☧ NAŠ ZAVIĈAJ

STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD

Broj 15.

KUĆA MILE BOGDANOVIĆA JOŠ NIJE DOVRŠENA

Rujan 2002.

U srpanjskom broju Našeg zavičaja izvijestili smo da je Njemački Caritas započeo gradnju
kuće za Milu Bogdanovića (+Ante). U samo 10-ak radnih dana u mjesecu srpnju izvedeni su
vanjski graĎevinski radovi, od izlijevanja temelja do postavljanja krova i limarije. TakoĎer je
postavljena i sva stolarija te električne i vodo-instalacije.

Radovi su zatim stali, ne zna se zbog čega, a Mile sa ţenom Mandom sigurno nestrpljivo
čeka da ih netko pozove da preuzmu svoju kuću i da se u nju usele. Ostalo je još nekih poslova
na unutarnjem dovršenju kuće, kao i da se do kuće dovedu struja i voda.
Milin zet Marijan Topić i kćerka Mira, sa djecom Antom i Ankicom, u subotu, 24. kolovoza
o. g., čistili su oko kuće i palili korov, kako bi okoliš izgledao pitomije i ljepše kad doĎe trenutak
da se u kuću mogne useliti.

OSLOBOĐENA I KUĆA ANTE BOGDANOVIĆA

Izbjeglice koje su boravile u kući Ante Bogdanovića, pok. Jure i Jele, iz nje su iselile, tako da
je sada u Stranjanima još jedna kuća osloboĎena. Anto je kuću preuzeo 13. kolovoza 2002. Na
24. kolovoza on je sa ţenom Ruţom, te zetom Markom i Ivom Batkovićem (Mirkovim), došao iz
Hrvatske i malo su popravljali krov i sreĎivali u kući i okolo kuće.
2

ZA POVRATNIKE U STRANJANE SE SVE VIŠE ĈUJE

Zavičaj, list izbjeglih i raseljenih graĎana, koji izlazi mjesečno u Banja Luci, u svom 50.
broju, za mjesec kolovoz, donio je prilog "iz pera" novinara Milana Labusa: Zašto su povratnici
bez struje? Novinar je razgovarao s troje povratnika u Stranjane: Mirkom Blaţević, Lucom
Bogdanović i Jelom Šlat, o njihovim poteškoćama, ali i zadovoljstvu što su u svom mjestu i u
svojim kućama. U prilogu je posebno istaknut problem što nove povratničke kuće još nisu
priključene na električnu mreţu, pa se sve kuha na šporetu, čak i kava, i to nekad i po ljetnoj ţezi
od plus 38 stupnjeva.
Novinar takoĎer priča kako je u vrijeme dok je on razgovarao s Lucom Bogdanović, na vrata
njezine kuće pokucao "stari poznanik, koji je iz sela otišao još 1940. godine" (novinar mu ne
navodi imena, a bio je to Marko Pranjić, pok. Paje i Jele), a sada je iz Zagreba došao da obiĎe
poznanike-povratnike. Donio je Luci na dar ručni mlin za kavu, jer je sigurno doznao da u
njezinoj kući nema struje.
Spominje novinar da u Stranjanima ţivi i 15-ak porodica iz Glamoča, Kupresa i Bihaća (!)
koje još uvijek čekaju da i njihove kuće netko popravi, pa da se vrate na svoja ognjišta. I svoj
prilog završava: "Kad bi se njihove ţelje uslišile, a morale bi, sigurno bi i više roĎenih
Stranjančana došlo na svoje. Imali bi gdje doći!"

AKCIJA UREĐIVANJA GROBLJA "GRADINA"

I ove je godine je, za misu na groblju "Gradina", organizirana akcija ureĎenja groblja.
Najprije su u srijedu, 21. kolovoza 2002. dio groblja ureĎivali Slavko Ljevar, Anto Ljevar, Ilija
Ljevara i Luce Bogdanović, a u subotu, 24. kolovoza, uz "domaće": Milu Debeljaka, Mirka
Pranjića i Lucu Bogdanović, u kosidbi trave, bujadi i trnja i u čišćenju grobova od osušenog
cvijeća i starih lampiona sudjelovali su još: Pero Majdandţić (Tomin), Marko Majdandţić
(Matin), Tomo Majdandţić, Drago Majdandţić (Mirkov), Pejo Kaurin, Anto i Toma Kaurin
(Pejini), Ivo Tubić (Stpin), Marijo Blaţević (Antin), i Anto Bogdanović, koji su stigli iz
Hrvatske (najviše iz Blinjskog Kuta). Pomagali su im i dječaci Ivo Majdandţić (Matin) i Marko
Majdandţić (Dragin).
Bili su još, i uglavnom radili oko ureĎenja grobova svojih pokojnika, Ruţa-Zora Blaţević,
Mirko Blaţević i AnĎa Tubić.

Sudionici na akciji uređivanja groblja Gradina, sa svojim priručnim alatom

 3

Uz poţrtvovan rad s domaćim alatom: sjekirama, kosama, vilama i grabljama, te primjenom

"tehnike" - dviju motornih kosilica-stihlovki, koje su sa sobom dovezli Drago Majdanţić i Ivo
Tubić, posao koji je započeo prije 10 sati završen je nešto iza 13 sati.

Iako se nije pojavila na groblju, svoj veliki doprinos akciji dala je i Marica Debeljak. Ona je
pripremila ručak (bilo je i gljiva rujnica i kuruze), koji se ne bi stidio ni onoga koji će biti
pripremljen za "svraćanje", kada 15. rujna o. g. na groblju na Gradini bude slavljena sveta misa.

RUŽNA I TUŽNA SLIKA "BATKOVIĆA GROBLJA"

Grobovi i groblja, svojim izgledom, puno kazuju o pokojnima koji su u njima sahranjeni, ali
još i više o onima čiji pokojnici tu počivaju. Iz vanjskog izgleda grobalja i grobova iščitava se ne
samo čija su to počivališta, nego i kakva je bila prošlost, i kakva je sadašnjost nekog kraja i ljudi
koji tu ţive ili su nekada ţivjeli.

Ovako izgleda Batkovića groblje

Ako je to tako, moramo se upitati: što se moţe zaključiti iz sadašnje slike "Batkovića groblja"
u Matoševcima?!
Sigurno da mnogi ţitelji Batkovića, nakon izgona iz svog kraja (1995.), nisu u njega više ni
dolazili, niti imaju predodţbu kako on izgleda, i kako izgleda njihovo groblje. Više puta sam ga
obašao, jer su u njemu sahranjeni i neki od mojih preĎa i rodbine, i mogu reći da izgleda ruţno i
tuţno. Na kapelici nema krova; vrata su skinuta i odnesena; nema ništa od ograde; većina
grobova je zarasla u trnje i šikaru; neki su kriţevi istrunuli ili povaĎeni, spomenici popadali i
natpisi na njima izbrisani.
4

O tome groblju kao da nitko ne brine, a to nam nije na ponos. Trebalo bi u njemu iskrčiti
ţbunje i pokositi travu i trnje, i moţda ga ograditi. Kako u Matoševcima nema nikoga od
Batkovićana, ako im je teško doći iz Hrvatske da sami urede svoje groblje, mogli bi se pobrinuti
i pronaći nekoga drugog da to za njih učini. Nakon toga bi se moglo razmišljati i o tome da
jednom godišnje, kao što je nekad bio običaj, na groblju bude i sveta misa.

VANDALIZAM U KAPELI U STRANJANIMA

Kao što to redovito čini, Luce Bogdanović je i u nedjelju ujutro, 1. rujna 2002., otišla da očisti kapelu
u Stranjanima, i pripremi je za popodnevnu svetu misu. S njom je bila i Jele Šlat. Kad su ušle u kapelu,
dočekalo ih je neugodno iznenaĎenje. Prethodnih dana ili večeri "nezvani gost", ili više njih, ušao je u
kapelu te polomio stol koji sluţi za misu, razbio vazu za cvijeće i potrgao zavjese koje su postavljene na
prozore radi zaštite od propuha, te ih bacio u sakristiju.
Slučaj je prijavljen lokalnoj i meĎunarodnoj policiji (UN IPTF), a hoće li biti ikakve istrage, i hoće li
se počinitelj-vandal otkriti, pričekat ćemo i vidjeti.

NA PROVJERI JE POŠTENJE

Stanje mnogih prognanika u Hrvatskoj, pa tako i naših iz Stranjana i Matoševaca, nije nimalo
ruţičasto. Ne znaju što ih tu još sve čeka, a u banjalučki kraj se ne ţele vratiti, ili ne mogu budući da im
je sve uništeno.
Samo su neki imali sreću da im se obnove kuće. Tako je u Stranjanima dosad napravljeno osam kuća,
a Caritas poduzima što moţe da se napravi još koja za one koji bi se htjeli vratiti. Već je u Našem
zavičaju pisalo da su se vratili i da u pet kuća ţive povratnici. Dvije novosagraĎene kuće (Tome
Majdandţića i Vida Šalića) su još uvijek nenaseljen.
Razumljivo je da svatko ima pravo birati gdje će ţivjeti, i slobodno je prognanicima da odlučuju hoće
li se vratiti u svoje kuće koje su silom morali napustiti, ili neće. Ali nije razumljivo, niti je pošteno, da
netko traţi pomoć od Caritasa, ili od bilo koje druge dobrotvorne organizacije da mu se napravi kuća, a u
nju se poslije ne vraća, nego ostaje u tuĎoj, onemogućujući njezina vlasnika da doĎe do svoje imovine.
Da zlo bude veće, takvi postupci odbijaju sve meĎunarodne organizacije da ulaţu u obnovu kuća u
dotičnim mjestima, čime posebno bivaju oštećeni oni koji bi se uistinu ţeljeli vratiti kada bi imali gdje.

"IGRE" OKO PRIKLJUĈENJA NOVIH KUĆA U STARNJANIMA NA ELEKTRIĈNU MREŽU

Kako se opstruira povratak prognanih Hrvata banjalučku regiju, pokazuje i ovo pismo, upućeno
Visokom predstavniku OHR-a u Bosni i Herecgovini.
Velimir Blaţević
/pročelnik Ureda "Pravda i Mir" banjalučke biskupije/
Marije Dimić 4
78000 BANJA LUKA
Banja Luka, 07. 08. 2002.
UREDU VISOKOG PREDSTAVNIKA
Njegoševa bb
78000 BANJA LUKA

Cijenjeni Naslove!

Poznato Vam je da je u prošloj godini (2001.) u Stranjanima – područje Banja Luke, Europska Unija
pomogla da se izgradi 7 kuća. Prema kvadripartitnom sporazumu koji je sklopljen i potpisan prije početka
radova, općina Banja Luka, koju je zastupao načelnik Dagoljub Davidović, obvezala se „da će, koliko je
to u njenoj moći, u roku od mjesec dana od dana potpisivanja potvrde o završetku radova besplatno
izvršiti priključenje kuće na vodovodnu/kanalizacionu, plinsku i električnu mreţu i da će obezbijediti da
Korisnik ima i koristi sve ostale neophodne javne komunalne usluge“ (čl. 9 Aneksa 1).
Evo, prošlo je već 7 mjeseci od završetka radova koje je izveo Arbeiter Samariter Bund (ASB iz
Njemačke), a da Općina nije ispunila svoje obveze. Pet useljenih korisnika u navedene kuće još uvijek,
 5

kroz više mjeseci, ţivi u svojim kućama bez struje, a to znači i bez minimalnih uvjeta normalnog ţivota.
Što to znači, osobito kad se radi o starijim i teško bolesnim osobama (jedna je nedavno umrla, Ljubica
Blaţević, nakon što je više mjeseci provela nepokretna u takvim uvjetima), nije Vam teško sebi
predstaviti.
Povratnik Mile Debeljak, iz Matoševaca, obraćao se više puta nadleţnima u općini Banja Luka i u
"Elektrokrajini", ali osim danih obećanja da će sve biti u redu, drugo ništa nije učinjeno.
Ne moţemo se oteti dojmu da se radi o namjernoj opstrukciji i oteţavanju povratka ili ţivota
povratnika. Na to ukazuju sljedeće činjenice:
1. Par mjeseci je trebalo čekati da se dobiju licence od izvoĎača koji je u kuće postavio
elektroinstalacije;
2. Kod obraćanja u Općini mjerodavni su kazali da će dati "Elektrokrajini" nalog za priključenje
struje o njihovu trošku;
3. U "Elektrokrajini" su tvrdili da od Općine nisu ništa dobili, ili da se to zagubilo, pa su zatraţili
ponovni nalog;
4. Kad je on stigao, "Elektrokrajina" je poslala svoje stručno lice da na terenu izvidi što treba učiniti i
koji je materijal potreban;
5. Kako se dalje nije ništa poduzimalo, postavljen je upit u "Elektrokrajini": kada će radovi biti
obavljeni? Na što je odgovoreno, da se čeka da Općina izvrši uplatu za materijal i radove;
6, Opet se interveniralo u Općini, a na to je odgovoreno da uplata nije izvršena budući da od
"Elektrokrajine" nije stigao nikakav obračun za uplatu.
Valjda je svakome jasno da se radi o „prebacivanju loptice s jedne strane na drugu“!
Molimo cijenjeni Naslov da sa svoje strane poduzme što je potrebno za priključenje 7
novosagraĎenih kuća u Stranjanima na električnu mreţu, kako bi se povratnicima, konačno, omogućilo da
ţive u humanim uvjetima!
Pročelnik Ureda "Pravda i Mir"
________________
/Velimir Blaţević/

KRONIKA VAŽNIJIH DOGAĐAJA KROZ MJESEC KOLOVOZ

- 4. kolovoza 2002., nedjelja. Na svetoj misi bilo nazočno 13 osoba

- 7. kolovoza 2002., srijeda. Predana predstavku u Uredu Visokog predstavnika (OHR), u Banja Luci, u
kojoj je izloţena situaciju oko priključenja na električnu mreţu novoizgraĎenih kuća za povratnike u
Stranjanima, te zatraţena intervencija i pomoć toga Ureda.
- Isti dan su iz Hrvatske stigli Ljevar Anto, Ljevar Ilija i Ljevar Terezija i 10-ak dana, do 17. kolovoza,
čistili svoje okućnice. Kroz to vrijeme ih je kod sebe udomio Slavko Ljevar, u čijpj su kući spavali.
- 11. kolovoza 2002., nedjelja. Na svetoj misi bilo nazočno 19 osoba.
- 12. kolovoza 2002., ponedjeljak. Mile Debeljak je predao SFOR-u u Banjoj Luci zamolbu za popravak
puta od Pranjića u Stranjanima do "kipa" u Matoševcima. Takva ista molba je upućena poštom i World
Vision-u takoĎer u Banjoj Luci.
- 13. kolovoza 2002., utorak. Došao je u "Čardak" Anto Bogdanović sa suprugom, da čisti svoju kuću i
oko nje. S njima su bile i tri kćeri i zetovi, i šestero unučadi, a takoĎer i Mile Brkić - Đira. Istoga dana bili
su kod svojih kuća takoĎer Ruţa-Zora Blaţević i Tomo Majdandţić.
- 14. kolovoza 2002., srijeda. Kod svoje kuće, koja je još u gradnji, bio je Mile Bogdanović sa sinom,
kćerkom i dvoje unučadi. Čistili su okoliš kuće.
- 15. kolovoza 2002., četvrtak. Svojoj kući je dolazio Vid Šalić. Iako je kuću zatekao zaključanu, iz
kupatila je nestalo umivaonika.
- 17. kolovoza 2002., subota. Mili i Marici Debeljak u goste su stigli sin Tomo i snaha Biljana s djecom, i
zadrţali se dva dana, a takoĎer kćerka Antonela i zet Mario, s djecom, i ostali više dana, do 29. kolovoza.
- 18. kolovoza 2002., nedjelja. Na svetoj misi je bila 21 osoba, od toga 10-ero iz kuće Mile i Marice
Debeljak.
- 21. kolovoz 2002., srijeda. UreĎivan dio groblja na Gradini.
- 24. kolovoza 2002., subota. Nastavljeno ureĎivanje groblja na Gradini. U radnoj akciji je sudjelovalo
15-ak osoba.
- 25. kolovoza 2002., nedjelja. Na svetoj misi nazočno 15 osoba
6

- 27. kolovoza 2002., utorak. Kao pomoć Zorki Ganić, kupljene su i dovezene do njezine kuće 4 betonske
cijevi za bunar koji bi trebala kopati.
- 28. kolovoza 2002., srijeda. Iz Hrvatske su stigli Ana Ljevar s kćerkom Ruţom i zetom Ivanom i dva
unuka, te radili na raščišćavanju teren, s nadom da će se naći netko da na njemu izgradi kuću za Anu.
Priredio Mile Debeljak

BRAĈNI PAROVI U MATOŠEVCIMA OD 1961. DO 1995.

Donosimo popis bračnih parova sklopljenih od 1961. do 1995., a koji nisu odselili prije 1995. godine.
Radi se o ne baš kratkom periodu, od 35 godina, a na popisu je svega 41 bračni par i obitelj. U usporedbi
s ranijim periodima, pa i onim neposrednim nakon 2. svjetskog rata, vidljivo je da je selo bilo u opadanju.

1. Batković Anto (Boţe i Ruţe r. Šalić) i Ivka r. Josipović 1

2. Batković Anto (Josipa i Ane r. Blaţević) i Nedjeljka r. Čubra 3
3. Batković Boţo (Pere i Mare r. Batković) i Marijana r. Bogdanović 2
4. Batković Franjo ( Stipe i Perke r. Josipović) i AnĎa r. Batković -
5. Batković Jozo (Pere i Mare r. Batković) i Sanela r. Ţiţak 2
6. Batković Marko (Pere i Mare r. Batković) i Katica r. Majdandţoć 2
7. Batković Mile /2.br./ (Petra i AnĎe r. Pranjić) i Jela r. Ljevar -
8. Batković Pavao (Pere i Mare r. Batković) i AnĎelka r. Blaţević 1
9. Batković Petar (Mate i Marice r. Debeljak) i Dubravka r. Blaţević 2
10. Batković Slavko (Marka i Jele r. Batković) i Ankica r. Šalić 2
11. Batković Zvonko (Ive i Mare r. Jakovljević) i Zdenka r. Cirkl 2
12. Blaţević Borislav (Vida i Sumbulke r. Majdandţić) i Ljiljana r. Debeljak 2
13. Blaţević Ivica (Ive i Kate r. Batković) i Ljubica r. Batković 4
14. Blaţević Mišo (Petra i Mare r. Debeljak) i Ana r. Debeljak 3
15. Blaţević Toma (Ive i Kate r. Batković) i Mira r. Trbojević 2
16. Debeljak Anto (Nike i Mande r. Batković) i Janja r. Majdandţić 5
17. Debeljak Josip (Mirka i Angele r. Matić) i Marija r. Kovačević 2
18. Debeljak Ljubomir (Jose i Ruţe r. Bogdanović) i Dragica r. Batković 4
19. Debeljak Mato (Petra i Janje r. Majdandţić) i Zlatka r. Blaţević 3
20. Debeljak Mile (Tome i Janje r. Bogdanović) i Marica r. Blaţević 3
21. Debeljak Mile (Marka i Staţije r. Marić) i Marica r. Blaţević 5
22. Debeljak Pavao (Stipe i AnĎe r. Klečina) i Janja r. Majdandţić 1
23. Debeljak Petar (Mate i Mande r. Tomić) i Janja r. Blaţević 2
24. Debeljak Toma (Mile i Mare r. Blaţević) i Biljana r. Kaurin 2
25. Debeljak Toma (Petra i Mare r. Bogdanović) i Mara r. Batković -
26. Debeljak Vlado (Mate i Mande r. Tomić) i Mara r. Rendulić 2
27. Debeljak Vlado (Stipe i Luje r. Matić) i Marija r. Debeljak 2
28. Ljevar Ivo (Ilije i Mare r. Batković) i Ana r. Debeljak -
29. Majdandţić Anto (Jose i Ljube r. Batković) i Ljubica r. Dţolić 3
30. Majdandţić Anto (Mate i Jozefine-Finke r. Batković) i Marija r. Batković -
31. Majdandţić Anto (Mate i Lucije r. Vulić) i Ruţa r. Jakovljević -
32. Majdandţić Ivan (Ante i Ljube r. Debeljak) i Ljuba r. Brkić 3
33. Majdandţić Ivo (Matija i Ane r. Batković) i Danica r. Debeljak 1
34. Majdandţić Ivo (Tome i Ane r. Batković) i Veronika r. Batković 1
35. Majdandţić Josip (Jure i Mare r. Bogdanović) i Ankica r. Bogdanović 1
36. Majdandţić Ljubomir (Ive i Kaje r. Batković) i Ana r. Debeljak -
37. Majdandţić Mato (Jure i Mare r. Bogdanović) i Helena r. Pranjić 2
38. Majdandţić Mato (Marka i Ane r. Majdandţić) i Ivanka r. Pranjić 1
39. Majdandţić Mato (Tome i Mande r. Kuljančić) i Mira r. Debeljak -
40. Majdandţić Mile (Jose i Ljube r. Batković) i Ljiljana r. Matić 2
41. Majdandţić Petar (Ante i Ljube r. Debeljak) i Perina r. Pezo 1
 7

U navedenih 41 obitelji roĎeno je samo 74 djece, u prosjeku po 1,8 djece. Taj broj nije točan, budući
da ne postoje podaci za djecu roĎenu poslije 1995., nakon prelaska u Hrvatsku i u druge zemlje. Zato je
na gornjem popisu puno obitelji samo s jednim ili nijednim djetetom. Po dvoje djece roĎeno je u 15
obitelji, po troje u 6 obitelji, četvero djece u 2 obitelji i po petero djece takoĎer u 2 obitelji.

BROJ DJECE ROĐENE U MATOŠEVCIMA PO GODINAMA, OD 1961. DO 1995.

Kroz 35 godina u Matoševcima je roĎeno, prema podacima s kojima sam raspolagao, ukupno 171.
dijete. Od 1961. do 1970. roĎeno je 119 djece, od 1971. do 1980. godine njih 27, od 1981. do 1990.
godine 18, i od 1991. do 1995 godine 7 djece.
Evo kako se broj roĎene djece kretao prema pojedinim godinama:
God.1961.- 12 djece God.1970. - 7 djece God.1979. - 1 djece God.1988. - 1 djece
1962. - 18 " 1971. - 6 " 1980. - 1 " 1989. - 3 "
1963. - 19 " 1972. - 6 " 1981. - 1 " 1990. - 4 "
1964. - 20 " 1973. - 5 " 1982. - 2 " 1991. - 4 "
1965. - 11 " 1974. - 4 " 1983. - 2 " 1992. - 1 "
1966. - 14 " 1975. - 2 " 1984. - 3 " 1993. - 1 "
1967. - 12 " 1976. - 0 " 1985. - 0 " 1994. - 0 "
1968. - 4 " 1977. - 1 " 1986. - 1 " 1995. - 1 "
1969. - 12 " 1978. - 1 " 1987. - 1 "
U tri godine nije roĎeno nijedno dijete, a čak u 11 godina samo po jedno dijete. MeĎutim, u 8 godina,
i to u vremenu od 1961. do 1970. raĎalo se godišnje od 11 do 20 djece.

PrireĎuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH