You are on page 1of 27

Kvartar je savremeni period koji je

zapoeo
p
pre
p oko 1,8 mil. godina.
g
Podeljen je na dve epohe, pleisticen,
koji je nastupio nakon tercijara, i
holocen, koji je zapoeo pre oko
11,5 hiljada godina i jos uvek traje.

KENOZOIK -Vremenska skala

Mammuthus

krupni
p sisar izumro tokom pleistocena
p

Pleistocen je epoha
Pl
h u toku
k koje
k
su se smenjivala
l ledena
l d
doba
d b (glacijacija)
( l
)
izmeu kojih je bilo perioda otopljavanja (interglacijacije).
U ttoku
ku pleistocena
pl ist c n izumrli
i um li su mn
mnogii
krupni sisari koji su se pojavili u
tercijaru.

Sabljasti tigar

krupni
p sisar izumro tokom pleistocena
p

Pleistocen u srednjoj Ecropi

Zemlja
Z
lj je
j postala
st l hladnija
hl d ij tokom
t k
kasnog
k s
Tercijera
T
ij
i Kvartara.
K t
Hl
Hlaenje
j Z
Zemlje
lj
tokom kasnog Kenozoika i poetak glacijacije imali su krajnje korene u tektonici
ploa. Tokom Tercijera, velike kopnene mase kao to su severni deo severne
Amerike Evrope i Azije su postale koncentrisane oko severnog polarnog regiona
Amerike,
regiona.
Za to vreme, Antarktik se pomerio na svoju poziciju na Junom polu.
Pozicioniranje kopna u polarnim regionima je izazvalo kontinentalne uslove sa
hladnim zimama.
zimama

Kopno obezbeuje osnovu za taloenje leda, a novoformirane kopnene mase


spreavaju transport toplih struja okeanima ka severu. Antarktik je u
tercijaru ostao blizu
l
june

Amerike,
k a topla
l okeanska
k
k struja koja
k
se kretala
k
l
du istone obale june Amerike donela je toplotu junom polarnom regionu.
Formiranje kontinentalnog mosta izmeu S. i J. Amerike spreilo je
prodiranje
di
j ttoplih
lih pacifikih
ifikih struja
t j prema Atl
Atlantiku.
tik

Jasno je da je Zemlja prola kroz brojne glacijalne meuglacijalne cikluse za vreme


Pleistocena. Gleeri su predstavljali neverovatno masivne naslage leda. Oni su esto
bili debljine 2 do 3 kilometra, a njihova masa je bila toliko velika da je deformisala
litosferu koja
j se nalazila ispod za 200 do 300 metara.
U svojoj maksimalnoj irini, ove naslage leda su pokrivale i do jedne treine celokupne
kopnene povrine zemlje. Na vrhuncu najskorijeg glacijalnog perioda, naslage leda na
severnoj hemisferi su se pruale od Arktika juno i time prekrivale vei deo Severne
Am ik i Centralne
Amerike
C nt ln Azije
A ij d
do otprilke
tp ilk 45o N geografske
fsk irine.
i in

Najmanje 4-5 ledenih doba tokom geoloke istrije Zemlje


Glavna
Gla
na ledena doba desila
des la su se u Pleistocenu,
le stocenu, Permu,
ermu, Karbonu,
Ordovicijumu i kasnom i ranom Proterozoiku

Preko
P
k 80 % glacijalnog
l ij l
lleda
d Pl
Pleistocena
ist
nalazilo
l il se
s u severnoj
s
j hemisferi.
h isf i Na
N
junoj hemisferi, glacijacija je bila ograniena na visoke predele na udaljenim
junim geografskim irinama kao to su centralna ploa Tasmanije i
novozelandski Alpi.
Alpi Venac Anda je bio prekriven ledom,
ledom ali najvei ledeni
prekriva se nalazio u ileu i Argentini. Glavno kopno Australije nije bilo
prekriveno ledom izuzev Viktorije, a u Africi glacijacija nije postojala, osim na
severozapadnom delu planine Atlas i najviim planinama istone Afrike.
Afrike

Mnoge ekspedicije pokuale su da identifikuju geoloke dokaze koji svedoe


o smeni glacijacije.
Severna Amerika: (Chamberlin & Leverett) 4 glacijala, nose naziv po
d
dravama
gde
d su tragovi
t
i glacijacije
l ij ij otkriveni.
tk i
i
Evropa: (Penck & Brckner) 4 rene terase dale su kompletan dokaz: dubina
erozije i debljina jezerskih sedimenata svedoi o duini intervala
glacijacija-interglacijacija
l ij ij i t
l ij ij

irenje i povlaenje ledenog pokrivaa


Glacijalni periodi su se smenjivali sa meuglacijalnim periodima, kada je klima
postajala toplija a naslage leda se povlaile. Kao to to moemo videti iz skorijeg
paleontolokog zapisa, ovi dogaaji su imali znaajan uticaj kako na kopnena tako
i na vodena
d

iva b
bia,
ukljuujui
kl i one koji
k
su se nalazili
l l daleko
d l k od
d gleera.
l

Hypsithermal

Temperaturna dinamika
Holocena - Malo ledeno
doba u srednjem veku

Glacijalni uslovi su preovladavali tokom skoro itavog Pleistocena, sa isporekidanim


meuglacijacijama koje obuhvataju manje od 10 % ove epohe.
epohe
Mlai Drijas (pre 12.800 do 11.600 godina) bio je period obeleen znatno brzim padom na
niske temperature koji je praen podjednako naglim zagrevanjem do trenutne
interglacijacije a sve se ovo deavalo za samo 1.200 godina.
Globalne
l
l temperature od pre otprilike
l k 8.000 do 4.000 godina period koji
k
se zove
hipsitermalni
Nakon relativno toplog srednjeg veka (izmeu 1100. i 1400. godine nove ere), temperature
su brzo pale,
pale a vei deo sveta je iskusio malo
malo ledeno doba
doba , a najskorije se desilo izmeu
1650. i 1850. godine nove ere

Promene nivoa mora i kopneni mostovi

Tokom Pleistocena su postojale drastine fluktuacije u nivou mora, kako na


globalnom, tako i na regionalnom nivou. Eustatike promene predstavljaju
globalne fluktuacije u nivou mora,
mora to predstavlja rezultat zaleivanja ili
otopljavanja velikih masa morskog leda, na taj nain smanjujui odnosno
poveavajui globalnu zapreminu vode u tenom stanju. Eustatike i izostatike
promene su tokom Pleistocena jako uticale na rasprostranjenost i raznovrsnost
ivih bia.

Glacijacija tokom pleistocena dovela je do pada nivoa mora za sto metara


metara, pa
ak i do 160 metara ispod njegovog trenutnog nivoa. Kao rezultat toga, mnogi
kopneni regioni i pripadajua iva bia sada izolovana okeanskim barijerama su
za vreme glacijalnih vrhunaca bila povezana.
povezana Beringija je povezivala Severnu
Ameriku i Aziju.

Biogeografske dinamike ivih bia Pleistocena bile su pokrenute trima


fundamentalnim promenama u njihovim okolinama:
P
Promene
u llokaciji,
k iji i
irini
i iik
konfiguraciji
fi
iji njihovih
jih ih primarnih
i
ih stanita
t it
Promene u prirodi klimatskih i vegetacijskih zona
Nastajanje i razdvajanje puteva irenja vrsta
Reakcije ivih bia koja su se adaptirala na relativno stabilnu i umerenu
klimu takoe mogu da se podele na tri tipa:
Neke vrste su bile sposobne da prate svoja optimalna stanita dok su se ona
pomerala
pom
ra a po g
geografskoj
ografs oj irini
r n ili nadmorskoj
na mors oj visini
sn
Druge vrste su ostale tamo gde su i bile i prilagodile se promenjenoj lokalnoj
sredini
Ostale vrste su podvrgnute smanjenju rasprostranjenja i eventualnom
iezavanju ili istrebljenju

Palinoloke: Metode
Mladji
sediment

stariji
sediment
sedi
ment

Uzorci
z
sedimenta
m n z
za p
polenske
n
analize
n z

uzorci sedimenta za

14C

datiranje

Polenova zrna razliitih vrsta biljka


Paleobotaniari su se rukovodili ouvanim ostacima polena koji su vadili iu mulja
jezera ili naslaga tresetita. Polenova zrna naroito od drvenastih vrsta, i
njihova zastupljenost u uzorku omoguuju da se odredi dominacija nekog tipa
vegetacije
g
j u odredjenoj
j
j vremenskoj
m
jf
fazi

V
Vegetacija
ij tundre,
d
prva zona vegetacije
ij periferno
if
od
d lednika
l d ik

Rekonstrukcija izgleda
Za vreme maksimuma u periodu Wiskonsin (pre oko 18.000 godina), borealne
ume i tundre su prodirale duboko u unutranjost kontinenta du doline reke
Misisipi kao i du Apalakih planina.
planina Slina irenja borealnih uma i bioma koji
inae ive na veim nadmorskim visinama su se javila du Stenovitih planina
zapadnog dela Severne Amerike, Karpata, Urala i planine Altaj u Evroaziji, Velikih
razvodnih planina Australije kao i Anda u Junoj Americi.
Americi

Dryas octopetala

glacijalni
l ij l i relikt
likt na planinama
l i
B
Balkana
lk
Tokom glacijalnih maksimuma su nekada kontinuirani ekosistemi severnih regiona esto bili
izolovani du iroko razbacanih paria kopna koja nisu bila pod gleerima, dok su se
ostala dugo izolovana iva bia pomeala preko ranije potopljenih kopnenih mostova.
mostova Dakle,
Dakle
glacijalni ciklusi su stvorili velike naizmenine talase razmene i izolacije (geografskog
razdvajanja) kopnenih i vodenih ivih bia.
Ne samo da su razdvojene i rearanirane vrste u okviru zajednica
zajednica, ve zajednice i biomi
moda nikad nisu dostigli ekvilibrijum sa svojim pleistocenskim podnebljem. ivotinje, a
posebno biljke, su bile zatoene daleko u pozadini klimatskih zona koje su se smenjivale
bar za red veliine bre. Ustvari, biljne zajednice Holocena su esto doivljene kao
efemeran
f
skup
k vrsta koje
k
su se meusobno

b iznova rastavljale
l l i sastavljale
l l kako
k k se klima
kl
menjala.

11.000 godina unazad faza Mladjeg Drijasa


Dolazi do ponovnog ali kratkotrajnog zahladjenja,
zahladjenja povratka gleera i vegetacije
tundre, to je dokazano dominacijom polena vrste Dryas octopetala u slojevima
treseta iz te faze

Rekonstrukcija vegetacije Evrope u doba maksimalne glacijacije (18.000 godina


unazad)
Zone vegetacije u Evropi za
vreme glacijalnog vrhunca
Wrm (pre 18000 godina).
Glavni tipovi
p
vegetacije
g
j su
bili pomereni juno od
njihove trenutne lokacije za
10-20o g
geografske
g
irine.
Planinski venci koji su
najverovatnije blokirali
promene zajednica biljaka i
ivotinja po geografskoj
irini su ovde prikazani
Neki biomi, kao to su borealne ume Evroazije su nestali. Evroazijsko
borealno drvee je raslo kao male populacije u lokalizovanim podrujima
povoljnih
l h stanita.

ume

mediteranskog
d
k bioma u Evropi
E
su postale
l
ograniene na male fragmente u zatienim lokacijama. Biom listopadnih
uma u Evropi je takoe ogranien na male fragmente. U formacijama
d
drugih
ih vegetacija
t ij su se desile
d il znaajne
j
promene u relativnoj
l ti
j dominaciji
d i
iji
biljnih vrsta.

Potencijalna
vegetacija
Evrope
- moderno doba

V ik l pomeranje
Vertikalno
j bioma
bi
Profili polena sa Anda u Kolumbiji pokazuju
kako se svaka od vegetacionih zona pomerila
navie
i jjo od
d najskorijeg
j k ij glacijalnog
l ij l
vrhunca.
h
Nii tropski, podandski i andski tipovi uma
(ukljuujui tropsku kinu umu) imaju mnogo
ire visinske amplitude sada nego to su
imale pre 14.000 godina.
Poto se gornji tipovi vegetacije javljaju
bli planinskim
blie
l i ki vrhovima,
h i
ukupna
k
oblast
bl t
prekrivena ovim zajednicama biljaka i
ivotinja je pretrpela veliku fluktuaciju,
dovodei do istrebljenja kada su populacije
bile izolovane u ogranienim planinskim
oblastima. U ovim planinskim oblastima,
visinska pomeranja su se kretala u rasponu
od
d 150 do
d 11.500
500 metara
t
iizmeu
glacijalnih
l ij l ih i
interglacijalnih perioda i obino su bila
mnogo bra nego pomeranja po geografskoj
rn
irini

Evolutivni odgovori i pleistocenski refugijumi


Evolutivna divergencija je tesno povezana sa
biogeografskom dinamikom i proistiuim meanjem
ili izolacijom banke gena. Dajui iznova smenu i
fragmentaciju rasprostranjenja vrsta tokom
Pl i
Pleistocena,
glacijani
l ij i ciklusi
ikl i su moda
d iimali
li duboke
d b k
evolutivne efekte.
Regioni koji su bili u okviru nekadanjih glacijalnih
refugijuma jo uvek poseduju vei diverzitet od
nekadanjih gleerskih regiona.

Razmatrani refugijumi:

neotropski umski refugijumi


nunataki (nunataks)
evropski refugijumi i
Beringija

Potvrda hipotetikih refugijuma su


mali, izolovani depovi arkto alpijske vegetacije posebno bogate
vrstama, ukljuujui retke i
endemine forme. Primer su dva
navodna nunataka u Norvekoj,
Norvekoj koji
sadre zanimljive disjunkcije.
Laponski rododendron se pojavljuje
na Grenlandu,
Grenlandu Arktikim i Alpskim
regionima Novog Sveta i Azije, ali
samo na dva podruja u Evropi.
Laponski rododendron
(Rhododendron lapponicum) - areal

Genetski diverzitet mnogih


evropskih vrsta desio se kada su
gleeri koji
g
j su
u se irili n
na jug
izolovali njihove potomake
populacije na tri poluostrva june
Evrope
p Iberijsko,
j
Apeninsko
p
i
Balkansko poluostrvo

You might also like