Trudnoća i zračenje

Pregnancy and Radiation

1 1 2 3 2
D. Trokić *, A. Drljević , A. Beganović , A. Skopljak-Beganović , M. Gazdić-Šantić

1. Institut za onkologiju, Klinički centar Univerziteta Sarajevo, Bolnička 25, 71000 Sarajevo,
Bosna i Hercegovina
Institute of Oncology, Clinical Centre, University of Sarajevo, Bolnička 25, 71000 Sarajevo,
Bosnia and Herzegovina
2. Institut za radiologiju, Klinički centar Univerziteta Sarajevo, Bolnička 25, 71000 Sarajevo, BiH
Institute of Radiology, Clinical Centre, University of Sarajevo, Bolnička 25, 71000 Sarajevo,
Bosnia and Herzegovina
3. Institut za nuklearnu medicinu, Klinički centar Univerziteta Sarajevo, Bolnička 25, 71000
Sarajevo, BiH
Institute of Nuclear Medicine, Clinical Centre, University of Sarajevo, Bolnička 25, 71000
Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
*Kontakt autor – Corresponding author

Sažetak
Mnoge trudnice bivaju izložene jonizirajućem zračenju, bilo u okviru dijagnostičkih ili terapijskih
procedura, bilo na radnom mjestu kao profesionalci. Nedostatak informacija o riziku izaziva strah kod
trudnice i njene okoline i često dovodi do nepotrebnih pobačaja. Ovaj rad prvenstveno je namijenjen
medicinskim profesionalcima, koji bi, kada postoji mogućnost da trudnice budu izložene zračenju,
trebali voditi računa o sljedećem: Iradijacija gonada bilo kojeg od roditelja prije začeća ne uzrokuje
povećanje incidence kancera ili malformacije kod djece; Kod najvećeg dijela dijagnostičkih procedura
doze na plod nisu toliko visoke da bi mogle izazvati prenatalnu smrt, malformacije ili mentalnu
retardaciju; Više doze, kao što su doze od terapijskih procedura mogu izazvati veoma štetne efekte pa
i smrt fetusa, pa se preporučuje obavezno testiranje žena na trudnoću prije propisivanja ovih procedura;
Žene koje jesu ili mogu biti trudne moraju biti upoznate sa štetnim efektima zračenja, te dati pristanak
da se isto provede u dijagnostičke ili terapijske svrhe. Prilikom upućivanja na medicinske procedure
koje uključuju izloženost zračenju mora se provjeriti da li je žena trudna, te to uzeti u obzir prilikom
procjene opravdanosti procedure, a kod njenog provođenja treba što je više moguće proceduru
optimizirati tj. poduzeti sve da se željeni dijagnostički ili terapijski postupak postigne uz minimalnu dozu
na plod. Za trudnice koje su profesionalno izložene zračenju mora se osigurati da apsorbirana doza
ploda ne smije biti veća od 1 mGy , što je granična doza za opću populaciju. Odluka o eventualnom
pobačaju nakon što trudnica primi određenu dozu zračenja je individualna i ovisi o nizu socioloških,
ekonomskih, vjerskih i drugih faktora. No, medicinski gledano, nema indikacije za pobačaj ukoliko je
fetalna doza manja od 100 mGy.

Ključne riječi: trudnoća, zračenje, zaštita, fetalna doza, pobačaj

Summary
Many pregnant women are exposed to ionising radiation whether as a patient during diagnostic and
therapeutic procedures or as radiation workers. Lack of information concerning the risk of ionising
radiation is responsible for anxiety of pregnant women and frequent unnecessary termination of
pregnancies. Target group of this article are medical professionals who, in case when there is a
probability of exposure of pregnant women to ionising radiation, should take care about the following:
Pre-conception irradiation of either parent’s gonads has not shown to result in the increased cancer or

1
malformation for the children. Prenatal doses from most diagnostic procedures present no measurable
increased risk of prenatal death, malformation, or mental retardation. Higher doses, such as those
involved in therapeutic procedures, can result in significant foetal harm including foetal death, so
pregnancy test is recommended before the prescription of such a procedure. Pregnant or potentially
pregnant women must be informed about the radiation risk from diagnostic and therapeutic procedures,
and they need to give consent for performing such a procedure. During the prescription of a medical
procedure which includes exposure to ionising radiation it must be checked whether the woman is
pregnant, which needs to be one of the factors for estimation of procedure justification, and during the
procedure the most important is the optimisation; to perform all possible efforts to get the desired
diagnostic or therapeutic effect with minimal foetal dose. For occupationally exposed pregnant women
actions must be taken that the dose to the foetus does not exceed 1 mGy, which is the dose limit for the
population at whole. Decision about termination of pregnancy after prenatal irradiation is individual and
depends on social, economic, religious and other factors. For foetal doses bellow 100 mGy there is no
medical justification for termination of pregnancy because of radiation exposure.

Key words: pregnancy, radiation, protection, foetal dose, termination

1 Uvod
Korištenje jonizirajućeg zračenja je dovelo do zadivljujućih rezultata u dijagnostici i liječenju bolesti,
međutim ono može izazvati i štetne efekte. Zbog toga se populacija mora zaštititi od neopravdanog ili
prevelikog izlaganja jonizirajućem zračenju.

Naročito je bitno da se prilikom izlaganja zračenju trudnica ili potencijalnih trudnica dijagnostičke i
terapijske procedure provode uz najveće moguće mjere zaštite.

Štetni efekti izlaganja zračenju se dijele na determinističke i stohastičke.

1. Deterministički efekti nastaju ukoliko intenzitet zračenja pređe određeni prag. Njihova ozbiljnost
zavisi od primljene doze. Primjeri za ove efekte u slučaju izlaganja zračenju trudnica su
malformacije organa, mentalna retardacija i smrt ploda.
2. Stohastički efekti nemaju prag doze, vjerovatnoća njihovog nastanka je proporcionalna
primljenoj dozi, a njihova ozbiljnost ne zavisi od veličine doze. Primjeri ovih efekata su nastanak
kancera i hereditarni efekti.

Svjesna problema da se mnoge trudnice izlažu, ponekad i nepotrebno, jonizirajućem zračenju u svrhu
dijagnostike ili terapije Međunarodna komisija za zaštitu od zračenja (ICRP) je izdala brošuru ICRP
Publication 84: Pregnancy and Medical Radiation u kojoj je dala preporuke za optimizaciju zaštite
trudnica (1).

Cilj ovog rada je da onima koji su na bilo koji način involvirani u procedure u kojima su trudnice izložene
zračenju približe navedene preporuke Međunarodne komisije za zaštitu od zračenja, dopunjene sa
rezultatima mjerenja na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS).

Pošto je za ovaj rad značajna doza na plod tj. srednja količina energije koja se apsorbira u masi ploda,
uglavnom su korištene jedinice apsorbirane doze – Gy ili mGy (grej, prema fizičaru Louisu Haroldu
Grayu). U radiološkoj zaštiti se koriste još i ekvivalentna doza (apsorbirana doza na organ, DT,R,
pomnožena sa težinskim faktorom zračenja, wR), te efektivna doza (zbir umnožaka ekvivalentne doze i
faktora osjetljivosti za pojedina tkiva wt), čije su jedinice Sv ili mSv (sivert, prema medicinskom fizičaru
Rolfu Sievertu).

2
Efektivna doza je mjera rizika od štetnih efekata jonizirajućeg zračenja. Granice efektivne doze za
stanovništvo i populaciju date su u tabelama (Tabela 1 i Tabela 2) (2). Kako je težinski faktor zračenja
za jonizirajuća zračenja koja se koriste u medicini (osim vrlo rijetkih slučajeva) jednak jedinici, onda je
apsorbirana doza u mGy jednaka ekvivalentnoj dozi u mSv za problematiku koja se razmatra u ovom
radu.

Tabela 1. Granice doza za lica koja rade sa izvorima jonizujućih zračenja (2)

Radijaciona veličina Granice doza (mSv/godina)

Efektivna doza 20
Ekvivalentna doza za očno sočivo 150
Ekvivalentna doza za kožu 500
Ekvivalentna doza za ruke, podlaktice, stopala i članke 500

Tabela 2. Granice doza za stanovništvo (2)

Radijaciona veličina Granice doza (mSv/godina)

Efektivna doza 1
Ekvivalentna doza za očno sočivo 15
Ekvivalentna doza za kožu 50

2 Efekti zračenja in utero

Iradijacija gonada bilo kojeg od roditelja prije začeća ne uzrokuje povećanje incidence kancera ili
malformacije kod djece (1).

Razvoj ploda se odvija u tri faze:

I Preimplantacijska faza. To je period od momenta začeća do implantacije. Ako je plod izložen

zračenju u ovoj fazi može se desiti da dođe do nedetektabilne smrti ploda, dok je veoma mala
vjerovatnost da dođe do drugih štetnih efekata.
II Faza organogeneze. Ona traje od 3. do približno 8. postkoncepcijske sedmice. U ovoj fazi
izlaganje zračenju može dovesti do malformacija, osobito organa koji se razvijaju u periodu
izloženosti zračenju, a ozbiljnost efekta je proporcionalna dozi.
III Faza razvoja fetusa. Ona traje od 9. postkoncepcijske sedmice do rođenja (razvoj CNS-a traje od
8. do 25. sedmice). Izloženost zračenju u ovoj fazi (naročito u periodu od 8. do 15. sedmice) može
dovesti do mentalne retardacije čija je ozbiljnost proporcionalna primljenoj dozi (1).

U 2. i 3. fazi može doći do indukcije stohastičih efekata (nastanak kancera), koji se manifestira u
periodu od 1. do 19. godine života djeteta (Tabela 3) i hereditarnih efekata.

Deterministički efekti (malformacije, smanjen kvocijent inteligencije i mentalna retardacija) nastaju

samo za fetalne doze veće od 100 mGy. To je doza koje se ne dostiže u većini dijagnostičkih procedura
u radiologiji i nuklearnoj medicini. Npr. fetalna doza od 100 mGy ne bi se dostigla s 3 CT-a zdjelice,
niti s 20 konvencionalnih snimaka abdomena ili zdjelice (1).

Tabela 3. Vjerovatnost rađanja zdravog djeteta u funkciji doze zračenja (1)

Apsorbirana doza u plodu bez Vjerovatnost da neće biti Vjerovatnost da neće razviti

3
 prirodnog zračenja malformirano karcinom (0-19god)
(mGy) (%) (%)
0 97 99,7
0,5 97 99,7
1,0 97 99,7
2,5 97 99,7
5 97 99,7
10 97 99,6
50 97 99,4
100 skoro 97 99,1

3 Dijagnostička radiologija
Opravdanost procedure je prva preporuka ICRP-a i odnosi se kako na trudnice, tako i na ostale
pacijente. Sve pretrage moraju biti medicinski indicirane, tako da je rizik od izlaganja ploda zračenju
manji od štete pričinjene neobavljanjem dijagnostičke procedure. Doze u dijagnostici ne mogu
uzrokovati fetalnu smrt, malformacije ili mentalnu retardaciju. Ako je fetus u direktnom snopu,
procedura se često može i treba „skrojiti“ tako da se doza reducira.

3.1 Prije izlaganja zračenju

Prije izlaganja zračenju potrebno je utvrditi da li je pacijentica trudna ili za to postoji mogućnost, da li je
potencijalni plod u direktnom snopu i da li se radi o visokodoznoj proceduri.

Tabela 4. Približne vrijednosti fetalne doze nakon uobičajenih dijagnostičkih pretraga u Velikoj
Britaniji i rezultati mjerenja u KCUS (neobjavljeno, sažetak rada sa rezultatima prihvaćen na
Kongresu radiologa BiH, oktobar 2007.) (3, 4)

Velika Britanija KCUS

Pretraga Srednja Maksimalna Srednja Maksimalna
fetalna doza izmjerena doza fetalna doza izmjerena doza
(mGy) (mGy) (mGy) (mGy)
Konvencionalne pretrage
Abdomen 1,4 4,2 0,9 2,2
Prsni koš <0,01 <0,01 <0,01 <0,01
IVU 1,7 10 2,1 9
Lumbalna kičma 1,7 10 0,6 1,5
Zdjelica 1,1 4 0,4 2
Lubanja <0,01 <0,01 <0,01 <0,01
Torakalna kičma <0,01 <0,01 <0,01 <0,01
Fluoroskopske pretrage
Irigografija 6,8 24 7,1 25
Gastroduodenum 1,1 5,8 0,6 4,2
CT
Abdomen 8 49 8,5 18

4
Prsni koš 0,06 0,96 0,02 0,04
Glava <0,005 <0,005 <0,005 <0,005
Lumbalna kičma 25 79 15 31
Zdjelica 25 79 11 26

Nakon informiranja i razumijevanja rizika pacijentica daje svoj pristanak. Ako plod jeste u direktnom
snopu, tada je bitno da li se radi o niskodoznoj pretrazi (nativni snimak adbomena ili sl.) ili o
visokodoznoj proceduri (prosvjetljavanje ili CT). Ako se radi o visokodoznoj proceduri, treba razmotriti
neki drugi način dobijanja zadovoljavajuće informacije, bez upotrebe jonizirajućeg zračenja. Ako nema
alternativne pretrage koja bi dala zadovoljavajuće informacije, tada se uzima u obzir gestacijska dob,
preračunava se fetalna doza (što radi medicinski fizičar), preispituje indikacija i procjenjuje šteta od
eventualnog odgađanja procedure (5).

3.2 Tokom pregleda

Medicinski indicirane pretrage u područjima udaljenim od fetusa mogu se bezbjedno obaviti uz
upotrebu odgovarajućih mjera zaštite. Modifikacija procedure obično nije potrebna. U slučaju pretrage
kod koje fetus mora biti u direktnom snopu, a koja se ne može odgoditi, treba nastojati smanjiti
apsorbiranu dozu fetusa, bez gubljenja informacija značajnih za pravilnu dijagnozu (ALARA princip).
Svi tehnički podaci moraju biti pažljivo zabilježeni kako bi se procijenila apsorbirana doza fetusa.

Kod radiografskog snimanja najčešći način da se modificira pretraga je kolimacija snopa na područje od
interesa i smanjenje broja snimaka.

Prilikom CT pretrage zdjelice uterus je u polju. Srednja apsorbirana doza fetusa iznosi oko 25, a
maksimalna oko 79 mGy (3). Primarni snop u CT skenerima je vrlo usko kolimiran, pa se može limitirati
polje koje ispitujemo na područje od interesa.

Fetalna doza kod prosvjetljavanja (fluoroskopije), kada je fetus u direktnom snopu, može iznositi i
24 mGy po pretrazi. Ova doza se može smanjiti skraćivanjem vremena izloženosti zračenju i
kolimacijom snopa na područje od interesa.

3.3 Nakon izlaganja zračenju

Tokom dijagnostičkih pretraga, procjena apsorbirane doze fetusa obično nije potrebna, osim ako je
fetus u direktnom snopu. Procjenu doze potrebno je učiniti kada očekujemo da ona prelazi 10 mGy
(Tabela 3).

4 Nuklearna medicina
Nuklearna medicina koristi radiofarmake u dijagnostičke i terapijske svrhe. Niti jedna dijagnostička
pretraga u nuklearnoj medicini ne dovodi do ozračivanja cijelog fetusa dozom od 100 mGy, te prekid
trudnoće nije indiciran (Tabela 5) (1). Kao i u dijagnostičkoj radiologiji (Poglavlje 3), pretrage moraju biti
opravdane. Prije početka procedure, treba provjeriti da li je pacijentica trudna ili ne.

4.1 Prije aplikacije radiofarmaka

Obzirom da u nuklearnoj medicini nema hitnih pacijenata, sve pacijentice bi prije pretrage ili terapije
tebale biti podvrgnute testu trudnoće. Ukoliko je on pozitivan, a pretraga ili terapija neizbježna, potrebno
je razmotriti mogućnost redukcije ukupne doze.

5
Žene koje doje posebno se razmatraju kod pregleda u nuklearnoj medicini. Mnogi radiofarmaci se
131
izlučuju putem mlijeka, pa se preporučuje prekid dojenja na period od 3 sedmice nakon apliciranja I i
135
I (1).

4.2 Tokom pregleda ili terapije

Redukcija doze je moguća promjenom vrste radiofarmaka ili smanjenjem administriranog aktiviteta uz
povećanje vremena snimanja.

Radiojod prolazi placentarnu barijeru i može izazvati veće štete plodu, osobito ako je tkivo štitnjače
diferencirano (nastaje trajna hipotireoza ili povećan rizik od posljedičnog karcinoma štitnjače). Osim
toga, izlučuje se putem mlijeka, te je preporuka potpuni prestanak dojenja nakon terapijske doze
radiojoda.

Ukoliko se trudnoća ne otkrije na vrijeme, a pacijentica ipak primi radiojod, ukupna fetalna doza može
se smanjiti bilo poticanjem hidracije i učestalim mokrenjem (smanjuje se vanjsko zračenje ploda iz
mokraćnog mjehura), bilo administriranjem kalij-jodida (KI) u prvih 12 sati od primanja radiofarmaka (KI
parcijalno blokira štitnjaču fetusa i tako smanjuje dozu).

Tabela 5. Fetalne doze na cijelo tijelo od uobičajenih pretraga u nuklearnoj medicini u ranoj
trudnoći i u devetom mjesecu (doze uključuju doprinose zračenja od majke i od unutrašnjeg
ozračivanja fetusa) (6)

Radiofarmak Procedura Aplicirani aktivitet Rana trudnoća Deveti mjesec

(MBq) (mGy) (mGy)
99m
Tc Pregled kostiju (fosfat) 750 4,6 – 4,7 1,8
99m
Tc Perfuzija pluća (MAA) 200 0,4 – 0,6 0,8
99m
Tc Ventilacija pluća (aerosol) 40 0,1 – 0,3 0,1
99m
Tc Pregled štitnjače (pertehnetat) 400 3,2 – 4,4 3,7
99m
Tc Crvena krvna zrnca 930 3,6 – 6,0 2,5
99m
Tc Scintigrafija jetre 300 0,5 – 0,6 1,1
99m
Tc Dinamička scintigrafija bubrega 750 5,9 – 9,0 3,5
67 1
Ga Apsces/tumor 190 14 – 18 25
123 1
I Uptake štitnjače 30 0,4 – 0,6 0,3
131 1
I Uptake štitnjače 0,55 0,03 – 0,04 0,15
131
I Metastaze 40 2,0 – 2,9 11
1 123
Doza na štitnjaču fetusa je daleko veća od doze na cijelo tijelo, npr. 5 – 15 mGy/MBq za I i 0,5 – 1,1
131
mGy/MBq za I

4.3 Nakon aplikacije radiofarmaka

Preporuka ICRP-a je da žena ne ostaje u drugom stanju nakon pretrage ili terapije, sve dok potencijalna
fetalna doza od zaostalih radiofarmaka ne padne ispod 1 mGy (1).
99m
Precizna procjena doze nakon uobičajenih pretraga koje koriste Tc nije potrebna, jer radiofarmak ne
prolazi placentu. Ako se upotrijebi potencijalno štetniji radiofarmak (jod ili galij), treba više pažnje
posvetiti procjeni fetalne doze i rizika. Niti jedna dijagnostička pretraga u nuklearnoj medicini ne dovodi
do ozračivanja cijelog fetusa dozom od 100 mGy, te prekid trudnoće nije indiciran (Tabela 5) (1).

Poslije pretrage ili terapije pacijent je izvor zračenja, pa se mora obratiti pažnja na moguću
kontaminaciju ili eksterno ozračivanje članova porodice. Doze od eksternog zračenja na 1 m od
pacijenta iznose 0,05 – 0,1 mGy za dijagnostičke pretrage, a 1,3 – 6,8 mGy za terapijske procedure (1).

6
Mjere predostrožnosti za trudnice u porodici (držanje na što većoj distanci od pacijenta i izbjegavanje
kontaminacije) su naročito značajne, ako su u pitanju terapijske procedure.

5 Radioterapija
Kod trudnica, karcinom smješten izvan male zdjelice može se tretirati radioterapijski i takva terapija
zahtijeva vrlo pažljivo planiranje (optimizacija – druga preporuka ICRP-a). No, karcinomi smješteni u
maloj zdjelici ne mogu se tretirati visokodoznim zračenjem, a da ne uzrokuju velika, pa i smrtna
oštećenja ploda. Činjenica je da je omjer korist/rizik značajno na strani majke, pa je u ovim slučajevima
pobačaj često indiciran (1).

5.1 Prije terapije

Potrebno je utvrditi da li je pacijentica trudna ili ne. Ako jeste, odluka da li sprovesti tretman ili ne mora
biti donesena zajednički od strane pacijentice, supruga, onkologa, psihologa, hirurga, ginekologa, a
mora se uzeti u razmatranje: stadij i agresivnost tumora, potencijalni hormonalni učinci trudnoće na
tumor, alternativne terapije, njihova dužina trajanja, efikasnost i komplikacije, mogućnost odgode
terapije, stadij trudnoće, prijevremeni porod, monitoring, prekid trudnoće, te pravni i moralni principi.

5.2 U toku zračenja

Teleterapija na polje izvan zdjelice može se provesti, ali traži preciznu procjenu fetalne doze i
eventualno dodatnu zaštitu. Ako je indicirana radioterapija, fetalna doza mora se procijeniti prije
početka tretmana. Najvažniji faktor za procjenu fetalne doze je udaljenost fetusa od ruba radijacijskog
polja (ne od centra).

5.3 Nakon terapije

Mora se napraviti detaljan izvještaj o primijenjenoj tehnici i dozi koju je primio plod. Takvi izvještaji bi se
trebali čuvati do punoljetstva djeteta (1).

Preporuka od strane onkologa da pacijentica koja je prošla radioterapijski tretman ne zatrudni 1 – 2

godine nije povezana sa štetnim učincima radioterapije, nego zbog praktične potrebe da se vidi
(pozitivni) efekat terapije, te ukloni rizik od trudnoće ukoliko dođe do relapsa bolesti i potrebe za
reoperacijom i dodatnom kemo i/ili radioterapijom.

6 Trudnoća i profesionalna izloženost zračenju

Žene profesionalno izložene zračenju, koje nisu trudnice, podliježu istim principima zaštite od zračenja
kao i muškarci. Ako žena jeste ili može biti trudna, treba razmotriti dodatne mjere zaštite kako bi se
zaštitio plod. Prema međunarodnim standardima iz oblasti zaštite od zračenja i direktivom Evropske
Unije od trenutka kada buduća majka obavijesti poslodavca da je trudna, moraju se osigurati takvi radni
uslovi da doza za nerođeno dijete bude što je moguće manja, te da ne smije preći granicu doze za opću
populaciju od 1 mGy (Tabela 2) (7, 8).

Važeća regulativa u FBiH zabranjuje rad u zoni zračenja ženama tokom trudnoće i sa djetetom do jedne
godine starosti, kao i ženama tokom dojenja, ako rade s otvorenim izvorima jonizirajućeg zračenja (9).

Fetalna doza obično ne prelazi 25% doze koju očitava personalni dozimetar u radioterapiji i nuklearnoj
medicini (gdje se ne nose olovne kecelje), dok u radiodijagnostici fetalne doze mogu biti 10 – 100 puta
manje od onih na dozimetru, ovisno da li se dozimetar nosi ispod ili iznad kecelje (1). Iz grafika (Grafik
1) vidimo da je prosječna doza kod osoblja profesionalno izloženom zračenju u medicini znatno manja
od navedenog limita (Tabela 1).

7
 Grafik 1. Efektivne doze osoblja profesionalno izloženom zračenju u medicine (10)

7 Prekid trudnoće nakon izlaganja zračenju, da ili ne?

Odluka o prekidu trudnoće je individualna i ovisi o mnogo faktora. No, medicinski gledano, fetalna doza
ispod 100 mGy nije indikacija za prekid trudnoće (1).

Za dozu manju ili jednaku 100 mGy se ne očekuje nastanak malformacija, a nastanak kancera
izazvanog zračenjem je oko 1:170 (Tabela 3). Kako rizik dobivanja kancera u toku života bez izloženosti
dodatnom zračenju, osim prirodnog, iznosi 1:3, a onog sa smrtnim ishodom 1:5, vidimo da je povećanje
rizika nakon izlaganja zračenju minimalno (1).

Fetalna doza iznad navedene je tema za diskusiju i trebala bi se raspraviti za svaki pojedini slučaj
posebno (oštećenje ploda direktno je vezano za primljenu dozu i stadij trudnoće).

Žene izložene čak i niskim dozama zračenja često misle da imaju značajno povećan rizik od pojave
malformacija.

Uz izuzetak radioterapije male zdjelice i abdomena, te akcidentalnih situacija, za sve ostale razmatrane
procedure izloženost zračenju ploda ne povećava značajno vjerovatnoću pojavljivanja poremećaja
ploda nakon rođenja (Tabela 3).

8 Zaključne preporuke
Profesionalno izloženi medicinski radnici koji koriste zračenje moraju biti upoznati s efektima
zračenja na plod.
Svaka izloženost zračenju,bilo profesionalna, bilo u funkciji pacijenta, mora biti opravdana.
Medicinska izloženost trudnice ima drugačiji odnos korist/rizik.

8
 Prije medicinskog izlaganja zračenju žene u fertilnoj dobi, mora se utvrditi da li postoji mogućnost
trudnoće.
Prije visokodoznih medicinskih procedura, fetalna doza i potencijalni rizik moraju biti procijenjeni od
strane medicinskog fizičara.
Treba poštovati ALARA princip kod izlaganja zračenju.
Trudnice profesionalno izložene zračenju mogu raditi u zoni zračenja sve dok je sigurno da će
fetalna doza tokom trajanja trudnoće biti manja od 1 mGy.
Trudnice ne bi trebale biti uključene u biomedicinska istraživanja, kao ni u procedure koje koriste
jonizirajuće zračenje, a nemaju direktne koristi za njih (npr. pridržavanje djeteta prilikom
dijagnostičkih pretraga).
Prekid trudnoće za doze manje od 100 mGy nije medicinski opravdan. Za veće doze potrebno je
pružiti pravu informaciju o radijacijskom riziku i prepustiti odluku roditeljima.
Dojenje, kao logičan slijed događaja nakon trudnoće, ne treba prekidati osim kada je žene tretirana
131 125
radioaktivnim I ili I

Literatura
1. ICRP. Annals of the ICRP, Publication 84: Pregnancy and Medical Radiation. Tarrytown:
Elsevier Science, inc.; 2000 Dec. Report No.: 84.
2. FBiH. Pravilnik o granicama iznad kojih lica ne smiju biti izložena ozračenju. Službene novine
FBiH 2004; 8:209-10.
3. Sharp C, Shrimpton J, Bury R. Diagnostic medical exposures: advice on exposure to ionizing
radiation during pregnancy. Oxon: National Radiological Protection Board; 1998.
4. Beganović A, Trokić D, Gazdić-Šantić M, Drljević A, Skopljak-Beganović A. Fetalne doze u
dijagnostičkoj radiologiji. Zbornik radova 3. Kongresa radiologa Bosne I Hercegovine. In press
2007.
5. EC. Radiation protection 100, Guidance for protection of unborn children and infants irradiated
due to parental medical exposure. Luxembourg: Directorate-General Environment, Nuclear
Safety and Civil Protection; 1998 Jun. Report No.: 100.
6. Russell J, Stabin M, Sparks R, Watson E. Radiation absorbed dose to the embryo/foetus from
radiopharmaceuticals. Health Phys 1997; 73(5):756-69.
7. IAEA. Safety Series No. 115, International Basic Safety Standards for Protection against
Ionizing Radiation and for the Safety of Radiation Sources. Vienna: International Atomic Energy
Agency; 1996.
8. EC. Council Directive 96/29/EURATOM. Official Journal of the European Communities 1996;
29:1-8.
9. FBiH. Zakon o zaštiti od jonizirajućih zračenja i radijacionoj sigurnosti. Službene novine FBiH
1999; 15(6):333-9.
10. UNSCEAR. Sources and effects of ionizing radiation. Vienna: United Nations Publications;
2000.

9
A) Prilog
Ukoliko se na neku dijagnostičku pretragu ili radioterapiju uputi pacijentica koja je, ili može biti trudna, a
ne postoji mogućnost alternative koja ne uključuje izlaganje zračenju, treba postupiti na sljedeći način:

Žena u
reproduktivnoj dobi

Indicirano jonizirajuće
zračenje
(OPRAVDANOST)

U terapijske svrhe U dijagnostičke svrhe

Nastaviti proceduru
Da li je trudna? Ne prema protokolu Ne Da li je trudna?
(OPTIMIZACIJA)

Da Da

Alternativa bez
Upoznati ju s rizicima upotrebe jonizirajućeg Da Druga metoda
zračenja?

Ne

Iradijacija
Da li je procedura
izvan male Da niskodozna?
zdjelice?

Da
Ne

Ne

Modificirati proceduru i
evidentirati tačnu dozu;
Pobačaj* Podatke čuvati do
punoljetstva djeteta
(OPTIMIZACIJA, LIMITI)

*Pobačaj može biti indiciran samo u rijetkim slučajevima korištenja jonizirajućeg zračenja u terapijske
svrhe.

10