Rad je preuzet sa internet adrese www.maturski.

com

POJAM DEVIZNOG KURSA ( TEČAJA )

Intervalutni kurs (tečaj) ili šire, devizni kurs (tečaj) je cijena neke strane valute
izražena u domaćoj valuti ( u domaćem novcu ). Termin ili pojam „valuta“ odnosi se na
efektivni novac, dok se pod pojmom „devize“ označava kratkoročna potraživanja
domaćih lica u stranoj valuti prema inostranim licima.
Kada je u pitanju način izražavanja deviznog tečaja ili tzv. Način kotiranja (ili
notiranja) deviza, imamo:

1. direktno kotiranja deviznog tečaja i

2. indirektno kotiranje deviznog tečaja.

Direktno kotiranje deviznog tečaja je kada cijenu neke strane valute izražavamo u
domaćoj valuti, kao npr.:

1 DEM = 1 KM
1 USA $ = 2.22 KM

Indirektni način izražavanja (kotiranja) deviznog tečaja je obrnut od direktnog i to je

kada cijenu domaće valute izražavamo u nekoj (ili nekim) stranim valutama, npr.:

1 KM = 1 DEM = 0.5 €

Pri direktnom notiranju kupovni tečaj je niži od prodajnog, a kod indirektnog notiranja
kupovni tečaj je viši.

3
 Rad je preuzet sa internet adrese www.maturski.com

VRSTE DEVIZNIH KURSEVA (TEČAJA)

Osnovne vrste deviznog tečaja su :

1. fiksni devizni tečaj i

2. fluktirajući (slobodni ili fleksibilni) devizni tečaj.

Fiksni devizni tečaji su oni tečaji koje propisuje država u namjeri da se na deviznim
tržištima uspostave što stabilniji odnosi. Ovdje kurs predstavlja odraz odnosa ponude i
tražnje, ali se neće formirati na bilo kojem nivou, već na unaprijed utvrđenom (od države)
nivou.

Fluktirajući devizni tečaji koji se danas primjenjuju, su tečaji koji se ne formiraju na bazi
službenog pariteta, već prema svakodnevnom djelovanju ponude i potražnje deviza na
deviznom tržištu. Ovi tečaji stalno teže da ponudu i potražnju deviza uravnoteže i zato
stalno osciliraju (fluktiraju).

Pored navedena dva osnovna sistema (vrste) deviznog tečaja, u praksi imamo različite
modalitete (varijante) deviznog tečaja, kao npr.:

rukovođeno – fleksibilni devizni tečaj

klizajući devizni tečaj
višestruki devizni tečaj

I fiksni i fleksibilni devizni tečaji imaju mnogobrojne prednosti kao i mane, zbog toga
treba reći da ne postoji apsolutno čisti niti fiksni niti fluktirajući devizni tečaj. Monetarna
kriza i druga uzastopna devalvacija američkog dolara 1973.god. sahranila je mit fiksnog
deviznog tečaja kao sinonima deviznih tečaja.

4
 Rad je preuzet sa internet adrese www.maturski.com

- Sa aspekta tehnike deviznih plaćanja imamo:

1. promptne devizne tečaje, koji se primjenjuju ako se devizni – valutne transakcije

realiziraju odmah (promptno), i
2. terminski devizni tečaji, koji se koriste kada se devizno - valutne transakcije
obavljaju u jednom kasnijem roku ili terminu, znači ne odmah.

FORMIRANJE DEVIZNOG KURSA (TEČAJA)

Devizni tečaj se formira na deviznom tržištu pod uticajem ponude i tražnje deviza.
Ponuda i tržnja deviza su posljedica stanja platnog bilansa nacionalne ekonomije. Tražnja
deviza je veća od ponude u situaciji kada je platni bilans u deficitu, i obratno, ako imamo
suficit platnog bilansa, tada je ponuda deviza veća od tražnje za devizama.

Tražnja za devizama se kreće suprotno kretanju deviznog tečaja. To znači da viši

devizni tečaj strane valute destimulativno utiče na tražnju za tom valutom.
Dakle, možemo reći da je devizna tražnja funkcija deviznog tečaja, kao što je tražnja za
bilo kojom drugom robom funkcija cijene te robe.

Formiranje deviznog tečaja razmotrit ćemo u različitim sistemima deviznog tečaja, kao
što su:

1. sistem zlatnog standarda,

2. sistem zlatno - deviznog standarda,
3. sistem fluktirajućih deviznih kurseva.

5
 Rad je preuzet sa internet adrese www.maturski.com

SISTEM ZLATNOG STANDARDA

U doba zlatnog standarda svaka država je imala fiksiranu cijenu zlata izraženu u
nacionalnoj valuti. Države su imale obavezu da zlato kupuju ili prodaju po tako
utvrđenim cijenama u nacionalnim valutama. Time je bio uspostavljen fiksan odnos
između nacionalnih valuta indirektno putem fiksnih paritetavaluta prema zlatu. To su bili
tzv. zlatni pariteti. U novčanom sistemu zlatnog standarda postojale su gornja i donja
zlatna tačka. Zbog toga u tom novčanom sistemu kursevi valuta nisu bili potpuno fiksni
jer su mogli fluktuirati između donje i gornje zlatne tačke, tj. tačke uvoza i tačke izvoza
zlata.

SISTEM ZLATNO – DEVIZNOG STANDARDA

Ovaj novčani sistem se bazirao na konvertibilnosti papirnog novca u zlato i potpunoj

slobodi izvoza i uvoza zlata.

SISTEM FLUKTUIRAJUĆIH DEVIZNIH KURSEVA

U ovom sistemu devizni kurs se formira samo na bazi djelovanja tržišnih faktora –
dejstva ponude i tražnje deviza. Najvažniji argument koji se koristi u prilog prednosti
fluktuirajućih u odnosu na fiksne devizne kurseve, jeste efikasnost slobodnog tržišta u
alokaciji resursa. Ovdje se misli na tržište potpune konkurencije. Fluktuirajući devizni
kursevi omogućavaju državi autonomiju u pogledu vođenja svoje ekonomske politike.

6
 Rad je preuzet sa internet adrese www.maturski.com

Fluktuirajući devizni kursevi počeli su se primjenjivati u većini zemalja svijeta od

1973.god.

REALNI I RAVNOTEŽNI DEVIZNI TEČAJ

Devizni tečaj treba da uspješno ostvaruje ili da uspješno pomogne ostvarivanje

ekonomskih zadataka koji se od njega očekuju. Da bi to mogao, devizni tečaj prije svega
treba da bude:
1. realan, i
2. ravnotežan.
Realan devizni tečaj je takav tečaj koji uspijeva izjednačiti opći nivo cijena u zemlji sa
općim nivoom cijena u inostranstvu. Međutim, zbog različite strukture cijena u pojedinim
zemljama, cijene pojedinih roba neće biti iste. Navedene razlike su uglavnom i posljedica
različitih uslova privređivanja, tj. različitih komparativnih prednosti. Zbog toga će se uz
realni devizni tečaj, robe čija je cijena u zemlji relativno niža moći rentabilno izvoziti, a
robe čija je cijena relativno viša u zemlji koja ih proizvodi nego u inostranstvu moći će se
rentabilno uvoziti.1
Realan devizni tečaj je pretpostavka i nužan uslov ravnotežnog deviznog tečaja.
Ravnotežni devizni tečaj je onaj tečaj koji osigurava uravnotežen platni bilans zemlje u
dužem vremenskom periodu i to takvu ravnotežu platnog bilansa koja se postiže bez
pretjeranih trgovinskih i deviznih ograničenja, kao i bez poremećaja unutrašnje
ekonomske ravnoteže.

1
Alijagić M. : Monetarne finansije

7
 Rad je preuzet sa internet adrese www.maturski.com

TEORIJE FORMIRANJA DEVIZNOG TEČAJA

Postoje slijedeće teorije formiranja deviznog tečaja:

1. Teorija platnog bilansa,

2. Teorija pariteta kupovnih snaga,
3. Monetaristička teorija i
4. Portfolio teorija.

TEORIJA PLATNOG BILANSA

Po ovoj teoriji devizni tečaj zavisi od stanja platnog bilansa. Ako jedna nacionalna
ekonomija ima suficit, tj. pozitivan platni bilans, to onda znači da je priliv deviza veći od
odliva deviza, što dalje dovodi do toga da je ponuda deviza veća od tražnje za devizama.
Zbog toga će doći do jačanja vrijednosti nacionalne valute.2
Sve je obrnuto ako je platni bilans jedne zemlje negativan (deficitaran), tj. kada je
odliv deviza veći od njegovog priliva, kada dolazi do slabljenja domaće valute tj. do
relativnog porasta strane valute.
Uz teoriju platno – bilansnog pristupa formiranja deviznog tečaja razvio se i pojam
kursa ravnoteže. Kurs ravnoteže je takav nivo deviznog kursa (tečaja) koji platni bilans
zemlje održava u ravnoteži.

Mane ili manjkavosti teorije platnog bilansa pri objašnjavanju kako se formiraju
devizni tečaji su:

2
Njuhović Z. – grupa autora: Poslovne finansije

8
 Rad je preuzet sa internet adrese www.maturski.com

a) platni bilans nije jedina i određujuća determinanta u objašnjavanju načina

formiranja deviznog kursa,
b) ova teorija ne ulazi u objašnjenje uzroka nastanka datog stanja platnog bilansa,
c) ne objašnjava uzročno – posljedične veze između kretanja cijena i dohodaka u
jednoj nacionalnoj ekonomiji u odnosu na inostranstvo,
d) ova teorija nam ne govori na kojem nivou će se devizni tečaji formirati, itd.

TEORIJA PARITETA KUPOVNIH SNAGA

Po teoriji pariteta kupovnih snaga, osnovna determinanta formiranja deviznog tečaja je

kupovna snaga valute. Ona objašnjava kretanje kurseva dviju valuta kao odnos kupovne
snage ili moći tih dviju valuta.
Odnos kupovnih snaga valuta određen je odnosom cijena, te se zato paritet kupovne
snage valuta dviju zemalja može definisati i kao odnos nivoa cijena tih dviju zemalja.

Imamo dvije verzije teorije patiteta kupovnih snaga:

a) apsolutna i
b) relativna verzija.

Po apsolutnoj verziji, devizni se kurs dviju zemalja izračunava kao odnos nivoa cijena
u tim zemljama. Ova verzija zasniva se na pretpostavci slobodne međunarodne trgovine i
mogućnosti izbora tržišta na koje se proizvod može kupiti ili prodati. Pretpostavka je
također da proizvod ima istu cijenu i u zemlji i u inostranstvu.

Relativna verzija (varijanta) teorije pariteta kupovnih snaga objašnjava devizni tečaj
kao tečaj iz baznog perioda korigovan odnosom domaćih i vanjskih cijena iz istog
vremenskog perioda.

9
 Rad je preuzet sa internet adrese www.maturski.com

MONETARISTIČKA TEORIJA DEVIZNOG TEČAJA

Ova teorija je nastala u 19. vijeku u doba klasičnog ekonomskog učenja. Kasnije u 20.
vijeku je potpuno razvijena u formi monetarističkog koncepta.
Ona polazi od teorije pariteta kupovnih snaga prema kojoj promjena deviznog tečaja
slijedi promjene inflacije u zemlji i inostranstvu.
Po primitivnoj (jednostavnoj) varijanti kvantitativne teorije novca, promjena cijena je
ovisna o promjeni novčane mase. Na bazi toga, promjena deviznog tečaja zavisi od
razlike u stopama rasta novčane mase u zemlji i inostranstvu

Pretpostavke monetarističke teorije formiranja deviznog tečaja su:

a) privreda je na nivou pune zaposlenosti,
b) tržišta roba su integrisana,
c) integrisana su nacionalna i međunarodna tržišta,
d) postoji potpuna mobilnost kapitala.

Jedna od bitnih pretpostavki ove teorije je, da se cijene brzo prilagođavaju

promjenama novčane mase (ponude novca), a na bazi toga se onda i devizni tečaj brzo
prilagođava promjeni novčane mase. Teorija uvodi i faktor inflatornih očekivanja. Faktor
inflatornog očekivanja može uticati da novi ravnotežni devizni tečaj odstupa u odnosu na
tečaj na kojem bi se proces prilagođavanja tečaja zaustavio djelovanjem porasta novčane
mase ili novčane ponude.
U monetarističkoj teoriji deviznog tečaja presudne varijable deviznog tečaja su
ponuda novca i tražnja novca koja treba da je stabilna. U daljem razvoju ove teorije
nakon velikih oscilacija deviznih tečaja 70-ih godina 20. vijeka postavljena je varijanta
ove teorije pod nazivom model „valutne supstitucije“, po kojem je osnovni faktor
određivanja deviznog tečaja ponuda novca dviju valuta (domaće i strane valute).
Značajan faktor su i relativni troškovi držanja ovih valuta mjereno razlikama u
nominalnim kamatnim stopama.

10
 Rad je preuzet sa internet adrese www.maturski.com
Ako su dvije valute supstituti, onda će promjene nominalnih kamatnih stopa dovesti do
promjene tražnje udomaćoj valuti, zbog čega će doći do znatnih odstupanja ravnotežnog
deviznog tečaja od očekivanog.

Ni model valutne supstitucijekao korak naprijed u razvoju monetarističke teorije

formiranja deviznih kurseva, nije mogao u potpunosti da objasni velike i česte oscilacije
deviznih tečaja u savremenim monetarnim kretanjima. Zbog toga je i razvijena nova
teorija formiranja deviznih tečaja – portfolio teorija deviznih tečaja.

PORTFOLIO TEORIJA DEVIZNIH TEČAJA

Ova teorija je nastala još u 18. vijeku, a svoj veliki razvoj doživjela je nakon sloma
sistema zlatno – deviznog standarda i prelaska sa fiksnih na fluktuirajuće devizne tečaje.

Po portfolio teoriji ravnotežni devizni tečaj na kratak rok određen je kretanjima na

tržištu novca i ponašanjima vlasnika imovine u smislu optimizacije njihovog portfolia.
Portfolio je određeni sastav imovine koju njen vlasnik posjeduje.

Prema portfolio teoriji deviznog tečaja, osnovni faktor formiranja deviznog tečaja je
stanje na financijskom tržištu. Monetarna vlast putem politike otvorenog tržišta
(kupovine i prodaje državnih vrijednosnih papira) i povećanjem novčane mase (količine
novca u opticaju),tj. ponude novca, utiče na vlasnike imovine (portfolia) da iznalaze
optimalnu strukturu svoje imovine, tj. portfolia, čime se utiče na kretanje kamatne stope i
kretanje deviznog tečaja.3

3
Alijagić M. : Monetarne finansije

11
 Rad je preuzet sa internet adrese www.maturski.com

DEVIZNI TEČAJ BOSNE I HERCEGOVINE

Currency board – Valutni odbor

Centralna banka BiH počela je djelovati 11. augusta 1997.g. u skladu s odlukama
Daytonskog sporazuma. Najvažnija odluka iz tog sporazuma jeste funkcioniranje CB BiH
na načelima “Currency boarda”. CB BiH zbog načela Currency boarda djeluje drugačije
u odnosu na tipične centralne banke.4

U tom smislu ona ne odobrava kredite bankama, privatnim osobama ili državi i , što je
posebno važno, nije davatelj posljednjeg utočišta. Ona ne regulira rad banaka, kamatne
stope, platni sistem ili finansijski sistem u opće.

Ovaj model funkcionisanja CB zasniva se na dvije pretpostavke:

Devizni kurs domaće valute je fiksan u odnosu na neku izabranu po pravilu čvrstu
i konvertibilnu valutu ( kod nas je to bila DM a sad je EUR)
Nema kreiranja tj. emisije novca u pravom smislu, jer je emisija novca svedena na
štampanje domaće valute, a na bazi 100% pokrića u nekoj stranoj valuti ( EUR )

4
www.soros.org.ba/images_vijesti/

12
 Rad je preuzet sa internet adrese www.maturski.com
Aranžman Valutnog odbora u BiH osigurava da se valuta BiH – konvertibilna marka,
KM – u svakom momentu može zamjeniti za EUR u skladu s prethodno definiranom i
fiksnom kursu od 1,9558 KM za 1 EUR. Takav aranžman valutnog odbora osigurava
stabilnost lokalne valute.

Currency board je system prema kojem CB BiH može emitirati samo onoliko KM koliko
ima deviznih rezervi izraženih u eurima. CB BiH dodatnu emisiju može obavljati samo
na temelju suficita u bilansu plaćanja, inozemnih transfera ili na temelju inozemnih
kredita, za razliku od klasične centarlne banke koja emisiju primarnog novca može vršiti i
“ex nihilo” (iz ničeg). CB BiH je obavezna osigurati da ukupan iznos njezine novčane
passive nikad ne nadmaši ekvivalentan iznos izražen u KM njezinih neto deviznih
rezervi, što je CB BiH do sada uspijevala.

13
 Rad je preuzet sa internet adrese www.maturski.com

Z A K LJ U Č A K:

Na osnovu prethodnog izlaganja možemo zaključiti da, i pored svih teorema i

standarda o formiranju deviznog tečaja, na njegovo formiranje znatan utjecaj ima ponuda
i tražnja.
Naime svaki standard po kojem se u prošlosti formirao devizni tečaj je padao pod „silom“
ponude i tražnje deviza.
Treba reći, da ne postoji apsolutno stabilan niti fiksni niti flukturirajući devizni tečaj,
svaki od njh će na neki način oscilirati u zavisnosti od potražnje.
Kao drugi jako bitan faktor navela bih i stanje na financijskom tržištu, putem kojeg se
utiče na kretanje kamatne stope kao i samog deviznog tečaja.
Dakle, postoje mnogobrojni faktori koji utiču na formiranje deviznog tečaja, kao i na
njegovo stalno osciliranje.

Kad je riječ o BiH, ovdje djeluje centralna banka u okviru posebnog modela –
aranžmana Currency boarda ( Valutnog odbora ) i domaća valuta kod uvođenja vezana je
u smislu pariteta tj. deviznog kursa za euro. Naša CB ne može izdavati vrijedonosne
papire niti odobravati kredite komercijalnim bankama, kao sto to čine tipične centralne
banke u drugim zemljama. To je i jedan od najvećih nedostataka ovog aranžmana
( Currency boarda ).

14
Rad je preuzet sa internet adrese www.maturski.com

L I T E R A T U R A:

1. Stojanov D.: Međunarodne finansije, „Svjetlost“, Sarajevo, 1982.

2. Samuelson P. A., Nordhaus W.: Ekonomija, „MATE“, Zagreb, 1992.

3. Alijagić M.: Monetarne finansije, Univerzitet u Bihaću, Ekonomski fakultet,

Bihać, 2003.

4. Njuhović Z. (redaktor)-grupa autora: Poslovne finansije, „Svjetlost“, Sarajevo,

1997.

www.seminarskirad.com/finansije.htm/

www.soros.org.ba/images_vijesti/

www.ekonomija.cg.yu./files/

www.finnet.co.yu/s/info/

15
Rad je preuzet sa internet adrese www.maturski.com

16