listopad 2010.

Broj 16
Sadržaj broja:

1. Izvještaj sa prošlih događanja:

- Godišnji koncert „Snovi, priče i sjećanja“
- Ozkidijada 2010.
- Nastup na slovenskoj državnoj smotri u Beltincima
- Nastup na svjetskom kongresu iz medicine i prava
- Turneja u Francuskoj
Neki novi Plozevet-mini dnevnik turneje – Ronald Sudić
Priča naše nove kraljice – Ana Devunić
2. „Zagreb-Markovac traži svoje nove zvijezde“-audicija za nove članove

3. I poslije svega ostat će pisma koju će pivati svi... – Maja Augustinčić

4. Umjesto oproštaja... – Ivan Pakrac

5. Iskustva naših članova – Stox, Juki, Lenka

6. Zvjezdani trach – Emina Basara

7. Ur gartenn-post deus Breizh – Arnaud Quent

Impressum:
- Izdavač: FOLKLORNI ANSAMBL ZAGREB-MARKOVAC
- Glavni i odgovorni urednik: Iva Uljanić
- Grafički urednik: Tomislav Brekalo
- Autori članaka: Maja Augustinčić, Ivana Balen, Emina Basara,
Ana Devunić, Magdalena Križanović, Arnaud Quent, Ivan Pakrac,
Goran Stokić, Ronald Sudić, Iva Uljanić,
- Autori fotografija: Ronald Sudić, Tomislav Mataić, Adriana
Radičević i ostali članovi FA Zagreb-Markovca
Riječ urednice...

Jedno poglavlje u životu Zagreb-Markovca je završeno, a drugo je tek na svom početku.

Rujan je mjesec kad zbrajamo rezultate jedne sezone i istovremeno se brzo počinjemo
pripremati za drugu. Iza nas ove godine ostaje vjerojatno idući „pobjednik“ naj-
događaja godine, a to je svakako naš godišnji koncert koji smo održali u HNK 13.6. i
kojim smo proslavili dva važna događaja: 65. obljetnicu ansambla i 20. godina
umjetničkog rada i vodstva našeg Gordana. Nakon koncerta uvijek se miješa nekoliko
osjećaja: sreća, zadovoljstvo i ponos, ali i sjeta i praznina jer je sve tako brzo prošlo…

Jedan od kandidata za naj-događaj godine će svakako biti i turneja u Francuskoj, možda

zato što nitko od nas nije očekivao da će nas Francuska i Francuzi toliko oduševiti i biti
nam jedna od najboljih publika pred kojima smo nastupali. Pravi spektakl…

Spektakl čeka i neke nove zvijezde koje će nam se ove godine pridružiti. Nažalost ove
smo godine ostali bez nekoliko naših dugogodišnjih zvijezda, ali da imamo pravu „kuću
slavnih“ sigurno bi i njihovi tragovi tamo ostali… Ovako, tragovi će zasigurno ostati u
našim sjećanjima i sjećanjima svih onih koji su ih godinama pratili na pozornicama
diljem svijeta. Jasna, Marija, Marko, Maja, Marin, Pakrac, Pero, Vladek i Trpimir puno
vas volimo i želimo vam puno sreće da i dalje za sobom uvijek dižete prašinu kud god
krenuli! Maja i Pakrac su nam umjesto oproštajnih riječi pripremili riječi sjećanja...

Nadam se da ćemo za nekoliko godina čitati radove i ostalih koji su se oprostili, u novoj
kategoriji „Iskustva naših članova“ i da će biti barem ovako dobri kao što su ovi sadašnji.

Za kraj nas opet čeka „lagano štivo“ za razonodu Eminu i njezinu trach rubriku.

Prvi put Zg-Marčovak je poprimio i internacionalni karakter jer nas je naš vodič iz
Francuske Arnaud iliti od nas prozvani Arnold počastio svojim člankom u kojem je opisao
svoja iskustva kao vodiča.

Vaša urednica i predsjednica ansambla otišla je na daleki sjever (čak ni veliki putnik
Roni nije bio sjevernije), do same sjeverne polarnice ili Arktičkog kruga u Laponiji kako
bi Djedu Božićnjaku uručila pismo sa svim željama (ako se sjećate onih kuglica sa bora
od prošle godine) što
da nam donese za
Božić! Jedna želja je
prevladala: PROSTOR!
Vidjet ćemo da li će
nam se ove godine
želja ispuniti!

Iva Uljanić
IZVJEŠTAJ SA PROŠLIH DOGAĐANJA…

1. GODIŠNJI KONCERT „SNOVI, PRIČE I SJEĆANJA“, 13.6.2010., HNK, ZAGREB

Za sve one koji nisu uspjeli doći na koncert ili dobiti program evo što su sve propustili:

Mjereći godinama čovjekovog rada večerašnjim koncertom slavili bi odlazak u mirovinu, 65

godina, cijeli jedan radni vijek, toliko godina postoji naš Ansambl. Na tisuće članova – plesača,
pjevača, svirača, voditelja, koreografa, skladatelja, etnologa i ostalih suradnika, prijatelja bili su
mali kotačić koji je kroz sve ove godine stvarao ovaj Ansambl. Svatko od njih može ispričati svoju
priču, svoja sjećanja, ali snovi vezani uz Ansambl su nam svima bili i ostali zajednički! Dio njih
smo ostvarili i živimo ih danas, večeras, živimo naš san, naš i svih ostalih naših bivših članova, svih
ljubitelja folklorne umjetnosti, umjetnosti koja je dio našeg nasljeđa. Zahvaljujemo se svima koji su
na bilo koji način sudjelovali u stvaranju naše povijesti i svima koji će graditi našu budućnost!

Čovjek koji živi svoj san i kojemu pripadaju velike zasluge za uzlet ovog Ansambla u zadnjih 20
godina je naš umjetnički voditelj, Gordan Vrankovečki, kojemu posvećujemo večerašnji koncert i
zahvaljujemo na predanosti, trudu, energiji, duhu i prvenstveno ljubavi prema folkloru koju je
prenio na brojne generacije naših članova.
SNOVI
Svatko od nas ima svoje snove kojima stremi i koje teži ostvariti. Tako smo i mi
generacijama sanjali o koreografijama koje bi željeli imati na programu i koje bi
voljeli plesati, pjevati, svirati... Sanjali smo o Podravskim svatima, Baniji,
Bunjevačkom, Prigorju...Večeras stavljamo pred Vas dio naših snova... Ostvarenih!

1. PRIGORSKI PLESOVI
Zvonimir Ljevaković

2. OD LUNA DO PAGA
Dr.sc. Ivan Ivančan

3. LIPA MOJA LEDINO ZELENA

Pjesme i plesovi Donjeg Jelenja
Koreografija: prof. Andrija Ivančan
Glazbena obrada: Zoran Jakunić

4. MEĐIMURSKA PISANA NEDELJA

Koreografija: Dr.sc. Ivan Ivančan
Glazbena obrada: Božo Potočnik

5. Intermezzo

6. NA BANIJI BUBANJ BIJE

Koreografija: Dr.sc. Ivan Ivančan
Glazbena obrada: Marijan Makar

PRIČE
Mnoge su još priče neispričane, mnoge slike nenaslikane. One se kriju u nama, mi ih
stvaramo i živimo na svakoj probi, svakom druženju; ostvarujemo ih svakim
korakom, svakom pjesmom i svakom odsviranom notom... Ovo je jedna od mnogih
priča, priča o nasljeđu ljudi koji su svoju tradiciju sačuvali izvan Domovine, koje mi,
uz pomoć naših suradnika, pokušavamo sačuvati od zaborava...

HRVATI IZVAN HRVATSKE

7. NA HATI* - premijera
Pjesme i plesovi Gradišćanskih Hrvata
Koreografija: Dr.sc. Ivan Ivančan
Glazbena obrada: Siniša Leopold
DERNEK
Pjesme i plesovi Hrvata BiH
Korišteni dijelovi koreografija
8. LINDŽO-HERCEGOVAČKA POSKOČICA** - premijera
Koreografija: Vladimir Kuraja
Glazbena obrada: Zoran Jakunić/Mirjana Crnko
9. OJ TI KUME DIKO NAŠA, DARUJ NAMA KOLO NAŠE, Lašvanska dolina
10. GOSPE RAMSKA MOLIT ĆU SE TEBI
11. EVO KUĆE EVO I AVLIJE, Bosanska Posavina
Koreografije: Miroslav Šilić
Glazbene obrade: Zoran Jakunić/Mirjana Crnko

12. TAMBURAŠI POKRAJ DUNAVA

Zoran Jakunić

13. SUBOTIČKE RAZGLEDNICE

Koreografija: prof. Andrija Ivančan
Glazbena obrada: Marijan Makar

SJEĆANJA
...na sve one drage ljude koji su svojim radom i ljubavlju prema folkloru i Ansamblu
doprinijeli da danas postojimo i radimo... na sve koreografije, koncerte, putovanja
koja su nas vezala i pružila nam toliko zadovoljstava i ljubavi... na sve generacije
koje su očuvale naš voljeni Ansambl. I nakon svega, ostanu nam lijepa sjećanja da
smo jednom sudjelovali u stvaranju povijesti ovog Ansambla.

U spomen dr.sc. Ivana Ivančana

14. DOŠLO MI JE PISMO

Zoran Jakunić

15. VUPREM OČI

Zoran Jakunić

16. PODRAVSKI SVATI

Koreografija: Dr.sc. Ivan Ivančan
Glazbena obrada: Marijan Makar
Sponzori: Domuscargo, Semark d.o.o., Nokia

Koncert je sufinancirao i HDS ZAMP iz sredstava koja služba ZAMP prikupi od javnog
izvođenja narodnih umjetničkih tvorevina u izvornom obliku, a koja se sukladno odredbi
Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima dodjeljuju temeljem Natječaja HDS-a za
potporu projekata tradicijske glazbe.

Posebno se zahvaljujemo gospodinu Tomislavu Miličeviću, Posudionici i radionici

narodnih nošnji iz Zagreba i gospodinu Josipu Forjanu, SKUD-u Ivan Goran Kovačić, IFS
Guča Gora te ZFA dr. Ivana Ivančana na pomoći oko narodnih nošnji.

Pohvale i pozdravi nakon koncerata...

Poštovani,

u ime Zavoda 2010. i u svoje lično ime pozdravljam vas i čestitam vam na izuzetno
izvedenom koncertu u Ljubljani u domu Španskih boraca.

Umjetnički sam vođa i koreograf u više srpskih kulturno-umjetničkih društava u

Sloveniji (točnije tri) i u folklornom svijetu više sam od 15 godina i moram priznati,
da ste me sa svojim performansom u Ljubljani oduševili...utisak sam stekao, da
gledam profesionalni ansambl. Još jednom sve čestitke!

Milan Glamočanin
Zavod 2010
Inštitut za promocijo športa, kulture in turizma/Institute for promotion of sports, culture and
tourism/Institut za promociju sporta, kulture i turizma
(*Koncert u Ljubljani održan je 6.6.2010. sa gotovo istim programom i uz sudjelovanje AFS France
Marolt iz Ljubljane)
Poštovana,

Željela sam Vam se još jednom zahvaliti za poziv na Vaš nedjeljni koncert, tj. Vašu
proslavu 65. godišnjice. I na kraju što reći o koncertu osim da je kao i uvijek do sada
ispunio sva moja očekivanja i ne samo moja nego i publike koja je bila tamo. To je
uostalom i bilo vidljivo jer ste se morali vraćati po tri ili četiri puta natrag na
pozornicu. Vjerujem da je na Vašem koncertu bilo i onih ljudi koji bi mogli utjecati
na to da konačno dobijete svoje prostore za vježbanje, što Vam iskreno i od srca
želim. Također, moram reći da sam na Vašem koncertu vidjela i neke sasvim nove
koreografije koje do sada nisam vidjela nikoga da izvodi, čak niti nešto slično. Bili ste
zaista prekrasni, od nošnji koje su zaista bile besprijekorno složene i obučene, do
koreografija i Vas svih tako mladih i lijepih i nasmijanih. Veoma mi se dopao i onaj
kratki prikaz na početku, o vašem ansamblu, o vašim probama, o pripremama za
koncert i drugo. Čija god da je to bila ideja, bila je pun pogodak.

Na kraju još jednom puno hvala na pozivu, bilo je užitak gledati vas i slušati.

Srdačno Vas pozdravljam, do novog susreta.

Lidija Deverić

Draga Iva, hvala na lijepom koncertu. Bilo je krasno, pogotovo drugi dio koji me
oduševio. Prenesi svima čestitke i za obljetnicu rada. Nastavite hrabro dalje!

Lucija Franić Novak

Dragi moji Zagreb-Markovčani !

Nakon veličanstvenog koncerta, kojeg sam iskreno i očekivao, uz osjećaj ushićenja,

nisam želio doći među vas i formalno izraziti iskrene čestitke.

Želim svoje divljenje izraziti na ovaj način, uz duboku zahvalnost što ste dio bogatog
i raznovrsnog programa posvetili i mojemu folklornom djelu, prekrasnom izvedbom,
a isto tako nadahnuto osmišljenom u jednu cjelinu !

Posebno sam ganut činjenicom, da vi više desetljeća, s puno ljubavi i umjetničkog

zanosa, uspješno i vjerodostojno u svim elementima izvedbe, njegujete folklornu
tradiciju Hrvata izvan domovine Hrvatske. Na tom umjetničkom opredjeljenju
izražavam ovom prigodom veliku zahvalnost svim plesačima, pjevačima,sviračima i
nadasve vašim izvrsnim voditeljima, pedagozima, dragim kolegama, osvjedočenim
stručnjacima Gordanu, Mirjani i Zoranu!

Uvjeren sam, da ćete i ubuduće svojim umjetničkim radom i djelovanjem nizati

uspjeh za uspjehom, uz nadu da ćemo nastaviti surađivati i dalje !

Miroslav Šilić
Na koncertu su bile i naše drage prijateljice Pam i Melissa iz SAD-a i grupa od 30
amerikanaca koji su bili sa njima na proputovanju Hrvatskom. Evo i njihovi doživljaji
nakon koncerta:

"I thought that Zagreb-Markovac was the best folklore ensemble I have ever seen,
and I have seen many that have come to the USA from Croatia!"

"What a thrill to see this group in concert in such a beautiful setting as the Croatian
National Theatre."

"From the beautiful costumes to the traditional village-style singing, from excellent
musicianship to fabulous dancing... and not to mention the outstanding
choreography...this group rated A-1 in my book!"

Dio službenih ocjena stručne komisije…

(cjeloviti tekst na web stranici NS Dubrava)

Kao i uvijek iznimno sam uživao na koncertu ovog ansambla i jedva čekam ponovni
susret. Sjajni voditelji sjajno vode ovaj ansambl kroz sve mijene i krize koje amaterizam
sa sobom nosi, te već niz godina drže iznimnu razinu ovog ansambla. Gordan Vrankovečki
je voditelj iznimnog ukusa i osjećaja za iznalaženje najboljih suradnika i rješenja za
razvoj Ansambla. Mirjana Crnko svih ovih godina pokazuje da itekako razumije
suvremena kretanja u folkloru te pjevanju daje potrebne stilske i vokalno tehničke
razlike koje vokalni izraz u folkloru u današnje vrijeme traži. S posebnim ponosom
pratim razvoj Zorana Jakunića kao sjajnog obrađivača i kao iznimno nadarenog voditelja
koji suptilno radi interpretacije svog orkestra. Nadam se da mi neće biti zamjereno ako
ustvrdim da sam mu baš ja prvi dao šansu u Ansamblu „Lado“ i kao izvođaču i kao
obrađivaču. Zbog toga sam jako sretan i ponosan.

Bojan Pogrmilović, prof.

Slavljenički koncert FA Zagreb-Markovac naslovljen „Snovi, slike, sjećanja” je vrlo dobro
osmišljen. Vidljiv je uloženi trud i zalaganje, ali i znanje u primjeni scenskog
prikazivanja narodne nošnje. Uz to su vidljive sklonosti neprestanom učenju, upornost u
nastojanjima da se mlade potakne i „zaljubi“ u folklorno odijevanje na sceni, koje ima
velike zahtjeve, kako u znalačkom odijevanju, brzom presvlačenju i nezamjenjivim
smiješkom pomiješanim znojem, koji je zrači uvijek ispočetka zadovoljstvom, uspjehom
i srećom.

Koncert podijeljen u dva dijela s izabranim koreografijama i vokalno-instrumentalnim

točkama tekao je nesputano, kao da nije slavljenički, bez treme, sa puno elana. Iako po
mom mišljenju oduševljenje koje me obuzelo, pripadalo je drugom dijelu koncerta,
posebno ono u koreografiji Hrvatima izvan Domovine, znanje i vještina dobrog
odijevanja narodne nošnje nije izostalo ni u prvom dijelu koncerta.

Lucija Franić Novak

Vrijeme brzo prolazi. Još mi je u sjećanju proslava 60. obljetnice rada ansambla, a sada
je već tu 65., ujedno i 20. obljetnica umjetničkog vodstva Gordana Vrankovečkog.
Obzirom na ova dva jubileja akcent dajem na proces koncepcijskog i interpretativnog
sazrijevanja ansambla, a manje na sam svečani koncert. Oduvijek pa i danas držim da su
za uspjeh pojedinog kolektiva ponajprije zaslužni marljivi, sposobni i samozatajni
pojedinci, pa tek onda i ostali bez čije se visoke motiviranosti ne može provesti ni
umjetnička ideja ni organizacijska efikasnost i stabilnost. Kolika je zasluga Vrankovečkog
za postizanje visoke motivacije ne znam i ne mogu suditi, ali za prosudbu umjetničkih,
stručnih i pedagoških dostignuća postoji nepogrešivo mjerilo, a to je scenska izvedba.
Ansambl na sceni je slika i prilika svoga voditelja, odnosno njegovih umjetničkih,
stručnih i ljudskih kvaliteta. Slika koju posljednjih desetak i više godina na sceni pruža
„Zagreb-Markovac“ može biti na čast i diku Gordanu Vrankovečkom, ali i obratno.

Kad su se spojili stariji „Markovac“ i puno mlađi „Zagreb“ nisam vjerovao u dugotrajnost
te integracije. Obično stariji „proguta“ mlađeg, veći manjeg, jači slabijeg itsl, a ovdje
svjedočimo čvrstom zajedništvu svih ovih godina. Po svemu sudeći integracija je
napravljena u dobroj vjeri, toleranciji i uvažavanju i dobri duh u kojoj je nastala traje i
danas - osjetio sam ga već u prvim kadrovima uvodne projekcije. Nadam se da će
buduće generacije znati sačuvati taj dobri duh zajedništva, jer je on temelj ne samo
uspješnog umjetničkog rada, već u još većoj mjeri garancija opstojnosti, razvojnog
potencijala društva i pravilne socijalizacije i odgoja novih članova.

Kako sam to napisao u komentaru svečanog koncerta povodom 60 godina rada, nakon
nužnog perioda repertoarnog i voditeljskog traženja „Zagreb-Markovac“ opredijelio se za
koncept svehrvatskog repertoara u pripremi naših najboljih obrađivača. Svehrvatski
podrazumijeva plesove i glazbu iz svih hrvatskih krajeva, kao i tradicije Hrvata koji su
ostali izvan matične domovine. Posebno je to važno danas kad i kod većih i ambicioznijih
folklornih ansambala i nadalje primjećujemo repertoarnu specijalizaciju. Oni iz Zagreba,
sjeverozapadne Hrvatske i Slavonije sve više prakticiraju panonski „drmešarski“
repertoar, a oni iz Dalmacije svoj. To osiromašuje sliku plesne i glazbene raznolikosti
hrvatskih folklornih tradicija, a plesače ukalupljuje u jedan stil i umanjuje mogućnost
njihovog kompleksnijeg i potpunijeg plesnog i vokalnog razvoja. „Zagreb-Markovac“
dosljedno slijedi svoj koncept i u tom pogledu predstavlja zvijezdu vodilju na hrvatskom
folklornom nebu. Za ovakav koncept potreban je i odgovarajući plesni i glazbeni odgoj,
što u današnje vrijeme sve kraćeg scenskog staža amaterskih plesača predstavlja
ozbiljan i težak zadatak. I tu je polučen odgovarajući rezultat, svekolike interpretacijske
mogućnosti ansambla – plesne, vokalne, instrumentalne, likovne – zahvaljujući i
specijaliziranim voditeljima razvijene su do razine koja osigurava ansamblu mjesto u
vrhu hrvatskog folklora.

I da zaključim, svečani koncert povodom navedenih jubileja bio je u svakom pogledu

vrlo ambiciozan, ali samo veliki ciljevi na kraju donose velike rezultate. Ono što je bilo
dobro dalje će se unapređivati, ono manje dobro korigirati, a ostaje istina da je to
ukupno bio dobar koncert koji je još jedanput pokazao svu snagu i veličinu današnjeg
„Zagreb-Markovca“. Uloga Gordana Vrankovečkog u svemu tome nesumnjivo je velika,
da ne upotrijebim i neki jači izraz, i ja mu na tome iskreno i od srca čestitam. Čestitam i
svim članovima i rukovoditeljima i vjerujem da će i dalje čuvati i unapređivati svoje
sposobnosti i nadasve ljubav prema ansamblu. ŽIVJELI!!!

Dr. sc. Stjepan SREMAC

 2. OZKIDIJADA 2010.
Nakon uspješnog koncerta slijedi i dobar tulum, koji je naravno, već tradicionalno
započeo Ozkidijadom – za sve koji to još uvijek ne znaju popularnim igrama u kojem se
Zagreb-Markovčani svih generacija i njihovi prijatelji natječu u razno raznim
disciplinama od „karoce“ do „guzsjenice“. Ove godine kao najbolja, najbrža i najvještija
pokazala se grupa samoprozvana „Šuma Tiborova“, čestitamo!

A nakon ozkidijade, podjele poklonima našim dragim članovima koji su se ove godine
oprostili, tulum uz Krigls bend i dj Ronija potrajao je do ranih jutarnjih sati. Naravno
kako svako rođendansko slavlje ne može proći bez torte tako
nije ni ovo naše, pa velika zahvala mami Vlašec što nas je
iznenadila sa dvije torte, jednom u obliku našeg znaka tri srca
sa 65 sviječica, a drugom za našeg voditelja Gordana i njegovih
20 godina. Zahvale idu i našim članovima koji su se oprostili i
povodom toga počastili nas janjetinom sa ražnja, Gordanu što
nas je počastio razglasom i svjetlosnim efektima uz Mladenovu
pomoć, Krigls bendu i Roniju koji su se brinuli o održavanju
atmosfere, svima koji su se brinuli za šank i pekli roštilj, Žaku i
njegovoj obitelji na organizaciji prostora, Marku i Braci na
organizaciji Ozkidijade i svima ostalima koji su na bilo koji
način pomogli da se svi dobro provedemo i zabavimo.
3. Nastup na slovenskoj državnoj smotri u Beltincima

Folklorni ansambl Zagreb-Markovac ove je godine gostovao na 40. Međunarodnom

folklornom festivalu u Beltincima. Sam festival započeo je 22. srpnja, a na njemu je
nastupilo nekoliko grupa iz Slovenije, vokalnih skupina, tamburaških sastava, folklorna
skupina iz Baskije, skupina mađarske manjine u Vojvodini i drugi. U subotu je od 16 sati
u parku u kojem se festival održavao, održan prikaz starih obrta i zanata te tradicijske
slovenske kuhinje, posebice prekomurskog kraja. Od 20 sati započeo je koncert pod
nazivom „Za mejo“, na kojem su se predstavile plesne i vokalne skupine slovenskih
manjina u Italiji, Austriji i Mađarskoj te naš ansambl kao gost, a pokrovitelj koncerta bio
je Ured Republike Slovenije za Slovence u inozemstvu. Nastupile su folklorna skupina i
ženska vokalna skupina „Stu ledi“ iz Trsta, folklorna skupina i vokalna skupina iz Gornjeg
Senika, ženska vokalna skupina iz Škocjana i muška skupina „Bene“ iz Suhe u Austriji,
folklorna skupina DU Naklo iz Nakla i folklorna skupina COF iz Ljubljane. Naš ansambl
predstavio se plesovima Hrvata Bunjevaca iz Vojvodine koreografijom „Subotičke
razglednice“, koreografa prof. Andrije Ivančana.

U nedjelju je program počeo u 15,30 sati mimohodom

svih sudionika festivala, a u 16,00 sati započeo je
koncert pod nazivom „Le plesat me pelji“, I. dio
slovenske državne revije izabranih folklornih skupina
u organizaciji JSKD Slovenije, a gosti su bili naš
ansambl i Folklorni ansambl Cirkalom iz Vojvodine.
Slovenske folklorne skupine predstavile su se
plesovima iz Rogaške Slatine, gorenjskim plesovima,
spletom Pohorskih plesova, plesovima Prekmurja i
Porabja, štrajerskim plesovima, plesovima iz Bele
krajine i drugima, a naš ansambl predstavio se
plesovima Međimurja, koreografijom „Međimurska
pisana nedjelja“, koreografa dr.sc. Ivana Ivančana.

Svi su nastupi bili su dobro posjećeni, između ostalog koncertima je prisustvovao i župan
Općine Beltinci te mnogi drugi istaknuti gosti, te dobro medijski popraćeni putem radija,
televizije i dnevnog tiska.

Zavidnom kvalitetom nastupa koji je ansambl izveo na festivalu ne samo da je na

najbolji način promovirao hrvatsku kulturu, osvojio simpatije gledatelja, omogućio
svojim članovima novo iskustvo i pružio im mogućnost da uživaju u plodu svog rada i
umjetničkog ostvarenja te prošire svoje spoznaje o slovenskom folkloru, dobio brojne
pohvale organizatora i gledatelja, kao i pozive da u bližoj budućnosti ponovno gostuje u
Beltincima sa cjelovečernjim koncertom, već je i premostio predrasude o animozitetu
između Hrvata i Slovenaca i kod ljudi potaknuo veće razumijevanje, tolerantnost i
suradnju.
 4. Nastup na svjetskom kongresu iz medicine i prava

Svjetski kongres iz medicine i prava održao se u Zagrebu od 8. do 12. kolovoza 2010. g.,
u organizaciji Pravnog fakulteta i Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu,
Ministarstva pravosuđa, Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi i Svjetske udruge iz
medicine i prava. Na kongresu je bio prisutan i predsjednik Ivo Josipović, pod čijim se
visokim pokroviteljstvom ovaj događaj i održao.

Članovi našeg ansambla imali su

čast nastupati na otvorenju
samog kongresa, u ponedjeljak,
9. kolovoza 2010., u hotelu
Westin, a svečanosti su osim
predsjednika Josipovića i
gradonačelnika Bandića nazočili
i najviši predstavnici institucija
pokrovitelja te ugledni gosti.

Na kongresu je sudjelovalo
preko 400 sudionika iz cijeloga
svijeta koji su tijekom četiri
dana raspravljati o medicini,
pravu i etici iz aspekta ljudskih
prava. Kongres se održava svake
dvije godine kako bi svjetski priznati stručnjaci raspravljali o različitim temama vezanim
uz područje zaštite ljudskih prava u medicini i pravu. Kongres je prije dvije godine
održan u Pekingu, a nakon Zagreba, domaćin ovog međunarodnog skupa 2012. godine bit
će Brazil.
 5. TURNEJA U FRANCUSKOJ
Inicijalni poziv za turneju u Francuskoj
stigao je još prošle godine u 6. mjesecu i
to za čitavih 6 tjedana gostovanja u
raznim gradovima i festivalima Francuske,
međutim kako je to za amaterski ansambl
ipak preduga turneja, s obzirom na
privatne obaveze naših članova (što na
fakultetima, što na poslu), mogli smo
prihvatiti samo malo više od 2 tjedna
gostovanja. Tako je turneja u Francuskoj
pokrajini Bretanji trajala od 12. do 29.
kolovoza 2010.

Iznad svih naših očekivanja Francuzi su pokazali da znaju cijeniti dobar koncert i da
znaju pružiti svu najbolju podršku i svoje oduševljenje nakon dobrih nastupa. Opet smo
se osjećali kao pravi umjetnici za čiji se koncert traži karta više, koje publika poziva na
bis, ustaje na noge ili plače tokom izvedbe "Oj sončece" i "La paloma", a predsjedniku
festivala drhti glas nakon koncerta kad se mora pred publikom zahvaliti na predivnoj
izvedbi koja je pobudila toliko emocija... Neprocjenjiv osjećaj za svakog plesača,
pjevača, svirača...

Turneju u Francuskoj započeli smo u gradu Saint Avaougardu, na festivalu zajedno sa

grupom iz Rusije, na kojem smo imali 4 nastupa po 25 minuta, u istom danu.Nakon dva
dana krećemo u Plozevet, na "Mondial folk de Plozevet", međunarodni festival folklora
koji se održao po već 28. put. Na samom je festivalu sudjelovalo sveukupno 8 inozemnih
grupa i isto toliko grupa iz Francuske. Bilo je tu veoma egzotičnih grupa s kojima se
većina od nas susrela po prvi put: Antigue i Barbude, Brazila, Burundije, Ruande, Perua,
Rusije (Bakortoštana) i Španjolske. Na otvorenju svaka se grupa predstavila sa 8 minuta
programa, a naš ansambl sa koreografijom Prigorja. Nakon otvorenja, koji je bio na
otvorenoj pozornici u "kampu festivala", svi su se nastupi održavali u zatvorenim
dvoranama, koncertnim odnosno kazališnim dvoranama, sa jako dobro pripremljenom
scenom, razglasom, osvjetljenjem... uvjeti kakvi se za nas plesače mogu samo poželjeti.
Sve su dvorane bile dupkom pune i čak su postavljali dodatne stolice zbog velikog
interesa (najmanja dvorana imala je 500 mjesta). Tako smo koncerte osim u Plozevetu
održali i u gradu Penmarchu, Saint Brevinu, Saint Martinu, Landudecu i na kraju u Le
Pouliguenu. Od toga, održali smo 5 cjelovečernjih koncerata, 1 pjevni koncert u crkvi u
Plozevetu u trajanju 40 minuta, 2 koncerta po 50 minuta i dva kraća nastupa po 8
minuta na otvaranju i zatvaranju festivala. Najviše su se izvodile koreografije Podravski
svati i Prigorje, a izvodili smo još i Linđo, Zagorje, Posavinu, Ražanac, Bunjevačko,
Međimurje, Primošten... Koncerte smo
završavali poznatom francuskom
pjesmom "Aimer a perdre la raison"
njihovog nedavno preminulog veoma
poznatog pjevača Jeana Ferrata, kao
svojevrsna zahvala publici na tako
toplom prijemu.

Koncerti su bili i vrlo dobro medijski

popraćeni, a sveukupno je ansambl
nastupao pred oko 8.000 ljudi. Na
koncertima su naši članovi dijelili i prospekte, licitare, balone i ostale propagandne
materijale turističke zajednice grada Zagreba i turističke zajednice Hrvatske te i na taj
način promovirali Hrvatsku i grad Zagreb. Stoga, možemo zaključiti da je iza nas još
jedna uspješna prezentacija hrvatskog folklora u Francuskoj.

Uz službeni dio imali smo i onaj neslužbeni, pa osim što smo na početku putovanja
upoznali Strasbourg i Nantes, u povratku smo imali i kratki obilazak Pariza uz pomoć
vodiča kojeg nam je preporučila hrvatska ambasada u Parizu. Tour de Paris smo završili
pogledom sa najvišeg kata Eiffelovog tornja.
Neki novi Plozevet – mini dnevnik s turneje

Ronald Sudić

1.dan – krećem na još jednu turneju, nisam siguran, mislim da mi je ovo petnaesta
ukupno, i deseta kao plesač i to nakon 10 godina ne plesanja, no dobro, nije da ću
plesati cijeli program, popunjavam par rupa, malo pripomažem u pjevanju, barem onih
dionica kojih se sjećam, najveća frka mi je ustvari kako se uklopiti u ekipu nekih novih
klinaca, kojima uglavnom ne znam niti ime; od svih ljudi na turneji, jedino sam plesao u
društvu Dražena, Tome i Tomice, te plesao na Markačevo basiranje; velika većina ljudi
niti nema pojma što ja to radim tamo... ždere me i duga vožnja busom, mogu li to nakon
toliko godina podnijeti stoički, valjda ću biti od koristi...

3.dan – prvi nastup nakon dugo godina – Primošten, kojeg nisam u životu plesao, osjećaj
je predivan, ali pluća mi izlaze na nos, sjećam se vremena kad sam imao 25 kila manje i
3 puta više kondicije, ali to je neko davno doba... kiša prijeti dok konačno nije i pala pa
nismo otplesali Podravinu, šteta, a baš mi treba učenje podbijanja za križni korak, nisam
još siguran u ritmiku koraka, pa sam još u Zagrebu pitao Mateja da me nauči koraku, a
on se btw rodio one godine kad sam ja došao u Markovac, istovremeno genijalno i
strašno...

5.dan – već znam par imena, ljudi koji se tu motaju oko moje sobe ili ja oko njihovih,
sve se više opuštam i kužim koliko tu potencijala ima i kako budućnost ansambla nije u
pitanju, fora mi je što neke cure iz niske ekipe uopće ne prepoznam kad su u nošnji,
pušačka ekipa je zauzela prostor ispod spavaonica u Plozevetu, tako da Marin, Bori,
Matea, Gordan i ja grijemo drvene klupe u pravilu u isto vrijeme...

7.dan – nastupi klize, konačno sam i Podravinu otplesao kako treba, uglavnom sjedim na
štandu za prodaju i služim svrsi, ok mi je to, biti koristan tamo gdje si potreban, volio
bih da se više ljudi uključi u taj oblik promocije ansambla, umjesto da dobijem pitanje
'Jesmo li mi išta do sada prodali?'?!?! Pa ne radimo mi to zbog Ive, nego zbog nas samih,
bez obzira na status u ansamblu... Navečer fenomenalan Beach party u organizaciji sobe
12 (Tomo, Markač, Stjepan, Vjeko, Šilić, Tibor), soba uređena genijalno, atmosfera
lagana, Tomo slaže koktele na profi razini, u sobi nas ima toliko puno da je fakat vruće
kao na plaži, iako je vani prilično svježe kao i svaku večer, ja davim glazbom sa svog
maca, ali ekipa se i ne žali previše...fajrunt u 4 (valjda)

9.dan – uspjeli smo nešto vidjeti i od drugih grupa, ispada da smo mi vrlo 'egzotični', dok
su Rusi u bundama, Brazilci i Peruanci pokazuju cice i guzice na cijelom nastupu, a ekipa
iz Ruande i Botswane oko tijela fura nacionalne zastave, zanimljivi prizori...

11.dan – nastupi su sve bolji, pijevnim koncertom u crkvi bacamo u trans predsjednika
festivala i njegovo svitu, Emina briljira, Buza rastura, Žak ih baca na koljena, Anja ih
očarava... lijep je osjećaj dobiti toliko pljeska pa taman bio samo pozadina ovako
vrhunskim solistima

13.dan – već drugi dan za redom završavamo koncerte u prepunim dvoranama s nekoliko
bisova, publika u ekstazi, rasprodali smo sve dvd-e i cd-e, Gordanu svi čestitaju zbog
obavljenog posla jer fakat je do kraja turneje ekipa ostala postojana i dobra, čak i bolja
nego na početku, ponekad pogledam nastupe između Ladarki i Primoštena i divim se
kvaliteti momačkog Bunjevačkog, Prigorje mi mami suzu na oko, ne kužim zašto, valjda
osjećaj da bi i ja htio biti s njima na sceni, niti meni više nije teško otplesati to malo
programa, uživam s Buzom u kratkoj ulozi Podravine; proglašavamo kraljeve turneje,
Devunićka je apsolutno zaslužila titulu, dok se između Markača i Marina vodi velika bitka
i na kraju Marin pobjeđuje, zasluženo...

15.dan – napuštamo Atlantik, hladan i vjetrovit, Pariz je nešto bolji, no vjetar s

Eiffelova tornja i najhrabrijima tjera strah u kosti, iako kratko, bilo je slatko ovo
stajanje, broj kilometara prema Zagrebu se smanjuje, gledam tu neku novu ekipu kao
svoju, iako je teško očekivati da ću opet zaplesati s njima, sestre Brodnjak će za par
godina tek biti punoljetne a do tada će već imati nekoliko turneja u nogama, baš im
zavidim, Marin i Buza su baš cool i tako si dobro pristaju, šteta što ih više neće biti na
turnejama, Anja, Perićka, Adriana, Devunićka, Zrinka, Bori, Matea... da ne nabrajam
baš sve... koja će to ekipa na sceni biti za godinu-dvije-tri, zavidim budućoj publici...
falit će mi kava u sobi 7 (bez obzira na količinu živaca koju trebaš za to), pušenje u
prizemlju, sirevi iz kuhinje, kroasani iz InterMarchea, gledanje filma u busu, Dialmina
retorička pitanja, dobra zabava, izvrsni koncerti, dugi razgovori s Ivom i Šakićem,
prisjećanje prošlosti s Gordanom... praktički, osim lošeg vremena i povremenih gluposti
s vozačima, sve ostalo će mi ostati u vrlo lijepom sjećanju. Hvala vam svima na ovom
iskustvu!
Priča naše nove kraljice...

Evo nešto sitno i od mene... Turneja, jednom riječi : FE- NO- ME- NAL- NA.

Nevjerojatno je kako je tih sedamnaest dana proletjelo, kao da je sve bio samo san.
Nastupi – mrak, nisam imala nekih većih grešaka, osim onih nesretnih opanaka u
Posavini, ipak bih ja to priznala ovako javno ( hahahaha, napredujem Gordane)! Super
je što sam nakon silnih nastupa počela plesati automatski i bez grča uživala u plesu. O
presvlačenju da i ne govorim, toliku sam praksu stekla da bih se između dviju
koreografija stigla još jednom presvući! Drago mi je što smo bili i više nego dobro
prihvaćeni od strane francuske publike, jer to nas je svakako diglo, i dalo nam vjetar u
leđa.

Ekipa, najbolja na svijetu, posebno moje cure iz sobe i svi oni Ziziji! Lom, teško je o
tome pisati, kad ne mogu pronaći prave riječi da dočaram tu atmosferu.

Jedno je sigurno: „Srčna napaka“, „Mon zizi“ i „Baka i žvaka“ postat će klasici jer su
nam uljepšavali druženja do sitnih noćnih sati.

Mogu reći da je turneja bila jako kvalitetna, jer smo uz svakodnevne nastupe imali
priliku uživati i u arhitekturi koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Ipak, treba se vratiti i
kulturno bogatiji kući. Francuska ne bi bila Francuska da nismo posjetili Pariz, jer to je
naprosto najljepši grad u Europi: Eiffelov toranj- genijalan, a pogled na Seinu
veličanstven.

Poseban pečat ostavili su kostimirani i beach party, pohvala kreativcima (čitaj:

Zizijima). Uza silne nastupe nije manjkalo volje i želje za druženjima, čak ni peglanje
nije bio problem.

Da se osvrnem i na taj famozni izbor za kralja i kraljicu, ah, ah.. Nisam mislila da ću biti
nominirana, nekako se ne uklapam u te norme, ali što je, tu je! Šale na vlastiti račun
oduvijek su bile dio mog karaktera, tako da sam se dobro snašla. Nadam se da sam
publiku zabavila, a da li ste izabrali dobru kraljicu, vidjet ćete tokom godine.

Pošto sam ja ipak kraljica francuske turneje, poručujem podanicima: Neka jedu kolače!

P.S. Bit će prilike na probama!

Voli vas vaša kraljica Deva ;)

 „Zagreb-Markovac traži svoje nove zvijezde“-audicija za nove članove

Svake godine ansambl popunjava svoje

redove novim članovima, pa tako i ove. Zašto
tražimo „zvijezde“? Zato što je nama svaki naš
član jedna posebna zvijezda koju nastojimo
čuvati, maziti i paziti. Svi su naši članovi, bivši i
sadašnji ostavili svoj trag i svatko je na svoj način
bio poseban... Vladek u izvedbi El Reya, Marko
zastavničara u Podravini, Marija u Rami, Pero u
svemu što god je zapjevao, Matija u Baniji,
Trpimir na violini, Pakrac u drmešarima, Jasna u
brojnim koreografijama niske ekipe, Maja u ulozi
Marice, Marin u Linđu... Za svakog bi mogli naći
nešto po čemu ćemo ga pamtiti jer svatko ima
priliku dokazati se i pokazati sav svoj talent.

Stoga tražimo svoje nove zvijezde koje će

nastaviti tradiciju održavanja dobrih koncerata,
koje će ostaviti svoj umjetnički pečat pri izvedbi
Podravskih svata, Subotičkih razglednica,
Međimurske pisane nedelje, Bosanske posvine,
Rame, Hata i drugih koreografija koje ansambl
ima na repertoaru i onih koje će tek postavljati;
koje će zajedno sa nama osvajati publiku na turnejama diljem svijeta, koje će svojim
talentom, radom, trudom obilježiti povijest Zagreb-Markovca i koje će se u krajnjoj
liniji sa nama dobro zabavljati.

Svi zainteresirani plesači, pjevači, svirači, sa ili bez iskustva koji nam se žele pridružiti
mogu se prijaviti na naš e-mail: info@zagrebmarkovac.com ili telefon 091/578-0730
(Iva) i 098/859-707 (Matija). Prva audicija je već održana i nova B ekipa je već
započela s radom ovog ponedjeljka. Za sve one koji nisu mogli doći imaju priliku to
učiniti na drugoj audiciji već ovog ponedjeljka, 04.10.2010. u 20,00 sati na adresi
Lavoslava Ružičke 26 (Vrbik), ulaz sa stražnje strane.

Svi novi članovi (plesači) najprije prolaze B ekipu, pripremnu ekipu ansambla, gdje uče
od najosnovnijih koraka do onih malo složenijih kako bi se što prije i što bolje uklopili u
standardnoj, A postavi ansambla. Probe B ekipe su 2 puta tjedno od 20 do 22 sata,
utorkom i četvrtkom, za sada na istoj adresi gdje će se održati i audicija. Voditelj B
ekipe od ove godine je naš dugogodišnji član Davor Hostić, s kojim sigurni smo ni zabava
neće izostati.

Za sve koji su spriječeni i ne mogu doći na audiciju 04.10., mogu nam se javiti mailom ili
telefonom.

Od ove godine s radom kreće i mali ženski folklorni zbor, za sve bivše plesače i ostale
kojima nedostaje folklor, a zbog obaveza ne mogu ići svaki tjedan na probe. Pa stoga svi
sa iskustvom u folklornom pjevanju mogu se prijaviti na e-mail:
info@zagrebmarkovac.com. Probe će voditi naša Mirjana Crnko, voditeljica pjevanja, a
održavat će se dva puta mjesečno (odnosno po dogovoru) na Vrbiku. Sve koji se prijave
naknadno ćemo obavijestiti o prvoj probi.
Maja Augustinčić

I poslije svega ostat će pisma koju će pivati svi...

Dragi moji ljudeki,

Teško je nabrojati i spomenuti sve trenutke provedene u Zagreb-

Markovcu, jer kad se počneš prisjećati lupi te neka čudna
nostalgija i sve i svi ti fale. Ali hajde da vidimo što je to kao
uspomena zauvijek ostalo u mom pamćenju.

Jesen 2005. Dosadan početak još jedne godine na faksu i prijedlog

dobre prijateljice natjerali su me da odem na probu B ekipe koju
je tada uspješno vodila Ivana Jukić – Juki☺. Moram priznati da
nisam znala ni kud idem niti što me točno očekuje, već samo da
volim i želim plesati. Naša je ekipa uskoro spala na nas nekoliko
kojima se svidjelo što se ovdje radi; nije više bilo ni prijateljice
koja me nagovorila da idem na folklor ni cura s kojima sam
dolazila na probe, ali dogodila se ljubav između mene i tog novog
plesno-pijevnog iskustva i ništa više nije bilo potrebno.

Prva koreografija (izuzev poklada i glumljenja čovjeka koji bičem tjera konje) bila je ni
manje ni više do „Vražja nevolja“ Gradec. Gordan me pitao bih li mogla zamijeniti jednu
curu u Novom Marofu i ja rekla zašto ne. Ovim se putem zahvaljujem svima koji su
odgovarali na moje 1001 pitanje i posebno Leški koja je sudjelovala u izradi nacrta na
nekoliko papira A4 formata i prebrojavanju svih koraka, tema, lesa i okreta u Gradecu.
Inače su mi glavne učiteljice bile Martina A., Jasna i Riska.

Malo po malo upoznavala sam koreografije i kolege u ansamblu. Neizostavno je bilo otići
na cugu poslije probe, ako treba i u trenirkama u „Petici“ otplesat i naravno ako više
nemate tramvaja i busa, a gdje drugdje nego u Davorov kultni stan.

Ljeto 2006. Ovo je bilo jedno fakat preludo i divlje iskustvo. Gordan je par nas novih
odlučio povesti na turneju u Španjolsku i Francusku. Malo me je mučilo iscrtavanje očiju
tušem u busu, ali bih sve to zaboravila, jer je plesati na sceni prvi puta na nekoj turneji
u nekoj stranoj zemlji, bio pravi užitak. A noći? Noći su u Baskiji bile sve neprospavane i
kad sam se vratila kući bolesna nije mi bilo nimalo žao. Pjesma, ples i jeftina cuga na
šanku ispod škole, raspoloženi folkloraši i mnogo stranog svijeta te litre i litre sangrije
koju smo grabili iz lavora i kaj ti više treba? Marko i ja smo se nekak pronašli na plesnoj
razini i derali cipele po Baskiji, no nismo ni slutili kaj nas čeka, barem ja nisam... Ne
smijem zaboraviti ni jedan od najboljih izbora (tada samo markovačke kraljice) u
Francuskoj, jer su curke dečkima priredile nezaboravno iznenađenje
kasnije u mraku. I da, svi vi koji ste nas novopečene htjeli sredit
posljednju noć u Felletinu, a trebali ste se bolje potrudit! Hvala
Matiji kaj je budnim okom pazio da se temeljito tuširamo svaku
večer, a neke i sam otuširao.

U jesen iste godine počela je nova sezona i kroz neko vrijeme došli su
i novi Bekači u A ekipu, a s njima i moja najdraža Čengy! Ljubav
između nas desila se ubrzo; dvije emotivne kroatistice koje vole
folklor, ma kombinacija i po. Otada je ona moja vjerna prijateljica, uplitačica kečki,
raspravljačica o koreografijama i sve kaj je potrebno kad ti je i lijepo i teško.

Slijedi 2007. u kojoj se kovao moj plesno-pjevački

zanat, to je bila neka godina u kojoj kao puno plešeš,
a nikad ne nastupaš! No sve se popravilo u devetom
mjesecu kad sam plesala sve koreografije po
Portugalu. Čak sam započela političku karijeru
pjevajući Ladarke s Kolindom Grabar-Kitarović u
Viana do Castelo, no ubrzo sam shvatila da nije to za
mene.

Jedne sam se noći u Portugalu vraćala iz diska na

rijeci, došla u praznu sobu i otišla tuširati, ne nije
počeo Psycho, već sam gola (kako se već čovjek kupa) htjela otići po neke stvari iz sobe,
otvorim vrata i kaj vidim – Toma i Marko sjede na našim krevetima i imaju zbunjene
face. Zalupim vrata i odlučim ostat u kupaoni dok malo ne prođe neugodnjak. E a kaj bi
bilo da se situacija nije odvijala kako je, čitaj Dunja je došla u sobu i istjerala dečke iz
kreveta, prosudite sami. Hehe no nije još puno dana prošlo do nečeg što se sve više
kuhalo, kuhalo još od Španjolske ma da si to nitko nije htio priznat.
Slavonska noć, Markovčani u tvornici, cugica, puno plesa, presudna poruka drugo jutro,
da to je bilo to. Trebalo je još samo objasniti svojima u Križevcima, zašto sam se
predomislila i zašto se tu jesen želim vratiti u Zagreb iz kojeg sam planirala otići. Nije
bilo lako, ali nije bilo druge, ljubav je ljubav, a meni je to najvažnije!!!

Sljedeći korak, kako doći na probu, a da svi odmah ne skuže i počnu zezat, a pogotovo
kad mu je tu i sestra i njen dečko koji je
predsjednik ansambla; morali smo pomno planirat
svaki ulazak u Pauk. No nekima nije bilo jasno ni
očito, npr. Danijela je mislila da mi Marko čestita
rođendan kad me prvi put na probi poljubio, dok su
neki davali komentare šakom i kapom, kako bi šef
što prije bio informiran o novonastaloj situaciji. E
da, otada je za mene u Markovcu postalo još ljepše.
Užitak je plesati kad znaš da te prate nečiji pogledi
i kad ih ti istom mjerom uzvraćaš.

Slijedi nova stranica, još bolja od prethodne, godina u kojoj nije bilo:“Tako, tako!“ iako
bih tako svaki put odgovarala na Žakovo ili pitanje nekog drugog Ivice. Ljeto 2008.
odvelo nas je u daleki i nepoznati Meksiko. Lijepa turneja, dobri nastupi i odlična ekipa.
(Ne)probavne smetnje su nam pokvarile uživanciju u Zacatecasu, no San Luis je sve
popravio. Turneju pamtim po mnoštvu ljudi na ulicama koji željno iščekuju plesače,
skandiranju, navijanju i gromoglasnim aplauzima. Svaka čast Meksikancima koji zaista
žive za festival i nema šanse da netko radi nešto drugo dok traju nastupi, nego da gleda i
navija. Toliko smo im se svidjeli da su nas, na naše iznenađenje, tražili autograme. Hehe
to je samo podiglo naš nikad uspavani ego ;) A i tko bi nam odolio kad smo s takvom
lakoćom svaki dan pjevali „Cielito lindo“ iliti „Lijepo nebešce“ ili „nebeco“ kako su neki
tvrdili. Od upamćenih događaja meksičkih navela bih nastup s premetačinom i
žigosanjem u zatvoru, to mi je vjerojatno jedinstveno iskustvo, posjet tvornici pive i
super rudniku srebra u Zacatecasu. Svaka čast Marinu koji je na „četiri noge“ obavio
višesatni posjet rudniku i još bio turistička atrakcija za slikanje. Previše mi toga lijepog
dođe u sjećanje kad se sjetim Meksika, no neću više o tome, Pakrac je napravio super
DVD o tome pa kog zanima neka pogleda.

Nakon Meksika mali ljetni odmor i Zagreb-Markovac kreće u pogon. Zima nam je donijela
divan Božićni koncert u Gavelli gdje smo se, kako to već kazališne daske traže, pretvorili
u glumce. Za mene slijedi godina puna plesa, bila je to godina u kojoj se toliko puta
orilo:“Oooj Koraanooo!!!“

U devetom smo mjesecu 2009. posjetili jednu od zemalja članica Europske unije, dragu
nam Bugarsku i gradić Radnevo. Mi smo doduše bili smješteni na čistom šumskom zraku u
hotelu s bazenom. Šef je Markecu i meni velikodušno prepustio apartman za mladence
kako bi uživali. Hvala mu na tome! Do nas je bila soba 202, a zna se da tamo šampanjac
ubija i ubio je neke. Kako smo imali najbolje vozače do tad (izuzev našeg najboljeg
Jože), a kako i ne bi bili kad ih je Ulja pronašla samo za nas, mogli smo koristiti usluge
sobe s pogledom na cestu cijelim putem. Tak su dobri bili ti vozači, da su i meni dali đir
po Bugarskoj. Došao je kraj ružinim laticama i vratili smo se u Lijepu našu.

2010. okrugla godina, 65. rođendan Zagreb-Markovca, Šef pun planova i ideja,
iščekivanje hoćemo li brusiti baletni pod Lisinskog, HNK ili nekog drugog fensi-šmensi
mjesta i jedna teška odluka. Naravno da je teško odlučiti oprostiti se od ansambla što se
tiče aktivnog plesanja. Ansambl su ti ljudi, prijatelji, partneri, mjesto i vrijeme za
učenje, opuštanje i uživanje, toliko toga... No jednom se i to dogodi.

13.06.2010. nedjelja, prepun HNK u Zagrebu. Znaš

da ti je to oproštajni koncert i pokušavaš svaku
koreografiju otplesati i otpjevati kao da više baš
nikad nećeš. Od omiljenog mi Prigorja do Podravskih
svata zaista sam uživala, pogotovo u Gorskom
Kotaru i Baniji koje smo Marko i ja zajedno plesali.
Bila sam ponosna i sretna pred svim svojima u
publici, pred svom publikom i pred sobom. Klišej ili
ne, tako je bilo.

Nakon svečanog koncerta u HNK-u, „parking-tuluma“ i prave tulumiške u lovačkoj kući

shvatila sam to je to. I ovaj mi tekst govori da je to kraj nečega i kužim da mi je sve
otišlo u emotivu, ali drugačije nemre.

Imam iskustvo i uspomene za cijeli život, a to dugujem svima koji su sa mnom nekad bili
u mjestu i vremenu koje se zove Zagreb-Markovac.
Hvala Vam!!!

P.S. ...i tko zna gdje i tko zna kad...

Ivan Pakrac

Umjesto oproštaja...

Drage Markovčanke i Markovčani, po najnovijem drage

Zizike i Krampači! ;-D

Sve te probe, nastupe, zaduživanja, razduživanja, fešte po

busevima, tulume sa povodom i bez povoda, turneje, sva ta
prijateljstva i emocije koje prate naporne probe i nastupe
pred punim (ili manje punim) dvoranama... teško je, ili
skoro nemoguće sve to prenijeti na papir u nekoliko
rečenica ili stranica...

Ali mogu reći da me folklor obilježio i vezao za sebe na

duge staze, kao i sve koji se bave njime, i da se iz
folkloraških krugova ne izlazi baš lako, na sreću, tak da ja
ne smatram ovo doslovnim opraštanjem od folklora, nego
više kao nastavak bavljenja istim sa smanjenim intenzitetom. A budući da mi je
Markovac ustvari jedino društvo di sam plesal (osim dečjeg tancanja), u mojoj glavi je
folklor = Markovac, i nadam se da bum još dugo na ovaj ili onaj način ostal uključen u
aktivnosti u društvu!

Bilježim se sa štovanjem

Pakrac
 ISKUSTVA NAŠIH ČLANOVA

Goran Stokić – Stox (član ansambla od 1987., trenutno potporni član):

Za mene biti Markovčan znači kao da si zamisliš jednu piramidu koja predstavlja hrvatski
folklor i biti Markovčan znači biti gore pri samom vrhu te piramide, to znači kao imati
rollls royce među automobilima... Riječi koje me najviše asociraju na Markovac su:
kvaliteta, druženje, uspjeh, putovanja, zapravo sve najbolje...
Ja sam Markovčan od 1987. i upravo u Markovcu sam stekao mnoge prijatelje te mogu
reći da i dan danas veliki krug mojih prijatelja su Markovčani, a da nije bilo Markovca
neke od njih možda ne bi nikada ni upoznao... Uvijek kažem da kad bi imao dijete
definitivno bi bio folkloraš jer ja uz folklor nikako ne mogu vezati nešto loše, ni bilo
kakve poroke, tipa narkomanije, krađe, alkoholizma... Folklor možeš vezati jedino uz
pozitivne aspekte života i korisne svrhe: putovanja, plesanje, druženje...

Ivana Balen - Juki (djevojačko Jukić, član ansambla od 1993., od 2001. do 2008.
voditeljica B ekipe, trenutno potporni član):
Za mene Markovac predstavlja jedno prekrasno životno iskustvo, prvenstveno radi
stvaranja prijateljstva koja ostanu trajno; jedno doba života prekrasno provedenog bez
razno raznih poroka (što naravno ovisi o tipu čovjeka), ali u svakom slučaju
usmjeravanje u takav način života gdje imaš puno više ostalih, zdravih načina zabave...
Kad se ljudi traže i ne znaju što bi, a vole folklor, to je za njih najbolje... Osim plesa i
pjevanja i zabave, uz Markovac me vežu i lijepa sjećanja sa raznih turneja, da nije bilo
Markovca sigurno ne bi toliko proputovala, vidjela sve te zemlje, upoznala različite
kulture, ljude... a sve to kroz folklor koji ti je uvijek na prvom mjestu, ja sam uvijek sve
podređivala tome, kakav dečko... Kad ti dođu mladi, naročito ljudi izvan Zagreba, to im
je prilika da upoznaju društvo, steknu nove prijatelje, postanu dio grupe, kreću se
zajedno, tulumare... Ja recimo nisam imala ni potrebe izlaziti u diskoteke ili birceve jer
sam tu imala sve. Uz folklor i Markovac je vezano i stvaranje ljudskih vrijednosti,
pozitivnih ljudskih osobina, to te jednostavno izgradi kao čovjeka, od timskog rada,
dijeljenja, snalaženja u prostoru i vremenu bez novaca, gradnja sebe i društva.

Magdalena Križanović – Lenka:

Sjećam se svojih prvih proba u B ekipi. Još sam se premišljala da li da se bavim
folklorom ili ne. Tada je B ekipu vodila Kika, jedna draga i izrazito pozitivna osoba. Bila
je blaga, dobra voditeljica, ali je priznajem nismo baš pretjerano slušali. A onda nam je
na jednu probu došao Gordan. E, to je bila proba. Ni muha se nije čula. Lagala bi kad bi
rekla da je bio strog, imao je takta za nas početnike. Ali ipak je bio autoritet i zračio je
nekom neobjašnjivom energijom i ljubavi za folklorom koja je ponijela i nas. Svi smo se
htjeli dokazati pogotovo plešući zadnji dio Baranje. Zbog te probe, zbog njegovog
entuzijazma koji je prenio na mene i disciplinom nastavila sam sa folklorom. Hvala mu
na tome. Također se jako dobro sjećam svoje prve turneje kada sam bila jedna od
"sikačica" i kada smo Kristina, Silva i ja morale satima vježbati korake sikačica ili plesati
"Ražanac" na +40. U svakom slučaju bilo mi je lijepo, i sve tada "ružne" stvari sada
postaju smiješne i simpatične. Zahvaljujem se ansamblu što mi je omogućio da upoznam
kroz turneje neke druge zemlje, a kroz pjesmu i ples Lijepu našu. Hvala i divnim ljudima
kao što su Roni, Juki, Danijela, Snješka, Kristina, Jura, Zlatko, Maja, Keti, Silva, Maša,
Averil, Gabi, Mladen, Gordan što su mi omogućili da ih upoznam i budu dio moga života.
Emina Basara

ZVJEZDANI TRACH...

Kad čovjek već pomisli kako je markovački društveni život postao

monoton, eto još jedne svadbe... Tako je subota 4. 9. bila
rezervirana za našu solisticu iz visoke ekipe Zrinku Deliju koja je
rekla sudbonosno "da" svom dugogodišnjem dečku Davoru
Miokoviću. Iz pouzdanih izvora znamo da je Zrile par dana prije
imala jaku tremu i da su je neki poticali da se igra odbjegle
nevjete, ali ona se nije dala smesti. Markovački gosti na svadbi su
se itekako dobro zabavili, plesalo se do jutra, Žova je uhvatila
buket (kao da već nismo znali da su ona i Tomo odredili datum), a
Davor Hostić podvezicu.... Hmhm... Uz ostale hitove pjevala se, i
to nekoliko puta, omiljena 'Srčna napaka', pjesma koju znamo i
pod nadimkom 'Zizike'.

A petak 17. 9. bio je pak rezerviran za drugu markovačku svadbu,

Justinić-Pakrac. Par dana prije curke su proslavile i djevojačku s
temom 50-ih godina, na kojoj su, naravno, prednjačile gošće iz
Markovca, kako bi mladenka Jasna lakše
prebrodila tremu koja joj, kao iskusnoj
psihologinji i nije predstavljala neki
problem. A na svadbi opet veselo društvo
iz Markovca, nek već vjenčani i neki uskoro
vjenčani gosti. Zastavničar je bio Marko
Arsenović koji je tu ulogu preko 100 puta
uspješno odradio i na sceni, a I Joži
MIlakovići održao je kratak tečaj mahanja
zastavom.

Svi znamo kako se našoj sada već bivšoj kraljici Maji Borović bilo teško
oprostit od krune... Ali isto tako smo čuli da će upravo njezina
prijateljica Brankica vrlo vjerojatno već u ovoj sezoni postat žestoka
konkurencija svim curama koje žele osvojiti tu prestižnu titulu.

I naš dragi Vladek Urban sada je službeno – gospon

pomorac. On se, stvarno, bez zeke, otisnuo na pučinu i
krenuo u svoju pustolovinu života za koju smo se svi nadali da će od nje
odustati u posljednji trenutak. Vlado sada radi kao fotograf na kruzeru. I
tako još osam mjeseci. I svi već znamo da nam jako, jako fali… U svakom
slučaju, čini nam se da mu je tamo na pučini jako zanimljivo, jer, osim
što nam prek fejsa javlja kad ide na plažu, obavještava nas i o tome kad
pere veš. ☺ Zadnje što smo čuli, Urban se smuca po plažama Meksika i
vjerojatno pjeva “El Rey”, ak se još sjeća teksta ☺
Tko je to rekao da se nemre svirat u Markovcu, dobro tulumarit i još i
faks završit?! Evo, naša Katarina Antolić pravi je dokaz da se sve može
i stigne bez puno drame. Cura je sada magistrica farmacije, baš kao i
njezin brat, naš bivši tamburaš Igor Antolić. I tako su sad u familiji
Antolić dva mlada farmaceuta. Svaka čast! Katarina veli da još ne zna
kad će biti fešta jer, kao, baš nešto (g)rade po vikendici. Pa kaj si ti
Katarina već zaboravila da je nama za dobar tulum dovoljan i parking
kod Stare Save?

Iako se u lipnju službeno oprostila od

aktivnog plesanja (ali I obećala da to
nije definitivan kraj njezine markovačke karijere), naša
Horvi, Marija Horvatović, koja trenutačno s dečkom
Marinom marljivo uređuje stan, postala je teta. Njezina
sestra Katarina, velika prijateljica našeg ansambla, koja
je bila na toliko naših tuluma pa kao da je naša, postala
je mama male Maje Franke. Curica je preslatka (naravno,
lijepa na mamu), a vjerojatno je najponosnija baka
Maja... Kaj mislite zašto?

“Jesen stiže, dunjo moja…”, pjevalo se nedavno na

putu za Vinkovce. U autu: Brekalo, Lana P., Emina i
Lizika. U Cerni: Bori. Kod kuće u ZG: Pero. Povod:
Vinkovačke jeseni. Uglavnom, obitelj Boričić lijepo
nas je ugostila, kulena više nema, a i rakija je pri
kraju, Brex je prekopao sve bakine nošnje, Lana i
Emina odradile su modno snimanje na traktoru
(fotke ćete vidjeti u ekskluzivnom modnom prilogu
u jednom od idućih brojeva Marčovak Timesa), a
Lizika je divljala po selu. To vam je ukratko sve što
se događalo, osim što je padala kiša za koju sun as
optužili da smo je mi donijeli sa sobom. E, da. I Žak
je bio u Vinkovcima, ali mi ga nismo sreli, samo smo od njegovih domaćina dobili
potvrdu da jet u negdje… A malo nakon toga naša domaćica Martina Boričić proslavila je
i svoju prvu diplomu, onu prvostupnika edukacijske rehabilitacije (Bori, nadam se da
nisam fulala u tituli). No ne zaustavlja se ona na tome, sad tek slijedi lov na The
diplomu.

Sigurno se pitate gdje su ljudi koje smo sretali po turnejama diljem

svijeta… Eto, samo za vas, za svaki ću broj pokušati doznati detalje o
njima. Za ovaj put glavni lik moje kratke priče je najbolji alžirski pjevač
ikad, popularni Kada Benmaissa. Svi koji su bili u Meksiku sigurno se
sjećaju njegovih briljantnih izvedbi u pidžami i tenisicama. Samo da
znate, čovjek je ostao živjeti u Meksiku, zaljubio se u Meksikanku
Sorayu i – dobio bebu. Ponosni tata pozirao je sa sinčićem ekskluzivno za
naš časopis, a je li maleni njegova slika i prilika prosudite sami.
Arnaud Quent

Ur gartenn-post deus Breizh

One of my favourite writers, Milan Kundera, once said: "And there is nothing more
beautiful than the instant before the trip, the instant when tomorrow's horizon comes to
visit and tells us its promises."

To be sincere, I was quite nervous before meeting my forty Hrvatskis artists. Not
because they're artists. Not because they’re Croatian. Just because, it was the first time
I was a guide and I had no idea if I’d do things well.

In the first days, I got something very

important, something that told me I would get
along with those crazy guys. I understood that
Croatians and Bretons had the same shyness at
first sight: «First, I observe you and if I can
trust you, I’m gonna talk to you so we can be
friends”. That’s a typical approach here in
Brittany and it made me feel that you are
introverted and well educated. Gentile, as Žak
said. (Daddy Gordan did a great job!)

In a geographic and economic point of view,

Frenchies consider that Brittany is the "asshole of the world" (sorry but they do speak
like that). As a Breton, I consider that this position is an opening on the world, on the
others. This is the main purpose of the festival of Plozevet: "to mix different cultures,
traditions and folklores.”

The meeting between two people from different countries, two different stories, two
different cultures, and two ways of thinking: this is such a good idea, and it was made a
reality during few days. What I keep in mind is a percussionist from Burundi giving a hug
to a Breton dancer, or Croatians (I won't tell their
name) posing with an almost nude Brazilian guy! This
is such a nice picture of how the world should be.
Exoticism is from everywhere!

Personally, I'm used to travelling in different regions

of the world but this time I felt like a tourist in my
own Brittany, my home region. I liked to be a guide
(not in the bus) telling stories and anecdotes about la
Bretagne, and at the same time, I was like a sponge
drinking, not only porto or rakija, but your stories,
History and hysterias… I’ve learnt so many things
from Croatian songs and dances -linđo, prigorje…-
that’s why I felt like a student learning about
Croatian history, geography, cultures…

I felt part of this adventure all the time and

moreover since my name was written on the crna list
(with Gordan’s)! The adventure is over and now it is
time to remember. The memories I keep in mind are too many and the list would be too
long. So let’s remember our common journey through this acrostic.

Clap clap clap : sound that comes from Briton people during
a Zagreb Markovac performance. As a consequence, I
remember smiley people who were reflecting, like a mirror,
your smiley faces.
Rain. It never rains in Brittany….in September!
Oh my god! After drinking Rakija.
Ahahahaha! Almost all the time
Tears. No comment (Anja, Ema, Emina and Emina again:
you are guilty !)
Intron Maria: Everebody in Plozévet will remember that
moment in the church. I can tell my grand children: “I was
there” curucucuuuuuuuuuuuuuuuu. ☺
Aimer à perdre la raison. Aimer à ne savoir que dire: These
are my words now. It’s difficult to express my feelings with words. Just let say that this
single experience was, is and will be wonderful.

Uskoro, nadam se

See you very soon, I hope. Next time it’s my turn to sing “Ederlezi” !

Arno

Thank you Arno, we love you!

NADOLAZEĆI DOGAĐAJI:

02. listopada 2010. – Nastup u Čepinu na desetoj kulturno-umjetničkoj

manifestaciji pod nazivom “ČEPINSKI SUNCOKRETI” sa koreografijom
„Podravski svati“