Fakultet za polsovne i finansijske studije

Banja Luka

SEMINARSKI RAD

Predmet: Tržište Novca i Kapitala

Tema: VRSTE NOVCA

Profesor: Student:
Dr.Jovan Sejmenović Elvis Husejinovic

Bijeljina 2009
 Fakultet za polsovne i finansijske studije
Banja Luka

SADRZAJ:

1.Uvod

2.Vrste novca

2.1. Meralni novac

2.2. Papirni novac

2.3. Depozitni novac

2.4. Elektronski novac

3. Zakljucak

4. Literatura

Bijeljina 2009
 Fakultet za polsovne i finansijske studije
Banja Luka

UVOD

Novac je svojevrsna roba za koju se može kupiti svaka druga roba. Novcem se
raspoređuju i razmjenjuju svi proizvodi lljudskog roda. Uobičajena definicija
novca kaže da je novac (1) obračunska jedinica; (2) spremnik vrijednosti; te (3)
sredstvo razmjene, iako većina autora drži da su prva dva svojstva nebitna te da
slijede iz posljednjeg. Davno u prošlosti ljudima nije bio potreban novac, jer je
sve za život svatko sam proizvodio ili na neki drugi način pribavljao. Potrebe ljudi
bile su male, a višaka nije bilo.

Kada su se neka plemena stala baviti pretežno stočarstvom, a druga pretežno

ratarstvom, među njima je počela razmjena, zbog ostatka višaka. Razmjenjivali su
stočarske proizvode za ratarske. Takva neposredna razmjena robe za drugu robu
naziva se trampa. Pri tome su ljudi dogovorno utvrdili koliko jedne robe vrijedi
dati za drugu. tako je npr. za glineni lonac valjalo dati jedno janje, a za bakren
nož tri janjeta. Međutim, ponekad vlasniku bakrenog noža n isu trebala tri
janjeta, već zemljan lonac. tako se janjetom plaćala druga roba: razvila se
posredna razmjena: trgovina. Jednom robom plaćala se druga roba, a takva roba
kojom se može platiti bilo koja druga roba je novac.

Bijeljina 2009
 Fakultet za polsovne i finansijske studije
Banja Luka
VRSTE NOVCA

Postoje 4 vrste novca i to su:

1. Metalni novac

2. Papirni novac

3. Depozitni novac

4. Elektronski novac

1. Metalni novac

Takav način plaćanja robnim i simboličnim novcem nije bio spretan i ljudi nisu bili
sigurni da su za svoju robu uvijek dobili pravu protuvrijednost. Zato su zaključili
da novcem može postati samo ona roba koja će trajno predstavljati sveopću
protuvrijednost za svaku drugu robu. Za tu su svrhu poslužili metali, kovine. Oni
imaju mnoge prednosti: mogu se sjeći u komade jednake veličine, mogu se
pretopiti u predmete praktične uporabe, manje se kvare od drugih proizvoda i
zauzimaju manje mjesta. Zato je razumljivo da se uporabom metala javlja i novac
kovan od različitih vrsta navedenog (još prije 8 000 godina), ali su s vremenom
plemeniti metali - zlato i srebro - preuzeli ulogu novca. Oni su u prirodi vrlo
rijetki, a u njihovo dobivanje mora se uložiti mnogo rada, zato su i veoma skupi.
Za male količine tih kovina moglo se dobiti mnogo potrebne robe.U prvo su se
vrijeme zlato i srebro vagali jer se roba prodavala za određenu količinu zlata ili
srebra. Međutim, nije bilo zgodno uvijek i posvuda nositi vagu.

Metali koji se koriste jesu željezo, bakar, srebro i zlato. Izdvojio se zlatni
novac zbog svojih vrijednosti, a naročito rijetkosti. Problematično ga je bilo

Bijeljina 2009
 Fakultet za polsovne i finansijske studije
Banja Luka
pronaći i prerađivati. Općenito, karakteristike kovanog novca kao općeg
ekvivalenta jesu:

1) trajnost
2) djeljivost
3) homogenost
4) identičnost
5) rijetkost

Zato se zlato i srebro unaprijed rezalo u komade određene težine, kao jamstvo
da je težina točno određena i da je komad novca od zlata i srebra

odgovarajuće čistoće, to jest da u njemu nema više primjesa drugih (jeftinijih)

metala, utiskivali su se u svaki komad posebni znaci.

Obično je taj znak prikazivao vladarov lik, jer su vladari prvi počeli kovati svoj
novac, zatim srednjovjekovni gradovi i konačno država. Kovani novac imao je
različite oblike: mogao je biti okrugao, četvrtast, u obliku kotača, motike, sidra,
mača ili neke životinje itd. Danas je metalni novac svuda u svijetu okrugla oblika.

Danas je zlatan i srebrn novac rijedak: najčešći je sitan kovani novac od nikla,
bakra, aluminija, aluminijske bronce i drugih slitina metala.“Metalni novac je
cirkulisao u mnogim zemljama svijeta sve do tridesetih godina ovog vijeka, kada
se postepeno povlaci iz upotrebe, a umjesto njega, u otpticaj se ubacuje tzv.
Papirni novac. Zamjena zlatnog za papirni novac vršena je sa ciljem da s eomogući
kontrola rada emisione banke. Naime, država odredjenim zakonskim propisima
propisuje da se na njenoj teritoriji kao opšte sredstvo plaćanja koristi papirni
novac,a u iznosima koji su naznačeni na pojedinim komadima papirnog novca.

Uzimajući u obzir sve što je do sada rečeno, postavlja se pitanje kako je moguće
da papirni novac funkcioniše kao novac, jer on nema nikakvu vrijednost, posebno
ako se upoređuje sa zlatom. S tim u vezi, treba imati u vidu da pri novčanom
opticaju metalnog novca, on se postepeno izliže, tako da poslije izvjesnog
vremena njegova stvarna vrijednost, određena težinom zlata koja je u njemu
sadržana počinje odstupati od vrijednosti koja je na njemu naznačena.

Samim tim, svaki izlizani zlatni novac prestaje da bude stvarni ekvivalent za robu
čiju vrijednost određuje. Nezavisno od toga on i dalje u prometu funkcioniše po

Bijeljina 2009
 Fakultet za polsovne i finansijske studije
Banja Luka
ovoj vrijednosti koja je u njemu naznačena, tj. Po nominalnoj vrijednosti. Polazeći
od ovih činjenica,

Marks je isticao sljedece: „Pošto sam novčani opticaj rastavlja stvarnu sadržinu
monete od niminalne sadržine, njen metalni novac život od funkcionalnog, to on
nosi u sebi latentnu mogućnost da se metalni novac u svojoj monetarnoj funkciji

zamijeni znakovima od drugog materijala ili simbolima. 1 Dakle, uvijek postoji

mogućnost da se punovrijedan novac zamijeni papirnim novcem.

Uzimajući činjenice da papirni novac nema vrijednost koja je potrebna da bi se

izrazila vrijednost drugih roba, proizilazi zaključak da on u prometu ne može
funkcionisati samostalno nego samo kao predstavnik neke druge robe kojom se
izražava vrijednost svih drugih roba, tj. Zlata. Dakle, papirni novac u prometu
funkcionise kao predstavnik zlata. S tim u vezi postavlja se pitanje od čega zavisi
količina papirnog novca u opticaju i čime je određena vrijednost papirnog novca u
prometu? Da bi se dao validan odgovor na postavljeno pitanje treba znati da
papirni novac u prometu funkcioniše kao predstavnik zlata. Samim tim njegova
količina u opticaju se određuje potrebnom količinom zlatnog novca u prometu.“ 2

2. Papirni novac
Papirni novac (engl. paper money, paper currency, banknotes, njem. Papiergeld) je
razvijeniji oblik znaka vrijednosti, proistekao iz funkcije novca kao prometnog
sredstva, te u odnosu prema robnim vrijednostima simbolički predstavlja istu
količinu novčane robe u kojima se robne vrijednosti izražavaju. Papirni novac
izdaje središnja ili emisijska banka neke zemlje.

1
K.Marks, Kapital, Tom I, Kultura, Beograd, 1947. str.82.

2
Dr.Jovan Sejmenović, Dunja Mirjanović, „Tržište novca i kapitala“, Univerzitet za poslovne studije Banja Luka,
Banja Luka 2009, str. 71, 72

Bijeljina 2009
 Fakultet za polsovne i finansijske studije
Banja Luka
U početku se težilo da za svu izdanu količinu papirnog novca (i ostalih novčanica)
banka ima u svojim trezorima zlatno pokriće, s mogućnošću da se u svako doba
papirni novac može zamijeniti odgovarajućom količinom plemenitog metala. Poslije
se od toga odustalo.

U optjecaju je državni papirni novac s prisilnim tečajem i različitim stupnjem

zamjenjivosti za zlato i devize. Njegovo se kretanje podvrgava samo zakonima

novčanog optjecaja, koji zahtijevaju da se izdavanje papirnog novca ograničiti na

količinu koja bi u prometu morala osigurati platni promet bez cijena robe.

Neumjereno tiskanje papirnog novca i razni poremećaji u robnom prometu dovode

do odstupanja od ove norme i pojave deflacije i inflacije.

Jedno od dostignuća koje je bez svake sumnje kineskog porekla jeste papirni
novac. Prvi pokušaj da se on uvede desio se tokom vladavine cara Han Vutija,
posle stalnih vojnih pokreta protiv Huna u Mongoliji koji su iscrpeli carstvo.

Budući da nema svoju supstancu (unutrašnju) vrijednost,niti pokriće u

zlatu,osnovno obilježje papirne valute jeste „da je relativno bezvrijedan
papir,koji se u prometu mora primiti u neograničenim količinama“, pošto ga je
država proglasila definitivnim zakonskim sredstvom prometa ii plaćanja.Monopol
na izdavanje papirno novca dobija država,odnosno centralna (emisiona 3) banska.

Privatno kovanje je destabilizovalo novac, pa je stalno dolazilo do dramatičnih

promena u njegovoj vrednosti. Vuti je povukao skoro sav novac i izdao blagajničke
zapise od kojih je svaki vredeo 400.000 bakarnih novčića. Ti zapisi, koji su se
pravili od kože belog jelena, izuzetno retke životinje, bili su veličine kvadratne
stope i nosili su posebnu šaru.

Ovaj neverovatni eksperiment u centralnom bankarstvu bio je osuđen na propast,

jer je broj belih jelena bio veoma ograničen.

3
Dr.Jovan Sejmenović, Dr.Slobodan Komazec, Dr.Žarko Ristić, „Monetarne i Javne Finansije“, Univerzitet
za poslovne studije Banja Luka, Banja Luka 2009, str. 46

Bijeljina 2009
 Fakultet za polsovne i finansijske studije
Banja Luka
Kinezi su iznova počeli s papirnim novcem oko 800. godine naše ere, kada se on
zvao "leteći novac" zbog toga što je mogao da ga oduva vetar. Ovaj rani papirni
novac nije bio potpuno zamenljiv nego je bio sertifikat koji su privatne banke
davale trgovcima u zamenu za gotovinu. Iako je bio izdat u glavnom gradu, trgovci
su mogli da ga zamene za gotovinu prilikom povratka u svoje provincije. Ideja je
bila da se spreči da lopovi pokradu trgovce prilikom povratka kući. Ovaj posao je
812. godine preuzela vlada.

Oko 1000. godine kineske banke počele su da izdaju potpuno konvertibilne

banknote koje je sankcionisala država, ali su one povučene 1023. godine, kada su
bile dozvoljene samo zvanične novčanice koje je ona štampala.

Ovaj novac imao je naštampanu napomenu da važi samo do određenog datuma,

obično tri godine, što je očigledno dovodilo do njegove brze cirkulacije kada bi se
primakao datum isticanja navedenog roka.
Nije se mnogo mislilo na podupiranje novca odgovarajućim zlatnim rezervama, pa
je stoga inflacija besnela tokom 12. veka. To je doprinelo da falsifikovanje
postane atraktivna delatnost. Godine 1183. jedan štampar je, pre nego što je
uhvaćen i osuđen na smrt, naštampao 2.600 lažnih novčanica.
Ideja o papirnom novcu polako se širila na zapad. Mongoli su štampali novčanice
kineskog stila 1292, a najraniji papirni novac u Evropi štampan je u Švedskoj
1601. godine.

I papirni novac ima dugu i zanimljivu povijest. U srednjem vijeku ljudi su počeli
svoj metalni novac povjeravati bankama na čuvanje. Banke su im izdavale potvrde
na osnovi kojih su mogli podići svoj novac kada bi im zatrebao. Te su se potvrde
zvale banknote. Postepeno su ljudi počeli plaćati robu tim potvrdama umjesto
metalnim novcem. Tako je nastao papirni novac. On zapravo samo zamjenjuje
zlato ili srebro koje bi trebalo služiti za plaćanje. Papir je mnogo praktičniji i
lakši od kovina.Ni papirni novac nije sredstvo izravnoga plaćanja. Često banka
prenosi novac jednoga korisnika na drugog žiro-računom ili vrijednosnim papirima
- čekom, doznakom, bonom i dr. - tako se novac samo knjigovodstveno obračunava
kao sredstvo plaćanja.

3.Depozitni novac

Bijeljina 2009
 Fakultet za polsovne i finansijske studije
Banja Luka
Depozitni novac (depozit je anglosaskog podrijetla i novijeg datuma – polog
nečega) što je zapravo saldo na računu. Treći naziv je skripturalni novac (lat.
scribere – pisati).

Žiro banke su uglavnom uzimale polog onih novčanica koje su bile u opticaju
(banknote), te bankari nisu ponovo za njih davali nove potvrde nego su knjižili
iznose na računima svojih klijenata. Plaćanje se pojavom žiro-novca moglo vršiti ili
gotovinom ili proknjižavanjem iznosa s jednog na drugi račun pomoću virmana.
Ako su oba komitenta bila u istoj banci bilo je jednostavno, a u suprotnom se to
vršilo pomoću čeka koji cirkulira u sistemu bezgotovinskog plaćanja i koji
predstavlja pojednostavljeno, šablonizirano pismo s obvezom da se donosiocu
isplati određena količina novca.

Vjerovnici su rijetko povlačili gotov novac iz banke, pa su banke počele dio

gotovine posuđivati drugim komitentima čime je došlo do pojave kredita kao vida
potraživanja. Depozitni novac je glavna i odgovorna kategorija za pojavu inflacije.
Pojavom depozitnog novca banke nisu bile samo posrednici nego i kreatori novca.

Depozitni novac ulazi u novčani sistem na 2 načina:

1. Primarni depoziti (primarni depozitni novac) – poslovna banka izdaje

depozitni novac na temelju pologa gotovine (novčanice), te predstavlja
stvarni prvobitni novac;

2. Sekundarni depoziti (derivativni ili izvedeni depozitni novac, nepravi

depoziti) – poslovna banka izdaje novac odobravanjem kredita, do njih
ne dolazi pologom stvarnog novca.

Razvoj novca i novčanih surogata okarakteriziran je dematerijalizacijom

novca – brža cirkulacija novca i niži troškovi.

Bijeljina 2009
 Fakultet za polsovne i finansijske studije
Banja Luka
Stvaranje novca na temelju 2 potpuna oblika kredita:

1. Obični kredit – sastoji se u prepuštanju kupovne snage na temelju

stvarnih ušteda (akumulacije) i koji ne mogu premašiti vrijednost
realnih ušteda prema načelu «depoziti stvaraju zajmove»
2. Pravi bankarski kredit – također prepuštanje kupovne snage, ali u obliku
žiralnog (depozitnog) novca kojeg autonomno stvara bankarski sistem
zemlje.

Budući da su u sistemu zlatnog pokrića kod izdavanja žiralnog novca, banke

morale držati obvezno pokriće u gotovom novcu, izdavanje kojeg je opet
zasnovano na obveznom pokriću u zlatu, to je ukupna količina kreditnog novca u
krajnjem slučaju opet određena količinom raspoloživog monetarnog zlata.

Prema nekim proračunima, na temelju jednog dolara kojeg je neka osoba

uložila u banku, banka je mogla odobriti 10 dolara kredita u banknotama, a kako
su banknote obično imale 25% pokriće u monetarnom zlatu, bilo je dakle moguće
kreirati 44 dodatna dolara od čega 4 u banknotama, a 40 u depozitnom novcu,
Taj podatak nam daje totalni koeficijent ekspanzije kreditnog novca, kao odnos
između ukupne mase banknota i kreditnog novca u odnosu na zlatnu bazu (∑ svih
banknota + kreditni novac / zlatna baza). Tako se dobiva okrenuta piramida
kreditnog novca.

Da bi ta količina novca ostala pod kontrolom postojali su određeni mehanizmi

regulacije. Svaka promjena postotka zlatnog pokrića izaziva ekspanziju ili
kontrakciju novčanog opticaja (banknote + depozitni novac).

Kreditni novac proizlazi iz funkcije novca kao platežnog sredstva, te kao

doznaka za novac dalje optječe u sferi prometa i služi za podmirivanju
međusobnih obveza između prodavača i kupca putem prenošenja potraživanja
duga.

Kao snažan faktor i instrument privrednog razvoja, posebno u konceptima

„aktivnog novca“, kredit se više koristi za podsticanje stope rasta i zaposlenosti,
ali i u razne druge svrhe izvan normalnih novčanih funkcija, što je ćesto dovodilo
do pojave kriza, „slabosti novca“, inflacije i, u takvim uslovima, slabljenje
kreditnog sistema u cjelini, a u hiperinflaciji i raspada monetarnog i kreditnog

Bijeljina 2009
 Fakultet za polsovne i finansijske studije
Banja Luka
sistema.Iz cjelokupnog prethodnog izlaganja uočljiv je razvoj novca od robnog ili
naturalnog, preko metalnog pune unutrašnje vrijednosti-do njegovih
surogata,odnosno do apstraktnih formi u obliku čistog papirnog novca i, posebno,
depozitnog ili bankarskog novca.4

4. Elektronski novac

Digitalni novac je jedan od najreklamiranijih Internet koncepata. Brojni mediji

najavljivali su revoluciju elektronskog novca, a njima je vešto dirigovao David
Chaum, osnivač firme DigiCash. Međutim, reklama je jedno a realnost nešto drugo
- i pored buke u medijima, stvarna prisutnost digitalnog novca na tržištu je
marginalna. Delom su za ovo zaslužni i mediji koji, pored pisanja o revoluciji i
dezintermedijaciji, nisu učinili mnogo da nametnu ovaj koncept elitnom
bankarskom društvu i regulatorima.

Interesantna novina u oblasti elektronskog novca jeste pokretanje modela

elektronskog novca od strane Citicorp–a. Na bazi vlastite tehnologije Citicorp–a,
direktor odeljenja za nove tehnologije u ovoj banci, Shlomo Rosen, 1995. godine
razvio je i patentirao ovaj ambiciozni poduhvat pod isto tako ambicioznim
nazivom — elektronski monetarni sistem (Electronic Monetary System — EMS).
Namera je da se stvori jedan sveobuhvatan platni sistem koji će moći da obavlja
kako transakcije na veliko tako i transakcije na malo, a koji će biti podržan od
strane najvećih američkih banaka.

Elektronski novac može se efikasno koristiti za elektronsku trgovinu samo ako

postoji infrastruktura visokog tehničkog nivoa. Velika brzina prenosa podataka je
osnovni preduslov za istovremeni prenos informacija o proizvodima potencijalnim
klijentima. Pristup mora biti jednostavan i ekonomičan. Domaćinstva moraju biti
opremljena personalnim računarima sa odgovarajućim softverom. Kada su
ispunjeni ovi tehnički uslovi, na red dolazi rešavanje problema bezbednosti.

4
Dr.Jovan Sejmenović, Dr.Slobodan Komazec, Dr.Žarko Ristić, „Monetarne i Javne Finansije“, Univerzitet za
poslovne studije Banja Luka, Banja Luka 2009, str. 51

Bijeljina 2009
 Fakultet za polsovne i finansijske studije
Banja Luka
Novi platni sistemi zasnovani na digitalnom novcu biće uspešni samo ako ih
prihvati veliki broj ljudi. Ovo prihvatanje uveliko će zavisiti od odnosa troškova i
koristi koje će novi platni sistemi pružati stranama koje u njima učestvuju.
Primarni cilj potrošača je da na što jednostavniji način obave kupovinu. Njima
treba omogućiti plaćanje od kuće na što jednostavniji i efikasniji način. Trgovac
bi trebalo da snosi troškove transakcije plaćanja. Sa druge strane, on će
profitirati usled poboljšanja imidža (inovativni trgovac) i, verovatno, usled većeg
obima prodaje. On će, takođe, biti u mogućnosti da smanji broj prodajnih
objekata i zaposlenog osoblja.

Konstruktori sistema odgovorni su za razvoj platnih sistema. Oni će profitirati

od honorara i provizija. Međutim, uslov za to jeste šire prihvatanje i upotreba
njihovog sistema. Finansijske institucije nastupaju u svojstvu posrednika. One će
prikupljati pazar od trgovaca i biće odgovorne za kliring transakcija i pružanje
pomoćnih usluga (obuka korisnika, rešavanje problema). Njihovi prihodi sastojaće
se od provizija za usluge. Finansijske institucije mogu da promovišu izvesne
sisteme. Međutim, veliki broj finansijskih institucija (obično manje institucije na
regionalnim tržištima) verovatno će imati poteškoća prilikom uključivanja u
ovakve sisteme zbog visokih troškova i nedostatka stručnog osoblja. „Centar
poverenja“ će kontrolisati digitalne potpise i ključeve. On će biti odgovoran za
integritet podataka koji se prenose i za autentičnost strana u transakciji. Centar
poverenja pomaže izgradnji poverenja u izvesni platni sistem. Prihodi ovog centra
sastoje se od honorara i provizija.

Otvoreni sistemi moraju imati adekvatne mere bezbednosti pri obavljanju

elektronskih plaćanja. Bezbednost se može postići kriptografskim metodama i
transakcionim brojevima. Treba omogućiti velikom broju potrošača da
istovremeno obavljaju transakcije plaćanja. Sistem mora da funkcioniše sa
velikim brojem potrošača i da bude konstruisan tako da se lako može proširiti.
Prema tome, elastičnost sistema je vrlo bitna.

Sistem treba da omogući i sitna plaćanja (mikro–plaćanja). Odgovarajući sistem

računovodstva mora biti efikasan i efektivan, a troškovi po jednoj transakciji
plaćanja moraju biti niski. Sistem mora biti transparentan, a upotreba sistema
jednostavna. Sistem treba da omogući da i domaćinstva (sitni trgovci) primaju
uplate elektronskog novca. Postoje polemike oko toga da li sistem treba da
omogući praćenje elektronskog prenosa podataka i elektronskih plaćanja. To bi,
sa jedne strane, omogućilo analizu informacija o plaćanju i konstruisanje

Bijeljina 2009
 Fakultet za polsovne i finansijske studije
Banja Luka
detaljnog profila potrošača. Sa druge strane, međutim, treba uvažiti činjenicu da
veliki broj potrošača želi da ostane anoniman.

Digitalne ‘novčanice’ sastoje se od izvesnog broja bitova. Prema tome, postoji

mogućnost kopiranja ovih novčanica i njihovog puštanja u opticaj. Ovaj fenomen
poznat je pod nazivom ‘problem dvostrukog trošenja’.

Prema tome, platni sistem mora da poseduje mehanizme za prepoznavanje i

prevenciju ponovljenih plaćanja istim digitalnim novčanicama.

Veoma je bitno omogućiti konvertibilnost elektronskog novca u ‘pravi’ novac uvek

kada potrošač to želi. Poverenje u neku elektronsku valutu znači da treba da
postoji stabilan ‘devizni kurs’ između elektronske i realne valute. Ako su ovi
kursevi nestabilni, ukazaće se mogućnost profitiranja po osnovu arbitražnih
transakcija što bi, za uzvrat, smanjilo poverenje u elektronski novac zbog
fluktuacije njegove vrednosti. Elektronski novac se skladišti na računarskim
fiksnim diskovima ili na nekom drugom medijumu. U slučaju kvara na konkretnom
medijumu moraju postojati mehanizmi za povratak na originalno stanje pre kvara.

Značaj elektronskog novca povećava se sa povećanjem značaja Internet

trgovine. Predstavljanje realnog novca u elektronskom obliku nužno zahteva
preslikavanje karakteristika realnog novca, kao što su anonimnost, autentičnost i
mogućnost sitnih plaćanja.

ZAKLJUČAK:

Novac ima vrijednost bez obzira na to je li riječ o zlatu kao novcu ili drugim
vrstama novca.Njegova je vrijednost određena vrijednošću druge robe koja se
kupuje novcem. Razlikujemo nominalnu i realnu vrijednost novca. Nominalna je
vrijednost označena vrijednost, a realna vrijednost prikazuje koliko se drugih

Bijeljina 2009
 Fakultet za polsovne i finansijske studije
Banja Luka
vrsta robe može kupiti danom količinom novca ili jedinicom novca. Vrijednost
novcase mijenja, a ovisi o ponudi i potražnji. Kad je potražnja velika, novac
poskupljuje i obrnuto. Promjena cijena robi izaziva promjenu vrijednosti novca.To
znači da je između novca i robe težnja prema ravnoteži. Kad se narušava
ravnoteža nastupaju odgovarajući poremećaji, koji se u svezi s uzrokom
neravnoteže posebno nazivaju.

Za razliku od papirnog novca, zlato ima vrijednost kao plemenita kovina, i cijena
zlata na tržištu ravna se prema ponudi i potražnji. Iako se više neposredno ne
koristi za kovanje novca, velika je njegova industrijska upotreba, zatim upotreba
u zdravstvene svrhe i za izradu nakita. Zlato se često koristi i za štednju, a tome
poglavito pribjegavaju države. Prodajom zlata u svako se doba može doći do
novca (valute) bilo koje države.Zlatom se trguje u uncama (mjera za težinu, 1
unca = 31,103 g zlata, finoća se iskazuje u karatima), a cijena je unce zlata na
burzama oko 390 dolara (stanje 2. travnja 1996.)Korištenje zlata i danas je
prisutno u novčarstvu, iako se zlato više ne upotrebljava u funkciji novca.Papirni
novac figurira kao novac snagom državnog autoriteta, te postaje novac u pravnom
smislu riječi tek kad ga država odredi kao zakonsko sredstvo plaćanja
gospodarskih transakcija koje se iskazuju u novcu.Države danas imaju vlastiti
papirni novac, koji je u pravilu zakonsko sredstvo plaćanja i drugih novčarskih
transakcija u njezinom prostoru. U razvijenim je tržišnim privredama dopuštena
zamjena papirnog novca drugih država u «nacionalni papirni novac» bez ikakvih
teškoća, i obrnuto, «nacionalnog novca» u papirni novac drugih država. To je
jedan od oblika trgovine novcem.Bez obzira na to može li se strani novac bez
teškoća mijenjati za nacionalni novac, ili je takva zamjena zabranjena, u danoj se
državi sve transakcije iskazuju u nacionalnom novcu (novcu te države).Za
međunarodno funkcioniranje papirnog novca druga su pravila. Državni autoritet
na to nema utjecaja, i vrijednost se njezina novca utvrđuje ponudom i
potražnjom, kao što se utvrđuju cijene drugih vrsta robe. Država čiji novac nitko
neće kupiti za podmirivanje  međunarodnih obveza koristi se novcem drugih
država, kao što i njezini građani svoje uštede nastoje čuvati u stranom novcu. 
 

LITERATURA:

Bijeljina 2009
 Fakultet za polsovne i finansijske studije
Banja Luka
1) Dr.Jovan Sejmenović, Dunja Mirjanović, „Tržište novca i kapitala“,
Univerzitet za poslovne studije Banja Luka, Banja Luka 2009, str. 70

2) Dr.Jovan Sejmenović, Dr.Slobodan Komazec, Dr.Žarko Ristić, „Monetarne

i Javne Finansije“, Univerzitet za poslovne studije Banja Luka, Banja Luka
2009, str. 44

INTERNET:

1. http://hr.wikipedia.org/wiki/Novac

2. http://limun.hr/main.aspx?id=33021&Page

3. http://www.e-trgovina.co.yu/placanje/elektronski_novac.html

Bijeljina 2009