P. 1
marčovak br. 16.

marčovak br. 16.

|Views: 660|Likes:
Published by ivauljanic

More info:

Published by: ivauljanic on Sep 30, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

09/17/2014

pdf

text

original

listopad 2010.

Broj 16

Sadržaj broja:
1. Izvještaj sa prošlih događanja: - Godišnji koncert „Snovi, priče i sjećanja“ - Ozkidijada 2010. - Nastup na slovenskoj državnoj smotri u Beltincima - Nastup na svjetskom kongresu iz medicine i prava - Turneja u Francuskoj Neki novi Plozevet-mini dnevnik turneje – Ronald Sudić Priča naše nove kraljice – Ana Devunić 2. „Zagreb-Markovac traži svoje nove zvijezde“-audicija za nove članove 3. I poslije svega ostat će pisma koju će pivati svi... – Maja Augustinčić 4. Umjesto oproštaja... – Ivan Pakrac 5. Iskustva naših članova – Stox, Juki, Lenka 6. Zvjezdani trach – Emina Basara 7. Ur gartenn-post deus Breizh – Arnaud Quent

Impressum: - Izdavač: FOLKLORNI ANSAMBL ZAGREB-MARKOVAC - Glavni i odgovorni urednik: Iva Uljanić - Grafički urednik: Tomislav Brekalo - Autori članaka: Maja Augustinčić, Ivana Balen, Emina Basara, Ana Devunić, Magdalena Križanović, Arnaud Quent, Ivan Pakrac, Goran Stokić, Ronald Sudić, Iva Uljanić, - Autori fotografija: Ronald Sudić, Tomislav Mataić, Adriana Radičević i ostali članovi FA Zagreb-Markovca

Riječ urednice... Jedno poglavlje u životu Zagreb-Markovca je završeno, a drugo je tek na svom početku. Rujan je mjesec kad zbrajamo rezultate jedne sezone i istovremeno se brzo počinjemo pripremati za drugu. Iza nas ove godine ostaje vjerojatno idući „pobjednik“ najdogađaja godine, a to je svakako naš godišnji koncert koji smo održali u HNK 13.6. i kojim smo proslavili dva važna događaja: 65. obljetnicu ansambla i 20. godina umjetničkog rada i vodstva našeg Gordana. Nakon koncerta uvijek se miješa nekoliko osjećaja: sreća, zadovoljstvo i ponos, ali i sjeta i praznina jer je sve tako brzo prošlo… Jedan od kandidata za naj-događaj godine će svakako biti i turneja u Francuskoj, možda zato što nitko od nas nije očekivao da će nas Francuska i Francuzi toliko oduševiti i biti nam jedna od najboljih publika pred kojima smo nastupali. Pravi spektakl… Spektakl čeka i neke nove zvijezde koje će nam se ove godine pridružiti. Nažalost ove smo godine ostali bez nekoliko naših dugogodišnjih zvijezda, ali da imamo pravu „kuću slavnih“ sigurno bi i njihovi tragovi tamo ostali… Ovako, tragovi će zasigurno ostati u našim sjećanjima i sjećanjima svih onih koji su ih godinama pratili na pozornicama diljem svijeta. Jasna, Marija, Marko, Maja, Marin, Pakrac, Pero, Vladek i Trpimir puno vas volimo i želimo vam puno sreće da i dalje za sobom uvijek dižete prašinu kud god krenuli! Maja i Pakrac su nam umjesto oproštajnih riječi pripremili riječi sjećanja... Nadam se da ćemo za nekoliko godina čitati radove i ostalih koji su se oprostili, u novoj kategoriji „Iskustva naših članova“ i da će biti barem ovako dobri kao što su ovi sadašnji. Za kraj nas opet čeka „lagano štivo“ za razonodu Eminu i njezinu trach rubriku. Prvi put Zg-Marčovak je poprimio i internacionalni karakter jer nas je naš vodič iz Francuske Arnaud iliti od nas prozvani Arnold počastio svojim člankom u kojem je opisao svoja iskustva kao vodiča. Vaša urednica i predsjednica ansambla otišla je na daleki sjever (čak ni veliki putnik Roni nije bio sjevernije), do same sjeverne polarnice ili Arktičkog kruga u Laponiji kako bi Djedu Božićnjaku uručila pismo sa svim željama (ako se sjećate onih kuglica sa bora od prošle godine) što da nam donese za Božić! Jedna želja je prevladala: PROSTOR! Vidjet ćemo da li će nam se ove godine želja ispuniti! Iva Uljanić

IZVJEŠTAJ SA PROŠLIH DOGAĐANJA…
1. GODIŠNJI KONCERT „SNOVI, PRIČE I SJEĆANJA“, 13.6.2010., HNK, ZAGREB

Za sve one koji nisu uspjeli doći na koncert ili dobiti program evo što su sve propustili: Mjereći godinama čovjekovog rada večerašnjim koncertom slavili bi odlazak u mirovinu, 65 godina, cijeli jedan radni vijek, toliko godina postoji naš Ansambl. Na tisuće članova – plesača, pjevača, svirača, voditelja, koreografa, skladatelja, etnologa i ostalih suradnika, prijatelja bili su mali kotačić koji je kroz sve ove godine stvarao ovaj Ansambl. Svatko od njih može ispričati svoju priču, svoja sjećanja, ali snovi vezani uz Ansambl su nam svima bili i ostali zajednički! Dio njih smo ostvarili i živimo ih danas, večeras, živimo naš san, naš i svih ostalih naših bivših članova, svih ljubitelja folklorne umjetnosti, umjetnosti koja je dio našeg nasljeđa. Zahvaljujemo se svima koji su na bilo koji način sudjelovali u stvaranju naše povijesti i svima koji će graditi našu budućnost! Čovjek koji živi svoj san i kojemu pripadaju velike zasluge za uzlet ovog Ansambla u zadnjih 20 godina je naš umjetnički voditelj, Gordan Vrankovečki, kojemu posvećujemo večerašnji koncert i zahvaljujemo na predanosti, trudu, energiji, duhu i prvenstveno ljubavi prema folkloru koju je prenio na brojne generacije naših članova.

SNOVI Svatko od nas ima svoje snove kojima stremi i koje teži ostvariti. Tako smo i mi generacijama sanjali o koreografijama koje bi željeli imati na programu i koje bi voljeli plesati, pjevati, svirati... Sanjali smo o Podravskim svatima, Baniji, Bunjevačkom, Prigorju...Večeras stavljamo pred Vas dio naših snova... Ostvarenih! 1. PRIGORSKI PLESOVI Zvonimir Ljevaković 2. OD LUNA DO PAGA Dr.sc. Ivan Ivančan 3. LIPA MOJA LEDINO ZELENA Pjesme i plesovi Donjeg Jelenja Koreografija: prof. Andrija Ivančan Glazbena obrada: Zoran Jakunić 4. MEĐIMURSKA PISANA NEDELJA Koreografija: Dr.sc. Ivan Ivančan Glazbena obrada: Božo Potočnik 5. Intermezzo 6. NA BANIJI BUBANJ BIJE Koreografija: Dr.sc. Ivan Ivančan Glazbena obrada: Marijan Makar

PRIČE Mnoge su još priče neispričane, mnoge slike nenaslikane. One se kriju u nama, mi ih stvaramo i živimo na svakoj probi, svakom druženju; ostvarujemo ih svakim korakom, svakom pjesmom i svakom odsviranom notom... Ovo je jedna od mnogih priča, priča o nasljeđu ljudi koji su svoju tradiciju sačuvali izvan Domovine, koje mi, uz pomoć naših suradnika, pokušavamo sačuvati od zaborava... HRVATI IZVAN HRVATSKE 7. NA HATI* - premijera Pjesme i plesovi Gradišćanskih Hrvata Koreografija: Dr.sc. Ivan Ivančan Glazbena obrada: Siniša Leopold

DERNEK Pjesme i plesovi Hrvata BiH Korišteni dijelovi koreografija 8. LINDŽO-HERCEGOVAČKA POSKOČICA** - premijera Koreografija: Vladimir Kuraja Glazbena obrada: Zoran Jakunić/Mirjana Crnko 9. OJ TI KUME DIKO NAŠA, DARUJ NAMA KOLO NAŠE, Lašvanska dolina 10. GOSPE RAMSKA MOLIT ĆU SE TEBI 11. EVO KUĆE EVO I AVLIJE, Bosanska Posavina Koreografije: Miroslav Šilić Glazbene obrade: Zoran Jakunić/Mirjana Crnko 12. TAMBURAŠI POKRAJ DUNAVA Zoran Jakunić 13. SUBOTIČKE RAZGLEDNICE Koreografija: prof. Andrija Ivančan Glazbena obrada: Marijan Makar

SJEĆANJA ...na sve one drage ljude koji su svojim radom i ljubavlju prema folkloru i Ansamblu doprinijeli da danas postojimo i radimo... na sve koreografije, koncerte, putovanja koja su nas vezala i pružila nam toliko zadovoljstava i ljubavi... na sve generacije koje su očuvale naš voljeni Ansambl. I nakon svega, ostanu nam lijepa sjećanja da smo jednom sudjelovali u stvaranju povijesti ovog Ansambla. U spomen dr.sc. Ivana Ivančana 14. DOŠLO MI JE PISMO Zoran Jakunić 15. VUPREM OČI Zoran Jakunić 16. PODRAVSKI SVATI Koreografija: Dr.sc. Ivan Ivančan Glazbena obrada: Marijan Makar

Sponzori: Domuscargo, Semark d.o.o., Nokia Koncert je sufinancirao i HDS ZAMP iz sredstava koja služba ZAMP prikupi od javnog izvođenja narodnih umjetničkih tvorevina u izvornom obliku, a koja se sukladno odredbi Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima dodjeljuju temeljem Natječaja HDS-a za potporu projekata tradicijske glazbe.

Posebno se zahvaljujemo gospodinu Tomislavu Miličeviću, Posudionici i radionici narodnih nošnji iz Zagreba i gospodinu Josipu Forjanu, SKUD-u Ivan Goran Kovačić, IFS Guča Gora te ZFA dr. Ivana Ivančana na pomoći oko narodnih nošnji.

Pohvale i pozdravi nakon koncerata... Poštovani, u ime Zavoda 2010. i u svoje lično ime pozdravljam vas i čestitam vam na izuzetno izvedenom koncertu u Ljubljani u domu Španskih boraca. Umjetnički sam vođa i koreograf u više srpskih kulturno-umjetničkih društava u Sloveniji (točnije tri) i u folklornom svijetu više sam od 15 godina i moram priznati, da ste me sa svojim performansom u Ljubljani oduševili...utisak sam stekao, da gledam profesionalni ansambl. Još jednom sve čestitke!
Milan Glamočanin Zavod 2010 Inštitut za promocijo športa, kulture in turizma/Institute for promotion of sports, culture and tourism/Institut za promociju sporta, kulture i turizma (*Koncert u Ljubljani održan je 6.6.2010. sa gotovo istim programom i uz sudjelovanje AFS France Marolt iz Ljubljane)

Poštovana, Željela sam Vam se još jednom zahvaliti za poziv na Vaš nedjeljni koncert, tj. Vašu proslavu 65. godišnjice. I na kraju što reći o koncertu osim da je kao i uvijek do sada ispunio sva moja očekivanja i ne samo moja nego i publike koja je bila tamo. To je uostalom i bilo vidljivo jer ste se morali vraćati po tri ili četiri puta natrag na pozornicu. Vjerujem da je na Vašem koncertu bilo i onih ljudi koji bi mogli utjecati na to da konačno dobijete svoje prostore za vježbanje, što Vam iskreno i od srca želim. Također, moram reći da sam na Vašem koncertu vidjela i neke sasvim nove koreografije koje do sada nisam vidjela nikoga da izvodi, čak niti nešto slično. Bili ste zaista prekrasni, od nošnji koje su zaista bile besprijekorno složene i obučene, do koreografija i Vas svih tako mladih i lijepih i nasmijanih. Veoma mi se dopao i onaj kratki prikaz na početku, o vašem ansamblu, o vašim probama, o pripremama za koncert i drugo. Čija god da je to bila ideja, bila je pun pogodak. Na kraju još jednom puno hvala na pozivu, bilo je užitak gledati vas i slušati. Srdačno Vas pozdravljam, do novog susreta. Lidija Deverić Draga Iva, hvala na lijepom koncertu. Bilo je krasno, pogotovo drugi dio koji me oduševio. Prenesi svima čestitke i za obljetnicu rada. Nastavite hrabro dalje! Lucija Franić Novak Dragi moji Zagreb-Markovčani ! Nakon veličanstvenog koncerta, kojeg sam iskreno i očekivao, uz osjećaj ushićenja, nisam želio doći među vas i formalno izraziti iskrene čestitke. Želim svoje divljenje izraziti na ovaj način, uz duboku zahvalnost što ste dio bogatog i raznovrsnog programa posvetili i mojemu folklornom djelu, prekrasnom izvedbom, a isto tako nadahnuto osmišljenom u jednu cjelinu ! Posebno sam ganut činjenicom, da vi više desetljeća, s puno ljubavi i umjetničkog zanosa, uspješno i vjerodostojno u svim elementima izvedbe, njegujete folklornu tradiciju Hrvata izvan domovine Hrvatske. Na tom umjetničkom opredjeljenju izražavam ovom prigodom veliku zahvalnost svim plesačima, pjevačima,sviračima i nadasve vašim izvrsnim voditeljima, pedagozima, dragim kolegama, osvjedočenim stručnjacima Gordanu, Mirjani i Zoranu! Uvjeren sam, da ćete i ubuduće svojim umjetničkim radom i djelovanjem nizati uspjeh za uspjehom, uz nadu da ćemo nastaviti surađivati i dalje ! Miroslav Šilić

Na koncertu su bile i naše drage prijateljice Pam i Melissa iz SAD-a i grupa od 30 amerikanaca koji su bili sa njima na proputovanju Hrvatskom. Evo i njihovi doživljaji nakon koncerta: "I thought that Zagreb-Markovac was the best folklore ensemble I have ever seen, and I have seen many that have come to the USA from Croatia!" "What a thrill to see this group in concert in such a beautiful setting as the Croatian National Theatre." "From the beautiful costumes to the traditional village-style singing, from excellent musicianship to fabulous dancing... and not to mention the outstanding choreography...this group rated A-1 in my book!"

Dio službenih ocjena stručne komisije… (cjeloviti tekst na web stranici NS Dubrava)
Kao i uvijek iznimno sam uživao na koncertu ovog ansambla i jedva čekam ponovni susret. Sjajni voditelji sjajno vode ovaj ansambl kroz sve mijene i krize koje amaterizam sa sobom nosi, te već niz godina drže iznimnu razinu ovog ansambla. Gordan Vrankovečki je voditelj iznimnog ukusa i osjećaja za iznalaženje najboljih suradnika i rješenja za razvoj Ansambla. Mirjana Crnko svih ovih godina pokazuje da itekako razumije suvremena kretanja u folkloru te pjevanju daje potrebne stilske i vokalno tehničke razlike koje vokalni izraz u folkloru u današnje vrijeme traži. S posebnim ponosom pratim razvoj Zorana Jakunića kao sjajnog obrađivača i kao iznimno nadarenog voditelja koji suptilno radi interpretacije svog orkestra. Nadam se da mi neće biti zamjereno ako ustvrdim da sam mu baš ja prvi dao šansu u Ansamblu „Lado“ i kao izvođaču i kao obrađivaču. Zbog toga sam jako sretan i ponosan. Bojan Pogrmilović, prof.

Slavljenički koncert FA Zagreb-Markovac naslovljen „Snovi, slike, sjećanja” je vrlo dobro osmišljen. Vidljiv je uloženi trud i zalaganje, ali i znanje u primjeni scenskog prikazivanja narodne nošnje. Uz to su vidljive sklonosti neprestanom učenju, upornost u nastojanjima da se mlade potakne i „zaljubi“ u folklorno odijevanje na sceni, koje ima velike zahtjeve, kako u znalačkom odijevanju, brzom presvlačenju i nezamjenjivim smiješkom pomiješanim znojem, koji je zrači uvijek ispočetka zadovoljstvom, uspjehom i srećom. Koncert podijeljen u dva dijela s izabranim koreografijama i vokalno-instrumentalnim točkama tekao je nesputano, kao da nije slavljenički, bez treme, sa puno elana. Iako po mom mišljenju oduševljenje koje me obuzelo, pripadalo je drugom dijelu koncerta, posebno ono u koreografiji Hrvatima izvan Domovine, znanje i vještina dobrog odijevanja narodne nošnje nije izostalo ni u prvom dijelu koncerta. Lucija Franić Novak

Vrijeme brzo prolazi. Još mi je u sjećanju proslava 60. obljetnice rada ansambla, a sada je već tu 65., ujedno i 20. obljetnica umjetničkog vodstva Gordana Vrankovečkog. Obzirom na ova dva jubileja akcent dajem na proces koncepcijskog i interpretativnog sazrijevanja ansambla, a manje na sam svečani koncert. Oduvijek pa i danas držim da su za uspjeh pojedinog kolektiva ponajprije zaslužni marljivi, sposobni i samozatajni pojedinci, pa tek onda i ostali bez čije se visoke motiviranosti ne može provesti ni umjetnička ideja ni organizacijska efikasnost i stabilnost. Kolika je zasluga Vrankovečkog za postizanje visoke motivacije ne znam i ne mogu suditi, ali za prosudbu umjetničkih, stručnih i pedagoških dostignuća postoji nepogrešivo mjerilo, a to je scenska izvedba. Ansambl na sceni je slika i prilika svoga voditelja, odnosno njegovih umjetničkih, stručnih i ljudskih kvaliteta. Slika koju posljednjih desetak i više godina na sceni pruža „Zagreb-Markovac“ može biti na čast i diku Gordanu Vrankovečkom, ali i obratno. Kad su se spojili stariji „Markovac“ i puno mlađi „Zagreb“ nisam vjerovao u dugotrajnost te integracije. Obično stariji „proguta“ mlađeg, veći manjeg, jači slabijeg itsl, a ovdje svjedočimo čvrstom zajedništvu svih ovih godina. Po svemu sudeći integracija je napravljena u dobroj vjeri, toleranciji i uvažavanju i dobri duh u kojoj je nastala traje i danas - osjetio sam ga već u prvim kadrovima uvodne projekcije. Nadam se da će buduće generacije znati sačuvati taj dobri duh zajedništva, jer je on temelj ne samo uspješnog umjetničkog rada, već u još većoj mjeri garancija opstojnosti, razvojnog potencijala društva i pravilne socijalizacije i odgoja novih članova. Kako sam to napisao u komentaru svečanog koncerta povodom 60 godina rada, nakon nužnog perioda repertoarnog i voditeljskog traženja „Zagreb-Markovac“ opredijelio se za koncept svehrvatskog repertoara u pripremi naših najboljih obrađivača. Svehrvatski podrazumijeva plesove i glazbu iz svih hrvatskih krajeva, kao i tradicije Hrvata koji su ostali izvan matične domovine. Posebno je to važno danas kad i kod većih i ambicioznijih folklornih ansambala i nadalje primjećujemo repertoarnu specijalizaciju. Oni iz Zagreba, sjeverozapadne Hrvatske i Slavonije sve više prakticiraju panonski „drmešarski“ repertoar, a oni iz Dalmacije svoj. To osiromašuje sliku plesne i glazbene raznolikosti hrvatskih folklornih tradicija, a plesače ukalupljuje u jedan stil i umanjuje mogućnost njihovog kompleksnijeg i potpunijeg plesnog i vokalnog razvoja. „Zagreb-Markovac“ dosljedno slijedi svoj koncept i u tom pogledu predstavlja zvijezdu vodilju na hrvatskom

folklornom nebu. Za ovakav koncept potreban je i odgovarajući plesni i glazbeni odgoj, što u današnje vrijeme sve kraćeg scenskog staža amaterskih plesača predstavlja ozbiljan i težak zadatak. I tu je polučen odgovarajući rezultat, svekolike interpretacijske mogućnosti ansambla – plesne, vokalne, instrumentalne, likovne – zahvaljujući i specijaliziranim voditeljima razvijene su do razine koja osigurava ansamblu mjesto u vrhu hrvatskog folklora. I da zaključim, svečani koncert povodom navedenih jubileja bio je u svakom pogledu vrlo ambiciozan, ali samo veliki ciljevi na kraju donose velike rezultate. Ono što je bilo dobro dalje će se unapređivati, ono manje dobro korigirati, a ostaje istina da je to ukupno bio dobar koncert koji je još jedanput pokazao svu snagu i veličinu današnjeg „Zagreb-Markovca“. Uloga Gordana Vrankovečkog u svemu tome nesumnjivo je velika, da ne upotrijebim i neki jači izraz, i ja mu na tome iskreno i od srca čestitam. Čestitam i svim članovima i rukovoditeljima i vjerujem da će i dalje čuvati i unapređivati svoje sposobnosti i nadasve ljubav prema ansamblu. ŽIVJELI!!! Dr. sc. Stjepan SREMAC

2. OZKIDIJADA 2010.
Nakon uspješnog koncerta slijedi i dobar tulum, koji je naravno, već tradicionalno započeo Ozkidijadom – za sve koji to još uvijek ne znaju popularnim igrama u kojem se Zagreb-Markovčani svih generacija i njihovi prijatelji natječu u razno raznim disciplinama od „karoce“ do „guzsjenice“. Ove godine kao najbolja, najbrža i najvještija pokazala se grupa samoprozvana „Šuma Tiborova“, čestitamo!

A nakon ozkidijade, podjele poklonima našim dragim članovima koji su se ove godine oprostili, tulum uz Krigls bend i dj Ronija potrajao je do ranih jutarnjih sati. Naravno kako svako rođendansko slavlje ne može proći bez torte tako nije ni ovo naše, pa velika zahvala mami Vlašec što nas je iznenadila sa dvije torte, jednom u obliku našeg znaka tri srca sa 65 sviječica, a drugom za našeg voditelja Gordana i njegovih 20 godina. Zahvale idu i našim članovima koji su se oprostili i povodom toga počastili nas janjetinom sa ražnja, Gordanu što nas je počastio razglasom i svjetlosnim efektima uz Mladenovu pomoć, Krigls bendu i Roniju koji su se brinuli o održavanju atmosfere, svima koji su se brinuli za šank i pekli roštilj, Žaku i njegovoj obitelji na organizaciji prostora, Marku i Braci na organizaciji Ozkidijade i svima ostalima koji su na bilo koji način pomogli da se svi dobro provedemo i zabavimo.

3. Nastup na slovenskoj državnoj smotri u Beltincima
Folklorni ansambl Zagreb-Markovac ove je godine gostovao na 40. Međunarodnom folklornom festivalu u Beltincima. Sam festival započeo je 22. srpnja, a na njemu je nastupilo nekoliko grupa iz Slovenije, vokalnih skupina, tamburaških sastava, folklorna skupina iz Baskije, skupina mađarske manjine u Vojvodini i drugi. U subotu je od 16 sati u parku u kojem se festival održavao, održan prikaz starih obrta i zanata te tradicijske slovenske kuhinje, posebice prekomurskog kraja. Od 20 sati započeo je koncert pod nazivom „Za mejo“, na kojem su se predstavile plesne i vokalne skupine slovenskih manjina u Italiji, Austriji i Mađarskoj te naš ansambl kao gost, a pokrovitelj koncerta bio je Ured Republike Slovenije za Slovence u inozemstvu. Nastupile su folklorna skupina i ženska vokalna skupina „Stu ledi“ iz Trsta, folklorna skupina i vokalna skupina iz Gornjeg Senika, ženska vokalna skupina iz Škocjana i muška skupina „Bene“ iz Suhe u Austriji, folklorna skupina DU Naklo iz Nakla i folklorna skupina COF iz Ljubljane. Naš ansambl predstavio se plesovima Hrvata Bunjevaca iz Vojvodine koreografijom „Subotičke razglednice“, koreografa prof. Andrije Ivančana. U nedjelju je program počeo u 15,30 sati mimohodom svih sudionika festivala, a u 16,00 sati započeo je koncert pod nazivom „Le plesat me pelji“, I. dio slovenske državne revije izabranih folklornih skupina u organizaciji JSKD Slovenije, a gosti su bili naš ansambl i Folklorni ansambl Cirkalom iz Vojvodine. Slovenske folklorne skupine predstavile su se plesovima iz Rogaške Slatine, gorenjskim plesovima, spletom Pohorskih plesova, plesovima Prekmurja i Porabja, štrajerskim plesovima, plesovima iz Bele krajine i drugima, a naš ansambl predstavio se plesovima Međimurja, koreografijom „Međimurska pisana nedjelja“, koreografa dr.sc. Ivana Ivančana. Svi su nastupi bili su dobro posjećeni, između ostalog koncertima je prisustvovao i župan Općine Beltinci te mnogi drugi istaknuti gosti, te dobro medijski popraćeni putem radija, televizije i dnevnog tiska. Zavidnom kvalitetom nastupa koji je ansambl izveo na festivalu ne samo da je na najbolji način promovirao hrvatsku kulturu, osvojio simpatije gledatelja, omogućio svojim članovima novo iskustvo i pružio im mogućnost da uživaju u plodu svog rada i umjetničkog ostvarenja te prošire svoje spoznaje o slovenskom folkloru, dobio brojne pohvale organizatora i gledatelja, kao i pozive da u bližoj budućnosti ponovno gostuje u Beltincima sa cjelovečernjim koncertom, već je i premostio predrasude o animozitetu između Hrvata i Slovenaca i kod ljudi potaknuo veće razumijevanje, tolerantnost i suradnju.

4. Nastup na svjetskom kongresu iz medicine i prava
Svjetski kongres iz medicine i prava održao se u Zagrebu od 8. do 12. kolovoza 2010. g., u organizaciji Pravnog fakulteta i Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Ministarstva pravosuđa, Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi i Svjetske udruge iz medicine i prava. Na kongresu je bio prisutan i predsjednik Ivo Josipović, pod čijim se visokim pokroviteljstvom ovaj događaj i održao. Članovi našeg ansambla imali su čast nastupati na otvorenju samog kongresa, u ponedjeljak, 9. kolovoza 2010., u hotelu Westin, a svečanosti su osim predsjednika Josipovića i gradonačelnika Bandića nazočili i najviši predstavnici institucija pokrovitelja te ugledni gosti. Na kongresu je sudjelovalo preko 400 sudionika iz cijeloga svijeta koji su tijekom četiri dana raspravljati o medicini, pravu i etici iz aspekta ljudskih prava. Kongres se održava svake dvije godine kako bi svjetski priznati stručnjaci raspravljali o različitim temama vezanim uz područje zaštite ljudskih prava u medicini i pravu. Kongres je prije dvije godine održan u Pekingu, a nakon Zagreba, domaćin ovog međunarodnog skupa 2012. godine bit će Brazil.

5. TURNEJA U FRANCUSKOJ
Inicijalni poziv za turneju u Francuskoj stigao je još prošle godine u 6. mjesecu i to za čitavih 6 tjedana gostovanja u raznim gradovima i festivalima Francuske, međutim kako je to za amaterski ansambl ipak preduga turneja, s obzirom na privatne obaveze naših članova (što na fakultetima, što na poslu), mogli smo prihvatiti samo malo više od 2 tjedna gostovanja. Tako je turneja u Francuskoj pokrajini Bretanji trajala od 12. do 29. kolovoza 2010. Iznad svih naših očekivanja Francuzi su pokazali da znaju cijeniti dobar koncert i da znaju pružiti svu najbolju podršku i svoje oduševljenje nakon dobrih nastupa. Opet smo se osjećali kao pravi umjetnici za čiji se koncert traži karta više, koje publika poziva na bis, ustaje na noge ili plače tokom izvedbe "Oj sončece" i "La paloma", a predsjedniku festivala drhti glas nakon koncerta kad se mora pred publikom zahvaliti na predivnoj izvedbi koja je pobudila toliko emocija... Neprocjenjiv osjećaj za svakog plesača, pjevača, svirača... Turneju u Francuskoj započeli smo u gradu Saint Avaougardu, na festivalu zajedno sa grupom iz Rusije, na kojem smo imali 4 nastupa po 25 minuta, u istom danu.Nakon dva dana krećemo u Plozevet, na "Mondial folk de Plozevet", međunarodni festival folklora koji se održao po već 28. put. Na samom je festivalu sudjelovalo sveukupno 8 inozemnih grupa i isto toliko grupa iz Francuske. Bilo je tu veoma egzotičnih grupa s kojima se većina od nas susrela po prvi put: Antigue i Barbude, Brazila, Burundije, Ruande, Perua, Rusije (Bakortoštana) i Španjolske. Na otvorenju svaka se grupa predstavila sa 8 minuta programa, a naš ansambl sa koreografijom Prigorja. Nakon otvorenja, koji je bio na otvorenoj pozornici u "kampu festivala", svi su se nastupi održavali u zatvorenim dvoranama, koncertnim odnosno kazališnim dvoranama, sa jako dobro pripremljenom scenom, razglasom, osvjetljenjem... uvjeti kakvi se za nas plesače mogu samo poželjeti. Sve su dvorane bile dupkom pune i čak su postavljali dodatne stolice zbog velikog interesa (najmanja dvorana imala je 500 mjesta). Tako smo koncerte osim u Plozevetu održali i u gradu Penmarchu, Saint Brevinu, Saint Martinu, Landudecu i na kraju u Le Pouliguenu. Od toga, održali smo 5 cjelovečernjih koncerata, 1 pjevni koncert u crkvi u Plozevetu u trajanju 40 minuta, 2 koncerta po 50 minuta i dva kraća nastupa po 8 minuta na otvaranju i zatvaranju festivala. Najviše su se izvodile koreografije Podravski svati i Prigorje, a izvodili smo još i Linđo, Zagorje, Posavinu, Ražanac, Bunjevačko, Međimurje, Primošten... Koncerte smo završavali poznatom francuskom pjesmom "Aimer a perdre la raison" njihovog nedavno preminulog veoma poznatog pjevača Jeana Ferrata, kao svojevrsna zahvala publici na tako toplom prijemu. Koncerti su bili i vrlo dobro medijski popraćeni, a sveukupno je ansambl nastupao pred oko 8.000 ljudi. Na

koncertima su naši članovi dijelili i prospekte, licitare, balone i ostale propagandne materijale turističke zajednice grada Zagreba i turističke zajednice Hrvatske te i na taj način promovirali Hrvatsku i grad Zagreb. Stoga, možemo zaključiti da je iza nas još jedna uspješna prezentacija hrvatskog folklora u Francuskoj. Uz službeni dio imali smo i onaj neslužbeni, pa osim što smo na početku putovanja upoznali Strasbourg i Nantes, u povratku smo imali i kratki obilazak Pariza uz pomoć vodiča kojeg nam je preporučila hrvatska ambasada u Parizu. Tour de Paris smo završili pogledom sa najvišeg kata Eiffelovog tornja.

Neki novi Plozevet – mini dnevnik s turneje
Ronald Sudić 1.dan – krećem na još jednu turneju, nisam siguran, mislim da mi je ovo petnaesta ukupno, i deseta kao plesač i to nakon 10 godina ne plesanja, no dobro, nije da ću plesati cijeli program, popunjavam par rupa, malo pripomažem u pjevanju, barem onih dionica kojih se sjećam, najveća frka mi je ustvari kako se uklopiti u ekipu nekih novih klinaca, kojima uglavnom ne znam niti ime; od svih ljudi na turneji, jedino sam plesao u društvu Dražena, Tome i Tomice, te plesao na Markačevo basiranje; velika većina ljudi niti nema pojma što ja to radim tamo... ždere me i duga vožnja busom, mogu li to nakon toliko godina podnijeti stoički, valjda ću biti od koristi... 3.dan – prvi nastup nakon dugo godina – Primošten, kojeg nisam u životu plesao, osjećaj je predivan, ali pluća mi izlaze na nos, sjećam se vremena kad sam imao 25 kila manje i 3 puta više kondicije, ali to je neko davno doba... kiša prijeti dok konačno nije i pala pa nismo otplesali Podravinu, šteta, a baš mi treba učenje podbijanja za križni korak, nisam još siguran u ritmiku koraka, pa sam još u Zagrebu pitao Mateja da me nauči koraku, a on se btw rodio one godine kad sam ja došao u Markovac, istovremeno genijalno i strašno... 5.dan – već znam par imena, ljudi koji se tu motaju oko moje sobe ili ja oko njihovih, sve se više opuštam i kužim koliko tu potencijala ima i kako budućnost ansambla nije u pitanju, fora mi je što neke cure iz niske ekipe uopće ne prepoznam kad su u nošnji, pušačka ekipa je zauzela prostor ispod spavaonica u Plozevetu, tako da Marin, Bori, Matea, Gordan i ja grijemo drvene klupe u pravilu u isto vrijeme... 7.dan – nastupi klize, konačno sam i Podravinu otplesao kako treba, uglavnom sjedim na štandu za prodaju i služim svrsi, ok mi je to, biti koristan tamo gdje si potreban, volio bih da se više ljudi uključi u taj oblik promocije ansambla, umjesto da dobijem pitanje 'Jesmo li mi išta do sada prodali?'?!?! Pa ne radimo mi to zbog Ive, nego zbog nas samih, bez obzira na status u ansamblu... Navečer fenomenalan Beach party u organizaciji sobe 12 (Tomo, Markač, Stjepan, Vjeko, Šilić, Tibor), soba uređena genijalno, atmosfera lagana, Tomo slaže koktele na profi razini, u sobi nas ima toliko puno da je fakat vruće kao na plaži, iako je vani prilično svježe kao i svaku večer, ja davim glazbom sa svog maca, ali ekipa se i ne žali previše...fajrunt u 4 (valjda) 9.dan – uspjeli smo nešto vidjeti i od drugih grupa, ispada da smo mi vrlo 'egzotični', dok su Rusi u bundama, Brazilci i Peruanci pokazuju cice i guzice na cijelom nastupu, a ekipa iz Ruande i Botswane oko tijela fura nacionalne zastave, zanimljivi prizori... 11.dan – nastupi su sve bolji, pijevnim koncertom u crkvi bacamo u trans predsjednika festivala i njegovo svitu, Emina briljira, Buza rastura, Žak ih baca na koljena, Anja ih očarava... lijep je osjećaj dobiti toliko pljeska pa taman bio samo pozadina ovako vrhunskim solistima 13.dan – već drugi dan za redom završavamo koncerte u prepunim dvoranama s nekoliko bisova, publika u ekstazi, rasprodali smo sve dvd-e i cd-e, Gordanu svi čestitaju zbog obavljenog posla jer fakat je do kraja turneje ekipa ostala postojana i dobra, čak i bolja nego na početku, ponekad pogledam nastupe između Ladarki i Primoštena i divim se

kvaliteti momačkog Bunjevačkog, Prigorje mi mami suzu na oko, ne kužim zašto, valjda osjećaj da bi i ja htio biti s njima na sceni, niti meni više nije teško otplesati to malo programa, uživam s Buzom u kratkoj ulozi Podravine; proglašavamo kraljeve turneje, Devunićka je apsolutno zaslužila titulu, dok se između Markača i Marina vodi velika bitka i na kraju Marin pobjeđuje, zasluženo... 15.dan – napuštamo Atlantik, hladan i vjetrovit, Pariz je nešto bolji, no vjetar s Eiffelova tornja i najhrabrijima tjera strah u kosti, iako kratko, bilo je slatko ovo stajanje, broj kilometara prema Zagrebu se smanjuje, gledam tu neku novu ekipu kao svoju, iako je teško očekivati da ću opet zaplesati s njima, sestre Brodnjak će za par godina tek biti punoljetne a do tada će već imati nekoliko turneja u nogama, baš im zavidim, Marin i Buza su baš cool i tako si dobro pristaju, šteta što ih više neće biti na turnejama, Anja, Perićka, Adriana, Devunićka, Zrinka, Bori, Matea... da ne nabrajam baš sve... koja će to ekipa na sceni biti za godinu-dvije-tri, zavidim budućoj publici... falit će mi kava u sobi 7 (bez obzira na količinu živaca koju trebaš za to), pušenje u prizemlju, sirevi iz kuhinje, kroasani iz InterMarchea, gledanje filma u busu, Dialmina retorička pitanja, dobra zabava, izvrsni koncerti, dugi razgovori s Ivom i Šakićem, prisjećanje prošlosti s Gordanom... praktički, osim lošeg vremena i povremenih gluposti s vozačima, sve ostalo će mi ostati u vrlo lijepom sjećanju. Hvala vam svima na ovom iskustvu!

Priča naše nove kraljice...
Evo nešto sitno i od mene... Turneja, jednom riječi : FE- NO- ME- NAL- NA. Nevjerojatno je kako je tih sedamnaest dana proletjelo, kao da je sve bio samo san. Nastupi – mrak, nisam imala nekih većih grešaka, osim onih nesretnih opanaka u Posavini, ipak bih ja to priznala ovako javno ( hahahaha, napredujem Gordane)! Super je što sam nakon silnih nastupa počela plesati automatski i bez grča uživala u plesu. O presvlačenju da i ne govorim, toliku sam praksu stekla da bih se između dviju koreografija stigla još jednom presvući! Drago mi je što smo bili i više nego dobro prihvaćeni od strane francuske publike, jer to nas je svakako diglo, i dalo nam vjetar u leđa. Ekipa, najbolja na svijetu, posebno moje cure iz sobe i svi oni Ziziji! Lom, teško je o tome pisati, kad ne mogu pronaći prave riječi da dočaram tu atmosferu. Jedno je sigurno: „Srčna napaka“, „Mon zizi“ i „Baka i žvaka“ postat će klasici jer su nam uljepšavali druženja do sitnih noćnih sati. Mogu reći da je turneja bila jako kvalitetna, jer smo uz svakodnevne nastupe imali priliku uživati i u arhitekturi koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Ipak, treba se vratiti i kulturno bogatiji kući. Francuska ne bi bila Francuska da nismo posjetili Pariz, jer to je naprosto najljepši grad u Europi: Eiffelov toranj- genijalan, a pogled na Seinu veličanstven. Poseban pečat ostavili su kostimirani i beach party, pohvala kreativcima (čitaj: Zizijima). Uza silne nastupe nije manjkalo volje i želje za druženjima, čak ni peglanje nije bio problem. Da se osvrnem i na taj famozni izbor za kralja i kraljicu, ah, ah.. Nisam mislila da ću biti nominirana, nekako se ne uklapam u te norme, ali što je, tu je! Šale na vlastiti račun oduvijek su bile dio mog karaktera, tako da sam se dobro snašla. Nadam se da sam publiku zabavila, a da li ste izabrali dobru kraljicu, vidjet ćete tokom godine. Pošto sam ja ipak kraljica francuske turneje, poručujem podanicima: Neka jedu kolače! P.S. Bit će prilike na probama! Voli vas vaša kraljica Deva ;)

„Zagreb-Markovac traži svoje nove zvijezde“-audicija za nove članove
Svake godine ansambl popunjava svoje redove novim članovima, pa tako i ove. Zašto tražimo „zvijezde“? Zato što je nama svaki naš član jedna posebna zvijezda koju nastojimo čuvati, maziti i paziti. Svi su naši članovi, bivši i sadašnji ostavili svoj trag i svatko je na svoj način bio poseban... Vladek u izvedbi El Reya, Marko zastavničara u Podravini, Marija u Rami, Pero u svemu što god je zapjevao, Matija u Baniji, Trpimir na violini, Pakrac u drmešarima, Jasna u brojnim koreografijama niske ekipe, Maja u ulozi Marice, Marin u Linđu... Za svakog bi mogli naći nešto po čemu ćemo ga pamtiti jer svatko ima priliku dokazati se i pokazati sav svoj talent. Stoga tražimo svoje nove zvijezde koje će nastaviti tradiciju održavanja dobrih koncerata, koje će ostaviti svoj umjetnički pečat pri izvedbi Podravskih svata, Subotičkih razglednica, Međimurske pisane nedelje, Bosanske posvine, Rame, Hata i drugih koreografija koje ansambl ima na repertoaru i onih koje će tek postavljati; koje će zajedno sa nama osvajati publiku na turnejama diljem svijeta, koje će svojim talentom, radom, trudom obilježiti povijest Zagreb-Markovca i koje će se u krajnjoj liniji sa nama dobro zabavljati. Svi zainteresirani plesači, pjevači, svirači, sa ili bez iskustva koji nam se žele pridružiti mogu se prijaviti na naš e-mail: info@zagrebmarkovac.com ili telefon 091/578-0730 (Iva) i 098/859-707 (Matija). Prva audicija je već održana i nova B ekipa je već započela s radom ovog ponedjeljka. Za sve one koji nisu mogli doći imaju priliku to učiniti na drugoj audiciji već ovog ponedjeljka, 04.10.2010. u 20,00 sati na adresi Lavoslava Ružičke 26 (Vrbik), ulaz sa stražnje strane. Svi novi članovi (plesači) najprije prolaze B ekipu, pripremnu ekipu ansambla, gdje uče od najosnovnijih koraka do onih malo složenijih kako bi se što prije i što bolje uklopili u standardnoj, A postavi ansambla. Probe B ekipe su 2 puta tjedno od 20 do 22 sata, utorkom i četvrtkom, za sada na istoj adresi gdje će se održati i audicija. Voditelj B ekipe od ove godine je naš dugogodišnji član Davor Hostić, s kojim sigurni smo ni zabava neće izostati. Za sve koji su spriječeni i ne mogu doći na audiciju 04.10., mogu nam se javiti mailom ili telefonom. Od ove godine s radom kreće i mali ženski folklorni zbor, za sve bivše plesače i ostale kojima nedostaje folklor, a zbog obaveza ne mogu ići svaki tjedan na probe. Pa stoga svi sa iskustvom u folklornom pjevanju mogu se prijaviti na e-mail: info@zagrebmarkovac.com. Probe će voditi naša Mirjana Crnko, voditeljica pjevanja, a održavat će se dva puta mjesečno (odnosno po dogovoru) na Vrbiku. Sve koji se prijave naknadno ćemo obavijestiti o prvoj probi.

Maja Augustinčić

I poslije svega ostat će pisma koju će pivati svi...
Dragi moji ljudeki, Teško je nabrojati i spomenuti sve trenutke provedene u ZagrebMarkovcu, jer kad se počneš prisjećati lupi te neka čudna nostalgija i sve i svi ti fale. Ali hajde da vidimo što je to kao uspomena zauvijek ostalo u mom pamćenju. Jesen 2005. Dosadan početak još jedne godine na faksu i prijedlog dobre prijateljice natjerali su me da odem na probu B ekipe koju je tada uspješno vodila Ivana Jukić – Juki☺. Moram priznati da nisam znala ni kud idem niti što me točno očekuje, već samo da volim i želim plesati. Naša je ekipa uskoro spala na nas nekoliko kojima se svidjelo što se ovdje radi; nije više bilo ni prijateljice koja me nagovorila da idem na folklor ni cura s kojima sam dolazila na probe, ali dogodila se ljubav između mene i tog novog plesno-pijevnog iskustva i ništa više nije bilo potrebno. Prva koreografija (izuzev poklada i glumljenja čovjeka koji bičem tjera konje) bila je ni manje ni više do „Vražja nevolja“ Gradec. Gordan me pitao bih li mogla zamijeniti jednu curu u Novom Marofu i ja rekla zašto ne. Ovim se putem zahvaljujem svima koji su odgovarali na moje 1001 pitanje i posebno Leški koja je sudjelovala u izradi nacrta na nekoliko papira A4 formata i prebrojavanju svih koraka, tema, lesa i okreta u Gradecu. Inače su mi glavne učiteljice bile Martina A., Jasna i Riska. Malo po malo upoznavala sam koreografije i kolege u ansamblu. Neizostavno je bilo otići na cugu poslije probe, ako treba i u trenirkama u „Petici“ otplesat i naravno ako više nemate tramvaja i busa, a gdje drugdje nego u Davorov kultni stan. Ljeto 2006. Ovo je bilo jedno fakat preludo i divlje iskustvo. Gordan je par nas novih odlučio povesti na turneju u Španjolsku i Francusku. Malo me je mučilo iscrtavanje očiju tušem u busu, ali bih sve to zaboravila, jer je plesati na sceni prvi puta na nekoj turneji u nekoj stranoj zemlji, bio pravi užitak. A noći? Noći su u Baskiji bile sve neprospavane i kad sam se vratila kući bolesna nije mi bilo nimalo žao. Pjesma, ples i jeftina cuga na šanku ispod škole, raspoloženi folkloraši i mnogo stranog svijeta te litre i litre sangrije koju smo grabili iz lavora i kaj ti više treba? Marko i ja smo se nekak pronašli na plesnoj razini i derali cipele po Baskiji, no nismo ni slutili kaj nas čeka, barem ja nisam... Ne smijem zaboraviti ni jedan od najboljih izbora (tada samo markovačke kraljice) u Francuskoj, jer su curke dečkima priredile nezaboravno iznenađenje kasnije u mraku. I da, svi vi koji ste nas novopečene htjeli sredit posljednju noć u Felletinu, a trebali ste se bolje potrudit! Hvala Matiji kaj je budnim okom pazio da se temeljito tuširamo svaku večer, a neke i sam otuširao. U jesen iste godine počela je nova sezona i kroz neko vrijeme došli su i novi Bekači u A ekipu, a s njima i moja najdraža Čengy! Ljubav između nas desila se ubrzo; dvije emotivne kroatistice koje vole

folklor, ma kombinacija i po. Otada je ona moja vjerna prijateljica, uplitačica kečki, raspravljačica o koreografijama i sve kaj je potrebno kad ti je i lijepo i teško. Slijedi 2007. u kojoj se kovao moj plesno-pjevački zanat, to je bila neka godina u kojoj kao puno plešeš, a nikad ne nastupaš! No sve se popravilo u devetom mjesecu kad sam plesala sve koreografije po Portugalu. Čak sam započela političku karijeru pjevajući Ladarke s Kolindom Grabar-Kitarović u Viana do Castelo, no ubrzo sam shvatila da nije to za mene. Jedne sam se noći u Portugalu vraćala iz diska na rijeci, došla u praznu sobu i otišla tuširati, ne nije počeo Psycho, već sam gola (kako se već čovjek kupa) htjela otići po neke stvari iz sobe, otvorim vrata i kaj vidim – Toma i Marko sjede na našim krevetima i imaju zbunjene face. Zalupim vrata i odlučim ostat u kupaoni dok malo ne prođe neugodnjak. E a kaj bi bilo da se situacija nije odvijala kako je, čitaj Dunja je došla u sobu i istjerala dečke iz kreveta, prosudite sami. Hehe no nije još puno dana prošlo do nečeg što se sve više kuhalo, kuhalo još od Španjolske ma da si to nitko nije htio priznat. Slavonska noć, Markovčani u tvornici, cugica, puno plesa, presudna poruka drugo jutro, da to je bilo to. Trebalo je još samo objasniti svojima u Križevcima, zašto sam se predomislila i zašto se tu jesen želim vratiti u Zagreb iz kojeg sam planirala otići. Nije bilo lako, ali nije bilo druge, ljubav je ljubav, a meni je to najvažnije!!! Sljedeći korak, kako doći na probu, a da svi odmah ne skuže i počnu zezat, a pogotovo kad mu je tu i sestra i njen dečko koji je predsjednik ansambla; morali smo pomno planirat svaki ulazak u Pauk. No nekima nije bilo jasno ni očito, npr. Danijela je mislila da mi Marko čestita rođendan kad me prvi put na probi poljubio, dok su neki davali komentare šakom i kapom, kako bi šef što prije bio informiran o novonastaloj situaciji. E da, otada je za mene u Markovcu postalo još ljepše. Užitak je plesati kad znaš da te prate nečiji pogledi i kad ih ti istom mjerom uzvraćaš. Slijedi nova stranica, još bolja od prethodne, godina u kojoj nije bilo:“Tako, tako!“ iako bih tako svaki put odgovarala na Žakovo ili pitanje nekog drugog Ivice. Ljeto 2008. odvelo nas je u daleki i nepoznati Meksiko. Lijepa turneja, dobri nastupi i odlična ekipa. (Ne)probavne smetnje su nam pokvarile uživanciju u Zacatecasu, no San Luis je sve popravio. Turneju pamtim po mnoštvu ljudi na ulicama koji željno iščekuju plesače, skandiranju, navijanju i gromoglasnim aplauzima. Svaka čast Meksikancima koji zaista žive za festival i nema šanse da netko radi nešto drugo dok traju nastupi, nego da gleda i navija. Toliko smo im se svidjeli da su nas, na naše iznenađenje, tražili autograme. Hehe to je samo podiglo naš nikad uspavani ego ;) A i tko bi nam odolio kad smo s takvom lakoćom svaki dan pjevali „Cielito lindo“ iliti „Lijepo nebešce“ ili „nebeco“ kako su neki tvrdili. Od upamćenih događaja meksičkih navela bih nastup s premetačinom i žigosanjem u zatvoru, to mi je vjerojatno jedinstveno iskustvo, posjet tvornici pive i super rudniku srebra u Zacatecasu. Svaka čast Marinu koji je na „četiri noge“ obavio višesatni posjet rudniku i još bio turistička atrakcija za slikanje. Previše mi toga lijepog

dođe u sjećanje kad se sjetim Meksika, no neću više o tome, Pakrac je napravio super DVD o tome pa kog zanima neka pogleda. Nakon Meksika mali ljetni odmor i Zagreb-Markovac kreće u pogon. Zima nam je donijela divan Božićni koncert u Gavelli gdje smo se, kako to već kazališne daske traže, pretvorili u glumce. Za mene slijedi godina puna plesa, bila je to godina u kojoj se toliko puta orilo:“Oooj Koraanooo!!!“ U devetom smo mjesecu 2009. posjetili jednu od zemalja članica Europske unije, dragu nam Bugarsku i gradić Radnevo. Mi smo doduše bili smješteni na čistom šumskom zraku u hotelu s bazenom. Šef je Markecu i meni velikodušno prepustio apartman za mladence kako bi uživali. Hvala mu na tome! Do nas je bila soba 202, a zna se da tamo šampanjac ubija i ubio je neke. Kako smo imali najbolje vozače do tad (izuzev našeg najboljeg Jože), a kako i ne bi bili kad ih je Ulja pronašla samo za nas, mogli smo koristiti usluge sobe s pogledom na cestu cijelim putem. Tak su dobri bili ti vozači, da su i meni dali đir po Bugarskoj. Došao je kraj ružinim laticama i vratili smo se u Lijepu našu. 2010. okrugla godina, 65. rođendan Zagreb-Markovca, Šef pun planova i ideja, iščekivanje hoćemo li brusiti baletni pod Lisinskog, HNK ili nekog drugog fensi-šmensi mjesta i jedna teška odluka. Naravno da je teško odlučiti oprostiti se od ansambla što se tiče aktivnog plesanja. Ansambl su ti ljudi, prijatelji, partneri, mjesto i vrijeme za učenje, opuštanje i uživanje, toliko toga... No jednom se i to dogodi. 13.06.2010. nedjelja, prepun HNK u Zagrebu. Znaš da ti je to oproštajni koncert i pokušavaš svaku koreografiju otplesati i otpjevati kao da više baš nikad nećeš. Od omiljenog mi Prigorja do Podravskih svata zaista sam uživala, pogotovo u Gorskom Kotaru i Baniji koje smo Marko i ja zajedno plesali. Bila sam ponosna i sretna pred svim svojima u publici, pred svom publikom i pred sobom. Klišej ili ne, tako je bilo. Nakon svečanog koncerta u HNK-u, „parking-tuluma“ i prave tulumiške u lovačkoj kući shvatila sam to je to. I ovaj mi tekst govori da je to kraj nečega i kužim da mi je sve otišlo u emotivu, ali drugačije nemre. Imam iskustvo i uspomene za cijeli život, a to dugujem svima koji su sa mnom nekad bili u mjestu i vremenu koje se zove Zagreb-Markovac. Hvala Vam!!! P.S. ...i tko zna gdje i tko zna kad...

Ivan Pakrac

Umjesto oproštaja...
Drage Markovčanke i Markovčani, po najnovijem drage Zizike i Krampači! ;-D Sve te probe, nastupe, zaduživanja, razduživanja, fešte po busevima, tulume sa povodom i bez povoda, turneje, sva ta prijateljstva i emocije koje prate naporne probe i nastupe pred punim (ili manje punim) dvoranama... teško je, ili skoro nemoguće sve to prenijeti na papir u nekoliko rečenica ili stranica... Ali mogu reći da me folklor obilježio i vezao za sebe na duge staze, kao i sve koji se bave njime, i da se iz folkloraških krugova ne izlazi baš lako, na sreću, tak da ja ne smatram ovo doslovnim opraštanjem od folklora, nego više kao nastavak bavljenja istim sa smanjenim intenzitetom. A budući da mi je Markovac ustvari jedino društvo di sam plesal (osim dečjeg tancanja), u mojoj glavi je folklor = Markovac, i nadam se da bum još dugo na ovaj ili onaj način ostal uključen u aktivnosti u društvu! Bilježim se sa štovanjem Pakrac

ISKUSTVA NAŠIH ČLANOVA
Goran Stokić – Stox (član ansambla od 1987., trenutno potporni član): Za mene biti Markovčan znači kao da si zamisliš jednu piramidu koja predstavlja hrvatski folklor i biti Markovčan znači biti gore pri samom vrhu te piramide, to znači kao imati rollls royce među automobilima... Riječi koje me najviše asociraju na Markovac su: kvaliteta, druženje, uspjeh, putovanja, zapravo sve najbolje... Ja sam Markovčan od 1987. i upravo u Markovcu sam stekao mnoge prijatelje te mogu reći da i dan danas veliki krug mojih prijatelja su Markovčani, a da nije bilo Markovca neke od njih možda ne bi nikada ni upoznao... Uvijek kažem da kad bi imao dijete definitivno bi bio folkloraš jer ja uz folklor nikako ne mogu vezati nešto loše, ni bilo kakve poroke, tipa narkomanije, krađe, alkoholizma... Folklor možeš vezati jedino uz pozitivne aspekte života i korisne svrhe: putovanja, plesanje, druženje... Ivana Balen - Juki (djevojačko Jukić, član ansambla od 1993., od 2001. do 2008. voditeljica B ekipe, trenutno potporni član): Za mene Markovac predstavlja jedno prekrasno životno iskustvo, prvenstveno radi stvaranja prijateljstva koja ostanu trajno; jedno doba života prekrasno provedenog bez razno raznih poroka (što naravno ovisi o tipu čovjeka), ali u svakom slučaju usmjeravanje u takav način života gdje imaš puno više ostalih, zdravih načina zabave... Kad se ljudi traže i ne znaju što bi, a vole folklor, to je za njih najbolje... Osim plesa i pjevanja i zabave, uz Markovac me vežu i lijepa sjećanja sa raznih turneja, da nije bilo Markovca sigurno ne bi toliko proputovala, vidjela sve te zemlje, upoznala različite kulture, ljude... a sve to kroz folklor koji ti je uvijek na prvom mjestu, ja sam uvijek sve podređivala tome, kakav dečko... Kad ti dođu mladi, naročito ljudi izvan Zagreba, to im je prilika da upoznaju društvo, steknu nove prijatelje, postanu dio grupe, kreću se zajedno, tulumare... Ja recimo nisam imala ni potrebe izlaziti u diskoteke ili birceve jer sam tu imala sve. Uz folklor i Markovac je vezano i stvaranje ljudskih vrijednosti, pozitivnih ljudskih osobina, to te jednostavno izgradi kao čovjeka, od timskog rada, dijeljenja, snalaženja u prostoru i vremenu bez novaca, gradnja sebe i društva. Magdalena Križanović – Lenka: Sjećam se svojih prvih proba u B ekipi. Još sam se premišljala da li da se bavim folklorom ili ne. Tada je B ekipu vodila Kika, jedna draga i izrazito pozitivna osoba. Bila je blaga, dobra voditeljica, ali je priznajem nismo baš pretjerano slušali. A onda nam je na jednu probu došao Gordan. E, to je bila proba. Ni muha se nije čula. Lagala bi kad bi rekla da je bio strog, imao je takta za nas početnike. Ali ipak je bio autoritet i zračio je nekom neobjašnjivom energijom i ljubavi za folklorom koja je ponijela i nas. Svi smo se htjeli dokazati pogotovo plešući zadnji dio Baranje. Zbog te probe, zbog njegovog entuzijazma koji je prenio na mene i disciplinom nastavila sam sa folklorom. Hvala mu na tome. Također se jako dobro sjećam svoje prve turneje kada sam bila jedna od "sikačica" i kada smo Kristina, Silva i ja morale satima vježbati korake sikačica ili plesati "Ražanac" na +40. U svakom slučaju bilo mi je lijepo, i sve tada "ružne" stvari sada postaju smiješne i simpatične. Zahvaljujem se ansamblu što mi je omogućio da upoznam kroz turneje neke druge zemlje, a kroz pjesmu i ples Lijepu našu. Hvala i divnim ljudima kao što su Roni, Juki, Danijela, Snješka, Kristina, Jura, Zlatko, Maja, Keti, Silva, Maša, Averil, Gabi, Mladen, Gordan što su mi omogućili da ih upoznam i budu dio moga života.

Emina Basara ZVJEZDANI TRACH... Kad čovjek već pomisli kako je markovački društveni život postao monoton, eto još jedne svadbe... Tako je subota 4. 9. bila rezervirana za našu solisticu iz visoke ekipe Zrinku Deliju koja je rekla sudbonosno "da" svom dugogodišnjem dečku Davoru Miokoviću. Iz pouzdanih izvora znamo da je Zrile par dana prije imala jaku tremu i da su je neki poticali da se igra odbjegle nevjete, ali ona se nije dala smesti. Markovački gosti na svadbi su se itekako dobro zabavili, plesalo se do jutra, Žova je uhvatila buket (kao da već nismo znali da su ona i Tomo odredili datum), a Davor Hostić podvezicu.... Hmhm... Uz ostale hitove pjevala se, i to nekoliko puta, omiljena 'Srčna napaka', pjesma koju znamo i pod nadimkom 'Zizike'. A petak 17. 9. bio je pak rezerviran za drugu markovačku svadbu, Justinić-Pakrac. Par dana prije curke su proslavile i djevojačku s temom 50-ih godina, na kojoj su, naravno, prednjačile gošće iz Markovca, kako bi mladenka Jasna lakše prebrodila tremu koja joj, kao iskusnoj psihologinji i nije predstavljala neki problem. A na svadbi opet veselo društvo iz Markovca, nek već vjenčani i neki uskoro vjenčani gosti. Zastavničar je bio Marko Arsenović koji je tu ulogu preko 100 puta uspješno odradio i na sceni, a I Joži MIlakovići održao je kratak tečaj mahanja zastavom.

Svi znamo kako se našoj sada već bivšoj kraljici Maji Borović bilo teško oprostit od krune... Ali isto tako smo čuli da će upravo njezina prijateljica Brankica vrlo vjerojatno već u ovoj sezoni postat žestoka konkurencija svim curama koje žele osvojiti tu prestižnu titulu. I naš dragi Vladek Urban sada je službeno – gospon pomorac. On se, stvarno, bez zeke, otisnuo na pučinu i krenuo u svoju pustolovinu života za koju smo se svi nadali da će od nje odustati u posljednji trenutak. Vlado sada radi kao fotograf na kruzeru. I tako još osam mjeseci. I svi već znamo da nam jako, jako fali… U svakom slučaju, čini nam se da mu je tamo na pučini jako zanimljivo, jer, osim što nam prek fejsa javlja kad ide na plažu, obavještava nas i o tome kad pere veš. ☺ Zadnje što smo čuli, Urban se smuca po plažama Meksika i vjerojatno pjeva “El Rey”, ak se još sjeća teksta ☺

Tko je to rekao da se nemre svirat u Markovcu, dobro tulumarit i još i faks završit?! Evo, naša Katarina Antolić pravi je dokaz da se sve može i stigne bez puno drame. Cura je sada magistrica farmacije, baš kao i njezin brat, naš bivši tamburaš Igor Antolić. I tako su sad u familiji Antolić dva mlada farmaceuta. Svaka čast! Katarina veli da još ne zna kad će biti fešta jer, kao, baš nešto (g)rade po vikendici. Pa kaj si ti Katarina već zaboravila da je nama za dobar tulum dovoljan i parking kod Stare Save? Iako se u lipnju službeno oprostila od aktivnog plesanja (ali I obećala da to nije definitivan kraj njezine markovačke karijere), naša Horvi, Marija Horvatović, koja trenutačno s dečkom Marinom marljivo uređuje stan, postala je teta. Njezina sestra Katarina, velika prijateljica našeg ansambla, koja je bila na toliko naših tuluma pa kao da je naša, postala je mama male Maje Franke. Curica je preslatka (naravno, lijepa na mamu), a vjerojatno je najponosnija baka Maja... Kaj mislite zašto? “Jesen stiže, dunjo moja…”, pjevalo se nedavno na putu za Vinkovce. U autu: Brekalo, Lana P., Emina i Lizika. U Cerni: Bori. Kod kuće u ZG: Pero. Povod: Vinkovačke jeseni. Uglavnom, obitelj Boričić lijepo nas je ugostila, kulena više nema, a i rakija je pri kraju, Brex je prekopao sve bakine nošnje, Lana i Emina odradile su modno snimanje na traktoru (fotke ćete vidjeti u ekskluzivnom modnom prilogu u jednom od idućih brojeva Marčovak Timesa), a Lizika je divljala po selu. To vam je ukratko sve što se događalo, osim što je padala kiša za koju sun as optužili da smo je mi donijeli sa sobom. E, da. I Žak je bio u Vinkovcima, ali mi ga nismo sreli, samo smo od njegovih domaćina dobili potvrdu da jet u negdje… A malo nakon toga naša domaćica Martina Boričić proslavila je i svoju prvu diplomu, onu prvostupnika edukacijske rehabilitacije (Bori, nadam se da nisam fulala u tituli). No ne zaustavlja se ona na tome, sad tek slijedi lov na The diplomu. Sigurno se pitate gdje su ljudi koje smo sretali po turnejama diljem svijeta… Eto, samo za vas, za svaki ću broj pokušati doznati detalje o njima. Za ovaj put glavni lik moje kratke priče je najbolji alžirski pjevač ikad, popularni Kada Benmaissa. Svi koji su bili u Meksiku sigurno se sjećaju njegovih briljantnih izvedbi u pidžami i tenisicama. Samo da znate, čovjek je ostao živjeti u Meksiku, zaljubio se u Meksikanku Sorayu i – dobio bebu. Ponosni tata pozirao je sa sinčićem ekskluzivno za naš časopis, a je li maleni njegova slika i prilika prosudite sami.

Arnaud Quent

Ur gartenn-post deus Breizh
One of my favourite writers, Milan Kundera, once said: "And there is nothing more beautiful than the instant before the trip, the instant when tomorrow's horizon comes to visit and tells us its promises." To be sincere, I was quite nervous before meeting my forty Hrvatskis artists. Not because they're artists. Not because they’re Croatian. Just because, it was the first time I was a guide and I had no idea if I’d do things well. In the first days, I got something very important, something that told me I would get along with those crazy guys. I understood that Croatians and Bretons had the same shyness at first sight: «First, I observe you and if I can trust you, I’m gonna talk to you so we can be friends”. That’s a typical approach here in Brittany and it made me feel that you are introverted and well educated. Gentile, as Žak said. (Daddy Gordan did a great job!) In a geographic and economic point of view, Frenchies consider that Brittany is the "asshole of the world" (sorry but they do speak like that). As a Breton, I consider that this position is an opening on the world, on the others. This is the main purpose of the festival of Plozevet: "to mix different cultures, traditions and folklores.” The meeting between two people from different countries, two different stories, two different cultures, and two ways of thinking: this is such a good idea, and it was made a reality during few days. What I keep in mind is a percussionist from Burundi giving a hug to a Breton dancer, or Croatians (I won't tell their name) posing with an almost nude Brazilian guy! This is such a nice picture of how the world should be. Exoticism is from everywhere! Personally, I'm used to travelling in different regions of the world but this time I felt like a tourist in my own Brittany, my home region. I liked to be a guide (not in the bus) telling stories and anecdotes about la Bretagne, and at the same time, I was like a sponge drinking, not only porto or rakija, but your stories, History and hysterias… I’ve learnt so many things from Croatian songs and dances -linđo, prigorje…that’s why I felt like a student learning about Croatian history, geography, cultures… I felt part of this adventure all the time and moreover since my name was written on the crna list (with Gordan’s)! The adventure is over and now it is

time to remember. The memories I keep in mind are too many and the list would be too long. So let’s remember our common journey through this acrostic.

Clap clap clap : sound that comes from Briton people during
a Zagreb Markovac performance. As a consequence, I remember smiley people who were reflecting, like a mirror, your smiley faces. Rain. It never rains in Brittany….in September! Oh my god! After drinking Rakija. Ahahahaha! Almost all the time Tears. No comment (Anja, Ema, Emina and Emina again: you are guilty !) Intron Maria: Everebody in Plozévet will remember that moment in the church. I can tell my grand children: “I was there” curucucuuuuuuuuuuuuuuuu. ☺ Aimer à perdre la raison. Aimer à ne savoir que dire: These are my words now. It’s difficult to express my feelings with words. Just let say that this single experience was, is and will be wonderful. Uskoro, nadam se See you very soon, I hope. Next time it’s my turn to sing “Ederlezi” ! Arno Thank you Arno, we love you!

NADOLAZEĆI DOGAĐAJI: 02. listopada 2010. – Nastup u Čepinu na desetoj kulturno-umjetničkoj manifestaciji pod nazivom “ČEPINSKI SUNCOKRETI” sa koreografijom „Podravski svati“

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->