You are on page 1of 62

Project ref:

2007CB16IPO006-2011-2-19

The project is co-funded by EU through the Bulgaria-Serbia


IPA Cross-border Programme

Studija o obnovljim izvorima energije


(Study over renewable energy souces)
u okviru projekta:
''Jaanje prekogranine teritorijalne konkurentnosti i ekonomskog razvoja Niavskog i
Jablanikog (Srbija) i Sofijskog (Bugarska) regiona efikasnim korienjem regionalnih
obnovljivih izvora energije sa naglaskom na korienje biomase''
(''Strengthening the cross-border territorial competitiveness and economic development in
Nish and Jablanica (Serbia) and Sofia (Bulgaria) regions through efficient utilization of
regional resources in the area of renewable energies use with stress on biomass
employment'')

Jul, 2013.

NAZIV STUDIJE: Studija o obnovljim izvorima energije

PROJEKAT BROJ: 2007CB16IPO006-2011-2-19


NAZIV PROJEKTA:
''Jaanje prekogranine teritorijalne konkurentnosti i ekonomskog razvoja Niavskog i
Jablanikog (Srbija) i Sofijskog (Bugarska) regiona efikasnim korienjem regionalnih
obnovljivih izvora energije sa naglaskom na korienje biomase''

ORGANIZATOR STUDIJE: DAI, Agencija za konsalting, Leskovac

UGOVOR No: 303/16 od 28.05.2013.

STUDIJU IZRADILI:
Dr Jelena Dodi, vanredni profesor, Tehnoloki fakultet, Novi Sad
Dr Jovana Grahovac, docent, Tehnoloki fakultet, Novi Sad

SADRAJ

SADRAJ............................................................................................................................. 2
1. BIOGORIVA STANJE I PERSPEKTIVE ......................................................................... 4
2. BIOMASA KAO OBNOVLJIVI IZVOR ENERGIJE ....................................................... 6
3. PROIZVODNJA ELEKTRINE ENERGIJE, TOPLOTE I GORIVA UPOTREBOM
BIOMASE ......................................................................................................................... 7
3.1. SAGOREVANJE BIOMASE ......................................................................................................... 9
3.2. DOBIJANJE BIOETANOLA ....................................................................................................... 10
3.3. DOBIJANJE BIODIZELA ........................................................................................................... 14
3.4. DOBIJANJE BIOGASA ............................................................................................................. 16

4. PROIZVODNJA BIOGASA IZ BIOMASE .................................................................... 17


4.1. OSNOVE PROCESA PROIZVODNJE BIOGASA ........................................................................... 17
4.2. VRSTE BIOMASE ZA PROIZVODNJU BIOGASA......................................................................... 19
4.3. POSTUPAK PROIZVODNJE BIOGASA....................................................................................... 20
4.3.1.

Glavni inioci procesa proizvodnje biogasa ................................................................. 21

Temperatura.................................................................................................................... 21
pH vrednost ..................................................................................................................... 23
Vreme zadravanja materijala ......................................................................................... 24
Nutritivni sastav sirovine ................................................................................................. 25
Biohemijska i hemijska potronja kiseonika .................................................................... 26
Meanje ........................................................................................................................... 27
4.3.2.

Primena aditiva i predtretmama ................................................................................. 29

Termiki predtretmani..................................................................................................... 29
Mehaniki predtretmani .................................................................................................. 30
Hemijski predtretmani .................................................................................................... 30
Ultrazvuni predtretman ................................................................................................. 31
Bakterijska i enzimska hidroliza....................................................................................... 31
Dodatak metala ............................................................................................................... 31
Inokulacija ....................................................................................................................... 31
4.4. TIPOVI POSTROJENJA ZA PROIZVODNJU BIOGASA ................................................................. 32
4.4.1.

Proizvodnja biogasa u domainstvima ........................................................................ 32

4.4.2.

Industrijska proizvodnja biogasa ................................................................................. 33

4.5. PRERADA BIOGASA ............................................................................................................... 37


4.5.1.

Uklanjanje vode .......................................................................................................... 37

4.5.2.

Uklanjanje ugljen-dioksida .......................................................................................... 37

4.5.3.

Uklanjanje H2S ............................................................................................................ 38

4.5.4.

Uklanjanje tragova gasova .......................................................................................... 39

4.6. SKLADITENJE BIOGASA ........................................................................................................ 39


4.7. UPOTREBA BIOGASA ............................................................................................................. 40

5. ANALIZA REGULATIVA I STRATEGIJE O KORIENJU OBNOVLJIVIH IZVORA


ENERGIJE....................................................................................................................... 42
5.1. STANJE I REGULATIVE U SRBIJI O KORIENJU OIE ................................................................ 42
5.1.1.

Struktura proizvodnje OIE u Srbiji ............................................................................... 42

5.1.2.

Regulative o poveanju korienja OIE u Srbiji ............................................................ 44

5.2. STANJE I REGULATIVE U EU O KORIENJU OIE ..................................................................... 49

6. PRIMERI DOBRE PRAKSE .......................................................................................... 52


6.1. PRIMERI DOBRE PRAKSE U ZEMLJAMA EU............................................................................. 52
6.2. PRIMERI DOBRE PRAKSE U ZEMLJAMA U REGIONU ............................................................... 53

7. EKONOMSKI POKAZATELJI PRIMENE BIOMASE ZA PROIZVODNJU ENERGIJE


......................................................................................................................................... 55
8. LITERATURA ............................................................................................................... 59

1. BIOGORIVA STANJE I PERSPEKTIVE


Nagli rast cena sirove nafte poetkom 70-tih godina XX veka, usmerio je globalnu
panju ka potrebi efikasnijeg korienja i pronalaenju novih izvora energije. Pored toga,
razvijen je potpuno nov pristup proizvodnji i korienju energije u svetlu bezbednosti,
posledica koje uzrokuje korienje (klimatske promene) odreenih vrsta energenata i
ekonomskog razvoja. Potronja energija raste dramatino u razvijenim zemljama. U
zemljama OECD1, potronja energije od 1985. godine je u stalnom porastu, dok je u ostalim
zemljama rast potronje za 50% tokom svake dekade. Generalno, oekuje se da do 2030.
godine potrebe za energijom porastu za vie od 50% (slika 1). (Anonymous 1)

Slika 1. Razvoj svetske potrebe za energijom do 2030. godine (Anonymous 1)

U cilju savladavanja problema izazvanih stalnim porastom svetske populacije, brzog


troenja mnogih prirodnih izvora, rasta pritiska na okolinu i klimatskim promenama, Svet i
Evropa moraju da korenito menjaju pristup proizvodnji, preradi, potronji, skladitenju,
recikliranju i odlaganju biolokih izvora. Evropska strategija 2020 upuuje na bioekonomiju
kao kljuni element za odrivi i zeleni razvoj regiona. Bioekonomija obuhvata odrivu
proizvodnju obnovljivih biolokih izvora i njihovu konverziju u hranu, biogoriva, bioenergiju
i bioproizvode (npr. bioplastika, biopesticidi...). Ona obuhvata poljoprivredu, umarstvo,
1

Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (Organisation for Economic Cooperation and Development)

ribarstvo, proizvodnju hrane i papira, kao i deo hemijske, biotehnoloke i industrije energije.
Ovaj sektor ima snaan inovacioni potencijal jer ukljuuje veliki broj nauka (prirodne nauke,
agronomiju, ekologiju, prehrambene i socijalne nauke) i omoguuje razvoj tehnologija
(biotehnologija, nanotehnologija, informacione i komunikacione tehnologije i inenjerstvo)
(Anonymous 2).
Napredak u prihvatanju inovacija i istraivanja u bioekonomiji omoguie Evropi
usavravanje upravljanja obnovljivim biolokim izvorima i otvoriti nova i razliita trita za
bioproizvode. Uspostavljanje bioekonomije u Evropi prua velike mogunosti (Anonymous
2): odrava i podstie ekonomski rast u seoskim, priobalnim i industrijskim oblastima,
smanjuje zavisnost od fosilnih goriva i unapreuje ekonomsku i ekoloku odrivost primarne
proizvodnje i preraivake industrije.
Napredak i razvoj tehnologija znaajno komplikuju ekonominu proizvodnju,
distribuciju i potronju svih vidova energije. S gledita opstanka i razvoja oveanstva,
veoma je vano traganje za dopunskim energetskim resursima. Neobnovljivi izvori energije
su vrsta, tena i gasovita goriva (osim drveta i biljne mase), kao i nuklearna goriva.
Obnovljivi izvori su energija vode, vetra, Sunca i biomase. Konvencionalni energetski resursi
bazirani na fosilnim i drvnim gorivima se sve vie iscrpljuju, dok nuklearna goriva nose rizik
odlaganja otpada koji pri proizvodnji nastaje, zbog ega se namee potreba za nalaenjem
adekvatnog, ekonominog i pouzdanog naina za dobijanje energije (Tomovi, 2002).
Proizvodnja obnovljive energije u Srbiji u 2010. godini iznosila je 55220 TJ, pri
emu najvei udeo ima hidroelektrina energija 78% (42808 TJ), zatim ogrevno drvo 22%
(12188 TJ) i geotermalna energija sa manje od 1% (224 TJ) (Anonymous 3).
Proizvodnja biogoriva se uglavnom odnosi na proizvodnju biodizela, bioetanola i
biogasa. Biogas se proizvodi u mnogim zemljama, ali samo nekoliko njih ima razvijeni
program proizvodnje biogasa. Tradicionalna mala porodina biogas postrojenja sve vie se
zamenjuju industrijskim postrojenjima za kogeneraciju toplote i energije.
Kako se biogas moe proizvesti tretiranjem otpada, na ovaj nain se moe reiti
problem odlaganja nepoeljnog materijala, pri emu se proizvodi energija i poljoprivredno
ubrivo uz zatitu ivotne sredine. Glavna pokretaka snaga za poveanje proizvodnje
biogasa nije samo energija ve neophodnost reavanja ekolokih i sanitarnih problema. Malo
je verovatno da e biogas imati znaajnu ulogu u transportu (Rosillo-Calle, 2006) zbog
znaajnih ulaganja koja bi njegova primena podrazumevala, pre svega skladitenja u
rezervoare pod pritiskom. Na ekonomskom nivou, biogas tehnologija moe individualnim
proizvoaima utedeti dosta novca za energetske trokove. Na primer farma za mlene
proizvode koja koristi biogas tehnologiju moe utedeti hiljade dolara svake godine na
elektrinoj energiji i zagrevanju (Schlager i Weisblatt, 2006).

2. BIOMASA KAO OBNOVLJIVI IZVOR ENERGIJE


Kao obnovljivi izvor za dobijanje goriva za proizvodnju elektrine i toplotne
energije, biomasa predstavlja biorazgradivi deo proizvoda, otpada i ostataka biolokog
porekla iz poljoprivrede (ukljuujui biljne i ivotinjske materije), umarstva i povezanih
industrija, kao i biorazgradivi deo industrijskog i komunalnog otpada (Anonymous 4).
Biomasa se moe podeliti na primarne i sekundarne proizvode (Kaltschmitt, 2007). Primarni
proizvodi nastaju direktnim fotosintetskim korienjem suneve energije i ukljuuju biljne
kulture i drvo, ostatke povra, nusproizvode i otpad iz industrije, pre svega drvne i
poljoprivredne. Sekundarni proizvodi indirektno koriste sunevu energiju, nastaju
razgradnjom ili konverzijom organske materije (npr. ivotinja) i obuhvataju celokupni
plankton, stajnjak i kanalizacioni otpad.
Preradom razliitih vrsta biomase najee se proizvode biogoriva koja se koriste za
transport, u nekim industrijskim procesima, kao i za grejanje. U zavisnosti od sirovina od
kojih se proizvode, razlikuju se etiri generacije biogoriva (Anonymous 5, Anonymous 6):

prva generacija biogoriva se proizvodi od skroba ili eera iz kukuruza, penice, eerne
trske, eerne repe i biljaka koje u sebi sadre vei procenat skroba ili eera (nedostatak
prve genaracije biogoriva je negativan uticaj proizvodnje na cenu osnovnih ivotnih
namirnica i ekonomiju zemlje),

druga generacija biogoriva se proizvodi od lignocelulozne biomase (drvo, iskorieni


papir, trska i trava) i poljoprivrednih ostataka; proizvodnja druge generacije biogoriva je
jo uvek neefikasna za komercijalnu upotrebu, ali neke zemlje u velikoj meri ulau u
istraivanje i razvoj,

trea generacija biogoriva se proizvodi iz algi ili uljane repice, biljaka koje ne
ugroavaju zalihe hrane (produktivnost tree generacije biogoriva je oko 30 puta vea po
jedinici povrine zemljita od prve ili druge generacije biogoriva) i

etvrta generacija biogoriva se proizvodi iz sirovina koje su genetski modifikovane tako


da daju vee energetske prinose i/ili su im gradivni makromolekuli podloni ekonominoj
razdradnji, a svojstveno im je i da apsorbuju vee koliine ugljen-dioksida iz atmosfere.

3. PROIZVODNJA ELEKTRINE ENERGIJE, TOPLOTE


I GORIVA UPOTREBOM BIOMASE
Proizvodnja energije bazirane na biomasi obuhvata postupke od sakupljanja
biomase do konanog snabdevanja energijom (Slika 2). Procesi prevoenja biomase u
energiju mogu biti razliiti, a u zavisnosti od eljenog proizvoda neophodno je obezbediti
odgovarajue uslove za konverziju biomase.

Slika 2. ema postupaka dobijanja energije iz razliitih vrsta biomase (Kaltschmitt,


2007)

Kalorijska vrednost goriva se obino izraava preko gornje (Higher Heating ValueHHV) i donje toplotne moi goriva (Lower Heating Value LHV). Gornja toplotna mo
odgovara maksimalnoj potencijalnoj energiji koja se oslobaa tokom potpunog sagorevanja
jedinice goriva. Donja toplotna mo goriva je ona koliina toplote koja se oslobodi pri
potpunom sagorevanju jedinice mase ili koliine goriva, a da pri tom vodena para nastala pri
sagorevanju ostane u parnom stanju u smei produkata sagorevanja. U nekim literaturnim

izvorima toplotna mo naziva se i toplotna vrednost. U tabeli 1 prikazane su karakterstike


razliitih vrsta biomase i njihovo poreenje sa karakteristikama uglja i lo ulja.
Tabela 1. Poreenje karakteristika razliitih vrsta biomase sa karakteristikama uglja i lo ulja
(Anonymous 7)

Gorivo
Lo ulje
Ugalj
Peleti sa 8%
vlage
Piljevina
Industrijski
ips od
mekog
drveta sa
50% vlage
Industrijski
ips od
mekog
drveta sa
20% vlage
ips od
umskog
mekog
drveta sa
30% vlage
ips od
umskog
tvrdog drveta
sa 30% vlage
Usitnjena
slama sa
15% vlage
Balirana
slama sa
15% vlage

Donja
toplotna
mo,
GJ/t
41,9
25,0

Tezina u udnosu
na teinu
ekvivalenta nafte
(toe/t)
1,00
0,60

17,5

Karakteristika
Relativna
gustina
(kg/m)
950
1000

Donja
toplotna
mo
(GJ/m)
39,8
25,0

Ekvivalentna
zapremina lo
ulja
(m)
1,0
1,6

0,42

650

11,4

3,5

9,5

0,23

600

5,7

7,0

9,5

0,23

320

3,0

13,1

15,2

0,36

210

3,2

12,5

13,3

0,32

250

3,3

12,0

13,3

0,32

320

4,3

9,3

14,5

0,35

60

0,9

45,9

14,5

0,35

140

2,0

19,7

Pri korienju za sagorevanje i u ostalim termohemijskim procesima, najznaajnija


karakteristika biomase je sadraj vlage. Sadraj vlage utie na energetski sadraj goriva i
LHV (Anonymous 7). Razlika nastaje usled toplote isparavanja vode koja je prisutna u
materijalu, a zavisi od hemijskog sastava goriva.

3.1. SAGOREVANJE BIOMASE

U zavisnosti od temperature i metode sagorevanja, sagorevanje biomase moe dati


razliite proizvode (tabela 2). Karbonizacija biomase dovodi do stvaranja uglja, dok razliiti
naini pirolize uslovljavaju stvaranje razliitih proizvoda.
Tabela 2. Proizvodi sagorevanja biomase (Demirbas, 2008)

Konvencionalni metod
Brza piroliza

Vreme
Temperatura
sagorevanja
(K)
Nekoliko
675
dana
5-30 min
875
0,5-5 s
925

Fle piroliza-tenoa
Fle piroliza-gasb

<1s
<1s

<925
<925

Hidropirolizac
Metanopirolizad
Ultrapirolizae

<10s
<10s
<0,5s

<775
>975
1275

Vakuumpiroliza

2-30s

675

Metoda sagorevanja
Karbonizacija

Stepen
zagrevanja
Veoma
nizak
Nizak
Veoma
visok
Visok
Visok
Visok
Visok
Veoma
visok
Srednji

Proizvodi
Drveni ugalj
Ulje, gas, a
Bio-ulje
Bio-ulje
Hemijska jedinjenja,
gas
Bio-ulje
Hemijska jedinjenja
Hemijska jedinjenja,
gas
Bio-ulje

teni proizvodi dobijeni fle pirolizom za vreme manje od 1s


gasoviti proizvodi dobijen fle pirolizom za vreme manje od 1s
c
piroliza u prisustvu vode
d
piroliza sa metanolom
e
proces sa visokim stepenom razgradnje
b

Gasifikacijom se biomasa prevodi u gasne energente. U tu svrhu se dodaje


gasifikacioni agens koji sadri kiseonik (npr. vazduh) i vri prevoenje ugljenika prisutnog u
biogorivu. Gas koji nastaje je smea CO, H2, CH4 , CO2 i N2. Toplota koja je neophodna za
ovaj process obezbeuje se deliminim sagorevanjem dela vrste biomase (Kaltschmitt,
2007). Upotreba nastalog gasa je najee u proizvodnji toplote ili elektrine energije
pomou gasnih turbina (Demirbas, 2008).
Karbonizacija predstavlja termohemijsku konverziju biomase, odnosno vrstu
pirolize, sa ciljem dobijanja maksimalne koliine vrstih proizvoda. Tokom ovog procesa
dolazi i do termike razgradnje organske materije u biomasi. Potrebna koliina toplote
obezbeuje se deliminim sagorevanjem sirovine ili putem osloboenih gasova. Nastala
karbonizovana biomasa primarno se koristi za proizvodnju toplote (Kaltschmitt, 2007).
Piroliza je termiko razlaganje materijala bez prisustva kiseonika ili u prisustvu
male koliine kiseonika, tako da je spreeno potpuno sagorevanje biomase. Pri tome se
dobijaju smea gasova bogata ugljovodonicima, bio-ulje i vrst ostatak bogat ugljenikom.

Nastali teni proizvodi mogu se koristiti kao goriva u odgovarajuim motorima, za


generisanje snage ili kogeneraciju snage i toplote (Demirbas, 2008; Kaltschmitt, 2007).
Direktno sagorevanje biomase vri se na temperaturi oko 800C u prisustvu
vazduha i to bez prethodne obrade ili nakon formiranja peleta ili briketa. Kao rezultat nastaju
vreli gasovi koji se najee koriste za grejanje (Demirbas, 2008).

3.2. DOBIJANJE BIOETANOLA


Bioetanol se dobija fermentacijom prostih eera iz biomase. U EU bioetanol se
moe meati sa gorivom u odnosu do 5% to je regulisano standardom EN228 (Demirbas,
2008). Tako niski sadraji zahtevaju ogranienje sadraja vode kako bi se izbeglo izdvajanje
faze etanola i benzina iz smee. Prednosti upotrebe bioetanola ogledaju se u tome to je
manje toksian i bolje biorazgradiv, a njegova trina cena ne zavisi od cene nafte. Osim
toga, korienje bioetanola prua mogunost kogeneracije i nie emisije gasova staklene
bate. Negativna strana upotrebe bioetanola je u looj odrivosti nekih izvora biomase,
nepovoljnom energetskom bilansu, nedovoljnoj efikasnosti mikroorganizama koji vre
fermentaciju, higroskopnoj prirodi tenosti i veoj potronji goriva (Walker, 2010)
Kao sirovine za proizvodnju bioetanola mogu se koristiti razliiti ugljenohidratne
sirovine opte formule (CH2O)n (Walker, 2010). Sirovine se mogu podeliti u tri grupe:
eerne (eerna repa, eerna trska, sirak, voe itd.), skrobne (kukuruz, penica, pirina,
krompir, kasava, slatki krompir, jeam itd.) i lignocelulozne (drvo, poljoprivredni vikovi,
gradski otpad itd.). eerne sirovine se mogu direktno razgraditi delovanjem
mikroorganizama i ne zahtevaju prethodnu pripremu, dok skrobne i lignocelulozne sirovine
moraju biti podvrgnute predtretmanima. eerne i skrobne sirovine predstavljaju sirovine
prve generacije koje se mogu koristiti za ishranu ljudi i ivotinja. Zbog toga, sve se vie
panje posveuje upotrebi sirovina druge generacije u koje spada lignocelulozna biomasa.
Tena goriva koja se proizvode iz obnovljivih lignoceluloznih izvora pruaju
nekoliko pogodnosti: nie cene sirovina, poveanje obradivih povrina predvienih za
poljoprivredne useve namenjene ishrani ljudi i ivotinja, manju upotrebu fosilnih goriva
(Semenenko i sar., 2011). Lignocelulozne sirovine obuhvataju poljoprivredne ostatke (otpaci
od eerne trske, kukuruzovina, slama od penice, pirina i jema, ljuske od pirina, kotice
od maslina itd.), drvo (jasika, topola, omorika, smra), celulozni otpad (stari papir, kaa od
recikliranog papira itd.), biljnu biomasu (lucerka i ostalo krmno bilje) i vrst komunalni otpad
(Sanchez and Cardona, 2008). Poslednjih godina za proizvodnju bioetanola se koriste i alge,
hitin ili razliiti industrijski nusproizvodi (Walker, 2010).
Lignocelulozna biomasa se sastoji iz celuloze, hemiceluloze i lignina. Celuloza i
hemiceluloza se mogu hidrolizovati do fermentabilnih eera, dok to nije sluaj sa ligninom
(Walker, 2010). Celuloza ini 4050% suve mase drveta. To je homopolisaharid sastavljen

10

od molekula -D-glukopiranoze povezanih (1,4)-glikozidnim vezama. Molekuli celuloze su


linearni, a stepen polimerizacije varira od sirovine do sirovine.
Hemiceluloze pripadaju grupi heteropolisaharida i ine 1530% suve mase drveta.
Hemiceluloze mekog i tvrdog drveta, iako razliite strukture i sastava, hidrolizuju se do
monomera: glukoze, manoze, galaktoze, ksiloze, arabinoze i malih koliina ramnoze,
glukuronske, metil-glukuronske i galakturonske kiseline. Veina hemiceluloza ima stepen
polimerizacije oko 200. Hemiceluloze se uglavnom rastvaraju u alkalijama tako da se mogu
lake hidrolizovati.
Drvo ima visok sadraj lignina koji je sastavljen iz fenilpropanskih jedinica.
Hemijske veze izmeu lignina, hemiceluloze i celuloze su estarske, etarske i glikozidne.
Etarske veze su stabilnije u poreenju sa estarskim vezama izmeu lignina i ugljenih hidrata.
Ove veze ine lignin izuzetno otpornim prema hemijskoj i enzimskoj razgradnji, dok
bioloku razgradnju omoguuju gljive i odreene aktinomicete (Mojovi i sar., 2007).
Proizvodnja bioetanola, ali i ostalih proizvoda, preradom lignocelulozne biomase
prikazana je na slici 3. Proces proizvodnje bioetanola iz lignocelulozne biomase obuhvata
sledee faze (Walker, 2010):

mehaniko uklanjanje neistoa i sitnjenje biomase,

predtretman (metode zavise od vrste sirovine),

razdvajanje vrste i tene faze (saharizovana hemiceluloza se odvaja od fibroznog


materijala koji sadri celulozu i lignin),

hidroliza celuloze pomou enzima celulaze u cilju dobijanja glukoze,

fermentacija,

destilacija pri emu se dobija etanol (koncentracije oko 96% v/v) i vrst ostatak od lignina
i mrtvih elija kvasaca (moe se koristiti za proizvodnju energije sagorevanjem ili kao
stona hrana) i

dehidratacija (zaostala voda se uklanja iz destilata kako bi se dobio anhidrovani etanol).

11

Slika 3. Postupak biorafinerijske prerade biomase i dobijanja bioetanola (Anonymous 8)

Efikasni metod predtretmana mora da omogui ouvanje pentoza koje su prisutne u


hemiceluloznoj frakciji, ogranienu koliinu proizvoda razgradnje lignina, minimalnu
potronju energije i upotrebu jeftinih materijala i metoda. Predtretmani se mogu podeliti na
fizike, hemijske i bioloke (tabela 3). Primena odreenog predtretmana zavisi od vrste
sirovine, a naroito je znaajna jer ova faza predstavlja najskuplji korak u proizvodnji
bioetanola.
Tabela 3. Predtretmani lignocelulozne biomase (Walker, 2010).
Metod predtretmana
Fiziki
Hemijski

Bioloki

Primeri
Mlevenje, primena mikrotalasa i ultrazvuka, termohemijski
procesi, ekstruzija
Alkalni predtretman, tretman organskim rastvaraima,
superkritinim fluidima, tretiranje sa SO2, vlana oksidacija,
ozonoliza
Mikrobioloki i enzimski predtretmani

12

Nakon predtretmana, neophodna je hidroliza u cilju oslobaanja fermentabilnih


eera. Da bi se maksimizovalo oslobaanje eera, hemicelulozna frakcija se podvrgava
slabo kiseloj hidrolizi ili enzimskoj celulolizi. Jedan od moguih naina hidrolize je tretiranje
hemicelulozne frakcije rastvorom H2SO4, 0,7% na 190C tokom 3 min ili H2SO4, 0,4% na
215C tokom 3 min. Primena kiseline vee koncentracije moe se obaviti na nioj
temperaturi (40C), ali tokom dueg vremenskog perioda (2-6 h). Glavni nedostatak kisele
hidrolize je formiranje hemijskih jedinjenja koja mogu imati inhibitorni uticaj na elije
kvasca (Walker, 2010). Enzimska hidroliza je dosta povoljniji, ali i znaajno skuplji
postupak. Enzimska hidroliza celuloze se odvija pri pH vrednosti 4,8 i temperaturi 45-50C
dejstvom enzima koji se dobijaju iz bakterija (Cellulomonas fumi, Clostridium thermocellum,
Bacteroides cellulosolvens) ili gljiva (Trichoderma reesei).
Skrobne sirovine se takoe moraju podvrgnuti postupku hidrolize koji se poslednjih
godina najee odvija primenom enzima -amilaze ije se delovanje ogleda u raskidanju D-(1,4)-glukozidnih veza. Proces se sastoji iz dve faze: likvefakcija i saharifikacija. U prvoj
fazi dolazi do smanjenja viskoznosti suspenzije usled delimine hidrolize skroba do
kompleksnih eera (dekstrina). Druga faza se odvija uz korienje enzima glukoamilaze, pri
emu se kao krajnji proizvod dobija glukoza.
Za razliku od lignoceluloznih i skrobnih, eerne sirovine ne zahtevaju prethodnu
obradu, ve se direktno podvrgavaju mikrobiolokoj fermentaciji (Mojovi i sar., 2007).
Fermentacija eera se najee izvodi pomou kvasaca Saccharomyces cerevisiae,
Saccharomyces uvarum i Shizosaccharomyces pombe, iako se u pojedinim sluejevima mogu
koristiti i bakterije Zymomonas mobilis, Clostridium sporogenes i Thermoanaerobacter
ethanolicus. Proces se odvija u fermentorima pod anaerobnim uslovima uz teorijski prinos od
0,51 kg etanola po kilogramu fermentisane glukoze. Realni prinos zavisi od vrste eera koji
se fermentie, vrste mikroorganizama i primenjenih procesnih uslova (pH, temperatura,
meanje, koncentracija eera u podlozi, prisustva ostalih nutrijenata neophodnih za rast
proizvodnog mikroorganizma, prisustvo inhibitornih supstanci u podlozi itd.). Pri dobro
optimizovanim uslovima procesa, postie se prinos etanola od 90-95% u odnosu na teorijski
(Mojovi i sar., 2007).
Izdvajanje etanola iz fermentacione smee vri se destilacijom i rektifikacijom, pri
emu se dobija etanol koncentracije oko 96%. Ova koncentracija etanola je neprihvatljiv
kvalitet za korienje kao gorivo. Propisi koji vae u Srbiji zahtevaju minimalni sadraj od
99,6% v/v etanola. Dobijanje anhidrovanog etanola vri se primenom azeotropne destilacije,
adsorpcije ili membranske tehnologije (Mojovi i sar., 2007).

13

3.3. DOBIJANJE BIODIZELA


Biodizel je sastavljen od metil estara masnih kiselina i dobija se transesterifikacijom
triglicerida iz biljnog ulja ili ivotinjske masti. Glavne fizike karakteristike i kvalitet
biodizela je vrlo slian konvencionalnom dizel gorivu (Mii i Tomi, 2011). Postupak
dobijanja biodizela prikazan je na slici 4, a odvija se u nekoliko faza (Demirbas, 2008):
meanje alkohola i katalizatora,

reakcija transesterifikacije,

separacija,

ispiranje biodizela,

uklanjanje alkohola,

neutralizacija glicerola i

odreivanje kvaliteta proizvoda.

Kao sirovine za proizvodnju biodizela mogu se koristiti razliite vrste biljnih ulja
(uljane repice, suncokreta, soje, palme i sl) ili kombinacije pomenutih ulja. Ulazna sirovina
mora da zadovolji odreene zahteve vezane za karakteristike ulja, sadraj slobodnih masnih
kiselina, fosfora i nerastvorljivih materija. Postupak proizvodnje se zasniva na reakciji
transesterifikacije:

MEMK metil estri masnih kiselina (biodizel)


Biljna ulja se mogu tranesterifikovati zagrevanjem sa velikim vikom anhidrovanog
metanola u prisustvu katalizatora. Reakcija transesterifikacije moe biti katalizovana bazama,
kiselinama ili enzimima. Najee se koriste alkalni katalizatori, i to natrijum-hidroksid ili
kalijum-hidroksid. Biljno ulje, katalizator i alkohol se meaju u zatvorenom reaktoru uz
odravanje temperature iznad take kljuanja alkohola (oko 71C) kako bi se ubrzala
reakcija. Preporueno vreme odvijanja reakcije je 1-8 h, a optimalno reakciono vreme je oko
2 h. Da bi se obezbedila potpuna konverzija lipida u estre, koliina alkohola mora biti u
viku. Nakon zavretka reakcije dobijaju se dva glavna proizvoda: glicerol i biodizel koji se
razdvajaju u separatoru. S obzirom da obe frakcije sadre veliku koliinu metanola,
neophodno je njegovo uklanjanje.

14

Pri bazno katalizovanoj transesterifikaciji trigliceridi i alkohol moraju biti


anhidrovani jer prisustvo vode dovodi do stvaranja sapuna. Saponifikacija smanjuje prinos
estara i oteava separaciju estara i glicerola. Takoe, prisustvo vode, naroito na viim
temperaturama moe dovesti do hidrolize triglicerida do diglicerida i formiranja slobodnih
masnih kiselina. Slobodne masne kiseline, kao to je oleinska, mogu reagovati sa alkalnim
katalizatorom prevodei ga u formu sapuna i inei ga nepogodnim za ubrzavanje reakcije
transesterifikacije. Nakon odstranjivanja metanola, vri se neutralizacija zaostalog
katalizatora i ispiranje i dehidratacija biodizela. Pre upotrebe u dizel motorima neophodno je
izvriti kontrolu kvaliteta dobijenog biogoriva. Glicerol se nakon separacije takoe
podvrgava neutralizaciji katalizatora i odvajanju metanola (Demirbas, 2008).

Slika 4. ematski prikaz procesa proizvodnje biodizela (Gerpen, 2005)

15

3.4. DOBIJANJE BIOGASA


Biogas se proizvodi procesom koji se naziva anaerobna digestija ili degradacija.
Anaerobna digestija je bioloki proces u kome se organski ugljenik prevodi oksidoredukcionim procesima u najvii stepen oksidacije (CO2) i najvii stepen redukcije (CH4).
Ovaj proces uzrokuje veliki broj mikroorganizama u odsustvu kiseonika. Pri procesu se
dobija biogas kao smea gasova: metan 55-75%, ugljen-dioksid 25-45%, vodonik sulfid 01%, azot 0-2%, vodonik 0-1%, vodena para 0-2%, amonijak 0-2%, kiseonik 0-0,5%. Sastav i
prinos biogasa variraju u zavisnosti od sirovina koje se koriste i od tehnolokih uslova
procesa (Tomovi, 2002).
Proces anaerobne digestije, osim to dovodi do nastanka biogasa, predstavlja
efikasn metod tretiranja otpada koji nudi znaajne prednosti u odnosu na ostale oblike
tretmana otpada (Ward i sar., 2008):

proizvodi se manje mulja u odnosu na tehnike koje koriste aerobne procese,

uspeno se tretiraju i otpadi koji sadre manje od 40% suve materije,

efikasniji je u otklanjanju patogena,

minimalna je emisija neprijatnih mirisa jer se 99% isparljivih komponenti oksidativno


razlae pri sagorevanju (na primer, H2S formira SO2),

visok stepen slaganja sa mnogim nacionalnim strategijama za smanjenje biorazgradivog


otpada i

ostatak (mulj) koji se dobija koristi se za poboljanje plodnosti zemljita.

16

4. PROIZVODNJA BIOGASA IZ BIOMASE


4.1. OSNOVE PROCESA PROIZVODNJE BIOGASA

Proces proizvodnje biogasa se odvija u zagrejanim, zatvorenim tankovima bez


prisustva vazduha (digestorima) kako bi se stvorili uslovi za fermentaciju organskog
materijala. U digestoru se moraju obezbediti odgovarajua temperatura i dobro meanje.
Postoje dva tipa anaerobne digestije: mezofilna i termofilna.
Pri mezofilnoj digestiji, digester se zagreva na 30-35C, a smea ostaje u digestoru
obino 15-30 dana. U odnosu na termofilnu, mezofilna digestija je jednostavnija u smislu
organizovanja postupka, ali se proizvodi manje gasa, potrebni su vei tankovi i, ukoliko je
potrebno vriti dezinfekciju, ona se mora obaviti kao posebna faza u procesu (slika 5).

Slika 5. ema mezofilnog postrojenja za proizvodnju biogasa sa dva reaktora,


razmenjivaem toplote i naknadnom termofilnom dezinfekcijom
IT izmenjiva toplote (Angelidaki i sar., 2003)
Digestor se pri termofilnoj digestiji zagreva na 55C, a za proces je potrebno oko
12-14 dana. U odnocu na mezofilni proces, dolazi do vee produkcije metana i efikasnijeg
unitavanja patogena i virusa, ali zahteva skuplju tehnologiju, veu potronju energije i vei
stepen praenja procesa. Tokom ovog procesa, 3060% digestibilnih vrstih materija se
prevodi u biogas (slika 6) (Singh i Prerna, 2008).

17

Slika 6. ema termofilnog postrojenja za proizvodnju biogasa sa dva reaktora i


razmenjivaem toplote
IT izmenjiva toplote (Angelidaki i sar., 2003)

Anaerobna digestija se, pored pomenutih termofilnih i mezofilnih temperatura,


moe odvijati i pri psihrofilnim temperaturama (ispod 20 C), ali zbog male brzine procesa
ovaj opseg temperatura se veoma retko primenjuje. Ukoliko je temperatura biomase ispod
15C, proizvodnja biogasa nije ekonomina (Anonymous 9).
Proces anaerobne digestije prikazan je na slici 7 i odvija se u tri faze (Anonymous
9):
1. U prvoj fazi (hidroliza), organske materije se razlau pod dejstvom ekstracelularnih
enzima. Bakterije raskidaju duge lance sloenih ugljenih hidrata, proteina i lipida na
manje molekule. Na primer, polisaharidi se prevode u monosaharide, a proteini se razlau
na peptide i aminokiseline.
2. Acidogene bakterije u drugoj fazi (kiselinska faza), prevode proizvode razgradnje iz prve
faze (fermentabilne monomere) u siretnu kiselinu, vodonik i ugljen-dioksid. Ove
bakterije su fakultativni anaerobi i mogu rasti u uslovima niske pH vrednosti. Za
proizvodnju kiseline neophodni su kiseonik i ugljenik, tako da ove bakterije troe
rastvoreni ili vezani kiseonik ime se stvaraju anaerobni uslovi neophodni za odvijanje
tree faze. Takoe, metabolikom aktivnou acidogenih bakterija nastaju alkoholi,
organske kiseline, aminokiseline, ugljen-dioksid, vodonik-sulfid i tragovi metana. Sa
hemijske take gledita ovaj proces je mogu samo uz dovoenje energije jer acidogene
bakterije zahtevaju energiju za odvijanje ovih reakcija.
3. U treoj, metanogenoj fazi, metanogene bakterije dalje razlau jedinjenja male
molekulske mase. Na primer, one koriste vodonik, ugljen-dioksid i siretnu kiselinu kako
bi formirale metan i ugljen-dioksid. Metanogene bakterije su obligatni anaerobi i veoma
su osetljive na promene u okolini. Za razliku od acidogenih i acetogenih bakterija,
metanogene bakterije pripadaju arheabakterijama, grupi bakterija sa veoma heterogenom

18

morfologijom i odreenim biohemijskim i biolokim svojstvima po kojima se razlikuju


od ostalih bakterijskih rodova.

Slika 7. ema trofazne anaerobna digestije biomase (Anonymous 9)

Metanogene i acidogene bakterije deluju u simbiozi. S jedne strane, acidogene


bakterije stvaraju uslove koji su neophodni metanogenim bakterijama (anaerobni uslovi,
jedinjenja male molekulske mase), dok s druge strane, metanogene bakterije koriste
proizvode metabolizma acidogenih bakterija i spreavaju, na taj nain, nastajanje uslova koji
su toksini za acidogene bakterije (Anonymous 9).

4.2. VRSTE BIOMASE ZA PROIZVODNJU BIOGASA


Sirovine za proizvodnju biogasa moe biti razliita vrsta industrijskih otpadnih
materija, poljoprivredni otpaci, izmet domaih ivotinja i ljudi, kultivisana biomasa nastala
preiavanjem otpadnih voda, kanalizaciona voda(Tomovi, 2002). Sastav i prinos
biogasa varira u zavisnosti od opotrbljenih sirovina. Tako, sadraj metana u biogasu
dobijenom iz kokojeg ubriva i otpadnih voda sa farmi i kanalizacionih otpadnih voda moe
dostii 70%, dok iz slame i drugog biljnog materijala dostie oko 55% (tabela 4).
Koncentracija H2S u biogasu dobijenom iz kokojeg ubriva i melase moe biti oko 4000
mg/m3(Anonymous 10).
Kombinovanjem razliitih vrsta otpada, na primer stajnjaka i organskog
industrijskog otpada moe se dobiti vei prinos biogasa. Osim poveanja prinosa, lako
ragradive materije mogu stabilizovati proces anaerobne digestije (Angelidaki i sar., 2003).

19

Poljoprivredni otpad (slama, seno, kukuruz, trska itd.) treba da bude u fazi
raspadanja kako bi se olakao protok kroz digestor i poveala efikasnost bakterijskog
delovanja. Korienjem sveih biljnih sirovina dobija se vea koliina gasa u odnosu na
upotrebu suvih materijala. Skladitenje otpadnog materijala u zatvorenom prostoru preko 10
dana inicira anaerobno delovanje bakterija, to smanjuje vreme potrebno da se u digestoru
postignu radni uslovi (Anonymous 11).
Tabela 4. Prinos metana i biogasa pri upotrebi razliitih vrsta sirovina (Al Seadi, 2008)
Udeo metana
(%)

Prinos biogasa
(m3/t svee mase)

Teni stoni stajnjak

60

25

Teni svinjski stajnjak

65

28

61

40

60

45

Svinjski stajnjak

60

60

Kokoije ubrivo

60

80

Repa

53

88

Organski otpad

61

100

Kineska eerna trska

54

108

Stona repa

51

111

Senaa

54

172

Silaa kukuruza

52

202

Sirovina

Ostatak nakon destilacije


alkohola
Stoni stajnjak

4.3. POSTUPAK PROIZVODNJE BIOGASA


Proces proizvodnje biogasa se sastoji obino iz tri glavne faze: priprema bioloke
sirovine, razgradnja i tretman ostataka, pri emu je osnovni uslov konstantna temperatura i
pH vrednost izmeu 6,5 i 7,5 (Anonymous 12).
Na slici 8 su prikazane osnovne faze u proizvodnji biogasa. Organski materijal se
najpre sakuplja u tanku za pred-skupljanje i meanje (slika 8, br. 2), gde se obavlja meanje i
homogenizacija razliitih fermentabilnih materijala. Nakon pasterizacije na 70C (slika 8, br.
3), kojom se unitavaju sve bakterije negativne po proces fermentacije, materijal se prebacuje
u anaerobni digestor (slika 8, br. 4). U sluaju prestanka rada postrojenja (na primer, redovan
servis), kao i u sluaju vee proizvodnje gasa, viak ili zaostali gas se sagoreva na gasnoj
baklji (slika 8, br. 5).

20

Slika 8. Opta ema postupka proizvodnje biogasa (Anonymous 12)

Kako bi se osiguralo stalno snabdevanje gasom, nezavisno od dotoka sirovine,


proizvedeni biogas se skuplja u gasnom rezervoaru (slika 8, br. 7), odakle se zatim prosleuje
u gasni motor (slika 8, br. 8). Toplota koja se stvara tokom rada motora, moe da se preko
izmenjivaa toplote (slika 8, br. 9) iskoristi za zagrevanje. Na ovaj nain, iz gasne smee,
ulja, rashladne vode i izduvnih gasova postrojenja mogue iskoristiti oko 50% ulazne
sirovine za toplotnu energiju (Anonymous 12).

4.3.1. Glavni inioci procesa proizvodnje biogasa


Najvaniji inioci koji utiu na proces proizvodnje biogasa su temeratura, pH i
hemijski sastav sirovine, kao i primenjena tehnika meanja supstrata.
Temperatura
inilac okoline koji najznaajnije utie na bakterijski rast i tok procesa digestije je
temperatura. Brzina rasta mikroorganizama se poveava sa poveanjem temperature do
odreene granice, nakon ega dolazi do naglog smanjenja rasta kako se temperatura
pribliava vrednosti koja je ograniavajua za preivljavanje bakterija. Osim uticaja na brzinu
rasta mikroorganizama, temperatura utie i na fizike parametre, kao to su viskoznost,
povrinski napon i prenos mase (Angelidaki i sar., 2003).

21

Poveanje temperature prua odreene prednosti, kao to su vea rastvorljivost


organskih jedinjenja, poveanje brzine biohemijskih i hemijskih reakcija, kao i poveano
odumiranje patogenih i neeljenih mikroorganizama. Meutim, primena viih temperatura
(termofilni uslovi) ima i negativne uticaje jer dovodi do poveanja sadraja slobodnog
amonijaka koji inhibira rast mikroorganizama (Appels i sar., 2008).
Kao posledica egzotermne2 razgradnje ugljenih hidrata u toku fermentacije, dolazi
do samozagrevanja sadraja digestora do temperature od 35-39 C do 42-49 C u zavisnosti
od tipa bioreaktora. U cilju spreavanja prekomernog rasta temperature, potrebno je
promeniti sastav ulazne smee, smanjiti brzinu punjenja digestora ili ugraditi rashladni sistem
(Lindorfer i sar., 2008).
Struktura mikrobioloke populacije u bioreaktorima sa termofilnim i mezofilnim
temperaturnim reimima je veoma razliita. Promena sa mezofilnih na termofilne
temperature (ili obrnuto) moe dovesti do naglog smanjenja produkcije biogasa usled
kvalitativne i kvantitativne promene populacije mikroroganizama. ak i male promene
temperature, na primer od 35 na 30 C ili od 30 na 32 C, smanjuju brzinu produkcije
biogasa. Tokom arne3 fermentacije biljnog otpada i drveta, degradacija masnih kiselina je
bra na 55C nego na 38C. Pri termofilnim uslovima, prinos od 95% metana se ostvari za 11
dana, dok je u mezofilnim uslovima za isti uinak potrebno 27 dana. Postoje podaci da je
korienjem kombinacije procesa na razliitim temperaturnim reimima, poveana efikasnost
produkcije biogasa. Tako, poreenje dvofaznih konfiguracija postupaka proizvodnje biogasa
mezofilni-mezofilni, mezofilni-termofilni i termofilni-termofilni pri tretiranju otpadaka od
krompira, pokazano je da je prinos metana vei ako se u drugoj fazi koriste mezofilni uslovi.
S duge strane, termofilni uslovi u drugoj fazi obezbeuju krae vreme odvijanja procesa.
Takoe, pokazano je da digestori sa mezofilnim uslovima daju veu brzinu degradacije
materijala u odnosu na termofilne uslove (Ward i sar., 2008).
Izbor temperature koja e se koristiti za proizvodnju biogasa zavisi od spoljne
temperature, odnosno klimatskih uslova sredine u kojoj je smeten digestor. Tako, u toplim
klimatskim podrujima digestori mogu da rade bez dodatnog dovoenja toplote. U cilju
postizanja stabilnosti procesa, temperatura se mora paljivo regulisati u veoma uskom
optimalnom opsegu. esto se digestori za proizvodnju biogasa ukopavaju u zemlju kako bi se
iskoristile izolaciona svojstva zemljita (Anonymous 11). Dozvoljena odstupanja temperature
koje nemaju uticaj na proces su za mezofilni opseg 1 C/h, a za termofilni 0,5 C/h
(Anonymous 9).
U tabeli 5 su prikazane optimalne temperature za rast nekih metanogenih bakterija.
Temperatura koja je optimalna za rast metanogenih bakterija ne mora uvek biti optimalna i za
ostale procese koji se odvijaju tokom anaerobne digestije, kao to su hidroliza i kiselinska
2

Pri egzotermnim hemijskim reakcijama oslobaa se energija u vidu toplote

arni proces se odvija bez naknadnog dodavanja sirovine sve dok se proces ne zavri i reaktor isprazni, nakon
ega se ubacuje novi materijal za zapoinjanje novog procesa.

22

faza. Zbog toga, vrlo esto se koriste viefazni digestori koji omoguavaju odvijanje razliitih
faza procesa u zasebnim tankovima, pri emu su u svakom tanku razliiti uslovi temperature
(Ward i sar., 2008).
Tabela 5. Optimalne temperature za rast nekih metanogenih bakterija (Ward i sar., 2008)
Temperaturni opseg
Mezofilni

Termofilni

Rod metanogenih bakterija


Methanobacterium
Methanobrevibacter
Methanosphaera
Methanolobus
Methanococcus
Methanosarcina
Methanocorpusculum
Methanoculleus
Methanogenium
Methanoplanus
Methanospirillum
Methanococcoides
Methanolobus
Methanohalophilus
Methanohalobium
Methanosarcina

Optimalna
temperatura (C)
3745
3740
3540
3540
3540
3040
3040
3540
2040
3040
3540
3035
3540
35-45
50-55
50-55

pH vrednost
Svaka grupa mikroorganizama ima razliit optimum pH vrednosti za svoj rast.
Metanogene bakterije su veoma osetljive na pH sredine i optimum im je izmeu 6,5 i 7,2
(Appels i sar., 2008). Ukoliko je vredost pH manja od 6,2, sredina e imati toksian efekat na
rast metanogenih bakterija (Anonymous 9). Ostali potrebni mikroorganizmi prisutni u toku
proizvodnje biogasa (mikroorganizmi prve i druge faze) manje su osetljivi i funkcioniu u
opsegu pH izmeu 4,0 i 8,5, pri emu na niim vrednostima pH uglavnom proizvode siretnu
i buternu kiselinu, dok pri pH 8,0 proizvode siretnu i propionsku kiselinu. Isparljive masne
kiseline koje nastaju tokom anaerobne digestije ssmanjuju pH vrednost sredine. Ovom
smanjenju je suprotstavljena aktivnost metanogenih bakterija koje poveavaju pH
produkcijom ugljen-dioksida, amonijaka i bikarbonata (Appels i sar., 2008). pH sistema se
kontrolie puferskim efektom ugljen-dioksid/bikarbonat i amonijak/amonijum jon
(Anonymous 9).
Promena pH vrednosti u toku fermentacije zavisi od vrste materijala koji se koristi
kao sirovina. Na slici 9 je prikazana zavisnost pH od vremena zadravanja u bioreaktoru sa
vrstom fazom za nekoliko vrsta materijala. Generalno, pH se brzo smanjuje na poetku
procesa kada se organske materije hidrolizuju i prevode u masne kiseline. Nakon poetnog
smanjenja, pH vrednost poinje postepeno da se poveava zbog transformacije masnih
kiselina. Pri fermentaciji vrstog gradskog otpada, pH nakon poetnog perioda smanjenja,

23

stalno raste usled smanjenja sadraja isparljivih kiselina, dok fermentacija kombinovanog
otpada daje niu vrednost pH i due vreme zadravanja u digestoru (Macias-Corral i sar.,
2008).

Slika 9. Zavisnost pH vrednosti od vremena zadravanja za nekoliko vrsta sirovina


(Macias-Corral i sar., 2008) (MSW- vrst gradski otpad; CW-kravlji stajnjak; OFMSWorganska frakcija vrstog gradskog otpada; CGW- otpad nakon ienja pamuka)

Vreme zadravanja materijala


Vreme zadravanja materijala u digestoru ili retenciono vreme moe se tano
definisati samo za arne procese. U toku primene kontinualnih procesa4 za prozvodnju
biogasa, srednje vreme zadravanja se odreuje kao kolinik zapremine digestora i brzine
dodavanja novog materijala za digestiju. U zavisnosti od geometrije suda, meanja i drugih
faktora, efektivno retenciono vreme moe varirati u irokom intervalu za razliit sastav i vrstu
supstrata. Na primer, za fermentaciju tenog kravljeg stajnjaka retenciono vreme je 20-30
dana, za teni svinjski stajnjak treba 15-20 dana, a za ivotinjski stajnjak u kombinaciji sa
biljnim materijalom treba 50-80 dana (Anonymous 9). Ukoliko je vreme zadravanja previe
kratko, ispiranje bakterija iz digestora je bre nego njihova brzina rasta tako da praktino

U toku kontinualnih procesa nova sirovina se stalno dodaje, dok se odreagovani (fermentisani) sadraj odvodi
iz procesa.

24

dolazi do zastoja u fermentaciji. Ovaj problem se retko javlja u poljoprivrednim biogas


sistemima.
Uticaj retencionog vremena na efikasnost razgradnje ispitivana je, uglavnom na
laboratorijskom nivou i pokazano je da (Singh i Prerna, 2008):

vreme zadravanja vrstog sadraja koje je krae od 5 dana nije dovoljno za stabilnu
digestiju (koncentracija masnih kiselina se poveava usled ispiranja metanogenih
bakterija),

koncentracija masnih kiselina je jo uvek relativno velika nakon 5-8 dana (dolazi do
nepotpune razgradnje komponenata, posebno lipida),

stabilna digestija se postie nakon 8-10 dana (niska koncentracija masnih kiselina, poinje
razgradnja lipida) i

razgradnja se stabilizuje nakon vie od 10 dana zadravanja vrstog sadraja u


bioreaktoru.

Nutritivni sastav sirovine


Na tok procesa proizvodnje biogasa veliki uticaj ima nutritivni sastav sirovine.
Pored organskih materija, mikroorganizmima digestije su za rast neophodne i mineralne
materije. Osim ugljenika, kiseonika i vodonika, rast mikrobioloke biomase zahteva i
odgovarajue snabdevanje azotom, sumporom, fosforom, kalijumom, kalcijumom,
magnezijumom i elemenatima u tragovima, kao to su gvoe, mangan, molibden, cink,
selen, nikl, itd, a svi moraju biti prisutni u usvojivom obliku.
Supstrati, kao to su poljoprivredni otpaci ili gradski otpad obino sadre dovoljne
koliine pomenutih elemenata. Visoke koncentracije pojedinih supstanci mogu imati
inhibitorni efekat, tako da se preporuuje hemijska analiza sastava svakog pojedinanog
supstrata kako bi se utvrdilo da li i u kolikoj meri treba korigovati sadraj i dodati odreene
nutritijente (Anonymous 9).
Za stabilno odvijanja procesa proizvodnje biogasa vaan je odnos ugljenika i azota.
Pokazano je da odnos C/N izmeu 25 i 32 ima pozitivan efekat na prinos metana. Pri niskim
vrednostima odnosa C/N prisutan je viak azota koji nije neophodan za umnoavanje
biomase, to dovodi do usporavanje metanogeneze. S druge strane, previe veliki odnos C/N
dovodi do nedostatka azota za umnoavanje biomase (Angelidaki i sar., 2003). Odnos C/N se
moe podeavati kombinovanjem sirovina sa niskim sadrajem ugljenika i visokim sadrajem
azota, ili obrnuto (Anonymous 11).
Anaerobno tretiranje otpadnih voda sa visokim koncentracijama sumpora moe
dovesti do inhibicije metanogeneze usled formiranja vodonik-sulfida. Koncentracije ukupnog
vodonik-sulfida od 100 do 300 mg/l ili slobodnog vodonik-sulfida od 50 do 150 mg/l

25

izazivaju inhibiciju rasta biomase koja dovodi do potpunog prekida proizvodnje biogasa
(Angelidaki i sar., 2003).
Prisustvo tekih metala, antibiotika i deterdenata moe imati inhibitorni efekat na
proces proizvodnje metana. U tabeli 6 prikazana su limitirajue koncentracije razliitih
inhibitora (Anonymous 9).
Jedan od najeih inhibitora u procesu anaerobne digestije je amonijak. On moe
poticati od rastvorenog amonijaka ili nastati usled razgradnje proteina i drugih sastojaka (npr.
urea). Mnogi supstrati esto sadre amonijak u koncentraciji koja je toksina. Nivo amonijaka
koji je inhibitoran za rast bakterija zavisi od parametara, kao to su pH, temperatura i
adaptacija inokuluma. Utvreno je da je za inhibiciju odgovoran nejonizovani oblik
amonijaka koga ima u veim koliinama na veim vrednostima pH. Zbog toga, sniavanje
vrednosti pH smanjuje koliinu slobodnog amonijaka i inhibiciju digestije (Angelidaki i sar.,
2003).

Tabela 6. Limitirajue koncentracije (mg/l) razliitih inhibitora (Anonymous 9)


Supstanca

Koncentracija
(mg/l)
10-250
8000
8000
3000
100-1000
350-1000
200-2000
200
2

Bakar
Kalcijum
Natrijum
Magnezijum
Nikl
Cink
Hrom
Sulfid (kao sumpor)
Cijanid

Biohemijska i hemijska potronja kiseonika


Biohemijska potronja kiseonika (BPK) predstavlja koliinu kiseonika koju
iskoriste mikroorganizami za razgradnju organskih materija u supstratu na 20C. Stepen
razgradnje zavisi od temperature, a proces se sastoji iz dve faze. U prvoj fazi se uglavnom
razgrauju karbonilna jedinjenja (eeri, masti, itd), a BPK merena u ovoj fazi naziva se
karbonilna BPK. Ova faza traje oko 15 dana. U drugoj fazi se razgrauju azotna jedinjenja
(proteinski materijali, aminokiseline, amonijak). Ovaj proces se esto naziva nitrifikacija jer
se kao krajnji proizvod formiraju nitrati (Deublein i Steinhauser, 2008).
Hemijska potronja kiseonika (HPK) je mera stepena razgradnje supstrata. Za
odreivanje HPK skoro sve karbonilne komponente se razlau na ugljen-dioksid i vodu

26

dejstvom jakog oksidacionog sredstva (kalijum-dihromata), nakon ega se meri potronja


kiseonika (Deublein i Steinhauser, 2008).
Ispitivanje HPK razliitih vrsta otpada (slika 10) pokazalo je da su vrednosti HPK
visoke u poetku procesa, nakon ega dolazi do njihovog smanjenja. Kodigestija otpada
nakon ienja pamuka i kravljeg stajnjaka ima najvee poetne vrednosti HPK zbog visokog
sadraja organskih materija u smei (Macias-Corral i sar., 2008).
Otpad sa visokom HPK i niskim sadrajem azota, kao to su otpadne vode pri
preradi maslina, ne moe se sam podvrgnuti degradaciji, ve je potrebno poveanje sadraja
azota ili kodigestija sa otpadima koji imaju manji odnosa C/N (Angelidaki i sar., 2003).

Slika 10. HPK za razliite tipove napojnih smea (Macias-Corral i sar., 2008)
(MSW- vrst gradski otpad; CW-kravlji stajnjak; OFMSW-organska frakcija vrstog
gradskog otpada; CGW- otpad nakon ienja pamuka)
Meanje
Cilj meanja supstrata u procesu anaerobne digestije je obezbeivanje prenosa
organskih materija do aktivne biomase, omoguavanje uniformnost temperature, osloboanje
mehurova gasa iz materijala i spreavanje taloenja materijala vee gustine (raslojavanje).
Meanje nije uvek kontinualno, ve se sprovodi nekoliko puta dnevno ili nekoliko puta na sat
uz utroak energije od 10 do 100 Wh/m3, to se omoguava odabirom tipa reaktora i
konstrukcijom mealice, kao i sadrajem vrstih materija u napojnoj smei. Meanje se moe
obavljati na tri razliita naina (slika 11).

27

Slika 11. Tipovi meanja u digestoru (Appels i sar., 2008)


(a) spoljanje, recirkulacija pumpanjem; (b) unutranje, mehaniko meanje; (c) unutranje,
recirkulacija gasa
Usled podizanja gasnih mehurova i toplotne konvekcije uvek postoji odreeni
stepen prirodnog meanja u digestoru. Meutim, ovo meanje je nedovoljno tako da je
neophodno dodatno meanje. Metode za obezbeivanje pomonog meanja su eksterna
recirkulacija pumpanjem, unutranje mehaniko meanje i unutranje meanje gasom (slika
11).
Pri spoljanjoj recirkulaciji pumpanjem (slika 11a), velika koliina fermentacione
tenosti se povlai iz centra digestora i pumpa kroz spoljanje razmenjivae toplote u kojima
se mea sa sveom tenou i zagreva. Nakon toga, upumpava se nazad u digestor kroz
rasprivae u osnovi ili na vrhu digestora kako bi se razbila pena. Brzina toka pri recirkulaciji
mora biti veoma velika kako bi se obezbedilo potpuno meanje to ograniava upotrebu ovog
tipa meanja. Minimalna snaga koja je potrebna je 0,0050,008 kW/m3 zapremine digestora i
moe biti vea ukoliko su izraeni gubici. Drugi nedostaci ovakvog meanja su mogue
zaepljenje pumpe, oteenja impelera vrstom fazom i otkazivanje leajeva.
Mehaniki sistemi za unutranje meanje (slika 11b) koriste mealice sa ravnim
lopaticama koje mogu biti postavljene na vrhu ili na stranama digestora. Unutranje meanje
pomou gasa (slika 11c) je uspean metod za meanje sadraja digestora i izbegavanje
stvaranja pene. Sistemi za meanje mogu biti zatvoreni i otvoreni. Sadraj digestora se mea

28

prolaskom mehurova osloboenog gasa kroz tenost. Ovaj sistem je efikasan u spreavanju
raslojavanja. Protok gasa za ovakve sisteme je 0,00450,007 m3/m3 min (Appels i sar., 2008).

4.3.2. Primena aditiva i predtretmama


Primena anaerobne digestije na vrste supstance biolokog porekla esto je
ograniena zbog dugog vremena zadravanja (20-30 dana) i niske efikasnosti razgradnje
vrstih organskih materija (30-50 %). Ovi ograniavajui inioci su, uglavnom povezani sa
fazom hidrolize. Tokom hidrolize elijski zid biljnog materijala se razara, pri emu se
oslobaaju elijske komponente koje na taj nain postaju dostupne acidogenim
mikroorganizmima. Nekoliko autora je pokazalo da je hidroliza limitirajua faza u
anaerobnoj digestiji otpadnog mulja (prema Appels i sar., 2008). Predtretmani napojnih
smea mogu poveati proizvodnju biogasa, smanjiti sadraj isparljivih supstanci i poveati
rastvorljivost. Naroito su korisni u digestiji napojnih smea sa visokim sadrajem celuloze
ili lignina (Ward i sar., 2008). Za predtretman otpada mogu se koristiti razliiti postupci koji
ukljuuju mehaniko, toplotno, hemijsko i bioloko delovanje (Appels i sar., 2008).
Dodavanje aditiva moe poveati brzinu produkcije biogasa u reaktoru, ali njihovi dodatni
trokovi moraju biti u ravnotei sa konanim poboljanjem efikasnosti (Ward i sar., 2008).

Termiki predtretmani
Termiki tretman otpadnog aktivnog mulja pre digestije dokazao se efikasnim jo
70. godina XX veka. Aktivni mulj se podvrgava temperaturama u opsegu 150-200 C i
odgovarajuem pritisku u opsegu 600-2500 kPa. Toplota koja se primenjuje tokom termikog
predtretmana raskida hemijske veze elijskog zida i membrane, olakavajui na taj nain
rastvaranje elijskih komponenti. Razliita prouavanja su pokazala pozitivan uticaj
termikog predtretmana na anaerobnu digestiju, ali se optimalni uslovi i granice poboljanja
znatno razlikuju. Temperatura i trajanje optimalnog toplotnog predtretmana zavisi od tipa
otpada, na primer oteana hidroliza biolokih materija zahteva jai intenzitet predtretmana.
Termiki predtretman aktivnog otpadnog mulja moe znaajno poveati proizvodnju metana
pri mezofilnoj anaerobnoj digestiji i u manjem stepenu pri termofilnoj (Appels i sar., 2008).
Neki komercijalni procesi proizvodnje biogasa bazirani su na termikom
predtretmanu. Tako, Norveka kompanija Cambi je razvila sistem baziran na termikoj
hidrolizi. Termikim tretmanom na 180C u trajanju od 30 minuta rastvori se oko 30 %
vrstih supstanci, a na ovaj nain ostvareno poveanje prinosa biogasa iznosi 150 % (Appels i
sar., 2008).
Termohemijski tretmani koji predstavljaju kombinaciju toplote i hemikalija se esto
koriste sa ciljem smanjenja veliine estica ili poveanja rastvorljivosti (Ward i sar., 2008).
Meutim, termiki predtretmani zahtevaju dovoenje znaajne koliine energije to poveava
cenu dobijenog biogasa (Appels i sar., 2008).

29

Mehaniki predtretmani
Mehaniki predtretman obuhvata nekoliko naina fizike dezintegracije elija i
delimino rastvaranje njihovog sadraja. Najee se koriste razliite vrste mlinova, kao to
su koloidni, mlin sa kuglama i sl. Jedna od metoda koje se esto koristi je homogenizacija
pod visokim pritiskom (60 Mpa). Suspenzija se, najpre komprimuje, a zatim se pritisak
smanjuje proputanjem kroz ventil, pri emu su elije izloene turbulenciji, kavitaciji i
naponu smicanja to dovodi do njihove dezintegracije. Poveanje efikasnosti anaerobne
digestije primenom ovih metoda je relativno nisko u poreenju sa ostalim metodama
predtretmana (Appels i sar., 2008).
Mlevenjem i usitnjavanjem se smanjuju veliine estica supstrata i na taj nain se
moe uticati na brzinu anaerobne digestije. Naime, smanjivanjem veliina estica se utie na
dostupnost supstrata biolokim agensima (mikroorganizmima i enzimima), a to je posebno
znaajno za biljne materijale. Postoje podaci (Ward i sar., 2008) da se degradacijom biljnih
vlakana i smanjenjem estica sa 100 mm na 2 mm, poveava prinos biogasa za 16%.

Hemijski predtretmani
Hemijski predtretmani se sastoje u tretiranju sirovine razliitim hemijskim agensima
u cilju hidrolize elijskog zida i membrane, kao i poveavanja rastvorljivosti organskih
supstanci prisutnih u elijama materijala. Razvijene su razliite hemijske metode bazirane na
razliitim operativnim principima. Dve najznaajnije grupe hemijskih predtretmana su (Ward
i sar., 2008; Appels i sar., 2008):

Kisela i alkalna hidroliza se sastoji u dodavanju kiseline ili baze kako bi se hidrolizovao
materijal. Alkalni tretmani su naroito pogodni za digestiju biljnog materijala. Dodatkom
kiseline ili baze izbegavaju se visoke temperature, pa se ovi postupci najee odvijaju na
niim i srednjim temperaturama. U kontinualnim reaktorima alkalni tretmani mogu
dovesti do smanjenja stepena degradacije acetata i glukoze usled nastajanja toksinih
komponenti tokom reakcije saponifikacije. Ogranienja ove metode su u tome to dolazi
do ekstremnih pH vrednosti pa se otpad mora naknadno neutralizovati.

U procesu oksidativne razgradnje materijala esto se koristi kiseonik ili vazduh na


visokim temperaturama (260 C) i pritiscima (10MPa). Meutim, ovakav nain
predtretmana stvara problem sa neprijatnim mirisom, korozijom i visokim energetskim
trokovima. Meu najee koriene metode oksidacije spadaju ozonizacija i
peroksidacija koje su bazirane na stvaranju hidroksil radikala koji predstavlja izuzetno
jako oksidaciono sredstvo. Ovi radikali se najee stvaraju upotrebom vodonikperoksida u kombinaciji sa solima prelaznih metala. Skorija istraivanja otvaraju i
mogunost upotrebe alternativnih peroksidanata kao to su peroksimonofosfat i
dimetiloksiran.

30

Ultrazvuni predtretman
Ultrazuni predtretman se najee koristi za razgradnju kompleksnih polimera u
tretiranju otpadnog mulja. Produkcija metana se poveava do 34% u poreenju sa
netretiranim muljem (Ward i sar., 2008). Ovo je najsnaniji metod za razgradnju elija mulja.
Iako se primenom vee snage moe postii potpuna dezintegracije elija, potronja elektrine
energije u tom sluaju, postaje znaajan nedostatak (Appels i sar., 2008).

Bakterijska i enzimska hidroliza


Predtretman enzimskom hidrolizom jo uvek nije dovoljno ispitan, iako neki
literaturni podaci pokazuju veoma znaajno poveanje u proizvodnji biogasa primenom
bioloke hidrolize. Bioloka hidroliza se zasniva na enzimski katalizovanim reakcijama
razgradnje elijskog zida. Prednost postupka je mogunost izvoenja procesa na sobnim
temperaturama (Appels i sar., 2008). Aktivnost intracelularnih enzima mogu poveati
proizvodnju metana za 60% kada se kao sirovina koristi sirovi otpadni mulj (Ward i sar.,
2008).
Dodatak metala
Dodatak odreenih metala napojnoj smei poveava produkciju biogasa. Efikasno
uklanjanje propionata pri visokim nivoima isparljivih masnih kiselina u termofilnom reaktoru
bez meanja zahteva dodavanje Ca, Fe, Ni i Co. Anaerobna kodigestija stajnjaka i
krompirovog otpada pokazuje poveanu proizvodnju biogasa pri dodatku tekih metala. Ove
metale mikroorganizmi koriste za sintezu elijskih enzima. Tako, na primer, nikl se nalazi u
enzimskom kompleksu acetil-CoAdekarboksilaza/sintetaza koji ima znaajnu ulogu u
konverziji acetata do metana (Ward i sar., 2008).

Inokulacija
Ukupno vreme potrebno za izvoenje procesa moe se smanjiti inokulacijom
(zasejavanjem), to jest kada se materijal iz procesa digestije koji sadri aktivne elije koristi
za zapoinjanje novog procesa sa sveom sirovinom. Mnogi kontinualni postupci koriste
metod inokulacije sveeg materijala digestovanim materijalom ili tenom frakcijom iz
reaktora smanjujui, na taj nain, ispiranje mikroorganizama. Na primer, pri inokulaciji
svinjskog otpada aktivnim digestovanim materijalom u kombinaciji sa kokoijim izmetom,
primeeno je poveanje produkcije biogasa za oko 30%. Prednost inokulacije ogleda se u
stalnoj proizvodnji biogasa tokom poetnog perioda stabilizacije procesa (Ward i sar., 2008).

31

4.4. TIPOVI POSTROJENJA ZA PROIZVODNJU BIOGASA


4.4.1. Proizvodnja biogasa u domainstvima
Postoje razliiti tipovi postrojenja za proizvodnju biogasa iz relativno male koliine
otpadnog materijala, na primer u domainstvima. Na slici 11 prikazani su najjednostavniji
tipovi koji su, uglavnom nekomercijalni.
Postrojenje sa plutajuim rezervoarom (slika 12A) ine podzemni digestor i
pokretni sakuplja gasa koji pluta ili direktno u fermentacionoj tenosti ili u sopstvenom
vodenom omotau. Gas se sakuplja u gasnom rezervoaru koji se sputa ili podie u zavisnosti
od koliine gasa. Prednosti ovog tipa postrojenja su u jednostavnosti izvoenja postupka,
jednostavnoj konstrukciji i konstantnom pritisku gasa. Nedostaci su vea cena u odnosu na
ostale tipove i podlonost koroziji (Anonymous 9)
Postrojenja sa fiksiranom kupolom (slika 12B, C) se sastoje od digestora sa
nepokretnim sakupljaem gasa na vrhu digestora. Kada pone proizvodnja gasa, deo tenosti
se premeta u kompenzacioni tank i pritisak gasa se poveava sa poveanjem njegove
zapremine usled razlike nivoa tenosti u digestoru i kompenzacionom tanku. Prednosti su
relativno niska cena i odsustvo pokretnih delova. Podzemno montiranje tedi prostor i titi
digestor od temperaturnih promena. Nedostaci ovog tipa postrojenja su esti problemi koji
mogu nastati usled curenja gasa iz sakupljaa, tako da se preporuuju samo tamo gde mogu
biti nadgledani od strane iskusnih tehniara. Takoe, pritisak gasa znatno varira u zavisnosti
od njegove zapremine.
Balonska postrojenja (slika 12D) se sastoje od digestorske vree koja se nalazi u
gornjem delu i u kojoj se sakuplja gas. Prednosti ovih postrojenja su u niskoj ceni, lakom
transportu, jednostavnoj konstrukciji, lakoi ienja, pranjenja i odravanja. Jedna od
varijacija ovog tipa postrojenja je kanalski tip digestora koji je najee pokriven plastinim
prekrivaem. Balonska postrojenja se preporuuju svuda gde ne postoji opasnost od
oteivanja balona i gde je temperatura sredine visoka i bez veih promena.

32

Slika 12. Jednostavna biogas postrojenja (Anonymous 9)


postrojenje sa plutajuim rezervoarom (A), postrojenje sa fiksiranom kupolom (B),
postrojenje sa fiksiranom kupolom i odvojenim sakupljaem gasa (C), balonsko postrojenje
(D), kanalski tip digestora (E)

4.4.2. Industrijska proizvodnja biogasa


Pri industrijskoj proizvodnji biogasa, anaerobna digestija se odvija u zagrejanim
zatvorenim kontejnerima bez vazduha koji stvaraju idealne uslove za bakterijsku fermentaciju
organskih materijala. Kako bi se stvorili idealni uslovi za konverziju organskih materija u
metan, u digestorima se mora obezbediti dobro zagrevanje i meanje. Odgovarajui dizajn i
poveanje razmere anaerobnih reaktora zahteva poznavanje korelacija izmeu konfiguracije i
efikasnosti procesa (Singh i Prerna, 2008). Osnovni zahtevi koji moraju biti ispunjeni pri
projektovanju anaerobnih digestora je: obezbedeivanje i odravanje stalnog snabdevanja
organskim materijalom, kratko hidrauliko retenciono vreme (minimizira zapreminu
reaktora) i proizvodnja maksimalne zapremine metana. Pri konstruisanju reaktora mora se
uzeti u obzir efikasno meanje i gubici toplote. Podzemni reaktori se lake konstruiu u vidu
kocke, ali to moe dovesti do problema sa meanjem koje e biti ogranieno u uglovima, to

33

smanjuje efektivnu zapreminu digestora (Ward i sar., 2008). Postoji nekoliko tipova reaktora
koji su danas u upotrebi, a konstrukcija zavisi od vrste sirovine koja se anaerobno razrauje.
Od tri najznaajnija tipa reaktora, najednostavniji je arni reaktor. Ovaj reaktor se napuni
napojnom smeom i ostavi odreeni period koji predstavlja hidrauliko retenciono vreme,
nakon ega se reaktor prazni. Drugi tip predstavljaju jednofazni kontinualni napojni sistemi u
kojima se sve biohemijske reakcije odvijaju u jednom reaktoru. Trei tip su dvofazni reaktori
u kojima se procesi odvijaju odvojeno (Ward i sar., 2008).
Digestori za vrsti otpad se dele na mokre i suve. Mokri bioreaktori se koriste
za materijal sa maksimalnim sadrajem ukupnih vrstih materija od 16%, dok suvi
bioreaktori sadre izmeu 22% i 40% ukupnih vrstih supstanci. Postoje i reaktori za rad sa
sirovinom iji sadraj suve materije je izmeu navedenih, pa se nazivaju polu-suvi.
Tehnologija suvih reaktora se, uglavnom koristi za vrst gradski otpad i otpade od povra,
a manje za fermentaciju stajnjaka. U Evropi se koriste mokri i suvi tipovi jednofaznih
reaktora. Sadraj ukupnih vrstih supstanci manji od 16% je tipian za mnoge vrste stajnjaka
iji visoki sadraj vode zahteva veu ukupnu zapreminu bioreaktora u poreenju sa suvim i
polu-suvim reaktorima. Ukoliko se mokri reaktori koriste za tretman suvih napojnih
smea, pre digestije je neophodan predtretman. Upotreba svee ili reciklirane procesne vode
da bi se dobilo manje od 15% ukupnog vrstog sadraja ima prednosti u tome to e prisutni
inhibitori metanogeneze biti razblaeni, ali to isto tako moe dovesti do njihovog brzog
irenja kroz bioreaktor ukoliko je razblaenje nedovoljno (Ward i sar., 2008).
Kako su vrsti otpadi manje podloni digestiji od onih sa manjim sadrajem vrstih
supstanci, esto se koristi metod kodigestije, pri emu se meaju dve razliite vrste otpada.
Tako se, na primer, gradski otpad moe meati sa stajnjakom ili sa otpadnim muljem, pri
emu se u mnogome olakava proces digestije i poveava prinos biogasa. Na ovaj nain se
vrst otpad, umesto u suvom moe tretirati u mokrom reaktoru.
Osim procesa kodigestije, u mokre digestione sisteme spada i Waasa proces ija je
glavna karakteristika postojanje zona u glavnom reaktoru. Waasa proces se koristi za razliite
vrste otpada sa sadrajem vrstih materija od 10 do 15 %. Prvu zonu ini pretkomora unutar
glavnog reaktora. Mali deo digestata se mea sa sveom napojnom smeom da bi se ubrzao
proces inokulacije. Ovaj proces se koristi u vedskoj, Japanu i Holandiji (Angelidaki i sar.,
2003).
U mnogim sluajevima, naroito u ekonomski razvijenim dravama, teko je nai
drugi otpad za kodigestiju sa gradskim otpadom, pa se koriste suvi digestioni sistemi.
Valorga proces (slika 13) spada u polu-suve procese. Razvijen je u Francuskoj i sastoji se u
meanju otpada nakon predtretmana sa recikliranom procesnom vodom. Reaktor radi u
mezofilnom reimu i sa potpunim meanjem koje se ostvaruje pomou komprimovanog
biogasa (Angelidaki i sar., 2003).

34

Slika 13. ematski prikaz Valorga procesa (Angelidaki i sar., 2003)

Dranco proces (slika 14) je suvi proces digestije za tretiranje organske frakcije
gradskog otpada. Sastoji se iz predtretmana otpada i potom njegovog meanja sa
recirkuliuim materijalom iz bioreaktora. Meanje otpada sa velikom koliinom digestata
obezbeuje inokulaciju ulaznog materijala. Ovaj proces se koristi u Belgiji, Austriji i
Nemakoj (Angelidaki i sar., 2003).

Slika 14. ematski prikaz Dranco procesa (Angelidaki i sar., 2003)

Kompogas proces je razvijen u vajcarskoj. Reaktor je horizontalni cilindar koji


radi u termofilnom reimu sa hidraulinim retencionim vremenom od 15 dana (Angelidaki i
sar., 2003).

35

Viefazni sistemi razdvajaju procese hidrolize/acidifikacije i acetogeneze/


metanogeneze jer ove dve faze nemaju iste optimalne uslove. Viefazni reaktori su najee
dvofazni. Oni mogu poveati stabilnost procesa u poreenju sa jednofaznim sistemima
naroito kada se radi o napojnim smeama koje se lako hidrolizuju. Nestabilnost moe biti
izazvana promenama brzine organskog punjenja, razliitim sastavom otpada ili prisustvom
inhibitora. Materijal koji prelazi iz prve u drugu fazu je homogenizovan i time stabilniji.
Meutim, viefazni sistemi imaju bolje karakteristike od jednofaznih, ali su skuplji za
izgradnju i odravanje. Na primer, pri poreenju digestije stajnjaka u jedno- i dvofaznom
termofilnom reaktoru, utvreno je da dvofazni reaktori imaju 6-8 % vei prinos metana i 9 %
efikasnije uklanjanje isparljivih komponenti u odnosu na jednofazni reaktor. Pri digestiji
gradskog otpada u dvofaznom reaktoru uoeno je poveanje od 21 % u prinosu metana u
odnosu na jednofazni sistem (Ward i sar., 2008).
BTA proces (slika 15) je razvijen u Nemakoj i spada u viefazne sisteme
anaerobne digestije. Proces se sastoji od predtretmana kojim se obezbeuje stvaranje pulpe sa
oko 10 % vrstih materija. Pulpa se upumpava u puferski tank u kome dolazi do acidifikacije.
Sadraj reaktora za acidifikaciju se dalje prebacuje na centrifugiranje gde se odvaja voda.
Tena frakcija se prebacuje u reaktor sa biofilmom, a frakcija sa nerastvorenim materijalom
se mea sa procesnom vodom i napaja kontinualni reaktor sa meanjem, gde se odvija dalja
hidroliza i acidifikacija. Iz otpadne vode iz kontinualnog reaktora se ponovo odvaja voda i
tena frakcija se uvodi u biofilm reaktor na metanizaciju pod mezofilnim uslovima
(Angelidaki i sar., 2003).

Slika 15. ematski prikaz BTA procesa (Angelidaki i sar., 2003)

36

4.5. PRERADA BIOGASA


Glavni razlozi za preradu gasa lee u ispunjavanju zahteva koji su vezani za njegovu
upotrebu, poveanje energetske vrednosti ili standardizaciji njegovog kvaliteta. eljeni
kvalitet zavisi od primene, kao to se moe videti u tabeli 7.
Tabela 7. Komponente biogasa koje je potrebno ukloniti (Appels i sar., 2008)
Primena

H2S

CO2

H2O

Tragovi

Zagrevanje (bojler)

<1000 ppm

Ne

Ne

Da
(npr, siloksani)

Kombinovana
proizvodnja toplote i
elektricne energije

<1000 ppm

Ne

Izbei
kondenzaciju

Da
(npr, siloksani)

Gorivo za vozila

Da

Da

Da

Da

Gasovod

Da

Da

Da

4.5.1. Uklanjanje vode


Biogas koji naputa digestor je zasien vodenom parom. Kako je za sagorevanje
neophodan suvi biogas, potrebno je najpre ukloniti vodenu paru. Za uklanjanje vode koristi se
hlaenje sa ili bez prethodne kompresije. U cilju postizanja manjeg sadraja vode u gasu
koristi se adsorpcija na silika gelu ili Al2O3, kao i apsorpcija u glikolu ili higroskopnim
solima (Appels i sar., 2008).

4.5.2. Uklanjanje ugljen-dioksida


Uklanjanje ugljen-dioksida poveava toplotnu vrednost goriva i daje postojani
kvalitet gasa. Postoje razliiti naini uklanjanja, a najee se koriste apsorpcija i adsorpcija.
Kriogena separacija je takoe jedna od metoda, ali je dosta skupa. U poslednje vreme se
poveava interes za membransku separaciju. Pri izboru metode za uklanjanje CO2, veoma je
vano da gubici metana budu to manji iz ekonomskih i ekolokih razloga.
Pri apsorpciji, CO2 i H2S se simultano uklanjaju zbog razlika u jaini veza polarnih
molekula CO2 i H2S u odnosu na nepolarni CH4. Najee se kao rastvara koristi voda.
Projektovanje sistema zavisi od rastvorljivosti CO2 koja zavisi od pritiska, temperature i pH.
Rastvorljivost CO2 u vodi raste sa porastom pritiska, a opada sa porastom temperature. Jedan

37

deo sumpora se moe akumulirati u vodi, pa moe izazvati probleme sa korozijom cevovoda,
zbog ega se preporuuje uklanjanje H2S pre CO2. Rezultati pokazuju da u biogasu ostaje 510 % CO2.
Naravno, apsorpcija moe biti skoro potpuna ako se za uklanjanje koristi rastvor
Ca(OH)2 koji CO2 i H2S prevodi u nerastvorni CaCO3 i CaS. Organski rastvarai, kao to su
polietilenglikol, monoetanolamin ili dietanolamin se mogu takoe koristiti, a zaostala
koliina CO2 iznosi 0,5 do 1%. Postupak je, meutim, skuplji i neophodno je periodino
odbacivanje i zamena rastvaraa (Appels i sar., 2008).
Pored toga, uklanjanje CO2 se moe vriti adsorpcijom na vrstim supstancama kao
to je aktivni ugalj ili na molekulskim sitima. Proces je jednostavan, ali skup i sa visokim
zahtevima za toplotom.
Kriogena separacija se moe koristiti za uklanjanje CO2 jer CH4 ima taku kljuanja
160 C na pritisku od 1 atm, dok CO2 kljua na 78 C. CO2 se moe ukloniti kao tenost
hlaenjem smee biogasa i moe se dobiti metan istoe 97%. Membranska separacija je
jedna od metoda koja danas privlai sve veu panju. Postupak zahteva visoke pritiske, do 25
bara, a mogui su i gubici metana. Osim pomenutih tehnika ispituje se mogunost primene
hemijske konverzije i obogaivanja CH4 (Appels i sar., 2008).

4.5.3. Uklanjanje H2S


Vano je napomenuti da odgovarajue tretiranje mulja pri anaerobnoj digestiji moe
smanjiti sadraj H2S u biogasu. Dodatak Fe3+ soli moe smanjiti slobodni H2S, ali viak ovih
soli moe inhibirati stvaranje biogasa. H2S se moe adsorbovati na aktivnom uglju koji
prevodi H2S u elementarni S. Mikroorganizmi koji pripadaju rodu Acidothiobacillus mogu se
koristiti za smanjenje nivoa sulfida u biogasu oksidujui ga do sumpora ili sulfata. Ove
bakterije se najee nalaze u digestivnom materijalu i ne moraju se dodavati. Za bioloku
desulfurizaciju neophodno je dodati kiseonik u koliini koja zavisi od koncentracije H2S.
Najjednostavniji metod je dodavanje vazduha direktno u digestor. Ovom metodom nivo H2S
se moe smanjiti i do 95 %. Koliina uklonjenog H2S ovom metodom je razliita i zavisi od
temperature, dodate koliine vazduha i reakcionog vremena. Bioloka desulfurizacija se
najee odvija u posebnom reaktoru (slika 16) (Appels i sar., 2008). Reaktor se sastoji iz
poroznog punjenja na kome imobilisani mikrorganizmi, rasprivaa koji omoguuju ispiranje
kiselih proizvoda sa punjenja i odvoda koji mora sadrati tenost velike alkalnosti i
neophodne nutritijente. Proces se odvija na 35 C i pokazao se veoma efikasnim uz uslov da
je ubrizgano dovoljno vazduha i da se pH odvoda odrava na 6 ili vie (Angelidaki i sar.,
2003). Koliina H2S se takoe moe smanjiti pomou NaOH pri emu se formiraju
nerastvorne soli Na2S ili NaHS (Appels i sar., 2008).

38

Slika 16 . ematski prikaz uklanjanja H2S (Angelidaki i sar., 2003)

4.5.4. Uklanjanje tragova gasova


Prisustvo siloksana u biogasu moe dovesti do problema vezanih za toplotnu
vrednost biogasa. Ove komponente koje sadre silikon, koriste se u velikom broju
proizvodnih procesa. Tokom anaerobne digestije, siloksani se oslobaaju i isparavaju tokom
razgradnje organskih materija. Tokom sagorevanja biogasa, siloksani se prevode u
mikrokristale koji mogu dovesti do ozbiljnog oteenja povrine motora. Metode koje se
najee koriste za njihovo uklanjanje su adsorpcija na aktivnom uglju, apsorpcija u
neisparljivim organskim rastvaraima i kriogena kondenzacija. Ispituje se i upotreba
hemijske hidrolize i peroksidnog tretmana (Appels i sar., 2008).

4.6. SKLADITENJE BIOGASA


Komprimovanje biogasa smanjuje potrebe prostora za skladitenjem, koncentrie
sadraj energije i poveava pritisak. U tabeli 8 su prikazani naini skladitenja biogasa koji se
najee koriste.

39

Tabela 8. Razliiti naini skladitenja biogasa (Appels i sar., 2008):


Pritisak
Nizak (0.14-0.41bar)
Nizak
Srednji (1.05-1.97 bar)
Visok (200 bar)

Ureaj za sladitenje
Sakuplja gasa
Gasna vrea
Propan ili butan tank
Komercijalni gasni cilindri

Materijal
elik
Guma, plastika
elik
Legure

4.7. UPOTREBA BIOGASA


Upotreba biogasa sve se vie poveava iz sledeih razloga (Anonymous 13):

cene goriva se sve vie poveavaju,

ine se znaajni napori za poveanje upotrebe obnovljivih izvora energije i

proizvodnja je mogua u postrojenjima malih razmera i veoma jednostavne konstrukcije.

Biogas se moe koristiti direktno za kuvanje i kogeneraciju struje i toplote to je


naroito izvodljivo kada se biogas koristi na, ili u blizini mesta generisanja. Isto tako,
upotrebom biogasa reava se problem snabdevanja energijom u ruralnim oblastima gde se
tradicionalno koristi drvo kao gorivo. Osim iz ekolokih razloga, upotreba biogasa umesto
drveta poeljna je iz zdravstvenih razloga jer biogas sagoreva bez dima (Anonymous 10).
Jedna od mogunosti primene biogasa je kao gorivo za vozila jer je biogas najistije
dostupno gorivo (Anonymous 10). Biogas proizvodi 95% manje ugljen-dioksida u odnosu na
dizel, i ima 80 % manju emisiju azotnih oksida. Takoe, upotreba biogasa ne dovodi do
emisije vrstih estica u atmosferu (Anonymous 14). Jedan kubni metar biogasa oslobaa 23
MJ (5500 kcal) energije to odgovara toplotnoj moi 0,6 l dizel goriva (Anonymous 15).
Meutim, glavni problem koji se javlja je mogunost curenja gasa iz rezervoara. Kako se
koristi komprimovani biogas iji je pritisak veliki (oko 225 bara) mogue je curenje gasa na
mestima sastava, kao i eksplozija samog cilindra ukoliko je vozilo izloeno vatri (Astbury,
2008). U novije vreme se ispituje mogunost upotrebe biogasa zajedno sa dizel gorivom u
motorima sa unutranjim sagorevanjem. Ovaj koncept daje manju emisiju zagaivaa u
odnosu na upotrebu dizel goriva i bolje performanse motora u odnosu na upotrebu istog
biogasa (Sahoo i sar., 2008).
Biogas se moe koristiti za zagrevanje staklenih bati jer, osim zagrevanja,
obezbeuje i poveanu koncentraciju ugljen-dioksida koji biljke koriste pri fotosintezi. Metan
iz biogasa se koristi za proizvodnju metanola, organskog rastvaraa koji se koristi za
dobijanje formaldehida, hlormetana... Biogas se moe koristiti i za dugorono skladitenje
voa i itarica. Atmosfera sa metanom i ugljen-dioksidom inhibira metabolizam biljaka i
smanjuje formiranje etilena u vou i itaricama, a osim toga ubija i tetne insekte, plesni i
bakterije koje mogu prouzrokovati kvarenje (Anonymous 10).

40

Tretiranjem otpada u zatvorenim tankovima izbegava se emisija metana koji ima 22


puta vei uticaj na globalno zagrevanje od ugljen-dioksida (Anonymous 10). Godinje se
irom sveta, kao posledica nekotrolisane mikrobioloke aktivnosti, u atmosferu oslobodi 590880 miliona tona metana. Oko 90 % emitovanog metana potie iz biogenih izvora, tj, iz
procesa razgradnje biomase, dok je ostatak fosilnog porekla (Anonymous 9).
Podvrgavanjem otpadnih voda anaerobnoj digestiji moe se za 90 % smanjiti
sadraj polutanata u njima i na taj nain spreiti zagaivanje zemljita i reka. Nakon
zavretka anaerobne digestije ostaje vrsta faza koja se moe iskoristiti kao veoma vredno
organsko ubrivo (Anonymous 10).

41

5. ANALIZA REGULATIVA I STRATEGIJE O KORIENJU


OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE
5.1. STANJE I REGULATIVE U SRBIJI O KORIENJU OIE
Rezerve fosilnih goriva kojima raspolae Republika Srbija nisu ohrabrujue, s
obzirom da lignit sa eksploatacionim rezervama od 13350 Mt predstavlja najznaajniji resurs
(Anonymous 16), dok godinja proizvodnja nafte iznosi oko 1000 Mt (Anonymous 17). Zbog
toga, veoma je vano da Republika Srbija obezbedi sigurno, kvalitetno i pouzdano
snabdevanje energijom i energentima, uz istovremeno smanjenje energetske zavisnosti
zemlje. S tim u vezi, jedan od osnovnih ciljeva energetske politike zemlje je poveanje
korienja obnovljivih izvora energije (OIE).
Prema zakonu o energetici, energija iz obnovljivih izvora je energija proizvedena iz
nefosilnih obnovljivih izvora, kao to su: vodotokovi, biomasa, vetar, sunce, biogas,
deponijski gas, gas iz pogona za preradu kanalizacionih voda i izvori geotermalne energije
(Anonymous 4).
Obnovljivi izvori energije u Srbiji sa procenjenim tehniki iskoristivim
potencijalom od 6 Mt godinje znaajno mogu doprineti manjem korienju fosilnih goriva.
Najveu mogunost predstavlja biomasa sa oko 3,3 Mt godinje (oko 64 % od ukupno
procenjenih potencijalnih izvora) (slika 17). Pored biomase, hidropotencijal Srbije moe da
obezbedi oko 1,7 Mt od ega je 0,8 Mt godinje neiskorieno, geotermalna energija i
energija vetra sa po 0,2 Mt godinje, dok potencijal solarne energije iznosi oko 0,6 Mt.
Republika Srbija od raspoloivog potencijala obnovljivih izvora trenutno koristi 33 %
(Anonymous 16).
5.1.1. Struktura proizvodnje OIE u Srbiji
U strukturi planirane proizvodnje primarne energije u Srbiji za 2012. godinu,
obnovljivi izvori energije uestvuju sa 18 %, od ega ogrevno drvo sa 9 %, hidropotencijal sa
8 %, a geotermalna energija sa manje od 1 %. Proizvodnja i potronja vrste biomase
obuhvata samo proizvodnju i potronju ogrevnog drveta u energetske svrhe (za potrebe
grejanja). U okviru aktivnosti Energetske Zajednice u oblasti obnovljivih izvora energije, a za
potrebe definisanja ciljeva, sprovedeno je istraivanje o potronji biomase za sve potpisnice
Ugovora o Energetskoj Zajednici. Proizvodnja ogrevnog drveta u 2011. i 2012. godini je na
istom nivou i iznosi oko 1 Mt (Anonymous 17).

42

Slika 17. Struktura OIE u Republici Srbiji (Anonymous 16)


Proizvodnja elektrine energije iz velikih i malih vodenih tokova obuhvaena je
u sklopu poglavlja o ukupnoj proizvodnji elektrine energije u Republici Srbiji. U 2012.
godini planirano je korienje hidropotencijala velikih vodenih tokova za 15 % vie od
procenjenog u 2011. godini. Proizvodnja elektrine energije malih hidroelektrana u okviru
sistema JP EPS, kao i malih hidroelektrana koje isporuuju elektrinu enrgiju JP EPS u 2012.
godini bila je za oko 28 % vie od proizvodnje u 2011. godini (Anonymous 17).
Proizvodnju geotermalne energije prati Republiki zavod za statistiku u okviru
svojih statistikih istraivanja. Proizvodnja poslednjih godina je na istom nivou sa oko 0,005
Mt. Koliina proizvedene geotermalne energije koristi se iskljuivo za grejanje. Ovim
podatkom nije obuhvaeno i korienje geotermalane energije kroz upotrebu toplotnih pumpi
(Anonymous 17).
Donoenjem nacionalnog akcionog plana Republike Srbije za OIE regulisano je
potovanje obaveze preuzetih ugovorom o osnivanju Energetske zajednice, utvrene su
putanje za dostizanje cilja od 27 % OIE u bruto finalnoj potronji energije Srbije 2020. god i
definisane mere za vee korienje OIE. Predvieni udeo OIE u Srbiji od 27% je iznad nivoa
koji je svojim planom predvidela EU (20 %, slika 19). U tabeli 9 prikazana je ocekivana
dinamika rasta uea OIE u ukupnoj potronji energije.
Tabela 9. Dinamika rasta udela OIE (%) u tri sektora potronje energije (Anonymous 18)
Obnovljiv izvor
energije za
Grejanje i hlaenje
Elektrina energija
Saobraaj
Ukupno uee

2009
26%
29%
0%
21%

2013
26%
29%
0%
21%

2014
26%
30%
0%
21%

2015
26%
30%
2%
22%

43

Godina
2016 2017
26% 27%
31% 32%
3%
5%
23% 23%

2018
28%
33%
7%
25%

2019
29%
35%
8%
26%

2020
30%
37%
10%
27%

5.1.2. Regulative o poveanju korienja OIE u Srbiji


U cilju poveanja korienja OIE, Vlada Republike Srbije je donela niz regulativa u
periodu od 2004. god koje su prikazane u tabeli 10. Izmeu ostalog, doneta je i Uredba o
povlaenim proizvoaima elektrine energije i Uredba o merama podsticaja za povlaene
proizvoae. Energetski subjekti mogu, u smislu zakona o energetici, stei status povlaenog
proizvoaa elektrine energije (u daljem tekstu: povlaeni proizvoa) ukoliko
(Anonymous 4):
1) u procesu proizvodnje elektrine energije u pojedinanom proizvodnom objektu koriste
obnovljive izvore energije, osim hidroelektrana instalisane snage vee od 30 MW,
2) u pojedinanom proizvodnom objektu instalisane elektrine snage do 10 MW istovremeno
proizvode elektrinu i toplotnu energiju sa visokim stepenom iskorienja primarne
energije,
3) su prikljueni na prenosni, odnosno distributivni sistem elektrine energije,
4) imaju posebno merno mesto odvojeno od mernih mesta na kojima se meri koliina
elektrine energije proizvedena u drugim tehnolokim procesima,
5) imaju zakljuen ugovor o prodaji toplotne energije za elektrane sa kombinovanom
proizvodnjom elektrine i toplotne energije, osim ako toplotnu energiju koriste za
sopstvene potrebe i
6) za elektrane koje koriste energiju vetra i energiju sunca instalisana je snaga manja od
slobodnog kapaciteta, odnosno da je zahtev za sticanje statusa povlaenog proizvoaa
podnet za deo instalisane snage koji je manji ili jednak slobodnom kapacitetu.
Zavisno od naina uvoenja i primenjenog reenja korienja OIE, Uredbom o
merama podsticaja za povlaene proizvoae utvrene su mere podsticaja. Tako, ukoliko je
zadrano postojee reenje, podsticaji obuhvataju podsticajni period od 12 godina i besplatno
meseno oitavanje brojila i obavetavanje od strane nadlenog operatora. Ukoliko su
predloene nove vrednosti i dopunjene postojee kategorije korienja OIE, podsticaj
obuhvata definisane garantovane podsticajne otkupne cene tokom podsticajnog perioda. Za
novo reenje u korienju OIE predviene su sledee podsticajne mere (Anonymous 18,
Anonymous 19): podsticajni period za stare objekte je umanjen za broj godina od putanja u
pogon do sklapanja ugovora sa javnim snabdevaem, pravo povlaenog proizvoaa koji je
stekao privremeni povlaeni status da prodaje energiju po ceni koja je vaila u trenutku
sticanja privremenog statusa ukoliko je to povoljnije za njega, preuzimanje balansne
odgovornosti i trokova balansiranja tokom podsticajnog perioda i pravo povlaenog
proizvoaa da posle isteka podsticajnog perioda nastavi da prodaje energiju javnom
snabdevau, ali sada po trinim cenama.

44

Tabela 10. Pregled celokupne regulative i mera Republike Srbije u oblasti OIE (Anonymous 16)
Naziv

Vrsta mere

Zakon o energetici (Sl. Glasnik RS


br. 57/2011, 80/2011 ispr. i
93/2012)
Strategija razvoja energetike
Republike Srbije do 2015. (Sl.
Glasnik RS br. 44/2005)
Program ostvarivanja strategije
razvoja energetike Republike Srbije
do 2015. godine za period 20072012. (Sl. Glasnik RS 99/2009)
Uredba o uslovima za sticanje
statusa povlaenog proizvoaa
elektrine energije i kriterijumima
za ocenu ispunjenosti tih uslova (Sl.
Glasnik RS 72/2009)
Uredba o merama podsticaja za
proizvodnju elektrine energije
korienjem OIE i kombinovanom
proizvodnjom elektrine i toplotne
energije (Sl. Glasnik RS 99/2009)
Zakon o ratifikaciji Kjoto
Protokola(Sl. Glasnik RS 88/2007 i
38/2009)
Nacionalna strategija odrivog
razvoja
Akcioni plan za sprovoenje
nacionalne strategije odrivog
razvoja
Nacionalni program zatite ivotne
sredine

Regulatorna (pouzdana, kvalitetna i sigurna


isporuka energije i energenata, nain, uslovi i
podsticaji za proizvodnju energije iz OI)
planski - prioriteti razvoja energetike

Strategija odrivog korienja


prirodnih resursa i dobara

Oekivani
rezultati
poveanje
korienja OIE

Ciljna grupa i/ili


aktivnost
svi subjekti u
energetskom sektoru

Postoji/
planirana je
postojei

Datum poetka i
zavretka mere
2011

poveanje
korienja OIE

energetski sistemi,
subjekti, investitori

postojei

2005.-2015.

planski - prioriteti razvoja energetike,


prioriteti u korienju OIE

poveanje
korienja OIE

energetski sistemi,
subjekti, investitori

postojei

2007.-2012.

regulatorna - uslovi za sticanje statusa


povlaenog proizvoaa elektrine energije i
kriterijumi za ocenu ispunjenosti tih uslova

poveanje
proizvodnje
elektrine energije
iz OIE

investitori

postojea

2009. -

finansijska - mere podsticaja za proizvodnju


elektrine energije iz OIE i za otkup te
energije

poveanje
proizvodnje
elektrine energije
iz OIE

investitori

postojea

regulatorna smanjenje emisije GHG

poveanje
korienja OIE

energetski sistemi,
subjekti

postojei

01.01.2010. do
31.12. 2012.
godine (podsticaji
za period od 12
godina)
2009. -

planski - odrivi razvoj, smanjenje uticaja na


ivotnu sredinu i prirodne resurse
planski mere i aktivnosti za sprovoenje
startegije odrivog razvoja

poveanje
korienja OIE
promovisanje i
poveanje
korienja OIE
poveanje
korienja OIE

energetski sistemi,
subjekti, investitori
energetski sistemi,
subjekti, investitori

postojei

2008. -

postojei

2011. 2017.

energetski sistemi,
subjekti, investitori

postojei

2010. -

poveanje
korienja OIE

energetski sistemi,
subjekti, investitori

postojei

2012. -

planski zatita ivotne sredine i primena


najpovoljnijih mera za odrivi razvoj i
upravljanje zatitom ivotne sredine
planski - korienje prirodnih resursa na
odriv nain, osiguranje njihove
raspoloivosti u budunosti i smanjenje
uticaja njihovog korienja na ivotnu sredinu

45

Tabela 10. (nastavak)


Strategija naunog i tehnolokog
razvoja Republike Srbije za period
od 2010. do 2015. godine
Strategija uvoenja istije
proizvodnje u Republici Srbiji

planski podizanje nivoa znanja u drutvu i


unapreenje tehnolokog razvoja i privrede

Zakon o proceni uticaja na ivotnu


sredinu (Slubeni glasnik RS
br.135/2004 i 88/2010)
Uredba o utvrivanju liste projekata za
koje je obavezna procena uticaja i liste
projekata za koje se moe zahtevati
procena uticaja na ivotnu sredinu (Sl.
Glasnik RS, br. 114/2008)
Zakon o stratekoj proceni uticaja na
ivotnu sredinu (Sl. Glasnik RS,
br.135/2004 i 88/2010)
Zakon o upravljanju otpadom (Sl..
Glasnik RS br. 36/09 i 88/2010)

regulatorna definisanje postupka procene


uticaja za projekte koji mogu imati znaajne
uticaje na ivotnu sredinu
regulatorna definisanje vrste objekata za
koje je potrebna procena uticaja

Pravilnik o kategorijama, ispitivanju


i klasifikaciji otpada (Sl. Glasnik
RS, br. 56/10)
Pravilnik o uslovima i nainu
sakupljanja, transporta, skladitenja
i tretmana otpada koji se koristi kao
sekundarna sirovina ili za dobijanje
energije (Sl. Glasnik RS, br. 98/10)
Uredba o vrstama otpada za koje se vri
termiki tretman, uslovima i
kriterijumima za odreivanje lokacije,
tehnikim i tehnolokim uslovima za
projektovanje, izgradnju, opremanje i rad
postrojenja za termiki tretman otpada,
postupanju sa ostatkom nakon spaljivana
(Sl. Glasnik RS br. 102/10)
Pravilnik o uslovima, nainu i
postupku upravljanja otpadnim
uljima (Sl. Glasnik RS br. 71/2010)

poveanje energetske
efikasnosti, poveanje
korienja OIE
poveanje energetske
efikasnosti, poveanje
korienja OIE
spreavanje uticaja na
ivotnu sredinu pri
izgradnji objekata OIE
spreavanje uticaja
na ivotnu sredinu
pri izgradnji
objekata na OIE

nauno-istraivake
institucije, energetski
sistemi, subjekti, investitori
energetski sistemi,
subjekti, investitori

postojei

2010. -

postojei

2008. -

investitori

postojei

2010. -

investitori

postojei

2008. -

zatita ivotne sredine,


unapreivanje
odrivog razvoja
upravljanje otpadom,
korienje otpada kao
energenta
upravljanje
posebnim tokovima
otpada
korienje otpada u
energetske svrhe

investitori

postojei

2010. -

industrija, energetski
subjekti, investitori

postojei

2010. -

investitori

postojei

2010. -

investitori, energetski
subjekti, industrija

postojei

2010. -

regulatorna

korienje otpada u
energetske svrhe

investitori, energetski
subjekti, industrija

postojei

2010. -

regulatorna nain i postupak upravljanja


otpadnim uljima

korienje ulja u
energetske svrhe

investitori, industrija,
energetski subjekti

postojei

2010. -

planski definisanje mera za spreavanje


zagaenja

regulatorna uslovi, nain i postupak vrenja


procene uticaja odreenih planova i programa
na ivotnu sredinu
regulatorna planiranje upravljanja
otpadom, upravljanje otpadom delatnost od
opteg interesa
regulatorna klasifikacija otpada

regulatorna upravljanje otpadom

46

Tabela 10. (nastavak)


Zakon o integrisanom spreavanju i
kontroli zagaivanja ivotne sredine
(Sl.Glasnik RS br.135/2004)
Uredba o vrstama aktivnosti i
postrojenja za koje se izdaje integrisana
dozvola (Sl. Glasnik RS br. 84/2005 )
Zakon o zatiti prirode (Sl. Glasnik
RS br. 36/2009)
Uredba o reimima zatite (Sl.
Glasnik RS br. 31/2012)

regulatorna uslovi i postupak izdavanja


integrisane dozvole za postrojenja

izgradnja objekata
na OIE

investitori, energetski
subjekti

postojei

2004. -

regulatorna

izgradnja objekata
na OIE

investitori, energetski
subjekti

postojea

2005. -

regulatorna zatita i ouvanje prirode

korienje OIE

postojei

2009. -

regulatorna reimi zatite, postupak i nain


njihovog odrevanja

postojea

2012. -

Zakon o rudarstvu i geolokim


istraivanjima Sl. Glasnik br. 88/2011)
Zakon o zatiti vazduha (Sl. Glasnik
RS br. 36/2009)

regulatorna eksploatacija i korienje


geotermalnih resursa
regulatorna upravljanje kvalitetom vazduha
i mere za sprovoenje zatite

izgradnja objekata na
OIE u zatienim
podrujima
korienje OIE

investitori, energetski
subjekti
investitori, energetski
subkekti
investitori, energetski
subjekti
investitori, energetski
subjekti

postojei

2011. -

postojei

2009. -

Uredba graninim vrednostima


emisija zagaujuih materija u
vazdih (Sl. Glasnik RS br. 71/2010)

regulatorna definisanje dozvoljenih


graninih vrednosti emisija

investitori, energetski
subjekti

postojea

2010. -

Zakon o javno privatnom


partnerstvu i koncesijama (Sl.
Glasnik RS br. 88/2011)

regulatorna

investitori, energetski
subjekti

postojei

2011. -

Akcioni plan za biomasu 20102012. (Sl. Glasnik RS br. 56/2010)

planski definisanje aktivnosti za


prevazilaenje problema u korienju biomase
u energetske svrhe

postojei

2010. 2012.

Zakon o vodama (Sl.Glasnik RS br.


30/2010)

regulatorni povrinske i podzemne vode,


osim vode iz koje se moe dobiti geotermalna
energija

investitori, energetski
subjekti, finansijske
institucije, naunoistraivake institucije
investitori, energetski
subjekti

postojei

2010. -

Pravilnik o sadrini i obrascu


zahteva za izdavanje vodnih akata i
sadrini miljenja u postupku
izdavanja vodnih uslova (Sl. Glasnik
RS br. 74/2010)

regulatorna

investitori, energetski
subjekti

postojei

2010. -

47

ispunjenje zahteva o
zatiti vazduha pri
izgradnji i eksploataciji
objekata na OIE
ispunjenje zahteva o
zatiti vazduha pri
izgradnji i eksploataciji
objekata na OIE
poveanje korienja
OIE, korienje OIE
za proizvodnju
toplotne energije
poveanje
korienja biomase
i biogoriva
integralno
upravljanje
vodama, vodnim
objektima
Regulisanje
dobijanja
neophodnih vodnih
akata u postupku
izgradnje objekta

Tabela 10. (nastavak)


Zakon o obnovljivim izorima
energije
Zakon o racionalnom korienju
energije

regulatorna

Uredba o kriterijumima odrivosti


za biogoriva
Pravilnik o tehnikim i drugim
zahtevima za tena goriva
bioporekla

regulatorna

Regulativa o sistemu monitoringa


kvaliteta goriva

regulatorna, finansijska obezbeivanje


monitoringa kvaliteta goriva i smanjenja
emisija gasova sa efektom staklene bate
regulatorna, finansijska

Uredba o obaveznom stavljanju


odreenog procenta biogoriva na
trite
Pravilnik o licencama

regulatorna

regulatorna

regulatorna

Pravilnik o podsticajima za
uzgajanje sirovina i proizvodnju
biogoriva
Pravilnik o garanciji porekla za
proizvodnju energije iz OIE

finansijska

Preporuka o uslovima za sticanje


statusa povlaenog proizvoaa
toplotne energije
Preporuka o podsticajnim merama za
proizvodnju toplotne energije korienjem
obnovljivih izvora energije
Strategija uprvljanja vodama u
Republici Srbiji

regulatorna, finansijska

regulatorna, finansijska

poveanje
korienja OIE Poveanje energetske
efikasnosti i
korienja OIE
poveanje korienja
biogoriva
poveanje korienja
biogoriva

svi subjekti
energetskog sektora
svi subjekti
energetskog sektora

planiran
planiran

2012.

proizvoai, investitori,
energetski subjekti
proizvoai, investitori,
energetski subjekti

planirana

2012./2013.
2006. (planirane
izmene u 2013.)

poveanje
korienja
biogoriva
poveanje
korienja
biogoriva
poveanje
korienja
biogoriva
poveanje
korienja
biogoriva
poveanje
korienja OIE

proizvoai,
investitori, energetski
subjekti
proizvoai,
investitori, energetski
subjekti
proizvoai,
investitori, energetski
subjekti
proizvoai,
investitori, energetski
subjekti
proizvoai,
investitori, energetski
subjekti
proizvoai,
investitori, energetski
subjekti
proizvoai,
investitori, energetski
subjekti

postojei,
planirane
izmene i
dopune ili
izrada novog
pravilnika
planirana

planirana

2013.

planirana

2013.

planirana

2013.

planirana

2013.

planirana

2013.

planirana

2013.

planirana

2013.

poveanje korienja
OIE u sektoru
grejanje i hlaenje
poveanje korienja
OIE u sektoru
grejanje i hlaenje

regulatorna, finansijska

planski

48

2013.

5.2. STANJE I REGULATIVE U EU O KORIENJU OIE


Pitanje korienja OIE je aktuelno u svim razvijenim zemljama, posebno u
zemljama EU. Svaka drava EU postavlja ciljeve za udeo OIE u ukupnoj proizvodnji energije
i te ciljeve iskazuje brojano i oroava vremenski. U zavisnosti od uslova u zemlji i
postojenja velikih proizvoaa energije, postavljeni ciljevi i rokovi su veoma razliiti.
Poslednjih godina, donete su mnoge regulative u EU koje se bave izazovima
uspostavljanja bioekonomije i pokreu promene evropske ekonomije. Ipak, sloena zavisnost
koja postoji izmeu ovih izazova moe voditi kompromisu, kao to je na primer korienje
biomase. Ovo proizilazi iz zabrinutosti o moguem uticaju nekontrolisanog korienja
biomase za proizvodnju obnovljivih izvora energije na proizvodnju hrane u Evropi i
zemljama treeg sveta. Reavanje ovakvog multidisciplinarnog problema zahteva strategiju i
sveobuhvatan pristup ukljuujui razliite regulative. Potrebna je dobra interakcija koja
omoguava konzistenciju izmeu regulativa, smanji dupliranje i ubrza i proiri uvoenje
novina. Posebno je potrebno vie interakcija i bolje usklaivanje izmeu istraivanja i
inovacija u EU i prioriteta pomonih podsticajnih regulativa u bioekonomiji (Anonymous 2).
Donoenjem Direktive 2001/77/EC o podsticanju proizvodnje elektrine energije iz
OIE na meunarodnom energetskom tritu i Direktive 2003/30/EC o podsticanju upotrebe
biogoriva ili drugih obnovljivih goriva za transport, Evropska Unija je definisala razliite
tipove energije iz obnovljivih izvora (Anonymous 20). Prema tim direktivama, neophodno je
da svaka drava lanica obezbedi minimalni udeo od 10 % uea biogoriva u prevozu. Kako
se transportnim gorivima moe lako trgovati, lanice koje nemaju dovoljno raspoloivih
izvora mogu biogoriva obezbediti iz uvoza. Na ovaj nain se, osim balansa izmeu domae
proizvodnje i uvoza, podstie i razvoj bilateralnih i multilaterarnih trgovinskih sporazuma,
povezanost socijalnih i ekonomskih aspekata, kao i stabilnost snabdevanja energijom.
Za razliku od potencijala Srbije, gde je biomasa osnovni potencijal za dobijanje
energije (64% u odnosu na sve ostale mogunosti, slika 17), u EU su hidroenergija i energija
vetra dva osnovna potencijala OIE. Biomasa kao izvor energije u EU uestvuje u ukupnoj
energiji sa oko 20%, to je stavlja na tree mesto mogunosti. U periodu 2010. do 2011. god
dolo je do poveanja produkcije elektrine energije od 0,1 % u EU. Ovo poveanje bi bilo
znatno vee da nije dolo do drastinog smanjenja proizvodnje hidroenergije. Poveanje
iskorienja energije vetra je najvee u odnosu na 2010. Na slici 18 prikazano je uee
pojedinih vrsta OIE u ukupnoj potronji energije u EU (Anonymous 21).

49

Slika 18. Uee pojedinih OIE u ukupnoj elektrinoj energiji u EU u 2011. god
(Anonymous 16)

Poveanje energetske efikasnosti je kljuni cilj EU i predvieno je da se do 2020.


god ono iznosi 20% (Anonymous 22). Takoe, poboljane su zakonske regulative u oblasti
OIE, postavljeni zahtevi za uspostavljanje nacionalnih akcionih planova za OIE koji definiu
puteve za razvoj i korienje OIE, kooperativne mehanizme za postizanje eljenih ciljeva i
uspostavljanje kriterijuma odrivog razvoja. Svaka drava EU procenjuje koji je OIE
najpovoljniji za primenu, postavlja posebne ciljeve za udeo OIE u ukupnoj proizvodnji
energije i te ciljeve iskazuje brojano i oroava vremenski. Tako, Finska i vedska sa velikim
bogatsvom u umskom drvetu planiraju proizvodnju energije iz ovog izvora. Danska i
Austrija su zemlje sa razvijenom poljoprivrednom proizvodnjom, pa u njihovim planovima
poljoprivredni ostaci i stajnjak imaju najznaajnije mesto u planovima korienja biomase.
Prikaz uea OIE u ukupnoj potronji energije u zemljama EU u 2010.god i ciljevi
definisani direktivom 2009/28/EC, a prikazani su na slici 18. Tako, vedska je u 2010. godini
troila oko 48% energije iz obnovljivih izvora, a planirala je da taj udeo u 2020. bude 49%,
dok je u Ujedinjenom Kraljevstvu udeo OIE u 2010. bio svega 3,2%, zbog ega ova zemlja
planira vei rast potronje do 2020., kada bi trebao da bude 15 % (slika 19).

50

Slika 19. Udeo OIE u ukupnoj potronji energije u zemljama lanicama EU u 2010.
(zelena polja) i ciljevi definisani direktivom 2009/28/EC (siva polja) (Anonymous 23 )

51

6. PRIMERI DOBRE PRAKSE


6.1. PRIMERI DOBRE PRAKSE U ZEMLJAMA EU
Ukupna proizvodnja energije iz biogasa u EU u 2010. godini iznosila je 30331 GWh.
Od toga, vie od 50% energije je proizvedeno u Nemakoj (Anonymous 21). Nemaka je,
kao lider u proizvodnji biogasa, 2010. godine imala vie od 7000 biogas postrojenja, od kojih
je oko 84 % bazirano na kodigestiji ivotinjskog i biljnog otpada (van Foreest, 2012). Jedan
od primera je upotreba biogasa u firmama za preradu hrane Vogteier Erdenwerk GmbH i
Niederorla farm GmbH. Kao sirovine za proizvodnju biogasa koriste se otpaci kukuruza (70
%), silaa (20-25 %) i stajnjak. Proces se odvija u termofilnom digestoru zapremine 2000 m3,
a gas se skladiti u tanku zapremine 3500 m3. Kombinovana proizvodnja toplote i elektrine
energije iznosi 537 kW. Iskorienje toplote u procesu iznosi oko 70 % i pri tome se dobija
vodena para temperature 160 C (Anonymous 24).
Kao primer dobre prakse moe posluiti i postrojenje Lemvig biogas u Danskoj (slika
20). Sagraeno je 1992. god. a renovirano 2008. Postrojenje prerauje 615 tona dnevno od
ega 82 % ini stajnjak sa oko 75 farmi, dok je oko 18 % organski otpad. U 2011.
proizvodnja biogasa je iznosila 8,5 miliona m3 godinje, a u 2012. 10,2 miliona. Postrojenje
ine 4 digestora ukupne zapremine 14300 m3. Proces se odvija termofilnom digestijom na
temperaturi od 53 C i sa vremenom zadravanja od 26 dana. Ulazni stajnjak se zagreva
toplim digestatom nakon procesa pasterizacije. Jedan deo nastalog biogasa se koristi za
zagrevanje grada Lamviga (Anonymous 25).

Slika 20. Izgled postrojenja za proizvodnju biogasa Lemvig biogas

52

6.2. PRIMERI DOBRE PRAKSE U ZEMLJAMA U REGIONU


U regionu Balkana izgraeno je svega nekoliko postrojenja za proizvodnju biogasa
iz poljoprivredne sirovine, i to u Hrvatskoj, Maarskoj, kao i jedno postrojenje u Srbiji. U
Hrvatskoj postoje dva postrojenja u okviru poljoprivredne zadruge Osatina u Ivankovu.
Sirovine za proizvodnju biogasa su stajnjak sa farme (oko 2500 grla goveda), silaa kukuruza
i otpad silae zrna kukuruza. Ukupna snaga postrojenja je oko 4,6 MWh (elektrina 2x1MWh
i toplotna 2x1,3mWh) (Anonymous 26). Pored toga, obebeena su sredstva za izgradnju
elektrane u Gradecu pored Zagreba za izgradnju postrojenja snage 2 MW (1 MWh elektrine
i 1MWh toplotne enrgije), pri emu je planirana izgradnja jo jednog postrojenja sline snage
i u Donjem Miholjcu.
Najvei broj postrojenja razliite snage postoji u Maarskoj (Anonymous 27). Tako,
u Kekemetu postoji od 2008. postrojenje za proizvodnju biogasa u vlasnitvu firme
PilzeNagy Kft. Ukupna snaga postrojenja je oko 0,7MWh, pri emu je elektrina snaga 330
kWh, a toplotna 400 kWh. Sirovina za proizvodnju gasa je nusproizvod iz osnovne
proizvodnje firme (supstrat za peurke), svinjski teni stajnjak, kao i kukuruzna silaa.
U Srbiji postoji samo jedno veliko postrojenje za proizvodnju biogasa koje je
puteno u rad 2012. godine. Smeteno je u selu Gornja Dragua, Blace i privatno je vlasnitvo
u okviru mlekare Lazar Blace. Instalisana snaga energane je ukupno oko 2 MWh (1MWh
elektrine i 1,2 MW toplotne energije) (Anonymous 28), primenjena oprema i tehnologija je
GHD Co, Technology, Chilstone USA (slika 21), pri emu se elektrina energija distribuira
kroz elektromreu Srbije. Sirovina za proizvodnju biogasa (oko 50t/dan) je stajnjak sa farme
od oko 400 grla krava, kukuruzna silaa i surutka iz procesa proizvodnje sireva. Vrednost
investicije je oko 2,2 miliona eura, od kojih je polovina obezbeenja od Ministarstva
poljoprivrede SAD preko programa USAIS.

53

Slika 21. Izgled opreme i postrojenja za proizvodnju biogasa Lazar, Blace

54

7. EKONOMSKI POKAZATELJI PRIMENE BIOMASE ZA


PROIZVODNJU ENERGIJE

Srbija ima mogunosti za korienje, ali ne postoje podaci o isplativosti upotrebe


obnovljivih izvora energije. Naime, sve dostupne procene o mogunostima korienja
obnovljih izvora energije u Srbiji odnose se na fizike, a ne na ekonomske potencijale.
Kako cena je proizvodnje energije iz OI jo uvek via od cene energije proizvedene
na klasine naine iz fosilnih goriva, potrebno je uvesti selektivne cene koje podstiu
izgradnju postrojenja za proizvodnju energije iz alternativnih izvora. Isto tako, potrebno je
stalo praenje uticaja podsticaja i prilagoavati mere i cene energije prema stanju (nove
tehnologije, primana inovativnih reenja, novi izvoti...) u oblasti proizvodnje OIE.
Da bi ekonomski pokazatelji proizvodnje energije iz OI bili to povoljniji, potrebno
je posebno obratiti panju na cenu sirovine, kao i cenu, trokove rada i stepen korisnosti
postrojenja. Cena sirovine znaajno utie na konanu vrednost cene energije. Tako, najniu
neto cenu po kWh energije je mogue dobiti sagorevanjem ostataka dropreraivake
industrije koja iznosi oko 0,7 E/kWh. Nasuprot tome, najskuplja energija se dobija
sagorevanjem biljnih ulja (6,1 E/kWh), ali ova sirovina ima oko 2,5 puta veu toplotnu mo
od drvne sirovine. Pored toga, skladitenje otpadaka drvne industrije zahteva veliki prostor
koji dodatno moe uticati na cenu goriva. Na cenu sirovine utie i njegova dostupnost,
odnosno trokovi transporta i skladitenja. Ekonomski je opravdanije izgraditi postrojenja na
podruju izvora sirovina kako bi se smanjili trokovi transporta, to jest postrojenja za
sagorevanje u krajevima bogatim drvnopreraivakom industrijom ili ureaje za proizvodnju
biogasa u okviru velikih farmi.
Cena postrojenja zavisi od primenjene tehnologije, kao i veliine i snage ureaja.
Treba teiti izgradnji postrojenja sa veom instalisanom snagom. Na ekonomsku isplativost
utie i vreme angaovanja postrojenja u toku godine. Smanjenjem angaovanja smanjuje se
proizvodnja, pa se trokovi ulaganja raunaju na manju koliinu isporuene energije.
Korienje vrste biomase pokazuje najpovoljnije ekonomske pokazatelje za
proizvodnju elektrine i toplotne energije. Cena elektrine energije proizvedena iz vrste
biomase kao goriva se kree u granicama 7 do 12 Ec/kWh, dok bi cena elektrine energije iz
biogasa bila 11 do 16 Ec/kWh. Cena zavisi, pre svega od veliine postrojenja, angaovanosti
u toku godine i stepena iskorienja energije. Trenutno, primena tene biomase je ograniena
viom cenom goriva, iako su razvijena savremena tehnika reenja i investicioni trokovi
nii. Nedostatak proizvodnje biogasa je organiena mogunost skladitenja. Prema nekim
proraunima, 0,5 kWh elektrine energije se moe obezbediti iz 6-8 m3 biogasa, a koji se

55

moe dobiti iz stajnjaka od 5 mlenih krava, kanalizacionog otpada iz 100 domainstava ili
kuhinskog otpada iz 75 domainstava. Isto tako, koliina sa jednog hektara kukuruza
dovoljna je da da se proizvede toliko biogasa, da se 5 domainstava sa 2-3 lana, mogu
snabdijevati elektrinom energijom godinu dana.
Plan izgradnje postrojenja za proizvodnju biogasa poinje od razmatranja koliine
raspoloive sirovinu, prema kojoj se odreuje snaga postrojenja. Najekonominiji supstrat je
vrsti i teni stajnjak jer je besplatan. Cena drugih supstrata zavisi od mnogih faktora.
Najekonominije je da potie od sopstvene proizvodnje, odnosno sa vlastitih obradivih
povrina. Silaa ili neki drugi biljni supstrat treba da se koristi za poveanje efikasnosti rada
biogas postrojenja, ali samo pod uslovom da se to isplati.
Nakon toga, procenjuje se godinja proizvodnja biogasa na osnovu literaturnih
podataka. Podaci su orjentacioni i zavise od sadraja vlage u supstratu. U tabeli 11 su
prikazani orjentacioni podaci o koliini biogasa koji se moe dobiti iz razliitih vrsta
poljoprivrednog supstrata. Iako je teko uporeivati prikazane podatke zbog razliitog
porekla, cene i dostupnosti sirovine, uoava se da se najvea koliina biogasa moe dobiti iz
stajnjaka preivara i silirane biomase kukuruza, sirovina koje se trenutno najvie koriste u
postojeim instaliranim industrijskim postrojenjima. Ekonomska iskustva iz SAD pokazuju
da je ekonomski opravdano investirati u izgradnju postrojenja za proizvodnju biogasa iz
stajnjaka preivara, ukoliko farma ima vie od 150 grla stoke.
U tabeli 12 su prikazani prorauni utede ukoliko se proizvodi biogas iz razliitih
vrsta supstrata, ali bez investicionih trokova. Cena energije je izraunata za postrojenje koje
radi 345 dana u godini sa stepenom iskorienja 85%, odnosom elektrina/toplotna energija
0,57 i energetskom vrednosu gasa 6,5 kWh/m3, a za period rada postrojenja 20 godina. Kao
to se iz podataka moe videti, uteda zavisi od raspoloive sirovine, to znai da se u
svakom pojedinanom sluaju mora predvideti mogua korist od ulaganja u postrojenje. U
praksi se pokazalo da je najefikasnije koristiti kombinaciju sirovina, gde bi se pored stajnjaka
dodavala odpadna biomasa koja preostaje nakon ubiranja kultura kukuruza, itarica,
paradajza i eerne repe. Nabrojana biomasa ionako moe predstavljati problem, pri emu se
u nerazvijenim zemljama najee spaljuje na poljima izazivajui tako viestruke tete.

56

Tabela 11. Priblina koliina biogasa koja se moe oekivati preradom supstrata (prema
Anymous 28)
Koliina stajnjaka
po grlu, m3/god

Ukupna masa,
t/ha/god

Koliina dobijenog
biogasa, m3/god

Stajnjak od
1 mlena krava (500 kg)

20

400

1 govedo (350 kg)

10

260

1 krmaa (250 kg)

10

110

1 prase (70 kg)

30

1 koka nosilja (2 kg)

1 urka (7 kg)

20

Biljni supstrat
Kukuruzna silaa

40

6830

Silaa ostalog biljnog


otpada

40

6140

Silaa trave

10

2770

itarice

10

4020

Biomasa eerne repe

100

6080

Biomasa paradajza

50

6780

Slama

10

1970

Dodaci
Mast

100

Organsko smee

50

Ostatak iz proizvodnje piva

10

Ostatak iz proizvodnje
skroba

10

57

Tabela 12. Primeri godinje utede od proizvodnje biogasa zavisno od vrste upstrata
(izraunato prema Anonymous 29)

Supstrat od
500 mlenih krava
500 mlenih krava + silaa
kukuruza sa 10 ha
200 mlenih krava + 300
krmaa + slama sa 10 ha
1000 nosilja + 500 urki +
silaa od trave sa 10
h+slama sa 10 ha
itarice sa 10ha + ostatak iz
proizvodnje piva (500 t) i
skroba (500 t)
100 goveda + biomasa
paradajza sa 1 ha +500 t
organskog ubriva

Koliina
biogasa
m3/god
201440

Elektrina
energija
kWh/god
516000

Toplotna
energija,
kWh/god
905300

Uteda,
E/god

268710

690000

1210500

99360

133370

342000

600000

42248

60000

156000

273700

13250

51990

132000

231600

12950

59130

150000

263200

21600

58

74304

8. LITERATURA
Al Seadi, T., Rutz, D., Prassl, H., Kttner, M., Finsterwalder, T., Volk, S., Janssen, R.,
Biogas handbook, University of Southern Denmark Esbjerg, Denmark, 2008
Angelidaki, I., Ellegaard, L., Ahring, K.B., Applications of the anaerobic digestion process,
Advances in biochemical engineering/biotechnology, vol 82, 2003.
Anonymous 1: http://www.world-nuclear.org/info/Energy-and-Environment/Uranium,Electricity-and-Climate-Change/#.UfijsKyxVnI
Anonymous 2: Comunication from the Commission to the European parlament, the Council,
the Eurepean economic and social Committee and the Committee of the regions (Inovations
for Sustainable Growth: A bioeconomy for Europe), Brussels, 13.2.2012
Anonymous 3: Statistiki godinjak Srbije 2012, Republiki zavod za statistiku, Beograd,
2012
Anonymous 4: Zakon o energetici Slubeni glasnik RS br. 57/11
Anonymous 5:
http://www.ecoist.rs/index.php?option=com_content&view=category&layout=
blog&id=7&Itemid=109
Anonymous 6: http://www.greenchoices.cornell.edu/energy/biofuels/
Anonymous 7: http://www.eubia.org/index.php/about-biomass/biomass-characteristics
Anonymous 8:
http://www.erec.org/fileadmin/erec_docs/Projcet_Documents/RESTMAC/Brochure5
Bioethanol_low_res.pdf
Anonymous 9: www.gtz.de/de/dokumente/en-biogas-volume1.pdf
Anonymous 10: www.i-sis.org.uk/BiogasChina.php
Anonymous 11: www.unu.edu/unupress/unupbooks/80434e/80434E0k.htm
Anonymous 12: www.biogas.rs/nastanak.html
Anonymous 13: www.habmigern2003.info/biogas/biogas.html
Anonymous 14: www.energysavingtrust.org.uk/business/Business/Transport-inbusiness/Low-carbon-technology/Alternative-fuels/Biogas

59

Anonymous 15: www.superflex.net/tools/supergas/biogas.shtml


Anonymous 16: Pojednostavljeni nacionalni akcioni plan za obnovljive izvore energije
Republike Srbije, Ministarstvo energetike, razvoja i zatite ivotne sredine, Beograd, 2012.
Anonymous 17: http://www.merz.gov.rs/cir/dokumenti/energetski-bilans-republike-srbije-za2012-godinu
Anonymous 18: Politika Republike Srbije u oblasti obnovljivih izvora energije, Privredna
komora Srbije, Beograd, 2012
Anonymous 19: Uredba o merama podsticaja za proizvodnju elektrine energije korienjem
obnovljivih izvora energije i kombinovanom proizvodnjom elektrine i toplotne energije
("Slubeni glasnik RS", br. 99/2009)
Anonymous 20: http://eurlex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=Oj:L:2009:140:0016: 0062:en:PDF
Anonymous 21: The state of renewable energy in Europe, EurObserver Report 2012
Anonymous 22: DIRECTIVE 2009/28/EC OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF
THE COUNCIL on the promotion of the use of energy from renewable sources, Official
Journal of the European Union, 2009
Anonymous 23: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_PUBLIC/8-18062012-AP/EN/818062012-AP-EN.PDF
Anonymous 24: http://www.iea-biogas.net/_download/publications/countryreports/2012/Country %20Report%20Germany_Bernd%20Linke_Moss_04-2012.pdf
Anonymous 25: http://www.biogasheat.org/wp-content/uploads/2013/06/5_DTI
Good_Practice_ Denmark1.pdf
Anonymous 26: http://www.osatina.hr/hr/component/content/article/44-izdvojeno/87-bio-plin
Anonymous 27: http://energy4farms.eu/biogas-plants-in-europe/biogas-plants-in-hungary/
Anonymous 28: http://www.kogeneracija.rs/fajlovi/lazar.pdf
Anonymous 29: http://energy4farms.eu/biogas-calculator/
Appels, L., Baeyens, J., Degrve, J., Dewil, R., Principles and potential of the anaerobic
digestion of waste-activated sludge, Progress in energy and combustion science, vol 34, 6,
2008, p. 755-781
Astbury, G.R., A review of the properties and hazards of some alternative fuels, Process
safety and environmental protection, 2008
Demirbas, A., Biodiesel, a realistic fuel alternative for diesel engines, Springer-Verlag
London, 2008

60

Deublein, D., Steinhauser, A., Biogas from waste and renewable resources, Wiley-VCH,
2008
Gerpen, J.V.: Biodiesel processing and production, Fuel Processing Technology 86, Elsevier,
2005. p. 1101.
Kaltschmitt, M., Energetic use of biomass, in: Renewable Energy: technology, economics
and environment, ed: Kaltschmitt, M., Streicher, W., Wiese, A., Springer 2007
Lindorfer, H., Waltenberger, R., Kllner, K., Braun, R., Kirchmay, R., New data on
temperature optimum and temperature changes in energy crop digesters Bioresource
technology vol 99, 15, 2008., p. 7011-7019
Macias-Corral, M. i sar., Anaerobic digestion of municipal solid waste and agricultural waste
and the effect of co-digestion with dairy cow manure, Bioresource technology, vol 99, 17,
2008., p. 8288-8293
Mii, R., Tomi, M., Metode i hemizmi dobijanja biodizela, Traktori i pogonske maine, 16,
2011, 57-69
Mojovi, Lj., Pejin, D., Lazi, M., Bioetanol kao gorivo stanje i perspektive, monografija,
Tehnoloki fakultet, Leskovac,2007.
Rosillo-Calle, F., Biomass energy - An overview, in Renewable Energy Landolt-Brnstein Group VIII Advanced Materials and Technologies Volume 3C, 2006, pp 334-373
Sahoo, B.B., Sahoo, N., Saha, U.K., Effect of engine parameters and type of gaseous fuel on
the performance of dual-fuel gas diesel enginesA critical review, Renewable and
sustainable energy reviews, 2008
Sanchez, O.J., Cardona, C.A., Trends in biotechnological production of fuel ethanol from
different feedstocks, Bioresource Technology 99 (2008) 5270-5295.
Schlager, N., Weisblatt, J., Alternative energy, vol I, Thomson Gale, 2006.
Semenenko, V., Mojovi, Lj., Petrovi, S., Oci, O., Novi trendovi u proizvodnji bioetanola,
Hemijska Industrija, 65 (2) 103114 (2011)
Singh, S.P., Prerna, P., Review of recent advances in anaerobic packed-bed biogas reactors,
Renewable and sustainable energy reviews, 2008
Tomovi, S., Alternativni izvori energije,Tehnika knjiga, Beograd, 2002.
Van Foreest, F., Perspectives for Biogas in Europe , Oxford Institute for Energy Studies,
2012
Walker, G., Bioethanol: science and technology of fuel alcohol, Ventus publishing, 2010
Ward, A., Hobbs, P.J., Holliman, P.J., Jones, D. L., Optimisation of the anaerobic digestion
of agricultural resources, Bioresource technology, vol 99, 17, 2008., p7928-7940
61

You might also like