Professional Documents
Culture Documents
R=p+pr+v
Promenljivi deo kapitala je,u stvari,ona suma vrednosti koju je kapitalista utrošio-platio
za radnu snagu,a višak vrednosti-to je višak koji besplatno prisvaja kapitalista. Vrednost
se sastoji iz prenete vrednosti,utrošenog postojanog kapitala i novostvorene vrednosti. Ta
nova vrednost ima da nadoknadi ono što je kapitalista platio radnicima i da da višak
vrednosti koga prisvaja kapitalista. Ako posmatramo strukturu vrednosti robe,mi ćemo
videti to da kapitalista plaća jedan deo,a jedan deo višak vrednosti prisvaja besplatno.
Ovaj plaćeni deo naziva se cena koštanja.
Višak vrednosti,rezultat besplatnog rada radnika,je to ona vrednost koju radnik stvara za
vreme viška rada,ali na površini se to pojavljuje tako,kao da je višak vrednosti rezultat ne
samo promenljivog kapitala,nego rezultat i poromenljivog i postojanog kapitala.
Kategorija profita je važna ekonomska kategorija. U profitu se prikrivaju odnosi
kapitalističke proizvodnje,jer profit pomatran kao rezultat celokupnog kapitala,ne daje
sliku od kuda potiče višak vrednosti. Ukoliko kapitalista prodaje robu po vrednosti,on
realizuje višak vrednosti,odnosno profit,ali on realizuje uvek neki profit čim prodaje robu
iznad cene koštanja. Tu mogućnost prodaje robe ispod vrednosti,ali ipak sa
profitom,kapitaliste mogu upotrebiti kao sredstvo borbe protiv drugih kapitalista ili protiv
prostih robnih proizvodjača. Najniža granica po kojoj može kapitalista prodavati robu
jeste cena koštanja robe. Ako padne prodajna cena ispod cene koštanja,kapitalista gubi
izvestan deo predujmljene kapital-vrednosti. Zato kapitalista cenu koštanja smatra
unutrašnjom vrednošću robe,a profit kao višak prodajne cene iznad njene vrednosti.
2. PROFITNA STOPA
Kao što višak vrednosti kapitalista posmatra kao plod celokupnog kapitala,tako isto
smatra da se stepen oplodnje kapitala,procenat zarade,jedino moze obračunavati
stavljanjem viška iznad prodajne cene u odnosu prema celokupnom kapitalu. Ako se stavi
višak vrednosti,odnosno profit,u odnos ne samo prema promenljivom kapitalu,već prema
celokupnom kapitalu,onda se dobija profitna stopa. Obrazac za izračunavanje profitne
stope izgleda ovako:
Stopa viška vrednosti i stopa profita su dva različita merenja iste veličine koja usled
različitosti merila izražavaju u isti mah i različite srazmere ili odnos iste veličine. Profit je
u masi jednak višku vrednosti,dok profitna stopa nikad nije jednaka stopi viška
vrednosti,već se brojčano razlikuje od nje. Ta razlika dolazi otuda što se pri izračunavanju
stope viška vrednosti,višak vrednosti stavlja u odnos samo prema jednom delu
celokupnog kapitala-promenljivom kapitalu,dok kod stope profita-prema ukupnom
kapitalu. Samo u onom slučaju stopa profita bila bi ravna stopi viška vrednosti,ako bi
postojani kapital bio ravan nuli,ali to je samo teoretska predpostavka. U praksi ne može
postojati ni u kom slučaju. U višku vrednosti odnos izmedju kapitala i rada izlazi na
videlo;U odnosu izmedju kapitala i profita,tj.,izmedju kapitala i viška vrednosti,kakav se
ispoljava sa jedne strane kao višak preko prodajne cene robe realizovan u prometnom
procesu,a sa druge strane,kao višak koji je izbliže odredjen svojim odnosom prema
celokupnom kapitalu,kapital se ispoljava kao odnos prema samom sebi,odnos u kome se
on kao prvobitna suma vrednosti razlikuje od nove vrednosti koju je sam rodio.
Stopa profita zavisi od mase viška vrednosti i veličine predujmljenog kapitala. Prema
tome,svi oni elementi koji utiču da se masa viška vrednosti ili smanjuje u odnosu prema
odredjenom kapitalu,koji je upotrebljen za proizvodnju te mase viška vrednosti,uticaće i
na stopu profita. Ti elementi su : 1) stopa viška vrednosti, 2)organski sastav kapitala, 3)
obrt kapitala, 4) ekonomija u postojanom kapitalu.
Ukoliko je stopa viška vrednosti veća utoliko će stopa profita bito veća. Obratno,ukoliko
je manja,utoliko će i stopa profita biti manja.
Pod organskim sastavom kapitala podrazumevamo sa jedne strane,raspored vrednosti
kapitala za sredstva za proizvodnju i na radu snagu,a sa druge,odnos tehnike prema živoj
radnoj snazi. Organski sastav kapitala izražava produktivnost rada u jednom preduzeću.
Ukoliko se želi veća tehnika treba ulagati više kapitala u postojani deo kapitala,naročito u
mašine. Ali,to povećava produktivnost rada i mogućnost radnika da obrade veću masu
sirovina,pa je potreban i veći kapital za kupovinu sirovina,pogonskog pomoćnog
materijala i dr. Medjutim, masa viška vrednosti ne zavisi od veličine celokupnog
kapitala,nego samo od promenljivog dela kapitala. I ukoliko je taj deo kapitala relativno
manji u odnosu prema celokupnom kapitalu,utoliko će biti i manja masa profita.
Treći elemenat koji utiče na stopu profita jeste obrt. Pod njim podrazumevamo kružno
kretanje kapitala i to ne kao pojedinačno zbivanje,već kao stalni proces. Vreme obrta
sastoji se od vremena proizvodnje i vremena prometa. Samo dok se nalazi u oblasti
proizvodnje kapital proizvodno funkcioniše,tj,stvara višak vrednosti,ali i za sve to vreme
on nije proizvodan. Dok se kapital povremeno nalazi u prometu kao neprodata roba ili u
novcu kao novčani kapital ili u proizvodnji kao rezervne sirovine,za to vreme taj deo
kapitala ne stvara nikakav višak vrednosti. Višak vrednosti stvara promenljivi kapital i to
samo onoliko koliko se on stvarno promenjuje u proizvodnji. Ukoliko je zbog dužine
obrtnog perioda potreban veći predujam promenljivog kapitala utoliko se on srazmerno
manje oplodjuje. Uopšte uzev masa viška vrednosti,u odnosu prema nekom kapitalu biće
utoliko veća ukoliko se taj kapital više obrne,te će i profitna stopa biti veća.
Četvrti elemenat koji utiče na stopu profita jeste ekonomija u postojanom kapitalu.
Postojani kapital,kapital uložen u sredstva za proizvodnju,ne stvara višak vrednosti,ali
prilikom odredjivanja profitne stope taj kapital utiče na stopu profita. Ekonomija u
primeni postojanog kapitala znači smanjiti postojani kapital prema višku vrednosti.
Ekonomija u postojanom kapitalu sastoji se u tome da kapitalista štedi postojani kapital i
na taj način relativno smanjuje taj kapitala prema promenljivom kapitalu prema profitu.
Ovde treba ujedno zapamtiti da ukoliko kapitalista više štedi na postojanom
kapitalu,utoliko više triši radnu snagu.
4. PROSEČNI PROFIT
Cene su jednake vrednosti robe i svaki kapitalista ostvaruje onu masu viška vrednosti
koliko su proizveli radnici u njegovom preduzeću. Tako uzeto masa viška vrednosti
jednaka je masi profita. Na osnovu ovakvog zaključkavideli sno da u raznim granama
proizvodnje postoje različite profitne stope,pošto svaka grana proizvodnje ima drugačiji
organski sastav kapitala. Ako predpostavimo da postoje tri grane proizvodnje čiji je
organski sastav kapitala u prvoj 80 : 20,u drugoj 70 : 30,a u trećoj 60 : 40,onda bi profitna
stopa bila pri istom stepenu eksploatacije u prvoj 20 %,u drugoj 30 %,u trećoj 40 %.
Predpostavimo dasu ovi kapitali plasirani u raynim granama proizvodnje i da
predstavljaju delove jednog kapitala. Na primer,radi veće sigurnosti i obezbedjenja
rizika,neki kapitalista uložio je svoj ukupni kapital od 300.000 u tri grane proizvodnje.
Ukupna masa viška vrednosti koju bi taj kapitalista postigao iznosi 90.000. Ako stavi tu
ukupnu masu profita prema ukupnom kapitalu on dobija profitnu stopu od 30 %. Tako
izračunata profitna stopa naziva se prosečna profitna stopa. Radi lakšeg obračuna ovde
je uzeto da se ukupan predujmljen kapital utroši te da je cena koštanja ravna
predujmljenom kapitalu. Medjutim,u praksi nije to slučaj.
Vrednosti kapitalistički proizvedene robe ravna je vceni koštanja + višak vrednosti.
Ako mesto višta vrednosti dodamo prosečan profit dobija se nova ekonomska
kategorija-cena proizvodnje. Cena proizvodnje sastoji se iz dva elementa:cene koštanja
i prosečnog profita. Cena koštanja se utvrdjuje za svaki artikal ponaosob prema
prosečnim uslovima utroška kapitala u odredjenoj grani proizvodnje. Ona je različita za
svaku granu proizvodnje i za svaki artikal.
Prosečni profit ne utvrdjuje se na osnovu mase profita,što ga proizvodi neki kapital u
odredjeno vreme,u svojoj grani proizvodnje,već na osnovu ukupne mase profita,što ga
proizvodi celokupni kapital društva. Cena proizvodnje biće ravna vrednosti robe samo
onda ako se organski sastav kapitala te grane proizvodnje slaže sa prosečnim društvenim
sastavom kapitala. Ako saberemo cene proizvodnje svih grana proizvodnje u jednom
društvu,onda će zbir cena proizvodnje proizvedenih roba biti jednak zbiru njihovih
vrednosti.
1. ................Cena koštanja
2. ................Profitna stopa
3. ................Faktori koji utiču na profitnu stopu
4. ................Prosečan profit
5. ................Tržišna vrednost.tržišna cena i ekstra profit
6. ................Zakon tendencijskog padanja profitne stope
SEMINARSKI RAD
TEMA: STUDENT:
Profit i cena proizvodnje Ruvidić Marija
PROFESOR:
Dragana Simić-Antonijević
ŠABAC,DECEMBAR 2007.