You are on page 1of 212

BIBLIOTEKA

UDZBENICI

TERMODIN AMIKA

TERMOTEHNIKA

MUHAMED BIJEDIC
SEAD DELALIC
Muhamed Bijedic
BIBLIOTEKA UDZBENICI
Sead Delalic
KOL02
KNJIGA6

GLA VNI I ODGOVORNI UREDNIK


Ramiz Brkie

UREDIV ACKI ODBOR


RamizBrkie
Bajruzin Hajro Planjac
Medina Planjac

RECENZENTI
Prof. dr. Asim Karie
Dr. sci. Nagib Neimarlija

LEKTOR··
-Autori
TEHNICKI UREDNIK
TERMODINAMlKA I
AmirBaSie TERMOTEHNlKA
CIP - Kata10gizaeija u pub1ikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo

536.7(075.8)

BIJEDIC, Muhamed
Termodinamika i Termotehnikal Muhamed Bijedic,
Sead De1alic.
- Teilanj , P1anjax, 2004. - 404 str. , graf.
prikazi ; 24 em. - (Bib1ioteka Ud~beniei
kolo 2, knj. 6)

Bib1iografija, str. 395-397

ISBN 9958-734-88-5
1. De1a1ic, Sead
COBISS.BH-ID 13391878

Na osnovu MiSljenja Federalnog ministarslva obrazovanja i nauke broj 04·39·3204/04 od22. 7.2004 ..
godine knjiga "TERMODINAMIKA i TERMOTEHNIKA" aulora doc. dr. Muhamed. Bljedlta I dr. SCI
Seada Delalita oslohodena je placanja poreza na prome! proizvoda.
Prc(iaovor
t>

Om klljiga llamij(,l1j('n(l j(' sl'imil ollilllil kOJI jo,;; lliSIi ov/adali


l<'mclil1illl poslli/atima Icrmodil1([lI1ikc, ali i ollimo koii tcnllodinlllJlikll
primielljllill 11 prahi. jer obllhmta i podn(('jc primien/ellc lerlllodill([lIIik(', II.
tcrll1ole!11likll. fpa/.:, prijc sl·ih. lIalllijclliclla jc SllIdClllill1il 1e!lIIh'kih /ilkll/lcla /I
diim je plal/(J\'ill/a ::astliplicl1 predmcl "Tcrlllodillll/1/ika" OdllOSI10
"Tcrmodillamika sa Icrmolehl1lkolll". Napisallaje lUI 40.f sll'allc, illla 177 sliku,
12 dijagramll i 21 Iit/JC/II. Uobicai(,llc lerlllOdillalJlh'l:c lahlin' dalc .I'll 11
wlfbclliku "Zhir!ia cadatoka iz temlOdinolllike", kojije pret!lI,dio omi knii::/'

Klljigaje pOilije!jena II 20 pog/avlja. OSII01'" terlllodinalllike dale Sill!


prvilr sedam pog/av/ja, a la prob/el11lltika je obja§lIjel1a l1a prim/erll idea/lloga
gasa. Til Sll pokrivcni tenl1odinal11icki p<lrallleiri (tcl'lIlic'ki i ka/orick!), md ;
lop/ota, prv; i drugi zakoll termodinamike i milksillla/an rail. Prl'{l ('etiri
pog/av/ja Z(JsnOI'(///(/ .I'll na zalvorenom terl1lodillamic:kolll sislclIlli i otl'orellilll
t"llI1odinamic'killl procesil11a. O/l'oreni lerl1lodillamfc'ki sis'c/II pojal'ljuje se II
pelom pog/avlju, a kruzni proces u iJcs/OI11. 7;'mlOdilla/ll{('ke OSIlOl'e
kOl1lpletiraju se sedmim pog/av/jem, g(/je jc o/JjaslljeIL.lll(c/.:!,:ima/afl rad fwd
zatvoreflog i otvorenog ter11lodinamicliog sislema, kao i eksergu(itojH6fe:

Kao svojevrstafl uvod u termote!lIliku sluzi pog/av/je OS(1m, gl/jC Sll


specijicflosli rea/nill gasova i para, kao radllih fluidll stvamih procesa,
objaiJl1jene na primjeru vodel1e pare. Pokriveni SII olli pammetri i procesi koji
su karaktcristicni za termotehniku, tako do je kod energetskih i rash/adllih
eiklusa akcenat stavljen na slI§tillU odgovarajllce problematike. U poglavljll
deset date SII dijerencijalne jedl1aCine strlljanja jluida, a II poglav/ju jedal1aes/
su objaiJnjene najpoznatije metode grajickog odreiJival/ja tell1peratllrnog po/ja.
Od termodinamiCkih proeesa kod SUS 11l0fora obja§njelli SII ol/i najpoznatiji, a
to SI<: Oltov. Dieselov i Sabatheov. Radi pojedlloslavljenja, kao radl10 tije/o
tretiran je suhi vazduII kOllstantne specijicl1e lop/ote, (I proeesi u pojedilli/ll
molorima smafrani su kminim. Idealne gasne s/lljese objas'njene SII tek u
pog/avlju c'ctrnaest, da bi nakoll IljiII slijedila prob/el1l(ltika sagorijevanja
goriva, gdje se po prvi pllfa pojav/juju smjese kao radno lijc/O. Pro/Os top/OIl'
je dat u pog/av/ju §esl1aesl obja§njel1jelll sva tri l1a611a prenosa top/ote, sa
posebnim akeelltom na konvekeiju pri razliCitim okolnostil11a. Problel11atika
vlainog vazduha podijeljena je I< dva poglav/ja. U sedamnaeslom pog/al'/ju
objaiJnjeni .I'll parametri vlainog vazduha i njegova promjena stanja, a 1/
osamnaestom tehnicki proeesi sa v/ainim vazduhom. Zatim s/ljedc sistemi za
h/aaenje u energetskim postrojenjima, sa posebnim akcenlom na povratno/ll
h/aacnju koje se llajces'C;e susreee u praksi. Na sal/1OIll kraju knjige dati su
izmjenjivaci toplote, sa akeentom na izmjenjivaL'imll lipa S110P cijevi II pla§tll.

Tuzla, seplembar 2003. god. Autori


SADRZAJ

Simboli vii

I. Uvod 1
1.1. Toplotno stanje 1
1.2. Termickc velicine staJ1ja 2
Temperatura 2
Pritisak 3
Specificna zapremina 6
1.3. Termicka jednaCilla stanja 6
Temperatumn polje 7
Gradijent temperature 8
Specificni toplotni protok (fluks) 9
1.4. Rad II
Problemi 13

2. Idealni gasovi 15
2.1. Osnovni zakoni idealnih gasova 15
2.2. JednaCina stanja idealnoga gasa 18
2.3. Univerzllina gasna konstanta 19
Problemi 21

3. Prvi zakon termodinamike 23


3.1. Unutrasnja energija 23
3.2. Specificna topIota 24
3.3. Rad, snaga i pv dijagram 25
3.4. Matematicki izraz prvog zakona teimodinamike 28
Problemi 29

4. Promjena stanja idealnih gasova 31


4.1. Izobarski proces (p = const.) 31
4.2. Izohorski proces ( V = const.) 33
4.3. Izotermski proces (T = const.) 35
4.4. Adijabatski proces (Q = 0) 37
4.5. Politropski proces 40
Problemi 42

5. Entalpija 47
5.1. Rad sa potiskivanjem - tehnicki fad 47
5.2. Idealni i realni klipni kompresor 49
5.3. Visestepena kompresija 50
5.4. Adijabatsko prigusivanje (h = const.) 52
Prob1emi 53

6. Drugi zakon termodinamike 57


6. I. Kruzni procesi i termodinamicki stepen iskoristenja 57
6.2. CanloWv kruZlli proces 59 Prostorna disluetizacip 163
(d. EntlOpiJ:l i matcmaticki izraz drugog zakona termodinamikc 63 Diskretizacija jedllacillJ 166
6.4. Proracull cnlropije 66 Pocetni i granicni uslovi 173
6.5. Entropijski dijagral1l 67 Problemi 178
Problemi 69
12. Rashladni cikJusi 183
7. Maksimalan rad, cksergija i ancrgija 73 12.1. Idealni Carnotov ciklus 183
7.1. Maksimalan r.ld 73 12.2. Stvarni rashladni ciklus 185
7.2. Eksergija i anergija 75 KOl1lpresor 186
7.3. Prikazivanje raOOe sposobnosti u hs dijagrarnll 77 Kondenzator 188
Problemi 78 Pothladivac 189
Prigusni ventil 189
3. Vodena para 81 Isparivac 191
8.1. Velicine stanj:l vodellc pare 82 12.3. Toplotnc plll1lpe 194
8.2. Toplota ispar.lvanja 83 12.4. Radni fluidi U obrnutim terrnodinarllickim ciklusima 196
8.3. Toplotni 7:\' dijagram za vodellu paru 84 Problemi 201
8.4. V lazlla para 85
8.5. Proll~ena stmja V!<'ZllC pare 87 13. Termodinamicki ciklusi kod SUS motora 205
Izobard., p = const. 87 13.1. Vazdusni stalldardlli Ottov ciklus 206
Izohora, v = const. 88 13.2. Vazdusni standardni Dieselov ciklus 208
Adijabata, Q= 0 89 13.3. Vazdusni stalldardlli Sabatheov ciklus 209
8.6. Pregrijana vodena para 91 13.4. Poredeqje vazdusnih standardnih ciklusa za SUS rnotore 211
8.7. Van-der Waalsova jcdnaCina stanja 91 Problemi 213
8.8. Mollierov hs dijagram za vodenu paru 93
Problemi 95 14. Idealne gasne smjese 217
14.1. Sastav, molekulska masa i gasna kOllstanta sn'\iese 218
9. Energetski riklusi na vodenu paru 107 Maseni sastav smjese 218
9.1. Rankineov ciklns 107 Zapreminski sastav smjese 219
9.2. Efekat pritisb i temperature na Rankineov ciklus 108 Molski sastav sn'\iese 220
9.3. Ciklus sa mednpregrijavanjem pare 111 Veza izmedu masenog i zapreminskog udjela 221
9.4. Ciklus sa regenerativnim zagrijavanjem napojne vode 111 14.2. lednatina stanja idealne gasne smjese 221
9.5. Odstupanje stvarnog ciklusa od idealnog 115 14.3. Specificna toplota ideallle gasne srnjese 223
Gubici u cijevima 116 Problemi 225
Gubici u turbini 116
Gubici u puu.,i 117 15. Sagorijevanje iii izgaranje goriva 229
Gubici u kondenzatoru 117 15.1. Karakteristike i elementarni sastav goriva 229
9.6. Ciklusi uukleamih elektrana 117 15.2. Proces sagorijevanja goriva 232
Problemi 125 15.3. Toplotna moe iii entalpija sagorijevallja 235
15.4. Temperatura adijabatskog plarnena 236
10. Difercucijalue jednacine strujanja fluida 133 15.5. Kontrola procesa sagorijevanja 237
10.1. Jednaciue Navier-Stockesa 133 Problemi 239
10.2. Jednaciua kontinuiteta 137
10.3. Jednacina energije 139 16. Prostiranje iii prenos toplote 243
Problemi 145 16.1. Kondukcija 244
Diferencijailla jednaCilla prostiranja toplote 248
11. Graficko odredivanje temperaturnog polja 147 16.2. KOllvekcija 257
11.1. Metoda konal:nih razlika 147 Proticanje fluida 257
11.2. Metoda konal:nih clemenata 151 Koeficijellt prelaza toplote 258
11.3. Metoda ko!,acnih zapremilla 163 Teorija slicnosti 260

ii
Koeficljent prelaza toplote kod prinudne konvekcije 268 Pad pritiska uslijed prOIllJcnc sl11Jcra stnlJanp 38-+
Siohodna iii prirodna kO:lVekcija 272 Pad pritiska u plastu 384
Kondenzacija i kljucanje 275 20.3. Proracul1 izmjenjivaca toplote 386
16.3. Radijacija 276 Problemi 393
Snaga emisije i emisivTlost 277
16.4. Ukupan koeficijent prenosa toplote 279 Literatura 395
Prohlerni 281
Indeks 399
17. VlaZaIl vazduh 291
Nezasicen vlazan vazduh 293
Zasicen iIi prezasicen vlazan vazduh 293
17.1. Temwdinamicke osobine vlaznog vazduha 293
Sadrzaj vlage 295
Gustina 299
Relati\11a vlaznost 300
Stepen zasicellja 301
Specificna entalpija 301
17.2. \fo:iierov hx dijagram za vlazan vazduh 305
17.3. Promjena stanja vlafuog vazduha 315
Izobarsko zagrijavanje i hladeaje 315
Izobarsko-izentalpska promjena stanja 318
Izobarsko rnijesanje dvije struje vlaznog vazduha 320
Dodavanje vode iii vodene pare vlaznom vazduhu 322
Problemi 324

18. IshIapIjivanje vode 331


18.1. Pojave kod ishlapljivllI!ia 331
18.2. Daltonov zakon ishlapljivanja 332
18.3. Problem psihrometra 334
18.4. Smjer promjene stanja vazduha 336
18.5. Krajnja granica hladenja 337
18.6. Izmjena toplote pri isblapljivanju 339
18.7. Tehnicki procesi sa prirnjenom ishlapljivanja vode (susenje) 346
Visestepeno susenje 349
Posebni nacini susenja 351
Problemi 355

19. Sistemi za hladenje u energetskim postrojenjima 359


19.1. Protocno hladenje 359
19.2. Povratno hladenje 359
19.3. Proracun rashladnog tomja po Sherwoodu 365
Problemi 371

20. Izmjenjivaci topIote 373


20.1. Prenos toplote 373
Rnlika temperatura 373
Ukupni koeficijent prenosa toplote 380
20.2. Pad pritiska 382
Pad pritiska u cijevima 382

IV V
r
Simboli

A povrsina, m2
a specificna anergija, J/kg
parametar van-der Waalsove jednacinc stanja
ubrzanjc, lll/s 2
temperaturna provodljivost, m2!s
B koeficijent proporciona1nosti
zapreminski koeficijent top1otnog sirenja. 11K
h parametar van-der Waalsove jednacine stanja
zapremina 1 kg molekula, mJ/kg
c molska specific1I3 toplota, J/(kmoI'oC) iIi J/(kmoI-K)
c masena specificna toplota. J/(kg'°C) iIi Jl(kg'K)
c' zapreminska specific:Ja top Iota, J/(m"°C) iii J!(mJ-K)
D dijametar, m
d dijamelar, m
E energija, J
elektricni potencijal, V
specificna eksergija, J/kg
Eu Eulerov broj
F si1a, N
,. ,
f povrsma, m-
koeficijent trenja
Fr Freudeov broj
G masa, kg
maseru protok, kg/s
g gravitaciono ubrzanje, m/s2
maseni udio, kg/kg
Gr Grashofov broj
H entalpija, J
h Vlsma, m
specificna entalpija, J/kg
relativni koeficijent prelaza toplote, 11m
I jarina elektricne struje, A
K koeficijent proporcionalnosti
k Poissonova konstanta iii eksponent adijabate
ukupan koeficijent prenosa toplote, W/(m 2'K)
L zapreminskirad,J
snaga, W
specificni zapreminski rad, J/kg
duzina, m
M molekulska masa, kg/kmol
masa, kg
maseni protok, kg/s
moment, J
m masa, kg
mascni protok, kg/s

vi
molarna zapremina. mJlkmol Grcka slova
broj molekula u zapremini V
snaga, W
N' broj molekula po jedinici mase a iskoristeni dio ugljenika iz goriva
broj molekula po jedinici zapremine koeficiJent preuosa topIole kOl1vekcijom, W/(m"K)
eksponent politrope apsorptivuost
koliCina materije, I"nol f3 zaprerninski koeficijent topIotno.s sirenja, 11K
Nu Nusseltov broj X sadrzaj vlage, kmollkmol
P pritisak, Pa l.' koeficijedt hladenja
Pc Prandtlov broj koef1cijent grijaqja
Q koliCina toplote, 1 emisivnost
toplotni tok, W (jJ odno.; ubrizgavanja
q speciflcna kolicina toplote, l/kg reIativna vIaznost
toplotni tok, W '7 termodinamicki iIi tennicki stepen iskoristenja
3
specificlli toplotni tok, W/m", W/m , efikasnosl
individualna gasna konstanta, J/(kg'K) toplotni stepen djeIovanja izmjenjiva':a toplote
elektricni otpor, n Il. koeficijent suviska vazduha
termi~ki Ofpot, (ni~K)/Vl topIotna provodljivosL, W/(mK)
univerzalna gaslla konstanla, J/(kmol'K) J.i masa jednog mC'\ekula, kg
top lOla isparavanja, J/kg dinamicki viskozitet, Pa's
kompresioni odnos v kinematski viskozitet, m2/s
3 3
zapreminski udio, m /m e temperatura, DC
radijus, m p gustina, kg/m3
2
terrnicki otpor, (m 'K)IW
unutrasnja (Iatentna) topIota isparavanja, J/kg
ro toplota isparavanja vode na 0 DC, J/kg
reflektivnost
rt topiOIa topljenja leda na 0 DC, J/kg
Boltzmanova konstanta, W/(m 2 'K 4 )
Re Reynoldsov broj
koeficijent ishlapljivanja, kg/( g'm 2)
S entropija, J/K
2 napon ili naprezanje, Pa
povdina, m
r vrijeme, s
s duiina, m
transrnitivnost
specificna entropija, J/(kg'K)
St Stantonov broj
n zapremina, m 3
apsolutna temperatura, K V spo\jasnja topIota isparavanja, Jlkg
T
temperatura, DC odnos pritisaka
t
unutrasnja energija, J stepen zasicenja
U
u specificna unutrasnja energija, J/kg
brzina, mls
• 3
v zapremma, m
. m 3/kg
v specificna zapremma,
W tehnicki rad, J
snaga, W
w brzina, mls
specificni tehnicki rad, J/kg
x sadrZaj pare iIi stepen suhoce, kglkg
molski udio, kmollkmol
sadrZaj vlage ili vlainost, kg/kg
z faktor kompresibilnosti ... 3
potrebna koliCina vazduha za sagoflJevanJe, nm Ikg

viii ix
(hod

1. Uvod

Za razliku od drugih fizickih llauka, OSllovna nacela tennodillamike


nisu postavljena u logicllom obliku do tridesetih godina devetnaestog vijeka.
eak ?ita vise, jos ima eksperata koji tvrde da teml0dinamika nije (;ista nauka.
Medutim, 0 tome se nece raspravljati ovdje. Dovoljno je reci da tennodillamika
predstavlja sa, na primjer, mehanikom i elektromagnetizmom jedno od glavnih
podrucia materijaillih nauka. Istoriju ovog jJodrucja proucavali su mnogi
filozofi i poznati naucllici. Newton, Camot, Joule, Kelvin, Rankine i Thompson
sarno su neki od onih koji su daE veliki doprinos ovom podrucju. Ipak, nakon
svega, ;ta je to tennodinamika? Moze se reci da ona proucava toplotu, rad i
energiju. Vise od toga, tennodinamika se bavi fundamentaInim i osnovnim
zakonima prirode koji objasnjavaju relaciJe koje postoje izmedu toplote, rada i
energije. Tennodinamika je, kao i matematika, zasnovana na nekoliko baznih
principa koji ce se detaljnije diskutovati kasnije.

U tennotehnici se razmatraju tehnicki aspekti transfonnacije energije,


primjenjuju se zakljucci tennodinamike i proucava prenos toplote. Ta
razmatranja polaze od metode dobijanja, pretvaranja, prenosa i koristenja
toplote, kao i od principa rada i konstrukcionih karakteristika toplotnih aparata
namijenjenih razmjeni toplote. U uzem smislu tennotehnika moze oznaciti
oblast u kojoj se proucavaju zakoni prostiranja toplote, a teoretsku osnovu
tennotehnike predstavljaju principi tennodinamike i fenomeni vezani za prenos
toplote. Posebno mjesto u tennotehnici zauzimaju procesni aparati, a prije
svega izmjenjivaci toplote. Toplotnim bilansiranjem procesnih aparata
ocjenjuje se iskoristenje energije i odreduju se gubici energije, sto omogucava
utvrdivanje najvaznijih tehno-ekonomskih karakteristika procesa.

1.1. Toplotno stanje

Toplotnirn stanjem nekog tijela naziva se skup citavog niza njegovih


fizikalnih svojstava koja su posredno iii neposredno pristupacna mjerenju.
Svako je od tih svojstava jedna od mnogobrojnih velicina stanja, jer je njegova
vrijednost znacajna za doticno stanje.

Neke od tih velicina odlikuju se time sto im brojcane vrijednosti


mnogo zavise od toplotnog stanja tijela. One su posebno pogodne za
proucavanje promjena stanja, pa ce se toplotno stanje mob jednoznacno
definisati ogranicenim brojem takvih velicina.

x
TCFIII()tiiIlUliii/,1l i /c"!Ilo/eillli/;u

1.2. Termickc vclicillc st'lBja Poznata jc zavisnost izmedu apsoilltne temperature (7) Izr3zcne II
stepenima Kelvill3 i temperature (I) izrazene u stepcllima Celsillsa, ~j.
T=273,15+1.
Kada se radi 0 pretvaranjll jednog ohlil..J energij·: II dmgi (na primjer
topiotne u dmge 0blike energije), tada se pri posmatranju, analiziranjll i Razl;ka temperatura ista je, tj. TrTI=lr1h pod uslovom da TI II
proucavanju toga pretvaranja zahtijeva poznavanje energetskog (na primjer odn0sno T2 i 12 mjere isto toplotno stallje.
toplotnog) stanja radnog tijela i velie ina koje to stanje karakterislI i odreduju.
Priti:;ak se definise kao sila na jedinicu puvrsine . .fedinica za mjerenje
Kako je sustina toplotne energije u kretanJu cestiea - u toplotnom pritlska po SI sistemu je Pascal (Pa=Nhl). U praksi se cesee koristi izvedena
kretanju - razumljivo je da ee energetsko (toplotno) stanje biti izrazeno jedinica bar (bar= I ~5 Pa).
veliCinama koje su spoljasnji odraz toplotnog kretanja. To su prije svega
temperatura (I), pntisak (p) i spe..:ifiena zapremina (v), koje su poznate pod Ponekad se pritisak mjeri i stubom tecnosli (:live, vode itd). Odnos
zajedniekim imenol1l- lemricke (osnovne) veliCine stanja. izmedu vrijednosti pritiska, izrazene stubom tecnosti i silom na povrsinu, dat je
slijedeeim izrazom: p=p-g'h, odnosno h=pl(p-g), gdje je p - pritisak izrazen
Temperatura (1°C, T K) obicno se definise kao stepen zagrijanosti silom na povrsinu, II pritisak izrazen stllbom neke tccnosti, p gustilla
tijela. Medutim, njenu sustinu, kao sto je vee naglaseno, predstavlja kretanje tecnosti, g=9,Sl mil.
cestica molekula i atoma u njima.
Na prin1ier, ako je p= 1 bar, tada ce bili:
. Temperatura, zapravo, predstavlja mjeru srednje kinetitke energije
translatornog kretanja molekula. Postoji prosta vcza izmed:J kineticke energije za zivu: p,= 13,6 kg/dm 3= 13,6'103 kg/m3; 1 bar= 10 5 N/m2
translatomog kretanja molekula (m'w 2/2) i temperature (7), dobijena lIa osnovu 1z,=1051(I3,6'1 03'9,SI )=0,75 m Hg (zivinog stuba);
kineticko-molekulame teorije, l1n/12=B'T, gdje je B koeficijent
proporcionalnosti. za vodu: Pw=1 kg/dm3=10.1 kglm 3 ; 1 bar=105 N/nl
hw =10 5/(l03'9,Sl)=10,2 m VS (vodenog stuba).
Kako se vidi, posljednja jednacina daje vezu izmedu temperature, kao
makroskopske vclicine, i srednje vrijednosti kvadrata brzina kretanja molekula, Posto je pritisak p=9,SI'10 4 N/m 2 priblizno jcdnak, kao sto ee se
kao mikroskopske veiicine. kasnije vidjeti, onom pritisku kojim spoljasnji atmosferski vazduh relativuo
ravnomjerno pritiskuje svojom tezinom Ila sva tijela na zemlji, pa i na povrsinu
Kao !ito je poznato, temperatura se n1ieri termometrima. Rad mnogih zemlje, to se ta jcdiniea za mjerenje naziva tehnitka atmosfera iIi kraec
tennometara bazira sc na poznatom svojstvu tije\a da se pri zagrijavanju sire, atmosfera (at).
odnosno pri hladenju skupljaju. Na ovom svojstvu zasniva se izrada
tennometara sa gasovima i tecnostima, npr. zivinog termometra. Termometri Pritisak, kojim vazduh djeJuje na povrsinu zemlje, tj. spoljasnji
irmY u podjelu (skalu) za mjerenje temperature. Poznati su termometri sa atmosferski pritisak, zavisi kako od atmosferskih prilika (prema kojima se
Celsiusovom, Reornirovom i Fahrenheitovom podjelom. stalllo mijenja u relativno uskim granicama) tako i od visillskog polozaja.

Zivilli tcrmometri mogu da se primjenjuju u granicama izmedu -30°C Ako se uzme staklena cijev odredenc duzine, zatvorena na jednom
i pribliZno 550°C. Na nizim temperaturama ziva se srnrzava, dok vise kraju i lIapunjena zivom do vrha, pa joj se otvoreni kraj spusti u sud takode sa
temperature lie moze da izdrzi staklo termometra. Za mjerenje niZih zivom, tada ee iz cijevi u sud da se izlije izvjesna kolicina zive, dok ce u cijevi
temperatura primjenjuju se druge teenos!i. \oje rnrzllu pri niZim temperaturama ostati i daljc stub zive, Ilad nivoom zive u sudu (vidi sliku 1.1). Taj stub (visina
(spiritus pri -115°C, toluol pri -95 DC i sl.). Za mjercnje visih temperatura zive u cijcvi) na morskoj povrsini i pri temperaturi zive od 0 °C iznosiec 760
upotrebljavaju se specijailli pribori - piromctri. Narocito je poznat i mnogo se mm. Na svakih 10m visine iznad morskc povrsine, stub zive se smanjuje
upotrebljava termo-e1ektril:ni pirometar, ciji se opis i funkcija daju u prosjecno za I mm.
specijalnoj literaturi (iz termiekih mjerenja).

Pocetak l:itanja temperature dat je na termometrima od 0 DC, iIi se kao


poeetak uzima tzv. apsolutna nula temperature - 0 Dabs (0 K).

2 3
(I\'()r!
'/"rJllo,llIIillllikii i /(TlJ1o/chllikii

spoljasnjeg vazduha biee: fiJ-Pb=P". tj. fiJ=P,,+j'b. gdjc jc P.I - apsoiutni pritisak.
p" - nadpritisak (on pokazujc za koiiko jc l"'itisak lJ sudu \'i,i od pritiska
spoljasnJeg vazduha), Pb - baromctarski pritisak.

Nadpritisak se ntieri pribol'Om koji se zove manometar.

Zbog toga sto manol1lctri Lljere (pokazuju) nadpritisak, a ne apsolutni


pritisak, to je porcd naziva nadpritisak uobicajcn tako(te i nazi\' manometarski
pritisak.

Ako je, naprotiv, pritisak u zatvorenom sudu nizi od spoljasnjeg


atmosferskog pritiska, ziva ee se tada pcnjati u onom kraku savijene cijcvi
(pnbora) koji je spojcn sa sudom (vidi sliku 1.2c) i lIZ isto rasudivanje kao i u
prethodnom slucaju dobija sc: Pb-PJ=P" tj. j>,=Pb-P" gdjc je p, - razrjcdcnjc
Slika 1.1 Normalni atrnosterski pritisak. (vakuum).

To znaci da ee pri nave denim uslovima spoljasnji vazduh, svojim Pribor Za mjerenje razrjedenja ("akuuma) naziva se vakuumetar.
pritiskom na zivu u sudu, istierati zivu u cij( vi ni. visinu od 760 rnm, !ito
drugiP1 rijeCima znaci da spoJjaSnji vazduh svojim pritiskom drZi u ravnotezi
tezinu stuba zive vi sine 760 mIlL Iznad zive u cijevi, kao ilto je poznato, ostaje
prazan prostor koji se prema italijanskom t1zicaru, koji je prvi izveo ovaj
eksperiment, zove Torricellijeva praznina. Navedeni pritisak spoljasnjeg
vazduha, koji odgovara stubu Zive od 760 mm, pri O°C i na morskoj povrsini,
naziva se normalni atrnosferski pritisak. Cesto se pritisak stuba zive od 760 rnm
i pri 0 °C naziva joil i t1zicka atmosfera (atm).

Ranije je nadeno da jedJ'lom baru odgovara visina zivinog stuba od


750 rnm. Prema tome, odnos izmedn t1zicke atmosfere i bara biee: I atmll
bar=760/750=J,0133, tj. 1 atm=I,0133 bar=10133 mm VS.

Prilikom n"\ierenja pritiska treba uzimati u obzir temperaturu okoline,


ti. temperaturu zive u instrumentu.
Spoljasnji atmosferski pritisak se mjeri priborima koji se zovu
barometri, pa se spoljasnji atulOsterski pritisak cesto zove barometarski a} b) c)
pritisak. Poznati su zivin i metalni barometar. Dejstvo zivinog barometra bazira
se na principu izlozenom na slici 1.1. Slika 1.2 Mjcrenje pritiska u zatvorenim sudovima.

U tehnickoj praksi narocito je potrebno mjeriti pritisak u zatvorenim Za mjerenje apsolutnog pritiska (Pa) potrebna su, kako se vidi, dva
sudovima (vodene pare, sabijenog vazd,;'d itd.). Pritisak u zatvorenom sudu pribora - barometar i manometar (odnosno vakuumetar).
moze da bude visi iIi nizi od spoljasnjeg almosferskog pritiska.
Kao i barometri, manomctri i vakuumetri mogu biti sa zivom i
Ako se uzme savijena cijev koja je na oba kraja otvorena (vidi sliku metalni.
1.2a), i u nju naspe ziva, fada ee uslijed dejstva pritiska spoljasnjeg
atmosferskog vazduha u oba kraka savijene cijevi ziva stajati na podjednakoj Nije tesko uociti da su nadpritisak i vakuum, posto zavise (rnijenjaju
visini. Medutim, ako se jedan krak te cijevi pripoji za sud sa gasom, pritiska se) od spoljasnjih uslova temperature i pritiska, pomoene veliCine pri mjerenju,
viseg od atmosferskog, tada ce nivo zive u kraku cijevi gdje djeluje spoljasnji sto znaci da nadpritisak i vakuum ne karakterisu stat"\ie gasa u sudu, tj. Pn i Pv
atmosferski pritisak biti visi od nivoa zive u kraku koji je spojen za sud. (vidi nisu veliCine stanja. Velicinom stanja moze da se smatra sarno apsolutni
sliku L2b), odnosno razlika pritiska gasovitog tijela zatvorenog u sudu i

4
J L'III((J(IlIUllIlll\{/ I {(","I()leI1JllA.-a
I I 'oil

pritisak (P3)' Oll Sf facl! toga jcdlllo i uvodi usn: zuviSlloSti koje karakterisll primJcna JcdnaclI1c stanJu (I.!) LIlUCI da se lInutar posrnatranog tlJcla iii
stanjc gasa.
posmatranog podrucJa prcsutno prctp0'ilU\!Ja hCll1i.Jska. mchullIcka i tcrl11icka
ravnotcza. To tijclo, iIi podrucJc, nc treba llledutil11 biti u ravnotdi S'l svojom
Sto sc tii:c fizickc sustine oritiska, on je, isto tako kao i temperatura, okolinom.
na osnovu kinelicke teor~ie gasova, proporcionalall srednjoj vrijednosti
kinetickc energije translalomog kretanja molekula (za idealangas). Ovo ce biti Temlicka jednacina stanja (!. I) m02e se pisati i u eksplicitnom
jasnije lek poslije izvodenja osnovne jednaCine kinetii:ke teorije gasova (za obliku:
pritisak).
p =/i(v, t) di)' h(p. I) iii I = (;(p, )') (1.2)
Specificna zapremina (v) predstavlja zapreminu jedinice mase
3
(rn /kg). Reciprocna vrijednost specificne zapremine jeste gustina p (kg/mY). Da bi se pronasla termicka jednacin3 stanja II bilo kojem od cetiri navedena
Jasno je iz ovih definicija da ee postojati slijedeei odnos izmedu gustine i oblika, potrebni su ekspcrill1enti. Kod gasovitih materija moze se poci i od
specifii:ne zapremine: v=l/p, odnosno p=lIv. nekih pretpostavki 0 unutrasnjoj gradi materije, pa onda analiticki doci do
jednacine stanja tijela. Ovinl su pl·tem posh osnivaci kineticke teorije gasova,

I
pri cell1U Sll na istrazivanje kretanja pretpostavljenih molekllia primUcnjeni
1.3. Termicka jednacina stanja zako'li mehanike i statisticke matematike. Doslo se do rezultata koji su se
izvrsno slagali sa neposrednim eksperimcntima.

I
Unutrasnji pritisak (P) kod gasova i tei:nosti ne zavisi od oblika Temperaturno polje. Svaka fizicka pojava nalazi se u prostoru
zauzetog prostora. Zavisi samo od vrste materije, od njene temperature (t) i vremenu Prema lome temperaturno polje biee odredeno prostorom
gustine (p) iii, sto jeisto, od njenc specifii:ne zapremine (v). vremenom, tj.:
,
i Velicine p, v, t homogene materije povezane su prema iskustvu t = !(x,y, z, r) u ortogonalnom sistemu,
izrazom: ( L3)
t = ¢ (r, f{J, z, r) u cilindricnoll1 sistemu,
F(P, v, t) = 0, (1.1 )
gdje su x, y i z prostorne koordinatc, a rvrijeme.
¢iji matematiiCki obIik zavisi od posmatrane materije. Ovakva veza naziva se
termickom jednai:in.>m stanja. Ovdje je preSutno pretpostavljeno da je tijelo Pod temperaturnim poljel11 podrazumijeva se ukupnost trenutnih
homogeno te da ima ujednacenu temperaturu t, ujednacen pritisak p i temperatura u prostoru. Posto je temperatura skalarna velicina to je i
ujednacenu specifimu zapreminu v (tj. ujednacenu gustinu p). Prema tome, temperaturno polje skalarna veliCina. LJ termodinamici se razlikuju dva
jednacina smnja ima smisla samo za one dijelove medija koji se nalaze u temperaturna polja:
unutrasnjoj IGlvnoteZi. Medutim, kada se na primjer temperature u raznim
ta¢kama nekoga gasa razlikuju, u gasu nema ravnoteze. U tom se slucaju ne • stacionarno temperatllrno polje,
moze govoriti 0 nekoj vezi izmedu p, v i t prema (1.1) za say gas. To isto • nestacionarno temperaturno polje.
vrijedi i za nehomogene mjesavine gasova kada im je sastav na raznim
J11jestima razlitit. Za homogenu smjesu, na primjer za vazduh, postoji naprotiv
Stacionarno temperaturno polje je takvo polje u kome se temperatura
jednaCina stanja prema (1.1) kojaje, naravno, primjenljiva tako dugo dok vlada u posmatranoj tacki ne mijenja sa vremenom. Kod stacionarnog temperaturnog
ravnoteu.
polja (stacionami rezim) temperatura je funkcija samo prostornih koordinata,
tj.:
Da hi se 0 ovom ogranicenju vodilo racuna moze se, ako je potrebno,
prostor koji ispunjaw materija teoretski razdijeliti na takva manja podrucja za
koja se sruije sa dovoljnom tacnoscu pretpostaviti da u njima vlada unutrasnja t = ji(x, y, z), ~=o. (1.4 )
ravnoteu. Ab je materija homogena, onda se moraju za svako takvo podrucje or
uvrstiti lokalDe prosj«ne vrijednosti za p, v i t. Na taj nacin dobice se onoliko
jednacina stanja islog oblika koliko je podrucja odabrano, Ako materija nije Kod nestacionarnog temperatumog polja temperatura se rnijenja u
homogena, mijenja St: jos i sastav od podrucja do podrucja. Prema sastavu se posmatranoj tacki tokom vremena. U ovom slucaju temperatura zavisi od
vremena i prostora, tj. prema (1.3):
tada mijenja i oblii: jednacine stanja od podrucja do podrucja. Zato svaka

6
7
7<'r'lIodilldlllika i lerll1{Jleilnikll

I =/(X, v, 2, ri. ( 1.5) Gradijent temperature najcesce se matclTlatickl plcdstuvlja na slijcdcci


nacin:
Ako temperatw'a zavisl od we tn koordinate, onda je to prostorno
polje (jednacina (1.3», a ako temperatura zavisi samo m1 dvije koordinate, ~ i'l
grad I = 1/" . ~ 'V I, ( \.8)
onda se takvo temperalumo poIje nazi\'a ravansko (dvodimcnzionalno) ('1/

tcmperatumo polje, tj.:


gdje je:
1=/J(X,y, T), (1.6)
jedinicni vektor u pravcu normalc na izotennsku povrsinu,
n norrnala na izotermu.
Kada temperatura zavisi samo od jedne koordinate, takvo
temperaturno polje zove se jednodimenzionalno polje. Tada je: Apsoilltna vrijednost gradijenta temperature imJ dimenziju Kim.
Posto se u svakoj tacki temperaturnog polja moze posta viti gradijent
t = ij(x, f), ('I = at = o. (1.7) temperature, povezivanjem gradijenata istih vcliCina dobija se poIje
Cz oy temperaturnog gradijenta. Polje temperaturnog gradijenta predstavlja
ortogonalne tra!ektorije temperaturnog polja (isprckidane linije na slici 1.3).
Sve tacke na jednom teoperatumcm polju, Koje imaju istu
Iz jednacin~ (1.8) vidi Sl da je gradijent temperature ustvari prvi izvod
temperaturu, erne izotermsko tempe~atumo polje, odnosno izotermsku
temperature po nornlali, 11, na izotermsku povrsinll.
povrsinv. Ako se izotermska povrsina presjece jednom ravni, onda se u toj
ravni dobije snop izotermi. Kako na jednom mjestu istovremeno ne mogu biti
Specilicni toplotni protok (l1uks). U svakom tijelu gdje postoji
dvije temperature, to se dvije povrsine sa raz!icitim temperaturama ne mogu
razlika temperatura doci ce do razmjenc topiote - topiotnog protoka.
sjeei. Mnogobrojni eksperimenti su pokazali da se najintenzivnija razmjena topiote
izvodi po normali na izotennsku povrsinu i to od vise ka nizoj temperaturi.
Gradijent temperature. Duz izoterme t temperatura se ne mijenja. U
svakom drugom pravcu postoji pron1iena temperature (slika 1.3).
Pod pojmom specificnog toplotnog protoka podrazumijeva se takav
vektor ciji se pravac poklapa sa vektorom temperaturnog gradijenta, a njegova
t+/:,t apsolutna velicina izrazava intenzitet toplotnog fluksa.

Na osnovu drugog zakona tennodinamike utvrdeno je da se prenos


topiote spontano izvodi uvijek u pravcu pada temperature. Prema tome,
I-/:'I specificni toplotni protok ima suprotan smjer II odnosll na gradijent
temperature. Sada se moze napisati specificni toplotni protok u oblik'U:
1-2/:'1
ij = -A.. gradl = -A.. 'VI, W/m2, (1.9)

gdje je A. koeficijent topiotne provodljivosti.

Slika 1.3 Gradijent temperature. Koeficijent A. u opstem slucaju je tenzorska velie ina. On zavisi od
vrste rnaterijala, njegove strukture, temperature i vlaznosti. Dimenzija
Najveei pad temperature po jedinici duiine dobija se u pravcu normale koeficijenta toplotne provodljivosti je WI( m- K).
na izotermsku povrsinu. Ako se u posrnatranoj tacki (npr. A) temperatumog
polja postavi vektor, ali tako da se on po pravcu poklapa sa najveeom Komponenta vektora q na bilo koji drugi pravac (npr. x) biee takode
promjenom temperature izmedu dvije izoterme, onda se takav vektor naziva vektor (ii,). Njegova skalarna veliCina je:
gradijent temperature. Prema tome, gradijent temperature poklapa se sa
pravcem najintenzivnije promjene temperature. Pri tome, pozitivna vrijednost q, = q-cos(n, x). ( 1.10)
gradijenta temperature znaci pravac porasta temperature.

8 9
I CI'IIlOllil1(1I/II/W I Icrnw{efllll/{li I mc!

Slicno polju leI11peratllrnih gradijcnata lllole sc dobiti i polje Kako Je:


specificnih loplotnih protoka. Ono JC takode llrtogonalno na temperntll:-JlO
Projekcije vektora 5pecificnog toplotnog protoka na koordinate X, .\', ::: dS" = dS,-cos(jJ,
1lII""'~U'llarU{)l! sistema bice:
nnda je:
ZlLi"OSU:
dQ._. (U2)
at
q' C05(/1, x} = -A'-;:-' cos(l1,x) = -A
al dT dS,
all ax
lz (1.;2) bice:
zarosu:

01 () DI (1.11 )
q 'COS(I1,V ) = -A';;-' cos II,)' = -A'-'
(AI iii:

zazosu: (I 13)

ot
-A'-'
Ako se kod tijela odredenih dimenzija (odnosno povrsine S) posmatra
OZ toplotni fluks u intervalu TI do Tb ouda je:

Odredimo sada kolicinu toplote koja prode kroz elementamu povrsinu


~ Elementama povrsina dS, nalazi se pod llglom (jJ u odnosu na izotemlsku Q (1.14)
poniiinu (stika 1.4). Sada je:

q, = q'cos(jJ, lz jednaCine (1.14) vidi se tia se za odredivanje koIicine toplote, koja


se preda u nekom intervaiu vremeua kroz odredenu povrsinu tijela, mora
odBosno: poznavati temperatumo polje lInutar tijela. Prema tome, iznalazenje
temperaturnog polja predstavlja osnovni zadatak analiticke teorije provodenja
dQ I topiote.
q = -A' grad/,cos(jJ= -,-,cos(jJ'
I dT dSn
11
1.4. Rad

Prije nego SIO se pronade oblik jednacine stanja za razlicite materije,


treba ispitati da Ii je i 1I kojoj je vezi promjena zapremine neke materije sa
radom koji se pri tome obavija. Ako se granicna ploha A nekog tijeIa, slika 1.5,
na primjer nekoga gasa, pomakne za pomak dl', obuhvaceni prostor povecava
se za prirast zapremine dV, pa je:

dV Ids.dA. ( 1.15)
A

Stika 1.4

II
10
'f,TlI/odlllilillikii i /(TIlIIJ/C/illdll

Kada je, uaproti\'. mehanil'ka ramotc,;a pncmccena. posebno kada JC


spoljasnji pritisak manji od unutrasl1Jeg. PJ</i. npr. pI! pkom vrtlozenju gasa.
.. :-,-- US gas vrsi koristan rad dL samo protiv spoljasnjeg pritiska Pu, dakle dL=pa'd V, sto
<11 je manje od rd V:

dL < p'dl' (mehanicka neravnotda). (1.18)


-.
- l'
p Ostatak (p·d V'p,d V) pret\·ara se u toplotu trcnja i sudara. McdUlim, izraz
(1.18) vrijcdi i kada je pa \·eee od p, U tom slucaju nastaje zgusnjava:lje gasa.
pa sc za to trosi vise rada \dLI=IrJ'dV], ncgo !ito pokazuje izraz (L\6). Kako se
kod kompresije dovedeni rad racuna negativIlo, algebarski je dL<O i dV<O, tako
da i ovdje vrijedi izraz (1.1 S).
Stika 1.5 Sirenjc i vanjski rae!.
Problemi
Integraciju treba provcsti po citavoj povrsini A. Kaua je spoljasnji pritisak Pa
jednak unulrasnjell1 I' iIi kaua se od njega tek neznatno razIikujc, liJelo se
nalazi u rnehanickoj ravllotezi sa oko~inoll1. U tOll1 slucaju svaki ce element
1.1 Tacka 1:ljucanja vod:? je 212 OF, a tacka mrzlljcnja 32 OF, na Faluenheitovoj
ponsine cIA pri spomenutoll1 rOll1icanju izvrsiti protiv sHe dF=p·dA neki rad:
skali. Na Celsiusovoj skali te su temperature 100°C odnosno 0 dc. Izvedi
izraL, na osnovu ove informacije, koji povezuje te dvije temperatume skale.

1.2Izrazi 125°C u K i OF.


Pri malolll pomcku citave povrsine elementarni rad ce bili:
1.3 Kolike su obicno kod nas Ijetne temperature u
f
OF)

dL = P . cIA .ds
A 1.4 Koja ce temperatura biti izraiena istim brojem uK i OF?

a prema (LI5): 1.5 Koju temperaturu pokazuje Celsiusova skala na termometru, ako pored 1*
Fahrenheitova pokazuje 0 OF?
dL = p'dV (za ll1ehanicku ravnotezu), ( 1.16)
1.6 Koliko OF oznacava apsolutnu nulu?
Za konacno velike pron*ne stanja integracijom se dobija:
1. 7 Za projektovanje grijanja obicno se pretpostavlja da je okolina na -20°C.
Koliko je to u OF?
(l,17)
v,
1.8 Temperatura pregrijane pare u kotlu odrzava se u intervalu 500°C do 520
°C. Sta ce ovdje pokazivati termometar sa Fahrenheitovom skalom, ako je
Za izracunavanje integrala ovdje mora bili poznata zavisnost pritiska p ugraden kao kontrolni uredaj?
od zapremine V To vrijedi za bilo kakvu promjenu oblika zapremine materije,
ali ipak uz uslov da je na granicnoj plohi A trajno vladala mehanicka ravnoteza. 1.9 Manometar pokazuje pritisak 2,1 MPa, a na barometru se ocitava 98 kPa.
Osim toga i pritisak po citavoj granicnoj plohi mora bili ujednacen. U Izracunaj apsolutni pritisak.
protivnom trebalo bi dvostrukim integralom uzeti u obzir i neujednacenost
pritiska po plohi. To nece biti zadovoljeno pri jakom vrtlozenju gasa I. pn 1.10 Manometar saddi fluid koji ima gustinu 800 kg/mJ. Razlika vIsma
naglim promjenama stanja, buduci da se lada u gasu pOjavljuje unutrasnje stubova fluida u dvije kolone manometra je 300 mm. Kolika je razlika
trenje koje prouzrokuje neujednacenu distribuciju pritiska u unutrasnjosli, a to pritisaka? Kolika bi bila razlika visina fluida, ako bi istu razliku pritisaka
se trenje ()vdie ne llzima II obzir. lz (1.17) se vidi da kod promjena stanp kod mjerio manometar sa zivom, cija je gustina 13600 kg/mJ ?
kojth ncma V omjene zapremine, dV=O, gas ne vrsi nikakav mehanicki rad, bez
obzira cia Ii pri tome pritisak opada iIi raste. 1.11 Visina stuba zive u koloni ma110I11etra, koji se korisli za mjerenje
vakuuma, je 700 nml. Barol11etar pokazllje 97 kPa. Odredi apsolutni pritisak,

12
M(,llfni
7i:rll1oi1illllllIikll i lemlOleilllikll

1.12 Zivin3 kolon3 koristi sc za mjcrenJc razlikc pritisaka od 200 kPa u dlJclu
aparata slllJcstel10g vani. ~.1il1i!1lalna temperatura zimi jc -IS oc, a maksimalna
temperanlra ljeti 35°C. Kolika ce biti razlika vis ina zivine kolone .Veti u
odnosu na zinlll, bua se n1jcri ova razlika pritisaka od 200 kPa? ~hJedetl
podaei Sll dati za g,ustinu zive: -10°C: 13620 kg,/m', 0 ~C: 13595 kg,/n< 10 0C: 2. Idealoi gasovi
13570 kg/nl', 20°C: 13546 kglm 3 i 30°C: J3521 kg/m·'.

1.13 Vertikalni cilindar sadrZi gasoviti argon. Cilindar je opremljen klipom


mase 40 kg i povrsine poprccl1og presjeka 0,025 m". Atmosferski pritisak izvan
cilindra je 95 kPa. Koliki je pritisak argona unutar cilindra'? Pri pretvaranjll loplolne 1I mehanicku energijll kao radno tijelo
pokazalo se najzgodnije neko gasovilO tijclo. jcr Sll se gasovita tijela, zbog
1.14 l\ivo vode II zatvorenom rezervoaru je 40 111. Pritisak u vazdusnom svoje osobine koja se ocituje II tezl1ji da zallzmu sto je moguee wei prostor 1I
prostoru iznad vode jc 120 kPa. Prosjeclla gustina vode je 1000 kg/ml. Koliki svojoj okolil1i, 0(11105nO zbog, os,)bil1e da mogu lahko da mijenjaju svoj oblik i
je pritisak vode na dnu rezervoara'? zapreminll, pokazala kao llajpogodniji posrednici u pretvarallju toplotne
energije 1I mehanickll.
1.15 Vazduh mdse 19,395 kg zauzima zapremillll 15 m'. Kolika je specificna
zapremina vazduha? Kolikaje g,ustina? Kao S(o je vee llaglaseno, l1a osnovu molekularno-killeticke teorije,
molekuli unutar tijela ne miruju, vee se l1alaze u nepreslail10m kretanju, a osim
toga, izmcdu molekuia djeluju privlacne sile. Ove medumolekularne privlacl1e
sile kod cvrstih tijela su l1ajjace i drze ih na okupu jedan blizll drugog dok su,
medutim, kod tecnih tijela te sile slabije, a molekuli jedan 0d drugog udaljeniji.
Zbog toga je cVfstO tijelo lllnogo kompaktnije od tecl1og. Odatle proizilazi da
cvrsta tijela imaju svoj oblik, a da ga lecna nemaju. Kod gasovitih tijela,
medutim, privlacne sile su lleznatne a molekuli su jako udaljeni jedan od
drugog, cime se i objasnjava naprijed podvucena osobil1a gasovitih tijela, tj.
njihova teznja da zauzmu sto je moguce veti prostor u svojoj okolil1i, odnosno
da lahko l11.ijenjaju Syoj oblik i zapreminu.

U termodinamici, radi uproseavanja njene analize, uvedena je


pretpostavka 0 takvom gasovitom radnom tijelu, kod koga je dejstvo
medumolekulamih privlacnih sila zanemarljivo (tezi nuh) i ciji su molekuli
materijalne tacke. Tako idealizovano gasovito tijelo dobilo je naziv idealan gas.
Iako idealan gas stvamo u prirodi ne postoji, ipak zakoni do kojih se doslo za
"idealne gasove" imaju veliki prakticni znacaj ne samo u njihovoj primjeni na
one gasove koji su po svojim svojstvima bliski idealnom gasu, nego i uopste.

2.1. Osnovni zakoni idcalnih gasova

Na slici 2.1 prikazan je aparat za proucavanje oblika jednacine stanja


za najjednostavnije materije - za gasove. U kalibrisanoj posudi A (sa skalom za
zapreminu) zatvoren je gas koji se ispituje. Zapreminu gasa pokazuje ziva na
skali za zapreminu. Posuda se nalazi u termostatu B cija se temperatura moze
podesiti po zelji. Pritisak u posudi A moze se prilagoditi pomocu zivinog
manometra C i pomicne posude D. Ako se mijenja temperatura kupke uz
odrZaval1je pritiska p, mjerenja pokazuju da se zapremina gas a mijenja lineamo
sa temperatmom po jednacini:

IS
14
'/i'llilOdilli/llii/ili I /el'llio/e/Illikil Idea/IIi gasovi

(Kelvin). Stepen Kelvin jedna je od osnovllih jedillica u Medunarodnom


, ' = -l'd- - (.
273,I~o+1
)
, (21 ) sistemu jedinica (Sl).
273.15°

-273,2°C

Slika 2.2 Rezultati Gay-Lussacovog eksperimellta.

Ako se, za razliku od opisanog eksperimenta, temperatura u


termostatu odriava konstantnom, a mijenja se pritisak, dobice se jednostavan
odnos izmedu zapremine i pritiska gasa, kako je to vee pronasao Boyle (1664) i
B od njega nezavisno Mariotte (1676). Qni su pronasli da je za neku konstantnu
temperaturu gasa proizvod (p'v) neprol11ienljiv:

(p'v), = const. (2.4)


Stika 2.1 Aparat za ispitivanje jednacine stanja.
Pri raznim temperaturama i ova konstanta ima razlitite vrijednosti, tako da je
poznatoj pod imenom Gay-Lussacov zakon. Gay-Lussac je tu zakomtost proizvod (p'v) funkcija temperature:
pronasao 1816. godine. U jednacini je v specificna zapremina gasa pri
temperaturi I, a 1'0 specificna zapremina gasa mjerena pri 0 °e, pri cemu se obje p'v = F(t) = F(T - 273,15°) = FI(7). (2.5)
vrijednosti odnose na isti pritisak. Ako se podaci unesu u vI dijagram, dobije se
stika 2.2. Za svaki pritisak dobija se po jedan pravac, od kojih svaki odsijeca na Ako se ove linije ucrtaju u pv dijagram, slika 2.3, dobije se niz jednakostranih
ordinati kod 0 °C vrijednost Vo. Svi pravci prave snop zraka sa sjecistem u onoj hiperbola sa parametrom T iIi, sto je isto, sa parametrom t.
tatki apscise koja lezi kod temperature t=-273,16 °C. lednatina se moze
pojednostaviti zamjenom:
p
1'=1+273,15°, (2.2)

pa se dobije:

1'=_1'_0_.1'. (2.3)
273,15°

Velitina l' moze se shvatiti kao temperatura sa skalom cija je nu1ta


tatka pomaknuta od ishodista Celsiusove skale za 273,15 0c. Za razliku od
Celsiusove temperature ona se naziva apsolutnom temperaturom i nekad se v
oznatavala u cabs (stepen apsolutni). Kasnije je za to sIuzila oznaka OK (stepen
Slika 2.3 Rezultati Boyleovog i Mariotteovog eksperimenta.
Kelvina), dok je danas internacionalno prihvacena jednostavnija oznaka K

16 17
I
Tcrlllodil1wllika i li'nnotchllika Idealili gllS() vi

2.2. Jednacina stanja idealnoga gas a


p, '\', p, .\\ fI'v
- - = -.--. = - - == const. (2.7)
r; T, T
Jedn~Cina stanja idealnoga gasa predstavlja medusobnu zavisnost
termickih (osnovnih) velicina stanJa. Ona je najprije izvedena eksperimentalno, Ovo je sjedinjeni Boyle·Mariotteov i Gay-Lussacov zakon. Za TI=Tz=const. iz
a kasnije na osnovu kineticke teorije. Za ovaj drugi naCin potrebno je da se njega slijedi: fll'VI=P2'Vl, tj.: '
prethodno izvede osnovna jednacina kineticke teorije idealnoga gasa (za
pritisak). p'l' = const., (2.S)

Pretpostavlja se idealan gas, u kojem toplotno kretanje velikog broja sto cini Boylc·Mariotteov zakon, dokje ZJ PI=P2=const. odnosno \'I=vl=const.:
molekula (koje je prema kinetickoj teoriji haoticno) uslovljava da oni
ravnomjemo ispunjavaju cijeIu zapreminu gasa, sto znaci da je u svakom VI V, P P
- ==.....:.. == const., odnosllo -.!.. ==...:2. == ('onst (2.9)
elementu zapremine rasporeden jednak broj molekula. Pretpostavlja se takode r; Tz r; T2 .,
da su molekuli male elasticne Iopte. Posto je kretanje molekula haoticno, to ni
jedan pravac kretanja nema prednosti nad drugim.
sto cini Gay·Lussacov zakon.
Ako se posmatra proizvoljna zapremir.a V, u kojoj se nalazi N
Konstanta u jednaCiui (2.7) ne zavisi od stanja gasa vee sarno 0d
molekula gasa, ouda ce broj molekula u jediuici zapremine biti:
njegovih svojstava. Ona se ozna'::ava sa R, J/(kg-K), i zove se gasna konstanta.
II = NIV.
Prema tome, za 1 kg gasa bite:
Osnovuajednacina kineticke teorije gasova, zajediuicu zapremine, ima oblik:
p-v= R·T. (2.10)
2
2 J.i.w Ovo je poznata Clapeyronova jednacina stanja iii jednaCina stanja idealnoga
P=-·/I·--· (2.6)
3 2 gasa.

Oua predstavlja, kao sto se vidi, zavisnost pritiska gasa od srednje vrijednosti Za m kg idealnoga gasa (V=m·v) Clapeyronova jednacina ce biti:
kineticke energije translatornogkretanja molekula.
p·V=m·R·T. (2.ll)
Ako se posmatra 1 kg gasa, u kojem se nalazi N' molekula gasa, onda
ee broj molekula u jedinici mase biti: JednaCiha stanja idealnoga gasa predstavlja, kao 5to se vidi,
medusobnu zavisnost termickih veliCina stanja p, v i T.
11 = N'lv,

pa jednaCina (2.6), za jedinicu rnase, ima oblik: 2.3. Univerzalna gasna konstanta

Neka se dva razliCita idealna gas a nalaze u dvije jednake zapremine V,


od kojih je u prvoj zapremini broj molekula NI (koncentracija molekula Ill)'
masa jednog molekula J.il i pritisak gasa PI, dok je u drugoj zapremini analogno
Kakoje,uw212=B'T,tojei p.v==!:..N'.B.T. - N2, /lz, J.i2 i P2.
3
Prema osnovnoj jednacini kineticke teorije idealnoga gasa (2.6) bice:
Za dva stauja posmatranoga gasa moze se pisati:
zajedan gas PI 1I3·/l I·J.iI·w, 2,
za drugi gas P2 = 1I3·n2·J.i2·w /'

18 19
Terll10dillIJlllilia i lerlllolcllllika Idea/Ili gas()\'i

Ako oba gasa imajl! jos iSle pritiske (PI=P2J i iste temperature (T I=T1 ) 22.4 tv!
\' ~ - , odnosno ~g:.Jstina p = 22 4. .
-At
bice f/(11'12= Jii'II'/' pa je 111~'112, odnosno 111'1'=112' V, tJ.:

(2.12) Za sve druge uslo\'e, r;:zlicite od normalnih uslova, specificna


zapremina, odnosno gustina, moze da se izracuna na osnOV'J jeclnaCine stanja.
Prcma tome, mzui idealni gasovi koji se nalaze u jednakim
zapreminama, na istoj temperaturi i pri istom pritisku, imaju isti broj m01ekula Iz jeclnacine st3nja mogllre je takode izracunati i gasnu konstantu R,
(J\ vogadrov zakon). tj.:

Mase dva razliCita idea Ina gasa koji se nalaze u jednakim


p·v 1,0333.0,98.10 5 ·22,4 8315
zapreminama, na istim pritiscima i temperaturama, mogu cia se izraze kao: R =r= 273.M =M,J/(kg-K},

IIlI = NO/I'g = K/;fl'N"


odakle se dohija gasna konstanta za 1 kmol idealnoga gasa ~ univerzal11a gasna
IIll = N2 'f12'g = KM 2'N"
konstanta:
gclje je: K ~ koeficijent proporcionalnosti, g ~ ubrzallje sile zernljine teie, MI i
Ml - molekulske mase gasova. R" = MR = 8315, J/(kmol-K). (2.13)

Na osnovu Avogaclrovog zakona oba posmatrana gasa moraju ima!i Prema tome, jednacina stanja za I kmol idealnoga gasa bire:
takode isti broj molelrula, pa jt::
p'Mv = 8315·T.

tj. ako se mase raznib idealnih gasova, koji se nalaze u istim uslovima Problemi
temperature i pritiska, odnose medu sobom kao njihove molekulske mase takvi
gasovi imaju takode isle zapremine.
2.1 Koliku zapreminu zauzirna 5 kg kiseonika pritiska 0,35 MPa i temperature
Broj kilograma jednak molekulskoj masi naziva se kilogram-molekul 100°C?
iii kmol. Na primjer, 1 kmol CO 2=44 kg COl. 1 kmol N l =28 kg N2, 1 kmol
CH4=16 kg CH4 itd. Jedan kmol je vrlo cesto mnogo pogodniji kao jedinica za 2.2 Na kojoj temperaturi ce azot pritiska 2 MPa imati gustinu 21,6 kg/m3?
mjerenje kolicine nekoga gasa nego !ito je, na primjer, 1 kg.
2.3 U posudi zapremine 2 m1 nalazi se argon na temperaturi 82°C i pritisku 10
U termodinamici cesto je potrebrio da se razni gasovi medusobllO MPa. Kolika je masa argona u posudi?
uporeduju po zapremini. U tu svrhu oni se svocle na iste uslove.
Konvencionalno je Z3 uslove pritiska p=760 mm Hg (1,0133 bar iii I atrn) i 2.4 Odredi zapreminu boce za kiseonik, ako pri temperaturi 18°C i pritisku 2
temperaturu (=0 °C (T=273 K) usvojen naziv normalni uslovi, dok je za us love MPa u posudu mora stati 2,5 kg kiseonika.
p=736 mm Hg (0,981 bar iii I at) i temperaturu (=20 °C (T=293 K), koji su
blizi stvarnim uslovima u praksi, usvojen naziv tehnicki uslovi. 2.5 Koliku zapreminu ima 1,5 kg vodonika pri temperaturi 50°C i pritisku 1,8
MPa?
Prema izloZenom, a na osnovu A vogadrovog zakOlla, zapremina
kmola (Mv) za sve idea1ne gasove mora biti ista u is tim uslovima. 2,6 Kolika je gustina vazcluha na temperaturi 28°C i pritisku 99,85 kPa?

Za sve idealne gasove zapremina kmola u normalnim uslovirna bice: 2.7 Na pritisku 2 MPa i temperaturi 22°C zapremina odredene kolicine azota
je 0,4 m3 . Odredi masu azota i njegovu zapreminu pri normalnim fizickim
uslovima.

Prema tome, specificna zapremina idealnoga gasa u normalnim uslovima je: 2.8 Koliko se kilograma helijuma, azota i voclonika nalazi u rezervoaru
zapremine 0,06 m1 na pritisku 17,5 MPa i temperaturi 20°C?

20 71
I Crll/()(//I/IlIlIlAIl I IcrlllOleillllka I'/"\'/ ::llkOIl ICrll/odlll(/lIlikc

2.9 Prel\'ori 50 kg slijedeCih gasova u molo\'e: \'odonik, kisconik. azol. mclan,


hclijum. ugliendioksid, vodena para. yazduh.

2.10 Ako I kg lIgljcndioksida ima temperatunl 70°C i pritisak 28 MPa, kolika


mu je zapremina i gustina')
I 3. Prvi zakon termodillamike
2.11 Sfemi balon ima dijametar I 0 n~. U njemu se nalazi vazdllh na pritisku
100 kPa i temperaturi 20°C. Kolika je masa i broj molov:! vazduha u balonu?
RijeSi zadatak ako je u balonll helijum.
3.1. Unutrasnja energija
2.12 Za stvaranje vakuuma iznad tecnog helijuma koristi se vakuum pumpa.
Zapreminski protok helijuma na ulazll 1I vakuum pumpu je 1,5 m3/s. Na istom
nuestu izmjeren je pritisak IS Pa i temperatura -25°C. Koliki je minlltni
Otprije su poznati oblici mehallicke energije (potcncipine i killeticke),
maseni protok helijuma na ulazu u vakllum pumpll'?
hemijs:-:e, nukleame, elektromagnetne itd. U terrnodinamici specifican oblik je
toplotlla ellergija iii, jos preciznije, toplotna unutrasrUa energija iIi samo
2.13 Metalna sfera lInlltrasnjeg dijametr::. 0,15 m je evakllisana i izvagana.
UIlutrasllja energija. E1emelltama ilustracija tog oblika energije dokazuje se
Zatim je napurUena do pritiska 875 kPa nej:'oznatim gasom i ponovo izvagana.
poznatim Iouleovim ek~periP1ellti'11a (slika 3.1).
Razlika u masi je 0,()025 kg. Sobna temperatura je 25°C. Koji je gas u pitanju,
pod pretpostavkom da se radi 0 Cistoj rnateriji?
I I
2.14 Iz rezervoara zapremine 10 m: ispllsta se vazduh u spoljasnju atrnosferu. (t+~I) (1+111)
Prije pocetka ispustanja pritisak na rnanometru iznosio je 1,2 MPa. Za vrijeme
ispuStanja pala je temperatura vazduha u rezervoaru od 40°C na 20°C, a
pritisak na manometru pao je na 0,3 MPa. Koiiko kilograrna vazduha ce isteci,
ako je barometarski pritisak 735,6 mm Hg'?

2.15 Rezervoar zapremine 3 m3 potrebno je napuniti vazduhom pritiska 0,6


MPa. Kompresor kojim se puni rezervoar ima kapacitet 2 m3/min vazduha
stanja 0,1 MPa i 15°C. On usisava vazduh iz prostora temperature 20°C i
Izolncija
pritiska 722 mm Hg. Koliko je vremena potrebno za punjenje rezervoara, ako
se vazduh u njemu ohladi na 27°C?
Slika 3.1 Moguei na6ni pretvorbe mehanicke (potencijalne) energije u
toplotnu unutrasnju energiju.

Na pocetku procesa teret m imao je potencijaillu ellergiju m·g·h. Kada


se teret spustio na tlo, njegova potencijalna energija postala je jednaka nuli.
Kaze se da je pri tome izvrsen rad koji je jednak razlici potencijalnih energija.
Izvrseni rad utrosio se (ako se zanemare gubici) Ila zagrijavanje vode, sto je
registrovano i terrnometrom (Ila pocetku procesa temperatura vode bila je t, a
na kraju procesa je f+Llt). Ocito je da je teret m izgubio svoju ellergiju, a da je
voda tu energiju preuzela, tj. vrsenjem rada porasla je toplotna unutrasnja
energija vode.

Na slici 3.1 prikazalle su dvije varijante Jouleovog eksperimenta. U


prvoj je izvrseni rad trenjem zagrijavao vodu, a u drugoj rad je pretvoren u
elektricnu energijll kojaje proizvela toplotu i tako postigla isti krajnji efekat.

22 2}
TCI'Illoilillllmika i lel'll/olc!lIIika PrI'i Z(IkOIl lerll/or/iIlUlIliA£'

Iz toga proizilazi da su i dimenzije za energiju u mehanici I


c = elq , (33)
termoelinal11ici iste, Oznaka i dimenzije za toplotnll 1I1l1ltrasnju ellergijll su: dt

l' (N'm) iii (J), Ta definicija je dO';oljna i jednoznacna za nestisljive materije (cvrsta
tijela i te<:'nosti), ali je kod gasova treba dopuniti. "iaime, kod gasova je veoma
a za jediniclI mase: vazno da Ii je osim grijanja prisutna i promjena zapremine i kako. D\'a tipicna
primjera data su na slici 3,2,
u (N-m/kg) iii (J/kg) ,

Bitno je takode uotiti da je toplotna unutrasnja energija povezana sa ';'-'11- 1


tel11peraturol11 (kao sto je potencijalna vezan3 za visinski polozaj, kinetitka za -----!..---~-----
brzinll itd,) pa je ona lljedno i parametar stanja, Ta povezanos: objasnjava se
l11olekulamol11 gradol11 materije.

Toplotna unutrasl~ja energija zamislja se kao zbir energija polozaja


(potencijalnih energija) i energija kretanja (kinetickih energija) poj~dinih
molekula od kojih se sastoji dotitna materija, Dovodenjem toplote iliIi
kompnmovanjem, n:l priIl1ier, molekule se potinju brze krctati ilili njihovi P=C01lSt
Izolacija
medusobni polozaji postaju blizi. Sve to izaziva promjenu unutrasnje energije,
slo se manifestuje povecanom temperaturom.

Slitno se mogu objasniti hemijska, nukIeama i neke druge unutrasnje ~

11
energije ali one za ovaj dio termodinamike nisu vaZne, pa ce se u nastavku pod
pojmom unutrasnja energija misliti sarno na loplotnu unutrasnju energiju.

a) b)
3.2. Specilicna top Iota
Slika 3.2 Dovodenje toplote gasu pri konstantnom v, odnosno p.

Kao sto je pokazano u prethodnom poglavlju, utroskom potencijalne Ako se u oba slutaja na sIici 3.2 zeli ostvariti jednak porast
energije iIi dovodenjem toplote, vodi mase m porasti ce temperatura za Lit, iii temperature, u drugom slucaju bice potrebno dovesti vise toplote jer se tu
od I, na 12. Matematicki to se moze izrazitijednacinom: toplotom osim porasta temperature mora osigurati i sirenje gasa, odnosno
dizanje tereta m. Dakle, treba razlikovati:
(3.1 )
dqp
U jednatini (3.1) c je koeficijent proporcionalnosti odnosno specifitna C =--, (3.4)
P dl
toplota, cija definicija slijedi iz same jednatine (3.1), pa je:
Tu indeksi vip oznatavaju da se proces odvijao pri konstantnoj
(3.2) zapremini, odnosno pritisku. Prirodno, uvijek je cp>c v •

Specificna top Iota je ona energija koju je potrebno utrositi da bi 3.3. Rad, snaga i pv dijagram
jedinici mase neke rnaterije temperatura' porasla za jedan stepen Celsiusa iii
jedan Kelvin. Naravno, c je svojstvo materije i odreduje se eksperimentalno.
Prerna definiciji iz fizike, rad je proizvod sile i puta kretanja u pravcu
Za m=l kg, diferencijalnu kolitinll toplote i diferencijalnu promjenu sile_ Isto vrijedi i za rad u termodinamici, gdje se kaze da sistem vrsi rad prema
temperature izraz (3.2) imaee oblik: okoHni ako u toku procesa ostvaruje efekat podizanja tereta,

24
7;,rlllodill(//lzik(/ i 1£'r/1l0IC/llZiAiI F'/'\'l' :af.ilill /allliJdl/l(lIllike

Na slici 3.2b sib kOla se s3yladava JC lII'g, a put Je Iz, pa je iZHseni ras(c pntlsak od PI na p, po. nckoJ z,msllosti p=f(l'l. PO\Tsina ispod linije
r;1d: promjclle stanJa, I - 2, prema jcdllaCini (.3, 10) OZIl3cava izvrseni rad f.

L=m·g·lz. (3.5) p

IstovremenQ, akQ je dijametar cilindra D, pritisak u cilindru ce biti:

1I/.g dl pdl'
p=-,--,
D- '1[/4 "
{=Spdl'
a porast zapremine je:
",

D' .1[
LlV = - - · h
I'
4

pa se rad moze izraziti i kaQ:

L = P',1V= //I·g·h, (3.6)

iIi u diferencijalnQm Gbliku:


Slika 3.3 Prikaz;vanje rada u pv dijagramll.
dL = p·dV. (3.7)
Pri tome p=j(v) zayisi Gd nacina kompresije i moze u opstem silicaju
Sasvim razuIDljivG, kada pritisak nije kQnstantan, kaQ u PQsmatranQm primjeru, biti bilo koja kriva. To znaCi da iako su, na primjer, krajnja stanja 1 i 2 jednaka,
jedoa6na (3.6) treba da glasi: rad moze biti vrlo razlicit (stika 3.4). Vodeci prQces kompresije po. krivoj a
dolazi se do. tQga da je lItrQseni rad manji negQ Qnaj prilikQm vodenja
v, kQmpresije po. krivQj b:
L= Jp.dV. (3.8)
v, (3.11 )

Zajedinicu mase gasa, isti izrazi ce biti:

d{ = p'dv, (3.9)
2
,', /p = J.,(v)
l = Jp.dv. (3.10)
v,

///
\ \/p=J.(v)
Slicno lznesenQm i dalje ce se PQjavljivati velicine kGje se QdnQse na
m kg, i Qznacavat ce se velikim slGvima: L, Q, U itd., a Qne kQje se QdnQse na 1 '//'/// / ' \ I
///l'///
kg oznacavat cSe se malim slGvima: l, q, u itd. AkQ se, medutim, kQli6na ////''///
izraZava kao protQk mase u jedinici vremena, kg/s, tada i rad ima dimenziju po. ///////
///////
jedinici vremena, lito. zapravQ predstavlja snagu i Qznacava se sa N, (J/s) iii V
(W).
Slika 3.4 Rad kaQ funkcija tQka promjene stanja.
Rad l mQze se prikladnQ prikazati u tzv. pv dijagramu (slika 3.3). Gas
u cilindru, utroSkQm rada, kQmprimuje se Qd zapremine VI na V2, a pri tQme mu

26 27
Te,.,llodillillllikii I {ertllO{eitnikii PITi 2akoll {el'lIlodilllJlJ1ike

lz toga se zakljucujc da rad niJc vcliCina stanja, a sto je posljcdica U diferencijalnom obliku prvi zakol1 lennodinamike glasi:
cinjenicc da p osim od v zavisi i od jos Jcdne vanjabk - temperature,
dQ=dU+ dL, (3,14)

3.4. l\1atematicki izraz prvog zakOl:a termodinamike iii po jedinici mase ee biti:

dq = dll + dI,
Kao sto je pokazano u poglavlju 3. I., unutrasnja energija nckog (3.15)
sistema moze se mijenjati dovodeci mll (iii odvodeci od njega) toplotu i rad. dq = du ..c p-dv.
Dovedena energija izazvala je povecal~e (iii smanjenje) llnlltrasnje energije
sistema. Prvi zakon termodinamike, 1I oblicima (3. I 3) do (3. I 5), mote se i
prosiriti ako se sistemu osim toplotne mijenjaju, dovode iii odvode, i drugi
Prema opstem zakonll 0 cdrialljll energije, zbir svih energija prije oblici energije (potencijalna, kineticka, hemijska itd.), Ij.:
procesa mora biti jednak zbirll energija pos:ijc procesa (slika 3.5). Matematicki
izrazeno tajednakost ce bili: (3.16)

(3.12)
Za vecinu jednostavnih termodinamickih problema, medutim, posljednji izraz
nije od interesa.

SIS;E~.·./\
u, \ Problemi
.~

PosliJe
3.1 Dokaii da je cv=R/k-l.
Slika 3.5Zbir energije prije procesa i nakon njega.
3.2 Specificne topiote nekoga gasa su cp =1,6747 kJ/(kgX) i c,=1,4654
kJ/(kg·K). Odredi molekulsku masu i gasnu konstantll gasa.
Izvedena jednacina, u sustini, vee je izraz za prvi zakon
lennodinamilre, ali ga, S obzirom na konvenciju 0 predznacima, treba neznatno
3.3 Molekulska masa nekoga gasa je 30 kg/kmol, a Poissonova konstanta
korigovati, Nairne, smatra se da je proces pozeljan i pozitivan ako Se sistemu
k=1,22, Odredi vrijednosti specificnih top Iota c p i c, gasa.
dovodi topIota, a sistem daje fad (prin\ier na slici 3.2b, iIi primjer
automobilslrog motora kojem se dovodi top Iota kroz benzin, a on daje rad i
3.4 Molekulska masa vazduha je priblizno 29 kg/kmol, a Poissonova konstanta
pokreee automobil), U ovom slucaju Q i L su pozitivni. Medutim, ako se
k=I,40, Odredi gasnu konstantu vazduha i specificne toplote c p i C,.
sistemu dovodi rad, a on daje toplotu, to se smatra negativnim i stetnim
procesom, pa su Q i L sa negativnim predznakom Za to sluie svi primjeri gdje
3.5 Kucni hladnjak trosi 0,5 kWh elektricne energije za odrzavanje unutrasnje
se say rad iIi sarno dio fada trenjem pretvara u toplotu (npr. njihanje klatna i
temperature -18°C, Ako za isto vrijeme u hladnjak ude 1700 kJ toplote, da Ii
kretarge klipa u cilindru, iii omski otpor u elektrotehnici itd.).
ce se Ullutrasnja energija sistema znacajno promijeniti? Sistem cine hladnjak i
namirnice u njemu.
Sada se jednaCina (3.12) moze preurediti u konacan oblik, tj, u izraz za prvi
zakon termodinamike:
3.6 Ako se hladnjak iz zadatka 3.5 otvori, i u njega unesu nezamrznute
namirnice, temperatura ee porasti, Neka je sada potrebno 2 kWh elektricne
(3.13)
energije, kod istih toplotnih dobitaka, Kolika je sada promjena unutrasnje
energije sistema?
a on se moze rijecima iskazati kao:

3.7 Da Ii je moguee sistemu dovesti 50 kJ rada, ako se od njega odvede 30 kJ


Dovedena toplota nekom sistemu (tijelu) trosi se na povecanje
toplote? Objasni. Sistemu se dovede 75 kJ toplote, a unutrasnja energija mu
njegove unullaSnje energije i obavljanje fada.
poraste za 45 kJ. Kolikije rad i koji muje predznak? Koliko se toplote izmijeni
i u kojem smjeru, ako sistem izvrsi 25 kJ rada, a unutrasnja energija mu opadne

28 ')0
Terll1udillil/llika i /enllo/ehllikil Prolll/CIIO .lIon/a IIlmlnih gIlSO\'(/

za 15 kJ? Odredi nepoznate II svil11 slucajcvima, skiciraj sistel11 i strelicama


naznaci smjer iZl11ijcnjenc toplote : rada.

3.8 U procesu kod konstantne zapremine sistemll se dovede 7 kJ toplote, dok


mll lInutrasnja energija poraste za II kJ. Objasni i dokali da Ii je tokom 4. Promjena stanja idealnih gasova
procesa izmijenjen rad.

3.9 Koliki rad izvrsi f1uid ekspanzijom u cilindru sa khpom, ako S~ ekspanzija
odvija po zakonu p=31'2+ 12/1''1
Pretvaranje toplotne energije u mehanickll vrsi se posredstvom neke
3.10 Jedan covjek oslobodi u okohnll 400 kJ/h toplote u stanju mirovanja. materije, koja se u tennodinamiei naziva radno tijcio. Ovo se vrsi u razlicitim
Pretpostavi da otkale ventilacioni sistem u sali sa 2000 Ijlldi. Za koliko ce se ureaajima i masinama iz kojih se pod cdredenim llslovil1la dobija mehanicki
povecati unlltrasnja energija vazdllha 1I sali tokom prvih 20 minllta nakon rad.
prestanka rada ventilacije'i Ako sala i Ijlldi Cine izo1ovani sistem, za koliko ce
se promijeniti lInlltrasnja energija sistema') Kako objasnjavas cinjenicu da Pretvaranjem toplotne u l1lehanicku energiju (i obrnulo), neprekidno
temperatura vazduha rask') se mijenjaju velicine koje karakterisu stanje radnog tijela. Proll1jena slanja
radnog tijela mOle se odviJati uz proll1jenll svih tennodiual1lickih velie ina
3.11 Jedan kg easa azota zagrijava se od 30°C do 1500°('. Izracl'naj promjeI:ll stanja i uz dovodenje iii odvoaenje topiote, ali mole neka od velicina stanja da
unutrasnje energije azota koristenjem: stvame specificne toplote azota kod 0 ostane nepromijenjena tokolll proeesa.
°C, stvarne specificne toplote azota na srednjoj temperaturi, srednje specificne
toplote dobijene integracijom polinomalne zavisnosti stvame specificne toplote Zavisno od toga da Ii se tokom proeesa dovodi iii odvodi top Iota i
azota 0 temperaturi, srednje specificne toplote azota ocitane iz tabele, dobija iIi trosi mehanicki rad, kao i od toga koja od veliCina stanja ostaje
nepromijenjena tokoll1 procesa, razlikuju se slijedece specijaine promjene
3.12 Idealan gas se zagrijava od 500 K do 1000 K. Izracunaj promjenll stanja radnog tijeia, odnosno slijedeci termodinamieki proeesi: izobarski
specificne unutrasnje energije koristenjem stvarne specificne toplote kod 0 0c. (p=const.), izohorski (V=eonst.), izotermski (T=eonst.) i adijabatski (Q=O).
Diskutuj tacnost dobijenih rezultata ako je gas: helijum, azot, ugIjendioksid.
Opsta promjena stanja lIZ dovodenje iii odvodenje toplote i pro~enu
3.13 Specificna topiota azota pri konstantnom pritisku na 0 °C je 1,043 svih tennodinamickih velicina stanja naziva se politropska promjena stanja iii
kJ/(kg'K), a na 200°C je 1,052 kJ/(kg·K). Odredi srednju masenu specificnu politropski proees.
toplotu azota, pri konstantnom pritisku i pri konstantnoj zapremini, u intervalll
od 0 °C do 200°C. Radi svoje osobine da im se zapremina mOle znatno promijeniti kada
il1l se dovodi iii odvodi energija, gasovi su se pokazali kao vrio pogodan
3.14 Odredi srednju molsku specificnu toplotu azota u zadatku 3.13. posrednik pri pretvaranju topiotne u mehanicku energiju. Zbog toga je
proucavanje promjena stanja idealnih gasova od velikog znacaja u
3.15 Kolikaje unutrasnja energija 15 kg ugIjendioksida na temperaturi 152°C? tennodinamici. ZakIjucei do kojih se dode proucavanjem tennodinamickih
proeesa idealnih gasova mogu se primjenjivati, uz odgovarajllca ogranicenja, i
3.16 Za koliko se razlikuje specificna unutrasnja energija ugljendioksida, na na stvama tijela.
temperaturi 15°C, od specificne unutrasnje energije vodonika iste
temperature? Pri opisivanju navedenih tennodinamickih procesa u narednim
pogIavljima pretpostavljeno je da se masa idealnoga gasa (radnog tijela) tokom
3.17 Vrijednost specificne unutrasnje energije ugljendioksida vodonika u procesa ne mijenja (zatvoreni tennodinamicki sistem).
3
zadatku 3.16 izrazi u kJ/nm .

4.1. Izobarski proces (p = const.)

Izobarski tennodinamicki proces predstavija pro~enu stanja radnog


tijela pri nepromijenjenom (konstantnom) pritisku. Odnosi iZll1edu velicina

30 31
Tcnllodil1([lIIika i (cnllo(cllnika Prollljcl/a sri/Ilia idca/,IlII gaSOl'a

stanja tokol11 proccsa, rad koj i se vrsi i kolicina toplote koja se dovodi iii Mehanicki rad izvrsen pri izobarskom procesu, po 1 kg radnog tiJela,
odvodi od radllog tijela l110gu se lahko odrediti na osnovu slijedeceg jednak je povrsini pravougaonika eija je yisina p, a oSlloyica pron~ena
razmatranja. zaprernine LlV=I'rVI (\'idi stika 4.2), to jest:

Neb se u cilindm (vidi sliku 4.1) nalazi idealni gas mase III, pritiska 1= p'(V2 - v.),
Ph zapremine VI i temperature TI · Gas je zatvoren klipom na kome se nalazi
teg mase G. Ako se spolja dovedc gasu kolicina toplote Q, gas ce se zagrijati na odnosno za III kg radnog tijela: (4.3)
temperatum 72, pri cemu ce mu zapremina porasti na V 2 • Pritisak gas a se pri
tome nije promijenio, Jcr je masa tega na klipu ostala nepromijenjena. Prema
tome, proces se odvijao pri stalnom pritisku (pl=P2=p=consL).

I p, = p, = P 2
[//7//7///7/1
I//////////./j

lII,p, V" 1~
I///////////J
/.J
'/1/ //// // // // // // // /
//////////
lII,p, VI' T,

~
/////////
/////////
//////////
/////////
Poeetno stanje Konaeno s~anje /////////
v, v, v
Slika 4.1 Primjer izobarskog procesa.
Slika 4.2 Grafieki prikaz izobarskog procesa.
Toplota Q dovedena gasu jednim dijelom se trosi na povecanje
unutrasnje energije gas a (sto se oeituje povisenjem temperature), a dmgim Izobarski procesi se javljaju u mnogim slucajevima u tehnickoj praksi,
dijelom se pretvara u mehanic:ki rad, to jest tro!;i se na savladavanje spoljasnjeg kao sto su grijanje prostorija, susenje, sagorijt. vanje i slieno.
pritiska p i podizanje klipa. Ab se za ovaj slucaj (p=const.) primijeni
jedna6na prvog zakona terrnodinar.1ike, dobice se slijedeci izraz:
4.2. Izohorski proces (V= const.)
(4.1)

Jednacina stanja, napisana za poeetno i konac:no stanje gasa, glasi: Neka se u zatvorenoj posudi (stika 4.3) nalazi idealni gas mase III,
pritiska p" zapremine VI i temperature h Ako se spolja gasu dove de koliCina
P'V I = m·R·1'1 toplote Q, zapremina gasa ce ostati nepromijenjena, dok ce se pritisak i
temperatura promijeniti. Proces.dovodenja toplote odvijao se, dakle, pri stalnoj
Dijeljenjem ovih jednacina dobija se: zapremini (VI = V2= V=eonst.), paje to izohorski proces.

V T. v T. Odnos pritisaka i temperatura pocetnog i konacnog stanja gasa moze


-L = -L, odnosno: -L = -L . (4.2)
V2 T2 V2 1'2 se odrediti na osnovu jednaCine stanja.

Ovaj izraz predstavlja jednu od matematickih forrnulacija Gay- Za pocetno i konacno stanje je:
Lussacovog zakona.

Izobarski proces se graficki u pv dijagramu prikazuje linijom


konstantnog pritiska, paralelnom sa osom v. Linije konstantnog pritiska Dijeljenjem ovih jednaCina dobija se:
nazivaju se izobare.

32 33
Ter/llodilllllllika i ICrinolc/lllika PrOIll/ella stall/II idea/"ih gasol'{Z

Kako se zapremina gasa nije promijenila, to nije izv\"sen nikakav


(4.4) mehanieki rad sirenja, to jest L=O, pa liZ uslov da je u odgo\arajucem
temperaturnom podrueju c,o konstantno, slijedi:
Poeetno stanje Konaeno stanje
(4.5)

odl1osno:

m,PI' V,TI 11I,p" V, T,


Dovcdena kolicina toplote Q utrosila sc, prema tome, samo na
povisenje temperature, odnosno na povecanje unutrasnje topiotne energije
idealnoga gasa.

SIiean proees, samo u drugom smjeru, odvijao bi se bda bi se od gasa


odvodiia topiota pri stalnoj zapremini. To je slucaj hladenja gasa pri stalnoj
Slika 4.3 Izohorsko grijanje gasa. zapremini.

Prema tome, pri izohorskim promjenama stanja pritisci pocetnog Izraz za koliCinu (opiote, Q, koja se radnom tijelu dovodi iIi odvodi za
konacnog stanja idealnoga gasa ocInose se kao temperature pocetnog vrijeme izohorskog procesa, moze se napisati i u slijedecem obliku:
konacnog stanja gasa.

Graficki se izohorska promjena stanja u pv dijagramu predstavlja


linijom konstantne zaprernine paraieinom sa osom p. Izohorski proces sa odnosno:
dovodenjem topiote gasu odvija se uz porast pritiska i temperature (vidi sliku
4.4a), a izohorski proces sa odvodenjem toplote od gasa odvija se uz smanjenje
pritiska i temperature gasa (vidi sliku 4.4b).

P P
Kako je R=cp-c v i k = , to se zamjenom dobija:
P,I-------..2 PI f - - - - - - - < > c,

ocInosno:
PIt------4 P,f-----42
(4.6)
V VI-V, v V-VI-V, v
a) b)

Slika 4.4 Graficko predstavijanje izohorskih procesa.


4.3. Izotermski proces (T= con st.)
Ako se za ovaj termodinamicki proces napise matematicki izraz prvog
zakona termodinamike, dobice se: Promjene stanja idealnoga gasa (iii termodinamickog sistema uopste)
pri kojima temperatura ostaje nepromijenjena, nazivaju se izotermske promjene
Q= V 2 - VI +L. stanja iIi izotermski procesi.

34 35
i'romj<'llil Sla.'ljil idea/llih ga.\O\'{/
'ii!mlOdill(l/lIihll i {('J'Jllo/c/illif-a

(kompresijc) rad sc trosi. pa da ne bi doSlo do povisenja temperature, mora se


odvoditi toplota u kolicini Jcdnakoj radu koji se trosi.
Ako sc idcailli gas pOd\TgllC l70tenns!~oll1 proceslI, njegov prilisak i
zapremill3 ce se neprekidno povcC3vuti III smunjivuli. zavisno od toga da Ii se
Povrsina ispod krive promjene stanja u radnom dijagramll ogranicena
lokom proeesa dovodi iii odvodi top iota,
je sa jedne strane krivom linijom, pa je izracunavanje rada pri izotermskim
proeesima znat;lo siozenije nego pri izobarskim.
Za pocetno stanje gasa jednacina st3nja ee im3ti oblik: {Jt"V 1"=/I1'R'T, a
za konacno stanje P2' V)=1II'R- T. Kako Sll desne stranl' ovih jednacina jednake,
Matematicki izraz za izracunavanjc dobijenog i lltrosenog rada pri
moraju bili jednake i lijeve stram:. 10 jest:
izotermskim proeesim3 ideainoga ga::a dobija se integracijom, a u konacnom
obliku giasl:
iii

Ako se izvrsi vi~k proIl1Jena stanja ideainoga gasa pri stainoj I'
L=p,",' i n-=m,R,T·ln-'-=m·R,T·in-2.,
p, P V (4.9)
temperaturi, uvijek ce proizvod pritiska I zapremine posmatrane kolicine gasa p, P: V,
biti jednak. Prema tome, moze se u opstem slucajll napisati:
lzotermski procesi se prakticno vcoma te'iko mogu ostvariti. To Sll
p·V = cons!. iii p'v = const. (4,7) idealni proeesi, koji se nastoje ostvariti pri sabijanju gasova (najmanji rad
sabijanja). Odvodenje toplote za vrijeme procesa izotermskng sabijanj:l postize
Ovaj zakcn ebpelimentaino su potvrc:iJi I30yle i r-1ariott~, te j~ po se hladenjem eilindra rashladnom vodom iii vazduhom.
njima nazvan I3oyle-Mariotteov zakon.

Izotermski proees idealnoga gasa se u pv dijagramu graficki 4.4. Adijabatski proces (Q = 0)


predstavlja jednakostranom hiperbolom, koja se zove izoterma (vidi sliku 4.5).
Za zadato pocetno stanje ostaie tacke izoterme mogll se dobiti iz jednaCine
(4.7). Ako se sirenje iii sabijanje idealnoga gas a vrsi pod takvim izolacionim
uslovima da ne moze doei do bilo kakve razmjene toplote izmedu gasa (radnog
tijela) i njegove okoline, takav proees se zove adijabatski proees iii adijabatska
promjena stanja.

Adijabatski proces se prakticno tesko moze ostvariti. To je, dakle,


ideaian proees kod svih toplotnih masina. Ipak, u praksi ima proeesa koji su
vrlo bliski adijabatskim.

Kada se pri sabijanju iii sirenju ideainoga gasa klip u eilindru masine
kreee brzo, nema dovoljno vremena za prelaz toplote sa gasa na okolinu niti
obratno. U tom slucaju se razmjena toplote moze zanemariti, te se moze
smatrati da je proces tekao adijabatski. Ovakve proeese ispitivao je Poisson i
ustanovio da pri njima postoji slijedeea zavisnost izmedu pritiska i zapremine
gasa na pocetku i na kraju procesa:
Slika 4.5 Graficki prikaz izotermskih proeesa.
(4.10)
Posto se pri izotermskom proeesu ne mijenja temperatura, to se ne
mijenja ni unutrasnja toplotna energija, pa je U1=U2, odnosno LlU=O. Ako se na C
ovaj proees primijeni prvi zakon temlodinamike, dobiee se: gdje je k = 2. Poissonova konstanta.
Cv

Q=L, (4.8)
lednacina adijabatske promjene stanja ideainoga gasa moze se
sto znaCi da je kod izoterm~kog sirenja (ekspanzije) potrebno dovoditi toplotu uopsteno napisati u slijedeeem obliku:
koja je jednaka izvrsenom mehanickom mdu. Kod izotermskog sabijanja

36 37
terfllOlIIlllIlIltKa Ilenlloleillllka Promjella sIan/a idealnih gas() \ (J

p' v' ~ const. iii p-v' = COIlSt. (4.11 ) T, = PI' VI - Pc' V,


T,
. !!l·R
Adijabatska promjena stanja graficki se u I'v dijagramu predstavlja
hiperbolom viseg reda, 1coja se zove adijabata (vidi sliku 4.6). Adijabate su
Zamjenom ovog izraza u jednacinu (4.13) doblja se:
razli6te za razlicite gasove, jer Poissonova konstanta k zavisi od vrste gasa.

p Ekspanzija pi KomprCSIJU

PI
U prethodnom izrazu uvcdcna jc smjena R=cp·c v . Transformacijom
" Izolemla
'-./ Adijahata c
.... ovog izraza, uzimajuCi II obzir da je k = 2., dobija se konacan izraz za
' .... , Adijahata c,
izracunavanje mehanickog rada pri adijabatskim procesima idealnoga gasa:
p,.~--+-------~~~ Pl!----+--+---........:~

I
L=-.(p
k -I I
·VI -p,• .V,).

(4.14)
v,

Slika 4.6 Uporedni prikaz adijabatskog i izotermskog sirenja i sabijanja gasa. Koristeci jednacinu adijabate, napisanu za pocetno i konacno stanje
gasa, dobija se odnos pritisaka i zapremina pocetnog i konacnog slanja gasa:
Matematicki izraz pIVog zakona termodinamike napisan za
adijabatske procese ima oMik:
odnosno:

jerje~. Iz ove jednaCiae slijedi:


(4.15)
(4.12)

Na osnovu ovog izraza moze se zakljuciti da se pri adijabatskim Ako se jednacine stanja za pocetno i konacno stallje gasa medusobno
procesima mehanicki rad mi iskljucivo na racun promjene unutrasnje toplotne podijele, i iz jedllacine adijabate uvrsti odnos pritisaka i zapremina, dobija se:
energije radnog tijela. PO adijabatskom sirenju rad se vrsi Ila racun smanjenja
unutrasnje toplotne energije radnog tijela, pa se adijabatskim sirenjem smanjuje
temperatnra radnog tijela_ Obmuto, pri adijabatskom sabijanju radnog tijela (4.16)
raste unntrasnja toplotna energija radnog tijela na racun utrosenog rada pa,
prema tome, raste i temperatura radnog tijela.
dokje odnos temperatura i pritisaka:
Mehanicki rad koji se dobija pri adijabatskom sirenju, iii se trosi pri
adijabatskom sabijanju, moze se dobiti iz jednacine (4.12), uz uslov da je
specifiena toplota (cp i cv ) 1constautna u posmatranom temperatumom intervalu: (4.17)

(4.13)
iii napisano u opstem obliku:
Na osnovu jedoaane stanja idealnoga gasa moze se Ilapisati:
T· V-I = const. pl-k·r = const.

U prethodnim izrazima (4.15) i (4.16) se umjesto ukupne zapremine


odalde je: VI i V2 mogu pisati specificne zapremine VI i V2'

38 39
7('nllodillillllika i /el'lIlo/ehllika Prom/clla .IIIIII/a ii/culi, il! !!,IIS01'([

4.5. Politropski proces a to jc izobarska promlena stal1Ja.

Sve prethodne promjeO" stanja samo su specijalni slucajevi opste


prOll'jene stanja. 'fa opsta prorrgena stanja termodinamickog sistema, koji se
odvija saglasno odredenom zakonu uz promjenu svih termodinami1:kih veli6na
stanja i razmjenu toplote i mehanickog rada izmedu posmatra,lOg sistema i
njegove okolinc, naziva se opsta politropska promjcna stanja iii politropski
proces.

Jednacina opste politropskc promjcnc stanja gasa glasi:

p'V" = const., (4.18)


log v
gdje je 11 - eksponent politrope.
Slika 4.7 Prikaz politrope u dijagramu log fi - log v.
Kriva koja grafi1:ki predstavlja politropski proces nazi va se J:0litropa.
Pojedine tackt' pnlitrope mogu se dobiti raeunski iz jednacine politrope, iii 2. Ako je n= I, iJron"\iena stanja idcalnoga gasa izraiena je jednacinom:
pomoeu gratickih metoda.
VI" = VI' = const.,
Ocigledno je ria se jednacina polilrope razlikuje od jedna6ne adijabate
sarno u cksponentu. Kod adijabate eksponent k je konstanta koja zavisi sarno koja predstavlja Boyle-Mariotteov zakon i odnosi se na promjenu stanja pri
od vrste gasa, dok eksponent politrope II zavisi ne sarno od vrste gasa vee i od stalnoj temperaturi.
uslova pod kojima se vrsi promjena stanja.
3. Ukoliko je eksponent politrope jednak Poissonovoj konstanti, k, to jest n=k,
Ako su poznate velicine stanja za dvije tacke politrope, na primjer jednaCina promjene stanja dobiee oblik:
PI'V, i pz'vz, onda se eksponent politrope moze odrediti pomoeu slijedeeeg
izraza, koji se dobija iz jednacine (4.IS): p·l =COllst.,
Inp, -lnp2 a to je jednacina adijabate.
11
Invl -Inv,
4. Najzad, ako je n=±<Xl, tada se primjenom limesa dobija da je:
Izjednacine (4.1S) proiziIazi daje:
v = const.,
Inp + n-Inv = const,
a to je izohorska promjena stanja.
to jest u koordinatnom sistemu Inp-Inv (vidi sliku 4.7) politropa se predstavlja
U termotehllici, pri pretvaranju toplotne u mehanicku energiju i
pravom linijom, ciji je tangens ugla nagiba n, to jest:
obratno, najceSCi su politropski procesi cije krive Ide u podrucju izmedu
izoterme i adijabate, to jest takvi politropski procesi ciji je eksponent politrope
n = tga.
veci od 1 a manji od k (l <n<k).
Eksponent politrope, n, moze da ima sve vrijednosti od minus
Na slici 4.S su radi poredenja prikazani razliciti termodinamicki
beskonacno (-<Xl) do plus beskonacllO (+<Xl).
procesi idealnih gasova. Punim linijama, desno od izohore, su predstavljeni
takvi procesi pri kojima se zapremina radnog tijela stanja 1 poveeava
1. Ako jc eksponent politrope n=O, tada je promjena stanja izrazena
(ekspanzije), dok su isprekidanim linijama (Iijevo od izohore) predstavljeni
jednacinom:
procesi pri kojima se zapremina radnog tijela smalljuje (kornpresije).
p·i = p = const,

40 .11
J Cr/ll(}(/lIlilllllka I Jcrll10lcl1ll1lW Froll1j('//a slI/llja iilea/Ilih gW()\'([
----------------------------

p 4.3 Gas se komprimllje po zakonll p/'=const., od 100 kI'a i 0.15 m' do 525 kPa
i 0,03 m J Koliki je izvrseni md'?

4.4 Neki gas ekspanduje kod konstantne tem:'erature, 50 De, od 700 kPa do
350 kPa. Gasu se tokom ekspanzije dovede 50 kJ toplote, a dobije se 30 kJ
rada. Kolika je promjena unlltrasnje energije gasa'! Koliko bi se fada dobilo i
kolika bi bila promjena unlltrasnje energije ako bi se proces zavrsio u istor.1
konacnom stanju, ali uz polovinu dovedene toplote')

4.5 Pola m} llekoga gasa komprimllje se od 0,35 MPa do 1,75 MPa, po zakollll
pv=const. Tokom procesa od gasa se odvede 200 kJ toplote. Odredi promjenu
11=0
unutrasnje energije gasa.

()<:/1 ; 1 4.6 U izolovallom rezeryoaru odvija se reakcija kod pritiska 150 kPa. fluid koji
ueestvuje u reakciji ima pocetno stanje 40 De i 0,0075 m1. Kako reakcija
II"" 1 odmice temperatura reakcionog fluida nste i dostigne 500 De, a zapremina
I poraste do 0,375 m3 . U tom trenutkll izolacija je prilagodena da propusti 50 kJ
"N"k toplote u okolinu, tako da ~e ternperatura vrati na 40 °e. a z:lprernina na 0,1 rn 3 .
Kolika je promjena unutrasnje energije tlllida tokom reakcije i tokom procesa
izmjene toplote, ako se za referentnu vrijednost uzme unutrasnja energija na
pocetku procesa?

~-------------------------------------------~ 4.7 Pola kg helijuma ekspanduje pri konstantnom pritisku, 100 kPa. od 0,03 m3
3
do 0,3 m • Kolika je promjena unutrasnje energije helijuma') Ako je proces
Slika 4.8 Razlieiti termodinamieki procesi u zajednickom pv dijagramu. adijabatski, a temperatura raste, koliki je rad sistema? Da Ii je u pitaqju
ekspanzija iii kompresija?
Zavisnost izmedu velieina poeetnog i konaenog s'artia idealnoga gasa
pri politropskim procesirna moze se, kao i kod adijabatskih procesa, dobiti iz 4.8 Komora sadrii gas specifiene toplote c,=IO,4 kJ/(kg·K). Komora ima cvrste
jednaeine politrope PI'V,n=P2'vt i jednaeine stanja idealnoga gasa. Ova zidove i okruzena je vodl.:nim kupatilom. Kao posljedica eksplozije
zavisnost se obieno izrazava u slijedecem obliku: temperatura u komori poraste od 4 °e do 1 170 °e, a temperatura vode u
kupatilu od 4 °e do 70 °e. Odredi: izrqjenjenu toplotu, izvrseni rad i promjenu
unutrasnje energije gasa. Rezultate izrazi na I kg gasa.
(4.19)
4.9 Jedan kg kiseonika hladi se izobarski odvodenjem 400 kJ toplote. Koliki je
fad i promjena unutrasnje energije kiseonika')
OCigledno je da je ovaJ IZfaz sliean odgovarajucim izrazima kod
4.10 Vazduh se komprimuje od 100 kPa do 630 kPa po zakollu pv l .20=const.
adijabatskih procesa idealnih gasova.
Poeetna temperatura vazduha je 15°C. Koliko se toplote izmijeni? Koliko se
rada utrosi?
Problemi
4.11 Vazduh ekspanduje politropski od 1,12 MPa i 100 °e do 0,14 MPa. Ako
je eksponent politrope /1=1,22 odredi: konacnll temperaturu i zapreminu,
izmjenjenu toplotu i dobijeni rad.
4.1 Kolieini od 200 nm3 ugljendioksida, temperature 200 °e, izobarski se
dovede 370 MJ toplote. Kolika je konaena temperatura gasa? Specifiena
4.12 U rezervoaru zapremine 0,2 m3 nalazi se 0,5 kg vazduha na temperaturi IS
top Iota se mijenja sa temperaturom.
°e. Vazduh se zagrijava dok mu temperatura ne poraste na 200°C. Odredi: rad,
dovedenu toplotu i promjenu unutrasnje energije.
4.2 Koliki se rad dobije ekspanzijom nekoga gasa, od 700 kPa do 175 kPa, po
zakonu pv=const.? Poeetna zapremina gasa je 0,5 m3 .

42 43
T('r/Ilodil/(/II/ika i lerIl101(,/1IIiko ['rollljel/ll .lllIlIjll idea/llih gll.IUI'1I

4.13 Koliki udio od ulozl:nl: toplote u polilropskol1l procesu ide na vrscnJI: 4.24 GasO\iti argon komprimujc SIC u c illlldru sa klipoll1 od 100 kPa i 20°C do
rada, a koliki na promjenlllllllllrasnje encrgljc') 400 kPa. Izracllnaj potreban rad po kg argonJ. ako jc proces: adijabatski,
izot~nnski. politropski sa 11= I ,30.
4.14 Pri izobarskoj pronucni stanja, kod priliska 0.2 MPa, gustina vazduha se
promijeni za 0,5 kg/nr" a temperatura mu opadne za 200°C. Odredi preostale 4.25 U cilindru sa klipol11 nalazi sc vazduh. Pocctno stanje vazdllha je 0,5 nr\
termicke parametrc stanja na pocetku i na kraju procesa, 150 kPa i 20°C. Vazdllh se kOll1prill1uje prem3 zakonu p\,"=const. do konaclIog
stanja 600 kPa i 120°C, Odredi: eksponent politrope II. konacnu zapreminu
4.15 Vazduh ekspandujc izotermski, u cilindru ,a klipom, od pocetllog stenja vazduha, utroscni rad i izmjenjl'llu toplotu.
0,8 MPa i 20°C do pritiska 0,2 MPa. Odredi rad promjene stanja.
4.26 U cilindru sa klipol11 nalazi se vazduh pocetnog stanja 0,000 I nr'. 7 MPa i
4.16 Vazduh pocetnog stanja 110 kPa i 15°C komprimuje se adijabatski, u 1650 K. Vazduh ekspanduje politropski do zapremine 0,0008 m). Izracunaj
cilindru sa klipom, do temperature 118°C. Odredi rad kompresije i konacni izll1jenjeni rad i toplotu.
pritisak vazdllha.
4.27 Gas specificne toplNe 40 kl'(lunol·K) komprimuje se politropski sa
4.17 Jedua desetina kg kiseollika llalazi se u cilindru sa klipom pri pocetnim eksponentom politrope 11=1,40. Da Ii ce izmjenjena toplota u procesll biti:
uslovima 150 kPa I 20°C. Na klip se stavljaju tegovi te se kiseonik pozitivna, negativna, iii nula')
komprinruje izotermski do konacnog pritiska 500 kPa. Izrasunaj izvrseni rad
tokom procesa. 4.2P Gasoviti azot se zabrijava od 550 kPa i 35 0(: de 500 kPa i 1000 0c,
l Izracllnaj potrebnu koliCinu toplote po kg azola:
4.18 Helijum ekspanduje u cilindru sa klipom po zakonu pv .5=const. Pocetno
stanje helijuma je 0,1 m), 500 kPa i 300 K. Nakon ekspanzije pritisak je 150
kPa. Izracunaj izvrseni rad i izmjenjenu toplotll tokom procesa.

4.19 Vazeluh se komprimuje u cilindru sa klipom. T okom procesa kompresije


relacija izmedu pritiska i zapremine ima oblik pv l .25=const. Masa vazduha u
cilindrll jc 0,1 kg. Pocetno stanje vazdllha je 100 kPa i 20°C. Vazduh se
komprimuje na 118 pocetne zapremine. Odredi rad i izmjenjenu toplotu.

4.20 Je<Ln m3 vazduha pocetnog stanja 4 MPa i 300°C ekspanduje izotennski,


u cilindru sa klipom, do pritiska 0, I MPa. Izracunaj izmjenjenu toplotu tokom
procesa .

. 4.21 Jedan kg vazduha pritiska 500 kPa i temperature 1000 K ekspanduje


adijabatski, II cilindru sa klipom, do 100 kPa. Izracunaj konacnu temperaturu i
izvrseni cad tokom procesa, ako je specificna top Iota vazduha konstantna i ako
zavisi od temperature.

4.22 Gasoviti belijum nalazi se na uslovima okoline, 100 kPa i 25°C, u


cilindru sa klipom. Helijum se komprimuje izotermski do pritiska 700 kPa,
nakon cega ekspanduje adijabatski do pocetnog pritiska. Izracllnaj konacnu
temperaturu i specificni rad cjelokupnog procesa, Ako bi se umjesto helijrnna
koristio neki dvoatomni gas, da Ii bi konacna temperatura bila viSa ili niza'?

4.23 Izolovani cilindar sa klipom, pocetne zapremine 0,05 m3, sadrZi


llgljendioksid kod 100 kPa i 500 K. Gas se komprimuje do 1,4 MPa
adijabatski. lzracunaj konacnu temperaturu ako je specificna toplota
ugljendiuksida: promjenljiva, konstantna kod 25°C i konstantna kod srednje
temperature.

44 45
TCrlllu(/il/illIlika i Tf'r'llTflT,'J'1IT1 El1ta/pljil

5. Entalpija

U odredenim termodinamiekim izrazima neke veliCine stanja se testo


javljaju, pa im se zbog toga daju imena i definicije. Posto mnogi novorazvijeni
izrazi zavise u potpunosti od tih velicina stanja, i oni sami postaju velicine
stanja. Jedan taka\' izraz, koji se javlja veoma cesto, je u+p·v. Ova relacija,
sacinjena od velie ina stanja, definise entalpiju i dat joj je simbol h. Dakle:

II II + p'V, (5.1 )

H U+ p.v. (5.2)

Entalpija, kao i unutrasnja energija, je ekstenzivna veliCim. Siovo H


predstavlja entalpiju sistema i ima jedinicu (1). Siovo II oznacava specificnu
entalpiju iii entalpiju po jedinici rnase, tj. (1/kg). Entalpija, opet kao i
unutrasnja energija, predstavlja se sarno preko promjena stanja. Tabelarne
vrijednosti entalpije su vrijednosti izrazene u odnosu na neki referentni nivo.

5.1. Rad sa potiskivanjcm - tcbnil'ki rad

Ako se zeli da radno tijelo, nakon zavrsenog jednog procesa i


izvrsenog rada, ponovo ekspanduje i ostavi istu kolicinu rada, potrebno je da se
prethodno vrati u pocetno stanje. Na ovakav nacin rad se moze vise puta iIi
neprekidno ponavljati. Ovakav proces se, na primjer, odvija u pneumatskom
alatu (cekieu), koji treba neprekidno da radi uzimajuei vazduh iz nekog velikog
rezervoara, u kome se pri uzimanju manjih kolicina pritisak prakticno ne
rnijenja. U cilju dobijanja neprekidnog rada moraee vazduh izvrsiti viSe
procesa, a ne sarno proces ekspanzije sa PI na P2 (vidi sliku 5.1). Ti procesi su:

• usisavanje pri konstantnom pritisku Ph


• ekspanzija sa pritiska PI na P2, i
• istiskivanje vazduha iz cilindra pri pritisku P2.

Za vrijeme procesa usisavanja, iz vazdusnog rezervoara, vazduh


pritiska PI ulazi u cilindar klipne masine i pred sobom potiskuje klip. Nakon
toga zatvara se ulazni ventil (tac:ka 1) i odredena (konstantna) kolic:ina vazduha
ekspanduje do pritiska pz (tac:ka 2), pei c:emu se izvrsi koristan mehanicki rad.
Tada se otvara izlazni ventil i klip, vraeajuCi se nazad, istiskuje vazduh pod
pritiskom P2 U slobodnu atmosferu. Odmah poslije zatvaranja izlaznog ventila

46 47
Tcrll/oliin([lIIika i /enno/ellllilm

(Jt\'ara se ulazni vcntil I cijeli proces se moze ponavlptl, ostvarujuci stalno Za izobarsko istiskivanje vazdliha iz cilindra tro!;i sc rad, prcdstavljell
koristan fad ekspanziJe, povrsinom ispod linijc 2-b u pl' dijagramu, cija je vrijednost:

P
Ukupni korisni rad pri O\'om procesu jednak je razlici dobijenog rada,
W, i 11'2, i utrosenog rada, \\'.1, to jest:

Zamjcnol11 prethodnih izraza dobija sc:

odnosno:

(5.3)

Prethodna jednacina vazl za izracunavanje korisnog rada za slucaj da


je ekspanzija vazduha (iii radnog tijela uopstt') bila adijabatska. Ukoliko je
ekspanzija politropska, izraz za ukupni korisni rad ima oblik:

Slika 5.1 Tehnicki rad. (5.4)

Za vrijeme procesa izobarskog usisavanja vazduha, svaki kilogram gdje je ql.2 - kolicina toplote koju (pri posl11atranoj politropskoj ekspanziji)
vazduha iZVfSi rad w" predstavljen povrsinom is pod linije a-I u pv dijagramu, radno tije!o razl11jenjuje sa okolinoll1.
koji se moze izraziti kao:
Zbog mogucnosti neprekidnog ponavljanja ovakav rad se moze
koristiti u tehnickim uredajil11a. U termodinal11ici se ovakav rad naziva tehnicki
rad.
Ako se za vrijeme ekspanzije (1-2) ne dovodi niti odvodi toplota, onda
je to adijabatska ekspanzija, pa je rad W2, dobijen pri adijabatskoj ekspanziji: Prema tome, telmicki rad je dat izrazom:

(5.5)

odnosno: Ukupan rad koji je izvrsen, odnosno telmicki rad, dobijen .ie, dakle, na
racun sl11anjenja entalpije radnog tijela i dovedeue toplote.

iii: 5.2. Idealui i realni klipni kompresor

Na ulazu u cilindar klipnog kOl11presora (slika 5.2a) radno tijelo je pod


gdje su: pritiskom Ph a na izlazu mu je pritisak Pl. Za kOl11presiju i za transformaciju u
mehanicku energiju ostaje razlika izmedu pritisaka PI i Pl. Da bi se radno tijelo
hI - specificna entalpija vazduha koji ulazi u cilindar, dovelo u cilindar i moglo djelovati ua klip, mora proCi kroz dovodne kanale i
hz - specificna entalpija vazduha nakon ekspanzije. usisni venti!. Dovod je relativno malog presjeka, pa je brzina strujanja radnog
tijela velika. Zbog toga se u dovodu pojavljuje prigu5ivanje, pa kOl11presija u
cilindru zapocinje od pritiska PI' koji je nizi od pritiska PI 5to ga radno tijelo

48 49
Terlllodill({lIIika i (erlllo/eiIllikll EII/alpija

ima prijc ulaska u kompresor. Pron~cna od stanja I (slika 5.2b) sa pritiskompi


GO stanja I' koje odgovara pritisku PI. ide po krivoj hl=const. Nakon toga 2" 2'
zapoCinjc adijabatska ko'nprcsija do stanja 2' i pritiska Pl', koji je visi od
pritiska P2 sto vlada na kraju odvoda. C odvodu nastaje prigusivanje, pa Tadno
tijelo napusta kompresor sa stanjem 2" i, naravno, uz pritisak P2. Kada ne bi
Adijabata
bilo prigusivanja u dvvodu i odvodu, komprcsiju bi opisivala adijabata 1-2.
Politropa
p
Izoterma
2' 2"
it,

it,"

:,~~:;
-'----7

"2 ":;' "2" Vi V

h, Slika 5.3 Izotennska (1-2), adijabatska (1-2') i politropsk.l (1-2")


l'
kompresija u kompresoru.
->
Y'~ Sto je visi krajnji pritisak pri sabijanju, to je tde ostvariti izotermsko
a) b) sabijanje u jedpom cilindru, odnosno jednostepenim sabijanjem. Mcdutim,
vi~estcpcnom komprcsijom i mcdustepenim hladenjem gasa, kriva procesa se
Stika 5.2 Kompresija u klipnom kompresoru sa gubicima u dovodu i odvodu priblizava izotermi (vidi sliku 5.4), tako da se na kraju sabijanja do zeljenog
radnog tijela. pritiska p (stanJe 4) postize znatno niza temperatura od temperature koja bi se
imala pri jednostepenom politropskom sabijanju (stanje 5), odnosno
Bez prigusivanja, za komprimovanje bi bila potrebna mehanicka jednostepenom adijabatskom sabijanju (stanje 6). Na slici 5.4 prikazan je rad
energija proporcionalna povrsini a-1-2-d u pv dijagramu. To je minimalan kompresora sa trostepenom kompresijom, gdje linija 1-2' predstavlja
iznos za kompresiju od pritiska PI na pritisak Pb pa je ona: politropsku kompresiju u prvom stepenu, linija 2'-3 u drugom, a linija 3-4' u
trecem stepenu, dok pravolinijski odsjecci 2-2' i 3-3' predstavljaju medustepeno
(5.6) izobarsko hladenje (2-2' izmedu prvog i drugog stepena kompresije, a 3-3'
izmedu drugog i treceg stepena).
Stvarna potrebna mehanicka energija biee veea- i proporcionalna je povrsini b-
1'-2'-c u pv dijagramu, iIi:

w= hI' - h2,. (5.7)

5.3. ViSestepena kompresija


P" I-----t-~-'::<{

Proces kompresije moze, u principu, da se izvodi po izotermi, po


adijabati iii po politropi (vidi sliku 5.3). Ako se pri politropskoj kompresiji p'I-----+++;;k~
topiota odvodi (ako se kompresor hladi), tada politropa (1-2") lezi izmedu
adijabate i izoterme. Kao sto se vidi sa slike 5.3, najmanji fad ee se trositi pri
izotermskoj kompresiji. Po 0

Slika 5.4 Proces u kompresoru sa trostepenom komprcsijom.

50 51
Tenllot!illlllllika i l('nIlOle/lIIiAIi
-----------------------------------

Osjenecna povrsina na sliei 5.4 pn:dstavlja rad koji se lIstcdi trostepcnom U sta~iOnaIW)l11 stanju pridolaze prigusllici i naplistajll .Ie iste kolieine
kompre5iJom sa l1ledllstepcnim hIJdcnjcm. U tel listed I i k2i znaliJa cncrgetska gasa. Pri tOIll Sli se zamisljeni klipovi pomakli za d1l2ine .1, i .1'2. Zapremine koje
prcdnost visestcpenc komprcsijc' nacl jc~jl1ostcpenom. Medutim~ pn se pri 10111 plltisklijU iii oslobadajll kretanjem tih klipova odgovarajll zapremi;li
visL5tepenoj kompresiji kompresor najeesce im3 i vise cilindara, snabdjeven je potlslllltoga gasa. Ako Sli odgovarajllce ilOvrsille klipova A, i A 2 , onda .ic:
hladnjacima za mcdustepeno hladcnje i zbog toga je skupljl. Ipak, usteda u
raclu, naroeito za vise pritiske, kompenzuje sve (e izclatke, a postizanje (5.8)
clovoljno niskih krajnjih temperatUla omogucava sabijanjc (do tih pritisaka) bcz
bojazni da se uljc za podmazivanjc upali iii da dode do nekih drugih stetnih Za utiskivanje klipa I trosi se na putu.\', rad LI (rad utiskivanja), dok klip 2 vrs,
posljedica u radll kompresora. Zbog svega toga, kompresori se u pruksi grade md L2 (lad potiskivallja). ]\;a klip I djellije stalna sila I'IA" a radovi su:
do oko 6 do 9 at pritiska kao jednostepeni, a za vise pritiske kao visestepeni.
(5.9)

5.4. Adijabatsko prigusinlujc (II const.) Kako se za vrijeme prigusivallja ne dovode nekc pri[1uetnc koliCine toplote,
prema prvol1l zakonll tcrmodinamike lIkllpni ii\','seni rad L=LrL, mora se
nam!riti iz ulllltrasnje energije gasa, pa je:
Prigusivanje nekoga gasa iii [eenosli nastajc kad se slobodni presjek
L = 10 2 - L, = V, - V 2 , (5.10)
strujanja naglo suzi i opel prosiri. Posljedica .ie nagli pad pritiska iza suzenja
(priguSnice ).
gdje U I =I1l"lil i U2=1I1112 oznacavajll uulltrainjeenergije potisllute koliCine gasa
PrJ prolazll kroz oba presjeka. lz (5.9) i (5.10) slijedi:
U pr;gusnici se razni djelici gasa izlazu promjenama stanja, a te ce
promjene zbog trenja, vrtlozenja i pacla pritiska za svaki djelie biti dmge. Zbog
(5.11 )
toga se ovaj proces ne moze pratiti u svim njegovim odsjeecima. Medutim,
moze se oeekivati cia ee se dosta daleko ispred i iza prigusnice ustaliti stanja
Kod prigusivanja se dod use moze promijeniti unlltrasnja energija prigusenog
gasa koja su dO'lekle ujednacena, tako cia se moze raeunati sa dobrim
medija, ali zato ostaje nepromijenjena jedna clruga veliCina entalpija. Iz (5.1)
prosjecnim vrijednostima po citavom presjeku. Neka dovoljno daleko ispred
i (5.2) shjedi:
prigusnice vlada srednje star1je I, a dovoljno daleko iza prigusnice stanje 2,
slika 5.5. "Dovoljno daleko" znaei udaljenost na kojoj se vee mogu zanemariti
smetJ1ie ujednacenom strujaqju prouzrokovane samom prigusnicom. U oba (5.12)
posmatrana presjeka neka se brzine stmjanja razlikuju tako malo da se moze
zanemariti prou-yena kinetitke energije. U stacionarnom stanju neka u presjeku
I)roblcmi
1 vlada stalni pritisak Ph a u presjeku 2 pritiska P2' U mislima se mogu pritisci
gasovitih masa koje nadolaze i koje odlaze predstaviti sa dva zamisljena klipa
koji se krecu potrebnorrt brzinom. Kada je cijev izolovana, neee se za vrijeme
5.1 U posucli zapremine 0,2 m3 nalazi se azot temperature 50°C i pritiska 0,3
prigusivanja dovoditi toplota. Prigusivanje teee obicno tako brzo cia se i liZ losu
izolaciju gasu praktieno ne moze dovesti neka primjetna koli6na toplote. MPa. Odredi cntalpiju azota, uz pretpostavku cia je njena vrijednost nula na
0c.
°
5.2 U nekom rezervoaru nalazi se gas temperature 200°C. Masa gasa je 10 kg,
a entalpija 1826 kJ. Koji se gas nalazi u posudi'l

5.3 U komoru za sagorijevanje ulazi 1,5 m3/min vazdnha specificne zapremine


3
0,78 m /kg i specifiene entalpije 290 kJ/kg. U komori sagorijeva 0,01 kg/s
goriva. Svaki kilogram goriva oslobodi 46500 kJ/kg toplote. Kolika je izlazna
elltalpija po kg vazduha?

5.4 Motor sa unlltrasnjim sagorijevanjem, snage 45 kW, koristi se za pogon


elektrogeneratora. Rashladni sistem motora odvodi 100 MJ/h toplote, a u
atmosferu se izgubi dodatllih 30 MJ/h. Sllljesa vazcluha i goriva ulazi u motor
Slika 5.5 Prigusivallje.

52 53
na temperaturi okolnog v<lzduha. a izlazi kod 800°C. Koliki .Ie porast cntalpije 5.15 Vazduh se komprimllje adlJabatski od 100 kPa 115°C do 530 kPa, a zatim
smjese u MJ/h'? Koliko JC to snagc'l ekspanduje adijabatski II turbini do 550 K, Koli':a .Ie temperatt,ra nakon
kompresije, a koliki pritisak nakon ckspanzije'l
5.5 Kompreso[ sabija 10 kg/min vazdllha od 0.1 MPa do 1,0 MPa. Entalpija
vazduha tokom proccsa poraste za 186 kJ/kg. Ako se u okolinu izgubi 12 kJ/kg
toplote, koliki je rad potreban za pogon kompresora?

3
5.6 Boca zapremine 0.03 m sadrzi vazdllh kod 3,5 kPa i 20°C. Boca se otvori
i u nju ude atmosferski vazduh iSle temperature. Kolika je konacna temperatura
"azduha u bod? Proces je adijabatski, a entalpija vazduha data je izrazom:
h=273,72+ 1,0048'1, gdje je h u kJ/kg, a III dc.

5.7 Azot temperature 300 K, pritiska 0,5 MPa, prigusuje se adijabatski do 0, I


MPa. Izracunaj izlaznu temperaturu ako S~ azol pona!;a kao idealan i kao realan
gas.

5.8 Gasoviti helijllm se adijabatski prigusllje od 1,2 MPa i 25°C do pritiska


100 kPa. Odredi izlaznll temperaturu helijuma.

5.9 Da bi se smanjila koncentracija stetnih gasova na izlazu iz motora


alltomobila predlaze se llpotreba malog centrifugalnog kompresora, koji bi
llsisavao okolni vazdllh kod 100 kPa i 20°C i komprimovao ga adijabatski do
140 kPa. Komprimovani vazduh bi se zatim mijesao sa ispllsnim gasovima.
Procijenjeno je da kompresor mora komprimovati 0,02 ml/s vazduha pocetnog
stanja. Odredi potrebnu snagu za pogon kompresora.

5.10 Razmotri proces u gasnoj turbini, pod pretpostavkom da gas ima osobine
vazduha. Na ulazu turbine gas ima slanje 1200 K i 500 kPa, a na izlazu pritisak
100 kPa. Izracunaj izlaznu temperaturu gasa i specificni rad, ako je ekspanzija
adijabatska, a specificna toplota vazduha promjenljiva odnosno konstantna kod
25°C.

5.11 Vazdllh ulazi II turbinu kOO 600 kPa i 1400 K, gdje ekspanduje adijabatski
do 100 kPa. lzracllnaj izlaznu temperalurll i rad po kg vazdllha, ako mll je
specificna loplota: promjenljiva, konstantna kod 300 K i konstantna kod
srednje temperature.

5.12 Vazduh lliazi II kompresor gasne turbine kod 95 kPa i 15°C, sa protokom
25 m 3/s, a izlazi kod 400 kPa. Proces je adijabatski. Izracunaj potrebnll snagll
za pogon kompresora i izlaznu temperaturu vazdllha.

5.13 Mala vazdllsna turbina proizvodi 70 kJ/kg rada. Ulazna temperatura


vazduha je 25°C, a vazdllh se ispuSta II prostorijll. Koliki je ulazni pritisak, a
kolika izlazna temperatura vazduha, ako je proces u turbini adijabatski?

5.14 Gas molekliiske mase 29 kglkmol i Poissonove konstante k=I,35 protice


kroz kana I. Gas lliazi u kanal too 630 kPa i 10°C, a izlazi kod 350 kPa i 230
PC. Koliko toplote se izmijeni j u kojem smjeru?

54 55
/rTliliidillllllJiAa i !('f'I//()!ehlliAa Drugi =akoll !enllui/iIlIllIlIA"

6. Drugi zakon termodinamike

6.1. Kruzni proccsi i terruodinamicki stepen iskoristcnja

Kombinacijom yise uzastopnih promjena stal,p (procesa) moze se


ostvariti kmzni proces (termodillamicki ciklus) kojim se radna materija doyodi
Ilazad u svoje prvobitno stanje. Uzastopno ponavljanJe kruznih procesa (slicno
kao kod kompresora) izuzetno je vazno u inienJerskoj praksi. Na osnovu
primjera sa slike 6.1 ;'azmotrice ,e vise vaznih praYila i posljedica !ito vrijede
kod svih kruznih procesa.

pi
I

'////
/~~~~~~~~/ . A
D~// / / / / / / / / />;:b
/////////////~
: /////ll'"ct/////>"c. n=k
• ////////////1(/
////////////.B
C / ~/ ~~~~~:/;:~~1ie
. / / (~/(/~
q,'J,
·11 =k
L~(~I.___ .______--'b"--_ _--'.
l'

Slika 6.1 Opsti kmzni proces.

Nije tesko zamisliti da se kmzni proccs ABCDA sastoji od segmenata,


na primjer: segment oko tacke A, adijabata sa l1=k; segment a-b, politropa
k<l1l<oo; segment b-c, politropa 111<112<00 itd,; segment d-e, izohora; segment e-
f, politropa 11<0 itd,

56 57
, ~"I!""""(l'fI!rt(l I ILllflCllLfillll\U

KlIp. cijc krctanjc mOle poccti ;z bilo koje tacke cikillsa. u sustini se tempcraturnol11 Ilivou (silka 6.2h l. Tabi ciklusi nJzivaju se i 101110tn(' pumpe, a
krece od najmanjc zapreminc. wcb D. do naj\'cce zaprcminc. tacka B, i nazad. u praksi ih ost\'aruju sva rashladnJ poslrojellp.
Karaktcrislicni pololajl D i B nazlvaJu se IIlftvc tacke. Prilikom pomicanJJ
klipa lIdcsno. DAH, rad se dobija. a 1I pv dijagramll na slici 6.1 taj rad je Visoka temperatura Visoka temperatura
ekvivalentan pO\Tsini dDABb. Analogno tome, pri kretanjll klipa ulijevo, BCD. Izyor toplote Ponor toplote
md se trosi i ekvivalentan je povrsini bBCDd. Nelo dobijeni rad 1I toku jednog
ciklusa jcdnak jc razlici dobijenog i utrosenog rada, odnosno osjenccnoj
povrsini unular krive procesa.

Priliko:11 opisanog pomicanja klipa, a da bi sc rcalizovao bas zeljeni Rad. \I' Ciklus Rad. Ii'"""

oblik cikillsa DABCD, dovodi se toplota q 1/- k


= c, . --1 . f1 T , g d'JC su n I. LIA7' za (sistem)
1/
svaki segment razliciti. U tackama A i C, budllci da jc I/=k, nema ni dovodenja
ni odvodenja tor:lote. U svim ostalim tackama ciklusa toplola se iii dovodi iii
odvodi. Analizom eksponenla 1/ lahko je uocili da se u dijelu ciklusa CDA
loplola dovodi. (jdo" a u dijelu ABC ona se odvodi, (jod,' Niska temperatura Niska temperatura
Ponor toplote Izvor (oplote
Sto se tite unutrasnje energije radnog tijcla, ona se neprestalno
mi'enja, ali po zavrsetku ciklusa uvijek se dovodi na pocetnu vrijednost
a) b)
(11:=111), jer je ona velicina stanja. 1Slo je i sa entalpijom (11 2=11 1), Primjenjujuci
pr~i zakonlexmodinamikp n!! C.iUllS bice za zatvoreni tennodinamicki sistem:
Slika 6.2 Sematski prikaz desnokretnog i Ijevokretnog kruznog procesa.
q= ll~ - III + I,
Kao vrlo vazan pokazatelj djelotvornosti kruZnog procesa sluzi odnos:
dobijeno/utroseno. Za desnokretne eikluse taj se odnos naziva termodinamicki
a za otvoreni tennodinamicki sistem:
iii tennicki stepen iskoristenja:

Wile!" I _ IqOdV I . (6.2)


'1=
odnosno: lJdlH

(6.1 )
6.2. Carnotov kruini proces
Iz toga proizilazi vazna konstalacija da se u toku kruznog procesa
(ncto) rad dobija na racun razmijenjene (neto) kolicine toplote, a radno tijelo je
sarno posrednik u pretvorbi toplote urad. Teoretsku analizu kruznih procesa u vezi sa pretvaranjem toplote u
mehanicki rad prvi je zapoceo francuski inzenjer Sadi Carnot u prvoj polovini
Vamo je dalje zapaziti da su za ostvarenje kruznog procesa potrebni 19. vijeka. On je razmatrao jednostavni kruzni proces u kome radno tijelo
tzv. izvor j ponor toplote. U praksi kao izvor toplote sluZe, na primjer: komora reverzibilno (povratno) prima toplotu ql iz toplotnog rezervoara (izvora)
za izgaranje, kotao, nukleami reaktor itd. Ponor toplote najcesce je voda iz konstantne temperature T" zatim se adijabatski reverzibilno siri do nize
rijeka, jezera iIi mora, iIi okolni atrnosferski vazduh. temperature Tz i na ovoj temperaturi reverzibill10 predaje toplotu q2 hladnijem
toplotnom rezervoaru (ponoru) temperature Tl , da bi se zatim adijabatskim
lznesene cinjenice sernatski su prikazane na slici 6.2a. reverzibilnim sabijanjem vratilo u pocetno stanje (vidi sliku 6.3).

Prethodno opisani kruzni proces sa slike 6.1 je tzv. desnokretni kruZni Zadatak adijabatske ekspanzije i kompresije u Camotovom ciklusu je
proces, jer se u pv dijagramu odvija u smjeru kretanja kazaljki na satu. sarno da omoguce zatvaranje ciklusa, jer ciklus nije moguce ostvariti sarno
Drugaciiom kombinacijom pomicanja klipa i razll1iene toplote moze se pornocu izotenni iIi sarno adijabata. ISlo tako, ciklus l1ije rnoguce ostvariti
ostv;riti i obrnuti, tj. Ijevokretni proces. Kod tog procesa toplota se uzima na pomocu sarno jedne izoterme i jedne adijabate, jer se adijabata i izoterma mogu
nizern temperatumom nivou i uz utrosak (neto) rada predaje na visem da sijeku sarno u jednoj tacki, a proces, kao 5to je pozna to, mora biti zatvoren.

58 59
TCl'IIlOdill!lllldli I fer/llofe/III11,"
---------------- Drug! ::IlAOIl fer/llod!lIl11n!"c

I' Iz jednacina adijabata:

1:

.. d' 1\ v,
do b lJa se a JC ~ = ~, pa je konacJn izraz za tcrll10dinamicki stepen
\'1 \'4-

!' iskoristenja Camotovog ciklusa:

Slika 6.3 Carnotov kruzni proccs. T T T


'I,. = l-~ =--'___2 (6.3)
7~ 7~
Kod Carnotovog kruznog procesa toplota se radnom tijelll dovodi na
temperaturi toplijeg izvora, Tio a odvodi od radnog tijela na temperaturi
hladnijeg ponora, h Dakie, nema razlike izmeoll temper ... tura odgovarajucih Na osno\'l, (wog izraza moze se zakljuciti da termodinanucki stepen
izotemu radllog tijela i temperatura toplotnih rezervoara. iskoristenja Carnotovog ciklusa zavisi samo od ocillosa najni~e i najvise
temperature koju raclno tijelo dostize u toku ciklusa, odnosno od temperatura
Kako se Carnotov kooni proces sastoji od dvije izoterme i dvije toplotnog ponora i toplotnog izvora. Ukoliko je tenlpcfafifralop!otnog·-+zvora._.
adijabate, to jest od povratnih promjena stanja, to je i on povratni proces. Rad visa, a toplotnog po nora niza, lltoliko je wei 'le. lz prethodnog izraza se takode
koji se dobije obavljanjem ovog cikilisa za date temperature toplotnog izvora, vidi da termodinamicki stepen iskoristenja Carnotovog ciklusa uopste ne zavisi
TI , i toplotnog ponora, T2, je maksimalno mogllci rad toplotnih masina. od vrste radnog tijela. Ovo je poznata Carnotova teorema. Prema tome, pri
pretvaranju toplotne energije II mehanicki rad, izvori toplote su nmogo vazniji
Duvoaenje topiote u Carnotovom huznom procesll vrsi se sarno za nego raclno tijelo.
vrijeme izotermske ekspanzije od I do 2. Dovedena top Iota jednaka je
mehanickom radu izvrsenom pri toj ekspanziji, to jest: Carnotov ciklliS je u pogledll termodinamickog iskoristenja najbolji od
svih moguCih ciklusa. Ako Sll najvisa i llajniza temperatura, koju raclno tijelo
dostize tokom procesa, odredene, onda ni jedan drugi ciklus ne moze dati veci
\' V
if, w,=p"v,·ln--'-=R·7;·ln--'-. termodinanucki stepen iskoristenja od Carnotovog cikilisa. Medutim, i porecl
VI vJ toga, stvarna toplotna postrojenja Be rade po Carnotovol11 ciklllSlI, a razlog je u
tome sto bi Carnotova toplotna l11asina, zbog visokih pritisaka na haju
Odvodenje toplote od radnog tijela vrsi se samo za vrijcmc izotcrmskc kompresije i relativl10 velike zapremine na haju ekspanzije, bila glol11azna i
kompresije ud 3 do 4, a llkupno odvedena koiicina toplote jednaka je radll teska, i sto bi u oclnosu na veliCinu njena snaga bila tako mala da bi jedva
utroScnomna kompresijll, to jest: pohivala gubitke na trenje. Medlltim, proucavanje Carnotovog cikilisa
omogucava cia se sagleda put na koji se moze uticati u ciljll povecanja
termodinamickog stepena iskoristenja stvarnih postrojenja.

Na osnovu analize Carnotovog ciklusa ocigledno je da kod stvarnih


termodinanlickih procesa treba teziti sto visim temperaturama toplotnog izvora
Termodinanlicki stepen iskoristenja Carnotovog cikilisa je:
i sto nizim temperaturama toplotnog ponora. Postizanje visokih temperatura
radnog tijela je, medutim, u praksi ograniceno izdrzljivoscu konstrukcionih
v, materijala i maziva, dok je toplotni ponor najcesce okolina na koju se ne moze
R . T2' I11-:-
_ ql +hl_ 1<111
'h - - - - - - 1 - - uticati.
Cfl Cf,
v, Na slici 6.4 prikazan je obrnllti Carnotov krllzni proces. Za
ostvarivanje ovog procesa potrebno je utrositi rad W,,<IO, jer je racl koji se trosi
na kompresiju veei od rada dobijenog pri ekspanziji. Pri tome se toplota

60
61
I cnllOillllllll1l/{U l/erlllo/L'lIIiI/{U Drugl ::llkOIi !enl/ot!illulI!ik"

prcnosi S3 toplotnog lzvora lllZC temperature (hladnjaka) na toplotni izvor vise 6.3. Entropija i matcmaticki izraz drugog :llIlwna tcnnodinamikc
temperature.

p Kao i za opsti kruzni proces. jcdnacina (6.2). tako I za Carnotov


ciklus, od toplole ({do, urad se pretvam dio:

Koristeei izraz (6.3) za 'Ie. ako je toplotni pOllor okolilla temperature 7;,.
dobijeni rad je:

q, (6.6)
Toplotni izvor

v Znajuci takode, prema jednac;ni (6.1), da je:


Slika 6.4 Ljevokretni Carnotov kl1lzni proces.

Za ostvarivanje obrnutog (Ijevokretn<,g) Carnotovog kMnog procesa


i uporedujuei sa izrazom (6.6). moze se zakljuciti da je:
(ciklusa) mogu postojati dva razloga. Najcesee se zeli utroskorn mehanickog
rada i odvodenjem (Oplote odr:iavati potrebna niska temperatura izvora nize
temperature. Ovdje, dakle, postoji proces hlajenja, koji se ostval1lje pomoeu
takozvanih rasl1ladnih uredaja. Nekada se, medutim, toplota odvodi od I I'" q,kw
({od, T.
,
. l'
0. £6.7)

hladnijeg izvora i uz utrosak mehanickog rada predaje toplijem izvoru u cilju


grijanja. Na ovaj nacin se odrZava potrebna visoka temperatura odredenog Kako je To manje-vise konstantno, iz (6.7) je jasno da se, znajuci qdov i njen
tijela iii prostora. Ovo se ostvaruje pomoeu takozvane toplotne pumpe. temperaturni nivo 1'" unaprijed moze odrediti koliki ce dio toplote biti predat
okolini:
Efikasnost obrnutog Carnotovog ciklusa definise se odnosom toplote
odvedene iz hladnjaka, q2, i utrosenog mehanickog rada, W"elo' Ovaj odnos se
naziva koeficijent hladenja, a dat je izrazom: iq od,
1== quo,. ·eonst.
7; (6.8)

(6.4) Odnos (qdo/Tl) je, prema tome, mjerilo za kolicinu neupotrebljive energije koja
se, i u najpovoljnijem slucaju pretvorbe toplote urad (Carnotov ciklus), mora
predati toplotnom ponoru (okolini). Taj vrlo vazni termodinamicki pokazatelj
Efikasnost toplotne pumpe defmise se odnosom toplote predate nosi i posebno ime: entropija, a oznacava sc sa s. Medutim, kao i kod
zagrijacu, ({" i utrosenog mehanickog rada, W"elo' Ovaj odnos se naziva unutrasnje energije i entalpije, za termodinamiku je vaznija promjena entropije,
koeficijent grijanja, a ima vrijednost: L1s-, nego njena apsolutna vrijednost, cije bi precizno izractmavanje zadiralo u
hemiju i nuklearnu fiziku. Na osnovujednaCine (6.7) takode se moze napisati:

& ------
11I,i T
(6.5)
gC- -T-T.·
wneto 0
(6.9)
T,
Za razliku od termodinamickog stepena iskoristenja, koeficijent
hladenja, a narocito koeficijent grijanja, mogu imati vrijednosti mnogo veee od pa ee u opstem slucaju bili:
1, odnosno od 100%.

!L
T'
J/(kg-K)
, (6.10)

62 63
Drugi zakoll termodilllllllike

iii za III kilograma: da .Ie odnos dqlT totalni diferencijal, iako dq nije veliCina stanja (zavisi od
nacina vodenja proeesa), pa se moze pisati:
IJS = 1I1·.i\ . .lK. (6.11)
ds = dq (6.13)
S\'aki proces moze se zal1lIjelliti sa I' dementarnih Carnotovih eiklusa l'
(slika 6.5). Pri tOllle 5e podrazumijcva jednak bruj iznml i ponora toplote sa
odgovarajucim tCll1pcraturama pri kojima se d()\'oeli toplnta dqd", i odvodi odnosno
toplota dq",h'
dq = Tds. (6.14)
p
Izraz (6.14) je matematieka interpretacija drugog zakona termodinamike. On,
svakako, vazi samo za povratne proeese jer je za nepovratne proeese, zbog
trenja i drugih gubitaka, uvijek dq<Tds·.

lz dosadasnjeg izlaganja jasno je da pretvorba toplote urad ide sa


dosta problema i nikad se ne moze ostvariti u potpt:nosti. Sa dmge strane,
pretvorba rada u toplotu teee spontano i bez ostatka. Po tome se nauka 0 toploti
iz osnova razlikuje od ostalih gra'la fizike, kod kojih se svi procesi illOgu
odvijati u jednom i u drugom smjeru. Ako su, medutim, ti proeesi povezani sa
top10tnim pojavama (najcesee sa trenjem), tada i oni postaju nepovratni, kao
sto je nepovratna pretvorba rada u toplotu, pa zati:n toplote nazad urad.

SumirajuCi sve sto je dosad izlozeno, drugi zakon termodinamike


moze se opisati sa nekoliko postulata:
Slika 6.5 Op?;ti kmzni proees aproksimiran sa II Carnotovih eiklusa.
• kod kontinuirane pretvorbe toplote urad moraju postojatJ lzvor
Promjena ent.ropije eijelog eiklusa (sistema), kod kojeg se toplota dm odi na toplote, temperature 1'" i ponor toplote, temperature To, gdje je T,>To,
dijelu ABC, a odvodi l1a dijelu CDA, .Ie: • top Iota se nikad ne moze u kontinuiranom procesu (ciklusu) potpuno
pretvoriti urad, osim u ekstremnim slueajevima T= iii 1'0=0,
• mjerilo neupotrebljive koliCine toplote kod pretvorbe urad je
entropija, tj odnos qlT,
• svi procesi dovode do porasta entropije, osim kod reverzibilnih
proeesa, kada ona postaje konstantna.
ili kraee (jer je entropija veliCina stanja):
Poznate su i tzv. klasicne definicije drugog zakona termodinamike,
( 6.12) koje zapravo sumiraju nabrojane postulate upueujuCi na neke prirodne
Cinjenice:

Posljednje proizilazi na osnovu jednacine (6.9), jer za svaki elementarni • toplota nikada ne moze sarna od sebe preei sa tijela niZe temperature
Camotov eiklus vrijedi: na tijelo viSe temperature,
• nemoguce je izraditi masinu sa kruZnim procesom koji bi se koristio
dqd," = Idq"dvl jednim izvorom toplote i proizvodio ekvivalentan rad,
7; To • nemoguce je ostvariti "perpetuum mobile" druge vrste.

Buduci da su zbog trenja i konaenih temperatumih razlika svi procesi


JednaCina (6.12) izrazava poznati Claussillsov integral za povratni eiklus, na
u prirodi nepov.ratni, to svaki proces dovodi do poveeanja sveukupne entropije.
osnOVll kojeg se zakljucuje da odnos dqlT ima osobinlt velieine stanja, jer mu
Svijet (univerzum), eija je energija konstantna (na osnovu prvog zakona
je integral po zatvorenoj krivoj ciklllsa jednak nuli. To znaci, sa dmge strane,
termodinamike), na taj nacin svakim procesom postaje sve vise "istrosen", tj.

64 65
I eI"l110(//1/(IilII/W I lel"liloleillll/W Drugi zakoll /el"lliodillillllikc

ima sve ve~i postl,tak Ilcupotrebljivc encrgiJc. Kada entropija posligne svoj
maksimull1, svi daljnji procesi cc hili ncmoguci jer nece vise hili energija na c . In T, + R . In v 2 • (6.17)
razlicitim tempcratul11im nivoima, ncgo ce sva encrgiJa biti na iSlom 7~ v,
lemperaturnoll1 nivou (potpuna unuttasnja ravnoleia). To stanjc Clauss ius je
nazvao "toplotna smrt" svijela, i iz nje je moguce izaci ,amo zahvatom iz Sheno tome nastaju izrazi za proracu.l entropije idealnih gasova u kojima
nckog drugog svijeta u kojem mozda procesi teku u drugom snlieru, Ij. uz umjesto Til' figurisu Tip, iii I' i p:
smalljenje sveukllpne entropije.

Ukllpna pron'tiena entropije, tzv. pron'tiena entropije svijeta, sastoji se ( 6.18)


od promjene entropije sistema i promjene entropije okoline (koja ukljllcuje
izvor i po nor toplotc):
S2 - s! (6.19)
(6.15)

Vazno je zapaziti i to da promjcna entropije pojcdinih ucesnika u


procesu moze biti vee a i manja od nule, ali je ukupna prorJ:tiena entropije, 6.5. Entropijski dijagram
promjena cntropije svijet;J (izolovanog termodinamickog sistema), uvijck veca
iii, u najpovoljnijcm slucaju, jednaka je nuli:
Osim dosad eesto upotrebljavanog PI' dijagrama, u termodiI,amici je
LlS,vij 2: O. (6.16) isto tako eest i Ts dijagram. Vazna karakteristika prvog je pri1cazivanje rada
povrsinom ispod linije koja predstavlja pron'tienu stanja, a kod drugog se to
odnosi na razmijenjenu toplotu.
6.4. Froracun entropije
Ako u Ts dijagramu (slika 6.6) kriva T=j(s) predstavlja neku po volji
uzetu promjenu stanja, tada beskonaeno malom pomaku po toj krivoj odgovara
Proraeun entropije u opstem slueaju obavlja se prema izrazima (6.10) i beskonaeno mala pron'tiena entropije, ds, dok temperatura, T, praktieno ostaje
(6.13). Za idealne gasove, medutim, mogu se razviti izrazi gdje promjena neprornijenjena. Prema drugom zakonu termodinamike (6.14), razmijenjena
entropije zavisi direlctno od parametara p, v i t. toplota u toku tog elementamog procesajednakaje proizvodu Tds=dq. Na slici
6.6 vide se velieine T i ds, a isto tako i njihov proizvod dq, koji prikazuje
Kombinujuci izraze za prvi zakon termodinamike (3.15) i drugi zakon osjentena povrsina. Naravno, u toku cjelokupnog procesa, koji ide, na primjer,
termodinamike (6.14), tj. izjednacavajuCi ih po dq, dobija se: od stanja I do staJ:tia 2, ukupno razmijenjena top Iota sa okolinom bice:

dq =du + Irdv = T'ds,


(6.20)
odakleje:
T
du P
d~ =-+-·dv.
T T

Na osnovu lzraza U2-III=Cv'(T2-T1) p'vIT=R, prethodni se izraz


transfonnise u:

dT dv
ds=c ·-+R·-
v Tv'

odakle se integracijom dobija:

Stika 6.6 Razmijenjena toplota.

66 67
Drugi zakull terll/odillumike
1'erllludin(lll1ika i t('rlllote/lI1ika

,
Problemi
Vazno Je razmotriti kako se osnovne promjene stanja idealnih gasova
(izotara, izohora itd.) prikazuju u 1'.1 dijagramu. Za izobaru, na primjer, treba
poci od jednaCina q=c p '( t,-t I) i dq= T-dl, slj im sc izjednacavalljem dobija: 6.1 Camotov ciklus radi izmedu temperatura 60°C i 340°C. Koliki je
termodillamicki stepen iskoristellja ciklusa'? Da Ii je moguce da Il(.ki drugi
ciklus radi izmedu istih temperatura sa stepellom iskoristellja 45%'1 Zasto?

dl 6.2 Toplotna pumpa zagrijava fluid po obrnutom Carnotovom ciklusu. Ako se


50 kJ toplote preda, a :5 kJ dovede, odredi rad ciklusa i koeticijellt grijanja. Da
Ii je rad utrosen iIi proizveden?
a zatim integracijom:
6.3 Tvrdi se da je rnoguce proizvesti 7,5 kW snage iz 600 kJ/min toplote.
s cp'ln1'+ const. (6.21) Ciklus bi radio izmedu temperatura 1100 K i 550 K. Da Ii je tvrdnja tacna?
Objasni.
To je trazena veza 1'=j{s), koja u Ts dijagramu odgovara jednoJ logaritamskoj
krivoj. Allalogni izrazi ce se dobiti i za izohoru, kod koje ce umjesto c p 6.4 Razmotri ciklicnu toplotnu masinu. Toploca se dovodi povratno kod 280
figurisati Cy, i za politropu, sa COl umjes(() cpo Prikaz svih osnovnih promjena °C, a odvodi, takode povratllo, kod 4 0C. U jednom ciklusu odvede se 50 kJ
stanja idealnoga gasa u Ts dijagramu dat je na slici 6.7. toplote, a dovede se 50, 100 ::>dllosno 150 kJ toplote. Koj i zakljueak ~e moze
izvuci za pojedine slueajeve odredivanjem kmznog integrala dQ/T?
T
6.5 U turbomlaznom motoru dostignuta je temperatura 1450 0C. Temperatura
ispusnih gasova je 230°C. Kohki je maksimalni termodinamicki stepen
iskoristenja ciklusa izmedu ove dvije temperature? Zbog osjetljivosti lopatica

/ turbine temperatura gasa se mora ograniCiti na 840°C. Koliki se maksimalni


termodinamieki stepen iskoristenja moze sada postici?

6.6 Temperatumi interval Carnotovog ciklusa je 330°C. Ako se po jednom


ciklusu dovede 50 kJ toplote, kod temperature 840°C, odredi: termodinamieki
stepen iskoristenja ciklusa, koristan rad, odvedenu toplotu i promjenu entropije
T= const. za proces dovodenja toplote.

6.7 Okolina temperature 18°C moze posluiiti kao toplotni ponor beskrajno
velikog kapaciteta. Nacrtaj grafik zavisnosti termodinamiekog stepena
iskoristenja Carnotovog kruZnog procesa od temperature toplotnog izvora.
Zadatak rijesi za razliCite temperature okoline.

6.8 Nacrtaj grafIk zavisnosti koeficijenta hladenja od temperature hladenog


prostora, ako obrnuti Carnotov ciklus predaje toplotu okolini kod 20°C
odnosno 30°C. Ocijeni uticaj promjene temperature okoline na koeficijent
hladenja.

6.9 Odredi stepen nepovratnosti Carnotovog kruZnog procesa zbog izmjene


toplote pri konaenoj razlici temperatura. Ciklus se odvija izmedu temperatura
Stika 6.7 Osnovne promjene stanja. 100°C j 500°C. Temperatura toplotnog izvora je 600°C, a toplotnog ponora
10°C odnosno -10°C.
Ako se u toku promjene stanja top Iota dovodi radnom tijelu, rasti ce
mu elltropija, pa proces na slici 6.7 teee sa lijeva na desno, i obratno. ledino 6.10 Odnos maksimalnog i minimaJnog pritiska u Carnotovom kruZnom
kod adijabatske promjene stanja nema razmjene toplote sa okoIinom, promjena procesu sa helijumom je 30. Temperatura toplotnog ponora je 300 K. Odredi
entropije jedllaka je nuli, a proces na slici 6.7 prikazan je vertikalnom Iinijom. termodinamieki stepen iskoristenja ciklusa knji hi dao najveCi rad. Kohki hi bio

68
69
tCl1l1('dinami(:ki stcpcn iskoristcllja ciklllSa ako bi efikasnost adijabatskih stanja form31110 zado\'ol.Ja\~, ,.akon politropc kroz zadata stanjiL Kolika je
proccsa bila 90%, a izotenl1skih 85%') razmijenjcna top!ota'i Koliki.Jc p,mlst cntropijc zhog mchal1lcke neravnotd:e?

6.11 Call1otova ciklicna masiI11 rndi sa vazdllhom kao radnim fluidom. Toplota 6.21 Dvoatomni gas mijenja stanje po zakonll pvl)=const.. od stanp 1.2 MPa i
se dovodi kod 800 K, a odvodi kod 300 K. Na pocetku procesa dovodenja 327 DC do pritiska 0, I MPa, llZ dovodenje 1250 kJlkmol toplote. Odrcdi
toplote pritisak je 800 kPa, a tokom ovog proccsa zapremina se lltrostmCi. efikasnost procesa.
Izracunaj koristan rad ciklusa po I kg vazduha.
6.22 Odnos pritisaka izmcdu kojih 2 kmol jcdnoatomnoga gasa mijenja stanje
6.12 U jcdnom rezervoam, zaprcmine 4 mY, nalazi se vazduh stanja 0,1 MPa i adijabatski, po zakonu pVI.I=COllSt., je 7. Pocctna temperatura gasa je 127 0(:,
30°C. Udrugom rezervoaru, zapremine 2 mY, nalazi se vazduh stanja 2 MPa i Da Ii je rijec 0 ckspanziji iii kompresiji') Kolika je promjella entropije sistelHa,
30°C. Poslije spajanp izjednace se pritisci u oba rezervoara. Rezervoari su ako je temperatura okoline 0 °C? Koliki je zapreminski rad procesa')
izolovani od okoline. Kolika je pronljena entropije u procesu mijesanja? Koliki
bi se zapreminski rad dobio, ako bi se proc~s mijesanja izveo povratno? 6.23 Jedan nnl' /h vazdllha zagrijava sc izollarski, od 10°C do 300°C,
toplotnim izvorom konstantne temperature 300°C. Stanje okoline je 100 kPc i
6.13 Dvoatomni gas stanja 0,5 MPa i 100°C ekspanduje adijabatski po zakonu 10 0c. Odredi: stepen nepovratnosti i prol1uenu entropije procesa zagrijavaIu a
pvI.2=const. Tokom ekspanzije entropija gasa poraste za 4 J/(kmol·K). Kolika za pritisi1k 100 kPa odnosno 500 kPa, srednjll tempera tum toplotnog izvora
je efikasnost ekspanzije? kojim bi se zagrijavanje izvrsilo na povratan nacin i povecanje nepovratnosti
ako je toplotni izvor temperature 400 DC. Specificna tJplota vazduha mijenja se
6.14 U povr1tnom izobarskom procesu temperatura vazduha se podigne od :0 sa temperaturom.
°C do 120°C, kod pritiska 100 kPa. Kolika je promjena entropije 3 kg
vazduha? 6.:4 Vazduh stanja 1,0 MPa i 270°C mijenja stanje politropski do stanja
okoline 0,1 MPa i -1,5 0c. Specificna toplota promjene stanja je 0,586
6.15 Prilikom adijabatskog prigtiSivanja vazduha, od pocetnog pritiska 0,98 kJ/(kg·K). Kolika je nepovratnost procesa?
MPa, entropija mu poraste za 1,0048 kJ/(kg·K). Koliki je konacni pritisak
vazduha? 6.25 Odredi nepovratnost procesa grijanja prostorije, temperature 20°C,
radijatorom konstantne temperature 80°C. Temperatura okoline je -10 DC.
6.16 Vazduh stanja 1,4 MPa i 870°C ekspanduje do 0,1 MPa i 430°C. Proces
je adijabatski. Kolika je promjena entropije'? Koliki je dobijeni rad'? 6.26 TopJi vazduh stmji izobarski kroz cijevi obavijene oko posude sa
helijumom. Helijum se na taj nacin zagrijava od temperature okoline, 15°C, do
6.17 Dvije stotine m 3 vazduha stanja 10 MPa i 1000 °C ekspanduje izotermski 65 0c. Struja vazduha se istovremeno ohladi od 150°C do 90°C. Odredi
na dvostruku zapreminu, a zatim ekspanduje adijabatski do temperature 400 nepovratnost ovog procesa izmjene toplote.
"'c. Nepovratnost adijabate definisana je izrazom L1S'=-988'ln(TIT,), kJ/K.
Odredi zapreminski i tehnicki rad promjene stanja i nepovratnost cjelokupnog 6.27 Jedan kmol kiseonika mijenja stanje politropski po zakonu pv,·2=const., od
procesa, ako je toplotni izvor konstantne temperature 1500 0c. stanja 1,0 MPa i 427 °C do temperature 27 DC. Potrebna top Iota dovodi se iz
dva toplotna izvora konstantnih temperatura, 427°C i 227 0c. Odredi porast
6.18 Dvoatomni gas ekspanduje adijabatski od 0,5 MPa do 0,1 MPa po zakonu entropije zbog nepovratnosti procesa, u najboljem slucaju.
pv',2=const., a zatim se komprimuje adijabatski do pocetnog stanja. Ako je
ukupni porast entropije zbog nepovratnosti ovih procesa 15,72 kJ/(kmol'K), 6.28 Dvoatomlli gas ekspanduje po zakonll pi=const. Moze Ii ova promjena
odredi efikasnost ekspanzije i kompresije. Koliki bi bio eksponent politrope stanja biti adijabatska? Objasni.
koja bi odgovarala adijabatskoj kompresiji'?
6.29 Dvoatomni gas komprimuje se po zakonu pl'l.5=const. Moze Ii ova
6.19 Dva kmol troatornnoga gasa komprimuje se adijabatski po zakonu pronljena stanja biti adijabatska? Objasni.
pv,,4=const., od stanja 0, I MPa i O°C, na dvostruki pritisak, a zatim ekspanduje
izotermski na pocetni pritisak. Ulrupan zapreminski rad ovih procesa jednak je 6.30 Kompresor pogonjen gasnom turbinom usisava vazduh stanja 100 kPa i 5
nuli. Odredi nepovratnost procesa kompresije i ekspanzije. °C i komprimuje ga adijabatski do pritiska 400 kPa. Izentropska efikasnost
kompresije je 84%. Odredi: rad kompresije, povratni rad stvame promjene
6.20 Stotinu nm3/h vazduha stanja 1,0 MPa i 167°C siri sa sa konstantnom stanja i nepovratnost procesa po kg vazduha.
specificnom toplotom, -0,42 kJ/(kg'K), do stanja 0, I MPa i 27°C. Promjena

70 71
Tcnlluililllllllika i lerll1u 1cilnika Maksillla/an rad, ekscrgija i anergijll

7. Maksimalan rad, eksergija i anergija

7.1. Maksimalan rad

Rad se moze dobiti samo od takvog sistema kojijos nije u ravnoteZi sa


tijelima iz svoje okoline. Samo je u tom slucaju jos moguta promjena stanja
sistema, bez koje se ne moze obavljati neki rad. U ravnotezi, naprotiv, sve
miruje i nema povoda koji bi mogao izazvati neku promjenu u sistemu.

~tanje ok.:>line je gotovo nepromjenljivo, odnosn0, sto ie najvaznije,


na 6je stanje se ne moze uticati. Okolina, koju cine atmosferski vazduh,
morska voda, tlo itd., toplotni je rezervoar ogromnih razmjera 6ji su parametri,
temperatura To i pritisak po, prakticno neovisni 0 vrsti i kolicini tehnickih
procesa koji se provode. Okolini se mogu dovoditi velike kolicine toplote, ali
joj se temperatura nece bitno promijeniti. Tako se zadatak pojednostavljuje, pa
da bi se dobio rad, mora se obezbijediti sarno jos jedan toplotni rezervoar koji
se po temperaturi iii pritisku, iii inace, razlikuje od ok6line. Kao drugi toplotni
rezervoar, koji je potreban za dobijanje rada, moze se uvijek uzeti sama
okolina. Iz ta dva toplotna rezervoara rad se moze dobijati tako dugo dok
izmedu njih postoji neravnoteZa. Kako je stanje okoline neovisno 0 toku
pojedinih tehnickih procesa, rad ce se moti vrsiti tako dugo dok se pritisak i
temperatura odabranog toplotnog rezervoara, koji se moze nazvati i davaocem
rada, ne izjednace sa pritiskom i temperaturom okoline. Sarno se pod tim
uslovom moze iskoristiti citava radoa sposobnost davaoca rada, tj. dobiti
najveci rad. Ako se sunceva energija za tehnicke procese ostavi po strani,
prosireni sistem (davalac rada plus okolina) moze se smatrati zatvorenim -
izolovanim - kojem se izvana niti dovodi niti odvodi energija hila kojeg oblika.
Tako je Q=O. Ako se sa V/ i V" ozna6 sveukupna unutrasnja energija
prosirenog sistema na pocetku i na kraju provedene promjene stanja, po prvom
zakonu termodinamike mora biti:

V"- V'+L =0,

iii:

L= V/- V". (7.1)

Energija sveukupnog sistema V/ sastoji se od unutrasnje energije okoline VOl i


energije davaoca rada VI:

72 73
I CrII/(}II/I/lIIll/oll I ICrTI/Ole/IIII/W '1/110.\/11/(//(//1 nili. c!:.\crgljlll iI/lCrglJII

(7.2) Dakle, n:aksimalni moguci md, L"OJ'" nekog davaoca rada, pri
zad::tom stanju oko!inc PI) i 7(h ovisan je samo 0 pocetl1ol11 stan.lu i time i 0
Tako jt: onda: fizicko-hemijskil11 svojstvima davaoca ral'a.

L = U' - U" = U I - lh LlOI - CO2 . (7.3) Oa bi se dobio maksimalan rad, davalac rada mora prcci u stanje 11
kojem ce biti u tcrmickoj i mehaniCkoj l'ilVllotezi sa okolinom, a taj se prelaz
Pri pron1ieni stanja povecace se zaprcmina davaoca rada od VI na V2. Pri tome mora obaviti povratllim nac;llom. Zadatak inzenjcra je da od slucaja do s:ucaja
se okolni vazduh, uz stalan atmosferski pritisaK po, mora potisnuti za pronalazi puteve koji sto boJjc odgovarajll postavJjenim zahtje\ima.
zapreminu (V2-VI)' a za to je potreban rad:
Pod pojmom okoline obuhva6ena su ona tijela kO]3 SlI posmatrallOl11
(7.4) proccsu pristupacna. Medlltil11, pristupacnost Ilckog tijela je rastcgljiv pojal11, te
ovisi 0 napolU koji je neko za to spreman utrositi. Tako bi np!'. za rashladlli
(rad potiskivanja okoline). Okolini ce se dovoditi od davaoca rada, valjda, i rezervoar neke toplotnc centrale hbdlla bunarska voda bila pogodnija od toplog
neka top Iota Qo. Sa Qo treba obuhvatiti sve toplote koje se predaju okolini, pa vazduha. Medutim, za njeno iskoristenje bi trebalo izgraditi npsezall sistcl11
prema tome mozda i toplote trenja. Postavi Ii se energetski bilans sarno za bunara, sto je naporno (skupo), pa se zato obicllo zadovoljava pristupacllijil11
okolinu, po prvom zakonu temlodinamike se dobija: vazduhom kao predstavnikom okoline. Pre1113 tome, i terl110dinamicka
definicija okolinc je u krajl1ioj liniji pitanJe dogovora.
(7.5)

Pri tome je Qo=To'LlSo, gdje je LlSo=(SorSol) prirast entropije okoline, S 7.2. Eksergija i anergija
obzirom na (7.4) time se dobija:

(7.6) U ovom poglavlju odgovorice se na pitanje koliko se korisnog rada


moze u najpovoljnijem slucaju dobiti iz neke materije koja sc trajno dobavlja
Promjena sveukupne entropije prosirenog sistema (davalac rada plus okolina) pri stalnom pritisku P, kada se ista, ali 1I masini istrosena l11aterija, istiskuje u
je: atmosferu protiv atmosferskog pritiska.

(7.7) Taj najveei korisni rad za I kg stlUje naziva se radna sposobnost e iii,
po Rantovom prijedlogu, njegova specificna eksergija. Za razliku od
ako se ovdje SI i S2 odnose na davaoca rada. Uvrsti Ii se (7.6) i (7.7) u (7.3), maksimalnog rada (7.8) koji se odnosi na jednu jedanput zadatu kolicinu
dobijem rad ce biti: materije, eksergija predstavlja najveci rad neke l11aterije koja neprekidno
nadolazi pri stalnom pritisku. Razlika izmedll ovih problema ocitovaee se u
radovirna potiskivanja i istiskivanja.

Da bi se postigao maksimalan rad L"wks, svejedno je kojim putem davalac rada Kao sto je vee receno, najveci moguci rad dobice se onda kada se
mijenja stanje od 1 do 2, ali uz uslov da se sve vrsi povratno. Nikakvim, rna radna materija prevede potpuno povratnim naCinom iz pocetnog stanja, PI i IJ, U
kako domisljatim, mjerama iii izumima nece se moei dobiti veCi rad. takvo konacno stanje, Po ito, da je ono u ravnoteZi sa okolinom. Radna masina
usisava, na primjer, 1 kg materije uz p=const., tacka 1, slika 7.1 b.
U (7.8) indeks 0 odnosi se na okolinu, indeks I na pocetno, a indeks 2 Adijabatskom se ekspanzijom do 2 ovdje najprije postize okolna temperatura
na konacno stanje davaoca rada. Pri potpunom iskoristenju radne sposobnosti to, slika 7.1a. Nadovezanom izotermskom ekspanzijom postize se u 3 i okolni
davaoca rada treba njegovo stanje uravnoteZiti sa stanjem okoline, tako da pritisak Po. Toplota q=q2,3, slika 7.1, koja je potrebna za izotermsku ekspanzijll
postane P2'=Po i T2=To. Time je kod jednostavnih tijela unaprijed jednoznacno pri to oduzima se okolini pri istoj temperaturi to. BlIduCi da je sada fadno tijelo
odredeno konacno stanje davaoca rada, a time i vrijednost njegove unutrasnje potpuno istroseno, istiskuje se iz cilindra, linija 3-b, slika 7.la. Zbog potpuno
energije U 2, odnosno njegove entropije S2' Kod davalaca rada kod kojih se povratnih procesa dobijen je najveci korisni fad e (eksergija) koji je uopste
desavaju i hemijske promjene, entropija konacnog stanja ovisice jos i 0 mogue. Taj rad predocen je povrsinol11 (/ 123b, tj. integralol11:
nastalom hemijskom spoju, sto se ovdje nece dalje razmatrati jer se tice
.1 2 .1
podrucja termodinamike hemijskih reakcija.
e=- Iv.dp Iv.dp- Iv.dp. (7.9)
I

74 75
Termodillllllliidl i rerlllorellllikil
Maksilllalan rad, eksergija i anergija

U Ts dijagramu na slici 7,2 vide se i top Iota q i eksergija e. Moze se reci da je


;, 'l eksergija zapravo upotrebljivi dio toplote. Preostali (nellpotrebIjivi) dio
A
toplotne energije naziva se anergija:
P P;
o!7-7/""T./7"7""T77/T T
./././././././// o = q - e = q.( 1 - 'ld. (7.15)
././././ .//./././/
././ ././././ ./././ /., Po
./ ./ ./ ./ ./ e' ././ ./ 2 p, q,\ 2 :l
7;)
././././././ .//././././/
././././././././././././././/,
/ 2 T
b ././ ./././././/./././ /./ ./ //
Po
3 r"

S'
a) b)

Slika 7.1 Povratno izjednacenje stanja sa okolinom.

Prema prvom zakonu termodinamike je:

3
q = hJ - h, - fv, dp = 11., h, + e, (7.10) Slika 7.2 Prikaz eksergije i anergije,

Mehanicka energija se u potpunosti moze pretvoriti u druge oblike, pa je


Radnoj se materiji dovodi toplota samo izmedu stanja 2 i 3, i to pri To=const., anergija mehanicke energije jednaka nulL Za energije koje se ograniceno
paje: pretvaraju u druge oblike, eksergija je jednaka dijelu energije koji se moze
transformisati, dok anergija predstavlja ostatak za date uslove. Prema tome,
(7./1) bilo koji oblik energije jednak je zbiru eksergije i anergije.
Zbog adijabatske ekspanzije je S2=5" a time je eksergija: Saglasllo prethodnim zakljuccima moze se reci da zbir eksergije i
anergije ostaje nepromijenjen pri termodinamickim procesima, Kod cisto
(7.12) povratnih procesa eksergija, takode, ostaje konstantna, dok se kod nepovratnih
procesa dio eksergije pretvara u anergijll, pri cemu se eksergija smanjuje i time
Taj izraz se pise u obliku: prakticno gubi za tehnicke procese.

e Ii - ho - 7;,'(s - so), (7.13)


7.3. Prikazivanje radne sposobnosti u lis dijagramu
gdje se indeksom 0 oznacava stanje radne materije pri okolnom pritisku po i
okolnoj ternperaturi To. Velicine bez indeksa odnose se na stanje dobavljene
materije kod pritiska p=const. Pri tome je e radna sposobnost iIi eksergija, tj. Uz poznavanje hs dijagrama neke materije moze se eksergija vrlo
najveci rad koji se moze dobiti iz 1 kg materije koja struji i koja nadolazi pri jednostavno odrediti graficki, slika 7.3. Okolno stanje materije, po iTo,
p=const., a ispusta se u okolinu pritiska Po. predstavljeno je tackom Mo. Kroz tu tacku povuce se tangenta na izobaru Po, a
to je pravac koji ima nagib dh/ds=To. Taj se pravac naziva pravcem okoline.
Ako se umjesto radne materije posmatra top Iota q na ternperaturi T, Eksergija e materije koja struji sa stanjem p, T, tacka M, ocitava se kao duiina
tada je najveca moguca eksergija koja se iz nje moze dobiti jednaka Ma. To slijedi neposredno iz (7.13). Tako se moze kod zadatog stanja neke
Carnotovom radu: materije koja struji odrediti radna sposobnost, a da nije vazno kako ce ma~ina
raditi. Padne Ii tacka M ispod pravca okoline, e postaje negativno, pa se za
e (F/c. (7.14) odrZavanje strujanja trosi rad. To znaCi da ce se potrositi vise rada na to da se
materija progura (odnosno da se odsise) nego ~to se moze dobiti prevodenjem
te materije u okolno stanje.

76
77
/ I'rIllOt/illillnika i Icrlllolehllika Malislllla/Wl nlil. cIi.ICI)!.lJa I WICI}!,0;a

.1 /(lU) 7.7 Raspolaze s: izvjesl10m kolicinom vuzdllha stUIlP 1.0 MPa i 600°C. Stanje
-.-~-.
okolne atmosfere je 0, I MPa i 27°C. Odredi maksimailli zapremillski rad i
eksergiju vazduha.

7.8 U rezervoalU zapremine 100 iIl3 nalazi se vazduh pod pritiskom od 600
kPa. Rezen·oar vee vrlo dugo vremena stoji u atll1osferi. Stanje okoline .ie 0.1
MPa i 20°C. Odredi eksergiiu vazduha. Za koliko bi sc poveeala eksergija
vazduha, ako bi se r~zervoar zagrijao na 260 0(")

7.9 Koliko se rada izgubi sa ispusllim gasovima iz kotlovskog dimnjaka, ako se


zna da im.ie temperatura na izlazu 200°C? Gasovi imaju osobille vazdllha.
Temperatura okoline je 15°C. Odredi llCpO\Tatllost stvar,lOg procesa
Slika 7.3 Eksergija e u lis dijagramu. uravnotezenja ovakvih toplih gasova sa okolinom.

7.10 Koliki je najveei tehnicki rad koji bi se mogao dobiti od 10 nlll 3/h
Problemi kiseonika stanja 0,1 MPa i 250°C? Koliki bi se rad d,)bio da je umjesto
kiseonika azot? Stanje okoline je V, I MPa i 20°C.

7.1 Koliki se maksimalan fad moze dobiti od I kg kiseonika pritiska 0, I MPa i 7.11 Topiotni izvor konstantne temperatme 1000 QC zagrijava vazduh pri
temperature 400 °e? Pritisak okoline je takode 0,1 MPa, a temperatura 20°C. stalnoj zapremini, od stanja 100 kPa i 15 °e do pritiska 250 kPa. Stanje ckoline
je 100 kPa i 15°C. Odredi: koli~inu razmijenjene toplole i gubitak eksergije,
7.2 U rezervoaru zapremine 0,3 m} nalazi se vazduh temperature 20 °e i srednju temperaturu izvora za povratno zagrijavanje i poveeanje povratnosti u
pritiska 4,905 MPa. Pritisak okoline je 98 kPa, a temperatura 20 °e. Izra~unaj procesu zagrijavanja do 1000 °C.
maksimalan rad koji bi se mogao dobiti dovodenjem sabijenog vazduha, na
povratan naein, u ravnotezu sa okolinom. 7.12 Za oddavanje stalne temperature od 20°C u nekoj prostoriji koristi se
grija~ sa strujanjem toplog vazduha. Vazduh protice kroz grija~ pri stalnom
7.3 Jedan kg vazduha, pritiska 0,392 MPa i temperature -5 °e, nalazi se u pritisku 0,1 MPa, a na ulazu ima temperaturu 100°C. Minimaina temperatuma
zatvorenoj posudi. Ako je pritisak okoline 98 kPa, a temperatura 15 °e, razlika ogrijevnog vazduha i vazduha iz prostorije je 50°C. Stanje okoline je
izraeunaj maksimalan rad koji bi ovaj vazduh mogao izvrsiti ako bi se, na 0, I MPa i -20°C. Odredi: nepovratnost ovakvog procesa izmjene toplote,
povratan naein, doveo u ravnoteZu sa okolinom. smanjenje nepovratnosti ako se usvoji minima Ina temperatuma razlika od 10
°e, ukupan porast entropije sistema za 4200 kJ razmijenjene topiote i minimum
7.4 U regenerativnom izmjenjiva~u topiote postrojenja gasne turbine vazduh se u~esea eksergije u dovedenoj toploti.
:mgrijava od 140 °e do 270 °e, na ra~un ispusnih gasova, koji se pri tome
ohlade od 340 °e do 210°C. Odredi gubitak eksergije zbog nepovratnosti 7.13 Vazduh stanja 2,0 MPa i 50°C prigusuje se adijabatski, tako da nakon
izmjene top!ote, po kg gasa. Gas ima osobine vazduha. Temperatura okoline je prigusivanja ima eksergiju 137,34 kJ/kg. Odredi nepovratnost ove promjene
20 o e. stanja, ako je stanje okoline 0,1 MPa i 20 ce.

7.5 Toplota se prenosi sa toplotnog izvora konstantne temperature 400°C na 7.14 U regenerativni izmjenjiva~ toplote postrojenja gasne turbine ulaze gasovi
termodinamiC:ki sistem konstantne temperature 230 °e, u iznosu od 3000 kJ/kg. na temperaturi 400°C, a izlaze na 200°C. Sa istim protokom vazduh iz
Ternperntuili toplotnog ponora je konstantna i iznosi 4 0c. Odredi: promjenu kompresora ulazi u regenerator sa 150°C. Toplotni gubici izmjenjiva~a topiote
entropije t~lotnog izvora, promjenu entropije zbog nepovratnosti izmjene u okolinu su 10% od topiote koju odaje gas. Ako je temperatura okoline 20°C,
toplote, eksagiju i anergiju. a gasovi iz turbine imaju isti sastav kao vazduh, odredi gubitak eksergije po kg
gasa.
7.6 Topli gasovi stanja 1130 K i 1,75 MPa ekspanduju u turbini do 0,35 MPa i
760 K. Tmhina proizvodi 380 kJ/kg rada. Ako je okolina, u koju se ispustaju 7.15 U ~vrstom rezervoaru zapremine 0,3 1113 nalazi se vazduh na pritisku 3
gasovi nakoa ekspanzije, temperature -40 °e, koji se procenat eksergije gasova MPa i sobnoj temperaturi, 25 DC. Ventil na rezervoaru se otvori i pritisak u
gubi? Kolili je odnos izgubljene eksergije i dobijenog rada? Gasovi imaju njemu brzo opadne na 1,5 MPa, pa se ventil zatvori. Moze se pretpostaviti da je
osobine vaz.Wha. vazduh, koji je ostao u rezervoaru, pretrpio povratl111 adijabatskll ekspallziju.

78 79
Tennodil1l1'nikll i /ennc/ehl1ik:l Voilellil para

Odredi: pocetnu eksergiju vuzdllha II rezervouru, ekscrgijll vazdllhu II


rezervoam odmah nakon zatvaranja ventila i eksergijll vazduha II rezervoam
nakon duieg vremena kada se I1jegova temperatura izjedl1aci sa sobl1om
temperaturom.
8. Vodena para

U termotellllickoj praksi vodena para ima veliki Zl1acaj. Koristi se kao


radno tijelo II pamim masil1ama i kao zagrijac u mnogobrojnim industrijskim
procesima. Vodena para potrebna za ove svrhe dobija se isparavanjem vode na
odredenom pritisku u posebnim posudama poznatim pod nazivom pami
kotlovi. Osim toga, vodena para se susrece kao sastavni dio produkata
sagorijevanja i u prirodi kao sastavni dio vazduha, te u obliku magle i oblaka.

Za uproscenu analizu procesa ;1roizvodnje vodene pare moze da


posluzi primjer dat na slici 8.1. Neka s~ u po:;udi nrlazi voda ukupne mase Ill,
pritiska p i temperature t. Specifiena zapremina vode ovog stanja neka je Yo.
Posuda je zatvorena pokretnim klipom, koji obezbjeduje konstantan pritisak.

Dovodel1jem toplote posudi sa vodom, temperatura vode ce rasti sve


dok se ne postigne temperatura kljueanja Is, to jest dok voda ne poene da
kljuea. Pri tome ce speeifiena zaprcmina vode porasti sa Vo na v' (vidi sliku
8.1 b). Grije Ii se voda i dalje, temperatura se neee povecavati, a sva dovedena
top Iota ce se trositi na isparavanje vode. Vodena para je lakSa od vode i
sakuplia se iznad nje, pri cemu se klip podize. Temperatura ove pare jednaka je
temperaturi vode koja kljuea, a iznosi t s, (vidi sliku 8.le). Para koja se nalazi
iznad vode, to jest para eija je temperatura jednaka temperaturi teenosti koja
kljuea na datom pritisku, naziva se (vlatna) zasicena para.

t" V:r;
If,v"

------
- - - - --
lQ Q Q
a) c) d) e)

Stika 8.1 Uprosceni prikaz procesa proizvodnje vodene pare.

Daljim grijanjem sve se vise vode pretvara u pam, dok se konaeno ne


ispari sva voda (vidi sliku 8.ld). Ova para se nazi va suhozasicena para.

80 81
TerlllodiJ/{//J/ika i lerIllOle/zJ/ikll

Dovodenjem toplote, suhozasicenoj pari raste temperatura. Para koja [!


1l11a temperaturu visu od temperature zasicenja (temperatllfe isparavanja) na
datom pritisku naziva se pregriJ3na para. Specificna zapremina pregrijane pare,
vP' veca je od specificne zapremine suhozasicene pare. I'''.

8.1. Velicine stanja vodene pare

Temperatura vode se pri zagrijavanju povecava sve dok ne pocne


isparavanje. Ta temperatura, pri kojoj nastupa isparavanje, naziva se
temperatura isparavanja iii temperatura zasicenja i oznacava se sa 's.
Temperatura zasicenja zavisi od pritiska pod kojim se voda nalazi. Porastom
pritiska raste I temperatura zasi~enja. Pri zadatoj temperaturi se pritisak pri
kojem nastupa isparavanje oznacav sa Pso a naziva pritisak zasicenja. Voda koja
kljuca nazi va se vrela iii prokljucala voda.
O~-------------------------7
Sve velicine stanja koje se odnose na vodu koja kljuta ozr.acavaju se v"
sa "prim" (na primjer: v', s', h', u' itd.), dok se veliCine stanja suhozasicene pare
\:Tzuu\!avaju sa Hsekund" (na primjer: v", sIt, /1", u" itd4)' Slika 8.2 Dijagram pv za vodu i vodenu paru.

Proces pretvaranja vode u vodenu paru moze se vrlo pregledno pratiti


u pv dijagramu (vidi sliku 8.2). Za razlicite pritiske su poced kljucanja vode 8.2. Topl.Jta isparavanja
oznaceni tackama J\ 2', 3', 4' itd., a njima odgovarajuca stanja zavrsetka
isparavanj.f oznacena su tackama 1", 2",3",4" itd. Spajanjem ovih tacaka
kljucanja (pocetka isparavanja) dobija se kriva (1', 2', 3',4', ... K) koja se naziva . ~retvaranje tecnosti koja kljuca u paru iste temperature naziva se
donja granitna kriva. Isto tako, spajanjem svih tacaka zavrsetka isparavanja Isp~:av~nJe. Da bi se jedinica mase vode (iii neke tecnosti uopste), temperature
nastaje kriva (1", 2", 3", 4", ... K) koja je dobila naziv gomja granicna kriva. zaslcenJa Is, pretvonla u paru iste temperature, potrebna je odredena kolicina
Ocigledno je da se obje granicne krive sastaju u jednoj tacki - tacki K. Stanje toplote, koja se naziva toplota isparavanja, a oznacava sa r. Vrijednost toplote
koje odgovara tacki K je kriticno stanje, 'a definisano je kriticnim pritiskom, PK, IsparavanJa zavisi od pritiska. Porastom pritiska zasicenja opada vrijednost
toplote isparavanja.
kriticnom temperaturom, lK, i kriticnom zapreminom, VK' Kriticna tacka
(kriticno stanje) predstavlja prevojnu tacku na kriticnoj izotermi (TK=const.) u
kojoj je tangenta upravo kriticna izobara (pK=const.). . Kada se zna da je za isparavanje potrebno utrositi toplotu isparavanja,
r, 1 da Je, pn tome, pritisak konstantan, tada se mote reci da je toplota
Vrijednosti kriticnih veliCina stanja za vodu i vodenu paru su IsparavanJa Jednaka razlici entalpije suhozasicene pare, h", i entalpije tecnosti
koja kljuca, h', to jest:
slijedece:

PK = 221,29 bar,
r= II" - h', (8.1 )

odakle je entalpija suhozasicene pare:


tK = 374,15 °c,
1I"=h'+ r. (8.2)

U kriticnom stanju nema razlike izmedu zapremine vode i zapremine . Jeda~ .dio toplote isparavarija, r, trosi se na obavljanje spoljasnjeg
suhozasicene pare. Voda kriticnog pritiska i kriticne temperature neposredno rada, Jer se pnhkom lsparavanJa povecava zapremina, dok se drugi dio trosi na
prelazi u suhozasicenu paru, a da se pri tome ne treba dovoditi top Iota. Iznad promJenu agregatnog stanja, to jest na savladavanje medumolekulamih
kriticnog stanja uopste nema granice izmedu tecnosti i pare. U tom podrucju ne privlacnih sila. Ukupna top Iota isparavarija moze se, na osnovu toga, izraziti u
obliku zbira:
postoji tecnost sa slobodnom pOvrSinom, pa se hladenjem pri konstantnom
pritisku para ne mqze kondenzovati.

82 83
Vudella para
7'cnllodillUllliAIl i /cTII/()/C/tIli!W

r p + VI, (8.3) T

gdje je p - unutrasnja (Iatentna) toplota isparavanja, a VI - spoljasnja top iota


isparavanja.

Unutrasnja toplota isparavanja trosi se na savladavanje unutrasnjih


medumolekulamih sila, to jest na vrsenje llnlltrasnjeg rada, a jednaka je
promjeni llnutrasnje energije za vrijef11C isparavanja, to jest:

pUll - u ', (8.4)

Spoljasnja top iota isparavanja moze se, na osnOVll ranije izlozenog,


napisati II obliku izraza: s'o=O s' 51" s

VI V( v" - I''). (8.5) Slika 8.3 Toplotni Ts dijagram za vodenu paru.

Unlltrasnju toplotu isparavanja neki alltori nazivajll iatt'ntnom Za razne vrijednosti T rlobice se razliclte vrijednosti s' Uer je s'o"'O),
toplotom ;spafavanja. Kako toplota isparavanja, r, najveCim dijelom odlazi na pa, prema tome, i niz taca1ca cije geoP1etrijsko mjesto predstavlja donjll
povecanje unutrasnje energije, dok se manjim dijeiom trosi na obavljanje grallicnu krivu. Oblik donje granicne krive~fican je tZbhori, odnosno izobari,
spoljasIljeg rada sirerlja, to se <::esto i ukupna top Iota isparavanja naziva idealnoga gasa.
latentnom iii skrivenom toplotom isparavanja.
Konstrukciju gomje granicne krive moguce je izvesti na taj naCir. da
Promjena entropije u toku isparavanja data je izrazom: se od pojedinih tacaka na donjoj granicnoj krivoj nanose vrijednosti:

r r
s"-s'=- (8.6) S"-SI=-
Ts' Ts

gdje je Ts - temperatura zasicenja. Razumljivo da u kriticnoj tacki (s"-s'k-"O, jer i 1'->0.

Pri nizim pritiscima top Iota isparavanja je relativno velika. Porastom Kao sto ce se dalje moei vidjeti, Tsdijagram ima veliki znacaj u
pritiska opada top Iota isparavallja i u kriti<::noj ta<::ki ima vrijednost nula. prou<::avanju i diskusiji promjene stanja vodene pare. Isti prineip, u pogledu
kOllstruisanja Ts dijagrama, vrijedi uopste za sve stvame gasove i pare.

8.3. Toplotni Ts dijagram za vodellu paru


8.4. Vlazlla para

Grani<::ne krive za vodu i vodellu pam II Ts dijagramu mogu se


konstruisati Ila osnovu zavisnosti odgovarajueih vrijednosti entropije, s' is", i Hladenjem se jedan dio suhozasicene pare pretvara u tecnost koja
temperature zasicenja. Ove vrijednosti mogu se naci u odgovarajueim tabelama lebdi u pari u obliku sitnih kapljica. Pri tome se temperatura pare ne smanjuje,
za VOdll i vodenu pam. Za razne vrijednosti temperature T dobice se razliCite vee ostaje jednaka temperaturi zasicenja. Ovakva para, koja sadr±i izvjestan dio
vrijednosti entropije (vidi sliku 8.3). tecnosti u obliku sitnih kap\jica, naziva se vlazna para.

Kao pocetno stanje uzima se to=O°C (To=273 K), tako da promjena Vlazna para je, u sustini, mjesavina suhozasicene pare i tecnosti koja
entropije, u odnosu na neku temperatum T, ima slijedecu vrijednost: kljuca. KoliCina suhozasicene pare u I kg vlazne pare oznacava se sa x, dok je
(I-x) sadr±aj vlage (to jest kljucale tecnosti) u vlaznoj pari. Zbog toga se x
dT naziva sadr±aj pare, a (I-x) sadr±aj vlage u vlaznoj pari.
s'-s'o fc.-.
T

T T

85
84
, fJ~ I l / l { t flU I {/
I Cf ff/(J(lIIHUf/lt\U I iLl ffHJlCf/lllf\{l

1z ovoga proizilazi da je sadrzaj pare x n3 Llonjoj granicnoj krivoj I:

jednak nuli, a na gomjoj granicnoj krivoj jcdnak jedinici. lzmedu donje i gomjc
/'
granicne krive moze se pO\'uti beskonacno mnogo krivih sa razlicitim I - X'S" + (I x)'s' S' +" X'(s" - S ') = s'+x·-. (8.11 )
sadrzajem pare, vccim od nule i manjim od jedinice (vidi slikll 8.4). T,

Cesto je potrebno da se pri pozna tim velicinama stanja vlaine pare


odredi sadrzaj pare x. Tako. na primjer. ako je poznata specificna zapremina
vlazne pare. suhozasicene pare i kljucalc tecnosti, moze se sadrzaj pare odrediti
pomocu slijedeceg izraza:

\'-1,1 \'
x --"'--. (8.12)
\,"_\,1 VOl

U OVOl1l izrazu je specillcna zapremina kljucale tecnosti, v',


zanemarena u odnosu na specificnu zapreminu suhozasicene pare, \,", jer je
v '«v ". Naravno, ovo vazi samo pri manjim pritiscima, dok se pri veCim
pritiscil1la v' i V" l1lnogo ne razlikuju.
ULL----------------------~

8.5. Promjena stanja vlazne pare


Slika 8.4 Krive konstantnog sadr:li;:ja pare.

Kako je vlazna para sastavljena od tecnosti koja kljuca i suhozasicene Izobara, p = const.
pare, to i velicine stanja vlazne pare predstavljaju zbir odgovarajucih velieina
5tanja suhozasicene pare i kljucale tecnosti. Pri tome je potrebno imati u vidu Dovodenje toplote pri konstantnom pritisku od 1 do 2, slika 8.5,
da se u 1 kg vlazne pare nalazi x kg suhe pare i (I-x) kg klj ueale teenosti, pa je uzrokuje naknadno isparavanje vlage u pari. Sadrzaj pare x postaje veci.
odgovarajuce veliCine stanja potrebno mnoziti ovim koliCinama. Na 05novu Izobaraje ujedno i izotemla.
ovoga moze se napisati izra.l za izraeunavanje specifiene zapremine vlaine
pare:
p
v = x·v" + (I - x)'v',

odnosno:

v=v'+x·(v"-vJ. (8.7)

Specificna unutrasnja energija vlazne pare je:

u =x'u"+ (1 -x)'u'= u'+x'(u" - u'). (8.8)

Na isti nacin moze se doci do izraza za specifienu entalpiju a) b)


specifienu entropiju vlazne pare:
Slika 8.5 Izobara zasicenog podrucja.
h=x'h"+(l-x)'h'=h'+x'(h"-h~ (8.9)
Izvrseni Tad je:
odnosno:

h =h'+x'r (8.10)

87
86
Tel'lllodillamik([ i lenllOleilllikll Voilell{/ para

p T

a dovedena (oplota prema slici B.5b:

q = 7'-(.1'2 - .\',) = T(s" - S')'(X2\') = "'('>:2 x,).

Sadrzaj pare mora se pri tnme nekako poznavati. Kada su, na primjer,
v,
zapremine i 1'2 zadate, mogu ~e prema (8.12) izracunati sadrzaji pare i X2: x,
v - Vi \'.., _Vi ._----
v
:r
- 1
=--'--' tI I'
.\'2 =--,,--, .
l' -v 11 -v
a) b)
lzohora, l' = const.
Slika 8.7 Izohora vlaznog podrllcja.
Ova se prom,iena stanja pojavljuje, na primjer, pri zagrijavanju vode u
nekom zatvorenom kotlu iz kojeg se ne oduzim:: para. Kotao se zbog opasnosti Uz zadati pritisak moze .ie iz poznatog polaznog stanja (p" I" V" x, itd.)
od rasursnuca, i da bi se izbjeglo pjenusanje, ne smije sasvim napuniti vodom, izracunati saddaj pare '\2, jer je:
tako da uvij,~k preostane veci iii manji prostor slobodan za pam, slika 8.6. Para
I voda su pod pritiskom koji odgovara kotlovskoj temperaturi, uz pretpostavku
da u kotlu nema vazduha. Posmatra Ii se para i voda u kotlu kao smjesa vlrine
pare, zavisice polozaj taeke 1, stika 8.7, kao i daljnja promjena stanja sadrzaja a odatle:
kotla, 0 odnosu prvobitne kolicine pare i kolieine vode. Pri sasvim malom ,
poeetnom prostom za pam, koji daje malu vrijednost x, tacka la, zagrijavanjem VI - V 2
lIZ v=const. dolazi se u podrucje sve manjih sadrzaja pare, na prirnjer u taeku X2=~I" .
V 2 2
2a. Daljnjim zagrijavanjem do 30 para ce u potpunosti nestati i kotlovska voda
ispunice cijeli kotao. Ako je prostor za paru u poeetku bio veCi, polazi se od
Adijabata, Q = 0
stanja lb i dolazi se u podrucje veCih vrijednosti x, na primjer 2b, te bi se u
nastavlru postigla i gomja graniena linija. U stanju 3b iseezla bi onda teena
Ekspanduje Ii virina para adijabatski pri s=const. (vidi Ts dijagram,
voda. Zbog l',=v=const., ovdje se ne vrsi llikakav rad, 1=0. Ova promjena stanja
slika 8.8), para ce se jaee vlaziti iii susiti, vee prema tome da Ii je polazno
moze se preslikati u Ts dijagram, i to tako da se za razlieite pritiske oCitaju iz
stanje bilo u blizini gomje iIi donje granicne linije. Suhozasicena para postaJe
pv dijagrama vrijednosti x, te se unesu u Ts dijagram. Toplota q, koju treba
vlazna. Medutim, ima materija, kao sto je benzol, difelliloksid itd., ciji je oblik
dovoditi izmedu Ib i 2b, predstavljena je osjencenom povrsinom. Prema prvom
gomje granicne linije onakav kao na slici 8.8b. Kod tih materija adijabatskom
zakonu termodinarnike slijedi lIZ dv=O:
ekspanzijom suhozasicene pare dolazi se u pregrijano podrueje, sto bl kod
pamih masina imalo neke prednosti. Zato se nekad predlagala upotreba tih
materija umjesto vode za pogon parnih masina.

gdje je p- unutrasnja toplota isparavanja. Tok adijabate u pv dijagramu, slika 8.9, moze se dobiti iz Ts
dijagrama, slika 8.8a. Adijabata u pv dijagamu ima karakter hiperbole. ~ri
odredivanju promjene sadrzaja pare x najpogodniji je put pomocu entroplJe
polaznih stanja. Prema slici 8.8a slijedi:

Slika 8.6 Grijanje pri v = const.

88 89
I O(lCIlO {Jara

!Ii: zasicenja za adijabatu moze posta\'iti dO!1ur pri':1lizni. potpuno cmpirijski


(iskllstvcni), izraz:
r
S'I-S\+X! .---.!....
" T, s·,-.\',+x,·(s",-s',) PT' = cons!. (8.14)
r.. s":!-s':!
lj podrucju zasiccnja, a u blizini gornjc granicne IiniJe, za vodenu paru, do
pritiska od nekih 25 bar, mote se dzeti k:::I,I3S. Ova vrijednost ne vazi za
pregrijano podrueje. Taj cksponent jc potpuno empiriJska velie ina, bez nekog
T T posebnog fizikalnog znaeenia i nije 111 u kakvoj vezi sa specifienom toplotom.
Leba, nairne, znati da je I; podrucjll zasicenja cp=oo, jer se ovdje kod p=consL
moze dovodili mnogo toplote (toplota isparavunja'), a da temperatura vlazne
pare ne raste. Nasuprot tome, velie ina c, u cijeiom podrucju zasieenja zadrzava
konaenu vrijednosL

8.6. Pregrijana vodena para

Za p"egrijano podrucje vrijedila bi ista razmatranja kao i za idea Inc


gasove, kada bi se pregrijana para pokoravala zakonu idealnill gasova.
Medutim, kada se zapremina suhozasicenc pare, kao granienog stanja
a) b) pregrijane pare, racuna po jednacini stanja idealnoga gasa, dobiju se veee
vrijednosti od onih izmjerenih.
Slika 8.8 Adijabata zasicenog podrucja u Ts dijagramu.
Kod niskih pritisaka ova se odstupanja mogu zanemariti, ali kod visih
Odatle se mote izracunati i zapremina Vl prema (8.7). Kako je q=O, to je: pritisaka postaju vrlo velika. Pri raeunanju ovih razlika mogle bi se na
pregrijanu pam primijeniti ootpuno empirijske jedllacine. One bi za numerieke
(8.13) proracune mogle biti od velike koristi. Medutim, kod takvih empirijskih
jednacina ne mote se ocekivati neko prosirenje teoretske spoznaje. Pogotovu se
p ne bi mogJa izvrsiti Ilikakva ekstrapolacija na vise pritiske.

Svaka jednaeinaj(p, v, 1)=0 koja treba da zadovolji i u blizini granicne


linije i duboko u pregrijanom podrucju mora pri malim gustinama, tj. pri
velikoj zapremini, postepeno preci u lincarnu jedl1acinu.

o
II 8.7. Van-der Waalsova jednacina stanja
~
~~~~~~~~~

Jednaeina stanja idealnoga gasa, odnosno zakoni idealnih gasova,


dobijeni su u prvo vrijeme eksperimentainim putem, tj. na osnovu
v
eksperimenata vrsenih uglavnom sa vazduhom pri atmosferskim uslovima, a
Slika 8.9 Adijabata zasicenog podrucja u pv dijagramu. kasnije oni su potvrdeni i teoretski - kinetiekom teorijom idealnoga gasa - uz
pretpostavku potpllnog zanemarivanja (kod gasova) dejstva medumolekularnih
Medutim, cesto je izracunavanje zapremine duz adijabate u pv dijagramu, slika privlacnih sila.
8.9, prezarnomo. U takvim slucajevima bolje je prikazati zapreminu v
eksplicltno. Nizom konkretnih proracuna moze se pokazati da se u podrucju Medutim, razumljivo je da ta pretpostavka nije mogla da se odrzi u
onim llslovima u kojima su medumolekularne privlacne siie tolike da ih l1ije
moguce, pa ni opravdano, zanemariti. Naprotiv, bilo je potrebno i njih

90 91
!'crll/or!il/(/lIiika i {erillolellllikil Voilel1(/ para

analizom obuhvatiti. Prvi korak II tom pogledll, a istovrcmcno do sada i Stvarni gas. koji bi se u potpunosti pokora\'ao van-der Waalsovoj
najveci, izveo je van-der Waals. j'~dna(;ini,nazvan je van-der Waalsov ga,;.

Van-der Waals jc zapravo korigovao Clarcyronovu jednacinu stanja


idealnoga gasa i to lIa taj nacin sto je, uzimajllci u obzir dejstvo 8.S, Mollierov lis dijagram za vodenu paru
medumolckularnih privlacnih sila, dosao na zamisao:

prvo, da cjelokupna zapremina gasa, v, nije slobodna za kretanje Donja i gornja granicna kriva u lis diJagramu mogu najjednostavnije
l1lolekula, nego je putrcbno od nje odbiti ukupnu zapreminu samih 1110lekula, b, da se konstnlisll pomocu vrijednosti za 11', II", s' i s" lIzetih iz t"blica.
tj. da je s'varna zapremina slobodna za kreta[~e molekula:
Izobare i izoternle II oblasti vlazne pare na hs dijagramu su tangente
Vs = v-h (8.15) na donju granicnll krivu (vidi sliku 8.10). Ovo je l110guce lahko dokazati.

i drugo, da vrijedl10st pritiska stvarnoga gasa, PS' dobijcna mjerenjem.


nije rczultat samo kineticke energije kretanja l110lekula nego i potencijalne
energije od dejstva l11edlll1lolekularnih privlacnih sila, tj. pritisak stvarnoga
gasa, p" dobijen I11jerenjem, predstavlja razliku:

p, = P -Pi (8.16)

tenn1ckog pritiska P (definisanog za idealni gas) i unutrasnjeg (kohezionog)


pritiska Pi, kojeg uslovljavaju medul1101ekularne privlacne sile.

UnutIaSnji (kohezioni) pritisak dejstvuje prel11a unutrasnjosti gasa i na


taj nacin smanjuje brzinu, pa i jaCinu udara, onih molekula koji se hecu u s" s
s'
pravcu zida, tj. smanjuje prosjecnu (statisticku) jaCinu njihovih udara na
jedinicu povrsine - sl11anjuje pritisak p. Slika 8.10 Mollierov hs dijagram za vodenu paru.

Izraz za unutrasnji pritisak Pi dao je van-der Waals koristeCi metode


"d s = T'
dh 0 dnosno:
fi
teorije kapilamih pojava. On je dosao do zakljucka da je proporcionalan, sa Na primjer, za p=const., dh=dq,,, pa Je I

jedne strane, onom broju molekula koji udaraju na I m povrsine zida, a sa


druge strane, onom broju molekula koji na ove prve djeluju privlacnim silama,
odnosno kvadratu broja (koncentracije) molekula, tj.: (8.20)

2
f7 , =A·n =.!!....,
2 '
(8.17)
V !ito znaCi da zavisnost h=j(s), pri p=const., mora biti prava Uer je i Ts=const.).

a U oblasti vlaine pare, kao sto je poznato, bice:


P=P,+P, =P'+2' (8.18)
v
h = h'+ '''X,
Korigovanjem na taj nacin, na bazi molekularno-kineticke teorije,
, r
jednacine stanja idealllih gasova, van-der Waals je dobio jednacinu: s=s+-·x,
T,
(8.19) odakle se poslije eliminisanja r-x dobija:

h = h' - Ts's' + T,s.

92 93
1'erlllodill(llllika i terlllotehilika

U PQsljednjQj jednacini, za p=cQnst., biee i h '-7~·s'=h=cQnst., pa ]e: MQllierov lis dipgram ima veliki prakticni znaca] i primjenll u
toplotnim prQraclInim3 parnih masina, kao I pri rjcS3vanju brojnih zadataka
II = 1'ss + b, \czanih za probleme iz teoriJc i praksc.

Sto. ce u lis dijagramu biti prava linija sa kQeficijento.m pravca T" cime se
potvrduje izraz (8.20). Pcoblemi

Prema tQme, familija iZQbara (i iZQlermi) kQje idu lepezastQ Qd dQnjl


&'Tanicne krive stvarnQ su tangente na njQj. 8.1 VQdena para ima s:anje 2,1 MPa i 0.0963 m1/kg. Odredi: temperaturu,
entalpiju. entropijll i uuutrasnju energ~jll parc.
Duzina iZQbara, pa prema tQmc i tacke na gQrnjQj granicnQj krivoj,
nalazi se iz h"-IJ'=r i s"-s'=rl1's• 8.2 Vodeua para temperature 210 DC ima eutropiju 6,353 kJ/(kg-K). Odredi:
pritisak, stepen suhoce, specificnll zapreminll i specilienu entalpiju pare.
Granicna iZQbara - kroz hiticl1u tacku - prema (8.11) ima nagib
(all/es)" = 1'K ' a duzina jQj tezi nuli, PQstQ jQj 1'->0, QdnQsnQ (h"-h'JK->O i (s"- 8.3 Koliki je pritisak zasicenja vodene pare temperature 150 QC? Kolika je
temperatura zasicenja vodene pare pritiska 0,7 MPa'? Mozes Ii odrediti ostale
S'K->O. To. znaci da kriticna tacka mQra lezati na lijevQm padu dQnje granicne
velicine stanja pare? Ako ,nozes, koje su to velieine i koje su im vrijednosti?
krive.
8.4 Jedan kg vodene pare ima stanje 3,5 MPa i 370°C. Koje vri,iednosti imaju
DQk se iZQbare i iZQterme u Qblasti vlazne pare poklapaju, dQtle se Qne
specificna zapremina, eutropija i entalpija? Ako je entropija 6,747 kJ/(kg'K),
u oblasti pregrijane pare razdvajaju u zasebne hive Iinije.
kQliki je pritisak, temperatura i promjena entalpije nakQn izentropske
ekspanzije do stanja suhQzasicene pare'?
Neki autQri daju lis dijagram u kQsouglQm kQQrdinatnQm sistemu (vidi
sliku 8.11), cija je prednQst u tome sto se njegovom primjenom u praksi mnogo
8.5 Stepen suhoce vQdene pare pritiska 70 kPa je 0,9. Kolike su Qstale veliCine
preciznije Citaju vrijednosti h na ordinati. Na njemu su, takode, mnogo
stanja'?
preglednije oblasti oko donje granicne hive i kriticne tacke.
8.6 Odredi preostale ve!icine stanja vode pomocu Mollierovog Irs dijagrama, na
slijedecim uslovima: 100 kPa i 180°C, 100 °C i 1/= 2500 kJ/kg, 50 kPa i =1.

8.7 Odredi specificnu entropiju vlazne vodene pare pritiska 1,5 MPa i stepena
vlaznosti 5%. Zadatak rijesi koristenjem termodinamiekih tablica i Mollierovog
hs dijagrama.

8.8 Odredi entalpiju i unutrasnju energiju vodene pare stanja 360°C i 2,5 MPa.

8.9 Odredi entalpiju i uuutrasnju energiju vodene pare stanja 1,4 MPa i x=0,98.

8.10 U rezervoaru zapremine 1,2 m 3 nalazi se 3,5 kg vlazne vodene pare ua


pritisku 500 kPa. Kolika je specifiena zapremina i stepen suhoce pare'?

8.11 U rezervoaru zapremine 6 m.l nalazi se vlazna vodena para, stepena


suhoce 92%, na pritisku 1,2 MPa. Odredi: masu, entalpiju, entropiju i
unutrasnju energiju vodene pare.

8.12 U parnom kotlu zaprernine 12 m3 nalazi se 1800 kg vlazne vodene pare na


pritisku 11 MPa. Odredi masu tecne i masu parne faze u kotlu.

8.13 Odredi da Ii je voda u svakom od slijedecih stanja komprimovana teenos!,


Slika 8.11 MQllierov hs dijagram u kQsQuglQm kQQrdinatnQm sistemu. pregrijana para, iii vlazna zasicena para: 120°C i 150 kPa, 0,35 MPa i 0,4

94 95
TemlOiIill{/lIlika i IUIIlOle!Jllika VOIiellil
------------------------------------------

m'/kg, 160°C i 0,..1 rn'ikg, 200 kPa i 110°C. 300 °C i 0,0 I m'/kg, 5 kPa i 10 8.24 Koliki je maseni protok rashladne vode u zadatku 8.23, ako joj je stanje nu
dc. ulazu: temperatura 10 °C, gnstina 999,5 kgitu 1, brzina 4,6 m/s') Unut;asnji
dijametar cijevi je 0,025 l11. Na izlazll voda il11a stanje: temperatu;u 88°C,
8.14 Zatvoreni rezervoar sadrzi vlaznu zaskenu vodenu paru na lemperaturi gustinu 967,5 kg/n{ Kolika je izlazna brzina vodc" Trcnje pri proticanjll
250°C. Nivo leene faze je 10m od dna rezervoara. Koliki je pritis.k na dnu zanemari.
rezervoara, a koliki na vrhu'l
8.25 Toplota potrebna za topljenje 1 kg leda je 332,43 kJ. Ako se blok od 10 kg
8.15 Napojna pUl11pa parnog kotla dobavlja 50 kg/s vode kod 300°C i 200 led a topi 1I plOcesu povratnog zagrijavanja, kolika je promjena entropije? Da Ii
MPJ. Koliki jt' zapreminski protok u m'/s" Kolika bi bila procentllalna greSka ce promjcna entropije biti razlicita ako je proces topljcnja nepovratan') Kolika
ako bi se u proracllnu koristile osobine kljucale vode kod 300°C') je pron*na entropije vode u procesu njenog zagrijaval~a od 0 °C do 20°C?
Kolika je ukupna promjena entropije?
8.16 Koliki je pritisak potreban da bi se specificna zapremina kljucale vode
temperature 40°C smanjila za l'ii), a da temperatura ostane nepromij~njena? 8.26 Razmotri I kg leda temperature 0 0C. Za njegovo topljcnje potrebno je
332,43 kJ toplote. Nastala voda se zagrijava do 100°C, a zatim prevodi u paru
8.17 Jedan kg vode egzistira u llslovima trojne tacke. Zapremina teene faze dovodenjem dodatnih 2257 kJ topiote. Kolika je prontiena entropije za svaki
4
jednaka je zapremini evrste faze, a zapremina parne filZe je 10 puta veca od proces? Kolikaje ukupna promjena entropije')
zaprcmine tecne faze. Kolika je n'asa vode u svakoj fazi?

8.18 Odredi specifiCnu zapreminu, specificnu unutrasnju energiju i specifienu


entalpiju pregrijane vodene pare pritiska 5 kPa i temperature: 100°C, 400 DC,
I 8.27 Fluiti isparava kod 280°C primajuci topiotu od pare koja kond"nzuje kod
SOO 0c. Ispareni fluid zatim ekspanduje u turbini, iz koje iziazi kod 60°C.
Kohki se procenat eksergije kondenzujuce pare izgubi tokom zagrijavanja
lOOO DC. fluida koji ispar"va? Prikazi proces u Ts dijagramu i oznaci povrsine koje
odgovaraju eksergiji, anergiji i izgubljenoj eksergiji.
8.19 Korist(:I1jem podataka za trojnu taeku vode ekstrapoliraj pritisak
sublimacije od trojne taeke do -40°C, ako je latentna toplota sublimacije 8.28 Vodena para stanja 280°C i 2,8 MPa ekspanduje izentropski do stanja
konstantna. Kolika je greska izraeunate vrijednosti pritiska za -40°C? suhozasicene pare. Prikazi proces u Ts dijagramu. Iz Mollierovog hs dijagrama
ocitaj vrijednosti entalpije i entropije na pocetku i na kraju procesa. Da Ii je
8.20 Dati su slijedeCi podaci za trojnu tacku vode: pritisak 0,6113 kPa, para na pocetku procesa pregrijana? Koliki joj je stepen suhoce na kraju
temperatura 0,01 DC, entalpija teene faze 0,01 kJ/kg, entalpija cvrste faze - procesa?
333,4 kJlkg, specificna zapremina tecne faze 0,001 m3lkg i specificna
zapremina evrste faze 0,001091 m3/kg. Covjek mase 80 kg kliie se na 8.29 Rijesi zadatak 8.28 pomocu tabela za vodenu pam.
2
klizaljkama Cija je ukupna kontaktna povrsina sa ledom 20 mm • Temperatura
ledaje -2°C. Da Ii ce se led topiti ispod klizaljki? 8.30 Pretpostavi da vodena para iz zadatka 8.28 ekspanduje izentropski do
pritiska 45 kPa. Kolika je promjena entalpije? Koliki je stepen suhoce pare?
8.21 Odredi prosjecnu vrijednost izotermske kompresibilnosti vode kod 0 DC,
100°C i 260°C, za interval pritiska 5 MPa do 50 MPa. Da Ii se izotennska 8.31 Vodena para pocetnog stanja 2,1 MPa i 230°C propusta se kroz prigusni
kompresibilnost znacajno mijenja sa pritiskom kod date temperature? ventil. Na izlazu iz prigusnog ventila temperatura pare je za 20°C manja nego
na ulazu. Odredi: promjenu pritiska, entalpije i entropije vodene pare.
8.22 Toplota topljenja leda je 332,43 kJlkg. Smjesa od 3 kg ledenih kocki i 12
kg vode roijesa se elektrienom mjesalicom. Kotiko dugo mora raditi motor 8.32 Vodena para poeetnog stanja 260°C i 420 kPa hladi se izohorski do stanja
snage 35 W da bi se istopio say led? Specificna toplota vode je 4,217 suhozasicene pare. Odredi promjenu entalpije i entropije pare. Kolika je
kJ/(kg'K), a leda 2,04 kJ/(kg-K). Da Ii ce temperatura smjese porasti nakon 9 konacna temperatura pare?
sati rada motora? Ako hoce, za koliko? Zanemari promjenu zapremine sa
promjenom faze vode. 8.33 Ako se para konacnog stanja, iz zadatka 8.32, nastavi hladiti do
temperature 120°C odredi: konacni pritisak, stepen suhoce i entaIpiju pare.
8.23 Kondenzator je jedna vrsta izmjenjivaea toplote. Vlazna vodena para ulazi Koliko toplote se odvede u procesu hladenja 5 kg pare od 260°C do 120 °C?
U omotac kondenzatora i hladi se vodom koja protice kroz cijevi u suprotnom
smjeru. Skiciraj sistem pod pretpostavkom da su protoci pare i vode konstantni. 8.34 Uredaj poznat pod nazivom prigusni kalorimetar eesto se koristi za
Napisi jednacinu toplotnog bilaIlSa kondenzatora. Definisi svaki clan i naznaCi odredivanje stepena suhoce pare. U idealnom slucaju proces bi odgovarao
one koji se mogu ~anemariti. Joule-ThQnlSonovom eksperimentu. Razmotri slucaj kada se iz cjevovoda, kroz

96 97
I crllloi/I11(/l1llka i ICrI}/Olc/lIlikll VOi/L'llii flora

koji protice vodena para pritlska 2,8 MPa, oduzima jedan dio pare i usmJerava 8.44 Stotinu m'/h vocicne pare stanja 5 MPa i 500°C ekspalldu.le adijabatski do
u prigusni kalorimetar u kojem vlada normalni atmosferski pritisak i pritiska 0, I MPa. Ekspanzijom se ostvaruje snaga od 266.2 kW. Koliki je
temperat1lfa 120°C. Koliki je stepen suhoce pare II cjevovodll? Kolika joj je gubitak eksergije pare, ako je temperatura okoline 0 °CI
entalpija? Prikazi !1roces u Ts dijagramll.
8.45 Odredi eksergetskll efikasnost zagrijavanja vode II parnom kotlu, ak)
8.35 Zatvoreni celicni rezervoar sadrii smjesu 1,25 kg suhozasicene pare i 0,25 kotao proizvodi suhozasiCenu vodenu paru i ako kotao pregrijava paru. U oba
kg kljueale vode. Pritisak je 600 kPa, a temperatura 158,84 dc. Koliki ce biti slucaja toplotni izvol" ima najnizu potrebnu konstantnu temperaturu. Voda se
pritisak ako temperatura poraste na 315°C! llnosi iz okoline stania 0, I MPa i 20°C. Pritisak u kotlu je 1,6 MPa, a
temperahlra jJregrijavanja 300°C.
8.36 Pet kg vodene pare st3nja 4,2 MPa i 393°C ekspanduje izentropski do 90
dc. Odredi: konacni pritisak, promjenu entalpije, izmjenjenu toplOhl i dobijeni 8.46 Suhozasicena vodena para temperature 100°C zagrijava se u zatvorenoj
rad. Zanemari prontienu kinetieke i potencijalne energije. Ako je ekspanzija poslldi dok joj pritisak ne poraste do 200 kPa. Zagrijavanje se obavlja
adijabatska, ali nepovratna, do stanja 70 kPa i 121°C, koliki ce biti stepen toplotnim izvorom l.ajnize konstantne temperature, neophodne za ostvarenje
suhoce pare na izlazu iz hlrbine? Koji procenat idealnog rada ce se izgubiti? procesa. ZajJremina posud,' je 4 n/ Prikazi proces u lis dijagramu i odredi
koliCinu izntienjene toplote i stepen nepovratnosti ovakve izmjene toplote.
8.37 Vlazna vodena para pritiska 1,2 MPa i stepena,laznosti 0,25 ekspanduje Temperahlra okoline je 20°C.
povratno, po zakonu pv=const.. do pritiska 0, I MPa. !>rikazi proces u Ts i hs
-ui]agramu-lodredi: promjem: entalpije i ullutrasnje energije, razmjenjenu 8.47 Rijesi zadat'lk 8.46 ako je topiotni lzvor pre3rijana vodena para startia 200
toplotu, zapreminski i tehnieki rad. kPa i 440°C. Toplotni izvor mijenja stanje izobarski do gornje granicne linije.
Odredi takode i potrebnu kolicinu pare.
8.38 Ekspanzija suhozasi';ene vodene pare pritiska 3 MPa, do dvostruke
zapremine, pokorava se zakonu pv=const. Prikazi proces u lis dijagramu i 8.48 Rasprsavanjem kljucale vode pritiska 300 kPa u pregrijanu vodenu pam
odredi: promjenu temperature, unutrasnje energije, entalpije i entropije, istog pritiska i tempelature 350 "C, treba dobiti suhozasicenu pam. Koliko je
razmjenjenu toplotu, zapreminski i tehnicki rad. potrebno vode po kg pregrijane pare? Prikaii proracun graficki u hs dijagramu
i odredi stepen nepovratnosti procesa mijesanja. Koliki je porast entropije zbog
8.39 Rije§i zadatke 8.37 i 8.38 za slucaj izotermske promjene stanja. nepovratnosti? Temperahlra okoline je 20°C.

8.4t) Dvije stotine kglh vlaine vodene pare stanja 0,1 MPa i 220°C 8.49 U masenom odnosu 3:1, na pritisku 120 kPa, mijesaju se vlazna vodena
ko.l1primuje se izotermski tako da polovina koliCine pare kondenzuje, pri cemu para stepena suhoce 0,5 i vlazna vodena para stepena vlaznosti 10%. Koliki je
se razmijeni 105 kW toplote. Kolika je efikasnost kompresije? stepen suhoce, entalpija i entropija dobijene smjese? Prikazi proces mijesanja u
hs dijagramu i dokazi da je povratan.
8.41 Suhozasicena vodena para pritiska 240 kPa komprimuje se adijabatski do
500 kPa sa efikaslloscu 58,3%. Kompresija se dalje nastavlja izotermski nz 8.50 Otpadna para neke parne masine ima pritisak 20 kPa i stepen vlaznosti
odvodenjel095 kJ/kg toplote. Zbog nepovratnosti procesa izotermske 15%. Kondenzovanje pare vrsi se mijesanjem sa hladnom vodom temperature
kompresije entropija pare poraste za 0,56 kJ/(kg·K). Odredi vlaznost pare 20°C. Koliko kg vode je potrebno za 1 kg pare, ako iz kOlldenzatora izlazi
nakon izotermske kompresije. voda sa temperahlrom 40°C? Prikazi proracun graficki u lis dijagramu i odredi
stepen povratnosti procesa mijesanja, ako je temperatura okoline 20°C.
8.42 Vlazna vodena para pritiska 0,1 MPa komprimuje se izentropski do 1,6
MPa, a zatim se siri izotermski do poeetnog pritiska uz dovodenje 198 kJ/kg 8.51 Mijesanjem jednakih kolicina kljucale vode i vodene pare, izobarski kod
toplote. Zbog nepovratnosti procesa izotermske ekspanzije entropija pare 100 kPa, dobije se smjesa cije stanje zavisi od izbora stanja pare. Mijenjajuci
poraste za 3,1 kJ/(kg·K). Kolika koliCina toplote je potrebna da se para temperaturu pare, pocevsi od temperature zasicenja, izraeunaj stepene
izobarski vrati u pocetno stanje? nepovratnosti procesa mijesanja. Prikazi graficki zavisnost stepena
nepovratnosti od temperahlre pregrijanja pare. Objasni razloge njegovog
8.43 Vlazna vodena para pritiska 0,5 MPa zagrijava se izohorski do stanja 1,0 porasta sa temperahlrom.
MPa i 370°C, a zatim ekspanduje adijabatski do poeetne temperature i pritiska
0,1 MPa. Izotermskom kompresijom para se vraca u pocetno stanje. Odredi 8.52 Mijesalljem 2000 kg/h kljucale vode i 1000 kglh suhozasicene vodene
razmjenjene toplote po pojedinim procesima, ako se zna da su jednake pare, pri konstantnom pritisku 150 kPa, dobija se vlazna para. Odredi
promjene entropije pare zbog nepovratnosti adijabate i izoterme. parametre stanja smjese. Ako se u toku mijesanja dovodi top Iota moze se dobiti
vlazna para bilo kojeg stepena suhoce, ali uvijek veceg od onog bez dovodellja

98 99
Tcrlllvdilli1l11ika i lenllolelinika Vodcll(l para

toplote. KolikG bi trebalo dovesti toplote strujama da smjesa postane suha? 8.63 Za odredivanje energije 0siobodene tokom izvjesne hemijske reakcije
Dokazi da je proces mijesanja sa zagrijavanjem povratan, ako toplotni izvor koristi se kalorimeiar tipa "bombe". Kalorimetar je zatvoreni rczervoar koji
ima konstantnu temperaturu, beskonacno malo visn od temperature zasieenja sadrzi hemikalije, a uronjen je u veliki rezervoar sa vo,lom. Kada hemikalije
za pritisak 150 kPa. reaguju toplota se prenosi sa bombe Ila vodu, pa njena temperatura raste. Za
pogon mjesalice za cirkulaciju vod,: trosi se 0,04 kW snage. Tokom 20 minuta
8.53 Odredi nepovratnost procesa mijesanja kljueale vode i pregrijane vodene sa bombe na vodu prede 1200 kJ toplote, a sa vodenog rezervoara na okolni
pare uz povratno zagrijavanje smjese do stanja suhozasieene pare. Proces se vazduh 60 kJ. Pod pretpostavkom da voaa ne isparava, odredi porast njene
odvija izobarski kod 120 kPa. Temperatura pregrijalle pare je 200°C. Stepen unutrasnje energije.
suhoee smjese, koja bi nastala bez zagrijavanja, je 40'%. Koliko se kg vode
treba pomijeSati sa 1 kg pare, da bi se proces ovako odvijao? Temperatura 8.64 Rezervoar cvrstih zidova, zapremine 0,02 ml, sadrii vlaznu zasieellli
okoline jc 20°C. vodenu paru na temperaturi 90°C, stepena suhoee 90%. }{ezervoar se hladi do
-10 0C. Izracunaj kolicinu izmjenjene toplote tokom procesa.
8.54 Odredi ncpovratnost procesa mijesanja bez dovo(1enja toplote u zadatku
8.53. 8.65 Pami kotao ima ukupnu zapreminu 4 m] Na pocetku procesa u kotlu se
3
nalazi 3 m kljucale vode i 1 m 3 suhozasieene pare Ila pritisku 0,1 MPa. Kotao
8.55 Hiljadu kglh vlame vodene pare pritiska 500 kPa i stepena suhoee 98,5% se zagrijavl, a top Iota se prenosi na teenost i pam. Ulazni i izlazni ventili
mijesa se sa 200 kg/h pregrijane vodene pare stanja 500 kPa i 500°C, uz greskom su 0stali zatvoreni. Venti! sigurnosti se otvarakaaapriti'!,;ak- u~kotlu
dovodellje 234 kW topiote Odredi parametre stanja smjese i porast entropije dostigne vrijednost 5 MPa. Koliko toplote je dovedenv tecnosti i pari u kotlu
materije. do otvaranja ventila sigumosti?

8.56 Raspolaze se sa 40 tlb vodcne pare stanja 5 MPa i 350°C. Polovinl' ove 8.66 Radijator pamog grijanja ima zapreminu 0,02 m3 • Kada se radijator puni
kolieille se adijabatski prigusuje, a polovina izentropski ekspallduje na pritisak suhozasieenom vodenom parom., pritiska 150 kPa, svi ventili na njemu su
0,1 MPa. Odredi parametre sta~a smjese i promjenu elltropije sistema. zatvoreni. Koliko toplote ee preCi u sobu dok pritisak u radijatom ne opadne na
75 kPa?
8.57 Rijesi zadatak 8.56 ako je ekspanzija adijabatska sa efikasnoscu 80%.
8.67 Zaptivena cijev zapremine 10-4 m3 sadrZi vlaznu zasieenu vodenu pam
8.58 Rezervoar cvrstih zidova sadrZi vlazllu zasieellu vodenu pam kod 100 nepoznatog stepena suhoee, na pritisku 0, I MPa. Sadrzaj cijevi ee proCi kroz
kPa. Nadi zaprerninski procellat teene faze kod kojeg ee sadriaj rezervoara kriticnu tacku kada se zagrijava. Izracunaj koliCinu toplote potrebnu za
proei kroz kritienu taeku prililmm zagrijavanja. prevodenje pare pocetnog stanja u kriticno stanje.

8.59 Rezervoar ,evrstih zidova, zapremine 0,015 m 3, sadrZi 10 kg viaine 8.68 Jedan kg suhozasieene vodene pare, temperature 110°C, zatvoren je u
zasieene vodene pare. Da Ii ee nivo tecnosti u rezervoam porasti do vrha iii sfernoj elastienoj membrani. Membrana se zagrijava dok pritisak pare u njoj ne
opasti do dna, ako se rezervoar polahko grije? Sta ee biti ako rezervoar sadrzi 1 poraste do 200 kPa. Odredi konacnu temperaturu i dovedenu toplotu.
kg umjesto 10 kg?
8.69 Dva izolovana rezervoara, A i B, povezana su preko ventila. Rezervoar A
8.60 Rezervoar zapremine 0,1 m3 sadrZi suhozasieenu vodenu paru kod 200 ima zapreminu 0,6 m 3 i sadrZi vodenu pam kod 200 kPa i 200°C. Rezervoar B
kPa. Sadmj rezervoara Wadi se do -20°C. Kolika je zapremina cvrste faze ima zapreminu 0,3 m3 i sadrZi vodenu pam kod 500 kPa, stepena suhoee 90%.
nakon hladenja? Ventil se otvori i rezervoari dodu u ujednaeello stanje. Ako tokom ovog
procesa nema izmjene toplote, koliki je konacni pritisak u sistemu?
8.61 Pet kilograrna suhozasiCene vodene pare pritiska 1 MPa nalazi se u
cilindm sa pokretnim ldipom. Cilindar se grije dok temperatura pare ne poraste 8.70 Sferni aluminijumski rezervoar unutrasnjeg dijametra 0,5 m ima zid
do 300°C u procesu pri konstantnom pritisku. Izracunaj rad koji izvdi para. debljine 0,01 m. Rezervoar sadrZi vlaznu zasieenu vodenu pam kod 25°C,
stepena suhoee 0,01. Rezervoar se zagrijava dok voda ne prede u suhozasieenu
8.62 Suhozasieena vodena para temperature 200°C nalazi se u cilindru sa pam. Ako rezervoar i voda zajedno cine sistem., izracunaj izmjenjenu toplotu
klipom. Pocetna zapremina pare je 0,01 m 3 • Para ekspanduje po povratnom tokom procesa. Gustina aluminijurna je 2700 kg/m3 , a specificna toplota 0,9
izotermskom procesu, do konacnog pritiska 200 kPa, vrseCi rad nad klipom. kJ/(kg-K).
Izracunaj izvrseni rad tokom procesa. Kolika bi se greska napravila tretirajuCi
pam idealnim gasom?

100 101
It:llll(llllll(JIIII}({[ I rCnllO[(-'l1lllJ\U , {J(tCIlU [)UIU

8.71 Jedan kg vl,,2:ne zasicene vodene pare, pntiska 30 kPa . s<cpena suhoce kPa, stepen slIhcce 0,95 i zapremina 0,0014 111'. C krajnjem polozaju klipa
0,5, zagrijava se do 1600 °C i 200 kPa. lzracunaj i3romjenu ullutra.inie energijc pritisak je ostao isti, stepen suhoce je opao na 0,90, a zapremina je porasla na
vode. 0,03 m'. Tokom procesa ekspanzije para preda okolllli 28 kJ toplote. Odredi
rad procesa.
8.72 Prije mnogo godil1a veoma poznati arhitekta projektovao jc 1600 m
visoku zgradu. Pretpostavi da u }akvoj zgradi ogrijevna vodena para ulazi u 8.80 lzolovani rezervoar zapremine 2 m' sadrzi suhozasicenu vodenu paru na
cjevovod na prizemlju u stanju suhoza~icene pare kod 200 kPa. Na posljcdnjem pritisku J MPa. Venti I na vrhu rezervoara se otvori i para se odvodi. Tokom
spratu zgrade pritisak u cjcvovodu je 100 kPa. Para oslobodi 100 kJ/kg toplote, procesa na dnu rezervoara se skuplja tcenost, tako da izlazi samo suhozasicena
na putu od prizemlja do vrha. Koliki je stepen suhoce pare na vrhll cjevovoda? para. Izrac,lllaj ukupnu masu odvedcne pare kada pritisak u rezervodru opadne
na 0,8 MPa.
8.73 U generatoru pare nukleamog reaktora 0,002 m 3 /s vode ulazi u cijev
dijametra 0,02 Ill, kod 10 MPa i 30°C, a napusta cijev 1I stanju slihozasicene 8.81 Rezervoar pod pritiskol11, zapremine I m"
sadrzi vlaznu zas;cenll vodenu
pare pritiska 9 MPa. Nadi toplotni 10k koji primi voda. paru kod 300°C. Na pocetku 50% zapremille rezen oara zauzima teenost, a
ostatak para. Tecnost se polahko ispusta Ila dnll rezen oara, a top Iota se ciovodi
8.74 Za izvjestan tehnoloski proces potrebna je suhozasicena vodena para. Na radi oarzavanja konstantlle temperature. Odredi dovedellu toplotu rezervoaru
rasp01aganju je, medutim, samo pregrij?na para. Za "skidanje" pregrijanja do trenlltka kada je iz njega ispllsteno pola sadrzaja.
koristi se voda ko~a se rasprsava u preerijanu paru u takvoj kolieini da
izmjenjivaf toplote napusta suhozasicena para. U izmjenjivae toplote ulazi 0,25 8.82 Voda stanja 1,5 HPa i 150°C adijababki se prigusuje u ventilu do 0,2
kg/s pregrijane vodene pare kod 3 Ml'a i 350°C i voda kod 35°C i 3,2 MPa. MPa. Ulazna brzina vode je 5 mls. Povrsine popreenih presjeka na ulazu i
Suhozasicena para izlazi kod 2,5 MPa. Izrafunaj protok vode. izlazu su iste. Odredi stanje i brzinu vode na izlazu.

8.75 Voda pritiska 10 MPa i temperature 140°C prigusuje se do pritiska 200 8.83 Izolovani evakuisani rezervoar, zaprenlllle 0,02 Ill, saddi kapsulu vode
kPa u adijabatskom procesu. KoJ.ikije stepen suhoce nastale pare? kod 700 kPa i 150°C. Zapremina kapsule je 0,001 m 3 • Kapsula pukne i njen
saddaj potpuno ispuni raspolozivu zapremillu. Koliki je konaeni pritisak u
8.76 Prigusni kalorimel3r je uredaj koji se koristi za odredivanje suhoce vlazne rezervoaru?
pare pri proticanju kroz cijev. Mali dio pare iz cijevi se usmjerava kroz
kalorimetar gdje se Irontinuirano adijabatski prigusuje priblizno do 8.84 Kada se u nuklearnoj elektrani, 1I kombinaciji sa reaktorom, koristi parni
atmosferskog pritiska. Nalton priguSivanja mjere se temperatura i pritisak pare, kotao, vazan faktor u razrnatranju sigurnosti rada je vrijeme potrebno za brzo
na osnovu fega se odreduje entalpija vlafne pare u cjevovodu. Prigu~ni zaustavljallje procesa. Kod proracuna ovog vremena, neophodno je poznavati
kalorimetar je iskoriSten za mjerenje stepena suhoce vodene pare u cjevovodu u funkcionalnu zaviSllost pritiska u kotlu od kolieille tecnosti u njemu. Da bi se
kojem je 3pSolutni pritisak 1,2 MPa. Za mjerenje pritiska u kalorimetru ilustrovala ova procedura razmotri slijedecu situaciju. Kotao irna zapremillu 5
3
koristen je iivin manometar i pokazao je nadpritisak od 8 kPa. Ako je potrebno m • U poeetku pola njegove zapremine zauzima tefnost, a pola para. Pocetni
minimalno pregrijanje u kalorirnetru 5°C, koliki se minirnalni stepen suhoce pritisak je 1,4 MPa. Pretpostavi da nema zagrijavanja teenosti iIi pare tokom
vodene pare ffiOZe odrediti? Barometar pokazuje 97 kPa. procesa zaustavljanja i da su teenost i para uvijek u ravnotdi. Odredi pritisak u
kotlu kada je zapremina teenosti: 3/8 zapremine kotla, 114 zapremine kotla i 118
8.77 Mala pama turbina radi sa srnanjenim opterecenjem i proizvodi 75 kW zapremine kotla.
snage, kod protoka pare od 0,17 kg/so Vodena para, pritiska 1,4 MPa i
temperature 250°C, priguSuje se adijabatski do 1, I MPa prije ulaska u turbinu. 8.85 Cilindar sa klTom sadrzi vodenu paru kod I MPa i 250°C, pri pofetnoj
Izlazni pritisak pare je 10 kPa. Nadi stepen suhoce pare (iii temperaturu, ako je zapremini 0,025 m . Para ekspanduje po povratnom adijabatskom procesu do
pregrijana) na izlazu iz twbine. konacnog pritiska 150 kPa. Odredi izvrseni fad procesa.

8.78 Rezervnar zapremine 5 m3 sadrzi suhozasicenu vodenu paru na pritisku 8.86 Rezervoar saddi vodenu paru kod 1,6 MPa i 400°C. Ventil na vrhu
0,2 MPa. Na rezervoar je prikljufen cjevovod kroz koji protiee vodena para rezervoara se otvori. Proces isticallja pare je povratni adijabatski. Odredi udio
kod 0,6 MPa i 200 0c. Pam ulazi u rezervoar dok pritisak u njemu ne poraste istekle pare, ako je preostala para u rezervoaru suhozasicena.
oa 0,6 MPa. Alo nema gubitaka toplote iz rezervoara, i ako se zanemari njegov
toplotni kapacitet, izrafuoaj masu pare koja ude u rezervoar. 8.87 lzolovani cilindar sa klipom ima pofetnu zapremillu 0,15 m 3 i sadrzi
vodenu paru kod 400 kPa i 200°C. Para ekspandllje adijabatski. Pazljivim
8.79 U cilindru sa klipom ekspanduje vodena para pritiska 725 kPa i mjerenjem je utvrdeno da je ekspanzijom dobijen rad od 30 kJ. Tvrdi se da je
temperature 170 °C; U potetnom polozaju klipa pritisak pare u cilindrll je 700 para u konaenom stanju vlazna zasicena. Da Ii je to tacno?

102 103
TemlOilill(/lIlikll i !cnllotchlli/'il VOdCll1l parll

8.88 ZelJezni odljevak mase 10 kg i temperature 400°C gasi se u rezervoaru od 8.96 Vodena para U:JZI u turbinll kod 600 kPa i 2:'0'('. a izlazi na pritisku 10
0,2 111' vode, pocctne temperature 25°C. Pod pretpostavkom da nema gubitaka kPa, EfikaSIlost turbine JC 75'X,- Odredi dobijelli rad po kg pare i stanje pare na
toplote u okolinu, izracunaj ukupnu promJcnu cntropiJc za ovaj proces, Uzmi izlazu iz turbine (stepen suhoce ako je vlaina, tempnaturu ako je prcgrijana),
specificnu toplotu live:lOg icljeza 0,5 kJ (kg'K).
8.97 Voda ulazi u pUlllpU kod 25°C i 100 kPa. a izlazi kod 3 M?a, Ako je
8.89 Pama turbina prima vodenu paru kod 800 kPa i 250 "C. Para ekspanduje adijabatska efikasnost pllmpe 70'%, odredi ent<:lpijll vode na izlazu,
povratno adijabatski do pritiska 100 kPa, Turbina proizvodi snagu od 20 MW,
Koliki je protok pare kroz turbinu'l 8.98 Vodena para ulazi u izolovanu mlazniclI kod 800 kPa i 2(0)e pri maloj
brzini, a izlazi kod 200 kPa, Izracunaj izlaznu brzinll i temperaturu p~re (stepen
8.90 Difuzor je uredaj u kojem se usporava fluid koji prot ice velikom brzinom, suhoce ako je vlaina) pod pretpostavkom cia je efikasllost mlaznice 95%,
tako da mu tokolll tog procesa raste pritisak. Vodcna para ulazi u difltzor kod
0,2 MPa i 200°C. brzinom 700 mis, a napista ga brzinom 70 m/s. Ako je 8.99 Rezervoar zapremine 0,2 mJ sadrzi vodenu paru kod pritiska 100 kPa,
proces povratan i bez izn*ne toplote, koliki jc konacni pritisak i temperatura stepena suhoce 0,01 i opremljen je velltilom sigurnosti. Toplota se dovoJi
pare') U rjesavanju zadatka moie pomoci Mollierov lis dijagram. rezervoaru od izvora temperature 250°C. Kada pritisak u rezervoaru dostigne 2
MPa ventil se otvori, a suhozasicena para istog pritiska se kroz njega prigusuje
8.91 Razmotri pumpu u ciklusu parnog postTojenja, Voda napusta kondcnzator do 100 kPa, Proces traje dok stepen suhoce pare u rezervoaru ne poraste do 0.9,
i ulazi u pumpu kod 10 kPa i 35°C, a napusta jc kod 5 MPa, Ako je proces u Odredi: masu ispustene pare iz rezervoara, dovedenu toplotu rezervoaru tokom
pu:npi p3vratm i adijabatski, odredi specificni rad i temperaturu vode na izlazu procesa, promjenu entropije kontrolne Z<lpremine (rezervoar i venti I) i
iz pt:mpe, promjenu entropije okoline, Dokazi da proces nije :1 suprotnosti sa drugim
zakonom termodinamike,
8.92 Neizolovani rezervoar, zapremine 0,5 m), sadrii vodenu paru kod 1,4
MPa i 250°C. Ventil na vrhu rezervoara se otvori i para se ispusta u okolinu, 8.100 Jedan od naCina za kontrolu snage parne turbine je lIpotreba prigusnog
dok pritisak ne opadne oa 400 kPa, kada se ventil zatvori. U tom trenutku ventila, koji prigusuje paru na niii pritisak. Razmotri slucaj kada kotao
izmjerena je temperatura pare u rezervoaru, 175°C. Odredi ukupnu promjenu proizvodi paru pritiska 7 MPa na temperaturi 700°C, a opterecenje turbine je
entropije ovog procesa, Temperatura okoline je 250°C. takvo da se para prigusuje do pritiska 5 MPa, Odredi povratni rad i
nepovratnost ovog procesa prigusivanja.
8.93 Prodavac tvrdi da posjeduje pamu turbinu koja proizvodi 2800 kW snage.
Vodena para ulazi u turbinu kod 700 kPa i 250°C, a napusta je kod pritiska 15 8.101 Komercijalni veseraj trosi 2,5 kg/s vode temperature 85°C. Ova voda se
kPa, Potreban je protok pare od 3,8 kg/so Kako pTocjenjujes izjavu prodavaca? proizvodi mijesanjem vode temperature 10°C i suhozasicene pare pritiska 0,1
Pretpostavi da je prodavac prornijenio izjavu, te da je potreban protok pare od MPa. Odredi nepovratnost procesa mijesanja,
4,3 kg/s,
8.102 Kroz cjevovod protice vodena para pritiska 1,4 MPa i temperature 300
8.94 Vodena para, pritiska 800 kPa i temperature 300°C, protice kroz dc. Na cjevovod je preko ventila prikljucen evakuisani rezervoar zaprelllille 0,4
cjevovod. Na cjevovod je prikljucen rezervoar zapremine 2 m3, koji sadrii m3 . Ventil se otvori i para tece u rezervoar dok pritisak u njemu ne poraste do
vodenu paru kod 100 kPa i 200°C. Ventil se otvori i para tece u rezervoar dok 1,4 MPa, kada se venti I zatvori. Odredi nepovratnost ovog procesa pod
pritisak u njemu ne poraste na 800 kPa, Tokom procesa od rezervoara se pretpostavkoll1 da za vrijeme njegovog odvijanja nema izmjene toplote sa
odvodi toplota, tako da temperatura njegovog sadrzaja ostaje nepromijenjena, okolinom.
200°C. Okolina se nalazi na konstantnoj temperaturi, 25°C. Odredi: masu
vodene pare koja ude u rezervoar, toplotu odvedenu od rezervoara tokom
procesa i promjenu entropije kontrolne zapremine (rezervoara) tokom procesa,
Dokaii da ovaj proces nije u suprotnosti sa drugim zakonolll termodinamike,

8.95 Vodena para ulazi u turbinu kod 0,8 MPa i 400°C, a izlazi iz nje kod 0,2
MPa i 200°C. Tokom procesa ekspanzije u turbini para izmjenjuje toplotu
sarno sa okolinom temperature 25°C. Promjene kineticke i potencijalne
energije su zanemarljive, Tvrdi se da ova turbina proizvodi 100 kW snage kod
protoka pare 0,3 kg/so Da Ii je ovaj proces u suprotnosti sa drugim zakonom
termodinarnike?

104 105
} (Till ()(II II al1l1K.{1 I [{:'n}lO[f!111l1K(/ /:.11(:'1 b('/''''\/ CIfl.IU)' Il(l l'()a('1l1i pUI'lI

9. Energetski ciklusi na vodenu paru

9.1. Rankineov ciklus

Idealni ciklus za jednostavno epcrgetsko postrGjenje na vodenu paru je


RankU1eov ciklus sa slike 9.1. Ovaj ciklus sastoji se iz slijedecih procesa:

1-2: Povratna adijabatska kompresija vode u napojnoj pumpi.


2-3: Dovodcnje toplote 'I pamom kotlu pri konstantnom pritisku.
3-4: Povratna adijabatska ekspanzija pare u pamoj turbini.
4-1: Odvodenje toplote u kondenzatom pri konstantnom pritisku.

Rankineov ciklus takode ukljucuje mogucnost pregrijavanja pare, kao


u ciklusu 1-2-3'-4'-1.

T K
TUlbina
---
'------T±) 2'/
Pumpa
;(
'I:
{

Kondcrualor] -
~' a -f, c

Slika 9.1 Jednostavno energetsko postrojenje na vodenu pam


koje radi po Rankineovom ciklusu.

Ako se zanemari kineticka i potencijalna energija, prenesena toplota i


rad mogu se predstaviti odgovarajucim povrsinama u Ts dijagramu. Toplota
dovedena radnom fluidu predstavljena je povrsinom a-2-2'-3-b-a, a toplota
odvedena od radnog fluida povrsinom a-I-4-b-a. Iz prvog zakona
termodinamike moze se zakljutiti da je povrsina koja predstavlja rad razlika
ovih dviju povrsina, nairne, povrsina 1-2-2'-3-4-1. Termodinamicki stepen
iskoristenja definise se relacijom:

106 107
Tcrll/odillllllliAIl i l"nIlO{elillikll cikilisi llil I'odellll

2 - 2'-3 4-1
(9.1)
'I" povrslIla II 2 2'-~- h - I I .

Pri analizi Rankineovog ciklusa korisno je ima!i na umu da efikasnvst


zavisi od prosjecne temperature pri kojoj se top Iota dovodi i od prosjeene
tempernture pri kojoj se top Iota odvodi. Svaka promjena koja povecava
prosjecnu temperatunl pri kojoj se toplola dovodi, iii smanjuje prosjecnu
temperatum pri kojoj se toplola oevodi, imace za rezultat povecanje
termodinamickog stepena iskoristellja Rankineovog ciklusa.

Evidentno je da Rankineov eiklus ima manji termodinamicki stepen


iskoristenja od Carnotovog cikilisa sa istom maksimalnom i minimainom
temperaturom kao Rankineov eiklus, jer je prosjecna temperatura izmedu 2 i 2'
manja od temperature tokom isparavanja. Moze se postaviti pitanje zasto
odabrati Rankineov eiklus kao idealni cikills? Zasto ne odarrati Camotov
eikius l'-2'-3-4-1? Za to se mogll dati barem dva razloga. Prvi razlog tice se
proces.a komprcsij,,:. Stanje I' je smjesa tecnosti i pare, tako da bi bilo veoma a a
f -b s ~-~.
tesko napraviti pumpu koja ce komprimovati smJesli teenosti i pare stanja I' do Slika 9.2 Utic;.j pritiska i temperallire u kondenzatoru na
stanja zasicenc teenosti u 2'. Mnogo je lakse u potpunosti kondenzovati pam i termodinamicki stepen iskoristenja Rankineovog eiklusa.
komprimovati pumpom sarno teenost. To je Cinjenica na kojoj se zasniva
Rankineov cillus. Drugi razlog tiee se pregrijavanja pare. U Rankineovom Na slici 9.3 prikazan je efekat pregrijavanja pare u kotlu. Ocito je da
eiklusu para se pregrijava pri konstantnom pritisku, proees 3-3'. U Camotovom to dovodi do povecanja rada za povrsinu 3-3'-4'-4-3, dok se toplota dovedena u
eiklusu say prenos toplote odvija se pri konstantnoj temperaturi, pa se para zato kotlu poveca za povrsinu 3-3'-b'-b-3. Kako je odnos ovih povrsina veei od
pregrijava u procesli 3-3". Medutim, tokom ovog procesa dolazi do pada odnosa neto rada i dovedene toplote za ostatak procesa, evidentno je da ce za
pritiska, sto znaei da se toplota mora dovoditi pari dok ona obavlja proees date pritiske pregrijavanje pare povecavati termodinamicki stepen iskoristenja
ekspanzije pri kojem se vriii rad. To je takode veoma tesko izvesti 1I praksi. Rankineovog ciklusa. Ovo bi takode proisteklo iz Cinjeniee da je prosjecna
DakIe, Rankineov ciklus je idealni eiklus koji se moze aproksimirati u praksi. temperatura pri kojoj se top Iota dovodi pari, poveeana. Takode !reba istaCi da
U narednim poglavljima razmotrice se neke varijacije Rankineovog eiklusa da se sa pregrijavanjem pare povecava sadrZaj pare u vlaznoj pari koja napusta
bi mu se termodinamiCki stepen iskoristenja priblizio onome kod Camotovog turbinll.
eiklusa.
Konacno se mora razmotriti i utieaj maksimalnog pritiska pare, a sto
je prikazano na slici 9.4. U ovoj analizi se maksimalna temperatura pare, kao i
9.2. Efekat pritiska i temperature na Rankineov ciklus pritisak 1I kondenzatoru, dde konstantnim. Odvedena toplota smanjuje se za
povrsinu b'-4'-4-b-b'. Neto rad se povecava za lijevu osjencenu povrsinu, a
smanjuje se za desnu osjeneenu povrsinu. Dakle, neto rad ima tendeneiju da
Prvo ce se razmotriti efekat pritiska i temperature u kondenzatoru na ostane isti, ali odvedena top Iota opada, pa zbog toga termodinamieki stepen
Rankineov ciklus. Ovaj efekatje prikazan na Ts dijagramu na slici 9.2. iskoriStenja Rankineovog eiklusa raste sa porastom maksimalnog pritiska. U
ovom slucaju takode sa porastom pritiska raste i prosjecna temperatura pri
Neka pritisak kondenzacije opadne sa P4 na P4', sa odgovarajuCim kojoj se dovodi toplota. SadrZaj pare u vlaznoj pari na izlazu iz turbine opada
padom temperature pri kojoj se toplota odvodi. Neto rad ce porasti za povrsinu sa porastom maksirnalnog pritiska.
1-4-4'-1'-2'-2-1 (osjencena povrsina). Toplota dovedena pari poveca se za
povrsinu a'-2'-2-a-a'. Kako su ove dvije povrsine priblizno jednake, neto Na kraju ovog poglavlja moze se reci da se termodinamicki stepen
rezuItat je porast terrnodinamickog stepena iskoristenja ciklusa. Ovo je takode iskoristenja Rankineovog eiklusa moze povecati snizenjem pritiska 1I
evidentno iz linjenice da je prosjeena temperatura pri kojoj se toplota odvodi, kondenzatoru, poveeanjem pritiska pri kojem se dovodi top Iota i
opala. Medutim. smanjenjem pritiska kondenzaeije poveeava se saddaj vlage u pregrijavanjem pare. SadrZaj pare u vlaznoj pari na izlazu iz turbine povecava
pari koja t:apuSta turbinu. To je znacajan faktor, jer ako vlaga u dijelu turbine se pregrijavanjem pare, a opada smanjivanjem pritiska u kondenzatom i
niskog pritiska prekora6 oko 10% neee doci sarno do pad a efikasnosti turbine, povecanjem pritiska pri kojem se top Iota dovodi.
vee takode i do erozije lopatica turbine sto moze biti veoma ozbiljan problem.

108 109
/ erlllOl/llli1l1l1ka i {er1ll0{eillllkll t;l/ergelski eik/lisi 1111 1'0111'1//1 pam

9.3. Ciklus sa mcduprcgrijayanjcm pare


T

U prethodnom roglavlju jc istaknuto da se tcnnodinamicki stcren


iskoristenja Rankineovog ciklusa moze povccati povecanjcm pritiska pri kojem
se dovodi toplota. Medutim, to takode povccava sadrzaj vlage u pari na kraju
turbine niskog pritiska. Oa bi se to izbjeglo razvijen je ciklus sa
medupregrijavanjem. Ovaj ciklus je prikazan sematski u T, dijagramll na slici
9.5. Kod ovog cikillsa para ekspanduje do nekog medupritiska u turbini, a
zatim se po novo pregrijava u kotlu, nakon cega ekspandllje u turbini do pritiska
2\, 1I kondenzatoru. Iz Ts dijagrama je evidentno da se medupregrijavanjem pare

I veoma malo povecava termodinamicki stepcll iskoristenja, jer sc prosjecna

V
1,1
i :
temperatura pri kojoj se toplota doyodi ne mijcnja mnogo. Glavna prednost je u
:
,
smanjenju sadrZaja vlage u stepenima turbinc niskog pritiska do sigurne
vrijednosti. Takodc, ako bi se pronasao takav metal da moze izdrzati
pregrijavanje pare do 3', prosti Rankineov cikills bio bi efikasniji od c;klusa sa
medupregrijavanjem, te ne bi bilo potrebe za ciklusom sa medupregrijavanjem.
a b b' s'

Slika 9.3 Uticaj pregrijavanja na terrnodinamicki stepen iskoristenja \i'


Rankineovog ciklusa.

K
CD
Pumpa

Slika 9.5 Idealni ciklus sa medupregrijavanjcm pare.

9.4. Ciklus sa regenerativnim zagrijavanjem napojne vode

Slijedeca vazna varijacija Rankincovog ciklusa je regenerativni ciklus,


koji ukljucuje upotrebu zagrijaca napojne vode. Osnovni koncepti ovog ciklusa
mogu se demonstrirati razmatranjcm Rankineovog ciklusa bez pregrijavanja,
s kao na slici 9.6. Tokom procesa izmedu stanja 2 i 2' radni fluid se zagrijava dok
je u tccnoj fazi, a prosjecna temperatura radnog fluida je nrnogo niza tokom
ovog procesa nego tokom procesa isparavanja 2'-3. Zbog toga je prosjecna
Stika 9.4 Uticaj pritiska u kotlu na terrnodinamicki stepen iskoristenja temperatura pri kojoj se top Iota dovodi u Rankineovom ciklusu niza nego u
Rankineovog ciklusa.
Carnotovom ciklusu }'-2'-3-4-1', pa je zato termodinamic:ki stepen iskoristenja
Rankineovog ciklusa manji od termodinamickog stepena iskoristenja
odgovarajuceg Camotovog ciklusa. U regenerativnom cikluslI radni fluid ulazi

110 III
Tcniluilinlllllika i /crIllO/Cllllika L'llcrgc/ski cikillsi WI l'Ot/CIlIl pO '"II

II kotao 1I nekolll stanjll iZI1l<.'du 2 i 2', pa JC prosjecna temperatura pri kojoj se


toplola dovodi visa.

/
PUJI1pa a b c d

Slika 9.7 Idealni regenerativni ciklus.


2
Ocito je da ovaj idealizirani regenerativni ciklus nije praktican. Prije
svega, ne bi bilo moguee izvesti neophodni pre nos toplote sa pare u turbini na
napoj,nu tecnost. Nadalje, sadrzaj vlage u pari na izlazu iz turbine znaeaJn0 je
povecan kao lezultat preHosa toplote, a nedostatak ovoga je istaknut ranije.
Prakticni regenerativni ciklus ukljucuje oduzimanje jednog dijela pare nakon
sto je ona djelimicno ekspandovala u turbini i upotrebu grijaea napojne vode,
kao sto je prikazano na slici 9.8.
Stika 9.6 Relacija izmedu termodinamickog stepena iskoristenja
Camotovog ciklusa i Rankineovog ciklusa bez pregrijavanja.

Prvo ee se razmotriti idealizirani regenerativni ciklus, prikazan na slici


9.7. Kod ovog ciklusa, za razliku od Rankineovog ciklusa, nakon izlaska iz
pumpe tecnost cirkulise oko kllCista turbine, kreeuei se suprotno od smjera
proticanja pare u turbini. Tako se omogucava prenos toplote sa pare koja
protice kroz turbinu na tecnost koja protice oko turbine. Ako se na trenutak
pretpostavi da je to povratni prenos toplote, onda je u svakoj tacki temperatura
pare diferencijalno visa od temperature tecnosti. U tom slucaju je linija 4-5 na
Ts dijagramu na slici 9.7, koja predstavlja stanja pare koja protice kroz turbinu,
potpuno paralelna sa Iinijom 1-2-3, koja predstavlja proces kompresije tecnosti
u pumpi (1-2) i stanja tecnosti koja protice oko turbine. Kao posljedica toga
povrsine 2-3-b-a-2 i 5-4-d-c-5 ne sarno da su jednake, vee se i podudaraju, a a b c

predstavljaju toplotu dovedenu tecnosti odnosno odvedenu od pare. Toplota se


dovodi radnom fluidu pri konstantnoj temperaturi u procesu 3-4, a povrsina 2- Slika 9.8 Regenerativni ciklus sa otvorenim grijacem napojne vode.
4-d-b-3 predstavlja tu toplota Toplota se odvodi od radnog fluida u procesu 5-
1, a povrsina 1-5-c-a-1 predstavlja tu toplotu. Ta povrsina potpuno je jednaka . Para ulazi u turbinu u stanju 5. Nakon ekspanzije do stanja 6, jedan
povrsini 1'-5'-d-b-l', sto odgovara toploti koja se odvede u odgovarajueem dlO pare se oduzima i uvodi u predgrijat napojne vode. Para koja nije oduzeta
Carnotovom ciklusu 1'-3-4-5'-1'. Dakle, ovaj idealizirani regenerativni ciklus ekspanduje u turbini do stanja 7, a zatim se kondenzuje u kondenzatoru. Ovaj
irna termodinamicki stepen iskoristenja potpuno jednak termodinamickom kondenzat se pumpom ubacuje u grijac napojne vode gdje se mijesa sa parom
stepenu iskoristenja Camotovog ciklusa sa istim temperaturama pri kojirna se oduz~tom ~ turbine: Udio oduzete pare upravo je dovoljan da se teenost koja
top Iota dovodi i odvodi. napus.ta gnJac napoJne vode prevede u stanje 3. Tecnost se nije komprimirala
do pnhska u kotIu, vee sarno do medupritiska koji odgovara stanju 6. Potrebna
je jos jedna pumpa da bi se tetnost koja napusta grijae napojne vode
komprimirala do pritiska u kotlu. Znacaj ovog procesa je u tome sto je njime
poveeana prosjeena temperatura pri kojoj se toplota dovodi.

112 113
'i'rllloilinGlJlika i il'rlilOiehllika ElIl'rgelski cik/usi Iltl l'oriellll parll

Ovaj proces je nesto lde prikazati II Ts dijagramu jer masa pare koja sa slike 9.7, gdje l1apojna voda ulazi u kotao kao zasicena teenost na
protice kroz razliclte komponente nij-.: ista. U Ts dijagral1lu sa slike 9.8 samo Sll maksimalnol1l pritisku. Medutim, u praksi to ne bi bilo ekonomski opravdano
prikazana stanja t111ida II razlieitim taekal1la. jer bi ustede ostvarene povecanjem termodinamiekog stepena iskoristenja bile
manje od troskova dodatne opreme (zagrijaci napojne vode, cij..:vi itd.).
Povrsina 4-5-c-b-4 na slici 9.8 predstavlja prenesenu toplotu po kg
radnog t1uida. Proces 7-\ je proces odvodenja toplote, ali posto sva para ne Tipican aranzman glavnih komponenti u stvarnom energetskom
prolazi kroz kondenzator, povrsina 1-7-c-a-\ predstavlja toplotu prenesenu po postrojenju prikazan je na slici 9.10. Jedan otvoreni zagrijac napojne vode ima
kg radnog t1uida koji pf'ltice kroz kondenzator, sto ne predstavlja toplotu dvostmku ulogu - zagrijavanje i uklanjanje vazduha iz zagrijaca vode. Ako se
prenesenu po kg radnog t1uida koji ulazi 'J turbinu. Takode, izmedu staI~ja 6 i 7 vazduh ne uklanja dolazi do prekomjerne korozije u kotlu. Kondenzat iz
samo dio pare protice kroz turbinu. zagrijaea visokog pritiska (preko tfapa) odvodi se u zagrijac srednjeg pritiska, a
iz njega u zagrijae napojne vode sa uklanjanjem vazduha. Iz zagrijaca napojne
Do ove taeke presutno je pretpostavljeno da je oduzeta para mijesana vode niskog pritiska kondenzat odlazi u kondenz3tor.
sa napojnom vodom u zagrijacu napojne vode. Postoji, medutim, i dmgi cesto
1(7 "11'" 500 C
koristeni tip zagrijaea napojne vode, poznat kao zatvoreni grijae. Kod ovog tip::
zagrijaca para i napojna voda se ne mijeSaju, vee se top Iota prenosi sa oduzete
pare tokom njene kondenzacije na spoljasnju povrsinu cijevi dok napojna voda
protice kroz cijevi. U zatvorenom zagrijacu, koji je sematski prikazan na slici
9.9, para i napojna voda mogu biti na znatno razlieitill1 pritiscima. Kondenzat
se moze ubacivati pumpom u vod napojne vode, iii se moze odvoditi preko
trapa (uredaj koji dozvoljava sarno tecnosti ali ne i pari da teee u jJodmeje
nizeg pritiska) u zagrijac nizeg pritiska iii u glavni kondenzator.

Oduzeta para

;..lapojna
pumpa
kotla

Kondenzatl
I
I
I

Pumpa TrapnL......-J_ _ _»>


Slika 9.10 AranZman grijaca u stvamom energetskom postrojenju
J<ondenzat prerna glijacu
koje koristi regenerativne grijace napojne vode.
niskog pritiska iii kondenzatom
U mnogim slucajevima stvamo energetsko postrojenje kombinuje
Stika 9.9 Sematski prikaz zatvorenog grijaca napojne vode.
jedan stepen sa medupregrijavanjem pare sa vise stepeni oduzimanja pare.
Principi razmotreni u posljednja dva poglavlja vaze i za takav ciklus.
Prednost otvorenih zagrijaca napojne vode je u niZoj cijeni kostanja i
boljem prenosu toplote, u poredenju sa zatvorenim zagrijacima napojne vode.
Nedostatak im je u potrebi za pumpom koja ee prebacivati napojnu vodu 9.5. Odstupanje stvarnog ciklusa od idealnog
izmedu pojedinih zagrijaca.

U mnogim energetskim postrojenjima koristi se vise stepeni


Stvami ciklus se razlikuje od idealnog zbog gubitaka u cijevima,
oduzimanja pare, mada rijetko viSe od pet. Ovaj broj se, naravno, odreduje turbini, pumpi i kondenzatom, kao i zbog Cinjenice da se stvami procesi nikada
ekonomSkim razmatranjima. Evidentno je da bi se, koristenjem veoma velikog
ne odvijaju bez trenja niti su adijabatski. Zbog gubitaka uslijed trenja i pri
broja stepeni oduzimanja pare i zagrijaca napojne vode, termodinamicki stepen
proticanju, rad turbine je manji od idealnog, dok je rad pumpe veei od
iskoristenja ciklusa priblizio onome kod idealiziranog regenerativnog ciklusa idealnog.

114 115
Ter!llOdil1lllllika i 1t'l'IIlOleilllika eik/wi /Ill mdC/l1l

Gubici u cijevima. Pad pritiska zbog efekta trenja i prenosa toplote gdje su odgovarajllca stanja oznacena na sliei 9.12, a lV, je stvarni rad turbine
na okolinll Sll najvazniji gubici II cijevima. Razmotrimo, na primjer, cijev koja po kilogramll flllida.
povezuje turbinu i kotao. Kada bi se javili sarno efekti trenja, stanja a i b, na
slid 9.11, odgovarala bi stanjima pare Loja napusta kotao odnosno ulazi u T
turbinu. Topiota koja se, pri konstantnom pritisku, prenese na okolinu moze se
predstaviti procesom bc. Ovaj efekat dovodi do pada entropije. I pad pritiska i
prenos toplote dovode do smanjcnja eksergije vodene pare na ulazu u turbinu.

"c

Slika 9.12 Efekat gubitaka u turbini i pumpi na perfomlanse ciklusa.

Gubici u pumpi. Ovi gubici su slieni onima u turbini, a nastaju


prvenstveno zbog nepovratnosti vezanih za protok fluida. Gubici usJijed
s
prenosa toplote obieno su od manjeg znaeaja.
Slika 9.11 Efekat gubitaka izmeau kotla i turbine.
Efikasnost pumpe definise se kao:
SHeni gubici se javljaju zbog pada pritiska u kotlu. Zbog ovog pada
pritiska, voda koja ulazi u kotao mora se pumpati do mnogo viSeg pritiska od h" -h, h" -h, (9.3)
771' = --- - = - - - - ,
onoga pri kojem se :leli imati vodena para na izlazu iz kotla, a to zahtijeva wp he -h,
dodami rad pumpe.
gdje su odgovarajuca stanja oznaeena na slici 9.12, a wp je stvarni rad pumpe
Gubici u turbini. Ovi gubici su prvenstveno povezani sa protokom po kilogramu tluida.
radnog fluida kroz turbinu. Prenos toplote na okolinu takode predstavlja
gubitak, ali je to obieno od sekundamog znaeaja. Efekti ovih dvaju gubitaka Gubici u kondenzatoru. Ovi gubici su relativno mali. Jedan od ovih
isti su kao oni u cijevima, a proces moze izgledati kao onaj na slici 9.12, gdje minomih gubitaka je hladenje ispod temperature zasicenja teenosti na izlazu iz
4, predstavlja stanje nakon izentropske ekspanzije, a staqje 4 predstavlja kondenzatora. To predstavlja gubitak jer je potrebno dovesti dodatnu koliCinu
stvamo stanje na izlazu iz turbine. PoslI!pci vodenja procesa takode mogu toplote da bi se voda zagrijala do temperature zasicenja.
uzrokovati gubitke u turbini, a posebno ako se za tu svrhu koristi proces
priguSivanja.
9.6. Ciklusi nuklearnih elektrana
EfIkasnost turbine defmise se kao:

h) -' fl4 (9.2) Nukleame elektrane u poredenju sa klasienim imaju vise specifienosti,
=---,
It) -h,. uglavnom uzrokovanih koristenim nuklearnim gorivom. Prema sadasnjem
razvoju tehnologije ta goriva su: uran U-235, uran U-233 i plutonij Pu-239.

116 117
1t:11IlU(llIllIIIIlKll I ren110Ieil!1IK(J cnel gCf,\KI (lI\lll.\/ IlU \'(){{Cllli partt

Konlrolnc slpkc
Uran U-235 jedino je nukleamo gorivo koje se moze naCi u prirodi,
odnos'1O u rudi urana ciji je sastav: 99,28% U-238, 0,712% U-235 i 0,006% U-
I, iI
234. Prijc upotrebe u nuklearnim elektran,lma ta se ruda obogacuje tako da
nuldearnogorivo ima 2 do 3% urana U-235.

Uran U-233 j plutonij Pu-239 su v}estacka nuklearna goriva dobijena


iz torija 111-232 i urana U-238. Ta goriva jos nemaju siru primjenu u
nuklearnim eIektranama.
V1' NP

Hcmijska (nukleama) reakeija ilrana U-235 prilikom k0je se dobija Tumina


potrebna toplota tece na slijedeci nacin:

U-235+1 neutron->Sr+X+2 neutronat-fJ-cestice+y-zraka+23 MWh/g. (9.4) Rashladna


voda
Dakle, uran U-235 pogoden jednim neutronom raspada se na stroncij Sr i
ksenon X. Prilikom tog raspada oslobadaju se dva neutrona, koji izazivaju novu
reakciju aIm pogode druge jezgre aloma U-235. Beta-cestice (e 1ektroni) i reaktor
gama.-zrale (elektromagnetni talasi) Cine r"dioaktivno zracenje, vrlo opllsno za
ljudsko zdmvlje.
Regcneralimi zagrijaci
Masa nastaliIJ produkata raspada (stroncij, ksenon, dva neutrona i
radioaktivoo zmcenje) manja je od pocetne mase urana U-235 i jednog Slika 9.13 Principijelna serna nuklearne elektrane.
neutlona. Po Einsteinovoj teoriji relativiteta, taj manjak mase pretvara se u
toplobru energiju, sto je naznaceno u jednacini (9.4). Ta se topiota poslije u T
ciklUSll pretvara urad i dijelom se odbacuje u okolinu.

Na slici 9.13 prikaza113 je pojednostavljena serna nukieafTle elektrane.


Jasno se uofavaju dva strujna kruga: primarni, kroz reaktor i generator pare, i
sekundarni. kroz gene&ltor pare, turbine, kondenzator i zagrijace napojne vode.

Reakt:or je posuda od kvalitetnog celika u kojoj je smjesteno


nuldeamo !Orivo u iipkama. Za odvodenje toplote koja nastaje u opisanoj
nukleamoj reakciji, kroz reaktor, izmedu sipki urana, struji medij prirnarnog
kruga.. Taj fluid moze biti gas, teenost iIi tecni metal (COb obicna voda H20,
teska voda DzO, rastopljeni natrijum itd.). Zagrijani medij po izlasku iz
reaktorn odlazi u poseban izmjenjivac toplote, tzv. generator pare. Tu se medij
/
sekundarnog kruga grije i pretvara u suhozasicenu pam, a medij primarnog
kruga se hladi i vraca u reaktor. Nastala para odlazi u turbinski dio, gdje se
upotrebljavaza proizvodnju elektricne energije.
s
Jedna specifienost turbinskog dijela postrojenja na slici 9.13 je
separator pare. Para po izlasku iz dijela turbine visokog pritiska (VP) nalazi se Slika 9.14 Ciklus u sekundarnom krugu nuklearne elektrane
113 gnmici dopustene vlaZnosti, pa se u separatom odvaja tecna od parne faze prema slici 9.13.
(stanje 2 r.mJvaja se na suhozasicenu pam stanja 3 i tecnost na granici
zasicetga stanja 11). Para stanja 3 pregrijava se dijelom svjeZe pare iz U principu, postrojenje nuklearne elektrane moglo bi se ostvariti i sa
generatora pare, teoretski, do njene temperature zasicenja. sarno jednim krugom radnog medija. Pri tome bi se vec u reaktom obavlJalo
kljucanje i proizvodnja pare, koja bl zatlm Isla u turbmu ltd. Me~utll11, gl~.vl1l
Preostali tok ciklusa moze se pratiti u Ts dijagramu na slici 9.14, a na nedostatak ovog direktnog ciklusa je mogucnost zagadenJa turbmskog dlJela
osnovu objamjenja.za klasicne energetske cikluse.

118 119
TCrJlllldil1i1l11ii.:o i lemlOlc/inii.:(l eikillsi 11(1 ,'odc'!!!! 1"11"11
-------------------~---------

radioaktivnim zraccnjem, a pojavljujll ,e 1 probluni sigllrnog odvodenja toplote 01'0 se najlakse llocava lla Tfi dljagrall111 (slt~a 9,1601) gdje je 11 proizvod
u reaktoru_ Generator pare i dva radna kruga, prema tome, izvode se iz protoka muse i spccificne entalpije odgovarajucih l1ulda. 6.filllora biti jedllako
sigunlosnih, a ne iz tennodinamickih razloga. za obJe krive i istolTemeno jednako ukupno predatoj kolicini -toplole.
Temperatura zasicenja je odabrana tako da lla tZI'. preloll1u tempelatura
Regulacija toplotnog ucinka nllklearnih reJktora provodi se primarnog !luida blldc nesto malo visa oel temperature zasicenja. U tim
kontrolnim sipkama. One Sll izradcnc od materijala koji jako apsorbujc llslO\'ima lahko je postici izvjesno pregrijavanjc_
slobodne neutrone (bor B, hafnij Hf iii slieni). Njihovim llvlaecnjem u reaktor
reakcija slabi, a izvlacel,jem se pojaca\-a_

Jos jedna speciiicnost nllklcarnih clektrana su rclativno niski


parametri proizvedene pare. To ogranicenje llzrokuju svojstva upotrebljavanih
materijala. Samom uranu kritiena temperatura prekJistalizacije je 665°C, a 4
materijal cijevi koje nose uranske sipke ne smije se zagrijati vise od 500°C.
Uzme Ii se II obzir SigllrtlOst zbog moguCih oscilacija opterecel~a i
temperatumi pad II generatoru pare, dolazi se do radnih parametara pare stanja
I od, lIa primjer, 85 bar i 300°C. Jasno je da se sa tako niskim param~trima
pare, uprkos najmodemijim tehnologijama izrade nllklearnih elektrana. lie
postize visok llbpni stepen iskoristenja (obicno manje od 0,3). Sa dmge
stralle, medutim, nuklearno gOlivo relativno je jeftino, pa Je i proizvedena
eIektriclla energija uglavnom jeftinija od one u klasicnim termoelektrallama.
T
Najcesci tipovi nllkleamih reaktora u eksploataciji su: reaktor sa
vodom pod pritiskom (PWR), reaktor sa kljucalom vodom (BWR) i gasom
bladeni reaktor (GCR). Navedeni reaktori cesto rade sa dva pritiska, tj. sa dva
kola. Pored ovih tipova postoji <:itav niz reaktora u razvoju.

lzvjesni napori su usmjerelli ka direktnom pretvarallju nuklearne


energije u elektrienu, posredstvom magnetohidrodinamickog generatora, ali ovi
napori do sada nisu re21izovani u praksi.

Ovdje ce ukratko biti rijeci 0 izvjesllim posljedicama koje nastaju


uslijed primjene nukleame energije kao izvora toplote za energetske cikluse na
vodenu paru. Iako se principi 0 kojima je ranije bilo rijeCi mogu primijelliti i lIa
nuklearna postrojenja, ipak se u slucajll ovih postrojenja javlja niz specificnih s
teskoca. One potieu, uglavnom, uslijed danasnjih ogranicenja u vezi sa
Stika 9.l5a Uproscena sema nuklearnog termoenergetskog postrojellja sa
rnaksimalno dozvoljenom temperaturom do koje do laze elemellti goriva u
reaktorom sa vodom pod pritiskom (PWR). 1. Reaktor; lao Jezgro gorivi
reaktoru, a isto tako i uslijed upotrebe drugog fluida kojim se top Iota prenosi sa
eiementi; lb. Regulacione poluge; 2. Regulator pritiska; 3. Pami kotao -
goriva na paru. Postoje dobri izgledi da ce buduCi razvoj reaktorskog materijala
izmjenjivac toplote; 4. Parna turbina; 5. Kondenzator; 6. Napojna pumpa; 7.
srnanjiti ova ogranicenja i ukloniti bar neke od ovih specificnih poteskoca.
Cirkulaciona pumpa
Na stici 9.15a sematski je prikazan uredaj u kome se koristi primarni
Temperaturni pad primarnog !luida, za odredelli prenos toplote, moze
fluid koji cirkulise kroz kolo reaktora i prenosi toplotu do parnog kotla. U
se mijenjati mijelljajuci protok mase kao sto je to prikazano na slici 9.16b. Yeti
reaktorima ranijeg datuma, dozvoljena maksimalna temperatura, Till;",
protok mase dopusta visu temperaturu zasicenja koja se moze koristiti u
primamog fluida na izlazu iz reaktora bila je niza od kriticne temperature pare,
ciklusu, pa, prema tome, i visi termodinamicki stepen iskoristenja parnog
i stice se utisak da je ciklus na slici 9.15b oCigledan. Medutim, ne racunajuCi na
ciklusa, ali u isto vrijeme i vecu sllagu za cirkulacionu pumpu, a 0110 sto je od
poteskocu nastalu uslijed preve1ike vlaznosti u turbini, koju bi sa sobom
znacaja to je lie to rad (turbina-pumpa).
povuklo ovakvo rjesenje, treba imati na umu da temperatura primamog flllida
opada pri prolazll kroz izmjenjivac i da uslijed toga temperatura zasicenja pare
mora biti znatrto ispod T."ax'

120 121
,("'IIIIUlllllllIfIlAU f f(TIJI(){(!Il11IA-a fonergL'I.lkl cIA/wi llil l'oilenll pal'/I
-------------------------

OCigkdlJO jc da se paramctri pare nc mogu optimirati sarno na osnovlI omogucena lJaj\'isa moguca temperatura LasicenJa II radll parnog cikillsa.
termodinamickog !;,tc!)cna iskoristcnja parnog ciklusa, vee se moraju razmatrati Medutim, ovo donosi rizik od pregoll)cyanJa elcmenata goriva u reaktoru i
u sprezi sa apsorbovanolll snagom za pll;npu primarnog fluida. L postrojenjima zahtijeva od konstruktora precizno poznavallJc prcnosa toplote pri kljucanju,
komercijalnc vclicine, kod kojih je kao primami fluid izabran gas, tj. slo doskora nije bio slucaj. Dalja poteskoca koja Sf' ja\'lja u vezi sa kljucajucim
komprirnirani CO 2, snaga za purnpanje gasa je velika i brzo r<:ste sa porastorn fluidorn u reak(oru police od cinjenice da su nukleame reakcije u gorivim
protoka mase. Tecni metal kao primarni fluid zatijevao bi mnogo rnanje snage i elementirna u znatnoj rnjeri zavisne od odnosa pare prema tecnosti oko
1mao 01 doole lJ5vt:Jilk' p;cnx::::;;oc::! !!.)p!:a!~~ ~!~ b:. t:~ d!'l.1e.e strane, iskrsJe elemenata, pa je potrebna veoma tacna kontrola procesa kljucanja, Privlacna
mnogobrojne poteskoce u pogledu sigurllosti fada i visine inH'sticije. Treba strana primjene prenosa toplote pan, pri kljucaqju, je to sto se moze izostaviti
imati na umu da je broj mogucih primarnih fluida ogranicen Kao sto ie to cirkulacioni knrg primamog Ouida, pustajuci paru neposredno u turbinu, vodeci
slucaj sa svakim materijalom u jezgrJ reaktora, nuklearnc karJkleristike igraju pri tome vrlo strogo racuna da se izbjegne svako propustanje pare na bilo
predol1lmantnu ulogu. kojem dijelu cirkulacionog kruga, jer je ona radioaktivno zagaclena.

5 4

\,
\

L---------------------------_______---7
S

Slika 9.15b Uproscena serna nukleamog terrnoenergetskog postrojenja sa s


reaktorom sa kljucalorn vodorn (BWR). 1. Reaktor; la. Jezgro - gorivi
elementi; lb. Regulacione poluge; 2. Pama !urbina; 3. Kondenzator; 4. Slika 9.l5c Uproscena serna nuklearnog termoenergetskog postrojenja sa
Napojna purnpa gasom hladenirn reaktorom (GCR). I. Reaktor; la. Jezgro - gorivi elementi;
lb. Regu\acione poluge; 2. Gasna !urbina visokog pritiska; 3. Gasna !urbina
Primarni fluid koji mijenja fazu (npr. kljucajuca voda) nerna niskog pritiska; 4. Kornpresor visokog pritiska; 5. Kompresor niskog pritiska;
temperaturnog pada pri kondenzovanju u izmjenjivacu, pa bi tako bila 6. Izmjenjivac toplote; 7. Hladnjak

122 123
!i'rll/odiJlillllikil i /enl/o/ehJlikil eik/ll.l, !Ill mdelill
---------------- -------------------

Uporedujuci slike 9.16a i 9.17b moze se primiJetiti da ciklus sa dva


pritiska poboljsava termodinamicki stepen iskoristenja eiklusa tako sto se
i",,,
smapjuje srednja temperaturna razlika izmedll primarnog tlllida i pare, odnosno
sto se povecava srednja temperatura na kojoj se radnom fluidu dovodi top Iota.

Problemi
, tTC\OJlla tacka

9.1 lzentropska kompresija Call1otovog desnokretnog eiklusa poCinje od


suhozasicene vodene pare pritiska 0, 1 MPa. Na krajevima izoternlske
ekspanzije i izotermske kompresije pritisak je isti. Tennodinamicki stepen
1/ II iskoristcnja eiklusa je 0,4. KoLku snagu proizvodi ovaj ciklus pri protoku pare
a) b) od I tlh? Prikazi eiklu3 u Irs dijagran1d.

Slika 9.1() TIf dijagram nuklcarnog reaktor~. 9.2 Razmotri Call1otovu toplotnu masinu sa termodinamickim stepenom
iskoristenja 20'1." koja !:oristi vodenu pam kao radl'i fluid. Toplota se predaje
Nije moguce reci nista naroc;to odredeno 0 najboljem izboru ciklusa, radnom t1uidu kod 250°C, a tokom procesa radni fluid mijenja stanje od
jer se reaktorski materijali i llletalurske lllogucnosti vrlo brzo mijenjaju. U kljucale vode do suhozasicene pare. Prikazi ciklus u Ts dijagramu. Izracunaj
Velikoj Britaniji je sada praksa da S~ upotrebljava eiklus sa dva pritiska u nizu, stepen suhoce pare na pocetku i l1a kraju proeesa odv()(tenja toplote i specificni
koji je uprosceno prikazan na ~lici 9.17. U pOlllellutolll ciklusu se koristi koristan (neto) r a d . -
regenerativno zagrijavanje napojnog toka da bi se poboljsao terlllodinamicki
stepen iskoristenja ciklusa, a druge pojedinosti (koje nisu prikazane) uglavnom 9.3 Ran.kineov eiklus radi izmedu pritisaka 3,5 MPa i 35 kPa. Temperatura pare
se sastoje u tome da se pomoeu naknadnog pregrijavanja smanji vlaznost, na ulazu u turbinu je 370°C. Prikazi eiklus u Ts dijagrall1u i oznaci povrsine
odstrani vlaga, iii na neki drugi naCin osusi para. koje odgovaraju dovedenoj top loti, odvedenoj toploti i korisnom radu. Ako je
ekspanzija u turbini povratna adijabatska odredi: koristan rad, dovedenu
toplotu i odvedenu toplotu.
T
9.4 U idealnom Rankineovom ciklusu vodena para ulazi u turbinu kod 4,2 MPa
---"'Nishi pritisak
i 315°C, a izlazi na pritisku 15 kPa. Zanemari rad pumpe. Izracunaj: rad
turbine, dovedenu toplotu i odvedenu toplotu. Odredi takode i tennodinamicki

r
stepen iskoristenja i uporedi ga sa termodinamickim stepenom iskoristenja
Carnotovog eiklusa izmedu istih temperatura.
9.5 Idealan Rankineov eiklus radi izmedu pritiska kotla 1,75 MPa i pritiska
kondenzatora 70 kPa. Temperatura pare na ulazu u turbinu je 315°C. Odredi:
termodinamicki stepen iskoristenja eiklusa, rad turbine i koristan rad ciklusa.
Ako stvarna turbina radi sa povecanjelll entropije pare od 0,58 kl/(kg'K),
I i : 7i 8
kolika je izentropska (adijabatska) efikasnost ekspanzije?
II
9.6 Pamo postrojeIlje radi po idealnom Rankineovom ciklusu izmedu pritisaka
3,15 MPa i 140 kPa. Kotao proizvodi 450 kg/min suhozasicene pare. Prikazi
a) b) eiklus u Ts dijagramu. Odredi tennodinamicki stepen iskoristenja ciklusa i
snagu turbine.
Slika 9.17 Sema nuklearnog terllloenergetskog postrojenja sa dva pritiska u
nizu. 1. Zagrijac vode niskog pritiska; 2. Kotao niskog pritiska; 3. Dobos kotla 9.7 Rankineov eiklus radi izmedu pritisaka 2,8 MPa i 100 kPa. U turbinu ulazi
ni<;kog priti';ka; 4. Zagrijac vode visokog pritiska; 5. Kotao visokog pritiska; 6. suhozasicena para. Odredi: dovedenu toplotu, odvedenu toplotu, rad turbine,
Dobos kotla visokog pritiska; 7. Pregrijac pare niskog pritiska; 8. Pregrijac pare korisni rad ciklusa i termodinamicki stepen iskoristenja ciklusa. Prikazi cik1us
visokog pritiska; 9. Rashladni medijum reaktora; 10. Regenerativni predgrijaci u Ts dijagramu.

124 125
Terll1udillilmika i lenl/ule!lIzi/'a _ _ _ _ _ _ _ _t_'II_e~rg:::.'(_'I_,\A_/_'(_'iA_llI.\i 11(/ l'odell/{ P(/1'1I

9.8 Koliki je termodinamicki stepen iskoristeuja Rallkineovog ciklusa koji fadi 9.15 Jedan od najceSce koristcnih narina poboljsanja rada parnog postroJenja je
izmedu prilisaka 1,4 MPa i 100 kPa, ako para ua ulazu u turbinu Ima regeneratlvno predgrijavanjc napojne yode. Turbina silage 60 MW koristi pam
temperaturu 327 DC? eiklus je idedan, Zadatak rijesi sa i bez rada pumpe. stanJa .3,5 MPa I 435°C. Pritisak kondenzacije je 4 kPa. Za potrebe
Koliki je termodinamicki stepen iskorister:ja ciklusa ako je izentropska predgnJavanJa para se oduzima iz turb;:lC na pritisku 120 kPa. Kondenzat se
efikasnost turbine 75'%. a pumpe 70%)') predgrijava do temperature kondenzac~je oduzete pare. Odredi najvece,
teoretskl moguce, poboljsanje termodinamickog stepena iskoristenja eikillsa i
9.9 Snaga turbine parnog postrojenja je 8.5 MW. Para ulazi II 11Irbinu kod 7,35 koliCinu pare kOjll je potrebno oduzimati.
l\;Pa i 540°C, a izlazi kod 8 kPa. Ako je ciklllS idealan, odredi: dovedenu
toplotu, odveder.ll toplotu, potreban protok pare i rad pumpe. Zaclatak rijesi ako 9.16 Pamo postrojenje radi po Rankillcovom kruzllom procesu izmedu
je efikasnost turbine 75%. pritisaka 5 MPa i 6 kPa. Para se pregrijava do 450°c' Toplotni izvor
predstavljajll dimni gasovi sa osobinama vazdllha, koji strllje kroz kotao pri
9.10 Odredi termodinamicki stepen iskoristenja Rankineovog eiklusa sa konstantno,n pritiskll 0, I MPa. Temperatura gasova iznad samog lozista je
pregrijanom vodenom parom, ako je uajvisa temperatura toplotnog izvora 400 1400 °e, a na izlazu iz kotla 150°C. Razmjena toplote vrsi se' u
0c, a toplola se iznuenjllje povratno. Temperatura kondenzaeije jt 30°C, a suprotnosmjernom izmjenjivacu toplote. Kapacitet kotla je 70 t/h pare u
najvisi pritisak eiklusa 2 MPa. Koliko se toplote dovede, a koliko odvede? normalnom pogonu, a cjelokupna top Iota gasova predaje se vodi i pari. Prikazi
Izracunaj speeificnu potrosnju pare i toplote. eiklus prikazi u hs dijagramu. eiklus u lis dijagramu i odredi: potreban protok ogrijevnih gasvva,
termodinamieki stepen iskoristenja postrojenja, stepen nepovratnosti raja
9.11 Graficki prikazi zavisnost termodinamickog ctepena iskoristenja postrojenja ako ona postoji samo u procesll koji :;e odvija u kotlu (stanje
Rankineovog kruznog proeesa sa vodenom parom od temperature pregrijanja okoline je 0, I MPa i 20°C) i stepen nepovratnosti rada postrojenja ako se
pare, pri konstantnom pritisku 2 MPa, za temperature kondenzaeije 60°C i 40 izlazni gasovi ne mogu povratno uravnoteziti sa olwlillom (tj. bez uzimalya u
0c. obzir lljihove eksergije na iz1azu i ako se zanemari eksergija pare na izlazu iz
turbine s obzirom da se ona praktieno ne moze iskoristiti).
9.12 Graficki prikazi zavisoost termodinamiekog stepena iskoristenja
Rankineovog kruZnog proeesa sa vodenom parom od pritiska u kotlu, pri 9.17 Toplotni izvor konstantne temperature snabdijeva toplotom Rankineov
konstantnoj ternperaturi pregrijanja 500°C, za pritiske kondenzacije 60 kPa i 5 kruZni proces, koji radi izmeou pritisaka 8 MPa i 8 kPa. Temperatura
kPa. pregrijavanja je 480°C, kolika je i temperatura toplotnog izvora. U
neprekidnom 24-easovnom radu postrojenje proizvede 1560 MWh energije.
9.13 Da bi se izbjegla pretjerana vlaznost pare na izlazu iz turbine, uvodi se Prikazi eiklus u Its dijagramu i odredi: protok pare kroz postrojenje, potrosnju
medupregrijae pare u kojem se para pregrijava do proizvoljne temperature. toplote, termodinamieki stepen iskoristenja, specific:nll potrosnju pare i toplote,
Primarni pregrijae proizvodi pam temperature 400°C pri pritisku 5 MPa. U stepen nepovratnosti rada postrojenja i gubitak snage uslijed toga, ako je
medupregrijaeu para se pregrijava do 250°C pri pritisku 0,2 MPa. Pritisak temperatura okoline 0 0C.
kondenzacije je 10 kPa. Prikazi ciklus u hs dijagramu i izraeunaj
termodinamieki stepen iskoriStenja, pa ga uporedi sa iskoristenjem 9.18 Odredi srednjll temperatum topiotnog izvora sa promjenljivom
odgovarajueeg ciklusa bez medupregrijavanja. temperaturom, koji bi u zadatku 9.17 predavao toplotu vodi i pari na povratan
naCin. Izraeunaj procentualne ustede razmjenjenih top Iota po pojedinim fazama
9.14 U termoenergani (elektriena i toplotna eentrala) treba postaviti (zagrijavanje, isparavanje, pregrijavanje). Prikazi u Ts dijagramu polozaj
alternativno turbinu sa protivpritiskom iIi kondenzacionu turbinu. U pogonu sa izoterme srednje temperature u odnosu na temperaturu isparavanja.
protivpritiskom sva ekspandovana para koristi se za grijanje iii u neke
tehnoloske svrhe, tako da se u kotao vraea kao kondenzat na ternperaturi 9.19 Sta je ispravnije graditi, termoenerganu sa turbillom sa protivpritiskom iii
kIjucanja. U kondenzaeionom pogonu jedan dio pare koristi se iskIju6vo za sa kOlldenzaeiollom turbinom? U prvom slueaju dovoljna je jedna turbina i
proizvodnju snage, ekspanzijom do tako niskog pritiska da je temperatura kotao, a u drugom se rjesenje moze postici na dva naCina: iii proizvesti pam za
kondenzacije nedovoljna za grijanje i slieno. Da bi se dobiia potrebna para za grijanje u istom kotlu, pa je prigusiti na protivpritisak, iii postaviti poseban
grijanje postavlja se pose ban kotao niskog pritiska. U turbinu sa kotao niskog pritiska, pa u njemu proizvoditi ogrijevnu pam. Odluku donesi na
protivpritiskom ulazi para stanja 3,5 MPa i 435°C gdje ekspanduje do pritiska osnovu eksergetskog bilansa, imajuCi na umu da je eksergija pare na iziazu
120 kPa. U kondenzacionoj turbini para istog poeetnog stanja ekspanduje do kondenzaeione turbine zanemarljivo mala. Kotao visokog pritiska proizvodi
pritiska 4 kPa. U oba slueaja proizvede se ista snaga, 8 MW, i topiota. Svi paru stanja 3,5 MPa i 435°C. Protivpritisak je 120 kPa, sto odgovara
kotlovi imaju efikasnost 84%. Donja toplotna moe goriva je 18837 kJ/kg. temperaturi ogrijevne pare. Za slllcaj kondenzaeionog pogona pritisak II
Odredi potroSnju goriva u oba slueaja. kondenzatoru je 4 kPa. Potrebno je proizvoditi snagu od 8 MW i odgovarajllcu
koliCinu toplote za grijanje, s tim da se kotlovi llvijek napajaju vrelim

126 127
Terlllodlllul/llf.;u I/er/llotdllllf..:a elk/us I /111 l'odcl/u

kondenzatom koji se vraca lZ mrdc. Postrojenje radi po Rankiueovom iskoriStenja ciklusa i stepen vlaznosti pare na izlazu iz turbine, ako je pritisak
kruznom proCCSll. Etlkasnost kotlova je 84%. Donja topl,)tna moe goriva j~ isparavanja: 1 MPa, 3,5 MPa, 6 MPa. 10 MPa i pritisak zasicenja za
18837 kJ/kg. Temperatura okoline jc 20 "c. Odrcdi stepene povratnosti svakog temperaturu 350°C. Nacrtaj dijagram zavisnosti tennodinal11ickog stepena
od pogona i pripadajucll potrosnju goriva. Koliko se toplote proizvodi za iskoristel~a od pritiska isparavanja, za datu temperataru na ulazu u turbinu i
grijanje') Uporedi sa zadatkom 9.14. dati pritisltk kOlldenzacije.

9.20 Rijesi zadatak 9.19, ako se u alternati·.'i kondenzacionog postrojenja 9.27 Polrebno je odrediti uticaj temperature na ulazu u turbinu Rankineovog
ogrijcvna para proizvodi u poscbnol11 kotlu niskog priliska efikasnocti 65%. ciklusa pamog postrojenja na termodinamicki stepen iskoristenja. Vodena para
ulazi u tur1:>inu kod 3,5 MPa, a izlazi kod 10 kPa. Izracunaj termodinamicki
9.21 Pamo postrojenje radi po Rankineoyom ciklusu. U turbini ekspanduje stepen iskoristenja ciklusa i stepen vlaznosti pare na izlazu iz turbine, ako je
vodena para stanja 320°C i 4,0 MPa. Temperatura kondenzacije je 15°C. temperatura na ulazu u turbinu: jednaka temperaturi zasicenja za pritisak 3,5
Odredi tem10dinamitki stepen iskoristenja ciklusa i odnos radova turbine i MPa, 350°C, 500 °e i 800°C. Nacrtaj dijagram zavisnosti termodinamickog
pllmpe, ako su svi procesi povratni i ako je izentropska efikasnost turbine 80%, stepena iskoristenja od ulazne temperature, za dati pritisak fla ulazu u turbi.lll i
a pumpe 96%. dati pritisa!< kondenzacije.

9.22 Pamf) postrojenje sa medupregrijavanjem pare radi po Rankineovom 9.28 Razmotri ciklus pamog postrojenja sa medupregrijava~em pare. Vodena
ciklusu. Potetllo stanje pare Je 4,0 MPa i 400°C. Pritisak u kondenzatoru je 3 para ulazi u :urbinu visokog pritiska kod 3,5 MPa i 350°C, gdje ekspanduje do
Jd>a. Na izlazu iz turb;ne visokog pritiska para je suhozasicena. 0,8 MPa. Zatim se ponovo pregriJava do 350°C, a onda ekspanduje do pritiska
MedupregrijavaJ~e se vrsi do pocetne temperature, 400°C. Izracunaj 10 kPa u turbini l1iskog pritiska. Izracunaj termodinamicki stepen iskoristenja
termodinamicki stepen iskoristenja ciklusa i specificnu potrosnju vodene pare u ciklusa i stepen vlaznosti pare na izlazu iz turbine niskog pritiska.
kg/kWh.
9.29 Razl110tri ciklus pamog postrojenja sa regenerativnim predgrijavanjem
9.23 Pamo postrojenje sa medupregrijavanjem pare radi po Rankineovom vode. Vodena para ulazi u turbinu kod 3,5 MPa i 350°C, a izlazi na pritisku
ciklusu izmedu pritisaka 12 MPa i 4 kPa. Na ulazu u turbinu visokog pritiska kondenzatora, 10 kPa. Para se odnzima iz turbine na pritiscirna 0,8 MPa i 0,2
para in1a temperaturu 460 dc. Medupregrijava~e se obavlja kod pritiska 2,5 MPa za potrebe predgrijava~a napojne vode u dva otvorena grijaca. Napojna
MPa, do temperature 440°C. Za koliko procenata se poveca termodinamicki voda napusta svaki predgrijac na temperaturi kondel1Zlljuce pare. Za
stepcn iskoristenja ciklusa uvodenjem medupregrijavanja? Za koliko se injektira~~ napojne vode koja napusta kondenzator i predgrijace, u pami
procenata poveca stepen suhoee pare na izlazu turbine, uvodenjem kotao, koriste se odgovarajuce pumpe. Izracunaj termodinamicki stepen
llledupregrijavanja? iskoristenja ciklusa i korisni rad po kg pare.

9.24 U pamu masinu ulazi vodella para stallja 14 MPa i 600°C, gdje 9.30 Ponovi zadatak 9.29 za slucaj zatvorenih predgrijaca napojne vode,
ekspanduje do temperature 143,57 0C. Para se zatim ponovo pregrijava do 600 umjesto otvorenih. Za i~ektiranje napojne vode koja napusta kondenzator, u
°e, a ollda ekspanduje do pritiska u kondenzatoru, koji iznosi 1,0 kPa. Odredi pami kotao, koristi se jedna pumpa. Kondenzat se iz predgrijaca visokog
termodinamicki stepen iskoristenja ciklusa sa medupregrijavanjel11. Koliki bi pritiska odvodi u predgrijac niskog pritiska, a iz njega u kondenzator.
bio termodinanUcki stepen iskoristenja ciklusa bez medupregrijavanja, kada bi
para pocetnog stwja direktno ekspal1dovala do pritiska u kondenzatoru? 9.31 Razmotri kombinovano pamo postrojenje sa medupregrijavanjem i
Prikaii ciklus u PI', Ts i hs dijagramu. regenerativnim predgrijavanjem. Vodena para ulazi u turbinu visokog pritiska
kod 3,5 MPa i 350 °e, a za potrebe predgrijavwja napojne vode oduzima se
9.25 Potrebl1o je odrediti uticaj pritiska kondenzacije Rankil1eovog ciklusa kod pritiska 0,8 MPa. Preostala para se pregrijava kod pritiska 0,8 MPa do 350
pamog postrojenja na termodinamicki stepen iskoriste~a. Vodel1a para ulazi u °e i uvodi u turbinu niskog pritiska. Za potrebe predgrijava~a napojne vode
turbinu kod 3,5 MPa i 350°C. Izracunaj termodinamicki stepen iskoristenja para se oduzima iz turbine niskog pritiska kod 0,2 MPa. Pritisak u
ciklusa i stepen vlazl10sti pare na izlazu iz turbine, ako je pritisak kondenzacije: kondenzatoru je 10 kPa, a oba predgrijaca su otvorenog tipa. Izracunaj
10 kPa, 50 kPa i 100 kPa. Nacrtaj dijagram zavisnosti termodinamickog termodinamitki stepen iskoristenja ciklusa i korisni rad po kg pare.
stepena iskoristenja od pritiska kondenzacije, za dato stanje pare na ulazu u
turbinu. 9.32 Zeli se ispitati utieaj broja predgrijaca napojne vode na termodinamicki
stepen iskoriste~a ciklusa. Kotao proizvodi paru kod 17,5 MPa i 550°C.
9.26 Potrebno je odrediti uticaj pritiska isparavanja Rankilleovog ciklusa Pritisak u kondenzatoru je 10 kPa. Za predgrijavanje se koriste otvoreni grijaci.
pamog postrojenja na termodinamicki stepen iskoristenja. Vodena para ulazi u Odredi termodinamicki stepen iskoristenja slijedeCih ciklusa: bez predgrijaca,
turbinu kod 350 0<;:, a izlazi kod 10 kPa. Izra~unaj terl110dinamicki stepen

128 129
I erlllO{/il1l1l11ika i tcnllotehllika l:-Ilergets/(I CI/(lIIsl /111 l'Oilelll! pam

jedan predgrijac (na pritisku 1 MPa) i d\'a predgrijaca (jedan kod 3 MPa, a 9.39 Razmotri prelimillarni projckat ciklusa parnog postrojenja. Maksimalni
drJgi kod 0,2 MPa), pritisak ce biti 30 MPa. a maksimalna temperatura 600°C Temc'cratura
rashladne vode je tolika da se u kondenzatoru moze odrzavati pritisak 10 kPa,
9.33 Nuklearni reaktor je projektovan da radi u parnom postrojenju sa Moze se oeekivati efikasn0st turbine od najmanje 85%. Da Ii preporueujeS
maksimalnom temperaturom vOOene pare 450°C. Minimalna temperatura medupregrijaval* u ciklusu? Ako preporutujeS, koliko stepeni i kod kojih
ciklusa je 40°C. Planira se izgradnja parnog postrojenja sa jednim pritisaka? Iznesi razloge za svoje odluke. Da Ii preporutujeS predgrijace
predgrij3tem napojne vode, otvorenog tipa. Odaberi pritisak pare na ulazu u napojne vode? Ako preporueujes, koliko i kod kojih radnil~ pritisaka? Da Ii bi
turbinu i pritisak kod kojeg se para oduzima iz turbine, za potrebe bili otvorenog iIi zatvorenog tipa? Odredi termodinamieki stepen iskoristenja
predgrijavanja napojne vode. Odredi tennodinamicki stepen iskoristenja preporueenog ciklusa.
idealnog ciklusa.

9.34 Razmotri idealni kombinovani ciklus parnog postrojenja sa


medupregrijavanjem pare i regenerativnim predgrijavanjem vode. Snaga
turbine je 100 MW. Vodena para ulazi u tu:'binu visokog pritiska kod 8 MPa i
550°C. Nakon ekspanzije do 0,6 MPa dio pare se odvodi u otvoreni predgrijat,
a ostatak pregrijava do 550°C. U turbini niskog pritiska para ekspanduje do 10
kPa. Prikaii ciklus u Ts dijagramu i odred:: protok pare u turbini visokog
pritiska. potrebne silage motora za pogon pojedinih pumpi i protvk rashladne
vode kroz kondenzator ako se ona zagrije za 10°C. Brzina protoka pare
izmedu turbine i kondenzatora ogrl1nicena je na 120 mls. Koliki je dijametar
cijevi koja povezuje turbinu i kondenzator?

9.35 Vodena para napusta kotao pamog postrojenja kvd 3,5 MPa i 350°C, a u
turbinu ulazi kod 3,4 MPa i 325 PC. Efikasnost turbine je 85%, a izlazni
pritisak 10 kPa. Kondenzat ulazi u napojnu pumpu kod 35°C i 10 kPa.
Efikasnost pumpe je 75%, a izlazni pritisak 3,7 MPa. Napojna voda ulazi u
kotao kod 3,6 MPa i 30°C. Izratunaj termodinamitki stepen iskoristenja
ciklusa i nepovratnost procesa izmedu izlaza kotla i ulaza turbine, ako je
temperatura okoline 25°C.

9.36 Razmotri slijedece pamo postrojenje sa medupregrijavanjem. Vodena para


ulazi u turbinu visokog pritiska kOO 3,5 MPa i 350°C, gdje ekspanduje do 0,5
MPa. Kod pritiska 0,5 MPa para se ponovo pregrijava do 350°C. U turbini
niskog pritiska para ekspanduje do 7,5 kPa. Teenost napusta kondenzator kod
30°C, a napojna pumpa je zatim vraca u parni kotao. Ekspanzija pare u oba
stepena turbine je adijabatska, a efikasnost 85%. Efikasnost pumpe je 80%.
Ako je ukupna snaga turbina I MW, odredi: maseni protok pare, snagu pumpe i
termodinamicki stepen iskoristenja postrojenja.

9.37 Ponovi zadatak 9.32 ako je efikasnost turbine 85%,

9.38 U nuklearnoj elektrani toplota se prenosi u reaktoru na teeni natrijum, koji


zatim u izmjenjivacu toplote zagrijava vodenu paru' Para napusta izmjenjivac
topiote suhozasicena kod 5 MPa, a onda se pregrijava do 600°C u pregrijaeu.
Nakon toga para ulazi u turbinu koja ima jedno mjesto oduzimanja pare, kod
pritiska 0,4 MPa. Oduzeta para predgrijava napojnu vodu kotla u predgrijacu
otvorenog tipa. Efikasnost turbine je 75%, a pritisak u kondenzatoru 7,5 kPa.
Odredi izmjenjenu toplotu u reaktoru i u pregrijaeu, ako je snaga turbine 80
MW.

130 131
Terll1odillall1ika i lermole!lIIika Di/,erellcijallle jecin a c'in I.! slrlijallja/luitia

10. Diferencijalne jednacine strujanja fluida

10.1. Jednacine Navier-Stockesa

lz hidromehanike je poznato da svako kretanje fluida mora da


zadovc lji osnovne jednacine kretanja.

Na osnovu Newtonovog zakona da je sila F = 1/1'0, dolazi se do


jeonacina kretanja fluida.

Posmatrajmo elementami parale;opiped sa ivicama dx, dy, dz (slika


10.1). Na posmatrani paraleIopiped djeiuju tri sile: sila teZine, sila pritiska i sila
trenja.

Sila pritiska u pravcu Z ose je na donjoj osnovici paralelopipeda


p·dx·dy, a na gomjoj osnovici -(p+8plOz·dz)·dx·dy. (Znak minus pokazuje da
ova sila djeluje suprotno smjeru kretanja fluida). Zbir ovih sila bice:

( op)
p·dx·dy- p+-·dz ·dx·dy=--·dx·dy·dz
GZ
op
oz (10.1)

Sila tdine tijeIa, koja se nalazi u tezistu paralelopipeda, jednaka je:

gz' p·dV =gz' p·dx·dy·dz (10.2)

Sila trerDa dolazi uslijed kretanja paralelopipeda. Qna je suprotnog


znaka od smjera kretanja fluida:

F, =-(J'·dz·dy (10.3)

Sa druge strane elementa bice:

(1004)

Iz (10.3) i (lOA) bice:

132
J CIIIlOWI1(/J/lI/W I (Crll1o{cI/IllKG

(10.5)
(p.g, c:::
+/-I \"Il',}dV ( 10.8)

ICako je, prema Newtonovorn zakonu, sila trenja po jedillici povrsine:


)I

dw
cr=J1'-' ,
d)' i
~~~"~"~

to se ima: i b
01
~J
"c;I
+b
2
dcr d w, (10.6) I
_ . dt· dj' . dz = /-1 . - - . d V
dy' dy'

0···· ......>
x
p +-(8pli3z)dz
w, +(8w/oz)dz
:7
y
Slika 10.2

Na OSIlOVU Newtonovog zakona, da je sila jednaka proizvodu mase i


ubrzanja, ima se inercijaina sila:
. '",
C,'
",
,
tlIJ, - dV .~
dwz (10.9)
,,, ,
Fi-po

p p+fj)pif)x)dx
Izjednacavanjern inercijaillih i ostalih sila dobija se:

(10.10)

> Kako je:


X

dw,
-'=-+w
Ow, +w ·_+w ._',
Ow, ow,
dT OT 'Ox Y Oy 'oz
Slika 10.1
to se prerna (10.10) irna:
Jednacina (10.6) vazi za kretanje sarno u jednom smjeru. U slucaju
kada se w, mijenja po sve tri koordinate, projekcija sile trenja na Z osu bice: Ow, p. ( w, ._-+
p.--+ Ow, w •
aT v
ax· (10.11)
(10.7) =p.g _ op
'oz
+f.i.(w . x

Sabiranjernjednacina (10.1), (10.2) i (10.7) dobije se:

135
134
Tcrlllodi!lulllika i ICrlllOlelillika Dilere/lcijalnc jcdnoc'illc .llrujal1ja./lliida

.~= p' g, - ~) + ~. ., '[fL .(2. i?> -~ .diYl")] +


Na isti naCin mogu se dobiti jcdnai:inc z,: osc x i y, tj.:
p
dr cz cz rz 3
p' oW + p.(w,. 01'., +W
~ .[w(DW + ~l"JJ+ ~ '[JI.((~l·v + ClI")J
x

or ex Y
(10.12) + z
ox ex cz cz
(I'

Ako je dinamicki yiskozitet f1 = const., onda se jednacine (10.16)


transfornusu u oblik:
Dw ) =
+w·_-'
(1)' 'i)z
(10.13) dw,
p.--=p.g, cp
-~+JI' ( L1lV, a (IVll'"J ,
I . j'
+-.~
dr ex 3 ex
+w y .
(10.17)
Jednacine (10.11) do (10.13) poznate su kao Navier-Stockesove
jedn..!cine kretanja fluida. Ope vazeza nekompresibilni fluid ito, strogo uzevsi,
dwz ep ( 1 a . _'I
sarno za lanunarno kretanje fluida. Sve tri navedene jednacine mogu se napisati p·_-=p·gz--+JI·
dr OZ
L1Wz+-·-dlVW)'
3 oz
kao jedna jednaCina u vektorskom obliku:

(10.14)
10.2. JednaCina kontinuitcta

Kod kornpresibilnih fluida, na desnoj strani jednacine (10.14) dolazi


jos jedna komponenta sile trenja, koja je posljedica zapreminske deformaeije Zakon 0 odIianju mase takode mora biti zadovoljen pri kretanju
fluida, pa bi za kompresibilni fluid jednacine Navier-Stoekesa bile: fluida. Ovaj uslov omogucava da se postavi jednacina kontilluiteta. Kako se u
jedllacinama Navier-Stockesa pojavljuje i Ilepoznata veliCina p, to one Ilisu
u vektorskom obliku: dovoljne za odredivanje svih Ilepozllatih. Da bi se dobio dovoljan broj
jednacina za odredivanje svih nepoznatih kod kretanja fluida, koristi se i
jednacina kOlltilluiteta.
dw p·g-gra
p._= - d p+ p' ..,2 - 1 . -
v w+-·gradp·dlvw, (10.15)
dr 3
Posmatrajmo opet jedan elemelltarni paralelopiped sa strallicama dr,
dy, dz, (slika 10.3).
iIi u skaiarnom oblik:u:
U pravcu x ose kroz elemellat abed za vrijeme d r protiee masa
teenosti:

(10.18)

a kroz stranu paralelopipeda efgh izade masa:

M " x =[ p·wx + o(p·wJ 'lL\


ax .LJ d.y·dz· d r
. (10.19)
(10.16)
Visak mase koja izade iz paralelopipeda u pravcu x ose bice:

136 137
I (;T1J10(JIIUllJ11Ka 1 renllOfL'11111K(l Di/i'rcllcija/llcjcdllaL'illc Sll"lljClIl/aflllll/a

ap
\ exa (p.\\J.d,.dy·d:·dr
dM, At" -,14' = (10.20) dM =--dVd, ( 10.24)
\ ar
Iz (10.23) i (10.24) dobija se:

op o(p·w)
-:::;:: \ -t
a(p·wJ +---'-=
o(p·w) 0 , (10.25)
or
<

/.C~ __~________________~g & ~ &

y iii u vektorskom obliku:

op . (p'w") =0
-+dlV
d~--------~I----------~f or
I
I
I Jednacina (10.25) predstavlja jedllacinu kontinuiteta. Ako je gustina
I p=const., onda se jednacina (10.25) sV0di na oblik:
I
I
I
I
AI", (lw, mvy c!w, (10.26)
Af', I - - + - - + - - ' =0,
---;------~
b~
I
________ _
ox oy tJz
,- .-
,;
,;
,," 10.3. Jednacina ellergije
,;
".
,;

,;
,; " dx
a Diferencijalna jednacina energije dobija se iz apsolutnog zakona 0
odrianju i transformaciji energije. Razmjena toplote kod kompresibilnog fluida
koji se krece moze se izvesti provodenjem, kOllvekcijom i zracenjem.
Razrnijenjena top Iota utice lIa promjenu ukupne energije radnog fluida, kao i
Slika 10.3 na dobijanje iii trosenje fada, ukoliko se rnijenja zapremina kompresibilnog
fluida.
Istim postupkom dobija se i visak mase u pravcu osay i z, tj.:
Posmatrajmo sada djelic fluida elementarne zapremine dV=d\"dydz i
dM =~(P.wJdx.dy.dz.dz­ (10.2 1) mase dC=pdV, koji se krece. Na osnovu prvog zakona termodinamike,
y oy kolicina dovedene toplote dQ u vremenu d z-, utrosice se na promjenu ukupne
energije tijela dE i dobijanje rada dL. Prema tome, moze se napisati:
(10.22)
dQ dE dL ( 10.27)
-=-+-.
dz- dz- dz-
Ukupni visak mase koji izade iz paralelopipeda u svim pravcima bice:
Ako se zanemari dovodenje toplote zracenjem, onda je dovodenje
dM =dM, +dM y +dM z = toplote djeJicu fluida moguce sarno provodenjem, pa je prema Fourieru:
(10.23)
=[! (p. w,)+; (p. wJ+ ! (P.wJ}dV ·dz- dQ aT
-=q·S=-A,·S·_,
dz- on
(10.28)

Ovaj visak mase izazvace smanjenje gustine fluida u paralelopipedu u gdje je S povrsina kroz koju prode toplota.
datom vremenskom intervalu dt; tj.:

138 139
Terlllodillilmika i !enIlO!ellllika Diji>rellcijalilejedl1(lcillC S!I'l'lilllja/luida

Kolicina toplote koja se Jot)ija pro\odcnjem jc prcma jednacini Promjena rada llslijed dejstva nOrll1alnog napona 0', (vidi 10.27) II

(16.19): jedinici \'remena biee:

(10.29) dL, =-d)'.d::.[-a


. . \ +(0' \ + 00',
"'IV ... .dX)
dr m (10.31)

'" -dV .~(a


;:, , ·w, )
Ovdje je uzeto, u odnosu na jednflcinu (16.19), da jc )" = ).\ = )'L = A. (X

Promjena ukupne energije dE sastoji se iz promjene unutrasnje U posljednjem izrazu zanemarene su velicine dmgog reda. Znak minus dolazi
energije dU = p-dVdu i promjene kineticke energije dE, = d(1' p' dV . w'). od pretpostavke da je rad od spoljnih sila negativan.
(Promjena potencijalne energije moze se zanemariti, jer se ne mijenja
Ukllpan rad koji se dooija od norrnalnih i tangencijalnih sila, analogno
gravitaciono polje).
jednacini ( 10.31), biee:
Sada je llkllpna (Sllbstancijalna) promjena energije:
a (a . w + a . w
?x x x xy )'
+ 0' \2
.W )
7
+
dE [dU 1 d (10.30)
Tr=p·dV. dT +2'dT
dL = -d v. 0
dray
(a . w
Y' \
+ a . w + 0'
Y Y Y'
.W )
,
+ (10.32)

Ovdje je uzeto w 2 = w; + w~ + w~.


~(a
az zx
·wx +0'zy ·W
y
+0'
z
·wz )
Promjenu rada (odnosno zapremine posmatranog djeliea) izazivajll
norrnalne i tangencijalne sile, koje djelllju na elementarni dio fluida.
Ovdje Sll cr" O'y, i 0', slozena norma Ina naprezanja, D.:

0', =-P+O""
O'y = -p +O"y, (10.33)
, .. ,
'I 0', =-P+O""
/1 'y
L 1
/ 1
,
/ 1
I
gdje je p pritisak, a cr'" d y, i d z:
L
,
, ,
O',=f.1' (2 cJw, 2 d' -)
'~-3" IVW,

(10.34)

x Tangencijalni naponi mogu se izraziti na slijedeci nacin:

Slika 10.4

140 141
I CnllO{/llIWlllka i /I'rlllo/I'ilnika DIj('f'cncija/lIl'}eilllilL'i 11(' Sll'lljllllja pUll/a

(7
"
OW
=p' - ' +
( (jv
all'
ax
tr
'-+H
?ip l
. (~TJ
.
('7
-_
(10.39)
(10.35)

Ovdje je disipaciona funkcija:


Zamjenom jcdllaCina (10.29), (10.30) i (10.32) u jednacinu (10.27),
dobije se: ¢=2·
j( OW)' [1r Oip +W, J2 + (~W
-~.-'
or + _. -'-' )') +
;'c
du
_ 'J' + law - ' J' +
p' (10.40)
dr OW
+ -"'+ 1 .oW - ' +all'
(10.36)
[ oz r Oip or oz
d (2 ' I') +-(7
1
-_.p--
2 d r W x +w"+w"
Y ax(; ( x 'W
x
+(7 xy 'W
y
+(7 xz 'W
,
)+
)J2
+ - ' - + 10"(-W"
law, -
+~(CI' ·W +(7 y·w +(7 y.w)+~((7 ,W +(7 ,w)
·w +(7 z y
[r oip Dr I'
<?yyxx y zzi)zzxx y zz

Ako se ista jednacina napise u sfemom koordinall1om sistemu, dobice


Daljom zamjenom (10.33), (10.34) i (10.35) u (10.36), dobije se: se slijedeci oblik:

p.e .[or +w .or + w<P. or .or]=


, or 'or I' Oip r·sinip DIfI
=,l.. - a ( I' 2
1. - ar) +
.-
1 .0-( SlI1ip'-
. ar) + 1 .a'r]
- - - (10.41)
gdje je: [ 1'2 ar ar 1" • sin ip oip oip 1" • sin ip 01fl2

1. -
_po - 0 (2 ·w, )+ - 1- . - '0- (
I' W
. )+ - -
'SlIlip lOw,,]
. - ' - - +p.¢
[ 1" ar r' 5111 ip Oip 'I' r' Sill ip alfl

Ovdjeje:

Analogno jednacini (10.37), jednacina energije, napisana u


cilindricnom koordinatnom sistemu, dobija oblik:

( 10.42)

142 143
li:nllOtiilllllllika i lerll10ldlllika Di/i'rcllcijllllle jei/Ilileille strujalljll /lllii/a
-----.-

JednaCille (10.38), (Ji)AO) i (10.42) predstavljaju jednaCinu energije clan, tzv. Arhimedov3 uzgonska sila. Ova uzgonska sila moze se izraziti na
za dati fluid. Ako se za fluid UZIllC idealan gas, onda je prollljena unutrasnje slijedeCi nacin:
energije i entalpije ideall10ga gasa:
F, = p' g. fJ· (T - T,) == p. g. fJ· B, (i 0.50)
dll=C, ·dT i dll=cp·dT ( 10.43)
gdje je:
Pored toga, kod ideainoga gasa iz jednacine kontinuiteta se dobija:
zapreminski koeficijent topi0tnog sirenja,
temperatura zagrijanog fluida,
divw (10.44) temperatura nezagrijanog fluida.

UzimajuCi u obzir (10.50) vidi se <la brzinsko polje utice na


lmajuei u vidu da je: temperaturno polje i obmuto.

dll == dll + d(p . v), Rjesenje ovog sistema simultanih jednaCina ne Dostoji u opstem
slucaju. Medutim, pri izvodenju jednaCina Navier-Stockesa posio se od
moze se nalJisatijednacina energije (10.37) za idealan gas, U obliku: Newtonove pretpostavke da je sila trenja P.=J1'Dw/Dn. Pored toga, uzeto je da
su tangencijalni i normalni naponi lil1eamo zavisni od brzine deformacije.
( 10.45) Ovakve pr~tpostavke su proizvoijne i unaprijed se ne moze reei da Ii su one
pravilnt iii ne. Drugim rijeCima, to znaci da je potrebno izvedene jednacine
provjeriti eksperimentalno. Kako ne postoje opsta rjesenja sistema, trazella su
specijalna rjesenja (npr. larninamo strujanje u cijevima, strujanje u grallicnom
Za slucaj da je It = cons!., biee:
sloju itd.) Takva egzaktna rjesenja provjeravana su eksperimentaino i pokazalo
se da se eksperimenti veorna dobro slazu sa teoretskim rezultatima. Slaganje
dT dp 2
( 10.46) teoretskih i eksperimentalnih rezultata na prostim sluc:ajevirna daje za pravo da
p·c .-=-+;t.'( ·T+p·¢
P dT dr se vjeruje da ee se rezultati sloziti i kod siozenijih slucajeva, koji do sada nisu
rijeseni. Zbog toga, gomji sistem jednacina predstavlja osnovu za teoretsku
Kod nekompresibilnih fluida, jednacina kontinuiteta svodi se na oblik analizu temperaturnog i brzinskog polja pri strujallju.
divw=O. Sa druge strane je du=c'dT i dh=c'dT+dp/p, pa se jednacina (10.46)
moze napisati u obliku:
Problemi
dT ( 10.47)
p .C . It . '(2 . T + J1 . ¢
dT
10.1 Kompresor usisava 2 kg/s vazduha (idealan gas) iz okoIine pritiska 0, I
lednaCine Navier-Stockesa (10.17), jednaCina kontinuiteta (10.25) i MPa i temperature 20°C. Vazduh se sabija do pritiska 0,4 MPa i temperature
jednacina energije (10.36) predstavljaju simultani sistem iz kojeg treba odrediti 100 °e, pri cemu se sa okoIinom razmjenjuje -60 kW topIote. Odredi snagu
sest nepoznatih velicina: w" wY' W" p, Tip. Kako se irna sistem od pet kompresora, ako se prornjena potencijalne energije moze zanernariti. Dijametar
jednacina, a potrebno je odrediti sest nepoznatih, gornjem sistemu se dodaje jos izlaznog poprecnog presjeka je 0,2 m.
i jednacina stanja:
10.2 Protok vazduha (idealan gas) kroz gasnu turbinu je 5 kg/so Temperatura
f(P, v, t, x ... ) 0 (10.48) vazduha na ulazu u gasnu turbinu je 350 °e, a na izlazu 70°C. Prilikom rada
turbine toplotni "gubici" su -60 kW. Ako su brzine vazduha na izlazu i ulazu
Ako se radi 0 idealnom gasu, onda jednaCina stanja glasi: gasne turbine priblizno jednake, odredi snagu turbine.

p pR'T (10.49) 10.3 Vazduh (idealan gas) struji pri konstantnom masenom protoku 0,1 kg/s i
zagrijava se od 20 °e do 88°C. Zagrijavanje se obavlja u vertikalnom
Ukoliko se kod fluida mijenja gustina, uslijed razlike u izmjenjivacu toplote koji irna konstantan poprecni presjek. Visina izmjenjivaca
temperaturama, onda se jednacinama Navier-Stockesa mora dodati jos jedan toplote je 3,6 m. Pritisak vazduha na ulazu u izmjenjivac je 0,12 MPa. UsIijed

144 145
I er/l1()(/{llilllllKa I renllOlel1l1lKa

hidrauliekih otpora u ureJaju pritisak opadne za 20 kPa. Srednja brzina


strujanja vazduha na ulaLu u izn~enjivae je 4,5 mls. Izracunaj koliCinu toplote
koja se preda vazduhllll izmjenjivaclI za vrijeme od I h.

10.4 Pritisak idealnoga gasa na 1I1azu u horizontalnu cijev je 0,68 MPa,


11. Graficko odredivanje temperaturnog polja
temperatura 460 DC, a specifiena zapremina 0,25 m'/kg. Na izlazu iz cijevi
pritisak je 0,5 MPa, a temperatura 300 DC. Specificna toplota gasa pri
konstantnoj zapremini je 1,33 kJ/(kg-K)_ Smatrajuci da SlI ulazna i izlazna
brzina strujanja priblizno jednake odredi kolicinu toplote koja se razmJenjuje sa
oh.olinom.
11.1. Metoda konacnih razlika
10.5 Iz rezervoara, u kome se odrZava konstantan pritisak od 0,6 MPa i
konstantna temperatura 20 DC, istjeee vazdllh (idealan gas) kvazistatieki
Kod ove metode polazi se od osnovne jcdnacinc prostiranja toplote u
adijabatski kroz bnvergentni mlaznik u okolinll koja se nalazi na pritisku 0,1 jednom pravcu:
MPa_ Odredi brzinll istjecanja vazduha_

10.6 Iz rezervoara, 1I kome se odrzava stalan pritisak 0,5 MPa i stalna Dt a't (11.1)
==a----
temperatura 27 DC, kroz konvergelltni rnIaznik istjeee vazdllh (idealan gas) ar ax'
kvazistatii::ki izotermski u okolinu gdje vlada pritisak 0, I MPa. Odredi brzinu
istjecanja vazduha_ Ako se vremenski tok temperaturnog polja podijeli n3 jednake
dijelove, L\ r, a zid na jednake slojcve, L\x, onda se jednacina (11.1) moze
10.7 Vazduh (idealan gas) pritiska 1,0 MPa i temperature 127 DC istjeee napisati u obliku konacnih razlika:
izentropski kroz Lavalov rnIaznik u okolinu gdje vlada pritisak 0,1 MPa.
Odredi brzinu istjecanja vazduha, kritii::nu brzinu i protok vazduha, ako je
2 (11.2)
najuzi presjek Lavalovog rnIaznika 0,0001 m •

gdje je:

.'\xl razlika temperatura izmedu dvije ravni na rastojanjll L\x,


L\ 2xt razlika dviju prostorno susjednih vrijednosti L\xt,
L\ rt promjena temperature neke tacke u vremenskom intervalll L\ r:

Ako se sa t".k oznaci temperatura na rastojanju n-L\x od neke pocetne


tacke, a 1I vremenll k- L\ r od nekog pocetnog nultog vremcna, onda je po
definiciji:

L\ rt == t n. bl - I n•k ' (11.3)

(11.4 )

( 11.5)

Uvrstavanjem (11.3) do (11.5) u (11.2) dobijc sc:

(11.6)

146 147
Terlllodill(/Illika i ler/llOlelllllka Gra/iNo odredil'{Jllje lemperalllrllog polja

Posmatrajmo sdda sliku ILl i na njoj raspored temperature u vremenu Na ovaj naCin moze se dobiti prostim konstrukcipma promjena
r= kl1r. Oui ab je: temperature u vremenu (k+ 1)'11 T, kada je poznata promjena temperature za
prethodni interval k'l1 r: Na isti naCin dobilo bi se temperaturno polje za bilo
koj i interval temperatura.
-:lb = _.
I ( )
2 t n+I), + (n ~u. - I n.\.. '
Prednost metode konacnih razlika je narocito onda kada se mijenja
temperatura spoljne okoline, to> i koeficijent prelaza topiote, a.
odnosno:
Posmatrajmo sada slikn 11.2. Neka je temperatura okoline to, a
(11.7) temperatura zida ts. Sa 1m2 povrsine zida odaje se top Iota spoljnoj okolini:

Ako se izraz (11.7) pOl1lllozi sa 2·a·l1d(ilx)2, tj. sa jednom (l \.l 0)


konstantom, dobija se jednacina (11.6). To znaCi da graficka konstrukcija daje
promjenu temperature u posmatranom vremenskom intervalu 11 T. lz (11.10) slijedi:

(11.11)

Ako se na rastojanju AI a, pri temperaturi okoline to, nanese tacka R


(slika 11.2), tangenta ternperatume krive na povrsini mora prolaziti kroz tacku
R, tj. tangens ugla ternperatume krive OS.
A
t

__--s
n-l,k

x.
- - - --_. - ~'":>

Slika 11.1

Kako se 11 r i ilx moze odabrati po volji, to se radi pojednostavljenja t,


moze uzetj takvo 11 d ilx da bude zadovol.Jen uslov:

M I (11.8)
a=--=-'
(ilxY 2

Za ovaj poseban slucaj (11.6) bice:

Slika 11.2
I ( ) (11.9)
2 tn+l,k +1 n~l,k .
t n,k+1 =_.

148 149
Kot! prakticllC konstrukcIje temperatunlog po 1.1'1 postupa se na 11.2. Metoda konacllih elemcnata
slijed,'ci n3cin:

Prvo se zid dIjeli na slo.:eve Llx, a iz jednaCine (11.8) izracunava Ll r. Odredivanje modela strujanja fluida P0l110CU metode konacnih
Zatim se ucrtava kriva rasporeda temperature za vrijeme r= O. Ova kriva mora elemenata svrstano je u Ilekoliko ::>odgrupa datih u tabeli 11.1.
hiti poznata (pocetni uslov). Posl~je toga na temperaturi okoline 10 nanosi se
;acka R, prema podacima za a i A. Od povrsine zida nanosi se Iijevo i desno po Tabela 1 I.I Model strujallja fluida i mell,da konacllih elemenata.
jedno rastojanje Lh!2, a onda dalje desno rastojanjc Llx (vidi sliku 11.3).
Spajanjem tacke R sa I, dobija se tatka a. Spajanjel11 tacke a sa 2 dobija se Model Reynoldsov broj Upravljacka jedllaCilla
Idealni, llevrtlozlli, Eulerova momentna
tacka 1'. Duz RI' daje tatku a'. Na duzi aT nalazi se tatka 0', dllz 1'3 daje
nestislj ivi co jednacilla odrianja mase
tacku 2' itcL Kriv3 0', I', 2' itd., prikazuje promjenu temperature u tijelll u
Viskozni, nestisljivi
intervalu Ll r. Kriva 0", I", 2" itd., prikazuje prol11jenu temperature u tijelu u
bez inercije 0 Stockesovo strujanje
ll1tervalu 2L\ r. Tako se moze izracunati te'llperaturno polje za bilo koji interval.
Viskozni, nestisljivi Navier-Stockesova

Ako se sa vremenom mijenja koeficijent prelaza toplote a, iii


sa inercijom odo co jednacina
Viskczni, stisljivi Navier-Stockesova jednacina
tcmperatura spoljne okoline f o , konstruisace se nova tacka R i produziti dalje
crtanje.
sa in~rcijom o do co za stislj iv fluid

Metoda kOllacnih elemenata izvodi se u slijedeCil11 koracima':

I. Defillisallje upravljackih jedllaCina.


2. Defmisanje granitnih i pocetnih uslova.
3. Podjela domena toka u konatllc elemente.
4. Defillisanje prostomih promjellijivih.
5. Derivacija i diskretizacija oblika upravljacke jednacine.
6. Oblikovanje matrica.
7. Rjesavallje Ilepoznatih.

Vecina fluida posjeduje viskozlla svojstva. To prouzrokuje pojavu


energije koja utice na strujanje fluida. Jednatine kretanja nestisljivog
viskoZllog fluida predstavIjelle su u slijedecem obliku:

a', op a a
-+-(p.u}+-(p ·v}+-(p· w)= O·
a (11.12)
at ax Oy oz

p' dudt = X _ opOx +.£[fJ'(2'


Ox
auox3
_3.. diV W )]_'0'£[p.(auayox
_i7v)]+.£[p.(iJw _au)]
Oz oxOz

Slika 11.3

150 151
7"rll/ot!iJl<llll/ka i /CIIlIO/chllika Gmfido odreail'lJllje IClllpcralllrnog {JO/jll

Pisanje Na\'icr-S!ockcsovih jcdnacina bezdimenzionalne fom1e olaksava eu E'II _ I"


-----+-.
('P 1 C'II
+
(l'1I (11.20)
uor~tavanje duzeg srcdivanja problema. {J t<mniranju Navier-Stockesovih 11'-+\'
(~X ('OJ' Fr' I'.r Re
jednacina bezdimcllZionalnc formc koristc sc s\ijedccc promjenljivc:

x 1'. . u u v
(11.13) (11.21)
x =_. V '\'
/ . /

I: gdje su 1" i /'2 kosinll'mi pravci globalnih osa u pravcu gravitacionog polja.

Jednacina kontinuiteta ima oblik:


p (11.14)
p'
(11.22)

gdje je I karakteristicna duiina, a Uo pocctna brzina,


Primjenom metode znacajnih ostataka. preko wih elemenata, dobije se:
Navier-Stockesove jednacine za dvodimf'nzionalno stmjanje nestisljivog fluida
u bezdimenzionalnom obliku su:
oN j eN aM
I-_"
II /I ill

·I-·/I·+N ·v · I - ·J\ ' +


• al/ • au' F·/
N
I..
'/1
l ! ex J l l ! 0' J Iax p ! (11.23 )
u +V· ri.: =_x_ (IUS) o
vy p·u~ -_.
Rc
I--J'
I (" (f N
[)xl !
ll
J
I--j J
+ " 8' N
1 (~y2
-II
j

(11.16) Momentna jednacina u pravcu x je:

N.N .u.ONj'U+.N.N.V .ONJ . u +. N.oM,.n_


gdje su Fx i Fy gravitacione sile u pravcu xi y. n, I k k ox J ' k k a)' J 'OX r,
If~, .~+~.(aN,. aN oN .u)
.« (\ 1.24)
Odgovarajuca jednacina kontinuiteta postaje: I
[_ N
'Fr' Re ax ax
J •
u+ oN,.
ay ay
J
J

au' avo =0. (11.17) I aNj LI allj


-
1; -·N·_·u·dL--·N·_·dL=O
Re ' 01/ "', Re ' an
Koristeci bezdimenzionalne brojeve:
gdje je L~ oznaka granica preko kojih se pojedinacno naznacava au/an, i
p·u ./ L~ + L; = L C • JednaCina kontinuiteta postaje:
Re=--o- ReynoJdsov broj (11.18)
J1

i:
"1 M· (ON.ax
II,

~~,'
_J·u+_·_J· v
J
aN
ay J
)
·dA =0·
e
( 11.25)

Fr=~ Freudeov broj (11.19) Brzina 1I pravcima u i v ima oblik:


g./

i ubacivanjem istih u jednaCine (11.15) i (11.16) dobiju se jednacine u u=~N.u.,


L..- ' ,
(11.26)
konacnom obliku (bez oznake *):

152 153
I L I Ifn'tflfHllllff\U I fI.;'I1I1(){CI1I1IIHi

F-I/
Elcmcnti la strl'.ja:ljC llllida Sli I--ategorisanl na OSllO\ u pnblizllo
l·=IN,'l'" (11.27)
dozvolJene brzille - pritiska u clemcntll. Jednucina I--onacnill clcmenata jc
101
postignllta pomocu varijacionc metodc. NaJkriticn;JI korak u ,1Ilalizi JC izbor
odgovarajllce interpolarne funkcije, Ova funkcija je karakteristicna po obliku
a pritisak:
konacnog elementa i niza pretpostavki. Linearne luriJ3CI'JC promjclllJivc
prikazllju se cilljenicama samo ako Sll lIgaonc tacke. Za hadratne vurijacije,
1"'111

p= IM,. p,'
1'-1
( 11.28) dodaju su tacke na sredini izmectu dvije ugaone tacke. Dlodimcnzionalni
konacni elementi su u sirokoj lIpotrebi zato sto sc P011l0CU njih mnoga pedrucja
idealizuju,
gdje je /I = 8, //I = 4.
Polinomski prostori za kvadrilateralne elen,ente cesto su nepotpuni za
Matricllc jedllacille mogu se pisati u obliku: zeljeni opseg te strane i unutrasnjih taeaka. Upotreba Lagrangeo,ih iii
Hermitovih fUllkcija dozvoljava da zeljene interpolarne fllllkcije blldu
A·A.=F+B, ( 11.29) jednostavne. Termill izoparametarski izveden je iz cinJ<:nice da ista
parametarska fllnkcija, koja opislIje geol11etrijski oblik, mOle bili koristena za
gdje se A. dobija iz: interpolame varijacije promjenljive unutar elementa. Izoparame13rski elemenat
koristi bezdimenzionalne koordinate. CetverotackaSli pravougaoni elemenat
ima prostome varijacije promjellljive definisalle ka~:
( 11.30)
P =a l +a2 ·x+a,· y+a, ,x, y, ( 11.33)

iii:
Granicna stanja su predstavljena kao:
{p l = [lxyxy]. {a l· (11.34)

(11.31) Svaka od cetiri nepozllate a moze se izraclInati preko p granienih tacaka. Za


cetiri granicne tacke, ova varijacija se pise:

gdje je:

Druga komponenta na desnoj strani je:


iii:
n['
P2 1 x,
P.l = 1 X3
P,
XI

1 x, Y4
y, XI'YI
y, x, 'y,
y, X,'

x4 'Y4
y,
[)
( 11.35)

(1 1.36)
( 11.32)

tako da se a raclIna iz izraza:

gdje je: (11.37)

Zamjenom au jedllaeini ( I 1.34), dobije se:


1
b =-·N,
I Re
[(iJu
'on
- ')",.]
·dL b 1
=0 b =-,N·
'2' 3 Re '
8vJ
[( _
011
)L' ·dL·
]
(11.38)

154 155
j cr/liodil/i/lI1ik{/ I /Cf"lllo/c/lllika Crajh'ko odrcaiv{/lIjc IClI1pcrallll'l1og polja

Model funkeija za ugaonc tacke:


N, =~(I-S)(I- II). =~(I +~).(I-I/)
I 1
N, =4(1 +S')(I +77). N, ="4 .(I-S')· (I + I,)

iii: ( 11.39) a za one koje su u sredini:

(1145)

Pmvougaoni elelllenat sa osam taeaka ima prostome varijacije


promjenljive 1I iii v na naein:

1I = a, + a,' x + a, . y + a, . X· Y + as' x 2 + ai' . y' + a 7 . X· y2 + as' x2 . y, (11.40) Strujno polje mote se formirati pomocu ncpolllicnog objekta sa
fluidom koji struji oko njega, ;Ii pomocu objekta koji se krece kroz fluid. Kada
objekat miruje, fluid struji oko njega zbog si:e gravitacije iii pritisk,l. Pritisak
gdje svaka od nepoznatih velieina a maze da se izrazi preko prollljenljive II za
kod stacionamog fluida definisan je kao nO'lnalna sila sabijanja po jediniei
osam granicnih taeaka:
povrlline na koju djeluje. iZada se fluid krece, moze postojatl ne samo sila
, , pritiska'u fluidu nego i sila trenja. Za objekat koji se krece, polje strujanja je
III
XI .V , XI' y, x~, y~
,
X,'y,'
,
X~')" 1a l
uzrokovano razlikom brzina.
u::! X2 y, -'2 'y, x;- y; X2 .y; x;· Y2 a2 Kada se razmatra viskozno strujanje, koristenjem formulaeije za
U, Xl yJ Xl'Yl x; y21 X3 .y; 7
x_~· Y,\ a, brzine i pntiske, tu postoje dva tipa granicnih uslova:
(11.41 )
lI4 x, )'4 X.' )'.1 x~ yJ X4 .y.;
7
x'; 'y, a,
1. Glavni granicni uslov definise u, pi v na povrsini.
lis X5 Y5 X5 'Y5 x; y2
.5 X5 .y; x;· Y5 as
, ,
lib X6 Y6 X.' Y6 xz y,; x6 ' y; x,;' Y. a6 2. Prirodni grani':ni uslov definise fluks au/ax iii ov/fJy na povrsini, iii
, ,
II,
x, )" X1 ' )" x; y; x, 'Y; x;· y, a, granice gdje se prirodni granieni uslovi namecu. Javljaju se u pravcu vektora:
lis
X, Yti X. 'y, x~ y; x, .y; X;· y, as

iIi:

{u}=[c).{a}. ( 11.42)
gdje je: (11.46)
Da bi se izraeunalo a, uzima se:
('
J, =
1'1 f 2 = 0 , f .1 = N I ' Fr2
N " Frl' I" .
{a} = [c]' . {p} . (11.43)

Rezultati dobijeni rjesavanjem Navier-Stockesovih jednaCina mogu se


Zamjenom au jednaeini (11.42) dobija se jednaeina:
provjeriti praktienim mjerenjima. Razlieiti knteriji konvergeneije obieno su
zasnovani na otkrivanju ispravnosti rjesenja.

Sekundamo strujanje je modelirano u rotirajucem cilindru. Cilindar je


iii: (11.44) rotiran i nutiran. Slika 11.4a prikazuje superpozieiju vektora brzina i konture
brzina u normalnoj i uzduznoj ravni, a slika II.4b plan konture u uzduznoj
ravni.

156 157
Tcrlllodilll/mika i !c/'lI/o!Chlli/w Grafic'ko odrcdi\([l1/c !ell/pcra!lIrnog fir/III
------~~--------------

PREDN.lA
STRANA
KUCISTA

l(omporOIQf

",
.", LlJEVA
ZADNJA STRANA
STRANA KUCIST A
KUCISTA

a) b)

Slib 11.4 a) Vektori brzina i konture u normalnoj i uzduznoj ravni. a)


b) Plan konture brzine u Ilzd'lznoj ravni.

Primjer: Pokretanje i zaustavljanje toplotnih masina su llledu najvaznlJl111


aktivnostima u njihovoj eksploataciji. Te operacijf' su vezane sa znacajnim 1 GORNJA 11
izmjenatm termickih naprezanja. Zbog toga je pravilno pokretanje i l--------r POLOVINA '
1
. . '5 I I KUCISTA I
zaustavljalge usko vezano za zivotni vijek svake toplotne ma~ine. ! ... 100mm I
EksperiTlll!Jltalna istraiivanja na toplotnim masinama pokazala su da je veliki
broj havarija nastao zbog nepravilnog rezima pokretanja i zaustavljanja. U
,I1 HOR'ZONTALNI'
SASTAV
vecini sluf<iijeva ne dolazi odmah do havarija, ali velika kratkotrajna terlllicka ~ ! ... lOOmm
napreza:rga mogu izazvati naprsline koje ce se vremenOlll povecavati. Analiza
DONJA
POLOVINA I
KUCI!iTA 1
1_3__
,
I
_t pg~O".}'~A I
KUC,STA I
rada mplo1llih masina pokazalaje da u kasnijelll stadiju eksploatacije dolazi do 14
deformisal!ia kucista, a time i horizontalnog saSlava. Zbog toga je potrebno, na ~ L __ _
bazieksploatacionih i fllnkcionalnih karakteristika, postaviti matelllaticki PR£SJEK A-A PRESJ(K A-A
Ujevo s~rono kuc:isto kompresoro Des "a strono kucisto lcomprosoro
model kojie dati zakonitost izmedu telllperatumog polja i deformacija.

PrekoTaCa1em radnih parametara doslo je do velikog ostecenja kucista


cetvemstepenog centrifugalnog kompresora slijedeCih karakteristika: ,-
GORNJA
Ulazni prilisak: 0,026 MPa, POlOV'NA
4

Izlazni prilisak: 0,173 MPa, KUCISTA I


.16
Ulazna temperatura: 383 K,
Izlazna temperatura: 416K,
HOR'ZONTALN' - ..........- - - - - - - - '
Kapacitet 36 t/h, SASTAV

Snaga: 1,6MW. PRESJEK B B


DONJA I Lijovo strano kucista komprcsQro
POlOVINA I
KUCISTA I
Nekontrolisanjem ovih parametara doslo je do pucanja kompresora u
najkritiCnijim presjecima, kao i deforlllacije kucista. Kuciste kompresora l_
izradeno jeod SL 26, pa je jako tesko smiriti pukotine zavarivanjelll. Potrebno
je dodatno osigurati zavareni spoj zbog povecanih temlickih naprezanja u c)
procesu zagrijavanja i hladenja kuciSta. Zbog toga je postavljeno dodatno Stika 11.5 a) KuciSte cetverostepenog centrifugalnog kOlllpresora [8J.
ojacanje kojim je povezana gomja i donja polovina horizontalnog spoja sa b) Prikaz horizontalnog spoja kucista u presjeku A-A.
c) Prikaz horizolltalnog spoja kucista u presjeku 8-8.
nosacem kutista (~lika 11.5).

158 159
Gmf/do odreaiv(ll1je lell1peratllnlog po/ja
Tcnilodilllllllika i IcrlllolehlliAa
------

Eksperirncntalna istrazi,unja su izvrsenCl nakon sanacije kucista. Proces


zilgrija\'anja kucista kompresora, prC1l1a brzini pOl'asta temperature kucista,
tekao je vrlo sporo. Sa tog aspekta, mote se reCi da se radi 0 skoro
stacionamom procesu. 1 u tahim, skoro idealnim uslovima, naponsko stanje
nije bilo zan~1l1arljivo u svim presjeeima, a pogotovo u onim najopasnijim
(presjek A-A i 8-(3). U tabeli 11.2 dati su cirkularni i aksijalni naponi kod
zagrijavanja kllcisla, a u tabeli 11.3 odgovarajuci naponi kod hladenja kucista.

Tabcla I i.2 Velicine naponskog stanja kod zagrijavanja kucista.

VrlJ~'JlH' I'll'SJt'kA·A Prl~J('k A-A f'rcSJd.. B·a Temp


U,tj,ut,oiI lij~'I'J SIfJUJ \..\l(i~!J o..'cSUdslrUIIJklKiiil.l l !jC\\l SlrJU\l ~IfCI~ld "alljsk~
t1 ,\lPdl MP" if MPd pIJ~t"

",
(5

.IS
\I
-ltd
Yl,'i ,\J
,Dj
Y':
-8)
XII
·12.:\
Yll XI}
-D.:I
VI ..

.,
·If) "
_15 .,.,
'1-'16 \6
.t4 .,
Y'
., 40

"
106
·83
\05
10

,
0.)
-9.S
<1.5 l.J
·85
0
,IS
25
-10 ..,
6'
. If)
·1 I, ~ ·to
5.S
'0
70

'"
\(;>(. ·11 IS
.:2" ·1- . !3.~
., 125
-10.)
·6
10
.l{l
.J-:',)
-11.1
-11
-10
72
SJ
t77
" ·It
-II."
.t4 t: 19 ·2 ~ I·L' "
1'1 ·\5 itO

Tabcla 11.3 Velicille naponskog stanja kod hladenja kucista


Slika 11.6 Izgled ploce.
Vrijml'kt' PrcsJ-~ A·A l'ftSJtkA-A Prcsjel B"B '!l'fUP
traJ~il'" lijevastt;wJ luti~IJ OcsII.!SlfdUlIkuCiSloi tij('\-'d strana kuti~ta It(llljskog
(1 MP.;! (1' MPJ "IMP,}
,., pla~la
Model se sastoji od 15 elemenata i 24 cvorne tacke i frikazan j~, na slici ,11.7.
..
XI
.
VIS .'\3
·11
Y1
."
XII

"
VI]
19
XI)
·2.5
Yi'
[.t,5
:\4
19 .,
\'In X-
., ·55
·C
110 Analiza je izvrsena za temperaturne razlike 76 i 85 C, za va,T1Jante sa I bez
'''''
558
·18..5
·11
.10
·15
·IS
·10
-11
·1 ~
.1
·11
·5.5
.It)
.J()

"16.5
-75
·11
-'
·10
·15
·16
·15
·17
·10
-15
80
60 ojacanja. U rezultati1l1a proracllna ?b~ade.ni ;5u pomaci (y I Z ose) preko
1056 11 -17 10 l 0 0 II 11.5 ~IJ ·19 6 4 40
1680 U defonnisane mrez.e i velicine nonnalmh I smlcllclh napona II elementIma,
1l
"
.)1
·11 '0
" ·10 ·9 16 ·24 10 20

Kod zagrijavanja i hladenja kucista kompresora dolazi do defonnacija


popre~nog presjeka 8-8 llslijed razlike te1l1peratllrnog gradijenta po presjeku,
odnosno dolazi do savijanja i uvijanja kllcista oko presjeka A-A, Kako se oba elemenl plofe (PLAT()
kritKina ujesta nalaze u istoj rnvni, postoji funkcionalna zavisnost izmedll
element 9rede - vor.4
njihovih naprezanja. Zbog toga se naprezanja u ovim presjecima mogll (BEAM)
razmatrati kao da se radi 0 tankoj ploci koja je ukrllcena preko nosa~a kucista, • ojoEanje - vor. 1, 2 i 4
Za analizu je uzeta cetvrtina presjeka ploce (slika 11,6) debljine 24 mm.
• k-gredni element
Materijal od kojeg je izradena ploca smatran je homogenim i izotropnim, sa
slijedecim parametrima:

Modul elasticnosti: o 1'106


MPa
Koeficijent linearnog sirenja: 10.5 K'I, ,
Pousonov koeficijent: 0,14.

Slika 11.7 Model konacnih elemenata.

Uporedni podaci za napone u ele1l1entima 7 i 13 dati su u tabeli II A,

161
160
J 1.::1 III(JUlIlllllllK(/ I lCnnOfelll1lka Grafh'ko oi/ret/iml/jc 1(,1II{J('r([llinIog /w/;a

Porcdenjem rezultata proracuna za model sa gretinlm elcll1l:ntima i bez grednih


Tabela 11.4 Normalni i tangencijalni naponi za clemente 7 i 13. eien,enata doslo se do zakljucka da se velicinc pomaka u cvornim tackama
razlikuju i do 30'1'0. Za nap0ne se moze reci suprotno, tj. da su naponi kod
Varijanta I Varijanta II Varij;lllta III I Varijanta IV
Ekmcnt modela sa grednim elementima za 100% vcci od napona koji se javljaju na
a, rxy a, T" a, T,>" a,
N/mm' N/mm' N/rnnr~: N/mm 2 N/ml11' N/mm'
T" ll10delu bez grednih elemenata. U tabeli I J.5 date SlI vrijednosti minimalnih i
N/mm' Nlmm'
7 -42,66 ,16,37 -47.4 ,18,19 -9R,34 0 -98,38 0
ll1aksimalnih napona, kav i momenti za sve varijante.
3 -0.75 -34,93 -0,84 -3,88 2,11 2,42 -34 2,1
VanJUnta I. UkruccnjC sa ojaCanjclll pn [~T - 76 dc. Tabela ] 1.5 Minimalni i maksilllaini naponi i lllolllenii za date varijante.
Varijanta II: Ukrucenjc sa ojacanjcm pri c\ T = 85 dc,
Varijanta III: Bez ukruccnja pri t>. T = 85 dc. Napon Varijallta I Varijanla II Vanjanta IfI Vanjanta IV
Varijanta IV: Ukruccnjc sa grcdnilll c1cl11cntima na ruou pri t>.T= 85 dc. Moment mill Ill;! \ Bl;IX I11Ill max min m3,\

cr,IN/mm"1 ·98.34 6.658 .98.34 6,658 ·SI.!» 2}51 ·98.34 -2,935


cr,[N/l11m'l ~11.72 ·0,072 -11,72 ·(l.on ·1 R.OS ·0.383 -2,26 -4,096
Na slici II.S dat je graficki prikaz raspodjele napona 0:, za varijantu I. Veca Tw[N/l1l1l1'l ·36.38 16,62 ·36.38 16.61 -28,52 17/)6 ·37.93 17.27
gustina linija konstantnog napona oznacava mjesta najvece koncentracije M" N'lllnl -9293 ·1055 -9193 - 1055 ·9249 -9971 10690 2375
naprezanja. Ta mjesta se nalaze na vanjskim i unutrasnjim rebrima po M\.l\.'lllm ~()920 -2778 -()920 ·2778 -6884 -73.2 -1683 ·6879
M"JN-mml -8778 4958 ·8778 4958 .8723 3646 -6879 4657
vertikalnom pravcu.

Prell1a mjerenjima koja su izvrsena na objektu, vrijednosti normalnih napona


krecu se t; opsegu -4 do 21 N/llll,]2 za temperatllrnJ razliku od 76 °e, odnosno
od -9,5 do -29,5 N/mm2 za temperaturnu razliku od 85°C. Mjcrenja SlI
1000
iZvrSena poslije ojacanja.

800 11.3. Metoda konacnih zapremina

Osnovna transportna jednacina za skalarnu promjenljivll ¢, u


600 integralnom obliku, glasi:

(11.47)
400

Metoda konacnih zapremina kao polaznu osnovu koristi transportnll jednacinu


200
(11.47) u integralnom obliku. Numericka mreza dijeli domen rjesavanja na
konacan broj poddomena - kontrolnih zapremina. Racunske tacke Sll obicno
locirane u centru kontrolne zapremine. Transportna jednacina se integrali preko
o svake kontrolne zapremine, cime se dobije po jedna algebarska jednacina za
o o o o o svakll kontrolnu zapreminll. Ova jednacina saddi vrijednosti fllnkcije u datoj
o o
o o o o kontrolnoj zapremini, kao i u zapreminama koje okruzuju ovu zapreminu, pri
N co o
" IX)

cemu su ove vrijednosti nepoznate. Formirajuci algebarske jednacine za svaku


kontrolnu zapreminu dobija se sistem (ne)linearnih algebarskih jednacina sa
Slika 11.8 Normalni naponi u ploci CT., N/mm2, (varijanta I). nepoznatim vrijednostima promjenljive ¢ 1I centru svake zapremine.

Uzimajuci U obzir geometrijske veliCine, koncentracija naprezanja na vanjskim Prostorna diskretizacija. Transportna jednacina (11.47) u potpllnosti
rebrima znatno vise utice na dinamicku stabilnost konstrukcije, Postavljanjem definise ponasanje zavisne promjenljive ¢ unutar dOlllena rjesavanja. Ovo
ojacanja znatno je smanjen uticaj tog faktora. ponasanje je definisano vremenskom i prostornom distribucijom promjenljive
¢. Ako se prctpostavi neka varijacija zavisne promjcnljive ¢ 1I prostoru i
vrell1enu, onda se jednacina (11.47) moze integraliti. Ako bi pretpostavljcna

162 163
GmjiL'ko odredil'lllljc IClllpcralumog polio
/i'rlllndil/{/Illika i !crlllolc'itl1ika

val-ijacija fllnkcije ¢ odgovarala cglaktnoj vrijedno;,ti te fllnkcije, onda bi


Kod blok-strllkturiranc mreze postoje dva n;voa podjele domena
iednacina (11.47) bila identicki zadovoljena zajedno sa zadatim pocetnim i
rjesavanja. Na grubom nivou postoje blokovi koji su relativno veliki segmenti
graniclllm lIslovillla. Medlltim, obicl1o nije mogllcc pretpostaviti tako pOllzdanll
domena rjesavanja. Njihova struktura moze biti neregularna. a blokovi se mogu
promjenll promjenljive ¢' koja ce dovesti do tacnog rjesenja. Oa bi se ova
iii ne moraju preklapali. Na fino;ll nivou (unutar svih blokova) definis:lI1a je
pretpostavka lIcinila manje uticajnom na Ijesenje, dOlllcn rjesavanja se dijeli 1I
strukturirana mreza. Neophodall je specijalan tretman na granicama izmedu
konacan broj kontrolnih zaprelllina (celija), kojc SlI prilagodene oblikll domena
blokova. Sol veri za strukturirane mreze mogu se aplicirati po blokovima, a i
rjesavanja. Zbog ovoga, cak i ako se pretpostavi veoma jednostavna, npr.
komplikovaniji geometrijski domeni mogu se tretirati sa ovilll mrezama.
Iineama, promjena zavisne promjenljive lInlitar kontrolne zapremine, ona ce
Lokalno finiranje mreze moze se primijeniti po blokovima (tj. mreia moze biti
dobro aproksimirati egzaktn:J varijaci.iu zavisnc promjenljive. Kako se
finirana samo po pojedinim blokovima). Na slici I 1.10 prikazana je jedna blok-
diskretizacioni elemcnat (celrja) smanjuje, tako sc slllanjllje i razlika izmedll
strukturirana mreza od cetiri bloka, bez medusobnog uklapanja linija mreze
pretpostavljenog i egzaktnog profila zavisne promjcnljive.
(npr. izmedu bloka I i blokova 2 i 4), koja je dizajnirana za proracun strujanja
oko sfere koja se nalazi na stapu. Blok-strukturirane mreie mogu se generisati i
Oiskretizacija prostora vrsi sc pomocll nllmericke Illreze. Kod Illetode
sa preklapanjem blokova. Ovaj tip mreie je fleksibilniji od prethodnog jer
konacnih zapremina, nUlllericLa Illreza definise granice kontrolnih zapremina,
omogucava primjenu finije mreze u podrucju gdje se zahtijeva veea rezoluclja.
dok Sll raclinske tacke smjestene 1I njihovilll centrima. Postoji vise tipova
Nepoklapa:-\je granice blokova moze se tretirati na potpuno konzervativan
numerickih lllreia: strukturirana (regularna), blok-struktllrirana .
nacin. Programiranje je tez,: nego kod prethodnog tipa mreze.
nestrllktllrirana.

Struktu .. irana (regulama) Illreza sastoji se od familije linija mreze sa


kaTakteristikom da se t:lanovi jedne familije medusobno ne sijeku, ada linije iz
druge falllilije sijeku samo jednolll. To omogucava da linije iz datog skupa
budu numerisane uzastopno. Pozicija svake ta<:ke na mreii (iii kontrolne
zapremine) unutar domena, jednozna<:no je definisana setom od dva indeksa (i, 1
j) u dvodimenzionalnom (2D) slucaju, odnosno setom od tri indeksa (i, j, k) u
trodimenzionalnom (3 D) slucajll. Ovo je najjednostavnija struktura mreie, jer
.Ie to logicki ekvivalentno Cartesianskoj mrezi. Svaka ta<:ka ima cetiri susjeda u
dvije dimenzije i sest susjeda '.I tri dimenzije. Indeksi susjedne tacke od indeksa
posmatrane ta<:ke razlikuju se za ± I. Ova veza sa susjedima pojednostavljuje
programiranje, a matrica sistema algebarskih jednac:ina ima regulamu
strukturu, SIO moze biti eksploatisano u razvoju tehnike rjesavanja problema. 2
Postoji veliki broj efikasnih solvera koji se mogu aplicirati samo na
strukturirane mreze. Jedan primjer strukturirane mreie prikazan je na slici 11.9.
Nedostalak strukturiranih mreza je da one mogu bjli upotrijebljene samo za
Slika 11.10 Primjer blok-strukturirane mreie.
geometrijski proste domene i da linije mreie moraju biti nepotrebno
skoncentrisane 1I nekilll podrucjillla radi postizanja zeljene gustine 1I drugim
Nestrukturirane mreze su najfleksibilnije jer se mogu prilagoditi
dije\ovima domena rjesavanja (npr. uz zidove).
domenima rjesavanja sa proizvoljnim granicama. U principu, takve se mreie
mogu upotrijebiti sa bilo kojom semom diskretizacije, ali se naj<:e5ce pojavljuju
u kombinaciji sa metodama kona<:nih elelllenata i kona<:nih zapremina.
Kontrolne zapremine mogu imati bilo koji oblik i ne postoji ogranicenje broja
susjednih celija. Najcesce se koriste mreze koje su sastavljene od trouglova i
c:etverouglova u 20, odnosno tetraedara, piramida, prizmi i heksaedara u 3D.
Lokalno finiranje mreze je moguce u bilo kojem dijelu domena, sto omogucava
kontrolu kvaliteta mreze u zavisnosti od Ilumerickog rjesenja iii procjene
numeric:ke greske, a time i povecanje tacnosti rezultata (adaptivno finiranje
mreze). Primjer jedne 20 nestrukturirane mreie, napravljene od trougaonih
celija, prikazan je na slici 11.11.

Slika ~ 1.9 Primjer strllktllrirane numericke mreze.

J64 165
U I (ylLf\U U(II CUI \ (U!/t" fClflllt" UlllIlI(}(~~ fJ(J~!(J

jos uviJek nisli lIvcdenc nikahc aproksilllaclje. Pojedini ~Iallo\i u jednacini


(11.48) izraz.cni Sll preko zaprcminskih integrala (nestacionami ; izvomi clan),
a konvcktivni i difu,ioni clan prcdstavljeni su preko povrsinskill integraia. Svi
integrali 1I jednal:lI1i (11.48) trebaju se aproksimirati pomocu odgovarajucih
kvadraturnih formula.

Slika 11.11 Primjer nestrllktLlrirane mreze.

Kako je prostorna varijacija zavisne promjenljive n~poznata, ona se


mora pretpostaviti. Ako je diskretizacioni postupak konvergentan, greska koja
nastaje uvedenim pretpostavkama zavisi od karakteristicne velicine posmatrane
zapremine i, u granienom slucaju, kada se kontrolna z::lpremina smanjuje u
tal:ku, dobice se taCoo Ijesenje transportne jednacine. Medutim, finija
numericka mreza znaa i veci broj ral:unskih tacaka, sto dovodi do vecih
zahtjeva za memorijommcunara i duzeg vremena izracunavanja problema. Slika 11.12 Neortogonalnost mreze i poprecna difuzija.

Tal:nost numerickog Ijesenja, stabilnost i konvergencija postupka Najjednostavnija aproksimacija drugog reda za zapreminske integrale
rjesavanja, zavise ocI odredenih karakteristika numericke mreze. Zeljeni je pravilo centralnog pravougaonika. Ovo podrazumijeva da se zapreminski
parametri numericke liftze., U Odn0SU na diskretizacioni postupak, su: integral zamijeni sa proizvodom srednje vrijednosti funkcije i zapremine celije,
pri cemu se srednja vrijednost funkcije aproksimira sa vrijednoscll funkcije u
• Ugao izmedu vdl.llora uormale na povrsinu SJ i vektora dJ (slika 11.12) centru celije:
koji povezuje dYije racunske tal:ke P i Pj, koje Ide sa obje strane
posmatrane stranice, treba biti sto manji. Ovo reducira difuzioni fluks u 'f'p == Jf//. dn = w· n p '" IjIp . np ' (11.49)
0,.
pravcu normalnom nl! d, poboljsavajuci konvergenciju i stabilnost
J
numericke seme. gdje je 1fIi' vrijednost funkcije IjI u centru celije P, a Op je zapremina celije.
• Koncentracija racunskih tacaka (kontrolnih zapremina) treba biti vee a u Vrijednost zapreminskog integrala se na ovaj nacin raeuna veoma jednostavno,
podrucju sa vecompTOmjenom zavisne promjenljive. jer su dostupne vrijednosti zavisnih promjenljivih u centru eelije. Ova
aproksimacija je tacna ako je funkcija IjI konstantna iii varira lineamo unutar
Diskrctizacija jednacina. Ako se jednacina (11.47) integrali unutar posmatrane kontrolne zapremine, a inaee sadrzi gresku drugog reda. Za
jedne kontrolne zapremine oko tacke P, dobije se: aproksimaciju zapreminskih integrala mogu se koristiti i druge kvadratne
formule, ali se njihovom upotrebom racunanje znatno komplikuje jer su
! Jp.~.dn+ Jp.~.ii.dS-
nt, Sf>
Jr.grad¢.dS=
51'
h.· dn '
ill'
( 11.48) nedostupni potrebni podaci 0 vrijednostima zavisnih promjenljivih u
lokacijama izvan centra celije, a neophodne su i dodatne aproksimacije za
~ ~ '----v--------' '----v-------' njihovo racunanje.
Nestacion.-nl clan Komrektivni tlan Difuzioni clan Izvomi Clan

gdje je Op zapremina posmatrane kontrolne zapremine, a Sp povrsina koja Zapremina celije Or moze se izraeunati na osnovu Gaussove teoreme,
ogranicava posmatranu kontrolnu zapreminu. Jednaeina (11.48) je egzaktna, jer koristenjem identitcta div(\:. i)= I , na slijedeei nacin:

166 167
Ter11lotiill([lIIika i tcrlllo/chllika Gmfido otircai\'{IIljc tClllperatllrJiog polja

,
fdiv(r.T)dD=
OJ'
J\.7 ·d'" "" Ix, ·SJ"
SI 1,,1
( 11.50)

gdje jc I jedinicni vektor II x praVCll Cartcsianskog koordinatnog sistema.


Indeks j sc odnosi naj-tll straniCll doticne kontrolne zaprcminc, slika 11.13, a I
je broj stranica sa kojima je cclija omeaena. U jednacini (11.50) zapreminski
integral je, na osnovu Gallssove teorcme, prevcden u povrsinski, koji je zatim
aproksimiran P0ll10CU pravila centralnog pravougaonika. Za 2D kontrolne
zapreminc fomlllia (II 50) daje tacan rczultat jer jc funkcija x . 7 lincarna, pa
je greska nastala aproksimacijom centralnog pravougaonika jednaka null.
Formula (11.50) je opsta i mote se koristiti za racunanje zapremine kontrolnih x
zaprcmina proizvoljnih oblika. U slucaju da se koriste kontrolne zapremin~
odreaenog oblika (npr. cetverougaoni iii trougaoni) mogu se koristiti i neke
Slika 11.14 Oefinicija kontrolne zapremine.
druge tornlllie koje se, meautilll, 1l10gu primijeniti sarno za dati oblik kontrolne
zapremine. Oa bi se pokazalo kako se racunaju povrsinski integrali razmotrimo
samo jednu tipic:nu stranicu kontrolne zap.emine, koja je na slici 11.15
Pravac u vezi sa poprecnom difilZ1j0111
~ ---
oznacena saj. Za tacnv izracunav3nje povrsinskog integrala u jednacini (11.51)
potrebno je poznavati vrijednost funkcije f na cijeloj povrsini Sj. Ova
infonnacija nije poz'lata jer se vrijednosti zavisno promjenljivih racunaju samo
'~ u centru celije. Zbog toga je potrebno uvesti dodatnu aproksimaciju. Za
~
izracunavanje integrala koristice se dvije aproksimacije:

p
_-----,f<,:---t~_J
P • Integral ce se aprol<simirati pomocu vrijednosti funkcije u jednoj iii vise
tacaka na stranici kontrolne zapremine.
• Vrijednosti funkcije na stranici kontrolne zapremine izrazice se preko
,riJ,d.",; fimk';j," ,,",ru "hj\~_____

Slika 11.13 Izracunavanje zapreminc kontrolne zapremine. ~


Povrsina koja ogranic:ava kontrolnu zaprell1inu mote se podijeliti na
konac:an broj ravnih povrsina Sj (slika 11.14) (u 2D sluc:aju stranica). Fluks
kroz granicu kontrolne zapremine P mote se predstaviti u obliku sume
tluksova kroz povrsine Sj, tj.:

I
ff·dS=If· dS , (11.51)
S!' jo::!

gdjc je f komponenta konvektivnog (p. ¢. v· ii) iii difuzionog (r· grad¢· ii)
vektora u pravcu vektora nonnale na stranicu kontrolne zapremine.

Slika 11.15 Uticaj neortogonalnosti mreze na interpolaciju.

168 169
'-lllIJilf\f} UHflH/IU!/jl f l f f J / l l ! U / I U f l l J : : 1'(J~/(l

Analogno kao i kod zaprcminskog integrala. najjedllostavnija aproksimacija za


(I 1.56)
povrsinski integral je pravilo centralnog pravollgaonika. Integral se aproksimira
kao proizvod vrijednosti fllnkclJc II centru stranice kontrolne zapremine (koja
je 53ma po sebi aproksimacija srednje vriiednosti fllnkcije na cijcloj povrsini) i
povrsine stranice kontrolnc zapreminc: Ova aproksil1lacip.ic drugog reda tdcnosti II tacki j' nil pravoj liniji koja spaja
cvorove P i P, (vidi sliku 11.15). Ako se tackaj. II centru stranice, ne poklapa
F, := ff· dS == .7 .5 "'~
5,
j . 5J
( 11.52) sa tackol1l t. kao na slici 11.15, onda aproksim:Jcija kOllvektivnog tluksa,
jednacina ( I 1.53). nett bili drugog reda tacnosti. Ako.ie tacka j blizlJ tacke j',
greska pnog reda u izrazu (I 1.55) je mala, mcdlltilll, ako .ie tatKa j' blizu
Ova aproksimacija integrala, gdje jc vrijednost funkcije f u tacki} (slika 11.16) vrhova kontrolne zapremine. greska prvog reda bire dominantna. Prema tome,
poznata, je drugog red a lacnosti. POSIO vrijednosti fllnkcije f na stranicama kvalitet mrezc moze SI? analizirati poredcnjem J ~ ,0.1
J
I,e
i \, ~ i' (slika 11.15). I,'. \1
I
kontrolne zapremine nisu ;Joznate, njih treba dobiti interpolacijom. Da bi se
ocuvala tacnost drugog reda aproksimacije integrala pomocu pravila centralnog Pravilo centralnog pravougaonika, primiJenJcno na integraciju
pravougaonika, vrijednostJi mora se dobiti sa najmanje drugim redom tacnosti. difuzionog tluksa. daJe:

KoristeCi pravilo centTalnag pravougaonika. konvektivni fluks klOz


stranieu j moie se aproksimirati na slijedeci nacin: F/= fr.grad¢.~:",(r.grad¢)J.SJ (11.57)
s,
(11.53)
Gradijent promjenlji\ e ¢, u centru stranice kontrolnc zapremine, moze se
s, s,
izraziti preko njego\ ih komponenata u pravcll oca globalnog Cartesianskog

gdje je IN ==
j
Jp. Ii. <is maseni fluks kroz povrsinu Sj, a rA je vrijednost zavisne
koordinatnog sIstema. iii II odnosu na lokalni ortogonalni koordinatni sistem (",
f), npr. za 2D slucaj:
s,
promjenljive ;u centru stranice Sj. grad¢
o¢ -,
- . / +_.) =-'1/
o¢ -, or(! _ or(!
+- t, ( 11.58)
ox cy Oil ot
Naseni fluks u jednacini (I I .53) moze se, takode, aproksimirati
primjenom pravila centralnog pravougaonika, pri cemu se dobija:
gdje 1/ i 1 predstavljaju koordinatne pravee normalno odnosno tangencijaino u
odnosu na povrsinu straniee 1/ (slika I 1.16). Postoji 111nogo nacina da se
Iii J ==Jp.\i.ctS",pJ .v.S==p .(u.S'+v .S'), ( 11.54)
J ) J J J ) J aproksimira izvod fllnkcije ¢ u praveu normaie na stranicu celije, iii da se
5, aproksimira gradijent funkcije u centru celije.

gdje Sll ltj i Vj komponente vektora brzine u tacki j u pravcu x odnosno y ose, Jedan od narina da se dobije izvod funkcijc na stranici kontrolne
Sj' i SJ su komponente vektora SJ' a Pi je gustina fluida u tacki j. zapremine je da se izyodi prvo odrede 1I centru celije, a zatil1l sc trazeni izvod
izracuna interpolacijom. Ovo se moie jednostavno izvesti pomocu Gaussove
Ako se pretpostavi da su brzina i gustina fluida poznate, onda jos teoreme. Izvod funktije ¢, u pravcu i, u Cartcsianskim koordinatama,
aproksimira se pomocu njegove srednjc vrijednosti unutar celije:
preostaje da se odredi rA.

Vrijednost funkcije ¢ u eentru stranice na granici kontrolne zapremine fO¢ ·dn


(tacka} na slici 11.15) moze se aproksimirati linearnom interpolacijom izmedu o¢ J '" =n,.,--Ox_,- ( 11.59)
racunskill tlcaka Pi P j na slijedeci nacin: ( ox, p np

(11.55)
gdje se izvod o¢jax, pod integralom moze posmatrati kao divergencija vektora
r(!./ , tako da se transformacijom zapreminskog integrala u povrsinski integral,
gdje je A.j interpolacioni faktor koji se racuna kao:
koristenjem Gaussove teoreme, dobija:

170 171
l"rlllOdil/l/lllika i /CI"IIIO/chllika Grafh'ko odredivanje lemperalllrl10g po/ja

( 11.60) ( 11.62)

gdje eksponent 111 oznacava tekuci vremenski koral-;. a 111-1 prethodni vrcmcnski
korak, dok 1:11 oznaeava velieinu vremenskog koraka. Ova sema je jednostavna
i bezuslovno stabilna, ali greska prvog reda uzrokuje pojavu numcricke
difuzijc, tako da je sema jedillo upotrebljiva kada tacnost u vremenu nije bitna
(npr. kada proces napreduje ka stacionamom rjesenju).

Kada je vremenska istorija problema bitna. neophodno je uvesti semu


drugog reda. Jedna od najjednostavnijih implicitnih scma drugog red a je !iema
p tri vremenska nivoa:
l'
• -....,-".8-'-.1_ _-"-_

( 11.63)

Ova serna jeje<k.ostavn<l~a<i.ijmplicitruLE_uleI9va sema, s tim da ovdje _


potrebno imati rjeSenje iz posljednja dva vremenskakOrakil:-

Primjellom pravila centralnog pravougaonika, na zapreminski integral


u izvomom clanu, dobije se:

Slika 11.16 Lokalni koordinatni sistem sa ishodistem u cenlru (11.64)


Qt= Jl·dQ=qt·Qp
stranice kontrolne zapremine. 0 1,

Ovo pokazuje ria se gradijent funkcije ¢ u pravcu T ose u cenlru celije moze Pocetni i gramcm uslovi. Da bi se mogao zapoceti nestacionarni
racunati sumiranjem produkata ¢ sa i-komponentama vektora povrsine na svim proracun, svim zavisnim promjenljivim se moraju zadati njihove pocetne
stramcama kontrolne zapremille, y.:
vrijednosti: ¢= I·
Izrazi za racunanje konvcktivnog i difuzionog fluksa, izvedeni rallije,
vaZe za stranice celija koje Ide unutar domena. Stranice koje lete lIa granici
(11.61 )
domena, povezane su samo sa jednom celijom i zahtijevaju poseban tretman.
Granicni uslovi se mogu podijeliti na Dirichletove i Neummanove. Pored njih
postoje jos i tzv, mijesani granicni uslovi.
Za <A mogu se koristiti vrijednosti koristene za racunanje konvektivnih
fluksova, iako nije neophodno da se koristi iSla aproksimacija za oba clana. Na granicama Dirichletovog tip a, vrijedllosti zavisne promjenljive su
pOZllate, tj. ¢ = ¢s (slika 11.17). Na osnovu ovih vrijednosti mogu se izracunati
. _ Zb~g prob.lema num~ricke nestabilnosti, koja se javlja kod primjene kOllvektivni i difuzioni fluksovi, kao i gradijenti zavisne promjenljive u centru
e~sphcltn: seme dlferenClrallJ3. u vremenu, za diskretizaciju nestacionamog celije koja se nalazi uz granicu.
~Iana moze se konstltl Imphcltna sema diferenciranja. To znaci da se u
Izrazlma za aproksimaciju povrSinskih i zapreminskih integrala koriste Konvektivni fluks moze se racunati na osnovu jednacine (11.53), jer je
vnJednostl zavlsno promjenljive iz tekuccg vremcnskog koraka, dok se vrijednost <A = ¢s poznata. Difuzioni fluks zahtijeva nesto drugaciji trelman. Za
vnJed~osti zavisno promjcnljive iz prethodnog koraka pojavljuju same u aproksimaciju gradijenta zavisne promjenljive, u pravcu normalnom na
nestaclOnamom ctanu. granicu, moraju se koristiti jednostrane razlike. Postoji vise mogucnosti da se
ovo izvede, a jedna je da se racuna vrijednost promjenljive ¢ u pomocnoj tacki
Najjednostavnija implicitna scma diferenciranja u vremenu je P', koja je lociralla na normali 11 (slika 11.17), i koristi slijedeca aproksimacija:
Eulerova sema prvog reda:

173
172
1 Cr!1I0dllllllllika i tCl7llOtC/zllika

Primjer: Problem strujanja lodene pare Irlo .Ie slOZen jer se radi 0 stisljivOlll
(I 1.(i5)
fluidu sa prollljenlJivilll fiziCkllll karakteristikam3. Pn tOI11C nc postoji egzaktna
mateclaticka zavisnost osnol nih parallletara tluida od pritiska i temperature,
vee je ta zavisnost uglavnolll data tabelarno iii pOllloeu vrio komplikovanih
gdje je &1 (,;, I;,.). il rastojanJe izmedu tacaka P' i B. Ako neortogonalnost matematickih izraza koji su dobijeni empirijski. Sve OYC cinjcnice znacajno
nije velika moze se koristiti tA, umjesto tA,·. Mogu se, takode, koristiti i otezavaju proracun i zahtijelJJu poseban (rctman prilikom rjesavanja. U ovom
ekstrapolirani gradijenti iz centra celije. primjeru dat.ie proracun transporta tlllida cjevovodom. pri cemu jc temperatura
fluida razlici(a od tempcrahm~ okolinc.

Cj-:vovodom se transportLJe pregrijana vodena para, koja na izlazu ima


paramctre bliske pararnetrima suhozasiecne pare. Proracun obuhvata
odredivanje srednjih vrijcdnosti pritiska, temperature. brzine i velicina stanja
duz parovoda, te proracun toplotnil~ gllhitaka na OSIlOVU izracunatog stanja
pare, za poznatu konstrukciju paroloda i raz!icite vrijednosti protoka.

Kao osnova za proraclIn koriste sc jednacine koje Sll izvedenc pod


pretpostavkom da je strujanje fluida u cjevovodu jcdnodimenzionalno. Glavne
jedn... Cine potrehne za proracun parovoda su:

Maseni protok fluida:

111 pum'A, (I 1.68)


Slika 11.17 Skica uz implementaciju granicnih uslova.
gdje je p gustina tluida, 11m srednja brzina tluida u posmatranolll presjcku
Na granicama Neummanovog tipa zadat je gradijent zavisne cjevovoda i A povrsina poprecnog presjcka cjevovoda.
promjenljive, odnosno, difuzioni tluks kroz granicnu povrsinu. Ako je zadat
fluks kroz stranicu B (slika 11.17), difuzioni tluks, definisan jednacinom lednacina kolicine kretanja:
() 1.57), racuna se na osnovu zadatog tluksa na granici:
_ r·P·u~" (I 1.69)
( 11.66) . 2·d
s" s"
gdje je f koeficijent trenja, a d dijametar cjevovoda. Pravac ose x podudara se
gdje je f zadati tluks po jedinici povrsine. Specijalni slucaj je kada je tluks na sa pravcem cjevovoda koji se smatra pravolinijskim.
granici jednak nuli (adijabatski zid, npr. kada je toplotni tluks jednak nuli).
Mnozenjem jednacine (11.69) poprecnim presjekom cijevi A=d2 • nf4, dobije se:
Primjenom prethodno opisanih aproksimacija, za pojedine clanove u
jednacini (I 1.48), dobije se diskretizovana jednaCina (11.48) za svaku AU
n/'-"-' =-A
J-U
m ( 11.10)
n/'--'
kontrolnu zapreminu. U diskretizovanoj jednacini pojavljuju se vrijednosti ox c.>: 2·d
zavisno promjenljive ¢ u centru posmatrane kontrolne zapremine i njoj
susjednih kontrolnih zapremina. Diskretizovana jednacina ima slijedeci oblik: lednacina energije se, slicno kao i jednacina (11.70), svodi na:

( 11.67)
m.~(c
ox p .rm )=-k.(Tm T), 0
(11.71)

gdje je k koeficijent prolaza toplote kroz zidove cijevi, sa pare temperature T,ll
na okolni vazduh temperature To, a c p specificna toplota pare.

114 175
TC:'IIIOilillllll1ika i /erlllo/ellllika Grajicko odrcuil'{Jl1jc /(,IIII'Cmllintog jJolja

Jcdnacina (11.71) moze se narisa[i 1I ol.1likll: /z'" -/z' k'


~-~-.(T' -r). ( 1177)
Lit" III Jll cl
Dli
111'-'" =-k(T
Dx m
T),
()
( 11.72)
K()nacno se iz jednaCina (11.76) i (11.77) dobiju pritisak i entalpija u tacki i+ I:

gdje je h",=cp'T,,, srednja entalpija f1l1ida. U jedna6nama (11.70) i (11.71)


indeks 111 odnosi se na srednjll vrijednost posmatranih fizickih velicina po P l.r = p
I 111
--'
1I H' -11 ,
m 1ll+ _ _ _
f"
1ll
'/1 ') . .6.x~ ( 11.78)
poprecnom presjeku cijevi. A ( i1x 2·d

Jednacine (11.68), (11.70) i (11.72) cine sistem jednacina II kojima Sli poznate
veli6ne pritisak p"" enlalpija hOI"~ brzina II", i gustina p. Ovaj sistem nije I / ,·, =/-- /1
k'- .
I
(r' - r) ·At·
m 0 ~
( 11.79)
11/' cp
zatvoren i za njegovo zatvaranje koristi se jednacina stanja koja daje vezll
izmedu gustine, entalpije, pritiska i temperature:
Srednja brzina racuna se iz jednaCine kontinuiteta:
p = P (Pili' 7~,,) i hll\ h",( 1'111' 7~,,). ( 11.73)
(1180)
Ovdje je vaino napomenuti da su / i k promjenljil'i i da zavise od stanja pare i
brzine proticanja.
dok se gustina i temperatura dobiju iz jednacine stanja pare.
Daljim sredivanjem jedna6ne (11.70) moze Sl: gradijent pritiska u pravcu toka
izraziti eksplicitno: Koeficijent trenja / u svakoj cvomoj tacki ractlna se na osnovu vrijednosti
Reynoldsovog broja, pri cemu koeficijent prolaza toplcte k najvise zavisi od
0Pm =_~.(ou", +/'11",). (11.74) Nusseltovog broja koji se ractlna prema poznatim jednacinama. Za
ox A ax 2·d izracunavanje temperature, pritiska i brzine fluida potrebno je poznavati / i k.
Posto sufi k funkcije od II, Tip smatraju se poznatim dok se ne izracunaju
Na isti se nacin iz jednaCine (11.72) dobije gradijent entalpije: nove vrijednosti za II, Tip. Zatim se racuna / i k za nove vrijednosti II, Tip.
Ova procedura se ponavlja dok se dva uzastopna rjesenja za Tip ne razlikuju
za l11anje od unaprijed zadate vrijednosti.
ohm =-.!'(T -T). ( 11.75)
AX 111 m 0
Na slikama I 1.18 do 11.20 dati su rezultati proracuna srednjih vrijednosti
pritiska, brzine i gustine pare dui parovoda za temperatufU okolnog vazduha
Jednacine (11.74) i (11.75), u kOl11binaciji sa jednacinol11 (11.68) i jednaCinom
To=20 °C i pocetni pritisak pare Pul= 1,3 MPa, za razlicite vrijednosti protoka.
(I 1.73), predstavljaju zatvoreni sistel11 jednacina iz kojeg se odreduju
nepoznate velicine: pritisak, entalpija, temperatura i brzina. Datim sistemom
jednaCina definisan je matematicki model ovog problema.
12 r'- ------r-- & ~
~··-"'t-·
-. -

-rIl;:;:=;:j
5 -.
Dobijeni sis tern jednacina nema analiticko rjesenje i moguce je samo 10 f-----· -L-.
I : I -Q=25t1h
~J
numericko rjesenje. Za to je neophodno izvrsiti diskretizaciju prostora i
jednacina. Prostorna diskretizacija sastoji se u podjeli cjevovoda na konacan
i
a.
8

6
I

l
; __

i--_L-.---.: .. ___.-j
.
J I

I
- Q=35t1h
'Q =50 t1h
broj segmenata, pomocu kojih se na datom cjevovodu definisu tacke u kojima
se racunaju vrijednosti zavisnih promjenljivih. Diskretizacija jednacina
podrazumijeva zamjenu pojedinih clanova u jedna6nama (11.74) i (11.75) : I u_~ I i
ot--_J . .
II
odgovarajucim algebarskim izrazil11a u kojima se pojavljuju sarno vrijednosti
zavisnih promjenljivih u cvornim tackama. Jednacine (11.74) i (11.75)
diskretizuju se na slijedeci nacin: o 0,2 0,4 0,6 0,8
xlL
i+1 i
P -p m --"'---"'- + / . II :" ) , ( 11.76) Slika 11.18 Promjena srednjeg pritiska pare duz parovoda za 7~=20 °C,
i1x A 2·d Pul= 1,3 MPa, za razlicite vrijednosti protoka.

176
177
I emU)({[I/OI/U/W I /cnI/O/C/l111/W
(Jrrt![('l\o odrcdi\"(flljc !('Ill/JCralllnlug poljo
-----------~---------

35 ~ - Specificni gubici bakra: 360.000 \VIm;.


Toplotna provodljivost celika: 25 J!(m·K).
Toplotna provodljivost bakra: 380 J!(m'K),
Toplotna provodljivost izolacije: 0.15 ]/(m'K),
i I
~ -::::+~=~~:;=t
. I~=~=~=+--t:1I ==~-jl==-=i~j
I
-Q=25Vh Toplotna provodljivost klina: 0,25 Mm·K).

1~
20 .......
-;15+--
. I:+-I
• - - Q=35Vh
50 Vh
- ....-~- .. Q = Unutrasnja povrsina statora:
10 +~ -F---~
--"
-r -r
+-~-----·~~--+-I
-I
-----"--
--~:
I
Koeficijent prenosa !orlo!e konvekcijom:
Temperatura okolnog vazduha:
250 W,(m"K),
40°C.
5
I
, I Vanjska povrsina statora:
o- .__ ----L ___ ~ _ _ .;... _____ ___+___ ..
Koeficijen! prenosa !oplote kOI:vekcijom: 70 W!(m"K),
o 0,2 0,4 0,6 0,8
Temperatura okolnog "azduha: 20°C.
xlL
Rashladni kanal:
Slika 11.19 Promjena srednje brzine pare duz !Jarovoda za T,,=20 °C, Koeficijent prenosa topl'lte konvekcijom: 150 W/IIl1 2 'K),
Pul= 1,3 M Pa, za razlicite vrijednosti protoka. Temperatura okolnog vazdllha: -10°C.

~ ~:'I ._
.-
klin"

- ' - - - - - ... ~
!
J _I
' - -.. "---~
bakarne
~ipke
"i . ~W·)
I I

-Q=25Vh
- - - 0=35tJh izolacija ___
- - " ' - 0 = 50 tJh

o 0,2 0,4
xlL
0,6 0,8
ceiik-
'D
o

o
Slika 11.20 Promjena srednje gustine pare duz parovoda za To=20 °C,
/
Pul=I,3 MPa, za razlicite vrijednosti protoka. /
rashIadni kanal

Problemi Slika 11.21

11.2 Veoma dug cilindar (beskonacne duzine) odriava se na temperaturi T.. duz
11.1 Odredi temperatumo polje, u stacionamom stanju, u statoru sinhronog svoje unutrasnje. 'povrsi~~ i To du.z svoje vanjske povrsine. Poznato j~ da
elektromotora. Geometrija modela data je na slici 11.21. Sve dimenzije su u toplo~a provodlJlvost clhndra vanra sa tell1peraturoll1 (Oe) prell1a lineamoj
milimetrima. Vanjski dijametar statora je 690 mm. Domen je segment funkcIJI A(7)=50+0,5'T, W/(m·K). Odredi temperatumo polje, u stacionamom
poprecnog presjeka statora ciji je ugao 10°. Dvije armatume !lipke, koje Ide u stanju, po uzduznoll1 presjeku cilindra, prema slici I 1.22, na duzini od 5 mm.
otvoru statora, oslobadaju omske gubitke. I-Iladenje se izvodi konvekcijom u Dati su slijedeci podaci:
uzduzni rashladni kanal i obje povrsine jezgra. Dati su slijedeci podaci:

178
179
Tcrlllodillill/lika i /Cl'lIlo/ciJllilw Graficko odrcaimlljc /elllpera/Ilmog 1'01/(1

Unutrasnji radijus cilllldra: 5 111m, 11 A Odredi temperaturni odziv bakarne '::ice dijametra d, cija je pocetna
Vanjski radijllS cilindra: 10111111, temperatura To, ako se iznenaGa uroni u vazdllh temperature T;. Koeficijent
Unlltrasnja temperatura cilindra: 100 DC, prenosa toplote kOllvekcijom, izmedu zice i vazduha, je a. GeometriJa modela
Vanjska temperatura cilindra: o 0c. prikazana je na slici 11.23. Dati su slijedeei podaci:

Dijametar zice: OAmm,


Pocetna temperatura zice: 148,88°e,
Specificna toplota ziee: 380,16 J/(kgK),
Gustina zice: 8966,04 kg/nl',
Temperatura okolnog vazduha: 37,77 DC,
Konvekcioni koeficijent: 11,37 W/lm 2 ·K).

Stika 11.22
C, p,A
11.3 Odredi promjenu tenlperatumog polja u statoru sinhronog elektromotora
tokom ciklusa pokretanja i zaustavljanja. Geometrija modela data je na slici
11.21. Pretpostavi da je distribucija temperature jednolika prije iznenadnog
pokretanja motora. Uslovi hladenja su konstantni tokom procesa pokretanja i
zaustavljanja, ali su medusobno razliciti. Cildus zaustavljanja zapoCinje nakon
sto se u cik:usu pokretanja dostignu skoro stacionami uslovi distribucije
temperature.
T(O) = To
TabeIa 11.6 Karakteristi ke materijala.

Toplotll. provodljivost Specificna top Iota Masella gustina


J/(m'K) J/(m·K) kg/m'
(elicno jezgro 25 465 7833
Bakama sipka 380 380 8950
Izolaciia sipke 0,15 1800 1300 Slika 11.23
Klin 0.25 1500 1400
11.5 Duga metalna sipka pravougaonog poprecnog presjeka, pocetne
Tabela 11.7 Izvori toplote i uslovi hladenja. temperature To, iznenada se uroni u veliku zapreminu vazduha temperature Ti•
Geometrija modela data je na slici 11.24. Toplotna provodljivost materijala
I Pokretanje Zaustavljanje sipke mijenja se razliCito u pravcu x i y ose. Koeficijent prenosa toplote
pocetll. temperatura
konvekcijom, izmedu povrsine sipke i vazduha, je a. Odredi distribuciju
Cijeli model I Iz zadatka 1 1. I Na kraju faze pokretanja
temperature u sipki nakon 3 sekunde, u sJijedecim tackama modela: (0;0),
Izvori topl'?!c
Gubiei toplote (50;25), (50;0) i (0;25) mm. Dati su slijedeCi podaci:
ubakamim 360.000 0
sinkama, W/m' Duzina a: 50mm,
Uslovi hladenja
Konvekcioni Temperatura Konvekcioni Temperatura
Duzina b: 25mm,
koeficijellt okolnog vazduha koeficijent okolnog vazduha Pocetna temperatura sipke: 260 o e,
W/(m"K) °C W/(m"K) °C Specificna top Iota sipke: 37,688 J/(kg'K),
Unutrasnja 250 40 20 40 Gustina zice: 6407,04 kg/m3,
povrsina statora
Toplotna provodljivost sipke: 6,2369 W/(m'K),
Vanjska 70 20 70 20
povrsina statora Temperatura okolnog vazduha: 37,78°C,
Rashladni kanal 150 40 20 40 Konvekcioni koeficijent: 1361,7 W/(m 2 ·K).

180 181
1 ernI(){llIUlfUIK(l I lerll[()Il:'J7fllhU 1«(I'iliw/ll/ ClA/II.I/

.,...
a, I'

12. Rashladni ciklusi

12.1. Idcalni Carnotov ciklus


Ax, 'A y, p, C

Na shei 12,1 prikazana je serna kompresionog pamcg rashiadnog


postrojenja i Ijevokrctni Carnotov kruzni proees u Ts dijagramu, Radno tijeJo
T(O) =To (rashiadno sredstvo) stanja 1 uvodi se u kompresor u kojem se, uz utrosak rada,
komprimuje do pritiska p i temperature T. ;--;a ovom pritisku i temperaturi radno
tijeJo se uvodi u kondenzator u kojem se. liZ odvodenje toplote Q okohni,
Slika 11.24 kOlldenzuje do stanja 3. Vlazna para stanja 4, nakon ekspanzije u ekspanzionoj
masini, uvodi se u rashladnu kornoru gdje joj se, uz konstantan pritisak i
temperaturu, dovodi top Iota Qo. Dovodenje topiote iz\odi se do stanja 1, nakon
cega se eiklus ponavlja. Za ostvarivanje ovih eikiusa toplotni izvor mora imati
nizu temperaturu od toplotnog ponora, Opet ce okolina biti ogroman toplotni
ponor u koji ce se od radnog tijela u ciklusu predavati kolicina toplote Q. U
tom se slucaju proees ocigledllo moze koristiti za odvodellje toplole Qo od
Ilekog izvora kome se tako moze odrzavati niza temperatura Ilego lito je u
okolini. Ovakav postupak se prin~elljuje u hIadnjacama u kojima se due neke
materije, prije svega zivotlle namimiee, na temperaturama is pod temperature
okoline.

c;
. '~"l:
lQ

----.J
hondenzator

~,:'kSP~l~iona~/1 (.~
2
Kompr(!sOl

II
lllasma l...... r·._
L
---", Elt!ktromotor

4 R.~a
~
Slika 12.1 Serna kompresionog parnog rashladnog postrojenja
i Ijevokretni Carnotov kruzni proees.

182 183
7<'rllIlJdilllllllika i lerillOlcllllfka Rash/ai/IIi efklllsi

Nacdnll, s\'i I}cyokretni ciklllSi rnogu posluiiti za hladenjc, ali se 12.2. Stvarlli "ashladlli cikilis
prakticno korisk same) oni koji Sll najefikasniji, Sa termodinarnickog stanovista
efikasnost rashladnog procesa se najjednostamije izraiava odnosom kolicinc
toplote Qo koja sc odvodi iz hladcnog prcstora i lllozenog tehnickog rada /I' za U zavisnosti od vrste radnog tijela, rashladr.i uredaj i se dijele na
ostvarivanje ciklusa. Taj se odnos zove koeficijent hladenja (vidi pogladje ekSpallZione i parne. Kod ekspanzionih radno tijelo je vazduh, a kod parnih
6.2.): neko drugo rashladno sredstvo (kao npr. amonijak, metilhlorid, l'gljendioksid
itd.). Osnovni nedostatak eiklusa vazdusnih uredaja je sto se proces odvodenja
topIote Qo od topIotnog izvora oovija pri izobarskoj, a ne pri izobarsko-
(12,1) izotermskoj pron~eni stanja, tako da on znacajno odstupa od Carnotovog
eiklusa, Ovaj nedostatak je nadoknaden primjenom parnih kOl1lpresionih
uredaja kod kojih se odvodel* topIote Qo obavIja u podrucju ,,!azne pare, cimc
( 12.2) je rijesen problem postizanja izotenni.

Kruzni proees sa nekim od nabrojanih rashladnih sredstav3, parnog


Kako slijedi iz Carnotovog ciklusa (12.2), sto vazi i za ostale cikluse kada se kompresionog rashladnog uredaja, prikazan je na sliei 12.2. a sem3 postrojenja
racuna sa srednjim tempcraturama, koeficijent hladcnja najvise zavisi od na slici 12.3.
razlike temperatura izvora i ponora, odnosno hladene materije i okoline.
Terrmeratura ponora je odredena stanjem okoline, dok se temperatura iz"or~ Rashladno postrojenje sa slike 12.3 razlikuje se od ono,; sa slike 12.1
bira prema tehnoloskim zahtjevima hladenog materijala. Iz ovog proizilazi i po tome 5tO ima umjesto ekspanzione masine prigllsni venti I i sto kompres0f ne
osnovno pravilo hladenja, da temperaturu izvora ne treba uzimati nikada niZu lIsisava vlaznu paru rashladnog fluida vee suhozasieenu, Ovim se, sa jedne
nego sto je ne0phodno, kako bi se postigao sto veei koeficijent hladenja. Zbog strane, povee<.o rashladni uCinak postrojenja (hl-h4>hu-h4), a sa druge strane,
toga sto se prakticno koriste ne pretjeral'o niske temperature, na ekonomicnost umjesto komplikovane ekspanzione masine 1I kojoj se dobija zanemarlj ivo
rashladnih proeesa znatno uticll i promjene temperatura u okolini 1I toku mala koliCina rada llpotrijebljen je jednostavan prigusni ventiL
godisnjih doba, pa cak i u tokll dana i noei.
Rashladno postrojenje sa slike 12.3 sacinjavaju: kompresor,
Vrijedno je spomenuti da se ljevokretni kruZni procesi mogu kondenzator, pothladivac, prigusni venti I i isparivac.
primijeniti na jos jedan nacin, tj, moze se koristiti toplota Q koja se odvodi od
radnog tijela. To normalno dolazi u obzir kada je niska temperatura u okolini T
(zimi), od koje se sada oduzima toplota QQ, a Q se predaje prostoriji kojll treba
zagrijavati. Taj proee_s podsjeea na podizanje iii pumpanje topIote Qo na visi
temperatumi nivo. Cesto se sarno postrojenje i naziva toplotna pumpa.
EfIkasnost ovog proeesa izraiava se odnosom koIiCine topiote Q koja se
predaje grijanoj prostoriji i 1I10zenog tehnickog rada W za ostvarivanje ciklusa,
a naziva se koefieijentom grijanja (vidi poglavlje 6.2.):

£=-
Q
g W (12.3)

(12.4 ) Stika 12.2 Stvami (Rankineov) eikilis parnog kompresionog


rashladnog uredaja.

Prema tome, i kod rashladnih uredaja i kod toplotnih pumpi topIota se prenosi,
indirektnim (posrednim) putem, sa nizeg na viSi temperaturni nivo. Kod
rashladnih uredaja taj visi temperaturni nivo se nalazi na Ilivou okoline, dok je
kod toplotnih pumpi iznad njega.

184 185
I CrlllO(/III1/IIIIAa I lerlllolc/III1Aa /(W/il,/(/III ei/.:/II.li
----

;\a slici 12.4 IIdl se da .Ie zapli\allJc nel laJ nacin iz\ccieno goto\'o do
sa\Tsenstva, .leI rashladn3 malcflja II: kOl1lpresora nc moze I1Igdje ~da izlazi,
KOlldclI/.<Ilor OSIm u SIUCa,lll loscg nalijeganja prslena.

6
3

2 Stika 12.4 laptivni mijeh. 1 prsten, 2 le'ziste pfSlen<:, 3 - slobodan vazdusni


prostor, 4 - elasticni mijeh, 5 - osovma, 6 pritisna opruga

omprcsor Mijehovi se obicno izraduju od fosfornc bronze, berilijum-bronze,


/// /// //////// //// /// /// //// ///// ////// monel-srebra, monel-melala, lombaka, iii od nehrdajuceg celika. Dugotrajnost
///////////////////////////////////////////////
mijehova zavisi od debljine njihovih zidova, oblika rebara, elasticnosti
materijala, kao i od nacina upotrebe. a isto tako i od veIiCine hoda i pritiska.
Stika 12.3 Serna postrojenja stvarnog rashladnog ciklusa.
U hladnjake koji se koriste u domacinstvima, kao i u manje llredaje za
Kompresor usisava suhozasicenu paru rashladne rnaterije na pritisku
klimatizaciju (snage do 2 kW i dijametra cilindra do 50 mm), ugraduju se
fli«t, sabija je, u ovorn slucaju, izentropski na viSi pritisak p, pri cemu joj
hermeticki kompresori. lajednicko tijelo kompresora i elektromotora obicno se
&::!Rlperatura 'prilicno prernasi okolnu (proces 1-2 na slici 12.2). Prerna
vjeSa 0 opruge u hermeticki zatvorenom kueistu, a vratilo se postavlja
~acitetu i razlici pritisaka sa potisne i usisne strane koristeni kompresori se
vertikalno na kliznim lezislima. Na gornjem dijelu vratila obicno se postavlja
dijele na: klipne, rotacione i centrifugalne kompresore. Najvecu primjenu imaju
elektromotor (sa sinhronim brojem obrtaja 1000, 1500,3000 o/min).
Uipni kompresori koji rnogu hiti izvedeni kao: hermeticki, poluhermeticki i
CliltVoreni. Hermeticki kompresori se primjenjuju u komercijalnim rashladnim
Na slici 12.5 prikazan je presjek jednocilindricnog hermeticki
uredajirna za uskladistenje zivotnih namimica, a poluhermeticki i otvoreni u
zatvorenog kompresora sa svim potrebnim oznakama. U hermetickim
uredajima za klimatizaciju. Polje primjene klipnih kompresora je ograniceno
agregatima vlaga se nalazi u raznim oblicima. U tccllom rashladnom sredstvu
maksirnalnim radnim pritiskom 25,5 bar i maksimalno dozvoljenim
nalazi se u rastvorenom stanju, u gasovitom rashladnom sredstvu u zasicenom
temperatura rna elektromotora, ulja za podmazivanje i ventilskih plocica 120
iii nezasicenom obliku, u ulju se nalazi kao emulzija, a osim toga sadrze je i
°C Tehnicki rad koji trosi kompresor je:
higroskopne izolacione rnaterije. Zamrzavanje vode koja se izdvaja iz
rashladnog sredstva ne dogada se na 0 °C, vee na znatno nizim temperaturama
(12.5)
(u zavisnosti od koncentracije). Cisto rashladno sredstvo je stabilna materija,
ali se u dodiru sa vodom hidrolizuje stvarajuei agresivne spojeve koji nagrizaju
la male rashladne rnasine upotrebljavaju se najrazliCitiji tipovi
izolaciju statora. Pod njihovim dejstvom ulje se razlaze i obrazuje produkte
kompresora. Mogu hiti izradeni, kao i za velike rashladne uredaje, u
koji prljaju sistem i zapusavaju filtere. lato je neophodno smanjiti kolicinu
minijatumom obliku i sa specijalnim osovinskim zaptivacima, a mogu bili i
vlage u sistemu do bezopasne mjere. Da bi se postiglo hladenje namotaja
potpuno hermeticki zatvoreni tako da sa elektromotorom predstavljaju cjelinu.
elektromotora, usisna cijev se stavlja na tijelo statora, tako da struja rashladnog
sredstva, na putu do cilindra, prolazi kroz elektromotor.
la zaptivanje kompresora koji rade sa medijem pritiska iznad 5 bar,
mijehovi se izraduju sa dvostrukim iii trostrukim zidom. Na taj nacin mijeh
moze izdriati i veee pritiske, a da se to ne odrazi na njegovu elasticnost.

186 187
!'enlloilinlllll/All i /emlO/cilnika f(whladni clklliSi

11 Kod hladnjaka koji se konstc u dOlllacins!\'ima upotrebJjavaju se


kondenzatori sa vazdusnim hladcnjcl11. Jcdan od tipova ;;:ondc1Jzatora malih
12 dimenzija predstavlja lisnato-cijenli kOlldenzator (slika 12.6). On je izraden od
1
dvije aiuminijumske pioi5e na kojima se specijalnolll bOjOlll ucrtaju kanali,
poslije eega se, jos vruCi, valjaju. te se nezavarena llljesLl zavare. Zatim se
2 13 listovi ras!avljaju vodom pod pritiskom i na taj nacin se stvore kanali. Ovi
kondenzatori su relativno jettini i illlaju visok ukupni koeficijent prenosa
topiote.
3 14
U praksi se meau malim rashladnim uredajima susrecu kOlldenzatori
4 15 sa glatkim iii orebrenil11 cijevima najrazlicitije izrade.

5 16

6 17

7 18

8 19

9 20

10 21
Slika 12.5 Hermeticki kompresor. 1 - potisna cijev, 2 - rukavac vratila, 3 - Slika 12.6 Lisnato-cijevni kondenzator.
poprecni klizac, 4 - opruga, 5 - potisna cijev, 6 - glavni lezaj, 7 - kanal za
ulje, 8 - vratilo, 9 prigusivac, 10 - usis ulja, II - usisna cijev, 12 - cilindar, Pothladivac predstavlja, takode, obican izmjenjivac toplole koji se
13 - potisni ventil, 14 - usisni venti I, 15 klip, 16 -- kuCiste radilice, 17 - smjesta izmedu kondenzatora i prigusnog ventila. Pothladivanjem kljueale
kuCiste, 18 - elektricni prikljucak, 19 - stator, 20 - rotor, 21 - nivo ulja za tecnosti rashladnog sredstva (proces 3-5 na slici 12.2), donekle se povecava
podmazivanje rashladni ucinak (hl-h6>hl-h4)' Pothladivanje kondenzata za nekoliko stepeni
omogucava precizniji rad prigusnog ventiia. KoliCina toplote koja se odvodi u
Kondenzator predstavlja najobicniji izmjenjivai5 toplote u kome se pothladivaeu je:
hladi i kondenzuje para koja dolazi iz kompresora (proces 2-3 na slid 12.2). Da
bi se kondenzovanje pare u kondenzatoru vrsilo na temperaturi za 5-10 °C viSoj (12.7)
nego sto je okolna, kompresijom se mora ostvariti pritisak neslo viSi od pritiska
zasicenja za temperaturu okoline. Prijernnik toplote u kondenzatoru moze biti Prigusni venti! simi za regulisanje protoka rashladllog fluida u
voda iii vazduh. Postoje razliCite konstrukcije vodom hladenih kondenzatora, djelom postrojenju, pa je vrlo pozeljno da kroz njega protice teenost bez
ali se sve te konstrukcije svode na to da sa unutrasnje strane jedne ili vise cijevi primjesa pare. Uvodenjel11 prigusnog iii redukeionog ventila (proces 3-4 iii 5-6
struji voda, a sa spoljasnje strane rashladno sredstvo. Brzina strujanja vode za na slid 12.2) umjesto ekspanzione masine, smanjice se rashladni ucinak (h l -
hladenje krece se u granicama 0,5-2 mIs, a razlika temperatura kondenzadje i h4<hl-h7)' Ovaj nedostatak dOllekle se moze nadoknaditi pothlaaivanjem
vode na ulazu je 5-10 0c. Koli6na toplote koja se od rashladnog sredstva kondenzata, jer je u tom slucaju povrsina koja je ekvivalentna smanjenju
predaje vodi II kondenzatoru je: rashladnog uCinka kod postrojenja sa pothladivalljel11 6-7-8-9-6 manja od
povTsille 4-7-8- 10-4 bez pothladivanja. Utieaj sl11anjenja rashladnog uCinka
(12.6) zbog prigusivallja, posebno je interesantan kod postrojenja koja rade sa

188 189
I erI/10(/1I1i11111/':a 1 /enlloleillllAa Rasilllldlll ("1"'11.\ 1

rashladnim sredstvima niskih kriticnih temperatura (I1PI. ~~O2l. Danas se Ispari\"lIc jc snucsten II rashladlloJ kOlllorl. 0\"1 sc Isparivaci diJcle na
najcescc primjenjuju slijcdeee izvedbe prigusni;, vcntila: kapilarn~: cijev, melli, ispannce sa dircktnim hlaJcll)cm i uronJcne ispamacc. Cijc\'i SlI il11 najeesce
automatski i termostatski priguSni ventil. od bakra iii od celika, orcbrenc sa allll11l11lJlImskim rebrima. Kod dircktnih
isparivaea vazduh nastrujava brzinom 2-3 111 s, a temperaturna razlika vazdllha
Kapilarna cijcv se primjenjuje u rashladnil1l ureJajima l1lanjeg i temperature isparavanja jc 6-10 0c. Kod indirektnih ispariv'lca cijcvi su
kapaciteta gdje uslovi nisu znaeajno promjenljivi. Osnovni nedostatak menog uronjcne najceSce u vodn, a kroz nj ih struj i rashladno sredstvo. Kolieina toplote
prigusnog ventila je da uvijek prorusta istu kolicinu rashladnog sredstva, bez koja se rashladnom sredstvlI predaje u isparivacu (proces ()-l iii 7-1 na slici
obzira na uslove opterecenosti isparivaea. Automatski prigusni ventil odrzava 12.2) je
llvijek isti pritisak II isparivaeu, bez obzira na temperaturne us love u I<ojima se
nalazi isparivac. Navedeni nedostaci ovih izvedbi prigusnog ventiia imaju za za slucaj pothladivanja:
posljedicu prodiranje tecne faze rashladnog sredstva u kompresor. Ovi se
nedostaci dobro otklanjaju primjenom tzv. terl1lostatskog prigusnog venti la, ciji
je sematski izgled dat na slici 12.7.
J bez pothladivanja: ( 12.R)
U slueaju da ventil propusta manju kolicinu teene faze rashladnog
51..:dstva doCi ce do pregrijavanja isparenog rashladnog sredstva. Ovo
pregrijavanje ce izazvatJ zagrijavanje ~asa iii tecnosti smjestene u pipalu
ventila postavljeJ1 0m na izlaznoj strani isparivaea. Zagrijani gas ce se siriti Koeficijent hladenja z:. SIUedj pOlhladivanJa:
potisknjuCi membranu 2, a ova ce posredstvom poluge 4 otvuliti ventil 3,
usJijed cega ce veca koliCina teene faze rashladnog sredstva poteci ka
isparivaeu. Kod viska rashladnogsredstva postupak ce ici u suprotnom smjeru.
Vijak 1 sluZi za regulis-anje stepena pregrijavanja, koji je jednak razlici
temperatura rashladnog sredstva na ulazu u kompresor i temperature
isparavanja; a iznosi 3-4 "C Navedena izvedba termostatskog prigusnog a bez pothladivanja: (12.9)
ventila nazi va se prigusni ventil sa unutrasnjim izjednatavanjem pritiska. Kod
postmjenja koja imaju duZe cijevi isparivaca, zbog znaeajnog pada pritiska hi h4 hi -11.,
= ---
Hh :::: - - -
(t.\p>o,2 bar), primjenjuje se 1zV". termostatski prigusni ventil sa spoljasnjim h2 -hi 112 hi
izjednaeavanjem pritiska.
lz izraza (12.5) do (12.8) moze se odrediti pmtok rashladnog fiuida, odnosno
veliCine pojedinih elemenata postrojenja.

Isparivaci malih hladnjaka uglavnom se prave u obliku slova U i


postavljaju u gornjem dijelu rashladne komore. Izraduju se varenjem dva lista
nehrdajuceg celika sa upresovanim kana lima, iii vrucim valjanjem dva lista
alurninijuma sa naknadnim hidrauliekim sirenjem kanala. Cesto se susrecu
isparivaei koji su izvedeni i od sarnih cijevi. Oni su po obliku dosta
jednostavni, a oblozeni su limom, koji pokriva cijevi sa obje strane. Takode se
mnogo upotrebljavaju isparivaei sa orebrenim cijevima. Na slici 12.8 prikazan
je isparivae za hladnjak u domacinstvu.

Slika 12.7 Termostatski prigusni venti!.

190 191
TemlOdil/(/lIIikll i lerlllolehlliku Rashladlli eik/usi

1'1
I

Slika 12.9 Rashladni ciklus sa dvostepenom kompresiiom


i dvostepenim prigusivanjem.

x (10)

(l +x) (6)
q

Slika 12.8 Isparivac za hladnjak u domaCinstvu.

Procesi parnih rashladnih uredaja poboljsavaju se viSestepenom a) b)


kompresijom sa meduhladenjem i visestepenim prigusivanjem sa razdvajanjem
pare od kondenzata na kraju svakog stepena prigusivanja. Ukoliko se lIZ to Slika 12.10 Toplotni bilans separatora i mjesaca.
mogu obaviti i procesi pothladivanja tada ee se znacajno poveeati koeficijent
hladenja. Takav jedan ciklus, u kojem je jos zastupljeno i pregrijavanje, dat je Entalpija u stanju 3 moze da se odredi iz bilansa mjesaca (slika 12.lOb), koji se
na slici 12.9. Primjena viSestepene kompresije obavezna je kod pamih uredaja hiadi istim fluidom kao i pothladivac (6'-7) odvodenjem topiote q:
koji rade na niskoj temperaturi isparavanja, jer se pri radu sa nizim
temperaturama u isparivacu na kraju procesa jednostepene kompresije dobija
temperatura 1'1 h koja je znatno viSa od temperature T, !ito irna za posljedicu (12.11)
smanjenje koeficijenta hladenja. Ako se x kg pare koja se odvaja u separatoru h _ h2 +x·h lO -q
(suha para stanja Pm, 7;,,) mijesa sa I kg pare stanja 2 (p"" T2), tada se x 3 - l+x
odreduje iz toplotnog bilansa separatora (slika 12.IOa):
USteda u radu pri dvostepenoj kompresiji predstavljena je povrsinom 2-3-4-11-
2, a optirnalni medupritisak ne odreduje se na bazi minirnalno utrosenog rada,
(12.10) vee na bazi rnaksirnalnog rashladnog efekta. Koeficijent hladenja ovog ciklusa
je:

(12.12)

193
192
Ill(f{!!(IIf1(1lfUI\U I i('lltllJlCIlf/fl\ll ['(([.III/Willi Clli/w I
-------

12.3. Toplotne pumpc


Uobicajena je i slijedeca kiasifikaciJ3 10ploll1ll1 pumpi
Sistematsku klasifikaciju razlicitih tipova loplolnih pumpi tdko je
napraviti. To je zalo sto se ovaj problem moze posmatrati sa razliCitih aspekata, • Primarne toplotne punlpe koje koriste prirodne izYore toplote, kao sto su:
kao sto su: svrha aplikacije, kapacitet, tip izvom loplote, tip procesa po kojem okolni vazduh, zemlja, podzemna voda, povrsi:lska voda.
radi toplotna punwa itd. U tabeli 12.1 dat je pregled mogucih klasifikacij:L Ako • Sekundarne toplotne pumpe koje koriste otpadnu loplotu kao iz\'or toplote.
se toplota distribuira p~eko materijainog toka, onda se taj 10k naziva nosiocem • Tereijalne toplotne pumpe koje se postavljaju 1I seriju sa primarnim iii
toplote. sekundarnim, da bi povecale postignutu ali jos relativno nisku
Icmperatum.
Tabela 12.1 Moguce klasifikacije toplotnih pumpi.
Polje Kucne Poljoprivredne Industrijske Ipak, najcesce se susrece klasifikacija loplotnih pumpi prema tipu rashladne
primjene 1 do 70kW 2do 120kW 0,1 do 10MW masine po cijem ciklusu rade. Tu spadaju:
Upotreba Zagrijavanje Priprema tople Susenje
prostom vode • Toplotne pumpe koje koriste pam kao radni fluid, a potrebna energija se
Tip prenosa TopJi vazduh Direktan kontakt, moze obezbijediti koristenjem kompresije, apsorpcije iii mlaza pare.
toplote topla voda zracenje • Toplotne pllmpe koje koriste vazduh kao radni fluid, a potrebnu elKrgiju
Izvor toplote Povrsil15ka voda, Podzemna voda, Otpadna top Iota obezbjedlljc: kompresorska jedinica.
vazduh zemlja, sunce • Toplotne pumpe koje rade na principu Peltierovo£ efeb.ta (termoelektrieni
Proces toplotne Pamo-kompre- Vazdusna masina Mehanicka debt).
pumpe siona, apsorpci- kompresija pare kompresija pzre
ona masina Efikasnost rada toplotne pumpe zavisi od mnostva faktora, ali je presudan
Glavni Toplota za Hladenje i zagri- H1adenje sa faktor izvor toplote niske temperature. Toplotna pumpa ce raditi efikasnije
proizvod zagrijavanje, javanje sa uskla- koristenjem ukoliko se na raspolaganju ima izvor toplote sto je moguce vise temperature.
istovremeno diStenjem, hlade- otpadne toplote Rijetki su slucajevi kada se na raspolaganju ima otpadna toplota relativno
hIadenje i nje Ijeti, grijanje visoke temperature. Ponekad takvi izvori toplote nose sa sobom odredene
zagrijavanje zimi probleme, kao sto je to slucaj sa otpadnim produktima sagorijevanja, cija se
toplota moze koristiti samo do temperature rosiSta vode koju sa sobom nose, jer
Toplotne pumpe za zagrijavanje objekata mogu se klasifikovati prema tipu se dodatnim hladenjem stvara sumpoma kiselina Cija je agresivnost prema
izvora toplote i prema tipu nosioca toplote. Ta klasifikacija je data u tabeli konstrukcionim materijalima dobro poznata. Ovo se doduse moze izbjeCi
12.2. Ovdje je napravljena razlika izmedu tennina toplotna pumpa i postrojenje koristenjem kvalitetnijih materijala, ali to sa sobom povlaei i vece kapitalne
toplotne pumpe. Prvi termin se odnosi na samu rashladnu masinu, a drugi troskove. Zbog toga je neophodno odabrati odgovarajuci izvor toplote u
ukljucuje i izvor toplote. Diferencijacija je neophodna zato sto postoje mnogi svakom specifienom slueaju aplikacije toplotne pumpe. Na primjer, u slucaju
slueajevi gdje se toplota prenosi sa izv6ra toplote na Wadnu stranu preko zagrijavanja nekog objekta (npr. porodiene kuce), kao ociti izvor toplote za
cikIusa sa posrednikom prenosa toplote. toplotnu pumpu namece se okolni vazduh. Medutim, sa tim izvorom toplote
povezano je nekoliko negativnih efekata. Kao prvo, gasovi imaju daleko manji
I aCI.. a toplotm I pumpl za zagrIJavanJe 0 b' ekata.
T abela 12 2 KIaSl'fik koeficijent prenosa toplote konvekcijom od teenosti, pa bi isparivae takve
Izvor Nosilac Nosilac Tip loplotne Tip postrojenja toplotne pumpe moran imati veoma veliku povrsinu da bi se potrebna koliCina
toplote hladnoce toplote pumpe toplotne pumpe radnog fluida mogla ispariti u jedinici vremena. Kao drugo, temperatura
Voda - Topla voda ' Voda/voda Voda/voda okolnog vazduha poprima vrijednosti eak i do -20 °e u zimskom periodu. Kao
Voda - Topli vazduh Voda/vazduh Vodalvazduh altemativa okolnom vazduhu, kao izvoru toplote za toplotnu pumpu, namece se
Vazduh - Topla voda Vazduhlvoda Vazduhlvoda npr. povrSinska iii bunarska voda. Temperatura povrsinske vode (ispod Ieda), a
Vazduh - Topli vazduh Vazduhlvazduh Vazduhlvazduh pogotovo bunarske vode ne poprima tako niske vrijednosti kao sto je to slueaj
Vazduh Sola Topla voda Solalvoda Vazduhlvoda sa okolnim vazduhom, a mogu se oeekivati i vece vrijednosti koefieijenta
Vazduh Sola Topli vazduh Sola/vazduh Vazduhlvazduh prenosa toplote konvekcijom u isparivacu na strani vode. Medutim, daleko
Zemlja - Topla voda Zemljalvoda Zemlja/voda najbolja altemativa je zemlja kao izvor toplote. Na dubini od eea. 1-\ ,5 m
Zemlja - Topli vazduh Zemlja/vazduh Zemljalvazduh temperatura zemlje ne pada ispod eca. 4-5 °e, u zimskom periodu. Medutim,
Zernlja Sola Topla voda Sola/voda Zemljalvoda nije moguce uvijek odabrati najpogodniji izvor toplote za toplotnu pumpu, jer u
Zemlja Sola Topli vazdub Sola/vazduh Zemlja/vazduh nekim slueajevima takav izvor toplote jednostavno ne mora biti dostupan.

194 195
7<:nllot/iII(/lI/iAa i ICI'IIWlclJlIl/,a
------------------_._.
Hush/IIi/IIi ci/.Jll.li
__ _- ....

Prinl)<'r Z3 tllJe zagriJavanje ctaznih stamn-a na \ isim spratovima, u objektu u • Da su jcflini I stabilni (njihoH' osobine II toku upotrcbe ne smiju se
kojem zi\i \ise porodica. U takvim slucajt.'vim3 IlIje moguce koristiti nikakav mll(Tjati).
drugi izvor toplote za toplotnll pUl11pll VtC samo okolni vazduh. U takvim • Kod tlllida .Ie I viskozilct od znacaja. Mali viskozitct olaksava strujanje
sillcajev:ma toplotna pumpa obicno nije konkurentna k1asicnim nacinima kroz cjevovod, jer su otpori strujanja manji. Mali viskozitet daje i veei
zagrijavanja objekata (npl". spaljivanje fosilnih gOrIva). kodicijent prenosa tOPIote kod izmjenjivaca toplote. To direktllo smanjuje
potrebne povrsine za raz;njenu toplote, a time i cijelll instalaciju. Pozeljno
Kod donosenja konacne odlllke 0 lIpotrebi toplotne pumpe u nekoj je da radni fluid ima malu specificl1l1 teiinu i \·iskoZltet. Ova svojstva
speciJicnoj aplikaciji neophodno je razl1lotnti ukupne troskove, tj. pored smunjujll gubitak pritiska pri cirkulaciji Iluida u postrojenju. Visok
pogonskih i kapitalne, te izvl"siti Iljihovo pon:denJ<.' sa altcrnativnim ogrijevnim koeiicijept toplotne provodljivosti i odavunje tcplote pozitima su svojstva
sistemima. NaJbolji je ona] sistem kOJi prllza najkrace vrijcme otplate radnih tluida, jer to poboljsava rad izmjcnJivaca toplotc (isparivaca i
kapitalnih 1Ilaganja. Ova odluka donosi se jos 1I fazi projcktovanja objekta, a ne kondellzatora) i povecava intenzitet prenosa toplote.
nakon njegovog zavrsetka. Na primjer, prilikom projcktovanja objekta koji ce • Oa Sll ekoloski prihvatljivi.
biti grijan k0l1venci0nalnim izvorom toplote (npr. spaljivanjem fosilnog goriva)
neophodno je pre(;vidjeti i odgovanjllci skladisni prostor za to gorivo i Najcesce koristeni radni f1uidi u proslosti tili Sll hlorirani Iii f1l1orirani
dimnjak zavidnih dimcnzija, dok to nije potrebno u slucaju grijanja derivati nekih ugljovodonika, uglavnol1l zasicenih. Ovi spojevi SlI poznati kao
kompresionol11 toplotnom pumpolll na elektricni pogon. freoni iIi (H)CFC spojevi «hidro)hlortluorugljenici). Proiz\'odili su se derivati
metana, etana, propana i butana. Oni Sll prakticn0 pokrivali citavu oblast
normalnih temperatura i omogucavali ppotrebu raznih kompresora. Najcesce Sll
12.4. Radni Iluidi u obmutim termodinamickim ciklusima se upotrebljavali RI2 (difluordihlormetan) i R II (monotluortrihloretan).
Zadovoljavali su vecinu gore I1'lvedenih zailtjeva. Medutim, u zadnje vrijeme
govori se 0 osteeenjll ozonskog omotaca Zemljine atmosfere. Ovaj fenomen,
Najrasireniji tip ijevokretnog cikillsa (rashladno postrojenje odnosno po sadaslljim saznanjima, posljedica je velike antropogene emisije u atmosferu
toplotna pumpa) zasniva se na mehanic:koj kompresiji pare, obicno na pojedillih aktivnih gasova. Ti gasovi odiaze 1I podrucje stratosfere dovodeei do
elektricni pogon. U teImodinamickim cikillsima ovog tipa nosilac toplote je razgradl-ye ozona, odnosno destrukcije ozonskog omotaca Zeinljine atmosfere.
radna materija koja trpi niz promjcna i koja pri tome mijenja agregatno stanje. Atomi i molekule hlora, pored ostalih molekuIa, izrazito su aktivne
To su razni tluidi koji su prenosioci toplotnc energije. Ovi flllidi treba da komponente u stratosferi koje dovode do razgradnje molekllia ozona. Oolaze II
ispunjavajll slijedeee zalJtieve: atmosferu II najvecem obimu preko emisije (H)CFe: spojcva. Ovi gasovi, kao
rezervoame molekule hlora, nakon dospjeea u stratosferu obezbjedllju nastanak
• Oa nisu zapaljivi. aktivnih atoma hlora koji razaraju lllolekule ozona. Sl11atra se da jedna
• Oa nisu otrovni. molekula hlora u stratosferi razara izmedu 10.000 i 100.000 1110lekula ozona.
• Oa su pritisci sa kojima se radi u postrojenju un-yereni. Ako su pritisci Nepovoljna posljedica emisije (H)CFC spojeva je, takode, i njihova velika
visoki, tesko je zaprivanje u dijelll visokog pritiska (kondenzator) i postoji stabiInost i kumulacija u stratosferi.
opasnost od eksplozije, a ako su pritisci niski (vakuum), vrlo je tesko
zaptivanje u dijelu niskog pritiska (isparivac), pa dolazi do usisavanja U posljednje vrijeme takode se intenzivllo istrazlIje i fenomen
spoljnjeg zraka, sto je nepovoljno i opasno. promjene klime na Zemlji, koji se pril11arno l11anifestuje povecanjem
• Oa korozivno ne djeluju na metale. temperature sistema Zemljina povrsina-atmosfera. Osnovni razlog povecanja
• Oa top Iota isparavanja bude velika, jer SlI u tom sillcaju potrebne manje temperature sistema Zemljina povrsina-atmosfera je poveeana el11isija
koliCine fluida. pojedinih gasova u atmosferu (tzv. "greenhouse" gasovi). Ovi gasovi dovode
• Oa se sa uljem dobro mijesaju (radi i.'(,Jmazivanja kompresora), ali da pri do efekta "staklenika", odnosno do povecanja temperatnre sistema Zemljina
tome imaju razlicitu speciJicnu tezinu radi lakseg odvajanja uija u povrsina-atmosfera. I ovdje, kao i 1I slucaju ozonskog ol11otaca, vaznll ulogll
separatoru. igraju (H)CFC spojevi. Smatra se da 11101ekllie RII i R 12 irnajn 10.000 puta
• U sillcaju upotrebe kompresora sa klipom, zapremina pare dobijene u veei uticaj na efekat staklenika nego npr. molekllia lIgljendioksida.
isparivacu za kilogram tecnog flllida treba da je sto manja, kako bi se
izbjegle velike dimenzije kompresora. (H)CFC jedinjenja su u zadnjim decenijama bila nezamjenjiva 1I
aplikacijama zasnovanim na obrnutim termodinamickim ciklusima, kako u
• U slucaju upotrebe centrifugalnih kompresora, velika zapremina fluida
olaksava konstrukciju, ali i guslina pare treba da je velika kako bi za dati industrijskim lIslovima tako i u domaeinstvima. Medutim, zbog njihovog
pritisak brzina motora bila manja. stetnog uticaja na zivotnu sredinll, posljednjih godina se u svijetu, a posebno 1I
razvijenil11 zel111jal11a Zapada, vodi intenzivnu kumpanja na iznalazenju

196 197
l\ll.Hll{UlIll (''''<If{' 1
I CrJIIIJlllI/I/l1I11\(1 I 1"1'1/101"/11/11\11

alternativnih spoJcva kojl ce zadrzati poziti\ne osobin~ (H)CFC-a i T abcla 12.4 Ten~lOdinal11icke vclicinc stallP pregripile pare R 134a [ 14 J.
istovremeno hili ekoloski prihv31\jivi. Nekc kO:l1panije vrsc Si:ltczu novih I' O,()5 M Pa (17 - -40,43 °C) I I) - 0,10 MPa (17 - -26.34 ec)

spojeva kOJI ce zadovoljiti lehnicko-ekoloske uslove, dok druge testirajll


I [0C] \' fill/kg] I II [k.l/kg] I s lk.llgKJ i \·llll/krd I II IkJ/kgj I s Ik.l/kgKJ
-40 OJ70209 22h.150 0,<)715 I
"prirodlla" jedinjenja. EVfOpSKa unija je zabranila proizvodnju tahih
-35 (U7H848 229.862 0,98(,'
rashladnih sredstava pocev!;; od I.januara 1995. godine. -30 0.387468 233.614 1,0112
-25 0.3%070 237,407 1.0180 0.193933 235,744 0.9555
Za sada .ie nesporno da je R 134a (tetrafluoretan) najbolja ekolvska -20 0,404654 241,239 I.OJ_,g 0.198417 239,659 0,9716
-15 0.413220 245,112 1,0945 0,202885 243,612 0.9879
alternativa za R12. Ovaj spoj ne posjedllje potencijal za razgradnju ozona i ima
-10 0,421767 249,025 I J1649 (1,207337 247,601 1,()O40
kratko vrijeme zadrzavanja u atmosferi (i zbog toga se 1I njoj ne kumulira). -5 0.430297 252.97X 1.0801 0.211772 251.628 1,0198
Pored toga, ovaj djelimicno halogcnizirani ugljovodonik slabo gori, hemijski i 0 0,438808 256,971 1.0950 0.216191 255,692 1.0353
tennicki je stabilan, ima pozeljna toksikolosko-fizioloska svojstva, drugi 5 0,447301 261.005 1.10<)5 0.220994 259,793 1.050]
10 0,455776 265,079 1,1239 0.224981 263,931 1,0650
materijali ga lahko podnose i ima pogodne fizicke i termodinamicke osobine. U
15 0,404233 2(,9,193 1.1379 0.229351 2(,S.10(, 1,0793
tabelama 12.3 i 12.4 date su termodinamicke velicine stanja R 134a. 20 0,472672 273,347 USIS 0.21.1705 272.31 f 1.0933
25 0.481093 277,541 1,1656 O.23R04J 276,56R 1,1072
Iako ima sve termodinamicke prednosti U odnosu na freone, amonijak 30 0.489495 281.77(, 1,1793 0.242365 280.854 1,1210
35 0,497880 286,051 1.1930 0.246671 285.178 1,1349
(NH..) ima nepovoljne slijedece osobine: hemijsku agresivnost, intenzivan 290,36(,
40 0.506246 1.2068 0.250960 289.159 1,1489
miris (cak i u millim:llnim koncenlracijama). veoma izrazenu toksicnost, vehku 45 0,514394 294,721 1,2206 0,255233 293,937 1,1631
rastvorljivost u vodi i sklono;:;t da sa vazduhom gradi lahko eksplozivne smjese. 50 0,522924 299,117 1.2345 0,259489 298,372 1,1775
M~dutim, zbog velike latentne toplote isparavanja na temperaturama hladenja i 55 0,531236 303,552 1.2484 0.263730 302,844 1,1922
60 0,539529 308,028 1.262~ 0,267954 307,353 1,2070
hemijske stabilnosti, amonijak ima siroku primjenu u kompresorskim 0,272162
65 0.547805 312.544 1,2763 311,900 1,2220
rashladnim postrojenjima u industriji. 70 0.556062 317.101 1,2901 0,276354 316,483 1,2370
75 0,564301 321,697 1,3036 0.280530 321,104 1,2517
Tabela 12.3 Tcrmodinamicke veheine stanja R134a na liniii zasicenja [t4]. 80 0,572523 326,334 1,316(, 0,284689 325,762 1.2658
85 0,580725 331,001 1,3287 0,288832 330,457 1,2789
I P v, I v.. II I Iz. s, I s.
90 0.588910 335,728 1,3398 0,292959 335.189 1,2904
°C kPa mTlkg kJlkg kJ/(kg'K)
p-O,15 MPa(I,--17,12 °C) p ; 0,20 MPa (I - -10,08 GC)
-40 51,1 0,000705 0,361483 0.000 226,087 0,0000 0,9697
-15 0,132784 242.118 0,9502
-35 66,1 0,000717 0,284244 6,280 222,928 0,0264 0,9624
-10 0,135862 246,183 0,9667 0,100108 244,763 0,9396
-30 84,3 (),00072 I 0,226069 12,560 232,323 0,0525 0,9563
-5 0,138926 250,281 0,9829 0,102483 248,933 0,9560
-25 106,3 0,000730 0,181675 18,828 235,436 0,0786 09509
0 0,141974 254,414 0,9987 0,104844 253,134 0.9721
-20 132,7 0,000738 0,147400 23,357 238,501 0,1037 0,9461
5 0,145008 258,581 1,0140 0.107192 257,367 0,9876
-15 163,9 0,000743 0,12ll655 31,866 241,671 0,1290 0,9420
10 0,148027 262,783 1.0289 0,109525 261,630 1,0025
-10 200,6 0,000754 0.099.570 38,325 244,602 0,1543 0,9382 1,0169
15 0,151031 267,018 1.0433 0,111846 265,925
-5 243,4 0,000765 0,082770 45,031 247,533 0,1789 0,9347 270,252 1,0310
20 0,154021 271,288 1,0573 0,114152
0 292,9 0,000774 0,06'J273 51.730 250,464 0,2034 0,9317 0,116445 274,609 1,0448
25 0.156995 275,591 1.0712
5 349,9 0,000782 0,058343 58,429 253,394 0,2279 0,9292 279,929 1,0849 0,118725 278,998 1,0584
30 0,159953
10 414,9 0,000793 0,049418 65,128 256,325 0,2520 0,9270 0,162900 284,301 1.0988 0,120990 283,418 1,0722
35
15 488,8 0,000804 0.042072 72,257 259,066 0,2742 0,9247 288,707 0.123242 287,870 1,0861
40 0.165831 1.1128
20 572,3 0,000815 0,035980 79,117 261,828 0,3000 0,9229 293,148 1.1270 0,125481 292,352 1,1004
45 0,168247
25 666,1 0,000829 0,030903 86,235 264,327 0,3238 0,9212 1,1416 0.127706 296,866 1,1151
50 0.171648 297.622
30 771,0 0,000844 0,026637 93.602 266,839 0,3476 0,9192 1,1566 0,129917 301,412 1,1302
55 0,174534 302,131
35 887,9 0,000855 0,023036 100,948 269,351 0,3710 0,9177 1,1719 305,988 1,1457
60 0,177405 306,674 0,132115
40 1017,6 0,000873 0,019971 108,245 271,634 0,3947 0,9163 1,1874 0,134298 310,596 1,1615
65 0,180262 311,251
45 1161,0 0,000890 0,017353 115,773 273,785 0,4185 0,9143
70 0,183104 315,862 1,2029 0,136469 315,235 1,1774
50 1319,0 0,000908 0,015099 123,650 275,629 0,4420 0,9127
75 0,185931 320,507 1,2182 0,138625 319,905 1,1930
55 1492,6 0,000926 0,013150 131,605 277,453 0,4657 0,9104
80 0,188744 325,186 1,2328 0,140768 324,607 1.2079
60 1682,8 0,000949 0,011456 139,560 278,887 0,4899 0,9077
85 0,191541 329,900 1,2462 0,142898 329,340 1,2214
65 189Q,6 0,000976 0,009973 147,934 280,155 0,5140 0,9048
90 0,194324 334,647 1,2578 0,145014 334,104 1,2329
70 2117,4 0,001003 0,008662 156,434 280,901 0,5383 0,9010
75 2364,3 0,001037 0,007499 165,317 281,241 0,5633 0,8966
80 2633,0 0,001079 0,006450 174,571 280,957 0,5890 0,8902
85 2925,2 0,001130 0,005494 184.452 279,818 0,6159 0,8822
90 3242,9 0,001195 0,004604 195,064 277,412 0,6443 0,8707
101,OJ 4056,0 0,001948 0.001948 241,220 241.220 0.7620 0,7620

198 199
T'erll/odillillllika i lermotehllika RIl.lh!lIdlll CIAlII.1I

Tabcla 12 4 Nastavak Temperatura OC\TsCav,lIlja: 1= 101 DC


p = (),25 Ml'a (I, = -429 DC) f' = 0,30 MPa (I, = 0,66 0c) Specifi~na top Iota kljuCJic tccnostI: (' 1.26kJi(kgK)
I [0C] dm/kgJ I It[kJlkg) I sJkHgKJ \ [nr Ikg) I It rkJ kg] I 5 IkJ/kgK J Toplotna provodljivost na 25 dc:
0 0,OR254I 251,847 0,9510 Kljucale tecnosti: A.t 0.0823 W I( m-K)
5 0,084477 256.144 0.96('() 0.069310 254.910 O,~492
10 O,08MOI 260,470 0.981() 0.070961 259.299 0,9643 Suhozasicene pare: A.~ 0,0143 W/(m-K)
15 0,088311 264,825 0,9961 0.072600 263.713 0.9787 Dinamicki viskozitet na 25°C:
20 0.090209 269,20& 1.0101 O'(J74226 268.152 0.9927 Kljucale tecnosti: II, 0,205'1 (r i , Pa's
25 0,092094 273,619 I.02J8 0.075840 c72.618 1.0064
Suhoz~~sicene pare: jig 0,012'10" Pa's
30 0,09J%() 278,059 1,0374 0.077442 277.109 1,0198
35 0,095825 282,527 1.0510 0,0790.12 281.626 1,0334
40 0,097671 287,024 I ,OM') 0.080609 286,169 1,0472
45 0.099505 291,549 1.0791 0.082174 290.737 1.0614 Problcmi
50 0.101325 296.103 1.0938 O.O8372() 295.331 1,0761
55 0,103133 300.6S5 1,1090 0.085267 299.951 1.0913
60 0.104928 305,2% I, 1247 0.086795 304.597 1,1071
65 0.106710 J09,935 1.1407 O.OHPJII 309.268 1,1232 12.1 Ljevokretni ciklus radi kao toplotna pllmpa i pri tome ostvaruje koeficijent
70 0,108480 314,603 1.1568 0.089814 313,965 1.1395 grijanja 5. Koliki je koeficijent hJadenja ciklllsa')
75 0,110236 319.299 1,1727 0.091305 318.()87 1.1555
80 O.lllnO 324,024 1.1877 (J,092784 323,436 1,1707
85 0.113711 328,777 1,2014 0,094251 328.210 1,1844 12.2 Rashladna masina okolini preda za 25%) vise toplote nego sto joj je
90 J,115429 333,558 1,2127 0.0957(j) 333.010 1,1956 kapacitet hladenja. Koliki je koeficijent hladenja masinf'?
p = 0,50 MPa (tz = 15,71 0c) f' = 0,70 MPa (t z = 20,68 0c)
20 0,042138 263,764 0,9426 12.3 Toplotna pumpa radi po. obrnutom Carn0(OVom cikIllsu proizvodeci 20
25 0,043~23 268,455 0,9560
30 0,044295 273,162 0,9691 0,029983 268,869 0,9344
MJ/min toplote. Grijani prostor treba odrzavati na temperaturi 21°C. Kao izvor
35 0,045356 277,882 0,9823 0,030829 273,823 0,9473 toplote koristi se okolni vazduh temperature 7 0c. Koliki je koeficijent
40 0,046405 282,618 0,9958 0.031663 278,780 0,9605 grijanja? Kolika je potrebna snag a kompresora?
45 0,047441 287,368 1,0097 0,032483 283,739 0,9741
50 0,048466 292,133 1,0243 0,033290 288,701 0,9886
55 0,049479 296,913 1,0395 0,034084 1,0038
12.4 Izracunaj koeficijent hladenja Carnotovog rashladnog ciklusa koji radi
293.665
GO 0,OS0480 301,208 1,0555 0,034865 298,632 1,0197 izrnedu temperatura -5°C i 35°C.
65 0,051469 306,517 1,0719 0,035632 303,602 1,0363 12.5 Carnotov rashladni ciklus radi u prostoriji u kojoj je temperatu:'a 25°C. Iz
70 0,052446 311,341 1,0886 0,036387 308,574 1,0531 hladenog prostora, temperature -30°C, potrebno je odvesti 100 kW toplote.
75 0,053411 316,179 1,1050 0,037128 313,549 1.0697
SO 1,1204 318,526
Kolikaje potrebna snaga motora')
0,054364 321,032 0,037856 1,0852
85 0,055305 325,900 1,1340 0,038571 323,506 1,0985
90 0,056234 330,783 1,1445 0,039273 328,488 1,1085 12.6 Predlaze se zagrijavanje kuce toplotnom pumpom. Toplotni gubici iz kuce
P ~ 1,00 MPa (tz = 39,35 0c) p = 1,20 MPa {tz = 46,28 0q su 15 kW. Kucu treba oddavati na temperaturi 22°C. Temperatura okolnog
40 0,020484 272,248 0.9218 vazduha je -10°C. Kolika je minima Ina snaga potrebna za pogon toplotne
45 0,021154 277.606 0,9351
50 0,021809 282,942 0,9493 0.017246 278,853 0,9287 pumpe?
55 0,022449 288.258 0.9611 0,017852 284,200 0,9436
60 0,023073 293,552 0,9803 0,018423 289,775 0,9595 12.7 Neki pronalazac tvrdi da je razvio rashladnu jcdillicu koja odrzava hladeni
65 0,023682 298,825 0,9969 0,018978 295,306 0,9762 prostor na -10°C, radeci 11 prostoriji temperature 25°C. i ima koeficijent
70 0,024275 304,077 1,0139 0,019516 300,795 0,9931
75 0,024853 309.309 1,0305 0,020037 306,242 1,0098
hladenja 8,5. Kako ocjenjujes ovu njegovu tvrdnju? Kako bi ocijenio njegovu
80 0,025415 314,519 1,0460 0,020541 311,645 1,0252 tvrdnju da je koeficijent hladenja takvog uredaja 7,5'1
85 0,025962 319,708 1,0590 0,021029 317,006 1,0381
90 0,026494 324,876 1,0683 0.021499 322,325 1,0468 12.8 Helijum ima najmanje normalno vreliste od svih elemenata, a ono iznosi
p = 1,40 MPa (tz = 52,39 0c) p= 1,60 MPa(lz=57,88°q
4,2 K. Na toj temperaturi helijum ima toplotu isparavanja 83,3 kJ/lanoL Treba
55 0,014494 279,706 0,9258
60 0,015038 285.622 0,9416 0,012423 281,041 0,9259 proizvesti I lanol tecnog helijuma kod 4,2 K iz suhozasicene pare iste
65 0,015564 291,468 0,9583 0,012941 287,266 0,9425 temperature, koristenjem Carnotovog rashladnog ciklusa. Koliki je utroseni
70 0,016072 297,243 0,9753 0,013439 293,385 0,9595 rad. a koliki koeficijent hladenja tog rashladllog ciklusa? Temperatura okoline
75 0,016562 302,948 0,9919 0,013916 299,397 0,9762 je 300 K.
80 0,017033 308,581 1,0072 0,014372 305,302 0,9914
85 0,017485 314,144 1,0199 0,014808 311,100 1,0039
90 0,017920 319,636 1,0283 0.015223 316,791 1,0119

200 201
12.9 Tcl.nikom magnetnog hladen]a moze se postlci te:l1pcratura od oko 0,01 12.16 Parno-kolllpresioni rashladlll ciklus koristl amomjak kuo radni t111id.
K. U tom procesu paramagnetna so, cija <;e temperatura 0drzava na 1 K, izlaze Temperatura zasicenja u ispariv3cu je -18 -e, a u kondenzatofu 34 0('.
5e jakom magnet nom poiju zagnpvanjem tecnog heiijuma koji kljuca koct Amonijak uiazi II kondcllzator 1I st3nJu slihozasicene pare. Pnkazi ciklus u TI'
vcom3 niskog pritiska. So se zatim toplotno izoluje od helijuma, magnetllo dijagramu. Odredi: rad kompresijf', rashladni ucinak i koeficijcnt hladenja.
polje ukloni i te;nperatura opadne. Potrebno je odu7eti 1 mJ toplote od Uporedi koeficijenl hladellja sa Carnolovim ciklusom izmedu istih temperatura.
pammagnetne soli kodprosjecne temperature 0, I K koristenjem Carnotovog
rashladnog ciklusa. Kolika je potrosnja rada, a koliki kocficijent hladenja tog 12.17 Rad kompresije idealnog parno-komprcsionog ciklusa. sa amonijakom
rashladoog ciklusa? Temperatura okolinc je 300 K. kao radnim t1uidom, je 233 kJ/kg. Para ulazi u kondcnzator suhozasicena, a
kondenzat izlazi kao kijucalJ leenost kod 35 "c. Ako je izebtropska efikasnost
12.10 Najniza postignuta temperatura u praksije oko 10'" K. Za postizanje '}ve stvarnog komprcsora 80'/() , koliki jc koeficijcnt hladen]3 postrojenja'!
temperature ukljucen je dodatni stepen na onaj iz zadatka 12.9 - nuklcamo
hladenje. Ono je slicno magnetnom hladenju, ali se zasniva na magnetnom 12.18 Da bi sc II prostoriji odrzala konstantlla temperatura 10 cC Ileophodno.ie
momenlu koji je vezan za nukleus, a ne za neke jone paramagnet'le soli. njello hladenje. Za tu snhl! koristi se idealni parno-kompresioni ciklus. sa
Potrebno je oduzeti 10 j.il toplote od radnog tijela prosjecne temperature 10,5 K. amonijakom kao radnim fluidom. Amollijak ulazi u koudenzator u stanju
Ako se ovaj rashladni ucinak ostvaruje Carnotovim ciklusom, odredi utroseni suhozasicene pare kod 38°C, Koliki je rad kompresora. ako je temperatura u
rad i koeficijent hladenja ciklusa. Temperatura okoline je 300 K. isparivacu takode 10°C?

12.11 Potrebno je odrzavati temperaturu u nekoj sredini ·30 0c, l'Ja 12.19 Idealno parno.komrresiono rashladno postrojenje koristi Fr~on-12 kao
raspolaganju je izvor toplOk temperature 200°C, Temperatura okoline je 30 radni fluid. Suh07asieena para ulazi u kompresor kod -12 DC, Kljucala tecnos!
0c. Za pogon rashladne masine koristi se toplotna masina koja \.,i radila izmedu ulazi u ekspanzioni venti 1 kod 27 'c, Temperatura na ulazu u isparivac je -12
izvora loplote i okoline. Odredi odnos toplote koju preda toplotni rezervoar i 0c, Kondenzacijom Freona-12 II kondenzatoru oslobada se 3000 kJ/h toplote.
toplote koju preda hladena prostorija, pod pretpostavkom da su svi procesi Kompresor trosi 0,15 kW snage. Gubici toplote su zanemarljivi. Prikazi ciklus
povratni. u Ts dijagramu. Odredi: maseni protok Freona·12, kapacitet hladenja i
koeficijent hladenja. Uporedi koeficijent hladenja sa Carnotovim ciklusom
12.12 Toplotna pumpa se koristi za zagrijavanje kuee zimi i njeno hladenje izmedu istih temperatura.
Ijeti Unutrasnju temperaturu treba odrzavati na 20°C, Toplotni tok kroz
zidove i hov je procijenjen na 2400 kJ po jednom stepenu razlike temperatura 12.20 Rijesi zadatak 12.19 za efikasnost kompresora 85%.
unutra i vani. Ako je spoljasnja temperatura zimi 0 °C, kolika je minimalna
snaga potrebna za pogon toplotne pumpe? Ako je potrosnja snage ista, kolika je 12.21 Vazduh prolazi kroz uredaj za kondicioniranje, gdje mu se oduzima 14
maksimalna spoljasnja temperatura Ijeti, pri kojoj se unutrasnja jos moze MJIh loplote. Kompresor uredaja radi izmedu temperatura -23°C i 32°C i
odrZatina 20°C? koristi Freon-12 kao radni fluid. Ako je efikasnost kompresora 90%, odredi:
protok Freona-12, snagu kompresora i koeficijent hladenja uredaja.
12.13 Camotov rashladni ciklus koristi Freon-12 kao radni fluid. Freon predaje
toplotu lod 35°C, pri cemu mijenja stanje od suhozasicene pare do kljucale 12.22 Kompresiono rashladno postrojenje na amonijak radi pri temperaturi
tecnosti. Freon apsorbuje toplotu kod -20°C, Prikazi ciklus u 1'.1' dijagramu. isparavanja . IO °C, temperaturi kondenzacije 30°C i temperaturi pothladivanja
Kolikijestepen suhoee Freona na pocetku i na kraju izotermskog procesa kod- 25°C, Ovi uslovi rada su standardni i pri njima kapacitet hladenja postrojenja
20 QC? Koliki je koeficijent hladenja ciklusa? iznosi 23 kW. Kako ee se mijenjati kapacitet hladenja postrojenja i snaga, sa
promjenom temperature isparavanja u intervalu 15°C do -40 °C? Zadatak
12.14 Razmotri parno-kompresiono rashladno postrojenje koje koristi vodu kao rijesiti i za slucaj da standardno postrojenje radi sa temperaturom kondenzacije
radni Ouid. Suhozasieena para temperature 115°C napusta kompresor, a 25°C i temperaturom pothladivanja 20°C,
kljucala voda isle temperature ulazi u ekspanzioni venti!. Pritisak u isparivacu
je 35 kPa. Prikazi idealni ciklus u 1's dijagramu. Koliki je koeficijent hladenja 12.23 U kompresionom rashladnom postrojenju sa dvostepenom kompresijom
cildusa?Kolikije protok vode potreban za kapacitet hladenja 100 kW? meduhladenje komprimovane pare iz prvog stepena kompresije vrsi se
kljucalom tecnoscu istog pritiska. Amonijacno rashladno postrojenje sa suhim
12.15 Koliki je rad kompresora u zadatku 12.14, ako je proces kompresije usisavanjem radi izmedu temperatura -40°C i 30°C, bez pothladivanja
izcntropski i ako je efikasnost kompresora 85%'1 Uporedi koeficijent hladenja kondenzata. Medupritisak je izabran optimall1o za slucaj dvostepene
ciklusa sa Carnotovim ciklusom izmedu istih temperatura. kompresije idealnoga gasa. Odredi omjer kolicina kljucale tecnosti i pregrijane
pare da se nakon mijdanja dobije suhozasieena para. Prikazi kruZni proces

202 203
Tenl/ot!illlllllii'ki cik/u.li koil SUS /llU/Ori/
7i'/"lIlOilillillllikll i /enIlO/elilliku

postrojenp II ph dijagral1l11, a proccs mijcSanja 1I lis dijagrarnu. Kolika je


Ilcpovratnost procesa mijcsanja, ako je stanje okolinc 25°C i 0, I Ml'a'l

12.24 Rashladllu nostrojenjc racli po idealllom Rankil!COVOl11 ciklu~u izmedll


temperatura -14°C i 34°C. U kondenzMor ulazi 0,4 111'/min sllhozasicene pare 13. Termodinamicki ciklusi kod SUS motora
amonijaka. Odredi: stepen suhoce pare amonijaka na izlazu i ulazu isparivaca,
kapacilet hladellja amonijaka, toplotll odvedenu od amonijaka II kondenzatoru i
koeficijellt hladenja poslrojenja.

12.25 U idealllom rashladnom ciklusll temperatura kondenzlljllce pare je 45°C, Mnogi uredaji za proizvodnju rada (motori) koriste radni fluid koji je
a temperatura isparavanja -15°C. Odredi koeficijent hladenja ciklusa za radne uvijek gasovit. Dobar primjer je automobilski motor kod kojeg se zapaljcnje
fluide Freoll-12 i amonijak. vrsi uz pomoc iskre, a isto vaii i za Dieselov motor i konvencionalnu gasnu
turbinu. Kod svih ovih motora dolazi do promjene sasta\'a radnog fluida, jer se
12.26 Stvarni rashladni eiklus radi sa FrCOlll'l11-12. Protok Freona-12 je 0,04 tokom sagorijevanja 0n mijenja od vazduha i goriva do proJukata
kg/so Rashladni fluid lliazi u komprcsor kod 0,15 l\1Pa i _10°C, a napusta ga sagorijevanja. lz tog razloga ovi motori se nazivaju motorima sa unutrasnjim
kod 1,2 MPa i 75°C. Kompresor trosi 1,9 kW snage. Rashladno :,redstvo ulazl sagorijevanjem iii SUS motorima. Nasupro: tome, pamo encrgetsko postrojenje
u ekspanzioni ventil kod 1,15 MPa i 40°C, a isparivac napusta kod 0,175MPa moze se nazvati motorom sa spoljasnjim sagorijevalljem, jer se toplota prenosi
i-IS "C. Odredi: nepovratnost procesa konlpresije, rashladlll kapacltet I sa produkata sagorijevanja na :adni fluid.
koeficijent hladenja eiklusa.
S obzirom da radni fluid ne prolazi kroz potpulli terrnodillamicki
eiklus u motoru (cak i ako motor radi po mehanickom eiklusu), SUS motor radi
po tzV. otvorenom eiklusu, Medutim, da bi se analizirali SUS motori korisno je
posrnatrati zatvorene cikluse koji dobro aproksimiraju odgovarajuce otvorene
cikluse. Jedan takav pristup je vazdllsni standardlli eikIus, koji je zasnovan na
slijedecirn pretpostavkama:

• Fiksna masa vazduha je raclni fluid u eijelom ciklusu, a vazduh je uvijek


idealan gas. Tako nerna procesa usisavanja iii istiskivanja.
• Proees sagorijevanja je zamijenjen procesom prenosa topiote iz spoljasnjeg
izvora.
• Ciklus se zatvara prenosom toplote na okolinu (za razliku od proeesa
istiskivanja i usisavanja u stvarnom motom).
• Svi proeesi su unutrasnje povratni.
• Vazduh irna konstantnu specificnu toplotu.

Glavna vrijednost standarclnog vazdusnog cikiusa je u tome sto


omogucava kvalitativno ispitivanje utieaja razlicitih varijabli ua perfornlanse.
Rezultati dobijeni iz vazdusuog standardnog eiklllsa, kao sto je iskoristenje i
srednji efektivni pritisak, razlikovace se znatno od onih kod stvarnog motora.
Naglasakje, dakle, na razmatranju vazdusnog standardnog ciklusa primarno sa
kvalitativnih aspekata.

Termin "sreduji efektivni pritisak", koji se koristi kod klipnih motora,


defmiSe se kao pritisak koji bi, ako bi djelovao na klip tokom eijeIog takta
kompresije, izvrsio kolicinu rada jednaku radu koji se stvarno izvrsi na klipu.
Rad jednog eiklusa dohije se nmozenjem ovog efektivnog pritiska sa
povrsinom klipa (minus povrsina klipnjace u donjoj mrtvoj tacki motora sa
dvostrukim djelovanjem) i taktom.

205
204
f"rllIOilill([lllikll i ralllo/chlli!;11
/<'rlllIJilillllllJl('kl eik/nll A()(i S( S IIforum

\3.1. Vazdusni standardni Otto\' ciklus I


'I, kY' 1 -/.,-1- '
r,
(13.1 )

Vazdusni standardni Ottov ciklus je idealni ciklus koji aproksimira V


SUS motor sa zapaljenjem pomocu iskre. Ovaj ciklus je prikazan u pv i Ts gdjc je r, - kompresioni odnos =~ ==
dijagramu na slici .13.1. Proces 1-2 je izentropska kompresija vazduha tckom r, V,
kretanja klipa od donje do gornje mrtve tacke. Toplota se zatlm dovodl PrJ
konstantnoj zaprcmini, proces 2-3, dok klip trenutno odmara u gOfllJoJ mrtvoJ Vazno je naglasiti da je termodinamicki stepen iskoristenja vazdusilog
tacki. Ovaj proces odgovara zapaljcnju smjese gonvn-vazduh Iskrom I >landardnog Ottovog ciklusa fllllkcija samo kompresiollog odnosa i da raste sa
pratecem sagorijevanju u stvarnom motoru. Proccs 3-4 Je Ize!ltropska povecanjem kompresionog odnosa. Slika 13.2 prikazuje zavisnost
ekspanzija, a proces 4-1 je odvoctenje toplote od vazduha dok Je khp u donJoJ termodinamickog stepena iskoristt'nja standardnog OttO\'og vazdllsnog ciklusa
nu·tvoj tacki. od kompresionog odnosa. Zna 5t' da se termodinal1licki stepen is;';:oristenja
stvamog motora sa zapaljenjem P')l1l0CU iskr.: takode 11l0ZC povecati
povt:canjem kompresionog odnosa. Trend vecih kompresiolllh odnosa iniciran
PI! 3l
T
je zeljol1l da se dobije veri tennodinamicki stepen iskoristenja. Kod stvarnih
motora raste tendencUa za detonacijom goriva kada se kompresioni odno,
povecava. Detonac:ja je karakterisana ekstremno brzim izgaranjem goriva i
jakim talasima pritiska u cilindru motor3, sto dovodi do Czv. iJkrinog udara.
Dakle, maksimalni kompresioni odnos koji se moze koristiti ogranicen je
cinjenicom da se detonacij~ mora izbjeci. Postignuti n3predak tokolll godina u
kompresionim odnosima stvarnog mo(ora oll1ogucen je razvijanjem gO! iva sa
boljim antiudarnim karakteristikama, prvenstveno kroz dodavanje
tetraetilolova. U posljednje vrijeme, medutim, da bi se smanjilo zagadenje
atmosfere, razvUeni su bezolovni benzini sa dosta dobrim antiudarnim
s· karakteristikama.

Slika 13.1 Vazdusni standardni Ottov ciklus. l'


70~
Termodinamicki stepen iskoristenja ciklusa racuna se po slijedecoj I
jednat'!ini, pod pretpostavkom konstantne specificne toplote vazduha: 60r

0~ 'Of
40

30~
!="
Kako je:
20

10

0 5 6 7 8 9 10 II 12 13 14 15
ondaje:
rv
Slika 13.2 Termodillamicki stepen iskoristellja Ottovog ciklusa
kao funkcija kompresionog odnosa.

i: Neke od najznacajnijih razlika izmectu stvamog otvorenog ciklusa


motora sa zapaljenjem pomocu iskre i vazdusnog standardnog ciklusa su:

207
206
ii'nl/oilil/(/II/ikll i /er!l10/Cilllikll Terl1loriil/wllh'ki ciklllsi kod S( /5 /l/olom

SpccitiCllC toplote stvarnih gaso\u rastu sa porastolll temperature. Vazno jc istaci da je u Dieselo\'orn ciklllSlI izentropski kompresioni
• Proccs sagoriJcvanja Z3111jcnjuje proces prenosa toplotc pri visokoj odnos veei od izentrupskog ekspanziollog odllosa. Tako(k. za data stallje prijc
tcmperaturi i sagorijcvanjc mozc biti nepotpuno. kompresije i dati kompresioni odnos It). za c!ata stanja I i 2) termodinamicki
Svaki mehanicki cikIliS molora ukljllcuje proccs usisavanja i istisk;vanja, a stepen iskoristenja cikillsa opada sa porastom maksimalne temperature. Ovo je
zbog pada pritiska kroz vcntile potrebna je odredcna koliCina rada za evidentno sa Ts dijagrama, jer linije kOllstantnog pritiska i konstantnc
ubaeivanjc vazduha u cilindar i izbacivanje produkata sagorijcvanja. zapremine konvergiraju. Povecanje temperature od 3 do 3' zahtijeva dovodenje
velike kolicine toplote (povrsina 3-3'-c-b-3), a za rezultat se ima relalivno malo
• Dob ce do znacajnog prcnosa toplote izmedll gasova u cilindru i zidova
povecanje :'ada (povrsina 3-3'-4'-4-3\.
eilindra.
• Javice se nepovratnosti zbog gradijenata pritiska i temperature.
Ottov i Dieselov ciklus mogu se poredili sa vise aspekata, ali ovdje ce
se razmotriti samo dva. Neka je Ottov cikills 1-2-3"-4-1, a Dieselov ciklus 1-2-
3-4-1. Oba ova ciklusa imaju isto stanje na pOCCtkll kompresije i isti deplasman
13.2. Vazdusni standard IIi Dicscloy cikIus kompresora i kompresioni odnos. Iz TI' dijagrama je evidentno da Otto v ciklus
ima veei termodinamicki stepen iskoristenja. U praksi, meuutim, Dieselov
motor moze raditi sa veCim kompresionim odnosol11 nego motor sa zapaljenjem
Vazdllsni standardni Dieselov eiklus prikazan je na slici 13.3. To je
pomocu iskre. Razlog je u tome sto se k'ld motora sa zapaljenjem pomocu iskre
idealni ciklus za Dieselov motor, koji se takode naziva motor :;a zapaljenjem
smjesa vazduh-gorivo komprimuje, a detonacija (iskrin udar) postaje ozbiljan
pomo';u kompresije. problem ako se koristi Sllvise visok kompn.'sio:li odnos. Ovaj problem ne
postoji kod Dieselovog motora, jer se samo vazduh komprimuje tokom
T1i kompresionog takta.
i
DakIe, Ottov ciklus se moze porediti sa Dieselovim ciklusom i u
svakom slucaju se moze odabrati kompresioni odnos koji se moze postiCi u
praksL Takvo poredenje se moze izvesti razmatranjem Ottovog ciklusa 1-2'-3-
2' .3 0'

~:
4-1 i Dieselovog ciklusa 1-2-3-4-1. Maksimaini pritisak i temperatura isti su u
oba ciklusa, lito znaCi da Ottov cikius ima manji kompresioni odnos od
Dieselovog ciklusa. Evidentno je iz Ts dijagrama da u ovom slucaju Dieselov
ciklus ima veCi termodinarnicki stepen iskoristenja. Dakle, zakIjucci izvedeni
poredeqjem ova dva ciklusa moraju ukljucivati osnovu na kojoj je poredellje
)
a b c s izvedeno.

Slika 13.3 Vazdusni standardni Dieselov eiklus. Stvami otvoreni ciklus sa zapaljenjem pomocu kompresije razlikuje se
od vazdusnog standardnog Dieselovog ciklusa na isti nacin kao sto se otvoreni
U ovom ciklusu top Iota se prenosi na radni f1uid pri konstantnom cikius sa zapaljenjem pomocu iskre razlikuje od vazdusnog standardnog
pritisku. Ovaj proces odgovara injektiranju i izgaranju goriva u stvarnom Ottovog ciklusa.
motoru. Posto gas ekspanduje tokom dovodenja top lotI.' u vazdusnom
standardnom ciklusu, dovedena toplota mora biti taman dovoljna da se odrii
konstantan pritisak. Kada se dostigne stanje 3 dovodenje toplote prestaje i gas 13.3. Vazdusni standardni Sabatheov ciklus
obavlja izentropsku ekspanziju, proces 3-4, dok klip ne dostigne donju mrtvu
tacku. Kao i kod vazdusnog standardnog Ottovog cikiusa, izohorsko odvodenje
toplote u donjoj mrtvoj tacki zamjenjuje procese istiskivanja i usisavanja u Sabatheov (Seilingerov) ciklus, koji se moze nazvati i mjesoviti
cikIus, jer sadrzi karakteristike i Ottovog i Dieselovog eiklusa, prikazan je na
stvamom motoru.
slici 13.4 u pv i Ts dijagramu. Gorivo izgara djelimicno pri v=const. uz poras!
Termodinarnicki stepen iskoristenja Dieselovog ciklusa dat je pritiska P2 na PZ', a dijelom pri p=const. uz povisenje zaprernine od Vz na V3'
Dovodeqje topiote dovrseno je u stanju 3, kada poCinje adijabatska ekspanzija
reIacijom:
do stanja 4. Toplota se odvodi uz konsfantnu zaprerninu kao i u Dieselovom i
Ottovom ciklusu.
c v .(T4 -T)
I = 1
T,.(T.!T, 1) (13.2)
cp .(T3 -T,)
_ k·T1 ·(TjT2 1)'

208 209
Tl!rll/oifil1(/l/Iikll i lcrll/olehnika TCl"llIodil1(//1lld:i ("ikilisf kod SUS l!lolOra

pntiskom od 200 do 1000 bar. a rasprsava se II komprimovanom \azduhu u


p T cilindru, Ubrizganc kapljice gorin naJPrIJc se zagnjavaju i isparavajll, a pare
3
goriva mijesaju se sa vazduhom. Intenzivno izgarm~e nastaje tek posto nastane
~,,>'v dobra mjesavina, ali lada najvcCi dio ubrizganoga goriva prakticno treuulno
:;>
,,0 izgara uz konstautnu zapreminu, Gorivo koje so? nakon toga ubrizgava u
2' 'Q zapaljenu smjesu odrnah se pali i izgara prakticno uz konstantan pritisak, jer se
"/ klip vee poceo kretati, pa se povecava zapremina prostora u kojem se dogada
,*-
izgaranje,

Modeml Dicsclovi motori danas se grade sa slijedecim kompresionim


L . odnosima:
v
avionski motori 1",=17,
Stika 13.4 Vazdusni standardni Sabatheov ciklus, motori za putnicke automobile 1", =11-20,
motori za teretne automobile 1",= 12,5-22,
Tennodinamicki stepen iskoristenja iznosi:

13.4. Ponidenje vazdusnih standard nih ciklusa za S{TS metore

Porede~e tri posmatrana ciklusa za motore sa unutrasnjim


(13,3)
sagorijevanjem moze se izvrsiti uz pretpostavku da je kompresioni odnos isti u
sva tri slucaja, kako bi porede~e bilo na istoj osnovi, Rezultati poredenja dati
su u dijagramu na slid 13,5, Najveci tennodinamicki stepen iskoristenja
postize se za odnos ubrizgavanja fP= I i on je neovisan 0 odnosu pritisaka !fI, To
jezaptilVo Ottov ciklus, Sa druge strane, za bilo koji odnos ubrizgaval~a f{J,
Zbog izohorsku promjenu stanja izmedu 2 i 2' vrijedi; najmanji tennodinamicki stepen iskoriStenja postize se uz IfF I, a to odgovara
Dieselovom ciklusu, Prerna tome, najbolji tennodinamicki stepen iskoristenja
omogucava Ottov dklus, najslabiji Dieselov, a Sabatheov je ciklus, prema
(13.4 )
termodinamickom stepenu iskoristenja, izmedu ta dva ciklusa,

Do istog zakljucka moze se doci ako se ova tri ciklusa posrnatraju u Ts


a za izobarsku promjenu stanja izmedu 2' i 3 vrijedi:
dijagramu (slika 13,6), uz uslov da se svakome od njih dovodi ista kolicina
toplote i da su kompresioni odnosi jednaki, Buduci da su dovedeue toplote
(13,5) jednake, moraju povrsine a-2-3-b-a (za Ottov ciklus), a-2-3'-b'-a (za Sabatheov
ciklus) i a-2-3"-b"-a (za Dieselov ciklus) biti medusobno jednake, a kako je i
kompresioni odnos jednak, mora adijabata kompresije 1-2 biti zajednicka za
Kao i prije uvedeni kompresioni odnos r" odnosi P2'/P2=!fI i V/V2=f{J su sva tri ciklusa, Odvedena toplota najveea je u Dieselovom ciklusu (povrsiua a-
karakteristicni odnosi u posrnatranom prGGcsu, Odnos !fI naziva se odnosom 1-4"-b"-a), a najrna~a u Ottovom ciklusu (povrsina a-I-4-b-a), pa je i
pritisaka, a odnos f{Jodnosom ubrizgavanja (iIi odnosom opterecenja), termodinamicki stepen iskoristenja Ottovog ciklusa najpovoljniji, Sabatheov
ciklus je povoljniji sto se vise pribliZava Ottovom ciklusu, odnosno, sto je vise
Danas se izraduju motori sa Sabatheovim ciklusom i obieno se goriva izgorjelo uz v2=const., iii sto je mauji odnos ubrizgavanja f{J, Prema
nazivaju Dieselovi motori, Da bi se razlikovali motori sa Dieselovim i oni sa oznakarna na slici 13,6, Sabatheov proces ce biti bolji sto se stanje 2' vise
Sabatheovim ciklusom, prvi se cesto nazivaju i klasieni Dicselovi motori, a pribJizava stanju 3, jer ce tada sve vise toplote biti dovedeno uz vz=const.
drugi moderni Dieselovi motori, U motorirna sa Dieselovim ciklusom gorivo se
dovodi sa komprimovanim vazduhom, pa je zato potreban kompresor, koji uz
visok kompresioni odnos trosi relativno veliku snagu, Sa druge strane, u
cilindre motora sa Sabatheovim ciklusom ubrizgava se sarno gorivo pod

210 211
7Cl"lIIodill{/lIl1L'ki eik/lisi kOI/' Sf. S 1II0/01'i/
TCl"lIloi/illi/lllikll i /el"lIIo/eilllilw

tUiS--- Problerni
i

G = L~
OUo\' molor «(jl I)
13.1 Kako se mijcnja termodinamicki stepen iskoristenja Ottovog ciklusa sa
promjcnom kompresionog odnosa od 3 do 2()'1 Prik~zi <ca.ViS110St i gmficKi.

13.2 Nacrtaj f1miliju krivih za komprcsione odnose 5. 6, 7 i 8. Za koordinate


uzmi termodinamicki stepen iskoristenja i PoiSS0nO\'ll konstantu k. Mijenjaj k
od 1,2 do 1,8.

13.3 Odredi zavisnost termodinamickog stepena iskoristenja Ottovog ciklusa


od kompresionog odnosa, za radno tijeJo sa Poissollovom konstantom 1,40 i
1,33.

13.4 Izvedi jednacinu '7,=1-( VII V2t' za Ottov ciklus.

13.5 Koliki je teml0dinamicki stepen iskoristenja v:'zdusnog Ottovog ciklusa


, koji radi izmedu maksima:ne temperature 1650 °C i minimalne 38°C, sa
Diesel motor I) kompresionim odnosom 9'1 Rezultate uporedi sa Carnotovim ciklusom izmcdu
istih temperatura.
0,40 t - - - f . - - - I - - "-"-"-"-l--"--"-- "-~--1

13.6 Kompresioni odnos vazduSnog Ottovog ciklusa je 8. Ciklus zapoCinje kod


38°C i 100 kPa i ima maksimalnu tempeiaturll120U ~COdredi: l=ri<:tAn_""<l·,---- ----------
0,35 ' -___l _ _ __ __ -L_~__L_ ~
dovedenu toplotu, termodinamicki stepen iskoristenja eiklusa, maksimalni
12345<p6 pritisak eiklusa i temperaturu vazduha nakon ekspanzije.

13.7 Rijesi zaaatak n.Q za kompresioni odnos 10 i maksimalnu temperaturu


Slika 13.5 Zavisnost tennociinamickog stepena iskoristenja tri ciklusa
1480°C.
od odnosa ubrizgavanja tp i odnosa pritisaka If, za r,=15 i k=1,35.
13.8 Pocetno stanje vazdusnog Ottovog ciklusa je 0, I MPa i 30°C.
T Kompresioni odnos je 7,246. Maksimalni pritisak u eikiusu je 4 MPa. Za
1-2-3-4 Otto
1-2-2'-3'-4 Sabathe koliko bi se povecao termodinamicki stepen iskoristenja ovog ciklusa kada bi
se toplota iz toplotnog izvora predavala radnom tijelu, i od njega odvodila
1-2-3"-4" Diesel
toplotnom ponoru, bez temperaturnih razlika') Kolike bi morale bili srednje
temperature dovodenja i odvodenja toplote')

13.9 Vazdusni Ottov eiklus poCinje iz stanja okoline 100 kPa i 20°C.
Kompresioni odnos je 8, a najvisa temperatura u ciklusu 1200 dc. Toplotni
izvor ima konstantnu temperaturu, jednaku najvisoj temperaturi ciklusa. Odredi
stepen nepovratnosti ovog kruinog proeesa imajuci na umu da odvedena
toplota, kada posjeduje eksergiju, nije potpun gubitak sa gledista procesa.

13.10 U vazdusnom Ottovom ciklusu minimalni i maksimalni pritisci i


temperature su 0,1 MPa i 47°C odnosno 3 MPa i 1000 °C. Odredi
termodinamicki stepen iskoristenja eiklusa ako je porast entropije vazduha
uslijed nepovratnosti kompresije 42 kJ/(kg-K), a nepovratna ekspanzija
a s zavrsava na pritisku 0,22 MPa.
Slika 13.6 Poredenje tri ciklusa uSUS motorima, uz jednaku
dovedenu toplotu i jednak kompresioni odnos. 13.11 Rijesi zadatak 13./ za Dieselov ciklus.

213
212
I I I fllU(/fllUlfl(lHi I If.:flll(J/t;ffflII\U It.llffVHlfIHlfIlLf\1 LII\(IL)/

13.12 Rijcsi zadatak 13.4 za Dicsekv ~ikllls. 13.23 i'ocetno stanje OttO\og, Dleselovog 1 Saoathl?o\og ciklusa je 100 kPa 1
20°C. Odredi .koristall rad i temlOd1l13mickl stepen iskoristenj~ ciklusa za
13.13 Izwdi izraz za termodinamicki stepcn iskoristenja Dic'iclovog ciklusa na raznc kombulaCIJe komprcslOl1og odnosa i maksllllalne temperature ciklusa.
osnovu kompresionog odnosa i odnosa V,.W2 i Vi Vo'

13.14 Ako je kompresioni odnos Dicsclovog ciklusa 15, a odnos ViV2=I,5,


koliki je Od'lOS Vi V,?

13.15 Vazdusni Dieselov ciklus ima kompresioni odnos 17. Pocetno stanje
ciklusa je 100 kPa i 15°C. Maksimalna temperatura jc 2500 K. Odredi
termodinamicki stepell iskoristellja ciklusa.

13.16 Vazduslli Dieselov ciklus zapocil1je kod 50°C i 100 kPa. Kompresioni
odllos je 15, a maksimailla temperatura 1780 dc. Odredi: koristall rad,
dovedcllu toplotu, temlOdillamicki stepen iskoristellja ciklusa, maksimallli
pritisak ciklusa i temperaturu vazduha nakon ekspanzije.

13.17 Koliki su odnosi Vf V2 i Vi V3 u zadatku 13.16'1

13.18 Rijesi zadatak 13.9 za slucaj Diestlovog ciklusa sa kompresionim


OdnOSOfli 16. Odredi takode i porast entropije uslijed llepovratnosti i gubitak
korisnog rada i eksergije.

13.19 Kod vazdusnog Sabatheovog ciklusa dovede se ukupno 2400 kJ/kg


toplote, od cega poJa izohorski, a pola izobarski. Pocetno stanje ciklusa je 100
kPa i 20°C, a kompresioni odnos 9. Izracunaj maksimalni pritisak i
temperaturu i termodinamicki stepell iskoristenja ciklusa.

13.20 Pocetno stanje vazdusnog Sabatheovog ciklusa je 0, I MPa i 60°C.


Kornpresioni odnos je 13,69, a porast pritiska uslijed izohorskog zagrijavanja
40%. Tokom izentropske ekspanzije pritisak opadne 10,25 puta. Odredi stepen
nepovratnosti ciklusa, ako je toplotni izvor konstantne temperature jednake
najviSoj temperaturi u ciklusu. Stanje okoline je 0,1 MPa i 20°C.

13.21 Jedan motor sa unutrasnjim sagorijevanjem radi po Ottovom ciklusu, a


drugi po Dieselovom ciklusu. Radno tijelo u oba slucaja ima osobine vazduha.
Pocetno stanje radnog tijela i maksirnalna temperatura jednaki su za oba
ciklusa. Odredi kompresione odnose za ova dva ciklusa u funkciji pocetnog
pritiska, pocetne temperature i maksimalne temperature, da bi se dobio
maksimalan koristall rad. Zanemari cinjenicu da je kompresioni odnos Ottovog
ciklusa ogranicen temperaturom samozapaljenja smjese. Kakav je odnos
korisnih radova u tom slucaju'1

13.22 Uporedi termodinamicke stepene iskoristenja Carnotovog, Ottovog i


Dieselovog ciklusa, koji rade izmedu temperatura 60°C i 840°C, sa potetnim
pritiskom 100 kPa, za kompresione odnose 3, 5, 7 i 9.

214 215
J('l'IIlOtiin(/lIIi/.;a i {(Tlllo/elini/.;a It/ea/lle gaspc sill/esc

14. Idealne gasne smjese

U tehnickoj praksi rijetko se susrece cista materija kao radno tijelo


termodinamickog sistema. Mnogo cesce je ono obrazovano od vise,
medusobno razlicitih, hemijskih materija - komponenata. U takvom slucaju
rijec je 0 visekomponentnol1l radnol1l tijelu ciJe .iU osobine zavisne od
termodinamic:kog stanja, helllijskih i fizic:kih :)sobina kOl1lp(;nenata i lljihovog
agregatnog stanja.

Dovodenje vise kOlllponenata U neposr:2dan dodir moze prouzrokov:lti


obrazovanje rastvora iii smjese istog iii razlicitog ac:regatnog stanja.

Pod rastvorom se podrdzumijeva radno tije10 hOlllogenog


termodinamickog sistema koje je sastavljeno od vise kOl1lponenata. Pri tome je
homogeni rastvor obrazovan od najrnanjih c:estica prisutnih materija (l1lolekula,
jona) kojim se jos definisu hemijske osobine te materijl:. Zbog toga se cestice
komponenata rastvora ne mogu, prosto, rnehanic:kirn putem odvojiti jedna od
druge i takvirn postupkom se ne rnogu dobiti polazne (eiste) materije. Rastvori
rnogu biti: evrsti, teeni i gasoviti. Tako legure predstavljaju evrsti rastvor,
vodeni rastvor alkohola teeni rastvor, vazduh iIi produkti sagorijevanja u
gasovitoj fazi predstavljaju gasni rastvor.

Smjesa predstavlja visekornponentno radno tijelo sastavljeno od


komponenata koje obrazuju heterogen termodinarnieki sistem. U srnjesarna se
moze komponenta odvojiti od preostalog dijela mehaniekim putem. Uzrok
tome lezi u heterogenosti stanja pojedinih materija u smjesi. Tako, pijesak i
metalni prah, iii kristali secera i kuhinjske soli, iii pomijesane teene faze
benzola i vode pri neposrednom dodiru obrazuju smjesu.

Tokom obrazovanja rastvora mogu se pojaviti dopunski efekti


mijesanja. Ovi efekti se manifestuju u promjeni zapremine, entalpije, entropije,
Gibbsove funkcije (i drugih terl1lodinamickih velicina) u odnosu na algebarski
zbir tih istih velieina za ciste materije.

Ako se tokom mijesanja ne javljaju dopunski efekti (izuzev u


prornjeni entropije) tada je rijee 0 idealllim rastvorima. U svim drugim
slucajevima rijec je 0 realnim rastvorima. Homogen gasni rastvor se c:esto
oznacava i kao gasna smjesa.

216 217
1(1eUlfiC ,1:,((,)1((' ,)"~/CH'

14.1. SllStllv, molckulska masa i gasna konstanta SIll,jcsc

Idcalni gasovi pri mijcSanjll obrazujll idealnll gasnu smjesu. Sastav (14.5)
lak ve sn~esc odrcdujc se mascnim. zapreminsbm i molskim udjelima
- - - - - - - - =---.
komponcnata kojima sc istovremcno definise i njihova koncenlracija, Za jednu
&
Ie istu smjesu se maseni i zapreminski udjeli komponenata brJjcano razlikuju. MA
Maseni sastav smjese. Za visckomponentnu smjesu idcalnih gasvva, koji
Dobijcna vrijednosl srednje l1lolckulskc mase prakticno svodi osobine
tokom mijesanja medusobno hemijski ne reaglljll, llkupnll masu dajc al;ebarski
visekomponentne sl1lJcse na osobine nckog cislog idealnoga gasa. To znaci da
zbir masa pojedinih (A, B, ... N) komponcnata:
sc nakon poznavanja oye velicine mogu odrediti svc ostale termodinamicke
velicine sn~ese u kojima srednja Illolekulska masa ucestvuje. Tako se za gasl111
111=111" +IIl B + .. ·+IIl N = Lm k . (14.1) konstantll idealne gasne smjese dobija zavisnost:
k

Odnos mase komponente k prema masi smjese odreduje maseni udio Ie R= ( 14,6)
komponente u smjesi: M

iii mk
gk =-·10 0 ,maS./O.
01
(14.2)
m Zapreminski sastav smjese. Zapreminski udio komponente u idealnoj gasnoj
smjesi odreduje se odnosom parcijalnc zapremine Vk kompol1ente i ukupne
lz jednacine (14.1) neposredno slijedi da je zbir masenih udjela jednak jedinici: zaprernine V smjese:

'1· . -- Vk(p,T) " IOQ


I I "
1 01
YO ./0. (14.7)
V(p,T)
Ako komponente medusobno ne reaguju tada za idealnu gasnu smjesu molski
bilans ima oblik:
Da bi poredenje ovih zaprernina imalo termodinarnickog os nova i komponenta
i smjesa moraju biti istog pritiska i iste temperature.
1I=II A +Il S + .. ·+II N =Lll k · (14.3)
k
Pomocu zaprerninskog udjela srednja molekulska masa idealne gasne smjese
izracunava se na slijedeci naCin:
Polazeci od pozllatog masenog sastava moguce je izracunati srednju (prividnu)
molekulsku masu idealne gasne smjese. Tako iz definicije kolicine materije
slijedi da je molekuIska masa sn*se:
M =!!.!.-= iliA +ms + ... +mN
11 V V
(14.4) Mv Mv
VA ·M A +Vs·MS+"·+VN ·M N
(14.8)
V
Ako se pojedine kolicine materije izraze masom i molekulskom masom tada ce ='" ·M A +rs·Ms+ .. ·+IN·M N =l>k ·M,.
k
za srednju molekulsku masu smjese vaziti:
Na osnovu definieije molarne zaprernine idealnoga gasa i jednakosti
MA·VA=MB·vfj= ... =Mr-:;VN=Mv uslijedilo je skracivanje istoimenih clanova
jednacine (14.8). Na taj nacin dolazi se do zakljucka da je srednja molekulska
masa odredena zaprelllinskim udjelillla i molekulskim masama komponenata
smjese.

218 219
/('rlllodi//Ullliku 1 lL'rtllO/e/!llikll li/cll/ne gO,I//C S!llfl'.le

POl1l0ClI srednJc mo\ekulske mase i lIni\'t~rzalIlC gasne kOllstante (2.13) l110ze se Veza izmcdu 1I11lscnog i zapreminskog udjela. Tl.'hl1lcki proracuni ponekad
izraCllnati i sr~dnja niJcdllost gasilc kOllstallte idealnc gasile smjcsc: namecil potrebu preraclIl.avanja naCina izraza\'anja sastuI'U sl11Jl.'se iz jednog 1I
drugi oblik. Tako. izmedll zapreminskog i 111aSell0 6 udjela postoji z3visnost:
( 14.9)
i',(p,T\ 111, ·IUP.T) . JI, ·M
Ii =
/(p,T) 11/ 1'(p.T) ,If ·/vl,
(14.14)
III,·M. lVI, '1',(pJ) M
Uz P0l110C pozna tog zaprcminskog sastavu i gustine komponcnata. za gllstinll gl'M
idealne gasne smjese vaZice zavisnost:
/I1·M, M ·1'(P.T) ,
III PA·V~+PU·VB+···P,,·V, lednacina (14.14) pokazuje da zapreminski uelio nije jednak masenom udjelu u
P= V I' visekomponentnoj smjesi. Razlog tome leii u Cinjenici da je Il10leklllska masa,
(14.10)
M, smjese razlicita oel 1110lekulskih masa komponcnata koje su obrazovale
p" . I A + :)[1 . r B + .. p, . r, = I / \ . I;'.
, s~esu. IZllzetak od tog pravda Cine ekvimoiarne smjcse obrazoval:e od
komponenata iSle moleklliske mase. M k .
Treba zapaziti da 1I izrazu (14.10) VA. VB • . . I\,prcdstavljaj,l parcijalne
zapremine kompon~na'a sn\iese. To znaCi da Sll llJlI11U pnpadajuce ,gustlt1e
14.2. Jednacina stallja ideahH' gasne ~mjese
ci<;tih l11aterija (PA, Po, .. .PN) odredene pritiskolll P i lel11peraturol11 T smjese.

Molski sastav smjese. U odsustvu hemijske reakcije izmedll. komponenata, S obzirom na oelsustvo sila izmedll cestica istih i razlicitih
koliCina smjese odredena je algebarskim zbirom kolicina malenJa u smjesl. To komponenata, Ie zanemarljivo male velicine tih cestica, moze se zakljllciti da
znaci da se iz molskog bilansa (14.3) neposredno izvodi zavisnost: za svakll komponentu gasne s~ese vazi jednaCina stanja idealnoga gasa.
Haoticnim kretanjem cestica gasa obezbjedeno je prisustvo svake komponellte
n~ I1B I1N (14.11 ) u cjelokupnoj zapremini prostora u kojem se smjesa nalazi. [z toga se, ipak, da
1=-+-+ .. ·+-·
n II 11 zakljllciti da je pritisak svake komponente, u osnovi, manji od llkupnog pritiska
svih komponenata koje su obrazovale gasnu smjesll. Posto je pritisak gasa
U jednaCini (14.11) Jrolicina komponente, I1N, podijelj~na kolicinom smjese rezultat elejstva cestica na povrsinu suda u kojem se gas nalazi proizilazi da za
odreduje molski udio komponente: idealnll gasnu smjesll vaii Daltonovo pravilo. Prema tom pravilu se svaka
komponenta u smjesi ponasa tako kao da se sama nalazi II zapremini koju
zauzima s~esa.
ili x, = Xl ·100, mol.%. (14.12)
II
Ukupan pritisak, p, idealne gasne smjese, rezultat je dejstva impulsa
Srednja molekulska masa idealne gasne smjese moze se izracunati i pomocu sile svih prisutnih eestica komponenata, to jest:
molskog udjela, Xb i molekulskih masa komponenata (M A, M H, ... MN) na
slijedeCi nacin: P = PA + Ps + ... + PN = I, p, ; v, T const. (14.15)

M = ~ = _1I~A~+_I1£.B_+_·_·._+_I.J.IN,-' U izrazu (14.15) PA .. .pN oznacavaju parcijalne pritiske komponenata. Pod


n 11
parcijalnim pritiskom, Pk> podrazumijeva se pritisak komponente koji bi bio
=x A ·M A +xo ·M Il +",+XN ·M N = (14.13)
izmjeren da se u zapremini, V, koju zauzima sn\iesa, nalazi samo gasna faza te
= Ix, ·M,. komponente na temperaturi, T, s~ese. Prema tome, za parcijalni pritisak mora
k vaziti zavisnost:

Izvedeni izrazi za molckulsku masu, gasnll konstantu i gllstinu idealne gasne 111 ·R,·T
P, _ k k
(14.16)
smjese pokazuju da je za viSekomponentni sistem potrebno znati sastav: To k - V
znati J~ mJseni, gb zapreminski, rk, i molski udjeJi, Xb predstavljaju vel.lcmc
intenzivnog karaktera polito se pomocll njih opislIje kvalitet razmatrane smjese.

220 221
T(,I"IJloilillumika i IL'rlllu{ciJllika /d('(I/II(, ga.llie .\l/lj('SC

gdje je sa IIlk oznacena masa, sa Ilk kolicina, a sa Rk gasna konstanta Prema tome. parcijalni pritisak komponcnte proporclOnalan je zapreminskorn
komponente. udJClu te komponcntc u smjesi i ukllpnolll pritisku idcalllc gaslle smjese:

Daltonovo pravilo je potvrdeno eksperimentalnim putem za gasove (14.23)


pod relativno niskim pritiskom. Ono se takode moze izvesti iz statisticke
termodinamike, a na bazi impulsa silc cestica gasa koje grade idealnu g"snu Isto tako, parcijalna zapremina komponentc proporeional1l3 je zapreminskom
smjcsu. udJelli te komponente u smjesi i zapremini idea Inc gasne smjese:

Idealna gasna smjesa se moze obrazovati, baren~ teoretski, i na taj (14.24)


nacin sto ce se pretpostaviti da komponenta zauzima zapreminu Vk tako da sc u
njoj nalazi samo izabrana individualna hemijska vrsta na pritisku p i Dijeljenjcl11 izraza (14.18) sa izrazol11 jednacinc stanp idealne gasne smjese
temperaturi T smjese. U takvom slucaju ee vaziti Amagatovo pravilo prema (14.20) dobija se:
kojcmje ukupna zapremina, V, smjese jednaka zbiru parcijalnih zapremina, Vb
komponenata: 'i. = -,-c.:....:.-.:.. (14.25)
V(p,T)
V(p,T) = VA (p, T) + Ve(p, T) + ... + V" (p, T) = Iv, (p,T). (11.17)
Izvedena zavisnos' pokazuje da su zapreminski i molski udio !(ol11poncnte u
idealnoj gasnoj sl11jesi l11edusobno brojcano jednaki.
Posto se svaka komponenta smjese ponasa kao idealan gas, proizilazi da ce za
svaku komponentu parcijalna zapremina biti odredena izrazom:
14.3. Specificna toplota idealne gasne smjese
(14.18)
p p
Vee je reeeno da pri obrazovanju idealnc gasne smjese nisu prisutni
I Daltonovo i Amagatovo pravilo pruZaju mogucnosti da se izvede jednacina dopunski efekti mijesanja. To znaci da se unutrasnja energija idealne gasne
stanja za idealnu gasnu smjesu. Tako, iz jednacine (14.15) slijedi: smjese moze odrediti kao algebarski zbir unutrasnjih energija komponenata
koje tu smjesu obrazuju:

p (14.19) V=IIl"U = VA + UB + ." + UN =I11A'lIA + mll'ull + .,. + IIlN'UN =


= IlA'MA'UA + flB"MIl'UB + ... + IlN·MN·lIN, (14.26)

Ako komponente smjese medusobno hemijski ne reaguju tada vazi molski Kako je kod idealnoga gasa specifiena unutrasnja energija, II, funkcija samo
bilans (14.3). KOrlstenjem te zavisnosti i njenom zamjenom na desnu stranu temperature proizilazi da to mora vaiiti i za gasnu smjcsu obrazovanu od
jednacine (14.19) dobice se izrazjednaeme stanja idealne gasne smjese: takvih komponenata. Dakle, za idealnu gasnu smjesu promjenu unutrasnje
energije opisivace izraz:
p·V=n-RuT. (14.20)
(14.27)
Pri zamjeni koliCine smjese masom prevesce se izraz jednacine stanja idealne
gasne smjese u oblik: dok ce za komponentu vaziti:

p·V=m·R-T. (14.21)
( 14.28)

KombinovanjemjednaCina (14.16) i (14.18) dolazi se do zakljucka daje: S obzirom da za smjesu vaZl zavisnost (14.26) to ce promjena specificne
unutrasnje energije, dll, idealne gasne smjese biti:
(14.22)
dll = -
(
I11A 111B
· c vA +_·c I 1 1 N ) ·dT
+ +-·c
vB'" vN = I g·c
. k vk ·dT . (14.29)
m III III k

222 223
Idcalnl! gWl1c sill/esc
7i'l'llIodfl/ill/lika i IcmlOlehllikil

Problel~li
SlicniIl1 postupkol11 mole se izvesti i izraz za entaipIJu. Tako ce za entalpiju
idea Inc gasne smjcsc vaz.iti
14.1 Pri nommlnom atmosferskom pritiskll ITllJesa se 0,06 mY argona,
+ Hn+ ... + !-IN = 1!1.\·h,\I-II/Il· h ll +. IIlN·;'N =
H -11/.;' = H,\ temperature 15°C, i 0,06 m3 helijuma isle temperature. Naslala smjesa ima isti
= IIA·M A·h A + IIn·MIl·hl! + .. + 1l,·M N ·;',.
(14.30)
pritisak i temperaturu. Odredi: zapremiull smjese, parcijalne pritiske
komponenata, parcijalne zaprernine komponenata, molske lIJjele, masene
Kao i unutrasnja energija tako i cntalpija idealnoga gasa zavisi samo od udjele, gasnu konstantu smjese, specificne toplote sllljese i molekuIsku masu
temperature gas~l. To zllaci cia se promjcna speci/lenc entalpije idealnegasl~e smjese.
smjese takode mole prikazuti samo kao funkcija temperature 1 to na shJedecl
ll'lcin: 14.2 Gasna sn~esa sastoji se iz: .5 kg argona, 10 kg helijllma i 15 kg azota.
Pritisak smjese je 210 kPa, a temperatura 60°C. Odredi: moIekulsku masu
dh= :;[g, ·c ·dT. (14.31 ) smjese, parcijalne pritiskL komponenata, parcijalne zapremine komponenata,
p'
k nmsene i molske udjcle komponenata, gasnu konstan'll smjese i sp.:cificne
toplote smjese.
JednaCine (14.29) i (14.31) pruzaju mogucnost detinisanja specificnih toplota
smjcse. 14.3 Odredi velicine iz zadatka 14.2 za smjesu koja st' sastoji od: I kmol
ugljendioksida, I kmol kiseonika i 3 kmol azota.
Tak0 ce za izohorsku mascnu specifiCtlU to;:Jlo!\l idealne gasne smjese valiti:
14.4 Jedan kmol gasne sn1iese ima slijedeCi zaprerninski sastav: ugljendioksida
24%, metana 16'%, azota 56% i helijuma 4%. Kolika je masa svake
( 14.32) komponente? Koliki je maseni udio svake komponente? Odredi molekulsku
rnasu smjese.

Za izobarsku masenu specifitnu toplotu ideaIne gasne smjese zavisnost ')d 14.5 Pet kg azota stanja 350 kPa i 150 °e mlJesa se adijabatski sa 15 kg
sastava smjese ima oblik: kiseonika stanja 100 kPa i 70°C. Odredi: konacnu temperaturu i konacni
pritisak, promjenu entropije, entalpije i unlltrasnje energije.

Tn
Ig, ·cr' ;p=const. ( 14.33) 14.6 Izolovani rezervoar cvrstih zidova podijeljen je nepropusnom pregradom.
Na jednoj strani pregrade nalazi se I kmol ugljendioksida, na pritislcu p i
k
temperaturi T. Sa druge strane se nalazi 1 kmol azota, na istom pritisku i
Zavisnost izobarske i izohorske zaprerninske specificne topIote ideaIne gasne temperaturi. Pregrada se ukloni i gasovi se u potpunosti izrnijesaju. Odredi:
smjese od sastava smjese ima oblik: unutrasnjll energiju, entalpiju i entropiju nastale smjese.

14.7 Rijesi zadatak 14.6 ako se tokom procesa rnijesanja dovede 20 kJ toplote,
C'=-o..._-- II', .c', ; p iii v = cons!., (14.34) a konacna temperatura je za 25% veca od pocetne temperature.
V
14.8 Srnjesa 0,25 kmoI ugljendioksida i 0,75 kmol azota ekspanduje
dok zavisnost izobarske i izohorske molske specificne toplote idealne gasne izentropski od stanja 560 kPa i 230 °e, do pritiska 100 kPa. Odredi: konacnu
temperaturu, promjenu entropije i promjenu entalpije smjese.
smjese od sastava smjese ima oblik:
14.9 U zatvorenoj boci zapremine I m3 nalazi se 2,5 kg gasne smjese masenog
sastava: 70% azota i 30% metana, na pritisku 1,0 MPa. Odredi rnasu vode koja
C
n
l>k .C k ; P iii v const. (14.35)
mole da ohladi smjesu do 40 °e, ako se sanm zagrije za 15°C. Koliko kmol
k
azota irna u smjesi? Koliko prividnih kmoI irna smjesa?

14.10 Celicna boca rnase 25 kg napllni se sa 2 kg sn1iese azota i vodonika, pa


se zagrije na 80 °e. Da bi se brle ohladila stavi se u dobro izolovanu pOSUdll sa

225
224
I CT1ll0(/illallliKIL I rerlllOrelllllKIl
lIIeo/lll' go.me .I/II/£'.Il'

0,0685 mJ vode temperature 14°C. Kada sc temperature izjednace, termometar pocetka komprcsije pritisak II cilindru jc 88 kPa, a temperatura 35 DC. Odredi
se stavi u vodu i pokaze 20°C. Koliko se II bGci nalazi vodonika') pritisak i temperatUll.l nakon kompresije i rad komprcsije po kg smJcse.
14.11 Maseni sastav svijetlecega gasa je slijedeCi: 7,47% vodonika, 31,92% 14.20 Izolovani ,ezervoar zapremine 0,1 Ill' sadrii azol kod 200 kP ~ i 250C
metaaa, 26,6% ugljenmonoksida, 17,35% ugljendioksida i 6,66% azota. Ugljendioksid kod 600 k1)a i 90°C teCt' kroz cijev u rezervoar dok pritisak u
Smjesa se nalazi na pritisku 100 kPa i temperaturi 27°C. Izracunaj: gasnu njemu ne poraste na 400 kPa, kada se venti I zatvori. Izracunaj konacnu
konstantu smj..;se, prividnu molekulsku masu smjese, zapreminski sastav temperaturu u rezervoaru i promjenu cntropije za proces.
smjese, parcijalne pritiske komponenata i gustinu smjese.
14.21 Azot u kolicini od 0,79 kmol kod 100 kPa i 25 "C, odvojen je
14.12 Zaprerninski sastav svijetlecega gas a je slijedeCi: 50'A, vodonika. 30% membranom od 0,21 kmol kiseonika kod 100 kPa i 25°C Membrana prsne i
metana, 15% ugljenmonoksida, 3% ugljendioksida i 2% azota. Kolika je gasna gasovi se mijesaju adijabatski, formirajuci homogellll smjesll istog pritiska i
konstanta i prividna molekulska masa smjese? Kakav je maseni sastav i gustina temperature. Odredi povratni rad i l1epovratnost ovog procesa. Odredi
smjese na temperaturi 25°C i pritisku 0,1 MPa? minimall1i rad potreban za razdvajaqje lHstaie smjese kod datih llslova.
14.13 Produkti sagorijevanja u lozistu sastoje se iz slijedecih zapreminskih 14.22 Gasna smjesa, molskog sastava 75% etilena i 25%, etana, ulazi u
dijelova: 10% ugl~endioksida, 8% kiseonika i 82%. azota. Kolika je prividna kompresor kod 35°C i 0,5 MPa, sa protokom 0,0125 lll'/s. Korr:presor trosi 10
molekulska masa, gasna konstanta, maseni sastav, parcijalni pritisci i gustina kW snage, a smjesa izlazi kod 65°C i 2 MPa. Odredi maseni protok i
smjese na normalnim uslovima'? oslvbodcl1u toplotu iz kompresora.

14.14 Analiza produkata procesa sagorijevanja pokazala je slijedeci sastav na 14.23 Dva izolovana rezervoara, AiD, zapremina po 0,02 m), povezani su
zapreminskoj osnovi: azota 70%, ugljendioksida 15%, kiseonika 11 % i preko ventila. Rezervoar A sadrii metan kod 25°C i 24 MPa, a rezervoar i3
ugljenrnonoksida 4%. Odredi: sastav smjese na masenoj osnovi, masu 0,2 mJ ugljendioksid kod 25°C i 1,4 MPa. Venti I se otvori i metan brzo teee iz Au D,
smjese kod 100 kPa i 20°C, kolicinu toplote potrebnu za zagrijavanje smjese dok pritisak u A ne opadne do 17 MPa, kada se ventil zatvori. Pod
pri bmstantnoj zapremini od poeetnog stanja do 150°C. pretpostavkom da rezervoar D sadrzi homogenu smjesu u konacnom stanju, a
rezervoar A sarno metan, odredi konacnu temperaturu u A i konacnu
14.1.5 S~esa iz zadatka 14.14 komprimuje se u cilindru povratno adijabatski, temperaturu, pritisak i sastav u D. Navedi svaku dodatnu koriStenu
od JlliDCe1nog stanja do zapremine 0,1 m3• Izracunaj konacnu temperaturu smjese pretpostavku u analizi.
i rllli I>rocesa.

14.16 Dva izolovana rezervoara povezana su preko ventila. Rezervoar A ima


zapremiDu 5 m 3 i sadrii kiseonik kod 15°C i 400 kPa. Rezervoar D ima
zapremiDu 35 m J i sadrii azot kod 35°C i 150 kPa. Ventil se otvori i ostavi
otvoren dok nastala smjesa ne dode u homogeno stanje. Odredi konacni
pritisak i temperaturu i promjenu entropije za proces.

14.17 Gasna smjesa, zaprerninskog sastava 50% argona i 50% ugljendioksida,


nalazi se u cilindru kod 300 kPa i 150°C. Gas zatim ekspanduje povratno
adijal"atski do 150 kPa. Odredi: konacnu temperaturu, izvrseni rad po kmol
smjese i promjene entropije argona i ugljendioksida tokom procesa.

14.18 Vodonik i azot mijesaju se adijabatski, u otvorenom sistemu, u odnosu 2


kmol vodonika na I kmol azota.vodonik ulazi kod 0,5 MPa i 20°C, a azot kod
0,5 MFa i 200°C. Pritisak nakon mijesanja je 0,49 MPa. Odredi temperaturu
smjese i ubpnu promjenu entropije po kmol smjese.

14.19 Razmotri kornpresiju smjese gorivo-vazduh u motoru sa unutrasnjim


sagorijevanjem. Pretpostavi da je gorivo etan, a maseni odnos mijesanja
vazduh-gorivo 15 prema I. Motor ima kompresioni odnos 9 prema I. Prije

226 227
Sago, tjcw/IIje iii i::guranic gOrll'a
Tcnllo!lill<lll1ika i Icrl/1o!ehllika

15. Sagorijevanje iii izgaranje goriva

15.1. Karakteristike i elementarni sastav goriva

Knjiga iz termodillarnike llije mjesto za detaljan tretman goriva.


Medutim, neko znanje 0 njima je neophodno da bi se mogao razmatrati proces
sagorijevanja, pa je ovo poglavlje posvecello kratkoj diskusiji nekih
ugljovodonicnih goriva. Verina goriva se moze svrstati u jednu od tri sIijedece
kategorije: ugalj, tecni ugljovodonici i gasoviti ugljovodonici.

Verina tecnih i gasovitil, ugIjovodonicnih goriva su smjese rnnogih


razliCitih ugljovodonika. Na primjer, benzin se sastoji prvenstveno od smjese
od oko cetrdeset ugljovodonika, dok su rnnogi drugi prisutni il veoma malim
kolicinama. Pri diskusiji ugIjovodonicnih goriva, dakle, odredena paznja treba
se posvetiti najvaznijim famiIijama ugljovodonika, koje su sumirane u tabeli
15.1.

Tabela 15.1 Karakteristike nekih familija ugljovodonika.

Familija Formula Struktura Zasicen


Parafmi CnH2n~2 Lanac Da
Olefmi CnH2n Lanae Ne
Diolefini CnHZu_2 Lanae Ne
Naftaleni CuH2n Prsten Da
Aromati
Benzen CII H1n _6 Prsten Ne
Naftalen CnH2n_12 Prsten Ne

Treba definisti tri karakteristike ugljovodonika. Prva se odnosi na


strukturu molekule. Vazni tipovi su prstenaste i lancane strukture. Razlika
izmedu ove dvije strukture prikazana je na slici 15.1. Ista sIika ilustruje
definiciju zasicenih i nezasicenih ugIjovodonika. Nezasiceni ugljovodonik ima
dva iii viSe susjedna atoma ugljenika vezana dvostrukom ili trostrukom vezom,
dok su kod zasicenog ugljovodonika svi atomi ugljenika vezani jednostrukom
vezom. Treca karakteristika koju treba definisati je izomer. Dva ugljovodonika
sa istim brojem atoma ugljenika i vodonika a razlicitim strukturama nazivaju se
izomerima. Dakle, postoji nekoliko razlicitih oktana (CgH 1s ) od kojih svaki ima
8 atoma ugljenika i 18 atoma vodonika, ali svaki ima razliCitu strukturu.

229
228
I enllOml1(1l1/l/W I termotelll1l1({l ,)lIgorljt:vanjL' III lzgarallJe gOl"lI'1I

II II 360 ,

~
II
"- /
II II II II C

-
"- / "- /
320 1I :,

.~o~
II C - C C II II - C C C - C - II C c
/ "- / "- I : j

~~ Ii]
H Ii II II II II H II II (' II
/ "- 280
II II

% I
lanac 1k:71lSiccn Lrnac zasiccn Prsten lH!"icen
240 L
,
i i. L
Slika 15.1 Molekulska struktura nekih ugljovodonicnih goriva. u
0 L
V ~l i

RazliCite familije ugljovodonika idel.tifikuju se zajednickim sufiksom. g' 200


/ L+--1 i
,
i
I

Nazivi jeduyenja koja saCinjavaju farniliju parafina zavrsavaju na "an" (1(ao i3


<l)
0-
LV I , ! I
!
i
,,
I
I L
propan, oklan). Slicno, nazivi jedinjenja koja sacinjavaju farniliju olefina ,I
zavrsa\"aju na "ilen" iii "en" (kao propen i okten), a nazivi jedinjenja iz familije ~
S
160 /: I

diolefinl> zavrsavaju na "dien" (kao butadien). Familija naftena ima istu I lVi i
I ~,,,,
I
bemijsku formulu kao farnilija olefina, ali Una prstenastu a ne lancanu
strukturno Ugljovodonici iz farnilije naftena nazivaju se doclavanjem prefiksa 120
!
i jt/ 1
"ciklo" (kaociklopentan). ~v I I

i-""" I
FamiJija aromata ukljucuje seriju benzena (CnH2n•6) i seriju naftalena
80 /' I
I I I

I I,
(C.H 2u_12 )' Serija benzena ima prstenastu strukturu i nezasicena je.
V I I
Alloholi se ponekad koriste kao gorivo u rnotorima sa unutrasnjim
sagorijevaJ!em. Karal"1eristika farnilije alkohola je u tome sto je jedan ~tom
40 / I I
TGdonika Zlllllijenjen OH radikalom. Tako je metil alkohol, takode poznat I kao 1 1
gtanol,~H.
/
Prva kap
20 40 60
Cistoca, %
80
~
Krajnja tatka
Vr.tina tecnm ugljovodonicnih goriva su smjese ugljovodonika koji su
iZvedeni .iz sirove nafte procesom destilacije i krekovanja. Tako se iz date SUka 15.2 Tipicne destilacione krive neldh ugljovodonicnih goriva.
move naiie moze proizvesti mnogo razlicitih goriva, rnedu kojima su
najpoznatiji: benzin, kerozin, dizel gorivo i loz-ulje. Svako od o~ih gori~a Pri proucavanju procesa sagorijevanja tecnih goriva prakticno je
proizvodi se sa razliCitim gradacijama i svako je sacinjen? od. veliko.g b~oJa izraziti sastav preko jednog ugljovodonika, cak i ako se radi 0 smjesi mnogih
IlIZlicitih ugljovodonika. VaZna razlika izmedu oVlh gonva Je destdaclOna ugljovodonika. U tom kontekstu, benzin se obicno smatra oktanom, CsH IS, a
kriva, slika 15.2. Destilaciona kriva se dobija laganim zagrijavanjem uzorka dizel gorivo dodekanom, C 12Hz6 • Sastav ugljovodonicnog goriva moze se
goriva dok OlIO ne ispari. Para se zatim kondenzuje a dobijen~ kolicina mj.eri. takode izraziti i preko sadrzaja ugljenika i vodonika.
Isparljiviji ugljovodonici isparavaju prvi, pa temperatura nelsparenog dlJela
llISte tokomprocesa. Destilaciona kriva, koja predstavlja zavisnost temperature Dva prirnama izvora gasovitih ugljovodonicnih goriva su izvori
oeisparenog dijela od koliCine kondenzovane pare, je pokazatelj isparljivosti prirodnoga gasa i neld procesi hernijske industrije. U tabeli 15.2 dat je sastav
gonva. nekih gasovitih goriva. Glavni sastojak prirodnoga gasa je metan, koji ga
razlikuje od proizvedenoga gasa.

230 231
Terll1ot/il1Wllikll i lermote/1I1ika

Tabela 15.2 Zapreminska analiza nekih tipicnih gasovitih goriva. 32 44


ckgC+- c/.",O, =-·ckgCO,· ( 15.3)
12 b. 12 .
Gas iz Coke-
RazliCiti prirodni gasovi bitumin. Vodeni gas Ovenov Kada se spaJjuje t'gljo\odonicno gorivo. pored ugljenika oksiduje I
Sastav A B C D ug\ja gas vodonik. Analogno jednacinama za sagorijevanje ugljenika, i jednacine za
Metan 93,9 60,1 67,4 54,3 3,0 10,2 32,1 sagorijevanje vodonika mogu se izraziti na slijedeci nacin:
Elan 3,6 14,8 16,8 16,3
Propan 1,2 13,4 15,8 16,2 1
H,+-O,=1-tO, (15.4)
Butan . 2' .
plus' 1,3 4,2 7,4
Eten 6,1 3,5 odnosno:
Bellzen 2,8 0,5
Vodonik 14,0 40,5 46,5 (15.5)
Azot 7,5 5,8 SO,9 2,9 8,1
Kiseonik 0,6 0,5 0,8 i konacIlo:
Ugljen-
monoksid 27,0 34,0 6,3 16 18
Ugljen- hkgH,. +-·11 kgO,. =-·11 kg H,O· (IS.6)
2 2 .
dioksid 4,S 3,0 2,2
WJU~C bUlan 1 sve Idc uglJovodOlllke.
I za treci gorivi e\emenat iz goriva, sumpor, analogne jednaCine glase:

(IS. 7)
15.2. Proces sagorijevanja goriva
32 kg S + 32 kg O 2 = 64 kg S02, ( IS.8)
Proces sagorijevartia predstavlja oksidaciju sastojaka goriva koji se
s kg S + S kg O 2 = 2s kg S02' (IS.9)
mogu oksidovati, pa se moze predstaviti hemijskom jednacinom. Tokom
pmcesa sagorijevanja masa svakog elementa ostaje ista. Dakle, pisanje
Na osnovu stehiometrijskih jednacina sagorijevartia gorivih
hanijske jednacine i rjeSavanje problema koji ukljucuju kolicine razlicitih
komponenata iz goriva, jednostavnim sabiranjem pronalazi se minimalno
smojaka zasniva se na odrZanju mase svakog elementa. Sve pocetne materije
potrebna koliCina kiseonika:
Ja;e uCestvuju u procesu sagorijevanja nazivaju se reaktanti, a materije koje
mstaju kao rezultat procesa sagorijevanja nazivaju se produkti. Kratak pregled
32 16 (IS.IO)
0¥0g problema, a posebno njegova primjena na proces sagorijevanja, O· =-·c+-·h+s o·
pn:zentiranje u ovom poglavlju. mm 12 2

Prvo ee se razmotriti reakcija ugJjenika sa kiseonikom: U jednaCini (15.10) (- 0) je koliCina kiseonika koja se po elementarnoj analizi
vee nalazi u gorivu i za toliko je potrebno dovesti manje kiseonika za
(15.1) sagorijevanje.

Ova jednacina zna6 da jedan kmol ugJjenika reaguje sa jednim kmol kiseonika Ako se jednacina (IS.10) podijeli molekulskom masom kiseonika
dajuCi jedan kmol ugljendioksida. To takode znaCi da 12 kg ugljenika reaguje M=32 i pomnozi sa 22,41 nmJ Ikmol, dobiee se ista vrijednost, ali izrazena u
saJ2 kg kiseonika formirajuci 44 kg ugljendioksida: zapreminskimjedinicama:

12 kg C + 32 kg O 2 == 44 kg CO 2, (15.2) OmiJ1 = 1,868'c + S,603'h + 0,700'.1' 0,700'0, nm) /kg goriva. (15.11)

Am se jednacina (15.2) ponmozi sa cl12, konacno se dobije: Medutim, u veCini procesa sagorijevanja kiseonik se dovodi u obliku vazduha,
a ne kao cisti kiseonik. Sastav vazduha na molskoj oSllovi je priblizno: 21 %
kiseonika, 78% azota i 1% argona. Pretpostavice se da azot i argon ne
ucestvuju u hemijskoj reakciji. Oni odlaze na istoj temperaturi kao i ostali

232 233
Il'lf/U(/IIl(IIIlIfH/ I IC'"I(JICfllllf\1I
_~~~ _ _ _ _ _J_(l::..,~_(J_I/::../'_'_(_".:::..YC {II '<I.!,UIUlljC gon\'u

produkti, pa podliJcZl; pllJI1ljeni stanja ako su produkti na temperaturi razlieitoj


od pocctl,e tcmperature \ a7duha. Treba istaci da pri visokim lemperaturama,
koje se postiZll II motorima sa unutrasnj im sat;orijcvanjem, u stvarnosti dolazi
I 44
12
18
c +-./i + 2·s +11 + 11+0.77·
2
, kg kg gori\a. ( 15.15)

do neke reakcije izmedll azota i kiseonika. sto jc i llzrok problema zagadenja


vazduha azotnim oksidlma. U proraeunima sagorijevanja. koje ukljucuje U jednacini (15.15) prvJ tri clana n3 desnoj strani S:l produkti sagorijevanja
vazduh, argon 5e obieno zanemaruje, pa se smatra da je vazduh, na CO 2, H2 0 I S02' ShJedeodva clana (/I i II, azot i vlaga) su elementi kOJi ne
zaprcminskoj osnovi, sastavljen od 21 % kiseonika i 79 % azota. Kada sc ucestvllJu u reakclJI sagoflJcvan.la. nego direktno iz sasta\a goriva prelaze u
napravi ova prctpostavka, azot se ponekad nazi va "atmosferskim azotom". sastav produkata sagorijevanja. Posljednji clan na desnoj strani oznacava
Atmosferski azot ima molekulsku masu 28,16 (sto uzima u obzir argon) u neminovni sastojak \'azduha azot (77"/" po masi). koji je zajedno sa kiseonikom
doveden u proces.
poredenjll sa 28,013 za cisti azot. Ova razli:,a se neee praviti u tekst:l, pa ce se
nadalje smatrati da je 79 procentni azot cisti azot.
Stvarna kolicina dimnih gasova. kada se proces odvija sa suviskom
vazduha, iznosi: .
BuduCi da kisconika u vazduhu ima 23% po masi, iii 21 % po zapremini, to je
minimalno potrebna kolicina vazdllha za sagorijevanje:
(15.16)
32 16 3
·c+-···II+s-o Iste kolicine izrazavaju se i u nm , 5(0, analogno opisanom nacinu pretvaranja,
z . = Omm := 12 2 , kg/kg goriva, ~15.l2) daJe: .
mm 0,23 0,23
Vmin = 1,868·c + 11,205'11 + 0,700'.1' +
z . '" 0,21 °min
1,868·c+5,603·11 +0,700·.1' - 0,700'0, kg/kg goriva. (15.13) + 0,800'/1 + 1,245'w + 0,79'Zm,n, nm 3/kg goriva. (15.17)
nun 0,21

Minirnalna kolicina vazduha koja obezbjeduje dovoljan kiseonik za 15.3. Toplotna moe iii entalpija sagorijevanja
potpuno sagorijevanje ugljenika, vodonika i mnogih drugih elemenata goriva
koji mogu oksidovati, naziva se "teoretski vazduh". Kada se potpuno
sagorijevanje postigne sa teoretskim vazduhom, produkti ne sadrze kiseonik. U Entalpija sagorijevanja, h RP , definise se kao razlika izmedu entalpije
paksi je nadeno da se potpuno sagorijevanje neee postici ukoliko koliCina produkata, hr, I entalplJe reaktanata, h R, pri potpunom sagorijevanju pri datoj
dovedenog vazduha nije nesto veca od teoretske kolicine, jednostavno zato sto temperaturi i pritisku, to jest:
je nemoguce do svake cestice goriva dovesti idealnu kolicinu vazduha.
Kolicina vazduha stvamo dovedena izrazava se u procentima teoretskog
vazduha. Tako 150% teoretskog vazduha znaCi da je stvamo dovedena kolicina
vazduha 1,5 pula veca. od teoretskog vazduha. KoliCina vazduha stvamo hRP = LIl, .[/<' +Jhl- Lllu '[h~' +Jhl.. (15.18)
dovedenog moie se lakode izraziti preko procenta suviska vazduha. Suvisak P R

vazduha je koliCina dovedenog vazduha iznad teoretskog vazduha. Tako je


150% teoretskog vazduha ekvivalentno 50% suviska vazduha. Tennini Uobieajeni parametar za izrazavanje entalpije sagorijevanja je jedinica
teoretski vazduh i suvisak vazduha su u tekucoj upotrebi. mase goriva, iii kmol goriva.

Ako je Zmin teoretski vazduh, onda je stvamo dovedena koliCina vazdllha: Tabelirane vrijednosti entalpije sagorijevanja goriva obicno su date za
temperaturu od 25°C i pritisak 0,1 MPa.
(15.14)
Unutrasnja energija sagorijevanja definise se na sliean naein:
gdje je A koeficijent suviska vazduha.

Koristeci se i dalje stehiometrijskim jednacinama sagorijevanja, a i


jednacinama za potrebnu kolicinu vazduha, odreduje se i kolicina produkata
sagorijcvanja (dimnih gasova):
U RP = LIl, 'V<' +Jh
P
p11- Lllu R
.[h,"+Jh-pvl. .(15.19)

235
Tcrlllotiil1{[lIlika i lerlllOleiIllikll Sagorljcmuje iii "'::gart/Ilje gOrll'{f

Kada sc svi gasoviti konstituenti mogu smatrati idealnim gasovima, te 15.5. Kontrola procesa sagorijevanja
kada jc zaprcmina tccnih i cvrstih konstitllcnata zanemarljiva U O('nOSli na
zapreminu gasovitih konstitucnata, prethodna relacija za liRp redukuJe sc do:
Sagorijevanje, kao i svaki drugi slvarni proces u termodinamici, tece
(15.20) sa vise gubitaka. Tu je u prvOIl1 redu gubitak sall10ga goriva, koje dijelom
prop ada sa pepelom, a dijeloll1 se kao cad gubi sa dinmim gasovima. Ti se
Cesto sc koristi tcrmin "toplotna moe" iii "tOplot1 rcakcije". Radi se, gubici uglavnom svode na ugljenik iz goriva Uer su drugi gorivi eiementi lakse
dakle, 0 top loti koja se prenese iz komore za sagorijcvanje tokom sagorijevanja sagorivi), pa je uobicajello koristenje sJijedecih oznaka:
iii reakcije pri konstantnoj temperaturi. U slucaju procesa pn konstantnom
pritisku, 'iz prvog zakona termodinamike se moze zakljuciti da to odgovara a'c, kg/kg, ~ kolicilla ugljellika koja slvarno izgori,
negativnoj entalpiji sagorijcvanja. Iz tog razloga ovaJ prenos toplote se (I - a)'c, kg/kg, ~ koliCina ugljenika koja se gubi.
ponekad nazi va izobarska toploUla moe za proces sagoflJevanJa.
Povezano opel sa ugljeniko1l1 jesle i ll1oguenost njegovog nep0tpunog
U slucaju procesa pri konstantnoj zapremini prenos toplote je jednak sagorijevanja ~ umjes;o u CO 2 on sagorijeva u CO i daje mallje toplole. Kada
negativnoj unutrasnjoj energiji sagorijevanja. Ona se ponekad nazlva Izohorska je kolicina dovedenog vazduha manja od teoretski potrebnog vazduha,
toplotna moe u slucajll sagorijevanja. sagorijevanje je nepotpuno. Ako postoji samo mali deficit vazduha, ouda se
obicno nesto ugljl'nika veil' sa kisl'onikorn formirajuei ugljelU110noksid (CO)
Kada se koristi termin toplotna moe treba razlikovati "gornju" i umjesto 'lgljendioksida (C02), Ako je kohCina dovl'der:og vazduha znatno
"donju" toplotnu moe. U produktima sagonjevanja voda moze biti u parnoj, rnanja ud tl'oretskog vazduha, u produktima sagorijevanja se mogu pojaviti
tecnoj, iii evrstoj fazi, 5to zavisi od temperature I pn~lska produkata odredene koliCine ugljovodonika. Cak i kada se dovede neb suvisak vazduha
sagorijevanja. (iornja toplotna mee je pre nos toplote kada Je teena H 20 u mogu se pojaviti male kolicine ugljcnmonoksida, a tacna kolicina zavisi od
produktima, a donja toplotna moe je prenos toplote kada Je parovlta H20 u vise faktora, ukljucujuei mijesanje i turbulenciju tokom sagorijevanja.
produktima. Teoretski postoji mogucnost da nesagoreni ostanu Hz, CH4 i neki drugi gorivi
clementi, ali se zbog njihove lahkoee sagorijevanja to rijetko desava.

15.4. Temperatura adijabatskog plamena NajveCi gubitak u procesu sagorijevanja je toplota samih dirnnih
gasova, koji odlaze u dirnnjak sa temperaturom od, na primjer, 150°C iii
slicno. Vise je prakticnih razloga da se ne ide na veee iskoristenje toplote iz
N~ka je dat proces sagorijevanja koji se odvija adijabatski i bez rada dirnnih gasova i time postizanje nize izlazne temperature. Neki od tih razloga
iIi promjena kinetieke iii poteneijalne energije. Za takav proees temperatura su: suvise mala temperaturna razlika izml'du dimnih gasova i, na prirrUl'r, vode
produkata se nazi va temperatura. adija~atskog .plamena ... Uz preth.~dnu koja se grije, pa bi trebala velika povrsina za razmjenu toplote; daljnjim
pretpostavku da nema rada niti promJen~ kllletlc~.e Iii potenelJalne energlJe .to sniiavanjem temperature iz dirnnih gasova bi se kondenzovala vlaga, a sa njom
je maksimalna temperatura koja se moze postlel za date reaktante, Jer bllo i S02, cime bi nastala sumporasta iii sumporna kiselina, koje vrlo korozivno
kakav prenos toplote sa reagujueih matenp I bllo kakvo nepotpuno djeluju na materijale kotla itd. Ako sl', medutim, vee ne moze sniziti
sagorijevanje imaee tendenciju snizenja temperature produkata. temperatura izlaznih gasova, tada sl' barem nastoji da im koliCina bude sto
manja, a to sl' postize sagorijevanjem uz minimalni suvisak vazduha.
Za dato gorivo i dati pritisak i temperaturu reaktanata, maksimalna
temperatura adijabatskog plamena koja se. moze postici je o~a sa lz toga se lahko zakljucuje da jl' kontrola procesa sagorijevanja vatan
stehiometrijskom smjesom. Temperatura adlJabatskog plamena n:oz~ se preduslov za njegovo praeenje i optimalno odvijanje. Ne ulazeCi u sarnu
kontrolisati koliCinom koristenog suviska vazduha. To je vazno, na pnmJer, u tehniku mjl'renja pojedinih parametara goriva i dirnnih gasova, proces
gasnim turbinama, gdje je maksimalna dozvoljena temperatura odredena sagorijevanja u opstem slueaju moze se prikazati kao na slici 15.3.
metalurskim ogranicenjima, pa je preclzna kontrola temperature produkata
vcoma znaeajna. Na slid su sa COlo CO itd. oznacene pojedine komponente u dirnnim
gasovima, a to su ujedno i zapreminski udjeli tih komponenata. Buduei da se
njihovo stvarno odredivanje izvodi pri temperaturi okoline, kada je prakticno
sva vodena para iz dirnnih gasova kondenzovala, to su udjeli CO2, CO itd.
svl'deni na Inm3 suhog dinmoga gasa, pa je:

236 237
7i:nllodll/(lIl1ika i /crmolcilllik(/ S(/gori/c\'IIll/c iii i::garall/c gOU\'1l

(15.21 )

Sasvim razumljivo, stvarna za!Jremin;~ vlaz.nih dimnih gaso\'u, koji nastaju


sagorijevanjem I kg goriva, bite:
odakle jc kocficijent suviska vazduha:
1
V," V,u" ., (11,205'/7 + 1,245'\\'), nI11 /kg. (15,22)
/I. = V"',, ' N, - 0,800 . 11
Dimni g~sovi, r~, ( 15.24)
- -.. - - - ' . - - - CO~. CO. CH.,_ H~O. 0,79·2"""
SO,.O,.N,. H,
gdjc je minima Ina potrebna koJicina vazduha za sagonjevanje:

Z = Dnlm
(1,868·c + 5,603' II + 0,700· s 0,700· 0) 1
, nm/kg. (15,25)
""" 0,21 0,21
Loziste - - - - - - 4 4 l - -
Slicno kao prijc, kolicina azota iz goriva 11, kg/kg, pretvorcna je u nm1/kg
Gori\O dijeljcl*m sa M=28 i mnozenjem sa 22,41.
Izolacija ---..jC..,'!~ ~ ",!I,s.n, a, a, II'
Ako se izjednacine (15,23) V,uh uvrsti ujednaCinu (15.24), u kojoj se
jos i 2",in uvrsti iz jednacine (15,13), dobice se izraz za koeficijent fUviska
Resetka ----!,L,4--.,:
vazduha:

Vazduh ---iZb4ii~~~~~i~~t--- Vazduh, Z,,, 1,868, a ' c ' _ _ _N"",2_ __


0,800'/1
/1.= CO 2 +CO+CH.
(15.26)
Pepeo,a 0,79, (1868, c + 5 603, h + 0 700· 5 0,700' 0)
~21' , ,
Neizgoreni ugljenik. (l-u)c

Slib 15.3 Bilans materija u stvarnom procesu sagorijevanja, Kao sto sc vidi, ovaj vazni pokazatelj pwcesa sagorijevanja moguce je naci
poznavajuci elementami sastav goriva i sastav suhih dirnnih gasova, Svakako,
Za prikazani proces sagorijevanja na slici 15,3, u st~ci~narnom stanju, moraju posebnim mjerenjima iIi iz iskustva, potrebno je znati i koeficijent a, ~.
biti zadovoljena slijedeca dva bilansa - bilans uglJemka I bilans azota. iskoristeni dio ugljenika iz goriva.

Bilans ugljenika:
Problemi
c
.5:....,22 41 V I ,(CO, +CO+CH 4 )-(I-a),-·22,41,
12 ' .' . 12
15.1 Butan sagorijeva u prisustvu vazduha, Analiza produkata sagorijevanja
dala je slijedeci (na suhoj osnovi) zapreminski sastav; ugljendioksida 7,8%,
odakleje: ugljenmonoksida 1,1%, kiseonika 8,2% i azota 82,9%. Odredi procenat
teoretskog vazduha koristen u ovom procesu sagorijevanja,
1,868·a' c 3
(15,23)
V = , lUll !kg,
,,,h CO 2 + CO + CH 4 15.2 Ugljovodonicno gorivo sagorijeva u prisustvu vazduha, Analizom
produkata sagorijevanja dobijen je slijedeci (na suhoj osnovi) zapreminski
Ulazna kolicina ugljenika c, kg/kg, podijeljena je njegovom molekulskom sastav: ugljendioksida 10,5%, kiseonika 5,3% i azota 84,2%. Odredi rnaseni
3
masom M= 12 i pomnozena sa 22,41 da bi se dobila vrijednost u nm /kg, sastav goriva i procenat teoretskog vazduha koristen u ovom procesu
sagorijevanja.
Bilans azota:

239
238
T('rllludill({lIIika i /('rlllo/('ll1lika
SagcrU(,l'IIlIje iii i::.gartlllje gorim

15.3 Oktan sagorijeva sa teoretskim vazduhom u procesu pri konstantnolll 15.12 Prirodlli gas B iz tabele 15.2 sagorijc\'a sa 150'% teoretskog vazduha.
pritisku. 100 kPa. a produkti sagorijevunja se hladc do 25 cc. Koliko kilograma lzracunaj temperatum adijabatskog plamena za potpuno sagorijevanje. ako je
vode kondcnzujc po kg gonya"~ Pretpostavi da vazduh ima relativnu vlaznost temperatura reaktanata 25°C.
90%. temperaturu 25°C i pritisak 100 kPa. Koliko ce kilograma vode
kondenzovati po kg goriva kada se produktl sagorijevanja ohlade do 25°C? 15.13 Sumpor ila 25°C sagorijeva sa 50'Yo suviska \·azduha. Vazduh je na
temperaturi 400 K. Izracunaj temperaturu adijabatskog plamena, pod
15.4 Razmotri proces sagorijevanja gasa dc)bijenog gasifikacijom pretpostavkom da say sumpor izgara 1I slImpordioksid. Entalpija nastajanja
bituminoznog uglja (tabela 15.2) sa 130'X, teoretskog vazduha i kod pritiska 0,1 sumpordioksiua je -296,831 MJ/kmol. Izobarska specificna top Iota
MPa. Odredi tacku rosista produkata sagorijevanja. Koliko ce kilograma vode sumpordioksida ·nijenja se sa tempcraturom.
kondcnzovati po kg goriva, ako se produkti sagorijevanja ohlade 10°C is pod
15.14 Gasoviti acetilen kod 25°C i 0,1 MPa sagorijeva 1I baklji. Izracunaj
temperature rosista?
temperatum plamena, ako acetilen sagorijeva sa 100% teoretskog vazduha kod
15.5 Motor sa unutrasnjim sagorijevanjem sagorijeva teeni oktan i koristi 125°;', 25°C odnosllo sa 100% koretskog kiseonika kod 25 CC.
~eoretskog vazduha. Vazduh i gorivo ulaze kod 25°C, a produkti sagorijevanja
napustaju motor kod 900°C. U motoru 85% ugljenika izgara u ugljendioksid, ~ 15.15 Smjesa 20% metana i 80% elana, na molskoj 05110\'i, prigusuje se od 65
ostatak 1I ugljenmonoksid. Toplotni tok sa ovog motor" jednak Je radu kOJI °e I 10 MPa do 100 kPa, pa uvodi u komoru za sagorijevanje gdje potpuno
izvrsi motor. Odredi snagu motora ako u njel11u sagorijev<J 0,005 kg/s gonva I sagorijeva sa vazduhom, koji ulazi kod 400 K i 100 kPa. Kolicina vazduha je
takva da produkti sagorijevanja izlaze kod 1200 K i 100 kPa. Pod
sastav i rosiste produkata sagorijev2l1ja.
prctpostavkom da je proces sagorijevanJa adijabatski i da se sve komponente
15.6 Prirodni gas, koji se sastoji iz 80% metana i 20% etana (na zapreminskoj ponasaju kao idealni gasovi, osim goriva, odredi potrebni procenat teoretskog
osnovi), sa;sorijeva sa 150% twretskog vazduha. Toplota prelazi. sa produkata vazduha i temperatum rosista produkata.
sagorijevanja dok im temperatura ne dostigne 700 K. Gonvo ulaZl u komoru za
sagorijevanje kod 25 °e, a vazduh kod 400 K. Odredi prenesenu toplotu po 15.16 Izraeunaj entalpiju sagorijevanja prirodnoga gasa D iz tabele 15.2, kod
25 °e, ako je voda u produktima sagorijeval1ja u obliku pare odnosno u obliku
kmol goriva.
tecnosti.
15.7 Teeni etanol sagorijeva sa 150% teoretskog kiseonika. Reaktanti ulaze u
komoru za sagorijevanje kod 25°C, a produkti se hlade i izlaze kod 65°C i 0,1 15.17 Odredi entalpiju nastajanja tccnog benzena na 25°C. Teeni benzen na 25
MPa. Izracunaj prenesenu toplotu po kmol etanola. Entalpija nastajanja tecnog °e sagorijeva sa vazduhom kod 500 K. Produkti sagorijevanja se hlade do 1400
K i imaju slijedeci (na suhoj osnovi) zapreminski sastav: ugljendioksida 10,7%,
etanolaje -277,634 MJ/kmol.
ugljenmonoksida 3,6%, kiseonika 5,3% i azota 80,4%. Izracunaj prenesenu
15.8 Teeni oktan ulazi u komoru za sagorijevanje turbomotora kod 25°C, a toplotu po kmol goriva tokom procesa sagorijevanja.
vazduh ulazi iz kompresora kod 500 K. Zna se da 98% ugljenika iz goriva
izgara do ugljendioksida, a ostatak izgara u ugljerunonoksid. Koja ce kolicina 15.18 Jedan kmol ugljenika kod 25°C i 0,1 MPa i dva kmol kiseonika kod 400
suviska vazduha biti potrebna, ako se temperatura produkata mora ogral1lclti na K i 0,1 MPa ulaze u komoru za sagorijevanje. Produkti sagorijevanja napustaju
komoru kod 1400 K i 0,1 MPa. Odredi prenesenll toplotu po kmol goriva, pod
1100 K?
pretpostavkom daje proces sagorijevanja potpUI1.
15.9 Gasoviti propan temperature 25 °e m.ijesa se sa vazduhom temperature
400 K i sagorijeva sa 300% teoretskog vazduha. Kolika je temperatura 15.19 Metanol sagorijeva sa 120% teoretskog vazduha kod 150 kPa, nakon
cega produkti sagorijevanja pro laze kroz izmjenjivac toplote gdje se ohlade do
adijabatskog plamena?
50°C. Odredi prenesenu toplotu po kmol goriva, pod pretpostavkom da je
15.10 Gasoviti propan temperature 25°C mijesa se sa vazduhom temperature proces sagorijevanja potpun.
400 K i sagorijeva. Koliko je potrebno teoretskog vazduha, ako se zeli postiCi
temperatura produkata 1200 K? Pretpostavi da je proces adijabatski i da je 15.20 Gasoviti propan sagorijeva kod 0,1 MPa i 25°C sa teoretskim vazduhom
kod 0, I MPa i 25°C. Sagorijevanje je potpuno, a produkti odlaze kod 25°C.
sagorijevanje potpuno.
Odredi prenesenu toplotu po kmol goriva.
15.11 Kolika se greska pravi ako se temperatura adijabatskog plamena u
zadatku 15.9 racuna sa konstantnim specificnim top Iota rna svih ucesnika? 15.21 Smjesa butana i 150% teoretskog vazduha ulaze u komoru za
sagorijevanje kod 25°C i 150 kPa, a produkti sagorijevanja izlaze kod 1000 K i

241
240
/ ('nliOlilllllllllliil I [('rlllo/cilllllill f'11l.\/IUlIl!" iii plOW,1 [op/Ole
---------

15\) k1'a. Odredi prcncscnll loploll! 11 komon: za sagonje\anjc pO Kmol bulJna.


pod pn:lposlUvkol11 da jc proccs sagonjc\'anja potpun.

15.22 Razll10tri cilindar Ottovog 1l10lora 5J umllrasn.J im sagorijevanjcm. Prije


komplesijc cilindar se plini smjesol1l vazdllha i elana. Prclpostavi da se koristi 16. Prostiranje iii prenos toplote
150'X, teoretskog vazduha, a da je slanje smjcse prije kompreslJe 0, I MPa 1 25
ce. Kompresioni minos motora .ic 9 prema I. Odredi pl'ltisak i temperarum
nakon kompresije pod prelposluvkom da .JC ona povratnu adIJabatsk~.
Pretpostavi dl se elan ponasa kao idcalan gas. Taknde pretpostan da se pOSllze
potpuno sagorijevanje kada se klip nade u gOll1JoJ IllrtvoJ tackl (1.1: nakon Smalra se da postojc lri nacina, iIi metoda. iii mehanizma na koji se
povratne adijabatske kompresije) i da je proces sagorIJeval1Ja adIJabatskl. top lOla prenosi sa jedne tacke na dl1lgu: provoden]e iii kondukcija, prelaz iii
Odredi tempcraruru i pritisak nakon sagorijevanja. konvekcija i zracenje iIi radijacija. Uopsteno glcdano, fizicki problemi
ukijucuju sva tri nabrojana nacina prenosa toplote. Na sreeu, svaki naCin
15.23 Testiranjem malog benzinskog motora, koji se hladi vazdt;hom, .nadeno prenosa toplote zasnovan je na posebnom mehanizmu, koji se moze objasniti
je da mu je snaga 1,0 kW. Izmjerena je temperatura pro?ukata sagorlJevanJa pojedinacnim izrazom iIi gn'pom izraza. U nmogim sillcajevima jedan oblik
660 K. Analiza produkata sagorijevanja dala Je sh]edeci (na suhoJ osnovl) prenosa toplote je najvise izrazen, pa se mpze zanemariti razmatranje dl1lgih
zapreminski sastav: ugljendioksida 11,4%, kiseonil:a I ,6~y'" uglJenmonokslda metoda. Kada je ukljuceno vise procesa prenosa toplote, moguce je sumirati
2,9%, i azota 84, I 'Yo. KOI isteno gorivo moze se smatratl okla~om. GOfl,VO I kolicint: dobijene razmatra'ljem svake faze.
vazduh ulaze u motor kod 25°C. PotrosnJa gonva Je 0,0001) kg/so Ouredl
prenesenu toplotu iz motora. Smatra se da je prenos toplote kondukcijom rczu!tat molekulamih
interakcija, mada Ii procesi jos nisu dobro poznati. Vjcl1Ije se da se u cvrstim
15.24 Razmotri proces sagorijevanja iz zadatka 15.10, u kojem propan kod 25 materijalima, molekulima, atomima i elektronima, na visokim energetskim
0e sagorijeva sa vazduhom kod 400 K, a temp~rat~a proJuk!ta Je .. 200 K. nivoima u oblastima visoke temperature, energija prenosi u susjedne oblasti
Pretpostavi da je efikasnost procesa sagoflJevanp 90 Yo 1 da 95 Yo uglJemka 1Z niske temperature, preko cestica niskog energetskog nivoa. U metalima se to
propana izgara u ugljendioksid, a 5% u ugljenmonoksld. Kohka Je prenesena vjerovatno desava kao rezultat toka slobodnih elektrona. U gasovima izmjena
top lOla jz komore za sagorijevanje u ovom procesu? kineticke energije tokom sudara molekula najvjerovatnije je naCin prenosa
toplote kondukcijom. Prenos toplole kondukcijom moze se desiti ne samo
unutar materije, vee i izmedu dvije materije iii dva tijela koja su u kontaktu. U
nekim slucajevima ovaj zadnji fenomenje tesko objasniti.

Konvekcija, u opstem slucaju, ukljucuje prenos toplote kao rezultat


pokretanja masa fluida. U loncu kljucale vode, iii zagrijane vode, u tacki iIi
povrsini koja je najbliza mjestu dovodenja toplote, voda postaje manje gusta i
podize se. Dolazi do prirodne cirkulac~je, jer gusci hladni fluid pada na dno
posude. Konvekcija kao fezultat razlike gustina poznata je kao prirodna
konvekcija, i razlikuje se od prinudne konvekcije kod koje je cirkulacija
uzrokovana ventilatorima iii pumpama. Da bi se konvekcija razumjela,
potrebno je poznavati zakone koji opisuju strujanje fluida. Isparavanje i
kondenzacija fluida obicno se smatraju specijalnim slucajevima konvekcije,
mada je u posljednje vrijeme mnogo tl1lda ulozeno u opisivanje egzakmog
mehanizma ova dva procesa prenosa toplote.

Prenos toplote kroz pr05tor, bez uticaja na medijum koji taj prostor
ispunjava, poznat je kao radijacija. Radijacija toplote je talasni fenomen slican
radijaciji svjetlosti. Najpoznatiji primjer je radijacija energije (i svjetlosti) sa
Sunca na Zemlju. Radijacija se najcesce javIja u vakuumu, u nekim gasovitim
atmosferama i u nekolicini tecnih sredina.

242 243
Tenll(}(/iI/{//lIikn i ICl'IIlIJlc/lIlik(l

Posto je svaki od nabrojanih !lacina plenosa toplole nCZ;iVlsno llcgativllll nijcdnosL K:lo sto je \t:C reeCllo, slovo ). oznacava toplotllll
Z;isnO\'an 11:l flzickmv IHeiJanizfllU, laksc je, kako JC n:c lec:110, trdilati s\'ak. provlldlj iV(JsI sa dimcllzijol1l \ \' (Ill' K) iii W /( 111':C),
od njlh odvojello, U nan:dnim pogJavlJima to ce sc uraditi dctaljnije, da bi se
ovi fenomeni raz,unjeli_ , , _", Topl~,tna provodJjn-ost je razlicita za r;;~licite matcrijaJe, a za dati
makllJdl moze se Il1IJcnptI sa tel1lperaturol1l, :-:e postoji opste pravilo za
odredlvanJe toplotnc provocIlji\'osti, Za cisle ll1etale Ol1a je gencralno velika pri
16,1. Kondllkcija lll,skim tel1lperatl.ral1la, a sa porastom temperature opada_ Mnoge lcgure, II
~lUgU, rub:, IlllaJlI obrnute karaktenstikc, Necistoce, topiotni tretman i slicni
lakton Ullcu na loplotnu proH)dlj 1\ost metala j Icgura, U slucajll cvrstih
Na slici 16.1 dato je tijelo valjkastog oblika, Temperatura na jednom lzolacH'llll! materijala, wlrki vazeillsni prostori lI11utar materijala generalno
kraju tijela veca je od temperaturc na njegovom drugom kraju, Po intuiciji i na rezultlraJu malom toplotnom provodljivoscll, Nepokrelni vazdul!, kao i vetina
ga,s()\'u, ,1Il1aJlI male toplotne pro\odljinlsti, od O,OOS do 0,015 \V/(;11-K),
OS,lOVU iskustva, poznato je da ce top Iota prelaziti sa toplijeg kraja na hladni
kraj, Pretpostavljaju se stacionarni lIslovi, to jest, da je kolicina toplote koja Tccnostl nCl1letaine pnrodc 1l11aJlI toplolnc provodlJ'ivosti "d 0 OS do
W/( 'K) Z ' ' ,
° SO
,-
1Iiazi na Jijevoj strani jednaka koliCini toplote koja izlazi na desnoj, Takode se 111 , a tecnostl gcneralno~ toplotna prO\'odlj ivost opada sa porastol11
pretpostavlja da je tijelo homogcllo, to jest, da su Il1U karakteristike ujednacene temperature, Kod gaso\'a Je SIt1l3Clj3 obrnllta,
po cijeloj zaprell1ini,
, , Najjcdnostavnijisillcaj kondllkcije jc kondllkcija kroz ravan zid, kao
Izolovanu povrsina na shel 16_2" kroz kOJI se toploca p;-ostire nornlalno na povrsinll zida,
;emper~ture 11 I f2 Sllko~stantne, pa je konstantan i toplotni tok kroz zid, Da bi
1- ,e elmUlllsah, kraJI1JI efekll smatra se da zid il11a beskonacne dimcnzije_

,,-(,--_[~:c_,~[}- Beskonacnc dll11CnzlJC znace cIa Je duzina i sirina zida velika u poreder '
"
de blJ1l10111 'k '
zlda oJa se podlldara sa pravcem toplotnog toka.
IJl! sa

I I~/I .1
Zal11jenom odgovarajucih Clanova u jednacinll (16, I) cIobijc se:

A'A'(i, -I,)
q= ! (16,2)
Slika 16.1 Provodenje toplote,
2
Fizickim GlZIIlatrar~em ovog problema moze se vidjeti da ce kolicina gdje su: A - povrsina u m okomita na pravac topJotnog toka,
toplote koja se prenese u jedooj vremenskoj jediniei zavisiti od: a) povrsine A - topJotna provodljivost matcrijala zida II W/(nl'K),
popreenog presjeb materijala, Ilormalne 11a pravae toka toplote; b) razlike f l -f2 - tcmperaturna razlika uK iii °C
temperatura 11a razlititim lokacijama tijehi (poz11atc kao temperatumi gradijcnt 1- debljina zida 1I m "
izmedu dvije bilo koje povrsine poprecnog presjeka); i c) neke osobine samog
materijala koja sprjeeava tok toplote u vecem iIi manjem stepenu, Ova osobina
je poznata kao toplotna provodljivost i oznacava se sa slovom A.

lz ove analize moze se izvesti dobro poznati izraz za toplotni tok


kondukcijom, poznat kao FOllrierov zakon kondllkcije toplote:
-q-:
dt I,
q -A,A,-, (16,1)
dl

U jednaCini (16, I) simbol q, W, predstavlja prenesenu toplotu u jedinici


2
vremena iii toplotni tok. SimboJ .4=/..2, If, m , predstavlja povrsinll poprecnog
presjeka razmatraoog tijela odnosno valjka, Difcrcncijal dtldl oznacava
tempcraturni gradijent, iIi temperaturnu razliku po jcdiniei duzine, Negativni Stika 16.2 Provodenje toplote kroz jednoslojal1 ravan zid,
prcdznak se koristi da bi se dobio pozitivan rezultat, posto ce LIt imati takode

244 245
l" ,,,,,,,,,,«11<1l\d I II I fll(/llllflll\U
r/o.I///i/I/!" 1/1 1)/,('1/0.1 IUI)/ol"

Ako SC 10p10ll1<1 pro\OdIJl\'OSt m31Cnpia zida Zn3CJJll0 miJcnja sa


tl'mpCranuo111, onda treba uzcti srednju vriJednost.

Za zidove sastavljene od razlicitih materijala neophodna je izmjena //

jednacine (16.1). TOl'lotni tok

Slicnost izmedu elektricne provodljivosti i toplotne provodljivosti


pomaze u razumijevaqju svcukupnog proscsa prcnosa loplote. Ohmov zakon za
10k elektricne struje moze se napisali kao:

(16.3)

Slika 16.3 Provodenje toplote kroz viseslopn ravan zid.


kdnacina (16.1) za tok toplote moze se naIJisati na sliean 113Cin kao:

LlI
q=---. (16.4)
1 "dl
-·f-
A A I,

U jednaCini (16.4), toplotni 10k q je analogan toku elektriene struje I.


Te:nperatuma razlika LIt odgovara razlici voltaie iii potencijalu E, a elektrieni
otpor Re odgovara nazivniku desne strane jednacine (16.4). Dakle, moze se reCi
da postoji toplotni (termieki) otpor:
Toplotni 10k
( 16.5) I.,

I,
I,
Sada se jednacina (16.1) moze pisati kao q=LlIIR" sto ukazuje da je termicki
otpor odnos temperaturnog pada kroz materijal i toplotnog toka kroz isti
materijal.

Analogija termiekog otpora i elektrienog otpora moze se prosiriti na


zidove sa vise slojeva od razliCitih materijala. Za zid na slici 16.3 vrijedi
slijedeci izraz za ukupan termicki otpor:
Slika 16.4 Termicki otpor u paralelnim zidovima.
R, = RII + Rt2 + RtJ + .,. + R,II' (16.6)
Isti postupak moze se prosiriti na cijevi debelih zidova iii ciIindre kod
Za paralelne zidove, kao na slici 16.4, ukupan termicki otpor postaje: kojih se toplota prenosi iznutra vani kroz zid cilindra. Na primjer, ako se
P?smatra cIlmdar duzine I, kao onaj prikazan na slici 16.5, jednacina (16.1) bi
(16.7) bJia:
1 1 1 .
+ - + - + ... + -
R" R,z Ru RIO q = -A·2 ·[[·r .I.~
dr'

247
246
It'ullotilllllllll/''' IIC/'II/()lchIlIAIl P/Ii\llrlllljl' Iii !"'CJi<i1 lli!I/IiIe'

ill
Analogno 7a y i - osu bil't?:

If
2'T(';('/
'J~'"
r
_fdl.
"

kOJa, nakon integracijc. postaje: rl ,,1\ ,til'


(::
q
I, -I"
r,

iIi

2T(';"/' (jl'.i.l
q = -----'-'--"-'- (16.8)
r
Ill~
r,

Tennieki otpor u jednaeini (16.8) .Ie:


q, __ ~ I
r, I
ln~ /-----
r "
R =-_.2..'- (16.9)
""
, 2'T('),'/
""
t,

Slika 16.6 Provodenje loplote kroz elcmentarni paralelopiped.


Slika 16.5 Provoaenje toplole kroz cijev iii cilindar.
lz paralelopipeda ce izlaziti kolicina toplote:
Isti postnpak kao za viseslojne rayne zidove mote se primjeniti na viseslojni
cilindar iii cijev. Kao prin~er se mOle uzeti bakarna cijev za vodenu paru q, 'd, - U smjeru x ose,
izolovana azbestom, koji je spolja, mozda, presvucen bojom.
qy,UY - u sl11Jeru y ose,
Diferencijalna jedllacina prostiranja toplote. Posmatrajmo jedan
elementarni paralelopiped sa strana dt, dy, dz (stika 16,6). Ako u pravcu x ose C/zldz - U sn~eru:: ose,
utiee u ovaj paralelopiped top Iota -qx, onda je:
Ako se gornje kolicinc toplote razviju u Taylorov red, dobije se:
DI (16.10)
q, '" , ·dv·dz·
iJx .

248 249
"------------~----"~----~~

(111.11)
Iii

Ako sc zadri.c S<lIllO prva lha (lana favloro\og n:d:L onda .Ie:

odnosllo:

Analogno JL za "\' i : OSlI:


( 16,20)
i'r c'p

Jedn3cin3 (16,20) prcdstavlja JctinaclIlll Icmpcraturilog polja za anizotropnll i


(16,13) nchol11ogcnll sredlllu u pravougaonolll Koordin:ltnolll SIStCI1lll,

Za izOtroPllll srcdinll blCC:

lJkupna kolicina loplole koja ude u paralelopiped biee:

q, = q, + q, + (f" (16,14)

Kolicina toplote koja izade iz paralelopipeda biee: gdjc je Il=AI(cp), m 2/5, temperaturna pw\'odl,livOSL

(16,15) U cilindricnom koordinatnol11 sistcmu jc(lnatina ( 16,21) izglcdace:

Kolicina toplote koja ostane u paralelopipedu, U \Temcnu dr, biee: 01


-=(1'
( -0-'I, +-,
1 01 + 1 ' D'I +--
0. 'I +--,
q, J (16,22)
(16,16)
Co cr- I' or (1;:;' c'p
q = Cj, - if2'

au sfemom sistemu biee:


Uslijed promjene kolicine toplote 1I paralelopipedll, doci ce do promjene i
temperature U vremellll dr, tj,:
a2 1
--+
2 al
,-+
(;1
+-:---'--
(16,17) 21 ?r' r i'r 'sinlf/ (~lfl (16,23)
-=a
af [+ 1 a'l
.
2
r' '5111 IF
Ako u samom tijelu (paralelopipedu) postoje takvi izvori iii ponori loplote,
onda je kolicina toplote koja se stvori odnosno ponire 1I paralelopipedu u
gdjc je !p lIgao dllzinc, a If! dOPlIllSki lIgao duzinc,
vremenu d 1:
(16,18) U gcncralisanim koordinatama biee:
q"=q"dV,dr,

~(H, ,H"
gdje je qi, W/m 3 , specificna kolicina toplote koja se u jcdinici vremena stvori iii
II (~q, H,
('[
aI/I ?q,
?(HIH, ?IJj
+-- - - - - , - - +
H, i'1q, +~,
ponire,
or H"H"H, + _~J II, ' /I, tl C' P
Sadaic n:J '>SIlOVll toplotnog bilansa:
j'1q,l II, ?q,
q'=q+q", (16,19) (16.24)

250 251
J'cnllildillilllllhil i /CI'IIIO/C/I1I1/,11
----------------- Proslirllllj" iii prow,l IOp/OIC
-----,-------'--------'----~-------.-----

GralllCll1 llslo\'i. C Icoriji lllatC1l13tlke I fizikc P0711:JIC Sll tn nslc


gdjc y: ill, '/2, (j: kri\OlllllJskc (gc'lleralisanc) koordlllalC, odno;no:
granlcllill llslo\a, Pn'a \Tsta odnosi sc na tab'C graIllclH.' llslc}\c kod kOJ ill.ic na
pO\TSilli tijcla zadat raspored temperature za s\'aki l11Ol1lcnat nelllCnJ, lJ.:

Is =f( r, \, \" ::), ( 16,27)

gdjc je Is - tClllperahlra na pO\Tsini tijela,

To znaci da st' temperatura na pO\Tsini tijehl mijcnja sa vremcnolll i za\'isi od


gdje je: X, V, :: - DccartesO\'C koordillate,
koordinata, Specijalan sillcaj pr\'c vTste jc onda ako jc temperatura na pO\Tsini
tijela konstantna, tj,:
i'f \'
+- -'-'
( Dq[ j Is = Ie = cons!.

Granicni llslov druge vrste dobija se onda ako je zadat toplotni tok

(
~fJ ) ,
+ ---
i'q ..
kroz sv'aki clclllcnat povrsine, tj,:

q, =fi( r, x,}" z), ( 16,28)

H>=(rJoq,f ;, )' I ovdje se moze imati specijaJni sJllcaj, kada je toplotni tok kOllstantan,
odnosllo:

Opste rjesenje izraza (16,20) ( 16.24) ne postoj i. S obzirom da su mnogi qs = Clc = cons!.
tehnicki problemi lrazili Ijesellja koja su vezana za gomje jednaCine, to su one
tako i rjesavane. Naime, rjesavali Sli se pojedini konkretni problemi, tj. naiaziia Ovakav sJucaj II praksi je eest kod onih problema kod kojih se \'eliki dio
Sll se partikularna rjesenja. Treba naglasiti da za dobijanje jednog opstijeg topiote prellosi zracenjem (kod visokih peei, II Iozistima itd.),
rjesenja velike poteskoce predstavljaju pocetni, a posebno granicni uslovi.
, Granicni usiovi treee vrste imajll zadatll temperaturu spoljne okolinc,
Poeetni uslovi. Diferencijalna jednacina provodenja topiote to, I zakon razmjenc toplote izmedu povrsine tijeJa i spoljlle okoline, Obicno
matematicki opisuje pre nos topiole unutar tijela. Ona istovremeno daje vezu ?ve granicne nsiove karakterise zadati zakon konvektivne razmjene topiote
izmedu vremena i prostornih koordinata u tijeIu, tj. ona predstavija lzmedu povrsine tijeJa i spoJjne okoJinc, Kao sto je pozna to, konveklivno
temperaturno po\je u svakom vremenu. prenosenje topJote predstavija vrlo sJozen proces. On se llajceSee detinise
Newtonovim zakonom preJaza topiote, Ij,:
Da bi se mogla rijesiti difercncijalna jednacina provodcnja toplote,
mora se poznavati pocetno temperaturno polje u posmatranom tijelu, jer ono qs(r)= ±a· [t,(r}-I"l, ( 16,29)
utice na raspored temperatura u posmatranom intervaili. Ovi uslovi, koje mora
zadovoljiti diferencijalna jednacina, zovu se pocetni lIslovi. gdje je:

Poeetni uslovi izraieni matematicki, za r= 0, glase: koeticijent preJaza topiole,


temperatura na povrsini tijeJa,
I(X,y, z), (16.25) temperatura spoljne okoline.

Ako je pocetna temperatura konstantna, sto je cest slucaj u praksi,


Znak ± dolazi od toga da Ii se tijeJo hJadi iIi zagrijava, TopJola qs( r) mora se
onda jednaeina (16.25) gJasi: dovoditi iz llnutrasnjosti tijeJa putem provodenja. Kolicina toplote koja se
dovodi provodcnjem bice:
1(.\, y, z) Ip = const. (16.26)

252
253
PrUI//rllll/C /11 loploll'

( 16.30) ;"rl~li 'J =; ~ I ( 16.35)


\ ( II , \1 ( 11

Indd5 .. , .. mlnosi SL' nJ provodcujc toplolc na pOHsini. lndcksi 1 i 2 odnose se na lijcio 1 odnosno lijcio 2.

IzjednacJ\'unjCl11 (16.2<) i (16.30) dohip se: Sblarna velicina vektora toplotnog loka proporclonalna je velicini
gradljenta ll:mpcrature, kOj i je brOjllO jcdnak langensli uglJ 1ZI11t'du t~l1l:ente nJ
posmatranoj krivoj i nOfmulc, tj.: ~
(16.31 )
~ \

iii:
(
CI
-:::- i = tan
('11 ),
I
(f! . (16.36)

Na slici 16.7 data su sva cctiri slucaja grallicl1lh lIslo"a . .\Iormala. 11,
( 16.32)
na elementarnu povrsinu, elI), pozitivna .Ie kada .Ie uSlllJcrenu spolja. Na
ordll1atama SlI nancsene temperaru'e.

gdje je 11 = aI,l. - r,,:lativui koeficijent prelazu toplote. Granicni uslov prve vrstc da! je na slici 16.7a. Kod oVOg uslova irna se
sl~caju zadata je
Is( f). Specijalan jc sillcaj kada je I, = Ie = const. Znaci, U ovom
Ako je koeficijent a 5Uvise veliki. odnosno ako ex -+ 00, onda jl': temperatura Is = Ie na povrsini. Nepoznate velicinc SlI: tangens lIgla krive na
pOHsini tijela, odnosno koliCina toplole koja se odvcde sa povfsine.

Zadatak druge vrste granicnih lIs10va ima obrnllt karakter. Nairne,


pozna! jc tangens ugla krive na povrsini (slika 16. 7b), a potrebno je naei
temperaturn na povrsini lijela.
pa izraz (16.32) poprima slijedeCi oblik:

(16.33)

Ako jl' jos to = const., onda je:

Is = 10 = Ie = const.

I
U oyom slucaju granicni uslov (16.33) poklapa sl' sa granicnim uslovom prve
vrstl' Uednacina (16.27)).
I
Druga varijanta granicnog slucaja trcee vrstl' je onda kada se toplota ('
na granicnim povrsinama prenosi provodenjl'm. Ovaj slucaj nastupa kada se
ima~ intiman kontakt dvaju cvrstih tijela. Pri intimnom (savrsenom kontaktu) I
dvaju cvrstih tijela, temperature na dodirnim povrsinama su iste, tj.:

(16.34)
1 /1' 11

tancp=var. tancp=const.
gdje su lsi i 1,2 temperature na povrsini tijela 1 odnosno tijela 2.
(,""const. Is=yar.
a) b)
U oYakvim slucajevima prenos toplote se odvija putem kondukcije, pa se ima:
Slika 16.7 Graficka interpretac ija granicnih lIslova.
Pro.llirallic lit PI"I'!lO.1 foe/ore
TeriliOillll(lIl1ikll i fCrliI(}/c!IIUkll

[z granicnog us!ova ( 16.31) dobiJa 51':

2~""""
<p, (tanq:», = "'I)
(~
DII ,
( 16.37)

-.,r----------- ------- -.-------


.~
." .... ,

Iz (16.37) vidi 51' da je langens lIgla na povrsini temperatllrnc krive jednak


odnosu izmcdll razlike temperatura (I, - I,,), kao jedne katetc, i ,1./=.1. kao druge
katete. Kaleta ,1./=.1 kod ovih je lIslo\'a uvijck konstJntna, dok se druga kateta,
(ts - lu), stalno mijenja onako kako sc mijenja tan q:>. Odavdc proizilazi dJ tacka
C ostajc nepromijenjena.

Kod granicnih uslova cetnte vrstc (druga varijanta lIslova trece vrste)
zadat je odnos tangensa uglova tcmperaturnih krivih na kontaktnim
11 povrsinama, tj.:

tanq:> A, ( 16.38)
- - ' = -"- = const.
tanq:>, A,
Slika 16.7c Gral1cka interpretacija granicnih uslova.
Kod ovih lIslova temperatura na kontaktnoj povrsini mijenja se sa vremenom.
11 Diferencijalne jednaCine (16.20) - (16.24) sa pocetnim i granicnim
lIslovima potpllno odredllju problem. To prakticno znaci, da bi se rijesio jedan
zadatak mora se poznavati geometrijski oblik tijela, pocetni i granicni uslovi i
diferencijalna jednacina prostiranja topIote. Rjesenjem diferencijalne jednaCine
dobija se jednaCina energije, a zadovoljenjem pocetnih i granicnih lIslova
dobija se jedinstveno rjesenje datog problema. Posto su fizicki problemi
jednoznacni, ovo jedinstveno rjesenje predstavlja i opste rjesenje problema.

16.2. Konvckcija

Bez obzira da Ii je prenos top lotI' rezuItat slobodne (prirodne) iii


prinlldne konvekcije, mehanizam lIkljuclIje pokretanje masa fluida. Dakle,
neophodno je neko predznanje 0 ponasanju fluida pri proticanju.

ls=,·ar.
Proticanje Ouida. Fluid koji protice preko rayne ploce prolazi kroz
tan<p/tan'P,=consl. nekoliko faza. Na pocetku je tok dosta ujednacen, a pojedine strujnice su
paralelne, kao sto je prikazano na slici 16.8. Ovaj tip toka poznat je kao
Stika 16.7d Graficka interpretacija granicnih uslova. laminami tok. Nakon nekog rastojanja tok postaje poremecen. Dolazi do
pojave vrtlozenja, a pojedine strujnice vise se ne mogu raspoznati. Ovaj tip
Kod granicnih uslova trece vrste temperatura na povrsini tijela i toka poznat je kao turbulentni tok. Izmedu oblasti laminamog i turbulentnog
tangens ugla krive na povrsini su promjenljivi. Ovdje je poznata na spoljnoJ toka, fluid prolazi kroz visoko poremeceno stanje poznato kao prelazna faza.
normali tacka C, kroz kojll morajll proCi sve tangente na temperaturne krlve Kod laminarnog toka, generalno se smatra da je prenos toplote rezllltat
(slika 16.7c). kOlldllkcije, dok je kod turbulentne faze prenos top lotI' rezllltat turblllentne
aktivnosti lluida. Dolazi do izmjene momenta i kontinuiranog pomjeranja masa
I~ 'rlll()(illl(lflllh,(/ i ft'l·']l()/t'/Ill i/\{/
l'n;l/inllljc ill fiU'I/!}.' [(iII/Oil'

----------------
tlmda. U ~)II!J111 plnec, lllL'dulim l1d bZI )c' laKOL\ ani bmll1Jrnl slo) gdJc
hetanJe Iltllda Ill)e zn3cajno pl\rl'IllCCl'IlO I orzillc sc prlbllzJ\a)u null. Krol
O\U oblaSl prenos toplate Je gcllcralno rcwltat proccsa KonduKCIJC. Smalra se

da kroz film prcnos toplote prati Ilraz:

( 16.3<)

( 16.40)
gdje je:

a koefieijcnt prelaza toplote.


temperatura Ila ponsini zida.
srednja temperatura Iluida,
i .. specificni toplotni tluks po jedinici povrsine i jedlllici vrcmena.
I.
I d ,Ako se sada posmatra strujanje t111ida preko neke ensle po', s'
on a ce sva k0 struJanJe u neposrednoj blizini ev ,. . r me,
laminarno strujanje duz povrsifJe. Kako 'se . r~te povrsille da prede U
Podrucje Prelazno Podlllcje toplote izvodi samo provodenjem to . kod lamJl1arnog struJanJa razmjena
laminarnog podrucje turbulcntnog (oplote kod sta . . .' Je na osnovu Founerovog zakona kolicina
toka ClOnamog stnlJanJa t1ulda:
toka

Slika 16.8 Karakteristike granicnog sloja pri proticanju tluida


preko rayne ploce.
q A'( allat) s
(16.41)

U jednacini (16.39), poznatoj kao Newtonov zakcn hladenja, Q, A i 1'1{ su Izjednacavanjem izraza ( 16AO) i ( 16.41) dobija se:
2
redom: topiotni tok, W, povrsina, m • i temperaturna razlika. K iii 0c, Novi
clan a je koeficijent prenosa toplote konvekcijom iii koeficijent prelaza
topiote, a ima jedinicu W/(m2·K). Za odredivanje vrijednosti ove velicine
istrazivaci prenosa toplote ulozili su mnogo vremena i truda. a ( 16.42)
KoetIcijent prelaza toplote. Postoje tri pristupa u definisanju izraza
za koeficijent prelaza toplote. Prvi metod ukljucuje konstrukciju matematickog Na ovaj nacin, koeficijent prelaza to I d .
modela zasllovanog lla analogiji izmcdu trenja tluida i prenosa toplote. ranije izvedenim sistemol1l jednacina za konveL7\~;lU~'az::~~:n /e u vezu, sa
RjeSavanje matematickih izraza moze biti d05ta zahtijevan posao. Generail1o, otlon zaV1Sl od temperatura { i (. d 'bl" , , . ' . ~ oplote. POSlo
. k fi" . . l b e Jllle glamcnog sloJa. vrste strujanja ond
izvedeni izrazi slaiu se sa eksperimentalnim podaeima u odredenim nave denim l oe lCIJent a zaVISI od svih onih velicina koje su date sistemom J'ed x~ a
opsezima, Drugi metod je izraiavanje eksperimentalno dobijenih podataka u temperaturno polJe. nal-ma za
formi empirijskih relacija. Podaei se predstavljaju graficki, a onda se trazi izraz
razlike te~ i:;:~a(I ~.~2) neposredn~. proizilazi da koeficijent a zavisi i od
koji ce obezbijediti da kriva prati cksi- ',lcntalno dobijene podatke. Treci
metod je upotreba principa dimenzione analize da se dobiju izrazi u koje se
. . p (l (f)· Na taJ naCln Newtonov zakon (izraz (1640» b'
onda uvode eksperimentalno dobijel1e konstante. Ovdje ce se razmotriti sarno sVOJ smlsao. . gu I
posljednji slucaj.
Medutim. i pored toga sto u st 'I' ..
Razmjena toplote konvekcijom racuna se na osnovu koeficijenta nema smisia, on se jos uvijek na 'vi'oP. em s ucaJu koeficlJent preIaza toplote
prelaza topiote a. Medlltim, u jednacinama Navier-Stockesa, jednacini razmiene toplote To d)1 . . J se upoheblJava za proracun konvektivne
" . { aZl, vJerovatno usllJed to gar 't N
kontinuiteta, jednacini energije i jednacini strujanja, koeficijent a uopste ne upotrebljavao davno prije ovih otkrica 'j sto·· > 'I ~do se e\vtonov zakon
k d . . ' Je VI 0 Je nostavan za upotrebu
figurise. a a Je a poznato. sa Jedne strane. a sa dru ' e . .
razmjene toplole preko Navicr-Stock> '1 g. dstrane. proracun konvektlvne
esovi 1 Je naclJla I Jednacina cnergije
7i'rlllodill1lllliAa i /enno/chlli/iiI

predstavlja H.'OI11:1 teiak problem, kako 1I tcoretskol11 tako isto i 1I ali se knslIijc otkriIo da kocI iZ'.'Jcsnih fenol11cna postojc odrccIeni odnosi
eksperimentalnom pvgledu, Izmedu rezultata dobijcllih na nwdeiu i obJektu. To JC dalll pOH)(ia cIa se ml10gi
tchnlcki problemi, za kojc Je ncmoguce cIobiti analiticka IJesenja, ispituju t;a
Naj\eca potesko.:a sustoji se u oclredivanju koeficijenta a, modeillna u. !aboratofljUl11a I da se onda iskustva doLijena na l110delima prenose
na oblekte. I ako Je nastala teorija slicllosti.
Teorija slicnosfi. Teorija slic!losti obezbjedllje brzo i lahko
odredivanjc medurelacija razlicitih o;'obina i veliCina kojc sc javljaju u lako je tcorija slicnosti postavljena ranije, 0.'usseltu je tek poslo za
fizickom problcmlL Uspjeh ovog postupka zavisi od sposobnosti precizne rukom 1910. godll1e da Je uspJesno primjeni na problcme prostirat~a (oplote
pretpostavke svih llkljucenih osobina, Ukra tko, tcorija slicnosti obezbjeollje putem k0l1n:kC1IC.
rezultat koji govori kako neka varijabla zavisi od drugih faktora, Ona ne
odreduje koje su varijable ukljucene. To se postize posll1atranjcm i intuicijom. . . Razmotrimo sada difhencijalne jednacine Na\'icr-Stockesa, jednacinu
kontll1l1lteta I jednacillll energije za slucaj da je proces stacionaran i cIa fizicke
Ovclje se to nece detaljno dokazivati, ali teorija slicnosti je karakteristike t1uida (p, ..1., 1', ep ) ne zavise od tcmperatl're. Tacla ce plema
fundall1entalno zasnovana na postavci cia se climenziona fomlUla svake ( 10.16) jecl.JaCina Navier-Stockesa za strujanje 1I pravcu x ose biti:
mjerljive velicine moze izraziti preko proizvoda potencija fllndamentalnih
veliCina od kojih ona zavisl_ Dimenzija, kako se ovdje koristi, znaci cia se neka
fizicka velicina moze izraziti preko opisnih osobina, Fundall1entalne dimenzije p.'( lV,,('lV', ell,/' 11"z'--'-
'--+\\',, .-~-+ DlI.,') = - -Dp'+ P g'';) ·e'+
Dx' ~ cy' {;_.I ax'
su one na Kojima se sve druge mogu zasnovati, Na primjer, vrijeme se lahko ( 16.44)
odreduje i ima dimenzionll oznaku r. Zajedno sa vremenom, kao
fundRmentalne dimenzije, koriste se duiina I i masa III iii sila F. Masu i silu
C lV'
2
D2w'
I \ . \ . c w' I ('
+p- --,-,-+-.-,-+--,- +-,-,dlvll' _
[( D, -
/
2
\. J ". _, J
oy'- oz'- 3 ox'
povezuje relacija F=m'{/, Takode se mogu ukljuciti i druge fundamentalne
dimenzije, Ovdje ce se temperatura I i top Iota Q smatrati timdamentalnim
Slicno (16.44) bire izrazi za y i z koordinatu_
veliCinama, mada se obje mogu redukovati clo F-l- rsistema,
leclnaCina energije prema (10.46) za stacionarno stn~an.ie bire:
Drugi faktoT u teoriji slicnosti je Jr teorel11a, po kojoj svaka pOtpUllO
homogena jednacina, koja daje relaciju izmedu 11 Il1jerljivih veliCina i
bezdimenzionih konstanti, ima tjesenje oblika: , -(,
p'c W
cT'
,--+w' ' cT'
- + w 'CT')
,-
P "ex' y ~yl Z <Jz'
(16.43)
(16.45)
=..1.,'( w,ocT'
'--+w ,0'T'
,--+w' ,02T')
-- +
'( OX'2 Y (1)'12 l Oz':!.
Broj clanova 7l u rjesenju bice tH, gdje je II broj ukljllcenih fizickih velicina, a
r broj fundamentalnih veliCina neophodnih za izrazavanje tih fizickih veliCina, cp'
+ w'.--+w' cp'
'-+w' a ') +p',rjJ'
,L
Na primjer, ako je ukljuceno sest velicina (11=6), a koriste se tri fundamentalne ( ,'0( ex' Y £);' Z az' '
dimenzije (1=3), bice tri (n-r) bezdimenziona proizvoda Jrclanova u rewHatu,
gdje je disipaciona funkcija rjJ':
Sada ce se razmotriti dimenziona analiza za odredivanje izraza za
koeficijent prelaza toplote.

Rjesavanje jednaCina Navier-StuLKl:sa, jednaCine energije i jednacine


-I.'
'1'= 2_
[(_ _" (OW'y)2 + (cw'
CW')2 +--" __z )2] +
ox' oy' oz'
kontinuiteta, analitickim putem, preclstavlja posebnu poteskocu i sa relativno
velikim uproscenjima, Dobijena rjesenja na modelima u Iaboratorijama,
eksperil11entalnim putem, nisu smjela da se primjene na objekte jer nisu
OW'y" + __'
+ __
(
ow')2 + (Ow" ow\,)2
__z + __' + (Ow' ew')2
__, +_'_z (16.46)
ax' ~v' (~)/ oz' OZ' ax'
dobijena analitickim putcm., tj, nisu se imale nikakve garancije cia ce rezultati
dobijeni na modelu odgovarati rezuItatima na objektu_

Iskustvo je pokazalo da su rezuItati dobijeni eksperimentalnil11 putem,


na aparaturama u laboratoriji, mogli da se pril11jene sa izvjesnim
aproksimacija.ma na nove aparature i objekte, U pocetku je to i510 empirijski, Sve velie inc u izrazima, oznacene sa crton1, odnose se na model.
Tcrmodinamika i termotehnika

Jednacina kontinuiteta za model bice prema (10.25):

O(p"W") + o(P',w'y) + o(p"w',) o. (16.47) (16.50)


ax' oy' OZ'

Velicine koje se odllose na objekat oznaCice se bez crte, a 00005 izmedu


velicina na modelu i objektu sa O. Sada se moze napisati:

x' y' z' l'


-=-=-=-=0/, (16.51)
X Y z 1

Da bi dobijeni rezultati na modelu mogli da se primjene na objektu


moraju diferencijalne jeOOacine na modelu da budu identicne sa jednaCinama
na objektu. Iz jednacina (16.44) do (16.49) vidi se da ce taj uslov biti
zadovoljen ako je:

O!.. OJ> = Op .
(16.52)
p' 0/ 0,
-=0,
j.1 "
(16.48)
( 16.53)
c' c'
_P ==- Dc,
c
O~ ·Op _ n" ·n" (16.54)
p'
0/ - ni
-=0 ,
p p

(16.55)
t-.p'
-=0,
t-.p p

OJ> ·0< .£1" .£1, = nw .£11'. (16.56)


0/

Zamjenom izraza (16.48) u (16.44), (16.45) i (16.47) dobije se: (16.57)

Da bi jednacina (16.52) bila zadovoljena, S obzirom na izraze (J 6.48),


mOTa da bude:
(16.49)
( 16.58)

Kako je pvi dvostruki dinamicki pritisak, to .ie potrebno da bude:

262 263
T€!i"m,od,inllmll'lw i termotehJlika

~, = I'1P .. = Eu, (16.59) energije priliska u encrgiju brzine (PI - PO)w,


p·w~ !J.p'dill ~PJill el1ergije pritiska u energiju trenja (PI - PO)'n
" geodetske visine izmedu posmatranih presjeka, g. (PI - poh.
gdje je Eu Eulerov broj.
Ukupni staticki pritisak je:
lz izraza (16.54) slijedi:
p .. PoL +
w'·I' = W·/ w ., = Re = Re'. (16.60)
p' !!. v Udio energije priti8ka, koja se pretvori u energiju brzine,
p' p proporcionalan jc promjeni kvadrata brzine. Prema tome, taj dio Eulerovog
broja, kod slicnih polja pritiska i brzine, na modelu i objektn ostaje isti, tj.:
Izraz (16.53) daje:
(p,-PIIL (P',-P'II)", =const.
p'·8'·l' p.g., G'
g'--,-= r · - - , (16.61)
p·w p'W
g'-,~
w'~ w' Re 2
Udio pada pritiska uslijed trenja (PI - Po)", kod turbulentnog stmjanja
a izraz (16.55): je prema Poiseuilleovoj f0I111Uli:

p'·c'" ·w'.l'
/1.'
w·'a = Re.Pr (16.62) [
d' ,.( )
p . Wo ·.It Re ,

1z (16.56) dobije se: gdje je!t(Re) neb funkcija Reynoldsovog broja.

P"c' .1" p' .T Iz posIjednje jednaCine se dobija:


(16.63)
-_P_=---'---
6.p I'1p
·Eu (p,-Po)., =Lft(Re).
p'w, d

a iz izraza (16.57): Za laminarno strujanje bi6e prema Poiseuilleovom zakonu:


p'·c'"P·T' ./. T 1
:"'---'--- = Re· - , (16.64) 16·tt·w·!
p'·w' fl'W e d"

---Aka sebrojnikl nazivnik pomnoze sa dobi6e se:

(p, Po ),' = 32
2 d w·d·p
p
Jednai)ina (16.58) ne daje nikakve uslove koji se moraju zadovoljiti na
objektu i modelu, jer se koeficijenti Q mogu uzeti proizvo~jno. , p' w' I 1 /
=.J2·--·_·_=_·p·w ''f,
(Re,
)
2 d Re d .
Iz jednai)ine (16.59) proizilazi da za zadovoljenje jednaCina mora biti
Eu' Eu. Medutim, pad statii)kog pritiska koji se mamfeshlJe u Eulerovom iii:
broju, nastaje kao posljedica transformisanja:

264 265
Termodinamika i termote!111ihr

lednacina (16.64) moze se transfomisati U oblik:

~P ·[·T == T )v., Re~' (16.68)


J..I·W JI
/ I
]"a <0 'Je za s lOx I to Je
. . _l' = _,
1<.. na stmJanJa . sa R e = R'
e za dovo l'.lena 1.
d' d
ova pronuena pritiska.
.:.osmatra~uci i~raze (16.60) do (16.68) vidi se da je potrebno
Sam geodetski pritisak (PI - PO)h najcesce nema utieaja na formiraIUe zadov~lJltl 4 bezdllllenzlO11alna broja na l110delu i objektu, da bi difereneijalne
ustaljenog stmjanja, pa njega ne treba uzeti u razmatranje. Ovo vazi za sve Jedl1acme l1a l110delu i objektu bile idcnticne, tj. potrebno je da je:
nestisljive fluide. Takode se moze primijeffiti i na stisljive fluide gdje nema
suvise velikih prOl11jena pritiska pri stmjanju (gdje se gustina fluida ne mijenja Re' Re,
suvise mnogo).
PI" PI',
Dosadasnje razmatranje pokazuje da kod offih slicnih strujanja kod
kojih je zadovoljen uslov Re = Re', automatskije ispunjen i uslov Eu = Eu'. Gr' Gr,

Iz jednacine (16.60) proizilazi da mora biti zadovoljel1 isti Reynoldsov e' E9.
broj na l110delu i objektu.
Pri razmatral1ju fizicke slicllosti prethoclno mora biti zadovoljcl1a
lednaCina (16.61) moze se napisati u obliku: geol11etrijska SliCll0St koordillata, tj.:

:r J
(16.65)

gdje je Gf Gfashoffov broj.


gdje je 4'; bezdimenzionalna koordinata.

lz (16.62) dobija se: " . Ako ~e zeH ukIjuCiti i slicllost temperatura zidova (spoljasnji iIi
?Ialllc~. USIOVI pr~l1osa topIote), oncJa slicnost mora bili zadovoljena i na
]ednaCini (16.42), tJ.:
p'·c' p ·w'·/' = p·e p ,w·[ = __ w·[
,11·1 =: _ _ . v == Re· Pr, (1")'.66')
c.
A' A a v a

gdje je Pr via Prandtlov broj .

.,~''''''.~u.~ (lO~63) transfornnse se u obhk:


Ova jednacina moze se napisati u bezdimenzionalnol11 obliku:
(16.67)
., ( 16.69)
A I'lT all

Zamjenol11 a')ax Q" i koristenjem izraza (16.48) dobija se da za


gdje je:
zadovoIjenje ovog (spoljasnjeg) uslova mora biti:

I'lp = pl1l, a',·/' == (16.70)


A'
e temperatumi kriterij.
gdje je NUtX) - Nusseltov broj.

267
266
Termodil1amika i termotehltika top/ute
----------------

1z dosadasnje analize proizilazi da se za sliena brzil1ska i temperaturna


gdje su: (X- koeficijent prelaza topiote,
polja moze napisati:
d - dijametar toka fluida, 111,
w - prosjeena brzina flulda, mis,
j.I- dinanlleki viskozitet fluida,
p - gustina flulda, kg/m3,
c p - specificna toplota Huida,
T (16.71) ;/,- toplotl1a provodljivost Huida, W/(mK).
12 (S'i' Re, PI', Gr, e),
Koristenjem metoda teorije slicnosti se

(X d_ '. (P' d)" .


-( W--
--- (16.73)
Ako se umjesto a(xh lokaillog koefieijenta prelaza toplote, uzme /l JI
srednji koeficijent prelaza toplote, a, u takvom slueaju Nu(x) ne zavisi vise od
koordinata, pa je: Ovaj izraz, poznat kao Nusseltova jednacina, sadrii tri bezdimenziona
parametra:
Nu = j~(Re,Pr,Gr,e). (16.72)

Nusseltov broj, Nu a·d


Izvedeni izrazi za tennieku j hidrodil1amieku slienost vaze samo ol1da /l
kada su velieine /l, /1, C, P duz posmatranog strujanja konstantne, jer se samo
tada mogu smatrati veliCine, Q", QA' Q c i Op konstantnim. Medutim, eesti su
slueajevi da se pomenute velieine mijenjaju u toku strujanja u zavisnosti od
Reynoldsov broj, R e p. w:!i ,
jl
temperature. Za takve slueajeve ne mogu biti strogo ispunjeni uslovi tennieke
sliellos!i. Cak su zagrijavanje i hladenje jednog istog fluida pracesi koji nisu
medusobno sHeni. Prandtlov braj, Pr = c p . )~.
/l
Drugi problem koji se javlja pd postavljanju slienosti izmedu modela i
objekta je pitanje hrapavosti. Sva dosadasnja izvodenja bazirana su na glatkim Veliko slovo C oznaeava kOllstantu. Kombinovanjem prethodna tri parametra
povrsinama. Kako u prirodi nema idealno glatkih povrsina, to je ovaj usiov dobije se eetvrti bezdimenzioni broj, poznat kao Stantonov broj:
nemoguce strogo zadovoljiti na modelu i objektu.

Koel1cijel1t prelaza topJote kod prinudl1e kOl1vekcije. Svaka


~=St a
Re·Pr
situacija koja ukljlleuje prinudnu konvekciju mora se razmotriti nezavisno, to
--~---jest;-proticanje-kroz-cij~kao prlliu®<TflIi7ti€-anje-preko ciJ€wi, mada
DaOiovCbrojevi stvarno bili bezdimellZioll.i neophodlio je koristiti
je prisutno ml1ogo istih faktora. Kada se razlllatra prinudno proticanje u cijevi odgovarajuce jedinice.
neophodno je uzeti u obzir dijametar cijevi, viskozitet fluida, toplotnu
provodljivost fluida, njegovu speeifienu toplotu i gustinu, i brzinu praticanja
Mnogo eksperimentalnog rada je ulozeno u odredivanje konstanti u
fluida. Svi ovi faktori su neophodni za odredivanje koeiicijenta prelaza toplote,
jednacini (16.73). McAdams daje slijedece izraze koji su rezultat dobrog dijela
koji je mjera provodljivosti filma stvorenog na unutrasnjoj povr5ini cijevi tih eksperimenata [1]:
turbulentnim proticanjem fluida. Pored toga, osobine fluida moraju se uzeti na OH
nekoj srednjoj temperaturi fluida. a·d
- - '" 0 023· -----
P'W.d) .
(16.74)
;/,' ( jl
Ako je uklj\leeno sve sto je prethodno navedeno, moze se napisati
slijedeci matematieki izraz: yeliko slovo 57 iz jednaCine (16?3)jednako je 0,023 u jednaCini (16.74). Ovaj
lZraz se moze dosta dobra pnmjel1ltJ na turblllentno proticanje fluida u
horizontalnim cijevima, za Reynoldsove brojeve iZll1eau 10.000 i 120.000, i za
Prandtlove brojeve izmedu 0,7 i 120. Za gasove i niskoviskozne tecnosti izraz

268 269
(16.74) ce vaziti pri Re>2100 i Za odnose duzine cijevi i dijametra (lId) vece od
60. Za gasove, Prandtlov broj ima vrijednosti bliske 1 pri umjerenim
temperaturama. Podignut na 0,4 Prandtlov broj postaje jako blizak J i, u
mnogim slucajevima, moze se izbaciti iz izraza (16.74).

Raz]icile formule su razvijene za specificne slucajeve proticanja fluida


unutar odredenih dozvoljenih granica. Neke od njih su date naprijed kao
generaina vodilja. Mnoga istraZivanja se vrse u ovom podrucju prenosa (opiote,
pa se moze naci mnogo empirijskih izraza. U buducnosti ih se moze ocekivati
jos vise.

Fluid koji se zagrijava pri proticanju kroz c~jev imace manji viskozilet
u blizini grijanog zida. Da bi se to uzelo u obzir, McAdamsova jednacina
(16.74) za grijani fluid 1ma oblik [1]:
Slika 16.9 Proticanje kroz meducijevni prostor.
(16.75)

gdje je m maseni protok, c je specificna toplota, a drugi clanovi su prethodno


definisani. Ovaj izraz vaz! za viskozne fluidesa Reynoldsovim brojem manjim
od 2100 i za m· c vecim od 10. Indeks f odnosi se na osobine procijenjene na
I H
A'!
temperaturi flllida, a indeks Z odnosi se 11a osobine procijenjene na ternperatnri Stika 16.10 Dijagram ekvivalentnog dijametra.
zida. Temperatura fluida je srednja temperatura fluida.
Za turbulentno proticanje fluida kroz meducijevni prostor McAdams
Za proticanje kroz meducijevni prostor, moze se koristiti ekvivalentni je dao slijedecu jednacinu [1]:
dijametar. Za to postoji vise izraza, a za cijev u cijevi je:
ex == 0 023. ( }1 )CC' .(i!.L)O"4 .(_A. J213 (16.78)
(16.76) w,(cp'P)r ,- p·w·d e f ,LIz lep'fl r

gdje se indeks f opet odnosi na osobine fluida na temperaturi fluida daleko od


gdje je d2 unutrasnji dijametar spoljasnje cijevi, a d l spoljasnji dijametar
zida cijevi. Clan 11a lijevoj strani je Stantonov broj, dok su na desnoj stfani
unutrasnje cijevi,_kao sto je prikazano 11a slid 16.9. recip10cne vdjed:nostrR:eynotdsuvugT Pra11dliovog broja. ~
Za kvadratni iii pravougaoni vod moze se koristiti ekvivalentl1i dijametar: Pri istraZivanju prinlldnog proticanja llllida preko spoljasnjih povrsina
snopa cijevi, neophodno je uzeti II obzir specificllosti samog fluida, kao i broj
2·a·b cijevi i njihov raspored. Smjer proticaqja je takode vazan, to jest, da Ii je
de =---, (16.77)
a+b okomit, paralelan, vertikalan, iii horizontalan II odnosu na eijevi. Za proticanje
fluida preko jedne cijevi pogo dan je slijedeci izraz [1]:
gdje je a i b kao sto je prikazano na slici 16.10.
(X·d 0,24. Reo. 6 • (16.79)
A.
Dijametar d u Reynoldsovom i Nusseltovom broju je spoljasnji dijametar
djevi. Osobine fluida zasnovane Sli na srednjoj temperaturi fluida i na
temperaturi zida cijevi.

270 271
Tennodil1ilmilw i lermolelmilw

Za proticanje t1uida preko rayne povrsine, paraielno sa tom


povrsinom, pogodan je slijedeci i7raz r1]:

a·1 ~()055.Rc075, (16.80)


A '

gdje je I duzina te povrsinc. Za duz.inc vccc od 0,6 111 sa1110 se ta vrijednost za I


treba korlstiti, jer jer turbuklltno proticanje prilicno ujednaceno. Isto vaZi i za
proracun Reynoldsovog bro]a, u kojem se (reba koristiti duZina t.

Prethodni izrazi S1I dati kao vodilja i sluze kao uvod. U drugoj
literaturi se mogu naci detaljnije informacije.

Siobodna iii Mnoge velicine koje su definisane


kod prinudne kOllvekcije javljaju se, kao sto se 111ogio i ocekivatl, i kod
slobodne konvelecije. Za proejenu proticanja i prenosa toplote kod slobodne iii
prirodne konvekeije, moze se razl110triti grijana ploca postavljena vertikall1O,
kao sto je prikazano na sliei 16.11. Fluid leoj! je u kOl1taktu sa plocom se
zagrijava, smanjuje mu se gustina i krece se prema gore. Sonde postavljene u
fluid koji prirodno prenosi (oploln pokazale hi profile temperature i brzine leao
na slici,
L: ila smicanja

Ax ')

Slika 16.12 Slobodna konvekcija kod vertikalne ploce.

. Aleo je t temperatura zida, a t+At temperatura na spoljasnjoj granici


lzabranog elementa, onda jeprosjecna temperaturna razlika izmeau zida i
~--Profil temperature oleolnog fluida 6t12. Neleaje B zapren:rinskikoeficijent toplotnog sirenja:

-- Profil brzine

lcdinice za B redukuju se do 11K. Promjena zapreminc posmatranog elementa


je onda:

(16.81)

Slika 16.11 Prirodna konvekcija blizu vertikalne grijane ploce.


sto se moze izraziti kao promjel1a gustine:
Razmotrice sc e1elTlentarna zaprcmina fluida uz plocu i odabrace se
e1ementarna jedinica dubine, tako da ce ta zapremina jednostavno biti Ax·.1.y, [}=p·B·_.
o ( 16.82)
slika 16,12. Detaljnija analiza sila leoje djeluju u elementarnoj zapremini moze 2
biti prilicno kompleksna, pa zbog loga problem treba pojednostaviti. Zato ce se
si1a smicanja r.1.y srnatrati zanemarljivom. Pored toga, sa velikom preciznoscu MnozenjemjednaCine (16.82) sa gigo, povrsinska sila po kubnom metru je:

se moze reCi da su sile pritiska P'6,x i p' 6x + ~. (p. Ax) jednake i suprotne, g o
F=p·B·_·_· (16.83)
pa se mogu takode zanemariti. Ostalo je da se razmotre efekti povrsinske sHe i 2 go
kineticke energije.

272 273
Ova sila djeluje na vertikalnoj duzini ~y, a integracijom po cijeloj dnzini ploce (16.91)
dobije se:

Izvrsenirad = B. D ..K.. ( 16.84) gdjeje:


2 go
II
Kineticka energija fluida koji slobodno prenosi toplotu moZe se napisati kao:

(16.85) Razumna vrijednost C=0,55 nastala je kao rezultat mnogih


istraZivanja. Ova vrijednost je dobra za interval 103<Or-Pr<109 • Za ovaj
interval proizvoda Grashofovog i Pralldtlovog broja, cl se moze uzeti 0,25.
Neka se say rad koji je rezultat povrsinske sile pretvori u kineticku energiju Svaka fizicka situacija, meautim, zahlijeva poseban tretman. Istraziva1lia su
tluida. Izjednacavanjemjedllacilla (16.84) i (16.85) dobije se: pokazala da se vrijednost veca od 1=0,6 ne bi trebala koristiti u jednacini
(16.90). Pored toga, osobine fluida trebale bi se uzimati za srednju temperaturu.
g o
p·w'
p.B·-·-·Z=--, ( 16.86)
U literaturi se mogu nab izrazi za horizontalne ploce, vertikalne cilindre, i
slicno.
2 go 2'g o
Jednacina (16.90) moze se redukovati za posebne slucajeve. Za
iIi nakon redukovanja: vertikahle ploce iii zidove, okruzene vazduhom, priblizna vrijednost za a moze
se dobitiiz:
( 16.87)
(16.92)
Zamjenom (16.87) ujednacinu (16.73) dobije se:
Ako je visina te povrsine manja od 0,6 m dobra je slijedeca aproksimacija:

(TD)'/4
( 16.88)
a 0,28· (16.93)

Sve sto je uradeno u jednacini (16.88) je kvadriranje pojedinih clallova u


Reynoidsovom broju i stepenovanje cijelog ciana sa 012 .. Medutlm, to Je Ova jednaCina moze se koristiti takode i za horizontaille cijevi sa dijametrima
omogucilo zamjenu w2 iz jednacine (16.87) direktno u Jednacll1u (16.88), ClIne do 0,3 m.
se dobije:
Kondenzacija i kljucanje. Kondenzacija i kljucanje fluida tesko se
analizirati sa stanovista toplote. U proslos.t~u~.!lfadena mnoga
u veZl sa fluidima koji se koriste u velikim
raketnim propulzionim sistemil11a. Oba procesa se javljaju u dva oblika:
kapljicasti iIi nuklensni i filmski. KapljiCasto kljucanje i kondenzacija su
g.B.;:"'!./} .p2 fenomeni najpoznatiji obicnom posmatracu. To je tip kljucanja koji se javlja
Provjerom se moze pokaz,,,, da je clan kada domacica zagrijava lonac vode dok ona ne prokljuca. Filmska
Ji kondenzacija je rezultat nukleusnog kljncanja tokom povecanja temperature,
bezdimenziona velicilla. Poznat je kao Grashofov broj (Or). Eksperimentalno je osim ako se tluidu ne dodaju inhibitori. Filmsko kljucanje se javIja pri dosta
dokazano da su eksponenti a/2 i b jednaki za slobodnu konvekclJu na visokim temperaturarna i moze znatno sprijeciti prenos topIote zbog gasovitog
vertikalnim plocama. Kao rezultat toga, jednacina (16.89) cesto se pise kao: fllrna koji se formira. Generaillo, vrijednost koeficijenta preiaza toplote bice 8
do 10 puta veca kod filmske kondenzacije iii kljucanja, l1ego kod nukleusnih
A g·B·LlH 3 . p 2 .c p
a=C·_·
ld (16.90)
uslova. Ne zna se mnogo 0 procesima koji se javljaju pri prenosu topIote tokom
kljucanja iii kondenzacije. Istrazivanjem su dobijel1i dosta ograniceni izrazi, a
1 ( /1' A ima ihjako mnogo da bi se navoclili ovdje.
iii kao:

274 275
Termodincgnik,a i termotelmika

Ref1ektovmlH Ukupna
16.3. Radijacija radijacija tJr f:" / q, dozraoona
01lergija

Treei tip mehanizma prenosa toplote, radijacija, rezulta! .ie talasne


aktivnosti slicne kao kod svjetla. Sva tijela zrace i apsOIbllju cncrgiju u
razlicitom stepenu. Ovdje ee se ukratko diskutovati neki koncep!i, ideje i
pravila koji se mogu primjeniti na prenos toplote radijacijom. Gcncralno, sto jc
Prcnescna radijacija
visa temperatura tijela ono brze zraCi toplotu. KoliCina [oplotc prcnesene
radijacijom takode je funkcija povrsine koja zraci. Ako se dva tijela istih
Slilm 16.13 Energija radijacije.
dimenzija, materijala i tezina stave u zatvOlen prostor, ona ce meuusobno
zraCiti energiju. Ako su im.temperature i fmill! spoljasnjih povrsina ish, i ako su
postavljeni geometrijski jedno u odnosu na drugo na isti nacin, nema razlike u Reflektivnost tijela p je odnos kolicine dozracene energije koju tijelo reflektuje
kolicini dozracene energije koju ee svako apsorbovati. Meuutim, dva tijela istih i ukupno dozracene energije, ili:
dimenzija, oblika i materijala, i sa istom temperaturom, ali sa razliCitim
finisima povrsina, apsorbovaee razlicite dozracene energije. Generalno (16.96)
govoreei, materijali koji dobro apsorbuju toplotu kada je hladno dobro ee je
zraCiti kada je toplo. Ove fizicke karakteristike i eksperimentalna opazanja
doveli su do formula i jednacina koje ee se postavljati i koristiti bez Transrnitivnost lijela r je odnos koliCine dozracene energije koja se prenese
dokazivanja. kroz tijelo i uk'Upno dozracene el1ergije, iIi:

Prije nego sto se nastavi, medutim, neophodno je znati da je radijacija


povrsinski fenomen tijela. Ta <:injeniea je vee ranije nagovjestena. To ne znaci (16.97)
da sve cestice tijela ne zra<:e, naprotiv, ali radijaciju cestica uuutar tijela
apsorbuju susjedne cestice, a sanJO radijacija sa povrsine bjdi. Postoji nekoliko
tcorija kako se dozra<:ena energija pretvara u toplotnu energiju i obrnuto. To Sarno transparentno tijelo ee prenositi dozracel1u energiju, u koliCini koja zavisi
moze biti rezultat oscilacije atoma iIi pomjeranja elcktrona od jedllog od l1jegove debljine. Neprozirno tijelo ee apsorbovati i reflektovati svu
energetskog nivoa na drugi. Postoje neke dobre indikacije da je razlog ovaj dozracenu energiju. Step en refleksije zavisi od karakteristika povrsine tijela. U
posljednji. najgeneralnijem smislu, koliCina dozracene energije koja se apsorbuje,
reflektuje i prenese, moze se napisati u ob1iku:
Ukupno dozracena energija na povrslllu nekog tijela moze se
apsorbovati, prenijeti, iIi reflektovati (oubiti). To jc prikazano na slici 16.13.
~+!L+!!.J....=1
qz qz qz '
Moze se vidjeti ua je:

(16.94) iIi:
-'-------

Apsorptivnost tijela a je odnos koli<:ine dozracene energije koju tijelo a+p+r=l. (16.98)
apsorbuje i ukupno dozra<:ene energije, ili:
Dakle, za neprOZlrllO tijelo je FO i a+p=l. Druga razmatranja takode S11
moguea.
( 16.95)
Snaga emisije i emisivllOSt. Pri svakoj temperaturi i svakoj talasnoj
duZini emitovaee se neka energija radijacije. Ovaj fellomen je poznat kao
monohromatska snaga emisije i oznacava se sa EA' Ukupna snaga emisije je
suma svih E;. za sve temperature i talasne duzine i ozna<:ava se sa E, a ima
2
jedinicu W/m • Ukupnu snagu emisije nekog tijela dosta je tesko odrediti. Ovaj
problem se olaksava koristenjem koncepta "crnog tijeJa".

276 277
TermodirtClmika i termotehnika

Cmo tijelo je ono tijelo koje apsorbuje svu dozracenu ellergiju koja
pada na njegovn povrsinu. Dmgim rijecima, za crno tijeJo su transmitivnost i at = 0" Fe . FA . A . (1',4 - 7~4)
(16.104)
reflektivnost nula (Fj:FO), dok je apsorptivnost I (a=' I). U prirodi nema 1', -12
poznatih cmih tijela, mada cad blisko aproksimira crno tijelo, a iznenadujuee
dobro, takode, i svjeze napadaru snijeg. Ovaj izraz je ali je veoma koristan u razvijal-Yu uknpnog koeficUenta
prenosa toplote.
Moze se pokazati prilii::no lahko da je ukupna snaga emisije nekog
tijela, pri bilo kojoj teroperatnri, jednaka proizvodu apsorptivnosti tijela i
ukupne snage emisije croog tijela na istoj temperaturi. To je poznato kao 16.4. UkUPllll I,o,pt",,,,, prenosa topiotc
Kirchoffov zakon i moze se izraziti kao:

E= a·EB • (16.99) Ukllpni koeficijent prenosa (oplote iii koeficijent prolaza toplote je
sred.stvo kOJlm se dodatno skracuje vee skraceni matematicki formalizam koji
Odnos EIEB definise emisivnost tijela pri bilo kojoj temperaturi, iii: pratt ~elaclJe prenosa top[ote. Uprkos ovoj cinjenici, razvUen je veliki broj
ukupuih koeficl)el1ata prellosa toplote za specificl1e slucajeve.
E
-=5=a. (16.100)
EB
Na slici 16.14 prikazan je zid kroz koji prolazi toplota. Neka je lijeva
strana Ul1utraSllja, a desna strana spoljasnja. Temperatnrni profit sa slike i
pre~os toplote moze se p,osmatrati za tri temperatnrna intervala. U slucaju
Ukupnu snagu emisije cmog tijela odredili su Stefan i Boltzman, kao:
staclOnarl1og stal'Ja 1 Jedullcne povrsine moze se napisati:
Eo = 5,768·1O·8·r. (16.101)
q, q" /L
- = a ·(t -t,) = - " - =_·(t -( ) =
A ' , .. A I 2\ A
Jednacina (16.101) je zasnovana na ranijem radu Plancka. Moze se napisati i u
obliku: Toplolni 10k

(16.102) t,

gdje je CJ Boltzmanova konstanta:

JOg preostaje da se relacije (16.101) i (16.102) razviju u pogodan


oblik. Moze se pokazati da prenos toplote izmedu dva tijela, koja medusobno
zrace, opisuje pro~irena jednacina (16.10 1):
-------- - - - -

(16.103)

gdje je q izrazeno u W. Clan CJ je vee definisan kao Boltzmanova konstanta Slika 16.14 Ukupni koeficijent prenosa toplote.
5,768.10.8 . Clan Fe je zasnovan na emisivnostima tih dvajn tijeJa, a clan FA
povezan je sa geometrijom datog problema. Ovdje se neee razvijati iii UkuPl1i koefic~jent prenosa toplote dozvoljava slijedece:
dokazivati relacije za Fe jIi FA-
q
Na osnovu jednacina (16.71) i (16.103) moze se razviti koeficijent
A = k '(1 '4
- -t )
. (16.105)
prenosa toplote. Njihovim izjedl1acaval1jem se dobije: Sadaje:
4
a·A·L1T= O"FeFA'A dT,4 T 2 ).
k· (I,
Rjesavanjem po a dobije se ekvivalentni koeficijent prenosa toplote:

278 279
Termodinamika i tel'motehl1ika

Uz male promjene pret1lOdllih izraza slijedi: Problemi

k
-.(t, -t4 ) (t, -/ 2 ), 16.1 Kroz eVfst ravan zid debljine 0,5 m ustalio se toplotl1i tok od 1000 W/m2 •
(x,
Toplotna provodljivost materijala zida mijenja se sa tcmperaturom prema
k ./
T·(t, -1 4 ) (t2 -I,), relaciji: /L=0,5+4·1O,3· t, W/(l11'K). Temperatura hladnije povrsine zida je 200
0c. Kolikaje temperatura toplije povrsine zida?
k
-'(/, t 4) (t3 -t4)·
(Xl
16.2 Ravan zid debljine 0,25 m izraden je od samotne opeke. Temperature
povrsina zida su 1350 PC i 50 "c. Toplotna provodljivost samotne opeke ovisi
Sabiranjem prethodnih izraza dobije se: o temperaturi po relaciji: /L=0,838+5,866·1O- 4 ·t, W/(m-K). IzraclInaj i predstavi
graficki raspored temperatura po debljini zida.

l/I
(x,
I
k· - + - + - ·(t,
/L
IJ
(Xl
16.3 Toplotna provodljivost rastresitog materijala moze se odrediti pomocu
dvije koncentriene kugle. Dijametar unutrasnje kugle je 0,15 m, a spoljasnje
0,25 111. Ispitivani materijal postavi se izmedu kugli. Unutrasnjoj kugli
iii: elektrienirn grijacem se dovodi 15 W toplote. TokOl11 eksperimenta postignu se
stacionarni uslovi, kada temperatura unutrasnje kugle dostigne vr~jedl1ost 150
°C, a spoljasnje 60 "c. Kolika je toplotna provodlj ivost ispitivanog materijala?
k = 1 /
(16.106)
-+-+ 16.4 Gubitak toplote kroz zid peCi, debljinc 0,45 m, je 5000 kJ/(m2 ·h).
a, /L a l Temperatura unutrasnje povrsine zida je 815°C, a prosjecna toplotna
provodljivost materijala zida je 0,9 W/(mK). Odredi temperaturu spoljasnje
Za viseslojni zid vazi: povrsine zida peCi. Koliki je temperaturni gradijent, ako se temperatura
lineal110 111ijenja sa debljinom zida?
k
16.5 Ravan zid debljine 0,12 111 inla temperaturu unutrasnje povrsine 27°C, a
temperaturu spoljasnje povrsine -18°C. Odredi specificni toplotni tok kroz zid
u W/m2, ako je zid izraden od: livenog zeljeza, gradevinske eigle i plute.
gdje je N ukupan broj pojedinih slojeva zida. 16.6 Ravan zid izraden je iz dva sloja, izmedu kojih se nalazi slo] vazduha
debljine 0,075 m. Vazduh je nepokretan i ima prosjecnu temperaturu 16°C.
Ako se lIzima 1I obzir i radijaeija, onda je koeficijent prelaza topiote sa
Unutrasnji slo] zida, debljine 0,025 m, izraden je od bijelog bora. Spoljasnji zid
spoljasnje strane sastavljen iz ak zbog konvekcije i az zbog zraeenja, iIi: je ploea od pjeseara, debljine 0,15 111. Ako je temperahlra spoljasnje povrSine
zida -1 QC, a toplotui gubici 5 W/m2, kolika je temperahlra unutrasnje povrsine
(16.107) - - - - ZidalTeriiiicki otpor zlda? ~ -----

Pri izvodenju izraza za ukupan koeficijent prenosa topiote za cilindar 16.7 Cilindricni rezervoar, ciji krajevi imaju oblik hemisfere, preporucuje se za
iii cijev, moraju se uzeti u obzir varijacije n povrllini. Bez dokazivanja, slijedeCi privremeno skladiStenje toplog fluida. Rezervoar bi trebalo izraditi od
izra~ vazi za UkUPlli koeficijent prenosa topiote cilindra: aluminijumskog lima debljine 0,0125 m, a izolovati ga slojem koji sadrzi 85%
magnezijnma, debljine 0,3 m. Toplotna provodljivost izolacije je 0,054
1 W/(ll1'K). Rezervoar treba da ima spoljasnji dijametar 1,8 m, bez izolacije.
k (16.108)
d, 2/L Ukupna duiina rezervoara, ukljueujuCi izolaciju, treba da je 7 m. Prepomcuje
--'-+
d, ·a, d . se i dmgo rjesenje, po kojem bi se rezervoar takode radio od aluminijumskog
l
lima debljil1e 0,0125 m, ali bi imao sferan oblik i spoljasnji dijametar 3 m.
IzoIacija bi bila od istog materijala i iste debljine. Ako je temperatura
llnutrasnje povrSine zida 205°C, a spoljasnje povrsine 38°C, koji rezervoar ce
Prethodni izraz jc zasnovan na spoljasnjoj povrsini cilindra. Indeks 1 odnosi se
imati manje toplotne gubitke i za koliko?
na unutrasnju povrsinu, a indeks 2 na spoljasnju povrsinu.

280 281
i lermolehni!w

16.8 Raval1 zid peCi izraden je od sloja bromitne elebljine 0,1 m i topiotne prelaza unlltar prostorija 8 W1(111"'K), koeficijent prelaza
provodljivosti 1,512 W/(mK), silikatne cigle dehljine 0,25 m i toplotne spoljasnje strane 29 W/(nl-K), optimalan toplotni tok prema susjednim
provodljivosti 1,396 W/(l11-K) i sloja gipsanog premaza debljine 0,02 m i prostorijal1la 8.7 i optimalan toplotni tok prel11a tavanu i atmosferi 10,5
toplotne provodljivosti 0,7 W/(m-K). Temperatura nllutrasnje povrsine zida W/m". Odredi debljine iwlacije pojedinih zidova, ako u pros(oriji treba
peCi je 900 "'C, a spoljasnje 50°C. Izracunaj \oplotne gubitke po jedinici odrzavati tempcraturu -20°C. Izolacioni materijai S11 rayne
povrsil1ezida i temperature l1a dodirnim povrsinama slojeva. ekspandov3nc plutc, toplotne provodljivosti 0,05 W/(m-K).

16.9 Toplota dimnih gasova u pamom koHu prelazi na kljucalu vodu preko 16.14 Racli sprjecavanja stvaranja kondenzata na zidovima prostorije (reba
2
celicnog zida debljine 0,014 m. Gustina \oplotnog toka je 25 kW/m • Toplotna odrzavati tcmperaturll 1Il1utrasnje povrsine zida iznad temperature rosista
provodljivost celika je 50 W l(mK). Koliki je pad temperature kxoz zid? vazduha u prostoriji. Stanje vazduha u prostorijije 20°C, 101325 Pa i relativna
vlaznost 60%. Spoljasl1ja temperatura je -15°c' Koeficijent prelaza topiote sa
16.10 Kroz izolovanu celicnu cijev dijametra 0,06/0,07 m i duzine 15 Ill, ullutrasnje stralle jc 8 W/(m"-K). Kolika je najveea vrijedllost koeficUenta
protice 80 kg/h suhozasieene vodene pare pritiska 0,4 MPa. Debljina sloja prolaza toplote za zid izlozen atmosferi, pri kojoj neee doci do roseqja na
izolacije je 0,065 m, a toplotna provodljivost 0,05 W l(mK). Temperatura zidovima? Kolika hi bila temperatura unutrasnje povfsine, ako bi se zbog
okolnog vazduha je 15°C. Koeficijent prelaza loplole sa pare na unutrasnju sigumosti obezbijedio za 25% manji koeficijent prolaza toplote?
povrsinu cijevi je 2500 W/(nl-K), asa spoUasnje povrsine izoIacije na okolni
vazduh 8 W/(m2·K). Odredi: toplotne gubitke II jedinici vremena, masu 16.15 Uporedi koeficijent prolaza toplote isparivaca u rashladnoj prostoriji
kondenzovane pare za I sat i promjenu entalpije vodene pare pri prolasku kroz kada je oCiseen iii pod debelim slojem leda, Isparivac je od celicne cijevi
cijev. d~jamelra 0,1/0,092 m i toplotne provodljivosti 58 W/(m·K). Koeficijenl
prelaza toplote, od amonijaka koji isparava na zid cijevi, je 465 WJ(m2 'K), a od
16.11 Cjevovod dijametra 0,044/0,051 m, kroz koji protice mazivo ulje, cijevi na vazduh 30 W/(m2 -K). Proracun provedi za debljillu sloja leda: 0,1 m,
pokxiven je slojem betona debljine 0,08 m. Toplotna provodljivost materijala 0,05 m i 0.01 111. Toplotna provodljivos( leda je 2,44 W/(m-K). Koeficijent
cjevovoda je 50 W/(m'K), a betona 1,28 W/(mK). Srednja temperatura prelaza toplote sa cijevi na vazduh ne mijenja se sa debljinom sloja leda.
mazivog ulja u p08matranom dijelu cjevovoda je 120°C, dok je temperatura
okolnog vazduha 20 DC. Koeficijent prelaza toplote na strani ulja je 100 16.16 KOl1denzator amonijacl1og rashladnog postrojenja kapaciteta 290 kW
W/(m2·K), a lla strani okolnog vazduha 10 W/(m"X). Odredi toplotne gubitke radi pod pritiskom 1,35 MPa. U koudenzator ulazi pregrijana para al110nijaka
sa duil10g metra neizolovanog i izolovanog cjevovoda. Kolika treba biti temperature 130 "C, a izlazi koudenzat pothladen za 5 °C. KOl1denzatOIske
toplotna provodljivost izolacije da, pri bilo kojoj debljini, toplotni gubici sa cijevi izraden~ su od celika toplotne provodljivosti 58 W/(m'K) i imaju
izolovane cijevi budu manji od toplotnih gubitaka sa neizolovane cijevi? debljinu 5-10'" l11. Koeficijent prelaza toplote sa al110nijaka na cijev je 93
W/(m -K) za pregrijanu paru, 9300 W/(nl-K) pri kondenzaciji i 930 'W/(~l"-K)
2

16.12 Stambena prostorija pravougaone oSl1ove 4,5x6 m i visine 2,8 mnalazi pri pothladivallju. Kondenzatof se hladi vodom u suprotnom toku. Koeficijenl
se 11a uglu zgrade, tako da su joj dva zida izlozena atmosferi, a ostali susjednim prelaza toplote sa cijevi na vodu je 1160 W/(m"·K). Odredi povrsinu
prostorijama. Spoljasnji zidovi napravljeni su oel cigle debljine 0,38 m i kondenzatora i potreban protok vode, ako je millimalna temperatuma razlika
oblozeni sa obje strane oblogom debljine 0,015 m. Toplotna provodljivost cigle izmjene toplole .5 °C. Kakva je procentuall1a raspodjela razm\jenjenih toplota
___j".J),~:Z.F/(mr;), tln1.!!!asnje obloge. 0,2.0 ~/(mK) i spoljasnje 0,87 za hladenje pregrijane pare, kondenzaciju i pothladivanje amonijaka i na
W/(m·K). Koeficijent prelaza toplote je sa ul1utrasnje strane 8 -lffilikim dlJelovin13 povl'sille se vrse pojedine iZl11JeIletoplofe?
spo\jasnje 23 W/(m2 ·K). Sa kolikim se toplotnim gubicima mora racunati pri
projektovallju ogrijevnog tijela, ako u pro5torij i treba odrzavati temperatull.l 20 16.17 Struja vode oc! 1000 kg/h, temperature 80°C, l11ijesa se sa drugom
DC? Spoljasnja temperatura je -20°C. Temperatura U sllsjednim prostorijama je strujom vode od 2000 kg/h, temperature 20°C. Kolika je temperatura smjese?
takode 20°C. Kolika bi trebala biti povrsina istosmjemog i protivstrujnog izn\ienjivaca
toplote, sa kocficijentom prolaza toplote 1160 W/(m"'K), n kojima bi ove struje
16.13 Jedl1a rashladna prostorija, cija je oSl1ovica lOx 12 m i visina 3,2 m, izrnijenile istu kolicinu toplote kolika je preSla sa toplije na hladniju struju
postavljena je u zgradi tako da joj je jedan veei zici, debljine 0,38 m, izlozen prilikom mijesanja') Kolika bi bila kolicina izmjel\iene toplote ovih struja kroz
atnlosferi, a ostali, debljine 0,12 m, prema susjednim rashladnim prostorijama. istosmjerni izmjenjivac toplote sa povrsil1ol11 protivstrujnog izmjenjivaca
Zidovi su od cigle toplotne provod~jivosti 0,87 W/(m-K), a plafon od armiranog toplote? Kolika bi se kolicina toplote izmijel1ila iZl11edn ovih struja u
betona debliine 0,1 111, toplotne provodljivosti 1,5 W/(mK) i pokxiven je protivstrujnom izn\ienjivacu toplote beskouac11o velike povrsine?
krOVOih. 1:' ,'; projektovanju su usvojene slijede6e vrijedl1osti: spoljasnja
temperatura 30°C, temperatura susjedne rashladne prostorije (bda ne radi?o 10 16.18 Kada hi se pri dimenzionisanju zagrijaca vode, u kojem gasovi hladeCi se
DC, temperatura na taval1n (sa obuhva6enim zracenjem) 40°C, koeficlJent od 500 PC na 200°C zagrijavaju vodu od 30°C do 90 PC, rac1111alo sa srednjol11

282 283
Terll10dinamika i termotclinilw

aritmetitkom razlikom temperatura umjesto sa srednjom logaritarnskom, 16.27 Kolika kolieina kondenzata ce nastati za 1 sat pri kondenzaciji vodene
napravila bi se matua greska. Kolika je ta greska u slutaju istosmjemog, a pare na vertikalnoj cijevi i na horizontalnoj cijevi? Spoljasnji dijametar eijevi je
kolika u slutaju protivstrujnog zagrijaca'! 0,03 Ill, a duzina 3 111. Temperatura povrsine cijevi je 11 DC, a pritisak zasicenja
pare 4 kPa.
16.19 Neki proizvodat tvrdi za svoj protivstrujni grijat, ogrijevne povrsine 12
2
m2, damoze, uz koeficijent prolaza toplote 23 W/(111 'K), zagrijati 625 kglh 16.28 Kroz cijev kruznog poprecnog presjekaprotiee fluid u laminamom
vazduha od -10 DC do 50°C, sa OJ 1113/h vode koja se ohladi od 70°C do 40 rezimu. Za koliko procenata ce se prorrrijeniti koeficijent prelaza toplote, ako se
DC. Da Ii je to ta/Sno? brzina smanji za 30% pri konstantnom protoku?

16.20 Odredi toplotni tok kroz zid parnog kotla i temperature na njegovirn 16.29 Kroz kana! praVOUgaonog poprecnog presjeka protiCe fluid u
povrsinama, ako su dati slijedeCi podaei: temperatura dimnih gasova 1000 °C, turbulentnorn rezimu. Za koliko procenata treba promijeniti protok fluida da se,
temperatura kljuca!e vode 160°C, koeficijent prelaza toplote sa strane dimnih pri konstantnim dimenzijama kanala, koeficijent ,prelaza toplote poveca za
2
gasova 130 W/(m2 ·K), a sa stra,ne vode 2800 W/(m .·K). Zid pamog kotla 50%'1
izradenje od telika debljine 8·10'" 111 i toplotne provodlJIVOSt! 45 W/(m-K).
16.30 Kako ce sc promijeniti koefieijent prelaza toplote pri turbulentnom
16.21 Kroz kana! pravongaonog popreenog presjeka, dimenzija 0,2xO,3 mi strujanju fluida u cijevi, ako se dijametar cijevi poveea 4 puta pri konstantnom
duiine 15 m, turbulentno stmji vazdllh srednjom brzinom 5 mls. Kolika treba protoku?
biti brzina vazduha u kanalu, da bi se koeficijenl prelaza toplote sa vazduha na
zid kanala povecao za 50%'1 16.31 Kroz cijev kruznog poprecnog presjeka struji fluid u turbulentnom
rezimu. Za koliko ce se promijeniti koeficijent prelaza toplote, ako se brzina i
16.22 Krozpravu cijev unutrasnjeg dijamelra d l i duzine !>50·d h struji vaz~~ protok povecaju za 50°/,/)
srednjom brzinom WI' Koeficijent prclaza toplote sa vazduha na unutrasnJU
povrsmu cijevi je 30 W/(m2 ·K). Koliki ce biti koeficijcnt prelaza toplote, ako se 16.32 Cijev spoljasnjeg dijametra 0,025 111 hladi se poprecni111 tokom vode.
dijarnetar i brzina pove6aju dva pula (/>50·d 2 )'1 Rezim strujanja je tllrbulentan Sredllja temperatura vode je 20°C, a brzina protican.ja 1,2 m/s. Koju
u oba slueaja. temperaturu povrsine cijevi treba odrzavati, da bi gustina toplotnog toka bila
170 kWIni? Koliki 6e biti koeficijent prelaza toplote pri tim uslovima?
16.23 Kroz horizontalan kanal kruznog popreenog presjeka struji vazduh u
turbulentnom rezimu. Ako brzina opadne za 20%, za koliko procenata se mora 16.33 U pamom kotlu kljuea teenost na pritisku 101325 Pa. Odredi
promijeniti dijametar kal1ala cia bi se zadrzala ista vrijednost koeficijenta temperatumu razliku pregrijanja teenosti u funkciji gustine toplotnog toka.
prelaza toplote? ProraeUl1 ,izvrsi za torlotni tok: 10 kW/m2, 20 kW/nt', 30 kW/m2, 40 kW/ni,
50 kW/m-160 kW/m-.
16.24 U izmjenjivacu top!ote, povrsine 65 m2, kljuea voda na pritisku 0,14
MPa. Temperatura povrsille izmjene (oplote je 118°C. lzraeunaj maSu nastale 16.34 U parnol11 kotlu proizvodi se 1 t/h suhozasi6ene vodene pare na pritisku
suhozasieene pare u toku jednog sata. 0,3 MPa. Ogrijevna povrsina parnog kotla je 8 m 2 • Izracunaj koeficijent prelaza
sa zida kotla na kljuealu vodu.
1-------''------- .
16.25 Na povrsmi vertikalne cijevi, visim:3,I1,jnlja se filmska ~~lrde~Jl~~a--"" ---,--~"-,,,-,-

suhozasi6ene vodene pare na pritisku 0,25 MPa. Temperatura povrsme cIJevlJe 16.35 Na povrsini vertikall1e cijevi, visine 2 m, odvija se filrnska kOl1denzacija
123°C. Odredi debljinu filma kondenzata i vrijednost lokalnog koeficijen.ta suhozasi6ene vodene pare na pritisku 4,2 kPa. Temperatura povrsine cijevi je
prelaza toplote na rastojanjima: 0,1 111,0,2111, 0,4 m, 0,6 m, 1,0 m, 1,5 m, 2,0 m 25°C. Odredi lokalni koeficijent prelaza toplote narastojanju 0,1 m i 2,0 m od
i 3,0 m od gomje ivice eijevi. Nacrtaj grafik promjene debljine filma gomje ivice cijevi. Rezim otjecanja filma kondenzata smatraj laminarnim po
kondenzata i lokalnog koeficijellta prelaza loplote po visini cijevi. Rezirn cijeloj visini cijevi.
proticanja filma kondenzata smalraj laminarnim po cijeloj visini cijevi.
16.36 Na povrsini vertikalne cijevi, visine 3 m, odvija se filmska kondenzacija
16.26 Odredi koIitinu suhozasieene vodene pare koja ee iskondel1zovati za 1 suhozasi6ene vodene pare l1a pritisku 0,24 MPa. Temperatura povrsine cijevi je
sat pri filmskoj kOl1denzaciji na vertikalnoj cijevi visine 2,3 m i dijametra 0,045 94°C. Odredi debljinu filma kondenzata i vrijednost koeficijenta prelaza
'11. Pritisak zasicen.ja pare je 1,0027 MPa. Temperatura povrsine cijevi je 170 toplote, l1a rastojanju 0,6 m od gomje ivice cijevi. Rezirn otjecal1ja mma
dc. kondenzata srnatraj luminarnim po cijeloj visini cijevi.

284 285
~ Termodil1amilw i lenno/chnika
--~~====~~~o

16.37 Na spoljasnjoj povrsini horizontalne cijevi, dijametra 0,038 m i duzine 2 koeficijent toplote povecao 2 puta? Koliki hi
In,kondel1zuje se sllhozasicena vodeua para na pritiskll 0,14 MPa. Temperatura obezb~jedio islo bez mijenjallja brzil1e?
povrsine cijevi je 106°C. Odredi koeficijent prelaza topiote i masu
kondenzovane pare za 1 sat. 16.47 Bakama cijev spoljasnjeg dijametra 0,04 m ima temperatmu
100°C, Oko cijevi je nepokretan vazduh na temperaturi 20
16.38 Voda srednje temperature 55°C kroz cijev unutrasnjeg dijametra treba dovesti cijevi, pomocu elektricl10g da odrzi
0,1 m brzil10m 0,25 rn/s. Srednja temperatura unutrasnje povrsine zida cijevi je konst~l1tna temperatura? Koeficijel1t prelaza toplote sa cijevi na vazduh
38 "C. Odredi: Reyno!dsov broj, Nusseltov broj, koeficijent prelaza toplote i W/(m-'K), a koeficljent emisije bakarne povrsine 0,36.
toplotne gubitke po I m duzine cijevi.
16.48 Koliko se toplote izmijel1i zracenjem izmedu dvije paralcllle
16.39 Kroz kana! dimenzija 0,6xl,2 111 protice 3,6 kg/s vazduha sreduje celicne povrsine koje imaju jednak koeficijellt emisije, a koji iznosi 0,8'1
temperatnre 50 "C. Srednja temperatura zida kanala je 25°C. KoHki je Temperatura jedl1e povrsine je 800°C, a druge 100°C.
koeficijent prelaza topiote? Koliki su toplotni gubici po 10m 2 povrsine zida
kanala? 16.49 Sfera dijametra 0,5 m zraci toplotu sa koeficijentom 0,4,
Temperatura sfere je 340 GC, a l1alazi se u prostoriji temperature 15°C. Koliko
16.40 Kroz cijev 1.1n1.1trasnjeg dijametra 0,075 m protice 1,25 kg/s vode srednje toplote se prenosi zracenjem?
temperatnre 90°C. Koliki je Reynoldsov broj? Koliki je koeficijent prelaza
toplote? 16,50 Dvije lIeobradene celicne ploce dimenzija 5x5 m postavljene su
paralelno na rastojanj1.1 1,5 m. Gornja ploca ima temperaturu 560 0(:, a donja
16.41 Izolovana bakarna cijev, dijametra 0,16/0,15 m, transportuje vazduh, 230°C. Koliko toplote se izmijeni zracenjem izmedu ploca? Koliko (oplote bi
srednje temperature 200°C kroz prostoriju. Brzilla vazduha je 30 mIs, a cijev se izmijenilo zracenjem, ako bi ploce bile na medusob!l~j udaljenosti 1 m'1
je duga 30 m. Cijev je izolovana slojem azbesta debljine 0,025 m. Toplotna
provodljivost azbesta je 0,13 W/(m K). Koeficijent prelaza toplote sa cijevi na 16.51 Razmotri evakuisanu sijalicu snage 100 W sa lIzarenom niti. Staklo
vazduh u prostoriji, srednje temperature 20°C,.ie 7 W/(m2·K). Pritisak vazduha sijalice je neprozirno i il1la temperaturu 150°C. Temperatura uzarenc nili je
u cijevi je 140 kPa. Ako se zanemare gubici toplote zracenjem, odredi: 2480 a koeficijent emisije materijala niti 0,38. Kolika je potrebna povrsina
koeficijent prelaza toplote sa toplog vazduha na cijev, toplotne gubitke n l1ltI da bl se zadovo~jili gornji uslovi? KolOO je koeficijent izmjene toplOle
prostoriju i temperatllru na spoljasnjoj povrsini sloja izolacije. zracenjem?

16.42 Koliki bi bio koeficijent prelaza toplote, ako bi vazduh iz zadatka 16.41 16.52 Koliko toplote se izmijel1i zracenjem izmedu oSl1ovica zatvorenog
strujao preko horizontalne rayne ploce dnzine 6 m? cilindra duzine 0,1 m i dijametra 0,3 m? Osnovice 51.1 izradene od hrom-llikl
legure. ledna osnovica ima temperaturu 980 ec, a druga 60°C Bocni zid
16.43 Snhozasi6ena vodena para, temperature 200°C, protice kroz cijev cilindra ne provodi niti zraci toplotll.
dijametl.:a 0,300/0.275 i l l Cijev je izolovana 0,15 m debelim slojem izo)acije
toplotne provodljivosti 0,06 W/(mK). Oko cijevi struji vazduh srednje 16.53 Kroz dUgll celicnu cijev unutrasnjeg dijametra 0,15 111 protice voda
o· ._0._.teroperatUl:e..25~111 20 m/s. KQefjcjjenL12relaza toplote sa pare !ill- cikv brzino111 3nJis: Cijevje pokrivena slojem 85 po~totnoga magnezijuma, debljine
je 15 W/(nl·K). Koliki su gubici toplote sa I 111 duzine cijevi? 0,05 111. Prosjecna temperatura vode je 65°C. Reynoldsov broj je I 06,
Pralldtlov broj 2,8, a koeticijent prelaza topiote sa spoljasl1je povrsine cijevi n3
16.44 Uz vertikalni zid, visine 2,5 m i srednje temperature 90°C, struji vazduh okolni ~azduh, srednje temperature 15 5 W/(m2 ·K). Koliki su gubici toplote
srednje temperature 25°C. Koliki je koeficijent prelaza toplote sa zida na po 1 111- unutrasnJe povrsine c~jevi? Debljina zida cijevi je 1,6' 10- 3 111. Zauemari
vazduh? Ko1ika je gustina toplotnog toka') gubitke toplote zracenjem. '

16.45 Kroz neizolovanu bakanm cijev, spoljasnjeg dijametra 0,025 m, protice 16.54 Kroz horizontalnu alurninijumsku cijev, spoljasnjeg dijametra 0,15 m,
vodena para pritiska 3,5 MPa velikom brzin0111. Srednja temperatura okolnog protice vazduh srednje temperature 260°C. Debljina zida cijevi je 0,01 m, a
vazduha je 25°C, a uz samu povrsinu cijevi 90°C. Koliki je koeficijent prelaza brzina proticanja vazduha 10 m/s. Cijev je pokrivella slojem azb~sta debljine
toplote sa cijevi na okolni vazduh i toplotni gubici sa 1 m duzine cijevi? 0,075 111 i obojena alu111i:nijwl1skom bOj0111. Dllzina cijevi je 6 111. Temperatura
spoljasnje povrsine izolacije je 60°C. Odredi koeficijente prelaza toplote sa
16.46 Kroz cijev dijal11etra 0,067/0,060 m struji zagrijan vazduh brzinom 3 toplog vazduha na cijev i sa spoljasllje povrsine izolacije na okolni m.imi
m/s. Za koliko treba povecati brzinu vazduha, uz iste ostale uslove, da hi se vazduh. Koliki S\l gubici toplote po 1 n:t spoljasnje povrsine izolacije?

286
Termodinamika itej-motehifika

16.55 Unutrasnja povrsina zida prostorije je 80 m2, a temperatura 20°C. U izvora u unutrasnjosti Sunca, pod pretpostavkom da ima 15111 vrijednost po
prostoriji se nalazi kotao povrsine 6 ni, cija je temperatura 200°C. Kolika citavoj zapremini SWIca.
kolicina toplote se izmijeni zracenje111 izl11edu ovih povrsina u toku jednog
sata, ako je koeficijent e111isije kotlovske povrsine 0,95 a zida prostorije 0,97 16.63 Odredi tOpl0t11i tok koji se razmijeni zraeenjem, po jedl10m duinom
metro, izmedu dvije dugaeke paralclne (rake jednakih sirina, 2 m, koje se
16.56 Povrsina plamena u veHkoj industrijskoj peCi ima temperaturu 1500 0C. nalaze na rastojanju 3 m, ako 51.] njihove povrsine prekrivene slojem oksida.
Na peCi je ostavljen relativno mali otvor, dijametra 0,1 111, za kontrolna Te111perature povrsina traka Sll konstanlne, 600 °e i 200°C.
posmatranja. Koliko bi se topiote izgubilo zracenjem kroz otvor pri
slacionarnom pogonu? Kolika povrsina peci prenese i provede istu ko!ieinu 16.64 Temperatura spoljasnje povrsine ravnog celienog zida, koji se nalazi u
toplote, ako je zid peCi, debljine 0,38 Ill, napravljen od samotne opeke toplotne nekoj prostoriji, je 150°C. Zid je izolovan izolacijom debljine 0,06 m i
provodljivosti 0,87 W/(m-K)? Koefidjent prelaza toplote sa unutrasnje strane toplotne provodljivosti 0,08 W/(m-K). lzolacUa ima zastitni omotac
zida peei je 230 W/(m2'K) (ukljucujuci i zracenje), a sa spoljasllje strane 17 zanemarljive debljil1e. Temperatura okolnog vazduha 1 okolnih.povrsina je 20
W/(nlX). Temperatura okolnog vazduhaje 0 °C. 0c. Koeficijent prelaza topiote sa izolacije na vazdllb je 2,5 W/(ni·K). Odredi
temperatmu na spoljasnjoj povrsini izolacije. Koliki SlI toplotni gubici po m2
3
t 6.57 Terrnos-boca napravljena je od dva zida stakla debljine 2'10. m, izmedu povrsine, ako je koeficijent emisUe spoIjasnjeg omotaca izolacije 0,93 i 0,25?
kojih je uzak vazdusni prostor od 8'10,3 m. Spoljasnja povrsina boce ima
temperaturu 25°C, a unutrasnjost je ispunjena ledom temperature 0 0C. 16.65 U termos-bod llalazi se kafa temperature 87°C. Zidovi boce su
Toplotna provodljivost stakla je 0,2 W/(m'K), a vazduha 0,024 W/(m-K). posrebreni, sa koeficijentol11 emisije 0,02. Temperatura spoljasnje povrsine
Unutrasnji dijametar boce je 0,1 111 a visina 0,25 m. Zanemarivsi izrnjenu unutraS!ljeg zida jednaka je temperaturi (ecHosti, a temperatura unutraSnje
toplote kroz eep od plute izraeunaj vrijeme za koje 6e se istopiti led, ako su povrsine spoljasnjeg zida jednaka je ternpcraturi okoline, 17°C. Odredi
unutrasnje povrsine staklenih zidova posrebrene (koeficijent emisije 0,015) i ekvivalentnu debljinu izolaciouog sloja toplotne provodljivosti 0,05 W/(m'K),
neposrebrene (koeficijent emisUe 0,94). Ima Ii srnisla zanemariti razmjenu tako da izolacione osobine boce ostanu nepromijenjene.
toplote hoz plutan{ eep?
16.66 U kanal kruznog poprecnog presjeka, unutrasl1jeg dijametra 0,13 m i
1658 Pomoena prostorija grije se vertikalno111cijevi dijarnetra 0,12 m i dmine uknpnog koeficijenta enli.sije lU1Utrasnje povrsinc zida kanala 1, postavljen je
2 !l1. Temperatura povrsine eijevi je konstantna, 75°C. Odredi toplotni tok koji koncentricno cjevovod spoljasl\jeg dijametra 0,01 m i ukUpllOg koeficijenta
ce cijev predavati prostoriji, 11 kojoj je temperatura 20 °e, kada je cijev ernisije 5poljallnje povrsille I. Tempcratura spoljasnje povrsine cjevovoda je
premazana masnom bojom, iii oblozena tankom alunli.nijumskorn folijom. ve6a od temperature unutrasnje povrsine zida kanala i obadvije Stl konstantne.
1z kanala jeevakuisan vazduh. Da bi se smanjili toplotni gubici potrebno je da
16.59 Odredi odnos kolicina predate toplote, po satu i duznom metru, sa dvije se oko cjevovoda postavi koncentricni zastitni ehan od tanke metall1e folUe,
horizontalne djevi od valjanog celicnog lima, cije 5U temperature spoljasnje koeficijenta emisije 0,05. Kako treba postaviti metalnu foliju da bi se toplotni
povrsine 80°C, 11a rniran okolni vazduh temperature 20 °e, ako su spo\jasnji gubici sveli na minimum?
dijilmetri c~jevi 0,1 m i 0,05 m. Uzrni u obzir da se odzracena energija sa cijevi
konacno predaje vazduhu. 16.67 CUev kruzl10g poprecllog presjeka ima ukupni koeficijent ernisije 0,8 i
izolovalla je tankinl koncentrienim ekranima. Cijev se Ilalazi u velikoj
n 16.60 Horizontalna~llcna cIJev dlJametra KI10J)92 111, na C1joj je spoljasnj1.Jj prostoriji. Elttarn Stl posfavlJel11 na Jedliakim rastoJauJll11a, d7120. Uktipnr-
povrsini temperatura 80°C, nalazi se u prostoriji konstautne temperature 20 koeficijent ernisije povrsine ekrana je 0,05. Odredi zavisnost odnosa toplotnih
°e. Odredi odnos kolicina toplote predatih prostoriji zraeenjem i kOllvekcijom. gubitaka od broja ekrana, sa izolovane cijevi i neizolovane cijevi.
16.61 U laboratoriji je zategnuta otporna zica dijametra 0,5'10,3 !l1. Ogrijevlla
snaga zke je 0,4 kW. Duzina zice je 2,5 m a povrsina joj ima stepen crnoee 16.68 Kroz horizolltalni elektrieni provodnik od hrom-nikla, dijametra 1'10,3
0,9. Zanemarivsi konvektivnu raz111jenu toplote sa vazduhom u sobi, ~ protice istosl1vema struja jaCine 8 A. Specifieni elektricni otpor provodnika
konstantne temperature 15 °e, odredi temperaturu zice. Je 1,1 W/(m-mm-), a temperatura okolnog vazduha i okolnih povrsina 10 cC.
Ukupni koeficijent emisije provodnika je 0,8. Odredi tempera turn povrsine
16.62 U unutrasnjosti SWlca uslijed hemijsko-atomskih reakcija oslobada se provodnika, ako se toplota predaje samo zraeenjem i ako se topiota razutienjuje
toplotni tok. Temperatura povrsine Sunca u svim tackama je 6000 K. zracenjem i prirodnom konvekcijol11.
9
Koeficijent ernisije povrsine SUllca je 1, a dijametar Sunca je 1,38'10 l11. Od
povrsine Sunca do tijela, cija je temperatura znatno manja od temperature 16.69 Vakuurnirani sud sfernog oblika sastoji se iz dvije posrebrene
povrsine Sunea, top iota se prcnosi samo zracenjem. Odredi jacinu toplotnog koncentricne sfere. Spoljasnji dijametar unutrasnje sfere je 0,1524 ill, a
vakunrnirani p1'05tor izmedu sfera sirok je 3,35'10,3 m. Ukupni koeficijent

288 289
Termodinamika i termotehnika Vlaia71 vazduh'

emisije posrebrene povrsine je 0,02. U sudu se nalazi kafa temperature 93 ce,


dok je temperatura okolnog vazduha 21°C. Odredi razmijenjeni toplotni tok
zracenjem, ako se zanemare temucki otpori provoaenju toplote kroz zidove
sfera. Za koje ce se vrijeme kafa ohladiti do 49°C, ako se razmjena toplote vrsi
sarno zracenjem, a temperatura okoll1ih povrsina jednaka je temperaturi
okolnog vazduha? vazduh
16.70 Odredi temperaturu apsolutno cmog tijela, koje zraci pri srednjoj talasnoj
duzini u oblasti vidnog spektra. Kolika je maksimalna temperatura tijela koje
zraci u oblasti vidnog spektra?
U tehnici se pored cistih materija cesto kao radne
16.71 Toplotni tok koji enlituje crno tijelo u pravcu normale je 9456W/(m2 ·sr). razliCite smjese. U opstem slucaju, s~ese mogu biti
Odredi temperaturu povrsine tijela. Pri kojoj talasnoj duZini se emituje komponenata koje su u istom ili razlicitirn agregatnim slanjil11a,
maksimalan toplotni tok? medusobno hemijski reaguju iii ue itd.

'16.72 Atomska bomba jaCine 20 Mt eksplodira iznad zemlje na visini 10 km. .. Stanje .neke sm~es~ ne moze da bude odredeno sal110 dvjel11a
Pri eksploziji bomba obrazuje uzarenu kugJu dijametra 1000 m. Pedeset vehcmama stal1Ja, l1a prIDlJer temperaturom i pritiskom, vee je potrebno
procenata od ukupno oslobodene energije prenosi se zracenjem. Pretpostavi da poznava~~e ~ velicil~ koje karakterisu sastav smjese (ukupno 2--1 (71-1) velicina
se u toku prve 4 s energija ravnomjerno osiobaaa. Pri prostiranju kroz sta~la, gdJe Je :z broJ komponenata u smjesi). U tom smislu smjese se razliktUu
atmosferu, 35% energije koja se prenosi zracenjem dolazi do povrsine zemlje. I po t0m.e da h se u toku posmatranog procesa sastav smjese mijenja iIi ostaje
nepromlJe~Jen.
Zracenje je apsolutno cmo. Atomska bomba jacine 1 Mt eksplozijom oslobodi
pribMno 4,187']0 15 J energije. Odredi tok energije koji se dozraci na 1 m2
povrsine zemlje ispod epicentra eksplozije. Kolika je temperatura zemlje u . Cestose kao radna mate~ija susrece takozvana parno-gasovi(a smjesa,
posmatranoj tacki? kOJa predstavlJa sl11Jesu u gasovltom agregatnol1l slanju, sa jednom bitnom
osobinorn da se, zavisno od posmatrallog temperaturnog intc'rvala, jedna od
16.73 Dvije crne paralelne ploce nalaze se na rastojanju 0,7 m. Temperature komponel1ata moie kOlldenzovati. Iz tog razloga takva kompollcnta ~e naziva
povrsina ploca su 200°C i 500°C. Izmedu ploca struji gas temperature 1000 para, a druge nekondenzujuce komponente nose naziv gas. Takva smjesa
cG. Zapreminski sastav gasa je: 20% ugljendioksida, 15% vode i 65% azota. takode se cesto naziva vlazan gas.
Pritisak gasa je 0,3 MPa. Odredi toplotni tok koji se razmijeni zracenjem
izmedu gasne smjese i povrsina ploca. U prirodi, uopsteno govoreci, i ne postoje suhi gasovi. Upravo u
tehni~~ najsire primjelljivani gasovi, kao atmosferski vazduh, iIi produkti
sagorlJevanja goriva, uvijek sadrze lleku kolicinu vodene pare. Pod vlaznim
gasom obicno se podrazurnijeva smjesa suhoga gasa i vodene pare, iako, U
opstem slucaju, gas moze biti "ovlaiell" parama bilo koje tec11osti, 11a primjer
parama alkohola, amollijaka itd. '
- - - - - - - _....
Tebnicki llajvainiji primjer vlainoga gasa predstavlja smjcsa suhog
vazduha i vodene pare, koja se naziva - vlaian vazduh. Na tehnicke probleme
povezalle s~ vlazni~l vazduhom nailazi se u sirokom rasponu disciplina i grana
mdustnJe I tehnike, kao sto su; fizika, henlija, biologija, medicina
meteorologija, poljoprivreda, klimatizacija vazduha, susel1je, hlaaenje, zatim ,;
prehrambenoj, tekstilnoj i grafickoj industriji, pri pakovaqju j skiadistenju, pri
prolZvodnj~ i preradi raznih materijala itd. Posebno u postrojenjima za
khmatlZaCl]U I konvektivno susenje, vlazan vazduh predstavlja osnovnu radnll
maten]u.

Suhi vazduh (vazduh u kojem nema vI age), kao jedna kornponenta


vlaznog vazduha, predstavlja i sam s111jesu gasova. U tabeli 17.1 opisan je
standardni sastav cistog suhog atmosferskog vazduha, koji predstavlja srednje

290
Tel'lIIodilillmika i termotehnika Vlazan
=~===='~~=--

vrijednosti rezultala hell1ijskih analiza uzoraka uzetih sa razlieitih mjesta u Nezasic~n vIda», vazduh. U ovoj oblasti vazduha obje
razliCito vrijell1e. komponen:e (SUhl vazduh I vlaga) su u gasovitom agregatnom stanju. Takva
. ,shena Je OblC~lim gas~il1l smjesat:na i (kako ce se pokazati) u
Tabela 17.1 Standarclni sastav Cislog suhog atll1osferskog vazduha. naJvecem ?IOJU slucaJeva moze se razmatrati kao idealnih gasova. To
stanJe odrzava se Bve dode dok je parcijalni pritisak vodene pare u vlazl10m
Gas Z"Pl ~Hlski sastav [%) Molekulska masa vazduhu manji od pritiska zasicenja za posmatranu temperaluru
Azot (N 2) 78,084 28,0134
Kiseonik (0 2 ) 20,948 31,9988 Za~icen iii p~~~asic~n ~~a!an vazduh. U ovoj oblasti vlazl10g
Argon (Ar) 0,934 39,9480 v,azduha smJesa se sastO]l lZ dVlJe (Ill cak tri) faze gasovite faze i koudeuzata.
Ugljendioksid (CO 2 ) 0,031 44,0099 CraSovlta faza Je hOluogena i sadrZi zasicenu vodenu pam i nekondeuzujuci
SUhl vazduh: a kondenzatje eista voda iIi led, Kondenzat se, u slueaju kada je u
Neon (Ne) 1,82'10 3 20,1830
Helijum (He) 5,24'10 4 4,0026 teenom stal1Ju, moze nalaziti ili u obliku sitno rasprsenih kapljiva vode (magla),
Kripton (Kr) 1,14'10.4 83,8000 111 kao homogena prostolnO sjedinjena teellost (taIog). Gasovita faza i
Ksenon(Xe) 8,7'10. 6 131,3000 kOl1?enzat, . u staru.u tennodinarnieke ravlloteze, lll1aju istu temperatul"U i
5'10,5 2,0159 pntI~ak; pn eemu Je ~up,,? pritisak u gasovitoj fazi jedl1ak zbil1l pritisaka
Vodonik (Hz)
1,5'104 16;0430 zaslcenJa vodene pare 1 parcIJalnog pritiska suhog vazduha.
Metan(CH 4 )
Azotoksid (N 2O) 5'10,5 44,0128
Ozon (0 3) ljeti °
od do 7'10,6
od 0 do 2'10,6
47,9982
47,9982
. . Stanje vl~Znog vazduha, u termodinamiekom smisIu, odredeno je sa
bll0 kOJe, tn nezaVIsne il1tenzi~e velieil1e stanja. Najeesce su dvije od njih, iz
zim!
Azotdioksid (N0 2) od 0 do 2· 10,6 46,0055 ~azl?ga sto, su pogodne za mjerenje, ukupan pritisak i temperatura srnjese.
Sumpordioksiel (S02) od 0 do 1'10,4 64,0628 [reca vehema vezana je za sastav smjese,
Amonijak (NH}) o ili u tragovima 17,0306
Ugljemnonoksid (CO) o iIi u tTagovllna 28,0106 Postojanje vise ili manje vodene pare u vlainom vazduhu oclnosno
Jod (J2) oel 0 do 1'10.6 253,8088 nje~ kolicinski udio, cesto se razmatra kao kategorija vece iii manje' vlazl10sti
Radon (Rn) 6'10. 18 (izotop) viazl10g . vazduha~ U .tom smislu definise se sastav smjese kao jedna od
karaktensttka vlaznostl. U pogledu dell1lisanja te karakteristike, veliku ulogu
Za uobieajene teimiCke proraeune pojedinih procesa, moze se srnatrati 1ll1a metod. l1Jel1og praktienog odreoivanja. Tako se za vlaian vazduh moze
da se sastav suhog vazduha ne mijenja, dok se u specijalnim slueajevirna mora nabro]atJ vIse karakteristika sastava, odnosno karakteristika vlazl1osti. To su:
uzeti u obzir i promjenljivost sastava suhog vaz;duha, naroeito u odnosu na apsolutna vlaznost, relativna vlainost, stepen zasicenja, temperatura taeke rose
ugljendioksiel i kiseonik. Osim toga, kako azot i kiseonik zajedno cine 99,93% ltd. Neke od ovih veli,Cina .nj~~ povezane jednostavnim zavisl10stima i iz tog
(po zapremini) atmosferskog vazduha, U tIll10gim proracunima se ostale razloga Je od vehke vaznostll1Jlhova tacna definisanost.
komponente mogu zanemariti.
,. Osnovni pr~blem na koji se nailazi pri analizi pojava i procesa sa
Svi sastojci suhog vazduha imaju kritiene temperature znatno ispod vla~l1lm vazduhom Je da prisustvo vece iIi l1lanje kolicine vodene pare u
~enog intervala temperatLJra~o.ii j~~jnteresantan sa tehnickog stanovista
vlaznom vazduhu moze znatno uticati na termodinamicke osobine ove radne
(kritiella temperatura suhog vazduha iznosi -141°C), tako da se suhi vazduh, materi~e.To-p~ebrnrmtlzava analiticko razmatral1Je proeesa razrrljeile toplote i
kao komponenta vlaznog vazduha. moze smatrati nekondenzujucirn gas om. matenJe, pa se 1Z t.?g razloga procesi promjene stanja vlaznog vazduha najcesce
preclstavlJaJu IlzucavaJu uz pomoc raznih dijagrama i nomograma.
Udio druge OSl1ovne komponf:"laznog vazduha - vodene pare,
podlozan je znatllim promjenama, Pri l0me, medutim, za datu temperaturu i 1z naprij~d .navedenih cinjenica proizilazi da problematika vlaznog
pritisak vlazl10g vazdllha ovaj udio ne moze da prede odredenu vrijednost. Pri vazduha pre.dst~vIJa Jednu posebnu karakteristienu oblast iZllcavallja U okviru
srriZavanju temperature. iIi povecallju pritiska, dio vodene pare prelazi u termodmarrnke 1 srodnih llaueno-tehniekih disciplina.
kondenzovanu (tecllu iii cvrstu) fazu i na laj naein ispada iz homogene smjese.
U opstem slueaju, dakle, vlaga u vlaznom vazduhu moze da bude djelirnieno iii
potpuno u pamom stanju, djelimicl10 U teenom iIi evrstom stanju, iIi u tecnom i 17.1. Termodinamicke osobine vlaznog vazduha
evrstom stanju. U tom smislu razlikuju se dvije karakteristicne oblasti stanja
vlaznog vazduha.
Od .velikog br?ja razlieitih smjesa gasova i para, koje predstavljaju
radne matenJe u nmoglm procesirna, aparatlll1a i postrojcnjima razllih grana

292
Tennodinamika i tennofehnika

masinske i proccsnc telll1ike, najrasprostTanjenija je smjesa suhog vazdnha i


v • Sadriaj vl~~e. Sasta~ vJaznog vazduha deflnise se najcesee
vodene pare. Ova smjesa ima veliki znacaj u: postrojenjima za klimatizaciju,
sadrzajem vlage x, kO]1 predstavlJa OdllOS mase vlage 117", i mase suhog vazduha
rashladnim uredajima, raznovrsnim procesirna konvektivnog susenja, I11sv U posmatranom vlazl1ol11 vazduhu:
skladistenju razlicitih materijala itd. Za pravilnu eksploataciju i proracun
postrojenja i postllpaka, kao i za analizu konkretnih procesa, potrebno je
111\\1
posebnu paznju posvetiti izueavanju termodinamickih osobina vlaznog x ( 17.1)
vazduha. S obzirom da se u mnogim procesima u klimatizaciollim
postrojenjima, susarama, rashladnim uredajima itd., vlaznost vazduha mijenja,
za analizu takvih procesa ne mogu se primijeniti klasicne terrnodinamicke S~~tav vlaZnog vazduha izrazen je na ovaj naein masenom
metode, koje se primjenjuju za smjese kOl1stal1tnog sastava. Za homogel1u koncentraclJom (odnos~~ mase je~ne kOl11poncnte prema masi druge
smjesll suhog vazduha i pregrijane vodel1e pare (nezasieel1 vlazan vazduh),
karakteristicna j e I1C samo einj enica da se u pojedininl procesima kolicina jedlle
kompollentc (vodenc pare) mijcnja, vee ito da udio te komponente u sn~esi ne
°
kornponente), pa se vnJednost sadrzap vI age u vlaznom vazduhu moze
mijenjati n gral1icama do 00. Suhi vzduh (l11w=O) moze se smatrati vlaznim
vazduhom sa sadrzajem vlage x=O, a eista vlaga (mw=O) vlaznim vazduhom sa
moze biti proizvoljan, sto posebno karakterise ovu sn~esu u odnosu na sadrZajem vlage x=oo.
uobicajenc smjese idealnih gasova. Znatno su Ijedi specijalni proccsi kod kojih
se mijenja sastav suhog vazduha, na primjer poveeavanjem udjela Posto je ranije vee naglaseno da se vlaga u vlaznom vazduhu moze
ugljendioksida u suhom vazduhu (odnosno smanjenjem udjela kiseonika) nalaziti trl agregatna stanja, ukupan sadrZaj vlage, u najopstijem slucaju,
11
prilikom skladistcnja nekih zivotnih l1amimica,pa se takvi procesi posebno iznosi:
proucavaju, a specificnosti takvih procesa mogu se naei u specijalnoj literaturi.
Prilikom osnovne analize, u slijedeCim poglavljima, smatraee se da je sastav ( 17.2)
suhog vazduha poznat i k011stantan, defrnisan uobieajenim prosjecnim
vrijednostima njegovih komponenata. gdje su:

Posto se, tl najopstijem slucaju, vlaga u vlaznom vazduhu moze 11aei u Xp -masa vlage 11 parn0111 stanju (vodena para) po kg suhog vazduha,
sva tfi agregatna stanja (gasovitom - vodena para, teenom - voda, cvrstom x, masa vlage u teenom stanju (voda) po kg slihog vazduha,
led), vlazan vazduh se tretira, u terrnodinamickom s111islu, kao heterogena Xc - masa vlage n cvrstom stanju (led) po kg suhog vazduha.
dvokomponentna smjesa suhog vazduha i vlage. Posebno, nezasieen vlazall
vazduh predstavlja, u termodinamicko111 smislu, homogenn dvokomponentnu SadrZaj vl~ge u. vlaZl10m vazduhu moze se izraziti i odnosol11 broja
smjesu pregrijane vodene pare i suhog vazdnha, pri cemu se obje komponente molova vlage (nw) 1 broJa molova suhog vazduha (11 5v ), ti. odnosom kolicina
mogu smatrati idealnim gasovima, jer ponasanje suhog vazduha i pregIijane ]edne I druge komponente, odnosno molskom kOl1centraeijom:
pare u vlaznom vazdulm, l1ll uobicajeni111 temperaturama i pritiscima, ne
odstupa od ponasanja i osnovnih termodinamiekih osobina idealnoga gasa. n",
x - , klllollkmol, (17.3)
I1sv
Prema osnovllim termodinamickin1 zakonima za odreaival~e
toplotnog stanja jcdne dvokomponel1tne smjese potrebno je poznavati tIi
11ezavisrie~lnfcl1zlviieterriioclinaiiiiCke veJH;l1lestanJa, sto znaCl da se graficka
1'a posto 511 molekulskelll'!lle vlage (Mw) i suhog va~duhlL(Ms.J_p_Qznate: ~ ______
analiza promjena stallja jedne dvokomponentne sl1~ese moze sprovesti samo u
Mw = 18,016 kgikmol, Msv 28,964 kg/kmol,
prostornom dijagramu (tIodimenzionainom koordinatnom sistemn), koristeei tIi
koordinatne ose, od koj ih svaka odgovara jednoj od izabranih terrnodinamickih
vaziee slijedeei odnosi:
vclicina stm~a. Graficka analiza proeesa koji se najceS6e pojavljuju 11 tehnici
grijanja, klimatizacije, susenja i hladenja, znatno je prostija, posto se u veeini
slucajeva moze 5matra1i da se jedna velicina stal1ja tokom procesa ne mijenja (m / M )
w w == 1,
61.
x- (17.4)
(ukupni pritisak vlaznog vazduha ostaje priblizno konstantan). Za ( n1sv / Msv)
terrnodinal11iclcu analizu takvih izobarskih proeesa sa vlaznim vazduhom moze
se koristiti ravanski dijagram (dvodimenzionalni koordinatni sistem), najcesee odnosl1O:
za p=100 kPa=eonst., sa dvije koordinatne ose, pri cemu se na ordinatnu osu
nanose obieno vrijednosti specifiene entalpije vlaznog vazduha (toplotni bilans x 0,622·X. (17.5)
u izobarskil11 procesima svodi se na def1l1isanje razlika entalpija), a na apscisnu
osu sastav vlaznog vazdllha.

294
295
Termodinamika i termorelmika Vlazal1 vazduh
---------------------
Prirodna jedinica za masu vlaznog vazduha je jedan kilogram vlaznog Rsv = 287,1 [J/(kg-K)], Rp '" 461,5 [J/(kg'K)],
vazduha. Posto je vee naglaseno da u mnogim procesima dolazi do pr~n::yene
sadrzaja vlage u vlaznom vazduhu, amasa suhog vazduha ostaJe pn tome gasne kOl1stante suhog vazduha i pregTijane vodene pare. Za jedan kilogram
neprornijenjena, cesto se za jedinicu mase vlaznog vazd:lha uZlIna 1 kg sul?og vlainog vazduha bice:
vazduha pomijesan sa x kg vlage. U (1 +x) ktlograma vlaznog vazduha nal~ se
1 kg suhog vazduha i x kg vlage, odnosl1o U Jednoll1 ktlogramu vlaznog x
vazduha nalazi se 1I( 1+x) kg suhog vazduha i x/( 1+x) kg vlage. Prema tome, l+x gp=l+x'
masa suhog vazduha moze se uvijek odrediti iz izraza:
paje:
~. (17.6)
l+x
(17.10)
Zapremina u kojoj se nalazi nezasieen vIa zan vazdllh pritiska P=Psv+p~
(P,v parcijalni pritisak suhog vazduha, PI' parclJalnr pntlsak vodene pare) ~ Kao sto je vee ranije naglasel1o, odstupanje ponasanja suhog vazduha
temperature t, koji se sastoji iz 1 kg suhog vazduha pntlskap,:v 1 temperature t 1 u vlaZl10l11 vazduhu, na uobicajenom pritisku (Psv=p-pp""lOO kPa) i na
xp kg pregrijane vodene pare pritiska PI' i temperature t, ollltJezava se sa VI+,,· uobicajenim temperaturama, od ponasanJa idealnoga gasa je neznatno. Ova
cIDjenica moze se konstatovati iz tabele 17.2, gdje je dat faktor
Na slican nacin mogu se definisati i ostale specificne velicille stanja u kompresibilnosti 2=psv' VI(111 sv 'R sv '7) za suhi vazduh na pritisku Psv=lOO kPa u
odnosu na (1 +x) kilogr~a vlaznog vazduha: specificna entalpija h l +x , zavisnosti od temperature (za idealan gas Z,"l).
specificna entropija .1'1+.1> speciflcna unutrasnja energija UI+x itd. Ov~ko
defrnisane specificne velicine stanja naroclto Sll pogodne za graficku anahzu Tabela 17.2 Faktor kompresibilnosti 2 za suhi vazduh pri pritisku Psv=l 00 !cPa.
toplotnih pron1iena stanja vlazl10g vazduha.

Ukupna zapremil1a koju na ocll'edenim uslovima zauzima neka masa


vlaznog vazduha biee:

(17.7) Odstupanja ponasanja pregrijalle vodene pare u nezasieenom vlaznol11


vazduhu od ponasanja idealnoga gasa takode je lleznatno na uobicajenim
uslovima pritiska i temperature. Ova cinjenica moze se konstatovatipomoeu
a ako se trail ukupna promjena neke veliCille stal1ja, potrebno je razliku
tabele 17.3, koja sadrzi faktor kompresibilnosti 2 za vodenu pam u stallju
specificl1ID velicina stanja definisanih za (1 ex) kilograma vlazl10g vazduha
zasicen,ia u zavisnosti od temperature (za idealan gas 2=1).
nmozlti masom suhog vazdllha, lla prin1ier:
Tabela 17.3 Faktor kompresibilnosti 2 za suhozasicel1u vodenu pam.
H2 - HI II1 sv '[I1(2) \I \ 11 11 )1+,J, [Id).

Ukoliko je potrebl1o definisati-.Jl.pecificllU zapreminu nezasieenog


~~~\-TI-a-z-n-o-g-v"'a"'z"'d~u=h=a~l-'l odnosu na 1 kg vlaznog vazduha, bice:

U nezasieenol11 vlaznol11 vazduhu parcijalni pritisak vodene pare Pr


(17.8) l1J.anji je od pritiska zasicenja Ps za odgovarajueu temperaturu vlainog vazduha,
pa se vlaga u takvom vlaznom vazduhu nalazi same u gasovitom agregatnol1l
stanju i to kao pregrijana vodena para. Parcijalni pritisci pregrijane vodene pare
Gasna konstanta nezasicenog vlazl10g vazduha moze se definisati i suhog vazduha u nezasieenol11 vlaznom vazduhu mogu se izracunati na
samo za slucaj kada se sadrzaj v\age (i uopste sastav) vlazl10g vazduha ne osnovu jednacine stanja idealnoga gasa:
mijenja. Koristeei zakone za smjese idealnih gasova, biee:
111 ·R ·T I11sv • Rsv • T
(17.9) P = p I' (17.11)
P V 'Psv = V '

gdje su gsv i gp maseni udjcli suhog vazduha i pregrijane vodene pare, a:


pri cemu T i V predstavljaju temperatum i zapreminu vlaznog vazduha.

296 297
Termodinamika i termotehnika Vlaian vazduh

Vodena para u stallju zasicenja na nekoj temperaturi T i pregrijana Gustina. Gustine nezasicellog vlaznog vazduha i zasi6ellog vlaZnog
vodena para na istoj temperaturi i pritisku pp<p,(1) mogu se predstaviti u pv i vazduha mogu se odrediti ako se iskoristi jednacina stallja smjese idealllih
lIs dijagramu za vodenu paru, slika 17.1. Tacka A u ovim dijagrarrlll11a definise gasova:
stanje pregrijane vodene pare, a tacka B vodenu pam u stal\ju zasicenja
(suhozasicenu vodel1u paru) za posmatranu temperatum T. Vlazal1 vazduh
temperature T bice nezasicel1 ako sadrzi vodenu pam stanja A (pregrijanu (17.15)
vodenu paru), odnosno zasicen ako sadrZi vodenu pam stanja B (suhozasicenu
vodenu paru). i definicija gustine:

p h Ins" + Inp
P vv = V = 17". + PI' , (17.16)

paje:

h
h
P vv = R
1 + xl' . .E.. = __
P_
-1. - -1- ' -
+ xI' . Rp T R,v . T ( R" Rp
J
PI', . (17.I7)
'2: 'v 7
'2:
v

" Nezasicen vlaZan vazduh ima uvijek manju gustinu nego suhi vazduh
na istoj temperaturi i istom pritisku.
Slika 17.1 Suhozasicena vodena para i pregrijana vodena para
na istoj temperaturi T u pv i hs dijagramu za vodenu paru. Koristeci vrijednosti gasnih konstanti za sulli vazduh i vodenu paru,
dobija se:
Sadriaj vlage u nezasicenom vlaznom vazduhu moze se izraziti j
preko parcijalnih pritisaka vodene pare i suhog vazduha, koristeCi jednacinu Pvv = 348,3· -P - 0,13 [6 . (17,18)
stanja idealnoga gas a i za jednu i za dmgu komponentu: T T'

I11p Rsv . Pp M p • PI' a za gustinu pregr~iane vodel1e pare, koja se nalazi II nezasicenol11 vlaznol11
xp - = - - == "" 0,622 (17.12) vazduhu:
111" Rp . P,v M 'v . Psv Psv
1111' Pp P
odnosno, ako se iskoristi izraz za ukupni pritisak vlaznog vazduha, P=Psv+Pr' P =-=--=02167·_1' (17.19)
P V Rp' T ' T
dobija se:

PI' oonosno,za zaSlcem VlaZ!Ul vazduh:


x =0,622·---. (17.13)
l' P_Pp
(17.20)
Ako parcijalni pritisak vodene pare PI" u vlaznom vazduhu odredene
temperature, dostigne za tu temperaturu pritisak zasicenja p" onda je vodena
i za suhozasicenu vodenu pam, koja se nalazi n zasicenoll1 vlaznom vazduhu:
para u posmatranom vlaznom vazduhu suhozasicena. U tom slucaju zasiceni
vlazan vazduh (za tu tel11peratum) sadrZi l1ajvecu mogucu kolicinu vlage u
Pps --
T ,
67· P
pamom stanju, X,: 0 , 21' s
(17.21 )

=0622'~
xs ' .
(17.14) pri cemu se mora voditi racuna da se u goruje izraze pritisci PI' i Ps l110raju
p-p,
uvrstiti u Pa·10 2•

298 299
Vlaian l'azduh

U slucaju da vlazan vazduh osim suhozasic~ne ,vode~le pare sadrzi i gustina vodel1e pare u posmatranom nezasicenom vlaznom vazduhu
vlagu u tecnom agregatnom stanju (kapljice vode), konstecl defllllclJU gustme: zasicenom vlaZllom vazduhu iste tempcrature:

lrl\"V
(17.22) PI'
Pvv =-v= rp=- (17.28)
P ps

dobija se: Prilikom izobarskog hlaaenja nezasicenog vlazl10g vazduha, sadrZaj


vlage xp i parcijalni pritisak vodene pare PI' ostaju konstantni sve dok se ne
fIlsv ·(l+x) fIlsv ·(1+x, +x,) (17.23) dostigne temperatura koja se uaziva tcmperatura taeke rose (stanje zasicenja).
Pvv = V V Parcijalni pritisak vodene pare u dostignutoj tacki rosc odgovara pritisku
zasicenja za temperaturu tacke rose, tR, pa se rclativna vlaznost vlaznog
odnosno (posto je x,=x-x,): vazduha moze izraziti i l1a slijedeCi nacin:

(17.29)
(17.24)
pvv Psv + Pp + Psv'(x - xs), Veza izrnedu sadrZaja vlage u VlaZllOl11 vazduhu i relativne vlazuosti
je ocigledna:
iii koristeci drugi nacin pisanja:

pvv = Psv + Psv'xs + PSY'(x - x,). (17.25) (17.30)

Na sliean naCin moze se odrediti gustina vlaznog vazduha i u


najopstijem slucaju (kada se vlaga u vlaznom vazduhu nalazi u sva tri odl1osno:
agregatna stanja):
x 'p
!p = . p (17.31)
pvv P,v + Psv'xs + PSy'xt + Psv'xc' (17.26) (0,622+xp)' p,

Relativna vlaznost. U nezasicenom vlaznom vazduhu udio vodene


Stepen zasicenja. Pored relativne vlazl1osti, za odredivanje udjela
pare moze se izraziti i relativnom vlaznoscu, sto .s~ veoma cesto konstl ~
vodene pare u nezasicenom vlaznom vazduhu ccsto se koristi i stepen zasicenja
l11nogim granama tehnike i 11a1'ocito u meteorolo~lJl. Za mnoge .procese sa
VI, koji je definisan odl1osom saddaja vI age u pamom starJ.ju u posmatranom
vlaznim vazduhom od veceg je znacaja poznaval1Je relatlVne vlaz11ost: n~~o
vlaZl10m vazduhu, x p, i sadrzaja vlage u parnorn stanju u zasiccnom vlaznom
saddaja vlage, posto se u odnosu na stanje zasicenja relatlvnom vlaz~oscu vazduhu, x s, iste temperature:
---------<oCigkdnije definise-stal1jC-l1eZaSicenog.-Ylaznog vazduha. Relatlvl1a_ v lazl10st
posmatranog vlaznog vazduha, !p, defnrisal1a je izrazom:
P- ps
1(/= = rp' (17.32)
xs P rp' p,
(17.27)
Ps
Na niZim temperatmama, brojcane vrijednosti relativne vlaznosti
stepena zasicenja vlaznog vazduha razliklljll se neznatno, posto jc Ps<<p.
gdje su:
Specificna entalpija. Za izraeunavanje vr~jednosti specificne entalpije
Pp - pareijalni pritisak vodel1e pare l1a datoj temperatUl:i, . vlaznog vazduha moraju se prethodno poznavati metode za odredivarUe
{7s - parcijalni pritisak vodene pare na temperatun zaslcenJ3. entalpije pojedinih komponenata (suhi vazduh, vodena para, voda, led).
t<.(;",(ivna vlaiuost vlaznog vazduha cesto se izrazava i u procentima.
Suhi vazduh, koji po masi ciui osnOVl1U komponentu vlaznog vazduha,
OslIn toga, oCigledno je da se relativna vlaznost moze izracunatl 1 prcko
moze 'se smatrati idea1n1m gas om na uobicajenim uslovima pritiska i

300 301
Termodinan1ikaitermoteh 11ika .

temperature. Posto se usvoji da je za (=0 °C vrijednost h5V=0, dobija se za Tabela 17.5 Srech* vrijednosti izobarske toplote vodene pare.
wtalpiju suhog vazduha izraz:
t [0C] -50 0 50 100 150
( 17.33) cppl~ , kJ/(kg'K) 1,855 1,858 1,864 1,872 1,881

gdje je:
Za uobiCajeni interval temperatura (-50 °C<f<50 DC) moze se za
specificnu toplotu vodene pare pri konstantnom pritisku usvojiti konstantna
. I'
c psv 0 srednja specificna topiota sOOog vazduha pri konstantnom pritis\cu vrijednost:
(p=100 \cPa) u intervalu temperature O-f, \cJ/(kgX).
Cpp [,86 kJ/(kgX),
Srednje vrijednosti specificne toplote pri konstantnol11 pritisku suhog pa izraz za entalpiju vodenc pare
vazduha, za odgovarajuce intervale temperature, date su u tab eli 17.4.
hI' = 1'0 Cp"t = 2S00 + J,86'(, [kJ/kg). ( 17.36)
Tabela 17.4 Sredllje vrijednosti izobarske specificne toplote suhog vazduha.
Za entalpiju vode, koja se nulazi 11 vlaznom vazduhu, vazi izraz:
-50 o 50 100 150
I;) , kJ/(kg'K) 1,0055 1,0056 1,0064 1,0078 1,0099
C pSV
h, =c,I;,'I, [\cJ/kg], (17.37)

Za uobicajeni interval temperatura (-50 °C<t<50 OC) za specificnu gdjeje:


top10tu suhog vazduha pri konstantnom pritisk"U moze se usvojiti kOl1stantna
vrijednost:
Ctl~ - srednja specificna toplo(a vode u intervalu temperature O-f, kJ/(kg·K).
C psv = 1,006 kJ/(kgX),
. . Srednje vr~jednosti specificne toplote vode, U odgovarajucim
pa izraz za entalpiju suhog vazduha glasi: mtervalllna temperature, navedene su u tabeh 17.6.

hsv cpsv:t = 1,006·t, [kJ/kg]. (17.34) Tabela 17.6 Srednje vrijednosti specificne toplote vode.

Za entalpiju pregrijane vodene pare, koja se nalazi u nezasicenol11 t [oq 0 20 40 60 80


vlaznom vazduhu, vazi izraz:
Ctl~ ,kJ/(kg'K) 4,218 4,195 4,187 4,185 4,186

(17 .3_5l. _ __
ZalIDbiCaJene pritiske-l-leTl1perature moze se za specI1icnu toplotu
vode usvojiti konstantna vrUednost:
gdje su:
Ct = 4,19 kJ/(kg-K),
"0 - toplota isparavanja vode na temperaturi 0 °C, 2500 kJ/kg,
C·psv 0 I' srechlia
:J specificna toplota vodene pare pri konstantnom pritisku pa izraz za entalpiju vode glasi:
(p=0) u intervalu temperature 0-1, [kJ/(kg·K)].
h t = ct·t 4,19·t, [kJ/kg]. (17.38)
Srednje vrijednosti specificne topiote pri konstantnom pritisku vodene
Za entalpiju leda, koji se nalazi 11 vlazl10m vazduhu, vazi izraz:
pare, u odgovarajucinl intervalima temperature, date su u tabeli 17.5.

(17.39)

302 303
Tel'll1odinamika i termotellnika Vlaian vazduh

gdje su: 11 1+., = 1,006·t + xs'(1,86'{ + 2500), kJ/( 1+x) (17.44)

toplota topljenja leda na tetnperatuxi 0 °C, -333,4 kJ/kg, Entalpija (1 +x) ki10grama zamagljenog vlazl10g vazc1uha, kada se
vlaga nalazi n parnom i tecnom stanju snhog vazduha,
srednja specificna toplota leda u il1tervalu temperature O-t, kJ/(kg·K).
suhozasicel1e vodene pare i kapljica yodel, bice:

Srednje vrijednosti specificne toplote leda, u odgovarajn6im +


intervalima temperature, navedene su u tabeli 17.7. (17.45)

Tabela 17.7 Srednje vrijednosti specificne toplote leda.


odnosno:
I L°C] -50 -40 -30 -20 -10 0 I
e,I:) . k.l!(kg-K) 1,924 1,961 1,997 2,034 2,07l 2,108 I (17.46)
J
Entalpija (1 +x) kilograma ledeno-zamag!jel1og vlazl10g vazduha, bda
Za uobicajel1e pritiske i temperature moze se za specificnu toplotu se vlaga llalazi u parnom, tecnom i cvrstom stanju (heterogena smjesa suhog
leda usvojiti konstantna vrijednost: vazduha, suhozasicelle vodene pare, kapljica vode i cestica leda), bice:

Co 2,05 kJ/(kg'K),
(17.47)
pa izraz za entalpiju Ieda glasi:

he = rc + <:I:t = -333,4 + 2,05'(, [kJ/kg]. (1740) odnoSllo:

Specificna entalpija vlaznog vazduha moze se sada jednostavno 11 1+.. = 1,006·t + xs'( I ,86'1 + 25(0) +
odrediti kao zbir proizvoda masa kompollellata i specificnih entalpija pojedinih + x,.4,19·r + xd2,05·t - 333,4), kI/(l +x) (17.48)
komponenata.
Prema ranije prikazallom nacinu definisanja specificnih velicina stanja
Enta\pija (1 +x) kilograma nezaslcenog vlaznog vazduha, kada se vlaznog vazduha, specificne entalpije h l +.. v!aznog vazduha u gornjim izrazima
vlaga llalazi samo u parnom stanju (homogella smjesa suhog vazduha 1 mogu se izraziti i u dimenzijal11a kJ/kg sv'
pregrijane vodel1e pare), bice:

17.2. MolIierov 'IX dijagram za vlazall vazduh


(17,41)

-"-".---~-- PosljedJ\ia jednacina u pretnodnom poglavlju- predshivlJa~~ il susfii1.l,


odnosl1o: jednacinu stanja vlaZnog vazduha, jer definise funkcionalnu vezu izmedu tri
termodinamicke velicine stanja. Posto je, termodinamicki posmatrano, vlazan
hHI = 1,006'1 + x p ·(1,86·t + 25(0), kJ/(1+x) kgvv. (17,42) vazduh smjesa dvije komponente (suhi vazduh i vlaga), potrebno je poznavati
tri intenzivne velicine stanja da bi topJotno stanje vlaznog vazduha bilo
Enta\pija (1 +x) kilograma zasicenog vlaznog vazduha, kada se v:aga potpuno odredeno. Da bi se jednaCina stanja vlaznog vazduha mogla predstaviti
nalazi samo u parnom stanju (hol11ogena smjesa suhog vazduha 1 suhozaslcene u ravanskom dijagramu (dvodimenzionalnom koordinatnom sistemu), mora se
vodene pare), bice: usvojiti da je jedna velicina stanja nepromjenljiva. Za konstantni pritisak
(obicno p=100 kPa), najcesce je u upotrebi Mollierov hx dijagram stanja
h 1+.. l·11 sv + xs'hl" vlazllog vazduha. U tom dijagramu na ordinatu se nanose vrijedl10sti specificne
(17.43) entalpije 111+", kJlkgsv , vlafuog vazduha, ana apscisu vrijednosti sadrzaja vlage
x, kg/kgsv. u vlaZllom vazduhu. Kako je ovaj dijagram konstmisan za neki
konstal1tan pritisak, moguce je u njemu VIsiti graficku analizu izobarskih
odnosno: procesa (ukupan pritisak vlaZnog vazduha ostaje neprornijenjen), kao i toplotno

304 305
Termodinamika i termC)teJ'ml!/<a
vazduh

bilansiranje tih procesa, jer se razlika specifienih entalpija vlazl10g vazduha za x-osom, linije konstantnog sadrzaja
pojedil1a stanja moze jedl1ostavl1o, u tom dijagramu, direktl10 ocitati. Prema vertikalne, a razlike
specifienih entalpija vlaznog vazduha za mogu se oCitati kao
oSl1ovnim zakonima telmodinanJike fazlika el1talpija krajl1jeg i pocetnog stanja, odsjecci po vertikali (slika 17.3).
za izobarske promjene stal1ja, definise razmjenjenu kolieiuu toplote.

Ako vlazan vazduh sadrzi samo pregrijanu vodel1u palU (l1ezasiceno


podrucje). vrijecll10st specificne entalpije defimsana je izrazom (17 AI), pa su
izotemle u uezasicenom podrucju vlaznog vazduha prave linije koje sijeku
ordinatnu osu (x=O) na odstojanju h(x~o)=cpsv·t=1,006·t od koordinatnog pocetka,
a njihov nagib II hx clijagramu za vlazan vazduh iznosi:

(17049)

izotemla t=0 °C nezasicenog podrueja polazi, dakle, iz koorclinatnog


pocetka hx dijagrama za vlazan vazduh i ima nagib:

(OhIH)
ox p (=--o
== r = 2500
0 ,
(17.50)
2.500
dok sve izotermc za 1>0 °C u nezasicenom podJucju imaju nesto veci nagib (za
vrijeclnost clalla I ,86·t), pa su izoterme visih temperatura sve strmije.

IJsl~jed relativllo velike vrijednosti topiote isparavauja vodene pare x


(ro=2500 kJ/kg), koja definise l1agib, izoterme vlafuog vazduha u nezasicenom
podlUCju veoma su strme, slika 17.2.
Slika 17.2 Izotelme vlaznog vazcluha \l nezasicenom poclrucju
Podrucje nezasicenog vlazl10g vazduha, koje se prakticno najcesce n hx dijagramu za vlazan vazduh.
koristi u tehl1ici klimatizacije i konvektivnog sl.Isel1ja, na ovaj nacin je u hx
dijagramu za vlazan vazduh jako sl.Izeno. Osim toga, liuije konstantne relativne l!slov da izoterma t=0 DC, nezasiCenog podmcja vlaznog vazduha,
vlaznosti bile bi veoma blizu jedna 1.1 odnosu ua dIUgn i sjekle bi izoterme pod bude .honzolltalna moze da b1.lde ispul1jen za razlicite uglove zaokretal1ja
jako malim uglorn. To znatno smanjuje tacnost oeitavanja u takvom hx ~oor~matlle x-o.se, posto, ~:ueralno, na oblik fix clijagrama utice usvojeni
dijagram~oa vlazan vazduh i ~redstavlja znatne cpoteskQce. prilikom lR~fl.tkL ___ cc c lazmJer za specificnu el1talplJu hl+... [kJ/kg sv ], na orclil1ati i razmjer za saclrzaj
analize pojeclinih izobarskih promjena stanja sa l1ezasicenim vlaznim vtag~-::r,Xgvla~~;kgs~~~l1a apsc~sl. Ra11l]e-Je vee pOKazari6 da je nagiD'-;IC::zC;::oO::te:CClm=-~=-----~-­
vazduhom. t=0 C, u nezaslcenoIll POdl1.1CJU U pravougloll1 hx clijagramu za vlazan vazduh,
(slika 17.2) tga=ro=2500 kJ/kg pare.
lz pomenutih razloga danas· .;(Oro iskljucivo koristi kosougJi
Mollierov hx dijagram za vlazan vaz(Juh. Kosougli hx dijagram za vlazall .. .Prema tom~, da bi izote~a t=0 DC nezasicenog podrucja 1.1 kosougloll1
vazduh konstruise se tako da je ugao izmedu koordillatnih osa veti od 90 () i hx dlJaglamu za vlazan vazduh blla hO!1zontalna, potrebno ie koorclinatnu x-osu
obicno iznosi 135 ", odnosno koordinatna x-osa zaokrenuta je udesl10 i nanize za0I<:el1uti za ~gao eiji bi tangens bio jednak gornjoj vrijedllosti, S obzirom na
(u smjem okretanja kazaljke 11a satn) za ugao od 45 0. Postoje u upotrebi i takvi nsvoJene faZm!ere n~ a~seisi ~. ~rdil1ati. Uobicajel1o je ela se razn:'!jer za 2,5
dijagrami na kojima je koordinatna x-osa zaokrenuta udesno i nanize za neki kJ/k~sv ~ o~dl11a~oJ OS1 USVOJI 1St! kao i razmjer za 0,001 kg vlage/kgsv na
dmgi (najce.~ce veci) ugao. NajpogoOOija vrijednost ovog ugla (ugao /3 11a slici ap~~1SnO] O~l, pa Je tga=.l, odnosno ugao a=45 0. Za dijagrame sa usvojenim
17.3) je ona pri kojoj je izoterma t=0 °C nezasicenog vlaznog vazduha veClill fazmJerom za spec1fic111.1 el1talpiju 11a ordinatnoj osi, ugao ace biti yeti.
horizontalna. Izentalpa hl+,,=O nagnuta je 1.1 000081.1 na horizontalu, u takvom
clijagramu, udesno i nauize za ugao /3. Sve izentalpe ostaju i da\je paralelne sa '. KonstIUkcij.a ostalih izotermi (za t>O 0c) vlaznog vazduha u
nezaslcenom podmcJ1.I kosonglog I1x d~jagra1l1a ocigJedna je iz slike 17.3.

306
307
Te171iodinamika i temlOtelmil({l VLaian vazdult

---_.-------t*

Slika 17.4 Linije konstantnih relativnih vlaznosti i linija rose (ljFl)


u hx dlJagramu za vlazal1 vazduh.
Stika 17.3 Izoterme i izentalpe vlaznog vazduha za llezasiceno podrucje
u kosouglom hx dijagramu za vlazan vazduh.

Ove izotenne vlaznog vazduha za nezasiceno podrucje protezu se do


vrijednosti sadrzaja vlage x-=x,(t), posto data jednacina vazi jedino za oblast u
kojoj se vlaga nalazi samo u parnom stanju (nezasiceno podrucje, x<x,).
Krajnje tacke izotermi nezasicel10g podrucja, za dati ukupni pritisak vlazl10g
vazduha, leze na liniji rose (lil1ija zasicenja, granicna kriva), koja odgovara
vrijednostil1lll relativl1e vlazl10sti .p= 1 i razdvaja oblast nezasicel10g vlaZnog
vazduha od podrncja l1lIlgJe (slika 17.4).
p = 100 kPa COllSt.
Prema defil1iciji relativne vlaznosh mogu se konstruisati i ostale linije
~~--;k""o""n"'s"'ta"'n"'m"'e""relati'Vl1""la~ustTvazduha~Liuija-- .p=t)=coust:-pokhtpa~1lcee--scsaa-~~~­
ordinatnom 080m (x=0) i na l\iOj Ieze sva 5ta11ja 5uhog vazdulm.

Izoterma kljucauja vode, tb Z? pritisak vlaznog vazduha za


koji je konstruisan Itx dijagram, jdlicl1u krivu u beskonacnosti za
X=X,(tk)=oo, pa ona predstavlja aSlInptotu Iinija zasicenja. Za ukupni pritisak
vlaZnog vazduha p=100 kPa asimptota linije zasiCenja je t=tk=99,64 °C (slika
17.5).
Slika 17.5 Asimptota linije zasicenja u Itx dijagramu za vlaZan vazduh.

. Ukoliko ,:lazan vazduh osim vodene pare sadrZi i vodu iii led (x>xs),
stanJ,e takvog vlaz~lOg vazduha nalazl se u Itx dijagramu desno od linije
zaslcenp, u podrucJlI magle: Izoterme vlaZnog vazduha u podrucju magle
takode su prave IllllJe u hx dlJagramu za vlazan vazduh. Na liniji zasicenja one

308 309
.J . . .
se spajaju sa izotermama nezasicenog podrucja, ali imaju drugi nagib, koji kilogramu suhog vazduha moze direktno procitati u hx dijagramu za vlazan
iznosi: vazduh, masa vocle X, po kilogramu suhog vazduha odreduje se kao razlika
ukupnog saddaja x;\ i sadrzaja vlage u parnoj fazi xp=xs(t;\):
(17.51)

odl1osno: (17.53)

Za I={) u podrucju magle hx dijagrama za vlaz.an vazduh


(17.52) dvi~e izoterme, od kojih jedna odgovara mokroj mag Ii, a druga ledenoj magli.
OSjencena povrsina U obliku klilla, koju ogranicavaju dvije izoterme (slika
17.6), definiSe trofazno podrucje (izotermsku povrsillu) smjese mokre i ledene
Izoterme podruc;ja magle za t>O DC imaju llesto veti nagib od magle. Neka tacka u tom podrucju definise starlje vlaznog vazduha u kojem se
izelltalpi, pa su 11 kosouglom hx dijagramu za vlazan vazduh polozenije od nalaze u ravlloteZi suhi vazduh, suhozasicena vodena para, voda i led na
izentalpi, dok su izoterme podruc;ja leda (ledel1e magle), za t< 0 DC, U istom temperatnri 0 DC. Posto se masa suhozasi6ene vodelle pare XS(O"(') po kilogramll
dijagramu strmije od izel1talpi (slika 17.6). 8uhog vazduha moze direktno proCitati 1I hx dijagramu za vlaian vazduh, mase
vode Xt i leda Xc po kilogramu suhog vazduha odreduju se jednostavno
koristenjem pravila mijesanja (zakona poluge).

h t ,;

t>O"C

Podrucje magle

o,~--'.t_=--,O,,--"C"'---ck-_ _ _ _ _ _ _ _ _~'~_'_ __

O~---~----·------------------------

----.----

Stika 17.7 Graficko odredivallje mase lecne faze po kilogramu suhog vazduha
u zamaglienom vazduhu u hx dijagramu za vlazan vazduh.

Slika 17.6 Medusobni polozaj izentalpa i izotenni podrllcja magle Za stanje A (slika 17.8) vlaznog vazduha, koje se llalazi na
u hx dijagramu za vlazan vazduh. izotennskoj povrsini t=O °C (u lrofaznom podruCjll hx dijagrama za vlaz.all
vazduh), moguce .ie, koriste6i zakon poluge, odrediti odnos masa teclle i cvrste
Neka tac;ka A u podruc;ju magle (slika 17.7) defillise stanje vlawog faze kao odnos duzina b i a:
vazdllha u kojem se llalaze u ravnotezi suhi vazduh, suhozasi(~ena vodena para i
voda lla temperatnri tAo Posto se masa suhozasicelle vodelle pare Xs(tA) po

310 311
Termodinamika i termotehnikcl Vlazaf1 vazduh

x
-L=_
b (17.54)
Xc a

+
Slika 17.9 Grafieko turnacenje definicije relativne vlaznosti
nezasicenog vlaznog vazdllha u hx dijagramu.

Prilikom allalize i proracuna mnogih izobarskih procesa sa vlaznim


vazduhom, potrebno je u hx dijagrarrm graficki odrediti pravac promjene stanja
(nagib);

Slika 17.8 Grafieko odredivanje mase teene i eVfste faze po kilogramu suhog Llh'H 11} -17,
(17.56)
vazduha u trofaznompodrucju hx dijagrama za vlaian vazduh. Llx x 2 -x,

Pri tome je zbir masa teene i cvrste faze po kilogramu slIhog vazdllha Za odredivanje ovog pravca promjene stanja koristi se ullaprijed
definisan iz1'azom: ucrtana skala na okviru hx dijagrama za vlazan vazduh (slika 17.10). Kao pol
za povlacellje pravaca promjene stanja ovdje je usvojen koordinatni pocetak
(17.55)
dijagranaa, tj. taeka sa koordinatama hl+x=O ix=O. Na slici 17.10, radiprimjera,
ucrtan je iZ.1>.<>laO nagib (pravac promjelle s.!?gja) ,od3500 kJllcg i 12aI'alelnQ"@~~_
~ .~.~ ... ~ .,---- -- lJ Ji:r. di]i\giamu za vlazan vazduh moze s-e··dati rveoma-jednostavno
njim pravac promjene stanja kroz stanje 1 i 2 vlaznog vazduha.
grafieko tumaeenje relativne vlainosti vazduha (slika 17.9). Prl !zobarskom
hladenju nezasicenog vlainog vazduha sadrzaj vlage ! parclJalm pntlsak Iako je hx dijagram za via zan vazduh konstruisan za neki odredeni
vodene pare se ne l11ijelljaju sve dok se ne dostigne temperahlra t~eke. rose(na pritisak p, on se moze koristiti i za oCitavanje nekih vrijednosti i pri nekom
liniji zasicenja). U tom stallju vlaiall vazduh je zasicen, a paI'c~alU1 pntlsak drugom ukupnom pritisku, PI. vlaznog vazduha. Posto elltalpije idealnih
voclene pare ima vrijednost pritiska zasi~ellja na tel11pera,tun tacke rose. ~a gasova ne zavise od pritiska, prilikom promjene ukupnog pritiska vlatnog
OSllOVU ovih Cinjenica, slijedi da se relatlvna vlaznost vlaznog vaz~l~ha l110ze vazduha, izoterme nezasi6enog podlUcja ostaju u hx dijagramu nepromijelljene.
izraziti kao odn~s pritiska zasicenja pri tel11peratnri taeke rose (koJ! Je Jednak Medutim, mijenjaju se linije konstantne relativne vlaznosti, pa takode i linija
pa1'cijalnom pritisku vodene pare u v~azno~ vazduhu stanJa A) I pntlska
rose (lfFl). Prilikom prol11jene ukupnog pritiska vlazl10g vazduha, od
zasicenja za posmatranu temperaturu fA Uednaema (17.29)). vrijednosti p na vrijednost PI. vazi6e odnos:

313
Termodinamikii itefi1'lotel1l1ika V!a}!al1 mzdllh

(17 .57)

pa oCita11a vrijednost relativne vlaZnosti fP iz hx dijagrama, koji je konstruisan


za ukupni pritisak p vlaznog vazduha, mora se pomnoziti odnosom p/p da bi
se dobiJa vrijednost relativne vlaZnosti {fJ, za ukupni pritisak PI vlaznog
vazduha. Posto se prilikom promjene ukupnog pritiska v]aznog vazduha
mijenja polozaj linije zasieenja u hx dijagramu, a nagibi izote~mi podrucja
"
magle su nezavisni od pritiska, pon1ieraju se tada 1 lzotem1e podrucja magie, ah / "
""
lIvijek paralelno sa svojim prvobitnim polozajem (stika 17.11).
/
I
/
I

Slika ] 7.11 Upotreba hx dijagrama za razlicite ukupne


pritiske vlazllog vazdllha.

17.3. Promjena stanja vlazllog vazdllha

Za veeinu termodinamickih promjena stanja vlaznog vazduha, koje se


proucavaju u tel111ici ktimatizacije, grijanja i hladenja, kao i u tehnologiji
konvektivnog susenja i 1l111ogim drugi1l1 tehno\oski1l1 procesima, moze se
smatrati da nastaju pri konstantnom ukupnom pritisku vJaznog vazduha. Ranije
je vee naglaseno da, posto jedna velicina stanja vlaznog vazduha ostaje
nepromijenjena (p=const.), analiza takvog stal1ja moguea je u raznim
ravanskim (dvodimenzionalnim) koordinatnim sistemima. Najcesce je u
upotrebi, ranije prouceni, hx dijagram stanja vlaznog vazduha, iako se
principij~lno mogu koristiti i dFugi-koordinatlli sistemi-(na prirr:tier-xt'dijagtaIll,
hs dijagram iii ht dijagram), kao i rawi nomogrami.

Izobarsko zagrijavallje i hladenJe. Prilikom izobarskog zagrijavanja


Slika 17.10 Pravac promjene stanja (nagib) Llh,+/ Llx iIi hladenja vlaznog vazduha njegov se sadrzaj vlage ne mijenja (x=const.), pa
u hx dijagramu za vlazan vazduh. su ovi procesi predstavljeni vertikalnim linijama 11 hx dijagramu za vlazan
vazduh, sa sn1ierom l1avise u slucajll zagrijavallja (slika 17.12), oOO08no sa
sn~ero1l1naniZe u sillcaju izobarskog hladenja (slika 17.13).

Ako je masa vlaznog vazduha JI1,y=m sy '(l+x), odnosl1o masa suhog


vazduha msv, za izobarsko zaglijavanje vlaznog vazduha, od pocetnog stanja 1
(p, flo hI) do konacl1og stanja 2 (p, 12, 17 2 ), potrebno je dovesti kolicinu topiote:

(17.58)

314 315
Tl!r1l1odiliomi/w i tel'l1Iolehnilw Vlaian vazdalf"
---~~~~~==~ ----~--:--==~~~==~-- ...--
pri eemu se razlika specifienih entalplja moze direktno oeitati u hx dijagramu
za vlaian vazduh (slika 17.12).

o ___'~ . L _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _~ _ _ _ _ _ _ ~ _ _ _ _ _ _ _

O~---L-------------

Slikll 17.13 Proces izobarskog bladenja vlaznog vazduha u hx dijagranlll.

h,o,
Stika 17.12 Proces izobarskog zagrijavanja vlazl10g vazduha u hx dijagramu.

Pri izobarskom hladenju mase 1l1w'~msv'( 1+x) vlaznog vazduha (stika


17.13), od poeetnog stanja 1 (I', I" It,) do konacnog stanja 2 (p, tz, h 2), potrebno
je odvesti kolieinu toplote:

(17.59)

pri eemu se razlika specificnih entalpija moze takode direktno oeitati u hx


__________ di~gramu za vlazan vazduh. _._

Ako se izobarsko hlaclenje vlaznog vazduha izvrsilo do temperature


koja je niza od temperature tacke rose (t1<tR), stanje 2 vlaznog vazduha nalazi
se u podrucju magle (slika 17.14). Doslo je do djelimiene kondenzacije vodene
pare iz vlaznog vazduha, pa se u vlaznorn vazduhu stanja 2 nalazi i teena faza
(voda).

Stika 17.14 Izobarsko hladenje vlaz.nog vazduha sa djelimicnom


kondenzacijom vodene pare u hx dijagramu.

316
Tennodinamika i fermolehnika Vlaian vazduh

Pri ovom izobarskom hladenju proces se, integralno posmatrano, Da bi se poviseDjem temperature smanjila relativna vlaznost vlaznog vazduha,
odvija priX=COllSt., od stanja 1 (p, flo hi) do stanja 2 (p, 12, h2)' Medutim, kada spoljasnjem vazduhu stanja 0 (xo, to, 11 0 ) izobarski se dovodi u
se pd sl1izavanju temperature dostigne temperatura taeke rOSe, tR, vlazan (kaloriferu) kolieina toplote:
vazduh postaje zasiccn i prornjella stanja tog zasicenog vlaznog vazduha (kada
se on posmatra nezavisno od kondenzata koji se stvara u sve vecoj kolieini pri
daljem snizavanju temperature) odvija se po liniji \iF1, od taeke R do taeke N
(slika 17.14). odnosno: ( 7.(2)

Tako u stanju 2, na temperaturi 12, postoji suhi vazduh, suhozasicena


vodena para, eija je masa po kilogramu suhog vazduha odredena apscisom
XN=Xs(t2), i kondenzat elja je masa Llx, po kilogramu suhog vazduha jednaka Vlazan vazduh ulazi u adijabatsku susaru sa stanjem 1 (x" t h I)' a
"
l1apnsta susam sa stanjem 2 (X2' f2, 112)' Sa druge strane, u sus am ulazi neki
razlici XrXN=Xz-xs(12)'
vlazl1i materijal mase (msm+mw) i temperature t', a napusta je osuseni materijal
Masa kondenzovane faze (kapljica vode) moze se odrediti grafieki u mase l7l sm i tenlperatm'e t".
hx dijagramu za vlazan vazduh:
Koristeci materijalni bilans vlage oeigledno je da je masa vlage koja je
(17.60) napustila vlafui materijal u procesu konvektivnog susenja povecala sadrzaj
vlage u vlaznom vazduhu:
odn08no:
( 17.(3)

(17.61) Toplotni bilans idealizovane adijabatske susare glasi:

(17.64)
posto na temperaturi 12 najveca moguca masa vodene pare u (1 +x) kilograma
vlaznog vazduha iznosi -'s(ll) ~ stanja zasicenog vlaznog vazduha (na liniji gdje su:
zasicenja).
C sm , kJ/(kg'K) ~ specifiena topiota materijala,
Izobarsko-izcntalpska promjena stanja. lzobarsko.izentalpska c w , kJ/(kg'K) ~ specifiena toplota vlage.
promjena stanja vlaz110g vazduha moze se teoretski ostvariti 11 idealizovanoj
adijabatskoj konvektivnoj susari (slika 17.15). KoliCina topiote, koja je potrebna za izdvajanje jednog kilograma
vlage iz vlaz110g materijala, iznosi:

1J1~m+IJJ"
odnosno: (17.65)
"

posto se moze smatrati da je:

q =C Sill .£.(t"-t')-Cw
·t'""O' (17.66)
111w

Slika 17.15 Sema idealizovane adijabatske susare i skica procesa


u hx dijagramu za vlazan vazduh.

318
Termodinamika'i tf.ir1notehnika Vlaian Fazduh
--------------------

Ovi zakljucci ocigledl1o BU prikazani graficki u hx dijagramu za vlazan


vazduh na slici 17.15.

Izobarsko mije!iauje dvije struje vlaznog vazduha. Prilikom


izobarsko-adijabatskog mijesanja struje vlaZflog vazduha 111 5v d1+x,) stanja 1
(p,x,. h,) i struje vlaZuog vazduha msvz,(1+x2) stanja 2 (P. X2. h 2). potrebno je
odrediti velicine stanja smjese (novonastalog v]aznog vazdllha), odnosno stanje
M
Materijalni bilans suhog vazduha giasi:

( l7.67)

a materijalni bilans vlage:

( 17.68)
O~--1------------------- ______~______
dok je toplotni bilans ovog izobarsko-adijabatskog procesa mijesanja definisan
izraZ0111:

(17.69)
·f._1
Iz Ilavedenog materijaluog i topiotnog bilansa moz.e se sada odrediti
toplotno stanje smjese M (p, XM, 17 M), odnosl1o koordinate taeke M u hx SIika 17.16 Proces izobarsko-adijabatskog mijesanja dvije struje
dijagramu za vlazan vazduh: vlainog vazduha u hx dijagramu.

• U slucaju izobarskog, ali neadijabatskog m.ijeSanja dvije stlUje


X "'" -~-!........-~--=­
M
msvM vlaznog vazduha, 11a pnmJer sa dovodenjem toplote Q, kW (sIika 17.17), stanje
(17.70) novonastale sl11jese l110ze se jednostavno odrediti prema prikazalloj
konstrukciji, posto je:

(17.72)
lz navedenog materijall10g i toplotnog bilansa moze se dobiti i
slijedeca zavisnost: Dovedena koliCilla toplote Q, kW, moze se svesti i na struju vlaZIlog
:azdl~ha..stauJ.a1-(p, ~ iii na-struju vlaznog-vazdul1a-staflja-2{p,:Xz;-hz);pa· - - -------
tn sv2 Je oClgledno da ce vazltl pravllo eentralne projekeije kolicine topiote u hx
(17.71)
11M 112 XM - X 2 111", dijagramu za vlazan vazduh.

iz koje slijedi da se stanja 1, 2 i M nalaze 1I hx dijagramu za vlaZaIl vazduh U slucaju neadijabatskog izobarskog mijesanja dvije struje vlaZnog
vazd~ha, sa odvodenjem neke koliCine toplote, jasno je da ce tacka koja
(slika 17.16) na jednoj pravoj liniji i da tacka M dijeli duz 12 11 odnosu protoka
sllhog vazduha stanja 1 i suhog vazdllha stal~ja 2 (pravilo mijesanja iii zakon definlse stanJe novonastale smjese u hx dijagramu za vlaian vazduh biti
po~erella po vertikali (liniji x=const.) naniieza vrijednost odvedene kolicille
poluge).
topiote svedene na (1+x) kilogral11a vlainog vazduha (novonastaIe smjese).

320 321
Terlilodinamika i tennotelmika

2' odnosno:

(17,75)

Q1m sv2 a u slucaju dodavanja vodene pare:


I'
Ai'
(17,76)

odakle slijedi:

(17,77)

odnosno:

(17,78)
O~---L-----------------------------------

Na ovaj llacin entalpije llbrizgalle vode, hw, odnosno vodene pare, h,,,
odreduju nagib prave (pravac promjene stanja) na kojOj se nalazi pocetno stanje
I (p, XI, hi) vlaznog vazduha i krajnje stanje novollastale smjese (novonastalog
vlaznog vazduha) M, (p, XM, 11 M ,), odnosl1o M (p, XM, hM ), pa se moze koristiti
ucrtana skala na okviru hx dijagrama (slika 17,18), kako .Ie to rallije bilo
Slika 17.17 Proces neadijabatskog izobarskog mijesanja dvije struje objasnjello.
vlaznog vazduha u hx dijagramu.
Prilikom dodaval1ja vode iii vodene pare vlaznom vazduhu, masa
Dodavanje vode iii vodene pare vlaznom vazdubu. Specijalni slucaj
suhog vazdnha se ne mijenja, pa se masa dodate vode, odnosno masa dod ate
proucenog procesa izobarsko-adij~~atskog mijesanja dvije struje vlaZnog vodene pare, moze svesti na jedan kilogram suhog vazduha:
vazduha je dodavanje vodene pare III vode (X2=<X:l) vlaznom v~zdnhu ~oZIlat~g
stanja 1 (p, XI, hi)' U hx d\jagramu za vlazan v~duh tacka kOJa defimse stanJe
- - - - - - - ----2 nalazl se u beskonacnosti; pa se nemoze uenau.

Materijalni i toplotni bilans u slucaju dodavallja vode glasi: (17.79)


In
_P- '" Llxp = X M - x, ' kg pare/kg sv '
(17,73) m"

Vazno je napomenuti da se nezaslcen vlazan vazduh hladi, cak i


odakle slijedi: ubrizgavanjem tople vode, sve dok ne postane zasicen. Prilikom ubrizgavanja
vode u nezasicen vlazan vazduh dolazi do isparavanja vode, trosi se koliCina
topiote koja se odvodi od vazdnha, pa njegova temperatura opada,
(17.74)

322 323
Vlaian
Tenl10dinamika i fermotehnika

17.6 Vlazan vazduh pritiska 101325 Pa ima temperature sllhog vlaznog


termometra 29°C odnosno 16°C. Odredi: relativnu vlazllost, vI age,
pritisak pare i specifiC:llu zapreminu vazduha.

17.7 Hladna voda, protic:u6i kroz bakamu eijev, odrzuva tempera1um njenoj
povrSini 4°C. Kolika moze biti maksimalna relativna vlaZl10st vazduha u
prostoriji, temperature 21°C, da bi se izbjegla pojava kondenzata na

17.8 Barometarski pritisak vlafuog vazduha je 99,3 kPa, temperatura 80°C i


relativna vlaznost 40%. Odredi: sadrzaj vlage, gustinu i enta Ipijll vazdllha.

17.9 Vlazan vazduh una temperaturu 30°C, pritisak 0,1 MPa i relativnu
vlaznost 70%. Odredi: sadl'zaj vlage, masu suhog vazdllha i masu vodene pare
3
u 800 m vlaznog vazduha.

17.10 Prostorija dimenzija 4x6x2,4 m sadri! vlazan vazduh na pritisku 100 kPa
i temperaturi 25°C. Parcijalni pritisak vodene pare je 1,4 kPa. lzracunaj:
sadrzaj vlage, temperaturu rosista i ukupnu masu vodene pare u prostoriji.

17.11 Vlazan vazduh pritiska 1,0 MPa, temperature 140 "C i relativne vlaznosti
60% hladi se izohorski. Odredi temperatllrLI i pritisak pocetka kondenzacije.

Slilm ] 7.18 Proees dodavanja vode iii vodene pare 17.12 Nezasicen vlaZan vazduh sadriaja vlage 0,01 komprimuje se na
vlaZllom vazduhu u hx dijagramu. cetvorostruki pritisak. Nakol1 kompresije temperatura rosista vazduha .ie 40°C.
Koliki.ie poc:etni pritisak vazdllha'?

Problemi 17.13 Vlazan vazdllh temperatm'e 29°C, pritiska 101325 Pa, sadrzi 0,0182 kg
vode po kg suhog vazduha. Kolika je relativna vlaznost smjese? Koliko pare 6e
kondenzovati po kg suhog vazduha, ako se smjesa izobarski ohladi do 21°C?
17.1 U vlaznom vazduhu temperature 20°C i pritiska 0,1 MPa l~bdi u obliku Ako je pocetna zapremina smjese 30 rrr~, kolika je konacna zapremina?
maglenih kapljiea jos olloliko vlage koliko je ima gasovite u llJemU. Odredl
sadrZaj vlage u ovoj homogenoj smjesi. 17.14 Ljetuog dana temperatura vazduha je 32°C, a barometarski pritisak
101325 Pa. Temperatural'osista je 24°C. Odredi: reiativllu vlaznost, pritisak
17.2 Na kojoj ce temperaturi vlaznog vazduba pritiska 0,1 MPa relativna pare, sadrzaj vlage i temperatllru v]azllog termometra. Koliko vode 6e
vlaznost 0,5 biti za 20% veca od stepena zasi6enja? kOlldenzovati, ako temperatura opadne izobarski 11a 18 °CI

17.3 Pritisak vlaznog vazduha je 0,1 MPa a relativna vlaZnost ~O~. Da bi se 17.15 Koliko kg vode treba dodati u 420 m 3 vazdllha iz zadatka 17.6, cia mu se
zasitio, vazduh bi mogao primili jos dva puta loliko vlage kohko Je Ima. Kohka relativlla vlazllost podigne na 60%, a da temperatura vlazllog termometra
je temperatura vazduha? ostane ista?

17.4 Vazduh u prostoriji odrZav~l se lW lemperatmi 21 °c, ,k?d relati;rne 17.16 Vlazan vazdllh ima temperaturu 37°C i pritisak 101325 Pa. Parcijalni
vlaZl10sti 50%. Tokom zimskog dana temperatura unutrasl1Je povrsme pritisak pare u njemu je 4,2 kPa. Kolika je relativna vlaznost vazduha? Ako
prozorskog stakia je 15°C. Da Ii ce doci do pojave kondenzata na prozoru? temperatura opadne 11a 27°C, pri konstantnom pritisku, da Ii je vazduh
zasi6en? Da li je kondenzovala voda'? Ako jeste, koliko po 1113 vazduha? Ako
17.5 Rezervoar sadrii smjesu od 0,018 kg vodene pare i 0,982 kg vazduha, na vazduh nije zasicen, kolika muje relativna vlaZIlost?
pritisku 101325 Pa i temperaturi 25 0c. Kol~ka je r~l~ti~na vlaZnost sr:;Jese?
Kolika je temperatura rosista'! KoJiki su pareljallll pntlscl k?~po~enata. Ak~ 17.17 Vazduh pritiska 0,1 MPa, temperature 3 °C i relativne vlaznosti 70%,
rezervoar ima cvrste zldove. do kOJe temperature treba hIadlt! smJesu da bI s ulazi u grijac, gdje se zagrijava izobarski do temperature 22°C i relativne
zasitila?

324
Vlaian vazrluh

vlazllosti 40%. Koliko toplole i koliko vode, temperature 9°C, treba dovesti po 17.26 Hiljadu kg/h zasicenog vlaznog vazduha, temperature 40°C i pritiska 0,4
kg vazduha? MPa, prigulii se adijabatski na pritisak 0,1 MPa, Tako nastala struja zasiti se
izotermski mijesanjem sa vodenom parom 0, I MPa. Odredi stal\ie i
17.18 vlaznog vazduha, temperature 37°C i relativne vlaznosti kolicinu pare koja je potrebna zn pokazivati psihrometar
20%, prevodi se preko hladnjaka svake minute. Hladenje se obavlja poslije prih'Usivanja?
rasprsavalljem vode temperature 10 DC. Ako se temperatnra vazduha smal1ji na
240C, a relativna vlaZnost poveca na 50%, koliko je vode potTebno po kg 17.27 Vlazan vazduh zauzima zapremiml _~()O kod pritiska 0,1 MPa i
vazduha, a koliko po minuti? temperature 10°C. Relativna vlaznost vazduha je 70%. Vazduh (reba zagrijati
izobarski do 30 cC. Izracunaj dovedenu toplotu i reJativnu vlaznost vazduha
17.19 Treba razmagliti prostoriju, zapremine 1068 m\ isplllljenu vlaznim nakon zagrijavanja.
vazduhom temperature 38°C, pritiska 101325 Pa i sadrZaja vlage 0,06 kg/kgsv.
Odstranjcnje magIc treba izvrsiti dovodenjem najmanje koliCine vanjskog 17.28 Vlazan vazduh relativne vlaznosti 24'X) zauzima zapreminu 28 m3 kod
vazduha temperature 30 DC, pritiska 101325 Pa i pareijalnog pritiska vlage pritiska 0,1 MPa i temperatUTe 30°C. Vazduh 5e izobarski ohladi do 10°C.
1600 Pa. Odredi kapacitet ventilatora za vanjski vazduh, ako prostoriju treba Odredi: masu pare i suhog vazduha 1I sudu, relativl1u vlaznost vazduha nakon
razmagli(i u kontinuiranom procesu za 30 minuta, pod pretpostavkom da iz hladenja i odvedenu toplotn.
prostorije izlazi nezasicena sn-yesa, tako da pritisak ostaje stalno 101325 Pa.
17.29 Vazduh temperatnre 26°C, pritiska 0,1 MPa i relativne vlaZnosti 50%,
17.20. lz struje zamagljenog vlaznog vazduha, pritiska 101325 Pa, temperature zagrije se izobarski do 90 DC. Odredi, liZ pomoc hx dijagrama, sadrzaj vlage i
30°C i sadrzaja vlage 0,03 kg/kg", treba odstraniti maglu mijesanjem vazduha entalpiju vazduha prije i nakon zagrijavar~ia i dovedenu toplotu po kg suhog
sa pregrijanom vodenom parom stanja 2 MPa i 300°C. Odredi potrebnu vazduha.
kolicinu pare po kg suhog vazduha. Da Ii bi se vazduh mogao razmagliti, ako
bi se vodena para upotrijebila kao ogrijevno sredstvo u izmjenjivacu toplote 17.30 Atrnosferski vazduh pritiska 0,1 MPa, temperature 26°C i relativlle
gdje bi se zagrijavala vazdusna struja? Do koje bi se temperature zagrijao vlaZnosti 30%, vlazi se do sadrzaja vlage 0,009 kg/kg" .. Pomocu hx dijagrama
vazduh, ako bi se ista koliCina pare kao kod mijesanja potpuno kondenzovala 1 uporedi slijedece procese u odnosu na konacllu relativl1U vlazl1ost, temperatulll
pothladila na 70°C') i dovedenu toplotu: adijabatski proces, izotermski proces i proces pri
konstantnoj relativnoj vlazllosti. Temperatura vode za vlazenje je 26°C
17.21 MijeSanjem nezasicenog vlaznog vazduha, temperatnre 10 DC irelativne
vlaznosti 40%, sa strujom zamagljenog vazduha, temperature 20°C I saddaJa 17.31 Okohli vazduh pritiska 0,1 MPa ima temperatmu -10°C i relativllU
vlage 0,028 kg/kg sy , uz stalno dovodenje 50 MJIh toplote, dobija se zasicen vlaZnost 85%. Vazduh se predgrijava, a zatim vlazi suhozasicenom vodenom
vlazan vazduh temperature 25 DC. Prikazi proces u hx dijagramu i odredi: parom istog pritiska. Konacna temperatura vazduha je 30 °C, a relativl1a
koliCine nezasicellog i zamagljenog vazduha, temperatnre tokova kada bi se vlaZnost 60%. Koliko pare treba dovesti po kg suhog vazduha? Koliko toplote
top Iota dovela samo drugom toku prije mijesanja i 00005 kolicina tokova pri treba za predgrijavanje? Do koje temperature treba predgrijati vazduh? Prikazi
kojem bi smjesa bila zasicena i bez zagrijavanja. proces u hx dijagramu.

17.22 Koliki treba da je pocetni pritisak vazduha, temperatnre 30°C i sadrzaja 17.32 Jedan od nacil1a za uklalljanje vi age iz atmosferskog vazduha je hladenje
----vtag~~()u kg/kg;y;-da bi Se posiije-kompres:ije-na "cetv(')f()Strnki-l'ritis-ak:-~- - ---------vazduha,takcnia vlaga KonaenzujelTl smrZlle, I'retp6stavida neki eI<spernnen-t-
izobarskim hlacienjem pocela izdvajati vlaga na 30°C? zahtijeva sadrzaj vJage u vazduhu O,OOO! kg/kg,y. Do koje temperature treba
ohladiti vazduh, kod pritiska 0,1 MPa, da bi se postigla trazena vlaznost? Do
17.23 Izotermska ekspanzija nezasicenog vlaznog vazduha pritiska 0,3 MPa koje ga temperature treba ohladiti, ako je pritisak 10 MPa?
zavrsava na pritisku 0, I MPa, temperatnri 20°C i relativnoj vlazIlosti 30%.
Kolikaje bila relativna vlazIlost na pocetku? 17.33 VlaZan vazduh se nalazi u vertikalnom ciJindnl sa klipom. Pocetna
3
zapremina cilindra je 0,05 m • Vazduh se nalazi kod 55°C, J 50 kPa i 40%
17.24 Vlazan vazduh pritiska 0,2 MPa, temperatnre 30°C i relativne vlazllosti relativne vlaZnosti. Sistem se zatim ohladi do (emperature okoline, 15°C.
90%, prigusi se adijabatski na pritisak 0,1 MPa. Odredi relativnu vlaznost na Izracunaj: izmijenjenu toplotn tokom procesa, promjenn entropije sistema i
kraju prigusivanja. nepovratuost proeesa.

17.25 Zamagljen vlazan vazduh pritiska 0,2 MPa, temperature 35 DC i sadrzaja 17.34 Vlazan vazduh temperature 25°C, pritiska 100 kPa i relativne vlaznosti
vlage 0,02 kg/kgm prigusi se adijabatski na pritisak 0,1 MPa. Odredi pad 50%, komprinlUje Se do 50°C i 300 kPa, a zatim hladi pri konstantnom
temperature prilikom prigusivanja. pritisku' Kod koje temperature ce poceti kondcllzacija vode?

326 327
TiJrmodiliamika i /crI11Otchl1ika Vlazalt vazdu11

17.35 Vlazan vazduh ulazi II klima-uredaj pri konstalltnom pritisku 150 kPa, 17.42 Poeetni proces u postrojel\iu za otecnjav<lnje i vazdllha
temperaturi 30°C i sa reJativnom vlaznosti SO'Yo. Protok suhog vazduha je 1 ukljllcuje kompresiju 2,5 m 3!s okolnog vazduha stanja (U MPa, 25°C
kg/so Vlazan vazduh napllsta klima meciaj kod 125 kPa, 10 "C i sa relativnom relativne vJazllosti 50%, do pritiska 20 MPa. Vazduh se zatim u
vlaznosti 100%. Kondenzovanil vIaga izlazi sa temperaturom 10 "C. Odredi hladi do 30 °e, a onda uvodi u iznuenjivae toplote gdje se ohladi do -J 00 °e.
izmijenjenu topIo!!! 10ko111 plOcesa. Moze se pretpostaviti da ce sva voda, koja ude u izmjenjivac (oplote, smrzIluti
na cijevima iznuenjiv<lca pri tako niskoj temperaturi. Projcktant postrojenja se
17.36 Vlazan vazduh ulaz! II medaj za zagrijavanje i vlazenje kod 5 "C, 100 dvomni ,da Ii da rezervoar teenosti stavi izmeau hladnjaka i
kPa i 50% relativne vlaznosti. Protok suhog vazduha je 0,1 kg/so U vazduh se toplote. Sta ti preporucujes'l Koliko vode ce smrznuti na cijevima izmjenjivaca
rasprsava teena voda temperature 10°C, sa protokom 0,0022 kg/so Vazduh toplote po satu, sa i bezrezervoru:a teellosti?
napusta uredaj kod 30 °e i !OO kPa. lzraeunaj relativnu vlaZnost na izlazu i
dovedenll toplotn vazdllhu. 17.43 Vazduh stanja 40°C, 300 kPa i relativne vlaznosti 35%, treba
ekspandovati kroz povratnu adijabatsku mlaznicu. Do kojeg najnizeg pritiska
17.37 Vlazan vazdnh 100 kPa, temperature 35 "C i relativne vlaZnosti se moze ekspandovati vazduh, da bi se izbjegla kondenzacija? Kolika je izlazna
3
70%, nalazi se u zatvorenom rezervoaru zapremine 0,5 m • Rezervoar se hladi brzina pri ovim uslovima'l
do trenutka kada pocne kondellzovati voda. Odredi temperatulU kod koje
poeinje kondenzacija i izmijcnjenu toplotu tokom procesa.

17.38 Izolovalli rezervoar zapremine 0,4 m3 sadrzi vlazan vazduh relativne


vlaZnosti 90%, kod 35 i 110 kPa. Suhi vazduh, kod 35°C i 300 kPa, protiee
kroz cijev u rezervoar, dok pritisak u njemu ne poraste na 300 kPa. Tokom
procesa se izmjenjuje topl01a, tako da sadrzaj rezervoara ostaje na konstantnoj
temperaturi. 35°C. Odredi kolicinu izmijenjene toplote i relativnu vlaZnost na
kraju procesa.

17.39 Vazduh temperature Yi i relativne vlazl10sti 10%, prolazi kroz


komoru u koju se rasprsanl rashladl1a voda temperature 15 °e, u adijabatskirn
uslovima. Protok vode je taka v da vazduh na izlazu ima temperatulU 25°C.
Odredi relativnu vlaznost izlaznog toka vazdllha i nepovratnost procesa po kg
vazduha. Pritisak je konstantan, 100 kPa.

17.40 Kombinovani uredaj za hladenje vazduha i uklarUanje vlage prima


vanjski vazdnh kod 35 °e, 100 kPa i relativne vlaznosti 90%. Vazduh se prvo
hladi do niske temperature, da bi kondenzovala odgovarajuca kolieina vode, a
zatim se zagrijava. Na izlazu iz uredaja vazduh ima stanje 20°C, 100 kP,a i
relativllu vlaznost 30%. Zaprerninski protok vazduha l1a izlazu je 0,01 m'/s.
1\fiil.l1tel11peratiii1J.C1o v8:iilllhhlacli' il.11iml....kem.ll:enzuvlII1e-vode-p-o--kg,----
suhog vazduha. Prikazi proces promjene star\ia vode u Ts dijagrlII11U. Ako sva
kondenzovana tecnost napusta uredaj na l11inimalnoj tel11peraturi, izraeunaj
izmijenjenu toplonL

17.41 Rezervoar zapremine 0,3 ml sadrzi vIazan vazduh kod 150 kPa, 40°C i
relativne vlaZIlosti 10%. Dovodna cijev, prikljueena na rezervoar preko ventila,
nosi suhozasicenu vodenu paw kod 600 kPa i 200°C. Ventil se otvori i para
teee u rezervoar, dok relativlla vlazllost vazduha u njemu ne poraste na 90%,
kada se ventil zatvori. Tokol1l procesa toplota se odvodi od rezervoara, tako da
temperatura u njemu ostaje konstantna, 40°C. Odredi: odvedel1u toplotu tokom
procesa, masu pare koja Hae II rezervoar i konaeni pritisak u rezervoaru.

328 329
termotehnika Ishlap{jiml1je vode

18. Ishlapljivanje vode

18.1. Pojave kod ishlapJjivanja

Struji Ii vazduh preko Nste vodel1e povrsine doti ee do ishlapljivanja


vode iIi talozenja rose. Ishlapljivanje u vazduh razlikuje se od isparavanja koje
tece bez njegove prisutnosti. Pri isparavanju su povrsina vode i proizvedena
para pod istim pritiskom zasicenja Ps, koji ovisi samo 0 temperaturi povrsine.
Dublje u vodi pritisak je tek neznatno veei, i to za tezinu vodenog stuba, pa ee i
ondje vee pri l1eznatnom pregrijanju vode nastati pami mjehuriti, toliko
karakteristicni za kljueanje. Pri ishlapUivanju u vazduh vodena para se nalazi
pod veeim pritiskom p nego pri kljueanju uz istu temperaturu. Taj se ukupni
pritisak p sastoji od pritiska p, zasicelle pare za doticllU temperatunl i od
pritiska vazduha Pv=P-P., koji prema Daltonovom zakonu cine ukupni pritisak
p. Kada je ukupni pritisak vlaznog vazduha p 11a vodenu povrsinu znatno veti
od pritiska zasieenja Ps eiste pare u l11jehurieima, pa se oni vise ne mogu
stvarati, voda se isparava samo na sloboclnoj povrsini koja je u do dim sa
vazduhom. Ta pojava se l1aziva ishlapljivanjem. Pri ishlap~jivat~ju voda ne
kljuca.

SIika 18.1 prikazuje prilike u blizini takve povrsine, koja se jos zove i
graniea faza. PodaUe od te gral1ice stallje vazduha je tv. x,,, hv, a vode fw, hw. Na
samoj granici faza eestice vazduha su u rav110tezi sa cestieama vode, pa su im i
temperature jeclnake tvs""tws=ts. Eksperimel1ti pokazuju da je pritisak pare Pps u
granicnom vaZdUS110l11 slojujeclnak pritisku zasicel1ja cistc pare pri temperaturi
ts· Isto je tako i pri kljucal1ju pritisak pare prakticno jednak statickom pritisku
zasieellja. Nt:stoj~~~drug()Jf~~l!j~povrsil1a vode onccisc.ena.,..11pL..tankim slojem
. -ulja, sto-~oze Zl1at11o smanjiti pritisak pare, a to je onda i tehnicki vazno.

Dakle, vazduslle eestice duZ eiste vodene povrsille temperature fs biee


uvijek zasieenc VOclellOll1 parom pri toj tempcraturi, Xvs=X" i to bez obzira na
stanje vazduha podalje od povrsil1e. Na sHei 18.] prikazan je jedal1 od mogutih
profila temperature t i sadrzaja vlage x U blizini graniee faza.

Oblik tih profila ovisi prvenstveno 0 naCinu strujanja vazduha duz


vodene povrsille. Na vazdusnoj strani se stvara laminarni granicni sloj. kroz
koji se toplota prenosi provodenjem, a materija difuzijol11. Granicni sloj
stvaraee se i na vodel1oj strani povrsille.

330 33]
Terlnodinal7lika i termotehnika fsh/apljivallje vode

Od nje ce u jedinici vremena ishlapljivati voda -dm w, dok ce sadrzaj vlage x u


vazdusnoj struji l11y rasti za:
Vazduh t, x

(183)

tako da (18.2) dobija:

(18.4 )
III

/////// ////////
/////// ////////
Slika 18.1 Prilike u podrucju ish\apljivanja.
11I"t+I'\t)
x,h x+l'\x, h+I'\h
18.2. Daltonov zakon ishlllpljivlIllja

V ec" Je Dalton eksperimentima


. .
pronasao da je koliCina vode koja hlapi
'. bI' ., 'V

sa neke povrsine proporcionalna razhcI (Ps'pp) pntIsaka pare u IZUll gramcne


povrsine i dalje od nje, a prem3 izrazu:
(18.1) III 11
·dl11 w ~ h'(p, pp)'dfs. Slika 18.2 Ishlapljivanje u kanalu.

Ovdje je dfs elementarna povrsina ishlapljivanja, a .dm,,:voda koja ishlapi u Kada su suhe st~jenke kanala toplotl1o izolovane tako da se struja vazdllha sa te
jedhlici vr~mena. Negativan predznak znaci da se IshlaplJlvanJem p:otok ~?de stTane ne grije, entalpija ll1U se mijenja sa izmjenom materije i toplote sa1110 sa
u kanalu smanjuje. Koeficijenl b oviSJ 0 stanJu struJanJ3 vazduha duz povrsme. povrsinol11 vode, Polozi Ii se sa vazdusne strane kontrolna granica neposredno
Jednostavni izraz (18.1) vazi kada razlikc pritisaka 11lSU prevehke. iznad vodene povrsille, tOplOtIli bilans struje vazduha izmedu presjeka l11 i 11
daje izraz:
Za primjenu hx dijagrama ua ove pojave prikl~dnije je racun~ti ~a
sadrzajem vlage x nego sa pritiskom pare PS' U tIl svrhu plse se prema LeWlsu.
(18.5)
(18.2)
gdje je na Jijevoj strani prirast entalpije vazdusne struje. Prvi izraz desno
predstavlja konvektivni prelaz toplote sa povrSine vode na vazduh, kakav bi
~die, O'U kg/(s'm2) oznacava koeficQ~.~~shlapljivanja, k~ji ovisi ~ prvom ~edu takode bio sa neke suhep0\'rsine temperatnrt:j" i sa koefi<eij",ntom prelaza
o strujanju. Dhnenzija mn slijeai lZ (flU) Rada se xuvrstl u kgwrKg:: toplote a u W/(nlX), koji je za nTIloga stanja strnjanja poznat. Drngi Clan
Dhnenzija od 0' pokazuje prenesenu koliCinn vazduha, mada l~raz \18.~) vaZl desno je entalpija koju donosi sa sobom ishlapjela para mv'dx u vazdllsnll
. },1 . I odu '1'0 ima i svoJ' raziog. Nalme, koeficlJent lzmJene 0' struju, pri cemu hps u J/kgw va.zi za zasicenu parn temperatnre (s'
za IS uapJe U v . ' .' . 1 tru'
predstavlja onaj dio vazduha koji bi se, dolazeci sa vlagom x lZ g avn~ s Je,
mo1'ao na I m2 granicne povrsine zasititi vodenom parom na Xs da bl mogao Druga neovisna inforn1acija dobija se polaganjem kontrolne granice
odvesti ishlapjelu vodn. neposredno ispod povrsine vode. Sa vodene strane dovodi se povrsini toplota
a..v·(tw-ts), gdje aw vazi za prelaz toplote na povrshm sa yodene strane. U tom
Prema izrazu (18.2) ishlap\jivanje se javlja kada je xs>x, a rosenje slucajll toplotni bilans vazdusne struje izmedu oba presjeka m i 11 daje:
kadajexs<X·
( 18.6)
S1ika 18.2 prikazuje ishlapljivanje prilikom struj~nja kanalo~. Iz~edu
dva i,;}precna presjeka III i i1 Idi elementarna povrsma IshlaplJlvanJa dis· gdje je drugi clan desno entalpija tankog povrsil1skog sloja vode koji ce upravo
ishlapiti.

332 333
Termodinf/l11ika i· terl110tfChnika vode

Ako se clfs izrazi sa (18.4), dobija se iz (18.5) i (18.6):


(IS.7)

Dubinska temperatura vode tw izjednaciee se postepeno sa


povrsinskom ts, ako se voda dodatno ne grije. Kod ustajale vode u negrijanom
kanaln izjednaciee se One do zal1emarljive razlike nakon nekog vremena. Kod
lecne vode one ee se prakticno izjednaCiti bliZe iii dalje nizvodno od ulaznog
presjeka.

Nakon izjednacenja ovih temperatura vodenoj se povrsini sa strane


dubinske vode nece vise dovoditi niti od nje odvoditi top\ota:

lXw·(tw - Is) = 0 (za tw = fs), (18.8)

cime je onda (IS. 7):


Slika 18.3 Pronalazenje Slal1j,l vazduha Z
(IS.9) iz psihrometrijskih podataka f iff,

LJ takvom slucaju, tj. kada je temperatura vode sve do povrsinskog sJoja dobro Kod vlaznog vazduha je ce5to, a pogotovo pri malim razlikama
ujednacena, fw=ts, namiriee se sva toplota ishlapljivanja vode prema (18.9) ~empera~. (I-tf), faktor O'cp/a 1. Onda je postupak na slid 18.3
(desna strana) samo konvektivnom izmjenom sa vazduhom (lijeva strana). Pri Jedn?stavmJ.l, pa treba samo izotermu magle If produziti prema gore, da se u
tome se vazduh mora ohladiti. presJeku s~.rzo~e:mom t nade trazeno stanje vlaznog vazduha Z, slika 18.4. Ovo
JednostavulJe rJesenJe b1l0 Je pozl1ato vee i Molliem.

18.3. Problem psihrometra h,+x


L-________-'~',Z~~_-_--I---

Kao pril11jer tek pomenutog krajnjeg slucaja l1aveSee se tehnicki vazall


problem psihrometra. Sastoji se u tome da se za tacno i brzo odredivanje vlage
\l vazduhu koriste, po Augustu (1825), dva termometra, od kojihje jedan sub, a
dmgi ov\azen. Iz\ozi Ii se takav psihrometar stmji vazduha, temperatura
ovlazenog termometra opasce ispod temperature suhog termometra.
Psihrometar koji je zasticenod svake druge izmjene toplote sa okolinom zove
se adijabatskim.-,U_stacionamonLadijabatskom stanju mokri. ternJQ l11etaL ~.<:- ..- - - ' t - - - - - - - - - t - - - - - - " : " ' - -
--------- -
pokazivati temperaturu tr, a suhi pravu temperatum vazduha I. Pomoeu tih -

podataka lahko se nade tacka stanja vazduha Z i ~ioj pripadajuei sadrZaj vlage x
iz hx dijagrama. Na slid 18.3 treba potraZiti izoterme f i IFts dobijene
mjerenjem. Ordinata kod bilo koje apscise XA daje na produzenoj izotenm tFts
tacku A" a na pripadajueoj izotertni magle tacku A 2 • Tacka Al dob\ja se
produzenjem duzi AI A2 Lewisovim faktorom O'e p/ a:

-- (Y·c --
AlA} =--p ·A I A 2 , (lS.lO)
a
pri cemu je, medutim, potrebno poznavanje velicine O'cpi a. Duz daje na
poznatoj izotermi t suhog termometra trazenu tacku stanja vazduha Z sa Slika 18.4 Problem psihrometra prema Mol1iem.
sadrzajem vlage x.

334
335
vode

Za smjese sa Cf'cpl a'" 1, Ca pada u granicnu tacku O. U tom slucaju


18.4. Smjer promjene stanja vazduba vazdub Z mijenja stcu1je 1I smjeru prema C. Za smjese vodene pare i vazduha
moze se kod manjih sadrzaja vlage x obicno uzeti daje Cf'cr/a'" 1.
Ako se iz jednaCina (18.4) i (18.5). koje vai.e za u
Izraz (18.11) i slika 18.5 vaze generalno, dakle i onda kada voda jos
kanalu. eliminise diferencijal dis. moze se dobiti:
Ilije jednolicno zagrijana iIi kada se izvana grije ili hiadi. Medutil11, izraz
- t) (18.11) je za sada ogranicell na prilike kada vazduh izmjelljuje materiju
dh --,,--.:..-..-- + hps . (18.11) toplotu same sa povrsine vode, a ne grije se jos i preko suhih povr!iilla kanala.
dx x)
a Prema (18.12) smjer promjene stanja vazduha bitno ovisi 0 grijanju
povrsine sa strane dubinske vode, sto se ocituje i faktorom aw·(t\irts)' Zanemari
UCini Ii se to isto sa (18.4) i (18.6), dobiee se nakon preuredivanja: Ii se takvo dovodenje topiote sa vodene strane. a w ·(tw-t,) '" 0, npr. kada je voda
ujednacene temperature, bice prema (18.12):
dh (lR.12)
dx (18.14)

lzraz dhldx oznacava u hx dijagramu nagib smjera u kojem se zbog U tom se siucaju stanje vazduha ishlapljivanjem mijenja kao da je u njega
. \.1 I'" 'c"e tac"ka Z vazduha TaJ' smjer moze se na ShCl 18.5 odredltl ustreana voda temperature ts .
IS liap Jlval1Ja ponn . ." l' C T b
Cim su bilo kako poznate tacke stanja vazeluha Z I gramcnog sOJa . ~ a
nae! tacku F ispoel Z na izotermi ts, a zatim i lacku C w povecavsi dUZll1U FC za lS.5. Krajllja granica hladenja
faktor !Ycpl a:
(18.13)
a Zamisli Ii se da preko vodene povrsine u kanalu, slika 18.2, struji
vazduh duZe vrijeme, ujednacice se temperatura vode postepeno i u dubljim
Pravae FC" daje ouda trazeni smjer dhldx promjene stanja Z, kako je ucrtano. slojevima te ce teziti nekom stacionarnom stanju. Kolicina vode u kallalu moze
se drzati konstantnom ako se male koliCine ishiapjele vode nadoknadllju
svjezom vodom. Neka je stanje vazduha na ulasku u kanal Z" slika IS,6. Voda
ce na tom mjestu vremenom poprimiti temperaturu tn, koja odgovara
temperaturi vlliZnog termometra. To je na slici 18.6 oznaceno tackol11 On,
dobijenoj prel11a slici 18.3. Smjer promjene stanja vazduha prema 1zrazu
(18.14) paralelan je sa izotermom magIc twfh tako da ce se podalje u kanalu
na1ei na vlarnije stanje vazduha Z2. Njemu u stacionarnim llslovima odgovara
. _. j.edruLdruga.. temperatur.a vode-tt;rSa-.grani.cnom tac-k-e-B:T-Grr.-Kod;dtiZeg-kanaia -
vazduh bi se postepeno zasitio tezeci starJju C K sa temperaturom tK' Istoj
konacnoj temperaturi tK teziia bi i voda na kraju kanala.

Kada je, medutim, Cf'cp/a'" I, prel11a konstrukciji na slici IS.6 sve


tacke Of pasce u tacku CK, pa ce voda duz Citavog kanala teZiti istoj jednolikoj
krajnjoj temperaturi fK, odredenoj tackom G K prel11a slici 1S.7. Ta se
temperatura Ilaziva krajnjom granicom hiadellja IK vazduha. Sva stallja Z" Z2
sto ih vazduh zauzima duz kanala pokazuju istu krajnju graniCll hladenja
odredel1u onom izotermom magIc twK koja prolazi kroz pocetno stanje Z,
vazduha. Ovako definisana krajnja granica hiadenja il11a smisla samo za takve
srnjese kod kojih je !YcJa"" 1, a time i za viazan vazduh. U suprotnom se
Stika lS.5 Smjer promjene stanja elhldx vazduha Z duz povrsine slllcaju ne moze llstaliti jedllolika temperatura tecnosti u kanalu.
isparavanjajsa granicnim stanjem vazduha C.

337
336
Termodil1amika i termotelmika

18.6. Izmjena toplote pri

Vawi izraz (18.7) moze se dovesti U oblik:

~t) a [ u·c
a w ·(tw s =_. c p ·(ts ~t)+--p. (18.15)
cp a

Lijeva strana izraza (18.15):

(18.16)

predstavlja toplotu dovedenu vodenoj povrsini Is sa stralle vode kada je q's>O,


tj. kada je 4,>t.- Izraz u zagradi sa desne strane (18.15) oznaciee se sa:

(18.17)
A3
i nazvati dijagramskill1 ekvivalelltOl11 protoka loplote q's buduei da se qs, za
Slika 18.6 Ustaljene temperature vode za Ofh Orz, OK razliku od q'., moze Iahko ocilati u hx clUagrall111.
duZ kanala pri (rep! a > 1.
Prema (18.15) obje su velicine povezane jednostavnim i vainim izrazom:

, a
fJs=- rJ s ' (18.18)
c
"
Dotok topiote q's povrsini sa voclene strane sluzi prema (18.7) dijelom
za namirenje toplote q'n preclate konvekcijom struji vazduha (tzv. "suhi" clio
izmjenjene topiotepri iShlapJjivanju):

(18.19)

a dijelom za namirenje topIote isparavanja g'o v()l1eJ~oja~l1icj vremena


ishlapljuje po jedinici povrsine. Taj clio prenosa toplote q',,, usIovljen izmjenom
materije (tzv. "mokri" clio preIaza topIote), dat je izrazom:

( 18.20)
Generalno je:

(18.21)
Stika 18.7 Granica hladenja tK kada je O'cpi a;o:; 1. gdje sve tri velicine mogu imati razliCite predznake, vee prell1a loku procesa.

I tokovi toplote fJ'a i q'cr mogu se izraziti pripadajueill1 dijagrall1skim


ekvivalentima qa i q", koji se ll10gu ocitati iz hx clUagrall1a kacla se stavi:

338 339
v071(J

. I). (18.22)

(18.23)

(18.24)

gdje opet vaze izrazi: l,

ex
(18.25)
c
"
(18.26)

istog oblika kao i (18.18).

Treba uoCiti da veliCine sa erticom q's' q\" C/'", oznaeavaju tokove


topiote za jedinieu povrsine ishlapljivanja u jedinici vremena, dok. se Slika 18.8 Dijagramski ekvivalenti toplotnihtokova: qs za globalni tok,
pripadajuci dijagramski ekvivalenti bez ertiee qs. C/a. C/" odn~se. na kohemu C/o. za kOl1vektivni udio, C/" za udio isblapljivanja, sve pri 1.
smjese (1 +x) kg ili, !ito je isto, na 1 kg Sllhog vazd~ha u smJ~sl .. Samo ove
posljednje velieine mogu se pnkazatl II fix dlJagramul IZ IlJega oeltatl. Prilike su preglednije kada se moze pisati da je
vlazllog vazduha u tehnickim problemima gotovo uvijelc
Na slici 18.8 prikazano je kako se pronalaze ekvivalenti c/s, ~<;( ~ q" slueaju tacke Go. i G na sliei 18.8 padaju zajedno. Ovo pojednostavljenje
kada su za neko ishlap\jivanje poznale (aeke stanja Z vazdusne struJe 1 G zadovoljava pri diskusiji razlicitih priJIljera ishlapljivanja. Na slikama 18.9 do
vazduSnih cestica na graniei filza. Prema (18.22) moze se C/o. ocitati odmah kao 18.12 prikazana su eetiri takva karakteristicna primjera.
duzina ZF. Da bi se naslo qa, (reba potraziti tacku G" tako da se dui FG
produzi faktorom O'e/ ex na: Na sHei 18.9 prikazano je ishlapljivanje u vazduh koji je hladniji ad
vode, t<ts' Stanje vazduha Z ruijenja se u smjeru strelice prema G, pa vazduh
- - - (f·e - postaje vlazniji i topliji. I sum i mokri preiaz toplote prema (18.28) su
FG = - - P .FG. (18.27) pozitivnog predznaka, q(J.>O, q,,>O, pa prema tome usmjereni od vode prema
U ex
vazduhu. To vazi i za toplotu qs koja se sa vodene strane dovodi povrsini.
·-::-7::-TI::=-ly-=:~·;t·-----.t ----.Y.azduhse gJ'ije,voda sehladi.----.-· . - - - -
POVllce Ii se kroz Go. paralela sa izotem1om magle t"s,.. se v V' •

Z, pa se moze Iahko pokazati da se prema (18.23) vehema qcr moze oeltatl kao
Na slici 18.10 prikazano je ishlapljivanje kada je vazduh topliji oel voele, t>ts'
duiina FHa naslici 18.8. Ovdje jc q,,<O, q,,>O i {js>O. Zato se i vazduh i voda pri takvoll1 ishlapljivanju
hlade.
Da bi se ustanovio prcdznak, sluzi ovo pravilo: q>O kada odgovarajuci
tok toplote prema (18.16), (18.19) i (\8.20) tece u sn:ieru od ~o~e prema
vazduhu, dok q<O vazl za suprotan sillJer. S obzlrom na shku 18.8 blce.

tjs 0 karla je H" iZllad Z,

qa > 0 bela je F iznad Z, (18.28)

{j,,;> 0 karla.ie flu iznad F.

340
Termodil1amika rte17110tehnika vode

Pri ishlapljivanju prcma slici 18.11 vazduh je toliko topl~ji od vode,


hI++
t>ts, da je qa<O, q,;>O, a q,<O, tako da sc vazduh pri tome hladi, a voda grije.
:H
Kada .ic qs=O, vodi se ne oduzima (opiota, pa joj tel11pemtura ostaje
neprol11ijeqjena. To sejavlja ollda kada l1a slid 18.11 tackaHpada uZ, g. kada
qo Z lezi u produzetku izolermc 'ws. Medutim, u tom slucaju je tacka G
istovjetna sa granicom GK vazdusnog stanja Z prema slici 18.7.
q, t,
F

t,
-l'

Slika 18.9 Ekvivalenti toplotnih tokova kada je crc/ a = 1 i kada se


granicna povrsil1a hladi vazduhol11, a gr~ie vodom; IshlaplJlvanJe.

11 1+.\
H
"1""

Slika ] 8.11 Granicna povrsina se grije vazduhom, a hladi vodom;


ishlapljivanje.

Na slici 18.12 prikazana je u fix dijagramu pojava rosenja iz vazduha


na hladnu povrsinu kada je ts<I, a osim toga xs<x. Ovdje su svi toplotni tokovi
negativnog prcdznaka, q,,<O, lJa<O, 1],<0. Vazduh se susi i hladi, dok se voda

.ct.'

Slika 18.10 Granicna povrsina se grije vazduhom i vodom;


ishlapljivanje.

342 343
CD ®

t,

./:-

Slika 18.12 Graniena povrsina ~e ~rije vazduhom, a hladi vodom;


rosenJe. Slika 18.13 Stanje granicnih cestica vazduha C izaziva Tazne promjene
udaljenog vazduha Z, vee prema lome u kojem polju a do i lezi tacka Z.
, v " ' hlaplJ'ivanie i rosenje pregledllo prikazati i
Prema Molhern mOze se IS . J. '. " G' f 'a
.. N r' 18 13 prikazano Je gral1lcno stdllJe ces IC
pratiti u hx dlJagramu, a S ICI .. t. " 'fa"" I Podrucje t x [ 0

x
~-------'7
vazduI;a na P~~S~ll v~.~ I~ ~
., d k ]e po pretpos avcl O'(p .
je na podrucja a do i, Vee prema tome u t~.O~le ::~~~~~~': ~ ~~~. 'I 00'

~:lc:':;~~ t~~~~':'<l;'
je prikazano u dlJagramu,
laOk
nl:f,;i n • ,lani' v"duh, Z, doCi " do ",bin bko ,~~":;':,~:
=:~:~:: ~:~
""~,,,~,:,,' i:_ '.o~_"==_-~~_~~
t-:-:-:-:-: . __ o. _ _ _

Na sliei 18.14 skicirani su profili sadrzaja ,vlage i t,emperatura u blizini t a) x [ b) x

povrsine vode za 8tanja vazduha Z u raznim podruc]1ma sa shke 18,13. ------~r ___._.~ 1,~~=~: l~i: ,~~~~~,.
d) I e) x

~~ l~f~ g) h) i)

Slika 18.14 Raspored temperatura i saddaja vI age u blizini povrsine vode


pri razliCitoj lokaciji stanja vazduha Z i granicnog stanja C sa slike 18.13.

344 345
m',"n.(fn,ml'1l.Kn i termotehnilw vode

18.7. Tehnicki procesi sa primjenom ishlapljivauja vode (susenje) prob.lem z11al110 pojednostaviti, a dobijel1i rezultati ce biti dovoljno tacm za
tehmcke ~roraculle. Pojednostavljenje se sastoji u zaobilazenju pojedil1ih faza
~amog susenja, pn cenm se \)Jlansnim jednaCil1ama obuhvataju samo ulaznc i
Susenjem se naziva proces izdvajanja vlagc iz nekog materijala. Iz Izlazne veliCil1e stanja, koje imaju odlucL~ju6i uticaj 11a izgled postrojenja.
niza postupaka izdvojice se susenje u kojem je sustinski proces izmjena
toplote, tzv. termicko susenje. I ono se moze izvoditi na nekoliko princ!pij.elno . Neka se \l susaru ul10si (lIl om +m w ) kg/h vlaznog materijala, u kojem
razlicitih nacina u zavisnosti od nacina IzmJcnc (oplote. Kontaktno susenJe se Ima I11w, kg/h, neillgr~skopne vlage i /115m, kg/h, suhog materijala. Najces6e se
izvodi u pogonu sa neposrednim dodirom ogrijevnih povrsina i susenog kohelIla vlage defimse procentuaino U odnosu na ukupnu kolieinu vlaznog
materijala tako da se toplota medu njima iZl11jenjuje provodenjem. ~at~nJala, a fJede U odnostl na kolicillU suhog materijala. Temperatura na ulazu
Konvektivno susenje se karakterise konvektivnom iZl11jenom topiote izmedu ~e t, a speclficna (opiota suhog materijala C sm, kJ/(kg·K). Nakon potpunog
susenog materijala i gasa koji apsorbuje vlagu. Susenje zracelljem moze se lZdvaJa11Jil vlage, lZ slisare izlazi I11om, kg/h, suhog materijala sa temperaturom
izvoditi i pomocll specijalnih postupaka za poboIjsanje povrsina za odavanje t". I?a bi se mogla izdvojiti sva vlaga, iIi bar lljen veci dio, mora je biti
toplote. Elektricno susenje se cesto izvodi tako da se toplota razvija u samoj rel~ttvl1o malo u odnosu na koliCinu vazduha. To odreduje da 6e proces teci u
unutraslljosti susenog materijala. snuslu. promJcne temperature vlage u materijalu. Temperatura vlage moze
opad~tI (slueaJ A do D na slid 18.15), iIi rasti (slucaj G do D). U svakom
Bez obzira na naCin dovodenja toplote kod svakog procesa susenja slucaju t~mperatura vlage tezi granici hladellja. Posto je u upott'ebi uvijek
neophodna je struja nekoga gasa koja 6e apsorbovati paru nasta~u vazdu? vIsoke temperature, .ces6e 6e d06i do za!,'lijavanja vlage, a time i suhog
zagrijavanjem ovlazenog materijala. U odnosu na IzdvoJcnu vla~. gas :noz.~ materlJala. OSllll toga SUhl materijal moze imati visu temperaturu i zbog
biti neutralan iii stupati sa njom u hemljske proccse. U praksl Je najCeSCl nehomogenosti raspodjele vlagc u toku procesa.
problem izdvajanja vlage iz materijala nakvasenog vodol11, a vazduh je sk~ro
uvijek gas koji upija tu vlagu. Osil11 toga, ovaj proces se redovno lzvodl u
konvektivnom pogonu koji omogu6ava homogenu raspodJelu temperatura.

Prema tome, termicki postupak susenja svodi se u sustini na proces


ishlapljival1ja vode u nezasi6enu stmju.
JI1~'III' til (1lI",,+IlI,,).I'
Bltno ce se razlikovati proces izdvajanja vlage iz materijala sa kojim
je ona samo mehanicki Vezana i proces izd-:ajanja higroskopne vlage. U prvom
slucaju taj ce proces biti potptmo Identlcan lshlap~)lvan.Ju vode u vazduh
(barem one vode koja je u neposrednom dodlru sa vazdu~10m). ~al0
odstupanje ce nastati zbog otezanog stvaranja konstantnog parovltog sloJa na
dodimoj povrsini sa vazduhom. Naime, proces susenja teee tak~ sto.vazdusna
stmja odnosi sa sobom paroviti sloj sa povrsine materij31a, a nO~l ~loJ se stva:a
izlaskom na povrsinu nove kolicine vlage. RazunuJc se da ovaJ lzlazak moz~ Slika 18.15 Prirodno susenje.
biti ometan difuznim otporom. Sve to Cini proces unckoliko all
se nista'lle mijenja u pogledu p:li-cijiiTrlog pntlska .. . '. U susaru--se-dovodiQ, kJ/h~·toplote, dok se QR, kJ/h, grioi uslijed
Irigroskopne vlage ce nastati zasicenje vazduha jos pri niZim parcl.Jalnn.n ~~lzoiovanostJ sIstema. Kroz vlazal1 materijal struji I11sv, kg/h, suhog vazduha,
pritiscima vodene pare u njemu nego sto odgovara temperat~lfl. Ustva~l ral1lJ~ III I11sv'( 1+Xj), kg/h, vlaznog vazduha stanja 1, da bi 11a kraju izasao sa stanjem 2
6e prestati izdvajanje higroskopne vlage. Ovakvu vlagu zadrzavaJu veCI otp?l1 ~t2' X2). U prolazu kroz susaru vazduh oduzima vlagu iz materijala, a
u materijalu, pa je razumljivo da je moze iz njega izvuc.i samo povec.ana razhka lst?V~emeno se zagrUava. Pron~jena stanja vazduha ide po nekoj nepoznatoj
parcijalnih pritisaka. krlVOJ I1111Jl 1-2 u hx dlJagramu. Oblik tc linije tehrricki nije interesantan toliko
koliko su interesantni odnosi koliCine toplote j kolicine vlage i vazduha u
Brzina obnavljarlja okvasene dodirne povrsine na susenom matel:ija~u zavisnosti od stanja 1 i 2. Ti odnosi proizilaze iz toplotnog bilansa susare, iz
postavlja odmah pitanje brzine susenja i jos citav 11iz prakticnih t~hmckih kojeg sl~jedi:
problema u pogonu susara. Ovdje 6e biti rijeCi samo 0 osnovnrm, pnJe svega
teoretskim.. postavkama susara u kojima se odstranJuJe nehlgroskopna vlaga. (18.29)

lako je proces u susari najblizi ishlap~jivanju, moze se prib!izno Odavdeje:


tretirati kao l1lijesanje vode i vazduha uz dovodcl1Je toplote. Ovako ce se

346 347
, 111" (Ih-f1,
c ·t"'--· ' ) +-.
Qo
w 1I1w'" 1'I1w

Vlagaje mogla dospjeti sarno u vazduh, paje:

(18.30)

VeliCina QoIlI1 w , u principu, moze biti pozitivna iIi negativna, ali je


skoro uvijek neuporedivo manja od iJhliJx. Ako se ona zanemari izraz (18.30) Slika 18.16 SuSenje sa predgrijavanjem.
pokazuje jedllostavan naCill oCitavallja specific~og~~troska t?plote koriste~jem
skale na okviru hx dijagrama. Kada se na lleki nacm pOZllaje QQ1mw, moze se Ovako se cjelokupna kolieina topiote dovede vazduhu u proiazu kroz
taenijc izraeunati specifiena potrosnja toplote dodavanjem te vrijednosti 0110j zagrijac Z, pa je:
oeitanoj na okviru dijagrama.
Q
Vidljivo je da nagib prave 1-2 u Itx dijagramu ima veHki uticaj 11a - - = h. -hi"" It, - h" kJ/kg. (18.31)
msv "
ekonomienost procesa susenja. Smanjivanje ovog nagiba moze se postiti
vertikalnirn pomjeranjem n3vise taeke 1, ~j. upotrebol11 toplijeg vazduha.
Ista relacija se dobija iz (18.30) i izraza ispred njega:
Razumije se da 6e llsteda nastati samo u slueaju.. da v~e u ..atrnosferi po~toji
topliji vazduh sa sadrzajem vlage XI. Njegovo zagrlJavallJe pnJe ulaska u susaru
ne moze izazvati nikakvll ustedu u kolieini topiote. _ _-"'Q'--__ =_h_2_-_11_, + _Q_.0_ '"
(18.32)
111sv • (x 2 - XI) Xl -.X I In w
Nagib pravc 1-2 imace najmanju vrijednost ako proces susenja teee
adijabatski. U 10m slueaju ce i stallje vazduha ~a izl~ 1z susare, ~ i vlaga u Osnovni bilansni izrazi za susenje ne zavise od toga da Ii je kretanje
materijalu, teiiti granici hlac!enja. Promjena stallJa vlaznog vazduha ce teel vrlo vazduha i vlaznog materijala istosmjerno ilisuprotnos111jerno. Od toga donekle
blizu izentalpe. To bi bilo tzv. prirodno susellje atmosferskim vazduhom. zavisi I;'0sti~anje veee ~li manje zasieenosti vazdllha na izlazu. Mec!utim, s111jer
Prirodno susenje Il10ze biti i reJativno brzo, ako je atmosferski vazduh relativno stmJatlJa utlce .~a b~zl11u susenja, na raspored temperatura i na niz drugih
suh i zagrijan. Meclutim, najveci uticaj na brzinu suSenja ima brzina kretanJa elemenata tehmcke lzvedbe. Istosmjema strqja ima znatnu razliku vlaznosti
vazduha, iznad materijala koji se susi, i dodima povrsina. materij~~a i vazduha.na pocetku.procesa. U daljem toku to se smanjuje. Njol11e
se postlZU veee brzl11e susenja, pa je treba koristiti za materUale kojima to ~_ _
Na p610zajirieke T (odilosnona stanJe atmosfere) nemozeselltieatr- "'pogoGuJe, a ~e lUko~odltl se samo .ieljom za efikasnoseu. Post~~ najtopliji
Zato se za smanjenje nagiba prave 1-2 viSe moze uciniti pomjeranjem taeke 2 vazduh dola.zl u dodlf sa najovla.ienijom 1'Ob0111, ne dolazi do pregrijavanja
vertikalno nanize, odnosno priblizavalljem izlaznog stallja vazduha gra11lCl suhog maten]ala.
zasieenja. Obieno se u pogoni111a postize na izlazu relativna vlainost bliska
maksimalnoj. , . SUprOtll?stnjema stmja se koristi kod materijala koji ne podnose brzo
s~sellJe. Ne o~lg~rava suhi materijal od pregrijavanja \(ao istosmjema.
Tehnieki je povoijnije vazduh stanja 1 najprije zagrijati do Generalno Je susenJe u suprotnosmjemoj stmji ravnomjernije.
temperature la (slik;\ 18.16), 'koja se bira tako da vazduh ,P0stigne stanje2 u
adijabatskolll procesu sLlsenja. Zagrijavanje V~zd~lha se vrs~. u pose~nom dl~elu VisestepellO susenje. Vrlo je cest slucaj da je potrebno susiti neki
sllsare - zagrijacll. a proces adijabatskog susenJa se odvlJa u susan II uzem materijal koji se ne smije :r..agrijati preko oc!reaene ternperature, da bi saeuvao
smi"ju. bitne osobine.

Temperatura materijala ee postepeno i sporo rasti sve dotle dok mu se


kvasi povrsina prodiranjem vlage iznutra. Mec!utim, kada je proces susenja pri

348
vode

kraju mogu pojedini vee osuseni dijelovi biti izloieni dodiru sa ~ajtoplijim
dijelom vazdusne stmje i previse se zagnJa~1. tJkoh~? s~ ovo ne moze efikasno
Specificna potrosnja za prvi stepenje:
izbjeei istosmjernom stmjom pnstupa se suseUjU U vIse stepem.

U trostepenoj susari proces bi tekao kao na slici 18.17. Struja vlainog


vazdu h a msv
·(l+x) kg/h stanJ'a 1 zagrijava se u prvom zagnJacu do a (t., XI)
I " . . ' I . v
rn w1 Xl - XI
(4ft)
4x I
(] 8.34)

. t plote Q pa se zatlm uvoth u prVl stepen susare. z nJega


lIZ d ovodenJe 0 b d' dr'
vazduh izlazi sa stanjem 2, vrlo bliskim zasieenom, pa se uvo 1 u Ugl Za ostala dva stepena vaie isti izrazi sa odgovarajueim indeksima. Nacelno,
zagrijaCS. Tako se proces nastavlja do posljednjeg stepena. ista koliCina suhog vazduha struji kroz sve stepelle pogona.

Ukupna koliCina utrosene toplote i izdvojene v\age su zbir vrijednosti


iz pojedinih stepeni. Tada je:

(18.35)

( 18.36)
111 ••
t" .JL=~ 4h
(18.37)
mw x4 -XI 4X

Nagib prove 1-4 uvijek je manji nego 1-2 iii 1-3. To proizilazi iz
karakteristicnog polozaja granicne Iinije q:FL Prema tome je i specificna
potrosnja toplote manja kod visestepenih susara. Ista specifiCSna potrosnja
topiote mogla bi se ostvariti u jednostepenoj susari, ali bi se u njoj vazduh
morae zagrijavati do stanja koje bi se ocitalo na presjeku pravih x,=const. i 4-c,
dakle do vrlo visoke temperature.

liz poveeanu specificl1u potrosnju toplote mogao bi se materijal


osusiti u jednostepenoj susari sa 18t0111 najvisom temperaturom vazduha fa' ali
uz rnnogo veeu kolicinll vazduha. Iako je vazduh besplatan i ima ga u
neogranicenim kolicinama, qjegova potrosnja mora biti sto manja. Naime,
poveean protok vazduha zahtijeva veCi ventilator i razvodne kanale, a
srazmjerno se morajll poveeati i zagrijac i slIsara u uzem smislu.

Poseblli nacilli susellja. Pojedini materijali zahtijevaju specijalne


usiove u procesu susenja. Poseban postupak susenja moze proizaCi i iz potrebe
za ekonomicnijim radom pogona.

Kada materijal zahtijeva posebno Cist vazduh (bez prasine iIi nekih
hemijskih prirqjesa), mora se pristupiti prethodnoll1 ciscel~u pred ulazak u
SIika 18.17 Trostepena snsara. susaru. Ovo preciscav3nje je vezano sa troskovill1a, pa je steta takav vazduh
ispustiti u atmosferll na haju procesa susenja. Bar jedan dio tog vazduha moze
Kolicina topiote koju trosi prvi zaglijac je: se ponovo vratiti u proces. Njemu se mora dodavati i svjezeg vazduha koji
treba da ima sto manju vlaznost, kako bi i pomije~ana strllja bila dovoljno suha
(18.33) i sposobnll da apsorbuje vlagu. Ovaj proces je prikazan l1a slici 18.18.
QI = I11 sv '(h a - hi) '" I11 sv ·(h z - hi)'

Kolicina izdvojene vlage u prvom stepenu susenja iznosi:

351
350
Im,'"''''{''''''''''''''' i termotefil1ika {",.IlI/VIIl'III'vade

vazduha na izlazu iz susare odvodi se u hladnjak i tamo ohladi od stanja 2 do


stanja b (slika 18.19). Pri hladenju gasovita faza vlage i vazduha mijenja stanje
po liniji zasiCel1ja ifF! do poeetnog stanja 1, dok se kapi teenosti slijevaju niz
pogodan lijevak i odstranjuju iz procesa. Ventilator usisava zasicen vazduh
potiskuje ga u zagrijae.

Stika 18.18 Susenje sa djelimicnom recirkulacijom vazduha.

Stanje 2 nastaje kao proizvod procesa mijesanja stmja m'sv'(l+Xl),


kglh,stanja 1 i (m sv-m'sv)-(1+x3), kg/h, stanja 3.

Isti ovaj proces moze POSlllziti u slueaju (1a .Ie potreb~o stalno
odrZavati isti tok suseuja, odnosllo ish polozaj pravc 11l11Jc 0-3, u hx dlJagramu. Slika 18.19 Sllsenje sa potpunomrecirklllacijom vazduha.
Njenpolozaj se ne bi 1l1ogao ekonomieno odrzavati ako b~ sc koristio iskljucivo
atmosferski vazduh, jer on ne moze 1mati \lvtJek Ish sadrzaJ vlage x=xa· Ov~o Obieno se ne moze say visak vlage izdvojiti, pa ventilator usisava
je olaksal1a regulacija podesavanjem orulOsa koliCill~ vazdnha u shujama 1,1 3 malo prezasicell vazduh stanja I '. Time se povecava specifiena potrosnja
tako da se smjesa uvijek stvara sa potrebnnl1 sadrzaJem vlage. Proces bl~e toplote i vazduha, jer je i ovdje za potrosnju toplote mjerodavan l1agib prave 1-
mogao nazvati susenje sa djelimienom reClrkuiaCljOm vazduha. Za IlJega vaze 2 iii 1'-2. U hladnjaku se odvodi toplota QK obicno pomocu relativno hladllije
slijedeci odnosi: vode. Temperatura hladne vode ogranieava snizavanje tJ, kojim bi se postiglo
znatno efikasnije uklanjm* vlage. U izuzetnim potrebama mote se ugraditi
(18.38) posebno rashladno postrojenje.

(18.39) U zagrijaeu se razn*njuje toplota:

= 113 - 112 (18.40) (18.43 )


I1'l w X3 -X 2
(18.44)

(18.41)
K= h2 -hi = Ah
(18.45)
mw x 2 -x, Ax
In'
X2 X· (18.42) Od hladl1jaka se mora odvesti:
I
ln sv

(18.46)
Speciticna potrosllja toplote odredena .Ie nagibom pravca mijesan~a:
Ako je temperatura zagrijanog vazduha ogr31~ieena onda se. ne m~~~ postlCl Namece se ideja da se odvedena toplota od hladnjaka nekako i5ko1'i5ti
velika razlika sadrzaja vlage X3-X2, pa se ne moze lzdvoJltl vehka kohcma vlage za zagrijavanje vazduha u zagrijaeu. To bi se moglo ostvariti u nekom
iz materijala, a da se pri tome ne upotrijebi I1mogo vazduha. zajednickom izn'\ienjivacu toplote u kojem ne bi dolazilo do mijesanja suuja,
Dovo~j110 je da izlazl1a struja iz susare ima visutemperaturu od tJ, a to je uvijek
U upotrebi .Ie i proces sa potpunom recirkulac~iom vaz~~a, ali s~ on tako kod susara sa potpul1om recirkulacijom vazduha,
zasmva na sasvim drugoll1 prineipu, Nallne, cJelokupna kohcma vlaznog

352 353
Tcrmodinamika i n:rl11otel1l1ilw

U procesu prikazanom na hx dijagramu, slika 18.19, moze se


ovakvom rekuperacijom tlstedjeti najvise:

h -h
Qr =111 sv _11,)=_'__ ' .Q=I11.Q, 111<1. (18.47)
h2 -h,

Toplota ce prelaziti sa izlazne struje sve dok ulazna" struj.a n~ I;l~st~?ne


temperatnru 12 (prakticno manju od (2)' Prema tome, ne moze se lskortS~ltl elJ~~a
kolii:il1a odvedel1c toplote jer je ona manJcg kvahteta od Q (lma 11lZU
sredl1ju temperaturu).

Rekuperacijom se znatno smal1JuJe stvarna speeifii:na potrosnja


toplote, koja iZllosi: Kt---------lE

/1l w . (h, - h, ) - Q, = _11_2_-_11_, = _d_h (18.48)


rnw msv . (x, - x, )

Koeficijent nagiba prave, koji odreauje specificl1u potroSl1j~ toplote, poklopio


bi se prema (18.48) sa izotennom 12 U nezasicelloj obl~stl vlaZnog vazd~: Slika IS.20 Susenje sa toplotrrom pumpom.
Praktii:no bi taj nagib bio nesto veci, jeT se rekuperacIJom ne m07£ postlel
temperatura 12· Specificna potrosnja toplote iznosi oko 1500 do 1700 kJlkg, u odnosu na 3400
kJ/kg, pa i vise, kod konvencionalnih pogona. Na osnovu ovoga se ne smije
Sema rada postrojenja sa rekuperacUom toplote i recirkulaeijom zakljuciti da je ovakva susara ekonornicnija, S obzirom da toplota koju ona trosi
vazduha prikazana je na slici 18.19 lijevo, gdje je isprekidanom linijom potice od elektricne energije, za ciju proizvodnju treba utrositi nekoliko puta
prikazan tok vazduha od ventilatora do rekuperatora. vise toplote od ekvivalenta 3600 kJlkWh. Upotreba toplotne pumpe dolazi u
obzir sarno onda ako se ima na raspolaganju jeftina elektricna energ~ja, sto je
Proees susenja se moze uspjesno izvesti i pomocu toplotne pumpe. vrlo rijedak slucaj.
Tok proeesa prikazan je sematski na sliei 18.20. Pron1iene stal~a vlaz~og
vazduha nije lahko prikazati u hx dijagramu, Jer U proeesu nastaJe znai:aJna
promjena ukupnog pritiska. Zato bi bio potreban dijagram za rame pritiske. Problemi

Skoro zasicen vazduh (f2, X2) relativno visoke temperature odlaz~ u


turbinu E, u kojoj ekspanduje na nizi pritisak, ali s~ .i ohladi na ~lZU lS.1 Vlazan vazduh pritiska 100 kPa ima temperatnru suhog termometra 300C
_ _ !e~ra.turu. Pri prolazu kToz odvaja~t~~I1()S!i znatna kohi:l11a vlage ostaJe, a .~________...::i'-ct,-,e=mpc:raturu_ a<lliJ!.lJatskog zasicJa~l-a 25°C Odre.dL sadrZaj-¥lag-e-i- relati.vnu
zasicen vlazan vazduh ulazi u turbokompresor K. Kompresor ne sarno (fa vlaznost vazduha prinljenom prvog zakona termodinamike.
vazduh sabija na visi pritisak, nego ga zuatl10 zagrijava i dov~di u stanje niske
relativne viazl1osti. Takav ulazi u susaru i nastavlja vee pozl1atl proees. IS.2 U prostoriji dimenzija 5x5x2,5 111 nalazi se posuda sa vodom. Pritisak
vazduha je 101325 Pa, a temperatura 24 °e. Ako je temperatura vlazllog
Odmah se uocava da je pagan nesto komplikovaniji. Rad sa termometra 16°C, koliko vode moze prirniti vazduh?
vazduhom pod pritiskom zahtijeva preeizniju konstrukeiju susare i dobro
zaptivanje. lS.3 Iz vlaznog vazduha, temperature 74 °e i relativne vlaznosti 10%, treba
ukloniti dio vode pri adijabatskim uslovirna, tako da mu temperatura opadne l1a
. U pogon se, dakle, ulaze mehanicki rad, odnosno ele~:ri~lla energij~, 45°C. Odredi relativnu vlaZnost i sadrZaj vlage na kraju procesa, ako je
umjesto toplote. Ako je uredaj dobro konstruisan utrosak e.nerglje J~.vrlo rna}.!. pritisak vazduha 0,1 MPa.
Ona predstavlja razliku izmedu rada koji trosi kompresor 1 rada kOJl se doblJa
ekspanzijom. Prakticno iznosi oko tretine energije potrebne za kompresor. IS.4 U susaru kontinuirano ulazi 2 tlb materijala sa 30% vlage. Okolni vazduh,
koji se koristi za susenje, ima pritisak 0,1 MPa, temperaturu 20 DC i relativnu

354 355
Termodinamika i

vlaznost 3 O';{, , Vazduh se predgrijava do 70°C, a susaru napusta sa 40°C. Na potrosllja toplote i vazduha? Ako bi se vazdllh, stanja ima na ulazu u
izlazu iz sllsare materijal sadrzi jos 5% vlage. Koliki je zapreminski protok susaru, vlaiio vodellom parom, do stanj a imCl na izlazu iz susare, ko\ika bi
V32,c!uha na u]azu II susaru? bila entalpija pare? Prikazi proces u hx

Na ulazu u dvostepenu susaru vazduh ima stanje 0,1 20°C i 18.11 Umjesto vlainog vazduha, za susenje nekih materijala mogu se
rclativllU vlaznosl 50%, a na izlazu iz suS are stanje 0,1 MPa, 40°C i relativllu upotrijebiti i dimni gasovi, lcoji takode vodu, a imaju je u sebi vec iz
vlaznosl 90';{,. U oba stepena utrosi se ista kolicina toplote po proce~a sa~orijevanja. Odredi kolicinu se moze odstraniti dimnim
vazduha. 1J drugom stepenu izdvoji se iz vlaillOg materijala za 25% vise gasovu.na lZ kotlovskog dinmjalca: nastalim sagorijevanjem 50 tlh uglja.
nego u prvol11 stepenu. Odredi temperaturu i relativl1u vlaznost vazduha na Masem s~stav ?as~va po kg gonva Je: 2,86 ugl]endioksida, 12,70 kg azota,
1,44 kg kiseonika 1 0,408 kg vode. Pri susenju se gasovi ohlade od 150 °C na
ulazu u drugi stepen.

18.6 Pri sllsenjll nekog materijala ne smije se prekoraCiti temperatura 50 "C. a


~O .:e. Da Ii ce ~asovi biti zasiceni na . sllsenja? Odredi ternperatum
lO~!sta gasova pocetuog stanJa. lJkupni prilisak gas ova je kOl1stantan i ma
potrebno je iz r~jega odstranjivati 600 kg/h vlage. Starlje atmosferskog vazduha vl'l)ednost 101325 Pa.
je 101325 Pa, 15°C i relativna vlazl10st 60%. Na izlazu iz susare vazduh ne
moze premasiti relativnu viainost 95%. Odredi casovnu i speeificnu potroSl\jll
vazcluha za: jednostepenu, dvostepenu i trostepenu susam. Zanemari gLlbitke
(oplote u okolinu i eventualno zagrijavanje suhog materijala. Zadatak rijeSi
analiticki i graficki.

18.7 Pri susenju vlazl10g materijala, u susari sa djelimicnol11 recirkulacijom


vlaznog vazcluJla, ne smije se dozvoliti visa temperatura od 80°C na ulazu u
SllSanr. lzlazllo stallje vazduha treba da je stalno 40 De, 101325 Pa i relativna
vlaznost 90%. Kako treba regulisati oduos kolicina recirkulisanog i svjezeg
vazduha, ako se mijelljaju uslovi u atmosferi u pogleclu temperature i re1ativne
vlazllosti: 2 °e i 80%; 15 De i 60% i 24 °e i 75%? Kolika je
potrosnja toplote i vazduha u pojedinim s\ucajevima?

18.8 Vlazan mateIijal koji treba susiti ne dozvoljava visu temperaturu vazduha
od 70°C. Susenje se vrsi u susari sa djelimicnom recirkulaeijom vazduha.
Specificna potrosnja topiote ne bi smje\a preCi 3140 kJ/kg, pri stanju
atmosferskog vazduha 101325 Pa, 10°C i relativne vlaznosti 80%. lzlazna
temperatura vazduha je 48,3 °e. Odredi koliCinu svjezeg i recirkulisanog
vazduha potrebnu za uklanjanje 100 kg/h vlage iz materijaia. lzracunaj velicine
stanja vlaznog vazduha ispred i iza predgrijaca ina izlazu iz susare. Zanemari
_ _ _ _ _"gubitkeloplote u okolinu i promjenu entalpije suhog materija\a. Gdje bi bilo
najpovoljIlije kootrolisati stanje vlawog vazduha pomocu pSlhrometra!-

18.9 U trostepeuoj susari treba iz vlaZnog materijala odstraniti 1000 kg/h vlage.
Pred ulazak u svaki stepen vlaian vazdlll :,;agrije na 80 cC, a na izlazim3 je
prakticno zasicen. Koliki je protok vazdulla, ako je njegovo stanje u atmosferi
[01325 Pa, 20°C i relativna vlainost 71 %? Kako se raspodjeljuje izdvojena
vlaga i utrosena toplota na pojedine stepene? Izracunaj specificnu potrosnju
toplote i provjeri, pomocu hx dijagrama, da Ii se ona smanjuje sa povecanjem
broja stepeni sllsare. Zanemari zagrijavanje suhog materijala.

18.10 U predgrijacu adijabatske susare zagrijava se 300 kg/h vlazllog vazduha,


do temperature 64°C i relativne vlaZnosti 20%. U susari vazduh, od materijala
koji se susi, prenzima 3,1 kg/h vlage. Relativna vlaznost vazduha ista je na
ulazu i na izlazu iz postl'ojenja. Barometarski pritisak je 0,1 MPa. Kolika je

357
za hladenje u energetskim

19.1. Protocno hladenje

Protocno hladenje kondenzatora pame turbine sigumo je


najpovoljnije, kako S obzirom na potrebne investicije, tako i U oduosu na stepen
djelovanja. Voda sarno jednom prolazi kroz kondenzator i zagrijana Be vraca u
vodotok, jezero iii more. Mogucnosti hladelJja vodo!11 iz rijeka vrlo su
ogranicene iIi zbog nedovoljnih protoka iii zbog ogranicenja dopustenim
porastom temperature. Takva se ogranicenja pojavljuju i pri upotrebi jezerske
vode. Za hladenje morskom vodom normalno nema ogranicenja zbog porasta
temperature na srrem podmcju, iako se mogu pojaviti nec!opustena zagrijavanja
u neposrec!l1oj blizini postrojenja. Pri tome se rast temperature moie prakticl10
sprijeciti ako se voda za hladenje uzima iz ve6e c!ubine, gdje je olla hladnija
nego pri povrsini, pa se nakol1 zagrijavanja u kOl1denzatollt i ne pojavUnje
razlika izmeau temperature zagrijane rashladl1e vode na povrsini. Taj je
postupak moguc pOl1ekad pri hladenju jezerskom vodom. Upotreba m.orske
vode, nonnalno, zahtijeva vece investicije jer cijeli rashladni sistem mora biti
otporan na koroziju i valja sprijeciti rast algi i skoljki.

Zhog svega toga danas se sve ces6e izvodi povratno hladenje


k011denzata pame turbine.

19.2. Povratllo hladellje

U sistemu za povratno hladenje voda se P01l0VO vraca u k011denzator


nakon sto se ohladila u rashladnom tomju iIi n posebnom izn1jenjivacu toplote.
Danas se izvode vlazl1i rashladni tornjevi sa prirodnim i prinudnim
strujanjem vazduha, suhi rashladlli tomjevi sa prirodnim i prinudnim
strujanjem vazduha, te vazdusni kondenzatori.

U vlainom tomju sa prirodnim stmjanjem vazduha (slika 19.1)


zagrijana voda se dovodi u toranj nekoliko metara iznad osnovice, tu se
rasprsava u sitne kapljice, sto padaju l1a preprcke koje omogucavaju bolju
izmjenu toplote izmedu vode i vazduha sto zbog uzgona stmji prema vrhu
(ornja. Voda se hladi ishlapljivalljem od 1 do 2% vode koja kruii u rashladnom
sistemu, i prelazom topiote od vode na vazduh. Smjesa vazduha i vodene pare
izlazi 11a vrhu ton~ia i diie se uvis jer joj je temperatura visa nego U okoillog

359
358
vazduha, ali postaje vidljiva zbog rosenja vodene pare. Opa~ene s~ povecane U suhom rashladnom torruu sa prirodnim strujanjem vazduha (slika
padavine u smjeru vjetra. Ohlaci vodene pare lZ rashladnih to:nJeva ~ogu 19.3) rashladna voda prolazi kroz izmjenjivac toplote velikih dimenzija. je
pridonijeti nastanku magie, a zimi i leda na cestama I dalekovodlma u blizini hI aden vazdllhom. Izmjenjivac toplote sastoji se od vrlo velikog broja
tornjeva. lpak, oni su vrlo povoI1!l1 S obzlrom na slgurno~t u p~g~nu" Za orebrenih cijevi malog dijametra. Prelaz toplote obavlja se samo
termoelektranu snage 800 do 1300 MW potreban Je rashladm toranJ vlsok od Optimaln3 povrsina izmjenjivaca toplote znatilO je veca nego u vlaznim
130 do 170 m, sa dijametwlll U oSl1ovici od 100 do 130 m. tomjevima. pa su i dimenzije suhog tornja vece. Za telIDoelektranu od 1000
MW potreban je toranj visok 200 m sa jednakim dijametrom u osnovici. Snhi
rashladni toranj sistema Heller ima umjesto povrsinskog kondenzatora
i kondenzac~ju mijeiianjem, kako hi se smanjila razlika temperatura i poboljsao
stepen djeloval~a. 1z tomja izlazi samo zagrijani vazduh, koji se visoko dize i
ne stvara oblak vodene pare. Troskovi pogona nesto su veCi nego za vlazne
tornjeve, ali nisu potrebne dopunske kolicine vode,

L-_ _ _ _ _ _'~!\-.- - - - - - - - - - - - - -.........

Stika 19.1 Vlazni rashladni toranj sa prirodnim strujanjem.

U vlaznim rashladnim tornjevima sa prinudnim strujanjem vazduha


(slika 19.2) hladenje se provodi jednako kao u onima sa prir?dnim stru~anjem,
ali se .'ltrlljanje vazduha osigurava pomocu ventllatora (po Jedan ventilator u
svakom tornju). Visina ton~ia je oko 20 111. Za te~moele~~~ ve.~~ snage
potrebno je viSe tornjeva. Oblak vodene pare znatno Je kracl, ahJe bl1Z1 tIu, pa
_ e n"'r~n;e djdo%ti "%".1
oCi Slika 19.3 Suhi rashladni toranj sa prirodnil11 strujanjem
"",gin i I"'.
(sistem Heller).

~- +-+t ~"I r~
t
Suhi rashladni toranj sa prinudnim strujanjem vazduha radi na
principu kao i onaj sa prirodnim strujanjem, a struju vazduha osigmavaju
-----~ventilatori. Rashladni-tomjevi-su znatn&n::iZi:--. - ------ - -

/+" .
~ ~ § %!r> ~!:' §
J .•••
U vazdusnim kondenzatorima (slika 19.4) para se nakon ekspanzije u
turbini kondel1Zuje u kondenzatoru, koji je hladen vazdllhom. Nonnalno je
predvideuo prinudno strujatue vazduha pomocu ventilatora.

\ Y '--L Y '--L
"··'f,·,·j ,.'··r·
-... ................ -.-'..,.,.,.

,j
OSi111 toga, grade se neki novi tipovi rashladnih tornjeva kojima treba
da se ublazi uticaj rashladnih tornjeva na okolinu. Svi se oni zasnivaju na vec
prikazanim prillcipima.

L--_ _ --{+--)
Stika 19.2 Vlaz;i rashladni toranj sa prinudnim sti"lljanjem.

360 361
Termodil1dniika
-
ith"llzMehnika
_. - -

spusti do tla. Na mnogim mjes(ima poslav!ja se zahtjev da vrh tornja ne bude


niZi od 80 do 100 m, kako bi se sprijeCiJe nepogodne pojave uzrokovane
spomenutim oblakom, a ta je visina manja od one potrebne za prirodno
strujanje vazduha. Za ventilatore (reba dodntllil eleknicna energija, a ujedno su
i izvor mogucih kvarova.

i
Stika 19.4 Vazdusni kOlldenzator.

Na slici 19.5 prikazall je suhi rashladlli toranj, koji je u principu


jednak onome tipa Heller (slika 19.3), ali ima povrsinsk! kondenzato~. Svrha
takvog rjesenja je mogucnost upotrebe u uuklea:'unTI elektran:ma, Jer se u
njima koudenzat mora odvojiti od rashladne vode, sto se ne postlze u hladuJaku
tipa Heller.
Slika 19.6 Vlazni rashlaclni loranj sa plirodnim strnjanjem
potpoll10gnutim ventilatorima.

Pokusava se smanjiti vidljivi oblak vodene pare tako da se grade

i mjesoviti (suhi i vlazni) rashladni lornjevi. Zagrijana rashladna voda iz


kondenzatora najprije prolazi kroz iZl11jenjivac loplote hladen vazduhom, a
nakon toga se jos hladi ishlapljiva1ljem kao u vlazn0111 rashladnom tornju (slika
19.7). Za vrijeme lliskih temperatura vazduha, kada je lljegova relativna
vlaZnost velika, pojavljuje se dugi oblak vodene pare iz rashladnog tornja, pa
se tada upotrebljava samo suhi dio rashladnog sistema. Kada su, medutiIn,
meteoroloske prilike povoljne i relativna vlazllost niska, voda se hladi i u
snhom i u vlafuom dijelu rashladnog sistema. Tako se voda moze ohladiti do
·_--·---iste.-temperature kao i u nonnal.nefl~vlaznom rashladnom tOllUU, a uticaj na-
okolinu izjednacava se sa suhim rashladnim tornjem. Investicije i dimenzije
takve mjesovite izvedbe maI~je su !lego za suhi rashladni toranj.
L--------;<E-)---------'

Slika 19.5 Suhi rashladni toranj sa povrsinskim kondenzatorom.

U nuklearnoj elektralli Biblis u SR Njemackoj iz~radena SU. dva


vlazna rashladna tornja za agregat od 1300 MW, u kojima se pnrodno stnlJanJe
potpomaze prinudllim pomocu veceg broja ventilatora (slika 19.6). Takv~m
Jm postize se kompromis izme.~u ~l~lenzlJa} utlcaJa oblaka vodene
pare na okolt'nll. Ako se, llaime, sman'l" Vlsma vlaznog rashladnogv
tOIllJa
'Tk
nastaje opasl1ost da se oblak vodene pare, uz odredene meteoroloske pIl 1 e,

362
363
Ponekad se za hladenje vode upotrebljavaju
vjestacka jezera, iz kojih se konvekcijoill, zracenjem i
u atmosferu. U poredenju sa protocnim
veee troskove zbog velike povrsine
gradevinskih radova za bazen. Rashladni kapacitet
prvom reda 0 njegovoj povrsini, zatim 0 zapremini, klimatskim
l110ze rasprskavanjem vode. Povoljni odl1osi Be
kombinacije bazena sa prirodnim jezerom. Tada se zagrijalla l"'llJ.(lUlld
dovodi u jezero preko bazena, u kojern se ona vee dovoljno ohladi.

U tabeli 19.1 dati su podac! 0 specllcnirn investicijama za razlicite


sisteme hladel1ja. Kako se vidi, za suhe torujeve potrebne su zllatno
investicije od 08talih sistema.

L-------i:<E-'))-- - ! . - - - - - - - - ' Tlibeia 19.1 Specificne investicije [US$/kW] za razliCite sisterne


hladel1ja u termoe1ektranama [31].
Slikll 19.7 Mjesoviti suho-vlazni rashladl1i toranj.
Konvenciollalne Nuklearne
Polazeci takode od mjesovitog sistema hladel1ja, rnoze se koristiti tennoe1ektralle elektrane
izmjenjivae hladen vazduhom. ali koji ce se ros.iti vodorn. i~ posebn~g Protoel1o hladenje 2-3 3 5
rezervoara (slika 19.8). je slieno kao kod sistema na shcI 19.7, pa ce
se vodom prskati izmjenjivae toplote u vrijeme visih temperatura vazduha. Hladeqje u 4-6 6 9
vjesta(;kom jezeru

VlaZui tornjevi
prirodl1o stTlljanje 6-9 9 -13
prinudno strlljanje 5 8 8 11

Suhi tornjevi
prirodno strlljanje 27-30
prilludllO strujanje 25 -28

Troskovi za hladenje povecavaju proizvodnu cijenu elektricne


energije. Taj je porast za konvencionall1e termoelektrane: protoeno hladenje
____}.'Z9~ vll\zni tQnljeyi 7% i suhi towjevi 10%, a za unk1eame..clektr.ane:_pr.o.t.ocllo
hlat1er* 4,5%, vlazni tornjevi 9,5% i suhi torujevi 16%.

19.3. Proracun rashladnog tornja po Sherwoodu

Stika 19.8 Sulli rashladni toranj sa rosenjem.


U 8is(emima za povratno hladenje vode (rashladni ton~jevi), slika
Danas se veCi broj nuklearnih c1ektrana gradi sa kornbinovanim 19.9, topia voda ishIapljuje u okolni vazduh i tako se hladi. To je u sustilli
protocni.:tn i povratnim hlac1enjem, koje radi ili sam~. kao protoCuo (vehkr adijabatski postupak kome se izvana niti dovodi niti odvodi toplota. Za vlazan
protoci u vodotokll) ili djelimicno kao protocno, a dlJelom kao po.vratno I, vazduh U okviru ovog zadatka 11l0ze se dovoljno tacno racunati i sa:
konacno. bo samo povratno hlac1enje (vrio mali protoci). N~r~vno daJ~,m~?uc
razli(;Jl UlT1Je! tih rashladnih sistema, sto OV1SI 0 ograrocen]lma
0- ·c
za upotrebu vode i 0 dopustenim granicnim temperaturama. -_P""l, (19.1 )
a

364
Te~.1110(Uhal11ika i tennotehnika

Nepouzdanost drugih podataka, npr. podataka 0 velicil1i povrsil1e ishlapljivanja - a


rasprsene vode, pa podataka 0 a itd. znatno premasuje netacnost izraza (19.1). mw ·dh" =-0" --·(h, -h)-ex, -x).
Ishlapjele vode m'w bice malo (1 do 2%) u poredenju sa ukupnom koliCil1om (19.5)
1_O"c p
vode u recirkulaciji mwo, tako da se za mjesnu kolicinu vode IIlw moze dovol.ino
tacno napisati: I:

(19.2)

(19.6)

Recikl 111,,0
Tu s~ ~nwo i hwo dv~je po volji odabrane integracioue koustante, za koje se mogu
~VrSti:l npr. podacl 0 pntoku tople vode. PraktiCl10 je vazan slucaj kada je
lspl1l1Jen uslov 1Z (19.1), clme se (19.5) pojedllostavljuje u:

(19.7)

Merkel je u o~om izrazu, koji je on izveo na dlUgi nacin, zanemario posljednji


clan u uglastoJ zagrath, tJ. pretpostav!() Je da je:

(19.8)
Stika 19.9 Rashladni toranj. i na taj nacil1 dobio izraz koji je lIsao u literaturu pod imenom glavne
Merkelove jednacil1e:
Raspon hladellja vode u recirkulaciji je:
111w'd11w -cr(h, - h)·dls. (19.9)
(19.3)
Njella je prednost !ito hladeqje vode (-lIl w 'dh w ) tu ovisi sarno 0 razlici entalpija
Pri odabranoj kolicini voc!e u recirkulaciji IIlwO odredena je rasponom hladenja vazd~ha (hs-h), a ne 1 0 q)egovom sadrZaJu vlage, a to je znatno oIa~anje za
Lltb i toplota kOjll treba odvesti: proracun.

(19.4) Merkelovu glavnu jednaCinu spretno je iskoristio Sherwood za


elegantan proracun rashladllog tornja. U (19.6) moze se clan u zagradi:
l a~ je----roplOfif npr. kocr--nekog eneIgetskug-pustrojenja nzadata--wplott()od'lmr----~
kondenzacije sto se u kondenzatoru predaje rashladnoj vodi u recirkulaciji.
Nacin pogona i vIsta rashladnog tornja nemaju uticaja na Qo, a pri odabranoj (19.10)
kolicini vode u recirkulaciji I11wO nemaju uticaja ni na raspon hladenja Lltb'
Vrstom rashladnog tornja ne moze se uticati na raspon hladenja LIth, vee sarno
?bicn.o zanemariti, buduci da je kolicina ishlapjele vode m'w u tornju mala i
na visinu temperatura twl i two. Sto je niza temperatura rashladne vode two lznOSI same 1 do 2% vode II recirkulaciji mwO.
(temperatura kondenzatora), to ce biti bolji tem10dinamicki stepen iskoristenja
citavog energetskog postrojenja, odakle se moze ocijeniti veliko ekonornsko Time se dobija:
znacenje dobro izvedenih i odrzavanih rashladnih tornjeva. Na primjer,
sl1izel1jem temperature u kondenzatorn za 1 °C postize se kod el1ergetskih
postrojellja usteda goriva od nekih 1%. (19.11)
Ishlapljivallje vode u rashladnom tomju tece adijabatski, pa se moze
napisati: a sa (19.9):

366
367
dh Vazduh koji se na slici 19.9 dovodi sa donje strane rashlaclnom torn.ju
dfs "" cr hs h
f~ h,.
"
~ 11 ' (19,12) sa entalpijom h h susrece se na donjem kraju tonlja sa vodom ohladenom na tw "
hWh sto daje tacku 1 u dijagramu. Entalpija vazduha h mora prema (19.11) teCi
lineamo iznad hw. Granicno stanje G I lezi na liniji zasicenja kod pripadajuce
gdje je j~=I1l.vI cr= (l1l sv'cp)! ex jedinicna temperature vode twl · Odozgo pritjece voda sa narnetnutom temperaturom two,
kojoj pripada granicno stanje Go- Vazduh moze gore izlaziti sarno sa takvom
lntegracija po povrsini islllapljivanja f; daje: entalpijom ho da pripadajuca tach () padne kod two na pogonsku liniju. Ova se
linija uerta ranije kroz tacku 1 sa nagibom mjl1l. v' Odsjeeci ordinat'd 1G"
r. dh
~ S (19.13) AGA itd. prikazuju doticl1e razlike (h.-h) koje su potrebne pri integraciji u
I
'~ ~.
• cOs
(19.13). Reeiprocne vrijednosti 1/(h,-h) nanose se iznad pripadajuce entalpije h
Ta se integraeija moze provesti ako je poznat tok razlike (h.-h) U ovisnosti 0 h: u drugi dijagram, slika 19.11. Povrsina ispod linije lAO predstavlja traZeni
U tu je svrhu Sherwood primijenio hhw dijagram, slika 19.1,0. OvdJe se nanOSl integral u (19.13), pa prema tome i potrebnu povrsinu ishlapljivanjaJ. ako jele
entalpija vazduha h iznad entalpije vode h" omh suprolmh cestlca vode kOJe ': poznato. Medullin, unuesto f~!fe moze se isto tako uvrstiti i hJhe ako se 0
protivstrnji npravo prolaze kroz isti pre,sjek. OS1111 toga, u dlJagram:e nanos! velicini jedinicne visine he doticne vrste izvedbe imaju pouzdaniji podaci.
granicna entalpija hs zasicenog vazduha lznad 11"" uz pretpostavku h,,~, h ws·

Pri protivsmjernosti izraz (19.11) postaje: I


h,-h

sto se i u hhw dijagramu prikazuje pravccl1l nagiba koji je na slid


19.10 oZl1acen kao pogonska linija. Na tom .Ie pravcu pOZl1a!O stanje 1 na
donjem kraju toruja kada se zeli hladenje vode do temperature (wI, sa
pripadajucom entalpijom hwh i kada Je poznato stanle okolnog vaz~uha 21,
dakle i hi' Entalpija hi dovoljno je tacno odredena entalpljOm zaslcenJ~ hK
sihrometrijske graniee hladenja GK , a (1\ tacku odreduJc temperatura vlaznog
fermometra tfna granicnoj liniji, hi h K , slika 19.1(),

h h

Stika 19.11 Odreaivan.je integrala u (19.13).

Pored nalazeuJa polrebne vellcine rashladnog tornja mozeHse pomoeu


hhw dijagrama dobiti izvrstan pregled uticaja pogonskih uslova na rad tornja u
pogonu, slika 19.12. Najprije se uocava da polozaj pogonske linije 1-0, a
posebno tacke 1, pa prema tome i velicina tornja ne ovise 0 sadriaju vlage Xl U
svjezem vazduhu, vee sarno 0 njegovoj psihrometrijskoj temperaturi tf (tacka
GK), a ona ovisi gotovo iskljucivo 0 entalpiji hi svjezeg vazduha.

Stika 19.10 Pogon rashladnog tornja prema Sherwoodu.

368 369
Tiihriodinamika i termotehnika Sistem! za nlllfJP·nu.

h h

:t
f

Slika 19.12 Uticaj protoka vazduha I11sv na fad rashladnog tornja. Slika 19.13 Stvama pogonska linija u OdllOSU lla Sherwoodovu.

Za velicinu potrebne povrsine ishlapljivanja./; pri zadatoj kolicini Medutim, buduCi da su ostali podaci dosta llepouzdani, kao npr. za
vode mw vrio je vliZna protocna kolicina vazduha l11,y. Za pogon a na slici 19.12 povrsinu rasprskalle vode, spomenute zamjerke nisu posebno zllacajlle.
koeficijent nagiba (mwimsv).>(mwlmsY)b' a to znaCi (m.y)a«m,v)b. U pogonu b ~a
podrzavanje istih temperatura vode two i (wi kao kod pogona a potrebna Je
znatno manja povrsina ishlapljivanja ./;,>fsb, sto se vidi iz veCih crtkanih razlika Problemi
(hs-h), koje ulaze reciprocno u integral izraza (19.13). Sa povecanjem p~oto~a
vazduha msv raste doduse i fe, uslijed cega bi u (19.13).fs poraslo da ovdJe UlJe
suprotni uticaj od (hs-h) nnl0go jaCi, tako da'/; sa povecanjem pro~oka v~~uha 19.1 Iz kondenzatora neke parne masine rashladna voda treba da odvodi 350
msv postaje manje. Vazdusni propuh se moze npr. po]acat! vecom Vismom kW toplote kondenzacije. U nedostatku neogranicel1e kolicine vode potrebl1o je
tornja ill ugradnjom ventilatora. zatim hladiti i nju samu, za 20°C. Za hladenje vode koristise rashladni toral1j
kroz koji odozdo nagore struji atrnosferski vazduh, a niz njega hladena voda,
Kada bi linija pogona a dirala liniju zasicenja, bilo bi u tacki dodira rasprskana u fine kapi. Na duu tomja je sabirnik vode iz kojeg se ona odvodi u
(h,-h)='O, a izraz (19.13) postao bi beskonacno velik. U takvom se sluc~j.u ne kondenzator. Sabirniku se dovodi onoliko svjeze vode koliko vazduh odl1ese sa
moze nikakvim povecanjem povrsine ishlapljivanja./; voda dublje ohladltl. Tu sobom. Stanje atrnosfere je 101325 Pa, 15°C i relativna vlawost 53%. Stanje
se jedino moze povecanjem protoka vazduha m,y pogonska linija .p0",;!ci vazduha l1a izlazu iz tomja je 101325 Pa, 15°C i relativna vlaznost 100%.
polozenii e , kako i!'Ulxikazano na slici 19.12 za sl~alc~ t~.ko da se doblJu niZe Proces u rashla_dno~~omju moze se uprosceno smatrati mijesanjem uz izmjenu
temperatlIre vode Ie i Oc uz istu povrsinu.j;. Vidi se da Je potrebno .radIt! sa toplote. Odredi: protok cirkulacione vode, svjeze vode i vazduha.
velikin1 protokom vazduha ako se zele niZe temperature vode. Meo':tlm, kako
se voda ne moze ohladiti nize od granice hladenJa, tw 2: tf, nema Sll1lsla protok 19.2 Proces ejektorskog hladenja moze se objasl1iti na slijedecem problemu.
vazduha msv odabrati vecim nego sto bi to odgovaralo tangenti u tacki G K sa Kolona sa vodom, visine 3 m, izolovana je od okoline. Suhi vazduh prolazi
kroz vodu tokom ovog procesa. Nesto vode ce ishlapiti ibid izneseno sa
nagibom (mw1msvk
vazduhom. Temperatura preostale vode ce opasti. Pretpostavi da je potetna
Kod Sherwoodove metode izraz (19.11) je sarno priblizan, tako da temperatura vode 30°C, a da suhi vazduh u1azi pri temperaturi 30 QC i pritisku
stvarna pogonska iinija na slici 19.10, strogo uzevsi, nije pra~ac. T~a malo vecem od 100 kPa. Neka vlazan vazduh iznad povrsme vode ima pritisak
odstupanja se doduse primjecuju tek pri hladenju vode do bhzu granll:e 100 kPa, temperatlIm kao i voda, a relativnu vlawost 100%. Koliku kolicinu
hladenja, twl :::; fr, ali bi tome zapravo trebalo teziti u do~rom ras~adnom tornJu toplote odnzme od vode 1 kg vazduha pocetnog stanja? Koliki ce biti odnos
velikog energetskog postrojenja. Stvama pogonska l1lliJa tekla bi onda nek~ko mase vazduha, koji prolazi kroz vodu, i mase ohladene vode, ako joj
primm slici 19.13, tako da bi (h.-h) postalo manje, za sto treba veca povrllma temperatura opadne za 5 QC?
izmjene.nego za Sherwoodovu pravu liniju.

371
370
20. Izmjenjivaci topiote

Izn:tienjivaci toplote uglavnol11 su standardizirana procesna oprel11a.


Najsire se prirujenjuju visecijevni izmjenjivaci tipa snop cijevi u plastu
(omotac, skoljka), a veliku indnstrijsku primjenu imaju jos vazdusni bladnjaci i
razne izvedbe plocastih spiralnih izmjenjivaca. Visecijevnih izmjenjivaca irna u
raznil11 izvedbama, a razlikuju se po plastovima te prednjoj i straznjoj glavi,
cijom se kombinacijom mogu dobit! prakticilO svi raspolozivi tipovi
illdustrijskih visecijevnih izmjelljivaca toplote. Medutim, obicllO se dijele na tri
osnovna tipa: izmjenjivace sa ucvrscenim (fiksnim) snopom cijevi, U-cijevne
izmjenjivace i izmjenjivace sa plutajucom glavom. Pored toga, zbog
karakteristicne izvedbe, treba dodati jos i tzv. kotlasti rebojler, te jednostavni
dvocijevni izmjenjivac (cijev u cijevi). Od posebnih izvedbi treba spomelluti
jos izmjenjivace sa snopom teflollskih cijevi i izmjenjivace sa mehanickim
struganjem stijenke cijevi, koji se posebno mnogo pnIIIJenjuju u
kristalizacionim procesinla.

20.1. Prenos toplote

Razlika temperatura. Osnovna jednacina za proracun bilo kojeg


izmjenjivaca toplote glasi:

(20.1)

gdje je:

Q toplotui tok (fluks) u izmjenjivacu, W,


A povrsina prenosa toplote, m 2 ,
k ukupni koeficijent prenosa toplote, W/(m 2 'K),
IJ.Tsr srednja temperatuma razlika izmedu top log i hiadnog fluida, K.

U jedllaCilli (20.1) IJ.Tsr je sredllja Jogaritamska vrijednost razlike temperatura i


raclma se iz izraza:

(20.2)

372 373
gdje su (vidi slilm 20.1): ~~

Ttl> Tt2 temperature top log t1uida, K,


Thl> TI12 temperature hladnog t1uida, K. 01
0' N
0 >-
0:.:: W
::.c
N u
<t N

I~
...J
0 0
Grijallje 0:.:: 0:.:: I I
Q. ::.c '"
~~
....

~
<t
N
.
"'" Hladellje N
<t
..J
~-

'~""----- T" Istosmjcmi 0:.::


0
0:.::
0
T;12 tok ...... Q.
/
:.:: w
Grijallje .<{
lL.
>(f)

>

~~
:.:: ..J
U1 l-,I
-,
N ~;:;
U
:.:: >-
W >if> "
Q...
'0:.:: <{
Protivsmjcmi 0 ..J
iii istosmjemi :.:: Q.

tok
Koudcuzacija
--------------) Ttl Protivsllliemi
T.2 iii istOSlllicmi
··'
GnJauJc ~12 tok

Duzina toka fluida


u iZlllienjivacu

Stika 20.1 Prornjena temperature t1uida pri prolazu kroz izmjcnjivac toplote.

Ukoliko je (TW7ill)/(Tt2~Th2) < 2, f:,Tsr se moze r;c\I1Jati ka(;


aritrneticka sredina, jer je greska manja od 2%_ o '''',
o.
LL
Na taj nacin izracunato f:,Tsr vrijedi za izmjenjivace toplote sa jednim
prolazom t1uida kroz cijevi i plast. Medutim, to je rijedak slucaj, jer se
izmjenjivaci obicno konstruisu tako da ima vise pro1aza kroz cijevi i plast. U Slika 20.2 Korekcioni faktor za f:,Tsf'
tom se slucaju f:,Tsr koriguje mnozenjem faktorom iz odgovarajuceg dijagrama
na slikama 20.2 do 20.7. Pri upotrebi slika 20.2 do 20.7treba paziti da
korekcioni faktor F ne bude ocitan sa ravnog dijela krive zbog moguce velike
greske. Zato se preporucuje racunanje sa korekcionim faktorom manjim od
0,75 (F 2: 0,75).

375
374
w
--l

"O~-l1\~~~R++J:9.,I·-i-··l
0\

0,91

g'2
;;: 0,8
Ii>
N
o F
t..> o J,0 - Wi
tl'l
I I

S' 0,7 ~- I I
@
I"
G

L
2) C';
e,
~
O,6r-++tt--++ 1tH ~
5
::c
::f :::-
...,o :.::
N ~
r.> ;::,
I I I I I I II I I \ '\ l! ') i \1 II !
I> j

0,3 0,4 O,S 0,5 0,7 0,8 0,9 1,0


~'-'J
p

1iti KOREKCIJSKI FAKTORf ZA 2 PROLAZA KROZ

1/£ Jrh>i, PLASr, 4 III ViSe: PROLAZA KROZ ClJe:VI

Th2 -?hI lil-Tt2


L 7i2
p-
- 7il- 'hI R=
7h2- Thl

l~O

----r-
I

-. - - J=:h b
- I--f'.-. "'~ki"-I>-.
I':' .......

I-j.::'-~rt"
r--I-.J~r-.L - - -P-I'" --b,
r--..:r-- P t- --""l"I--ii;;::-f"'-r""
I'--
f-t p,..t--J~ r-~H
]~lP-,,,H
0 I-H
-=-rr---t--I~ r ~'-1-~~6' +'\-t--
1--- - 1--
0,9 r--r- - 1--- r
1--
- ! I I--!\ lei j'\
-II-:~~t--i__- h--t\-
-1\-- -1\ [\
j--

/-

- -
1- -- Ii=,- 1
1- i-"

II i_i-I'---L~I--:~I~ t-~l\~.·~ n -~f:-I\:~~-N- ~~


-- I',t-- \-r--/\J _j_ h:' -1-;"'-
r - Ii
nr t:!l
~·tJ
8
1- t
g'2
;;:
Ii>
a
' I
-- 1
f
L l'.I
J-:--,,_I-l'-c--
J.:n
1- f--

I I
__ '_N'\- !~'"
I II - II I _ j\U I
j
11I - 1-- ... 1-- I j---
j
_1

l-t-I-r-1-1~- -
1- , - / - '
N
o F- ~ Vi 0 Q) en :- "" N, . '0 "".'\ I
:... - --roo-r; 0-- 7'-1-1-- 0 --t- 01- I - /- --Wr--M-
0,7
/ U -I I 1 I U_ I-t-- --I---t--/- - -- - - f----I-fr t- I r-a
~

!-tr ·Ilr - -
1'-1;--
t--tr 11--
1 ~7-1-
--i-- -,
-I
I I
I

i-
I

- r--
- t- --f-- -- t--- -II
f j--- -. 1-- _--!J
.
'!!
1\_
1
-+\ -t-I1- WI -
a. 0,6 1 r- r-r-II -
.g
~ ~ i c---4-1t--j---I--,--t..,..jj--i
~
--1-- --I-i-- t--- I I 1__-1-1_
, J J I c--r 11-1" f I: II f -H-+-+~ ~
g i- !~

I;l osL JIJJLJ ! II f I - i- TI1- ILL I I


I> !,O I 0,1 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 07 n A ,

.,~ P

e
hl KOREKCIJSKI FAKTOR ZA 3 PROLAZA KROZ
PLAST 6 ill VISE PROLAZA KROZ elJEVI II!
I
ThZ- Thl ftl-
p= R=
W
--l -i ~z ~l 7il- Thl Thz- Thl
'"

J I
~~."~~-\l1\'I~
_~r-.:t-l..;::f"-hJ
T'f"f'- F::po~ .
W
-.l 1,0 . 1-. - .-=-+ • .
_..
,1\1i ~! ,.IIft\":rtW-~Y:i't
00

_ ... _ ._. ! I . . 01---'

+
. II H r--'
r - _,..' ,. I!, i~l-~i-'
[--:_ _ ~ _ .' ,ti i ., I . . '. .. I j I ?.i-~-'''~
0,9 i: I.L jr,---'

~ 0,8
,__ . <X>~--O'l-
I
_Fij:P _._+-.T . " ;!l
,,-- ... - - , ;
t I i
,tT
,,~
[:;:;--".,t ,.-4--+-' --
:1'<0 \ 1\\" ,-" -

+' 0 ,,0 0tt-- 'o~ I t ,- ~,-'NI


"\:5 Vi 0 j..; '-; •. ,_ .. It --'--
gr
fll
_.t-- W ;,' ,,:,

.. 0_ I, -,' j ,,-
~
1J.
~
o
F
0.7
. - I ~+
,I1-___ H-
._ f-. __ . "e-'-
T 1-
!,'1
--"
-
-......
'T
f-··· 'T
!' - ,-
,
"
,--c'
-
·-1 1--'-1 .--!
;;; f-. - - f..-- I I i ,+-c-" --1

t ' . .. ,
I.. '- .... -
:>;"
()

o8. " . _. . - I \! +j- IT!


0,6
HL- ..H-: t
f +' _ c~ . 1
,H ,__ .. til. I;:]:
+
I
~
8"
'"1
, HI
'c- -H IT
1 ' - r' I _ . _ I I \ TI . \ i'
N 0,7 0,8 0,9 1,0
"'I> ~50 0,1 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6
P
~
... i

' ~ I" KOR'KCllSK' FAKTOR ZA nROLAZA KROZ PLAST


;lj\ ~) S III VISE PROlAZA KROZ WEVI
II
%
....
0 ~)rb 1 P=.
Th:a-Thl
R:"""--
lh-Ttz
J._ ... _ . n I Ttl - lhl.

',0 _~ _ [j
. '"_ --J--.-~-lJ:\1 --
1 __ . __ fr!\ ..t p I"{! '(~~:-
~~~!,N--~N-.. ~o
~~
09 ~-
n--,11.,~I-r-:
- [i j I I I

'~\~'
'- ._"'---1-1 ,1- ..t;,.
.~~
;
I I : I "' 'I i v
-'
,+-" ~-' - -i-~ 1__ ; -.! .,-'-\ , .. '\-4-+Ni\'*\~-
; ,- \\-t-r
1 .'" . 1 :1 ,
f •

._, . ___- :_._._+___ : -,-


L. __ +t I
j- - - -
__ , ,
- 1 I 1 "

;e2
osl";--
1 I
f-t-;!l
I U
_ j
~
[I I, 1 I
!.
~: I
,
_
L-4
I
____ ~\....'G-i J i\
r-
\1__
:\1
r l-"-~---~- --;--T,- --nfl i , '\ ____

"'i" -[NC'-- - ~ r- <:D~I 1\"1

~-r
~ Vi (5 ~ .1'-
~
CO-- cj) -- CI>
'1-
I WOO I
-t~~- -~
.....
C>
F
I
- c- -
0
r
[.;:;'-Ooc
~-"
I :
0 . - 01-
1 j -I
''i
I
1--
- "-f--';I
' ,'I i I
I
--to i-____ --+~+-(_i\ _.i iI, 1. I \ ,I'
I \ i
I
\ I
1\

'"
~
o
07..,..
,
---
I ,
-1-- --f---r-'-+----
-+--I-[.-l-++--
:!
--- 'i '.-.i-I
I
; 'I
r-r-'-':"'-'-'-I-I-.J.
, ! I '
'
i.
I '
-l-- .

I
i
I'
---~rt
a
'I I
II

;;; ·----1---1- ' I


j , I

8" iT-- i I I ! I I i I Ii, . I ,


0' t-. : i;;- --1- -- -- ; I i I ; iii ;
8. 0,61 T ," ..- 1 1 .T -r-r - , i I ; I

~
I-f-- i I !• - f-· ! i i '! ! I

~
I : I ' I .
... ! f-- i j I _ I ! 1 I , '
N
!l>
OSI, I I . i ! , I.! 'I i!! I
I> I 0 i 0,1 0,2 0,3 0,' 0,5 0,6 0,1 0,8 0,9 1,'0
~ P
I.ni(-;=-~=- --"'-tuj-'l~f--l<-O-;:EI<C!JSI<I' FA~<:-':T-=O-=R-Z-A-5-P-R-O-l-A-Z-A-K-R-O-Z---~

I ~i ~~ 1'- PlAST 10 IU VrSE PROlAZA KROZ ClJEVI

i ~: j !1:1, P = Thz- Thl R = Ttl -Tt2


I~
L j t2 I Tl1- Thl Th2-Thl
-.l
'.0
Termodinamika i tprmotel1'n1~ca

<:>
-"
gdje su a,i ao koeficijenti prenosa toplole kOllvekeijom na unutrasnjoj i

~ '~'I
~)- vanjskoj stijenki cijevi, I"i i 1'0 otpori prenosu toplote uslijed oneciscenja
ul1utrasnje i vanjske stijenke cijevi, a Tc termicki otpor stijenke cijevi iii
1<01:--
<:>;
.- --r- reciprocna vrijednost toplotue provodljivosti materijala, od kojeg su naCinjene
b 1-7-
\) I-n
I ...
;....., i-I-
aI.
C> N
0 - cijevi, pomnozena sa debljinom stijenke cijevi. Da bi se koetlcijenti prenosa
V- if 1 > topiote i tennicki otpori sveli na istu povrsinu prenosa toplole, iXi i ri l111loze se
,- r--t- ~ 1--c1 ...
0::
~
w
...., sa odnosom vanjske i unutraSnje povrsine cijevi

if.
- ..
~-~/
- I
~ / ~I . <t: u

"~
t-- ,.
<:> N
<t: N
-+
-t-:~
1- f--i , -' 0 I l-!:'~
I I
Kako je otpor stijenke prenosn toplote u vecini slucajeva zauemarljiv
lZ _VI -1-.,1 0
0::
a.. :.:
0:: _
~-C
N
u odnosu ua koeficijente prenosa toplote ai i au i termicke otpore oneciscenja ri
-/- lj.-+,-,,~I-
i ro, jednaciua (20.3) moze se napisati:
I 1 :;. <:(
(D
N "
0::
11 - Y J I 1 <t: <t:

prj
-' (20.4 )
+--; k i -j ;. ~ ~-rJ N· 0
0:: 0::
k
1 1
ifV
1- -- -I·· I ! I §
«>,
<:>
....
0
a..
w
-+ro+l;o~-
ao aiD

I~~
. : I I, s I ~
«
>(J)

If u.. :;;:
ed::::::t::I
: I ~ : - --'
I I gdje su:
)L. f--' b::j:::tI
. ..1.20
;
"'. Q..
C> :.:
(/1
- I~~
....,
~~ ~
' i,
1
1-4,'-' u- -.:1
N II
Q..
(20.5)
.Ul : ! + 1 ' . 12 st~~ c- ...cf :.:
w
ry :
>(fl
<:(
./'-;~+...
i ! 0::
, 0
~
-'
a..
... , 3.0 , (20.6)
YI
I !
I
i
I
,
!
I ,
, ....C>
; i . _.1. I ... I
, ! I I Jednacina (2004) moze se pisati u obliku:
I 4.0 !
..:::'"
,..d'
I
If I. I I I ,
It·L~: __ +_! )-
I ! II 1 N
£.
C'. ~
r.'~
,.- ~\
C> '-"
1.6,0 '• ....L 1-
I
...". (20.7)
!. 'j'r-
;

:
II 0
, I
i 1\
10.0 ' I.l. I I~ iii;
. ! l 0 er-...
-'- lS,Oi'C:;';I'~' i-
, ! 1 1
(=20,0 ! ~VA31~Vld-' -=-+r, (20.8)
___1_ 9 . k kc d

~- '"0' "'. :;- ~. ~


gdje je:
u..

ukupni koeficijent prenosa toplote za ciste cijevi, kJ/(m2 ·h·K),


Slika 20.7 Korekciol1i faktor za b..Tsr •
ukupni koeficijenttermickog otpora oneCiscenja cijevi, (m2·h·K)/kJ.
Ukupni koeficijent prenosa toplote. U jednaCini (20.1) k je ukupni Iz jednaCina (20.4) do (20.8) izvedene su slijedece jedllaCine:
koeficijent prenosa toplote, koji se u praksi racuna prema jednaCini:

(20.3) (20.9)
k

rd
k __
=_c ~k
. (20.10)
kc·k

380
381
20.2. Pad pritiska
1.1

Pad pritiska u izmjenjivacu toplote je suma pada pritiska u cijevima, II I


pada pritiska zbog promjene smjera strujanja fluida kod izmjenjivaea toplote sa !
vise prolaza fluida kroz c~jevni snop i pada pritiska na ulazu i izlazu iz
1
I
izmjenjivaca toplote. :;
w
.....
II
Pad pritiska u cijevima. Za racunanje pada pritiska u cijevirna moze v
se upotrijebiti izraz: w
Z /J
...J
:'!!i '1 ...
!!'Pc
(20.11) V ...
0:::
w '-- ~-

gdjeje:
:E
I~
...z
>

I /I «~
N~
fc faktor (koeficijent) trenja,

~
m
2
maseni protok fluida, kg/(h·m ), I :;IE!
I w
Ie dliZina cij e vi, rn, I .....
di unutrasnji dijametar cijevi, m,
v
npr broj prolaza fluida kroz cijevni snop,
..
_

p gustina fluida, kg/m3, rJ


<1>1 korekcioni faktor za viskozitet. J
!
U jednaeini (20.11) faktor trel1ia za neizotennsko stfujanje fluida kroz cijevi, fe, i
iII '-[)
'II ,.
oeita se sa slike 20.8. Krive na slici 20.8 postavili su Sieder i Tate, pa iako t 1

nema podataka 0 tacnosti, krive su prihvacene za racunanje pada pritiska od


strane Tubular Exchanger Manufacturer Association (TEMA).
i II
!I ~, ,I'

Korekcioni faktor za viskozitet, <l>T' za Re > 2100, racuna se iz: ...


/'
,/
...
_ ( jJ )0.,4 (20.12) /
C!.\- - ,
jJz /
V
I/
a za Re < 2100 iz:
l,A
jJ )0.25 1/ !, II-
(20.13) 1
<l>T =( - , --+ 1

I_+-
jJz I

/ , --]
'/
gdje 51.1 jJ i jJz dinarnicki viskozitet fluida kod srednje temperature, odnosno kod I
;
,
temperature stijenke cijevi. ! I , i i I i ..,
N
-.n:
-
0 '7'
N
Za racllnanje pada pritiska u cijevima prilikom kondenzacije, Kern
preporueuje da se uzme 'Iz vrijednosti izracunate iz jednaCine (20.11),
racunajuci sa stanjem pare na ulazu u cijevi. Treba napomenuti da to vrijedi za Slika 20.8 Faktor trenja za neizotennsko strujanje fluida
elste kondenzujuce pare i vodenu paru. u cijevima izmjenjivaca toplote.

383
382
Izl1ijel1jivaci toplote
Termodinamika i tennotehl1ika

Pad pritiskn uslijed promjene smjcra strujnnja. Ovaj pad pritiska


desava se kod izmjel1jivaca toplote sa vise prolaza fluida kroz cijevni snop, a
ra<;Ul1a se iz [2]:

ilpc = 2,0.10-5 . np, . w' . 17, bar, (20.14)

gdjeje:

IIpr broj prolaza fluida kroz cijevni snop,


w brzina strujanja Huida, mis,
3
p gustina fluida, kglm .

Pad pritiska u plashl. Ovaj pad pritiska racuna se iz izraza:

fp\'11l2.dpl'(I1I" +1)
ilp - , b ar, (20.15)
1'\ - f '''''1'
2 ,57 6 ·1 0'".. '17'(, '"

gdjeje:

faktor (koeficijent) trenja za strujanje u plastu,


2
maseni protok fluida, kg/(h'm ),
dijametar plasta, m,
ckvivalentni dijametar c~jevi. 111,
broj pregrada u plastu,
gustina fluida. kg/m3,
korekcioni faktor za viskozitet.

Faktor trenja za strujanje u plastu ocita se sa slike 20.9.

U izmjenjivacima toplote tipa cijev u eijevi, pad pritiska u unutrasnjoj


cijevi izracuna se iz jednaCine (20.11), dok se pad pritiska u meducijevnom
prostom, izmedu vanjske i unutrasnje cijevi, racuna iz mocliftkovane
Fauningove jednaCil1e: 1/ '/
...
f ./11' ./ (20.16)
f- ' k'+-' V.
N. .ct'.l--t--·t.
~ •. '
.,., j

j
.
..,
ll.p,! = 11 ,bar, ,jI
lr+·L-Ht , I I
,

Ifi Te-t-i ::
. 6,48·10 ·p·d, '7
V ,r~
;~ N

gdje je: 'I'.t


..: 2-
),

r ...

... ....
,

ll"r-lr
.... ....
I \

''L ... .., .... .;, N


I
be
\
i
...
dH-H-
.... .... ....
'S.!
f Fanningov faktor (koeficijent) trenja, ...,.
0-
2
m maseni protok Huida, kg/(h'm ),
duZina cijevi, m, Slika 20.9 Faktor trenja za strnjanje u plash!.
ekvivalentni dijametar meducijevnog prostora, m,
gustina Huida, kg/m3

385
384
Tennodillomika i termotehnika

Fanningov faktor trenja ujednacini (20.16), za Re < 2100, racuna se iz:


gdje je:
(20.17)
m maseni protok fluida, kg/h,
~ specificna toplota flui~a, kJ/(kg'K),
a za Re > 2100 iz: ,I temperatura toplog flulda na ulazu u izmjenjivac, K
0,264
7111. tem~era~ra hladnog fluida na ulazu u iZl11j~njivac, K,
f = 0,0035 +~. (20.18) (m Cp)min ~anJa vnJe~ost toplotnog kapaciteta fluida izmedu hladno
Re" I top log flmda. g

Pad pritiska, racunat j ednaCinom (20.16), ne ukljucuje pad pritiska pri lz gomjeg slijedi za istosnYeme izmjenjivate toplote ako J'e (m·e) . t I
ulazu i izlazu fluida iz izmjenjivaca. Kod izmjenjivaca toplote tipa cijev u flUIda: ' . p llllll op og

cijevi, spojenih u seriju, za fluid koji struji kroz unutrasnju cijev taj pad pritiska
obicno je zanemarljiv. Za fluid u meducijevnom prostolU izrnjenjivaca, pad T. __
- T.'_2 ,
pritiska pri promjeni smjera strujanja moze biti znatal1 i racuna se iz: '71 =_" (20.21 )
r.1-~1
f'lp == 2,0.10- 5 ·n· w 2 • p, bar, (20.19) a ako je (m'cp)min hladnog fluida:

gdjeje:
(20.22)
w brzina strujanja fluida, mis,
17 broj prelaza iz jednog u drugi izmjenjivac,
p gustina fluida, kg/m3 Za protivsmjeme izmjenjivate toplote, ako je (m'cp )l11in toplog fluida:

(20.23)
20.3. Proracun izmjenjivaca toplote

a ako je (m'cp)min hladnog fluida:


Proracun izmjenjivaca toplote relativno je lahko izvodiv kada 511
poznate ulazne i izlazne temperature fluida i kada se moze izracunati srednja
logaritamska razlika temperatura. Medutim, kada nisu poznate ulazna i izlazna (20.24)
temperatura jednog od fluida, postupak postaje dugotrajan jer se do rezultata
dolazi ponavljanjem proracuna dok se ne postigne zeljena tacnost. U takvimje
slucajevima proracun pomocu toplotnog stepena djelovanja izmjenjivaca TopIotn~ s~ep~~ djelovanja izmjenjivaca toplote obicno se postavi"a u
--.. - - -- -mnogo hrzi, a pD-s-ebno je--PDgodarr za --ana-Hzu~()sti-postoJl{'e~6;eecgg-------­ odnos_IJ~Il1a broJuJedlll1~Il~prenosa toplote (NPT), a koji se detinise kao: J
izmjenjivaca toplote.
(20.25)
Toplotni stepen djelovanja izmjen'; Jaca toplote defmise se kao:

ostvarelli toplotni tok gdje je:


77 - - - - - - - - - - ' - - - - - - -
I - maksimaillomoguci toplotni tok
k ukupy~ k~efi~ijent prenosa topiote, kJ/(m2 'h'K),
A povrsma lZmJene toplote, m2,
Ostvareni toplotni tok je koliCina toplote koju je u jedinici vremena preuzeo iii m
predao jedall od fluida u izmjenjivacu toplote. Maksimalno moguci toplotni tok maseni protok fluida, kglh,
izracuna se iz: specificna top Iota fluida, kJ/(kg·K).

Korelacije koje povezu;u topl 0 tm' stepen d'Je 1ovanJa


. .IZI1l)eq)lvata
...
Qmax == (m .c)
P min
.(T11 - T.hI ), kJlh, (20.10) . .... _ ~
toplote I bro] JedlIDca prenosa toplote date su jednacinama (20.26) do (20.35), a

386
387
Termodiruimikdi te1'l1wtehnika IzmjenjivaCi toplote

na slikama 20.10 do 20.13 dati su dijagrami za nekoliko tipova izmjenjivaca Za izmjenjivac toplote tipa cijev u cijevi, sa protivsmjernim tokom
(oplote. fluida, broj jedinica prenosa toplote moze se racunati lz:

Za izn\ienjivac topiote tipa cijev u cijevi, sa istosmjernim tokom ,1 77-1


NP1 = - - · I n - - - · (20.32)
lluida, toplotni stepen djelovanja moze se racunati iz [2]: C -1 C-ll-l

1 exp[-NPT.(l+C)], (20.26) Za izmjenjivac topiote tipa cijev u cijevi, sa protivsmjernim tokom


1]=
I+C fluida i kod C = 1, broj jedinica prenosa topiote moze se racunati iz:

gdje je: NPT=_ll_. (20.33)


1- 71
c= (m.c)
P min.
~l1'CP ) Illax Za viseeijevni iZl11jenjivac toplote, pri jednom prolazu fluida kroz
plast i 2, 4, 6i vise prolaza kroz cijevni snop, broj jedinica prenosa toplote
Za izmjenjivac topiote tipa cijev u cijevi, sa protivsmjernirn tokom moze se racunati iz:
fluida, toplotni stepen djelovanja moze se racunati iz:
(20.34)
1 exp[-NPT.(l-C)] (20.27)
1]- .
-l-C- exp[- NPT· (1- C)]
Za sye izmjelljiYace toplote sa C = 0 (kondenzatori isparivaci),
Za izn'tienjivac topiote tipa cijev u cijevi, sa protivsrnjernim tokom topiotni stepen djeloyanja moze se racunati iz:
fluida i kod C = 1, toplotni stepen djelovanja moze se racunati iz:
NPT=-ln(I~77)' (20.35)
NPT (20.28)
17
NPT+l

Za viSecijevni izmjenjivac topiote, pri jednom prolazu fluid a kroz


plaia i 2, 4, 6 i viSe prolaza kroz cijevni snop, toplotni stepen djelovanja moze
se racunati iz:
-1
~ l+exp-NPT.jl;Ci (20.29)
17=2· l+C+vl+ C · r:--:::;
{ l-exp- NPT· ,,1 +C 2
----~------------ ._----- .. ----~------- .. - ----

Za sve izmjenjivace topiote sa C = 0 (kondenzatori isparivaci),


toplotni stepen djelovaJ'tia moze se racunati iz:

1]= 1 exp(NPi). (20.30)

Za izmjef\iivac toplote tipa cijev II cijevi, sa istosn~ernim tokom


fluida, broj jedinica prenosa toplote moze se racunati iz:

NPT = -In[1 (I + C)-1lL (20.31)


I+C

388 389
Termodinamika i termotehnika

1,0 ,
000
~ r---y---r---r--==~:::::::::=:::jB:~5
0,9 ~ 0,50 £min.
V =-"""""''-I---co=-'"'"''''''0, 7S Cmak$
0.8 -- / 0,25 1,00

0, 7
/ / V-- Cmin

0,6
//--- ~
0,SO Cmaks

,5 -
/; ~ 0.75

1,00
jg;~
o

o.3
o
l(!-' 1
I
,2
o.1 11
V
I -

r--
I
2 3
I
4 5
-4-------~_-----

NfT:. kA 2 3 5
(Ncp)min NPT: . kA
(Mcp1min
Slika 20. to Dijagram 77-NPT za istosmjemi izmjenjivac toplote
tipa cijev u cijevi. Slika 20.11 Dijagram 17-NPT za protivsrnjerni izmjcnjivac toplote
tipa cijev u cijevi_

-----------

390
391
Terl1lodinamika i termotehnika

1,0 0,00 1,0 0,00


[...---
0,9 f----H _..

V
V-
0,25 0,9 ----, "~ -.-. -",,' v
V V-- ~ :---
~ r-
, - j----
0,25
0,50 Cmin

k --,,--- h 0 ~
f-
i---I - - , /V
i Cmaks,
1 :

-I --- f--- 1----- -


I '
0,8 - Cmin, ~ I 0,75
,,/ 0,8 --"--- -
O,SOCmaks, ~ Pi
I ...- [...-- r-- I ~ I
f----
i
1,00

)0 v V
0,7 0,1

~~
0,75 '-"
I
! f--
0,6 I r--:[ 1,00 0, 6-- / I
I~ V:: V- iii
l----+,---<----+--t--4--
I
/h ~V I
~ 0,5 ~ 0, 5
t-
~
V
0,4
'\ I
0,4
7;g ,I 1-
fi
~
--~.-

'l" ,
0,3 - 0, 3 / I I
i I

0,2
/11 i i
i
0, 211
!
i
i
1/ III
~
i I 1
0,

°
V
i
II
2 3
I 5
0,

'0
o
v 2 3
r s
NPT=-/!.A- NPT= ,kA
(Mcplmin (Mcp )mln·

Slika 20.12 Dijagram l]-NPT za visecijcvni izmjcnjivac topiote Slika 20.13 Dijagram 17-NPT za visecijevni izn'\ienjivac toplote
sa jednim prolazom fluida kroz plast i 2, 4, 6 i visc prolaza kroz sa dva prolaza fluida kroz plast i 2, 4, 6 i vise pro!aza fluida kroz
cijevni snop, cijevni snop.

Problemi

20.1 U nekom izmjcnjivacu toplote topliji fluid se hladi od temperature 60 °e


l1a 40 o e, dok se hladniji fluid zagrijava od 30 °e do 37°C. Izracul11!.i sred!J.jl!,
logar'ltamsku razliku temperatura za slijedece nacine proticanja flnida u
aparatu: protivsmjerni tok, istosn'\ierni tok, istosI11ierno-protivsn'\ierni tok
(izmjenjivac toplote sa cijevnim snopom i plastom sa dva prolaza fluida kroz
plast i cetiri prolaza fluida kroz cijevni SI10p).

20.2 Suhozasicena vodena para pritiska 0,1 MPa potpuno se kOlldenzuje u


vertikaillom izmjenjivacu toplote (kolldenzatom) sa cijevnim snopol11 j
plastom. Tokom izmjene toplote rashladna voda, koja stmji kroz cijevi, zagrije
se od 20 °e do 40 °e. Maseni protok pare je 1 kg/so Odredi: a) izmjcnjeni
toplotni protok izmedu topJijeg i hladnijeg fluida, b) maseni protok rashladne
vode, c) srednju logaritamsku razliku temperatura za izmjenjivac toplote sa
jednim prolazom fluida kroz plaia i dva prolaza fluida kroz cijevni SllOp, d)
srednju razliku temperatura fluida. _

392 393
Termodinamika i tiFrniotelfnika

20.3 Topliji fluid ulazi u izmjenjivac toplote tipa cijev u cUevi, na tel11peraturi Literatura
150 DC, a izlazi na temperaturi 100°C. Izaberi nacin proticarlja toplijeg i
hladnijeg fluida kroz aparat.
1. Babits, G.F., Thermodynamics, AIlYl1lmd Bacon, Inc., Boston, 1963.
20.4 Suhozasicena vodena para pritiska 1,0 MPa kondenzuje se u unlltrasrljoj
cijevi iZl11jenjivaca toplote tipa cijev u cijevi. Kroz meducijevni prostor aparata 2. Beer, E., Prirucnik za dimenzioniranje uretlaja kem(jske procesne
stlUji fluid koji se zagrijava od temperature 40°C do 100 DC. Izracun~j srednju indusfrije, SKTH/Kel11ija u indus(r~ji, Zagreb, 1985.
logaritamsku razliku temperatura za protivsmjerni i istosmjerni tok flmda.
3. Bijedic, M., Zbirka zadataka iz termodinamike, Planjax, lelah, 2004.
20.5 Voda masenog protoka 450 kglh treba da se zagrije od temperature 10 DC
do 70 DC pomocu vazduha masenog protoka 1800 kglh, pritiska 0,1 MPa i 4. Biscevic, A., JOOI zadatak iz ma§instva, Veselin MasJesa, Sarajevo, 1973.
ulazne temperature 160°C. Ako je vrijednost koeficijenta prolaza toplote 150
W/(m2X), odredi potrebnu povrsinu izmjenjivaca toplote za istosmjerni i 5. BostUakovic, F., Nauka 0 toplini I dio, Tehnicka knjiga, Zagreb, 1978.
protivsmjerni tok fluida.
6. Bosnjakovic, F., Nauka 0 toplini /1 dio, Tehnicka knjiga, Zagreb, 1976.
20.6 Kroz unutrasnju cijev izmjenjivaca toplote tipa cijev u cijevi, dijametra
36/42 mm, stlUji komprimovana voda protokom 3600 kg/h, nlazne temperature 7. Danon, J., Rash/ad11l' uretlaji friZideri, Tel1l1icka kl~jiga, Beograd, 1986.
85 DC i izlazne temperature 75 DC. Rashladna voda, koja struji kroz
meducijevni prostor, zagrijava se od 20°C do 60 DC. Dijametar spoljasnje 8. DelaJic, S. Avdic, A., Uticaj promjene ternperaturnog polja na deformaciju
cijevi aparata je 54/60 rum. Koeficijent toplotne provodljivosti unutrasnje tankostjenih kuciSta toplotnih rnasina, HI medunarodni naucno-strucni
cijevi je 45 W/(l11'K). Termicki otpor uslijed oneciscenja za oba flUlda Je Iste skup "Tendencije u razvoju masinskih konstrukcija", Zenica, 02.-04.
vrijednosti i iznosi 0,0002 (m2 'K)IW. Fluidi kroz aparat protlcu protIvsmJenum oktobar 1996.
tokom. Odredi srednju temperaturu povrsine izmjene toplote I potrebnll
povrsinu izmjenjivaca topiote. 9. Deialic, S., Mehanika ./luida, Fakultct elektrotel1llike i masinstva, Tuzla,
1999.
20.7 Destilovana voda sa protokom 76.180 kglh ulazi u plast izmjenjivaca
toplote na temperaturi 34°C, a izlazi na temperatuli 29°C. Toplota se 10. Delalic, S., i dr., Calculation of Working Parameters of Steam Pipeline
izmjenjuje sa 127.000 kg/h rashladne vode ulazne temperature 24°C i izlazne from Power Station of Tuzla to Salt Factory of Tuzla by Using
temperature 27 DC. Za izrnjenu toplote koristi se izmjenjivac toplote sa 1h
Mathematical Modeling, 6 International Research/Expert Conference
cijevnim snopom i plastom. U plast unutrasnjeg dija~etra 0,387 m smjesteno je "Trends in the Development of Machinery and Associated Technology",
160 celicnih cijevi dijametra 19116 nun rasporedemh u trougaolll raspored sa Neum, 18.·22. septembar 2002.
horizontalnim korakom 25,4 rum. U cijevnom snopu ostvaruju se dva prolaza
fluida. Duzina cUevi je 6 m. U plast su ugradene segmentne pregrade visine 11. DemirdZic, I., Ivankovic, A., Finite Volume Stress Al1a~ysis, University of
izreza 25%. Rastojanje izmedu pregrada je 200 mm. DozvoJjem pad pntlska. u London, Imperial College, 1997.
2lastu~ i cii~!10m snopn je jednak i iznosi 90 kPa: Odredl: a) srednJ ll
-- logaritamsku razlikn tenlPeratura fluida, b) koeficlJent prenosa toplote 12. DemirdZic, I., Muzaferija, S., Introduction to Computational Fluid
konvekcijom na strani hladnog i na strani toplog fluida, c) koeficlJent'pro~aza Dynamics, University of Sarajevo, Faculty of Mechanical Engineeling,
toplote, d) potrebnu povrsinu aparata, e) pad pritiska u cijevl10m snopu I plastu. 1997.

20.8 Vazduh protoka 3 kg/s i pritiska 0,1 MPa treba ohladiti u izmjenjivacu 13. Dietzel, F., Technische Wtirmelehre, Vogel-Buchverlag, Wiirzburg, 1984.
toplote tipa snop cijevi u plastu, sa jednim prolazom fluida kroz plast i cetiri
prolaza fluida kroz cijevni snop, od temperature 140°C do temperature 40°C. 14. f)ordevic, B., Valent, V., Serbanovic, S., Termodinamika sa
Za hladenje je na raspolaganju 10 kg/s gradske vode ulazne temperature 17°C. termotehnikom, Tehnolosko-metalurski fakultet, Beograd, 2000.
Voda stI'uji kroz 200 celicnih cijevi dijametra 19/16 mm, r~sporede~lh u
kvadratni raspored sa horizontahrim korakom 32 n1111. U plast unutrasnJeg 15. f)ordevic, B., Valent, V., Radojkovic, N., Zbirka zadataka iz
diiametra 600 111m ugradene su segmentne pregrade visine izreza 25% na termodillamike sa teor(jskim osnovanw, Tehnolosko-metalurski fakultet,
n;edusubnom rastojanju 600 rum. Odredi: a) koeficijent prenosa toplote Beograd, 1982.
konvekcijom u cijevima i plastu, b) termicki otpor u aparatu, c) potrebnu
povrsinu izn"\ienjivaca topiote.

394 395
16. Doraevie, B., Valent, V., Serbanovie, S., Radojkovie, N., Prirucnik za 33. Radie, M., Zbirka zadataka iz termodinall1ike i termotehnike, TeOOoloSki
termodinamiku i termotehniku sa teorljskim uvodima, re.senim primerima i faknltet, Tuzla, 1995.
zadacima na racunaru, Gradevinska knjiga, Beograd, 1989.
34. Rant, Z., Termodinllmika, Masinski fakultet, Ljubljana, 1963.
17. Elsner, N., Grundlllgen del' Technischen Thermodynamik, Akademie-
Verlag, Berlin, 1980, Friedr. Vieweg & SoOO, Braunschweig/Wiesbaden, 35. Rainjevic, K., Termodinal11icke tab/ice, Skolska knjiga, Zagreb, 1975.
1985.
36. Sef, F., Olujic, Z., Projektiranje procesnih postrojenja, SKTH/Kemija u
18. Fabris, 0., o.move inienjerske termodinlll11ike, Svjetlost, Sarajevo, 1989. industriji, Zagreb, 1988.

19. Ferziger, J.H., Perie, M., Computational Methods for Fluid Dynamics, 37. Van Wylen, G.J., Sonntag, R.E., Fundamentals of Classical
Springer-Verlag, Berlin-Heidelberg, 1996. Thermodynamics, Jolm Wiley & Sons, New York, 1978.

20. Kovac, C., Termodinamika, Svjetlost, Sarajevo, 1986. 38. Voronjec, D., Kozic, D., Vlaian vazduh, Nauena knjiga, Beograd, 1989.

21. Kozie, D., Vasiljevic, B., Bekavac, V., Prirucnik za termodinamiku, 39. Voronjec, D., Dordevie, R., Vasiljevie, B., Kozie, D., Bekavac, V., ReSeni
Masinski fakultet, Beograd, 1987. zadaci iz terl110dinamike sa izvodima iz teorije, Masinski faknltet,
Beograd, 1985.
22. Malic, D., Termodinamika i termotehnika, Gradevinska kujiga, Beograd,
1980.

23. Marie, M., Marieie, D., Termodinamika i prenos top/ote, Prva kI~jizevna
kotl1una, Mostar, 1986.

24. Marie, M., Bache, B., Zadaci iz termodinamike, Nauena kIljiga, Beograd,
1975.

25. MilinCie, D., Voronjec, D., Termodil1amika, Gradevinska knjiga, Beograd,


1988.

26. Milincie, D., Zadaci iz termodinamike, Gradevinska kIljiga, Beograd,


1987.

27. MilinCie, D., Vasiljevie, B., Dordevie, R., Problemi iz prostiranja top/ote,
Gradevinska knjiga, Beograd, 1984.

28. Opresnik, M., Zadaci i Ijesenja iz termodinamike, Tehnicka knjiga,


Zagreb, 1968.

29. Perry, R.H., Green, D.W., Maloney, J.O., (Uredl1ici), Peny's Chemical
Engineers' Handbook, McGraw-Hill Companies, Inc., 1999.

30. Pozar, H., Osnove energetike /, Sko\ska knjiga, Zagreb, 1976.

31. Pozar, H., Osnove energetike II, Skolska knjiga, Zagreb, 1978.

32. Finite Element Analysis System, Version 4.3, User's Guide,


Tera Analysis Ltd., Svendborg; Denmark, 2001.

396 .397
Indeks

Adijabatski proces, 37
Adijabatsko prigusival1je, 52
Anergija, 75
Apsolutna temperatura, 2, I (i
Apsolutni pritisak, 5
Apsorptivnost tijela, 276
Avogadrov zakon, 20

Barometar,4
Blok-strukturirana mreza, I (i5
Boltzmanova konstanta, 278
Boyle-Mariotteov eksperimcl1t, 17
Broj jedinica prenosa toplote, 387

Carnotov kruZni proces, 59


Ciklusi nuklearnih elektrana, 117
Ciklusi SUS motera, 205
Clapeyronova jednaCina stanja, 19
Clanssiusov integral, 64
Crno tijelo, 278

Daltonovo pravilo, 221


Daltonov zakon ishlapljivanja, 332
-------- ----------.--------------------------- Dieselov ciklus, 208 - - - -
Diferencijaina jednacilla prostiranja toplote, 248
Diferencijalne jedllacine strujanja fluida, 133
Difuzioni clan transportne jednaCine, 17 I
Dimenziona analiza, 260
Dirichletovi granicni uslovi, 173
Diskretizacij a j ednaCina, 166
Diskretizacija prostora, 163
Donja granicna kriva, 82
Drngi zakon termodinamike, 57

398 399
J

Efikasnost pumpe, 117 Jednacina energije, 139


Efikasnost turbine, 116 Jednacina kontinuiteta, /37
Jednacina stanja idealnoga gasa, /8
Eksergija, 75
Eksponent politrope, 40 Jouleov eksperirnent, 23
Ekvivalentni dijametar, 270
Ekvivalentni koeficijent prenosa toplote, 278 K
Emisivnost, 278
Energetski ciklusi, 107 Kelvin, 3, /6
Entalpija, 47 Kirchoffov zakon, 278
Entalpija sagorijevanja, 235 Klipni kompresor, 49
Entalpija vlaznog vazduha, 30 I Kmol,20
Entropija, 63 Koeficijent grijanja, 62
Entropijski dijagral11, 67 Koeficijent hladenja, 62, /84
Eulerov broj, 264 Koeficijent ishlapljivanja, 332
Eulerova sel11a prvog reda, /72 Koeficijent prelaza toplote, 258
Kompresioni O(inos, 207
Kompresor rashladnog uredaja, 186
F
Kondenzator rashladnog uredaja, 188
Faktor trenja, 382, 384 Kondukcija, 244
Fanningov faktor trenja, 384, 386 Kontrolna zapremina, 168
Fourierov zakon, 244 Konvekcija, 257
Freudeov broj, /52 Konvektivni clan lransporlne j edna Cine, / 70
Korekcioni faktor za viskozitet, 382
G Kriticna tacka, 82
Kruzm procesi, 57
Gasna konstanta, 19
Gay-Lussacoveksperiment, /6 L
Gornja granicna kriva, 82
Gradijent temperature, 8 Lewisov faktor, 334
Gnlficko odredivanje tel11peratumog polja, /47
Granica hladenja, 337 M
Granicni uslovi, 173,253
.... - 6rashoftw broj;2M,:.P4---~ ..M(lllometar, -2.
Gustina,6 Maksimalan rad, 73
Gustina vlaznog vazduha, 299 Metoda konacnih ele1l1enata, /51
Metoda konacnih razlika, 147
I Metoda konacnih zapre1l1ina, 163
Mollierov hs dijagra1l1, 93
Idealne gasne srnjese, 217 Medupregrijavanje pare, /11
Idealni gasovi, /5 Maseni sastav s1l1jese, 218
Ishlapljivanje vode, 331 Molski sastav srnjese, 220
Isparivac rashladnog uredaja, 191 Mollierov hx dijagra1l1, 305
IzmjenjivaCi toplote, 373 Merkelova glavna jednacina, 367
Izobarski proces, 31
Izohorski proces, 33
lzoter1l1ski proces, 35
-lzvorni clan transportne jednaCine, 173

401
400
N R
Nadpritisak, 5 Rad, 11,25
Navier-Stockesove jednal:ine, 133 Radij acij a, 276
Nestacionami ¢lan transportne jednaCine, 172 Rankineov ciklus, /07
Nestrukturirana mreza, 165 Rashladni ciklusi, /83
Neto rad, 58 Reflektivnost tijela , 277
Neummanovi grani¢ni uslovi, 174 Regenerativno predgrijavanjc vodc, / / /
Newtonov zakon hladeJ1ja, 258,259 Relativna vIatnost, 300
Nezasicen vlazan vazduh, 293 Reynoldsov broj, 269
Normalni atrnosferski pritisak, 4
Normalni uslovi, 20 s
Nusseltov broj, 267, 269
Sabatheov ciklus, 209
o SadrZaj pare, 85
Sadrzaj viage, 85
Odnos pritisaka, 210 Sadciaj vIage u vazduhu, 295
Odnos ubrizgavanja, 2 J0 Sagorijevanje goriva, 229
Ottov ciklus, 206 Snaga, 26
Snaga emisijc, 277
p Specifil:na toplota, 24
Specificlla zaprernina, 6
Pad pritiska u izmjeJ1jival:u topiote, 382 Specificlli toplotl1i fluks, Y
ParcUalni pritisak, 221 Spo~iasJ1ja toplota isparavanja, 84
Pascal, 3 Srednji efcktivlli pritisak, 205
Pol:ctni uslovi, 173, 252 Stantollov broj, 269
Poissonova konstanta, 37 Stefan-Boltzmallov zakon, 278
Politropski proces, 40 Stepen zasicenja, 301
Pothladivac rashladnog uredaja, 189 Strukturirana mreta, 164
Povratno hladenje, 359 Stvami Rankil1cov ciklns, 115
Prandtlov broj, 266, 269 Stvami rashladni cikIus, 185
Pravilo centralnog pravougaonika, 167 Suhozasicella para, 81
Pregrijana para, 82, 91 Susel*, 346
Prcnos toplote, 243 Susel1je sa predgrijavaqjem, 349
.Erezasi.C.en.-vlaZau.vazduh, 2QL -.-.-----.-... - - -.... 8us~l'eeirkulacij{)m·vazduha, 352
Prigusni ventiI, J89 Susellje sa toplotnom pumpom, 354
Prinudna konvekcija, 268
Prirodna konvekcija, 272
Prirodno susenje, 347
Pritisak,3 Sema tri vremcllska nivoa, 173
Proticallje fluida, 257
Protocno hladenje, 359 T
Provodenje toplote, 244
PrvizakontermodinanUke,23,28 Tehnicki rad, 47
Psiirrometar, 334 Tehni¢ki uslovi, 20
pv dijagram, 26 Temperatura, 2
Temperatura adUabatskog plamcna, 236
Temperaturno polje, 7
Teoretski vazduh, 234

402 403
Teorija slicnosti; 260
Termicka jednacilla stanja, 6
Temricke velicine stanja, 2
Termicki otpor, 246
Termodinamicki stepen iskoristenja, 59
Telmodinamika, J
Termometar,2
Termotelmika, I
Toplota isparavanja, 83
Toplotna moc, 235
Toplotlla provodljivost, 244
Toplotne pumpe, 59, /94
Toplotni stepen djelovanja izmjenjivaca toplote, 386
Toplotno stanje, 1
Torricellijeva praznina, 4
Transnritivnost tijeIa, 277
Transportlla jednacina, 163
Ts dijagram, 67

u
Ukupan koeficijent prenosa toplote, 279
Univerzalna gasna konstanta, 19
Unutrasnja energija, 23
Unutrasnja top Iota isparavallja, 84

v
Vakuum,5
Vakunmetar,5
Van-def Waalsova jednacina stanja, 9 J
Visestepena kompresija, 50
ViSestepeno susenje, 349
Vlazan vazduh, 29/
Vlaina~a,-8.t.,-8S
Vodena para, 81

Zapreminski koeficijent toplotnog sirenja, 145,273


Zapreminski sastav smjese, 219
Zasicen vlaian vazduh, 293

404
Muhamed Bijedi6
Sead Delali6

TERMODINAMIKA I
TERMOTEHNlKA

TZDAVAC
IZDAVACt<O-GRAFICKA KUCA

IQ!·,!'t.:l:.
ZAIZDAVACA
Bajruzin Hajro Planjac

GRAFICKI DIZA.JN I KOMPJUTERSKA PRIPREMA


autori i studio PLAgraf

STAMPA
PLANJAX print

ZA STAMPARIJlJ
Medina Planjac

TIRAZ
~~- --30&primjeraka

Stampanje zavrseno augusta 2004. godine

© Copyright by PLANJAX doo


Bpbare 22, 74264 Jelah, Bosna i Hercegovina
www.planjax.com. e-mail: planjax@bih.net.ba
tel.:00387(0)32661571,661572,661573

You might also like