Herbarij:

Ekipa je dužna za vrijeme prijelaza staze prvog dana sakupiti pet vrsta ljekovitih ili jestivih biljaka. Prilikom
dolaska na cilj prvoga dana ekipa predaje sakupljene biljke zalijepljene na ovjereni papir s ostalim zadacima. Uz
biljke treba navesti i pismeni opis svake biljke, njezinog cvijeta, ploda, lista te opće karakteristike, njen
narodni naziv, način upotrebe, ljekovitost i jestivost biljke, način pripreme i sl.
Za svaku biljku ekipa može dobiti do 20 bodova i to:
 za predanu upotrebljivu biljku 2 boda
 za poznavanje imena biljke 3 boda
 za poznavanje karakteristika biljke, njezinog cvijeta, lista i ploda 5 bodova
 za poznavanje upotrebe biljke u ljekovite svrhe, njezinu upotrebu u
prehrani te način pripreme jela 10 bodova

Ukoliko ekipa preda više od pet različitih vrsta biljaka boduje se samo prvih pet u herbariju. Neupotrebljive
biljke se ne boduju. Bodovanje vrši stručna osoba. Herbarij mora imati naziv ekipe, u suprotnom se ne ocjenjuje.
Ekipa može dobiti maksimalno 100 bodova. Zaštićeno bilje se ne stavlja u herbarij, u suprotnom herbarij se ne
ocjenjuje.

BILJKA: UPOTREBA:
KAMILICA Grčevi u želucu, prehlade, umirenje živaca , kožne bolesti
LIPA Nahlada, kašalj, sluzavost grla, nesanica
ANGELIKA Nadutost, bolovi u želucu, dišni organi
BAZGA ( cvijet) Prehlada, tvrda stolica
ČIČAK Kožne bolesti, ekcemi, rane svih vrsta
GOSPINA TRAVA Glavobolja, grčevi u želucu, sve vrste rana
HRASTOV list Jačanje, bolesti pluća
ISLANDSKA MAHOVINA Prehlada, promuklost, kašalj, želučane bolesti, crijeva, čirevi, šećerna
bolest
CRNI DUD (list) Šećerna bolest, tvrda stolica
KADULJA Unutarnje bolesti, gripa, kašalj, usta
KOPRIVA Rane, groznica, slabokrvnost
KOMORAČ Kašalj, bol u prsima, bol u probavnim organima
MAJČINA DUŠICA Neuredna probava, neuredna menstruacija, upala jajnika, jačanje
MATIČNJAK Nervoza, lupanje srca, povraćanje
MASLAČAK Groznica, žuljevi, čirevi, jetra
METVICA Glavobolja, histerija, grčevi
ORAH (list) Jačanje krvi, probava
PODBJEL (list) Astma, kašalj
DIVIZMA (list i cvijet) Plućne bolesti, astma
PELIN Bolesti jetre, grušanje krvi, apetit
PRESLICA Bubrežne bolesti –(kamenac), zastoj mokraće, unutarnje bolesti
RUŽMARIN Bolesti srca, jačanje, bubrezi, ženske
STOLISNIK Astma, žuljevi, reuma, želučane bolesti, rane
JAGODA ŠUMSKA (list) Bolesti krvnih žila, skleroza, zamjena za ruski i kineski čaj
JAGLAC Bronhitis, lupanje srca
KUPINA Upala krajnika, čišćenje i jačanje krvi, avitaminoza
LAVANDA Umirenje, ublažavanje grčeva, glavobolja, srčane bolesti
NEVEN Kao oblog za rane i kožne bolesti
TREŠNJA (peteljke) Bubrežne bolesti, teškoće u mokrenju

I-ime
O-opis (karakteristike biljke, njenog cvijeta, lista i ploda )
R-rasprostranjenost
U-upotreba

1
I BAZGA -crna bazga -crvena bazga
O Bazga je listopadni grm ili nisko drvo visine do 8 metara, sa zaobljenom, jajolikom krošnjom. Na starijim primjercima kora je
sivosmeđa sa uzdužno ispucalim plutom, mlade grančice imaju sivosmeđu do sivozelenu koru, sa jako uočljivim okruglastim i
bradavičastim lenticelama. Korijen je jako razvijen i uglavnom površinski. Listovi su neparno perasti (5-7), odozgora
tamnozeleni, odozdol svjetliji dlakavi listići koji su na dugačkoj zajedničkoj peteljci. Vršni listić je obično najveći. Cvjetovi su
u štitastoj cvasti, cvate u svibnju i lipnju, pojedini cvjetovi su peterodijelni i jakog su mirisa. Plod je sakupljen u bogate i
široke gronije, a sam plod je okrugla sočne bobe sa košticom, sjajne i crne boje. Sazrijeva u kolovozu i rujnu.
R Nalazimo u većim skupinama u šikarama, živicama, na rubovima šuma, na šumskim čistinama, uz putove na bogatim
humoznim zemljištima
U Za lijek se upotrebljava list, pupoljak, cvijet i kora od travnja do listopada. Čaj od lista pospješuje izlučivanje mokraće, te se
koristi kod šećerne bolesti, a ukapan u uho 2X dnevno osam dana sa 2-3 kapi poboljšava oslabljeni sluh. Cvijet se bere čim
procvate i kao čaj za pospješivanje mokrenja, smirivanje živaca, protiv kašlja i promuklosti. Plodovi se također upotrebljavaju
za različite svrhe: kompot, sok, slatko, pekmez, te su ljekoviti. Kora od grana i stabla koristi se za spravljanje čaja kojim se
odstranjuju poteškoće kod mokrenja, smetnje u radu bubrega i mjehura. Od cvijeta se radi i bazgovo vino, ali i sirup za sok.

I BREZA (Betula pendula , Betula alba ), ( Betula pubenscens)

N
bijela breza, brez, briza, jadika, metla, metlika, medovina.
O Listopadno je drvo, visoko do 30 m, sa vitkim stablom koje se pruža gotovo do vrha krošnje i tankim visećim grančicama..
Kora stabla i grana, dok su mlađe, bijela i ljušti se u horizontalnim trakama, kasnije u donjem delu je crna i duboko vertikalno
ispucala. Listovi su goli na dugim peteljkama. U početku su malo lepljivi, trouglasto jajasti ili romboidni, pri osnovi široko
klinasti, navrhu zašiljeni, po obodu dvostruko testerasti. Cvjeta u travnju i svibnju, paralelno sa listanjem, a bere se mlado
brezovo lišće u proleće i suši u hladu na vjetru. Zelene su rese s tučkovim cvjetovima ženske, kraće su i vise pojedinačno na
strani. Smeđe su rese s prašničkim cvjetovima muške, dulje su te vise po dvije na kraju grančice. Lisni pupoljci se beru potkraj
zime, te u rano proljeće, mlado lišće cijelo vrijeme dok traje cvatnja. Sok se vadi potkraj veljače i na početku ožujka. Lišće se
bere od proljeća do jeseni, a kora na početku proljeća i potkraj jeseni
R Raste u listopadnim i mješovitim šumama, nije izbirljiva u pogledu kvaliteta zemljišta, a često oblikuje brezove šumice.
U Eterično ulje pupoljaka povoljno djeluje na dišna puteve, a vadi se destilacijom pomoću vodene pare. od pupoljaka i listova
breze priprema se čajni oparak ( prelijevanje droge vrućom vodom ), te se taj čaj – ne smije se kuhati ! – koristi kao jedan od
najboljih prirodnih diuretika . taj čaj je i jedno od prirodnih sredstava za izlučivanje mokraće uopće. brezov čaj preporučuje za
rastvaranje bubrežnih kamenaca. svježi sok od breze je izvanredno ljekovito sredstvo. sok se skuplja zarezivanjem kore starih
breza, te ugradnjom lijevka kroz koji sok curi u staklenku. Ovako dobiveni sok pije se 2-3 puta na dan kao prirodni lijek
protiv bolesti mokraćnih organa i nezdrave kože. Ugljen od brezova drva se koristi pri pripremi jakih alkoholnih pića i rakije.
To se postiže preko granulata ugljena preko kojega se smjesa alkohola i vode filtrira te se tako odstranjuje višak nepoželjnih
kiselina i viših alkohola

I Bršljan - Hedera helix

N Narodna imena: barsijan, baršćon, baštran, bersljan, beštran, brištanj, brstran, bršlin, bršćan, zelengora, zimzelen, pljušt.
O Bršljan je višegodišnja drvenasta zimzelena biljka, vrsta lijane, koja se penje uz drveće, kamenje, zidove i druge različite
podloge, za koje se pričvršćuje naknadno razvijenim (adventivnim) korenima, koji ne uzimaju hranu od živog drveta već im
ono služi kao oslonac.stabljike mogu biti do 50 m dugačke. Listovi su kožasti, dok su mladi obrasli dlačicama, a kasnije
goli. cvetovi sitni, žućkastozelenkasti, sakupljeni u poluloptaste štitaste cvasti, koje zajedno grade složenu grozdastu cvast.
R Gaji se i kao ukrasna biljka, pogodna za pokrivanje zidova, fasada, i sl. Sreće se i u mediteranskom i u kontinentalnom
klimatskom području, od nizijskog do planinskog pojasa. Odgovaraju mu vlažna i zasenjena mesta. Cveta od septembra do
novembra. Razmnožava se reznicama i semenom.
U Upotrebljavaju se svež i osušen list, plod i tanke stabljike, ređe kora i gumi-rezina koja curi i očvrsne na ozleđenom stablu.
Cela biljka je gorka i otrovna. Ima saponozidne materije od kojih potiče otrovnost i lekovitost bršljana. Kod nas se
upotrebljava kao narodni lek za lečenje kožnih bolesti, reumatizma, žuči, bradavica, za lakše iskašljavanje

I ČUVARKUĆA – Sempervivum tectorum L.

N čuvarka, cmilić, divlje smilje, gromovna trava, pazikuća, uhovnik, uvara, rosa u zlu dobra, Sempervivo, netres.
O čuvarkuća je trajnica, zeljasta biljka visine od 30 cm., u velikim ružicama i listovima s crvenim vrhom, duguljasto jajolikog
oblika. Listovi na stabljici su duguljasto – lancentni, s dlačicama s lica i s naličja, cvjetovi su sastavljeni od 12-15 lancetnih
latica crvenopurpurne boje i gusto zbijenih u bogatu gronju. Iz sredine se razvija cvjetna stabljika, visine od 10 – 30 cm.
Listovi su vrlo debeli i sočni. Cvate od lipnja do srpnja. Razmnožava se diobom ružice u podnožju matične biljke.
R Raste divlja po krovovima kuća, stijenama i zidovima, a drže je i uzgajaju u loncima. Biljka je vrlo skromna i nema gotovo
nikakvih zahtjeva.
U za lijek se koriste listovi i to od ožujka do kraja listopada. Svježe zdrobljeni listovi ili čisti sok koristi se kao sredstvo koje
hladi i steže, protiv čireva i rana, kod opekotina, te za liječenje «kurjih očiju», bradavica, upale uha. Kao samopomoć u
prirodi, svježe iscijeđen sok liječi i ublažava bolove uboda insekta. Inače sama biljka pospješuje izlučivanje mok raće, pa se

2
 zato upotrebljava kao lijek protiv kamenaca u mokraćnom mjehuru, kao i općenito kod bolesti mjehura. Oblozi u obliku svježe
iscijeđenog soka iz listova ili u obliku laganog ocjetka, primjenjuju se kao pouzdano sredstvo protiv herpesa, kožnih bolesti,
hemoroida, raspucane kože i glista. Sok od cijele biljke se upotrebljava kod gnojne upale zubnog mesa i kod upale grla. Od
lišća se može napraviti i mast kojom se mažu i oblažu rane od prignječenja, udaraca i otekline.

I ČIČAK ( Arctium lappa L.) -Compositae

N lepušina, repuh, lepuh, čakalj, polušina.
O Izrasta kao dvogodišnja zeljasta biljka od 80 do 120 cm visine. U prvoj godini listovi su prizemni i veliki, nepravilnog
srcolikog oblika, smješteni na jakim peteljkama. Tek u drugoj godini formira se jaka razgranata stabljika do spomenute visine
s gusto zbijenim cvjetnim glavicama grimizno crvene boje, smještenim na vrhovima grana. Ovojni listovi cvjetova imaju na
vrhu kukice zbog čega se cvijeće prima za životinjsku dlaku, te se na taj način i rasprostire. Korijen je dug i vretenast,
sivosmeđe boje. Cvate od srpnja do kolovoza. Koristi se koren, plodovi ili ulje. Korijen se vadi kod dvogodišnjih biljaka, koji
se iskopa u jesen ili proljeće iduće godine, ali najčešće u listopadu i studenom, kad je biljka dostigla svoj puni razvitak. Kad je
suh, na prijelomima je bijele boje i spužvast. . Korijen može narasti do 40 cm. duboko u zemlju, pa ga treba lopatom iskopati.
oprati, oguliti, uzdužno prerezati i pustiti kroz paru 96 % alkohola, dobro osušiti i zatvoriti u limenke, a svjež korijen je
ljekovitiji. Korijen je ljekovit samo godinu dana nakon što je ubran. U travnju sakupljamo samo mlade listove koji služe za
pripravu ljekovitih kupki kojima se liječe kožna oboljenja. Sjemenke se beru kada dozriju
R na neobrađenom zemljištu, buništima, uz živice, plotove i grabe kraj cesta i putova, po rubovima šuma, uz nasipe potoka i
rijeka, a budući da mu odgovara gnojeno tlo, najviše ga je uz naselja. je korovska biljka.
U Oblozi se upotrebljava kod ekcema, čireva, sifilisa, gonoreje i kod reume. Ekstrakt čička je sastavni deo mnogobrojnih
preparata sa antibiotskim i antidijabetskim dejstvom. Umesto skroba koren sadrži polusaharid inulin, pa je veoma pogodan za
ishranu obolelih od šećerne bolesti, bolesti jetre i žuči.. Oljušćen se može jesti svež, kuvan, ili pečen kao krompirići. Može se
sušiti ili kiseliti za zimu. Koren čička je veoma cenjen u makrobiotičkoj ku hinji, zbog okrepljujućeg i pročišćavjućeg
delovanja, pa se često po jedan ili dva iseckana korena dodaju šupama, čorbama i jelima od mahunarki. čaj od korijena
pospješuje stolicu, izlučivanje znoja i mokraću, te čisti krv... Također, korijen i list koriste se i kod upale i čireva želuca,
koriste se kod pospješivanja znojenja, kod probave, pomažu u ublažavanju reume, kožnog ekcema, lišaja, osipa, gnojnih rana i
skorbuta. Suh korijen stucan u prah i pomiješan sa uljem, liječi gnojne rane kada se njime namažu. protiv reume koristi se čaj
od čičkovih sjemenki. A čičkovo ulje usporava ispadanje kose i pospješuje njen rast, a u tu se svrhu koristi i čaj od čičkovih
sjmenki. Mast od čičkovog korijena se koristi kod opeklina, čireva, rana i lišajeva.

I DRIJEN, DRENJ ( Cornus mas) – Cornaceae

N dren, drenak, drenjina. drin, drinovina, drnjulić
O Dren je listopadni grm ili nisko drvo, do 8 m visine, sa zaobljenom gustom krošnjom. Kora je siva ili žućkastosiva, u mladosti
glatka, kasnije raspucana, ljušti se u obliku sitnih ljuski. Mlade grančice su zelenkastosmeđe i većinom fino dlakave.
Korijenov sustav većinom dobro razvijen i duboko prodire u tlo. Pupovi su dvojaki; lisni su mali, kopljasto zašiljeni, pokriveni
sa dvije žućkaste, fino dlakave ljuske, cvjetni su znatno krupniji i pokriveni brojnim zelenkastožutim ljuskama i nalaze se
uvijek na kratkim izbojcima. Listovi su nasuprotni, oko 4 cm dugi, široki oko 3 cm, sa 3-5 srpasto povijenih žilica ( nerava), u
uglovima bočnih nerava na naličju lista nalaze se čuperci bijelih dlačica. Cvijetovi su sitni i dvospolni, zlatnožuti, u štitastim
cvastima koje pri dnu imaju četverolisni žućkasti ovoj. Cvjetovi se pojavljuju vrlo rano, prije listanja u februaru i martu.. Plod
i sjeme je koštunica ( drenjina), oko 12 mm duga i 5 mm široka, sa eliptičnom, na površini gotovo glatkom do 10 mm dugom
košticom. Sazrijeva početkom jeseni (VIII-IX). Ima kiselkast i trpak okus. Listovi su nasuprotni, jajasti, sa dugačko izvučenim
vrhovima. Cvetovi su žuti. Javljaju se rano, pre listanja, sakupljeni u štitaste cvasti, pravilni su i četveročlani. Koriste se sveži
i osušeni plodovi, ređe kora. Drijen raste sporo i doživi starost preko 2oo godina. razmnožava se sjemenom i korijenovim
izdancima. Drvo drijena je jako tvrdo, teško i žilavo..
R Raste svuda, a najviše po suvim, sunčanim, kamenitim stranama svetlih listopadnih šuma zajedno s drugim grmljem i šibljem.
Uzgaja se i u vrtovima i parkovima.
U Plod se može jesti sirov ili prerađen. Plod i kora, kao čaj, liječe od bolesti crijeva, od proljeva i groznice. Od zrelih plodova
pripremaju se kompot, pekmez, voćni sok i vino. Kiselkasti plod koji skuplja usta, upotrebljava se nezreo, i to protiv proljeva,
odlijeva krvi, katara crijeva i grozničavih stanja uslijed bolesti probavnog trakta. U Italiji i južnoj Francuskoj beru se nedozreli
plodovi i konzerviraju kao masline. U Njemačkoj ih ukuhavaju sa šećerom i octom, a u Rusiji ih koriste kao začin za mesna i
riblja jela.

I Hrast lužnjak - Quercus cortex

N beljik, gorun, dub, dubica, dubovina, kočur
O Hrast je listopadno drvo, visoko i do 50 m, prečnika stabla do 2,5 m, sa širokom granastom krošnjom. Može da doživi starost
od nekoliko stotina godina. Listovi su uglavnom grupisani na vrhu grančica, na kratkim debelim peteljkama, perasto deljeni.
Liske duguljaste, na vrhu tupe ili okruglaste nesimetrične. Muški cvetovi su u resama, vise, ženski su pojedinačni ili u
grupama do 5 zajedno, na dugačkoj tankoj peteljci. Rasprostranjen je u nizijama i dolinama reka ili na blago brežuljastim
terenima, pojedinačno, u čistim lužnjakovim šumama ili u zajednici sa drugim drvećem. Cveta od aprila do maja, razmnožava
se semenom i vegetativno. U rano proleće, pre olistavanja ili u jesen kad opadne list, oljušti se i osuši još potpuno glatka kora
sa mladih stabljika, letorasta i grana hrasta. Plod: izvana su glatki, sjajni, srebrnastosivo-zelenkasti do sivkasto -mrki. Iznutra

3
 je kora mrko-crvena i uzduž nepravilno prugasta. Prelom kore je grub i vlaknast. Hrastova kora je vrlo oporog i nagorkog
ukusa
R U listopadni šumama
U Hrastova kora je adstringens kao i druge izrazito taninske droge. Droga služi i kao antiseptik, a po potrebi i kao antidot pri
trovanju alkaloidima i teškim metalima. Oljušten žir se suši i prži na vatri, kao kafa, dok ne dobije mrku boju i dok se ne
uzmogne lako zdrobiti i mleti. Prženjem se škrob delimično pretvara u dekstrin i smanjuje količina tanina. Kad se ohladi,
smrvi se u krupan prašak. Ukusa je oporog, ali znatno manje od neprženog žira.

I Jela - Abies alba

U Destilacijom iglica jele, dobija se etarsko ulje svetlo žute boje, blagog, voćnog i prijatnog mirisa. Koristi se za oboljenja
disajnih puteva (prehlada, kijavica, upala dušnika, bronihitis, astma,kašalj), za usnu duplju i grlo (dezinfikuje, ublažava
nadraženost). Leči i smiruje reumatske tegobe i čireva na koži. Puno se koristi u kozmetici jer ista svojstva ga čine dragocenim
u izradi losiona za cišćenje kože.

I JAGODA ŠUMSKA ( Fragaria vesca )

N crvena jagoda, jagoda divlja, rumena malina, fragula, jagodnjak, jagodnjača, petoprsna kupjenica, pozemljuša, rdeča jagoda, ,
O Jagoda je višegodišnja zeljasta biljka, visoka do 30 cm, stabljika je uspravna ili polegla, obrasla dlačicama. listovi su tročlani,
sa sedećim jajastim ili romboidnim listićima, po obodu krupno nazubljenim. Peteljka i naličje listića su obrasli dlačicama. Iz
pzuha listova izbijaju vreže, duge do 40 cm, polegle po zemlji, koje se ukorenjuju i pomoću kojih se jagoda razmnožava.
Višegodišnja Cvetovi su beli dosta sitni, nežni, udruženi na vrhu dugačke drške u cimozne cvasti. Od cveta postaje sočna
ukusna jagoda, nepravi plod nastao uglavnom od cvetišta. Cveta od aprila do jula. Cvjetovi dvospolni, oko 1,5 cm. u
promjeru,. Plod je sočna, slatka crvena jagoda. Iz korijena, oblog izbijaju stabljike, listovi i vriježe kojima se jagoda dalje
razmnožava. BERE SE : cvate u travnju i na početku svibnja, a lišće i plod ubiru se od travnja do srpnja, kada se sabire i
korijen i rizomi. Listovi se beru dok biljka cvate, a korijen i rizom u rano proljeće ili kasnu jesen. Listove kao i korijen treba
sušiti u hladu na prozračnom mjestu.
R Raste po brdskim i planinskim šumskim čistinama, na krčevinama, požarištima
U Jagode /plod/ se jede svjež ili prerađen na razne načine (kompot, sok, pekmez itd). Čaj od lišća i korijena - upotrebu protiv
proliva, dizenterije, raznih želudačno-crevnih zapaljenja i za ispiranje usta pri lošem zadahu, a u oblozima protiv upala
hemoroida. Deluje i diuretično. Sok, slatko, marmelada, kompot, pekmez, sirup i drugi proizvodi od jagoda su najprijatnija
poslastica. Zrele šumske jagode mogu se sušiti kao i sve drugo voće.
Jagodin plod poboljšava krvnu sliku, koristi se protiv skleroze krvnih žila i povišenog tlaka, sprečavanja grušanja i lijepljenja
krvi.

I
KOPRIVA ( Urtica dioca L.)
N žara, koprva, pasja kupina, pitoma kopriva, velika zgoča
O
kopriva je trajnica koja može narasti do 1,5 m. Stabljika joj je Četverouglasta s nasuprotnim, srcoliko šiljatim i grubo
nazubljenim listovima kratkih peteljki. Stabljika i lišće su prekriveni žarnim dlačicama, a cvjetovi su joj sitni. na najmanji
dodir žareće dlačice na lišću ispuštaju otrov bogat mravljom kiselinom. korijen koprive se bere u proljeće i jesen, list u
proljeće dok je mlad, čitava biljka s korijenom se bere preko cijele godine. biljku treba sušiti u hladu. već nakon 12 sati
sušenja žarne dlačice gube svoj efekt cvate od lipnja do rujna. sjeme se bere u kolovozu i rujnu.
R najčešće raste gdje je zemlja bogata dušikom.na zapuštenim mjestima, gajevima, rubovima šuma, obalama rijeka i potoka, uz
ograde, kao korov.
U čaj od koprive se pije kod bubrežnih kamenaca, za povećanje količine urina i kod svih upalnih procesa u tijelu. iz krvi čisti
ostatke kiselina proizvedenih metabolizmom. zbog velike količine željeza stimulira proizvodnju crvenih krvnih zrnaca. čaj od
koprive se ne smije kuhati. potrebno je suhu biljku preliti kipućom vodom i ostaviti 15. minuta da odstoji. korijen koprive se
prije upotrebljavao kod otežanog mokrenja, i proljeva, te kod oboljenja gušterače, jetra, žuči i slezene. danas se nalazi u svim
čajnim mješavinama koje su namijenjene dijabetičarima jer smanjuje razinu šećera u krvi. kopriva svježa ili sušena daje dobre
rezultate kod otežane probave jer pospješuje izlučivanje probavnih sokova. sjeme i list se upotrebljava protiv proljeva, astme,
žuljeva.. od lišća mlade koprive priređuju se razna jela u obliku variva. u proljeće treba brati mlade koprive, nasjeckati ih i
dodati salati ili juhi prije nego ju počnemo jesti. ima jako antibakterijsko djelovanje. uz to je i priznati dijuretik. svježe lišće
koprive treba ubrati u ranim jutarnjim satima pa ih zamočiti u vodu. isprati ih u 2-3 vode a potom se može kuhati. dinstana je
odličan prilog ribi, juha od koprive često se kuhala u proljeće.

I KUPINA ( Rubus fructicosus L.)

N crna jagoda. ježevina, ježina, kupinjača, maljuga, muraga, ostruga,
O Kupina je poluzimzelen zbin, visok do 2 m, uspravnih ili slabo povijenih grana, sa jakim unazad povijenim bodljama. Listovi
su prosti ili neparno perasto složeni, sastavljeni od 3-7 listića, koji su jajasti, često zašiljeni, po obodu testerasti, mestimično sa
sitnim bodljama, sa naličja dlakavi. cvetovi su beli do ružičasti, javljaju se na dvogodišnjem izdanku i sakupljeni su u

4
 grozdaste cvasti.. Razmnožava se semenom i vegetativno. Plodovi su crne bobe. za liječenje se koristi praktički čitava biljka;
korijen, list, cvijet i plod. Korijen i mladi listovi sa vršikama beru se u proljeće i jesen, cvijet za vrijeme cvatnje, od svibnja do
kolovoza, listovi u lipnju i srpnju – dok su još mladi. Plodovi se beru ili zeleni –nezreli, ili potpuno zreli - crni, potkraj ljeta.
R Raste po šikarama, ivicama šuma, živicama, međama, pored puteva, kako na plodnoj zemlji tako i na kamenjaru, po brdima i
na planinama rubovima oranica, grmlju, šumama,
U Plodovi imaju višestruku upotrebu (voćni sok, pekmez, slatko, vino itd.). Čaj od Kupinova lišća se upotrebljava protiv
hroničnog proliva, srdobolje, nazeba, kašlja, hemoroida, za grgljanje, kao i protiv lišajeva i kožnih otoka itd. zreli plodovi
deluju blago laksantno u obliku sirupa ili svežih plodova. Kupinovo vino pomaže kod slabokrvnosti.

I
KADULJA ( Salvia officinalis L.)
N kuš, pitomi pelin, žalfija, ljekovita slavulja, krstašica, pelim, kadulja, kuš
O Kadulja naraste do 6o cm. visine, višegodišnja je biljka, donji dijelovi stabljike su drvenasti, a sama stabljika je uspravna. širi
oko sebe prodoran miris koji joj daje eterično ulje, koje se nalazi u listovima. Okus joj je gorak (zbog tanina) i gorkih tvari,
koje su također ljekovite. Sušenjem se miris ne gubi. Cvate od svibnja do srpnja, tamnoljubičasti cvjetovi skupljeni su u
cvatove poput klasova koji su sastavljeni u pršljenove.
R Kadulja u prirodi raste divlje, po kamenitim i neplodnim mjestima a uzgaja se i u vrtovima
U Za liječenje se sakupljaju PRIJE cvatnje listovi i mlade grančice. Liječi promuklost, čisti i jača krv, grije želudac, otklanja
vjetrove, pomaže kod svake vrsti nahlade, katara i gripe za ispiranje desni. izvrstan je lijek za čišćenje jetre, pomaže kod
bolesti bubrega i protiv noćnog znojenja. kadulja liječi menstrualne tegobe, hemoroide (šuljevi, zlatna žila), upalu mjehura,
jetrene bolesti, reumu, proljev, razne živčane bolest. koristi se i kaoo začin. za začinjavanje koristimo svježe ili sušeno lišće
kadulje i cvjetne vrške. beremo ih u svibnju i lipnju, prije nego biljka procvjeta. tada sadrži najviše aromatičnoga eteričnog
ulja. kaduljin med ima snažno antiseptičko i umirujuće djelovanje. Izvanredno djeluje protiv suhog kašlja jer omogućuje
izbacivanje sluzi iz dušnika i bronhija.

I KESTEN - pitomi ( Castanea sativa Mill.) -

O Šumski drvo listopadno drvo visine do 30 metara, u mladosti sa glatkom korom koja kasnije postaje maslinastosmeđa , a u
starosti smeđesiva i uzdužno ispucala. Razvija bujnu i veliku krošnju. Korijen prodire duboko u zemlju, sa žilom srčanicom,
od koje se bočno granaju jake i također duboke bočne žile. Vršni pup je veći od postranih. Nalazimo ga u čistim, većinom u
mješovitim sastojinama listopadnog drveća. Lišće mu je duguljasto, po obodu grubo nazubljeno. Listovi su naizmjenični, lisna
plojka tvrda, kožasta na licu gola, tamnozelena i sjajna, na naličju dlakava. Listovi dosta rano opadaju, a lista u svibnju. Cvjeta
poslije listanja – lipanj. Muški cvjetovi su u grupicama od po 3 i više sakupljeni u uspravne 10-30 cm. duge prividne klasove
sa dlakavim vretenom, a pri njihovoj osnovi nalaze se ženski cvjetovi, te je kesten jednodomna biljka. Plod je složen u loptastu
bodljikavu kupolu, koja kad sazri, puca na četiri režnja, a u njoj su 1-3 smeđa jestiva ploda ( maroni). LIST ( Castanae folium)
sadrži oko 95 tanina, smole, i drugih tvari, a upotrebljava se kao sastojak mnogih preparata protiv velikog kašlja, a može
poslužiti također kao zamjena za pravi čaj. PLODOVI sadrže 45-58 % škroba, do 34 % saharoze, 4-7 % bjelančevina, i do 3 %
tanina. 100 grama ploda daje 213 kalorija. ispečeni ili kuhani ukusni su za jelo i upotrebljavaju se za spremanje pirea i slatkiša.
KORA ( castanae cortex) i drvo ( Castanae lignum) sadrže preko 10 % tanina pa se upotrebljavaju kao adstrigensi i kao
taninske sirovine u štavljenju kože.
R Rasprostranjeno u području sa vlažnom klimom, dugim vegetacijskim periodom ( 6-7 mjeseci), i blagim jesenima, odnosno
tamo gdje nema kasnih proljetnih ni ranih jesenskih mrazeva. Rasprostranjen u Južnoj Europi, području Sredozemlja, naročito
Italije. Raste na izrazito kiselim zemljištima
U većinom u prehrani, ali treba imati na umu da iako je vrlo hranjiv, teško je probavljiv. Kestenov med dobar je za bolesti dišnih
organa. Svi dijelovi kestena koriste se zbog tanina u liječenju – zaustavljanju proljeva. Čaj od listova upotrebljava se kao lijek
protiv hripavca, velikog kašlja. Kod nas se slabo koristi u liječenju!, dok se u drugim državama koristi kao sredstvo za
čišćenje, protiv bacanja krvi iz pluća, protiv proljeva, kod križobolje / Hexenschuß /, kod teškog disanja

I KESTEN DIVLJI ( Aesculus hippocastanum L. )

O drvo visoko, razgranato i stasito. može doživjeti preko 200 godina. lišće je krupno, prstasto podijeljeno na 5-7 sjedećih listića,
na zajedničkoj dugačkoj peteljci. cvijetovi bijeli ili ružičasti, sa žutim i ružičastim mrljama, poredani u piramidalne, zbijene i
uspravne grozdove. imaju 4-5 latica i 7 prašnika, koji zavinuto strše izvan cvijeta. plod je krupna bodljikava zelena čahura
koja se otvara na tri šava i sadrži 1, rjeđe 2-3 krupna, zaobljena , smeđecrvema sjemena koje nazivamo kestenima. kora drveta
je tamnosmeđe-siva, grubo ispucana. pupoljci pupaju od ožujka do svibnja, omotani su sjajnom ljuskom što izlučuje smolasto
ljepljivu tvar, radi zaštite od hladnoće. kora sa stabla i grana sadrži oko 3% eskulina, aglikona eskuletina, kumarinskog
glikozida fraksina, tanina i dr. upotrebljava se kao adstringens i taninska sirovina. sjeme ( hipopocastani semen ) sadrži 40-60
% škroba, 8-28% sirovog saponina /escina/, oko 9% šećera, 8-10% bjelančevina, 2,5-7% masnog ulja, oko 2% tanina,
flavonske, kumarinske derivate i druge sastojke. ne može se jesti, jer je gorkog okusa. pupoljci sadrže eskulin, cvjetovi tanin i
kvercitin, zelena bodljikava ljuska katehinske tanine i flavonske heterozide. pupoljci i cvijetovi u travnju i svibnju, plodovi u
rujnu i listopadu, a kora potkraj zime i u proljeće.
R gaji se u drvoredima, parkovima i pojedinačno . raste u najvećem dijelu europe.

5
U upotrebljava se za izradu velikog broja galenskih i industrijskih farmaceutskih preparata ( vasocastan, venocuran, veneton i
dr.) –prvenstveno za liječenje venoznih oboljenja, prije svega proširene vene, hemoroida, tromboflebitisa i dr. djelovanje se
pripisuje flavonidnim, kumarinima i saponozidima. sjeme divljeg kestena koristi se za dobivanje škroba iz kojega se nakon
hidrolizacije u šećer i fermentacije šećera može dobiti alkohol ili mliječna kiselina. saponin izoliran iz sjemena može se
koristiti za pranje , njegu kose, i drugih kozmetičkih preparata, za pjenušave rastvore u aparatima za gašenje požara – kao
emulgator. sjeme također sadrži vitamine b1, c i k, te nešto mineralnih soli. u svim dijelovima biljke koja se koristi,
najdjelotvorniji i ljekoviti je upravo saponin koji liječi od kožnih bolesti, razrjeđuje krv i čini je manje ljepljivom. masno ulje (
oleum hipopocastani ) dobije se ekstrakcijom iz oljuštenog sjemena, odnosno iz njegove košuljice, - ( 4-6%) ili kao sporedan
produkt prilikom proizvodnje škroba ili alkohola iz sjemena, koristi se u sapunskoj industriji.

P ® priprema ekstrakta: 12 – 15 svježih i sitno naribanih kestenovih sjemenki zajedno sa njihovom smeđom korom sipamo
polako u 2,5 dl kipućeg konjaka, čime se uništavaju fermenti i sprečava kvarenje otopine., pa kad se ohladi, procijedimo, ili:
naribani kesten prelijemo hladnim konjakom i ostavimo da stoji u žutoj boci široka grla, zatvorenoj staklenim čepom, 6-8
tjedana , ocijedimo, profiltriramo. služi za unutarnju upotrebu: pije se u obliku kapljica za liječenje vena i krvotoka.njime liječi
se venozni sustav uopće, naročito hemoroidi, proširene vene na nogama,pomaže i u slučajevima katara nosne sluznice,
bronhija, pluća i crijeva. vitamina p, koji povećava otpornost kapilara i smanjuje im propusnost. napomena : zbog tanina
kojeg sadrže preparati d. kestena, ne smiju doći u dodir sa željezom i limom!. u tu svrhu koristite emajlirane ili porculanske
posude. reparati su osjetljivi na zrak i svjetlost, a dugim stajanjem gube ljekovitost, te ih svake godine treba pripremiti svježe.
® čaj od mlade kore drveta ( grane) i smeđe kore ploda bez žute iznutrice liječe hemoroide, povećanu prostatu, upalu i
proširenje vena, osobito varikokele, te kod varikoziteta nogu, stišava bolove što od njih nastaju.
® liječenje gihta: pomiješati s korom kestena i ploda još koru od orahova ploda i vrbe –bijele-/salix alba/ te preslice
/equisetum arvense/, pa se to lagano kuha 10 minuta, ostavi na miru 10-ak minuta, procijedi i pije ujutro i uvečer po 1 šalica.
® za liječenje akutnih bolova kod hemoroida: pije se ekstrakt tri puta dnevno po 15-20 kapi u vodi ili na kocki šećera. terapija
traje i po 6 puta na dan po 4o kapi. kapi se pije prije objeda i večere. napraviti prekid nakon 14 dana, pa 7 dana koristiti druge
preparate, te ponovno , ukoliko se stanje ne poboljšava ponoviti terapiju. žutim uljem koje sadrži velike količine provitamina
a, te mašću od kestenovih cvijetova uz dodatak kamilice, liječimo se od opekotina sunca i sunčanih pjega na koži. mjesta
otečenih i proširenih vena namažu se mašću od 20 g ekstrakta, pomiješanog sa 20 g lanolina, pa se pokriju zavojem. odvar od
kestenove kore koristi kao oblog kod nekih kožnih bolesti i lupusa. protiv groznice i nazeba – umjesto kininove kore – uzima
se 2-3 puta dnevno ¼ naribanog kestena natašte s malo vode. masti i supozitoriji od d.k proizvode se i tvornički, pa se mogu
naći u ljekarnama.
I KOMORAČ ( Foeniculum vulgare Mill.)
N divlja mirođija, janež, kopar, morač, slatki janež, slatki januš, slatki kopar, slatki morač, koromač.
O To jedvogodišnja biljka koja naraste do 2 metra. Ljekovita je čitava biljka koja se može brati cijeloga ljeta, te njezin korijen
iskopan sredinom proljeća i plodovi što dozrijevaju u listopadu. Uzgajani komorač traži duboko orano zemljište, čisto od
korova s dosta hranjiva, a razmnožava se sjetvom sjemena ili uzgojem rasada.
Cvijetovi su zlatnožute boje i nalaze se u šticima. Zeljasti, svježi dijelovi biljke služe, zbog posebnog mirisa, za začin – slično
kopru, ili kao dodatak mesu, varivu i salati, pa se zbog toga i koriste za posipavanje peciva.
Cijela se biljka suši u hladu uz oprez da iz štitaca prerano ne ispadnu plodići. Oni se istresu na podlogu iz potpuno osušene
droge i čuvaju u hermetički zatvorenim posudama od tamnog stakla. Ostali dijelovi osušene biljke mogu se čuvati u dobro
zatvorenim kartonskim kutijama. Korijen kao lijek se sabire od kraja ožujka do kraja travnja.
Glavne i djelatne tvari iz komorača su eterično i masno ulje, bjelančevine, šećer, vitamin C i karotin. Također sadrži željezo,
kalij, kalcij, fosfor i sumpor.
R Kod nas raste samoniklo najviše duž jadranske obale i na otocima
U , ali se mnogo uzgaja za začin i drogu. Komorač je jedno od najstarijih sredstava za oslabjele i slabokrvne žene.
Uporaba ove droge u službenoj i narodnoj medicini je mnogostruka. Koristi se samostalno ili kao dodatak čajnim mješavinama
sličnog djelovanja. Najčešće se koristi u liječenju probavnog trakta i dišnih organa. Eterično ulje omogućava izlučivanje
nagomilanih plinova u probavnim organima, pospješuje iskašljavanje ( posebno pušačima), uklanja neugodni zadah iz ustiju,
stimulira tek i djeluje antiseptički.
Komoračevo ulje pomiješano s malo vode blagotvorno djeluje kod promuklosti i upale grla, a oblozi s tim uljem ublažavaju
reumatske bolove. Dojiljama potiče stvaranje mlijeka. Pripravci komorača pomažu kod problema s mokraćnim putovima,
uklanjaju parazite iz probavnog trakta, omogućuju miran san, naročito onima koji pate od napadaja kašlja zbog hripavca ili
astme. U vanjskoj primjeni se najčešće koristi kod očnih bolesti, u obliku kolirija – vode za oči.
Onima koji boluju od proširenih vena ili vodene bolesti preporuča se da piju toplo vino u kojem je kuhan komoračev korijen.
To je vino izvrstan napitak za starije ljude, brzo otklanja teškoće u funkciji želuca i probave nastale kao posljedica starosti.
Začinska vrijednost biljke je kada je svježe ubrana, i svježe ubrana najbolje koristi kao dodatak masnim i teškim jelima
olakšavajući njihovu probavljivost.
Uživanje mladih listova komorača osobito je rašireno u južnoeuropskim zemljama, pa je tako u talijanskoj i južnofrancuskoj
kuhinji komorač stalni začin za mnoga jela.
Dobra mješavina od anisa i komorača kao čaj pomaže maloj djeci koja pate od želučanih i crijevnih tegoba.
Čaj od komorača grije. Komorač uglavnom djeluje vrlo brzo i vrlo dobro, toplina se brzo širi i smiruje grčeve koji popuštaju
i nestaju. Kao čaj uzima se 1 žličica na šalicu vode, samo se promiješa u vrućoj vodi a ne kuhati, jer kuhanjem ishlapljuje
eterično ulje iz plodova. Ostavi se još 10-15' u vodi i pije se još vrući čaj u gutljajima.
Komorač se upotrebljava i kao pripravak za vodu za oči: ohladi se čaj od komorača i prave se komprese za oči, umjesto toga,
mogu se oči kvasiti ili ispirati tri puta dnevno. Još su djelotvornije komoračeve parne kupelji za oči.
P ® ČAJ ZA ČIŠĆENJE : potrebno je 20 grama komorača, krušina – 20 grama, kamilice 20 grama, bazge 15 grama, lanenog
sjemena 15 grama; od ove mješavine za pripremu šalice čaja staviti 1 žlicu u 2-3 dl hladne vode, poklopiti i kad prokuha

6
 ostaviti 15 minuta poklopljeno da se hladi. Zaslađuje se po želji.
® UVARAK OD KOMORAČA: 4 g suhe droge ( Herba foeniculi), 1 l vode; drogu preliti hladnom vodom pa lagano
zagrijavati do vrenja. Kratko prokuhati i odmah procijediti. Uvarak valja piti 2-3 puta na dan po jednu šalicu kako bi se
pospješilo izlučivanje mokraće te ublažile tegobe kod upale bubrega. Ljudi koji pate od loše probave neka ovaj uvarak piju
nakon svakog obroka po jednu šalicu.
Za bolji tek dobro je popiti po šalicu mlakog napitka prije jela.
Kod lakših konjunktivitisa pomoći će ako oči ispirete mlakim uvarkom.
® ČAJ OD PLODOVA KOMORAČA: 1 čajna žličica suhog ploda, 2,5 dl vode: suhu drogu usitniti u mužaru, preliti
ključalom vodom, poklopiti i nakon 10' procijediti. Za smirivanje svih vrsta kašlja mlaki "čaj" zasladiti medom i piti po
nekoliko puta na dan po jednu šalicu. Probavne će smetnje ublažiti ako ga pijete 3x na dan po 1 šalicu nezaslađeno!.
Dojiljama s premalo mlijeka preporučuje se ovaj napitak umjesto vode i to od 5 grama izgnječenog sjemenja koje se prelije sa
2 dl kipuće vode, poklopi i ostavi stajati 15-20 minuta. Najbolje je za majku da pije preko dana po 2 velike žlice u četiri
navrata.
® VINO S KOMORAČEM: 3 žlice suhih plodova komorača, 1 litra bijelog vina: suhu drogu samljeti u prah i preliti
kvalitetnim vinom. Ostaviti da se namače 10 dana, potom vino procijediti u staklenu bocu i dobro začepljeno čuvati na
tamnom i hladnom mjestu.
Ovo vino kao preventiva pomaže ljudima sklonim bubrežnim kamencima i pijesku. Svako jutro valja popiti po jednu malu
čašicu vina natašte. Deset dana, svako jutro, natašte popiti po pola dl vina, potom napraviti pauzu od deset dana, pa ponovno
deset dana piti lijek.
® ČAJ ZA STVARANJE I IZLUČIVANJE MLIJEKA: zgnječeno sjeme anisa 25 g, zgnječeno sjeme kopra 25 g, biljka
mažurana 25 g; od svega se napravi smjesa, uzme jedna velika žlica smjese i prokuha u 2 dl vode, dojilja pije po jednu čašu
tog vrućeg čaja ujutro i navečer.
® ANTIDOT kod otrovanja JODOM : 1 velika žlica samljevenog sjemena kuha se 10 minuta u 2,5 dl mlijeka, te se uzima
svakih pola sata po žlica.
® Lijek za želudac, bubrege, protiv vjetrova i nadutosti : korijen komorača kuha se kao odvar i to 40-80 grama/1 litru vode.
Pije se po šalica poslije jela, 2X dnevno. Još je bolje kada se pomiješa sa jednakom količinom kamilice.
Gotovo svi čajevi i lijekovi protiv nadimanja od plinova i sličnih smetnji probavnih organa, te oni za olakšavanje
iskašljavanja guste i ljepljive sluzi u dišnim organima, bez izuzetka sadrže komorač.
Zbog anetola kojeg sadrži, komorač djeluje i antiseptički.
I KAMILICA / Matricaria chamomillla L./ - Compositae
N gamilica, jarmen, bela rada /sasa/, carev cvet, lepa kata, ljutić, mala titrica, rman, zdravić, milica, žabnjak, kamomila,
maternjak, kokotnjak, telenak …
O Kamilica je jednogodišnja, mala zeljasta biljka. Naraste visoko svega 10-30 cm, ređe i pola metra. Listovi sitni stabljika
brazasta, cvetovi na vrhovima grančica, u sredini cvast je žuta oivičena belim jezičastim cvetićima. Raste po poljima i kraj
puteva. Koriste se cvetovi biljke. S obzirom da ima više sličnih vrsta, pravu kamilicu možemo prepoznati tako što je unutar
cveta šuplja, a ne ispunjena kao kod divlje vrste ili bele rade. Najkrupnija, najrazgranatija, najčistija i najlepša titrica se javlja
po zitištima, pre svega po ozimoj pšenici. Kad biljka sazri, cvetna glavica se sva ospe, jer je vrlo drobna. Seme je vrlo sitno i
lako. Zato ih vetar lako raznosi i na taj način seje titricu. Kamilica se bere krajem aprila i početkom maja, a obrana kamilica se
mora što pre osušiti, kako ne bi izvetrila etarska ulja a time i lekovitost kamilice. Čuva se na suvom u skladištima. Sastav:
Nosilac lekovitosti kamilice je njeno etarsko ulje, i glavni sastojak azulen. Smole, gorke materije, tanini, gume i neka druga
jedinjenja koja se nalaze u cvetu titrice dopunjuju dejstvo njenog etarskog ulja, zbog čega cvet ima, kako se to kaže,
kompleksno delovanje. Azulen je ugljovodonik koji ne postoji kao takav u biljci, nego se javlja i prelazi s vodenom parom
prilikom destilacije. U raznim preparatima kamilice, koji se nalaze u svetu, azulen se vrlo brzo gubi. Zato je najbolji preparat
jak čaj spravljen kad zatreba. kamilica je mala zeljasta jednogodišnja korovska biljka dobro poznata ;stabljika je visine od 15
do 30 cm, dosta razgranata. Cvjetne glavice rastu pojedinačno i ugodno mirišu. Okus im je malo gorak. Latice cvijeta su bijele,
a cvjetište žuto i na presjeku šuplje. Cvate od svibnja do kolovoza. Ubiru se samo cvjetne glavice bez peteljki u lipnju i srpnju.

Suši se u hladu i na propuhu. Uzgaja se i plantažno i to sjemenom u proljeće; traži stanište na suncu ili barem na dobro
osunčanom mjestu. Odgovara joj i obična vrtna zemlja. Treba je zalijevati redovito ali ne vrlo često.
U međunarodnoj trgovinskoj razmjeni bila je poznata kao njemačka kamilica (Chamomilla germanica) za razliku od rimske
(Ch. romana).
Sadrži karotin, nikotin, 11 flavinoida, organske kiseline, vitamine C i B grupe, kumarin, stearin, kalcij, fosfor, sumpor, gorke
tvari, tanin, gumi eterično ulje tamnomodre boje zbog azulena
R Nalazimo je u blizini i u naseljima, na poljima, među žitom i uz puteve, na napuštenim zemljištima.
U Upotrebljava se na razne načine: cijeni se zbog tri načina djelovanja: sprečava upale, uklanja grčeve i pospješuje zacjeljivanje
rana i to kao čaj – oparak, u obliku tinkture, tekućeg ekstrakta, ili u obliku raznih farmaceutskih preparata kao karminativ,
blagi spazmolitik, antiflogistik, antiseptik.
Vanjska primjena za ispiranje i kod zapaljenja kože i sluznica, za obloge i u ljekovitim mastima za rane.
Odavno se preporučuje u slučajevima bolnog mjesečnog pranja i to da se popije više puta dnevno šalica vrućeg
čaja.Najobičniji čaj od kamilice pomoći će kod nateklih očiju i podbuhlih vjeđa. Komade vate namočiti u čaj od kamilice i
privijati na oči. Već nakon jednokratne uporabe primijetiti ćete da vam bjeloočnica neće više biti protkana krvnim žilicama i
da će oči dobiti sjaj. Kamilica je poznata i kao sredstvo za očuvanje zdrave kose. Masirati treba kosu i korijen vlasišta
mješavinom od 50 grama alkohola, 30 grama ružine vodice i 20 grama cvijetova kamilice, po pola sata prije svakog pranja
glave, kosa će dobiti potrebnu čvrstoću, bit će sjajna i lepršava. Kosu kasnije oprati u kamiličinom šamponu ! Kamilica je
jedno od najboljih sredstava za žene i djecu. Koristi se za liječenje razdražljivosti, kod neuralgija, reumatizma, križobolje,
nemira, nesanice, duševne klonulosti, premorenosti, kod oboljenja želuca i crijeva, bolesti probavnih organa, te liječenje
bubrega, jetre i žuči, za ispiranja.Manje je poznato da zimi, kada je zrak u prostorijama suh i zagrijani kada se ljudi tuže na

7
 isušenu kožu, može pomoći losion koji se pravi od 12 cvjetova kamilice kuhanih na pari u litri obične mineralne vode.Protiv
noćnih mora i nemirna sna posebno kod djece pomaže čaj od kamilice prije spavanja. Za djecu se čaj pravi od jedne do dvije
jušne žlice tri do četiri puta dnevno. Odrasli uzimaju tri ili četiri šalice čaja. Terapijska upotreba kamilice je česta i raznovrsna
ne samo u narodnoj već i u školskoj, naučnoj medicini. Daje se spolja i iznutra. Ona ima veliko preimućstvo što nije otrovna i
što uopšte nije škodljiva. Kamilica je jedno od najboljih sredstava za lečenje zapaljenja kože i sluzokože. Kao antiflogistik
Kamilica se daje za lečenje raznih opekotina, rana, čireva, za klistiranje, za zapiranje i ispiranje polnih organa, ojedenih mesta,
očiju, nosa, ušiju, usta, za grgljanje i uopšte za sve osetljive organe s kojima se mora veoma oprezno i pažljivo postupati.
Pranje glave jakim čajem od Kamilica pomaže obolelom korenu kose. U obliku dekokta, infuza ili tinkutre, titrica je omiljeno
sredstvo za pozlaćivanje plave kose ili da crna i kestenjasta kosa dobije svetliji ton. Osim toga, kosa postaje meka i sjajna.
Iznutra se daje u obliku čaja, naročito maloj deci i odojčadi protiv bolova i grčeva u stomaku i za umirivanje. Zbog toga
Kamilica ulazi u sastav mnogih čajeva protiv raznih tegoba nastalih od teškog varenja, nesanice i drugih smetnji. Kamilica
izaziva znojenje, važno za lečenje nekih bolesti. Posle uzimanja kamilice utrostručuje se broj leukocita, olakšava se varenje,
odstranjuju gasovi i s tim u vezi dosadna nadimanja i smetnje u organima za varenje, smanjuje sekrecija i putridne upale
sluzokože creva, zbog čega se titrica upotrebljava protiv zatvora. Čaj od kamilice treba spravljati na ovaj način: U čist lončić
metne se dve pune kašike (za supu) kamilice i prelije sa 200 g ključale vode; odmah poklopi, malo promeša i ostavi pola sata
ili ceo sat (ali da ne vri), već prema tome da li se želi jači ili slabiji čaj. Zatim se ocedi, osladi i pije.
P Priprema se od 2 velike žlice cvijeta, koji se prelije s 2 – 3 dl. kipuće vode. Kad odstoji 1 sat procijedi se i zasladi medom. Pije
se topao čaj. Taj čaj umiruje bolove u tijelu ma gdje se pojavili. Kamilica se ne smije kuhati, jer kuhanjem isparavaju eterična
ulja, koja su glavni ljekoviti sastojak.
Čaj za novorođenčad pomaže protiv grčeva u trbuhu i prehlade. Upotrebljava se za ispiranje spolnih organa, a jaki čaj od
kamilice služi za ispiranje i oblaganje očiju u slučaju katara i upale vjeđa.
Topli oblozi od kamilice pomažu da otekline brže splasnu. Oblozi moraju biti topli i treba ih mijenjati svakih 15 do 45 minuta,
u protivnom pojačavaju bol ! Parenje kamilicom je dobro protiv bolova uha, a grgljanje sprečava infekcije usne šupljine,
zubnih fistula i angine.Protiv gripe i nazeba korištenje kamilice ublažuje bolove u glavi, nogama i leđima. Mješavina s
metvicom (Mentha piperita) – daje čaj koji pospješuje znojenje, uklanja nadutost trbuha, navale krvi u glavu i pomaže protiv
nervoze. Pije se 1 šalica 3 X dnevno.
Kamilica utrostručuje broj leukocita, olakšava probavu, odstranjuje nadimanja i smanjuje sekreciju pri upali crijeva, te
normalizira stolicu. Čaj od kamilice upotrebljava se i kod neuralgičnih bolova:( neuralgija trigemini) - radi smanjenja bola, jer
čaj djeluje smirujuće. Rp/ Flores Chamomillae 30,0
Jednu žlicu cvjetova kamilice preliti čašom vrele vode, ohladiti, procijediti, upotrebljavati kao blago antiseptičko sredstvo za
ispiranje usne šupljine.Rp 2/ List kadulje 20%, cvijet kamilice 20%, tinktura mirchae /10%- tna/ 50% - pripravak se
primjenjuje pri upali sluznice i desni, kod krvarenja iz zubnog mesa ili kao terapija kod akutnih ulceracija i oštećenja sluznice
usta razne etiologije, te kod stomatitisa, gingivitisa, afta, dekubitnih ulcera. Smanjuje bol, upalu i eventualno prisutnu
infekciju.
® Gastritis se može liječiti biljkama koje imaju svrhu reguliranja stvaranja želučane kiseline, ublaže živčanu napetost i smire
sluznicu probavnog sustava i pridonesu resorpciji suvišnih izlučevina. Gastritis se dobro liječi mješavinom biljaka: cvjetovi
kamilice – 8 grama, suručica – 25 – 30 grama, korijen bijelog sljeza - 15 grama i tetrljan – 15 grama - u pola litre kipuće vode.
Odmah skinuti s vatre i poklopiti, mlako uzimati 2 do 4 kavene žličice s istom količinom vode 2 sata prije obroka.Kod
oboljenja sluznice usne šupljine , zubnog mesa i krvarenja s uspjehom se upotrebljava smjesa kamilice ikadulje /žalfije/ i to u
omjeru 50:50. Ta se smjesa najprije prelije sa 3 dl kipuće vode, zatim se kuha 10 minuta pa procijedi. Nerazrijeđenim uvarkom
se ispiru usta i grglja kod upale ždrijela. Povraćanje se liječi smjesom bilja u sastavu: lišće matičnjaka /Fol. Melissae offic./ 60
grama, lišće ljute metvice /Fol. Menthae pip./ 40 grama, cvijet kamilice 40 grama. Od toga se napravi mješavina, uzme jedna
velika žlica i prelije kipućom vodom. Preko dana uzima se više puta po jedan gutljaj.
Protiv proljeva: cvjetovi kamilice 40 grama, listovi matičnjaka i listovi metvice po 30 grama. Sve se dobro izmiješa, uzme
jedna velika žlica i prelije sa 2 dl kipuće vode, od toga se dnevno pije pola čaše.
Čaj za znojenje: Obično je kombiniran od više biljaka. Uzme se po 30 grama cvata lipe i cvata bazge, te 40 grama cvijeta
kamilice. Napravi se mješavina i od nje se uzme jedna velika žlica , prelije čašom kipuće vode, ostavi 15 minuta i procijedi.
Čaj se pije vruć i zaslađen medom.Kod bijelog pranja – flusa - /fluor/ ispiranje se vrši uvarkom od slijedećih biljaka: kora
hrasta u količini 10 grama, cvat kamilice – 10 grama, lišće koprive – 30 grama i biljka oputine /Herbae polygoni aviculare/ -
50 grama. Napravi se smjesa za čaj , uzmu 4 velike žlice te mješavine i stave u 1 litru vode, prokuhaju i ostave 10 minuta
stajati, procijede i na tjelesnoj temperaturi ispire. Danas postoje moderni lijekovi za suzbijanje bijelog pranja, koje lako
propiše liječnik, ali ni ovo nije na odmet znati!
U kozmetici kamilica se može pripremiti na jedan od mnogo načina: uzme se 100 grama kamiličinog cvijeta i namoči se u litri
suncokretovog ulja i zatim kuhati 3 sata na pari pa procijediti – dobije se ulje kojim možete navečer umjesto krema mazati
lice. Prije nego što tim uljem namažete lice, prvo ga dobro naparite nad čajem od kamilice, kako bi para omekšala
kožu.Kamilica kosi daje zlatno žuti sjaj. Ako vas napadaju komarci – za obranu napravite jaki čaj od kamilice i pustite da se
hladi bez cijeđenja. Namažite njime otvorene dijelove tijela i pustite da se osuši.
® RECEPT ZA ŠAMPON OD BILJAKA : Staviti po jednu kavenu žličicu koprive, ružmarina, kamilice i breskvinog lišća u
porculansku šalicu. Preliti s pola litre vrele vode i ostaviti 15 do 20 minuta poklopljeno. Izliti i dodati naribani marsejski sapun
dok je tekućina još dovoljno vruća da se on u njoj rastopi
Prašak od suhe kamilice u dozi od ½ kavene žličice služi za ublažavanje bolova uz dodatak malo šećera – kao aspirin.
Prašak za rane se pravi ovako : cvat kamilice dobro se smrvi u prah. Količini od 20 grama tog praha doda se po 35 grama
brašna od riže i brašna od pšenice, a onda i još 10 grama talka. Sve se dobro izmiješa u prašak koji služi za posipanje mokrih i
svrbvljivih rana.Pije li se čaj od kamilice u velikoj količini ili koncentraciji – javljaju se mučnina i povraćanje.Parenje
kamilicom koristi protiv bolova uha, bubrežnih kolika, bolova mokraćnog mjehura, a ispiranje i protiv kroničnog nosnog
katara.Alkoholna otopina kamilice: jedan dio cvijetova zalijeva se sa pet dijelova 75% alkohola i ta otopina se ostavlja
začepljena u boci 8 dana na sobnoj temperaturi. Tada se izlije, a ostatak kamilice iscijedi kroz dvostruko složenu gazu. Ta se

8
 alkoholna otopina dodaje kada treba načiniti pomadu za lice ili se njome otare lice poslije boravka na mjestima gdje ima
mnogo prašine, ili se dodaje toaletnoj vodi.
Toaletna voda od kamilice se pravi tako da se uzme 70 grama preliva od kamilice i doda 25 grama čistog alkohola i 5 grama
glicerina. Sve se to izmiješa. Ta se toaletna voda upotrebljava za čišćenje lica. Na nadraženu kožu lica poslije brijanja
muškarci mogu staviti oblog od preliva kamilice. Preliv se pravi tako da se čajna žličica smrvljenih cvjetova kamilice prelije
čašom kipuće vode i ostavi 10 do 15 minuta da stoji i zatim se stavlja kao oblog na lice.
® ULJNI EKSTRAT KAMILICE:
10 grama suhih cvjetova kamilice staviti u tamnu bocu i preliti sa 400 grama sojinog ili maslinovog ulja. Dobro zatvoreno
držati 3 tjedna na toplom mjestu. Mirisno žuto-zlatno ulje procijediti kroz izglačanu lanenu krpu i istisnuti cvijetove. Čuvati na
tamnome mjestu. UPORABA: za masažu upaljene suhe kože ruku, isušene kože na laktovima, petama, bolnih nogu, perutanja
kože na glavi. Prije pranja kose kožu izmasirati ekstraktom koji se pusti djelovati pola sata a zatim kosu isprati blagim
šamponom, te osušiti.
Za bojenje kose: uzima se 100 grama suhe kamilice za vrlo svijetlu kosu ili 150 do 200 grama za tamniju kosu. Ta se količina
prelije sa dvije i pol čaše kipuće vode, prokuha 5 minuta i ostavi da stoji još 1 sat. Kosa se najprije opere, pa osuši i odmah
zatim namoči prelivom. Kosa se ne smije brisati ručnikom, već treba ostaviti da se sama osuši.Upaljeni očni kapci : treba ih
ujutro i navečer isprati prelivom od kamilice. Jedna do dvije čajne žličice izmrvljenih cvjetova kamilice prelije se čašom
kipuće vode i ostavi 15 minuta stajati. Komadić čiste – sterilne vate namoči se u taj čaj i stavi na zatvorene kapke i drži 3 do 5
minuta, dok se leži.
U homeopatiji Chamomilla je za akutni enteritis, kamen u žuči, a i glavni lijek za grčeve kod novorođenčadi. Dijete je
uznemireno, bijesno plače, savija leđa, a lice mu pocrveni. Bol ne dozvoljava mokrenje i najgora je noću. Praćena je akutnim
proljevom sa zelenom stolicom koja sliči na isjeckani špinat. Daje se ko izbijanja zubića kod djece, jer djeca žele ovo ili ono i
kad dobiju željeno, onda to odbace.
KAMILICA RIMSKA – Anthemis nobilis – Compositae. Je uzgajana i također ljekovita biljka. Ima krupnije cvjetne glavice
od obične kamilice a naročito se uzgaja u zapadnoj Europi. Cvjetne glavice rimske kamilice (flos Chamomillae romanae)
sadrže do 1% eteričnog ulja i upotrebljava se kao i obična kamilica, no djelovanje joj je ipak nešto slabije, koristi se u obliku
oparka, u dozi od nekoliko glavica na šalicu čaja, a djeluje kao stomahik, i protiv grčeva. U jačoj koncentraciji ( dekokt) i
uzeta ohlađena predstavlja izvrstan aperitiv gorkog okusa. Koristi se i kao sredstvo za pranje kose. Mali uzroci dovode do
velikih posljedica.

I LIPA ( Tilia europaea L. ) Tilia officinalis, T. grandifolia, T. parvifolia, T platyphyllos, te T. cordata.

N lipac, lipolist, lipa velelista, zimska lipa, pozna lipa, sitolisna lipa. za Tilia cordata: bijela lipa, zimska lipa, lipac, lipovce,
lipolist, malolistna lipa, pozna lipa, sitnoliista lipa. Za Tilia platyphyllos: divlja lipa, jalova lipa, letnja lipa, lipovina, rana lipa,
smrdljiva lipa, crna lipa, šumska lipa.
O Lipa je listopadno drvo visoko do 25-30 m, sa velikom gustom krošnjom. Listovi su sa dugom drškom, srcasto okruglasti,
zašiljeni, sitno testerasti. Cvetovi su žućkasto-beli, mirišljavi, sakupljeni po 4-16 u štitastoj cvasti. Veoma je bogata cvetom,
krilati prirepak ima izraženu dršku i do pola dužine je srastao sa peteljkom cveta. Droga se sastoji od osušenih, žuto-zelenih
cvasti s priperkom od bele lipe i crne lipe. Sve druge vrste lipe nemaju vrednosti i ne treba ih brati. Prva je sitnolista, rana,
lipolist, a druga krupnolista. Na naličju lista u uglu nerava nalaze se kitice dlaka, koje su u lipolista crveno-žute, a u
krupnoliste beličaste. Cvetaju u junu i julu. Lipolist cveta oko dve nedelje pre krupnoliste. Cvet je vrlo prijatnog mirisa. Lipu
treba brati čim počne cvetati, kad su dve trećine cvetova u cvasti rascvetale. Precvetala lipa nema nikakve vrednosti. Cvast
treba brati zajedno s priperkom (Flos Tlliae cum bractes), jer se vrlo retko traži bez priperka. Treba brati po suvom i lepom
vremenu. Lipov cvet je blagog i prijatnog mirisa, a ukusa je sluzastog, sladunjavog i pomalo oporog. Sastav: U lipovom cvetu
ima sluzi, tanina, etarskog ulja, heterozida, šećera, gume, voska, žute boje, manitola i tartarata. U svežem cvetu ima etarskog
ulja, nosilac mirisa lipovog ulja je seskviterpenski alkohol farnezol. U osušenom cvetu ima vrlo malo etarskog ulja. Tanina
najviše ima u priperku, on daje oporost čaju od lipe. Lipov list takođe sadrži sluzi i ostalih sastojaka koji se nalaze u cvetu, pa
se za nuždu mogu upotrebiti u istu svrhu. I lipova kora ima mnogo sluzi. U cvetu i u listu ima vitamina C. Potpuno mlad, tek
otvoren list može koristiti kao povrće. Od lipovog drveta proizvodi se aktivan ugalj velike adisorptivne moći. U lipovem
semenu masnog ulja sličnog maslinovomLipa je veliko drvo, koje kao stablo dostiže visinu od 25 do 30 metara, a starost od
nekoliko stotina godina. krošnja je gustozatvorena, listovi zagasitozeleni, koso srcasti, zašiljeni i pilasti. S lica su dlakavi.
Cvijetovi su na dugačkoj stapci, imaju 30- 40 prašnika, 5 latica, a stapka je otprilike do polovine srasla sa pricvjetnim listom, a
složeni su u paštitaste cvatove. pricvjetnim su listovi duguljasti, blijedozelene boje, dugački do 8 cm, mrežasto su isprepleteni
žilicama. Plodovi su mali oraščići. CVATE od lipnja do srpnja. Za lijek se sabire cvijet sa pricvjetnim listovima( lijepe zelene
boje, bez rđe). Većinom se beru samo cvijetovi u vrijeme kada su se otvorili i prije nego što ostare i promijene boju. Suše se u
hladu na prozračnom mjestu, najbolje na tavanu. Sabrani cvijetovi sušenjem moraju zadržati svoju prirodnu boju, i ugodan
miris. Samo iskusan berač i sakupljač ljekovitog bilja, čovjek koji je skoro svaki dan u dodiru sa prirodom može odrediti
trenutak kada će brati lipu; odmah nakon otvaranja, jer nakon dan – dva, već je oprašena i mijenja boju. Kad se potpuno
rasvjeta – ne valja. Od drveta i dobiva se aktivni ugljen velike adsorpcione moći, pa se primjenjuje u liječenju bolesti želuca
( trovanja) i crijeva –pogotovo prouzrokovanim infekcijom. LIPOV cvijet sadrži željezo, kalcij, soli mangana, tanin, eterično
ulje, sluz, još neistražene heterozide, zatim glikozide, šećer, gumu, vosak, smolu, žutu boju, manitol, kartarat, farnezol, jedan
alkaloid ( terpentinski) koji daje svijetu miris, osim toga u cvijetu ima vitamina C, a u sjemenu masnoga ulja i hesperidina.
R Raste po celoj Evropi po brdskim šumama. Lipa voli pitominu, plodnu i duboku zemlju.
U SVE TE VRSTE UZ NEZNATNE MORFOLOŠKE RAZLIKE, IMAJU JEDNAKA LJEKOVITA SVOJSTVA, PA JE
SVEJEDNO KOJU OD NJIH UPOTREBLJAVATE. uz čaj od bazge, čaj od lipovog cvijeta je najpoznatije sredstvo za
znojenje. Napomena : lipov čaj se ne smije trajno uživati, jer može dovesti do oštećenja srčanog mišića ! Lipov cvet se

9
 upotrebljava najčešće u obliku čaja, infuza, za znojenje, protiv grčeva i za umirivanje bolova kao vrlo blago sredstvo. Koristi
se i protiv prehlada, hroničnog kašlja i proliva, kao i za zaceljivanje opekotina i rana. Lipov cvet je najomiljeniji narodni čaj.
P Sredstvo za pojačano znojenje: - 3 g cvijeta kamilice, 3 g cvijeta bazge, 4 g cvijeta lipe. Tu čajnu mješavinu preporučujemo
kad se želi pojačati znojenje. Lipa opušta napete živce i daje dobar san. Lipov cvijet liječi od malokrvnosti, vodene bolesti,
prehlade, kašlja, ublažuje bolove pri mokrenju, pospješuje stolicu i čisti krv i bubrege.
® priprema se čaj od 10-20 g cvijeta lipe koji se popari s 1 litrom kipuće vode. Poklopi se i pusti stajati oko 15- 20 minuta.
Pije se dnevno triput po šalica, a ostatak u toku dana umjesto vode. Ako se taj čaj pije vruć s dodatkom 1 velike žlice meda na
šalicu čaja i soka od 1/2 limuna – podstaknuli smo jako znojenje. Ako se čaj pije poslije obroka, sprečava upalu pluća i
dušnika, čisti mjehur, umiruje živce, te liječi od bubrežnih kamenaca. Djelotvorna je i kupelj od toga čaja.
® protiv proljeva spravlja se čaj tako da se 3 velike žlice mješavine od po 30 g cvijeta lipe i kamilice, te po 10 g petrovca
( Agrimonia eupatoria) i dupčaca ( teucrium chamaedrys) popare s ½ litre kipuće vode, ostavi poklopljeno 1 sat, pa se
procijedi. Pije se što toplije u toku dana. Također je protiv proljeva dobro uzimati 2-3 velike žlice praška od stučenog i
prosijanog ugljena lipovog drveta u mlijeku, vinu, ili jelu, a protiv probavnih smetnji - želuca i crijeva - osobito od pokvarene
hrane – po 1 velika žlica poslije svakog obroka.
® Sredstvo za čišćenje krvi : 25 g lipovog cvijeta kuhati u 2,5 dl vode , dok ne ukuha na polovicu, a zatim se doda mlijeku /
kao kava / koje se kuhalo s 1 velikom žlicom meda na jednu šalicu. To se pije duže vrijeme, po 1-2 šalice dnevno.
® Za liječene simptoma nervoze, živčanosti i depresije : u ¼ l vina moči se 16 sati 10 g lipe, 10 g matičnjaka i 2 velike žlice
meda; posebno se u ½ l vode kuha 2 dg sitno izrezane pirike puzave, tako dugo dok se ne ukuha na polovicu; zatim se oboje
pomiješa i od toga pije svaki sat po 1 velika žlica.
® Kao klistir za umirenje i ublažavanje grčeva izlaznog crijeva u 1 litri vode skuhaju se 2 velike žlice lipova cvijeta, koji se
procijedi kroz gusto platno.
® Krv čisti i lipov sok koji sakupljamo u proljeće, kada krenu sokovi, bušenjem stabla ili bolje – deblje grane.
® Prah od lipova ugljena liječi bolesti jetre – uzima se 2 puta dnevno i to 1 velika žlica natašte, a druga velika žlica poslije
podne u kavi ili mlijeku.

I Lovor Laurus nobilis.

N lovor
O Samonikla je. Listovi su se brali tijekom cijele godine i koristili su se u domaćinstvu freški i osušeni. To je biljka koja se
poslije požara brzo pomlađuje. Podnosi jake hladnoće čak do –10 C. zimzeleno stablo ili grm s tamnozelenim, kožastim,
kopljastim listovima. Cvjetovi dvodomni, neugledni, žute boje. Plod: modrocrna koštunica (bobica). Ljekovita tvar su eterična
i masna ulja iz bobica i listova, a kao aktivne tvari prvenstveno sadrže pinen i cineol. profinjena i nenametljiva mirisa plod je
jajasta, jednosjemena, crnomodra boba, 8 - 12 mm dugačka; mesnati dio ploda sadrži aromatično ulje
- sjemenke su okruglaste, svjetlije i tamnije smeđe prošarane, do 10 mm velike ovorika je grm ili nisko do 8 m zimzeleno drvo
sa kožastim listovima. Sadi se i za ukras. U starom veku smatrana je za sveto drvo. List je na kratkoj dršci, okruglasto
duguIjast, zašiljen, 8-12 cm dug i 3-5 cm širok, na rubovima malo talasast i povijen, kožast, go, na licu gladak, sjajan, zeleno
smeđ, a na naličju bleđi i bez sjaja. Na naličju se ističe glavni nerv koji se grana u 6-8 jakih sporednih nerava. Ukusa je vrlo
aromatičnog, malo ljutog, oporog i gorkog. Kad se trlja, oseća se aromatičan miris. Lovorov plod je jajasta, crno-plava, spolja
naborana, debela koštunica. Već i pri malom pritisku lomi se tanak i krt perikarp zajedno sa semenim omotačem i dva debela
plankoveksna kotiledona. Lovorikin plod je osobitog mirisa, koji se naročito jako oseća kad se zdrobi. Ukusa je aromatičnog,
oporog i gorkog. Sastav: Plod sadrži oko 30% masnog i do1% etarskog ulja, šećera, škroba, basorina, list sadrži gorke materije
i tanin, a etarsko ulje uglavnom cineol i alpha-pinen. Upotreba: Lovorikino lišće služi uglavnom za začin. U narodnoj medicini
upotrebljava se kao miris. Ulazi u sastav nekih starih melema. Etarsko ulje od lišća služi kao karminativ, ekscito-aromatik,
nervin i u parfimeriji. Plodovi su ranije upotrebljavani kao gorko sredstvo i začin, danas samo za ceđenje ulja a spolja kao
mast protiv hemoroida. Ulje se upotrebljava kao sredstvo za draženje kože i sl., najčešće u mešavini sa drugim melemima.
R Mediteranska biljkaSredozemlja i Male Azije, Hrvatska. Potječe iz zapadne Azije odakle se proširio zemljama Sredozemlja.
Kod nas raste u Istri, Hrvatskom primorju i Dalmaciji.
U U farmaciji se iz bobica lovora dobiva eterično ulje U pučkoj medicini služilo je za razdražene živce i lupanje srca ili za razne
pomastiPridodavali su se kao začin za marinade, suho voće, sušenu ribu, za jela od divljači, peradi i prilikom stavljanja povrća
u osto. Koriste se suhi listovi koji se obvezno upotrebljava u marinadama za divljac, ribu i druge vrste mesa, te u brojnim
druga slana jela. Lovor se cesto slaže i s drugim zacinima, najcešce s onima koji rastu uz more. Koriste se za konzerviranje
suhog voca i sušenih riba, te kod ulaganja povrca u ocat. Obavezno se stavljao na sušene smokve, kotonjatu, mantalu. Njegov
miris štitio je hranu od nametnika a ujedno tako prekrivene slastice bile su zaštićene od prašine.
antiseptičko, bakteriostatski - smanjuje rast bakterija E. colli, Enterobacter aerogenes, Proteus mirabilis,
adstrigentno - ublažava proljeve,
analgetski - ublažava reumatske bolove,
diuretsko - pospješuje mokrenje i pojačava znojenje,
digestivno - pospješuje tek, ublažava nadutost, stimulira lučenje probavnih žlijezda i olakšava probavu, naročito masnije
hrane, stoga se koristi pri kraju kuhanja kao začin u jelima od mesa divljači ili varivima,
ekspektorirajuće - potiče iskašljavanje i olakšava disanje šireći gornje dišne puteve,
kao repelent - odbija neke kukce i nametnike u skladištima žitarica (primjenjuje se u Indiji).

10
 Mirisna svjetiljka - par kapi ulja odorirati će zrak i osvježiti prostor smanjujući mogućnost zaraze bakterijama i virusima.
Kupke - pomažu kod nesanice, stresa, bolova u mišićima.Komprese i lokalno utrljavanje koristite kod ukočenog vrata i
reumatskih bolova. Oprez - upotrebljavajte ga u malim količinama jer može izazvati iritaciju kože!
P Destilacijom vodenom parom rascvjetalih vrhova grana dobiva se zelenkastožuto ulje.

I LIJESKA ( Corylus avellana L.) – Corylaceae

N Lijeska obična
O vrlo razgranat, gust listopadni grm, 2-4 m visine, ali se nekada razvije i kao manje drvo /7- 10 m. visine / i do 20 cm u
promjeru. Kora je pepeljastosiva ili crvenkasta, glatka i tanka, sa markantnim bjelkastim lenticelama, kasnije posivi i plitko
ispuca. Korijen je plitak, široko razgranjen, do treće godine ima vertikalan korijen, kasnije horizontalne žile. Pupovi su dosta
krupnipokriveni svijetlosmeđim, po rubu trepavičastim ljuskama. Listovi su od 6-10 cm dugi i 5-9 cm široki, na licu
tamnozeleni sa rijetkim dlačicama ili goli, bez sjaja, na naličju svjetliji, uz žilice dlakavi. Lijeska je jednodomna biljka. Cvate
dosta prije listanja – II- III mjesec, a cvjetovi se sastoje od muških – rese, obično 2-4 zajedno, formiraju se već ujesen, u zimi
poprime narančastu boju, u rano proljeće se otvaraju i praše pelud / polen / a ženski cvjetovi su po dva u cvatovima, koji su
obično slični pupoljcima iz kojih u rano proljeće vire tamnocrveni dvodijelni . Plod je u grupama, najčešće 1-4 zajedno,
okruženi listolikim, više - manje zvonolikim ovojem, nazubljenog ili režnjevitog ruba, u početku zelen, kasnije smeđ i kožast.
Plod je jednoplodnički oraščić – lješnjak – sa jednom sjemenkom okrugli ili jajast. Razmnožava se sjemenom i
vegetativno.SADRŽI: kora lijeske sadrži oko 5 % katehinskog tanina, nešto smole, flavonskih heterozida koji joj daju žutu
boju, eteričnog ulja ; u lišću ima oko 120 mg % vitamina C, a u sjemenu – lješnjaku - oko 50 % masnog ulja sa 90 % oleinske
i linolne kiseline, mnogo masti i bjelančevina, zbog čega je i pogodan za ishranu. BERE SE : ženski cvjetovi u veljači i
ožujku, a muški u rujnu prethodne godine. Plodovi se beru u rujnu i spremaju u ljusci.
R šume, šikare, umjerenog pojasa sjeverne hemisfere. Vrlo česta u hrastovim, grabovim i bukovim šumama. Javlja se od nizine
do pa do 1800 mnv. javlja se na svježim plodnim i dubokim zemljištima. U kultiviranom obliku uzgajaju se razne sorte lijeske
koje se razlikuju po veličini i kvaliteti plodova, vrlo traženi na tržištu.
U Kada se kora lješnjaka kuha u pola vode sa pola vina /1:1/, dobije se čaj od kojega se prave oblozi za otvorene rane od
proširenih vena na nogama. U istu svrhu služi i lišće, koje se kao i kora , prije uporabe sitno izreže. Taj čaj služi i za kupke
kod hemoroida, kao i protiv proljeva, jer se zbog djelovanja tanina stežu krvne žile.
P U ljekarnama se priprema ekstrakt i od njega se pravi mast za liječenje hemoroida, i to ovako : 10 g ekstrakta od lišća i kore,
10 g lanolina, 25 g masti od pupova topole / crna topola/. Taj pripravak služi kao vrlo dobra zamjena za skupu i teško
dobavljivu američku biljku Hamamelis Virginijana. Također, rese se koriste za pospješivanje znojenja – u obliku čaja – a sami
lješnjaci povisuju krvni tlak, pomažu kod anemije i smanjuju žgaravicu.
I LJUBIčiCA ( Viola odorata L.
N fijolica, dišeća vijolica, ljubičica, pitoma ljubičica, vijolica, miomirisna ljubica, modra ljubica, poljska ljubica, malekuša, viola
O Ljubičica je trajna proljetna biljka s odebljalim i kratkim podankom iz kojeg tjeraju nadzemne puzave vriježe. Osim vriježama
biljka se razmnožava i sjemenom. Izdanci su tamnozeleni, polegli, kratko dlakavi (ili goli), sa 10-20 cm dugim i oko 1,5 mm
debelim, izduženim, poleglim lozicama.
Listovi su okruglasto bubrežasti do široko jajasti, sa srcastom osnovom i sa 1-5 cm dugim drškama.
Cvjetovi su dugački od 1,5-2 cm, ljubičasti, rijetko bijeli, mirišljavi – otuda joj i ime! – na oko 3-7 cm dugim drškama.
Razvijaju se od veljače do svibnja. Ponekad po drugi put procvate u jesen. Sjemenke su sa velikom sočnom karunkulom
(karunkula = caruncula; resasti dodatak na sjemenki kojeg rado jedu mravi) koje raznose mravi i tako rasijavaju njezino sjeme.
To se naziva mirmekohorija. Zbog ljepote cvjetića i njihova mirisa ta je nježna biljka obljubljena kao ukrasna, pa se nekad i
uzgajala radi proizvodnje parfema. Manje vam je poznato da je ona i jestiva dekorativna biljka, kojom su se ukrašavala razna
slatka i slana jela, a narodna medicina preporučuje ju za spravljanje ljekovitih pripravaka.
SADRŽI: salicilnu kiselinu, alkaloid violin ( sličan ametinu), heterozidnu modru boju, eterično ulje i neke soli.
BERE SE: korijen se bere rano, na početku proljeća, cvijet kad procvate, list kada potpuno naraste – ljeti. NAJLJEKOVITIJI
JE CVIJET.
R Nalazimo je s prvim sunčanim danima ranog proljeća na sjenovitim mjestima po livadama, uz putove, živice, na obalama
rijeka i potoka, u baščama, grobljima, parkovima, među grmljem, te u rijetkim listopadnim šumama.
U za liječenje astme, upala grla, dušnika i bronhija, upale krajnika, stimulira znojenje, potiče na povraćanje, čisti krv, kod
tuberkuloze, glavobolje, gihta, nadimanja, zapaljenje grla, osipi – ekcemi, prištići, svrbež, ospice, šarlah, plućni katar. Zbog
umirujućeg djelovanja ljubica se uspješno koristi u liječenju histerije, hipohondrije, nervoznog lupanja srca povezanog sa
osjećajem straha i teškim disanjem, kod nesanice, reumatske bolesti, kod temperature, kao antiseptik kod upala kože,
kontuzija, opeklina, pomaže u zarašćivanju rana.
P Listovi ljubičice sadrže dosta vitamina C i karotena pa se mogu dodati drugom zelenom proljetnom samoniklom povrću.
Svježi se cvjetovi kandiraju ili koriste za spravljanje ljekovita i ukusna sirupa, ili pak osušeni dodaju drugim ljekovitim
biljkama te se mogu koristiti za kozmetičke pripravke. U korijenu ima saponina koji je sličan onom kod jaglaca – upravo zbog
toga se koristi za omekšanje sluzi i olakšanje kašlja!
Za takvo korištenje najbolje ih je brati za suha vremena ujutro nakon rose. Cvjetove sušiti u hladu da sačuvaju svoju lijepu
boju, rasprostrte na papirnatoj podlozi ( ne na novinama!!!) ili skupljene u male stručke i obješene na zračnom mjestu.
® KOD ASTME: služi čaj od 10 grama lista ljubice poparenog s 2,5 dl kipuće vode uz dodatak 1 velike žlice meda. Pije se 2-3
tjedna, 3x dnevno po 1 velika šalica. Ujedno se taj čaj može primijeniti kao oblog u slučaju osipa na glavi novorođenčeta, a
kod anginoznih upala grla dobro je njime grgljati.
® SIRUP OD LJUBICE: potrebno je 9o grama cvjetova mirisne ljubice, 120 grama šećera i 1,5 dl vode.
Cvjetove mirisnih ljubica ( bez cvjetne čašice) staviti u lonac pa preliti kipućom vodom. Lonac poklopiti i oparak ostaviti
stajati 24 sata. Nakon toga procijediti, dobro istisnuti i dodati mu šećer. Na laganoj vatri zagrijavati uz neprestano miješanje,
dok se šećer potpuno ne rastopi. Čim sirup počne ključati, maknuti ga s vatre i ostaviti da se hladi. Uliti ga u čistu staklenu

11
 bocu, koja mora biti dobro začepljena. Sirup čuvati na tamnom i svježem mjestu.
POMAŽE PRILIKOM KAŠLJA, NESANICE I SRČANIH TEGOBA.
® ULJE : jednu šaku ubranih cvjetova bez peteljki preliti sa pola decilitra maslinovog ulja i nakon 4 dana iscijediti u manju
bočicu. Koristi se za laganu masažu očnih kapaka i sljepoočnica. Pomaže kod "umornih" očiju. ( Korisno za one koji puno
vremena provode pred TV ili za računalom!!). Upotreba: bronhitis, glavobolje, insomnija, reumatizam, slaba cirkulacija,
problemi s grlom, stres. Napomena: nema posebnih indikacija i specijalnih mjera predostrožnosti kod upotrebe ovog ulja.
® PROTIV GLAVOBOLJE: čaj od 1 velike žlice MJEŠAVINE od po 10 grama lišća ljubice i metvice (Mentha piperita),
popari s 2,5 dl kipuće vode i ostavi da stoji 10 minuta te se nakon toga procijedi. Pije se 3X dnevno po 1 šalica.
Za liječenje katara pluća koristi se lišće ljubice kuhano u mlijeku.
® ČAJ OD LJUBICE: 2 žličice osušene i razmrvljene droge, 2,5 dl vode i med; suhu drogu preliti hladnom vodom, staviti na
vatru i zagrijavati do vrenja i kuhati još 5 minuta. Procijediti, ohladiti čaj da bude mlak, u njega umiješati žličicu meda.
KORISTI KOD UPALE GRLA i BRONHITISA ; popiti 3X na dan po šalicu čaja.
® ZA IZAZIVANJE POVRAĆANJA kod otrovanja hranom i sl. kuhati 20 grama cvijeta ljubice u 3 dl vode dok se ne ukuha
na polovicu, od toga se svakih 15 – 30 minuta popije po 1 velika žlica. To će izazvati 2-3 stolice!
® GIHT: 3 dag svježeg ili 1 dag suhog korijena i lišća ljubice kuha pola sata u 1 litri vinskog octa, ili se korijen moči u octu 12
sati, pa se zatim kuha 10 minuta, dobiva se sredstvo za OBLOGE koji liječe od gihta i podagre.
Samo lišće ljubice ( svježe) – zdrobljeno i privijeno na čelo i zatiljak liječi migrenu, otekline splasnu, ali kad se lišće ugrije,
treba ga zamijeniti novim.
® UPALA BUBREGA I MJEHURA: djelotvoran je čaj od 10 grama suhog cvijeta poparenog s 1 litrom kipuće vode, a 30
grama praška od korijena ljubice ako se uzima svaka 2 ili 4 sata koliko stane na vrh noža, zamjenjuje u svim navedenim
slučajevima sirup od ljubice.
Ljubica se u kombinaciji s drugim biljkama koristi kod liječenja katara očne spojnice ( konjunktivitis), apopleksije –
moždanog udara, drhtanja – fascikulacije i fibrilacije, histerije, alkoholizma.

® KRISTALIZIRANI CVJETOVI LJUBICE: potrebno: cvjetovi ljubice, bjelance, kristalni šećer. Za suha vremena ubrane
cvjetove ljubica pozorno odvojiti od peteljki. Bjelance, vilicom istući da se lagano zapjeni. Čistim, mekanim, tankim kistom
premazati latice ljubica pa ih posipati šećerom. Slagati ih na masni kuhinjski papir kojim prethodno prekriti rešetku pećnice.
Prije nego što ih stavite sušiti, prekrijte ih još jednim slojem papira. Ugrijati pećnicu na najnižu temperaturu i pri otvorenim
vratima zagrijavati dok se latice ne osuše. Kristalizirane ljubice čuvaju se u hermetički zatvorenim posudama. S tako
konzerviranim cvjetovima možete ukrasiti voćne salate, sladolede, i druge slastice.

I MASLINA ( Olea europaea L.) – Oleaceae

N , naši nazivi : maslinika, olika, oljika, uljenika, ulika, maslinika, olika, oljika, uljenika, ulika,
O maslina je dugovečno zimzeleno, krivo, kvrgavo i zavrnuto, vrlo razgranato drvo, visoko do 12 m. gaji se kod nas u primorju.
plod je jajolika koštunica, dugačka 2—3 cm, a debela 1—1,5 cm, gola, sjajna, tačkasta, zelena, zatim crvenkasta, a kad sazri,
postane skoro crna. kao droga koristi se list, plod i ulje (olivae folium, fructus et oleum). od nepotpuno zrelih, zelenih maslina
dobija se zelenkasto, najfinije ulje, a od potpuno zrelih, crnih dobija se više ulja, ali je ono slabijeg kvaliteta. u proleće se beru
mladi vršni listovi. sastav: list: flavonski i drugi heterozidi, saponozidi, manitola, pirogalni tanini, šećeri, smole i fitosteroli.
plod: ulja, belančevina, hlorofila, manitola, heterozida i saponozida, glutationa, smole i voska. ulje se sastoji od oleina,
linoleina, palmitina, stearina, arahidina i miristicina. neosapunjivog dela ima oko 1% i u njemu skvalena i vitamina a i e, više u
neprećišćenom nego u prečišćenom ulju, jer se rafinacijom vitamini većim delom uništavaju. ima i hlorofila i ksantofila, od
kojih potiče boja ulja. zimzeleno drvo oko 10-20 metara visoko, vrlo razgrananog i krivog debla. listovi duguljasti, kožasti,
cijelog i podvijenog ruba, sa gornje strane tamnozeleni, sa naličja srebrnastosivi, na kratkim peteljkama. maslina je
jednosjemena ( rijetko dvosjemena) koštunica, u početku zelena, kasnije crvenkasta, u zrelom stanju je zatvorenoplava, gotovo
crna, sjajna. iz plodova se dobiva jestivo ulje. plodovi zriju u studenom i prosincu. doživi veliku starost ( i do tisuću godina).
strada od niskih temperatura. cvate u iv mjesecu. stanište su joj otoci i uže obalno područje, rijetko dopire dublje u kopno.
primjedba : u primorju se često susreće divlja maslina ( o.e. l. subsp. oleaster [hoffmg. et link],te pitoma maslina ( o.e. l. subsp.
sativa [hoffmg. et link] fiori). lijekoviti dijelovi biljke: list, plod, ulje. dijetolozi, nutricionisti, kuhari i farmaceuti smatraju
maslinovo ulje neprocjenjivom namirnicom. lako se probavlja, brzo asimilira i po sadržaju oleinske kiseline najbliže je
ljudskim mastima. spominje se i u bibliji. najkvalitetnije je ulje "oleum ex albis olivis" danas se maslinovo ulje razvrstava po
tome da li je rafinirano ili prirodno, a te su kategorije određene stupnjem kiselosti. stupanj kiselosti mijenja okus ulja, a upravo
je okus bitan čimbenik ovog uja. što je stupanj kiselosti viši, ulje je manje aromatično i rafinirano. prirodno maslinovo ulje s
najviše 1,0% kiselosti je najbolje. rafinirano maslinovo ulje je napravljeno od mješavina različitih klasa ulja. koeficijent
probavljivosti različitih vrsta ulja : maslinovo – koeficijent 100; suncokretovo 83, kikirikijevo 81; laneno 79; sezamovo 57;
makovo 48; kukuruzno 36
U maslinovo ulje čuva srce i koronarne arterije, pomaže u preventivi kardiovaskularnih bolesti zahvaljujući nezasićenim masnim
kiselinama i svojstvu da povećava dobri kolesterol ( hdl), koji ima svojstvo čišćenja organizma. spriječava tumore, posebno
debelog crijeva i dojke. dragocjen je antioksidans, onemogućuje aktivnost slobodnih radikala te sprečava aterosklerozu, i
uzroke nekih oblika tumora. odličan je laksativ i sprječava stvaranje žučnog kamenca - dobra je navika uzimati jednu žličicu
maslinovog ulja ujutro natašte, sprječava osteoporozu olakšavanjem apsorpcije kalcija i vitamina d, posebno kod žena u
menopauzi. koristi se u liječenju dijabetesa jer sadrži značajne količine tvari koje štite gušteraču. pomaže u dijetama za
mršavljenje, jer samo nekoliko kapi daje ugodan okus jelu. pomaže i uklanjanju viška masnoće. ulje: ulje je sedativ,
holagogum, laksativ i antidot. zbog sedativnih, holagognih i laksantnih osobina ulje se daje kao blago sredstvo protiv žučnog
kamena, nefritičnih kolika, zatvora itd. daje se i kao antidot u velikim dozama protiv otrova koji draže. umiruje suncem
opečena mesta na koži. nijedno se ulje tako često i raznovrsno ne upotrebljava u farmaciji i kozmetici za izradu masti,
linimenta, flastera, raznih lekovitih ulja kao maslinovo. za ishranu je maslinovo ulje još uvek najviše cenjeno i traženo. protiv

12
 zatvora uzima se 1—2 kašike izjutra. za isterivanje žučnog kamena 3—4 uzastopna dana po 2 kašike pre spavanja. list se pije
u obliku čaja, ekstrakta i drugih preparata, kao efikasno sredstvo protiv visokog krvnog pritiska, jer širi krvne sudove
P ® čaj od maslinovog lišća: ova vrsta čaja ima blago diuretičko djelovanje: pospješuje mokrenje, smanjuje urin u krvi i
kolesterol, pomaže kod bolesti kostiju, visokog krvnog tlaka i probavnih smetnji. priprema čaja : 30-40 grama svježih
maslinovih listova koje treba preliti litrom kipuće vode. nakon 10 do 15 minuta stajanja čaj se procijedi. prema želji doda se
med ili sladilo, a može i sok od limuna. pije se 4 x dnevno; prva šalica ujutro natašte, druga prije ručka, treća prije večere i
četvrta prije spavanja. terapija traje 15 dana. prekid od 8 dana, pa se terapija može ponoviti.
® za liječenje šećerne bolesti ( dijabetes): oko 10 grama lišća usitniti i staviti u pola litre hladne vode i ostavi se preko noći.
drugoga dana se prokuha oko 20 minuta. procijediti i piti pola šalice 4-5 x dnevno.
® suha kosa : maslinovo ulje se pokazalo vrlo djelotvorno u oporavljanju suhe kose koja opada; prije kupanja namazati njime
kosu i ostaviti da djeluje 2 sata. zatim oprati brezovim šamponom i pažljivo, tapkanjem, a ne trljanjem osušiti kosu ručnikom
ćelavost: u 2 dl. maslinovog ulja dodajte 2 čajne žličice mljevene paprike . time svakodnevno masirati tjeme.
® grlobolja : 20 grama listića masline kuhati 15 minuta u 3dl. vode, ohladiti i procijediti te grgljati više puta dnevno.
® bol u prsima : namazati više puta dnevno grudi maslinovim uljem, preko toga posuti prah od islandskog lišaja. umotati se
"pak-papirom" ( grubljom stranom, te se utopliti.
® bolovi u ušima : na pari zagrijati 2 žlice maslinovog ulja i dodati nekoliko cvijetova kamilice. u ovu smjesu umočiti
komadić vate i staviti u uho, leći na suprotnu stranu da ulje kapne u uho. ulje od masline snižava temperaturu, stišava grčeve
crijeva, te služi kao podloga za izradu masti i ulja u liječenju kožnih bolesti.
® savjet : kada popijete ulje kao lijek, da otklonite neugodan zadah, popijte malo crne kave.
® kamenci i pijesak u žučnom mjehuru, teškoće u oblasti jetre, uzima se 100-200 grama maslinova ulja u toku nekoliko sati i
to : 200 grama maslinova ulja, o,5 g mentola i 1 žumanjak, sve dobro izmiješati, a popije se obično u tri obroka. poslije ulja
treba popiti malo crne kave. također za iste tegobe koristi 150-400 grama maslinova ulja, 15 grama konjaka, 2 žumanjka, 0,25
g mentola ili 50 g jakog čaja od metvice ( mentha piperita). to treba popiti u 2 obroka: ujutro, da se napad spriječi, a u slučaju
napada u razmaku od 15 minuta do pola sata.
® ulje matičnjaka protiv reume u litrenu bocu do jedne trećine staviti povenuto lišće matičnjaka ( melissa officinalis),a do vrha
se nalije maslinovo ulje. boca se ne začepi čvrsto, nego samo komadićem vate i ostavi da stoji na toplom 4-6 tj.
® ulje za liječenje psorijaze : potrebno : po 25 grama nevenovih cvijetova i stučenih pupoljaka oraha, kruške i crne topole, sve
staviti u staklenku s 1 litrom maslinova ulja, bocu omotati u čiste krpe i ostaviti 6 sati u loncu u kojemu voda polako kipi.
zatim se to, još toplo, procijedi kroz čisto suho platno i čuva na hladnom mjestu. napadnuti djelove koze mazati svaku večer.
® liječenje hemoroida : 1 dl maslinovog ulja s 5 cvijetova nevena i 1 žlicom kantariona. oprano bilje i osušeno nakon pranja
( u hladnoj vodi) stavi se u staklenu bocu širokog grla, i prelije maslinovim uljem. pokrije se tanjurićem i salvetom, ostavi se
na tamnom mjestu 7 dana, te se može koristiti za mazanje ili stavljanje na komadić čiste vate kao tampon na hemoroid.

I MAJČINA DUŠICA(Thymus serpyllum L. )

N babina dušica, divlji bosiljak, čubrić, dušica, materina dubčica, materinka, timijan poljski, , babja dušica, bakina dušica,
bukovica, vreskovina, vrisak, divlji bosiljak, dušičina, dušička, materina dušica, materka, tamjanika itd.
O stabljika je duga i pri osnovi odrvenila, puza u vidu izduženih stolona razvijajući adventivne korjenova i na vrhu završava
sterilnom rozetom listova. cvjetne grane visoke 4-10 cm., razvijaju se duž položenog stabla u nizovima, ravnomjerno
pokriveni dlakama sa svih strana. listovi su joj mali, čvrsti, uzano jajast eliptični, na vrhu zaokruženi a pri osnovi klinasti, 4-6
mm. dugi, goli, osim pri osnovi duž oboda, gdje su trepljasti, sa izraženim srednjim nervom. medonosna je i ljekovita biljka,
ali slaba kao krmna biljka, zbog prisustva eteričnih ulja.
sastav : najdjelotvornija tvar u majčinoj dušici je timol –eterično ulje, kvarkvaral – koji ima veliku dezinfekcijsku moć, kiseli
saponin jedan neistraženi glikozid, tanin, mangan, željezo, kalcij,.
najviše eteričnog ulja ima u biljci oko 2 sata poslije podne. ulje je mrkocrveno, aromatično, ljuta okusa, miriše na timol. bere
se : cvate od svibnja do rujna. sabiru se mladice s cvjetovima prije i za vrijeme cvatnje. upotrebljava se samo gornji dio
vriježa, a ne donji – drvenasti dio ! rezati je nožem, a ne trgati, da se ne ošteti drveni dio iz kojega biljka raste ! dugovečna
zeljasta biljka, polugrmić, svega pedalj visok. zbijeno i gusto busenje sastoji se od poleglih, vrlo tankih, mestimično za zemlju
priraslih, crveno-mrkih izdanaka i vreža iz kojih se dižu mnogobrojni uspravni ogranci obrasli sitnim jajastim listićima i
okruglim cvastima. cvetići su dvousnati ružičaste boje. cveta preko celog leta. cela biljka je prijatnog i vrlo aromatičnog mirisa
i ukusa. lekoviti sastojci nalaze se jedino i isključivo u listu i cvetu majkine dušice. treba napomenuti da majkinu dušicu treba
brati pažljivo. ni kako se ne sme čupati, jer se time biljka uništava. treba odsecati samo gornju polovinu lisnatih grančica u
cvetu i to makazama. sastav: timol i karvakrol, dva fenolska jedinjenja od kojih potiču lekovitost, antiseptička moć i svojstven
miris majkine dušice, imaju svojstvo izvrsnog i neškodljivog konzervansa
R livadnu vrstu koju tovu još i timijan, nalazimo na suhim travnjacima, suncu izloženom položaju na brežuljcima, uz jarke,
putove, pa čak i uz more.
U u liječenju, te kao začin jelu.služi za rastvaranje i izlučivanje sluzi, kao dezinfekcijsko sredstvo, protiv kašlja, hripavca,
bronhijalnog katara, za jačanje želuca i živaca, kao vrlo djelotvoran napitak kod oboljenja želuca i crijeva, naročito smanjuje
želučane grčeve, kod nesanice odraslih (i djece, u manjoj količini ), kod neurastenične vrtoglavice, kod škrofuloze, bljedoće i
slabokrvnosti. za masažu kod reume, uganuća, zgnječenog tkiva, kod oteklina, kod psorijaze u obliku kupki, zacjeljuje rane, za
bolesti očiju ,za inhalaciju, kod liječenje alkoholizma, bolesti pluća i dišnih organa, crijevnih parazita, proljeva, nadimanja,
neuredne menstruacije.. majkina dušica je omiljen lek ne samo u narodnoj nego i u naučnoj medicini. kod nas se vekovima
upotrebljava, pre svega, kao lek za lečenje organa za varenje, ređe i organa za disanje. majkina dušica ulazi u sastav mnogih
lekovitih preparata koji se izrađuju bilo u apotekama, bilo u farmaceutskoj industriji, a njeno etarsko ulje i timol daju se protiv
crevnih parazita, naročito protiv dečjih glista. treba naglasiti da ne treba kuvati majkinu dušicu. to se ne srne činiti, jer se
lekoviti sastojci ove veoma mirisne i lekovite biljke kuvanjem, brzo i potpuno izgube, izvetre. zbog toga se preporučuje da
majkinu dušicu samo poparite ključalom vodom, odmah poklopite, ostavite da stoji 2 sata. takođe može se slobodno
pripremati i jači čaj jer majkina dušica ni dužom upotrebom ne izaziva nikakve znake nelagodnosti niti navikavanja.

13
P kod liječene alkoholičara koristi čaj: 15 dana , bez upotrebe alkohola. – 2 čajne žlice majčine dušice na 1 litru vode. pije se
tokom dana.
protiv kašlja : 1 velika žlica majčine dušice ili timijana se popari s 3-4 dl kipuće vode, zatim ostavi poklopljeno da stoji 15
minuta, procijediti, dodati 1 veliku žlicu meda i sok pola limuna. pije se u gutljajima tokom dana. ujedno koristi kod nesanice,
migrene i astme, želučanog čira.
protiv velikog kašlja : 3 velike žlice popariti s 1/2 lit. kipuće vode, ostaviti 2 sata da odstoji poklopljeno, procijediti, dodati 2
velike žlice meda. pije se svaki sat po 1 velika žlica. jednako i još bolje djelovanje je u mješavini timijana, majčine dušice
(1.1) te lista pitomog kestena ( castanea sativa ). majčina dušica kuhana u vinu s jednakim količinom korijena oslada
( polipodium vulgare ), i komorača ( fructus foeniculi ), liječi od kašlja s krvarenjem i ublažuje astmu. pije se ujutro natašte.
priprema prsnog čaja:
3 velike žlice mješavine od po: 2 g cvijeta crnog sljeza ( malvae silvestris ),divljeg maka (papaver rhoeas), divizme
( verbascum thapsus), zatim po 4 g aniša ( fructus anisi), 15 g korijena bijelog sljeza ( radix althaea), 20 g lista majčine dušice,
( ili timijana), 25 g slatkog korijena ( radix glycyrrhizae), i 30 g lišća bijelog sljeza ( folium althaeae) – sve usitnjeno i dobro
izmiješano, preliti s ½ l kipuće vode, poklopljeno ostaviti 2 sata, procijediti, dodati 2 velike žlice meda od kadulje ili pitomog
kestena. pije se svaka 2 sata po 1 velika žlica. liječi od bronhitisa, upale pluća i gnojenje pluća ( naravno uz znanje liječnika !)
razmekšanje sluzi u bronhijama i olakšavanje iskašljavanja:
1 veliku žlicu mješavine od po 15 g majčine dušice, korijena jaglaca ( primula officinalis), i lišća podbjela ( tussilago farfara)
preliti s 2,5 dl kipuće vode, ostaviti poklopljeno 15 minuta, procijediti i dodati kavenu žličicu meda. pije se toplo u gutljajima,
3-4 šalice dnevno.
nadimanje, bolovi u trbuhu, neuredna menstruacija:
treba 3 velike žlice mješavine od po 20 g majčine dušice, nane ( metvica ( mentha piperita), kamilice ( flores chamomillae), i
stolisnika ( achillea millefolium), popariti s ½ l kipuće vode , ostaviti poklopljeno 3 sata i procijediti. pije se toplo, svaki sat po
1 velika žlica.
tinktura : 200 g lišća majčine dušice, 100 g glicerola, 320 g koncentriranog alkohola ( 96 %) i 580 g pročišćene ( prokuhane)
vode. usitnjeno lišće preliti smjesom glicerola ( kupi se u apoteci), i alkohola. nakon 8 dana stajanja i češćeg miješanja,
tinktura se procijedi. srednja terapijska doza je 2 g tinkture najbolje je uzeti 20-30 kapi -nakapati na kocku šećera i uzimati
dnevno 3 puta. za oboljela jetra u alkoholičara: kadulja ( folia salviae) –4 velike žlice, kantarion ( herba hyperici) 8 velikih
žlica, majčina dušica - 5 velikih žlica, stolisnik – 4 velike žlice, maslačak – (radix taraxaci) – 3 velike žlice i kičica ( herba
centrauri minoris) 9 velikih žlica i kopriva velika ( folium urticae) - list – 10 velikih žlica. od te mješavine uzeti 3 velike žlice i
preliti s 7 dl kipuće vode, poklopiti i ostaviti poklopljeno 2 sata. procijediti i zasladiti s medom, ili tko može piti nezaslađeno.
pije se 4 puta dnevno u gutljajima. držati se propisane liječničke dijete ! majčina dušica uspješno pomaže djeci koja se lako
prehlade i često pate od hunjavice i upale sluznice - katara.

I MASLAČAK ( Tarxacum officinale )

N radič, popina, mleč, smetanka, gorko zelje, konjska žućenica, talijanska salata, popovo gumance, mliječnjak, regrat, žućenica,
trava od groznice, žuti dimac, žućnjak andraška, baba marta, bos-gologlav, verižnjača, vetrokaz, glušina, gologlavica, gorko
zelje, grki dimac, dečji lančić, žućanica, žuIjanica, žuljevica, žutelj, žuteljak, žutenica, žućanik, žućenica, žučanik, jovančak,
kravlje cveće, krmeće cveće, maslačik, maslačica, maslačnik, milosavka, mlekača, mleč, mlečak, mlečac, mlečić, mlečka,
mličak, mljekača, mlječka, obrniče, ovčja mlečka, popina pogačica, popino guvno, radič, salatuša, sindžirac, talijanska salata,
trava od groznice.
O Maslačak je samonikla trajnica trajnica Cvjeta od ožujka do svibnja. Maslačak od aktivnih ljekovitih tvari sadrži gorke
tvari/seskviterpenske laktone /, mnogo kalija u nadzemnom dijelu, smole, treslovine, eterično ulje . cvijeta u proljeće, u jesen
pahuljice. I na najmanji dodir glavica sa rasipa. Uz vrisku i smijeh djeca ih otpuhuju na sve strane, ne znajući da će iz tog
dragocjenog sjemena niknuti novi maslačci. Dugogodišnja je biljka, naraste do 30 cm. Listovi su zubati a pri dnu okružuju
biljku. Cvjetovi su zlatno-žute boje i stoje na šupljim stapkama. Sadrži neotrovni mliječni sok, bjelkasta mliječ koja se nalazi u
stabljici uspješno liječi bradavice.Potrebno je prelomiti stabljiku i iz nje će procuriti sok, kojeg treba staviti na bradavice
To je snažan poput prsta debeo korijen koji prodire vrlo duboko u zemlju u potrazi za hranjivim tvarima. Da bi se iščupao
potrebna ja snaga jer je čvrsto ukopan u zemlju. Maslačak je dugovečna zeljasta biljka, koja raste kao korov svuda, a najviše
po vlažnim livadama. Vlažna mesta se ponekad žute od iscvetalog maslačka. Iz vertikalnog, dugovečnog, vrlo razvijenog,
malo razgranatog korena izbija rozeta od lišća polegla po zemlji. Nema stabljike. Cvetna drška je gola, šuplja, nerazgranata,
valjkasta, visoka 15—30 cm a na vrhu nosi zlatnožutu glavičastu cvast složenu od jezičastih cvetova. Maslačak se razmnožava
semenom koje vetar nosi kao padobrane, jer su semenke vrlo lake i imaju perjanicu. Svi delovi biljke su gorkog ukusa i imaju
mnogo belog mlečnog soka, koji obilato curi kad se biljka ozledi. Mlečni sok je najgorči, a u njemu ima najviše lekovitih
sastojaka. Maslačak nije otrovan. Koren je dugačak do 20 cm, a debeo 0,5—1,5 cm, vretenast i valjast, spolja žutomrk. Svež
koren je pun belog mlečnog soka koji obilato curi iz mlečnih cevi raspoređenih u koncentrične krugove. Kad se osuši, koren
splasne, smežura se, izgubi oko 3/4 svoje težine i postane sivomrk. Uzduž, a mestimično i popreko (glava) načine se pruge i
nabori. Mlečne cevi su vrlo tamne, crnomrke. Droga je krta i tvrda. Ukusa je gorkog. Sastav: Taraksacin i taraksacerin su dve
gorke, u vodi rastvorljive heterozidne supstancije, koje se nalaze najviše u mlečnom soku. U korenu ima još i enzima, holima,
etarskog ulja, smole, masnih kiselina, mnogo inulina i šećera. U neosapunjivom delu masti ima fitosterola, iz kojih su
izolovani terpenski alkoholi: taraksasterol i beta-amirin. U listu ima inozita, sluzi, šećera, smole taraksacina. List bran u
proleće je najlekovitiji.
R travnjacima, livadama, parkovima, te uz staze i živice. jedna je od onih biljaka koju nalazimo posvuda.

14
U
Koren maslačka, kao i sve druge gorke droge, povećava apetit i dobro deluje na varenje. Maslačak je vrlo omiljen blag laksans
protiv atonične dispepsije i diuretik. Daje se u obliku čaja ili ekstrakta. Maslačak je takođe prva prolećna salata koja je sve
popularnija kao prva presna vitaminska hrana, tako potrebna posle dugotrajne zimske suve hrane. Maslačak se upotrebljava u
narodnoj medicini, pored ostalog "za čišćenje krvi", kao diuretik, protiv bolova žuči i jetre itdLjekovit je i jestiv, Iznimno je
korisna biljka za čaj, salate, sokove, variva, juhe… Kao ljekoviti dijelovi biljke sabiru se korijen, list i cvijet. U službenoj je
uporabi biljka u cvatu, ili pak korijen s biljkom, dok se u pučkoj medicini sabiru i cvijetovi. Maslačak pojačava lučenje žuči,
djeluje kao diuretik, pojačava rad bubrega, čišćenja krvi, pomaže kod liječenja gihta, reumatizma , kožnih ekcema, čireva kod
pomanjkanja apetita. Mladi listovi u proljeće ukusna su i zdrava osvježavajuća salata, a mogu se skuhati i kao varivo. Da se
otkloni gorčina, mlade rozete valja ostaviti u vodi preko noći. Maslačkov čaj moraju trošiti dijabetičari, a preporučuje se i
svaki dan sažvakati 5 do 10 šupljih stabljika. Čaj pomaže i u terapiji slabokrvnosti, gihta, reume, neredovite mjesečnice i
žučnih kamenaca. Sadrži dve heterozidne gorke supstance taraksacin i tarasacerin kojih ima najviše u mlečnom soku. U listu
ima jiš inozita, sluzi, šećera i smole.Maslačak se koristi kao gorka droga za povećanje apetita, dobro deluje na organe za
varenje, deluje i kao blag laksans protiv atonične dispepsije i kao diuretik. Glavni aktivni sastojci su gorke materije. Kompleks
gorkih materja čine derivati seskviterpenskih ugljovodonika i jedinjenje taraksakozid izolovano samo iz ove biljne droge.
Koren maslačka sadrži još sitosterol, karotin, santofil, flavonoide, kafenu i p-hidroksi-fenil-sirćetnu kiselinu, fruktozu, inulin
(u jesen do 40%), sluzi i oko 5% mineralnih materja od kojih je najviše soli kalijuma.
Deluje kao blag tonik, holeretik i diuretik. Koristi se kod holecistopatija i poremećaja varenja. Diuretično dejstvo se poredi sa
furosemidom. Ubire se prije cvatnje i koristi se za razne proljetne miješane salate (osobito prija s krumpirom), ali se može
dodavati i varivima i sendvičima. Dobar je izvor vitamina C i karotena, a sadrži više željeza nego špinat. Potiče tek. Izvrstan je
dijuretik, pomaže kod problema s jetrom, kožom i reumomPospješuje izlučivanje mokraće, otklanja sve zastoje, otrovne tvari
iz tijela, pročišćava organizam, potiče znojenje.
Korijen se bere u jesen odmah poslije cvatnje. Uvarak od maslačkova korijena treba uzeti za sve bolesti jetra, žučnih
kamenaca i upale žučnog mjehura. Istraživanja su dokazala da redovito korištenje maslačkova korijena doprinosi smanjenju
kolesterola u krvi. Jetra ima iznimno važnu ulogu u detoksifikaciji i prehrani pa je maslačkov korijen koristan za većinu
kroničnih i iscrpljujućih bolesti. Pomaže tijelu u slučajevima uzimanja jakih kemijskih lijekova. Moslačak na naše organe
djeluje mnogostruko i savršeno harmonično. Pospješuje rad želuca, stimulira rad jetra, gušterače, slezene i crijeva, pomaže kod
lijenih crijeva, povećava sekreciju svih probavnih sokova na taj način djeluje na lijena crijeva i grčeve u stomaku. Pročišćava
krv, pospješuje menstruaciju. Uzimanje čaja od maslačkova lišća je dobar za sve oblike zadržavanja vode i edema, posebno je
koristan za natečene gležnjeve povezane s bolestima srca i cirkulacijskog sustava. Isto tako odličan je za one koji boluju od
dijabetesa, uloge, celulita, reumatizma i raznih dermatoza. Dobro liječi u slučaju ekcema, čireva tj. prvih simptoma koji
upućuju na prisutnost toksičnih tvari u organizmu.
P Čaj se priprema najčešće od suhog usitnjenog korijena. Jedna žlica korijena stavi se u 2 cl vode, kuha na laganoj vatri nekoliko
minuta, procijedi nakon 15 minuta i pije tijekom dana nezaslađeno, ili još bolje, zaslađen pravim domaćim medom. Taj čaj
pročišćava organizam, pomaže kod degeneracije hrskavice, potiče znojenje.
Pomaže u borbi protiv debljine i celulita.
Korijen se isječe na tanke ploške, te se može jesti sirov na kruhu, s maslacem. Ipak, bolje ga je skuhati. U juhama i varivima
tako dobivamo odličan nadomjestak za krumpir i mrkvu. Ispržen i samljeven korijen odličan je nadomjestak za kavu. Mladi i
još tvrdi cvjetni pupoljci mogu se kiseliti u octu i koristiti kao začin – umjesto kapare.
TOKSIČNOST: Korijen i stabljika sadrže gorku tvar –taraxacin – koji djeluje diuretički, a može izazvati proljeve i smetnje u
srčanom ritmu. No, vidljivi znakovi trovanja nastupaju tek kad se biljka konzumira u velikim količinama –osobito gorki stariji
dijelovi droge. Mladi su listovi potpuno bezopasni.
Maslačkov sirup ( med ) Tri –četiri pune šake cvjetnih glavica maslačka (svježe) preliti sa 2 litre kipuće vode, i prokuhaju.
Procijediti, istješniti – da se iz cvijetova iskoristi sav ljekoviti sok i u još toplo dodati 1,5 kg šećera ili odgovarajućega
zaslađivala, te sok od dva limuna. Ukuhavati na laganoj vatri stalno miješajući do gustoće sirupa. Dobiveni sirup se puni u
čiste staklenke u kojima se obično i konzervira voće. Dobiveni sirup jedva se po okusu razlikuje od meda. Ovaj sirup jača i
pročišćuje organizam, regulira probavu, jača apetit. Uzima se po jedna žlica prije svakog obroka. Nakon svake uporabe,
staklenku dobro zatvoriti. Može se jesti na salatu pomiješan sa zelenom salatom i sitno sjeckanim komadićima pancete. Salatu
je dovoljno začiniti sa malo maslinova ulja i sokom jednog limuna.. Za jelo se beru mladi listovi prije nego što biljka
procvjeta, kada su najmekši i najukusniji. Lišće se može kuhati i pripremati kao blitva i špinat. Kod nas se jede kuhana podulje
uz kuhana jaja utvrdo. Ubrani korijen treba dobro očistiti i izrezati na kolutiće, ispržiti u pećnici i samljeti pa od njega kuhati
vruće napitke. Priredite ga kao običnu kavu samog ili kao dodatak jutarnjoj kavi. Takav napitak ugodnog je okusa i pruža sva
ljekovita svojstva biljke, nema negativne učinke kao kava. Može se pomiješati sa korijenom od cikorije. Mladi maslačkovi
pupoljci uspješno zamjenjuju kapare ako se pripremaju na isti način. Od rascvjetanih cvjetova pravi se vino. Mlado lišće sa
korijenom treba brati u proljeće, suši se na suncu. Korijen treba razrezati popola da se brže osuši. Čaj se može spravljati od
lišća i od korijena. Spravlja se od žlice sušenog lista maslačka koju je potrebno preliti vrelom vodom i ostaviti da odstoji. Pije
se po jedna šalica dnevno prije obroka. Osim čaja dobro je više puta dnevno popiti žlicu soka od istučenih listova. Listovi i
korijen sadrže mnoge ljekovite tvari zbog kojih imaju karakterističan gorak okus. Sadrže inulin, flavonoide, minerale, vitamine
A, B, C posebno je bogat kalijem.
CVIJETOVI MASLAČKA U OSTU Mlade pupove maslačka ubrati i staviti u osto. Služiti sa salatama
ŽUĆENICA PODULJE Prije spravljanja treba otresti zemlju, dignuti uvelo lišće, pa odrezati korijen, dobro oprati i staviti
kuhati sa dvije oguljene patate u vrelu i posoljenu vodu. Žućenica je gotova kad su patate kuhane. Začiniti kao i ostalo povrće
podulje (sa mrcu soli, maslinovim uljem i dvije ožice vode u kojoj se kuhala). Kuhanu i začinjenu žućenicu dobro je ostaviti
da počine prije jela najmanje dvije do tri ure tada se svi okusi lijepo prožmu. Dobro ohlađenoj žućenici može se dodati tvrdo
kuhano jaje i osto tada se dobije ukusna salata. Može se kuhati i bez patata.

I ORAH - JUGLANS REGIA

15
N arh, bijeli orah, lakši orah, ora, oraj, orak, orev, oreh, orih, orjeh, urev.
O Orah je listopadni drvo, visoko do 30 m, prečnika stabla do 2 m. Krošnja je retka velika sa dosta jakim glavnim granama.
Listovi su b+na dugin i jakim peteljkama, naizmenični, neparno perasti, obično sa 5-9 listića. Listići su epileptični, sjajno
zeleni, celog oboda i zašiljeni. Muški cvetovi su žućkasto zeleni, sakupljeni u debelim i dugim visećim resama. Ženski cvetovi
su peharskog oblika, nalaze se na ovogodišnjim zelenim granama i liče na pupoljke. Orah cveta u maju i aprilu. Sreće se u
prirodnim šumama, uglavnom u nižim i toplijim krajevima. Mnogo više je rasprostranjen kao gajena kulturna biljka. zahteva
duboka, nešto vlažnija, krečnjačka zemljišta. osetljiv je prema mrazu od koga često strada. U junu i julu beru se pažljivo po
suvom vremenu zdravi, neozleđeni, sočni, mladi, zeleni listovi i suše bez prevrtanja u vrlo tankom sloju. Ozleđeni, na zemlju
otpali, stari ili u jesen brani listovi su neupotrebljivi. Sveto drvo Jupitera (Jovis glans), orah je još u antičko doba često
upotrebljavan u medicini i kao i danas služio narodu za lečenje i u druge svrhe. Širenju oraha iz južne Evrope na sever najviše
je doprmeo Karlo Veliki naredivši obavezno sađenje oraha i ostalih voćaka na državnim imanjima. Orah je višestruko korisna
biljka, plodovi su jestivi, veoma hranljivi i ukusni, od njih se spravlja ulje. Listovi, kora i zeleni omotač se koriste za bijenje
vune, pamuka i drveta. Drvo je cenjeno u rezbariji i stolarstvu. Sastav: Orahov list sadrži čvrstog etarskog ulja žućkaste boje,
mirisa na katran, tanina, galne i elagne kiseline, juglandina, materije ljutog i gorkog ukusa, juglona (oksi naftohinona),
supstancije koja na vazduhu prelazi u ofcsijuglon ili dioksi-nafto-hinon; inozitola, gume i dr.
R
U Kao i ljuske, tako je i lišće mnogo bolje upotrebiti odmah, još dok je zeleno i sveže, za izradu sirupa, ekstrakata i drugih
galenskih preparata, jer sadrži neraspadnute lekovite sastojke. Sušenjem se ovi sastojci brzo menjaju i kvare, jer su to vrlo
nepostojana fenolska jedinjenja, koja pod uticajem enzima melanogenaze pocrne, posmeđe. Droga se daje iznutra, uglavnom
kao narodni lek protiv skrofuloze, katara želuca i creva i raznih drugih bolesti u obliku čaja. Spolja ga upotrebljavaju
uglavnom za obloge i kupanje, protiv upale očiju, kroničnog ekcema i zagađenih rana, ulja za kosu i dr.. Mladi, zeleni orasi
(Juglandis immaturi fructus) imaju vrlo mnogo vitamina C i drugih vitamina i fenolsfcih jedinjenja, te se takvi stavljaju u med
kao "slatko" koji predstavlja pravu riznicu vitamina i daje se bolesnicima, slabunjavoj deci i malokrvnim osobama. Svi delovi
biljike kad se trljaju, na vazduhu posmeđe, pocrne i oboje prste tamnom, mrko-crnom bojom koja se teško skida. Na toj
osobini se osniva izrada takozvanog »orahovog ulja« za mazanje kože pre sunčanja
P

I PERŠIN - PETROSELINUM SATIVUM

N ak, ač, vrtlenski petrusin, peršin, magdanos vrtnja zelen, majdonos, patesimul, petroželj, petrusilj, pitomi petrusin, pršun
O Peršun je dvogodišnja zeljasta, aromatična biljka, poreklom iz zemalja oko istočnog dela Sredozemnog mora, odakle se raširio
po svim zemljama južne Evrope. Gaji se kao omiljena začinska biljka. Sastav: U plodu peršuna ima etarskog ulja, masnog ulja,
aleurona, tanina, žute boje i glikozida apiina. Apiin hidrolizom daje glikozu, apiozu i apigenin (jedan trioksiflavon).
Petroselini oleum je etarsko ulje dobijeno destilacijom pomoću vodene pare iz smrvljenih plodova peršuna. To je bezbojna,
levogirna tečnost, koja jako prelama svetlost. Mirisa i ukusa na peršun. U ulju ima još i malih količina fenola, aldehida, ketona
i palmitinske kiseline. Petroselini radix, peršunov koren ima sličnog etarskog ulja, apiina, šećera i sluzi. Folium Petroselini
recens, svež peršunov list sadrži, pored etarskog ulja, vrlo mnogo vitamina C
R
U Peršunov plod i njegovo etarsko ulje deluju diuretično. Jedno vreme apiol se koristio kao sredstvo za pobačaj i uređivanje
menstruacije. Peršunov koren se upotrebljava kao diuretik i začin
P

I PELIN ( Artemisia absinthium L.)

N pelen, osenač, pelinček, vakčanac,akšenac,beli pelin,dul,gorčika,oksijenac,pelim,turski neven,vermut,žuhki pelin.
O Pelin je trajnica, s razgranjenom stabljikom, polugrmastog oblika, naraste do 1 metra. Stabljika je okrugla s perasto
razdijeljenim listovima. Stabljika i listovi pokriveni su sivo-bijelimpustom. Cvate u grozdu sitnim sunovratim glavicama,
cvijetovi se sastoje od čaške s uskim lapovima, blijedožutog, ljevkastog, na krajevima peterodijelnog rascijepljenog vjenčića, 5
prašnika i nadrasla plodnica. AKTIVNI SASTOJCI: mnogo gorkih tvari, absinthin, anabsinthin, oko 5 % eteričnog ulja
azulena, jabučnu i jantarnu kiselinu, tanin i željezo. Ulje ima terpena, oko 3-10 % tujona ( neki ga nazivaju i tanaceton i
salvon), koji čini pelinovo ulje otrovnim. Cvjetni vršci s listićima, koji se beru u lipnju i srpnju, ( dok se pelin još nije
potpuno rascvjetao), a lišće u jesen, suši se u hladu 2 – 6 tjedana, odabire se dvogodišnja biljka! Već je napomenuto da je
pelin vrlo gorka okusa
U pošto pelin sadrži od aktivnih tvari u eteričnim uljima keton tujon, koji je u većoj dozi otrovan, jer djeluje na neuromišićni
aparat i izaziva tetanusne grčeve i psihičke poremećaje (absinthismus ). pripravke od samog pelina ne piti duže od 4- 6
tjedana!!! znakovi trovanja: povraćanje, glavobolja, zbunjenost, nesvjestica. To se naročito događa kod predoziranosti u
uporabi protiv glista, kod prekomjernog uživanja pelinkovca, te kod izazivanja pobačaja. Izvanredno je sredstvo za čišćenje
krvi i jačanje želuca. Upotrebljava se u liječenju loše probave, nadimanja, prejake spolne nadraženosti, slabog apetita,

16
 podrigivanja, žgaravice, glista , bolesti jetre, slezene, bubrega, žutice, groznice, grušanja krvi, mokraćnog mjehura, vodene
bolesti, osipa. Koristi kod izmjene tvari u organizmu, debljine, šećerne bolesti, duševnim smetnjama, koje više/manje imaju
dublji uzrok u neredovitom radu probavnih organa, smetnje u radu jetre, žuči, slezene i ženskih spolnih organa.
Pelin se koristi u obliku čaja, tinkture i ekstrakta, a može se koristiti i u obliku praška. zbog jake gorkosti pelin se ne kuha,
nego samo popari; isto vrijedi i za prašak osušena pelina. djeluje kao tonik – za jačanje; kao amarum – za podsticanje teka;
digestivum – za reguliranje probave; carminativum - protiv nadutosti i vjetrova; emenagogum - za regulaciju menzesa,
antihelminthicum – protiv glista, te antiflogistik – protiv upale sluznice i kože. da bi se spriječilo trovanje pelinom, ali i bilo
kojih drugih ljekovitih pripravaka, treba se striktno i disciplinirano, te točno pridržavati navedena uputstva, a ni u kojem
slučaju prekoračiti ni naznačeno vrijeme uzimanja, ni količinu lijeka !
® kao prva pomoć, ali samo kao prva pomoć do odlaska liječniku – kod trovanja gljivama i pesticidima može poslužiti pijenje
veće količine razblaženoga jabučnog octa u kojemu je kuhan pelin.
P ® Kod otrovanja olovom i živom – naročito grafički radnici : u toku dana popiti u gutljajima 2 male šalice čaja koji se
priprema tako da se 1 kavska žličica pelina popari s 2 dl kipuće vode, nakon 10 minuta se procijedi.
® Pelin uz dodatak matičnjaka ( Melissa off.) u jednakim dijelovima – djeluje stimulativno na živce i na rad mozga. Ako se
tim čajem 2 do 3 puta dnevno ispiru oči – jača vid.
® Bolna i grčevita menstruacija: 20 g listova pelina i isto toliko vrbove kore (Salix caprea), te 10 g cikorije ( Cichorium
intybus); trave usitniti, dobro pomiješati. U 1 litru proključale vode staviti 10 g mješavine od gore navedenih trava, kuhati
poklopljeno 2 minute; kad se čaj ohladi, dodati 5 jušnih žlica meda i dobro promiješati. Procijediti i piti po 1 dl svaka 2 sata.
® PRIPREMA TINKTURE: 50 g pelinovog cvijeta moči se u ½ litre konjaka 14 dana, a zatim odfiltrira. Uzima se po 30 do
6o kapi triput dnevno, ili 1 kavena žličica tinkture 2 puta dnevno. Ta tinktura otklanja bolove i mučninu, pa se može koristiti
na putovanjima. Protiv jakog mršavljenja uzima se ujutro 20 do 30 kapi pelinove tinkture, a navečer 25 do 30 kapi šipkove
tinkture, pola sata prije jela.
® PRIPREMA « PELINKOVCA «: 15 –20 grama pelina ( gornja trećina sa cvijetovima) moči se 8 dana u 1 litri crnog
dalmatinskog vina, a zatim procijedi. Pije se po 1 čašica dnevno i to pola sata prije jela - doručka.
® PELINOVO ULJE: dobiva se ekstrakcijom od nerascvjetanih cvjetova. Uzima se 3 puta dnevno po 10 kapi prije jela, kod
bolesti jetre, slezene, grušanja krvi, ženskih bolesti, te za jačanje želuca.
® VINO OD PELINA ZA JAČANJE I POSPJEŠIVANJE MENSTRUACIJE:
30 g pelinovog lišća ili bolje lišća i cvijeta u jednakim omjerima, močiti 24 sata u 60 g konjaka, zatim dodati 1 litru
kvalitetnog bijelog vina i ostaviti uz češće mućkanje da odstoji 10 dana. Procijediti,i piti tri puta na dan po 1 – 2 kavene žličice
u vodi ili pivu, prije jela, u toku 2 – 3 tjedna. napomena: nakon tri tjedna prekinuti , pa ponoviti ukoliko je potrebno nakon 30
dana !

I RUSOMAČA ( Capsella bursa pastoris )

N torba, gudomok, česlika, goramuk, kesica, rosomača, skrižan, surlin, , tarčužak.,tarćužak, hoću-neću, devojačka trava,
O Zeljasta, vrlo rasprostranjena korovska biljka. Pri zemlji ima rozetu od lišća. Stabljika je uspravna, u gornjem dijelu malo
razgranata, visoka do 0,5 m, Cvjetići su sitni , bijeli, a plodovi su naopako trouglasti i plosnati, na dugačkim drškama.
Nadzemni dio biljke u cvijetu sadrži aktivne tvari. Mladi i nježni listovi ili cijele rozete, ubrane u proljeće, prije nego se biljka
razvije, mogu se upotrijebiti kao povrće, slično špinatu. Biljka cvate od travnja do kasne jeseni. Na obrađenom zemljištu
razvija se mnogo jača biljka nego na neobrađenom. Rusomača nema mirisa, a okus je ljutkast, zbog sumpornih heterozida koje
sadrži. Korijen je vretenast. Rusomača je jednogodišnja jli dvogodišnja zeljasta biljčica, visoka do 40 cm. Prizemno lišće je
krupnije, perasto izdeljeno i gradi rozetu, a ono na stabljikama je vrlo sitno i obuhvata stabljiku, duguljasto, šiljasto i po obodu
celo. Gornja polovina stabljike je poretko obrasla sitnim belim cvetićima razne starosti tako da se na vrhu nalaze pupoljci,
ispod toga otvoreni cvetovi, a još niže plodovi kao sitne trouglasto-srcaste Ijuščice, koje, kad sazru, pucaju na dva šava, odakle
ispada mnogobrojno sitno seme crvenkaste boje, pomoću koga se biljka rasejava na sve strane. Cveta od ranog proleća do
pozne jeseni. Raste svuda, kao korovska biljka, a najčešće po naseljima, pored torova i po obrađenom i neobrađenom
zemljištu, od nizijskog do planinskog pojasa. Razmnožava se semenom. Oću-neću je biljka bez mirisa, pomalo ljutog ukusa,
kao i sve krstašice zbog prisustva sumpornih heterozida. Sastav: Oću-neću sadrži organske baze tiraimin, holin i acetilholin,
verovatno kao proizvodi razlaganja nedovoljno poznatog i hemijski nepostojanog alkaloida (bursin). ima malo sumpornih i
flavonskih heterozida, inozitola, tanina, raznih organskih kiselina, saponozida, vitamina c, i drugih sastojakaljekovitost,
aktivne tvari, uporaba : za lijek se sakuplja cijela biljka u vrijeme cvatnje, zajedno sa plodovima cvijetovima i listovima. suši
se u hladu, nakon čega se sitno izreže i sprema u tamne staklene posude ili posude od porculana, uglavnom, staklo mora biti
neprozirno. u narodnoj medicini koristi se i svježa biljka, kao i sušena. sakupljati se može cijele godine, ali je ipak najvrjednija
u proljetnim mjesecima. za uporabu svježe biljke ista se mora dobro oprati iodmah koristiti za pripremanje.
U Rusomača NIJE otrovna, i dužom uporabom NE stvara navikuKoristi se za lečenje mokraćnih kanala, niskog krvnog pritiska,
groznice, unutrašnjeg krvarenja materice i obilnih menstruacija, kao i protiv kamena u bubregu. U srednjem veku se cenila za
lečenje raznih krvarenja, danas se koristi u narodnoj i u homeopatskoj medicini, kao hemostatik u porodiljstvu, posebno protiv
krvarenja vena na nogama. Rusomača nije otrovna i ne izaziva naviku dužom upotrebom. U apoteci se od rusomače prave
tinktura, ekstrakt i drugi galenski preparati.Rusomača je još u srednjem vijeku bila poznata kao korisna ljekovita biljka u
zaustavljanju krvarenja, protiv krvavog mokrenja, kod prejake menstruacije, krvarenje iz nosa, za zaustavljanje krvarenja iz
rana koje jako krvare. Steže krvne žile, te se koristi i za zaustavljanje krvarenja iz želuca, crijeva, nosa, zatim bubrega, pluća i
maternice. Rusomača u sebi ima tvar koja djeluje na ritmičko skupljanje muskulature maternice i na peristaltiku crijeva te se
koristila kao sredstvo za pospješivanje trudova i olakšanje porođaja, te kod lijenih crijeva, za pospješivanje stolice, protiv

17
 bolova u trbuhu, krvarenja iz hemeroida, protiv reume, pijeska mokraćnog mjehura i bubrega, ubrzanog pulsa sa niskim
tlakom i slabim radom srca. koristi kod " bijelog cvijeta " u žena, te upale mišićnog tkiva maternice. posebno ljekovito djeluje
na regulaciju krvnog tlaka, bez obzira radi li se o visokom ili niskom tlaku .
P ® sok od svježe rusomače : - iz svježe, zdrave biljke , koja je već razvijena, prethodno dobro oprane, istisnuti sok, najbolje u
električnom sokovniku. priprema se čaša soka i malo meda. protiv svakog krvarenja pomaže ako se svakog sata popije gutljaj
ovog soka. nekoliko kapi ovog soka , ukapanih u svaku nosnicu, ublažiti će krvarenje iz nosa. za tu svrhu može se mali
komadić vate namočiti u sok pa ga staviti u nosnice.
® vino od rusomače: -svježe ubrane i neoštećene nadzemne dijelove biljke oprati i nasjeckati, preliti ih vinom i ostaviti 1tj
procijediti i tekućinu uliti u staklenu bocu koja se mora hermetički zatvoriti. čuva se na hladnom i tamnom mjestu. kod
proljeva izazvanih upalom želuca ili crijeva, pomoći će ako se dnevno popije 2 - 3 puta po jedna mala čašica toga pripravka.
® oparak od rusomače : - - usitnjeno - preliti s 1 litrom kipuće vode, poklopiti i pustiti poklopljeno 90 minuta. nakon toga
procijediti. kod obilnih ginekološka krvarenja, piti 3 - 4 šalice oparka redovito svaki dan, a kod ostalih krvarenja dvije šalice
na dan, nezaslađeno i u malim gutljajima.
® oblozi od rusomače : - dobro oprati lijepe, zdrave primjerke biljke, sitno ih zgnječiti uz nadodatak malo vruće vode,
izmiješati u gustu kašu. pripravak staviti u čistu lanenu ili pamučnu tkaninu, , preklopiti da se dobije oblik obloga, položiti na
bolno mjesto izazvano proširenim venama. ostavite stajati samo pet minuta, a postupak možete ponoviti još nekoliko puta u
određenim vremenskim razmacima u tijeku dana.
® bolovi u trbuhu : 100 g suhog lišća kuha se u 1 litri bijelog vina, kuha se poklopljeno 15 minuta. poklopljeno se ostavi
stajati još 1 sat, procijedi , piti topao pripravak, 1 šalicu natašte, nakon 1 sat drugu šalicu, a ostatak svaka 2 sata po 1 veliku
žlicu. u slučaju krvarenja iz želuca - napitak se uzima -hladan ! i to : 1 šalica natašte, a zatim svakih pola sata po velika žlica, u
slučaju krvarenja iz pluća - svaki sat. krvarenje iz hemoroida zaustavlja klistir od 1 litre te otopine.
® protiv "bijelog cvijeta" - 3 velike žlice mješavine od po 50 g rusomače i cvijeta bijele mrtve koprive ( lamium album )
popariti s a 4 dl kipuće vode, poklopiti i poslije 2 sata procijediti. pije se tijekom dana.istodobno se rodnica ispire mlakim
čajem od lista te koprive i kamilice
® protiv krvarenja iz bubrega : - jednako se priprema mješavina od po 50 g rusomače, preslice),i brezovog lišća a protiv
kamenaca u bubrezima mješavina od po 50 g rusomače i svile kukuruza
® prejaka i produžena menstruacija . - svakako prije svega posjetiti ginekologa ! 3 velike žlice mješavine od po 30 g
rusomače, 30 g troskota), te po 20 g kamilice, i lista bijele imele) popariti sa 4 dl kipuće vode, poklopiti i nakon 2 sata
procijediti. pije se toplo, ujutro i navečer, po 1 šalica. drugi način je čisto taninska mješavina čajeva, koja se priprema od 25 g
rusomače, cvijeta stolisnika) korijena steže), te hrastova kora (cortex quercus) ; ili blaža , aromatičnija mješavina: 35 g
rusomače, i po 15 g kamilice, i cvijeta nevena priprema : mješavinu močiti u 1 litri crnog vina 12-16 sati, , nakon toga tiho
kuhati 30 minuta i poklopljeno ostaviti još pola sata. procijediti, a pije se dnevno 3 šalice , svakih 30 - 60 minuta po gutljaj. uz
to se na donji dio trbuha stavljaju oblozi od ilovače razrijeđeni čajem od 1 dag preslice ( equisetum arvense ) močene 12 sati u
1 l vode, pa onda u njoj kuhane 20 - 25 minuta. čini se komplicirano, ali kada pročitate o preslici, shvatiti ćete zašto je to
potrebno ! ( o.a ) oblozi se mijenjaju svaka 3 sata. obloge i trbuh treba previti suhim krpama, da do tijela ne dođe zrak.
(ekstrakt rusomače (extractum bursae pastoris fluid.), najbolje je uzimati iz ljekarne i to 3-4 puta na dan po pola čajne žličice.)
u narodu se koristi još jedna recept za zaustavljanje krvarenja, naročito kod žena : -vino od r.
I RUŽMARIN ( Rosmarinus officinalis )
N rozmarin, rusmarin, zimorad, žmurod., lužmarin, razmarija, robazinija,, rožmarin, ruzman, rusmarin, sabor, sabur.
O vrlo razgranat aromatičan polugrm, odrvenjen samo u donjem dijelu, s gustim lišćem, na rubovima prema dolje savijeni, visok
1-3 m. Listovi su sjedeći, usko lancelasti, kožasti, tamnozeleni. Odozgo malo hrapavi, odozdo bjelkasto pusteni, sa bijelom
prugom. Cvijet je bljedomodar, dvousnat. Biljka cvate dvaput godišnje – u travnju i rujnu. Sadrži kalcij, eterično ulje u kojem
ima pinena, kamfona, borneola, izobornylacetata, zatim tanina, gorke tvari, kamforasto ulje, ( koje krijepi i jača ), arbutin,
kverciton, glikozid, limunsku kiselinu, pektin, smolu. Ruzmarin je gust, uvek zelen, razgranat grmić, visok l—2 m. Cveta
preko cele godine sitnim plavičastim cvetićima. cela biljka je prijatnog mirisa. Najburnije se razvija u primorju i na ostrvima
Jadranskog mora, a zatim svuda oko Mediterana. Mestimično se gaji. Lako se razmnožava. Izvan zemalja Sredozemnog mora
poznat je samo u kulturi. List (Rosmarini folium) je do 3,5 cm dugačak i svega do 4 mm Širok, igličast, zatubast, bez drške,
zelen, krut, kožast, po obodu ceo i nadole jako povijen, te je na gornjoj strani ispupčen; po sredini ima brazdu. Naličje je
udubljeno, belo ili sivo, maljavo, ima vrlo istaknut glavni nerv. Miriše vrlo aromatično na cineol i kamfor, a ukusa je ljutog,
aromatičnog i nagorkog. Sastav: Droga sadrži 1,5—2% etarskog ulja, tanina, holina, saponozida, heterozida i jednu gorku
materiju. Etarsko ulje (Rosmarini aetheroleum) dobija se destilacijom pomoću vodene pare iz svežeg lišća i vrhova grančica.
To je bezbojna ili žućkasto zelena tečnost, aromatičnog, kamforu sličnog mirisa, ljutog, aromatičnog i nagorkog ukusa. Sastoji
se iz pinena (desnog i levog), kamfena, cineola, desnog i levog kamfora, desnog i levog borneola i izobornilacetata.
R Vrlo rasprostranjena vrsta naših krajeva koja kao divlja raste u područjima s mediteranskom klimom.
U List ruzmarina upotrebljava se samo u narodnoj medicini kao sastojak čajeva za draženje kože, porast kose, abortiv,
karminativ i dr. Ulje ulazi u sastav kolonjskih voda i drugih kozmetičkih sredstava, za tim u razne balsame, linimenta, tinkture,
pomade i druga sredstva za trljanje i mazanje bolesnih delova tela. Koristi se još protiv epilepsije, nadimanja,
hemoroidaNUSPOJAVE: Otrovnost ružmarina sličan je onoj u komorača: izaziva tromost, dok kod pelina i kadulje
izaziva nasrtljivost. Ružmarin u predoziranim količinama uzrokuje i proljev. UPORABA: Svjež ružmarin u starom vinu
dobar je tonik za srce, osobito povoljno djeluje protiv sniženog tlaka. Koristi blijedim, slabim i starim ljudima. Poslije gripe
čaša ružmarinovog vina pridonosi bržem ozdravljenju. Skroman, lijep grmić sa svojim lišćem i cvijetom omiljeli je začin i
lijek. Povoljno utječe prije svega na živce krvnih žila, a posebno na srčane živce.» Kiticu ružmarina bi trebalo da dobije svaki
gost na svadbi, a na svečanoj proslavi morao bi ga imati svako tko dođe na proslavu. Bilo bi sramota kada berač bilja ne bi za
svoju kućnu ljekarnu uspio sabrati ružmarin» U medicini se upotrebljavaju listovi ružmarina. Tvar koja jako miriši je
ružmarinov kamfor, koji je kemijski jednak pravom kamforu od kamforovca. Jednako kao pravi kamfor, i ružmarinov kamfor
potiče krvni optok i dobro djeluje na živce. Pospješuje izlučivanje žuči.
Ipak, glavna upotreba ružmarina je u vezi sa živcima i optokom krvi – cirkulacija. Danas se većinom upotrebljava za

18
 vanjsko utrljavanje i u kupeljima od ružmarina. Alkoholnu otopinu utrljavamo pri masaži reumatskih bolesnika i oboljelih od
neuralgija. Mast od ružmarina je dobra protiv rana i čireva koji slabo zacjeljuju. Za kupelji se danas upotrebljava ekstrakt od
ružmarina. Vrlo elegantan oblik je ružmarinska sol za kupelj. Takva kupelj prijatno osvježava i razbuđuje. Stoga se takva
kupelj ne preporučuje uvečer, jer se nakon toga ne spava dobro, dapače, ujutro je ta kupelj idealna za nastavak
radnog dana
Takve kupelji su najkorisnije za osobe sa niskom tlakom. Za tegobe srca dobro se pokazala mast od ružmarina, koja se utrljava
ujutro i uvečer u prsni koš iznad srca.(S Naziv masti u ljekarni : Unguentum cardiacum) utrljava se kružnim pokretima. Drugi
oblik je vino od ružmarina, čašica vina popije se nakon ručka i večere. Ono je također tonik za ljude sa slabim krvnim
optokom. To vino je stimulans za starije ljude. U tom smislu vino od ružmarina koristi pouzdano, za razliku od pojedinih
bučno reklamiranih preparata.starom čovjekom možemo pomoći blago stimulirajući njegov krvni optok i izlučivanje želučanih
sokova. Tko želi izbjeći alkohol, neka uzme 2 – 3 puta dnevno po 1 žlicu soka od ružmarina Poznate su « Cardalept kapi
»u kojima uz ružmarin ima i drugih ljekovitih biljaka. Te kapi su poticajno sredstvo ili analeptik, naročito za one s niskim
krvnim tlakom, kod poremećaja u krvnom optoku i opće iscrpljenosti, a i za starije ljude koji pokazuju znakove istrošenosti ili
već znatnije razvijenu arteriosklerozu – ovapnjenje žila ., pogotovo kod promjena venskih žila.
Dok je bolest akutna uzima se po 30 kapi s vodom. Ako se provodi kura , ujutro i uvečer uzeti po 20 kapi i to jednakomjerno i
neprekidno 6 – 8 tjedana. UPAMTITE : RUŽMARIN POMAŽE CIRKULACIJI KRVI, ALI NIJE LIJEK ZA SRCE !
Alkoholna otopina ( Spiritus Rosmarini ) koristi se također kao odlično sredstvo za masažu kod glavobolje, reumatizma i
naravno cirkulacije. Potrebno je znati da mirisno eterično ulje jako hlapi, pa suhu biljku treba čuvati zatvorenu.
P ALKOHOLOTURA: 30 gr. Sitno isjeckanog ružmarina, 1 limun izrezan zajedno s korom, (na kockice), 2 pločice kamfora,
300 g 96 % alkohola. Mješavina neka stoji 48 sati na suncu – ili toplom mjestu, dobro zatvorena, nakon toga vremena
procijediti i na preostalu masu naliti ponovno 300 gr. Alkohola. Nakon 48 sati spoje se oba naljeva i može se upotrebljavati za
masažu bolnih mjesta – leđa, bokovi , ili nervozni bolovi u otečenim nogama.
PROTIV BIJELOG CVIJETA KOD ŽENA: čaj za ispiranje: 5 velikih žlica mješavine od po 20 g kamilice, ružmarina,
kadulje stolisnika i bijele koprive ( Lamium album) popari se s 1 l ključale vode, poklopi i nakon 3 sata procijedi. Ispire se
mlakim čajem. Istodobno treba piti ovaj čaj : 2 velike žlice mješavine od po 25 g ružmarina, kadulje, stolisnika, i bijele
koprive, popariti sa 4 dl ključale vode, pustiti da odstoji 2 sata, procijediti, piti pola ujutro, a pola navečer.
VINO OD RUŽMARINA: 2 velike žlice ružmarina kuhati 5 – 10 min. U 7,5 dl vode i 2,5 dl vina (bijelo), kad se ohladi i
procijedi , pije se 1 – 2 šalica dnevno protiv upale bubrega.
Dobro je 2 velike žlice ružmarinovog lišća i cvijeta močiti 6 dana u 1 l bijelog vina, ili 60 % alkoholu, a zatim procijediti. Pije
se dnevno po rakijska čašica <B<NATAŠTE< b>. Umiruje srce, pospješuje mokrenje i podstiče cirkulaciju, pa se koristi i kod
vodene bolesti, reume, gihta, i upale zglobova.
Od istih bolesti liječe i kapljice ružmarina, koje se dobiju tako da se razrezane grančice ružmarina preliju alkoholom ili
maslinovim uljem. Takve se kapljice drže godinama. Uzima se dnevno dva puta po 6 – 10 kapi na šećeru – ako su uljnate, ili
20 – 25 kapi u vodi , ako su alkoholne.

I STOLISNIK (Achillea millefolium)

N – hajdučka trava - kunica hajdučka trava, šporiš, kunica, kostrijet, petrovsko cvijeće, ravanika, stolis, rman.. ajdučica, ajdučka
O cvijeta bijelim cvjetovima od lipnja do rujna. bere se u vrijeme cvjetanja a listovi čitavo vrijeme do jeseni. vrlo mali cvijetovi
skupljeni su u glavice, a oni u cvatove koji su nalik na štice.. i vrste « millefolium» označava tisuću listova, jer je list
razdijeljen na tanka perca od kojih svaki posebno izgleda kao pojedinačni list. u ljekovite svrhe koristi se čitava biljka, osim
korijena, naravno. kao i kamilica sadrži modro eterično ulje , gorke tvari,efirna masti( 8%), vitamini k, c, alkaloide,
flavonoide, mravlju, octenu,valerijansku,oleinsku,linoleonsku kiselinu, stearin,inulin,fosfati, nitrati,fosfor, kalijeve soli, te
sumpor. hajdučka trava je dugovečna zeljasta, vrlo obična biljka, koja kod nas raste svuda na suvim mestima kao korov.
stabljika je prava, nerazgranata, do 80 cm visoka, vrlo čvrsta i obrasla dugačkim listovima, koji su višestruko vrlo sitno i fino
kitnjasto-perasto deljeni kao najfinija čipka. cvetne glavice su sitne i bele, ponekad malo ružičaste, udružene u cvasti na vrhu
ogranaka stabljike i raspoređene u obliku štita. cveta celog leta. cvetne glavice su velike do 5 mm i beličaste. u sredini su
cvetovi cevasti, a po rubu su jezičasti i ima ih 5-6. mirisa je svojstvenog, malo aromatičnog, a ukusa gorkog, aroma tičnog i
naslanog. raste na sušnim do umereno vlažnim livadama, pojavljuje se i pored puteva, na kamenitim mestima, šumskim
proplancima, kao i po oranicama i vinogradima. rasprostranjena je od nizijskih do planinskih predela. razmnožava se pretežno
semenom a manje vegetativno. cveta od juna do oktobra. droga su cvet, trava i list. list se bere pre no što iz rozete izbije
stabljika. tek rascvetale cvasti odsecaju se oštrim makazama da drške budu što kraće. na isti način se bere trava (vrhovi
grančica u cvetu), veže u male kite, obese se u hladu na promaji da se što pre osuše, da biljka što bolje sačuva prirodnu boju,
pa se osušene kitice pažljivo slože u kartonske kutije... staro ulje je mrke boje. destilacijom hajdučice s vodenom parom kod
nas se proizvodi etarsko ulje, koje se koristi u medicini, farmaciji, parfimerijama i kozmetici. ukoliko je ovo ulje tamnije plave
boje, utoliko se više ceni i skuplje plaća, jer ima više azulena, od koga potiče lekovitost ulja i hajdučice. odabiranjem mogu se
dobiti varijeteti hajdučice sa mnogo etarskog ulja tamnoplave boje.
R raste posvuda uz puteve i polja u kontinentalnoj klimi, kao samonikla biljka
U čaj od stolisnika korisno djeluje i liječi bilo kao kupelj ili oblog ispucane ruke, ranjive prsne bradavice majki koje doje, te kod
liječenja dosadnog osipa na koži – psorijaze. kod psorijaze se uz obloge i kupelji moraju provesti i kure čišćenja krvi. također
se upotrebljava kod angine pektoris, i to kao čaj. kod nervnih osoba preporuča se češće pranje čitavog tijela rashlađenim čajem
od stolisnika i to ujutro i uvečer. tople kupke od stolisnika i kamilice ublažuju općenito nervne bolove.
smanjuje teškoće kod gihta i reumatizma. povoljno djeluje za liječenje šećerne bolesti, naročito u početnom stadiju. koristi i
kod prekomjernog krvarenja. stolisnik kao droga spada među ljekovita sredstva koja djeluju svojim gorkim okusom ( amara )
na sluznicu želuca, pa tako potiče izlučivanje želučanog soka, peristaltiku želuca i crijeva, a samim tim pobuđuje apetit.

19
 povoljno djeluje na resorpciju hrane. ljekoviti pripravci sa stolisnikom, dakle mješavina čajeva, pomažu kod gastritisa,
kolitisa, grčeva u želucu i crijevima. kalij, koji je sadržan u stolisniku potpomaže rad bubrega i krvotoka, te tako posredno
utječe na rad srca. pošto stolisnik djeluje kao spazmolitik, uspješno se koristi kod ženskih bolesti ( pms ).
upozorenje: neke su osobe alergične na stolisnik i njegove pripravke, pa mogu dobiti upalu kože ili mjehurasti osip. čim
opazite takve pojave, smjesta prekinuti s primjenom lijeka ili izbjegavati kontakt s biljkom
uporaba ulja: : je mnogostruka: posebno je pogodna za sunčanje, kako bi se izbjeglo crvenilo i upala kože pri izlaganju
sunčevim zrakama, a ujedno se postiže lijepa boja kože. dobro je kod rada na polju -na suncu – dijelove tijela izložene suncu
obilno namazati ovim uljem. kod upale hemoroida pomaže oblog od stolisnikova ulja, i to tako da se komad čistog platna
namoči uljem, presavije nekoliko puta, ( da se dobije željena širina i debljina ), stavi na upaljeni dio tijela i ostavi preko noći.
ljudi koji pate od čira na želucu mogu popiti ujutro i navečer, prije jela po jednu čajnu žličicu toga ulja.
u pučkoj medicini to se vino koristi kao sredstvo za čišćenje i dezinfekciju kože. primjenjuje se kod raznih rana, ozljeda,
nagnječenja, prišteva, čireva i ispucale kože. redovito uzimanje svježeg soka / 2-3 žlice na dan /uspješno otklanja deformacije
srčanog mišića / myodegeneratio cordis / odnosno stenokardiju /angina pectoris /
u veterini se daje konjima i ovcama kod nadimanja i grčeva, a mladim odojcima kod bolesti crijeva. ujedno je i najzdravije
krmivo. također se sitno iskosan list daje peradi dok je mala, i to pomiješan sa kukuruznim brašnom - za brži rast. hajdučka
trava je naš najpoznatiji i najčešće upotrebljavani lek, kako iznutra tako i spolja. to je gorak aromatik. nekad je i u školskoj
medicini uživala vrlo dobar glas kao tonik, stomahik, stimulans, antispazmodik, emenagog i febrifug. dobro deluje protiv
hemoroida . kod nas hajdučicu narod upotrebljava protiv najrazličitijih bolesti; čak i istucanu stavljaju je na rane i uboje
(dejstvo tanina, azulena i cineola). daje se protiv katara želuca i creva, smetnji u bubrezima i jetri i dr. narod ima veliko
poverenje prema ovoj drogi. eksperimentima je utvrđeno da ahilein ima hemostatična svojstva i da ekstrakt iz lista usporava
razvoj patogenih klica. tako je objašnjena vekovna upotreba hajdučice u narodnom ranarstvu. hajduci su uvek nosili fino
samlevenog i kroz »svileno sito« (dakle, najfiniji prah) prosejanog lista hajdučice, koji su stavljali na rane i u melem za lečenje
rana. tanini i etarsko ulje doprinose sprečavanju zagnojavanja rana i njihovom brzom zarašćivanju i ublažavanju bola. ekstrakt,
a pogotovu etarsko ulje od hajdučice ulazi u sastav kozmetičkih preparata za sunčanje da bi se sprečilo crvenilo i druge
neželjene posledice nastale usled naglog i neopreznog sunčanja
P vino sa stolisnikom:. oprane nadzemne dijelove stolisnika usitniti i prelitikvalitetnimvinom., te na laganoj vatri kuhati. pustiti
da se posve ohladi pa tada vino procijediti i uliti u čistu staklenu bocu. čuva se na hladnom i tamnom mjestu.
oparak od stolisnika :. drogu (sušeni čaj) prelijte kipućom vodom, ostavite stajati pola sata. procijediti. kod želučanih
tegobatreba piti malu čašicu dva puta na dan, sat vremena prije jela. grčevi u želucu i crijevima smiriti će se ako se kod
neredovitih menstruacija treba popiti 3-4 puta na dan po šalicu ovoga oparka, dva dana na početku menstruacije. ovaj oparak
pomaže i kod navale krvi u glavu, vrtoglavice, depresija u klimakteriju. pije se prema potrebi.
ulje sa stolisnikom u staklenku sa širokim grlom staviti usitnjenu suhu drogu i preliti svježim suncokretovim uljem. grlo
pokriti pergament –papirom, ili najlonskom folijom, dobro zavezati. prirediti veći lonac, kojem na staviti sloj čistih platnenih
krpa, na njih staviti staklenku omotanu čistom tkaninom. u lonac uliti hladnu vodu tako da oblije cijelu staklenku. zagrijavati
na slaboj vatri sve dok voda ne zakuha, pustiti da lagano kipi tri sata. maknuti s vatre i ostaviti da se voda u loncu potpuno
ohladi. tada ulje procijediti kroz čistu platnenu tkaninu, uliti ga u manje čiste bočice, koje moraju biti od neprozirnog stakla i
dobro začepiti. čuvati ih omotane u tamni papir na suhom i hladnom mjestu.

I Sljez-bijeli (Althaea officinalis L.)

N : ajbiš, veliki sljez, bili sliz, dobri slez, šljez, šljezovina, pitomi sljez, trandovilje, trandofil
O bijeli sljez je trajna biljka s mesnatim i jakim razgranatim korijenom bijele boje. iz korijena izbijaju najprije zeleni i okruglasti
listovi a potom nekoliko stabljika koje dosegnu visinu i do 2 m. listovi na stabljici su prilično veliki, naborani i trokrpasti,
debeli i s obje strane obrasli pustenim dlakama. listovi su srebrnosive boje. veliki cvjetovi pojavljuju se u nakupinama u
pazušcima listova, a boja im je bijela do svjetlocrvena. plodovi nalikuju plodovima crnog sljeza a razlikuju se po tome što im
je vanjska čaška sastavljena iz mnogo ovršnih listova. ( kod crnog sljeza se sastoji od 2-3.) cvate od lipnja do konca kolovoza.
uzgaja se i u vrtovima. voli nešto slanija mjesta. ljekoviti dijelovi su: korijen, koji se kopa u proljeće ili ujesen, nakon cvatnje.
cvjetovi se sabiru za vrijeme cvatnje, a listovi u jesen ( ne u proljeće!), nakon cvatnje. korijen se opere, oguli se vanjski sloj,
uzdužno prereže, i naglo osuši. kada je gotovo posve suh, razreže se na sitne kockice i mora biti sasvim bijel. ako je namočen
u vodu i iz njega isplivaju bjelkasti crvići , onda sve treba baciti. od cijele biljke korijen je najljekovitiji. sadrži mnogo
hranjivih tvari, ( ugljikohidrate), asparagin, masno ulje, saharozu, sluz, škrob, pektin. sluz se u hladnoj vodi rastvara na
glikozu, galaktozu i ksilozu.) . beli slez je dugovečna, lepa upadljiva zeljasta biljka, visoka l—2 m. cela biljka je obrasla
gustim svilastim dlakama, tako da su listovi srebrnobeličasti i pod prstima kao kadifa meki.. listovi su spiralno
poređani,beličasto-zelene boje, bez mirisa i sluzastog ukusa a iz njihovih pazuha pri vrhu stabljike i ogranaka izbijaju kite belo
ružičastih, lepih cvetova, koji cvetaju preko celog leta. gaji se zbog korena, lista i cveta, koji se upotrebljavaju u medicini i jer
je mekši, mesnatiji, deblji, jednoličniji, nije tako žilav isadrži više sluzi od divljeg. koren iskopan prve godine je najbolji, jer
sadrži najviše sluzi. sastav:. u pepelu ima mnogo fosfata. sluz se rastvara u hladnoj vodi i hidrolizom daje glikozu, galaktozu i
ksilozu. najviše sluzi ima u oktobru, na kraju vegetacije, zbog čega koren u to doba valja vaditi.
R poreklom iz zemalja oko kaspijskog, crnog i I sredozemskog mora. u mnogim zemljama zapadne i srednje evrope gaji se zbog
korena, lista i cveta, koji se upotrebljavaju u medicini. u nas ga najviše ima po rečnim ostrvima i ritovima pored tise, dunava,
save i drugih reka. raste na nasipima, uz rijeke, u grabama, na vlažnim livadama i, općenito, na poplavnim područjima
U čaj od bijelog sljeza mnogo se koristi kod prehlade, kašlja i hripanja. bijeli sljez sadržava sluzavu tvar i osim nje nema nekih
drugih ljekovitih tvari. većinom koristi kod bolesti ždrijela. stoga se najbolje pokazao kod početne upale gornjih dišnih putova,
a nikako pri dubljem kataru dišnog kanala i bronhija. danas se još rijetko upotrebljava čaj od bijelog sljeza. on je uglavnom
samo dodatak čajevima protiv kašlja, a njegovo djelovanje povećava sluz koja čini zaštitni sloj. za bijeli sljez je karakteristično
da djeluje smirujuće pri akutnim upalama želučane sluznice, u mješavini s kamilicom. dobar je i pri kroničnom kataru ždrijela
kada suha sluznica uzrokuje često kašljucanje. djelotvoran je i kod upornog kroničnog katara kod pušača. beli slez se u nas i u
inostranstvu vrlo mnogo upotrebljava. zbog velike količine izvrsne sluzi daje se protiv upala organa za disanje i ždrela, interno

20
 ili za ispiranje guše i nosa u obliku macerata. kao vrlo blago sluzno sredstvo daje se i protiv proliva, za zapiranje mokraćno
polnih organa, za klizme, za obloge na upaljena mesta itd. u osušenom korenu belog sleza ima vrlo mnogo hranljivih materija,
oko 75% raznih ugljenih hidrata, zbog toga je on vrlo važan izvor skroba i šećera i potpuno je neotrovan. iseckan koren drži se
oko dva sata u hladnoj vodi (nikako u ključaloj) i za to vreme češće promeša. na taj način se ekstrahuje samo sluz. kuvanje
korena (dekokt) nije dobro, jer se time izvlači i skrob, tečnost je gušća, ali je mutnija i brzo se pokvari, uskisne. ulazi u sastav
raznih grupnih čajeva,često se u razne miksture protiv kašlja dodaje sirup od belog sleza, naročito u dečjoj praksi. spremaju se
čajevi za lakše iskašljavanje i ublažavanje nadražaja, za lečenje upale mokraćnih puteva, protiv proliva, za lečenje upale
grkljana kao i sirupi i pastile. beli slez je jedna od najstarijih lekovitih biljaka.
P macerat: uzmu se 1-2 velike žlice sitno izrezanog korijena i moče se u 2-4 dl hladne vode 2-3 sata, uz češće mućkanje. na taj
način se ekstrahira samo sluz. korijen se ne smije ni kuhati niti popariti , jer tada izlazi škrob, tekućina postaje gušća, mutna i
lako se i brzo kvari. osim toga, smanjuje se ljekovito djelovanje. sluz je blago sredstvo protiv upala sluznica mokraćnih,
spolnih, dišnih i probavnih organa. koristi se i za klistiranje - klizme.
čaj: se priprema od lišća. jedna velika žlica lišća ( usitnjenoga) prelije se s 2-3 dl ključale vode i poklopljeno pusti hladiti10
minuta, procijedi se i pije u gutljajima tijekom dana. protiv upale grla, jednjaka i dušnika: 3 velike žlice mješavine od 50
grama narezanog korijena sljeza, 30 grama korijena sladića ( glycyrrhiza glabra), 10 g korijena ljubice ( viola odorata), i 40
grama lista podbjela ( tussilago farfara), kuha se 10-15 minuta, procijedi i ponovno kuha uz dodatak 3 velike žlice meda.
piju se 2-3 šalice dnevno. akođer, gornja mješavina se može popariti s1/2litre ključale vode i pusti stajati 3 sata, te se nakon
toga vremena procijedi. pije se u toku dana umjesto vode. djeci se daje isti čaj, ali uz dodatak 50 grama kamilice. taj se čaj
koristi protiv bolesti dišnih organa, promuklosti, te katara probavnih organa.
protiv čira na želucu i dvanaestercu dodaje se toj mješavini i hrastova kora ( cortex quercus), ili steža (pottentilla tormentilla).
taj čaj jača starije i nemoćne. maloj djeci daje se 4-5 puta dnevno po 1 velika žlica. za liječenje bolesnih bubrega, žutice
uzrokovane začepljenjem jetre, ili začepljenja žučnog mjehura, bolesti slezene, upale gušterače, zanemarenih hemoroida,
bolesti maternice, bijelog cvijeta i kod veneričnih bolesti pomaže 10 g suhog korijena ( ili 5 g svježeg), kuhati 25 minuta u 2,5
dl mješavine od ½ vode i ½ vina i dodati 1 veliku žlicu meda. piju se dnevno po 2 šalice – svaki sat po žlica.
ublažavanje kašlja i olakšavanje iskašljavanja: 1 velika žlica mješavine od 50 grama korijena b. sljeza komorača, i lista
podbjela popari s 2 dl ključale vode, ostavi stajati 2 sata, procijedi i pije toplo po 1 velika žlica svakih 10-15 minuta. na jednu
šalicu čaja može se dodati 1 kavska žlica sirupa od malina. mješavini se može dodati i list trpuca.
za dobar glas i bolesti grla: 0,5 l ˛blatine˛ (crno vino loze rasle na kamenu), 0,5 kg šećera, 0,5 kg isjeckanog limuna s korom, 3
jušne žlice sljezovog korijena. šećer se rastopi i doda vino, limun i sljez, kuha se dok se ne smanji na polovicu. ne cijedi se,
nego se u toku dana pojede dobivena masa. terapija traje 3 dana.
za liječenje upale mokraćnih putova: 50 grama korijena sljeza i isto toliko lista breze, kadulje i preslice. od te količine
( mješavine) uzme se 4 žlice i popari sa ½ litre vruće vode i nakon 2-3 sata pije se 4 x dnevno po čaša.
postoje i drugi recepti sa drugim sastavom bilja, ali su ove recepture najlakše za pripremanje.

I SLJEZ CRNI ( Malva silvestris L.)

N guščje cvijeće, divlji papel, divlji slezenovac, divlji šljez,planinski sliz, slizovača, ćureća trava. Velika slezovača, veliki sljez,
veliki šljez, gušćernjak, divlja škura, divlji papel, divlji slez, divlji slezenovc, klobicovje, planinski sliz, slijez, sljež, srčni
klobuk, ćureća trava, ćurčija trava itd
O Crni sljez je jednogodišnja biljka ( ili višegodišnja), iz čijeg podanka izbijaju uglavnom polegnute i razgranjene stabljike.
Naraste u visinu do 80 cm. Listovi su okruglog i srcastog ili bubrežastog oblika, krpasti i nazubljeni na dugačkim peteljkama.
Cvjetovi izbijaju iz lisnih pazušaca, imaju dvostruku čašku. Cvjetni listovi imaju 3-5 duguljastih pruga. Boja cvijeta varira,
ovisno o vrsti, od plavkaste do ružičasto crvene.
Biljka je bez mirisa i neukusna, sluzava okusa.
Cvate od lipnja do sredine rujna, plodovi sazrijevaju u kolovozu ili rujnu.
Za lijek se beru prije svega listovi i to od lipnja do sredine rujna, a cvjetovi za vrijeme cvatnje. Ponekad se sabiru korijen i
sjeme. Korijen se kopa u ožujku, travnju i listopadu, a sjeme nakon što sazri – kolovoz-rujan. Plod je kalavac koji u vrijeme
sazrijevanja stvara brojne jednosjemene plodiće.
Crni sljez sadrži kalij, kalcij, natrij, fosfor i sumpor. U cvijetu ima mnogo sluzi i antocijana malvina te jedan klorid koji prelazi
u malvidin i glukozu. List sadrži i tanin.
Cvjetovi se smiju brati samo po suhom vremenu, kada su potpuno otvoreni. Suše se u HLADU u veoma tankom sloju –
na toplom i prozračnom mjestu, ne smiju promijeniti boju!
Listovi se sabiru sa što kraćom peteljkom i suše u tankom sloju na prozračnom mjestu. Oboljeli i oštećeni listovi se ne
upotrebljavaju. Crni slez je dvogodišnja ili višegodišnje zeljasta biljka, visoka 25-150 cm. Stabljika je uspravna ili se izdiže,
razgranata, ovalna, pri osnovi odrvenela, dlakava. Listovi su na dugačkim drškama, dlakavi, vrlo različite veličine, kružni ili
bubrežastog oblika, prstasto deljeni u 3-7 režnjeva, koji su po obodu grubo nazubljeni. Cvetovi su obično ružičasto-ljubičasti,
a sušenjem pomodre. Ispod čašice nalaze se tri rašljasta, čekinjava, šiljasta, uzduž prugasta listića spoljašnje čašice. Čašica je
na petoro razdeljena, rašljasta, obrasla većim račvastim i manjim zvezdastim dlakama. Pet krupnih listića, klinasti, obratno
jajasti, na obodu urezani, na dnu suženi u kratak klin, gde su beličasto dlakavi i srasli s prašnicima. Crni slez je najobičnija
biljka, rasprostranjena od Sibira do Kapa, po naseljima, utrinama i poljanama. Po ulicama naših ravničarskih sela ne vidi se
skoro nikakva druga trava do crni slez, slezovača ili guščija trava. U Belgiji, Nemačkoj i drugde gaji se jedna odlika velikog
sleza. Malva silvestris var. glabra zbog lepih, krupnih, kao vino crvenih cvetova, koji sušenjem poplave. Cveće crnog sleza se
bere kad je potpuno rascvetano, po suvom vremenu i brzo suši u sušnici. Osušen cvet crnog sleza mora se čuvati od svetlosti i

21
 vlage, inače će iz bledeti i poplesniviti. Cveta od juna do septembra. razmnožava se semenom i vegetativno. Sastav: Cvet
crnog sleza sadrži sluzi i antocijana m a l v i n a, zbog čega je infuz (čaj) sluzast i malo plavkasto-zelenkast. List sadrži sluzi i
malo tanina.
R Raste u blizini naselja, po napuštenim zemljištima, među ruševinama i po jarcima. Vrlo je rasprostranjen blizu naselja na
gnojnom tlu.
U Crni sljez je prastara ljekovita biljka koju su još prije pet tisuća godina cijenili Kinezi kao biljku koja koristi za otklanjanje
probavnih smetnji i za rastvaranje sluzi. Čaj pripremljen na pravilan način koristi kod kašlja, katara, liječenju bronha,
promuklosti, upale ždrijela, emfizema, i kod katara pluća. Preporučuje se kod grčeva u želucu i crijevima, kod bolnog
mokrenja. Od listova sljeza pripremaju se sluzavi kašasti oblozi (kataplazme) koji se koriste kod upale kože.
Topli klistiri koji se pripremaju od prokuhanih listova sljeza liječe razne crijevne tegobe.
Crni sljez primjenjuje se u raznim mješavinama protiv kašlja, a čaj od cvjetova upotrebljava se i kod upale usta i ždrijela za
ispiranje i grgljanje.
Postupak pripreme čaja isti je kao i kod pripreme čaja od bijelog sljeza. TO ZNAČI DA SE SLJEZ NIKADA NE SMIJE
KUHATI NITI PRELITI JAKO VRUĆOM VODOM, NEGO SE PRIREĐUJE NA TZV. "HLADNI" NAČIN.
Osnovno lekovito svojstvo crnog sleza je kao i belog da razmekšava, rastvara sluz i da pomaže njegovo izlučivanje. Čaj od
cvetova crnog sleza leči kašalj, zapaljenje bronhija, pluća i ždrela. Uspešan je u lečenju glasnih žica i pogodan za ispiranje usta
i ždrela. Čaj od listova se znatno manje upotrebljava. Topli čaj od listova crnog sleza koristi se kao klistir kod zapaljenja
creva. Koristi se još za ispiranje usta, kod bolesti očiju, zubnih otoka i bolova u prsima. List i cvet crnog sleza ne srne se
kuvati, već samo potopiti u vodu.
P Osnovna receptura za čaj: dvije pune žlice (čajne) suhog izrezanog sljeza ( svejedno, uzimamo li cvijet, list ili cijelu biljku),
prelije se ¼ litre mlake vode i pusti da odstoji 5-10 sati. Nakon toga čaj se procijedi, pije se ili grglja ili se koristi za ispiranje
ili klistiranje. Čaj koji se pije protiv kašlja zasladite medom.
Protiv kataralne upale dišnih putova, za omekšanje sluzi i olakšanje njezinog izbacivanja priprema se čaj od 15 g cvijetova
kuhanih u 2,5 dl mješavine od pola vode i pola vina, uz dodatak 2 žlice meda.
Za liječenje probave, oteklina u grlu, pospješivanje iskašljavanja i liječenju dišnih organa u trajanju 40 dana pije se 3X
dnevno po jedna šalica čaja od 20 g korijena i cvijeta kuhanog* s 2 velike žlice meda uz dodatak kadulje i cvijeta divizme, piju
se 2 male šalice dnevno u gutljajima.
Svi ovi čajevi koriste kod hemoroida, čireva, promuklosti, pa i kod bolova uha – parenje čajem od sljezova cvijeta. Uz već
napomenuto, ,pripravci crnog sljeza se koriste i u kozmetici, naročito kod upaljene i nadražene kože, te upale uha i oka, kod
otvorenih rana zbog proširenih vena. Zubi će postati bijeli ako ih se trlja svježim korijenom crnog sljeza. Laksativna svojstva
sljeza koriste se kod raznih kura za mršavljenje. HRANJIVA KREMA ZA LICE: 25 g svježih listova crnog sljeza, 5 dl vode
i maslac; usitnjene listove preliti hladnom vodom i zagrijati do vrenja, kuhati 5-7 minuta i procijediti. U omekšani, potpuno
svježi maslac umiješati toliko mlačne tekućine da se dobije gusta krema. Spremiti je u porculansku zdjelicu, zatvoriti i čuvati u
hladnjaku. Svaku večer prije spavanja na očišćeno lice nanesti tanki sloj ove kreme i laganim je masiranjem utrljati u kožu
UVARAK OD CRNOG SLJEZA: 1 žlica svježih listova, 2,5 dl vode; zdrave listove crnog sljeza usitniti i preliti mlakom
vodom. Staviti na laganu vatru i zagrijavati dok voda ne zakipi, kuhati 5 minuta, poklopiti i nakon 10 minuta procijediti. za
učinkovitiju kuru za mršavljenje popiti svako jutro natašte po 1 šalicu ovog uvarka. može ga se zasladiti umjetnim sladilom.
kura traje 30 dana.

I SIKAVICA ( Silybum marianum )

N Gospin trn - ( Carduus Marianus ), bijeli stričak, badelj, oslobod, šareni čkalj, šarena badeljka, osljebad i divlja artičoka.
O Sikavica samoniklo grmoliku, čvrstu biljku, koja u 1-2 godine života razvija 30-90 cm. visoke stapke.
Na prvi se pogled prepozna po izduženim listovima vrlo nepravilna oblika. Valovito i neujednačeno nazubljeni lisni rubovi
načičkani su trnovima nejednake dužine. Tamnozelene, glatke i sjajne, izrazito ožiljena gornja strana listova izmrljana je
vrlo nesimetričnim bijelim mrljama, kao da je poprskana mlijekom. Ljeti se razviju cvjetne stapke međaste boje i sjajne
površine. Na vršcima im se rascvjeta cvijet s obiljem izduženih latica.
Tvore grimizno-ljubičastu kupicu, koju odozdo štiti oko stapke izrasla kruna zrakasto raspoređenih polulistića – trnova.
Cvate od lipnja do kolovoza, plodovi joj dozrijevaju do rujna.
R Najčešće na gnojištima, nasutim humusom bogatim terenima dolazi samo u podnožju Biokova, i šireg Sredozemlja, a u nas
osim Biokova u svim krajevima s toplijom klimom, dakle u podnožju Biokova, u Dalmaciji, ali i u Hercegovini na suhim i
sunčanim položajima, Uvelike se uzgaja plantažno zbog velike potražnje za plodovima – sjemenkama, i to u Mađarskoj,
južnoj Rusiji,, sjevernoj Africi i Čileu.
U Upotrebljivo : Sjemenke. njezina ljekovitost koristi se od srednjega vijeka u terapiji oboljele jetre, upale i tromosti žučne
kesice. Nekoć se od korijenja i listova gospina trna kuhalo napitke protiv groznica, probadanja slabina, vodene bolesti i
presahlog ženskog pranja – izostanka menstruacije. Laboratorijske analize sjemenki otkrile su aktivne sastojke koji sadrže
eterično ulje, amino –kiseline, biogene amine koji djeluju na vegetativni živčani sustav, ujedno reguliraju organsku
razmjenu tvari i stimuliraju žive ćelije u jetri, gdje djeluju zaštitno, koristeći i u stanjima hepatitisa ( akutne upale jetre ), čak
pri kroničnim hepatopatijama, sve do ciroze - otvrdnuća jetre, te oštećenja jetre od alkohola i raznih lijekova. Njemačka
farmakologija koristi tinkturu od zrelih plodova i sjemena, a američka koristi cvatuću biljku. Pojedini biljni lijekovi
nerijetko se pokazuju vrlo učinkovitim i nada su za mnoge kojima službena medicina svojim sintetičkim i kemijskim
preparatima ne može pomoći, ili su rezultati više nego skromni. U pučkoj se medicini koriste listovi Cardui mariae folium, a
negdje i zelen – cijela biljka. Najdjelotvorniji je flavonoid silimarin. Kod nas se mogu nabaviti suhi ekstrakt pripravljen iz
plodova biljke, u obliku tableta – dražeja, filmtableta i kapsula.
P NALJEV: Punu žličicu sjemenki preliti šalicom kipuće vode. Pošto odstoji 10-15 minuta, piti vruće na gutljaje, i to po
šalicu ujutro natašte, šalicu 30 minuta prije ručka i uvečer prije spavanja. opaska : djelovanje se može pojačati dodatkom 1-
2 prstohvata listića metvice

22
I Šipak - Cynosbati fructus, Rosa canina
N šipurak, šipurika, pasja ruža, bela ruža, divlji šipak, divlja ruža visoka, pasja drača, pasja roža, plotna ružica, rosa od plota,
šepurika, šepu-rina, šibek, šip, šipek, šipke, šipkovima, šipurina, šipčanica, ščipak.
O Šipurak, divlja ili pasja ruža je vrlo trnovit grm, visok oko 2 m. Raste svuda, a najviše po obodima šuma i kao živa ograda
pored puteva i po međama u celoj Evropi, severnoj Africi i severnoj i zapadnoj Aziji. Treba brati još tvrd, nedozreo plod sjajne
crveno-narandžaste boje. U zelenom šipku, a isto tako i u prezrelom (mekanom, tamne, mutne boje), ima manje vitamina nego
u poluzrelom. Šipak se bere početkom jeseni ili krajem leta, što zavisi od kraja, nadmorske visine i godine. Šipak treba brati po
lepom i suvom vremenu i odmah preraditi ili sušiti. Svež Sipak je čvrst, sočan, gladak i sjajne crvene boje, a osušen je tvrd,
crveno-mrk i malo naboran. Ukusa je prijatno nakiselo-slatkog i pomalo oporog. Plod divlje ruže je jajast, a od drugih je više
okruglast. Šipak je nepravi, sočan, jagodast plod; cvetna loža se pretvorila u mesnat sočan, ovalan oklop u kome se nalaze
mnogobrojne čekinjaste dlake i uspravno, pravilno poređani, vrlo tvrdi i sjajasto čekinjavi plodovi, koje svi pogrešno
nazivamo semenkama (Cygosbati semen). Šipak je dugačak oko 2 cm. Plodovi su kao kost tvrdi, sivkasto-žućkasti, oko 5 mm
dugački i 2—3 mm de beli, glatki, jajasti, ćoškasti, bez mirisa. Sastav: Nađena je velika količina vitamina C, mnogo vitamina
P, karotena (provitamina A), vitamina B2 PP i oko 40 bioloških jedinica u gramu vitamina K. Šipci imaju još i flavonoida,
tanina, limunove i jabučne kiseline, pektina, šećera (invertnog i saharoze), malo masnog ulja i vrlo malo etarskog ulja (sa
aldehidima), od koga potiče prijatan miris čaja, koncentrata i raznih galenskih preparata od šipuraka. U lišću ima oko 0,4%
vitamina C.
R
U Svezi i osušeni šipci upotrebljavaju se kao blag adstringens pri oboljenju creva, naročito protiv dosadnih letnjih dečjih proliva.
Cynosbati semen se upotrebljava i kao diuretik. Zbog velike količine mnogih vitamina, a posebno vitamina C šipurak je
naročito neophodan kao čaj u zimskom periodu, po kućama u gradu i selu, školama i u vojsci. Od šipurka pravi se i odlična
marmelada, kao odlična hrana i poslastica.
P

I TRNINA ( Prunus spinosa L. ) – Fam. Rosaceae

N crni trn, neki ga pogrešno nazivaju i glog ), crna trnovina, divlje šljivice, drača, drnula, kukinja, trnavka, trnula, trnjina, mrki
O To je gust, trnovit listopadni grm, visok do 3 m. Ima lancelaste listove pilasta ruba koji stoje na kratkim peteljkama. Cvate
sredinom proljeća, prije nego što prolista, sitnim, gustim, bijelim cvjetićima koji prekrivaju cijele grane. U kolovozu i rujnu
dozrijevaju plodovi ( trnine ), plavocrne okrugle koštunjice sa sivkastom nahukom, promjera do 1,5 cm, sa zelenim, trpkim i
kiselim mesom. Vrlo se čvrsto drže grana pa na njima ostaju sve do proljeća. Nakon nekoliko uzastopnih mrazova trnine
postaju slađe i ukusnije. Pogodne su za preradu u sirupe, sokove, pekmeze, marmelade, vina i likere. Sadrže invertni šećer,
dosta vitamina C, pektina i treslovine, te glikozid amigdalin ( u sjemenkama ). Ostali dijelovi trnine ( cvjetovi, listovi, kora )
služe kao prirodni lijekovi. Obilno tjera izdanke iz panja i žila. Razmnožava se sjemenom i vegetativno. Pogodna je za žive
ograde, a zbog široko razvedenog korijenja služi za zaštitu strmih i jaružastih terena od erozije.
Plodovi trnine se opisuju tek od polovine XVI stoljeća, zbog botaničke neukosti, stari su Grci i Rimljani vidjeli u trnini
prečesto akaciju ( bagrem ) . Botanički naziv sadrži latinske oznake " bodljikava " – spinosa, i "
šljiva " ( prunus ). Nade u liječenju jačanja srca izjalovile su se, tako da ne pomaže u liječenju jačanja srca.
BERBA : Cvjetovi se beru prije nego se potpuno otvore i odmah stave sušiti u hlad, rasprostrti na zračnu podlogu. Listovi se
skupljaju s grmova koji su ocvali dok su još potpuno mladi, ali razvijeni. Kora i plodovi najbolji su bijeli ako se uberu u
listopadu i studenome. Plodovi se mogu sušiti ili odmah prerađivati. Kora se suši i samo ako je pravilno osušena i prhka
postići će željeni učinak. Ljekovite i djelatne tvari u cvjetovima trnine su flavonski glikozidi, nitril-glikozid i derivati
kumarina. Listovi sadrže još i treslovine, gorke tvari i vitamin C. Kora ima mnogo tanina.
Osušeni cvjetovi imaju laksativna i diuretička svojstva pa služe i za ublažavanje želučanih grčeva, liječenje od proljeva,
pomažu kod plućnih bolesti i smiruju kašalj. Od trnine priprema se napitak koji " čisti " krv, pomaže kod bolesti mokraćnog
mjehura i bubrega, a njezinim uvarkom ispire se usna šupljina prilikom upalnih i gnojnih procesa na desnima.
R Raste pretežno u nizinskim i brdskim položajima, u svijetlim hrastovim šumama i šikarama, često raštrkan na sunčanim,
kamenitim i suhim mjestima, uz putove i živice, te na zapuštenim pašnjacima, često među drugim grmljem.
U TRNJINE prerađene u pekmez ili marmeladu otvaraju apetit, a uvarak od tih zdravih plodova pomaže prilikom krvarenja,
proljeva i katara želuca i crijeva. U nas se trnjine rijetko beru i prerađuju, što je šteta, jer njima naše šume i šikare obiluju. U
berbu treba ići s debelim rukavicama, a nakon prvih mrazova skupite nešto zdravih plodova i iskoristite ih za ukusne i
ljekovite pripravke. Osnovna uporaba je za poboljšanje probave i mokrenje. Od cvijetova se spravlja alkoholna otopina
hlapljivog ulja, koja se koristila za " čišćenje " krvi, crijeva, želuca, te protiv kašlja i plućnih bolesti. Sirup od plodova

23
 pomiješan sa korijenom steže ( Potentilla erecta) povoljno djeluje na želučanu i crijevnu sluznicu. Osobito za anemične sirup
trnjine dobar je prirodan lijek. Mnogi ne znaju da trninu ubrajamo u koštunjičavo voće iako ga ne uživamo kao voće !
P ® Blago sredstvo za čišćenje: uzmemo 3 žlice cvjetova trnine na šalicu vode i jednu minutu kuhamo u vreloj vodi, 3 – 4 dana
uzastopno popijmo po jednu šalicu takovog čaja ! Čaj djeluje vrlo blago, bez kakvih neprijatnosti i tegoba, a uza sve to i
temeljito. U današnje vrijeme ovaj recept se ne primjenjuje, jer zaista djeluje blago.
® Za izmjenu tvari : koristi se plod trnine: u obliku sirupa. Koristi također kod reumatizma i išijasa, ali ne tako snažno i bez
ograničenja na 4 – 6 tjedana kao što je to slučaj kod borovice ( Juniperus communis).
FRANCUSKI LIKER " Prunelle " Promrzle trnine operite, osušite i rastresite na papir. Sušite ih na suncu najmanje jedan
dan. izvadite koštice, nastavite sušiti. Suhe plodove lagano istucite u mužaru, zalijte ih rakijom i ostavite stajati pet tjedana.
Svaki tjedan jedanput promiješajte. procijedite tekućinu kroz gustu gazu pa joj dodajte sirup od šećera i malo vode. Dobro
promiješajte, a liker ulijte u čiste staklene boce i dobro ih zatvorite. neka još neko vrijeme stoji, a nakon toga ga možete trošiti.

MARMELADA OD TRNJINA : opranih trnjina ( bez peteljaka ) stavite u široku posudu, prelijte vodom, ostavite stajati
preko noći, a ujutro odlijte vodu te ih prelijte vina vode. Na laganoj vatri, uz stalno miješanje, kuhajte dok se plodovi
smekšaju. Kad se ohlade, protisnite ih kroz sito i izvažite dobivenu kašu. dodajte 1 vina g šećera pa sve skupa ukuhajte u gustu
marmeladu. Još vruću ulijte u ugrijane čiste staklenke. ujutro potaknut će apetit.
® ČAJ: - osnovni recept ; koji jača i čisti krv, osobito u slučaju kožnih bolesti, bolesti pluća i dišnih organa, priprema se tako
što se 1 velika žlica osušenog ili 7 velikih žlica svježeg cvijeta prelije s 2,5 dl ključale vode, prokuha 1 minutu i poklopljeno
ostavi 10 minuta, i zatim procijedi.
Pije se 3-4 puta dnevno po 1 šalica i to samo po gutljaj svaki sat.
Ako taj čaj ponovno prokuhamo s 1 velikom žlicom meda, liječi od upale pluća, bronhije, omekšava sluz i olakšava
iskašljavanje, te koristi pušačima za lakše iskašljavanje. Piju se 2-3 šalice dnevno, svaki sat po 1 velika žlica.
U kombinaciji sa drugim ljekovitim biljem koristi se protiv debljine.
® Protiv žutice treba 5 g stucane nutarnje kore korijena , ili 50 g svježe, kuhati u 2,5 dl bijelog vina dok se ne ukuha za
trećinu. To se pije u 3 obroka: ujutro natašte, pred ručak i prije večere.
® TURŠIJA od trnjina priprema se tako da se na 1 kg zgnječenih trnjina ulije ½ litre vode i sve zajedno pusti da stoji 24 sata
poklopljeno. Nakon toga ulije se 1 litra prokuhane, ali ohlađene vode i ¼ šećera ili meda.
Sve se dobro promiješa, poklopi i stavi na laganu vatru da provri. nakon što je mješavina provrela, procijedi se i začepljena
pohranjuje na hladno mjesto. Kad se gnječi trnjina, treba paziti da se ne zdrobe koščice.
Turšija od trnjina može se pripremati i u većim količinama, ali treba paziti na omjer trnine, vode i šećera – meda. Kod
slabokrvnosti, između ostalog, preporuča se 3 puta dnevno piti po 1 dl ove turšije.
® VINO OD TRNJINA : potrebno je 5 kg zrelih plodova trnine, 1,5 kg šećera, 10 g kvasca i 5 l vode.
Očišćene trnjine staviti u emajlirani lonac, preliti sa 2,5 l vode i kuhati pola sata. Nakon toga plodove zgnječiti drvenom
kuhačom tako da im popuca kožica. Ohladiti, procijediti i tekućinu uliti u plastičnu posudu.
U preostaloj vodi otopiti šećer, uliti u plastičnu posudu ( vjedro ), te dodati aktivirani kvasac. Vjedro pokriti platnom i pustiti
mošt mirovati 3 dana, pa ga preliti u staklenu posudu za vrenje, namjestiti čep sa staklenom vrelnom cjevčicom i ostaviti na
toplom mjestu dok vrenje ne završi. To će potrajati oko tri mjeseca. Mlado vino treba vrlo pažljivo pretočiti i po potrebi
filtrirati, potom ga uliti u staklene boce, dobro ih začepiti i uskladištiti na hladno mjesto.
Nakon što odstoji osam do devet mjeseci, vino se može ponuditi.

I TRPUTAC ( Plantago lanceolata L.P. ) – Plantaginaceae

N bokvica, bukvica, duga bokva, mala bokvica, dugi trputac, mali trpotec, konjsko rebro, muška bokvica*, ženska bokvica*,
koncula, žilovlak. Narodna imena: vela bokvica, veliki trpotec, veliki trputac, ženski žilovlak, žilavac, marina bokva, muška
bokvica, paskvica, pitoma bokvica, tarpotac, tarpudac, terput, čelnik, široki trputac. Za mušku bokvicu: bukvica, glavor, duga
bokva, dugi trputac, ženska bokvica,žilovljak, konjsko rebro,krepotec, mala bukvica, muški žilovlak, popova lozica, treputac,
tripotec, troputac, crnoglavac. Za srednju bokvicu: bokva, ženska bokvica, srednja bokva, srednja buk vica, tr
O Plantago lanceolata nazivaju muškom bokvicom, odnosno trpucem muškim, dok ženska bokvica (plantago major) nazivaju
velikim trpucem ili bokvicom ženskom. prema obliku listova razlikuju se ženska ili širokolisna bokvica / p. major / i muška ,
uskolisna bokvica / p. lanceolata / napomenau medicini se više cijeni muška bokvica ( folium et herba plantaginis
lanceolatae ). postoje tri vrste trpuca : sa širokim okruglim, malim okruglim i sabljastim lišćemlistovi p. lanceolata izlaze u
obliku rozete pri dnu 7 – 20 cm duge stabljike, koja se ne grana nego završava cvatom prljavobijele do blijedoružičaste boje;
sitnih cvjetića u obliku malih klasova. dvije vrste imaju listove jajasto eliptične, na dosta dugim peteljkama, a treća vrsta –
sabljasta – uske i duge listove s kratkim peteljkama.trputac ima kratak i debeo podanak. u cijeloj biljci ima heterozida
aukubozida, zatim enzime invertaze, rozinaze i koagulaze, te emulzina. sadrži također malo sluzi, glikozide, tanin, silicijsku -
kremičnu kiselinu, pektina, vitamina c, limunske kiseline, saponozida, fitonocida, gorke tvari, soli, željeza, kalija, kalcija,
natrija, a u sjemenu sluzi, masnog ulja, bjelančevine i glikozida. za lijek se sakupljaju listovi prije cvatnje, korijen ( cijelu
godinu) i sjeme prije nego sazrije. cvate od travnja do listopada. suši se u hladu, mora zadržati prirodnu boju. kod nas raste
dvadesetak vrsta bokvice po naseljima, pored puteva, na livadama i pašnjacima, po šumama i na drugim mestima. ima ih
svuda. nisu otrovne ni škodljive. prema obliku listova i cvasti razlikuju se među sobom neke domaće vrste koje su
najrasprostranjenije i koriste se kao lek: ženska, širokolista bokvica (plantago major l.);muška, uskolista bokvica (p. lanceolata
l.) i srednja bokvica (p. media l.).u većini vrsta bokvice lišće se razvija u obliku rozete u dnu stabljike koja nije granata i nema
lišća, nego se završava zbijenom cvašću od neuglednih sitnih cvetova.sve tri vrste su trajne zeljaste biljke sa listovima u rozeti,
a na svakom listu se ističu lučno povijeni nervi koji se pri vrhu lista spajaju; krunica je gola. cvetaju od proleća do zime. neke
se od najdavnijih vremena upotrebljavaju kao lek, mnogo više u narodu nego u školskoj medicini, za lečenje mnogih bolesti a i
kao profilaktično sredstvo (zelen list i sok iz lista kao prolećna vitaminska kura). list se bere sve dok biljka cveta, a koren se
vadi cele godine. koristi se svež i suv list, ređe cela biljka i koren (plantaginis folium, herba et radix). hemijski sastav i dejstvo
sve tri vrste bokvice gotovo su isti, tako da se za potrebe domaćinstva sve tri mogu koristiti posebno ili pomešane. u narodu se

24
 najviše ceni i najčešće upotrebljava širokolista, krupna ili ženska bokvica. u svim organima biljke ima heterozida aukubozida i
enzima invertaze, emulzina, tirozinaze i koagulaze. u listu ima oko 4% tanina, pektina, limunove kiseline, vitamina c,
saponozida i fitoncida. u semenu ima sluzi, masnog ulja, belančevina i šećera
R Obje vrste s okruglim lišćem rastu uz putove, staze, uz kuće, praktički posvuda!. rastu svuda
U tri vrste su ljekovite, neotrovne i neškodljive ! za lijek se najviše koristi list; od širokolisnih vrsta za rane i obloge, od
uskolisnih vrsta protiv plućnih unutarnjih bolesti te ženskih bolesti. Trputac izvrsno potpomaže u liječenju tuberkuloznih
bolesti pluća. Bokvica je omiljen narodni lek. Za nju gotovo svi znaju i mnogi je upotrebljavaju kao lek. Čini mi se da nijednu
drugu domaću lekovitu biljku tako često i gotovo redovno ne upotrebljavaju kao bokvicu. Svako će vam odmah, bez
okolišenja, kazati da je za posekotine najbolje priviti list bokvice. Dokazana je znatna antibakterijska moć bokvice, jer su u
njoj otkriveni fitoncidi (Felklova). List bokvice deluje protiv raznih upala kože i sluznice, pojačava lučenje tečnosti u plućima
i time olakšava iskašljavanje guste suve sluzi iz organa za disanje; smanjuje učestano mokrenje i povoljno deluje na organe za
varenje: proliv, katar, grčevi, čir na dvanaestopalačnom crevu i na želucu. Koristi se za ublažavanje napada kašljaZa čišćenje
krvi : u Švicarskoj je popularan narodni lijek tzv. « zeleni čaj «, koji se prokuhao i pio ujutro navečer. SASTAV: « zeleni čaj»
se sastojao od svježeg lišća kupina, malina, jagoda, kopljastog* trpuca ( P. lanceolata ), cvijetova podbjela, i po mogućnosti
jaglaca.Čaj se ne priprema sa šećerom već s medom. Taj proljetni čaj, odnosno napitak, cijenjen je, jer pribavlja čovjeku
zdravlje – čisti tijelo od zimskih taloga vraća snagu. Razni liječnici i znanstvenici prigovaraju da je pojam 2 čišćenja krvi «
lažna zamisao laika, no, usprkos tome, takvo čišćenje krvi znači podsticaj za tjelesne funkcije, te u tom smislu doista postiže
čišćenje. Sok od trpuca je toliko postojan, da se bez ikakvog sredstva za konzerviranje ne kvari. Trputac sadrži i antibiotike, te
iako je penicilin još uvije odličan lijek, antibiotici umjetno proizvedeni ne daju uvijek željeni učinak, jer se mikroorganizmi
ubrzo priviknu na njih i postanu imuni. Novija istraživanja pokazala su da se antibiotici nalaze i u mnogim višim biljkama, a
ne samo u gljivama, iako su antibiotici gljiva snažniji. Osim ostalog, u trputcu ima kremične kiseline ( kao i u preslice), stoga
je dobro sredstvo za iskašljavanje. Trputac je posebno pogodan za djecu jer mu je sok ukusan, naročito kada se zasladi
šećerom ili bolje medom. Čaj od listova trpuca treba piti što je moguće topliji. Najbolje je jedna šalica čaja odmah ujutro –
natašte, a zatim 1- 2 šalice preko dana i još jedna uvečer, prije spavanja. Tako se postiže mirna noć. Svježe zgnječeno lišće
služi kao oblog koji se stavlja na mjesto uboda kukca ili u krajnjem slučaju, ako je liječnik daleko, uboda zmije. također se
stavljaju oblozi kod vrućih oteklina i rana koje teško zarašćuju.
® Sluzav i ljepljiv sok od svježeg lišća koje dobro izgnječimo, nakapa se na ranu, te zaustavlja krvarenje i ubrzava zarastanje;
sprečava upalu i ublažuje bol. Oblog od lišća hladi noge nakon dugog i napornog hoda.
P ® MJEŠAVINA ČAJA ZA ISKAŠLJAVANJE : Uzmu se jednaki dijelovi trpuca, plućnjaka i podbijela. Čaj se pripravlja na
već mnogo puta opisani način osnovnog pripravljanja čaja – oparka. Ako je sekret još gust i čvrsto se drži , dodaje se
mješavini korijen jaglaca. Također je djelotvoran čaj koji se priprema od 30 g suhog lišća koje se moči 12 sati u ½ l vode,
zatim kuha 10 minuta, s 2 velike žlice meda, poklopljeno pustimo odstajati 20 minuta, procijedi se i pije 1 šalica ujutro natašte,
te još 1-2 šalice tijekom dana, - svaki sat po jedna velika žlica - kao lijek protiv svih unutrašnjih bolesti, groznice, krvavog
mokrenja, slabosti mjehura, promuklosti, kašlja i plućnih bolesti. taj je čaj isto tako preporučljivo piti kada se odvarom od
trpuca ispiru gnojne rane. Sâmo suho lišće trpuca, kuhano u vinu, liječi od groznice.
® SOK OD TRPUCA: Odličan sok dobiva se na slijedeći način:
200 grama lišća trpuca,, 100 g vršaka velike koprive ( Urtica dioica), 100 g maslačka ( Taraxacum officinale) i 100 g
stolisnika ( Achillea millefolium ) : sve se dobro izgnječi, istisne kroz čistu lanenu krpu, procijedi, zatim prokuha uz skidanje
pjene i nečistoće koja se skuplja na površini , dobivenom soku dodaju se 2 – 3 velike žlice meda, pa se to ponovno kuha dok se
ne zgusne tako da se počnu vući niti. Ohlađeni sok sprema se u boce , a da se ne kvario, doda se svakoj boci čašica rakije. Prije
upotrebe pomiješa se s polovicom količine tople vode.
® PROTIV PROLJEVA. pije se 3-4 puta dnevno čašica crnog vina u koju se stavi na vršku noža praha od istucanog sjemena
trpuca.
® PROTIV ZUBOBOLJE: Djelotvoran je dobro opran i očišćen, te uzduž prerezan korijen , koji se pažljivo stavi u uho ! na
strani bolesnog zuba.
® SIRUP OD TRPUCA u bocu za konzerviranje povrća – široko grlo – od 5 litara – stavi se na dno sloj od 2 – 3 cm svježih
listova trpuca pa se prekriju šećerom. naizmjenično se stavlja sloj listova trpuca pa šećer, do vrha boce. nakon što se sadržaj u
boci slegne preko noći, boca se nadopuni i pohrani u hladnom podrumu te zakopa u pijesak. naravno da se boca prethodno
dobro zatvori i umota u najlon. trputac se macerira u podrumu 3 mjeseca.
sadržaj boce se ispreša, a dobiveni sirup se drži u hladnjaku, u manjim bočicama. tako dobiveni sirup najbolji je kućni lijek
protiv bolesti dišnog sustava. zbog sposobnosti stezanja i vezujućih svojstava trputac se oduvijek smatrao važnom biljkom.
koristi se za zaustavljanje krvarenja, te kao pomoć pri iskašljavanju.
djeluje umirujuće na upalu sluznice. napomena: uzimate li trputac kao laksativ, potrebno je piti veliku količinu vode kako bi se
spriječila blokada crijeva. ne smije se davati /kao laksativ / djeci mlađoj od dvije godine, a ne preporučuje se ni trudnicama
/kao laksativ/ - bez savjetovanja sa liječnikom !

I VODOPIJA - Cichorium intybus L. / Compositae /

N cikorija, žentrga, potrošnik, konjogriz, divlji radič, divlja loćika, konjska trava, plavocvijet, žućenica, jandrašica, mlečak,
O Vodopija se zove i putnik, upravo zbog toga što često raste uz puteve. Jedno od njezinih imena je i suncokretjer joj se listovi
uvijek okreću prema suncu. Kad pogledamo tu mršavu stabljiku i raščupane listove učini nam se da pred sobom imamo
nešto nevažno Jedino modri cvijetovi vraćaju malo važnosti i pozornosti. U vodopiji ima gorke tvari koja poticajno djeluje na
želudac i nešto manje na rad žuči. Vodopija ima valjkast i vretenast korijen, izvana žućkasto – bijele boje, a iznutra bijele boje.
Iz korijena izbija razgranjena i čvrsta stabljika visine 30 – 100 cm. Listovi su grubo nazubljeni i podsjećaju na maslačak. U
pazuhu listova ili na vrhu grana razvijaju se pojedinačno po cijeloj biljci cvjetne glavice svjetloplave boje, ali se mogu naći
primjerci i bijele boje ili ružičasti, ponekad i više njih zajedno. Prizemni listovi tvore rozetu, veliki su, dugi i nazubljeni.
Vodopija sadrži inulin, cikoriteol, derivate voćnog šećera, 25 % pektina, željezo, kalcij ,kalij, natrij. Korijen u suhom stanju
sadrži još intybin, fruktozu, pentosan i mast. Vodopija je višegodišnja zeljasta biljka, visoka 1,5 m. Stabljika je uspravna,

25
 kruta, uglasta, u gornjem delu razgranata. Stabljika i listovi su pokriveni kratkim dlakama. Listovi su duguljasti do lancetasti,
suženi u dršku, duboko režnjevito testerasto usečeni. Cela biljka, pogotovo mlada ima mlečnog soka. Cvetovi su svetloplavi,
vrlo lepi i upadljivi, sakupljeni z glavice koje izbijaju pojedinačno na stabljici ili na granama. Cveta obilno preko celog leta.
Raste svuda kao korov, najviše pored staza i puteva, po pašnjacima i livadama, po obodima šuma i drugde. Ponegde se gaji
radi korena od koga se spravlja surogat kafe (cigura). Ponegde se zapuštena mesta izjutra plave od iscvetale vodopije. Cela
biljka je gorka i vrlo čvrsta tako da se teško kida i čupa. Vadi se u jesen, očisti od zemlje i nadzemnih delova, iseći po dužini,
nanizati na konac i sušiti u hladu na promajnom mestu. Zbog dugog korena dobro podnosi sušu. Razmnožava se semenom.
Sastav: Cikorietol, gorak kumarinski derivat vezan u biljci u obliku heterozida. Inulina i drugih derivata voćnog šećera ima
oko 25°/o, slobodnog voćnog šećera, pektina i dr. Upotreba: . Lekovit je koren, koji je valjkasto-vretenast, čvrst, spolja tamne
boje, a iznutra beo. Koren (Cichorii radix) se kopa u jesen kad je najdeblji i ima najviše lekovitih sastojaka i inulina (rezervna
hrana). Rede se koristi nadzemna biljka brana u cvetu (Cichorii herbaCvate od srpnja do kolovoza. U ljekovite svrhe koriste se
korijen, cvjetovi i listovi. Od druge polovice ožujka do konca svibnja kopa se korijen, te u jesen, kada je najdeblji, i u jesen
najviše ljekovitih tvari ima u korijenu, a listovi i cvijetovi beru se ljeti - u vrijeme cvatnje. Od njezinog se korijena sušenjem ,
prženjem i mljevenjem priprema poznati nadomjestak za kavu – cikorija! "Franckova" je cikorija ustvari korijen vodopije,
pripremljen na opisani način, pomiješan sa polisaharidom inulinom, koji u organizmu hidrolizira u levulozu, fruktozu ili voćni
šećer, pa kako nema škroba, služi kao hrana za dijabetičare, kao i sve biljke iz porodice glavočika
R Raste posvuda kao korov, kraj staza i putova, po pašnjacima, livadama i rubovima šuma, a ponegdje se i uzgaja.
U Stoga se vodopija upotrebljava isto kao i kičicu i stolisnik protiv kroničnih želučanih tegoba popraćenih osjećajem nadutosti
i gubljenjem teka. No, po jačini djelovanja vodopija mnogo zaostaje za kičicom i stolisnikom, pa se danas rjeđe upotrebljava.
Više se koristi u narodnoj nego u naučnoj medicini kao neotrovna gorka droga za lečenje organa za varenje, pre svega, za
pojačavanje apetita, za jačanje želuca, bolje varenje hrane, za obilnije lučenje mokraće i žuči i dr. "Frankova cigura", dodatak
kafi i "sirotinjska ili ratna kafa" je ispržen i samleven koren oplemenjene vodopije sa krupnim mesnatim korenom bogatim
inulinom. Pošto je inulin polisaharid koji hidrolizom daje samo levulozu (fruktozu ili voćni šećer), razumljivo je zašto kod nas
u narodnoj medicini ciguru koriste dijabetičari. Ovo je sasvim opravdano, jer sve biljke iz familije glavočika (Compositae), a
njih ima vrlo mnogo, umesto skroba kao rezervnu hranu imaju inulin. Prema tome, osobe obolele od šećerne bolesti mogu
koristiti sve biljke iz te porodice kao dijetalnu hranu. Cichorium endivia L. je baštenska biljka koja se kod nas gaji u više
hortikulturnih odlika kao zeleno povrće i upotrebljavaju je kao salatu posebno u Evropi (endive). čisti i jača želudac, popravlja
probavu, odvaja prekomjernu žuč, čisti jetru, bubrege i slezenu, liječi žuticu i anemiju.pomaže kod gihta i kod kroničnog
katara želuca, popravlja raspoloženje i smanjuje razdražljivost
P ® Za masažu uzetih udova – - šaku lišća i šaku usitnjenog korijena staviti u staklenku od jedne litre i preliti sa alkoholom ili
konjakom, dobro začepiti i ostaviti da stoji na suncu ili toplom mjestu 6 – 8 tjedana. potrebno je svakodnevno mućkanje
staklenke. na taj način se dobiva djelotvorno sredstvo za masažu uzetih udova, a dobro je i piti 2 – 3 puta na dan po 20 – 30
kapi za istu bolest. Još djelotvornije je ako se gore navedenoj tekućini dodaju još jednaki dijelovi ulja od matičnjaka i rute
® čaja od vodopij: lišća i cvijeta popari se sa ključale vode procijedi, 2 šalice dnevno, ujutro natašte, uvečer prije spavanja.
® protiv kroničnog katara želuca : navečer pripremiti 3 velike žlice mješavine od po 20 g korijena vodopije, trave ive
( Teucrium montanum), lista stolisnika, timijana) i oraha ), popariti s ½ litre ključale vode poklopiti i pustiti da stoji cijelu noć,
a sutradan procijediti. Pije se nezaslađeno tokom dana umjesto vode.
® Čišćenje žučnih puteva: čaj od mješavine od po 40 g korijena vodopije i maslačka, te po 10 g trave ive i pitome
metvicePriprema se i pije kao gore navedeni čaj
I Vrba - Salix alba
O Listopadno drvo visoko do 30 m, prečnika i do 1 m, sa sivom i ispucalom korom. Grane dugačke i savitljive. Listovi
lancetasti, na lisnim drškama, zašiljeni na oba kraja, na licu tamnozeleni, na naličju beličasti. Dvodoma biljka: muški cvetovi
sakupljeni u resama (mace), ženski u obliku bledodlakavih resa. Plod čaura sa mnogobrojnim semenkama koje se lako
rasejavaju. Cveta marta i aprila, plodovi sazrevaju aprila i maja, istovremeno sa listanjem. Raste na plavnim terenima, u
rečnim dolinama. Koristi se kora (Salicis cortex). Prikuplja se rano u proleće, kada počnu sokovi, sa grana starih 2-3 godine,
skidanjem traka. Suši se direktno na suncu ili u sušnici. Odnos sveže i suve droge je 2,3:1. Nema svojstven miris, ukusa je
stežućeg i slabo gorkog. U narodu se najviše cene nabrekli, još neotvoreni lisni pupoljci, brani rano u proleće. Sastav: U kori
se nalazi do 11 % (nekada i više) fenilglikozida, koji su sastavljeni od salicilata (salicin, salikortin, tremulacin i dr.), zatim
aromatični aldehidi, kiseline, salicilni alkohol saligenin, flavonoidi i 8 - 20% tanina Kvalitet droge uslovljen je sadržajem
salicina.
R
U Kora bele vrbe je antiinflamator, antireumatik, antipiretik, antihidrotik, antiseptik i adstrigens. Koristi se kod akutnog i
hroničnog mišićnog i artroidnog reumatizma i upala, kostobolje (artritisa), krutosti zglobova (ankilozni spondilitis), ali i kod
influence i plućnog katara. Zbog značajnog sadržaja salicilne kiseline droga se koristi kao antipiretik. Pripremanje čaja: 2
kašičice osušene i sasitnjene kore vrbe preliti sa 150 ml hladne vode, polako zagrevati do ključanja, nakon 5 minuta procediti.
Kod reumatskih oboljenja i gripoznih stanja u toku dana uzeti 3-5 šolja toplog čaja. Zbog sadržaja salicilata i tanina drogu ne
treba predozirati niti koristiti duže od 3-4 sedmice!
P

I ZEČJI TRN BODLJIKAVI ( Ononis spinosa L. ) – Fabaceae /Bodljikavi gladiš./

GLADIŠ, ZEČJI TRN ( Ononis arvensis L.) /Gladiš, zečji trn, runjavi zečak,/
O iako su obje vrste iz iste familije, u farmakopeji se koristi bodljikavi zečji trn, čiji korijen ulazi u sastav raznih diuretskih
čajeva.
Oko 50 cm visok, vrlo otporan, bodljikavi korov. Crvenosmeđa grmolika stabljika je trajna i zeljasta, na granama je malo
lišća, iz čijih pazušca izlaze mnoge grančice s listovima, završavajući dugom, šiljatom bodljom.
Korijen je drven, žilav, ponekad uzdužno raspuknut, sladunjava i oporog i ljutog okusa. Listovi su na kratkim peteljkama,
duguljasti, na vrhu zaokruženi, pilasto nazubljeni, na vršnom dijelu stabljike jednodijelni, donji listovi trodijelni. Cvjetovi se

26
 nalaze na trnovitim izdancima u pazušcima listova, leptirastog su oblika i grimiznocrvene boje, cvatu cijelo ljeto.
LJEKOVITI DIJELOVI : u proljeće četvrte ili jesen treće godine rasta skuplja se korijen, a cijela stabljika u vrijeme cvatnje,
nešto prije nego se cvijetovi potpuno razviju. Stari cvijet ne valja - izaziva bolove u želucu.
Od 3 kg sirovog korijenja sušenjem se dobije 1 kg suhog.
Biljka sadrži triterpenski saponozid ( diuretik ), izoflavonske heterozide, alkohol, onokol, tanin, šećer, eterično ulje, slatku tvar
ononid koji slabo hemolizira, kalcij i limunsku kiselinu.
Korijen zečjeg trna vrlo je dobro sredstvo za izlučivanje mokraće, čime se sprečava stvaranje pijeska i kamenaca, koristi se u
liječenju vodene bolesti, posebice kod uklanjanja vode iz trbušne šupljine. Preporučuje se u liječenju upale bubrega, kamenaca
i pijeska u bubrezima, upale mokraćnog mjehura, te kamenaca u mjehuru, kod gihta, reumatizma, i kroničnog reumatizma
zglobova. Za iste namjene koristi se i čaj od nadzemnih dijelova biljke. Izvana zečji trn koristi se za pripremanje obloga u
liječenju rana.
R Raste na suhim , pješčanim, zapuštenim zemljištima, nerodnim livadama, mršavim pašnjacima, rubovima šuma u
vapnenačkom područj
U
P ® Ako se 3 velike žlice cvijeta popare s 1 litrom ključale vode, pa se to nakon 10 minuta procijedi, dobiva se sredstvo koje
uklanja mokraćnu kiselinu, pa uspješno liječi od gihta, uporne reume, podagre, bronhitisa, i nakupljanja sluzi u plućima. Pije
se 3X dnevno, po šalica.
Čaj od korijena i cvijeta ( 50:50) čisti krv, POVISUJE KRVNI TLAK , liječi od katara mokraćnog mjehura, bolesti bubrega,
te srčanih smetnji uz oticanje nogu i trbuha.
Za iste svrhe dobro je 5-6 g u prah samljevenog korijena kuhati 5 minuta u 2,5 dl vode, i nakon 10 minuta procijediti, a pije se
3X dnevno po 1 šalica.
® Pospješivanje mokrenja i otklanjanje smetnje žuči : pomiješati u jednakom omjeru zečji trn i zgnječene bobice borovice
( Fructus juniperi ), šipka ( Rosa canina ), preslica ( Equisetum arvense), peršin – list ( Petroselinum sativum ).
® protiv vodene bolesti, otvrdnulih žlijezda, reume, gihta i slabe izmjene tvari:
priprema se čajna mješavina od 30 g korijena i lišća mladog peršina, te po 60 g osušenog korijena zečjeg trna, preslice i
zgnječenih boba borovice, a sve se moči 12 sati u 2,5 dl vina i 2,5 dl vode, zatim se sve zajedno kuha 10 minuta, te se na kraju
dodaju 2 velike žlice meda i poklopljeno ostavi
da stoji još 20 minuta, nakon toga se procijedi, pije se 3X dnevno po 1 mala šalica. Ujedno koristi i za izlučivanje loših tvari u
tijelu i krvi.
® Otečena jetra i zastoj krvi u jetrenom / portalnom krvotoku :
čaj od 20 g zečjeg trna i 5 g sjemena kopra ( Anethum graveolens) : najprije se u 1 litri vode kuha korijen zečjeg trna dok se ne
prokuha na ¾ litre, a tek onda se uspe sjeme kopra i ostavi stajati 5 minuta, procijedi i zasladi medom. Cijela se količina popije
u toku 24 sata.

27