Professional Documents
Culture Documents
zapoeo
p
pre
p oko 1,8 mil. godina.
g
Podeljen je na dve epohe, pleisticen,
koji je nastupio nakon tercijara, i
holocen, koji je zapoeo pre oko
11,5 hiljada godina i jos uvek traje.
Mammuthus
krupni
p sisar izumro tokom pleistocena
p
Pleistocen je epoha
Pl
h u toku
k koje
k
su se smenjivala
l ledena
l d
doba
d b (glacijacija)
( l
)
izmeu kojih je bilo perioda otopljavanja (interglacijacije).
U ttoku
ku pleistocena
pl ist c n izumrli
i um li su mn
mnogii
krupni sisari koji su se pojavili u
tercijaru.
Sabljasti tigar
krupni
p sisar izumro tokom pleistocena
p
Zemlja
Z
lj je
j postala
st l hladnija
hl d ij tokom
t k
kasnog
k s
Tercijera
T
ij
i Kvartara.
K t
Hl
Hlaenje
j Z
Zemlje
lj
tokom kasnog Kenozoika i poetak glacijacije imali su krajnje korene u tektonici
ploa. Tokom Tercijera, velike kopnene mase kao to su severni deo severne
Amerike Evrope i Azije su postale koncentrisane oko severnog polarnog regiona
Amerike,
regiona.
Za to vreme, Antarktik se pomerio na svoju poziciju na Junom polu.
Pozicioniranje kopna u polarnim regionima je izazvalo kontinentalne uslove sa
hladnim zimama.
zimama
Amerike,
k a topla
l okeanska
k
k struja koja
k
se kretala
k
l
du istone obale june Amerike donela je toplotu junom polarnom regionu.
Formiranje kontinentalnog mosta izmeu S. i J. Amerike spreilo je
prodiranje
di
j ttoplih
lih pacifikih
ifikih struja
t j prema Atl
Atlantiku.
tik
Preko
P
k 80 % glacijalnog
l ij l
lleda
d Pl
Pleistocena
ist
nalazilo
l il se
s u severnoj
s
j hemisferi.
h isf i Na
N
junoj hemisferi, glacijacija je bila ograniena na visoke predele na udaljenim
junim geografskim irinama kao to su centralna ploa Tasmanije i
novozelandski Alpi.
Alpi Venac Anda je bio prekriven ledom,
ledom ali najvei ledeni
prekriva se nalazio u ileu i Argentini. Glavno kopno Australije nije bilo
prekriveno ledom izuzev Viktorije, a u Africi glacijacija nije postojala, osim na
severozapadnom delu planine Atlas i najviim planinama istone Afrike.
Afrike
iva b
bia,
ukljuujui
kl i one koji
k
su se nalazili
l l daleko
d l k od
d gleera.
l
Hypsithermal
Temperaturna dinamika
Holocena - Malo ledeno
doba u srednjem veku
Palinoloke: Metode
Mladji
sediment
stariji
sediment
sedi
ment
Uzorci
z
sedimenta
m n z
za p
polenske
n
analize
n z
uzorci sedimenta za
14C
datiranje
V
Vegetacija
ij tundre,
d
prva zona vegetacije
ij periferno
if
od
d lednika
l d ik
Rekonstrukcija izgleda
Za vreme maksimuma u periodu Wiskonsin (pre oko 18.000 godina), borealne
ume i tundre su prodirale duboko u unutranjost kontinenta du doline reke
Misisipi kao i du Apalakih planina.
planina Slina irenja borealnih uma i bioma koji
inae ive na veim nadmorskim visinama su se javila du Stenovitih planina
zapadnog dela Severne Amerike, Karpata, Urala i planine Altaj u Evroaziji, Velikih
razvodnih planina Australije kao i Anda u Junoj Americi.
Americi
Dryas octopetala
glacijalni
l ij l i relikt
likt na planinama
l i
B
Balkana
lk
Tokom glacijalnih maksimuma su nekada kontinuirani ekosistemi severnih regiona esto bili
izolovani du iroko razbacanih paria kopna koja nisu bila pod gleerima, dok su se
ostala dugo izolovana iva bia pomeala preko ranije potopljenih kopnenih mostova.
mostova Dakle,
Dakle
glacijalni ciklusi su stvorili velike naizmenine talase razmene i izolacije (geografskog
razdvajanja) kopnenih i vodenih ivih bia.
Ne samo da su razdvojene i rearanirane vrste u okviru zajednica
zajednica, ve zajednice i biomi
moda nikad nisu dostigli ekvilibrijum sa svojim pleistocenskim podnebljem. ivotinje, a
posebno biljke, su bile zatoene daleko u pozadini klimatskih zona koje su se smenjivale
bar za red veliine bre. Ustvari, biljne zajednice Holocena su esto doivljene kao
efemeran
f
skup
k vrsta koje
k
su se meusobno
b iznova rastavljale
l l i sastavljale
l l kako
k k se klima
kl
menjala.
ume
mediteranskog
d
k bioma u Evropi
E
su postale
l
ograniene na male fragmente u zatienim lokacijama. Biom listopadnih
uma u Evropi je takoe ogranien na male fragmente. U formacijama
d
drugih
ih vegetacija
t ij su se desile
d il znaajne
j
promene u relativnoj
l ti
j dominaciji
d i
iji
biljnih vrsta.
Potencijalna
vegetacija
Evrope
- moderno doba
V ik l pomeranje
Vertikalno
j bioma
bi
Profili polena sa Anda u Kolumbiji pokazuju
kako se svaka od vegetacionih zona pomerila
navie
i jjo od
d najskorijeg
j k ij glacijalnog
l ij l
vrhunca.
h
Nii tropski, podandski i andski tipovi uma
(ukljuujui tropsku kinu umu) imaju mnogo
ire visinske amplitude sada nego to su
imale pre 14.000 godina.
Poto se gornji tipovi vegetacije javljaju
bli planinskim
blie
l i ki vrhovima,
h i
ukupna
k
oblast
bl t
prekrivena ovim zajednicama biljaka i
ivotinja je pretrpela veliku fluktuaciju,
dovodei do istrebljenja kada su populacije
bile izolovane u ogranienim planinskim
oblastima. U ovim planinskim oblastima,
visinska pomeranja su se kretala u rasponu
od
d 150 do
d 11.500
500 metara
t
iizmeu
glacijalnih
l ij l ih i
interglacijalnih perioda i obino su bila
mnogo bra nego pomeranja po geografskoj
rn
irini
Razmatrani refugijumi: