P. 1
Otto Muck - Atlantida-Potonuli Kontinent

Otto Muck - Atlantida-Potonuli Kontinent

5.0

|Views: 320|Likes:
Published by Miodrag Ječmenić

More info:

Published by: Miodrag Ječmenić on Dec 09, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

11/04/2013

pdf

text

original

Otto, Muck

POTONULI KONT NENT

Potonuli kontinent Atlantida - lagendaili stvarnost?

o mitskorn kontinentu saznajerno od starogrckog fillozofa Platona (427-347 p. Kr.) koji prenosi "neobicnu, ali istinitu prieu" kako ju je opisao sam mudri Solon, d!onijevsi je iz Egipta, gdje ju je CUO od! svecenika koji su je u svojoj predaji cUivali ad zaborsva ...

Od Platona do danas, Atlantida jos uvijek irna drai izg;ubljene rnelodlje, Unistena, be:z ostatka razorena, ali nei zaborsvljena, talzemlj:a na granici izmedu hajke i povijesne istine rnaroila je brojne istrazivace onih razdablja pmpovijesti o kojma su nam ostalesamo legendei mitovi.

Otto Mvck je nasao svoju Adantidu, smjestio ju je i u prostor i UI vrijerne,

S njim se rnozete i ne morate sloziti, Nco nj:egova Atlantlda djeluje stvarna. Strpljivo preveci sliku-slegaficu od brojnih djelica. od tajne jegulja i Oolfske struje do reljefa dna

Atlantike, ed biblijskog Potopa do pornora mamuta, ad kalsndara naroda Maja do staze asteroida u blizini Zemlje, od rneteorskih kratara do gibanja kontinentalnih ploca, autor nas dovodi u vrijeme prije [edanaesti pol tisucljeca, sve do onog

kataldizmickog trenutka kad se dogodi.la najveca svjetska, tragedija otkad eovjek hoda Zemljom .

••. 8 At.l'an(idu proguta more i Dna nestene u j'ednom jedinom etresnom danu i jednoj jedinoj uiesno] noci.

Ci~v planet [e stradao, pogoden kozmicldm metkom, A prapovijest, i povijest zatim, krenuse ad tada pa do danasnjeg dana potpuno drukeijim tijekom ...

Naslov lzvomfka

Olto Muck: Alles tiber Atlantis . © I 976,Econ Verlag GmbH

© 1998 hrvatskog Izdanja Damir Mikulicic

/zda'Vac rZVORl d.o.o.

Nasloma strenice BAKAL, studio design

Slog

J elena Vidmar

Uvez Grafoltne

Tisak LOGOTlP

Zagreb, 1998.

Ditto Muck

POTONULI KONTINENT

Preveo Damir Mikulicic

~I~

l[ZV01~I

UDK 001.94(309)

MUCK, Otto

Atlantida ; potonu]i kontinent lOtto Muc·k ; preveo Damir Milculjti¢. - Zagreb :

Izvori, 1998. - 304 str, ; 24 em,

Prijevod djelfl: Alles tiber Atlantis, [SBN 953-6 L57-88-8

980710045

Uvijek je tesko odgovontt na anaj splet stanh pllanja: karla je igdje zapoeela povijest cavjecanstva, sto je utjecalo na nju, ato od prvih pocetaka i najranijih vrernena JOB t sad postoji ill sjeca na njih; 8tO je bajka, a 8tO istma,

Na pitanje 8to je zivot kako je zaista nastao, ne moze za sada nitko dati pouzdan odgovor. Dokazana jeevolucija covjeka Iz zivobnjskog svtjeta, a time i cinjenIca da je btce zvano covjek zemaljskog pOrijekla i. da kao takvo i samo dijeLi sudhinu Zernlje.

Povijest planeta Zernlje moee narn rasvijelliti i jedan dio putova covjecanstva. pogotovo na prijelomnim rasknzjima kataslrofa. Ootovo jedmo one i ostavljaju potomstvu vidljive oziljke nekadasnJeg postojanja. Takvi relikti prouzrokovalt BU vee u vise navrata pretnacenje ljudskog kalendara i prikazali mrtove i predaje u novom svjetlu.

Sredinom pedesetth godina ovog stoljeca potvrdeno je u svim znanstvcntm dtsetplmarna. pocev od etnologtje pa do arheologije i geonzike, da je prije otprtltke deset 1 pol usuca godina doslo do iznenadnog pomieanja magnetnih polova Zemlje. I Sjeverni. geografski pol, koji se do go dine 8500. prlje nove ere nalazto na tstoenom dijeJu Gronlanda, premjestio se iznenada za vise ad tri i pol hsude kilometara na svoj danasnji poloza]. Taj nagU skok tada je, bez sumnje, bio ravan svjetskcjkatakltzmt.

Dakako, istodobno s tim promijenila se i Zemljina os rotacije te je nastala geoloski nova siluacija koju danas oznacavamo kao pocetak novog doba. Da Ii ova] skok polova predstavlja tek njihova uobicajeno gibanje iIi se to, poput opne tanka. Zemljlna kora

7

u trzaju pomakla, nlje ovd] neophodno ohja:'.uJavclU. ZahvaljujuCi metodl C-14. uvljek se tznova, u bezbrojntm 1straz.ivanjlma prt odredivanju starosu slojeva, potvrduje ovaj geolosko-povijesni trenutak. Od poeetka sezdesetth godina obavljena su u SAD, Irskoj, Engleskoj i sjevernoJ Njemacl\:oj zadiv]jujuce dobra daUranja P0lnClCU C-14. cdnosno Getger-M6.Uerova brojaca.l i sva BU ana ustanovila vrjjeme od aka osam i po tisuca gtndina prij'e nove ere kao najznacajniju geolosku markactju u novyoj povtjesn Zemljc.

Najznacajniji je lzvjestaj predsjednika Drustva za amertcku arheologiju, Richarda MacNeisha, objavljen 1971. godine u easDpisu SCientific American. U njemu je dokazano prtsustvo ljudi vee prije dvadeset 1 pet tisuca godina, ked Aycucha, U Peruu. Istrazlvanja su takoder u tvrdila da su razdoblja toplme .i hladnoce U OVOID dijelu Juzne Amertke, cak do cltaV:ih sezdeset usuca godina unatrag, bila tocno suprotna onuna u Sjevernoj Alnerici.

Dok je u Sjevermoj Americi bilo hladno, tmala je - dan'a§,oja _ vlsoraean Perua razdoblje tople klirne; kad je ana popnmlla kbmatska obiJjezja tundre, zavladalo je u SJevemoj Amelio! razdoblje toplog vremena. No, take je to ostalo same do otprllike osam i pol nsuca godma prlje nove ere.

Od tada, vise se ne poklapaju juinoamerlcki prod or! leda i tek ad tog trenutka zapocelo je glecersko razdobl]e Anda, usporedno s takozvanim Wisconsin razdobljem u Sjevernoj Amertct, kOje se takoder zavrSlO oko 8500 godina prtte nove ere.

. Juina Amenka je OCigledno preziv'ljavala svoju vlastttu geolosku sudblnu, Naravno, moralllo posumnjatt u to €lEi. se ona mo,ze objasntt! same skokom polova, Tome su po SVO] prlhct kumoval.l i drugt uzroci, kOj1 SU, na primjer, uZd1gli nekad lucId. grad Tiahuanaco na preko 3000 metara nadmorske vistne.

PosljednjIb petnaest godina dobtlt smo jos jedan nevi dokaz, danasnje Sjeverno ledeno more bilo je ptije 11.000 godina bez leda. To se takoder odnosl 1 na sjevernt, .sredn]; i Istocnosfbtrskt prostor. Zatim je naglo nadosao led i za takoreci dvadeset cettri sata prekrto beskrajna podrucja suwa.

Od odlucujuaeg .zuacaja au uz to i SmjeroVi u kojtma su se prosurale morske struje, bltnn utJecu6i na forrntranje zaledenih zona. Za G01fsku strujtl., na prim:Jer, paleog~eofIzika maze od prije nekolika godina sa stglunoscu potvrditi kako je ova tijekom posUednjeg ledenog doba iekla drukCije nego danas, to jest znallia Juinije, najv1se n gdje do visine srednjeg Portugala.

ZI1 j Ii to d J • suglasno tornu, pravtla neku vrstu kruga u samom AUanliku?

I u paleoltngvlsttct je I!skripanje u potpomjtma Zemlje'! ostavtlo svoje tragove kao "dramattenn iskustvo covjeeanstva" - kako j; potresrrc prtkazao R. Fester u svo] djelu Jeztk - zap.~snik ptevrcmena? tztallUI zasto] u kvahten onega "SiID je tskopane u arh ·lo~k1m nalaztsttma nedvosmisleno nkasuje da je covjek prtje

10.500 godlu blc primoran zapoceti sve tspocetka. .

Oslm zaostalih tragova u Iegendama i mllovima vectne narod, u najvecim kozmogomjarna svijeta, spoznaja 0 svjetskoj ka-

astrofl izgubUa se u nepovrat, jer Je usmena predaja postala nerazumljlva kasnijim narastajima. Poznato je, oslm toga. da je tek n purnh desetak posto od svth anttokih krornka preiiYje10 do danasnJ!h dana. Astronomske 1 uopce znanstvene spoznaje Babtlon ca, EgJpcana, stanovntka Juzne Amertke 1 drugih, prenesena su na te narode jOs ranije, I) cemu svjedoce l,<oli!w .arheoloska tskopavanja toliko i saeuvana predaja.

Znanost moze samo utvrditl postojanje nenjesentb zagonetkl;

ne ostaju legende toliko dugo dok ih ne bude rnoguce uklopiti u posngnuu fond utvrdenih Cinjenica. Sve sio je prethodilo narodirna Heutskog carstva, sve tamo do spiljskib crteza na jugosapadu Europe i Sahari, jest legends: umjetrucka djela na zidovima _pilja btla su do danas, u nacelu - usprkos mnogtm pokusajima ahJaSnjenja - nerazumljrva, Najstariji ep covjecaIlstva. Gilgames, upucuje meduttm na jedno razdoblje unutar toga - na vrijeme

kaJe obuhvaca gotovo cetLri tisure godin'a. .

lzmedu kromanjonskrh spilj,skih erteza i covjeka sadasnjeg kova lezi citava provallja, puna tajni koJe arheolozi i etnolozi do gada ntsn blll u stanju rijesili. Ono davno zaboravljeno, neobjaSnjivo, postaje medutim - gLedano octma pojedlnth nasih suvremenlka - Lgracka nepoznatlh sila, bogova ill drugfh predaka, pri

emu se za dokaz prtzivaju u pomoc cak i regularru rekviziti arheologtje. a takoder 1 g.eolQgije. lli se pak ukict.aju prrrodnt zako.I1i, pa u tobofnjem transu 'vtdovajak' Edgar Cayce "otkrtva" Atlanttdu polonulu u moru, u hltzmt atoka Androsa.~ MilrnlnLja. Ali, uzev§j stvari ozbtlJno. sa slgurnosCu. mozemo reel da mora bitt rlJ C 0 gradevtnama jz razdoblja sigumo prije utvrdenog poviJesnog vr mena. 0' ostaclma koji danas leze i Vise od siotinu metara Ispod morske razine. A ta se razina tiJekom posljednJih 10.000 godlna podigla za Lo do dvjesia metara. i to zbog otapanja silnih

9

:kollctna kopn ~nogleda: u Sjevernoj Amertet, kilo 1 na prestortma sjeverne i srednj€ Europe.

TraZitt u tome podrue] u danaSnjeg AUanUka davnu koItjevku covjecansLva o6aravajueeg tmena Atlanttda - sto tonako ne predstavlja n:ista vise ostm traga za najveeu katastrofu koja se zbtla u povijesno vrijeme - pdhvatljivQ [e sarno u okvtrtma nagadanja, jer vee antfka optsuje brojIl€ potnnule zemlje kao sredlsta velikih kultura.

Ali kada se onom tajans,[VenOiII podrueju izmedu Bermuda, Portonka i Floride prtptsuju svcjstva "trokuta smrtt", nastalog kao rezultat "vrtlozenja mocnih sila sto lzvtni Iz sLrojeva nekad napredne civilizaclje na petonulom kontinentu Atlantidr, i kOjl JOS uvijek besprtjekorno rade do nasth dana", iIi je, sto se takoder mose cuLl, "tzvoriste ene:rgije j, danas JOB u pegsnu, stvoreno od prtpadnlka jedne mnogo starije 1 od nase bitno drukCljecIvilizac1je"·, tada se p,rekoracuju sve dopusttve grantee I. najs~obodnljnl spekulacija, te SOlO prtsiljeni da se iz. lib Iudostt vratimo U okrllj'6 prirodnih zakona koji vladaju na Zemljt

Dorsta; posljednjfu desetljeca nestaju bez traga brodovi i zrakaplov'i u tom dijelu. svtjeta, a i ral"1ijih stoljeca cudne su sudbine trona dozivljavali spanjolskt brodevt natovarent rudama i plemenittrn metalrma, "More iZgu:bljentb brodova", kako su ga SpanjoLct nasrvali. tma neku csobttost koja, meduttm, niJe takve vrste da bt mogla bitt 'vrata iU prozor prema drugtm dJmeru:ijama u prostar 1 vr1J,eme, kros koje znanstveno i tehnl'cki visoko uznapredovala 1zvanzemaIJska bica prelaze bez poteskooca i bez Ikakvih napora,'

U SLV3'ri, ta osobtna je yrIo mjer.U'iva, jer u magnetskom polju Zemlje lo je najnestabtlntja zona u kojaj magnetska 19la pnvremeno n€ n:agira. Ta osobina zatsta mO-16 biti 11 svezt B Atlantidam, alt na sasv:imdruk,i'Hji na5ln od e:nog sto su ga tzmastale dosad.aS'nJe spekulacije. Pomicanja ma.gnetske 19le na Zemlji uvJjek sa prouzroeena veeim nalaztsttma ze]jeza ill nikla, odnosno sHUna pa 1 u "Betmudski l.mkutll mora bitt da su na neki rtactn dospjele veee kQlicine tih metala odnos,no nJihovih rut1a. Dubinski prom ooeana na tom podrucju ukazuje na j08 jedn1..l osobHosl; na postojanje nekoliko ovalnih rup-a promjera nekoltko kilomelara, i to na morskom dnu dubine Vise ad 7000 metara.

Pr tpostevtme da su to mjesta udara dijelova jednog raskomada:nog astenoda, na primjer: nekog iz Adonisove skupme, 1 da su nJegovi kornadl mogli zahvaljujuci svojoj brzini i mast, pri udaru prodr.ijeU prllicno duboko, ali opet, ne tol1ko dubcko da dopru sv do raslop]jene lekuce magme u ZemlJinoj unutrasnjosn.

Zem:Jja se ponasa kao generator. Polje magnetssfli stla ne mara blU uzrokovano permanentntm rnagnetom, rectmo PQPut si'pke magneustranog zeljeza; l zavojnlca Zice kroz koju teee elektriena struja takoder stvara aka sebe vanjskn magnetsko polje .. Namatame li zlcu aka ~eJJezne jezgre, osjetno eemo pojacatt maghetsko djelovanje, ZeLjeZlla je~gra se, kad ukljuCim.o struju kroz zavojntCU, tstog trenutka pretrara I1 snazan magnet. Ali ako prekmemo dovod struje, istog trena ce nestatt j magnetskog pclja i .zeljezna jezgra vise neee pckaztvat! rr:Jjerljive kolic.ine preostalog magnetlzma: prakliek! de bttt nemagaeticna, Upravo na tom naeelu djeluju magnetske dizaltce za podizanje starog zeLjeza. Optsani g~neratorskl ucinak Zemije., odvija se - sudedl prema danasnjem stupnju llaseg znanja - vjerovatno na dubtnt ad otprtllke 3000 kilometara, izazvan dtnamo-uetnkom: razltcttrrn kutntm momenuma izmedu slojeva Zemljiue JC,zgre lbJj7;lb povrsini j teske unutraSllje sredJslUje [ezgre, time rre samo da se stvara magnetsko polje vee se ono Ijulja u rtfmu sarnouzbude, pri cernu jezgta. ZemIje, ocvrsn:u1a pod Jakim tlakom, igra uLogu. jezgre od mekog teljeza.;. U ekvatorskom podrucju [e magnetizam smjera sjever-j:Jlg relattvno slab, ali zato je elektrtcna lurbuleneija u Zemljinoj unutrasnjost.i tim sDamija (prerna P. KajzeruJ.

Zemljtna kora sllcna je rotoru turbine koja prenost svoju energ1jU na razne tektlcine, a o~e pak pasreduju taka sto tlslijed unutarllJeg trenja predaju ZemljiIl.oj j~g;ri zakretm moment. Pri tome se javlja;ju otpori,cl.me u fiuidnoj zom tzmedu vanjskei unutrasnje jezgre nastaju sustavt elfitktrienlli sniletnji, buduoI da se u unutrasnjostl planeta sravlja 11 stanje gibanja vise rotacionih sustava, kajj poput divovskih zvrkova, plesu jedni unutar dru:gih. Zemljil1a mtacija, m@dutim, pravi "red I' medu tim s:ilama i taj je"red" sve lzraiitlJl sto se vise penjemo prema vanjskim sIojeVima jezgr.e.

Doduse, do danas su osiali nepoznati vodlji\rast tia u dubinama Zemlje. brzlna kojom se sirekonvek€ijske struje. dubma do k.oje oue p:rodlru u stjem>vit i magroatski oIllotac, kao i koUka podrucJa 1 volumene obuhvacajn pojedini str'Ujni 8uBtavi i Clk1u-

II

~ NaVQdi u knjlzt Charlesa Berlica. Bermudski t.roirut. (Prev.)

sl, M 'du! 1m, [1 .. 1 IlJlh u v I om lucaju u~ C . IIhijer rhjja" "svrkova" Z mlje, koji su u stenju da us glavnu, lzazovu daljnje dodan p lame ost I smjerove elektnenih Ujekova kao sekundarno djelovanje, prvenstveno u bltztnr ekvatora.

Najbolje mogucnosti za tstrazrvanje ovdje optsanth geofizickih zbtvanla pruza Sunce. Premda su problemt elektrlcnlh I magnetskih polja unutar Zernljlne lopte dosh 11 vidno polje geof'lZickih tstrastvanja tek pocetkom sedamdesetih godina, vee su za kratko vr~elme poznjeveui znacajni rezultatt,

Kad zalutalo elektricno strujanje ~ unutrasnjostt ltzne 81ucajna sve do Zemljme kore, postaje jasnije 8ta se dogada ako jedna takva jaka struja dohvatl spomenute Jezgre ze~'eza, nikla, ill ih cak medusobno spojl, U djeltcu sekunde stvara se na dubini 15.000 do 20.000 metara, u najvecem lezistu zeljeza i nikla na svtjetu, podrueno rnagnetsko polje takvog Intenzlteta da sve sto sadrzt zeljezo iIi nikal btva bez izuzetkapcvucenn u morsku dubini od preko sedam ttsuda metara, Oak se i zrakeplovt mal1h brzina - znaci ne suvrement supermlaznjact - ne mogu otett izrnjenlcnam pelju stla, koje je takvog tntenzrteta da maze utjecat; i na dnevnu svjetlost polarlzarajuci je, Za ova posljednje potreban je JOS nekt prikladan medt], prtmjertce, kvarcno staklo ill prezlrna pllotska kabtna jz ranijlh gedina, SVjetIost tada titra same u Jednom smjeru. Sunce i more se vise ne vide. Svud unaokolo tada vladasamo difuz:iu sjaj. Time su objasnjiVi i pos'~edhji radtorasgovori s p!lotima nestalth zrakoplova rantjih godina, koji su zattm snazntm magnetskim sflama bili odvucenl u dulnnu, Ove energije su sarno djel1c Zemljine energije i fizicki sasotm realne .. One po pravUu l munjeVito nestaju , a polje se raspada.

Uz to, treba jOs dodati cia zbog udara usljanih tekucfh ze1j,ezo-nikal jezgara na dublni od oko 20 do 25 kilometara nAj'Vjerojatntje nastaju suplji proston. Prl urusavaIlJu, talwih IImjeh.ura" javlJaju se u moru snasm vrtlozl, pracem usisnim djelovanjem koje se cesto zavrsava kobno po brodove. Ljevkastt vrtlozi usmjerent prema morskim dubiaama tlt poznatt stupo'i;1 vode, takozvani trombt, pocteaju na tstom uzroku, a nije lskJ;juceuo da se u arum supljinar,na pod tlakom nagennlavaju VI'eU p]ioov:i..

Dakle, nema tu nlkakve maei Atlantlde. vee su u pttanju iskljucivo Cisti fiz1kalni zakoni. No ovdje, u OVOID podruqu, lcii kljuc najveee katastrofe koja je snaslacovjecanstvc, potopa kOJI je unistio Atlantidu i, zamalo, cit avo tadasnje c0vjecanstvo.

]2

AlIanU Je tLJekom posljednjth god1na blla stalno iznova

n11, vnna, pas bno su zanirnanje pokazrvah amenekt tstraztva-

. J nom j AtlanUda "otkrtvena" kao Tartesos, izmedu rukava- 1'< lin useu rijeke Guadalqulvtr, drug! put na Santorinu, odnoS 10" rl (Orcka]. U ovom posljednjem slucaju bio je otkriven centar mlnoske kulture, untsten oko 1500 .. godine pEije nove ere, prlIIkolll j dn provale vulkana u Sredozemnom moru. Ipak, iako 10111 zn elnlct lokalmh teonja a Atlantidt uvijek jOs ponesto doda'V JI, ntsu nlkada uspjeli ozbiljnije uzdrmatl glavne temelje vise nd dva tis Clj ca stare legende.

13

PLATONOVO KAZIVANJE OATLANTIDI

1 Ono Sto znamo 0 Atlanttdi sacuvano je u oba slavna Platonova dijaJoga 1I;0ji su nazvani prema Pltago,rejClJ Tlmeju" i Platonovom ujaku Kritijj3 Mladern, DijaJozi se nadovezuju neposredno na Platanovo djelo u deset svezaka, 0 driavl (Politeia). Atlantida je oplsana kao povtjesna cinjenica, kao drzava koja je stvarno postojala i u vremenu 1 u prostoru, kao savrsen pnmjer postulata kaje je, s!ikajllcj idealnu drzavu. postavto Platonov ucitel] Sokrat",

Razgovori a toj teml vodem su u vrijeme svecanostt posvecenih trakijskoj boginji Bendis" U Pireju, a sudjelovah su Sokrat, Glauko, Adimant j drugi. Razgovori su nastavljeni i sljedeceg dana izmedu Sokrata, Krltije Mladeg, Ttmeja, Hermokrata" i nekog nenavedenog cetvrtog sugovomika, vjerovamo Platona osobno.

U tim razgavorima KriUja je tsprtcao jednu "doduse vrlo neobtcnu, ali sasvim Istinttu prien" - kako ju je optsao sam rnudrt Solon", d.onijevsi je iz Egipta u Grcku. Bfla je to prica 0 staroj, slavno] drzav; na helenskam poluotoku, 0 kojo] Orcsna u Platonovo vrijeme ntsta nije btlo poznato. Start svedenlk iz Saisa, veltkoga grada na deltl Nila, prieao je 0 Lome neobtene stvarL. Poeeo je rekavs! da su Helem mladi duhom, jer msu posjedovali znanje utemeljenq na dugogodisnjim predajama, nttt btlo kakvo znanje na koje je vrijeme bacila svoju patinu. Prtca kazuje:

"SIjedeci je uzrok tome: mnoga su razaranja pretrpjeU Ijudi na razltette nacine, i mnoga ce se jos razaranja zbiti u buducnosti - najvece mecfu njtma izazvat ce vatra i veda, a mz manjih 11- suce s.ftnij~h drugfh uzroka Predaja koju dijeliLe s drugtma jc ta

14

da J I Fa 'IOll~, sin Sunca, sve zapallo na Zemlji nakon sto je upr 'ABU va kol kojtma nije magao vladati i konacno I sam 11< slradao. a toden munjom. a tame se govon kao 0 necemu sto Im oblll b [ke. Ali, tstrna Imju pnca sadrzj sastoji se u tome da It' do 10 do skretanja zvijezda s putan]e kojom se krecu nebom

to se ukrede oko Zemlje. Mnoga razaranja preuzrokovana vatrom l':blh su se na Zemlji u vehktm vremensktm razdobljima. Prtliknrn tth n sreca, naravno, ginu u vecem broju ant koji zive u planmaun I na susntm vtsoravnnna, nego oni koji obttavafu na obal rna rijeka 1 mora. Za nas je Nil, kao i u mnogim drugtm pnllkama, spasltel] - oslobada nas i te nesrece, plavect svoje cbale, All kad bogovt, cisteCJ ZemJju vodom, posalju poplave, prezrve pasurt, kr vart i ovcan na plarunama, a ljude koji ziva na vodt odvlace razorne bujice u more. No u nasoj zernlji, ni u jednom nt II drugom slucaju, voda se ne shjeva na polja odoego, naprotiv, po pri. ad! je tako uredeno da ave nastupa odozdo. Iz tog razloga sv ono s'lo se u nas sacuvalo smatra se najstanjnn: uistinu, IJ ojnost se stanovnlstva povecava, u vecoj ill manjoj mjeri, svuda gdj to preqerana loplina ili hladnoca ne omogucavaju. Ali, Dna Uj po, vellko i znacajno sto se dogada kod vas, ill ovdJe 111 na nekom drugom mjestu, zapisuje se u cjelostt u hramovtma t ostaje nam take, kako znanje a tome prrtjece", No, i kod vas i kod drllgih sve se tek odnedavno biljeZi u zapisnna. A nakon uobt~Jnog broja godina nebo se opet otvara i bujice brtsu sve kao bolest, ostavljajuci za sobom sarno neznaltce i neobrazovane medu varna; take ste ponovno mladt kao na pooetku, buduct da ne znale sto se ovdje, iii kod vas, dogadalo vastm precima u stara vr mena, U najmanju ruku, maIo se od djecje bajke razhkuje ono sto si 0 nlzu pokoljenja kod vas naveo, 0 Solone, Pnje svega, prisjecate se samo jednog jedinag potopa na zemlji. tako su se v C mnogt dogodili; a uz to ne znate ni da je najbolji i najljepsl ljudskt rod zivio u vase] zemlji rod Iz kojeg j tt danas potjeceS sa

1.1 10m svojom drsavorn. Sve to ostalo yam je nepoznato. jer kroz mnage g neracije preilvjeli nlsu ostavili za soborn nikakav zapis.

N kada jet 0 Solone, vade.nim razaranjem 10 umstena drzava danas nastanjena Atenjantma, kojaje u odnosu na vojsku, kao i u svakorn drugom pogledu, blla uredena po najvaJjanijim zakoulma. Toj e dIiayj prlplsuju najljepsa djeLa i najsavrsemja ustav o koj m SOlO moglt saznati,

Pr ma lom , posj dovali ste lakve za.kone, f jOs vtse: tako va-

15

ljanu upravu i u svako] ste prednostt bili pred dnigim. IJudJl11,a. kao sto to i doliku]e potometma 1 ~ticenlcima bogova. Zadlvljujuca su mnoga vasa djela zabtljezena u nastm sptstma. Medu njirna se, rneduttm, svojom velictnom i valjanoscu posebno ist!ce sljedece. Sp:lsi. nas .izvjestavaju 0 tome kako je jednu veliku silu nekad pobijedtla vasa drzava, dol" je ova nadtrala s Atlantskog oceana, zarativsi iz objestl prottv cijele Europe j Azije.

U to se vrijeme morem jos moglo lagano broditi. S druge strane tjesnaca koji zovete Heraklovi stupovima" leiao je otok vect od Azije i Libije" zajedno, a odatle se lada moglo prevestt do drugih otoka" i s njih na cljelo kopnc" nasuprot otecsma, koje [e okruzfvalo more". Sve unutar mjesta a kame gayorimo 1zgIedalo je kao zaljev s uskim ulazorn. More se tu smjelo s pravom nazvati morem, a zemlja koja ga je okruzrvala s Isttm pravom mogla se nazvatl kopnorn, Na ovom otoku postojala je Atlantida, vlillika, dLVljel::tja vrlJedna 'kraJ}evska stla kaje je posjedovala i druge djelove kapna. 1z ovth zemalja vladala je ova sila Libljom do Egfpta i Europom do Tlrentje'".

Ta ujedlnjena snaga pokusala je jedmm jedtntm vojntm pohodorn podja.nlllu vasu, kao i nasu, zemlju i sve sto lezi U11U,tar tjesnaca, Moe vase zemlje, 0 Solone, isticala se tada pred svtm tjudima i hrabroscu 1 odlucnoscu. Grei nadvtstvahu sve svojtm Ijudtma i hrabroscu i ratnom sposobnoscu i stavtse se najpri:je na cela svih naroda, a kasnl]e, nakon propasti dmgih ostadose oslonjem na sebe same i dospjese u vehku epasnost. Ali tpak pobijedise neprijalelja j prosJawse pobjedu, i ne same Mo spasise one kojj joj pruzahu otpor, vee I veifkodusno vranse slobodu svtrna koji zMjahu unutar HerakLovih stupova. Ali potom. kad sUgose strasru potresi i poplave, eitav valjant narasta] vaseg naroda bi pregutan, a otok Atlantidu na shean. nadm proguta more j on iscezlIlU tijekom jednog jedinog strasnog dana J Jedne jedJpe tdasne noa. Zbog toga je i sada more tame neproLaino za brodove; sprecavaju to visoke naslage rrtulja. ostat;:i potonuIog otoka."

U daljem 1J1jeku vi$ednevnih l"azgOV0fl'l razv.lo je Kdtlja zIvopis;n:u sIiku otal{3 AUanticle. Govorio je 0 njenaj neusporedlvo ras-

+ U vriJeme 0 kojem govori pIiCa, pod J,menolll Libija se podrazu_m1Jevalo cit~vo podru.eje sjeveme Mike zapadno od Egipta. (prim. prev.)

n Tlrenija, kasnije Etrurlja. danas zapa.dna rtalUs. (prim. prev.)

16

kohoJ vegetacijt, stanovrucima, gradovima punlm sjaja. a c;>sobi'to 0 bogaiom gIavnom gradu s kraljevskom tvrdavom. Prilikom prt anja a lanjao se u pojedmosuma na iZvjestaje koje su Solon i KrltUa S1arljl preuzell od Egipcana.

'IOd mora prema sredmi otoka bfla j€ ravruca, navodno naj]jep~a i naJptodnlja medu ravnicama. U njeno] bliziDi, prema sredint otoka, udaljen mozda pedeset stadija, nalazio se bTijeg btagLh padlna. Tu zivljase Euenor sa svojom ienom Leuktpe, jedan

d onih ljudt koji su na pocetku svijeta ponikli iz zemlje; Imali au samo [ednu kcer, Kleito .. Posta dJevojka doraste J.33 udaju, umrtje§e joj i otac i majka. Posejdon osjetl ljubav prema njoj i uze je, On utvrdt planinu na kojo] je zivjela okruzivSi je unaokolo nalzrnjentcno sve vectrn krugovtma mora l zernlje: dva takva obruea btla u od zemlje a tri ad morske vode. ObruCi su se medusobno nalazili na jednakoj udaljenostl, tako da planina u sredmt bljase nedostupna ljudtma", Brodova i pornorskth putovanja tada j08 IlJje bflo. Sredisnji olok Posejdon je uredio s lakoeom svojstvenom bogovtma: iz jednog grotla oztvto je dva izvora vode, jedan Iople a drug! hladne, i oplodlo zemJju bogatirn i raznovrsnnn plodovima. [mao je pet pu ta staove blizance, odgojio ih li. onda otok podljeHo na deset djeiova .. Prvorodenog sina proglasto je kralJem dodlje!ivsi mu rnajeino obttavaltste i zernlju oko njega, koja je bt- 1 najbolja i najveca. Ostale amove ueinl vladarlma nad mnogun IJ udtma j mnogo zemalja. I imena je dao svima. Ime prvog, koji je kraljevao, biJaSe Atlas. Po njemu je nazvao cljell otok, a 1 ocean. dobi nJegovo Ime: atlantski. Eratu ouzancu, rodenom poslije AtJa.s· I dao je helensko ime Eumel. na lokalnom jeziku Gadetr: on [e dobto dto vanjskog otockog vrha prema HerakIovim stupovima, do danasnje zemlje Gadtra". Po naztvn sudeet, vjerovatno je i ta] kr.aJ po kralju dobto tme. Drugomparu blizanaca dade imena Amferes i Euemon, trece je nazvao Mneseas i Autohton, prvog Iz cetvrtog para Elasipas, a mladeg Mestor. Prvl. u petom pam blizanaca dobt iDle Azaes. a mladi Diapapes. Oni i njihOvi nasljednici vladali su kroz mnoge narastaje. na nulogim mor1nia i otoCima ave do Egfpta i Ttren1je..

Od At1asa potjece bogata i postovano potomstvo, a kako je uvijek najstariji najstarijern potornku ostavljao kra:ljevstvo, sacuva se krQz mnoge generacIJe bogatstv(!) kakv.o se jOs ne nade. ni u jednom l{raU vstvu, hili ce se vjerojatno uskoro tako lako naci. l31U su opskrblJenl svirne sio im je trebalo, u. gradu kao ina. pre-

17

oslalo] zemljt, Dobivall su I bogat danak ievana", no najvtse je za ilvotne potrebe nudto sam otok: metale, koje su upotrebljavalt same iii pomijesane s drugim, vadill su jz zemlje, a rnedu njima i onaj od kojeg nam samo ime ostade, ali kOji tada b.ljaSe mnogo viSe ad trnena: orthalk" se zvao, I bijase vaden na mnogim mjestnna na otoku j ked tadasnjih ljudi vrlo cijenjen, odmah poslije zlata, Otok je obllovao svtme sto suma moze ponuditl graditeljirna, a hramo je u velikorn broju pit orne i divlje zivofinje. pa su ovdje u velikom brcju zlvjeli 1 slonoVi 19. Za sve zlVotinje bilo je ispase u jzobilju. cak j za one kojima treba najvtse hrane, Zemlja je Izdasno radala: u izobilju je bile hranjivog korijenja. trava, drveca. sokova, cvjetova i plodova, UspijevaU su "ljupki plod'" i plodoVi polja" koje kortsttmo u prehrant, a i ono sto danas nazi vamo povrcem, BijaSe tu I jedna drvolika blljka ad koje se dobijahu i jeLo i pice i masno ulje za pomazivanje". 1510 take, na oloku je uspijevalo i - inace lako p0kvarljlvo - voce aa veselje ill naslade: a bilo je i plodova sto th uzimamo za poslasticu fh kao nadrazujuee sredstvo za pretrpant .zeludac od sitostl. Sve je to radalo na otoku kOji se kupao u svjetlostl Hellosa, bozanski lijepo i zadivljujuce, Ook Ih je zemlja taka darrvala, stanovnici lzgradise hramove i kraljevske palace i uredise svu preostalu zemlju, Prltom su postuptli na slijedeci naein:

Vodene obruce koji okruztvahu start malicnt grad premostise i izgtadise putove prema kraljevu zamku. Tvrdavu bijahu pa~J.jgli odmah na pocetku, na prebivalistu boginje" i predaka. Nasljed:ivabu je jednl od drugth i svaki nasljednfk trudlo se da nadmast svog prethodnika u ukrasavanju, sve dok to zdanje po svojo] Uepot1 1 vehctni ne postade uzorom divljenja, Iskopahu i kanal lri pletra" suck, sto stopa dubok i pedeset stadlja" dugacak, kojl se prusao sve do vanjskog kopnenog obruea: Iskopali BU j prtlaz prostran dovoljno da prihvati i najvece brodove, Zemljane bedemeizrnedu obruca vade presijekli su u srnjeru mostova take 8iroko da se i trlremama" moglo prelaztti ad jednag do drugog. Premostill su usjeke izmedu zemljanth bedema, rIO kako su ovt btlt dosta visoki, prolan ostadose plovnt. NajveCi vodenl obrue, tz kojeg je mogIo neposredno pnstuprtt do mora. b1jase strok tri stadtja: zemljani prsten do njega bijase tste sirtne: iza njih - prerna unutrasnjostl - sl:ijedlO je vodem obruc sirok dva stadlja, a

• Tnrema - vesta galije S trl reda vesala na svako] stranL (prim prev.)

18

11.l n] 'Hi:l ~ 'llf:lslanJas zernljanl prslen isle sirme, Vodent obruc Iwp Il'clcfllZlv2lo sredfslljl otok bio je strok jedan stadi], a otok u, I I 1lI j lezala kraljevska tvrdava imao je prornjer od pet stadll.!, tok, kao t vodene obruce i most sirok jedan pletar, cpasah ~ II H<I ivlh strana kamenim zidom s tornjevima i vrattma na prt- 11~lt m rn ru, Bljeltm, crntm ! crvenim kamenjem oploetlt su sredl 1111 otok, kao t vanjske i unutrasn]e ztdove, zemljanih bedema,

WI krn] evtma SU izgradili dvostruke dokove pokrtvene stijenom.

Z trad 51.0 su ill podigli bijahu u jednoj iB vise boja, a kameI'll' n I kojeg th saztdase poslagase s UkUSODl. kako bi sto vise isl.1111 njlhovu prirodnu ljepotu. Zid vanjskog vodenog obruca op- 11I1.!i bran am. posto je prethodno ucinise lekucom poput ulja; 1111111. rn] ztdove optocise ltmom, a zidovi oko same tvrdave kovt- 110111 plnm naga sjaja.

• mOl 1. Al'LANT1DN[ l<ru;i. prastart simbo! koJi se kasll1je ponovno pu1avlu 1Il\! pr tpnvijesnlm kamcnim krugovtma j zrtvennn blokovtma, 1 rtknzu] lrl krusna zida aka oLockol! grada s poprecnim vodemm puto~II1r1, IZVan krup;ova J velIkI ulazni "kanaI. Atlantlda, po svemu su.deCi, nl]l' nlkuda blln polpuno zaboravljena,

19

Kraljevslcizama.J< unut.ar akropole hto Je ureden na s'Uj de6i na In: u sredini se nalazto hram posvecen Kleru t Posejdonu, u kojt ulazak bljase zabranjen, Bio je okruzen zlatnom ogradom i tu bijese zaceto i rodeno svih deset kraljevskih prtneeva. Tu su svake godine. dolazecitz svih deset djelaya atoka, prtnosene irtve svakom od rodttelja, Posejdonov hram bto je dugacak jedan stadi], trt pletra sirok i odgovarajuce vis ok, a sam boZ.anski llk Imao je gotovo barbarski izgled:t8. Oijel1 hrarn s1:aD.oVIJ1ci bijahu optocili srebrom, ostrn vjenaca koji su bili prevucent zlatom. U unutrasnjosti se nalazto svod od slonovace, ukrasen zlatom i srebrom, at zidovl, stupovi I pod bljahu bogata ukrasent orthalkom. Tu bijal:m takoder i zlatne statue boga, prtkazanog kako upravlja k,oCijama sa sest krUatih konja dodirujucl glavom svod, dok aka njega plovljase stottnu Nereida na ledlma dupina; stotinu, jer u to se doba vjerovala da ih upravo toliko Ima". BUo je u hramu mnogo drugih kipova, zavjetnth darova gradana, Oko hrarna stajale su zlatne statue kraljeva i kraljtca i sveg potomstva deseterice kraljeva. Nalazilo se tu jos mnoge ~aVjetnih darova i kraljeva i gradana, btlo pucana sarnog grada bilo stanovnika drugth mjesta nad kojima S'I:l. vladall. attar je po velictnt i. izradi takoder odgovarao cjelnkupnom djelu, a i kraljevska tvrdava bfla je uredena onaka kako to doUkuje velicin1 kraJjevstva i ra.skbsi svetilista.

Stanovnici su koristili tople i hladne izvore kojl su obllovali vodom cudesnih svojstava 1 kakvoce. Oko tzvora bijahu podignute zgrade r bogato navodnjavanr vriovJ;, veda je dovodena u hazene - neke pod vednm ne'bom, a neke, poknvene, s toplom vodom za zimsku upolrebu. BUo [e bazena za kraljevski rod. za obicne gradane, za zene, kao i druglh za konje j ostalu vucnu stoku, i svaki je tzvanredne odgovarao svojoj posebnoj namjenl. Otpadne vode su odvodene u Posejdcnov lug gdje je, zahvaljuJu6i pogodnom tlu, raslo raznoltko drvece neobtcne ljepote t velictne; voda je zatim kanaltrna usmjeravana prema vanjskom vodenom prstenu kad mostova. Tu sU bila uredena svetilista mnogih bogava. vrtovi i sportska borilista za Ijude f konje, posebno na svakOll} od aba prostora zemljana prstena. Osred veceg ptstena nalazilo se prekra,sno .tpkaliste sirine jednog stadlja. a duzine cltavog prstena, namijenjeno konjsklm trkama. Zemljani prstenov! bijahu s obje strane okruieni prebivalistima kapljanika, cUi broj nye bio uvijek lSti. ani od veceg povjerenja btjahu smJestenj na djelovi-

20

rTld bll~llll kral] vsko] tvrdavt, a onlrna kojl se svojom vjernoscu po ehnn isucahu dodjeljivani su stanoYi u samo] tvrdavt, da bud- 110 pnze n slgurnost kralja. Dokevi sa hili punt tnrema i opskrb- 111'111 vim napravama potrebnim za te brodove, A ovako Je hila 111(')( n 1 diste kraljeva: kad bi se prosla crt vanj:ska obruca vo-

h'. dosplfvalo se do kruZnog zida koji se iZdizao iz mora 1 bio JIll hwlJ n unaokolo na udaljenostt pedeset stadija od vode, Na 10111 mjestu je ZiapoCinjao glavn! kana! do mora. Sve je to btlo ok- 111~('(ltJ gusto naseljentm stanovtma, a trg i luka vrvilt 8U ad trgoVIII ;1 l brodova sa svih strana. Mnostvo ljudt je danonodno izazdv .In vlku, gWvu j buku, sve sto je uobtcajeno za velika naselja,

r~O'I{U~all vam lspricatl sve 0 samom gradu t svemu sto bijaSe II VI't! s lim pradavnim naseljem, onako kako jemeni bll~ opt, 1110 U svoje vr:Ijeme; valja se sada prtsjetttl prirodnih uvjeta u I "1111' J ~lVio ostatak zemlje i organlzaclje drzave.

o rumo time sto cemo reot da [e citav taj kraj bio vtsoravan

In l' atrrno uzdlzala iz mora; ali niztna koja se prostirala oko * d I blla JI ovjencana brdtma koja BU se spustala u more: glatI( ,I I myna, mjerfla je u duzlnu trt ttsuce a u sirinn - uzdiZuci se iz IUlII'U rlvi tlsude stadija, Citav taj dto atoka bio je otvoren preru I jugu. ana sjeveru zastlcen od vjetra. Planine koje su je okru-

vale bUe su u to doba naveltko slavljene, jer su po svojoj velt-

I lui I Ijepotl nadmastvale ave koje danas postoje, a i zbag toga. I". !iu se tu nalazila mnoga naselja puna stanovntka, te fcijeke. !t'I,\Ti l uvade bogate hranom za divlJe i pttorae zlvotJnje. Prostra- 11 ~lUm s mnogobrojnim vrstama drveca bile BU bogomdane za l'l).lew svth VIsta. Nlzlna je po prirodi svojoj bila izdasna, i mnoII su j kralJevt ttjekorn vremena brtzno obradivali. Duguljastt 1~liwl1at ,a tverokut Cinio joj je osnovnt oblik, a olio sto joJ nedo-

I~ a davao joj je kanal koji ju je okruztvao, Izgleda nevje-

rol tno da su tamo, uza sve druge ra:dove,covjekove ruke mogle Izve U I La djelo, ali moramo isprtcatl ana ~to smo 0 tome crilL I aunt J bi0 dubok Jedan pletar. posvuda slrok jedan. staChj, a. l1'uduCl da. se prolezao duz cijele nizlne. deset tisuca stadija du. j ~< l~. Prthvacao je rJjeke kaje BU se sliJevale s planiha 1 posta se prot 'zao ako cUele nizine dottcnCi grad s oba kraja, odyodio je 1 jlh v vade u more. Od gornjeg dljela nizine vodlli su prema r lillt11 i pravoUnljskl kanall siroki ugla.vnom stotinu stopa. i odatle (Ilmovo pr rna dljeJu kanrua kojl se pruzao do mora. Medusob:no • u bHludalJ n! s.toUnu stadiJa. Na taJ nacln prebaej~ah su drvo s

21

planlna u gad, kao slo au na voztllma odvozUll sve drugo ;l() su god! nja doba dono ila: prt tom u jos gradill popr en' veze medu kanaltrna j usmjeravali ill prema gradu. ZeU su dva pula godisnje, zim1 kortstect Zeusovu vodu", a ljett dovodect vodu lz kanala. Bro] stanovmka ntstne sposobnih za rat bto je tocno odreden; svaki kleros", povrssne deset ,cetvarnih stadija, davao je po jednog vcdu, ukupno je btlo sezdeset t:isuca klerosa. Oni tz plantna i s drugih mjesta u zemlji osiguravalr su neograntcen broj ljudstva: svrstant po selima 1 naseljima, bijahu podredeni klerosima I njihovi,m voda.ma. Svakl je voda bio obavezan osigurau (trosak) jedne sestine bornih kola (bjjase ill ukupno deset ttsuca), dva konja i njihove jahace, jedan dvopreg bez sjedlsta s dva konja 1 oklopljenlm ratnlkom kojl se borio pjesice, vosaca dvoprega, dvojlcu koplita, dvojicu strijelaca i dvojtcu prackara te trojicu lako naoruzanih bacaca kamena 1 koplja i po cetvoI'iCU brodara za uprav'ljanje tisucu dvjesta ratnih brodova", Take je hila organl.Zirana vojska U jednom kraljevstvu; u devet ostallh kraljevstava organtzacija se donekle razhkovala, ali b) nam oduzelo prevtse vremena da ill potanko opisujemo.

Organizacija javnih sluzb! i poeasntn mjesta bila je od samog pocetka uredena po sltjedecem: svaki od deset kraljeva vladao je u svom dijelu posjeda nad ljudima i sakonnna, kainjavajucl i UbijajuCl neposlusne kako je htio. Ali podjela vlasti [ njihovt medusobni odnosi bijahu uredeni po zapovljedima Posejdonovlma, $10 su Im ill nji.hovl prect prenijeli zapisujudlih na stupu ad orthalka postavljenim usred atoka, U Posejdonovom svetistu. KraIjevt su se upucivali tame svake, natzmjenee, pete i seste godine, kako bt blo izjednacen broj parnfh i neparnrh razdeblja, Prj tim susrettma savjetovalt su se 0 zajednlekim poslovtma 1 tsptttvalt da Ii je tko krtv za kakav pnjestup i onda mu sudtll, No, prije no sto bi se okupili u sudu, izrnjenjivali bt uzajamne obaveze po slijedecem: lovill su bikove, kojih je bllo deset na broju, koji su slobodno lutali Posejdonovtm svetistem, posto su se prelhodno pomolili bogu da im pornogneulov:1ti zrtvu sarno uz pomoc motki i uzad.i, bez upotrebe zeljeznog oruzja'o. Bika koga bi hlhvatill odveU bi do stupa i ubili ga tamo, tspad saroog svetog zapisa. Po]{raj zakona, na stupu bij'aAe ispisana i zakl€tva zbog cijeg !<rsenja bi se na krivca sruel najteie prokjeistvo. Obavljajuci iri.vovanje u

• Misli na kiSu. (prlln. prev.}

22

I latin s tualorn, odsjekll hi blku sv c ttrl noge, smijesali bt Iwl 10 vlm i k pnull de t kapt krvi u njega, za vakog od njfh: flfll;] rak bi baclll u valru kOjOID bi "oclsult" stup. Nakon toga bi zlnlulm Yr' wtrna z hvacalt rnjesavmu krvl i villa Iz kotla i skropill vntru, ~akJjnjuCi se da ce donostti presude u skladu sa zakouuna zapl anima na stupu i. kaZnjavati svakoga tko ill prekrsi: !If! ]1> e ubuduce svjesno prekoraciti nijedan: da nece nametan vlnxt u Z O11J1 niti sli.iediti nijednog vladara, ostm ukoHko ne bi vl.rdao po zakontma njlhovih praotaca, Posto bi svaki od njih dao I, vn ob anj u ime svo]e 1 svoga potomstva, ispili bj pehare vi- 1101 I)J svelill ih Posejdonovam svetistu: zatim bi pojeli spravljent ohl'c! I do ovorllt se 0 poslovnna. Posto bi se spustio rnra.k j va'1.1 .10 je prozdlrala irtvu gotovo se ugasHa. navlacili hi na sebe I II. 'nyu lamnoplavu odjecu. Sjedeci na podu, obasjant sarno I -ruvtcom prtnesene zrtve, izricali BU presudu prekrsrteljima zaknnu, Presudu BU u svanuee zaptstvall na zlatnu placu i estavil'l11 J' Z jedno s odjecom u znak sjecanja. Eilo [e jas mnogo (II lI~lh, posebnih zakona 0 duznostima kraljeva, ali je najvaZniji I )l() I' J da medusobno nikad msu smjeli ratoval.i niti pomagati tkng medu sobom koji bi pozello razorttt Kraljevsku kucu: slijetiL' l tradt iJu svojth praotaca, zajednidki su trebali donositl odlu- 1((' 0 ralovtma I drugim pothvatima, pnhvacajuci vrhovnu vlast III l;! Alia. N1 jedan hajj nije mogao odlucivati a zivotima svojlh lu nU 'vskih rodaka, ukoltko bar polovica od njih ne hi za to dale. H'Voj prlstanak.

Oovonlo se da je stlu takve velictne 1 nazora sam bognamijenlo [oj zemljt .. , Z:bog slljedecih razloga: kroz ntz ljudskfh V:jekova, MV • dok je bozanska pnroda djelovala u njima, ani su postovall zn kon 1 voljelt svog bozanskog pretka, Imall su uzorna rnoralna , hva anja 1 odllkovali se bJagoscu i promisljenoscu u tesknn danlma, oslm valjanostl, sve drugo smatralt su manje vazntm i S ruvnodusnoscu, kao teret, nostlt svu onu gomilu zlata i bar .tstv kojlma su raspolagali. Nisu se opijall svojom raskosi vee U j pojmili kao ishod zajednicke dobre volje i trezvenog iivota.

Z hvaLjuju6 takvom nacinu misljenja i djelovanja, uspijevalo 1m J Sf lno zl\j('ltl. No kako je udto bozanstvenog u njilha vreme- 110m n sLajao, I kako se ovaj udio cesto i mnQgo O1ijesao sa smrtI1lm~l, 'ljudska priroda dobl prevagu 1 ont postadose zIt nespo'obnl za nasenje svojeg bogatstva. Om koji su to shvatili, spoznase da ad l1ajvrednijeg razbijaju upravo one slo je najljepse.

2

Oni pair lWjl nlsu btl! u stanju preposnau vrljednost ztvota usrnjerenog prema hozansk,onl, Cbljase se sebt samnna u.taliko sjaJnljlm i sretntjlm ukeUka au ave viAe postajal! opsjednutL strascu za dobstkom i moCi.

I bog nad bogovima, Zeus, koji vlada po vjeentm zakonima, odmah uvtdjevsi u kakvom se biJedilom stanju nalazi taj nekada t~o debar narod, odluCl Ih kazn1u32• U svom uZV:iSenom prebrealista, nasred svennra, odakile se mogJo vtdJeti sto je tkada stvoneno, okupt on sve hogove i obrati Im seslijedecim rtJecima .. , "

Gvdje'Sf d:ijalogpreldda.

24

Tek 'v:i~e od dvadeset kucanlh .stranlca iznosi tekst kojim nas je Platen prlJe vise ad dvije t1suCe godjna izvjestio I) Atlartttdt, Iasad Ie. medutnn, a Atlantidj naptsano 25.000 knjiga na gotovo svlm krrjizeViIlim jezierma svijeta. S(!l~Of:l:lilV; pratekst bto je, dakake, naJplodonoanlji prilog dotion9j svjetsko] hteraturt I') Atla'ntidl. Sarno maU broJ m€ldu outm D1:lilogobrojmm koj1 govore .0 Atlanttdj. pO.:Goa:Je oba ranlje navedena izvjeMa. a jedva da [e itko eitao te tekstove koj1 sadrze jednu od najcudnovatijih predajasvih' vremena,

Usprkos lavtni ad tlsuda knjiga., koje bijah:u naptsane sa etIJffll de. se objasne zagonetke Atlantide, ana je kao problem ostala nerijesena i vjec1tomJada. Nista nije 1zgubiLa na svojOj mail. Zmmstvena strana zagoll6tke gurlluta je, meduttm, u stranu, SVJetska Itteratura jedva da pozn.a neku drugu nereligljsku temu. lz proslostt kOja je tako dugo uspjela oddati zanimanjeza sebe i ostavlla toliko traga u kulturnom n.asljedu€ovjeka.

C)esto se govor~ .0 Atlanttkn a da se prttom i ne razmiSlja o porljeklu te I1jeOi. Odakle potJ€;ce to nne? Na drugem kraju zemlj1uog globusa pada, naprtmjer, pogled na InrlijJ.l I, jnzno ad nje" na Ind*jskL oceam potraamc U. naet cerna Perzijsru zaljev kod Perzije. SJeverno ledeno more na pod.I:ucjll Sjevernog pola, [stocno more na Istoku. Sjeverno m,ore na ~je~ero: Europe. SVuda gdje [e neko more 1:1110 nazvano po neko] Z'emlji. nalaztmo ih oboje u neposrednom susjedstvu. Samo je Atlantik iZuzetak. On [e deduse, prlsutan, postojt ali nedostaje zerruja pokojoj mora da je dopio Ime, Platonav pouzdarn sqjed.ok k:aZe 0 tome kliatlto i jasno: ... '~

25

J lium4jc je, kad su nast upi/i ruzorui poise 1 I poplave, tijelwm Jednog Jedinag sirasnog dana 1 jeduu: uiesne noei, poton uo olok AUan tida, a isu: taka 1 cijeli njegov.mnogobrojn1. junacki rod ... "

Atlanuda je vee odavno saboravljena, potpuno untstena, bez ostatka razorena. Ali jos uvijek ima draz izgubljene me1odije. Sve sto je preostalo same je odjek sto trepert u praznlnl, Dvije i pol ttsuce godina dijeli nas od Platonove Alene. Ono sto je svom prijatelju Dropidu 0 Atlantidl pncao Solon, vodi nas jOs devet tisucIjeca unatrag. Za razIiku ad mitskih stoljeca vladavine pracareva i prvth kraljeva u K1ni l Babilonu, kao 1 biblijskih patrljarha, ovd]e je rijec 0 dokaztvo tocnaj kronologl]! kOja se moae provjernt. Ovo datiranje je barem lata toltko '1erodosiojno koltko i veetna povnesnih i pretpovijesnth podataka. Od davnina su obje teme - Atlantida i opel potop - stavljene u medusvezu. Ako j ntsu, kako se ranije m:islilo, vode potopa preplavtle AUantidu bactvsi je u dubine mora po njoj nazvanog, bila je to tpak - kako cemo kasnUe vidjeti - aha lsta planetna katastrofa kojom je Potop lzazvan, a Atlantida unistena. Nakon sto je Charles Wooley dvanaest metara pod pustmjsktm pijeskom Mezopotarmje nasao dva i po metra debeo slo] blata, koje je na oplpljiv nacin dokazivalo ana sto su govorlli sumerskt izvjestaJi 0 Potopu, p0drugljiv smijeh 0 opcem Potopu posiao joe tisi. Zemlja ima sacuvano svjedocanstvo a Potopu - a morsko dna a AUantidi.

evrsta, neprolazna slutnja da je sve to bllo stvarno preztejela je nekako u potomstvu ljudt iz podrucja pogodenog opcim Potoporn. Ona nalazi potvrdu I autenticno Itterarno svtedocanstvo 11 Platonovorn kazivanju 0 Atlantidi: jedan, ni u cemu pretjeran, kratak, premda I nepotpun nagoVjeslaj prosle veltolne.

Jos je otvoreno pitanje je li Platonovo kazivanje a Atlanttdt tek pjesnieka umotvonna, bajka, ili Ipak sadrzt u sebi tstinu. Nerna nikakvih d.okaza za to je U zemlja sto [e Atlanuku dala lme bila otok koji je potonuo ill neko kopno koje je zattm promljenilo svo]e Ime. Pn tome na jednom kraju lepeze stoje oni kaje mtutcya obdaruje vjerom; na drugoj su ont koje beskomprorrusnl skepttcizam navodi na potpuno odbacivanje.

A cega .ima u uspostavljenlm cinjenieama?

Uvjerenje da je Atlantida doista postojala temelji se na tome da posjeduJemo autentican, dokumenlarnozasnovan i potvrden tekst keaji ne sadrzf nista sto se protivUo nacelima loglke t1i Sio ne bi bilo znanslveno dokazivo.

26

Nnsuprot [om uvjer nju, stojl pretpostavka da je Platon kazlv mjc 0 Atlanttdl lzmlsllc, navodno zato da bi dobio okvir za svoje 'In)! lJc., II nadl da ce svoje autoritarne polit1cke ideje, izlaiuCi Ih llOUlO(!u [edrie Iascmantne price, ucmitl prihvatlji'vijim i Impre. vnlJlm. vo s stanoviste argumentira time da u Platonovoj prl-

lima prevt e neVjerajatnog te da se izloZeno tesko maze pomtrttt , provjerenlm znanstvenlm nazortma.

,k IJ Atlantlda Izraz maste iii stvamosu? Trsuce gadina utro('11[' su i bezuspjesno. da se razrljes! ova] problem. I uVljek se na J I nJ 1I dolazllo do pitanja: je li izvjeSiaj PLatonov vjerodostojan ill IH'?

U oba rant]e ciUrana dtjaloga, i u Timeju i u Kiitiji, sadrzana

I . nut inttcna predaja 0 Atlanttdt. Nitka ne surnnja da ovi dijalozt lolsla pot] ell od Platona. Pcstoje, Calc, valjanl razloztza vjerovaIIJ(' ria SU voj konaean obl1k dobHi u posjjednjlm godinama PlaInnovog !i.vota, vjerovatno godtne 348. prije nove ere.

Moie ova pretpostavka biti ispravna ili ne - ali sigurno je da pulv.rc'lna linija tradicije kOja se povljesno n10ie slljediti sde lin. tr g do u godirru 348. prije nove ere, dakle oko dvije ttsuce i t~( Ilrl LOUne godtna. Ali, ona vodi samo do povijesne predigre. , umo kazivanje 0 Atlantidt zahvaca unatrag u najstarlju prapovtllsl, daleko lza Sumera I Akada pritje preddmastickog Egrpta, oak 1 lza nase sadasnje i geoloske epche,

Platen rnje iZVjestavao u sti1u: ja 1.0 kazem: prita potjece jz II ta starog Krilije. Ali i on se poziva na nekog j0S Casnijeg - na Solona, atenskog mudrog zakonodavca - koji je navodno svoje znbll] ske. prlpremane kao plsmena podloga za jedan opsezan ep, oslavto u nasljedstvo svome prijatelju Dropidu, pradjedu KntljinQnl. Ako su ovt Solonovi tzvornict tkad postojalt, ani su tzgublj nl 1 do danas nisu nadeni. Ali, ni sam Solon nije bio autor prj ; on je. stovise, otvoreno tvrdio da JU je cuo na njenom izvoI U, 11 Eg1plu. Start plsar u hramu u Saisu, koji rnu je kaztvao tu prj 'U, i sam se pozvao na mnogo starqe zapise, na salske hijeI o~Uf: ke tekstove. Govorio je da je u njima bila zapisana, devet tlsu a godina ranlje, povijest procvata i propastt otoka Atlantide. A ave lzvorne lekstove potkrepljuju 1 druga sVJedoca:nstva.

vet stoljeea. poslije Solana napisao je grcki filo~of Proklus - zlvlo je izmectu 412. 1.485. godine - opsezan kornentar 0 Platonovprn dtjalogu TlmeJ. U njemu on opisuje da je tri stotine godiI1H 11, kon Solollo:l,7og pulovanja u Egipat, dakle ako 260. godine

27

p U ' u v reo nckt Grk po Irnenu Kantor stigao u Sats t lamo u hr mu Nail vidio stupove prekrlvene hijerogJlOma ]{ojj su sadrzavall zapls a povijesH Allanude. Svecen1ci. vlcni u tunlacellju hijerogltfa preveU su mu tekst ion se uvjerto da je sve savrseno podudarno s njemu dobro poznatim sadriajem Platonovog kaztvanja a Atlanttdi,

Kad hamburski egiptoLog, profesor dr Otto, ukazuje na to da ne postojt nljedan nama poznat egtpatskt tekst s prtcorn 0 Atlantldi, kao i da se ime Atlantida ne nalazi u egipatskOJ knjiZevnosti, to nije dovoljno U'tj,€rljiv prigovor. Jer, ova. je tema mogIa bitt p~isutna u bezbrojnlm, zauvijek izgubljenim tekstovima, u zaptsima kbji nisu odoljeli zubu vremena; a takvih je bile najvise. kao sto SU, na prtmjer, h1jeroglifl na stupovtma hrama u Satsu, kOje je Krantor - prema svjedoCanstvu Proklosa - vidio tamo svega nekoliko stoljeca poslije Platona. Mozda mulj kOJ! je prek.rio gradove u deltt Nlla jOs uvijek cuva taj dokument od neproejenjrve vrijednosti. Kad bt se pronasla ta egipatska pismena sVjedocanstva, imali bismo konacno neobortv dokaz 0 Jsttnttosti kazivanja a Atlantidi -a rra rstinltosti je tnztstirao 1 sam Platen,

Nakon sfa je u ~ej:u lspricao"dodtJ:se. vdo neoblenu ali istinitu" poVljest borbe lzrnedu naroda save i s one strane Heraklovfh stupova, Kritlja je Sokratu uputio slljedece pltanje:

"Zar nJje, dakle, patrebno fspltatl, a Sokrate. da 11 nam grada ave price odgovara po svome dubu, ill Je potrebno da umjesto 1:;Jje potreitmo j08 neku drugu?"

A na to je odgovono Sokrat.

%1i kOjU b1smo, 0 /lritija, uzcli radijeumjesto ave kOja je tsto tako najprildadnija za danasnju irtvu boginji srodstva, a uz to j08 1ma j tu ve1ilru prednost da nije JzmaStana, vee dacinl istinJtu poVijestl"

Dakle, onaj kojl bi htto tvrditi kako je pnea, Ipak, samo mit, okrivljuJe, zapravo, Platona za znartstvenu Jsi. Ne, Platon je - to iz svega prolzlaz] - objektivno dbavljao svoju duznost kronieara. Takav uttsak postaje jOs jacj kad se tekst pailjiVo proctta, s namjerom da se Ispita da je li Platon, prije svega. i mogao izmisliti sve one sto je preprldao kao Solonovo izvjesee.

Na avo vasno pttanje, jedno znacajno mjesto u tekstu sto smo ga vee upoznah, daje nedvomlslen odgovor, Zbog njegove vaznosti, potrebno gaje evdje ponovttt: " ... S druge stxesu: tjesnaca kojt zovete Heraklovi stupovt leis» je otok veel od Azije 1 LibJJe

28

, Iilm 2. SVJEDOCANSTVO IZ STARROG DOBA.. Platen tvrdl: " ... S druge

If 1m' tjesnaca kOJi zovete Heraklovt stupovi lezao je. otok vee! od Az.ije i [Ihllt' zfJJcdno, a odatle se tada !+loglo preeestt do d.ruglh atoka I s njib na I 111'10 lu;)pno nasuprot otocnna, koJe je okruitvalo more".

,. tJe'dno, a odatle ee tada mogio prevesti dodrugih otos» j s njib ,lid dJelo kopno assuprot oioctms; kOje je okruiivelo more. I, Ovaj npL prllza nam, zapravo, iivoplsDU sliku zapadneaslanssog mor-

lin!/, prosloea prlje propasti Atlantide. Ona - Atlant1da -lezi naj- 1111!.1( lin tstoku, negdje nasuprot juinoj Europi; zapadno ad nje II'~!' to 1, a lza njih jedno cijela more koje okruzuje kopno .. Neka J 'ovaJ pi I apoknfan - all on. u najkraclm crtama, proia tsttn-

ku, vj rnu zemljopisnu kartu zapadnog Atlantika: otoctma pouto rubno podrucje Sjeverne Amenke, s lukom otoka u mzu ltermuda ... Bahami - Anttll, a 12a te banjere velika kontmentalna I I If! §t.o e pruza u nedogled.

Z sto bj Platen trebao za svoje ddavnD-'po1itiCke ideje izmiIJut! ave "sarene kultse"? ZaSto bi slavnt mozof izmlsljao otoke tilo I ze eak 1Za otoka iz rntta j zasto tza ovih jos i neki kontinent?

All.. to jOs nlje sve. Najneobicnije, najcudnovatiJe U ovom opi"I~ je to da 00 De sadrii topografiju nekog mora 12: maste vee sa-

vnn vJ rodostojan. realistickt prtkaz danasnjth Kariba. Za neki dotsta slobodno tzmastan opts nepoznatog svijeta stajaJe su If! ~L L lju na tzbor bezbrojne varijante. Rako [e, ipak,!iioslo do I tI 'fa da [e Platen pogocUo upravo OVU jedlnu, koja u najkracrm f'fl' m osltkava prave geografske odnose? To sto jeznao, Platon 1\' tUG od Krii~e Mladeg, ova] ad svog djeda - Kritlje stary~g - j( lJt J " pak. pos. edstvom Dropida. prim10 i sacuvao to znanje iz

29

Solonovlh putnth zablUeAll. A Solon J. BYOj zapts t meljto na udnim ":Inj nlcarna kOJe je doblo u EgipLu. a .ne na n cemu to je sam Izmlslio.

Za dokazlvanje izvomostt ovog dijela Platonovog kaztvanja, navedimo jOs jedan cvrsti dokaz. Kazivanje, natme, sadrs: dva podatka koJa bi Platon lakoder tesko mogao slucajno izmisl1tl, bas kao i onaj kratki opts AUanlika zapadno ad atoka Allanttde.

Ako jej nanne. ispravno dauranje dogadaja u priCi - oko devel tisuca godina pnje Solonovcg putovanja u Egipat - znacl da je Atlanuda cvala otprilike krajem kvartara, dakLe u vrijeme kada BU goleme kol.icine vode bile zarobljene u obliku kopnenog teda. a povrsma mora lezala stotinu do dvjesta metara niZe nego danas, 0 tom eustattekom kolebanju morske razine Platen. dakako, nlje mogao ntsta znatt, Uloliko je j znacajnije da izvjesce sadIil podatke 0 Lome da je sadaimjl grcki poluoLok Atika same ostatak nekadasDjeg kopna, aa.stavljenog od planinskog lanca, visokih brezuljaka i plodnih dolina. Pogleda Jj se sarno crtez tog dijela Grcke, nalazi se objasnjenje i dokaz za to da je "takoder i 0110 §to bijaSe teceno 0 nasoj zemlJi vjerodoalojno i tstuuto", kako se navodi u izVjescu Kritije. Na crtezu vidlmo linije danasnje obaIe u vrijeme kvartara: njlhov poloza] svjedoet da danasnja Atika zatsta tu lezi, "uzevsi u cJelinl, kao predbreZje kOje se s preoatalog kopna prusa uzdtcl u more". Nekad je to tlo bilo, pogotovo na podrucju kasnije Atene, mnogo sire, s prevlakama spojeno s Eubejom 1 PeLoponezom. ZahvaljujuCi tadasnjo] niZoJ razmi mora. bila au brda gotovo stotlnu metara visa nego danas, tako cia je Akropola koja danas leii svega 156 metara iznad razine mora - blla 250 metara uzdignuta iznad vode i taka odavala dojam da je mnogo visa. Nekad ravna podrueja, pretvorena zahrn u danasnje morsko dno. bile su upravo one plodne ravnice 0 kojnna saznajemo u Platonovom opisu. premda autor stgurno nije mogao vidjeti, pa cak ni slucajno pogodiu kako [e tzgledala njegova domovma desetak ttsucljeca prije toga.

Time je lakoder dokazana izvornost i onog dijela PJatonovog kazivanja koje se odnosi na stanovmstvo ovog podrueja s kraja pkistocena (ledeno doha), podru~ja kasntje ptozvanog Attli:a:, a starosjediLaca pogresno imeno\l'anih kao pra-Aienjana.

Moze li se njima pripisali kuIturna razi:na kOja odgovara OROme sto ga opisuje Platon? all govori 0 Jednoj seoskoj prov:lnoljskoj kulturL Stanovi cuvara grada bili su sagradeni od drvelai

30

hlnl'l, ll~rudn ' zldlne od palls da tll ktklopskth lornj va ad nekle-

:III{J~ ka III ena, 0 upravo odgovara najnovijim pretpostavkarna lin 10jUI srno do~ll 0 zlvotu ljudl ortnjacke kulture, jz istog vreuu-un. 'Ii 1 udl ve hqahu nauellt gradtu tznenadujuce dugacke I uer oct drv t ; 0 tome govort Gert yon Natzmer u svojoj knjtzi I(IJ1I1I","(1 staIog doba (1955);

'II irunule drvctie grede osia"ljaju u tlu pljesnivu prasnjavu /.('ml/II tiplcllU za Lrulez ad drvete. ona Je gotovo neunistlva ... J~J II u./e bJlo mogL1ce dokazati poslojanJe, vee prije vIse tisuClje6a, rlr vt'nih kuce kOje su se raspadale u pteh. 1.2 rasporeda lerne1j- 11111 HlP" ea grede moie se iskoder dosta ssznst: 10 naCinu grad- 11/1', pn caJ" i 0 necrtii krova kojt su grede nosile, .. Od lada se 111.'1 dn su }ovackJ aarod; imjl su prije Vise milenija naselili isto."111 It;uropu od jUZIJ.e Rusije do Austxije, vee podizali veUke drveIIf' gradeirfne. Ove gradevlne dostizale su duzinu ad pribliZno

t'lrdvsei meters i bile podiJeljene u rrroogobrOjlle pojed:iJ'Jacne IIHJ."I/or1jc. sto ukazuje na posioj<mje odvojenib, vlastltih ognji. (.1. Oclta je da je svaka od lih I'dugih kucal' objedinjavala neku v('W II obilelj ill s1mpinu povezanu krvnim srodstvom; s8stavlje/IU (1(1 mnogobrojnfh pOjedinih obiie1ji, a sve zajedno pod Jednim l,jJcdI1/~kim krovom. lz kanstrukcije kuee maze se nssluiiii da , II IljJllovi graditelji upoireblJa\'rali izvenredno oB.tre sjekiIe. Sarno tukn su magi1 obracfivaU drvo na odgovarajuci nacin. Takva DWell, doduse, njsu jos pronadena kod lih 10lrackth naroda staroga dab'l. Zato se prelpostavya da su hili nomadi, beskucnici, sve rink Sf nedavno nlje ustanovilo da SU, Jpruf, vadili' sjedilackf 11ac'ln ~Jvola. Zajednicke ku6e tih ljudJ dopuslaju, na krqju. zaklju("If da u tskoder poznavali I neki dnlsl'veni red. Samo u okvin- 11m lalrvog feria mogJi su rssvtts tehniku kojlDIn au raspoJagaJJ ...

Ovi iznenaduju6i naJazj jOs jednom pokazujo do. zivot Jjudi iz pr povljesU ne smijemo sebi predstavljati tako primiHvnim kako ./(' io donedsvno btlo opce prihvaceno, .. "

OV"j, na temelju nesumnjtvlh nalaza rekonstruiran prtkaz Iznenaduju 'e se slaze s ontrn sto je u Platonovom iZVjescu naptHano 0 naCinu zivota takozvanih pra-Atenjana.

OrlnjackJ lovac tmao je cvrsto drustveno IDedenje. Pra-AteIlJani su takoder bill padijeljeni u cetiri prastare kaste: svecenik., r Luike, zanaUije i zemljoradnike. Ratnicl i svecentci stanovaII su .zajedno na gradskom brijegu - u jednostavnim, pH'lstranim t1rv'nlm kucama. berb raskosl, pokraj lakoder jednostavnih hra-

31

move. bo!anstava kojc su oboZavall. Vjerajatno su Hati, Heruskl I Naharvalani tako stanovalt JOS od vrernena ,rlmskih ratova: Herodot slieno Lzvjescuje i 0 tada jas pranarodu, 0 Skllima.

Narod koj! gradi duge kuce je sjed.ilacki; sjedtoei poznaju i uredenje vrtova t obradu polja: oni razv1jaju i prvobitnu podjelu rada, seljacki stales. Seljaci ne stanuju na brtjegu vee u I.Jlizlni svog radnog mjesta, u nizinl - bas kao sto 1 Platen izvjeScuje 0 svojim pra-Atenjanlma.

Gradnja veliklh drvenfh kuca zahtjev:a posnavanje zanatsklh umijeca. Zemljoradnik i zanatlija se upotpunjuju i ne mogu se odvoj1t1 jedan od drugoga, S tim se, opet, slaze ana sto je Platon ispricao 0 svojtln pra-Atenjarnma: natme, da su stanovah zajedno u "donjem gradu" - dakako i om takoder u dugj.m kueama kakve su rekonstrutrane u nalazrma iz ledenog doba j.une Europe.

Jos jedna pojedinost zasluiuje nasu painju. Duge kLice, kao sjedista zatvorenlh vellkth obrteljt, nepogresiv su znak matrtjarhalnog nacma ilvota.. Uz njega ide i kult boginje-majke. Takav arhaiean tip kulta paznajemo JOB jz startjeg kamenog doba: Venera Brassernpuyska, Venera Vtlendorfska, da imenujemo samo d\rije. I Platen potvrduje da su vee pra-Atenjant obozavalt jedno materinjsko bozanstvo u liku "naoruzanog bramskog oblicja". U njlhovom glavnom hramu stajale su [edna ue drugu sltke praAtene i jednog pra-Hefesta. U ovome se moze nasluntt snak kasnijeg amazonskcg stadtja gmekokracfje. Na temelju ovog,postaje nam bllskjja mace cudna tzjava Platona da je. u pra-Ateni bavljenje ratnlm poslovima bilo "zajednicko zanimanje kako zena taka i muskaraea", Ntsta drukcije nije btlo nt kod klVacklh i sernljoradnickth orinjackih naroda tz istog doba. 1z toga dalje sl1jedl da u zajednfckim kucama, gore na gradskom brijegu, nisu stanovali samo naoruzanl muskarci vee isto tako naoruzane zene - dakle, prave ratnteke ohHelji u svojtm obiteljskim savezima, kao sto se pretpostavlja i za stanovnike dugth kuea orinjacke kulture, Sastavlmo Ii tako bez predrasuda ~amencic po kamenc1c iz' tog doba. nastat ce postepeno mozalk starog vremena koje se iznenadujuce dobro podutiara s on1m 8to je Platon napisao 0 sv:ojjm plia-Atenjanima, Oni ~ubni 1Sti kao i njihov suvremehik, "skitnicki" lovac ku1ture orinjaka. Bill SU, dotiuBe, ljudi sa skromnom zemljoradmckom civillzacijom. all nalazlli ~u se na visokoj eUckoj razini t lma. dovolJno r~loga da 1m se prldaje aiTibut kulturnog drustva. S pravorn kaze Gert von NatzmeI':

3.2

"Nazi v '('<muek kam I10g doba' Je prsvtluo tJzevsi. gotovo bez IS rclrt fl. On n1 u ko) m lucaJu ne zl1aCi daje taj covje.k bio neI J 'prarovjelc'. 8.tallovnicl sjeverne 1 srednje Europe Uvjel1 su u I tnucnom dobu JOS prfje cetiri tisuce godina. odllosno dviJe tisrr c' god1n prije poce(ka krscanskog racunanJa vrernena, To Isla, uf.!lavnoll1, vrljedi j za narode indi.janskib kultura Srednje i Jl1zm: AmcrJke u w.ijeme sptmjolskih kO.Dkvisladora. Ma.tertjal I rJ,JI j n ki narod u prosJosti upotrebljavao, sam po sebi los ne ndmduj mjerllo prema kojem bi trebalo mjerlti njegovu kuiturtIll rw: iuu , " II

U sv kom slucaju: ona davnasnja, praatieka kultura je - a 10 takod 'r l<a2e i Platon - i jedno] jedinoj. grozno], kiSoVitoj noel :; polr 'slm j pllmntm bujlcarna bila zaU\rijekotplavljena u zabourv proslosU. Ni~ia sto je materijalno nije od nje preostalo: sve, 'ak I plodna zemlja na gradskoOl bnjegu bijase tada Isprana, ne-

,Inll1 t u bujtct. Untsteni su pritom i klklopskt zfdovt koji su opaIv 11 sveuste t utvrdene duge kuce,

All. pojavljuje se sada jedno drugo pitanje: [e lt ona strasna nn . kada je u polrestma i poplavama zbrisana praakropola AteII • .1Iu mosda idenUcna s onorn u kojoj je potonula AtLantida? ."·~\I 11 v dene rna e koje su se pre1ile preko Praattke bile dto tlIlCJ~ pceg Po opa koji je, kako kazuje prtca mnogLh naroda, po-

rod 10 v 'Iike dijelove Zemljine povrsine, a coVjeeanstvo baeUo u ~'1I1 (1111 ku patnju? Time smo otvonlt jedno pitanje koje ce izaziv,ltl niz novth, na koja demo se morati vracau i kasruje,

Ovlru j zavrseno tsplltvanje diJela teksta 0 Praateni. IzneseIIU W dovoljno nepobitnog dokaznog matetijala a tome da ovaj (liD PI Lonovog izvjesta sadrzt vazne 1 dokazive pojedlnosti, Imje 1'1,lton nLJe mogao ni izmtslttt, a ni slueajno pogoditi. Dokazana II llitgova izvornost. Ono sto Platen tvrdt, tsttrnto J,e: on jevjerno pI II o Injenlce koje su mu bile dostupne.

[J kent kstu svega toga posebno su znacajna j otkrica u tstocIIOC'W'OP kern prostoru, sto je bacllo sasvtm novo svjetlo na kul- 1111 llU razinu zalazeceg,. starog kamenog doba. No, na to cerno se I~ II-i IIlj . JOS vratiti.

.1. da h je Solon doisla bio u Eg1ptu? ..

Ndlo Je 0 tom putovanju poznato zahvaljujuCi njegovom bio ... nt'lliu Pll.ltarhu. Bio je na putu deset godina, izmedu 571. I. 561. pr jl' nov ere. UpuUo se oajprlje u Eglpat, do Saisa i Heliopoilsa, Illmd Je donto lzvj see 0 AUantidl. Zatim je posjetio kralja Filo-

33

klpra na Clpru: ovaj posjet dokazan je tlmesto je clparskl grad E,paja, njernu u cast, prozvan Saloj. S Cipra je otputovao kralju Krezu u Sard, u Lidij.t, j 561. se vratio u Atenu. Vee godinu dana poslije toga skinuo ga je s cela drfave Pizistrat j nametnuo se kao tirarun. U prisilno] dokohcl, tijekom dvije posljednje gcdine zi:vota - umro [ekao osamdesetgodisnjak, godine' 559. prije nove ere - eim se da je pisao svoje putoplsne zabilJeske kao podJogu za nek1 veCi ep. Tekst na kojt se poziva Krittja trebao bt, dakle, datirati oko godine 560. prije nove ere. 'I'lme pocinje povijesno potvrdena helemsttcka tradrcnaAtlanude. Zacudo, ana je boIje dokumentlrana nego neke druge 6tnjemce, koje mace sluzbena povijesna znanost prtznaje i postuje.

34

ZIVOTSQ,NE STRANE OCEANA

(ll)cHrt' 1836.otkriveni su na Iltlcama Gavea, u.Juznoj Ameli. I, I klcsan! tekstovt. Jedna od stijena blla je lsklesana kao 111I10v,l, ia bradata glava muskarca s kactgom, uroden1ci ga zo-

II, 1~,lko j' .zabUjdlQ Braglnne, "Dlv Atlas". ZahvatjujuCi radoviIII I 11I1I~lIskQg amatera arheologa Bernarda da Sylva Ramosa, 11111,lu bl uzetl kao VIJO 'derojatno da su ovt tekstovi zapravo auII lIt1hll zuakovt Ieureanskog ptsrna. Uklesani su na posebno teshi prl. ,lUPilCnOj litter, osarn stotma cetrdeset metara iznad mar. I, I' puvr~lnc. Tekst u pnjevodu glasi:

HAJ)EZIR IZFENICKOG 1lM PRVI SIN JETH-BAALA

~ ;ltH1H.I poznato da je godine 856. prlje nove ere Badezlr II Illl (110 svogoca ria kraljevskom prljestolju Tira. I na drugim 1111' slhna n laznno na neobiene ostatke - podzemne svodove U N r'hlnoyu, an posu 1 Tijucu. golerne razvalme jednog starog II III ('It na pnoaalnom otaku Parahyba sa silniin dvoranama, duJ 1111 hodniclma i galerijama -za koje neki poznavatelji patvrduju II I 11 gl ndene u fentckorn stllu, Drugt, meduttm, surnnjaju u sve

III

Alto su ~>nj~ki: pomorci gotovo dvlje usuce godtne prtje Leifa • Itt IQA SLlgU na amerteke konttnente, tada se to znalo i zataskaIII. ,J.u-IIJoJe I cemu la tajanstvenost: vee I same glasine da se tamu J.ldJt· su ccdnt vjerntct pretpostavljali da je zato Persefone, na- 11/111'1((1 stvarna zemlja, prrvuklo bi avantunste tlovce na srecu

1 tlill 11.01-( svtleta, a to bl bez ikakve sumnje steti10 ljubomorno skrl- 11111111 It'nll!lltJm pomorsktm Inter sima.

SUb 3. HERODOrOVA SLlKA SVlJETA. Anttcka slika sVijeta u vrijeme Herodota 1484 - 424.p. n. e',),. dakle poslij1e SOLana .. a pFije Platona, uglavnom je naILkoVala na staru sliku svtjeta Kaldejaca: ravna Zeroljina ploca, p;ribIlzllo kruZpa. pluta usred Oceana koji je zapljuskuje. Oltrnp, kao sJediste nebeskih bogova, blb je u sredi~tu svtleta. Na zapadu se ZemLjIna ploCa zavrsavala Heraklovim stupovtma, na sjeveru u boravtstu Himera 1. Arimapsa. na Istoku jl1 s one strane Perzije btlo prebivaliste Indijaca. na jUgu se aavrsavala kod Etiopljana. Nil je lzvtrao izmedu Krofti [ Motti na dana.snjem I kataraktu. Ister (Dunav) protjecao je kroz Europu fz horavi~:ta Kelta, Mi3iotus more (Kaspljsko jezero) l:za Pontos Euxetnoe (Crnog mora] bUo je spojeno s Ooeanom. Na zapadu sane strane Oceana bila su 2:a1a Persefone, negdje nasjeveru ill sjeverozapadu stanovahu legendarDi Hiperborejci, kao stolm i ime kale - "ljudi s one strane sjevera".

U toj sliG! sviJeta n.ije bilo mjesta za veliko kopno s one strane Atlantika; pa, tpak, PlatonovQ Izvjesee 0 At1antidi sadrzavalc je prvu pmrj,jesnu vijest o njernu.

Femcan! iz devetog sloljeca prije nov:e ere - trl stcttne godaia prije Solonova putovanja u Egipat - tako su dobro 1 .znalacki sutill da su njihovl nasljedrncr lz vremena Solana sasvtm zaboravtlt sto se lrrije s one strane oceana lli je, mazda, Badezlr isplovio, all se nikad nije vratto? U svakom slucajll. oko godtne 500. prije nave ere poduzeo je Hano Iz Kartage svoju poznatu pomorsku ekspedtciju prema zapadno] Afrtof, a stotlnu godtna ranije Iaraon Neho oplovio je Afriku - i to s J eniCkim. a ne egtpa tskim pomorcnna - a da se uopoe nije uztmalo u obzir da je vee Vjekovlma pnje toga bila sklnuta velika tajna s juznog Atlantika. Oba ova putovanja u cJelosti su hila obavljena u priobalnom po] au I nedugo zaltrn

36

up·t IlU. /. ibor vljeua. Nt [edno od njih ne bi moglo dati. Solonu 111.11 '111 I ea Izml.§ljanje mottva 0 AtlanUdi j veJikog konttnenta a 111 II '( lrane 0 .eana, Jer. nije bllo surnnje u to da hi se uzduz ohl II I lIlogJa oplevtil Zemljtna ploca, Ova rnogudnost hila je u sklaI II lI1Uckom sllkom Svijeia, kako to prlkazuje crtez 3. iz vremeIl,l IlL r data: u sredtnt je "srednje morel! - Bredozemlje - a u eret I In Z mljln ploce, a time i II sredistu sVijet'a. Olimp, to "sjel,trilL' olimpUskih bogova Vliijedno najveceg postovanja'': sa svih

h III I svijcta, u poluotokeisjeckanu Zemljinu ploeu zapljuski'lUI 1(' Oc an.

0,' '10 odvaja svijei zlVota od zastrasujuclh sumraemh obala Vllll.l mrtvth, ~ Odlseja (Xl pjevanje), sa svom svojom rnltskom ,II 11-\11111, optsuje kako je helenska rnasta naslfkala strasne obale III IJ IllJl'lkum zapadnom rubu Oceana: lciale su na kraju dubokih II, \IJ I, zastrte mrkltrn hlmersktm norama. Takvoje bflo uvjerenje I 1'lllllllOVO 1 Solonovo - kao i svakog Helena uostalom, ukljucuju-

I II I epllcnog r alistu Artstotela.

[) 10 c r tva mrLvih na zapadu vjerovali su svi oni - s istom 1111,0111 uedvosmtslenoeeu s kojom su vjerovali i U1 Posejdonove paloll' 1I krl talnim dubinama mora.

1\11 one sto Solon , kao je~gru kasnijeg Platonovogkazivanja 0 II mlldl, bijas dome i2l Eglpata u potpunostt je proturjecilo tra-

Il!'Inn lnnn shvaeanJima. Opts koji on daje 0 zapadnom Atlanttk'i II II' rumalo mttskt vee potpuno realan. Nl neb suvremeni karlillI' rf ne bl mogao dati saietiji i pogodniji opts. Ali, rujedan he- 11'1\ k mtsltlac ne hi dosao na tdeju da s one strane oceana po-

III IwuUn 'nt koj1 naseljavaj\1.1judi. Slika koja se naztre na temeIII PI; tonovog citata tol1ko je nehelenisticka, koliko je to uopce 111Il11I(~. na proturjeef ne samo geograIskim znanjirna vee, taI ( 1('J - sto je i vainije - osnovnim kozmolosktm nazonma klastI III n lUk .

MIt]< kozrnoLog1ja Helena vuee svoje porijeklo 1z babilon-

,I, 0 sumerskog uzora, Crtes 4,. shematski prtkasuje babtlcnskoI L111 -r u predodzbu svijeta: svijet pun nebeskog zraka lezi u krt-

• tulnom nebeskom svodu kOj1. pliv.a unebeskej vodt, Svod se oalnn It na zodjjakalnt k:rug podtjeljen na dvanaest dijelova. s mje,11m .. une vth tzlazaka j zalazaka. Popui kruzne IJuske, svod je I pll j n slanorn vodom Gorkog mora, kojeg su Grct nazvali (l<kt'al1oSlj U. nJ mu pluta okrugla Zemljjna ploca. Bahilonct su u

It'dl. I ploe': smjesttll svoj zlgurat. "Kulu babtlonsku", lznad nje

37

SItka 4. SHEMA SUMERSKO-BABILONSKOG KOZMOSA. SVijet, pun nebeskog zraka, Jdl u krtstalnoj nebeskoj kugli koj~ pluta u nebeskoj vodi, Nebeski svod, poduprt zodijakalnlm krugom, izgleda poput ljuske pune vode u kojoj pluta Zemljina pjoca. Iznad nje sJa n. ebo, Ispod rnirlJje grad mrtvfh, sa stanJstlma podzemnrh btca u vjecnoj tamt.

je nadsvodene nebo, zaobljeno i raSclanjeno na trt sloja, ispod poeiva grad mrtvth sa sedam ztdova .i stamsta podzemnih blca.

Na zapadu, tamo gdje Sunce uranja u more, Iezao je za Helene pocetak podzemnog svijeta, prerna njegovim obalama nije bilo puta: samo je Haron mao doploviti svojim camcem do tID zala. Ntkarla ne bi jedan pravt Helen mogao povjemvati da se tame nalazi playa zemlja, Ali bt j Babiloncl, Femcani i Izraelicant takoder, smatralt drskom svaku pretpostavku da se s one strane Zemljtne plate nalazt nasel] ena zemlja.

U kasnljem razdcbljuanttke, u mnogim velikim gradovima, a pogotovo u svjetskem sredlslu, Aleksand:r:iji, osmvale BU se ucene skole ko]e su vladale svtm encfklopedfjskim znanjtma poznatim u to vnjeme, Te su skole uspostavile hijerarhiju s neprtkosnoventrn dogmama - nunalo drugaClje no sto stvart stoje i danas.

38

Mt'dn lakv neosporne CinJenice prtpadala je i predodzba 0 ZemlJiu 1 ploel Lo pIu La usred Oceana kao Svijeta ziVih - a izvan toga

It La 0 Im OnosLranog, Carstva mrtvth. Mozemo lako iz toga zalllu~ tJ kako je Solonu i Platonu tesko padalo da plsU 0 taj teml: uln~da se upravo zbog toga ni [edan ni drugi ne hijahu odluciU Chl sve tsnesu naptsmeno, dok nisu zasli U posljednje godine zivors. Mogla s lako predvtdjetl odbojna reakcija suvremeruka: I 'IIINta, rljetki 9U bill ont ko]! se usudtse s njtrna suglasrtt. Medu n lrna bljahu povjesnicart Teopomp i Herodot, zemljopisac Posejrlnr ljc 1 islraZivai prtrode Pllnije; stav koji su zauzeli osnazlo je I ( IIkl1 znamo njihov ugled, toliko j isurutost P1atonovog teksta. MI danas znamo kolfko su bill u pravul Ali taj dalek1 kontment. WI ;.:" p du ad lanaca zapadnoatlanskfh atoka, koji je Platon opt-

10, L 1{ je trebao bltl ponovna otkrtven,

3

POSTOJANJ'E PRidE ST~ARANJA

S Prokloscvim komentarom TimeJa .i navodenjem Krantorovog 'SVj,edocanstvao SQlonovoj prj,c1, preldda ae fznenadno Ianae antiCke tradicije a Atlantidi. Osirn ova dva pnloga, antika n1je dala vise niSta sto bt bilo bitno.

Sarno kod Herodota (11. 1841 nalazimo kratku geografslru zabiljesku a Atlasu sjeverozapadne Afrili:e, kOji bt trebao predstav]jaU "nebeske stupeve" s napomenom da je stanovntstvo l(Oje tamo abitava po Ilj,emu dobtlo nne. Ovi Atlani. navodi Herodot, ne jedu rusta vise od iivog ,i nemaju nfkakvih snova. Sarno mrtvt jedu 0UO u cemu ne bijaSe Zivota, sarno mrtvt nemaju snova. Nestao je Atlant sa svtm svojim stanovnictma,

Elijan izvjestava jos 0 navodu Teepcmpa s Hiosa, po kojem se na dalekom zapadu nalazi tajanstvent kontinent - upravo anaj kojj u svajem kazrvanju spomlnje Platen - i po kojem je nastanjeno Meropima, nad kojtma vlada mitska kraljica Meropa, jedna ad kcert libijskog diva Atlasa kojl vee u mitu 0 Heraklu nos~ kuglu Svijeta, Pomponije Mela i .plinije dalje iz:vjestavaju 0 00- lasku jednog, vjerojatno preko Atlantika, slucajno prispjelog eamca punog ljudi - crvenokoiaca debehh usana, dugth lubanja i povijenog orlovskog nosa, mozda [e neoeektvan dolazak ovog eamea sa zivtm ljudirna jz dalekog svijeta ucnuo Plmija t Melu prlstasama Platonovtm,

To je otprUlke sve i dovoljno malo za dey t stotlna godtna.

SrednjI v1jek predstavlja, sto S Uc(' I nne 0 I\UanUdl, potpunu

• Haran, IJ starogrekoJ mltologijl ladur koll ~)fI·v(l1.j ntrl VI lUI onaj $viJet. (Prev.)

10

prazntnu, To nas ne treba cud.li!!. Gubitak: zanimanja bio Je dvo-

truko utemeljen, .

Ponajpnje, Lu je bto, poput prckletstva tezak, sud velikog Artslot la 0 Platonovoj Atlantidi: Aristotel je za redovnike-prepislv klasicruh lekstova vaiio kao neospernt autorttet i najveCi mazof AnUke. Uz to, nedostajala je jos dokumentirana podloga tl' se Isptta]u i odmjere za:pravo vrlo slabo argumentirant pngovorl Platonu. r tako se Aristotelov sud prenosio dalje tijekom stoIJ ". laton je na taj naetn stekao glas utopista.

Drugi. jOs temelJiUji osnov za odbactvanje Platonovog kaztvanja 0 Atlantidl u Srednjem vijeku nalazt se, svakako, u samo] prl I 0 nepoznatoj zemlji. Ona je ne sarno protunjectla geografkoj 511 i svijeta, koja se u nacelu vrlo malo razlikovala od antikill kojo] uopce nije bile mjesta za neku zemlju na krajnjem J' .. rpadu, vee je u sebt sadrsavala j nesto mnogo gore: anatemu .. U

l<rIIIJI,nom d'ljalogu navedeno je, donekle maglovtto, ali Ipakzarlov 1J vajude datiran]e, VeIiki raltzmedu yudi s unutarnje i uulli s vanjske strane Heraklovth stupova mora da se blo razbu t l< 0 otprilike devet tisuea godina pr~e posjeta Solona Saisu,

111111', preracunato na nas sustav racunanja vremena, oko 9600. plljl' nove ere. Rat sezavrsto. kak:o je upamceno, omm strasnlm p.llll'som ko]: [e takoder razorto otok Atlantidu.

I 1'. 1 ski Srednji viJek ima, medutim, svoje racunanje vreIII II,., ko] polazi od apsolutnog pocetka svijetana dan StvaraIII I, l'II'uzelo Jz BibliJe, dobtln je time punu tezmu bozje objave. I ifill I' JOB previae doslovee tumactlo sve sto je pisalo u BiblljJ.

l!lllyj .11 raeunali svoje go dine od trenutka nastanka svijeta.

I'IIIIU VU'ltI nskim navodima u KnJizi postanka (Bereshtthj, svijet II (IIIC'II 5508. godini prije nove ere. Protrv ovoga nlje bio dopu- 11<11 1111 nl av prlgovor, Naznacenl vremenskt podatak vrijedio je II IU uhjavtl. I. zato je blo sakrosantan.

I a la, eva, stcjimo pred zaprepascujucom ctnjenicom: da je n I -d nom antiekom izvjeSCU - uostalom, vee od mudrog Anstote- 1.1 tI .. poravanom - naveden datum koji zadire u vrijeme od cetiri tiI lu1e godlna prtje stvaranje svijeta, Ilz to, tu [e .1 podatak da Je u 111m vrijerne, usred Atlanttka, postojao otok s visoko razvijenom kulturom - 11 doba, dakle, kad Zemlja ne samo da je bila "pusta I proznr II v C JOB uopce nije nl btla stvorena. Prema lakvom ociIOIll proturj Cju Blblijl blla je moguca sarno jedna reakeija: prokkl. tva, osuda tog teksta.

41

43

4.2

NOVIJA ISTRAZIVANJA OATLANTIDI

Danas je lako raspravljatt 0 tome kad nema 1nkvizicye I drugih oblika religijske kontrole duha. Nl Crkva danas vise ne uet da Bibliju treba shvatiti doslovno. I hebrejskt datum stvaranja svqeta danas se drukeije tumaet.

CovJek koji je razbio ok:vire anncke i srednjovjekovne slike v1j ( utemeljivsi now epohu bio je Denovljanin Kristof Kolum- 1m. Sp' njolc; - u Cijoj sluzbt je uCimo svoje fantastteno otkrtce - Z nll su ga Crtstobal Colon. ali nama je ipak bolje poznat pod vc] m latiniziranlm lmenom Kolumbo. Mnogi od njegovih suvre- 1IIl'II1ka smatraU su ga lurlakom. jer je s fananerurn mom branto

t.urovtste koje su strucnjact ismijavali, da bi se morale - ako se 11111 III! ave dalje prema zapadu - dospjeti "odostrag" do krajnjeg vnu] kog tstocncg mba Azija, uKinu i .Japan, pa takvtm zaobtI 111111 I do vrIo cijenjenih :Moluckih atoka bogatih tropskim za- 11111111 • Ova posljednje mogio je, svakako, zagolicati Spanjolce, jer II illiZI! It! pomorski put prema istoku do tth otoka bID poznat !lLIIIII".I1IiIWJ konkurenciji. a kopnent put bijase postao nestguI j II I ru-lsplattv zbog velikih tranzltnth narneta u arapskim zem- 1'1 nu.). H. rnl Portugalet ntsu OVU ideju 0 zaobilaznom putu uopce I !.IHl u~hIlJno, premda je ona, ukoliko bI se ostvartla, mogla preL ,11'11 t II lzbHJnu, realnu pnjetnju rnonopolu njihove trgovtne S r-Iol 011.1. Zbog toga je Kolumbo tesko nailazto na podrsku za SVD~I( Itltj', a SlO je jOs vainije, ntje btlo Itnancijera za taj, u svakom dll~ .. [u hrabar poduhvat putovanja oko Zemljine kugle. Sarno ga It I 'dan cOVjek podrsavao za sve vrijeme dugog iscekivanja: F1- 1« nuna ' Toscanelh. Njemu je Kolumbo tmao zahvaliti na pomoc; I , rWJI til prt prtbavljanju vecme tada dostupnih i postojeeth tzvorn dokumentacije, Poznato je da su traganja ovog nemimog, svo- 10111 ZOOli 'U opsjednutog covjeka doprla i do najstanjih dostupnih tzvora mil ke geografije te do putnih lzvjestaja Cosme Indi-

44

'OLD povljest novootkrtvenlh zemalja Zapadnc Indlje, 1553, godrn ukazuje na tznenadujucu potvrdu Platonovog predvidanja gled topog-raJlje zapadnog Atlantika, cime je ova, do1ad besmtslena I krtvovjerna prtea dobila potvrdu TIa najsjajniji moguct nacm.

n, Gomara, smatrao je da bt nov] kontment, Amertka, morae hUt ill bas otok Atlantida ih pak onaj kenrment aa kraju zapadnog Atlantlka, golemo kopno koje Platen bijase najavto. Ovom su s shvacanju uskoro prldruztl; i drugt znameniti ]judi; samo se, u v 'lni slucajeva, msu slagali u pogledu tocnijeg ftzickog poloiaJ Atlanttde.

Francis Bacon iz Verulama je u svom djelu Nova Atlan.tida ozna to danasnjt Brazil kao onaj konunent iz Platonovog teksta n Atlanudl: Janus Joannes Blrcherod sloiio se s njtm, Posebno SpOOl na vrUedna je i neobtcna knj,iga, Mundus sub'terraneus, [ezul] kog redovntka Athanasrusa Kirchera, objavljena 1665. go- 11!ill' . Kircher je uAsorsktm otoeima prepoznao vrhove plantna potonule Atlantide i nacrtao zapanjujuce dobru kartu otoka - oblika nalfk na krusku, eija je peteljka bila usmjerena prema jugnilupadu; ostaje nerazjasnjeno kake Je Kircher, kome nisu sta- 1.t1~· n raspolagan]u nase suvremene metode mjerenja profila IJHlfSkog dna, dosao do ovog rezultata: treba CijenitJ i nJegovu int utuvnost prt kortstenju i prtlagodavanju Platonovog teksta koji 1I11! J " oslrn njegoye maste, bto jedint ptrtckaz.

Dok je Kircher, zahvaljujuci Vjernoj 1nterpretaciji prateksta, til' 1114' 0 zapazene I trajne rezultate, drugi isiraiivaci od1utali su II I, krlv - putove, jer su s njime postupali previse svojevoljno, Ti- 1!lr II' zapocelot ono tragikomicno poglavlje u 1straijvanju AllanIIIII'. 'ruko je Olaus Rudbeck ponovo pronasao Atlantidu u Sved-

ImL I Bartoli u Italijt. Georg Caspar Kirkmaier smjestio jU je u ,J1I/11l1 AfrUm, a Silvain Bailly na drugoj strani svijeta, kod SpitzIlt'l'g na, Delrsles de Sales dao je prednost kavkasko-armenskoj vl. oruvnl, Bar je bio uvjeren da je to Mala Azija, Balch da je otok }\u:la, Gordon, Elgee, a kasnlje t grof BYTon. de Prorok zakltnjalt • 1I S na oazu Hagar, a Leo Frobenius, naprotiv, izabran je zemlju .Inruha, Slavni arheolog Adolf Schulten tdennflctrao je Spanjol-

ku kao blvsl otok Atlanhdu i ozttacio Tarshish kao pravu Posejlloulju. R1chard Hennig, NetoUtzky i drugi prjk]jucHj su se njego\10m nHsLJenju, Drugi su, pak, u sjevernoal"rickom gorju Atlas vidIcit puLokaz gdje da traie svoju Atlantidu, Herrman je vjerovao d' InLl r ca nas.mijdtla u Syrli, a drugi SU, s nista veCim lli

eopleust SEI punth bujne fan taztje: u jednom pismu kOje je Tos auclIt uputlo Ko1umbu spominje se ruta putovanja Hod Ltsabona stalno prema zapadu preko AnUla do Cipanga (Japan)"; ali s plsmorn otposlana karta je, nazalost. i~gubljena. Neumorm KoIumbo je konacno usplo izboriti da ga u audijenciju pnmt Isabella Kasttlijanska ida s njorn sklopi ugovorr• Ona je na svoj trosak opremlla trt karavele za tada cetrdesefsestgodisnjeg Kolumba koji potom sa svojorn malom flotom krenu na put iz Palosa 3. kolovoza 1492. Nitka od prisutnfh kOJ! su tsprattlt iZ luke malu ekspediciju nije mogao ni zamtsltti kakve ce veltcanstvene, neslucene pcsljedtcev Iaazvatt ovaj smjel; Cill, To, svakako, nije znao ni Kolumbo. Kad je posllje dva mjeseca neizvjesnostt, tscektvanja j gotovo vee ocajanja pristao na otoku Guanah.a:ni Ul Bahamskoj skuptni - nlje nl znao da ie ponovo otkrtven ona] prastan-novt svijet. oplsan i geografski odreden U Plalonovu tekstu 0 AUantidi ti8UCU osam stouna godina prije toga, tekstu, ciju su vjerodostejnest anttckt ueent Ijudl jednodusno odbijali.

Kolumbo je go dine 1498. otkrto, na SVOnl trecem putovanju, i ametickl konnnent, kod u~ca r1jeke Orinoco, no bio je uvjeren da je sttgao u Cipang (Japan) U1 u Kitaj (Kinu]: dostojanstvene kretnj'e pttca Ilam.il):go smatrao je proeestjom budlstidkth svecenika. Umro je ne saznavs] da nije dosao do Istocne obale azijskog kopna, vee da J~ dosegao is10eni rub jednog nocog, u nj,egqvo vrtjeme nepoznatog svijela. Rijetko je kad [edna genijaIna zabluda toliko utjecala na daljnji tok povtjestl.

AB. sada su vrata prema zapadu bila naglo otvorena. Otkrlee je slijedilo za ofkrtcem. Iznenadenje za Iznenadenjern.

Gedine 1502. pala je mocna admiralska sjena na tek otknvenu Srednju Arnertku: primaml)iVa prtca 0 Eldoradu, zlatnom gradu, poeela je kruzJti Spanjolskom, mobilizirajuci levee na ztato, avanturiste j pustolove. Godme 15<21. Fernando Cortez dsvojlo je Tenochtltlan, srusivru. veliko Aztecko carstvo, a 1533. Francisco Pizarro pokorava Peru, zemlju Inka, Sad su j ave zemlje vanjskog zapada lisle u vidno pelje dobvatljivog, izrontvst-s one strane nepoznatog. Godine 1569. pojavljuje se Mercatorova karla svijeta; ana, kad se u,sporedi. s globusom Martina Behaima iz 1490. godine, prikazuje zap:repaseujuCi na:predak geogra.fskogznanja u svega osam desetljeea. Istodobno, probudila se t~ UsuCljelnog sna 1 iainterestranost za lstraZivanje AtlanUde.

Vee je Spanjol.ac Francisco Lopez da Gomara. kOji je prvi pl-

45

rnanjtm u pjehom, tragalt za tstim objeklom na Cejlonu. Gotovo svuda, cak i na Helgolandu, trazila je rnasta Atlanttdu - meduUrn, ponajmanje tame gdjeje Platan rekao da se nalazfla,

Ipak, bila [e nekih koji su se drzalt teksta: Cadet, Bon de St.

Vincent, Tourenfort, Latreille. poznali Buffon, Lamettrie, Zanne i Germain, kao 1 Heinrich Schliemann, arheolog-amater kOji. je otkrto Troju. Uvjerenje ovag posljednjeg, kao covjeka s provtereno uspjesmm nalaztma, ima posebnu tezmu: ono una veci znaca] od stotina prevelikih skeptika Hi tlsuca laknmislenfh fantasta,

Proslo je vise od sezdeset godina otkako je "sluca] Schliemann" pan ova podlgao prastnu. Dvadesetog listopada 1912. njegOY unuk, dr. Paul Schl1emann, objavio je u ltstu New York American senzactonalno tempiran Clanak 0 navodnom nasljedstvu koje mu je pripalo od .njegovbg slavnog djeda. Nasljednik je tvrdio da je dobto i jednu broneanu salicu. koju je Schliemann nasao zajednc s veUcanslvenim "Prljamovim. blagom" i. da je Iznenadujuee La sta je na njo] stajao IeniCki natpis: "Od kralja Kronasa od AUantide" .. Mlad1 Schhemann je takoder rekao da je sJicne vaze s glavama seve, kao u arhaickom dvostrukom sloju lin u Troji, njegov djed Schliemann navodnovidlo takoder 1883. i u Tlahuanaco zhirci Louvrea. Iz svega toga je, vjerojatno, de. Paul Schliemann - nestao Je kasnije u Rusiji - razvto svoju teoriju, pri cemu [e dodao jos dva starcegtpatska papirusa koja je, navodno. njegov djed otkrto u st. Petersburgu, tvrdect da je Egipat bio kolontta Atlantide. Nije pritom zaboravto na Lavlja vrata u

. Mikeni, tvrdeci da.je tu naden jedan zapts iz kojega se Vidj,el0 da je prvt hram Salsa sagradio otac oceva svth Egtpeana, Mlsor, koji je, sam, blo unuk jednog atlanunjanskog svecenfka koji je pred kraljem Kronosem pobjegao s njeg.ovom kcerkom na NlI.

Sve avo - za razliku od PlaLonovog kazlvanja, koje se daje provjcnu cak i u pojedtnostima - tsto je oneliko fzmastano kollko i Herodolova napomena (i) besanim Atlantima na planlni Alias ili predaja 0 bogu Kronasu kojt, poput cara Barbarose kod KyfIhausera. jos snlva u jednoj sakrtvenoj spilji 'u Atlanttdi.

Posebno pcduzetm i uspJeSni pri rasVjetljavanja zagonetke Atlantide pokazaU su se Crancuski i$traZivact. MOOu njima zasluzuje posebno prlznanje uceIli opat Morieux; on se okrenuo do tada gotovo polpu.;no zaboravljenoj. zanemarenoj prirodoznans1venoj strani prob1e:ma 1hl svoja I'cettri Argumenta" sroclOmjerljiVe i vrtjedne paZnje - premda De i dovoljno dokazne snage - osnov·

46

l,n rualno postojanj PlaLonovog carstva, Vnjedna su takoder 1 ,I I ,~z vai Jc Lewtsa Spencera; on je na temelju nalaza lave tz ka:1 I. trofe koja je urusilla Atlanttdu datlrao taj dogadaj na najvise 1 a.ooo godtna unatrag: to se pnhcno dobra poklapa 5 Platono-

1111 Ii imarnlm dattranjem, premda ga je Spencer htto pomaknuII nt'slo u proslost i to za ljubav s'Voje teee 0 valovima doseljava- 11]1 lIJckom lOjib su i Atlantinjani naselili Europu. Ovdje valja jll. 8(1 menuu opsezno djelo A. Braghinea, prvt put objavljeno I (YiO. 10dine. Sjena Atlanfjde (The Shadow of Atlantis), u koje- 11111 J( nasla mjesta l teonja koju su jofi starijl tstrastvaet - kao, lid prtm] r, grof Carli - svojedobno predlosilt: nalrne, da je Atlan(kln hll unlstena ushjed udara jednog korneta ill meteora te da I" Ilva I tastrofe tsazvala opet Potop .. No, na ovo cemo se moratl I n. flU vratlli jos epslrnlje.

ilm 11 svezi potrebno je uci i u teorije koje su publicirane u 1111, ~It dnje vnjeme, a Hell se istraiiv.anja neobjcnih slucajeva ne-

.111 rku zrakopslova j brodova 11 takozvanorn Bctmudskom troIlIfrt. U v c spomenutoj knj1zi Charlesa Berlitza Betmudski trokn! t'\Unmo 0 neobicrnm nalazima na Bahamsknm platou, podruI In i1tdJ se na tatanstven naetn dogada:Ju ceste katastrofe, a da

I dosad za to nije moglo nacr prihvatljivo objasnjenje. 0

IIVIlIII o(kr1cu Berlitz ptse,

"0d 1968. do danas bile SU, p.rije sVlega u blizinfBiminija. 01''" ('JI podvodne konstrukcije kOje.djeluju kao rnasrvne gradevi,.,. . "'1tnvlJene od divovskih plokova kamena ato U slojeviIIJa Ide /r'1I1I1 II I druglma i magle bl se smetrett ulica.ma, tera.sama.luc- 11m 'JO~lrojenjima 1li srusenim zidovima. One zacudujuce podsjer 1'1 11.1 kamene gradeVine iz vremena prije Inka u Petuu, na sto,j II! 111(.' l1i na kiklopske zldove minoske GrCke. Starost kame.nJa If r, '/y. rye. I1a. premda se Iosilna korjenje mangrove vegatacJje, koff /f' t', 10 preko kamenja, pomocu C-14 znerode moie detixet: na u/{() 1 :t.OOO godJ:na prije nove ere. Najpoznaliji od sVih nalaza je "l1lwlnl-put" ill "Bimini bedein", otkrui« koje}e 1968. pTVi uCinio tit. Jr. MrulSon Valenline s mniocima Jecquesom Mayolom, HaI u/c/om IJmom i Roberlom Angrmreom. Uocen u prvom tren uJku

/W'Vf.'.,Jr.JG vade, lead je more bilo izuzelno bistro i mirna, pojavio

't, pr~ma rijeCima dr. Valentinea - "bedem" poput prostranog pin lIJJ a ad pravi1nih j mnogokutnib. kamenova razlicite velicwe I rit'IJ"JlI(', 1(0)1 su bill tako obltkovani 1 priJagodent jedan drugalilt' rl j Sll b.~ urrmje grad111 umJetnu sirukturu ".

47

Na drugom jednom mjestu u knjizi Berlitz pjse:

ItIzv:ida.cki letov: su do 1968. god1ne u .neko1iko navrara u1raztvalJ na druge neobicne i o&.toi}udskom rukom izradene gra(Jelrin.e na BBhamskoj ploCi. kso.t na moz:skom dnu l'l fuHzini Ku.be, HaiUja i Sante Dominga. ,Cuje se da neke od tih gra.dnji pod tnQrem izgledaju paput piF.amJda il.igelemih ktlpoh11l1 gta.deV1na, Jedna ad njih, u podrugu Bimir)ija. s dHilenzijama od pedesltt' pet docetrdeset th metra, mogla bi bib, baza piramide; drlJ.ge pr:1k iZgleda.ju kflo ved predmeti ill terase hram.ova, u: kubanskim. vodama ,cita,v kompJeles vee lokaliziIaniih podv;odtrib 'rusevina' d.eka na i:slraijvace, "

BerUe prttom spominje i C€sto tzrtcanu pretpostasku da te podvodne gradevtne. cdnosno njihov:l ostact na Bahamsktmi platau, upucu,ju na potonuUotQk AUanti:dlu, sto je u prvi tren prtvidno u suprotnostt s Platonovnn kaztvanjem :... a:li samo prividno; jer aka Be Plato nov tekst tocnije ispita, jasno proizlazt da [e otole bio veei od Libij,e i (Male] Az:Ue zajedno, da se preko njega moglo dospjeti de> drugih otoka i 8 njih do kontmenta 8f0 je leza:.o nasuprot njlma. Prt slo:bodniJem tumaeenju PlatotlOVGg kastvanja, mQze se tako doct do zakljueka da se Atlanttda sastojala od Jednog vrle vellkog ~IJlllQ.g9 manjih atoka. koji su se prostirall zapadno 0([[ Heraklcvth atupeva. dakle od GibraHarskog prolaza, sve do istocne obale Atherike i da su svi tada, prema Platonu, unisteni HUjekorn jednog jedinog straSDQg dana i Jecin€! uzasne

aodl'', .

Ne znaci uopce nekrlt16k1 precjemjivat1 bllsku proslost akn se 1i:~e da su ru posljednja dva stoljeca uspjest ostvarem u istr.aZivanju Atlan:tide z.nacaJliiIiji ad svega sto su u toj temt prethedno dopnnijela dva prosla tlsuclJ,eca. Platonovo kiOlZivanje praktieno je ponovovraeenou zivo~ tek u XIX st,d1jecu.

Isla sudbma aadestla je i drugog zas]uznog a1Jlan.tolog~: Ignattjusa Dotiellyja, aurora slavne knjlge: A,Qantlda. pl'etpdtopnl svtjet (Atlantis. the antediluw.an World, 188;2). Da bismo bili posteni prema .ovom autoru,maramo .imati. u viau koUko je malo lacla bUn na rasp.olaganju cin:jeiltcne grade, i tim viSetJ;eba cijeDill njegove napore da pronade n.ove prtrQd.(}-z;nanstV'ene argumente. On je s'VQjeVFemenorazv:1a &asv.:i:m pf~kladan prikaz jednag. u rneduvremenu potonulog, Ilveznog platoa" izmedu. Europe . .Afrike 1 Novag. sVijeta, po kojem su mogle tam~Q pulovatl ziv()tinjske f bjljne vrste. Dokazivao je da je taltav p,lalo mogao

, pn~~ vaU dotok vode tropskih morskfh struja prema ~j'evemom AlhmUlm . .sto, u stvart, znao da nije moglo bitt Oolfske stru]e rlok J pos1.ojala Atlantlda - shvacanje koje Btl. u n:avij,e vrijeme 1.1,1 upall, premda 51 razliciti:m qbrazJQzenjil,1la,prqfesor EnqVist II. at 'borga. 1 dr Rene Malaise, iz Stockhdlma. ova] posl}ednjl u

vOJoJ Z llimJjiVOJ knjizi A.t1antis, en geologJsk verklighet (1950).

Tr, mom Galfske struje i zaIed1enJa sJeverozapad.l1e Europe jos· celIJU H kasnne pozabaviti.

Od posebl1og znaca)a je knJ,tga profesera Hansa Petterssona t /:IIJ lida J Allan tik (Atlantis und AtIantif<l Pettersson, renomlI "ml oceanograf s vellkim iskustvom voda dvije ekspedicije, do~.HI Ie prj lorn do slijededh zanimljiclh zakljueaka:

II dgovor na piianje u kojoj mjcri je dOistapostoja:o, upov1Je,!JIm razmjerima lek nedav.Do nsste», jedan vel1ki otQk u Atlant,tku, sam po sebi ae bi t:rebao bW j.skljucivo negativan, kao sto ne I;,INIIJD 8JIJJe.11 iskljucit"i moguct1ost p'rlrodn1b. .lfatastcafa povezan;i:h , pramjcllfl1lJa. raz1ne lla. §to sr1 sa zoila na ili u bbzlni srednJ.edIII lJ::4kog grebena nedavno. nalme tijekom p(i)s.ljed~lli dese: do th~ Uldr~sl tisuca godina, sto et! re61 U li:rlJeme kada. Je ZemljU na-

i"'l JV(1O pal'eolJtsk'i ,cov.jek .... Ir

Do te locke j€ Pettersson kao oeeanograf prosu.divao- objeI I \11m. Ovo sto sad a sltjedt ·sub-Jektival'l je sud lstraZivaca: koj'i loll! 1111(' U ono u ~uo vjejruju njegove kolege - arheolozi i filozlilfi:

"llrlta o sJaju i bogatStrtima. Atlanlide, ° .D.jenJm knezovima j 100tllllllna. njenoj trcovini 1, asvaJa~kim. pO.'had1ma, o. PoseJdonoIUlll 11'1"l1IlU S lITovornod siollevace i zJata z8's,ticenom kruzmm '1 1'llll/lma.1 z.tdovim'a sigumo je bcgka, pjesn.icka umoWorma.ll;!iij• t I r'l{ I1lls1ioca anWce. Platona ".

t }vcljc Je Pettersson pogrijesio·r TemelJUo smo Lst'rmlli razloge I I nrnltv ArlsloLelove tvrdnje da je Platon S\ioju Atlantidu izPlaI III I dasll do zakljueka da PI.a:tO.l1. uopce ne bi mQgab. ,cat. da Ii I h 110, IzmlsUU ono sto je Q Atlantid_i objav:lo. Alii mnogo je udobII lit· pl)Ii;:wlja.U stare. pa makar i pravladane argumertte, nega III II. II [I iI po::;toJanje njlhove revo]ueiolla.rIl:e supx:otnosti.

49

MITSKA POVIJEST ZE:M,LJE?

Gotovo svt geoJozi jOs uvijek OSJ6Ca:JU odredenu odbojnost prema tedriji a Atlantldf. Ta se odbojnost manje odnost na Ideju da je jednorn, negdje u Atlanttku, mogla postojaU zernlja koje vise nema. Imena kao Gondvana i Lemurija lmala su u raspravarna znanstveruka odredenu ulogu, premda nigdje nema ni Gondvanskog ill Lemurskog mora; ali zato postoji Atlantskt ocean, kojem se 1 dan as uocLjivo nerado "odobrava" da je imao svoju Atlanttdu. Razlog tome treba vj~:rojatno traZiti U cinJenl:ci da je ovaj mitski otok tako iznenada potonuo. BaS taj iznenadni nestanak snasno proturjecl stavovima takozvane mime geolo@je ad prtje sto godina. ucenje Charlesa Lyellsa 0 postupnamevolucijskarn djelovanju slabih sila na promjenu ZemLjtne povrsine. Lyells se smatra osnlvacem evoluctjske geolagije. nasuprot teonjama katastrofa. Manje hi se, natme, tmalo p:rigovorit1 hipotezj da je neki atlantskt, premoscujuci kontinent - za kojt tpak postoje cvrsti argumenti - postepeno tonuo tokom ttsucljeca. Ali. pretpostavka da je jedan tako veliki otok nestao "u jednom jedinom strasnom danu i jednoj jedinoj uzasno] na611 proturjeei LyeUsavoj doktrin:l taka grubo, da se ne mose pnhvatttt - a time i citava teonja 0 Atlantidt. Protudokaztvanje, dakle, slijede logiku: aka je postojao otok Atlanuda, morae bj se tome uprllog naci nekt znak, nekt trag od nje: ani nedostaju, A oslrn toga, otoct vehclne Atlantlde na tonu tek taka. Geoloskth poremecaja takvog opsega nije nikad bflo. Povijesno utvrdene prava1 vulkana, kao Mont Pele ili Krakatau. imale su ogranteene dlmenzlje i bile. pianetno gledano. neznatnog djelovanja. Spustanje kopna nesto ve-

50

r(l ~ opsega, kao na ntzozemsko] obali, na oLvarenom oceanu ne 1111'121 U obzir. Mogli. hi. dakako, mali otoci, korahm grebent i atoll Izn mada Izrontti ill potonuti u geoloski nemirnim podrucjtma kukvo jc, na primjer, pactftcko - ali jedan veliki otok povrstne IlIWmanJe 200.000 cetvornth kilometara bto bi za takvo sto pre'II. c masivan 1 "tram". Priznavanje Platonovog teksta, UkljUCiV5i i 1111 'st S oplsom katastrofalne propasti Atlanttde, bio bi neodgo-

oran povratak ucenju 0 kataklizrni Cuviersa i njegove skole, eiJl Ilil,ZOl'1 trnaju danas, nakon Leyllsa, tek samo poVijeSni znaea].

Danas prevladava glediste koje, uz suglasnost da Leylls uce- 1111' v Ija prtrmjenlti na uobicajena geoloska zbivanja, tpak dopu, j a Ulogucnost pojave tzvanredno rijetkih katakhzrnt, kao, u 08- nuvl, polvrde Leyllovih, Teorlja 0 AHanlidi zahhjeva, medutim, da

t prthvatt sarno jedna jedina sveopca katakhzrna, no takva mo~',II ~nosl danas se vise ne odbacuje tako odlncno kao sto [e to bio IU1'HJ prije nekaliko deseUjeca.

Uz La. proizlazt i da teonja 0 AUantidi odgovara kanv:ekcijskoj I- oriJI. l oriji 0 geotektoDskim ploca, kao i, posebno, revolucio'II irnorn ucenju Alfreda Wegenera a pomlcanju konUnenata.

va posljednja revolucionarna tecnja iznesena je otprthke )ull' :!Iezdesel godina. S njorn je teorija 0 Atlantidi (los!a u nepal' -dun sukob, i zbog toga hi btlo nuzno poblffe se pozabaviU njeJ rhu g 'oftzlcklm postavkarna,

Z mlJlna kugta na kojoj zivimo nije obavijena nekim jedno-

ilnvnlm, od razbacanih krhotina slozenrrn pokrtvacem, vee odreII, 111m. v.ls-sloJhim ometacem. To je znao vee Suess; ad DJega po- 11I"'u od tada udomacent nazivt "sima" - za padsloj bogatiji slh- 1'1 ! I'll 1 I magnezljem, I "sial ,I - za gornjoslojne konttnentalne bloImvl' IJogat.e stllcljem i alu:m:in1jem kajl plutaju na gusCOj. pla-

II Il( z.1I _voj "slma" podlozt, lagano se po njoj krecuct, otprillke "lIpt tid nth santi u vodi. Tisu6ljetno medusobno gibanje bloImv I Arnertke, Europe i Gronlsnda, kakv:o Je Wegener pretpo-

invljao, doista je mjerenjima i ustanovljeno. Dna vodi postepenom pro~1renJu Atlanuka, to pak ZllaCi da je Atlantik morao raulJl' III LlZI. Wegener Je zbog toga smatrao da u ranom tercljaru [!I"lkU~1l0 uopd niJe nl bila nekog 5rreg. vadom ispunjenog "jar_ I I". lzm u dr n snjeg Slarog t Novog svtjeta, vee da je postojao I .llnn J dan J sdlnstven prakonttnent, kojl se tek kasnlje raspao u prljl rlill. ~n- blokove. Ova] Wegenerov prtkaz nekadaSojeg izgleda

vlll'L 1I padljtvo nas pod deca na prastari mitoloski tzgled svije-

51

lao na mttolosk; koncept 0 Zem1jinoj ploCi opkoljeno] Okeanasom. Usporedi li se sumerako-babtlonska predodzba sa shemom kontinental nih blokova, po Wegeneru ova ppsljednja izgleda kao neko kasntje i deta1jnije ponavljanje one prve, Wegener je, nesumnjtvo, u nJoj mogao naznacttl konture juznlh kontinentalnih ploca onaka kako je pretpostavljao da su tzgledale, a ne onako kakve su one zatsta bile. Po njemu se brazilska ploca neposredno nastanjaIa na Afriku; ali dalje prema sjeveru, prema toj soncepca], ne hi btlo ni traga ad aUantidne place. (sllka 5.)

Prema Weg~nerovaj shci, do zabune s AUantidom doslo je zbog predtercijarne kopnene vese iz:medu kanadskog sma i euroazijske ploce, Kad [e tada - iz ovdje nebttrnh razloga - doslo do medusobnog rasmtcanja velikib blokova Oudl,l.cip konttnenata, ova neposredna kopnena veza je nestala: to je zatim dovelo do legende 0 potonulorn konunentu.

Je 11 tim dokazrma. opovrgnuto ono st,o je Platen objavto kasnijim. generacqama iJj je ponovo doslo do kohztje log teksta s jednom novorn teonjom?

Teorlja Alfreda Wegenera 0 pomtcanju kontinenata spada u genijalne koncepcije suvremene. geoflztke, Ona je kod strucnjaka naisla na topao prijem ako vee ni z:bog cegfl drugog, a one zbog toga sto je rasklnula s dogmatskom ukocenosti u kakvoj se teo.rijska geologiija nalazlla deselljednna. Jell Wegener u pravu, jesu li kontinentalni blokovt nekad stvarall jedtnstvenu plocu Ill nisu, to je jQS, spomo pitanje i tema je za rasprav€ geologa, odnosno paleologa - istraZivaca proslostt Zeml'je. 0no zacUre u problem Atlantide. Vjerovatno [e da su Sjeverna Amerika 1 Europa, jos mnogo prije tercijara. zalsta ci.nile [edno kopno. Medutim, za pttanje Atlantide ad bitnog je znaeaja kako je tekla ta grantcna, odnosno vanjska Iinija. Njen poloza] mogao [e genij Alfreda Wegenerau pojedmostnrra samo naslutth, ali ne i sa sigurnoMu iznova ustanovrtt iIi cak dokazati. Ion se, takoder, moran - buo to ill ne - prtliknm sllkov:nog prikaza te linije po;nasati s cdredenom dozom samovolje. ugradujuer, dakle, unaprijed netocnosti koje suzbog velikog mjerila njegovih karata u stvarnostt premasivale nekoliko stotma kilornetara.

Kod Wegertera je problem bio u tome da pokase kako su tstoc:ni rub 'Sjev,eme Amectke i zapadni rube Europe nekad taka dobro pristajali jedan uz drugog koltko je to vee trebalo, da bi se mogla prthvatltl njegova revolucionarna tvrdnja: da su onl zalsta

52

IlI'kud bHl povezani. Razdvetna Hnija njegove shematske karte mnj41. je, stoga, bill povucena samo pribl.iZno tocno - ne onako k.ikva je ona zaista bila. vee onaka kako bi izglecl.a1a u slucaju ell su kontinentalni pragoot u citavoj svojoj dl1z1ni zaista sasvnn prJ!'!!. Jall jedan uz drugog. Na taj nactn nacrtana l;iniJa samo naj.(l1vlj~tava rezultate koji se tek trebaju potcrditi, eime dolaz! i do lJHllug smanjenja snage argumentaclje.

• ·I/Iw 5. SVlJET U nOBA RANOG TERC[JARA, PO ALFREDU WEGENERU. Jn~ nlj posLOJ.' 0 Atlalltlk - konttnentalnl pragovi su bfh priljubljeni jedaa uz dlltgOg. za AUanUk nije bila medu Iijl'ma devoljno mjesta (pogotovo ne n.: AOfJ'ljoJ. starlJoj He!

KULTURA PRIJE DVANAEST TI8UCA GODINA?

Zajedno s geoloztma. U svom odbojnom stavu prema teodjj 0 Atlantidi jedtnstvent su i arheolozt, Premda je Alexander von Humboldt ukazao na zacudujuce srodstvo prastarth spomenika na obje oba1e Atlannka, lpak lz toga nije bto izvucen nikakav dublji zakljucak, oslm mutne mogucnosti postojanja jednog potonulog kopnenog mosta izmedu Starog i Novog svijeta.

Arheolozi se posebno sukobljavaju s onim dijelovima PLatonovag teksta iz kojfh prolzlazi da je na Atlanndt, pnje dvanaest tlsu<Sa godlna, cvjetala civilizaciJa zadlvljujuce vtsoke raztne: oni u podaelma 0 mnogoljudnom stanovnlstvu i fantasUcnoj ljepott kraljevsklh palaea, 0 raskos,i hramova, 0 bedemima optooen:1m emkom i broncom, 0 veUcanstven:tm kanalfma 1. ostallm uredajnna za navodnjavanje, ne vide niSta vise do odmah prepoznalljivo mitsko pretjeriVanje I bajkovite detalje koji citavu prtcu cine neuvjerljivom, Pritom se previda realtstlcan opts zapadnoatlantske topografije. koja dokazuje da [e u pltanju prtca bitno 1stinitog sadrzaja.

Odbojnost arheologije prerna .Atlantidi poclva na jednom opce pnhvacenom ucenju: isk;]juceno je da je pdje dvanaestttsuea god:ina postojala tako vlsokorazvijena civilizacija kakvu nam opisuje Platen,

Poemmo, meduttm, najprije s navodno pretjerantm brojem stanovnistva. Naseljenost Atlantide mo~e se u grubtm crtama odreditl na temelju podataka koje Platen daje a organtzactji atlantldske vojske: 480.000 pjesaka, 120.000 konjanika, 10.000 Ieskth i 60.000 lakih borbenlh kola s ukupno 160.000 momaka, 240.000 momara: to je ukupno miUju_n ljudl pod oruzjem,

j dnom posve poljoprivrednom drustvu, koje je zbog nedo. I: tka ralarskih slrojeva - kao danas u Kini - upuceno same na

pretnost j marljtvost ruku svog stanovmstva, ne moze udio vojulk I U populactj; bUt enOFmDO veiik, jer ne smije doct u opasnost ! ~'dnVl'1 0 obradivanje zemlje, Ako je, dakle, btlo ruilijun ljudi pod ofu"Jem, ukupno stanovntstve morale Je brojatt najmanje dvade, .( Ill. vj rcvatmje, cetrdeset milijuna dusa.

Sarno veltka ravnica na jugu otoka imala je, sudedl po PlatoII 1Yh] brojeanrrn navodtma, povrsmu od oko dvjesLo ttsuca cervnrrnh kllometara. Na njo] je vladala posebno pogodna, takozva- 11.1 "azorska klima": plodnost je bila sliena onoj na Sundskim Illo('1ma. Tamo se moglo. prlje dolaska Europljana, s lakodom l)r'llu' nlu dviesta do trtsto ljudi po cetvornom metro. i to u polluprtvred; bez strojeva: sHena situacija vlada 1 danas u Kinj i In- 11111. Hroj~ane usporedbe daja take rezultate koji pokazuje da je . rune vellka ravntca na jusnom dijelu Atlanttde mogla prehrarutt IlHJlII3.11Je • etrdeset, ako ne i sezdeset mllljuna ljudi - i to bez IItakvih posebnth pomocnih sredstava osim intenztvnog navod- 11Jav. nja, marljtve obrade polja i ceseeg presadtvanja mladfh btlilka. ve se to znalo I prlmjenjtvalo u mnoglm krajevtma Zen:1lje 111m ].1 clma unatrag. Ako je Atlantida postojala i ako je, kako PI,llon IzvJeslava. u njoj Zivjelo marljlvo ratarsko stanovnistvo, <Lito 'U njena polja i vrtovi bill navodnjavanl - onda nema 'razloW· po urnnjat! u Platonovo kaztvanje 0 broju aUantidskih ratniku, 11 time, posredno, lib toga preracunatog sveukupnog pucan-

tva,

A sad nesto 0 blistavoJ raskost bedema kojt su okruztval] kruljevskt grad. Metal1ma bogati narodi, Babiloncl, Egipcani, Inkt 1 Azt f n hi u takvim gradevinama nasli ntsta osobito. Sjetlurn se sarno zapanjujuce raskcsi u grobntct jednog zapravo bei'n:lcaJnog faraona kakav [e bib mladi Tutankamon, metalnlh prevlaka na ztguratu u Babilonu, 0 kojima je Herodot pisao na (l'llwlju vls stuog osvjedocenja. zlatth i srebrnih ukrasa kao:i dra~~Im 1<'<ll11 nj In optodenth teokala Azteka i Tolteka na Suneanom hrumu Inka, Pa ipak. u slucaju Atlantide sumnja Sf: u eno SiD je knd uvih naroda - pa cak i kod jednog naroda "predmetalnog do- 11[1'1. P ruanac - na osnovu dosadasnjth nalaza na nesumnjtv III 1n dokazano, J dva da [e manja bila zlatom bogata, prije

'llanJol: a, r dnj Amerika i n.jen kulturnt narod koji je jos IIvlJ 'k b div 0 kr men n naein na kojl su to cinili Ijudi u ka-

55

snijem mladem paleolnu: tesanjem grubib povrslna .a zatim finJJlm dot j erlvan] em - brusenjem,

Price 0 zlatu, srebru I nakitu kojeg se domogao Cortes u Tenochtitlanu zaista spadaju bajke, Neposrednl nastavak plememtim metalima bogate Sierra Morene, u Spanjolskoj, vodi preko Madeire u potenula brda Atlantide. Vjero:vatno Je l tarnal dakle, bilo - kao i ovdje - zlatnih i srebrnih zlea te bogatib nalaztsta drugfh metala; avo se misljenje De kost s CLnjenicom 0 mtneralnom slromastvu sadasnjih azorskth brda: ono sto danas tek Izvtre iznad razine mora, btlo je tada tri do cetiri ttsuce metara 1znad njega, Planme danasnjfh Azura cine samo najvise vrhove potonulfh gorskih lanaca, te su zato previsoki da bi sadrzavalt metalne ike koje btsmn treba1i naslutni u potcnullm slojevtma, Primjer starog Mekstka dokazuje da se i jedna kultura uglavnom kamenoga doba, kakva je bila a lecka u deba spanjoLskib. korikyi~tadora, mogta, vrte dohro razumjett q obradu Cistih metala pa eak 1 u preradu vrlo bogatih ruda ..

4ko zauvij§k ostane nemoguce dodi do ostataka atlantldskth toplontckth pect, dokazivo je da su se u staro doba primjenjrvale 1 gradtle prtrodno provjetravane tcptonlcke peci - zacudo. tamo gdje su se najmanje mogIe ocekivatr. Takve su i legendame toptorncke peel kralja Solomona, u kojima se topic bakar za "broncano more", i "broncaru oltar" I "broneane stolice", za "lonce i zdjele" i za "Jahin j Boas!', dva golema stupa na ulazu u hram, Ova velik(l), pravo mdustnjskp postrojenje, iSkopala je '1940. go dine jedna amerlcka ekspedtcija u Wadi-eI ..... Arabu, puattnjsko] doUn! Juzno od Negeva, u bllzinl veltklh nalazista zeljezne rude tmalahita, nsred golemih naslaga sljake ad zeljezne i bakrene rude. kao 1 neprepoznatljivih kalupnih forrnt nekadasnje ljevaonice. Nelson Glueck, voda ekspedicije, zacudeno se zapttao kak:o to da te avo toptonteko postmjenje bilo postavljeno na prostoru izlozenom neposred.nom udaru snazmh sjevernih vjetrova, a ne svega nekolfko stottna metara dalje, u zavjetrmi brezuljka gclje Ie, osim toga, bio j tsvor slatke vode? Otkopavanje rnu je pr'Uiilo odgovor:

"Usred ptav:okutnog DZJ'da, pojavllose pled nama pr:C!sirano postroJanje. Zelenii bOja [la zjdavfula odmab usmjerava na zatJjueak 0 cemu se tucradi; 0 topionickoj peCi. Na .zidovima ad gJinenIb. opeka. vide se dVa Iiltza o.tvora; M02. postrojenja prolazi znalacki napravlJen sustav kanala za provjetravanje. U cje1ini, Lo je Jspravna. suvremena topiou/cka pee, gradena po nacelll kOje

56

Jf U Ilal!;oJ fndustrJji ponovno uskrsnuolo pdje jednog stoJjeca u ohlJ1 u Bessemcrovog postupka! Dovodt zraka i d1mni odvodi leze l(J~fJO u mJcra sjever-jug. Tako su sbalnt vjetrovi j oluje iz Wadif I Araba preuzeli ulogu mjenova. Bilo je to. prye trt tisuce godlII I: dan8s se u top/onieke peei uvodi zrak pod ilekmn ... "

[Jr. Werner Keller, I Bibl:tja 1ma ipak p.z:avo (Und die Bthel Jlllt doch recht, 19.55).

.Iednorn Lehnicki relanvno prtrntuvnom narodu bilo je, dakle, lIlugu sagradttt iakve toplonieke peCi u kojima se, dokaztvo, Jl1tlgO)a topiu bakar - uz pretpostavku da se pailjivo pratt prtro!la. shvate njene sfle koje stoje na raspolaganju 1 prttom zna kakn I da s tskorrste. Rijec je, znact. sarno 0 spretnosti I sposobno. II za otknvanje zbivanja u. prtrodt, a ne 0 tehnlcktm pomagaltlila Ladasnjeg covjeka: dakle, 0 pnrcdnorn, urodenom daru snaIl zlJlvosli koji je nezavtsan od stanja civi!izacije; stavise, u ranljlm, prtrcdt bU~lm fazama razvoja ciV'ilizacije, maze se ta] dar i .IIJc pretpostavttl negoli u kasnijim razdobljtma, Ne zaboravimo prttom, da su Allanhnjant u svom bezanski postovanom brdu All s, tom vulkanu-nosacu neba lz Oijeg je kratera pri erupcijamn I IJ ao rastopljeni usijani maierijal - imali stalno pred octlila prauzor gtgan'tske pnrodne toptonrcke peen Upravo su oni III r,11 posjedovatt onaj "njuh" kao urodeni dar prtrode, pomocu I oJ • r su moglr otk:riti taj praprmcip rada topiontoke peet, kakve

,'U dru I narodi na zaobtlazan nacin razvili tek kasruje. .

Uzme Ii se sve to U obstr, onda se mom dopustttt iZvjesna

.urnnJa u tradtctcnamo dattranje pojave "najrantje" epohe metalu, Doduse, lreba red da prema nasem dosadasnjem znanju 0 I.mop! posUJe ledenog doba, kao i 0 Istovremenom Bliskom lstoI II prlj godine 4000. prije nove ere, jedva da je bila metala: prije aoao. godine prtje nove ere jedva da je bilo bakra, a bronea se, [10 II InU udec). pojavUa tek oko 2000. p.n.e.

U porede Ii se relativno skromni artefakti ranijeg srednjeg 1 amenog doba - sacmjent ad rogova sjevernog [elena i od kQst1ju Izr d ne udtce I harpunt, grubo obraden1 geometrijskL mikrolttl, o ll'l ,pile I bodezi tardenozjens~e 1 kapsijenske ,kuIture - s Izvanr dna 'Uspjehm proi.zvadima kasnije rnagda1erujskeepohe - llc' U obliku lovorovog lista, vrsaka koplJa, listova pjJa~ po-

, .bno brlZUlvo obradenih IJIikrolita, fino izradenih harpuna i udiII od rogov 1 k sUju - tada se otkriva, nasuprot opee ptihvaeeuom ml Ij nju 0 n pr kinutom tijeku napretka kulture, nazado-

57

VlllIJ 'lJdLfillml IZ Sf dnf'~ kameuog doba u dnosu na paleolu. '1'0 j V i uslanovl] no j zato s mezolltl oznacava kao "hljat", k 0 meduvrt] me, kao neobjasnjivj ponor izmectu dvije vrla razHdHe kulturne epohe poznijeg paleolita ledenog dobai neollta posJije ledenog doba. Ova] kulturni zastoj, pa cak i nazadovanje, jedva mogu blh nesto drugo osim posljedica neke zivotne smelnj , perturbaclje u samim temeljima kulturnog nasljeda. Arheoloskl dokumenn potvrduju, ne htpotezu nesmetanog k:t!.ltu:rnog uspjeha, vee, naproUv, posljedicno djelovanje duboke egzistencijalne smetnje, nekako istovremeno s prljelazom iz ledenog doba 11 klnnatske prilike posltje Iedenog doba. Pri tom se ne maze promatrati samo jedan, vee se oba ova sinkrornzirana dogadaja moraju uzrocno dovesti u rnedusobnu vezu, Postupi li se tako, onda S11 oveklimatske promjene, kao i. ana sto ih je Izazvalo, bile uzrocl zivatnih smetnji kakve dokumenttraju nadent artefaktt - a ne obratno. Slgumo je da je klimatska promjena Lakvog opsega. kojaje dovela do otapanja kopnenih ledenjaka stvaranih desecirna ttsuca godma, zadrla duboko u zjvatne prillke ljudt u toj prelomne] epohi. Medutim, tsto [e tako sigurno j to da uzroci takvog jednog silnog preokreta, kojrrna je bila planetno izmijenjena kllrna ctjele Zemlje, nisu rnogli biU nekl uobtcajent, svakodnevnt dogadaji vee, vjerojarna., prava katastrofa.

Ako se dagodila takva kataklizma - a nalazi govore prije za negclt pi-OUIl - onda je ana zaista rnogla untstrti basnnu jedne ranij'e vtsoke kulture kasnijeg paleoltta, te ana sto je od nalaza jos preostalo izgleda za nase sadasnje istraZivace prapovtjestl zalsta kao gotova nista. Kao prilog avakvoj logict, magli btsmo izflljeti potvrdu, na srecu same teonjsku, iz naseg vremena. Uzmimo da dode do atomskog rata: htdrogenske i atomske bombe ugasile bi zivot u sredtstrma civillzaclje: gradovi bi bili razoreni, paprmati I elektronskt dokumenti nase duhovne kulture bill hi spaljenl,., Sto bi se tada dogodtlo? Tada bi na ano malo prdivjelth s rubnih podrueja, postedemh od tog uzasa, pala teska zadaca da na rusevmama postojeceg svijeta zapocnu sve iznova - ovog puta s vrlo ntskfh grana. I od tada bi magLa protect mnoga tisuc1jeea. a buduCi istrai.ivaci bi usporedlvali one rijetke, JOB ocuvane nalaze jz vremena priJe vee davno zaboravljene katastrofe s onima iz vremena neposredno nakon katakllzme; u tom slu~aju bi prve naIaze protumaCiIt .kao razvijenije od onih drugih, ali lh Ipak ne bi mogli vrednovati kaa dokazne p'fedmete za Cinje-

nlcu da j U davno] proslosu - jer Lo bi s njthovog tanovtstu blla 11.<18 vrljem - postojalo nesto sto hi mogli nazvaU Visokorazv:~en m civUizac1jom, Mi btsmo sa svtm nasim dostlgnuctma, od ko.1111 ne hi ostalo nlkakava traga, prosti jos gore nego covjek pal 0- llta u na.soj danasnjo] prosudbi.

Jzgleda da se i tada dogodilo nesto shcno, Kao 8to ceme ka'nije u pojedlnosttma pokazati, ana prelpotopna kataslrofa sasvtrn J unlstlla upravo sredista ci:vilizaoije, a uz to jos j rubna podrucja konttnenata povukla u supatntstvo daleka "ise od onih dubljih sredtsnjih prostora na koje je prastara, visaka kullura Atlantide znaino slabije utjecala, i gdje su se fz toga daba nasl! same relatlvno prtmitlvni artefaktt,

JOB uvijek suli morsko dno, jos uvijek krUe tragove proslostt, Minlmalni su izglecU da se podmorskim hvataljkama ill sondlranjem lsvuku na povrslnu metalru prctzvcdt i drug! dokazi potonule kulture: to hi. otprtltke biLo ravno zadatku da se u tamnoj prostortjt jednim metkom pogodi muha, Ne maze se dovoljno toeno reef gdje bi trebalo trazitt, a, uz to, moramo se prtbojavatt da su pepeo i lava cVTstim slajem prekrili one sto trastrne i sta btsmo na kraju nasll u nekim prastanm pretpotopnim Pompejuna, na otprillke 3000 metara ispod morske povrstne.

Nije se, doduse, dosad ntsta naslo ad onog basnaslovnog blaga, zlala j srebra Hi orihalka - ali, u stvari, za tim se premalo tragalo. Ipak, u spamenutoj, vrla krtlicnoJ knjizi Atlantida 1 Atlantik, potvrduje se da je ponesto i nadeno:

IJSlab nagovjestaj u tom smjeru. hila je Jedna jedina karika tankog lanca ad bakra, izvucena tz mulja s morskog dnajugo~apadna od Santa Marie ljedan od Azorskih atoka, prim, autara), koju Je pronasla ekipa iz Monaca.,. 'r

I ovaj s)ucajni nalaz uklapa se u arheclosku dokumentaeiju koja govori u prilog postajanja jednogviseg kulturnog nivoa s Ieraja kasnog paleolrta - dokumentacjju cija [e vjerodostojnosL tzrazemja nego sto se obtcno prlhvaca, zbog vee ukorljenjenth shvadanja 0 stalnom linearnom napretku.

Tim ce vecl znaca] pnpastt dokaztvanju postojanja jednog velikog atlantskeg otoka i njegovog katastrofalncg nestanka.

Jesu 11 Atlantinjani hili k.ulturni narod?

Kaa mJerilo za ovakvu pretpostavku mogla bi nam posluZiti sposobnast podtzanja onih velikih gradevina kakve je opisao Platon, Iz prastarog ooba takoder potjecu i neobicne divovske tvore-

58

59

vtn . , d z mlje u doltni MISS'istppja. i d'rughn mJesUml:l. SrVernf::

Amertke: I:lgulre u obHku zlvotinja - zmija, jaguara.- velikih kao brezl.l~ak 11.1 clJellD brdc, Nitka ne zna tko ih je sagradia. Ali, one su lo. Njihova postojanje ne moze se esponti, sa razliku od clivovskfh grad:li1ji AtlanUnjana na !ioje se stavlja anak pitanja, jer su potonule zajedno is otokorn na IDojem su se nalaztle.

Premda se obraca painja i na .a,ruge plilmjere primiti'VIl.e gradevmske tehnike, kao sto su, na prtmjer, trasiranje i navodnjavanje citavih provi.ocija u Kinl, Indonez~.i, Indiji i. Peruu, Terasastl' krajoUcl u Iesu Kine, .rizina palja na jugoistoku .Azije - ave je to stvoreno radom ruku, hez sboje\ra. I ovdje je takeder primitivna tehnlka polakn l nal2!gI.ed bez napora pomtcala m:.H:.ijarde kubtcfljh metara i jos !lviJek Ih pomie,e.

Ono ato [e Platen govorio a atlanttdsktm zemljanim gra:devinama i radovtma ny.e n1sta Vise od onog sto se U po1jopriVI;edrum zajednlnama oduVlj,ek emno najprim.tivntjim sredstvtma, kao tlh, uporaa, SP01, ali djelotvoran pOS30. Nema tu TIilcega pr€tjeranog. Ne zadivljuje" dakle, kVantitatiVTIl opseg, vee, prije svega, duhoene sposobnostt koje BU u nacrtnna tako ocigledne .. Planovi sV1b sustava za .navodnjavanje i. kanalizaciju. su veHcanstveni. Rostjgnut Je'Veltki ueinak ua izratJ·i.to mali trud. Upravo to 1. govori u prUog duhovne, kulturne i ai'!lllLzacljske vistne onlh koji su ova] plan projektiralt i prenra njeUlu i~veligradnju. Ali ilU, takoder, U potpunosnl odgovara t meatalttetu zivola u stare, prastaro doba, koje se odlikav:alo ziv:ljenjem u JednQID mjestu i1 bavljenjem poljoprivredntm radevtma. Zem]ja je hila osnovni matedjal pomoeu kojegJe covjek postigao velike grEtd:ev:i.nske uspjehe, Zbog toga su prve kulture lzrasle upravq taeno gdJe je - kao u poplaynim dbltnama Ntla, Eufrat$. l Ttgrisa ili Mis$iSsippiJa - btlo u izobilju ovog prastareg gradeYinskog materljala,

Nttko ne hi trebao surnnjati u to da je veltka dollna Atlantlde takoder hila bogata tim jednostarnim, a Ipak d.ragocJen1rn. pramatenjalern, u istoj mJ€r.i kan i one nama bolje peznate ZiemlJe preth kultura ,coVje€anstva.

60

8VJET'LOST SA,. ZAPADA?

U doba humamzma i reeesanse gledahl se na riIns~grckti antiku kao .oa temel] najnaprednije civil1zacije u povfjesti 6o,~e-

anstva, ZaUm je otknvenstan Egipat. pa jOs starija kultura Mezopotamije, a potom ntsovt kldtura u slojevlma TIa brd" Troje, pamea u Minesu na Kretl. Novi naJazi neprestano su prtsttzah i bili sma' pr.isiljeni stalno iznovak:odgirtati nase enanje i2: prnslostt Me~ duum, jedno [e ostaja1o postcjano. sve ,ove stare kuJtlite lezale SU, gledaI;J,o iz Europe, na rstoku. K:q.o da je 'bilo neko poVijesno pravtlo da se sunce Jjlldskih civilizac~a UVije.k pojav1juje na istoku, poput pravog Sunca, Ali, j,e Ii to zatsta pravtlo Ill same varka?

Na llIl:n.ogt:m mjesttma na ZemlJi nadeni su i nalaze se tragc;:lVi prakultura koje se ne uklapaju U GVU shemu, M~u njima se nalaze gtgantska "z!"iotinjsl;ta brda" udolmt 'rijeke .MiSsissipp.i, iU kultura drva i kostiju na podrueju Novaje Ze:mlj6, zagonetne gradevtnena jezeru Ttticaea, i tmloge d[uge. Nitko ne zna k.;;:lkve sve jas tajne krtju rleptisttJ.pac:nesul'l1le Mato Grcssa; tolteeke dZungle i zeleno more Amazone. Mogu ll se ave one prilagoditt tezt da je tama svjetlost civtlizac1je dosla 6 tstoka?

Ima dokasa da sellpraV'o i~medit.l 20.000. i 10.000 godina prije nove ere pojavia na europskom kopnu novi, !'leito ·:r.azvljeniji tip covjeka. Rijec je 0 rast kromanjcnaca, Homo sapiens 1ili1I1.Via1is.

Na:t82)i. knstiju 'i artefakata na ~emelju kojth se moze potvrditi pnsutnost kromanjona,ca, tsraziln SLl nagomilat1i 11 velikim rjjec[lim dalmama u smjern tst6ka prema zapadu, Guadalquivtr, Tejo. Douro, Charente, Dordo:gne i Garonne, Sve te :rijeke u.tjecu u Atlanttk. Odakle dolaz.e ow noet Ljudl?

\

,

I

~. ,

-

l:l same aa z pacta. 5 Atia:nLlka, brodovtma do usea rljcka .1 zatlrn uzvodno predrljet: dublje U unu trasnjost kopna. Hipotetlcnt pulo\,1 prodora kromaruonaca u unutraSnjost kopna obiljeienJ SUo nJlhovll1l grobrncama - a one se potpuno razlikllju od neanderlnlsklh - I ostacima oCigledIlo sa:v.rsenijih oruzja, kvalitetnue 12- rad . pcmccu kcjih su vjetojatno pr1si'1ili, po oruzjU i mteUgenciji sJo.bUe neandertalc na uzmak u plantnska podrucja, Ovaj dogadaJ trajao je tlsucama godiD,a .i moze se sa zadovoljoljavajuoom vJ rovatnoscu rekonstrutrati na temelju nepobitnlh nalaza. Oni poLvrduju pretpostavku da je rasa krcmanjonaca prilitigl<l. sa zapada - a ne s istoka gdje tzlazt Sunce, No, ako se ovoj fast prtpt&';e zapadnjacko porijeklo, onda nemtnovno slijedi I zakljucak da su dos111z neke zemlje koja lezi zapadno od Europe.

Rekonstrukclje pcrkazuju da hom.anjon.e:i. vrlo ocito slice ind!janskom lipu; kao i ovl, take je 1 rasa kromanjonaea blla tip jaki.h kostiju, vlsokog stasa, zavtdne muskulature, atletskt gradena i skladnih kretnjt. SudeCi prema njihoviw veliktm kosturtma, bit ce da su bili posebno sjajni predstasntet rase crvenokosaca.

A odakle 8U ovt Praindijanct dosH u poshjepetopnu Europu? Postoje same dviJe mogucnostt. IIi iz cetiri nsuce kilometara udaljene Sjeverne., odnosnc Srednje Amerike. ili. sa same Hallen i pet stotma kllometara udaLjene Atlantide. Platen izvjestava da SIll upravo ova podrueja ldanas znarno. bogata nalaztma tz doba kromanjonaca) btla pod vlas6u Atlantade, U vrijeme kad su ti najraniji nostteljt civiilizacije, kao ptontrt Atlantide, dolazilt u Europu, u to doba uajveetm dijelom pokrtvenu ledorn, nemoguct je da bl ostaci njibove kulture nadent u rubnem podrueju njihovog djelovanja bili. reprezantrvm uzorct visoke kulture u samo] AtlanItdt, Sarno slabo zraoenje te kulture, samo njem mali ogranci, prodrh su do Europe. Ovdje je Ionako sve bflo podredeno lovu: to je bila carstvo dlVljinB, prikladno da se kao djevicanski teren iskonsn na sltcan naetn na kojI 8U bijt:ti ptonm koristlli kasn!Je, maogo rnilentja kasnije, sjevez:;noamericke preri]e. Gomile kostljiu marnuta podsjecaJu na besmlsleno masovno ubijanJe stada btzona Ujekom "naseljavanja" Sjeverne Amerike.

AU, hi U se na temelju clqjenic€ da jos i danas u austr.aliJ&kim pusnnjama, u prasumama eentralne Afrtke, Cejlona, Bornea j Amazene postoje pnrnihvm lovacki narodi, moglo zaldjucLti da je sUeno bilo j u citavom preostalom sViJetu? Bllo bi sasstm razumljivo da do takvog pogIes-nog zaklJucka dedu, mozda, ltud-p~

SIlka6. K0LONIZACIJA JUGOZAPADNE EUROPE Crtkano gramca .konUnenta1neg praga

Debel~ erta: danasnJa obalna linija

Slrelice prfkazuJu mJestii. usca rueka duz cijth dolina se, prema nalazima kos:t.iju l artefakta ka8'rti,jeg starog karnenog doba 811'11a u unutJraSnjost k,romahJonska vrsta, SVi ont delase sa Zapada, preko AtlanJjJ(a ill - Atlantide. Na sUkarijama u spiljama preastav;]jeni BU kao ervent Ij,udi - "PrailJdiJanct".

U I!grabu Palli Afke' na Ognjenoj zemlji (Jruna Amedkaa nadenje 1969-1970. kostur star vise od 15.0QO godina, u kejem je prepoznat covjek kromanjenae, eime smo dobili svjezu petvrdu 0 sirenju te ljudske rase 1 II Juznoj Alneriei ..

Aka bt, na prtmjer, pradomovina ove rase hila Europa, onda hi se bre] nalazatrebao umnosavatt sto se ide dublje U unutrasnJost keatmenta. U stvarnost; slika je obrnuta. Ovdje je u unutrasnjcstt, zapravo, ebrtavao pretezno neandertalac, kao pravi. praeuropski tip. ,ZnaGi da su ti novt ljudi, kromanjonci, megh do-

63

I 1 'Je1, Uotoltudl IU starosjedioci Allstra1iJ'. kOJI . .nilnld nlsu pr 'ken ilL wanle rsvoJ~h podrufja, odnosno, nlsu dasH u dndlr s predstavuictma visjh cMli.zacga.

Isla tako, bllo bl pogresno prtbvatitt mjsljenje da 3U prlmjtrvnl europski nalazi u tlu kasnog kvartara ~eroda:vnt za cilav tadasnjl preostalt sVijet. On] niposto ne cine o2:h'lljan dukaz prot:Iv mogucnostl da je kultuma razma zemlje tz kOje SUi ltromanjone] prispjeli u EUropu mogao bitt bttno vi8i.

Tko je samo jednom vtdto 1 diwo se spHJskLm crtezima iz kasnag paIe.ol.itika, morao seCi:uditi snaz umjetnie'kog Izraza i aavrsenstvu prtkaaa koji dj:ehlJu Jil'oput magicn€, moct. Jesu U aulnn ovih umjetnickih dje1a - koJima mozerne vrlo malo toga suproslavitt kao ravne po vrfjednesti - btU gall divJJaci? A tt ljudl BU mogli JOs 1. ViSe. Poznatl vr§ci kopalja nallk na lovorov list iZi magdalenske epohe, fmo obracj1eIl'i rucnt klinol1i i os trice bodeza - see rukorn tsklesano iz kremena - rusu jOs. kao u rnladernkamennm dohu, proiZvotii polumehan1ckog postupka brusen,ja vee komadno proisvedeni predmeti, napravljen] posebno spretntm kovanjem sirovog kamena. Koliku je dozu spretnosU i osjecaJa za materijal to zahtijevalo shvafttcemo aka same pokusam.o napravttt ana .!lto je ci"\li:I'nnavodnin:r dtvljacima uspij,evalop'rije 10.000 do 20.000 godina. Tek loi neposrednl tskustveni dOcljvljaj 0VOg starednevnog pestupka pruzjo mogucnost za p!;aVD vrednovanje ..

Kolumbove karacele natsLe SU, doduse, u Guanahani na primitivnu kulturu l!pitomib divljaka". AU, vee su Oortezcvt kdnkvistadort s nffJzmjemom zaaivljenoscu dozi\Jjeli U obalnom podrucju rubnu kultnru Totortaks, a samo malo p'odalje. na vlsora\ml~ Anahuaka, kulturu u punom csatu, prema kojoj je njihova spanjoiska i porlugalska domovina izgledala kao blijeda sj'ena. Oni, a ne Indtjanct, bili su stvarm barbart. Jednaka hi mogla hiti i razhka tzmedn piomrskog traperskog zjvotaono malo atlanttdskib kolonista 11 Europ], dalsle malQg sloja kIoma:nJonaca. i bujI1l:'Ig -8jB.ja u kUltu.Tnom centra Atlantide,. slicnog bogatst'Vima Te-

nochtitla:na m Babilona. '

ill, moz,e li ,se poricati da je - da Vlle ~rtj e dolaska b~ eUh esv:ajaea - ua otocima Javi ] Baliju p~stola]:a:Jedna, istina 8trOjuID--'tehni6ki I?rirntiivna., ali duhovno. intelektuaIno i lll'l\ietntcKi vis.Qkorazvijena izworna k:ultara - daIr se~stovremeno u njenoJ neposrednoj bUzini,na Borneu, sirllo harbarstvo lmtaea na ljuclr Ske glave 1 SakupiJe.c:a, bas kao i u Europi krajem ledenog doba;

64

II U1Ul., U Sf,· dlsll.llndonezanske kulture Sf, kao i u pretpctepno] A'll anlld I, dogodto kulturnt proevat kaj1 Je ocaravao svakog posjetil 'Ija Ilm)z svoja djela pruiao octte dokaze svoje vrijednostl.

lJl!: to, zelimo ll bili objektivni, ne bismo smjeli zakljuGlti. sa- 1110 na osnovu relatrvnog nedostatka neposrednih nalaea u j,uZnoIrancuskim 1 spanjolskim kultnim spiIjama - koje SU, uostalom, bll upotrebljavane u jednom jos arhaicnijem vremenu, a u deba n ko] 111 je rtJec vee bfle 1 napustene - da je to dokaz protiv mo- 11icnosU da je na AUantidi mogl0 postoja1lt ana sto uealud tra-

~lmo na eumpeknm rub nom podrucju, a .eega ovdje uopce nema.

Uvjeti potrebni sa rast neke antchtcne clvtHzacije su nam jos nvyek nepoznatti zagonetnr, Te kulture su rljetke tvorevtne, ve~ me uz odredena mjesta, Cvrstocu njihave uk.orije.njenosU s pravom je nagIasio Oswald Spengler. One tvrdoglavo uspijevaju sa- 0'10 na svosn speciftcnom mjestu rasta - tamo g~je su Ispunjen! enl jedinstvel1i uvjeti koje one zahtijev~u za isto taka jedlnstveno, neponovljtvo postejaeje.

V1soke kulture se, uz to. odhkuju luksuznim oblictma: one zaht1jevaju raskos j propadaju U oijedt One pretpostavljaju bogate, dobre zetve. Zhog toga su i mogle nastaU same tame gdje zemlja daje ob'ilrl:iju Ijetinu nego sto je to pctrebno sa svagd.as:l:IJu 'gzistenciju: u dolmt NHa, koju je sveta rijeka sama gl10jila I navodnjavala: u vodoplavno) zemlji Eufrata i T:igrisa; 118. lesnom flu .1{1\1e - uvijek sarno na mjesttma izraz.ito bujne vegetaciJe.

Europa ledenog doba nije spadala u takva podrucja.

N'jene uske plndne dobne lezale su uk]ijeste:ne izmedu alpskih ledenjaka na jugu i beskrajtrih pokri\i'aca vjecRo zaledenog sniJega na sjeveru,kojl je povremenQ prekrivao zemlju Cak do pedeset drugog stupnja: sjeverne strine. Tle j~ bllo natopljeno vedama otopLjnmog l'eds. koje su se sakupljale u jezera I barusttne, stvarajuci tresetista i mocvama podru'cja - slicntja sib:i1"skoJ tundrt nego danasnjo] pitomoj europske] okohm. Bile je to, doduse, idealno lOviste, ali ne i zemlja za poljodjdce i seljake. U skladu is 'Urn, na iljoj Je lzrasla lovacka kuItura, aU tie i visoka ciVilizacfja kOja je zahtljevala sjediIaStvo ua domacoJ grudL Arheoloski nala-

zl polYrduju ovu d1jagnozu. ~

AtlanUda je .. medutlm, bila nesto drugo.

Ovdje je bile Is..oncentrir~o sve ato prtroda moze dati. odabranoj z~em1jii: blaga klima,. ideaLan poluzaj u toplom morn, bllstaV-Q sunte, obilIne kise i uz to gntovo tropska plQdhost.

65

STVARNOST, A NE LEGENDA!

Da bismo danas biB u stanju ponovno oziVjeti Platonovo kallivanje kao stvarnu ljudsku dramu, treba pronact dokaze i potvrde za jos i. danas opaz1va djelovanja koja se ne rnagu svesti na kakav drugi uzrok osim na postojatye nekad V'elikog atoka usred Atlantika.

Nasim dosadasnjtm argumentima nedostajao je jedan bltan c1mbenik: natme, JOS nismo utvrdili tocnu prlrodu Atlantide. Jre 11 ana. btla velik otOK, ili neka, mozda, druga vrsta kopna - kontinentalna prevlaka izmedu Europe i Sjeveme Amerike, ili jedinstven konttnent kojl se kasnlje, ushjed cijepanja tla, rasdvojlo ...

Jedan postojeci argument vee mozerno dalje razvljati. Topografska informacija koju nam [e pruzto Platen pokazala se potpuno tocnorn: dokaz je ponovno otkrtee Amerlke, U njegove podatke 0 mjeetu, polozaju t veli~ini Atlantide moguce je potpuno se pouzdatl. Platen nas nedvosmisleno izvjestava da j.e Atlantida bila vrlo veliki olok - Hi, jezikom Alfreda Wegenera. jedan manji kontmentalni blok. To je odlucujuce vaina cinjenica. Ak0 bi bilo drugacije, aka bt ryec blla 0 nekom relattvno malom oto~u - nekom kakv1h je be:zbraj raz bacamh po Paeifiku - onda ai izgledi da se ponovo pronade, odnosno posredno dokaZe njegovo nekadasnje postojanje, bill unaprijed ravnl nuli. U setzmtekt nemtrrum podrucjima, izranjanje i ponovnl nestanak vulkanskih otocica pripada - gledanb u planetno] vremensko] dim.euzlji - u gotov:o svakodnevnt dogad'aj. U svakom slucaju, vrIo test. Paciflk je, sto se takVih pojava lice, vee poslovtcan. Ali i u Atlantilru su, godme 1931. iZronila, u blizini Fernando de Noronha, dva otoci-

66

tea loJ!l u - prij n go slo j moglo do I do svade aka njih Izlilt 111 dViJe z lnt r sir ne dIiave - ponovno nestala. Kad hI Atuuuldn hit poput nJlh, III poput otoka Sabrina jz csamdesetlh jJ.UdtiHI pro~log stcljeea, koji je postojao same nekelfko satt, tada ht od poku aja da ga tstrazimo trebalo odus att prije nego s10 bi

I' 1 zapoc: 10.

Vellk] otok [e, meduum, mnogo stabilniji komad evrstog tla, i\ko sl si lznad razme mora - a p1je same tek neka ravna plocaluda mose, ukoliko mu to dopusta njeg@v pelezaj. lzazvati karak- 11.'1'jsll"n , dugotrajne i cak naknadne posljedione utjecaje na more koj se razbija 0 njegove obale. I ako takav otok nestane, onda bl to btlo poput snaitlOg udara u bubanJ - zvuk kojt jedva II I Lise, nesaslusan, mogao LzgubiU u pov:ljestJ ZettllJe.

Da bi se 0Vi meduodnosi mogh bolje razumjeu, prvo cemo mJgovoriU na natzgled jednostavno, ali tpak ValUO pitanje: sto je. znpr VO, gledano geoloski, [edan otok?

Otokje dto konunentalnogbloka. Po pravtlu, to je komad edlomljen, usltjed porrucanja kontmenta, s mba veUke graniLne bai!11 place uronjene u stmu. Zbog togaje otok obieno manje debllln od samog bloka. Dok je blok uronjen cetrdeset do sezdeset kllornetara duboko u iilavCH.5.vrstu slrnu i, prema Alfredu Wegen sru, maze se pomtcau u henzontalnom smjeru vrlo lagano, sekularnom brztnom, olocl SU U stmu pclosen; vise povrsmski: d kle, rusu taka duboko uronjent u dubmski slo] Zemljine kore. N k1 pllvaju U simi - prema: Wegenerovoj usporedbt - poput ledenlh santt u vodl, a neki drugt poput plutenth cepova, Zbog to~a, kao i zbog svoje manje mase, otoci slijede lokalna kolebanja "vndostaja" sime mnogo brze 1 izraziUje nego teslie, rnasivne. beskrajno spore kontinentalne place. JedaI1 hi otok mogao pod odredentm uvjetima i propastt - ali jedan kontinent nfkako, Ovo j vazno imati na umu, jer je octto da je neki otok, aka vise nije prlmjetljiV na morskoj povrsm! •. potonua.

Ont takozvanl otoci tipa Sabrtne 111 oba neimenovana u bltstnl Fernanda de Noronhe, zapravo i nisu kcmadtci bloka, pa, tako. uopce i I11su pravt otoct, vee sarno Uakom lzbacent prtvremeni vrhovt nekog podmorskog vulkana ili neke druge uzvts1ne na dnu mora, AtJantida je, medutim, bila pravi otok - mali, relattvno tanak blok, vjerovatno poput h~filra otcijepljen ad eureaatjske dvostruke place kad se ova u ranom tercijaru odmicala prema istoku,

61

Takvi pm'll cto '1 su, U pr vllu, ukoryenJenl 11 moral a duo, Z - Inzel dublje unutra n knllko kllometara u sima oklop, teslo u ontt vrhnvl vellklh podmorsldh uzv:lsil;l.a, kao na pr1mjer, Azari. No, polpuno plutajudth atoka u pnrodt nema, iz.uzmenm 11 naravno betcnske otoke kojl sIme za postavljahje naftnlh tomjeva u pUtklm mortma. Sada je vriJeme da se posvetimo poersmskom djeIOiVanJu nekog atoka .. On svojbn pnsustvomsmeta gibanju vodenih masa. Slo je otok veet, to dalje dosese dje'lo~ug. ave smetnje.

Iznad prostrane povrsfue oceana vladajuvjetrovi j olLl,je.Njihova snagamreska glatku vodenu po:vrsinu.,. uzburkava je, podiie valove I hara obalama, na:gomi]av:ajuCi pjescane sprudove. Ostrn valovmlrgibanja fz·az:vanlh sporadic,nim ':'jetroVirna. promjenjtve snage i smjera, postoje takoder i druga, rjeda, ali stalna strujahja. Njib izazivaju takeevant pasati, Vjetrovi koji pUSH uVijek Iz is tog smjera, pravilnogJadecu morsku povrsinu. Ovdje je dakle, r.ijec 0 jednom postojanom povrsmskom strujanju.

Odakle dolaze pasati?

ZemlJlma. lrngla rottra oko svoje osi smjera sjever-Jug, preno- 8'eCi dto tog kretanja naatmosferu kOja je o.kruzuje. Dio tog Impulsa se pntom gubi; i u ekvatortskom pojasu, gdje je brstna rottranja najveca - okn 400 metara u sekondi - kretanje atmosfere donekle zaostaje. Ovo zaostajanje u kretanju zraka sa brzinom gibanja povrstne zbGg rotaeije Zemlje izraiava se kao stalnt istoen! vjetar koj1 vlada u cttavorn trepskcm pojas\:l (Sve do one, za nasu temu beznacaJne:t zbQg toga samo ovako usput spomenute zone b€zvjefrIne" zati.sja bee daska vjetra neposredno iznad 8amog ekvatora],

Na visirp. geografskim sirinama obodna brzma Zem1Jine kugle je manja, taka da je avdje kretanje atmosfere brse povuceao meridija1n1m poprefmtm stlama tropskog zraka; U ovtm zonama mijenja se smjer vjetra pa prevladaraju oni zapadnog smjera. Ova stalna pravtlna.gtbanja zraka prolzvode na lako pokretljiyoj rnorsko] povrsmt valove istog smjera. Iste.cni pasat tjera tropsku vodu u stalnom strujanju prema zapadu, a 'Ii visim sirinama, ebrnuto, nastaje lstoiZna, struja, prt cernu se obJe nadopunjuju u zatverenl krumt oblik, Ovakvi kruZni tGkovi. voda nastaju uv:ijek i u naeelu na povrstnama svth morskih bazena omedenlh kopnom. OUi, doduse, ntsu uvljek taka prav:ilni kaosto br ae moglo zakljucttt na osnevu shematske slike kojombismo ih prtkazali. Ali, 11 b:tti, ovakva slika mogla: bi se smatrati tocnom,

68

t---- < .....1-----4

Slika 7. RRUZENJE vons U IDEALNOM MORSKOM BAZENU, ZDog medudje!ovanja tr0Pl!lkili istoeo:!h pasata te zapadnth vje:!::rova koji Pl:l~U u ViSim siFID.ama. n.asta:jU.lzmedu oba ruona kontinenta dva l«uZna toka m~lIske vode, simetricna U odnosu na ekvator. Energtju ave cirkulaciJe voden:tb masa pnbavlja sunOOVo .zIacBnje i rota.c1Ja Zel'Luje, Zbog neprazilnag oblika kontlneutainih obala, stvarna slika tog gibanja mOl.'ske vode Vise ill. manje odstupa od ave ldeaJ.lZirane sheme. (Puna erta u sredm; gdje je 1. debela sfrelica. je ekvator: dvije crtkane duZw.e gore i doije od ekvatora predsiavljaju sjevemu i. jufn:u obratateu)

Atlantrk je takoder takav: morski bazen, S obje strane uokVlren kopnenim plocama. Zbng toga se i on otilikuje pravilnim, ctrkultrajucem gibanjima vede.

Jedno ad njih, kretanje Golfske struje, poznato je po svojaj jedmstveno] jacini. !l{jena plava vodena masa pravlaci se kao stot1njak ktlemetara siroka cesta Ismedu otprilike 34 .. do 43. shipnja sjeverne geografske strine, strujeet sa zapada na tstok, kroz

IV'j hladnl] valov Atlanuka, Kad bt ovd]e, usr d Golfske truje, ldao [cdan veltl J otok, tada bl plave vod ovog prirodnog fcncmena, kOje se sada valjaju prema sjeverozapadnoj Europl, udarale ° njegove zapadne obaIe, mijenjale na njtma smjer i U 51-

rokcm Iuku tekle natrag prema zapadu, '

Posljedfce koje bi to imalo na sjevernija podrueja mogli bi optsatt kltmatolozt, koji bi, takoder r , mogli utvrditi je 11 ikad postojala jedna takva "brana' Golfskoj strujt. Time hi se natslo na zanunljt« trag lz vrlo daleke prnslcstt, AlL izgJedi da se dode do cilja povezant BU S odredenorn pretpostavkom: je Ii taj otok, sluCajno, zaista lezao usred Golfske etruje, a ne negdje drugdje. Platonovo kaztvanje ne daje bas pretjerano tocne podatke u pogledu Lokacije Atlanttde, Moze se samo razabratt da je Atlanttda lesala negdje u tstocnom Atlantlku, otprilfke u vtstnt Gibraltara. Nedos1aje putokaz kojl bi upuersao da se nalaztla neposredno u GolfskoJ strUJi ill u njeno] bltzint.

Egzaktno izvediva je, naprotre, analiza pttanja da Ii je klima sjeverozapadne Europe, cija je zavisnost od Golfske struje dobro pesnata, bu~ uvijek takva, da bt se na temelju toga mogao postaviti zakljucak 0 neprekidnom slrujanju topIe vade na zapad nom rubu naseg konttnenta - Hi, je Ii klima tame bUa nekad drukCtja, cime hi se doslo do 5uprotJiOg zakljucka: nalme, da It je Golfsku struju nekad zaustavljala neka danas vise nepostojeca zapreka na povrstn! mora. koja ju je odbijaIa od europskih obala i mijenja1a jo] smjer.

Istrazrvanje koje sada slijedi. zasnovano na ovako formullrantrn stav(!)vima. odnosi se iskljucivo na onu hipoteUcku "branu'' ?oLfskoj StrojL" Zan1ma nas samo kako hi se postojanje jednog takvog za tvaraca odrazUo na klimu 5j everoeapadne Europe 1 je Ii u povijesti Zemlje ikad postojala jedna znanstveno ustancvljtsa epoha u kojoj hi se sa sigurn.oS€u preposnalo upravo djelovanje takve brane.

S<lIDO 0 tome je rtjec.

Pttanje je U takva brana Golfskoj stroji btla ldenttcna s Platonovna otokom Ailantidorn ovog trenutka 1ma samo sekundarm znacaj. JOB nas ne zanima je 11 brana imala neko nne 1 kako je ono g~asilo.

70

GOLFSKA STRUJA IIZOTERMIKA

Kao Golfska struja" u uzem smislu rijeci oznacava se ona] dto velikog kl"uZnog morskog strujanja koje poetnje u Melrsickom zaljevu i dva puta prelazl ocean, prevaljujuci put ukupno dug 01020.000 kUometara. Struja stvara zatvorenleruznt tok kojt se u nergetsko] ravnotezi odrzava vjetrom i LopLinom. Strujanje poelnje kao zapadru pomak u tropskom At1antlku. Snt;lZID istocm pasat tjera vode pred sobom tz prostora Atlantika izmedu Gvajan (zapadna Afrlkal i OVineje (Juzna Amertka), ravne napnjed na dlvovskt nos na vrhu juznoam.ericke trokutneploce koja gleda prema Afrtci, i gdje se nadolazeca voda dijeli. Buducl da sam vrh ploce - najizbocenija tstocna tocka Braztla - lezi na oko deset

tupnjeva jusne geografske sirine. on otklanja u sjevernt AtlanUk, u pravcu sjever-sjeverozapad, veliku kolicinu vodenih masa koje nadolaze gonjene strujom tz ekvatorskog Atiantika. One se zattm ujedinjuju s paralelnim strujanjem sjevernog pasata, s gornje strane ekvalora. Vodene mase koje struje prema obalama Srednje Amenke sastoje se, dakle, dobrlm dijelom od juznoatlanskog priliva, Sic povecava snagu struje. Vee ovdje.xtasuprot Btazllu, tece Vise vode nego u svtm rijekama sviJeta zajedno.

Dalje tje~anaistocnim pas atom, vaJja se taka duz sjeverne braztlske obale nagore prema sjeverozapadul struja azumoplave boje (zbog veceg sadrzaja soli u sebt). Ovdje, ked Brazila, ona u odnosu na prvobrtnt poeetnt smjer prema zapadu, doZivtjava prvi

* Nazrs GoLfska st:rUjaje germantzaru (Golfstrow) ~ojj je sacinjen]Xl. lzvornom engleskom obliku Gulf Stream: doslovnoe Zaljevska struja (misU se prj tom na Meksicki zalJevl. (prim prev.)

71

SIika 8. PREGLEDNA KARTA GOLFSKE STRUJE (mjerUo 1:70,000.000). Golfska stru~a nastaj_e kao zap~dno strujanje toplih tropskih vodatstnedu zapadne Mnke 1 Juzne Amerike, tece gtlnjena tstoentm pasatom u Kartpsko more i iz njega u Meksicki zaljev, ondje zakrece i napusta sjeveroamertcku Istocnu obalu kao topla tstocna struja koja preko azorskog akvatorij'a i Brttanskog otoeja sttZe sve do sjevera Norveske.

zaokret kojt de je usmjeriti prerna kruzncm gibanju. PreplavIjujuci golemu deltu Amazone obraslu u mangrovmu, prodire poput plime u njenn unutrasnjost i zaustavlja slarku vodu ovog najveceg ad svih kopnen1h tokova. Savladujucl potom AntUski lfik, provlaci se kroz relativno uska ulazna vrata izmedu Ma1ih Antila u Karipsko more. Ovdje je po prvt put opkeljena sa svih strana, U tom phtkorn bazenu vodenim masama na sjeveru zatvaraju put Vellkt Antill, a na jugozapadu Yukatan i Meksiko; struja se tesko probija da1je prema sjeverozapadu, Polako, ipak,

72

IIHsiavlJ put, zagrlja.vajuci se prrtom, kroa K.aripsko more. Postep no nakon toga prosiruje 1 postaje plica. Poslije Hondurw,kog ZalJ va ostaje joj jos da prode Yukatanski tjesnac. Tada ae, kao da je poztva da se tu zaustavt, pred njom otvara sir(!)k - g lovo kruzm Meksicki zaljev. Lukovt njegovih oba1a prisiljavaju I romu, sporu, zIllijoliku struju da skrene za 90 stupnjeva. Vodeu mase se pod vLastitim tlakom strujanja na zakretnom podrucju u Meksickom zaljevu pod1Zu za oko trtdeset centimetara, stvarajucl tako saml sebt svojevrsnt pUmni zld. Kao nerado, struja zallm napusta zaljev, od sad a pa nadalje po njemu nazvana, prclazecr Flortdsktm prolazom - na tslazu iz MekSickog za1jeva lzmedu americkog kontlnenta i Kuhe - odnosno Velfktrn Bahamskim pragom. Zbog neznatne brzme vode unutar Meksickog zalJeva, on djeluJe kao bazen potpuno stajace vade. nugo se u. njemu zadriava struja prije nego sto je ovaj konacno propusti. Zahvaljujuc! tome, kao i neznatno] dubini i. vrelom tropskom suneu, voda u zaljevu, vee odprije jako ugrljana, jos se vise tagr.ijava. Prttorn se znacajno obogacuje morskom solju, a halofflne pIa:ve alge daju joj boju sjajnog azura. Zbog bogatstva soli u sebi postaje teza, gusca i zitldja. Taka hidrolosk! gledanol nastaje zrela Golfska struja, kao zatvoreni sustav tople vode, Usprkos "eeOj gusted lpak osta]e, zbog znatno vise pocetne temperature vode, laksa od solju sirornasrujeg, protocnijeg i hladnijeg Atlanttka, U koj'J se ulijev:a. kFoz Flcndekt prclaz, Na evnm podnicju ,cesto nazlvana i Flondskom strujorn, drzi se jOs uvijek neposredne bhztne sjeveroamencke tstocne obale, koja se, medutim., taka prosttre da struja skrece postupno sa sjevernog pravca prema smjeru sjever-sjeverotstok. Tek u V!lsini Phtladelphije ova morska struja napokon dospljeva u podrucje pretesno zapadnih vjetrova; ill je vee povrslnska, phtka, all cak 1 u najhladnijim rnjesecima zadrzava ternperaturu od 20 stupnjeva CeLzija. Zapadni pasat usmjerava je na kraju i konacno u smjeru tstok-sjeveroistok pod zamastma zapadnog vjetra, Golfska struja se razlijeva poput plave topic vrpce medu slve hladne abale sjevernog Atlantika.

Putujuci preko Atlantika. postaje sve sira i snafnlja, Na rubovtma, kupi sa sobom hladniju.vsolju stromasmju vodu. U visini Azora rastegne se vee na S1riou od gotovo 800 kilornetara. Struject ravno prerna zapadntm europskim obalama, tone sve dubije i dublje, buduci da u procesu hladenja okolnom vodom postaje sve tesa, AU otporan, iilav, soltma bogat glavni korpus struje 08-

73

[HJl~ \I di;lij , saeuvan, Zapadno od Europe, La glavna struj< 1 :;'1 ve BOO do 1000 melara tspod morske povrsine.

Ovo tonjenje djeluje kao stalna ubrzavajuca stla, kao pravi pogon top1inskog korpusa na njegovom dugom putovanju preko Atlanttka, 'I'oplmskt kapaeltet struje Cini je laksom od okolne vt» de; gubeCi ga postepeno, struja zauzvrat dobrva na tezin1 i sposobnosti da tone. Taka je njena topltna neka vrsta zalfhe pogonskog gorilVa. Ona kao da se kotrlja po s'Vojoj gotovo savdenoJ ldiznoj stazt, s nagibmn od otpnlike 1 prema 5000 preko "velike bare" iemedu Novog i Starog svtjeta, Pomtluje uzduz zapadne obale Irske i Skotske, prodire u Irsko more t u kana1 La Manche; njern ogranci zapljuskuju zapadnu Francusku i Spanjolsku.

Sve stra, shcnija okolnom moru, bladnija 1 sparija, struja teee prema svome kraju. Lavlja glava SkandinaVlJe odvaja jedan uskl ogranak u Norvesku brazdu, u Kategat i dalje prema danskiln otoelma, Glavna masa pOrnice se duz norveskih .J]ordova oko Nordkapa sve do Barentsova mora, Vee potpuno 9b1adena, struja sada tone na morsko dno. Tu gubi svoju posljednju snaglt: i topHn'll te okrece .smjer. Zapadno i sjeverno ad Spitzberga uspmje se kroz okolne arktloke ledene vade opet na povrstnu - ali sada kao Istocnogrenlandska struja koja, hladna i siromasna solju, tece prema jugozapadu uzduz ledenlh istocnih obala divovskog atoka. donosect sa sobom hladnu klirnu i surove vjetrove. Ni po eemu vise ne podsjeca na Golfski struju.

To bl bio orpnhke opls Golfske stru]e, te najjace od svth mOTskfh - i ne same morsklh strUja - sedam pula duza od Amasone, U fioridskom podr:uajll ona svake sekunde.u svom 1'}mritu" valja stotine miltjuna tona vade - daleks v:.ise od svih rljeka koje se ultjevaJu u more. Na njennn rubovtma nastupaju nagli temperaturni skokovt, Stoji It, pnmjerice neki prekooceanski brod pramcern unutar, a krmom izvan plave trake struje, rnoze se ponekad izmedu vode na krmi i vode kod pramca izmjerit! temperaturna razlika ad cHavih 12 stupnjeva Celzija. Toliko se zacuduju6e dobro dri:i na okupu toplinsko tijelo veda Golfske struje,

Zbog toga je Golfska struja od jedinstvenog znacaja. kao "grtjaltca Europe loplom vodom", Ali. njeno kllmatsko djelovanje nije C'lgtmicenG samo na dopremanje topLe vode. Jo§ j~ mozda vaZnija osobma koja joj je donijela naziv "kraljice dluja". ZatvoreJ),o. divovsko, njeno dugopruzno toplo tijeLo dovlaci na jz~estan naein na svojirn ledirna i tople. vlaine kisne '1etrove. Antlciklone

74

~lIjt· . nJ n Lrag. dredujucl vremenske pnltke u zapadno] Europl. K d m teoroloska sluzba prognozira razdoblje loseg vrernena H olujom i Idsan)a. onda one sigurno dolazt sa sjeverozapada, iz pr vca Oollske struje. Toplina njene vode, predana zagrijallOm 'l aka, koji prima u sebe vlagu prenost se vJetrovtma na zapadnu Europu, gdje donost teplinut obcnne, sve gore do krajnjeg ~J' evera naseg kon ttnenta,

Svi ovt pozittvnf clmhenki, zahvaljujudt Go1fskaj skUrji. stvaraju [edmstvenu atlantsku klimu u podrucjima unutar obala kOje slruja obilazi. To je sve dar ovog prtrodnog fenomena, neprocjenjtva pogodnost, u ovom sluesju za sjeverozapadnu Europu.

Kao karaktertsttcna mjerna vnjednost - preracunata za razinu mora - upotrebljava se II meteorologiji srednja temperatura zraka, koja je praktteno razumljiva velfctna, Tako se odreduju mjesecne 1 godiSnje prosjeene vnjednostt i time dobrva klimatska

Uka protnjena tijekom godisnjih doba ..

Za s!J.~canj. na:jhlaclnlijt mjesec, ova mjema vrtjednost je u zapadno] Engleskoj +5 stupnjeva CelziJa, dok je na istOj geografsko] sirinl. (Labrador). na istocnoj obali Sjeverne Amertke, -10 stupnjeva Gelzija. Ova osjetna razlika od cltavrh 15 stupnjeva odraz je neposrednog kltmatskog djelovanja Golfske struje, djelovanja koje ide u prilog strujom grijanoj EngLeskoj, a ne Labradoru kojeg ta struja ne dodiruje. U srpnju se temperatura zraka u zapadnoj Englesko] penje na +17 stupnjeva Celzija, Godisn]! prosjek temperature zraka iznosl za zapadnuEuropu +10 stupnjeva Celzija, a za Labrador samo 0 stupnjeva, Temperatura zraka na Lahradoru, mjerena tijekom etjele godine, varlra sa 25 stupnjeva, dok Je u zapadno] Engleskoj najveca razltka tzmedu m.jesecnihprosjeka samo 12 stupnjeva Celzija.

Da ukratko rezlmlramo: Labrador, kOjeg Golfska struja ne dodiruje, ima karaktertsticnu normalnu kontinentalnu kltmu, tiplena surovu, s ekslremnim temperaturnim razlfkama: to daje toj zemlji subarktioki odhke. Engleska, koja lezi na istoj geografskoj sirmt, ima naprotiv ~nogo blazu, ravnomjemtju, oceansku klimn: to je posIjedica djelovanja GoIfske struje, odnosno topline koju ona donosl sa sobom.

Dar Golfske; strnje. Je od najvece .materij'alne vrijednosti. Primjera mdt, granioa sje:tv:e Qbicne raZl- ne one pOl3ebno uzgaJane da budeotporna na hladnocu -lezi u SJe:vernoj Amerjci kod 50. stupnja sJeverne sirine, dok je u NorveskoJ na 70 &tupnjeva -

75

c:in'kb,!, 20 sLuPfJJeva sfve)"nlje, SHeno je i s psenicem, krumpl, om. kao I grantcom uzgajan1a konj'a. mula. I evaca, Neprlvr dno PQdrucje, u kojem su sanjke s pseoom ztLpregom glavno vnztlo. pcetnje 11 tstoeno] Amenet vee' na 55, a u Norveskoj tek na 70. stuPIJju sirine,

SV'e ave kltmatske pogodnosti kqje b1tno olakSaVajil zivot, kao rezultat dara O(i)l[skestruje zapadno] EUfopl, omogucuJu kultMranje tla, stvaranje dobara, blagostanje, pOjavu cMlizacije. Moglo bi se ,eak mime thise rect da dVaj kontinent, odnosno to podruqe, maze zalwa1iti San1.0 GolfskOj struji sto je, svojevremeno, u kulturnom pogledu, napredovao ranije nego istoena Amerika.

Utjecaj kume postaje narocito vidlji'V kada se za njegovo OZnaeavanje primjene metode prtkastvanja kakve je vee razvila kllmatologija, One su jednostavne i lake razumljrve. Kao orijent1ri opet sluae - Iz lako shvatljtvth raaloga - mjerne vnjednostt temperature zraka kOja se, da hi se dobUa nezavtsnost od prollla tla, preraeunava za VI"iJednost1 na povrstnu mora. RazUkujemo prttom dnevne vnjednostt neposrednog, svakodne'VI1og ocitavanja,· kao j na osnovu njih dobivenesrednje vryednosti za svakl pOj,edini rajesee. a na kraju j, srednju godLsnju vr:Ijednost. Posebno ova poSljednja prtkladna [e z13. l'lnaeajke kltme U ok:wu zadataka koji smo sebi pestaeili, Ona daje pregledne i vjerne tnformactje a planetnoj raspodjelt topltne zraka,

Mjesta jednaklh srednjih temperatumih rasltka gOdiSn;jih prosjeka PQV~U se ltnijama; buduct da povezujU mjesta rsnh temperaturnih vrljednostt 2iOVU se iZQterme - ltntje jednakth (goclisnjih, proSjecnih) temperatura zraka, Njihovizgled da]e neposredan pregled kltme - a time i tocnp ana sto nam treba zBodgoVOl' na slJedeca pitan:ja: kako Go1fska struja djeluje na kltmu sjeverosapadne Europe?

Shematski prikaz Izotermi sjeverl;latl,anskog prostora pokazuje, kao sto bi se moglo i oceklvatt da se tzolerrne u bttt podudarajn s tiJekom Gclfske struje, f...irrije G.cito prikazuju kako temperatura u godisnjem pros] eku raste sa zap ada prema tstoku, sukladno tijek.u GaIfske struje. Na tome se sasnrea veG ranije spomenuta prednnst topltnom zapljusktvane zapadnoearopske obale u odnosu na - od struje zaobidenu - istocnu obaIu Amenke,

Ovaj opcJ kllrnatskl zakon posebno je 1.loc]jiv u slucaju - kako je ttl na shemarskom crtezu9 prtkazano - izoterme od 0 stupnja

76

. , ~ .. .._ ...

" ... ::,:::::: .. : : : : ,: :: ~: : ;.:::: ..

. ... ~ .... _ ...... ~

:::: :,~~~:~~.

SUka 9. IzortRMIKA PlWASNJEG SJEVEiRNQG ATLANTIKA, (mjerilQ I :70,000.000) Golfska struja uertana je tockasto. Sjeveroatlanska ieotermtka predstavljena je izotermama 0 sttrpnjeva. 10 stupnjeva i 20 stupnjeva Ce!ziJa, 20-stupanjska izotertna slljed; glavnu masu Oolfske struJ I prela.2J. na afriCko kcpno kod gorja Atlas. 10-;stllpa:njska fzorerma slljedl podize se zbog engleske graoe Golfske !3tnJJe. Nulta izoterma obrublj\\1e podrucje djelovanja. n<ljsjevernlJeg kraka struje. Rezulat svega: Izotermtka je potpuno dlkMrrana GolfskpD)strujom,.

CelzLJa; ona bi nedvosmtsleno povezala mje$ta cija temperatura zraka, uZimajuct U obeir godisnji prosjek, leii tocno u tocki ledtsta vode. Upravo je tljekte tzoteeme posebnc zanimljiv za nasu temu.

lzoterma od 0 stupnjeva, odnosno, kako se, krace sove nulta fzolerma napusta lstoenu ebalu na otprili.ke 50 stupnjeva sjeverne geografske ~irlne, u vtsmi Newfoundlanda. Tamo ulazt u podrucje uqecaja GoUske struje i pOrnice se skokovtto prema sjevern, preko juznog vrha Grdnla:nda. Tada, na vtsoktm geografskim sirinama, preskaee skandinavski pohrotok i uvija se tek sane strane polarnog krug.a, otprilike kod 75. stupnja sjeveme sirine.

Ovo OCit0 snaano tzoblicenje nulte tzoterme za vise od 25 stupnjeva geo'gratsk:e strine Iznad kllmatskt poyoJjnog prostora,

77

Izmz Jr 1 no 'I muog davanja nezaslus n pc dnosll ~je\,t rozapadnoj Europ]. Davalac (dobrovoljntl je Golfsk slruja, Svakodnevru smo svjedoct darova koji U obltku buno ublaeene, Lopl1- nom t vlagom bogate martttmne klime, plove sa zapada na 1001- rna. Golfske struje u tom "poklon-paketu' nulte lzoterme.

Sto bi se, medutim dogodtlo da Golfska struja tznenada tzostane? Zasigurno bt (ada zajedno s njom izostali i njeni darovi, Klima sjevercsapadne Europe hi se ternelj1tolizmijenila; postala bt zapravo. normalna, buduci da bi tzoslankom Oolfske struje otpala jednostavno [sarno za Europu) knmatska pogodnost, a time i uzrok sadasn]« "abnormalne" kltrne. Tada bl, slicne kao 1 u Sjeverno] Amenci i Aziji. lzoterme morale ted pribliZno paralelno s paralelama geografskih sirtna. dakle u smjeru zapad-is:tok. Nulta izoterma dosla hi u poloza] unutar cetrdeset i pet do pedeset stupnjeva sjeverne smne. Nestalo bi "poklon-paketa" Golfske struje, onog, za sadasnje povoljne kltmatske prilike karakteristt,enog ispupcenja nulte lzotenne prema sjeveru. Zavrsila bi se kllmatska 1'avorizacij,a sjeverozapadne Europe. Ova. U prvom redu htpolettekf razmatrana kltmatska promjena, b.Ha hi bez sumnje dovoljno velika da posluzt kao krtten] za spoznaju da li je Golfska struja uvtjek prltjecala ka sjeverozapadnoj Europu ili nije.

Golfska struja nasi - t1 to se ne moze sumnjatt - na svojim plavim vodenim ledima kllmatsku sudbinu sjeverozapadne Europe. U linearnosU izoterml lezi - mozda - kljuc za probleme koje j08 treba rijesiti. "['rag vodi iz Atlantika sadasnjtce u davnu pro~lost. daleko s one strane tesko dokuefvfh proslih ttsucljeca.

78

IGOLFSKA STRUJA I KVARTAR

Uzrncnt odnos Lzmedu kllmatskth pogodnostt sjeverozapadne Europe 1 nesmetanog tijeka GoIfske struje potpuno je razjasnJen. Dokle god bude dolazfla voda Golfske struje tmat cerna na tom mjeslu blaZu kltmu 1 povtsene srednje gOdlsnJfi; vrijednosti temperature zraka - a taka je bilo i kroz citavo povijesno sagledtvn vrjjeme,

Time meduttm nije iskljucena hipoteticka mogucnost daje klima u ranljim razdobljima mogla biti drukcija, mazda osjetno 08- lrlja i hladnija.

U tom srnlslu treba danasnjtm paleokJimaloloztma uputitt sIlJedeca pltanja:

Da 11 se nekad, u jednom odredenom vrernenskom razdoblju dogodio pad temperature u sjeverozapa:dI!loj Europi :i moze ll se taj pad - SJijedeci nasa 'lclima:toloska razmlsJjanja - sa sigurno&leu objasmtt izostankom Golfske struje tijeko;lll tog razdoblja?

Mnogobrojne znanstvene discipline uspjesne su suradtvale u cllju da se dobije i u pojedinim detaljlma jasna i pregledna sllka kUmal:skih mijena lijekom nedavne ZemlJme proslosti, odnosno relatione bliske povijesti. GeoLogija i paleontologqa odredtle su epohe i doba te ih potvrdile glavntm fosilnim nalazima. Starost ovih fosila, meduttm, dattrana je s velikim naporom. Ovdje posebna zasluga prtpada svedskinl 'l8traiivacima, medu kojima se isticu De Oeer i Semander, It analise peluda doslo sedovrljednfh pokazatelja, iZ kojih se moze debit; plasncan pnkas dominantne flore, iz cega ae, opet, mogu izvuCI zakljucci 0 klnnatskim pnlikama u kojima se ona razvijala, Ova mala tabhca gealoske

79

razdoblje podrazdoblje Pocetak

flp kltme

dJJsktl'l1 dobom. Nestale su breze . .Jadne arkUi':ke vrbe predstavljaju sV:ljet stabala tame gdje su se j.os donedavno, pod blagtm pcdnebljem, uzdizale divne zelene brastove SUlne. Barusttae 1 moevare prostlru se dokle god oke seZe. tIt; rub vegetacije leie mrlje saostalog snij'ega kojeg slaboproljetno Bunce ne stlgne Di ctoptti, U kratknm .. cetveromJesecllom razdoblJu cvjetaEja Ilora je ogranicena same na takozvane drijaske oblike, kojima je dovoljna ova sada raspoloz1va, neznatna kolicma svjetlosti l toplme, Siromastvo vegetaclje, "[ad j bijeda" umjesto raskosne punorie, tundra umjesto sume i rasevjeralih oistina. U dalj'ini se sjajibijel.i sUt - led koJt, sve sUniji, stalno prijeb s hladnog sJevera, djehtjuci kao da ee se svakog trena ufus1ti. uz pr~jetnju da ug'Usi .i posljednje ostatke l,jvota.

Sto dalje vrtimo film unatrag u .geolosku proslest, to se 811- ruje sirt bljestaVi ledem pokriv.ac prerna jugu, I, evo, vee prekrtva dj'flu Skandinaviju. Pl"avi ledeni most pnrea se preko Balhka i u vise naleta razlrette sl:ilage pokopava Schleswig, sjevernu NJemaCku, lrsku i Englesku, sve do velsk1h jugozapadnih rtova, pod stotine metara debeli oklop leda. SHean ledeni pokrivac nastaje i u tadasnjoj SjevemoJ Amenct, Liijeve i deane ad Atlantika isla tuzna sltka - led, i samo led. 0 nekoj kllmatsko] prednostt sjeverozapadne Europe nad Sj evernom Amerikom ne maze brtt ni .govora, stigli smo, dakle, u razdoblje geoloske proslostt u .kojemlJl sjeverozapadna Eu.ropa niJe mala danasnje kllmatske prednostt, Cinjtmtca da su te prsdnoett pnznate kao dar Golfske struje i da predstavljaju o;eospOIIll0 paleoklimatsko stanje stvari, za nase istraZiva.llje je ad najvece vainos'ti .. Jer, izestanak klimatskih pogodnostl mogao bi mozda hili pokazatelj za uzrocnl izostanak Golfskog strujanja, time bt mcgla u diskusiju zakoraCiti i mogucnest da Je Golfska struja za v:riJeme ave klimatski nepovoijne epohe doista bila zaustacljena nekom preprekom - negdje u At ... lantlku - t njom sprijf1!oena da tada strujj prema zapadnoj obalt Europe.

Sio pokazuje naglo zaustavljent fdm:? Vremenska oznaka stoji na prtjelazu i:z.medu kvtntara i kvartara Inazvan takoder I. pleistaten. aiLuv1j .iI.i - manje pogodno - ledeno doba ili gIa.ciJalna epoha] •. na pragu jzmedu petogt ce~vrtog ge_oloskog razdobJja.

Kao na pornak earobnog stapiCa, smje~trun.ose u jedao strani svijet. Led, bLjesta:vi led. ~prek:riva tlQ, prostiruci se U beskraj pod 9vim oblacnim, maglovUim, oloWlim neborn bez horizonta ....

pro.loslllP prctcndlra na poLpunosL - koja bt, uoatalcm, p:rCI"E1'" sla okvlre n£l&cg lslra!lvanja - vee joj je l/aZniJa tocnost podataka za ovo razdoblje proslosu,

Da btsmo esrmslilt ave kratke suhoparne podatkeiz tabltcei u nju udahnuli neki zamtshv sadrza], najpolje ce bitl da sto je rnoguce vecom brztnom odmotarno film khmatskth prllika sjeverozapadne Europe.

Klimatska. tablica geoloslfe proSlosti

sadasnjost postglaefjal epiglacijal

-2000

-5000

-10.000

opadajuca toplma kLimatskt optimum subborealna (ostra, bladna)

kvartar

vtrrnsko

-20.800

iZr.azlio ledena, ledeno doba

Brzo putujemo unatrag u "dobra, stara vremena" - U broncano doba koje, kliItl.atski gledano nt najrnanje ne zasluzuje takav broncam nazlv, Tada je Europa btla, dovtsoko na sjever, poknvena seleaim tepihom nepregledmh su::ma hrastova, bukve j L[Jeske; u tom by.jnom zelentlu cvjetale su razne kulture halstatskeg doba: vjerojatno je EJuropa za svoj tac1asnjl kultumi uzlet mogla zahvalttt bas ioj dlvne] blago] klimi.

Slj@deca slfka JOB dalje u proslost vodi nas tl mlado kameno doba, U ona] kllmatski optimum prema kojem je raj broncanog doba bto tek zanstali odsjaj; shvaUji.v je nagLi polet evan mal,{simumom klimatskih psgodnostt. svuda se !;ire prozracne sume, svevrvi od Zivotinja. bogat je Ijudski jelovnik. ~jtikkenrn5d.dli:ngeri - gumdle ostataka . .njfhl!lve kuhinje - to i potvrduju, Geolozt ovo pedrazdoblje nazivaju lltol'tnsklm debora, pr,ema njegovom glavnom morskom fosflu Litoria litorina, karaktertstfemm za tadasnje taloiJenje u Baltickom rnoru.

Jos jedan korak na nasem Filma - j vee zIatnozuti hrastovi ustupaju mjesto borovtma, brezama i jasikama, kltrna je postala ostrija. Jos· same korak dalje u pm!!;lost, i ovog puta stojiJ1J.o u hladnoj stabborealnoj fazi epiglacijacijala, koja je po gIavnom fClsHu - arktiCk.oj slanovodnoj sko]jCi Yoldia arctic:a - nazvana jolr

80

81

Ptvo j bllo dobu l\adaje !r:nlr vladao,

P.ljeska jei; l1ijebJ1o, nl }ezera, xu sIanog vsl« ne bfJase, NJ zemlje lSpod .eli neba iznad 11e1 nad'oh,

Z~ievaJuca praznlnapasvud - a txeske lligdje ....

[V51u.spa)

Geolozi ;nazivajU ow epohu vinnskimleden:im dab om !W'Crrm).

Bta je to cetvrti, ~. posljednji. prodor Ieda, koji 8U se odigrali jedan za drug~m - u meduvremenu prel<:Lda,nL medmledenlm, toplijtrn rasdobljtnia. Tijekoffi citavog teg dugog razdoblja sjeverozapadna Europa njje tmala nfkakvih klirnatskih pogodnostlu ednosu na

istocne olllale Sjeveme Amelllke. .

Ova konstatacija zadovo]javaju ok:vire istraiivanja k@je smo zasad postavilt. Dokazano je CIa je u ddba kvartara iz~edu klime $jeverozapatlne E;uTope 1 tijeka Golfs:ke struj~· postojao jq.s bl~i, oar,ecienijl meduQcl:oos, Ova knj.l'ga, rnedutim, oije gee]oski, odnosnopaleDkJimatolos:ki uclzbeniki stoga se ovdJe ne l.llazl u dablje iz;lagan:je klimatski'h pFOInjena za vriJeme pretpovij:ellnih epoaa. Ostavljamu pc strani i astrenomsae uzroke- promjeneravntne .zerp:ljine stM~, pnmicanje apsidrah. t:oca:ka, promjene nagiba ekliplike ~ odnosno k.ozmicke faktore, kao, na prtmjer, prolaz SunG@vog sustava kroz tamnu meduzVj~zd.anumagUcu - sto se sve kortsti kao objaSnjenJe spometluUh kUmatskili dogadaja:.

Zact:ovoljttno se zello s valuirb. reeultatom da je za vrljeme 6ehrrtog geo}oskng razdoblja na desno] i Lijevoj st,Pani Atlantik, careeao Iedeni pokTi\1ac. Goleme .n<lslage Ieda lezale su na oba kontinenta: 1 J",dan 1 drug) bili 8U u to doba pnvremenc z<;lledeni, sv~ do pedesetog srup Jjageografske ·Strine, Vaiino je pritol,l1e samo to da su oba koattnenta bila podjednake zalediena, am: kolikoje Vi$oko Iezala ona ''kolebljiva. grwcaizmedu Iedenog pokriV"aca .i od leda slobodnog tla, Tamo gdje sn se majdu~e zadr.Za.vale, granice Leda aetavfle su najupadljiY1iji znak, 'U obliku nanosa sljunka, peznatth kao €emi' morenski pojas, rljih0V polozaj je debra poanat, Teku g9tovoparalel,no s geografskim paralelama, kako preko Novag taka i preko Starog sV'ijeta.U sjevernom Artlantiku. prusala se, takoo.~r Iljima odgovarajuca., na €Itprlltke tstiru sirtnarna granica izmedli slobodne vode i one zarobljene Iedom,

U vrijem.e kulminadje ledenih doba ta je grantca prlblizno leza1a jzmedu 45.i 50. stupnja geeg:rafs.ke sirine (sitka 12.): prt-

82

Sl1b 10. GRANICA LEDA U K\FJ\RTARU. Pr,ou.cavanje morenskog pOJasa LI Kanadi i Eu.roPi daje'nam pokazatelje a prost1rimJu ledenog pokrova za \/rUcme kvartara, Led se i zapadno i lllttlc:no odf,l.tlantika pratez<IP do otprillke iste geografske 'sirtne. Iz evih je naJaza. acUo da Europa, epcenUQ ~l dana, niJe u dobe kvart3.l'a bila II klim:atskl povol.jnfJem polozaJu u O(~nOSll na Slevemu 1llneriku,

sjem cemo se, ffitildutim. joS jednom, da nije toliko 'VaZna apSOr lutna geografska willa, vedosnovna l.inl:ja grantee leda.

Ova liniJa, Qoigledno se poklapa sa zamiSljenom Unijom izotermt kakee bi odgovaraJe normalnoj izatenmci, a ne ]zotermici pod utjecajem Golfske struje,

Oeemu gm;:ori ta podudarnost izmetlu granica leda 1 zamtsljene izotermicktiJ lintje:?

TraJbi ledent pckrtvae mogao se svake godlne, iZ godine u godtnu, odrzatr same tamo gdje je ptosjecna godt.snla tempera~ura. sraka btla Ispod to:cke lemsta. i to uz' pred,uvjet da s,u gpdisnje temperatnrne lI'azlike tijekom sezena bile male. Tanto gdje [e tlo sve vrtJemeIJUo s~obodno ad leda, mora da Je srednja temperatura sraka bila iznacl nule,

U pojedlnitn detaJjUna dopLls,tent su i izuzeci, jer stroga zavtsnost od temperature ocita [e u sl'\1oajev:!1na gdje ledom prekttve- 110 tlo U blagom padu prelazi u eelenllom prekrtveno tlo: drn.gdje,

83

m utlm, gdJ( He sHrn ledenjact rnogu prko slrmlh pnll1u<. spust II u topUj pr dJ le, kao, na prtrnjer, u juZl10am rl 11m Kordilj rima, ne btsmo smjelt rubove ledenjaka take jednostavno iden1.ificirall S nultom Izoterrnom. Treba, dakle, I u OVOID S11tcaju naglastti da rub kvartarnth ledenjaka predstavlja SaID(,) prtbltean pokazatel] 0 tadasnjern polozaju nulte tzoterme, Mogle se, natme, 1 tada dogoditi da mase kopnenog leda negdje prodru preko gra.nice nultog stupnja, odnosno da negdje drugdje zaostanu iznad te gran ice, prvenstveno zbog odredenih mjesnfh prilika. Ali, uzevsi sve zajedno u grubtm crtama, pokrtvac vjecnog leda pretefno se zarrsava tame gdje je sredrqa godisnja temperatura zraka hila dovoljno blizu toeke Iedista. Time, svakako, nije naznacena neka prectzna, geografski ostra rubna linija; u pitanju [e, zapravo, jedan vise ili manje sirok pojas unutar kojeg je, zavtsne od lokallteta, lezala tadasnja granica leda. Srecorn, nama je tu manje vazna preclzna gramca koju je danas ionako tesko moguce rekonstrulratt; avdje je 'Vise rljec 0 opcem protesanju grantee Ieda i S njom "zbrattmljene" nuIte Izoterme: ova se, pale, mofe danas ustanovttt dovoljno egzaktno i bee svake sumnje, Pritom nam pomasu ocuvant ostaci ceonil1 morena Iz kvartarnog doba,

Celne morene stalno se nagomilavaju 1 nagomilava1e su se upravo na krajnjem vanjskom rubu ledenog poknvaca, na granici izrnedu zaledenog I zelenog tla, izmedu "tznad" i "tspod" nulte izoterme. One, zapravo, ukazuju na msestruke k1imatske promjene slrfh razmjera do kojih je dolazilo lijekom kvartara, kada su se tzrazlta ledena doba smjenjivala s meduledenim i takozvanim Interstadijnim epohama, Svaka promjena klime mora: obavezno naznaCiti da li se pritom mislt na pravo ledena doba ill na neku meduledenu epohu. Buduci da.]e posebni klimatski karakter kvartara naJbolje jzraZen u lzotermrct Jedenog doba, oznacuju se zbog toga izotenne makstmalncg zaledlvanja - dakle, napzrazitije kvartarne klime - termmom "tzoterme kvartarnog doba". Njihova protezanje, kao 1 posebno karakterlsttcno protezanje nulte izaterme - koje se, opel. moglo rekonstruirati na temelju na1juznijeg pojasa celnfh morena - a ne njthov tocan poloza], od znacaja su za nasu temu; rijec je, U stvart, 0 njthovom uopcenom prctezanju, a ne nekoj strogo znanstvenoj rekonstrukciji izolermike kvartarnog razdoblja, Tok morenske granic.e daje nam zadovoljavajuce tocan i [asan uvid u raspored diluvijalne kltme,

Na osnovu toga smijemo 0 klimi kvartamog razdoblja dono-

84

Slika. J 1. NUL TE IZOTER;ME U KVA.RTARU ] DANi\:S. Oornja ispreki:dooa lJn1ja je kvmtama (sadaSnjal nulta izoterma sa sllke ] O. i lma karaktertsueno Ispupcenje prema sjeveru. Nj~ga. meduttm, nema na donjoj lsprektdano] linijl, koja predstavlja izotermu nultog stupnja u doba kvartara tusporedtte prethodnu sllku). PodruGja kopna, a posebno sjeverozapadna Europa, kortsntct su "pcklon-paketa" Golfslte struje, Iz togaoeto slijedJ: t1jekom cljelog kvartara Golfska struja nije mogla stizatl do sjeverozapadne Europe.

slll isto onoliko prectzne zakljueke, kao sto na osnovu polosaja sadasnjth nultih izotetmi mozemo zakljuCivati 0 klJm.i sadasnjeg razdoblja.

Time smo prtbavlll rnjerljtve vrijednosti pokaeatelja 01 mace nepoznatoj nam fzotermict kvartara,

Shematska rekonstrukcija zaledenostt [asno hi pokazala da se kvartarna nulta izoterma protezala bitno drugacije od danasnje nulte tzoterme. Njoj nedostaje - kao.sto se vtdi na sliei 12. - upravo ono karaktertsucno vtsoko Ispupceaje prema sjeveru Europe, ona] "poklon-paket'' Golfske struje,

AIm bi se, jasntje usporedbe radio na geografskoj karti sjevernog AUantika (sltka 11.) ucrtale obje nulte tzoterme: i kvartarna i, sadasnja, kvintama, postala bi fzrazuo upadljiva kap11:alna kll-

85

D1~11 1m D:6lHa Izm .du ova dva geoloska razdoblja. Ovakvlm dlJagramlrna neosporne jasnorie lake se dokazuje da europskisjeveroeapadni proster tyekom cltavog kvartara doista los nil Imao onu 1zrazitu kltmatakupogodnost kak.vu tma danas, vee. je kao I. lstociobno, sjeVeroistocna Amer1ka - blo pokrreen debelim. ledenim slojem.

Budtici da klimatske pogodnosU sjeverl1lzapadne Europe dolaze pesredstvom Ch<llf'l!ike struje, da u z,aVistresti od nje postoje .IU izostajq, na osnovu njihovog i20startka zavnjeme kvartara namede se l;fjk']jll\cak. da, po svemu sudedf, Ujekom, citave te duge epnhe Galfska: struja najV1etQjatnlJe JOS nije dotjecaJ:a do. Europe. Zabuna jedva da bi bila mogu.ca. Tada [e, natme, Irska bila ledom okovan arkttckj otQl{, potpuno neplcdan: danas, medutnn, buduci da je za:pij'Uskuje topla GoLfska struja, uspijevaju tame, uz Irsko more, palme I drugo suptropsko rasltnje t 1-1 slobodno] prjrodi, za vr:ije;r.p.e dugih blagin zima, Razltka izmedu klima:ts:kin. prilikakvartruuegi kvintamog razdoblja tGIHtG' je trrWita i nepnredva, da je zasagurno morska struja, danas nazvana 6olfskom - kqja Je od Irske' zatsta uCimlla zeieni otok - U ono doba nedosta:jala u tom Rodrutju.

Oprezncst namtpak nalase da jqs vts'e ll~VrstimO ovaj temeIj nase teze do kojeg SOlO upravo dosU. Stoga valja, prije sv;ega. da tsplfamo problem sdruge slirane,i' da @ugovnriala na mooupUaoje: mQze II o'bjaisnjenje' ovako markantne klimatske promjem ukljuciU I neki dru:gi ra.,zlog. umjesto tsostanka, odnosno kasmjeg prodora O(!)ifske struje do sjeveroeapadne Europe?

Dakakn, sam.nedostaeak Golfskog, strujanja ne bi jos lno dovoljan da se :{azjasni nastanak div<ilV'slrog ledenog pokril"a.ca u Kt;Q)adt f SkandinaVijl. kao i. neDbicno: peripmcno pomieanje ladenog omotaea, nadolaset j uzmrcanje leda. Ovdje au sigumo nnal; uljecaja 1 drugi .. zemaIjski j kozmiC!d: cimben:i.ci.

Aka SU, nalme, post0jali b.ilo kalM. dtugi dodatni cimbenid lialedlval'l:ja - bllo telurskog bilo kozmj.okog p.oT'ijekla - jedno su imalt zajednicko:' bill SU u stanju utjecatl na rnotermiku barem oiJde sjevertle polovin(} Zemljlne kugle. Na prtmjer, opCi pad koliGine topltne, rectmczbog prolaza Suncevog sustava bez koemtcki Qbiak: medU2\jezdane tarene tvart koja hi apsarbtrala dio sunceva zrace_nJa, qoiltovao hi se u paralelRc:lm pomaJro svth iZot€:rm1 sjeverne h€misfere pretna .Ju:gJ.l. 16t(9 taka oi na izotermiku djeiovate djelomieao hladet;J.je Sjeverne hemlsfere i uslijed nekog dru-

86

Slika 12. OPOVRSN1JT PALEOKJ,..IMATSK1: PRIGOVOR.Je u zaledl.v:anje

[everozapadne Europe moglo blill . i'Zazva:no opeUn t€iUJ;sltiOlj1i .Imzmicktm uzrokom, w::rijesto iZost~0m Golfs~e iStrUje? U tom bi slutaju nulta iZoknna lz doba kva~~~a bila paralelna d~aA'njoj nultoj lzctermt, osnn s:to b11.S1a lOstupnjeva. geograiske strine juznlje. G:tanicFl leda tekla bi tada kako je prikazann na ovo'm erte2u. Engleska i NQl'Veska bile bi u k:vartaFu hez leda, U sporedba a Clnjen1cnomlinijom grantee leda ! usporedtte slfku 12.J u kVart~ dokazuje da Ie stvaI'l;Ia ~ran.ica l~d~ bila Lilia ka.k'lta je btla zbog nedo.statka Golfske. strUJe. Ii toga. slijedi: za vrijeme kvartara do sjevel"oza:padne Europe nije pri£;:ti£a.lo nikakvo topio strujanje,

gog kozmlckog uzroka. Pedemo Ii.' ad pretpostavke da [e tijekom ledenog dolJa Goifska struja - kao i danas - telda prema sjeverozapadnqj Europl, tada' btsrne za iaj hipatetic'ki slucaj lako rekoastrntralt sliku kvartarne izoter.mike. odnosno, pr~ti.~no. grantee leda.

SUka 12. predstavlj'a upravo t~ mogucnost, nastalu pomtoanjem lfviata:i:nih izotermi prema jugu; nulta izoterma opet pokazuje onu kara'kteristicDu .,grbu, iispupcenje prema sjeveru koje [e zbog pretpostavljenQg djelomionog z~aderrja samo pomaknuto m oko 10 stupl1~va g~ggtafske slr1ne prema ju.gu.

v ~ - n gll:l8il:no jOs [ednom, cis'lo f1ktlvan - polozaj kva tarn - nulte lzot [me nuzno bl se octtovao i na Ujek pojasa saledlvanj!a te bt cdredto j polozaj nanosac lnlh morena, U tom slul:aju one bi morale ltiatt U Kanadi. otpr:ilike izmedu 4'0., I 45. stupnja il:irine: led sjevereeapade Europe doplrao bi do 65, s:tupnja 81.r.ine, Brttansko otocje, Irska.I Norveska - ova posljednja do vtsme Trondbetma i Nansnsa _; bili hi u torn sluc:aju oslobedent leda. MedUtim,.Cinjeni.ca jeda je Ieden! pckrtvac prekri¥ao cljelu EngLesku, sired se na sarnom konunentu sve do da:naSnjeg Berltna .. Nesumnjivo, merenskt tragovi, sa svojlm lake uoCljm.m polofujem. nepobttno dokazuju da opci telurski i kozmicki faktcrt samt po sebi nfkako nisu dovoljni da objasne onaj izostanak go.lfskog "poklon paketa" koji se uoijek 1 dosljedno jCl.v\ja:la.jedno s pOjavom vade Golfske struje - odnesno, isto tako dosljedno ne postojt bez nje. Ima 1. drugih u\jedjivih mogucnost~ ko3e mogu drukCij,e objasnltt upravn ovu c~njenicu.

13 evoga sItjedi da u izostanku Golfske struje treba tra.ziU jedini uzrck sa stvamt poloiaj granjce zaledivanja sjevernzapadne Europe. Sarno zato, jer tLjekom cnavog kvartara Golfska struja nije pristizala do Eiurope, bUQ j e moguce da se svedski ledent pokriv<;LC - kojl se morae Iormiratr takcder 1 uz uadolazecu Golfsku struju - proMri daleko preko cltave Skandinavfje, 1 iman nje preko Engleske i sjeveroeapadne Europe.

Izostanak: da:nasnjih klimatS!ki1l po.godnostt sjeverozapadne Europe tljekorn kvartara mogao bt se, dalde, zasnlvatl na tome da u to vrjjeme Golfska struja uopce nlje postqtala. Sto 0 tome l(aie paleogeografija?

Oolfska Sltruja" kae svojevrsno glbarrjf! morske vode, tsazvana je pasatlma, Ovi SU, ipak, neposredna posljedtca klizne veze ternedu rotirajuce Zemljme kugle i njtmDg atm'Osferskag omotaea, Nema sumnje. Zemlja je rotirala t tiJe:kom kvartara. Nema sumnje, 2lbog toga su 1 tada, ntsta manje nego danas, puhalt pasatiistocni. pasat tznad niZm., zapadno p8!E>at u:nadvisih geogra:fskih sirl:na. Shema pasattma uVjetovan:lhv:ode:nih kruin:ih tokova vazUaJe stoga i u vr~eme kvartara .. Takoder, j tada je topla voda bila gonJena. prema zapadu i. zattm na gornjem odsjecku tog golemog vodenog vlra, na Juzoim oba1ama Sjeve[J],e Amerike skrenute prema sjeveru, da bi se naposljetku okrenula prema tstoku, prema Eurepi, Gollska ~tnlJa stara je koliko 1 Atlantik.

Ne postoji ni najmanj] raz:Iog za pretpestavku da tijekam

88

511ks 13. ANTILSKA S'fRU.]A UMlJESTO GOLFSKE STRUJE? Cak 1 da se u ranom tereijarU (kako Sf: pretp0stavl.ja) t ntsu oblikpvaJj basent krrpskog mora I Mekaitkog zalj:eva, tekla hi u kvartaru jedna slicna struja uz U'tk Malih Antila i Bahan~~kog otocja tezatnn eakrennla od Floride na lstok u Atlantik.

kvartara j'08 nije bIlo 'vodene pukotine" 'izmecluEw:ope i Am.erike. Atla:ntik je starljt od kvartara, Prema svemu sudeel, on je nastae u najraniJem tercijaru, kada 8U se veIiki kontmentalnl blokovt - iz bila kQjeg razloga - pocelj razmteati. Pol,ozaj velfkfh ploca biO je na kraju kvartara, stgumo. pr.aktlcno vee jednak dana~njell1. Njihovo gioanje zapoeeJo je u pretltodnoj geoloskOj formaciji, tereljaru, t najvecim dij~]oDl u kvartaru j~ vee bilo dovrsenc, Kao 1 danae.prcstirae se Atlantik i 11 vrUeme kvartara od Sjevernag ledenog mora do Antarktika, s obje strane omeden konttnentalntm ploeama, Kao i danas, tako je i tada topla voda tekla kao sjevernt I juini pasatnl pomak prema zapadu, i. brazilskim "nosom" bila pretezne us.~jeravana u sjevernt Atlan.Hk. Brazflska sjeverotstoena obala i onda je, kao i danae, vodlla dalje prema Srednjoj Arnerlct. Na osnovu talega lave, zakljul!:Ujemo da je i. ovdje vee u ranomterctlaru 11 grubim ertamazavrsena geetektonska I.zgradnja .. Vjerovatne je i tada, zbog snaznlh tlakova u ZemlJinoj ken, nastao L morski bazen izm:edru kOpmellQg tla i Anl:ilskog luka, taka da bi kvartarni tok Golfske struje trebao potpuno odgQ-varati sadaSnJem.

89

AU. al 1 d' lajos nlJ posto] oM ksicki zal] v, dan, s v

dubnk do 3000 met ra, te da s tstocna obaJ Sr dnj Am rike kvartamog doba nalazlla na podrucju danasnjfh Antll: , Um bJ s lzazvao same naznatan, paralelan, pomak Golfske stru]e p rna tstoku. Ona bi i u tom slueaju 1 dalje sliza1a iz smjera Pernambuea I svojom glavnem masom i dalje tekla sjeverno - umje ... sto, kao i danas, ju~no ad A'ntilskog luka: Golfska struja hila bt u tom siuaajU. jednostavno, AtlU~ska struja, Pli!:kp pOdnlcje izmedu Anllia i Bahama zamijenilo bi MeksickL zaljev, uobalnom ulegnu cu. odmah sjevemo od Flortde, struja bi zaokretala, I pod ovtm, samo malo izmijenjenim okolncstima, imaIa bi topla voda dovoljno vremena da postane jOs toplija i da se JOB vise obogau solju te da kao slano-plava vrpca dalje ude u sivi sjeverni AtlanUk. Novija i najnovija tstrazlvanja orogenetskih odnosa AntiJskog hlka sa sigumoscu su ustanovtla da su velikt bazent Kanpskog mora i Meksickog zaljeva nastah vee u phocenu, posljednjem i(:l,1Jelu treceg geoloskog razdoblja (ten1!ljm-al, S tzuzekorn opdeg pada rasme mora - zbog vezanja velikih kohcfna vade 1) led na polov::ima - oceanografske prUike za vrtjeme kvartara bile IlU u ovom prostoru radanja Golfske stru]e tste onda kakve 811 i sada, FIt svemu tome, cak ni pad morske razme za devedeset metara nije tmao nekog pnmjetnog utjecaja,

Ipak, vjerojatno je atlanskl vodeni jarak tada bio nesto uZi nego danas, Put Oolfske struje preko njega bt u Lorn slucaju bio i kradi: njena voda prtstrzala hi, dakle, do Europe jos toplija nego danas. IZrrljere It se aha utjecaja, dolaz1 se do zaldjucka da bi se ti utjecaJi otprUike moran Iz.jednaciti. Khmatsko dj:elovanje Golfske stmj€t na sjevernaapadrru Europu - ako [e sttsala dorqe - ne hi u kvartaru btlo nista slabfje nege sto je to sada, u kvintaru.

Ali Golfska struja ntj~ dolazfla, a to dokazuju tragovi zaledenja zapadne Europe!

Medutim, nema nikakve sumn]e da je tijekom citavog kvarlara postojalo sjeverno i juino pasatno strujanje - tijek voda Atlant:ika tzazvan [e pasatlma. Topla tropska voda strujala je uzduz brazt1ske, srednjo- i sjevereamericke obale, do geografskih sirma s preteil10 prevladavajucnn zapadnin Vjelrovima, I ova je, takcder, lzv!m sumnje, Iz toga slijedi da je Golfs·ka struja I l;ii.jekorn kvartara, slijedeet zapadnt vjetar, ulazila u sjevemi Atlantik Ispod otprtlfke 40. stupnja sjevernesirine t tekla dalje u smjeru tstoka.

90

1 to tal 0 J igurno da l1~e suzala u Europu, na mugu stra IlU Atlantfka, N t melju toga ne maze se tzvuct nikakav drugt zuklju ak osJm da [e usred Atlantika bila zaustavljena te je tako proml] ni1a smjer. Time smo najzad stiglt do neeega sto pred!-It· vlja, u najmanju ruku, cvrst temelJ za daljnja tstrasrvanja.

91

EHO IZ ATLANTIKA

Rezultat dosa~njih istTaZivanja zapravo je prilicno senzacionalan: jedna rnorska struja, snI1ija ad drugih vodenih tokova Zemlje, tekla je tijekom ettave jedne geoloske ere - u AtlanUk, a ne i LZ njegal Nije se u njenru ni gub'iJa kao rijeka Tarim 0. srednjooazijskim pustmjarna. Za njen tzostanak s europske zapadne abaJe postoji same jedno jedino zadovoljavajuce objasnjenje - pretpostavka da ju je zaustavila, skrenula ill eak potpuno okrenula natrag neka matenjalna prepreka, reaJna zapreka dovoljne velieine koja joj se preprljeclla na citavoj Sirini pula.

Gdje se mogla nalaziti La brana Golfskoj struju?

Pomorska karta pokazuje da na povrstru Atlantika takva zapreka vise ne postoji. To se, Istovremeno. slaze s cinJenicom da se nakon njenog nestanka klima sjeverozapadne Europe poslije vtrmskog ledenog doba radtkalno promijentla, der tada je, u stvart, Golfska struja po prvi put dosla u Europu - a s njom su pocela udaranja tople vode 0 obalu. dah vlaZnog, topleg, kisnog zraka ktlji je nagrteao kopnent led t prtsiljavao ga na postepeno povlacenje prema sjeveru. Znac! da se tada - negdje i nekako - razbtla ona prepreka koja je dotad toploj vodi i kisntm vjetrovirna

zatvarala pu t prema Europl, '

Odmah po napustanju americke tstocne obale, danasnja Golfska struja nabuja na zavidnu slrtnu ad 600 do 800 kilomatara. Dakle, da bi zadrzala struju, prepreka [e morala imatt dumnu od BOO do 1000 kiLomeiara, mjereno poprijeko u odnosu na srnjer strujanja. Golfska struja tete, grub a uzevsi, prema istoku: stoga se zapreka, Vjerojatno, pruzala u smjeru sjever-jug, Bila je

92

'10 rllvovskn grba, kaJf:I, se S Ulorskog dna dlzala sve do p()vr~lnL morn I joK; slrsHa tznad nje: koUko je btla siroka ne moz s saivtm to no odredili. Ipak, usprkos Lome, kaztmo: ako 1000 kilo- 111 'larn duga. mosda 400 ktlometara siroka, sezala je do preko 3000 metara dubokog morskog dna. te Je \-jerojatno tmala volumen ad oko miUjun kubtcnih kllometara. Nemoguce je daje takva masa zemaljske materije netragom nestala, pretvortvst se u prah. N ·gdje mora da JOB postoje njeni prepoznatljrvi ostact ito, nlgdje

rugdje nego na dnu aUantskog korita. tspod povrslne kojom sada protjece Golfska struja, Stoga je vazno sto oceanogralt mogu r c1 0 profilu dna AtlanHka. Oni su [edtnt u polozaju dati nam to- 6m I lscrpan odgovor.

Danasn j1 Atlan Uk je divovsk:i bazen d uZine 16, 000 kilometara 1 oko 5000 kilometara prosjeene sirjne. Pokrtva povrsinu od 98 mthjuna cetvomih kflometara i sadrst 350 miUjuna kubtenth ktlornetara vade. ukupne mase koja prelazt jednu tredmu trilljun lana. Sarno jedan dto manji ove nezamislivo vehke kolicine vade sudjeluje u gibanju poznatom pod nnenomGolfska struja.

Dubmske vrljednosu Atlantika te na OSllQVU njih slozen prom dna, predstavlja za oceanografe omiljenu temu jos ad osamdeseuh godtna proslog s,toljeca. Vellkl napori su ulozem u ctlju njegovog tstraztvanja, uz veliki utrosak novcanth sredstava. Povtjest ovog dijela podmorskih tstrafrvanja zanimljlvc je poglavlje vee samo po 5€bL

Poeelo je s Isplovljavanjem jedne svedske ekspedicije na otvorent ocean godine 1860; njeni uredajt za mjerenje dubine bill su u usporedbi s danasnjtma krajnje prtrruttvnl. WyviU Towson i Carpenter nastavfll su Istrastvanja bntanskom sisternatienoscu, iako je prttom njihov start, vee trosan parobrod gotovootisao put dna koje je mjerio. Ali njihov rad vee je bio pobudio zanimanje tadasnje gospedance svjeLskih. mora - Engleske: tako su ani ad vlade doblli na raspolaganje izvrsno otporno plovito Porcupine. Njihov1 rezultati bill su dobra skola za kasnije is lraiivanje. Godine 1872. krece proslavljena ekspedicija s bredom Challenger; ona je savladala tutu dugacku ukupno 8000 mtlja, obavtvs; pritom 370 mjeranja dubme dna, vise od 250 temperaturnih mjerenja, kao 1 129 poteza kocorn. Vee t ova prva egzaklna I sustavna istrastvanja iZnijeIa su na vidjelo i tznenadujucu Cinjelll.cu da dno Atlantika ruje ravno, vee da lma 1zrazlt, ito vrlo raznollk re1jef.

Kasmje ekspedicije, prije svega brllanska Hydra, amenckt

93

Sli'k21 14. R:EJLJEF DNA Al'LANTiKA 1pre$!Jek na 4-0, stnpn]u 'sjevcme strIne), mjertlo I : 60,0'00.000 11 ~U1 = 600 q, o:IT.\jer dublne je preuvellcan 600 puea (1 em ::0 1 km). S ll.leva na desno: amerteko kO{'110 - sj'ever0811lencka zavala - atlantskt hrbat [u pozadtnt: podmorskt mastv kopna - Iberska zavala - juzneeuropsko kopno,

brodovi Dolpfm i Gettysburg. njemacki Gezellls: i na kraju Meteor, pribavile su mnogobrojne pojedtnacne mjerne vrljednosti i time zakljucnu kompletnu sltku dna. Sarno je Meteor, prtmjence, obavto po Behmovom nacelu 10.000 eho-mjerenja dubine dna. Prerna izvjestaju H. Stooksa. s time u vezi, u pregkdu Z.oanstve- 111 rezLdtaU nJemacke at1antske ekspedJcjje fWissenschaftliche Ergebnisse der Deutschen At~anttschen ExpeditiOfi, 1935] proizlaz! sljedeca sllka naseg znanja 0 Atlantlku: avo galemo konto pGdijeljeno je jedntm vrlo dugackim divovskim pndmorsktrn hrptom od Islanda na sjeveru do AntarktiCkog praga na jugu na dva dijela, dva polubazena: zapadnt je prosjecno dubok 6500, a tstoem oko 4500 metara. Sarno je ponegdje prekoracena dubinska linija od 7000 metara.

Srednjoatlantskt brbat izmedu ova dva polubazena prazvan: je, u castamerickog mjemog breda i Del[m.ovim hrbatom.

Hrbat nadvisuje morsko dno u prosjeku za 2750 metara, SUka 14. prtkazuje presijek sjeverhog Aflantika na otprllrke 40.stupnju strine. Prepoznaje se jedna tvorba tznenadujuce siroka - izmedu 300 i 400 kiilometara na dubtnskoj liniji 4000 metara -

94

ko a Izgl xlu krlll n ko p thum. k(l 11,,111' 111(1 IOlj!'. 0 njenlrn pOJ dtnesttmn I III gu .111 purJJtkl1l I m I j 1110 ( pozabav U. Na ovom mJe'.lu knJlgc xanlm JU 11.IS . .JIlin lIIal ,Ilk ove podrnorske plal 111 •

Na odredenom 111J'stu olpllIll\f' 1\.1 ~W. stupnju zapadne

duiln I 40. lUpl}jU sjev rue II h" on,!' pro, L uj 1I neobi, nu, zagonetnu formacj] koJa lZj.\1 'd,l JlI plI,1 rI'I\lC)w~k-', pomerske vlseravm, golem,og potonulog 1UlIJIW)1< I' 11101.11\1'11. I.ako prepoznaje na svako] geografskoJ karti S U'Il':l1Cl 1"IIIIl cluhtunmu J\1I~utll\a (u p Ij vtma plave boj ). Iz nJ 'M;! I r (. UJ.I It 111l)VI hmad morske pvrsln - Azori. Nekt od ovth vrhova, 1 ao Ilkn Alt ( . des 'lu vtsr- 111J ad 6000 metara, ra'unaju od Illlll'sk()~! rllI,1. N('kl 811 nktlvnl, a drugl ugasenl vulkanl,

Samo na tom mjestu presljeca 001[5k<:l struju Atlan! kl hrbat, ko]t se ovdje mazda ne slueajno pro Iruj . NlgdlC" drugflJ ' In arn dolazt morsko dno bltse povrsmi. To je rn] sto pr mil kojern HU usmjerena nasa istrailvanja. Na njemu se zavrY" va puiovauje na koje smo krenull po Oolf'skoj sin1J.i, pa preko zakona alh:ln'Lske Iaoterrmke, gran:lca zaledivanJa za vnjeme kvartara, z hU[j eva za dUuvljalnim otokom-zaprekom u Atlantlku, a nuzno smo dospjell U ovu jedinstvenu tocku usred Atlannka.

Dopusllte st ovdje uvodenje jedne Iantaattcne pretpostavk . Neka se nekirn hipotettckim povodom iznenada razm mom Bjevernog Atlantika spusti za 3000 metara, a mi promairajmo t. J zastrasujud dogadaj iz udobne stgurnosti nekog svemtrskog broda, Sto btsmo vtdjelt?

Ole, ovdJ,e bt, i samo ovcdJe, izronlo rra sVjetiost dana goleml kopnsnt mastv S \i'i50kim brdtma i. strmtrn obalarna: Golfskoj s1ruJL, koja teee oydje preko Atlautskog hrpta, stajao bl tocno na 1 utu, Na lagano zakrivljenlm zapadnim. ohalama novonast og vel1- kog otoka razbijali bt se plimni valovt, zauslavljal] se, kipJeli u prstavo] pjenl i pod tlakom stalno novodolazece bujtce bill Ipak prtstljem okrenutt se natrag - u strokom Iuku, u vrtlozno] petlji oko SargaSkog mora, opet natl'ag na Zapad!

Mogl,lce je da se tako okrenuo same glavnt dio Golfske struje, Jedan relativno slabij! rukavac mogao je, mazda. oplovtlt sjeverni vrh tog "otoka-brane X", pa Gla tMO na zapadu potisne bJadno Labradorsku strujanje nesto vise nasjever. U Gijelin:i llzevsi. tpak sjeverno j jUZf.lO ad tog otoka-brane ne bi postojala Golfska struja, ni topla voda ni toplo-vlafne zraene mase, Sjeverezapad-

95

no] h,uro[ I bll bl tun uskr ceno blagolvorno dj 'Iov. nje 0(' na Lt· bl btla pI: 'puM ina na mllcst 1 n miIosL kontmentalnoj rurovost; I hladnoel. U razdobljtma s jzrai.enom tendencljom k zaled.lvanju - mozda zbog dodatnih telurskih iii kozmtckih lmbenlka - to hi besuvjetno morale dovesu do potpunog zaledtvanja tog podrucja, klimatski sada tsto take nepovoljnog kao i Sjeverna Amerika na Isttrn strlnaJ'na.

Buduci da je avo pretskazano zaledlvanje doista i nastuptlo za vnjeme cetvrtog geolo.skog razdoblja, slijedi da avo sto smo upravo iznijeli ne predstavlja neku hlpoteltcku mogucnost, vee rekonstrukcij.u stvarnog i dobro poznatog stanja u sjevernorn Atlanttku, "Otok-brana X", koji je tzronio pred naslm oetma u misaonom ekspertmenlu, stvarno Je ona] poprecni otoku u sjevernom Atlantiku, prepreka koja je zaustavtla Golfsku struju. Ovaj stvarnltotok-brana" postao je na kraju kvartara podmorski masiv na Atlantskom hrptu.

Ovdje i time on je Identificiran.

Da ~zbjegDemo mogtl(fL nesporasum, naglastmo ponova: tmaginarno Izranjanje potonulog otoka-brane bilo je tzvedeno u jednom mlsaonom ekspertmentu, Isttm ilustrativnim naCinom posluiio se takoder i profesor Pettersson u svojoj cijenjenoj knjtzi AtIantida t Atlantik. Ali TIj tamo, kao nt ovdje, nije se pritom mlslllo da Je zamisljeni atlantski otok postao 'vidljiv zbog stvamog sntzenja morske razine, a da je kasmje nestao ispod vodeoe povrstne ibog stvarnog, ponovnog podizanja povrsine mora. Stvarni dogadaj bio je obrnut: povrsma mora je, grubo uzevs]. ostala nepromqenjena, ali oceansko dna [e, zajedno s u njega zabodenom otockom gromadom, potonulo, spustilo se taka da [e otok morao postati danasnji podmorskt azorski plato. Vise a tome. u svtm detaljtma rekanstruiranom dogadaju. saznat ce Citatelj i.z daljnJeg teksta.

Sve sto je upravo bUo receno mose se uzeti kaa tacna s velikorn dosom sigurnosti: u azorskom prostoru nadeno je jedina mjesto na kojem je nekad nadmorski, a danas podmarski mastv mogao zaustavttt Golfsku struju i odbaciti je natrag na zapad.

Slika 15, prtkazuje polosa] nakadasnjeg atlantskog "atokabrane X'1 i njegov utjeoa] na lzotermfku kvartara .. Nulta izoterma tece otprtllke paralelno s geografskom paralelom: napusta kopno Sjeverne Amerike na otprtlike 45. stupnju sjeverne strtne lagano se penjuci premasjeveru s Golfskom strujom, kojoj se pokorava-

96

JUra 15. GOLF'SKA STIWJA I IZOTERMlKA U DILUVJJALNOM SJEVERNOM ATLANTlKU, lzoteeme teku otpnhke usporedno s geografskim. paralelarna. U odnosu na amertdku istocnn obalu, tada je otok Atlannda blo u k.Jjmatski povlastenom pcHozaju. a ne,kao danas. zapadna i sjeverozapadna Europa.

la, tmala je samo neznatno Ispupcenje tamo gdje se manjt, slabijJ krak tople struje uzaIudoo suprotstavljao jacem. hladnom Labradorskam strujanju, pcsll]e otpnltke 30. stupnja zapadne duztae osta]e nulta tzoterma na 50 .. stupnju sjeverne sirine i po tOj paralelt nastavlja dalje prema istoku do potpuno zaledene europske zapadne obale. Time je granica zaJedivanjaiz kvartarnog doba leonjskl rekonstrulrana, potpuno se slaiuci s polosajem na-

nosa ceonth morena. Usporedivanje rekonstrutrane kllmattke sa stvarntm kvartarmm stanjem pokazu.je potpuno pokJap.anje. T.ime je izveden l dokas da stvarno patpuno zaledtvanje sjeverozapadne Europe uvjetuju i pretpostavlja postojanje jednog atlantskog otoka koje se preprtjeetlo na puju Golfskoj strujt.

Rezultat avog isiraZivanJa od najveceg je znacaja za nasu ternu, On potvrduje olnJeI!lcu da je t1jekomcilave cetvrte gebloske Iormacije na podrucju danasnjfh Azora stajao Golfskoj strujt na putu divovski kopneni maslv povrsme oko 400.000 cetvornihkilometara l skretao je, najvectm dijelom. natrag prema zapadu,

97

.J xln III l n kl t acm mora [e n stall ov J rna 'jv 1 oj J " n

11a sllmnJe, nekad postojao: potonuo Je za oko ttl Idiom tr. I ta 0 j do§Jo do onog vee spomenutog prostrenja ALlantskog hrpta, Sada moserno postavltt i sljedece pitanje: kada j potonula ova banjera koja je remetila tijek Gol1ske struje?

Odgovor na to pitanje nije tako tesak kao sto na prvi pogled izgleda. Barijera je postojala tijekom kvartara i nestala zajedno s njtm, Propast "otoka-brane X" poklapa ses krajem kvartara liI diluvija. Nomen est omen. Geologtja je sama naznaolla identicnost lzmedu katastrofalnog kraja brane Golfskqj struji i Ida-

sicnog diluvija, hrvalski receno: poplave*. v . v.

o trenutku kada jekazaljka na satu geoloske proslosu presla jz cetvrtog u peto doba, same smo djelomtcno obavijeste,.. ni. Do u najnavije doba imali smo vise posla sa subjekti.vnim procjenama negoli s objekttvnim brojcantm pokazateljlma. M1s1jenja geologa i paleonlologa znacajno se pntom razltkuju. Potrebno je stoga da, kortstect sto je moguce vise autenttcruh i uvjerljlvih pojedtnacnlh procjena, dodemo do neke srednte vrfjednosti koju bismo tada mogli oznacltt kao prevladavajuce misljenje sadasnjih strucnjaka. Slljedeca labela daje pregled, stupnjevan prerna veUCini procjene, osarn dobro utemeljenth pojedtnacnth vr~jednosti. pn cemu pojedme procjene lese na rasponu izmedu 20.000 i 80QO godtna, Kako zbre] svih osam procjena tsnosi 103.000 godina, srednja vnjednost lezi na 12.875 godina.

Tabltca "KRAJ LEDENOG DOBA"

Autor

Objek1.

Od tad proslo g.

Prof. Lugeon Prof. Heim Prof. Stock Lewis Pence Dr. J. Hug

Erozija klanca Rhone Talozenje u Vterwaldstattersee Formlranje delte Aare

Podmorska lava iz azorskog prostora Plavljenje bazena izmedu Walen-

i Zurichsee

Talozenje u deLti Lutschine Klizanje slapova Niagare Pomicanje taka rijeke Mississippi

12.000 10.QOO 9000 8000

20.000 16.000 15.000 13.000

Prof. Bruckner Prof. Woodward Prof. Winchell

• Diiuvius uan, potop, poplava. (Prev.)

98

Va~nD J spomenutl - a ne govorl u prUog toenosu prtmljenjeulh metod - da seova srednja vnjednost napadno slaze s danas Ii 10 ope muo "najboljom" prthvacenom vrijednoscu od 12.000 gotllna .:.. do koje je drugtrn postupkorn dosao De Geer - racnTIdjuci lin tr g od sada do pocetka epohe kv1ntara. Obje vnjednostt - I)' G rova "najbolja vruednost" i nasa srednja vnjednost - razllkuju se za samo os am posto. Uzmelt se U obzir faktor nepref'lzn LI kojt je neizbjezan prl slicnim anahzama. onda ovo bez surnnje rnozemo smatrati kao sasvtm zadovoljavajuce slaganje.

Srnijemo se, dakle. pozvati na suglasnost suvrernenfh geoloI j paleontologa, ukoliko vremensku tocku u kOjoj je zavrseno kvarlarno doba, a zapoeelo kvtntarnc, srnjesttmo dvanaest tisu-

'I g dina u prosloet; dakle otprtltke L1 10,000. godLnu prije nove j' • Time je, tstovremeno, ustanovljen i datum kada ]e u AtlantlJ u potonuo "otok-brana' koji je drzao Golfsku struju podalje od I'" rope, oslavljajuCl taka njene zapadne obale na mflost i nemiI st kontinentalnom ledu.

Vremenska locka je time nadena - tocka vazna U povnesti Z'mIJe. Ona definira dolazak, nove epobe u kojo] se povlaci pokrtv k pnenog leda, kada poeinje masovno olapanje leda. odnosno kada je do Europe sttgla Golfska struja kOju prema Zapa.du nUe vise otklanjao ailantskt "otok-brana", vee je poslije potonuce j , banjere slobodno strujala dalje prema Istoku.

lrnali srno taka srecu uct u trag najvecoj kataklizmi koju je dozivia povtjesnt c.ovjek. U svakom sluca]u, u Citavoj dramancno] povijesU covjecanslva nije bilo veceg t uZasnijeg dogadaja ad eve katastrofe pnje okruglo 12.000godjna.

lzasla nam je pred oct, usmjerena u proslost, sonda iz onog vremena davnog kvartara, a potom nepovratno potlsnuta u dulni Atlantfka, I sada mozemo ova sto je egzaktno potvrdeno mir- 10 usporediti s onim sio nam je Platen isprtcao u svom kazlvanju ° Atlanlidi.

Trl tocke pogodne za usporedbu mogu se lako lzdvojiti iz kazivanja: one se Ueu mjesta, velicine i vremena propasti Atlantld .

Pocrumo s prvam od testtranth vrijednosti, s mjestom, odnosnn lokaefjom Atlantide. Platonovo kaztvanje sadrst dio koj1 0010- b!Ucava pribliinu lokactju: n •.•• pI'eCl tfesnacem koji vi zovete Heraklovi stupovi, jedan otok vea od Azije i Libjje zajedno, a odaile

e tada moglo prevesti do drugih otok», i s nji1] na ciJelo kopno nesuprot otocime kOje je olrrmivalo more ... "

99

Ju. httul] J' Izj~ v da s velik I otok Illoglo prlj I WI

dnlg otok '" S ovlh dalje, do velikog kopna na aapadu, Sa slrurne u e moze reCi da je ovdje rtjec '0 Berrnudskim i Baham ,kim otoctma, danasnjem sapadnoindljskom ctoenom arhlp I' gu - i 0 Amenctt Ovaj svljet atoka po svemu je tada bto ve I, jr I jusna Florida predstavlja ostatak veceg kopna, KonUnentalni prag na OVOID dijelu Amerike pro~eze se dalje u more £lego s10 [e to slucaj na sj'everu, u podtucjti Kana de, Iz toga, profilazL da Platonova Atlantida vjerojamo bila smjestena izmedu Europe i zapadnotndijskog otockog Iuka, otprilike na geografskim siJ'inam,a Spanjolske. Izraz "Heraklovt stupovi" ukazuje na to da je lezala u neposredhoj bllztnl Europe, dakle ukazuje na to da je Iezala u ~stocnom Atlantiku.PovuCe1l1o li prema zapadu traku slroku kao Spanjolska. ona tada, u tstocnom AUantiku. prelazt na same jednom jedinom mjestu potonulu zemlju - II azorskom podrucju, Zatlrn se Atlantida, sa svojim otoqem, pruzala prema Srednjoj i Sjevernoj Americi i dolazila u vezu s tamosnjim narodtma. U tame se sl~u sve legende srednjoamerickih indfjanskih nareda, Gdje su, medutim, preostali otoci u tstocnom Atlantfku, sto au se nalazili u vtsml Spanjolske? U samom azorskom podrucju - dok se dalje prema zapadu nizu otect bermudsko-bahamskog podrunja, ukljucivsi Portorfkc, l{utm i lJ,ajza;d, samuAmerlku;

Platen nam daje preeizno utvrden polosa] AtIantide. Ali obavjestenje koje je pruzio bllo je potpunn u skladu s potrebama koje je tmao na urnu, a u skladu i S Drum sto nam je neophodno da hi se rekonstrulrao ptavt pdlazaj potorurlog atoka. Ono sto nlje promaldo ,paz-nji Athanasiusa Kirehera 1 drugih ist:raZivaca, mora blt1 pnhvaceno i u nasem tstrasivanju: ci:njettlca da pn rekonstrukciji bez predrasuda, rekonstrukctji koja se potpuno l doslovno oslanja na navode PIa Lon ova teksta, dolazi u obzlr sarno azorsko podrueje I nijedno drugo mjesto unutar sjev€rnog Atlantika. A to je upravo ono prazno mJesto tzmedu Golfske struje i AtlMltskog hrpta, na kojem se morae nalazitl "otok-brana XII dok [e jos bio iznad morske povrstne, usmjeravajUci, Golfsku struju natrag prema zapadu.

Druga ispitivana vrijednost je veliCina 0toka.

Platon oznacava AtlanUdu 'I"eeam od Alije i LlbiJe zajedno'l; njegova Azijaje,u naSem dar).asnjem shvacanju geografskih p6jmO'la zapravo Mala Azija; a Libjja je onaj. antici poznat, dio sj€verne Afilke. Ova sumarna Platonova procjena veJiclne Atlantlde

100

1\ It I 'L bi, zbog neznatno ' od t kog znanj u anti 11 pr dan- 111'1, rnogla bltl ad neke pouzdanlje kortsu. Fa ipak. k OJ moz 'm barem p Ibl1zno zakljuciU da je u pttanju bioza1stavellkl olok. Vai.nlje je, meduttm, da Je ovaj opeentt navod upotpunjen I('dnlm to nijim - u dljelu gdje se spominje vellka ravntca na [u-

1 otoka, povrsme 3000 puta 2000 ttsuce stadija. Sest m111Juna etvornth stadtja jednako je povrsmt od 200.000 cetvormh kiloIn tara, Aka uzmerno da Je ova ravotca i~nosUa otprtltke polovtnu ukupne povrstne otoka, dolaztmo do vnjednoati od 400.000 c .Ivorruh ktlometara za ukupnu povrslnu otoka: dakle, evo nas na noj vnjednostt do koje smo dasH potpuno nezavisno od Plalana, lspi1.ivanjem reljefa morskcg dna u azorskom podr:ucju.

PrYedimo sad na trecu lspttivanu vnjednost kOja se hilce vrem n kog podatka 0 propastt otoka,

Kao srednja vrijednost osam geolo~kih proejena i u skladu s "najboljom vnjednoscu' De Oeersa, dobivena je vrijednost oko 10,OOOgod\ua prije nove ere. Platonov pouzdani staroegtpatski sVJedol< kaZe kratko: UPrjje svega ireoe se prisjetlti da je sve u

vemu proSJo' devet Usura godina otkako se, kako je ispricana. (maj rat ... dagadJa, .. ''. Po zavrsetku rata dolazt, kako profzlazt iz

latonovog teksta, do potresa koji je potopio Atlanttdu .. Razgovor Solana t svecentka ill Salsa vodio se o.kogodine 510 p.n.e. Prema predaji, Atlanttda je dakle potonnla oko 9.500. go dine p.n.e, Usporede ll se oba datiranja - 10.000. i 9500. godina - jedva da se u darum okolnostlma moze pozeljeti bolje siaganje.

Ispttalt smo dakle sve trt glavne vrijednostL Kod svih njih su e navodt sadrzani u Platnnovom fzvjestaju potpuno slagalt s vrtjednostuaa dobtvenim egzaktntm znanstvenim metodama i potpuno nezavisno od legende 0 Atlantidi.

Atlantida if "otok-brana X" nalazth su se na tstome mjestu, u podrueju danasnjth Azora. BUt su iste veliCine. otprilike 400.000 cetvornih ktlometara .. Potonult su u tsto vrijeme, otprilike aka 10.000. gadlne pr~e nove ere.

To je saiet. u nekoltko recentca, resultat krit1Cke, neprtstrane usporedbe. On bel. ostatka opravdava zakljucak da oba uSporedivana objekta. cija je identicnost bila dokazana u tr1 bitne 61- n}enice, maraju. takoder btU identicna.

Atlan.Uda i jes t anaj oEok XI

Ono sio je dosad bUo zagonetne. unatoc 25.000 napisanih ' knjiga 0 Atlantid'i, rijeSila su egzpktna istraZ1Vanja. Pokazala su

101

!IIjt 10 !old.!!, J' AlIuullcJu p tonul - 3 0 In lara dubokn U morr J uJ III .1(' 10lu . oJ' Irn . Golfsk struja, k, dlil se ondj valja u)'. duna mal otol e, krlje tajnu j Atlanuka 1 otoka Atlantlde. K d Je Meleor obnazio azorsko podrucje L slao prema morskonre dnu sjgnal za signalom, da bt tz povratne [eke dobto podalke 0 ud _ ljenosti dna. mazda mtko na istraiivackom brodu nije ni sluUo da ovt zvuCni valovt, kojj su se vracalt Iz dublna i bili uhvacent Visokoosjetljivim rnikrofontma na brodu, Imajuzapravo, osobito znacenje: btla je to jeka s davno potonu1og svljeta, jeka s Atlantlde. Zvucnl udart Behmovog odasi~aca bili SU, nakon 12,QOO godina zov zivog cOvjeka upucen zaboravljenom otoku tspod valova Atlannka, Jeka je bila njegov odgovcr, Ona je sadrzavala prvu Vijest 0 postojanju podmorskog masrva. Na brodu su [e primili kao takvu, No nitko na Meteoru nije bio sprernan shvaUU ova] odgovor u njegovom punom znacenju. Trazene su same vnjednostt dubtne oceana, a nadena je - AUantida.

102

TAJNA JE,GULJA

Buducl da su svt flzicki ostact Atlannde potonuli zajedno s ntokom, ostajuct nam tako tzvan dohvata. ne postoji na zalost rno/:tucnost da nam matenjalnt spomemci progovore sebt svojstverum jeztkom. ,Jos nam nedostaju krunska svjedocanstva, Ali, zauzvrat, na njihovo mjesto stupaju drugt svjedl'lci.

Ono sto· je coVjek vee zaboravio, ostalo je nezaboravno utiuru to u zivoi jedne zivotinjske vrste mnogo starlje odcovjeka. P:l1 ontolozi je poznaju jOs ad doba takozvane krede. Rijec je 0 j ·guljama. Europske.jegulje posjeduju svoju tajnu, a ova je na]uze povezana s potonultm otokom, Atlantidom. One su sputane j dnom natsgled besnnslenorn navtkom, koja se kao nasljedni pnsilnt Instinkt prenosl s generac1je na generac1ju - nalme, da dva puta u zjvotu preplivaju cJtav jedan golem ocean - Atlantik; j ednom kao sibica duge male prozrrne Jegulje. a kasnl]e, jos jednom, kao odrasli, spolno zreU mladenci.

Ovaj obicaj ne sarno da je na prvt pogLed besmlslen - jer se n rnoze pronaci nfkakav uvjerljiv razlog za tak:vo neobicno ponasanje - vee je, takoder, i vrlo opasan za odrsavanje vrste, po-

to su tijekom dugog oceanskog putovanja jata jegulja izloz-ena napadima grabezljivth neprijatelja neusporedtvo vise nego sto bl to bio sluea] da ostajn u slatkoj vodi iH priobalnom morn. Tlm J zagonetmje zasto se onda jegulje ne mogu osloboditi tog obi aja povezanog S opasnostlrna i vellkirn napotlma.

Ueem svijet bavi se zagonetkom jegulja jos od vremena Ar1- stotela. Vee je on, svojedobno, mogao Irnati u rukama kljuc rjesenja, upravo ona] Platonov izVjestaj 0 Atlantidi. koj g je odba-

103

AFRIKA

o 2000km

SIika 16. RASPROSTRANJENOST EUROPSKlH JEGULJA prema Joas, Schmldtu. Cmo: Sargasko more gdje se Jegulje rnrtjeste - To&asto podru~je; mlade, spolno nezrele j~u1je - Crtkana podrncJa: spolno zrele jeguIje. Scbmldt jo§ primljecuje: 'Karta pokazuJe, da europske jegulje, za razltku ad indonezijskih, prevaljnju vrlo velika udaljenostt od i do svoga mr,ijestilistu.

CIO. Zbog toga nlsu nton nt dru.gi poslije njega naslf prihvatljivo objasnjenje pojave da se u europsktm rijeka:ma nalaze samo ienske jegulje. Nedostajala su i opseznlja proueavanja zivota ovih neobfearh vodenih zlvotlnja; lim bujrnje 8U cNjetale razlicite ueene lnpoteze. JegulJe je prouelo detaljni]e J. Schmidt, kojJ je kartografskl krajnje pedantno ustanovto seobu jegulja - ali time, tstovremeno, nije odgovorio i na pltanje bio]oskog smtsla oveg nerazumljivog, instinktivnog ponaSanja.

Zivo't jegulja pocmje u sumama morske trave Sargaskog mora, podruqa tople vade velteine srednje Evrope, zapado i [ugoeapadno od azorskag prostora. "Sargasso" i znaet "morska travail - a SargaSko more i zasluzuje ime "mota trave". Nosene sportm strujanjlma, ljuljaju se beskcnaiine ko!icine trave - danas l oduvijek, otkada postojt Atlantik - dlvovsko raslmje do tristo metara duzme. Nijedna kopnena prasuma ne nalikuje po veJtcmi, bujnostt i bogatstvti fermi ovoj morskoj gustari. Sa svih obala koje do-

w4

dl UJI', pora Iruja okupljaju S ovdj trave 1 alge. U ercdtstu. Wlj g lava da L nema gibanja vod , ope se medusobno j p epl- 11 1 rastu dalje zajedno.

U tom raju bujnog sVijeta algi i morske trave slave jegulje 'voj v_lencanje, Amertcke jegulje mnjeste se u zapadnom, a europske Jegulje u IsLocI;lam djelu Sargaskog mora. Iz opledene Ikre I~mlgalji sttan proztmt riblji pomladak, Odmah od poeetka bud! s u njtma ona tajanstvena teznJa za seobom. One postupno vl.1u 1aju iz gustlsa algi svog rodlllsta sve bliZe prema rubu vrtlor· , gdje th Galfska struja preuztma u svoj topli tok j gdje one, hrabro krlvudajue]. uztmaju kurs prema lstoku, prema dalektrn obala zapadne Europe, Tri godine traje ovo putovanje. Postupno, ad malth, proztrnth, slijepilI mladunaca posta]u, ukoliko u meduvremenu ne padnu kao plijen mnogobrojnih gfabljJvaca k.oje vr baju na njth, zelenkastosmede pokretljive nbe .zmijolikih kretnJI. Pred ObalOII1, djeU se dotad jedmsteeno jato, Muske jegulje o taju u slano] vodt, dok zenke ulaze u donje tokove europskih r!jeka, Plivaju njima uzvodno, prelaze pnrodne i umjetne prepreke, a ne odustaju ni od povremeneg skakanja preko pUCaka.i suhoga tla. S pet godina starostl, jegulje postaju spolno zrele i tek tada se odvojena jata ponovno susrecu. Na usctma rijeka doeekuju muzjac! svoJe braene druzlce koje se nizvodno spustaju do mora, j zattrn zajednokrecu na bracno putovanje, natrag u Sargaskomore.

U nepreglednom mnostvu plrva sad objedinjeni narod jegulj-

kl prema mjestu Syog rodenje, dvortstu svog [edmstva - slijep I gIuh za sve oko sebe, uz obale napadan od prozdrlji'Vih morskih ptlca, na otvorenom moru od grablJlVih riba i dupina. Pllvaju na vecoj dubmt: mozda kortste hladnu dubinsku strttjlt ImJa tece nasuprot Golfsko]. U svakom slucaju, prevaljuju dug put za relatrvno kra:tko VTLJ'em:e od sto cetrdeset dana. Ono sto preostane

d braene povorke, ra,strl.se po dubtnama Sarga.skog mora. Ovdj.e se obavlja parenje: zatim slijerlf smrt rodttelja i izlazak mladag legla, I [edan noV:1la:uzni tok pocjlije tame je gdje je zavrsto start

Dvije cinjenice su posve nerazumljrve u ovom zivotnom kruznom toku. Prvo: zaSto to dvostruko, epasno, slofeno putov oje preko oceana, pn cemu se vrsta desetkuje na najbezobztrnlj1. nacin? I drugo: zasto zenke pUvaju u slatkovodne tokove, umjesto da ostanu u meru kod sVOJe brace?

Drugt problem je dje10m1i::no rijesen. Zenke jegulje mogu

105

• pqillll • l:llIJ'1I arno u latko] vo L N sn 'C, In xluum, Jo§ u poJ ,tlJlIosl!mra I. oJI J kerntzam tu posrij dL All. clnJeni a. 0 laJ". Dna zadovcljava, kao objasnjenje, zasto zenke moraju plivaU do ~vr tog kopna na kojem se naJaze vehkt slatkovodni lokovL Medutlm, odrnah tzranja nova nerazumljivost: Antili 1 Florida se nalaze mnogo bllze SargaSkom moru; pa ipak mlade jegulje europskog varijeteta pJivajl1. umjesto lama - dakle, prema zapadu - upravo, u suprotnom smjem, prema Istoku, do mnogo udaljenije Europe. premda im do tame treba Lri godine putovanja, uz izlaganje nizu mnegobrojruh epasnostt, Vjerojatno - moglo bi se dalje argumentirati - mlade jegulje odnosno onaj u njima djelotvorru nasljednjl tnsttnkt, odabtru dalji. put. [er je on, zahvaIjujuCi toku Golfske struje, manje zamoran. One zapravo, ne irebaju cmtn nista drugo vee se prepustiti toploj vodi kojoj 1 msttktivno teze: ona ce Ih, poput nekog. udobnog transportnog sredstva sigume putnteke pruge dovesti do najbliieg dohvatJjivog kopna. Ova] argument bt, medutim, objasnio zasto se mlade zenke jegulje povjeravaju Golfskoj struji I, ponesene njome, usuduju na putovanje do Europe u cijim rljekama mogu spolno saznjeti. Zasto br, meduttm, trebali s njlma pHvati j mladi buduci muzjaci i izlagati se nepotrebnlm opasnostlma, kad kod njlh fie postojt rnkakva nametnuta bioloska nuznest kao kod jegulja-ienki? Cinjentca da se sve jegulje. bez obztra na spot prepustaju Go1fskoj strujt, a da samo zenke medu njima na1aze slatku vodu potrebnu ta spolno sazr~evanje. nepobttno d.okazuje da cllj "spolna zrelost" sam po sebi ne moze rnottviratl poduzeto putovanje, buduel da lma svrhe samo za zenke. dek je, naprottv; sasvtm besmislen kada su ruuzjaci u pitanju. Dakle, nije pnmarna ova potreba za slatkom vodom, veri opca zelja - prepustiti se toploj vodi Golfske struje, Pritom je cudno samo to da ta .zelja ostaje odlucujuca, premda europsko kopno, pornocu Golfske stru]e dohvatljtvo na udoban nacm, lezi taka daleka od Sarga_Skog mora.

Upravo je ova udaljenosl one sto zagonetku u zivotu jegulja cmi doista zagonetnom - neobicna cinjentca da je zeukamajegulja za spolno sazrijevanje potrebsn boravak u slatktm sedama. premda je najbliZe dohvaUjivo kopno sa slatkom vodom taka daleko, a bliZa Amerika t Antill pak nisu dostupni pomocu Golfske struje.

Kaka se moglo dogoditi - morarno se upitaU- da se ova neoblcna zavisnost od slatke vode utisne upravou ribljU vrstu cije

106

SU1ca 17. ZEMLJA JEGUWA U SJEVERNOME ATI,ANl'll{U btln je' II vrl J 'm. kvar tara , veliki otok Atlantida [AI. Dna Je hila ukljucena II ~lvo! Ie lutj < zbog njome stvorenog kru~nog taka Golfske StrUJ6 010 Snr!-?l keg mora (S), DanasDjim Jeguljama Atlalll!idu zamJclljuj - El.lrop .

Dol je Golfska struja imala kruzru tok u podrue]u SargaAkag mor • ilv!)L J gulJa Je biO smisleno pnlagoden tim prtllkama 1 bto je polpuno razUIIIIJlv; nakon propasti Atlantide! promjene toka Golfs'ke struje, zhrob:1.a ponasanja jeguija izgledaju zagonetna.. buduel da jegttlje l dalje nastavlJnju ~J'1etl kao da Atlantida jos uv1jek postojt. "Jegulje ne mogu zaboravnt AUantldu."

J mjesto porijekla - Sargasko more - taka daleko od onog kopna e!lja je slatka voda potrebna ienkama da spclno sazriJu 1 take na tave vrstu?

Sva ova pttanja, na koja S,IIlO raS6Jan!1i aagonetku je~ulja. dobivaju jednostavno, sasvtm l'azumiji.vo objasnjcnje v c I prvlm pogledom na sllku 17. Dna sadrzl ne samo rjesenje probl m AUantide. rtego t s nj'om usko povezane tajne jegulja.

Ova] crtei predstavlja zapadni AtlanUk prije propa tt atoka Atlantide. Na zapadne obale "otoka-brane" udara Golfska struja: ovdje se ona okrece gIavnom masom za sto osamd et tupnjva, prtstljena krenuti u vellkt, vrtloznl tok kOji opkoljava Sargasko more; na istoku dodirtlje rijekama bogatu Atlanudu, a na zapadnu slatkorn vodom nista manje bogate obale Srednje I Sjeverne Amertke.

Ovaj morski kruZni tok predstavljao je Zivotnl prostor jegulja prije velikog tektonskog prevtranja Zemlje na kraju diluvija, koji je zavrsto potonucem "otoka-brane", Na ova] zjvotni prostor jegu-

107

IJl" ~Irl bll, . .1 prILgod'n- svoJlm na~!nom Zivota. Nlsu 1110ra1- radlII nUlla dru '0 v se prllpusUU vrUpgu Golr~k struje Ito]a 11:1. J . stamo nostla. Nosila fh j' Iz slane u slatku vodu i ebratno, 1z slatke vade natrag u more, Nije ntposto (;udno da je jedna riblja vrsta, kOja je i.zabra1a svoj zivotnl prostor i njegove udobne moguc;nosu kotnbiniJ;"anJa sla£ke t slane vode, spec~a:Uzirana u ct~m smtslu da njene zebke mogu spolno sazrijet] sarno U, Dj:lma lako pristl.lpacll0j, S:latko.t vedil mazda je p'r.itom tgrala odredenu ulogu relatlvno veca slgurnost plied gl:abijivim morskan ptteama - koje De napustaju. uskl pojaa obale - i11 pred gtabljMm rtbama i slsav.cima debelog mom; mazda je 11a taj nacjn trebalo sacu,vaU, za odrZavanJ~ vrsta 'Wainlji. zens'ki die mladih jeguljai mozda u vrijeme kad su se jegrrlje, pctpuno prilagtrlene svom specificnom zivotn9m prestoru. obilatc rasmnosavale tbile ~nnogtlbro}nije nego danas, rljeke kopna nlsu bile dovoljne da sV1.m mladtm JeguIjama oSiguraju p6tr,ebnu ishrana: mazda,Jc zbog toga ograniZ:en ulasak u rijeke., dakle "slatkovodne veaa", samo rfiladim Jegllljarna - bududim majkama. Bilo ovako iIi drukcfje - sigjlmO je da je eva "slalkovodna veza" hfla same tada korisna i. bezopasna pe vrstu dok je zivotn1 proster jegufj~ sadrzavao i slatk'tt j 'slanu vodu, Ova pretpostavka odgovara vremenu p.riJ e prapast'lt ~AtlanUQ€; dallas, meduttm, nije rise take izato je zi'vot jegulja pestao 2lagGnetka, znanstvent problem,

Po.gledamo U, medutim. slfku 17. eagonetka se rijesava same bd sebe, Sargasko more, opkeljeno Oolfs,kom strujem, skr.tvalo je a labtnntu rastinj;;t jegulje za vrljeme parenja; one je hila i gr'eb-

nlea ostarjeUh rfba i rodiltste novog 1z,mrijestenog mm-aStaja. _

Sp~ra topla struja slane vade nosfla je mlade jegulje uokolo oko hrancm bogatog Sargaskog mora. Kad je prostmtm sicusn~m rfbteama prijetila opasncst, nudtlo tm [e ono udobae sigu:ranzaklon, gdje su se mog)e shlonil:i. kad au na njlh vrebale.velikeg,abljiv.tce .. Tsta struJa DosHa je' mladuncad koja jlfl polako [asIa do bliZih i da'ljih 1!lsCa zapadoih. i is1.iocnill rijeka. Tamo se u jegulj.amazenskog spola buGl.a nagon prema slatkoj vodj. On ih je manno da upltvaju 'U rij,ecnausca, da uzvrml:n.o sI'ijede don:je, tokove i tako ptodru dublje u kopno - u sredin~ gdje BU bile Bigurne ad sVO'j:ih glavnih llepdjatelja. Hz to, one sU i s.ame bile gJ'abljive ribe, sposobne da s·e brane l:inI. su ~zgubilezasUtu neVidljl<w®SU koja t.m je •. dpk su bile prQ2;~rne m1ade rtbiee, bila jedina ..sarno-

9bFana:.

Dok Btl ~ nke stasavale do zrelostt u slatktm vodarna, nakon

(·galh J nagon panavno tjerao natrag prema moru, JegulJe mu,~kQg spola tumarale au negdJe u slano] vodi taliko dugo dok ne b.loartn IIZQV,r z'enkl koje suse vracale, onaj .zagonetan zoy cijlm pcsredstvom stanovnict voda mogu IilasIutitt i zvat:i j,edRi druge, Taka bt se skupUale U jedlnstvena jata, tada bl1 se formirala veltka svadbena povorka 1 odnosfla Ih preke poznate top~e vcdne.cest prema zasUfnickom gustisu sargaskih suma - na parenie, n mrijeS~enje, usmrt, do novog pceetka.

Kako je ovo prozimahje zivotnog prostcra i !lacina zivota bilo puno smisla! Zajednistvo GoLfske struje i sargaskih trava stitilo je od nepnjatelja na .isti nacifl mlade preztrne jegu_ljiC€ kao i kasnlj'e mladenee: u epasnosti, m.ogli su umaknuti na:padacll u neprobojni gpstis od algi 1 morslah trava. a zroijoUk.o tije;]p pornaga- 1'0 1m je da sami lak§e izmigoIje it zapletene morske vegetaciJe. Bit ce da su bezbrejna tada bfla jata Jeg\.1lja, U ono viljeme kad jos nisu bile; prisUjen€ poduzimat; besmlsl!ffia t preepasna'prelazenja Atlanskog oceana, pri Kojima danas str.acla:va glavn:lna prtpadrnka ovl:l neobtene l'iblje vrste,

Kruzm tok zivuta jegu.lja bto je presljeceu. prestankom pas tojanja krusne Golfske s{:ruje, ednosno "atoka-brane" keje ju je cdrzavala. Ova sto S:I! sada dogada III Jegulja:tna same je lase nalieje jednezavtsnostt ad duboko usadeaog mstmkta.

Instinkt se ne mose naucttt. Instinktu se jeguije pokoraveju jOs od dopakrede. One nt ne slute da Atlantida Vi~e ne postoji, da je prekinut vodent prsten oko Sa.rgas~og mora: cak i kada b1 to znale, ae hi vise mogle izUlijeniti urodent kruZnl tok svoga .zivota.

'Kao l nekad, mlade jegu.lje nibrajCl se h1ovj,eravati toplini i transportatm pogodn,os.tt:llla Golfs:ke struje: ona ill, meduttm, vise ne nasi aka l:IJiho:vog zaj:edmckog miljea ad sa:rgaskiih. vodenth prasuma, vee ihodIiosi puJ dalekih, apasnilitokova., sve 'tamo do obala E:vrope 0 njenih rijeka, Bezbroj mladuncadi strada prLtom i. sarno rnlmji bIOj st1ze do Eutiope; one morajutamo, jer ta .. rna sad teC~ Oolf~ka struja po sVbj,oj. posllje propasti AtlanlJde ne vi.S:e kruzfiioj\. vee jedngstavnoj, jednosmjernqj stWlL .lata j svadhena po\!orka jegu~lja mora pOnOVllQ nai:Fag preko ooeaua, unatoc tlInnozeniID opas1l0stin1a i gub'irCirna na tome iZuzetnom putovanju; zate.Flllva llarod jegulja, sl1)ep I gluh za Bve oko sebe, sVim svojim snagama pr:ema zas:titnickom podrucju ,odakle ib je

108

109

udv .1[1 Uulrt::lka rtru] kojoJ se, pun povjerenja, bJja!ie pr .pusilo. -Jer, ramo ovdje, II njedrlma plutajudlh sargaaklh llvada, ~asLicenl od neprijat Ija. mogu obavttl oplodnju i polaganje Ikr . Da bi se La osiguralo. odnosno, da bt se novom narastaju pruzlla prljeko potrebna zivoina zasttta, moraju se odrasle jegulje uputlti natrag na dugi put preko A'tlanUka, sta:vljajuct svo] zivot na kocku. Podrnladak: je sve, on Je najva2:niji - i zato njemu, odrsanju vrste, Instfnkt daje prvenstvo .. Zato Je Jos i danas zlvot JegulJa. i u svom pocetku i u svorne kraju, vezan za zajednicko podrucje u Sargaskom moru: ova] neznatnt ostatak nekad savrsenog pnlagodavanja odrsava se i placa u svakoj generaciJi ogromnim zrtvama mnogobrojnih jedlnki koje mora]u ugtnuti tijekom dvostruKOg prelazenja oceana. To je cijena koju jegulje moraju placati zbog propasti otoka AUantlde.

Time bi se zagonetka jegulja mogla smatratt riJesenom. To vi$e nij~ zagonetka, uzrne Ii ~e U obzir veliki preokret do kojeg je doslo u prapovuesno doba, u kojem je kao zrtva pala I ta pradavna zivoina harmonija. Jegulje imaju - izgleda - duze 1 bolje sjecanje od covjeka. Kopno na tstoku za njlh je nezaboramo. Svaka mlada prozlrna jegulja. svaki od zelemh iii smedih mladenaca, predstavlja nljemo svjedoeanstvo nekadas.njeg postojanja Atlantide.

110

ATLANTATLANTIDA

Svaka lajna una ldju.c kojtm se otvara, To Iakod 'I' vl'ljedl I aa taJnu ucij:i [e veo umotana prastara atlanttdska kultura. NJuzln j kljuc zagonetna rijec - AUantida.

Allant1da, potonult otok. pe njemu nazvan ocean, njegov narod AUantinJani, frnaju zajednjcki mltskt stmbol: diva Atlant. no-

a neba, ZO'l~. ga joS i .Atlas (gr,GSkl i latinskil. a to su sa:mo na .Izgled dva razli:clta Imena, Geniti'V AtLa:sa. nagrcnom je A'&'A(lV11oa (ALlantos)' lz Icegli se vidi punjeklo rijeci Atla.nt. U tmenu m1tskog diva lezi kljuc za T'azumije~aJ1lJe atlanttdskekulsure.

U prvom pj.evanju €Jdisej.e, najstarije.rn sacu\i'anom pismenom tragu 0 tome, .govori se D caroPl):om atom Oglgijl i 0 niDl1l !{aUpso, keert drva Atlanta:

Na otoku tome sUmo¢.tom bogiiljazivi.

ziopakog At:lanta kcerka.; on poznaje dub1I:Je Ll.loTske svekoUke; a sam i stupove duga.,eke drzi

si:ono nebo od zem.1je FazdvajajlJ: ... Nil-54)

Dcslovan pr1jevad posijednjeg, retka - kGji je za ow nasu temu ad posebne, Vl1Znflsti - glasi: "Eoji Gak ima i velike stupove §to zemlju i ne.bo drze rastavijenejedno ad drugog.,," On optsuje upravo ona] prauzor koji je kasnije pret@cen u mitsh.1. simbol. 00- saca neba, Atlanta. Nesumljrvo, to se mora temeljiti na nekom clnjen1cDQD) stanju stval't,

U svom G:Ciltvrtom putnom dnevnfku, pos¥eCeno:m. muzl Me1- porneu], Herodot 0 vanjskom,. sj,eV€fOZapaclnom vrsku AfrJke kaZe:

'113'

11 ... ( pd pu. Ii)' d s'l dana hods. na1 zl span V110 jf d lf1 hreiulJll k ad .soUl j dan hI/or, 1 oka lljeg. tsto taka sianuju ijudl. () raj br 'xuljak od soIl nalazi se pokraJ pJa11ine Jr.oja se zove Atlas. PJal11mJ je uska i sa svib strana alrrugla, 1 pricaju da je toNko vi~ soka as joj se vrhovt ne UlOgU vJdjeti, JeT su uviJek. 1 ziml11Jetl. ahavijeni maglom i oolacima. Tamosnji stsnovtuct pricaju da sa to nebeski siupovt ....

Ovd_je je aapravo l"1jec 0 takozvanom Vtsokom Atlasu. planlni u sjeverozapadno] Mrlei koja ima dva vrha visoka preko eeurt usuce metara, Za OV0 gorj,e se poslije Palibija upotrebljavalo tme Atlas; zbog toga je u helensko] legendi kasnijeg datuma 0 Heraklu, tarno smjesten i mitski div Atlas, pa ga je antickr heroj mogao sresti dOH! se nalazio u potrazi za Hesperidinim jabukama. Jabuke je Heraklu, u stvari, sa stabla ubrao Atlas. a za to g~je.vrijeme Heraklo zamijenio, prfhvativs; se :njegova posla - nosenja neba na plectma.

Poznato je da je brdo Atlas relatrono kasno dobilo svoje (da-

nasnje] lme. Prema Strabonu, ono se na jezfku tarnosnjeg stanovntstva zvalo Dtris: prema Pliniju, zvali su ga Daran. Imenovanje OCeana s one stra.ne Heraklovih stupova irnenom Atlantik - dakle, praktteno isto kao i otok Atlantida - ocito [e mnogo stanje. More se nikako ruje m.oglo naknadno nazvati po sjeverozapadnom africkom gorju. Ovo, a pogotovo njegov glavni vrh, blli su, naprottv, u prvo vrijeme bez imena - a zbog cega, moze se lako pokazatt,

Herodotov cttat daje 0 tome razjasnjenje. Ovo vtsoko brdo dobilo je une zbog svoje veltcme, zbog pruianja nebu pod oblake, kao L zbog tmpozantnog utiska sto ga ostavlja na promatraca: [er, izgledalo Je gotovo kao i onaj pra-Atlas koji je nekad dao oc~anu nne. To je ime btlo preuzeto od njega i preslo na visoku afriCku planinu kada je pra-Atlas potonuo u Atlantik - a s njim otok i sve sto je ono na sebt nostlo. Dokaze a tome nalaztrno na oskudnim ostacima nekadasnlog velikog otoka: Azonma.

Devet azorskih otoka, kako je to pravilno uocio vee Athanasius Kircher, predslavljaju, u stvar1, iZnad mOJ;ske pO'Vl's.ine strseee vrhove najvisih brda podmorskog masiva koji je nekad b;io Atlantida. Na jednom od ovih otoka - po imenu Pico - uzdiZe se JOB i d.anas impozantno brdo. Pieo Alto, "Visoki vrh'> na 2320 metara Iznad mora. Ako se racuna i dubina potoDuca neslalog tla, s aka 3000 me tara. onda seza nekadasnji vrh brda d0bije

114

I Ill, 0 300 rnctar - to j ~ P t totm m Lara vis od n Jvt pl1l11nc l1.llrop . Mont Blanc .

Zaml limo planlnskog diva veHcine Mont Blanca i. pres limo f,l II rntshma na trme obale suptropskog otoka i evo nam otprilit l' sltlce kak:va bi se ukazala prapoV'ijesnim pomorclma kada su

I dlvJjeg. barbarskog kopna na Istoku prispjeU do blaZenog otoIl I. ozansko brdo moralo je zaista izgIedati kao da se iz zapje- 1111 nlh valova oceana uzdize sve do podruc]a nebeskog carstva. I 110 I U oplsu afr~ckog Atlasa, j njegov je vrh sigumo obavijala sf.alna tsrnagltea. Stovlse, on ju je cak t sam tspustao - jet. kao i j,Ultl§nji Ptco Alto, i brdo Atlas btlo je aktivan vu.lkan.

lz kratera se uzdtzahu, kao i iz glavnog kratera Etne, oblaci v dene pare; uskoro prekrtse njegov vrh, uspinjahu se zatim uvts U obllku cempresa, izmjesase se s nebesklm oblaclrna i povezase IQko nebo, vodu i zemlju - S\1a trt elementa Zivota. Sada se razuIl1lj mitska slika u neobtcnoj Homerovoj recentcr, da dtv Atlas I ojl "mora dubme poznaje", ima stup 1(Oj1 zemlju i nebo ddi rast vIjene jedno od drugog. .Jer, oVO divovsko brdo raste strmo Iz dubine mora kao da ima konjen u najdonjem podnozju svijeta. 'fa Homer tzr1ce rijecima da "mora dubme poznaje", Obladn; SlU.P

to ga vrh tspusta, na izgled nosl nebo. Ono se oslanja na njega.

Tako on, silan, razdvaja nebo i zemlju.

Tako smo ponovno pronaslt prauzor prema koJem se formirao mrtskt simbol. Kad je Atlantida potonula, stmbol je prenesen na Visoki Atlas U sjeverezapadnoj Mrici. To je objaSnJenje prom] ne znacenja tmena Atlas, do kojeg je doslo ujekom vremena. Otok Atlannda, prema kojem je nazvan AtlalIlNk, dobto je pak svoje ime po vtsokom brdu kOje je njrrne domtniralo, istovremeno bijuci znacajkom j dobrog dijela njegove okoline. Legenda je iz toga napraVila- kao paralelu nesaeu neba Atlasu - Prvog kralja Atlasa. prvorodenog sina boga mora Posjedona.

U Nahua tdtomima - dakle, u govoru naroda zapadno ad AtIanttde - "atl" mael voda; iz Imena Anda, juznoamerickih Kordiljera, moglo bi se zakljucili da bi hanti" trebalo znacit1 nesto ka.o vl.soko gorje, visoko brdo. Na o:vaj nacin dosU b~smo do hipot tlckog prljevoda "Vadabrijeg", "Brdo jz vode", "Brdo usred vad II, Ovaj bi naziv izvrsno odgl'lvarao AtlanUdi, odnosnu Atlasu IAtlantu).

U svakom slueaju, bila je to zadimljeno brdo koJ ad 0 e-

anskih valova pruZalo sve do neba i ua zracnom. stupu nosllo kristalnl svjetski kIov, jedlnstveni pramotiv i pravl nosac neba.

115

Sllka 18, ATLAS. NOS1\C NEBA - PRAUZOR '1'ERASAS1'H-I PIMMrOA Iz vulk:anskog karaktera Azorskth atoka maze se zaJdjuciti cia je danasnjl Pleo Alto prlje propasn atoka Atlantide bIo visok terasast VJJ,kanoastao takav, ~na kaiove", tijekom vise enipctja. Desna strana crtesa prlkazuje presijek sloj eva; gratia vulkana je obejeno crno, a razn! slajevi-terase raznfrn crtkantm ljnijama. Takav terasast vulkan je prauzar za jednako 810- jevtte terasaste grade\T1ne kakve nalaztmo po Inchji. SrednjoJ Amenct, Mezopotamiji i Egiptu_

Prema njemu nazvan je prvi otok, Atlantida. a zattm, prema otoku I more, Atlantik. U prakralju Atlasu, i u divu, nebeskom nosacu Atlasu, ova] mocru mottv postao je i oslao persomticiran za potrebe mttskog naema misljenJa, mltske politfke i kozmologi.je.

Ali, to je same jedna od njegovil.t posljediea, Druga j€! jas vaznija. Vjerojatno je, nalme, brdo Atlant :praVi prauzor za piramtde i sve ostale raznolike kulturne gradevme u zemljama i krajevrrna zapadno i tstocno ad Atlantfka - svuda gdje je dtrektno ilt posredn1m pulem pala zraka svjetlosu iz Atlantide.

Vee je mnogim ramjim promatractrna palo u ocr da su kod vecme stanh kultura nj1hove najstanje kultne gradevine medusobno upadljivo sltcne. Najuobicajni tip kod svih je piramida - i zato se govort 0 takozvanom "plramidnorn pojasu", On obuhvaca Kinu, s njenim VisekaLnim pagodama, hramske tornjeve na NUu, njiheve manje poznate koplje u Lib1ji. ali takoder i one, sarno tzvana primiti'VIllje, megalltne gradevine u staro] sjeeernaapadno] Evropt, nuraghene na Sard.inijh trsko-skotsk! erannoghs i brochse. 1ruddhuse i trulljse u Apuliji, talajote na Balearitna - a zapa-

'116

lno od Allal lIka t. 0 al Maja, Totor , Toll ka, Azl k I dru-

gill pra m ricklh naroda, SvI 01 t !l'naju tshodt te u prastrnbelu dlvovsk g. do n beskih obala visokog brda na kojem, odnosno u I 1 ID, pr hi aju bogovi kao kod svoje kuce, u svome hramu,

Svud tu srecerno (jos nedovoljno razjasnjen] strukturnt molIv kOJI neobicno upada U Dei. Sve ave kultne gradevme imaju, barem bllie temeljima. terasast obUk. To 5e objasnjavale tnedokazanorn) cll1jenicom da Sll ptapav1jesni graditelJi: tehrtiGki ovladali sarno ogranicenom vistnom gradnje I da su zato bill prtsiljenl 1 tove slagan jedan na drugl u obliku tornjeva, ne bi li taka po Ugli vecu ukupnu vistnu g(adevine. Mozda je, II nekim slu-

[evima, i bto mjerodavan taj motrv, roden ~z tehntcke nusde.

Zbog cega je, meduttrn, terasastt sUI gradnje blo take cesto zadrzan i nakon sto se vee znalo kako da se visoke gradnje izVedu U j dnom potezu? To posebno vrijedi za relatrvno tupe hramske ptramide Srednje Amertke: one BU naltk na terasaste brezuljke: ne bt stgumo bllo tere, stovise, bile bi eak i lakse, da se ukose glatko, umjestn terasastn, Ipak, oslalo se prt praobltku, vjerojatno zbog toga sto je izvorm praoblik upravo i imao znacajke terasa, Ovaj red zakljucaka mogao bt se primjeniti i na strukturu vulkana Atlanta, koji je u sebr bio utjelovio ova pralorme prapovtjesnlh. kultnlh gradevina.

UsporedimO ll sad to sa slikom neke srednjoamencke terasaste piramtde, na prtmjer 5 piramidom Sunca Teotihuacan, pada It oei toliko tzraztta slicnost da btsmo jedva mogli zakljucttt da je 'U pHanju cista slucajnost. Ova usporedba JOB nas vise prfblizuje tspunjenju nase slutnje - natme, do slojevite terasaste kultne gradevtne Imaju svoje portjeklo u prauzoru, prashct terasastog vulkana, A najsvetiji od svth vulkanskth brda bio je ncsllac neba Atlas, na otoku AtlanUdi, U samome sredistu svijeta.

Oponasanje i srnanjenje prasltke lako je shematski pnkazau: slojevito terasasto brdo j na njemu stup sto nest nebo (sltka 19).

Iz njega su, octto, dalje izvedena dva gradevrnska tlpa - al"haican grob heroja, timbos ili tnmuius, iz ko}eg je kasnije nastao templurn, hram, lmjl je u svojlm osnovnim konturama sHean grobovtma ad velikog kamena u sjevernoevropskom pros toru, Konstrukclja i materfjal ravnajn se povremeno prema prtrodnom uzoru, Klasican prlmjer rmdi nam Djj~da u 23. pJewanJu; sahranl Patrokla. Mrtvac kojeg bogovi pozivaju k ssbt na onu stranu svtjeta pociva u unutrasrnostt umjetnog suplJeg brda - zasto?

117

AU, I , on: stWJI DC ana kOjt raz vaja Starl od Novag - vjerojatno J LarlJ g - vljeta, kraljev; I poglavic su s . kao i na l loku, ahranjivali Ispod brda, Toternski stup - gradevni simbcl stllu obeliska i menhira - upravo [e lzraz tlh zaboravljenlh r It-

Slika 19. KUL T.NE GRADEVlNE STUPANJSKOG 1'1PA GRADNJE prikazuju graditeljsko oponasanje uzora u malom (usp. sl1ku 18.); njihov gradevn; uzor je brdo .kQje nos; nebo, to jest brdo s nebeskom stupovnna. Iz formalnog gradevnog tipa (srediaa gore] su tzvedent:

a) 3:rhatcm grob junaka (,!'Wnulus ill tymbos); .aka pristupa. grobu nasipana je zemlja, ponekad ~Iseslojno. na vrhu kOJe je stup, SilJ3Sta stljena ill sileno (lijevo)

b) 1Z anticklh grobova junaka prolzasla kttltna gradnja krscanskfh crkava: formalna sIlCnost s "Nebeskom brdorn" nije uvljek dobra prepoznatljiva: nacrtani prtmjer (desno) je katedrala St. Sernin u Toulouseu (1096). gdje se j05 vidl karaktertsttono stupnjevanje temeljne zgrade (·crkve"J 1 nastavka nebeskog stupa (·tornja").

1 katedrale se podizu iznad grobnica. KatedIala Sv. Petra u Rimu je biljeg Iznad 'groba junaka'', apostola Petra. Prvo Je tu blla krtpta, a iznad nje mala kapela - dakle wnJetni suplji brezuljak sa stupom, tOm,jicer:p.. Ali msu takve same krseanske crkve - ! diamija je zapravo suplji bresuljak, a mfn.arl!lti liZ nju SU' stupovt neba, U tstu skup1nu. spadaju i plramtde - pod kOjtma leze mumije - obvezno okrufene plraml.d!ono:En; dimn] stup Atlasa cJpi se da je U egipatskom obel1slru tsto tollko obnovljen koUko i u sjeverneamertektm, keltskim. englesldm menhirtma - naztv kojl mozda samo sluCajno sHeJ talljantztrano] rijeti mmaretto - i tornjevima gotskih crkava kOj! streme put neba,

118

II" Ij unm je Z.l'1 enje po ialo n razurnljlvo, Ponovno 11' tlaz - 1110, • ko s ne varamo, na osLatke ALlanUde, na trag dj lovanja lilt Ill. ctvillza Ije.

Kultn gradevine cesto se u nemirnlm vremenima preureduIII 11 ntvrdena sklomsta. Njih nailazimo i u najstarlje vrijeme, u. rancm mladom kamenom dobu, Primjer za to je poznata"brdoku<::n" SLronegg. selu u donjoj Austrlji: S l1jeuim neosporno "atl.mtldsktm" slaganjeln terasa, ana je rodak terasaste piramtde .,'. kkara, bjblijskog Babilouskog tornja, piramtde Sunca 'I'eotihuacan, Linije forme vade do kJneskih pagoda j do vjerojatno ek-

trernruh oblika dravtdskih katnih hramova.

Jos jedan znaeajan motiv moze nas podsjetttt na danas potenulog planmskog diva. Ptco Alto. cije se vrh jos uzdize nad mar m, Je aktlvan vulkan jos od najdavnijih vremena. Dim se j08 d ze jz njegovog kratera. Ognjeni odbljesci lave iz njegovih njedara 0 vjetljavaju oblake dima, a tt blistavt oblact dima reflektlraju, sa svaje strane, svjetlost na snjezne vrhove, koji sjaje kao ugla~Ano zlato. Start bt govorili da se vrh plantne kupa u zlatno] svjeue LJ svakl put kada se bog, sto prebiva u pl anini , obraca smrtnim ~lasom grmljaVine.

Cak je i taj zlatnt sjaJ bio prenijet i na gradevine stvorene I udskog rukom. Herodot izvjestava da je Mardukov hram na vrhu Eternenankisa bio say presvucen zlatom. Piramide ::IU nosile metalne krune, Pagode suo se ukrasavale pozlacerum vrsnim krovovnna, Obilje zlata na aztec kim piramidnim hramovima pobudito [e kod. span:jolskih konkvistadora dtvljenje i pohlepu, Pa cal< 1 krscanska katedrala uMilanu, taJ san u kamenu ukrasen

SUka 20. I'B RDO-KU CA" STRQNEGG u Donjo] AustrUi je tip ranih terasasUh gract~vjnau (danaSI.ljoj) Njemaekoj, Austrlji, Francuskoj, Madarskoj. Svedskoj (Alt-Uppsala) i SjevernGj Amend. Sluzlla je i kao utvrdeno s)rlontste i kao kultna gradevma, Prepozna:tLJiva je formalna sllcnost S prauzorom (usp. snku L8).

119

umO tvoru I1Iram(Jrn!11 'IIJ ka, Ima zl'.tnl blJ Stavlllvl'h" mado JIll. All, l.1Jog ega sve kultne gradevlne mar~u bIje~t.atL zlatnocrvenlm metalom? Zbog ~oga sto joe njihova davna zaborav.lj na pn lIka, s nedaleko s'Vjetlecim vrhem, bua s'lgnalma vatra za 0- morce kojt SU. III davno doba pJovt,LL prema, kastltj.e potonulom, otoku bogova u Atlantrku.

Ne same sjaji nego 1 dim dolazt iz v,ulkanskeg grotla i ~bQg toga mozemo reel. takoder lit njegoVih knltnth kopija. Najjlil-Snije t najcesee - premda, takod:er, Iu najuzasniJiDl vanjantama - taj motlv se zadrzao ked aztlilckih hramova-ptramtda, NJihov vrh nosto je vatrent oltar, u cijem je ognju gorjela Zrtva h1bgu. U FeniciJi iKartagi iz "goruceg hrda'' naatao je "goruei bog", ona] strasni Mol.oh - 8tO· znaci MeIth iIi b(1)g0-kralj - kojem su $1.:: Zrtv'ovaia prvorodena djeca, Na vatrenom altar'll 81\; ltako to nespomo stOjl u Starom zaYjIttu, Jehovi u znak z;J;"tve 8palJivalt slaninu j meso. Hekatombe za hekatombama Zrtvovabu se na vatrermn oltartma 1.1 HeJadj i Rtmn, KrsCl'inSki oltari, nesumljtso podr1jetlom Qd ant1ckih vatremh oltara, slu~e jednoj S,huoolickoj zrM - i zato mora tamjan ispustati onaj oblak koji. oz.nacujuC'i bozju blizlnu, izgkda da od dauaAtlantide pralli diJalog iZroec!'u, boga 1 ooVjtka,

Zat nije i ona] neobient stmbol stare Europe., stsblo svijeta. ill spoznaje, iii sudbine, Hi vremeaa, tek jedna kaslilija i:naciGa dimnag brda kdJe nost nebo? Na njegoVim vttktm stupovnna pociva sav svernir: poput oblaka tzl~e lz njega ogranci. ,grane i ]]See - ueobicno za jedanl'l.ebeski stup, i nimaIo shena krbsnji k!ilja bi ipak roogla predstavlja:U same zvjezdmlla nebo, Ovaj sebol prtpadao je me:g~litskoj kultun kOja se razvij,ala tamo gdje je, slijedeei Ied u povlacenju, Qovjek kroraanjonskog fipa naseljavan djr;,-. vtcansko oslebedens tlo i podJizao one neobiene div:ovske gradeVl.ne ~ije su veltke uhce lcameath stupova pekaztvale preko davno potonuUh obala u more, prema zapadu - pr,emanjiliDvoJ prad(;rmovini iZ koje takoder bijahu dasH 1 crvenopuh krornanjoocL

lata tako neobjocsUj1V kaoDa 1stQkU inninsul- Qno zagonetno stablo sViJeta predgermanske Evrope - ns. zapadu je jednako reprenzdaUvan simbol"perna'te zrnije"; on je povezan s likOIn boga Qu:etzoo.coatla kad Maja i Azteka •. Kulturnaca u OvatemaIi 1 Kukulkana na Yukatanu. Zmlja koja puzl ili i:u vade iH ii rupe u tlu, s,UkOVito predoCaya vodu ili zem]ju; pernata oprenla daje joj SP0- sobnost za let,. letenje. Sto se, medutim, zmfjohko LzVtja iz kratera vtsokog erda penjUci se nehu pod ob~ake;? Sto izvire tako iz

1'20

1.1 ml.lt~l III pravode tik:ojoJ BV pllva? To J Ieteca dtmru p rjl.'Ill1 a vldk~mskog brda koJa se uzdtse u nebo - upravo ana slo odlikuJe I-dno lakvo sveto brdo u adnosu na druga ebtcna brda i daJe mu Imhnskc airtbute. Pernaia zmiJa [e u Novorn svije:tu sJmbel sverna nag sveboga. Legenda 0 njoj kaze da je sttgla na kopno s TLII .. Ian- 'Ilapallana, otoka U istocnom moru Amerike. Maze se zato rcl:!:i da onaj bog, od kojeg Dam je danas preostale same, vjefuJatno, helentstrano tnre Atlas (tocnije A:tlan,t) bijase gospodar flad sva cet1ri elementa, nad vodom. i.z koje je rasle Iljegovo divovsko tijelo; nad zemljom. kojU [e on bozanskJi. nadvistvao: nad zrakom, kroz koltje rastao njegov ditmti stup i na kojem je poetvao oblacnt pokrrvac neba: i nad vatrom, kojaje hila njemu na]prtredemjt, nadzemaljskt element, Ako je !ked nekt pradavni narod nnao razloga da ~eruje til: jednqg Jtidtnog svernoguceg boga, 1 ada je to bio narod na Atlas'-Dtoku. Mi ne poinarj.emo stariju kulturu, I stQgsl svakako [e razumna pretpnstavitt da I ona] prastan mcnotelzam, za IWjl. mnogi istraiivaoi pradavnog doba.smatraju da je najstarlji Oblik rcligLJe, spada u nasIJede Atlantide.

Ova] prastart bag izgLeda da je bio posebnn ~ije:njel1 kao bog val.re .. Raspolagao je gromovitim strijelama. munjama, kao s'Vojim najs'lrasnijiJt;l ofuiJem: pornedu n:jih je Zeus pobjediO Oigante 1 Tttane, Marduk je isto taka pobjedio Tiamata; a Tor silne divove .. Oromovtte stnjele nisu,. rnedutim, prVobi'tne bile rnunje vee kamenje. uulstavajuce kamenje koje je pa~a.1o f5 neba, dubilo rope II tlu I izaatvalo .~rClz.ne posare, kldale stabla s korijenjajukratko. meteontt ill kisa kantenja koje obiello izbacuje aktivni. vuikan .. TJ prapovt;jesuo doba, ljudt 1edva da 8U mogU razlikovati meteor od kamenja vnlkanskog podrij:dla. PO\TeCi metecrtf, Koji je jedn,om 11 davna vrernena pan na s neba, uzidan u Ka'abi, JOB je i danas u arapskom gradu Me1ti sjedl~'te vjerSkog poklonsiva iz 'aetnena dav:nog predislamskog kuna. Magna Mater iz P~ss1n.uma biQ je takodier tneteorski kamen. OdUVijek je vladaJ.D Illvj'ertlDJe- da je sve sto doLazi. Ii neba dosla iz n.i,ku bozjih; staga se kozrnlcki 1 vulkanski pr.ojektlli pedjednako postuJu. Sarno veJiki" sjlni, su-asnJ bng mogao se boritl pomocu tako: gr(i)ZIlOg OTlIZja, da njime smazdt sve ~\!oje protiVI,llke. Bog k6jJ gada divovsk1lU kamenjen'l i pris1Jjava na obozavanje, ~ahtijeva. svakalo i Zrtve, bez obz1ra Ila ljudske zivote. Ovo vjerovanje ~ Des:pojivo s ldealom "oca nasegil nB. nepu - pristaje vuLi}anSkome bogu., cije jft divov:sk,o Zi malJsko tijeI0 prijetece zah.ulttav:alo brdo koje iz ~vog vrha izbacuje vatre-

12]

1111 Id. u I. WilJUHO kumerqe, Ono, takodcr, prLsiaJe I prlrodnoj po-

!J'dld Rvcga Loga - da s takvirn ljutillm, Iako rasrdlvlm bOgOUl lr baovJek bl~i uvijek u dobrtm odnosnna, ponlzno saguuLl glaVU. pred njegovtm nedokuetvtm postupctma i bez pogovora lh odobravaU te ga stalnnn danvanjem, zrtvovanjem, unaprijed udobrovoLjlU tako da uopce ne dade do toga da bog sam zatraZl z:rtvu. Zato se a takvim zrtvama - bilo dobrovoljntm, bilo prJsilnan - od davnina postupaloiste onaka kao sto bi s njtma pOSlUpia i sam bmg: bile Btl ub:i.jane zaSiljenim kameajem t spaljtvane; znacil kao da su izgorjele u vulkanskoj magmi, Vatren] oltar - 11 to jedva da mosemo posumnjau - u krajnjem tshodu proidazl1z prtrodnog uzera bozjega brda, as njlm t grozan obicaj ubijanja .1 spaljrvanja htava -lj'Udsklh tll zivoUnjskih.

Ne leZ1. :AUantida slucajnn usred ovog ltlta grdzate, koji se, izvana prepoz.natIjiv po svojiln piramidama i sli6n4n gradevinama, proteie preko cyelog Svijeta. Ovdje, na ovom otoku koje je postalc legends, j~gleda da su nastalt nastrasmjt ablici vrlo ranfhkultova, One je tu grozu zatim .zrac·j10 prema zapadu, do masovnih zrtvenihttsuda robov.a svoj:im krvozednim bogov1ma; ana je zracHo i prema tstcku, prema Ttrn j Kartagl. Etrurtjt, Rimu i Grckoj, Start Izrael znao je za vatrene irl-ve, kao t Babilon i Niniva; obicaj zrtv:ovanja ljudi postajac je takoder i u predbudisti.ckoj Indijj, Svuda gdje su erveno-smedt ljud! slui:tli bogovima, na terasasttm hramovtrna i1i piramidnim gradevinama, gorjeto je zrtveI10 meso.

AJ.t, samo ondje gdje i mace postoje drugi cragovi atlantidskog utjecaja. Narodt koji su se nalazili podaJje od mediteranskog kruga jroaU su druge obicaje. SkHi SU, na prtmjer, nabijah na kolac one koje SU, kao glasnike, slalt bogovima; Germani, stigav- 5t U Europu Iz skitskog prostora, vjesali BU svoje zrtvB<: plemena I1locvarnih po<:irucja utapala su In blatom. Ntsu svt pradavat aaroe! preusel; taJ, izg[eda s Atlan tide potekao, oblcaj dodvoravanj a vatrom bogu neba i zernlje masovntm Zrl"vovanjem odnosno spaljivanJe Ijudl. Kao da SU slutUi svojevrsnt haj 1)' vatrt pa su tisucama puta unaprljed usimal] predujam za Sv.oju netzbjezn1.l kamgu sudbmu?

Atlantik valJa svoje plave vade iznad potonule zem1je. Ona ne od,govara na nasa pitanja,. All, joS se dim!. kao pctje deset tisuCa godina, dab. vatrenog boga iz vulkanskog gratia Pice Alto. JOB on zivi u dllbinama mora i u dusmna nasljednika At1antide .i D;jene kuUure.

122

ZEMLJA .1 KLIMA

Za rekonstrukciju ve1i1Hue i obl~ka Atlantide, kao podloga lOJe narn ria raspolagarnu same dva upa podataka: linfja duhin Atlanttka na tommjestn i oskudnt iopograJskj. navodt U anti~ ko] pricl 0 At1an tidl,

Suvremerle karte A:t1antlka daju, dednse, vrljednostl dubkla 11 neprektnutom nizu :l naJzgled sigurnim potezLma .. Ipak, ne bi

, trebaln pouzdavatl u veUku tecnost tih linija dubme, One su, nrume, dob1vene posredntm nactnom, na temelju postojecih mJer nja duhine pomodu pojedtnfh mjernih brcdova. SVi oni zajedno daJu samo sumarnu slilru. To se mora naglasiti. bez ograde prerna toenostt ovth mjer,enja.

Kod vecwe dclsadasnj:ih mjerenja rjJoo je 0 eho-sondlranju, prtcemu se moze odredtn same wijeme pufovanja' zvucnog Unpulsa, ne moze se s dQvoljnom s1gurnoSGu tVEditi jesu li. ti impulsl - u slucaJu posebno profiliranog Hi. duboko raspucanog tla, kakav je danas pres tar Azora - u_v1jek. reflekttrant U prCj.vom, to~no ekomttom smjeru i1i su reflektirant od nekili slucajnih obH~nj1hj postrance polegnutih sti]ena Hi od ztdova dub(l)kih pukotina, Zato pojedinaCllGl mjerne toCke u krlUcnom podruqu, koje nas zamma, nfsu sigurne: jas se manje mo.zemo pouzdavatt u UniJe dubtne na kartama, dobtvene slobodnlm spajanjem. Ovako dobivena slika dna Atlantika zadovoljava vehku vecmu potreba, aU aka se zeU i6j u pojedin;osti. sto je nas s~ueaJ. evako Indirektno doblven prom oceanskog dna JOS uV'ijek nije davoJjan .. Moramo ga, onoliko koUko je to moguce. dopunUI navodima jz Platonovog iZvjestaJa. Ova kembiniramt metoda poslutlla je kao te-

123

lIwlJ prl Izmdl ltu~ • zemljop! 11' karte Allantld ,prllngod n dublnsko] 1<<1.1"11 .Azorskog prostora,

Plot toj rekonstrukciji prlmjenjena je, u prvom redu, dublnsku linlja od 3000 metara: bez ikakvog nasilnog nametanja i ljeznog r zultala, ova linija daje kao rezultat sliku koja se poklapa S optsom atoka. Silan, upeeatljtv kopneni maslv dlze se tako iz azurnih dublna Azora predoetma uprtim u proslost. Da]']a~njl Azorskt ravnjak podize se U Visinu za preko tn tisuce metara, Prema n - bu se diie silan gorski Ianac. Na jugozapadu, pruzfla se u b skra] uzorno obradena ravnlca: to je, u gruhim crtama slika kakva se moze naslutili i iz Platonovog teksta.

Veliki otok proteze se u smjeru sjever-jug, u duzlnl.l od gotovo 1100 kilornetara. Njegova sjevero-ejeveroistocaa strana obrubIjena je mastvntm gorskim lancem. Ono Je Ispruhlo svoj dugt greben prekrtven bljesteeim. snijegom, gospodareei tri tlsuce metara vtsokrm aJpskim podrucjem. Visinom se istice deset vrhova, kru!leCi taj nazubljent cesalj .. Jedan medu njima nadvisujt sve ostale - Plco Alto - koji je na naso] zamisljeao] sltct postao d1v velielne planine Chtmberasso. Smjesten otprilike u sredini pJaninskog Janca uzeliZe se poput tornja u nekoltko lerasa, Sjajno bljesti njegov vjecni snijeg pod suneamm zrakama, Iznad njegovog vrha Vije se danonocno gueta zastava oblaka: kao svett stup u2'dize se sprarn neha, drzeci njegov plavt svod. C1ni se kao da zvijezde kruze oko njega. To je nosac neba, drv koj! je svome otoku i njegovom mom dao nne. Ovaj planinski maslv zasluzuje rjjeci kojirna Platon izvje~tava 0 njemu, hvaledi ga:

"Sa tijeverne stsea« uzdizala su se brde koja au po brojDost1, ve]icini t Jjepoti nadilazila sva do sada poznata j danas postojeca. Tu su bile bezbroja«, bogato naseljena mjesta. lao J rijeke, jezera J lugovt sto divljim iivoiinjama, kao j domesio] stoci, pruiahu branu U obilJu., a uz to i ogromne sum.e kOje SU, zahvaljujuCi raznolil(ostl s.labala, pru.zale (inr(l!Dcr gradu za sve moguce vrste radova ... "

Krttikama koje bi se prottv uvodne recenice ovoga citata suprostavtle cmjemcom da je Htmalajski Vijenac ipak visi i silniji" odgovorit cemo da je ovo divovsko nabrano gorje (Htmalaje] - kao, takoder, j Ande iii Stjenovtte planlne - lezaln izvan svijeta poznatog Egipcanlma i Helenima, te pripovijedaeu nije moglo posluZiti za usporedtvanje, Nt sjeverna Afrika ill Balkan ne posjeduju, medutim. tak:av planmskt lanac koji bi se mogao mjenn s

124

Sllka 21. PRl!:GLEDNA MRTAA1LANTIDE lMjerllo, 1 : 10.000.QOO) Na temelju podataka dublaskih mjerenja dobiven je obrts veltkog atoka du~jlle u smjeru sjever-jug oko 1100 kUometara - dovoljno za preusmjeravanjc GOlfs. ke struje koja je udarala u zapadne obale otoka, Na sjevernoj strant je prostran gorski Ianac s deset vecth vrhova. medu kojtm I tada 5000 rnetara Iznad morske razine visok Atlas (danasnji Ptco Alto). Jugozapadni dlo otoka bio Je Platcnova "VeU~a ravntca" tEl, povrstne oko 200.000 cetvornih ktlometara 1 na njoj Je vladala, za vegetactjU Idealna, "kltma Oolfske struje". Naju,go1stoc:o.om rubu otoka morala bl se, prema Platonovom optsu, na1aziti prijestolnlca. Na kart! je planmsko podrucje oznaceno crtkano, a erne SU visl vrhovt, danasnjt Azort,

125

uuln~ J,oJI N. sude I pl:enm linlJama dublne - u davnlm v.r me nlHI'1 uzdlsao slrrno Iz mora uz sjevernc obale Atlanttde, Kae UI smjesuo se sttnt plan1nski rnastv pred ravnom [usnom polovmnm oloka. On j stU.to od ostnh, hladnlh sjevGtllih vjetrova koj' su u to doba u ta] kra] Atlantfka donosile arktieke morske struje, procUruc1 prema jugu. Golfska struja - koja Ih danas pottskuje Jace prema sjeV'eru. ne dopusta tm da se spuste de slrlna nekadaanje Atlantlde - tada jos nije tekla sVOjom glavnom masorn aka sjevernog rta, vede se na zapadnnn obalama Atlantide okretala 1 usmjeravala prema jugp j zapadu. ZbQg toga je tada hladna voda iz arktickog slrujanja prilaziIa wI@) bIizu sjevernorn diJelu atoka. Vlsoke planine sto se uzdizah:u lIZ tamosnje abate hvata.lli: su meduttm, oluje kise i snjegova - sUeno kao sto danas zaledent alpskt lanae .stili sjevernu ItaUjU od nepogoda ~evernjacke, hladmje, snljegom bogatlj.e klime.

8lic.ne pogodne cikolno))ti kakve danas, na prtmjer, uziva LornbardjJa. tmala je veltka ravniea na JUgu i jug0zapadu otoka, Duzma ravntce - mjereno od smjera sjeveroistoka prema jugozapadu ~ moze se, sudect prema Unijama dubine, procijemtt aa oLprilfke~OO kilom.etara, a njena prosjeena sirltla aa hlizu 400; to je u grckim mjerama onth 3000, odnosno 2000 sta.dija, koje daje Platon u svom tekstu [1 sta:dij = 184 metra).

!' ... Na pocetku. ciJe11 otek uzdjzao se vrlo vtsoso i strmo tz mora; ssmo je dio·poknll.j grada bto potpuno rsvan: ravnica I:lok:virerra tnxum« pr:ost'iraia se sve de mora. Bils je potpzmo ravna i ravno:mjema, na jednaj siraELi dugacka 30(JO stadfja. Ova} dla otoks. nalazj(!) se na fuzno} sirani, .na sjevernu zastt6en. od hJadnf,h sJe'lternlhvjetrova .. , "

LinlJe dubtne potkrepljuju - u mjeri u kojoJ je, U jednom taka slozeu.QIJl i teskora slufaju moguca podmorska rekonstrukcija - PLatonov izvje~taJ na tako izrazit naein. da se iZ teksta, i rekOl1strukcije dna maze dobiti jasna predodtba 0 svojstvima davno poton u log atoka.

Oto.k AtIantlda bio je pretpotoprta brana Goll"skoj strojL Njego-va djelovanje na morska strujanja i time, indirektno. ina diluvijaLnu kliima:tiku sjeverozapadne Evrope, bUo Dam je dokaz za njlilgovo preddiluVijaIJilo. postojanje. On je dOi:sta Iezao kaa d1vovska brana na najdjelotvornijem mJestu.

Na uvalama ~apadne obale atoka razbija1a se OoIfska struja.

Ovdj€ se m.orsko dnu postepeno usptnjalo, .za razhku ad is.tocne

126

/'il ran .. gdJ' s kopnena masa nagJoprel<J.dala 1 pl nlne uzdlzale poput neprelaznog strmog ztda, Na drugaj strani. msduten. tame I4dJe je ogronma ravnica u blagom padu prelaztla u ptiome plaie.

Neumorno je Golfska struja valjala svoju slano-plavu toplu vndu, Ova ioplo strujanje napajalo je Citavu obalu vlagom I blag'o cu. Voda 1 zrak bile su podjednake temperature u ovom lropskom, vlaznom pedruqu, otvoreno samo blaglm zapadntm 1 lugoza:padllim vjetrovima: bte je to raj za btca ieljna sunca 1 topltne.

Pa ipak, klima nije btla prava tropska "'Vee suptropska - hla~a, ali ne i pretopla. To je bi@ rezultat svjezine koja [e dolaztla ad hladnih voda na sjeveru t, prernda ublasena, strujala preke.visokill gorskih lanaca .. Na sjevernom j sjeverolstoenom rubu padah I;iU klse i snij.eg, kcndenzirani t~ hladnog zraka kQjJ se dizao uvis, Golfska struja, odbijana na zapadne] obalt, pomieala Je ipak iZOterme prema sjeveru, prema polarno] kapi, Od ove su se otkidale ledene sante, a hladne vodene struje iekl su sve do sj<wemeg rta otoka, Time se 1 objasnjava neobtcna sabijenost izotermt kao Izraz ekstremnog "temperaturnog pada": klima se ovdje, naime, na samo petnaesestuprqeea s'irine. pretvara iz suptroski blage u

gotovo sjevernu, . .

Strujanje hladne vode uz sjeverne obale podrsavala su rnase hladnog zraka koji je donnsie lcisu i snijeg na vis old planiEski §UL, a ovdje se skupljao kao fin. \jeCiti snijeg.

S take odraZavanih vrsoleh g1ecera tekli su poteet, Otopljena voda bogata je sibala s padtna pokrtvenih snjegom, kad god hi puhnuo malo topliJi vjetar. Izvo.ri au izbijali posvuda Iztia, Njihova btstra voda iuhdtUa [e preko stijenja. skupljala se pc surnarna, siree1 se, prije nego Mo je dospijevaLa u doltnu, u rijeclce j ri[eke .. Ova izvanredno povoljna orografska i hldrografska slika prolzIaz.i. nema sl1_mjJe, iz zemUoptsnog polo~aJa i klimatskih priJika uVjetovantlt medlligrom iZmedu Gol'fske struje i h1adne arkt1cke vade. I avo se slaie S ·onim a cemu su govorih Pla!onovi pouzdani svj.edoci, na temeljl1l1 UsucUecima: Vjerno cuva:nih pr.edaja;

" .... Posebno je dobra radrua zemlja, zabva:1jujUcl ktiama. t1jekom godine. Jer, lI'Oda se nije. gubiJa. kao sada, buduCI da. pada rIa bJad.n.o tlo, vee je bogata tJo r1zJ1'11alo kiSI1 tl sebe j cuvaIo u doline, srnarajuci pos.vuda izdasne ~vor€ l rfjeke ... (pla.nine) ... zadIza~a1o se u mnastvD J'ijeka i j€z(;lTa ... (ve1JkJ kanal). .. preuz:t.maa je u. sebe rijeke sto su .tekIe s brda .. ;!'

127

U I 1l1MIl1fl clnbiH jUSJ1U sliku kllma1sklh u"J l . bacime po~1 ·d 11£1 I~o(erml ku kartu ovag podrucja. [sl1ka 22}. Ona prikazt.ljc, 11 omJl:fU 1 prema 20 mlLlJuna. obnse veli.k:og atoka, s lspreldo' - nlm Itnljal11a lznterme u razmaku od po pet stupajeva temper - turne razllke. One u pocetku tekn - poC'evsd oS l1Jeve strane sllk - otprtlfke paralelno s Golfskom strujom .i zaabHaze visoke p,lanine na sjeveru, Zausta;vljeni tgpli vjetrov; sa zapada, na.zapadntm plantnama planinskQg lancaproul1Jroklllju ispupcenje tsotermt buduCi da one karalUerizirajU hladnije podrul::je - prema sjeveru; to odgovara, vrlo umanJel1o, "poklon-pakeiu" koja danasnja Oolfska struja nasi tisudama kilometara prema sjeverO---SjeveTDzapadu, sve do Norveske. Iza otoka, Izoterme Daglo padaju: kasnjj~ prelaze Il opei zapad-istok smjer zemljoptsntli paralela, Ova ispUpcenje izotermi prusalo j~ klima:tske pBgpdn.osli otoku koje je stajalo lao brana Oolfsko] struji. Ono je time bflo u Jos povoljnijem polozaju nego sto je danas Havajske otamje, i zato je imalo pogodniju klimu ad njlh

IMterme [asno pekazuju uljecaj saustavljene i natrag preusmJe:rene Golfskestruje J18. ra.spodjelusrednjev temperature. Otok Jezaustavlja0, U stvarl, protok tophrte. Na njegovoj eapadnpj stram voda i srak BU tepli 1zIna.d normale ;:- na istoku ,SU, meduttm, normalnt iza{o. relattvno bladIllij;i. fuak t1a koji na sjeveIU prodire duhoke u nadolazecu hladnu struju mogao j,e mdzda imaU ccik i kJdmu gotovo patagqnijske ostnne, Ova,j otok izra.ZU1h klimatskHl. kontrasta tzgLeda da je na relatrvno malom prostoru (fJbjedin.ilo ave klimatske ttpcve Izmedu subborea]nog j tr€lp:skog. Bogatstvoz.ivotnihi ob~1.kaj raskQS i raznoltkost Ilore i faune $igurno su odgovaraLe 1 tom klimatskom §arenUu .. To je bib j razlog

da Platen isprica sljedecs. .

" ... U ona stsr« vremena, prije ao Mo je ta zemlja llestrua. bile 5U planine viso}ei pokcNetl.e zemlJo¢, a niztue, koje su .sada gall!: j kamefJ.ite. bijalJU pUDe pJodnfb pDJja., Brda bJijahu pokrivena gustim sumama.,. Tlo je nosJ1D mnogDvisakih voCki i lludi10 etsclima ne~sGrpnu, bQgalll paStL. Ol'ok je ta1CcidGf U velikim koliClnama proizvodio sve sio sWlIa uutii gr:aditeljima 1 hralJJj:a d1vl}e i pitDme ziv;otinje kOjin biJase uelikD muostvD. ZivjeU Sl:lJ ismo, takader, r braj!li SlDnovi. Osim za raznoraene zivDtinjske vz::ste u mocvaI"ama, jezerima i ryekam.a, hila je u brdima. i ;niz1nama obJIja hrane, pale bilo i za oee, po pr1rQdi .f:Jajvece i najgIaillJije zivo,(mJe.

128

Slika 22. IZOTERMNA KARTAATLANTIDE (Mjerllo 1 : 20,000.000).. 001[-

ka struja' koja je dolaztla sa zapada prouzrokovala je pomak !ZoLcrm1 prema sjeveru, ewe je Al~antida ~ol;)lla klimat~ki ."pokion-paket" kak;av je danas udijeljen zapadnoJ Buropi. KlJma je tlllalZmMu umjerenc s~Jcle Igod1snji sreunjakt 10 stupnjevaCelzlja:) i.. tropske vt!3Znl)-tople IgodiStlji srednjak +25 stupnjeva Cel~ija], Tada ]e . .Atlantida,kao otok-Qra.na Golf-

koj struji, bio klimatski najpqgodn!je mjBsto na Atla:nttkU. ZahvaljuJuCJ takvo] kltml ota~ je bio prav; raj, sto, je hila podloga za bdi razvoJ tame.snJe vlscke kulture, ranije nego u klimatske rnanje po,godn:im ppdrut.J!ma

kopna. ~

Zatim. Sv:i miom1risJ kojise sadat;1obivaju iz mnogobmjnlh. korijenja, rrava, drvfca, c\1jeca jli voca, imao je J gajlo otos.

TakocIer t "l)upki plod" i plodove polJa kOJi flam sluze sa hr:anu j sve sio nam U1aCtt s1uZi za tsiuein: 1 zovemQ opciJ1:j lmenom powce; zatim jer1na ras tom drvo111c2l. biljka od kOje dobJjM U 1]21- pitak. manu l ulJe za pO.rl1azMje, a na kraju J' pJOdOvl vork1 odrec!eni za veselJe j radost i sve,sto poieUmo od poslast1ca. Sve Je to radalo na otolm tada. jDs dosrupnD slmeev:im zrakama, u prekrasnom i tieizmjeaiam obllju ... u

129

:am[r;lln ::II.! ranlJ da j to cslobodena. raspjevana m .§lil pJ!'snllta stv,orUa izmJ&lJcnl raj, all vee [edan pogled na j dno .. I'l'l avnu , C;;).l{ euhoparnu lzoterrntekt kartu, dokaztvu u svtm poj - dfnosurna, pokasuje de je ta rajska topografiJa :i. te kako dobra. prlstaja:la potonulom otoku,

Atlas, a mozma i svih deset na:jvtsllil vrhova, b:al BU akltvnl vulkant. OnJ su sigurno veo u ranom tetcijaru iZdaSno iZbacfVall lavu: ena' se preko p;:il.JiUna sltjewala uvairenrm potoctma, plavecl veliku niziJ;l1:l na jugozapa:du otoka i - slieno kao §ito se dogadalo u mnogim drugim djelm1ima s:Vijieta - prekrila jedebellm pekrtvacem Raspadnnta lev.a, iz;j~dena erQzijou;t i zuhom vremena, pravila je glinene, kvarcne slojeve sHene'lesu najvise plodnosti; oru Btl sadrzavalt bcgate mineralne soli i sve sto flora zahtijeva ad tlfil, sve elemente u malom postotkuzastupljene u ttjelu b'Iljl\,e, ali zato rreophedne sa njen rast, 'Ko]jkd je takvo 110 plodno po svoro. sastavu pokazuje i primJer njemu slicnog kineslwg ili. pannnskog lesa. koji se vee stoJjeCima i tisDC!jeciina obrad:u]u .i daje najboljeietve, Protzvcdt starenja I' raspadanja vulkanske lave sadr'ze ne same vellke lrolirnne mineralmh .soli vee, po svemu sudeQ,i, j neke spojeve koji' ubrzavaju raet btlja, Prlkladnost tla vulkanskog porijelda kao poljoprivredne povrsme rnoze se proucavatt na prin~leru madarskog HeogyalJa, Vezuva ill Etne. Nigdje bLljk~ ne u,spjjevaju taka bujno kao tamo (dakako uz Iste druge klimat-. ske uvjet'e, ne ~acunajuci trepe) i lligdje ana sto raste nema tako snaine opojne mtnse; ta-ko socan, raSkOSaI1 ukus kao one ato je tzraslo nastarom vulkaesknm tIu, Mada.rskj tekajac, kao i stetUjanska t napolttanska vtna pctvrduju tu pcsebne kvalitetu tla vulkanske zemlje;wlkan je. bio nJen bog. Ierasttn ptodno je b:ilo je njeno vulkansko tto nastalo tz lave. Aktl\i'I]l, vulkanii. jz'bacuju vedenu paru t ugIJic,ne ktselme _- one maten]e jz kOjth biljka gradi svoje ug1jikElvodlClno Uje]o. Sto je vlainiji zrak. sto je vise u nje:mu ugljlene kiseliI1e, to ~rZe moze ana rasti, to Vise ulja moZe sintetiziraU; uglji'GI;le kisellne daju pOjacan cvljetni m:lriS" ~dra;viji plod i v.isestrultu .zetvu,

DoroiliactJa vulka.na AUa.!rm obJasnjava - osUn i mace pog.odne rajske klime - plodnost bozanskog otoka ImJu ,mnegi kriticari smauaju toliko fantast1cnom da joe uzfrnaju sarno kao puko pjesniako p:retjerl.v-anje. Dv,a detalja pos'ebno $11 z;aDstriJa bQrbu nn§ljenja l'pro et contraU - diD pripoVijeda:nja 0, 'i,ljupk'6lR plodu", kao i povijest 0 "drve.tu 1\:oje lsiQvremeno daje napitak. hranu i

IIIit' ZtI p('Jm~zanj ''. I U OVUlU IIlI! 1111, 111'11 tJtkr. fl!oi '1110 tspitau J IllvnlHl vjcrodosloJnost J1Iu!m)(l\lu !ihllml'l.

~(o 1'1J sf. moglo bl:l'l pod 11.1"'11\'01,11 "ljll[111 plodll? Vmeva leza, I~ k.nJl' j' bog] LonlzJj· prvl t (llll'dill 11Jllllll(1 pi i',. (0 slgurno nije. I J tom lul:aJu. naime, PI LOll IJI :t;1l III bllllw 1l1lO'lrlJeb10 jasnu 1 1.lu~nall! hlenskur~ 13, To, ! lu"dl'l, 1111" III nr-k kl' ri:ll~na. zliarij',l kukuruz, jecam, pscnicu I r UIII / I Ildlll.l!l;t. IUm odvqjenn unved • To ne maze bill n1 n I,u [Iflr-lt I mil 111m 1,111 vn ka, jer au tt "([lito pokvarljtvt" darnvl prlrod • HP01!lll'lllltl IlIrllo k fifllji'\ BlozeD. pllJmn od rijeci i'ljupki" jl'pLodil '1. kil I lin 1I Iw 1,.1 11« I 1.1 ue.~'lo ~lo je IJupko kao voce, a [pal! je pr hrllJ1l.11rp,ulJg II. 11111 III I vellum hranJlvoMu od obtcnog voca, .Je 11 LO Douam(t \l1Ir.~I· It· IimaLrao da . n IJl.Icil jail za wljeme kvartara, od rUvlJ!'g AI lila luiu Ille IIzgoJill 1I1IIsa par:adis1aca ill muss sapienlium. dtlflil," l In ne pltmt tIl! blUke koje au ~u:1tiv:iranjem izgubUe sjem ,nk<', Ovo. ln-z sumIIJ " ne hi bila nemoguoe; pa ipak, ue treba u pr('tlln~lavkam I 1 tuko daleko, buduct da je nedavno u BrazUu - dld[, U II po• rednom kulturnorn krugu A:tantide- otkrtvena dlvIJa V,fl-l'l~l banane, pakoba, koja normalnn daje sjemenke. bez potreb . d Ij sc razmnoza,ra umjetntm sadenjem korljenovth mladtca, kao ~Lo je !oducaj kod pttomih banana, Klimatski p~edVL~.eU za O\fU blljku. koja una vehke zahtjeve u pogledu tcplrne, bflt BU tspunjenl 1,1In Jugozapaau Atlantide .. Prije S:VIiiga: zato sto su oVdje - .ac rljec r e pojasu Izmedu Izatt'em ad dvadeset i. dvadeset i pet stupnjeva - zahValjUjUCl Go]fs~oj st(U'ji koja ovdje~nijenJa smjer, god'lsnje Iemperaturne.rasltke biiiti! jedva pttmJetne. Uprave to, uz vlaZnost .1 toplinu, zahtjeva, banana za ·,svoj rast,

Lakse od t'ljupkog ploda" moze se fdentHic:Lrati nennenovaao drvo koje tstodobno daje napttak, hranu 1 ulje. To m.oie b1tl same kokosova palma (CqcoS ntlctre~a). Ona je. takoder Upicno tropsko drvo i vrlo oSjetljiva na pad temperature Ispod s.vog iemperalumog miniml:lma. Danas" ana viSe ne postoji u diijeLovima sViJeLa poznatim klasicnoj ,antiCl, a nije je bilo n1 tl PIatoRovo doba. Stqga n1 on n1. ,egipatSk1 svecenU~ nisll mogUimenovati biJjku. koja ras te na obalama. Afrlke i jUZlle Azlje, ali koj'a prema s jeveru ne prela:zt Uvtnejski 2laljev, AB, tamo gdje]e fI'lagla faSU banana bJJ.o }e mjesJa i .za ko,kos(!)vu palmu" Jlllg(i)zap~d"i d'lo veUkog ~toka pruzalo 1m je dovoljno pogodnog prostora za rast. kao Elto je j danas slu6aj u zapadnl1lindijskom arhipelagu, Tamo gdje se palme njlsu .ma toplom vJetru j bujajU bail.ane, uvijek fma bambusa t

131

<11'11 rllt VI'Hlu .ltvov kll tr 1{1, elj su rnladl pryor zr tin hr aa ~oh 1111 It d IJ 'Iokom . Mozda [e 1 mangronovo raslu j ., kao I reko na d lU Amazon, tjeralo ovd]e svoje dlvovsko nadzemno kcrlj nje kroz bujajuc; labtnnt n1ieg mocvarnog bilja, Orhideje \J se posebno tsticale svojtm svijetUm bojama u ovoj stmfomjt z lerula, Vodent kanjI 1 krokodth uklapali su se skladno u tu bujnu tropsku panoramu, Nema sumnje, i slonovt takoder. Danas ,0V' velike zivotinje postoje jos sarno u Indiji j srednjo] Afrld. Ali Herodot tvrdt da su j08 u njegovo doba zivjele u sjeverosapadnoj Afrlcl. " ... Zapadno ad riJelre Triton vee s Ausejcima granice Libljci, koji se bave zemljoradnjom j grade cvrsi» kuee, a koji se zavu Maksijanci ... I ov:dje, i dalje na zapadu, ima vise surna i divlJib zviJen nego na predjeJu stoau»; jeT je na istoku Ubije, gdje ov1 tjeraju na pasu svoja siada, zemljisle ravno t pieskovtto sve do rijeke Triton, dokje na zapadu zem1ja zemljoradnJka vrIo brdovItat obrasla surnom i tme mnago zvijeri. U nj'oj tme galemih zmija, lavatra., slonova, m.edvjadat zmiJa dtrovnic2lJ rogatih magaraca ... "

Medutim, kvartar je lno doba proevata onth danas vee izumrlih [Ui pred izumiranjem) predstavnfka svtjeta vellkfh zivol:inja. U Juznoi Americi gospodarill su mastodonti, U Evropl praslonovt, [edna vreta mamuta i drugt vanjetett. Ne bi smjelo bitt nikakvih ozbiljnih argumenata protlv vrlo logiene pretpostavke da su se na klimatski Lako raznolikorn otoku kakvo je bila Atlanttda zaddali ne samo slonovt - vjerojatno Ele(as sittcsnus - vee takoder i startje vrste kao, na prtmjer, mastodont1; sasvim pnrodno, u tropskoj vlaZll,oj obalno] zoni jugozapada, pokraj taptra, vodenag konja, nosoroga j drugthvrsta ove nekad brojne obitelji. Ono sto nam se, gJ.edano danaSnjim ocnna, 'CUlt prtltcno razumljivim i ocitim, jer je tzvedenotz znanja 0 klimatologljl i postepenog rasvjeUjavanja prapovtjesmh dogadanja, na Eglpcane i Helene je djelovalo kao cudo; om, naime, ntsu jOs msta znali 0 indijskim slnnovtma pa su mtsltli da SU ove "najvece I najgladntte' od svih zivotinjskih vrsla bile ograntcene na africki konltnent - na "Libiju" u rjeCniku Platona. Cinjenica da bi sve one mogle postojau negdje taka daleko od Afrike, na jednom otoku usred oceana, vjerojatna Im seetnila vtse kao bajka nego ll kao Vjerodostojan pndatak. Pa Ipak, i 01,(a pojedmost je vjerno prenesena predajom. I to, takoder, Platen tesko da je IDogM slueajn:olzmasiati.

132

ATLANTilNJANI

10 s zna 0 ljudtma koji su u ranorn kvarluru ~lvj'l'llll , tlanI I (lid om prestoru? Zapravo, vrlo malo; VJerodoSlojnlh II< luza ko-

IIJl1 u zapadnom prostoru nema. Mo~elno samo p['(~I]lU.slt villi. lill ne l dokazatt Hi opovrgnuti, da su tarno, kao I danai , ~1"Jdl Iludl crvene putt, tako zvani lndijanci, kao §to su I{arllil, Oval - 111 It kl I Maje. U sjeverozapadriej AfTie!, takoder, gotovc da nlJ I1ISta nadeno. I na avom podrucju upuceni sma saroo n pr tpo,l vke - natme, da je i u kvartaru btlo naseljeno medlLeranskom TO! om Ijudi za koje misltmo da su bi1i sltcm anncktm Llbij lma, danasnjim Berberlma i tzumrltm Ganhima. ani BU Indtosima s druge strane OCeana po habttusu barem tsto tako slicnt kollkn l prosromo tm znatno bliii.:Ip Hamitima sjeverne Afrike.

Svlm ovtm ljudima su zajedntekt - svedeno na prosjek - nstar profit orlovskt nos, ravno uvueeno celo, uglavnom crna kosa u pramenovtma. To su znaeajke koje danasnjt Indfo dijeU sa svojim Maja prectrna, kakve Ih poznajemo s brojnth reljefa. Dakle, izgled da je rijec 0 trajn1m znacajkama rase. Time je pretstavljen most I oji preko oceana vodi do mnogo starijih i stoga za nasu Lemu dokazano vrednij'lh sptijskih crtesa u spanjolskom 1 zapadnofran-

uskom prostoru. Oni, doduse, ne prtkazuju coVjeka kvartara reahstickt - kao njemu suvremen zivotinjski svijet - vee poputekspreslontsttckog prenaglasavanja odredenth oblljeZja, vJerojatno onih koje je umjetntk uoeazao kao posebno znacajl1e ill "]jjepe" ...

U'9ijek se radi - kod muskaraca - 0 tipovuna visoka rasta, dugonogtm, snaZnim i misjcavim. 0 trkactma i lovcima, uvijek prikazanim u smedocrvenoj boji; Vjerojatno su bili takvt,

133

l'oslnJ Jakl razlozt da ov najsla.:rlJ I a lstodobno lH:J:Jel nl II,

lia Izr< iajne sHkarlj,e europskih spt1ja, prlplsemo rast krorna njonaca. po podrljeUu neeuropidno]. Vecsme ranlje ukazalJ na to da j ovaj tznenada prisUgli slo] ljudt po svemu sudeci das Q sa zapada, vjerbja:tno s Atlantide ill preko nje,. do pradavne Evrcrpe .. Ostav1t cemo OVQm prUikom bez komentara I teor1Ju Lewis Speneea, odnesno, j6 11 on u pravu kada. pretpostavija IJ'IZ imigraciJskih valova k,oje su dovele do r:aJ1dg naseljavanja zapadne Europe Ijndhna ne-neadretalskog tlpa, Sude6i prema vrlo malom broju nalaza iz toga doba, m:ogu6e je, Iakoder, da De pripadsju plementma [ narodlma kojl su se Iorrnlrall u postupnorn procesu seobe, vee organtsirantm lova~kim ekspedtoljama Imje su polazile s vlsoko kiu] tivi:ranog atoka i, pes] ecivale bogata Iowsta tada j08, batbarski divlje, jetlva nasel}ene Europe, slicnc. kae sto daiiaSuji bijeli l,0Vac na krupnu divljac putnje do Aljaske mafrick1tli stepa, Bilo kako btlo, kromaujonci - nadJliiIocnYi u edrrosu mit, Ijude staro-europskog kava. neandertalee 1 oIin.i:acke levee - svojtm boljfin oruzjeJlll prlsiliIisn ib na povlacenje u plarnnska podrucja i pestepeno .ih istJ;ijeb:iJt Najkasntje nakon pm'pastt Atlantide, dakle na prijft]aZu. 1z kvartara na kvintar, oni su naselilt Europu krecuCi se 1z zapadnog smjera. Postqje dobrl fa:zIozi da ih smatramo precima dalij&lt.ih i felijskih Ijurdi. Usprkos oteZavaju€em nedostatku neposredmh ostataka, mozemo ipak posredntm putem pribaviti neku podlogu za re]<:(ifDstnikClju atlan tidsk:og covJeka.

SlUm na stranl 135, pdkazuje nas poknsaj rekonst.rukcjje.

MnogP toga sto je blio potrebno U. pokusaJu rekonstrukc1je H'ca moralt smo nacrtatt, kako smo najbQ]j,e znali i llmlj:eH, all ipak s odl."ed'enom d0z0m ,tmprovizac~e. Nasa retrespektrva ne prtkazuje detalje: u zadovoljavajUcoj ostrini, alt nam Ipa'k daje ztvlju predodzbu nego st0 bi to bila u stanju samo reprodukcija kosn lubanje. Aka blsmo ielj€lt .za one ljude (zmi.slili neku karaktens'Hcnu, zgrnino,oda:branu rijec. naztv kGjl btsme mogli upotreblja-

811ka23. Idesno) REKONSTRUKCrJA WUDSKIH RASA LEDENOG DOHA. Gore: NeandertaJs:Jd cGvjek, nosjte~ kultur;:t sta:rog kamenpg doba. Sredina: ()r1rijaCkJ oQlIJek, poJavljuje se na pocetku mladeg .krunenog doba, vjerojatno .~ ls,toka.lpramongolbldne rase?). I;)oljel KmmanjOIlski i5dvJek\ sJr.i se tLJekommladeg kamenog dob,a prek[!) zapadne, zatlru .sreunje i sje.'lef'n.e Europe. Ocite' so somatske slicnosU krOfiianjortske ltitbanje 1 suvremenih Ihdjjanaca (l'ijev:a gla'va legendamogindijansk0,g peglF31Vioe BUlla Kojl Sjedl),

134

135

v III k I(] P lpnV1J('. n anl opolosku -Uk tu, moz hi nn] 01.11

p )j; III blo "pra-Indljan in. Onl U, nalme slifniji. . da njJm Indl Jan (me nego bilo korn drugom tlpu ljudt, To potvrdu] 1 pogl 'cl na 11 e 1nd1Janskog poglavtce, Bika Koji Sjedi (mrtsk Ogur 1z vr ,mens naseljavanja Divljeg zapada),

Pra-Indijanci i kromanjonci? Ovdje treba raeunau s pri.govorom antropologa. Da ga preduhttrtmo, ettiral eemo odlornak iz jednog teksta.' provjerenog i odobrenog sa strucno-antropoloske strane: on potjece iz knjige Herberta Wendtsa TraZio sam Adama (Ich sucbte Adam);

"Tijekom sezdeset godlna kOje su protekle otkako je Chesler Stock provo tiio iskopavanje traie6i tragave Oarson Cityja, svuda na amenekom konlinentu. od Minnesoie do Magellanovog proJaza, nadeni su mnogobrojni ljudski kosturi j osiect kultura. Ovt pra-Amerikanci pripadali su, svi bez razlike, vrsti homo sapiensa; udrutuju obiJjetja kromanjonskag covjeka s mDl1gQlskim t i;r:1- dlJanskim karakteristikama. Pomocu tekstova radfo-ugJJikom i l1uo:rom u sl'anJu smo prilicno ['ocno odreditl njihoVtl steioe: Nljedan ad ovii: kostur« alje u americkom. tlu poCivao duie od dvaneesi tisucs. godina ... "

Nerna sumnje, ovi pra-Amerikanci btlt su suvremenlct posljednjlh Atlantinjana; od njih stgurno potjeeu sadasnje indijanske i danas prepoznatljive odlike kromanjoidnth Atlantinjana i sadasnjlh Indijanaca. Zauzimali su etprtlike sredisnje mjesto izmedu Indijanaca i u Europi pronadenib kromanjonaca. Ovi knsturm nalazi zatvaraju time onajupocetku jos htpotenck! krug naroda kojt je obuhvacao konnnente Starog i Novog svtJeta .. aaroda pod snazntm utjecajern tada svjetski vodeee atlantidske kulture i same prapovijesne Atlantide kao njenim sredtstem, krug koji se bez poteskoca moze obJasniti kroz tipove rasa cije BU zajedrneke karaktenshke upravo one atlanttdsko krvno nasljede sto su ute narode utlsnull aUantidski kolonizatorl i ptomrt, A budud da su ovt atlantidski kromanjonski ljudl, barem prema s\ljedocanstvrrna sa spiljskib sltkartja, bill srnedocrvene putt, jedva da bt nam se moglo prtgovorttt ako btsmo htjeJi u njima prepoznatl prototi:p rase sa sme.docrvenom bojom koze. odnosno pralnd~jance ..

Za lndljance - taj punakrvan, misicav. atletski, pokretljiv tip - crvenkastosmeda boja koze nepogresiva je rasna olnaka. Odmah postaje i JaSnije siinbo!icko znacenje crvenog kod starih i

136

pru turlh II. roda kojl prlJ1.It! 'Ill 1.1 UINilHlIlU I ramtdnom po.l< NU. krugu oznacen IT! nj):mllci:-.I ntH (lli\d:VIl Ill! ullurorn, Na.v - dhno arne n koltko nasurur. 11..1111.111111 r.hwaj ·Va. rv no je jOs

dan s boja carsklh, k alJr''y. lIlli, I III·It'V· J III I a dinal kill amhlema. Slike bogova i pobjcrlu 1\ I . 1111.1111 • n II rveno] boji. EglfJ "ani 8U. day II predncsl ornlljcuo] lIll'( IVO ( I IV '1101 pojI. kao sto to prikazuje stika Rano~ r (tV rlllIl.lIll) II111Jlllr Je strmdardaa boja katollcke crkve za vrtjem ' .'iV 11mvll \ I fvllt;!{ It' s OV011l boJam krvi povezana pr dodzba 1I<\lvl~I' 1I1l) I, Imb!('cil' I . ~f\Ja, Je 11 10 nezaboravno sjecan]e no. prt s l u u sv] t 111 NUn Allunude?

Jesu It crvent btI1 "prvt ljudl'" Zna~1 II Adrun, prvesl or nr, kao Irne, Adam - Crveni? Kao slo .(;' prvn ~('I 11J.I znvt mlIII nah,

to znact crvena? Cetvrti stlh s ·tog poglavUI KujJ'Ie Jiu:-;/:uJka sadrst [edan do danas nerazumljtv sLH ; All. bl1l su Ii lim d:minm dtvovt na zemlji ... ont su bill snazni ad poceUcc.l - J slnvnl mll~ ,vi ... Jesu lt divovi zaista postojali? Odnosi U ae ova] tth na M . gantropusa, od kojeg je na Javi naden komad donje v1ll e Ii I.rl zuba, sto, tpak, ne dopusta pouzdan zakljucak 0 nekom praeovJ ku iIi dtvovskom rnajrnunu slicnom jos vecem Glganlopltekusu? Ul na a(rickog Parantropusa crassidensa?

Ne treba iei tako duboko u nestgurnu tamu pravremena pa da saznamo na koga se mtsli pod oznakom "dtvova", lih ljudt "snaznim od pocetka". Dovoljno je sarno usporediti osvjedocen kosturne rekonstrukcije kromanjonaca i neandertalaea pa da se razumije ovaj neobican stih Biblije.

Usporedna sltka 25. poH;82;uje trt crteza kostura u is tom om] - cu. Lijevo je kostur diluvtjalnog neandretalca, u sredinl danasn]! australski domorodac (pra-Australac), kao predstavnlk rase divljih ljudi, a sasvim desno je kostur krornanjonca. EUfopsld neandertalac bio je. s prosjeenom vtsinom tijela ispod 160 c numetara. nezgrapan patuJjak grubih kostiju, nasuprot krornanjoncu koji je bio visok vise ad dva metra i tmao, srazmjerno tome, snazne kostt, te je i neandertalcu i nastm suvremeructma izgJedao kao tsttnskt Golijat. pram div.

Dakle, usporedna sltka prikazuje pretpovtjesncg patuljka, neandertalca •. a desno, isto taka pretpovijesncg diva, kromanJonca. Stare legende 0 divov1rna i patuljcima imaju. znacl, realisticku podlogu kao. uostalom. gotovo svl milov!.

Oobi6ajeno je da se neandertalcj danas sVTslavaju u nelru perifernu granu na ra:zvojnom stablu covjecansLva. pri cemu ih

137

A eJs/'rular: - donwro£/i1IC

Slika 24. BllJ SU U TIM DANlMA DIVOVI NAZEMWl. .. Usporedba veliCina shematlnrantn kostura diluviJaJnog neandertalca, suvremenog domeroda~kog Auslralca i diJuviJalnog ltronlanjonca - dakle atlanti.dske ra:~e, V!dl se kol1k:o je dtvovska bila atlantidska rasa u usporedln pretpovijesnlm i suvremenlm covjek'QJJ1. (rnjere prema Hermannu Klaatschu.)

svrstavamo u vremenski okvLr ad 50.000 do 100.000 godina unatrag, 'roo u grubim crtama, moze bltt i tspravno, kao i pretpostavka da su Ih iskorijenili Ijudl kromanjonskog i onnjackog tipat koje vee ubrajamo u rase lipa sapiens iz kasnog ledenog doba. U tom slucaju. morale je nekad postejalo i neko razdoblje suzrvota "dtvova"! "patuljaka". Zar nije nfkad 1 ntgdje doslo do mj6sanja rase? Zar nije moguce da su se nekt ostact ovih praeuropskih ljudl baremdljelorn sacuvah u njihovim alpskim prtbjezistima? Neandertalac zM u bajkama, u kojima se spominju patuljci sto obitavaju u planlnsknn splljarna. Sheno je bllo i S pta-

138

,I ulm lov tm na m dvj d ,koJ1 su takod r bill v "pr viti ljudl, llnuLo~ svom divljem nacmu li;lvota, bili su neanderlal i bar 1 LO o oltko "umnl" koUka j njthovl redact Iz dvije dlluvijalne rase koJ

zna avamo odrednicom sapiens. S tom razlikom, medunm, sto SU ovi potonjitmall prednost u veUcini tijelai po tornesto su raz .. vtl I ubojito oruzje.

AU nisn samo pravt neandertalct, koji su obuhvaealt citav spektar plemena, bil] malog rasta, Sve stare rase bUe su takve, B lzuzetkom krornanjonaca te njima vjerojatno bliskog orinjackog t"ovJeka. To se vidi aa osnovu ostataka kosnju w ranog sta:rog 1 arnenog doba, ali takoder i na osnovu upotrebnlh predmeta, Rucni klin 12 Acheuleensa, kao I j08 ran1ji arbfaktt odgovaraju

mo malo] ruci. Macevi i bodesi broncanog doba ~ od Hallstatta do ratnth grobova Mikene imaju Izrazito male drske. Dugo vremena to je objasnjavano 6njeI1iCom da je u ptianju .zensko oru~j . All. cak je i prosjecna oprema 12 srednjeg vtjeka u Njemackoj, prema danasnjlm mjertltma, prernala za covjeka prosjecnog uzrasta,

Ekstremno vtsok rast je po svemu sudect obrambena 'pojava i kao takva karaktertsttcna za kraJnje faze civiUzacij.e. kao sto njena suprotnost, patuljasti rast, odgovara pocetku tog procesa. Kromanjonci - ovt staroeuropskt ptontrt iZ atlanttdskog rasnog kruga, vtsoke, stroke, masivne grade tijela - spadali su, pn svernu sudeci, u krajnju fazu jedne kulture. Prizvuk negodovanja nad ctviltzacijskmi poroctma tadasnjth gospodara svtjeta osJeca s u motivima na kojima su - sliJedec1 legendu 0 opcern potopu - gnjevni bogovi zasntvalt svoj stf3sni sud i presudu nad onim dljeJom prastarog eovjecanstva kOje se 1z oholosti j pokvarenosti lzdigao iznad zemljaskih mjertla j zasluzio pravednu kaznu. 0 tome govori i ovaj navod iz Biblirje:

W. 5. I Gospod vidl da je (relika zioba ljudi na zemlji da su s:we misli 1 nalnJere nj,ihovih srdaca samo z10 .za. sva vreznena.

6. I tada se Gospod pokaja sto je stvorio covjeka na zemlji ion se zabriIl.e u svome SJ'CU.

7. I Oospod rece: ja cu zsirt! s lica zemlje rod ljudskt kojeg sam sWorio, ad /judi s~e do sloke. do grniZav;ca, t do plica pod nebom; jer se kajem sto sam 1b etvorto.

Sveopct Potop, koji je veoim djelorn razorto tadasnji svijet bio je namljenjen njegotrim gospodarilna, divovima Atlantlde, Oni su

139

hill n "sn: inl od poi"cl ka" , Gtbborim. koji su podjarmlh v narod . Iz v ~ . okclln .

Nisu se uzalud. taka bar tzgleda. ljudl s Atlanude pozlval! n diva Allasa kao svog boga-oca. NjiIila je divovskl rast sl~io 1 ao svojevrsna potvrda a bozanskom porijekIu. ZvucineobiCDo, ali se u ovim stanm prtcama u kojrma je 0 njlrna rlj'ec. dreovt poj8V~uju - odstranlmo It, vremenom nagomilana kasnija jskrlvljavanja. detalja - kao nositelji kulture.

Jedan dtv gradi nordijskun bogovima njihove dvorce; oni to sarm ne bi mogH uclnlti. Kfklopske gradevtne prapovijesti prlplsuju se bogu Posejdonu ili divovtma, a Posejdon i nije same morski bog vee je i naztvan Zemljotrescem - sto je, Istovremeno, malo zapaZen putokaz za ustanovljenje njegovog srodstva s vulkanskim Atlasom. Sve kulture i civilizacije polaze na nekl nacln od vatre, od plamenog boga. Vulkan je stariji od -Jupltera, Tvastr starljl od Indre ill Brahme, Ptah je stariji od Oztnsa. Loki slarijt od Odina. A pomoentot prabogova su dfvovski kByaci. Ktklopt - tt gorostasni polubog,ovi stlne snage i zagp:netnog porriJekla. koji ne postuju nikakve bogove, U Odiseji se spomlnju kao sinovt Posejdona, koji kanibalski prozdiru ljude i same ih pobjeduje Iukavost malih, slabih poslijepotopnfh Ijudi. Oni su bacali na svoje nepnjatelje velika kamenje, razmrskavali ih Jakim toljagama i kamenim eekictma, bacali golema koplja i cak eesto ugrozavali vlast oltmpijskfh bogova, lz legendl - ako se u njima potraze zajedniCki mottvt - dopire dcsta svjetlostt na ana davno proslo vrijeme kad su zemljom hodall i vladali divovl. dok ih nijeuntsWa silna poplava ..

Usporedt 11 se biblijski tekst s Platonovim kazlvanjem u pogledu teme unistenja pretpotopnog covjecans1.va, pada U 06 podudarnost koja se jedva maze objasnltt pukom sluC;ajnoscu. Kao razlog propadanja, u Bibliji se navodi gaSenje nasljedne snage bozansklh predaka usltjed krvnog mijesanja sa "zemaljsktm kcerima". Je li to blo ta] neoprostrv grijeh. toliko tesak da se kazni cijeLa Zemlja? TIije bllo j drugih?

140

SVJETSKA SILA ATLANTIDA

Sljedeca zemhopisna karta (sltka 25) pnkazuju otok koji je vladao rnortma, pretpolopnt Albion, kao centar vijenca zraka sto SU . e pliUZaI.l do svlh, morem prtstupacmh, obalnth podruqa na AUantiku I na Sredozemlju. Atlanttda je hila svjetska sila.

Tinja Ii u prastaroj, davno prije Homera nastalej priel 0 Feat"anlma na Seriji, otoku koj; Iezi, kako kaze Homer, "daleko po sLraJ11 od ljudt, na samim grantcama svijeta", sjecan]e na AtlanUdu? U prilog tome govore i neke shcnosu tzmedu opisa koji Homer da]e 0 palaci Alkinoja, kralja Feacana, l pnkaza atlanttdskog Posejdonovog hrama. (Feafunl su prvobilno ~ivjeli u zemlji Iltperejt, ali kad su ill pocelt uznemlravatt nJlhovi susjedt Kiklopi. odveo ib je Naustto], sin boga mora Posejdona I Perib1je .• kceri glg:anta Eunmedonta, na usamljeni otok Seriju). No, maze 11 se znal! je 11 Platen - hUo to ill ne - bio pod utjecajem Odiseje, koju je dobra pcznavao, 111 za obje price treba potraziti zaJecbDcki praizvor?

Kako je, u stvan. iZgLedaJa Posejdonlja? Kao grad na mttskom Ioku Seriji Hi - sto bi bilo Vjerojatnije - kao ona] vee od pradavnog doba razrusen, nikad do kraja sagraden luckl grad na jezeru Titicaca, kojt danas leii tisucu metara tznad morske razlne?

rema navodima Posnanskog. Izraeunao je Rolf Millet" na temelju neklh gradevinskih mjernih vnjednostr, starost ovog grada. UpoLrijebivsi zatim jos i drugepodatke kao, na prtmjer, najslarljl povuesm provjeren podat:ak III stupnju nagtba eklipUke - 8,10 u ovom slucaju igra odlueujucu ulogu - dosao je do brojke ad 01;<0 9500 godina pnje nove ere, a to je U ozbiljnoj suglasnosu s Platcnovtm navodima, Da U je Ttahuanaco pripadao pomorskom car-

141

142

I :lIug. vL'lokor :wlJ nag Jp:Jk.l 1\01 IlIJI~ pHI,t'rIiHa'l Slru"nl 'lInlo'lc),z,J Uti 10 pttan]e odgovorlt C', SI,..;JIIIIH, ,111111 ndnmnJvClnJ m gla.ve.

GrlJe btsme Imall or JrbD.1Jl· IlVlt'll' ~,l 1l.lhl.f'lIjl' tukvlh praslarlh llslalll'kaJeZlka? Nlkako u, II II. JlIIII'IIIII IIllm. vrr-m nsld mnQgo ml dirnid10nJillla indo lUClI1f1lt1 0'1 ith.jll jl'/.II:1, \Il ,( prij U onim z lu l.alllil1ldlomlma kOjiosLadu:! 1;1/;11." II II popul lw'rJa te se ne I1IDg'1I llvr tiU nt u jednu od uoll!! ljI'li II I I ·,,1, nih herna, Na europskom tlu takav je baskU~1\1 JI:r.1I .

F .. N. Finck, slgUrtlO J dan 'lid II.q\lllllll IlilOJ Ill'!a U kornparallvno] Hngvistic1. pr,oglasio It· lllllildj. I I IU'!illllllll 1111 1l111!l'L vkom ou tlJega starl] g iberskD~LlI;;.'I.I a pozlllllo' d 11111', pll unlptsrma II' novcic1ma. Ovog je pak, z [edno ill 11th IIgltll jPzl!l!ili,1 k.wk sklh rasa}', svrstao u grupu n spozna Ull J('ZIl>;'11 II Iwlnl ' n I Iw, er: kl, kaldejskt, hetttskt, rnrtanskt, 1JklJskl. karersk], IJrJlIHJ\I, un Irsld. plziderski, lzaurskt, Hkaenski. k p dol,jJsl< I I elruu ttl. [{llIIyan' 'U Baske zvalt Vascones. Oni samt seb n rt.1,vnJu 1';11. I~ IlcI.ITIIII{. ~tQ znael IjUdi koji govore "eskara" ill "euskara" J !tnt I' 111d< J(! ~Il. de toga ukazae na &injenjcu da I'eskara" Dye u 'Uf11oln~lf()1 vil~1 samos jrirnskl) Vaskones !=Baski) vee takoder s AllaH tmenom jeduog starog ~kv:itanljskog naroda, Moguce je da Iii avdj> mell o srednim narodtma, Baskijski je posebno zarumljiv vee I sato ~10 se danas zna da neki slbtrskt j,elliQi Irnaju sUcnosL s njlm. N p I~ mjer, u jeziku danasnjth nomada kojl. five na poleotoku Cuk en, IlB krajnjem sjeveroisto,tnom vrhu Azije, mogu se prepoanatt odJ-

i baskljskog. A ovaj je, izgleda, u srcdstvu s vee davnn ugasUrn Idiomima pretpovtjesnth i rano povtJeswh naroda u m dlteraaskarn prosteru, u]Ujueujuci i Maln AziJu. Von Natzrn r saslupa v:rlo uvjerljiVU h:ipotez.u " .... da sti se 11 ~aba6em'm doluuuns: Putneja, kso i na onim dal'ekim stbiJ'.~k1m poluotooitna ... odriflli posljec1nji ostacijedr:uiJg juznoeump.skog jezika iz ledellog doha,,, I'

Von Natzmer temelji svoju hlpotetu na seobama I lutanjlma lovackth naroda Iedenog doba, pokretlma plemena ko]! su trajal; Usu.c]jec1ma I Qbuhvacali vrla velike prostore. Njihova lovlshl, su se takoder oesto pcmicala, vee prema tzrnjerrama izrf)zUih zahladenja i toplijih medurazdoblja. Taka SU, prema Natzmeru, neki ad ovth nomada mogli stiCi i do Slbira, dok su drug! nasH prtvremeno utOGlstlll u PiriEejima. Mi bisme kao dopunu JOs dodali: zaslo ne, takoder, j u doUnama Kjavkaza, kojj je s'~i~an .F'lrfnejlma? Fink sigumQ .niJe bez razloga baskjjski ubrajan Ll kavkaske jezike; da, onkase tocao 0'110:

SHka 25. ATLANTIDA - .sVJETLO CRVENOOA SVIJEl'A. Sv:e tocke na k0jima en previse upornl autort s'injeiltalll'svojult AtLant1~usam.o ukazuju, najvjBT~jatniJ~, na kUltllrn~ "ez~ s pradavn.im sredlstem kulture, Karta na kojoj Sll" uaeseni svl ref!;uUa~i 1sb-aiiYaca Atlanttde PQkazuje zapra¥opodrueje ul;lecaja Atlarrtide, onu dame zaboravlJenu SV'jetlost tog crvenoga SVijeta. a ijme i p.ribliZan opseg p.rvog svJetskog carstva ereene rase,

stvu Atlantide, usprkos tome sto se nalazt na pac!;fickoj strant J\lZne Amerlke? Je ]j AtJanUdski !imperij bto doproeak donde? .Jesu Ii. prvi pomorei, kioji 511 se prepusttlt IiIwnboIdtovoj stru:ji, kao ,sto au to sredinom ovog stoljeea uctnili hrahri NQfVeZanL pomoeu splavi Kon-Tiki; bili s Atlantide? Jeau 11 onl stu,piJi negom na Uskrsnje otoke? Neobicne dtvovske glalle koje stoje tamo u mnogim su crtama sHone ertnjaekom cOvjeku stare Evrope. Pitanje 2Ja pHanjem koja ceka1u odgovor,

Medu nenjesennn, ali rjdenju Plil.stuPa:.oItln1 pitanjittl,a, BU i tragoVi aiUant1dskog jezika. .Je 11 moguce dase u danasnjJm idio.IJ.:JJ:J;na kriju J08, prepo:lil'lat~jiviJl ostaci jednog, nek!oc svijetom rast.:.

143

"S I u t Juzrwl ClVk<:h~ki jczlCi I dljaJektl imajl! svoJ pr I~vor II.

II Itcrodotovo tiob« . IgurDo jO§) dlnstvenljlm. uitomime stllloJbeT slmg. Svak ko da se Mlngrelci i Lazl. ko)J govore ta/(o(/: r jed:J1I ad juinokavkasldb jezika. trebaju smatratJ potomclma slarJIJ Kolha, ito 5 punim pravom. To, svakako, ne iSkyucuJe mogaen I da sa oni vee ranije napustili svo] starijezik u koris.l iberskag; v, spomenura sIicnost mingrelskog s gruz.ijskim, priznatim nasljedIlikoIh staraiberskog, govor} odJU€JlD u prilog lome, a aka bi Herodot bto u pravu glede svog navada da je koIhtjski jezik bio srodan egipatsko'm. tada jedve da se tnoiemo drukcije odnositi prema lom problem-u nego onaka kaka je ovdje prelposiavljeno ... "

S ovim navodom jednog apsolulno ozbiljnog ettmologa, n ki zakljucc! lz Braghmesove knjige Sjena AUant..ide (Shadow of Atlantis) dobivaju osjetno na tezrru: baskijski jezik, naime, ima mno e konjene rijeci i neke rijeci koje toeno odgovaraju gruzijskom.

"Oeoimo sam se osvjedo6io da se jeda.n bivs.i tuski ~(Iik gruzijskog porijekla odmah na:koll svog dolaska IJ sjevemu Spanjplsku mogao sporazumjeti s taInosllj.im stanoV1.1icima. Casni1t je govorio gruzijski, ali Beski su ga razumjeh ... "

Medutlm, Braghme navodl jOs i vise i. tvrdi da baskijski jezik ima prtmjetrnh sltcnostl s - japanskim. I to mo~e brtt sasvim moguce, Mongolsko prapleme danasnjih Japanaca [e, nalme, tunguskog porijekla, i njihovo lutanje prema Isloku dovelo ill [e sigurno u dodrr s nomadrma kulture sjevernog jelena, Srodruct i susjedl Tunguza, medutlm, btli su takoder i turskt narodi, a i Ugar(}-Finci. Uzme lt se J08 u obzir, prema Ftncku, da su manje poznatl jezicl predanttckrh naroda rnedrteranskog prostora takocier u srodstvu s baskusktm - najstartje Italsko autohtono pleme nostlo je ime Osci, idenucno s Ausci. Vaskones - onda se IZnenada zatvara, u prostoru i vremenu vrlo obuhvatan, svjetski rasiren jezicki srodan krug. Baskijski. ta] zalutah stranac medu europskim jezlcirna, pojavljuje se odjednom kao posljednji ostatak jednog pradavnog sVj tskog jezika - sVjetskog jezlka takoder is one strane Atlantlka. Braghtne izvje~tava iz svog iskuslva:

"u Glratemali samcesio slusao 0 jednom indijanskom pleme~ n u kOje ziVi na sjevem zemlje, U okrugu Peten. Ova pleme govori jezlkom sliotJ'im baskljsko;rJ1, i ja. znam. za slueaj da je jedan .basldjski misjonar tamo s. velikim uspJ'ehol1l drzao propovijec1i na svom materinjem jeziku. II

Prema Fincku, idiom tog plemena Lakandonaca lz okrUga

144

P It'll J ' . t.irodrrwnl j :1.1 1<1 I ·lld II 1I11111111J koil 'V g' n kollko , tottnn osoba. On ipu l1.1 u 1 I 1111 PUI lol'll. va pr tpo lavka pot vn111J e l7.Vj slaJ m knl' Ii II 11111 kllllt.l Bagovi, grobovi.

til III tv ntc! ( olt r. Grober uml ( 1·lt lu Ir-l uuvi-o '. W. ram:

~U flOViJ vl"ijcm ,gotliru I!J I I, on Id /1 Ir rllI!1 ('kspedlcija do Hnnampaka tl Cl1iapasIJ (P ton] .. , Vu III) In II' 'I, (;, He I y. Nat un krallcog vrernena prolluSll.,w e/r'vd I tJ~.dlh Jrnmwva starog ('arSlVi;! i odreddi dapotjec[l Iv 1111'#11"" I III 1'(1. r(·arm prlje seoI) ... Ipek, naJve6e cudo kOje jl' [,It. ,tt'! ' lIo1ti.lIJ rJ up'. U lJU I rJ bile ;-:fdne sllj{artje ... "

Ispred jedne takve Iresk fologr' Ilrno J • lit ilit 1111.1(111 L k ndonku, Njeno lice Heilo je na kopiju prollla ]]1 kng M:IJ.l I(r IIJ:I a ztdn shkanje, Tijekom mnogth vJ kava Odll,HI '~1I t HI." kn rakt nsuke ovog naroda u izumiranju. N' mo j< 1.11(, V· • u 11'( 1 LJjelo Lakandonaca prastan. Da Ii su n kad All nllnjunl I;,: 'I', dalt ovako. kao sto danas izgledaju Lakandonct, 0 talak oslal , ka nekad ponosnog ~ mOQnqg naroda?

Od Petena niJe mnogn udaljena Tula, u Mekslku. Tamo zlvl tsto tako zanlmljivo indijansko pleme, Glomi; €I njthovom JazUIi Br ghine kale:

"Ovi Indijanci govore stsrim japanskim diJalektom. 1 kad Je J dnom to pleme posjetio japanski poslenik u Mekslku, usplo ' s njima sporazumjelj na tom stamm narJecu ... "

Ovo govoruo srodstvo zatvara na lznenadujuct naetn pun [ezicki krug. Ako Je japanskt srodan gruzijskom - i to preko svoj' pradavne tunguske komponente, - a gruZijski. preko njernu srodnog baskiJskog, gvatemalskce; onda se morame tudH.i ako Olomt, kOJl su u susjedstvu s Gvatemaicima, raz:um~u PQf'1C§to starojapanskog, Svim ovim medusobnim srodntm jeztcirna moran bi u temelju leiati jedan pradavnl, opci svjetskt jezfk, koji Je pr 0- stala konstanta uocenogjezickogkTuga.

U svom djelu Lcticn« dobaje bno sasvim drukcije (DI ElszeU war ganz andersl, Richard Fester se naroetto posvetto arhetlpovtma ljudskog prajezlka i ispitao sest temeljnih rij~ci: "Ba", "kall", lilal\ "os", "asq" 1 "tag". IstraZio je posebno promjene do kojih je doslo kod suglasnikai satnoglasnlka,. kao i skale njthovog semanlIckog sadriaja te usporeclio brojne je~lke jeduc s drugitna.

Ovo opce priznatp djdo slljedi misao von Humboldta 0 osnovnom srodstyu 125 osnoVnlh jezi'ka na svijelu i svrstava lh prema stupnju nJihovog '''SrOdSb\l.a''.

145

Ako, Ill, TIt prof. Lleb rmannu. nand rlals jo' I1lJ 111m rnzvl 'n lartnks. l zbog toga nlje nl da ovlad 0 j dnim potpu nlm J 'f,. om, ova fizLoloska pretpostavka blla je lspunj na ve k II kroroanjona a pa umepostsje Jos razumljMja opca i tall! 'k'l naomoc ~Qvjeka iz Krornanjona; a upravo kad ove rase trebalo bi potrasttt Izvcrru pocetak pradavnag jezika. O~im ~vrsentjeg oruzja, njima je u borbi protiv neandertalaca koristto I jezlk kao redstvo zajednickog dogovaranja u akcijama. Jezik je arhiv pravr - mena: tu je jedinstven u paleoltngvisticl pnznat temeljnt program, u kojt ulaze svt danaSnji, ali takoder i u meduvremenu izumrll jeztci 0 kojuna paleolmgvtsttka i te kako mora voditi racuna.

tini se da je materinji goyor Baska - idiom jezika starth Iberaca - U najbliZem srodstvu S onim prastartm svjetsktm jezikorn o kojem moeemo donosiU zakljucke same tndirektnim putem. JelT,najzad sve spomenute vrlo umenadUju6e slicnosti svode se na taj baskijski ill, tocnije prabaskijski jezfk, kao korijen ili kao

posredmk, •

Bask! zjve j08 i danas u SpanjoJskoj t jugezapadnoj Francus-

koj. Vjerojaino [e da BU tu zivjeli od davnma. Ova dto Europe pnpadao je, prema Platonovtm izricitim navodtrna, atlanttdskom kraljevstvu. Bask1 su bill najblJzi susjedt Atlantide na europskorn tlu, kod kojih Je jos opstala narodna jezgra. Moze Ii se onda s cvrsttm razlozima tvrditt da BU ovdje ostall saeuvani ostact AtIantlde, zivi uzoret njenog carstva?

Jedan od ovih razloga nalazt se i kod samlh Baska. Om, naime, JOB mtijek imaju jasno, izraztto sjecanje na At1antidu kao svo]u proslost.

o lome izvjestava Ernst von Salomon u svom putopisu kroz Francusku. On je oko 1930. upoznao nekog baskijskog krijumcara orlovskog nasa i ovaj mu je opsimo pneao 0 Baskima: da eu :naJotmJeniji, najponosnljl i najslobodnijilJudi na .sVJjetu, i.danag isti onakvt kakve .ih je [ednom optsao Titus; da JOs nose tstu odjecu, upotrebljavafu iste nozeve, da jos na isti nactn obraduju polja. Nrtko od njih ne tzdaje svo] rod, svi govore svoj jezik., najstariji jezik na svijetu.

"Bas.w su n, kaie V.Oll Salomon, ''poS1JednJj oSl'ac1 jednog ljep-

seg, jednog slobodnije, Jednog ponosnijeg svjjeta kojl je nekad POtODll0. potonl.lQ S otokam Atiantidom, ciji su poslJednJi stupovi najednoj strani bill Plr_meji, a ns drugo} planine Maroka." II

146

Alt J lol'-no 010 l Jl III 'lltl t II Illl k, 011 I, IlJ oS n §lO '11- 'unl ioralu .!Y dt I na dru rom I~I II d II ulllclHltog nrstva, u Amelid. 'llf: ray to se I nalaz] II nhllku II 1\ Ii ~1l.1( ,1111 h Ide UL L .

. 'kl orlovskog n ,< lmnlu 10. II III •. pI 'Ill ua k' av s tamu "preko" nSllazUo kod R'l'lflh M,II', I L I Iwl . JU i danas naiIlzt k d cistokrvnih potornakn M; I .. 1..11 11111011 ]lIcJlJana . Isti prom, pr rna Baudoinu (po Uril 11111\1 11,1. 1101\ III II 1'1' I 'dun prastert k lin 'Ilt spomenlk u V nd ·U. vldlliv 1I1l() /.1 VillI' ... rl I c.

Drug1 rdentltet je vrsi poljoprlvll'cll 11.1 lid. 111,'1 nit', I d n s prln j njuju - u tome se von Sal mOIlOVoI Jlldopl. 11,1 pI I II iiI z s provJerenlm podacrma - vrto star, • II d1lollotw: II IlII'un eb ad polJ . Oru ne oru, vee upotrebljav [u "ln] 'I, dVOZllP 1111 Vi quAI ~ l ,t P umjesto pluga: njime bodu tlo, pr kopn uju gu kilt, 10 vr liar kopa svoje gredtce - i bacaju sjem n I str '!{11 I 1111' II. To II sumljtvo prestavlja neobtenost da Indost u . rednje] Auu'rld rlanas primjelljujU LSlu metodu, kao i to da je upravo val n' n abrade tla bto uobteajan u starom carstvu MaJ pr J d In. kr

uropskih osvajaca, a tome kaze C. W. Ceram:

ItTljekom cifave svoje povijestJ, Maje su njegovale ralaf~ivQ kaje se nije nista poholjsavalo u svojoj jednostavnosLJ. Njll1ovo ratarsrvo DiJe bilo nista drugo vee 'sadnicarstvo'. SastojDTo se u lome sto hi Maje u jednom pojssu presume ooortu sv l'lbJn 1. poslije susenja drveca, tik pred pocetak mIle sezon. v zapallIi. Odrnah po prestanku kiss. boll su dugim slljaslim slaponma tlo j u svaku rupu polagall vise zrna kulruruza ... "

Desno i lijevo od AUantika, dak.le u medusobno osarn llsuC IcUometara udaljenim podruejima, jedna te ista poljop tvr dna metoda! Nije li time opravdana pretpostavka da 1 n ' ctoku usred Atlantika tlo takoder obradivalo na ova] ist; na ln j - buduct da su tame uvjetl za urednu obradu tla bfli mnogo povolJnij! nego na kontlnentima - da su stanovntet atoka Lome poducili manje kultivirane kontinentalne narode? Prj tom n lr ba smetnuti s uma da ono sto nije uspjevalo u zemlji MaJa j .nj:thovim prasumama, mora da je na vel.ikim, dobro navodnjavanim i ploctnim mulJem iz brdskih tokova opJemenjeni:m polJ1ma u n1ztnama, davalo najbolje zetvene priDose! Kod Baska. se prastarl atlanUdskl nacin obrade sadnickim staporn odrZaO sve do danasnjlh dana, jer korl nj.ih takoder inl:a sliene plodne, lako obradive zemlje u doIinama. U planinskim prasumama Hondurasa,

147

rucdutlnr, 1. 1l1( toda nlj mogla dati tako dobr r zullat - In JI' I rt 11110 n~ od MaJa da napustl svoje a kosn gradove. j r bl II nJlma gladnvao, pa su U ljudi, da bt prezivljell, uv~ek kr ill novu ~ rn]J,u u polrazt za obradtvtm tlom.

TreCi tdentttel je jedna tgra: pelota, "Pelote basque" je baskijska nactonalna igra. Von Salomon pnea 0 tome:

"To Je igra s pravilima kOja jedva da mogu bitt jedlloslavnija, ali ipek: zahtijeva najvecu mOgrlcu spreinost. Na svakom 510- bodnom zidlJ vee t djeea igraju peiotlli stoga na .zidovtrna erkava stoje na,tpJsi: Pelote inlerru[; (pelota zabranjen.a). Istinske igre bil su, u srvan, ratn/eke igre najJace vrsie, kojirma su I:JjJj darasli samo muskarci posebno i dugotrajJJo uvjezbavariL .. IgrajU dva protivnika tlt, sta je jos zanirmJJivije, u paroVi,ma dV'ojica protJv dvOjiceo Lopiu, velitine teatsk» toptlce, od nekog temnog; tvrdog, all vrlo elastlcnog rna terijala igrac baca svom suageD] 0 vdiki., levatiretni sid; ana ,se brzo odbija, j sed je mora gOlo;m rulmm vxeuu, da ponovno udari u zid, protivniCki 19rac, bila anaj kOji se naIazi odmah lspred zida, bilo one] (aka igraju u parovima) da1je od zida, vraCajuCi loptu koju je igrac bliZl zidu prapustto. Jedno cetveiokutuo kostto u tiesnom donjem uglu zui« postoji zbog previse iznenadujuc.u'l varijantJ leta erne laptic« ... "

Oslm gole ruke, korlstt se 1 na podlaknct prievrScena udaraIjka U obUku t01jage, tz koje se po svemu sudeet i razvio suvremeni teniskl reket. A sada da usporeduno to sa, pelott Baska slicnom, omiljenom igrom mekstcke vtsoke artstokracije, 0 cemu 11- jepo pise Eduarde Stuckert u svom povijesnom romanu BijeU bogovi ,(Die Wetssen Gotter):

"Vrlo su groteskna bila pravila tgre loptom. Pomocl'l Ildaraljke apsivene Jcoiom, 6iji je zavrsetak nalikovao pot!rovic1, odapinja~ ie su se uvis crvene, plsve ] zute lopt« od kaucuka., otprilike velicine jabuke. Samo je uvjeibanim igracJma mogIo uspJeti protjeteti loptu kroz orvor pmbusenag mlinskog kamena lspod stropa.. Ako bi lopta prqleijela kroz rupu, onda ju je pwt.!,vnik .morao, a da pritom ne I1.potrljebJ .01 sake n1 bilo koji dia ruke, docekati t baeW natrag: ramen.ima, gJavom, bedtom, ili cak streinficotn. Ponekad Je lapta Ietjela vise puta od strainjice do. straitljiee j neobican paloiaj ovibpredanih igra6a podsjecaa je na drianje tijela iabe i majm una prillkom skakanja ... II

Vidi se: l). stardm Meksiku U 19ru Sll unijete dodatne Itpo_

148

'It Aim (,II. All, Inn ,lgra Je bUB. lsta - 1 de no 1 IIJ vo ad AUrm11 It 1 .• Iesu ,II1ualjevi, I pl micina otoku ALlanUdl igrali Jo~ pl:iJe d _ "j jjsu n godina p lotu, onaka kao Mo je Jgrao Montezuma za I [erne 'art sa, ili kao SiD je tgraju jOs i danas Baskt na "OVOJ" Rimnl AU ntika?

P -lola udaraljka i laja, sadniekt stap, rasne osobme i Jl;lzicne 1'i1l nostl povezuju narode save i sane strane Atlantika - j to IIviJuk. 1 samo one narode koji ell nekad do]ilzili u kulturn; dodtr H gOSipodarima sVjetskog cars tva I bili dio njihove sfere utjecaja, ( vi argument! upotpuojuju ona vee starija i vee dobra poznata I. tr~lvanja, zagoneme slicnosti izmedu stanh kultura Starog l Novog sv1jeta koje je Isttcao JOB von Humboldt. Sve one ukazuju nn jedtnstven, zajedntek) uzrok, na zajedn1cko srediste: na Attnnudu. na srce onog pradavnog minulog pomorskog carstva cij1 Sf' tragovi u obliku trrdtrektnih posljedtca tek vrlo mukolrpnn mogu preote1.i neumttnorn sveuntstavajucem zubu vrernena, S lJ rn raku pradavne proslostt.

Buduc; da je pravt centar kulture nestao, rnogu se donosrti sarno indirektna analogue kao argument za nekada,Suje davne rneduodnose kultura, Ont, medutim, nisu jos dovoljnl kao dokazl. A1J, treba ih prihvatiti kao najozhlljnija, logicka upucivanja pre~ Visokom stupnju VjerojaLnosti da je onaj pretpostaeljsm, naslucenl centar jednom zatsta .i postojao,

Vise od toga ne 1110ie se ni ocekrvett 1 nasi ce rezultaU ostati kmJi sve dok oceansko dno bude zadrzavalo krunske dokaze sv] doke Atlantide. A1,i, ipak: i one sto je sakupljeno bee sumnje je vise nego nista, Atlanttda, sa svojom vtsokom kulturom, ipak nUe potpuno Izbrtsana s Ilea Zemlje.

149.

KATAKLIZMA

Sve dok msmo raspolagah pnrodnoznanstvemm, egzaktntm dokazom 0 postojanju Atlantide, jasno je da je uvijek bllo razmimotlaienja u pogledu toga je H taj. otok stvarno postojao ill mje, Sada, nakon s10 je ovaj dokaz tznesen s nespornlm argumennrna. nema vise nikakve dvojbe da je ova] otok, za v:rljel1le kvartara, dotsta skretao Golfsku struju na zapad. Analiza paleokltmatskih prilika sa slgumoscu je dokaza1a da su kontmentalnt ledenjac1 sjeverozapadne Europe btlt u stanju spustrn se sve do 5.2 , stupnja zemljoptsne slrtne samo zato sto Golfska stnlja, koja bi ih lnace otopila, nlje tekla do europskih obala vee samo do ODOg divovskog atoka usred mora kojem je dalo i nne - Atlantik. One sto je nekad postojalo iznad mora, a danas vise ne postojl, moZe - bududi da se jedna kopnena masa te velictne ne maze rastoptti tlt rastvortti u .sastaene clemente - postojatt samo pod morem. Dubinske karte Atlanttka objeJodanlle su ovu tajnu. Otok je potonuo. Zajedno sa svojim sllnlm zldinama i ogromntm kanalima. postao je onaj jedtnstvent podmorski kopneni mastv koji - mace bi to bila 11eobjasnJlva slucajnos't -lezi upravo tamo gdje od tada Golfska struja neometano valja svoje vode prerna Istoku,

Da je "otok-brana XI! iz ledenog doba zalsta nestao, govon zdrav razum i 0cevidnosl cinjenica; kama je nestao, pokazuje nam reljef tla. U lome se 1 sastojt ova geoloska potvrda, besprijekorna l nepogrestva. Sada treba u pojedmosttma tstrazttt kako je od onog velikog otoka nastala zemlja pod morem, 1 to potpuno nezavisno ad Platonovog kazivanja, navodn1h legendi I svih postavljenih pitanja oko prapov1jesne civilizacije Atlantide.

150

S11ka 26. KONTlNENTI NE PRlSTAJU JEDN[ UZ DRUdE, Suprotno predodibl Alfreda Wegenera, kontinentalnt pragovi prtstaju jedan U2 drugoga samo u juinom Atlantiku - Afrika i Juzna Arnerika - ali ne 1. za, problem AUantlde mnogo vaZnije, u sjevernom, Ovd]e se Izmedu Afrtke 1 Europe s jedne te Kanade s d~ge strane nalazi ,"crna mrl)a", rupa sjeverotsioeno ad Karlpskog podrucja (M), Ne uzme b se U obm Atlantsld hrbat, slaganje pragova nye mogu~e.

Vee smo ran1je ukazaa na 10 da Wegener nije vjerovao u poslojanJe atlantidskog otnka, jer SU, prema njegovo] shemi. pragovi oba kontinenLalna bloka, desno t ltjevo od Atlantika, kako izgleda. pnstajalt jedan uz drugi bez ikakvog medubloka, Zemljopisni ertez 26. sadrzt doticnu geoLosku potvrdu.

Na juZnoj strant, Wegenerova teorLja se dobro slaze sa stvar-

151

uh 1 ll'nJ m, Z rpadn nb Afrik pnrodno n j 'z ns Isto 'fill

obalu braztlsk pl : v liki "no II n kojem s Ln 1J pa

atn struja, tocno i punjava udublJenje Gvinejskog zal] va, AU.

na sj vernoj poJovini Atlantika konttnentalni pragovl v:l&e n

poklapaju, Za duboku rupu koju nazrvamo Btskajsknn zal] vom ne nalazt se na Kanadsko] ploci nikakva izboema kOja hi j rno gla lspuniti. Ovdje zjapl velika rupa iamedu pragova -preSlroka. da btoprezna olovka za ertanje mogla neopazice preet preko n]e. Ovdje se mora dotjeraU Wegenef0va izvanredna, u osnovno] koncepciji tocna rekonstrukcija, bez sumnje vrljedna diVljenja. va korektura, medutim. zahtjeva dublje ulazenje u temeljna nac 13 mjerodavna za Wegenerovu teonju.

Pn ideji da su Start i Novt svijet nekad bili jedan blok, a d se SU onda u odredenom vremenskom razdoblju zapoceli odmtcatt jedan od drugoga, mora se vodtn racuna 0 tome odgovara 11 poloZaj kcntinenata stanju koje je prethodilo poeetku pomicanja. Prjje toga, blokoVi $U SaCinjavalt jedmstven sustav, koji je zatlm pukao po nekomsaeu - zbog cega, to nas sada u OVOIn trenutku ne zanlma, Linjja sava Dije lezala bilo gdje na Z'emljlooj povrstn: vee izmedu oba kontmentalna sustava i, sa sigurooseu moze:mo reci, tarno gdje ill danas razdvaja vodent jarak nazvan Atlantik.

Wegenerova rekostrukcija pretpostavJja da je ova Unija sava potpuno nestala, da je razdvajanje hila prouzrokovano glatkim lomom kojt je prolazlo kroz blokove i da se blokovi opet sastavljeni, ponovno lijepo spajaju, kao savrsem dijelovi neke djecje igracke za slaganje. Ovako shvadanje. prernda ne formulirano ct:ivim rijeclrna i ne ovako pojednostavljeno. 1eZ,i u temeljima Wegenerove rekonstrukcjje. Buduct da ana ne odgovara cinjenicama u kvanutatlvnom smislu - sto dokazuje rupa na sltct 26 - Vjerojatno su pogresne neke njene pocetne pretpostavke, Ne mogu se, tpak, konltnentalru blokovt tako jednosf.avno ponovno skupiti i povezalt u cjeUnu kao dtjelovt neke 19racke za slaganje.

U clste i glatko oblikovane dijelove moze is'ijeei samo neko dovoljno homogeno tijelo. recimo komad lima. Geoloska situacija. medutimi tma posJa s drugim materijalima i tvorevinama. Vee j onq:J prakontinentalni biok. na koji se poziva Wegener. Ili u korn sluca,Ju nije bio, hOri;logen: i:;lio je to mozaik koji je. ~Jadecl S:e nadvruc()m rasLopljenom korom i s,kupljajuCi se pritom. lzlornio· na mnage dljelove. U nab ore .1 pukotine izrnedu tIh dijelova mozaika utlsnula se tektlca, zitka magma iz dubine. i tu se zalijepi-

[n 1 ocvr 'nul ,Ov' avna mJestCJ s st ~ se, dakl . prema U,

• voJ I_ rrnlnologljl, 1z sim koja j odozdo blla prodrla uri UVIIO usko ru brane pukolme naslale pucanjem stal-poknvaea u pro- su 0 vrscivanja. Ako bi se sad. svejedno lz kojeg razloga, slat

10' po ele odmicatt jedna od druge, nadesno i nalijevo od jedne l kv avne linjje. to pretpostavlja da ce se cslobadatt zitka, po njthovtm rubovima lepljtva stmakoja je prodrta medu njlh. Dok se one otcjepljuju., ostaje ovaj ljepak, koji je kao matenjal Identll!an sima-pozadini, na svom prvobnnom mjestu, budud] da je J' vezan za svoju simu netoll za rubove, za njega po materljalu r_ zl1¥lUh. sialskih ploea. Dok ploce puluju, lzJjev, starog ~ava pukotme osLaje na Istom mjestu - a to je onaj hrbal. On se lada pojavljaje kao uski hrbat promjenljtve jaelne, ciji rubovt tocno ponavljaju konture granicnth kontinentalmh pragova, Sarno kad bi greben bio uvijek tste sltine. pragovt hi u spoju odgovaralt jedan drugom. avo mose, ail ne mora uvijek bitt sltlcaj. U jusnom AUanUku prtstaju dobra jedno drugom istocm Brazil i zapadna Mrika, a na rubu Sjevernog ledenog mora dobso se slafu bloko'vi SkandinaVije, Islarida i Gronlanda. U cjeUni uzevsi, Atlantskt hrb t nije [ednostavna traka s paralelnnn stranama, vee vrlo 5.10- zen sustav nabora i pragova,

Kao prvo, moramndeflnlratl 5tO je to zapravo Atlantskt hrbat; nt neko podmorsko nabrano gorje. ntti neki potonuli plantnski lanac, vee zaostalt odljev stme nekadasnje naborne pukottne izmedu, kasnije medusobno odmlcucfh Uos i danas), kontinetalnih blokeva. Putovanje kontinenata pocelo Je na Atlanskorn hrptu. Start sVijet. se, kae masivniji blok, cdaneao sporij'e prema tstoku negoli Novt svijet prema zapadu. Zato se Atlanskt greben danas nalazt bHze Eu.ropi nego Sjevernoj Amenct. Ova geoloska potvrda svjedocl 0 pFasjerustu oba ova veltka konunentalna bloka, prije njihovog razdvajanja: to je ocvrsnutt oziljak rane nastale za vrijeme velikog pucanja,

Ovdje je za nas posebno znacajnacinjemca da se avo koriginino sastavljanje razLicitih diJelova preko Atlanskog hrpta maogo bolje slaZe nego ato se slain divergentni kontinentalni pragov1. Z - padni rub Europe slate se 8 istocnim rubom Atlanskog hrpta: is~ toenl rub Sjeverne Amerike, pak prjstaje uz zapacltll mb A1.1anskog hrpta - sve do jec:lr;J.Og mjesia I,zmedu Flolide i Ita Hatteras. Ovdje je raniJe lllorala bili zemlja koja se jednom kasnij dtoml- 1al potonula. Upravo ova rupa pokazat c.e se kao vrlo znataJI1" ,

152

153

%01 duhl]c raxum [rvanje pornl 'anja kontln m La Ipak nIJ(' dn volJI in , nneelno I spravn a , 'Upe~aUjiva 1 popularna W fell rova shenta - natme, da blokovt plulaju u simi kan ledenl hI', gov! 'U moru. Ont, naime. ne plutaju: lHoVise, uttsnuu su u ta] zJ1avl. Ijepljivi malerijal. On ill drzi snasnim adheztjsklm stlama, Kad r pokrecu. oslobada se stlna energija trenja na rubnim stranama I donjoj strani kontinentalnog bloka - svuda gdje je tvrd1 sial uljepljen u smolasto--zJlavll stmu, Pomical1je se, dakle, ne odvija ni taka jednostavno niti bez posljedica. Blok u pomieanju tzlosen je trenju. Povremeno, od njega se otkidaju manje ili vede krhollDe. One se cvrsto ustaljuju u "brazde stme", markirajuct linij razmteanja, koje ne taj naeln kasruje I mozemo i zamtjeUti.

S Atlans:kog hrpta pruZaJu se, pnltcno pravtlno rasporedent, poprecm pragovt poput grana nekog debla. Na njthovim zavrsectrna najcesce su utaknuti komadicr otoka. Takoder, i ani predstavljaju tragove puzanja blokova, pri cemu marktraju putove pojedtnih dljelova kontmentalnih blokova ad njiliovog prapolozaja do danaSITjeg polozaja. Tamo gdje su pomicanjem pnuzvedene prasile otkidale place jedne ad drugth, vladala su velika trenja narocHo uz dno i strantce. Sigurno je da ti blokovl, kojic su se medusobno razdvajalr, nisu u podnozjima bili potpuno glatkl, vee prije neravnt i uz to rasltotte debljme, Razlic1to su pottskrvalt magmu prt dnui take brazdall vise ]]j manje ostar kllzni trag. Kako, meduttm, nlsu bili jednake cvrstoce, nisu ni svuda ravnomjerno popustalt stlama trenja. Ono sto se otktnulo Hi izmrvilo ostalo je negdJe uttsnuto u brazdu sime i sraslo s klianim tragorn, Dakle, cltav ovaj upecaUjlv reljef dna ne postoji oduvijek. On, takoder, De predstavlja ni ostatke jednog potonulog "atlanskog kontinenta". Nastao je u ranom tercijeru tada zapocetim gibanjem blokova, te je, napredujuct s njlm, jzrastao do danasnje slozenosti i veli,cine. Sarno kolosalne snage bile 'su u stanju iscupali velike kontmerualne blokove lz njthovth prvobitnih lezista. SUe pomtcanja polo va ne bi to bile u stanju. te se ova teza Wegenera i Kepena ge~iizicki vrl0 lako maze pobUi: osim toga, te sHe hi tjerale b1okove paraJelno na jug, prema ekvatoI'skom prostoru •. a ne atkldale jedne ad drugib, prema lstoku i zapadu. Nikakva postojeca sila ne do1azt u obzir kao in iCijator , Ona ranotercijarna geoloska revoluCija koja je dovela do noV'og poretka, red a - ill nereda - kontinenata, ne maze se IIi u korn slucaju inte,rpretlrati u Lye11ovom stilu. Izmjene cijele povrsine Zemlje. poyezane s plavljenjem mno-

154

1(1 tolillfl ltsucn kvadrnlnlh 1 101111'1 .. I lin de hdlm 110nOS(lIH h; vr I flnlrn n blrs njem [11:111111,1, IIII hllal.- ,11111 [\11 tole V C JE' pr dSIIlVIJ. 10 pravu kalakltzmu. OVIiII JlII'11 II; "' I I('~I g oloska pctvr- 11,1 uuJvi§ g rang, koJa n 'prol'II'lqlvo ill)ll1lwlt da Je lu bno burnth po mecaja Zemljine it 1;(,

Ova nolercljarna k la Lr nf. I, IlInllllllll, lillI' bllt J dina. Nju Jt' vJ rojatno slijedna druga, n mu l-\uVlII1 IIl'ohl :IU U obltk paI ~onsl(og kl1znog lraga. KQuthli'II.I.llI11 hlill~ll'1,1l, jI'dllompomaknuu. putuju dal]e pravocrtno, • '1.lgulll. OJI' U ',IIHlUII' lrornostt; nnl u naeelu ne optsu]u krlvul] ... III 1>1 IIje I) uu tLn S(' prvom It p Idruz! neki drug! pokretnrkr IlI1lm1. pi 1111111'111 !lIlt'!" glbanJ blokova. Patagonsk] vrh I'. epa" br;lI,l1Hhl' plill e IIIIW [e, sa AvoJlm kliznlm tragom U-obllko, za rtao gt olo .11 tilnll1lnl!'nl k'oji II pr cjenj1vo svjedoci 0 djelatnostt dvaju jusno rnzlu Ivth pokr - lul:kih lmpulsa, a takoder i dvlju odvoj nih gt'olosUh I( voluf'lJH tzazvanth ttrn Irnpulstma. Najprtje, u ranorn k clJuru, ohgnula EI brazilska ploca Iz svog prvobttncg lezisla 118 Grahamovo] I. '01 IJt; putujuct rstoeno, stvarala je dio svog .kUznog traga, kojl se da Has pokazuje prema istoku, otprillke do otocJa Juz.n( Drl<o y. Medutlm, slla njene tnerclje morala hi je nosiU jos i da1j pr 111<.1 lstoku. All geolosk; nalaz pokazuje da je ovo kretanje braztlsk ploce btlo zaustavljeno jednlm protutmpulsora, prj cemu su s odlomlle brojne krhotine - oteci - sto je znak da su st1..l'plle 'U djelovanje nove podzernne prevratnieke stle. Vrlo je jasno kakve j to Imalo posljedtce. Prvobitni tstocm pomak preokreno s u suprotan, zapadni pomak, koji je otjerao Brazil ad njemu rant] rnnogo bltze afncke obale i prosirio juznoatlanskj vodeni jarak, U ovaj zapadnl pomak ocevtdno sada spada j pomicanje Kanede koje je, is tina, zapocelo u ran am teroijaru, ali se na kra]u kvarLara pojacalo t ubrzalo, Kasnije ce bili dokazano da [e Atlantlk s kraja dtluvijuma bto osjetno uzi nego sto je danas; ovo kasnlje prostrenje neposredna je posljedica one druge veUke katastrofe, koJoj Brazil takoder tma zahvalifL za svoje drugo pomlcanjc, ovog pula usmjereno prema zapadu.

Od ove dvije kataklizme za nase istraiivanje je, meduLim vaina sarno ona druga, s kraJa diluvija. Mogla se dogodiU znatno posliJe tercijara, sto se, opet, dokazuje vee spominjanim patagOl1skim ldiznim tragom. Njen dio, usmjere.n prema istoku, tako je dugacak da morama pretpostaviti da je za to "crtanjell bilo potrebno dosta vrernena, t.inI. vise Sio ovakv1 clJepajuci pomaci

155

11m 111. d tin ,hI'/. kr null, ali se brzo uspor vaju, zol CJ l"lIil ~navo lepljlvom slmom prj eemu onda jos samo ll"aJu vrlo porl sckularnl pomaci. Geodtnarnlckt gledano, srednjl l kasll{jj tl'T clJar tne s kvarLarom jedmstvenu epoh.u konttnulranog toku, karaktertsticnu po smlrlvanju tla 1 porastu nove stabllnostt. T se vtdt i po tome sto je vrlo Lesko sa sigurnoscu razhkovau 510j(;ve kasnijeg te.rclj:ara - otprllike pltocena - sa ranokvartarrum slojeetmapletstocena (koji cak t po Imenu zvuei sbcuo phocenu pa se brka s njtm), Za sve vnjeme te dvostrukeepohe - kOja [e, prema misljenju vecine geologa i paleontologa, trajale mnogo mtlijuna godina - ne bt mogli do~i do neke druge katakhzme odnosno preoblrkovanja Zemljtne kore; osnovna karaktenstlka OV epohe potpuno je u skladu s teorljom Lyellsa 0 mtrntm, usporenim procesrma, Tek prelazak iz cetvrte u petu epohu Zemljine povijesti mogao bi bit! uzrokovan jednim takvtm geoloskim por - mecajem. Tomeu pJ1ilog. sasvtm uopeeno, govori i nesumljivo nagll preskck dilu\1ijalne klime u pestdlluvijalnu. Sarna ad sebe, iii usLijed vlastttog nesmeianog razV'l)j9., - kaJu;) se to rado smaira- 10 u proslom viJeku - klima ledenog doba sigurno se ntkad ne bi mogla preokrenuti u ovu nasu sadasnju, Nesta se morale tada dogoditi, nesto sto [e poremetilo normalan tijek zbivanja i pnsllt- 10 svtjet na korijenite promjene. na geolosku evoluoiju koja se takoder ogled ala i na karaktertstlke cjelovne kltme. Dakle, sarno tao panama burna, revoluctenarna, geoloska epoha moie se uzeti U obztr kao vnjerne drugog poremecaja Zemlje a kojem smo saznali, izmedu ostaleg, tz analtze patagonskog kHznog traga; to je btlo vrtjeme kada se brazilska ploca zaustavila na svome putovanju prema tstoku i krenula natrag prema zapadu.

Geoloska potvrda ovdje dobivena vraca taka nase jstraiivanje ponovno u onuepohu za koju smo vee ranqe izjav:fli da upravo predstavlja doba kad je morae usred AtlanUka potonuU "otokbrana X". Kombmira lt se Lo dvoJe, proizlazt da [e otok u AtLantiku, Platonova Allanltda, potonuo krajem kvartara, za vrijeme velikog valjanja Zernljlne kore. Upravo to je i trebalo dokazati. Izvan atlantidskog prostora ova druga geoloska kq_Lastrofa: nije ostaVila neposredne tragove - osirn sekundarnih posljediea. Dna, naj,me, nije bila proslrena na cijelu ZenilJu, kao D.jena neusporedivo ,stlnija prethodnica u eocellu; ostala je koncelltrtrana sarno na Atlantik 1 okolna podruGja, Sam~ su ona neposredno trpjela za nas ZahirnljiVti aUanlsku katasttofu s kraja diluvlja.

156

Um:lIH1trilllL), d )<IL', 11 11.1111,1 I'IIlIIIU l:al

• 'J v '1"111 AU' nuk ~r 01 I nil JI'« III •• ~jl'vt'rnlm ledenlm m 1'111. Nlt'gov juznl dlo J ~ U 0(,( 1101'1 Ii kOHl HU 1 xlslvu s az k.I.m [unslo' om; razrlvaja Ih W Vlllt' Tlullilp IIIIIIVllIll.1I ko].! lezj tzmetill 1. lunda i [eve noSlwtHkl1i ol!llw. (IVfl JlIllhlU'W 0 cana su- 1-11 ,LYJlO je Islrazivala. Izm xlu J tm:l. I I HUC I' (111 I II Jl V'~kn, ekspc(HdJa, pod vodstvom FrlLhjola N;IIII-WUd, N" pll(lnH~JlI rlna lamedu lslunda i malog vulkansl(o~ olokl .J'~III M. '11 IlllprlHk(' na 72.

I upn]u $Jeverne sfrlne) nad 'no Jt' UII1O, I \'0 111I~11II.I NIH1ljl I i IJsLaI ik pustca od vrsta ko] iiv ~ u plilklln InOdUlI! - all. ovdj' su brlt nn nu dubokom ad 1000 pa do, dal]e, PI'l'III,1 JII Ill. 2!100 11'\( l - ra. Vee su Nansen i njegovl suradnl i iz I ' f'1[IJ 'ul 'r svo] -dobno bill Izv li zakljucak da je citavo ovo po.dru'j 1I geoio I{I unjtulade r1nba morale naglo potonutf, buduci da bt barcrn ~jvo[jnJf1 plltk g mora Imale dovoljno vremena da se spas .na konUn III In om pmgu. NJihov m.orski biotip se, po svemu sudect, naglo prom] ,lila take da su lone, zajedno s bezbrojntm drugim zMm blC:1ma. postale zrtve atlantske k:atas1:rofe.

. Pogled na isjecak iz dubinske karte ovog morskog podrucja lo 11jepo dokazuje. Island - a takoder i Jan Mayen i Faereeme oto~ja - zabodeni su u tzraztto stroka podnozja u dubokom moru. Povezuju th uskl poprecni pragovl, Sltcnl puznt, kUzni i ctjepajucl Lragovt vuku se takoder od Islanda prema Grenlandu l prema Atlantskom hrptu, Prije ove veltke promjene trnao je Island lznad morske povrsfne otprilike cetiri puta vecu povstnu nego danas, Kao j u Norveskoj. postoje f na Islandu learaktertstten! i]ordovi - usk! iljebavlll kopno, "potopljene deltne", Vulkani na Jan Mayenu i Faereme su, kao i nil daleko jUznj)1Ill Azortma cstacl nekad v ceg kopnenog masiva, koji jos i danas strse lsnad morske povrsme. Ta, kao mitska bajka visestru;kO Jsmijavana propast Atlanlide, izgleda da se u smanjenom opsegu vise pula ponavljala u sjevernim rubnan podruejima. Ovdje je, sa sigumoscu se moze r ct, u geoloskr najmlade doba potonula povrsina gotovo konttnentalnlh razmjera - otprtlike neko1iko milijuna cetvornih kilometara - za 1000, pa 1. do 2000 metara. Slaj slme log bazena - samo se taka i moglo dogodiU - spu.stio se jz nekog geofl.zielmg razloga, koji bi se, meduUm. magao re~onstruirati. MaIt alockl komediCi siala. zatakl1utl u II 51ma-smolu I', morali su je pramt na. lome spustanju. Take su tj dijeloVi postali podvodnl. oshn onih najviSih koji kao ostaci j05 me iznad mora, te su i danas vldlji\i.

157

Dublnn ul Ill! a a t ad sjevera prema jugu, p una Wyvlll .

Thmn on vom hrptu, lz toga se moie jasno zakUuc!l1 d jc P lurnom rubnom podrucju spustanje nametnuto iz smjera ve e~ baz na na jugu. Zarlste katastrofe, koja je izazvala spustanj vcHkih razmjera sima-pcdloge, lesalc je usred Atlantskcg a ann. Rejkjanesov hrbat predstavfja nit vodilju prema sljedecQJ etapt - Tel.egrafskom platou. Ovo podrucje podmorskog reljefa dobUol j to tme poslije jedDog dogadaja koji je usao u povjjest polaganja transatlantskih telegrafskfh kablova. Godine 1898. polagam kabel puknuo je tznenada na 49. stupnju sjeverno j 29. stupnjeva zapadno ad Panza. Krajevt kabela pall SU, po svemu sudect, U dubine oceana. Teskom mukom lzvuceni su nekako pomocu dublnskih hvataljki. Pritom su, kako je slucaj hno, tzvucent s morskog dna i drugi predmetl; medu njima je bio i jedan poveci komad stqene. Uzorak s morskog dna deponiran je zattm u Parlskern muzeju, Petnaest godina kaSn1je tspittvao ga je tadasnjt upravttel] Oceanografskog mstrtuta, Paul Termier, paz-nat L cijenjen znanstvenfk daleko lzvan grantca Francuske. Komad je po mtneraleskom sastavu bio tahilit, tzraztto staklene strukture. 0 rezultatlma svog rstraztvanja Termier je tada u Oceanografskom Instltutu odrZao predavanje pod naslovorn L'Atlantide - sto znaci Atlantida - koje je probudflo vel1ku painju i cudenje. Termier je prttom formuUrao sljedeci niz zakljucaka:

1. Uzorak je vulkanskog porijekla; morsko dno je tamo, na sirokom podrueju, prekrtveno lavern, U prostoru takcsvanog Telegrafskog plato a morale je stoga neka:d bit vrlo snaznlh vulkanskih erupcita, prt koJlma. je istekla danas ,cvrsta lava od koje potjece ovaj uzorak,

2. Komad je amorfan, po strukturi staklenast, a ne krtstalan.

Nije, dakle, mogao oevrsnuu u dubokom moru, gdje je naden; morao se stvrdnutt u slobodnom zraku. Dakle, mogao ga Je izbaciti samo nadmorski vulkan, Lava koja prekrtva veltko podrueje danasnjeg oceanskog dna Ima svoje porijeldo u nekadasnjim ko-

pnentm vulkanima. .

3. Istovremeno s erupcijom, iIi vrlo kratko vnjerne poslije njih, vjerojatno se citavo to podrucj'e spus.tilo za vise ad 2000 metara. Uzorak predsta:v.lja dGkumen~ je'd:ne pradavne katastrofe u:sred Atlantika - tamo gdje bi, prema Platorlu, trebao btU potonuli otok Atlaritida.

4. Komad je prema Dlineroloskom sastavu, kako je vee spo-

158

!II nulo, I' hllll. Tal Illl Im JU t svoj tvo da u U morskoj vodt n ·po. tojaru: r stvar Ju se postupno unutar vremenskog razdob- 1110 oko 15.000 godtna. Uzorak posjeduje, meduum, jOs uvtjel Il~lr , n - potpuno nagriZene konture. Katastrofa koja je protzvela nW1J komad (pa je on njeno Jndirektno svjedocanstvo) rnorala se d().l!Cdlt! prue rnanje od 15.000 godina, dakle, 13.000 godtna prtJc nove ere. vjerojatno osjetno kasntje, Ovaj se starosnt makstI lIUIl lenenadujuce dobro poklapa s Platonovtm sumarnnn navadlma "9000 godina pnje Solona", dakle aka 10.000 godma prtje nov ere, a poklapa Sf takoder i s vee ranije Iznesenom prosje~nom vnjednoscu geoloske procjene za kraj kvartara.

Nasuprot ovorn rezultatu Terrmerovth tsrrazrvanja. stoji takozvam "Hartung argument". nazvan po istotmenom njemackom g >ologu od kojeg potjece opis Azorsklh otoka, otprtlike tz 1860. god1n . U oplsu je rljec 0 takozvanom erattenorn kamenju na rlaZama. Ovo kamenje na azorsktrn obalama sastoji se ad stijenja kakvog ina€e nema na ctectma, te mora da je odnekud donesene 1 natalosene na morski zal; po svojoj pnhci, ovdje su ga Is tovartle ledene sante. Led se vee davno otopto: konradt stljenja, nekad zarobljeni u njima, ostali su leiatl ovdje, ito na sadasnjo] obalno] Liniji. Hartung je iz toga zakljucio da na podrucju Azora nlJe bila vecih postglacijalnih promjena raztne mora.

Hogbom i drugt su iz toga zattm izveli zakljueak da u .azorskom prostoru nije uopde bilo nlkakve kat as trole , jer bi uz nju pedrazumjevajuca promjena razine mora bila jasno opovrgnuta "Hartungovlm argumentom", Ali, sto zatsta dokazuje "Hartungov argument"? Sarno to da na prostoru Azora nije doslo nl do kakve postglacijalne promjene razine mora vecth razmjera. On, medutim, ne neglra da se jedna takva promjena razine mogla dogoditi t:k prlje pocetka poslglacijaJa, sto znaci tocno na kraju kvartara, I da se vee bila zavrslla kad je polako zapoclnjalo postglacijalno razdoblje topljenja Leda. A. upravo to je ustanovio Paul Termier: spustanje razine mora, povezano sa silnim vulkanskim erupcijarna, za vise od 2000 rnetara, a sve se to dogodilo 1 iznenada l s katastrofalnim posljedtcama. Kada su gleceri. kojt su s polako otapali, poceh u veCoj mjeri radatl led na svojlm krajev:lm' i j kada su ledene sante krenule na putovanje prema jugu i iZm dll ostalog dosegnule obale Azorskih atoka, tada. vee u prostorunJje ni postojao (potonuli) olok Atlantida, vee sarno slcusan arhlp lag - upravo Azorski otoci. I zato se te sante leda rrlsu mogI· nigdj

159

dl1l~iJ(' JI'I~ Jk' .ll ve ~ upravo na daml~l1Joj obalnoj llnlJI oleku, )(1 tad l tarno n1J hilo n1 nekih v cth prornjen raztn morskt vrsln ,

Tako promatran, "Hartung argumenl" ne proiuriJeci 01 IzvJC staju Platona, ni nizu Terrnlerovlh zakljucaka, ni naso~ do ada~p.joj dedukeljl.

Naprotiv: on ih sv:e pOM'Ciuje i tona temelju slijedeceg razmlsljanja:

Pretpoatavka na pr.ikazanu suglasnost izmedu teorlje 0 Atlantidi i "Hartung argumenata" je prthvacanje katastrofalnog, tzaenadnog spu.shmja azorskag podrueja, Slagarije bI preslQ U protunjecnost kad bt spustanje koje dokaznje Termier predstav1Jalo sport prooes koji zahtljeva vellke vremenske raspone postglacijala, U tom slucaJu, naime, ana Hartungovo karnenje koje bi se nanosllo tijekom dugag nlza stoijeca ne bi bilo depontrano na danasnjo], vee na ranijoj. u meduvremenu za odgovarajudu mjeru potonuloj Hniji morskog z.ala,

Nj1hov poloza], dakle, odlueuje 0 tome je 11 Be to sporno spustanje odigralo naglo til postepeno. A kamenje se nalazi tame gdje i:. mora leiatj u slucaju da se stara obala tako nagle spusttIa, da Btl dolazece sante leda nanosile kamenje na - vee za postglacijal karakteristienu - obalnu linlju otoka. "Hartung argument'' dokazuje, dakle, cia je Atlanitda, kad je tonula, magI a samo aaglo petonua, A opravo 0 tome goeon Platon. " ... u je.dnom danu t jednoj noei", Na laj nacin je iZ jednog protudokaza nastao dokaznt argument za posebno osporavan delalj iz Platonovog kaztvanja.

Telegrafski plato. kojl neposredno granici s podruqem Azora, pruza nam nove naznake. Tamo je morsko dno u mnogabrojnim, strmo padajuctm t stnga uskim pltcirn podruejirna, neob~cno bogato oStrim rubovtrna 1 okomittm nazubljemm, dobra ocuvarnrn stijenama, ali ne 1 zaobljentm hndima, kao i dubokim ne-okruglo izdubljenim pukotmama - uistino jedan pravi podmorski s~jenc>vit krajollk s kojeg je, suglasno Platcnnvov oplsu, potpuno tspran svakt trag nekadasn]e zernl]e. Kad bi sve to bilo lspod morske. povrsme duze ad 15.000 godina. tada bt morska voda izjedala dna prekrtveno lavern i potpuno razonla sltna, njeZna preftltraeja. Uz to, osim kemljske agresije. ovdJe jednako razarajude i poravnavajuce dje1uju i mehanicke sile - abrazija, erozija i uein¥ udara:nja maIia a obalu, One, glacaju i zaobljruju sve vrhove i

160

hrld< ve, lI.iLldm'l d J' lin 1\/(1 nllll III dlltl I Mporl dana oj Un1j' 11([Hra valova 0 'Iala oslr I 1'11111111 1111, 'I Jr' 11(1]) (' moguce d j' polako tonulo u mor . N.'llllil ('j III 1..1 111110 Hlo]leca. z koJe bi II' 'k sadalmJB dubmskn 111111.1 hili I'lhln'llli'II,~ obals ldnu6eg oloka, kcrnljske I rnehanl Itt ,Ilt· I f.l111I lit I 111,.lvT1al~ sve §to na nbnli str L Otok cUI Btl najv HI ,110 I "111,1 In vld IIIvl, 0 Azo- 1'1, sigurnO' nlje tonulo SPUr!) VI'P, , V 11111 n, Vllo hH'.n - t to prije man] ad 15.000 godma,

Oeoloske potvrde Urn dopul I.qll 7..ildlu ,II d,L I 11.1VO podru, J • Izmedu otoka Jan May in I Al.nl 1 1/111'11. II II PlllOIIUlu kr'Jem kv "tara, t to utoliko dublje \11 nlll n J!' 1111>' 1"'7,,10 i. Irl, It kata• trofe, za koje bismo mogll cl d I • (. IIdl ... 110 Ilnl~dJI 1111.110 od azorskog prosLora. To se, u sLvalllllfl VI"! , I J til) I ~Odi1li"" ad' I', naime, ekspedtcijskt brod GauB Il'.v1J1H111 II 1 pl1vl'Ihl1l ('J!'v:rm sondu s uzorkom sedimentnog C 'pll cJ 11~.lJ It III {I t-o ('I'Ullillll t. a, I~ dubina Rornanehee (7300 met' raj. Ova plikollll.l, 1I1111('lI<' oko 4500 kLlometara od Azora, lei! vela hllzu 'lwulwil, :r.apmlno od Llberijskog praga - na granict Izmedu sJ .v '111c)!· Im:III1A htl~ 'n AlIanltka - poprecno na Atlantski hrbat, IHlP l.lu 1,1 JI' ujorn pr sjecen.

Na onom sedtmentnorn cepu sto gaje Izvadlo f H,li utvrdcno j postojanje pet slojeva. Gornji je od cry n llov<l{l(; z ~1Il1l dolaz Lri nekrecnjaka, kontinentalna sedlmentna sluja. I Uri 10'1111 - globlgerlnskl kreenjak. Gldbigerinski krecnjak, ntrdnllm. u I'l lndu je s naCinom zivota ovih planklona, kojt se nalaze 11 lul: !lanT od najmanje 2000. a najvtse 4500 metara, lz toga all] .dl: 11 vrt - me kada se natalozto ovaj sle] globjgerjnskog kre 'nJaka, dubln:i1 Romache mogla je mnoSiti najviSe 4500 metara, D n s, '1 1- Urn. ana lznosl gotovo 3000 metara vise. O~110, mora btU 'I S" tamomorsko dno spustllo za oko 3000 rnetara - otprllik upravo loliko koUko je Paul Termier predvtdto za azorskt prostor I TcIegrafski plato. Podrue]e na kome se joo moze dokazau dje ovanje katastrofe s kraja kvartarnog doba time se osjetno pro,lrilo prema j ugu.

Ova tznenadnapropast povrsme koja je mjerila v1$ milljuna ~elyomjh kilo me tara nije se mogla dogoditi bez snasne s Izrnteke I vulkanske 'Iglazbene" pratnje. Sima-kortto Allanuka rnoglo bt, doduse, zbog svoje zilave e1astlcnostl sLijediti i vrio spore deformacije; ali, pred iznenadnim silovitim zahvaUma nJ n maLerijal ponasa se kao krbak 1 neelasti.can; on se rasktda I. po.ca u puko-

161

tlne: hoz lljlh tad a p odlre povrstnl naJbUza magma I razlYt'vH se, lujcntca j da j v llki dto aUantskog kortta pokrtv n t In kl selorn, mladom vulkanskom magmom - sto je U uprotnostl

J dva manje nemtrnlm paeiflckim dnom, koji se sastaji ad pal - gen baztene magme. Ovog puta dokaz nlJe geoloskt vee paleorntneraloskl dokument,

.Ali 1 vulkaIlio1ogija pruza znacajan prilog naso] tezi. Vulkanska karakteristika AUa.ntika je taraztto naglasena. Kroz ciLavo avo nemtrno podruCje vuce se gla\'na. rut akttvnth vulkana: ana prtlicno Vjerno sUjedt Atlantskt hrbat - znak cia je to onaj prastarl lomni say koji se ovdje jOs ponegdje lakse raspukne nego zdravo mjesto na bloku.

Smrtonosni lanae atlantskih vulkana poctnje na sjeveru, s vulkanorn na otoku Jan Mayen - tamo gdje takoder pocinje 1 prtmjetno spustanje morskog dna. Lanac zatlm vodt na Island, tLJ zemlju leda i vatre, gdje [e za vnjeme strasne povljesne erupelje 1783. gcodlne provalilo pet stotma aktivnfh kratera, pa potom do deset azarskih otoka, ad kojih pet nos; aktivne vulkane, To je ono .zariste nemtra u kojem, tsto kao i podrucju Islanda, povremeno naglo izrone otoct 1 tsto taka brzo nestanu, Na Kapverdskim otocima diml se Fuego, a i Madeira je sezrnickt podcentar. Lomna tektonska ltruja ide preko Sv. Helene, Tristan da Cunha i Diego Alvarez do .oto<:ja Juzni Orkney; Jedna pobocna Iinija grana se prema Anttluna. medu kojtrna je posebno na zlom glasil Martinique zbog stravtcne erupcije Mont Pelea - ejelokupno startQWl:i~tvo St. Pierrea, glavnog grada. ctokaInajmanje 30.000 ljudO uguseno]« pltnovtma erupeije 8. o:zuJka 1902.godine. Linija se zatim nastavlja prema. divovskim vulkanima Srednje Amertke, Crtez 29. daje pregled tag aUanlskog vulkanskog podrucja i time vulkanolosku podrsku za tezu da su u takvom vulkanskom obiIju mnogo vjerojatruje nagle nego spore tektonske promjene,

Vulkanoloskl, paleommeraloskt i geo]oski nalazl govore u prilag pretpostavci da je spustanje atlantskog morskog dna bto dogadaj revoiucionarnih, l<atakltznllckih razmjera, a ne mtran I spor proces. Sredlste katastrofe, njegovo inicjjalno iarlsle, mararno traiiti juzno' od Telegrafskog. platoa, buducl da dubtna spustiil!l1;ja raste prema jU!gu. preko azorskog prostora. Prt tome, maze nam pomoel preko CijeLog prostora dna razgranat sustav peprecnth pragova, [er bt on mozda mogao sadrzavatr trag.o'Ve ekstremnih untstavanja,

162

lJka 27. VULKANSl{A PODRUCJA SJEVERNO ATLAN'l'JKI\ Krilln prl kazuje crtkanom Hnijorn obrise kontinentalnog hrpta s 11rugoVirnn i\kllv na vulkanska sredistasu oznacena tockama, a trusn podrut"JII !:ILL 1111 rana, Debela tocka-crta linija predstavlja savnu lllllJU lorna lw ('dn knn tLnentalnih blokova.

Sjeverneatla'nts1d sustav pragova je potpuno razv1Jcn I, kiko lzgleda, nepovnjeden, Ovdje nista ne nedostaje, DrukTIJ Jc, III dutnn, na juguPartorikanskt prag je nakako skrbav, razblJ 11 od tupogpodnolja koje omaguca:vq same naslutttt daje ovdJ 11 k 1I bio izrazitiji prag. Na njega pr1s1onjen sjevernoameri kl baz 'rl pot puna je bez popreenih pragova. Oni su isceznuH bez 1[' ga. TaJ jugozapadnt dio sjevernog Atlantika. koji obuhvada, otprtltk , trecinu njegove povrsine, tmao je posebnu sudbinu, On J ' vakako, prouznokovala rusenje i ovdje u pocetku postojecth poprecnlli pragova, a takoder i onaj veJiki za1jev, neobjasnjtvu "rupu" izmedu Floride i. rta Hatteras. Sad je za to uleknuce obaJ:e nadena povezanost s geoioski slic.nIm tragom raaaranja- nedostatak poprecnth pragova.

Iz toga u prvom redu shjem.i da se nij,e sarno sjeverno od 22.0[-

163

~kug ]11 'DHI ufq - do d lekc u Sjeverno Iedeno more- vee takoder ; JtI~flznp' rill 0 ad njega, zemlja spusnla lznenada i stgurnc pod dr. mall nhn ekolnestima, s katastrofalnim popratntm pojavarna, Ono malo prj spomennto uleknuee sjeverno od Floride takoder je usrokom da je grad Charleston postao srediste tektenskog trusnog podruCja. Postoje dokurnentt koji prika:zuju, kao seizmolosk1 dokument, liasPQdjelu mtenziteta pomtcsnja tIa prtltknm potresa 31. kolovoza 189:6. Lmije se ne slaz.u s]:ucajno oko tog centra, odaosno jedne toeke u kojoj se drums nalazi grad Charleston, a cemu ce kasnLje JOS brn govora.

desu li ova tIL podruC!ja katastrofa - u jum.om dij~]u Sjevernog ledeneg mora, u asorskom prostoru t u sjevernoameriCkom bazenn - bUa pogodena vremenskt razlicilim 'tektonsktrnpctresirna, iU su lh zadestli potpunc odvojeni. poremeca]t u zeriJljtnoj kort? Geoloska svakidasnjica odVija se U SVQm nesmetanem 110rmalnom taku prepolagano. mime, kao da slusa teOriJu LeyUea. pa bi smo sudeei prema .njoJ, tesko smjeli subjektrvno pretpostaviti pos.h9janje mnogo kataklizmf. Ne - bfla je to jedna te ista katastrofa, koja je Lst0dd'bno pogodfla sva tri dijela scene jedne geor los~e drame. Geoloski dokumenti dokazuju da atlantska katastrofa, ciju rekonstrukciju ovdje trebamo izvesti, predstavlja stravicnu realnost u povijesU planeta Zemlje. Ona je prekinula s. geo ... loM!::.om s'VakidalinJtcom I cetvrtu geolosku 'ern, kvartar, .zavrStla na uZasan, neoeekrvan nacin. 'To njje neka prazna llIpoteZla. Svi uzcret dna, 0 koji.ma govon profesor Hans Pettersson u svojoj knJ1Zi1At1antida i Atlani1k, pctvrduju ono :510 smo do sada zakljucili. Ovog puta, geoiosk! dokument predstaslja zbirku rekordnih uzoraka - eepova dufme ad gotovo ttl metra. Iz dna Atla.ntika izvukao Ih [e amencki geofiztcar P1gg0t j utvrdto da cesto ukazuju nadvlje. zone posebno bogate vulkansknn pepelom. Pettersson kaZe 0 tome: 'IQvaj pepeo mora pofiJecati ed silnih vuHranskih. erupcija kOje su J.zbfle i}l iz .zapadnolnmjskih vulkan.a ill 'VUlkana lIa centraJnom hrplu AVant/ira .... "

NajvaZnije, medutim., tek sada sliJedt:

"Vlsi. ad obe vulkanska pmfJla naiazl se iznad .najviseg glacljalnog proftla. sto znaci da se ova VIllkanska katastrota, dogodlla u postgla.ciJa),na doba ... "

Ov:im Je Hegbomov.a argumentacija p,.roUv TermieroV:ih zakljucaka - koji su vodili istom rezuItatu sto gil, je sad dob10 :pettersson na osuoyu analiza Ptggotovih rekordruh uzoraka - odlucno

pobyena, Uzorci nepobtlno dokazuju da se na A'lJanUku dol, 'La odtgrala vulkanska katastrofa, da je njome zakljucen kvartarn! i za:poceo poatglacijalnt period, SIlene dubmske uzorke-eepov Izvuklt su lstraiivaci L u bliztru Neufundlanda: 1. onl su bfll prevucern vulkanskim pspelom »- i sav taj pepea potjece iz krj,bel1,e prijelazne epohe IlimediI kvartara i kvtntara .. Petterssonu nlje preestale nrsta drugo vee da na to zakljuei. slijedece:

IIOVO nam, u svaJcom slu.caju, lJudi' ewstu osnovu za miSljenJe da jev.rlJe.me naKDn posljednjeg vellkog zaletli'Vanja, lrada se po Platonu tr"ebala dogoditi propaSi' Atlantide, doista btla vrljam6 v:ulkaJJ:s.Ka-seizmicke katastrefe unusar podrucja sJevemog At:1antika ... "

Ali, marsko dno je iznijelo JOB tajni.

Jedan ad usoraka-eepova bio je izvucen iz centrafnoatlantskog grebena - upravo tarno gdje [e, prema Platonovotn kazlvanju, Iezao veltkt otok Atlantlda, i gdje hi se na osnovu nase sadasn}e dedukcije moran nalazLti vellkt otek koji se kao brana bio isprijeciD Golfskoj strujt u daba kvartara, Upravo zato je ova] uzorak dna bio posebno zanimljrv.

Sto [e pokazao taj isjecak dna? Blo je, kao STIO amp smjeli j pretpostavttt, vrlo razacit od onth koji su 1,zvuoeni llJevo i desno od njega, da;lje u Istocncm i zapadnom bazenu Atlantika .. BIo je, nalrne. neobtcno kratak: sedlment de.blJine ad osam centtmetara, Profesor Pettersson prosudto je 0 njemu sUjede6im rtjectma:

"Jspod toga oini Be da je cijey: sonde naisla ria iiwst malerya1, vjemjatno DB slJenoVitl:l poc1Iogu ad kqje ni~u dobifreni nikalwl uzorci .... Nije. dahle. isk1juceno da jf: eentra1noat1antski brbat. odakle 1e uz@r:ak nzet lezao do prije o:tprfllke deset t18UCa. godwa iznad mOI"ske povrsine i da je t:ek tada potODUO na .5'Voju sadasnju duh:inu ... U

i6.4

165

ZARISTE KATASTROFE

Svaka stvama katastrofa tma 8V(lj:@ zcariste, intGijalno sre~Uste lz .lmjegS'e dalje prtJiaju razarajuce i deformtrajuee alike. T~o je j ata, nesumljtvn stvarna, pov:ijesIilo '~oCno edredrva.t zemljOpiSno tocno lokali:zirana marala proizaCi iz jedaog takvogZ'arista.

Geoi0ske cinjenice koje' smo dosad kortsttlt ptotslaze iz modermh istraiivanja, I, usporedo s tim, govore 0 sadasnjem stanju POPxucj:a koj,e je predmet nase painje .. AU, u nastojanjll da .rekonstruiramo pradavnu katastrntu, In.oramo vodit1 raeuna 0 sva. koj ocev~dnoJ zemljoplsnOj promjem do. koje je 'Ii meduvreraenu ,doslo. Ka"kva je bila zemijopis!lJa sltka sjevernog Atlantika krajem kvartara? Prema nasem danasnjem Zinanju, smijemo pretpostaviU da su oba VJelllq;t konttnentalna blo'!<"a t,tglavnom \lee bila dosegnula svoje sadasnje polozaje S obje strsne atLantskog vodenog jarka, Prema Wegeneru, ova pretpostacka vrij€di, doduse, s jedfilm odredentrn ograrucenjernj on je bto posebno upozoIio na odmieanje Amerlke (prema zapadu) i Starog svijeta (prem'a istelruJ, i zahtiJevao posebno preclzna mjerenja (kGja au u meduvremenu i obavljena), le [e m~dusobno razmtcanje Starog:i. Novog sVijeta satsta otkrtveno I potvrdeno. Iz toga protzlast da je poeetkorn kvtntara - dakle prJje okruglo· 12.0.00 godiDa '- Atlantik \jerojatno bio uZl nego danas, KoUko je, medutim.. bto.illi. Wegenerova

teoriji;l. nije uspjela egzaktno predlosrtt, ,

Na srecu, postoj1 jedna meguenost odgovora 1 na ovo vaZno pitanje. Paleoklimatika nam prtl.~a postupak eijmn pomocu cemo rekenstrutran po]ozaj kontmentalnth hlokova, a time i sjrinu sje:ver-nog A:OanUka. pri kr~ju kvartara,

166

Vt' J objasnJ no 1 ul II I III II I 11wI:VlUW wrmlr. . saledtv n~!:l nurcduJu poloiat 1t"~trlflll1l.h ,1"11111 l1li1 III1UIlQj.l. sLupnja ElJI~v rn Pl1hllo1:,.1 e. Tnk ovlh lInl.IH. l~!ll.JI1 I 'II d I, '11.'11 I ~m kvartarnu kliroall!.ClI, moi . s . bes poLcslw H J'l'kml'll1lh III DIH' ~II morale saue ,ti I-lU. 1. poloiaJ U odnosu WI S'll'IJI'1 ul pril • ,I'll :tIlIlN da eu tekle pribllino paralelno parak-larnn 1~1i}"II' ,I, ulp,IIII' lzmedu 50. i ~O, sLupnja sjeveme ~lr1nc. 0111' II I' lid d,lll I IlIlh nultn'lh tsotermt razlfkovale u but SUIllO 1.111 101111' AlII 1111 ]! nedostajal.o udub~J oJ IiZnad sjev' me Norv!, h, II~.II lid "1 II II Uri Z 1 danaSlljt1 ouropsku kUmUI "poklon-paket II llolllollu' hi I III ,

DHuVijalna sjeverna nullnu l,wlt'llII I hl.l.t II, 11,1I\ll' du se J.Zrnsrmc pOJednostavlJenomh 'mum '1,111l1! 1111 1~11I1~ IoHJlllmw 30 do 40 zemljoprsruh stupn] V' , PIlVUl'-111 nlll 11.1111vlj'I'ltl ,I polo, A budllCl da se pribUz.no dobra I gao H ,1,1 1111«' 1,111, I :t.. kdlv,",njll, Lz I ega direktno proizla:zi. da (ill te gmnln 111111. d( (If iv II ]{ I'ng 01. a dlh.lVijalnog pola ..

[spit a Ii se OVaJ redesljed zal{ljucln 11 nrluu n u.11Iim,l.uJI 10 !nzaj kontmentalmh blokova, v:J.djel de I:W dn g:1 '1I1('c' It' la IIlllrJ to :n leze kruzno aka sadas,lljeg Sjevernog pr 1 , III lu I I 111'1'111 tl . J ' dlluvijalni polozaj oba velika bloka - kamld.\llw'~ I t'IIIIliW:IJHI((')g morae b1.ti drukCiji. i tot rnedusobno I II odncsu lit • It' erll! pol: nalme, onaka kako je' potrebno da ae :tspl.mt IZVI'('ll'liI plll'f) 1Imatskt uvjet a kruzIJ1tn nultntrn tzotermama .

Da hi "se ovaj uvjet Ispumo .. neQphodno j rial' ul J hlnl{ pomaknu [edan prema drugoDl ,1 prema Sj'evernom pulu - lalm da se grantee zruOO1villlja prilagode krugu u '~i m 'J'cdliill! m '21 dtluvtialnl Sjevetni pol

Sto pokazuj,eovo peueno zaklJUeiVclllje? Prvc, cia S'lall 81Jlj t t, da ntje lezan samo n(1znal.I1@ hUze Nov@m svijelu n go II vrIJ~In Kolumba, Atlantski vorn.em jar-.ak iZIDedu njlh bto j> u ,1>1"':'lrl osjetno uzL Medusohni pomak do kojeg [e od tada doslo n moie

e zanemana, Tppla lrops1ta voda @olfske struje traala J osj etno kract plovni put. Dolazfla [e do diluvija).llog"oioka-brane X", Platonove Atlantide, topUja nego s1:o je voda Golfske slruJc danas na podrueju .Morsiah otoka. Drll'gi tUo rezultata ne predslav.IJa za struerqalca posve neoceklvaJilu etnjentcu, natme, CIa se dlluvLJalnl Sjevemi pol otisnuo pFilicuo da.Ieko od ma:naSnjeg SJvernog pola - po sVei:nll sudeci upravo tame gdje danas lezi magnetsld pol. Zemije, u tacta nedvofbeno potpuno zalederiom Iablrmtu atoka izrnedu sjevertre Kana:de I Gr@nlanda, cije osipanje na potedinacne

167

KlIzl10 glbanje, takezvano pareijalno cijepanJe, nasta] uvtj<lJk II flI11JC'I"U pogonslce stle. SmJerovi sile i smjewvi l:CUzanja au 11 svknm pOjcdinOm sluca:JI.it identldru. Medutim, stle kaje BU vea puluju blokeve j njthove dnelove ubrzale up~a"Vo u tim smj,erovIrna ldlzanja, posle su iz sredlsta katastrofe, Sfrile su se lz zar1sta ktil aalrofe lepezasto na sve strane, poput zracenda. Bile su no- 1'110el sllnilh tmpnlsa kojt su potresli c1tav'e di:jelove svijeta, dijelo\i l{Qji. se jos i danas, tako tromc, i dalje razmidu jedan ad dru~(1ga.

To nas upucuje na situacijil u kojoj jedan film u mastt odmoI avamo una trag: aka se pravci klizanja produze unaiTag, prema htpotettekom, trasenom Izvoru alla, onda hi se sVi en; morali odnosiu konfokafno prema tom zarlstu katastrofe. Orafickl prtkaz ovake rekonstrukci]e jasno bL odlucio 0 vrljednO&ti)l1 bezvFiJednosti pretpostavke da je pestojalo stvarnozariste katastrofe. kae ilred1Sie postdi1llV1ja.b:1iog razmiCaIlja kontlnentalnih blok®va. Aka ova pretpostavka De hi. blla tspravna, onda hi sile i.zlazUe iz vise tocaka 1 cak bile r~liGitog poirijekla, te danas ne blsmo magli 10- I aHzirati zariSte katastrofe. Samo u slucaju aka au ubrzavajuce slle izvi.[1a1e tz prostorno malog, koncentrtranog fekusa, mogl1 bismo o6ekivati da cemo nacl 'Loeku u kojoj se susreeu .i unatrag ::l1jeku produzent Fravel kllzanja. Tada bi ta tocka predsta:vljaJa trazeno i ponovno nadeno zar±ste katastrofe, Za ovakvU rekonstrukciju stoji nam na raspolaganju nista manje, negosest poprecnth pragova .. Pravet nJihovog ldizanja di'(leFgiraju pedznatnlm kutem, Vee je i to sarno po seht vasan putekaa, Kad hi se, nanne, blokovi Stan;)g 1 Novog sVijeta jedncstavno razmtealt, pravct kretanja bl1i im hi paraIelni., takn sU:pTotnoga smjer«, Ovako kuma aivergencija dokazqje da tu nUe posrtjedt samo obicno udaljavan]e dva predmeta jednog od drugog, Kutna diverge:nciJa od cak sest ispitanib objekata omogucuj:e nam da preduhltrimo faktor btlo kakve sLucajnosti rezultata, Bilo hi. natme, lako rooguce da se trt promatrana pravea slucajno nadu u zajednicl(om sJecistu; skupl )j ih se, meduttm. pet ,ill sest u tstoj locki. enda signrno vi;Se n:ije rgee 0 rezultatu pukog slueaja. vee je to znak da smo na tragu odredene zakonrtosu. Rezultat je ovd,te nedvosmisien: svih sest pravaea k]jzanja. produzlmih unatrag, sll [ II, se u jednoj toeki, otprilike usred podrucja sjeveroistocno cd Vellkth Antila i tstoeno od sjevero.oaD1erickeJugo1stoVlle obal . Tamo je lezala lshodtste stla koje su izasvale postglacljsl<o pomica:nj

Slika 28. SJ.EWRNA LEDENA liPA ZA VRlJEM~ KVARTARA. Karta prikazuje kosi pogled na 8Jevemi pol u vr.ijeme kvartara: on se nalasto na mjestu idenficnom danasnjem sjevernom magnetslmg palu Zemlje. OkI1.~iuJe ga ka.pa vjeilltog Leda koja je pokrtvala Kanadu, sjevernu Europu, sjeverozapadnu. .A.zlju, a kaa granica leda preostale su danas celne morene. Ako kontitlem:talne blokeve skupimo zajedno tako da, kao na OVOIn. crtezu, dobijemo grantou zaledivanJa pribliZoo uspurednu s geografsklm. paralelama [oko pola), rezultat je geografska karla drukcija nego dana.\lI1Ja; Atlantlk je bio osjetno u.Z1.

komade tada Jos mazda nlje tako daleko usnapredoealo kao danas,

Velika Znae,eElje koje prlpada ovom reznltatu, Sa stanovista obJa.sojenja problema ledenih doba, ne maze se ovdje dalje razjasnjavati.. buduci da nase istraZiv:anje treba ostati prt SVQjoj temt,

Reljef dna atlantskog kortta predstavlja tzvor tzvanredno kortsnfh, informac1Ja. Popreenr pragovi bilt su, razumlje se, krace nego danas, buduei da su blokovi t dijelov.i blckova u gihanJu tek bili prevalili dio puta ti1ekom epi- i postglacljskog razdoblja.

168"

169

I~uullllt'nldf!lh ulokova, ifI: su raatjerale blokove 11 divergentnc smjerovc. 1 ttl s c nal zilo-zarJste atlsntskekatastrofe. Njcgov pclo~aj IIpra.vo ovdje,gdje je smjesten posredstvom lo~ne rekonstrukCije, potpuno se slaZe S onnn razml§'lJ8!DJ1ma 1 redosltledom zaklJuca.l!a koji govore 0 posebno] sud bini. danas nedostajl1'ceg kemada u mozatku podmarsk:i!h. pragova, Sad je ova specificDa. sudbma f ra,zjasn;jena - ovaJ dto uzdignutog dna lezao je prebl1Z,I.1 sredtstu kat~strrofe i bto za VJ1ijem0 katastrofe smrvlJ~n. odnosno sravnjen s doom. Medutim, to n~je sve .. Dubfnaka karta dna predsta:vLJa nam neVi, nepmcjenJM dokU'ment. Reljef dna pokazuJt!l anoma1ije upravn tamo gdje smo naSli zarnisie katastcofe, Ono lezi na dvije goleme, preko 7000 metara duhoke jame nedaleko od ostataka rtmruseno~i ogranka. Pmtorikanskog praga, woji se pruz.a prema tim jamama, kao i ne bas taka daleko od Juz.nog mba podmorskog • nekad kopnenog mastva, koji je - prlje nego .s10 je potonuti) - .kae "otok-brana X" tijekom kvructara zatvarae prolaa Gol'fsltoj s.truji 1 kojelg smp vee raruje 1dentillclra:li kao Platonovu Atlantidu. Zarisno poiirucje 'za.wsa'Va se prem a jugu 9000 metara duhokcm politor.ikaoskiom brasdem. Tirn.€t SID.O p:r:ona§h jOs [ednu kartku u laneu nasih istrazJva.:n:ja.. Ona ,~€ nam prtpomoct da dodemo do novth, vrlo znacajuili, S\jedQcanst\Ca - ne samo 0. dotiCnom zallistu, vee i 0 'pravtm uzreelma i ,!C:ijeio tijeku tog katakI1zmlckog. dogadaja na Atlan,t1ku.

I Nedvojbeno, katastrota je PToizaSla iz one dvije potlmoI'sk~. [arne usred nadenog zariSita. u GijQ~ neposrednoj bhz; su tragovt \refikog broja najs'I1aZmjih djelovanja atlantske katastrofe.

U ovu okolmu mogU btsmo ura:cuna:ti, sl~e<1ecl red mts'Ji ameriekog antl'opologa Alana H. ~elsoa de Montign.}ja .. moZda takoder i istocni dto Katlpskog mora, uokVir€n. Ma1.itn Antilima obUka lil;ka. Dubmska karta pokazuje i ovdje upadljivu "jamu", 1 to buena u srlild1snjaJ tocki An'tilskog lilka; koji je (JkruZuje poput ostataka nekog poluPQtonulog ruba divovs~ogkratera. Relso de Montfgny je m1,§ljenja da je ovdJe prije najvise lO.OOO godiaa udario neki asteroid; laj datum se izn~naduju6e dobra poklapa s ve6 tanije dobivrmtrn brojkama. Ovdje hi moglQ btU tijeci 0 j08 jedlJojkfhotinL onog raspadnutog nebeskog lijela koje je Intetrale katastrofu na kraj'll dlIuV'lja, budu(i)j da pretpostavljeno m;jesta katastrofa1uog udara tlijl:> umogo uclaljeno ad civtJe \l:ec spomenute veUke podmorske jame u sj6vluoa+lleri~Qm hazeno" odncsno od tamosnjeg zarista kalas.hote. Usporede li se, medutnn, te jame,

170.

SUka 2;9. REKQNSTRll'KC]J:A ZAR!.STA KA1'ASTHUF", I{ 11'11 I H l.k.r III I 1'1 kontnre danaSDjih obala kel1tinenata lpuna.j<lb crta) I. kmdllil' Illlllllnt.:nata U VTiJeme kvartara (sIElb~ crtkana lil1JJa). Pt)(lrllll:~la prt I f.(IlV I I 1 A llunt skog hrpta koji su 1lG!$taU t1j~~OlilJ terejj.afa I kvartlIm fill III' 1111111111. 11(l~( su pbstdihiWjalni dljelo'l1t oznacent ernorn bqjom. Prod LI1:t'f'l 1111 jlll,rlrl1 'jd unatrag sijeku sa U [ednom odrerlenmn prostoru.u to It: t.rllj~h' ltall!'1lrO C' ~ Iz njega au u smjeru namtanih streitca krenule pogofll-ll\I' Hlle 1I()MldllUV:tjalnill pornalsa. U PfO'stO(U i.a:rlilta katastrofe nalaze ~c tllll' !Ivllt' porlmorSke jame, cl.ruDme od 700e) metara U b1i1z.iru Porlorik(l, rwdnhllw nd ostataka razrusenog Portorikaqsk:og praga ..

onda [e "j~m'a" u Ka'ripskom moru relatlvne mala & plillw U odno-

su na druge dvije. . ,

Podrucja: ovth dvija jama su vrlo vt!ltlka, etpr1illcc 20 ).000 c-

Ivornth knometara. SUa koja li1 je utisnula u sima. dnoaUanl.skog kortta - tko zaa koliko dublje Dt'!ge SilO su one to danas - morala je bit! sua.Zulja ad svega sto mozeme pretpostaviu. U doba atomskfh bombi prvo sto bt nam palo na parnet bila bi neka padrnoraka atomska ekaplozij a ..

171

KAROLINSKI METEOR'

Na koji nactn su mogle nastati obje ove goleme jame? Jesu li oni razrusent lijevcl stvoreni u simi za vrijeme tektonskih potresa Hi pak dfvovske udclnrevprotevodt tsplranja podmorskih vrtloga? Protlv druge mogucnoett govore njihova golemo prostranstvo i dub1na. Pretpostavka da su obje [ame na neki naein nastale kao nusproizvodt geoloske svakidasnjlce ne maze, ipak, objasniti upravo odlu6njucu cinjenicn da one Ide usred tocno odredenog zarista katastrofe. Ni razrusene jama ni udolina ne bi mogle ostvariti tznenadm utJecaj na pravce kretanja putujucih kontmenata, a to je clnjenica protiv kOje ne postojt uvjerljiv razlog za dvojbu.

Ovl pokusaji objasnjenja nece, dakle. btU zadovoljavajuct, Zasad, jos nam je nepoznat prima causa atlantske katastrofe. Medutim, ono sto je prousrokovalo ave divovske jame Isto je tako proizvelo ;zmijenjeno i ubrzano dalje pomlcanje kontinentalnih ploca j dtjelova ploca, a uz to je razorilo i dio obalnog podrucja sjevernoamertekog bazena i pokrenulo spustanje dna u Atlantiku i Sjevernom ledenom moru, Razhcrte posljedice sirom svljeta morale su tmatt podjednako stlnog uzroentka, a ta] nije mogao biti dugotrajan i tt, vee je moran bitt katakhzmidan, kao t sama katastrofa koju je pokrenuo. Jedva da postoji neka druga zadovoljavajuca predodzba 0 tome, osim da [e U zar1Stu katastrofe eksplodirao svojevrstan pogonski naboj, SiD je zatlm pokrenulo eijeli lanac zbivanja,a ova] taj dio Zemlje baclo u tektonskt prevrat. Obje one duboke podmorske jame su jos netspranl ostaci divovske dvostruke rane zadane duboko u Zemljinu koru, a prouzrokovane udarom jednog nebeskog tijela zarnjetne veltcme,

172

Prlll1J 'nom '!l;zaJ.tht ,,11.111 IVI 1II11 1111'lmll ovo I. traZl.Va11jc j kvonllt 'lIVIlO potvrdtl coo !lIt! II' I In kvnlttultvnn bill pretpo

Inv.1H sl arlJI Istra~jvar.1 - W slou. I I, II ('.ul1. d.t Lalande I Bra 1_ bin. svakom slu alu: 111'1)(' I fI Ijll In (I I nll'lIl Ie ovd] rijec nije on ,to s u astronoms I)J klHlh) Ih.,llll 1'1 nil I nil pojmom kom l Ill glave komet , ve(~ j till I I1I11I1 V , I 1111.1111'<1 - 6n v asteroid. All, na to cemo 'c vrauu 1,(.1,'1I1Ij(',

Obje taka stvorene [ame 11I,I' luln, Jlol 1,11 ell 1114(' I lmaju pribllzno istu velicinu j obllk. )1 It· II dow I It 1,110111 ( , II dmla os clips prufa Im se up' u sl' C HI/lIP,!!J III ~1I1 lui. :r mad koje su tamo pale kao sverrurske f.\l,lU.lt uti uulr ,llIhlnsIH' p - morske [arne morale SU, ciald(:, c1t1I~'!JL 11111 II IItI' III 111~~lll. laka III Iz s] verozapada,

Na jugoistoku ne nalazlmo n i a "~I (loll "llvl II ," t' N:I l-ill'verozapadu, medulim, lezi odlomlJ II oh.11111 I" ,1.1,1 Iwlt !Un;; '1110 uzett kao nas prvt dokaz, ovdje ] dJc·lo\l'IIl.l1 1111/111111 Ild"'1 IIJ10 Lakvo cia je razvalilo kopno i u Usn u I 0 gil II nun II J (j I If , I Jl'd no I drugo su neosporni tragmrt. jedne te isle: It II I. ,II III,. Z"ltlin u] 'mo na osnovu toga: nebesko Ujelo dol tj '10 J4' f'l/ HI 'WI nz: pad' • a ne s jugotstoka, Ono je s vanjske str II. obi. 111 • Illi':1I Z 'IIIIJ! oka Sunca, a buduci da je doslo sa zapada. dill', Vio{'IIIIII'~ m-h , mora da je oko Sunca putovalo bde od Zeml]«. It. hlj~ I, P II~ 1'1111 - dl zakljudak da se gtbalo po vrlo ekscenlrteno] < t:W:I, u.ihur, umo je uz tu pretpostavku moglo bitt U perthelu hi Zl' rxl 'I. rulje koja se krece gotovo konstantnom brzlnom po rolovn I r I1ZIIOJ stazt oko Sunca. Obalni pojas koje je tljelo p .lcl -10 prlJt' III'gO sto se les~a masivna jezgra raspala i palo u mar 11 d 11 ,t" od Portorlka, vjerojatno se razmrvtla u manje blokov usllJrd L 11(1- znog udara i zatim potonula. Preostalazemljarko] grallie I od-

lomljentm komadtma, takoder nije os tala nco t c nr .10 8

maze zakljuelt] na osnovu lektonskih potresa u tom pndr 1 JU danas. Zato se maze ocekivati da ce S6 na OVOlO kr.IU 'nom PI' - storu - tzmedu Floride i rta Hatteras - pronact I dnJgl, ellr klni ill tndtrektnt tragovt udara.

Nema dvojbe,. obje jame u dubokom morn predstavl J mjesto gla~nog sudar: ali sekundarne posljedtce, kao popratnu pojavu sudara, osjetllo je j okolno morsko dno j kopno, Na Portorikanskom pragu sabijeno je nekoliko milijunakublcnih ktlometara matenjala sime, razmrvljeno i gotovo sravnjeno s dnom. Prag amenckog kontinenta na sjeverczapadu. meduUm, ostao je aitav,

173

Uzuu- I HI' AV' to U obzlr. bllzu smo z IdJucl da dl b n. ke JUIII!' 1\ HI."IRHSl! u katastrofe shva 'arno kao mj sto udara l'l.st l io(1 'tw J 'zgl' razbtjene na dva dJjela, a udare na sjeverozapadu, ltOJl su ruzorlll obalnt pojas zemlje, da prtptsemo gromadama ast reidovog kamenog omotaca koji se, zagnjan u gusCim slo] vtrn z aka, raspao poput svemtrske bombe na gigantske kamen 1 rhotlne. Ova vatrena kisa s neba rnorala bi okrznuu kopno daJJe na sjeverozapadu. T~o je V,lerojamo doslo do veceg broja rnanjih udara po cervornom kilometru, taka da se tamosnja ZemljJna kora mogla odrsati u cjeIinj i IJije poput susjednog, potonulog dijcla, razbijena u komade 1 utisnuta ispod povrsme mora. Kad bi se kroz duboko more moglo \1idjeti. njegovo dna, vjerojamo bismo j:os uocllt jasne tragove ovog razbijanja. Kako to u danasnje vrijeme tehnicki jOs n1je tzvedlvo - suvrement ehosonderi ne izdvajaju dovoljno ostre detal]e - ne preostaje nam nista drugo vee potratrtt tragove na preostalom saeuvanom obalnom pojasu. J ovdJe su morale preostatt kontnre kraters:kog pG]ja, kOje hi se usprkos toliko protekllh tisucljeca tpak sacuvale i bile v.tdljive.

MogH btsmo, dakle, ocekivati neku vrstu rascjepkanog Mjesecevog pejzaza, Ocekivanje se izjalovllo. Predio je mocvaran i ravan i obiluje karaktensticrum malim za1jevima. Na prvi pogled, nema nikakve, spomena v:rljedne, razlike tzrrredu ~ega i druglh moevarnth obalnih podrucja, i nilko nije nt slutlo da. bi se ovdje mogll kriti tragovi neke kozmicke katastrofe. Pa Ipak, oni su nadent, Od tada, to se podrueje nazlva KatoUnskim kratersktrn po]jem. Ono &i nas drugt dokaz 1 znaeajan je dokazni materijal u dugom ruzu sakupljenih dokumeneta. Evo kako je on naden:

Vlasti amerlcklh saveznth drzava SJeverna I JuZna Karolina odluctle su joS 193L. godtne da se obave nova mjerenja tla i taj posao dodjelile su jednoj specijaliziranoj firrni za smmanje iz zraka, U tome nije bllo lliceg ru senzacionalnog ni upad1jivog. Obieno zracno kartograflranje, bez tkakve veze s traganjem za Atlantldam. Tako je i ova, za nase fstraiivanje :ll:nacajno. podrucje izmedu Floride 1 rta E aUeras. zajedno 8 pripadajucom pozadinom uslo u vidno polje kvalilernih objektiva. kamera za aerofotigrafiranje. Kasn~e, kad su. te fotografije - uz mnoge druge - razvijelle t ispUane u stel"eo-kompara(oru. izbiJa je na vtcljelo neoce~'V'ana 8enzaciJa: letaci kojlma su pokazane te fotografiJe pOmislili ~u u prvi mah da $U se vraliH cetrnaest godina unatrag, na bojna poIja prvog svjetskog rata. u pakao Flandrije, kod Yperna m Arra-

174

'I, . v folo 1rafiJ' bile su pr pune dtvovsklli. dlJ 10m jaJolltlh Iorm U koj su se djelomicno preklapale: all, Ipa1<: su s mogll lnko prepoznatt mocvatom 1 raslinjem prekrtvent ostact ljevka.slth kratera nastalih od pada kiklopsldh komada. Neprtstrant PI' malrac nije mogao ovtm, nema dvojbe objektlvntm totografljai 11~, dati ntkakvo drugo znaeenje .. Kam€r"a Je ovdje - sasvtm nent rnjerno - djelovaJa retrospekttvno j omogp.cUa neo.6ektv811 pogl d u proslost Zemlje. Njeno ostrc, nepodmitljivo oko otkrtlo je Karolinski meteor,

Fotografije 8U bile prtlicna senzaclja i pobudile SU zjve znanstvene dtskusije, Mnog; su se prisjetUi .i jedn.og izvjestaja L. K. Glenna od prije 36 godina, u kojem on navodi da su mu na citavom ovorn obaInom podrucju pale U oei neobtcne Iormaeaje, vrIo rUeLke u zemljopisu. Tada, meduum, nitko nije u tome vtdlo msta znacajno i njegov lzvjestaj je malo tko citao te je brzo pao u zaborav. Fotogram1 iz 1931. godme predstavljall su, ipak, autenU~an, llustrattvno dovoljno tzraztt dokument. Oni su razbuktali zivu, dijelom 1 uzbud]j~V1.1 dtskustju '0 potljeklu kraterskog polja Karoltne, SntJnCi naoinjem iz zraka otkrili su oko 3000 ljevkastih udubljenja na tlu: pola njihje bila duza ad cel:Yrt milje [oka 400 rnetara): vise ad stottnu bazena imalo je, meduttm, vehclnu tznad jedne mllje (vise od 1600 metaral, Biltsu, prttorn, rasuti na vrlo sirokom podruqu. avo podruQje na kcpnu, ipak, predstavlja same okrajak vrlo izduiene elipse koja se pruZa u more, Upotpuntmo ll poznati kopneni dio elipse s vecnn, morskim, dolazimo do udarne zone ukupne povrsme od najrnanje t 65.000 cetvornlh kilometara. 'feCi rajen din otpada na danas potopljen, odlomljen dio obale. Ako smo racunalt S 3000 ljevkasllh udubljenja-na kopnenom dijelu eltpse, onda ] cJJcla "bomba" Iz BV mtr morale sadrzavala najmanje 10.000 krhoUna.

Svaka od njih napravtla je u tlu lj vkasto udublj nJ nepoznate dubtne, kruz.nog ill ehpsnog obhka, esvtsno od kuta pod kojim je udar:ila od 110. Sve veltke os! eltps su paralelnei rasprsnuta bomba sastojaLa se, dakle, od komada u paralelnom letu. Kod mnogih udubljenja, na jugolstoku se JOs naztru ostaci nekadas.njeg zaustavnog zida - premda je od lilde. pro~lo gotovo 11.000 godlna. To, takoder, potvrduje vee rantJ1 zakljucak c;la je dolet I up ad bio iz srnjera sjeverozapada, buduci da se sarno pod takvom pretpostav~om mogla zemlja svake udarne jame skupiti u. smjem jugoistoka tl nanos. Sve cirtjenice slaiu se s tezom da

f75

1(' Vt'llI I 11 ,III' kn UJ ·10 doletj 10 'a [eve oz pada i r prsnulo He U pllllt"nnj vi In I, ' da u krhotin nJegovog kameno J omolacu pal' prlj l'sl<111 rnasrvmh komada jezgre, kojl su zatlm d lje pr lI1ajugols oku napravW one dVije jame u dubokom moru.

Alto je na OVOID podrucju, na opisani naem, u povqesno V1ijcm zatsta udario vellkl meteont, onda [edva da [e za sobom mogao ostavtti tragove druki':ije od ovakvih kakve narn otkrtvaju dublnska karla i zracn; Sni,IDCi. SLoga je vrlo brzo nakon obJavlj1vanja sntrnaka iz zraka postavljena htpoteza da je polje ~evkasUh kratera u Karolini nastalo padom meteorskog roja - odnosno. takozvanog Karollnskog meteora.

Geolozi sa sveucilisLa u Oklahomi, dr F. A. Melton i Wtlltam Schriever. proucavah BU dobivene fotografije I 0 ponjeklu ov:th divovskih udublienja postavili jednu teonju koja nema nikakve veze s opcim problemom Atlantide, Prema misljenju ove dvojice istraZlvaca. pe:Ue ljevkastih kratera KarQline je sllka pogodaka veltkog meteorskog roja nastalog od posebno veltke .glave kometa. Protrv ave teorlje istupto je jedtno Fletcher Watson mladt, On je odbaclo tezu da su udubljenja udarne [arne nastala kao posljedtca pada meteorskog roja. Ukazao je na cinjenicu da su sve prave meteorske udarne lame uvijek kruinog oblika, kakav je, na prtrnjer, dobro poznat meteorskt hater u Artzont. Karolinski lijevci, meduttm u najvecem broju nlsu knlzni vee eliptienl, Prema nje-

SItka 30. KARTA KAROLlNSKOG LJEVKASTOG POWA. Oka sjeveroamer1l:kog grada Charlestona (amertcka savezna drzava Karolfna] prosnre se eve do morske obale podrucJe obllka eUpse koJe je prepuno ijevastth udublJenJa veUCine lzrnedu 400 j 1600 metara, To suudame jame kise meteonta ad prije otpdlike 10.000 godina (Karollnsl!:l meteor). Giavni dio te.~eteorske kiSe pao je 1! susjedno more: toekasto podrucje predstazlja velullIlu pogodenog ppdrucja aka grada Charlestona.

178

vom mls]j nJu, pr tpostavka da 'U, nastala usl1J d udara dlJ lnva meteor l<og roja, preostalog po HJ ra prsnute kom tne glave u Z rnljmom zracnom omotacu. lzgJeda neprihvatlpva jos j zbog log 'La hI Lakva kometna gtava bila premala da bi se lz nJ dobt- 1(' krhotlne potrebne za sporno bombardtranje s neba, Zemlja je - plse on - prosla vee vise puta kroz rep kometa, sudartla se s kornetnora glavom, pf()jurUa kroz meteorskt raj, a da bI prolazt nlsu nikad tzazvalt neke vec€ katastrofe. Fletcher Watsenmlad; z: kljucuje stoga da se ne moze goverttt a 'kozmickom porijek]u k robnskih Ijevkastih kratera. To, po njegovom misljenu, n1su nikakve udarne jame vee ovozemaljas'ke tvorevtne, obiem nanost z mIje analogm lutajucun bajirtroa tpjescal1im dinama) u pustinjama srednje Azije.

Ovo "pnzemno" objasnjenje svakako nije dovoljno. Njlme se. 1 rtmjence, ne moze cbjasruti jedmstven poloZaj polja ljevkastih kralera u odnesu na zarlste katastrofe, jama u dubokom moru i. odlomUenQg komada obale izmedu Floride i rta Hatteras. Nedostaje 1 prlhvatLJlV:o obJa,snjeIije zbog cega BU udubljenja koncenlrtrana na eltptnincm pndrueju, kao i zbog cega se ove formacije lu i tamo preklapaju, Ukratko, u pltanju je objasnjenje koje nista ne objasnjava.

Kntlka je ipak u neeemu imala pravo: polje ljevkastih formaelja ntje mogla napravtu ni rasprsnuta komentna glava nitl vrlo veliki meteorski TQj. Glava kometa ima za nekoliko redova veli~i- 11e premalu masu za takav podvi.g. Dna hi vjerojatno na rubnim p0drucjJma atmosfere zapalila Ujep nebeskt vatromet, ali Ilumtnaoije u visoko] atmosfen ne bt izazvala nikakve te)urske posljedice. Meteor.ski roj je formacija medusobne paralelno letedfh komadlca. Mogli bt to biti i vedi komadi - premda nije Jos bUo, kollko se zna, supermeteorskih rojeva - ali dolazill bi u para1elnim stazama l kao takvi bi i pad ali. Znaci. moralt bi prouzrokovan IIjevke tstth oblika.ili kruzne Hi eltpsne, a ne, kao u slueaju karoIinskog polja, i kruzne i eltpsrre, Cinjeruca je. natme, da ovdje n vlada strogo pravilo glede obhka pa je to ozbiljan problem kojl s postavlja pred hipotezu 0 kozmickoj bombi - jer razlic1te forme udubljenja znace da su staze i upadnt kutovi krhotma moralt blU VIlla razlicitL Meteorit koji pada okomito na tlo - kao ona] dlvovski u Artzon! - uttskuje bruzne karatere: Ol1aJ S nagnutom. kosom stazom tmat oe. medutim,'lilbllk elipse, All. odakl La mj savtna okomitih 1 kosih stata pada na cijelom pogodenom po-

177

clm~jll·t '1'0 !it' l11.oglo estvartt! sarno 1.1 slu uJu aka se J idno rll'b('

ko IIJelu, "mugo ve 'e ad rneteora, u uobi aJnom astronorm k III sml III log pojma, raspadalo u vise dljelova, postepeno kroz v sc dj 'lonMmLh ' ksplo,zij.a u razlrelttm tockama svoje stlasn slaze, Svak.l, na taj nacin nastali, samostalnt kamad - dto prvobnnog ujela - slijedio je zalim dalje svoju vlastitu stazu pada, ttl je rnogla bitt strmija ill vodoravnija, kako kod kOjeg dijela: dodatns ubrzanja nastala prUikom eksplozije u prvobttnom velfkem lIJelu joB vise su razdvojiLa daljnje kmematteke sudbme padajucth gromada. Elipsno podrueje danasnjeg Charlestona bilo bi u Lorn slucaju slika eksplozivnog traga ono~ nebeskog l1jela, predto gclJe su padale ko~rnicke krhohne razltcite vellcine, brzine i smjera, I to u potpunoj slucajnoj, zbrkanoj raspodjeli, Vjerojatno s vecorn ueestaloscu u sredisnj0j linljl traga. Tamo Sl1 krhotine padale tako gusto da je neka udarila na mjesto gdje se vea trenutak ranije bila zabtla prethodna. Nastala je taka zbrkana slika pogodaka, mjeSav1na kruznth i [ajolikih udarnih fU,PS razlielte velicine, i to je aDO na tlsuce cetvornih kilometara veliko polje Ijevkastih kratera na fotografljama snimljenim jz zraka.

Ova visestruka kozmicka bomba je gledano u cjelmi, u padu tomo uslijedila iza jezgre pnmarnog nebeskog tijeJa koje je ZemIja bila zaroblla t privukla k sebl. Slika pogodaka oeigledno tlustrtra jednostavnu, nebeskoj mehantci dobro posnalu pojavu: tza jezgre vuce se rep formlran (ld komada nebe~kQg tycia u raspadanju, 1 stoga sve zatsta izgleda kao nekl vellki komet.

Otkrlce Karolinskog meteora pruza teorljsk1 ocektvanu potvrdu teze da je atlanlska kaiastrofa tzazvana kozml.ckim uzrokom, taka oette], konkretnoj potvrdt jedva da smo se moglt i nadatt.

Potrebno je zbog toga da se malo detaljnije upoznarno s kometlma, meteortma. meteorskim rojevima i ostalim nebesktm lutalleama, da blamo stekH predodsbu 0 tim krivcima atlantske katastrofe,

Pr:ije svega, [edna Iormalna primjedba: rnedu svijetlim tocldcama na nebu - keje u svakodnevnom govoru sve nazivamo ZVi.jezdarna - astronomi razlikuju zYijezde [stajacice) i pLanete (lutalice). Sarno Jedna zvijezda, nairne, nase Sunce, spada u nas salarni, planetni sustav. Oko Sunca se krecu. po Kep)erovim 8tazama. planeti, bez svoga sjaja, all osvijetljeni Suneem. SV1 planeti leze otpriUke 1.1 istaj, zajednickoj ra'vnini, takozvanoj Iavni ekliptike, a ona se pak gotovo poklapa s ekvatorslwm ravninom ro-

178

III, III (.~ Sunca, U oVaj cudesno j dno tavan, po svemu slldu~ mukstrnalno stabtlan sustav nebeske m hanike, ne uldapaJIJ se III 111 kor! nr 111 t orskl rojevt ill komett. Prernda su 1 oni - ban 1111.1 n [ve em broju slucajeva ~ pa porljeklu clanovi naseg planelnoru suslava. njihove staze uglavnom ne Ide u ravni ekltpttI ; toj prema njoj pod nekim kutem i gotovo su po pravtlu ek-

tr .rnno Izduzene elipse. Zbog toga sijeku kruzne planetne staze I nlOgu taka, povremeno, doct vrIo blizu Zemlje. Ti susretl su u II;1C('ILI potpuno bezopasni, [er su "zvijezde padaltce" stcusne rnase. J .dna ad najatrakUvnljih pojava na nebu su kornetne glave u hU!!;ini Sunea, Tlak zracenja Sunea tjera plinove repa u smjeru suprotnnm od Sunca. Ponekad se neke manje evrste glave komeI prl prolazu pokra] Sunea raspadnu na dva ili vise dijela. Tako He ozuJka 1846, za vrljeme prolaza kroz perihel (tocka najblifa

uncul raspao poznati pertodtcnl komet Biela; vjerojatno je na nj dezJnlegrirajuCi djelovala grav1tacija Sunca. Jos jednom se ka-

nlje vratio, prepoznatijtv kao komet - a zaiim je nestao, \jero] rna potpuno raspadnut u neki meteorskt roJ ill ga je progulno [edna od velikih vanjsklh planela. Tako, ranije III kasruje, Z8.vr"'! vecina kometa; postaju rojev; koji dalje puLuju po prvobitnoj kometnoj stazt. Sudarl Il se ZemJja s jedntrn takeim meteorsknn rojem. onda se na nebu zapaza Izrazito mnogo "zvtjezda-padahca", prava kiSa meteora. Sarno vrlo rijetko i uglavnorn bez veze s I akvim periodiCnlm meteorskim rojevtma, padnu s neba veet komadt, takozvanl bohdi ili. "vatrene kugle". U stara vremena tim "nebesktm glasntcima'' prtpistvalo se svakakvo rellgtozno znace[lje i odavala tm se pocast. Danas gledamo na njih mnogo razumnlje: cijene Ih prema vrijednosti prtrodnog nikla i zelje:za. od koj g se uglavnom sastoje. U dublju analizu ovth vrlo zanimljrvth prtmjeraka matertjala lz svemira nedemo ulazltt, jer bismo se prevlse udaljili Del nase teme.

JOB samo da odgovortmo na jedno meteorttsko pttanje. Zasto meteorili svijetle pri prolazu kroz zracnl omotaC?

Svaki svemirski objekt, bez obzira nav.eUcinu, ktui.i po svojoj Keplerovaj staz1 oko sr'ediSta gravitaCije. U na.sem planclnom $ustavu to srediste je Sunce. Staza nekog met ora, na primjer, maze pritom sijeci stazu nekog ve1ikog planeta, na primjer Zemlje. Ova mjesta presjeka nazivaju se joS lcvorovlma. Ako se u blizini cvorova istodobno nadu i Zemlja i promaLrano n besko UJelo, lako joe moguce da ce tada Zernlja.. svojOln gravttacijskom

179

Ilcllll, [nlvu IIJII~I' sebl La Ujelo, r elmo m 1 or.n] ·gov • ..1, stnzn Nt!

II :_vljtl", it nJ • tovo glb nje utoJtko vlse ubrzava ukoliko yjj, • p IlJlizava Zemlji. No, time. taste ! njegova kinettcka nerglja-

'lzmJ Ji1nH kvadratu brztne - odnesno sna b1Jega koja. muomogu iav da se eventualno otrgne iZ Zemljinog zagr~aja. Aka J li_1elo dovoljno brzo, jos uVijek maze pobjeoi; u tom sluea]u on s·me okrzne rubne sloje¥e zracnog omotaea, ugrIje se pritom, a mala kolteina plma neposredno uz nJega zasvtjetl] j ml vidlmo na nebu sVijetli trag daleke zvijezde-padalice. Slo je trag duZi, to j , znaci. kosmtckt uljez dublje prodro u atmosferu,

Ali, ne prolaze sve ZVijezde-padalice na ovaj nacm, Kod rnnogih se staza sve jae.e i jace savija prerna ZemljL Tada Zemljina gravitacsja pretvara njihovu, do tada slobodnu suncevu stazu U gotovo parabohenu stazu pacta prema po:vrsmi ZemlJe. Meteor najprije prolazi ionosferske slojeve, a zattm ktoz tanak omotae od vod1ka, ne naJavljujuCi pritom jos Syoju pnsutnost nekim znae.ajnim sjajem. Tek na otprtltke 60 kllometara visme, gustoea pllnova postaje toltka da meteor nailazt na prtmjetan zracni otpor, Zahvaljujucl Iantasucno velikoj brzini pada - ana dostlze Vise desetaka kIlometara u sekundi - prednja pevrsina se zagnjava do vise ttsuca stupnjeva, Rubni slojevi tsparavaju .. n:jthove molekule se ioniziraju I poeinju isijavati spektar karaktensncan za usljane plmove, Meteor se tada vtdt na nebu kaovbljeStav:a ~gla, s crvenkastim. a katkada l zelenkasttrn vrskom, Cesto ga pratii rep plmova pa izgJeda kao maJen kratkotrajni komet. Posebno veliki prtmjerct mogu sasjati cak i jace ad Suuca. Uslijed silnog topl1nskog sirenja, u tijelu meteora ja'vljaju se vtsoke stle kidanja; njih meteor obicno ne maze tedrzatt za duze vnjeme pa eksplodtra popul granate, ~esLo uz prasak poput grmljavtne; tada se ua mjestu eksplo.Zije stvara i vatrena klsa, sto vecth sto manjih komadtca, Daleko najveci. broj meteora lpak su, unatoe tzrazttom bljestavilu, u stvart sicusna tijela, llijetko kad su teZi od sto grarna lspare i izgo{'e mnogo prije nego sto dosegnu do povrsine Zemlje. Od njih .ne preosw.je nista OS.im sjecanja slucalnog promatraca na neoceklvan bljesak. na bijeli. zelenl iii crveni. svijetll trag preko nocnog neba. Ipak, niStl am meLeorl taka be2lopasni. Di¥ovski krater u Mizo:ni upravo tID i dokaruje, a on nlje Jedi.n,i udarni krafer nekog velikog meteora. 1 u na,jnovije vrijeme bill sma svjedoci da Zemlja nije postedena posjeta takvih bol1da. Navestcemo sarilo dva znacaJnija prtmjera,

180

J dan dlvovskl m lear pao j 12, velja.c, 1947, 11 slblHl!thn pIa Inama Slhole-Alln, Jjev roistoene od Vladtvostoka. Podru J povr~lne od preko 13 cetvornih kllometara bilo je zasuto sa stounu 1 vtse meteorskth komada; udarne janie bile Btl gotovo kruin , opsega do dvadest pet i dubtne do cetmaest metara. Suma U okolmt bila je opustosena, mnogobrojna stabla btla su iscupana i razasuta daleko unaokolo. Citavo podrucj'.e bllo Je prepuno manjtb l vecih zeUt:;zmh krhottna, medu njlma I komada teskih do slounuktlograma, Na temelju ostataka prvobttne mase poku!lalo se s Izraeunavarqem tesme meteora pri.je nego sto se - neIna dVOJhe - rasprsnuo u atmosfert, Doblvena je k~ma od oko tiSUC:ll toua I promjer od deset metara, Izgleda da je to malo za j dno nebesko tijelo (u usporedbl sa Zemljom), ali za jedan meteor to je WiD mnogo,

OVaj veliki meteor biO je. medutim, tek patuljak u usporedbi s jednim drugim, k0ji je 39 godina prije toga za mjesto udara lzabrao, na srecu, nenastanjenu sibtrsku prasumu, 0 ovom meteoru postoje tscrpni j vjercdostojnt izvjestajl; pruzaju narn plasttcnu sliku fsamog pada i njegovlh posljedica. 0 kakvoj je stltrn bUa rijec, pokazuje nam strucru opts poznatog ruskog astronoma KuIika:

"Posljednjeg dana, lipnja 1908. u sedam sati ujutro. pala je na podruc]u rlJ(Jk,e Pocikamenaja Tunguska (61. stupanj sjeverne du$ine 1 l02~ $tu.panj jstoCn€ sir:ineJ lakva znasa kozmi,ckog malerijala da ovaj pad nadmasuje sve dotad poznate sluCajeve te vrsre, Premda je bto veder sum:;an dan, vidljivost usijane mase }camenja .oGi nebu iznosila je vise ed 500 kilornetara, Grmljavinfl se cuIa sve do udalj'enosH od 1500 ktlometes», aprasak eksplozlJe unutar 6000 kilometara,

Zracni Oak biu je taka jak daje bacaa natla Jjude j konJe na udaljeno.stl Cid 600 k;]ometwa. StvBrio se ~ila.n seizmicki val kOJ~ je brzinom od 317 metara u sekundi obisao Zemlju 1 u svfm selzmickim opservatorijima bio registriran kat> katastrofalan porres u SJ1Jiru. Prema mje.renjl.m;a na seiZmic.(mm opsenratoruu u Potsdamu, val je obisao nas planet za sarno trideset sail f zatlm se ponovto smanjellom snagom. Meteor je izbacio u "I.mo. [(,rlJ goleme kolitJne prasine, koJa je. nalu;;bu sWorila. t-ak,oZV'( n rc bme oblake, Ovi oblaci au svudfl 'po Z;apadoom SibJru I II [~uropl pretvorili dan u prigusem crvenkasl suml'ak, buduci d I SU . bTZO proS.irflJ pldm citavog s)everndg dlJela Slaroga sv~/! lu, Pro~

181

1II,,'r;.11 HIJ III II J(,JVoj guropl, a vj itios! rcflrkUr:lIICl {} I fljlll bJ Iii jl' luko mtenztvne da. asirOllom Max Wol([ lz Jicldelb fgil rllit' mogcw 8/1) dece not:l naprav;iU svoJe uobicajne astroJlornsi'c Iais» grcflJ . Na podrucju Crnoga mora magle au se 30. l1pnja oko ponocl bez poteskoca CitafJ novine ...

Da je taj meteor pao samo cetJri sata ranije, sru§10 bi at! na Peiwgrad i potpuno rasono gJaVIJi ruskl gr:ad. Na mjestu pada meteora podigao se OdJ11M dvedese: kilometara vtsok: vatrenl siup, jer se sveukupns. kineticna energija u tren u pretvortls. u loplinu. Istovremeno S ovim sibirsldm meicontom pao je jedan manji, u blizini Kijeva. Ekspediclja kOja je tek godlne j 927. po- 5jeUla mjesto $lbirske katastrofe nasla. je lromade meieodLa ko)1 su teitli j 150 teas. Ukupna masa sibirskog meteora procijenjena je zaf1m .na tnilijun lona, a vjerojatno je bila i veca. Ekspedictje ]« ustanovila da Je suma bila kao osiSana u promjeru od os» 100 kilometara. Stabla sibirskog arisa J omorike leiaJ.a. su na tlu, okrenu ta vrhovima. prema vanjskom tubu krugs, ;1 tlo je bua spalJeno u promjeru ad gOiovo 20 kilometra. Mnogobrojni kraterJ koji potjecu od dijelova meteors; danas su vee obrasl1 vegelacijom. Glavni dio kozmicke mase se ne vidt: buduci daje prodro duboko u ZemlJinu kotu.

Stanovn1cl tamosnjeg kraja pricaju raane zgode 0 katastroii iZ godine 1908 .. 1 OpJ'suju fantastican vatromet na nebu.

Ovaj ilustrat1van 1z\ljestaj 0 od tada poznatom Tunguskom meteoru {a kojem je napisano mnago knjiga} upotpunjuje sve sto je vee bilo receno a nebeskoj mehanici meteora, Izvjestaj sadrfi navode vrttedne za usporedtvanje S ontm nebeskim tijelom koje [e prije otpilike 12.000 god1na izeiubilo duboke jame u dnu Atlanttka, kao i prouzrokovalo polje ijevkastih kratera u Karoltni,

Ali .. vee je pouena usporedba izmedu oba sibirska meteora; mase im se odnose otprilike 1000 prema 1. Odnos opsega razaranja izgleda da [e i veet, jer se pad malog meteora nlje uopce osjeuo. osim u vrlo uskoj zoni uokolo, U jednom beznaeajno ma- 10m dijelu planme Sthote-Alm, Tungusk! meteor bio je, posredno, vidljiv na gotovo citavoj sjevernoj hemisferi (crvenUo neba, srebrm oblactj. Sio je, dakle, meteor veci po mast, to t1aglije fastu posljedice njegovog pada 11a Zemllu, pa demo i taj vazan podatak uzett U obzir prUikom daljnjeg razmatranja nase teme.

Jos vecl ad Tunguskog meteora bio je vjerojatno onaj koji je u tvrdoj stijeoi Arlzone napravto kruznt krater i jos danas -

182

usprkos v illldm naponma I najmodernipm uredajlma - nij lS {prj an jz dublne: tako duboko leil on u svojo] jami, kOja sum - ·IHVl' menu JOB .i produbtla uSHjed slijeganja tla i tlaka stijenja. ,J II arizonski meteor - koji je takoder pao u prapovijesno doba

mazda manjt prautelj, sidusn! bhzanac diva s Atlantika?

183

UDAR AST.EROIDA

KoUko bi otprtltke veliko trebalo hili nebesko L1je]o koje [e protsvelo polje ljevkastth kratera u Karolini. dvije udubtne u dubo·kom mom jugozapadnog ,c:Ujela sjevernog .A.t1a.ntika te pUce uduhljenje u istocuim Kariblma? Procjena mora poet od cinjerucnih, dokazlvih posljedtca. Jezgta j6 napravtla jame duboko u podmorskom tlu, a kament omotac knvac je za ljevkaste kratere oko Charlestona. Nismo u stanju tocno odredtn velictnu jezgre: eho-mjerenja ne pruzaju nam dovoljno toene podatke 0 profilu dna. Zbog toga cemo rekonstrukcjju lzvesti zaobilaznim putem, Kada nekl ve11ki meteor eksplodlra 1 rasprsne se u dvtje jezgre i bezbro] cvrstih krhotrna, mosemo s prflienom dozom vjerCjamostt pretpostaviti da je veel dto njegpve ukupne mase sadrzan u tei1,m jezgrama odzeUeza I. nlkla: u krajnJem slucaju, maea tih jezgara harem je jednaka masi kamenog emotaea. Vrijerlnos'tove posljedrIje moze se s mnogo vecom sigurnoscu IZracunavati iz tragova koji 5U nam lako dostupni u zaljevtma Karoline.

Na cijelom podruc]u disperzije, dotaknutom eksplozijom rasprskavajuceg bolida. trebalo bt, sudecr prema ~racnlm snlmcima, bfU otprllUre deset ttsuca udarnih jama, od kojfh se velika vectna danas nalazi ispod morske povrsme. Velictna ovih jama pnltcno vartra pa se moze racunati samo s nekom srednjom vnjednostt, Oko polovtee tih 3000 kopnenfh jama ima promjer 400 do 500 metara: preko stotinu njlh, a to je tIL posto, Izmedu 1500 I 20(i)O metara. Uzme Ii se sve to U ebztr, necemo pretjeraU aka za promjer prosjecnog udarnog Ujevka pretpostavtmo srednju vr.ijednost od 500 metara, kao ctsto matematieku vehctnu.

184

Bv' kl komad III l ora tskop 0 je tllndrtcnu jamu 0 Ll ill ru hoy : u prollvnom, jame se ne hi mogle tako jasno prekl ill,

I.U s vldl na vise primjera, Krbolina je, dalde, bila upravo talco vellka da je rnogla tzbitt "svoju" jamu - poput alata za busenje liD] • UsJijed vrlo visoke udarne brzine meteora, tlo se n1j moglo prllikorn udara sklonitl u stranu - btlo je glatko i osu:o probijeno te je j veltcina udarne [arne odgovarala veliclnj komada kaji [u je napravto. RekU smo vee da prosjecna iZracunata vrfjednos~ promjera jame iznosl pet stouna metara, te je to I ujedno sredn]] promjer prosjecne krhotlne, Rakav su oblik imale pojedlne krhoUne, danas, razumije se, ne mozemo viSe doznati, dovoljno jet meduttm. za nase potrebe, smatratt ib prtbltsno kuglama. NtiS raeunslo zadatak, uostalom vrlo je jednostavan: treba Izracunau volumen kamenog omotaca kao zbroj 10.000 pojedmacmh volumena kugU prornjera 500 metara .

. Karla smo tako logicki postavili stvarl na svoje mjesto, racun ntje uopce tezak. Svaka pojedlna krhotina morala je tmati prosjecaJl volumen od najmanje jedne dvadesetmke ktibnog kUomelra. 10.000 takvfh krhottna daje ukupnl volumen ad 500 k-ubnih ktlometara: racunamo li sa speciflcnom tezmom stije:nja od najmanje dVije tone po kubnom me tru , onda za sveukupnu tezmu kamenog omotaea raspadnutog nebeskog lijela dobrvamo jedan bilijun lona, Najrnanje tobko morala je btU masa i zeljezo-nikal jezgre, te tako dolazlmo do ukupne mase meteora od dva bilijuna tona, sto, pak: da:je ukupm volumen od otprthke 600 do 700 kubnth ktlometara. To je volumen kugle promjera oko 10 kilometara, Cak ~ aka se uzme u obzir da smo Olozda nedovoUno prectzno procijentll volumen, te [e on za red vel: cine veei 1Ii rnanji, jOs uvtjek mezemo smatratr !z'1jesfiit:n da je ova nebesko tijelo morale trnatt rntnimalnt promjer nekoltko kllometara, prije nego s to se rasprsnulo u mnostvo djehca.

Bto je to u svakom slucaju gigant u odnosu na Istocno-stbirski meteor iz 1947. godine, kojije imao vcliCinu deset metara, 11 takoder j dlv u usporedbt s Tunguskim meteorom iz 1908. gocUne kojeg [e, nema dvojhe, nadmasto u masiza harem mi1ljun putao Ako je Tungu.s~i meteor Jos j bro, mosda, posebne vcllk PI' dstavnik nekog meteorskog TOja.R:arolinski meteor, uaprkos vee prthvacenorn naztvu, ipak ne bismo smjeli smatrati m· teorom ill kometom. Blo jet jednostavno, prevellk za klasu Uh malth I najmanjih svemirskth Iutaltca, On je, u stvarl, blo aelerold, J dau

185

tlIl null! 1.II'ohi nih rnallh planela clJe SlliZ I(~ II takozvunom il '4 lIdJ101ll roJ SU, pr mda povremeno znaju 1za'l dal ko tzv fl II!l'gll.

Uba imo na ovom rnjeslu kratak dodatak 0 ovtm zanimljlvlm I anovntctma suncevcg sustava.

Zemljtn je prv1 susjed, u smjeru dalje ad Sunca, orvent planet Mars .. Izmedu njega i divovskog .Iupitera - prepoznatljivog na nebu kao sjajna. ponesto zuckasta zvij~zda - zjapi upadljivo 51- rok meduprostor, u kojem kao da bi trebao biti jos jedan planet, premda ga nema. Vee je Johannes Kepler "ugurao" u ovo podrucje izmedu Marsa i Jupttera jedan zamisljeni, nikad videni planet. Pravilo Titiusa j Bodea, takozvani Tilins-BodeoV' zakon, koji odreduje udaljenost planeta od Sunca u okvirtrna vrlo jednostavne, premda ne sasvim zadovoljavajuce Iorrnule, takoder je opertrao a tim nevtdljtvirn planetom .. I zalsta, na dan Nove godine 1801. godinu otkrio je Ptazet svojim novtm teleskopom, uzvljeZdu Btka, slahu mrlju svjetlost; osme z\jezdalll~ velliiine, Brzo je ustanovto da se objekt krece n13. nactn karaktertsttcan za planete, Zbog neznatne veUcine ovog tijeJa 1 kasnijih, njemu SUCnih, nadjenut je svtma zajednick! naztv vrste - planetoidi, asterotdi ill. jednostavno, mali planeti, PM otkrtvent asteroid dobio je ime Ceres; no, bto je jedan ad riajveclh mectu tim planetrum Lilipulancima.

Jos late godil')e uspjelo je Gaussu da iz vrlo oskudnih elemenata opaZanja, izracunati na osnovu Keplerovog zakona, stazu tog malog planeta, ZahvaljujuCi tome, Ceres je ponevno pronaden na nebu 1802. godtne, buduct da ga je Piazzt promatrao samo kratko wijeme uoci 1{onjukc~e sa Suncem, a zattm i izgubjo.

Piazzijevo otkrtoe btlo je astronomima signal za pravt lov na asterolde. Godtne 1802. Olbers pronalazi Paladu: 1804. Harding hvata u vldnom polju .Junonu: 1807. ponovno se sreca nasmijesila Olbersu, koji nalazl Vestu, najveci asteroid, promjera 834 kilomelara. Time je najlaksa lovtna bila tscrpljena. Pomocu poboljsane astronomske opreme, specijalno namijenjenu lovu na asterotde, nasao je Hencke mali planet Astreu. Od tada su svake godine, vise iIi manje, otkrtvana ta stcnsna nebeska tijela, taka da ih je vee 1905. godjn€ bila poznato vise ad 500, a do sredine ovog stoljeca bro] lrn je narastao na vise ad 2000 poznatth. Smatra se da je to tekjedna desettna od njihovog ukupnog broja.

Vedna OM najmanjih medu najmanjima naJazi se u asteroiclnatn pojasu, u prostoru izmedu Marsa i Jupitera, neki na

186

upravn n ·vJeroJaLDjm tazarna. Takvt SU, na prtmjer, Trojan 1 trl Ie usn a komada sUjenja (sicusna za astronomske pojmove) koji kruze oko Sunca po zajedntcko] kruznoj stazt na tsttm m 'dusobnim udaljenosttma, tako da cine vrhove tstoatraruenog lrokuta, no, mnogo Vise nas ovdje zanima jedna drugaskupina ast rotda, s nista manje lijepinJ. klasicmm tmentma. Predstavnici tc skuptne odlikUJu se ekstrernno ekscentrtcntrn elipsasttm stazama: u tock! afela leze sane strane Jupttero'Ve, pa cak i Saturnove staze, au perihelu prodtru preko staze Marsa, Zemlje, cak i Venere, sve do neposredne bliztne Sunca. Ovako izduiene staze poznajamo joil sarno kod periodienfh kometa i meteorskih raj eva. Od njth se ovi podjednako ekscentncnt predstavnlcl planetoidne obitelji razltkuju samo po neusporedtvo veco] masi, a mace su u nekoj vrstt srodstva. Zbog toga je i opravdano misljenje Meltona i Schrievera da je Karolmski "meteor" zapravo meteorski roj nastao ad raspadnutog kometa. U naeelu, ani su imalt pravo: pogresna [e bila samo ettka u astronornsko] nemenklatun za ova nebesko t1jelo. To Je asteroid. a ne meteor (prernda se, grubo uzevsi. svako t~elo koje padne na Zemlju moze nazvatl meteorom].

Asterotdna skupina kOja nag cvdje zanirna zalsta [e otkrtvana u rekordnom ternpu: Eros (WLtt. 13. siJecnja 1898); Alinda (Wolff, 3. sjjecnja 1918); Ganimed (Berge. 23. listopada 1924):

Arnor (Delporte, 12. oiujka 1932); Apolon (Retnmuth, 24. travnja 1934); Adonis (Delporte, 12. ozujka 19361i Hermes (Retnmuth. 28. ltstopada ] 937). Na ovu skupinu posebno jako utjecu veliki pLaneti sa svojim prtvlaernm stlama. Adonis je, na primjer, u velJaci 1936. (kada je :l otknven) dosao talco bllzu - na otprtllke 300.000 ktlometara - da ga je Zemija gotovouhvatila u svoje gravilaGijsko polje: da se to dogodllo, Adonis bi neizbjezno pao na Zemlju, a njegov pad tzazvao bt posljedice teze od atomskog rata. Na srecu, bio je tad a dovoljno bIZ pa se mogao. prernda prormjenjene staze, udaljiti po geocen1ricnoj hiperboli. Prije otprilike 11.000 godina, meduttm sku pile su se slucajno posebne oknlnosti te su ljudi koji su tada zi\jeH prosn mnogo gore nego mi 1936. godtne nove ere.

Ni§ta ne govori protiv pretpostavke da je i ono nebesko Ujelo promjera oko deset kilometara, koje [e tada palo u AUan1.Jk. pnpadalo to] istoj grupi asleroida s ekscentrrenorn stazom, Eros, Amor f Adams su otprthke tste vellctne kao l htpot t1cnI asteroid Atlantika; desetak k1iometara. Kada se izrae:una dJlovanje uda-

187

Sllka 31. STAZE ASTEROIDA ADONISOVE SKU PINE. Adoll1sovoj sknpinl prlpad~Ju neki m~eni asteroidi ko)i putnju po, vrlo ekscentncnlm stazamao Sitka prlkazuJe sta:ze planets (pune kruzmcill redom od Sunca: Merkur, Venera, Zetnlja. Mars). asterotda Amora (crtkana stazal, asteroida Adonisa (crtkano-tockasta staza). Lijepc se vidl da jako ekscentrtcne staze ta dv,a asteroida sijeku .ktuine staze unutarnjih planeta pa stoga postoji t mogucnost bUsk0g susreta l2.medu tth planeta j tih asterolda,

ra o~og u.ljeza i Iz toga izvede opseg razaranja, De preostaje nam nista drugo vee tjes1'ti se kako smo sretno izbjegli, ni ne sluteci, velfkuopasncst. Kao sto smo vee reldi, Adonis se 1936. godine gotovo sudarto sa ZetnJjom.

lz udarne sltke vee smo bili lzvell jedan podatak a stazl bipotetickog asteroida kOJI je udarto u Atlantik pa msmo ga mog1i nazvati "Asteroid AU.

Dosao je iZ smjera sjeverezapada, dakle iz smjera zalaza Sunca. Znaci da je pretekao Zerolju na nj'enoEl kruZDomgibanju eko Sunca i u njeno] vlasUtoj rotaciji; bio je, dakle, vrlo brz. Zavisne od brzine, I staza je blla u obliku vrlo Izduzene ehpse, S.ve to odgovara asterotdnna Adonlsove skupme, Slucajno priblizavanje mallh i velfkih planeta dogada se u bliztnl cvorova - dakle, sjecista njihovih staza. Tako je i IIAsteroid A'! pnsao Zemlji jos

blt~, J1 go to .1(. 10 blo lui'lj Adolll,llIll I I:m. goclln .. Oravnu clJ ka slla Z'mlj prlvukla ~:I It I Illtll I . {'hl I <lvll' mu slazu u ~V' ~Inn_iju P abolu p;'ldfl. III hllil 11111 It; hrslnn v v.t~ rasla, Btl i da j bralnorn ad II1IJI I ,uj' l' IIlI' {) 1~ll nl( l'Ir' us kundi (u odnosu na Z rn IJu) UktlD 11 1t'll1Ill Inl rl! IIIU, fl" • po !Stazl kOJa se 'a Zem]jinom sJJekl' pod Ii It'll I lid !II II ;1(} '''PI1J -va. Na vlstnJ od ko 400 kllometara 1)0 {II 'II' II 11,·111 ('I wlln. II I'TllislonOj !tntJl vOdikovog spektra, Kako It· I o'loJlt!I IlIplljl, in , . bl] §ttlVlji, bij Ijl bivao njegov 8jaj. tza nl~'g;l • \/1111.111 V VI r'l H'P pllnova, Okupana u sjaJu plied .kojhll tnuurl : 'IIW"', l'oIt! 1i.1 !I' vntrena neman brztnom munje na ZemLJlI. t I (I 11* II hllt·lo I .• , v: trent

pnzor btvalo je zaslijepl] n Z[1l1v11l'l\ 1'1'111(11 I dlif' IJl 'dnj

povrslna asterotda, koja je bila navu t' t,,!IIi':t n I lit 11111 1 film -

Ierom, dosegnula je vrtjednost ad dVHlk. [ II ,lit .... 1 11 r)l IJI'VU; svJetlio je dvadeset do stotmu p~lu Jit {' Uti ,''IIII{ ('\1[ I~~ dl~ka. Uslijed plinova l\OJi Btl se otktdali s njlg.1 rll • lid 11111 Ir.IIl, asteroid je lzgledao kao brzi komet. Kada [e :11,,101\ 'III 1'111Ih,. clVI.!l: minute leta jurto kroz posljednje, naJguM luJr-v • ztul I,:t, Igi Ij". vanje i slle naprezanja nastale uslij d tog 'U pll Willi I Ink"! presle svaku rnjeru - plamteeettjelo jekSIJlodh"du, 1\1 1 ilt IlJ kill meni omotac se tijekam mnogobrojnth eksplcztp: HI pl. It If) II bezbro] krhottna koje su stjale uzas po lragu preko JU1~fllhl(J Im~ dijela Sjeverne Amerike. Tek u neposredno] bUzinl lin r IHI r nuh se 1 jezgl"a - praskom kciji nije bro u stanju .izdrzaUull.'j III huh njlc uha. Oba divovska koraada jezgre. svald t'1.8k ukr) bllljlln tona, pala su u more. Voda je siknula uvis, a pllmnt viii IlI'OrlNI ve veltetne, kao planma, krenuo je 12 vtra aka udnrnlh J una u sve strane. Val otpnlrke deset kilometara visok pre; 1< viu bl ~ k 1 Mount Everest.

Ovaj val je na svnn obalnim podru~jima prollz'rol0 ll:~r snu razaranja l praktldno zbnsao sve tragove lamo nJlIl kullura lz preddiluvijskog doba, Na temelju elemenata staze moi se prlHenom tocnoscu rekonstrutratt put obrusavanja asterotda. rut e da je blo vidijiV, dok se uzdizao iznad obzorja na S II erozapadno nebu, u luku parabole dusme od 800 do 1000 kllom t ra. Na tlo, preko kojeg je prelijetao, padale su 12 le, kao mun] brze 1 bezglasne v;:t~rene gromade, usijant komadt. Kao da s raspadala tamo gore. Citava ova jezivo-lijepa predstava mogla je trajatt jedva nesto vise ad dvije> minute - od prve pojav na nebu do praska usllJed udara jezgre, Grmljavtna se cula vjerojamo na cije-

189

lui i',"IIIIII Iltl'lll jl; ('\111 sumo onl kOJI su 8~ nalaztll u samorn po

I It I It. pJuY-1Il: poglnull su prlje nego sLo je zvuk stigao do njlh.

Hile nk II;} n bu blo je vidljiv na udaljeno U od 2000 ktlom - I III n, [Ja 11 J to blla ana plamena pojava koja je v cernJeg neba ob I. ~ala m1tskog kralja Foroneja u vrijeme potopa, ana 0 kOJoj vl!1I Augustin u svqjoj knjizi De civitate Dei govon na temelju i~~llbljenih izvjesLaja Adrasta i Diona. da je hila tako silna da J i:!;miJenila stazu Hesperosa. Vecernjaoe?

Dogadaj takvfh razmjera bit ce da BU na one kojt su ga prezivjeli djelevao stravicnom slltnorn dojmova i da je ostao duboko usaden u sjecan]e. Premda kratkotrajan, ostavio je nezamislLve posljedtce. Ono Sto su prezivjeJi pncalt 0 lome svojim potomctma nije zbog toga potpuno zaboravljano, kao mnogo sto drugo, rnanje upecatljivo. Sjecanje se odrzalo u mitovtma, karaktenstlcnoj formi tzrazavanja za pojave tzvan ljudske kontrole. Buduci da covjecanstvo, ne po~eduje nik.akve druge dokumente osirn Uh mltolosklh ostataka sjecanja, morat eemo se zadovoljttt i njtma. Tu SU, medutim, jOs i mogucnostt znanstvene analize tragova U Iskustvenorn svijetu geologfje 1 arheologije, gdje lpak neprestano pronalaztrno za rekonslrukciju vrijedne pojedinosU. Usporedivanje mltova t rekonslrukcije odluctt ce 0 vnjednostl ill bezvnjednostl obiju, vee prerna Lome da Ii se t koUko u bitt slazu ill ne,

Do naseg vremena zadrzalo se sarno vrlo malo onog sto su start narodl mali 0 katastrofl i predavali novtm generacijama. Osvajaci Zapadne lndije SU, u svojo] prerevnostt U obracanju poganskih Indijanaca na 10'scanstvo, untstth praktieno sve sto je postojalo kao svjedoeansivo; \!lulsteni su i nenadoknadivl rukoplst Maja koji su sesalt u mttoloskt davna vremenat ostall zauvijek nedesffrtranl, Spomenut cemo ovdje dva ad tog malog broja saeuvanih izvjesCa 0 nebeskoj kalastroll, pisana, razumije se, ne kao znanstveno izvjesce vee mttskrm. pjesnlcklm, sliko:vitim jezlkom.

Rukopls PopuI Vuh izvjeslava da je bog straha Hurakan preplavio Zemlju i da je u isla vr·ijeme na nebu zapasena velika vatra. OVaj izvjestaj vrIo dobro se poklapa s nas.om rekonstrukcijom pada asteroida - aM istovremeno zanemarimo osobu Hurakana, osvetotjubljivog boga koji kaZnjava, Aravakl, s podrucja Gvajane. takoder se U sVojhn mitovima sjecaju da ih je Veliki duh najprije kaznio. pozarima s neba, ada je zatim dosla divovska poplava; u tome prepoznajema pad asteroida i. plirnni val njime izazvan. koji se sruslo na Gvajanu. Na Istoku takoder postoji

190

Il'dan duvnl predhelentsu kl mil, onaj 0 Fa tonu. Sadri!lt sl: III, P;l cal{ rnozda I Jasn~e tragove, Faeton j , naime, htto upravljnl Sun evtrn koltma koja su vukli vaLreni konji; ani au rnu Jzmakll 11 dzoru p se Fae1.on s kolima previse prlbli7..io Z mljt, napaJ je sp ito i tada, pogoden munjom, pao u more, u Eridan.

Posebno snasno zVllci tekst petog poglavlja neobfcne knjlge Cl1.ilam Bsiums na jeaiku Maja, ali transkrtbirane na lannskt, u kojoj se - kad zanemarime manje vaZne, nerazumljive mitske sllk i aluztje - doslovce kate!

" ... To se dogodilo kad se Zemlja poceJa buditi. Nitko ne zna§e sio ce doci. Va Irena kisa pada8e, pepeo padase, sUjenje t stabJa padab u na llo, sisbl« J stlJenje cupah u se tz tla ... J Velika Zmlja se otrgla s neba ... I tada padahu dolje na ze.mlJu njena koza i komadi njenlh kosliju.H 1 slrijeJe ognjene pogada]JU sirocad i staree, udovtce i udovce. kOji jos zivljalJU, ali snage za zJvot ne rmase. J hjelJU pokopanj na pjeSCaIloj morskoj obali. Tada dodose stIne vodene bujice. Is Velikom ZmlJom padne DB nebo dolje t SMa kopno poionlJ. .... •'

Ova] opts je za nasu temu posebno zanrmljtv t .zbog pojedtnostt koje su sadrzane u njemu I zbog njegovog portjekla, On potjece iz kraja koji se nalazio nedaleko od oba1e pogodene Karolinsktm meteorom. Zbog toga se odnosi opstrno 11a detalje meteorskill udara, koji mora da su tamo bill lijepo VidljiVi. Opis plasttcno prtkazuje, u usporedbentm sllkama, Veliku Zmiju otrgnutu s neba, astereid doista sliean tijelu zmije iz cije su gLave strujali plinovt, formirajuCl svjetlosno tijelo koje mora da je neukom, preplasenom promatracu izgledalo kao zrrujsko tijelo na cijeloj stazt, bljestavoj, bljestavijoj od Sunca. Kao da se sam Mlijecni Put.velika Svjetska ZmlJa okomila na Zemlju da je unisLi. Ova stravtcna nebeska pojava rigala je vatru iz svog strom otvorenog zdr1- jela, popu l zmtjske nemanl, vatrenog zmaja - a onda se odjednom raspala na dljelove, "i isd« .psuiehu dolje na zemlju njena koZa. i kaauui; kostiJu". Postoji U neka druga bolja slika kOja hi, taj rijeCima neopistv dogada], predstavila slienom jasnocom I vjemijom reprodukcijom?

"AsterOid A" je bio sarno jedan od mnoglh slienill lz Adontso ve skupine. Svi oni krll!ze oko Sunca po sHcnim, eks cnt I.nlm stazama; svi oni tu i tamo do]aze u bliZJinu ZemlJe, In" m.oze g' zauv:iJek racunati da ce c0:vjecanslvo kod svih Lib. bliskth I'usrcla tako dobro prolaziti kao u veljaci 1936. godine nove ere,

191

II slbl :;k.lm prasumama blla je velfka katastrofa, ,all samo lakal nlh l'AZroj ra j, do1sta gotovo beznaeajna u usporedbt S onom lUi:!. se do;godila. u Atlantlku jedanaest tlsllldjeca rardje., Tek pave avajudt ~el101nuslbitske: katastrofe za Iaktor ad dvjesta miIIJuna dolaztmc do usporedbene slike za atlantski asteroict Ako

e 1908. vatreni stup papeo dvadeset klIometara Uvis - iz At1an,. tlk J plamen, poput neke te11,1rske protuberance, suknuo preko ruba zracnag omotaca, u svermru, lzIl.ad lQuosfere.

Utnnozak mase i brzme maje tmpuls" vellcinu u flZioi kbJa Je mJ ra za kQ1icinu ~ibanj,a, a prakncno je mjerodavna za 'Ucmak neke stle, lzracpnali smo za UAsteroid N cia je tma teilnu od eke dva bWj'una tona. To su njegove teZillske tone. OGnOSTIO, to je njegova teztna rnjerena na povrsini Zetnlje. U fizici se, med'utim, raz:Hkuje tesma od mase: tezlna je, brojcano,.na. p0VTsini Zemlje, za aka deset puta veda ad mase (ter je akeeleracqa stle teze oke des. t metara U sekundi rut kvadral), Znaci da je masa "Astetoida A" bila oko dVjesta miltjardi tona: pomnoibna Ii to s brzinem ed o'kruglo dvadeset kilometara u sekundi, dohijemo impuls cd ceti.f.1 bHijarde tona-sekundt - dotsta astronomsku brojku, kakva se jedlno maze susresti u astronomskrm usporedbama, Tako enorman Impuls mora se dlnarmekl odrazitt na spore rotirajlOCl zvrk zvan Zemlja, J;{lnetiokl moment Z,emljine kore blo je, dod use. oko dva billjuna puta \teet taka da nnpuls udara asterotda 1 'nlje bto dovoljan da bi ubrzao iU uspor!o rotaclJU .Z mlje, esnn u zanemartvc neprknjetnom izI108U. All aSi.erofdli<Ojl Je koso padao na ZelTllju-zvrk djeluje Isto onako kae mali kamenclc kOji koso, odoz_go, pogada spore J;'otlr.ajlL1,C.l.z,vrk.

Sto se tada do;gada sa zvrkom? Dna na udar r aglra sblbillzi.rajuce, tako da se pocb:(je njihatll odnosno, nz1~kj. prec:lznLJe., kreoe u precesqsko g1banje. Njegava OS pOQirrJe teturatl, vIse ne s10JII vertlkalno aa ravntnu vrtnjEi: vee u prostom oplsuJ'e takosvani stozac precesije Cin~emea je da Z~tnlja - tO~nlje, ZemlJina kora - zatsta 1z.yod~ precesijsko gib anje , harem od kraja kvartara .. ZemIj1na os I@pililuje stozac precesije VIle SPOH}; jednom napraV1 punt njiha:j za (i'ko 25.000 godina (u astrononn]! se katkada to vremenskn razdoblje naxi'va i Platoaovom gGdfr]('.)ml; Zen:JIja. znac!, ucJni svega jedan te:b,u,avi.komk, dok se za to vrljeme okrene oko svoje osl devet miUjuna ,puta. Rotirajue,a ,zemljina kora posjedtJ.je impuLs. ad ortplili}<.e: jed~ kvadril1jun kilogram-sekundl; to je dvjesta pedreset tiisuca puta vise o:d. cetir,j trj]ijuna tona-sekuncU

U prethednom pag)avlju oplsan J;e udar meteora cdnosno asteroida u j.llgozapadno podrucje e;.tev:ernag Atiantika, udar kajj je tsazvao najvecu i najgroznJju katastrofu ~o1u je covje~ans1.Yo tkad doZivjelo. Nj,eni tragovi jo~ su pnsutm u najsfariJjnl, mttovtrna. ID~1ije udara 0 dna atlantskog kortta, "Asteroid A" pres tao je pnstojatL~ Zemlja ga je prcgutala. Ali, prtltkom SVQ,g prolaza on je na njenom lieu ostavto uzasan zig. Vatreni stup viSQk 20 klloruetara - kako tzVjdtava astronom Kulik - bto se uzd.tgao iz' udarne jarne Tungunskog meteora 3'0. llpnja 1908. A t~j meteor je u ueporedbt s IrAsteroidom. A" blo po mast j energiji beznacajni patuljak. ptakticno jedno "'nista,lj. Njegova masa iznesila je samo dvomihjunti dio "Asteroida A"; udano je u tlo brzmom od jedva kUometar do kffometar i pol u sekundr, soo se moze zaklJuCiti na temelju priUcno kru.znlh presjeka udara koji upueu,ltl na gotovo okcmltu, dakle, VIla zakrNljenu stazu pada. Aka je graVit!3.clja Zemlje roogla tQHko zakrlvitl stazu ovog meteora, 2inaci da u odnosu na nju nije Imao vellku brzmu. IIAsteroid N! bto je s'igurno deset puta brzi. sio zaklj1.lcuJerhG jz elipsoicinog oblj_ka lj€vkastill kratera., a posebno ob1ju. jama u dubokom meru, DolaZ'io je sa zapada, po elipticnoj stazt, ulazeci u afmosfem pod malim kutern, LJ z.raCnom prostoru Zernlje izgubilJ> je samo nezaatnt dio svoje brzlne, -dok je Tunguskt meteor, kao i svt oSjetnQ manji bolidi, izgubio bi.tnhwCi dio. Aka uzmemo sve to u obzfr, delazlmo do za:k;Ljueka da je' siIinau.dara - a time odtooen opseg razaranJa - lI,Asteroicila A" b~a bru:em d\ljestaOlillju.na puta veca nego kod Tunguskeg meteo(a. Ono sto se pocetkom. ovog· stoljec'a 'oc:Ug.ralo

192

193

(jl','n.lko . 1'1111 utltlard Lon -5 kundll, lmpuls tzra .un tOA z' udnrn] II lerot 1.

Pnmm t 'orIJ'1 zvrka, mora da jill Zemlja-zvrk u poccLku izvodl II punt pI" C IJ k1 njtha] unutar dvjesta pedeset trsuca dana Haklor zu kojl je Impels asterotda manji ad tmpulsa rotacqe Zemlje],

to. lznost sedam stottna godina. U rneduvremenu se period pr - cesije prndusto na 25.000 godina. buducl da se rttam teturan] ZemlJe uspono usljed urrutamjih sila trenja tzmedu Zemljine ko .. re l njenog magmatskog "kllznog lezaja": Zemlja se 11 0 Lreinj ava II • kut etvora stosca preceslje sve je manjl. buduct da slle tren] usporavaju precesijsko njihanje. Na sve to JOS utjecu Sunce l Mjesec, cjje gravttacqske sile tzaztvaju zaokretni moment, time I precestjsko gibanje buduci da, kao sto je poznato, Zemlja nlje idealna kugla vee spljcsteno njelo. Zemlja una elipsotdnt oblik: tocnije, ana je takozvani geaid: opseg po ekvatoru vea JoJ [e od apsega preko pol ova. Precesljsko gtbanje stgurno je na pocetku keartara bila iZrazitlje nego danas.

U prvth sedam stetma godma paslUe katastrofe dovelo je njihanje Zemlje do "leprsanja'' takozvanih Van Allenovth pojaseva radtjactje. To su, u stvart, dvije zane pajacanog tnteztteta radljacije, kaje poput lJuskt okrusuju Zemlju na veliktm vtstnama, Nastaju usLijed djelavanja magnetskog pa)ja Zemlje.

V1sokDenergetskl protem iZ protuberanci na Suncu kOjt stlzu do Zemlje bwaju apsorbtram ovdje, i to. prvenstveno u prvoj ljusci. pocevsi na v1sinj od 3200 kflcmetaratznad Zemljtne pavrsine. Druga, veta, vanjska Ijuska, koja se u smjeru nasuprot SUl1- ca lzduZila u eUpsoidno zadebljanje. seze Izmedu 16.000 pa sve do 50.000 kilometara daleko od Zemlje, duboko u svernirski pro ... star. Sarno na magnetskim polovtma Zemlje daseZe vrh Van Allenovog pojasa do na samo 320 kllometara u ionosferu,

Posljedice ovog "leprsanja", iJj tspadanja pojaseva radijacije hila je slijedeca: Zemlja je bila bespomocno izlozena djelovanju magnetskih o]u ja na Suneu i s tim u vezi vrlo prodornom tvrdom zra~enju; to jest. u atrnosfert je rastao postotak radioaktivnog ugljika, jer se pOJacao tempo. pretvaranja dusikovih atoma u ugljikove izotope. S lzvjesnimvremenskim zakasnjenjem, ponovna se izvana stabfltziralo i magnetska polje Zemlje.

Kako je precesijska gibanje postajalo sporije, to su Van Allenavi pojasi mDgli patpunije preuzeti svoju zastltnicku funciju, Danas, kadl se precesiJa vee usporila na dugih 25.000 godina za

194

It rl UI punt nj111 J. p 01 kill V,.II Alit 1111\1111 P IUIMl viA nlJ ZIl'In!n 11; k ~ J', 11 eduttm, lUI 1,11'([11 I 10 II l.tvtlo tlJ .kom prvih uISIJc'U gntlh1' pos.11j ·l<al.f1bll uk.:111 111,1 I Ill! II J jo. III d nas.

r rna Laplac ovo] lupot 'zl II rlu] til. 11101 j II· bas vjerol[llnoJ - pretpostavlja ,sl' tit! It : uu. "\I III 1.lv ~ IlillHan 1 d I doI usta ssrno neznalna kol ,11:IIIj,1 II t 11'1111'1111111 I 11I>':n ko nekih srcdnjlh vrljednoett, S dru I,' p II 11,1111 1111111111 {Id. lora vjecnog leda tznad nulte lZO'l\'IIH! 11111/1 hn Iljill III I IItl~o odrzavan ako je ne untstavaju topll IJd 1111 11111'1 ",III til I It 1 n, III'" 011 kvarlara morals hi kolebanjat !lIpl 1:1111111111'1 11111 JIIIIII ujlh rlob bJU 05J tno slabtja nego sto su dnnn . 1 •• 1 n hi I hlill II III' IJII ako je 4l:m.lJlna os tijekom te pohc !'I1<lJllloi ',f1ltl"iJ \1111111 •• 11111 .1111 ravnlnu klrptike, odnosno zalvaraln : IIJIIIII I ill 111'~11 II III k.1I !Ia~lh . Po svemu sudeci, nagtb ekllptlke hln I!'. rI tl II', II I v,ulm11 illlno man]! U odnosu na danasn]!

Danasnjt nagtb ekliptike (a 10 JI' sloduhn I pol .. III 1 kula otvora stosca precestie) tznos! 23 tupnja .11 ~ I 11111111111, un ' •• ~d smanjuje hrzinom ad cetrdeset sedarn scl wuJI II Il'Ihl()l1I. to IJ iu: to tznost 0,013 stupnjeva za J dno 1:l1C1I.1t t I (lfluo III) 11111- njenje za jedan stupanJ nakon 7630 godhll!. 'I, t'll(1 ~IIHIIIII·nJ. ovog kuta potpuno odgovara teoriji zvrka. • v II I 'I I k II pIC"I'I' tIl. dakle i. planet Zemlja, usporava ako u nJcgovoUl It zl. III dldl!fll sUe trenja. U slucaju malog zvrka za i ru, I),' l('i'ull 1~U1 xlu podloge i vrha zvrka. U slucaju Zemlj . u prt(,l'HIJR III glllH!1JU sudjeluje SaJn.O litosferskl omotac. Zer'nljln~ koru, II IH' .11 dulJl1l slojevi rastapijenog materljala i jezgra. Ta stla lzuztvu tr 'JJJ' tzmedu tvrde kore, lltosfere, j dubinske magme. Moie H' pn:lptlll.lUviti, dakle, da se vjerojatno od poeetka kvartar H, glh I'kllpllkc prvo ubrzano smanjrvao. da bi zattm kasnjje, smaujen] 'nj 111 lrc nja, sponte opadao. Ako produztmo unatrag linljU kOJd prcdstavlja nagib ekhplfke kao funkciju vremena prot klog od pn!~ lka kvartara, Vidjet cemo da ona nlje pravac vee najprlJle blfrgiJ, a zattrn sve strrnija krrvulja.

Veliki tresak s kojim je, kao tusern, zavrsen cetvrll slav geelosk,€! srmfomje, petresao je Zemlju i ona se zateturala - za koltko stupnjeva, ne zna se: ali covjecanstva je zapazllo taj tznenadni dogada], premda nije znala obJasnHi gao To potvn1uJu .. Iegende, roitavi koji 8U s generacije na generaciju slikavlto prcnasiU religijsko tumacenje tog velikog kozmickDg isl~ustva.

Svjedocanstvo a pomaku osi ne treba trailtl kod crvenlh na-

195

mrln I~, IIl'PU,IUhlC' bllzlnc itarllita: 1 ala lro.~': ani suo nahu 11U1 pI . I 't po l(xh'lIl dlreklnim posljedicarm usasa, byuci p U" mOIf1 !'IV 'Islt g pozara j opceg potopa uslijcd pl1rnnog via. Uda nslcroldu 21Q njth je zl1acio same razaranje i smak sVijeia I onl nisu obr all paznju na dalekoseznlje promjene planetnlh razm] -

ra,

Narodi koji suzivjeli malo podalje od sredista katastrofe, t au kad j Djih i posljedice bile manje uzasne - premda i za I1J111 Jos uvijek dovoljno teske - naslt su snage zapaztti i nesto vis osim plamena i bujlca. Oni su osjetil; i pnmljetilt i druge posljedic€ VeUkog treska; onl znaju da je tada zadrhtala Zemlja, a da je na nebeskom svodu nastao nered.

Ovdje, pnje svega, spada vee spomenuli mit o Faetonu. Tek u Imsnij1m prepjevtma on je predstavljen kao sin boga Sunca. alt jOs je kad Homera, a takoder i prtje nj ega " Faeton bto Svijet1eci - nadnnak samog Hehosa, Sto to medutlrn, znaei kad u mltskoalegortjs:koJ sltci S:unceva kola iskoce iz svoje predvidene staze preko neba i sprs: pola Zemlja kOjoj su se premse pribliiila? 5to treba znacitt Lo da se vozac kola, pogoden mUIi.:jom Zeusovom, svijetlecl poput meteora - jer to kazuje njegovo ime- srusto na Zemlju j pan u vade Errdana, mnske rijeke negdje ne zapadu?

Ta mltska slika ilustnra kozmldku smetnju koja se maze 'U ctjelosti rekonstrutrati, U prvim kozmtcktm predstavama - razumije se, sasvtrn geQcenlricnim - jednostavnih, prtrodt bUskih Ijudi, Zemlja je cvrsta ploca na kojo] poclva nebo. SVjetska oszavrsava s mekim lezistem oko kojeg se okreee nebo. Njegove kristalrre sfere nose cikle i epio:l1de planetnth trkaeih staza. Staza SUD.ca takoder je jedna od njih. Aka je nagib ekltptike neznatan, pot Sunca ostaje iz godine u godillU prakticno tstl - veltki krug koji s Iionzontoni zatvara kut jednak zemljopisnoj sir:ini toeke promatraea. Kad Zemlja dozlvi si1an udarac sa strane - jaci od o'bicnog potresa - promatrac nece osjetiti da se Zernlja ljulja, da se zanjfhala, vee ce pormsltti da se nebo - to proztrno zvono s bezbrojnim zytJezdama - ~'Ulja I. tetura. RadiZgleda da se Sunce tetura popreko, na putu po nebu, to je odraz telu1."ske smetnje koju je naivnJ promatrac. subjektivno, ispravno ali objek.tivno neispfavnp, prenia na nebo i opisso kao promje:nu polozaj;3. Sun~ ceve staze. U sjecanju su se zatlm stopila oba dogadaja - uoceno leturanje SuncevLh kola i pad meteora koji se na istoku nije direktno vidlO, vee se 0 Iiljemu doznaLo po pricanju. Kada se to

196

c1'Voj' spojl, nasLaJe fa Lon po foCI: n inunjom k,oja se pu t, I~ It .obuzdanth Suncevth kol . Jos ja nije je j tnjezno svjedo all slvo V61u pa, one zatsta jedrnstvene pjesme 0 bogovtma koja p

IJ 13 lz predgermanskog doba, koja se jos u srednjem vljeku pj - v I rut lslandu. Vee uvodna strofa nagovjestava da pjesma sadrit najstanju pricu cavjeka - razurmje se ne cilavog covjeean'lVR, vee onog dljela od kOJeg vuee ponjeklo mttska Seherin, na ko u se ta pjesma odnosk

2. Najprlje Je btlo vrJjeme kad je Imir vledeo. Pijesak }05 niJe bio, ni jezem, nj sleu: val nije oro. Zemiju ne nadoh ill nebo tztJad, Zjevajuca prazlJlna- au-ave' .nigdjB.

3. Do Burovtb smova koji podigose kopno. One. Midgard, Stvori navosi. S juga sjase Sunce na kaznenun siljcima, ZazeJeni se tio, zeleno posts:

4. Na jugu Sunce. l\1]esec Geselln, dodirNaiB s desnicom rub Neba. Sauce nije poznavalo svoje dvotene. l\1jesec

NiJe poznavao swoju moc ..

Ni zvijezde nisU poznsvele svoja mjesta ...

U prvom stihu opisano je kvartarno, glacijalao pravrljeme: pogled preko zjape6e. ,svjetlucajuce praznlne Jedenog pokrtvaea Iznad tla i smrznutog mota, a iznad svega, posvuda rasprostrto bijelo-sivo nebo snjeznfh oblaka, nebo sto se bez obzorja stapalo s tstobojnom ledenom podlognm. Obje slijedeee strofe, a posebno druga, optsuje te1ursku j kozmicku. transformaciju kojom se .iz ledenog doba preslo u novi eon. Burovi sinovi, bogo'Vi tog novog eona - kojj su u jednoj drugoj pjesmi ubili snjeznog diva Imtra i u .njegovojkrvi utopili svijet mraza - podigose kopno: to je sjecanje ne podrhtavanja Zemlje. Podiglt su ga iz ledenog poknvaca: jer ovaj se sad otopioi povukao natrag prema SkandinavtjL TIo, oslobodeno od leda, postaje zeleno pod zrakama Sunca ;postavJjenog VJtsoko na jugu. Stvoren je mit: 0 Midgard. Teturanje. dlzanje, drhtanje Zemlje prenosi se na nebo u trecoj stroll. Sunceo Mjesec j zvtJezde lutahu unaokolo bez puta, bez sredtsta, b z Icvrstog uporl@ta. To zriaci: napustile su dotadasnje pr1Vldne g'ocentricne staze i krenule po novima. Kad Zemlja Lelura - n f Zemljanima njise se citav svemir sa zvijezdama.

Kad promatramo nocno ne1;)o, v;Jdtrn(!) da zyjjc:1d putuju po kruZnim stazama oka nebeskog pola. To S po bno jasno vidi na onom dljeLu neba U blizini poia, u tal ozvanom cJrkumpolarnom podmcju. Ako su napusLIH svoja mj st , cvrsla

197

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->