Professional Documents
Culture Documents
2.Pojam stvari
U građanskom smislu stvar je dio materijalne prirode koji se nalazi u ljudskoj vlasti i na
kojem postoji pravo svojine ili neko drugo stvarno pravo.
Sastavni dijelovi stvari- Svaka se stvar sastoji od dijelova koji su takvi da se ili ne mogu
raspoznati i onda kažemo da je to prosta stvar. Ako se mogu raspoznati kažemo da je to
složena stvar. Svi dijelovi složene stvari nalaze se u međusobnoj funkcionalnoj vezi i čine
pravnu cjelinu, a prema fizičkoj vezi koja postoji između njih mogu biti spojeni sastavni
dijelovi koji su u materijalnoj vezi. Spojeni dijelovi mogu biti neodvojeni i odvojeni dijelovi.
Glavna i sporedna stvar
Glavna stvar- Pod glavnom stvari podrazumijeva se fizička cjelina njenih sastavnih dijelova
koja kao takva ima primarnu ulogu u odnosu na jednu pokretnu stvar s kojom je funkcionalno
povezana.
Sporedna stvar- Ona koja je određena da služi drugoj glavnoj stvari.
Plodovi
-Plodovi su koristi koje neka stvar daje periodično bez iscrpljivanja svoje supstancije a
namijenjeni su za odvajanje. Iz ove definicije proizlazi dva obilježja ploda: prvo-plod je samo
ono što stvar periodično daje , drugo- plod je samo ono što stvar daje bez iscrpljivanja svoje
supstancije( zemlja koja rađa vremenom gubi svoje sastojke, ali ipak žito i trava predstavljaju
njen plod). Plodovi su npr. voće, vuna, mlijeko, med sl. Plod je sporedna stvar. Plodovi mogu
biti organski proizvod jedne stvari.Oni obuhvataju proizvode životinja i zemljišta.Plodovi su i
druge koristi koju stvar periodično daje prema svojoj nameni.Meso zaklane stoke nije plod
stoke.Pored prirodnih plodova, moderna prava razlikuju i tzv.civilne plodove.To su novčani
prihodi koje jedna stvar ili jedno pravo daju periodično na osnovu pravnog odnosa.Vlasnik
stvari ili prava prenosi svoju stvar ili pravo drugome na korištenje,i za to periodično dobija
jednu novčanu svotu.Na osnovu ugovora o zakupu stvari – zakupnina je plod.Za civilne
plodove merodavna su pravila obligacionog prava.
Pripadak
Pripadak je pokretna stvar koja nije sastavni deo druge stvari,ali po svojoj nameni služi
ispunjenju njene svrhe i u stalnom je prostornom odnosu prema glavnoj stvari.Pripadak može
biti samo pokretna stvar. Pripadak mora biti fizički samostalna stvar.Guma na automobilu je
njegov sastavni deo,a rezervna guma je njegov pripadak.Pripadak se mora nalaziti u
prostornom odnosu prema glavnoj stvari,čijem ekonomskom iskorištavanju služi.Sporedna
stvar mora da bude u blizini glavne stvari,da se nađe pri ruci.Privremeni prekid veze između
sporedne i glavne stvari ne utiče da sporedna stvar izgubi svojstvo pripadka.Pravni značaj
svojstva pripatka sastoji se u tome da pripadak deli sudbinu glavne stvari,ukoliko u zakonu ili
ugovoru nije ništa drugo određeno.Pripadak koji služi za iskorištavanje nepokretnosti i sam
dobija svojstvo nepokretnosti.
Sredstva za proizvodnju su stvari pomoću kojih se obavlja proces proizvodnje, odnosno sa
kojima se vrši druga djelatnost. Predmet potrošnje sačinjavaju obrtna sredstva: materijali
za reprodukciju, gotovi proizvodi, novac,...
Papiri od vrijednosti
Pismene isprave čiji zakoniti imalac može ostvariti neko subjektivno građansko pravo
označeno na papiru. Zakoniti imalac papira od vrijednosti je lice koje je kao imalac prava
označeno na samom papiru odnosno na koje je papir uredno predat. Kod papira od
vrijednosti postoje dva prava: pravo na papir i pravo iz papira. Pravo na papiru je pravo
svojine ili pravo zaloga koje za svoj objekt ima papir kao tjelesnu pokretnu stvar. Pravo iz
papira stvarno pravo (pravo svojine na robi).Papiri od vrijednosti po prirodi prava mogu biti:
stvarnopravni, obligacionopravni i papiri s pravom učešća.
Novac
Novac je zamenljiva, po rodu određena i potrošna stvar.Novac kao stvar u građanskom pravu,
podleže načelima i pravilima koja važe za pokretne stvari.Služi kao opšte platežno
sredstvo,ali i kao opšte prometno sredstvo.Novac podleže posebnim javnopravnim
propisima.U svakoj državi propisima koji je novac obavezno sredstvo plaćanja
Od državnine ili posjeda treba razlikovati detenciju. Detenciju- ima lice koje po osnovu
radnog ili sličnog odnosa ili u domaćinstvu vrši faktičku vlast na stvari za drugo lice i dužno
je da postupa po njegovim uputstvima. (kućna pomoćnica, konobar)
Objekti državnine-mogu biti i javna dobra ali koja po svojoj prirodi mogu biti u pravnom
prometu kao što je slučaj sa knjigama u javnim bibliotekama.
Subjekt državnine ili posjeda
Subjekt državine- tj držalac može biti svako pravno i fizičko lice. Pravni subjekt- (fizičko i
pravno lica) može biti subjekt državine na onoj vrsti stvari na kojoj može imati pravo svojine
ili neko drugo stvarno ili obligaciono pravo koje ga ovlašćuje na držanje. Poslovno
nesposobna lica ne mogu biti subjekti državine.
Objekt posjeda znaći na čemu posjed postoji:
- kod prava zakon poznaje samo posjed prava stvarne službenosti, dok su u pogledu ostalih
objekata to stvari.
Koje stvari mogu biti objekat posjeda?
- stvar treba da bude sadašnja a ne da bude moguća,
- stvar treba da bude u prometu, tačnije rečeno - objekti posjeda su one stvari na kojima se
mogu sticati pravo svojine ili druga stvarna prava.
Kako se posjed stiče?
- kad lice dođe u takav odnos prema određenoj stvari da ima mogućnost faktičkog
raspolaganja,
- može se steći od lica koje je imalo ranije posjed (izvedeni posjed), a postoji i posjed na
stvari na kojoj niko prije nije imao pravo posjeda,
- u pogledu sticanja posjeda: posjed se može steći na osnovu tradicije odnosno predaje iz
ruke u ruku (tzv. fizička predaja), kod stvari koje nije moguće predati iz ruke u ruku postoji
simbolička predaja (predaja ključeva od automobila, teretni list u pogledu robe,...), treća
vrsta predaje kao načina sticanja državine je tzv.fiktivna predaja (tri su oblika fiktivne
predaje: 1.constitutum possesorium, 2.traditio brevis manu i 3.cesio vindicationis)
1.Constitutum possesorium znači: ja sam vlasnik određene stvari, prodajem telefon drugoj
osobi, ali kažem nakon što smo izvršili prodaju, ona je stvar platila, ali ja stvar zadržim još
npr. mjesec dana da stvar upotrebljavam - bez obzira što nije izvršena predaja osoba je postala
vlasnik! Druga osoba je stekla pravo posjeda na osnovu našeg dogovora! Postoji kada vlasnik
prenese na pribavioca svojinu samim ugovorom, a stvar dalje drži kod sebe,smisao fiktivne
predaje je da se izbjegne je da se izbjegne dvostruka predaja koja bi bila besmislena.
2.Traditio brevis manu- kada neko već drži stvar po nekom p osnovu ali bez ikakvog
pravnog osnova, pa kupi stvar i stekne svojinu momentom zaključenje ugovora.
3.Cesio vindicationis znaći: kada je stvar kod trećeg lica.
Posjed se ne gubi ako se privremeno izgubi mogućnost raspolaganja sa određenom stvari koja
je objekat posjeda. Državina ne prestaje, niti se prekida, ako je smetnja ili propuštanje
izvršavanja držaočave vlasti bilo po svojoj prirodi samo privremeno i nezavisno od volje
držaoca. Ovdje postoji 3 lica : vlasnik stvari, pribavilac stvari i lice kod koje se stvar nalazi.
Državnina se gubi- prestankom faktičke vlasti na stvari. Prestanak može biti apsolutan i
relativan u zavisnosti od toga da li je prestala svaka državina na toj stvari(zbog propasti
stvari). Prestanak stvari može biti dobrovoljan. Posjed se ne gubi ako se privremeno izgubi
mogućnost raspolaganja sa određenom stvari koja je objekat posjeda. Državina ne prestaje,
niti se prekida, ako je smetnja ili propuštanje izvršavanja držaočave vlasti bilo po svojoj
prirodi samo privremeno i nezavisno od volje držaoca.
Opšti pojam i pravne karakteristike vlasništva- Pravo svojine je najšire, u granicama zakona,
pravo držanja, korištenja i raspolaganja jednom stvari koje se može isticati prema svim trećim
licima. Ovo pravo sadrži 3 (tri) komponente : a) ovlaštenje držanja , b) ovlaštenje korištenja i
c) ovlaštenje raspolaganja. Pravo svojine je apsolutno pravo i to u dva različita smisla. Ono je
apsolutno zato što djeluje prema svima (erga omnes) , i vlasnik ima pravo sljedovanja na
osnovu kojeg može zahtijevati povraćaj stvari od bilo kog trećeg kod koga se stvar bez
pravnog osnova nađe kao i pravo da se negatornom tužbom usprotivi svakom smetanju
svojine. Pravo vlasništva ili svojine je trajno u vremenskom smislu neograničeno pravo, ono
postoji sve dok postoji sama stvar na koju se odnosi. Ono se ne može izgubiti zastarjelošću.
Svako je dužan da se uzdržava od povrede prava svojine drugog lica.
Ograničenja svojine
Ograničenja za fizička i pravna lica
Ovdje razlikujemo tri vrste subjektivni prava to su: a) pravo podjednako dostupno strancima
kao i domaćim državljanima , b) prava relativno rezervirana za domaće državljane koja
stranci mogu stjecati ili pod određenim uvjetima c) prava apsolutno rezervirana za domaće
državljane koja stranci nikako ne mogu stjecati. - u opšte interesu: nekome se može oduzeti
ili ograničiti pravo svojine u opštem interesu, naravno uz određenu naknadu (npr.
ekspropriacija);
- određene zakonske služnosti,
- susjedska prava.
Potrebni uslovi- ovdje postoje dva lica to su: a) predhodni vlasnik(predhodnik,) i b) novi
vlasnik(sljedbenik, sticalac). Da bi došlo do prijenosa svojine ili vlasništva potrebna su tri
momenta: a) da je prenosilac bio zaista vlasnik stvati, b) da postoji punovažan ugovor
upravljen na prijenos svojine c) da je izvršena predaja stvari ako su u pitanju pokretnosti, a
upis u zemljišne knjige ako su u pitanju nepokretnosti. Sticanje na osnovu ugovora je sa
vlasnikom je jedan slučaj derivativnog sticanja, znači da se ugovor zaključio sa vlasnikom
stvari. A ako se zaključio sa nevlasnikom do sticanja vlasništva neće doći. U tom slučaju
može doći do sticanja vlasništva nekim od originarnih načina .
Da bi se pravo svojine prenijelo na novog vlasnika potrebno je da je ugovor punovažan. On je
samo pravni osnov, a za prijelaz prava svojine na pribavioca potreban je novi način sticanja to
je predaja stvari ako su pokretne i kod nepokretnosti upis u zemljišne knjige.
Vrste predaje-
a) Fizička predaja – fizička odnosno tjelesna predaja je materijalni akt koji u zavisnosti od
osobine stvari i namjere strankama može izvršiti na različite načine.Kad su u pitanju manje
stvari može iz ruke u ruku ili uručenjem. Ako su u pitanju veće stvari onda se vrši
ostavljanjem stvari na mjesto koje je kupac označio.
b) Simbolična predaja –je predaja znacima i postoji u nekoliko slučajeva : prijenos, odnosno
predaja isprava na osnovu kojih sticalac može raspolagati sa stvari, uručenje nekog dijela
stvari ili sprave kojom se prijemnik stavlja u mogućnost da samo on dođe do državine stvari
(predaja ključeva od prostorije gdje se nalazi prodata stvar)
c) Fiktivna predaja- je prijenos prava svojine ili vlasništva na osnovu samog ugovora pri čemu
se uzima da je izvršena fizička predaja, fizičke predaje ustvari nema jer bi bila bez smisla.
Postoje 3 takva slučaja: prvi slučaj fiktivne predaje-postoji kada vlasnik prenese na pribavioca
svojinu samim ugovorom, a stvar dalje drži kod sebe,smisao fiktivne predaje je da se izbjegne
dvostruka predaja koja bi bila besmislena. Drugi slučaj fiktivne predaje- kada neko već drži
stvar po nekom pravnom osnovu ali bez ikakvog osnova, pa kupi stvar i stekne svojinu
momentom zaključenje ugovora. Treći slučaj fiktivne predaje- Ovdje postoji 3 lica : vlasnik
stvari, pribavilac stvari i lice kod koje se stvar nalazi.
Održaj
Pojam i suština –Održaj je sticanje prava svojine na osnovu državine koja ima određene
kvalitete i koja je trajala Zakonom određeno vrijeme.
Postoje dvije vrste održaja: redovan i vanredan
a)Redovan održaj – za sticanje prava svojine ili vlasništva redovnim održajem potrebna je
kvalifikovana državina ili posjed i protok vremena. To je ona državnina ili posjed koja je
istovremeno: zakonita- to je ona ako se zasniva na punovažnom pravnom osnovu koji je
potreban za sticanje prava svojine. , svojinska, savjesna- postoji kada držalac opravdano
vjeruje da je stvar nabavio od vlasnika i prava- kada državnina ili posjed ne smije biti
pribavljen silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, znači da mora biti prava. - u pogledu
dužine posjeda (ako je savjestan i zakonit posjed onda je za pokretne stvari rok držanja 3
godine, a za nepokretne stvari rok držanja je 10 godina; u pogledu savjesnosti idu dupli rokovi
(nema pravni osnov povodom sticanja svojine ali nema i ne može znati da stvar koju drži nije
njegova) za pokretnu stvar 6 godina, za nepokretnu stvar 20 godina
b) Vanredni održaj- se odlikuje se manjom zakonitošću i dužim rokovima , znači držalac
pokretne stvari na koju drugi ima pravo svojine , stiče pravo svojine na tu stvar održajem
protekom 10 godina, Rok je znači 10 godina za pokretne, a dvadeset za nepokretne stvari, a
netraži se zakonitost državine nego je dovoljno da je državina savjesna.
- presuda kojom se to utvrđuje ima samo deklaratoran karakter, na osnovu toga ide
uknjižba koja takođe ima samo deklaratoran karakter, sve docnije radnje imaju
deklaratorni karakter - tek istekom zadnjeg dana roka propisanog za održaj postaju vlasnici.
-kod instituta održaja bitna je tzv. akcesija posjeda (bitan je zastoj i prekid roka za održaj):
akcesija posjeda je prirastanje odnosno pribrajanje posjeda prednika posjedu sljednika;
vrijeme prednika se uračunava u vrijeme sljednika ako je prednik bio barem savjestan
(prednik drži nekretninu 15 godina, trebalo mu je još 5 godina da postane vlasnik ali nije
postao, zastoj i prekid roka za održaj zastoj roka za održaj znaći da je došlo do određenih
pravno relevantnih okolnosti koje ne dozvoljavaju ranijem vlasniku odnosno vlasniku da
reaguje ne teće rok za održaj (npr. elementarna nepogoda pa ne može podnijeti tužbu) - ne
teće rok za održaj jer ovaj ne može da odreaguje, u momentu kad prođu te relevantne
okolnosti onda teće dalje rok za održaj), kod prekida (podnošenjem tužbe, kod prekida nema
uračunavanja prethodnog proteklog roka a kod zastoja se uračunava).
Priraštaj
Lice koje od svog materijala svojim radom izradi novu stvar stiče pravo svojine na tu stvar.
Ovaj način sticanja svojine nazivamo akumulacijom.Priraštaj je- nastanak nove stvari od
dijelova odnosno vrijednosti koji pripadaju raznim licima. Među kojim ne postoji ugovorni
odnos.
Tu spadaju: a) građenje na tuđem zemljištu, b) sijanje i sađenje na tuđem zemljištu, c) nanos,
d) odron zemlje
Okupacija je- zasnivanje svojine na ničijim stvarima koji se vrši uzimanjem ovih stvari u
državninu sa voljom da se na njima zasnuje svojina
Nalaz izgubljene stvarai
1. Izgubljena je ona pokretna stvar koja je iz vlasti sopstvenika ili držaoca slučajno izišla
tako da on više ne zna gdje se ona točno nalazi. Nalazač mora tu stvar da vrati
vlasniku, a ako ne može da nađe vlasnika da je preda policijskoj stanici, oni su dužni
da objave oglas i ako se u roku od godinu dana niko ne javi stvar se vrača nalazaču.
2. Ako se javi vlasnik, vlasnik mora da plati 10% vrijednosti nalazaču i troškove
eventualne koje je nalazač imao. Iznos od 10% se može i smanjiti ako je stvar velike
vrijednosti.
Nalaz skrivenog blaga
Zakon vrši distinkciju između nalaza izgubljenih stvari i nalaza blaga. Blago pripada jedinici
lokalne samouprave na čijoj teritoriji je to nađeno, te da nagradu od 10% dijele vlasnik
zemljišta i nalazač.
Eksproprijacija- je prinudni prijelaz nepokretnosti iz privatne u društvenu (državnu) svojinu u
općem interesu i uz naknadu. To se može uraditi kada je to potrebno radi izgradnje privrednih,
stambenih, komunalnih zdravstvenih itd.
Komasacija (grupisanje) zemljišta sastoji se u tome što se na određenom području iz
postojećih manje ili više sitnih i nepravilnih parcela formira jedna opšta masa, koja se zatim u
vidu manjeg broja dijeli istim vlasnicima.
Podjela načina sticanja svojine ili vlasništva:
Svi načini sticanja svojine dijele se na derivativno i originarno .
Derivativni način sticanja- je ono kod kojeg sticalac izvodi svoje pravo iz prava svog
predhodnika, gdje znači pravo pretdhodnika prelazi na pravo sljednika.
Originarni način sticanja- ovdje se pravo svojine ne izvodi iz prava predhodnika već se
zasniva novo pravo , bilo da se pravo svojine zasniva na stvari na kojoj uopšte ne postoji
pravo svojine , bilo pak na stvari koja već pripada nekome ali na temelju posebnih pravnih
činjenica to pravo izgubila.
GRAĐENJE NA TUĐEM ZEMLJIŠTU
Pravni učinci izgradnje nastupaju kad je zgrada izgrađena (faktičko pitanje koje utvrđuje
sudska praksa - ovdje se vidi značaj sudske prakse!);
generalno pravilo je da zgrada pripada vlasniku zemljišta, zakon preferira vlasnika zemljišta!
Ako je vlasnik zemljišta bio savjestan (savjestan je kada se odmah usprotivi izgradnji) a
graditelj nesavjestan (nesavjestan je pošto zna da gradi na tuđem i da ne gradi sukladno
zakonu): onda zgrada sa zemljom kao jedna pravna cijelina pripada vlasniku zemljišta s tim
što vlasnik zemlje ima opciju da traži da se zgrada ruši i ima opciju da zgradu sa zemljom
prepusti graditelju s time što graditelj mora da mu nadoknadi tržišnu vrijednost zemlje;
U obrnutom slućaju kad je graditelj savjestan (gradi na tuđem ali ima urbanističku,
građevinsku saglasnost) a vlasnik zemljišta nesavjestan onda ta pravna cijelina zgrade sa
zemljištem pripada graditelju, s tim što graditelj mora da nadoknadi nesavjesnom vlasniku
zemljišta tržišnu vrijednost zemljišta.
Naredna situacija koju prošli zakon nije normirao jeste kad su oba lica nesavjesna (graditelj
gradi i zna da gradi na tuđem i dalje gradi, a vlasnik zemljišta isto tako zna to ali i dalje šuti,
ne protivi se tome) : objekat pripada sa zemljom vlasniku zemljišta s tim da je vlasnik
zemljišta dužan da graditelju nadoknadi vrijednost tog objekta; vlasnik zemljišta u ovom
slučaju nema pravo da traži rušenje objekta jer nije bio savjestan, a isto tako ne može objekat
prepustiti graditelju pošto bi se inaće time preferirala na neki način nesavjesna gradnja.
Sticanje od nevlasnika na pokretnim stvarima
Sticanje od nevlasnika- Znači da nitko ne može prenijeti više prava nego što sam ima, ali
postoji i mogućnost sticanja svojine na temelju ugovora sa nevlasnikom koji nije bio ovlašten
na zaključivanje ugovora o raspolaganju tuđom stvari. Kod ovakvog sticanja pojavljuju se
tri(3) lica to su: vlasnik stvari koji nije strana ugovornica u ugovoru o otuđenju, prenosilac
koji je vlasnik i pribavilac koji je pored prenositelja druga ugovorna strana.
da bi neko lice steklo pravo svojine od nevlasnika potrebno je da budu kumulativno
ispunjeni slijedeći uslovi: mora da bude pokretna stvar, sticalac treba da bude savjestan,
pravni posao na osnovu koga on stiče pravo svojine od nevlasnika treba da bude teretan
(mora da da naknadu), te predaja u neposredan i samostalan posjed. Sticalac je stekao
svojinu stvari u trenutku sticanja samostalne državine, ako mu je stvar predana u neposrednu
državinu ili se već odranije nalazi kod njega. Ako mu je stvar predana u samostalnu državinu
samom izjavom volje, on će pravo svojine steći tek kad mu stvar bude predana u neposrednu
državinu.
Definiše kada treba da bude sticatelj savjestan (dva momenta su bitna: prvi momenat jeste da
je savjestan u momentu sklapanja tog posla i drugi momenat jeste momenat predaje u
posjed),
ne može se steči pravo svojine od nevlasnika na stvarima koje vlasnik izgubio, koje su mu
ukradene,... osim ako se ne radi o hartijama od vrijednosti, o gotovom novcu ili ako je to
pribavljeno na javnoj dražbi.
Prestaju prava trećih lica na toj stvari s tim što ako je sticalac znao za neka od tih prava onda
ta prava ostaju. Prava trećih koja terete pokretnu stvar prestaju sticanjem svojine od lica kome
stvar ne pripada. Ne prestaju ona prava trećih za koja je sticalac znao da postoje ili je to
mogao znati u času kad je sticao svojinu. Sticalac je bio savjestan ako u trenutku zaključenja
pravnog posla, a i u trenutku primanja neposredne državine nije znao, niti je s obzirom na
okolnosti mogao znati da stvar ne pripada otuđiocu. Smatra se da je sticalac znao da postoji
založno ili neko drugo pravo ako je o postojanju tog prava mogao saznati uvidom u
odgovarajući javni registar.
Sticanje prava svojine od nevlasnika na nekretninama:
1. Sada se dozvoljava sticanje prava na nekretnini od nevlasnika što znaći da zakon
dozvoljava da se stiće pravo samo od nekoga tko ima samo golo pravo upisano u
gruntovnici a nije vlasnik - opet da bi se štitio onaj treći savjesni tko to ne zna.
2. Reafirmacija načela povjerenja u zemljišne knjige: stanje u zemljišnoj knjizi treba da
bude što više prilagođeno faktičkom stanju; pretpostavka je da je onaj tko je uknjižen
u zemljišnu knjigu uistinu i vlasnik.
3. treće lice koje je savjesno stiče od nekoga tko je upisan u zemljišnim knjigam pravo
svojine na kupljenim nekretninama iako ovaj koji se vodi u gruntovnici nije bio
suštinski vlasnik; dakle imao je golo pravo svojine; savjesnost se traži u momentu
zaključenja ugovora i momentom uknjižbe ali pri tome ne mora istraživati vanknjižno
stanje!
4. Momentom uknjižbe stiće pravo vlasništva!
5. Predviđen je institut brisovne tužbe: Brisovna tužba se podnosi u roku od tri godine i
podnosi je lice koje je povrijeđeno u zemljišno-knjižnom upisu od strane lica koje se
vodilo i koje je prodalo određenu nekretninu. To je institut kojim se želi dozvoliti
usaglašavanje faktičkog i zemljišno-knjižnog stanja.
6. Ovdje se štiti povjerenje u promet i štiti se savjesnost.
Stcanje prava svojine na osnovu odluke suda ili drugog nadležnog organa
Pravo vlasništva na osnovu odluke suda ili drugog nadležnog organa stiče se u momentu
pravosnažnosti sudske odluke ili u upravnom postupku momentom pravosnažnosti ili
konačnosti upravnog rješenja.
Uknjižba na nekretninama ima samo deklaratoran karakter!
Sticanje prava svojine nasleđivanjem:
1. Pravo svojine nasleđivanjem se stiče u momentu smrti ostavitelja ili dekujusa.
2. Ostavinsko rješenje ima samo deklaratoran karakter.
3. Ostavina prelazi na nasljednike u momentu smrti ostavitelja.
4. Uknjižba i ovdje ima deklaratorni karakter!
Zaštita prava svojine: (članovi 126....):
1. Zaštita prava svojine jeste zaštita na osnovu prava! Ova zaštita je trajna! Ovo je zaštita
koja se ne može pobiti!
2. Kod ove tužbe nema rokova!
3. Tri su osnovne vlasničke tužbe: prava vlasnička tužba -zahtjev za povrat stvari ( actio
rei vindicatio); tužba iz pretpostavljene svojine (actio publiciana) i negatorna tužba ili
tužba zbog uznemiravanja (actio negatoria).
1)Prava vlasnička tužba (actio rei vindicatio): aktivno legitimisan je isključivo vlasnik;
pasivno legitimisan je onaj koga tuži a to je držaoc stvari; sporna stvar se mora tako
individualizirati da u pogledu nje nema nikakve dileme (vlasnik mora dokazati da je vlasnik);
isto tako treba dokazati da tuženi spornu stvar drži u posjedu.
2)Tužba iz pretpostavljene svojine (actio publiciana): Ovdje tužitelj ne mora dokazati da je
vlasnik pošto mu je to teško, nego će dokazati da je pretpostavljeni vlasnik. Tu dokazuje
zakoniti pravni osnov i način sticanja. Dakle olakšano mu je dokazivanje. Tuženi je ponovo
držalac stvari. Ovdje se suprotstavljaju pravni osnovi pošto mogu biti oba lica koja imaju
neko pravo pa je potrebno utvrditi čije je pravo jaće. U slučaju suprotstavljanja pravnih
osnova jaće je pravo onoga tko može da dokaže svojinu svog prethodnika. Ako ne može da
dokaže svojinu svog prethodnika nijedan ili ako mogu oba, onda prednost ima teretni pravni
posao nad dobročinim. Ako su im i ti pravni osnovi jednaki onda prednost ima lice kod koga
se stvar nalazi.
Prigovori kojima se može braniti tuženi prilikom ove dve parnice: Peremptorni prigovori i
dilatorni prigovoru. Peremptorni prigovori negiraju ili ukidaju tužbeni zahtjev tužitelja (negira
se da je tužitelj bio vlasnik ili se dokazuje da je njegovo pravo vlasništva bilo pa prestalo i to
trajno). Dilatorni prigovori privremeno zaustavljaju tužbeni zahtjev tužitelja (zaustavlja se
učinak tužbenog zahtjeva ali samo privremeno).
Savjesni držalac:
1. Ne odgovara za propast i oštećenje stvari za vrijeme dok je on bio držalac.
2. Ne mora da vrati one plodove koje je dala ta stvar sve dok je bio savjestan
(nesavjestan postaje trenutkom podnošenja tužbe!).
3. Ima pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova koje je učinio na stvari.
4. Ima pravo i na naknadu uslužnih troškova (troškovi radi zadovoljstva) ali ako
su oni bili objektivno korisni za vlasnika.
5. Sve to može da traži u roku od tri godine.
6. Ima pravo retencije ili zadržanja dok mu vlasnik to ne izmiri, s tim da vlasnik
ima pravo da se koristi koje je stekao (plodovi,...) odbiju od tih troškova.
Nesavjesni držalac:
1.Mora da vrati sve plodove koje je stvar dala!
2.Odgovara za svaku propast stvari!
3.Ima pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova!
4.Ima pravo i na naknadu uslužnih troškova (troškovi radi zadovoljstva) ali ako su
oni bili objektivno korisni za vlasnika.
5.Sve to može da traži u roku tri godine!
6.Nema pravo retencije!
Kod višestrukog otuđenja: Ako su svi sticaoci savjesni kod nekretnina prednost ima onaj
tko je prvi podnio zahtjev za uknjižbu, a kod pokretnina onaj kome je prvom stvar predata.
3)Negatorna tužba (actio negatoria): ovdje vlasnik ne gubi svoju stvar nego ga tuženi
uznemirava u vršenju prava vlasništva. Ovom tužbom vlasnik- držalac traži zaštitu protiv
uznemiravanja (smetanja) koje se ne sastoji u oduzimanju stvari. Uznemiravanje se može
vršiti na dva načina: a) poduzimanjem akata upotrebe tužiočeve stvari i uopšte akata
uticaja na stvar kojima se ne onemogućava niti sužava uporaba stvari od strane vlasnika
b) poduzimanjem akata kojima se vlasnik onemogućava da svoju stvar upotrebljava u
ranijem obimu ili mu se upotreba otežava. U sporu koji se pokreće negatornom tužbom
stvar se nalazi kod tužioca –aktivno legitimisan-znači držalac stvari. Pasivno legitimisan –
je onaj ko vrši uznemiravanje, onaj po čijem nalogu se vrši uznemiravanje. Tužbom se
zahtjeva povraćaj u pređašnje stanje (npr. istovaren pijesak na susjedovoj parceli)
obustava ponašanja kojim se vrši uznemiravanje kao i zabrana daljeg uznemiravanje. Da
bi uspio sa svojim tužbenim zahtjevom tužilac mora dokazati da je držalac i da postoji
uznemiravanje. Nema rokova podnošenja.
Prestanak prava vlasništva ili svojine Prestanak prava svojine dijele se na apsolutne i
relativne. Relativni načini prestanka-su oni kod kojih dolazi do smjene vlasnika tako da pravo
prestaje samo za dotadašnjeg imaoca što može biti u skladu sa njegovom voljom. Apsolutni
način prestanka-postoji kada se pravo svojine ugasi i nestane iz pravnog života. Pravo svojine
može prestati odricanjem vlasnika od prava svojine i takva izjava zove se –derelikcija.
Pravo svojine se ne može izgubiti zastarjelošću.
NOVINE KOJE SU U NOVOM ZAKONU:
1. Jednovrsnost vlasništva,
2. Novi instituti: pravo građenja, sticanje prava svojine od nevlasnika pored pokretnih
stvari i na nekretninama, susjedska prava
3. Regulisanje nečeg što do sada nije bilo regulisano: realni tereti, lične službenosti,
4. Prelazne i završne odredbe,
5. Založno pravo regulisano u cijelosti u Zakonu o stvarnim pravima. do 03.25
Susjedska prava:
To su prava koja postoje između susjeda. Čl.66-77
Vlasnik nepokretnosti pri izvršavanju svojih ovlašćenja iz prava svojine ima obavezu
postupiti pažljivo prema licu koje je vlasnik neke druge nepokretnosti, a koje pri tome u
njegovom interesu trpi, propušta ili čini u pogledu svoje nepokretnosti ono što je određeno
zakonom (susjedska prava).
Vlasnici drugih nepokretnosti svoje pravo mogu ostvarivati u postupku pred sudom, ako nije
predviđen drugi put zaštite. Neko trpljenje, propuštanje ili činjenje, koje je predviđeno
zakonom, ovlašćen je da zahtijeva isto kao i vlasnik i onaj koji nepokretnost drži na osnovu
prava izvedenog iz prava vlasnika.
Susjedska prava dopušteno je izvršavati samo u mjeri i na način da se time što manje
ograničava, opterećuje ili na drugi način uznemirava onaj koji treba da nešto trpi, propusti ili
čini.
Trpljenje, propuštanje i činjenje koje se može zahtijevati od vlasnika neke nepokretnosti,može
se umjesto od njega, zahtijevati od onoga koji nepokretnost drži na osnovu prava izvedenog iz
prava vlasnika.
Ono što je određeno za susjedska prava vlasnika nepokretnosti vrijedi i za vlasnike ostalih
nepokretnosti, uključujući i vlasnike, na čijim je suvlasničkim dijelovima uspostavljena
svojina posebnog dijela nepokretnosti, ako nije suprotno zakonu ili prirodi nepokretnosti.
Ona postoje na osnovu samog zakona i služe za regulisanje dobrih međususjedskih odnosa.
Četiri su osnovne grupe susjedskih prava:
Prva grupa susjedskih prava je ona grupa koja proizilazi iz razgraničenja nepokretnosti (npr.
drvo na međi,...); Stablo pripada onome iz čijega je zemljišta izraslo, bez obzira na to na koju
se stranu nadvilo, kuda se proteže korijenje i gdje vise grane. Ako grane drveća pređu u
vazdušni prostor susjeda: zakon mu daje pravo da te grane susjed sam posječe.
Stablo koje je izraslo na samoj međi u susvojini je susjeda s obe strane međe
Druga grupa susjedskih prava je pravo jednog susjeda da uđe na parcelu drugog susjeda da bi
sa te parcele uzeo odbjegle životinje (ako pri tome načini štetu on će odgovarati po opštim
načelima za naknadu štete); vlasnik susjedne parcele ima pravo da to zabrani ali pod uslovom
da životinje izruči on sam.
Treća grupa susjedskih prava su ona prava na osnovu kojih može jedan susjed da traži od
drugog susjeda da ne radi neke radnje na koje bi inaće imao pravo da nema prava ovog
njegovog susjeda (npr. da ne radi neke radnje sa kojima spodkopava vašu nekretninu). Pri
tome se traži od susjeda neko nećinjenje!
Četvrta grupa susjedskih prava jeste pravo da tražiš od susjeda da on nešto uradi što inaće ne
bi morao da uradi (npr. kišnica se sa susjedove parcele slijeva na vašu - vaše pravo je tražiti
od susjeda da to reguliše).
-Dva su segmenta susjedskih prava koja su najinteresantnija:
1. Imisije su nešto što prelazi sa jedne nekretnine na drugo nekretninu, koje ne smiju
prelaziti granicu tolerancije.
2. Međa se može uređivati kada su međišni znaci uništeni, kada se ne mogu
raspoznati, kada su polomljeni, itd. Postavljaju se pravila u pogledu uređenja
međe: međa će se uređivati prevashodno na osnovu sporazuma susjeda, a ako
nema sporazuma onda zakon kaže da je slijedeći način uređenja međe posljednje
stanje mirnog posjeda, a ako se ne može utvrditi ni posljednji mirni posjed onda
zakon uvodi jedan novi osnov uređenja međe na osnovu pravičnosti. Zakon
postavlja presumpciju da svojina ide do međe do kuda je međa uređena. Onaj
susjed koji je učestvovao u postupku za uređivanje međe može pokrenuti parnicu
u roku od šest mjeseci (to je prekluzivni rok - ako prođe taj rok gubi se pravo).
Među na gradskom građevinskom zemljištu određuje sud (to je do sada uređivao organ
uprave).
Poseban član uređuje da je stablo na među u susvojini susjeda.
1. Jeste vlasništvo više osoba na istoj stvari gdje su dijelovi tih osoba određeni u
određenim apsolutnim dijelovima. Ovdje su dijelovi jasno određeni. Mogu biti određeni
u razlomku, decimali,... Suština je da dijelovi svih suvlasnika sačinjavaju jednu cijelu.
2. Odnos suvlasnika prema cijeloj stvari: Suvlasnik u upravljanju stvari participira
sukladno svom suvlasničkom dijelu. Ima pravo na zaštitu cijele stvari!
3. Odnos suvlasnika prema svom suvlasničkm dijelu: U pogledu svog suvlasničkog dijela
ima sva ona prava koja vlasnik ima prema svojoj imovini (svoj suvlasnički dio može da
prodaje, mijenja, zalaže,...), bez traženja saglasnosti ostalih suvlasnika. Ima pravo da se
u pogledu svog dijela ponaša kao da je vlasnik!
Pojam- Susvojina ili suvlasništvo postoji kad dva ili više lica imaju pravo svojine na istoj
stvari, svaki prema svom dijelu. Suvlasnik ima pravo na udio u cjelini koju predstavlja pravo
svojine ili vlasništva.
Pravni položaj suvlasnika
a) pravo suvlasnika na udio- suvlasnik je sopstvenik udjela i suvlasnik može raspolagati
svojim udjelom bez suglasnosti ostali suvlasnika. Suvlasnik može prodati svoj dio ili ga
pokloniti.
b) pravo preče kupovine suvlasnika- Kad suvlasnik neke nepokretnosti prodaje svoj dio
ostali suvlasnici imaju pravo preče kupovine po Zakonu.
- Suvlasnik ima pravo da samostalno raspolaže svojim udjelom. Suvlasnik ima pravo na
posjed ili državinu stvari, a isto to pravo imaju i ostali suvlasnici. Ali niti jedan od njih ne
može imati isključivu državinu stvari, nego svi suvlasnici imaju zajedno sudržavinu na stvari.
Suvlasnici mogu zajedno držati stvar(npr. tri studenta jedan televizor)Upotreba stvari- Svaki
suvlasnik ima pravo na upotrebu stvari, ali je dužan da isto tako poštuje pravo ostalih
suvlasnika. Može upotrebljavati stvar samo u onoj mjeri u kojoj ne povređuje prava ostalih
suvlasnika. Upravljanje stvari – Suvlasnik zajedno sa ostalim suvlasnicima ima pravo da
upravlja stvari.
Sticanje suvlasništva ili susvojine
A) Sticanje na temelju ugovora- Suvlasništvo može nastati na osnovu ugovora o kupovini i
prodaji, razmeni, poklonu itd. Moguće je da dva ili više lica kupe stvar zajedno tako što će
svaki uložiti dio novca i na osnovu toga steći udio u pravu svojine na stvari. U svim ovim
slučejevima za pribavljanje suvlasništva nije dovoljan samo ugovor nego i način sticanja. Za
pokretne stvari je sticanje sudržavine a za nepokretne upis u zemljišne knjige.
B) Ugovor o ortakluku- Suvlasništvo može nastati i na osnovu ugovora o ortakluku kada dva
ili više lica ulažući sredstva i rad zajednički podižu zgradu, tako da svaki od njih stiče pravo
na udio na cijeloj zgradi Za punovažnost ugovora zahtjeva se pismena forma. Ako nije u
pismenoj formi nije pravno valjan.
C) Ugovor o diobi zajedničke imovine- Suvlasništvo može nastati diobom zajedničke
imovine nasljednika ili bračnih drugova.
D) Sticanje na temelju održaja- svojstvo suvlasnika može se steći i održajem. To će biti ako
jedno lice kupi suvlasnički udio, a prilikom kupovine nije znalo niti je moglo znati da lice od
koga kupuje udio nije suvlasnik a ako uz to protekne rok koji je potreban za održaj takve
stvari.
1) Bračna svojina bračnih drugova- Zajednička imovina je ona koju su supruzi stekli radom
u toku bračne zajednice. Ima i odvojena imovina bračnih drugova- to je ona imovina koju je
bračni drug imao u trenutku zaključivanja braka bez obzira kako je stečena. (radom ,
nesljeđivanjem) Zatim je odvojena imovina koju je bračni drug stekao u toku braka ali ne
radom već nasljeđem, poklonom. I imovina koju je žena unijela u brak kao miraz. Svojom
odvojenom imovinom bračni drug raspolaže samostalno. U zajedničku imovinu ulaze samo
one imovinske vrijednosti koje su stečene dok je postojala bračna zajednica.
2) Dioba-zajedničke imovine bračnih drugova može se tražiti za vrijeme braka i poslije
njegovog prestanka, a pravo da traže diobu imaju bračni drugovi, nasljednici umrlog bračnog
druga. Prilikom sporazumne diobe dozvoljene su sve mogućnosti koje pravo poznaje. U
slučaju da ne dođe do sporazumne diobe, diobu sprovodi sud a koliki je udio u zajedničkoj
imovini određuje se prema njegovom doprinosu procjenjujući sve okolnosti.
Dioba: U svakom trenutku može da zahtijeva diobu. Svi suvlasnici mogu da učestvuju u
procesu diobe, ali i ne moraju! Zakon kaže da suvlasnici mogu tražiti diobu svojih dijelova
osim u nevrijeme za ostale suvlasnike. Zakon i određuje da se suvlasnik ne može odreći prava
na diobu (ima pravo da traži izdvajanje, on se tog prava ne može odreći ali se može dogovoriti
da u roku od 3 godine neće tražiti izdvajanje).
Dioba suvlasničke zajednice: Prije svega se pokušava postići sporazum suvlasnika. Ako
nema sporazuma suvlasnika onda suvlasnik pokreće sudski postupak diobe koji se vodi u
vanparničnom postupku. Sud tada saslušava sve suvlasnike pošto svi nužni jedinstveni
suparničari pa s toga moraju da prisustvuju. Sud zatim odlučuje o načinu diobe. Prevashodna
je fizička dioba što znaći da se izdvaja iz suvlasničke zajednice jedan realni dio i pripada
suvlasniku koji traži diobu. Sud vodi taj postupak uz pomoć odgovarajućih vještaka.
Ako se radi o stvari koja se ne može podijeliti onda sud konstatuje da se ne može izvršiti
fizička dioba. U takvim slućajevima dolazi do civilne diobe što znaći da se prodaje stvar u
suvlasništvu, dobije se novac, a zatim se dadne participirajući dio prema suvlasničkom dijelu.
Ako nije moguća ni fizička ni civilna dioba: onda može sud odrediti da zajednička stvar
pripadne samo jednom od njih s tim što je on dužan da ostalim suvlasnicima nadoknadi
novčanu vrijednost njihovih suvlasničkih dijelova.
Ako se dijeli stvar u suvlasničkoj zajednici koja se u naravi sastoji od više stvari: svako
od suvlasnika može da dobije dio stvari ali ako je stvar koju sam dobio veće vrijednosti od
suvlasničkog dijela onda trebam da participiram onima koji su dobili manji dio. Suština je da
se obezbjedi balans imovinskih interesa.
Poslovi redovnog upravljanja: To su oni poslovi koji su neophodni da bi određena stvar mogla
normalno da funkcioniše. Da bi se vršili poslovi redovnog upravljanja, ako nema saglasnosti
svih suvlasnika, mora da bude saglasnost bar toliko suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi iznose
više od jedne polovine. Oni suvlasnici koji su se tome usprotivili imaju pravo na osiguranje
od štete što znaći da ako dolazi do štete uslijed obavljanja poslova iz redovnog upravljanja
onda mora biti ta šteta nadoknađena onome koji se usprotivio poslu.
Poslovi vanrednog upravljanja: su poslovi koji se javljaju u određenim vanrednim
situacijama. Da bi se vršili poslovi vanrednog upravljanja mora da bude saglasnost svih
suvlasnika (su poslovi kada daješ npr. kuću pod hipoteku, kada daješ određenu stvar u zakup).
6. ZAJEDNIČKA SVOJINA
Jeste svojina više lica na istoj stvari kod kojih dijelovi nisu određeni ali su odredivi.
Zajednička svojina je pravo svojine koje imaju dva ili više lica na istoj stvari ali tako da
njihovi udjeli nisu određeni pa se zbog toga njima ne može raspolagati dok traje režim
zajedničke svojine. Udjeli zajedničara nisu određeni ni idealno ni realno pa se zajednička
svojina razlikuje od suvlasništva.
Ako nije zakonom drugačije određeno onda se supsidijarno upotrebljavaju odredbe o
susvojini.
Svaki zajedničar upravlja u pogledu zajedničke stvari i svi zajedno upravljaju.
Svaki zajedničar ima pravo na zaštitu na cijelu stvar.
Zajednička svojina postoji između bračnih supružnika, nasljednička zajednica
(nasljeđivanjem se pravo vlasništva stiće momentom smrti ostavitelja ali do provođenja
ostavinskog riješenja nasljednici imaju zajedničku svojinu), etažna svojina (zajednička
svojina postoji na zajedničkim dijelovima stambene zgrade).
Svaki zajedničar može traži da zajednička svojina prestane na taj način što će se utvrditi
zajednički dijelovi zajedničara. Kada se ti dijelovi utvrde i odrede onda je to susvojina.
7. ETAŽNA SVOJINA
Zemljište na kojem se nalazi zgrada je glavna stvar, a zgrada jeste akcesor. Sada imajući u
vidu načelo pravnog jedinstva nekretnine odnosno načelo superficies solo cedit, sad zakon
etažnu svojinu definiše kao svojinu na posebno dijelu zgrade koja je neodvojivo povezana sa
suvlasničkim dijelovima na zgradi i pripadajućim dijelom zemljišta. Sada je glavno pravo kod
etažne svojine pravo suvlasništva. Nije glavno pravo pravo svojine na stanu koju niko ne
osporava nego je glavno pravo da se vidi koliko taj stan participira u određenoj zgradi
sa suvlasničkim dijelom. Iz toga se onda izvlaće sva prava.
Stvarna prava su pravo svojine kao centralno pravo i ograničena stvarna prava: službenost,
založno pravo, pravo građenja i pravo realnog tereta.
Pravo službenosti je stvarno pravo određenog lica da koristi tuđu stvar ili da traži od vlasnika
te stvari da se uzdrži od nećega što bi inaće kao vlasnik mogao da radi.
Službenosti ili služnosti –su stvarna prava čiji je titular ovlašten da u izvjesnoj mjeri
upotrebljava tuđu stvar ili da zahtjeva od njenog vlasnika da je na neki način ne upotrebljava.
To su znači stvarna prava na tuđoj stvari koja se naziva poslužnom stvari, poslužnim dobrom.
Karakteristike odnosno načela službenosti:
1. Je ograničeno stvarno pravo (ograničeno je pravom vlasništva te stvari).
2. Ne može postojati na činidbu (ne može se vlasnik poslužne stvari natjerati da nešto
čini).
3. Službenost mora da bude korisna.
4. Službenost se mora izvršavati "CIVILITER" što znaći na način na koji se najmanje
opterećuje poslužno dobro.
5. Službenosti su neprenosive.
6. Službenosti su nedjeljive.
Podijela službenosti:
Stvarne i lične: U zavisnosti od toga u čiju korist službenost postoji. Ako postoji u korist
stvari onda je to stvarna, a ako postoji u korist lica onda je to lična.
Pozitivne – su one služnosti na osnovu kojih vlasnik povlasnog dobra može na neki način da
upotrebljava poslužno dobro, da se njime služi – pravo prolaza, pravo progona stoke.
Negativne- Ovlašćuju titulara na zabranu a obvezuju vlasnika poslužnog dobra na nečinjenje.
Poljske i kućne :Zavisi od povlasnog dobra. Ako su ustanovljeni u korist kuće onda su kuće,
a ako su ustanovljeni u korist povlasnog dobra zemljišta onda su poljske (via interactus:
služnost prolaza pješice, služnost progona stoke, služnost prolaza zapregom,...).
Trajne ( stalne- su one čije se vršenje ne sastoji u poduzimanju radnji od strane titulara-
pravljenje zgrade na tužem zemljištu) . Povremene – su one čije se vršenje sastoji u
određenim postupcima titularevim, nezavisno od toga da li su za vršenje službenosti potrebni
neki stalni uređaji- službenost, npr.sezonski poslovi.
Vidljive i nevidljive
Stvarne službenosti
Stvarne službenosti su pravo vlasnika određene nekretnine da za potrebe te nekretnine koja se
zove povlasno dobro koristi određenu drugu nekretninu koja se zove poslužno dobro ili da
zahtijeva od vlasnika poslužnog dobra da ne vrši određene radnje na koje bi inaće imao pravo.
Stvarna službenost postoji u korist stvari. Kako bi došlo do stvarne službenosti potrebno je
postojanje dvije nekretnine: poslužno i povlasno dobro. Stvarna službenost- je pravo
svakodnevnog vlasnika jedne nepokretnosti da na određen način i u određenoj mjeri koristi
tuđu nepokretnost bez obzira tko je njen vlasnik. (pravo prelaza preko tuđeg zemljišta ), Znači
da je pojam stvarne služnosti pravo na tuđoj stvari, jer se pravo služnosti ne može imati na
svojoj stvari.
Sticanje stvarnih služnosti
1.Zakonske stvarne služnosti-postoje na osnovu samog zakona i odlikuju se potpunom
određenošću, one su ispisane sve na licu mjesta i kod njih je sve poznato. One postoje
neposredno na temelju Zakona te za njihov nastanak nije potrebna sudska presuda. Kako bi
mogao da bude osnov za uknjižbu u ZK. Službenosti se uknjižavaju u ZK kao teret nekretnine
u korist nekretnine. Modu aquirendi je uknjižba. U trenutku uknjižbe stiče se pravo stvarne
službenosti, što znači da uknjižba ima konstitutivni karakter.
2. Sticanje na temelju pravnog posla –Pravni posao na temelju čega se stiče stvarna služnost
može biti ugovor između vlasnika povlasnog dijela i poslužnog dobra ili testament vlasnika
poslužnog dobra. Ugovor zaključen između vlasnika povlasnog i vlasnika poslužnog dobra
mora biti pismen. Kako bi mogao biti osnov za uknjižbu u zemljišne knjige.
3.Održajem- se stiče stvarna služnost kada je vlasnik povlasnog dobra faktički ostvarivao
službenost za vrijeme od 20 godina, a vlasnik poslužnog dobra se time nije protivio. Zakon o
stvarnim pravima uvodi jednu novinu: ako je službenost takve vrste da se može samo rijetko
izvršavati onda se pravo stvarne službenosti održajem stiće ako određeno lice koristi to pravo
u korist svoje nekretnine najmanje tri puta kad mu se ukazala prilika i iskoristio je u periodu
od 20 godina. Odluka suda ima samo deklaratorni karakter, isto i uknjižba.
4.Odlukom suda ili drugog nadležnog organa: Pravosnaznošću sudske odluke ili
konačnošću odluke upravnog organa. Uknjižba ima deklaratorni karakter. Najčešći način
otvaranja stvarne službenosti odlukom suda jeste nužni prolaz. Rijeć je o prolazu koji je
nužno otvoriti. Da bi došlo do otvaranja nužnog prolaza odlukom suda moraju da budu
ispunjena dva esencijalna uslova: prvi uslov je da određena nekretnina nema nikakve veze sa
javnim putem ili da nema dovoljne veze sa javnim putem; drugi uslov je da korist koju
određena parcela dobije stiće otvaranjem nužnog prolaza premašuje štetu koju trpi poslužno
dobro time što se otvara nužni prolaz. Vlasnik poslužnog dobra ima pravo na naknadu štete.
Zakon zabranjuje otvaranje nužnog prolaza kroz dvorište. U presudi se mora naglasiti kakav
nužni prolaz se otvara i u korist koje parcele. Skica vještaka geometra uvijek je sastavni dio
sudske odluke. Nužni prolaz se stiče momentom pravosnažnosti sudske odluke. Uknjižba ima
samo deklaratoran karakter.
Slično jeste i kod diobe kod suvlasništva (za one parcele koje nemaju prava službenosti), isto
tako i u ostavinskom postupku ako je ostavitelj odredio da se u tom postupku trebaju osnivati
određeni službenosti sud će onda donošenjem ostavinskog rješenja zasnivati određene
službenosti.
Zaštita prava službeosti:
1. Tipična tužba na za zaštitu prava stvarne službenosti, petitorna tužba na osnovu prava,
je tzv. actio confesoria. Aktivno legitimisan je vlasnik povlasnog dobra, koji podnosi
tužbu protiv vlasnika poslužnog dobra koji je pasivno legitimisan. Pasivno
legitimisano je i svako treće lice koje na neki način ometa izvršavanje sadržaja stvarne
službenosti. Ovo je tipična tužba za zaštitu prava službenosti koju podnosi uvijek
vlasnik povlasnog dobra protiv najčešće vlasnika poslužnog dobra.
2. Tužba pretpostavljenog ovlašćenika prava stvarne službenosti.
3. Državinske tužbe kod posjeda prava stvarne službenosti. U tom slućaju se ne dokazuje
pravo nego posjed prava.
Prestanak prava stvarne službenosti:
1. Propast poslužnog dobra.
2. Konsolidacija što znaći da jedno lice postane vlasnik i poslužnog i povlasnog dobra.
3. Odreknuće ovlašćenika stvarne službenosti: imam pravo da se odreknem prava koje
postoji u korist moje parcele; naravno to može samo titular prava odnosno vlasnik
povlasnog dobra.
4. Ispunjenjem uslova, istekom roka ako je službenost osnovana pod uslovom ili do
isteka određenog roka.
5. Zbog nevršenja: Nevršenje prava stvarne službenosti se može manifestovati u dva
vida: kao tzv. zastarjelost (kao što se pravo sticanja stvarne službenosti stiće
izvršavanjem tog prava u periodu 20 godina, tako se pravo stvarne službenosti gubi
ako se ne vrši u periodu od 20 godina, pravo se gubi po zakonu odnosno ex lege) i kao
liberatorna uzukapija (vlasnik poslužnog dobra zabrani ovlašćeniku stvarne
službenosti prolazak preko njegovog zemljišta; poslije te zabrane vlasnik povlasnog
dobra 3 godine ne prolazi; istekom roka od 3 godine gubi se pravo stvarne službenosti)
6. Kada službenost izgubi razumnu svrhu: Stvarna službenost može da prestane ako
izgubi razumnu svrhu bez obzira na pravni osnov za koji je osnovana.
Lične službenost
Lične službenosti postoje u korist lica. One traju određeno vrijeme ukoliko je to dogovoreno,
najkasnije do smrti tog lica, s tim što se može dogovoriti da je lična službenost zasnovana i za
njegovog nasljednik i onda prestaje sa smrću tog nasljednika. Postoje u korist jednog
određenog lica koje u principu može biti kako fizičko tako i pravno. Za razliku od stvarnih
služnosti ovdje ne postoji povlasno već samo poslužno dobro a sadržina služnosti se uvijek
sastoji u iskorištavanju tuđe stvari.
Tri su vrste ličnih službenosti: plodouživanje (usus fructus), upotreba (usus) i pravo
stanovanja (habitacija).
1. Plodouživanje-je lična službenost koja se sastoji iz ovlaštenja upotrebe i pribiranja plodova
sa tuđe stvari bez povrede njene suštine. Troškovi redovnog održavanja stvari: pripadaju
plodouživaocu (neograničeno koristi stvar, uzima plodove, ima pravo i na civilne plodove,
zbog toga mora da snosi i troškove redovnog održavanja stvari).
Troškovi vanrednog održavanja stvari: Snosi vlasnik stvari. Vlasnik stvari ima faktički samo
golu svojinu. On može da proda stvar, ali lice koje kupuje ono stupa u prava i obaveze
prethodnika, dakle ono mora da respektuje da postoji određeno pravo plodouživanja na toj
stvari. Zbog toga je vrijednost te stvari bitno smanjena.
Rizik slučajne propasti stvari: Snosi vlasnik stvari.
Plodouživanje traje do isteka ugovorenog vremena ili do smrti plodouživalaca.
Plodouživanje se ne može naslijediti! Izuzetno se može odrediti da plodouživanje se
ustanovljava i za nasljednika i tad prestaje sa smrću tog nasljednika.
Pravo upotrebe- je lična služnost čiji je imalac ovlašten da tuđu stvar upotrebljava i pribira
plodove sa nje u granicama svojih ličnih potreba i potreba članova svoje obitelji bez
narušavanja suštine same stvari. Pravo upotrebe se ne može prenijeti na drugo lice.
Predmet su nekretnine ili nepotrošne pokretnine (a može biti neprava upotreba ako su
potrošne pokretnine).
Troškove održavanja stvari snosi vlasnik stvari.
Pravo stanovanja- kao lična služnost sastoji se u ovlaštenju da se u svrhu stanovanja koristi
tuđa stambena zgrada ili stan kao posebni dio zgrade. On može pravo lične službenosti
upotrebe stanovanja koristiti sa članovima svoje porodice. Nema pravo dovođenja drugih lica.
Sada osim Zakona o stvarnim pravima RS, za ZP su sada značajni još neki zakoni: registarsko
pravo koje je normirano okvirnim zakonom o zalogu BiH iz 2004. godine; Zakon o
zemljišnim knjigama (pošto određuje uslove za upis hipoteke); Zakon o izvršnom postupku
(normira izvršenje namirenja založnog povjerioca), Zakon o stečajnom postupku (po njemu se
vidi kakav je pravni položaj založnog povjerioca kada njegov dužnik padne pod stečaj, tada
ima status razlučnog povjerioca i ima pravo da se odvojeno namiri);
Pojam- Založno pravo je stvarno pravo na tuđoj stvari na osnovu koga povjerilac može
naplatiti svoje potraživanje iz vrijednosti založene stvari, prije ostalih običnih povjerilaca.
Založno pravo je stvarno pravo na tuđoj stvar.
ZP je ograničeno stvarno pravo na tuđoj stvari na osnovu kojeg založni povjerilac ima pravo
da se iz založene stvari odnosno prava namiri ako dužnik o dospjelosti ne isplati svoju
obavezu prema povjeriocu.
- ZP je specifično pošto je to jedino ograničeno stvarno pravo koje ne može samostalno da
postoji. ZP pretpostavlja postojanje još nekog prava, a ZP služi za obezbjeđenje tog prava. ZP
je akscesorno, sporedno, supsidijarno: ono može postojati ako postoji glavno potraživanje, a
glavno potraživanje se bazira na obligacionom odnosu između povjerioca i dužnika.
- Kod ZP postoje dva pravna odnosa: osnovni prvavni odnos a to je obligacioni pravni odnos
(npr. ugovor o zajmu, kreditu,...), taj obligacioni odnos se obezbjeđuje sa institutom ZP, što
znači da je ZP sporedno, akscesorno pravo i ono služi za obezbjeđenje namirenja povjerioca
iz osnovnog odnosa odnosno obligacionog odnosa.
Pravna priroda:
- Založno pravo je stvarno pravo.
10.PRAVO GRAĐENJA
Pravo građenja jeste ograničeno stvarno pravo, novi institut, jedino novo stvarno pravo - do
sada nije postojalo u domačem zakonodavstvu.
Pravo građenja je ograničeno stvarno pravo na osnovu koga korisnik prava građenja ima
pravo da na površini zemljišta ili ispod površine zemljišta napravi zgradu, a vlasnik zemljišta
je dužan to da trpi. Ovdje postoji zemljište koje je u vlasništvu drugog lica. Na tom zemljištu
se konstituiše pravo građenja. Zakon izuzetno dopušta pravo građenja na svom zemljištu.
Nosilac prava građenja je lice u čiju je korist to pravo osnovano ili je na njega preneseno.
Vlasnik zemljišta može biti nosilac prava građenja na svome zemljištu.
Pravo građenja je otuđivo i nasljedivo, a prenosivo je samo zajedno sa zemljištem.
Onaj tko konstituiše pravo građenja i na osnovu prava građenja on napravi nekretninu na tom
zemljištu s tim što plaća vlasniku zemljišta ne cijenu zemljišta nego mjesečnu zakupninu.
Zgrada i pravo građenja čine pravni odnos. Zemljište je povezano pravom građenja ali ono
pripada drugom licu. Pravo građenja može se ograničiti pravnim poslom na svaki način koji
nije suprotan zakonu, ili njegovoj prirodi, ili pravima trećih lica.
Pravo građenja može nastati:
- na osnovu pravnog posla: nastaje uknjižbom u javne knjige, pravo građenja stiče se
dvostrukim upisom u zemljišnu knjigu, i to njegovim upisom kao teret na zemljištu koje
opterećuje, i njegovim upisom zemljišnoknjižnog tijela u za to novoosnovanom
zemljišnoknjižnom ulošku.
- na osnovu odluke suda: u postupku diobe i ostavinskom postupku; i to pravo se upisuje u
zemljišnu knjigu ali upis ima samo deklaratorni karakter.
Pravo građenja kao pravo na nečijem zemljištu uživa zaštitu odgovarajućom primjenom
pravila o stvarnim službenostima, a kao nepokretnost u pravnom pogledu odgovarajućom
primjenom pravila o zaštiti prava svojine.
Prestanak prava građenja:
- popašću zemljišta;
- sporazumom;
- odreknućem korisnika prava građenja;
- najčešće prestane istekom ugovorenog vremena (obično se ugovara na period od 99 godina);
- ispunjenjem uslova, roka,
- ukidanjem prava građenja, uslovi: ako titular prava građenja u roku od 10 godina na pravo
građenja ne napravi zgradu onda vlasnik zemljišta ima pravo da se ukine pravo građenja; ako
titular prava građenja napravi zgradu ali se ta zgrada sruši onda titular prava građenja mora u
roku od 6 godina da napravi zgradu - taj rok počinje da teče od prvog dana naredne godine
nakon godine kad je zgrada srušena, ali rok ne teče dok postoje okolnosti pod kojima zastaje
rok održaja.
Posljedice prestanka građenja: - S prestankom prava građenja postaje pripadnost zemljišta
ono što je pravom građenja bilo od zemljišta pravno odvojeno. Na odnos vlasnika
zemljišta i lica kome je prestalo pravo građenja, primjenjuju se pravila po kojima se
prosuđuju odnosi nakon prestanka prava plodouživanja, ako nije zakonom drugačije
određeno. Vlasnik je dužan licu kome je prestalo pravo građenja dati onoliku naknadu za
zgradu koliko je njegova nepokretnost u prometu vrjednija s tom zgradom, a ne bez nje
Pravo nadogradnje Pravo nadogradnje je pravo izgradnje jednog ili više posebnih dijelova
nepokretnosti na postojećoj zgradi.Na pravo nadogradnje primjenjuju se propisi o pravu
građenja, ako ovim zakonom nije drugačije određeno i ako se ne protivi njegovoj
prirodi.Pravo nadogradnje se ne može otuđiti ni opteretiti bez saglasnosti vlasnika zgrade i
nosioca drugih stvarnih prava na nepokretnosti.Nadogradnjom se stiče pravo svojine na
nadograđenom dijelu i pravo susvojine na cijeloj nepokretnosti, a pravo nadogradnje
prestaje.Založno pravo na pravu nadogradnje prelazi na nadograđeni dio nepokretnosti i na
pravo susvojine na nepokretn
Tuđa prava Tuđa stvarna prava koja su bila teret prava građenja prestaju s prestankom toga
prava, ako zakonom nije drugačije određeno. Založno pravo koje je teretilo pravo građenja
nakon prestanka toga prava tereti naknadu koju je vlasnik dužan licu čije je pravo građenja
prestalo. Službenosti, stvarni tereti i založna prava u korist i na teret prava građenja sa
zgradom, ostaju kao službenosti i stvarni tereti u korist, odnosno na teret zemljišta sa
zgradom, a s dotadašnjim prvenstvenim redom.
11.REALNI TERETI
Pojam: Realni teret daje svom korisniku ograničeno stvarno pravo na nepokretnosti koju
opterećuje ovlašćujući ga da mu se na teret njene vrijednosti periodično daju stvari ili čine
radnje koje su sadržaj tog realnog tereta.
- RT je teret nekretnine koje neko treće lice ima na teret vrijednosti nekretnine.
- izvršava ga vlasnik nekretnine; Realni teret obavezuje vlasnika opterećene nepokretnosti da
korisniku tereta ispunjava sadržaj tereta, za što odgovara vrijednošću te nepokretnosti.
Osnovna obaveza iz realnog tereta ne zastarijeva.
Sadržaj realnog tereta može biti moguća, dopuštena i određena, ili odrediva radnja
periodičnog davanja stvari ili novca, ili drugih radnji koje imaju novčanu vrijednost. Radnja
koja čini sadržaj RT ne mora biti u vezi sa ekonomskom namjerom opterećene nepokretnosti,
niti služiti ostvarivanju ekonomske namjene korisnikove neporektnosti. Sadržaj RT je
periodično davanje, tj. radnja koja traje kontinuirano. Promjena sadržaja realnog tereta
dopuštena je samo u sporazumu sa vlasnikom opterećene nepokretnosti.
Radnja jednokratnog davanja ili činjenja koje ima novčanu vrijednost može biti sporedni
sadržaj RT. Realnim teretom može biti opterećena jedna ili više nepokretnost koje mogu
biti predmet založnog prava. S opterećenom nepokretnošću opterećeni su i svi njeni
pripaci.
Nastanak realnog tereta:
- na osnovu pravnog posla: pravni posao mora da bude u obliku notarski ovjerene listine, RT
se onda uknjižuje u teretni list nekretnine i to je modus aquirendi; ako nisu ispunjene sve
pretpostavke određene zakonom za upis u ZK, RT stiče se predbilježbom, pod uslovom da se
predbilježba naknadno opravda.
- odlukom suda ili drugog nadležnog organa: nastaje danom pravosnažnošću odluke sude u
postupku diobe, ostavinskom postupku, i u drugim slučajevima određenim zakonom. Na
osnivanje RT shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o osnivanju službenosti. Lice koje
RT stekne na osnovu pravosnažne odluke suda ovlašćeno je da traži upis tog prava u ZK.
RT se ne može odvojiti od nekretnine, može da postoji u korist lica ili u korist vlasnika
određene nekretnine. RT je neprenosiv ako je konstituisan u korist lica.
Realni teret je osnovan kada su ispunjeni svi zakonom propisani uslovi.
Pojam- Zemljišni registri su javne knjige u koje se upisuju nepokretne stvari i prava koja se
odnose na nepokretnosti. Vođenje podataka o nepokretnostima ima za cilj da licima koja se za
to interesiraju omogući saznanje o tačnom položaju, prostiranju i granicama nepokretnosti,
vrsti i kvalitetu zemljišta, zgradama, kao i o pravima koja se na zemljištu nalaze.
Zemljišne knjige
Zemljišne knjige su javni registri koje vode sudovi i u koje se upisuju nepokretne stvari i
stvarna prava na nepokretnostima kao i neka obligaciona prava na ovim stvarima. U zemljišnu
knjigu upisuju se dvije vrste nepokretnosti to su: zemljišta i zgrade. Zemljišne knjige su javne
knjige, zato što ih vode sudovi kao javne vlasti, a podaci koji se vode u njima dostupni su
svima.
U zemljišne knjige upisuju se nepokretne stvari.
Sistemi ZK:
- Torensov ili australijski: postoji u Australiji gdje određeni korisnik sam obavlja određene
stvari, uz pomoć geodetskog vještaka podnosi prijavu za uknjižbu nekretnina i na taj način se
vrši evidencija;
- francuski: je sistem koji je zasnovan na principu personalnih folija, dok je kod nas po
principu realnih folija; interesantan je pošto se u francuskoj pravo na nekretninama na osnovu
pravnog posla ne stiče uknjižbom kao kod nas nego se stiče ugovorom;
- austrijsko njemački: to je naš sistem; zasnovan je na katasteru;
Katastar zemljišta – Zemljišne knjige imaju za osnovu katastar zemljišta. Katastar –je
evidencija o zemljištu koja sadrži podatke o položaju, obliku, i površini zemljišnih parcela o
načinu korištenja (kulturi) i plodnosti i o katastarskom prihodu i korisniku. Katastar je javna
knjiga. Svako može dobiti uvid u podatke katastra u službenim prostorijama nadležnog
geodetskog zavoda. Osnovna jedinica u sistemu katastra je katastarska parcela. To je dio
zemljišta koje se koristi na isti način i pripada istom sopstveniku. U katastru su sve
katastarske parcele označene brojevima počev od jedan na dalje. Više parcela čini katastarsku
općinu, ona obuhvata područje jednog naseljenog mjesta.