UPUTE ZA IZRADU SEMINARSKOG RADA

Seminarski rad je stručni rad koji sadrži samostalnu stručnu obradu određene tematike iz
nastavnog programa na dodiplomskom studiju. Svrha seminarskog rada je u proširivanju i
produbljivanju teoretskog i praktičnog znanja iz određene oblasti, razvijanju sposobnosti
korištenja različitih izvora podataka, te usavršavanju vještine pisanja. Izradom seminarskog
rada student stiče prva iskustva u pisanju stručnih i naučnih radova.

Prema Pravilima Pravnog fakulteta Univerziteta Džemal Bijedić u Mostaru, studenti, tokom
trajanja dodiplomskog studija moraju napisati ukupno četiri seminarska rada, dakle tokom
svake akademske godine jedan seminarski rad.

1.BITNI ELEMENTI SEMINARSKOG RADA

Svaki kvalitetan seminarski rad na dodiplomskom studiju treba imati sedam bitnih
elemenata:

1) naslov rada (naslovna stranica)

2) sadržaj
3) uvod
4) razrada teme
5) zaključak
6) popis korištene literature
7) priloge (ako su potrebni).

1.1. Naslovna stranica

Naslovna stranica je prva stranica rada koja treba da pruži osnovne podatke o autoru i radu. Iz
tog razloga naslovna stranica obavezno treba da sadrži slijedeće elemente:
ime i prezime autora/studenta,
naslov rada,
naznaka vrste rada - „seminarski rad“ ili „diplomski rad“,
naziv visokoškolske institucije (fakultet i univerzitet),
naziv predmeta,
akademska titula, ime i prezime mentora,
mjesto, mjesec i godina predaje rada.
Ne preporučuje se na naslovnoj stranici navoditi druge podatke, niti stavljati bilo kakve
ilustracije. Obavezni elementi treba da budu na odgovarajući način raspoređeni na naslovnoj
stranici. Naslovna stranica ne označava se rednim brojem.

Naslov rada . Naslov seminarskog rada izražava njegov osnovni sadržaj. Mora biti kratak,
jasan, privlačan i informativan, tako da što jasnije odrazi njegov sadržaj i karakter. Poželjno je
da sadrži važnije ključne riječi o tretiranom problemu. Treba izbjegavati dugačke,
pretenciozne, nespretne i otrcane naslove.
Izgled naslovne strane:

1
 UNIVERZITET ''DŽEMAL BIJEDIĆ'' U MOSTARU
PRAVNI FAKULTET

Aner Gosto

PRODUŽENO KRIVIČNO DJELO

SEMINARSKI RAD

(3cm) (2cm)

Predmet : Krivično pravo

Mentor: prof.dr.Zvonimir Tomić

Mostar, 20.01.2007.god.
(3 cm)

2
1.2.Sadržaj. Sadržaj slijedi nakon naslovne strane.Naslovna strana, literatura i prilozi se
ne numeriraju.
Zavisno od obima seminarskog rada najčešće postoje dva do četiri glavna poglavlja i
nekoliko podtema.Svako poglavlje ima minimum dvije podteme (ili ih uopće nema).
Npr.tačka 1.Naziv prvog poglavlja ne može imati samo 1.1., već mora imati i 1.2. itd.
Sadržaj mora odražavati tematiku iz naslova seminarskog rada.Rad je struktuiran na način da
se prvo obrađuje tema općenito (definira se pojam, navode se vrste itd.) a zatim se prikazuje
specifičan primjer i /ili detalji.

Primjer sadržaja :

SADRŽAJ

Str.
UVOD....................................................................................................................................... 1

1.Naziv prvog poglavlja........................................................................................................... 2

1.1.Podtema prvog poglavlja................................................................................................ 5
1.2.Podtema prvog poglavlja................................................................................................ 7

2.Naziv drugog poglavlja ....................................................................................................... 14

2.1.Podtema drugog poglavlja ............................................................................................. 16
2.2.Podtema drugog poglavlja ............................................................................................. 18

ZAKLJUČAK ........................................................................................................................ 22

Literatura (knjige, članci, internet, ostalo)

Prilozi

1.3.Uvod. Uvod je pristupni dio seminarskog rada.U njemu bi student trebao čitatelja uvesti u
područje teme koju obrađuje, upoznati ga s problemom i ciljevima istraživanja te sa
sadržajem rada.
U uvodu se u pravilu ne nalaze fusnote, tablice isl.

Uvod seminarskog rada sadrži obično ova četiri elementa:

 postavljanje problema istraživanja ili predmet istraživanja s hipotezom
 određivanje svrhe i ciljeva istraživanja (definirati osnovni cilj)
 kompoziciju ili strukturu rada (kratak opis dijelova rada)
 naučne metode koje se koriste pri izradi rada.

3
Uvod ne smije biti obiman i ne bi trebao biti veći od dvije stranice.

1.4.Izlaganje tematike u okviru strukture ili kompozicije rada.

Izlaganje tematike (tekstualna razrada tretirane tematike) najinventivniji je i najopsežniji dio
seminarskog rada. Ovom elementu treba posvetiti posebnu pozornost. Tretirana se tematika
raspoređuje u poglavlja i potpoglavlja (tematske podcjeline). Svaki od tih dijelova treba imati
naslov karakterističan za obuhvaćenu tematiku.

Raspored tematike ima temeljno značenje jer ukazuje na koncepciju seminarskog rada i na
naučni sistemski pristup istraživanju i obradi unaprijed definiranog problema, odnosno
dokazivanja postavljene hipoteze, a ujedno navodi autora da tematiku izloži po određenom
redoslijedu.

U ovom dijelu seminarskog rada (izlaganje tematike) iznose se najvažniji rezultati

istraživanja: opisuju se, objašnjavaju i izlažu utvrđene relevantne činjenice, dokazuje se
radna hipoteza i obrazlažu postignuti rezultati.

U izlaganju tematike u seminarskom radu dolazi do izražaja znanje, sposobnost, kritičnost,

inventivnost studenta.On treba naučno i logično povezivati relevantne činjenice, spoznaje,
dokaze i misli u utvrđivanju problema i u izvođenju zaključaka. Pri tome student treba biti
samostalan i objektivan u prosuđivanju i donošenju relevantnih ocjena i prijedloga
potkrijepljenih argumentima i dokazima.

1.5.Zaključak. Završni dio seminarskog rada je zaključak. On sadrži najvažnija rješenja

postavljenog problema istraživanja, odnosno odgovore na pitanja postavljena u uvodu.
Zaključak je zapravo na koncizan način izražena sinteza čitavog seminarskog rada i ne treba
biti preopširan. Zaključak ne treba označivati brojevima, nego cjelokupni zaključak treba
formulirati hronološki po strukturi rada.

1.6.Popis korištene literature. Pod dostupnom literaturom podrazumijeva se bilo koji oblik
pisane ili elektronske građe kojoj student ima pristup i koju može koristiti pri izradi
seminarskog rada Literatura iz koje se citiraju navodi u tekstu mora se nalaziti u popisu
literature na kraju rada. U tekstu se citira autorovo prezime (do dva autora) ili originalni izvor
podataka i godina objavljivanja, a slijedi, ako je to potrebno, stranica odgovarajućeg podatka.
Ako postoji više autora jedne publikacije, u tekstu seminara navodi se samo prvi od njih, a
nakon toga se pište et al., dok u popisu literature treba navesti prezimena svih autora s
inicijalima imena. Popis literature treba biti napisan abecednim redom, s tim da su
radovi istih autora poredani hronološki.

Podaci u popisu literature ispisuju se za različite izvore na sljedeći način:

a) knjige

- Simonetti, Petar, Rasprave iz stvarnog prava, Rijeka, Pravni fakultet Sveučilišta u

Rijeci, 2001

4
 b) članci

- Simonetti, Petar, Pravna priroda etažnog vlasništva, u nacinalnom i komparativnom

pravu, Rijeka, ZPFR, vol.15, 1/1994, str.25-35

c) izvori s Interneta

Citiraju se tako što se navede: ime i prezima autora (ako je poznat), naslov članka,
naziv publikacije, broj i godište (ako je članak objavljen u publikaciji), web stranica,
datum kada je stranica ažurirana te datum ispisa članka.

1. Resta, Pier G., Losses Caused by Animals, 3 Cardozo El.L.Bull, 18 (1997),

http://www.gelso.unitn.it/card-adm/Review/torts, 29.juni 1997., 1.februar
1998.

2. Modernisation law of civil procedure becomes a fact

<http:/www.minjust.nl:8080/c_actual/persber/pb0806.htm>, 5.decembar 2001.,
25.januar 2002.

d) pravni akti
- pravni izvori različitih država
U slučaju korištenja pravnih izvora različitih država, države se navode po abecednom redu
skraćenog imena države s tim što se puno ime piše u inverznom obliku, npr. Danska,
Kraljevina.
Ispod ovako istaknutog naslova navode se pravni izvori po abecednom redu kao u sljedećem
primjeru:

Hrvatska, Republika
1.Ustav Republike Hrvatske, NN br.41/01. (prečišćeni tekst), 55/01.
2.Zakon o zemljišnim knjigama, NN br.91/96., 137/99.

- međunarodni ugovori
1.Ugovor između Republike Hrvatske i Republike Austrije o izbjegavanju dvostrukog
oporezivanja porezima na dohodak i na imovinu, NN MU br.3/01., 10/01.

e) sudska praksa
1. Pavišić, Berislav i Grozdanić, Velinka, Komentar osnovnog krivičnog zakona
Republike Hrvatske s literaturom i sudskom praksom, Rijeka, Pravni fakultet Sveučilišta u
Rijeci, 1996.
2.Pregled sudske prakse, Prilog Zakonitosti, Zagreb, 52/92.

1.7.Prilozi. Kada je to potrebno, iza teksta seminarskog rada treba dodati određeni prilog
(npr.neku konvenciju, odluku, uredbu isl..). Popis priloga stavlja se odmah iza sadržaja.

5
2.TEHNIČKA OBRADA SEMINARSKOG RADA

Tehnička obrada kvalitetnog seminarskog rada, uz ostalo, obuhvaća:

1) pisanje teksta
2) obim rada.

2.1.Pisanje teksta. Tekst seminarskog rada treba biti jasan, koncizan, gramatički ispravan,
bez štamparskih grešaka.
Seminarski rad treba biti napisan u računarskom programu Winword uz korištenje fonta
Times New Roman 12 pt; prored 1,5; lijeva margina 3 cm; ostale 2,5. Naslovi poglavlja pišu
se velikim slovima, a potpoglavlja malim.
Ilustracije (tablice, grafikoni, fotografije) inkorporiraju se na odgovarajuća mjesta u tekstu.
Grafički prilozi i tablice sastavni su dio teksta i umeću se u tekst na mjesta gdje logički
pripadaju.

Citiranje i parafraziranje

Sve ideje ili zaključci koji potječu od drugih autora moraju se jasno naznačiti kao takve.
Svaka misao preuzeta od drugog autora navodi se u formi citata (navoda).
Ukoliko je citat dug do 3 reda daje se u nastavku teksta, pod znacima navoda.
Ukoliko je duži od tri reda kuca se kao zaseban pasus bez proreda, po 2 cm uvučen sa lijeve i
desne strane u odnosu na glavni tekst.
Ukoliko se ne daje direktan citat već parafraza ne stavljaju se navodnici niti se ona izdvaja u
poseban pasus.
U sva tri slučaja iza citata se u zagradi daje prezime navedenog autora, godina izdanja dela i
broj strane ili raspona strana na kojoj se on nalazi npr. (Mak, 1985:12-17).
Ako se dio citata smatra irelevantnim on se može izostaviti a koriste se tačkice na mestu
prekida.
Uzimajući u obzir činjenicu da se zadati rad piše na bosanskom (srpskom/hrvatskom) i
npr.engleskom jeziku citat se u tekstu seminarskog rada na bosanskom/srpskom/hrvatskom
jeziku navodi u prevodu, ali se tekst na jeziku originala daje u fusnoti.
Kada se piše na bosanskom/srpskom/hrvatskom jeziku prvi put pomenuto ime stranog autora
piše se fonetski a u zagradi u originalnoj transkripciji.
Strane reči korišćene u tekstu štampaju se kurzivom.
„Pod citiranjem se podrazumijeva od riječi do riječi pismeno ili usmeno navođenje tuđih
dijelova teksta ili riječi koje se mogu izvorno provjeriti“. Ukoliko u pripremi seminarskog
rada student koristi ili navodi rad drugog autora, znači da citira nečije ideje.
Primjer citiranja:
''Potrebno je predvidjeti blaže kažnjavanje za počinitelje nepravih krivičnih djela nečinjenja.''
Parafraziranje označava navođenje informacija ili ideja drugih autora svojim riječima i stilom.
Primjer parafraziranja:
Prema Z.Tomiću potrebno je predvidjeti blaže kažnjavanje za neprava krivična djela
nečinjenja.
Ukoliko je tekst ili pasus koji student želi citirati veoma dug, a potrebne su mu informacije iz
prvog i posljednjeg dijela, onda se koristi citiranje uz izostavljanje riječi ili pasusa.
Prilikom navođenja citata dozvoljeno je i pravljenje manjih izmjena u

6
citatima. Te izmjene moraju biti označene uglastim zagradama.

Primjer citata sa manjim izmjenama:

“Oživljavanje snaga regionalizma [regionalnog ekonomskog integrisanja] poticalo je od
frustracije sporim tempom multilateralne trgovinske liberalizacije.”
Citati mogu biti uključeni u rečenicu.
Primjer citata uključenog u rečenicu:
Djelimična (segmentarna) integracija odnosi se na “različite oblike djelomičnog povezivanja
nacionalnih privreda kod čega zemlje zadržavaju samostalnost djelovanja, kako prema unutra,
tako i prema trećim zemljama”.

Fusnote :
To su bilješke u radu koje služe za identifikovanje izvora iz kojih potiču informacije, citati i
parafraze u radu, ili djela na koje autor rada upućuje čitaoca na dalje čitanje. Fusnote se mogu
pozivati i na neobjavljena djela, predavanja ili lične razgovore sa autorima. Bitno je da
fusnote budu pažljivo organizovane a njihov sadržaj jasan i kratak. Pišu se na donjoj margini
teksta i označavaju arapskim brojevima 1-n, kao i ekvivalentna data mjesta u samom tekstu
gdje ove bilješke pripadaju.
U Word Documentu fusnote ubacujemo na željenom mestu komandom Insert- Footnote.
U fusnotama u kojima se upućuje na neko djelo navedeno u bibliografiji rada dovoljno je
navesti prezime autora i godinu izdanja, kao i broj stranica na koje se poziva, npr: vidi:
Misita, 2000: 35 – 40.

Ukoliko se više puta uzastopno pozivamo na isti izvor, u svakoj narednoj fusnoti koristimo
skraćenicu ibid. i naznaku stranice.

Ukoliko nedostaju neki podaci koji se inače obavezno navode u referenci, u fusnoti se mogu
koristiti slijedeće skraćenice:
s.l. (i.e. sine loco – bez mjesta) - ukoliko nema tačnog podatka o mjestu izdanja;
s.a. (i.e. sine anno – bez godine) - ukoliko nema tačnog podatka o godini izdanja;
s.n. (i.e. sine nomine – bez imena izdavača) - ukoliko nema podatka o izdavaču;
Za označavanje broja stranice sa koje potiče citat/parafraza koriste se u fusnoti slijedeće
skraćenice:
p (i.e. pagina) – označava broj stranice preuzetog teksta;
pp. (i.e. paginae) – označava raspon stranica preuzetog teksta (pp. 23-45).

2.2.Obim rada

Kvalitetan seminaski rad mora sadržavati najmanje 10 kucanih strana ne uključujući naslovnu
stranicu, uvod, zaključak i popis literature.

7
8