affectus rectos habet vita iustorum. An primos homines in paradiso constitutos ullis perturbationibus, priusquam delinquerint, affectos fuisse credendum sit. De lapsu primi hominis, in quo bene condita natura vitiata est, nec potest nisi a suo Auctore reparari. De qualitate peccati a primiš hominibus admissi. Quod in praevaricatione Adae opus malum voluntas praecesserit ma­ la. De superbia transgressoris, quae ipsa fuit transgressione deterior. De iustitia retributionis, quam primi homines pro sua inoboedientia receperunt. De libidinis malo, cuius nomen cum multis vitiis congruat, proprie tamen motibus obsceni caloris ascribitur. De nuditate primorum hominum, quam post peccatum turpem pudendamque viderunt. De pudore concubitus non solum vulgaris, sed etiam coniugalis. Quod partes irae atque libidinis, quae in homine tam vitiose moventur, ut eas necesse sit frenis sapientiae cohiberi, in illa ante peccatum naturae sanitate non fuerint. De vanissima turpitudine Cynicorum. De benedictione multiplicandae fecunditatis humanae ante peccatum data, quam praevaricatio non ademerit et cui libidinis morbus accesserit.

Neposlušnost prvoga čovjeka sunovratila bi sve ljude u vječnost druge smrti, da mnogi nisu izbavljeni milošću Božjom.

2. 3.

4. 5.

O putenome životu, o kojem treba razumjeti kako ovisi ne samo od nedostataka tijela nego i od nedostataka duše. Uzrok grijehu proizašao je iz duše, a ne iz puti; i pokvarenost što je uslijedila zbog grijeha nije grijeh, nego je kazna. Što znači živjeti po čovjeku, a što živjeti po Bogu. Iako je što se tiče naravi tijela i duše podnošljivije mnijenje platonika negoli manihejaca, i ono se mora odbaciti, jer pripisuje uzroke svih poroka naravi puti. O kakvoći ljudske volje, koje sud određuje da li su duševna čuvstva kriva ili prava. O nazivcima 'ljubav' i 'privrženost' koji se u Svetome pismu upotreb­ ljavaju bez razlike i za dobro i za zlo. O trima uzbuđenjima (ili čuvstvima) koje su stoici dopuštali u duši mudraca, isključivši bol ili žalost, koje ne smije osjećati vrlina duše. O uzbuđenjima duše, od kojih se prava čuvstva nalaze u životima pra­ vednika. Treba li vjerovati kako prvi ljudi u raju nisu bili izloženi nikakvim uzbuđenjima prije nego što su bili zgriješili. O padu prvoga čovjeka, pri kojem je iskvarena dobro stvorena narav, a što ne može nitko popraviti osim njezina tvorca. O kakvoći grijeha što ga počiniše prvi ljudi. O tome kako je u Adamovu prekršaju zlome djelu prethodila zla volja. O prekršiteljevoj oholosti, koja sama bijaše gora od prekršaja. O pravednosti odmazde, koju prvi ljudi primiše zbog svoje neposlu­ šnosti. O zlu požude, nazivu koji odgovara mnogim porocima, ali se posebno pripisuje pokretima bludne uspaljenosti. O goloći prvih ljudi, koja im se nakon grijeha učinila gnusnom i sra­ motnom. O sramu pri spolnom snošaju, ne samo bludnom nego i bračnom. O tome kako se srdžba i požuda tako opako uzbuđuju, da ih treba zadržavati uzdama mudrosti, koje ne postojahu u onome zdravlju na­ ravi prije grijeha. O najispraznijoj sramoti cinika. O tome kako blagoslov razmnožbe ljudske plodnosti, darovan prije grijeha, nije prekršajem oduzet, ali mu je pridošla pošast požude.

6. 7. 8.

8.

9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. cc XXVIII 16. 17. 18. 19.

10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19.

20. 21.

20.

21

228 22. 23.

BREVICULUS

SAŽETAK

229 22. 23.

De copula coniugali a Deo primitus instituta atque benedicta. An etiam in paradiso generandum fuisset, si nemo peccasset, vel utrum contra aestum libidinis pugnatura illic fuisset ratio castitatis. Quod insontes homines et merito oboedientiae in paradiso permanentes ita genitalibus membris usuri fuissent ad generationem prolis, si­ cut ceteris ad arbitrium voluntatis. De vera beatitudine, quam temporalis vita non obtinet. Quod felicitas in paradiso viventium sine erubescendo appetitu generandi officium credenda sit implere potuisse. De peccatoribus, et angelis et hominibus, quorum perversitas non perturbat providentiam. De qualitate duarum civitatum, terrenae atque caelestis.

O bračnoj vezi, kakvu je Bog prvotno ustanovio i blagoslovio. Da li bi se i u raju rađalo da nitko nije zgriješio; i bi li se tu načelo čednosti imalo boriti protiv čina požude? O tome kako bi ljudi, da su ostali nedužni i svojom poslušnošću zavrijedili ostati u raju, tako bili upotrebljiv ali svoje spolne udove, radi rađanja potomstva, kao i ostale udove, prema odluci volje. O istinskome blaženstvu, kojega nema u vremenitome životu. Treba vjerovati kako je sretnost onih što življahu u raju mogla ispuniti dužnost rađanja i bez sramotne požude. O grješnicima, i anđelima i ljudima, kojih izopačenost ne ometa samu Božju promisao. O kakvoći dvaju gradova, zemaljskoga i nebeskoga.

24.

24.

25. 26.

25. 26. 27. 28.

27. 28.

L I B E R DECIMUS QUARTUS
E X MORIBUS HOMINIS POST PECCATUM DUAE CIVITATES

ČETRNAESTA KNJIGA L J U D S K A ETIKA POSLIJE G R I J E H A I DVIJE D R Ž A V E

Qui sint secundum carnem et secundum spiritum affectus [1-9]
PL 403-CC 414 Ex rebus gestis duae civitates evidentur.

Sklonost dobru i zlu [1-9] 1. Već rekosmo u prethodnim knjigama, da je Bog htio započeti ljude od jednoga čovjeka, ne samo kako bi se ljudski rod udružio po sličnosti naravi nego i da bi bio - nekakvom nužnošću srodstva sponom mira povezan u složno jedinstvo; uz to, pojedinci toga roda ne bi umirali da to nije svojom neposlušnošću zaslužilo dvoje prvih ljudi (od kojih jedno bijaše stvoreno iz ničega, a drugo iz ovoga prvo­ ga); a grijeh što ga počiniše bijaše tako velik te se zbog njega nagore izmijenila ljudska narav; a vezanost grijehom i nužda smrti namrla se/ tako i potomstvu. A vladavina smrti bijaše uzela toliko maha među ljudima da bi sve po zasluženoj kazni - ona strovalila u drugu smrt, kojoj nema kraja, da neki od toga nisu izbavljeni nezasluženom Božjom milošću. Prema tome, iako diljem svijeta žive takvi i toliki puci (s različitim obredima i običajima, mnogovrsni i različiti po jezicima, oružju, odjeći), ipak su nastala takoreći samo dva roda ljudskoga društva, koje prema na­ šem Pismu možemo s pravom nazvati dvama gradovima. Jedan je od ljudi koji hoće da po puti, a drugi je od ljudi koji hoće da po duhu žive u svome vlastitom miru; i kada postignu ono čemu ž u d e ^ o n d a svaki u svome vlastitom miru žive.
1

1. Diximus iam superioribus libris ad humanum genus non so­ lum naturae similitudine sociandum, verum etiam quadam cognationis necessitudine in unitatem concordem pacis vinculo colligandum ex homine uno Deum voluisse homines instituere, neque hoc genus fuisse in singulis quibusque moriturum, nisi duo primi, quorum creatus est unus ex nullo, altera ex illo, id inoboedientia meruissent, a quibus admissum est tam grande peccatum, ut in deterius eo natu­ ra mutaretur humana, etiam in posteros obligatione peccati et mor­ tis necessitate transmissa. Mortis autem regnum in homines usque adeo dominatum est, ut omnes in secundam quoque mortem, cuius nullus est finiš, poena debita praecipites ageret, nisi inde quosdam indebita Dei gratia liberaret. Ac per hoc factum est, ut, cum tot tantaeque gentes per terrarum orbem diversis ritibus moribusque viventes multiplici linguarum armorum vestium sint varietate distinctae, non tamen amplius quam duo quaedam genera humanae societatis existerent, quas civitates duas secundum Scripturas nostras merito appellare possemus . Una quippe est hominum secundum car­ nem, altera secundum spiritum vivere in sui cuiusque generis pace volentium et, cum id quod expetunt assequuntur, in sui cuiusque generis pace viventium.
b

a

1

Neposlušnost prvoga čovjeka sunovratila bi sve ljude u vječnost druge smrti, da mnogi nisu izbavljeni milošću Božjom.

Quid sit secun­ dum carnem vivere.

2. 1. Prius ergo videndum est, quid sit secundum carnem, quid secundum spiritum vivere. Quisquis enim hoc quod diximus prima fronte inspicit, vel non recolens vel minus advertens quemadmodum Scripturae sanctae loquantur, potest putare philosophos quidem Epicureos secundum carnem vivere, quia summum bonum hominis

2. 1. Dakle, prvo treba vidjeti što znači živjeti po puti, a što živjeti po duhu. Onaj tko onako sprve primi ovo što rekosmo (ne sjećajući se ili pak ne obraćajući pozornost kojim načinom o tome govori Sveto pismo) može pomisliti kako filozofi epikurejci zaista žive p o puti, jer postaviše najviše dobro čovjeka u tjelesni užitak (ili
1

O putenome životu, o kojem treba razumjeti kako ovisi ne samo od nedo­ stataka tijela nego i od nedostataka duše.

1

£ / 2 , 1 9 - 2 2 ; Fil 3,17.

a

b

in superioribus M. possimus M. V . supra 12, 22. 28.

1

Sljedbenici grčkog filozofa Epikura (341-270. pr. K r . ) koji je naučavao kako je užitak (ili izostanak bola) jedino dobro; i da je najveći užitak u životu jednostavnosti i vrline; Epikur nije bio zagovornik putenosti. V i d i o tome Ciceron: De finibus bonorum et malorum, 1,2.

1

232

D E civ. D E I

14,

2,1-2,2

O DRŽAVI BOŽJOJ

14, 2 , 1 -

2,2

233

in corporis voluptate po/suerunt, et si qui alii sunt, qui quoquo modo corporis bonum summum bonum esse hominis opinati sunt, et eo­ rum omne vulgus, qui / non aliquo dogmate vel eo modo philosophantur, sed proclives ad libidinem nisi ex voluptatibus, quas corporeis sensibus capiunt, gaudere nesciunt; Stoicos autem, qui summum bo­ num hominis in animo ponunt, secundum spiritum vivere, quia et hominis animus quid est nisi spiritus? Sed sicut loquitur Scriptura divina, secundum carnem vivere utrique monstrantur. Carnem quippe appellat non solum corpus terreni atque mortalis animantis (veluti cum dicit: Non omnis caro eadem caro; alia quidem hominis, alia autem caropecoris, alia volucrum, aliapiscium ), sed et aliis multis modis significatione huius nominis utitur, inter quos varios locutionis modos saepe etiam ipsum hominem, id est naturam hominis, car­ nem nuncupat, modo locutionis a parte totum, quale est: Ex operibus legis non iustificabitur omnis caro . Quid enim voluit intellegi nisi omnis homo? Quod apertius paulo post ait: In lege nemo iustificatur , et ad Galatas: Scientes autem quia non iustificatur homo ex operibus legis . Secundum hoc intellegitur: Et Verbum caro factum est , id est homo; quod non recte accipientes quidam putaverunt Christo humanam animam defuisse. Sicut enim a toto pars accipitur, ubi Mariae Magdalenae verba in Evangelio leguntur dicentis: Tulerunt Dominum meum et nescio ubi posuerunt eum ; cum de sola Christi carne loqueretur, quam sepultam de monumento putabat ablatam: ita et a parte totum carne nominata intellegitur homo, sicuti ea sunt quae supra commemoravimus.
0 2 d 3 4 e 1 5 6 g 7

bilo koji ostali što su mislili kako je tjelesno dobro čovjekovo najviše dobro), upravo kao i cjelokupna ona svjetina, koja ne slijedi nikakav filozofski nauk ili štogod slično, nego skloni užitku i ne poznaju druge radosti osim one što potječe od požuda koje ostvaruju tjelesnim sjeti­ lima. Dočim, taj isti može pomisliti kako opet stoici , koji najviše čovjekovo dobro stavljaju u dušu, žive po duhu, jer što je drugo čo­ vjekova duša (animus), ako ne duh (spiritus)*? Međutim, kao što nam kaže Sveto pismo, obje te skupine žive po puti.
2

Naime, Sveto pismo ne naziva put (caro) samo tijelo zemaljskog i smrtnog živog stvora (kao kad kaže: »Nije svaka put ista put; jedna je put čovjeka, druga je put stoke; jedna je ptica, a druga riba« , nego se značenje te riječi upotrebljava i na mnoge druge načine, a među tim različitim izričajnim načinima često se naziva put i sam čovjek, to jest čovjekova narav, kad se dijelom predstavlja cjelina , kao na primjer: »Sva put neće biti opravdana djelima zakona.« A što je drugo htio da se tu shvati nego 'svaki čovjek'? Što jasnije kaže malo poslije: »Zakonom se nitko ne opravdava«, i u poslanici Galaćanima: »Znajući da se čovjek ne opravdava djelima zakona.«
3 4 5 6 7

Prema tome se razumijeva i : »Riječ put postade« , to jest: postade čovjek. Neki opet, ne shvativši to pravo, mislili su kako Krist nije imao ljudsku dušu. Upravo kao što se dio podrazumijeva cjelinom, na primjer kad čitamo u evanđelju riječi Marije Magdalene: »Uzeše moga Gospodina i ne znam gdje ga staviše«, a riječ je samo o Kristo­ voj puti, o kojoj je mislila kako je odnesena iz grobnice. Tako, kad se spominje p i i t , od dijela imamo cjelinu, a podrazumijeva se čovjek, kao u gornjim navodima.
9 10

8

2. 2. Cum igitur multis modis, quos perscrutari et colligere longum est, divina Scriptura nuncupet car/nem: quid sit secundum car­ nem vivere (quod profeeto malum est, cum ipsa carnis natura non sit malum) ut indagare possimus, inspiciamus diligenter illum locum epistulae Pauli apostoli quam scripsit ad Galatas, ubi ait: Manifesta autem sunt opera carnis, quae sunt fornicationes, immunditiae, luxuria\ idolorum servitus, veneficia, inimicitiae, contentiones, aemulationes, animositates, dissentiones, haereses, invidiae, ebrietates, coh

2. Dakle, budući da su mnogi načini na koje se riječ » p u t « upotreb­ ljava u Svetom pismu - a bilo bi odveć dugo sve ih prikupljati i istra­ živati - , kako bismo uzmogli ispitati što znači živjeti po puti što je dakako zlo, dok sama narav puti nije zlo), razgledajmo pažljivo ono mjesto u poslanici apostola Pavla Galaćanima, gdje piše: »Očita su djela puti, koja su: preljubi, bludnost, nečistoća, razvrat, štovanje ku­ mira, vradžbine, neprijateljstva, prepirke, ljubomore, srdžbe, neslo­ ge, strančarenje, zavisti, opijanja, raspuštene gozbe i slično; i upozo-

h

1

sed alia M. et om. M. autem om. M. iustificabitur M. g Abstulerunt M. adulteria add. M. luxuriae M.
d e f

c

2

3

4

5

6

7

1 C o r 15, 39. R o m 3, 20. G a l 3, 11. G a l 2, 16. Io 1, 14. Io 20, 13.

Sljedbenici Zenona iz Citija (oko 300. pr. K r . ) , koji naučavaše u trijemu Stoa poikile u Ateni. Po njemu je istinska svrha života sklad s prirodom. D o sreće se dolazi ispravnim ponašanjem. Stoici su propovijedali bratstvo svih ljudi i dužnost sveopće dobrostivosti, ali i poželjno stanje ravnodušnosti prema vanjskom okolišu. V i d i Ciceron De finibus, 3,4. 1 Kor 15,39. (Prijevod prema latinskom predlošku). Riječ je o stilskoj figuri sinegdohi. Rim 3,20. (Prijevod prema latinskom predlošku). Gal 3,11. Čini se da Augustin taj navod pogrješno pripisuje Pavlovoj poslanici Rimljanima. Gal 2,16. (Prijevod prema latinskom predlošku). Iv 1,14. (Prijevod prema latinskom predlošku). Što je krivovjerje povezano s apolinarijevcima i arijancima. Iv 20,13.
4 5 6 7 8 9 10

2

234

D E civ. D E I

14, 2 , 2 - 3 , 1
1

O DRŽAVI BOŽJOJ

14,

2,2 -

3,1

235

CC 416

misationes et his similia; quae praedico vobis, sicut praedixi, quoniam qui talia agunt regnum Dei non possidebunt . Iste totus epistulae apo/stolicae locus, quantum ad rem praesentem satis esse videbitur, consideratus poterit hane dissolvere quaestionem, quid sit se­ cundum carnem vivere. In operibus namque carnis, quae manifesta esse dixit eaque commemorata damnavit, non illa tantum invenimus, quae ad voluptatem pertinent carnis, sicuti sunt fornicationes, immunditiae, luxuria, ebrietates, comisationes; verum etiam illa, quibus animi vitia demonstrantur a voluptate carnis aliena. Quis enim servitutem, quae idolis exhibetur, veneficia, inimicitias, contentiones, aemulationes, animositates, dissentiones, haereses, invidias, non potius intellegat animi vitia esse quam carnis? Quando quidem fieri potest, ut propter idololatriam vel haeresis alicuius errorem a voluptatibus corporis" temperetur; et tamen etiam tune homo, quamvis carnis libidines continere atque cohibere videatur, secun­ dum carnem vivere hac apostolica auctoritate convincitur, et in eo, quod abstinet a voluptatibus carnis, damnabilia opera carnis agere demonstratur. Quis inimicitias non in animo habeat? aut quis ita loquatur, ut inimico suo vel quem putat inimicum dicat: Malam car­ nem, ac non potius: Malum animum habes adversus" me? Postremo sicut carnalitates, ut ita dicam, si quis audisset, non dubitaret ° carni tribuere, ita nemo dubitat animositates ad animum pertinere. Cur ergo haec omnia et his similia doctor gentium in fide et veritate opera carnis appellat, nisi quia eo locutionis modo, quo totum significatur a parte, ipsum hominem vult nomine carnis intellegi?
8 1 9

ravam vas, kao što sam vas i prije upozorio, da oni koji takvo što čine neće baštiniti kraljevstvo Božje.« Razmotri l i se cijeli taj navod apostolske poslanice, uz pozornost ka­ kvu zahtijeva nazočni predmet, moći će se razriješiti pitanje što znači živjeti po puti. Medu dijelima puti, o kojima reče da su bjelodana te koja je naveo i osudio, ne nalazimo samo ona koja pripadaju putenom užitku (kao što su bludnost, nečistoća, razvrat, opijanje, raspuštene gozbe) nego i ona djela koja pokazuju nedostatke duše, koja su tuđa užitku puti. K a d su posrijedi štovanje kumira, vradžbine, neprijatelj­ stva, prepirke, ljubomore, srdžbe, nesloge, strančarenje i zavisti, tko tu neće prije prepoznati nedostatke duše negoli puti? Može se dogoditi da se tkogod usteže od tjelesnih požuda radi štovanja kumira ili zablude kakva krivovjerja; te se ipak takav čovjek (iako se čini kako svladava i obuzdava požude puti) osuđuje da živi prema puti, a na temelju dotičnog apostolskog učenja, i dokazuje se kako on upravo u tome što se suzdržava od užitaka puti počinjava kažnjiva putena djela. A tko da nema neprijateljstvo upravo u duši? I hoće l i itko - govoreći svojem neprijatelju ili onomu o kojemu misli da mu je neprijatelj reći: »Imaš zlu put prema meni«, a ne radije: »Imaš zlu dušu prema meni?« Napokon, ako tkogod čuje o putenosti - da tako kažem - on će je nedvojbeno pripisati puti; isto tako, nitko neće posumnjati da neprijateljstva pripadaju duši.
12

Corpus potest immortalitate vestiri.

PL 406

3. 1. Quod si quisquam dicit carnem causam esse in malis moribus quorumcumque vitiorum, eo quod anima carne affecta sic vivit, profeeto non universam hominis naturam diligenter advertit. Nam corpus quidem corruptibile aggravat animam. Unde etiam idem Apo­ stolus agens de hoc corruptibili corpore, de quo paulo ante dixerat: Etsi exterior homo noster corrumpitur : Scimus, inquit, quia, si ter­ rena nostra domus habitationis resolvatur , aedificationem habemus ex Deo, domum non manu factam aeternam in caelis. Etenim in hoc ingemiscimus, habitaculum nostrum quod de caelo est superindui cupientes; si tamen et induti, non I nudi inveniamur. Etenim qui sumus in hac habitatione, ingemiscimus gravati, in quo nolumus exspoliari,
10 p q

Dakle, zašto bi sve te stvari i njima slične 'Učitelj pogana u vjeri i istini' nazivao djelima puti, ako ne zbog toga što hoće da se riječ 'put' shvati u značenju 'čovjek', po onome izričaju u kojem dio pred­ stavlja cjelinu?
13

et add. M. carnis M. adversum M. ° dubitasset M. P dissolvanir M. i in quo] eo quod M.
m n

1

3. 1. Kaže l i tkogod kako je put uzrok svakovrsnih poroka u zlim običajima, zbog toga što tako živi duša pod utjecajem puti, onda zaista nije pažljivo razmotrio cjelokupnu čovjekovu narav. Jer, »pro­ padljivo tijelo tlači dušu« . Otuda i isti apostol (baveći se tim propadljivim tijelom, o kojem je malo prije rekao: »Ako se i raspada naš vanjski čovjek« nastavlja i kaže: »Dakako, znamo: ako se ovaj šator - naša zemaljska kuća - ruši, imamo zgradu koja je djelo Božje vječnu kuću na nebesima - koja nije sagrađena ljudskom rukom. I zato uzdišemo i vruće želimo da budemo obučeni u naš nebeski stan; tako obučeni nećemo se naći goli. Uistinu, mi koji živimo u ovom šatoru uzdišemo u tegobi što se ne želimo svući, nego na ovo obući
1 2

Uzrok grijehu proizašao je iz duše, a ne iz puti; i pokvarenost što je uslijedila zbog grijeha nije grijeh, nego je kazna.

1 2 3

8

9

1 0

G a l 5, 19-21; cf. 1 C o r 6, 9-10. C f . 1 T i m 2, 7. 2 C o r 4, 16.

Gal 5,19-21. (Djelimice prevedeno prema latinskom predlošku). Moguće je i značenje duh, um za lat. animus. 1 Tim 2,7. 'Učitelj pogana' je apostol Pavao. Mudr 9,15. 2 Kor 4,16.

236

D E CIV. D E I

14, 3,1 -

3,2

O DRŽAVI BOŽJOJ

14, 3,1 -

3,2

237

cc 417

sed supervestiri, ut absorbeatur mortale a vita . Et / aggravamur er­ go corruptibili corpore, et ipsius aggravationis causam non naturam substantiamque corporis, sed eius corruptionem scientes nolumus corpore s p o l i a r i , sed eius immortalitate vestiri. Et tune enim erit, sed quia corruptibile non erit, non gravabit. Aggravat ergo nunc ani­ mam corpus corruptibile, et deprimit terrena inhabitatio sensum multa cogitantem . Verumtamen qui omnia mala animae ex corpore pu­ tant accidisse, in errore sunt.
r 12:

n

drugo, da tako život proguta ono što je smrtno.« Dakle, opterećeni smo propadljivim tijelom, ali znajući kako uzrok te opterećenosti nije narav ni bivstvo tijela, nego njegova pokvarenost, ne želimo da nam se svuče to tijelo, nego da se zaodjenemo njegovom besmrtnošću. Naime, i tada će biti tijelo, ali jer neće biti propadljivo, neće optere­ ćivati. A sada dakle: »Propadljivo tijelo tlači dušu, i ovaj zemljani šator pritiskuje um bremenit mislima.« Ipak su u zabludi oni koji misle kako sva zla duše potječu od tijela.
4

3

2. Čini se kako Vergilije iznosi platoničku misao kad u sjajnim stiho­ vima kaže:
Non omnia vitia ex carne. 3. 2. Quamvis enim Virgilius Platonicam videatur luculentis versibus explicare sententiam dicens: Igneus est ollis vigor et caelestis origo eminibus, quantum non noxia corpora tardant Terrenique hebetant artus moribundaque membra, omnesque illas notissimas quattuor animi perturbationes, cupiditatem, timorem, laetitiam, tristitiam, quasi origines omnium peccato­ rum atque vitiorum volens intellegi ex corpore aceidere subiungat et dicat: Hine metuunt cupiuntque, dolent gaudentque, nec auras Suspiciunt, clausae tenebris et carcere caeco ; tamen aliter se habet fides nostra. Nam corruptio corporis, quae ag­ gravat animam , non peccati primi est causa, sed poena; nec caro corruptibilis animam peceatricem, sed anima peccatrix fecit esse corruptibilem carnem. Ex qua corruptione carnis licet existant quaedam incitamenta vitiorum et ipsa desideria vitiosa, non tamen omnia vitae iniquae vitia tribuenda sunt carni, ne ab his omnibus purgemus diabolum, qui non habet carnem. Etsi enim diabolus fornicator vel ebriosus vel si quid huiusmodi mali est, quod ad carnis pertinet voluptates, non potest dići, cum sit etiam talium peccatorum suasor et instigator oecultus: est tamen maxime superbus atque invidus. Quae illum vitiositas sic obtinuit, ut propter hane esset in carceribus caliginosi huius aeris aeterno supplicio destinatus. Haec autem vitia, quae tenent i n diabolo principatum, carni tribuit Apostolus, quam certum est diabolum non habere. Dicit enim inimicitias, contentio13 14

»Ognjena u njih je snaga života, biće je njihno Nebeskoga izvora, samo da škodljivo ne smeta t'jelo, D a ne otupljuju njih zemaljski samrtni udi;«
5

Vergilije hoće da smatramo kako iz tijela nastaju sva ona četiri po­ znata uzbuđenja i l i čuvstva duše (želja, strah, radost i žalost), koja su izvorištem svih grijeha i poroka, jer dodajući kaže:
6

»S kojih im dolazi strah i želja, radost i žalost, Te u zatvoru tamnom i mraku, sjajnoga neba ne vide.«

7

Međutim, naša je vjera drukčija. Naime, pokvarenost tijela, koja opterećuje dušu, nije uzrok prvoga grijeha, nego kazna; i ne učini propadljiva put dušu grješnom, nego grješna duša učini put propadljivom. Iako od pokvarenosti puti nastaju neki poticaji porocima i same poročne žudnje, ipak se svi poroci opaka života ne smiju pripisivati puti, kako od svega toga ne bismo rasteretili đavla, koji nema puti. Iako se ne može reći kako je đavao bludnik ili pijanac ili štogod slično od takvoga zla koje pripada požudama puti, iako je skriveni nagovaratelj ih poticatelj i takvih grijeha, ipak je ponajviše ohol i zavidljiv. Ta ga je izopačenost toliko obuzela da je zbog nje osuđen na vječnu kaznu u zatvoru ovoga tmastoga zraka. Ove pak poroke, koji imaju prven­ stvo u samome đavlu, apostol pripisuje puti, koju đavao zacijelo ne­ ma. O n , naime, kaže kako su neprijateljstva, prepirke, ljubomore,

r

expoliari M. 2 Kor 5,1-4. Mudr 9,16. Vergilije, Eneida, 6, 730-732. (Prijevod T. Maretića). Naime: perturbationes animi. Vergilije, Eneida, 6, 733-734. (Prijevod T. Maretić).

1 1

1 2

1 3

1 4

2 C o r 5, 1-4. Sap 9, 15 V E R G I L i u s , Aen. C f . Sap 9, 15.

6, 730-734.

238

D E civ. D E I

14, 3 , 2 - 4 , 1
15

O DRŽAVI BOŽJOJ

14,

3,2 -

4,1

239

CC 418

PL 407

nes, aemulationes, animositates, invidias opera esse carnis ; quorum omnium malorum caput atque origo superbia est, quae sine carne regnat in diabolo. Quis autem illo est inimicior sanctis? Quis adversus eos contentiosior, animosior et magis aemulus atque invidus invenitur? A t haec omnia cum habeat sine carne, quomodo sunt ista opera carnis, nisi quia opera sunt hominis, quem, sicut dixi, nomine carnis appellat? Non / enim habendo carnem,.quam non habet diabo­ lus, sed vivendo secundum se ipsum, hoc est secundum hominem, factus est homo similis diabolo; quia et ille secundum se ipsum / vivere voluit, quando in veritate non stetit, ut non de Dei, sed de suo mendacium loqueretur, qui non solum mendax, verum etiam mendacii pater est . Primus est quippe mentitus, et a quo peccatum, ab illo coepit esse mendacium.
s 16

srdžba i zavist djela puti, ali glava i izvor svih tih zala je oholost, koja bez puti vlada u đavlu. Jer, tko je od njega neprijateljskiji prema svetima? Tko l i je prema njima svadljiviji, srditiji, ljubomorniji i zavidljiviji? N u , budući da on sve to posjeduje bez puti, kako da to budu djela puti, osim kao djela čovjeka, kojega - kao što rekoh naziva riječju 'piit'? Ne po tome što ima p u t (koju đavao nema), nego po tome što živi po sebi samome, to jest: po čovjeku, čovjek je postao nalik na đavla, jer i on je ushtio živjeti po sebi samome, kad nije ostao u istini, tako te je laž koju je rekao potekla od njegova, a ne od Božjega; i ne samo što je đavao lažljiv, nego je i otac laži. Naime, prvi je slagao, pa je od njega potekla laž, kao i grijeh.
8

Omne pecca­ tum est menda-

4. 1. Cum ergo vivit homo secundum hominem, non secundum Deum, similis est diabolo; quia nec angelo secundum angelum, sed secundum Deum vivendum fuit, ut staret in veritate et veritatem de illius, non de suo mendacium loqueretur. Nam et de homine alio loco idem Apostolus ait: Si autem veritas Dei in meo mendacio abundavit . N o s t r u m dixit mendacium, veritatem Dei. Cum itaque vivit homo secundum veritatem, non vivit secundum se ipsum, sed secun­ dum Deum. Deus est enim qui dixit: Ego sum veritas . Cum vero vivit secundum se ipsum, hoc est secundum hominem, non secun­ dum Deum, profecto secundum mendacium vivit; non quia homo ip­ se mendacium est, cum sit eius auctor et creator Deus, qui non est utique auctor creatorque mendacii, sed quia homo ita factus est rectus, ut non secundum se ipsum, sed secundum eum, a quo factus est, viveret, i d est illius potius quam suam faceret voluntatem: non ita vivere, quemadmodum est factus ut viveret, hoc est mendacium. Bea­ tus quippe vult esse etiam non sic vivendo ut possit esse. Quid est ista voluntate mendacius? Unde non frustra diei potest omne peccatum esse mendacium. Non enim fit peccatum nisi ea voluntate, qua volumus ut bene sit nobis vel nolumus ut male sit nobis. Ergo mendacium est, quod, cum fiat ut bene sit nobis, hine potius male est nobis, vel cum fiat, ut melius sit nobis, hine potius peius est nobis. Unde hoc, nisi quia de Deo potest bene esse homini, quem delinquendo deserit, non de se ipso, secundum quem vivendo delinquit?
17 1 18 u

4. 1. Dakle, kad čovjek živi po čovjeku, a ne po Bogu, nalik je na^ đavola, jer ni anđeo nije smio živjeti po anđelu, nego po Bogu, kako bi ostao u istini i govorio istinu koja je od Božjega, a ne laž od svojega. Naime, isti apostol i o čovjeku drugdje kaže: »Ako je pak istina Božja u mojoj laži obilovala«; kaže: moja laž, a Božja istina. Stoga, kad čovjek živi po istini, ne živi po sebi samome, nego po Bogu. Bog je onaj koji reče: »Ja sam istina.« A kad živi po sebi samome, to jest: po čovjeku, a ne po Bogu, onda zaista živi po laži, ali ne jer je sam čovjek laž (budući je njegov tvoritelj i stvoritelj Bog, koJT- dakako - nije ni tvoritelj ni stvoritelj laži), nego jer je čovjek pravo stvoren tako da živi ne po sebi samome već po onome tko ga jlTnačinio, to jest: da radije vrši njegovu negoli svoju volju Dakle, ne živjeti onakvim načinom kakvim je stvoren da živi - to je laž.
2 v

Što znači živjeti po čovjeku, a što živjeti po Bogu.

On, dakako, želi biti blažen čak i kad ne živi tako da bi mogao biti blažen. A što je lažljivije od takve volje? Otuda se može posve pri­ mjereno reći kako je svaki grijeh laž. Naime, grijeh ne nastaje osim onom voljom kojom želimo da nama bude dobro i l i ne želimo da . nama bude zlo. Dakle, laž je u tome, što se radi, da bi nam bilo dobro, a otuda nam je prije zlo; ili kad se radi, da bi nam bilo bolje, a otuda nam je prije gore. I otkuda to, ako ne zbog toga što čovjeku može biti dobro samo od Boga, kojega griješeći napušta; a ne od sebe samoga, po kojemu živući griješi.

s

1

u

E t M. M e u m M. a u t e m add.

M.

1 5

1 6

1 7 1 8

C f . G a l 5, 2 0 - 2 1 . C f . I o 8, 4 4 . R o m 3 , 7. I o 14, 6.

1 2

Ri 3 7 (Prijevod prema latinskom predlošku). Iv 14,6.
m

l v

8

'

4 4

240
Vivit quis se­ cundum car­ nem aut secun­ dum spiritum. CC419

D E CIV. D E I

14, 4,2

PL 408

4. 2. Quod itaque diximus, hine exstitisse duas civitates diversas inter se atque contrarias, quod alii secundum carnem, alii secundum spiritum viverent : potest etiam isto modo dići quod alii secundum hominem, alii secundum Deum vivant. Apertissime quippe Paulus ad Corinthios dicit: Cum enim I sint inter vos aemulatio et contentio, nonne camales estis et secundum hominem ambulatis? Quod ergo est ambulare secundum hominem, hoc est esse carnalem, quod a car­ ne, id est a parte hominis, intellegitur homo. Eosdem ipsos quippe dixit superius animales, quos postea carnales, ita loquens: Quis enim scit, inquit, hominum, quae sunt hominis, nisi spiritus hominis, qui in ipso est? Sic et quae Dei sunt, nemo scit nisi spiritus Dei. Nos au­ tem, inquit, non spiritum huius mundi aecepimus, sed spiritum qui ex Deo est, ut sciamus quae a Deo donata sunt nobis; quae et loquimur, non in sapientiae humanae doctis verbis, sed doctis špiritu, spiritalibus spiritalia comparantes. Animalis autem homo non percipit quae sunt spiritus Dei; stultitia est I enim Uli . Talibus igitur, id est animalibus, paulo post dicit: Et ego, fratres, non potui loqui vobis quasi spiritalibus, sed quasi carnalibus ; et illud et hoc eodem loquendi modo , i d est a parte totum. Et ab anima namque et a carne, quae sunt partes hominis, potest totum significari, quod est homo; atque ita non est aliud animalis homo, aliud carnalis, sed idem ipsum est utrumque, i d est secundum hominem vivens homo; sicut non aliud quam homines significantur, sive ubi legitur: Ex operibus legis non iustificabitur omnis caro , sive quod scriptum est: Septuaginta quinque animae descenderunt cum Iacob in Egyptum . Et ibi enim per omnem carnem omnis homo, et ibi per septuaginta quinque ani­ mas septuaginta quinque homines intelleguntur. Et quod dictum est: Non in sapientiae humanae doctis verbis, potuit dići: Non in sapien­ tiae carnalis; sicut quod dictum est: Secundum hominem ambulatis, potuit dići: Secundum carnem. Magis autem hoc apparuit in his quae subiunxit: Cum enim quis dicat: Ego quidem sum Pauli, alius autem: Ego Apollo, nonne homines estis? Quod dicebat: Animales estis, et: Carnales estis, expressius dixit: Homines estis, quod est: Secundum hominem vivitis, non secundum Deum, secundum quem si viveretis, dii essetis.
19 20 21 22 v 23 24 z 25

v

z

et hoc... modo] ex hoc eodem loquendi modo intelligitur M. quidem om. M.

1 9

2 0

2 1

2 2

2 3

2 4

2 5

V . supra 14, 1. 1 C o r 3, 3. 1 C o r 2, 11-14. 1 C o r 3, 1. R o m 3, 20. G e n 46, 27 (sec. L X X ) ; cf. A c t 7, 14. 1 C o r 3, 4.

O DRŽAVI BOŽJOJ

14,

4,2

241

2. Ono što već rekosmo kako su dva grada (međusobno različita i oprečna) nastala otuda što jedni žive po puti, a drugi po duhu , može se isto tako reći kako jedni žive po čovjeku, a drugi po Bogu., To je Pavao posve otvoreno rekao Korinćanima: »Dok između vas postoji zavist i svađa, zar niste puteni i ponašate se po čovjeku?« Dakle, ono što je ponašati se po čovjeku, to je i biti putenim, jer se pod riječju put, koja je dio čovjeka, razumijeva čovjek.
3 4

Međutim, iste je ljude prije nazvao životinjskim (animales) koje je poslije nazvao putenim (carnales), govoreći ovako: »Tko od ljudi zna što je čovjekovo, osim čovječjega duha koji je u njemu? Tako nitko ne zna što je Božje osim Božjega duha. A mi nismo primili duha ovoga svijeta, nego Duha koji je od Boga, da upoznamo što nam je Bog dobrostivo darovao, a što i govorimo, ne riječima kakve uči ljud­ ska mudrost, nego riječima kakve uči Duh, izražavajući duhovnim pojmovima duhovne stvarnosti. Životinjski čovjek (animalis homo) ne prima ono što dolazi od Duha Božjega, jer je to za nj ludost.«
5 6

A takvima, to jest tima životinjskim (animalibus) malo poslije kaže: »Ja vam, braćo, nisam mogao govoriti kao duhovnima, nego kao pu­ tenima« (carnalibusf. I po duši (anima) i po puti (caro) - koje su dijelovi čovjeka - može se označiti cjelina koja je čovjek. I tako nije jedno životinjski čovjek (animalis homo), a drugo puteni čovjek (carnalis homo), nego su obojica isto, to jest: čovjek što živi po čovjeku, kao što i ne znači ništa drugo nego ljude ondje gdje čitamo: »Sva put neće biti opravdana djelima zakona« ili kad piše: »sve čeljadi Jakovljeva doma što se naseli u Egiptu bijaše sedamdeset duša.« A tu 'sva put' znači 'svaki čovjek', dok 'sedamdeset duša' znači 'sedamdeset ljudi'.
9

1

I ono što je rečeno: »Ne riječima kakve uči ljudska mudrost« mogao je reći »ne riječima putene mudrosti«; kao i ono što je rečeno »pona­ šate se po čovjeku«, mogao je reći »po puti«. To se jasnije vidi u riječima koje je dodao: »Zar niste samo ljudi, kad jedan od vas govo­ ri: 'Ja sam Pavlov', a drugi: 'Ja sam Apolonov'?« Ono što reče »ži­ votinjski ste« i »puteni ste«, jasnije izreče kazavši »ljudi ste«, hoteći naime reći: 'Živite po čovjeku a ne po Bogu; kad biste živjeli po Bogu, bili biste bogovi.'

Bibl. Med. Laurenziana Ms. Plut. 12.17, c. 2v. De civitate Dei
FIRENZE,

V i d i O Božjoj državi, 14,1. 1 Kor 3,3. (Prijevod prema latinskom predlošku). Lat. spiritalibus spiritalia comparantes, grč. jrv£uu.cn;ixoTc; jtveuuxrcixa atjvxolvovT85 - nejasan izričaj koji može značiti: »tumačeći duhovnosti duhovnicima«, »tumačeći duhovnosti duhovnostima« i »uspoređujući duhovnosti s duhovnostima«. 1 Kor 2,11-14. Ili: onima koji imaju dušu, to jest: žive prema njoj (p.p.). 1 Kor 3,1. (Prijevod prema latinskom predlošku). Rim 3,20. (Prijevod prema latinskom predlošku). Post 46,27; što se tiče broja duša, prema Sedamdesetorici (Septuaginti) je sedam­ deset i pet (kao i u Augustina), dok je prema Vulgati sedamdeset. 1 Kor 3,4.
4 5 6 7 8 9 10 11

3

242
Qui sint motus in redeuntibus animabus apud Platonicos. CC 420

D E CIV. D E I

14, 5

O DRŽAVI BOŽJOJ

14,

5

243
Iako je što se tiče naravi tijela i duše podnošljivije mnijenje platonika negoli manihejaca, i ono se mora odbaciti, jer pripisuje uzroke svih poroka naravi puti.

PL 409

5. Non igitur opus est in peccatis vitiisque nostris ad Creatoris iniuriam carnis accusare naturam, quae in genere atque ordine / suo bona est; sed deserto Creatore bono vivere secundum creatum bo­ num non est bonum, sive quisque secundum carnem sive secundum animam sive secundum totum hominem, qui ex anima constat et car­ ne (unde et nomine solius animae et nomine solius carnis significari potest) eligat vivere. Nam qui velut summum bonum laudat animae naturam et tamquam malum naturam carnis accusat, profeeto et ani­ mam carnaliter appetit et carnem carnaliter fugit, quoniam id vanitate sentit humana, non veritate divina. Non quidem Platonici sicut Manichaei desipiunt, ut tamquam mali naturam terrena corpora detestentur, cum omnia elementa, quibus iste mundus visibilis contrectabilisque compactus est, qualitatesque eorum Deo artifici tribuant; verum tamen ex terrenis artubus moribundisque membris sic affici animas opinantur, ut hine eis sint morbi cupiditatum et timorum et laetitiae sive tristitiae; quibus quattuor vel perturbationibus, ut Ci­ cero appellat , vel passionibus, ut plerique verbum e verbo Graeco exprimunt, omnis / humanorum morum vitiositas continetur. Quod si ita est, quid est quod Aeneas apud Virgilium, cum audisset a patre apud inferos animas rursus ad corpora redituras, hane opinionem miratur exclamans: O pater, anne aliquas ad caelum hine ire putandum est Sublimes animas iterumque ad tarda reverti Corpora? Quae lucis miseris tam dira cupido? Numquidnam haec tam dira cupido ex terrenis artubus moribundisque membris adhuc inest animarum illi praedicatissimae puritati? Nonne ab huiusmodi corporeis, ut dicit, pestibus omnibus eas asserit esse purgatas, cum rursus incipiunt in corpora velle reverti? Unde colligitur, etiamsi ita se haberet, quod est omnino vanissimum, vicissim alternans incessabiliter euntium atque redeuntium animarum mundatio et inquinatio, non potuisse veraciter dići omnes culpabiles atque vitiosos motus animarum eis ex terrenis corporibus inolescere, si quidem secundum ipsos illa, ut locutor nobilis ait, dira cupido usque adeo non est ex corpore, ut ab omni corporea peste purgatam et extra omne corpus animam constitutam i p s a esse compellat in corpore. Unde etiam illis fatentibus non ex carne tantum afficitur anima, ut cupiat, metuat, laetetur, aegrescat, verum etiam ex se ipsa his potest motibus agitari.
26 27 aa

5. Ne smije se stoga, kad su posrijedi naši grijesi i poroci, nano­ siti nepravda Stvoritelju te optuživati narav puti, koja je dobra po svojem rodu i poretku. A l i , napustivši dobrog Stvoritelja, živjeti po kakvom stvorenom dobru - nije dobro, pa izabrao taj živjeti ili po puti i l i po duši i l i po cijelomu čovjeku, koji se sastoji od duše i puti (pa se otuda može označiti i imenom same duše i imenom same puti). Jer tko god kao najviše dobro hvali narav duše, a kao zlo optužuje narav puti, taj zaista i dušu puteno želi i put puteno izbjegava, jer tako mnije po ljudskoj ispraznosti, a ne po božanskoj istini. Međutim, platonici ne mahnitaju tako kao manihejci, da bi prezirali zemaljska tjelesa kao narav zla, jer sve pratvari, od kojih se sastoji ovaj vidljivi i opipljivi svijet, i njihova svojstva pripisuju svojem bogu kao tvoritelju. Pa ipak misle kako na duše toliko djeluju zemaljski dijelovi tijela i smrtni udovi, da zbog toga obolijevaju od želja i stra­ hova, i radosti ili žalosti; a ta četiri uzbuđenja (perturbationes), kako ih naziva Ciceron, ili pak strasti (passiones), kako mnogi kažu prema grčkoj riječi, obuhvaćaju cjelokupnu izopačenost ljudskih običaja.
1

A k o je tomu tako, zašto Eneja u Vergilija, pošto je od oca u podzem­ lju čuo kako će se duše opet vratiti u tijela, čudi se takvomu mnijenju te uzvikuje: Zar se gdjekoje duše, o oče, na svijet gornji U vis dižu odavde i opet se u tromo tijelo Vraćaju? Kleta l i želja jadnike na svjetlost goni!«

2

Zar ta tako žalosna želja (potekla iz zemaljskih dijelova tijela i smrtnih udova) još se nalazi u toliko vrsnoj čistoći duša? Ne tvrdi li Vergilije, da su duše očišćene od svih takvih tjelesnih pošasti (kako kaže), kad počinju željeti da se opet vrate u tijela? Zbog toga, čak i kad bi bilo tako (a što je posve isprazno), da se neprestance uzajamno smjenjuje čišćenje i kaljanje duša što dolaze i odlaze, ne bi se moglo istinito reći, kako svi grješni i opaki pokreti duša nastaju u njima od zemaljskih tjelesa, ako pak i prema samim platonicima (kao što njihov glasoviti zagovornik kaže) ona žalosna želja čak toliko ne potječe od tijela, te sama od sebe nagoni dušu (što je očišćena od svake tjelesne pošasti i smještena izvan svakoga tijela) da bude u tijelu. Otuda, čak i prema njihovu vlastitom priznanju, ne djeluje samo put tako na dušu da ova želi, boji se, veseli se i tuguje nego se ona i sama od sebe može uzbuditi takvim čuvstvima.
3

ipsam M.
disp.

2

6

Cf.

C I C E R O , TUSC.

4, 4,

10.

2 7

VERGILIUS,

Aen.

6, 719-721.

V i d i O Božjoj državi, 8,17. Vergilije, Eneida, 6,719-721. (Prijevod T. Maretić). Ili: čuvstva ili osjećaji (p.p.)-

244
CC 421 Voluntas motibus confertur.

DE

civ.

DEI

14, 6 - 7 , 1

O DRŽAVI BOŽJOJ

14,

6-7,1

245
O kakvoći ljudske volje, koje sud odre­ đuje da li su duševna čuvstva kriva ili prava.

6. Interest autem qualis sit voluntas hominis; quia si perversa est, perversos habebit hos motus; si autem recta est, non solum inculpabiles, verum etiam laudabiles erunt. Voluntas est quippe in omni­ bus; immo omnes nihil aliud quam voluntates sunt. N a m quid est cupiditas et laetitia nisi voluntas in eorum consensione quae volumus? E t quid est metus atque tristitia nisi voluntas i n dissensione ab his quae nolumus ? Sed cum consentimus appetendo ea quae volumus, cupiditas; cum autem consentimus fruendo his quae volumus, laetitia vocatur. Itemque cum dissentimus ab eo quod aceidere nolu­ mus, tališ voluntas metus est; cum autem dissentimus ab eo quod nolentibus aceidit, tališ voluntas tristitia est. Et omnino pro varietate rerum, quae appetuntur atque fugiuntur, sicut allicitur vel offenditur voluntas hominis, ita in hos vel illos affectus mutatur et vertitur. Quapropter homo, qui secundum Deum, non secundum homi­ nem vivit, oportet ut sit amator boni; unde fit consequens ut malum oderit. Et quoniam nemo natura, sed quisquis malus est, vitio malus est: perfeetum odium debet malis, qui secundum Deum v i v i t , ut nec propter vitium oderit hominem nec amet vitium propter hominem, sed oderit vitium, amet hominem. Sanato enim vitio totum quod amare, nihil autem quod debeat odisse remanebit.
a b ac 28

6. Naime, čimbenik razlike je sama ljudska volja; ako je ona izo­ pačena, i ta će čuvstva biti izopačena; ako je ona prava, ne samo što ta čuvstva neće biti grješna nego će biti dostojna hvale. Zapravo, volja je u svima njima; dapače, one i nisu ništa drugo nego volje. INaime, što su drugo želja ili radost, ako ne volja u skladu s onim što želimo? I što su drugo strah ili žalostT^ako ne volja u neskladu s onim što ne želimo? K a d se žudeći slažemo s onim što želimo, to se zove želja; a kad se slažemo uživajući u stvarima koje želimo, to se zove radost. Isto tako, kad se ne slažemo s onim što ne želimo da se dogo­ di, onda je takva volja - strah; a kad se ne slažemo s onim što nam se događa protiv naše volje, takva je volja - žalost. I uopće, prema raznolikosti stvari koje se žele ili izbjegavaju, kakve privlače ili vrije­ đaju ljudsku volju, tako se mijenjaju i obrću jedna ili druga čuvstva. Prema tome, čovjek koji živi po Bogu, a ne po čovjeku, mora biti ljubitelj dobra, i susljedno tome mrzitelj zla. I budući da nitko nije zao po naravi, nego tko god je zao - zao je po nekom nedostatku, onaj tko živi po Bogu, duguje savršenu mržnju prema zlima, ali ne da zbog nedostatka mrzi čovjeka, niti da ljubi nedostatak zbog čovje­ ka, nego da mrzi nedostatak, a ljubi čovjeka. Naime, pošto se izliječi nedostatak, ostat će samo ono što treba voljeti, a ništa od onoga što treba mrziti. 7. 1. Onaj kojemu je nakana ljubiti Boga (i to ne po čovjeku, nego po Bogu) i bližnjega svojeg kao i samoga sebe, taj se bez ikakve dvojbe - zbog te ljubavi - naziva čovjekom dobre volje, koja se u Svetome pismu običnije naziva caritas, ali se ista ljubav tu naziva i amor. Apostol kaže, kako onaj kojega treba izabrati da vlada naro­ dom treba biti ljubitelj dobra. A kad je sam Gospodin, ispitujući apostola Petra, rekao: »Jesi l i mi više privržen od ovih?« (Diligis me...), ovaj mu odgovori: »Gospodine, ti znaš da te ja ljubim« (Amo te). I ponovo je Gospodin upitao, ne da li ga ljubi (amaret), nego da li mu je Petar privržen (diligeret). I ovaj mu je ponovo odgovorio: »Gospodine, ti znaš da te ljubim.« N u , pri trećem pitanju, ni sam Isus nije rekao: »Jesi l i mi privržen«? (Diligis me?) nego »Ljubiš l i me?« (Amas me?), nakon čega evangelist dodaje: »Ražalosti se Petar što ga pita po treći put: 'Ljubiš li me?' A l i , Gospodin nije triput nego samo jednom rekao: »Ljubiš l i me?«, dok je dvaput rekao: »Jesi li mi privržen?« Otuda razumijevamo da čak i kad je Gospodin rekao »Jesi li mi privržen?« (Diligis me?) nije ništa drugo rekao nego: »Ljubiš l i me?« (Amas me?). Međutim, Petar nije mijenjao tu riječ, nego je i treći put rekao: »Gospodine, ti znaš sve. T i znaš, da te ljubim.«
1 2

PL410 Quid sit amare et diligere.

CC 422

7. 1. N a m cuius propositum est amare Deum et non secundum hominem, sed secundum Deum amare proximum, sicut etiam se ip­ sum: procul dubio propter hunc amorem dicitur voluntatis bonae, quae usitatius i n Scripturis sanctis caritas appellatur; sed amor quoque secundum easdem sacras Litteras dicitur. N a m et amatorem boni Apostolus dicit esse debere , quem regendo populo praecipit eligendum, et ipse Dominus Petrum apostolum interrogans cum dixisset: Diligis me plus his? ille respondit: Domine, tu scis quia amo te; et iterum Dominus quaesivit, non utrum amaret, sed utrum diligeret eum Petrus; at ille respondit iterum: Domine, tu scis quia amo te; tertia vero interrogatione et ipse Iesus non ait: Diligis me? sed: Amas me? ubi secutus ait Evangelista: Contristatus est Petrus, quia dixit ei tertio: Amas me? cum Dominus non tertio, sed semel dixerit: Amas me? bis autem dixerit: Diligis me? unde intellegimus, quod etiam cum / dicebat Dominus: Diligis me? nihil aliud dicebat quam: Amas me? Petrus autem non mutavit huius unius rei verbum, sed etiam tertio: Domine, inquit, tu omnia scis, tu scis quia amo te .
ad 29 ae 30

O nazivcima 'ljubav' i 'pri­ vrženost' koji se u Svetome pismu upotrebljivaju bez razlike i za dobro i za zlo.

a b a c a d a e

consensionem M. dissensionem M. sacris M. Dominus M. Cf. Ps 138, 22. Cf. Tit 1, 8; Rom 13, 1. Io21, 15-17.

2 8 2 9 3 0

Posrijedi je grčka riječ (pddyaftog, koja se u Vulgati prevodi kao benignus (do­ brostiv), a trebalo bi »dobroljuban«. Inače je ovdje posrijedi dosta teško razlikovanje cijeloga grozda riječi veoma slična značenja. Naime, u latinskom jeziku riječi: amor, dilectio, caritas, benevolentia, pietas, gratia i studium - sve znače neku ili stanovitu vrstu ljuba­ vi: od putene do duhovne, od ljubavničke do roditeljske, domovinske, milosrdne i božan­ ske. Stoga je svako strožije razlikovanje uvjetno i umjetno, i moguće je samo prema okolnim suznačjima. Tako, na primjer, možemo razlikovati amor (ljubav) i dileetio (priv­ rženost), kojima je u korijenu razlika između grčkog ayana($ (diligo) i (piAico (amo), to jest: »volim« i »ljubim«, ali se ta razlika inače gubi i u grčkom i u latinskom, kao i u hrvatskom. Iv 21,15-17.
2

1

246
Amor quattuor fertur
U S C

D E CIV. D E I

14, 7,2

O DRŽAVI BOŽJOJ

14,

7,2

247

°

n

PL4H

cc 423

7. 2. Hoc propterea commemorandum putavi, quia nonnulli arbitrantur aliud esse dilectionem, sive caritatem, aliud amorem. Dicunt enim dilectionem accipiendam esse in bono, amorem in malo. Sic autem nec ipsos auctores saecularium litterarum locutos esse certissimum est. Sed viderint philosophi utrum vel qua ratione ista discernant; amorem tamen eos in bonis rebus et erga ipsum Deum magni pendere, libri eorum satis loquuntur. Sed Scripturas religionis nostrae, quarum auctoritatem ceteris omnibus litteris anteponimus, non aliud dicere amorem, aliud dilectionem vel caritatem, insinuandum fuit. Nam et amorem in bono dići iam ostendimus. Sed ne quis existimet amorem quidem et in malo et in bono, dilectionem autem non nisi in bono esse dicendam, illud attendat quod in Psalmo scrip­ tum est: Qui autem diligit iniquitatem, odit animam suam , et illud apostoli Ioannis: Si quis dilexerit mundum, non est dilectio Patris in illo . Ecce uno loco dilectio et in bono et in malo. Amorem autem in malo (quia in bono iam ostendimus) ne quisquam flagitet, legat quod scriptum est: Erunt enim homines se ipsos amantes, amatores pecuniae . Recta itaque voluntas est bonus amor et voluntas perversa malus amor. Amor ergo inhians habere quod amatur, cupiditas est, id autem habens eoque fruens laetitia ; fugiens quod ei adversatur, timor est, idque si acciderit sentiens tristitia est. Proinde mala sunt ista, si malus amor est; bona, si bonus. Quod dicimus, de Scripturis probemus. Concupiscit Apostolus dissolvi et esse cum Chri­ sto , et: Concupivit anima mea desiderare iudicia tua , vel si accommodatius dicitur: Desideravit anima mea concupilscere iudicia tua\ et: Concupiscentia sapientiae perducit ad regnum . Hoc tamen loquendi obtinuit consuetudo, ut, si cupiditas vel concupiscentia dicatur nec addatur cuius rei sit, non nisi in malo possit intellegi. Laetitia in bono est: Laetamini in Domino et exsultate iusti ; et: Dedisti lae­ titiam in cor meum ; et: Adimplebis me laetitia cum vultu tuo . Timor in bono est apud / Apostolum, ubi ait: Cum timore et tremore vestram ipsorum salutem operamini ; et: Noli altum sapere, sed time ; et: Timeo autem, ne, sicut serpens Evam seduxit astutia sua, sic et vestrae mentes corrumpantur a castitate, quae est in Christo . De
af 31 ag 32 33 ah 34 35 36 37 38 39 40 4] 42

2. Mislio sam kako to treba spomenuti zbog toga jer neki misle kako je jedno dilectio (privrženost), ili caritas (dobrohotnost) a drugo amor (ljubav). T i tvrde kako privrženost treba uzeti kao dobro, a ljubav kao zlo. N u , posve je sigurno da tako nisu razlikovali ni pisci svje­ tovne književnosti. A l i , neka filozofi razvide da li se tako razlikuje i prema kakvu razlogu. Zapravo, njihove vlastite knjige dostatno svje­ doče o tome, kako veoma cijene ljubav kad je ona zaokupljena do­ brim stvarima i usmjerena prema samomu Bogu. Meni bijaše namjera pokazati kako Pismo naše vjere (kojega mi ugled i vrijednost stav­ ljamo iznad svih ostalih spisa) ne razlikuje ljubav kao jedno, a dobro­ hotnost ili privrženost kao nešto drugo. A već dokazasmo da se i lju­ bav upotrebljiva u dobrom smislu. A l i , kako ne bi tkogod pomislio da se ljubav (amor) upotrebljiva i za dobro i za zlo, a privrženost (dilectio) samo za dobro, nek pripazi na ono što je zapisano u psalmu: »Onaj tko je privržen opačini mrzi dušu svoju«, a i ono u apostola Ivana: »Ako je tkogod privržen svi­ jetu, u njemu nema privrženosti Očeve.« Tu na jednome mjestu imamo privrženost i u dobrome i u zlom smislu. A ustraži l i tkogod i ljubav u zlom smislu (jer sam o dobrome već pokazao), nek pročita što je pisano: »I ljubit će ljudi same sebe, i bit će ljubitelji novca.« Stoga, prava volja je dobra ljubav, a izopačena volja - zla ljubav. Dakle, ljubav koja želi imati ono što se ljubi je želja; a kad to ima i u tome uživa, onda je radost; ljubav koja izbjegava ono što joj je oprečno je - strah; a ljubav koja to osjeća, kad se dogodi, jest žalost. Prema tome, ta su čuvstva zla ako je ljubav zla; a dobra su ako je ljubav dobra.
3 4 5

quibusque M. s eo M. ^ est add. M.
a

3 1

3 2

3 3

3 4

3 5

3 6

3 7

3 8

3 9

4 0

4 1

4 2

Ps 10, 6. 1 Io 2, 15. 2 T i m 3, 2. C f . Phil 1, 23. Ps 118, 20. Sap 6, 21. Ps 31, 11. Ps 4, 7. Ps 15, 11. Phil 2, 12. R o m 11, 20. 2 C o r 11, 3.

Ovo što rekosmo to i dokažimo prema Pismu. Apostol »poželi umri­ jeti i biti s Kristom« (Concupiscit); »Zažudi (concupivit) duša moja željeti sudove tvoje« ili rečeno primjerenije: »Poželi duša moja žudjeti za sudovima tvojim;« i »Žudnja za mudrošću vodi u kraljev­ stvo.« Međutim, u govoru je prevladao takav običaj, da ako se ka­ kvim dodatkom posebnije ne odredi, riječi cupiditas (želja, žudnja) i concupiscentia (hlepnja, želja), mogu se shvatiti samo u smislu zla. Dočim, radost (laetitia) ima značenje dobra: »Radujte se u Gospodinu i likujte pravednici!« i »Dao si radost srcu mojemu« ; i »Ispunit ćeš me radošću licem svojim«. A riječ strah (timor) uzima se u dobru značenju ondje gdje apostol kaže: »Sa strahom i strepnjom priprav­ ljajte svoje spasenje«; i »Ne oholi se, nego strahuj!« i »Ali strahu­ jem, da ne bi - kao što je zmija zavela E v u lukavošću svojom, - tako i vaši umovi odlutali od one čistoće koja je u Kristu.« A l i , složenije
6 7 8 9 10 11 1 14
3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14

Ps 11 (10), 5. (Prijevod prema latinskom predlošku). 1 Iv 2,15. 2 Tim 3,2. (Prijevod prema latinskom predlošku). Fil 1,23. (Prema latinskom). Ps 119 (118), 20. (Prema latinskom). Mudr 6,20. (Prema latinskom). Ps 32 (31), 11. (Prema latinskom). Ps 4,7. (Prema latinskom). Ps 16 (15), 11. (Prema latinskom). Fil 2,12. (Prema latinskom). Rim 11,20. (Prema latinskom). 2 Kor 11,3".

248

D E civ. D E I

14, 7 , 2 - 8 , 1
43

O DRŽAVI BOŽJOJ

14,

7,2 -

8,1

249

tristitia vero, quam Cicero magis aegritudinem appellat , dolorem autem Virgilius, ubi ait: Dolent gaudentque (sed ideo malui tristitiam dicere, quia aegritudo vel dolor usitatius in corporibus dicitur), scrupulosior quaestio est, utrum inveniri possit in bono.
44

je pitanje može li se i riječ žalost (tristitia) naći u značenju dobra; Ciceron je češće naziva riječju aegritudo (jad), a Vergilije riječju do­ lor (bol), kao kad kaže: »Boluju ili se raduju« (Dolent gaudentque). Osobno više volim reći tristitia, jer se aegritudo i dolor češće upotreb­ ljavaju za tjelesa.
15 16

Quid de perturbationibus Stoici sentiant.

PL412 CC 424

8. 1. Quas enim Graeci appellant eviradelas , Latine autem Cicero constantias nominavit , Stoici tres esse voluerunt pro tribus perturbationibus in animo sapientis, pro cupiditate voluntatem, pro laeti­ tia gaudium, pro metu cautionem; pro aegritudine vero vel dolore, quam nos vitandae ambiguitatis gratia tristitiam maluimus dicere, negaverunt esse posse aliquid in animo sapientis. Voluntas quippe, inquiunt, appetit bonum, quod facit sapiens; gaudium de bono adepto est, quod ubique adipiscitur sapiens; cautio devitat malum, quod debet sapiens devitare; tristitia porro quia de malo est, quod iam accidit, nullum autem malum existimant posse aceidere sapienti, ni­ hil in eius animo pro illa esse posse dixerunt. Sic ergo illi loquuntur, ut velle, gaudere, cavere negent nisi sapientem; stultum autem non nisi cupere, laetari, metuere, contristari; et illas tres esse constan­ tias, has autem quattuor perturbationes secundum Ciceronem, se­ cundum autem plurimos passiones. Graece autem illae tres, sicut dixi, appellantur eviradetar, istae autem quattuor iradrj.. Haec locutio utrum Scripturis sanctis congruat, cum quaererem quantum potui diligenter, illud inveni quod ait Propheta: Non est gaudere impiis, dicit Dominus ; tamquam impii laetari possint potius quam gaudere de malis, quia gaudium proprie bonorum et piorum est. Item illud in Evangelio: Quaecumque vultis ut faciant vobis homines, haec et vos facite illis , ita dictum videtur, tamquam nemo possit aliquid male vel turpiter velle, sed cupere. Denique propter consuetudinem locutionis nonnulli interpretes addiderunt bona et ita interpretati sunt: Quaecumque vultis ut faciant vobis homines bona. Cavendum enim putaverunt, ne quisquam inhonesta velit sibi fieri ab hominibus, ut de turpioribus taceam, certe luxuriosa convivia, in quibus se, si et ipse illis faciat , hoc prae/ceptum existimet impleturum. Sed in graeco Evangelio, unde in lati/num translatum est, non legitur bona, sed: Quaecumque vultis ut faciant vobis homines, haec et vos facite illis; credo propterea, quia in eo quod dixit vultis, iam voluit intellegi bona. Non enim ait: Cupitis.
46 47 48 ai

45

8. 1. Ono što Grci nazivaju eimaumag (udobnosti ili ugodnosti) - a što je Ciceron latinski nazvao constantiae (postojanosti), stoici ushtjedoše da ih bude tri u duši mudraca, a mjesto triju uzbuđenja ili smutnji (perturbationes); i to: mjesto želje - volja, mjesto veselosti radost, mjesto straha - oprez. A posve su zanijekali da bi u duši mudraca moglo biti nešto što odgovara jadu i l i bolu (što mi - kako bismo izbjegli dvosmislenosti - radije nazivamo žalošću). Naime, oni kažu, volja želi dobro, a to je ono što mudrac čini; radost (gaudium) biva zbog postignuta dobra, koje mudrac postiže gdje god se nalazio; oprez (cautio) izbjegava zlo, što mudrac i treba izbjegava­ ti. Međutim, žalosti, budući da potječe od zla što se već dogodilo (a kako misle da se mudracu ne može dogoditi nikakvo zlo), kažu kako ne može ništa odgovarati u duši mudraca. Dakle, oni kažu ovako: volja, radost i oprez pripadaju samo mudracu, a glupaku ništa drugo osim želje, veselosti, straha i žalosti; te su ono prvo troje postojanosti, a ovo drugo četvero uzbuđenja (ili smutnje) prema Ciceronu, a stra­ sti prema većini ostalih. Grčki se ono prvo troje - kao što rekoh naziva eujt&freica, a drugo četvero Jia$r\\
1

O trima u z b u đ e ­ njima (ili čuv­ stvima) koje su stoici dopuštali u duši mudraca, isključivši bol i l i žalost, koje ne smije osjećati vrlina d u š e .

a i

similia add.

M.

Kad sam, što sam mogao pažljivije, istraživao slaže l i se taj izrijek sa Svetim pismom, naiđoh na ono što kaže prorok: »Nema radosti bez­ božnicima, reče Gospodin« , kao da se bezbožnici prije mogu veseliti (laetari) negoli radovati (gaudere) a zbog zlih stvari, jer je radost (gaudium) svojstvena dobrima i pobožnima. Slično stoji u evanđelju: »Sto god hoćete da ljudi učine vama, to i vi njima učinite«, što se čini da je tako rečeno, jer nitko ne može štogod zlo ili gnusno hotjeti (velle), nego samo željeti (cupere). I zaista su zbog govorne navike neki tumači dodavali »dobra«, tumačeći to ovako: »Sto god od dobrih stvari (bona) hoćete da i vama ljudi učine.« Mislili su, kako se treba čuvati te tkogod ne ushtjedne da ljudi učine za njega štogod nečasno, kao što su svakako (da prešutim veće gnusobe) raskošne gozbe, pri čemu bi - ako im istim i sam uzvrati - pomislio da će ispuniti takav naputak. N u , u grčkome evanđelju - prema kojem je načinjen latinski prijevod - ne čitamo o tim dobrima, nego samo: »Što god hoćete da ljudi učine vama, to i vi njima učinite.« A vjerujem kako je tako zbog toga jer je rekavši hoćete (vultis) htio da se shvati »dobra«. Inače bi rekao cupitis (želite).
2 3 4
15 16

4 3

4 4

4 5

4 6
4 7

C I C E R O , De fin. 3, 10, 35. V E R G I L I U S , Aen. 6, 734. Cf. D I O G E N E S L . , 7, 115. Cf. C I C E R O , TUSC. disp. 4, Isa 57, 21 (sec. L X X ) .

Ciceron, Tuskulanski razgovori, 3,10,22-23. Vergilije, Eneida, 6,733. (Doslovan prijevod).

6, 11-14.

4 8

M t 7, 12.

Lat. passiones - ili trpnosti ili trpljevine ili trpnje. Iz 57,21. (Prijevod prema latinskom predlošku koji se slaže sa Septuagintom, dok u Vulgati stoji: non est pax impiis, nema mira bezbožnicima). Mt 7,12. (Prema latinskom predlošku). U grčkom je »ooa eav tlšA/nre«.
2 3 4

1

250
Quomodo i n terpretari pos-

DE

civ.

DEI

14, 8,2

O DRŽAVI BOŽJOJ

14, 8,2

251

CC 425

8. 2. N o n tamen semper his proprietatibus locutio nostra frenanda est, sed interdum his utendum est; et cum legimus eos, quorum auctoritati resultare fas non est, i b i sunt intellegendae, ubi rectus sensus alium exitum non potest invenire; sicut ista sunt, quae exemp l i gratia partim ex Propheta, partim ex Evangelio commemoravimus. Quis enim nescit impios exsultare laetitia? et tamen: Non est gaudere impiis, dicit Dominus . Unde, nisi quia gaudere aliud est, quando proprie signateque hoc verbum ponitur? Item quis negaverit non recte praecipi hominibus, ut quaecumque ab aliis sibi fieri cupiunt, haec eis et ipsi faciant; ne se invicem turpitudine illicitae voluptatis oblectent? et tamen saluberrimum verissimumque praeceptum est: Quaecumque vultis ut faciant vobis homines, eadem et vos facite illis . E t hoc unde, nisi quia hoc loco modo quodam proprio voluntas posita est, quae in malo accipi non potest? Locutione vero usitatiore, quam frequentat maxime consuetudo sermonis, non utique diceretur: Noli velle mentiri omne mendacium , nisi esset et voluntas mala, a cuius pravitate illa distinguitur, quam praedicaverunt angeli dicentes: Pax in terra hominibus bonae voluntatis . N a m ex abundanti additum est bonae, si esse non potest nisi bona. Quid autem magnum in caritatis laudibus dixisset Apostolus, quod non gaudeat super iniquitate , nisi quia ita malignitas gaudet? E t apud auctores saecularium litterarum tališ istorum verborum indifferentia reperitur. Ait enim Cicero orator amplissimus: Cupio, patres conscripti, me esse clementem . Quia i d verbum i n bono posuit, quis tam perverse doctus existat, qui non eum Cupio, sed Volo potius di­ cere debuisse contendat? Porro apud Terentium flagitiosus adulescens insana flagrans cupidine: Nihil volo aliud, inquit, nisi Philumenam. Quam voluntatem fuisse libidinem responsio, quae i b i servi eius sanioris inducitur, satis indicat. Ait namque domino suo: Quanto satius est, te id dare operam, qui istum amorem ex animo amoveas tuoj Quam id loqui, quo magis libido frustra accendatur tua? Gaudium vero eos et in malo posuisse ille ipse Virgilianus testis est versus, ubi has quattuor perturbationes summa brevitate complexus est: Hine metuunt cupiuntque, dolent gaudentque . Dixit etiam idem auctor: Mala mentis gaudia .
49 50 51 52 53 a l 54 3111 &n 55 56 57

2. Pa ipak ne trebamo uvijek obuzdavati svoj izričaj takvim posebno­ stima, nego se valja njima služiti od zgode do zgode. A kad čitamo one protiv čijeg ugleda nije dopušteno opirati se, ta posebna izričajna svojstva treba podrazumijevati samo ondje gdje nema nikakve druge mogućnosti za točan smisao, kao što su primjeri koje smo dijelom naveli iz djela proroka, dijelom iz evanđelja. Jer tko da ne zna kako bezbožnici likuju od radosti (laetitia)! Pa ipak stoji: »Nema radosti (gaudere) bezbožnicima, reče Gospodin«; što je moguće samo zbog toga jer gaudere (radovati se) ima posebno značenje kad se taj glagol posebno upotrijebi. Isto tako, tko bi zanijekao, kako nije pravo napućivati ljude da drugima učine sve ono što i sami žele (cupirent) da drugi njima učine, kako ne bi jedni drugima zadovoljavali gnusobne i nedopuštene požude? A ipak je i najzdraviji i najistinitiji naputak: »Što god hoćete da ljudi učine vama, to i vi njima učinite«. To je opet moguće samo zbog toga što se na tome mjestu riječ volja upotrebljava nekim svojim posebnim načinom, i ne može se shvatiti u smislu zla. Dočim, uobičajenijim izrijekom (koji je veoma čest u svakodnevnoj upotrebi) zaista se ne bi reklo: »Nemoj htjeti slagati nikakve laži« , da ne postoji i zla volja, a od njezine opačine razlikuje se volja koju najaviše anđeli govoreći: »Mir na zemlji ljudima dobre volje.« Nai­ me, suvišan bi bio dodatak dobra, ako volja i ne može biti drukčija nego dobra. A što bi veliko o hvalama milosrdne ljubavi (caritas) rekao apostol »što se ona ne veseli u opačini«, ako se ne veseli tako sama zloća? I među piscima svjetovne književnosti nalazi se isto^ nerazlikovanje dotičnih riječi. Tako izvrsni govornik Ciceron kaže: »Želim, odabrani oci, da budem milostiv.« Budući je tu riječ upotrijebio u dobrome smislu, tko da sad bude tako izopačeno učen te tvrdi kako je trebao reći ne cupio (želim), nego volo (hoću)? Zatim, u Terencija mladi sramotnik, uspaljen od lude požude veli:
5 6 7 8

»I neću ništa drugo nego Filumenu.«

9

A l i da ta volja ne bijaše ništa drugo nego požuda dosta jasno poka­ zuje odgovor što mu dade njegov razboritiji rob. O n veli svojem go­ spodaru: »Koliko bi bolje bilo, da se potrudiš te iz svoje duše odstra­ niš tu ljubav, nego što samo pričaš i tako još više uludo raspaljuješ svoju požudu.« I dalje, nalazimo u njih i radost (gaudium) u zlom smislu o čemu svjedoči onaj Vergilijev stih, gdje u krajnjoj sažetosti navodi ona četiri uzbuđenja: »Otuda se boje, žude, tuguju i raduju.«
10

3 1

3111

3 1 1

N a m et M. senioris M. quo M.

A isti pjesnik kaže: »Zle radosti u m a . «
11

4 9

5 0

5 1

5 2

5 3

Isa 57, 21 (sec. L X X ) . M t 7, 12. Ecele 7, 14. L c 2, 14. C f . 1 C o r 13, 6.

Sir 7,13. (Doslovan prijevod prema latinskom predlošku). Lk 2,14. 1 Kor 13,6. (Prema latinskom predlošku). Ciceron, Protiv Katiline, 1,2,4. Terencije, Andrija, 306-308. (Doslovan prijevod): »Nihil volo aliud...« Vergilije, Eneida, 6,733. (Doslovan prijevod). Vergilije, Eneida, 6,278-279. (Doslovan prijevod).

252
... s p e c i a t i m ?L4\\
a

DECIV. DEI

14,

8,3 -

9,1

O DRŽAVI BOŽJOJ

14,

8,3 -

9,1

253

8. 3. Proinde volunt, cavent, gaudent et boni et mali; atque ut eadem aliis verbis enuntiemus, cu/piunt, timent, laetantur et boni et mali; sed i l l i bene, isti male, sicut hominibus seu recta seu perversa voluntas est. Ipsa quoque tristitia, pro qua Stoici nihil in animo sa­ pientis inveniri posse putaverunt, reperitur in bono et maxime apud nostros. N a m laudat Apostolus Corinthios, quod contristati fuerint secundum Deum. Sed fortasse quis dixerit illis Apostolum fuisse congratulatum, quod contristati fuerint paenitendo, qualis tristitia, nisi eorum qui peccaverint, esse non potest. Ita enim dicit: Video quod epistula illa, etsi ad horam, contristavit vos; nunc gaudeo, non quia contristati estis, sed quia contristati estis in paenitentiam. Contri­ stati enim estis secundum Deum, ut in nullo detrimentum patiamini ex nobis. Quae enim secundum Deum est tristitia, paenitentiam in salutem impaenitendam operatur; mundi autem tristitia mortem operatur. Ecce enim idipsum secundum Deum contristari, quantam perfecit** in vobis industriam . Ac per hoc possunt Stoici pro suis partibus respondere, ad hoc videri utilem esse tristitiam, ut peccasse paeniteat; in animo autem sapientis ideo esse non posse, quia nec peccatum in eum cadit, cuius paenitentia contristetur, nec ullum aliud malum, quod perpetiendo et sentiendo sit tristis. N a m et Alcibiadem ferunt (si me de nomine hominis memoria non fallit), cum sibi beatus videretur, Socrate disputante et ei quam miser esset, quoniam stultus esset, demonstrante flevisse . Huic ergo stultitia fuit causa etiam huius utilis optandaeque tristitiae, qua homo esse se dolet, quod esse non debet. Stoici autem non stultum, sed sapientem aiunt tristem esse non posse.
ao 58 59

3. Prema tome, i hoće i paze se i raduju se: i dobri i zli; te - da isto izrazimo drugim riječima - žele, plaše se, vesele se: i dobri i zli. A l i jedni dobro, a drugi zlo, kao što ljudi imaju ili ispravnu ili izopačenu volju. Pa i sama žalost, o kojoj stoici mišljahu kako se za nju ne može naći ništa odgovarajuće u duši mudraca, susreće se i u dobrome smi­ slu, i to najčešće u naših pisaca. Naime, apostol hvali Korinćane što su se ražalostili u skladu s Bogom. A l i možda bi tkogod rekao, kako im je apostol tu čestitao jer se bijahu ražalostili u pokajanju, a takve žalosti ne može biti, ako nisu zgriješili. O n naime kaže: »Zbilja, ako sam vas i ražalostio poslanicom, nije mi žao. A k o sam i žalio - sad se radujem; ne zbog toga što ste postali žalosni, nego zbog toga što vas je ta žalost dovela k obraćenju. V i ste se ražalostili po Bogu, tako da od nas ne trpite nikakve štete. Žalost, naime, koja je po Bogu rađa spasonosno i stalno obraćenje, dok žalost svijeta rađa smrt. Pa­ zite samo koliku je gorljivost proizvela u vama ta ista žalost po B o gu.«
12

Zbog ovoga, stoici - u potkrepu vlastite tvrdnje - mogu odgovoriti, kako je žalost utoliko korisna ukoliko je pokajanje zbog grijeha, ali nje ne može biti u duši mudraca zbog toga što on nije sklon grijehu, zbog kojega bi se kajao i žalostio i l i bilo kojem drugom zlu, zbog kojega bi bio tužan, pretrpjevši ga i l i osjetivši ga. Naime, priča se kako je Alkibijad (ako me sjećanje ne vara u pogledu imena toga čovjeka), iako se sam sebi činio sretnim, zaplakao, kad je Sokrat ras­ pravljajući pokazao koliko je zapravo bijedan, jer je glup. Dakle, nje­ gova glupost bijaše uzrokom čak ove korisne i poželjne žalosti, kojom čovjek žali što jest ono što ne treba biti. A l i stoici tvrde kako mudar čovjek, a ne glupan, ne može biti žalostan.

Qui sint affec-

cc 426

SanCtlS

9. 1. Verum his philosophis, quod ad istam quaestionem de animi perturbationibus attinet, iam respondimus in nono huius / operis li­ bro , ostendentes eos non tam de rebus, quam de verbis cupidiores esse contentionis quam veritatis. Apud nos autem iuxta Scripturas sanctas sanamque doctrinam cives sanctae civitatis Dei in huius vi­ tae peregrinatione secundum Deum viventes metuunt cupiuntque, dolent gaudentque, et quia rectus est amor eorum, istas omnes affectiones rectas habent. Metuunt poenam aeternam, cupiunt vitam ae­ ternam; dolent in re, quia ipsi in semetipsis adhuc ingemiscunt adoptionem exspectantes, redemptionem corporis s u i ; gaudent in spe, quia fiet sermo, qui scriptus est: Absorpta est mors in victoriam .
60 61 62

9. 1. Što se tiče pitanja o uzbuđenjima duše, tim Smo filozofima već odgovorili u devetoj knjizi ovoga djela, pokazavši kako je njima
1

O uzbuđenjima
d u š e

'

o d

. J^

k o

i-i

.\

,

.

.

J

_.

se prava čuvstva nalaze u životim a

a o

A

ad M. P perficit M.

vise do rijeci negoli do stvari i vise do prepirke negoli do istine. D o čim u nas - prema Svetome pismu i zdravome nauku - građani svetoga grada Božjeg, živući po Bogu, na proputovanju ovim životom: i boje se i žele i tuguju i raduju se, i budući da je ispravna njihova ljubav, ispravna su im i sva ta čuvstva. Oni se boje vječne kazne, a žele život vječni. Osjećaju bol u svojem zbiljskom položaju, »jer u sebi samima uzdišu očekujući posinjenje, otkupljenje svojega tijela;« raduju se u nadi, što će se ispuniti izrijek: »Pobjeda proguta smrt« . Te ponovo: boje se griješiti, a žele ustrajati; osjećaju bol zbog grijeha, i raduju se zbog dobrih djela. Kako bi se bojali griješiti, slušaju: »Jer će se uzmnožiti opačina, ohladnjet će lju2 3

P

r a v e d n i k a

-

5 8

5 9

6 0

6 1

6 2

2 C o r 7, 8-11. C f . P L A T O , Alcib. V . supra 9, 4-5. C f . R o m 8, 23. 1 C o r 15, 54.

118bd; Conv. 213c-e; C I C E R O , TUSC. disp. 3, 32, 77.

12

2 Kor 7,8-11. Vidi O Božjoj državi, 9,4-5. Rim 8,23. 1 Kor 15,54.

1 2 3

254

D E civ. D E I

14,

9,1-9,2
4

O DRŽAVI BOŽJOJ

14,

9,1-9,2

255

PL414

Item metuunt peccare, cupiunt perseverare; dolent in peccatis, gaudent in operibus bonis. Ut enim metuant peccare, audiunt: Quoniam abundabit iniquitas, refrigescet caritas multorum ; ut cupiant perse­ verare, audiunt quod scriptum est: Qui perseveraverit usque in finem, hic salvus erit ; ut / doleant in peccatis, audiunt: Si dixerimus quia peccatum non habemus, nos ipsos seducimus, et veritas in nobis non est \ ut gaudeant in operibus bonis, audiunt: Hilarem datorem diligit Deus . Item sicuti se infirmitas eorum firmitasque habuerit, metuunt temptari, cupiunt temptari; dolent in temptationibus, gaudent in temptationibus. Ut enim metuant temptari, audiunt: Si quis praeoccupatus fuerit in aliquo delicto, vos, qui spiritales estis, instruite huiusmodi in špiritu mansuetudinis, intendens te ipsum, ne et tu tempteris ; ut autem cupiant temptari, audiunt quemdam virum fortem civitatis Dei dicentem: Proba me, Domine, et tempta me; ure renes meos et cor meum ; ut doleant in temptationibus, vident Petrum flentem ; ut gaudeant in temptationibus, audiunt Iacobum dicen­ tem: Omne gaudium existimate, fratres mei, cum in temptationes varias incideritis .
63 64 65 66 67 68 69 70

bav mnogih.« Kako bi željeli ustrajati, slušaju što je pisano: »Onaj tko ustraje do konca, bit će spašen.« A kako bi žalili zbog počinjenih grijeha, slušaju: »Ako rečemo da grijeha nemamo, sami sebe obma­ njujemo, te u nama nema istine.« A kako bi se radovah dobrim dje­ lima, slušaju: »Bog ljubi vesela darivatelja.«
5 6 7

Slično tome, već prema svojoj slaboći ili čvrstoći značaja, oni se boje kušnje i l i žele kušnju, tuguju u kušnjama i l i se raduju u kušnjama. Kako bi se bojali kušnje, slušaju: »Ako tkogod zapadne u kakav pre­ kršaj, vi - koji ste duhovni - ispravite takvoga u duhu blagosti, pazeći na se da i sam ne zapadneš u kušnju.« A kako bi opet željeli kušnju, slušaju gdje nekakav hrabri muž iz grada Božjeg kaže: »Ispitaj me, Gospodine, i iskušaj; spali bubrege moje i srce moje.« Kako bi žahh u kušnjama, vide Petra gdje plače. Kako bi se radovali u kušnjama, čuju Jakova gdje kaže: »Smatrajte potpunom radošću, braćo moja, kad zapadnete u različite kušnje.«
8 9 10 11

...in Paulo...

cc 427

9. 2. N o n solum autem propter se ipsos his moventur affectibus, verum etiam propter eos, quos liberari cupiunt et ne pereant me­ tuunt, et dolent si pereunt et gaudent si liberantur. Illum quippe optimum et fortissimum virum, qui in suis infirmitatibus gloriat u r , ut eum potissimum commemoremus, qui in Ecclesiam Christi ex gentibus venimus, doctorem gentium in fide et veritate, qui et plus omnibus suis coapostolis laboravit et pluribus epistulis populos Dei, non eos tantum, qui praesentes ab illo videbantur, verum etiam illos, qui futuri prae/videbantur, instruxit; illum, inquam, virum, athletam Christi, doctum ab illo, unctum de i l l o , crucifixum cum il­ lo , gloriosum in illo, in theatro huius mundi, cui spectaculum fac­ tus est et angelis et hominibus , legitime magnum agonem certantem et palmam supernae vocationis in anteriora sectantem , oculis fidei libentissime spectant gaudere cum gaudentibus, flere cum flentibus , foris habentem pugnas, intus timores , cupientem dissolvi et esse cum Christo , desiderantem videre Romanos, ut aliquem fructum habeat et in illis, sicut et in ceteris gentibus , aemulantem Corinthios et ipsa aemulatione metuentem, ne seducantur eorum mentes a castitate, quae in Christo est , magnam tristitiam et continuum dolorem cordis de Israelitis habentem , quod ignorantes Dei
71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82
6 3 6 4 6 5 6 6 6 7
6 8

2. I ne uzbuđuju njih ta čuvstva samo zbog njih samih nego i zbog onih koje žele izbaviti i boje se da ti ne propadnu, te žale ako propad­ nu, i raduju se, ako se izbave. O n i od nas koji dođosmo u Kristovu Crkvu od pogana sjetimo se onoga najboljeg i najhrabrijeg muža, koji se hvali svojim slabostima , »učitelja pogana u vjeri i istini« , koji je i radio više od svih svojih suapostola i napisao više poslanica, kako bi poučio ne samo puke Božje koje je sam vidio u ono doba nego i one što su bili predviđeni da će doći - njega, kažem, muža, atleta Kristova, od njega p o u č e n a , od njega pomazana , raspeta s njime , proslavljena u njemu, i koji je na pozornici ovoga svijeta, a radi pri­ zora i anđelima i ljudima , vodio veliku borbu po svim pravilima i stekao unaprijed pobjedničku palmu nebeskoga poziva ; očima vjere oni najradosnije promatraju kako se on raduje s onima što se raduju, kako plače s onima što plaču , izvana se bori, dok iznutra strahuje , žudeći preminuti i biti s Kristom , ali želeći i vidjeti Rimljane, da ubere ploda i među njima, kao i među ostalim pucima ; i promatraju ga ljubomorna na Korinćane i kako se u samoj toj ljubomori boji da
12 13 1 15 16 17 18 19 20 21 22 23

4

5 6 7 8 9

6 9 7 0 7 1 7 2 7 3 7 4 7 5

Mt 24, 12. Mt 10, 22. 1 Io 1, 8. 2 Cor 9, 7. Gal 6, 1. Ps 25, 2. Cf. Mt 26, 75. Iac 1,2. Cf. 2 Cor 12, 9. Cf. 1 Cor 15, 10. Cf. Gal 1,12. Cf. Gal 2, 19. Cf. 1 Cor 4, 9.

10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23

Mt 24,12. (Prijevod prema latinskom predlošku). Mt 10,22. (Prijevod prema latinskom predlošku). 1 Iv 1,8. (Prijevod prema latinskom predlošku). 2 Kor 9,7. (Prijevod prema latinskom predlošku). Gal 6,1. (Prijevod prema latinskom predlošku). Ps 26 (25), 2. (Prijevod prema latinskom predlošku). Mt 26,75. Jak 1,2. (Prijevod prema latinskom predlošku). 2 Kor 12,5. 1 Tim 2,7. 1 Kor 15,10. Gal 1,12. 2 Kor 1,21. Gal 2,20. 1 Kor 4,9. 2 Tim 2,5,4,8; Fil 3,14. Rim 12,15. 2 Kor 7,5. Fil 1,23. Rim 1,11-13.

256

D E civ. D E I

14, 9 , 2 - 9 , 4

O DRŽAVI BOŽJOJ

14,

9,2 -

9,4

257
24

iustitiam et suam volentes constituere iustitiae Dei non essent sub i e c t i ; nec solum dolorem, verum etiam luctum suum denuntiantem quibusdam, qui ante peccaverunt et non egerunt paenitentiam super immunditia et fornicationibus suis .
83 84

...in christo Domino. PL415

H i motus, hi affectus de amore boni et de sancta caritate venientes si vitia vocanda sunt, sinamus, ut ea, quae vere vitia sunt, virtutes vocentur. Sed cum rectam rationem sequantur istae affectiones, quando / ubi oportet adhibentur, quis eas tune morbos seu vitiosas passiones audeat dicere? Quamobrem etiam ipse Dominus in forma servi agere vitam dignatus humanam , sed nullum habens omnino peccatum adhibuit eas, ubi adhibendas esse iudicavit. Neque enim, in quo verum erat hominis corpus et verus hominis animus, falsus erat humanus affectus. Cum ergo eius in Evangelio ista referuntur, quod super duritia cordis Iudaeorum cum ira contristatus sit, quod dixerit: Gaudeo propter vos, ut credatis , quod Lazarum suscitaturus etiam lacrimas fuderit , quod concupiverit cum discipulis suis manducare paseha , quod propinquante passione tristis fuerit anima eius : non falso utique referuntur. Verum ille hos mo­ tus certae dispensationis gratia ita cum voluit suscepit animo huma­ no, ut cum voluit factus est homo.
9. 3.
85 a q 86 87 88 89 90

njihovi umovi ne odlutaju od čistoće koja je u Kristu , i kako je u golemoj žalosti i neprestanu bolu srca zbog Izraelićana , koji ne po­ znavajući pravednost Božju i želeći ustanoviti svoju vlastitu, ne pod­ vrgavaju se pravednosti Božjoj ; ne samo u bolu nego i u žalosti zbog onih koj su prije zgriješili, ali se nisu pokajali zbog svoje neči­ stoće i bluda.
25 26 27

Quid de impassibihtate Stoieorum sentien-

9. 4.

/D
r

e

u

m

Proinde, quod fatendum est, etiam cum rectas et secundum habemus has affectiones, huius vitae sunt, non illius, quam
. . . .
T

3. A k o se takvi duševni pokreti, takva čuvstva (što potječu od ljubavi prema dobru i svete milosrdnosti) mogu nazvati porocima, onda mo­ žemo dopustiti i da se istinski poroci nazovu vrlinama. N u , budući da ta ista čuvstva slijede ispravan razlog kad se javljaju ondje gdje je potrebno, tko bi se onda usudio nazvati ih bolestima ili opakim stra­ stima? Prema tome, čak kad se sam Gospodin udostojio da provede ljudski život u liku roba - a ne imajući pri tome nikakva grijeha - i sam je pokazao ta čuvstva ondje gdje je to prosudio da je potrebno. Naime, u njega koji je imao istinsko ljudsko tijelo i istinsku ljudsku dušu - ljudsko čuvstvo nije bilo lažno. Dakle, kad se o njemu u evan­ đelju iznosi, kako bijaše rastužen i rasrden zbog tvrdoće srca u Zido­ va ; kako je rekao: »Radujem se zbog vas, da biste vjerovali«; te kako je suze lio kad je imao probuditi Lazara od mrtvih ; i kako je žudio blagovati Vazam s učenicima svojim ; i kako - kad se muka bližila - bijaše duša njegova tužna - onda to nisu nikakva lažna izvješća. Zapravo, kad je to ushtio ta je čuvstva primio u ljudsku dušu - a u skladu s određenim naumom milosti - isto onako kao što je kad je ushtio - i postao čovjekom.
28 29 30 31 32

i.

dum. cc 428

h i turam speramus, et saepe illis etiam inviti cedimus. Itaque ahquando, quamvis non culpabili cupiditate, sed laudabili caritate moveamur, etiam dum nolumus flemus. Habemus ergo eas ex humanae condicionis infirmitate; non autem ita Dominus Iesus, cuius et infirmitas fuit ex potestate. Sed dum vitae huius infirmitatem gerimus, si eas omnino nullas habeamus, tune potius non recte vivimus. Vituperabat enim et detestabatur Apostolus quosdam, quos etiam esse dixit sine affectione . Culpavit etiam illos sacer Psalmus, de quibus ait: Sustinui qui simul contristaretur, et non fuit . N a m omnino non dolere, dum sumus in hoc loco miseriae, profeeto, sicut quidam etiam apud saeculi huius litteratos sensit et dixit, non sine magna mercede contingit immanitatis in animo, stuporis in corpore . Quo91 92 93
a

i duritiam

M.

4. Stoga, mora se priznati, čak i kad imamo ispravna takva čuvstva i u skladu s Bogom, ona ipak pripadaju ovome životu, a ne budućem kojem se nadamo, te često im se prepuštamo i protiv vlastite volje. Tako pokatkada, iako nismo nagnani grješnom požudom, nego hvale­ vrijednim milosrđem, ipak plačemo dok to i ne želimo. Dakle, takva čuvstva posjedujemo po stanju svoje ljudske slabosti; dočim, tako ne bijaše s Gospodinom Isusom, u kojega i slaboća bijaše po moći. Me­ đutim, ako ne bismo uopće imali takvih čuvstava - dok živimo u sla­ bosti ovoga života - ne bismo ispravno živjeli. Naime, apostol je uko­ rio i optužio neke o kojima reče kako su bez čuvstava. 1 sveti psalam je prigovorio onima o kojima kaže: »Čekah nekoga tko bi žalio sa mnom, ali ga ne bijaše.« Naime, uopće ne osjećati bola - dok smo u ovome smjestištu bijede (kao što reče jedan od svjetovnih književni­ ka) nije moguće osim uz visoku cijenu nečovještva u duši, i zamrlosti u tijelu.
33 3 35
2 4 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35

8 3

84 85 86 87 88 89 90 91 92
9 3

C f . R o m 10, 3. Cf. 2 C o r 12, 21. Cf. Phil 2, 7. Cf. M c 3, 5. Io 11, 15. C f . Io 11, 35. Cf. L c 22, 15. C f . M t 26, 38. Cf. R o m 1, 31. p 68, 21. C I C E R O , TUSC. disp. 3, 6, 12.
s

2 Kor 11,2-3. Rim 9,2. Rim 10,3. 2 Kor 12,11. Fil 2,7. Mk 3,5. Iv 11,15.45. Lk 22,15. Mt 26,38. Rim 1,31. Ps 69 (68), 20. (Prijevod prema latinskom predlošku). Prema Ciceronu, Tuskulanski razgovori, 3,6,12.

258

D E civ. D E I

14, 9 , 4 - 9 , 5

O DRŽAVI BOŽJOJ

14,

9,4 -

9,5

259
36

PL416

circa illa, quae dtircLdeicL graece dicitur (quae si latine posset impassibilitas diceretur), si ita intellegenda est (in animo quippe, non in cor­ pore accipitur), ut sine his affectionibus vivatur, quae contra rationem accidunt mentemque perturbant, bona plane et maxime optanda est, sed nec ipsa huius est vitae. Non enim qualiumcumque hominum vox est, sed maxime piorum multumque iustorum atque sanetorum: Si dixerimus, quia peccatum non habemus, nos ipsos seducimus et veritas in nobis non est . Tune itaque h-KOideioL ista erit, quando pec­ catum in homine nullum erit. Nunc vero satis bene vivitur, si sine crimine; sine peccato autem qui se vivere existimat, non id agit, ut peccatum non habeat, sed ut veniam non accipiat. Porro si hiradeocL illa dicenda est, cum animum contingere omnino non potest ullus affectus, quis hunc stuporem non omnibus vitiis iudicet esse peiorem? Potest ergo non absurde diei perfeetam beatitudinem sine stimulo timoris et sine ulla tristitia futuram; non ibi autem futurum amorem gaudiumque quis dixerit, nisi omni modo a / veritate seclusus? Si autem čniroLdeiot illa est, ubi nec metus ullus exterret nec angit dolor, aversanda est in hac vita, si recte, hoc est secundum Deum, vivere volumus; in illa vero beata, quae sempiterna promittitur, pla­ ne speranda est.
ar 94

Zbog svega toga, ono što se grčki naziva djtćHreia (što bi, ako se latinski može tako reći, bilo impassibilitas), ako tako treba razumjeti (a što, dakako, pripada duši, ne tijelu) da znači živjeti bez onih čuv­ stava koja se događaju protiv razbora te uzbuđuju um - : svakako je nešto dobro i poželjno u najvećoj mjeri, ali ne pripada ovomu životu. Naime, nije posrijedi glas bilo kojih ljudi, nego onih što su najpobožniji, veoma pravedni i sveti, kad se kaže: »Ako tvrdimo da grijeha nemamo, sami sebe varamo, i u nama nema istine.« Dakle, ta će djtćdeia nastupiti kad u čovjeku ne bude nikakva grijeha. Sada se dostatno dobro živi, ako se živi bez prekršaja. A k o pak tko­ god misli kako živi bez grijeha, taj ne čini da bude bez grijeha, nego prije da ne primi oprosta. I dalje, ako 'ajićfteia treba nazvati ono stanje kada dušu ne može ganuti nikakvo čuvstvo, tko takvu zamrlost ne bi smatrao gorom od svih poroka? Dakle, može se (a da ovo ne bude besmisleno) reći kako će savršeno blaženstvo biti bez napadaja straha, bez ikakve tuge; ali tko bi rekao (osim onoga što je posve izdvojen od istine) kako tu neće biti nikakve ljubavi ni radosti? U z to, ako je ajtadeia ono stanje u kojem niti strah plaši, niti bol tišti, - onda ga u ovome životu treba izbjegavati, želimo li živjeti ispravno, to jest: po Bogu. Međutim, u onome blaženom životu, koji nam se obećaje kao vječan, jasno je da se takvu stanju treba nadati.
37

Timor in caritest
6 S S e P

°

n

CC429

Timor namque ille, de quo dicit apostolus Ioannes: Timor * ^ > d perfeeta caritas foras mittit timorem, I quia timor poenam habet; qui autem timet, non est perfeetus in caritate , non est eius generis timor, cuius ille, quo timebat apostolus Paulus, ne Corinthii serpentina seducerentur astutia ; hunc enim timorem habet caritas, immo non habet nisi caritas; sed illius generis est ti­ mor, qui non est in caritate, de quo ipse apostolus Paulus ait: Non enim aecepistis spiritum servitutis iterum in timore™ . Timor vero ille castus permanens in saeculum saeculi , si erit et in futuro saeculo (nam quo alio modo potest intellegi permanere in saeculum saecu­ li?), non est timor exterrens a malo quod aceidere potest, sed tenens in bono quod amitti non potest. Ubi enim boni adepti amor immutabilis est, profeeto, si diei potest, mali cavendi timor securus est. Ti­ moris quippe časti nomine ea voluntas significata est, qua nos necesse erit nolle peceare, et non sollicitudine infirmitatis, ne forte peceemus, sed tranquillitate caritatis cavere peccatum. Aut si nullius om­ nino generis timor esse poterit in illa certissima securitate perpetuorum feliciumque gaudiorum, sic est dictum: Timor Domini castus permanens in saeculum saeculi , quemadmodum dictum est: Patien9. 5.
o n e s t n car ate se 95 96 91 98 99

5. Naime, onaj strah o kojem apostol Ivan kaže: »U ljubavi nema straha; naprotiv, savršena ljubav isključuje strah, jer strah pretpostav­ lja kaznu. A tko se boji, nije savršen u ljubavi;« nije istoga roda kao onaj kojim je apostol Pavao strahovao da Korinćane ne zavede zmijina lukavost. Takav strah posjeduje samo milosrdna ljubav, i može ga osjetiti samo milosrdna ljubav (caritas). A drugog je roda onaj strah koji nije u ljubavi, i o kojem sam apostol Pavao kaže: »Niste primili duha ropstva, da ponovo budete u strahu.« Međutim, onaj neokaljani strah, što traje na vijeke vjekova , ako bude postojao i u budućem vijeku (jer kojim se drugim načinom i može shvatiti kako će trajati na vijeke vjekova?), nije strah što plaši oda zla koje se može dogoditi, nego koji održava u dobru koje se ne može izgubiti.
38 39 40 41

quoniam M. timorem M.

Naime, ondje gdje je ljubav prema postignutu dobru nepromjenjiva, tu je zaista - ako se tako može reći - strah oda zla koje treba izbjega­ vati - spokojan. Jer, izričaj 'neokaljan strah' označuje onu volju po kojoj će biti nuždno da ne htjednemo griješiti, ne po tjeskobi svoje slabosti, kako ne bismo možda zgriješili, nego po spokoj nos ti ljubavi da se čuvamo grijeha. Ili, ako pak ne može biti nikakve vrste straha u onome najpouzdanijem spokojstvu neprestanih i blaženih radosti, onda je izrekom »neokaljan Gospodinov strah koji traje na vijeke vjekova« rečeno isto što i riječima: »Strpljivost ubogih neće propasti
3 £) i 6 netrpnost, bešćutnost, bestrasnost. 1/vi 8 l/v4,18. 2 Kor 11,3. Rim 8,15. Ps 19 (18), 9. (Prema latinskom »in saeculum saeculi«).
O S o v n o : 3 8

9 4 9 5 9 6 9 7 9 8

9 9

1 Io 1, 8. l i o 4, 18. Cf. 2 Cor 11,3. Rom 8, 15. Ps 18, 10. Ps 18 10

37

3 9

4 0

41

260

D E CIV. D E I

14, 9,5 - 10
10 42

O DRŽAVI BOŽJOJ

14,

9,5 -

10

261

tia pauperum non peribit in aeternum °. Neque enim aeterna erit ipsa patientia, quae necessaria non est, nisi ubi toleranda sunt mala; sed aeternum erit, quo per patientiam pervenitur. Ita fortasse timor castus in saeculum saeculi dictus est permanere, quia i d permanebit, quo timor ipse perducit.

dovijeka.« Zapravo, i neće biti vječna sama strpljivost (koja i nije potrebna osim ondje gdje treba podnositi zla), nego će biti vječno ono do čega se stiže strpljivošću. Možda je na isti način rečeno, kako će neokaljani strah trajati na vijeke vjekova, to jest: da će trajati ono do čega taj strah dovodi. 6. K a d je tomu tako, i jer treba voditi ispravan život kojim se ima stići do blažena života, sva su ona čuvstva u ispravnu životu ispravna, a u izopačenu - izopačena. A blažen i vječan život imat će ljubav i radost ne samo ispravne nego i spokojne, dočim neće imati nikakva straha i bola. Otuda se vidi, kakvi moraju biti građani Božjega grada na ovome proputovanju, živeći po duhu, a ne po puti, to jest: po Bogu, a ne po čovjeku; te kakvi će biti u onoj besmrtnosti prema kojoj se kreću. Dočim, grad, naime zajednica, bezbožnika ne živi po Bogu, nego po čovjeku; i štujući lažno a prezirući istinsko božanstvo, ti slijede nauke ljudi ili zloduha i potresaju ih izopačena čuvstva poput bolesti i smut­ nji. I ako se u toj zajednici nade građana koji ublažavaju takva čuv­ stva i čini se kao da ih svladavaju, ti su u svojoj bezbožnosti toliko oholi i uzneseni, te im je nadutost to veća što su im bolovi manji. A ako se neki od njih - to čudovišnijom ispraznošću što je ona rjeđa toliko zanesu sami sobom da ih baš ništa ne pobuđuje ili uzbuđuje, da ih ne dira i ne privlači nikakvo čuvstvo, ti većma gube cjelokupnu ljudskost, negoli što dosežu istinsko spokojstvo. Jer, zbog toga što je nešto tvrdo, nije samim tim i ispravno; ili ako je bešćutno, da je stoga i zdravo. Strast i požuda poslije pada [10-28]

Ex his affectibus duae civitates.

PL417 CC 430

9. 6. Quae cum ita sint, quoniam recta vita ducenda est, qua perveniendum sit ad beatam, omnes affectus istos vita recta rectos ha­ bet, perversa perversos. Beata vero eademque aeterna amorem habe­ bit et gaudium non solum rectum, verum etiam certum; timorem autem ac dolorem nullum. Unde iam apparet utcumque, quales esse debeant in hac peregrinatione cives civitatis Dei, viventes secundum spiritum, non secundum carnem, hoc est secundum Deum, non se­ cundum hominem, et quales in illa, quo tendunt, immortalitate futu­ r i sint. Civitas porro, i d est societas, impiorum non secundum Deum, sed secundum hominem viventium et in ipso cultu falsae contemptuque verae divinitatis doctrinas hominum daemonumve sectantium his affectibus praviš tamquam morbis et perturbationibus quatitur. Et si quos cives habet, qui moderari talibus motibus et eos quasi temperare videantur, sic impietate superbi et elati sunt, ut hoc / ipso sint in eis / maiores tumores, quo minores dolores. Et si nonnulli tanto immaniore, quanto rariore vanitate hoc in se ipsis adamaverint, ut nullo prorsus erigantur et excitentur, nullo flectantur atque inclinentur affectu: humanitatem totam potius amittunt, quam veram assequuntur tranquillitatem. Non enim quia durum aliquid, ideo rectum, aut quia stupidum est, ideo sanum.
at

Qui fuerunt affectus et libido post peccatum [10-28]
Primi homines in paradiso beati erant.

10. Sed utrum primus homo vel primi homines (duorum erat quippe coniugium) habebant istos affectus in corpore animali ante peccatum, quales in corpore spiritali non habebimus omni purgato finitoque peccato, non immerito quaeritur. Si enim habebant, quomodo erant beati in illo memorabili beatitudinis loco, id est paradi­ so? Quis tandem absolute dići beatus potest, qui timore afficitur vel dolore? Quid autem timere aut dolere poterant illi homines in tantorum tanta affluentia bonorum, ubi nec mors metuebatur nec ulla corporis mala valetudo, nec aberat quicquam, quod bona voluntas adipisceretur, nec inerat quod carnem animumve hominis feliciter viventis offenderet? Amor erat imperturbatus in Deum atque inter se coniugum fida et sincera societate viventium, et ex hoc amore grande gaudium, non desistente quod amabatur ad fruendum. Erat devitatio tranquilla peccati, qua manente nullum omnino alicunde malum,
au

10. A l i , ispravno je upitati da li je imao prvi čovjek, i l i imadijahu l i prvi ljudi - jer postojaše zajedništvo dvoje ljudi - u svojem životinjskom tijelu prije grijeha ta čuvstva, kakva u svojem duhovnom tijelu nećemo imati, pošto bude očišćen i dokrajčen svaki grijeh. A k o ih imadijahu, kako onda bijahu blaženi na onome nezaboravnome mjestu blaženstva, to jest: u raju? Tko se može nazvati posve blaže­ nim ako trpi strah ili bol? A l i , zbog čega su se mogli bojati ili osjećati bol ti prvi ljudi u takvu i toliku izobilju dobara, gdje ih nije plašila ni smrt ni kakva tjelesna bolest, i gdje ne manjkaše ničega što bi dobra volja zaželjela postići, i gdje ne bijaše prisutno ništa što bi moglo pozlijediti bilo put bilo dušu čovjeka koji je živio sretno? Tu bijaše nepomućena ljubav prema Bogu, te između prvih supružni­ ka, što življahu u vjernu i iskrenu zajedništvu; a iz te je ljubavi potje­ cala golema radost, jer ono što se voljelo neprestance bijaše radi na­ slade nazočno. Postojaše spokojno izbjegavanje grijeha, i dok je ono trajalo, ni od kuda nije prodiralo nikakvo zlo koje bi ih žalostilo. Ili
Ps 9,18. (Prijevod prema latinskom predlošku).

Treba li vjero­ vati kako prvi ljudi u raju nisu bili izloženi nikakvim uzbu­ đenjima prije nego što su bili zgriješili.

a t

a u

assequantur M. aliunde M.

262

D E civ. D E I

14, 1 0 - 1 1 , 1

O DRŽAVI BOŽJOJ

14,

10 -

11,1

263

CC431

PL 418

quod contristaret, irruebat. An forte cupiebant prohibitum lignum ad vescendum contingere, sed mori metuebant, ac per hoc et cupidi­ tas et metus iam tune illos homines etiam in illo perturbabat loco? Absit ut hoc existimemus fuisse, ubi nullum erat omnino peccatum. Neque enim nullum peccatum est ea quae lex Dei prohibet concupiscere atque ab his abstinere timore poenae, non amore iustitiae. Ab­ sit, inquam, ut ante omne peccatum iam ibi fuerit tale peccatum, ut hoc de ligno admitterent, quod de muliere Dominus ait: Si quis viderit mulierem ad concupiscendum eam, iam moechatus est eam in corde suo . Quam igitur felices erant et nullis agitabantur perturba­ tionibus animorum, nullis corporum laedebantur incommodis: tam felix universa societas esset humana, si nec illi malum, quod etiam in posteros traicerent , nec quisquam ex eorum stirpe iniquitate committeret, quod damnatione / reciperet; atque ista permanente felicitate, donec per illam benedictionem, qua dictum est: Crescite et multiplicamini , praedestinatorum sanctorum numerus compleretur, alia maior daretur, quae beatissimis angelis data est, ubi iam esset certa securitas peceaturum neminem neminemque moriturum, et tališ esset vita sanctorum post nullum laboris, doloris, mortis experimentum, qua/lis erit post haec omnia in incorruptione corporum reddita resurrectione mortuorum.
101 a v az ba 102

možda žuđahu dotaknuti zabranjeno stablo, kako bi s njega kušali, ali se bojahu umrijeti, pa su tako, dakle, i žudnja i strah uznemirivali već ono dvoje na tome mjestu? Nek je daleko od nas, da bismo i pomislili kako takvo što bijaše ondje gdje nije bilo nikakva grijeha! Jer svakako je grijeh žudjeti za onim što brani Božji zakon, i ustezati se od toga zbog straha od kazne, a ne zbog ljubavi prema pravedno­ sti. I nek je daleko od nas, kažem, da bi prije svakoga grijeha tu već postojao onakav grijeh kakvim oni prema stablu zgriješiše onako kako Gospodin reče o ženi: »Ako tko s požudom pogleda ženu, već je u svom srcu s njom učinio preljub.«
1

Dakle, kao što oni bijahu sretni i nisu im duše potresale nikakve smutnje, niti su im tijela trpjela ikakve tegobe, - tako bi bila sretna i cjelokupna ljudska zajednica, da to dvoje prvih ne počiniše zlo, koje prenesoše i na potomke, te da nitko od njihova roda nije počinio opačinom ono što se osudom uzvraća. I takva bi sretnost potrajala sve dok po onome blagoslovu, izrečenu u riječima: »Plodite se i mno­ žite« ne bi se ispunio broj predodređenih svetaca; a nakon te sretno­ sti dala bi se još veća (kakva je dana najblaženijim anđelima), u kojoj bi već bilo pouzdano jamstvo, da nitko neće zgriješiti i nitko neće umrijeti, te takav bi bio život svetih - bez ikakva prethodnog iskustva napora, bola, smrti - kakav će i biti nakon svega ovoga, u nepropadljivosti tjelesa nakon uskrsnuća mrtvih.
2

Deus praesciens hominem peceaturum statuit salv a r e

11. 1. Sed quia Deus cuneta praescivit et ideo quoque hominem peceaturum ignorare non potuit: secundum id, quod praescivit atque
r

..

.

. T

hh * i
DD

i

-i

11. 1. A l i , budući je Bog sve unaprijed znao, te nije mogao neznati, da će čovjek zgriješiti, i mi moramo zasnovati svoj nauk o svetome gradu prema tome što je O n unaprijed znao i rasporedio, a ne •• i ,• v . . i .* N/

o

padu prvoga

kojem je ?skvarena dobro stvorena narav,
a § t o n e
n i t k o

-

disposuit, civitatem sanetam debemus asserere, non secundum l l lud, quod in nostram cognitionem pervenire non potuit, quia in Dei dispositione non fuit. Neque enim homo peccato suo divinum potuit perturbare consilium, quasi Deum quod statuerat mutare compulerit; cum Deus praesciendo utrumque praevenerit, id est, et homo, quem bonum ipse creavit, quam malus esset futurus, et quid boni etiam sic de illo esset ipse facturus. Deus enim etsi dicitur statuta

prema onome sto nije moglo stici u nasu spoznaju, jer ne bijaše u Božjoj namisli. Isto tako, čovjek svojim grijehom nije mogao izmijeniti božansku nakanu, kao da bi prisilio Boga izmijeniti ono što bijaše odredio, jer je Bog svojim predznanjem predvidio oboje, to jest: i kako će zao postati čovjek (kojega bijaše stvorio dobrim) i kakvo će dobro sam načiniti čak iz i od takvoga zla. Naime, kaže se i kako Bog mijenja odluke (pa se otuda u prenesenu izrijeku u Svetome pismu

m o ž e

popraviti tvorca^ "
621 3

primi homines add. M. traiecerunt M. iniquitate... damnatione] iniquitatem (x>mrrutteret, quae damnationem M. eam add. M.

1 0 1

1 0 2

M t 5, 28. G e n 1, 28.

1 2

Mt 5,28. Post 1,28.

264

DE

civ.

DEI

14, 11,1 -

11,2

O DRŽAVI BOŽJOJ

14,

11,1-11,2

265

cc 432

PL419

mutare (unde tropica locutione in Scripturis etiam paenituisse le­ gitur Deum ), iuxta i d dicitur, quod homo speraverat vel naturalium causarum ordo gestabat, non iuxta id, quod se Omnipotens facturum esse praesciverat. Fecit itaque Deus. sicut scriptum est, homi­ nem r e c t u m ac per hoc voluntatis bonae. Non enim rectus esset bonam non habens voluntatem. Bona igitur voluntas opus est Dei; cum ea quippe ab illo factus est homo. Mala vero voluntas prima, quoniam omnia opera mala praecessit in homine, defectus potius fuit quidam ab opere Dei ad sua opera quam opus ullum, et ideo mala opera, quia secundum se, non secundum Deum; ut eorum operum tamquam f ructuum malorum voluntas ipsa esset velut arbor m a l a aut ipse homo in quantum malae voluntatis. Porro mala voluntas quamvis non sit secundum naturam, sed contra naturam, quia vi­ tium est, tamen eius naturae est, cuius est vitium, quod nisi in natura non potest / esse; sed in ea, quam creavit ex nihilo, non quam genuit Creator de semetipso, sicut genuit Verbum, per quod facta sunt om­ n i a ; quia, etsi de terrae pulvere Deus finxit hominem , eadem terra omnisque terrena materies omnino de nihilo est, animamque de nihilo factam dedit corpori, cum factus est homo. Usque adeo autem mala vincuntur a bonis, ut, quamvis sinantur esse ad demonstrandum quam possit et ipsis bene uti iustitia providentissima Crea­ toris, bona tamen sine malis esse possint, sicut Deus ipse verus et summus, sicut omnis super istum caliginosum aerem caelestis invi­ sibilis visibilisque creatura; mala vero sine bonis esse non possint, quoniam naturae, in quibus sunt, in quantum naturae sunt, utique bonae sunt. Detrahitur porro malum non aliqua natura, quae accesserat, vel ulla eius parte sublata, sed ea, quae vitiata ac depravata fuerat, sanata atque correcta. Arbitrium igitur voluntatis tune est vere liberum, cum vitiis peccatisque non servit. Tale datum est a Deo; quod amissum proprio vitio, nisi a quo dari potuit, / reddi non potest. Unde Veritas dicit: Si vos Filius liberaverit, tune vere liberi eritis . Idipsum est autem, ac si diceret: S i vos Filius salvos fecerit, tune vere salvi eritis. Inde quippe liberator, unde salvator.
103 104 105 106 107 108

b c

govori, da se Bog pokajao ), ali se tako kaže prema onomu čemu se čovjek nadao ili prema onome što u sebi nosi poredak naravnih uzro­ ka, a ne prema onome što je Svemogući unaprijed znao da će učiniti. Te tako - kao što je pisano - Bog je stvorio čovjeka ispravnim i prema tome s dobrom voljom. Jer ne bi bio ispravan da nema dobru volju. Stoga, dobra volja je djelo Božje, jer čovjek je od Boga s njome i stvoren.
2

1

Dočim, prva zla volja (jer prethodi svim ostalim zlim djelima u čovje­ ku) prije bijaše nekakvo otpadnuće od Božjega djela prema svojim vlastitim djelima, negoli ikakvo djelo; te stoga bijahu zla djela, jer su se zbila prema sebi, a ne prema Bogu; a sama zla volja bijaše poput zla stabla što je tim djelima urodilo kao zlim plodovima , ili pak sam čovjek ukoliko je bio zle volje. I dalje, iako zla volja nije po naravi, nego protiv naravi, jer je nedostatak, ipak pripada onoj naravi kojoj je i nedostatak, koji opet ne može opstojati osim u naravi, ali u onoj koju je Bog iz ničega stvorio, a ne koju je Stvoritelj iz sebe rodio, kao što je rodio Riječ, po kojoj je sve postalo ; jer iako je Bog obli­ kovao čovjeka od praha zemaljskoga , ista je ta zemlja i sva zemaljska tvar od ničega, te kad je čovjek stvoren, tijelu je Bog dao dušu nači­ njenu od ničega.
3 4 5

Međutim, dobra toliko nadvladavaju zla, da iako se zlu dopušta da bude (kako bi se pokazalo da pravednost i promisao Stvoritelja mogu dobro upotrijebiti čak i zlo), ipak dobra mogu postojati bez zala, kao što je sam istiniti i Svevišnji Bog te svi vidljivi i nevidljivi nebeski stvorovi iznad ovoga pomračenog zraka; dočim zla bez dobara ne mogu biti, jer naravi u kojima jesu, ukoliko su naravi, utoliko su zaista i dobre. I dalje, zlo se ne uklanja tako što se odstrani kakva narav što je pridošla ili oduzećem bilo kojega njezina dijela, nego tako da se narav što bijaše izopačena i unižena izliječi i ispravi. Dakle, sud volje je onda istinski slobodan kad ona ne robuje pogrje­ škama i grijesima. Takav je dan od Boga, ali kad je jednom izgubljen vlastitom pogrješkom, ponovo se ne može steći osim od onoga koji ga je i mogao dati. Otuda Istina kaže: »Ako vas Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni.« A to je isto kao da bi i rekao: ' A k o vas Sin bude spasio, zaista ćete biti spašeni.' Jer po čemu je Osloboditelj po tome je i Spasitelj.
6

Aliter primi ho­ mines peceaverunt.

11.2. Vivebat itaque homo secundum Deum in paradiso et corporali et spiritali. Neque enim erat paradisus corporalis propter corpo130

2. I tako je čovjek živio po Bogu u tjelesnome i duhovnome raju. I ne bijaše taj raj tjelesan radi dobara tijela, a ne i duhovan radi dobara

sanctis add.

M.

1 0 3

1 0 4

1 0 5

1 0 6

1 0 7

1 0 8

C f . G e n 6, 6; 1 R e g 15, 11. Eccle 7, 30. C f . M t 7, 17-18. C f . Io 1, 3. C f . G e n 2, 6. Io 8, 36.

1 2 3 4 5 6

Post 6,6. , Prop 7,29. ( U novijem hrvatskom prijevodu: jednostavan, naprama lat. rectus). Mt 7,17-18. Iv 1,3. Post 2,7. Iv 8,36.
t

266

DE

civ.

DEI

14,

11,2

O DRŽAVI BOŽJOJ

14,

11,2

267

CC 433

PL 420

ris bona et propter mentis non erat spiritalis; aut vero erat spiritalis quo per interiores et non erat corporalis quo per exteriores sensus homo frueretur. Erat plane utrumque propter utrumque. Postea ve­ ro quam superbus ille angelus ac per hoc invidus per eamdem superbiam a Deo ad semetipsum conversus e t quodam quasi tyrannico fastu gaudere subditis quam esse subditus eligens de spiritali para­ diso cecidit (de cuius lapsu sociorumque eius, qui ex angelis Dei an­ geli eius effecti sunt, in libris undecimo et duodecimo huius operis satis, quantum potui, d i s p u t a v i ), malesuada versutia in hominis sensum serpere affectans, cui utique stanti, quoniam ipse ceciderat, invidebat, colubrum in paradiso corporali, ubi cum duobus illis hominibus, masculo et femina, animalia etiam terrestria cetera subdita et innoxia versabantur, animal scilicet lubricum et tortuosis anfractibus mobile, operi suo congruum, per quem loqueretur, elegit; eoque per angelicam praesentiam praestantioremque naturam spiri­ tali nequitia sibi subiecto et tamquam instrumento abutens fallacia ser/mocinatus est feminae, a parte scilicet inferiore illius humanae copulae incipiens, ut gradatim perveniret ad totum, non existimans virum facile credulum nec errando posse decipi, sed dum alieno cedit errori. Sicut enim Aaron erranti populo ad idolum fabricandum non consensit inductus, sed cessit obstrictus nec Salomonem credibile est errore putasse idolis esse serviendum, sed blanditiis femineis ad illa sacrilegia fuisse c o m p u l s u m : ita credendum est illum virum suae feminae, uni unum, hominem homini, coniugem coniugi, ad Dei legem transgrediendam non tamquam verum loquenti credidisse seductum, sed sociali necessitudine paruisse. Non enim frustra dixit Apostolus: Et Adam non est seductus, mulier autem seducta est , nisi quia illa quod ei serpens locutus est, tamquam verum esset, accepit, ille autem ab unico noluit consortio dirimi nec in communione peccati; nec ideo minus reus, s i sciens prudensque peccavit. Unde et Apostolus non ait: Non peccavit; sed: Non est seductus; nam utique ipsum ostendit, ubi dicit: Per unum hominem peccatum intravit in mundum, et paulo post apertius: In similitudine, inquit, praevaricationis Adae . Hos autem seductos / intellegi voluit, qui id, quod faciunt, non putant esse peccatum; ille autem scivit. Alioquin quomodo verum erit: Adam non est seductus? Sed inexpertus divinae severitatis in eo falli potuit, ut veniale crederet esse commissum. Ac per hoc in eo quidem, quo mulier seducta est, non est ille seductus, sed eum fefellit, quomodo fuerat iudicandum quod erat
bd 109 1x5 110 1H bi 112 b g 113 b h

uma; i ne bijaše samo duhovan, kako bi čovjek uživao samo nutar­ njim sjetilima, a da ne bude i tjelesan, kako bi čovjek uživao i izvanj­ skim sjetilima. Bijaše, očito, oboje radi jednoga i drugoga. N u , nakon što je iz duhovnog raja ispao onaj oholi anđeo, i zato zavidan po istoj oholosti kojom se od Boga priklonio samome sebi; s nekakvim je silničkim prezirom više volio radovati se pokorenima negoli se sam pokoriti (a ja sam o padu njegovu i njegovih drugova, što su od an­ đela Božjih postali anđelima njegovim, već raspravljao, onoliko ko­ liko uzmogoh, u jedanaestoj i dvanaestoj knjizi ovoga djela ). O n je zavodničkom lukavošću nastojao upuzati u čovjekovu svijest; čovjeku koji još stajaše zavidio je anđeo, koji bijaše pao. Iako tu u tjelesnome raju bijahu s ono dvoje ljudi, s muškarcem i ženom, i ostale zemaljske životinje, ukroćene i neškodljive, on je izabrao zmiju da kroz nju progovori, kao najviše prikladnu, naime: životinju klisku koja se kreće u savitljivim kolobarima. Svojom anđeoskom moći te izvrsnijom naravi on je nju podredio sebi u duhovnoj zloći, i zlorabeći je kao svoje oruđe zametnuo je razgovor sa ženom, započevši naime s nižim dijelom ljudskog para kako bi postepeno obuhvatio cjelinu, ne misleći da bi muškarac bio tako lakovjeran te bi se dao obmanuti vlastitom pogrješkom, nego samo ako popusti pogrješci drugoga.
7

Upravo kao što ni A r o n - kad je ono zabludjeli puk tražio da se načini kumir - nije pristao po nagovoru, nego po prisili , niti je vjero­ jatno da je Salomon pogrješno mislio da treba služiti kumirima, nego bijaše ženskim laskama nagnan na to svetogrđe , - isto tako treba vjerovati, kako onaj muž svojoj ženi, kao jedno drugomu, čovjek čo­ vjeku, suprug supruzi, - pri prekršaju Božjega zakona - nije vjerovao, da govori istinu i tako bio zaveden, nego ju je poslušao po nužnosti njihove združenosti. Naime, nije apostol uzalud rekao: »Adam nije zaveden, već je žena zavedena«, misleći pri tome kako je žena pri­ hvatila kao istinito ono što joj zmija bijaše govorila, dok se muž nije htio razdvojiti od svoje jedine družice, čak ni u zajedništvu grijeha; a nije zbog toga manje kriv, ta zgriješio je znajući i razumijevajući. Stoga apostol i nije rekao: 'Nije zgriješio', nego: »Nije zaveden.« Zapra­ vo, o njemu govori kad kaže: »Po jednom čovjeku uđe grijeh u svijet«, i malo poslije još otvorenije: »U sličnosti Adamova prekršaja.«
8 9 10 11

et om. M. sensus M. Sed et M. ^ sed M. E o s M.
1x1 b f b h

1 x 1

Apostol htjede da se razumije kako 'zavedeni' znači oni koji čine ono što ne misle da je grijeh. N u , Adam je znao; kako bi inače bilo istini­ to: »Adam nije zaveden«? A l i , ne iskusivši još božanske strogoće, mogao se prevariti što je povjerovao kako je počinjeni prekršaj oprostiv. Pa prema tome, iako nije bio zaveden onim čime je zavedena žena, ipak se prevario što se tiče načina kojim će se osuditi ono kad

1 0 9

1 1 0

1 1 1

1 1 2

1 1 3

V . supra 11, cc. 13 s. 33; 12, cc. 6, 9. C f . E x 32, 3-5. C f . 3 R e g 11, 4. 1 T i m 2, 14; cf. 2 C o r 11, 3. R o m 5, 12-14.

V i d i O Božjoj državi, 11,13; 12,1. Izl 32,1-6. 1 Kr 11,4. 1 Tim 2,14. Rim 5,12.14. (Doslovan prijevod prema latinskom: In similitudine praevaricatio­ nis Adae).
8 9 10 11

7

268

D E civ. D E I

14, 11,2-13,1

O DRŽAVI BOŽJOJ

14,

11,2 -

13,1

269

dicturus: Mulier, quam dedisti mecum, ipsa mihi dedit, et manducavi . Quid ergo pluribus? Etsi credendo non sunt ambo decepti, peccando tamen ambo sunt capti et diaboli laqueis implicati.
114

htjede reći: »Žena koju si stavio uza me - ona mi je dala, pa sam j e o . « Treba l i , dakle, što više? Iako vjerujući nisu oboje prevareni, ipak su griješeći oboje zatočeni i spetljani đavolskim zamkama.
12

Inoboediendo graviter homo peccavit.

CC 434

12. Si quem vero movet, cur aliis peccatis sic natura non mutetur humana, quemadmodum illa duorum primorum hominum praevaricatione mutata est, ut tantae corruptioni, quantam videmus atque sentimus, et per hane subiaceret e t morti ac tot et tantis tamque inter se contrariis perturbaretur et fluetuaret affectibus, qualis in paradiso ante peccatum, licet in corpore animali esset, utique non fuit: si quis hoc movetur, ut dixi, non ideo debet existimare leve ac parvum / illud fuisse commissum, quia in esca factum est, non quidem mala nec noxia, nisi quia prohibita; neque enim quicquam mali Deus in illo tantae felicitatis loco crearet atque plantaret. Sed oboedientia commendata est in praecepto, quae virtus in creatura rationali mater quodammodo est omnium custosque virtutum; quando quidem ita facta est, ut ei subditum esse sit utile; perniciosum autem suam, non eius a quo creata est facere voluntatem. Hoc itaque de uno cibi genere non edendo, ubi aliorum tanta copia subiacebat, tam leve praeceptum ad observandum, tam breve ad memoria retinendum, ubi praesertim nondum voluntati cupiditas resistebat, quod de poe­ na transgressionis postea subsecutum est, tanto maiore iniustitia violatum est, quanto faciliore posset observantia custodiri.
bl

12. Netko se može začuditi zašto se i ostalim grijesima naša narav toliko ne mijenja kao što se izmijenila prekršajem onih dvoje prvih ljudi; naime, njime je ta narav podvrgnuta tolikom raspadu, kakav vidimo i osjećamo, pa i smrti, te je smućuju i potresaju tolika golema i međusobno oprečna čuvstva, kakvih ne bijaše u raju prije grijeha, iako čovjek bijaše u životinjskom tijelu; dakle, kao što rekoh, tome se netko može začuditi, ali počinjeni prekršaj ne treba zato smatrati ni lakim ni malenim jer se ticao jela, koje nije bilo ni zlo ni škodljivo, osim što je bilo zabranjeno. A Bog zaista i ne bi - na mjestu tolike sretnosti - ni stvorio ni posadio ništa zlo. A l i u onom nalogu bijaše zahtjev za poslušnošću, što je krepost koja je u razumnome stvoru - na neki način - i majka i čuvarica svih ostalih kreposti, i budući daje tako stvoren daje po njega probitačno biti pokoran, a pogubno je slijediti vlastitu volju, mjesto volje onoga koji ga je stvorio. A tu naredbu da se ne jede od jedne vrste hrane, ondje gdje ostalih hrana bijaše toliko izobilje, bilo je isto toliko lako poslušati kao što ona bijaše kratka da se zapamti, osobito kad se žudnja još nije opirala volji (što je uslijedilo poslije kao kazna za pre­ kršaj); i to je većom nepravdom naredba prekršena što se lakšim po­ sluhom mogla izvršiti.

O kakvoći grijeha što ga počiniše prvi ljudi.

Superbia et humilitate civitas utraque discernitur.

13. 1. In oeculto autem mali esse coeperunt, ut in apertam inoboedientiam laberentur. Non enim ad malum opus perveniretur, nisi praecessisset voluntas mala. Porro malae voluntatis initium quae potuit esse nisi superbia? Initium enim omnis peccati superbia est . Quid est autem superbia nisi perversae celsitudinis appetitus? Perversa enim est celsitudo deserto eo, cui debet animus inhaerere, prin­ cipio sibi quodammodo fieri atque esse principium. Hoc fit, cum sibi nimis placet. Sibi vero ita placet, cum ab illo bono immutabili deficit, quod ei magis placere debuit quam ipse sibi. Spontaneus est autem iste defeetus, quoniam, si voluntas in amore superioris immutabilis
bI 115

13. 1. Oni su kriomice počeli bivati zli da bi zapali u otvorenu neposlušnost. Jer ne bi se stiglo do zla djela, da mu nije prethodila zla volja. I dalje, što je drugo osim oholosti moglo biti početkom zle volje? Jer »oholost je početak svakoga grijeha« . A što li je drugo oholost nego žudnja za izopačenim uzdignućem? Naime, izopačeno je uzdignuće, kad se napusti počelo uz koje duša treba prionuti, i postane se i bude, na neki način, sam sebi počelom. To se zbiva kad se netko odviše sviđa sam sebi. A sam se sebi tako sviđa, kad otpane od onoga nepromjenjivog dobra, koje mu se trebalo više sviđati ne­ goli on sam sebi. To je otpadnuće svojevoljno, jer da je volja posto­ jano ustrajala u ljubavi višnjega i nepromjenjivoga dobra (koje ju je
1

O tome kako je u Adamovu prekršaju zlome djelu prethodila zla volja.

b l

b l

et om. M. q u o d M.
12

Post 3,12. 10'13- (Prijevod prema latinskom predlošku).

1 1 4 1 1 5

G e n 3 , 12. E c c l e 10 15

270

DE

civ.

DEI

14,

13,1

O DRŽAVI BOŽJOJ

14,

13,1

271

PL421

c c

4 3 5

boni, a quo illustrabatur ut videret et accendebatur ut amaret, stabilis permaneret, non inde ad sibi placendum averteretur et ex hoc tenebresceret et frigesceret, ut vel illa crederet verum dixisse serpentem, vel ille Dei mandato uxoris praeponeret voluntatem putaretque se venialiter transgressorem esse praecepti, si vitae suae sociam non desereret etiam in societate peccati. Non ergo malum opus fac­ tum est, id est illa transgressio, ut cibo prohibito vescerentur, nisi ab eis qui iam mali erant. Neque enim fieret ille fructus malus nisi ab arbore m a l a . Ut autem esset arbor mala, contra naturam factum est, quia nisi vitio voluntatis, quod contra naturam est, non utique fieret. Sed vitio depravari nisi ex nihilo facta natura non posset. Ac per hoc ut natura sit, ex eo habet quod a Deo facta est; ut autem ab eo quod est deficiat, ex hoc quod de nihilo facta est. Nec sic defecit homo, ut omnino nihil esset, sed ut inclinatus ad se ipsum minus esset, quam erat, cum ei / qui summe est inhaerebat. Relicto itaque Deo esse in semetipso, hoc est sibi placere, non iam nihil esse est, sed nihilo propinquare. Unde superbi secundum Scripturas sanctas alio nomine appellantur sibi placentes . Bonum est enim sursum habe­ re cor; non tamen ad se ipsum, quod est superbiae, sed ad Domi­ n u m , quod est oboedientiae, quae nisi humilium non potest esse. Est igitur aliquid humilitatis miro modo quod sursum faciat cor, et est aliquid elationis quod deorsum faciat cor. Hoc quidem quasi con­ trarium videtur, ut elatio sit deorsum et humilitas sursum. Sed pia humilitas facit subditum superiori; nihil est autem superius Deo; et ideo exaltat humilitas, quae facit subditum Deo. Elatio autem, quae in vitio est, eo ipso respuit subiectionem et cadit ab illo, quo non est quicquam superius, et ex hoc erit inferius et fit quod scriptum est: Deiecisti eos, cum extollerentur . Non enim ait: Cum elati fuissent, ut prius extollerentur et postea deicerentur; sed cum extollerentur, tune deiecti sunt. Ipsum quippe extolli iam deici est. Quapropter quod nunc in civitate Dei et civitati Dei in hoc peregrinanti saeculo maxime commendatur humilitas et in eius rege, qui est Christus °, maxime praedicatur contrariumque huic virtuti elationis vitium in eius adversario, qui est diabolus, maxime dominari sacris Litteris edocetur : profeeto ista est magna differentia, qua civitas, unde loquimur, utraque discernitur, una scilicet societas piorum homi­ num, altera impiorum, singula quaeque cum angelis ad se pertinentibus, in quibus praecessit hac amor Dei, hac amor sui.
116 117 118 b m 119 12 121

rasvjetljivalo, kako bi vidjela, i grijalo, kako bi ljubila), ona se ne bi od njega odvratila, kako bi se sviđala sebi samoj, te se zbog toga zamračila i ohladila, da bi i l i žena povjerovala da zmija govori istinu ili muž volju žene pretpostavio Božjoj zapovijedi te mislio, kako će mu se oprostiti prekršaj naredbe ako družicu svojega života ne napu­ sti čak ni u zajedništvu grijeha. Dakle, zlo djelo (to jest: onaj prekršaj da se jede zabranjeno jelo) počinili su oni koji već bijahu zli; toga zla ploda ne bi bilo osim sa zla stabla. A da bude stablo zlo, dogodilo se protiv naravi, jer da nije bilo poroka volje (što je protiv naravi), toga ne bi bilo. A samo narav stvorena iz ničega može se izopačiti nedostatkom. Prema tome, da postoji kao narav, to je po tome što ju je Bog stvorio; a da otpane od onoga što jest, to je po tome što je stvorena iz ničega.
2

A l i , ni tada čovjek nije otpao tako da uopće ne bude, nego da okrenuvšTse sebi samome, bude manje nego što bijaše kad je prianjao uz onoga koji najviše jest. Stoga, napustiti Boga i biti u sebi samome (to jest: sviđati se sebi samome) ne znači: biti ništa, nego približavati se ništavilu. Otuda se u Svetome pismu oholi drukčije nazivaju i samodopadljivcima (sibi placentes). Dobro je »uzdignuti srce«, ah ne prema sebi samome (što je oholost), nego prema Gospodinu, što je poslušnost, koja može pripadati samo poniznima.
3

Dakle, postoji nešto u poniznosti što na čudan način uzdiže srce, dok postoji nešto u uzdignuću što unizuje srce. Ovo se čini stanovitim protuslovljem što uzdignuće unizuje, dok poniznost uzvisuje. A h , po­ božna poniznost podvrgava nekoga višemu; a ništa nije više od Boga, te stoga uzvisuje poniznost koja podvrgava Bogu. Dočim, samo uzdig­ nuće, koje je po nedostatku, samo po sebi prezire podvrgnuće, pa otpada od onoga od kojega nije nitko viši, i po tome biva niže i onako kako je pisano: »Oborio si ih kad su se uzvisivali.« T u se ne kaže: 'Kad se bijahu uzvisili', kao da bi se prvo bili uzvisili, a onda se oborili, nego istodobno kad su se uzvisivah, tad su i oboreni. Jer, samo takvo uzdignuće već je propadnuće.
4 5

Zbog toga se sada poniznost najviše cijeni u gradu Božjem i u najve­ ćoj mjeri preporučuje gradu Božjem na proputovanju ovim svijetom i najviše se ističe u njegovu kralju , koji je Krist; dočim Sveto pismo nas poučava, kako opreka toj kreposti, porok uzdignuća, najviše go­ spodari njegovim protivnikom, đavlom; a u tome je zaista i golema razlika koja dijeli dva grada o kojima govorimo: jedan je, naime, zajednica pobožnih ljudi, a drugi bezbožnika, i svaki od njih ima an­ đele koji mu pripadaju, a u kojima je prije svega - na jednoj strani ljubav prema Bogu, a - na drugoj - ljubav prema sebi.
6 7 8

b m

quo add.

M.
2 3 4 5 6 7 8

1 1 6

1 1 7

1 1 8

1 1 9

1 2 0

1 2 1

C f . M t 7, 18. C f . 2 Pt 2, 10. C f . Praef. Missae. Ps 72, 18; cf. L c 1, 52. Cf. M t 11, 29; Phil 2, 8 etc. C f . L c 4, 6-7.

Mt 7,18. Usporedi 2 Pt 2,10. Ili uznesenosti. Ps 73 (72), 18. (Prijevod prema latinskom predlošku). Mt 11,29. Fil 2,8-11. V i d i O Božjoj državi, 14,28.

272
Superbia exaltans r u i n a m parat.

D E civ. D E I

14, 1 3 , 2 - 1 4

O DRŽAVI BOŽJOJ

14,

13,2 -

14

273

PL 422

CC 436

13. 2. Manifesto ergo apertoque peccato, ubi factum est quod Deus fieri prohibuerat, diabolus hominem non cepisset, nisi iam ille sibi ipsi placere coepisset. Hine enim et deleetavit quod dictum est: Eritis sicut dii '. Quod melius esse possent summo veroque princi­ pio cohaerendo per oboedientiam, non suum sibi existendo principium per superbiam. Dii / enim creati non sua veritate, sed Dei veri participatione sunt d i i . Plus autem appetendo minus est, qui, dum sibi sufficere deligit , ab illo, qui ei vere sufficit, deficit. Illud itaque malum, quo, cum sibi homo placet, tamquam sit et ipse lumen, avertitur ab eo lumine, quod ei si placeat et ipse fit lumen: illud, inquam, malum praecessit in abdito, ut sequeretur hoc malum quod perpetratum est in aperto. Verum est enim quod / scriptum est: Ante ruinam exaltatur cor et ante gloriam humiliatur . Illa prorsus ruina, quae fit in oeculto, praecedit ruinam, quae fit in manifesto, dum illa ruina esse non putatur. Quis enim exaltationem ruinam putat, cum iam ibi sit defeetus, quo est relietus Excelsus? Quis autem ruinam esse non videat, quando fit mandati evidens atque indubitata transgressio? Propter hoc Deus illud prohibuit, quod cum esset admissum, nulla defendi posset imaginatione iustitiae. Et audeo dicere superbis esse utile cadere in aliquod apertum manifestumque peccatum, unde sibi displiceant, qui iam sibi placendo ceciderant. Salubrius enim Petrus sibi displicuit, quando flevit, quam sibi placuit, quando praesumps i t . Hoc dicit et sacer Psalmus: Imple facies eorum ignominia, et quaerent nomen tuum, Domine ', id est, ut tu eis placeas quaerentibus nomen tuum, qui sibi placuerant quaerendo suum.
122 1 2 3 bn 124 125 126 bo

2. Dakle, đavao ne bi čovjeka uhvatio bjelodanim i otvorenim grije­ hom, da učini ono što je Bog zabranio, da se već nije bio počeo sviđati sam sebi. Otuda je i uživao u onome što je rečeno: »Bit ćete kao bogovi.« A to su bolje mogli biti prianjajući u poslušnosti uz najviše i istinsko počelo, nego u oholosti postajući počelo sebi sami­ ma. Jer stvoreni bogovi nisu bogovi po svojoj istini, nego su to dioništvom u istinskome B o g u . Žudeći više biva manjim onaj tko izabire da sam sebi dostaje, i tako otpada od Onoga koji mu istinski dostaje.
9 10

Tako je to zlo - kad se čovjek sam sebi sviđa, kao da je sam svjetlost - ono po čemu se odvraća od one svjetlosti po kojoj bi, da mu se sviđa, i sam postao svjetlost, - to je zlo (kažem) prethodilo u tajnosti, da bi ga slijedilo zlo počinjeno u javnosti. Naime, istina je ono što je zapisano: »Prije sloma uzvisuje se srce, a prije slave ponizuje.« Slom koji se zbiva u tajnosti prethodi slomu koji se zbiva u javnosti, iako se prvi ne smatra slomom. Jer, tko bi uznositost smatrao slo­ mom, čak iako je ona odmaknuće kojim je napušten Onaj najuzvišeniji? A tko opet ne bi vidio, kako je posrijedi slom kad se zbiva bjelodan i nedvojben prekršaj zapovijedi? Zbog toga je Bog zabranio čin koji, pošto je počinjen, nije se mogao braniti nikakvim izmišljaj em pravičnosti. Usuđujem se reći kako je oholima korisno zapasti u ka­ kav bjelodan i otvoren grijeh, po kojem mogu postati nezadovoljni sobom samima, pošto su već pali, sviđajući se sami sebi. Zdraviji bi­ jaše Petar nezadovoljan samim sobom kad je zaplakao nego kad se sam sebi sviđao i bio odveć samopouzdan. To kaže i Sveti psalam: »Pokrij im lice sramotom, i potražit će tvoje ime, Gospodine!« To jest: 'da im se ti svidiš, dok traže tvoje ime, njima što su se sviđali sebi samima tražeći svoje ime.'
11 12 13

Peior superbia excusationem inquirit.

14. Sed est peior damnabiliorque superbia, qua etiam in peccatis manifestis suffugium excusationis inquiritur; sicut i l l i primi homi­ nes, quorum et illa dixit: Serpens seduxit me, et manducavi, et ille dixit: Mulier, quam dedisti mecum, haec mihi dedit a ligno, et edi . Nusquam hic sonat petitio veniae, nusquam imploratio medicinae. Nam licet isti non sicut C a i n quod commiserunt negent, adhuc tamen superbia in a l i u d quaerit referre quod perperam fecit: su121 128 bp
b n b o b p

14. A l i je gora i kažnjivija oholost po kojoj se čak i u bjelodanim grijesima traži utočište isprike, kao što učiniše prvi ljudi, od kojih ona reče: »Zmija me prevarila, pa sam jela«, a on: »Žena, koju si stavio uza me, ona mi je dala sa stabla, pa sam jeo.« Ne čuje se tu nikakva molba za oprostom, nikakav vapaj za lijekom. Iako oni poput Kajina - nisu zanijekali ono što počiniše, ipak oholost traži da se krivnja za počinjeno prebaci na drugoga: oholost žene optužuje
1 2 3

O prekršiteljevoj oholosti, koja sama bijaše gora od p r e k r š a ­ ja.

diligit M. placuerunt M. alium M. Gen 3, 5. Cf. Ps81,6; I o l O , 34. P r o v 16, 18. Cf. Mt 26, 75.33. P s 8 2 , 17. Gen 3, 13. 12. Cf. Gen 4, 9.

9 10

1 2 2 1 2 3 124 1 2 5 1 2 6 1 2 7 1 2 8

11 12 13

Post 3,5. V i d i O Božjoj državi, 9,23; Ivan, 10,34. Izr 18,12. (Prijevod prema latinskom predlošku). Riječ ruina znači i rušenje, pad i propast i slom. Ps 83 (82), 16. (Prijevod prema latinskom predlošku). Post 3,13. Post 3,12. Post 4,9.

1 2 3

274

D E civ. D E I

14, 1 4 - 1 5 , 2

O DRŽAVI BOŽJOJ

14,

14 -

15,2

275

perbia mulieris in serpentem, superbia viri in mulierem. Sed accusatio potius quam excusatio vera est, ubi mandati divini est aperta transgressio. Neque enim hoc propterea non fecerunt, quia id mulier serpente suadente, vir muliere impertiente commisit, quasi quicquam Deo, cui vel crederetur vel cederetur, anteponendum f u i t .
bq

zmiju, oholost muža optužuje ženu. N u , gdje je prekršaj Božje zapo­ vijedi tako bjelodan, takve su riječi više prava optužba negoli isprika. Isto tako, ne znači da oni toga ne počiniše zbog toga što žena učini prekršaj na nagovor zmije, a muž na ponudbu ženinu, kao da se išta smjelo pretpostaviti Bogu, bilo u povjerenju bilo u popuštanju!

Gravissima inoboedientia iuste damnata est... PL 423

CC 437

15. 1. Quia ergo contemptus est Deus iubens, qui creaverat, qui ad suam imaginem fecerat, qui ceteris animalibus praeposuerat, qui in paradiso constituerat, qui rerum omnium copiam salutisque praestiterat, qui praeceptis nec pluribus nec grandibus nec difficilibus oneraverat, sed uno brevissimo atque levissimo ad oboedientiae salubritatem adminiculaverat, quo eam creaturam, cui libera servitus expediret, se esse / Dominum commonebat: iusta damnatio subsecuta est, talisque damnatio, ut homo, qui custodiendo mandatum futurus fuerat etiam carne spiritalis, fieret etiam mente carnalis et, qui sua superbia sibi placuerat, Dei iustitia sibi donaretur; nec sic, ut in sua esset omnimodis potestate, sed a se ipse quoque dissentiens sub illo, cui peccando consensit, pro libertate, quam concupivit, duram miseramque ageret servitutem, mortuus špiritu volens et corpore moriturus invitus, desertor aeternae vitae etiam aeterna, nisi gratia liberaret, morte damnatus. Quisquis huiusmodi damnationem vel nimiam vel iniustam putat, metiri profeeto nescit, quanta fuerit iniquitas in peccando, ubi tanta erat non peceandi facilitas. Sicut enim Abrahae non immerito magna oboedientia praedicatur, quia ut oceideret filium, res difficillima est imperata : ita in paradiso tanto maior inoboedientia fuit, quanto id, quod praeceptum est, nullius difficultatis fuit. Et sicut oboedientia secundi hominis eo praedicabilior, quo factus est oboediens usque ad mortem °: ita inoboedientia primi hominis eo detestabilior, quo factus est inoboediens usque ad mortem. U b i enim magna est inoboedientiae poena proposita et res a Creatore facilis imperata, quisnam satis explicet, quantum malum sit non oboedire in re facili et tantae potestatis imperio et tanto terrente supplicio?
129 13 br

15. 1. Dakle, čovjek je prezreo nalog Boga, koji ga je stvorio, koji ga je načinio na svoju sliku, koji ga je postavio iznad ostalih životinja, koji ga je smjestio u raju, koji ga je opskrbio obiljem svih stvari i blagostanja, koji ga nije opteretio ni mnogim, ni krupnim, ni teškim naredbama, nego mu je pomogao jednom najkraćom i najlak­ šom zapovijedi radi zdrave poslušnosti, a kojom je htio toga stvora, kojemu je slobodno služenje na korist, upozoriti da je O n Gospodin. Uslijedila je pravedna kazna, i takva osuda te je čovjek (koji da se držao zapovijedi, bio bi duhovan čak i u puti), postade putenim i u umu; i on - koji se po svojoj oholosti sam sebi svidio - po Božjoj je pravdi sam sebi predan, ali ne tako da bi u cijelosti bio u svojoj moči, nego ne slažući se sa sobom samim, da bi pod vlašću onoga s kojim se zgriješivši složio, mjesto slobode koju je žudio, robovao u okrut­ nome i bijednome ropstvu, hotimice mrtav u duhu, dok će nehotice umrijeti u tijelu; odbjeg vječnoga života, osuđen i na vječnu smrt, ako ga milost ne izbavi. Tko god pomisli kako je takva kazna bilo pretjerana bilo nepravedna, taj zaista ne zna odmjeriti kolika bijaše opačina u griješenju tu gdje bijaše tako mnogo prilike ne-griješenja. I kao što se zasluženo slavi Abrahamova velika poslušnost (jer mu bijaše naloženo ono najteže, da zakolje svojeg sina) , toliko u raju bijaše veća neposlušnost što ono koje se zapovjedilo nije bilo uopće teško. I kao što je poslušnost Drugoga čovjeka hvale vrednija, jer po­ stade poslušan sve do smrti , tako je neposlušnost prvoga čovjeka to odvratnija jer postade neposlušnim sve do smrti. Naime, gdje je za neposlušnost određena golema kazna, a Stvoriteljev je nalog bilo lako poslušati, tko bi pravo razjasnio, koliko je zlo neposluh stvari što je tako laka, i zapovijedi tolike moći koja prijeti tako strašnom kaznom.
1 2

O pravednosti odmazde, koju prvi ljudi primiše zbog svoje neposlušnosti.

... hominemque perturbationi­ bus subiecit.

15. 2. Denique, ut breviter dicatur, in illius peccati poena quid inoboedientiae nisi inoboedientia retributa est? N a m quae hominis est alia miseria nisi adversus eum ipsum inoboedientia eius ipsius,

2. Napokon, ukratko rečeno, u kazni za taj grijeh, što je drugo odma­ zda za neposlušnost ako ne sama neposlušnost? Jer što je drugo čovje­ kova bijeda ako ne njegova neposlušnost prema sebi samomu, te jer

b c

b r

i fuerit M. terrenti M.

1 2 9

1 3 0

C f . G e n 22, 2; H e b r 11, 17; Iac 2, 21; Sap 10, 5; Eccle 44, 21. C f . Phil 2, 8.

Post 22,2; Heb 11,17; Jak 2,21; Mudr 10,5; Sir 44,20. Fil 2,8.

276

DE

civ.

DEI

14, 15,2
131

O DRŽAVI BOŽJOJ

14,

15,2

277

CC438 PL424

ut, quoniam noluit quod potuit, quod non potest v e l i t ? In paradiso enim etiamsi non omnia poterat ante peccatum, quidquid tamen non poterat, non volebat, et ideo poterat omnia quae volebat; nunc vero sicut in eius stirpe cognoscimus et divina Scriptura testatur, homo vanitati similis factus est . Quis enim enumerat, quam multa quae non potest velit, dum sibi ipse, i d est voluntati eius ipse animus eius eoque inferior caro eius, non obtemperat? Ipso namque invito et ani­ mus plerumque turbatur et caro dolet et veterescit et moritur, et quidquid aliud patimur, quod non pateremur inviti, si voluntati nostrae nostra natura omnimodo atque ex omnibus partibus oboediret. At enim aliquid caro patitur, quo servire non sinitur. Quid interest unde, dum tamen per iustitiam dominantis Dei, cui subditi servire no/luimus, caro nostra nobis, / quae subdita fuerat, non serviendo molesta sit, quamvis nos Deo non serviendo molesti nobis potuerimus esse, non illi? Neque enim sic ille nostro, ut nos servitio corporis indigemus, et ideo nostra est quod recipimus, non illius poena quod fecimus. Dolores porro, qui dicuntur carnis, animae sunt in carne et ex carne. Quid enim caro per se ipsam sine anima vel dolet vel concupiscit? Sed quod concupiscere caro dicitur vel dolere, aut ipse ho­ mo est, sicut disseruimus , aut aliquid animae, quod carnis afficit passio, vel aspera, ut faciat dolorem, vel lenis, ut voluptatem. Sed dolor carnis tantum modo offensio est animae ex carne et quaedam ab eius passione dissensio, sicut a n i m i dolor, quae tristitia nuncupatur, dissensio est ab his rebus, quae nobis nolentibus acciderunt. Sed tristitiam plerumque praecedit metus, qui et ipse in anima est, non in carne. Dolorem autem carnis non praecedit ullus quasi metus carnis, qui ante dolorem in carne sentiatur. Voluptatem vero praece­ dit appetitus quidam, qui sentitur in carne quasi cupiditas eius, sicut fames et sitis et ea, quae in genitalibus usitatius libido nominatur, cum hoc sit generale vocabulum omnis cupiditatis. N a m et ipsam iram nihil aliud esse quam ulciscendi libidinem veteres definierunt ; quamvis nonnumquam homo, ubi vindictae nullus est sen­ sus, etiam rebus inanimis irascatur, e t male scribentem stilum collidat vel calamum frangat iratus. Verum et ista licet irrationabilior, tamen quaedam ulciscendi libido est, et nescio q u a , ut ita dixerim, quasi umbra retributionis, ut qui male faciunt, mala patiantur. Est igitur libido ulciscendi, quae ira d i c i t u r ; est libido habendi pecuniam, quae avaritia; est libido quomodocumque vincendi, quae pervicacia; est libido gloriandi, quae iactantia nuncupatur. Sunt multae variaeque libidines, quarum nonnullae habent etiam vocabula pro132 bs 133 bt 134 bu bv 135

ne htjede ono što je mogao, hoće sada ono što ne može? Dočim u raju, iako i prije grijeha nije mogao sve, ipak što god ne mogaše to i ne hotijaše, pa stoga i mogaše sve što hotijaše. Sada pak, kao što prepoznajemo u njegovu potomstvu i svjedoči Sveto pismo: »Čovjek postade poput ispraznosti.« Naime, tko bi nabrojio sve one stvari koje čovjek ne može a hoće, dok je neposlušan sebi samomu, to jest dok su neposlušni njegovoj volji: njegova duša i njegova p u t niža od nje? Jer protiv njegove volje, i duša se većinom smućuje, dok put osjeća bol, stari i umire i svakovrsno pati; nu sve to ne bismo trpjeli protiv svoje volje, kad bi naša narav svakim načinom i svakim dijelom slušala našu volju.
3

Možda će se prigovoriti, kako zbog onoga što trpi p u t ne može služiti volji. A l i , što je važno zbog čega je tako, kad po pravdi Boga i G o ­ spodara, kojemu ne htjedosmo podređeni služiti, p u t naša (koja nam bijaše podvrgnuta) ne služeći postade nam tegobnom, dok mi - ne služeći Bogu - uzmogosmo postati tegobnim sebi samima, a ne Bogu? Jer, njemu ne treba naša služba kao što nama treba služba tijela, i kazna koju primismo za ono što učinismo pripada nama, a ne njemu. I dalje, boli (o kojima se govori da pripadaju puti) pripadaju duši, a u puti su i proistječu iz puti. Jer što sama p u t - bez duše - bilo osjeća kao bol bilo žudi? Naime, kad se kaže kako p u t štogod žudi ili da ćuti bol, onda je posrijedi i l i sam čovjek (kao što dokazasmo ) ili štogod od duše na što djeluje trpnja (passio) puti, bilo mučna, te pričinja bol, bilo blaga, te izaziva ugodu. I bol puti samo je povreda duše iz puti i nekakav nesklad s trpnjom puti, kao što i bol duše (koji se naziva žalost) tek je nesklad s onim stvarima koje nam se događaju protiv naše volje. N u , žalosti većinom prethodi strah, koji je i sam u duši, a ne u puti. Dočim samomu bolu puti ne prethodi takoreći nikakav strah puti koji se osjeća u puti prije bola. Nasladi, opet prethodi nekakva žudnja koja se ćuti u puti kao njezina požuda (poput gladi, žeđi i onoga što se u spolovilima obično zove pohota, iako je to općenit nazivak za svaku želju). A i sama srdžba nije ništa drugo nego - kako su je stari odredili - žudnja za osvetom, iako se čovjek pokatkada (gdje se ne može osjetiti nikakva osveta) srdi i na nežive predmete, pa lomi pi­ salo koje mu loše piše ili krši pero u gnjevu. A l i i to (iako većma nerazborito) predstavlja ipak nekakvu žudnju za osvetom i - da tako kažem - kao nekakvu sjenu odmazde, kako bi oni što zlo čine zlo i trpjeli.
4 5

b s

b t

b u

b v

veterascit M. animae M. ut M. quae M.

Dakle, postoji žudnja za osvetom, koja se zove srdžbom; postoji žud­ nja za posjedovanjem novca, koja se zove pohlepom; postoji žudnja za pobjedom pod svaku cijenu, koja se zove tvrdoglavost; postoji žud­ nja za hvastanjem, koja se zove hvalisavost. Postoje mnoge i raznovr­ sne žudnje, od kojih neke imaju primjerene nazivke, a neke nemaju.

1 3 1

1 3 2

1 3 3

1 3 4

1 3 5

C f . T E R E N T I U S , Andria 2 , 1, 305-306. Ps 143, 4 . V . supra 14, 2 . C f . C I C E R O , TUSC. disp. 3 , 5, 1 1 ; 4, 9, 2 1 . C f . C I C E R O , TUSC. disp. 4, 9, 2 0 .

3 4 5

Ps 144 (143), 4. (Prijevod prema latinskom predlošku). V i d i O Božjoj državi, 14,2. Ciceron, Tuskulanski razgovori, 3,5,11; 4,9,21.

278

D E civ. D E I

14, 1 5 , 2 - 1 7

O DRŽAVI BOŽJOJ

14,

15,2 -

17

279

pria, quaedam vero non habent. Quis enim facile dixerit, quid vocetur libido dominandi, quam tamen plurimum valere in tyrannorum animis etiam civilia bella testantur?

Tko bi, tako, lako rekao kako se naziva žudnja za vladavinom, o kojoj i građanski ratovi svjedoče koliko ona utječe na duše samosilnika?

L i b i d i n i s aestus volunta­ tem commovet. CC 439

PL 425

16. Cum igitur sint multarum libidines rerum, tamen, cum libido dicitur neque cuius rei libido sit additur, non fere assolet animo occurrere nisi illa, qua obscenae partes corporis excitantur. Haec au­ tem sibi non solum totum corpus nec / solum extrinsecus, verum etiam intrinsecus vindicat totumque commovet hominem animi si­ mul 'affectu cum carnis appetitu coniuncto atque permixto, ut ea voluptas sequatur, qua maior in corporis voluptatibus nulla est; ita ut momento ipso temporis, quo ad eius pervenitur extremum, paene omnis acies et quasi vigilia cogitationis / obruatur. Quis autem amicus sapientiae sanctorumque gaudiorum coniugalem agens vitam, sed, sicut Apostolus monuit, sciens suum vas possidere in sanctificatione et honore, non in morbo desiderii, sicut et gentes, quae ignorant Deum , non mallet, si posset, sine hac libidine filios procreare, ut etiam in hoc serendae prolis officio sic eius menti ea, quae ad hoc opus creata sunt, quemadmodum cetera suis quaeque operibus distributa membra servirent, nutu voluntatis acta, non aestu libidinis incitata? Sed neque ipsi amatores huius voluptatis sive ad concubitus coniugales sive ad immunditias flagitiorum cum voluerint commoventur; sed aliquando importunus est ille motus poscente nullo, aliquando autem destituit inhiantem, et cum in animo concupiscen­ tia ferveat, friget in corpore; atque ita mirum in modum non solum generandi voluntati, verum etiam lasciviendi libidini libido non servit, et cum tota plerumque menti cohibenti adversetur, nonnumquam et adversus se i p s a dividitur commotoque animo in commovendo corpore se ipsa non sequitur.
I36 bz

16. Dakle, iako postoje požude (libidines) za mnogim stvarima, ipak kad se kaže požuda (libido) a ne doda se za kojom stvari, obično u pamet ne dolazi ništa drugo nego pohota što uzbuđuje sra­ motne dijelove tijela. Ona sebi podvrgava ne samo cijelo tijelo, ne samo izvanjsko, nego i unutarnje, i uzbuđuje cijela čovjeka, kad se duševno čuvstvo spoji i smiješa s putenom žudnjom, kako bi uslijedila ona naslada od koje nema veće među tjelesnim nasladama, tako te u onome času kad se stigne do njezina vrhunca, zamire skoro svako oštroumlje i takoreći budnost promišljaj a. Međutim, koji prijatelj mu­ drosti i svetih radosti, živeći u bračnom životu, ali - kako je apostol upozorio - »znajući posjedovati svoju tjelesnu posudu u svetosti i ča­ sti, ne u bolesti pohote kao pogani koji ne poznaju Boga«; koji ne bi radije kad bi mogao, i vlastitu djecu rađao bez takve požude, tako da i pri ovoj zadaći rađanja potomstva oni dijelovi što su stvoreni radi toga djela onako služe njegovu umu kao i ostali udovi, svaki u svojem dodijeljenom poslu, pokretani nalogom volje, a ne pobuđivani razdražbom pohote?
1 2

O zlu požude, nazivu koji odgovara mno­ gim porocima, ali se posebno pripisuje pokre­ tima bludne uspaljenosti.

A l i ni sami zaljubljenici ove naslade ne mogu se kad god ushtjednu pobuditi bilo na bračni obležaj bilo na nečiste poroke. Nego se taj nagon pokatkad i nezvan nameće, dok katkad opet požudniku izosta­ je, i dok u duši pohota vrije, tijelo ostaje hladno. I tako na čudesan način ta požuda odbija služiti ne samo volji za rađanjem nego i požudi za razbludom; pa iako se najčešće opire nadzoru uma, pokatkad se dijeli i protiv sebe same, te uzbudivši dušu ne nastavlja s uzbuđivanjem tijela.

Libidine nuditas pudet.

17. Merito huius libidinis maxime pudet, merito et ipsa membra, quae suo quodam, ut ita dixerim, iure, non omnimodo ad arbitrium nostrum movet aut non movet, pudenda dicuntur, quod ante pecca­ tum hominis non fuerunt. Nam sicut scriptum est: Nudi erant, et non confundebantur , non quod eis sua nuditas esset incognita, sed tur137

17. S pravom se stoga čovjek najviše srami takve požude, a s pravom se i sami udovi koje - da tako kažem - ona pokreće ili ne pokreće nekakvim svojim zakonom (a ne u cijelosti prema našoj odlu­ ci) nazivaju sramnim dijelovima, kakvima ne bijahu prije čovjekova grijeha; naime, kao što je pisano: »Bijahu goli, ali ne osjećahu stida«, ne zbog toga što im ne bi bila poznata vlastita goloća, nego jer im
1

0 goloći prvih ljudi, koja im se nakon grijeha učinila gnusnom 1 sramotnom.

b z

ipsam M.

Latinska riječ libido inače znači želja, nerazborita volja, samovolja, hir, pohota, Žudnja, putena naslada, slastohleplje. 1 Sol 4,4-5. (Prijevod prema latinskom predlošku).
2 1

1

1 3 6

1 3 7

1 Thess 4, 4-5. G e n 2, 25; cf. A U G U S T I N U S , De Gen ad litt. 11, 1, 3.

Post 2,25.

280

DE

civ.

DEI

14, 17

O DRŽAVI BOŽJOJ

14,

17

281

CC 440

PL426

pis nuditas nondum erat, quia nondum libido membra illa praeter arbitrium commovebat, nondum ad hominis inoboedientiam redarguendam sua inoboedientia caro quodammodo testimonium perhibebat. Neque enim caeci creati erant, ut imperitum vulgus opinatur: quahdo quidem et ille vidit animalia, quibus nomina imposuit , et de illa legitur: Vidit mulier quia bonum lignum in escam et quia placet oculis ad videndum '. Patebant ergo oculi eorum, sed ad hoc non erant aperti, hoc est non / attenti, ut cognoscerent quid eis indumento gratiae praestaretur, quando membra eorum voluntati repugnare nesciebant. Qua gratia remota, ut poena reciproca inoboedientia plecteretur, exstitit in motu corporis quaedam impudens novitas, un­ de esset indecens nuditas, et fecit attentos reddiditque confusos. Hine est quod, posteaquam mandatum Dei aperta transgressione violarunt, scriptum est de illis: Et aperti sunt oculi amborum et agnoverunt quia nudi erant, et consuerunt folia fici et fecerunt sibi campestria '. Aperti sunt, inquit, oculi amborum, non ad videndum, nam et antea videbant, sed ad discernendum inter bonum quod amiserant et malum quo ceciderant. Unde et ipsum lignum, eo quod istam face­ ret dinoscentiam, si ad vescendum contra vetitum tangeretur, ex ea re nomen accepit, ut appellaretur lignum sciendi boni et mali. Experta enim morbi molestia evidentior fit etiam iucunditas / sanitatis. Cognoverunt ergo quia nudi erant, nudati scilicet ea gratia, qua fiebat ut nuditas corporis nulla eos lege peccati menti eorum repugnante confunderet. Hoc itaque cognoverunt, quod felicius ignorarent, si Deo credentes et oboedientes non committerent, quod eos cogeret experiri infidelitas et inoboedientia quid noceret . Proinde confusi inoboedientia carnis suae, tamquam teste poena inoboedientiae suae, consuerunt folia fici et fecerunt sibi campestria, id est suceinctoria genitalium. N a m quidam interpretes suceinetoria posuerunt. Porro autem campestria latinum quidem verbum est, sed ex eo dic­ tum, quod iuvenes, qui nudi exercebantur in campo, pudenda operiebant; unde qui ita suceineti sunt, campestratos vulgus appellat. Quod itaque adversus damnatam culpa inoboedientiae voluntatem libido inoboedienter movebat, verecundia pudenter tegebat. E x hoc omnes gentes, quoniam ab illa stirpe procreatae sunt, usque adeo tenent insitum pudenda velare, ut quidam barbari illas corporis partes nec in balneis nudas habeant, sed cum earum tegimentis lavent. Per opacas quoque Indiae solitudines, cum quidam nudi philosophentur, un138 139 ca 140 cb

goloća još nije bila gnusna, budući da im požuda još nije pokretala te udove protiv njihove odluke, i na stanovit način put još nije svojom neposlušnošću svjedočila protiv čovjekove neposlušnosti. I nisu oni bili stvoreni slijepima, kao što neuka svjetina misli, jer je muž vidio životinje (kojima je dao imena ), dok o ženi čitamo: »Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo« ; dakle, njihove oči bijahu otvorene, ali nisu bile tako rastvorene, to jest pozorne, da bi spoznali kakva dobrobit bijaše plašt milosti, dok se njihovi udovi još ne znadijahu opirati njihovoj volji. Pošto je ta milost izgubljena, kako bi bili primjerenom kaznom kažnjeni za neposluh, u pokretu tijela nastade nekakva sramotna novost, i otuda goloća postade nepri­ stojnom; oni postadoše pozorni i time zbunjeni.
2 3

Zbog toga je - pošto su otvorenim prijestupom prekršili Božju zapo­ vijed - o njima zapisano: »Tada se obadvoma otvore oči, i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače.« Kaže se, 'obadvoma se otvore oči', ali ne da bi vidjeli, jer su oni i prije vidjeli, nego da bi razlikovali između dobra koje izgubiše i zla u koje zapadoše. Otuda i samo stablo - zbog toga što bi im pružilo tu razliku, ako ga unatoč zabrani dotaknu kako bi s njega jeli - po tome i dobi svoje ime te se nazva stablom spoznaje dobra i zla. Naime, pošto se iskusi tegoba bolesti, jasnijom postaje ugodnost zdravlja.
4

Dakle, »upoznaju da su goli«, naime: ogoljeni, od one milosti po kojoj ih goloća tijela nije zbunjivala, kao kad se zakon grijeha suprot­ stavio njihovu umu. I tako su spoznali ono što bi bilo sretnije da nisu doznali, da vjerujući Bogu i slušajući ga nisu počinili ono što ih je nagnalo iskusiti koliko škodi ne vjernost i neposluh. Stoga, zbunjeni neposlušnošću svoje puti (kao svjedokom kazne vlastitog neposluha): »spletu smokova lišća i naprave sebi pregače« (campestria), to jest: potpašaje spolovila (suceinetoria), kako i kažu neki od prevoditelja. Sam nazivak campestria, latinska je riječ koja je potekla otuda što mladići koji se goli vježbaju na polju (campus) pokrivahu tako svoja spolovila. A oni koji su tako opasani pučki se nazivaju campestrati (»poljo vježbenici«).
5

I stoga je čednost sramežljivo pokrila ono što je požuda neposlušno pobudila, a protiv volje kažnjene zbog neposlušnosti. Otuda je u svim narodima, budući da potječu od istoga roda, duboko usađen običaj pokrivati sramotne dijelove, a neki od barbara ne izlažu gole te dijelove ni u kupelji, nego se kupaju pokrivši ih. A i u mrač­ nim osamljenim skloništima Indije, oni koji se goli bave filozofijom,

0 3

c b

cognoverunt M. nocerent M. Post 2,20. Pomisao o sljepoći prvih ljudi nastala je prema stavku u knjizi Post 3,7, koji se dalje navodi. Post 3,6. Post 3,7. Izvorno: bojišni opreg ili zapregač.
3 4 5 2

1 3 8

1 3 9

1 4 0

Cf. G e n 2, 20. G e n 3 , 6. G e n 3, 7; cf. A U G U S T I N U S , De Gen ad litt. 11, 34, 46.

282

DE

civ.

DEI

14, 1 7 - 1 9

O DRŽAVI BOŽJOJ

14,

17 - 19

283

de gymnosophistae nominantur, adhibent tamen genitalibus tegmina, quibus per cetera membrorum carent.
Quodque opus libidinis latebras quaerit. CC441

te se zbog toga zovu gimnosofisti, ipak pokrivaju spolovila, iako su im ostali dijelovi posve goli.

18. Opus vero ipsum, quod libidine tali peragitur, non solum in quibusque stupris, ubi latebrae ad subterfugienda humana iudicia requiruntur, verum etiam in usu scortorum, quam terrena civitas licitam turpitudinem fecit, quamvis id agatur, / quod eius civitatis nulla lex vindicat, devitat tamen publicum etiam permissa atque impunita libido conspectum, et verecundia naturali habent provisum lupanaria ipsa secretum faciliusque potuit impudicitia non habere vincula prohibitionis, quam impudentia removere latibula illius foeditatis. Sed hane etiam ipsi turpes turpitudinem vocant, cuius licet sint amatores, ostentatores esse non audent. Quid? coneubitus coniugalis, qui secundum matrimonialium praescripta tabularum procreandorum fit causa liberorum, nonne et ipse quamquam sit licitus et honestus, remotum ab arbitris cubile conquirit ? Nonne omnes famulos atque ipsos etiam paranymphos et quoscumque ingredi quaelibet necessitudo permiserat, ante mittit foras, quam vel blandiri coniux coniugi incipiat? Et quoniam, sicut ait etiam quidam Ro­
cc cd

18. A sam čin koji se izvodi s takvom nasladom izbjegava jav­ nost, ne samo pri bilo kakvom bludu (gdje je skrovište potrebno, kako bi se izbjeglo osudi ljudskih sudova), nego i u samim bludilištima, od kojih je zemaljski grad načinio dopuštenu izopačenost; te iako se tu obavlja ono što nikakav zakon grada ne kažnjava, ipak i dopu­ štena i nekažnjiva pohota bježi od javnog pogleda; i zbog naravnog osjećaja srama čak i bludilišta osiguravaju skrovitost, i lakše je bludnost uzmogla biti bez spona zabrane negoli sama besramnost bez zakloništa svoje gnusobe. Pa i sami izopačenici nazivaju taj blud izopačenošću, te iako se nje­ govi ljubitelji ne odvažuju biti i njegovi izlagatelji. A sam bračni spolni snošaj (kojemu je svrha i prema propisima bračnog ugovora, rađanje djece) zar i on - iako je dopušten i častan, ne traži skrovito mjesto, daleko od svjedoka? Zar i mladoženja prije nego i počne mi­ lovati nevjestu, prvo ne pošalje van sve sluge čak i same djevere i sve one kojima je po bilo kojoj potrebi bilo dopušteno ući? I budući da, kao što kaže stanoviti »vrhunski vičnik rimske rječitosti« , sve stvari koje su pravo učinjene žele se pokazati na svjetlu , to jest: žele da budu poznate; a ovo što je također pravo učinjeno želi biti poznato tako, da se ipak srami da bude viđeno. Jer tko ne bi znao što se događa između supružnika, da bi se rađala djeca, kad se upravo radi toga žene i vjenčavaju u takvoj svečanosti? Pa ipak, kad se radi ono od čega nastaju djeca, ni samoj se vlastitoj djeci (ako ih već ima ro­ đene u toj vezi) ne dopušta da svjedoče činu. Taj pravedni čin radi svojeg poznavanja traži svjetlo duša, a ipak bježi od svjetla očiju. Otkuda to ako ne otuda što se čini nešto dolično po naravi, ali popra­ ćeno sramom po kazni?
1 2

O sramu pri spolnom snoša­ ju, ne samo bludnom nego i bračnom.

PL427

ri volunt , id est appetunt sciri: / hoc recte factum sic appetit sciri, ut tamen erubescat videri. Quis enim nescit, ut filii procreentur, quid inter se coniuges agant? quando quidem ut id agatur, tanta celebritate ducuntur uxores; et tamen cum agitur, unde filii nascantur, nec ipsi filii, si qui inde iam nati sunt, testes fieri permittuntur. Sic enim hoc recte factum ad sui notitiam lucem appetit animorum, ut tamen refugiat oculorum. Unde hoc, nisi quia sic geritur quod deceat ex natura, ut etiam quod pudeat comitetur ex poena?
142

mani maximus

auctor eloquii

141

, omnia

recte facta in luce se

colloca-

Ira et libido ratione moderantur.

19. Hine est quod et illi philosophi, qui veri tati propius accesserunt, iram atque libidinem vitiosas animi partes esse confess i sunt, eo quod turbide atque inordinate moverentur ad ea etiam, quae sapientia perpetrari vetat , ac per hoc opus habere moderatrice mente atque ratione. Quam partem animi tertiam velut in arce quadam ad istas regendas perhibent collocatam, ut illa imperante, istis servientibus possit in homine iustitia ex omni animi parte servari. Hae igi06

19. Zbog toga su i oni filozofi koji su prišli bliže istini priznali kako su srdžba i požuda opaki dijelovi duše, zbog toga što je mutno i nesređeno potiču na one stvari koje mudrost zabranjuje činiti, pa im stoga i treba obuzdavatelj um i razum. Ovaj je treći dio duše , kažu, smješten kao u nekakvoj tvrđavi, da bi njima upravljao, kako bi se dok on zapovijeda - a dva ostala dijela slušaju - mogla u čovjeku održavati pravednost u svakom dijelu duše.
2

1

O tome kako se srdžba i požuda tako opako uzbuđuju, da ih treba zadržavati uzdama mudro­ sti, koje ne postojahu u onome zdravlju naravi prije grijeha.

requiiit M. etiam om. M. non antepon. M.

1 2

Usporedi Lukan, 7,62-63. Ciceron, Tuskulanski razgovori, 2,26,64. Riječ je o neoplatonicima. Platon, Država, 586d-e.

1 4 1

1 4 2

L U C A N U S , Phars. 7 , 6 2 - 6 3 . C I C E R O , TUSC. disp. 2 , 2 6 , 6 4 .

1 2

284

DE

civ.

DEI

14, 1 9 - 2 0

O DRŽAVI BOŽJOJ

14,

19 -

20

285

cc 442

tur partes, quas et in homine sapiente ac temperante fatentur esse vitiosas, ut eas ab his rebus, ad quas iniuste moventur, mens compescendo et cohibendo refrenet ac revocet atque ad ea permittat, quae sapientiae lege concessa sunt (sicut iram ad exerendam iustam cohercitionem, sicut libidinem ad propagandae prolis officium): hae, inquam, partes in paradiso / ante peccatum vitiosae non erant. Non enim contra rectam voluntatem ad aliquid movebantur, unde necesse esset eas rationis tamquam frenis regentibus abstinere. Nam quod nunc ita moventur et ab eis, qui temperanter et iuste et pie vivunt, alias facilius, alias difficilius, tamen cohibendo et repugnando modificantur, non est utique sanitas ex natura, sed languor ex culpa. Quod autem irae opera aliarumque affectionum in quibusque dictis atque factis non sic abscondit verecundia, ut opera libidinis, quae fiunt genitalibus membris, quid causae est, nisi quia in ceteris mem­ bra corporis non ipsae affectiones, sed, cum eis consenserit, voluntas movet, quae in usu eorum omnino dominatur? Nam quisquis verbum emittit iratus vel etiam quemquam percutit, non posset hoc facere, nisi lingua et manus iubente quodammodo voluntate moverentur; quae membra, etiam cum ira nulla est, moventur eadem voluntate. At vero genitales corporis partes ita libido suo iuri quodammodo mancipavit, ut moveri non valeant, si ipsa defuerit et nisi ipsa vel ultro vel excitata surrexerit. Hoc est quod pudet, hoc est quod intuentium oculos erubescendo devitat; magisque fert homo spectantium multitudinem, quando iniuste irascitur homini, quam vel unius aspectum, et quando iuste miscetur uxori.
cf cg

Oni stoga priznaju, kako su ta dva dijela duše izopačena i u mudra i umjerena čovjeka, tako te njih, od stvari na koje oni nepravedno nagone, um mora prisilom i pritiskom odvraćati i odgovarati, pripu­ štajući ih onim stvarima koje su dopuštene zakonom mudrosti (kao na primjer - srdžbu, da bi se provela pravedna prisila, a požudu radi dužnosti rađanja potomstva). N u , kažem, ti isti dijelovi nisu bili izo­ pačeni u raju prije grijeha. Naime, nisu se ni prema čemu pobuđivali protiv pravedne volje, zbog čega bi ih trebalo obuzdavati upravljač­ kim uzdama razuma. Naime, budući se ta čuvstva sada tako pobuđu­ ju, a oni koji umjereno, pravedno i pobožno žive svladavaju ih jed­ nom lakše, drugi put teže (a ipak uzdržavanjem i suzbijanjem) - nije to neko zdravlje po naravi, nego je bolest zbog krivnje. Tomu što riječi i postupke izazvane srdžbom i ostalim čuvstvima, čednost ne skriva onako kao djela požude koja se izvode spolovilima, - koji je drugi uzrok ako ne to što u ostalim slučajevima dijelove tijela ne pokreću sama čuvstva nego volja, pošto se s njima suglasila, koja u cijelosti upravlja njihovom upotrebom? Naime, tko god rasrđen izusti riječ i l i pak koga udari, ne može to učiniti ako mu se nekako na zapovijed volje ne pokrene jezik ili usta; čak i kad nema nikakve srdžbe, te udove može pokrenuti ista ova volja. Međutim, spolne di­ jelove tijela toliko je - na neki način - požuda podredila svojoj vlasti, da se oni ne mogu pokrenuti ako ona izostane, ukoliko ona nije izbila sama od sebe ili kao odgovor na podražaj. To je ono što izaziva sram, to je ono što rumeneći se izbjegava pogled promatrača; i mnogo lakše čovjek podnosi mnoštvo promatrača kad se nepravedno srdi na koga, negoli pogled jednog jedinog čovjeka kad pravedno opći s vlastitom ženom.

PL 428
Cynicos hbidinis non puduit.

20. Hoc illi canini philosophi, hoc est Cynici, non viderunt, proferentes contra humanam verecundiam quid aliud quam caninam, hoc
. , . , . . . . . . . .

est lmmundam lmpudentemque sententiam? ut scilicet, quoniam mstum est quod fit in uxore, palam non pudeat id agere nec in vico aut platea qualibet coniugalem concubitum devitare. Vicit tamen pudor naturalis opinionem huius erroris. Nam etsi perhibent, hoc aliquando gloriabundum fecisse Diogenem, ita putantem sectam suam nobiliorem futuram, si in hominum memoria insignior eius impudentia figeretur, postea tamen a Cynicis fieri cessatum est, plusque valuit pudor, ut erubescerent homines hominibus, quam error, ut homines

20. Ovo oni pasji filozofi, to jest cinici , nisu uvidjeli, propovije­ dajući tako protiv ljudske stidljivosti ništa drugo nego pasji, to jest: nečist i besraman nazor, prema kojem - na primjer - budući da je pravedno općiti spolno sa ženom, ne treba se stidjeti pa izbjegavati bračni snošaj ni javno, bilo na ulici, bilo na trgu. Pa ipak, nazor te zablude pobijeđen je naravnim osjećajem srama. Istina je da postoji priča kako je Diogen javno izvršio takav čin, misleći kako će njegova sljedba postati glasovitijom, ako se besramnost što upadnije utisne u pamćenje ljudi ; međutim, poslije cinici prestadoše činiti takvo što, pa je sram (po kojem se ljudi stide jedni pred drugima) nadvladao
2

1

O najispraznijoj sramoti cinika.

c t

c g

exercendam M r , .. ' retrenanao M.

Cinici. Prema nekima ta filozofska škola potječe od Antistena (oko 400. pr. K r . ) , Sokratova sljedbenika koji je naučavao u Cinosargesu, atenskom predgrađu; po njima ime cinik potječe od imena toga mjesta. Vjerojatnije je da sljedba potječe od Diogena iz Sinope, Antistenova učenika (IV. st.), koji je imao nadimak pas (xuoov), jer je odbacivao sve uljudbene običaje, te živio u bačvi. Cinički ideal bijaše sloboda od svih potreba, želja, obveza. U tri prva kršćanska stoljeća bilo je došlo do zamašnog ciničkog pokreta u kojem sudjelovahu i obrazovani mislioci, kao Dion Zlatousti (I. st.), ali i filozofi prosjaci, koji su ostvarivali glasovitu Diogenovu bestidnost (đvaioeia). 2 r j i g Laertije, 6,69. Plutarh, De stoicorum repugnantiis, 21; Apulej, Florida, 14.
0 e n

1

286

DE

civ.

DEI

14,

20-21

O DRŽAVI BOŽJOJ

14, 2 0 - 2 1

287

cc 443

canibus esse similes affectarent. Unde et illum vel illos, qui hoc fecisse referuntur, potius arbitror concumbentium motus dedisse oculis hominum nescientium quid sub pallio gereretur, quam humano premente conspectu potuisse illam peragi voluptatem. Ibi enim philosophi non erubescebant videri se velle concumbere, ubi libido ipsa erubesceret surgere. Et nunc videmus adhuc esse philosophos Cynicos; hi enim sunt, qui non solum amiciuntur pallio, verum etiam clavam ferunt; nemo tamen eorum audet hoc facere, quod si aliqui ausi essent, ut non dicam ictibus lapi/dantium, certe conspuentium salivis obruerentur. Pudet igitur huius libidinis humanam sine ulla dubitatione naturam, et merito pudet. In eius quippe inoboedientia, quae genitalia corporis membra soliš suis motibus subdidit et potestati voluntatis eripuit, satis ostenditur, quid sit hominis illi primae inoboedientiae retributum; quod in ea parte maxime oportuit apparere, qua generatur ipsa natura, quae illo primo et magno in deterius est mutata peccato; a cuius nexu nullus eruitur, nisi id, quod, cum omnes in uno essent, in communem perniciem perpetratum est et Dei iustitia vindicatum, Dei gratia in singulis expietur.

zabludu, da ljudi trebaju težiti za tim da bi nalikovah na pse. Otuda mislim kako Diogen i ostali, o kojima se priča kako su činili takvo što, samo izvođahu pokrete onih što zajedno liježu (a pred očima ljudi koji nisu mogli znati što se odvija pod plastom), i da se pred ljudskim pogledom nije mogao izvesti sam čin naslade. I tako se ti filozofi nisu sramili pokazati voljnima i zajedno leći ondje gdje bi se sama pohota stidjela pojaviti. Vidimo kako još i danas ima okolo filozofa cinika. To su oni što se ne samo zaogrću plastom, nego još i nosaju toljagu . Međutim, ni jedan se od njih ne usuđuje učiniti takvo što; jer, ako bi se koji i odvažili, na njih bi se sručila, ako već ne tuča kamenja, ono svakako kiša pljuvačke zgađenih nazočnika.
3

Dakle, ljudska se narav bez ikakve dvojbe srami takve požude, i s pravom. Jer u njezinoj neposlušnosti (koja je spolne dijelove tijela podredila samo svojim porivima, a otrgla ih ovlasti volje) dostatno se pokazuje kakva je odmazda čovjeku za onaj prvi neposluh; i trebalo je da se ta odmazda pokaže najviše u onome dijelu kojim se rađa sama narav, što je onim prvim i velikim grijehom izmijenjena nagore; i budući da je taj prekršaj počinjen kad svi ljudi bijahu u jednom čovjeku; pogibelj je postala zajedničkom, po kazni Božje pravde; iz njezina spleta ne može se izbaviti nitko osim pojedinačnim oprostom a po milosti Božjoj. 21. Nek je daleko od nas da bismo povjerovali, kako je ono dvoje supružnika smještenih u raju tom pohotom (zbog koje su zasramivši se i pokrili dotične udove) imalo ispuniti ono što Bog u svojem blago­ slovu reče: »Rastite i množite se i napunite zemlju.« Jer ta je pohota nastala nakon grijeha; nakon grijeha ta narav, čedna i stidljiva, izgu­ bila je moć po kojoj služaše njoj svaki dio tijela, pa je tu pohotu oćutjela, opazila, zbog nje se posramila i pokrila je. A onaj pak bla­ goslov braka, da supružnici rastu, množe se i napuče zemlju, iako ostade i u prekršitelja, ipak je darovan prije nego bijahu zgriješili, kako bi se spoznalo da je rađanje djece na slavu braku, a ne da pri­ pada kazni zbog grijeha. N u , postoje ljudi kojima je daleko nepoznata ona sretnost što vladaše u raju, i koji misle kako se djeca nisu mogla rađati drukčije osim s pomoću onoga što im je samima poznato, to jest s pomoću požude (o kojoj vidjesmo kako zastiđuje i častan brak); jedni od njih uopće ne prihvaćaju Sveto pismo i s nevjericom izruguju ono mjesto gdje se čita, kako je ljude nakon grijeha goloća posramila i kako su sramotne dijelove prekrili; drugi opet, iako Sveto pismo i prihvaćaju i časte, ipak ono što piše: »Rastite i množite se«, neće da se shvati kao ono što se tiče putene plodnosti, jer se sličan izrijek susreće i u odnosu na dušu: »Uzmnožit ćeš me sa snagom u mojoj duši«, pa tako ono što slijedi, u knjizi Postanka »I napunite zemlju, i sebi je podložite« tu2 3 4

Ante peccatum potestas fuit procreandi si­ ne libidine.

PL429

21. Absit itaque, ut credamus illos coniuges in paradiso constitutos per hane libidinem, de qua erubescendo eadem membra texerunt, impleturos fuisse quod in sua benedictione Deus dixit: Crescite et multiplicamini et replete terram . Post peccatum quippe orta est haec libido; post peccatum eam natura non impudens amissa potestate, cui corpus ex omni parte serviebat, sensit, attendit, erubuit, operuit. Illa vero benedictio nuptiarum, ut coniugati crescerent et multiplicarentur et implerent terram, quamvis et in delinquentibus manserit, tamen antequam delinquerent data est, ut cognosceretur procreationem f iliorum ad gloriam connubii, non ad poenam pertinere peccati. Sed nunc homines, profeeto illius quae in paradiso fuit felicitatis ignari, nisi per hoc, quod experti sunt, id est per libidinem, de qua / videmus etiam ipsam honestatem erubescere nuptiarum, non potuisse gigni filios opinantur, alii Scripturas divinas, ubi legi­ tur post peccatum puduisse nuditatis et pudenda esse conteeta, prorsus non aecipientes, sed infideliter irridentes; alii vero quamvis eas accipiant et honorent, illud tamen quod dictum est: Crescite et mul­ tiplicamini, non secundum carnalem fecunditatem volunt intellegi, quia et secundum animam legitur tale aliquid dictum: Multiplicabis me in anima mea in virtute , ut id, quod in Genesi sequitur: Et implete terram et dominamini eius , terram intellegant carnem,
ch 143 01144 145
c h

O tome kako blagoslov razmnožbe ljudske plodnosti, darovan prije grijeha, nije prekršajem oduzet, ali mu je pridošla pošast požude.

c i

implete M . in virtute] virtute tua M . Gen 1,28. Ps 137, 4. Gen 1,28.

Toljaga je tradicionalni atribut Herakla, koji je bio omiljeni uzor cinicima, ideal samodostatnosti.
1 2 3 4

3

1 4 3

1 4 4

1 4 5

Post 1,28. Misli se na manihejce. Ps 138 (137), 3. (Prijevod prema latinskom predlošku). Post 1,28.

288

D E CIV. D E I

14, 21 - 22

O DRŽAVI BOŽJOJ

14,

21 -

22

289

quam praesentia sua implet anima eiusque maxime dominatur, cum in virtute multiplicatur; carnales autem fetus sine libidine, quae post peccatum exorta inspecta, confusa velata est, nec tune nasci potuisse, sicut neque nunc possunt, nec in paradiso futuros fuisse, sed foris, sicut et factum est. Nam postea quam inde dimissi sunt, ad gignendos filios coierunt eosque genuerunt.

mače kao da je zemlja put, koju duša ispunja svojom prisutnošću i njome najviše vlada kad se u snazi uzmnaža; i - prema njihovu mni­ jenju - puteno potomstvo se ni tada nije moglo roditi bez požude (koja je nakon grijeha nastala, bila opažena, zbunila te je pokrivena), kao što ne može ni sada, dok se u raju i nije moglo rađati, nego izvan njega, kao što se i dogodilo. Naime, pošto su odatle izgnani, sjedinili su se radi rađanja djece te su ih i rađali.

CC 444 Deus nuptias benedixit ut generando cre-

PL 430

22. Nos autem nullo modo dubitamus secundum benedictionem Dei crescere et multiplicari et implere terram donum esse nuptiarum, quas Deus ante peccatum hominis ab initio constituit, creando masculum et feminam, qui sexus evidens utique in carne est. Huic quippe operi Dei etiam benedictio ipsa subiuncta est. Nam cum Scriptura dixisset: Masculum et feminam fecit eos, continuo subdidit: Et benedixit eos Deus dicens: Crescite et multiplicamini et implete terram et dominamini eius , et cetera. Quae omnia quamquam non inconvenienter possint etiam ad intellectum spiritalem referri, ma­ sculum tamen et feminam non sicut simile aliquid etiam in homine uno intellegi potest, quia videlicet in eo aliud est quod regit, aliud quod regitur; sed sicut evidentissime apparet in diversi sexus corpo­ ribus, masculum et feminam ita creatos, ut prolem generando crescerent et multiplicarentur et implerent terram, magnae absurditatis est reluetari. Neque enim de špiritu qui imperat et carne quae obtemperat, aut de animo rationali qui regit et irrationali cupiditate quae regitur, aut de virtute contemplativa quae excellit et de activa quae subditur, aut de intellectu mentis et sensu corporis, sed aperte de vinculo coniugali, quo invicem sibi uterque sexus obstringitur, Dominus interrogatus utrum liceret quacumque causa dimittere uxorem, quoniam propter / duritiam cordis Israelitarum Moyses dari permisit libellum repudii, respondit atque ait: Non legistis, quia, qui fecit ab initio, masculum et feminam fecit eos et dixit: Propter hoc dimittet homo patrem et matrem et adhaerebit uxori suae, et erunt duo in carne una? Itaque iam non sunt duo, sed una caro. Quod ergo Deus coniunxit, homo non separet . Certum est igitur masculum et feminam ita primitus institutos, ut nunc homines duos diversi sexus videmus et novimus, unum autem dići vel propter coniunctionem vel propter originem feminae, quae de masculi latere creata est. Nam et Apostolus per hoc primum, quod Deo instituente praecessit, exemplum singulos quosque admonet, ut viri uxores suas diligant .
146 cl 147 148

22. M i pak nipošto ne sumnjamo, da je prema blagoslovu B o ­ žjemu dar braka, da rastu, množe se i napuče zemlju; da je Bog usta­ novio brak od početka prije čovjekova grijeha, stvorivši muško i žen­ sko, a razlika u spolu bjelodana je u samoj puti. A tomu je djelu Božjem i pridodan blagoslov. Jer čim je u Svetome pismu rečeno: »Muško i žensko stvori ih«, odmah se dodaje: »I blagoslovi ih Bog i reče im: 'Rastite i množite se i napunite zemlju, i sebi je podložite'«, i tako dalje. A iako se sve to posve prikladno može shvatiti i u duhov­ nom smislu, ipak se muško i žensko ne može razumjeti kao nekakva nalika u jednome čovjeku, jer je u njemu naime jedno što vlada, a drugo čime se vlada. Nego, kao što se najbjelodanije pokazuje u tjelesima različita spola, golema je besmislica nijekati da su muško i žensko tako stvoreni kako bi rađajući potomke rasli, množili se i napučivali zemlju. Jer, kad je Gospodin upitan da l i je dopušteno otpu­ stiti ženu iz bilo kojega razloga - jer je Moj sije dopuštao Izraelcima davati otpusnu knjigu zbog tvrdoće srca - njegov se odgovor nije ticao duha koji zapovijeda i puti koja sluša, niti razumske duše koja zapo­ vijeda i nerazumne žudnje kojom se zapovijeda, niti misaone moći koja prevladava i djelatne koja se podvrgava, niti razumijeća uma i osjećaja tijela, nego se naprosto ticao bračne veze kojom se spolovi uzajamno vežu, kad im je rekao: »Zar niste čitali da ih je onaj, koji ih u početku stvori, 'stvorio muško i žensko' i da je rekao: 'Zato će čovjek ostaviti oca i majku te će prionuti uz ženu svoju pa će oboje biti jedno tijelo'? Prema tome, oni nisu više dva, nego jedno tijelo. Dakle: što je Bog sjedinio, neka čovjek ne rastavlja.'«
1 2

O bračnoj vezi, kakvu je Bog prvotno ustano­ vio i blagoslo­ vio.

Stoga je sigurno, da su od početka muško i žensko sazdani tako kako ih i sada vidimo i poznajemo, kao dvoje ljudi različita spola, a koji se zovu jedno, bilo zbog njihove veze bilo zbog podrijetla žene koja je stvorena iz boka muškarčeva. Naime, i apostol se poziva na taj prvi primjer (koji Bog bijaše prethodno ustanovio) kako bi opomenuo po­ jedine muževe da trebaju voljeti svoje žene.
3

ex antepon.

M.

1 4 6

1 4 7

1 4 8

G e n 1, 27-28. Cf. M t 19, 3-9. Cf. E p h 5, 25; C o l 3, 19.

1 2 3

Post 1,27-28. Mt 19,4-6. £ / 5 , 2 5 - 3 3 ; Kol 3,19.

290
Etiam sine pec­ cato generare potuerunt...

DE

civ.

DEI

14, 23,1 - 2 3 , 2

O DRŽAVI BOŽJOJ

14,

23,1

-23,2

291
D a l i bi se i u raju r a đ a l o da nitko nije zgriješio; i bi l i se tu načelo čednosti imalo boriti protiv čina p o ž u d e ?

CC 445

23. 1. Quisquis autem dicit non fuisse coituros nec generaturos, nisi peccassent, quid dicit, nisi propter numerositatem sanctorum necessarium hominis fuisse peccatum? Si enim non peccando soli remanerent, quia, sicut putant, nisi peccassent, generare non possent: profeeto ut non soli duo iusti homines possent esse, sed multi, necessarium peccatum fuit. Quod si / credere absurdum est, illud potius est credendum, quod sanctorum numerus quantus complendae illi sufficit beatissimae civitati, tantus existeret, etsi nemo peccasset, quantus nunc per Dei gratiam de multitudine colligitur pec­ catorum, quousque filii saeculi huius generant et generantur .
149

23. 1. Kaže l i tkogod, kako oni ne bi ni spolno općili, niti rađali, da nisu zgriješili, što li time drugo kaže ako ne ovo: kako čovjekov grijeh bijaše potreban za popunidbu broja svetih? A k o bi ne zgriješivši ostali sami, jer - kao što ti misle - da ne zgriješiše, ne bi ni mogli rađati, onda grijeh bijaše nuždan, kako ne bi bilo samo dvoje pravednih ljudi, nego mnogo njih. A k o je pak besmisleno povjerovati u takvo što, onda prije treba povjerovati, kako onaj broj svetih kolik je potreban da bi se napučio onaj najblaženiji grad - postojao bi i da nitko nije zgriješio, naime: isti broj kolik se milošću Božjom prikuplja sada iz mnoštva grješnika, sve dok djeca ovoga svijeta rađaju i bivaju rođena. 2. Stoga, da nije bilo grijeha, onda bi brak dostojan rajske sretnosti, rađao djecu koju treba voljeti, a ne bi bilo požude koje se treba sra­ miti. N u , kojim bi to načinom moglo biti, sad nema primjera kojim bismo to pokazali. A l i zbog toga se ipak ne treba činiti nevjerojatnim, da je i taj jedan dio, bez te požude, mogao služiti volji, kojoj sada služe toliki mnogi dijelovi. M i rukama i nogama krećemo kad hoće­ mo, kako bi ti udovi izvodili ono što treba, bez ikakve protimbe i s lakoćom koju zamjećujemo i u sebe i u drugih, a ponajviše u obrtnika što obavljaju bilo koje tjelesne poslove, pri čemu slabijoj i sporijoj naravi pripomaže veća umješnost; i zar da ne vjerujemo, kako bi za rađanje djece (kad ne bi bilo požude, koja je kao odmazda za grijeh neposlušnosti) i ti udovi poslušno mogli služiti ljudima slično ostalima, po nalogu same volje? Kada Ciceron u knjizi O državi raspravlja o različitosti vladavina te še služi usporedbom s čovjekovom naravi, zar nije rekao, kako se dijelovima tijela upravlja kao djecom zbog njihove spremnosti na po­ sluh, dok izopačene dijelove duše treba strožijom vladavinom prisilja­ vati kao robove . Dakako, prema naravnom poretku duša je iznad tijela, pa ipak sama duša lakše upravlja tijelom negoli samom sobom. A zapravo, ta požuda, o kojoj sada raspravljamo, pokazuje se nečim još sramotnijim, što duša, obuzeta njome, niti može djelotvorno upravljati sama sobom (tako da uopće ne žudi), niti pak tijelom na takav način da sramotne dijelove većma pokrene volja negoli pohota. Kad bi ti dijelovi bili takvi, ne bi bili sramotni. Sada pak duša se srami kad joj se tijelo opire, ono koje joj je podređeno po svojoj nižoj naravi. K a d se duša u drugim čuvstvima protivi sama sebi, ona se manje srami, jer, pobijeđena od sebe same, samu sebe pobjeđuje; pa iako je to i nesređeno i izopačeno (jer je po onim dijelovima koji se trebaju podvrgnuti razumu), ipak je to po vlastitim dijelovima, i kako je rečeno - stoga pobjeđuje samu sebe. Naime, kad duša uredno sebe pobjeđuje, tako da se nerazumni porivi podređuju umu i razumu
1

... sine pudenda libidine in

PL 431

23. 2. Et ideo illae nuptiae dignae felicitate paradisi, si peccatum non fuisset, et diligendam prolem gignerent et pudendam libidinem non haberent. Sed quomodo i d fieri posset, nunc non est quo demonstretur exemplo. Nec ideo tamen ineredibile debet videri etiam illud unum sine ista libidine voluntati potuisse servire, cui tot membra nunc serviunt. A n vero manus et pedes movemus, cum volumus, ad ea, quae his membris agenda sunt, sine ulio renisu, tanta facilitate, quanta et in nobis et in aliis videmus, maxime in artificibus quorumque operum corporalium, ubi ad exercendam infirmiorem tardioremque naturam agilior accessit industria; et non credimus ad opus generationis filiorum, si libido non fuisset, quae peccato inoboedien­ tiae retributa est, oboedienter hominibus ad voluntatis nutum similiter ut cetera potuisse illa membra servire? Nonne Cicero in libris de Republica, cum de imperiorum differentia disputaret et huius rei similitudinem ex natura hominis assumeret, ut filiis dixit imperari corporis membris propter oboediendi facilitatem; vitiosas vero ani­ mi partes ut servos asperiore imperio coherceri ? Et utique ordine / naturali animus anteponitur corpori, et tamen ipse animus imperat corpori facilius quam sibi. Verum tamen haec libido, de qua nunc disserimus, eo magis erubescenda exstitit , quod animus in ea nec sibi efficaciter imperat, ut omnino non libeat, nec omnimodo corpo­ ri, ut pudenda membra voluntas potius quam libido commoveat; quod si ita esset, pudenda non essent. Nunc vero pudet animum resisti sibi a corpore, quod ei natura inferiore subiectum est. In aliis quippe affectionibus cum sibi resistit, ideo minus pudet, quia, cum a se ipso vincitur, ipse se vincit; etsi inordinate atque vitiose, quia ex his partibus, quae rationi subici debent, tamen a partibus suis ac per hoc, ut dictum est, a se ipso vincitur. Nam cum ordinate se animus vincit, ut irrationabiles motus eius menti rationique subdantur, si
150 c m cn

01X1

011

exsistit M. irrationales M.

1 4 9

C f . L c 20, 34.

1 5 0

Cf. CICERO, De Rep. 3, 37.

Ciceron, O državi, 3,25,37.

292 CC 446

D E CIV. D E I

14, 23,2 - 23,3

O DRŽAVI BOŽJOJ

14,

23,2 -

23,3

293

tamen et illa Deo subdita est, laudis atque virtu/tis est. Minus tamen pudet, cum sibi animus ex vitiosis suis partibus non obtemperat, quam cum ei corpus, quod alterum ab illo est atque infra illum est et cuius sine illo natura non vivit, volenti iubentique non cedit.

(dakako, ako je i on podvrgnut Bogu), onda je to i hvalevrijedno i kreposno. Pa ipak, duša se manje srami kad je ne slušaju vlastiti izo­ pačeni dijelovi, negoli kad se njezinoj volji i naredbi ne pokorava tijelo, koje je od nje drukčije i niže i kojega narav bez nje ne može živjeti.

Haec pudice legantur.

PL 432

23. 3. Sed cum alia membra retinentur voluntatis imperio, sine quibus illa, quae contra voluntatem libidine concitantur, id quod appetunt implere non possunt, pudicitia custoditur, non amissa, sed non permissa delectatione peccati. Hunc renisum, hane repugnantiam, hane voluntatis et libidinis rixam vel certe ad voluntatis sufficientiam libidinis indigentiam procul dubio, nisi culpabilis inoboe­ dientia poenali inoboedientia pleeteretur, in paradiso nuptiae non haberent, sed voluntati membra , ut cetera, i t a cuneta servirent. Ita genitale arvum vas in hoc opus creatum seminaret, ut nunc ter­ ram manus , et quod modo de hac re nobis volentibus diligentius disputare verecundia resistit et compellit veniam honore praefato a pudicis auribus poscere, cur i d fieret nulla causa esset, sed in omnia, quae de huiusmodi membris sensum cogitantis attingerent, sine ulio timore obscenitatis liber sermo ferretur, nec ipsa verba essent, quae vocarentur obscena, sed quidquid inde diceretur, tam honestum es­ set, quam de aliis cum loquimur corporis partibus. Quisquis ergo ad has litteras impudicus aecedit, culpam refugiat, non naturam; facta denotet suae turpitudinis, non verba nostrae necessitatis; in quibus mihi facillime pudicus et religiosus lector vel auditor ignoscit, donec infidelitatem refellam, non de fide rerum inexpertarum, sed de sensu expertarum argumentantem. Legit enim haec sine offensione, qui non exhorret Apostolum horrenda feminarum flagitia reprehendentem, quae immutaverunt naturalem usum in eum usum, qui est con­ tra naturam , praecipue quia nos non damnabilem obscenitatem nunc, sicut ille, commemoramus atque reprehendimus, sed in explicandis, / quantum possumus, humanae generationis effectibus, verba tamen, sicut ille, obscena vitamus.
00 c p 151 152

3. A l i kad se ostali udovi suspregnu vladavinom volje - a bez kojih opet oni udovi što se požudom uzbuđuju protiv volje ne mogu ispuniti ono što žude - onda se stidljivost zaštićuje, ali ne time što bi užitak grijeha nestao, nego što nije pripušten. Bez ikakve dvojbe, da grješna neposlušnost nije udarena kaznenom neposlušnošću, onda brak u raju ne bi spoznao ovu oporbu, ovu protimbu, ovaj sukob volje i požude ili pak naprama dostatnosti volje nedostatak pohote, nego bi volji služili - kao svi ostali - tako i svi udovi tijela. Tada bi onu 'oplodnu oranicu' zasijala sprava za to djelo stvorena, upravo kao što sada ruka sije po zemlji; i kao što god sada, nama koji želimo podrobnije raspravljati o tome predmetu, stidljivost se opire i nagoni da tražimo ispriku pred časnim ušima, onda ne bi bilo nikakva razloga za to, nego bi se posve slobodno raspravljalo o svemu što god bilo komu padne na pamet o tome udu, bez ikakva straha od bestid­ nosti, pa ni same riječi ne bi bile što se kaže bezobrazne, nego što god bi se o tome reklo, bilo bi isto tako časno kao i kad govorimo o ostalim dijelovima tijela. Dakle, tko god s bestidnim mislima priđe ovom spisu, neka sam izbjegava grijeh, a ne narav. Taj nek grdi čine vlastite izopačenosti, a ne riječi naše nužnosti, pri čemu će mi veoma lako oprostiti čedan i pobožan čitatelj i l i slušatelj, sve dok odbijam nevjericu što raspravlja ne o vjeri u izvaniskustvene stvari, nego o opažaju onoga što se iskusilo. Naime, moje će retke bez uvrede pro­ čitati onaj kojega ne užasava apostolov prijekor protiv užasnih poroka žena, koje »zamijeniše naravno općenje protunaravnim«, osobito zbog toga što mi sada niti iznosimo niti korimo, poput njega, grješnu razbludu, nego objašnjavajući, onoliko koliko možemo, predmet ljud­ skoga rađanja, ipak - kao i on - izbjegavamo bestidne riječi.
3 2

0 0

°P

illa add. M. ita om. M.

1 5 1
1 5 2

Cf. VERGILIUS,
R o m 1, 26.

Georg. 3, 136.

2 3

Vergilije, Georgike, 3,136 (latinski genitale arvum). Rim 1,26.

294
Voluntate libi­ do cohibetur. CC 447

D E CIV. D E I

14, 24,1 - 24,2

O DRŽAVI BOŽJOJ

14,

24,1 -

24,2

295
O tome kako bi ljudi, da su ostali nedužni i svojom poslu­ šnošću zavrijedili ostati u raju, tako bili upotrebljivali svoje spolne udove, radi rađanja potom­ stva, kao i ostale udove, prema odluci volje.

24. 1. Seminaret igitur prolem vir, susciperet femina genitalibus membris, quando id opus esset et quantum opus esset, voluntate motis, non libidine concitatis. Neque enim ea sola membra movemus ad nutum, quae compactis articulata sunt / ossibus, sicut manus et pedes et digitos, verum etiam illa, quae mollibus remissa sunt nervis, cum volumus, movemus agitando et porrigendo producimus et torquendo flectimus et constringendo duramus, sicut ea sunt, quae in ore ac facie, quantum potest, voluntas movet. Pulmones denique ipsi omnium, nisi medullarum, mollissimi viscerum et ob hoc antro pectoris communiti, ad spiritum ducendum ac remittendum vocemque emittendam seu modificandam, sicut folles fabrorum vel organorum, flantis, respirantis, loquentis, clamantis, cantantis serviunt vo­ luntati. Omitto quod animalibus quibusdam naturaliter inditum est, ut tegmen, quo corpus omne vestitur, si quid in quocumque loco eius senserint abigendum, ibi tantum moveant, ubi sentiunt, nec solum insidentes muscas, verum etiam haerentes hastas cutis tremore discutiant. Numquid quia id non potest homo, ideo Creator quibus vo­ luit animantibus donare non potuit? Sic ergo et ipse homo potuit oboedientiam etiam inferiorum habere membrorum, quam sua ino­ boedientia perdidit. Neque enim Deo difficile fuit sic illum condere, ut in eius carne etiam illud non nisi eius voluntate moveretur, quod nunc nisi libidine non movetur.

24. 1. Dakle, čovjek bi tada posijao potomstvo, žena bi ga pri­ hvatila (kad bi to bivalo potrebno i koliko bi bilo potrebno) svojim spolnim udovima, potaknutima voljom, a ne uzbudivanima požudom. Jer, mi po svojem nalogu pokrećemo ne samo one udove što imaju zglobove i čvrste kosti, kao što su ruke, noge i prsti, nego i one što su labavo sastavljeni od mekanoga tkiva, kad ushtjednemo, možemo pokretati potresanjem, pružati, istezanjem, svijati uvrtanjem i ukrućivati stiskanjem, kao što su naša usta i lice, koje volja pokreće onoliko koliko može. Pa i sama pluća koja su, osim srži, najmekši nutarnji dijelovi te su zbog toga i zaštićena prsnom šupljinom, služe volji radi udisanja i izdisanja zraka, radi tvorbe i oblikovanja glasa; upravo kao što mijehovi služe kovačima ili orguljašima, tako ona služe volji onoga koji udahnjuje ili izdahnjuje, govori, viče ili pjeva. Prelazim preko toga što su neke životinje prirodno obdarene moću pokretanja ovojnice koja im, kao pokrivalo, zaodijeva cijelo tijelo, i osjete l i na bilo kojem mjestu štogod što treba odbaciti, one pokreću točno ono mjesto gdje osjećaju, pa tako stresnućem odbacuju s kože ne samo prionule muhe nego i zabodene sulice. Sam čovjek ne može takvo što, ali znači l i zbog toga, da Stvoritelj nije mogao podariti takvo svojstvo onim živim stvorovima kojima je htio? Isto je tako, dakle, i sam čovjek mogao nekoć imati i poslušnost nižih udova, koju je izgubio zbog vlastitog neposluha. Jer, Bogu uopće nije bilo teško načiniti ga takvim da se u njegovoj puti pokretalo samo voljom ono što se sada pokreće samo požudom. 2. A poznajemo i ljude kojima se naravi uveliko razlikuju od ostalih i začudne su po samoj svojoj rijetkosti; takvi od svojih tijela mogu činiti ono što zažele, a što drugi nikako ne mogu, pa jedva u to vje­ ruju i kad čuju o tome. Postoje oni što pomiču uši, bilo jedno po jedno uho, bilo oba istodobno. Drugi opet, ne prenuvši glavom, po­ miču cijelo vlasište, dokle god su prekriveni kosom, navlačeći ga na čelo i vraćajući po svojoj volji. Treći progutaju nevjerojatno mnogo najrazličitijih predmeta, pa ih onda, stisnuvši blago ošit, izbacuju kad ushtjednu kao iz torbe posve netaknute. Neki pak tako oponašaju i izvode različite glasove ptica, životinja i bilo kojih drugih ljudi, te se to uopće ne može razlikovati, ukoliko ih ne vidimo. Neki iz same svoje stražnjice, a bez ikakva smrada, po vlastitoj volji proizvode brojne zvukove, tako te se čini kao da i pjevaju tim istim dijelom. Sam poznajem čovjeka koji se običavao znojiti kad god je htio. Po­ znato je kako neki plaču kad hoće i prolijevaju potoke suza. N u mnogo je ne vjerojatnije ono čemu nedavno bijahu nazočna mnoga naša braća. Bijaše nekakav svećenik, imenom Restitut, u župi kalamske crkve . K a d bi se njemu svidjelo (a molili su ga da ovo učini oni koji željahu izvorno upoznati tu čudesnu pojavu) - a uz oponašanje
1

Quorumdam naturae raritate mirabiles.

PL 433

24. 2. N a m et hominurn quorumdam n a t u r a š novimus multum ceteris dispares et ipsa raritate mirabiles nonnulla ut volunt de cor­ pore facientium, quae alii nullo modo possunt et audita vix credunt. Sunt enim, qui et aures moveant vel singulas vel ambas simul. Sunt qui totam caesariem capite immoto, quantum capilli occupant, deponunt ad frontem revocantque cum volunt. Sunt qui eorum quae voraverint incredibiliter plurima et varia paululum praecordiis contrectatis tamquam de sacculo quod placuerit integerrimum proferunt. Quidam voces avium pecorumque et aliorum quorumlibet hominum sic imitantur atque exprimunt, ut, nisi videantur, discerni omnino non possint. Nonnulli ab imo sine paedore ulio ita numerosos pro arbitrio sonitus edunt, ut ex illa etiam parte cantare videantur. Ipse sum expertus sudare hominem solere, cum vellet. Notum est quosdam flere, cum volunt, atque ubertim lacrimas fundere. Iam illud multo est incredibilius, quod plerique fratres memoria recentissima experti sunt. Presbyter fuit quidam no/mine Restitutus in paroecia Calamensis ecclesiae. Q u a n d o ei placebat (rogabatur autem ut hoc faceret ab eis, qui rem mirabilem coram scire cupiebant), ad imitatas
cq

c q

Ecclesiae, qui quando M.

1

Riječ je o numidijskom gradu Kalama, smještenom južno od Hipona.

296 CC 448

D E CIV. D E I

14, 24,2 - 25

O DRŽAVI BOŽJOJ

14,

24,2 -

25

297

quasi lamentantis cuiuslibet hominis voces ita se auferebat a / sensi­ bus et iacebat simillimus mortuo, ut non solum vellicantes atque pungentes minime sentiret, sed aliquando etiam igne ureretur admoto sine ulio doloris sensu nisi postmodum ex vulnere; non autem obnitendo, sed non sentiendo non movere corpus eo probabatur, quod tamquam in defuncto nullus inveniebatur anhelitus; hominum ta­ men voces, si clarius loquerentur, tamquam de longinquo se audire postea referebat. Cum itaque corpus etiam nunc quibusdam, licet in carne corruptibili hane aerumnosam ducentibus vitam, ita in plerisque motionibus et affectionibus extra usitatum naturae modum mirabiliter serviat: quid causae est, ut non credamus ante inoboedien­ tiae peccatum corruptionisque supplicium ad propagandam prolem sine ulla libidine servire voluntati humanae humana membra potuis­ se? Donatus est itaque homo sibi, quia deseruit Deum placendo sibi, et non oboediens Deo non potuit oboedire nec sibi. Hine evidentior miseria, qua homo non vivit ut vult. Nam si ut vellet viveret, beatum se putaret; sed nec sic tamen esset, si turpiter viveret.

glasova nekoga tko je u žalosti - tako bi se povukao iz svih osjećaja da je ležao nalik na mrtvaca, i ne samo što nije osjećao štipanja i ubode nego i kad su ga palili prinesenim ognjem nije imao nikakva osjeta bola, osim poslije od opekotine. D a se to tijelo nije pomicalo zbog suzdržavanja, nego zbog neosjećanja, dokazalo se time što u njega, kao i u mrtvaca, nije opaženo nikakvo disanje. Poslije bi izja­ vio da je kao iz daljine čuo glasove ljudi, ako su govorili razgovjetnije. Dakle, budući da tijelo i sada u nekih ljudi (iako žive ovim bijednim životom u propadljivoj puti) služi začudno u mnogim pokretima i čuv­ stvima izvan uobičajenih granica naravi, - zašto onda ne bismo vjero­ vali kako su, prije grijeha neposlušnosti i kazne propadljivosti, ljudski udovi mogli služiti ljudskoj volji radi rađanja potomstva, a bez ikakve pohote? Čovjek je zbog toga izručen sebi samome, jer je svidjevši se sebi napustio Boga, a ne poslušavši Boga, nije mogao ni sebe posluša­ ti. Otuda bjelodanija bijeda, kad čovjek ne živi kako hoće. Jer da živi onako kako hoće, smatrao bi se blaženim, ali ni tada ne bi bio takav, ako bi sramotno živio.

Vivere quis po-

25.
v u

test ut vult si
VUlt qUOd po-

j

t

e t

n u

Quamquam si diligentius attendamus, nisi beatus non vivit ut n beatus nisi iustus. Sed etiam ipse iustus non v i v e t ut
cr u s

i

.

.

,

.

. r

1 • 1

rr

test.

vult, nisi eo pervenerit, ubi mori ralli orrendi omnino non possit eique sit certum ita semper futurum. Hoc enim natura expetit, nec plene atque perfeete beata erit nisi adepta quod expetit. Nunc vero quis hominum potest ut vult vivere, quando ipsum vivere non est in potestate? Vivere enim vult, mori cogitur. Quomodo ergo vivit ut vult, qui non vivit quamdiu vult? Quod si mori voluerit, quomodo potest ut vult vivere, qui non vult vivere? Et si ideo mori velit, non quo nolit vivere, sed ut post mortem melius vivat: nondum ergo ut vult vivit, sed cum ad i d quod vult moriendo pervenerit. Verum ecee vivat ut vult, quoniam sibi extorsit sibique imperavit non velle quod non potest, atque hoc velle quod potest; sicut ait Terentius: Quoniam non potest id fieri quod vis, Id velis quod possis : num ideo beatus est, quia patienter miser est? Beata quippe vita si
cs 153

25. Pa ipak, ako pažljivije razgledamo, ukoliko nije blažen, nitko ne živi onako kako hoće, i nitko nije blažen ako nije pravedan. A l i čak ni sam pravednik ne živi kako ushtije dok ne stigne do onoga mjesta gdje ne može ni umrijeti, ni prevariti se, ni pozlijediti, i gdje je siguran da će mu uvijek biti tako. To naime, traži narav, i ona neće biti ni potpuno ni savršeno blažena ako ne postigne ono za čim žudi. A l i , tko od ljudi može živjeti kao što želi, kad samo življenje nije u njegovoj vlasti? Naime, on hoće živjeti, ali je prisiljen umrijeti. Kojim onda načinom živi kako hoće, kad ne živi onako dugo kako hoće? A k o pak ushtjedne umrijeti, kako onda može živjeti kao što hoće, on koji ne želi živjeti? A k o opet stoga hoće umrijeti, ne jer ne želi živjeti, nego da bi nakon smrti živio bolje, onda još ne živi kako hoće, nego će tako živjeti kad smrću stigne do onoga što hoće. N u nek eto i živi kako hoće, jer je sebe prisilio i samomu sebi naredio, da ne htjedne ono što ne može, te da ushtjedne ono što može - kao što kaže Terencije:

o

istinskome

k^e^nema u vremenitome životu.

»Budući da ne možeš biti ono što hoćeš, Ushtjedni onda ono što možeš«,
1

- da l i je zbog toga blažen, jer je strpljivo bijedan? I zaista, ako se

CT

vivit M. ^ possit M. Terencije, Andria, 305-306.

1 5 3

T E R E N T I U S , Andria

2,1,

305 s.

298

D E CIV. D E I

14, 25 - 2 6

O DRŽAVI BOŽJOJ

14, 2 5 - 2 6

299

CC 449

non amatur, non habetur. Porro si amatur et habetur, / ceteris omni­ bus rebus excellentius necesse est ametur, quoniam propter hane amandum est quidquid aliud amatur. Porro si tantum amatur, quantum amari digna est (non enim beatus est, a quo ipsa beata vita non amatur ut digna est): fieri non potest, ut eam, qui sic amat, non ae­ ternam velit. Tune igitur beata erit, quando aeterna erit.

blažen život ne voli, on se i ne posjeduje. U z to, ako se on voli i posjeduje, mora se voljeti više od svih ostalih stvari, jer radi njega treba voljeti sve ostalo što se voli. I dalje, ako se voli toliko koliko je dostojan da se voli (jer i nije blažen onaj koji taj život ne voli onako kako on zaslužuje), nije moguće da onaj tko ga tako ljubi ne želi i da bude vječan. I prema tome, taj će život biti blažen kad bude vječan.

PL 434
Beati erant m paradiso quia sine libidine.

26. Vivebat itaque homo in paradiso sicut volebat, quamdiu hoc volebat quod Deus iusserat; vivebat fruens Deo, ex quo bono erat
, . , . „ . . 1 1 .

CC 450

bonus; vivebat srne ulla egestate, ita semper vivere habens in potestate. Cibus aderat ne esuriret, potus ne sitiret, lignum vitae ne ullum seneeta dissolveret. N i h i l corruptionis in corpore vel ex corpore ullas molestias ullis eius sensibus ingerebat. Nullus intrinsecus morbus, nullus ictus metuebatur extrinsecus. Summa in carne sanitas, in animo tota tranquillitas. Sicut i n paradiso nullus aestus aut frigus, s i c in eius habitatore nulla ex cupiditate vel timore aceidebat bo­ nae voluntatis offensio. N i h i l omnino triste, nihil erat inaniter laetum. Gaudium verum perpetuabatur ex Deo, i n quem flagrabat cari­ tas de corde puro et conscientia bona et fide non ficta , atque inter se coniugum fida ex honesto amore societas, concors mentis corporisque vigilia et mandati sine labore custodia. Non lassitudo fatigabat otiosum, non somnus premebat invitum. In tanta facilitate rerum et felicitate hominum absit ut suspicemur non potuisse prolem seri sine libidinis morbo, sed eo voluntatis nutu moverentur membra illa quo cetera, et sine ardoris illecebroso stimulo cum tranquillitate ani­ m i et corporis nulla corruptione integritatis infunderetur gremio maritus u x o r i s . Neque enim quia experientia probari non potest, ideo credendum non est, quando illas corporis partes non ageret turbidus calor, sed spontanea potestas, sicut opus esset, adhiberet, ita tune potuisse utero coniugis salva integritate feminei genitalis virile semen immitti, sicut nunc potest eadem integritate salva ex utero virginis fluxus menstrui eruoris emitti. Eadem quippe via posset il­ lud inici, qua hoc potest eici. Ut enim ad pariendum non doloris gemitus, sed maturitatis impulsus feminea viscera relaxaret, sic ad fetandum et concipiendum non libidinis appetitus, sed voluntarius usus naturam utramque coniungeret. De rebus / loquimur nunc pudendis et ideo, quamvis, antequam earum puderet, quales esse potuissent coniciamus ut possumus, tamen necesse est, ut nostra dispuc t cu cv 154 155

26. I tako u raju čovjek življaše kao što hotijaše sve dok hotijaše ono što Bog zapovijedaše. Življaše uživajući u Bogu, po kojega dobru bijaše dobar. Življaše bez ikakve oskudice imajući u svojoj moći da uvijek tako živi. Hrana tu bijaše kako ne bi gladovao, piće kako ne bi žeđao, a drvo života kako ga starost ne bi rastočila. Nije bilo nikakva raspadnuća u tijelu, niti iz tijela, što bi unosilo bilo kakvu tegobu bilo kojem od njegovih sjetila. Nije bilo straha ni od kakve nutarnje bolesti, ni od kakve vanjske ozljede. U puti bijaše vrhunsko zdravlje u duši potpun spokoj.
?

Treba vjerovati

onrn ito žfvi^hu
u raju mogla zdanja f bez° sramotne požud e
St

S

'

I kao što u raju nije bilo ni velike vrućine ni hladnoće, tako ni u njegovu stanovniku nije bilo nikakve povrede dobre volje, bilo zbog žudnje bilo zbog straha. Nije bilo nikakve turobnosti, i nikakve ispra­ zne veselosti. Istinska radost neprestance izviraše iz Boga, prema ko­ jemu je plamtjela »ljubav iz čistog srca, dobre savjesti i iskrene vje­ re« ; između supružnika vladalo je odano zajedništvo poteklo iz časne ljubavi, skladna budnost uma i tijela i poslušnost zapovijedi bez ika­ kva napora. Dokonika nije shrvavala tromost, niti je san svladavao čovjeka protiv njegove volje.
1

U takvoj sretnosti stvari i sretnosti ljudi nek je daleko od nas, da bismo pomislili kako se potomstvo nije moglo zasijati i bez pošasti požude; nego su se sramotni dijelovi mogli pokrenuti istim nalogom volje kao i ostali udovi; i suprug je mogao otpočinuti na grudima svoje žene bez ikakva zavodničkog poriva požude, sa spokojem duše i bez ikakve oštete tjelesne cjeloće. A budući da se takvo što ne može potkrijepiti iskustvom, zbog toga ne slijedi, kako ne treba vjerovati (kad one dijelove tijela nije pokretala uzburkana uspaljenost, nego voljna ovlast, kako bijaše potrebno) da je tako moglo muško sjeme prodrijeti u maternicu supruge, bez ikakve škode po cjeloću djevičnjaka, upravo kao što se sada iz maternice djevice može izliti krv njezine mjesečnice bez ikakve štete po dotičnu spolnu cjeloću. Jer istim pu­ tem moglo se sjeme ubrizgati kojim se ova krv može izbaciti. I kao što pri porodu ne bi vrisak od trudova rastvarao žensku utrobu, nego poriv dozrelosti, tako i naravi njih dvoje, radi oplodnje i začeća, ne bi spajala žudnja pohote, nego voljna odluka. Sada raspravljamo o sramotnim stvarima i stoga iako (onoliko koliko možemo) nagađamo kakve su mogle biti prije nego postadoše sramot­ ne, ipak je potrebno da našu raspravu više obuzda stidljivost, što nas

rt

011

c v

anima M. ita M. aecedebat M.

1 5 4

1 5 5

1 T i m 1, 5. C f . V E R G I L I U S , Aen.

8, 406.

1 Tim 1,5.

300

D E CIV. D E I

14, 26 - 27

O DRŽAVI BOŽJOJ

14,

26 -

27

301

PL 435

tatio magis f renetur ea, quae nos revocat, verecundia, quam eloquentia, quae nobis parum suppetit, adiuvetur. Nam cum id quod dico nec ipsi experti fuerint, qui experiri potuerunt (quoniam praeoccupante peccato exilium de paradiso ante meruerunt, quam sibi in opere serendae propaginis tranquillo arbitrio convenirent), quomodo nunc, cum ista commemorantur, sensibus occurrit humanis nisi experientia libidinis turbidae, non coniectura placidae voluntatis? Hine est quod impedit loquentem pudor, / etsi non deficiat ratio cogitantem. Verumtamen omnipotenti Deo, summo ac summe bono creatori om­ nium naturarum, voluntatum autem bonarum adiutori et remuneratori, malarum autem relietori et damnatori, utrarumque ordinatori, non defuit utique consilium, quo certum numerum civium in sua sapientia praedestinatum etiam ex damnato genere humano suae ci­ vitatis impleret, non eos iam meritis, quando quidem universa massa tamquam in vitiata radice damnata est, sed gratia discernens et liberatis non solum de ipsis, verum etiam de non liberatis, quid eis largiatur, ostendens. Non enim debita, sed gratuita bonitate tune se quisque agnoscit erutum malis, cum ab eorum hominum consortio fit immunis, cum quibus illi iuste esset poena communis. Cur ergo non crearet Deus, quos peceaturos esse praescivit, quando quidem in eis et ex eis, et quid eorum culpa mereretur, et quid sua gratia donaretur, posset ostendere, nec sub illo creatore ac dispositore perversa inordinatio delinquentium rectum perverteret ordinem rerum?
cz

odvraća, negoli da nas nagovara rječitost, koja nam je ionako neznat­ na. I budući da ovo o čemu govorim nisu iskusili ni sami oni koji mogahu iskusiti - jer su, počinivši grijeh, prije zaslužili izgon iz raja nego što su se po spokojnoj odluci mogli združiti, kako bi zasijali potomstvo - kojim načinom sada, dok to spominjemo, da išta drugo padne na pamet osim upravo iskustvo burne pohote, a ne nagađanje o spokojnoj volji? Otuda me dok govorim priječi sram, iako mi dok razmišljam ne manjka razloga. Pa ipak, svemogućemu Bogu (Svevišnjemu i vrhunski dobromu stvoritelju svih naravi, pomagaču i nagrađivaču dobrih vo­ lja, a preziratelju i kaznitelju zlih volja te odreditelju i jednih i drugih) zaista nije manjkalo nauma kojim bi popunio određeni broj građana, predodređenih u njegovoj mudrosti za njegov grad, čak i iz osuđenoga ljudskoga roda, ali ne po njihovim zaslugama - kad je već cjelokupna ljudska množina osuđena, kao u samome izopačenom korijenu, nego razlikujući po milosti i pokazujući svoju darežljivost ne samo u onima koje je izbavio nego i u postupcima prema onima koje nije izbavio. Jer svatko prepoznaje, kako nije po zasluženoj, nego po darovanoj dobroti izbavljen od zala, kad se izuzima iz zajedništva onih ljudi, s kojima mu bijaše zajednička pravedna kazna. Dakle, zašto ne bi Bog stvorio i one o kojima je unaprijed znao da će zgriješiti, kad je u njima i po njima mogao pokazati i što njihov grijeh zaslužuje i što svojom milošću podaruje, i kako pod njim, kao stvoriteljem i odrediteljem, ni izopačeni nered prijestupnika ne može izopačiti pravi pore­ dak stvari?

Praescius fuit Deus de homi­ ne et diabolo.

CC 451

27. Proinde peceatores, et angeli et homines, nihil agunt, quo impediantur magna opera Domini, exquisita in omnes voluntates eius , quoniam qui providenter atque omnipotenter sua cuique distribuit, non solum bonis, verum etiam malis bene uti novit. Ac per hoc propter meritum primae malae voluntatis ita damnato atque obdurato angelo malo, ut iam bonam voluntatem ulterius non haberet, bene utens Deus cur non permitteret, ut ab illo primus homo, qui rectus, hoc est bonae voluntatis, creatus fuerat, temptaretur? Quando quidem sic erat institutus, ut, si de adiutorio Dei fideret bonus homo, malum angelum vinceret; si autem creatorem atque adiuto/rem Deum superbe sibi placendo desereret, vinceretur; meritum bo­ num habens in adiuta divinitus voluntate recta, malum vero in dese156

27. Stoga grješnici, i anđeli i ljudi, ne čine ništa čime bi zapriječili »velika djela Gospodinova, određena da ispune svaku njegovu vo­ lju« , jer O n , koji po promisli i svemoćno podjeljuje svakomu ono što ga pripada, umije se dobro poslužiti ne samo dobrima nego i zlima. I prema tome, onoga zloga anđela (što je prema odmazdi za prvu zlu volju tako kažnjen i stvrdnut te više nema dobre volje) zašto ne bi Bog dobro upotrijebio i dopustio mu da iskuša prvoga čovjeka, koji bijaše stvoren prav, to jest dobre volje? Jer čovjek bijaše zasnovan tako da ako bi se kao dobar čovjek pouzdavao u Božju pomoć, pobi­ jedio bi zloga anđela; ako bi pak, svidjevši se oholo sebi samomu, napustio stvoritelja i pomagača Boga, bio bi pobijeđen; i tako bi za­ služio dobro po pravoj volji, pomognutoj od Boga, a zaslužio bi zlo
1

O grješnicima, i anđelima i ljudima, kojih izopačenost ne ometa samu Božju promisao.

c z

iusta M. Ps 110, 2. Ps 111 (110), 2. (Prijevod prema latinskom predlošku).

1 5 6

302

D E CIV. D E I

14, 2 7 - 2 8

O DRŽAVI BOŽJOJ

14, 27 - 2 8

303

PL436

rente Deum voluntate perversa. Quia et ipsum fidere de adiutorio Dei non quidem posset sine adiutorio Dei, nec tamen ideo ab his divinae gratiae beneficiis sibi placendo recedere non habebat in potestate. N a m sicut in hac carne vivere sine adiumentis alimentorum in potestate non est, non autem in ea vivere in potestate est, quod faciunt qui se ipsos necant: ita bene vivere sine adiutorio Dei etiam in paradiso non erat in potestate; erat autem in potestate male vivere, sed beatitudine non permansura et poena iustissima secutura. Cum igitur huius futuri casus humani Deus non esset ignarus, cur eum non sineret invidi angeli malignitate temptari? nullo modo quidem quod vince/retur incertus, sed nihilo minus praescius quod ab eius semine adiuto sua gratia idem ipse diabolus fuerat sanetorum gloria maiore vincendus. Ita factum est, ut nec Deum aliquid futurorum lateret, nec praesciendo quemquam peceare compelleret et, quid interesset inter propriam cuiusque praesumptionem et suam tuitionem, angelicae et humanae rationali creaturae consequenti experientia demonstraret. Quis enim audeat credere aut dicere, ut neque angelus neque homo caderet, in Dei potestate non fuisse? Sed hoc eo­ rum potestati maluit non auferre atque ita, et quantum mali eorum superbia et quantum boni sua gratia valeret, ostendere.

po izopačenoj volji, napustivši Boga. Pa ipak se bez Božje pomoći nije mogao ni pouzdavati u Božju pomoć, ipak je čovjek imao u vla­ stitoj moći da, svidjevši se sam sebi, otpane od tih dobročinstava B o ­ žje milosti. I kao što u ovoj puti nije u našoj moći živjeti bez pomoći hrane, a ipak je u našoj ovlasti da u njoj ne živimo (kao što čine oni koji se sami ubijaju), tako ni u raju nije bilo u ljudskoj moći da se živi dobro bez Božje pomoći, dok bijaše u ovlasti da se zlo živi, ali tako da blaženstvo ne potraje te uslijedi najpravičnija kazna. Dakle, budući da Bog bijaše znao za taj budući čovjekov pad, zašto ne bi dopustio da ga iskuša zloba zavidnoga anđela, nikako zbog toga što bi bio u neizvjesnosti da će biti pobijeđen, nego što je unaprijed znao kako će od čovjekova sjemena - uz pomoć njegove milosti - biti po­ bijeđen taj isti đavao, na veću slavu svetih? I tako se dogodilo, da Bogu nije bilo skriveno išta od onoga koje će se dogoditi i da nije on svojim predznanjem nagnao nikoga na grijeh, dok je anđeoskim i ljudskim razumnim stvorovima susljednim isku­ stvom pokazao kakva je razlika između pojedinačne vlastite preuzetosti i Božje zaštite. Tko bi se usudio povjerovati i l i izreći, kako ne bijaše u Božjoj ovlasti da ni anđeo ni čovjek ne padnu? A l i Bog je više volio da to ne izuzima od njihove moći i tako pokaže i koliko je zla u njihovoj oholosti i koliko je dobra u njegovoj milosti.

Quae duae civi­ tates sint.

CC 452

28. Fecerunt itaque civitates duas amores duo, terrenam scilicet amor sui usque ad contemptum Dei, caelestem vero amor Dei usque ad contemptum sui. Denique illa in se ipsa, haec in Domino gloriatur. Illa enim quaerit ab hominibus gloriam; huic autem Deus conscientiae testis maxima est gloria. Illa in gloria sua exaltat caput suum; haec dicit Deo suo: Gloria mea et exaltans caput meum . Illi in principibus eius vel in eis quas subiugat nationibus dominandi libido dominatur; in hac serviunt invicem in caritate et praepositi consulendo et subditi obtemperando. Illa in suis potentibus diligit virtutem suam; haec dicit Deo suo: Diligam te, Domine, virtus mea . Ideoque in illa sapientes eius secundum hominem viventes aut corpo­ ris aut animi sui bona aut utriusque sectati sunt, aut qui potuerunt cognoscere Deum, non ut Deum honoraverunt aut gratias egerunt, sed evanuerunt in cogitationibus suis, et obscuratum est insipiens cor eorum; / dicentes se esse sapientes, i d est dominante sibi superbia in sua sapientia sese extollentes, stulti facti sunt et immutaverunt glo­ riam incorruptibilis Dei in similitudinem imaginis corruptibilis homi­ nis et volucrum et quadrupedum et serpentium: ad huiuscemodi enim simulacra adoranda vel duces populorum vel sectatores fuerunt: et coluerunt atque servierunt creaturae potius quam Creatori, qui est
157 158 da

28. I tako dvije su ljubavi stvorile dva grada: zemaljski grad lju­ bav prema sebi, sve do prezira Boga, i nebeski grad ljubav prema Bogu, sve do prezira sebe. Pa se stoga zemaljski grad slavi u sebi samome, a nebeski u Gospodinu. Prvi traži slavu od ljudi, dok je drugomu najveća slava Bog, svjedok savjesti. Prvi diže glavu u svojoj slavi, drugi kaže Bogu svojemu: »Slavo moja, ti mi glavu podižeš.« U prvome gradu, žudnja za vladavinom vlada knezovima njegovim kao i narodima koje svladava; u drugome, služe jedan drugomu u ljubavi i pretpostavljeni savjetom i podređeni posluhom. Prvi u svojim moćnicima ljubi svoju snagu, drugi kaže Bogu svojemu: »Ljubim te, Gospodine, snago moja.«
1 3

O kakvoći dvaju gradova, zemaljskoga i nebeskoga.

Stoga u zemaljskome gradu, mudraci njegovi živeći po čovjeku tražili su i l i dobra tijela i l i dobra duše svoje i l i i jedna i druga; i l i i koji uzmogahu upoznati Boga »nisu mu iskazali ni slavu ni zahvalnost kao Bogu; nego, postali su isprazni u mislima svojim i njihovo je nera­ zumno srce potamnjelo, umišljajući da su mudri« (to jest: svladani vlastitom ohološću, uznoseći se u svojoj mudrosti) »postali su ludi te su zamijenili slavu besmrtnoga Boga kipovima, to jest slikama smrtnog čovjeka, ptica, četveronožaca i gmazova« (i štujući kumire takve vrste bijahu ili vođe i l i sljedbenici naroda) »te su se klanjali i iskazivali štovanje stvorenju mjesto Stvoritelju, koji je blagoslovljeh

d a

vel M.
1

1 5 7 1 5 8

Ps 3, 4. Ps 17, 2.

2 3

2 Kor 10,17. Ps 3,4. Ps 18 (17), 1. (Prijevod prema latinskom predlošku).

304
159

D E CIV. D E I

14, 28
4

O DRŽAVI BOŽJOJ

14,

28

305

benedictus in saecula . In hac autem nulla est hominis sapientia nisi pietas, qua recte colitur verus Deus, id exspectans praemium in societate sanctorum non solum hominum, verum etiam angelorum, ut sit Deus omnia in omnibus .
160

uvijeke.« Dočim u nebeskome gradu, nema druge čovjekove mudro­ sti osim pobožnosti, kojom se pravo štuje istinski Bog, očekujući za nagradu u društvu svetih, ne samo ljudi nego i anđela, »da bude Bog sve u svima.«
5

1 5 9

1 6 0

Rom 1,21-23. 25. 1 Cor 15, 28.

Rim 1,21 - 23,25. 1 Kor 15,28.

KNJIGA X V .
Po savjetu samog Augustina knjiga se može smatrati povijesnim, simboličkim pa i alegorijskim istraživanjem razvitka dviju država, nebeske i zemaljske, koje od po­ četka imaju dva potomstva, od Seta i Kajina, sve do potopa. Stalno se javljaju države i potomstva, možda i zato da bi se opravdao učestali simbolizam, kroz osobe i odno­ sna imena, značajke, uredbe, ponašanja, brojeve, oblike i mjere. Knjigu možemo podijeliti u tri dijela. U prvom dijelu ocrtavaju se značajke dviju država poredbom između Kajina, koji je utemeljio prvu zemaljsku državu koja je dobila ime po sinu Henohu, i Seta, poslije čega slijede dvije druge poredbe, između Sare i Hagare te između Izaka i Jišmaela. Obje države se slažu po ljubavi prema miru, najvišem idealu, ali nebeska država istinskom miru, jer je konačan, a zemaljska država miru, koji se postizava ratom i pobjedom (1-8). U drugom dijelu ispituje se razvitak dvaju potomstava. Osobito se svraća pozor­ nost na dugovječnost patrijarha, koja se bilježi i suočavanjem različitih prijevoda, posebice Sedamdesetorice, kako bi se oblikovala srodstva veze kojih šire ljubav i slogu i kako bi se gotovo prekinula genealogija Kajinova s Lamekom (9-21). U trećem dijelu ponovno se javlja Kajinovo potomstvo po činjenici da su sinovi Božji ljubili kćeri ljudske zato jer su bile lijepe. Uslijedila je srdžba Božja i potop. Simbolički i alegorijski govor prevladava (22-27).

BREVICULUS
cc xxviii 1. 2. 3. 4. 5. De duobus ordinibus generationis humanae in diversos fines ab initio procurrentis. De filiis carnis et filiis promissionis. De sterilitate Sarrae, quam Dei gratia fecundavit. De terrenae civitatis vel concertatione velpace. De primo terrenae civitatis auctore fratricida, cuius impietati Romanae urbis conditor germani caede responderit. De languoribus, quos ex poena peccati etiam cives civitatis Dei in huius vitae peregrinatione patiuntur et a quibus Deo medente sanantur. De causa et pertinacia sceleris Cain, quem a facinore concepto nec Dei sermo revocavit. Quae ratio fuerit, ut Cain inter principia generis humani conderet civitatem. De longa vita hominum, quae fuit ante diluvium et de ampliore humanorum corporum forma. De differentia, qua inter hebraeos et nostros codices videntur anno­ rum numeri dissonare. De annis Mathusalae, cuius aetas quattuordecim annis diluvium videtur excedere. De opinione eorum, qui primorum temporum homines tam longaevos, quam scribitur, fuisse non credunt. An in dinumeratione annorum Hebraeorum magis quam Septuaginta interpretum sit sequenda auctoritas. De parilitate annorum, qui eisdem quibus nunc spatiis et in prioribus saeculis cucurrerunt. An credibile sit primi saeculi viros usque ad eam aetatem, qua filios generasse referuntur, a concubitu continuisse. De iure coniugiorum, quod dissimile a subsequentibus matrimoniis habuerint prima connubia. De duobus ex uno genitore procreatis patribus atque principibus. Quid significatum sit in Abel et Seth et Enos, quod appareat ad Chri­ stum et corpus eius, id est Ecclesiam, pertinere. De significatione, quae in Enoch translatione monstratur. De eo, quod Cain successio in octo ab Adam generationes clauditur, et in posteris ab eodem patre Adam Noe decimus invenitur. Qua ratione commemorato Enoch, qui fuit filius Cain, totius genera­ tionis eius usque ad diluvium sit continuata narratio; commemorato autem Enos, qui fuit filius Seth, ad conditionis humanae principium sit reditum.

SAŽETAK

cc xxix

6.

O dva poretka ljudskoga roda, koji se od početka kreću prema razlicitim završecima. O djeci puti i djeci obećanja. O Sarinoj neplodnosti, koju je oplodila milost Božja. O sukobu i miru u zemaljskome gradu. O prvome utemeljitelju zemaljskoga grada, bratomorcu, kojega je opačinu ponovio i utemeljitelj grada Rima svojim bratoubojstvom. O slabostima od kojih - zbog kazne grijeha - boluju i građani Božjega grada na proputovanju ovim životom, a od kojih liječi Bog. O uzroku Kajinova zločina i o njegovoj ustrajnosti u njemu, jer ga od zamišljena zločina nije mogla odgovoriti ni riječ Božja. Koji bijaše razlog da je Kajin osnovao grad u samim počecima Ijudskoga roda. O dugu životu ljudi kakav bijaše prije Potopa i o krupnijem stasu ljudskih tijela. O razlici i neslaganju između hebrejskih i naših knjiga Svetog pisma o broju doživljenih godina. O godinama Metušalaha, kojega životno doba čini se da nadživljava Potop za četrnaest godina. O mnijenju onih koji ne vjeruju da u prvotno doba ljudi bijahu onako dugovjeki kako stoji u Svetome pismu. Treba li se pri brojanju godina osloniti više na ugled Hebreja ili Sedamdesetorice prevoditelja? O jednakosti godina, koje bijahu u prijašnjim stoljećima kakve su i sada. Da li je vjerojatno kako se muževi prvotnoga doba suzdržavahu od spolnoga snošaja sve do vremena kad se tvrdi da su rađali djecu? O bračnom pravu: što su prvi brakovi imali različita od poznijih ženidaba? O dvojici otaca i prvaka poteklih od jednoga roditelja. Koje je označje u Abelu, Setu i Enošu, a koje se pojavljuje u odnosu na Krista i njegovo tijelo, to jest Crkvu? O označju koje se pokazuje u Henokovu prijenosu. Zašto se Kajinova loza završava u osmome naraštaju od Adama, dok Noa pripada desetome naraštaju od istog oca Adama. Zbog kojega je razloga, pošto se spomenuo Henok, koji bijaše Kajinov sin, opisan neprekinut cijeli njegov naraštaj sve do Potopa, a pošto je spomenut Enoš, koji bijaše Setov sin, vraća se na početak čovjekova nastanka.

1. 2. 3. 4. 5.

6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15.

7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15.

16. 17. 18. 19. 20.

16. 17. 18. 19. 20.

21.

21.

310 cc xxx 22.

BREVTCULUS SAŽETAK

311 22.

De lapsu filiorum Dei alienigenarum mulierum amore captorum, un­ de et omnes exceptis octo hominibus diluvio perire meruerunt. An credendum sit angelos substantiae spiritalis amore speciosarum mulierum captos earumdem inisse coniugia, ex quibus gigantes sint creati. Quomodo intellegendum sit, quod de eis, qui diluvio per dendi erant, Dominus dixerit: Erunt dies eorum centum viginti anni. De ira Dei, quae incommutabilem tranquillitatem nulla inflammatione perturbat. Quod arca, quam Noe iussus est facere, in omnibus Christum Ecclesiamque significet. De arca atque diluvio nec illis esse consentiendum, qui sola historiam recipiunt sine allegorica significatione, nec illis, qui solas figuras defendunt repudiata historica veritate.

O padu sinova Božjih zatočenih ljubavlju prema inorodnim ženama, zbog čega su svi, izuzev osmero ljudi, zaslužili propast u Potopu. Treba li vjerovati kako anđeli, kojima je bivstvo duhovno, bijahu tako zahvaćeni ljubavlju prema lijepim ženama te se ženjahu njima, od čega se rodiše divovi. Kako treba razumjeti ono što Gospodin reče o onima koji će propasti u Potopu: »Dani će njihovi biti stotinu i dvadeset godina.«

23.

23.

24.

24.

25. 26. 27.

O srdžbi Božjoj, koja nikakvom raspalom ne pomućuje njegovu nepro- 25. mjenjivu spokojnost. O tome kako korablja, kakvu je Noi naređeno da sagradi, u svemu ozna- 26. čuje Krista i Crkvu. Što se tiče korablje i Potopa, ne smije se složiti ni s onima koji prihvaćaju 27. jedino povijest, a bez alegorijskog značenja, ni s onima koji brane samo alegorije, dok odbijaju povijesnu istinitost.

L I B E R DECIMUS QUINTUS
DUARUM CIVITATUM A CAIN ET ABEL AD DILUVIUM QUI FUERIT EXCURSUS

PETNAESTA

KNJIGA

DVIJE DRŽAVE OD KAJINA I A B E L A DO POTOPA

Quae in initio duae civitates fuerint [1-8]
PL 437 - CC 453 Quae hoc libro contineantur.

Dvije države u početku [1-8] 1. 1. Mnogi su mnogo razmišljali, mnogo govorili i mnogo napi­ sali o rajskoj sretnosti ili o samome raju te o tamošnjem životu prvih ljudi, njihovu grijehu i kazni. I mi smo o tome govorili u prethodnim knjigama , prema Svetome pismu, bilo ono što u njemu pročitasmo bilo ono što smo iz njega uzmogli razumjeti u skladu s njegovim ugle­ dom. A k o bi se o tome podrobnije raspravljalo, izrodile bi se mnogo­ struke i mnogovrsne rasprave, kojima bi se ispunilo više svezaka nego što ovaj predmet zahtijeva i dopušta vrijeme, kojega nemamo toliko da se zadržimo na svim onim stvarima koje mogu zahtijevati dokonjaci i sitničavci, što su pripravniji na pitanje negoli sposobniji za shvaćanje.
1

1. 1. De felicitate paradisi vel de ipso paradiso et de vita ibi pri­ morum hominum eorumque peccato atque supplicio multi multa senserunt, multa dixerunt, multa litteris mandaverunt. Nos quoque secundum Scripturas sanctas vel quod in eis legimus vel quod ex eis intellegere potuimus earum congruentes auctoritati de his rebus in superioribus libris diximus. Enucleatius autem si ista quaerantur, multiplices atque multimodas pariunt disputationes, quae pluribus intexendae s i n t voluminibus, quam hoc opus tempusque deposcit, quod non ita largum habemus, ut in omnibus, quae possunt requirere otiosi et scrupulosi, paratiores ad interrogandum quam capaciores ad intellegendum, nos oporteat immorari. Arbitror tamen satis nos iam fecisse magnis et difficillimis quaestionibus de initio vel mundi vel animae vel ipsius generis humani, quod in duo genera distribuimus, unum eorum, qui secundum hominem, alterum eorum, qui secundum Deum vivunt; quas etiam mystice appellamus civitates duas, hoc est duas societates hominum, quarum est una quae praedestinata est in aeternum regnare cum Deo, altera aeternum supplicium subire cum diabolo. Sed iste finiš est earum, de quo post loquendum est . Nunc autem quoniam de exortu earum sive in angelis, quorum numerus ignoratur a nobis, sive in duobus primiš hominibus satis dictum est, iam mihi videtur earum aggrediendus excursus, ex quo illi duo generare coeperunt, donec homines generare cessabunt. Hoc enim universum tempus sive saeculum, in quo cedunt morientes succeduntque nascentes, istarum duarum civitatum, de quibus disputamus, excursus est.
a l

O dva poretka ljudskoga roda, koji se od početka kreću prema različitim završecima.

Pa ipak mislim, kako sam se odužio i krupnim i teškim pitanjima o početku bilo svijeta, bilo duše, bilo samog ljudskog roda, koji podijelismo u dvije vrste: jednu onih što žive po čovjeku, a drugu onih što žive po Bogu; govoreći u otajstvu nazivamo ih dvama gradovima, naime dvama društvima ljudi, od kojih je jedno predodređeno vječno vladati s Bogom, a drugo trpjeti vječnu kaznu s đavlom. A l i to je njihov konac, o kojem treba govoriti poslije. Sada pak, budući da je dosta rečeno o podrijetlu, bilo anđela (kojih je broj nama nepoznat) bilo dvoje prvih ljudi, čini mi se kako se trebam latiti njihova razvoja od časa kad je njih dvoje počelo rađati, pa sve dok ljudi ne prestanu rađati. Naime to sveukupno vrijeme i l i vijek - u kojemu nestajući ustupaju mjesto nastajućima - predstavlja razvoj dotičnih dvaju gra­ dova o kojima raspravljamo.
2

A Cain et Abel duae incipiunt civitates.

1. 2. Natus est igitur prior Cain ex illis duobus generis humani parentibus, pertinens ad hominum civitatem, posterior Abel, ad civitatem D e i . Sicut enim in uno homine, quod dixit Apostolus, experimur, quia non primum quod spiritale est, sed quod animale, postea spiritale : unde unusquisque, quoniam ex damnata propagine exori2 3 b
a

2. Dakle, prvi rođeni od tih dvoje roditelja ljudskoga roda bijaše K a jin, koji pripada gradu ljudskom; poslije je rođen A b e l , koji pripada gradu Božjem. I kao što u jednome čovjeku, kako reče apostol, znamo da »nije prije duhovno, nego životinjsko, poslije je duhovno« (i otuda svatko, jer se rađa iz osuđena soja, prvo je nuždno da po
3 4

b

sunt M. ex damnata] ex A d a m nata aliqui

mss. Osobito u X I V . knjizi. V i d i O Božjoj državi, 19-22. Post 4,1-2. 1 Kor 15,46. (Prijevod prema latinskom predlošku).

1

2

3

Cf. De civ. Dei 19-20. Cf. G e n 4, 1-2. 1 C o r 15, 46.

314

DE

crv. D E I

15,

1,2-2

O DRŽAVI BOŽJOJ

15,

1,2-2

315

PL 438 CC 454

tur, primo sit necesse est ex Adam malus atque carnalis; quod si in Christum renascendo profecerit, post erit bonus et spiritalis: sic in universo genere humano, cum / primum duae istae coeperunt nascendo atque moriendo procurrere civitates, prior est natus civis huius / saeculi, posterius autem isto peregrinus in saeculo et pertinens ad civitatem Dei, gratia praedestinatus, gratia electus, gratia peregrinus deorsum, gratia civis sursum. Nam quantum ad ipsum attinet, ex eadem massa oritur, quae originaliter est tota damnata; sed tamquam figulus Deus (hane enim similitudinem non impudenter, sed prudenter introducit Apostolus) ex eadem massa fecit aliud vas in honorem, aliud in contumeliam . Prius autem factum est vas in contumeliam, post vero alterum in honorem, quia et in ipso uno, sicut iam dixi, homine prius est reprobum, unde necesse est incipiamus et ubi non est necesse ut remaneamus, posterius vero probum, quo proficientes veniamus et quo pervenientes maneamus. Proinde non quidem omnis homo malus erit bonus, nemo tamen erit bonus qui non erat malus; sed quanto quisque citius mutatur in melius, hoc in se facit nominari, quod apprehendit celerius et posteriore cooperit vocabulum prius. Scriptum est itaque de Cain, quod condiderit civi­ tatem ; Abel autem tamquam peregrinus non condidit. Superna est enim sanetorum civitas, quamvis hic pariat cives, in quibus peregrinatur, donec regni eius tempus adveniat, cum congregatura est om­ nes in suis corporibus resurgentes, quando eis promissum dabitur regnum, ubi cum suo principe rege saeculorum sine ulio temporis fine regnabunt.
c d 4 5

Adamu bude zao i puten; ali ako ponovnim rođenjem uznapreduje u Kristu, postat će poslije dobar i duhovan) tako i u cjelokupnome ljud­ skome rodu, kad prvo stadoše opstojati ta dva grada - rađanjem i umiranjem - prvo se rodio građanin ovoga svijeta, a zatim tuđinac ovomu svijetu i pripadnik grada Božjeg, milošću predodređen, mi­ lošću izabran, milošću tuđinac dolje, milošću građanin gore. Što se ovoga samoga tiče, i on izvorno potječe od one iste tvari što je cijela osuđena, ali Bog, poput lončara - ovakvom se naime usporedbom ne nerazborito, nego razborito služi apostol - »od istoga glinenog tijesta načini jednu posudu na čast a drugu na sramotu« . I tako je prvo načinjena posuda na sramotu, a poslije druga na čast; jer i u onome jednom čovjeku, kao što već rekoh, prvo je sramota, od koje nam je nuždno početi, ali nije nuždno da u njoj i ostanemo, a zatim slijedi čestito, do čega napredujući stižemo i u čemu stignuvši ostajemo. Otuda, iako svaki zao čovjek neće biti dobar, ipak nitko neće biti dobar tko ne bijaše zao; nu, što se tkogod ranije izmijeni nabolje, brže mu pripada ime koje je postigao i prije njegov će potonji naziv prekriti prijašnji.
5

O Kajinu je zapisano da je utemeljio grad ; dok Abel, kao hodočas­ nik, nije ga utemeljio. Jer grad svetih je u visinama, iako on ovdje rađa svoje građane, po kojima hodočasti dok ne stigne doba njegova kraljevstva, kad će ih okupiti sve, uskrsnule u njihovim tijelima, i kad će im biti dano obećano kraljevstvo, u kojem će sa svojim vladarem, kraljem vjekova , vladati bez ikakva vremenskog kraja.
7

6

A Sarra et Agar duae civitates praefigurantur.

2. Umbra sane quaedam civitatis huius et imago prophetica ei significandae potius quam praesentandae servivit in terris, quo eam tempore demonstrari oportebat, et dicta est etiam ipsa civitas saneta merito significantis imaginis; non expressae, sicut futura est, veritatis. De hac imagine serviente et de illa, quam significat, libera civita­ te sic Apostolus ad Galatas loquitur: Dičite mihi, inquit, sub lege volentes esse legem non audistis ? Scriptum est enim, quod Abraham duos filios habuit, unum de ancilla et unum de libera. Sed ille quidem, qui de ancilla, secundum carnem natus est; qui autem de libera, per repromissionem; quae sunt in allegoria. Haec enim sunt duo / te­ stamenta, unum quidem a monte Sina in servitutem generans, quod est Agar; Sina enim mons est in Arabia, quae coniuncta est huic quae nunc est Ierusalem; servit enim cum filiis suis. Quae autem sursum est Ierusalem, libera est, quae est mater nostra\ Scriptum est enim:
e { g

2. O tome gradu postojaše stanovita sjena i proročka slika, što je više služila da naznači negoli da ga uprisutni na zemlji, a u vrijeme kad ga je trebalo pokazati. On je sam nazvan svetim gradom, ali zaslugom označujuće slike, a ne zbog same izražene istine, koja će tek doći. O toj slici koja služi i o slobodnom gradu koji ona označuje ovako govori apostol Galaćanima: »Vi koji hoćete biti pod Zakonom kažite mi: zar ne čuste Zakona? Stoji, naime, pisano da je Abraham imao dva sina: jednoga od ropkinje, a drugoga od slobodne. Onaj od ropkinje rođen je po puti, a onaj od slobodne po obećanju. Ovo je rečeno slikovito. To su dva zavjeta; jedan je onaj s gore Sinaja koji rađa za ropstvo: taj je Agara - jer se Sinajska gora nalazi u Arabiji - i odgovara ovom sadašnjem Jeruzalemu, koji je sa svojom djecom rob. Nebeski je Jeruzalem slo­ bodan - taj je majka svih nas, jer stoji pisano: 'Veseli se, nerotkinjo,

O djeci puti i djeci obećanja.

PL439

c

d

e

f

g

h

i n Christo Lov. posterior M. n o n legistis? aliqui mss., Vulg. quae ant. edd. qui coniunctus M. nostra] omnium nostrum M.
5

4 5

C f . R o m 9, 21; Sap 15, 7; Eccle 33, 13-14; Isa 45, 9; G e r 18, 6. G e n 4, 17.

6 7

Rim 9,21. (Prijevod prema latinskom predlošku). Post 4,17. 1 Tim 1,17.

316
CC455

DE

civ.

DEI

15, 2 - 3
1

O DRŽAVI BOŽJOJ

15,

2-3

317

Laetare sterilis, quae non pariš, I erumpe et exclama , quae non parturis; quoniam multi filii desertae, magis quam eius quae habet vi­ rum . Nos autem, fratres, secundum Isaac promissionis filii sumus. Sed sicut tune, qui secundum carnem natus fuerat, persequebatur eum, qui secundum spiritum: ita et nunc. Sed quid dicit Scriptura? Eice ancillam et filium eius; non enim heres erit filius ancillae cum filio liberae . Nos autem, fratres, non sumus ancillae filii, sed liberae, qua libertate Christus nos liberavit . Haec forma intellegendi de apostolica auctoritate descendens locum nobis aperit, quemadmodum Scripturas duorum Testamentorum, Veteris et Novi, aecipere debeamus. Pars enim quaedam terrenae civitatis imago caelestis civitatis effecta est, non se significando, sed alteram, et ideo serviens. Non enim propter se ipsam, sed propter aliam significandam est institu­ ta, et praecedente alia significatione et ipsa praefigurans praefigurata est. Namque Agar ancilla Sarae eiusque filius imago quaedam huius imaginis fuit; et quoniam transiturae erant umbrae luce veniente, ideo dixit libera Sara, quae significabat liberam civitatem, cui rursus alio modo significandae etiam illa umbra serviebat: Eice ancillam et filium eius; non enim heres erit filius ancillae cum filio meo Isaac , quod ait Apostolus: cum filio liberae. Invenimus ergo in terrena civitate duas formas, unam suam praesentiam demonstrantem, alteram caelesti civitati significandae sua praesentia servientem. Parit autem cives terrenae civitatis peccato vitiata natura, cae­ lestis vero civitatis cives parit a peccato naturam liberans gratia; unde illa vocantur vasa irae, ista vasa misericordiae . Significatum est hoc etiam in duobus filiis Abrahae, quod unus de ancilla, quae dicebatur Agar, secundum carnem natus est Ismael, alter est autem de Sara libera secundum repromissionem natus Isaac. Uterque quidem de semine Abrahae; sed illum genuit demonstrans consuetudo naturam, i l l u m vero dedit promissio significans gratiam; ibi humanus usus ostenditur, hic divinum beneficium commendatur.
6 1 8 9 10 1

koja ne rađaš; klici i viči koja ne poznaješ porođajnih bolova, jer su brojnija djeca osamljene nego one koja ima muža!' M i , dakle, braćo, Izaku smo djeca obećanja. A l i kao što je onda onaj koji je rođen po puti progonio onoga po duhu, tako biva i sada. A što veli Pismo? 'Izbaci ropkinju i njezina sina, jer sin ropkinje neće biti baštinik sa sinom slobodne.' M i , braćo, nismo djeca ropkinje, nego slobodne. Z a tu slobodu Krist nas je oslobodio.«
1

Taj oblik razumijevanja - koji nam dolazi od apostolskog učenja pokazuje nam kojim načinom trebamo shvaćati Pismo oba zavjeta, i staroga i novoga. Jedan dio zemaljskoga grada postao je slikom nebe­ skoga grada, ne označujući sebe sama, nego drugi grad, i zbog toga služi. Naime, taj grad nije utemeljen radi sebe samoga, nego da označi drugi grad, a budući da prethodi drugo označje, predoznačujući i sam je predoznačen. Naime: Hagara, ropkinja Sarina, i njezin sin bijahu slikom te slike; a kako su sjene imale iščeznuti kad stigne svjetlo, stoga je rekla slobodna Sara (koja je označivala slobodni grad, koji je opet da drugim načinom označi slobodni grad služio i kao sjena): »Otjeraj ropkinju i njezina sina, jer sin ropkinje ne smije biti baštinik s mojim sinom - s Izakom« , i l i što apostol kaže: »sa sinom slobodne«.
2

Q u a e d a m significatio est in Ismael et Isaac. CC 456 PL 440

3. Sara quippe sterilis erat et desperatione prolis saltem de / an­ cilla sua concupiscens habere, quod de se ipsa non se posse cernebat, dedit eam fetandam viro, de quo parere voluerat nec potuerat. Exegit / itaque etiam sic debitum de marito utens iure suo in utero alien o . Natus est ergo Ismael, sicut nascuntur homines, permixtione sexus utriusque, usitata lege naturae. Ideo dictum est: secundum car­ nem , non quod ista beneficia Dei non sint aut non illa operetur Deus, cuius opifex sapientia attingit, sicut scriptum est, a fine usque
11 u
1 1

Dakle: u zemaljskome gradu nalazimo dva lika, jedan od njih poka­ zuje njegovu prisutnost ovdje, dok drugi svojom nazočnošću služi da označi nebeski grad. Građane zemaljskoga grada rađa narav izopa­ čena grijehom, a građane nebeskoga grada rađa milost što oslobađa narav od grijeha. Stoga je jedni nazivaju posudama gnjeva, a drugi posudama milosrđa. A to je označeno i u dvojici Abrahamovih sino­ va, od kojih je jedan Jišmael, sin ropkinje, nazvane Hagara, rođen po puti, dok je drugi, Izak, sin slobodne, Sare, rođen po obećanju. Obojica su, doduše, od sjemenaAbrahamova, ali jednoga je rodio pri­ rodni tijek pokazujući narav, dok je drugoga darovalo obećanje, označujući milost. U jednom se pokazuje ljudski običaj, u drugome se otkriva božansko dobročinstvo.
3

elama M. istum M.

3. Sara bijaše neplodna, i izgubivši nadu da će imati djece i želeći da barem od ropkinje ima što je uvidjela kako sama ne može od sebe imati, dade ovu nek je oplodi mužu, od kojega je sama htjela roditi, ali nije mogla. I tako je utjerala svoj dug od muža, iskoristivši svoje pravo u tuđoj utrobi. Dakle, Jišmael je, dakle, rođen kao što se rađaju ljudi, spolnim snošajem dvoga po uobičajenom zakonu naravi. Stoga je i rečeno 'po puti', ne kao da i to nisu Božja dobročinstva, ili da tu ne djeluje Bog, kojega tvoriteljica Mudrost, kako je pisano »prostire

O Sarinoj neplodnosti, koju je oplodila milost Božja.

6

7

8

9

1 0

1 1

1 2

Isa51, 1. Gen 21, 10. Gal 4, 21-31. Gen 21, 10. Rom 9, 22-23. Cf. Gen 16, 1-3. Gal 4, 23.

Gal 4,21 - 5,1. Post 21,10. Rim 9,22-23.

318

DE

crv.

DEI

15,

3-4

O

DRŽAVI BOŽJOJ

15,

3-4

319

et disponit omnia suaviter ; sed ubi significandum fuerat Dei donum, quod indebitum hominibus gratis gratia largiretur, sic oportuit dari filium, quemadmodum naturae non debebatur excursibus. Negat enim natura iam filios tali commixtioni mariš et feminae, qualis esse poterat Abrahae et Sarae in illa iam aetate, etiam mulieris accedente sterilitate, quae nec tune parere potuit, quando non aetas fecunditati, sed aetati fecunditas defuit. Quod ergo naturae sic affectae fruetus posteritatis non debebatur, significat quod natura generis humani peccato vitiata ac per hoc iure damnata nihil verae felicitatis in poštenim merebatur. Recte igitur significat Isaac, per repromissionem natus, filios gratiae, cives civitatis liberae, socios pacis aeternae, ubi sit non amor propriae ac privatae quodammodo voluntatis, sed communi eodemque immutabili bono gaudens atque ex multis unum cor faciens, id est perfeete " concors oboedientia caritatis.
13

ad finem fortiter

se snažno s jednoga kraja svijeta na drugi i blagotvorno upravlja sve­ mirom« ; ah, kad bijaše potrebno označiti dar Božji koji se, nedugovan, milošću badava podaruje ljudima, trebalo je podariti sina nači­ nom koji nije podložan tokovima naravi. Naime, narav uskraćuje djecu takvomu snošaju muža i žene kakav mogaše biti između Abrahama i Sare u njihovoj postarijoj dobi, a uz to ona bijaše neplodna, te nije mogla roditi ni onda kad plodnost ne bijaše manjkava zbog dobi, nego je dob bila manjkava plodnošću.
1

1

Dakle, to što narav u takvome stanju nije mogla imati ploda potom­ stva označuje, kako narav ljudskoga roda, izopačena grijehom i zbog toga pravedno kažnjena, nije ni zaslužila nikakve prave sretnosti za budućnost. Tako Izak - rođen po obećanju - ispravno označuje djecu milosti, građane slobodnoga grada, dionike vječnoga mira, gdje nema ljubavi osobne i nekako zasebničke volje, nego ljubav što se raduje zajedničkome i nepromjenjivome dobru, te tvori tako jedno srce od mnogih , naime ljubav što je savršeno skladna poslušnost.
2

in civitate terrena pax bello victoriaecjue commiscetur.

4.
c u m

Terrena porro civitas, quae sempiterna non erit (neque enim, extremo" supplicio damnata fuerit, iam civitas erit), hic habet

CC457

PL 441

bonum suum, cuius societate laetatur, qualis esse de talibus laetitia rebus potest. Et quoniam non est tale bonum, ut nullas angustias faciat amatoribus suis, ideo civitas ista adversus se ipsam plerumque dividitur litigando, bellando atque pugnando et aut mortiferas aut certe mortales victorias requirendo. Nam ex quacumque sui par­ te adversus alteram sui partem bellando surrexerit, quaerit esse victrix gentium, cum sit captiva vitiorum; et si quidem, cum vicerit, superbius extollitur, etiam ° mortifera; si vero condicionem cogitans casusque communes magis quae aceidere possunt adversis angitur, quam eis quae provenerunt secundis rebus / inflatur, tantummodo mortalis est ista victoria. Neque enim semper dominari poterit permanendo eis, quos potuerit subiugare vincendo. Non autem recte di­ citur ea bona non esse, quae concupiscit haec civitas, quando est et ipsa in suo humano genere melior. Concupiscit enim terrenam quamdam pro rebus infimis pacem; ad eam namque desiderat pervenire bellando; quoniam si vicerit et qui resistat non fuerit, pax erit, quam non habebant partes in vicem adversantes et pro his rebus, quas si­ mul habere non poterant, infelici egestate certantes. Hane pacem requirunt laboriosa bella, hane adipiscitur quae putatur gloriosa victoria. Quando autem vincunt / qui causa iustiore pugnabant, quis dubitet gratulandam esse victoriam et provenisse optabilem pacem? Haec bona sunt et sine dubio Dei dona sunt. Sed si negleetis melioribus, quae ad supernam pertinent civitatem, ubi erit victoria in ae15

4. Zemaljski grad, koji neće biti vječan (jer neće više biti grad, kad bude kažnjen konačnom kaznom), ima ovdje svoje dobro, i veseli se u njegovu dioništvu, a s veseljem kakvo već može biti u tim stvari­ ma. A budući da to nije dobro koje ne pričinjava nikakvih teškoća svojim ljubiteljima, taj je grad većinom podijeljen protiv sebe samoga, prepirkama, ratovima, borbama, u težnji za pobjedama što su smrtnosne, a svakako smrtne. Jer, koji god se dio toga grada uzdigne ratom iznad drugog, traži biti pobjednikom nad pucima, budući da je sam sužanj pod porocima; a pobijedi li, toliko se uzoholi, te je sama po­ bjeda smrtnosna. Ako pak razmišljajući o ljudskom stanju i mijenama koje su ljudima zajedničke više se muči nevoljama koje se mogu dogo­ diti nego što se nadima zbog postignuta uspjeha, onda je ta pobjeda tek smrtna. Jer neće uvijek moći vladati trajno nad onima koje je jednom uzmogao pobjednički podjarmiti.

O

sukobu i ^JJ,"gradu^

A ne bi bilo ispravno reći kako nisu dobra ona za kojima žudi ovaj grad, kad je i on na svoj ljudski način bolji. Tako - radi najnižih stvari - žudi za nekakvim zemaljskim mirom; ah želi ga postići ratova­ njem, jer, ako pobijedi i ne bude više nikoga tko se opire, bit će rriir, što ga nisu imali dijelovi međusobno zavađeni, koji se u svojoj nesret­ noj oskudici borahu za one stvari koje nisu mogli zajedno uživati. To je mir koji traže mučni ratovi, mir koji postižu takozvanom slavnom pobjedom.
4

Nu, kad pobijede oni koji se borahu za pravedniju stvar, tko da sum­ nja kako je to radosna pobjeda te da je poželjan tako stečen mir? To jesu dobra i nedvojbeno su Božji darovi. Ali, ako se (zanemarivši bolja dobra koja pripadaju višnjem gradu, gdje će biti pobjeda u vječ-

facta add. Er. in add. M. ° sic add. ant. edd. P dicuntur M.
n

m

1

Mudr 8,1.

2

Dj 4,32.

320

D E CIV. D E I

15, 4 - 5

O DRŽAVI BOŽJOJ

15,

4-5

321

terna et summa pace secura, bona ista sic concupiscuntur, ut vel sola esse credantur vel his, quae meliora creduntur, amplius diligantur: necesse est miseria consequatur et quae inerat augeatur.

nom i sigurnom posvemašnjem miru) tako žudi za dotičnim dobrima te se vjeruje da su jedina ili se pak više vole od onih o kojima se vjeruje da su bolja, nužno slijedi nova bijeda koja uvećava onu što je već tu.

Etiam Romana civitas fratricidio incepit.

CC 458

PL 442

5. Primus itaque fuit terrenae civitatis conditor fratricida; nam suum fratrem civem civitatis aeternae in hac terra peregrinantem invidentia victus occidit . Unde mirandum non est, quod tanto post in ea civitate condenda, quae fuerat huius terrenae civitatis, de qua loquimur, caput futura et tam multis gentibus regnatura, huic primo exemplo et, ut Graeci appellant: OIQXCTV-KU quaedam sui generis ima­ go respondit. Nam et illic, sicut ipsum facinus quidam poeta commemoravit illorum, Fraterno primi maduerunt sanguine muri . Sic enim condita est Roma, quando occisum Remum a fratre Romolo romana testatur historia ; nisi quod isti terrenae civitatis ambo ci­ ves erant. Ambo gloriam de romanae reipublicae institutione quaerebant; sed ambo eam tantam, quantam si unus esset, habere non poterant. Qui enim volebat dominando gloriari, minus utique dominaretur, si eius potestas viro consorte minueretur. Ut ergo totam dominationem haberet unus, ablatus est socius, et scelere crevit in peius, / quod innocentia minus esset et melius. H i autem fratres Cain et Abel non habebant ambo inter se similem rerum terrenarum cupiditatem, nec in hoc alter alteri invidit, quod eius dominatus fieret angustior, qui alterum occidit, si ambo dominarentur (Abel quippe non quaerebat dominationem in ea civitate, quae condebatur a fratre), sed invi­ dentia illa diabolica, qua invident bonis mali, nulla alia causa, nisi quia illi boni sunt, illi mali. Nullo enim modo fit minor accedente seu permanente consorte possessio bonitatis, immo possessio bonitas, quam tanto latius , quanto concordius individua sociorum possidet caritas. Non habebit denique istam possessionem, qui eam noluerit habere communem, et tanto eam reperiet ampliorem, quanto am­ plius ibi potuerit amare consortem. Illud igitur, quod inter Remum et Romulum exortum est, quemadmodum adversus se ipsam terrena civitas dividatur, ostendit; quod autem inter Cain et Abel, inter duas ipsas civitates, Dei et hominum, inimicitias demonstravit. Pugnant ergo inter se mali et mali; / item pugnant inter se mali et boni: boni vero et boni, si perfecti sunt, inter se pugnare non possunt. Proficientes autem nondumque perfecti ita possunt, ut bonus quisque ex ea
14 15 16 q

5. I tako prvi utemeljitelj zemaljskoga grada bijaše bratomorac; zavišću je pobijeđen ubio vlastitoga brata, građanina vječnoga grada, hodočasnika na ovom svijetu. Otuda i nije čudo što je toliko mnogo vremena nakon toga - pri osnutku onoga grada koji će biti kao glava zemaljskoga grada, o kojem govorimo, i koji će vladati mnogim pu­ cima - tomu prvome primjeru, ili kao što Grci kažu prauzoru (čtQ%£rujtoc;), odgovorila je svojevrsna praslika. Naime, i ovdje, isti zločin opisa jedan njihov pjesnik: »Bratskom se krvlju natopiše prve zidine« . I tako je osnovan R i m , kao što nam svjedoči rimska povijest, kad Romul ubi brata Rema , samo što obojica bijahu građani zemaljskoga grada.Obojica su tražila slavu osnutka Rimske države, ali obojica je nisu mogla tako veliku imati koliku bi je imao samo jedan od njih. Onaj tko se hotijaše proslaviti vladavinom, manje bi vladao ako bi njegovu vlast umanjivao živ suvladar. Dakle, kako bi jedan posjedo­ vao cijelu vladavinu, sudionik je uklonjen; i ono što bi po nedužnosti bilo manje, a bolje, zločinom je poraslo nagore.
2 1

O prvome utemeljitelju zemaljskoga grada, bratomorcu, kojega je opačinu ponovio i utemeljitelj grada Rima svojim bratoubojstvom.

Između braće Kajina i Abela nije bilo slične žudnje za zemaljskim stvarima; i nije zavidio jedan drugomu, da će mu vladavina biti manja budu l i obojica vladali; nije ga zbog toga ubio (Abel nije tražio vlada­ vine u gradu što ga je njegov brat utemeljio), nego zbog one đavolske zavisti kojom zli zavide dobrima ni iz kojega drugoga razloga nego što su ovi dobri, a oni zli. Pridolaskom ili trajnim ostankom sudionika posjed dobrote nipošto ne biva manji; dapače, posjed dobrote je to prostraniji što je složnija ljubav njezinih pojedinih sudionika. Prema tome, onaj tko ga ne želi imati zajedničkim, neće posjeda uopće ima­ ti; a otkrit će, kako mu je to veći što može u njemu više sudionika voljeti. Dakle, ono što je izbilo između Rema i Romula pokaza kako je zemaljski grad protiv sebe sama podijeljen; dočim sukob između Kajina i Abeia pokaza neprijateljstvo između sama dva grada, grada Božjega i grada ljudskoga. I tako, bore se između sebe zli i zli, a bore se međusobno i zli i dobri; dočim, dobri i dobri, ako su savršeni, ne mogu se međusobno boriti. N u ako napreduju prema tome i još nisu savršeni, mogu se jedan s drugim boriti po onomu dijelu sebe protiv

< bonitatis tanto fit latior Er.; possessionem bonitatis tanto latius i

Lov.

1 4

1 5

1 6

G e n 4, 8. L U C A N U S M . , Phars. 1, 95. C f . L l V I U S , Ab urbe cond. 1, 7, 2; D i O N C A S S I U S , Hist. rom. 4, 13; D I O D O R U S S l C U L U S , Bibl. 8, 4, 4.

fr.
1

Lukan, 1,95. V i d i O Božjoj državi, 3,6.

322

D E CIV. D E I

15, 5 - 6

O DRŽAVI BOŽJOJ

15,

5-6

323

parte pugnet contra alterum, qua etiam contra semetipsum; et in uno quippe homine caro concupiscit adversus spiritum et spiritus adver­ sus carnem . Concupiscentia ergo spiritalis contra alterius potest pugnare carnalem vel concupiscentia carnalis contra alterius spiritalem, sicut inter se pugnant boni et mali; vel certe ipsae concupiscentiae carnales inter se duorum bonorum, nondum utique perfectorum, sicut inter se pugnant mali et mali, donec eorum, qui curantur, ad ultimam victoriam sanitas perducatur.
11

kojega se bori i svaki sam u sebi. Jer zaista u svakome čovjeku » p u t žudi protiv duha, a duh protiv puti.« Dakle, duhovna žudnja može se boriti protiv putene žudnje drugoga ili pak putena žudnja protiv duhovne žudnje drugoga, kao što se između sebe bore dobri i zli; a mogu se međusobno boriti putene žudnje dvojice dobrih ljudi - koji, dakako, još nisu savršeni - kao što se između sebe bore zli i zli, sve dok se ozdravljenje onih koji se oporavljaju ne privede konačnoj po­ bjedi.
3

Pax supremum est bonum.

CC 459

PL 443

6. Languor est quippe iste, i d est illa inoboedientia, de qua in libro quarto decimo disseruimus, primae inoboedientiae supplicium, et ideo non natura, sed vitium; propter quod dicitur proficientibus bonis et ex fide in hac peregrinatione viventibus: Invicem onera vestra portate, et sic adimplebitis legem Christi ; item alibi dicitur: Corripite inquietos, consolamini pusillanimes, suscipite infirmos, patientes estote ad omnes; videte ne quis malum pro malo alicui reddat ; item alio loco: Si praeoccupatus fuerit homo in aliquo delicto, vos, I qui spiritales estis, instruite huiusmodi in špiritu mansuetudinis, intendens te ipsum, ne et tu tempteris ; et alibi: Sol