Professional Documents
Culture Documents
PODACI O POČINITELJIMA:
1. MILAN BASTAŠIĆ, sin Luke, rođen 30. 01. 1931. g. u Grubišnom Polju
2. ŽIVKO ZAGORAC, sin Dušana, rođen 19. 09. 1946. g. u Turčević Polju
10. JOVAN BERAK, sin Stojka, rođen 28. 06. 1956. g. u Golom Brdu
11. MILIVOJ BERAK, sin Čede, rođen 02. 01. 1967. g. u Golom Brdu
13. NENAD BIŽIĆ, sin Spasoja, rođen 15. 01. 1958. g. u Brzaji
14. SPASOJE BIŽIĆ, sin Slavka, rođen 15. 12. 1942. g. u Brzaji
15. RANKO BOBIĆ, sin Petra, rođen 05. 09. 1955. g. u Lončarici
16. NEBOJŠA BOJIĆ, sin Milenka, rođen 29. al. 1964. g. u Gornjoj Kovačici
18. MILENKO BOSANAC sin Jove, rođen 05. 08. 1958. g. u Malom Grđevcu
19. SINIŠA BOSANAC, sin Vase, rođen 09. 10. 1961. g. u Malom Grđevcu
20. RADOVAN BRKIĆ, sin Milana, rođen 10. 08. 1960. g. u Topolovici
21. IVICA CAPAČ, sin Stjepana, rođen 02. 09. 1968. g. u Bedeničkoj
22. MILIVOJ ČAKMAK, sin Rade, rođen 10. 09. 1968. g. u Pakracu
23. DRAGAN ČOLIĆ, sin Jovice, rođen 19. 06. 1969. g. u Virovitici
26. BORO DAVIDOVIĆ, sin Simeuna, rođen 14. 10. 1962. g. u Kotor Varošu
27. TIMO ĐEVIĆ, sina Bogdana, rođen 16. 10. 1953. g. u V. Barni
28. SLOBODAN ĐORĐEVIĆ, sin Ilije, rođen 21. 07. 1970. u Rosenheimu,
SR Njemačka,
29. DAMIR GLUŠAC, sin Danila, rođen 21. 07. 1967. g. u Zrinskoj
30. VLADIMIR ILIČ, sin Đure, rođen 05. 04. 1965. g. u Bjelovaru
31. LJUBIŠKO JEČMENICA, sin Zdravka, rođen 13. 02. 1961. u Virovitici
32. MILENKO JEZDIĆ, sin Nikole, rođeno 19. 01. 1955. g. u Gakovu
34. GOJKO KOČIĆ, sin Dragutina rođen 06. 09. 1957. g. u Lađevcu
35. RADOVAN KOSANOVIĆ, sin Ilije, rođen 25. 05. 1958. u V. Peratovici
37. ĐORĐE KOVAČEVIĆ, sin Božidara, rođen 26. 04. 1965. u G. Rašenici
38. BRANKO KOSANOVIĆ, sin Steve, rođen 21. 10. 1957. g. u Virovitici
39. ZDRAVKO KOZULIĆ, sin Marijana, rođen 03. 01. 1972. u Slavonskoj
Požegi
40. SLOBODAN KUČUK, sin Mitra, rođen 29. 03. 1959. g. u Poniru
41. MILAN LAKTAŠ, sin Đorđa, rođen 02. 01. 1953. g. u Malom Grđevcu
42. NENAD LOLIĆ, sin Vlade, rođen 16. 08. 1950. g. u V. Dapčevici
43. UROŠ LJUBIŠIĆ, sin Nikole, rođen 04. 03. 1968. g. u G. Kovačici
44. STEVAN MACURA, sin Đurađa, rođen 06. 11. 1956. g. u Erveniku
46. DUŠAN MRKŠIĆ, sin Matije, rođen 24. 10. 1947. g. u Grubišnom Polju
47. MILAN OROZOVIĆ, sin Đure, rođen 19. 04. 1957. g. u Topolovici
48. MILENKO OROZOVIĆ, sin Đure, rođen 31. 05. 1960. g. u Topolovici
49. NENAD PEULIĆ, sin Stevana, rođen 01. 09. 1964. g. u Lončarici
50. SLOBODAN PEULIĆ, sin Ilije, rođen 13. 03. 1969. g. u Bjelovaru
52. BORO SLADOJEVIĆ, sin Đorđa, rođen 22. 05. 1961. g. u Dujakovcima
53. NIKOLA ŠARIĆ, sin Petra, rođen 22. 09. 1955. g. u Pakracu
54. MILIVOJ TVRDORIJEK, sin Steve, rođen 16. 09. 1951.u Garešnici
55. DRAŽEN VUČKOVIĆ, sin Petra, rođen 19. 03. 1971. g. u Garešnici
57. NENAD VURDELJA, sin Đure, rođen 11. 10. 1962. g. u Vranjevini
58. SAVO ZVONARIĆ, sin Nikole, rođen 14. 09. 1934. g. u V. Barni
1) Rade Čakmak, Živko Zagorac, Lazo Savatović, Milivoj Čakmak i Dragan Čolić
dana 11. kolovoza 1991. godine u večernjim satima na cesti prema Velikoj Peratovici
uhitili su i nasilno odveli u zatvor u Veliku Peratovicu civile Ivana i Hrvoja Horvata
i Matu Kelavu, gdje su ih čuvali i tukli, a nakon tri dana razmijenili za Iliju Stojića,
2) Živko Zagorac, Rade Čakmak, Branko Čortan, Lazo Savatović, Milenko Stojić,
Nenad Peulić, Nenad Lolić, Ljubiško Ječmenica, Žarko Vuković , Milivoj Čakmak,
Slobodan Đorđević, Slobodan Kučuk, Radovan Kosanović, Dušan Mrkšić, Nenad
Vurdelja, Radovan Brkić, Branko Kosanović, Milenko Jezdić i Ljuban Kovačević
tijekom dana 13. kolovoza 1991. godine na magistralnoj cesti broj 16 u blizini
raskrižja za Gornju Rašenicu i Malu Peratovicu uhvatili i odveli u zatvor u Veliku
Peratovicu civile Ivana Vereša, Vladu Radoševića, Dubravka Deletisa i Dragutina
Duvanića, kojima su oduzeli automobil i 6.000 HRD, te Marka Komara, kojemu su
oduzeli 400 DEM, 2.000 HRD i lovački karabin, a nakon što su zaustavili vozilo
Zorana Martinčića, koji je pokušao pobjeći, ispalili u njegovom pravcu više hitaca iz
automatskog naoružanja nanijevši mu teške i po život opasne povrede,
3 ) Rade Čakmak, Lazo Savatović, Jovan Berak, Dušan Mrkšić, Ljuban Kovačević i
Milorad Kovačević dana 20. kolovoza 1991. godine u poslijepodnevnim satima na
cesti između Malog Grđevca i Topolovice zaustavili osobno vozilo u kojem su se
nalazile civilne osobe Ivica Blažević, Mirko Kovač i Marija Kotaran, iz automatskog
naoružanja ispalili više hitaca po vozilu i osobama u vozilu, kojom prilikom su Mirko
Kovač i Ivica Blažević zadobili smrtonosne ozljede, dok je Marija Kotaran zadobila
teške tjelesne povrede,
b) istog dana u Topolovici u dvorištu obiteljske kuće Anke Kotaran ispalili na krov
kuće tromblonske mine uslijed čega su Josip Seleši i Anka Kotaran zadobili teške i
po život opasne povrede, od kojih je Anka Kotaran i umrla.
6) Lazo Savatović, Milenko Stojić, Damir Glušac,Vladimir Ilič, Bogdan Čujo, Boro
Davidović, Miroslav Pribjegović, Borivoje Milašinović, Ljubo Ječmenica, Ljuban
Brdarić, Nenad Peulić, Slobodan Kučuk, Milenko Orozović i Milorad Davidović su:
a) dana 21. kolovoza 1991. godine u Rastovcu iz kuće nasilno odveli Antuna
Horaka u zarobljeništvo u Veliku Peratovicu,
b) dana 28. kolovoza 1991. godine iz Gornje Kovačice nasilno odveli civila Milana
Horvata u zatvor i prisiljavali ga na rad u kuhinji,
c) dana 29. kolovoza 1991. godine u Gornjoj Kovačici nasilno odveli civila Andriju
Žagara u zatvor u Veliku Peratovicu.
d) dana 29. kolovoza 1991. godine u Zrinskoj, prijeteći oružjem, odveli civile Đuru
Baloga, Zdravka Odorčića i Miroslava Milakovića u zatvor u Veliku Peratovicu.
e) dana 30. kolovoza 1991. godine u Dijakovcu, nasilno odveli Ivu Lanščak u zatvor
u Veliku Peratovicu.
f) dana 11. rujna 1991. godine na cesti između Velikog Grđevca i Velike Barne
zaustavili civile Mirka i Nevenku Matešić, odveli ih u šumu, gdje su ih ispitivali i
fizički zlostavljali, a kada je Mirko Matešić pokušao pobjeći, ispalili su iz
automatskog oružja hice nanijevši mu teške tjelesne povrede.
7) Božo Borata, Slobodan Kučuk, Milenko Bosanac,Nenad Lolić, Dragan Čović,
Milivoj Čakmak, Ljubiško Ječemenica, Žarko Vuković, Slobodan Đorđević, Boro
Davidović, Slobodan Peulić, Bogdan Čujo, Ivica Capač, Nebojša Boić, Milivoj
Tvrdorijeka, Nenad Vurdelja, Ranko Bobić, Boro Sladojević i Savo Zvonarić su:
a) dana 15. rujna 1991. godine na raskrižju cesta za Ivanovo Selo i Munije uhitili
civile Božidara Jakopeca, Venu Burda, Dragu Tučeka, Jerka Novaka, Ivu
Kaner, Mirka Horačeka, Zvonka Golubića, Zlatka Jakopeca, Venu Bažanta i
Antuna Besprska, koje su fizički zlostavljali i pretresali, te prisvajali njihove stvari,
a Božidara Jakopeca odveli u zatvor u Veliku Peratovicu, gdje je ubijen,
b) dana 18. rujna 1991. godine u Gornjoj Kovačici nasilno odveli civile Mirka
Babića, Mirka Simića, Franju Popovića, Ivu Popovića, Zdravka Brodanca i Peru
Berenja u zatvor u Mali Grđevac, gdje su ih ispitivali i fizički zlostavljali, sve do 21.
rujna 1991. godine, kada su pušteni zajedno s Milanom Stubičarom i Rostemom
Jašerevskim, koje su nasilno odveli 19. rujna 1991. godine iz Gornje Kovačice,
c) dana 21. rujna 1991. godine ušli su u Ivanovo Selo gdje su pucali iz automatskog
naoružanja po civilnim kućama, palili gospodarske objekte i pretresali kuće i iz njih
iznosili imovinu civila, nakon čega su zarobili 20-ak muških civilnih osoba koje su
pod prijetnjom oružja otjerali u centar Ivanovog Sela gdje su im služili kao "živi štit"
tijekom borbi. Ubili su civila Ivana Subotu, a iz oklopnog borbenog vozila ispalili
granatu među zarobljene civilne osobe, uslijed čije eksplozije su smrtno stradali
Franjo Frantal, Zdravko Frantal, Josip Besprska, Josip Sedlaček i Josip Horak,
a ranjeni su bili Josip Vodvorka, Antun Tuček, Vencl Per, Ivan Bogdan i Vencl
Frantal, dok su kao taoca odveli Ivana Lekšića, koji je kasnije ubijen.
8) Milenko Stojić i Božo Borota, dana 6. listopada 1991. godine na cesti između
Treglave i Ivanovog Sela pucali su iz vatrenog oružja u osobno vozilo u kojem su se
nalazili civili Tomislav i Antun Jasek, koji su tom prilikom zadobili teške tjelesne
povrede.
9) Uroš Ljubišić, Nenad Bižić, Zdravko Kozulić, Spasoje Bižić, Nebojša Bojić i
Stevan Macura dana 13. listopada 1991. godine u Velikom Grđevcu su sa polja
zvanog "Jovinac" nasilno odveli civile Ernesta Nemeta, Šandora Nada i Ivana
Jandrica u zatvor u Gornju Kovačicu, a potom u Zrinsku, da bi kasnije bili ubijeni.
10) Tihomir Antešević, Miroslav Pribjegović, Milan Laktaš i Siniša Bosanac, dana
31. listopada 1991. godine u Malom Grđevcu ušli u kuću civila Ivana Kovača, kojeg
su nakon kraćeg ispitivanja i zlostavljanja ubili hicima iz vatrenog oružja, a potom
obiteljsku kuću zapalili.
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U BJELOVARU
NAPOMENA
PODACI O POČINITELJIMA:
1. BORIVOJ LUKIĆ, sin Joce, rođen 5. 4. 1947.g. u Slatinskom Drenovcu
13. SVETOSLAV ROMIĆ, sin Milana, rođen 26. 10. 1948.g. u Balincima
14. GORAN ROMIĆ, sin Dušana, rođen 14. 10. 1969.g. u Virovitici
20. SAVO BOLIĆ, sin Nenada, rođen 10. 11. 1946.g. u Gornjim Meljanima
41. MARKO VUKADINOVIĆ, sin Rajka, rođen 15. 11. 1957.g. u Ćeralijama
53. BOŠKO JORGIĆ, zv. "Kurjak" i "Vurdelja", sin Laze, rođenog 19. 6.
1949.g. u Kometniku-Zubići
1)
dana 4. rujna 1991.g. oko 9 sati u selima Balinci, Četekovac i Čojlug,
namjernim granatiranjem iz minobacača, ispaljivanjem tromblonskih mina po
stanovnicima tih sela i to stanovnicima hrvatske nacionalnosti, njihovim kućama i
gospodarskim objektima, oštetili i uništili veći broj kuća i druge nepokretne i
pokretne imovine, te tako zastrašili to stanovništvo da su ga nagnali u bijeg, te je
preko 300 stanovnika spasilo život skrivajući se u obližnjim poljima kukuruza i
šumama, a u večernjim satima ti su stanovnici stigli do ceste Mikleuš-Slatina, gdje su
prihvaćeni i spašeni.
2)
napravili zasjede na prometnicama kao i na dominantnim ključnim mjestima
iznad tih sela, te u zasjedi na barikadi, na izlazu iz sela Čojlug, na prometnici Balinci-
Četekovac-Čojlug-prema Mikleušu, sačekali i zaustavili automobile u kojima su se
nalazili stanovnici, civili iz Čojluga i Četekovca i to: Franjo Sabo, Marko Sabo,
Marijan Matičić, Zlatan Pinčar, Josip Tone, Terezija Troha i Milan Mlakar, a svi s
namjerom bijega i odlaska u Mikleuš, ali unatoč toga što nisu imali a niti upotrijebili
bilo kakvo oružje, ispalili iz automatskog oružja više hitaca u automobile i lišili ih
života.
3)
u selu Balinci krećući se od kuće do kuće, lišili života hicima iz vatrenog
oružja ili hladnim oružjem, odnosno posmrtno masakrirali vatrenim oružjem ili
paljenjem njihovih tijela slijedeće civile: Ivana Biškupovića, Juraja Borovca, Iku
Biškupović, Roziku Vlatković, Miru Lovrinca, Josipa Butorca, Ivana Rukavinu,
Marka Rukavinu, Mandu Rukavinu, Nikolu Mandića i Ivicu Biškupovića.
4)
Pod prijetnjom da će ih pobiti, naredili civilima Roziki Ivčic, Đuri Ivčicu,
Milanu Butorcu, Ružici Butorac, Rozaliji Borovac, Antunu Potočniku i Marku
Rukavini, gurajući ih ispred sebe cijevima pušaka da hodaju po cesti i do pojedinih
kuća kao taoci, te ih koristili kao živi štit, dok su za to vrijeme pljačkali, palili kuće i
gospodarske objekte civila hrvatske nacionalnosti, odnosno silili Milana Butorca i
Antuna Potočnika da ulaze u pojedine hrvatske kuće i provjeravaju, zatim pozivaju na
predaju i izvode preostale osobe koje su se tamo zatekle u kućama, a kao što je to bio
slučaj sa Adamom Krupa, Duškom Košorogom i Miletom Starčevicem.
5)
Iako su im Duško Košorog-policajac, i Mile Starčevic, prestali pružati oružani
otpor i predali im oružje, odnosno bili nesposobni za daljnji otpor zbog toga što su
bili ranjeni, unatoč toga, lišili ih života.
6)
Pred trgovinom i gostionicom poduzeća "Slatinka" u Četekovcu, kad im se
Marko Rukavina, inače držan kao talac, riječima usprotivio zbog divljačkog batinanja
i hladnokrvnog ubojstva Duška Košoroga i Mile Starčevića, započeli ga udarati
rukama, nogama i kundacima pušaka, a zatim hicima iz vatrenog oružja lišili života.
7)
U selu Četekovcu, dok su na cesti ispred sebe gurali cijevima pušaka uz već
imenovane taoce u točki 4), Adama Krupu, koji je u jednom trenutku legao u travu
pored ceste, iz neposredne blizine hicima iz automatskog vatrenog oružja lišili života,
INDICIJE O POČINJENOM KAZNENOM DJELU
PODACI O POČINITELJIMA:
1. VELJKO VUKELIĆ, sin Nikole, rođen 03. 03. 1958. u Virovitici
3. DRAGOMIR KELEUVA, sin Paje, rođen 22. 04. 1955. u Novoj Bukovici
4. BORIVOJE LUKIĆ, sin Joce, rođen 05. 04. 1947. u Slatinskom Drenovcu
10. SAVO TANOVIĆ, sin Budimira, rođen 08. 06. 1962. u Višnjici
11. STEVO IVKOVIĆ, sin Jakova, rođen 01. 02. 1933. u Slatinskom
Drenovcu
12. MILAN CRNOBRNJA, sin Đure, rođen 20. 10. 1952. u Krivaji
14. MILAN JURIŠIĆ, sin Branka, rođen 20. 02. 1948. u Pušini
15. RAJKO BOJČIĆ, sin Marka, rođen 20. 09. 1948. u Humu
16. SAVO RADOŠEVIĆ, sin Steve, rođen 25. 11. 1925. u Voćinu
21. JOVAN KOVIĆ, sin Gaje, rođen 12. 11. 1957. g. u Đuričićima
22. GORAN BOSANAC, sin Marka, rođen 22. 08. 1962. u Ćeralijama
MJESTO POČINJENJA DJELA: područje Podravske Slatine i Voćina i područje
Papuka
1)
U vremenskom razdoblju od siječnja pa zaključno s prosincem 1991. godine
na području Podravske Slatine i Voćina, te u selima na sjevernim obroncima Papuka,
posebno selima Pušina, Krasković, Slatinski Drenovac, Curičići, Gornji Meljani,
Sekulinci, Dobrići, Kometnik, Macute, Bokane, Ceralije, Lisičine i Hum
PODACI O POČINITELJIMA:
1. BOŽO DOBRIĆ, sin Đure, rođen 12. 02. 1962. g. u Voćinu
10. MLADEN REBIĆ, sin Save, rođen 03. 02. 1969. u Voćinu
11. MITAR SIMIĆ, sin Petra, rođen 02. 01. 1944. g. u Blatnici
12. RICHARD GLUŠAC, sin Steve, rođen 25. 10. 1970. u Schweningenu, SR
Njemačka
13. MIROSLAV SIMIĆ, sin Milana, rođen 25.12.1966. g. u Blatnici
15. MILENA MIHAJLOV, kćer Jove, rođena 20. 06. 1943. u Ćeralijama
16. SREĆKO LAZARAC, sin Steve, rođen 10. 04. 1953. u Podravskoj
17. MILADIN LEGEN sin Stanka, rođen 19. 12. 1971. u Virovitici
20. GOJKO TOMAŠ, sin Milana, rođen 19. 12. 1967. u Voćinu
21. MIROSLAV CRNOVČIĆ, sin Simeuna, rođen 03. 12. 1965. g. u Blatnici
25. RATKO JORGIĆ, sin Slavka, rođen 03. 07. 1964. u Novim Kusonjama
29. DRAGAN PLAVŠIĆ, sin Petra, rođen 10. 05. 1962.u Voćinu
30. DRAGOSLAV RADOVIĆ, sin Alekse, rođen 06. 11. 1963. g. u Orahovici
31. MOMIR SRDIĆ, sin Jove, rođen 16. 11. 1966. g. u Orahovici
32. DRAGAN ŠEVA, sin Steve, rođen 25. 01. 1946. g. u Aleksandrovcu
33. DAMIR DANILOVIĆ, sin Vladimira, rođen 01. 01. 1970. g. u Voćinu
34. MILENKO BOGATIĆ, sin Rajka, rođen 15. 10. 1962. u Humu
36. ĐORĐE CAREVIĆ, sin Krste, rođen 24. 04. 1946.u Lukavcu
38. MILENKO MATIĆ, sin Bože, rođen 01. 11. 1960.u Bokanama,
39. ANĐELKO PETROVIĆ, sin Cvetana, rođen 25. 05. 1971. g. u Voćinu
41. DAMIR ŠAKIĆ, sin Pave, rođen 23. 03. 1969. g. u Voćinu
49. JOVAN VUČKOVIĆ, sin Kate, rođen 15. 09. 1967. u Voćinu
51. JOVO RADETIĆ, sin Đure, rođen 15. 03. 1954. g. u Kometliku
55. DRAŽEN VESIĆ, sin Branka, rođen 26. 08. 1967. u Virovitici
57. MILAN OSTOJIĆ, sin Steve, rođen 13. 02. 1971.u Gornjem Viljevu
58. BORIVOJE SMOLIĆ, sin Milana, rođen 16. 03. 1967. u Gornjem
Miholjcu
59. JOVAN GRKINIĆ, sin Boje, rođen 15. 09. 1946. u Lisičinama
60. MILORAD KESIĆ, sin Miloša, rođen 01. 01. 1955. u Mikleušu
63. MILE PUŠKARIĆ, sin Nikole, rođen 04. 07. 1968. u Sopjanskoj Gredi
70. MLADEN BUKARICA, sin Boška, rođen 28. 03. 1968. u Voćinu
71. ŽELJKO BUKARICA, sin Boška, rođen 24. 04. 1963. u Balincima
72. SVETISLAV ROMIĆ, sin Milana, rođen 26. 09. 1948. g. u Balincima
73. MILAN ROMIĆ, sin Tribuna, rođen 14. 09. 1924. u Erveniku
74. MILAN DRAGIČEVIĆ, sin Miloša, rođen 24. 08. 1955. g. u Balincima
75. DRAŽEN ROMIĆ, sin Svetislava, rođen 26. 02. 1971. g. u Voćinu
77. ŽARKO GRAVONJA, sin Petra, rođen 28. 05. 1964. u Balincima
80. ĐORĐE BOSANAC, sin Mirka, rođen 12. 04. 1967. u Ćeralijama
83. DRAGO STARIJAŠ, sin Joce, rođen 30. 11. 1960. u Ćeralijama
84. MILE BOLIĆ, sin Bože, rođen 28. 09. 1960. g. u Gornjim Meljanima
86. MLADEN STARIJAŠ, sin Blagoja, rođen 30. 08. 1953. g. u Ćeralijama
88. ILIJA BOLIĆ, sin Mile, rođen 21. 08.1962. g. u Gornjim Meljanima
89. MIRKO GRAVONJA, sin Nikole, rođen 12. 03. 1956. u Balincima
90. MILE KOKIĆ, sin Branka, rođen 07. 02. 1955. u Đurčićima
91. MOMČILO GRAVONJA, sin Petra, rođen 13. 01. 1966. u Balincima
95. PETAR MATIĆ, sin Stojana, rođen 17. 05. 1957. u Bokanama
97. MILE MARTIĆ, sin Stojana, rođen 17. 06. 1964.u Bokanama
99. PREDRAG BOSANAC, sin Dmitra, rođen 26. 07. 1960. g. u Ćeralijama
101. ĐURO ROGIĆ, sin Obrada, rođen 04. 05. 1958. u Balincima
102. BRANKO BOLIĆ, sin Gavre, rođen 14. 09. 1952. u Gornjim Meljanima
104. MILE BOLIĆ, sin Bože, rođen 04. 04. 1955. g. u Gornjim Meljanima
PODACI O POČINITELJIMA:
1. LJUBAN AMIDŽIĆ, sin Petra, rođen 15. 10. 1943. g. u Gornjoj Vrijesci
2. RAJKO ANIČIĆ, zv. "Liška", sin Save, rođen 6.12. 1959. g. u Staroj
Krivaji
8. TOMO LEGEN, sin Dušana, rođen 10. 11. 1954. g. u Velikoj Klisi
10. MILAN MIRKAJLOVIĆ, zv. "Kečka", sin Dušana, rođen 10. 4. 1952. g. u
Staroj Krivaji
15. DARKO CRNOBRNJA, sin Ranka, rođen 24. 3. 1967. g. u Novoj Krivaji
24. MILAN REKIĆ, zv. "Mišo", sin Gojka, rođen 6.2. 1961. g. u Bastajskim
Brđanima
35. NEDELJKO KOSANOVI Ć, zv. «Kos», sin Steve, rođen 26. 4. 1964. g. u
Ličkom Novom Selu
1)
a) 27. rujna 1991. g. uhitili su Vladu Paljevića, Ivana Goluba, Ivana Đerđi i Pavla
Tršeka, odveli ih u zatvor u Đulovac, da bi potom bili ubijeni
c) 19. studenog 1991. g. u Vukovju ispred kuće Mije Novakovića iz vatrenog oružja
ustrijelili Miju Novakovića, Ivku Novaković i Šteficu Kopriva,
e) 12. prosinca 1991. g. u Miokovićevu usmrtili Jakova i Anđu Bijelić, Jagu Prša,
Alfreda i Anu Salutner, te Jelku Asak i Nikolu Bosanca,
f) 14. prosinca 1991. g. u Dobroj Kući usmrtili Miru Paripović i Savku Bogdanović,
2)
Milan Mirkajlović, Vladimir Kezele, Siniša Plavšić, Milan Šopalović, Milorad Žestić
i Nedeljko Kosanović su koncem rujna 1991. g. Boška Budimliju vezali za stablo,
tukli različitim predmetima, prijetili mu da će mu uhititi članove obitelji, da bi nakon
35 dana bio razmijenjen,
3)
Kosta Malivojević, Vladimir Kezele, Zdravko Poznić i Savo Žarković su 18.
kolovoza 1991. g. uhitili Ankicu i Antu Smilčić, odveli ih u zatvor u Đulovcu, a
Kosta Malivojević i Vladimir Kezele zlostavljali su Antu Smilčića prijeteći mu
vatrom i stavljajući mu pištolj u usta, te nož pod vrat,
4)
Vladimir Kezele i Cveto Poznić su koncem kolovoza 1991. g. uhitili u Đulovcu Ivana
Bodiša gdje su ga prilikom ispitivanja tukli komadom drveta da bi 2. 10. 1991. g. bio
razmijenjen za drugu osobu,
5)
Milorad Žestić je u tijeku rujna 1991. g. uhitio u Đulovcu Antuna Ilovača i sproveo
ga u zatvor u Đulovcu gdje je bio vezan, svakodnevno tučen, uslijed čega je zadobio
tjelesne povrede,
6)
Kosta Malivojević je 22. rujna 1991. g. u Gornjoj Cjepidlaki naložio Ivanu Haluseku
da legne na pod i onda mu kraj glave pucao iz naprave za ubijanje stoke,
7)
Savo Dragula, Vladimir Kezele, Veljko Marić, Milan Rekić i Stevo Rekić su 23. rujna
1991. g. opkolili kuću Ivana Gelera u Velikom Miletincu, te kuće Pere i Mirka
Matijević,
otvorili vatru iz automatskog oružja, kojom prilikom su ubijeni Ivica Geler, Pero
Matijević i Marica Perišić, da bi potom Ivana i Slavicu Geler uhitili i odveli u
zatvor u Miokovićevo gdje je Ivan Geler zadržan pet dana, tučen, gažen, čupani su
mu zubi i rezana koža po rukama
8)
Tihomir Drajić je 19. rujna 1991. g. u Malom Miletincu u kući Zlatka Bucifala vršio
premetačinu po kući, a Zlatka Bucifala izudarao je kundakom puške, nanijevši mu
tjelesne povrede
9)
Darko Crnobrnja, Zoran Marković i Danijel Vračarić su 7. studenog 1991. g. u
Bastajskim Brđanima zaustavili na cesti Zlatka Rakasa i Mirka Mužara, te
potonjeg udarali kundacima pušaka i ispalili prema njemu rafal iz automatske puške
te ga ranili u lijevu nogu,
10)
Ljubiško Kragić i Aleksa Dželajlija su 13. studenog 1991. g. u Donjoj Vrijeski na
kuću Josipa Prugovečkog, otvorili vatru iz vatrenog oružja, ranili Josipa
Prugovečkog i ubili Slavka Prugovečkog
11)
Jovan Carević, Kosta Malivojević, Borislav Bogdanović i Ranko Žarković su 14.
listopada 1991. g. u Daruvarskim Mlinovima uhitili Josipa Kolačeka i odveli ga u
zatvor u Đulovcu, gdje su ga Jovan Carević i Kosta Malivojević više puta tukli
pendrekom, trožilnim kablovima i maltretirali na druge načine
12)
Rajko Aničić, Jovan Carević i Kosta Malivojević su u rujnu 1991. g. došli pred kuću
Franje Blažana u Đulovcu te pozvali ukućane da iziđu, a kada su ovi to učinili Rajko
Aničić je iz automatske puške ispalio rafal prema Nadi i Franji Blažanu, te Milanu
Blažanu te ih ubio, dok je tom prilikom ranjena Franka Smiljčić,
13)
Miloš Bosanac je 24. kolovoza 1991. g. u Vrbovcu uhitio Rudolfa Valečića i odveo
ga u zatvor u Bijelu, a poslije toga se nije vratio kući i o njemu se ništa ne zna,
14)
Milan Šopalović i Milorad Žestić su 15. rujna 1991. g. u Đulovcu uhitili Ivana
Kolara i Antu Tutića, odveli ih u zatvor u Đulovcu gdje je Milan Šopalović u više
navrata tukao Antu Tutića različitim predmetima tako da mu je slomio dva rebra,
15)
Jovan Carević, Vladimir Kezele i Cveto Poznić su 10. rujna 1991. g. u Jasenašu
uhitili Stevana Solara i Jovana Cvikića, odveli ih u zatvor u Miokovićevo gdje su ih
više dana svakodnevno tukli pendrecima, trožilnim kablom i kundacima pušaka,
16)
Jovan Carević je 7. rujna 1991. g. sa grupom neidentificiranih naoružanih osoba u
Đulovcu u kući Franje Zmegača sjekirom i nožem zadao ovome povrede od čega je
odmah umro, da bi nakon toga zapalili njegovu kuću,
17)
Jovan Carević, Kosta Malivojević i Milan Mirkajlović su 18. kolovoza 1991. g. u
Đulovcu uhitili Mirka Zebića, Đuru Blaževića i Ivana Kesericu, odveli ih u zatvor
u Bučje, a oni se kasnije nisu vratili kućama, niti se na bilo koji način javljali.
PODACI O POČINITELJIMA:
1. ŽELJKO ĆUJO, sin Luke i Marije, rođen 4. lipnja 1963. g. u Bjelovaru
PODACI O POČINITELJIMA:
1. SLOBODAN BOSANAC, sin Dragana i Jele, rođene Borojević, rođen 17.
3. 1968. godine u Somboru, s tadašnjim prebivalištem u Slatini, Kreminac 55
dana 19. kolovoza 1991. godine u Voćinu, u Policijskoj stanici Voćin, nakon
što su tamo došli pozvani na razgovor Ante Šimić i Ivica Dorić, uvedeni su u posebnu
prostoriju gdje ih je zajedno s ostalim pripadnicima "Specijalnog voda" tukao
palicom, rukama i nogama po čitavom tijelu, tražeći od njih da kažu gdje imaju
skriveno oružje, kojeg oni nisu niti imali, kojom prilikom su Ante Šimić i Ivica Dorić
zadobili mnogobrojne krvne podljeve po čitavom tijelu i glavi,
istoga dana nakon što je uhićen Ivan Vučeta , koji je kamionom iz Slatine
dovozio kruh u Voćin, bez ikakvog povoda i razloga, tijekom čitavog dana tukao ga s
ostalima, palicom, rukama i nogama po čitavom tijelu i glavi kojom prilikom je isti
zadobio mnogobrojne krvne podljeve,
dana 22. kolovoza 1991. godine u Macutama, nakon što su bili zaustavljeni
Franjo Dorić, Krešimir Dorić i Darko Božičković,koji su došli svojim automobilima u
kojima su bile njihove porodice, uhitili Franju Dorića, Krešimira Dorića i Darka
Božičkovića i priveli ih u dvorište obližnje kuće gdje su ih udarali zavezavši ih
lisicama i stavivši im poveze na oči, nakon čega su odveženi u prostorije Policijske
stanice Voćin, a zatim na lager Sekulinci, gdje su zatvoreni u jednu baraku, da bi
istog dana zamijenili Darka Božičkovića za brata Zorana Miščevića, Teodora
Miščevića, dok su Franjo Dorić i Krešimir Dorić zatvoreni u jedan kontejner gdje su
ih svakodnevno tukli, prijetili im, ostavljali su ih bez hrane i vode, gurali im u usta
cijev pištolja i pušaka i prijetili da će ih ubiti i tada "škljocali" na prazno i oštricom
noža na prsima im izrezali znak križa, da bi ih krajem mjeseca rujna pustili na
slobodu potpuno psihički i fizički slomljene s višestrukim prijelomima rebara.
dana 26. kolovoza 1991. godine u Humu, bez ikakvog razloga i povoda, osim
što se radilo o stanovnicima hrvatske nacionalnosti, uhvatio Dragu Jurića i Franju
Banovca i ugurao ih u kamion, te odvezao na lager Sekulinci, gdje su držani preko
mjesec dana s povezom na očima i rukama vezanim lisicama u metalnom kontejneru,
tukli ih, morili žeđu i glađu, da bi dana 29. rujna 1991. godine Drago Jurić bio pušten
kući potpuno psihički i fizički slomljen, dok je Franjo Banovac kasnije ubijen i
njegov leš nađen je 25. ožujka 1992. godine pored potoka "Gutnoga" u blizini lagera
Sekulinci,
dana 8. prosinca 1991. godine oko 12,00 sati u Humu zajedno s drugim
pripadnicima Specijalnog voda" pod izlikom traženja skrivenog oružja i radio-stanica,
a nakon izvršene pretrage kuća i drugih prostorija gdje nisu mogli pronaći traženo, iz
kuće Marijana Đuzela u Humu kbr. 128, prijeteći upotrebom oružja istjerali na
dvorište sve ukućane, te na jednu stranu odvojili žene i maloljetnu djecu kao i starije
osobe, dok su na drugu stranu odvojili Jozu Đuzela i druge muškarce, da bi nakon
toga žene s djecom i Marijana Đuzela otjerali u jedan kombi i odvezli u Policijsku
stanicu u Voćin, gdje su ih zatvorili u posebnu prostoriju, ispitivali, prijetili im da će
ih pobiti i zaklati i to sve do večernjih sati, a onda su tako nastavili sutradan, do
večernjih sati, pri čemu su odrasli kao i njihova djeca bili u strahu i neizvjesnosti za
svoj život zbog upućivanja prijetnji da će ih sve pobiti i poklati, dok su Jozu Đuzela
već nakon što su ga na dvorištu odvojili posebno u stranu, započeli udarati kundacima
pušaka, rukama i nogama po glavi i čitavom tijelu, prijeteći da će ga ubiti i iskasapiti,
nanijevši mu tom prilikom brojne krvne podljeve na glavi i tijelu, izbivši mu dva zuba
sjekutića što je sve bilo protivno, posebno odredbi čl. 3. st. 1 toč.4 Ženevske
Konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. godine i
čl. 4. st. 2 Protokola II, čije odredbe zabranjuju nasilje nad žrtvom, zdravljem i
fizičkim ili mentalnim blagostanjem ljudi, osobito ubojstva i okrutno postupanje, kao
što su mučenje, sakaćenje ili bilo koji drugi oblik tjelesne kazne, dakle je kršeći
pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba i okupacije, civilno
stanovništvo protuzakonito zatvarao, nečovječno s njim postupao, mučio,
primjenjivao mjere zastrašivanja i terora, čime je počinio kazneno djelo protiv
čovječnosti i međunarodnog prava ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva.
BJ 0031
BJELOVAR
1. BILOVIĆ MILAN
2. GRDIĆ MARTIN
3. LEKŠIĆ IVAN
4. MIHALINA ZDRAVKO
Identifikacija izvršena prema vesti.
5. ŠPIRANEC VLADIMIR
6. JAN IVAN
7. LOVRENC VLADO
8. LOVRENC ŽELJKO
9. SRAGA MILAN
PODACI O POČINITELJIMA:
5. LJUBOMIR LONČAR, sin Petra i Sofije rođene Lakić, rođen 18.10.1958. god
u Biljanima Donjim, općina Benkovac, s tadašnjim prebivalištem u Borovu
Naselju, Lička ulica
9. MILADIN MITROVIĆ, sin Gavre i Gospave, rođen 05.03.1943. god. u
Bočinji, općina Maglaj, BiH, s tadašnjim prebivalištem u Borovu Naselju,
Lička 191
13. RAJKO BLAZIĆ, sin Milana i Božice rođene Gajić, rođen 1936. god. u
Vasiljevici, općina Lukavac, s tadašnjim prebivalištem u Borovu Naselju,
Lička 189
18. GAVRO PEDIĆ, sin Save i Cvjetke rođene Božanović, rođen 24.07.1934. god
u Gornjoj Bočinji, općina Maglaj, BiH, s tadašnjim prebivalištem u Borovu
Naselju, Lička 187
22. JOVAN KOROLIJA, sin Marka i Boje rođene Vujasinović, rođen u Ivoševici,
općina Knin, s tadašnjim prebivalištem u Borovu Naselju, Lička 170
24. BRANKO VOJNOVIĆ, sin Marka i Ane rođene Ljiljak, rođen 29.10.1938.
god u Lađavici, općina Nova Gradiška, s tadašnjim prebivalištem u Borovu
Naselju,
Lička 170
27. DRAGIŠA CANCAREVIĆ, sin Nikole i Ljube rođene Ilić, rođen 08.12.1961.
god. u Vukovaru, s tadašnjim prebivalištem u Borovu Naselju, Lička 177
32. RAJKO VUKOVIĆ, sin Boška i Smilje rođene Lukić, rođen u Kokanoviću,
općina Vlasenica, BiH, s tadašnjim prebivalištem u Borovu Naselju, Lička
258
36. MILAN JOVANOVIĆ, sin Pere i Cvijete rođene Stanković, rođen
10.02.1941. god. u Vasiljevici, općina Lukavac, s tadašnjim prebivalištem u
Borovu Naselju, Lička 163
39. RADOSLAV JOVANOVIĆ, sin Pere i Cvijete rođene Stanković, rođen
16.11.1950. god. u Vasiljevici, općina Lukavac, s tadašnjim prebivalištem u
Borovu Naselju,
Lička 140
43. DUŠAN RADEKA, sin Spasoja i Perse rođene Lakić, rođen 30.05.1939. u
Biljanima Gornjim, općina Benkovac, s tadašnjim prebivalištem u Borovu
Naselju, Lička 138
48. MILE SAVIĆ, sin Luke i Rose rođene Mišić, rođen 02.04.1962. god. u
Pavkovićima, općina Vlasenica, BiH, s tadašnjim prebivalištem u Borovu
Naselju, Lička 145
53. MILOMIR PEDIĆ, sin Stanka i Stake rođene Vidović, rođen 19.11.1942. god.
u Bočinji, općina Maglaj, BiH, s tadašnjim prebivalištem u Borovu Naselju,
Lička 139
57. NEDO LAZIĆ, sin Rajka i Ljube rođene Pejić, rođen 12.02.1952. god. u
Priluku, općina Zavidovići, BiH, s tadašnjim prebivalištem u Borovu Naselju,
Stara banijska b.b.
59. MILOVAN VIŠEKRUNA, sin Nikole i Mitre rođene Ustić, rođen 23.05.1953.
god. u Vukovaru, s tadašnjim prebivalištem u Borovu Naselju, Stara banijska
18
63. MARKO RADIĆ, sin Todora i Milke rođene Jeremić, rođen 22.06.1935. god.
u Zelini Gornjoj, općina Gradačac, BiH, s tadašnjim prebivalištem u Borovu
Naselju,
Stara banijska 14
67. MILOŠ ŽABARAC, sin Makse i Petre rođene Ignjić, rođen 11.11.1949. god.
u Srednjoj Slatini, općina Gradačac, BiH, s tadašnjim prebivalištem u Borovu
Naselju, Vlasinska 8
GOSP
0001
INFORMACIJA
SAVO JURASOVIĆ, pukovnik bivše JNA, " komandant" gospićke vojarne, uoči rata
premješten u IKM ( istureno komandno mjesto) na području Plitvica, gdje po uzoru
na nekadašnju 6. ličku formira tzv. " lički korpus ". Pod njegovim zapovjedništvom
učinjeni su mnogi ratni zločini nad Hrvatima iz Slunja, koreničkog, gračačkog i ostali
dijelova Like.Za svoje" zasluge" tijekom agresije na Republiku Hrvatsku unapređen
je u čin general pukovnika. Protiv njega se također vodi postupak zbog ratnog zločina
protiv civilnog pučanstva.
SIMO ŠIJAN, nekadašnji direktor PPK" Velebit" , uoči rata je sustavno opljačkao
poduzeće, vozni park i trgovine koje su bile dostupne na cijelom području Like.
Tijekom rata bio je politički i " poduzetnički" vrlo učinkovit, te politički vrlo aktivan
kao delegat u samoproglašenoj tzv." Krajini", ali i u to vrijeme i vlasnik
poljoprivredne zadruge u Gračacu, te član tzv. " vlade" zadužen za poljoprivredu. No,
koliko je do sada poznato "poduzetnička" i politička karijera nekad moćnog
gospićkog silnika tijekom rata je ubrzo potonula.
DANE NARANDŽIĆ, tzv. novinar, bez škole, zvanja i ostaloga, ali nekadašnji "
rukovodilac " član Omladinskog komiteta Saveza komunista, zet tada visokog
funkcionera SKH, danas živi u Beogradu gdje je tijekom rata bio čelnik organizacije"
protjeranih novinara Srba ". Inače, jedan je od kako je dokazano" razbijača" spomen
ploče, podignute u spomen hrvatskim žrtvama na gospićkom groblju Sv. Marije
Magdalene 1991. godine nakon čega je pobjegao iz Gospića.
Podržavajući i slijedeći ideju i san o tzv. " velikoj Srbiji" , a promičući je kroz
navodnu" ugroženost " , mnogi su gospićani srpske nacionalnosti digli ruku na svoj
rodni grad i Republiku Hrvatsku. Napuštajući, u početku agresije na Gospić, kako su
prvotno mislili grad u kojemu su rođeni i odrasli tek na dva do tri dana, ostavivši
"belim orlovima i vascelom srpskom junaštvu i raznim herojima i junacima",
pristiglim čak iz Beograda da obave svoj prljavi posao u najkraćem mogućem roku,
bili su se sklonili na sigurno, kao i uvijek u duboku" hladovinu ". No junačka obrana
Gospića je izdržala i u najtežim kritičnim trenucima početkom rujna 1991. dok još
nisu bile osvojene gospićke vojarne JNA te potpuno porazila u uličnim borbama" bele
orlove " i ostale srpske "dragovoljce, solunce i junake". Gospić je bio slobodan, a san
o "velikoj Srbiji" počeo je propadati.
Četnici su kao što je poznato 5. kolovoza 1991. godine ,jednim dijelom kao
pripadnici raznih četničkih formacija na području Like, a dijelom kao pripadnici tzv.
" milicije SAO Krajine" izvršili minobacački napad na Lovinac, ušli u selo palili kuće
i gospodarske zgrade te odveli iz kuća mještane: Martina Katalinića, Juru Sekulića,
Marka Pavičića, Ivana Ivezića i Martina Šarića nedaleko od Lovinca i tamo ih mučki
ubili. Milana Sekulića ubili su još u selu nakon što su ga vezali.
REPUBLIKA HRVATSKA
GOSP 0002
ŽUPANIJSKI SUD U GOSPIĆU
Posl. broj:
K-11/97-64
PRESUDA
Županijski sud u Gospiću u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Matilde Krunić,
kao predsjednika vijeća i Miroslave Jurjević, predsjednice suda, i sudaca porotnika
Nikole Milinkovića, Josipa Bašića i Nikole Galac,kao članova vijeća, uz sudjelovanje
Katice Radaković, kao zapisničara, u krivo predmetu protiv optuženih: I MIĆE
DORONTIĆ i dr, zbog kriv. djela iz čIo 124. st. 1. OKZRH, povodom optužnice
Vojnog tužiteljstva u Karlovcu broj: KT-370/93 od 30. rujna 1996. god, nakon
održane glavne javne rasprave dana 14. listopada 1997. god, u prisutnosti županijskog
državnog odvjetnika Pavla Rukavina, IV opt. MILANA BRAKUS i branitelja
optuženika od I do VIII Stjepana Nikšić, odv. iz Gospića, dana 14. listopada 1997.god
Presudio je
krivi su
što su dana 28. lipnja 1993. god oko 15,00 sati u mjestu Zalužnica,
Općina Otočac, nedaleko Hinić raskrsnice, kao pripadnici pobunjeničkih
srbočetničkih paravojnih oružanih formacija, u trenutku kada su vidjeli da nailazi
kamion hrvatske vojske, u kojem se nalazilo 11 nenaoružanih hrvatskih vojnika,
protivno čl. 4. II Dopunskog protokola Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza
1949. god o zaštiti žrtava ne međunarodnih oružanih sukoba od 08. 06. 1977. g.
iznenada otvorili vatru iz pješačkog naoružanja na taj kamion, želeći usmrtiti
vojnike, kojom prilikom je smrtno stradao vojnik Refik Mahmuljin, dok su ranjeni
Damjanović Slobodan, Mećavica Smajil, Osvaldić Zvonko, i Boško Radić, a svi
preživjeli zarobljeni i odvedeni u logor,
osudjuju
I opt. DORONTIĆ MIĆO,
II opt. BOROV.AC DANE,
III opt. HINIĆ RADE,
IV opt. BRAKUS MILAN,
V opt. POPOVIĆ BRANISLAV,
VI opt. POPOVJĆ ĐURO,
VII opt. IVANČEVIĆ DARIVOJ i
VIlI opt. MILINOVIĆ NEDELJKO
Obrazloženj
Svjedok Milan Tonković iskazao je da je dana 28. lipnja 1993. god oko 15
sati kao pripadnik 133. brigade Hrvatske vojske bio na položaju na punktu "Rajkovići
". Zajedno s njim na punktu nalazio se Mravinac Anton. Punkt se nalazi na cesti od
Čovića prema Zalužnici. Na samom punktu nalazili su se
ježevi koji su bili maknuti u stranu radi toga da ljudi mogu ići u polje obrađivati
zemlju. Na udaljenosti od oko 100 m nalazili su se drugi ježevi, ali se i kraj njih
moglo proći cestom. Oko 1 km prema Zalužnici nalazio se punkt neprijateljske
vojske. Oko 15 sati naišao je kamion marke "Dajc'', maskirne
boje, koji je imao na vratima oznaku HV. Kamion je zaustavio i vidio da u kabini
sjede trojica muškaraca, a da otraga ima oko 10-tak vojnika. Svi su bili obučeni u
vojne uniforme HV. U kamionu nije vidio oružje. Kada je pitao vozača kuda ide, on
mu je odgovorio da ide do drugih ježeva postavljati mine. Na to ga je on propustio da
prođe. Kamion se od njih polagano udaljavao, a nakon toga je ubrzavao. Pratio ga je
u dužini od oko 400 - 500 m, a nakon toga izgubio ga je iz vida. Ubrzo iza toga čule
su se detonacije i pucanje iz pješačkog oružja. Prepao se jer se bojao da će doći do
pucnjave. Ubrzo iza toga k njima je došao zapovjednik Dujmović, koji je obaviješten
o događaju.
Svjedok Siniša Perić iskazao je da se kritičnog dana nalazio u kamionu zajedno sa još
desetoricom hrvatskih vojnika koji su se vraćali sa položaja kući u Zagreb. Kamion je
bio maslinastozelene boje, na vratima je imao hrvatski grb i oznaku HV. Njime je
upravljao Miroslav Nikolić, a uz njega u kabini je sjedio on i Osvaldić, dok su ostali
sjedili otraga u kamionu ispod cerade. Nitko od njih nije imao nikakvo oružje i nisu
imali streljivo. Kada su došli na punkt hrvatske vojske "Rajkovići" zaustavili su se.
Na punktu na polovici ceste bio je jež, a druga polovica ceste bila je slobodna. Na
straži su bila dva hrvatska vojnika, koje je Nikolić upitao da li je to cesta za Zagreb, a
oni su odgovorili da jest. Nastavili su voziti naprijed, a nakon nekog vremena naišli
su na balvane i postavljene ježeve. Počela je pucnjava iz pušaka i automata. Kamion
se zaustavio. Oni nisu znali što se dešava, zašto se puca i tko puca. Nije vidio
pripadnike paravojske, ali zna da ih je vidio Nikolić, jer su oni pucali sa njegove
strane. Skočili su iz kamiona i počeli puzati uz cestu. Shvatio je da su pošli u krivom
smjeru. Kasnije je čuo da je vojnik koji je poginuo pogođen, kako su rekli, od prvog
metka. Nakon što su puzali uz cestu pogođen je kamion iz nekog ručnog bacača. Ne
zna točno koliko je trajala pucnjava. Oni nisu pucali, niti su se branili, jer nisu imali
čime, te su se morali predati kad se vatra utišala. Od strane neprijatelja došao je poziv
na predaju. Kako su se nalazili u žitu uz cestu predavali su se u periodu od 2 - 3
minut, jedan po jedan, a tek kada je izišao na cestu vidio je da ispred njega hodaju
dvojica ili trojica njegovih kolega. Nije siguran da li je bilo pucnjave nakon što su se
predali. Nakon predaje ostala su dvojica teže ranjenih, a njih ostale pripadnici
paravojske, misli da ih je bilo oko dvadesetak, skupili su ih u garažu, oduzeli stvari i
naredili da odu po ranjene. Teže ranjen je bio Mećivica Smail, Damjanović Slobodan,
dok je Boško Radić bio lakše ranjen i on je mogao hodati. Dali su im zavoj, te su im
pružali prvu pomoć. Kada je išao po ranjene vidio je da se u kamionu nalazi jedan
mrtav pripadnik HV-a. Kasnije je došlo sanitetsko vozilo i ono je odvezlo ranjene.
Njih ostale skinuli su u gaće i uzeli osobne podatke. Potom su ih odvezli vojnim
vozilom u Korenicu, gdje su ih ispitivali, a nakon toga u Knin. Ne sjeća se da je među
osobama koje su na njih pucale i zarobile ih vidio IV optuženika. On nije zadobio
nikakve povrede u ovom događaju. Kada su im naredili da se skinu bilo je oko 20
ljudi i držali su uperene puške u njih. Ne može reći da li ih je tko čuvao. Kamion je
zaustavljen prije pucnjave, jer je vozač stao zbog balvana na cestii -jer nije mogao
proći dalje a bilo je malo mjesta da bi se okrenuo. Pucnjava je počela odmah, kad se
kamion zaustavio, odnosno, vozač je počeo spuštati staklo da bi upitao kuda će sad.
Međutim, u to se začula pucnjava i svi su poskakali iz kamiona uz cestu, te počeli
puzati prema žitu. Pucnjava je dolazila sa lijeve strane kamiona, gledajući u pravcu
Zalužnice, a ispred kamiona kada je već bio iskočio iz kamiona. U momentu kada su
iskočili iz kamiona pucalo, se puno. Od tih 20 ljudi koji su ih zarobili, da je po
njegovoj procjeni veći broj bio naoružan i držao puške uperene prema njima. Sjeća se
da je jedna osoba imala puškomitraljez, ali da isti nije držao uperen prema njima, već
ga je držao u spuštenoj ruci. Istakao je da se pucalo puno od zaustavljanja kamiona pa
do zarobljavanja, a koliko je ljudi pucalo da ne može reći.
Svjedok Boško Radić iskazao je da se je dana 28. lipnja 1993. god nalazio sa
još desetoricom vojnika HV-a u predmetnom kamionu, te da su se sa položaja vraćali
kući u Zagreb. Kamion je bio prekriven ceradom, koja je bila podignuta sa zadnje
strane, a gdje su sjedili Damjanović, Kalinić, Ožeg, Ljubić, Mećivica, Mahmuljin,
Hofer i on. Između sebe su razgovarali. Nisu bili naoružani. Zaustavili su se kod
punkta "Rajkovići" , te je čuo da je vozač upitao da li ide tuda put za Zagreb, te je isto
tako čuo
odgovor "jest", da vodi za Zagreb. Nakon nekog vremena kamion je stao i misli da je
čuo riječ "beztrzajac". Nakon toga počela je pucnjava i u toj pucnjavi ranjen je odmah
u kamionu u desnu nadlakticu, rameni zglob, lijevo bedro, ključnu kost. Osim njega u
kamionu je ranjen još Mećivica, Mahmuljin je poginuo, a misli da je Damjanović
ranjen kod iskakanja iz kamiona. Od zaustavljanja kamiona pucalo se i kroz tu
pucnjavu čulo se više glasova koji su pozivali da se predaju i da izađu. Međutim, nisu
prestajali pucati, iako su im mi govorili da prestanu, te da imaju ranjenih i mrtvih.
Kada je pucnjava prestala, u jednom momentu je iskočio, ali je odmah ubrzo iza toga
ponovno počela pucnjava da bi se iza toga čula jača eksplozija, nakon koje su ponovo
pozvani na predaju. Nisu znali što bi učinili, te su neki predlagali da se predaju, a neki
da bježe. Bježati nisu imali kuda, jer nisu poznavali teren. Nakon toga stala je
pucnjava i opet je bilo poziva za predaju, pa je odlučio da se preda i prvi je prešao
cestu, na kojoj je bio kamion, te je pošao prema neprijatelju koji je od kamiona bio
udaljen do 100 metara. Od momenta kada je pošao prema njima više nisu pucali.
Kada je došao do njih govorili su mu da pozove ostale da se predaju, ali on to nije
htio učiniti, smatrajući da je to stvar svakog pojedinca. Odgovorio im je neka oni
pozovu na predaju, ali su se istovremeno podigli ostali dečki i predali. Kada su se
predali vidio je da Damjanović koga je u međuvremenu netko bio donio, zapomaže i
viče "ljudi, ljudi". Vrijeđali su ih, Ožegu su. govorili da je šiptar, da mu mater
piptarsku. Hoferu su uzeli novčanik,
te su se iživljavali sa slikama. Njemu su uzeli cigarete''Opatiju", a bacili su mu
"Moravu''. Po njegovoj procjeni bilo ih je oko 20, podijeljeno u nekoliko grupa, te su
bili frontalno raspoređeni. Većina je bila naoružana. Bili su prisiljeni na oboren
pogled, te nije mogao uočiti sve oko sebe, ali je uočio jednu osobu koja je ostavila,
mitraljez na cestu i koja se ponašala u stilu "to sve treba uza zid i likvidirati", ali mu
je zapovjednik mahnuo rukom da se ukloni u stranu. Ranjene Osvaldića, Perića,
Hofera i njega, odveli su u garažu, a Damjanović je ostao ispred garaže. Oko njih u
garaži je bilo oko 5 neprijateljskih vojnika. Kasnije kada su ih odvozili vidio je iz
saniteta vozilo iza njih i hrvatske vojnike u gaćama. Kasnije je čuo da su ih tom
prilikom skinuli. Potom su ih odvezli u Vrhovine u ambulantu, gdje su ih premotali i
to njega i Damjanovića, a nakon toga je prebačen u bolnicu u Knin. U momentu dok
se nalazio u kamionu pod ceradom čula se pucnjava iz više oružja a nije mogao
ocijeniti s koje strane je pucano. Bila je kiša od metaka. U kamionu su bili popadali.
Pucnjava je trajala jedno dulje vrijeme, što zaključuje po tome što je u tom periodu
govorio da "im j...boga, što ne prestaju, ne nude predaju", a da je Ožeg govorio ''kriči,
kriči", tj. da ponavlja da se predajemo. Nije siguran ali pretpostavlja da je govorio da
se predaju, da su nenaoružani. Misli da su oni ludovali i da su mogli prije prestati sa
pucnjavom, te da su mogli pretpostaviti da ih od njih ne prijeti nikakva opasnost,
budući da paravojska nije od njih doživjela kontrapaljbu, što je također jedan od
razloga da prestanu pucati. U garaži je bilo malo razgovora sa pripadnicima
paravojske. UNPROFOR s njima nije kontaktirao a ne zna da li se njihovo vozilo
zaustavljalo. Kada je naišlo vozilo UNPROFOR-a vidio ga je na trenutak jer su vrata
bila
pritvorena i vozilo je nestalo.
Iz zapisnika o pregledu i obdukciji leša liječnika vještaka dr. Bosnar Alana,
specijaliste sudske medicine iz Rijeke, vidljivo je da je liječnik dao svoj nalaz i
mišljenje o uzroku smrti pok. Refika Mahmuljin, u kome je zaključio da je smrt
nasilna, a uzrok smrti je unutarnje iskrvarenje zbog oštećenja oba pluća i grudne
aorte. Obdukcijom mrtvog tijela nađe se razdor desnog pluća, razdor grudne aorte,
razdor lijevog pluća, te krvarenje u oba prsišta. Svi navedeni razdori posljedice su
prostrijela, a smjer strijelnog kanala je ostraga desno i dole prema naprijed, gore
lijevo. Ulazna rana nalazi se na leđima, 5,5 cm ispod donjeg ugla lopatice, a izlazna
na vanjskoj i stražnjoj strani gornje trećine lijeve nadlaktice. Obzirom na
karakteristiku ulazne rane radi se o hicu iz daljine. Smrt je nastupila kratko vrijeme
iza ozljeđivanja. Praktički trenutačno.
Temeljem čl. 90. st. 3. ZKP odlučeno je da će optuženici Mićo Dorontić, Dane
Borovac, Rade Hinić, Milan Brakus, Branislav Popović,. Đuro Popović, Darivoj
Ivančević, i Nedjeljko Milinović solidarno snositi troškove krivičnog postupka, koji
su određeni u ukupnom iznosu od 2.944,50 kn /dvijetisućedevetstočetrdesetčetiri kune
i pedeset lipa/.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Nevenka Brezović v.r.
Matilda Krunić v.r.
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana,
od dana dostave prijepisa presude, time da u odnosu na optuženike ovaj rok teče od
dana kasnije dostave presude optuženiku, odnosno branitelju Žalba se podnosi ovom
sudu pismeno u 3 primjerka ili usmeno na zapisnik, a o žalbi rješava Vrhovni sud
Republike Hrvatske.
O TOM OBAVIJEST:
Za točnost
otpravka
ovlašteni
djelatnik:
Nevenka
Brezović
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Bro
j: I Kž-
597/1997-
5
Presudio j e:
Žalba opt. Miće Dorontića, Dane Borovca, Rade Hinića, Milana Brakusa,
Branislava Popovića, Đure Popovića, Darivoja Ivančevića i Nedjeljka Milinovića
odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Pobijanom presudom prvostupanjski sud u nazočnosti opt. Milana Brakusa a u
odsutnosti ostalih
proglasio je krivim optuženike za kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog
prava, protupravnim ubijanjem i ranjavanjem neprijatelja iz čl. 124. st. 1. OKZRH,
činjenično opisano u izreci te presude i temeljem istog zakonskog propisa osudio
svakog optuženika na kaznu zatvora u trajanju od deset godina.
Temeljem čl. 45. OKZRH opt. Milanu Brakusu u izrečenu kaznu zatvora
uračunato je vrijeme provedeno u pritvoru od 30. travnja 1997. godine, pa nadalje.
Takva povreda, a radilo bi se, dakle, o bitnoj povredi odredbe iz čl. 354. st. 1.
toč. 11. ZKP/93. nije počinjena, jer obrazloženje presude sadrži jasne i logične
razloge o svim odlučnim činjenicama koje su od važnosti za presuđenje u ovom
konkretnom slučaju.
Činjenica je da hrvatski vojnici paljbu nisu uzvratili, niti odmah, a niti kasnije,
nego su unatoč kiši metaka iskakali iz kamiona i puzali po cesti u pravcu livade, a što
je sve nesporno, dok su optuženici sa svojih mjesta, a kako to proizlazi iz rezultata
rekonstrukcije, mogli dobro vidjeti da vojnici nemaju oružja, pa su unatoč tome i
dalje pucali. I ne samo to, nego su nastavili pucati i kada su se hrvatski vojnici počeli
predavati, a što također proizlazi iz navoda obrane opt. Milana Brakusa, te iz iskaza
preslušanih svjedoka.
Vojnici Siniša Perić, Miroslav Nikolić i Boško Rodić, preslušani kao svjedoci,
opisuju žestoku pucnjavu po njima kad su već svi poskakali iz kamiona i puzali po
cesti tražeći zaklon, a pucnjava da je još trajala i kad su se počeli predavati, dok nitko
od njih nije uzvratio jer nisu imali ni iz čega.
Prema tome razlozi žalbe nisu osnovani, jer sud nije počinio bitnu povredu
odredaba kaznenog postupka, a na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je
primijenio kazneni zakon zaključivši, da postupanje optuženika sadrži u sebi sva
subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog
prava iz čl. 124. st. 1. OKZRH pa ih je ispravno za to kazneno djelo proglasio krivim.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
I1eana Vinja, v.r.
Branko Zmajević
(Štefica Klepac)
GOSP
0003
Poslovni broj: K-
13/96-6
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U GOSPIĆU
PRESUDA
Županijski sud u Gospiću u vijeću sastavljenom od suca ovog suda Pavla Rukavina,
kao predsjednika vijeća, te suca Matilde Krunić i sudaca porotnika Josip Grivičić,
Nikola Ga1ac i Bože Babića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Katice
Radaković, u krivičnom predmetu protiv optuženika KORICA VLADIMIRA, i
BRANKA BANJEGLAVA, koje brani Nenad Mamula, odvjetnik iz Karlovca zbog
kriv. djela iz članka 120 st. 1 OKZRH na glavnoj, javnoj raspravi održanoj 27.
veljače 1997. g. u prisutnosti branitelja optuženika Nenada Mamule odvjetnika iz
Karlovca i Županijskog državnog odvjetnika u Gospiću Pavla J. Rukavine, a u
odsutnosti optuženika Vladimira Korice i Branka Banjeglava, istoga dana
presudio je
Optuženici:
I VLADIMIR KORICA sin Milenka, rođen 08. 03. 1949. godine u Mogoriću,
općina Gospić, s prebivalištem u Titovoj Korenici, ul. Vladimira Nazora br. 2,
Srbin, državljanin RH, sada nepoznatog boravišta,
II BRANKO BANJEGLAV sin Đure, rođen 01. 03. 1958. godine u Buniću s
prebivalištem u Buniću kbr.74, općina Korenica, Srbin, državljanin RH, sada
nepoznatog boravišta
krivi su
što su u rujnu 1991. godine u vrijeme agresije tzv. JNA i drugih četničkih
paravojnih formacija na Republiku Hrvatsku u namjeri stvaranja Velike Srbije,
protivno odredbama članka 3 točka 1 Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba
u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. godine, sudjelovali u napadu i okupaciji mjesta
Široka Kula, Općina Gospić, unatoč tome što su znali da je to mjesto naseljeno
pretežno civilima hrvatske nacionalnosti, te su u tom napadu mjesto u potpunosti
razorili a po ulasku u isto započe1i maltretirati civilno stanovništvo na način da su
nožem ranili Nikšić Mariju i Nikšić Matu, dok su pucanjem iz automatske puške ubili
Nikšić Katu,
dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba
ubijali civilno stanovništvo,
čime su počinili kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava
ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva - označeno u članku 120 stavak 1
OKZRH,
osuđuju
na kaznu zatvora u trajanju od 12 /dvanaest/: godina svaki.
Obrazloženje
Ovaj zaključak proizlazi ako se pažljivo ocjene dokazi posebno svjedoka Mile
Nikšića 1 list 20 i 49/, Mate Nikšića /24 i 50/, kao i iskaz svjedoka Milana Devčića
/list 221/ i Josipa Lemića /23/.
Iskazi svjedoka Mile i Mate Nikšića predstavljaju jednu zaokruženu cjelinu,
uvjerljivi su, logični
i potpuno iskreni, tako da im je ovaj sud poklonio u potpunosti vjeru.
Tako svjedok Mile Nikšić navodi da su kritičnog dana 25. rujna 1991. a tad je
već po njih Hrvate bilo opasno u Širokoj Kuli i oružani sukobi su počeli, došli
optuženici k njegovoj kući od kojih je poznao Branka Banjeglava a drugog ne, a po
opisu a kasnije prepoznavanju na slici je doznao da se radi o I optuženiku Vladimiru
Korici. Bili su naoružani s automatskim oružjem, uz pojas pripasani noževi i odjeveni
u odjeću''milicije SAO Krajine''. On i pokojna supruga bili su u kući a i inače su se
malo kretali, jer je bilo opasno šetati po selu, a tako im je i naređeno i nakon što su ih
upitali gdje su drugi susjedi ovaj
kojega nije poznavao, ispalio je s vrata prostorije rafa1 iz puške prema supruzi i
njemu da bi se potom oba udaljila. Priskočio je da vidi što je sa suprugom, krvarila je,
kako na prsima, tako i na leđima i vidjeći da je mrtva, a bojeći se za sebe, skočio je
kroz prozor i utekao, prema Perušiću da bi kasnije prispio u Opatiju kao prognanik.
ZAPISNIČAR: PREDSJEDNIK
VIJEĆA:
Katica Radaković v.r. Pavao Rukavina
v.r.
UPUTA O PRAVU NA
ŽALBU :
Protiv ove presude dozvoljeno je izjaviti žalbu u rokub od 15 dana, po primitku
pismenog otpravka ove presude, time za rok za žalbu u pogledu optuženika teče od
dana kasnije dostave presude optuženiku, odnosno branitelju. Žalba se podnosi
pismeno u 5 primjeraka a o žalbi rješava Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu.
.
O TOM OBAVIJEST:
GOSP
0004
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U GOSPIĆU Poslovni broj: K-
1O/95-17
PRESUDA
presudio je
optuženik DAMJAN VUKMIROVIĆ sin Milana i Milice rođene Brujić, rođen
19.11. 1950. u Gornjim Vrhovinama Crna Vlast kbr. 9, s prebivalištem uVrhovinama
kbr. 9, strojarski tehničar, zaposlen u Osnovnoj školi Vrhovine, u svojstvu kućnog
majstora, Srbin, državljanin RH, oženjen, otac dvoje djece starih 14 i 18 godina,
posjeduje kuću i 7 jutara zemlje u Vrhovinama, ne osuđivan, u pritvoru od 11.
kolovoza 1995.
kriv je
osuduje
na kaznu zatvora u trajanju od 20 /dvadeset/godina.
Obrazloženje
Svjestan je da je bilo pogađanja i mjesta gdje bi mogli stradati ljudi no, nije
imao druge mogućnosti, jer je i nad njim bila kontrola. Nišanjenje su obavljali preko
karte, korekcije nisu dobivali.
Uz njegovu djelovale su i ostale i to s artiljerijskim oružjem a sve je to
bilo namijenjeno za Otočac i okolicu.
Svjedoci Božo Vukovojac, Mićo Zigić i Vajo Mandić o aktivnosti
optuženika ne znaju puno no, znaju da je kao bivši časnik JNA bio uključen u
vojno djelovanje, a položaj mu je bio u Doljanima.
Optuženik u svojoj obrani nastoji prikazati da sve što je radio kroz četiri
godine nametnuto mu je, i na osnovu zapovjedi pretpostavljenih. Ova njegova tvrdnja
samo je djelomično istinita, pa i ako djeluje kao opravdanje ne ispričava ga za
njegovo ponašanje. Valja imati na umu da je odmah prvih dana ratnih operacija na
ovom području a to je od kolovoza 1991. pa nadalje, uključio se u redove vojske tzv.
SAO Krajine i dobio je odgovarajuće zapovjedničko mjesto, točnije, kao časnik bivše
JNA stručan za artiljerijska oruđa, postavljen je za zapovjednika topničkog odjeljenja
koje je djelovalo po Otočcu i okolici. Bez obzira na dobivanje naredbe od
pretpostavljenih sa sigurnošću se može ustvrditi da je kao zapovjednik imao određenu
dozu samostalnosti u prosudbi kada i što gađati. Stoga se njegova obrana u pravcu da
je slušao samo naredbe viših ne može prihvatiti, ,jer s obzirom na istaknuti položaj i
Sam je odgovoran za ono što učini;.
Optuženik je djelovao u kontinuitetu. Točno je da nije bilo svakodnevnog
djelovanja, već kako sam reče, djelovalo se po potrebi. Međutim, njegova prisutnost
bila je očigledna u svakom trenutku na okupiranom području nedaleko Otočca, jer je
tu počeo djelovati a na koncu je i završio neposredno prije nego je uhićen. Kroz čitav
ovaj period ne samo da je ostao na istom broju naoružanja nego se i povećavalo, od
dva minobacača, na četiri, pa više a onda su pridodati i topovi tipa ZIS.
Optuženik je djelovao po civilnim ciljevima i civilnom stanovništvu. Naime,
odmah treba istaknuti a imajući u vidu i njegov dnevnik da se nigdje ne spominju
vojni ciljevi, već da se sve radi o civilnim objektima, bilo državnim, bilo privatnim i
da je stradavalo civilno stanovništvo. Svi nastradali su, prema podacima policije,
nastradali od topničkih i minobacačkih napada s okupiranog područja na kojem je
djelovao optuženik.
Ne može se prihvatiti njegova obrana kad kaže da nije znao što gađa po
Otočcu i okolici i da je to činio samo preko koordinata koje je dobivao od
pretpostavljenih. Položaj odakle je djelovao optuženik sa svojom jedinicom je uz
neposrednu blizinu Otočca pa se doslovno i prostim okom sam grad i njegova okolica
može vidjeti.
ZAPISNIČAR PREDSJEDNIK
VIJEĆA:
Katica Radaković Pavao Rukavina
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, od dana
dostave prijepisa presude, time da u odnosu na optuženika ovaj rok teče od dana
kasnije dostave presude optuženiku, odnosno branitelju. Žalba se podnosi ovome
sudu pismeno U 3 primjerka ili usmeno u sudski zapisnik, a o žalbi rješava Vrhovni
sud Republike Hrvatske.
O TOM OBAVIJEST:
GOSP 0005
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U GOSPIĆU Posl. Broj :
K-893-15
PRESUDA
presudio je
kriv je
što je dana 22. ožujka 1992. god oko 1,30 sati u Krbavi u namjeri da liši života
Čorak Milana iz poluautomatske puške call. 7,62 mm, kada je ovaj ustao iz kreveta i
stao uz prozor, pucao u njega i pogodio ga jednim zrnom u predio trbuha lijevo,
nanijevši mu ustrelnu ranu trbuha, koja je imala za posljedicu krvarenje i
hemoralgični šok, uslijed kojega je oštećenik istog dana u 04,50 sati preminuo,
dakle, drugog lišio života pa je time počinio krivo djelo protiv života i tijela
ubojstvom, označeno i kažnjivo po čl. 35. st. 1. KZ RH,
pa se temeljem čl. 35. st. 1. KZ RH
osuđuje
Obraz
loženje
Na glavnoj raspravi održanoj dana 11. srpnja 1994. god zamjenik okružnog
državnog odvjetnika izmijenio je činjenični opis djela iz optužnice na način da u
četvrtom redu opisa iza riječi "zrnom" pa do kraja opisa treba da stoji "u predio
trbuha. lijevo, nanijevši mu ustrelnu ranu trbuha koja je imala za posljedicu krvarenje
i hemoralgički šok, uslijed kojeg je oštećenik istog dana u 04,50 sati preminuo.
Zakonski opis i pravna kvalifikacija djela ostali su isti.
U skladu sa rješenjem ovog suda broj: K-8/93 od 20. travnja 1994. god
optuženiku Milanu Čorak suđeno je u odsutnosti.
Optuženik je kao pripadnik odmetničke grupe ljudi, iskaljuju i svoj bijes, nad
susjedima hrvatske nacionalnosti, išao na to da oštećenika liši života, te je ubio
oštećenika u vrijeme i na način pobliže opisan u izreci ove presude.
POUKA O ŽALBI :
Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe, koja se podnosi u roku od 15
dana od primitka pismenog otpravka ove presude. Žalba se predaje pismeno u tri
primjerka ili usmeno na zapisnik, kod suda. Rok za žalbu u odnosu na optuženika
računa se od primitka presude po optuženicima. O žalbi rješava Vrhovni sud
Republike Hrvatske u Zagrebu.
O TOM OBAVJESTITI
GOSP-0006
REPUBLIKA HRVATSKA
OKRUŽNI SUD GOSPIĆ poslovni broj: K-
5/9321
PRESUDA
presudio je
II optuženik ČAČIĆ TOMO, zv. „Mišo“, sin Mile, rođen 23. 03. 1947.
u
Otočcu, s prebivalištem u L. Osiku, N. Tesle 17, SO
Gospić, Hrvat državljanin RH, oženjen, podoficir JNA,
sada nepoznata boravišta,
VIII optuženik DUŠKO BAJIĆ, sin Sime, rodjen 23. 10. 19600 u
Titovom
Drvaru, RBiH, s prebivalištem u Gospiću, Budačka bb,
Srbin,
državljanin BiH, oženjen, kapetan JNA, sada
nepoznatog
boravišta,
krivi su
osuđuju
Obrazloženj
e
XIV opt. Milošević Stevo bio je u "crvenoj, zgradi“ iz koje je pucao. Pucao je
iz minobacača po gradu zajedno sa Gocom Koneski. Pripadao je ekstremnoj grupi. To
je utvrdjeno iskazima svjedoka Marka Šaljaj i Branka Basta, a proizlazi i iz obrane
VII opt.
Stoga je temeljem čl. 339. stavak 3 ZKP-a prema VII optuženiku Dani
Drakula optužba odbijena.
Zapisničar: Predsjednik
vijeća:
Katica Radaković Matilda Krunić
POUKA O ŽALBI:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe koja se podnosi u roku od
15 dana po primitku pismenog otpravka ove presude. Žalba se predaje pismeno u tri
primjerka ili usmeno na zapisnik, kod suda. Rok za žalbu u odnosu na optuženike
računa se od časa primitka presude po optuženicima. O žalbi rješava Vrhovni sud
Republike Hrvatske u Zagrebu.
O TOM
OBAVIJEST:
GOSP
0007
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U GOSPIĆU Posl. broj::
K-l/93-l3
PRESUDA
U IME REPUBLIKE HEV ATSKE !
presudio je
krivi su
što su tokom mjeseca rujna i listopada 1991. godine u Širokoj Kuli kao
pripadnici četničkih formacija i milicije tzv "SAO krajine", protivno čl. 52. st. 1.
Dopunskog protokola iz Ženevske konvencije od 12. kolovoza 1949. g. i zaštiti žrtava
međunarodnih oružanih sukoba u vrijeme oružanog sukoba na Ličkom Osiku između
hrvatskih oružanih snaga i neprijateljskih formacija, naoružani automatskim
pješadijskim naoružanjem i tromblonskim minama, maltretirali civilno stanovništvo
koje je ostalo živjeti u Širokoj Kuli, na način da su naročito noću pucali po civilnim
objektima, ograničavali im kretanje dalje od kuće, da bi dana 13. listopada 1991. g.
iza 12 sati naredili civilima da odu u sklonište, te se je 11 stanovnika sklonilo u
podrum kbr. 22, da bi potom četvorica od okrivljenih ušla u podrum kuće, a
prethodno zapaljivom tromblonskom minom zapalili tu kuću, a ovi u podrumu pucali
po sklonjenim civilima, pri čemu su ubili Nikšić Mandicu, Nikšić Veru, Orešković
Nikicu, Orešković Anku, Orešković Anu, Orešković Milana, Katu Orešković i Mariju
Nikšić.
dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba izvršili
napad na civilno stanovništvo, koje je imalo za posljedicu smrt više osoba,
RH
osuđuju
Obrazloženje
U skladu sa rješenjem ovog suda broj: K-1/93-8 od 17. svibnja 1993. god
optuženicima Nikoli Zagorac, Miroslavu Serdar, Dani Serdar, Dušanu Uzelac, Barać
Miloradu, Marijanu Uzelac i Vunjak Draganu suđeno je u odsutnosti.
U dokaznom postupku provedeni su dokazi saslušanjem svjedoka
Orešković Dane, /23-24/, Marija Orešković /36/, Ive Orešković /29/, Mile
Orešković /14/, Blaža Oreškovic /26/, Milke Orešković /27/, Mande Orešković
/30/, Nikole Orešković /28/, Marije Nikšić /72/. Pročitan je iskaz svjedoka
Ivana Orešković /25/ i svjedoka Krešimira Tomljenović /38/.
ZAPISNIČAR:
PREDSJDNIK VIJEĆA
Krunić
O TOM OBAVIJEST:
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U GOSPIĆU Poslovni broj : K-
15/92 –22
PRESUDA
U IME REPUBLIKE HRVATSKE !
Presudio je
I optuženik BOŠKO ŽUJIĆ sin Anđe, rođen 26. svibnja 1953. u Bos.
Dubici,
R BiH s prebivalištem u Mukinjama, općina T.
Korenica, Srbin,
konobar, ostali podaci nepoznati, sada nepoznatog
boravišta.
III optuženik VINKO GRBIĆ sin Milovana i Jovanke, rođen 22. lipnja
1958. u
Plitvicama selu, s prebivalištem u Plitvicama kbr. 79. T.
Korenica
Srbin, vodoinstalater, ostali podaci nepoznati, sada
nepoznata
boravišta,
IV optuženik MIĆO GRBIĆ sin Miće, rođen 08. svibnja 1942. godine
Svračkovom selu, općina T. Korenica, s prebivalištem u
Krbavi
kbr. 64. općina T. Korenica, Srbin, kuhar, sada
nepoznata boravišta
V optuženik VLADIMIR GRBIĆ sin Milovana, i Jovanke, rođen 12.
prosinca
1960. u Titovoj Korenici, s prebivalištem u Plitvicama
kbr. 67.
Srbin, trgovac, sada nepoznata boravišta,
VII optuženik DANE RODIĆ sin Dane i Ljube, rođen 10. travnja 1944.
u selu
VII optuženik DANE RODIĆ sin Dane i Ljube, rođen 10. travnja 1944.
u selu
Plitvice, s prebivalištem u Plitvicama kbr. 93, Srbin,
meteorolog,
ostali podaci nepoznati, i
krivi su
osuđuju
O b r a z l o ž e nj e
U skladu s rješenjem ovog suda br. K – 15/92-8 i Kv- 21/93-2 od 17. svibnja
1993. svim optuženicima suđeno je u odsutnosti, jer nisu dostupni ovom sudu.
Svjedok Božo Vuković između ostalog navodi da je živio u selu Poljanke prije
ratnog razaranja u drugoj polovici 1991. Točnije sve do kritičnog dana, 7. studenog
1991. Prije nego što su počela razaranja, a kako su bili u okršaju s srpskim selima u
selu su obilazili obučeni u uniformu bivše JNA optuženici Boško Žujić, Momčilo,
Slavko i Boško Grbić te Dane Rodić kao i još neke osobe koje pozna ali im se ne
može sjetiti imena. Kritičnog dana 11. studenog 1991. ponovo su ušli u selo naoružani
i zamaskirani, tako da ih nije mogao prepoznati, izvodili ljude, postrojavali ih i
odmah ubili Danu Vuković, njegovog djeda također i također se zvao Dane Vuković
te Vuković Nikola a s njim su bili Matovina Nikola i Matovina Joso. Sve su istjerali
van osim Nikole Vukovića, postrojili su ih i rafalom pokosili. Zatim su ušli u kuću
gdje je bio Nikola Vuković, odakle se čuo jauk a zatim su u kuću bacili bombu. Iako
nije točno vidio da li su okrivljenici bili ne može precizno tvrditi i da nisu bili, jer je
bio u strahu, a i on je bio s ovom grupom koja je streljana. Međutim jedan od
prisutnih ga je izveo a na inzistiranje njegove majke. Nakon ovog čina sa ostalim
preživjelima uglavnom ženama, uspio se izvući prema Slunju a potom u Cazin pa
kasnije su nekako ušli u Hrvatsku. Ova grupa koja je odvodila ljude iz sela prije je po
kućama uzimala vrijedne predmete, nakit, novac i sl. Osim ove grupe u selu je bila još
neprijateljskih vojnika, jer je cijelo selo bilo okupirano.
ZAPISNIČAR : PREDSJEDNIK
VIJEĆA :
Katica Radaković v.r. Pavao Rukavina v.r.
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana
dostave prijepisa presude, time da u odnosu na optuženike ovaj rok teče od dana
kasnije dostave presuda optuženicima, odnosno branitelju. Žalba se podnosi ovom
sudu pismeno u 3 primjerka ili usmeno u sudski zapisnik, a o žalbi rješava Vrhovni
sud Republike Hrvatske.
O TOME OBAVIJEST :
Katica Radaković
GOSP 0009
PODACI O POČINITELJIMA:
1. MIRKO BOGUNOVIĆ, sin Bože i Stanke rođene Glušica, rođen 04.06.1962.
god. u Donjem Lapcu, s tadašnjim prebivalištem u Rovinju, Istarska 13
Imenovani je prije početka oružanih sukoba između RH i snaga tzv. Republike srpske
krajine napustio Rovinj, gdje je radio kao policajac i priključio se nelegalnim
formacijama tzv. Republike srpske krajine, te je bio zapovjednik tzv. milicijske
stanice u selu Nebljusinama čime je počinio kazneno djelo sudjelovanja u oružanoj
pobuni i ugrožavanja teritorijalne cjelovitosti RH..
Ime i prezime (ime dan, mjesec i godina mjesto rođenja adresa bora
roditelja) rođenja počinjenja
Milan Bastašić (Luka ) 30.01.1931.g Grubišno Polje
Živko Zagorac (Dušan ) 19.09.1946.g Turčević Polje
Ime i prezime (ime dan, mjesec i godina mjesto rođenja adresa bora
roditelja) rođenja počinjenja
Stevan Kalinić (Dušan) 15.01.1950.g Kuplensko
Ime i prezime (ime dan, mjesec i godina mjesto rođenja adresa bora
roditelja) rođenja počinjenja
Petar Miličević (Rade) 04.02.1953.g Brnjavac Brnjavac
Ime i prezime (ime dan, mjesec i godina mjesto rođenja adresa boravk
Milan Trkulja ( Marko ) 03.01.1965. Cazin, Republika BiH Slunj, Nova Krš
Miloš Pupovac (Dane) 05. 01. 1935. Crna Vlast, opć. Otočac L. Osik, B. Kidri
Čedo Knežević (Tomo) 05. 07. 1951. Škanalija, opć. Dvor Zagreb, Grada V
Miroslav Juran (Mijo) 30. 04. 1962. Velika Gorica Velika Gorica, K
Tomislava 43
Milan Teslić (Milan) 24. 05. 1956. Gornja Rogatica, opć. Bačka Karlovac, V. Naz
Topola
Milan Borić (Božo) 10. 09. 1952. Babin potok, opć. Otočac Karlovac, Kralja
IV br. 2.
Mile Klipa (Rade) 03. 07. 1947. Klipino Brdo, opć. Karlovac Karlovac, Kalnič
Slavko Malobabić (Rade) 24. 12. 1951. Ajdovščina, Rep. Slovenija Zagreb, R. Korać
Petar Ajdinović zv. „Pero“ 28. 04. 1952. Bović, opć. Vrginmost -
(Proka)
Miloš Krnjeta (Milan) 24. 04. 1950. Maljevac, opć. Slunj -
Milan Petrović (Srećko) 19. 12. 1962. Donji Lapac Donji Lapac, Sto
Dojčin Štetić (Mladen) 05. 08. 1952. Gornje Vrhovine Gornje Vrhovine
Milan Prica (Dušan) 04. 11. 1953. Drenov Klanac Otočac, Ul. JNA
Milan Zubović (Jovo) 15. 09. 1949. Vrhovine Brinje, Ivice Lov
Petar Prica (Mile) 30. 06. 1937. Drenov Klanac Otočac. Ul. 27. s
Vladimir Todić (Jovan) 06. 06. 1955. Mostar, BiH Karlovac, Lipanj
Ilija Jovetić (Milan) 15. 08. 1946. L. Jasenica, opć. Ogulin L. Jasenica 148
Branko Jovetić (Đuro) 15. 06. 1946. Ogulin L. Jasenica 182
Vujo Momčilović (Nikola) 14. 08. 1947. Ogulin Blata 14. opć. Og
Mile Vezmar (Simo) 13. 05. 1954. Ogulin Latin 38, opć. Og
Vukašin Vrcelj (Miloš) 25. 07. 1963. Ogulin Begovac
Branko Čikara (Dragan) 26. 06. 1949. L. Jasenica, op. općina Ogulin L. Jasenica
Miroslav Milaković (Milan) 16. 02. 1957. L. Jasenica, opć. Ogulin L. Jasenica 106
Stevo Milaković (Dušan) 01. 02. 1956. L. Jasenica, opć. Ogulin L. Jasenica
Miloš Vučetić (Dušan) 08. 03. 1941. Slunj Plaški, Lapat 1/F
Đoko Jakšić (Nikola) 06. 07. 1946. Plaški Plaški, Partizansk
Mirko Đukić (Ilija) 15. 04. 1950. Kurjak, opć. T. Korenica Gospić. D. Rakić
Miloš Medaković (Spaso) 07. 06. 1962. Janja gora, opć. Ogulin Zagreb, Ilica 245
Janko Jezdić (Rade) 25. 01. 1934. Broćanac, opć. Slunj Broćanac 12, Slu
Zdravko Kosovac (Đuro) 31. 01. 1967. Brinje, opć. Otočac Rapain Dol 25, O
Miloš Mišljenović (Ignjatije) 01. 10. 1951. Janja Gora, opć. Plaški Janja Gora 183, P
Ime i prezime (ime dan, mjesec i godina mjesto rođenja adresa boravk
roditelja) rođenja vrijeme počinj
zločina
David Selaković (Nikola) 24.02.1930.g Udbinja Udbinja
Gojko Lazić (Jovan) 1941.g Žagrovići, Knin
Ime i prezime (ime oca) dan, mjesec i godina mjesto rođenja adresa bor
Petar Vrcelj (Stevana) 13.06.1935.g Lekovina, Bijelo Polje, Lička Jase
Crna Gora
Nikola Milaković (Dobro) 11.09.1937.g Lička Jasenica, Ogulin Lička
Ime i prezime (ime oca) dan, mjesec i godina mjesto rođenja adresa boravk
rođenja vrijeme počinj
Miloš Kokot ( Đuro ) 18.02.1968. Gospić Lički Osik, Urij
Gospić
Milan Vejnović ( Nikola ) 06.04.1947. Tolić, T. Korenica Lički Osik, Urij
Gospić
Slavko Uzelac ( Bože ) 07.08.1961. Gospić Široka Kula kbr
Gospić
Predrag Štrbac ( Milan ) 01.06.1968. Gospić Lički Osik kbr.
Mile Markovina ( Vaso ) 20.01.1942. Dugo Selo, Lasinja Dugo Selo br. 8
Stevo Pešut ( Nikola ) 24.11.1950. Janja Gora, Ogulin Janja Gora br. 1
Rade Vukas ( Stevo ) 27.04.1954. Janja Gora, Ogulin Janja Gora br. 1
Đuro Marinković (Cvijan) 14.10.1941. Koransko Selo, Duga Resa Orjavac br. 15,
Dušan Ličina (Dane) 09. 10. 1950. G. Primišlje, opć. Slunj Sremska Mitrovi
147
Jovan Žižak (Mile) 1935. Primišlje, opć. Slunj Primišlje 112, slu
Milan Lacković (Pavle) 01. 10. 1960. Crevarska Strana, op. Vrginmost Crevarska Strana
Milan Milković (Đuro) 04. 12. 1955. Vojnić Zagorje 22, opć.
Milan Paić (Dragan) 19. 10. 1968. Pješčanica, opć. Vrginmost Gornja Čemernic
Vrginmost
Mile Kartalija (Stanko) 08. 05. 1941. Mandići, opć. Vojnić Međeđak 19/a, V
Mile Vorkapić (Stojan) 07. 09. 1955. Katinovac, opć. Vrginmost Topusko, Heroja
Veljko Leka zv. „Veljo“ 01. 10. 1946. Korenica Vranovača 60, K
(Rade)
Nikola Banjeglav (Nikola) 12. 02. 1947. Korenica Bunić 135, Koren
Nikola Uzelac (Petar) 17. 09. 1938. Korenica Želajva 38, Kore
Milan Zimonja (Stevan) 10. 03. 1957. Bukovica, opć. Vrginmost Duga Resa, Jugo
Đuro Bjelobaba (Janko) 15. 11. 1952. Raduč, SO Gospić Duga Resa, Rend
Željko Bolić (Stevan) 20. 07. 1964. Mali Kozinac, SO Duga Resa Mali Kozinac 10
Milan Crevar (Vaso) 17. 10. 1957. Brnjevac, Vrginmost Karlovac, Lenjin
Boro Ivković (Rade) 19. 06. 1959. Ogulin, SO Ogulin Duga Resa, Rend
Dragan Vilenica (Savo) 30. 04. 1946. Staro Selo, Vrginmost Duga Resa, Rend
Jovo Zirić (Branko) 24. 02. 1959. Karlovac Duga Resa, Jugo
Jovan Ljubičić (Ilija) 02. 01. 1956. Mala Vranovina, op. Vrginmost Topusko, 8. diviz
Nikola Miljević (Pero) 28. 06. 1937. Gređani, opć. Vrginmost Gređani 76, Vrgi
Vajo Mandić (Milan) 29. 10. 1973. Doljani, opć. Otočac Doljani 88, Otoč
Ime i prezime (ime dan, mjesec i godina mjesto rođenja adresa bora
roditelja) rođenja počinjenja
Mićo Žigić (Milan) 10.05.1940.g Dugi Dol, Otočac Vrhovin
Dušan Jokić (Mirko) 25.11.1940.g Gornji Vrljani , Ključ, BiH Braće Dron
Ime i prezime (ime dan, mjesec i godina mjesto rođenja adresa bora
roditelja) rođenja počinjenja
Janko Radmanović (Jovan i 25.08.1948. Mečenčani kod Kostajnice Slavonski B
Ljubica) Štampara 38
Radisav Stojanović (Nićifor 18.05.1955. Bublica, Prokuplje, Srbija Slavonski B
i Dušanka) (državljanin Srbije) Štampara 38
Luka Ponorac (Boško) 08.01.1966. Imljani, Skender Vakuf, Požega, Vra
BiH (državljanin BiH)
Željko Sokolović
Ime i prezime (ime dan, mjesec i godina mjesto rođenja adresa bora
roditelja) rođenja počinjenja
Nikola Ljiljak ( Vlado ) 01.03.1948.god. Borovac kbr. 26, Opć
Ime i prezime (ime dan, mjesec i godina mjesto rođenja adresa boravk
roditelja) rođenja vrijeme počinj
zločina
Nikola Plavljenić ( Simo ) 15.07.1930.god. Komogovina Komogovina br
Dragan Stajkov ( Simo ) 13.04.1953.god. Niš Sisak, Trg I Inte
4a
Nikola Begović ( Milan ) 05.08.1949.god Begovići, SO Petrinja D. Kukuruzari k
zvan „Kondukter“ Kostajnica
Simo Gaić ( Adam ) 12.01.1947.god. Hrtić, općina Dvor Dvor, ul. Jove V
br. 15
Sava Jašić (Žarko) 10. 10. 1955. Dalj kod Osijeka Borovo, ul. Tr
Velibor Jovanović (Jovana) 12. 02. 1953. Ilinci kod Šida, Srbija Vukovar, O
Gojko Janjanin (Save) 25. 12. 1943. Malička kod sVrginmosta Vukovar, U
Željko Jelenić (Dragoljub) 01. 06. 1950. Bobota kod Vukovara Vukovar, Sta
Slađana Korda (Petar) 28. 10. 1973. Vukovar Vukovar, B
Mihajlo Katalina zv. 28. 07. 1947. Nožičak kod Srbca, BiH Vukovar, Sa
„Pahulj“ (Mićan)
Jovan Kresojević 28. 03. 1952. Bobota kod Vukovara Vukovar, O
(Radoslav)
Nebojša Krstanović (Đuro) 03. 05. 1957. Borovo kod Vukovara Vukovar, ul
Milan Kojin (Đorđe) 07. 05. 1957. Borovo kod Vukovara Vukovar, ul
Nikola Krašić (Luka) 20. 04. 1949. Sotin kraj Vukovara Vukovar, V
Marko Kraguljac (Mile) 12. 05. 1946. Donja Čemernica kraj Borovo Nas
Vukovara br. 25
Božo Latinović (Rajko) 27. 01. 1957. Cazin, BiH Vukovar, Sa
Veljko Lukić (Blagoje) 03. 03. 1948. Vajska kod Bača, Srbija Vukovar, Sa
Siniša Lakić (Želimir) 28. 01. 1966. Vukovar Vukovar, A
Žarko Leskovac (Miloje) 07. 10. 1931. Vera kraj Vukovara Vukovar, Tr
Kamenko Lančužanin 11. 04. 1935. Marinci kraj Vinkovaca Vukovar, 1.
(Milan)
Goran Lančužanin 22. 11. 1971. Vukovar Vukovar, 1.
(Kamenko)
Slobodan Lovrić (Dane) 13. 04. 1946. Vukovar Vukovar, D
Ivica Mikšić (Đuro) 06. 01. 1937. Vukovar Vukovar, Zr
Danilo Miletić (Lazar) 27. 05. 1925. Vera kraj Vukovara Vukovar, S.
Milorad Martić (Ljubomir) 21. 08. 1956. Vukovar Vukovar, B
Milan Marčetić (Stevan) 24. 10. 1962. Odžaci, Srbija Vukovar, I.
Stevan Mazinjanin (Savo) 23. 06. 1962. Crni Potok kraj Vrginmosta Vukovar, Pr
Gojko Mrkobrada (Stanko) 07. 08. 1933. Vrginmost Vukovar, D
Dušan Miličević (Mile) 01. 05. 1949. Vukovar Vukovar, S.
Dragica Miličević (Jovan) 03. 01. 1952. Berak, Vukovar Vukovar, S.
Jovan Mitić (Milan) 24. 10. 1970. Pariz, Francuska Vukovar, O
Marko Pajić (Marko) 15. 08. 1937. Brnjavac kod Vrginmosta Vukovar, Pi
Borivoj Panić (Milan) 20. 09. 1950. Sotin kod Vukovara Vukovar, Sa
Tomislav Papić (Špiro) 21. 08. 1933. Klisa, Vukovar Vukovar, ul
Smiljka Pavlica (Vlajko) 19. 04. 1949. Nožičak kraj Srbca Vukovar, B
Predrag Petrinjac (Dušan) 06. 10. 1967. Sisak Vukovar, S.
Vlado Penčarski (Štefan) 20. 01. 1967. Vukovar Vukovar, O
Milan Ponjević (Kosta) 15. 02. 1937. Natpolje kod Šipova, BiH Bršadin, Va
Todor Ponjević (Kosta) 05. 09. 1932. Natpolje kod Šipova, BiH Bršadin, V.
Dragoslav Puškar (Stevan) 19. 11. 1965. Vukovar Vukovar, Pa
Jovanka Popin (Nikola) 18. 01. 1963. Vukovar Vukovar, D
Rajko Petrović (Miloš) 05. 08. 1970. Slunj Vukovar, S.
Slobodan Petrović (Milan) 19. 03. 1972. Duga Resa Vukovar, S.
Đuro Pilipović (Petar) 17. 04. 1949. Jankovac kod Bihaća, BiH Vukovar, Sa
Jovan Raketić (Petar) 16. 08. 1953. Vukovar Vukovar, I.
Radenko Rušnov 11. 03. 1954. Marinci (Vinkovci) Vukovar, A
(Ljubomir)
Vaso Rabat (Mihajlo) 18. 03. 1949. Pobrđani kod Bosanskog Vukovar, S.
Novog
Ivan Ravančić (Jozo) 18. 06. 1932. Orašac kod Prozora, BiH Vukovar, S.
Snježana Roknić (Simo) 07. 08. 1966. Vukovar Vukovar, S.
Siniša Roknić (simo) 04. 06. 1962. Vukovar Vukovar, S.
Milan Roknić (Dušan) 29. 01. 1930. Kirin kod Vrginmosta Vukovar, s.
Dragan Radić (Milan) 30. 03. 1950. Rujnica kod Cazina ,BiH Vukovar, ul
1945. br. 11
Veljko Rašić (Dušan) 18. 11. 1965. Vukovar Vukovar, B
Zoran Ravančić (Ivan) 27. 06. 1971. Vukovar Vukovar, S.
Veselinka Stanković 26. 07. 1955. Vukovar Vukovar, S.
Žarko Amidžić (Miloš) 11. 09. 1931. Negoslavci kod Vukovara Vukovar, V
Nikola Sokolović (Ljuban) 06. 03. 1957. Perna kod Vrginmosta Vukovar, S.
Damir Stević (Milan) 10. 03. 1963. Vukovar Vukovar, Zr
Vasilije Stevanović (Živan) 01. 08. 1948. Srednji Dragaljevac kod Vukovar, I.
bjeljine, BiH
Nebojša Sikirica (Momčilo) 02. 01. 1956. Kljajićevo kod Sombora, Vukovar, ul
Srbija proleterske
Milovan Stojković 18. 01. 1950. Odžaci, Srbija Vukovar, P.
(Dobrivoje)
Dragan Suzić (Mirko) 29. 07. 1957. Gornji Žirovac kod Dvora Borovo Nas
Milutinović
Đorđe Šarić (Đuro) 24. 07. 1952. Vukovar Vukovar, Sa
Nikola Šijuk (Mile) 15. 06. 1952. Berak kod Vukovara Vukovar, Pr
Stanimir Šerbić (Svetislav) 18. 03. 1960. Negoslavci kod Vukovara Negoslavci,
Krsto Šaula (Mile) 02. 01. 1959. Gornja Rašenica kod Borovo Nas
Grubišnog Polja 30
Rade Šekuljica (Strahinja) 06. 06. 1957. Vukovar Vukovar, S.
Pero Škorić (Nikola) 29. 05. 1946. Vukovar Vukovar, A
Nemanja Šević (Milan) 25. 03. 1941. Bršadin kod Vukovara Vukovar, a.
Dušan Teofilović (Marko) 29. 09. 1956. Bršadin kod Vukovara Bršadin, V.
Zlatko Teofilović (Radovan) 20. 12. 1969. Vukovar Borovo Nas
Milorad Trošić (Dragoljub) 08. 01. 1955. Vukovar Trpinja kraj
Radivoj Verčević (Borslav) 22. 04. 1958. Vukovar Negoslavci,
Slobodan Velebit (Petar) 11. 07. 1959. Karlovac Vukovar, K
Milenko Njirjak (Mihajlo) 20. 02. 1961. Vukovar Vukovar, N
Željko Vračarić (Vladimir) 29. 05. 1958. Osijek Vukovar, K
Đorđe Vlaškalić (Borislav) 20. 08. 1975. - Negoslavci, ul
Slobodanka Vujanović 01. 01. 1951. Berak kod Vukovara Vukovar, I.
(Branko Maslić)
Stevo Vukobratović 10. 05. 1948. Gložd kraj D. Miholjca Vukovar, V
(Andrija)
Maksim Vojnović (Gajo) 16. 06. 1949. Crni Potok kod Vrginmosta Vukovar, I.
Rade Vorkapić (Đuro) 28. 06. 1947. Lovas kod Vukovara Vukovar, S.
Zdravko Vukičević (Milan) 06. 04. 1959. Đakovački Hrkanovci kod Vukovar, ul
Đakova
Slobodan Vojnović (Rade) 03. 07. 1949. Vukovar Vukovar, S.
Stevan Zorić (Petar) 13. 03. 1951. Vukovar Vukovar, D
Nebojša Zorić (Stevan) 11. 03. 1975. Vukovar Vukovar, D
Siniša Zekanović (Dušan) 11. 09. 1968. Vukovar Vukovar, A
Simo Zlatar (Stanko) 29. 02. 1948. Perna kod Vrginmosta Vukovar, ul
Branislav Zarić (Milenko) 13. 01. 1966. Požega Osijek, Dalm
Smiljka Živanović (Gojko 02. 06. 1951. Petrovci kod Vukovara Vukovar, S.
Kovačević)
Jovan Živanović (Radoje) 15. 01. 1949. Vukovar Vukovar, s.
Dejan Živanović (Veljko) 02. 06. 1970. Vukovar Vukovar, S.
Milan Žeželj (Dušan) 01. 01. 1928. Ervenik kod Knina Vukovar, S.
Zdenko Ždinjak (Vladimir) 18. 07. 1952. Vukovar Vukovar, S.
Pavle Šteković (Vasilije) 24. 08. 1954. Ožegovci kraj Pakraca Vukovar, Pi
Ljubomir Lončar (Petar) 18. 10. 1958. Biljane Donje kraj Borovo Nas
Benkovca
Miladin Mitrović (Gavro) 05. 03. 1943. Bočinji SO Maglaj Borovo Nas
191
Rajko Blažić (Milan) 1936. Vasiljevci kod Lukovca Borovo Nas
Gavra Pedić (Savo) 24. 07. 1934. Gornja Bočinja kraj Borovo Nas
Maglaja
Jovan Korolija (Marko) 01. 02. 1991. Ivoševci kod Knina Borovo Nas
Branko Vojnović (Marko) 29. 10. 1938. Ladavica kod Nove Borovo Nas
Gradiške
Dragiša Čančarević 08. 12. 1961. Vukovar Borovo Nas
(Nikola)
Rajko Vuković (Boško) 08. 05. 1936. Kokanović, Vlasenica Borovo Nas
Milan Jovanović (Pero) 10. 02. 1941. Vasiljevica kraj Lukovca Borovo Nas
Radoslav Jovanović (Pero) 16. 11. 1950. Vasiljevica kraj Lukovca Borovo Nas
Dušan Radeka (Spasoje) 30. 05. 1939. Biljane gornje kraj Borovo Nas
Benkovca
Mile Savić (Luka) 02. 04. 1962. Pavkovići kraj Vlasenice Borovo Nas
Milomir Pedić (Stanko) 19. 11. 1942. Bočinja kraj Maglaja Borovo Nas
Dragan Špoljarić (Nikola) 05. 02. 1956. Korana Selište kraj Slunja Borovo Nas
Banijska 22
Nedo Lazić (Rajko) 12. 02. 1952. Priluk kraj Zavidovića Borovo Nas
Banijska bb
Milovan Višekruna (Nikola) 23. 05. 1953. Vukovar Borovo Nas
Banijska 18
Marko Radić (Todor) 22. 06. 1935. Zelinja Gornja Borovo nase
Banijska 14
Miloš Žabarac (Makso) 11. 11. 1949. Srednja Slatina kraj Borovo Nas
Gradačca 8
Đorđe Krstić (Petar) 05. 11. 1948. Vukovar Vukovar, dr
Stojanovića
Petar Krstić (Đorđe) 28. 06. 1974. Vukovar Vukovar, Le
Mladena Sto
Milivoj Atlagić (Miloš) 25. 08. 1961. Ostrovica, općina Benkovac Zadar
Sretko Cupać (Branko) 28. 08. 1963. Korlat, opć. Polača Korlat, opć. P
Nebojša Cupač (Ilija) 13. 05. 1962. Benkovac Korlat, opć. P
Stevo Maričić (Božo) 01. 03. 1963. Zemunik Gornji, opć. Zadar
Milan Mačak zvan „Mićo 13. 03. 1963. Ostrovice, opć. Lišane
“ (Veljko) Ostrovičke
Stevo Macakanja (Todor) 22. 04. 1955. Kula Atlagić, op. Benkovac
Željko Ležaja (Srđo) 10. 08. 1965. Biljane Gornje, ranije opć.
Benkovac
Branko Kužet (Božidar) 11. 09. 1970. Benkovac
Željko Cupač (Božidar) 25. 12. 1966. Benkovac
Bogdan Banić zvan „Bore 10. 10. 1937. Lepuri, opć. Benkovac
“
Stevo Ivanišević (Dušan) 12. 08. 1962. Benkovac Kožlovac, op
Neven Ardalić (Milan) 01. 11. 1962. Smilčić, opć. Benkovac Smilčić, Ben
Nebojša Baljak (Todor) 12. 04. 1963. Kožlovac, opć. Benkovac opć. Benkova
Božo Dodig (Đuro) 24. 05. 1948. Ceranje Gornje, opć. Ceranje gorn
Benkovac Benkovac
Miladin Milanko
mslt. Siniša Bogunović
Milenko Škorić
Zoran Škorić
Zoran Lakić
Marko Despot
Veljko Bosanac
Stevo Maričić
Milan Maček
Janko Đurica
Milovan Ćoso
Momčilo Drača
Rajko Drača
Milan Drača
Dragan Dubroja
Zdravko Dukić
Goran Erceg
Slobodan Erceg
Milorad Gagić
Petar Gagić
Petar Graić
Gojko Graić
Jovo Ivaneža
Marko Lacmanović
Zoran lakić
Drago Ležaja
Slavko Ležaja
Đuro Maričić
Vlado Olujić
Strahilo Radmanović
Drago Repaja
Bogdan Repaja
Branko Stijelja
Miroslav Vitas
Branko Graovac
Milorad Borović
Zoran Zorić
Nediljko Subašić
Dušan Rujak
Stevan Rujak
Zdravko Vranković
Bratislav Munješ
Nedjeljko Tintor
Zoran Pupovac
Zoran Štrbac
Krste Vujanić
Petar Ivaneža
Mirko Skrobonja
Nikica Stegnjaić
Nedjeljko Opsenica
Sretko Cupać
Nebojša Cupać
Mirko Stjelja
Nedjeljko Janković
Slavko Dokić
Nikola Kresović
Drago Kresović
Đorđe Cvjetan
Dragoslav Nakićen
Milan Veselinović
Jovo Zečević
Slobodan Vujko
Dragan Matić
Slobodan Ćoso
Milorad Atlagić
Milivoj Atlagić
Duško Pupovac
Milenko Prostran
Radislav Bukarica
Branko Drča
Neven Parenta
Dragan Pupovac
Radovan Parenta
Dragor Opačić
Milan Opačić
KAZNENI POSTUPCI PRED ŽUPANIJSKIM SUDOM U Z
Goran Opačić
Marinko Pozder
Jovan Badžoka
Boško Dražić
Zoran Janković
Đuro Kosović
Mirko Drača
Nada Pupovac
Edita Rađen
Zorana Banić
Vojin Lakić
Petar Radmanović
Milenko Bjelanović
Iso Bjelanović
Špiro Bjelanović
Renato Petrov
Desimir Ivaneža
Miroslav Mlinar
Zdravko Ranđelović
Mile Stojković
Srđan Potkonjak
Željko Knežević
Željko Cupać
Mile Gak
Jovan Ogar
Dragan Pršo
Milenko Jasika
Branko Bota
Sava Šarić
Nikola Munjes
Stevo Macakanja
Željko Ležaja
Branko Kužet
Željko Cupać
Časlav Kostić
Ljubomir Cvjetan
Saud Hasović
Zoran Tadić
Bogdan Banić
Stevo Ivanišević
Nebojša Baljak
Zoran Lakić
Marko Lacmanović
Rajko Radmanović
Zoran Radmanović
Bogdan Repaja
Drago Repaja
Đuro Mirković
Zvonko Grulović
Sava Grulović
Aleksandar Olujić
Mirsad Čatić
Bore Mandić
Momčilo Perišić
Milić Potpara
Ilija Branković
Stojan Vučković
Nikola Germanac
Čojić Spasoja
Duško Gojković
Predrag Tasić
Željko Batinić
Saša Đurović
Senad Grbo
Mile Rudić
Dragomir Jokić
Jovan Milivojević
Miroslav Bobić
Božo Perić
Aleksandar Lazarević
Mirko Marčeta
Nebojša Filipović
Zdravko Graovac
Predrag Dobre
Željko Vidić
Ljubiša Veselinović
Nikola Đinić
Neven Repaja
Škopelja Branko
Pavle Vranić
Aleksandar Vranić
Sava Vranić
Nikola Vranić
Ilija Maričić
Milan Jurjević
Davor Tošić
Siniša Medak
Saša Relić
Duško Rnjak
Mirko Rnjak
Dušan Rnjak
Slobodan Rnjak
Stanko Rnjak
Nenad Vrcelj
Nikola Gagić
Mile Gak zvan „Gajan“ 23. 04. 1954. Zaton, opć. Obrovac Obrovac, Grk
(Vasilije)
Jovan Ogar (Špiro) 18. 03. 1946. Muškovci, opć. Obrovac Obrovac
Dušan Pršo zvan „Ćiro“ 02. 06. 1965. Zaton, opć. Obrovac Obrovac
(Đuro)
Nikola Munjes (Nikola) 07. 11. 1968. Korlat, opć. Benkovac
Zvonko Grulović - -
Savo Grulović - -
POPIS MARTIĆEVACA
PZ-0001
POPIS PREDMETA ZA KAZNENA DJELA RATNOG ZLOČINA
PO EVIDENCIJI ŽUPANIJSKOG SUDA U POŽEGI
stanje na dan 15. srpnja 1997.g.
1. K-82/91
I opt. JANKO RADMANOVIĆ, sin Jovana i Ljubice r. Rebić, rođ. 25. kolovoza
1948. g. u Mečenčanima, općina Kostajnica RH, Srbina, državljanina SRJ, oficira JA,
čin major iz Sl.Broda, Andrije Štampara 38, sada nepoznatog boravišta u RH, lišenog
slobode 17. rujna 1991. g. u 07,00 sati, a razmijenjenog kao ratnog zarobljenika dana
9. prosinca 1991. g.,
zajedno, dana 15. i 16. rujna 1991. g. kao komandanti vojarne "Ivan Senjug -Ujak" u
Sl.Brodu suprotno Konvenciji o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata, a posebnog
članka 51.st.2.t.4., čl. 52. st. 1. i č1.57.st.2. Dopunskog protokola uz Ženevsku
konvenciju od 12. kolovoza 1949.g. o zaštiti žrtava oružanih sukoba, izdavali naredbe
da se bez obzira na djelovanje redovnih oružanih snaga RH i bez odabira ciljeva
otvara vatra iz svog raspoloživog naoružanja na pojedine djelove grada, koje naredbe
su podređeni oficiri i vojnici izvršavali otvarajući vatru iz automatskih pušaka,
puškomitraljeza, minobacača, ručnih bacača, protuavionskih topova, bestrzajnih
topova, oklopnih transportera i dr. pješadijskog naoružanja, a kojom prilikom su
uništeni i u znatnoj mjeri oštećeni: Spomen dom "Ivana Brlić Mažuranić", Robna
kuća "Vesna", "Bamby" ,hoteli "Park" i "Brod", Sportska dvorana "Klasje", Osnovna
škola "Mika Babić", Dječji vrtić "Pčelica", Bolnica
"Plavo polje" , Samostan časnih sestara "Bazilijanskih", Katolička crkva" Sv. Nikola
Tavelić " , kao i velik broj privatnih i društvenih stambenih objekata, te kojom
prilikom su građanske osobe Marica Miloš, Konstantin Bašić, Marija Kovačević i
Drago Vidaković zadobili lakše tjelesne ozljede, a Ivan Babić teške tjelesne ozljede,
pa su osuđeni:
Babić Ivan, Milošn Marica, Vidaković Drago, Kovačević Marijan, Krmpotić Ivan iz
D. Andrijevaca, Radničko Naselje br.2, Bašić Konstantin iz S1.Broda, Petra
Krešimira IV br.4., Bilčević Aleksandra, Stanišić Zlata, Skoko Verica, Terzić Marija,
Samardžija Vesna, Vladić Eva, Resanović Milan, Dorić Marija, Marcegović Darinka,
Jurišić Jelena, Suhecki Josip, Kurtušić Mato, Lučić Niko, Brkić Željko, Bencun
Slavko, Jona Marija, Melvan Vesna, Mutin Zlatko, Pupić Miroslav, Babij Jelena,
Kruljac Marija, Kovačević Anka, Kolakovski Josip, Pavelić Marko, Čalgarević
Mirjana, Martinović Pero, Dokuzović Josip, Bešlić Borislav, Beratović Adam,
Vuzberg Viko, Štefan Vladimir, Pejičić Milica, Tomas Vera.
Svjedoci:
Jović Nešo, Mihajlo Ana, Stojanović Gajo, Redžić Osman, Borojević Stojan, Todić
Željko, Vasić Zdravko, Gošić Vlajko, Selimbegović Mirsad, Nosović Anđelko,
Vidaković Srđan, Andić Nikola, Todorović Danilo, Jaredić Nikola, Jović Dragan,
Šajgaj Josip, Đorđević Negoslav, Mešter Andrija, Brkić Beudina, Pavičević Boris,
Đukić Nenad, B1ajer Marija,
Luketić Antun, Popović Vlasta, Kulić Ivan, Muharemi Ekrem, Vukojević Željko, Luc
Zdravko, Ljubetić Viktor, Topić Duško, Cvijanović Milan, Ljubičić Radislav,
Požgajčić Zvonko, Ergović Ante, Relić Josip, Kordić Violeta, Krajina Šime,
Pletikosić Ivan, Matić Dragica, Marković Aleksandra, Lozuj Stjepan, Vlahović
Vlatka, Kolarević Zora, Svilar Rajka, Mihić Pavo, Brkić Ružica, Lujo Radojka, Čulić
Ante, Vučković Mirolsav, Dolić Dušan, Bajić Milan, Vukušić Vladimir, Paun Darko,
Matajić Ivan, Jurković Zdravko, Ljubišić Vesna, Nikić Željko, Janković Antun,
Vujković Bosiljka, Banovac Stjepan, Čurić Mara, Čičak Marica, Jukić Mijat,
Bodrožić Gordana, Opačak Dragutin, Jergović Ivka, Neličić Josip, Ferić Mitar,
Bmadić Stipe, Marinić Marija, Matić Ivka, Gabrić Anđelka, Vladisavljević Pero,
Babić Ivan, Kover1ica Božo, Bašić Drago, Brinzej Slavica, Čormatović Zorica.
PZ-0002
2. K-6/93
I opt. LUKA PONORAC , sin Boška, rođ. 8. siječnja 1966. g. u lmljanima, općina
Skender Vakuf, R BiH, sa zadnjim prebivalištem u Vraniću kbr.3., općina Požega,
Srbin, poljodjelac, sada u bijegu,
III opt. SIMEUNOVIĆ MIODRAG, sin Marka, rođ. 6.travnja 1960. g. u Cr1jencima,
općina Požega, s!l zadnjim prebivalištem u Kutini, Aleja Vukovar kbr.2, sada li
bijegu,
IV opt. RAJKO DREKOVIĆ, sin Jovana, rođ. 13. srpnja 1955.g. u Bjelajcima, općina
Pakrac, gdje je i imao prebivalište, sada u bijegu,
dana 28. kolovoza 1991. g. oko 13,00 sati u selu Lučinci, općina
Požega kao pripadnici srbočetničkih formacija koje su bile locirane na Bučju te im je
namjera bila ugrožavanje teritorija RH, naoružani došli u skladište prodavaonice PPK
Kutjevo u kojoj je radio Željko Makarun, te uzeli od istog razne robe, a zatim pod
prijetnjom oružja natjerali Željka Makaruna, da pođe s njima, te su ga odveli na Bučje
gdje je Željko Makarun bio zatočen 42 dana, a zatim su ga fizički i psihički
maltretirali, kao i druge zatočenike - civile sa područja Slavonije, izgladnjivali ih i
tukli da bi nakon 42 dana zatočeništva razmijenili ga za srbočetničke ekstremiste koji
su uhićeni na teritoriju RH, a postupajući za sve vrijeme dok je Željko Makarun bio
zatočen na Bučju protivno 4. Ženevskoj konvenciji o zaštiti građanskih osoba u
vrijeme rata od 12. kolovoza 1949.g.,
pa se osuđuju:
I opt. PONORAC LUKA, II opt. NIKODINOVIĆ LUKA, III opt. SIMEUNOVIĆ
MIODRAG i IV opt. DREKOVIĆ RAJKO na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam)
godina svaki.
Oštećenik kao svjedok: Makarun Željko
Svjedok: Mirko Žilić
PZ 0003
3. K-13/93
Opt. ĐORĐE BOŽIČIĆ, zvo "Đoko", sin Milana i Danice rođ. Čolić, rođen 9.
studenog 1966.g. u Novskoj, sa zadnjim prebivalištem u ulici 1. maja kbr.26, Srbin,
državljanin RH, sada nepoznata prebivališta, u presudi posl. br.K.13/93-24 od 3.
travnja 1995. g., potvrđenoj u žalbenom postupku po odluci Vrhovnog suda RH,
kojom se oglašava krivim što je:
pa se osudjuje:
PZ 0004
4. K-17/93
PZ 0005
5. K-18/93
opt. ČOKORAC NENADA, sin Andrije i Milke rođ. Vojnović, rođen 9. kolovoza
1966. g. u Novskoj sa posljednjim poznatim prebivalištem u Novskoj, ulica 5. maja
kbr.29, općina Novska, Srbin, nepoznata boravišta, po presudi posl. br. K.18/93-6. od
15. travnja 1993. god., potvrđenoj u žalbenom postupku po odluci Vrhovnog suda RH
proglašen je krivim što je:
tijekom mjeseca studenog 1991. g. u bivšem KPD St. Gradiška kao pripadnik
tzv. milicije "SAO Krajina", u vrijeme oružane pobune dijela srpskog stanovništva u
Zapadnoj Slavoniji i Posavini, protivno čl. 13 . Ženevske konvencije o postupanju sa
ratnim zarobljenicima, izdao naredbe da se zarobljeni pripadnici Hrvatske vojske tuku
i muče, te tako naredio vojniku Pejiću zv. "Zagor" da pretuče zarobljenog vojnika
Antuna Pelivanovića, što je isti učinio, a kojom prilikom je Antun Pelikanović
zadobio uz niz lakih povreda prijelom IX i X rebra desno, te osobno tukao Radenka
Klivu kablom žice, uslijed čega je Radenko Kliva zadobio, uz lake tjelesne povrede
prijelom VIlI i IX rebra i oštećenje lijevog bubrega, što je teška tjelesna povreda,
PZ-0006
6. K-31/93
I opt. BOGDANA DELIĆA, sin Petra, rođ. 20. ožujka 1944. g. u Požegi, s
prebivalištem u Rasnoj, općina Požega na kbr.25, Srbin, sada nepoznata prebivališta,
II opt. STEVAN ŠTEKOVIĆ, sin Stojana i Ane rođ. Prodanović, rođenog 24. travnja
1966.g. u Požegi. sa prebivalištem u Opršincu kbr.l5, općina N.Gradiška, Srbin,
nepoznata prebivališta,
PZ 0007
7. K-61/93
LUŽAJIĆ ZORAN I BORJANIĆ STANKO, zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1.
OKZRH,
a u presudi poslovni br. K. 61193-9. od 7. listopada 1993. g., koja je u dijelu koji se
odnosi na optuženika Stanka Borjanića potvrđena, dok je ukinuta i vraćena sudu
prvog stupnja na ponovno suđenje u dijelu koji se odnosi na optuženika Zorana
Lužajića, - a po odluci Vrhovnog suda RH u žalbenom postupku, te je cijeli spis
prenešen u K-ll/94, dakle, po presudi K-61193-9. u kaznom predmetu protiv:
1. I-opt. ZORANA LUŽAJIĆA, sina Milana i Savke rođene Savić, rođen 18.
ožujka 1965. g. u Novoj Gradiški, Srbina, drž. RH, sa zadnjim prebivalištem u
Okučanima, oženjenog, otac jednog djeteta, nalazio se u pritvoru od 10. rujna do 14.
listopada 1991. godine, sada u bijegu, sada nepoznata boravišta, i
PZ 0008
8. K-47/93
u presudi koja je u žalbenom postupku potvrđena 'Vrhovnom sudu RH, broj K-47/93-
12 od 31. siječnja 1994. godine, protiv:
ZORANA LUŽAJIĆA, sina Milana i Savke rođene Savić, rođen 18. ožujka
1965. g. u Novoj Gradiški, Srbina, drž. RH, sa zadnjim prebivalištem u Okučanima,
oženjenog, oca jednog djeteta, nepoznata boravišta,
PZ 0009
9. K-11/94
po presudi posl. br. K.11/94-26. od 28. travnja 1994. ,koja je u žalbenom postupku po
odluci Vrhovnog suda RH potvrđena,u kaznenom postupku protiv:
PZ 0010
10. K-85/94
PZ 0011
11. K-4/95
JOVAN PETKOVIĆ I RAJKO ILISIĆ, zbog kaznenog djela iz čl. 122. OKZRH,
2. II-opt. RAJKA ILISIĆA, sina Ilije i Savke, rođen 14. srpnja 1956.g.
u Banja Luci, sa zadnjim prebivalištem u Vrbovljanima 7, opć. Nova Gradiška,
Srbina, oženjenog, oca jednog djeteta, sada nepoznatog boravišta,
PZ 0012
12. K-38/95
PZ 0013
13. K-41/95
PETRA BAŽDARA, sina Ostoje i Ane rođene Oljača, rođenog 16. rujna 1949.
godine u Omanovcu, s posljednjim prebivalištem u Japagi 27, nalazi se u Okružnom
zatvoru u Požegi, Srbina. drž. RH,
na dan 4. svibnja 1993. godine, oko 07,00 sati, u Pakracu, u ulici Slunjskog
odreda, zajedno s Brankom Bjelanom i Predragom Gužvićem, svi naoružani
automatskim i poluautomatskim puškama i pripadajućom količinom streljiva kao
pripadnici paravojnih formacija koje su za cilj na teritoriju RH imale stvaranje tzv.
"SAO Zapadna Slavonija", na području razgraničenja, protivno odredbama Ženevske
konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. godine,
uhitio Stjepana Piceka, te ga vezao špagom, a zatim mu na glavu stavili vestu, te uz
prijetnju da će ga zaklati, udarcima nogama, rukama i kundacima odveli ga na
privremeno okupirano područje, gdje su ga predali vojnoj policiji srpske paravojske
koja ga je sprovela u zatvor Stara Gradiška, gdje je bio zadržan do dana 17. studenog
1993. godine, kada je razmijenjen,
PZ 0014
14. K-42/95
MIHAJLO KULAŠ i JOVAN PROKOPIĆ, zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1.
OKZRH, - ovaj predmet (spis) se u ovom trenutku nalazi na Vrhovnom sudu RH
povodom zahtjeva za ponavljanje postupka, a koji je u tijeku;
dana 11. listopada 1991. godine, oko 09,00 sati u tada okupiranom dijelu
Pakraca na Gavrinici, u šljiviku, u blizini štaba tzv. "vojske RSK", protivno
Ženevskoj konvenciji o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949.
g., iz skupine zarobljenih civilnih osoba izdvojili Milana Sinjakovića, odveli ga u
jednu šupu, gdje su mu zavezali ruke, a nakon toga ga mučili i zlostavljali na način da
ga je II-opt.Jovana Prokopića kao pripadnik navedene formacije zavezao žicom za
stablo šljive, te mu nožem vadio oči i rezao ga po licu, a zatim naredio njegovoj
supruzi Mariji Sinjaković da iskopa raku za svog muža, nakon čega je I-opt. Mihajlo
Kulaš iz vojničkog karabina ispalio četiri hica u Milana Sinjakovića i usmrtio ga,
nakon čega ga je II-opt. Jovan Prokopić odvukao do iskopane rake i u istu ga je
gurnuo,
PZ 0015
15. K-50/95.
Svjedoci: Miler Zvonimir, Marijan Šmit, Željko Nađ, Stipe Skeledžija, Đak
Goran i Nađ Drago.
PZ 0016
16.K-52/95
OKZRH,
po optužnici ŽDO Požega br. KT-51195 od 14. rujna 1995. g., po presudi broj K-
52/95-11 od 13. listopada 1995. g., potvrđenoj u žalbenom postupku a po odluci
Vrhovnog suda RH, u kaznenom predmetu protiv:
PZ 0017
17. K-66/95
KAURIN VLADE, sin Đorđa i Zorke rođ. Kozomara, rođen 23. listopada 1961.g. u
mjestu Uljanik općina Daruvar, s posljednjim prebivalištem u Pakracu, Vinogradska
ulica br.19, kovinotokar, neosuđivan, Srbin, državljanin RH, nalazi se u pritvoru od
13. svibnja 1995.g. sada na izdržavanju kazne u KZ Lepoglava,
PZ 0018
18. K-20/96
RADIĆ MIĆO I LUKIĆ DUŠAN, zbog kaznenog djela iz čl. 120.st. 1. OKZRH,
I opt. MIĆO RADIĆ, sin Jovana rođen 11. ožujka 1970. godine u Japagi, s
posljednjim prebivalištem u Japagi, Srbin, sada nepoznata boravišta u RH,
II opt. DUŠAN LUKIĆ, sin Mane, rođen 20. svibnja 1974. godine u Pakracu, s
posljednjim prebivalištem u Japagi, J. Markovića 44, Srbin, sada nepoznata boravišta
u RH,
dana 17. veljače 1993. godine oko 16,45 sati u Pakracu protivno odredbama
Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata od 12. kolovoza 1949.
godine, kao pripadnici paravojnih formacija koje su za cilj imale na teritoriju
Republike Hrvatske za cilj imale stvarati tzv. "Veliku Srbiju", naoružani automatskim
puškama call. 7,62 mm, krenuli s privremeno okupiranog područja na Gavrinici te
prešavši liniju razgraničenja ušli u dubinu teritorija Republike Hrvatske, pa kada su
došli u Školsku ulicu, između petlje i medicinskog centra Pakrac, postavivši zasjedu
uz cestu sačekali su nailazak traktora "Zetor" koji je naišao iz pravca Filipovca, a na
kojem su se nalazili Robert Ivanović i Petar Sič, te u namjeri da ih usmrte iz
automatskih pušaka otvorili vatru po traktoru, kojom prilikom je od većeg broja
ispaljenih projektila Robert Ivanović zadobio strijelne rane desnog lakta i lijeve
nadlaktice i višestruke strijelne rane leđa i grudnog koša, sa prostrjelom srca, koje
povrede su dovele do njegove smrti, a Petar Sič zadobio je strijelnu ranu lijeve strane
vrata sa višestrukim prijelomima zatiljnih kostiju i vratnog kralješka te jako
nagnječenje mozga, koje povrede su izazvale smrt Sič Petra,
PZ 0019
K.70/94.
OKZRH,
PZ 0020
K. 56/95
I optuženika Luka Krajnović, sin Milana i Stane, rođene Rusmir, rođen 13.
prosinca 1951 godine u Pakracu, sa zadnjim prebivalištem u Kusonjama, ulica
P.Praljka bb, oženjen, otac dvoje malt. djece, sa završenim V stupnjem
drvnoprerađivačkog smjera, Srbin, nalazio se u pritvoru, sada na izdržavanju kazne u
KZ Lepoglava,
II optuženik Veljko Svakidan, sin Petra i Ljube, rođene Kranjčević, rođen 16.
lipnja 1955. godine u Šibovu, gdje je i živio kbr. 43., općina Daruvar, Srbin, drž. RH,
prometni tehničar, oženjen, otac dvoje malt. djece, bez imovine, bio u pritvoru, sada
na izdržavanju kazne u KZ lepoglava,
što su dana,
1. dana 8. rujna 1991. godine, u Kusonjama, općina Pakrac kao pripadnici srb
o-terorističke organizacije, koja je za cilj imala rušiti Ustavom utvrđeno uređenje RH
i na dijelu teritorija RH stvoriti tzv . "Veliku Srbiju", nakon što su učestvovali u
zarobljavanju pripadnika Hrvatske policije i vojske Miroslava Černaka, Stipu Gadža,
Tadiju Martića, Vladimira Krivačića, Marinka Cmoboja, Nedeljka Pekića, Nikolu
Denusa, Zlatka Pavlovića, Igora Stipetića, Stjepana Kolara, Petra Gribešu, Željka
Beseka, Dubravka Štefulinca, Marijana Dukića, Marija Posarića, Stjepana Manića,
Antu Tandaru, Ivana Pavića, Maro Čenčara i Matu ivančića, koji su se sklonili u
jednu kuću u selu Kusonje, protivno odredba Ženevske konvencije o postupanju sa
ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949. godine iz raznog vatrenog oružja izvršili
napad pucanjem na kuću i unutrašnjost kuće u kojoj su bili navedeni ratni
zarobljenici, te je napad trajao do jutarnjih sati 9. rujna 1991. godine do kada je
usmrćeno u kući djelovanjem vatrenog oružja trinaest hrvatskih vojnika zarobljenika,
a on što su preživjeli ratni zarobljenici Miroslav Černak, Ante Tandara, Vladimir
Krivačić, Nedeljko Pekić, Petar Grubiša, Mario Posarik i Vlatko Pavlović iz kuće
podignutih ruku izišli van, I optuženik Luka Krajnović, kao jedan od naredbodavaca
napada naredio je i učestvovao uvezivanju živom navedenih zarobljenika, a zatim su
isti od pripadnika srbo-četničkih formacija udaranih tupo tvrdim predmetima po glavi
i tijelu, te im je pucano iz vatrenog oružja u dijelove tijela, pri čemu su i oni zadobili
smrtonosne povrede, da bi potom svih dvadeset mrtvih tijela ratnih zarobljenika
odmetnici bagerom zatrpali u zajedničku grobnicu napravljenu uz cestu kod sela
Brusnik,
PZ 0021
K.57/95.
pa se optuženici Zoran Pašić i Goran Pašić temeljem čl. 120. st. 1. OKZRH,
osuđuju na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine svaki, a III optuženik Predrag
Vukadinović temeljem čl. -46. st. 4. KZRH osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 2
(dvije) godine.
Svjedoci: Ladislav Hacea, Tomislav Čikić, Goran Smak, Nikola Dragušin i dr.
Vladimir Solar.
PZ 0022
K.65/95.
PZ 0023
23. K.69/95.
po optužnici ŽDO Požega, broj KT. 85/95-10. od 18. prosinca 1995. godine,
optuženika Mirka Bosanca, sina Milana i Ljubice rođene Buzdum, rođen 11.
studenog 1971. godine u Rijeci, Srbin, drž. RH, zidar, neoženjen, bez djece, pismen,
sa završenom srednjom školom, bez imovine, sa zadnjim prebivalištem u Kraguju
kbr. 5, sada na izdržavanju kazne u KZ Lepoglava,
PZ 0024
24. K.4/96.
PZ 0025
25. K. 13/96.
dana 21. kolovoza 1991. godine kao pripadnik pobunjeničkih formacija tzv.
Milicije TO Pakrac u improviziranom zatvoru koji su pobunjenici koristili za držanje
građana RH na Grdževici, a u koji je prisilno odveden civil B1aze Franjo, istoga
fIzički zlostavljao, udarajući ga rukama po cijelom tijelu, a zatim mu zarezao zapešće
desne ruke, govoreći da želi vidjeti da li ovaj ima "plavu krv", da bi dana 31.
kolovoza 1991 godine u logoru Bučje, zatočenog civila Josipa Šuberta sa
neidentifIciranim pripadnicima paravojnim formacijama tukao i to osobno on,
upotrijebivši telefonski kabel, da bi trećeg dana poslije istoga četiri puta žiletom
zarezao po testisima, kako bi od ovoga iznudio određena priznanja, te je istog dana
zatočenika Josipa Caka fIzički zlostavljao, te točno neutvrđenog dana u drugoj
polovici mjeseca rujna 1991. godine u selu Bučje izveo iz prostorije, u kojoj su bili
zatočeni civili i to među ostalima i Zdravko Kolar, te je istoga tukao u jednoj
prostoriji, zajedno sa pripadnicima pobunjeničkih formacija, koje su za cilj imale na
teritoriju RH stvaranje tzv . "Velike Srbije" pri čemu su Zdravku Kolaru ruke
zatezane u stolarskom škripcu, te mu je ubrizgana i injekcija nepoznatog sadržaja, pri
čemu su mu nanošene teške i po život opasne povrede, od kojih je Zdravko Kolar,
nedugo zatim umro, a njegovo tijelo potom zakopano na točno neutvrđenom mjestu u
okolici Bučja, a sve to postupajući protivno Ženevskoj konvenciji o zaštiti građanskih
osoba za vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. godine.
U predmetu K.66/95.
Svjedoci: Marijan Pločić, Ivo Svjetličić, Petar Pipić, Zvonko Jurić, Zvonimir
Klaić, Franjo B1azer, Zdravko Mustafagić, Josip Šubert, Josip Jakša, Josip Cah, Pero
Kadežabek i Marijan Skeledžija.
PZ 0026
26. K.25/96.
PZ 0027
28. K.47/96.
po optužnici ŽDO u Požegi, broj KT. 55/96-9. od 10. prosinca 1996. godine,
PZ 0028
29. K. 9/97.
III optuženik Milan Pavić, sin Ilije i Jovanke r. Vujanić, rođen 2. kolovoza
1959. godine u Donjim Grahovljanima, općina Pakrac, gdje je i prebivao, Srbin, sada
nepoznata boravišta,
IV optuženik Milan Sudar, sin Jovana, rođen 18. listopada 1957. godine u
Pakracu, sa zadnjim prebivalištem u Kraguju kbr. 73, Srbin, sada nepoznata boravišta
PZ 0029
30. K.26/97.
ĐURIĆ MIRKO, zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. OKZRH, po optužnici
ŽDO Požega broj KT. 54/96. od 28. veljače 1997. godine
PZ 0030
31. K.42/97.
SI 0001
K – 28/93 - 17
REPUBLIKA HRVATSKA
OKRUŽNI SUD SISAK
PRESUDA
U IME REPUBLIKE HRVATSKE !
PRESUDU
kriv je
što je:
13 dana 05. rujna 1991. godine u Borovcu uhitio Luku Filipović, Josipa Kvočić,
Đuru i Jelenu Bogunović, te Vladu Ivaštinović, te ih sproveo u zatvor u
Okučane i Staru Gradišku, gdje su isti zadržani i tučeni, a potom naredio da se
sva imovina Kvočić Josipa zapali, što je i učinjeno, tako da je ostalo samo
zgarište od cjelokupne imovine Kvočić Josipa,
18 22. rujna 1991. godine oko 15,30 sati u Borovcu osobno bacio ručnu bombu
ispred kuće vlasništvo Brulja Ivana, koja je eksplodirala i oštetila djelove
kuće, a potom je iz vojničke puške ispalio metak i njime u glavu pogodio
Brulja Ivana, nanijevši mu time tešku i po život opasnu tjelesnu povredu,
21 dana 11. studenog 1991. godine oko 10 sati u Borovcu naredio svojoj grupi da
se pod crkvu Sv. Martin podmetnu mine i aktiviraju, što je i učinjeno, usljed
čega je navedena crkva u potpunosti srušena i uništena,
28 neutvrđenih dana, tjekom 1991. godine u Borovcu iz garaža, dvorišta i kuća,
uzeo traktore vlasništvo Grgić Ivana, Grgić Slavka, Ivaštinović Ive i Rudolfa,
te televizor, radio i berač kukuruza vlasništvo Ivanović Antuna, te navodno
zadržao za sebe,
dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba i okupacije
civilno stanovništvo mučio, protuzakonito zatvarao, nanosio mu povrede tjelesnog
integriteta, rušio sakralne objekte i pljačkao imovinu,
čime je počinio krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnim
zločinom protiv civilnog stanovništva – označeno u čl. 120. st. 1. OKZRH, pa se
temeljem istog zakonskog propisa
OSUĐUJE
Temeljem propisa čl. 343. st. 1. ZKP-a nad optuženikom se određuje pritvor.
Temeljem propisa čl. 90. st. 1. ZKP-a u svezi čl. 87. st. 2. toč. 1. – 7. ZKP-a
optuženik je dužan platiti trošak krivičnog postupka u iznosu od 405.000. – HRD te
paušalni iznos od 5.000. – HRD.
O b r a z l o ž e nj e
ZAPISNIČAR PREDSJEDNIK
VIJEĆA
Nataša Galinić, v.r Željko Barać
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.
Branitelju optuženika kojemu je suđeno u odsutnosti taj rok za podnošenje žalbe
počinje teći protokom osam dana za koje vrijeme je presuda bila izvješena na
oglasnoj ploči suda (čl. 115. st. 4. ZKP-a).
Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda Vrhovnom sudu
Republike Hrvatske.
SI 0002
K- 31/93-19
REPUBLIKA HRVATSKA
OKRUŽNI SUD SISAK
PRESUDA
U IME REPUBLIKE HRVARSKE !
PRESUDU
krivi su
što su :
15 dana 08. rujna 1991. godine, nakon što su u ulici Žrtava fašizma br. 2,
opkolili kuću vlasnika Bišćan Mladena u kojoj su se nalazili Bišćan
Mladen, Bišćan Anđelka, Brkljačić Jagoda, Badrić Gojko i Bišćan Danijel
i kad su se ovi predali i odložili svoje naoružanje, budući nisu mogli
uspješno pružati otpor, te sa podignutim rukama izašli iz kuće, sve njih
osim Bišćan Danijela rafalnom paljbom iz protuavionskog topa ubili, a
Bišćan Danijela uhitili te ga prilikom ispitivanja ispred kuće Maksimović
Petra tukli puškama i nogama, nanijevši mu pri tom tjelesne povrede,
OSUĐUJU
Temeljem propisa čl. 343. st. 1. ZKP-a nad svakim od optuženih određuje se
pritvor.
Temeljem propisa čl. 90. st. 1. ZKP-a u svezi čl. 87. st. 2. toč. 7. ZKP-a
optuženici su dužni solidarno platiti trošak krivičnog postupka u iznosu od 199.800. –
HRD i temeljem toč. 6. istog članka i stavka platiti svaki paušalni iznos od 5.000. –
HRD.
Obrazloženje
ZAPISNIČAR PREDSJEDNIK
VIJEĆA
Marija Bogdan, v.r Željko Barać, v.r
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.
Branitelju optuženih kojima je suđeno u odsutnosti taj rok za podnošenje žalbe
počinje teći protekom osam dana za koje vrijeme je presuda bila izvješena na oglasnoj
ploči suda (čl. 115. st. 4. ZKP-a)
Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda Vrhovnom sudu
Republike Hrvatske.
PODACI O POČINITELJIMA:
2. NIKOLA BEGOVIĆ, sin Milana, rođen 17.07.1949. god u Petrinji, s
tadašnjim prebivalištem u Donjim Kukuruzarima br. 16, općina Kostajnica
4. STEVO DŽAKULA, sin Miće, rođen 1946. god u Šašu, s tadašnjim
prebivalištem u Šašu
5. DMITROVIĆ NENAD, sin Nikole, rođen 22.09.1963. u Bosanskoj Dubici,
BiH, s tadašnjim prebivalištem u Živaji br. 179
6. STEVO KOKRLJA, sin Ilije, rođen 10.12.1962. god u Hrvatskoj Kostajnici,
s tadašnjim prebivalištem u Živaji br. 285
7. SRETO KOKRLJA, sin Miloša, rođen 15.05.1955. god. u Bosanskoj Dubici,
BiH, s tadašnjim prebivalištem u Živaji br. 285
8. DUŠKO GLIGORIĆ, sin Milke, rođen 17.04.1970. god. u Sisku, s tadašnjim
prebivalištem u Živaji br. 275
9. DRAGO RADIŠIĆ, sin Jove, rođen 04.11.1961. god., u Sisku, s tadašnjim
prebivalištem u Živaji br.121
10. STEVO GVOZDEN, sin Milana, rođen 15.03.1964. u Bosanskoj Dubici,
BiH, s tadašnjim prebivalištem u Živaji br. 251
11. BOŠKO POLJAK, sin Mojice, rođen 18.05.1957. god. u Bosanskoj Dubici,
BIH, s tadašnjim prebivalištem u Živaji br. 235
12. STEVO POLJAK, sin Nikole, rođen 14.10.1959. god. u Bosanskoj Dubici,
BiH, s tadašnjim prebivalištem u Živaji br. 233
13. RANKO BRADARIĆ, sin Jovana, rođen 23.10.196. god. u Bosanskoj Dubici,
BiH, s tadašnjim prebivalištem u Živaji br. 167
14. NENAD NOVAKOVIĆ, sin Mirka, rođen 17.04.1974. god. u Muri,
Švicarska, s tadašnjim prebivalištem u Šašu br. 1
15. NIKOLA RENDIĆ, sin Dušana, rođen 09.03.1959. god. u Kostajnici, s
tadašnjim prebivalištem u Živaji br. 14
16. MARTIN BRNAD, sin Petra, rođen 10.11.1950. u Šašu, s tadašnjim
prebivalištem u Šašu 151
17. MILISAV TEPIĆ, sin Dušana, rođen 26.10.1949. god. u Kostajnici, s
tadašnjim prebivalištem u Cerovljanima br 141
19. RAJKO PAUKOVIĆ, sin Vase, rođen 27.10.1943. god. u SR Njemačkoj, s
prebivalištem u Cerovljanima
20. DUBRAVKO PAUKOVIĆ, sin Rajka, rođen 30.12.1966. god. u Sisku, s
tadašnjim prebivalištem u D. Cerovljanima br. 158
21. ŽELJKO VUKSAN, sin Đure, rođen 07.06.1953. god. u Bosanskoj Dubici,
BiH, s tadašnjim prebivalištem u Cerovljanima br. 158
22. ILIJA RATKOVIĆ, sin Ilije, rođen 27.03.1953. god. u Bosanskoj Dubici,
BiH, s tadašnjim prebivalištem u Cerovljanima br. 113
23. ŽELJKO TULEKOVIĆ, sin Petra, rođen 26.06.1950. god. u Bosanskoj
Dubici, s tadašnjim prebivalištem u Cerovljanima br. 95
24. MILE VELIMIR, sin Đure, rođen 22.06.1954. god. u Bosanskoj Dubici, BiH,
s tadašnjim prebivalištem u Cerovljanima br. 87
25. SRETEN TOMAŠEVIĆ, sin Đure, rođen 07.03.1932. god. u Kostajnici, s
tadašnjim prebivalištem u Cerovljanima 16
VRIJEME POČINJENJA DJELA: 21. rujna 1991. god. i 24. rujna 1991. god.
PODACI O ŽTRVAMA:
2. Likić Nikola star 75. god.
3. Plinja Barica stara 73. god.
SI – 0004
REPUBLIKA HRVATSKA
OKRUŽNI SUD SISAK K – 38/39-
20
PRESUDA
U IME REPUBLIKE HRVATSKE !
PRESUDU
III – optuženi MILAN DABIĆ, sin Dušana, rođen 13. lipnja 1962. godine
u Glini sa prebivalištem u Dragotini
kbr. 150, SO Glina, Srbin, automehaničar
V – optuženi MILAN SLADOVIĆ, sin Ilije, rođen 13. lipnja 1960. godine
u Dragotini, SO Glina, gdje i prebiva na kbr,
33, Srbin, vozač
XII – optuženi DRAGAN PRUSAC, sin Gojka, rođen 06. veljače 1967.
godine u Glini sa prebivalištem u G. Klasniću
kbr. 153. Srbin, poljoprivrednik
XIII – optuženi NIKOLA JANUS, sin Petra, rođen, 08. prosinca 1958
u Brubnju, SO Glina, sa prebivalištem u Glini,
ul. 29. novembra kbr. 2, Srbin, djelatnik
XIV – optuženi JOVICA VINČIĆ, sin Gojka, rođen, 11. rujna, 1967.
godine u Glini, sa prebivalištem u Dragotini
kbr. 18, Srbin
krivi su
što su :
dana 18. kolovoza 1991. godine u Maji i Svračici, kao pripadnici četničko –
terorističkih formacije tzv. SO Krajina u oružanoj pobuni protiv Republike Hrvatske,
protivno odredbama Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata,
naoružani došavši u ta sela, po istima otvorili minobacačku i puščanu vatru, a potom
nenaoružane mještane hrvatske nacionalnosti započeli maltretirati na razne
ponižavajuće način, pretraživati njih i njihove kuće i gospodarske zgrade, oduzimati
im novac, hranu, stvari kuća i gospodarske zgrade, paliti i rušiti kuće i gospodarske
zgrade, društvene i sakralne objekte, pa su tako :
od Bradarić Katarine iz džepa haljine silom oduzeli tadašnjih 600 dinara, a iz
podruma joj uzeli motoru pilu i suhomesnate proizvode, te iz dvorišta kamion marke
Mercedes reg. oznake ŠI 807-61 vlasništvo njezina sina Ive, izudarali Matijević Ivu,
nanjevši mu pri tome tjelesne povrede, minirali i srušili seoski dom i trgovinu u Maji
Svračici, zapalili kući i sjenik vlasništvo Brdarić Mirka, štalu Nogić Marijane, kuću
Lamza Marka, kuću i traktor Davodović Matije, štaku Davidović Slavka, štalu i kuću
Tonči Mije, traktor, prikolicu i štalu Davidović Steve i dvorišnu zgradu Lončarić
Milana, te su od Lamza Marka uzeli berač kukuruza i ostale poljoprivredne strojeve a
Mladenović Mati uzeli su traktor i motornu pilu, dok iz ostalih kuća su uzimali i
otimali tranzistore i TV – prijemnike, video – rekordere i ostale stvari pogodne za
odnošenje,
Temeljem propisa čl. 343. st. 1. ZKP-a nad svakim od optuženih određuje se
pritvor.
Temeljem propisa čl. 90. st. 1. ZKP-a u svezi čl. 87. st. 2. toč. 7 ZKP-a
optuženici su dužni solidarno platiti trošak krivičnog postupka u iznosu od 3,300.000.
– HRD i temeljem točke 6. istog članka i stavka platiti svaki paušalni iznos od 5.000.
HRD.
O b r a z l o ž e nj e
ZAPISNIČAR PREDSJEDNIK
VIJEĆA
Jagica Blašković .v.r. Željko Barać v.r.
SI-0005
REPUBLIKA HRVATSKA
OKRUŽNI SUD SISAK K-
21/93-
PRESUDA
PRESUDU
k r i v i s u
što su:
OSUĐUJU
Temeljem propisa čl. 9. st. 1. ZKP-a u vezi čl. 87. st. 2. toč. 1. – 7.
ZKP-a optuženi su dužni solidarno platiti trošak krivičnog postupka u iznosu od
20.000.- HRD-a, a svaki od njih paušalni iznos od 5.000- HRD-a.
Obrazloženje
Svjedoci Lipak Karlo, Prišek Boris, Bagić Vlado, Štajduhar Pavle, Kocmanić
Ivo i Panežić Željko detaljno i uvjerljivo podkrijepili su, svaki u ponekom dijelu, ali
svi, konačno, u cijelosti, navode optužnice.
Visina izrečene kazne zahtjeva, pozivom na propis čl. 343.- st. 1. ZKP-a,
određivanje pritvora.
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.
Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda Vrhovnom sudu
Republike Hrvatske.
SI-0006
REPUBLIKA HRVATSKA
OKRUŽNI SUD SISAK K-
23/93-16
PRESUDA
U IME REPUBLIKE HRVATSKE !
PRESUDU
k r i v j e
što je:
OSUĐUJE
Temeljem propisa čl. 353. st. 1. ZKP-a (sada čl. 343. st. 1. ZKP-a) nad
optuženikom se određuje pritvor.
Temeljem propisa čl. 98. st. 1. ZKP-a u vezi čl. 95. st. 2. toč. 1. – 6.
ZKP-a (sada članovi 90. i 87. ZKP-a) optuženik je dužan platiti trošak krivičnog
postupka u iznosu od 172.500.- HRD i paušalni iznos od 5.000.- HRD.
Obrazloženje
Obzirom na visinu izrečene kazne, temeljeno na propisu čl. 353. st. 1. ZKP-a
(sada čl. 343. st. 1. ZKP-a), doređen je pritvor.
ZAPISNIČAR SUDAC
Nataša Galiniš, v.r. Željko
Barać, v.r.
SI-007
REPUBLIKA HRVATSKA
OKRUŽNI SUD SISAK K-
20/93-17
PRESUDA
PRESUDU
k r i v j e
što je:
O S U Đ U JE
Temeljem propisa čl. 343. st. 1. ZKP-a (ranije čl. 353. istog zakona) nad
optuženikom se određuje pritvor.
Temeljem propisa čl. 90. st. 1. ZKP-a u svezi čl. 87. st. 2. toč. 1. – 6. ZKP-a
(ranije članovi 98. i 95. ZKP-a optuženik je dužan platiti trošak krivičnog postupka u
iznosu od 73.750.- HRD i paušalni iznos od 5.000.- HRD.
Obrazloženje
Obzirom na visinu izrečene kazne, temeljeno na propisu čl. 343. st. 1. ZKP-a
(ranije čl. 353. istog zakona), određen je pritvor.
ZAPISNIČAR: SUDAC
Nataša Galinić, v.r. Željko
Barać, v.r.
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam)
dana.
NAREDBA KANCELARIJI:
2. Presuda nepravomoćna
3. Vidi upisnik „K“
4. Dostavi kao gore
5. Kal. 15. srpnja 1993. godine
SUDAC
SI-0008
REPUBLIKA HRVATSKA
OKRUŽNI SUD SISAK K-
15/93-
PRESUDA
PRESUDU
OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE
Da su i to:
1./ dana 22., 23. i 24. listopada 1991. godine, u Sisku, kao dispečr na radio-uređajima
poduzeća „Dunavskog Lloyda“ Sisak, a nakon što je Sabor Republike Hrvatske
donio odluku o proglašenju samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske očito
nezadovoljan takovom odlukom u cilju rušenja i obaranja novouspostavljenog
društvenog sistema Republike Hrvatske, u vrijeme učestalih zračnih i artiljerijskih
napada tzv. JNA i teritorijalaca formiranih iz dijela pobunjenog srpskog stanovništva
na grad Sisak i okolinu suprtono Ženevskoj konvenciji o zaštiti građanskih osoba za
vrijeme rata, omogućio međusobnu komunikaciju neprijateljskih formacija i
suradnika u gradu, koji su slali šifrirane poruke i koordinate radi gađanja ciljeva u
gradu Sisku i okolinu, a u toku kojih napada je ubijeno i ranjeno za sada točno
neutvrđen broj ljudi, te je uništeno i oštećeno više gospodarskih i civilnih objekata,
koji nisu bili branjeni vojnim snagama Hrvatske vojske,
2./ dana 23. i 24. listopada 1991. godine, u Sisku, kao šef saobraćaja poduzeća
„Dunavski Lloyd“ Sisak, iako je znao da je I-opt. Mihajlović Ljlubiša suprotno
Ženevskoj konvenciji o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata omogućio
uspostavljanje komunikacija neprijateljskih formacija i suradnika u gradu sisku, koji
su slali šifrirane poruke i koordinate radi gađanja ciljeva u gradu i okolini, u vrijem
zračnih i artiljerijskih napada tzv. JNA i teritorijalaca formiranih iz dijelova
pobunjenog srpskog stanovništva, u cilju rušenja i obaranja novosupostavljeog
društvenog uređenja Republike Hrvatske, omogućio I-opt. Mihiajlović Ljubiši da i
dalje obavlja posao dispečera poduzeća „Dunavski Lloyd“ Sisak, radi čega je u toku
tih napada ubijeno i ranjeno za sada točno neutvrđen broj ljudi, te uništeno i oštećeno
više gospodarskih i civilnih objekata,
Temeljem propisa čl. 91. st. 1. ZKP-a troškovi krivičnog postupka iz čl. 87. st.
2. toč. 1. – 5. tog zakona padaju na teret proračunskh sredstava.
Obrazloženje
Dana 22. listopada 1991. godine oko 16,00 sati, za vrijeme trajanja zračne
opasnosti u Sisku, na 16 kanalu čuo je poziv „Gavran zove Lim“, a potom i obrnuto
„Lim zove Gavrana“. Kako nisu mogli uspostviti vezu, uključio se i obratio se
„Gavranu“ sa riječima: „Lloyd zove Gavrana, Gavrane javi se“. Nakon što se
odazvao, rekao mu je da vjerojatno nešto nije u redu sa njihovim stanicama, te da se
maknu sa kanala i prijeđu na „R1 i R2“, što su i učinili.
Na istom 16. kanalu čuo je pozive „Gavrana 1“ i „Gavrana 2“, kako 23. tako i
24. listopada 1991. godine ali više nije obraćao pažnju o razgovoru koji su vodili.
Poriče da bi posredovao kod slanja bilo kakovih šifriranih poruka, jer nema
nikakovih razloga da pomaže neprijatelju, tim prije, što mu se sinovi nalaze u
jedinicama ZNG-a.s
Dana 22. listopada 1991. godine, oko 16,00 sati, dok se nalazio na svom brodu
„Zibel“, čuo je preko UKW radio-stanice na 16. kanalu jedan kratki razgovor, koji
nije bio uobičajen u komuniciranju među brodovima „Dunavskog Lloyda“. Kako je
čujnost bila dosta slaba nije mogao razumjeti o čemu se govorilo, ali se sjeća da je
kao pozivni znak među stanicama korištena riječ „Gavran 1“, kao i da je u jednom
trenutku čuo glas Ljubiše Mihajlović. Iz onoga što je mogao čuti dalo se naslutiti da
se radi o šifriranom razgovoru, pa je pretpostavio da se radilo o komunikaciji
patrolnog broda ZNG-a, jer je prije ovog događaja iz rezervi „Dunavskog Lloyda“
izvršena predaja više radio-stanica ovog tipa. Naime, i on je osobno sudjelovao u
probi ispravnosti, a potom i predaji dvije radio-stanice USE 197 čiji je osnovni kanal
16., dvojici pripadnika ZNG-a.
ZAPSNIČAR PREDSJEDNIK
VIJEĆA
Nataša Galinić, v.r. Željko Barać, v.r.
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana
od dana primitka ovjerovljenog prijepisa iste.
Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda Vrhovnom sudu
Republike Hrvatske.
SI-0009
REPUBLIKA HRVATSKA
OKRUŽNI SUD SISAK K-
18/93-20
PRESUDA
PRESUDU
k r i v j e
što je:
OSUĐUJE
Temeljem propisa čl. 343. st. 1. ZKPa (ranije čl. 353. istog zakona) nad
optuženikom se određuje pritvor.
Temeljem propisa čl. 90. st. 1. ZKP-a u svezi čl. 87. st. 2. toč. 7. ZKP-a (ranije
čl. 98. i 95. istog zakona) optuženik je dužan platiti trošak krivičnog postupka u
iznosu od 117.500,- HRD i temeljem toč. 6. istoga članka i stavka platiti paušalni
iznos od 5.000.- HRD.
Obrazloženje
Njihova su kazivanja (kao, primjera radi: „On sam nije tukao prilikom
ispitivanja već je to naredio drugima“, „Zadobio sam fakturu kičme, potres mozga, te
povremeno sada gubim sjećanje, te sam izudaran po bubrezima. Zbog svega toga već
se godinu i pol dana nalazim na bolovanju.“, „On (optuženik) me nije tukao dok me je
ispitivao drugi su me tukli. Nije to bilo direktnih naredbi za svako postupanje već
mimikom i riječima sjetit ćeš se ti, pa ovaj drugi udari i tako. Udaran sam palicom,
šakama, nogama, koljenima po cijelom tijelu. Povrijeđena mi je kičma… dva do tri
mjeseca imao sam poremećen rad jetara… kada su se ljudi vraćali natrag (sa
saslušanja) bilo je više nego očito da su isprebijani“, „Koliko ja znam Šimić Zdenku
slomljena je takovim postupkom nosna kost, među ostalim“.) sadržana na listovima
37 i 38 spisa.
Nije pri tome bitno da li je optuženik bio svjestan da svojim postupcima krši
pravila međunarodnog prava, jer je povreda takovog prava u opisu po njemu
učinjenog krivičnog djela objektivni uvjet kažnjivosti.
Visina izrečene kazne neizostavno zahtjeva određivanje pritvora (čl. 343. st. 1.
ZKP-a).
ZAPISNIČAR SUDAC
Nataša Galinić, v. r. Željko
Barać, v.r.
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam)
dana.
REPUBLIKA HRVATSKA
OKRUŽNI SUD SISAK K-
13/93-23
P R E S U D A
PRESUDU
II-opt. DUŠAN JOVIĆ, sin Stevana, rođen 24. siječnja 1942. godine u
Donjem
Klasniću, SO Glina, liječnik, sa
prebivalištem u
Glini, Žrtava fašizma bb,
V-opt. ILIJA NIŠEVIĆ, sin Dragana, rođen 18. listopada 1956. godine
u Glini,
gdje i prebiva, ul. Norberta Vebera bb,
bravar,
VI. opt. MILAN MILANKOVIĆ, sin Petra, rođen 15. prosinca 1960.
godine u
Begovićima, SO Petrinja, sa
prebivalištem u
Petrinji, Malinova 94,
VII-opt. ILIJA BJELAJAC, sin Steve, rođen 16. svibnja 1949. godine
u Malom
Gradcu, SO Glina, sa prebivalištem u
Glini, Ul.
29. novembra bb., defektolog,
k r i v i s u
što su i to:
OSUĐUJU
Temeljem propisa čl. 90. st. 1. ZKP-a u svezi čl. 87. st. 2. toč.
1. – 7. ZKP-a optuženi su dužni solidarno platiti trošak krivičnog postupka u iznosu
od 1,199.050.- HRD i svaki od njih paušalni iznos od 5.000.- HRD.
Obrazloženje
Svjedoci Kovačević, Mato, Kušan Djuro, Štrk Ivan Šantek Ivan, Ličina
Berislav, Juzbašić Živko, Malić Hamdija, Jambrošić Mirko i Lipak Karlo detaljno i
uvjerljivo podkrijepili su, svaki u ponekom dijelu, ali svi, konačno, u cijelosti, navode
optužnice.
Visina izrečene kazne zahtijeva, pozivom na propis čl. 343. st. 1. ZKP-a,
određivanje pritvora.
ZAPISNIČAR: PREDSJEDNIK
VIJEĆA
Nataša Galinić, v.r. Željko Barać, v.r.
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.
Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda Vrhovnom sudu
Republike Hrvatske.
SI – 0011
K- 14/93- 19
REPUBLIKA HRVATSKA
OKRUŽNI SUD SISAK
PRESUDA
U IME REPUBLIKE HRVATSKE !
PRESUDU
kriv je
što je :
tokom 1991. godine na području općine Petrinja, nakon što je izbila oružana
pobuna na području Banije, pristupivši neprijateljskim formacijama tzv. TO i JNA,
suprotno odredbom Ženevske konvencije o zaštiti civilnog stanovništva, dana , 03.
listopada 1991. godine u Gorama, iz lovačkog karabina ubio civile Mlađenović Peru,
Dvorneković Maru i Holija Stevana,
dakle kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata osobno ubio tri
civilne žrtve,
Temeljem propisa čl. 90. st. 1. ZKP-a nad optuženim se određuje pritvor.
Temeljem propisa čl. 90. st. 1. ZKP-a a u vezi čl. 87. st. 2. toč. 7. ZKP-a
optuženik je dužan platiti trošak krivičnog postupka u iznosu od 150.000-HRD i
temeljem toč. 6. istog članka i stavka platiti paušalni iznos od 5.000 HRD.
Obrazloženje
Kako je optuženik krivično djelo učinio u svojstvu, koje ni po kom nije bilo
osporeno, a opisano izrekom ove presude i spram oštećenika kao civilnih stanovnika,
koje svojstvo također nije bilo osporeno i koje štiti Ženevska konvencija iz 1949.
godine, to su se u postupku optuženika stekla sva bitna obilježja krivičnog djela
protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnim zločinom protiv civilnog
stanovništva, a iz čl. 120. st. 1. OKZRH (ranij čl. 142. st. 1. istog zakona).
ZAPISNIČAR PREDSJEDNIK
VJEĆA
Nataša Galinić, v.r. Željko Barać, v.r.
Protiv ove presude ovlaštene ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od
15 (petnaest) dana.
Branitelju optuženika kojemu je suđeno u odsutnosti taj rok za podnošenje
žalbe počinje teći protokom osam dana za koje vrijeme je presuda bila izvješena na
oglasnoj ploči suda (čl. 115. st. 4. ZKP-a, prije čl. 123. st. 4 ZKP-a).
PODACI O POČINITELJIMA:
4. BRANKO ČUČKOVIĆ, zv. «GULA» i «ZMAJ», sin Ilije i Ane, rođen
25.08.1945. u Skeli, s tadašnjim prebivalištem u Skeli 30, općina Glina
6. SINIŠA MARTIĆ, zv. «ŠILT», sin Vladimira, rođen 13.08.1965. god., s
tadašnjim prebivalištem u Glini, Rade Grumić Rare 7
7. VLADIMUR VILIĆ, sin Slavka, rođen 28.11.1956. god., s tadašnjim
prebivalištem u Glini, Trg maršala Tita 5
OPIS POČINJENOG DJELA: Dana 07. srpnja 1991. oko 22:00 sata imenovani su
ispred ugostiteljskog objekta «MB» u Glini presreli pripadnike MUP-a RH Zorana
Ferića i Slavka Kantara i pod prijetnjom oružjem prisilili ih da se vrate u lokal, iz
kojeg su upravo bili izišli.
U lokalu su ih natjerali da legnu na pod te ih vrijeđali i maltretirali, a zatim su im
zapovjedili da ustanu te u njih ispalili više metaka iz automatske puške i pištolja.
Zoran Ferić je u pucnjavi zadobio lakše ozljede a Slavko Kantar je zadobio teške
ozljede, opasne po život i život mu je spašen zbog brze medicinske intervencije.
Opisanim činom imenovani su počinili kazneno djelo ubojstva službene osobe u
pokušaju.
SI-0013
K-37/92-
REPUBLIKA HRVATSKA
OKRUŽNI SUD SISAK
PRESUDA
PRESUDU
k r i v j e
što je:
OSUĐUJE
Temeljem propisa čl. 98. st. 1. ZKP-a u svezi čl. 95. st. 2. toč. 1. – 7. ZKP-a
optuženik je dužan platiti trošak krivičnog postupka u iznosu od 30.000.- HRD i
paušalni iznos od 5.000.- HRD.
Obrazloženje
Visina izrečene kazne zahtjeva određivanje pritvora. (čl. 353.- st. 1. ZKP-a)
SI-0014
K-3/93-15
REPUBLIKA HRVATSKA
OKRUŽNI SUD SISAK
PRESUDA
PRESUDU
k r i v j e
što je:
tijekom razdoblja od 16. rujna 1991. godine do 31. listopada 1991. godine u
Glini, kao kapetan tzv, „milicije SO Krajina“, protivno odredbama Ženevske
konvencije u postupanju s ratnim zarobljenicima, u tijeku oružanog sukoba protiv
Republike Hrvatske, nakon što je Makarić Neven, pripadnik MUP-a RH predhodno
bio zarobljen u Hrvatskoj Kostajnici sa strane pripadnika tzv. „JNA“ u oružanom
sukobu i predveden u zatvor OPD Glina, prilikom ispitivanja tukao ga gumenom
palicom i nogama, nanijevši mu pri tome tjelesne povrede,
dakle, kršeći pravila međunarodnog prava surovo postupao s ratnim
zarobljenicima,
OSUĐUJE
Temeljem propisa čl. 98. st. 1. ZKP-a u svezi čl. 95. st. 2. toč. G. ZKP-a
optuženik je dužan platiti paušalni iznos od 5.000,- HRD.
Obrazloženje
Pri tome nije bitno da li je optuženik bio svjestan da svojim postupcima krši
pravila međunarodnog prava jer je povreda takovog prava u opisu po njemu učinjenog
krivičnog djela objektivni uvjet kažnjivosti.
Visina izrečene kazne, pozivom na propis čl. 353. st. 1. Zakona o krivičnom
postupku, razlogom je određivanju pritvora.
Paušalni iznos odmjeren je srazmjerno duljini trajanja krivičnog postupka.
ZAPISNIČAR: SUDAC
Nataša Galinić, v.r. Željko Barać, v.r.
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana.
Branitelju optuženika kojemu je suđeno u odsutnosti taj rok za podnošenje žalbe
počinje teći protekom osam dana za koje je vrijeme presuda bila izvješena na oglasnoj
ploči suda (čl. 123. st . 4. ZKP).
Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda
Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.
SI-0016
K- 10/93 – 19
REPUBLIKA HRVATSKA
OKRUŽNI SUD SISAK
PRESUDA
U IME REPUBLIKE HRVATSKE !
PRESUDU
krivi su
što su :
OSUĐUJU
Temeljem propisa čl. 353. st. 1. ZKP-a nad svakim od optuženih određuje se
pritvor.
Temeljem propisa čl. 98. st. 1. ZKP-a u svezi čl. 95 st. 2. toč. 7. ZKP-a
optuženici su dužni solidarno platiti troškove krivičnog postupka u iznosu od 85.910.
– HRD i temeljem toč. 6. istog članka i stavke platiti svaki paušalni iznos od 5.000. –
HRD.
O b r a z l o ž e nj e
ZAPISNIČAR : PREDSJEDNIK
VIJEĆA :
Nataša Galinić Željko Barać
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.
Branitelju optuženika kojemu je suđeno u odsutnosti taj rok za podnošenje žalbe
počinje teći protokom osam dana za koje vrijeme je presuda bila izvješena na
oglasnoj ploči suda (čl. 123. st. 4. ZKP-a).
Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda Vrhovnom sudu
Republike Hrvatske.
K-10/93
SI - 0016
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
DOKUMENTACIJA OČEVIDA
BROJ 511-10-02/03
BROJ UVIĐAJA 834/91
PREDMET događaj
IZRADIO :
KONTROLIRAO :
Jovo Runjaić Milan
Bijelić
F – 1 prikazuje opći izgled zgrade PRVE HRVATSKE TVORNICE SALAME,
locirane u Petrinji u ul. I. Gundulića, na kojoj su vidljivi tragovi oštećenja koje je
napravila Jugoslavenska vojska dana 02.09.1991. godine, kao i sva naredna oštećenja
prikazana na fotografijama od broja 1 do 90. Bliži izgled oštećenja gore opisane
zgrade prikazana su na fotografijama 2 i 3.
F – 30-32 prikazuje križanje ul. V. Nazora i Trga M. Tita gdje je vidljiv oštećen
autobus
F – 33-39 prikazuje Trg M. Tita gdje su vidljivi tragovi oštećenja stepenica, pločnika
i kolnika kao i tragovi zrna – projektila.
F – 64-70 prikazuju Radićev trg kao i katoličku crkvu na kojoj su vidljivi tragovi
oštećenja i zrna – projektila
OPIS POČINJENOG DJELA: Dana 14. srpnja Đorđe Stojanović kao zapovjednik
snaga JNA u vojarni Petrinja i Stanko Letić kao zapovjednik oklopno-mehaniziranih
jedinica u istoj vojarni izdali zapovijed svojim potčinjenim oficirima i vojnicima da iz
svog raspoloživog oružja i oruđa otvore vatru po selima Kraljevčani i Dragotinci, iako
u selu nije bilo vojnih postrojbi već samo civilno stanovništvo. Tijekom 14. i 15.
srpnja 1991. topničkom vatrom po selima Kraljevčani i Dragotinci teško je ranjeno
više osoba a uništen je i veći broj stambenih i gospodarskih zgrada, čime su
imenovani počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva.
SI – 0018
K – 32/92 –
REPUBLIKA HRVATSKA
OKRUŽNI SUD SISAK
PRESUDA
U IME REPUBLIKE HRVATSKE !
PRESUDU
što je :
OSUĐUJE
Temeljem propisa čl. 98. st. 1. ZKP-a u svezi čl. 95. st. toč. 7. ZKP-a optuženi
je dužan platiti trošak krivičnog postupka u iznosu od 25.000 – HRD i temeljem točke
6. istog članka i stavka platiti paušalni iznos od 5.000 HRD.
Obrazloženje
Optužnicom okružnog javnog tužilaštva Sisak KT – 152/92 od 15. prosinca
1992. godine Podunavac Simi stavljeno je teret izvršenje krivičnog djela protiv
čovječnosti i međunarodnog prava – ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva – iz
čl. 142. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.
Rečeno upućuje na činjenicu izvršenja krivičnog djela ratnog zločina protiv civilnog
stanovništva od optuženika, a iz člana 142. stav. 1. Osnovnog krivičnog zakona
Republike Hrvatske, zbog čega je proglašen krivim uz izricanje kazne zatvora u
trajanju od 20 (dvadeset) godina u uvjerenju, da će njome u cijelosti biti postignuta
svrha kažnjavanja predviđena članom 33. Osnovnog krivičnog zakona Republike
Hrvatske.
Shodno visini o izrečene kazne, primjenom propisa člana 353. st. 1. Zakona o
krivičnom postupku, određen je pritvor.
ZAPISNIČAR PREDSEDNIK
VJEĆA
Nataša Galinić, v.r. Željko Barać, v.r.
SI-0019
K – 24/92-33
REPUBLIKA HRVATSKA
OKRUŽNI SUD SISAK
PRESUDA
U IME REPUBLIKE HRVATSKE !
PRESUDU
krivi su
što su :
dana 16. kolovoza 1991. godine , oko 7,00 sati u selu Pecki – zaseok Bijelci,
kao pripadnici nelegalnih četničkih formacija tzv. SAO Krajina, kojima je bio cilj
podrivanje i obaranje novouspostavljenog demokratskog društva u Republici
Hrvatskoj, protivno odredbama Konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme
oružanog sukoba, prema unaprijed stvarnom zločinačkom planu, znajući da mještani
sela Pecki, Horvat Stjepan, Horvat Đuro, Horvat Mato i Bugarin Ivan svakodnevno u
jutarnjim satima odlaze hraniti svoju stoku u zaseok Bijelci, na osamljenom putu
naoružani puškama i sjekirama, ove bez ikakva razloga napali, samo zato što su
pripadnici hrvatske nacionalnosti, ispalivši u njih više hitaca iz pušaka, te udarajući ih
ušicom sjekire po glavi i tijelu pri čemu su ovi zadobili povrede i to : Horvat Stjepan
strijelnu ranu u području trbuha i zdjelice, Horvat Đuro mnogostruke teške rane
povrede strijelnih rana i posjekotina, Horvat Mate strijelnu ranu trupa i otvoreni
prijelom lubanje i Bugarin Ivan mnogostruke teške tjelesne povrede, kojima su
povredama ovi ubrzo nakon toga podlegli,
OSUĐUJU
Temeljem propisa čl. 343. st. 1. ZKP-a nad svakim od optuženih određuje se
pritvor.
Temeljem propisa čl. 90. 1. ZKP-a u svezi čl. 87. st. 2. toč. 1. 6 ZKP-a
optužnici su dužni solidarno platiti troškove krivičnog postupka u iznosu od 375.000.
– HRD i svaki platiti paušalni iznos od 5.000.- HRD.
O b r a z l o ž e nj e
Svojstvo civilnih osoba navedenim u izreci ove presude nitko nije osporio.
Visina izrečene kazne zahtjeva, pozivom na propis čl. 343. st. 1. ZKP-a,
određivanje pritvora.
ZAPISNIČAR PREDSJEDNIK
VIJEĆA
Nataša Galinić, v.r. Željko Barać v.r.
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.
Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda Vrhovnom sudu
Republike Hrvatske.
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
DOKUMENTACIJA OČEVIDA
BROJ K – 153/92
BROJ UVIĐAJA
PREDMET ratni zločin nad civilnim stanovništvom
IZRADIO
KONTROLIRAO
Perković Ivica Bijelić
Milan
SI-0020
REPUBLIKA HRVATSKA
OKRUŽNI SUD SISAK K-25/92-
PRESUDA
U IME REPUBLIKE HRVATSKE !
Okružni sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Barać,
predsjednika vijeća, Alemke Sladić, člana vijeća, sudaca porotnika Ivana Kasaić,
Ivana Zlovolić, Mirka Švaljek, članova vijeća, i Nataše Galinić, zapisničara, u
krivičnom predmetu protiv I-optuženog Birač Djure, II-optuženog Baltić Petra, III-
optuženog Bjelajac Stevana, IV-optuženog Bogunović Djuke, V-optuženog Ljubičić
Milana, VI-optuženog Čordaš Vlade, VII-optuženog Tintor Dragana, VII-optuženog
VLADIĆ PETRA, IX-optuženo Djaković Ilije, X-optuženog Matijević Dragana, XI-
optuženog Baždar Ilije i XII-optuženog Baždar Rade, zbog krivčnih djela iz člana
142. st. 1. i iz člana 144. osnovnog krvičnog zakona Republike Hrvatske, nakon dana
22. siječnja 1993. godine, u odsutnosti optuženih, a u prisutnosti zamjenika okružnog
javnog tužitelja Ivana Petrkač i branitelja optuženih Danila Škrbine, odvjetnika iz
Siska, održane glavne i javne rasprave, izrekao je i objavio
PRESUDU
II- optuženi BALTIĆ PETAR, sin Stevana, rođen 19. 05. 1952.
godine
u Glini, sa stanom u Balincu kbr. 34,
policajac, Srbin, oženjen,
XI- optuženi BAŽDAR ILIJA, sin Stanaka, rođen 26. 11. 1956.
godine
u Glini, sa prebivalištem u Šibinama 53,
Srbin,
policajac, oženjen, otac dvoje djece
k r i v s u
što su:
1./ u vremenskom razdoblju od 26. lipnja 1991. godine do 31. ožujka 1992.
godine u Glini, kao pripadnici četničko-terorističkih formacija tzv. SAO Krajine,
tokom oružanog sukoba protiv Republike Hrvatske, nakon što su im bili prethodno
privedeni zarobljeni civili Milošić Stjepan, Mladjenović Joso, Kocmanić Ivo,
Štajduhar Pavo, Benković Stjepan, Žilić Branko i Skendžić Vojislav, I-optuženi Birač
Djuro kao upravitelj zatvora tzv. OPD Glina naredio, a II-optuženi Baltić Petar, III-
optuženi Bjelajac Stevan, IV-optuženi Bogunović Djuka, V- optuženi Ljubičić Milan,
VI-optuženi Čordaš Vlado, VII- optuženi Tintor Dragan, VII- optuženi Vladić Petar,
IX- optuženi Djaković Ilija, X- optuženi Matijević Dragan, XI- optuženi Baždar Ilije i
XII- optuženi Baždar Rade kao čuvari navedenog zatvora naredbu prihvatili da se
navedeni civili zatvore u tzv. „samice – ćelije“ muče i tuku, a potom gotovo
svakodnevno te zatočenike tukli pendrecima a i drugim predmetima po svim
dijelovima tijela, od kojih udaraca su Štajduhar Pavao, Žilić Branko, Pereković Ivica,
Skendžić Vojislav, Prišek Boris, Benković Stjepan, Milošić Stjepan, Mladjenović
Joso, Panižić Željko i Kocmanić Ivo zadobili mnogostruke teške tjelesne povrede, a
Palajić Ivo od zadobivenih povreda preminuo.
2./ u isto vrijeme i na istom mjestu i isti način, nakon što su u oružanom
sukobu bili zarobljeni pripadnici ZNG-a Čačić Josip, Grbić Željko, Šmisla Stjepan,
Kovačević Đuro, Prišek Boris i Gregurić Ivo predani im na ispitivanje i čuvanje I-
optuženi Birač Đuro, upravitelj zatvora naredio, a II-optuženi Baltić Petar, III-
optuženi Bjelajac Stevan, IV-optuženi Bogunović Djuka, V-optuženi Ljubičić Milan,
VI-optuženi Čordaš Vlado, VII- optuženi Tintor Dragan, VII-optuženi Vladić Petar,
IX-optuženi Djaković Ilija, X- optuženi Matijević Dragan, XI-optuženi Baždar Ilije i
XII-optuženi Baždar Rade kao čuvari prihvatili, te navedene zarobljenike
svakodnevno tukli prije i poslije ispitivanja, mučili na razne načine i svakojakim
predmetima od kojih udaraca su Čačić Josip, Grbić Željko, Kovačić Đuro i Prišek
Boris zadobili mnogostruke teške tjelesne povrede po glavi i tijelu, a Šmisl Stjepan i
Gregurić Ivo od zadobivenih povreda preminuli.
čime su, opisanim pod 1./, počinili krivično djelo protiv čovječnosti i
međunarodnog prava – ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva označeno u
članku 142. stavak 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske, a opisanim
pod 2./ krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnim zločinom
protiv ratnih zarobljenika – označeno u čl. 144. Osnovnog krivičnog zakona
Republike Hrvatske.
Pa se, temeljem propisa čl. 48. st. 1. i 2. toč. 2. Osnovnog krivičnog zakona
Republike Hrvatske
OSUĐUJU
Temeljem propisa čl. 353. st. 1. Zakona o krivičnom postupku nad svakim od
optuženih određuje se pritvor.
Temeljem propisa čl. 98. st. 1. ZKP-a u svezi čl. 95. st. 2. toč. 1. – 7. ZKP-a
optuženi su dužni solidarno platiti trošak krivičnog postupka u iznosu od 481.250.-
HRD, a svaki od njih paušalni iznos od 5.000.- HRD.
Obrazloženje
Njihova su kazivanja (kao, primjera radi: „…još iste večeri sam pozvan na
saslušanje. To se je samo tako zvalo, a u stvari je to biolo prebijanje“; „Za vrijeme
boravka u Glini prebijen sam, ali onako za pravo, bio potrgan, tri puta. Inače nije
izostao gotovo niti jedan od susreta sa osobljem zatvora da me nije udario barem
šakom u čelo kada bi ušao u ćeliju. Tako su se odnosili mahom spram svih. Nikada
nije dolazio jedan sam od njih, već više i uvijek je netko nekoga „svoga“ tražio,
spram njega postupao kao što sam rekao da su i spram mene.“; „Ja sam zapamtio
Birač Djuru, upravnika, koji je bio prisutan prilikom tzv. mog saslušanja. Sjedio sam
na stolici, iza leđa mi je stajao netko od osoblja, kao i sa lijeve i desne strane,
najmanje ih je bilo petorica, te sam dobivao udarce kundakom s leđa, pendrecima,
kablovima, već prema tome tko je što sobom ponio,a Birač Đuro je to sve promatrao a
znao me je i on udariti nogom na kojima je imao čizme. Bio je prisutan takovom mom
saslušanju i dan prije mog odlaska u razmjenu…, a bio je prisutan i njegov pomoćnik
Baždar Rade kao i Stevo Kovačević, Djaković Ilija, Bjelajac Stevan, Baltić Petar,
Vladić Petar i Baždar Ilija… tukli su i drugi, ali ove sam zapamtio.“; „Bio sam i
samici nekih sedamnaest dana gdje su se najčešće i događala prebivanja
zatvorenika… iz nje sama mogao dobro čuti jauke i zapomaganja drugih zatvorenika
iz njihovih ćelija ili samica.“ ; „Glas Palajić Ive, kada je bio tučen, prepoznavao sam
jer sam ga ranijih godina poznavao. On je među poginulima“; „Postupalo se je grubo
prema svima, bili civili ili zarobljenici u uniformi, ali naročito grubosti su
primijenjene na pripadnike „zengi“.; „Prisjetio sam se i stražara Tintor Dragana čije
se postupanje spram nas zatvorenika nije razlikovalo od onih koje sam naprijed
spominjao.“; „U ćeliji me je tukao Palančanin Stanko sa još svoj četiri
batinaša…uvijek smo morali imati pognutu glavu da što manje vidimo… Birač Đuro
je izdavao naredbe… Birač Đuro osobno je došao sa još trojicom pijanih svojih ljudi i
iz naše sobe izdvojio petoricu ljudi… u hodnik, gdje su ih tukli puškama, pendrecima,
kablom, već prema tome tko je što imao kod sebe… ja sam to vidio.“; „Palajić Ivo je
od njih bio toliko izudaran da je pri padu udario glavom o radijator. Nakon toga su ga
gazili čizmama… ostavljen je na hodniku i mi smo ga zatvorenici kasnije unijeli u
sobu, ali je do jutra umro.“; „… isti Birač Đuro, negdje oko podneva doveo je trojicu
ili četvoricu svojih ljudi… koji su zašli u ćeliju u kojoj je bio sada pokojni Šmisl
Stjepan… čuo sam zapomaganje i jake tučenih u toj ćeliji, a poslije sam upućen u
ćeliju da istu operemo od krvi. Stavio sam ga u limeno korito mrtvog“.; „… u jednu
ćeliju ubačen je Gregurić Ivo… kojeg sam poznavao od ranije. To je nemoguće
opisati u kakvom je stanju bio. Bio je sav izvan sebe jer je već bio pretučen. Sa lica
mu je visilo meso, glava sva u krvi… unatoč takovog njegovog stanja u njegovu
ćeliju su još zalazili Vladić Petar, Bjelajac Stevan, Vrga Rade i Petrović Nenad te ga i
dalje nastavili tući.“; „… gosti iz Srbije su izlazili i ulazili kada su htjeli te radili što
su htjeli.“; „Ne mogu od zatvorskih stražara ili uopće zaposlenih tamo izdvojiti
nikoga da ne bi spram zatvorenika postupao na bilo koji od načina koje sam naprijed
spominjao.“; „… mogu sa sigurnošću reći da su zatvorenike još tukli i zlostavljali na
spominjane načine Bogunović Đuka, Čordaš Vlado, Tintor Dragan, Djaković Ilija,
Baždar Ilija, i Baždar Rade… sve njih osobno sam poznavao od ranije i zato to
pamtim.“; „Mogu još reći da znam za puno ljudi, zatvorenika u Glini, a kojima,
odvedenima, se nikada kasnije nije ušlo u trag.“
Visina izrečene kazne zahtjeva određivanje pritvora (čl. 353. st. 1. Zakona o
krivičnom postupku).
ZAPISNIČAR: PREDSJEDNIK
VIJEĆA:
Nataša Galinić, v. r. Željko Barać, v.r.
Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda Vrhovnom sudu
Republike Hrvatske.
SI-0021
K-23/92
REPUBLIKA HRVATSKA
OKRUŽNI SUD SISAK
PRESUDA
U IME REPUBLIKE HRVATSKE !
PRESUDU
OSLOBAĐAJU SE OPTUŽBE
da su:
Temeljem propisa čl. 99. st. 1. ZJKP-a troškovi krivičnog postupka iz čl. 95.
st. 2. toč. 1. – 7. ZKP-a padaju na teret proračunskih srsedstava.
Obrazloženje
Nastojanja suda da taj dokaz provede nisu dala željene rezultate. Naime,
nepobitno je ustanovljeno da je spominjani svjedok koristio mogućnost tzv.
„razmjene“, slijedom čega sudu nije dostupan (list 28k, 29 i 36 spisa).
Ovako kazivanje, pogotovo u nedostatku bilo kakovih drugih dokaza, ovaj sud
ne može prihvatiti kao dokaz u pravcu postupanja optuženih na način kojim ih
optužnica tereti.
Rečeno je razlogom pozivanju na propis čl. 350. st. 3. ZKP-a pri izricanju
presude.
ZAPISNIČAR: PREDSJEDNIK
VIJEĆA:
Nataša Galinić, v.r. Željko Barać, v.r.
Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka Vrhovnom sudu
Hrvatske.
SI-0022
K-27/92-17
REPUBLIKA HRVATSKA
OKRUŽNI SUD SISAK
PRESUDA
U IME REPUBLIKE HRVATSKE !
PRESUDU
k r i v j e
što je:
OSUĐUJE
Temeljem propisa članka 98. st. 1. ZKP-a u svezi čl. 95. st. 2. toč. 1. – 6.
ZKP-a optuženi je dužan platiti trošak krivičnog postupka u iznosu od 16.000.- HRD i
paušalni iznos od 5.000.- HRD.
Obrazloženje
Nije pri tome bitno da li je optuženik bio svjestan da svojim postupcima krši
pravila međunarodnog prava, jer je povreda takovog prava u opisu po njemu
učinjenog krivičnog djela objektivni uvjet kažnjivosti.
ZAPISNIČAR SUDAC
Nataša Galinić, v.r. Željko Barać,
v.r.
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od
dana primitka ovjerovljenog prijepisa liste.
Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primejrka Vrhovnom sudu Hrvatske,
a putem ovoga suda.
SI-0023
K-29/92
REPUBLIKA HRVATSKA
OKRUŽNI SUD SISAK
PRESUDA
U IME REPUBLIKE HRVATSKE !
PRESUDU
k r i v i s u
što su:
OSUĐUJU
I-optuženi RADENOVIĆ ŽELJKO,
II-optuženi PLAVLJANIĆ NIKOLA i
III-optuženi ZORIĆ LJUBAN
SVAKI NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 10 (DESET) GODINA, a
IV-optuženi KRNJAIĆ ĐURO
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 5 (PET) GODINA.
Temeljem propisa čl. 353. st. 1. Zakona o krivičnom postupku nad
svakim od optuženih određuje se pritvor.
Temeljem propisa čl. 98. st. 1. ZKP-a u vezi čl. 95. st. 2. toč. 6. i
7. ZKP-a optuženi su dužni solidarno platiti trošak krivičnog postupka u iznosu od
137.500. - HRD, a svaki od njih paušalni iznos od 5.000. - HRD.
Obrazloženje
ZAPISNIČAR:
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Nataša Galinić, v.r. Željko
Barać, v.r.
SI-0024
K-22/92
REPUBLIKA HRVATSKA
OKRUŽNI SUD SISAK
PRESUDA
U IME REPUBLIKE HRVATSKE !
PRESUDU
krivi su
što su:
OSUĐUJU
Obrazloženje
Njihova su kazivanja (kao, primjera radi: „Iako smo i molili da nas ne ubijaju oni su
to činili "...odmah iza toga čuo sam dva opaljena metka te je nakon toga zavladala
tišina. Smatram da se je netko od terorista pritajio i kada su se dvojica ranjenih javili
on ih je ubio“ (list 81 spisa); „... jedan je pripadnik (HV-a opaska) za vrijeme
slijedeće trojke koja je strijeljana ranjen ... nakon toga jako urlikao te molio teroriste
da ga ubiju a neki od njih su rekli da ne pucaju ponovno ... neka se muči i neka tako
umre (list 84 spisa); "... nisam mogao vidjeti što se sve dešava ali sam čuo da odvode
redom naše dečke i da ih ubijaju“ – „onaj drugi kolega, ali ne znam kako se zove, pao
je preko mene i izvjesno vrijeme davao znakove života, a nakon toga se umirio što
znači da je umro“ (list 89 spisa); „Samnom u jedinici i zarobljen bio je Gregec
Zdenko, Žugaj Vlado, Pečirko Marijan, Kovačević Ivica i Svoboda Mišo... svi su oni
tom prilikom ubijeni!! (list 94 Spisa); „Kada smo došli na to mjesto gdje smo
zarobljeni, tu je došao i jedan jak čovjek sa crnim brkovima za kojeg sam kasnije
prilikom ispitivanja, kada mi je predočena slika, prepoznao Sanader Dragana. On je
čim smo bili zarobljeni iz pištolja izrešetao jednog gardistu koji je inače kod nas bio
vozač. - ... Mile (također Sanader - opaska) je iz puškomitraljeza ubio trojicu naših
pripadnika i to kada su ležali na zemlji potrbuške s rukama na potiljku“ (list 97/II i 98
spisa); „Sanader Dragan između ostalog je rekao ... zašto bi nas oni zarobljavali nego
da nas treba postrijeljati“; „Njega sam zapazio i zapamtio po tome, što je svakom tko
bi se pokušao pridići prijetio bijelim revolverom vrste „Kolt“) sadržana na listovima
81., 83., 89., 93., 97. i 99. spisa.
Svojim su kazivanjima u cijelosti podkrijepili tvrdnju da su svi
optuženici postupili na način opisan izrekom ove presude, koja se u nekoliko razlikuje
i od na glavnoj raspravi po javnom tužitelju podešenog činjeničnog stanja u odnosu
na prvotnu tvrdnju sadržanu optužnicom (konkretno - samo glede stradalih osoba).
„Ja sam ostao neozlijeđen, nije me pogodio niti jedan metak iako
su mi hlače između nogu bile pogođene sa mecima“ jasno .je i određeno kazivanje
svjedoka Martinić Zlatka (list 85 spisa) što je razlogom izostavljanja njega iz izreke
presude kao stradalnika.
ZAPISNIČAR: PREDSJEDNIK
VIJEĆA:
Nataša Galinić, v.r. Željko Barać, v.r.
POUKA O
PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana
primitka ovjerovljenog prijepisa iste.
Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda
Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.
SI – 0025
K – 23/92 - 22
REPUBLIKA HRVATSKA
OKRUŽNI SUD SISAK
PRESUDA
U IME REPUBLIKE HRVATSKE !
PRESUDU
krivi su
što su :
2./ istovremeno, u istom mjestu i na isti način kao pod 1./, nakon što su u
oružanoj borbi bili zarobljeni pripadnici ZNG-a RH Litrić Borislav, Kaurić Joso,
Šmisl Stjepan i Gregurić Ivan predani im na ispitivanje I – optuženi Pralica Ranko
kao inspektor tzv. Vojne milicije – SAO Krajine i II – optuženi Palančan Stanko kao
kapetan četničko terorističkih formacija tzv. SAO Krajine naredili čuvarima zatvora i
drugima za sada nepoznatim pripadnicima četničko – terorističkih formacija da ih
zatvore u samice, muče i tuku, koju naredbu su ovi prihvatili, a potom gotovo
svakodnevno tukli i na razne druge načine mučili, od kojih udaraca su Litrić Borislav,
Šmisl Stjepan i Gregurić Ivan zadobili teške tjelesne povrede od kojih su u zatvoru
preminuli, a Kaurić Joso zadobio mnogostruke teške tjelesne povrede ,
OSUĐUJU
Temeljem propisa čl. 353. st. 1. Zakona o krivičnom postupku nad svakim od
optuženih određuje se pritvori
Temeljem propisa čl. 98. st. 1. ZKP-a u svezi čl. 95. st. 2. toč. 1. – 7. ZKP-a
optuženi su dužni solidarno platiti trošak krivičnog postupka u iznosu od 37.500. –
HRD, a svaki od njih paušalni iznos od 5.000 – HRD.
O b r a z l o ž e nj e
Visina izrečene kazne zahtjeva određivanje pritvora (čl. 353. st. 1. Zakona o
krivičnom postupku).
ZAPISNIČAR PREDSJEDNIK
VIJEĆA
Nataša Galinić v.r. Željko Barać v.r.
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana
od dana primitka ovjerovljenog prijepisa iste.
PODACI O POČINITELJU:
JOSIP KARAKAŠ, sin Mije i Marije rođene Petanović, rođen 19.09.1969. god u
Sisku, s tadašnjim prebivalištem u Timarcima 117 B, po nacionalnosti Hrvat,
državljanin RH, po zanimanju elektrotehničar
VRIJEME POČINJENJA DJELA: od srpnja 1991. god do 06. kolovoza 1995. god.
SI-0028
K-9/92-29
REPUBLIKA HRVATSKA
OKRUŽNI SUD SISAK
PRESUDA
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Okružni sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Okružnog
suda Ivice Pleše, predsjednika vijeća, Alemke Sladić, člana vijeća, sudaca porotnika
Ivana Kasaić, Mirka Švaljek, Đure Sertić, članova vijeća, uz sudjelovanje Nataše
Galinić, zapisničara, u krivičnom predmetu protiv optuženog Slobodana Tarbuk, zbog
krivičnog djela iz članka 142. stavak 1. u svezi članka 24. KZJ, nakon dana 7.srpnja
1992. godine, u odsutnosti optuženika, a prisutnosti okružnog javnog tužitelja Franje
Jerković, i branitelja optuženika Davora Škugor, advokata iz Siska, održane javne
glavne rasprave, objavio je
PRESUDU
što je:
dana 2.rujna 1991. godine oko 12,00 sati te 16.rujna 1991. i 21.rujna
1991. godine u Petrinji, kao zapovjednik garnizona Petrinja, nakon što je na području
Banije došlo do oružane pobune od strane srpskih nacionalista i terorista protiv
legalne vlasti u Republici Hrvatskoj, bez ikakvog stvarnog razloga i povoda, najprije
naredio da se iz artiljerijskog i drugog oružja iz kasarne otvori snažna vatra na
Petrinju, a nakon što je takova vatra otvorena, te nakon što su artiljerijske i
minobacačke granate počele padati po Petrinji, naredio pripadnicima tenkovskih i
drugih vojnih jedinica da sa tenkovima iziđu iz kasarne "Vasilj Gačeša"i
"Šamarica", te da otvore tenkovsku drugu vatru po stanovnicima grada Petrinje
i stambenim i drugim objektima, radi čega su provodeći ovakovu njegovu
naredbu tenkisti i drugi pripadnici vojnih formacija koji su se nalazili pod
njegovom komandom, izišli ,sa tenkovima ,i drugim naoružanjem iz kasarni te
nemilosrdno otvorili vatru po stanovnicima Petrinje koji su se zatekli na
ulicama te po stambenim i drugim objektima pa su u takovom napadu ubijeni
građani Petrinje Lokner Nikola i Bučar Stjepan, a teško ranjeni Đuričić
Rajko, H-alereić Ramiz, Drakulić Nikola, Kendel Ivan i drugi stanovnici Petrinje, te
razrušeno i uništeno više stambenih, komunalnih i drugih objekata u gradu, među
kojima gotovo sve stambene zgrade i poslovne prostorije u Arhovoj ulici kroz koju su
prolazili tenkovi, Općinski sud u Petrinji, crkvu Svete Katarine u Radićevoj ulici,
crkvu Svetog Lovre na Strosmayerovom trgu i drugi značajniji objekti, te kada je
njegov pretpostavljeni starješina general Andrija Rašeta zatražio od njega putem
telefona da ga obavijesti o situaciji u Petrinji, odgovorio da Petrinju treba sravnati sa
zemljom,
dakle, kršenjem pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog
sukoba naredio da se izvrši napad na civilno stanovništvo Petrinje i grad Petrinju
posljedice čega
su smrt i teške tjelesne ozljede i narušavanje zdravlja više ljudi, te naredio napad bez
izbora cilja kojim se pogađa civilno stanovništvo, te da se protuzakonito i samovoljno
uništava u velikim razmjerima imovina,
OSUĐUJE
Obrazloženje
ZAPISNIČAR PRESJEDNIK
VIJEĆA
Nataša Galinić v.r. Ivica Pleše v.r.
.
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
POLICIJSKA UPRAVA SISAK
DOKUMENTACIJA UVlĐAJA
BROJ: 511-10-02/03-834/91
U povodu događaja
Dana 02.09.1991. god.
Oštećeni S.O. Petrinja
ODOBRIO IZRADIO
Dragan Miličević Jovo
Runjaić
Broj : 511-10-02/03-834/91.
OPIS FOTOGRAFIJA
Jovo Runjajić
PODACI O POČINITELJIMA:
4. DAMIR BOGDANOVIĆ, sin Dragutina i Danice rođene Rajčić, rođen
10.06.1967. god u Novskoj, s tadašnjim prebivalištem u Rajićima, Bratstva i
jedinstva 82
SI-0033
K-2/97-
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SISKU
PRESUDA
PRESUDU
I-optuženi MIOMIR PERENČEVIĆ, sin Mirka i Danice rođene
Rudan, zv. "Čvoljac", rođen 16.07. 1956. godine u Ostrožinu, Srbin,
drž. RH, radnik, s prebivalištem u Ostrožini kbr. 197, neoženjen, sa
završenom NSS i
Obrazloženje
Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Sisku broj KT-
82/96 od 09.siječnja 1997. godine I-optuženom Miomiru Perenčević i II-optuženim
Milanu Perenčević, stavljeno je na teret da su počinili kazneno djelo protiv
čovječnosti i međunarodnog prava označeno u čl. 123. st. 2. u svezi st. 1. OKZRH, a
činjenično opisano i izrekom ove presude.
SI-0035
K-15/96-30
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SISKU
PRESUDA
PRESUDU
kriv je
što je:
tijekom razdoblja od 1991. do 1995. godine u selu Cerovljanima na
području Općine Hrvatska Dubice i širem, pristupio u paravojne formacije tzv. "SAO
Krajina", očito nezadovoljan sa nastupjelim demokratskim promjenama u Republici
Hrvatskoj, a u cilju podrivanja i obaranja novo uspostavljenog demokratskog društva
RH, te odcepljenja općine Hrv. Dubica i okolnih sela i pripojenje tzv. para državi
"Krajina", a u sastavu kojih je sa drugim za sad neidentificiranim pripadnicima
nelegalnih formacija, kroz čitavo navedeno razdoblje, protivno odrednicama
Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata vršeno napadanje na
civilno stanovništvo, pljačkanje pokretne i uništavanje nepokretne imovine isključivo
pučanstva hrvatske nacionalnosti, protjerivanje stanovništva, primjenjivanje mjere
zastrašivanja i terora, primjenjivanje mjere kolektivnog kažnjavanja i protuzakonitog
lišenja slobode primjenjivanje mjere prisilnog rada isključivo Hrvata u tim mjestima,
pri čemu je najveći dio stambenih i gospodarskih objekata potpuno uništen, a
hrvatsko pučanstvo bilo je prisiljeno na iseljenje,
OSUĐUJE
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE I 6 (ŠEST)
MJESECI.
Temeljem propisa čl. 45. st. 1. OKZRH u izrečenu kaznu se.
optuženiku uračunava vrijeme koje je proveo u pritvoru počam od 04.kolovoza 1995.
do 21. veljače 1996. kao i od 19.travnja 1996. godine pa nadalje.
Obrazloženje
Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Sisku od 16.
srpnja 1996. godine broj KT-36/96, stavljeno je na teret Velemir Jakovu,
najprije, izvršenje Krivičnog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava -
ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH, da bi,
nakon tijekom postupka provedenih dokaza, a na glavnoj raspravi 26.rujna
1996. godine optužnica bila izmijenjena u pravcu stavljanja na teret Velemir
Jakovu postupanja suprotnog propisu čl. 123. st. 2. u svezi st. 1. OKZRH,
činjenično označeno kako je to i izrekom ove presude navedeno.
ZAPISNIČAR: PREDSJEDNIK
VIJEĆA:
Nataša Galinić, v.r. Željko Barać, v.r.
SI-0037
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SISKU
K-l/97-36
PRESUDA
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
PRESUDA
ODBIJA SE OPTUŽBA
da je:
u razdoblju od 1991. do 1995. godine, u selu Crna Draga - Lasinja
kao i drugim selima na području Vrginmosta, prethodno pristupivši u paravojne
formacije tzv. "Krajine", očito nezadovoljan sa nastupjelim demokratskim
promjenama u Republici Hrvatskoj, a u cilju podrivanja i obaranja demokratskog
društva u Republici Hrvatskoj, te ocjepljenja dijela općine Vrginmost i okolnih sela i
pripojenja tzv. para državi "Krajini", u sastavu kojih je sa drugim pripadnicima
nelegalnih formacija kroz čitavo navedeno razdoblje, protivno odredbama Ženevske
konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata vršio napade na civilno
stanovništvo, pljačkao pokretnu i nepokretnu imovinu civilnog stanovništva
isključivo pučana hrvatske nacionalnosti, protjerivanjem stanovništva, primjenjivao
mjere zastrašivanja i terora, primjenjivao mjere kažnjavanja i protuzakonitog lišenja
slobode, primjenjivao mjere prisilnog rada isključivo Hrvata u tim mjestima, pri čemu
je veći broj stambenih i gospodarskih objekata pučana hrvatske nacionalnosti potpuno
uništeno, a pućanstvo hrvatske nacionalnosti bilo je prisiljeno na iseljenje,
Obrazloženje
ZAPISNIČAR PREDSJEDNIK
VIJEĆA Nataša Galinić, v.r. Željko
Barać, v.r.
PRESUDA
PRESUDU
kriv je
što je:
OS U Đ U J E
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 7 (SEDAM) GODINA.
Obrazloženje
Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Sisku od 3u.srpnja 1996.
godine, oznake KT-60/96 stavljeno je Kotur Bogdanu na teret izvršenje kaznenog
djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava ratnim zločinom protiv civilnog
stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH, da bi. na glavnoj raspravi dana 23.1istoDada
1996. godine ista bila izmijenjena na način, činjenično i pravno opisan izrekom ove
presude.
Svjedok Milan Ferenac (list 120/II spisa), ponuđen po optuženiku, pored toga
što zna da je optuženik nosio milicijsku uniformu i oružje. krio se je ja ne pljačku
(''Kralo se je, svinje odvlačile, pljačkalo na veliko, tu nema šta, odgonili se traktori“ –
list 121 ) i odakle očekivati da poimenice navodi sve počinioce, nasuprot optuženiku,
"milicioneru“ koji, znajući za sve to i ne reagirajući, poistovjećuje se sa skupinom.
Nije to uspio ni pri suoćenjima, kojim su prilikama, ama baš svi svjedoci
govorili, za razliku od optuženika, uvjerljivo i na način koji nije ni časa dozvolio da
sud dvoji u točnost i istinitost po njima rečenog.
Pri tome optuženik nije morao biti svjestan da svojim postupcima krši pravila
međunarodnog prava, jer povreda istog, sadržana u opisu konkretnog kaznenog djela,
pretstavlja objektivni uvjet kažnjivosti.
Prilikom odmjeravanja kazne sud je imao u vidu sve okolnosti, koje u smislu
propisa čl. 37. OKZRH utječu na visinu kazne, pa tako, kao otegotno
dok olakotnih okolnosti nije našao, tim prije što ih ni obrana nije istakla.
ZAPISNIČAR:
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Nataša Galinić, v.r. Željko Barać,
v.r.
SI-0039
K-12/96
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SISKU
PRESUDA
PRESUDU
Opt. VELIMIR MILE, sin Đure, rođenog 26.06.1950. god. u Bos. Dubici,
s stanom u CerovIjanima 95, Kostajnica
k r i v j e:
što je:
tijekom razdoblja od listopada mjeseca 1991. godine do 1995. godine
pristupio paravojnim formacijama tzv. "Krajine", zaduživši uniformu, automatsku
pušku i dr. oružje i streljivo, a sve u cilju podrivanja i obaranja novo uspostavljenog
demokratskog društva u Republici Hrvatskoj, sa kojim je bio očito nezadovoljan,
radeći na odcjepljenju područja Općine Kostajnica i šire od RH i pripajanju para
državi "SAO Krajini", pa je u cilju takovog svog zločinačkog plana, te protivno
odredbama konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata, i u sastavu kojih
formacija je sa drugim pripadnicima tih formacija kroz čitavo navedeno vrijeme
vršeno napadanje civilnog stanovništva, pljačkanje pokretne i nepokretne imovine
civilnog stanovništva i terora,
nezakonitog lišavanja slobode isključivo pučana hrvatske nacionalnosti, prije svega
mještana iz sela Cerovljana, pri čemu je veći broj stambenih i gospodarskih objekata
potpuno uništen, pokretna imovina otuđena, a pučanstvo Hrvatske nacionalnosti bilo
je prinuđeno na iseljenje,
OSUĐUJE
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE.
Temeljem čl. 90. st. 1. u svezi čl. 87. st. 1. toč. 1-7. ZKP-a je dužan platiti
troškove kaznenog postupka u iznosu od 3.940,19 kn (slovima: tri tisuće
devetstočetrdesetkuna i devetnaest lipa), te paušalni iznos od 1.000,00 kuna.
Obrazloženje
Optužnicom ŽDO Sisak od 30. srpnja 1993. godine br. KT-50/93 stavljeno je
na teret XXII optuženika (Begović Nikola i dr.) izvršenje kaznenog djela iz čl. 12 o.
st. 1. KZRH, a izmijenjenoj u odnosu na XXI opt. Velimir Milu na glavnoj raspravi
od 24. lipnja 1996. godine na kazneno djelo iz čl. 123. st. 2. u svezi st. 1. OKZRH.
Odluka o trošku temelji se na članku 90. st. 1. a u svezi čl. 87. st.1. toč. 1-7.
ZKP-a, a odnosi se na troškove postupka prema troškovniku (svjedoci), te troškova
paušala prema složenosti i težini postupka, a sve u okviru imovinskog stanja
optuženika.
ZAPISNIČAR
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Slavica Režić, v.r. Željko
Mlinarić, v.r.
PRESUDA
PRESUDU
Optuženi DRAGAN JELIĆ, sin Steve i Ljube rođene Branković, rođen 15.11.1934.
god. u Bijelim Vodama, sa prebivalištem u Bijelim Vodama kbr. 169, Glina, Srbin,
drž. RH, zemljoradnik, oženjen, otac dvoje djece, nepismen, bez škole, vojsku služio,
neosuđivan
kriv je
što je:
dana 02. rujna 1992.godine oko 10,00 sati u selu Maja, kivan na Pavić
Anu zbog toga što je ova hrvatske nacionalnosti, namjeravajući je usmrtiti, ušavši u
njenu kuću, iz neposredne blizine iz pištolja marke „Patent“ cal. 7,62 mm, ispalio više
hitaca u ovu u području glave, i na taj joj je način nanio više ozljeda glave, kojim
ozljedama je Pavić Ana ubrzo nakon toga podlegla,
čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – ubojstvom – označeno u čl. 34.
st. 1. KZRH, pa se temeljem istog zakonskog propisa
OSUĐUJE
Obrazloženje
Kazuje:
Gotovo cijelo prije podne sam je promatrao iz… šuše i bio sam čvrsto
odlučio da ću je likvidirati. Ponio sam sa sobom revolver sa burencetom. Moglo je
biti iza podne najkasnije do 3 sata kad sam ja ušao u kuću da je likvidiram. To je
jedna mala kuća i sastoji se od dvije prostorije a u produžetku ima i štalicu. Pavić Ana
sjedila je u kuhinji i dobro sam je vidio sa ulaznih vrata kako je križala kruške crnice i
stavljali ih u čabar. Nisam joj ništa govorio, već sam odmah podigao moj pištolj i
ispalio u pravcu nje nekoliko metaka, ne znam ni sam koliko, a moguće je da su i
četiri kako je rekla milicija.
Još jedanput želim istaći da sam ovo učinio iz razloga što sam bio
revoltiran time što je iz kuće nestao grah i štrudla pa sam zaključio da ona sigurno
pomaže ustašama.
Želim reći nešto i o sebi. Kako sam već naveo ja sam u II. svjetskom
ratu ostao siroče jer su mi oca ustaše ubile. Odrastao sam na selu u Bijelim Vodama,
zaseok Jelići. Sve to vrijeme poslije rata teško smo živjeli i patili se, jer nismo imali
glavu porodice, oca pa smo morali sami da se snalazimo u životu. Inače ja nisam
bolovao od nikakvih bolesti a pogotovo ne od duševnih bolesti a za moga znanja ni u
mojoj familiji nitko nije duševni bolesnik. Čak je moja mati sada u 81 godini života, a
djed mi je doživio 92 godine.
Jedino mogu reći da sam 1957. godine stradao u Vojniću tako što sam
imao u ruci kapsulu dinamita pa je ista eksplodirala i odsjekla mi sve prste na lijevoj
ruci i desno oko“.
dok olakotnih okolnosti, ne shvate li se kao takove po obrani istaknuto „…zrelija dob,
bez značajne kriminalne prošlosti“ nije nađeno.
ZAPISNIČAR: PREDSJEDNIK
VIJEĆA:
Nataša Galinić, v.r. Željko Barać, v.r
DOKUMENTACIJA OČEVIDA
BROJ _______________________________
PREDMET FOTOGRAFIRANJE
IZRADIO KONTROLIRAO
SI-0042
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SISKU
K-30/95
P RE S U D A
PRESUDU
Opt. MRZIĆ MILAN, sin Dragutina i Ljube r. Vukotić, rod.
08.12.1968.g. u
Gornjoj Subotskoj, Općina Pakrac, sa
prebivalištem u Gornjoj Subotskoj kbr. 20,
Srbin, drž. RH, konobar, otac jednog djeteta,
oženjen, SSS, VE Pakrac, neosuđivan,
k r i v je
što je:
dana 1. svibnja 1995. godine u jutarnjim satima, kao potporučnik na
dužnosti načelnika topništva 98. pješačke brigade vojske tzv. "RSK", držeći
pod zapovjedništvom 6 mina-bacača od 82 mm, 1 višecijevni raketni bacač od
57 mm, stacioniranih u privremeno okupiranim mjestima Voćarica i
Paklenica, Općina Novska, protivno Ženevskoj konvenciji o zaštiti građanskih
osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. godine zapovijedao ispaljenje više
komada mina iz mina-bacača call 82 mm i drugog teškog oružja na civilno
stanovništvo i naselje Stari Grabovac, Općina Novska, te ispaljenje raketa call
57 mm, iz više cijevnog raketnog bacača u pravcu Novske, pri čemu su
eksplozije mina i raketa počinile velika razaranja na stambenim i
gospodarskim objektima u navedenim mjestima, te izazvale strah i paniku
nedužnog civilnog stanovništva,
OSUĐUJE
Primjenom čl. 90. st. 1. ZKP, a u svezi čl. 87. st. 1. i 2. toč. 1. – 6.
ZKP-a optuženi je dužan naknaditi troškove krivičnog postupka u iznos od 899,64 kn
i paušal od 1.000,00 kuna.
Obrazloženje
Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 90. st. 1. ZKP-a, a u svezi čl.
87. st. 1. i 2. toč. 1. 6. ZKP, a odnosi se na troškove postupka prema
troškovniku (svjedoci, vještaci), te troškova paušala prema složenosti i težini
postupka, te imovinskom stanju optuženika.
ZAPISNIČAR PREDSJEDNIK
VIJEĆA:
Tihana Rendulić, v.r. Željko Mlinarić,
v.r.
SI-0043
K-32/1995.
(K-31/1995).
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SISKU
PRESUDA
PRESUDU
krivi su
što su:
OSUĐUJU
I-optuženi MILENKO JANJETOVIĆ NA KAZNU ZATVORA
U TRAJANJU OD 14 (ČETRNAEST) GODINA,
II-optuženi JOVAN JERINIĆ NA KAZNU ZATVORA U
TRAJANJU OD 12 (DVANAEST) GODINA.
Obrazloženje
Županijski državni odvjetnik Sisak je optužnicom od 3.listopada 1995.
godine broj KT-35/l995. (list 48 predmeta K-32/95) optužio Milenka Janjetović da je
počinio kazneno djelo iz članka 120. stavak 1. OKZRH, koje je činjenično opisano u
optužnici.
U predmetu ovoga suda broj K-31/1995. (list 45) Županijski državni
odvjetnik Sisak optužnicom od 3.listopada 1995. godine broj KT-34/1995. optužio je
Jovana Jerinić da je počinio kazneno djelo iz članka 120. stavak 1. OKZRH koje je u
navedenoj optužnici činjenično opisano.
Rješenjem od 6.studenog 1995. godine (list 92) postupak u predmetu K-
31/95. protiv Jovana Jerinić spojen je sa postupkom u predmetu K-32/96. protiv opt.
Milenka Janjetović i određeno je da se u predmetu K-32/l995. provede jedinstveni
postupak.
ZAPISNIČAR PREDSJEDNIK
VIJEĆA
Nataša Galinić, v.r. Josip Budinski,
v.r.
SI - 0044
K –28/95-
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SISKU
PRESUDA
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
PRESUDU
krivi su
što su:
u tijeku mjeseca rujna 1991. godine u Maloj Vranovini, nakon što se
osnovala paravojna skupina zv. samostalni vod Mala Vranovina sa ciljem da u
oružanoj pobuni protiv Republike Hrvatske djeluju ne samo na rušenju legalno
izabrane vlasti U Republici Hrvatskoj već da djeluj i protivno odredbama Ženevske
konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata, pristupili toj skupini koja je u
više navrata iz raznog vatrenog oružja vatreno djelovala po Hrvatskom selu, pa kada
su stanovnici hrvatske nacionalnosti izbjegli i napustili Hrvatsko selo, ušli sa
skupinom u Hrvatsko selo, a potom je ta skupina pljačkala imovinu mještana
Hrvatskog sela, vatrenim djelovanjem i paljenjem razarala kuće, gospodarske objekte
i drugo, te je time i na takav način gotovo u cijelosti uništila Hrvatsko selo,
dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog
sukoba i okupacije dijela Republike Hrvatske postali pripadnici skupine za vršenje
kaznenog djela ratnih zločina protiv civilnog stanovništva,
čime su počinili kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog
prava - organiziranje grupe i poticanje na počinjenje genocida i ratnog zločina iz čl.
123. st. 2. OKZRH, pa se temeljem istog zakonskog propisa
OSUĐUJU
Prvo optuženi MILAN LALIĆ NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 2
(DVIJE) GODINE, a II-optuženi DUSAN ĆELAP na KAZNU ZATVORA U
TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE i 6 (ŠEST) MJESECI.
Temeljem propisa čl. 45. st. 1. OKZRH I- optuženom Milanu Lalić
uračunava se vrijeme provedeno u pritvoru počam od časa lišenja slobode
14.kolovoza 1995. godine, a II-optuženom Dušanu Ćelap od 25. kolovoza 1995.
godine, pa nadalje.
Temeljem propisa čl. 90. st. 1. i svezi čl. 87. st. 1. i 2. toč. 1. – 7. ZKP-a,
optuženici su dužni solidarno platiti troškove kaznenog postupka prema troškovniku,
svaki u iznos od 2.937,18 kn i platiti svaki paušalni iznos od 1.000,00 kn.
Obrazloženje
Optužnicom ŽDO-a Sisak, br. KT-37/95 od 12. rujna 1995. godine KT-39/95 od 21.
rujna 1995. godine izmijenjenoj na glavnoj raspravi od 16.travnja 1996. godine
stavljeno je I i II-optuženicima na teret izvrsenje kaznenog djela iz čl. 123. st. 2.
OKZRH, kako je to opisano u izreci presude.
Tijekom postupka doneseno je rješenje o jedinstvenom postupku za
oba optuženika (K-28/95 i K-29/95 sada sve pod brojem K-28/95).
Sud je tijekom postupka izvršio uvid u vojnu knjižicu Lalić Milana, bivbe
JNA (str. 16), saslušao Žuna Milana (str. 30 i 87), Milana SoničKi (str. 69), Miljević
Peru (str. 69), Maricu Miljević (str. 85), Miljević Stanu (str. 86), Kireta Vladu (str.
86), Branka Toljana (str. 86), izvršio uvid u fotoelaborat sa prilogom, skicu I-
optuženog Lalić Milana te razmotrio obrane optuženika Lalić Milana (str. 26 i 40
spisa K-28/95) i opt. Čelap Dušana (str. 7 i 34 spisa K-29/95).
Takav zaključak u odnosu na mjesto i vrijeme slijedi i iz iskaza samih
optuženika, svjedoka Miljević Pere, Marice Miljević i Stane Miljević, te
fotoelaborata.
Odluka o trošku temelji se na čl. 90. st. 1. a u svezi čl. 87. st. 2. toč. 1. - 7.
ZKP-a odnosi se na troškove postupka prema troškovniku (svjedoka, branitelja po
službenoj dužnosti) te troškova paušalnog iznosa, primjereno složenosti i težini
postupka te imovinskim prilikama optuženika.
PODACI O POČINITELJIMA:
3. JUGOSLAV VIDIĆ, rođen 16.02.1968. god, s tadašnjim prebivalištem u
Benkovačkom selu b.b., općina Benkovac
PODACI O POČINITELJIMA:
3. PREDRAG ORLOVIĆ, zv. «PEĐA», sin Milana, rođen 27.03.1965. god. u
Dvoru, s tadašnjim prebivalištem u Dvoru, Miloša Čavića 3
5. MILAN BEGOVIĆ, sin Mirka, rođen 01.11.1964. god. u Dvoru, s tadašnjim
prebivalištem u Dvoru, J. Vraneševića 62
6. NEDJELJKO PAŠIĆ, sin Mihajla, rođen 02.09.1962. god. u Dvoru, s
tadašnjim prebivalištem u Dvoru, Bratstva i jedinstva 72
7. PREDRAG KORIZMA, zv. «MIŠA», sin Dušana, rođen 07.09.1966. god u
Dvoru, s tadašnjim prebivalištem u Dvoru, Bratstva i jedinstva 29
8. NENAD KORIZMA, sin Dušana, rođen 07.05.1970. god u Dvoru, s
tadašnjim prebivalištem u Dvoru, Bratstva i jedinstva 29
9. LEONARD JANKOVIĆ, sin Jovana, rođen 03.12.1972. god. u Dvoru, s
tadašnjim prebivalištem u Dvoru, Bratstva i jedinstva 6
13. TOŠO SUNDAĆ, sin Milana, rođen 28.10.1946. god. u D. Javornju, općina
Dvor, s tadašnjim prebivalištem u Dvoru, Miloša Čavića 12
15. DRAGO KLADAR, sin Ilije, rođen 26.05.1957. god u Dvoru, s tadašnjim
prebivalištem Hrtićima 12A
17. DUBRAVKO KOVAČEVIĆ, sin Bože, rođen 06.06.1954. god. u Dvoru, s
tadašnjim prebivalištem u Dvoru, Bratstva i jedinstva 6
19. DRAGAN VRANEŠEVIĆ, sin Mile i Ljubice rođene Janić, rođen
18.01.1961. god.
22. ĐURO ĐURIĆ, zv. «ĐOKO», sin Damjana, rođen 20.05.1954. god u
Unčanima, s tadašnjim prebivalištem u Unčanima 43
26. SLAVKO TADIĆ, sin Marka, rođen 05.12.1950. god. u Zamlaći, općina
Dvor, s tadašnjim prebivalištem u Zamlaći 14
30. MIRKO TOMAŠEVIĆ, sin Nikole, rođen 06.03.1933. god. u Hrtiću, općina
Dvor, s tadašnjim prebivalištem u Zamlaći 5
33. NIKOLA BORČIĆ, sin Đure, rođen 15.03.1944. god. u Dvoru, s tadašnjim
prebivalištem u Dvoru, M. Marića 8
35. GORAN BARAČ, sin Nikole, rođen 19.03.1966. god. u Sisku, s tadašnjim
prebivalištem u Dvoru, Bratstva i jedinstva 6
36. MILE SUNDAĆ, sin Đure, rođen 30.03.1958. god. u Dvoru, s tadašnjim
prebivalištem u D. Javornju
37. DUŠAN BADIĆ, zv. «PICEDUJE» sin Ibrahima, rođen 29.09.1965. god. u
Dvoru, s tadašnjim prebivalištem u Dvoru, 1. maja b.b.
38. DALIBOR BOROTA, zv. «BENI» sin Zore, rođen 22.05.1970. god. u Sisku,
s tadašnjim prebivalištem u Dvoru, Trg maršala Tita 23
40. JAN JANKOVIĆ, sin Jovana, rođen 27.01.1960. god. u Rumaržovu, Češka
Republika, s tadašnjim prebivalištem u Dvoru, Bratstva i jedinstva 6
41. NIKOLA SUNDAĆ, sin Đure, rođen 17.08.1956. god. u Dvoru, s tadašnjim
prebivalištem u Bosanskom Novom, BiH
43. RADE TINTOR, sin Branka, rođen 15.11.1955. god. u Dvoru, s tadašnjim
prebivalištem u Dvoru, M. Marića 2
46. RADE LUKAČ, sin Mirka, rođen 17.12.1955. god. u Dvoru, s tadašnjim
prebivalištem u Dvoru, M. Marića 38
47. MATIJA CVITOJEVIĆ, sin Đure, rođen 25.06.1951. god. u Dvoru, s
tadašnjim prebivalištem u Dvoru, 1. maja 9
50. MIRKO DRAČA, sin Ljubana, rođen 14.05.1968. god. u Dvoru, s tadašnjim
prebivalištem u Matijevićima, Maršala Tita 59
54. SIMO GAIĆ, sin Adama, rođen 12.01.1947. god. u Hrtiću, općina Dvor, s
tadašnjim prebivalištem u Dvoru, Jove Vraneševića 15
56. MILAN JOKA, sin Đure, rođen 09.10.1941. god. u Trgovima, općina Dvor, s
tadašnjim prebivalištem u Dvoru, Bratstva i jedinstva 25
57. MUSTAFA KADUNIĆ zv. MUTA, sin Mehe, rođen 09.12.1965. god. u
Dvoru, s tadašnjim prebivalištem u Dvoru, 1. maja 17
59. SEBASTIAN SANEL, sin Mehe, rođen 18.08.1956. god. u Kozarcu, općina
Prijedor, BiH, s tadašnjim prebivalištem u Dvoru, 1. maja 3
60. PERO KRNETA zv. «KRMAK», sin Đure, rođen 31.01.1960. god. u
Bosanskom Novom, BiH, s tadašnjim prebivalištem u Dvoru, 1. maja 13
63. ŽELJKO ŽILIĆ zv. «ŽILJA», sin Đure, rođen 17.05.1955. god. u Draškovcu,
općina Dvor, s tadašnjim prebivalištem u Dvoru, M. Marića 22
64. NIKOLA KRNJETA, sin Đure, rođen 22.05.1964. god. u Dvoru, s tadašnjim
prebivalištem u Zagrebu, Gombaševa 13
67. JOVO AKIK, sin Stojana, rođen 21.01.1951. god. u Šamaričkoj Dragi, općina
Dvor, s tadašnjim prebivalištem u Dvoru, 7. banijske udarne divizije b.b.
69. ĐORĐE BOROJEVIĆ, sin Jovana, rođen 06.03.1953. god. u Dvoru, s
tadašnjim prebivalištem u Dvoru, M. Marića 25
71. ZORAN TADIĆ, sin Đure, rođen 24.03.1967. god. u Dvoru, s tadašnjim
prebivalištem u Dvoru, M. Marića 7
72. DUŠAN TOMAŠEVIĆ, sin Krste, rođen 1964. god. u Dvoru
PODACI O ŽRTVAMA:
2. 1. Mile Blažević
3. Pajo Žuljevac
5. Pajo Knežević
7. Mila Begić
9. Mila Pušić
11. Manda Begić
14. Pero Špančić
16. Milan Bartolović
18. Žarko Gundić
20. Goran Faljević
22. Ivica Perić
23. Mladen Halapa
24. Branko Vuk
25. Zoran Šaronja
26. Davor Vukas
28. Željko Filipović
SI-0047
K-35/94-4
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SISKU
RJEŠENJE
Županijski sud u Sisku, po predsjedniku vijeća sucu Josipu Budinski, u
kaznenom predmetu protiv optuženog Plavljanić Nikole, zbog kaznenog djela iz čl.
123. st. 4. OKZRH, na temelju čl. 134. ZKP-A.
Riješio je
OBUSTAVLJA SE KAZNENI POSTUPAK protiv okr. PLAVLJANIĆ
NIKOLE, sina Sime i majke Save rođ. 15.07.1930. godine u Komogovini br. 1, gdje
je i prebivao, zbog kaznenog djela iz čl. 123. st. 4. OKZRH.
Obrazloženje
Povodom optužnice Vojnog tužiteljstva u Zagrebu protiv okr. Plavljanić
Nikole vodio se postupak zbog kaznenog djela iz čl. 236. j st. 1. KZRH. Vojno
državno odvjetništvo u Zagrebu izmijenilo je zakonsku i pravnu kvalifikaciju djela i
optužilo imenovanog za kazneno djelo iz čl. 119. OKZRH i čl. 120. st. 1. OKZRH, to
jest da je poticao na počinjenje navedenih kaznenih djela i da je time počinio kazneno
djelo organiziranjem grupe i na poticanje genocida i ratnih zločina iz čl. 120. st.4.
OKZRH.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Josip Budinski, v.r.
SI-0048
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SISKU
PRESUDA
PRESUDU
Opt. DRAGAN STAJKOV, sin Sime i majke Rade, rođen 13. travnja
1953.
godine u Nišu, Makedonac, sa
posljednjim
poznatim boravištem u Sisku, Trg I.
Internacionale 4a, vozač, razveden, otac 2 djece
kriv je
što je:
Tijekom mjeseca srpnja, kolovoza i rujna 1991. godine u Petrinji,
nakon što se priključio paravojnim formacijama tzv. „SAO Krajine“, a u cilju
podrivanja i obaranje novouspostavljenog demokratskog društva u Republici
Hrvatskoj, kao njezin pripadnik, u četničkom zatvoru, suprotno odrednicama
Konvencije po postupanju sa ratnim zarobljenicima prilikom ispitivanja Habulin
Dubravka ovoga izudarao šakama i nogama obuvenim u cipele po cijelom tijelu i na
taj mu način nanio prijelom rebara, koje povrede su bile teške naravi,
OSUĐUJE
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 5 ( PET ) GODINA.
Obrazloženje
Optužnim prijedlogom Županijskog državnog odvjetništva Sisak,
oznake KT-64/93, od 12. studenog 1993. godine, stavljeno na teret Draganu Stajkov
izvršenja krivičnog djela iz čl. 128. OKZRH pobliže činjenično opisanog i izrekom
ove presude.
Pri svemu tome sud je imao u vidu izostanak bilo koje olakotne
okolnosti na strani optuženika, a znane sudu, a samo djelo zaslužuje, po ocjeni suda,
maksimalno zapriječenu kaznu.
ZAPISNIČAR: PREDSJEDNIK
VIJEĆA:
Slavica Režić, v.r. Željko Barać, v.r.
SI-0049
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SISKU
PRESUDA
PRESUDU
I – optuženi NIKOLA BEGOVIĆ, zv. „Kondukter“, sin Milana i majke Kate,
rođene Dragojević, rođen 05. kolovoza 1949.
godine
u Begovićima, SO Petrinja, RH, sa
prebivalištem
u D. Kukuruzarima kbr. 46, SO Kostajnica,
Srbin, kondukter, oženjen, otac dvoje djece, sa
završenom osmogodišnjom školom,
II – optuženi STEVAN VUČINIĆ, zv. „Hans“, sin Dragana i majke Zorke, rođene
Tarbuk, rođen 20.travnja 1947. godine u D.
Velešnji
SO Kostajnica, sa prebivalištem u D. Velešnja
kbr.
117, Srbin, oženjen,otac troje djece,
umirovljenik
krivi su
što su:
- u noći 14/15. studenog 1991.god. između 23,00 i 01,00 sati u Stublju, došavši u
kuću br. 57 vlasništvo Medić Marijana i Ane iz lakoga automatskog pješadijskog
oružja neutvrđene marke i kalibra, ispalili više hitaca u pravcu Medić Marijana,
Medić Ane i Letić Marije i na taj način nanijeli im više povreda po glavi i tijelu, od
kojih povreda su isti na licu mjesta umrli,
- dana 14. listopada 1991. godine oko 17.00 sati u Kostajničkom Majuru, došavši
u kuću br. 19, vlasništvo Švaga Ive, zatražio od njega, da mu preda traktor, pa kada
Švaga Ivo nije na to pristao, iz lakog automatskog pješadijskog oružja, za sada
neutvrđene marke i kalibra, ispalio više hitaca u pravcu Švaga Ive i Mateković
Antuna nanijevši im time više prostrijelnih rana po glavi i tijelu od kojih povreda su
Švaga Ivo i Mateković Antun na licu mjesta umrli,
OSUĐUJU
I.– optuženi NIKOLA BEGOVIĆ i
II. – optuženi STEVAN VUČINIĆ,
SVAKI NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 20 ( DVADESET ) GODINA.
Temeljem propisa čl. 90. st. 1. ZKP-a u svezi čl. 87. st. 2. toč. 1.-8.
ZKP-a optuženi su dužni solidarno platiti trošak kaznenog postupka u iznosu od
1.901,00 kn i svaki od njih platiti paušalni iznos od 1.000,00 kn.
Obrazloženje
Optužnicom Okružnog državnog odvjetništva Sisak od 10. ožujka
1994. godine broj KT-28/93 optuženicima Nikoli Begović i Stevanu Vučinić
stavljeno je na teret izvršenje kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. OKZRH.
Odluka o trošku temelji se na čl. 90. st. 1. a u svezi čl. 87. st. 2. toč. 1.-
8. ZKP-a, a odnose se na troškove postupka ( svjedoka i branitelja po službenoj
dužnosti ) te troškove paušala, a primjereno težini i složenosti postupka.
ZAPISNIČAR: PREDSJEDNIK
VIJEĆA:
Nataša Galinić, v.r. Željko Mlinarić,
v.r.
DOKUMENTACIJA UVIĐAJA
BROJ: ____________
ODOBRIO:
IZRADIO:
______________ Borojević
Zdravko
FOTOELABORAT
Prikazuje lice mjesta ubojstva u mjestu Stubalj Medić Marjana, Medić Ane,
Letić Marije br. 57 i Živković Zvonka br. 53, noću 14/15.11.1991. godine od strane
NN počinioca.
F. - 1. - Prikazuje ulaz u hodnik kuće Medić Marjana gdje su
pronađeni leševi
Krim. tehničar:
Borojević Zdravko
PODACI O POČINITELJIMA:
2. MIROSLAV HAŠIĆ, rođen 1951. god, s tadašnjim prebivalištem u Glini,
Pere Pogledića b.b.
3. DUŠAN SVRZIKAPA, rođen 1951. god u V. Obljaju
5. RADE VEKIĆ, rođen 1958. god u Glini, s tadašnjim prebivalištem u Glini, J.
Marjanovića 19
7. BRANKO RELIĆ, rođen 1963. god u Glini, s tadašnjim prebivalištem u
Glini, Lička b.b.
8. ZORAN DMITROVIĆ, zv. «ZOC», rođen 1963. u Glini, s tadašnjim
prebivalištem u Glini, Prvomajska b.b.
9. DRAGAN ARBUTINA, rođen 1963. god u Žirovcu, s tadašnjim
prebivalištem u Glini, Vinogradska b.b.
10. MILAN MAMUZIĆ, sin Mile, rođen 1965. god u Glini, s tadašnjim
prebivalištem u Glini, Kordunska 13
12. DARKO STOJIĆ, zv. «TOLI», rođen 1963. god u Glini, s tadašnjim
prebivalištem u Glini, A. Blašića b.b.
15. MILAN ČUČKOVIĆ, rođen 1966.god. u Glini, s tadašnjim prebivalištem u
G. Selištu
17. VLADO JOVIĆ, rođen 1961. god. u Klasniću, s tadašnjim prebivalištem u
Petrinji
20. DUŠAN DOBRIĆ, zv. «DUCO», rođen 1964. god. u Ravnom Rašću, s
tadašnjim prebivalištem u Ravnom Rašću
21. NEDJELJKO PETROVIĆ, zv «MIŠ», rođen 1963. god u Glini, s tadašnjim
prebivalištem u Glini, Ćire Mađarca b.b.
22. BRANKO LJILJAK, rođen 1966. god. u Obljaju, s tadašnjim prebivalištem u
Obljaju
24. MILJA BILJA, , rođena 1961. god. u Vlahoviću, s tadašnjim prebivalištem u
Glini, 29. novembra b.b.
25. MILOŠ PARIPOVIĆ, rođen 1948. god. u Trenovcu, s tadašnjim
prebivalištem u Glini, Vinogradska b.b.
27. STANKO TINTOR, zv. «ĆANE», rođen 1964. god u Trnovcu, s tadašnjim
prebivalištem u Glini, V. Gačeše b.b.
28. PERO SAMAC, rođen 1963. u Brestiku, s tadašnjim prebivalištem u Brestiku
29. RADISAV PAVIĆ, rođen 15.08.1953. god.
30. MIRKO DROBNJAK, sin Nikole, rođen 07.04.1941. god. u Malom Gracu, s
tadašnjim prebivalištem u Glini, Šurbatolova 7
31. BRANKO JOVIĆ, rođ. 1950. god. u Roviškoj, s tadašnjim prebivalištem u
Glini, Žrtava fašizma
32. RADE VRGA, rođen 1963. god. u Glini, s tadašnjim prebivalištem u Glini
VRIJEME POČINJENJA DJELA: 26. lipnja. 1991. god. – 31. ožujka 1992. god.
Svime opisanim imenovani su počinili kaznena djela ratnog zločina protiv civilnog
stanovništva i protiv ratnih zarobljenika.
PODACI O ŽTRVAMA:
2. Ivo Palaić
3. Stjepan Šmisl
5. Ivo Gregurić
SI-0051
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SISKU
PRESUDA
PRESUDU
Optuženi DRAGAN JELIĆ, sin Steve i Ljube rođene Branković, rođen 15.11.1934.
god. u Bijelim Vodama, sa prebivalištem u Bijelim Vodama kbr. 169, Glina, Srbin,
drž. RH, zemljoradnik, oženjen, otac dvoje djece, nepismen, bez škole, vojsku služio,
neosuđivan
kriv je
što je:
dana 02. rujna 1992.godine oko 10,00 sati u selu Maja, kivan na Pavić
Anu zbog toga što je ova hrvatske nacionalnosti, namjeravajući je usmrtiti, ušavši u
njenu kuću, iz neposredne blizine iz pištolja marke „Patent“ cal. 7,62 mm, ispalio više
hitaca u ovu u području glave, i na taj joj je način nanio više ozljeda glave, kojim
ozljedama je Pavić Ana ubrzo nakon toga podlegla,
čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – ubojstvom – označeno u čl. 34.
st. 1. KZRH, pa se temeljem istog zakonskog propisa
OSUĐUJE
Obrazloženje
Kazuje:
Gotovo cijelo prije podne sam je promatrao iz… šuše i bio sam čvrsto
odlučio da ću je likvidirati. Ponio sam sa sobom revolver sa burencetom. Moglo je
biti iza podne najkasnije do 3 sata kad sam ja ušao u kuću da je likvidiram. To je
jedna mala kuća i sastoji se od dvije prostorije a u produžetku ima i štalicu. Pavić Ana
sjedila je u kuhinji i dobro sam je vidio sa ulaznih vrata kako je križala kruške crnice i
stavljali ih u čabar. Nisam joj ništa govorio, već sam odmah podigao moj pištolj i
ispalio u pravcu nje nekoliko metaka, ne znam ni sam koliko, a moguće je da su i
četiri kako je rekla milicija.
Još jedanput želim istaći da sam ovo učinio iz razloga što sam bio
revoltiran time što je iz kuće nestao grah i štrudla pa sam zaključio da ona sigurno
pomaže ustašama.
Želim reći nešto i o sebi. Kako sam već naveo ja sam u II. svjetskom
ratu ostao siroče jer su mi oca ustaše ubile. Odrastao sam na selu u Bijelim Vodama,
zaseok Jelići. Sve to vrijeme poslije rata teško smo živjeli i patili se, jer nismo imali
glavu porodice, oca pa smo morali sami da se snalazimo u životu. Inače ja nisam
bolovao od nikakvih bolesti a pogotovo ne od duševnih bolesti a za moga znanja ni u
mojoj familiji nitko nije duševni bolesnik. Čak je moja mati sada u 81 godini života, a
djed mi je doživio 92 godine.
Jedino mogu reći da sam 1957. godine stradao u Vojniću tako što sam
imao u ruci kapsulu dinamita pa je ista eksplodirala i odsjekla mi sve prste na lijevoj
ruci i desno oko“.
dok olakotnih okolnosti, ne shvate li se kao takove po obrani istaknuto „…zrelija dob,
bez značajne kriminalne prošlosti“ nije nađeno.
ZAPISNIČAR: PREDSJEDNIK
VIJEĆA:
Nataša Galinić, v.r. Željko Barać, v.r
DOKUMENTACIJA OČEVIDA
BROJ _______________________________
PREDMET FOTOGRAFIRANJE
IZRADIO KONTROLIRAO
PODACI O POČINITELJIMA
2. PERO MILJEVIĆ, zv. «PERASIM», sin Stojana i Stane rođene Ljiljak,
rođen 21.11.1952. god. u Maloj Vranovini, s tadašnjim prebivalištem u Maloj
Vranovini 7, općina Vrginmost
SI-0053
K-12/96
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SISKU
PRESUDA
PRESUDU
Opt. VELIMIR MILE, sin Đure, rođenog 26.06.1950. god. u Bos. Dubici, s
stanom u CerovIjanima 95, Kostajnica
k r i v j e:
što je:
tijekom razdoblja od listopada mjeseca 1991. godine do 1995. godine
pristupio paravojnim formacijama tzv. "Krajine", zaduživši uniformu, automatsku
pušku i dr. oružje i streljivo, a sve u cilju podrivanja i obaranja novo uspostavljenog
demokratskog društva u Republici Hrvatskoj, sa kojim je bio očito nezadovoljan,
radeći na odcjepljenju područja Općine Kostajnica i šire od RH i pripajanju para
državi "SAO Krajini", pa je u cilju takovog svog zločinačkog plana, te protivno
odredbama konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata, i u sastavu kojih
formacija je sa drugim pripadnicima tih formacija kroz čitavo navedeno vrijeme
vršeno napadanje civilnog stanovništva, pljačkanje pokretne i nepokretne imovine
civilnog stanovništva i terora, nezakonitog lišavanja slobode isključivo pučana
hrvatske nacionalnosti, prije svega mještana iz sela Cerovljana, pri čemu je veći broj
stambenih i gospodarskih objekata potpuno uništen, pokretna imovina otuđena, a
pučanstvo Hrvatske nacionalnosti bilo je prinuđeno na iseljenje, dakle, kršeći pravila
mjerodavnog prava za vrijeme oružanog sukoba i okupacije dijela Republike
Hrvatske, postao pripadnik organizirane skupine radi vršenja i poticanja kaznenog
djela i zloćina protiv civilnog stanovništva, čime je počinio kazneno djelo protiv
čovječnosti i međunarodnog prava organiziranjem grupe i poticanja na počinjenje
genocida ratnog zločina označeno u čl. 123. st. 2. u svezi st. 1. OKZRH, pa se
temeljem istog zakonskog propisa
OSUĐUJE
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE.
Temeljem čl. 90. st. 1. u svezi čl. 87. st. 1. toč. 1-7. ZKP-a je dužan platiti
troškove kaznenog postupka u iznosu od 3.940,19 kn (slovima: tri tisuće
devetstočetrdesetkuna i devetnaest lipa), te paušalni iznos od 1.000,00 kuna.
Obrazloženje
Optužnicom ŽDO Sisak od 30. srpnja 1993. godine br. KT-50/93 stavljeno je
na teret XXII optuženika (Begović Nikola i dr.) izvršenje kaznenog djela iz čl. 12 o.
st. 1. KZRH, a izmijenjenoj u odnosu na XXI opt. Velimir Milu na glavnoj raspravi
od 24. lipnja 1996. godine na kazneno djelo iz čl. 123. st. 2. u svezi st. 1. OKZRH.
Odluka o trošku temelji se na članku 90. st. 1. a u svezi čl. 87. st.1. toč. 1-7.
ZKP-a, a odnosi se na troškove postupka prema troškovniku (svjedoci), te troškova
paušala prema složenosti i težini postupka, a sve u okviru imovinskog stanja
optuženika.
ZAPISNIČAR
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Slavica Režić, v.r. Željko
Mlinarić, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka
prijepisa iste.
SI-0054
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SISKU
PRESUDA
PRESUDU
kriv je
što je:
OS U Đ U J E
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 7 (SEDAM) GODINA.
Obrazloženje
Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Sisku od 3u.srpnja 1996.
godine, oznake KT-60/96 stavljeno je Kotur Bogdanu na teret izvršenje kaznenog
djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava ratnim zločinom protiv civilnog
stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH, da bi. na glavnoj raspravi dana 23.1istoDada
1996. godine ista bila izmijenjena na način, činjenično i pravno opisan izrekom ove
presude.
Svjedok Milan Ferenac (list 120/II spisa), ponuđen po optuženiku, pored toga
što zna da je optuženik nosio milicijsku uniformu i oružje. krio se je ja ne pljačku
(''Kralo se je, svinje odvlačile, pljačkalo na veliko, tu nema šta, odgonili se traktori“ –
list 121 ) i odakle očekivati da poimenice navodi sve počinioce, nasuprot optuženiku,
"milicioneru“ koji, znajući za sve to i ne reagirajući, poistovjećuje se sa skupinom.
Nije to uspio ni pri suoćenjima, kojim su prilikama, ama baš svi svjedoci
govorili, za razliku od optuženika, uvjerljivo i na način koji nije ni časa dozvolio da
sud dvoji u točnost i istinitost po njima rečenog.
Pri tome optuženik nije morao biti svjestan da svojim postupcima krši pravila
međunarodnog prava, jer povreda istog, sadržana u opisu konkretnog kaznenog djela,
pretstavlja objektivni uvjet kažnjivosti.
Prilikom odmjeravanja kazne sud je imao u vidu sve okolnosti, koje u smislu
propisa čl. 37. OKZRH utječu na visinu kazne, pa tako, kao otegotno - već isticanu
činjenicu da je unutar skupine, koje je postao pripadnikom, što je dostatno za
kvalifikaciju utuženog kaznenog djela, optuženik i veoma aktivno, a ne kao pripadnik
koji je to postao u krajnjoj nuždi, djelovao
dok olakotnih okolnosti nije našao, tim prije što ih ni obrana nije istakla.
ZAPISNIČAR:
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Nataša Galinić, v.r. Željko Barać,
v.r.
SI-0055
K-15/96-30
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SISKU
PRESUDA
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Barać,
predsjednika vijeća, Alice Freiberger, člana vijeća, sudaca porotnika Ivana Kasaić,
Mirka Švaljek, Josipa Žinić, članova vijeća, uz sudjelovanje Nataše Galinić,
zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog Jakova Velemir, zbog kaznenog
djela iz čl. 120. st. 1. OKZRH, nakon dana 26.rujna 1996. godine, u prisutnosti
zamjenika županijskog državnog odvjetnika Miljenka Ugarković, optuženika i
njegova branitelja Josipa Sladić, odvjetnika iz Siska, održane glavne i javne rasprave
izrekao je i objavio
PRESUDU
kriv je
što je:
tijekom razdoblja od 1991. do 1995. godine u selu Cerovljanima na
području Općine Hrvatska Dubice i širem, pristupio u paravojne formacije tzv. "SAO
Krajina", očito nezadovoljan sa nastupjelim demokratskim promjenama u Republici
Hrvatskoj, a u cilju podrivanja i obaranja novo uspostavljenog demokratskog društva
RH, te odcepljenja općine Hrv. Dubica i okolnih sela i pripojenje tzv. para državi
"Krajina", a u sastavu kojih je sa drugim za sad neidentificiranim pripadnicima
nelegalnih formacija, kroz čitavo navedeno razdoblje, protivno odrednicama
Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata vršeno napadanje na
civilno stanovništvo, pljačkanje pokretne i uništavanje nepokretne imovine isključivo
pučanstva hrvatske nacionalnosti, protjerivanje stanovništva, primjenjivanje mjere
zastrašivanja i terora, primjenjivanje mjere kolektivnog kažnjavanja i protuzakonitog
lišenja slobode primjenjivanje mjere prisilnog rada isključivo Hrvata u tim mjestima,
pri čemu je najveći dio stambenih i gospodarskih objekata potpuno uništen, a
hrvatsko pučanstvo bilo je prisiljeno na iseljenje,
OSUĐUJE
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE I 6 (ŠEST)
MJESECI.
Temeljem propisa čl. 45. st. 1. OKZRH u izrečenu kaznu se.
optuženiku uračunava vrijeme koje je proveo u pritvoru počam od 04.kolovoza 1995.
do 21. veljače 1996. kao i od 19.travnja 1996. godine pa nadalje.
Obrazloženje
Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Sisku od 16.
srpnja 1996. godine broj KT-36/96, stavljeno je na teret Velemir Jakovu,
najprije, izvršenje Krivičnog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava -
ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH, da bi,
nakon tijekom postupka provedenih dokaza, a na glavnoj raspravi 26.rujna
1996. godine optužnica bila izmijenjena u pravcu stavljanja na teret Velemir
Jakovu postupanja suprotnog propisu čl. 123. st. 2. u svezi st. 1. OKZRH,
činjenično označeno kako je to i izrekom ove presude navedeno.
ZAPISNIČAR: PREDSJEDNIK
VIJEĆA:
Nataša Galinić, v.r. Željko Barać, v.r.
SI-0057
K-l/97-36
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SISKU
PRESUDA
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
PRESUDA
ODBIJA SE OPTUŽBA
da je:
u razdoblju od 1991. do 1995. godine, u selu Crna Draga - Lasinja
kao i drugim selima na području Vrginmosta, prethodno pristupivši u paravojne
formacije tzv. "Krajine", očito nezadovoljan sa nastupjelim demokratskim
promjenama u Republici Hrvatskoj, a u cilju podrivanja i obaranja demokratskog
društva u Republici Hrvatskoj, te ocjepljenja dijela općine Vrginmost i okolnih sela i
pripojenja tzv. para državi "Krajini", u sastavu kojih je sa drugim pripadnicima
nelegalnih formacija kroz čitavo navedeno razdoblje, protivno odredbama Ženevske
konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata vršio napade na civilno
stanovništvo, pljačkao pokretnu i nepokretnu imovinu civilnog stanovništva
isključivo pučana hrvatske nacionalnosti, protjerivanjem stanovništva, primjenjivao
mjere zastrašivanja i terora, primjenjivao mjere kažnjavanja i protuzakonitog lišenja
slobode, primjenjivao mjere prisilnog rada isključivo Hrvata u tim mjestima, pri čemu
je veći broj stambenih i gospodarskih objekata pučana hrvatske nacionalnosti potpuno
uništeno, a pučanstvo hrvatske nacionalnosti bilo je prisiljeno na iseljenje,
Obrazloženje
Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Sisku broj
KT-83/96 od 09.siječnja 1997. godine Crevar Savi stavljeno je na teret izvršenje
kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava - organiziranjem grupe i
poticanjem na počinjenje genocida i ratnog zločina označeno u čl. 123. st. 2. u
svezi st. 1. OKZRH.
PODACI O POČINITELJIMA
3. STOJAN DOBRIČANIN, zv. «STOLEŠA», sin Koste, rođen 19.04.1935.
god u Banja Luci, BiH; s tadašnjim prebivalištem u Borovcu 201, općina
Novska
PODACI O POČINITELJIMA
1. NOVICA SIMIĆ, rođen 01.01.1943. u Sarajevu, BiH
PODACI O ŽRTVAMA:
2. Ivica Perić
3. Mladen Halapa
5. Goran Fadljević
PODACI O POČINITELJIMA
2. NEDELJKO KRAGUJEVIĆ, sin Save i Mire, rođen 08.12.1962. god. u
Sisku, s tadašnjim prebivalištem u Petrinji, Milanke Kljaić 4
4. ZORAN KRAGUJEVIĆ, sin Save i Mire, rođen 09.02.1967. god. u Sisku, s
tadašnjim prebivalištem u Petrinji, Milanke Kljaić 4
6. ĐURO VUJANOVIĆ, sin Mirka, rođen 02.01.1962. god. u Dervišima, s
tadašnjim prebivalištem u Novoj Drenčini b.b.
7. PREDRAG JAPRANIN, sin Đure, rođen 29.09.1972. god. u Sisku, s
tadašnjim prebivalištem u Petrinji, 27. srpnja b.b.
8. SUAD ĐANIĆ, sin Abdulaha, rođen 21.03.1968. god. u Sisku, s tadašnjim
prebivalištem u Petrinji, 27. srpnja 10
11. DAMIR ČAKARA, sin Milana, rođen 15.04.1968. god. u Sisku, s tadašnjim
prebivalištem u Petrinji, Milanke Kljaić 9
14. MILAN ČAKARA, sin Miloša, rođen 02.09.1944. god. u Jošavici, s
tadašnjim prebivalištem u Petrinji, Milanke Kljaić 9
19. ZORAN RUDIĆ, sin Milana, rođen 07.09.1964. u Miočinovićima, s
tadašnjim prebivalištem u Petrinji, Andrije Petračića 26
22. DRAGAN SEKULIĆ, sin Pere, rođen 10.02.1930. god u Omarskoj, s
tadašnjim prebivalištem u Petrinji, Andrije Petračića 28
24. SAVO GRNOVIĆ, sin Ljubomira, rođen 16.01.1956. god. u Lovči, s
tadašnjim prebivalištem u Petrinji, Josipa Mencina b.b.
PODACI O ŽRTVAMA:
1. Nikola Jelekovac
3. Mirko Vidović
SI-0061
K-2/97-
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SISKU
PRESUDA
PRESUDU
OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE
da su:
Obrazloženje
Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Sisku broj KT-
82/96 od 09.siječnja 1997. godine I-optuženom Miomiru Perenčević i II-optuženim
Milanu Perenčević, stavljeno je na teret da su počinili kazneno djelo protiv
čovječnosti i međunarodnog prava označeno u čl. 123. st. 2. u svezi st. 1. OKZRH, a
činjenično opisano i izrekom ove presude.
ZAPISNIČAR PREDSJEDNIK
VIJEĆA
Nataša Galinić, v.r. Željko Barać, v.r.
PODACI O POČINITELJIMA:
2. JURE ŠAJATOVIĆ, sin Jure, rođen 01.07.1950. god u Ozlju, s tadašnjim
prebivalištem u Novskoj, Osječka 132
4. DRAGAN PAVIĆ, sin Milana i Nade, rođen 09.07.1965. god. u Donjim
Grahovljanima, općina Pakrac, s tadašnjim prebivalištem u Pakracu,
Vinogradska 50
6. GORAN PAŠIĆ, sin Luke i Milene, rođen 11.02.1971. god u Pakracu, s
tadašnjim prebivalištem u Dobrovcu, Veljka Vlahovića 78
11. ČEDOMIR RELIĆ, sin Petra, rođen 14.02.1937. god. u Ratkovcu, općina
Gornji Bogičevci, s tadašnjim prebivalištem u Okučanima, M. Stanivukovića
24
13. VELJKO BUDIĆ, sin Branka i Ane, rođen 01.11.1972. god u Pakracu, s
tadašnjim prebivalištem u Gavrincima, Stanivukovićeva 39
SI – 0067
K – 32/92 -
REPUBLIKA HRVATSKA
OKRUŽNI SUD SISAK
RESUDA
U IME REPUBLIKE HRVATSKE !
PRESUDU
kriv je
što je :
OSUĐUJE
Temeljem propisa čl. 98. st. 1. ZKP-a u svezi čl. 95. st. toč. 7. ZKP-a optuženi
je dužan platiti trošak krivičnog postupka u iznosu od 25.000 – HRD i temeljem točke
6. istog članka i stavka platiti paušalni iznos od 5.000 HRD.
Obrazloženje
Rečeno upućuje na činjenicu izvršenja krivičnog djela ratnog zločina protiv civilnog
stanovništva od optuženika, a iz člana 142. stav. 1. Osnovnog krivičnog zakona
Republike Hrvatske, zbog čega je proglašen krivim uz izricanje kazne zatvora u
trajanju od 20 (dvadeset) godina u uvjerenju, da će njome u cijelosti biti postignuta
svrha kažnjavanja predviđena članom 33. Osnovnog krivičnog zakona Republike
Hrvatske.
Shodno visini o izrečene kazne, primjenom propisa člana 353. st. 1. Zakona o
krivičnom postupku, određen je pritvor.
ZAPISNIČAR PREDSEDNIK
VJEĆA
Nataša Galinić, v.r. Željko Barać, v.r.
SI-0069
K-37/92-
REPUBLIKA HRVATSKA
OKRUŽNI SUD SISAK
PRESUDA
U IME REPUBILKE HRVATSKE !
PRESUDU
k r i v j e
što je:
OSUĐUJE
Temeljem propisa čl. 98. st. 1. ZKP-a u svezi čl. 95. st. 2. toč. 1. – 7. ZKP-a
optuženik je dužan platiti trošak krivičnog postupka u iznosu od 30.000.- HRD i
paušalni iznos od 5.000.- HRD.
Obrazloženje
Visina izrečene kazne zahtjeva određivanje pritvora. (čl. 353.- st. 1. ZKP-a)
ZAPISNIČAR: SUDA
C:
Nataša Galinić, v.r. Željko
Barać, v.r.
SI-0070
K-3/93-15
REPUBLIKA HRVATSKA
OKRUŽNI SUD SISAK
PRESUDA
U IME REPUBLIKE HRVATSKE !
PRESUDU
k r i v j e
što je:
tijekom razdoblja od 16. rujna 1991. godine do 31. listopada 1991. godine u
Glini, kao kapetan tzv, „milicije SO Krajina“, protivno odredbama Ženevske
konvencije u postupanju s ratnim zarobljenicima, u tijeku oružanog sukoba protiv
Republike Hrvatske, nakon što je Makarić Neven, pripadnik MUP-a RH predhodno
bio zarobljen u Hrvatskoj Kostajnici sa strane pripadnika tzv. „JNA“ u oružanom
sukobu i predveden u zatvor OPD Glina, prilikom ispitivanja tukao ga gumenom
palicom i nogama, nanijevši mu pri tome tjelesne povrede,
OSUĐUJE
Temeljem propisa čl. 98. st. 1. ZKP-a u svezi čl. 95. st. 2. toč. G. ZKP-a
optuženik je dužan platiti paušalni iznos od 5.000,- HRD.
Obrazloženje
Optužnim prijedlogom Okružnog javnog tužilaštva Sisak od 2. veljače 1993.
godine KT-6/93 Vuruna Petru stavljeno je na teret izvršenje krivičnog djela protiv
čovječnosti i međunarodnog prava – surovim postupanjem s ranjenicima, bolesnim i
ratnim zarobljenicima – iz čl. 1520. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.
Pri tome nije bitno da li je optuženik bio svjestan da svojim postupcima krši
pravila međunarodnog prava jer je povreda takovog prava u opisu po njemu učinjenog
krivičnog djela objektivni uvjet kažnjivosti.
Visina izrečene kazne, pozivom na propis čl. 353. st. 1. Zakona o krivičnom
postupku, razlogom je određivanju pritvora.
Paušalni iznos odmjeren je srazmjerno duljini trajanja krivičnog postupka.
ZAPISNIČAR: SUDAC
Nataša Galinić, v.r. Željko Barać, v.r.
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana.
Branitelju optuženika kojemu je suđeno u odsutnosti taj rok za podnošenje žalbe
počinje teći protekom osam dana za koje je vrijeme presuda bila izvješena na oglasnoj
ploči suda (čl. 123. st . 4. ZKP).
Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda
Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.
SI 0072
SI - 0016
K- 10/93 – 19
REPUBLIKA HRVATSKA
OKRUŽNI SUD SISAK
PRESUDA
U IME REPUBLIKE HRVATSKE !
PRESUDU
III – optuženi JOVANOVSKI BUDIMIR, sin Dragutina, rođen 30. rujan 1957.
godine, sa posljednjim prebivalištem u Karlovcu, Haulikova br. 24, kapetan I klase
bivše JNA,
IV – optuženi BEGOVIĆ JOVO, sin Milana, rođen 15. ožujka 1951. godine u
Begovićima SO Petrinja sa posljednim prebivalištem u Begovićima, vodnik bivše
JNA,
V- optuženi PODUNAVAC SIMO, sin Rade, rođen 24. rujna 1949. godine u Dvoru,
sa posljednjim prebivalištem u Sisku, ul. J. Janjića br. 8, oficir bivše JNA,
krivi su
što su :
OSUĐUJU
Temeljem propisa čl. 353. st. 1. ZKP-a nad svakim od optuženih određuje se
pritvor.
Temeljem propisa čl. 98. st. 1. ZKP-a u svezi čl. 95 st. 2. toč. 7. ZKP-a
optuženici su dužni solidarno platiti troškove krivičnog postupka u iznosu od 85.910.
– HRD i temeljem toč. 6. istog članka i stavke platiti svaki paušalni iznos od 5.000. –
HRD.
O b r a z l o ž e nj e
ZAPISNIČAR : PREDSJEDNIK
VIJEĆA :
Nataša Galinić Željko Barać
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.
Branitelju optuženika kojemu je suđeno u odsutnosti taj rok za podnošenje žalbe
počinje teći protokom osam dana za koje vrijeme je presuda bila izvješena na
oglasnoj ploči suda (čl. 123. st. 4. ZKP-a).
Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda Vrhovnom sudu
Republike Hrvatske.
K-10/93
SI - 0016
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
DOKUMENTACIJA OČEVIDA
BROJ 511-10-02/03
BROJ UVIĐAJA 834/91
PREDMET događaj
IZRADIO :
KONTROLIRAO :
Jovo Runjaić Milan
Bijelić
F – 30-32 prikazuje križanje ul. V. Nazora i Trga M. Tita gdje je vidljiv oštećen
autobus
F – 33-39 prikazuje Trg M. Tita gdje su vidljivi tragovi oštećenja stepenica, pločnika
i kolnika kao i tragovi zrna – projektila.
F – 64-70 prikazuju Radićev trg kao i katoličku crkvu na kojoj su vidljivi tragovi
oštećenja i zrna – projektila
SI – 0073
K- 14/93- 19
REPUBLIKA HRVATSKA
OKRUŽNI SUD SISAK
PRESUDA
U IME REPUBLIKE HRVATSKE !
PRESUDU
kriv je
što je :
tokom 1991. godine na području općine Petrinja, nakon što je izbila oružana
pobuna na području Banije, pristupivši neprijateljskim formacijama tzv. TO i JNA,
suprotno odredbom Ženevske konvencije o zaštiti civilnog stanovništva, dana , 03.
listopada 1991. godine u Gorama, iz lovačkog karabina ubio civile Mlađenović Peru,
Dvorneković Maru i Holija Stevana,
dakle kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata osobno ubio tri
civilne žrtve,
OSUĐUJE
Temeljem propisa čl. 90. st. 1. ZKP-a nad optuženim se određuje pritvor.
Temeljem propisa čl. 90. st. 1. ZKP-a a u vezi čl. 87. st. 2. toč. 7. ZKP-a
optuženik je dužan platiti trošak krivičnog postupka u iznosu od 150.000-HRD i
temeljem toč. 6. istog članka i stavka platiti paušalni iznos od 5.000 HRD.
Obrazloženje
Kako je optuženik krivično djelo učinio u svojstvu, koje ni po kom nije bilo
osporeno, a opisano izrekom ove presude i spram oštećenika kao civilnih stanovnika,
koje svojstvo također nije bilo osporeno i koje štiti Ženevska konvencija iz 1949.
godine, to su se u postupku optuženika stekla sva bitna obilježja krivičnog djela
protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnim zločinom protiv civilnog
stanovništva, a iz čl. 120. st. 1. OKZRH (ranij čl. 142. st. 1. istog zakona).
ZAPISNIČAR PREDSJEDNIK
VJEĆA
Nataša Galinić, v.r. Željko Barać, v.r.
Protiv ove presude ovlaštene ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od
15 (petnaest) dana.
SI-0074
K-13/93-23
REPUBLIKA HRVATSKA
OKRUŽNI SUD SISAK
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE !
Okružni sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Barać,
predsjednika vijeća, Josipa Budinski, člana vijeća, sudaca porotnika Mirka Švaljek,
Ante Jukić, Ivana Kasaić, članova vijeća i Nataše Galinić, zapisničara u krivičnom
predmetu protiv I-opt. Mikelić Borislava, II-opt. Dušana Jović, III-opt. Milana Muiđe,
IV-opt. Dušana Kačar, V-opt. Ilije Nišević, VI-opt. Milana Milanković, VII-opt. Ilije
Bjelajac, VII-opt. Sime Karaice i IX-opt. Stanka Divjakinje, zbog krivičnih djela iz čl.
142. st. 1. OKZRH (sada čl. 120. st. 1. OKZRH), nakon dana 9. lipnja 1993. godine, u
odsutnosti optuženih, a u prisutnosti zamjenika okružnog javnog tužitelja Ivana
Petrkač i branitelja optuženih Josipa Sladić, odvjetnika iz Siska, održane glavne i
javne rasprave, izrekao je i objavio
PRESUDU
II-opt. DUŠAN JOVIĆ, sin Stevana, rođen 24. siječnja 1942. godine u
Donjem Klasniću, SO Glina, liječnik, sa prebivalištem u Glini, Žrtava fašizma bb,
V-opt. ILIJA NIŠEVIĆ, sin Dragana, rođen 18. listopada 1956. godine
u Glini, gdje i prebiva, ul. Norberta Vebera bb, bravar,
VI. opt. MILAN MILANKOVIĆ, sin Petra, rođen 15. prosinca 1960.
godine u Begovićima, SO Petrinja, sa prebivalištem u Petrinji, Malinova 94,
VII-opt. ILIJA BJELAJAC, sin Steve, rođen 16. svibnja 1949. godine
u Malom Gradcu, SO Glina, sa prebivalištem u Glini, Ul. 29. novembra bb.,
defektolog,
k r i v i s u
što su i to:
I-optuženi BORISLAV MIKELIĆ
1./ u tijeku 1991. i 1992. godine u Petrinji, nezadovoljan sa
nastupjelim demokratskim promjenama i uspostavom demokratske vlasti u Republici
Hrvatskoj, kao začetnik oživotvorenja velikosrpskog memoranduma SANU u tzv.
„SAO Krajina“ na Čavić brdu formirao tzv. štab četničkih formacija, a potom
pripremao i koordinirao akcije oružane pobune tih četničkih formacija, izrađivao
planove mobilizacije, osiguravao naoružanje i municiju od pripadnika bivše JNA, te
protivno odredbama konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata, izdao
naređenje četničkim formacijama da iste izvrše oružane napade na grad Petrinju i
ostala mjesta, da napadaju pripadnika MUP-a i ZNG-a te ostalo civilno nesrpsko
stanovništvo i izvrše njegov progon sa područja Petrinje i okolice, naređivao da se
vrši otuđenje pokretne imovine, da se uništavaju stambene zgrade, gospodarski
objekti i sakralni objekti, koji su pripadali hrvatskom pučanstvu, naređivao nelegalno
lišavanje slobode većeg broja pripadnika hrvatske nacionalnosti koji je bio jedno
vrijeme odvojen u kasarnu zv. „Vasilije Gačeša“ gdje su bili fizički i psihički
zlostavljani, a u tijeku tih napada ubijen je Bučar Štef, dok su Drakulić Nikola,
Banadinović Angelina, Djurač Rajko, Herelić Ramiz, Kendjel Ivan, Vujaklija Rajko,
Jovanović Rezika, Vujatović Djuro i Bunjan Ivo zadobili tjelesne povrede, te su
porušene zgrade u Petrinji kao što su Općinski sud, Crkva Sv. Katarine, crkva Sv.
Lovre i dr.,
OSUĐUJU
Temeljem propisa čl. 90. st. 1. ZKP-a u svezi čl. 87. st. 2. toč.
1. – 7. ZKP-a optuženi su dužni solidarno platiti trošak krivičnog postupka u iznosu
od 1,199.050.- HRD i svaki od njih paušalni iznos od 5.000.- HRD.
Obrazloženje
Svjedoci Kovačević, mato, Kušan Djuro, Štrk Ivan Šantek Ivan, Ličina
Berislav, Juzbašić Živko, Malić Hamdija, Jambrošić Mirko i Lipak Karlo detaljno i
uvjerljivo podkrijepili su, svaki u ponekom dijelu, ali svi, konačno, u cijelosti, navode
optužnice.
Visina izrečene kazne zahtijeva, pozivom na propis čl. 343. st. 1. ZKP-a,
određivanje pritvora.
ZAPISNIČAR: PREDSJEDNIK
VIJEĆA
Nataša Galinić, v.r. Željko Barać, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.
Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda Vrhovnom sudu
Republike Hrvatske.
SI-0075
K-18/93-20
REPUBLIKA HRVATSKA
OKRUŽNI SUD SISAK
PRESUDA
U IME REPUBLIKE HRVATSKE !
PRESUDU
k r i v j e
što je:
OSUĐUJE
Temeljem propisa čl. 343. st. 1. ZKPa (ranije čl. 353. istog zakona) nad
optuženikom se određuje pritvor.
Temeljem propisa čl. 90. st. 1. ZKP-a u svezi čl. 87. st. 2. toč. 7. ZKP-a (ranije
čl. 98. i 95. istog zakona) optuženik je dužan platiti trošak krivičnog postupka u
iznosu od 117.500,- HRD i temeljem toč. 6. istoga članka i stavka platiti paušalni
iznos od 5.000.- HRD.
Obrazloženje
Njihova su kazivanja (kao, primjera radi: „On sam nije tukao prilikom
ispitivanja već je to naredio drugima“, „Zadobio sam fakturu kičme, potres mozga, te
povremeno sada gubim sjećanje, te sam izudaran po bubrezima. Zbog svega toga već
se godinu i pol dana nalazim na bolovanju.“, „On (optuženik) me nije tukao dok me je
ispitivao drugi su me tukli. Nije to bilo direktnih naredbi za svako postupanje već
mimikom i riječima sjetit ćeš se ti, pa ovaj drugi udari i tako. Udaran sam palicom,
šakama, nogama, koljenima po cijelom tijelu. Povrijeđena mi je kičma… dva do tri
mjeseca imao sam poremećen rad jetara… kada su se ljudi vraćali natrag (sa
saslušanja) bilo je više nego očito da su isprebijani“, „Koliko ja znam Šimić Zdenku
slomljena je takovim postupkom nosna kost, među ostalim“.) sadržana na listovima
37 i 38 spisa.
Nije pri tome bitno da li je optuženik bio svjestan da svojim postupcima krši
pravila međunarodnog prava, jer je povreda takovog prava u opisu po njemu
učinjenog krivičnog djela objektivni uvjet kažnjivosti.
Visina izrečene kazne neizostavno zahtjeva određivanje pritvora (čl. 343. st. 1.
ZKP-a).
ZAPISNIČAR SUDAC
Nataša Galinić, v. r. Željko
Barać, v.r.
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam)
dana.
REPUBLIKA HRVATSKA
OKRUŽNI SUD SISAK
PRESUDA
U IME REPUBLIKE HRVATSKE !
PRESUDU
k r i v j e
što je:
O S U Đ U JE
Temeljem propisa čl. 343. st. 1. ZKP-a (ranije čl. 353. istog zakona) nad
optuženikom se određuje pritvor.
Temeljem propisa čl. 90. st. 1. ZKP-a u svezi čl. 87. st. 2. toč. 1. – 6. ZKP-a
(ranije članovi 98. i 95. ZKP-a optuženik je dužan platiti trošak krivičnog postupka u
iznosu od 73.750.- HRD i paušalni iznos od 5.000.- HRD.
Obrazloženje
Obzirom na visinu izrečene kazne, temeljeno na propisu čl. 343. st. 1. ZKP-a
(ranije čl. 353. istog zakona), određen je pritvor.
ZAPISNIČAR: SUDAC
Nataša Galinić, v.r. Željko
Barać, v.r.
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam)
dana.
NAREDBA KANCELARIJI:
2. Presuda nepravomoćna
3. Vidi upisnik „K“
4. Dostavi kao gore
5. Kal. 15. srpnja 1993. godine
SUDAC
SI-0077
K-15/93-
REPUBLIKA HRVATSKA
OKRUŽNI SUD SISAK
PRESUDA
U IME REPUBLIKE HRVATSKE !
PRESUDU
OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE
Da su i to:
1./ dana 22., 23. i 24. listopada 1991. godine, u Sisku, kao dispečr na radio-uređajima
poduzeća „Dunavskog Lloyda“ Sisak, a nakon što je Sabor Republike Hrvatske
donio odluku o proglašenju samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske očito
nezadovoljan takovom odlukom u cilju rušenja i obaranja novouspostavljenog
društvenog sistema Republike Hrvatske, u vrijeme učestalih zračnih i artiljerijskih
napada tzv. JNA i teritorijalaca formiranih iz dijela pobunjenog srpskog stanovništva
na grad Sisak i okolinu suprtono Ženevskoj konvenciji o zaštiti građanskih osoba za
vrijeme rata, omogućio međusobnu komunikaciju neprijateljskih formacija i
suradnika u gradu, koji su slali šifrirane poruke i koordinate radi gađanja ciljeva u
gradu Sisku i okolinu, a u toku kojih napada je ubijeno i ranjeno za sada točno
neutvrđen broj ljudi, te je uništeno i oštećeno više gospodarskih i civilnih objekata,
koji nisu bili branjeni vojnim snagama Hrvatske vojske,
2./ dana 23. i 24. listopada 1991. godine, u Sisku, kao šef saobraćaja poduzeća
„Dunavski Lloyd“ Sisak, iako je znao da je I-opt. Mihajlović Ljlubiša suprotno
Ženevskoj konvenciji o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata omogućio
uspostavljanje komunikacija neprijateljskih formacija i suradnika u gradu sisku, koji
su slali šifrirane poruke i koordinate radi gađanja ciljeva u gradu i okolini, u vrijem
zračnih i artiljerijskih napada tzv. JNA i teritorijalaca formiranih iz dijelova
pobunjenog srpskog stanovništva, u cilju rušenja i obaranja novosupostavljeog
društvenog uređenja Republike Hrvatske, omogućio I-opt. Mihiajlović Ljubiši da i
dalje obavlja posao dispečera poduzeća „Dunavski Lloyd“ Sisak, radi čega je u toku
tih napada ubijeno i ranjeno za sada točno neutvrđen broj ljudi, te uništeno i oštećeno
više gospodarskih i civilnih objekata,
Temeljem propisa čl. 91. st. 1. ZKP-a troškovi krivičnog postupka iz čl. 87. st.
2. toč. 1. – 5. tog zakona padaju na teret proračunskh sredstava.
Obrazloženje
Dana 22. listopada 1991. godine oko 16,00 sati, za vrijeme trajanja zračne
opasnosti u Sisku, na 16 kanalu čuo je poziv „Gavran zove Lim“, a potom i obrnuto
„Lim zove Gavrana“. Kako nisu mogli uspostviti vezu, uključio se i obratio se
„Gavranu“ sa riječima: „Lloyd zove Gavrana, Gavrane javi se“. Nakon što se
odazvao, rekao mu je da vjerojatno nešto nije u redu sa njihovim stanicama, te da se
maknu sa kanala i prijeđu na „R1 i R2“, što su i učinili.
Na istom 16. kanalu čuo je pozive „Gavrana 1“ i „Gavrana 2“, kako 23. tako i
24. listopada 1991. godine ali više nije obraćao pažnju o razgovoru koji su vodili.
Poriče da bi posredovao kod slanja bilo kakovih šifriranih poruka, jer nema
nikakovih razloga da pomaže neprijatelju, tim prije, što mu se sinovi nalaze u
jedinicama ZNG-a.s
Dana 22. listopada 1991. godine, oko 16,00 sati, dok se nalazio na svom brodu
„Zibel“, čuo je preko UKW radio-stanice na 16. kanalu jedan kratki razgovor, koji
nije bio uobičajen u komuniciranju među brodovima „Dunavskog Lloyda“. Kako je
čujnost bila dosta slaba nije mogao razumjeti o čemu se govorilo, ali se sjeća da je
kao pozivni znak među stanicama korištena riječ „Gavran 1“, kao i da je u jednom
trenutku čuo glas Ljubiše Mihajlović. Iz onoga što je mogao čuti dalo se naslutiti da
se radi o šifriranom razgovoru, pa je pretpostavio da se radilo o komunikaciji
patrolnog broda ZNG-a, jer je prije ovog događaja iz rezervi „Dunavskog Lloyda“
izvršena predaja više radio-stanica ovog tipa. Naime, i on je osobno sudjelovao u
probi ispravnosti, a potom i predaji dvije radio-stanice USE 197 čiji je osnovni kanal
16., dvojici pripadnika ZNG-a.
ZAPSNIČAR PREDSJEDNIK
VIJEĆA
Nataša Galinić, v.r. Željko Barać, v.r.
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana
od dana primitka ovjerovljenog prijepisa iste.
Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda Vrhovnom sudu
Republike Hrvatske.
SI-0078
K-21/93-
REPUBLIKA HRVATSKA
OKRUŽNI SUD SISAK
PRESUDA
U IME REPUBLIKE HRVATSKE !
PRESUDU
k r i v i s u
što su:
OSUĐUJU
Temeljem propisa čl. 9. st. 1. ZKP-a u vezi čl. 87. st. 2. toč. 1. – 7.
ZKP-a optuženi su dužni solidarno platiti trošak krivičnog postupka u iznosu od
20.000.- HRD-a, a svaki od njih paušalni iznos od 5.000- HRD-a.
Obrazloženje
Svjedoci Lipak Karlo, Prišek Boris, Bagić Vlado, Štajduhar Pavle, Kocmanić
Ivo i Panežić Željko detaljno i uvjerljivo podkrijepili su, svaki u ponekom dijelu, ali
svi, konačno, u cijelosti, navode optužnice.
Visina izrečene kazne zahtjeva, pozivom na propis čl. 343.- st. 1. ZKP-a,
određivanje pritvora.
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.
Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda Vrhovnom sudu
Republike Hrvatske.
SI-0079
K-23/93-16
REPUBLIKA HRVATSKA
OKRUŽNI SUD SISAK
PRESUDA
U IME REPUBLIKE HRVATSKE !
PRESUDU
k r i v j e
što je:
OSUĐUJE
Temeljem propisa čl. 98. st. 1. ZKP-a u vezi čl. 95. st. 2. toč. 1. – 6.
ZKP-a (sada članovi 90. i 87. ZKP-a) optuženik je dužan platiti trošak krivičnog
postupka u iznosu od 172.500.- HRD i paušalni iznos od 5.000.- HRD.
Obrazloženje
Obzirom na visinu izrečene kazne, temeljeno na propisu čl. 353. st. 1. ZKP-a
(sada čl. 343. st. 1. ZKP-a), doređen je pritvor.
ZAPISNIČAR SUDAC
Nataša Galiniš, v.r. Željko
Barać, v.r.
SI 0080
K – 28/93 - 17
REPUBLIKA HRVATSKA
OKRUŽNI SUD SISAK
PRESUDA
U IME REPUBLIKE HRVATSKE !
PRESUDU
Optuženi NIKOLA LILJAK, zv. Maček , sin Vlade i Marije, rođen ožujka 1948.
godine u Borovcu gdje i prebiva na kbr. 26, Opć. Novska, Srbin
kriv je
što je:
u tijeku 1991. godine u Borovcu, kao pripadnik četničko - terorističkih
formacija tzv. SAO Krajina u oružanoj pobuni protiv Republike Hrvatske, protivno
odredbama Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata, u više
navrata sam i sa svojom grupom kojom je komandirao, uhićivao, tukao, zatvarao,
palio, rušio, pucao i pljačkao imovinu mještana Borovca, pa je tako :
13 dana 05. rujna 1991. godine u Borovcu uhitio Luku Filipović, Josipa Kvočić,
Đuru i Jelenu Bogunović, te Vladu Ivaštinović, te ih sproveo u zatvor u
Okučane i Staru Gradišku, gdje su isti zadržani i tučeni, a potom naredio da se
sva imovina Kvočić Josipa zapali, što je i učinjeno, tako da je ostalo samo
zgarište od cjelokupne imovine Kvočić Josipa,
18 22. rujna 1991. godine oko 15,30 sati u Borovcu osobno bacio ručnu bombu
ispred kuće vlasništvo Brulja Ivana, koja je eksplodirala i oštetila djelove
kuće, a potom je iz vojničke puške ispalio metak i njime u glavu pogodio
Brulja Ivana, nanijevši mu time tešku i po život opasnu tjelesnu povredu,
21 dana 11. studenog 1991. godine oko 10 sati u Borovcu naredio svojoj grupi da
se pod crkvu Sv. Martin podmetnu mine i aktiviraju, što je i učinjeno, usljed
čega je navedena crkva u potpunosti srušena i uništena,
28 neutvrđenih dana, tjekom 1991. godine u Borovcu iz garaža, dvorišta i kuća,
uzeo traktore vlasništvo Grgić Ivana, Grgić Slavka, Ivaštinović Ive i Rudolfa,
te televizor, radio i berač kukuruza vlasništvo Ivanović Antuna, te navodno
zadržao za sebe,
dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba i okupacije
civilno stanovništvo mučio, protuzakonito zatvarao, nanosio mu povrede tjelesnog
integriteta, rušio sakralne objekte i pljačkao imovinu,
čime je počinio krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnim
zločinom protiv civilnog stanovništva – označeno u čl. 120. st. 1. OKZRH, pa se
temeljem istog zakonskog propisa
OSUĐUJE
Temeljem propisa čl. 343. st. 1. ZKP-a nad optuženikom se određuje pritvor.
Temeljem propisa čl. 90. st. 1. ZKP-a u svezi čl. 87. st. 2. toč. 1. – 7. ZKP-a
optuženik je dužan platiti trošak krivičnog postupka u iznosu od 405.000. – HRD te
paušalni iznos od 5.000. – HRD.
O b r a z l o ž e nj e
ZAPISNIČAR PREDSJEDNIK
VIJEĆA
Nataša Galinić, v.r Željko Barać
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.
Branitelju optuženika kojemu je suđeno u odsutnosti taj rok za podnošenje žalbe
počinje teći protokom osam dana za koje vrijeme je presuda bila izvješena na
oglasnoj ploči suda (čl. 115. st. 4. ZKP-a).
Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda Vrhovnom sudu
Republike Hrvatske.
SI 0081
K- 31/93-19
REPUBLIKA HRVATSKA
OKRUŽNI SUD SISAK
PRESUDA
U IME REPUBLIKE HRVARSKE !
PRESUDU
III- optuženi DRAGAN JAPRANIN, sin Bogdana, rođen 23. prosinca 1952.
godine u Kostajnici, sa prebivalištem u D. Kukuruzarima kbr. 59, vozač, Srbin
oženjen, otac dvoje djece, SSS,
krivi su
što su :
15 dana 08. rujna 1991. godine, nakon što su u ulici Žrtava fašizma br. 2,
opkolili kuću vlasnika Bišćan Mladena u kojoj su se nalazili Bišćan
Mladen, Bišćan Anđelka, Brkljačić Jagoda, Badrić Gojko i Bišćan Danijel
i kad su se ovi predali i odložili svoje naoružanje, budući nisu mogli
uspješno pružati otpor, te sa podignutim rukama izašli iz kuće, sve njih
osim Bišćan Danijela rafalnom paljbom iz protuavionskog topa ubili, a
Bišćan Danijela uhitili te ga prilikom ispitivanja ispred kuće Maksimović
Petra tukli puškama i nogama, nanijevši mu pri tom tjelesne povrede,
Temeljem propisa čl. 343. st. 1. ZKP-a nad svakim od optuženih određuje se
pritvor.
Temeljem propisa čl. 90. st. 1. ZKP-a u svezi čl. 87. st. 2. toč. 7. ZKP-a
optuženici su dužni solidarno platiti trošak krivičnog postupka u iznosu od 199.800. –
HRD i temeljem toč. 6. istog članka i stavka platiti svaki paušalni iznos od 5.000. –
HRD.
Obrazloženje
ZAPISNIČAR PREDSJEDNIK
VIJEĆA
Marija Bogdan, v.r Željko Barać, v.r
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.
Branitelju optuženih kojima je suđeno u odsutnosti taj rok za podnošenje žalbe
počinje teći protekom osam dana za koje vrijeme je presuda bila izvješena na oglasnoj
ploči suda (čl. 115. st. 4. ZKP-a)
Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda Vrhovnom sudu
Republike Hrvatske.
ZD 0021
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU Kio
93/96
R J E Š E NJE
Istražni sudac Županijskog suda u Zadru, predmetu protiv okr. Nedjeljka Jankovića i
dr., zbog djela iz čl.120.st.l. OKZ RH, odlučujući o zahtjevu istrage Županijskog
državnog odvjetništva u Zadru, od 21. ožujka 1996. godine, temeljem čl.150.s.tl. i 2.
ZKP,
riješio je
protiv okr.
PROVEST ĆE SE ISTRAGA
Obrazloženje
Županijsko državno odvjetništvo u Zadru podnijelo je zahtjev za provedbu
istrage protiv okr. Nedjeljka Jankovića i dr., zbog krivičnog djela činjenično opisana
pravno okvalificirana kao u izreci ovog rješenja.
Okr. Janković i Dokić nisu ispitani od strane istražnog suca, budući su za sada
nepoznatog boravišta. Imajući u vidu činjenicu da bi odlaganjem provedbe istrage
moglo doći do štetnih posljedica, jer postoji mogućnost da se određeni dokazi
protekom vremena ne bi mogli izvesti, odlučeno je provesti istragu iz bez prethodnog
ispitivanja okrivljenika. Osnovana sumnja da su upravo njih dvojica počinitelji
krivičnog djela koje im se stavlja na teret proizlazi iz sadržaja službenih zabilješki
koje su sačinjene sa osobama koje će trebati kao svjedoke saslušati u ovom
krivičnom postupku.
ISTRAŽNI
SUDAC
Antun
Klišmanić
PRAVNA POUKA
Protiv ovog rješenja dozvoljena je žalba u roku od 24 sata u odnosu na
rješenje o određivanju pritvora te u roku od tri dana u odnosu na rješenje o provedbi
istrage, sve računajući od časa prijema ovog rješenja. Žalba se predaje ovom sudu u
tri primjerka. Izjavljena žalba ne zadržava izvršenje rješenja.
DNA
R J E Š E NJ E
r i je š i o je
Protiv okr.
1. NEVENA PARENTA sina Trivuna i majke Soke, rođenog 6.
siječnja 1967. godine u Zadru, posljednje mjesto boravišta u Islamu
Latinskom, sada opć. Posedarje, Srbina, drž. RH, sada nepoznatog
mjesta boravka,
PROVEST ĆE SE ISTRAGA
Obrazloženje
ISTRAŽNI
SUDAC
Antun
Klišmanić
PRAVNA POUKA
DNA
R J E Š E NJ E
r i je š i o je
protiv okr.
PROVEST ĆE SE ISTRAGA
jer postoji osnovana sumnja,
Obrazloženje
Županijski državni odvjetnik u Zadru, podnio je zahtjev za provedbu istrage
protiv okr. Nikole Kresovića, zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo
činjenično opisano i pravno okvalificirano kao u izreci ovog rješenja.
ISTRAŽNI
SUDAC
Antun
Klišmanić
PRAVNA POUKA
Protiv ovog rješenja dozvoljena je žalba u roku od 24 sata u odnosu na
rješenje o određivanju pritvora te u roku od tri dana u odnosu na rješenje o provedbi
istrage, sve računajući od časa prijema ovog rješenja. Žalba se predaje ovom sudu u
tri primjerka. Izjavljena žalba ne zadržava izvršenje rješenja.
ZD 0024
MEDICINSKI CENTAR ZADAR
SLUŽBA ZA PATALOŠKU ANATOMIJU
ZD 0025
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU K-
30/95
PRESUDA
U IME REPUBLIKE HRVATSKE I
presudio je:
I
I – optuženi
MILENKO JASIKA sin Paje i majke Nade rođene Rajić rođen 3. lipnja 1950.
godine u mjestu Breza, općina Bjelovar, sa prebivalištem u Sv. Filip-Jakovu
broj 186, ugostitelj, Hrvat, državljanin RH, do sada neosuđivan, u pritvoru
kod Okružnog zatvora u Zadru od 13. prosinca 1994. godine,
k r i v je:
što je u razdoblju od 1. lipnja 1992. godine do travnja mjeseca 1994. godine, u
Banja Luci (Republika BiH) i to u gradskom naselju Budžak 1, u kojem su prije rata
pretežno živjeli Hrvati i Muslimani, sudjelujući na području tzv. Republike Srpske u
provedbi velikosrpske politike, u provedbi etničkog čišćenja nesrpskog pučanstva, u
cilju protjerivanja Hrvata i Muslimana iz
okupiranih dijelova Bosne i Hercegovine, protivno čl. 27. st.1. i čl. 32. Konvencije o
zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata, prihvaćenoj 1949. godine, kao i protivno čl. 4.
st.2., toč.D i H., i čl. 13. st.2. Dopunskog protokola uz tu Konvenciju o zaštiti ne
međunarodnih oružanih sukoba, uključio se u skupinu pobunjenih Srba, koja je u
njegovoj kući držala zalihe minsko-eksplozivnih sredstava, koja je skupina u
večernjim i noćnim satima odlazila u grad i pucala iz automatskog oružja, iz
tromblona bacala bombe i protutenkovske eksplozije, pa je tako u sastavu te skupine
osobno :
- dana 19. siječnja 1993. godine oko 21,30 sati sudjelovao u bacanju bombe -
ručne i tromblonske mine na kuuu vlasništvo Mirk.a Tomića, kojoj prigodom je u toj
kući uništen prostor predsoblja,
- dana 21. veljače 1991. godine oko 20,30 sati učestvovao u postavljanju
eksplozivne naprave koja je aktivirana ispred ulaznih vrata i-kuće Miljanović Vlade,
kojom prigodom je uništen prostor predsoblja te kuće, te popucala prozorska stakla,
- točno neutvrđenog dana u. veljači 1993. godine oko 03,00 sati sudjelovao u
bacanju eksplozivne naprave na kuću vlasništvo Majstorić Marka,
- iste noći kao u prethodnom stavku, sudjelovao u postavljanju eksplozivne
naprave između kuće i dvorišta vlasništvo Marković Voje, u kojoj je kao podstanar
živio Knežević Nenad,
osuđuje
OSLOBAĐAJU SE OD OPTUZBE
da su u Bjelovaru nakon zaključenog ugovora o zamjeni svog stambeno-
poslovnog objekta u Bjelovaru, dana 29.svibnja 1992. godine, sa Zlatkom Pajićem,
koji se obvezao predati u zamjenu optuženicima svoj slični objekat u Banja Luci,
kako bi sebi pribavili nezakonitu korist, Zlatku Pajiću kazali da će u svojoj kući
odložiti namještaj u dvije sobe, koje će zaključati, a ostalu neophodnu opremu za
kućanstvo (posteljinu, posuđe, pribor i dr.), da će Zlatku Pajiću ostaviti na korištenje,
sve dok ne bude moguć prijevoz te pokretne imovine iako im sve to nije bila namjera
učiniti, pa je Zlatko Pajić, vjerujući u rečeno obećanje, isto tako postupio sa svojim
namještajem u Banja Luci, koji stoga nije prevozio u Bjelovar, pa su oni prilikom
odlaska iz Bjelovara, suprotno datom obećanju, doista svoj namještaj i drugu
pokretnu imovinu odvezli u Banja Luku, a Zlatku Pajiću nisu dopustili da odveze svoj
namještaj iz kuće, već su taj namještaj zadržali za sebe, čime je Zlatku Pajiću
nanesena šteta u iznosu od 145.000 kuna,
Obrazloženje
Poriče da je držao. oružje u svome lokalu ili u kući. U osmom ili devetom
mjesecu 1992. godine na njegovu kuću u Banja Luci je pucano a u studenom
1992. g. da je netko na njegov kafić bacio bombu.
Inače poznaje neke od oštećenika u Banja Luci čije su kuće oštećene i na koje
je pucano, pa tako navodi da zna da je pucano na kuću Stjepana Martinovića, te da su
u noćnim satima bacane bombe na kuću Josipovića, a poznaje i neke druge osobe
hrvatske narodnosti čije su kuće oštećene i na koje se kuće pucalo.
U odnosu na djelo pod točkom 2) izreke presude opt. Milenko Jasika u istrazi i
na glavnoj raspravi navodi da je njegova supruga zaključila sa Pajić Zlatkom, Radom
i Marijom, pismeni ugovor o zamjeni nekretnina, na koji ugovor je pristao i on - I.
optuženik, a prema kojem optuženici mijenjaju svoj stambeno-poslovni objekt u
Bjelovaru (koji se sastoji od kafića i dvije trgovine i dva skladišta, garaža i
kancelarija) za sličan poslovno-stambeni objekt u Banja Luci (koji se sastoji od stana
u prizemlju, te stana u potkrovlju, prodavaonice, bifea i garaže). O tome su napravili
pismeni ugovor kod odvjetnika u Bjelovaru datiranog 22.svibnja 1992. godine.
Na kraju je navela da Pajići njima duguju još oko 38. -40.000 DEM u vezi
duga preuzetog od banke u Bjelovaru i u tom smislu se između njih vodi parnica u
Općinskom sudu u Biogradu na moru kod kojeg suda su ih tužili Rajići . Naime, njih
su Pajići tužili za isplatu 150.000 kuna za naknadu za namještaj, a optuženici su
protiv njih podigli protutužbu za 40.000 DEM, koliko da im Pajići duguju u vezi onog
duga kod Bjelovarske banke. U vezi s tom parnicom sud je odredio ročište i bio je
određen
" očevid na licu mjesta u pogledu namještaja u Sukošanu.
Isto tako svjedok Eduard Ajzerle navodi da je on živio u Banja Luci do 1994.
godine kada je bio prisiljen napustiti Banja Luci zbog maltretiranja koja su
doživljavali građani hrvatske narodnosti. Poznato mu je da se u 1992.g. u Banja Luku
doselio optuženik, mijenjajući svoju kuću u Bjelovaru za kuću u Banja Luci
svjedokovog šogora, Zlatka Pajić. Navodi da je u kafiću optuženik imao izvješenu
Šešeljevu sliku, i odmah se kod njega počelo okupljati društvo muškaraca, uglavnom
izbjeglice iz Bjelovara srpskih nacionalnosti koji bi noću pjevali četničke pjesme, a
iste takve pjesme bi opt. pušta preko razglasa, tako da bi cijelo susjedstvo odzvanjalo
tim pjesmama. Optuženik se priključio grupi koja je sebe nazivala "Srpske
obrambene snage" (SOS), a to da je bila paravojna skupina uniformiranih i
naoružanih muškaraca koji su noću maltretirali nesrpsko stanovništvo. On je
optuženika osobno viđao u uniformi, naoružanog puškom M-48 a kasnije
"kalašnjikovom".
Sve ove činjenice sud je utvrdio putem iskaza više svjedoka i to Željka
Tomića i Mirka Tomića, te Zvonimira Josipovića, Jelene Josipović, Stjepana
Martinovića, Marka Miljanovića, Vinka Hamš, Eduarda Ajzerle i Davorina Kuljanca,
kao i drugih svjedoka čije iskaze je sud pročitao na glavnoj raspravi.
~
Ne bi bilo logično zamisliti da bi svjedok Tomić, u situaciji kad se vrše napadi
na kuće Hrvata, gurao optuženikovu ženu i opsovao optuženiku majku u situaciji kada
su se gotovo svi Hrvati bojali postupaka srpskih ekstremista, a svjedok Je vjerovao da
je u paravojnim organizacijama bio i optuženik.
Nadalje, sud je utvrdio da je optuženik, 21.veljače 1993.g. učestvovao u
postavljanju eksplozivne naprave ispred ulaznih vrata kuće Miljanović Vlade, kako je
to navedeno u izreci presude. Upravo svjedok Miljanović Vlado navodi da su on i
njegova supruga 21.veljače 1993.g bili u svojoj kući i oko 20,30 sati da je eksplozivna
naprava podmetnuta ispred ulaznih vrata njihove kuće pa da je uništen strop
predsoblja i prozorska stakla. Istu večer došla su dva policijska inspektora i pitali ga
tko je to napravio, a on im je odgovorio da to on znade ali da ne smije kazati, a na što
su mu oni odvratili da je tako najbolje. Međutim, da mu je njegova susjeda Dušanka
Gojić, inače Srpkinja, nakon tri dana rekla da su nakon dva dana od bacanja
eksplozivne naprave na njegovu kuću došli kod nje upravo optuženik sa Nježić
Bogdanom i da su je upitali ''Zašto ustaša ne ide, zašto čeka", te da će dobiti još", a
mislili su na njega. To je njemu susjeda rekla jer je bio u dobrim odnosima sa njome.
Poslije ga je netko zvao telefonom i rekao mu da ''što čeka", te "da će dobiti još". I
ovaj svjedok je okolnosno i kategorički opisao događaj, navodeći bitne detalje, tako
da sud ni je našao razloga da njegovom iskazu u cijelosti ne pokloni vjeru.
Međutim, što se tiče sobnog namještaja, sud je utvrdio da taj namještaj ostane
na korištenje novim vlasnicima dok dozvole prilike (prometne i druge), da se
namještaj preveze novim vlasnicima, odnosno da optuženici svoj sobni namještaj
mogu prevesti u Banja Luku, a Pajići svoj namještaj iz Banja Luke u Bjelovar.
Iako optuženici, a niti optuženici Pajići ne govore o vlasništvu na tim sobnim
namještajem, iz njihovih iskaza kada govore o prevozu takvog namještaja kada za to
dozvole prilike, zaključuje se da sobni namještaj ostaje dosadašnjem vlasniku, a da
novi odveze sebi u Banja Luku odnosno Bjelovar kada za to budu dozvoljavale
prilike. Oštećenici Pajići su istakli da će namještaj prevoziti istim prijevoznim
sredstvom - kamionom,
ZAPISNIČAR : PREDSJEDNIK
VIJEĆA :
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba Vrhovnom sudu RH u Zagrebu, u roku
od 15 dana računajući od dana pismenog primitka presude.
Žalba se u odgovarajućem broju primjeraka - za sud prvog stupnja, za sud
drugog stupnja i za protivnu stranku - podnosi neposredno ovome sudu ili na zapisnik
kod ovoga suda ili putem pošte preporučenom pošiljkom.
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Broj : I Kž – 44/1996 – 3
PRESUDA
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
O b r a z l o ž e nj e
Opt. Milenko Jasika temeljem čl. 90. st. 1. ZKP obvezan je sudu platiti trošak
kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kn, dok je oslobođen plaćanja
ostalih troškova.
Državni odvjetnik pobija žalbom osuđujući dio presude zbog odluke o kazni i
nalaze da je opt. Milenku Jasiki izrečena preblaga kazna, predlaže da se u tom dijelu
presuda u smislu navoda žalbe preinači, dok da se zbog pogrešno i nepotpuno
utvrđenog činjeničnog stanja presuda prvog stupnja u oslobađajućem dijelu ukine i
predmet u tom dijelu vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Pri tom glede žalbenih prigovora valja dodati, da je sud prvog stupnja obranu
optuženika ispitao i dovodeći je u svezu s iskazima preslušanih svjedoka s pravom
odbacio. Nakon analize i ocjene navoda svjedoka Željka i Mirka Tomića, Zvonimira i
Jelene Josipović, Stjepana Martinovića, Mirka Miljanovića, Vinka Hamša, Eduarda
Ajzerlea, Davorina Kuljanca i drugih tijekom postupka preslušanih svjedoka, a
kojima je poklonio vjeru, sud je pravilno zaključio da je optuženik protivno citiranim
u izreci presude odredbama međunarodnog prava o zaštiti građanskih osoba u vrijeme
rata, uključio se u skupinu, pobunjenih Srba u Banja Luci koja je u njegovoj kući
držala zalihe minsko-eksplozivnih sredstava i u večernjim satima pucala iz
automatskog oružja i minirala kuće Hrvata, a sve u cilju da mjerama zastrašivanja i
terora protjera sa okupiranog teritorija Bosne i Hercegovine u provedbi etničkog
čišćenja nesrpsko stanovništvo, u kojem se postupanju ostvaruju bitna obilježja
kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. OKZRH.
Sud prvog stupnja u obrazloženju presude je iznio logične i jasne razloge zbog
čega vjeruje svjedocima da je optuženik bio obučen u maskirnu vojničku uniformu sa
oznakama srpske paravojske, nosio automatsku pušku i pištolj, a u svom kafiću imao
Šešeljevu sliku i na balkonu izvješenu srpsku zastavu.
Međutim, kad već citira iskaze svjedoka obarajući presudu, bila je dužnost
ža1itelja navesti rečenice ili odlomke teksta u cijelosti onako kako su svjedoci
iskazivali, jer tek tada se može utvrditi pravi smisao onoga što su oni iznosili o
relevantnim činjenicama.
Treba još dodati, da analiza i ocjena iskaza svjedoka u žalbi nije prihvatljiva jer nije
objektivna, dok je sud prvog stupnja sadržajno izložio razloge zbog kojih nalazi da je
optuženik ne samo bio u sastavu navedene skupine pobunjenih Srba, nego sudjelovao
u konkretnim kriminalnim radnjama, bacanja bombi na kuće građana i postavljanja
eksplozivnih naprava, a o čemu su podrobno iskazivali preslušani svjedoci, pa svaka
kalkulacija oko toga da se radi samo o insinuacijama ili fami da bi se optuženik
ponašao na inkriminirani način, kako se to želi prikazati u žalbi, potpuno je bez
osnova, jer nema nikakove potpore u spisu i bez obzira na činjenicu optuženikovog
povratka u Republiku Hrvatsku.
Nije osnovana žalba optuženika, a niti žalba državnog odvjetnika zbog odluke
o kazni.
1'
Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio i pri odmjeravanju kazne uzeo u obzir sve
okolnosti koje u smislu čl. 37. st. 1. OKZRH utječu na izricanje kazne, te je na -
temelju ispravne ocjene tih okolnosti izrekao optuženiku i primjerenu kaznu.
II :i
"
Zapisničar:
Predsjednik vijeća :
Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r. Ante
Potrebica, v.r.
Štefica Klepac
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSRVO UNUTARNJIH POSLOVA
POLICIJSKA UPRAVA ZADARSKO – KNINSKA
ODJEL KRIMINALISTIČKE POLICIJE
Broj : 511- 18 – 04/20 – KU – 836/94. I. Kp.
Datum : 13.12.1994. godine
KRIVIČNA PRIJAVA
Protiv
1. MILENKO JASIKA , JMBG : 0306950310024 zvani
otac p. Pajo Jasika i majka p. Nada rođene
rođen dana 03.06.1950. , u Breza općina Bjelovar
Republika Hrvatska , stanuje u Sv. Filip i Jakov , ulica Sv. Filip i
Jakov
Broj 185 državljani RH , općina Sv. Filip i Jakov , narodnost Hrvat ,
državljanin
RH zanimanje, djelatnik , obiteljske prilike oženjen , 3 djece završio je
srednju
školu ne zna pisati, vojsku služio DA u Bjelovaru 71/72 u
Leskovcu čin
pričuvnog mlađeg časnika, časnik ili vojnog službenika NE , u vojnoj
evidenciji se
DA u Bjelovaru , odlikovan NE , imovno stanje
Za sada neutvrđenog dana tijekom 1993. godine, ista grupa ispred caffe bara
''DM'' (Draža Mihajlović) koji je ''ukrašen'' četničkom ikonografijom i slikama
Vojislava Šešelja, a čiji je vlasnik sam Jasika Milenko, vrše ''premlaćivanje'' NN
muškarca, odvoze ga u kuću vl. Kuljanac Tome i sve skupa spaljuju.
Spomenuti caffe bar ''DM '' bilo je okupljalište Jasikine grupe i iz njega bi se
kretalo u ''akcije'' rušenja, paljenja i zastrašivanja. Između ostalog podmetnute su
misko-eksplozivne naprave, odnosno spaljene su kuće Martinović Stipe, Hamš Vinka,
Kuljanac Tome, Bartulović Ive, Ćosić Ilke, Pavičić Mare, Tomić Mirka, kuća časnih
sestara u ulici Goce Delčeva i druge.
Grupa Jasika Milenka u srpnju 1993. godine minira caffe bar ''Stari Budžak''
vl. Vidović Tome, a kojeg je iznajmio Veljko Pećanav, tamošnji policajac. Nakon
miniranja Pećanac vrši ''kriminalističku obradu'' nad Jasika Milenkom koji priznaje da
je minirao narečeni caffe bar, nadomiruje dio pričinjene štete, a potom bježi iz Banja
Luke u Republiku Hrvatsku, odnosno Sukošan.
Prilog :
- Službena bilješka o obavljenim inf. razgovorima sa
- JASIKA MILENKOM
- Miljanović Mirkom, nastanjen u Bjelovaru, A. Topića br. 29,
- Ajzerle Eduardom, nastanjen u Zagrebu, Fallerovo šetalište br. 37,
- Tomić Željkom, nastanjen u Pagu, otok Pag, Senjska br. 7,
- Hanš Vinkom, nastanjen u Daruvaru, Franca Peršerna br. 3,
- Martinović Stjepanom, nastanjen u Daruvaru, F. Prešerna br. 18,
- Josipović Jelenom, nastanjena u Poreču, TN ''Červar-Porat'', Pinot 3/2,
- Šuvalić Šerifom, nastanjen u Poreču, TN ''Červar-Porat'' 1/II,
- Josipović Zvonimirom, nastanjen u Poreču, Vukovarska br. 9,
- Delić Markom, nastanjen u Zadru, Slavka Ježića br. 1,
- Pajić Mariom, nastanjen u Bjelovaru, Šenoina br. 33,
- Zabilješka Brulić Naila, djelatnika PU bjelovarsko-bilogorske.
2. Operativna informacija Kening Darka, djelatnika PU bjelovarsko-bilogorske
3. Informacija Pranjić Darka, djelatnika PU bjelovarsko-bilogorske
4. Izvadak iz dnevnika novinara Desić Zlatka
5. Izvješće SZUP-a ispostava Zadar, od 08.11.1994. godine
6. Pismo Pajić Zlatka od 05.11.1994. godine
7. Spisak stvari i predmeta vl. Miljanović Mirka
8. Preslika oružnog lista na ime Jasika Milenka
9. Zapisnik o pretrazi stana
10. Potvrda o privremeno oduzetim predmetima
11. SL. zabilješka o obavljenom razgovoru sa Jasika Dubravkom
NAČELNI
K ODJEL
A
Ant
e Klarić
Dostavljeno :
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
POLICIJSKA UPRAVA BJELOVAR
I POLICIJSKA POSTAJA BJELOVAR
Broj : 511–02–10–VT–1/51-1/94.
Datum : 24.10.1994. godine.
SLUŽBENA ZABILJEŠKA
Kada su počeli ratni sukobi u Hrvatskoj 1991. godine, u Banja Luci počelo je
protjerivanje nesrpskog pučanstva, teror, rušenje domovine, pljačke i fizička
zlostavljanja od strane ekstremnih Srba, koji su došli iz Hrvatske. Ne sjeća se točno,
ali misli da je to bilo početkom 06. mjeseca 1992. godine počelo je masovno
protjerivanje Hrvata, rušenje, paljenje i pljačka njihove imovine. Javnim pogovorom
došao je do saznanja da je za protjerivanje, paljenje, rušenje i pljačku imovine Hrvata,
najekstremniji Jasika Milenko koji je doselio iz Bjelovara u 6. mjesecu 1992. godine
sa svojom suprugom i sinom. Naime, Jasika Milenko dolaskom u Banja Luku,
dragovoljno se prijavio u ''oružane snage srpskih oružanih snaga'' (OS-SOS). To je
bila postrojba sastavljena od najvećih kriminalaca i ekstremista doseljenika iz
Hrvatske. Međutim, raspuštanjem te organizacije, bračni par Jasika, svoju terorističku
grupu s ciljem protjerivanja nesrpskog pučanstva, rušenje imovine, pljačka i fizičko
zlostavljanje. Naume, Jasika Milenko i Dubravka zamijenili su kuću sa Pejić Mariom,
te je tako znao tko je Jasika Milenko. U njihovom ugostiteljskom objektu održavali su
se sastanci srpskih ekstremista i Srba.
Početkom 09. mjeseca 1992. godine, u više navrata vidio je Jasika Milenka u
maskirnoj uniformi sa automatskom puškom koja ima preklopni kundak, u društvu još
dvije osobe, koje su također bile naoružane i u maskirnim uniformama. Dana
02.09.1992. godine Jasika Milenka također je vidio naoružanog i u uniformi u naselju
''Budžak'' kod Osnovne škole ''Ranka Šipka'', gdje se nalazi u društvu još tri osobe
naoružane i u maskirnim uniformama, gdje stoje kod nekakvog (nečitko) vozila.
SLUŽBENA ZABILJEŠKA
Ovlaštena
sl. osoba
Nenad
Rukavina
Eduard Ajzerle
Fallerovo šetalište 37
Zagreb
POLICIJSKA POSTAJA
n/r zapovjednika
Izbjegao sam iz Banja Luke 23.09.94. godine ostavši bez cjelokupne imovine i
trenutno sam kod svojih rođaka u Zagrebu.
Saznao sam da su se bračni par Jasika sa svojim sinom, prodavši kuću B. Luci bez
poteškoće vratili u Hrvatsku i da trenutno borave u Svetom Filip Jakovu.
Moja supruga posjedovala je imovinu koja se nalazila nasuprot kuće Jasika. Odmah
po svom doseljenju – zamjeni kuće, stavili su se u službu tamošnje pravno ne
organizacije SOS. Milenko se dobrovoljno prijavio u srpsku vojsku i organizirao
svoju razbojničku grupu, pretežno od Srba, pridošlih s područja Bjelovara. Nakon
djelovanja u sklopu SOS-a, raspuštanjem te organizacije, bračni par Jasika nastavlja
svoju terorističku aktivnost – samostalno sa svojom grupom. Cilj te grupe bio je teror
nad nesrpskim pučanstvom, rušenje imovine, pljačka i fizičko zlostavljanje. U
njihovoj kući održavani su sastanci njihove grupe, određivani su objekti koji će biti
napadani i osobe koje će biti maltretirane i pljačkane. Sve usluge koje je počinila ta
grupa plaćali su bračni par Jasika. Eksploziv je nabavljao u poduzeću ''MERMER'' iz
Čelinca, a ostalo oružje od drugih dobavljača.
Po nalogu bračnog para Jasika minirane su, oštećene i prostreljivane kuće i objekti
Stipe Martinovića, Tome Kuljancam, Tome i Ive Bartulović, Ilke Ćosića, Mare
Pavičić, Vinka Hamša, Kuća Časnih sestara u ulici Goce Delčeva i mnoge druge.
Njihov kafić ''MD'' bio je poznat kao sastajalište srpskih ekstremista i kriminalaca.
Završivši svoj prljavi i razbojnički posao u Banja Luci, nesmetano su se vratili u
Hrvatsku kao veliki srpski ''mučenici''.
PU ZADARSKO-KNINSKA
ODJEL KRIMINALISTIČKE POLICIJE
SLUŽBENA Z A B I LJ E Š K A
Sastavljena u prostorijama ove PU, a na osnovu obavljenog informativnog
razgovora s TOMIĆ ŽELJKOM, sin Mirka i Pavke r. Sedić, rođen 13.09.1967. godine
u Banja Luci, s prebivalištem u Pagu, Senjska 7, po zanimanju obućarski tehničar,
trenutno uposlen u privatnoj pekari ''Van grada'', neoženjen, po nacionalnosti Hrvat,
državljanin RH.
U 01. mjesecu 1993. godine Željko Tomić je vidio Jasika Milenka naoružanog
automatskom puškom, a tada je (nečitko) Njegićem.
U svezi narečenog Željko nema više što iskazati, osim što opetovano tvrdi da
je prema svim pokazateljima, osobito javnim pogovorom, Jasika Milenko organizator,
a moguće i suučesnik u izvršavanju više zlodjela u Banja Luci, a koja su počinjena na
štetu Hrvata. Poznato mu je da su se četnici okupljali u Jasikinom kafiću, a nakon što
nastupi noć slijede pucnjave, rušenja kuća i ubojstva Hrvata. To se događalo
svakodnevno, a žrtve bi bili Hrvati kojima bi Jasika prethodno verbalno prijetio.
OVLAŠTENA
SL. OSOBA
Ivica Kapitanović
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
POLICIJSKA UPRAVA BJELOVARSKO-BILOGORSKA
III POLICIJSKA STANICA
Broj : 511-02-30/7-VT-15/18/93
Daruvar , 27.07.1993. godina
S L U Ž B E N A Z A B I LJ E Š K A
U mjestu Banja Luka, Budžak prvi, ul. Žarka Valješevića, Republika BiH
posjedovao je obiteljsku kuću, te je kao Hrvat bio primoran da izvrši zamjenu iste
zbog raznih prijetnji od strane srpskih dobrovoljaca i drugih mještana srpske
nacionalnosti koji su mu po kući pucali iz različitog naoružanja, a također i prijetili
putem telefona.
Kada je kod njega u 4. mjesecu 1993. god. Šaponja Jovo iz Daruvara sa istime
zamijenio
kuće, te su zajedno u Banja Luci živjeli oko 20 dana. Kada se pripremao za odlazak u
Daruvar u posjet Šaponja Jovi u Banja Luci došla je osoba za kojega mu je naknadno
rekao da se zove Stevo i da mu je on nekad bio šef u transportu u ''Šumariji'' u
Daruvaru. Ta osoba po imenu ''Stevo'' osobno mu je izjavila sljedeće : Ajte Vi tamo,
doći ćemo mi za Vama! Reci da sam im poručio za 10 god. ako ne ranije ja ću
usavršiti češki jezik i u Daruvar doći kao turist pasošom, te postaviti eksplozivnu
napravu tamo gdje najviše boli ili u školu ili u dječji vrtić''. Poslije toga osoba po
imenu ''Stevo'' udaljio se vozilom u nepoznatom pravcu. Na to Šaponja Jovo mu je
izjavio da je ljut jer su navodno ''Stevi'' srušili kuću u Daruvaru pa zato i tako i
reagira.
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
POLICIJSKA UPRAVA BJELOVARSKO-BILOGORSKA
III POLICIJSKA STANICA
Broj : 511-02-30/7-VT-15/18/93.
Daruvar , 27.07. 1993. godine
SLUŽBENA ZABILJEŠKA
sljedeću izjavu :
U mjestu Banja Luka, naselja Budžak prvi, ul. Majstorić kbr. 2A Republika
BiH, imao je obiteljsku kuću u kojoj se nalazila i fotografska radnja. U kući je živio
zajedno sa sinom Martinović Dominikom rođ. 1969. god. njegovom suprugom
Vesnom, koji se sada nalaze u Njemačkoj, a iz Bosne su izbjegli dana 28.11.1992.
god. te drugim sinom Martinović Mariom rođ. 1970. god. koji je također izbjegao iz
Banja Luke dana 28.11.1992. god. i nalazio se je u RH.
Tokom 1991. god., u Banja Luci postojala je sve teža politička situacija da bi
kao početak ratnih događanja označio dan, 04.04.1992. god. kad su mještani srpske
nacionalnosti već tada dobro organizirani pod vodstvom uglednih osoba iz općine i
milicije postavili barikade na svim ulazima i izlazima iz Banja Luke. Naoružane
osobe koje su držale barikade i kontrolisale prolaz ljudi u početku imali su čarape na
glavi i sami su se nazivali ''SOS'' organizacija – Srpske obrambene snage kojima se
naknadno priključila i tamošnja milicija. Naknadno se vidjelo da se radi skoro o svim
domaćim osobama srpske nacionalnosti koji su živjeli na tom području. Poznato mu
je da je osoba po prezimenu Kasagić koji je radio u općini Banja Luka tih dana u
općini razbio Titovu sliku i to je bio početak postavljanja barikada i vršenja pretresa
hrvatskih i muslimanskih kuća u cilju pronalaska oružja kako su oni to tvrdili, a u
stvari