P. 1
HRANA VRHUNSKIH SPORTISTA

HRANA VRHUNSKIH SPORTISTA

|Views: 3,104|Likes:

More info:

Published by: Zdravstveni_Fakultet on Nov 28, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

02/19/2013

pdf

text

original

HRANA VRHUNSKIH SPORTISTA Kazazović Elvir, Talović Munir, Hadžikadunić Admir Fakultet sporta i tjelesnog odgoja Sarajevo Sažetak

Dnevne energetske potrebe sportista koji učestvuju u sportovima izdržljivosti, snage i timskim sportovima iznose od 2500 - 4000 kcal (10 460 - 16 736 kJ) za žene i 3000 - 6000 kcal ( 12 552 - 25 104 kJ) za muškarce. Određene sportske aktivnosti zahtevaju veći energetski unos tokom takmičenja ili perioda povećanog obima/inteziteta treninga. S druge strane, grupe sportista kao što su gimnastičari, baletani, klizači, kao i sportisti koji se takmiče u određenim kategorijama, npr. bokseri, rvači, džudisti unose manje kalorija, zbog težnje za održanjem male tjelesne mase. U takvim situacijama, gde je energetski unos manji od prosječnih energetskih potreba, nastaje stanje relativne neuhranjenosti, jer se ne vodi računa o unosu mikroelemenata. 1. UVOD

Prilikom sastavljanja preporuka za ishranu vrhunskih sportista, moraju se uzeti u obzir specifične energetske potrebe određenog sporta, obim dnevnog treninga, starost, pol i sklonost ka određenoj ishrani (vrste namirnica koje sportista najčešće konzumira). Ne postoji samo jedan plan ishrane koji će doprineti poboljšanju takmičarske sposobnosti. U planiranju modela ishrane treba uzeti u obzir energetske potrebe, makronutritivni sastav namirnica, unos mikronutrijenata i balans tečnosti sportiste. Razvoj kondicionih sposobnosti i održavanja visokog stepena intenziteta na treningu, podrazumjeva da se sportista mora prilagoditi uslovima i zahtjevima ovakvog treninga. Prilagodba sportiste ovakvim intenzivnim treninzima između ostalog zavisi od unošenja neophodnih nutritivnih sastojaka u tijelo, zbog toga je važno da sportista ima adekvatnu ishranu. 2. SASTAVNI ELEMENI JELA I PIĆA Hrana se sastoji od sledećih hranjivih sastojaka: Ugljenih hidrata, Masti, Proteina, Vitamina, Minerala i elemenata u malim količinama, Dijetetskih vlakana, Vode, Alkohola. Količina ovih nutriata varira u velikoj meri od jela do jela. Kako ni jedna hrana sama po sebi ne sadrži dovoljno svakog hranljivog sastojka da zadovolji telesne potrebe, bitno je da se kozumira veoma raznovrsna hrana.

2.1. Ugljeni hidrati

Ugljeni hidrati su gorivo i glavni izvor energije za tjelesne funkcije. Ugljeni hidrati se pretvaraju u glukozu (krvni šecer). Glukoza kruži u krvi i služi kao glavni izvor energije koju mišiči koriste tokom prvih nekoliko minuta vežbanja. Kada glukoza nije odmah iskorištena, ona se deponuje u jetri i mišičima u obliku glikogena. Glukoza je glavni izvor energije i osnovni transportni oblik šećera u organizmu kičmenjaka. Uskladišteni ugljeni hidrati obezbeđuju organizmu brzo dostupnu formu energije. Iz jednog grama ugljenih hidrata oslobađa se otprilike 4 kcal (16.74 kJ) energije. Ugljeni hidrati su najvažnije koponente ishrane vrhunskih sportista. U prehrani sportista može se svugdje pogrješiti, ali kad se pogrješi kod ugljikohidrata, onda to ima svoju cijenu (Kulier, 2000). Sportista treba da konzumira mnogo hrane bogate ugljenim hidratima da pruži svojim mišićima adekvatno gorivo i da se izbjegne rani zamor. Različite vrste ugljenih hidrata podrazumjevaju:
Ime Disaharidi Polisaharidi Sastav Dva molekula monosaharida zajedno. Kombinacija više od 2 monosaharida (životinje) Primeri Glukoza. Saharoza, maltoza, laktoza. Zrno žitarica i krtolasto povrće

Monosaharidi Prosta šećerna jedinica.

Prosti šeceri izazivaju oštar skok šećera u krvi što rezultira deponovanjem masti, dok skrobni ugljeni hidrati obezbeduju lagano i etapno otpuštanje šećera u krvi. Prema tome glukoza iz skrobnih ugljenih hidrata izaziva minimalnu sekreciju insulina i obezbjeđuje trajni nivo energije. Izvori skrobnih ugljenih hidrata: ovasna kaša, griz, smeđi pirinač, krompir, kukuruz, pasulj, grašak i drugo mahunasto povrće. Izvori vlaknastih ugljenih hidrata: špargla, prokelj, kupus, karfiol, šargarepa, celer, buranija, tikvice i drugo salatasto povrće. Ugljeni hidrati u organizmu igraju ulogu pogonskog goriva i ako se unesu u pravo vrijeme, u odgovarajućim količinama i kvalitetu obezbjeđuju postizanje vrhunskih rezultata bez obzira na stepen opterećenja. U odnosu na masti, koje organizam ima uvijek u rezervi jer sporije sagorevaju u mišičima, tjelesne rezerve ugljenih hidrata znatno brže potroše, jer je organizmu mnogo lakše da stvori ATP iz ugljenih hidrata. Naučno je dokazano da je za uspjeh u sportu neophodno da se treninzi završavaju na maksimumu psihofizičkih sposobnosti sportiste, a to je nemoguče bez dovoljnih zaliha ugljenih hidrata. Kada padnu glikogenske rezerve u mišičima sportisti gube motivisanost i samopouzdanje, zato ne moramo isticati koliko je važan činilac u postizanju vrhunskih rezultata nivo glikogena u mišičima pred takmičenja. Zato ih treba unosti na vreme, i pri tome voditi računa o sledećim pravilima:

najpovoljnije vreme za stvaranje zaliha mišičnog glikogena je neposredno posle fizičkog opterećenja, jer su mišiči istrošili rezerve i tada najviše reaguje enzim glikogen -sinteza bez koga se unijeti ugljeni hidrat pretvara u rezervnu mast. ostatak dnevne doze treba podijeliti u porcije i unositi ih u nekoliko navrata, što obezbjeđuje stabilan nivo šećera i insulina u krvi i olakšava pretvaranje unete glukoze u glikogen.

• •

manje količine ugljenih hidrata mogu da se nose i za vreme treninga ili takmičenja ( 20-40 grama na sat). vježbe za popunjavanje glikogenskih rezervi ne treba da budu suviše jake ali pri tome treba da budu napregnute sve mišične grupe (vežbe istezanja).

Tipična ishrana se sastoji od približno 40% ugljenih hidrata, 40% masti i 20% proteina. Međutim preporučljivo je da kod intezivnog treniranja, vrhunski sportista treba da ima ishranu u kojoj otprilike 60-70% ukupno unesene energije dolazi od ugljenih hidrata, 25-30% od masti i 12-15% od proteina (Kulier, 2001). Organizam se tokom fizičke aktivnosti najvećim delom oslanja na ugljene hidrate kao izvore energije i njihova uskladištena količina će direktno uticati na snagu i izdržljivost sportiste. Ugljeni hidrati su uskladišteni u ograničenim količinama kao glikogen u mišićima i u jetri. Glikogen u mišićima je energetsko gorivo za mišiće, dok glikogen iz jetre održava normalan nivo šećera u krvi potreban za moždani rad. Glikogen je uskladišten u citoplazmi ćelije dok ne bude potreban kao energetski izvor. Tokom fizičke aktivnosti u mišićnim ćelijama glikogen se razlaže u glukozu (proces se zove glikogenoliza), koja se koristi kao izvor energije za mišićnu kontrakciju.Glikogenoliza se odigrava i u jetri, odakle oslobođena glukoza ulazi u krvotok i transportuje se u aktivna tkiva gde se metaboliše. Rezerve glikogena u mišićima i jetri su ograničene i može doći do njihovog iscrpljenja u toku nekoliko časova fizičke aktivnosti. Ishrana bogata ugljenim hidratima pospešuje sintezu glikogena, dok ishrana siromašna ugljenim hidratima može da je ometa. Zalihe glikogena mogu se povećati treningom i pravilnom ishranom. Adekvatan unos ugljenih hidrata je posebno važan za sportiste koji se bave sportovima izdržljivosti, jer glikogen iz depoa obezbeđuje značajnu količinu energije tokom duže aerobne fizičke aktivnosti. Povećan unos ugljenih hidrata je takođe važan tokom anaerobnog treninga, jer se tokom vrlo intezivnih aktivnosti koriste isključivo ugljeni hidrati, tako da može doći do smanjenja koncentracije glikogena u mišićima. 2.2. Masti Uskladištene masti predstavljaju najobimniji izvor potencijalne energije u organizmu za fizičku aktivnost dužeg trajanja. Molekuli masti sadrže relativno velike količine energije po jedinici težine. Jedan gram masti sadrži oko 9 kcal (37.66 kJ) energije, što je više nego duplo od energije koju sadrže ugljeni hidrati i belančevine. Masne kiseline, koje su osnovni oblik u kojem mišićne ćelije koriste masti kao izvor energije, uskladištene su u organizmu kao trigliceridi. Kada su potrebni kao izvor energije, trigliceridi se mogu razložiti u procesu koji se zove lipoliza na slobodne masne kiseline i glicerol koji se onda mogu koristiti kao energetski supstrati. Iako glicerol nije direktni izvor energije za mišićnu kontrakciju, on može biti iskorišćen u jetri za sintezu glukoze. Masti su neophodne za zdravlje ćelija i stvaranje energija u njima. Neophodne su za zdravlje i telesni razvoj jer sadrže hranljive sastojke poznate kao esencijalne masne kiseline koje su ukljucene u brojne biološke funkcije. Esencijalne masne kiseline su uključene u produkciju prostaglandina koji reguliše skoro svaki sistem u tijelu: kardio-vaskularni sistem , imuni, endokrini, digestivni, reproduktivni. Esencijalne masne kiseline su bitne da bi vezivno tkivo i celijski zidovi bili zdravi i snažni. Masti su osnovni izvor energije tokom fizičke aktivnosti slabijeg intenziteta i produženog trajanja (preko 30 minuta).

Postoje dve vrste masti: zasićene (uglavnom se nalaze u životinjskim mastima) i nezasićene ili polinezasićene (oglavnom se nalaze u biljnim mastima i uljima). Obično se veruje da imamo previše masti u svojoj ishrani, posebno zasićenih masti. Tipična ishrana sadrži 40% masti ali vrhunski sportista treba da teži da smanji to na ne više od 25-30%. Sportista treba da bude veoma oprezan sa unošenjem masti bez obzira na svoju težinu. Ako se ishrana sastoji od previše kalorija iz masti to će značiti da ne dobija pravu proporciju masti u odnosu na ugljene hidrate koji će ograničiti njegov nastup.
Kad birate hranu sa ugljenim hidratima smanjite njen sadržaj masti, npr.: • Odaberite veću krišku hleba ali namažite tanko margarin. Koristite malo masti umesto margarina ili tanko namazanog margarina. Izbjegnite masnu i prženu hranu. Kuvajte ne dodajući ulje, puter, npr.suvo pečenje. Koristite poluobrano mleko radije nego punomasno mleko. Izbegavajte kremove i pudinge napravljene sa kremom. Pokušajte da ograničite hamburgere i brzu hranu na jednom nedeljno. Pokušajte da izbjegavate masne sosove i kolače. Grickalice i čokolade su bogate mastima. Ograničite unošenje ovih povremenih poslastica. Potražite proizvode sa malom količinom masti, npr.nemasni sir, veoma malo masne mesne prerađevine, nemasne prelive za salatu i nemasne jogurte. Otklonite vidljivu mast s mesa i odaberite nemasne nareske. Pokušajte da jedete manje mesa i više piletine, ćuretine ili ribe umesto toga.

• • • • • • • • • •

2.3. Proteini Belančevine se sastoje od lanaca aminokiselina. Kao potencijalni izvor energije svaki gram belančevina sadrži oko 4 kcal energije. Proteini čine oko 15% tjelesne mase i nakon vode najveća su tjelesna ''struktura''. U slučaju izraženog energetskog deficita, gladovanja i neuobičajenih napora (npr. triatlon) belančevine mogu da obezbede najviše 5 do 10% potrebne energije. Proteini su gradivne materije i nalazimo ih u svim tkivima organizma (jako bitni za imunitet). Imaju ulogu u obnavljanju, rastu i održavanju celija. Potrebno je 1,5 do 2,5 grama po kg telesne težine unositi proteina. Vrhunska dostignuča postižu se isključivo vrhunskim intezivnim treningom! Dok trening traje u mišiču se javlja potreba za kiseonikom i proteinima (koji uzgred budi rečeno mijenjaju istrošena tkiva i stvaraju nova). Proteini su osnovne hranljive matrije, ne mogu se zameniti niti skladištiti kao masti i ugljeni hidrati, pa ih stalno treba imati u ishrani. Osim značaja za mišični sistem važni su i kod funkcionisanja jetre, bubrega i mozga. Mnoga ispitivanja su dokazala značaj proteina u vrhunskom sportu, gde su takmičari pred takmičenje uzimali i do tri grama po jednom kilogramu tjelesne mase! Vrlo je bitno da indeks iskoristljivosti (P.E.R. Protein efficiency ratio) proteina bude što veći. Najkvalitetniji izvor proteina su: riba, bjelance, piletina, ostalo meso, mliječni proizvodi (surutka).

Postoje dvije vrste proteina: životinjski proteini (meso, riba i mliječni proizvodi) i biljni proteini (žito, zrnasto povrće i orasi). Biljni proteini sadrže manje količine aminokiselina nego životinjski proteini. Nedostatak proteina kod vrhunskih sportista je rijedak. Obično vrhunski sportisti konzumiraju previše proteina, uglavnom u obliku životinjskih proteina. Čak tokom najintezivnijih treninga dodatna potreba za proteinima je veoma mala, zato nema potreba da se poveća uobičajeno unošenje proteina koje bi trebalo da bude 75 do 100gr. dnevno (npr. 10-15% unosa ukupne energije). Obratno, budite svjesni da kada sportisti unose previše proteina, višak aminokiselina se razlaže, izdvaja se nitrogen a ostatak se pretvara i taloži kao mast. Protein se razlaže na amino kiseline koje sadrže kiseonik, vodonik i nitrogen. Ove aminokiseline se traže prvenstveno zbog građenja mišića hemoglobina, hormona i enzima. Aminokiseline su gradivni elementi proteina (bjelančevina). Sa azotom stvaraju hiljade različitih proteina, predstavljaju i krajni proces varenja proteina. Postoje 22 glavne amino kiseline koje se dele u dve grupe :
• •

ESENCIJALNE (koje se ne mogu sintetisati u organizmu već ih moramo unijeti hranom) NEESENCIJALNE - organizam ih sam proizvodi.

Sportisti zbog fizičkih napora imaju mnogo veće potrebe za aminokiselinama. Najbolje je uzimati aminokiseline u propisanim proporcijama jer tada predstavljaju glavni izvor energije za organizam. Bitne su za regulaciju šecera u krvi (stimulišu lučenje insulina), za stvaranje hemoglobina, povećanju sinteze proteina u mišičima i omogučavaju povećanje mišićne mase. Sportisti i osobe izložene stresu imaju izrazito povećane potrebe za istim. Aminokiseline su važni antioksidanti, regulatori šečera u krvi, bitni su za detoksifikaciju alkohola, duvana, zračenja. Takođe djeluju kao lipotropik, pomažu zdravlje jetre, snižavaju nivo holesterola, djeluju protiv umora, smanjuju osječaj gladi, aktiviraju prirodne hormone, i hiljade drugih razloga zašto ih treba koristiti. 2.4. Vitamini Vitamini su supstance koje se u malim količinama nalaze u hrani; takodje, oni predstavljaju pojam zdrave ishrane, sam organizam nije u stanju da ih proizvodi. Vitamni moraju redovno da se unose u organizam, mada nemaju energetsku vrednost, prirodni su katalizatori, mnogih vaznih enzima koji pospesuju vitalne procese neophodne za normalan metabolizam celija, tkiva i organa. Omogućavaju oslobadjanje energije i pojačavaju biološke funkcije, tako da su neophodni za pravilnu funkciju organizma. Vitamini su hemijski sastojci potrebni tijelu u malim količinama da bi obavili posebne funkcije. Njih tijelo ne može da stvori i zato se moraju obezbediti ishranom. Očigledni znaci nedostatka vitamina kod vrhunskih sportista su rijetki. Međutim, mogućnosti da manji nivoi vitamina u tijelu mogu da ugroze nastup ne bih trebalo predvidjeti.

Vitamini su bitan sastavni deo organizma važan za život i rast, moraju se unositi u organizam svakodnevno, oni regulišu naš metabolizam preko enzimskih sistema. Potrebna količina vitamina se obično zadovoljava izbalansiranom ishranom, ali možda i ne. Jer, zbog savremeno-tehnoloških metoda koje se koriste u poljoprivredi, tesko da je moguce izračunati tačnu količinu i sadržaj vitamina u biljkama koje čovek unosi. Postoje nove vrste jabuka i narandži, koje gotovo da više i ne sadrže vitamin C; ili šargarepa koja sadrži samo još male količine beta-karotina. Pojava koja se često dešava, je da se usled pogrešne pripreme hrane i namirnica gube važni vitamini koji su neophodni za zdrav rad organizma. Raznovrsna i dobro izbalansirana ishrana treba da pruži sve vitamine vrhunskom sportisti. Uzimanje vitaminskih preparata nije pokazalo da poboljšava fizički nastup i postoji opasnost od predoziranja ako sportisti uzimaju dopunu. S druge starane, prirodna predoziranja su neobičajena. 2.5. Minerali i elementi u veoma malim količinama Minaerali i elementi u malim količinama su značajni za vrhunske sportiste i važne su komponente vezivnog tkiva, hemoglona, hormona i mogih enzima u telu. Minerali koji su potrebni telu su gvožđe, sodium, potasium, kalcijum, magnezijum i fosfor u veoma malim količinama. Obično postoje kao mineralne soli. Druge hemikalije su potrebne u još manjim količinama. One se zovu elementi u tragovima i to su bakar, cink i fluorin. Višak unošenja nekih minerala (npr. gvožđa ), može da stvori ozbiljnu neravnotežu i može da rezultuje toksičkom akumulacijom koja može biti štetna. 2.6. Dijetsko vlakno Vlakno je nesvarljivi ugljeni hidrat koji čini skelet biljaka i može se naći na spoljnoj sijemenki, pasulja, graška i drugog povrća. Dijetsko vlakno ima sledeće važne funkcije: dodaje masu hrani, bitno je za pravilno fukcionisanje stomaka, pomaže u absorpciji minerala. Nedovoljno vlakana u ishrani je povezano s bolestima kao što je opstipacija, žučni kamenac, dijabetis, itd. S druge strane, prevelika potrošnja vlakana takođe ima svoje opasnosti. Tu je ravnoteža jako značajna. Celuloza je najčešća organska materija u prirodi. Prisutna je u svim biljkama i čini njihovu kompletnu strukturu. Njena vlakna ne prelaze u krv i organizam ih ne koristi kao izvor energije. I pored toga celuloza je izrazito značajna, jer njena vlakna vezuju toksične materije i izbacuju ih iz organizma kroz stolicu. Zato bi ishrana trebala da sadrži što više biljnih vlakana. 2.7. Voda Voda je jedna od najvažniji supstanci koje tjelo traži.Voda čini 92% krvi, 22% kostiju, 75% mozga i 75% mišića. Voda je također: sastavni dio većine stanica u našem tijelu; najveći dio naših krvnih i limfnih sistema te ujedno prenosi hranu i kisik u stanice, a iznosi štetne tvari; pomaže u pročišćavanju bubrega kako bi se riješili toksičnih tvari; pomaže u uravnoteživanju naših elektrolita koji pomažu u kontroliranju krvnog tlaka; ovlažuje oči, usta i nazalne puteve; osvježava naše tijelo kada je vruće i izolira ga od hladnoće; apsorbira šok kako bi se zaštitili tjelesni organi; pomaže u podmazivanju zglobova i dio je naše krvi, znoja, suza i sline; može pružiti mnoge od

minerala prisutnih u tragovima koji su potrebni našem tijelu; transportuje hranljive sastojake, ostatke metabolita i unutrašnje izlučevina do relevantnih tkiva; reguliše tjelesnu temperaturu trnsportom toplote do kože smanjujući je i njenim izlučivanjem kao znoja. 2.8. Alkohol Alkohol je proizvod fermentacije ugljenih hidrata iz kvasca. Ne može se koristiti za pružanje energije mišićima tokom vežbanja. Sporo se metaboliše u jetri i zato ne može da brzo otpusti energiju kada zatreba. Zato, svaka energija koja potiče iz alkohola kao višak potrebne energije se taloži kao mast. Visoka potrošnja alkohola može pruzrokovati štetu jetri. Konzumiranje alkohola trebalo bi da izbegavaju vrhunski sportisti. 3. ISHRANA ZA VRIJEME TAKMIČENJE 3.1. Ishrana prije takmičenja Tokom dva dana prije takmičenja, vrhunski sportista bi trebalo postepeno da povećava ukupni unos ugljenih hidrata da bi osigurao da je nivo rezervi glikogena visok. Obrok koji vrhunski sportisti pojedu noć prije takmičenja je veoma bitan. Trebalo bi da jedu jela s malo masti pored ugljenih hidrata, npr. hleb, testenine, krompir, pirinač, rezanci i žito (izbegavajući kremaste sosove bogate mastima), listovi salate ili povrće i voćna salata za kraj. 3.2. Ishrana na dan takmičenja Na dan takmičenja vrhunski sportisti treba da pokušaju da saznaju u koje vrijeme će biti na borilištu (terenu) i zatim da odluče o najboljem planu ishrane. Obrok prije takmičenja trebalo bi u idelnom slučaju da se uzme oko 2-3 sata prije početka nastupa. Igrači treba da znaju koliko blizu nastupa mogu da jedu a da to ne utiče na njihov nastup. Uvijek je važno doručkovati, jer je prije doručka, malo šećera u krvi. Ovaj obrok prije nastupa, trebalo bi da bude lagan ili ipak od složenih ugljenih hidrata, npr. žito kao što je kornfleks ili muesli sa obranim ili poluobranim mlekom; banana, tost / hleb sa veoma malo masnim puterom / margarinom i medom / džemom / marmeladom; sušeno voće. Osim doručka igrači treba da imaju pre podne užinu od svežeg ili sušenog voća. Za ručak: Sendvič, veknu s piletinom ili ćuretinom, tjestenine, pirinač s veknom hljeba, nemasni jogurt, nemasni sutlijaš, nemasno mlijeko za piće. 3.3. Izbori užine Za vrhunske sportiste unošenje odgovarajuće vrste energije je veoma značajno. Užina bogata ugljenim hidratima pomaće nastavak vrednog rada mišića snadbjevenih gorivom tokom treniranja i takmičenja. Sportisti bi trebali da pokušaju i da imaju užinu tokom 30 – 60 minuta posle treniranja i takmičenja.

Užine i pića su isto toliko važni kao i sportske patike. Zato vrhunski sportista treba da ih nose sa sobom u svojoj sportskoj torbi. Nedostatak vitalnih užina prije i pošto je sportista na terenu može da znači da će biti umoran ida neće dati sve od sebe. Važno je da sportista pokuša da konzumira užinu sa ugljenim hidratima koja nema mnogo masti. Dobri primeri su sveže i sušeno voće, obićni keksi, nemasni sendviči. Neke table od žitarica imaju malo masti ali prvo proverite etiketu zbog sadržaja masti. Izbegavajte užinu od čokolade blizu vežbanja. 3.4. Energetski napitci Prije nego što prezalogajite neku od ovih užina, pokušajte neko od visokoenergetskih pića za sportiste. 3.5. Ishrana između sportskih nastupa Važno je da sportisti počnu da jedu i piju što prije po završetku nastupa tako da mogu da napune gorivo i da se spreme za sledeći krug. 3.6. Ishrana poslije utakmica i treninga Bitno je da se jedu obroci sa mnogo ugljenih hidrata tokom 2. sata poslije takmičenja/treninga da bi se najefikasnije uskladištile ispražnjene rezerve glikogena. Potrebno je otprilike 20 sati da se potpuno povrate rezerve mišićnog glikogena. Potrebno vrijeme će zevisiti od :
• • •

Količine konzumiranih ugljenih hidrata – barem jedan gram ugljenih hidrata za svaki kilogram telesne težine u prva 2. sata, zatim svaka 3. sata posle toga. Vrsta pojedenih uljenih hidrata – da li je ugljeni hidrat složen ili prost. Kada se konzumiraju ugljeni hidrati – tokom prva 2 sata.

3.7. Ishrana daleko od kuće Kada se sportisti takmiče daleko od kuće trebalo bi da pokušaju da održe svoje navike ishrane. Neki saveti o ovome podrazumevaju ovo : Nositi sa sobom što više hrane i pića. Držati se prostih jela na koja su navikli. Ne treba eksperimentisati i probavati ništa neobično. Potrebno je jesti mnogo povrća i svježeg voća. Konzumirati mnogo tečnosti posebno ako se putuje avionom. Potražiti lokalna jela zasnovana na nemasnoj hrani sa skrobom. Čuvati se od morske hrane i sladoleda koji su česti uzrok trovanja hranom u inostranstvu. 4. Zaključak Za vrhunskog sportistu je bitno da ima ishranu koj zadovoljava potrebe organizma. Glavni hranljivi sastojci obuhvataju: ugljene hidrate, masta, proteine, vitamine, minerale i elemente u tragovima, dijetsko vlakno, vodu i alkohol. Ugljikohidrati su najvažnija komponenta israne vrhunskih sportista. Sportisti treba da osiguraju da počinju svoju prvi nastup (utakmicu) sa svojim rezervama ugljenih hidrata popunjenim tako što će imati nemasno jelo bogato ugljenim hidratima tokom treniranja. Sportisti trebaju da budu pažljivi sa količinom unesene masti imajući na

umu da je mast ipak važan sastavni dio ishrane. Proteini su takođe važni, ali nedostatak proteina kod sportista je rijedak. Kada sportista unosi previše proteina, oni se talože u telu kao masti. Konzumiranje alkohola trebalo bi da izbegavaju vrhunski sportisti pošto je diuretik i može izazvati oštećenje jetre. Kada se suočava sa takmičenjem, sportista bi trebalo da poveća unošenje složenih ugljenih hidrata. Tečnosti treba početi sa uzimanjem dodatnih pića dan prije utakmice. Igrači treba da vežbaju svoju rutinu jedenja i pijenja prije treniranja. Nikad ne bi trebalo da pokušaju nešto novo prije utakmice. Ne bi trebalo da se uvek oslanja na raspoloživost prigdne hrane i pića. Ako može, treba da proveri objekte za prehranu unaprijed u mjestu održavanja takmičenja. Sportisti trebaju da dovoljno spavaju noć prije toga. Ako su odmorni i opušteni to će im pomoći da spreče uznemirenost koja može da utiče na apetit i da izazove uznemirenost stomaka. 5. LITERATURA 1. Kleiner S.M. with Maggie Greenwood-Robinson: Power Eating, Human Kinetics Publishers, 1998. 2. Kleiner S.M: Water – an essential but overlooked nutrient. J. Am. Diet. Assoc. 1999, 99 200-206. 3. Kulier I: Što jedemo (Prehrambene tablice II izdanje), Impress Zagreb 2001. 4. Kulier I: Suplementi u prehrani i športu, Impress Zagreb 2000. 5. Kulier I: Dobro jedi i ostani živ, Impress Zagreb 1999. 6. Kulier I: Prehrana vrhunskih sportaša, Impress Zagreb 2001. ISTRAŽIVANJE NAVIKA, ZNANJA I STAVOVA U ISHRANI ŠKOLSKE DJECE I OMLADINE U ŠKOLAMA KANTONA SARAJEVO
Habiba Salihović, Emira Tanović- Mikulec, Sabaha Dračić- Purivatra Zavod za javno zdravstvo Kantona Sarajevo

Sažetak

Navike u ishrani, dokazano, utiču na zdravstveno stanje svakog pojedinca, da ne govorimo o gojaznosti ili anoreksiji koji se danas više postavljaju, nažalost, kao estetski a ne zdravstveni problem. Dosadašnja istraživanja koja su vršena pod partronatom WHO, ili pak na lokalnim nivoima pokazuju veliku povezanost loše i pogrešne ishrane sa kardiovaskularnim oboljenjima, ednokrinim oboljenjima, raznim vrstama karcinoma probavnog trakta i sl. Vrstu i način ishrane u sasvim male djece formiraju roditelji, ponekad te navike ostanu za čitav život, a dolaskom u školu djeca dolaze u situaciju da sama odlučuju o hrani koju konzumiraju van kuće, koja je ponekad njihova jedina ishrana u toku dana. Postojanje školskih kuhinja bi trebalo olakšati formiranje navika zdrave ishrane, što nažalost ne stoji jer se ovdje vodi računa o cijeni obroka, da je higijensko- epidemiološki ispravan, dok se o sastavu obroka po nutricionističkim pravilima (omjer bjelančevina masti, ugljikohidrata,

vitamina, minerala) ne vodi puno računa. Djeci koja sama kupuju doručak, užinu, ili ručak u školskim kantinama, obližnjim kioscima brze hrane ili trgovinama, nude se uglavnom sendviči, brza hrana (hot dog, viršle, i sl),čips, gazirana pića, razni slatkiši, što je temelj, pogrešan, njihove dnevne ishrane. Djeca ovu vrstu ishrane proisteklu iz neke vrste nužnosti i nebrige smatraju normalnom, i njihove navike su preferiranje baš te hrane u svojoj ishrani. Nužnost je povesti akciju za podizanje svijesti o pravilnoj ishrani kako kod djece tako i kod njihovih roditelja s jedne strane, te lobirati kod sektora obrazovanja i sektora zdravstva da pomognu škole i školske kuhinje i kreaciji pravilnih obroka i edukaciji djece o pravilnoj ishrani i njenom značaju. Uslovlenost ishrane i uhranjenosti

ISHRANA, STANJE UHRANJENOSTI I FIZIČKA AKTIVNOST
Lejla Hatibović Zavod za javno zdravstvo Kantona Sarajevo Pravilna i uravnotežena ishrana temelj je za zdrav i dug život.U namirnicama koje čine uravnoteženu ishranu postoji na stotine jedinjenja koja pružaju zaštitu od različitih oboljenja. Osnovni princip pravilne ishrane je da se hranom ne unese ništa previše i ničega premalo. Organizmu je potrebno preko 40 hranljivih materija za energiju, rast i obnavljanje tkiva. Naučna dostignuća stalno otkrivaju nove spoznaje o hranljivim materijama i njihovom uticaju na zdravlje. Stoga se preporučuju dnevne doze PDD (RDA–recommended daily allowance) osnovnih hranljivih materija. Zbog nedostatka nekih od hranljivih materija javljaju se određene bolesti. Neuravnotežena ishrana utiče i na duševnu i fizičku zaostalost. Osim toga hranom se mogu prenositi i razne parazitarne bolesti, a može doći i do trovanja. Stanovnici ekonomski razvijenijih država jedu puno više masti, ugljenih hidrata, posebno šećera saharoze, bjelančevina i soli nego je potrebno. Zato se tu pojavljuje debljina kao bolest. Kod ekonomski nerazvijenijih zemalja, stanovništvo se loše hrani, kako po kvalitetu tako i po količini. Zato se javlja masovna neishranjenost – mršavost, koja ugrožava i sam život. Preporuke

Kod ishrane bi se trebalo pridržavati sljedećeg: Jesti raznovrsnu hranu. Time se osigurava dovoljno energije i drugih hranljivih materija potrebnih organizmu. Održavati tjelesnu težinu koja odgovara starosti, spolu, tjelesnoj građi. Gojazne osobe su one koje prelaze 20% od normalne težine. Jesti hranu koja sadrži manje masti i namirnice koje stvaraju holesterol. Masti bi trebale da sadrže manje od 30 % ukupnih energetskih potreba (džula – kalorija). Jesti više povrća, voća, žita. Ova hrana sadrži dovoljno hranjivih materija, vlakana, složenih ugljikohidrata, ali je siromašna mastima. Ugljikohidrati bi tebali da sadrže preko polovine dnevnih energetskih potreba. Posebno se preporučuje konzumiranje složenih ugljikohidrata (škrob), a brašna od žita bi trebala sadržavati više vanjskih opni omotača ili mekinja. Bijela brašna se ne preporučuju u većim količinama. Smanjiti konzumiranje šećera, posebno saharoze na umjerenu količinu. Razvojem industrije šećera iz šećerne trske i šećerne repe, došlo je do povećane potrošnje, što je veliki udar na ljudski organizam. Soliti umjereno. Veće količine soli dovode do pojave visokog pritiska i drugih oboljenja. Alkohol nije preporučljiv, a konzumiranje manjih količina neće štetiti. Alkohol ima energetsku vrijednost, ali nema hranljivih materija. Nutricionisti su osmislili piramidu hrane. Osnovicu piramide čine hrana bogata žitima, vitaminima, mineralima i vlaknima. Iznad toga se nalazi voće i povrće, bogato vitaminima, mineralima, vlaknima, a siromašno mastima.Naredni nivo čine namirnice, koje su izvor bjelančevina, kalcija, željeza, cinka, i drugih hranljivih materija. Tu je i većina masti koje sadrže nepoželjni holesterol. Na samom vrhu piramide nalaze se masti, ulja i slatkiši. Bolesti ishrane prouzrokuju izvjestan broj oboljenja, koja se odlikuju unutrašnjim poremećajima hranljivih materija, ili lošom ravnotežom hranljivih elemenata unesenih u organizam. Ova dva faktora se često među sobom isprepliću. Među poremećajima matabolizma najčešći su: šećerna bolest, podagra (giht), mršavost i gojaznost. Pravilna ishrana ne zavisi samo od materijalnog bogatstva, geografske dispozicije stanovništva, klimatskih prilika, već prevashodno od ukupne, posebno zdravstvene prosvijećenosti naroda. Nije rijedak slučaj da se kod nas pojam pravilne Ishrane poistovjećuje sa pojmom punog stomaka, a ne podmirenja organizma hranom koja sadrži sve hranjljive sastojke. Izvori i trošenje energije Organizam za rad srca, bubrega, pluća i drugih organa troši energiju. Utrošena energija se mjeri u džulima ili u kalorijama. Organizam u mirovanju za 24 sata troši 1600 kalorija, a energiju dobija iz ugljikohidrata, masti i bjelančevina. Da bi organizam dobio potrebnih 3000 kalorija, potrebno je da unese 118 grama bjelančevina, 56 grama masti i 500 grama ugljenih hidrata.

Pravilno unošenje i trošenje energije preduslov je dobrog zdravlja. Zato mora postojati ravnoteža između unesenih i utrošenih količina energije. Ako je više unesenih, nego utrošenih količina energije, dolazi do gomilanja energije u obliku masti. Drugim riječima dolazi do debljanja ili gojaznosti.Ako se više troši, nego se unosi, dolazi do pojave mršavosti. Ima izuzetaka kada se unosi mnogo hrane, a osoba mršavi. To je problem sa metabolizmom, odnosno slabim koeficijentom iskorištavanja hrane. Stanje Uhranjenosti Se može izraziti Indexom tjelesne mase (engl. BMI = Body Mass Index) je dobar pokazatelj stepena uhranjenosti i zdravlja. Index mase tijela (BMI) je vrijednost koja govori o povezanosti tijelesne mase i rizika za pojavu određenih bolesti.Vrijednost BMI od 19 - 24 nosi umjereni rizik od bolesti povezanih s prekomjernom tjelesnom masom. Ako je BMI između 25 - 29, smatra se da je povećana tjelesna masa, što povećava mogućnost pojave ozbiljnih zdravstvenih problema uključujući bolesti srca, šećernu bolest tipa 1 ili rak. BMI 29 ili više pokazuje pretilost (gojaznost) i donosi višestruke zdravstvene rizike. Formula za izračunavanje stepena uhranjenosti: Težina (kg) Visina (m)2 Svoj BMI ćete izračunati tako da svoju težinu (u kilogramima) podijelite sa kvadratom svoje visine (u metrima). Npr., osoba je teška 69 kg i visoka 1,70 m. 69 1,7 x 1,7 Fizička Aktivnost Ravnoteža ishrane i fizička aktivnost održava Vašu tjelesnu težinu.Postupno povećavanje svakodnevnih fizičkih aktivnosti kao što su šetnja ili penjanje stepenicama može biti od velike koristi. Niže navedena lista prikazuje kalorije koje trošimo po satu raznih aktivnosti (za osobu od 75 kg):
AKTIVNOSTI Ležanje ili spavanje Sjedenje Vožnja automobila Stajanje Domaći poslovi Šetnja, 4 km/h Vožnja biciklom, 8,8 km/h Obrađivanje vrta Šišanje trave 80 100 120 140 180 210 210 220 250 KALORIJE PO SATU

Šetnja 6 km/h Odbojka Plivanje, 4 km/h Plesanje, rolšuhanje Cijepanje drva ili šivanje Tenis Skijanje, 16 km/h Košarka Nogomet Vožnja bicikla, 20,8 km/h Trčanje, 16 km/h

300 300 300 350 400 420 600 600 650 660 900

Fizičke vježbe troše kalorije. Postepeno povećanje dnevne fizičke aktivnosti kao što su šetnje, penjanje stepenicama, vožnja bicikla, može biti vrlo korisno u trošenju kalorija. Vježbanje će definitivno poboljšati vaše ukupno stanje, osjećat ćete se bolje, imat ćete više energije i uživat ćete u svim svojim aktivnostima više ako steknete naviku vježbanja najmanje 3 do 4 puta sedmično po 30 minuta. Fizička Aktivnost - Preporuke

Za održavanje optimalne težine osim fizičke aktivnosti korisno je i slijedeće:
• •

• • • •

Pijte češće vodu Odaberite lake obroke koji nemaju puno šećera, soli i masti, a bogati su hranljivim tvarima. Nastojte da obroci sadrže hranu iz svih pet grupa pri svakom pojedinom obroku. Jedite polako i potpuno sažvačite svaki zalogaj hrane prije nego što ga progutate Pazite na veličinu obroka. Ne pretjerujte. Jedite dobar doručak svako jutro i ne preskačite obroke. Mislite pozitivno o sebi.

USLOVI RACIONALNE ISHRANE Racionalna ishrana - predstavlja odnos između količine unete hrane i količine utrošene u organizmu za odgovarajuće procese, a to su: termoregulacija, rad unutrašnjih organa, fizička aktivnost, itd. Odstupanje od ove ravnoteže dovodi do preobilne ili nedovoljne ishrane, Racionalna ishrana istovremeno znači uzimanje namirnica koje su jeftinije, ali jednako vredne tako da se ne umanjuje nutritivna vrednost jela. a bi se ispunili ovi principi, postoje određeni faktori i kriterijumi. Faktori: potrebe organizma, čoveka za kojeg se hrana priprema ekonomske mogućnosti kulturni nivo i navike u ishrani

Kriterijumi: estetski, koji podrazumeva pravilan način serviranja i privlačan izgled jela, što povoljno utiče na apetit i podstiče ga sanitarni, koji podrazumeva pre svega mikrobiološku ispravnost namirnica, ali treba obratiti pažnju i na hemijsku i radiološku ispravnost. (9)

CINDI piramida pravilne ishrane

Slika – CINDI piramida (25)

Piramida ishrane na slikovit način prikazuje koje vrste namirnica i u kojoj količini treba svakodnevno jesti. Namirnice su podeljene u šest osnovnih grupa i raspoređene na četiri sprata (nivoa). Viši spratovi piramide imaju manju površinu, a hrana prikazana u njima uzima se u manjim količinama. Kod nižih spratova je obrnuto. Bazu piramide, odnosno osnovu svakodnevne ishrane treba da čine žitarice i proizvodi od žitarica, pirinač, krompir, testenina-do 45% dnevnih energetskih potreba,sa krompirom do 50%. Prednost imaju integralne žitarice i njihovi proizvodi. (26) Preporučeni dnevni unos žitarica: prosečan dnevni unos od - 2200kCal - 2800kCal 4-5 porcija 6 porcija - 1500kCal 3 porcije

Porcija je kriška hleba, 30g kukuruznih pahuljica, ½ šolje testenina ili kuvanog pirinča ili manji kolač. To praktično znači da je potrebno uzeti 450g hleba (ili zamene za hleb) ukoliko je dnevno normirana energija oko 2000kCal. Navedene namirnice, posebno u integralnom obliku, odličan su izvor složenih ugljenih hidrata, vitamina, minerala, biljnih vlakana. Kako sadrže proteine manje biološke vrednosti, treba ih kombinovati sa namirnicama životinjskog porekla ili mahunarkama. (26) Sledeći nivo piramide čine povrće i voće. Povrće - 15-20% dnevnih energetskih potreba, prema CINDI piramidi treba svakodnevno unositi oko 400g (osim krompira), što naravno zavisi od energetskih potreba. Naravno bitno je i u kom se obliku konzumira. Uvek da ti prednost sirovom povrću - sveže salate od više vrsta povrća ili sveže ceđeni sokovi od povrća ili u kombinaciji sa voćem. Preporučeni dnevni unos povrća: prosečan dnevni unos od - 2200kCal - 2800kCal 4 porcije 6 porcija - 1500kCal 3 porcije

Porcija je normirana na 100g jestivog dela sirove namirnice. (27)

Voće treba da bude zastupljeno sa 10-15% od ukupnih dnevnih energetskih potreba, što više u svežem obliku. Kao i povrće neophodno je zbog svog sastava: obilje vitamina, mineralnih materija, organskih kiselina, enzima i biljnih vlakana. Preporučeni dnevni unos voća: prosečan dnevni unos od - 1500kCal 2 porcije

- 2200kCal - 2800kCal

3 porcije 5 porcija

Porcija je normirana na 100g jestivog dela sirove namirnice. (27) Prosečna porcija voća je jedna srednja jabuka, dve manje kruške, jedna banana ili pomorandža, 2 kivija, 1 čaša soka 100% voće ili pola šolje kompota. (27) Povrće i voće zbog svoje velike nutritivne a male energetske gustine idealno je i za ishranu gojaznih. Treba ga uzimati što više kao sirovo, kad kod je moguće neoguljeno, isečeno na veće komade (usitnjavanjem se gubina vrednosti), a vreme termičke obrade svesti na minimum. Kuvanje u pari se posebno preporučuje kao način pripreme povrća. Značajno je kupovati voće i povrće kontrolisanog porekla i to što svežije, kako bi sastojci ostali potpuno sačuvani. Sezonsko voće i povrće našeg podneblja prestavlja idealan izbor, a zamrzavanje je vrlo ekonomično i preporučuje se kao metod konzervisanja. (26) Prema piramidi ishrane, iz grupe mleka i mlečnih proizvoda (sadrže proteine, vitamine i minerale, posebno kalcijum i riboflavin) treba koristiti namirnice sa manjim procentom masti. Posebno su poželjni fermentisani proizvodi od obranog mleka (kiselo i acidofilno mleko, različite vrste jogurta – sa dodatkom prebiotika i probiotika, kefir) i sir. (26) Preporučeni dnevni unos ove grupe je: prosečan dnevni unos od - 2200 kCal - 2800 kCal 2,5 porcije 3 porcije - 1500kCal 2 porcije

Porciju predstavlja 125 ml mleka ili mlečnog napitka ili 30-50g sira (zavisno od vrste). (27) Namirnice iz grupe meso, ribe, jaja treba uzimati u maloj količini. Prednost dati nemasnom mesu (piletina, ćuretina, riba-za prevenciju kardiovaskularnih bolesti najmanje 2 puta nedeljno), odgovarajuća zamena su mahunarke i ponekad jaja. Meso je izvor energije i punovrednih proteina, minerala (magnezijuma, kalijuma i fosfora) i elemenata u tragovima (gvožđa, cinka i selena). Ribe, posebno morske, i morski plodovi bogate su omega-3 masnim kiselinama. Jaja su izvor punovrednih proteina, gvožđa, kalcijuma, fosfora i vitamina A i D, kao i vitamina B grupe. Količina jaja se ograničava na 2-3 jajeta nedeljno zbog visokog sadržaja holesterola. Preporučeni dnevni unos ove grupe je: prosečan dnevni unos od - 2200kCal - 2800kCal 2 porcije 3 porcije - 1500kCal 1 porcije

Porcija je normirana na 80g jestivog sirovog dela mršavog mesa ili jedno jaje. (27)

Masnoće, slatkiši, so i alkoholna pića se nalaze na vrhu piramide i treba ih uzimati pažljivo i ograničeno. Ovo je grupa namirnica sa tzv. „praznim kalorijama“, velike energetske a male nutritivne gustine – malog proteinskog, vitaminskog i mineralnog sadržaja. Zato treba izbegavati zašećerene namirnice i bezalkoholna pića, a potrebu za slatkišima zadovoljiti konzumiranjem svežeg i sušenog voća i medom. Namirnice iz ove grupe konzumirati najviše jednom dnevno ili još bolje nekoliko puta mesečno. (26) Ako se napred prikazanom modelu doda 10-14g ulja koje sadrži vitamin E tada ukupne masti obezbeđuju 24-25% od ukupne dnevne energetske vrednosti, a dopunjen je unos vitamina E. (27) Količina ulja prema energetskim potrebama: prosečan dnevni unos od - 2200kCal - 2800kCal 11g 14g - 1500kCal 10g

1 porcija serviranja: 5g - ulje, mast, 3g - maslac, 8g - suva slanina

12 koraka do zdrave ishrane
1 - Koristite raznovrsnu hranu pretežno biljnog porekla. Namirnice životinjskog porekla koristite u ograničenim količinama. Neophodno je da se dnevno koristi raznovrsna hrana, jer samo 1 namirnica ne može nadoknaditi sve potrebne nutrijente (sa izuzetkom majčinog mleka za odojče). Npr. krompir sadrži vitamin C, ali ne sadrži gvožđe; tamni hleb i pasulj obezbeđuju gvožđe, ali ne obezbeđuju vitamin C. Dakle, zdrava ishrana treba da sadrži raznovrsnu hranu, da bi sprečila bolest. 2 - Jedite hleb, razne vrste žitarica, testenine, pirinač ili krompir više puta dnevno. Hleb, razne vrste žitarica, testenine, pirinač ili krompir, kako je pokazano u bazi CINDI piramide, treba da čine osnovu obroka. Svetska zdravstvena organizacija (SZO) preporučuje da više od polovine dnevne energije treba do potiče iz te grupe namirnica, jer su siromašne mastima i bogate nutrijentima. Pored toga što obezbeđuju energiju, hrana iz ove grupe značajno doprinosi unosu proteina. Zrna žitarica i krompir sadrže razne vrste biljnih vlakana. Biljna vlakna preveniraju opstipaciju, divertikulozu creva i hemoroide, a smanjuju rizik od bolesti srca i karcinoma debelog creva. 3 - Jedite raznovrsno povrće i voće, pretežno sveže i iz lokalnih izvora, više puta dnevno (najmanje 400g dnevno). Povrće i voće bogato je i vitaminima i mineralima. Takođe, sadrži i velike količine antioksidanasa, čiji visok dnevni unos može da neutrališe dovoljno slobodnih radikala, da se smanje oštećenja ćelija i snizi rizik od bolesti.

4 - Održavajte telesnu masu u preporučenim granicama (Body mass index – BMI između 18,5 i 25). Zdrava telesna masa postiže se i održava pravilnim izborom hrane i adekvatnim količinama namirnica, kako to pokazuje piramida pravilne ishrane, kao i svakodnevnim fizičkim aktivnostima. 5 - Kontrolišite unos masti (ne više od 30% ukupne dnevne energije) i zamenite većinu zasićenih masti nezasićenim biljnim uljima i „soft“ margarinima. Masti obezbeđuju energiju i esencijalne masne kiseline, a neke od njih obezbeđuju i/ili olakšavaju apsorpciju liposolubilnih vitamina. Unos velikih količina, posebno nekih vrsta masti, vezan je za rizik od nezaraznih bolesti (gojaznost, dijabetes, kardiovaskularne bolesti). Unos većih količina bilo koje vrste masti povećava telesnu masu. 6 - Zamenite masna mesa i mesne prerađevine pasuljem, sočivom, drugim mahunarkama, ribom, živinskim i mršavim mesom. Pasulj, sočivo i druge mahunarke, orah, lešnik i zrnasta hrana, kao i meso riba i jaja su važni izvori proteina i gvožđa. Mahunarke su dobar izvor gvožđa, ali apsorpcija gvožđa iz njih nije tako dobra kao iz mesa, riba i jaja. Proklijali i fermentisani pasulj poboljšava apsorpciju gvožđa. Meso i mesni proizvodi, zajedno sa mlekom i mlečnim proizvodima povećavaju unos zasićenih masnih kiselina. Potrošnja mesa treba da bude mala, u izboru treba dati prednost mršavim delovima, a sve vidljive masti treba odstraniti. 7 - Koristite mleko i mlečne proizvode (kefir, jogurt, kiselo mleko i sir) sa što manjim sadržajem masti i soli. Preporučuje se da se svakodnevno unose umerene količine mleka i mlečnih proizvoda. Različite vrste mlečne masti (kao što su pavlaka, mileram, kajmak i slično) treba da budu i mogu da budu uspešno isključene, budući da sadrže mnogo zasićenih masti, a veoma malo proteina i drugih esencijalnih sastojaka. Obrano mleko i mlečni proizvodi obezbeđuju mnogo različitih nutrijenata, posebno proteina i kalcijuma. Žene, deca, adolescenti, posebno devojke treba da uzimaju hranu bogatu kalcijumom, te je za njih posebno važno dnevno unošenje mleka i mlečnih proizvoda. 8 - Birajte hranu sa malo šećera i jedite rafinisani šećer što ređe. Prema preporukama iskazanim u piramidi, prosti i rafinisani šećeri, svi slatkiši i vidljive masti zajedno, treba da obezbede najviše oko 5% dnevne energije. Šećer i slatkiše maksimalno izbegavati. Preporučuje se samo 10-14g ulja, koje sadrži vitamin E. S obzirom da prosti i rafinisani šećeri obezbeđuju samo energiju, te pripadaju grupi namirnica koje se označavaju kao prazne kalorije, treba ih što više smanjiti u ishrani. Posebno su rizični za nastanak zubnog karijesa.

9 - Izaberite hranu sa malo soli. Ukupan dnevni unos soli treba ograničiti na 1 kafenu kašičicu (6g), uključujući so u hlebu, industrijski proizvedenoj i konzervisanoj hrani (koristiti jodiranu so tamo gde je nedostatak joda endemičan). Smanjenje soli može se postići sledećim postupcima: · Proizvode sa mnogo soli koristiti retko i u malim količinama (soljene, dimljene, sušene, marinirane i druge proizvode) · Na deklaracijama industrijski proizvedenih proizvoda proveravati sadržaj soli i drugih aditiva koji sadrže natrijum – natrijum benzoat, natrijum glutaminat (sastojak „Vegete“ i drugih začina), natrijum bikarbonat i dr., a koristiti ih umereno · · Povećati potrošnju namirnica koje sadrže malo soli, tj. povrća i voća Pri kuvanju u domaćinstvu treba smanjiti upotrebu soli, a za stolom ne dosoljavati hranu

10 - Ako koristite alkohol nemojte uzeti više od 2 pića (svako sa po 10g alkohola) dnevno. Štetni efekti visoke konzumacije alkohola na zdravlje vide se u oštećenju mozga, jetre, srčanog mišića, krvi, creva, perifernog nervnog sistema, gušterače (prouzrokujući pankreatitis – zapaljenje gušterače i šećernu bolest). Zavisnost od alkohola uslovljava različite nedostatke, nedostatak vitamina A, B1, B2, B6, C, niacina, folne kiseline, cinka i magnezijuma. Ova patološka stanja nastaju iz više razloga: · Alkoholičari najčešće ne uzimaju dovoljno raznovrsne hrane

· Zbog oštećenja digestivnih organa nastaje loša apsorpcija u tankom crevu, uslovljavajući smanjeno iskorišćavanje sastojaka hrane · Piće Nastaju poremećaji metabolizma, koji remete normalan metabolizam hranljivih sastojaka Sadržaj alkohola Standardno piće Sadržaj alkohola ml 250 120 30 g 9,8 10,4 9,4

Volumen % Pivo 5 Vino 11 Rakija i slično 40

Tabela – Sadržaj alkohola u nekim alkoholnim pićima 11 - Pripremajte hranu na bezbedan i higijenski način. Kuvajte na pari, u sopstvenom soku, barite, kuvajte ili koristite mikrotalasnu pećnicu, kako biste uspeli da smanjite količinu dodate masti, ulja, a smanjite dodatak soli i šećera.
• •

Često koristite presnu hranu, kad god je to moguće i ako je bezbedno Pri kuvanju ili drugoj termičkoj obradi treba da se dostigne odgovarajuća temperatura i u dubini proizvoda da bi se uništili štetni organizmi

• •

• • • • • •

Kuvanu hranu pojedite ubrzo posle pripreme Čuvajte hranu na bezbedan način. Ako se hrana čuva duže od 4 sata, treba da bude u rashladnim uređajima na najviše 10°. Hrana pripremljena za odojčad ne treba uopšte da se čuva Izbegavajte prženje, pečenje, pohovanje i sve druge načine koji podrazumevaju dodavanje masnoće Izbegavajte dodir sirove sa kuvanom hranom u toku pripreme Perite ruke učestalo Sve kuhinjske površine, posuđe i pribor treba da držite besprekorno čisto Zaštitite hranu od dodira insekata, glodara i drugih životinja Uvek koristite čistu i higijenski ispravnu vodu u izdašnim količinama. Namirnice perite u izdašnim količinama tekuće vode

12 - Podržavajte i sprovodite isključivo dojenje u prvih 6 meseci života i preporučite uvođenje odgovarajuće hrane u korektnim intervalima tokom prvih godina života. (1) 5.PRHRANA RAZLIČITIH SKUPINA LJUDI

SHRANA DECE U DRUGOJ GODINI ŽIVOTA

Količina hrane
Količina hrane se znatno smanjuje u ovom periodu, jer je rast usporen a počinje faza motornog i psihičkog razvoja deteta. Dete počinje da se kreće i zato mu je potrebno više raznovrsne hrane koja će mu obezbediti potrebnu energiju, minerale i vitamine. U drugoj godini života neka deca već imaju “redovne obroke“ a neka se još uvek prilagođavaju novom načinu ishrane. U svakom slučaju prilikom hranjenja dete ne treba terati da pojede celu količinu pripremljene hrane, već nuditi manje količine više puta u toku dana. Treba mu ponuditi raznovrsnu i kvalitetnu hranu i pustiti ga da samo izabere šta i koliko će da jede. Hranu koju odbija ponuditi neki drugi put.

Uvođenje novih namirnica u ishranu
U prvoj polovini druge godine života u ishranu deteta postepeno se uvode neke nove namirnice koje sadrže alergene. Ove namirnice mogu izazvati pojavu atopijskog dermatitisa (alergije) tako da je neophodno uvoditi samo po jednu namirnicu nedeljno, i koristiti je tri do četiri dana, da bi u slučaju pojave alergije znali o kojoj se namirnici radi. Kako se manifestuje alergija na namirnice Može doći do pojave crvenila, osipa, ekcema, najčešće na obrazima, čelu, šakama, nogicama, ili na pregibu laktova ili kolena. U težim slučajevima dolazi do pojave dijareje ili gušenja, tada se treba obratiti pedijatru i eliminisati namirnicu iz upotrebe za neko vreme (do početka treće godine života).

Koje su to visokoalergogene namirnice
* Kravlje mleko (ukoliko već nije konzumirano ranije),najčešće se servira uz žitarice, hleb,ili keks. * Med takođe uvodimo postepeno. Prvo bagremov med - trećinu kašičice u čaj, pa postepeno povećavati količine * Belance jajeta- mala količina sa žumancetom, kuvano ili u vidu kajgane

* Citrusi i južno voće-prvo uvodimo citruse (limun i pomorandžu, ukoliko ih već nismo uveli u 9 mesecu) jedan list kivija, mandarine, ananasa...itd. * * Riba- plave ribe(oslić, tuna) kuvane ili pečene u foliji,uz povrće, Crveno voće i povrće-sezonski, male količine soka pa tek posle u svežem stanju

Mogu se uvesti i manje količine slatkiša posle obroka, ali se to ne preporučuje.

Vrsta hrane
Hrana je u drugoj godini života znatno raznovrsnija nego u prvoj i po sastavu i načinu pripreme podseća na hranu koju jedu odrasli. Prelaz na ovakvu ishranu treba učiniti postepeno. Nagle promene ili prisiljavanje deteta da jede mogu izazvati gubitak apetita. Od namirnica iz grupe žitarica preporučuju se sve vrste peciva, osim lisnatog, testenine, u količinama od 1 do 2 kriške sve vrste hleba, keks, griz, najbolje uz mleko , ili jogurt. Količina mleka i mlečnih proizvoda dnevno treba da bude oko pola litre-podeljeno u dva obroka (uz sir, pavlaku, mileram i dr.).Koristiti proizvode sa normalnom količinom masti. U mleko se može ukuvati pirinač, griz, testenine, ili se uz mleko daje hleb namazan maslacem, medom. Meso(sve vrste-uz povrće) se u drugoj godini daje sitno seckano, najbolje kuvano, ili pečeno,tušeno u količini od 80-100 grama. Jaje se daje najmanje dva puta nedeljno-tada ne dajemo meso, kuvano ili pečeno, ili uz povrće ili u mlečnu kašu. Povrće je najbolje davati u kombinaciji sa jajetom, mesom, kuvano pa zgnječeno i na kraju seckano malo krupnije. Preporučuje se da se daje mešavina povrća u tri razne boje, ili svaki

dan druga vrsta. Uz povrće se dodaje i kašika maslaca ili ulja (najbolje maslinovog) da bi se energetska vrednost obroka povećala. Od voća u drugoj godini možemo davati ione vrste koje ranije nismo smeli, u početku kuvano, pečeno ili u vidu soka a kasnije i u svežem stanju, ili u vidu voćnih salata. Voda-naročito u letnjim = ukupno oko 2 litre dnevno, naročito leti.

Broj i sastav obroka
U drugoj godini života potrebna su tri glavna obroka i dve užine u vidu soka ili voća. Primer jelovnika: Doručak: mleko, hleb i maslac ili med, (ili jogurt sa jajem ili sirom) Užina: sok od voća (ili povrća i voća) Ručak: za ručak se daje raznovrsno povrće i meso, ili riba supa ili čorba uz hleb Užina: voće Večera. mlečna kaša,( keks i mleko) Između obroka i užina ne treba davati drugu hranu, naročito slatkiše i grickalice, jer se tako smanjuje apetit za glavne obroke. Dete ne treba navikavati da uveče ide u postelju sa flašicom mleka ili soka, jer se time remeti normalan razvoj vilica i zuba

Krajem prve i početkom druge godine života dete bi trebalo da utrostruči svoju telesnu masu sa kojom je rođeno, što znači da bi prosečne vrednosti težine bile 10 do 13 kilograma na početku ovog perioda.

Navike koje se stiču u drugoj godini u pogledu uzimanja hrane često ostaju za ceo život. Na sticanje tih navika ne utiču samo način i ukus pripremljene hrane već i način ishrane roditelja

i druge dece. Ukoliko jedan od roditelja ne konzumira pripremljenu hranu ne možemo očekivati da dete tu vrstu hrane prihvati.

ISHRANA PREVREMENO ROĐENE DECE
Prema definiciji SZO (svetske zdravstvene organizacije), sva živorođena deca koja su rođena pre 37 punih nedelja gestacije (trudnoće) smatraju se prevremeno rođenom (nedonesenom). Ova deca na rođenju obično imaju telesnu masu manju od 2500 grama, međutim, sa težinom manjom od 2500 grama mogu se roditi i deca rođena na vreme (40 punih nedelja gestacije) ako su blizanci, trojke, četvorke…. Sa težinom manjom od 2500 grama iz trudnoće normalnog trajanja mogu se roditi i deca koja su intrauterno (u majčinoj utrobi) usporeno rasla i napredovala, zatim, zbog bolesti majke (npr. infekcije), naslednih anomalija, oštećenja, itd. I dok se dete rođeno na vreme sa normalnom telesnom masom, posle nekoliko dana pušta kući sa uputstvima majci kako da ga neguje, nedonošče mora ostati u porodilištu (ili u ustanovi za prevremeno rođenu decu) -u inkubatoru, gde ga medicinsko osoblje posebno obučeno za to hrani i neguje dok ne dobije poželjnu težinu. Kad ono dostigne telesnu masu 2500 do 3000 grama moguće je da se preda majci na dalju negu i ishranu.

Faktori koji utiču na vrstu ishrane prematurusa
Ishrana prematurusa (prevremeno rođene dece) je znatno složenija od ishrane dece sa normalnom telesnom masom. Ishrana te dece podešava se ne samo prema dobu života već i prema tome sa kojom težinom je rođeno, da li je rođeno zdravo iz ranije prekinute trudnoće ili je oštećeno i zato male telesne mase. Zbog svih ovih faktora potrebe u hranljivim sastojcima i mogućnost uzimanja hrane i njenog varenja mogu biti različiti kod dece rođene sa podjednako malom telesnom masom. Potrebe nedonoščeta su veoma velike u prvim nedeljama života kad ono treba da raste znatno brže nego dete rođeno na vreme. Zato se uz majčino mleko daje i specijalno mleko za prevremeno rođenu decu. (1,2)

Uloga majčinog mleka u ishrani prematurusa
Majčino mleko je vrlo potrebno nedonoščetu, zato je njen zadatak da pažljivo izmlaza mleko u specijalne posude u kojima se ono čuva da bi kasnije moglo da se da detetu, a i da bi očuvala laktaciju (lučenje mleka) za kasnije, ako dete bude moglo da sisa. Dokazano je da majka koja je rodila dete pre vremena ima u svom mleku više belančevina, soli i masti i samim tim i veću kalorijsku i hranljivu vrednost mleka neophodnu i prilagođenu detetu prirodnim putem.. Ukoliko je gestaciona starost deteta i njegova telesna masa na rođenju manja utoliko je potrebno više vremena da ona počnu a rastu i dobijaju u težini. U nekomplikovanim slučajevima povećanje težine počinje u drugoj nedelji posle rođenja, nakon prvobitnog gubljenja težine (nakon prilagođavanja na enteralnu ishranu parenteralnu dopunu ili potpunu parenteralnu ishranu).

Energetske potrebe prematurusa
Dnevni unos energije hranom treba da obezbedi: deponovanje masti proteina i drugih sastojaka u novostvorena tkiva, da nadoknadi energiju koja se troši na bazalni metabolizam, termoregulaciju, aktivnost i sintezu novih tkiva, da nadoknadi deo koji se gubi stolicom.

Planiranje ishrane prevremeno rođene dece
Kada se planira ishrana nedonesene dece značajno je nekoliko pitanja: izbor mleka, put hranjenja i ritam i tehnika hranjenja. Prevremeno rođena deca različitog stepena zrelosti mogu se uspešno hraniti majčinim mlekom ili specijalnim adaptiranim mlekom za prevremeno rođenu decu. Na našem tržištu postoji veliki izbor visoko kvalitetnih adaptiranih mleka za ishranu prevremeno rođene dece,čiji je sastav prilagođen potrebama te dece. Prevremeno rođena deca ne mogu koristiti adaptirana mleka za decu rođenu na vreme sve dok pedijatar i nutricionista ne procene da je dete dovoljno napredovalo za promenu mlečne formule.

Put i način hranjenja prevremeno rođene dece
Put i način hranjenja zavise od gestacione starosti deteta, njegove telesne mase, stepena zrelosti (refleks sisanja i gutanja) i gastrointestinalne podnošljivosti hrane. Zbog nedovoljno razvijenog refleksa sisanja i gutanja, male veličine želuca, nedovoljnog lučenja stomačnih i crevnih sokova, može biti neophodno da se nedonošče hrani parenteralno (direktno u venu) - deca sa telesnom masom manjom od 1500 grama. Kod neke dece se od početka ili posle prestanka parenteralne ishrane sprovodi enteralna ishrana (ishrana sondom). (2)

Uvođenje nemlečne ishrane
Opšte pravilo je da se za nedonošče ne može šematski odrediti uvođenje novih namirnica u ishranu kao kod normalno rođene dece. Uvođenje nemlečne ishrane mora se sprovoditi pod nadzorom pedijatra i nutricioniste. Kad pedijatar i nutricionista procene da je dete spremno da pređe na neku drugu vrstu hrane, pored mlečne, počinje se kao i kod dece rođene na vreme sa najneutralnijim namirnicama termički obrađenim. U početku deca prihvataju samo male količine nove hrane (1-2 kašičice), pa se vremenom te količine povećavaju. Dalje uvođenje nove hrane teče kao kod dece rođene na vreme.

Trudnoća i ishrana
Pod trudnoćom podrazumevamo nošenje i razvijanje oplođenog jajeta. Prema mestu usađivanja trudnoća može biti intrauterna, usađivanje u zid materice, ili vanmaterična.

Graviditet traje 280 dana (40 nedelja). Trudnoća se može prekinuti i ovulum izbaciti pre 40 nedelje. Izbacivanje pre 28 nedelje nazivamo abortus a između 28-40 nedelje porođajem. Zadatak prenatalne nege je, koja obuhvata niz mera u zaštiti trudnice da osigura rađanje donesenog deteta normalne telesne mase. Takvo dete može roditi zdrava trudnica koja se odgovarajuće hrani. Bolesna trudnica takođe će moći da rodi doneseno dete normalne telesne mase samo ako se preduzmu sve mere koje su za to potrebne, i to dovoljno rano. Zato je potrebno da se svaka trudnica javi svom lekaru u najranijem početku trudnoće, kako bi se na vreme otkrila eventualna bolesna stanja i preduzele sve moguće mere. Međutim, i zdrava trudnica koja se ne hrani pravilno može roditi dete sa neadekvatnom telesnom masom ili čak pre vremena. Trudnice koje premalo jedu često rađaju nedonoščad, a preveliko dete rađaju one koje prekomerno jedu. Takođe, preterani rad, premalo spavanja, preterano uživanje duvana, alkohola i kafe može dovesti do prevremenog porođaja ili rađanja deteta smanjene telesne mase. Za svoj razvoj i rast plod u materici treba iste hranljive materije, minerale i vitamine, koje za svoj rast i razvoj treba novorođenče i, uopšte dete u prvim godinama života, isto kao i odrasli organizam za normalnu funkciju svojih organa. Od hranljivih materija to su ugljeni hidrati, belančevine i masti, od minerala su najvažniji kalcijum, fosfor, gvožđe i jod, a od vitamina vitamini B grupe, vitamin C, vitamin A, vitamin D, vitamin E i vitamin K. Hranljive materije, minerali i vitamini moraju se plodu dostaviti u primerenoj količini i u pravo vreme. Prekomeran unos hranljivih materija uzrokovaće preteranu uhranjenost ploda, a nedovoljan gladovanje i pothranjenost ploda. "Drugo stanje", kako se u narodu najčešće naziva trudnoća, nosi sa sobom promene u organizmu žene zbog kojih je od velike važnosti način ishrane buduće mame. Kako je telesna masa novorođenčeta nakon porođaja svega 25 odsto od ukupnog dobitka u telesnoj masi buduće majke, neophodna je stalna briga o načinu ishrane i fizičkoj aktivnosti. Dobitak na telesnoj masi u toku trudnoće je od 11 do 15 kilograma.

Ishrana je nesumnjivo jedan od najvažnijih spoljnih činilaca koji uslovljavaju dobro ili loše zdravlje trudnica kao i njihovu radnu sposobnost. Za vreme trudnoće potrebe ženskog organizma za hranom se menjaju pri čemu ne treba ići u krajnosti, pod tim se podrazumeva da trudnice ne trebaju da unose ogromne količine hrane ali je pogrešno i namerno izgladnjavanje.

U oba slučaja su verovatne posledice na zdravlje žene i ploda jer pravilna ishrana ima značajno mesto u normalnoj trudnoći zdrave žene. U mnogim sredinama još uvek je prisutan i uticaj kulturoloških, religijskih i socijalnih faktora koji u većoj ili manjoj meri opterećuju ishranu i aktivnosti trudnica. Tako i danas često čujemo da trudnice treba da „jedu za dvoje“ što je svakako ne pravilno mišljenje jer preveliko povećanje TM može prouzrokovati zdravstvene probleme. Da do toga ne bi došlo trudnice treba da poštuju pravila pravilne ishrane jer samo tako će zdravstveni ali i estetski aspekti u trudnoći biti ispoštovani. Pored ishrane veoma je važno da trudnica odlazi na redovne kontrole kao i da se „ne plaši“ fizičkih aktivnosti jer je umerenost kako u hrani tako i u fizičkom naprezanju važan činilac zdrave trudnoće. S obzirom da su danas trudnice pod stalnom kontrolom lekara i da su motivisane da razumeju i prime savete, to trudnoća prestavlja jedinstvenu priliku da se nauče osnovni principi pravilne ishrane, koji ne samo da će biti korisni za tok i ishod trudnoće već će imati trajni uticaj na zdravlje žene i njene porodice.

Energetske potrebe u trudnoći
U toku trudnoće neophodno je više energije koja se koristi za rast i razvoj ploda i posteljice i ostalih tkiva majke, kao i za pokretanje njenog sve težeg tela. Sve u svemu, precizno izračunato, ta potreba za 280 dana trajanja normalne trudnoće iznosi 80.000 kCal. Stručnjaci preporučuju da u prvom trimestru trudnoće treba unositi 150 kCal više, a u drugom i trećem trimestru po 350 kCal. Ali povećanje energetskih potreba trudnice zavisiće i od stanja uhranjenosti pre trudnoće, odnosno njene telesne mase. Takođe, na energetske potrebe trudnice utiče i njena fizička aktivnost, kako na poslu tako i u domaćinstvu. U svakom slučaju, ako se u toku trudnoće svakodnevne aktivnosti svode na sedenje i ležanje, onda vrlo obazrivo treba planirati unos energije, jer postoje svi uslovi da se kao posledica poremećene energetske ravnoteže javi gojaznost. Vrlo je značajno u toku trudnoće pratiti porast telesne mase, možda je čak važnije od praćenja celokupnog porasta. U prvom trimestru trudnoće optimalnim se smatra minimalni porast od 12kg. Dalje je potrebno nedeljno postizati ujednačen porast od 400-500g, u proseku do kraja trudnoće. Po takvoj dinamici porasta, majka u terminu porođaja dobija između 11 i 15kg. Na plod, posteljicu i plodovu vodu otpada oko 7kg, a ostatak pripada rezervi u majčinom tkivu.

Izbor namirnica
Žitarice
Hranljiva vrednost žitarica i prerađevina leži u velikom sadržaju kompleksnih ugljenih hidrata. One takođe obezbeđuju belančevine i vitamine B grupe, ali su oskudne u nekim esencijalnim aminokiselinama i kalcijumu. Zato se proizvodi od žitarica moraju kombinovati sa mesom, mlečnim proizvodima, povrćem i voćem. Žita su u ishrani ljudi vrlo značajan izvor ugljenih hidrata, pre svega skroba (60 – 79%) i predstavljaju skrobnu hranu. Važni su izvori energije kao i kvalitetnih belančevina (oko 11%) i biljnih vlakana, vitamina B kompleksa i vitamina E, kao i gvožđa, selena i cinka. U pravilnoj ishrani žitima se podmiruje 33% ukupnih dnevnih energetskih potreba i 31% potreba za

proteinima. Najznačajnija su integralna žita i njihovi proizvodi, kao važan izvor biljnih vlakana i vitamina B grupe. Iz ove grupe namirnica treba odabrati proizvode od celog zrna-integralni, crni hleb, integralni pirinač, testenine od integralnog brašna, kao i ostale proizvode od integralnog brašna zbog sadržaja vlakana koja će omogućiti normalno pražnjenje creva, što može biti problem u trudnoći.

Meso, ribe, jaja
Ova grupa namirnica predstavlja važan izvor biološki vrednih proteina, gvožđa (hem-gvožđa koje se bolje usvaja od strane našeg organizma), cinka, bakra i vitamina B12. Svi navedeni sastojci nedostaju namirnicama biljnog porekla. Meso sadrži dosta fosfora što utiče na kombinaciju sa drugim namirnicama, tj. meso treba kombinovati sa namirnicama koje sadrže manje fosfora, kako bi se omogućila apsorpcija gvožđa i drugih mineralnih komponenti i oligoelemenata. Jaja imaju značajno mesto u ishrani zbog svoje biološke vrednosti. Važan nedostatak jaja je visok sadržaj holesterola u žumancetu, dok ga u belancetu nema uopšte. Zato o količini jaja treba voditi računa, odnosno o odvojenom konzumiranju belanceta od žumanceta, ukoliko to zdravstveno stanje zahteva. Preporuka je da se nedeljno pojede 2-3 jajeta, imajući u vidu da su jaja prisutna i u drugim proizvodima. Riba je odličan izvor biološki vrednih proteina, liposolubilnih vitamina i minerala, omega masnih kiselina, ali je nedovoljno zastupljena u ishrani ljudi. Meso riba je visoke nutritivne i biološke vrednosti, lako je svarljivo. Meso ribe ima nizak sadržaj holesterola (50-75mg na 100g). Ribe su odličan izvor mineralnih materija i to najviše fosfora, kalijuma, kalcijuma, natrijuma, a morske ribe i joda koji je potreban za sintezu hormona štitne žlezde. Od hidrosolubilnih vitamina u mesu riba su prisutni: vitamin B1, B2, niacin, pantotenska kiselina, a od liposolubilnih vitamin A, vitamin D, vitamin E i vitamin K. Koncentrat vitamina A i D je riblje ulje, koje se dobija iz jetri morskih riba hladnog mora. Iz ove grupe namirnica treba se odlučiti za one namirnice sa manjim procentom masti i holesterola, kao što su posna mesa: piletina, ćuretina, teletina, mršava govedina, zečetina i meso riba, posebno morskih. Džigerica ima značajno mesto u ishrani trudnica, zbog sadržaja gvožđa, i može se koristiti jednom nedeljno. Jaja konzumirati u količini od 2-3 kom nedeljno, ako su u pitanju cela jaja, ali belance može i više jer ne sadrži holesterol. Prerađevine i proizvode od mesa ne treba često koristiti jer se za njihovu pripremu koriste brojne hemijske materije, različiti aditivi, radi poboljšanja ukusa i mirisa.

Mleko i mlečni proizvodi
Mleko se pije već 10 000 godina, a kroz istoriju je u mnogim civilizacijama bilo visoko cenjeno. Prodaje se u nekoliko varijanti, zavisno od udela mlečne masti, a na našem tržištu on iznosi od 0,01% do 3,5%, često obogaćeno vitaminima i kalcijumom. Od mleka se proizvode raznovrsni proizvodi kao što su sir, fermentisani mlečni napici (jogurt, kefir), a sve češće dodaju se probiotici i drugi dodaci.

Mleko i mlečni proizvodi daju nam, osim belančevina, i lako svarljivu mast, šećer, mineralne materije, lipide, vitamine A i D, dakle veliku količinu hranjivih materija. Mleko je najpoznatije po sadržaju minerala kalcijuma koji održava jačinu i gustinu kostiju. Kalcijum i fosfor se vežu u kompleks koji kostima daje strukturu. Kalcijum iz mleka bolje se asimilira u organizmu nego iz drugih namirnica. Količine mleka ili fermentisanih mlečnih proizvoda, sa smanjenim procentom mlečne masti, treba da se kreću od 500-750ml uz 50-150g svežeg posnog sira.

Vidljive masti
Masti su ne samo energetski sastojci hrane, već i: strukturni i funkcionalni elementi ćelija, izvori esencijalnih masnih kiselina, nosači liposolubilnih vitamina (provitamina A, vitamina A, D, E i K), i izvori složenih masti. Svarljivost masti zavisi od tačke topljenja i prisustva zasićenih masnih kiselina. Bolju svarljivost imaju masti sa tačkom topljenja nižom ili oko visine telesne temperature, kao npr. maslac. Što namirnica, hrana, sadrže veće količine zasićenih masnih kiselina organizam teže vari i usvaja masti. Najveću vrednost ima ulje od suncokreta ili kukuruza, ali i maslinovo ulje, u količini od jedne do dve supene kašike dnevno (15-30g). Za pripremu salata koristiti nerafinisano ulje a za termičku obradu rafinisano zbog termičke stabilnosti. Izbegavati čvrste masti kao što su svinjska mast, maslac i tvrdi margarini, zbog svog lošeg dejstva na krvne sudove. Ukoliko volite margarin odaberite „soft“ margarine jer sadrže manje količine štetnih trans masti.

Povrće i proizvodi od povrća
Povrće je važan prehrambeni proizvod koji obezbeđuje: vitamine, minerale, proste i složene ugljene hidrate, biljna vlakna, antioksidanse, organske kiseline i razna fitohemijska jedinjenja. Sirovo povrće sadrži dosta vode i sve neophodne enzime. Energetska vrednost povrća je niska, izuzev skrobnog povrća (mahunasto povrće, krompir) čija je energetska vrednost mnogo viša. Zbog biohemijskog sastava, kao i voće, povrće treba konzumirati u sirovom stanju, a termički obrađivati samo oštrim, kratkim režimima termičke obrade. Povrće se treba jesti dva ili više puta dnevno, sirovo ili kuvano, u količini od 200-300g dnevno. To se odnosi na lisnato, korenasto, plodovito povrće, a može se dodati oko 150 gkrompira dnevno. Vrlo hranljive i vredne mahunarke (pasulj, grašak, sočivo i soja) mogu poslužiti kao odlična dopuna za nadoknadu energije i nekih belančevina. Dnevna količina ne bi trebala da prelazi 100 g. Ova grupa namirnica, s obzirom na svoju hranljivu vrednost, bogatstvo vitamina, minerala, biljnih vlakana potrebnih za normalno funkcionisanje organa za varenje treba da se nalazi na svakodnevnom jelovniku trudnice. Sve vrste povrća su preporučljive, ali mogu postojati individualna ograničenja jer pojedine vrste povrća mogu izazvati nadimanje i gasove, što u slučaju kod trudnica može da se manifestuje neprijatnim tegobama.

Voće i proizvodi od voća
Prema hemijskom sastavu, tj. prema sadržaju vode i masti voće se deli na: 1. voće bogato mastima – jezgrasto voće, masline, avokado, papaja, kokosov orah 2. voće bogato vodom – sve ostalo Nutritivna vrednost voća uglavnom potiče od prisutnih ugljenih hidrata, a kod jezgrastog voća, maslina, manga, papaje i avokada od sadržaja masti i proteina. Biološko-dijetetska vrednost voća određena je prisustvom veće količine vitamina, mineralnih materija i oligoelemenata, enzima, organskih kiselina, prirodnih antioksidanasa, fitohemijskih jedinjenja, biljnih vlakana, eteričnih ulja, aromatičnih jedinjenja i drugih sastojaka. Voće u ishrani treba koristiti u svežem stanju, kada ispoljava najveću biološku vrednost, a niske je kalorične vrednosti. Ono zajedno sa povrćem predstavlja glavne i najpogodnije izvore biološki važnih zaštitnih sastojaka: vitamina, mineralnih materija, enzima, bojenih i aromatičnih sastojaka, celuloze, fitoncida i tanina. Ovi sastojci su neophodni u procesu pravilnog razvoja, održanju zdravlja, otpornosti i radne sposobnosti. Sveže voće u količini od 300-500 g dnevno zadovoljiće potrebe u vitaminima i mineralnim materijama, poslužiće i kao odličan izvor prirodnih ugljenih hidrata. Takođe se mogu uzeti i sveže ceđeni voćni sokovi, pa i u kombinaciji sa sokovima od povrća.

Šećer i šećerni koncentrati
Ugljeni hidrati kao energetski hranljivi sastojci su neophodni u ishrani. Međutim, šećer se u ishrani našeg stanovništva unosi u većim količinama nego što su potrebe. Sav višak glukoze do koje se saharoza (konzumni šećer), skrob i drugi šećeri razgrađuju, biva uskladišten kao rezerva energije u jetri i mišićima u obliku glikogena, a zatim se višak pretvara u masti i deponuje u masnim ćelijama. Med i voćne prerađevine imaju prednost nad belim šećerom. Umerene količine tih namirnica mogu se jesti svakodnevno, i to 3-4 kafene kašičice, to jest 30-40 gdnevno. Napici:voda, kafa, čaj Obzirom da se naš organizam sastoji od 70% vode, promet telesne vode tesno je povezan sa prometom natrijuma i kalijuma, kao glavnih minerala telesnih tečnosti. Organizam može gladovanjem podneti gubitak znatnog dela svoje mase, ali mali gubitak tečnosti i soli može biti poguban. U dnevnoj ishrani organizam hranom i pijenjem vode prima dovoljnu količinu tečnosti, a izlučuje je znojenjem, disanjem i izbacivanjem mokraće. Trudnica treba dnevno da unese najmanje 6-8 čaša tečnosti u vidu vode, nezaslađenih čajeva, mleka ili nezaslađenih voćnih sokova. U trudnoći se ne preporučuje popiti više od dve crne kafe dnevno, koje i tada ne smeju biti suviše jake.

Kada je u pitanju pravi – zeleni i crni čaj količinu ograničiti na 2-3 šolje dnevno zbog materije teina koja po svom dejstvu slična kofeinu iz kafe. Količine namirnica navedene po grupama svaka trudnica prilagođava svojim energetskim potrebama a da li uspostavljena ravnoteža u ishrani, pokazaće porast telesne mase u toku trudnoće, koji se mora redovno pratiti i beležiti.

Preporučeni načini pripreme hrane

blanširanje – kratko kuvanje namirnica u proključaloj vodi uz zatvoren poklopac. Ukoliko se blanšira lisnato i zeljasto povrće (kelj, kupus, spanać, karfiol, blitva) blanširanje vršiti uz otvoren poklopac, da bi se uklonila isparljiva jedinjenja sumpora, koja otežavaju proces varenja hrane kuvanje u pari – najbolji način pripreme povrća i voća jer omogućava maksimalno očuvanje mineralnih materija, hidrosolubilnih vitamina i drugih osetljivih sastojaka. Za ovaj način obrade potreban je zatvoren sistem sa perforiranim ulošcima za namirnice. tušenje – kuvanje namirnica u vodi i vodenoj pari. Koristi se u pripremi mesa, složenih jela, povrća i voća. Usitnjeno povrće treba staviti na dno suda i preliti toplom vodom u količini do ¼ zapremine povrća. Sud se zatvori i na temperaturi ključanja vode namirnice se tuše. Na kraju se dodaju začini, a može i kašičica masnoće pečenje u pećnici– način pripreme posredstvom zagrejanog vazduha pri temperaturi od 160-250°C, pri čemu namirnice omekšavaju. Može se primeniti u pripremi različitih i namirnica i jela. Preporuka je da se namirnice do polovine gotovosti prekriju alufolijom, pa da se zatim folija skine, kako bi se dobio lepši ukus i izgled gotovog jela. Pečenje na žar ploči –način pripreme pri kojem se ne koristi masnoća, jer se uz to tope masti sadržane u namirnicama. Nedostatak je u tome što se jelo pripreme na visokim temperaturama, pa se gube vitamini i deo minerala. Bolje je namirnice pripremati na žar ploči nego na roštilju jer ona omogućuje ravnomerniju raspodelu temperature i nema vraćanja jedinjenja gorenja masti na otvorenom žaru, za koje se smatra da su kancerogene. Pre jela obavezno treba ukloniti sva gorenja bilo mesa bilo povrća.

Moguće propratne bolesti trudnoće
Diabetes mellitus – šećerna bolest
Gestacijski dijabetes je prolazni dijabetes u trudnoći kod žena koje ga pre nisu imale i koji nestaje nakon trudnoće. Zbog nastanka hormona posteljice, koji omogućavaju razvitak trudnoće i bez kojih nijedna trudnoća ne bi bila moguća i postoji sklonost ka nastanku dijabetesa. Trudnice sa ovakvim oblikom dijabetesa leče se uglavnom dijetom, a samo u retkim slučajevima sa manjim količinama insulina. O tome naravno odlučuje lekar. Osnovne preporuke su da se hrana uzima u manjim količinama u pravilnim vremenskim razmacima, pri čemu obratiti pažnju na odabir namirnica i njihovu pripremu.

Opstipacija
Jedan od čestih problema u trudnoći je i opstipacija ili zatvor. Zatvor se može javiti i kao propratna pojava usled korišćenja preparata gvožđa. Da bi se ublažile tegobe zatvora treba unositi svakodnevno namirnice bogate biljnim vlaknima kao što su integralna žita, semenke, sveže voće i povrće.

Hemoroidi
Hemoroidiili šuljevisu otečeni, ali normalno prisutni krvni sudovi u i oko anusa (čmara) i donjeg dela rektuma, koji su prošireni pod pritiskom (slično kao proširene vene na nogama). Najčešći uzrok nastanka hemoroida je naprezanje prilikom defekacije, a mogu biti i trudnoća, genetski faktori, starenje, hronični zatvor, dijareja, dugotrajno sedenje i analne infekcije. Da bi se sprečilo moguće pucanje i krvarenje hemoroida, kao i kod opstipacije, potrebno je obratiti pažnju na unos biljnih vlakana i tečnosti.

Anemija
Malokrvnost uzrokovana nedostatkom gvožđa je česta među trudnicama jer veliki broj žena započinje trudnoću s veoma malim rezervama gvožđa u organizmu. Prema stepenu iskoristljivosti, gvožđe iz namirnica se deli na hem (poreklom iz mesa) i non-hem (poreklom iz biljaka) gvožđe. Gvožđe se bolje iskorišćava iz mesa, te je neophodno da u svakodnevnoj ishrani budu zastupljene namirnice iz grupe mesa. Vitamin C pospešuje iskoristljivost gvožđa, dok tanini iz čaja umanjuju njegovu apsorpciju. Stoga je preporučljivo da uz bogat doručak bude serviran i sok od sveže ceđenih narandži, a ne čaj. Namirnice bogate gvožđem su: crvena mesa, žumance jajeta, džigerica, zeleno lisnato povrće, mahunarke, riba.

Visok krvni pritisak
Trudnoća se odlikuje povećanje tečnosti u organizmu što može biti uzrokom nastanka povišenog krvnog pritiska. Ishranom sa smanjenom količinom soli, što ne znači da je treba potpuno izbaciti, može se uticati na održavanje krvnog pritiska u normalnim vrednostima.

Jelovnik za buduće mame
Primer jelovnika za II polovinu trudnoće Doručak: graham hleb 80g jogurt 250 ml jaje tvrdo kuvano 2 kom margarin soft 20g

džem 30g Užina: sezonsko voće 200g mladi sir 100g Ručak: teleće meso 150g barena šargarepa 200g graham hleb 40g zelena salata 250g ulje 2 kafene kašike (pre ručka 30 min) voćni sok 250 ml Užina: voćna salata 200g keks 100g Večera: graham hleb 100g jogurt 250 ml mladi sir 80g salata od povrća 150g Proteinski napici

Napitak sa sojinim mlekom: 200 ml obranog mleka 2 supene kašike sojinog mleka u prahu 1 kafena kašika meda 1 supena kašika mlevenog badema 2 – 3 supene kašike malina Napitak sa bananom: 250 ml jogurta 100gbanane – 1 kom 1 supena kašika obranog mleka u prahu

1 kafena kašika meda 1 supena kašika suvog grožđa Deserti obogaćeni proteinima

Pirinač sa jabukom: 20-30g pirinča 100 ml mleka obranog 1 supena kašika obranog mleka u prahu 1 jabuka – oko 100g (dodaje se na kraju kuvanja) 1 kafena kašika meda cimet po želji Voćna kaša sa: 20g ovsenih pahuljica ovsenim pahuljicama 50g višanja 1 supena kašika mlevenog lešnika 100g obranog jogurta 50 g sitnog posnog sira 1 supena kašika meda Palenta sa 30-40g kuk.griza sirupom od malina 100 ml mleka 2 supene kašike sojinog mleka 10g žutog šećera *skuvano razliti u činiju i pustiti da se ohladi 100g malina izgnječiti i preliti palentu 6.DNEVNE POTREB ZA ENERGETSKIM HRANJIVIMA 1 gram bjelančevina 4Kcal ili 16,7 kJ 1 gram masnoće 9Kcal ili 37,6 kJ 1 gram ugljikohidrata 4Kcal ili 16,7 kJ 1 Kcal = 4,18 kJ

Potrebna dnevna količina energije ovisi o raznim osobinama, spolu, dobi, tjelesnoj težini, zdravstvenom stanju, težini fizičkog rada i o klimatskim uvjetima u kojima čovjek živi. Organizam troši energiju i kad miruje, ali za vrijeme fizičkog rada čovjek troši više energije a znatno manje kod umnog rada. Danas govorimo o prosječnoj energetskoj potrebi čovjeka. PROSJEČNE ENERGETSKE POTREBE ČOVJEKA Bjelančevine 15% - 20% Ugljikohidrati 55% - 60% Masti 20% - 25% Bjelančevine Ljudski organizam ne može sam producirati 8 tkz. esencijalnih (neophodnih) aminokiselina od koji se sintetiziraju bjelančevine. U prehrani bjelančevine bi trebale biti zastupljene u dnevnom unosu oko 15-20 %.Dnevno bi se trebalo unositi oko 1g bjelančevina na kg tj. težine. Uobičajena dnevna doza bjelančevina u doba rasta i razvoja je 2 g bjelančevina na 1 kg standardne tj. težine. Višak bjelančevina prerađuje se u organizmu u šećer koji tada služi kao „ gorivo“ ili izvor energije stanicama ili se prerađuje u masnoće koje se čuvaju u masnom tkivu. Tada ne služi kao građevni materijal u stanicama već kao izvor energije.Bjelančevine se nalaze u namirnicama životinjskog (meso, riba, jaja), ali i u određenim namirnicama biljnog porijekla (grah, grašak,sušene gljive, leća, soja, mahunarke). Puno značajniju vrijednost imaju bjelančevine životinjskog porijekla. Dakle iskorištavanje bjelančevina u organizmu ovisi o njihovom aminokiselinskom sastavu. Što je on sličniji aminokiselinskom sastavu bjelančevina ljudskog organizma, njegova iskoristivost, odnosno biološka vrijednost bjelančevina je to veća. Najveću biološku vrijednost imaju bjelančevine majčinog mlijeka i bjelančevine jaja, zato što se u organizmu 100% iskorištavaju. Bjelančevine biljnog porijekla, osim u mahunarka, imaju nižu biološku vrijednost, jer im neke esencijalne aminokiseline nedostaju ili ih sadrže u vrlo malim količinama. Također je utvrđeno kako kombinacijom namirnica koje sadrže bjelančevine životinjskog i biljnog porijekla mogu biti znatno djelotvornije. Stoga planiranje pravilne prehrane osobito kada su slabe ekonomske prilike ili nedovoljna proizvodnja odnosno uzgoj takvih namirnica limitirajući faktori to može biti od izuzetne važnosti u prehrani. Grah kao namirnica koja se čini mi se danas slabo koristi u svakodnevnoj prehrani važan je izvor osim vitamina,i minerala i bjelančevina. Ona bi se mogla naći barem jedanput tjedno na stolu svih nas. Nije skupa, kilogramom graha može se dobro prehraniti 4člana obitelj u jednom obroku uz dodatak salate, tj.svježeg povrća, čime će biti dobro

zadovoljene dnevne potrebe za pojedinim hranjivim sastojcima. Osim toga zbog toga što je bogata celuloznim vlaknima koje su teško probavljive za ljudski organizam, važna je za održavanje dobrog rada crijeva (crijevne peristaltike) i na taj način održavanja uredne probave i stolice. Masnoće

Na prethodnoj slici možete vidjeti shematizirano suženje koronarnih krvnih žila (srčanih krvnih žila) koje opskrbljuju srčani mišić. Srčani mišić kao i mozag dva su najosjetljivija, vitalna organa na nedovoljnu prokrvljenost koja može biti uzrokovana suženjem arterija, aterokslerozom, zbog nepravilne prehrane. Opasnost osim suženja krvnih žila nalazi se i mogućnosti odcjepljenja dijela sterosklerotskog plaka koji tada kao plutajući ugrušak (embolus može dospjeti u arteriju koja opskrbljuje vitalni organ, mozak, srca pluća i može tako dovesti do fatalnog infarkta mozga, srca pluća, a posljedično do smrti ili ukoliko bolesnik preživi do trajnih teških posljedica s razvojem invaliditeta. U suvremenoj prehrani masti predstavljaju koncentrirani i uz šećere (ugljikohidrate) najjeftiniji izvor energije budući da 1g masti daje energiju od 37 kJ odnosno 9 kcal što je dvostruko više energije nego što se oslobodi energije razgradnjom bjelančevina ili ugljikohidrata. Masnoće za razliku od bjelančevina u organizmu pretežno služe kao „gorivo“ koje izgaranjem stvara veliku energiju potrebnu za rad i toplinu. Potpunom, razgradnjom masti se prvenstveno razgrađuju i pretvaraju u šećer koji je osnovno gorivo za rad stanice. Izgaranjem masnoće u stanici troši se mnogo kisika i tako oslobađa velika količina topline. Masnoće osim što su najveći izvor energije u organizmu djelomično sudjeluju u : a) građi stanične membrane (izvor su es. aminokiselina arahidonske i linolne kiseline –prije vitamin F) b) sastavni su dio jednog dijela hormona c) služe kao potporno tkivo za krvne žile, živce i neke organe (bubreg) d) masnoće su važne jer se uz pomoći masti omogućava apsorpcija vitamina topivih u mastima A, D, E, K e) potkožno masno tkivo koje sadrži masti sprečava nagle promjene temperature djelujući tako kao izolator prema visokoj temperaturi

Pod pojmom masti podrazumijevaju se ukupni lipidi, trigliceridi, steroli i fosfolipidi. Masti se u tankom crijevu razgrađuju pomoću enzima do jednostavnih spojeva masnih kiselina i glicerina i tako preko sluznice tankog crijeva ulaze u krv. U prirodi masti se javljaju u dva agregatna stanja tekućem i krutom. U tekućem stanju su uglavnom ulja biljnog porijekla osim ribljeg ulja. Masti koje se nalaze u krutom agregatnom stanju uglavnom su masti životinjskog porijekla. Tako možemo podijeliti masti na nezasićene koje su uglavnom biljnog porijekla i zasićene koje su životinjskog porijekla. Nezasićene masne kiseline Sva ulja biljnog porijekla sadrže nezasićene masne kiseline u različitim omjerima. Ulje najbogatije nezasićenim masnim kiselinama je maslinovo ulje koje se ipak zbog šarolikosti prehrambenih navika u različitim podnebljima Hrvatske malo koristi. Najviše ga koriste u Hrvatskoj stanovnici našeg priobalja, Istre, Primorja i Dalmacije dok se u ostalim dijelovima Hrvatske vrlo malo koristi. U našim krajevima u Hrvatskoj najčešće se koriste ulja suncokreta, kukuruza i bundeve. Veliku količinu biljnog ulja sadrže i orašasti plodovi i sjemenke (orasi, bademi, bućine i suncokretove sjemenke). Ulje pšeničnih klica sadrži najviše vitamina E („vitamin mladosti“ ili jaki antioksidans). Zasićene masne kiseline One su životinjskog porijekla i krute su na sobnoj temperaturi.. nalaze se u mlijeku, mliječnim proizvodima, maslacu, siru, jajima, slanini, loju i ribljem ulju.

Masnoće životinjskog porijekla sadržavaju i kolesterol. Kolesterol je možemo reći mastima srodna tvar koja je u određenoj količini neophodna za život. Većina tkiva sadrže manje ili veće količine kolesterola posebno mozak, živčani sustav, jetra i krv. Kolesterol je potreban za stvaranje spolnog hormona i hormona nadbubrežne žlijezde, vitamina D i žučnih soli koje olakšavaju probavu masti. Kolesterol stvaraju samo tkiva životinja i čovjeka. Nalazi se u većoj količini u žumanjku, iznutricama, masnom sušenom siru i maslacu, zatim u škampima, jastozima, školjkama od skupih morskih plodova.. Znanstvenim istraživanjima dokazana je uzročna povezanost između vrste i količine konzumiranih masti kao rizičnog čimbenika u razvoju nekih kroničnih bolesti.To su prvenstveno bolesti srca i krvnih žila, šećerna bolest, gojaznost i nekih zloćudnih, karcinomskih bolesti. Poznata se činjenica kako gojazne žene u menopauzi u masnom tkivu stvaraju veće količine estrogena (ženskog spolnih hormona) koji tada u menopauzi može utjecati na povećanu sklonost takvih žena za pojavu raka sluznice maternice tj. raka endometrija maternice.

Također je poznato kako visoke vrijednosti kolesterola u krvi sudjeluju uz još neke čimbenike na pojavu bolesti krvnih žila, taložeći se na stjenkama arterija što dovodi do njihovog suženja. Ovdje valja spomenuti kako tkz. masne naslage u krvnim žilama mogu biti stabilne ili nestabilne. Kod nestabilnog one nisu tako čvrste i povezane i uvijek moguće da se jedan dio takve naslage odvoji uđe u arterijsku cirkulaciju i kao ugrušak ili tromb dospije u krvne žila srca uzrokujući srčani infarkt, ili uđe u krvnu žilu na mozgu uzrokujući infarkt mozga ili u pluća gdje uzrokuje infarkt pluća. Sve navedene bolesti mogu dovesti do trenutačne smrti ili preživljenja uz teške kasnije zdravstvene posljedice takvog bolesnika. Masnoće u dijetalnoj prehrani trebaju biti zastupljene oko 20-25 %. Od ukupnog dnevnog energetskog unosa. To bi otprilike značilo kako dnevni unos masnoća ne bi smio biti veći od 250-300 mg/ dan.

Skupe namirnice kao škampi, jastozi, školjke treba izbjegavati, ali zato treba jesti plavu ribu kao srdele, tunu, skušu ili lokardu gdje ćete dobiti se neophodne aminokiseline, ali dobiti i nezasićene Omega 3 masne kiseline koje djeluju zaštitno u našem organizmu za krvožilni sustav. Cijena plave ribe ili upola jeftinija (srdele) ili otprilike cijene mesa stoga bi se trebala naći na jelovniku svakog od nas za početak barem jedanput tjedno. Dakle ne treba biti tužan ukoliko su ne možete zbog cijene priuštiti ovako skupe namirnice, jer njih nije niti dobro često konzumirati već se mogu ali nije nužno koristiti povremeno. Od mliječnih proizvoda osim u doba rasta i razvoja ne treba konzumirati previše mlijeka do dvije šalice dnevno, ali je dobro koristiti svježi kravlji sir, jogurt koji su bogati bjelančevinama time i neophodnim aminokiselinama, a nemaju tako puno masnoće kao vrhnje, punomasni tvrdi sirevi i maslac. Punomasni sirevi su nezdravi, a znatno skuplji od svježeg kravljeg sira i zato ih treba koristiti rijetko, povremeno, a češće koristiti svježi kravlji sir, ali bez vrhnja. Ugljikohidrati Glavnina ukupne energije u prehrani ljudi namiruje se iz ugljikohidrata. Jedan gram ugljikohidrata oslobađa 4 kcal odnosno 17 kJ energije slično kao bjelančevine. Međutim preporučuje se da oko 50-60% ukupne enerije namirimo iz ugljikohidrata. Najvažniji izvor ugljikohidrata su namirnice biljnog porijekla. Prema molekularnoj građi oni se dijele na monosaharide (jednostavni šećeri), disaharide (dvostruke ugljikohidrate) i polisaharide (složene ugljikohidrate). Prema probavljivosti dijele se na probavljive i neprobavljive ugljikohidrate. Neznatne količine ugljikohidrata nalaze se u životinjskom svijetu mlijeku, mesu, najviše mesu mlade janjetine i u mesu kunića. Ovdje treba spomenuti kako med sadržava velike količine šećera životinjskog porijekla. Razgradnja šećera započinje već u ustima žvakanjem, usitnjavanjem hrane i miješanjem pomoću jezika s enzimima (dakle tvarima koje razlažu ugljikohidrate), a koji se nalaze u slini Ipak glavnina ugljikohidrata razgrađuje se u dvanaesniku i početnom dijelu tankog crijeva

djelovanjem enzima iz soka gušterače i crijeva. Naš organizam u stanicama može koristiti samo jednostavne šećere grožđani šećer ili glukozu i voćni šećer ili fruktozu. Međutim u svakodnevnoj prehrani najčešće se kao sladilo napitaka i hrane koristi dvostruki šećer kojem je ime saharoza koja se sastoji od dvije molekule jednostavnog šećera glukoze, a dobiva se industrijskom preradom šećerne trstike ili šećerne repe.

Osim saharoze u dvostruke šećere (disaharide) ubraja se i mliječni šećer koji se sastoji od dvije molekule jedne glukoze i druge galaktoze. Ova vrsta dvostrukih šećera ne može se iskoristiti direktno u stanicama našega organizma bez prethodne razgradnje inzulinom koji ih cijepa na jednostavne šećera i tada unosi u stanice, gdje se koristi kao izvor energije. Za razliku od jednostavnih i dvostrukih šećera postoje i složeni šećeri koji se sastoje iz nekoliko odnosno više molekula jednostavnih šećera. U znatnoj mjeri nalaze se u biljnom, a manje u životinjskom svijetu kao što je to glikogen gdje je složeni šećer u tom obliku kao rezervni izvor energije deponiran (pohranjen) u jetri ili u mišićima kao dopunski potrebni izvor energije. U ovu skupinu ubrajaju su škrob (koji je sastavni dio brašna, krumpira, graha).

Namirnice koje sadrže ugljikohidrate jeftine su, lako dostupne, ali ih ne treba koristiti previše. Prevelik unos, tj veći od onoga koji organizam može utošiti pohranjuje se u jetru i mišiće, a kada se i te rezerve zasite tada se njihov višak pretvara u masti. Zato dijabetičari imaju povišene vrijednosti prvenstveno triglicerida. U skupinu probavljivih šećera ubrajaju se i alkoholni šećeri maitol, sorbitol i inozitol. Oni se prirodno nalaze u nekim namirnicama, ali se vrelo često sintetiziraju i proizvode industrijski i koriste se kao takvi u dijetetskim proizvodima i koriste se kao sladilo za dijabetičare. POSLJEDICE LOŠEG I NEPRAVILNOG NAČINA PREHRANE Danas nažalost mi liječnici sve više smo svjedoci lošeg načina prehrane radno aktivnih ljudi. Dugotrajna neuravnotežena, nepravilna i preobilna prehrana najčešće dovodi najprije do poremećaja (povišene masnoće u krvi, povišen šećer u krvi), koji ukoliko se prehrambene navike i način života (nekretanje i pušenje) ne promijene dovode do pojave raznih bolesti. U ordinacijama vidimo posljedice lošeg načina prehrane i loših životnih navika u ljudi. Dugotrajno i višegodišnje konzumiranje masne hrane, hrane pripremljene prženjem s vrlo malo povrća, neravnomjerno raspoređeni obroci hrane, nepoznavanje ili ignoriranje loše kombinacije sastojaka obroka uz nedovoljno kretanja ili vježbanja

može dovesti do stvaranja aterosklerotičnih naslaga, koje nazivamo “mekim ili tvrdim” ovapnjelim plakovima koji sužavaju lumen unutrašnjost krvnih žila (arterija). Na kolor dopler ultrazvučnoj slici možete vidjeti kako izgleda aterosklerotska naslaga na krvnoj žili na vratu koji dovodi krv u glavu ( ice i mozak).

Prikazana arterija zove se karotidna arterija. Bolesnici koji imaju na ultrazvučnoj slici vidljive aterisklerotske naslage (plakove) najčešće se javljaju liječniku zbog glavobolja, omaglice, vrtoglavica, ponekad kratkotrajnih poremećaja vidnog polja. Na slijedećoj ultrazvučnoj slici možete vidjeti masno promijenjenu jetru koja je kod ovog bolesnika posljedica nekoliko godina povišenih masnoća u krvi. Na taj način kod ultrazvučnog pregleda trbušne šupljine zbog nekih bolova u abdomenu, slučajno pregledom može se primijetiti “masna jetra”, a zatim će se učinit daljnja obrada kako bi se utvrdio njezin uzrok, koji je najčešće posljedica lošeg načina prehrane.

Kao posljedica loših prehrambenih navika, nedovoljnog kretanja i vježbanja javljaju se i druge bolesti kao šećerna bolest (dijabetes) i karcinom (rak) endometrija (odnosno trupa maternice). Navedene dvije bolesti javljaju se kao posljedica gojaznosti (prekomjerne tjelesne težine). Zbog povećane količine masnog tkiva povećava se potreba

za inzulinom. Na taj način iscrpljuju se inzulinske rezerve i stanice u gušterači koje ga luče. Razvija se tip II šećerne bolesti ili dijabetesa. Kod žena u menopauzi koje su gojazne, zbog prekomjernog nakupljanja masnog tkiva luči se iz masnog tkiva tkz. egzogeni (vanjski) estrogen koji tada utječe na zadebljanje sluznice maternice (endometrija). Na taj način se objašnjava u gojaznih žena u postmenomauzi pojava raka enometrija (sluznice) i tijela maternice. Na kraju savjet svima koji čitaju ovaj članak, razmislite najprije kako se Vi hranite, kakve su vaše navike u prehrani, kretanju vježbanju, pušite li. Tek kada budete svjesni načina svoje prehrane i života, možete nešto početi mijenjati. Možda osjećate posljedice nepravilnog načina života. Ukoliko to osjećate, budi dosljedni i uporni, pokrenite se i promijenite ono što sami uvidite da nije dobro. Nakon što ste spoznali da griješite pronađite stručnu pomoć. Pomoć možete naći u obiteljskom liječniku, nutricionistu, koji Vam mogu pomoći da zajedno riješite svoj problem. Ne može liječnik riješiti problem Vaše prekomjerne tjelesne težine, loših prehrambenih navika, loših životnih navike (nekretanje i pušenje) ukoliko se sami ne obratite za pomoć ili savjet ili ukoliko Vi to ne želite. Ne postoje čarobne tablete za mršavljenje ili brzopotezni način promjena prehrambenih navika, već postoji Vaša želja za promjenom uz stalni kontakt s liječnikom koji Vam želi i može pomoći. Liječnik koji želi pomoći svom pacijentu, koji ima dovoljno znanja i vremena pozabaviti se Vama i Vašim problemima, a koji je i dovoljno educiran u tom smislu, može u kontaktu s Vama, tehnikom savjetovanja, usmjeriti Vas na pravi put. A nakon toga rezultati će biti neizbježni. Na slijedećim slikama kolor doplera karotida možete vidjeti kako bi trebale izgledati uredne karotide (artreije koje dovode krv u glavu i mozak). Usporedite ove slike sa slikama koje se prikazane prehodno, u kojim ase može vidjeti aterosklerotski plak koji sužava untrašnjost krvne žile.

7.CILJEVI SZOI FAO

CILJEVI POLITIKE, STRATEGIJA I PREDLOŽENE AKTIVNOSTI

1. GLAVNI CILJ POLITIKE
Glavni cilj politike za hranu i ishranu je da zaštiti i promovira zdravlje i da smanji teret bolesti vezanih za hranu i ishranu, ujedno doprinoseći socio-ekonomskom razvoju i održivom razvoju. Uže gledano, glavni cilj zdravstvenog sektora je promoviranje zdravlja uravnoteženom ishranom, prevencijom nutricionih deficijencija i kontrolom bolesti izazvanih hranom. U tom kontekstu i u kontekstu naše trenutne situacije, izdvajamo specifične ciljeve, te strateške pristupe i prioritetne aktivnosti za njihovo ostvarivanje.

2. SPECIFIČNI CILJEVI

Ishrana • Smanjenje procenta gojaznosti i podhranjenosti u populaciji • Smanjenje incidence anemija i jod deficitarnih poremećaja • Unaprijeđenje navika u ishrani u populaciji • Unaprijeđenje informisanja i obrazovanja u oblasti ishrane

Sigurnost hrane • Smanjenje incidence bolesti vezanih za kontaminiranu hranu • Osiguranje ispravnosti hrane u svakom procesu i svakom dijelu lanca proizvodnje, prometa i distribucije hrane od primarnog proizvođača do potrošača • Poboljšanje javne svijesti o higijeni i ispravnosti hrane Održiva proizvodnja i snabdijevanje hranom • Promocija vlastite, održive (prema prirodi prijateljske) proizvodnje hrane koja će osigurati dovoljno hrane dobrog kvaliteta, ujedno stimulišući ruralnu ekonomiju i socijalnu koheziju unutar ruralnog društva

FAO
Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija (poznatija pod engleskim imenom Food and Agriculture Organization, odnosno skraćenicom FAO) je specijalizirana organizacija Ujedinjenih nacija. FAO je osnovan 1945. godine u Québeku u Kanadi. Dan osnivanja FAO-a (16. oktobar) se danas obilježava kao „Svjetski dan hrane“. Sjedište je 1951. godine premješteno u Rim u Italiji, gdje se i danas nalazi. FAO trenutno ima 190 članica (189 država i Evropsku uniju kao posebnu članicu). Bosna i Hercegovina je članica FAO-a od 8. novembra 1993. godine. Moto FAO-a glasi: „Pomoći da se stvori svijet bez gladi“.

Zadaća FAO-a je povećanje proizvodnje i pravednija raspodjela poljoprivrednih proizvoda i hrane uopće na svjetskom nivou kao sredstvo za osiguranje odgovarajuće ishrane i povećanje životnog standarda svih ljudi na svijetu. U ovom smislu, FAO je izradio i stavio besplatno na raspolaganje tzv. Codex Alimentarius koji definira međunarodne standarde za sigurnost prehrambenih proizvoda. Osnovni zadaci Organizacije za hranu i poljoprivredu su:
• • • •

Pružanje pomoći zemljama u razvoju, Pružanje informacija o ishrani, prehrambenim proizvodima, poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu, Savjetovanje vladinih organizacija, Organiziranje sastanaka između zemalja s ciljem diskusije o osnovnim problemima ishrane u današnjem svijetu.

Kritike [uredi]
FAO je dugo vremena kritiziran zbog načina realizacije svojih planova pomoći. Najčešće se kritiziralo slanje velikih količina besplatnih prehrambenih proizvoda u siromašne zemlje što je neizbježno dovodilo do sloma lokalne proizvodnje i trgovine. U međuvremenu je FAO promijenio način realizacije svojih planova tako da se danas u većini slučajeva trudi kupovati i distribuirati lokalne proizvode. S druge strane, FAO kritiziraju i oni koji smatraju da ova organizacija daje hranu siromašnima ali ne pokušava riješiti probleme koji su doveli do nedostatka prehrambenih proizvoda u određenim zemljama: kapitalizam, nedostatak infrastrukture, pretjerano crpljenje prirodnih resursa ili rat.

Vanjski linkovi [uredi]
7..SUŠTINA DEKLARACIJE FAO I WHO I NJENA DEKLARACIJA
Pristup ispravnoj i zdravoj hrani je fundamentalno ljudsko pravo ali i jedan od najvećih javno zdravstvenih izazova. Potreba da se promovira nutriciono vrijedna i ispravna hrana, smanji obolijevanje, promovira zdravlje, te smanje rizici za okoliš i stimuliše socio-ekonomski razvoj je stalno prisutna. To su ujedno i ciljevi politike, koju predstavlja ovaj dokument, i koja je razvijena na osnovu niza političkih obaveza stvorenih u zadnjih 10tak godina, čiji je potpisnik i naša zemlja. U širem kontekstu pominjemo Agendu 21, iz 1992 god. usvojenu na UN konferenciji o Okolišu i razvoju, UNICEFovu Konvenciju o pravima djeteta 1989 godine, Samit o djeci iz 1999 te Internacionalnu konfe-renciju o ishrani FAO/SZO iz 1992. godine i rezultirajuću Deklaraciju. S aspekta ciljeva politike zdravstvenog sektora, kakvi su promocija zdravlja kroz uravnoteženu ishranu, prevencija oboljenja nedostatne ishrane i kontrola bolesti izazvanih hranom, pominjemo zdravstvenu politiku za Evropski region, Zdravlje 21, usvojenu 1998. godine od strane zemalja članica, te niz narednih rezoulcija koje je donijela Svjetska zdravstvena skupština. To su prvenstveno rezolucije SZS o sigurnosti hrane, o nezaraznim bolestima, o dojenačkoj ishrani (Interancionalni kodeks o marketingu zamjena za majčino mlijeko i relevantne rezolucije) i o prevenciji jod deficitarnih poremećaja.

Glavni zadatak zdravstvenog sektora u vezi s hranom i ishranom u multisektorijalnom kontekstu je da u centar svih politika postavi zdravlje kao i provođenje aktivnosti koje mogu imati uticaj na zdravlje. U tom smislu zdravstvo i ima zadatke pribavljanja i diseminiranja naučnih dokaza i informacija o relaciji između ishrane i zdravlja, ocjene uticaja i ekonomskih posljedica politika ishrane na zdravlje, te promocije partnerstva sa relevantnim organizacijama i sektorima. Zato ovaj dokument adresira probleme i aktivnosti s više aspekata odnosno tretira tri međusobno zavisna aspekta hrane i ishrane: raspoloživost i održivu prozivodnju hrane, sigurnost odnosno higijensku ispravnost hrane i zdravstveni aspekt ishrane. Ovakav pristup preporučuje i Akcioni plan za politiku hrane i ishrane Regionalnog ureda Svjetske zdravstvene organizacije za Evropu.

RDA STANDARDI u daljem tekstu
OSNOVNI POJMOVI

Prehrana (engleski - nutrition): podmirenje potreba organizma za kalorijama, proteinima, ugljikohidratima, mineralima i vitaminima - jedna od disciplina znanosti o hrani Prehrana je jedan od osnovnih čimbenika za unapređenje i održavanje mentalnog i fizičkog zdravlja, postizanje ljepšeg izgleda te veće energetske sposobnosti za savladavanje svakodnevnih napora. Do sada se prehrambena filozofija razvila u tri osnovne kategorije: - esencijalna prehrana za opstanak - esencijalna prehrana za postizanje optimuma zdravstvenog stanja - esencijalna prehrana za maksimalne sportske dosege Svaka od ovih "podfilozofija" ima svoje zakonitosti, te više ili manje definirane i ustaljene normative. Dodirne točke postoje, ali i bitne različitosti. Važno je dakle, ustanoviti pripadnost pojedinoj od grupa i ponašati se u skladu s pravilima iste.

Esencijalna prehrana za opstanak

Prehrana koja se konzumira u najvećem dijelu svjetske populacije može se smatrati upravo ovakvom. Ova prehrana bazirana je na prehrambenim standardima poznatim pod nazivom RDA (Recommended Dietary Allowances - Preporučeno dnevno "priznato"). Ove mjere su po prvi puta ustanovljene 1943. od strane "National Research Council" (NRC),a svakih se nekoliko godina nadopunjuju i mijenjaju, tako da su od 1943. godine, kada su po prvi puta ustanovljene promijenjene desetak puta (!). Pored navedenog NRC je izradio i bazu podataka poznatu pod nazivom "Procijenjeni sigurni i adekvatni dnevni prehrambeni unos" (Estimated Safe and Adequate Daily Dietary Iintake - ESADDI). Ovi podaci ukazuju na sigurne i adekvatne unose za određeni broj esencijalnih nutrijenata za koje se podaci ne nalaze u RDA standardima. Treći standard s kojim se često susrećemo je "Preporučeni dnevni unos" (Recomended Daily Intake- RDI). Ovu mjeru najčešće upotrebljavaju proizvođači prehrambenih proizvoda kako bi na najjednostavniji način uputili konzumente na sadržaj pakovanja ili konzumne mjere proizvoda. Nerijetko se susreće i četvrti "standard" - "Dnevna referentna vrijednost" (Daily Referent Values). Ovdje se radi o postotnom objašnjenju makronutrijenata prisutnih u hrani ili suplementima i bazirano je na orijentacijskoj prehrani od 2000 kcal.

Za naglasiti je međutim slijedeće. Ideja ustanovljenja RDA nije bila optimum zdravlja (!), već opstanak. Naime, RDA ustanovljuje mjere unosa za dvadeset šest nutrijenata, dok prehrambeni stručnjaci postižu konsenzus u vezi četrdeset i pet esencijalnih nutrijenata, a za očekivati je i povećanja ovog broja. Ovaj sistem je stoga koristan (samo) kao donja granica i referentna vrijednost za prehrambeni unos.

Esencijalna prehrana za postizanje optimuma zdravstvenog stanja

Kao što je objašnjeno, fokus RDA sastoji se u osiguravanju dovoljne količine esencijalnih nutrijenata da bi se prevenirali prehrambeni deficiti, a ne u optimalnoj prehrani, a pogotovo ne u prehrani koja odgovara nekakvim pojačanim naporima (sport i slično). Prvenstveno se navedeno odnosi na tzv. "neesencijalne" prehrambene sastojke. Da pojasnimo, "esencijalni" nutrijent je onaj kojeg ljudski organizam ne može sam proizvesti (u potpunosti ili u dovoljnoj količini), dok "neesencijalnim" označavamo one nutrijente koje je organizam može sam proizvesti iz nekih drugih tvari koje mu stoje na raspolaganju. Međutim, problem se javlja s vremenom koje je potrebno da se "neesencijalni" nutrijent sintetizira. Ako dakle iz bilo kojeg razloga imamo "manjak" vremena za prirodnu organsku sintezu neesencijalnih tvari, kao što je slučaj sa sportašima, bolesnicima, trudnicama, dojiljama ili osobama pojačanog aktiviteta, moramo kroz prehranu unositi i neesencijalne nutrijente. Da pojednostavnimo, počinjemo razlikovati "prehranu za opstanak" i "prehranu za zdrav živo

Poteškoće žvakanja i gutanja Javljaju se u osoba s bolestima središnjeg nervnog sustava, kod kirurških zahvata naustima i čeljustima, karcinoma tog područja, stanje šoka … Prehrana kod takvih osoba treba biti tekuća do kašasta, a ovisi o stupnju oštećenja.Često takav oblik prehrane postaje monoton, stoga treba dosta znanja, umijeća i mašte da takovu hranu učinimo raznolikom, lijepog izgleda i nutritivno punovrijednu. Gastritis S kliničkog gledišta razlikujemo akutni i kronični gastritis. Akutni gastritis mogu uzrokovati razni kemijski i fizikalni agensi koje oštete nježnu želučanu sluznicu.Radi se o površinskom sloju sluznice.Izaziva gubitak teka, pritisak i bol u žličici, mučninu i povraćanje. Liječenje dijetom od velike je važnosti, a najbolja je mjera „pustiti želudac da neko vrijeme miruje“ uz blage čajeve.S poboljšanjem stanja mijenjamo i način prehrane. Kronični gastritis posljedica je dugotrajnog nadražaja želučane sluznice agensima koji uzrokuju i akutnu upalu.To posebice vrijedi za prekomjerne količine alkohola, kave, salicilate i bakteriju Helicobacter pylori. Dijeta je individualna. Ipak većina oboljelih ne bi trebala uzimati alkoholna žestoka pića, gazirane napitke i oštre začine, a veliku pažnju treba posvetiti načinu termičke obrade namirnica. Treba obaviti eradikaciju ( lat. eradicare – uništiti, istrijebiti) klice Helicobacter pylori odgovarajućim lijekovima. Ulkus želuca i dvanaesnika Ulkusna bolest je skupni naziv za čir (vrijed, grizlica) želuca i dvanaesnika, te jednjaka i jejunuma. Čir želuca obično se pojavljuje u osoba zrele ili starije životne dobi, dok je čir dvanaesnika bolest razmjerno mlađih dobnih skupina. U bolesnika s ulkusom dvanaesnika pojavljuje se osjećaj boli u gornjem dijelu trbuha na prazan želudac. Osjećaj punoće u trbuhu i nadutosti nakon uzimanja obroka svojstven je za bolesnike sa ulkusom želuca. Dijeta je individualno različita, a klinička iskustva ukazuju na nepobitne činjenice:

- izbjegavati žestoka alkoholna pića, kavu, cola napitke, cigarete - izbjegavati uzimanje aspirina i antireumatskih lijekova - hranu uzimati u manjim, a češćim obrocima - ne uzimati mega doze vitamina C Bolesti crijeva Kod bolesti crijeva su maldigestija i malapsorpcija dva usko povezana patofiziološka pojma.Oba se odnose na poremećaj probave nutrijenata unutar crijevnog lumena. Celijakija Celijakija ili glutenska enteropatija je nasljedna bolest kod koje postoji trajno nepodnošenje glutena u za to predisponiranih osoba. Gluten , koji se nalazi u pšenici, raži, ječmu i zobi, oštećuje sluznicu tankog crijeva. Osnovna je mjera liječenja trajna eliminacija namirnica sa sadržajem glutena. Dijareja Proljev ili dijareja je učestalost neformirane stolice. Klinički razlikujemo akutni i kronični proljev, a s obzirom na patofiziologiju razlikujemo sekrecijski, osmotski i eksudativni (dizenterijski). Dijetno liječenje akutnog proljeva sastoji se u nadoknadi tekućine i elektrolita koji se gube učestalim stolicama, a organizmu prijeti dehidracija. Kako se stanje oboljele osobe popravlja, tako se i proširuje izbor dozvoljenih namirnica. Kronični proljev traje tjednima, pa i mjesecima. Uzroci su mu razni. Dijetoterapiju treba usmjeriti ka korigiranju izgubljene tekućine i elektrolita, kao i često postojeće malnutricije. Iritabilni kolon Nadražljivo crijevo( iritabilni kolon ili spastični kolon) poremećaj je motiliteta cijeloga crijeva, iako prevladavaju simptomi vezani za debelo crijevo. Glavni su simptomi bol u trbuhu koja se pojavljuje za vrijeme obroka ili u tijeku defekacije, te izmjenični proljev i zatvor, pri čemu je prisutna nadutost, flatulencija i obilno izlučivanje sluzi stolicom.Dijetoterapija je isključivo individualna, a ovisi o trenutnom stanju oboljelog. Morbus Crohn Kronična upala tankoga i debelog crijeva, često popraćena granulomima u crijevima, ulkusima i fistulama. Histološki je karakterističan slijed bolesnih i zdravih crijevnih segmenata, što tu bolest bitno razlikuje od sličnog joj ulceroznog kolitisa, a upala zahvaća cijelu stjenku crijeva. Oboljeli stolicom gubi proteine, elektrolite, a zbog deficita cinka gubi osjet okusa.U nekih može nastupiti osteomelacija, manjak liposolubilnih vitamina te deficit magnezija i željeza.Kod svih je znatan gubitak tjelesne mase,a oboljeli često sam sebi propisuje dijetu.Dijetoterapija se bazira na slijedećim preporukama:Prehrana mora biti visokoenergetska, sa umjerenim količinama nezasićenih masnoća, a visokim sadržajem punovrijednih bjelančevina, s dosta vitamina i minerala, a bez grubih sastojaka te bez velikog neprobavljenog ostatka. Ulcerozni kolitis Kronična bolest debelog crijeva sa krvavo- sluzavim proljevima.Budući da oboljeli učestalom stolicom gube mnogo dušika ( 2-4 puta više nego što je normalno) treba im povećati unos proteina uz vitaminsko mineralnu suplementaciju. Dijeta je individualna uz napomenu da mnogi ne podnose mlijeko!

Divertikulitis Divertikuli su male vrećaste izbočine koje se mogu pojaviti na bilo kojem području probavnog kanala, ali su najčešći u donjem dijelu kolona. Problem nastaje prilikom upale divertikula- divertikulitis. Bitan način izbjegavanja divertikula je pravilna prehrana sa dovoljnim udjelom biljnih vlakana. Kod pojave divertikula treba izbjegavati namirnice sa sadržajem sjemenja i koštica koje mogu upasti u divertikul i izazvati komplikacije. Meteorizam Plinovi se nakupljaju u probavnom kanalu na dva načina: gutanjem i stvaranjem u crijevima.Čest uzrok aerofagije jesu i razna gazirana pića. Meteorizam ili nadutost može se pojaviti u mnogih osoba nakon uzimanja većih količina hrane koje sadrže potencijalno neprobavljive ugljikohidrate kao i masne, pržene hrane. Dijetoterapija se sastoji iz eliminacije namirnica koje uzrokuju tegobe. Opstipacija Poremećaj crijevnog motiliteta, koji je obično posljedica nepravilne prehrane. Prehrana koja sadrži složene ugljikohidrate, celulozu, hemicelulozu ,pektin i dosta tekućine najbolji je regulator stolice. Obično se preporučuje 18-24 g biljnih vlakana na dan, ali je i to dosta individualno. Ako takva dijeta ostane bez učinka, tada se (kada se isključe organski uzroci opstipacije) mogu primijeniti prirodni laksativi (mekinje, biljni čajevi). Dijeta kod akutnih i kroničnih jetrenih bolesti Hepatitis Akutni hepatitis uzrokuju virusi A, B, C, D i E. Hepatitis A i E ne prelaze u kronični oblik. Oboljelima, zbog hipermetabolizma, treba propisati visokoenergetsku prehranu podijeljenu u češćim, a manjim obrocima sa udjelom 100 – 200 g proteina /dnevno.Alkohol je strogo zabranjen. Često je takva dijeta znana pod imenom hepatoprotektivna dijeta. Ciroza jetre Dugotrajni i neliječeni kronični hepatitis prelazi u cirozu jetre. Oboljelima je smanjena mišićna masa, a treba i spriječiti gomilanje NaCl u organizmu dekompenziranih bolesnika s cirozom jer se zbog zatajivanja jetre pojavljuju otekline trbuha (ascites) i cijelog tijela. Prehrana je individualna sa generalnim ograničenjima masnih, kiselih i paprenih jela i zabranu alkohola.Treba nadoknaditi manjak bjelančevina, željeza, vitamina A, D, K i B skupine. Steatoza jetre Steatoza jetre je gomilanje masti u jetrenim stanicama. Dijetoterapija steatoze temelji se na otkrivanju uzroka takvog stanja te adekvatno tome propisuje ciljana dijeta. Nasljedne metaboličke bolesti jetre Fenilketonurija Recesivno nasljedna bolest koja nastaje zbog prirođene greške u složenom mehanizmu metabolizma fenilalanina. To je esencijalna aminokiselina (organizam je ne sintetizira,već ju moramo unositi hranom ). Iz nje nastaje tirozin- aminokiselina koja je bitna za sintezu

hormona štitnjače, adrenalina, noradrenalina te kožnog pigmenta melanina. Za pretvorbu fenilalanina u tirozin nužan je enzim hidroksilaza ,no u ovom slučaju postoji mutacija gena koji regulira proizvodnju upravo tog enzima. Reakcija pretvorbe fenilalanina u tirozin je onemogućena, a kao posljedica dolazi do gomilanja fenilalanina u organizmu uz nedostatak tirozina. Dijetoterapija je od presudne važnosti i zahtjeva veliku disciplinu, a kao rezultat dobivamo stanje organizma kao u svake zdrave osobe. Princip dijete je da se hranom od prvih dana života unosi samo onoliko fenilalanina koliko je neophodno za ugradnju u vlastite proteine. Tu malu dopuštenu količinu fenilalanina određuje liječnik za svakog pacijenta individualno. Galaktozemija Nasljedna bolest koja nastaje kao posljedica poremećenog metabolizma ugljikohidrata. Naime, galaktoza je sastavni monosaharid mliječnog šećera (laktoze).Galaktozu apsorbira sluznica tankog crijeva te portalnim krvotokom dospijeva u jetru, gdje je tri enzima moraju pretvoriti u glukozu. Ako nedostaje samo jedan od ta tri specifična enzim, razvija se galaktozemija. Dijetoterapija isključuje mlijeko i mliječne proizvode. Wilsonova bolest Rijetka nasljedna bolest poremećaja metabolizma bakra. Jetreni lizosomi ne mogu izlučiti bakar iz organizma te dolazi do njegova gomilanja, a time i trovanja jetre, mozga, bubrega i rožnice oka. Uz terapiju lijekovima, obvezna je i redukcija bakra putem prehrane, a to znači: Dijeta s vrlo niskom količinom bakra – do 1mg /dnevno, što znači uporabu namirnica s izrazito malim sadržajem bakra Dijeta s niskom količinom bakra – do 2 mg /dnevno, što podrazumijeva namirnice s niskim i umjerenim sadržajem bakra Uz ovu dijetu potrebno je kombinirati i hepatoprotektivnu dijetu. Hemokromatoza Nasljedna bolest koju obilježava poremećen metabolizam željeza. Željezo se apsorbira u ekscesivnoj količini i gomila u organizmu, osobito u jetri i gušterači. U tih se bolesnika s vremenom razvija šećerna bolest i, ne baš rijetko, karcinom jetre. Alkohol je strogo zabranjen ne samo zato što oštećuje jetru, nego zato što povećava apsorpciju željeza. Dijetoterapija se bazira na reduciranju namirnica sa sadržajem željeza, te kombiniranosti sa popratnim simptomima. Dijeta kod bolesti žučnog mjehura i žučnih puteva Kolelitijaza (žučni kamenci) Žuč je prirodna emulzija (mješavina ulja i vode) u ljudskom organizmu, sastavljena od žučne kiseline, bilirubina, kolesterola, lecitina, Na, K, Ca, Cl i karbonata te vode. Razlikujemo kolesterolske, bilirubinske kamence i miješane žučne kamence. Način prehrane i genetska sklonost mogu utjecati na preveliko stvaranje kolesterola i zastoja tijeka žuči. Kamenci se počnu formirati oko neke jezgre najprije kao mulj, a tek s vremenom izazivaju grčevitu bol, tzv. žučne kolike. Dijetoterapija se bazira na reduciranju masnoća u prehrani uz ograničenje proteina na 60 do 80 g na dan,a Treba je usmjeriti prema uzrocima nastanka kolelitijaze, npr. pretile osobe trebaju reducirati tjelesnu masu. Kolecistitis (upala žučnog mjehura) Razlikujemo akutni i kronični oblik upale. Svaki zastoj žuči u žučnim vodovima izaziva

upalu. U akutnom obliku upale najvažnije je u prva 24 – 48 sati ne unositi ništa na usta, uz odgovarajuće medikamentno liječenje Poboljšanjem stanja, najprije se propisuju biljni čajevi, a tek nakon smirivanja slijedi lagana prehrana bazirana na ugljikohidratima, vrlo niskim udjelom masnoća, bez proteina, biljnih vlakana i oštrih začina.Jelovnik se postupno proširuje većim izborom namirnica. Dijeta kod bolesti gušterače (pankreasa) Razlikujemo akutni i kronični pankreatitis. Akutni pankreatitis Najčešće se pojavljuje kao posljedica bolesti jetre, žučnih kamenaca , hiperlipidemije te pretjeranog uživanja alkohola. Svakom bolesniku sa akutnom upalom gušterače ne smije se dati ništa na usta, pankreas mora mirovati. Bolesnik prima infuziju , a nakon poboljšanja slike blagi čaj i dvopek. Količine ugljikohidrata iznose do 200 g na dan. Tek smirivanjem kliničkih i laboratorijskih nalaza (vrijednost amilaze je normalizirana) prelazi se na oprezno davanje tekuće hrane uz postupno proširivanje jelovnika nemasnim mesom uz smanjen izbor povrća. Kronični pankreatitis Odmah nakon postavljene dijagnoze kroničnog pankreatitisa treba utvrditi postoji li, i u kojem stupnju malapsorpcija. Dijeta se bazira na manjoj količini masnoća biljnog podrijetla (20-40 g), proteinima (80-100 g) podrijetlom iz nemasnog mesa i 400 -500 g ugljikohidrata na dan. Te vrijednosti postižemo postupno, ovisno o stanju oboljele osobe. Dijeta kod dijabetesa (šećerne bolesti) ako nema inzulina, glukoza ne može ući u stanicu nego se vraća nazad u krv i neiskorištena odlazi mokraćom iz tijela. Razlikujemo 2 tipa dijabetesa: Dijabetes tipa 1 - ovisan o inzulinu, a posljedica je deficita inzulina. Pojavljuje se iznenada, a prate ga tri osnovna simptoma: polidipsija (pojačana žeđ), poliurija (pojačano mokrenje) i polifagija (pojačana glad). Unatoč pojačanoj gladi, oboljeli iako mnogo jede, mršavi jer glukoza ne biva iskorištena.Potrebno je znati da bez inzulina nema niti pravilnog metabolizma masti i proteina. Dijabetes tipa 2 – neovisan o inzulinu, pojavljuje se kao posljedica pretilosti kod fizički neaktivnih osoba. Njihov organizam ne može iskoristiti inzulin, stvoren čak i u suvišku, jer mišićne i masne stanice nemaju dovoljno receptora za prihvaćanje inzulina, a uvijek imaju višak glukagona .To nazivamo rezistencijom na inzulin.Početak je bolesti postupan, neprimjetan. Dijetoterapija ima veliku ulogu u liječenju dijabetesa i zahtjeva korištenje tablica namirnica i njihovih zamjena prema preporukama ADA (The American Dietetic Association).Sve namirnice su podijeljene u šest skupina.Unutar pojedine skupine, namirnice imaju različitu težinu, ali istu kalorijsku vrijednost. Osnovu za sastavljanje jelovnika oboljelih od dijabetesa, obzirom na potrebnu energetsku vrijednost i vrstu terapije, čine tablice sa točno određenim brojem jedinica po pojedinom obroku. Potrebna je stručna edukacija za provođenje dijabetičke dijete Dnevne količine hrane raspoređuju se ovisno o inzulinskoj terapiji, stoga slijedi: 3 obroka dnevno - dijabetičari na intenzivnoj inzulinskoj terapiji 5 obroka dnevno - dijabetičari na terapiji dijetom ili inzulinom u jednoj dozi

6 obroka dnevno – dijabetičari na terapiji inzulinom u dvije doze Obroci oboljelih od dijabetesa trebaju biti uvijek u isto vrijeme. Dijeta kod hiperlipidemije Nastanku bolesti pridonosi prehrana bogata zasićenim masnim kiselinama i suviškom ugljikohidrata kroz dulje vrijeme, ali i genetska predispozicija. Masnoće se talože na stjenkama krvnih žila, čine ih tvrdima (ateroskleroza), neelastičnima i manje prohodnima. Organizam je u stalnoj opasnosti od moždanog i srčanog infarkta, stoga dijetoterapiju treba provoditi bez odlaganja i dosljedno. Osnovne smjernice su slijedeće: 1. smanjiti vrstu i unos masnoća u prehrani 2. reducirati tjelesnu težinu 3. povećati količinu biljnih vlakana 4. povećati tjelesnu aktivnost, što više se kretati Kako se hraniti kada je povišen kolesterol, a trigliceridi normalni ili kad su povišeni i trigliceridi i kolesterol? Dijetoterapija se radi na osnovu tipizacije hiperlipidemije po Fredricksonu, a obuhvaća 5 tipova: TIP IIa - povišen kolesterol, normalni trigliceridi TIP IIb - povišen kolesterol, povišeni trigliceridi TIP IV - normalan kolestrol, povišeni trigliceridi Hiperkolesterolemija Normalne razine kolesterola u krvi su 3.88-5.15 mmol/l, pri tome je LDL-kolesterol od 2.593.34mmol/l. Povišenu razinu kolesterola u krvi obzirom na vrijednost LDL- kolesterola, dijelimo na: - blagu: 3.36 - 4.11 mmol/l Budući da su najčešći uzroci blage hiperkolesterolemije debljina ili pretilost, a samim tim i prekomjerno konzumiranje namirnica bogatih kolesterolom i zasićenim masnim kiselinama – potrebno je reducirati sva tri faktora.Upravo se na tome i bazira dijetoterapija . - umjerenu: 4.14 – 5.67 mmol/l Uzroci ovog oblika hiperkolesterolemije isti su kao i kod blagog oblika, uz dodatak genetskog faktora kao vrlo utjecajnog.Dijetoterapija uz povećanu fizičku aktivnost ima veliku ulogu u liječenju. Treba napomenut slijedeće:ako su za liječenje hiperkolesterolemije propisani lijekovi, terapija neće potpuno biti učinkovita bez pridržavanja dijete i tjelesne aktivnosti. - tešku hiperkolesterolemiju: vrijednost LDL- kolestreola iznad 5.67 mmol/l. Osobe s ovim oblikom hiperkolesterolemije imaju dominantne genetske faktore kao uzrok poremećaja. Terapija je ista kao i u prethodnom obliku. Hipertrigliceridemija Normalne razine triglicerida u krvi su 1.11- 2.00 mmol/l. Povišenje triglicerida iznad referentne vrijednosti nazivamo hipertrigliceridemija. I ova vrsta hiperlipidemije zahtjeva propisanu dijetoterapiju za uspješno liječenje kao i tjelesnu aktivnost koje zauzimaju središnje mjesto za očuvanje zdravlja i sprječavaju daljnje pogoršanje koje sa sobom nosi i određene faktore rizika (koronarne bolesti).

Dijeta kod arterijske hipertenzije (visokog krvnog tlaka) Normalni krvni tlak (140/90 mmHg) mogu poremetiti brojni faktori, među kojima veliku važnost imaju pretilost, rezistencija na inzulin, prekomjerno slana i masna hrana, razina kalcija, kalija i magnezija i alkohol. Primjerena dijetoterapija osobama s hipertenzijom, osobito onima s umjereno povišenim tlakom, može regulirati krvni tlak. Prevencija hipertenzije treba uključivati slijedeće mjere: 1. smanjenje pretjerane tjelesne mase 2. reduciranje soli u prehrani ( ne više od 6 g dnevno) 3. reduciranje zasićenih masnoća u prehrani 4. održavanje odgovarajućih količina kalija, kalcija (1000-1200 mg na dan) i magnezija 5. ograničiti uzimanje alkohola, osobito žestokog pića 6. ne pušiti 7. baviti se tjelovježbom (preporučuje se aerobne aktivnosti) 8. izbjegavati stres i duševnu napetost Dijeta za srčane bolesnike Biokemijski parametri srčanih bolesnika pokazuju sniženu razinu albumina i transferina u krvi, smanjen broj ukupnih limfocita, povišenu razinu uree i kreatinina te sniženu razinu kalija i magnezija.Povišene razine uree i kreatinina u krvi znak su smanjenog protoka krvi kroz bubrege. Pri određivanju dijetoterapije treba uzeti u obzir slijedeće: - voditi računa o količini soli u hrani - ako je pacijent pretio reducirati tjelesnu masu - kontrolirati diurezu (količina mokraće u 24 sata) bolesnicima koji dobivaju visoke doze diuretika treba dodati kalij,magnezij, kalcij te vitamine, osobito folate i tiamin. Prehrana nakon srčanog infarkta treba sadržavati lako probavljivu hranu s reduciranim dodatkom soli (1-2.5 g) bez zasićenih masnoćama. Konzumacija kave i alkohola je zabranjena kao i pušenje. Nakon oporavka preporučuje se prehrana mediteranskog tipa uz umjerenu količinu soli. Dijeta kod bolesti dišnog sustava Dijeta kod nutritivnih alergija Alergija probavnog sustava očituje se grčevima u trbuhu, mučninom i povraćanjem, proljevom ili opstipacijom, a na koži svrbežom i urtikarijom (koprivnjačom), na plućma bronhospazmom s edem ždrijela ili bez njega, ali i rinitisom.U težim slučajevima može doći do pada arterijskog tlaka i anafilaktičkog šoka. Najčešći alergeni hrane su: mlijeko, ribe, račići, jaja, kikiriki i orašasti plodovi, jagode, naranče, jabuke, soja.Liječenje nutritivne alergije zasniva se na eliminacijskoj dijeti, što znači :treba utvrditi koja namirnica izaziva alergijsku reakciju i potom je eliminirati iz prehrane.Treba napomenuti da kod osoba sa deficitom enzima laktaze dolazi do simptoma sličnih alergijskoj reakciji. Ovdje se radi samo o intoleranciji na laktozu (mliječni šećer) tj.nepodnošenje mlijeka . Isto ne vrijedi za fermentirane mliječne proizvode. Česte su alergijske reakcije na razne aditive ( sredstva koja se dodaju raznim prehrambenim proizvodima radi poboljšanja kvalitete).Uglavnom se radi o alergiji na mononatrijev glutamat, tartrazin (žutonarančasta boja) i salicilate.

Dijeta kod bubrežnih bolesti Bolesti bubrega dovode do raznih poremećaja, kao što su: 1. oligurija – nesposobnost izlučivanja vode 2. uremija – nagomilavanje uree u krvi 3. albuminurija – gubitak velikih količina bjelančevina mokraćom, a sve to prati visok krvni tlak i pojava edema. Dijetoterapija je vrlo kompleksna i zahtijeva izričito individualni karakter, a bitan je činilac od kojeg ovisi tijek bolesti.Regulira one elemente u čijem metabolizmu bubrezi imaju veliku ulogu, a to su: voda, bjelančevine, kalij, fosfor i kalcij. Akutni nefritis Akutna upala često dovodi do nesposobnosti bubrega da izlučuje vodu. Bolest je praćena oticanjem očnih kapaka, glavoboljom, povraćanjem, smanjenim mokrenjem uz pojavu bjelančevina i krvi u mokraći, povišenim krvnim tlakom. Ne postoji univerzalna dijeta, već se prema kliničkoj slici i biokemijskim parametrima određuje dijetoterapija. Nefrotski sindrom Kronična upala bubrega dovodi do postupnog zatajivanja bubrega. Prema općem stanju i laboratorijskim pokazateljima određuje se dijetoterapija. Renalna insuficijencija Potpuno zatajivanje bubrega dovodi do insuficijencije i daljnji korak je uvođenje hemodijalize. Cilj dijetoterapije je osigurati dovoljan energetski unos, sa izborom kvalitetnih, visokovrijednih proteina koji su potrebni za podmirenje osnovnih aminokiselina i dušika izgubljenih u tijeku dijalize. Unos kalija, natrija, fosfora i tekućina određuje se na temelju laboratorijskih nalaza i kliničke slike. Dijeta kod bubrežnih kamenaca Kod nastanka bubrežnih kamenaca treba analizom saznati o kojoj se vrsti kamenca radi i adekvatno tome propisati odovarajuću dijetoterapiju. Najčešće se javljaju: 1.oksalatni kamenci – nastaju u kiseloj, ali i u alkalnoj reakciji kada hrana obiluje oksalatima. Treba primijeniti alkalogenu dijetu s redukcijom oksalata. 2.fosfatni kamenci – nastaju u bazičnom urinu, pa treba birati namirnice s kiselom reakcijom koju daje acidogena dijeta uz redukciju fosfora. 3.uratni kamenci – stvaraju se u kiseloj mokraći kod pretilih bolesnika i kod osoba s povišenom koncentracijom. mokraćne kiseline u krvi.Primjenjuje se alkalogena dijeta uz redukciju namirnica koje su nosioci purina. Jedina zajednička preporuka kod urolitijaze (bubrežnih kamenaca) je obilno unošenje tekućine. Da bi se osigurao stalan izlaz urina, preporučuje se 250 – 300 ml tekućine po satu ( urološki čaj, voda) tijekom cijelog dana. Dijeta kod malignih oboljenja Nedostatak apetita, loša probava i apsorpcija hranjivih tvari, poteškoće kod žvakanja i gutanja, uzroci su koji utječu na pad težine i pothranjenost kod onkoloških bolesnika. Prehrana mora biti individualizirana kako bi se spriječio daljnji gubitak težine i mogućnost razvoja oštećenja uslijed nedostatka potrebnih građevnih, energetskih i zaštitnih tvari. Prilikom kreiranja jelovnika treba uzeti u obzir bolesnikove želje oko izbora namirnica, a hranu treba rasporediti u više malih obroka i tek ih postupno povećavati.Vitaminsko

mineralna suplementacija je od velike važnosti. U svakodnevnu prehranu trebalo bi uvrstiti što više voća i povrća, barem 400 g dnevno. Prednost treba dati voću i povrću koje je bogato antioksidansima, jer kemoterapija oštećuje i zdrave stanice. Vrijednost gljiva, pogotovo shitake i reishi od velikog su značaja. Sadrže polisaharid lentinan, značajan za jačanje i podizanje imuniteta, uz antitumorsko i antioksidativno djelovanje Poželjno je smanjiti unos mesa na najviše 80 g dnevno. Posebno je to važno kod hormonski uzrokovanih tumora. Soja je preporučljiva namirnica jer sadrži genistein i fitoestrogene koji usporavaju razvoj stanica raka, ali posebnu pažnju treba posvetiti konntroli njena porijekla. Dijeta kod osteoporoze Važnu ulogu u nastanku osteoporoze imaju: - nedovoljno kalcija u prehrani tijekom mladosti - slaba tjelesna aktivnost - niska razina estrogena u postmenopauzi - pušenje - pretjerana količina kave i alkohola Zbog gubitka kalcija, kosti postaju porozne i krhke, a slijedom toga lakše dolazi do oštećenja uslijed padova i ozljeda, a često nema nikakvih simptoma dok ne dođe do nekog prijeloma. Iako bi prevencija osteoporoze trebala početi u ranoj mladosti vrhunac koštane mase dostiže se između 25-35 godina života prehrana bogata kalcijem i uzimanje nadopuna kalcija može biti od pomoći. Dnevno je potrebno 1500 mg kalcija da se uspori proces njegova gubitka. Vitamin D, drugi je važan sastojak prehrane, koji štiti od osteoporoze. Jedan dio sintetizira se u organizmu ako se koža izloži sunčevim zrakama, a ostatak se mora unijeti putem hrane. Zadatak ovog vitamina je da omogući iskorištavanje kalcija i fosfora iz krvi. Za liječenje osteoporoze, jednako je važan i magnezij. Premda čini tek djelić koštane tvari ima neproporcionalno važnu ulogu jer uravnotežuje dobavu kalcija u tijelu i spriječava njegovo izlučivanje. Uloga željeza u gustoći kostiju povezana je s njegovom ulogom u stvaranju kolagena - ključne komponente koštanog tkiva, stoga uravnotežen unos kalcija i željeza posebno pogoduje zdravlju kostiju. Nova istraživanja pokazuju da i mineral bor ima važan učinak kod osteoporoze. Manjak ovog rijetko spominjanog minerala može poremetiti metabolizam kalcija, čineći vaše kosti lomljivijima. Bor izrazito podiže razinu hormona estrogena koji sprječava gubitak kalcija i demineralizaciju kostiju. Drugim riječima, bor djeluje kao blaga «terapija nadoknade estrogena». Zaboravite cigarete, oprezno s alkoholom jer i te štetne navike povećavaju rizik od osteoporoze. Pušenje, ionako izuzetno štetno, treba potpuno odbaciti, a alkohol ograničiti na max 2 dcl vina dnevno.Ograničite potrošnju natrija, tj. hranu solite umjereno. Na ovim postavkama treba bazirati dijetoterapiju. Svakodnevna umjerena tjelovježba: hodanje, vožnja bicikla, aerobik smanjuje gubitak minerala, ali i održava dobar mišićni tonus. Istraživanja pokazuju da sportski aktivne osobe imaju i do 30% više koštane mase od onih koji se ne bave nikakvom tjelovježbom. Dijeta kod reumatskih oboljenja Uzimajući u obzir vrstu i stupanj reumatskog oboljenja teško je napraviti univerzalnu dijetoterapiju.U akutnoj fazi je potrebna laganija prehrana s manje soli i oštrih začina.U kroničnoj fazi se jelovnik proširuje i prati tijek oboljenja uzimajući u obzir istodobna

oštećenja bubrega, srca ili pak probavnog sustava. Kao što su različite reumatske bolesti i njihove komplikacije tako je i dijetoterapija izrazito individualna. Dijeta za liječenje debljine ili pretilosti Najčešće je pretilost posljedica prekomjernog unosa hrane kroz duži period. Veći unos nego potrošnja hrane rezultira nakupljanjem viška kilograma, odnosno masnog tkiva. Utvrđivanjem viška tjelesne težine, početak liječenja započinje čvrstom odlukom i željom za mršavljenje.Nakon toga anamnezom treba saznati zdravstveno stanje i ispitati prehrambene navike i stupanj tjelesne aktivnosti.Već pri prvom razgovoru uočavaju se greške u prehrani i posljedice nagomilavanja viška kilograma. Mršavljenje je dugotrajan proces u kojem uz pravilnu dijetu, dosljednost i upornost donosi željene rezultate. Čest je slučaj provođenja ekspresnih, popularnih dijeta „na svoju ruku“ koje dovode do naglog, ali kratkotrajnog gubitka kilograma uz posljedice po zdravlje.Samo individualizirani oblik dijetoterapije donosi dugotrajne rezultate. Permanentnim praćenjem i prilagođavanjem prehrane, pojedinac mršavi bez neželjenih posljedica i dolazi do zadanog, ali razumnog cilja u gubitku tjelesne težine. Dijetoterapija poremećaja u prehrani

28...Dijeta u bolesnika s bolestima gušterače 2002četvrtak 11. travanj piše: dr. sci. Alan Šustić, dr. med. Bolesti gušterače nisu rijetke, a daleko najčešće su upalne bolesti (pankreatitis) i tumori (zloćudni ili dobroćudni). Bolesnici s svježom upalom gušterače nakon otpusta iz bolnice morali bi uzimati isključivo tekuće obroke bogate složenim ugljikohidratima uz minimalnu količinu bjelančevina, a u potpunosti bez masti. U kasnijim stadijima oporavka potrebno je postepeno povećavati količinu bjelančevina (biljnog porijekla) do postizanja odnosa ugljikohidrati 60% : bjelančevine 40 %. U bolesnika s malignom bolesti gušterače također je potrebno reducirati unos masti, a nakon kirurškog zahvata zbog zloćudnog tumora neophodno je uvesti dijetu s barem 5 do 6 manjih obroka dnevno, siromašnih celulozom (izbjegavati sirovo povrće i južno voće) i mastima (od mesnih produkata preporučljivo je konzumirati isključivo kuhano meso i ribu, a izbjegavati maslac i masnije meso). U osnovi bolesnicima s bolesti gušterače, ukoliko nema razloga za specifičnu dijetu (npr. akutni stadij pankreatitisa ili teški oblik šećerne bolesti zbog u potpunosti izgubljene funkcije gušterače), najpreporučljivija je blaga dijeta s malo masti, a bogata složenim ugljikohidratima i bjelančevinama. Takva dijeta sastoji se od 5-6 obroka, blage, neiritirajuće hrane, npr. na slijedeći način: zajutrak blagi, gusti vočni sok, mlijeko i dvopek, čaj od kamilice; doručak - želatinozni desert s kremom ili blagi kolač; ručak - kuhani krumpir bez ljuske ili kuhano mekano povrće, s ili bez kuhanog nemasnog mesa (govedina, piletina ili riba), voćni sok ili iscjeđeno voće, čaj; poslijepodevni obrok - puding, šalica toplog mlijeka; večera - juha, prepečeni bijeli hruh ili dvopek s malo margarina, kompot; prije spavanja - pročišćeno žito ili dijetetske žitarice u toplom, nemasnom mlijeku. Uz ovakvu dijetu mogu se dodati polivitaminski (vitamin E!) i mineralima bogati preparati (magnezij: npr. mineralna voda Donat).

rehrana bolesnika s kroničnim upalnim bolestima crijeva

Podhranjenost je prisutna kod bolesnika koji boluju od Chronove bolesti. Bolesnici s ovom bolesti sagorjevaju brže kalorije, ali i crijeva ne mogu resorbirati hranjive sastojke iz uobičajene hrane jer je crijevna sluznica ili stijeka upaljena, koju mogu resorbirati svi ostali zdravi ljudi bez crijevnog poremećaja. Neki stručnjaci savjetuju zbog izbjegavanja zaostajanja u rastu djeci s upalnim bolestim crijeva uzimanje kalorijski vrednije hrane bjelačevinama 150 % dnevno u odnosu na unos u normalnim oklnostima.Znanstvena istraživanja su pokazala da je suport ( potpora) adekvatnom prehranom također važna kao i samo liječenje lijekovima, stoga je od iznimne važnosti pravilna prehrana oboljelih. Hrana potrebna i važna u prehrani oboljelih 1) Tekućina Iznimno je važno piti puno tekućine zbog proljevastih stolica. Potrebno je piti vodu, čajeve, sokove negazirane , ali najbolje jabučni sok .Smatra se kako čajevi iako imaju teina kao zeleni čaj ima pozitivan učinak za oboljele 2) Bjenačevine ( proteini) Vrlo su važni spojevi osobitio za djecu u fazi intenzivnog rasta.Proljev dovodi do deficita ( pada) bjelačevina i oboljeli trebaju veće količine bjelančevina u odnosu na zdravu populaciju. Jedna znanstvena studija pokazala je kako bjenačevine soje su prihvatljive kao nadomjestak bjelačevina iz mlijeka kod osoba koje mliječne bjelančevine ne podnose. soga se sojino mlijeko može konzumirati ali ne jesti soju u obroku( vidjeti dalje kod hrane koju treba izbjeći). Plava riba kao tuna, srdela ili lokarda smatraju se pogodnom hranom za oboljele. Piletina je također pogodna vrsta mesa za oboljele. 3) Kompleksi ugljikohidrata Voće , povrće i žitarice ( ukoliko ne boluju od celijakije -bolesti nepodnošenja glutena koji je glavni sastojak svih žitarica), trebali bi činiti polovicu kalorija koju oboljeli tijekom dana trebaju unositi u organizam.Svježe voće ( jabuke, grejpfrut,šljive, maline i ribizli) smatraju su protektivnim ( dobrim) voćem za oboljele i za sprečavanje raka debelog crijeva. Bolesnici trebaju izbjegavati voće s većim sadržajem šećera kao grožđe , ananas, lubenica , kruške. 4) Omega 3 masne kiseline Riblje ulje tj.plava riba koja obiluje omega 3 masnim kiselinama smatraju se izuzetno dobrim za crijevnu sluznicu i smanjivanje upale osobito tankog crijeva. Znanstvena istraživanja su pokazala kako osobe koje su oboljele od ovih bolesti a osobito oboljeli od Chronove bolesti trebaju znatno kraću terapiju lijekovima i manje doze lijekova ukoliko im je prehrana bogata plavom ribom.

5) Tekući nadomjesci hranom Postoje nadomjesci hrane gdje su omjeri tekućine, elektrolita , vlakana i mikroelemenata , točno izbalansirani i primijenjuju se kao nadomjestak barem jednog ili više obroka kod osoba koje ne povraćaju, a imaju proljeve zbog kroničnih crijevnih bolesti.Na našem tržištu u ljekarnama može se nabaviti “ Ensure plus” .

6) Kalijem bogate namirnice. One su potrebne kod svih vrsta proljeva, a osobito onih kod kroničnih crijevnih bolesti.Gotovo redovito kod takvih bolesnika nedostaje element kalij, koji se u namirnicama nalazi u svježem kravljem siru,ribi,avokadu i bananama. To su ujedno namirnice koje oboljeli mogu konzumirati. Hrana koju oboljeli moraju izbjegavati 1) Masnoće Masnoće pogoršavaju upalu sluznice tankog crijeva kod Chronove bolesti i ulceroznog kolitisa.Bolesnici s kroničnim upalnim bolestima crijeva trebaju izbaciti masnoće , pogotovo zasićene masnoće u mesu i mliječnim proizvodima. Međutim kako je već ranije napomenuto, masnoće koje nalazimo u ribljem ulju ( omega 3 masne kiseline), mogu pomoći u zacijeljenju upale sluznice. Stručnjaci, nutricionisti koji se u svijetu bave namirnicama , prehranom i učincima pojedinih sastojaka hrane, smatraju podobnu prehranu za oboljele od navedenih bolesti optimalnu onu koja je izbalansirana sa što manjim unosom zasićenih masnoća koje unosimo preko crvenog mesa i mesnih prerađevina i povećanom unosu plave ribe. 2) Mlijeko Pojedini bolesnici s kroničnim uplanim crijevnim bolestima ima nepodnošenje ( intoleranciju ) na laktozu tj. šećer koji se nalazi u mlijeku . Tim bolesnicima obično proljev pogoršava pijenje mlijeka ali korištenje jogurta ( ne voćnog jogurta), već običnog ili s dodatkom kultura kao acidofila i drugih mliječnih kultura gdje je mlijeko fermentirano, mogu pomoći u smanjenju upale crijevne sluznice.Naime takvi mliječni , fermentirani proizvodi sadrže probiotike koji su važni mikroelementi za uredan rad crijeva. 3) Alkohol, kofein, gazirana pića, složeni šećeri-saharoza Ove proizvode treba izbjegavati i ne uzimati ih kad bolujete od kroničnih crijevnih bolesti .Zamjena za saharozu, to je svakodnevni konzumni šećer, možete zamijeniti nekim od jednostavnih šećera ( monosaharida ) a to su voćni šećer-fruktoza, dextroza ili grožđani šećer ( imožete ih kupiti u trgovinama prehrambenih namirnica s delikatesnim odjelom ) ili u ljekarnama 4) Voće je kod navedenih bolesti dozvoljeno, ali kako je prethodno napisano bolesnici trebaju izbjegavati voće s većim udjelom šećera; ananas, grožđe, smokve, lubenice, kruške i slično

voće 5) Soju,jaja,rajčice i kikiriki ne treba konzumirati.Iako je napomenuto kako oboljelima treba kalija , a rajčica je namirnica koja ga ima u visokom udjelu , oboljeli za nadoknadu kalija od hrane trebaju uzimati bananu, svježi kravlji sir bez vrhnja i ribu a nikako rajčicu.. 6) Namirnice sastavljene od pšeničnog zrna, zobi, ječma, odnosno namirnice koje sadrže gluten zbog velikog broja oboljelih koji imaju pogoršavanje simptoma bolesti zbog intolerancije ( nepodnošenja ) navedenih namirnica treba izbaciti iz svakodnevne upotrebe 7) Povrće koje može iritirati upaljenu sluznicu i pogoršavati simptome i koje oboljeli trebaju izbaciti iz konzumiranja su brokula, karfiol, poriluk, kupus,prokulica i kelj.

Namirnice i kronične upalne bolesti crijeva
Pažljivi odabir pojedinih namirnica, njihova kombinacija, kao i način pripreme, od velike su važnosti u procesu liječenja kroničnih neinfektivnih upalnih bolesti probavog sustava, poput ulceroznog kolitisa i Crohnove bolesti. Osviješćivanjem ove činjenice, oboljela osoba se aktivno uključuje u borbu za svoje zdravlje i pospješuje proces i ishod liječenja. Kvasac Oboljelima od Crohnove bolesti i ulceroznog kolitisa preporuča se prehrana s malom količinom kvasca, budući da uporaba kvasca dovodi do aktiviranja i širenja bolesti. Kada su pacijenti bili podvrgnuti beskvasnoj i prehrani s malom količinom kvasca, bolest je naglo smanjila svoju aktivnost. Mlijeko Osobe s intolerancijom laktoze (mliječnog šećera) zbog nedostatka enzima laktaze ne mogu mliječni šećer sadržan u mlijeku razgraditi u jednostavni šećer, već ga pretvaraju u kratkolančane masne kiseline. Posljedica je jaki prodor vode u debelo crijevo, sa pojavom proljeva. Deficit enzima laktaze je vrlo česta pojava kod oboljelih od ulceroznog kolitisa i Crohnove bolesti, uslijed upalnog oštećenja sluznice tankog crijeva. U tom slučaju dobro se podnose fermentirani mliječni proizvodi, a dobar izbor je i sojino mlijeko koje ne sadrži laktozu. Kava Čak i mala količina kave, kao što je jedna šalica, može potaknuti kontrakcije u crijevima. U slučaju proljeva, kofein , kao diuretik, potiče mokrenje, dodatno oduzima organizmu prijeko potrebnu tekućinu. Prema tome, kava može potaknuti ili pogoršati simptome bolesti. Crveno meso Klinička ispitivanja su pokazala da je moguć utjecaj crvenog mesa na pogoršanje bolesti. Ukoliko osoba i nema smetnji prilikom konzumacije govedine, junetine, nemasne svinjetine i janjetine, savjetuje se da ih konzumira do ukupno najviše dva puta tjedno. Treba izbjegavati i pureće tamno meso. Bijelo meso peradi je dozvoljeno, ali treba pripaziti na način njegove pripreme - prženje i pohanje se ne preporučuje.

Maslinovo ulje Maslinovo ulje (bogato omega -3 nezasićenim masnim kiselinama) ima povoljan učinak na crijeva, tako što aktivira kontrakciju žučnog mjehura, te pojačava peristaltiku tankog i debelog crijeva. Rezultat toga je normaliziranje stolice. Riba Bogatstvo bjelančevina, vitamina (osobito A, D i B2), mineralnih tvari (kalcij, fosfor, magnezij, natrij, jod i fluor), višestruko nezasićenih masnih kiselina te umjerena količina masti, bijelu ribu stavlja na sam vrh prehrane. Velika prednost ribe je i u njenoj lakoj probavljivosti i dobroj apsorpciji. Preporučuje se riblja juha s rižom i mrkvom, te kuhana ili pečena riba u aluminijskoj foliji (škarpina, oslić, brancin) prelivena s maslinovim uljem. Prema novijim istraživanjima pokazalo se da plave ribe (tuna, skuša, sardina) djeluju protuupalno, te ih je poželjno uključiti u prehranu oboljelih. Jaja Jaja su izvrstan i ekonomičan izvor bjelančevina, stoga se preporučuje konzumiranje kuhanih jaja jedan do dva puta tjedno. Ne preporučuju se pečena jaja ili omlet koji mogu izazvati pogoršanje bolesti. Fermentirani mliječni proizvodi Mnogi laktobacili prisutni u mliječnim proizvodima stvaraju vlastitu laktazu kojom razgrađuju mliječni šećer, što ublažava podnošljivost fermentiranih mliječnih proizvoda kao što su: svježi sir, jogurt, acidofil, bioaktiv LGG i sl. Od 1985. kada su znanstvenici dr.Goldin i dr. Gorbach otkrili Lactobacillus rhamnosus tzv. LGG provedeno je niz istraživanja o korisnim učincima probiotika osobito LGG-a na ljudsko zdravlje. Znanost je dokazala da Lactobacillus GG uspješno čuva cjelovitost sluznice želuca i crijeva, održava normalnu crijevnu peristaltiku, te pospješuje apsorpciju vode, elektrolita (posebno kalcija) i ostalih hranjivih tvari. Lactobacillus GG, primijenjen oralno, poboljšava stvaranje zaštitnog antitijela IgA u tankom crijevu bolesnika s Crohnovom bolešću i ulceroznim kolitisom. Laktobacili se u organizam mogu unijeti putem raznih fermentiranih mliječnih proizvoda, ali i u obliku čiste kulture u formi tableta ili praška. Unos tekućine Čestim proljevastim stolicama gube se znatne količine tekućine, te postoji opasnost od dehidracije. Gazirana pića koja sadrže šećer i zaslađene voćne sokovi treba izbjegavati u svrhu nadoknade tekućine kod proljeva. Naime, šećer dodatno izvlači vodu iz tijela i ne skraćuje trajanje proljeva. Izgubljena tekućina nadoknađuje se nezaslađenim voćnim ili biljnim čajevima, negaziranim mineralnim vodama, te juhama pripremljenim od namirnica koje sadrže škrob. Juhe od riže, pšenične krupice, krumpira, mrkve, te pileća juha u mnogim se kulturama godinama koriste kao lijek kod ublažavanja proljeva. 23DIJETA KOD HIPRLIPOPROTEINEMIJE..

Poremećaj metabolizma lipida važan je faktor za razvoj ateroskleroze, posebno koronarnih arterija. Na koncentraciju ukupnih lipida i pojedinih frakcija u serumu utječu razni faktori, kao npr. dob. U djece serum sadrži manje kolesterola i triglicerida. Sve te koncentracije postupno rastu, a u doba puberteta dosežu one u odraslih.

Na koncentraciju lipida u krvnom serumu utječu i endokrine žlijezde, tako i npr. pri smanjenoj funkciji štitne žlijezde važan je utjecaj gušterače, tj. inzulina koji ima ulogu da snizuje koncentraciju lipida u serumu. Povećane koncentracije lipida u serumu predstavljaju hiperlipoproteinemije, koje mogu biti posljedica primarnog poremećaja sinteze ili razgradnje lipoproteina. Sekundarne hiperlipoproteinemije javljaju se u sklopu drugih bolesti, kao što je šećerna bolest ili smanjena funkcija štitne žlijezde (Hipotireoza). Da bi se hiperlipoproteinemija rano otkrila potrebno je učiniti tri osnovne pretrage: Referentne vrijednosti Kolesterol do 5.20 mmol/L Trigliceridi do 1.91 mmol/L HDL-kolesterol 1.10-3.00 mmol/L (high density lipoprotein) HDL-kolesterol ima ulogu odstranjivanja kolesterola iz optoka krvi i prenosi ga u jetru, gdje se kolesterol metabolizira u žučne kiseline. Zbog toga se HDL-kolesterolu pripisuje zaštitno djelovanje u sprečavanju razvoja koronarnih bolesti. Važan je i omjer između ukupnog i HDL-kolesterola. Različite kombinacije povišenih razina lipoproteina u bolesnim stanjima mogu se podijeliti u šest lipoproteinskih tipova. Na osnovi koncentracije kolesterola i triglicerida mogu se utvrditi tri najčešća tipa hiperlipoproteinemija koje su odgovorne za razvoj kardiovaskularnih bolesti. Tip IIa Tip IIb Tip IV Kolesterol povišen≠ Kolesterol povišen≠ Kolesterol normalan N Trigliceridi normalni N Trigliceridi povišeni≠ Trigliceridi povišeni≠

Kada se ustanovi hiperlipoproteinemija na osnovi laboratorijskih nalaza i kliničke slike, potrebno je započeti liječenje. Prvi je oblik liječenja dijeta, i to kod primarne i sekundarne hiperlipoproteinemije. Dijeta mora biti siromašna kolesterolom i masnim kiselinama (životinjska mast), a relativno bogata biljnim uljima koja sadrže nezasićene masne kiseline. Osobe s prekomjernom tjelesnom težinom moraju smršaviti. Preporuča se pojačati fizičku aktivnost, zabraniti uživanje alkohola. Potrebno je kontrolirati i druge faktore koji mogu pogoršati hiperlipoproteinemiju, kao što su šećer u krvi i urinu. Ako nakon tri mjeseca liječenje dijetom nije dovelo do potpunog ili značajnog pada vrijednosti lipida, započinje se medikamentoznom terapijom. Daju se lijekovi koji smanjuju stvaranje lipida ili povećavaju njihovo odstranjivanje iz plazme.

Hiperlipidemija je pre svega faktor rizika za ubrzanu aterosklerozu krvnih sudova i glavni faktor rizika koji se može modifikovati. To je faktor rizika za koronarnu bolest, cerebrovaskularnu bolest i oboljenja perifernih arterija. Dijeta ili terapija modifikacijom ishrane predstavlja bazični korak u lečenju hiperlipidemija. Kod velikod broja ljudi sa povećanim vrednostima triglicerida, to je i jedini nephodan način lečenja, dok su kod pacijenata sa urođenom,porodičnom hiperholesterolemijom efekti dijete veoma loši. Osnovni principi u ishrani ovih osoba su:smanjenje ukupnog unosa masti, smanjenje količine zasićenih, povećanje nezasićenih masnih kiselina i to isključivo uz mali unos holesterola. Osim navika u ishrani lečenje podrazumeva i promene načina života, povećanje fizičke aktivnosti, a sama terapija je prilagođena tipu poremećaja
Nutrijent Dijeta prvog stepena (procenat ukupnog kalorijskog unos Dijeta drugog stepena (procenat ukupnog kalorijskog unosa) Ukupne masti <30% 25-30% Zasićene MK <10% <7% Polinezasićene MK

≤10% ≤10% Mononezasićene masne kiseline 10-15% 10-15% Ugljeni hidrati 50-60% 50-60% Belančevine 10-20% 10-20% Holesterol <300 mg/dan <200mg/dan Biljni stanoli/steroli 2g/dan 2g/dan Solubilna vlakna 20-30g/dan 20-30g

Sažetak

19.Dijetetski suplemetni ili dodaci ishrani su proizvodi koji mogu da pomognu, pojačaju ili asistiraju prirodnoj funkciji u organizmu. Prema DSHEA (Dietary Supplement Health and Education Act) dijetetski suplementi se definišu kao: „proizvodi (sem duvana) koji su namenjeni suplementiranju hrane koja se konzumira i koji sadrže jednu ili više određenih komponenata: vitamine, minerale, biljne komponente, aminokiseline, dijetarne supstance koje povoljno utiču na unos hrane, koncentrate, metabolite, konstituente, ekstrakte ili kombinaciju ovih komponenti.“ Dijetetski suplementi spadaju u kategoriju hrane, dakle nisu lekovi, na njima ne mogu biti izjave koje kažu da dodatak ishrani služi u svrhu postavljanja dijagnoze, lečenja, prevencije bilo koje bolesti ili stanja. Dodaci ishrani se proizvode u dozno zavisnim oblicima (kapsule, tablete, sirupi, kapi...). Pošto je preduslov za održavanje dobrog zdravlja pravilna i raznovrsna ishrana, ustanovljeno je da se unošenjem odgovarajućih nutritivnih sastojaka može sprečiti nastanak mnogih oboljenja. Dovoljnim unosom kalcijuma, vitamina D i fizičkom aktivnošću u detinjstvu izgrađuju se jake kosti i smanjuje mogućnost nastanka osteoporoze i lomova kostiju u starosti. Veliki je broj novinskih članaka, televizijskih emisija i drugih lako dostupnih informacija o pravilnoj ishrani. Pravilnom ishranom mogu se zadovoljiti sve potrebe organizma za vitaminima, mineralima i drugim nutrijentima. Međutim, ubrazan tempo života u savremenom svetu naterao je većinu ljudi da se nepravilno hrane (preskakanje obroka, brza hrana, nedovoljan unos voća i povrća, previše zastupljena masna i pržena proteinska hrana...). Na ovaj način organizam ostaje bez važnih vitamina i minerala, koji su neophodni za očuvanje zdravlja. Ove loše navike u ishrani savremeni čovek pokušava da nadomesti pomoću „čarobnih „ tabletica- multimineralni i multivitaminski kompleksi. Ipak, da bi se pomoglo sopstvenom organizmu da lakše funkcioniše treba znati kome su potrebni koji dijetetski

suplementi, u kom obliku, u kojoj dozi. Da li je gvožđe neophodno za rast i razvoj dece, da li je potrebno trudnicama, da li su žene posebno podložne nedostatku gvožđa zbog menstrualnih krvarenja? Ako je odgovor na sva ova pitanja da, postavlja se pitanje koliko gvožđa, u kom obliku treba da unose deca, trudnice ili žene u reproduktivnom periodu. Različite potrebe organizma u zavisnosti od pola, starosti, fizioloških stanja (trudnoća, dojenje) uslovljavaju da se i unos određenih nutrijenata treba prilagođavati fiziološkim potrebama organizma. Posebno treba obratiti pažnju kod izbora i doziranja dodataka ishrani kod dece, trudnica, dojilja, teško bolesnih osoba, rekonvalescenata, osoba na posebnim terapijama, sportista... Dodaci ishrani se dele prema sastavu i aktivnim komponentama na: 1. Dijetetske suplemente koji sadrže vitamine, minerale i druge nutrijente (pojedinačno ili u kombinacijama) 2. Dijetetske suplemente koji sadrže supstance botaničkog (biljni dijetetski suplementi) i drugog porekla (enzimi, probiotici). Primenjene količine dijetetskog suplementa u pojedinačnoj dozi (tableta, kapsula, kašika...) moraju odgovarati ustanovljenim preporučenim dnevnim dozama određenih populacionih grupa. Zvanične preporuke o unosu određenih vitamina, minerala i drugih dodataka ishrani daju zvanične zdravstvene službe i regulatorna tela pojedinih država ili međunarodnih organizacija. Ove preporuke variraju u određenim granicama i razlikuju se donekle, takođe podložne su promenama uskladu sa novim naučnim saznanjima i istraživanjima.

Dijetetski suplementi su namirnice koje dopunjuju normalnu ishranu i predstavljaju
koncentrovane izvore nutrijenata (vitamina, minerala i drugih supstanci sa hranljivim ili fiziološkim efektom), a u prometu su u doziranim farmaceutskim oblicima dizajnirane da se uzimaju u odmerenim pojedinačnim količinama (kapsule, tablete, kapi i si). Ova kategorija namirnica je detaljno regulisana u SAD 1994. godine, a u EU harmonizacija propisa zemalja članica o dijetetskim suplementima još nije završena. U našoj regulativi ne postoji kategorija dijetetskih suplemenata. U zavisnosti od sadržaja vitamina, minerala ili drugih nutrimenata svrstavaju se u dijetetske namirnice, pomoćna lekovita sredstva ili terapeutska sredstva. Dijetetski suplementi za odojčad i decu su posebno pripremljeni u pogledu specifičnog sastava hranljivih sastojaka i u pogodnom farmaceutskom obliku prilagođenom uzrastu, da bi deca mogla lako da ih konzumiraju. Potrebno je da roditelji budu dovoljno edukovani i pravimo informisani o sastojcima preparata i značaju suplementacije pojedinih nutrimenata da bi sami ili uz pomoć farmaceuta u apoteci mogli da odaberu dijetetske suplemente koji će najadekvatnije da zadovolji specifične potrebe njihovog deteta. Dijetetski dodaci ishrani(suplementi) mogu nadoknaditi deficijencije nekih vitamina i minerala. MeÄ‘utim, za normalno funkcionisanje organizma zdrave osobe, dovoljne su količine vitamina i mineralnih materija odreÄ‘ene preporučenim dnevnim unosom i njih treba obezbediti ishranom, pravilno odreÄ‘enim obrocima. Iako mnoge studije ukazuju na to da upotreba suplemenata koji sadrže antioksidanse ima pozitivan efekat na razvoj hroničnih bolesti, naučno nije potrÄ‘eno da unos adekvatnih količina smanjuje rizik od raka, bolesti KVS, katarakte, stračke makularne degeneracije, dijabetesa i neurodegenerativnoh bolesti.

PODJELA DODATAKA PREHRANI S OBZIROM NA SASTAV 1. dodaci koji kao aktivne sastojke sadrže samo minerale i vitamine • • ova grupa je jedina pri konačnom rješenju legislative na nivou EZ do donošenja ove direktive na cjelokupnom Europskom tržištu bilo je regulirano 11 vitamina i 5 minerala, a donošenjem regulirano je 13 vitamina i 15 minerala uvažavajući maksimalne dozvoljene količine svake zemlje.

2. dodaci koji kao aktivne komponente sadrže vitamine, minerale i druge ne biljne sastojke 3. dodaci koji sadrže biljne i ne biljne sastojke 4. dodaci koji sadrže samo biljke i njihove produkte

31ISHRANA BOLESNIKA Član 47. Bolesnik ima pravo na ishranu u skladu sa svetonazorom za vrijeme boravka u Bolnici koja nije u suprotnosti sa propisanom medicinskom dijetom. Član 48. Objedi bolesnika se vrše u određenim vremenskim razmacima:
• • •

doručak od 7,00 do 8,00 sati; ručak od 12,00 do 14,00 sati Večera od 18,00 do 19,00 sati.

Izuzetno od prednjeg, prema ljekarskom uputu i vrsti bolesti, objedi bolesnika mogu se obavljati i više puta dnevno. Bolesnicima koji su pokretni hrana se servira u trpezariji a nepokretnim u postelji. Bolesnike koji nisu u stanju da sami uzmu hranu hrani medicinski tehničar. Član 49. Dijetu za ishranu bolesnika određuje sobni ljekar. Određena dijeta se upisuje u temperaturnu listu s tim što svaka promjena mora biti zabilježena, datirana i potpisana. Odjeljenski jelovnik sastavlja glavna sestra na osnovu lista. Na osnovu odjeljenskih jelovnika dijetetičar sastavlja glavni jelovnik na osnovu kojeg jelovničar obračunava potrebne količine namirnica na bazi normativa. Član 50. Hrana se iz bolničke kuhinje transportuje na bolnička odjeljenja s tim što istu preuzima glavna sestra ili smjenska sestra sa servirkama kontrolišući količinu, vrstu i dijetu gotove hrane. Podjelu hrane vrše servirke.Kontrolu podjele hrane vrši glavna ili smjenska sestra. Hrana mora biti servirana na odgovarajući način i podijeljena prema odgovarajućim dijetama. Dežurni ljekar odjeljenja je obavezan da proba bolesničku hranu.

Član 51. Bolesnički restoran radi svakog dana od 6,00 do 20,00 sati. Restoran isključivo služi za ishranu zaposlenika i konzumiranje osvježavajućih napitaka. Ležećim bolesnicima, pacijentima i posjetiocima je zabranjena posjeta restoran Slicno javnim kuhijnjama--) ISHRANA U ĐAČKIM KUHINJAMA Član 11 Djeci korisnika materijalnog obezbjeđenja i djeci bez roditeljskog staranja, obezbjeđuju se troškovi ishrane u đačkim kuhinjama u skladu sa troškovima cijene ishrane. Pravo iz stava 1. ovog člana priznaje se na osnovu odgovarajućih dokaza. Član 12 Zahtjev za ostvarivanje prava na dodatak na djecu i naknadu za opremu za novorođeno dijete, podnosi se u pismenoj formi sa odgovarajućom dokumentacijom centru u opštini u kojoj porodica ima prebivalište. Zahtjev iz stava 1. ovog člana podnosi se na obrascu čiju sadržinu propisuje republički organ uprave nadležan za poslove socijalne i dječje zaštite. Urednost i potpunost zahtjeva provjerava odgovorni radnik u centru koji vrši prijem zahtjeva. Član 13 Odgovorni radnik u centru dužan je da uputi i pouči stranku u pogledu vrste i načina ostvarivanja određenog prava, ukoliko ocijeni da podnosilac zahtjeva, može da ostvari drugo pravo iz oblasti dječje zaštite, ukoliko je to za njega povoljnije. Član 14 Zahtjev za ostvarivanje prava na dodatak na djecu podnosi nosilac prava iz člana 43. stav 1. Zakona. Član 15 Radi ostvarivanja prava na dodatak na djecu prilažu se izvodi iz matične knjige rođenih za svu djecu. Za djecu predškolskog uzrasta, odnosno do 7 godina života, kao dokaz za ostvarivanje prava na dodatak na djecu (u daljem tekstu: dokaz) prilaže se samo izvod iz matične knjige rođenih.

Izuzetno od stava 2. ovog člana, ukoliko se dijete upiše u osnovnu školu prije navršene sedme godine života, radi određivanja odgovarajućeg iznosa dodatka na djecu, kao dokaz prilaže se i potvrda o upisu u osnovnu školu, a iznos dodatka se određuje kao i za djecu osnovnoškolskog uzrasta. Član 16 Za djecu od navršene 15-te godine do kraja roka propisanog za školovanje u srednjoj školi kao dokaz prilaže se potvrda o redovnom školovanju na početku svake školske godine, a najkasnije do 1. oktobra tekuće godine, kao i na početku II polugođa. Za djecu koja nijesu redovni učenici, poslije navršene 15 godine života, kao dokaz prilaže se potvrda o prijavi kod Zavoda za zapošljavanje, kao nezaposleno lice. Član 17 Za djecu bez oba roditelja, djecu samohranih roditelja, djecu čiji su roditelji korisnici materijalnog obezbjeđenja i za djecu lako ometenu u razvoju, koja pohađaju specijalne škole ili specijalna odjeljenja u redovnim školama, prilaže se odgovarajući dokaz. Za djecu sa fizičkim i psihičkim smetnjama u razvoju, koja se ne mogu osposobiti za samostalan život i rad ni pod posebnim uslovima, kao dokaz prilaže se rješenje o kategorizaciji koje izdaje komisija, u skladu sa posebnim propisima. Član 18 Prijava mjesta prebivališta dokazuju se uvidom u ličnu kartu. Izuzetno od stava 1. ovog člana, prijava mjesta prebivališta dokazuje se odgovarajućom potvrdom izdatom od strane republičkog organa uprave nadležnog za unutrašnje poslove, ukoliko se podaci iz lične karte ne poklapaju sa stvarnim mjestom prebivališta. Za djecu koja se nalaze u inostranstvu duže od 30 dana, obustavlja se isplata dodatka na djecu narednog mjeseca po isteku 30 dana od dana odlaska u inostranstvo. Smještaj djeteta u ustanovu ili u drugu porodicu dokazuje se rješenjem izdatim od strane nadležnog organa. Za vrijeme smještaja u smislu stava 4. ovog člana obustavlja se isplata dodatka prvog dana narednog mjeseca po isteku 30 dana od dana takvog smještaja. Član 19 Ako dijete ispunjava uslove za ostvarivanja prava na njegu i pomoć, to pravo može ostvariti nakon navršetka treće godine života.

Naknada za njegu i pomoć dokazuje se rješenjem od strane nadležnog organa. Djetetu iz stava 1. ovog člana pripada i dodatak na djecu, u skladu sa zakonom. Ukoliko je podnosilac zahtjeva vojno lice ili civilno lice na službi u Vojsci Jugoslavije, prilaže se odgovarajući dokaz o tome da li je dijete korisnik tog prava. Član 20 Rješenje o ostvarivanju prava na dodatak na djecu i prava na opremu za novorođeno djete, donosi centar. Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana, može se izjaviti žalba republičkom organu uprave nadležnom za poslove socijalne i dječje zaštite. Član 21 Nosilac prava na dodatak na djecu dužan je da prijavi svaku promjenu koja je od uticaja na ostvarivanje i visinu prava u roku predviđenim zakonom. Član 22 Služba koja vrši automatsku obradu podataka, dostavlja centru - službi dječje zaštite, po jedan primjerak rješenja korisnika materijalnog obezbjeđenja porodice koji ostvaruju dodatak na djecu. Član 23 Ako se u toku korišćenja prava na dodatak na djecu izmijene okolnosti koje utiču na ostvarivanje i visinu prava, centar je dužan da sprovede postupak, u skladu sa zakonom. Član 24 Obrazac iz člana 12. ovog pravilnika odštampan je uz ovaj pravilnik i čini njegov sastavni dio. NAPOMENA Obrazac je odštampan u "Službenom listu RCG", broj 5/94 na str. 76 i 77. Član 25 Danom stupanja na snagu ovog pravilnika prestaje da važi Odluka o dodatku na djecu ("Službeni list RCG", br. 18/93) Pravilnik o bližim uslovima za ostvarivanje prava na dodatak na djecu, prava na opremu za novorođeno djete i prava na pomoć za smještaj i ishranu djece u ustanovama za djecu predškolskog uzrasta ("Sl. list SRCG", br. 14/91), Odluka o visini pomoći za opremu novorođenog djeteta ("Službeni list RCG", br. 30/92), Statutarna odluka o dodatku na djecu bez oba roditelja i djecu uživaoca stalne novčane pomoći ("Sl. list SRCG", br. 23/83).

Član 26 Ovaj pravilnik stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenom listu Republike Crne Gore".

NEDOVOLJNA TEŽINA Kod većine djece problem je pretilost, ali kod manjeg broja je problem premala težina. Važno je praćenje prehrane i stanja uhranjenosti djece i mladeži, jer su te ugrožene skupine u razdoblju najbržeg rasta i razvoja. Nepravilna i nedostatna prehrana može značajno utjecati na rast i razvoj djece i mladeži, te privremeno ili čak trajno ugroziti njihovo zdravstveno stanje. Teži oblici nedostatka hrane ili pojedinih prehrambenih tvari mogu dovesti i do pojave kliničkih oblika prehrambenih deficita. Poznato je da i uza zadovoljavajuću opskrbu energijom, čak i manji deficiti zaštitnih prehrambenih tvari koji nisu popraćeni kliničkim simptomima, osobito ako potraju dulje vrijeme, mogu negativno utjecati na zdravstveno i funkcionalno stanje organizma. To se u prvom redu odnosi na rast i razvoj djece, tjelesnu sposobnost, funkcioniranje imunološkog sustava, kao i na mentalne funkcije.

Grafikon 2: BMI prikazan u percentilima

Tumačenje stupnja uhranjenosti djece uz pomoć BMI percentila

mršavost
Tablica 5.

Biti mršav znači da imate 5% manje masnih naslaga u odnosu na ukupnu tjelesnu težinu ( koju čine mišići, kosti, tetive i unutrašnji organi). Kao i pretilost, nedovoljna tjelesna masa odnosno mršavost također stvara probleme sa srcem, smanjuje otpornost na infekcije, donosi kronični umor, anemiju i depresivnost. Mršavost ima dva stanja : pothranjenost i loša uhranjenost ili malnutricija. Pothranjenost nastaje zbog nedovoljnog unosa kalorija, uz ograničenu aktivnost i poremećaje nekih tjelesnih funkcija vezanih uz rad, uz obavezno smanjenu tjelesnu masu. Loša uhranjenost je selektivni manjak jedne ili više zaštitne hranjive tvari ( bjelančevine, vitamini i li minerali), a mnogi su čimbenici koji dovode do pretjerane mršavosti. Pa tako pogreške u uzimanju hrane, neodgovarajući unos hrane, nedovoljno iskorištavanje hrane, povećane potrebe, poremećaj metabolizma hranjivih tvari te uzajamno djelovanje lijekova i hranjivih tvari su neki od čimbenika koji dovode do pretjerane mršavosti. Genetski faktori igraju također važnu ulogu u određivanju da li će netko biti mršav ili ne.

Hranjivi sastojci koji najčešće nedostaju i zbog čega su djeca često mršava su željezo, kalcij, i vitamin A. Mršavo dijete ne mora biti i bolesno. Ako su mišići i kosti dobro razvijeni, a manjka potkožno masno tkivo, dijete nije bolesno, nego mršavo. Takva djeca su većinom pretjerano aktivna, a za razliku od njih pothranjena djeca su neaktivna, nezadovoljna i odbijaju hranu. Da bi se netko udebljao mora povećati dnevni unos za 500-1000 kilokalorija. Prehrana mora biti dobro uravnotežena, u njoj trebaju biti zastupljene sve vrste namirnica, te uz tri veća dnevna obroka treba dodati i nekoliko međuobroka. Razlozi mršavosti mogu biti ekonomski uzroci, psihološki, psihosocijalni, kulturno-regionalne navike ili nacionalne navike u prehrani, neupućenost i neznanje o osnovnim pravilima prehrane, nemogućnost da se nabavi ili pripremi hrana, kronični alkoholizam ili narkomanija, lijekovi, stanja nakon operacija, (poglavito probavnog sustava), poremećaji osjeta okusa i mirisa, bolesna stanja te nemogućnost gutanja, kronični proljev, mučnina, povraćanje, povećana fizička aktivnost, stanja s povišenom tjelesnom temperaturom, pojačan rad žlijezde štitnjače, nasljedni biokemijski poremećaji, naročito bolesti jetre. Postoji više vrsti mršavosti, urođena, hipostenijska, stečena i stenijska mršavost.

HIPOSTENIJSKA MRŠAVOST je mršava građa tijela koja može ali ne mora biti popraćena pomanjkanjem napetosti mišića, niskim krvnim tlakom, brzim zamaranjem ili pak hormonalnim poremećajima za koje je potrebno otkriti uzroke, i liječiti ih. UROĐENA MRŠAVOST se također naziva hipostenijskom mršavošću, odnosno mršavom građom koju neka osoba ima od rođenja. U ovom slučaju prehrana ne utječe na mršavost. STEČENA MRŠAVOST – ( simptomatska mršavost) – uzrokovana je nekim oboljenjem ili namjernom, strogom i neadekvatnom dijetom koja se provodila kroz duže vrijeme. STENIJSKA MRŠAVOST nastaje uslijed mršave građe koja obično nije popraćena nikakvim .

Da bi se udebljali morate se pridržavati uravnotežene prehrane koja bi se trebala sastojati od ovih namirnica: kruh, žitarice, škrob, voće i povrće, meso i zamjenske bjelančevine, mliječni proizvodi, masti i ulja, šećer i napitci. Uz uravnoteženu prehranu važno je da pojedete tri čvrsta obroka i najmanje jedan međuobrok od moguća tri. Važno je da ne izostavljate obroke. Hrana koju unosite mora biti kalorijski bogata. Pijte mnogo tekućine, a umjesto same vode pijte voćne sokove i mlijeko. Važno je smanjiti pušenje jer pušenje pridonosi mršavljenju.Važne su i vježbe kako bi se razvili i mišići, a ne udebljati se i dobiti samo masno tkivo. Vježbe uz ostalo pojačavaju i apetit i potrebu za tekućinom.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->