You are on page 1of 9

PROFIT I CENA PROIZVODNJE

1. CENA KOŠTANJA I PROFIT

Višak vrednosti na površini kapitalističkog društva ne pojavljuje se kao proizvod


promenljivog kapitala,niti ga industrijalac prisvaja u celosti,nego se pojavljuje u nekoliko
vidova: u vidu profita,u vidu interesa ili kamate,trgovačkog prifita i zemljišne rente.
Izučavajući profit,mi treba da se upoznamo kakva je stvarna razlika između profita i
viška vrednosti. Svaka kapitalistička proizvedena roba,sastoji se iz utrošenog
postojanog kapitala+plaćene vrednosti radne snage+dela vrednosti koji besplatno
prisvaja kapitalista-viška vrednosti. Ako bi to formulom hteli da prikažemo,vrednost
robe izgleda ovako:

R=p+pr+v

Pod p podrazumeva se postojani kapital,ali ne čitav predujmljeni postojani kapital,nego


onaj deo postojanog kapitala koji se u toku proizvodnog procesa utrošio da bi se
proizvela nova upotrebna vrednost. Postojani kapital deli se na stalni deo kapitala-kapital
uložen u mašine i opticajni deo kapitala-kapital uložen u sirovine,pogonski materijal itd.
Opticajni deo kapitala čim uđe u proizvodni proces,ceo se utroši i svoju vrednost prenosi
na novu robu. Međutim,stalni kapital iako ceo služi u proizvodnom procesu,ne troši se
jednokratnom upotrebom,nego se troši postepeno,pa tako i postepeno prenosi svoju
vrednost na novu upotrebnu vrednost.

Promenljivi deo kapitala je,u stvari,ona suma vrednosti koju je kapitalista utrošio-platio
za radnu snagu,a višak vrednosti-to je višak koji besplatno prisvaja kapitalista. Vrednost
se sastoji iz prenete vrednosti,utrošenog postojanog kapitala i novostvorene vrednosti. Ta
nova vrednost ima da nadoknadi ono što je kapitalista platio radnicima i da da višak
vrednosti koga prisvaja kapitalista. Ako posmatramo strukturu vrednosti robe,mi ćemo
videti to da kapitalista plaća jedan deo,a jedan deo višak vrednosti prisvaja besplatno.
Ovaj plaćeni deo naziva se cena koštanja.
Višak vrednosti,rezultat besplatnog rada radnika,je to ona vrednost koju radnik stvara za
vreme viška rada,ali na površini se to pojavljuje tako,kao da je višak vrednosti rezultat ne
samo promenljivog kapitala,nego rezultat i poromenljivog i postojanog kapitala.
Kategorija profita je važna ekonomska kategorija. U profitu se prikrivaju odnosi
kapitalističke proizvodnje,jer profit pomatran kao rezultat celokupnog kapitala,ne daje
sliku od kuda potiče višak vrednosti. Ukoliko kapitalista prodaje robu po vrednosti,on
realizuje višak vrednosti,odnosno profit,ali on realizuje uvek neki profit čim prodaje robu
iznad cene koštanja. Tu mogućnost prodaje robe ispod vrednosti,ali ipak sa
profitom,kapitaliste mogu upotrebiti kao sredstvo borbe protiv drugih kapitalista ili protiv
prostih robnih proizvodjača. Najniža granica po kojoj može kapitalista prodavati robu
jeste cena koštanja robe. Ako padne prodajna cena ispod cene koštanja,kapitalista gubi
izvestan deo predujmljene kapital-vrednosti. Zato kapitalista cenu koštanja smatra
unutrašnjom vrednošću robe,a profit kao višak prodajne cene iznad njene vrednosti.

U prostoj robnoj proizvodnji naprotiv,nema razlike izmedju vrednosti i cene koštanja.


Vrednosti robe je materijalizovani ljudski rad u robi. Ona se odredjuje prema radu koji je
potreban za proizvodnju robe. Zanatlija mora da kupi sirovine,alat i ostala pomoćna
sredstva,zatim,mora izvesno vreme da radi,da troši svoju radnu snagu da bi proizveo
novu upotrebnu vrednost. Znači cena koštanja zanatlijski proizvedene robe ravna je
vrednosti robe.

2. PROFITNA STOPA

Kao što višak vrednosti kapitalista posmatra kao plod celokupnog kapitala,tako isto
smatra da se stepen oplodnje kapitala,procenat zarade,jedino moze obračunavati
stavljanjem viška iznad prodajne cene u odnosu prema celokupnom kapitalu. Ako se stavi
višak vrednosti,odnosno profit,u odnos ne samo prema promenljivom kapitalu,već prema
celokupnom kapitalu,onda se dobija profitna stopa. Obrazac za izračunavanje profitne
stope izgleda ovako:

Profitna stopa pf1=profit pf/celokupni predujmljeni kapital (p+pr)

Stopa viška vrednosti i stopa profita su dva različita merenja iste veličine koja usled
različitosti merila izražavaju u isti mah i različite srazmere ili odnos iste veličine. Profit je
u masi jednak višku vrednosti,dok profitna stopa nikad nije jednaka stopi viška
vrednosti,već se brojčano razlikuje od nje. Ta razlika dolazi otuda što se pri izračunavanju
stope viška vrednosti,višak vrednosti stavlja u odnos samo prema jednom delu
celokupnog kapitala-promenljivom kapitalu,dok kod stope profita-prema ukupnom
kapitalu. Samo u onom slučaju stopa profita bila bi ravna stopi viška vrednosti,ako bi
postojani kapital bio ravan nuli,ali to je samo teoretska predpostavka. U praksi ne može
postojati ni u kom slučaju. U višku vrednosti odnos izmedju kapitala i rada izlazi na
videlo;U odnosu izmedju kapitala i profita,tj.,izmedju kapitala i viška vrednosti,kakav se
ispoljava sa jedne strane kao višak preko prodajne cene robe realizovan u prometnom
procesu,a sa druge strane,kao višak koji je izbliže odredjen svojim odnosom prema
celokupnom kapitalu,kapital se ispoljava kao odnos prema samom sebi,odnos u kome se
on kao prvobitna suma vrednosti razlikuje od nove vrednosti koju je sam rodio.

3. FAKTORI KOJI UTIČU NA PROFITNU STOPU

Stopa profita zavisi od mase viška vrednosti i veličine predujmljenog kapitala. Prema
tome,svi oni elementi koji utiču da se masa viška vrednosti ili smanjuje u odnosu prema
odredjenom kapitalu,koji je upotrebljen za proizvodnju te mase viška vrednosti,uticaće i
na stopu profita. Ti elementi su : 1) stopa viška vrednosti, 2)organski sastav kapitala, 3)
obrt kapitala, 4) ekonomija u postojanom kapitalu.
Ukoliko je stopa viška vrednosti veća utoliko će stopa profita bito veća. Obratno,ukoliko
je manja,utoliko će i stopa profita biti manja.
Pod organskim sastavom kapitala podrazumevamo sa jedne strane,raspored vrednosti
kapitala za sredstva za proizvodnju i na radu snagu,a sa druge,odnos tehnike prema živoj
radnoj snazi. Organski sastav kapitala izražava produktivnost rada u jednom preduzeću.
Ukoliko se želi veća tehnika treba ulagati više kapitala u postojani deo kapitala,naročito u
mašine. Ali,to povećava produktivnost rada i mogućnost radnika da obrade veću masu
sirovina,pa je potreban i veći kapital za kupovinu sirovina,pogonskog pomoćnog
materijala i dr. Medjutim, masa viška vrednosti ne zavisi od veličine celokupnog
kapitala,nego samo od promenljivog dela kapitala. I ukoliko je taj deo kapitala relativno
manji u odnosu prema celokupnom kapitalu,utoliko će biti i manja masa profita.
Treći elemenat koji utiče na stopu profita jeste obrt. Pod njim podrazumevamo kružno
kretanje kapitala i to ne kao pojedinačno zbivanje,već kao stalni proces. Vreme obrta
sastoji se od vremena proizvodnje i vremena prometa. Samo dok se nalazi u oblasti
proizvodnje kapital proizvodno funkcioniše,tj,stvara višak vrednosti,ali i za sve to vreme
on nije proizvodan. Dok se kapital povremeno nalazi u prometu kao neprodata roba ili u
novcu kao novčani kapital ili u proizvodnji kao rezervne sirovine,za to vreme taj deo
kapitala ne stvara nikakav višak vrednosti. Višak vrednosti stvara promenljivi kapital i to
samo onoliko koliko se on stvarno promenjuje u proizvodnji. Ukoliko je zbog dužine
obrtnog perioda potreban veći predujam promenljivog kapitala utoliko se on srazmerno
manje oplodjuje. Uopšte uzev masa viška vrednosti,u odnosu prema nekom kapitalu biće
utoliko veća ukoliko se taj kapital više obrne,te će i profitna stopa biti veća.
Četvrti elemenat koji utiče na stopu profita jeste ekonomija u postojanom kapitalu.
Postojani kapital,kapital uložen u sredstva za proizvodnju,ne stvara višak vrednosti,ali
prilikom odredjivanja profitne stope taj kapital utiče na stopu profita. Ekonomija u
primeni postojanog kapitala znači smanjiti postojani kapital prema višku vrednosti.
Ekonomija u postojanom kapitalu sastoji se u tome da kapitalista štedi postojani kapital i
na taj način relativno smanjuje taj kapitala prema promenljivom kapitalu prema profitu.
Ovde treba ujedno zapamtiti da ukoliko kapitalista više štedi na postojanom
kapitalu,utoliko više triši radnu snagu.

4. PROSEČNI PROFIT

Cene su jednake vrednosti robe i svaki kapitalista ostvaruje onu masu viška vrednosti
koliko su proizveli radnici u njegovom preduzeću. Tako uzeto masa viška vrednosti
jednaka je masi profita. Na osnovu ovakvog zaključkavideli sno da u raznim granama
proizvodnje postoje različite profitne stope,pošto svaka grana proizvodnje ima drugačiji
organski sastav kapitala. Ako predpostavimo da postoje tri grane proizvodnje čiji je
organski sastav kapitala u prvoj 80 : 20,u drugoj 70 : 30,a u trećoj 60 : 40,onda bi profitna
stopa bila pri istom stepenu eksploatacije u prvoj 20 %,u drugoj 30 %,u trećoj 40 %.
Predpostavimo dasu ovi kapitali plasirani u raynim granama proizvodnje i da
predstavljaju delove jednog kapitala. Na primer,radi veće sigurnosti i obezbedjenja
rizika,neki kapitalista uložio je svoj ukupni kapital od 300.000 u tri grane proizvodnje.
Ukupna masa viška vrednosti koju bi taj kapitalista postigao iznosi 90.000. Ako stavi tu
ukupnu masu profita prema ukupnom kapitalu on dobija profitnu stopu od 30 %. Tako
izračunata profitna stopa naziva se prosečna profitna stopa. Radi lakšeg obračuna ovde
je uzeto da se ukupan predujmljen kapital utroši te da je cena koštanja ravna
predujmljenom kapitalu. Medjutim,u praksi nije to slučaj.
Vrednosti kapitalistički proizvedene robe ravna je vceni koštanja + višak vrednosti.
Ako mesto višta vrednosti dodamo prosečan profit dobija se nova ekonomska
kategorija-cena proizvodnje. Cena proizvodnje sastoji se iz dva elementa:cene koštanja
i prosečnog profita. Cena koštanja se utvrdjuje za svaki artikal ponaosob prema
prosečnim uslovima utroška kapitala u odredjenoj grani proizvodnje. Ona je različita za
svaku granu proizvodnje i za svaki artikal.
Prosečni profit ne utvrdjuje se na osnovu mase profita,što ga proizvodi neki kapital u
odredjeno vreme,u svojoj grani proizvodnje,već na osnovu ukupne mase profita,što ga
proizvodi celokupni kapital društva. Cena proizvodnje biće ravna vrednosti robe samo
onda ako se organski sastav kapitala te grane proizvodnje slaže sa prosečnim društvenim
sastavom kapitala. Ako saberemo cene proizvodnje svih grana proizvodnje u jednom
društvu,onda će zbir cena proizvodnje proizvedenih roba biti jednak zbiru njihovih
vrednosti.

5. TRŽIŠNA VREDNOST,TRŽIŠNA CENA I EKSTRA


PROFIT

U kapitalističkoj proizvodnji postoji dvojaka konkurencija: sa jedne strane,konkurencija


između preduzeća koja proizvode istu vrstu robe,a sa druge,između raznih grana
proizvodnje. Konkurencija između istovetnih preduzeća svodi individualne vrednosti
roba na tržišnu vrednost,a konkurencija između raznih grana svodi prosečne profitne
stope za svaku oblast proizvodnje na opštu profitnu stopu.Da bi se robe prodavala po
cenama koje približno odgovaraju vrednosti robe potrebni su daleko niži uslovi
proizvodnje nego uslovi pod kojima se cena ravna prema ceni proizvodnje.Prodaja robe
po vrednosti traži samo to : da razmena robe više nije slučajna pojava,da se robe
proizvode približno prema društvenoj potrebi,što se utvrđuje na osnovu iskustva na
tržištu i da ne postoji nikakav prirodni ili veštački monopol,koji bi osposobio neku grupu
proizvođača,da nameće onakvu cenu pri kojoj može ostvariti najveću korist.
Tržišna vrednost sačinjava centar kolebanja za tržišne cene-a ove su pak iste za robe iste
vrste.Ako ponuda roba po prosečnoj vrednosti preovlađuje,onda robe čija individualna
vrednost stoji ispod tržišne vrednosti realizuju ekstra višak vrednosti ili ekstra profit,dok
one čija individualna vrednost stoji iznad tržišne ne mogu realizovati jedan deo u njima
sadržanog viška vrednosti.Ekstra profit je razlika između niže individualne vrednosti i
tržišne vrednosti,odnosno razlika između niže individualne cene koštanja i cene koštanja
koja društveno važi.
Konkurencija između grana proizvodnje pretvara tržišnu vrednost u vrednost
proizvodnje. Cene se više ne ravnaju po tržišnoj vrednosti nego po ceni proizvodnje.
Formiranjem cene na osnovu cene proizvodnje ne ukida se mogućnost ostvarenje veće
mase profita od strane pojedinih kapitalista u jednoj godini proizvodnje.Oni koji imaju
veći organski sastav od prosečnog ostvarivaće veći profit.Prosečna profitna stopa
predstavlja stihijski rezultat masovnog dejstvovanja zakona vrednosti

6. ZAKON TENDENCIJSKOG PADA PROFITNE STOPE

Izučavajući akumulaciju kapitala zaključeno je da je akumulacija,odnosno proširena


reprodukcija,zakon kapitalističke proizvodnje.Sa akumulacijom kapitala povećava se i
produktivnost rada,tj, isti broj radnika pokreće veću masu sredstva za proizvodnju.Na taj
način potojani deo kapitala sraznerno raste više od promenljivog kapitala.
Ovaj zakon zove se zakon padanja profitne stope.Zakon progredivnog padanja profitne
stope,ili relativnog opadanja prisvojenog viška rada u poređenj sa masom opredmećenog
rada,koju živi rad pokreće,ni na koji način ne isključuje da poraste apsulutna masa rada
koju pokreće i eksploatiše društveni kapital,a stoga i apsolutna masa viška rada koju on
prisvaja. Zakon padanja profitne stope ima tendencijski karakter jer čitav niz okolnosti
utiče da koče njegovo apsolutno delovanje.Zato se i ovaj zakon naziva zakon
tendencijskog padanja profitne stope.
Faktori koji deluju na to da profitna stopa ne pada apsulutno,već ima samo tendenciju da
pada su :
• povećanje stepena eksploatacije.
Sa povećanjem organskog sastava kapitala povećava se i produktivnost rada.Povećana
produktivnost rada zahvata i one grane proizvodnje,koje proizvode sredstva za život
radničke klase.Na taj način smanjuje se vrednost radne snage,te pada najamnina.Pored
povećanja viška vrednosti,sa uvođenjem mašina,povećava se višak vrednosti većom
intenzifikacijom rada produženog radnog dana,proširenjem polja
eksploatacije,iskorišćavanjem ženskog i dečijeg rada.
• iznajmljivanje radne snage ispod vrednosti
.Sa razvitkom kapitalizma broj nezaposlenih je sve veći.Mašina zamenjuje radnike,stvara
se relativno suvišno stanovništvo.Pored toga,masa sitnih robnih proizvođača i sitnih
kapitalista gubi svoje sredstvo za proizvodnju i ide u redove najamnih radnika.Sve to
pojačava konkurenciju među radnicima,te srozava najamninu ispod vrednosti radne
snage.
• relativna prenaseljenost.
Zbog velikog broja nezaposlenih radnika,kapitalisti ne uvode mašine.Kapitalista
zamenjuje ručni rad mašinskim radom samo ako je vrednost mašine manja od iznosa
najamnine radnika koje je ta mašina zamenila.
• pojeftinjavanje elemenata postojanog dela kapitala.
Usled povećanja produktivnosti rada smanjuje se vrednost postojanog kapitala.Na
primer,neko je kupio mašinu od pedeset konjskih snaga za sto hiljada dinara.Međutim,pri
obnovi mašine posle njene amortizacije,mašina staje sedamdeset hiljada dinara.Ako on
nabavi sada dve mašine,tako da stvarno dvostruko poveća tehničku opremu
preduzeća,ipak će se vrednosni sastav kapitala relativno malo povećati.
• spoljna trgovina.
Razvijena spoljna trgovina različito utiče na povećanje mase viška vrednosti.Ona
omogućava da se životne namirnice dopreme iz raznih krajeva,gde je proizvodnja
jeftinja,te na taj način s,manjuje vrednost radne snage.Utiče na pojeftinjenje postojanog
dela kapitala i što je ujedno i najglavnije,ona omogućava kapitalističkim državama da
trgujući sa nerazvijenim zemljama vrše eksploataciju nad njima.Robe se na svetskom
tržištu ne prodaju na osnovu utroška rada u proizvodnji razvijenih zemalja,nego na
osnovu prosečnih uslova u raznim zemljama.Na taj način razvijene zemlje su u
mogućnosti da prodaju robu iznad vrednosti i ostvaruju ekstra profit.
I kao šesto,u najrazvijenijim kapitalističkim zemljama sve veći broj preduzeća prelazi u
svojinu države ili komunalnih tela.Kapital uložen u ta preduzeća donosi njihovim
sopstvenicima ( za organizovanje tih preduzeća,država i komunalna tela uzimaju novac
na zajam ) samo kamatu.Kamata je manja od prosečnog profita,zapravo je deo prosečnog
profita.Otuda profit proizveden u tim preduzećima ne ide u zajednički fond za
raspodelu,kao što ni kapitali plasirani u ta preduzeća ne dobijaju odgovarajući deo
prosečnog profita.

Ako analiziramo čitavu kapitalističku proizvodnju vidimo da joj je cilj profit.Kapitalista


ne proizvodi robu radi zadovoljenja ljudskih potreba,nego je proizvodi da bi postigao
profit.
Znači,sav unutrašnji razvitak kapitalizma dovodi do protivrečnosti u kapitalizmu i jasno
pokazuje ds je ovaj sistem neodrživ,da mora da propadne i da se zameni novim
društvenim sistemom.Kada će se ta promena izvršiti zavisi,s jedne strane, od objektivnih
momenata – od razvitka proizvodnih snaga,a s druge od subjektivnih – od radničke klase,
od njenog razvitka i političke svesti ,od organizovanosti i borbe,kako u samoj zemlji tako
i u čitavom svetu.
Literatura:

Halmija Hasanagić,Sveta Popović-Kurs iz političke ekonomije,Narodna


knjiga,Beograd,1952.
Sadržaj :

1. ................Cena koštanja
2. ................Profitna stopa
3. ................Faktori koji utiču na profitnu stopu
4. ................Prosečan profit
5. ................Tržišna vrednost.tržišna cena i ekstra profit
6. ................Zakon tendencijskog padanja profitne stope
SEMINARSKI RAD

TEMA: STUDENT:
Profit i cena proizvodnje Ruvidić Marija

PROFESOR:
Dragana Simić-Antonijević

ŠABAC,DECEMBAR 2007.

You might also like