P. 1
Naseljenje Like - Tekst

Naseljenje Like - Tekst

3.0

|Views: 3,548|Likes:

More info:

Categories:Types, Research, History
Published by: Krešimir Matijević on Apr 04, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
See more
See less

11/29/2013

1.

UVOD

1.1. PODRUČJE ISTRAŽIVANJA
Likom se danas naziva zemljište između Velebita na jugu, Une na istoku, gornje Korane, Velike i Male Kapele (srednjevjekovni Gvozd) na sjeveru. Prije dolaska Turaka u ovim krajevima postojalo je nekoliko upravnih župa (Lika, Gacka, Krbava, …) svaka sa svojim središtem. Na razmjerno malom prostoru Like podignuti su neki od najznačajnijih utvrđenih gradova hrvatske srednjevjekovne povijesti. kao dobre da je stvorena za gradnju utvrđenih Lika gradova.

Mnogobrojna i gotovo nepristupačna krševita uzvišenja daju preduvjete za njihovu izgradnju. Graditelji su vješto birali dominantna uzvišenja, pa i danas ti ostatci nekadašnjih središta naše povijesti dominiraju svojom okolinom. Povijest svakog utvrđenog grada ujedno je i povijest njegove uže ili šire okolice. Radi lakšeg praćenja opisa krenut ćemo od jugoistoka tj. od doline rijeke Zrmanje prema sjeverozapadu i planini Kapeli ili srednjevjekovnome Gvozdu.

1.2. BURGOVI OPĆENITO
Utvrđeni grad (burg) je srednjevjekovni utvrđeni stan prilikom čije gradnje često prevladava briga za što veću čvrstoću i otpornost grada dok je ono što bismo nazvali udobnost u drugom planu. Sama riječ burg je indoevropskog porijekla i vrlo je bliska grčkom pirgos ili latinskom burgus što oboje znači manja utvrda. Utvrđeni gradovi (burgovi) intenzivnije se počinju graditi nakon provale Mongola, jer jedino su oni
1

odoljeli njihovoj najezdi. Gradovi se tada podižu kao skloništa moćnika, gospodara cijele njihove okolice. Podižu se na pogodnim mjestima dalje od prometnica, ali ipak dovoljno blizu da ih kontroliraju. Najčešće su ta prikladna uzvišenja u sklopu gorskog vijenca, ali istovremeno i dovoljno odjeljena od njega. Površina na kojoj je podignut grad najčešće nije velika pa su stoga svi dijelovi grada građeni iznimno čvrsto i najčešće prislonjeni jedan na drugog tako da grad može braniti i manji broj ljudi. Ovo nam osobito dobro ilustriraju izvještaji prilikom vizitacija Krajine u kojima se za pojedine gradove spominje iznimno malen broj ljudi kao dostatan za njihovu obranu. Prema položaju utvrđene gradove možemo podjeliti na one gorske i one nizinske koji su nam se uslijed iskorištavanja nizine rjeđe sačuvali. Nizinski gradovi (Wasserburg) najčešće se podižu usred močvarnog terena i branjeni su, osim bedemima i opkopima. Tlocrtni oblik grada najčešće se prilagođava terenu na kojem je grad podignut i zbog tog svog specifičnog položaja prilagođenog terenu na kojem je podignut svaki je grad na svoj način jedinstven. U grad se najčešće ulazilo kroz ULAZNU KULU do koje se dolazilo preko pokretnog mosta koji je premošćavao grabu ili preko čardaka koji je vodio do ulaza na razini prvog kata. Najvažniji fortifikacijski objekt srednjevjekovnog grada je glavna ili BRANIČ-KULA. Ova kula čini najjači dio grada i postavljena je na najslabiju ili najjaču otpornu rijetke višekutne kule. Četvrtaste kule točku grada. kod nas su Branič-kula može biti četvrtastog ili okruglog tlocrta, a vrlo su karakteristične za XIII. i XIV. st..1 Kule se grade i kao zasebne utvrde ili kao dio gradskih bedema. Romaničke i gotičke kule gotovo su uvijek više od gradskih bedema, njihova debljina je 0.80-1m, a promjer 4-6m. S pojavom opsadnog topništva kule se

1 Kruhek Milan: Karlovac: utvrde, granice i ljudi; Karlovac, 1995.; str. 114.

2

spuštaju na razinu bedema, a

srednjevjekovni

graditelji

prednost daju kružnom tlocrtu kule kojeg su topovske kule teže oštećivale i probijale. Mnogi gradovi i nisu drugo nego branič-kule opasane zidovima ili GRADSKIM PLATNOM koje kod nekih gradova zatvara i unutrašnje dvorište ili PREDVORJE. Kod nekih gradova nalazimo i posebne zgrade uređene za stanovanje ili KONAKE (palas) koji je također u nekoj mjeri uređen za obranu, a osobito ako ne postoji braničkula.

1.3. DOSADAŠNJA ISTRAŽIVANJA
Jedini do sada sustavno arheološki istraživan srednjevjekovni grad u Lici je grad Sokolac u Brinju, zapravo njegova kapela. Tek nedavno započela su i sustavna istraživanja samih zidova grada. O ovom gradu postoji više znanstvenih članaka koji njegovu kapelu obrađuju sa gledišta povijesti umjetnosti. Za ovaj rad najkorisniji bio je članak «Burg u Brinju i njegova kapela« autora Zorislava Horvata u kojem autor osim kapele znanstveno obrađuje i ostale arhitektonske cjeline grada. Najstariji opisi ličkih srednjevjekovnih gradova datiraju s početka XX. st. kada Ivan Devčić u popularnom tjedniku Prosvjeta u obliku putopisnih crtica opisuje većinom gradove Ličkog polja, ali i neke značajnije gradove na širem području Like (Zvonigrad, Brinje, Komić). Emilij Laszowski 40-tih godina prošlog stoljeća svoju ediciju «Hrvatske povijesne građevine« započinje prvom knjigom koja sadržava opis grada Perušića. Prava je šteta što taj dobro zamišljen i vrlo koristan projekt objavljivanja hrvatske građevinske baštine nije i nastavljen već je započeo i završio sa tom prvom i jedinom knjigom. Osim spomenute serije isti autor 1941. godine izdaje knjigu «Stari lički gradovi« u kojoj donosi opise nekih značajnijih gradova u Lici (Brinja,
3

Ostrovice Ličke, Grebenara). Ovo njegovo djelo u nedostatku drugih informacija uslijed ratnih zbivanja na ovom području, koja su indirektno onemogućila obilazak čitavog područja istraživanja, čini i temeljni izvor podataka za neke od njih (Grebenar i Ostrovica Lička). Još jedno nezaobilazno djelo u istraživanju ličkih gradova su «Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji« čiji autor Gjuro Szabo osim opisa većine gradova tadašnje Ličko-Krbavske županije donosi i tlocrte većine njih koje i ja ovdje prenosim. Najnovije podatke o gradovima Krbave donose nam Milan Kruhek i Zorislav Horvat u zborniku radova sa znanstvenog skupa Krbavska bitka i njene posljedice održanom u Novom Vinodolskom od 22-24. listopada 1995. god.

2. ODORJE

Najjužniji dijelovi Like, dolina gornje Zrmanje i dolina potoka Tiškovca do njegova utoka u Mračaj bili su središte srednjevjekovne župe Odorje. Osim ovih krajeva župa je zauzimala i današnje Plavno u sjevernoj Dalmaciji i Grahovo polje u današnjoj Republici Bosni i Hercegovini.

2.1. ZVONIGRAD
Ostaci ovog nekadašnjeg središta župe nalaze se na strmom stjenovitom položaju (391m nm) na samom ulazu u zrmanjsku dolinu s južne, dalmatinske strane iznad sela Palanka. Prije dolaska Turaka o ovom gradu ima malo podataka. Oko 1220. godine gospodar mu je VIŠAN (BUYSENUS) iz plemena Šubić. Krajem XIV. i početkom XV. stoljeća čitava župa pa tako i sam grad u vlasti su Nelipića, a knez Ivaniš daje "Zvonygrad cum provincia Odorja" u miraz svom zetu Anžu Frankopanu. Kaštelan
4

ovog grada (castellanus Svonigrad)

spominje hrvatskog

se

1468.

godine

kao

službenik

kneza

Karla

Kurjakovića, a 1509. godine grad je u vlasništvu njegova sina i bana Ivana Karlovića. Grad je zabilježen i na geografskoj karti Slavonije, Hrvatske i Bosne koju 1627. godine izdaje Gerard Merkator. Na ovoj karti ime grada zabilježeno je u obliku Xuonigrat. Važnost grada indirektno nam pokazuje i postojanje franjevačkog samostana koji se 1506. godine spominje u njegovu podgrađu2 U bečkom ratnom arhivu postoji tlocrt ovog grada iz vremena njegove znatnije pregradnje, za potrebe Krajine, oko 1699. godine. Na ovom tlocrtu još se raspoznaje glavna kula, a i nove su zgrade najvjerojatnije podignute na temeljima starijih. Vidljivo je da je grad tako opasan zidovima da ima dvostruko predvorje. Grad je četvrtastog tlocrta, a okruživalo ga je zidno platno nepravilna oblika. Prema Devčiću3 opseg zidnog platna iznosi 180m. U grad se ulazilo najvjerojatnije sa zapadne strane. Duljina grada je 24m, dok mu širina iznosi 12m3. U vrijeme kada Devčić opisuje grad (1895. godine) njegove zidine bile su prilično sačuvane osim onih na južnoj strani. Danas se gradsko platno ne može pratiti u punoj dužini već ga mjestimično samo možemo naslutiti u konfiguraciji terena. Najviši dio grada činio je citadelu na koju se ulazilo u jugoistočnom uglu. Tu se nalazio PALAS podijeljen na četiri prostorije koje je Devčić još dobro uočavao. Danas se palas dobro ocrtava samo u temeljima, ali unutrašnja podjela na prostorije nije uočljiva. Na palas se naslanjala četvrtasta kula ( Ds ) od koje se danas vidi samo zapadni ugao gdje se kula naslanja na palas. Ova kula debljine zida 1m vjerojatno je najstariji jezgra dio grada i ona čijim je nadograđivanjem nastao fortifikacijski sklop

kakav vidimo na rečenom austrijskom tlocrtu iz vremena
2 F.E.Hoško: Franjevci u Krbavskoj biskupiji; Krbavska biskupija u srednjem vijeku, Rijeka-Zagreb 1988. str. 91 3 Ivan Devčić: Zvonigrad i Rakovnik ; Prosvjeta, 1895.

5

neposredno nakon protjerivanja Turaka. Tlocrt 18. Zvonigrad 1699.god. ( Szabo )

2.2. RAKOVNIK
Na brdu Crni Vrh ( 390m nm ) iznad sela Vrelo na kamenoj litici stoje ostaci ovog srednjevjekovnog grada. Pisanih tragova o ovom burgu nemamo, ni kada je podignut niti od koga. Grad se u srednjem vijeku uopće ne spominje među gradovima Odorja, niti se spominje u ispravi iz 1509. godine kojom se nabrajaju gradovi u posjedu Ivana Karlovića posjednika čitavih župa Hotuče i Odorja. Prema tome moglo bi se zaključiti da su grad podigli Turci za svoje vladavine Likom, a i njegov tlocrt, koji nam sredinom XIX. stoljeća donosi Ivan Kukuljević, ukazuje na neke sličnosti sa drugim turskim kulama u Lici (Perušić, Štitar, Kukljić, Štulića Kula). Danas se ovaj tlocrt čuva u Arhivu HAZU u Zagrebu. Drugi također prihvatljiv razlog zašto se ova kula ne spominje u ispravama mogao bi biti taj da se zapravo radi o predstraži samog grada Zvonigrada. Pretpostavku o Turcima kao graditeljima Rakovnika mogla bi potvrditi ili demantirati samo njegova arheološka istraživanja, ona bi također razriješila pitanje vremena podizanja kule, a time i nedoumicu da li ga treba promatrati kao samosvojan grad ili u širem sklopu obrane Zvonigrada. Grad se sastoji od okrugle kule i vanjskog zida debljine 1m koji je okružuje. Ulaz u grad nalazio se na jugoistočnoj strani. Prostor između zida i kule dosta je uzak i u svemu zauzima 120m2 4. Sama kula promjera 7m sačuvala se u visini cca 5m; i u dobrom je stanju. Ona je zapravo dobro utvrđena i strateški podignuta kula stražarnica. Slika 11. Rakovnik
4 ibid

6

3. SRB

Ova župa zauzimala je dolinu potoka Sredice, Dabašnice i dolinu gornjeg toka rijeke Une do njenog ulaza u kanjon. O njoj imamo malo pisanih spomenika, a i oni što ih imamo uglavnom su općeniti. Župa je nastala oko istoimena središta, a Vjekoslav Klaić naziva je i unskom župom za što nema puno argumenata jer rijeka Una teče samo malim sjevernim dijelom župe. U ovoj župi Nada Klaić vidi pleme Sorabi kojem je pobjegao knez Ljudevit Posavski nakon neuspješnog ustanka u Panoniji .

3.1. SRB
Ovaj burg leži na samoj državnoj granici Republike Hrvatske sa Bosnom i Hercegovinom nedaleko današnjeg istoimenog mjestašca na brdu iznad potoka Sredice koje Fras zove "Rađenovića gradina", a topografska karta Republike Hrvatske 1:25000 samo imenom " Kula " ( 453m nm ). Iz jedne od malobrojnih isprava koje su se sačuvale, one iz 1345. godine vidljivo je da je grad u vlasništvu kralja (castra nostra regalia....castrum Szereb...) kao i susjedni mu Unac.

7

4. LAPAC

Između planine Plješivice i rijeke Une na obje njene obale prostirala se ova župa. Kasnijim povijesnim razvojem ovo područje postalo je pogranično područje Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine.

4.1. RMANJ
Njegovi ostaci nalaze se na lijevoj obali Unca na poluotoku ( 333m nm ) što ga Unac na svom utoku čini s rijekom Unom nedaleko podignut negdje u XII. mjestašca Martin Brod u Republici Bosni i Hercegovini. Pavičić je mišljenja da je grad stoljeću5 dok Čurćić misli da gradnju ovog grada treba staviti na prijelaz XIV. i XV. stoljeća.6 Gradski bedemi porušeni su do temelja, a sačuvala se jedino okrugla kula visine do 10m čiji su katovi odvojeni svodovima.7 Sredinom XIX. stoljeća Kukuljević ovaj grad i crta kao okruglu kulu zapadno od samostana Rmanj. Isprva se središte župe Lapac spominje samo općenito kao kraljev grad. Listina iz 1396. godine zove ovaj grad KONUBA. Grad se pod ovim imenom spominje već 1431. godine kada ga je kralj Sigismund založio Nikoli Frankopanu. Udovica Anža Frankopana 1436. godine stanuje u njemu i naziva se kneginjom rmanjskom, a 1449. godine podjelom Frankopana dolazi u posjed Juraja Frankopana. Godine 1525. spominje se Georgii Kosatowyth castri Orman. Pod gradom se je razvila obrtnička i trgovačka varoš, o čemu nam svjedoči isprava iz 1494. godine koja ga zove "civitas". Tu je bio
5 Pavičić Stjepan: Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena; knj. 41 , Zagreb, 1962. str. 89

6 Arheološki leksikon BIH, tom 2; Sarajevo 1988 7 ibid

8

uređen i prijelaz preko Une.

4.2. OSTROVICA na UNI
Grad se nalazi na lijevoj obali Une na povisoku brdu (547m nm) pored istoimena danas muslimanskog sela nedaleko Kulen Vakufa. Branimir kasnosrednjevjekovnog Gušić grada pod traži temeljima najstarije ovog plemensko

središte plemena LAPČANA.

Ne zna se tko ga je i kada

sagradio, ali je grad najvjerojatnije podignut početkom XV. stoljeća s nadolazećom opasnošću turskih četovanja. Kralj Matijaš Korvin 1477. godine daje ga Đuri Mikuličiću od kojeg 1494. godine prelazi u posjed Ivana Keglevića. Padom pod Turke u prosincu 1523. godine kada su ju zauzele čete bosanskog sandžaka Gazi Husretbega Ostrovica postaje sjedištem turskog kotara i jedno od značajnijih utvrđenja turske Like. Turci su u Ostrovicu postavili posadu koja 1577. godine sastojala od 60 konjanika i 150 pješaka. Oko 1626. godine njome je zapovijedao dizdar. Sam grad je dug 117 metra, a širok 83 metra, opasan je bedemima visokim do 10 m. U grad se ulazilo na dvoje vrata. Do iza okupacije bila je u njemu džamija sultana Ahmeda, a stajala je nad gornjim ulazom u dvorište, kad je srušena sagrađena je nova u selu Ostrovica. Okrugla kula, i do nje tabija te glavni bedem podignuti su u predtursko vrijeme, dok su uglatu tabiju(ćošaliju) i ostali dio grada nadogradili Turci u vrijeme sultana Ahmeda II.

9

4.3. LAPAC
U pisanim spomenicima ovaj se grad spominje kao " castrum Laab "8 ili " castrum Lapacz "9. On je vjerojatno stajao na brdu Obljaj ( 661m nm ) u središtu lapačkog polja. Grad se sigurno spominje 1431. god. kada ga kralj Sigismund zalaže kao i pripao Jurju Frankopanu. Tlocrt 18. Lapac ( Kukuljević ) Gjuro Szabo ga u svom djelu " Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji " opisuje kao četverokut s okruglom kulom na jednom uglu. Skicirani tlocrt10 Ivana Kukuljevića iz sredine XIX. st. pokazuje mnogo složeniju situaciju. Prema tom tlocrtu grad se sastojao od središnje citadele na najvišem dijelu sljemena i zidnog platna kojim je bilo je utvrđeno čitavo sljeme brda. Obilaskom terena utvrdio sam da je sljeme brda Obljaj prepuno kamenih ostataka koje nije moguće povezati u smislenu cjelinu koja bi bila prepoznatljiva, ali koji svojom razasutošću po čitavom sljemenu dijelom potvrđuju ovaj Kukuljevićev tlocrt. Potpuniju sliku dala bi arheološka sondiranja pojedinih na površini primjećenih arhitektonskih ostataka, primjerice višekutne kule na samom sljemenu brda ( A ). Ona bi uz ovaj Kukuljevićev tlocrt mogla pomoći barem djelomičnoj rekonstrukciji tlocrta ovog grada i povezivanju arhitektonskih ostataka u jednu smislenu cjelinu. već spomenuti Rmanj knezu Nikoli Frankopanu. Prilikom diobe Frankopana 1449. god. grad je

8 Klaić Vj.: Građa za topografiju ličko-krbavske županije u srednjem vijeku; Zagreb, 1902 . str.139 9 Ibid. str. 140

10 Zbornik za narodni život i običaje; knj. 53, Zagreb, 1995. str.121

10

4.4. BORIČEVAC
Ovaj se burg nalazio na položaju zvanom " Mišljenović gradina " ili " Delalina glavica " ( 676m nm ) kako taj položaj zove topografska karta Republike Hrvatske 1:25000. Luka Pavičić11 smješta taj grad na kotu " Sekani Vršak « ( 690m nm ). Danas se ta oba lokaliteta nalaze na samoj granici Republike Hrvatske i Republike BiH pa ih iz tog razloga nije bilo moguće obići. Grad se ne spominje u poznatim ispravama prije turske provale, ali 1450. god. među plemenitim Lapčanima nalazimo i porodicu Boričević - moguće graditelje ovog burga. Činjenica da se grad ne spominje prije turske provale ne isključuje njegovo postojanje, on se spominje 1577. god. prilikom turskog preuređenja vojne i upravne podjele osvojenih područja kada je zajedno sa Ostrovicom na Uni i Bunićem u Krbavi pripao Krčkom sandžaku. Kako je grad izgledao vidimo sa skiciranog tlocrta « Mišljenove gradine na Delalinoj glavici » kojeg nam donosi Ivan Kukuljević sredinom XIX. st. i na kojem je grad prikazan kao četverokut koji na sredini južnog zida ima četvrtastu kulu. Prema ovom tlocrtu u grad se ulazilo sa sjeverne strane. Ako je vjerovati ovom tlocrtu, a dok ga arheološki ne demantiramo nemamo razloga ne vjerovati mu, njegov četverokutni tlocrt s četvrtastom kulom indirektno bi potvrđivao njegovo predtursko postojanje. Prema nekim tlocrtnim karakteristikama grada vidljivim na Kukuljevićevom tlocrtu (zaobljeni uglovi obodnog zida, u ovom slučaju južnog, te kvadratna kula) ovaj grad možda možemo datirati na kraj XIII. ili početak XIV. stoljeća.

11 Luka Pavičić: Kronika stradanja Hrvata južne Like; Zagreb, 1996; str. 220

11

5. NEBLJUH

O ovoj župi koja je zauzimala visoravan sjeverno od lapačkog polja između Plješivice i rijeke Une, graničeći na sjeveru s gradom Ripačem u srednjevjekovnoj župi Hum nemamo puno podataka. Krajem XV. st. pod prijetnjom sve veće turske opasnosti nebljuška župa ujedinjena je s lapačkom. Već se 1494. i iduće 1495. god. Nebljuh plemenite Lapčane. potpuno ubraja u Lapac ( Nebljuh in de Lapac ), a isto tako plemeniti ljudi iz Nebljuha bilježe se među

5.1. NEBLJUH
On se kao središte župe Nebljuh ne spominje u

sačuvanim ispravama, ali nedaleko od današnjeg sela Nebljusi iznad škole u selu Donji Štrbci nalazimo toponim "Gradina" ( 686m nm ) koju možemo povezati s ovim župskim središtem zahvaljujući sličnosti srednjevjekovnog imena grada i župe s današnjim imenom sela. Na ovom humku primjećuju se jedva uočljivi i mjestimični tragovi nekadašnjih fortifikacijskih objekata koji su prema svjedočenju lokalnog stanovništva uništeni tijekom Drugog svjetskog rata kada su se tu nalazili bunkeri NOV-e, što još dodatno potvrđuje strateški značaj položaja. U prilog ovoj lokaciji za središte župe ide i postojanje nedalekog lokaliteta "Crkvina" koji se nalazi Gradini u pravcu istoka. O posjedovnim odnosima i vlasnicima ovog grada prije dolaska Turaka nema sačuvanih isprava. nasuprot

12

5.2. KRUGE
Nedaleko sela Kruge duboko u šumi iznad Kruškog klanca nalazimo toponim " Gradina " ( 1070m nm ). Pisanih spomenika nema niti o ovoj gradini. Elipsoidni oblik i pritesano kamenje kao i visoki položaj ( više od 1000m nm) mogli bi govoriti u prilog tome da je ova gradina iz starijih vremena. Samo ovaj argument ne isključuje mogućnost postojanja nekog srednjevjekovnog

fortifikacijskog objekta iznad ovog važnog puta iz Pounja u Krbavu. Postojanje takvog objekta na ovom lokalitetu mogli bismo potvrditi samo arheološkim sondiranjem.

13

6.HOTUČA

O srednjovjekovnoj župi Hotuča zbog turskih provala također ima vrlo malo podataka, a i ti rijetki sasvim su općenita karaktera. Središte župe bilo je u dolini rječice Hotuče ( dan. Otuča ), koja i danas podsjeća na ovu srednjevjekovnu župu, kojoj su pripadala i okolna polja omeđena visovima Kremena i Razboja na sjeveru te Velebita na jugu. Ovoj župi pripadao je i donji tok potoka Hotušnice ( dan. Ričice ) koji nosi ime iste osnove kao i župa. Krajnji dio župe činila su polja prema Srbu, Lapcu, Odorju i Krbavi. U srednjevjekovnim ispravama ime župe javlja se u nekoliko oblika: HOTUCHA, COTUCHIA ili HOTHWSA..

6.1. HOTUČA ( GRADAC )
Ovo upravno središte župe razvilo se oko donjeg toka Hotuče u blizini njezina ponora. Ovaj burg po svoj prilici bio je podignut na temeljima nekog starijeg utvrđenja12. Vjerojatno u ovom gradu " in Hocucha " izdaje bosanski ban Mladen I 1302. god. svoju povelju Splićanima kojom im dozvoljava slobodnu trgovinu po čitavom njegovom vladanju. Burg se spominje i 1465. god. kada u njemu " in Cotuchia in Gradac " stoluje knez Karlo Kurjaković. Pod imenom Gradac grad se spominje i 1509. god. među gradovima koji su u posjedu kneza i hrvatskog bana Ivana Karlovića. Danas uništeni su materijalni izgradnjom ostaci ovoga grada ne postoje, borcima spomen-obilježja palim

gračačkog kraja u NOB-u.
12 Pavičić Stjepan: Zbornik za narodni život i običaje, str. 77

14

Položaj ovog grada vidimo u središtu današnjeg Gračaca na lokalitetu "Gradina" ( 614m nm ) iza katoličke crkve. Za turskog upravljanja ovim krajevima Gradac se spominje tijekom XVI. st. kada je središte turskog kotara koje oko sebe okuplja nekoliko martoloških vojvodstava ( Zvonigrad, Srb i Bruvno ).

6.2. LUKAVAC
Spomen ovom gradu nalazimo samo u ispravi iz 1509. god. kojom se nabrajaju gradovi kneza Ivana Karlovića ( ... castra GRADECZ, LOKAVEC ...)13 u župama Hotuča i Odorje. Spominje se grad Lukavac ( Lucanaz ) i na geografskoj karti Gerarda Merkatora gdje je postavljen pored riječice Hotušnice u susjedstvu Lovincu. Ovaj opisani položaj prema Merkatoru odgovara današnjem lokalitetu "Gradina" ( 752m nm ) u selu Ričice. Tu je Pavičić vidio "tragove stare tvrđave"14. Zbog ne tako davnih ratnih djelovanja na ovom području nisam mogao provjeriti njegove tvrdnje niti uočiti moguće materijalne ostatke koji bi potvrdili postojanje ovog grada na tom lokalitetu.

6.3. BRUVNO
U vrlo rijetkim srednjovjekovnim ispravama sa ovog područja nema spomena ovom srednjevjekovnom gradu. Prvi njegov spomen daje nam Radoslav Lopašić15 ucrtavši ga na svoju kartu kojom prikazuje Hrvatsko Pounje u XV. st. ( Karta 1. )

Karta 1. Hrvatsko Pounje u XV. st. ( detalj ) Njegovo postojanje prije dolaska Turaka posredno može potvrditi
13 ibid. 14 ibid. 15 Lopašić: Bihać i bihaćka krajina; Zagreb

15

činjenica da se u početku XVII. st. župa Srbu i Zvonigradu.16

u njemu nalazi središte

turskog krajiškog vojvodstva kao i u nekadašnjim središtima Na području današnjeg sela Bruvno nalazimo nekoliko toponima zvanih "Gradina". Točan položaj ovog grada donosi nam Ivan Kukuljević sredinom XIX. st. dajući nam i njegov skicirani tlocrt. On grad smješta iznad kapetanova stana ( Hauptmanns Quartier ) što bi danas odgovaralo koti 786m nm iznad ograničenosti seoske crkve Sv. Petra. Na ovom položaju pregledom terena nisam uočio vidljive ostatke fortifikacija, ali zbog zapažanja uslijed veoma bujne vegetacije koja pokriva ovaj lokalitet, ne možemo isključiti mogućnost njihovog postojanja. Ova lokacija, iako nema jasno vidljivih tragova fortifikacije, svojim položajem iznad komunikacija Gračac - Bruvno - Udbina i Bruvno - Mazin Donji Lapac, drži pod neposrednom kontrolom oba ova pravca što samo može govoriti u prilog njegovoj strateškoj važnosti. Također ispod ovog lokaliteta u pravcu zapada nalazi se zemlja zvana « Selište » što bi pokazivalo da se je tu nalazilo naselje i prije doseljenja današnjih stanovnika nakon oslobođenja Like od Turaka 1699. god. Prema Kukuljevićevu tlocrtu bio je to prostran grad koji se sastojao od vjerojatno okrugle kule na najvišem dijelu grada što nam sugerira polukružni zid na tom mjestu na tlocrt i gradskog platna koje je izlazeći iz sjeverne višekutne kule opasivalo grad. Kukuljević na tlocrtu crta još neke kružne i kvadratne objekte Tlocrt 18. Bruvno ( Kukuljević )

kojima, samo na osnovu tlocrta, ne možemo odrediti namjenu. Ove kružne objekte možda možemo protumačiti kao bunare –
16 Pavičić: Zbornik…; str. 136

16

nakapnice, istraživanja

ali

to

ne bi

možemo nam

potvrditi

bez i

arheoloških postojanje

koja

mogla

pokazati

arhitektonskih ostataka danas skrivenih od očiju bujnom vegetacijom.

6.4. MAZIN
Kao ni Bruvno tako se ni ovaj grad ne spominje u niti

jednoj sačuvanoj srednjevjekovnoj ispravi s ovog područja. Jedini mu spomen također nalazimo na karti (Karta 1.) kojom Radoslav Lopašić17 prikazuje Hrvatsko Pounje u XV. st. stavljajući ga između Bruvna i Lapca. Doista, u današnjem selu Mazin, na zapadnim obroncima Čemernice uvučenim u samo nije mazinsko sačuvalo polje, nalazimo ostataka toponim " Gradina " ( 887m nm ) na kojem se uslijed blizine sela i ekstenzivnog stočarstva vidljivih fortifikacija. Na ovu lokaciju za postojanje grada, osim njezina središnjeg položaja narod zove " Crkovna " . uz komunikaciju, ukazuje i ime dijela polja koji se od nje proteže prema sjevernom kraju polja i koje

17 Lopašić: Bihać i bihaćka krajina; karta

17

7. LIKA

O staroj ličkoj župi pisanih spomenika ima u većoj mjeri od sredine XIII. st. većinom na hrvatskom i latinskom jeziku. Iz različitih izvora vidljivo je da župa zauzima zemljište oko donjeg i srednjeg toka rijeke Like, po kojoj je i dobila ime, i njenih pritoka u gornjem toku. Na jugu župa je graničila s Hotučom oko gornjeg toka potoka Ričice. Na istoku ležala joj je srednjevjekovna Krbava, prema kojoj je granicu činio gorski lanac od Ploče do Ljubova. Tu su granicu preuzeli i Turci razgraničivši njome svoja dva kotara bunićki i širokokulski, a preko krajiške uprave ona nam se sačuvala i do danas. Sa sjeveroistočne strane prostirali su se prema Lici Bužani; ta je granica tekla u svom zapadnijem dijelu potokom Hotešicom da bi na istočnijem dijelu skretala od rijeke Like na brdo Grabovaču i dalje na Marinu Glavicu u pravcu Tromeđe gdje su se sastajale granice Like, Krbave i Bužana; sačuvala nam se do danas. U srednjevjekovnoj Lici bilo je podignuto više većih i manjih srednjevjekovnih gradova grupiranih oko plemenskog središta ili su sami bili središte neke kuće plemena nekog uređenja. U krajnje južnom dijelu ličke župe na granici s Hotučom podignuto je nekoliko tvrdih gradova. U prvom redu gotovo na samoj granici s Hotučom nalazio se LOVINAC, a dalje od njega u pravcu sjeverozapada ZAGON, BUDAK, JURAŠEVIĆ i NOVAKOVIĆ. manjeg plemena proizišlog iz MOGOROVIĆ ili gradokmetovskog i ova granica

18

7.1. LOVINAC
Ostaci ovog grad nalaze se na području sela Sv. Rok u zaseoku Serdari uz potok Holjevac i u narodu su poznati kao "Stari Lovinac" ili «Gradina Serdarska« ( 600m nm ). Stjepan Pavičić18 navodi da je grad podignut oko 1400. god.. Njegovi graditelji nisu nam poznati iz pisanih izvora, ali iz socijalnih listina vidimo da njegovi posjednici nisu bili iz plemena MOGOROVIĆA. U XVI. st. nalazimo plemenitu obitelj LOVINČIĆ za koju znamo da je porijeklom iz Like. Prema svojem prezimenu ova bi obitelj mogla biti porijeklom iz Lovinca, a onda možda i graditelj ovog grada. Iz toga se može zaključiti da je na lovinačkom području bilo posjednika iz redova plemenitih ljudi poteklih iz redova iobagiona kraljeva župskog grada. Grad 1509. god. posredstvom Zrinskih dolazi u ruke bana Ivana Karlovića u čijem posjedu ostaje sve do 1522. god. kada ga zauzimaju Turci. God. 1577. grad se spominje među kaštelima koje su Turci zaposjeli. U vrijeme njihove uprave grad je središte vojvodstva martoloza ribničkog kotara. Na Merkatorovoj karti ime ovog grada krije se vjerojatno pod zamršenim imenom Slouigne koje on smješta između Raduča i Lukavca u Hotuči. Početkom stoljeća 1908. god. Ivan Devčić19 utvrdio je da je grad četvrtastog tlocrta dimenzija 33x19m i debljine zida 0.96m, mjerenjem na terenu prilikom rekognosciranja došao sam do debljine od 1m, što se zanemarivo razlikuje od Devčićevih mjerenja. Također Devčić je vanjski zid vidio samo mjestimično u visini 1m-4.5m. Unutrašnji zidovi bili su zarušeni. Unutar vanjskog zida Devčić je vidio ostatke dviju kula, sjeveroistočne promjera 4.9m zidane "žućkastim" kamenom čiji su se temelji sačuvali i do danas, a na tlocrtu je označena kao središnja kula (SK). Drugu, južnu kulu, istog promjera zidanu istim modrikastim kamenom kao i gradske zidine
18 Pavičić Stjepan: Zbornik…; str. 36 19 Devčić: Lovinac grad ; Prosvjeta, 1908.

19

rekognosciranjem nisam pronašao, ali mogla se

pošto je Devčić naziva

južnom i smješta je uza same zidine nalaziti na mjestu gdje se danas uz najsačuvaniji dio zida ( A ) nalazi ovalna udubina ispunjena sipinom. Već sam spomenuo da je Devčić 1908. god. vanjske zidine vidio samo djelomično, danas stoje sačuvani temelji vanjskog zida u mjestimično gotovo punoj njegovoj dužini, a zid je sačuvan i u većoj visini 1.5-3.5m ( na tlocrtu visini ih ima od 4m do 30. bile su " Prilikom

označeno kao odsječci zida A, B, C i D ). U Devčićevo vrijeme na sačuvanim dijelovima zida na puškarnicama " i spominje da uočljive okrugle rupe promjera 6cm, on ih naziva

rekognosciranja terena tijekom srpnja 2000. god. na jedinom dijelu zida koji je još sačuvan u visini na kojoj bi se mogle nalaziti takve puškarnice ( zid A ) nisam uočio nikakve rupe osim onih nastalih prilikom ispadanja kamena.

7.2. ZAGON
Merkator na svojoj karti ovaj grad ( Xagon ) smješta prema Raduču i Lovincu pa ga treba tražiti na području današnjeg mjesta Lovinac gdje su u neposrednoj blizini na uzvišenju zvanom Razvala iznad zaselka Varoš-Prpići vidljivi temelji ovog srednjevjekovnog grada.

7.3. BUDAK ( BUXIC )
O ovom gradu nema drugih vijesti osim Merkatorove karte koji ga bilježi kao Buxic i smješta malo jugozapadnije od Juraševića, o kojem ću nešto reći kasnije. Tu se danas nalazi brdo ( 850m nm ) tog imena ispod kojeg se smjestilo selo Vagan. Ispod samog brda Budačak ( 910m nm ) na nižem humku nalaze se ostaci doturskog grada. Prema topografskoj karti Republike Hrvatske 1:25000
20

južne

padine

brda

veoma

su

stjenovite

pa

se

može

pretpostaviti da se sam grad nalazio na jednoj takvoj stijeni koje se mogu primjetiti i sa veće udaljenosti. Prilikom obilaska terena u srpnju god. 2000. iz sigurnosnih razloga (na ovom terenu ostatke. Pavičić ovaj grad na Merkatorovoj karti čita kao Budak, mislim neopravdano jer iz istog vremena imamo primjere imena gradova gdje se slovo X čita kao Z ( Zvonigrad, Zagon ). Mislim da i u ovom slučaju X na Merkatorovoj karti treba čitati kao Z pa bi ime ovog grada trebalo čitati kao BUZIK, BUZIĆ ili možda BUŽIĆ, što bi moglo sugerirati i njegove graditelje, slicno kao što su graditelji dali ime i nekim gradovima u susjednoj Krbavi (Grabušić, Frkašić), o kojima kao ni o samom gradu nemamo podataka iz izvora. vođena su vojna nisam djelovanja mogao na samom početku ove Domovinskog rata) neposredno obići

7.4. JURAŠEVIĆ ( VRANIK )
O ovom gradu imamo podatke samo iz Merkatorove karte ( Iurasevic ) koja ga smješta jugozapadno od Novakovića, a istočno od Zira. Danas se tu nalazi selo Vranik, a pod tim imenom javlja se i grad u popisu utvrda koje su Turci zaposjeli 1577. god.. Iz ovoga podatka možemo zaključiti da je u srednjem vijeku Vranik bio područno selo Juraševića kojem se s vremenom ime izgubilo. Gradina ovog grada nalazi se na lokalitetu " Gradina " ( 797m nm ) s desne strane ceste Lovinac - Ploča - Udbina Lovinac i Vranik. Kako u poznatim pisanim spomenicima nemamo vijesti o ovom gradu ne možemo ništa pouzdano reći o njegovim posjednicima. Jedino što možemo reći da grad kasnije nije bio u posjedu niti Kurjakovića niti Frankopana. Susjedni ovom
21

između sela

gradu bili su posjedi plemena Mogorovića među kojima je postojala hiža Jurislavić koja je imala posjede u gornjoj Lici. Moguće je da je ova hiža bila posjednik i zemlje oko današnjeg Vranika te je naselje nosilo njihovo ime. Oni bi prema tome bili i graditelji grada u Vraniku. Grad je imao kvadratnu osnovu koja se s južne strane nastavlja u trolist kula ( I, Z i J na tlocrtu ). Zidno platno sačuvalo se je većinom u temelju, a najsačuvaniji dijelovi grada su južna i istočna kula čiji zidovi su vrlo dobro vidljivi. Istočna kula ( I ), najsačuvaniji dio grada s vanjske strane zida, sačuvala se u visini od 2m, s iste vanjske strane južna kula ( J ) ima sačuvana 2.5m visine. Najmanje se sačuvala zapadna kula ( Z ) kojoj nije moguće u cijelosti odrediti niti tlocrt jer se sipinu zapadni zid grada urušio niz padinu stvorivši i može se samo pretpostaviti u kojem pravcu se već da je ugao koji se naslanja na stijenu, ugao

pružao zid. Isto tako je moguće da zapadna kula uopće nije postojala zidnog platna, a ne kule. Ipak na moguće postojanje treće, zapadne kule, navela me je mogućnost postojanja jedva uočljiva zida koji se 5m od ugla okomito spušta na zapadni zid grada. Njegovo postojanje nije sasvim sigurno jer vidljivo je svega nekoliko kamenova koji mogu upućivati na zid. Ako je takav zid postojao, a to može utvrditi samo arheološko sondiranje onda bi to bio sjeverni zid zapadne kule. Južna i zapadna kula naslanjale su se na živu stijenu koristeći je kao sastavni dio svog zida, što nije usamljen slučaj kod srednjevjekovnih gradova u Lici ( Hoteš, Ostrovica Buška, Slivnik ...), a ni izvan nje. Tlocrt 18. Jurašević ( Vranik ) ( K. Matijević ) (1:200)

22

7.5. NOVAKOVIĆ ( NOVAKI )
U selu Donja Ploča nedaleko Lovinca poviše zaselka Štulići nalaze se ostaci grada u narodu poznati pod imenom " Štulića kula " ( 650m nm ). To je okrugla kula opasana zidnim platnom koje s južne strane tangentalno dodiruje kulu. Grad je sačuvan u dosta dobrom stanju. Novaković ( Nouazolic ) je Merkator na svojoj karti smjestio jugoistočno od Zebe i istočno od Metka ispod onih brda koja čine granicu između Like i Krbave. Ovako opisani položaj odgovara današnjem položaju Štulića kule tako da je možemo poistovjetiti s ovim gradom. Među gradovima koje je 1509. god. u Lici stekao Ivan Karlović spominju se i Novaki. Popis utvrda koje su 1577. god. Turci zaposjeli također spominje dva kaštela Novaka. Kako je grad 1509. god. stekao Ivan Karlović najvjerojatnije nije pripadao Mogorovićima. Grad se sastoji od okrugle kule smještene na živoj stijeni i okolnog ziđa koje obrubljuje malu zaravan na kojoj se smjestila kula i tangentalno se spaja s njom na samoj ivici stijene na kojoj je podignuta. Unutrašnji promjer kule iznosi 4m, dok joj je debljina zida 130cm. Kula se je sačuvala u visini cca 10m i u nju se je ulazilo sa sjeverne strane okrenute prema padinama brda koja čine granicu Like i Krbave. Sa zapadne strane kule sačuvao se prozor dimenzija 60x100cm, dok je na istočnoj strani kule ostala sačuvana uska strelnica. Iznad ulaza nalazi se još jedan prozor. Kula je vjerojatno bila trokatna, na što nas upućuje i proširenje zida na visini 150cm od sadašnjeg poda i utori za grede na visini 350cm od sadašnje razine poda unutrašnjosti. Tlocrt 18. Novaković ( K. Matijević ) ( 1:200)
23

Zid koji je okruživao kulu sačuvao se

u tri

fragmenta

( zid A , B i C na tlocrtu ). Najduži fragment zida ( zid A ) sačuvan je u neprekinutoj dužini od 7.3m i visini od 280cm. Ovaj zid sačuvao je i tri puškarnice, dvije kvadratne i jednu okruglu koja se nalazi iznad same današnje hodne razine zemlje. Ostala dva fragmenta ( zidovi B i C ) sačuvala su se u mnogo manjoj visini i u dužini od oko 4m. Na mjestu najvjerojatnijeg ulaza u sam grad u jugozapadnom uglu zaravni gdje ona prelazi u blagu padinu nisu se sačuvali ostaci zida, ali prirodni položaj uz stijenu na kojoj je podignuta kula ukazuje nam na tu mogućnost. Dalje od ovog krajnjeg područja župe u pravcu

sjeverozapada u porječju gornje Jadove na Merkatorovoj karti zabilježeni su gradovi: ZIR, SLIVNIK, MOGOROVIĆ i ZEBA.

7.6. ZIR
Osim što ga bilježi Merkator ( Sir ) na svojoj karti 1627. god. ime ovog grada sačuvalo se 650m nm ) na u imenu brda početku istočno od današnjeg sela sela Kruškovac. Kako je Kruškovac. Njegov točan položaj otkriva nam toponim " Gradina " ( samom srednjevjekovno naselje Zir zauzimalo i područje istočnog

dijela današnjeg sela Drenovac, čije ime također možemo čitati na Merkatorovoj karti ( Dehartac ) zapadno od Zira, ovaj grad nalazio se u samom njegovom središtu. Biskup Glavinić prilikom svog obilaska Like 1696. god. nedaleko od položaja ovog grada spominje crkvu, treću na radučkom području. Ovaj podatak indirektno nam potvrđuje da se grad nalazio u središtu većeg naselja koje je vrlo vjerojatno sličilo današnjim naseljima na ovom području koja se sastoje od više manjih zaselaka na plemenskom principu.
24

O graditeljima i posjednicima ovoga grada ne nalazimo nikakvih podataka u sačuvanim srednjevjekovnim ispravama. Danas na ovom lokalitetu nema nikakvih vidljivih ostataka grada samo se djelomično u terenu naziru mogući temelji građevina za koje nije moguće utvrditi niti tlocrt, bez arheoloških sondiranja. Jedini objekt kojem donekle možemo utvrditi tlocrt je pravokutna građevina na sredini zaravnjenog sljemena brda. U ovom pravokutnom objektu možemo možda vidjeti palas. Ovu bi pretpostavku trebalo potvrditi arheološkim sondiranjem koje bi moglo biti i polazištem potpunijeg arheološkog sagledavanja ovog lokaliteta.

7.7. ZEBA
Ostaci ovoga grada nalaze se pod imenom Gradina na brdu Vršeljak (689m nm) sjeverno od današnjeg naselja istog imena. Naselje ovoga imena nije zabilježeno u poznatim srednjevjekovnim ispravama, ali ga nalazimo na Merkatorovoj karti (Zolia) koja ga smješta u susjedstvo Mogoroviću, a nalazimo ga i danas kao zaselak sela Mogorić. Iako se grad pod ovim imenom ne spominje niti u jednoj srednjevjekovnoj ispravi ipak mu spomen nalazimo u ispravi iz 1577. god. koja nam donosi popis gradova koje su Turci zaposjeli svojim četama. Ta isprava spominje dva grada Mogorića, ali i dva grada Novaka pa nije sigurno pod kojim od ovih imena trebamo tražiti ovaj grad. Pod jednim od njih zasigurno da. Pavičić20 ovaj grad traži pod imenom drugog Mogorića, ali moje je mišljenje da ga je ispravnije tražiti pod imenom drugog Novaka jer je svojim položajem najbliži njegovu području te zapravo zajedno s njim čini jednu cjelinu. Tome u prilog govori i sličnost njegova imena na Merkatorovoj karti ( Zolia ) s imenom susjednog mu Novakovića ( Nouazolic )
20 Pavičić Stj.: Zbornik…; str. 36-37

25

čije se ime može čitati i kao Nouazolia tj. Nova Zeba. Ako bi oba grada doista u svom imenu na Merkatorovoj karti imali riječ zolia, onda bi grad Zebu mogli označiti kao stariji u odnosu na Novaković ( dan. Štulića kulu ). Njegovo ime svakako se krije i u imenu SKELBAR kojim biskup Glavinić naziva utvrđenje u susjedstvu Mogorića 1696. god. Njegovi posjednici mogli su možda biti iz plemena Mogorovića čije se plemensko središte nalazilo nedaleko od ovog grada, ali za to nemamo potvrde u sačuvanim ispravama. Iz već spomenutih razloga nedavnih vojnih djelovanja u ovom dijelu Like nisam bio u mogućnosti obići niti položaj ovog grada i rekognoscirati njegove moguće ostatke koji bi nam rekli nešto više o njemu. S obzirom na priličnu udaljenost lokaliteta od današnjih naselja može se pretpostaviti da takvih njegovih ostataka ima.

7.8. MOGOROVIĆ ( MOGORIĆ )
I ovom gradu ime se sačuvalo u imenu današnjeg sela u obliku Mogorić. Položaj ovog grada danas je lokalnom stanovništvu poznat pod imenom Popovića gradina ( 631m nm ), a nalazi se na samim sastavcima riječica Kovačice i Jadove. Ovaj grad spominje se osim na Merkatorovoj karti, gdje mu je ime zabilježeno u obliku Mogorović ( Mogorouic ) što i je ime tog plemena, i u popisu utvrda što su ih 1577. god. svojim četama zaposjeli Turci. U ovoj ispravi ime grada se javlja u kraćem obliku Mogorić koji su i prije dolaska Turaka upotrebljavale neke porodice plemena Mogorović kao svoj patronim. Ovaj grad bio je središte naselja koje je činilo cjelinu s naseljima Mogorovića oko grada Ribnika, o kojem će biti riječi kasnije u ovom radu, čineći im istočnu granicu. Ovaj podatak mogao bi ići u prilog tome da grad Zebu treba promatrati izvan posjeda
26

Mogorovića središtu.

unatoč

njegovoj

blizini

njihovu

plemenskom

Rekognosciranjem terena u lipnju 2000. god. utvrdio sam da na položaju ovog grada Popovića gradini nisu sačuvani znatniji ostaci grada što i ne treba čuditi s obzirom da se nalazi gotovo u središtu današnjeg naselja nedaleko ceste pa je bio dobar izvor građevinskog nekadašnje materijala središte lokalnom plemena stanovništvu. danas Na velikog podsjećaju

mjestimični nalazi žbuke i možda jedan masivnim kamenim blokovima građen zid, danas jedva primjetljiv od vegetacije i obrušenog materijala nekadašnjeg grada.

7.9. SLIVNIK
Ovaj grad zabilježen je 1359. god. u sudskoj ispravi kada se u njemu spominje CVITAK, brat Diminoslavov, plemeniti gradokmet ličkog župskog grada Počitelja, koji je vršeći službu pristava rotnog stola izvršio neke nepravilnosti. U njegovu podgrađu spominju početkom XVI. st. kao svjedoci u sudskoj raspravi naselja. Njegovi graditelji najvjerojatnije su plemeniti iobagioni Merkator na svojoj karti župskog grada Počitelja kojima je pripadao i Cvitak u vezi s kojim se grad prvi put spominje. Slivnik ( Sliunic ) postavlja pored same rječice Jadove između Mogorovića i Zebe u pravcu Ribnika. Ovakvoj Merkatorovoj lokaciji Slivnika prema Pavičiću21 odgovarali bi ostaci zidova na lokalitetu " Šupljara " ( 639m nm ) u današnjem selu Pavlovac. Tu se na strmom položaju iznad prirodne pećine koja je mogla služiti kao ulaz nalaze temelji okrugle kule kojoj je prema Brunšmidu22
21 ibid. str. 35

se plemenite porodice iz 16 kuća što nam svjedoči o veličini

22 Brunšmid: Hrvatske razvaline; str. 51

27

vanjski promjer u smjeru istok – zapad iznosio oko 14m, a u pravcu sjever – jug oko 10m. Na južnoj strani stijene desno od ulaza u pećinu vidljivi su tragovi žbuke, a tu su se sačuvali ostaci nekog zida paralelnog s sjevernoj strani pećine poprečnom osi pećine. Na je također vidio mali Brunšmid

polukružni zid koji je zatvarao i onako teški prilaz utvrdi, danas se ostaci tog zida jedva da zamjećuju. I u samom prostoru pećine nalaze se ostaci zidova koje nije moguće protumačiti bez potpunijih podataka koje mogu dati samo arheološka iskopavanja. Ostaci nekog zida zapažaju se i na izlazu iz pećine s njene sjeverne strane. Ovaj relativno velik broj sačuvanog ziđa koje se nalazilo u neposrednoj vezi s pećinom navodi na gore spomenutu mogućnost da se ovdje radi o ulazu, ako ne u sam grad onda barem na njegov najviši dio, branič-kulu. Pavičić spominje da je grad bio prostran i čvrst i da mu je pristup zatvarao polukružni zid, dok Brunšmid spominje obzid oko cijelog brijega. Tragove ovog zida možemo vidjeti u razasutim fragmentima zida na južnoj padini brda. Na susjednoj glavici nalaze se ostaci srednjevjekovne crkve iz čega Pavičić zaključuje da se ovdje nalazilo središte slivničkog naselja. Istraživanje ovog lokaliteta i možda razriješenje odnosa ziđa i stijene s pećinom dalo bi moguće odgovore na slična pitanja na nekim drugim lokalitetima istog vremena u Lici gdje se također živa stijena koristi kao sastavnica fortifikacije objekta. U ispravi iz 1577. god. među gradovima koje su zaposjeli Turci spominju se i dva grada Vrepca; u ovom drugom Vrepcu možemo možda vidjeti Slivnik ili se on u istoj ispravi krije pod imenom drugog Mogorića. Osobno bih Slivnik tražio pod imenom drugog Mogorića, a argumente za to nalazim u činjenici da je relativno bliži Mogoriću nego Vrepcu, a i između njegovih i ostataka grada Vrepca nalazi
28

se još lokalitet «

Kulina « na kojem vidim drugi Vrebac iz spomenute isprave. Sve nedoumice oko toga koje gradove trebamo tražiti pod poduplanim imenima ( Barlete, Vrebac, Mogorić i Novak ) razriješila bi arheološka istraživanja nekog od njih.

7.10. RADUČ
Ovaj grad stajao je u susjedstvu grada Lovinca na brdašcu, danas zvanom Gradina ( 639m nm ) na sastavcima Radučice, Grginca i Mićina potoka u današnjem zaselku sela Raduč, Lipaću. Njegovi graditelji bili su iz plemena Mogorovića možda baš Hreljci iz hiže Petričevića koji su ovdje u Raduču bili posjednici. Iz ove porodice sigurno je bio i senjski sudac Jakob iz Raduča koji se u Senju spominje u XIV. st.. Prvi pisani spomen samom gradu je isprava iz 1577. god. u kojoj su spomenuti i ostali gradovi koje te godine zaposjedaju Turci. Nalazimo ga i na Merkatorovoj karti 1627. god. gdje se navodi kao Raduc. U vrijeme turske vlasti grad se spominje kao središte jednog od vojvodstava turskih martoloza, a potpadao je pod bega u Ribniku. Tlocrt 18. Raduč ( Kukuljević ) Grad se sastojao od okrugle branič-kule nasuprot koje je stajala druga četvrtasta kula i okolnih zidova koji su je okruživali kako to lijepo vidimo na tlocrtu Ivana Kukuljevića iz sredine XIX. st.. Danas na samom vrhu brda nalazimo temelje okrugle kule, zidno platno može se pratiti djelomično u temeljima, djelomično samo uz pomoć konfiguracije terena, a ponegdje se linija kojom je teklo zidno platno ne može sa sigurnošću utvrditi. Tragove četvrtaste kule nisam pronašao, ali bi eventualna arheološka istraživanja samog podnožja branič-kule dala odgovore i o smještaju četvrtaste kule u prostoru i o postojanju mogućih drugih objekata unutar
29

bedema. Prema vidljivim tragovima grad je bio prilično prostran.

7.11. KUKLJIĆ
Ostatke ovog grada nalazimo na brdašcu ( 612m nm ) pored rijeke Like u današnjem selu istog imena nedaleko Metka, u zaselku Vuletići. Pisanih spomenika niti o ovom gradu nemamo. Nalazimo ga jedino na Merkatorovoj karti ( Cuiec ) gdje je smješten između Počitelja i Raduča, nešto jugozapadnije od Metka. Posjednici u naselju i najvjerojatniji graditelji grada bili su iz istoimene hiže plemena Mogorović. Ivan Devčić23 naziva ga Bartakgradom jer da ga je sazidao Bartak, stric Gjorgjev, nakon što se, predavši upravu imanja oko grada Kamička u dolini rijeke Krke u zaleđu Skradina svom bratu Gregoru, preselio u Liku. Sačuvani ostaci grada pokazuju nam da se grad kao i neki drugi gradovi u Lici sastojao od okrugle kule, koja je sačuvana u visini od 1m i koristi se kao tor za ovce, i zida koji je opasivao kulu. Od ovog zida sačuvani su samo temelji u tolikoj mjeri da se prilično sigurno može pratiti kuda je išao zid. Ovaj zid vjerojatno se spajao s kulom (K) na sjeverozapadnoj strani čineći tako nastavak prirodne zapreke pristupa koju sa sjevera čini stijena na kojoj je podignuta kula. U tom sjeverozapadnom uglu okolnog zida ukazuje se mogućnost postojanja manje kule ili nekog drugog manjeg objekta.

7.12. POČITELJ
Najraniji spomen imena Počitelj nalazimo u ispravi iz 1263. god. kojom posjednik na tom tlu Petar Tolimirović
23 Devčić: Bartak grad i Počitelj grad ; Prosvjeta, 1907.

30

mijenja svoj posjed ili udio u posjedu za četiri posjeda u sjeveroistočnom dijelu župe. Čitava ova razmjena izvršena je na molbu kraljevu koji je želio središte ličke župe, koje se do tada nalazilo u krajnjem njenom dijelu, smjestiti u njeno središte. Tu je onda izgrađen grad čija se gradina ( 741m nm ) uzdiže iznad zaselka Vuksanova varoš u današnjem istoimenom selu nedaleko Gospića. Brežuljak na kojem se smjestio grad dio je velebitskog masiva, a sam grad bio je pristupačan samo s velebitske strane, kako navodi Devčić24. Tlocrt 18. Počitelj ( Kukuljević ) Grad se sastojao iz dvije zgrade i gradskog platna. Veća građevina ( A ) prema mjerama koje donosi Devčić imala je dimenzije 13.5x7.3m i bila je podjeljena na dvije prostorije te je još početkom XX. st. Devčić vidio tragove vrata i prozora. Zid je u temelju imao 1.8m debljine da bi se kasnije suzio na 1.5m. Unutrašnji zidovi bili su porušeni, a vanjski prilično očuvani do 8m visine. Nedaleko od ove građevine na 4m udaljenosti Devčić je vidio ostatke zdenca. Tu uz veću građevinu Devčić je vidio i ostatke druge manje zgrade ( B ) veličine 10x4m. Od ove zgrade na zapad vodio je zid duljine 17m koji je opasujući zgrade činio dvorište veličine oko 34m2 da bi se sa većom građevinom spojio na njenoj jugoistočnoj strani. Ovo gradsko platno debelo je 1.5m, a mjestimično ga Devčić vidi u visini i do 5m. Na sjeveru ispred gradskog platna ostaci su treće četvrtaste zgrade dimenzija 12x6m. Sve ove podatke, koje nam daje Devčić, uslijed nedavnih ratnih djelovanja na ovom području nisam mogao provjeriti, niti utvrditi sadašnje stanje očuvanosti grada. Zaobljeni uglovi gradskog platna, kako ih vidimo na Kukuljevićevu tlocrtu, i kvadratna kula koju možemo vidjeti u
24 ibid.

31

manjoj pravokutnoj građevini iz Devčićeva opisa mogli bi upućivati na kraj XIII. st. kao vrijeme gradnje grada, ova datacija god.. Počitelj je bio vrlo značajan grad u ličkoj župi, u njemu se 1334. god. spominje knez Gjuro Vlatković, a već 1345. god. u vlasništvu je cetinskog kneza Ivana Nelipića. God. 1371. knez počiteljski i buški bio je Petar de Bellanti. U vrijeme pokreta hrvatskih velikaša protiv ugarske kraljice Marije gospodar Počitelja je Ivan od Paližne, prior vranski. U ovom gradu 1387. god. zatočeni su ugarski velikaši pristalice spomenute kraljice. Nakon oslobođenja ovih zarobljenika gospodari grada su od 1393. 1527. god. krbavski knezovi Kurjakovići. Od 1479. god. Počitelj je u vlasništvu kneza Ivana Karlovića, Turci su Počitelj osvojili vjerojatno prije 1522. god. kada se grad u ugovoru između Ivana Karlovića i Nikole Zrinskog iz te godine uopće ne spominje. Turci ga svojim četama zasigurno zaposjedaju 1577. god. o čemu svjedoči isprava iz te godine. vremenski bi se poklapila s vremenom prvog spomena imena Počitelj u srednjevjekovnim ispravama, 1263.

7.13. MEDAK
Spomen naselju ovog imena nalazimo u ispravi iz 1439. god. kada se u njemu spominje posebna hiža plemena Mogorović ( Miklouš Juranić od hiže Metka ). Ovaj grad nalazimo i u ispravi iz 1577. god. koja popisuje ličke gradove koje su Turci zaposjeli svojim četama. Pod turskom upravom u gradu je bilo središte jednog od vojvodstava ribničkog kotara. Na Merkatorovoj karti ucrtana su dva naselja Medak ( Medac i Medac Nouo). Pavičić25 smatra da se radi o plemićkom dijelu naselja na desnoj obali Like u kojem je podignut i grad i o kmetskom
25 Pavičić: Zbornik…; str.32

32

dijelu naselja na lijevoj obali Like. Ovaj grad bi prema Pavičićevu opisu trebalo traziti na omanjem brežuljku Velaguša ( 612m nm ) nedaleko utoka Glamočnice u rijeku Liku gotovo u samom središtu današnjeg naselja. Danas ostataka ovog grada gotovo da i nema. Na samom sljemenu brda može se primjetiti jedan zid duljine 22m koji blago zavija i ide smjerom jugozapad-sjeveroistok. U nedavnom Domovinskom ratu na ovom položaju bilo je zapovjedno mjesto JNA koje je presjeklo i uništilo dio vanjskog bedema koji je postao vidljiv upravo zahvaljujući tim zemunicama. Na podrucju danasnjeg sela Medak postoji i druga gradina na istoimenom brdu (693m nm). Na ovom položaju nalazimo ostatke grada u kojima vrlo vjerojatno mozemo vidjeti ostatke grada kojeg na svojoj karti Merkator naziva Medac Nuovo. Jedini meni poznati tlocrt ovog grada također nam je napravio Ivan Kukuljević u XIX. stoljeću. Na tom tlocrtu grad je prikazan kao vrlo prostran. Na samom sljemenu brda nalazila se je okrugla kula ( A ) čije temelje danas možemo vrlo lako vidjeti. Ulaz u kulu nalazio se preme ovom tlocrtu na zapadnoj njenoj strani. Uz kulu na njenoj sjevernoj strani bio je prislonjen poligonalni objekt ( B ) u kojem mozda treba vidjeti konak i cije ostatke danas takodjer mozemo zamjetiti uz kulu. Arheoloska iskopavanja ovog dijela grada vjerojatno bi nam otkrila potpuno sacuvane temelje ovih dvaju objekata. Osim ova dva objekta na lokalitetu je vrlo dobro sacuvan jugoistocni unutrasnji bedem ( C ) od prolaza izmedju zida i konaka pa do ugla koji on cini sa zidom okomitim na njega koji je vodio da malog cetvrtastog objekta ( D ) kojem danas nisam uspio pronaci trag. Sam ugao koji su cinila ova dva zida otkrila bi nam tek arheoloska iskopavanja. Čitavo brdo bilo je opasano bedemom kojem danas ne nalazimo vidljivih tragova na padinama brda. Tlocrt 18. Medak Nuovo ( Kukuljević ) Vec sam spomenuo da u ovim drugom gradu na podrucju današnjeg sela Medak vjerojatno treba traziti lokalitet koji je Merkator oznacio na
33

svojoj karti kao Novi Medak. Tko je podigao ovaj grad teško je reći, ali to što se grad ne javlja u srednjevjekovnim ispravama i cinjenica da mu prvi spomen nalazimo upravo na Merkatorovoj karti mogla bi govoriti u prilog tome da su mu graditelji bili Turci. Grad svojim tlocrtom podsjeća na druge turske gradove u Lici ( Perušić, Štulića kula, Udbina ), ali tek bi arheološka iskopavanja pokazala da li su grad podigli Turci ili je na ovom lokalitetu i ranije postojalo neko utvrđenje. Također, takva bi nam istraživanja mogla dati odgovor na pitanje međusobnog odnosa lokaliteta Velaguša i Medak.

7.14. RIBNIK
Središte doturskog Ribnika nalazilo se u okuci Like gdje je i središte današnjeg sela ovog imena. Ovdje su na otočiću što ga čini Lika sa svojim rukavcem Mogorovići podignuli grad koji je gotovo s tri strane bio optočen vodom. Danas ovaj otočić stanovništvo zove Crkvina. Grad se spominje prvi put 1469. god. kao " grad na Gornjoj Lici ". Grad se javlja i 1577 god. u popisu gradova koje su Turci zaposjeli, ali ovdje se već zove Ribnik. Za pripadaju važnosti. Danas na rečenom otočiću nema tragova nekadašnjem gradu što je razumljivo jer je svojim položajem u središtu naselja dobro poslužio kao izvor građevnog materijala lokalnom stanovništvu. Na mjestu gdje Pavičić spominje okrugli toranj danas je vidljiv kružni zemljani nasip koji zatvara okrugao prostor unutar zemljanog nasipa mogli bi se nalaziti temelji tornja ili pak temelji ribničke doturske crkve
34

turske

vlasti

Ribnik

je

središte

kotara

kojem

vojvodstva u Metku, Raduču i Lovincu. U gradu

stoluje beg sa dva do tri age što nam govori o njegovoj

koja se nalazila uz grad. Osim ovog nasipa

o nekadašnjem

postojanje grada svjedoči i opkop koji je odvajao otočić od kopna i u koji je pred opasnost puštana voda rijeke Like čineći tako dodatnu obranbenu prednost grada. Danas je taj opkop zarastao u šaš i njegova dubina je umnogome manja od one koja je morala biti u srednjem vijeku. Kako je grad mogao izgledati, donosi nam austrijski krajiški tlocrt grada koji se čuva u bečkom ratnom arhivu. Prema tom tlocrtu grad je bio četvrtastog tlocrta s glavnom kulom na uglu ( B ). U grad se ulazilo preko mosta koji je spajao otočić s obalom. Rubovi otočića uz ulaz bili su utvrđeni bedemom kojem danas nema traga kao niti jednom od opisanih uređaja na ulazu u grad. Njihove temelje mogla bi nam pokazati samo arheološka iskopavanja terena.

7.15. BILAJ ( BELAJ )
Ime ovog grada sačuvalo se u imenu današnjeg naselja ispod njegovih ostataka. Grad se nalazio na brdu « Gradina « ( 640m nm ) na desnoj obali rijeke Like nedaleko njenih sastavaka sa Jadovom. Tu se nedaleko grada nalazio brod preko Like koji je čuvao ovaj grad. Pisani spomenici o njemu postoje od sredine XV. st. iz kojih je vidljivo da se pod samim gradom razvilo trgovište čiji nam položaj pokazuje srednjevjekovna crkvina. U istim ispravama kao svjedoci različitih navode se i neki građani varoši porijeklom iz krajeva što jasno pokazuje trgovački i prometni grada bili su Mogorovići iz hiže Tvrtković.

značaj Bilaja. Posjednici God. 1451. podban Tomas Tvrtković u ispravi kojom ga odstupa banu Petru Thallovczu grad zove svojim. U istoj ispravi on se obvezuje na službu banu za sve vrijeme dokle ovaj posjeduje susjednu OSTROVICU. Možda se prema
35

ovome može zakljućiti da je grad podigao ili sam Tomas ili njegov otac Tvrtko. God. 1509. u posjedu grada je Ivan Karlović koji ga vjerojatno kupio od Tvrtkovića. Od grada se do danas sačuvalo vrlo malo, a i to malo u nedavnom ratu, kada se Bilaj nalazio na prvoj liniji obrane, dodatno je oštećeno. Nekadašnji izgled grada pokazuje nam tlocrt iz bečkog ratnog arhiva. Grad se sastojao od peterokutne kule26 ( C ) čiji je šiljak bio okrenut najslabijoj strani. Do ove glavne kule bio je podignut konak ( B ) koji se zajedno s kulom nalazio u unutrašnjem dvorištu ( A ) koje je zatvarao zid od unutrašnjeg ulaza do kule. Cijelo ovo unutrašnje dvorište bilo je opasano gradskim platnom zatvarajući tako predgrađe. Ovakvim tlocrtom veoma je sličan nedalekom NOVOM. Danas su sačuvani nadzemni ostaci peterokutne kule, ali ne u takvoj mjeri da bismo mogli potvrditi takav njezin peterokutni tlocrt. Od zidova koji su okruživali grad sačuvalo se je vrlo malo vidljivih ostataka, ali na sjevernoj strani ispod samog položaja kule konfiguracija terena pokazuje da zemlja skriva ostatke zidova koji su zatvarali dvorište A na Szabinom tlocrtu. Od zidova vanjskog obruča koji su zatvarali dvorište E nisam primjetio ostataka, ali to i ne čudi jer bi se ti zidovi trebali nalaziti u neposerdnij blizini današnjih kuća oko «Gradine» ili čak i u samim njihovim dvorištima i temeljima. Ovaj grad također bi arheološki obrađen pružio vrijedne podatke za istraživanje srednjevjekovnih gradova na području Like.

7.16. BARLETE
U današnjem istoimenom selu nalazimo škrte ostatke istočno od Gospića

ovog grada, narod ih zove " Županska

gradina ". Grad je bio podignut na stijeni na vrhu manjeg brda ( 630m nm ) .
26 Szabo: Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji; Zagreb 1920, str. 206

36

Grad je imao četvrtast tlocrt dimenzija 10x8m debljine zida 1.5m kako to opisuje Szabo27. Od ove četvrtaste građevine danas su sačuvani samo sjeverni i istočni zid u dužini od 5m, dok je južni zid dosta zarušen i vide mu se samo temelji. Na sjevernoj strani teren se strmo ruši ispod samog zida kula pa se može pretpostaviti da je kula imala ulogu branič-kule. Plato koji nastaje ispod kule izrazito je ravan, ali se na njemu ne primjećuju tragovi ziđa. Na padinama neposredno ispod kule mjestimično se vide tragovi zidova koje nije moguće povezati sa samom kulom, to bi se moglo učiniti tek raščišćavanjem terena i arheološkim sondiranjem samog položaja kule i platoa ispod nje što bi dalo cjelovitu sliku tlocrta grada. O samom gradu nalazimo vrlo malo spomenika iz vremena prije Turaka. Iz onih koje imamo saznajemo da su u XV. i poč. XVI. st. posjednici u Barletama bili Kurjakovići koji su vjerojatno još u XIV. st. kao Gušići kraljevom darovnicom stekli svoj dio. Osim njih ovdje su svoje posjede imali i Petričevići iz plemena Mogorovića koji su bili iz neposrednog susjedstva. God. 1509. Barlete pripadaju Ivanu Karloviću kao i većina ličkih gradova. U popisu gradova koje su 1577. god. zaposjeli Turci spominju se dva grada Barlete. Pavičić28 misli da se pod jednim skriva zapravo susjedna Ostrovica koja se izričito ne spominje u rečenom popisu. Moje mišljenje je naslovom. da se pod imenom druge Barlete krije zapravo grad Petričević, o kojem će biti riječi pod idućim

7.17. PETRIČEVIĆ
U selu Barlete Fras29 navodi i drugu kulu koju narod zove "

27 ibid. 28 Pavičić: Zbornik…; str.27 29 Fras: Topografija karlovačke vojne krajine; Gospić 1988, str. 161

37

Krmpotića kula ". Ovu kulu spominje i Gjuro Szabo30. Danas u ovom selu Barlete nije poznato gdje bi se ta kula mogla nalaziti. Moje mišljenje je da ostatke ove kule trebamo tražiti na lokalitetu " Kulina " ( 578m nm ) nedaleko zaselka Zavođe Barletsko. Ovaj lokalitet nije daleko od zemljišta « Jagodnjak « i « Brda « na koja Pavičić smješta dotursko selo Petričevići, tome treba dodati da većina stanovnika zaselka Zavođe Barletsko nosi prezime Krmpotić. Iz svega navedenoga nije teško zaključiti gdje se mogla nalaziti " Krmpotića kula ", a također možemo s velikom sigurnošću reći da je ova kula zapravo srednjevjekovna utvrda Petričević koju je podigla istoimena porodica iz plemena Mogorović. Pavičić31 je mišljenja da je grad podignut poslije god. 1509. pred sam dolazak Turaka. Merkator Forlanijevoj na svojoj karti grad ( Petrigeuic ) postavlja između karti iz 1570. god. grad se spominje u Vrepca i Barleta zamijenivši ovim gradovima položaje, i na iskrivljenom obliku. Stjepan Gunjača32 ime na Merkatorovoj karti čita kao Petrova Gora što nije ispravno jer se naselje takvog imena na ovom području u dotursko vrijeme ne spominje. Prilikom grad. obilaska terena u ljeto 2000. god. zbog opasnosti od miniranog terena nije mi bilo moguće obići i ovaj

7.18. VREBAC
U središtu današnjeg sela Vrebac nedaleko prapovijesnog lokaliteta Stražbenice na lokalitetu " Gradina " ( 604m nm ) podignut je ovaj grad čijih ostataka danas tu ne nalazimo jer ih je prekrio suvremeni spomenik palim borcima NOR-a sela Vrebac, Pavlovac i Zavođe. Tlocrt Ivana Kukuljevića iz sredine XIX. st. prikazuje ga kao
30 Szabo: Sredovječni gradovi…; str.206 31 Pavičić: Zbornik…; str. 27 32 Gunjača: «Gvozd» u ratovima Arpadovaca u hrvatskoj potkraj XI st.”; Izabrani spisi, Zagreb, 1991.

38

okruglu kulu opasanu s dva prstena bedema. Iz doturskih vremena o njemu nema pisanih spomenika. Spominje ga jedino popis utvrda koje su Turci 1577. god. zaposjeli, u njemu se on spominje kao susjedan onim u Barletama. Biskup Glavinić za njega kaže da se uzdiže na visoku brdu koje oplakuje Jadova. U podnožju Stražbenice između nje i srednjevjekovne gradine ostaci su srednjevjekovne crkvine koja nam pokazuje gdje se nalazilo središte tadašnjeg Vrepca. Tlocrt 18. Vrebac ( Kukuljević )

7.19. PAVLOVAC ( KULINA )
Pod ovim imenom opisati ću lokalitet " Kulina " ( 600m nm ) u selu Pavlovac nedaleko Vrepca na desnoj obali Jadove. Ovu gradinu spominje i Fras navodeći da u selu Pavlovac postoje dvije gradine koje narod zove Šupljara i Zorojeva glavica ( koja je najvjerojatnije crkvina srednjevjekovne pavlovačke crkve ). Danas su od ovog grada sačuvani temelji okrugle kule, na samom vrhu glavice, koji su većim dijelom pokriveni zemljom čineći tako poveći humak na samom vrhu glavice. Lice zida vidljivo je samo sa nižeg terena sjeverno od kule. Fragmenti okolnog zidnog platna koje je opasavalo kulu najbolje su sačuvani na zapadnoj strani, gdje su danas djelomiočno uklopljeni u suhozid koji čini ogradu posjeda lokalnog stanovništva. U ispravama prije dolaska Turaka nemamo pisanog spomena ovom gradu, možda potvrdu njegovog postojanja možemo vidjeti u popisu iz 1577. god. u kojem su zabilježena dva grada Vrepca i u kojem pod imenom drugog Vrepca možemo možda vidjeti ovaj grad. Zapadno od Bilaja i Ribnika u porječju Novčice,

Bogdanice i Bužimnice u dotursko vrijeme ležalo je nekoliko
39

naselja sa tvrdim gradovima.

7.20. RAJČIĆ
Na brdu ( 564m nm ) više okuke rijeke Novčice nedaleko sela Lipe Devčić je 1908. god. vidio ostatke grada čiji su se temelji dobro vidjeli. Grad je bio okrugla građevina promjera 7m, debljine zidova 2.16m, čija je mjestimična visina dosezala i 1.3m. Na jednom uzdužnom zidu Devčić je vidio puškarnice koje idu prema tamnici ( podrumu ). Naokolo grada bio je zid koji se mjestimice mogao vidjeti. Ovdje je, u koritu potoka koji izvire ispod, grada Devčić33 vidio ogromne ploče, ostatke prelaza preko potoka. Isti ovaj lokalitet spominje i Pavičić navodeći da se u selu Lipe na nekadašnjem području doturskog sela Čehović nalaze nekakvi temelji kako on kaže vjerojatno nekadašnje čehovićke crkve. Narod, kaže Devčić, okolinu grada naziva " Rajčić " . Toponim tog imena i danas nalazimo u selu Lipe istočno od Gospića. O ovom lokalitetu znanom i kao je moguće reći " Gradina " danas samo toliko da se tu doista nalaze temelji

neke građevine, ali kakve je prirode ona bila, utvrdbena ili sakralna, to nije moguće sa sigurnošću reći. Spomena ovom gradu u poznatim ispravama nema. Nije sigurno ni da mu spomen trebamo vidjeti na Merkatorovoj karti pod imenom CEBISIC iako je to ime fonetski vrlo slicno imenu doturskog sela kako ga navodi Pavičić.

7.21. NOVI
Na brdu " Kalaura " ( 600m nm ) pokraj crkve u Ličkom Novom
33 Devčić: Zubar, Rajčićgrad, Senkovića kula; Prosvjeta 1908

40

nalazi se ruševina ovog nekad slavnog grada. U spomenicima se Novi javlja početkom XV. st. kada ga nalazimo u posjedu Ivana Frankopana. Posjed su Frankopani svakako stekli darovnicom u XIV. st., a oni su na njemu početkom XV. st. podigli grad. Područje grada prije ove darovnice Frankopanima bilo je jobagionski posjed o čemu nam svjedoči činjenica da kasnije kao posjednike osim Frankopana nalazimo i plemenite porodice pr. Čipčiće u

ispravi 1503. god. God. 1437. diobom Frankopana grad je pripao Dujmu Frankopanu u čijem posjedu ga nalazimo i 1449. god.. Grad je Dujmu nanovo potvrđen kraljevim darovnicama god. 1453. i 1464.. Nedugo nakon posljednje potvrde grad Novi uslijed razmirica među Frankopanima prelazi u ruke kralja Matije koji ga daruje Žarku Draživojeviću, poljičkom vojvodi, za njegove ratne zasluge oko rijeke Cetine i gornje Une. Sačuvala nam se isprava koju vojvoda Žarko piše 1488. god. u ovom gradu nedugo kako ga je stekao. U toj ispravi on spominje kraljevu darovnicu koju naziva novom. Kao i većina ličkih gradova i Novi je 1509. god. u vlasništvu bana Ivana Karlovića. Izgled grada možemo vidjeti na tlocrtu iz bečkog ratnog arhiva što nam ga donosi Gjuro Szabo. Prema njemu unutrašnji grad imao je tlocrt nepravilnog peterokuta. Unutar ovog nutarnjeg grada (citadele) nalazila se kula čije ostatke možemo vidjeti u polukružnom zidu ( v=110 cm ) na zapadnom kraju citadele. Na suprotnoj istočnoj strani platoa nalazio se konak ( B ) čije temelje danas skrivaju zemljani grudobrani pješačkih rovova iz nedavnog rata. Na ovaj konak naslanjala se je dvorska kapelica ( C ) četvrtastog tlocrta ( 3x3m ) s polukružnom apsidom na istoku. Ispod ove citadele nalazilo se podgrađe opasano zidovima kojima danas ne nalazimo traga. Na istom tlocrtu na sjevernoj strani grada nalazilo se
41

također omanje predvorje ( E ) s nekom kapelicom ispred njega ( F ). Niti ovim objektima danas nema vidljiva traga. Osim ovdje opisanog stanja objekata na platou unutrašnjeg grada vidljivi su i fragmenti zidova koje se zasada ne može povezati sa objektima. Glavinićev opis iz 1689. god. za ovaj grad kaže da je čvrsto građen debelim i visokim zidovima koje opasuje jak bedem. Glavinić na gradu spominje pet kula. U grad se je ulazilo s juga preko blage padine, danas od ulaza nije sačuvano ništa kao niti od vanjskog platna vidljivog na tlocrtu što ga donosi Szabo. Glavni uzrok ovome nedostatku tih dijelova grada vidim u njegovu položaju u samom središtu današnjeg materijala. Istraživanja ovog grada pokazala bi vjerojatno sve faze u njegovu razvoju, jer očito je da je on bio više puta pregrađivan i prilagođavan zahtjevima različitih načina ratovanja. Na tlocrtu koji je donio Szabo ne vidimo polukružni zid koji sam ja uočio na samom središtu gradine i koji danas čini najsačuvaniji dio grada. sela gdje je bio dobar izvor građevinskog

7.22. BOGDANIĆ
Ostatke ovog grada valja tražiti na području sela Smiljan istočno od Gospića. Tu se i danas nalazi selo ovog imena, a iznad njega i istoimeno brdo ( 651m nm ) na čijem samom vrhu nalazimo samo tragove nekadašnjeg grada. Jedino što upućuje da se ovdje nalazio grad je povisoki zemljani humak koji se naglo izdiže s platoa čineći sam vrh brda. Po padinama ovog humka nalazimo pritesano kamenje koje se nekada nalazilo u zidovima ovoga grada. Prema obliku humka grad se vjerojatno sastojao od okrugle kule čije temelje on sada skriva. Iako nema vidljivih tragova da je i sam plato bio utvrđen, tu mogućnost ne bi trebalo isključiti jer takvim svojim tlocrtom
42

grad bi bio sličan nekim poznatim gradovima sličnog tlocrt ( Perušić, Štitar, Kukljić, Raduč, Štulić kula...), a to nam potvrđuje i tlocrt Ivana Kukuljevića iz XIX. st. na kojem je grad prikazan kao okrugla kula opasana zidom koji zatvara unutrašnje dvorište i sve to opasano još jednim vanjskim bedemom kojem danas ne vidimo traga. Ovaj grad prvi se put spominje dosta kasno, tj. tek u opisu Like biskupa Glavinića 1696. god. U tom popisu na ovom području on navodi četiri grada: SMILJAN, BUŽIM, KRČMAR i BOGDANIĆ. Jedan od ova posljednja tri je i onaj drugi Smiljan koji se spominje u popisu gradova što su ih Turci zaposjeli 1577. god.. Samo ime grada vjerojatno nam govori tko mu je bio graditelj i posjednik. Grad je pripadao plemenitoj porodici Bogdanić koja se spominje na tom zemljištu, a potomke joj i danas nalazimo u Gackom polju.

7.23. KRČMAR
Ovaj grad koji također spominje samo Glavinićev opis Like 1696. god. nalazio se na današnjem brdu istog imena ( 773m nm ) koje se izdiže iznad župne crkve Majke Božje Karmelske i seoskog groblja. Danas mu ne nalazimo tragova pa mu opis moramo temeljiti na tlocrtu što ga je sredinom XIX. st. načinio Ivan Kukuljević. Na tom tlocrtu vidi se nekoliko razbacanih zgrada četvrtastog tlocrta i dva kružna objekta. Manji kružni objekt mogla bi biti cisterna za vodu koju je takav grad svakako morao imati da bi mogao izdržati dugotrajniju opsadu. U većoj kružnoj građevini možemo vidjeti kulu. Dvije spojene građevine na samome sjeveru platoa mogle bi biti konak. Druga dva kvadratna objekta ne mogu se prepoznati, možda bi u većem od njih trebalo vidjeti ulaznu kula, ali ovo je, kao i sve ranije rečeno o ovom gradu, samo pretpostavka koju bi mogla
43

potvrditi

samo

arheološka

sondiranja na terenu.

7.24. SMILJAN
Ovaj grad podignut je na istoimenom brdu ( 608m nm ) u zaselku Milkovića varoš pored puta za selo Rastoka. Ovaj grad kao i ostali na ovom području uslijed nedostatka srednjevjekovnih isprava s ovog zemljišta spominje se samo u opisu Like biskupa Glavinića 1696. god.. Prema tlocrtu koji je napravio smiljanski župnik Juraj Kovačević negdje početkom prošlog stoljeća grad se sastojao od okrugle kule i zidnog platna koje ju je izlazeći iz nje okruživalo tvoreći lako branjiv prilaz samom ulazu u kulu. Danas se na ovom lokalitetu mogu vidjeti samo tragovi okrugle kule dok zidu koji je izlazio iz nje nisam vidio traga. Unutar ovog grada vjerojatno se nalazila crkva B.D.M. (Sancta Dominica) koju spominju spisi u XVI. stoljeću.

7.25. BUŽIM
Na samom ulazu u današnje selo Bužim s desne strane ceste nalazi se lokalitet " Gradina " ( 652m nm ). To je položaj srednjevjekovnog grada Bužima. O ovom gradu nemamo pouzdanijih podataka prije dolaska Turaka, a prvi mu spomen nalazimo tek kod biskupa Glavinića 1696. god. u njegovom opisu Like prilikom vizitacije nakon oslobođenja od Turaka. Grad je imao tlocrt nepravilnog četverokuta sa kružnom kulom u sjeverozapadnom uglu. Pristup gradu bio je dodatno utvrđen polukružnim bedemom. Današnje stanje grada je vrlo ruševno, žbuka je mjestimično popustila pa se kamenje
44

izvaljuje na sam dodir. Unutrašnja podjela grada kako se vidi na tlocrtu danas nije uočljiva jer je lokalitet veoma zarastao. Raščišćavanje terena izneslo bi na vidjelo vjerojatno bogatije ostatke grada od onih nekoliko uglova nekadašnjih prostorija koje sam mogao uočiti prilikom obilaska terena u ljeto 2000. god.. Tlocrt 18. Bužim ( Kukuljević )

7.26. BUDAK
U selu Mušaluk sjeverno od Gospića na lokalitetu zvanom « Stari Budak « ( 654m nm ) nalaze se ostaci kule koju narod naziva " Bešića kula ". Ova kula svojim položajem odgovara položaju grada Budaka kaka ga opisuje biskup Glavinić 1696. god. prilikom vizitacije Like. Glavinić grad opisuje kao visoku zgradu u obliku tornja sa tri kata, dok strani koji su debeli do 2m. Slika 11. Budak – lipanj 2000. Gradu je bila prizidana okrugla kula. Unutar grada Laszowski je također vidio tragove dviju cisterni (?), a po zidovima je uočavao puškarnice. Danas na tom mjestu nalazimo rečenu kulu čiji promjer iznosi 620 cm. Na južnoj strani kule sačuvale su se dvije puškarnice. Na sjevernom dijelu kule moguće je primjetiti izdanke zida koji izlaze iz kružnice. Ti izdanci mogli bi činiti ulaz u kulu. Na istoku kule nailazimo na sporadičnu pojevu žbuke po razbacanom kamenju. Mjesta pojave žbuke mogu se svesti na jednu liniju što može upućivati na tragove zidnog platna koje je vidio Laszowski. Postojanje ovog zida potvrđuje i tlocrt Ivana Kukuljevića. Tragove drugih objekata koje
34 Laszowski: Stari lički gradovi ; 1941. str. 36

je Emilij Laszowski34

primjetio nešto zidova gradskog platna na istočnoj, zapadnoj i južnoj

45

spominje Laszowski nisam mogao pronaći. Graditelji i posjednici ovog grada nisu nam poznati. Možda ih možemo vidjeti u plemenitoj porodici Čavlić koja se spominje 1521. god. u selu Podslunj koje se navodi na ovom području prije Turaka, a moglo je ležati pod samim gradom ili u plemenitim Lagodušićima koji su bili posjednici u široj okolici čineći veće kompaktno pleme izniklo iz iobagionske strukture nedalekog župskog grada.

7.27. NOVI BUDAK ( LAGODUŠIĆ )
Na položaj ovog grada što ga spominje biskup Glavinić u svom opisu Like upućuju nas danas dva topomina na samoj obali rijeke Like nedaleko današnjeg sela Budak. Pavičić35 ga smješta na toponim " Stari Grad " zapadno od današnjeg sela. Ovaj toponim ne nalazimo na novijim topografskim kartama ovog terena, a ni stariji stanovnici ne sjećaju se tog imena. Na današnjim topografskim kartama to područje zove se " Skalića draga ". Obilaskom terena na ovoj lokaciji nisam pronašao ništa što bi upućivalo na neke ostatke građevina iz predturskog vremena, ali kako zbog ostataka nedavnih ratnih djelovanja ( tenkovski rovovi HV ) nisam izbio na samu obalu rijeke ne možemo ovaj lokalitet isključiti kao mogući položaj srednjevjekovnog grada Budaka. Drugi toponim koji svojim imenom upućuje na postojanje grada nalazi se istočno od današnjeg sela. To je zapravo današnji zaselak " Gradsko Selo ". Nedavna ratna djelovanja u okolici ovog sela, koje je bilo prva linija obrane grada Gospića, spriječila su me da obiđem i ovu lokaciju. O samom gradu znamo da ga je podiglo pleme Lagodušići kao svoje središte. Ovaj prostrani grad36 podignut je na samoj
35 Pavičić: Zbornik…; str. 25 36 ibid. str.25

46

obali Like te ga je sa jedne strane branila voda, a sa druge jak zid. Njegov tlocrt bi možda trebali vidjeti u tlocrtu ruševina koje Kukuljević naziva «Martina Kula kraj Budaka» i koje on skicira kao nepravilnu četvrtastu kulu prislonjenu između dviju stijena na samoj obali rijeke Like.

7.28. ŠIROKI TORANJ ( BUDIMERIĆ )
Iza današnjeg seoskog groblja u Širokoj Kuli sa lijeve

strane ceste za Ćukovac nalaze se ostaci okrugle kule grada koji se u XV. i XVI. st. naziva Široki Toranj, što se od turskih vremena mijenja u današnji naziv ovog sela. Najraniji naziv grada vjerojatno je bio Budimerić37. Danas, spomenuti ostaci sačuvani u visini od oko 1m i promjera oko 7m služe kao priručni tor. Drugog, okolnog ziđa nisam primjetio. Prilikom svoje vizitacije Like biskup Glavinić opisao ga je kao okruglu trokatnu kulu jakih zidova. Položaj ovog grada, njegova široka osnova i čvrsta gradnja navode nas na pomisao da stari župski grad ličke župe trebamo tražiti baš ovdje. Prvotna župa Lika obuhvaćala je i kasnije župe Bužani, Bočać, Podgorje, Hotuča i Odorje te je njezino središte trebalo biti zaista u geografskom središtu župe čemu uz manje odstupanje doista odgovara ovaj položaj. Kada kralj mijenja Počitelj s namjerom da ga učini središtem župe on u zamjenu daje upravo posjede oko Širokog Tornja koji su pripadali župskom gradu, ali ne i njega samog. Grad se poslije 1263. god. više ne spominje u poznatim spomenicima, spominje ga tek u XVI. st popis gradova koje su Turci zaposjeli pred svoje naseljavanje Like učinivši u njemu upravno središte svog kotara.. To može biti slučajno, da članovi tog naselja ne učestvuje kod rješavanja pitanja u poznatim ispravama, ali vjerojatnije je da razlog tome trebamo tražiti u činjenici da grad nisu stekli ni Mogorovići, ni Frankopani, ni Gušići već je on i poslije te godine pripadao plemstvu iobagionskog porijekla.
37 Pavičić: Lički grudobran, Zagreb 1940, str.33

47

7.29. GREBENAR
Srednjevjekovno naselje Grebenar nalazilo se na¸

području između današnjih naselja Ćukovac i

Rujnica. U

njemu je bila podignuta utvrda na visoku položaju iznad ravnice. Takav položaj ima brdo danas zvano Zubar ( 684m nm ). Posjed Grebenar spominje se već 1263. god. kada ga kralj daje zajedno sa još tri okolna sela u zamjenu za posjed Počitelj. God. 1349. nalazimo ga u posjedu Luke, sina Hreljšina, Novaka, Martina i Petra sinova Borislavljevih te Grgura sina Tolimirova sviju iz plemena Mogorović koji ga iste te godine prodaju za 3000 libara mletačkih denara županu Kurjaku, sinu Disislavljevu te njegovim nećacima Novaku,Grguru i Ivanu, sinovima pokojnog Petra Disislavića i Petru sinu ličkog župana Ivana, također iz plemena Mogorovića. Ovu kupnju potvrdio je Novaku Disislaviću i njegovoj braći i kralj Ludovik 1358. god.. Već iduće godine došlo je do nekih razmirica oko međe posjeda koje su na koncu završile pred banskim sudom u Kninu gdje je ban spor vrlo oštro razriješio38. Od tada Grebenar spada pod susjednu Ostrovicu koju je držao isti Novak Disislavić te se ponovo spominje u ispravi kojom on sa Nikolom Frankopanom mijenja svoj dio Ostrovice za četiri posjeda u Gackoj. Grad su najvjerojatnije podigli plemeniti Disislavići iz one grane koja isprva nije svoje posjede zamjenila sa Nikolom Frankopanom. Grebenar je u turske ruke došao svakako kad i cijela Lika 1526. – 1527. god.. Turci su ga kao i većinu zatečenih gradova utvrdili te se mu nalazimo spomena vrlo često prilikom krajiških četovanja za turskih ratova. Za jednog takvog četovanja u rujnu 1685. god. grad zauzet i zapaljen. Iako su se
38 Laszowski: Stari lički gradovi, str. 44

48

Turci povratili i ponovo naselili na njegovu području sam grad nisu obnavljali. Prilikom oslobađanja Like 1689. god. grad je zauzet, ali je ostao ležati pust i ruševan, kakvoga ga je zatekao i biskup Glavinić 1696. god.. Za ovaj grad Stjepan Pavičić39 kaže da je bio manjeg obima, dok nam Devčić40 kaže da se temelji grada ne mogu raspoznati jer su razneseni za građevni materijal. Potpuniji opis grada donosi nam Laszowski41 koji četverokutne kule od kojih se kaže da je grad imao dvije na sjever pružao dozidani

prostor na kojem su se mogle nalaziti i druge zgrade. On također navodi da je moguće da je na okolnom zidu bilo manjih kula. Laszowski je također uočio i okolni bedem koji je okruživao sam grad i kroz koji se do grada prilazilo kroz 3m široki ulaz. Uslijed nesretne činjenice da je i ovo područje Like bilo poprištem borbi u nedavnom Domovinskom ratu, a sam lokalitet nalazi se u neposrednoj blizini vojnih objekata, nisam bio u mogućnosti provjeriti podatke osobnim obilaskom lokaliteta.

7.30. OSTROVICA LIČKA
U selu Ostrvica sjeveroistočno od Gospića na istoimenom brdu ( 764m nm ) nalaze se ostaci ovog u srednjem vijeku vrlo značajnog ličkog grada. Grad Ostrovica se spominje već 1341. god. u vrijeme muževne snage Petra, sina Desislavova, najvjerojatnijeg graditelja grada. God. 1408. knez Nikola Frankopan zamijenio je s Pavlom Desislavićem neka svoja imanja u Gackoj za polovicu ovog grada i neka sela u njenoj okolici. Nikola Frankopan 1420. god. otkupio je i dijelove preostalih Desislavića u Ostrovici i tako postao njen jedini vlasnik. Prilikom frankopanske diobe 1449. god. grad je pripao Dujmu
39 Pavičić: Zbornik…; str. 24 40 Devčić: Zubar i Rajčićgrad, Senkovića kula; Prosvjeta 1908 41 Laszowski: Stari lički gradovi; str. 42

49

Frankopanu. Smrću Dujma Frankopana grad prelazi u ruke njegova sina Mihovila, a u vrijeme Krbavske bitke nalazimo ga u vlasništvu kneza Jurja Frankopana koji ga kako se čini prepušta krajiškoj vojsci. Turci su grad zauzeli 1522. god.. Za turske vlasti ne znamo mnogo o Ostrovici. Nakon oslobođenja Like od Turaka grad je zatečen razvaljen što potvrđuje i biskup Glavinić u opisu Like 1696. god.. Opis grada dao nam je Laszowski42 opisavši ga kao četverokut dimenzija 16x5.5m čiji cijeli opseg mjeri oko 25m. Prema njegovu kazivanju zidovi su bili debljine 0.7m i tada su već bili u lošem stanju. Istočno od grada nalazila se je okrugla cisterna koju je zabilježio već Fras43 1835. god.. Oko grada Laszowski spominje zidno platno udaljeno od samog grada oko 10m kojem su se temelji mjestimično raspoznavali, ali se njihov smjer nije mogao točno slijediti. Zidovi tog vanjskog bedema bili su debeli do 1.2m. Zbog već toliko puta spominjanog razloga zaostataka nedavnih ratnih djelovanja u Lici nisam bio u mogućnosti osobno obići i ovaj grad.

42 Laszowski: Stari lički gradovi; str.27 43 Fras: Topografija …; str. 160

50

8. BUŽANI

Bužani ili Buška župa zabilježeni su već u povelji kralja Petra Krešimira kojom on 1071. god. podjeljuje rapskom biskupu " iuppam Liccke, iuppam Bucani et Bochachi "44. Na splitskom crkvenom saboru 1185. god. spominje se senjska biskupija kojoj pripadaju župe: Signia, Vallem vineariam, Gezcam et Busan. Granice ove župe točno su nam opisane u pisanim ispravama iz XIII. st.. Južna i jugoistočna granica opisane su u ispravi iz 1263. god. u kojoj se spominju neka mjesta u Lici. Iz ove isprave vidljivo je da je granica tekla rječicom Hotešicom u njenom čitavom toku te se nakon njenog utoka u Liku nastavljala gorskom kosom iznad današnjeg sela Mušaluk. Sjeverna granica tekla je, kako se vidi iz opisa granica Gacke 1219. god., nešto sjevernije od današnjih sela Krasno i Kutarevo te kroz šumski predjel Hrastovac u blizini današnjih naselja Čovići i Ličko Lešće. Isprva se župa dijelila na dva dijela, na Bužane i Bočać koji je zauzimao zemljište između potoka Bakovca i donjeg toka rijeke Like. Pažljivim pogledom na kartu uočit ćemo da je Bočać sa svih strana okružen preostalim dijelom buškog zemljišta te je unatoč svom posebnom imenu uvijek činio cjelinu s Bužanima.

8.1. POTORJAN ( BUŽAN )
Glavno utvrđenje župe i njeno upravno središte nalazilo se u ovom gradu. Njegove tragove treba tražiti na omanjem brežuljku ( 608m nm ) u selu Aleksinica nasuprot župnoj crkvi. Na ovom brežuljku obilaskom terena u lipnju 2000. god. nisam utvrdio
44 Rački: Doc. str.87-88

51

nikakvih vidljivih ostataka, ali prema kazivanju lokalnog učitelja gosp. Pećine na istom mjestu ostatke ovog grada neuspješno je tražio i akademik Branimir Gušić 70-tih godina prošlog stoljeća. Na ovu lokacija grada navodi nas podatak iz jedne srednjevjekovne na brdašcu isprave koje se koji kaže da je utvrda Oteša i podignuta Ostrovice45. Ime grada možemo tumačiti tako da je možda nastao pod nekim starijim gradom ili je sam imao oblik tornja. Grad je kao župsko središte pripadao kralju, a kralj Sigismund ga je zajedno sa čitavom župom založio Nikoli Frankopanu, svakako prije 1428. god.. Osim imena Potorjan ( Potayan, Potoran ) grad se 1438. i 1439. god. javlja pod imenom Bužan. Najvjerojatnije je podignut još u XII. st.46 prilikom župskog uređenja. Grad se već u srednjem vijeku ( 1483. god. ) javlja kao napušten što nam obješnjava njegov potpuni nestanak. nalazi između

8.2. OSTROVICA BUŠKA
Na stjenovitom vrhu današnjeg istoimenog brda ( 845m nm ) u selu Donje Pazarište nalazimo ostatke ovog nekad prostrana i čvrsto zidana grada kojeg su Frankopani učinili središtem svog bužanskog područja. Isprave grad zovu castrum, a ne castellum. God. 1505. zabilježen je i njegov kaštelan Gašpar Perušić (Gaspar Perusich castellanus castri Ostrowicza in districtu de Buzan) što nam potvrđuje njegovu važnost i veličinu. Prilikom diobe Frankopana Ostrovicu je dobio Martin. Kako se već 1455. god. u njoj spominje utvrđenje najvjerojatnije je tvrdi grad Ostrovicu Martin već zatekao na što nas upućuje i popis njegovih imanja iz god. 1464. kada je
45 Codex Frang. 2 str.161-162 ; 1483 g. 46 Pavičić: Zbornik… str. 49

52

među njima zabilježeno i podgrađe ostrovičko47 što ukazuje da je sama Ostrovica tada već starija gradnja. Ako je ipak knez Martin podigao grad, to je morao učiniti između 1450. i 1455. godine. Grad je podignut na stjenovitom vrhu i sastojao se od četvrtaste branič-kule podignute uz sami ulaz u grad i zidnog platna koje čini unutrašnje dvorište. Zidovi branič-kule i zidno platno vidljivi su vrlo dobro s vanjske strane zida dok im unutarnji dio skriva nasuta zemlja te im nije moguće pratiti smjer u potpunosti. Zidno platno sačuvalo se je u visini 0.81.2m. Zidovi kule nisu vidljivi u cijelosti, najsačuvaniji joj je istočni zid koji se diže do 2.5m iznad svog podnožja, ali bi se vrlo brzo mogao srušiti jer je u njemu vrlo velika rupa na visini 0.5m od razine zemlje. Do grada je vodio put kojem i danas naziremo tragove na južnoj padini brda. Ovaj put vodio je duž čitavih južnih zidina grada ostavljajući napadače nezaštićene. Na trasi ovog puta nalazimo u nekoliko navrata u stijenu uklesane stepenice koje danas uglavnom pokazuju njegovu trasu. Arheološka istraživanja ovog gotovo u punom tlocrtu sačuvanog visinskog nekih grada pružila bi nam mogućnost slabije rasvjetljavanja tlocrtnih rješenja sličnih

sačuvanih gradova na širem području planinske Hrvatske.

8.3. HOTEŠ
Na istoimenom brdu ( 774m nm ) što se uzdiše iz polja južno od današnjeg sela Klanac iznad istoimenog sela nalaze se ostaci ovog srednjevjekovnog grada. Utvrđenje na spomenutom brdu spominje se 1475. god., a godinu dana prije spominje se i trgovačko naselje ispod njega. Iz činjenice da isprave ovaj grad također nazivaju
47 Cod. Frang. 2 , 74

53

castrum kao i nedaleku Ostrovicu vidi se da je i ono

bilo

prostrano i čvrsto građeno. Poslijednji put grad se zajedno s podgrađem spominje 1521. god. neposredno pred provalu Turaka Grad je podigao Nikola Frankopan ili njegov sin Juraj koji je naselje dobio prilikom diobe Frankopana 1449. god. učinivši ga središtem svojih posjeda u Bužanima koje je dijelio sa bratom Martinom posjednikom Ostrovice. Biskup Glavinić u svojem opisu Like 1696. god. spominje dva toponima Stari i Novi Hoteš ( Hotes vetus et novum ) podigli novu prenijevši na nju i staro ime. Tlocrt 18. Hoteš ( K. Matijević ) 1:200 Grad je četvrtastog tlocrta, a činili su ga ulazna kula, branič-kula i zidno platno koje je tvorilo unutarnje dvorište; postojanje još dviju kula može se za sada samo pretpostaviti. Od pravokutne sjeverni ulazne kule ( UK ) veličine 4x6m sačuvani su njezin i zapadni zid u punoj dužini. Na njenom sjevernom
48

. Ovaj

podatak možemo objasniti tako da su Turci pored stare frankopanske utvrde

zidu sačuvano je sedam kvadratnih utora veličine 20x25cm. Južni zid ulazne kule naslanjao se je na stijenu na kojoj leži branić kula. Vratnice su se nalazile u istočnom i zapadnom zidu od kojih su se sačuvale samo one u zapadnom zidu. Od sjevernog zida ulazne kule u pravcu sjevera išao je zid vanjskog platna koji se nakon 6m lomio pod pravim kutom na zapad gdje se nakon 12m naslanjao na stijenu na kojoj se razabiru tragovi koji upućuju na postojanje kule. Vanjski zidovi sa zapadne strane su se urušili u provaliju i mogu se samo projicirati pomoću postojećih fragmenata. Na jugozapadnoj strani grada postoji više ostataka zida koji upućuju na mogućnost da je i tu bila podignuta kula koja je zidom bila povezana sa stijenom na kojoj je podignuta branič48 Lopašić: Spomenici Hrvatske Krajine III , str. 50

54

kula. Sama branič-kula ( BK ) podignuta je kako je već spomenuto na stijeni koja se izdizala iznad ulazne kule. Bila je to vjerojatno šesterokutna građevina s koje su branitelji imali pregled šire okolice na istočnu stranu. Dijagonalno ovoj stijeni nalazila se druga na kojoj sam spomenuo tragove klesanja, a nalazimo i tragove žbuke koji nam kazuju da je i ovaj prirodi položaj korišten u fortifikacijske svrhe; da li kao postament za kulu ili samo kao dodatno učvršćenje ugla zida. Vrlo je očigledno da se vidno polje sa ove stijene savršeno nadopunjava sa onim sa branič-kule što govori u prilog tezi da se i na ovoj stijeni uz vrlo male intervencije mogla načiniti svojevrsna branič-kula ili osmatračnica. U unutrašnjem dvorištu ima više fragmenata zida koji se ne mogu dovesti u vezu sa zidnim platnom i koji vjerojatno pripadaju nekim objektima u samom gradu.

8.4. BANJDVOR
U srednjem vijeku na području današnjeg sela Mlakva nalazilo se selo ovog imena. Njegov položaj na desnoj obali Like točno je označen u darovnici iz 1466. god. kojom Frankopani daruju zemljišta i mlinove samostanima sv. Jelene i sv. Spasa. Sudeći prema imenu sela ono se razvilo oko banskih dvora sagrađenih u ranijim stoljećima. Možda su ovo upravo dvori onih banova koji su prema bizantskom caru Konstantinu Porfirogenetu u ime kneza vladali župama Likom, Gackom i Krbavom u najranijem srednjem vijeku. Sjeveroistočno od današnjeg sela Mlakva na tzv. Mlakvenoj gredi ( 632m nm ) nalazimo ruševine nekih velikih zgrada. U tim razvalinama 1850. god. obilazeći i opisujući Liku Franjo Julije Fras raspoznao je s jedne strane temelje prostranog dvora, a s druge strane temelje čvrsto građenih
55

pojedinih zdanja49. U tom pogledu značajne su i tri darovnice knezova Krbavskih iz 1411. god. kojima oni daruju dijelove svog posjeda u Crničanima samostanu sv. Marije u Bužanima. Prvu piše ban Pavao u Bužanima u Banjem Polju, drugu je izdao ban Karlo u Buškoj župi u Banjem Stolu. Treću izdaju Petar i Franjo, sinovi kneza Butka, u svojim kućama u Boklinu vjerojatno u Krbavi. Kako se vidi oni knezovi Krbavski, koji su obnašali bansku čast, svoje darovnice izdaju u službenim banskim dvorima, dok Butkovi sinovi to čine kod svojih kuća u Krbavi. U prilog ovome govori i ime današnjeg sela Poljan koje se nalazi ispod same Mlakvene grede i koje je zapravo drugi dio imena Banje Polje. Iz gore navedenog vidimo da su postojala barem tri toponima s prefiksom banje ( tj. bansko ) na relativno malom prostoru pa čak ako su i neki od njih sinonimi to govori u prilog tezi da su se na ovom položaju nalazili neki objekti u posjedu institucije banske časti, možda još od vremena kada ban vlada ovim krajevima u ime kneza Dalmatinske Hrvatske kako nam to opisuje car Konstantin Porfirogenet u svom djelu De administrando imperio. Iz istih srednjevjekovnih izvora zaključujemo da su ovi banski dvori u XV. stoljeću još u dobrom stanju i u uporabi što dokazuje i to da su 1850. god. postojali još obilni ostaci.

8.5. VRHOVINA BUŠKA ( PERUŠIĆ )
Zapadno od današnjeg naselja Perušić s desne strane ceste za selo Kaniža na brdu ( 610m nm ) nalazimo dobro sačuvane ostatke grada Perušića. Slika 11. Perušić Ovaj posjed opisuje se u ispravi kojom Anž Frankopan
49 Fras: Topografija..; str. 167

56

1495. god. potvrđuje svoju raniju darovnicu braći Petru, Gašparu i Marku Perušiću. Ovaj grad podigli su Frankopani, a oko godine 1487. daruju ga spomenutim Perušićima po kojima i danas nosi ime. Pod imenom Perušić grad se javlja prvi put u jednoj ispravi iz godine 1487. gdje se neki list iz parnice objavljuje " pod kaštelom Perušić ".50 Danas je ovaj grad u svom obliku iz turskih vremena jedan od sačuvanijih na području Like. Grad čini trokatna okrugla kula ( A ) opasana dvostrukim zidom. Ova kula sačuvala se u visini cca 10m i sa svojim 1.6m debelim zidom čini najsačuvaniji dio grada. U kulu se ulazilo sa zapada. Na gornjem katu kule sačuvala su se tri prozora od kojih dva imaju sjedala.51 Jedan od prozora ima dvije nasuprotno postavljene klupe. Na sjeverozapadnoj strani zid se dizao gotovo do same kule. Na južnoj, zapadnoj i sjeverozapadnoj strani brežuljak na kojem se nalazi grad strmo se spušta u polje i upravo se tu nalaze ostaci bedema na kojima je Laszowski52 vidio puškarnice i prozore. Danas ovim puškarnicama i prozorima nema traga kao što ne nalazimo niti traga drugom zidu koji je opasivao kulu, a koji spominju i Szabo i Laszowski. Vidljivi ostaci zida koji je opasavao kulu vjerojatno pripadaju unutrašnjem zidu. Ti danas vidljivi ostaci nisu sačuvani u visini većoj od 1m te nam tako nisu sačuvani prozori koje spominje Laszowski.

8.6. ŠTITAR
Sjeveroistočno od Perušića, nedaleko sela Kvarte, na kamenom vrhu ( 602m nm ) nalaze se ostaci ovog grada koji narod naziva " kulom " . Grad se sastojao od okrugle kule promjera 6m dok postojanje zidnog platna nisam utvrdio, ali prema analogijama
50 Pavičić: Zbornik…; str. 70 51 Szabo: Gradovi…; str. 203 52 Laszowski: Hrvatske povijesne građevine,; knjiga I

57

koje možemo povući iz sličnosti ove kule s onima u Kukljicu, Ploči pa i onom u Perušiću vjerojatno su postojali. Od same kule sačuvalo se dosta, njena južna strana i danas se diže do cca 3m iznad razine zemlje, sa sjeverne strane razina zemlje je puno viša pa je i ziđe s te strane slabije vidljivo. Arheološka istraživanja pokazala bi okruglu kulu sličnu onima u Perušiću ili Ploči, osim toga uputila bi nas u kojem pravcu treba tražiti moguće zidno platno koje je opasavalo kulu.

8.7. BOČAĆ ( KOSINJ )
Ovo središte posebne cjeline unutar župe Bužani bilo je podignuto nedaleko rijeke Like na lokalitetu " Gradina " ( 659m nm ) u današnjem selu Gornji Kosinj. Grad su podigli plemeniti ljudi iz plemena Stupić koji su po gradu kasnije nosili pridjevak Kosinjski. God. 1499. Juraj Kosinjski je ovaj grad zamijenio s Anžom Frankopanom o čemu postoji sudska isprava u kojoj je opisano čitavo područje Bočaća. Prema toj ispravi smjeli su podanici Jurija Kosinjskog u slučaju opasnosti u grad bježati i pod njim graditi kuće. Tako je otvorena mogućnost da se razvije kosinjsko podgrađe, ali to se uslijed provale Turaka nije dogodilo. Grad je podignut na zaravnjenom vrhu brda koji se s jugoistočne padine strmo ruše u dolinu Like. Najlakši pristup gradu bio je sa sjeverozapadne strane. Danas na toj strani brda nailazimo na sporadične tragove bedema koji su očuvani u vrlo maloj visini. Prema uočenim ostacima zidnog platna grad je bio opasan vanjskim bedemom čije tragove jedva zamjećujemo razasute po sjeverozapadnoj padini brda. Sama zaravan koja čini središnji dio grada bila je opasana još jednim zidom čije ostatke najbolje možemo pratiti na jugozapadnoj strani brda gdje su se sačuvali u boljem stanju te možemo vidjeti i samo lice zida dok na drugim mjestima
58

zidove uočavamo samo prateći konfiguraciju terena. U samom središtu zaravnjenog sljemena brda nalazimo kružni objekt polumjera 140cm, možda u ovom objektu trebamo vidjeti bunar-nakapnicu kakav je ovakav grad na visokom položaju svakako morao imati. Potpuniju tlocrtnu sliku ovog grad dala bi nam arheološka sondiranja onih nekoliko mjesta na samom vrhu i na sjeverozapadnim padinama brda gdje još nalazimo nadzemne ostatke fortifikacija grada.

59

9. KRBAVA

Krbavu kao upravnu jedinicu navodi još oko 950. god. bizantski car Konstantin Porfirogenet u svom dijelu "De administrando imperio". Čitavoj župi ime je zasigurno dao potok koji za kišnog razdoblja teče sredinom polja. Krbavski župan Desila zabilježen je 1100. god. u crkvi sv. Lucije na otoku Krku na hrvatske srednjevjekovne najvažnijem spomeniku darovnici kralja pismenosti,

Zvonimira poznatoj kao Bašćanska ploča. Isprava iz 1198. god. spominje nam Slavogosta župana krbavskog53. Već početkom XIII. stoljeća, slično Mogorovićima u Lici, župsku čast nasljedno vrše članovi obitelji Gusić noseći pridjev de Corbavia. Sjevernu granicu župe prema župi Drežnik potanko nam opisuje isprava kralja Andrije iz 1292. god. 54.

9.1 KRBAVA
Ovo staro središte krbavske župe danas trebamo tražiti na lokalitetu

zvanom " Karaula " ( 860 m nm ) s desne strane puta Udbina-Visuć. Tu je na kamenoj hridi podignut grad tako da je ta prirodna utvrda dograđena zidovima i kulama slično kao u nedalekom Kurjaku koji nam daje najbolju analogiju za izgled srednjevjekovne Krbave, a slične primjere nalazimo i u Lici ( Slivnik, Mogorić ). Danas na ovom lokalitetu nemamo sačuvanih kompaktnih ostataka zidova, ali na samoj hridi nalazimo

tragove žbuke i manje izdanke zida. Samo podnožje ove kamene hridi danas je veoma zaraslo i tek bi arheološka sondiranja područja između današnje ceste i hridi možda
53 Codex diplomatucus II , 294 54 ibid. VII , 74-77

60

pokazala pravac pružanja okolnog ziđa. Ovaj grad slično i nekim drugim župskim središtima ( npr. Potorjan ) napušten je još u srednjem vijeku. Ne znamo da li je sam grad bio izravno napadnut i opustošen prilikom neke turske provale, ali on svakako svojim položajem i utvrđenošću nije zadovoljavao potrebe nadolazeće turske opasnosti. Grad je svakako postepeno zapušten i krajem XV. stoljeća i konačno napušten. Svakako se premješta s Krbave na Modruš. Slika 11. Položaj srednjevjekovnog grada Krbava to dogodilo prije 1460. god. kada papa Pio II. sjedište krbavske biskupije

9.2. UDBINA
Nedaleko stare plemenske utvrde Krbave podignuta je nova modernija. Njeni ostaci nalaze se na lokalitetu " Gradina " ( 884 m nm ) iznad nekadašnje katoličke crkve na Udbini ili današnjeg hotela. Ovaj grad podigli su knezovi Krbavski krajem XIV. i početkom XV. stoljeća. Prvi spomen gradu donosi kronika Ivana Tomašića koji u njoj opisujući bitku Hrvata s Turcima u klancu Vrpile 1491. god. stavljajući klanac blizu Udbine. Početak kraja srednjevjekovne Udbine bio je poraz hrvatske vojske na Krbavskom polju 1493. god. Još u travnju 1527. god. ban Ivan Karlović na Udbini drži stražu, ali već krajem svibnja iste godine Krsto Frankopan piše da su tri najveće krbavske utvrde, Mrsinj, Komić i Udbina u rukama Turaka i da se oni u njima utvrđuju. Čini se da se udbinske utvrde nisu bitnije izmijenile u vrijeme turske vlasti kada je bila i središtem Krčkog sandžaka i jedna od najvažnijih turskih utvrda u Lici. Niti nakon oslobođenja Like od turske vlasti 1689. god. krajiška uprava nije bitnije mijenjala njenih utvrda. Ova sretna okolnost
61

omogućuje nam da izgled Udbine možemo točno utvrditi s njenog plana kojeg je izradio Antun Scherding 1790. god.. Tlocrt 18. Udbina 1701. god. Na najvišem položaju bila je podignuta široka kružna kula ( A ) čiji ostaci su se danas sačuvali u temeljima skriveni zemljanim humkom. Ova kula bila je opasana unutrašnjim obranbenim zidom čiji ostaci su najbolje vidljivi na sjeveroistočnoj strani gdje su se sačuvali i u visini od oko 2m. Slika 11. Udbina – ulaz na gornji grad

Početkom XV. stoljeća na južnom padinama brijega počelo se razvijati podgrađe koje je vjerojatno već prije Krbavske bitke 1493. god. bilo opasano vanjskim obranbenim bedemom kojem na današnjoj Udbini ne nalazimo vidljivog traga.

9.3. KURJAK
Jugozapadno od Udbine u današnjem istoimenom selu na samom njegovom početku iznad zaselka Baste na litici ( 780m nm ) bio je podignut ovaj grad. Srednjovjekovni Kurjak knezova Kurjakovića. Položaj je grada i same litice na kojoj je podignut veoma gradom sličan položaju obližnje Krbave gdje se litica s bio je sijelo

nalazi na omanjem uzvišenju iznad polja. Grad je prema opisu i crtežu ( lijevo ) što ga je napravio Vjekoslav Heneberg 1923. god. bio podignut na samoj litici na oba njezina zaravanka gdje danas nema ostataka zidova nije ih vidio niti Heneberg. Na ove zaravanke vodila je staza djelomično usječena u kamen i na strmim dijelovima nadopunjena stubama koje se još vide na samom početku staze. Prostor ispod litice bio je opasan zidom čineći tako unutrašnje dvorište. Tragovi ovog
62

gradskog bedema danas su vidljivi kao zemljani humak kojeg je moguće pratiti od današnjeg seoskog groblja prema sjeveru. Uz ovaj gradski bedem bile su prema Henebergovu crtežu prislonjene dvije četverokutne i jedna peterokutna građevina za koju Heneberg smatra da je mogla biti ulazna kula. Obilaskom terena nisam mogao utvrditi ostatke ovih građevina jer je upravo dio gdje se one nalaze prema Henebergovu crtežu zarastao u vrlo bujnu vegetaciju.

9.4. KOMIĆ
Ostaci ovog srednjevjekovnog sijela knezova Krbavskih nalaze se na strmom brdu Komača ( 1177m nm ) iznad današnjeg sela Komić. Grad Komić zabilježen je 1397. god. kada u njemu Kurjakovići već imaju prostrane dvore u koje su mogli primiti kralja Sigismunda i njegovu pratnju na njihovu povratku u Ugarsku nakon poraza kršćanske vojske kod Varne. Iz ovog podatka vidimo da je Komić u XIV. stoljeća veći i sigurniji grad od Udbine. Knez Karlo 1462. god. u njemu piše jednu od rijetkih sačuvanih isprava, njegov brat knez Pavao također u ovom gradu 1468. god. daje Ivanu Gusiću neku svoju zemlju u Lici. Iduće godine opet knez Karlo izdaje ispravu o prodaji neke zemlje Ivanu Benkoviću, kaštelanu grada Zvonigrada. Godine 1509. u njemu borave Ivan Karlović i sestra mu Jelena djeca tada već pokojnog kneza Karla, poginulog na Krbavskom polju. Tlocrt 18. Komić ( Heneberg )
Najstarija jezgra grada svojim položajem i stilom gradnje posve je jednaka starim plemenskim gradovima Krbavi i Kurjaku. Tu najstariju jezgru čini jaka kula nepravilna četvrtasta tlocrta građena nešto većim tesanim kamenim blokovima, podignuta na

63

gotovo nepristupačnoj kamenoj litici. Grad je imao i podgrađe koje je također bilo opasano zidovima. Od tog vanjskog, najdonjeg dijela grada, koji se smjestio na južnu padinu brijega, sačuvao se je samo krajnji južni ugao. Iznad ovog podgrađa stoji kosina koja je također ograđena obranbenim zidom koji se dobrim dijelom sačuvao do danas, taj prostor vjerojatno je činio unutrašnje dvorište grada. Najstariji dio grada svojim načinom gradnje i obradom građevnog materijala spada u razdoblje ranoromaničkih i romaničkih župskih gradova Like.

Iako je danas zbog obraslosti ostataka grada gustom šumom gotovo nemoguće sagladati prostornost ovog grada te podatke nam ipak donosi Heneberg u svom završnom opisu gdje kaže da je grad do 115m dugačak i 75m širok.

9.5. VISUĆ
U selu Visuć istočno od Udbine, iznad zaselka Potkraj, nalazimo lokalitet " Gradina " ( 930m nm ) na kojem Pavičić55 spominje utvrdu. Radoslav Lopašić u svom djelu « Dva hrvatska junaka « spominje u Visuću u vrijeme oslobađanja Like od Turaka kulu Nuzup-age Grizića56. Kako ni ovaj lokalitet iz tako često spominjanog razloga nedavnih ratnih događanja nisam mogao obići tijekom obilaska terena u ljeto 2000. god.. Odgovor na pitanje da li je ovaj turski aga svoju kulu podigao na mjestu nekog srednjevjekovnog grada, kojem ne nalazimo spomena u ispravama iz tog doba sa ovog područja, mogla potvrditi ili demantirati samo arheološka sondiranja terena.

9.6. KARLOVIĆA DVORI
Sjeveroistočno od Udbine iznad klanca Kozja Draga u
55 Pavičić: Zbornik…; str. 80

56 Lopašić: Dva hrvatska junaka; Zagreb, 1888.; str. 46.

64

Plješivici na lokalitetu « Gradina « ( 1098m nm ) nalazimo ostatke grada koji narod naziva Karlovića Dvori vjerujući da su to ruševine lovačkog dvorca bana Karlovića. U srednjevjekovnim ispravama koje su nam se sačuvale ovaj grad se ne spominje, a niti kasniji opisivači Like o njemu ne donose podataka. Jedini koji ga spominje je Vjekoslav Heneberg donoseći njegov podroban opis57 iz kojeg vidimo da je to bila osobita srednjevjekovna utvrda čija je osnovna namjena vjerojatno bila kontrola komunikacije iz Krbave u Pounje najkraćim putem kroz Plješivicu. Tome u prilog govori i postojanje sličnog lokaliteta s druge strane planine ( Kruge ). Grad je podignut na samoj ivici gorskog hrpta koji je svojom strminom omogućavao pristup gradu samo sa južne strane. Na toj strani bila je podignuta eliptična kula ( C ) koja je štitila prilazni put. Danas je ova kula sačuvana u visini od oko 3m, a njen prostor 5.5x3m dobiven je jednostavnim pregrađivanjem vanjskog bedema polukružnim zidom. U sam grad se ulazilo kroz četverokutnu kulu ( A ) kojoj danas nalazimo samo temelje. Vanjski bedem grada čiji zidovi debljine 0.7m zajedno s ulaznom kulom zatvaraju unutarnje dvorište sačuvan je dosta dobro osim sjeverozapadnog zida koji se potpuno urušio.

9.7. PODLAPAC
Više današnjeg sela Podlapac diže se brdo zvano " Gradina " ( 971m nm ) na ovom mjestu stajao je srednjevjekovni grad. Pavičić58 navodi podigli da su ovaj vrlo dobro građeni grad plemeniti Gušići kao i susjedni Pišać. Ovaj grad

spominje se u ispravi iz 1509. god. kao jedan od triju gradova u Krbavi koji su u posjedu Ivana Karlovića. Padom Krbave pod Turke oni su zaposjeli grad i koristili ga sve do svog napuštanja ovih prostora.
57 Rukopis Vjekoslava Heneberga u HDA 58 Pavičić: Zbornik…; str.81

65

Biskup Glavinić u svom opisu Like 1696. god. tvrđavom ( arx ). Tlocrt 18. Podlapac (Kruhek-Horvat)

grad naziva

Ovaj grad svojom veličinom i položajem odgovara sličnim gradovima u Krbavi primjerice Krbavi i Kurjaku kojima sliči veličinom dok mu položaj odgovara onima Mrsinja ili Komića. Grad ima elipsast izdužen tlocrt čiji je središnji dio dužine 57m, dok je čitav grad dužine 113m i širine 30m. Masivna utvđujući kružna polukula promjera 9m podignuta polje. je uz središnji dio vanjskog zida koji ide uz sam sjeverni rub platoa tu stranu koja se strmo spušta u Debljina zida ove kule iznosi 140cm dok je debljina ostalih zidova točno 1m. Čitav plato bio je zatvoren polukružnim zidom koji je zajedno sa zidom uz koji je podignuta kula zatvarao unutrašnje dvorište. Danas je ovaj polukružni zid sačuvan samo u fragmentima. ulazna Na zapadnoj što vidimo strani na nalazila crtežu se četverokutna kula Ivana

Kukuljevića Sakcinskog59 ( lijevo ). Sa zapadne strane s koje je gradu lako prići bio je podignut još jedan polukružni zid koji je činio vanjski prsten gradskog bedema koji se na svoja oba kraja naslanjao na stijenu. Slika 11. Podlapac ( ostaci kule )

9.8. PIŠAĆ
Iznad današnjeg sela Krbava koje se sve do 60-tih godina prošlog stoljeća zvalo Pišać nalazio se srednjevjekovni grad čije ostatke danas nalazimo na lokalitetu " Gradina " ( 704m nm ). Grad su najvjerojatnije podigli plemeniti Gušići koji su bili posjednici u ovom dijelu Krbavskog i u susjednom Podlapačkom polju. Dolaskom Turaka oni su zaposjeli grad i u
59 Karakaš: Podlapac ; str.16 ; Zagreb 2001

66

njemu držali svoje straže sve do oslobođenja Like 1689. god. kada ga zaposjedaju krajiške čete. Kako je grad bio u ruševnom stanju60 bio je napušten čim su se prilike u novooslobođenim krajevima smirile. Danas na visoravni iznad sela nedaleko križanja puteva za Mekinjar i Podlapac nalazimo siromašne ostatke ovog grada. Prema njegovim ostacima grad je činila kula koja se nalazila u sredini dvorišta što ga je zatvarao vanjski skriva omanji humak koji bedem.Temelje ove kule danas se izdiže iz relativno ravne

visoravni. Bedem koji ju je opasavao moguće je danas pratiti sa manje ili više sigurnosti prema ostacima temelja i u konfiguraciji terena.

9.9. BUNIĆ
Ovo mjesto steklo je ime vjerojatno po plemičkoj obitelji Bunić koja je u njemu podigla i vrlo jak grad. Iz ove plemenite porodice poznat nam je Ivan Bunić de Corbavia koji se u ispravi iz 1486. god. navodi kao susjed Nikole Frankopana. Prije turskog osvojenja Krbave, Bunić je bio drugo mjesto po veličini u Krbavi, a svoju važnost zadržao je i pod Turcima pod koje je došao kada i susjedne utvrde 1527. godine. Oni u prvo vrijeme osim na Udbini posadu drže i u Buniću učinivši ga središtem kotara koji je zauzimao sjeverni dio Krbavskog polja. O veličini samog grada saznajemo posredno iz turskih izvora. Tako nam o tome svjedoči podatak o brojnosti turske posade Bunića iz 1555. godine kada je ona brojala 100 pješaka i isto toliko konjanika. Unatoč ovom podatku o brojnosti posade izgleda da je grad pred kraj turske vladavine u Krbavi bio u ruševnom stanju jer ga Turci 1689. god. pred krajiškom vojskom napustiše bez borbe ne pouzdajući se u
60 Pavičić: Zbornik…; str. 81

67

njegove utvrde. Već Fras u svojoj " Topografiji Karlovačke vojne krajine " kaže da je kula u Buniću posve porušena. Danas na mjestu nekada tako važna grada nema ni toliko ostataka da bi se mogao odrediti njegov tlocrt makar u grubim crtama.

9.10. KOZJAN
U ovom mjestu spominje se grad kojem danas nema tragova. Grad u ovom mjestu spominje biskup Glavinić 1696. godine. Posjednici na ovom polju i mogući podizači grada mogli bi biti plemeniti ljudi iz porodice Grubić koji se spominju kao suci krbavskog rotnog stola 1466. godine. Danas na cijelom području sela Kozjan nisam uspio pronaći neke ostatke te kule koju spominje biskup Glavinić.

9.11. GRABUŠIĆ
Na visoku brdu ( 739m nm ) iznad istoimenog današnjeg sela u Koreničkom polju na samom njegovom južnom kraju bio je podignut grad Grabušić. O njegovim graditeljima nemamo podataka, ali najvjerojatnije su ga podigli članovi porodice po kojoj je nosio ime, a koja se u našim spomenicima javlja pod imenom Grabus. Grad je svojim položajem kontrolirao stjecište puteva; onog što je iz srednjevjekovne Slavonije kroz Krbavu i Hotuču vodio prema lukama na Jadranu i onog što se od njega odvajao kroz Plješivicu kontrolirao i štitio i prema Pounju. Grad je vjerojatno manji prevoj između Koreničkog i

Krbavskog polja danas zvan Gorica. Danas se na ovom lokalitetu ne mogu utvrditi ostaci ovog grada koji bi
68

nam dali dovoljno podataka barem za izradu njegovog tlocrta.

9.12. FRKAŠIĆ
Uz cestu Korenica-Donji Lapac s njene desne strane iznad istoimenog sela bio je u srednjem vijeku podignut grad koji je kontrolirao komunikaciju iz Koreničkog polja, koje u srednjem vijeku čini poseban distrikt unutar Krbave, prema Pounju. Prema činjenici da su u njega odmah po osvojenju Krbave Turci postavili svoju jaku posadu i držali je sve do napuštanja Krbave možemo zaključiti da je taj grad, na čije postojanje danas upućuje samo ime lokaliteta " Gradina " ( 1002m nm ) možemo suditi o njegovu značaju u srednjevjekovnoj Krbavi. Podataka o njegovim graditeljima i posjednicima nemamo, ali kao i u slučaju Grabušića možemo pretpostaviti da su ga podigli plemeniti ljudi iz porodice čije je ime nosio. Danas njegov tlocrt. na njegovoj gradini također nema znatnijih sačuvanih ostataka koji bi nam pomogli da napravimo barem

9.13. KORENICA
Između današnjih sela Kalebovac i Oraovac nedaleko današnjeg mjesta Korenica na povisoku humu zvanom " Gradina " ( 856m nm ) stajao je grad Korenica. Grad se spominje 1489. god. kada knezovi Krbavski, Miklovuš, Petar i Mikula daju Franji Utišeniću jedan mlin, a ispravu pišu na kašteli nam v Korenici61, kaštel su svakako već ranije podigli plemeniti knezovi Krbavski koji su posjedovali većinu Koreničkog polja i susjednog mu Bijelopolja. Kulu u Korenici spominje i Vuk

Krsto Frankopan Tržački u pismu caru Ferdinadu III. u vezi s
61 Šurmin: Hrvatski spomenici;

69

namjerom preseljenja koreničkih Vlaha u Senjsku Dragu. Tada kaže da su ti Vlasi nedavno podigli kulu za zaštitu svog naselja. Možda je ovdje riječ o obnovljenoj kuli knezova Krbavskih. Danas osim imena «Gradina» ništa više ne pokazuje da je ovdje stajao srednjevjekovni grad. Razlog njegovom gotovo potpunom nestanku granici dvaju sela gdje je materijala. je njegov položaju na izvor građevnog služio kao

9.14. MRSINJ
Na visoku brdu iznad polja sjeverozapadno od Korenice bilo je podignuto središte posjeda plemenitih Gušića, tvrdi grad Mrsinj. Bio je to prostran i dobro utvrđen prirodnim položajem gotovo nepristupačan grad. Podignut je na samom rubu litice ( 1112m nm ) što se strmo ruši u Koreničko polje. Imao je četvrtasti tlocrt kojega su zatvarali vanjski bedemi podignuti na samim rubovima litice tako da mu se moglo prići samo sa sjeverne strane kroz omanju uvalu. Od samih zidova grada sačuvalo nam se vrlo malo te je moguće jedino napraviti opću sliku grada. Točno vrijeme njegove gradnje ne znamo, ali njegovu romaničku starost potvrđuje nam sam njegov položaj na visokom planinskom grebenu koji se diže iznad koreničkog polja. U prilog njegovoj romaničkoj starosti govori i način gradnje te sadržaj grada. Gradom dominira središnja obrambena kula ( K ) koja je opasana jednako kvalitetno građenim zidom debljine 0.7-1m. Zid je bio podignut od tesanih kamenih blokova nanizanih u ravnim pravilnim redovima. U unutrašnjem dvorištu grada nalazimo i jedan bunar-nakapnicu, slično kao i na Komiću. Ovaj bunar (C) u svom opisu Vj. Heneberg identificira s kulom.
70

Tlocrt 18. Mrsinj ( Kruhek – Horvat ) Grad su vjerojatno još u najranijem srednjem vijeku podigli slobodni plemeniti ljudi iz plemena Koreničana uređenja župe proizišlih iz gradokmetskog među koje su se brojili i Radočevići koji se ovisno o Mrsinju iz čega se vidi da su

spominju u jednoj ispravi iz 1486. godine sjeverozapadno od Korenice kao pleme izišli iz gradokmetovskog uređenja župe. Kasnijim stjecajem prevlasti istaknutih rodova, grad dolazi u posjed Kurjakovića te će jedna njihova grana nositi plemićki pridjevak Mrsinjski i stolovati u njemu sve do pada pod Turke 1527. godine čime i završava njegov život kao jednog od središta srednjevjekovne Krbave. Nakon zauzimanja Mrsinja Turci jedno vrijeme u njemu drže posadu, čak ga se spremaju i obnoviti kako 1530. godine piše kninski biskup Andrija Tuškanić. Kako o njemu više nemamo vijesti, možemo zaključiti kako je ipak bio na previše nepristupačnu mjestu ili previše blizu granice i time izložen mogućim iznenadnim napadima iz krajiških utvrda u Otočcu i Dabru. Nakon oslobođenja Like 1696. godine biskup Glavinić ga ne spominje dok Krbave. manje povijesno značajan, ali u tom trenutku važniji obližnji Prozorac spominje zajedno sa ostalim utvrdama

9.15. PROZORAC ( PROZOR )
Na kosi ( 900m nm ) sjeverno od Mrsinja iznad današnjeg sela Vrelo stajao je grad Prozorac ili kako ga još zovu Prozor. Taj grad podignut je s namjenom da čuva put preko prijevoja Borje iz Koreničkog na Homoljačko polje i njime dalje u Gacku. Vjerojatno je da su posjednici i tog grada kao i ostalih u okolici Koreničkog polja bili plemeniti Gušići Krbavski. Ovom

71

gradu osnovu kao i većini manjih gradova ovog područja čini čvrsta i visoka kula koju opasuju zidovi. Danas se od ovih zidova sačuvalo vrlo malo njih, ali ipak dovoljno da mu možemo odrediti približan tlocrt. Tlocrt 18. Prozorac ( Kruhek-Horvat )

9.16. HOMOLJAC
Zapadno od Korenice nalazi se Homoljačko polje. Na njegovom sjeverozapadnom kraju iznad Homoljačkog klanca podignut je grad Homoljac čije ostatke danas jedva da možemo uočiti na brdu zvanom " Oštri vršak " ( 878m nm ). Njegovi današnji ostaci ne daju nam dovoljno podataka o njegovu izgledu. Ono što danas možemo zamijetiti su samo mjestimični fragmenti zida koje se ne može dovesti u međusobni odnos. Takve ostatke nalazimo po čitavom brdu tako da je vrlo teško odrediti koji su od njih in situ, a koji su se obrušili sa viših dijelova grada. Graditelji ovog grad vjerojatno su također plemeniti Gušići posjednici na ovom tlu. Grad je nadzirao put iz Gacke u Krbavu i dalje prema Pounju, a spominje ga i biskup Glavinić.

9.17. BREZOVAC
Plemeniti Gušići podigli su grad i iznad Brezovačkog polja sjeverozapadno od Homoljca. Tu se grad nalazio na onižem humku Obljaj ( 798m nm ) u središtu polja. Ovom gradu kojeg spominje i biskup Glavinić 1696. god. danas se nisu sačuvali ostaci u znatnijem obimu. Na rečenom položaju na postojanje grada upućuje samo sporadično razbacano kamenje koje ne možemo dovesti u međusobne odnose.

72

9.18. TRNAVAC
Iznad seoske crkve u selu Trnavcu jugozapadno od Homoljca bio je podignut grad koji je nadzirao put što je u srednjem vijeku vodio s Turjanskog u Krbavu. Srednjevjekovne isprave ne donose nam nikavih vijesti o ovom gradu, ali kako su plemeniti Gušići bili posjednici svih okolnih zemalja i utvrđenih gradova možemo pretpostaviti da su i ovaj grad podigli i obdržavali upravo oni. Danas su ostaci ovog grada poznati pod imenom " Kulina " ( 1029m nm ). Prilikom obilaska terena u lipnju 2000. god. upozoren sam da nije preporučljivo ići u selo Trnavac jer da su neki predjeli u njegovoj okolici minirani, tako da iz razloga osobne sigurnosti nisam obišao lokalitet Kulina iznad rečenog sela. Ovaj trnavački grad Turci su odmah po zauzeću Krbave zaposjeli svojom posadom koja je tu čuvala granicu prema krajiškom otočkom području. Ovu utvrdu spominju i krajiški povjerenici za utvrđivanje krajine 1701. godine.

9.19. TURAN ( TURJANSKI )
Ime ovog grada možemo vezati uz postojanje nekog starijeg tornja kojeg su po svemu sudeći prije XII. st. podigli Gušići Turjanski čija je ovo polje bila djedovina i čije se ime kasnije prenijelo na čitavo polje. Grad je podignut na lokalitetu « Gradina « ( 926m nm ) iznad crkve. U ovom su gradu 1334. god. braća Radislav, Pavao i Gregor sinovi kneza Kurjaka potvrdili Lapčanima posjed Grabovnik na Lapačkom polju. Grad je ostao u posjedu tih istih Gušića sve do sredine XVI. st. kada po ovom gradu svoj plemićki pridjevak oko 1550. god. nosi i Gušić. podban Gašpar Podno ovog grada stajao je i pavlinski samostan koji
73

se treba tražiti neposredno uz današnju crkvu sv. Jovana ( Ivan ) ispod grada. Ovaj samostan spominje se u darovnici kojom mu krbavski plemići davanjima. Tlocrt 18. Turjanski ( Kruhek - Horvat ) Grad se sastojao od prostrane kule ( K ) koja je bila glavni obrambeni, ali i stambeni objekt. Ovu kulu Vj. Heneberg crta kao osmerokut, dok dr. Kruhek62 smatra da je bila okruglog tlocrta. Ovu kulu okruživalo je zidno platno od kojeg su se sačuvali dijelovi zapadno i južno od kule u južni visini od 1-1.5m i dužini 20m onaj zapadni i 8m zid. Istočnom i sjevernom zidu jedva da ima traga. poklanjaju tri sela sa svim

Drugom objektu ( D ) kojeg crta Heneberg i koji je nastao preziđivanjem dijela gradskog bedema danas se također nalazi jedva nešto malo traga zidovima okomitim na zapadni i južni bedem.

9.20. DRVENJAK
Na samoj granici krbavske župe sa Gackom i Bužanima na kosi Drvenjak iznad Šiljevih poljana bio je podignut grad. Ovaj grad spominje se u opisu granice između Like i Krbave iz god. 1713.. Drugih podataka o ovom gradu nemamo osim isprave iz sredine XII. st. kojom kralj Ladislavu Gušiću daruje šest posjeda u okolici Ravljana ( Ramljani ), ali grad se izričito ne spominje. Da li su možda i ovaj grad podigli Gušići, to ne možemo sa sigurnošću tvrditi. Sam lokalitet nisam prilikom obilaska terena obišao iz razloga što se je kosa Drvenjak nalazila na samoj liniji obrane Gacke doline između Turjanskog i Ramljana te nije bilo sigurno obilaziti teren zbog zaostataka ratnih djelovanja.
62 Kruhek: Topografija krbavske spomeničke baštine; Krbavska bitka i njezine posljedice, Novi Vinodolski, 1993, str. 125

74

10. GACKA

Gacku države

kao

uređenu već

župu

srednjevjekovne pisac i car

hrvatske

spominje

bizantski

Konstantin

Porfirogenet među one tri župe kojima u ime kneza vlada ban. Postoji mišljenje da je u ovo najranije vrijeme ova župa zauzimala mnogo veći teritorij nego što ga mi danas razumijemo pod njenim imenom. Prema tom mišljenju ona je zauzimala i područje kasnijih župa Modruš, Vinodol i Drežnik, a možda i onaj dio Istre do rijeke Raše koji je bio u toj državi. Čitavu župu 1219. godine kralj Andrija darovao je templarima i u toj ispravi opisane su nam njene granice. Granica je započinjala nedaleko današnjih Ledenica kod potoka Žrnovnice odakle je preko Vratnika tekla Senjskim bilom u kojem je župa graničila s Bužanima tako da je Krasno polje ostajalo u Bužanima. Odatle granica kroz današnju šumu Hrastovka tukla na crkve sv. Đure i sv. Marka u Gackom polju kod Sinca, a odavde na Jesenice i dalje do Plasa gdje je graničila s Modrušem. Ovdje je granica u ravnoj crti tekla natrag na potok Žrnovnicu. Kako vidimo iz rečenog opisa, srednjevjekovna župa Gacka, uvlačila se duboko u unutrašnjost Gvozda zauzimajući i Drežničko polje, Krakar i Jasenak. U tijeku XV. stoljeća nakon diobe Frankopana od župe se odvojilo Brinje sa svojim područjem koje je pripalo drugoj grani porodice Frankopan. Godine 1269. kralj je župu oduzeo templarima davši im u zamjenu župu Dubica. Nedugo zatim opet ju daruje, ovaj put Frankopanima, koji su je držali sve do pada Like pod Turke kada se na ovim prostorima Gacke, Brinja i Senja organizira Krajina.

75

10.1. OTOČAC
Iako se izričito ne spominje sve do 1300. godine, bez sumnje, Otočac možemo smatrati središtem ove župe već u vrijeme kada o njoj piše bizantski car. Grad su kao takav preuzeli i templari,a nakon njih i knezovi Frankopani. Rečene 1300. god. napuljski kralj Karlo II. potvrđuje knezu Dujmu Frankopanu sva darovanja ranijih ugarsko-hrvatskih kraljeva njegovoj porodici uz obećanje da će to darovanje potvrditi i njegov unuk Karlo Robert čim uzmogne. Doista Karlo Robert je to i učinio 1316. godine potvrdivši Fridriku, sinu kneza Dujma, župu Gacku s gradom Otočcem. Frankopanskom diobom grad je došao u posjed Sigismunda Frankopana zajedno s većinom gradova u Gackoj¸ Učinivši grad središtom svojih posjeda knez Sigismund uspio je dobiti dozvolu pape Pia II. i u njemu 1461. godine utemeljiti biskupiju. Frankopani su grad držali sve do 1486. godine kada im ga zajedno sa čitavom župom oduzima kralj Matijaš. Nakon smrti kralja Matijaša ugarski i hrvatski staleži potvrđuju njegovu sinu Ivanišu vlasništvo mnogih gradova u Ugarskoj i Hrvatskoj među kojima se spominje i Otočac. U njemu 1510. godine boravi ban Andrija Bot od Bojne izdavši ovdje mnoge isprave. Turskim zauzećem Like i Krbave Otočac je postao važna utvrda na granici i u njemu već 1529. godine nalazimo austrijsku posadu. Grad je podignut na otoku ( 454m nm ) kojeg sa svojim rukavcem čini rijeka Gacka. Ovakvim svojim položajem on pripada onoj grupi srednjevjekovnih gradova koju nazivamo « wasserburg ». Izgled nekadašnjeg Otočca, kojem danas u središtu mjesta ne nalazimo traga, možemo vidjeti na tlocrtu ( lijevo ) što ga je za potrebe Krajine napravio inženjer Pieroni. U središtu grada stajala je četvrtasta kula u koju se ulazilo kroz drveni čardak prislonjen uz nju. Ta kula i čitav otok na kojem je stajala bio je okružen zidnim platnom čiju osnovu je činio nepravilni višekut, a na kojem nalazimo šest okruglih kula za koje Pieroni kaže da
76

su čitave samo tri. Ulaz u grad bio je na južnom zidu i do njega se dolazilo mostom koji je išao iz čardaka podignutog nad vodom rijeke Gacke. Kasnije, nakon 1660. god. napravljen je i ulaz na sjeveroistočnom zidu do kojega je vodio drveni most. Grad je slično izgledao i 1659. god. kada ga crta Martin Stier ( desno ). Tada više nema glavne četvrtaste kule. Prema Laszowskom63 sve gradske kule, osim one uz konak, propale su do 1701. god.. Uz istočni kut gradskog zida bio je prislonjen konak tako da je tamošnja kula činila njegov sastavni dio. Ovaj konak i njegov tlocrt jasno se vide na Valvasorovoj slici grada iz 1701. god. Oslobođenjem Like od Turaka prestala je važnost Otočca, a time i njegova grada koji je sve više propadao. Konačno su ga krajiške vlasti dale srušiti 1829. godine, podigavši na mjestu nekadašnjeg konaka zgradu gradskog magistrata.

10.2. PROZOR
U okolici Otočca u današnjem selu na brdu " Prozorina " ( 646m nm ) u

neposrednom susjedstvu prapovijesne gradine na Velikom Vitalu nalazio se grad koji je u diobi Frankopana pripao Sigismundu kao i većina gradova u Gackoj. Nakon što su ga 1578. godine opsjedali Turci, grad je napušten, da bi ponovo bio utvrđen 1619. god.. Grad je bio četverokutnog tlocrta na čijem se

jugozapadnom uglu nalazila okrugla kula ( B ). Grad je imao još dvije kule, ulaznu ( D ), do koje se dolazilo ljestvama i četvrtasti objekt ( C ) u jugoistočnom uglu grada koji je mogao biti u funkciji stanovanja njegove posade. Ovaj je grad u vrijeme turskih ratova služio kao izrazita krajiška granična utvrda.

63 Laszowski: Hrvatske povijesne građevine; knj. I

77

10.3. KARINGRAD
Na visoku brdu ( 522m nm ) iznad današnjih Čovića i Lešća nalaze se ostaci ovog grada. Podataka o njegovim graditeljima i posjednicima iz srednjeg vijeka nemamo. Grad se dizao na visokoj stijeni koja se uzdiže iznad polja. Sastojao se od okrugle kule promjera 7.5m prislonjene uz kamenu gromadu koja se izdiže iz zaravnjene površine i na kojoj se uočavaju tragovi žbuke koji govore da je bila sastavni dio fortifikacije. Na samoj gromadi nalazimo tragove žbuke zida koji je preko nje išao u pravcu ivice stijene, a čije ostatke nalazimo i u njenom produžetku na tu stranu. Čitava zaravan na kojoj je stajala kula bila je opasana zidom čije tragove danas možemo vidjeti sjeverno od kamene gromade i same kule. To je sve što na ovom lokalitetu danas vidimo. Zapadno od kule nalazi se manja zaravan na kojoj su mogle biti podignute pomoćne građevine čije temelje danas skriva gusto raslinje ( paprat ).

10.4. VRHOVINA GACKA ( STARI PERUŠIĆ )
Na položaju " Stari Perušić " ( 880m nm ) između sela Rudopolje i Babin Potok u XIV. st. Frankopani su podigli grad. Prilikom diobe Frankopana grad je kao i ostali u Gackoj pripao Sigismundu Frankopanu. Knez Anž Frankopan je polovinu grada zajedno sa Buškom Vrhovinom darovao braći Petru, Gašparu i Matku Perušiću čije prezime je dalo ime gradu, ali ne i samom naselju kao u slučaju Buške Vrhovine. Sve što prema ostacima na terenu možemo reći o ovom gradu je da je bio četvrtaste osnove koja je s južne strane završavala polukružnim zidom. Čitava ova osnova bila je

78

okružena gradini,

zidom ali grad

kojeg na

danas ovom

nalazimo položaju

u

obliku

velikog je u

zemljanog nasipa. Ovakav opis odgovara nekoj prapovijesnoj potvrđen nam srednjevjekovnim ispravama.

Slika 11. Stari Perušić - položaj

79

10.5. DABAR
Ovaj grad podigli su na brdu ( 560m nm ) članovi plemićke porodice Frankopan u XIV. st. svakako u isto vrijeme kada ona u Vrhovini i Prozoru. Prilikom diobe ove porodice Dabar je kao i ostali gradovi Gackog polja pripao Sigismundu. O izgledu ovog grad neke podatke saznajemo iz izvještaja povjerenstva kralja Ferdinanda koje 1563. god. obilazi krajiške gradove. Za Dabar saznajemo da je čvrsto građena utvrda na brijegu koja je zatvorena sa četiri kružne kutne kule od kojih je ona zapadna mnogo veća, jača i viša od ostalih. Uslijed nedavnog rata nisam bio u mogućnost obići područje sjeverne Gacke pa tako niti ovaj grad.

10.6. BRLOG
Na samoj granici sela Brlog i Drenov Klanac iznad same rijeke Gacke na brdu « Gradina « ( 662m nm ) nalaze se ostaci grada Brloga. Ovaj grad spominje Fras nalazeći u njemu okruglu kulu, podzemne odaje i cisterne. Okruglu kulu spominje ovdje i izvještaj Ferdinandova povjerenstva 1563.god. Došavši u Senj za kapetana senjske kapetanije Ivan Lenković 1538. god. obilažeći svoju kapetaniju ovaj grad opisuje kao okruglu kamenu kulu okruženu četverokutnim zidom, a tako ga prikazuje i tlocrt. Iz ovoga vidimo da je i taj grad svojim tlocrtom bio sličan onima kakve već nalazimo u Lici ( Karingrad, Štulić kula ). Zbog nedavnih ratnih djelovanja nisam bio u mogućnosti provjeriti ove podatke ili uočiti nove.

10.7. GUSIĆ GRAD
Ovaj grad također spominje Fras smjestivši ga na brdo
80

Kraj iznad Gusić-polja. Danas se na tom mjestu nalazi kota zvana « Gradina « ( 624m nm ). Prema njegovim riječima grad su podigli otočki kapetan Gušić iz porodice vjerojatno onih krbavskih Gusića koji su bili posjednici u Turjanskom. O ovom gradu nemamo mnogo podataka osim da su ga 1575. god. zajedno s Brlogom nakratko zauzeli Turci. Nakon njihovog oslobođenja Petar Zrinski podigao je okruglu kulu ( Šimšinovka ) na prijevoju Drenov Klanac čiji nam se ostaci nisu sačuvali, a koja je trebala biti predstraža utvrđenim gradovima Brlogu i Gusić-gradu. Ovaj grad također nisam obišao jer se njegovi ostaci nalaze iznad samog ulaza u akumulacijski tunel Gacka-Senj HE Senj čije je uže područje ograđeno.

10.8. JELOVIK ( STARO BRINJE )
Ovaj grad koji se prvi put spominje 1390. godine u ispravi u kojoj ga Ivan Frankopan zove nostro castro Jelovici64 prema mišljenju Vjekoslava Klaića stajao je na brdu danas poznatom kao " Staro Brinje " ( 843m nm ) koje se uzdiže iznad sela Lučani u jugozapadnom uglu Brinjskog polja. Danas na tom lokalitetu ne nalazimo ostataka koji bi potvrdili ovu njegovu pretpostavku. Zorislav Horvat smatra da bi taj grad trebalo tražiti u okolici današnjeg sela Jelvica sjeverno od Brinja, ali kao ni na Staro Brinje tako ni na ovu lokaciju ne upućuju materijalni ostaci, već samo sličnost imena koja je neosporna. Prije svoje diobe 1449. godine Frankopani su često boravili u ovom gradu o čemu nam svjedoče mnoge isprave izdane in oppidum Brine cum castro Jelovik65. Nakon diobe grad je pripao grani Bartolovoj i od tog vremena Brinje se počelo dijeliti od Gacke i na kraju je postalo posebna župa.
64 Pavičić: Zbornik…; str.95 65 ibid.

81

10.9. SOKOLAC
Grad Sokolac podignut je u sredini polja na nevelikom kamenom brežuljku ( 501m nm ). Sagradio ga je početkom XV. stoljeća krčki knez Nikola IV. Frankopan, kao izrazito veliki feudalni grad s izvrsnom fortifikacijom. Pojavom Turaka početkom XVI. stoljeća grad postaje otporna točka na putu njihovih prodora i tu ulogu zadržava sve do njihovog protjerivanja iz Like i Krbave. Ta njegova aktivna uloga pridonijela je i njegovoj većoj očuvanosti i postojanju odličnih njegovih prikaza krajiških inžinjera Pieronija i Stiera iz XVII. stoljeća. Godine 1835. grad je napušten i od tada počinje njegovo propadanje. Do danas ostala nam je sačuvana kapela koja je danas restaurirana, i djelomično branič-kula, obrambeni zidovi i ostali dijelovi burga sačuvani su tek u temeljima. Na nižem dijelu uzvišenja nalazilo se naselje okruženo zidom s pet polukula i četverokutnom ulaznom kulom. Slika 11. Branič-kula u Brinju BRANIČ-KULA sačuvana je samo u svojoj zapadnoj

polovici u punoj visini, a druga polovica se srušila 1900. god. zbog oslabljenja zidova. Ulazna vrata imala su segmentan nadvoj i okomito pomičnu rešetku. Gornje etaže prema sačuvanim dijelovima zida bile su perforirane jednostavim pravokutnim otvorima. Prozori su na unutrašnjoj strani bili šiljasti kao i vrata na istoj toj strani (Kukuljević, Laszowski). Pročelje je bilo ukrašeno s po četiri lezene na svakoj vanjskoj strani. Lezene su bile povezane dvostrukim slijepim lukovima. Na vrhu branič kule nalazili su se doksati na tri vanjske

82

strane, što nam dokazuje postojanje konzola66. Kula ima nepravilan tlocrt, stranice na kojima su se nekada nalazili dovrtnici bile su veće: S-560cm; Z-550cm, dok su nasuprotne stranice J540cm i I-530cm. ZIDOVI su zidani klesanim kamenom lijepo izravnanih

redova, pri temelju čvrstim vapnencem, a gore sedrom. Sačuvani su samo dijelovi zida i temelji na sjevernoj strani DVORA. Njegov sjeverni zid debljine 130cm ujedno je i obrambeni zid burga. Unutrašnji pregradni zidovi debljine su 80cm ili manje. Vrlo je vjerojatno da je i na zapadnoj strani bilo još objekata. Na Stierovoj grafici iz 1664. god.. Uz braničkulu u gornjem dijelu vidi se ruševni zid s perforiranim prozorima koji je možda ostatak tada već nepostojećih stambenih ili sličnih prostorija. Uz stambeni dio na nacrtu iz 1701. god. vidi se prizidani peterokutni bastion kojem danas nema traga. Zid između njega i kapele debljine je samo 80cm. Sredinom burga podignut je zid koji je spajao kapelu s branič-kulom. Prvobitni obrambeni zid ovdje je poligonalno savijen na svojoj južnoj strani i uz njega prizidan veliki rondel. Između ta dva zida u najnižem dijelu dvorišta nalazili su se pomoćni objekti kasnije faze. ( Horvat67 ) POLUKRUŽNI RONDEL bio je prilično velikog promjera i debljine zida pa mu se može pretpostaviti izrazito artiljeriska namjena. Imao je ravnu terasu za smještaj topova i drugih obrambenih uređaja. U odnosu prema ranijim objektima burga prilično je nizak. Prema već spomenutoj Sterovoj grafici rondel je izvana bio opasan kordonskim vijencem. Na fotografiji s početka XX. stoljeća vidi se još djelomično sačuvan nizak i širok topovski otvor. Danas ovom rondelu nisam našao traga iako je čitava površina brda na kojem se nalazi grad očišćena za potrebe arheoloških sondiranja i

66 Horvat: Burg u Brinju i njegova kapela; Peristil 27-28/ 1984-85 67 ibid.

83

konzervacije koje su bile u tijeku u lipnju 2000. godine. UTVRDE NASELJA činilo je pet polukula povezanih višemanje ravnim potezima zida i pravokutna ulazna kula. Vanjski promjer polukula je relativno mali, 7m. Na sjeveroistočnoj polukuli sačuvale su se tri kruškolike puškarnice. Kao i burg i ove su utvrde zidane klesancima. Na jugoistočnom kutu naselja gdje stari tlocti bilježe utvrdu sličnu peterokutnom bastionu nalazimo samo tragove polukule, dok peterokutnoj kuli naziremo samo tragove. Slika 11. Polukula gradskog bedema ULAZNA KULA kule sačuvalo se zidana je klesancima prema vanjskoj strani, dok nekoliko kruškolikih puškarnica. Kula ima

untrašnje lice zbog popuštanja veziva izgleda amorfno i oljušteno. U zidu ove četverokutni tlocrt, a ulazilo se kroz vratnice sa šiljatim nadvojem koje su srušene tokom Drugog svjetskog rata za potrebe talijanske vojske. Slika 11. Ulazna kula Postoje i zidovi čija uloga nije poznata. Nekih

dvadesetak metara sjeverno od burga

vidljivi su zidovi koji

svojom fakturom podsjećaju na zidove burga. Horvat smatra da se ovdje možda radi o pomoćnim objektima ranije faze. Jedan takav pomoćni objekt možda trebamo vidjeti u pravokutnoj građevini prislonjenoj uz sjeveroistični bedem grada čije temelje i danas vrlo dobro uočavamo. bedemom. KAPELA, najsačuvaniji objekt burga visoka je kao i branič-kula i ima tri etaže. Najniža etaža je kripta koja vjerojatno nije nikada služila ukopu već za gospodarske i
84

Također

između kapele i bedema nalazimo zid koji teče usporedno s

slične potrebe. Na prvom katu je dvorska kapela podijeljena na brod, svetište, kapelu i sakristiju. Sakristija više ne postoji, ali imala je dvije etaže u visini kapele ( Horvat 68 ). Na samom vrhu kapele nalazila se obrambena etaža pod otvorenim krovištem.

Slika 11. Kapela u Brinju

Tlocrt 18. Sokolac ( Kruhek - Horvat )

68 ibid.

85

11.MODRUŠ

11.1. MODRUŠ ( TRŽAN )
Nalazi se na izvanrednom strateškom položaju, na vrhu čunjastog brijega kojeg je slijedeći logiku idealno utvrđenog romaničkog grada trebalo samo zatvoriti bedemima i kulama i učiniti ga gotovo neosvojivim. Pored njegovih bedema stoljećima je prolazila najprometnija cesta koja je povezivala sjever i najvažniji grad i luku podno Velebita - Senj. Bio je središte stare prostrane župe Modruš kojoj je pripadao sav kraj sjeverno i istočno od Male i Velike Kapele, a na jugu od Plitvičkih jezera uz tokove Korane, Mrežnice i Dobre pa vjerojatno do Kupe na Istoku. Sam grad nalazi se na 670m n/m, a temeljen je na živoj stijeni i prekrivaju vrh čunjastog brijega izdužena bademasta oblika. Naselje se razvilo na ravnijem dijelu brijega i pokrivši veliki prostor bilo je opasano sistemom kula i bedema koji izravnati imaju dužinu od 1200 metara. Ime se u najranijim poznatim dokumentima odnosi na ime župe. Najranije se govori o njemu kao o crkvenom području u ispravi kralja Stjepana 1163. godine. Najranije isprave bilo one falsificirane ili one autentične govore nam o Modrušu samo kao o crkvenom području ili kao župi, još se ne govori o gradu Tržanu. Još i isprave kralja Andrije i Bele govore o prostoru tj. o zemljama. Čak i sam knez Dujam pišući banu Nikoli 4. srpnja 1343. godine piše iz naselja (Datum in foro Modrus...). Posebno ime za burg, Tržan, javlja nam se tek u XV stoljeću naravno reflektirajući kao i najčešće tek vrijeme njegovog ranijeg postanka. Tek isprava bana Matka Talovca iz siječnja 1437. godine, a zatim i iz ožujka izričito govori o
86

gradu Tržanu kao središtu modruškog posjeda. Modruš je tada trgovište s gradskom upravom, crkvom i svojim građanima. Prilikom diobe Frankopana 1449. godine dobio je grad Stjepan Frankopan. Iz svega možemo zaključiti da je Modruš najstarije ime ovog sklopa župskog grada i naselja koje se razvilo pod njim. Kasnijim razvojem, prvenstveno jačanjem samih Frankopana kao njegovih gospodara, ali i razvojem naselja koje postaje značajno svojom ulogom u trgovačkom, gospodarskom i crkvenom životu šireg područja, burg se izdvaja i često u ispravama spominje kao TRŽAN, dok jer staro ime ostalo vezano uz naselje i župu, a od 1460. godine i uz sjedište biskupije. Odakle ime za burg nije teško utvrditi jer trgovina koja se odvijala cestom ispod njega uvjetovala je i njegovo ime. Iako nema sumnje da je župa postojala još i ranije, vjerojatno već oko 820. godine kad su se na tom području vodile borbe kneza Borne i panonskog kneza Ljudevita, prvi put se spominje tek polovicom XII stoljeća – 1163. godine. Prema Klaiću koji svoju tezu da o gradu možemo govoriti već u to vrijeme zasniva na staroj predaji koju je oko 1700. godine zabilježio Filippo Riceputi prema kojoj je u njemu boravio Sv. Vojtjeh, praški biskup i apostol, vraćajući se 994. godine iz Rima u Prag. Sve isprave koje smo spomenuli, a koje spominju ime župe i grada od XII dalje do sredine XIII stoljeća dokumentiraju nam borbu Frankopana za vlast nad njim, ali ne govore ništa o gradu niti naselju pod njim. Povelja Bele III od 5. travnja 1251. godine potvrđuje nam da su oko sredine XIII stoljeća posjed i grad već čvrsto u rukama Frankopana. Tom ispravom oni su dobili na čuvanje trgovačku cestu koja preko Modruša i Gvozda vodi prema moru. Zauzvrat su dobili prihode od tridesetnice. Isto tako knezovi Fridrik, Bartol i Vid kojima kralj izdaje povelju obvezali su se da će eventualnu
87

štetu trgovcima koja bi nastala na tom putu namiriti. Već u vrijeme osnutka krbavske biskupije 1185. godine možemo govoriti o postojanju utvrde na brijegu. Modruš u to vrijeme nije samo određeno područje, on je i središte crkvenog života župe koju nam spominju isprave još od XII stoljeća, a dokumente o njoj nakon sredine XIII stoljeća treba uzeti kao autentične. Malo nam koja od tih isprava nešto izričito govori o samom gradu ili naselju podno njega. Kraljevske isprave govore samo općenito o modruškom kneštvu i posjedu, sve tamo do Bele i Matijaša Korvina, a mnoge kasnije isprave samo ponavljaju one već ranije izdane. Modruš se čak i u ispravama koje izdaju sami Frankopani spominje najčešće na samom kraju isprave u dataciji. Niti iz isprave koju boraveći na Modrušu 16. lipnja 1333. godine izdaje i sam kralj Karlo robert ne saznajemo da li on to čini u samom gradu ili u kastrumu. Datacija je jednostavna «Datum Modrusii, 17. kalendis augusti». O tome da je Modruš značajno mjesto trgovačkog i crkvenog života svjedoče nam pisma pečujskog kaptola kojim on javlja da se ubire maltarina na cesti koja ide «prema Modrušu» dakle i dalje preko njega do mora. Drugo pismo koje piše sam Dujam Frankopan 1343. godine banu Nikoli, u vezi tridesetnice na «modruškoj» cesti, osvjetljava nam pravce međunarodnih trgovačkih putova iz Slavonije i zagorja do Venecije i njemačkih zemalja. Ovo pismo značajno je i zbog svoje datacije «u trgu Modruši». Među svjedocima darovnice senjskim franjevcima, koju 5. siječnja 1535. godine izdaje udovica kneza Dujma, Elizabeta, spominje se «svećenik Stjepan iz Modruša». Iz toga vidimo ga je Modruš već u to vrijeme davao duhovna zvanja vjerodostojna u javnom i crkvenom životu. U istoj darovnici imamo i naznaku gdje bi možda trebali tražiti majstore graditelje modruških palača, naime među njenim
88

svjedocima Venecije.

također

se

spominje

Egidije,

sin

Andrije

iz

U travnju 1449. godine u njemu je održan sastanak svih sinova kneza Nikole Frankopana koji je trebao potvrditi njihov dogovor o bratskoj diobi. Kao svjedoci ove isprave izdane 14. travnja nalaze se čak i tri biskupa: krbavski Vid Korčulanin, senjski Andrija Drački i krčki Franjo. Tom diobom Modruš je zajedno s Vitunjem, grobnikom i Dubovcem pripao knezu Stjepanu Frankopanu. To potvrđuje i isprava Dujma Frankopana izdana 20. lipnja 1452. godine pod gradom Ostrovicom Ličkom. Ta isprava vrijedna je i stoga što Dujam naselje pod gradom Tržanom naziva «civitas». Dakle to naselje je grad u punom smislu mnogo godina prije nego je postalo sijelo krbavsko-modruških biskupa, 1460. godine. Već godine 1469. šalje knez Stjepan sa svojim sinom Bernardinom poslanstvo Veneciji s molbom za pomoć u obrani. Između te i 1483. godine Modruš je bio izložen najžešćim pustošenjima. Tako da već 1488. godine kada je pisan Modruški urbar, iako nam nije sačuvan u potpunosti, pusto je već 28% urbaru. Konačno 1493. godine, potkraj kolovoza ili početkom idućeg mjeseca u osvit poznate Krbavske bitke doživio je Modruš svoje najteže trenutke. Tada je velika turska vojska vraćajući se iz pljačkaškog pohoda u Kranjskoj i Štajerskoj osvojila i popalila sam grad ali nije pokušala zauzeti i sam castrum. Nakon ovog rasapa biskup je svoju stolicu preselio u Vinodol. Djelomičan opis castruma daje nam 1639. godine Pieroni, ali njegov crtež tek je obris preostalih zidova i kula. Ništa bolji uvid ne daje nam ni Stierov crtež iz 1660., a čini se da je on samo precrtana slika ranijeg Pieronijevog prikaza. L. F. Marsili također nam donosi skicu castruma u glavnim
89

vlastelinstva za koje imamo podatke u

obrisima vanjskog obrambenog sistema, ali nam donosi i neke bitne detalje samog naselja pod njim. Iz istog vremena oko 1700. godine datira i prikaz kranjskog inženjera Fridricha Holsteina, nešto detaljniji pa je vjerojatno nastao na licu mjesta. On je važnije objekte posebno naznačio. Među rijetkim starijim opisima grada jedan je od boljih onaj E. Laszowskog objavljen u «Prosvjeti»69. Prema njemu grad je na istočnom uglu imao visoki četverokutni toranj, a isti takav je stajao i na zapadnom uglu. Između njih nalazilo se gornje dvorište s cisternom i nekoliko stambenih zgrada. Od oba tornja sa sjeverne strane bio je potegnut zid s vratima u sredini koja su vodila u donje gradsko dvorište i u samo naselje. S krajnjih tačaka ovog zida spuštala su se s desna i lijeva zidovi koji su zatvarali naselje. Magdić70 također spominje veliku četvrtastu kulu na istočnoj strani, a na zapadnoj «redute za obranu». Spominje vanjsko i unutrašnje dvorište te cisternu u vanjskom. Grad je podignut na živoj stijeni i sastojao se od središnjeg dijela s branič-kulom i stambenim objektima. Uz taj najviši dio položen na zaravni nalazimo još dva dijela: sjeverniji koji je vjerojatno služio za gospodarske zgrade i onaj na južnoj kosini pod branič-kulom koji je uz dnevne gradske potrebe služio i za trgovačke poslove. Bademasti tlocrt grada prilagođen je konfiguraciji terena. U njegovom središnjem dijelu uz branič-kulu , najvažnije mjesto zauzimala je palača ili palas u kojoj je mogla biti i gradska kapela. BRANIČ-KULA bila je približno kvadratnog tlocrta veličine 10x 11.3m i jedna je od najvećih poznatih kula srednjovjekovnih gradova u Hrvatskoj. Danas joj potpuno
69 Laszowski: 70 Magdić:

90

nedostaje jedan zid koji se odronio zajedno sa stijenom na koju je bio položen. Zidana je približno kvadratnim pritesanim kamenom s jezgrom izvedenom na «riblju kost». Raspoznaju se tri etaže od kojih je srednja bila stambena. U njoj nalazimo prozor s velikom prozorskom nišom i još jedan povisoki otvor u samom kutu kojim se vjerojatno prilazilo do zahoda na nišama. Velike drvene grade koje su nosile stropove bile su postavljene na konzolicama koje i danas možemo vidjeti. Nešto skromnije opremljen gornji kat mogao je služiti kao spavaonica. Na fotografiji iz 1905. godine vidi se da je postojala još jedna etaža. Iz stanja današnje sačuvanosti ne može se reći da li je to još krunila jedna obrambena etaža manje visine s otvorima za Sve obranu je ili nekim drugim obrambenim elementima. vjerojatno natkrivao

šatorasti krov pokriven šindrom. Ove pretpostavke imaju potvrdu u opisu koji nam donosi G. Pieroni. On govori o četvrtastom tornju koji je s donje strane još očuvan, ali mu nedostaju dvije etaže i krovište. Sam smještaj branič-kule strateški je izvanredno dobro postavljen, zatvorivši svaki pristup do središnjeg dijela grada i postavivši se tako da je jednim kutom okrenuta prema smjeru mogućeg napada. S unutrašnje strane zapadnog zida središnjeg dijela grada nalazimo tragove zida iz čega bi mogli zaključiti da se tu nalazio reprezentativni prostor života – GRADSKA PALAČA (PALAS). Vanjski zid tog prostora perforiran je povisokim otvorom koji funkcionalno može odgovarati zahodu na konzolama stršeći van iz plohe gradskog zida. Unutrašnji zidovi objekta bili su puno tanji i danas se jedva naziru. Desno od ulaza u grad otkrivaju nam se tragovi zida najstarijeg grada. Ovdje jasno vidimo da je mlađi zid prizidan uz stariji, ali da ga ne prati do kraja. Iz ovog bismo mogli zaključiti da je stariji dio grada bio nešto kraći tj. manji od ovog koji nam zatvaraju
91

današnji

zidovi.

Taj

stariji

zid

bio

je

zidan

kamenom

lomljencem. Raniji autori opisa grada spominju i GRADSKU KAPELU, ali iz današnjih Ispod očuvanih ostataka na arhitekture blago ne možemo padini joj na utvrditi niti položaj. branič-kule, skošenoj jugoistoku, nalazimo velik prostor ograđen čvrstim i jakim bedemima. Danas u tom prostoru nema tragova nikakvih objekata, a nisu nam sačuvani ni kule ni polukule koje vidimo na Pieronijevim i Stierovim crtežima. Sačuvani su tragovi polukružne pregrade s vratima ispod branič-kule. U zapadnom zidu tog prostora naknadno je izvana prizidana polukružna kula zidana kamenom lomljencem. Debljina ovih vrlo pravilno građenih obodnih zidova je različita, 100 i 130cm. Građeni su dobro priklesanim kvadratnim i pravokutnim komadima. S obzirom na način zidanja taj prostor mogao je biti zatvoren bedemima već u XIII i XIV stoljeću. Na jugoistočnom njegovom kraju primjećuju se tragovi još nekih zidova i dvostrukog opkopa što bi moglo navoditi na postojanje još jednog južnog ulaza u grad. Ovaj prostor sa svojim vjerojatno drvenim objektima funkcionalno je mogao služiti narodu kao zaštita u slučaju neprijateljskog napada, ali i kao prostor mitnice. Sjeverni dio grada također je položen na živoj stijeni i nešto je nižeg položaja od središnjeg dijela. Tu se nalazila cisterna čiji se tragovi primjećuju i danas. Ovo je bio prostor namijenjen gospodarskim potrebama grada, sa spremištima, štalama i stambenim objektima posluge. Čitav ovaj sklop završava kvadratnom kulom. Faktura ziđa slična je gradnji i načinu gradnje kakav susrećemo Hrvatskoj kod dosta ranih gradova u srednjovjekovnoj posebice u ovom ličko-krbavskom i susjednim

područjima primjerice: Vitunj, Karlovića Dvori, Bilaj, Mrsinj i
92

Počitelj. Srž zida na «riblju kost» kao kod branič-kule Modruša nalazimo na Medvedgradu, Hrastovici, Blagaju na Korani pa i Slunju. Strukturu zida i stil gradnje nalazimo i kod gradova u Bosni primjerice: Blagaj na Buni, Bobovac….

93

12. PLASI

12.1. PLAŠKI
Ovaj grad, središte župe Plasi, nalazio se na brdu «Gradina» . Bio je ovalnog tlocrta. Na sjeveru tog ovala nalazile su se dvije polu kule. Na jugu prizidan mu je prostor kružnog zida. U sredini većeg ovala nalazila se je okrugla kula. Ovdje nalazimo i novi renesansni kaštel četvrtastog tlocrta, podignut u dolini uz rijeku Dretulju.

12.2. JASENICA
Ovaj grad kombinacija je ovalnog i četvrtastog tlocrta i relativno je manjih dimenzija.

94

13. DREŽNIK

13.1. DREŽNIK
Do XII stoljeća bio je banski posjed, a tada ga preuzimaju hrvatsko-ugarski kraljevi. Spomen župskoj utvrdi u vidu snažne kule nalazimo još u povelji iz 1185. godine. Prvi značajniji podatak imamo o gradu iz 1253. godine kada Bela IV u zamjenu za neke oduzete posjede daruje čitavu župu plemićima Nelipčićima, ali pitanje je jesu li oni ikada uvedeni u njen posjed. Drežnik su doista preuzeli Güssingovci koji su ratovali s Babonićima i koji su nagodbom s Güssingovcima 1278. godine dobili i cijelu župu Drežnik pa tako i ovaj grad. Pretendent Anžuvinac 19. na hrvatsko-ugarsko 1292. godine prestolje potvrđuje Karlo posjed kolovoza

Drežnik Šubićima bribirskim poklonivši ga moćnom banu Pavlu I Šubiću. Međutim slomivši moć Mladena II potvrdio ga je kralj Karlo I Nelipčićima na temelju povelje Bele IV iz 1253. godine. No uskoro su i Nelipčići iznevjerivši se kralju ostali bez ovog posjeda, a kralj ga daruje 2. ožujka 1323. godine knezu Dujmu III Frankopanu. Tijekom XIV stoljeća razvila se utvrda s unutrašnjim i vanjskim pojasom bedema. Unutrašnji grad imao je oblik nepravilnog četverokuta kojemu je na jednom uglu stajala okrugla branič-kula. Vanjski bedem imao je oblik nepravilnog trapeza kojemu su na jednoj strani stajale dvije četvrtaste kule. U unutrašnjem gradu nalazimo i kapelu Sv. Martina – zaštitnika vojnika i vitezova.
95

Podjelom Frankopana 1364. godine grad je dobio Ivan V, a u podjeli 1449. godine pripada grad Bartolu IX. Već početkom XVI stoljeća počeli su se Turci zaletati u područje Drežnika. Godine 1559. Turci prvi put opsjedaju grad. Početkom travnja mjeseca 1578. godine Ferhad-paša Sokolović (slavni graditelj Ferhadije u Banjoj Luci) osvaja grad, ali ga hrvatska vojska ponovo zauzima 29. kolovoza iste godine; time prestaje vlast Frankopana nad gradom. Padom Bihaća 1592. godine grad je napušten i turska ga vojska lako zauzima. Grad ponovo ulazi u sastav Hrvatske Krajine mirom u Svištovu 4. kolovoza 1791. godine.

13.2. SLUNJ

13.3. IZAČIĆ
Ovaj grad nalazi se nad današnjim naseljem Izačić – kula; danas je tek podor. Grad je vrlo jednostavnog tlocrta i malen, imao je visoku i čvrstu okruglu kulu – donjon. Oko kule podignuti su dva kruga četvrtastih zidova. Njegova duljina je 130m , a širok je oko 80m; dok mu visina zida iznosi oko 8m. Smjestio se na području starohrvatske plemenske općine Berišić u bihaćkoj županiji. Mjesto se također u srednjem vijeku spominje i kao Dol – vjerojatno zbog svog položaja između Plješivice i Vražjeg Vrtala ( dan. brdo Glavica). Današnje ime grad je dobio po plemićima IZAČIĆ – plemenitog roda proizašlog iz ratničke službe malog plemstva kojima su vladari priznavali plemenšćinu i grb po oružju tj. oružnim listom (literae armales). Prvi poznati vlasnik grada, a vjerojatno i njegov graditelj bio je BOGDAN

96

IZAČIĆ koji je živio krajem XV stoljeću. Pojavom Turaka početkom XVI stoljeća grad je dolaskom Erazma Thurna za kapetana u Bihać uključen u buduću Bihaćku kapetaniju. Sredinom XVI stoljeća padom Cazina i Ostrošca, grad postaje ključan za obranu Bihaća. Sve do 1557. godine Kada su nakon Lenkovićeva izvještaja napravljena vrata na oba vanjska pojasa bedema, u grad se ulazilo pomoću ljestava u visini prvog kata. Turci 1592. godine zauzimaju grad.

13.4. TRŽAC
Leži na brdu nad ušćem potoka Mutnice u Koranu. U XI stoljeću pripada župi Drežnik koju 1278. godine moćni knezovi Güssing ustupaju glavaru plemićke porodice Babonić, knezu Stjepanu III. Kralj Karlo I 1323. godine uzima župu Babonićima, iako su imali ne malih zasluga za njegovo osvajanje prijestolja, i daruje ju Frankopanima. Postavši vlasnici župe postaju i vlasnicima grada Tršca. Kralj Ludovik I 1364. godine potvrdio je ovu darovnicu Frankopanima. Podjelom Frankopana 1449. godine grad pripada Nikoli VI koji se prvi počeo pisati knezom Tržačkim (de Thersacz). Središte grada činilo je visoka i jaka kula pokrivena strmim krovom. Oko podgrađa s crkvom podignut je zid s četiri polukule (u XVI stoljeću). U proljeće 1578. godine Turci iznenada zauzimaju grad, ali već krajem kolovoza vraćen je Hrvatskoj, i podvrgnut novoosnovanoj Slunjskoj kapetaniji pod kojom je ostao do 1584. godine kada su ga Turci zapalili. Ostaje pust sve do 1627. godine kada ga protivno odredbama mira u Gyarmatu
97

zauzima Murtezen-paša i ostaje u turskoj vlasti do 1837. godine kada je napušten.

98

14. ZAKLJUČAK

O utvrđenim gradovima Like, Krbave i Gacke na temelju dosadašnjih proučavanja možemo izvući nekoliko zaključaka. O samim obranbenim tim gradovima, njihovom tlocrtnom rasporedu, arhitektonskim elementima ili unutrašnjem

uređenju, znamo vrlo malo, puno više znamo o vlasnicima i događajima koji su se zbivali u ili oko nekih od njih, ali za većinu od ovih gradova ne znamo pouzdano niti to. Jedini arheološki obrađen grad je Sokolac u Brinju čija su arheološka istraživanja započela nedavno i koji je zahvaljujući svojoj kapeli dobro obrađen s gledišta povijesti umjetnosti. Ostali lički gradovi dosada nisu bili arheološki istraživani i sva se saznanja o njima temelje na opisima nekolicine njih s početka prošlog stoljeca. Možemo prepoznati dva vala podizanja gradova, prvi relativno rano - već od XIII. st. kada tatarska provala potiče njihovu izgradnju, a neki od tih gradova javljaju se možda i ranije (Krbava, Potorjan, Otočac…). Tada se podižu gradovi na nižim položajima u središtima većih polja i na komunikacijama, a podižu ih plemeniti rodovi čije ime onda najčešće grad i nosi (Grabušić, Frkašić, Bunić, Bogdanić) i koje i kasnije nalazimo u popisima nižeg plemstva u onim krajevima koji nisu pali pod tursku vlast. Drugi veliki val podizanja gradova primjećuje se u drugoj polovici XIV. st. pa sve do neposredno pred tursku opasnost kada se uočava široka graditeljska aktivnost. Tada se podižu potpuno novi gradovi ( Sokolac, Dabar…) i dograđuju i proširuju već postojeći (Komić, Ostrovica Lička…) prilagođavajući ih se zahtjevima novog načina ratovanja. Također primjećuje se proces seljenja grada sa nižih položaja u sredini polja na
99

visoke gotovo nepristupačne dominantne položaje uz rub polja (Ostrovica Buška, Mrsinj, Karingrad), ali uvijek dovoljno blizu komunikacije. Tako je npr. Potorjan napušten još u srednjem vijeku, a podignuta je Ostrovica Buška na nepristupačnoj stijeni u dnu polja i Hoteš na samom njegovom početku. Taj proces možemo povezati s promjenom načina ratovanja uzrokovanom pojavom vatrenog oružja, a time i topova čiju je razornu moć trebalo izbjeći. U svjetlu ove promjene možda trebamo vidjeti i razlog pojavi istog imena za dva nedaleka grada u ispravama XVI. st. (Medak, Mogorić…). Drugi vidljiv proces je okupljanje većine važnijih gradova u rukama jedne plemićke porodice. Na teritoriju Like u današnjem njenom opsegu sredinom XV. st. nalazimo dvije takve Bužana porodice u čijem je vlasništvu većina gradova: FRANKOPANE u čijem vlasništvu nalazimo važnije gradove Gacke i ( Sokolac, Otočac, Bočać, Ostrovica Buška, Hoteš …) kao nastavak njihovih posjeda iz Hrvatskog primorja, Modruša i Drežnika gdje su u njihovoj vlasti Slunj, Drežnik i Modruš; i KURJAKOVIĆE kojima pripadaju važniji gradovi Like i Krbave (Udbina, Komić, Počitelj, Zvonigrad…) i čiji se posjed nastavlja i na južnu stranu Velebita u Velebitsko podgorje gdje su u njihovom posjedu dva najvažnija grada Obrovac i Bag. U ovom procesu mozemo vidjeti pokušaj stvaranja neke vrste «limesa» kakav je kasnije stvoren na Kupi i začetak kasnijih senjske i otočke kapetanije. U ovom kontekstu možemo vidjeti i zamjenu grada Bočaća između Kosinjskih i Frankopana o kojoj je izdana i isprava 1499. god.. Kako smo vidjeli većina gradova u Lici podignuta je na nepristupačnim položajima na stijeni ( Ostrovica Buška, Hoteš, Kosinj, Mrsinj, Slivnik, Zvonigrad…) ili uz samu stijenu ( Krbava, Komić, Kurjak, ( Počitelj, Raduč, Slivnik, Mogorović…). Za podizanje grada biraju se dominantna uzvišenja uz rubove polja, najčešće između 600-900m nm
100

Udbina, Bunić…), ali imamo i gradove iznad 1000m nm koje gotovo isključivo nalazimo u Krbavi. Gradovi se podižu i u središtima velikih, ali i manjih polja kakvima Lika obiluje ( Brezovac, Medak, Hoteš, Potorjan…). Također gradove nalazimo iznad ili u neposrednoj blizini klanaca i planinskih prijevoja ( Homoljac, Bužim, Ostrovica Buška, Brlog ). Osim ovih « gorskih « gradova u Lici smo imali i jedan pravi ( Otočac ) i jedan uvjetno rečeno umjetni gradove ( Rmanj ). Prema malobrojnim materijalnim ostacima ličkih gradova i prema ne uvijek najpouzdanijim tlocrtima, nastalim u iz različitih izvora, među ličkim različitim vremenima i « Wasserburg « onaj u Ribniku. U ovu skupinu mogli bi možda uvrstiti još neke

gradovima uglavnom možemo prepoznati dva tipa tlocrta: gradove četvrtastog, manje ili više pravilnog, tlocrta, sa samostojećom Turjanski…) platna i središnjom tip kulom ( Perušić, Štulića ili više kula, drugi također manje pravilnog

četvrtastog tlocrta čija je glavna kula sastavni dio gradskog (Dabar, Brlog, Prozor…). Može se zamjetiti da se prvi tip javlja većinom na prostoru Like i Krbave, dok drugi tip većinom predstavljaju gradovi u Gackoj. Možemo li porijeklo ove male tlocrtne razlike tražiti u različitim utjecajima uvjetovanim porijeklom graditelja i činjenicom da je ovaj prostor gotovo dva stoljeća činio granicu istoka i zapada. To bi tek trebala potkrijepiti buduća arheološka istraživanja na širem području nekadašnje tursko-hrvatske granice. Prema ono malo sačuvanih ulaza ( Hoteš, Ostrovica Buška, Sokolac, Zvonigrad, Podlapac...) možemo uočiti pravilnost da se ulaz u grad nalazio na južnoj strani, obično kroz četvrtastu kulu. U nekoliko većih ličkih gradova kao dio grada nalazimo i dvorsku kapelu koja je najčešće prislonjena uz konak ( Novi i Sokolac ) ili se nalazi uz sam ulaz u grad ( Komić i Otočac ). Od tih kapela jedina se ona u Sokolcu u Brinju sačuvala u tolikoj mjeri da je
101

mogla biti restaurirana i ona je sa stanovišta povijesti umjetnosti vrlo dobro obrađena. Većina ovih predturskih gradova nastavila je svoj život i nakon pada Like i Krbave pod Turke postavši središtima turskih aga i begova kao nekoć hrvatskog plemstva ili važnim krajiškim utvrdama na putu turskih provala u Kranjsku. U to vrijeme od sredine XVI. do početka XVIII. st. oni su doživjeli niz preinaka i prilagodbi novim načinima ratovanja, a neki su i nanovo podignuti ( Perušić ), stoga nam većina njihovih današnjih nadzemnih ostataka datira iz tog doba. Većina njih dočekala je god. 1696. i konačno oslobođenje Like i Krbave od Turaka kao dio bilo Hrvatske bilo Turske Krajine. Tada je većina njih razrušena i napuštena, prepuštena svojoj sudbini koja je najčešće bila zaborav i uništenje. Danas je najmanje što bismo mogli učiniti, da ih arheološkim istraživanjima izvučemo iz zaborava i vrednujemo njihov doprinos hrvatskoj povijesti i arhitekturi. Takva arheološka istraživanja dala bi velik doprinos poznavanju razvoja utvrdbenog graditeljstva u širem kontekstu Hrvatske, pogotovo onog djela koji je gotovo dva stoljeća činio granicu prema Osmanskom carstvu.

102

15. POPIS SLIKA I TLOCRTA

Tlocrt 1. Zvonigrad 1699.god. ( Szabo )........................................................................... Tlocrt 2. Lapac ( Kukuljević ).................................................................. Tlocrt 3. Bruvno ( Kukuljević )................................................................ Tlocrt 4. Jurašević ( Vranik ) ( K. Matijević ) (1:200)............................... Tlocrt 5. Novaković ( K. Matijević ) ( 1:200)............................................ Tlocrt 6. Raduč ( Kukuljević ).................................................................. Tlocrt 7. Počitelj ( Kukuljević )................................................................ Tlocrt 8. Medak ( Kukuljević )................................................................. Tlocrt 9. Vrebac ( Kukuljević )................................................................. Tlocrt 10. Bužim ( Kukuljević )................................................................ Tlocrt 11. Hoteš ( K. Matijević ) 1:200.................................................... Tlocrt 12. Udbina 1701. god............................................................................................... Tlocrt 13. Komić ( Heneberg )................................................................. Tlocrt 14. Podlapac (Kruhek-Horvat)................................................................................. Tlocrt 15. Mrsinj ( Kruhek – Horvat )................................................................................. Tlocrt 16. Prozorac ( Kruhek-Horvat )............................................................................... Tlocrt 17. Turjanski ( Kruhek - Horvat )............................................................................. Tlocrt 18. Sokolac ( Kruhek - Horvat )................................................................................

Slika 1. Rakovnik................................................................................................................. Slika 2. Budak – lipanj 2000................................................................................................ Slika 3. Perušić....................................................................................... Slika 4. Položaj srednjevjekovnog grada Krbava............................................................... Slika 5. Udbina – ulaz na gornji grad................................................................................. Slika 6. Podlapac ( ostaci kule ).......................................................................................... Slika 7. Stari Perušić - položaj................................................................. Slika 8. Branič-kula u Brinju.................................................................... Slika 9. Polukula gradskog bedema.................................................................................... Slika 10. Ulazna kula........................................................................................................... Slika 11. Kapela u Brinju....................................................................................................

Karta 1. Hrvatsko Pounje u XV. st. ( detalj )......................................................................

103

16. LITERATURA

1. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena; knjiga 41, Zagreb, 1962. 2. Kruhek, Milan: Krajiške utvrde hrvatskog kraljevstva u 16 stoljeću; Zagreb, 1995. 3. Lički grudobran ( spomenica povodom 250 godišnjice izgona Turaka iz Like ); Zagreb, 1940. 4. Fras , Franjo Julije: Topografija karlovačke vojne

krajine; Gospić, 1988. 5. Pavičić, Luka: Kronika stradanja Hrvata južne Like: Zagreb, 1996. 6. Krbavska bitka i njezine posljedice; znanstveni skup Novi Vinodolski 22-24.10.1993. 7. Klaić, Vjekoslav: Građa za topografiju ličko-krbavske županije u srednjem vijeku; Zagreb, 1902. 8. Szabo, Gjuro: Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i

Slavoniji; Zagreb, 1920. 9. Laszowski, Emilij pl.: Stari lički gradovi; 1941. 10. Horvat, Zorislav: Burg u Brinju i njegova kapela, Peristil 27-28/ 1984-5. ( 41-68 ) 11. Krbavska biskupija u srednjem vijeku; Rijeka-Zagreb, 1988. 12. Izvještaji Ivana Pieronija o hrvatskim krajiškim gradovima i mjestima god. 1639. 13. Brunšmid Josip: Hrvatske razvaline; 14.Gunjača Stjepan: Izabrani spisi; Split, 1991. 15. Devčić Ivan: Karlovića dvori; Prosvjeta, 1894.
104

16. Devčić Ivan: Zvonigrad i Rakovnik; Prosvjeta, 1895. 17. Devčić Ivan: Razgled po jednom dijelu Bužke

županije; Prosvjeta, 1906. 18. Devčić Ivan: Grad Sokolac u Brinju; Prosvjeta, 1907. 20.Devčić Ivan: Lapac-grad; Prosvjeta, 1907. 21. Devčić Ivan: Ostrvica; Prosvjeta, 1907. 22.Devčić Ivan: Bartak-grad i Počitelj-grad; Prosvjeta, 1907. 23.Devčić Ivan: Lovinac grad; Prosvjeta, 1908. 24.Devčić Ivan: Staro Brinje; Prosvjeta , 1908. 25.Devčić Ivan: Zubar i Rajčićgrad, Senkovića kula; Prosvjeta, 1908. 26. Laszowski Emilij: Hrvatske povijesne građevine, knjiga I 27. Laszowski Emilij: Brinj; Prosvjeta, 1895. 28. Krompotic dr., Louis: Relationen über Fortifikation der Südgrenzen des Habsburgerreiches vom 16. bis 18. Jahrhundert, Hannover, 1997. 29. Karakaš Jure : Podlapac, Zagreb 2001. 30.Zbornik za narodni život i običaje, knjiga 53; Zagreb, 1995. 31. Lopašić Radoslav: Dva hrvatska junaka; Zagreb; 1888. 32. Kruhek Milan: Karlovac: Utvrde, granice i ljudi; Karlovac 1995. 33. Arheološki leksikon BiH; tom 2.; Sarajevo 1988.

105

17. SADRŽAJ

1.UVOD.............................................................................................................................. 1.1. PODRUČJE ISTRAŽIVANJA.............................................................. 1.2. BURGOVI OPĆENITO..................................................................... 1.3. DOSADAŠNJA ISTRAŽIVANJA.......................................................................... 2. ODORJE.......................................................................................................................... 2.1. ZVONIGRAD.......................................................................................................... 2.2. RAKOVNIK............................................................................................................. 3. SRB................................................................................................................................. 3.1. SRB.......................................................................................................................... 4. LAPAC............................................................................................................................ 4.1. RMANJ..................................................................................................................... 4.2. OSTROVICA na UNI.............................................................................................. 4.3. LAPAC..................................................................................................................... 4.4. BORIČEVAC................................................................................... 5. NEBLJUH....................................................................................................................... 5.1. NEBLJUH............................................................................................................... 5.2. KRUGE.................................................................................................................... 6.HOTUČA............................................................................................... 6.1. HOTUČA ( GRADAC ).................................................................... 6.2. LUKAVAC............................................................................................................... 6.3. BRUVNO................................................................................................................. 6.4. MAZIN..................................................................................................................... 7. LIKA................................................................................................................................ 7.1. LOVINAC................................................................................................................ 7.2. ZAGON.................................................................................................................... 7.3. BUDAK ( BUXIC )................................................................................................ 7.4. JURAŠEVIĆ ( VRANIK )................................................................... 7.5. NOVAKOVIĆ ( NOVAKI )................................................................ 7.6. ZIR............................................................................................................................ 7.7. ZEBA........................................................................................................................ 7.8. MOGOROVIĆ ( MOGORIĆ )............................................................
106

7.9. SLIVNIK.................................................................................................................. 7.10. RADUČ........................................................................................ 7.11. KUKLJIĆ....................................................................................... 7.12. POČITELJ..................................................................................... 7.13. MEDAK................................................................................................................. 7.14. RIBNIK.................................................................................................................. 7.15. BILAJ ( BELAJ ).................................................................................................... 7.16. BARLETE.............................................................................................................. 7.17. PETRIČEVIĆ................................................................................. 7.18. VREBAC................................................................................................................ 7.19. PAVLOVAC ( KULINA )..................................................................................... 7.20. RAJČIĆ........................................................................................ 7.21. NOVI...................................................................................................................... 7.22. BOGDANIĆ.................................................................................. 7.23. KRČMAR...................................................................................... 7.24. SMILJAN............................................................................................................... 7.25. BUŽIM................................................................................................................... 7.26. BUDAK.................................................................................................................. 7.27. NOVI BUDAK ( LAGODUŠIĆ )....................................................... 7.28. ŠIROKI TORANJ ( BUDIMERIĆ ).................................................... 7.29. GREBENAR........................................................................................................... 7.30. OSTROVICA LIČKA...................................................................... 8. BUŽANI.......................................................................................................................... 8.1. POTORJAN ( BUŽAN ).......................................................................................... 8.2. OSTROVICA BUŠKA............................................................................................. 8.3. HOTEŠ..................................................................................................................... 8.4. BANJDVOR............................................................................................................. 8.5. VRHOVINA BUŠKA ( PERUŠIĆ )..................................................... 8.6. ŠTITAR.................................................................................................................... 8.7. BOČAĆ ( KOSINJ ).......................................................................... 9. KRBAVA........................................................................................................................ 9.1 KRBAVA.................................................................................................................. 9.2. UDBINA................................................................................................................... 9.3. KURJAK.................................................................................................................. 9.4. KOMIĆ........................................................................................... 9.5. VISUĆ........................................................................................... 9.6. KARLOVIĆA DVORI........................................................................ 9.7. PODLAPAC............................................................................................................. 9.8. PIŠAĆ............................................................................................ 9.9. BUNIĆ........................................................................................... 9.10. KOZJAN................................................................................................................. 9.11. GRABUŠIĆ................................................................................... 9.12. FRKAŠIĆ...................................................................................... 9.13. KORENICA........................................................................................................... 9.14. MRSINJ.................................................................................................................. 9.15. PROZORAC ( PROZOR )..................................................................................... 9.16. HOMOLJAC.......................................................................................................... 9.17. BREZOVAC...........................................................................................................
107

9.18. TRNAVAC............................................................................................................. 9.19. TURAN ( TURJANSKI )....................................................................................... 9.20. DRVENJAK........................................................................................................... 10. GACKA......................................................................................................................... 10.1. OTOČAC...................................................................................... 10.2. PROZOR................................................................................................................ 10.3. KARINGRAD........................................................................................................ 10.4. VRHOVINA GACKA ( STARI PERUŠIĆ )......................................... 10.5. DABAR.................................................................................................................. 10.6. BRLOG................................................................................................................... 10.7. GUSIĆ GRAD............................................................................... 10.8. JELOVIK ( STARO BRINJE )............................................................................. 10.9. SOKOLAC............................................................................................................. 11.MODRUŠ....................................................................................................................... 11.1. MODRUŠ ( TRŽAN )............................................................................................ 12. PLASI............................................................................................................................ 12.1. PLAŠKI.................................................................................................................. 12.2. JASENICA............................................................................................................. 13. DREŽNIK...................................................................................................................... 13.1. DREŽNIK............................................................................................................... 13.2. SLUNJ.................................................................................................................... 13.3. IZAČIĆ........................................................................................ 13.4. TRŽAC................................................................................................................... 14. ZAKLJUČAK....................................................................................... 15. POPIS SLIKA I TLOCRTA.......................................................................................... 16. LITERATURA.............................................................................................................. 17. SADRŽAJ.....................................................................................................................

108

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->