Professional Documents
Culture Documents
BIBLIOTEKA
• SUOČAVANJA •
29
Urednik
PROF. DR JOVICA TRKULJA
Urednik izdanja
MR SAŠA GAJIN
Izdavač
Centar za unapređivanje pravnih studija
Goce Delčeva 36, 11000 Beograd
Tel: 2608 360, Fax: 2608 346
E-mail: cups@cups.rs, www.cups.rs
Za izdavača
prof. dr Vladimir V. Vodinelić
Priprema i štampa
„Dosije studio“, Beograd
Tiraž
500 primeraka
ISBN 978-86-7546-049-7
Pravo i politika Evropske
unije iz perspektive
domaćih autora
Zbornik radova
Saša Gajin (ur.)
Beograd
2009
SADRŽAJ
mr Saša Gajin
Uvodnik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
I DEO
mr Mario Reljanović
Evropski nalog za hapšenje . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
mr Jelena Simić
Pravo na zaštitu zdravlja i biomedicinska
istraživanja u svetlu standarda
Evropske unije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91
5
Pravo i politika EU iz perspektive domaćih autora
II DEO
Bojana Bogojević
Korporativno upravljanje u EU i državama
članicama sa osvrtom na pravni okvir
korporativnog upravljanja u Srbiji . . . . . . . . . . . 119
Milica Filipović
Sastav i ovlašćenja Evropske komisije prema
aktuelnom rešenju i izmene koje su
predviđene ugovorom iz Lisabona . . . . . . . . . . . 139
Milena Jovanović
Slobodno kretanje robe u okviru Evropske unije
i jednostrana primena prelaznog trgovinskog
sporazuma od strane Republike Srbije. . . . . . . . 151
Nikola Kmezić
Prethodno pitanje u Evropskom sudu
pravde . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 169
Milica Kostić
Evropski sistem regulisanja eutanazije. . . . . . . . 187
Jelena Milenković
Evropski sud pravde i opšti pravozastupnik . . . 209
Jelena Olofsson
Slobodan pristup informacijama od javnog
značaja i pravo Evropske unije . . . . . . . . . . . . . . 226
6
Sadržaj
Anđela Roglić
Porodični smeštaj dece bez roditeljskog staranja
u EU i zemljama u okruženju . . . . . . . . . . . . . . . 237
Nikola Stošić
Zaštita medicinskih podataka o ličnosti . . . . . . 261
Jelena Topić
Pravo na pravnu pomoć u Evropskoj uniji . . . . 282
Milica Vagić
Mobbing – zlostavljanje na radu (mobing) . . . . 296
Nenad Vukčević
Položaj i ovlašćenja visokog predstavnika za
spoljnu i bezbednosnu politiku EU . . . . . . . . . . 318
7
UVODNIK
9
Saša Gajin
10
Uvodnik
mr Saša Gajin
11
I DEO
prof. dr Aleksandra Čavoški
Pravni fakultet Univerziteta Union u Beogradu
1. Uvod
Jedinstvena tripartitna struktura Evropske unije dovela
je do značajnih razlika između tri stuba. Pored prve i najvaž-
nije razlike koja se ogleda u samoj podeli nadležnosti između
Unije i država članica, kao i samog nadnacionalnog ili me-
đudržavnog pristupa koji je posledica ove strukture, važno
je pomenuti i raznolikost pravnih akata i načina donošenja
odluka u sva tri stuba. Budući da je treći stub „ni na nebu ni
15
Aleksandra Čavoški
16
Pravna priroda i dejstvo pravnih akata u trećem stubu
17
Aleksandra Čavoški
2.3. Odluke
Sledeća vrsta pravnih akata su odluke koje se donose radi
ostvarenja bilo kog cilja koji je u skladu sa policijskom i pra-
vosudnom saradnjom u krivičnim stvarima, izuzimajući pri-
bližavanje zakona država članica. Ove odluke su obavezujuće,
ali kao i okvirne odluke ne proizvode direktno dejstvo. Savet
usvaja kvalifikovanom većinom mere kojima se ove odluke
sprovode na nivou Unije. Ove odluke podsećaju na odluke
iz prvog stuba, budući da i jedne i druge imaju obavezujuću
pravnu snagu.
2.4. Konvencije
Poslednja vrsta akta su konvencije čije usvajanje dr-
žavama članicama preporučuje Savet u skladu sa njihovim
ustavnim pravilima. Najčešće se radi o prostupku ratifikacije
konvencija. Države članice otpočinju odgovarajući postupak
u rokovima koje utvrdi Savet. Osim ako se ne predvidi dru-
gačije, konvencije će stupiti na snagu kada ih ratifikuje polo-
vina država članica sa važenjem za te države. Mere kojima se
sprovode odredbe iz konvencije usvaja Savet dvotrećinskom
većinom glasova ugovornih strana.
Ovi pravni akti se mogu donekle uporediti sa međuna-
rodnim ugovorima, iako njihovo dejstvo na nacionalne prav-
ne sisteme zavisi od samih nacionalnih ustavnih pravila. Ipak,
konvencije se najčešće donose kada treba regulisati materiju
koja je vrlo osetljiva za sve države članice. Treba pomenuti
Konvenciju o nadležnosti, priznanju i izvršenju presuda u
18
Pravna priroda i dejstvo pravnih akata u trećem stubu
19
Aleksandra Čavoški
Činjenice:
Maria Pupino je bila učiteljica i optužena je da je mal-
tretirala i fizički napadala decu koja su joj bila poverena na
čuvanje. Italijanski krivični postupak se sastojao od dve faze i
primenjivalo se pravilo da se dokazi izvode u drugoj fazi. Itali-
janski zakon je predviđao izuzetke u odnosu na ovo pravilo, ali
se oni nisu mogli primeniti na odnosni slučaj. Ipak, italijanski
tužilac je tražio da deca daju iskaze u prvoj fazi jer se plašio
da će, imajuću i vidu njihove godine, zaboraviti ili potisnuti
svoja sećanja. Maria Pupino je uložila prigovor. Italijanski sud
iz Firence je potvrdio da ne može da prihvati objašnjenje itali-
janskog tužioca, budući da izuzeci nisu bili primenljivi u ovom
predmetu. Iz toga razloga sud je odlučio da uputi prethodno
pitanje Evropskom sudu u kome je zatražio da Sud utvrdi da
li nacionalni sud mora da tumači italijanski zakon u svetlosti
komunitarnog prava i to u ovom slučaju Okvirne odluke o po-
ložaju i zaštiti žrtava u krivičnim stvarima12. Određeni broj
država članica je smatrao da se ova ova vrsta tumačenja ne
20
Pravna priroda i dejstvo pravnih akata u trećem stubu
Iz presude
34. Obavezujuća priroda okvirnih odluka formulisana na
način identičan definiciji iz trećeg stava člana 249. Ugovora o
osnivanju Evropske zajednice nameće nacionalnim organima,
naročito nacionalnim sudovima, obavezu da saobrazno tuma-
če nacionalno pravo.
35. Činjenica da je prema članu 35. Ugovora o Evropskoj
uniji nadležnost Suda pravde manjeg obima pod okriljem Na-
slova VI Ugovora o Evropskoj uniji nego što je pod Ugovorom
o osnivanju Evropske zajednice i da ne postoji potpun sistem
tužbi i postupaka utvrđenih za garantovanje zakonitosti akata
organa u kontekstu Naslova VI ni na koji način ne poriče ovaj
zaključak.
36. Nezavisno od stepena integracije predviđene Ugovo-
rom iz Amsterdama u procesu stvaranja Unije na način što bli-
ži građanima i među narodima Evrope u smislu drugog stava
člana 1 Ugovora o Evropskoj uniji, sasvim je razumljivo da su
autori Ugovora o Evropskoj uniji smatrali korisnim da unesu
odredbu, u kontekstu Naslova VI ugovora kojim se stavljaju
na raspolaganje pravni instrumenti sa sličnim dejstvom koje
je propisano Ugovorom o osnivanju Evropske zajednice, u cilju
delotovrnog ispunjenja ciljeva Unije.
37. Značaj nadležnosti Suda da daje prethodna mišljenja
shodno članu 35. Ugovora o Evropskoj uniji potvrđen je činje-
nicom da u skladu sa članom 35, stavom 4. svaka država člani-
ca, bez obzira da li je podnela izjavu predviđenu stavom 2. ili
ne, može Sudu pravde da podnese komentar ili pisane primed-
be u vezi sa postupcima iz stava 1.
21
Aleksandra Čavoški
22
Pravna priroda i dejstvo pravnih akata u trećem stubu
23
Aleksandra Čavoški
4.2. Savet EU
Savet Evropske unije ima dominantnu ulogu u ovom
stubu, budući da se radi o stubu koji počiva na međudržav-
noj saradnji. Savet služi kao forum za obaveštavanje i konsul-
tovanje država članica o aktivnostima u ovoj oblasti. Ujedno
je Savet telo koja usvaja mere u ovoj oblasti, na inicijativu
Komisije ili države članice.
Naravno da ovome prethodi postizanje dogovora u Sa-
vetu gde se države članice međusobno obaveštavaju i konsul-
tuju kako bi koordinisale svoje odluke i aktivnosti. U okviru
Saveta se države članice dogovaraju i o organizovanju sarad-
nje nadležnih službi svojih nacionalnih administracija.17 Ini-
cijativa za donošenje različitih mera može da potekne kako
od samih država članica tako i od Komisije.
Nakon podnošenja predloga Savet za saradnju u oblasti
pravosuđa i unutrašnjih poslova jednoglasnim odlučivanjem
usvaja pravne akte u ovoj oblasti. Valja istaći da je zapažen
24
Pravna priroda i dejstvo pravnih akata u trećem stubu
18 Craig, P & de Burca, EU Law, Text, Cases and Materials, 4th ed Oxford
University Press, 2008, str. 245.
25
Aleksandra Čavoški
26
Pravna priroda i dejstvo pravnih akata u trećem stubu
27
Aleksandra Čavoški
28
Pravna priroda i dejstvo pravnih akata u trećem stubu
29
Aleksandra Čavoški
30
Pravna priroda i dejstvo pravnih akata u trećem stubu
6. Zaključak
31
Aleksandra Čavoški
32
Pravna priroda i dejstvo pravnih akata u trećem stubu
Summary
The specific legal nature and the effect of legal acts, as well as the
way they are adopted within the third pillar emerge from an atypi-
cal distribution of jurisdiction, but also from the special traits of the
EU’s tripartite structure. It is very important to point at the lack of
direct effects of framework decisions and the decisions made within
the third pillar, which bring into question their very efficiency, but
also the possibility of protecting the rights of the acts’ beneficiaries.
The jurisdiction and roles of some EU bodies, as well as the conse-
quence of an interstate approach are hereby considered. Considering
the importance of changes envisaged by the Lisbon Treaty, the work
introduces the crucial changes related to legal instruments and the
European Court of Justice.
Key words: Tripartite structure, the third pillar, legal acts, common
views, decisions, framework decisions, conventions, di-
rect effect, preliminary opinion, the European Court of
Justice, the Lisbon Treaty.
33
major Goran D. Matić
Ministarstvo odbrane
1. Uvodna razmatranja
„Kako god vuka hranio, on uvek u šumu gleda1“. Situa-
cijom vlada onaj ko vlada informacijom. Suštinsko obeležje
34
Evropski standardi i propisi RS o obradi podataka o ličnosti bez pristanka
35
Goran D. Matić
36
Evropski standardi i propisi RS o obradi podataka o ličnosti bez pristanka
37
Goran D. Matić
38
Evropski standardi i propisi RS o obradi podataka o ličnosti bez pristanka
39
Goran D. Matić
40
Evropski standardi i propisi RS o obradi podataka o ličnosti bez pristanka
41
Goran D. Matić
42
Evropski standardi i propisi RS o obradi podataka o ličnosti bez pristanka
43
Goran D. Matić
44
Evropski standardi i propisi RS o obradi podataka o ličnosti bez pristanka
45
Goran D. Matić
46
Evropski standardi i propisi RS o obradi podataka o ličnosti bez pristanka
47
Goran D. Matić
48
Evropski standardi i propisi RS o obradi podataka o ličnosti bez pristanka
23 „Službeni list SRJ“ broj 70/2001 i 68/2002; „Službeni glasnik RS“ broj
58/04, 85/05 i 115/05; koji je u primeni do 31.12.2010. godine.
24 „Službeni glasnik RS“ broj 46/2006, 49/2007 i 122/2008.
49
Goran D. Matić
50
Evropski standardi i propisi RS o obradi podataka o ličnosti bez pristanka
51
Goran D. Matić
29 „Službeni list SFRJ“ broj 44/89 i „Službeni list SCG“ broj 1/2003.-
ustavna povelja.
30 „Službeni glasnik RS“ broj 114/2005.
31 „Službeni glasnik RS“ broj 85/2005.
52
Evropski standardi i propisi RS o obradi podataka o ličnosti bez pristanka
53
Goran D. Matić
55
Goran D. Matić
56
Evropski standardi i propisi RS o obradi podataka o ličnosti bez pristanka
57
Goran D. Matić
58
Evropski standardi i propisi RS o obradi podataka o ličnosti bez pristanka
59
Goran D. Matić
60
Evropski standardi i propisi RS o obradi podataka o ličnosti bez pristanka
61
Goran D. Matić
63
Goran D. Matić
64
Evropski standardi i propisi RS o obradi podataka o ličnosti bez pristanka
65
Goran D. Matić
66
Evropski standardi i propisi RS o obradi podataka o ličnosti bez pristanka
9. Zaključna razmatranja
Na planu prikupljanja podataka već se događa „revolucija
koja teče“ jer su razvojem modernih informacionih
tehnologija izvori podataka (otvoreni i poluotvoreni)
dostupniji kao nikada do sada. Kapaciteti čuvanja podataka
i informacija su gotovo neograničeni. Njihovo prenošenje
i obrada ostvaruje se neviđenim brzinama i kapacitetima.
67
Goran D. Matić
68
Evropski standardi i propisi RS o obradi podataka o ličnosti bez pristanka
69
Goran D. Matić
Summary
One of the important bases of modern legal states is transparency, as
opposed to the principle of secrecy in the work of state bodies, which
is mostly expressed in the matters of national security. This question
is becoming a crucial point of an „open society“ in which a citizen be-
comes an active participant in social processes. The result of the secu-
rity ambient changing is the growth of police and intelligence services
power against citizen rights and secret handling with personal data
base. This text presents some of the important European standards,
and rules of the Republic of Serbia about handling with personal da-
tabase without agreement of the person.
Key words: Security; criminal law; human rights; personal data
base.
70
mr Mario Reljanović
istraživač-saradnik
Institut za uporedno pravo Beograd
71
Mario Reljanović
72
Evropski nalog za hapšenje
2. Izdavanje EAW
73
Mario Reljanović
7 Ibidem.
74
Evropski nalog za hapšenje
75
Mario Reljanović
3. Sadržina EAW
9 Član 8 (1) Okvirne odluke. Nijedan nalog neće sadržati doslovno sve
podatke, već će u zavisnosti od stepena u kome se nalazi postupak
protiv lica čije se hapšenje i izručenje traži, biti navedeni npr. izjava o
podignutoj optužnici ili pravnosnažna sudska presuda.
76
Evropski nalog za hapšenje
77
Mario Reljanović
4. Procedura za izdavanje10
EAW izdaje nadležni organ države koja traži neko lice
i veruje da se ono krije na teritoriji druge države-članice, i
upućuje ga nadležnom organu te druge države (dalje: nadležna
vlast). Koja su tela u pitanju zavisi od unutrašnjeg uređenja
država u pitanju, ali Okvirna odluka izričito navodi da EAW
mora biti izdat od nadležnog organa sudske vlasti. Ukoliko
država koja traži hapšenje nije sigurna kome treba poslati
EAW, zatražiće pomoć od European Judicial Network-a11.
Nadležna vlast (države od koje se traži hapšenje) će traženu
osobu, ukoliko potvrdi da se nalazi na njenoj teritoriji uhapsiti
(pritvoriti, zadržati). Pri tome, ona ima pravo da koristi sva
policijska i druga sredstva koja joj omogućava unutrašnje pravo,
kao što su presretanje komunikacija, upotreba proporcionalne
i neophodne sile, itd. Drugim rečima, policijski organi države
postupaju kao da je nalog izdao domaći sud, odnosno drugi
nadležni organ njihove države.
Uhapšena osoba mora biti upoznata sa svojim pravima i
sadržinom EAW. Ona može ostati u pritvoru ili može biti pu-
štena na slobodu dok se ne odluči o ispunjenju EAW, o čemu
će odlučiti sudija na prvom saslušanju.
Ukoliko nadležna vlast smatra da zahtev ne sadrži
dovoljno činjenica za donošenje odluke, tražiće dopunu
EAW. Dopuna se može tražiti po bilo kojem od navedenih
elemenata koje nalog mora sadržati, ali ne sme se zasnivati
na diskrecionoj oceni činjenica predočenih u nalogu, nego na
formalnoj ispunjenosti naloga.
78
Evropski nalog za hapšenje
79
Mario Reljanović
80
Evropski nalog za hapšenje
81
Mario Reljanović
82
Evropski nalog za hapšenje
84
Evropski nalog za hapšenje
9. Slučaj Tobin14
Jedan od najvećih neuspeha koji je vezan za primenu
evropskog naloga za hapšenje je izigravanje njegovih
14 Više o ovom slučaju: Petra Bard, The European Arrest Warrant: Cathe-
gory and practice, http://blogeuropa.eu/2008/09/30/the-european-ar-
rest-warrant-category-and-practice/ (01.03.2009). Ovaj slučaj je priv-
85
Mario Reljanović
86
Evropski nalog za hapšenje
87
Mario Reljanović
10. Zaključak
U krivičnom pravu nesumnjivo postoje tradicionalna
pravila, možda i više nego u bilo kojoj drugoj grani prava.
I dok je realno očekivati da će neka nova pravila, vezana
za više i kvalitetnije standarde uživanja i poštovanja prava
okrivljenog u krivičnom postupku, uzeti korena i postati
88
Evropski nalog za hapšenje
89
Mario Reljanović
Summary
The European Arrest Warrant was established as one of the mecha-
nisms of more efficient cooperation between the member states of the
European Union in criminal matters. The European warrant should
replace rules on complicated extradition procedures, in cases when
one state is asking for a transfer of a person accused or convicted
of a crime. It is a revolutionary legal institute which enables judi-
cial rulings of one member-state to be automatically implemented by
the police and judiciary institutions of another member-state. Also,
the citizeship of a person in question is no longer a legal obstacle for
transfer. However, when it comes to the implementation of the Euro-
pean Arrest Warrants, there are several types of problems, misinter-
pretations and misusages.
Key words: The European Union, the European Arrest Warrant,
extradition, international cooperation in criminal mat-
ters.
90
mr Jelena Simić
istraživač-saradnik
Centar za unapređivanje pravnih studija, Beograd
91
Jelena Simić
92
Pravo na zaštitu zdravlja i biomedicinska istraživanja u svetlu standarda EU
93
Jelena Simić
94
Pravo na zaštitu zdravlja i biomedicinska istraživanja u svetlu standarda EU
2. Medicinska istraživanja u EU
Najnovije razdoblje moderne medicine koje traje i
danas podrazumeva: visok nivo medicinske tehnike i usku
specijalizaciju lekara. Ubrzanim razvojem medicinske
tehnologije, pravna zaštita osnovnih ljudskih vrednosti
95
Jelena Simić
96
Pravo na zaštitu zdravlja i biomedicinska istraživanja u svetlu standarda EU
97
Jelena Simić
3. Međunarodnopravna regulativa
o biomedicinskim istraživanjima
na čoveku u EU
Kod skoro svih istraživanju u području zdravlja, posle
istraživanja koja se obavljaju u labaratorijama i na životinja-
ma, novi medicinski postupci, lekovi, medicinske terapije
i tehnologije moraju se isprobati i na ljudima. Kod biome-
98
Pravo na zaštitu zdravlja i biomedicinska istraživanja u svetlu standarda EU
99
Jelena Simić
100
Pravo na zaštitu zdravlja i biomedicinska istraživanja u svetlu standarda EU
101
Jelena Simić
102
Pravo na zaštitu zdravlja i biomedicinska istraživanja u svetlu standarda EU
103
Jelena Simić
22 Ibid.
23 Ibid.
24 ETS 168 – Convention on Human Rights and Biomedecine (Additio-
nal Protocol), 12.I.1998, ceo tekst na: http://conventions.coe.int/Treaty/
EN/Treaties/Html/168.htm, 13.12.2007. Ratifikovalo ga je 16 država:
104
Pravo na zaštitu zdravlja i biomedicinska istraživanja u svetlu standarda EU
105
Jelena Simić
106
Pravo na zaštitu zdravlja i biomedicinska istraživanja u svetlu standarda EU
107
Jelena Simić
108
Pravo na zaštitu zdravlja i biomedicinska istraživanja u svetlu standarda EU
34 Ibid.
109
Jelena Simić
110
Pravo na zaštitu zdravlja i biomedicinska istraživanja u svetlu standarda EU
39 Ibid.
111
Jelena Simić
40 Ibid.
41 Janis W. Mark, Kay S. Richard, Bradley W. Anthony, European Hu-
man Rights Law –text and materials, Oxford University Press, 2000,
str. 121–203.
112
Pravo na zaštitu zdravlja i biomedicinska istraživanja u svetlu standarda EU
4. Zaključak
Ciljevi EU u oblasti zdravstva su da populariše i una-
pređuje nauku i praksu medicinskog prava, da razvija in-
terdisciplinarnu saradnju i stalni dijalog među državama
članicama o određenim praktičnim pitanjima i sprovodi
ostale delatnosti u službi zaštite ljudskih prava u oblasti
zdravlja i podizanja standarda i kvaliteta u prižanju medi-
cinskih usluga.
42 Ibid.
43 Ibid.
113
Jelena Simić
Summary
This work analyzes the aims of the EU’s health policy, and states the
organizations and institutions which implement the policy. Special
attention has been given to the field of biomedical research and the
international legal regulations on biomedical research with human
subjects.
A conflict of two interests occurs in biomedical research with human
subjects. On one hand, we have the interest of a society which strives
to achieve better protection of human life and health in the future,
and on the other hand, we have the interest of the individual who is
subject of a research – the examinee, because he/she aims at protect-
ing his/her personal life and health from injuries and peril. An ethical
justification of the implementation of biomedical research was, there-
fore, found in the benefit such a venture could result in (for example,
to the population of certain age, to a group of people who suffer from
the same illness, etc.). However, due to the ethical limit, biomedical
114
Pravo na zaštitu zdravlja i biomedicinska istraživanja u svetlu standarda EU
115
II DEO
Bojana Bogojević,
dipl. pravnik, specijalista za pravne
aspekte korporativnog upravljanja
KORPORATIVNO UPRAVLJANJE U EU
I DRŽAVAMA ČLANICAMA
SA OSVRTOM NA PRAVNI OKVIR
KORPORATIVNOG UPRAVLJANJA
U SRBIJI
1. Uvod
Poreklo ustanove korporativnog upravljanja se vezuje
za Londonsku kompaniju trgovaca koja je krajem 1600.
godine Kraljevskom poveljom ovlašćena da trguje u Indiji,
119
Bojana Bogojević
120
Korporativno upravljanje u EU i državama članicama
121
Bojana Bogojević
123
Bojana Bogojević
3. Modeli uprave u EU
3.1 Anglosaksonski jednodomni model
Ovaj jednodomni sistem uprave je sistem anglosakson-
skog prava, koji je usvojen i u nekim zemljama kontinental-
nog prava: Francuska, Švajcarska i Italija.
U ovom sistemu funkcija upravljanja je u rukama jednog
ili više lica (Švajcarka, Engleska), odnosno odbora direktora
124
Korporativno upravljanje u EU i državama članicama
4 Ibidem.
125
Bojana Bogojević
Mane:
Ovaj sistem korporativnog upravljanja dovodi do maksi-
mizacije profita na kratak rok i baziranje cene akcija na krat-
koročnoj strategiji. Vezivanje naknada uprave za uspeh kom-
panije (cene akcija) dovodi do zloupotreba od strane uprave
prilikom izrade bilansa.
Ovde je izražena slaba zaštita svih interesa koji nisu ak-
cionarski.
126
Korporativno upravljanje u EU i državama članicama
127
Bojana Bogojević
128
Korporativno upravljanje u EU i državama članicama
129
Bojana Bogojević
130
Korporativno upravljanje u EU i državama članicama
131
Bojana Bogojević
132
Korporativno upravljanje u EU i državama članicama
133
Bojana Bogojević
da njihov poreski status nije savršen, jer još uvek nema ade-
kvatne usklađenosti na evropskom nivou.
Evropska kompanija će doprineti da se prepreke mobil-
nosti kompanija uklone. Nacionalne kompanije mogu preći
u oblik evropske kompanije i migrirati u okruženje koje je
naklonjenije i povoljnije za investitore.
Kombinacija Uredbe o evropskoj kompaniji i prakse
Evropskog suda pravde treba da nagna države članice da se
bore za efikasnije propise u oblasti kompanijskog prava i har-
tija od vrednosti.
134
Korporativno upravljanje u EU i državama članicama
135
Bojana Bogojević
136
Korporativno upravljanje u EU i državama članicama
6. Zaključak
Na osnovu svega gore izloženog možemo zaključiti da
model korporativnog upravljanja koji bi bio efikasan u svim
privrednim sistemima ne postoji. Evropski sud pravde je
otvorio nove mogućnosti za regulatornu konkurenciju. Regu-
latorna konkurencija između država članica ne mora nužno
dovesti do približavanja nacionalnih pravnih sistema među-
narodnim sistemima korporativnog upravljanja koji su opšte
prihvaćeni. Kao prioritet se ističe potreba za modernizacijom
korporativnog upravljanja u EU i približavanje nacionalnih
pravnih sistema putem redovnih sastanaka na nivou evrop-
skog foruma korporativnog upravljanja24. Predviđeno je da
se Formu sastaje dva do tri puta godišnje, a sastav čine pred-
stavnici dršava članica, EU regulatori (uključujući i CESR25),
emitenti i investitori, ostali učesnici na tržištu i akademici.
137
Bojana Bogojević
Summary
The purpose of this work is to contribute to the literature related to
the topic of Corporate Management, to explain the notion itself, the
model of corporate management, as well as to provide an overview of
the corporate management legal framework.
Corporate management became actual after the breakdown of great
corporations such as Enron, Parmalat. etc. OECD and EU member-
states have become interested in strengthening of the concept of
corporate management.
This work presents the models and elements of corporate management
in the EU member-countries. It also shows advantages and flaws of
every of the management models, states the OECD’s basic pronciples,
and provides an overview of the legal framework of corporate mana-
gement in the Republic of Serbia.
Key words: Corporate management, board of directors, supervisory
board, management model, directive, European compa-
ny, code.
138
Milica Filipović
student
SASTAV I OVLAŠĆENJA
EVROPSKE KOMISIJE PREMA
AKTUELNOM REŠENJU I IZMENE
KOJE SU PREDVIĐENE UGOVOROM
IZ LISABONA
139
Milica Filipović
140
Sastav i ovlašćenja Evropske komisije
5 Simon Hix, Politički sistem EU, Službeni glasnik, Beograd 2007. str.
57, u daljem tekstu S. Hix, Politički sistem EU.
141
Milica Filipović
142
Sastav i ovlašćenja Evropske komisije
143
Milica Filipović
144
Sastav i ovlašćenja Evropske komisije
145
Milica Filipović
146
Sastav i ovlašćenja Evropske komisije
16 Ibid, st. 4.
17 Deklaracija na čl. 17 Ugovora o EU.
147
Milica Filipović
18 http: // www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/
en/ec/104692.pdf, 25. 04. 2009.
19 Ugovor iz Lisabona, čl. 245, st. 2.
148
Sastav i ovlašćenja Evropske komisije
4. Zaključak
U ovom seminarskom radu autor je predstavio trenutni
način funkcionisanja Komisije EU i rešenja predviđena Lisa-
bonskim ugovorom. Promene u broju komesara izazvale su
oprečne stavove među državama članicama iz razloga što ni
jedna zemlja ne želi da nema svoga predstavnika u organima
u kojima se odlučuje i o pitanjima koja se direktno tiču nje i
koja utiču na njeno funkcionisanje. Iz tog razloga deklaraci-
jom na članove Ugovora se garantuje da ni u jednom momen-
tu neće biti zanemareno mišljenje država članica koje nisu u
određenom momentu zastupljene u Komisiji preko svojih
komesara. Sve ovo nije dovoljno da bi se ubedili građani ne-
149
Milica Filipović
kih država kao što je npr. Irska koja je dala negativan stav
oko prihvatanja Lisabonskog ugovora. Međutim ne može se
reći sa sigurnošću da su građani bili u potpunosti upućeni u
odredbe Ugovora kada su se o njemu izjašnjavali na referen-
dumu. Ako se ratifikuje Ugovor u svim državama članicama
EU ostaje da se vidi kako će funkcionisati Evropska Komisija
kada u njoj ne budu sedeli predstavnici svih država članica.
Tačnije da li će biti nezadovoljstva od strane određenih dr-
žava, odnosno da li će biti potrebe da se aktivira ovlašćenje
Saveta iz čl. 17. da odluči o povećanju broja komesara.
Summary
Based on the current issues in the ratification of the Lisbon Treaty in
certain EU member states, the author decided to present the changes
which emerged in the structure of the European Commission under
the Lisbon Treaty. In this essay, the author refers to the creation of the
Commission as one of the very important EU institutions, as well as
to its structure and the method of electing commissionaires. Besides,
the author is interested in the Commission’s authorities and changes
related to the Commission under the Lisbon Treaty. The question of
the Commission’s structure is very delicate, so there were disputes
between the EU member states in the early period. The same prob-
lem appeared in relation to the Lisbon Treaty. The structure of the
Commission was one of the main reasons why the Republic of Ire-
land rejected the EU’s Lisbon Treaty in the referendum of June 2008.
Considering everything mentioned above, the author decided to try
to explain the problems and solutions referring to the Commission’s
structure under the Lisbon Treaty.
Key words: The European Commission, structure of the Commis-
sion, authorities of the Commission, the Treaty of Lis-
bon.
150
Milena Jovanović
apsolvent Pravnog fakulteta Univerziteta Union
u Beogradu
1. Uvod
Ostvarivanje slobodnog prometa robe od značaja je ne
samo za postizanje unutrašnjeg tržista, već i zato što su pravila
usvojena upravo u odnosu na slobodan promet robe uticala
151
Milena Jovanović
152
Slobodno kretanje robe u EU i primena trgovinskog sporazuma od strane RS
2. Carinska Unija
Slobodno kretanje robe razvilo se uvođenjem carinske
unije i zajedničke carinske tarife. Suština carinske unije jeste
ukidanje carina na celokupnoj teritoriji Evropske unije. Ugo-
vor je predviđao dva načina za to: korišćenje tzv. klauzule o
zadržavanju (standstill clause), kojom bi države trebale da se
„uzdržavaju od uvođenja novih uvoznih ili izvoznih carina ili
dažbina sa istim dejstvom i povećanja onih koja se već prime-
njuju u njihovim međusobnim trgovinskim odnosima“, dok
se drugi način odnosio na to da se države članice obavezuju
da uvozne dažbine i dažbine istog dejstva postepeno smanju-
ju, prema dinamici koju odredi Zajednica. To je trebalo da
kulminira uvođenjem zajedničke carinske tarife najkasnije do
kraja prelaznog perioda, koji je bio određen samim Ugovo-
rom o osnivanju.
Zajednička carinska tarifa (Common Customs Tarif) kao
osnovna spoljna karakteristika zajedničke trgovinske politike
konačno je uvedena u Zajednicu prvog jula 1968. godine, a
primenjuje se na robu uvezenu iz trećih država nečlanica. Za
članove Zajednice, zajednička carinska tarifa značila je gubi-
tak carinskih prihoda, koji su od 1975. godine bili jedan od
glavnih izvora budžeta Zajednice, ali i gubitak mogućnosti
samostalnog vođenja trgovinske politike. Nijedna zemlja čla-
nica ne može unilateralno odlučivati ili pregovarati o carin-
skim pitanjima. O svim promenama vezanim za zajedničku
carinsku tarifu odlučuje Savet, prateći pregovore i predloge
Komisije.
Najznačajniji pregovori, u kojima je i sama Zajednica
učestvovala, doveli su do usvajanja Međunarodne konvencije
o harmonizaciji opisa robe i kodnom sistemu (International
Convention on the Harmonised Commodity Description and
Coding System). Tada je stvoren osnov za tzv. kombinova-
nu nomenklaturu (spisak), prihvaćenu u Uredbi Saveta br.
153
Milena Jovanović
154
Slobodno kretanje robe u EU i primena trgovinskog sporazuma od strane RS
155
Milena Jovanović
156
Slobodno kretanje robe u EU i primena trgovinskog sporazuma od strane RS
157
Milena Jovanović
158
Slobodno kretanje robe u EU i primena trgovinskog sporazuma od strane RS
4. Državni monopoli
Odredbama člana 31 Ugovora o osnivanju Evropske uni-
je predviđa se da će države članice usklađivati delatnost dr-
žavnih monopola komercijalnog karaktera kako bi ukolonile
svaku diskriminacije u pogledu uslova nabavke i plasmana
između državljana država članica. To će se primenjivati i na
160
Slobodno kretanje robe u EU i primena trgovinskog sporazuma od strane RS
5. Jednostrana primena
Prelaznog trgovinskog sporazuma
od strane Republike Srbije
Osnovni spoljno politički cilj Republike Srbije jeste ula-
zak u Evropsku uniju, prevashodno dobijanje statusa kandi-
data i kao krajnji cilj – Srbija kao punopravan član Evropske
161
Milena Jovanović
162
Slobodno kretanje robe u EU i primena trgovinskog sporazuma od strane RS
163
Milena Jovanović
164
Slobodno kretanje robe u EU i primena trgovinskog sporazuma od strane RS
6. Zaključak
Sprovođenje sporazuma imaće veliki uticaj na srpku
ekonomiju. Dolazi do velikog porasta uvoza konkuretnih
proizvoda, kao i znatnih teškoća u pojedinim delatnostima
i regionima.
Iako u prvom periodu primene Sporazuma neće biti
osetnijih efekata na polju cena, njegova primena podstaći će
slabu tržištnu konkurenciju u Srbiji. Sa druge strane domaći
izvovnici imaće slobodan pristup tržištu Evropske unije, što
bi pored razvoja konkurentnosti domaćih izvoznika, trebalo
da dovede i do povećanja investicija i zaposlenosti u tim pre-
duzećima.23
23 http://web.uzzpro.sr.gov.yu/kzpeu/publikacije/2007/ssp.pdf.
165
Milena Jovanović
166
Slobodno kretanje robe u EU i primena trgovinskog sporazuma od strane RS
Summary
Free movement of goods is the first of thirty-one chapters in the EU
regulations, known as acquis communautaire (the Community’s le-
gal acquisition), and together with free movement of services, capi-
26 ht t p : / / w w w. k om b e g . or g . y u / a kt i v n o s t i / E U / v l a d a _ r s _ e u /
harmonizacija_trzista.htm, 01.05.2009.
27 http://www.vesti.rs/exit/Objavljen-Nacrt-zakona-o-zastiti-
konkurencije.html, 01.05.2009.
28 http://web.uzzpro.sr.gov.yu/kzpeu/publikacije/2007/ssp.pdf,
01.05.2009.
167
Milena Jovanović
tal, and people, represents the basis of the EU’s single market. The
EU members abolished customs for mutual trade, and they are also
gradually abolishing customs for the trade between the EU and the
countries with the status of associate member. This work will consider
the basic notions related to free movement of goods, with a final part
of the work referring to the unilateral implementation of the Interim
Trade Agreement by the Republic of Serbia.
Key words: Free movement of goods, customs union, measures of
same effect, quantitative limitations, allowed limitations
of movement of goods, state monopolies, Stabilization
and Association Agreement, unilateral implementation
of the Interim Trade Agreement by the Republic of Ser-
bia.
168
Nikola Kmezić
dipl. pravnik
PRETHODNO PITANJE U
EVROPSKOM SUDU PRAVDE
1. Uvod
Veliki broj naroda, jezika, vera, kultura, tradicija, a
samo jedan kontinent. Evropa pseudonim za različitost.
To je kontinent izmoren sukobima, ratovima, osvajanjima,
kontinent neverovatne istorije. Malo koji deo sveta bi imao
danas toliko toga da pokaže svojim posetiocima kao Evropa.
Izuzetno istorisko nasleđe svedoči o burnoj prošlosti koju je
obeležila jedna ideja, ideja ujedinjenja kontinenta.
169
Nikola Kmezić
170
Prethodno pitanje u Evropskom sudu pravde
171
Nikola Kmezić
3. Cilj
Evropski sud pravde je jedan od ključnih faktora za
razvoj ne samo komunitarnog prava nego i Evropske unije
uopšte. Uzimajući u obzir istorijski razvoj Unije, obim poslo-
va koje je Sud bio dužan da preuzme vremenom bivao je sve
veći. Širenje Unije nije rađeno planski, ono je bilo često i po-
litički obojeno. Nespremnost novih država članica je za po-
sledicu imala njihovu sporiju integraciju u evropske institu-
cije. Ta nespremnost se odnosila na gotovo sve pore društva,
a pogotovo na pravosuđe. Zadatak starijih članica Unije je
bio da, pružanjem sveobuhvatne pomoći, doprinesu razvoju
i reformisanju pravosudnih sistema novih država. Međutim,
i pored toga neophodna je i dobra saradnja sa evropskim in-
172
Prethodno pitanje u Evropskom sudu pravde
173
Nikola Kmezić
4. Pravni osnov
Prethodno pitanje je, kao što je već rečeno, institut pro-
cesnog prava, te kao takav za svoje postojanje mora da ima
uporište u važećim prvnim aktima. Dakle, pravni osnov je
osnovna pretpostavka da bi se uopšte moglo govoriti o nje-
govoj primeni. Njegov pravni osnov se nalazi u članu 234.
Ugovora o osnivanju Evropske zajednice. Radi se o bivšem
članu 177. istog Ugovora. Tim članom su definisana pravila
za korišćenje prethodnog pitanja.
Član 234 (bivši 177) Ugovora o Evropskoj zajednici:
Sud pravde je nadležan da donosi odluke o prethod-
nim pitanjima u vezi sa
– tumačenjem ovog Ugovora,
– valjanošću i tumačenjem akata koje su doneli organi
Zajednice i Evropske centralne banke,
– tumačenje statuta tela koja su osnovana aktom Save-
ta, ako to ovi statuti predviđaju.
Kad se takvo pitanje postavi pred nekim sudom države
članice, taj sud može, ako smatra da je odluka o tome potreb-
174
Prethodno pitanje u Evropskom sudu pravde
175
Nikola Kmezić
5. Forma pitanja
Jedan od preduslova da bi neki zahtev bio u Sudu uzet
na razmatranje je da zadovoljava određenu formu. Kada je
u pitanju odluka nacionalnog suda da uputi prethodno pita-
nje Evropskom sudu pravde, tu nije propisana odgovarajuća
forma. Međutim, da bi se ostvarila svrha, tj. dobio odgovor
od Suda, neophodno je da se povede računa o tome da pod-
nesak bude uredan, a pitanje vidljivo i jasno formulisano. U
nekim situacijama, kada pitanje nije na odgovarajući način
formulisano, a iz konteksta se može zaključiti na šta se ono
odnosi, Sud će odgovoriti kao da je dobro formulisano.
Postavlja se i pitanje na koji način će nacionalni sud po-
staviti pitanje, odnosno u kojoj meri će stranke učestvovati u
njegovom formulisanju. Tu nema jedinstvenog odgovora, jer
različiti pravni sistemi imaju različit pristup ovom problemu.
Pa će tako u Engleskoj, kao predstavniku anglosaksonskog
pravnog sistema, stranke učestvovati u formulisanju, dok im
176
Prethodno pitanje u Evropskom sudu pravde
6. Sadržina pitanja
U prethodnom naslovu se govorilo o formi prethodnog
pitanja, koja kao što je već rečeno pogotovo u prvim sluča-
jevima i nije bila toliko presudna, pa je Sud uzimao u raz-
matranje i ona pitanja koja nisu u potpunosti zadovoljavala
ovaj uslov. Za razliku od forme, problem sadržine prethod-
nog pitanja je mnogo bitniji za Evropski sud pravde, naročito
u okolnostima sve većeg broja zahteva. Sadržina se u praksi
morala svesti na ono što predviđa član 234. Ugovora o osni-
vanju Evropske zajednice, a to su kao što je već rečeno, tuma-
čenja odredaba Ugovora, odlučivanje o valjanosti i tumačenja
akata koje su doneli organi Zajednice i Evropske centralne
banke, te tumačenje statuta tela koja su osnovana aktom Sa-
veta, ako to ovi statuti predviđaju, a takođe i proširena nad-
ležnost usvajanjem Ugovora iz Amsterdama.
Ali ne samo to, problem je nastao što se ni na sva pitanja
nije moglo odgovarati, jer su postojale već odluke Suda na
pitanja iz drugih sličnih predmeta. Tako da je na ovaj način
Sud ograničio svoje delovanje na nove slučajeve, odnosno na
sve one situacije koje do sada nisu rešavane, a za ostale je tu
sudska praksa u kojoj mogu da pronađu odgovor na pitanje
177
Nikola Kmezić
178
Prethodno pitanje u Evropskom sudu pravde
8. Postupak
Upućivanje prethodnog pitanja sprovodi se prema slede-
ćim pravilima. Taj postupak se započinje pred nacionalnim
sudovima. Prva bitna stvar je proceniti u kojoj fazi nacional-
6 Ibidem, str. 65.
7 Ibidem.
180
Prethodno pitanje u Evropskom sudu pravde
9. Dejstvo
Nacionalni sud ili organ upucuje prethodno pitanje
Evropskom sudu pravde i od njega se očekuje da donese
neku odluku ili da da neko mišljenje. Kada to učini, postavlja
se pitanje kakvo dejstvo ima ta odluka ili misljenje u odnosu
na one koji su to pitanje postavili.
Samim Ugovorom nije precizirano, ni propisano kakvo
je dejstvo tih odluka. Međutim, opšte je prihvaćeno da su one
obavezujuće. Nije ni potrebno propisati Ugovorom, jer može
da se koristi analogija iz nacionalnih prava.
One, ne samo da su obavezujuće za postupajući sud koji
je pitanje i postavio, već i za sve ostale nacionalne sudove dr-
žava članica koji bi se mogli naći pred sličnim problemom.
Ovo je jedno od tumačenja dejstva ovih odluka.
Prvo bi se osvrnuo na odluke o tumačenju koje imaju
obavezujuće dejstvo. Tumačeći prava Unije, Sud formalno ne
ulazi u pitanje zakonitosti nacionalnog prava, ali to uvek čini
183
Nikola Kmezić
184
Prethodno pitanje u Evropskom sudu pravde
Summary
This work covers the topic of preliminary issue in the European Court
of Justice as one of the most significant institutes of the procedural
law. The analysis of literature written by the authors who dealt with
and analyzed the Court’s practices and the topic in the Court itself,
led to certain conclusions which were represented in the work. This
work’s aim is to briefly present the topic, and to point at the signifi-
cance of the role of preliminary issue in the development of the Eu-
ropean Union. The topic was covered from a number of aspects. The
introduction made an overview of the past of the very idea of the Un-
185
Nikola Kmezić
ion. The notion, the aim and the legal basis provide an explanation
of preliminary issue, its aim, and the legal basis based on which it is
implemented. The form and contents briefly speak of what the issue
should look like, what it should contain, as well as who can make it.
The final part describes the procedure of decision on preliminary is-
sue, and the decision’s effect in practice.
Key words: The European Union, the European Law, the Euroepan
Court of Justice, preliminary issue.
186
Milica Kostić
student
EVROPSKI SISTEM
REGULISANJA EUTANAZIJE
1. Istorijat
Pitanja dopuštenosti eutanazije, njenog legalizovanja i
opravdanja, kao i na kome je odluka kako ćemo umreti, samo
su neka od pitanja koja se ponovo aktuelizuju i koja su dove-
187
Milica Kostić
188
Evropski sistem regulisanja eutanazije
189
Milica Kostić
190
Evropski sistem regulisanja eutanazije
191
Milica Kostić
192
Evropski sistem regulisanja eutanazije
193
Milica Kostić
194
Evropski sistem regulisanja eutanazije
195
Milica Kostić
8 Ibidem.
9 Ibidem.
196
Evropski sistem regulisanja eutanazije
197
Milica Kostić
198
Evropski sistem regulisanja eutanazije
199
Milica Kostić
200
Evropski sistem regulisanja eutanazije
201
Milica Kostić
17 Ibidem.
18 Ibidem.
202
Evropski sistem regulisanja eutanazije
203
Milica Kostić
19 Pretty v. the United Kingdom, 2002-III Eur. Ct. H.R. 155, para. 3.
204
Evropski sistem regulisanja eutanazije
20 http://europa.eu/pol/health/overview_en.htm, 01.05.2009.
205
Milica Kostić
206
Evropski sistem regulisanja eutanazije
5. Zaključak
Eutanazija je, kao element različitosti u jednakosti evrop-
skih država, po mom mišljenju, sasvim prikladno ostavljena u
nadležnosti članica. Bez obzira kojoj strani, u savremenoj ra-
spravi o legalizaciji eutanazije, pripadali, bilo bi pretenciozno
očekivati od jednog nadnacionalnog tela da donese odluku
koja, ipak, predstavlja rezultat različitog istorijskog i društve-
nog razvoja. Međutim, u svojim skromnim izjašnjavanjima
po ovom pitanju, institucije Evropske unije su, kroz svoje re-
zolucije i preporuke, podržavale razvoj i primenu palijativnog
lečenja. Takav stav EU je kompatibilan sa većinom učesnika
rasprave o eutanaziji, nezavisno od struje kojoj pripadaju. Pa-
lijativna medicina ne predstavlja samo srednje rešenje u di-
jalogu o eutanaziji, već predstavlja rešenje i trenutno tačku
konsenzusa strana u raspravi. Takođe, ova vrsta tretmana je,
apsolutno, u skladu sa argumentacijom, u prilog legalizaciji
eutanazije, o ljudskom dostojanstvu. Međutim, kako je dalji
razvoj i apsolutno priznanje autonomnosti čoveka nemino-
van, verovatno je da će se buduće generacije čuditi našim
zakonima o zabrani eutanazije, kao što se većina, verovatno,
čudi zakonima koji su nekada zabranjivali samoubistvo.
23 Ibidem.
24 Ibidem.
207
Milica Kostić
Summary
„The fundamental question about euthanasia: Whether it is a liber-
tarian movement for human freedom and the right of choice, or an
aggressive drive to exterminate the weak, the old, and the different,
this question can now be answered. It is both.“ (Richard Fenigsen,
Dutch cardiologist)
A centuries-old question about the concession for euthanasia is con-
sidered to be one of the most controversial topics in the matters of hu-
man rights and healthcare, over which there is still an ongoing dispute
between members of various vocations. In this work, the author will
address the definition of euthanasia and its aspects, the elements of
its definition, such as the value of life, humanity and person’s autono-
my, as well as the arguments of both sides concerning the legalization
of euthanasia. Furthermore, the author will provide an insight into
different legislation systems underlining specific circumstances under
which euthanasia has been banned or allowed. And finally, the last
chapter will cover the standpoint of the European Union considering
euthanasia, through its healthcare and human rights policy.
Key words: Euthanasia (active, passive), human rights, healthcare,
national legislation, the European Union.
208
Jelena Milenković
Saradnik u nastavi
Fakultet za evropske pravno-političke studije,
Sremska Kamenica
210
Evropski sud pravde i opšti pravozastupnik
5 Čavoški, A.; Knežević– Bojović, A.; Popović, D.: Evropski sud pravde,
Beograd, 2006, str. 33– 40.
6 Declaration ad Article 222 of the Treaty on the Functioning of the
European Union on the number of Advocates– General in the Court
of Justice, DS 866/07, 18. October 2007, Lisbon.
7 Ugovor o osnivanju Evropske zajednice, čl. 222.
8 Čavoški, A. i autori, op. cit., str. 16.
211
Jelena Milenković
212
Evropski sud pravde i opšti pravozastupnik
2. Opšti pravozastupnik
Opšti pravozastupnik je specifična institucija u Evrop-
skom sudu pravde. Koreni ove institucije leže u pregovorima
koji su vođeni povodom Pariskog ugovora (Treaty of Paris)
1951. godine. Deo institucionalne strukture Evropske zajed-
nice za ugalj i čelik trebalo je da bude Sud pravde, pri čemu je
francuska delegacija predložila da se stvori institucija slična,
ali ne identična Commissaire du Gouvernement (komesaru
vlade) pri Državnom savetu. Tako je stvorena institucija op-
šteg pravozastupnika i Protokol Suda pravde omogućio je da
dva opšta pravozastupnika asistiraju Sudu, što je i 1957. godi-
ne uneseno i u Rimski ugovor. U trenutku kada je Zajednica
brojala šest država članica, a s obzirom na obavezu postoja-
nja neparnog broja sudija, postignut je politički kompromis
tako što je dodatni sudija bio Italijan, a opšti pravozastupnici
Francuz i Nemac, obezbeđujući na taj način da „velike“ drža-
ve članice imaju jednako predstavljanje u Sudu.13
11 Pravila postupka pred Evropskim sudom pravde, čl. 11a.
12 Pravila postupka pred Evropskim sudom pravde, čl. 64 i 65.
13 Noreen Burrows and Rosa Greaves: The Advocate General and EC
Law, Oxford University Press, 2007, str 2.
213
Jelena Milenković
214
Evropski sud pravde i opšti pravozastupnik
17 Ibid, str. 3.
18 Pravila postupka pred Evropskim sudom pravde, čl. 6.
19 Ugovor o osnivanju Evropske zajednice, čl. 223.
215
Jelena Milenković
216
Evropski sud pravde i opšti pravozastupnik
26 Rakić, I.: Evropski sud pravde, Strani pravni život 1–2/2007, str. 248.
27 Čavoški, A. i autori, op. cit. str. 24 i 56.
217
Jelena Milenković
218
Evropski sud pravde i opšti pravozastupnik
219
Jelena Milenković
220
Evropski sud pravde i opšti pravozastupnik
221
Jelena Milenković
222
Evropski sud pravde i opšti pravozastupnik
3. Zaključak
223
Jelena Milenković
Summary
This work aims at contributing to the literature covering the topic of
the European Court of Justice, at explaining the Court’s organization,
with a particular stress on the specific institution of Solicitor Gen-
eral.
The number of judges coincides with the number of member-states
(currently 27 of them) which propose one judge each, whereas the
number of Solicitor General’s positions until 2007 amounted to eight,
and since October 2007, the Lisbon Treaty increased the number to
11, but the given provision has not entered into force yet.
By referring to relevant provisions of the founding contracts, the Stat-
ute of the European Court of Justice, and the Rules of Procedure before
the Court, the work states the ways of appointing Solicitor General,
points to his/her role in the court procedure, explains the significance
224
Evropski sud pravde i opšti pravozastupnik
225
Jelena Olofsson
dipl. pravnik
SLOBODAN PRISTUP
INFORMACIJAMA OD JAVNOG
ZNAČAJA I PRAVO EVROPSKE UNIJE
226
Slobodan pristup informacijama od javnog značaja i pravo EU
227
Jelena Olofsson
228
Slobodan pristup informacijama od javnog značaja i pravo EU
229
Jelena Olofsson
230
Slobodan pristup informacijama od javnog značaja i pravo EU
231
Jelena Olofsson
232
Slobodan pristup informacijama od javnog značaja i pravo EU
6 http://europa.eu/geninfo/info/guide/index_en.htm, 01.05.2009.
233
Jelena Olofsson
3. Zaključak
Upoređivanjem Zakona o slobodnom pristupu infor-
macijama od javnog značaja Srbije sa standardima Evropske
Unije, primećuje se da Zakon uvodi pretpostavku opravda-
nog interesa kao četvrti elemenat informacije od javnog zna-
čaja. Ovo ne treba razumeti tako da odsustvo ovog elementa
predstavlja razlog za odbijanje zahteva tražioca, nezavisno od
razloga propisanih za ograničenje prava na informaciju od
javnog značaja. Prema Zakonu, opravdani interes javnosti da
zna postoji u pogledu svih informacija kojima raspolažu or-
gani javne vlasti. Tražilac informacije ne treba da dokazuje
da ima interes da zna za određenu informaciju, niti da je nje-
gov interes opravdan. Organ javne vlasti ne sme od tražioca
da zahteva navođenje razloga za podnošenje zahteva.7 Zato
bi bilo dobro kod određivanja pojma informacije od javnog
značaja u čl. 2. Zakona kao nepotrebno izostaviti navođenje
opravdanog interesa javnosti da zna.
Pored toga, donošenjem Zakona o slobodnom pristupu
informacijama od javnog značaja otvorena su i dva važna pi-
tanja koja moraju biti regulisana. Jedno je pitanje zaštite lič-
7 Vidi: Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja
(Sl. Glasnik 120/2004), čl. 15, stav 4.
235
Jelena Olofsson
Summary
The right of access to information held by the authorities is one of
the new rights in Serbia. It was acknowledged for the first time in
the Charter on Human and Minority Rights and Civil Freedoms, and
regulated in detail by the Law on Free Access to Information of Public
Importance in 2004. The goal of the paper is to present the manner in
which this issue has been regulated in the European Union through a
description of the Regulation of the European Parliament and Coun-
cil regarding public access to the European Parliament, Council and
Commission documents, and to provide recommendations for the
harmonization of our Law with the EU standards.
Key words: Information of public importance, access to the EU’s
documents, confidential documents, justified interest,
protection of personal data, classification of data and
documentation.
236
Anđela Roglic
dipl. pravnik
237
Anđela Roglic
238
Porodični smeštaj dece bez roditeljskog staranja u EU i zemljama u okruženju
239
Anđela Roglic
240
Porodični smeštaj dece bez roditeljskog staranja u EU i zemljama u okruženju
241
Anđela Roglic
242
Porodični smeštaj dece bez roditeljskog staranja u EU i zemljama u okruženju
243
Anđela Roglic
244
Porodični smeštaj dece bez roditeljskog staranja u EU i zemljama u okruženju
246
Porodični smeštaj dece bez roditeljskog staranja u EU i zemljama u okruženju
247
Anđela Roglic
248
Porodični smeštaj dece bez roditeljskog staranja u EU i zemljama u okruženju
250
Porodični smeštaj dece bez roditeljskog staranja u EU i zemljama u okruženju
251
Anđela Roglic
252
Porodični smeštaj dece bez roditeljskog staranja u EU i zemljama u okruženju
253
Anđela Roglic
254
Porodični smeštaj dece bez roditeljskog staranja u EU i zemljama u okruženju
255
Anđela Roglic
256
Porodični smeštaj dece bez roditeljskog staranja u EU i zemljama u okruženju
257
Anđela Roglic
258
Porodični smeštaj dece bez roditeljskog staranja u EU i zemljama u okruženju
9. Zaključak
Na osnovu rezultata istraživanja, uporedne analize poro-
dičnog smeštaja i vizije njegovog razvoja, neosporno je da je
porodični smeštaj jedan od adekvatnijih oblika zaštite u po-
rodičnim uslovima za većinu dece bez roditeljskog staranja,
zbog bolje adaptacije dece na hraniteljsku porodicu nego na
institucionalnu zaštitu, boljeg uspostavljanja odnosa roditelj
– dete, razvijanja trajnih emotivnih veza i stabilnosti odnosa,
boljeg ostvarivanja dečjih prava i njihove participacije u poro-
dičnom životu i sticanja porodičnih iskustava bitnih za osa-
mostaljivanje i kasniji život kao samostalnih odraslih ljudi.
Na kraju, opšti je utisak da je porodični smeštaj u razvo-
ju, da postoje određene teškoće sa kojima se većina zemalja
susreće i da je potrebno stalno raditi na dogradnji sistema u
cilju unapređivanja zaštite dece primenom ovog oblika. Ali,
detinjstvo je jedno. Za ono dete koje se nalazi u domu ili ne-
adekvatnoj porodici, svaka druga priča nema smisla. Priča o
boljoj organizaciji zaštite dece na porodičnom smeštaju ne
trpi odlaganja i sporost, jer za to vreme neka deca, negde, ne-
kako rastu, često u neadekvatnim uslovima koji mogu ostavi-
ti posledice za ceo život.
Prema zvaničnim podacima Vlade, trenutno je oko 4.000
dece smešteno u hraniteljske porodice širom Srbije. Približno
30% te dece su deca sa smetnjama u razvoju. 800 dece je još
uvek u institucijama. 50% njih su deca sa smetnjama u ra-
zvoju.
Svako dete ima pravo da odrasta u porodici!!!
259
Anđela Roglic
Summary
Family accommodation – fostering, is a protection measure
for children without parental care, i.e. children under parental
care, but with a disorder in mental and physical development,
or with behavioral disorders, who temporarily cannot live with
their parents.18
Foster families provide a secure and stimulating environment for the
children’s development, by offering them adequate attendance and
care about their health, education, future independence, and sup-
port in establishing and maintaining connections with their biologi-
cal families, as well as preserving their personal, family and national
identity. Fostering and sharing family experience with a child who
saw a difficult side of life in its earliest age, participating in its devel-
opment, and stimulating its positive changes, brings change into the
foster family itself, enriches all its members’ experience, and it can
represent a great satisfaction for everyone, thereby making fostering a
unique life experience.
Key words: Family accommodation – fostering, children without pa-
rental care, caring.
260
Nikola Stošić
dipl. pravnik
ZAŠTITA MEDICINSKIH
PODATAKA O LIČNOSTI
1. Pravo na privatnost
Pravo na privatnost je osnovno ljudsko pravo koje je kao
pravo prve generacije našlo svoje mesto i u članu 12. Uni-
261
Nikola Stošić
262
Zaštita medicinskih podataka o ličnosti
263
Nikola Stošić
264
Zaštita medicinskih podataka o ličnosti
265
Nikola Stošić
266
Zaštita medicinskih podataka o ličnosti
267
Nikola Stošić
268
Zaštita medicinskih podataka o ličnosti
269
Nikola Stošić
270
Zaštita medicinskih podataka o ličnosti
271
Nikola Stošić
3. Genetski podaci
Genetski podaci o ličnosti predstavljaju osobenu vrstu
medicinskih podataka o ličnosti koja zbog svojih specifično-
sti zaslužuje posebnu pažnju. Pre svega, genetski podaci su
zbog osobine gena da se prenosi sa generacije na generaciju
od značaja za zdravlje ne samo lica analizom čijih gena su
utvrđeni, već i njegovih srodnika, što nameće pitanje ko ima
pravo pristupa ovim podacima i pod kojim uslovima, te da li
to pravo pripada i licima van kruga bioloških srodnika (po-
slodavcima, osiguravajućim organizacijama) u cilju zaštite
njihovih legitimnih interesa.
Genetski podatak je svaka informacija o naslednim ka-
rakteristikama pojedinca dobijena analizom nukleinske ki-
seline ili drugim naučnim metodom. Međutim, potrebno je
načiniti jasnu distinkciju između genetskih podataka (infor-
macija) i genetskog materijala. Gen je segment, deo DNK
koji sadrži podatak o spajanju RNK molekula neophodnih
za sintezu proteina unutar tela i kompletna građa gena, ko-
jih ima preko 30.000 u ljudskom genomu, nalazi se u svakoj
ćeliji organizma i kao takav predstavlja jedinicu nasleđivanja
koja određuje ispoljavanje bioloških karakteristika organiz-
ma. Genetski podatak je kodiran u DNK kao niz nukleotida
i kao takav prenosi se sa generacije na generaciju potpuno
nepromenjen, usled čega se i razlikuje od drugih medicinskih
podataka o ličnosti i to po tome što je od značaja za zdravlje
272
Zaštita medicinskih podataka o ličnosti
273
Nikola Stošić
274
Zaštita medicinskih podataka o ličnosti
275
Nikola Stošić
276
Zaštita medicinskih podataka o ličnosti
20 Vesna Tatić Klajn, Medical, Ethical and Legal issues of individual and
group genetic testing. htpp://www.ius.bg.ac.yu/Anali/Analls%202007/
%20pg%20093–109.pdf, 30.01.2009. godine, str. 12.
277
Nikola Stošić
4. Medicinska istraživanja
Naučnici i zdravstveni radnici koriste medicinske po-
datke o ličnosti u svojim istraživanjima u cilju otkrivanja
uzroka bolesti i utvrđivanja mogućih načina izlečenja. Ta-
kođe, medicinski podaci o ličnosti koji se nalaze u odgova-
rajućim zbirkama podataka mogu biti neophodni za naučna
istraživanja koja se vrše u društvenim naukama, na primer
sociologiji.
Osnovni princip koji je prihvaćen i Preporukom Komi-
teta Ministara Saveta Evrope br. 97 o zaštiti medicinskih po-
dataka je, da kada god je moguće medicinski podaci koji se
koriste u tu svrhu treba da budu anonimni, kao i da naučne
organizacije i državni organi treba da promovišu i razvijaju
tehnike i procedure koje će obezbediti anonimnost podata-
ka. Izuzetno, ukoliko bi anonimnost medicinskih podataka
istraživanje činila neizvodljivim, istraživanje se može vršiti sa
ličnim medicinskim podacima, ali samo pod uslovima:
– postojanja saglasnosti lica na koga se ti podaci odnose,
pri čemu ta saglasnost ne može biti generalna, već se
mora odnositi na korišćenje tih podataka za tačno
određeno istraživanje
– u cilju sprovođenja tačno određenog istraživanja za
čije vršenje postoji važan društveni interes utvrđen
od strane organa ili tela određenih zakonom i to
samo ako se lice na koga se podaci odnose izričito ne
suprotstavi upotrebi tih podataka, ukoliko bi uprkos
278
Zaštita medicinskih podataka o ličnosti
5. Zaključak
Značaj i složenost oblasti koju smo analizirali ukazu-
je na potrebu usvajanja modernog Zakona o zaštiti medi-
cinskih podataka o ličnosti čije će odredbe biti bazirane na
standardima predviđenim u najvažnijim međunarodnim do-
kumentima i pozitivnim rešenjima nacionalnih zakona prav-
no razvijenijih država. Ovo iz razloga što je još uvek važeći
Zakon o evidencijama u oblasti zdravstva, koji pravno tretira
materiju koja bi pre trebalo da bude sadržana u nekom pod-
279
Nikola Stošić
Summary
Relatively easy availability of IT devices and the development of the
instruments for mass communication represent a necessary conse-
quence of technological progress. Spreading of the circle of subjects
280
Zaštita medicinskih podataka o ličnosti
281
Jelena Topić
dipl. pravnik
1. Uvod
Pravna pomoć se danas shvata kao ljudsko pravo, koje
mora biti kvalifikovano, što znači da je pružaju lica stručno
osposobljena za to, te da ispunjava oderđene uslove i u pogle-
du kvaliteta pružanja. Danas se može reći da skoro svi savre-
meni pravni sistemi imaju uređeno pitanje pravne pomoći.
Od sistema do sistema, obim prava i ovlašćenja su drugačiji,
ali cilj je svuda isti, a to je omogućavanje svakom pojedincu
da mu se pruži adekvatna pravna pomoć.
Pravna pomoć u Evropskoj uniji, doprinosi pravičnom
suđenju, kako u državnim, tako u prekograničnim postupci-
282
Pravo na pravnu pomoć u Evropskoj uniji
283
Jelena Topić
284
Pravo na pravnu pomoć u Evropskoj uniji
285
Jelena Topić
286
Pravo na pravnu pomoć u Evropskoj uniji
287
Jelena Topić
288
Pravo na pravnu pomoć u Evropskoj uniji
289
Jelena Topić
291
Jelena Topić
292
Pravo na pravnu pomoć u Evropskoj uniji
njih (Pravilo 94, stav 1). Ako je podnosilac sam sebi zastu-
pnik, on ima pravo na razumne troškove.
U okviru Saveta Evrope donete su Preporuke Komi-
teta ministara Saveta Evrope o efikasnom pristupu pravu i
pravdi/pravosuđu za veoma siromašna lica13 i Akcioni plan
o sistemima pravne pomoći Evropskog komiteta za pravnu
saradnju (2002)14. Preporuka se, kao što sam naziv kaže, od-
nosi na veoma siromašna lica. Pravna pomoć se odnosi na
savete, te pomoć u sudskim postupcima i dodeljivanje zastu-
pnika. Zastupnici ne moraju biti isključivo advokati, već to
mogu biti udruženja građana ili nevladine organizacije koje
se ne odnosi na sam sudski postupak, već na prikupljanje
podataka pre stupanja pred sudskim organima. Akcionim
planom date su mere koje bi trebalo da poboljšaju sisteme
pravne pomoći u državama članicama. Posebno se obrađu-
ju pitanja: ko ima pravo na nju, koji organi je pružaju, kao
i mesta za pružanje pravne pomoći, poboljšanje kvaliteta
pružanja pravne pomoći i kriterijumi, itd. Ovim Planom je
posebno istaknuto pitanje pružanja pravne pomoći u preko-
graničnim sporovima, a u smislu razmene informacija među
državama.
5. Zaključak
Polazeći od same definicije pojma pravne pomoći – da
je to pravo pojedinca na pristup pravdi i jednak pristup sudu
i drugim organima i telima pred kojima se ostvaruju poje-
dina prava, obaveze i pravni interesi, a čije troškove u celini
ili delimično snosi drzava, pa do prakse pružanja iste, moze
se doneti zaključak da je ovo pitanje od izuzetne važnosti za
293
Jelena Topić
Summary
This work aims at contributing to the literature covering the topic of
Legal Aid, explaining the notion itself, and stressing the flaws in the
very notion of legal aid in the Serbian regulations.
Legal aid was introduced by the European Convention on Human
Rights, amended by the Council of Europe regulations, and enlarged
on the level of the European Union. We can confidently state that
legal aid is at its beginnings in Serbia, because the Law on Legal Aid
is yet to be adopted.
294
Pravo na pravnu pomoć u Evropskoj uniji
295
Milica Vagić
student
MOBBING –
ZLOSTAVLJANJE NA RADU (MOBING)
1. Uvod
Nasilje na radnom mestu predstavlja pojavu za koju se
kaže da ozbiljno ugrožava zaposlene, ne samo u EU, već i
širom sveta. Bez obzira da li se radi o fizičkom, psihičkom
ili seksualnom zlostavljanju, nasilje na radnom mestu postalo
je globalna pojava, koja prevazilazi granice pojedinih država,
profesija i radnog okruženja.1
Mobing postoji odkad postoji ljudski rod i želja
pojedinaca za vlašću, potreba za ponižavanjem drugih, osećaj
ljubomore, zavisti i mržnje.
Savez samostalnih sindikata Vojvodine utvrdio je da četiri
petine zaposlenih građana u Srbiji ima psihičke probleme
zbog posla koji radi i izloženo je mobingu. U najvećem broju
slučajeva mobing se dešava ljudima koji imaju više od 50 godina
– oko 44 odsto, a najmanje kod zaposlenih starosti između
20 i 30 godina – četiri odsto. Podjednako su zlostavljana oba
pola, a odnos je 56 naspram 44 odsto u korist žena. 68 odsto
zlostavljanih građana zaposleno u privatnom sektoru, dok
se ostatak zaposlenih javljalo iz društvenih preduzeća. Oko
296
Zlostavljanje na radu (mobing)
297
Milica Vagić
2. Definicija mobinga
Prvu definiciju mobinga dao je švedski psiholog dr
Hienz Leymann5 1984. godine, upotrebivši ovu reč za
neprijateljsko ponašanje na radnom mestu.
Leymann u svojoj „Enciklopediji mobinga“ (eng. The
Mobbing Encyclopedia), definiše mobing na sledeći način6:
298
Zlostavljanje na radu (mobing)
299
Milica Vagić
300
Zlostavljanje na radu (mobing)
301
Milica Vagić
302
Zlostavljanje na radu (mobing)
4. Vrste mobinga
Kao vrste mobinga razlikuju se vertikalni i horizontalni
mobing. Vertikalni mobing se definiše kao nasilničko, odnosno
zlostavljačko ponašanje poslodavca prema zaposlenom, pri
čemu su mogući i vertikalni napadi u obrnutom smeru, kada
se ponašanje pripisuje zaposlenom, a čini na štetu poslodavca.
Posebna vrsta vertikalnog mobinga je „strateški mobing“(eng.
bossing), kod koga se radi o neprijateljskom odnosu prema
zaposlenom na nižem položaju, koji se iskazuje agresivnim i
uvredljivim ponašanjem, gde se kao osnovni motiv pojavljuje
namera da se zaposleni neprimetno udalji jer je postao
nepoželjan zato što iz različitih razloga odudara od drugih
zaposlenih.13„Horizontalni mobing“ podrazumeva napade
između zaposlenih koji su jednaki na hijerarhijskoj lestvici
u radnoj sredini, odnosno koji dele radne zadatke i obaveze
jednake ili slične vrednosti.
Horizontalni i vertikalni mobing mogu prerasti u tzv.
„serijski mobing“ u kojem sve zlostavljačke aktivnosti potiču
od jedne osobe koja po odabiru „uništava“ jednog po jednog
zaposlenog.14
5. Prevencija mobinga
Prevencija mobinga može biti organizovana na tri načina,
kao primarna, sekundarna i tercijarna prevencija.
Primarna prevencija
Cilj primarne prevencije jeste sprečavanje pojave novih
patoloških slučajeva uzrokovanih stresom i mobingom. Na
303
Milica Vagić
304
Zlostavljanje na radu (mobing)
305
Milica Vagić
306
Zlostavljanje na radu (mobing)
307
Milica Vagić
308
Zlostavljanje na radu (mobing)
309
Milica Vagić
310
Zlostavljanje na radu (mobing)
311
Milica Vagić
312
Zlostavljanje na radu (mobing)
313
Milica Vagić
314
Zlostavljanje na radu (mobing)
8. Zaključak
Fenomen mobinga je toliko složen da se njegovi uzroci,
ali ni posledice ne mogu još do kraja sagledati. Nesporno je
međutim, da pojavi različitih oblika zlostavljanja na radu po-
goduje tendencija zaključivanja ugovora o radu na kraće ro-
kove, kao i visok procenat nezaposlenosti, što stvara atmos-
feru veće nesigurnosti i nezaštićenosti zaposlenih i lica koja
traže posao na tržištu rada. Stoga se usvajanje mera i propisa
usmerenih na borbu protiv zlostavljanja na radu danas javlja
kao prioritet u oblasti zaštite fizičkog i psihičkog zdravlja za-
poslenih. Istovremeno, efektivno sprečavanje mobinga tako-
đe pogoduje i interesima poslodavaca jer se posledice pretr-
pljenog zlostavljanja na radu direktno odražavaju u nezdravoj
radnoj sredini, odnosno smanjenoj produktivnosti, učestalim
bolovanjima i drugim odsustvovanjima sa posla.38
Uspostavljanje efikasnog sistema prevencije i zaštite od
svih oblika nasilja, odnosno zlostavljanja na radnom mestu,
trebalo bi da bude jedan od primarnih zadataka svake mo-
derne države. Na stvaranju i održavanju ovog sistema morali
bi pored državnih organa biti uključeni i svi relevantni soci-
jalni partneri, kao što su sindikalna i profesionalna udruženja
zaposlenih i nevladine organizacije koje se bave zaštitom pra-
va radnika i ljudskih prava.39
Buduća zakonska regulativa u ovoj oblasti bi trebalo da
se rukovodi potrebom obezbeđivanja celovitog sistema za-
37 Ibidem, str. 24–25.
38 Ibidem, str. 7.
39 Ibidem, str. 8–9.
315
Milica Vagić
Summary
Mobbing represents a phenomenon which is considered to be a se-
rious threat to employees not only in the EU, but also worldwide.
Whether it is phyiscal, mental or sexual abuse, mobbing has become
316
Zlostavljanje na radu (mobing)
317
Nenad Vukčević
student
POLOŽAJ I OVLAŠĆENJA
VISOKOG PREDSTAVNIKA
ZA SPOLJNU I BEZBEDNOSNU
POLITIKU EU
1. Uvod
Nakon završetka Drugog svetskog rata, među evropskim
državama javila se ideja ujedinjenja između bivših ratnih
318
Položaj i ovlašćenja visokog predstavnika za spoljnu i bezbednosnu politiku EU
319
Nenad Vukčević
320
Položaj i ovlašćenja visokog predstavnika za spoljnu i bezbednosnu politiku EU
321
Nenad Vukčević
3. Organi II stuba EU
323
Nenad Vukčević
324
Položaj i ovlašćenja visokog predstavnika za spoljnu i bezbednosnu politiku EU
325
Nenad Vukčević
326
Položaj i ovlašćenja visokog predstavnika za spoljnu i bezbednosnu politiku EU
327
Nenad Vukčević
328
Položaj i ovlašćenja visokog predstavnika za spoljnu i bezbednosnu politiku EU
5. Zaključak
Uvođenje funkcije Visokog predstavnika za spoljnu i
bezbednosnu politiku EU predstavljalo je neophodnost u da-
ljem razvoju EU. Kako se EU sve više razvija u jedan oblik je-
dinstvene države potrebni su joj i odgovarajući predstavnici.
EU kao skup brojnih država Evrope, u svojim nastupima pre-
ma ostatku sveta (kao i prema ostalim državama Evrope koje
nisu članice) ima nameru da nastupa jedinstveno. Za takvo
jedno predstavljanje EU i zastupanje zajdničkih dogovorenih
stavova država članica, potrebno joj je ono što karakteriše
svaku državu, a to je ministar spoljnih poslova. Upravo uvo-
đenje ove funkcije prouzrokuje jedan od razloga za protivlje-
nje onih država članica, odnosno njihovih građana, koji ne
žele stvaranje jedne nadnacionalne države na području cele
Evrope. Po njima funkcija ministra spoljnih poslova upravo
je jedan od pokazatelja koji vodi stvaranju države EU, i na
taj način gubitku identiteta država članica. Ipak, svakodnev-
ni praktični problemi sa kojima se suočava EU u odnosima
sa trećima, iziskuje potrebu postojanja ličnosti koja će da
zastupa stavove EU u političkim i bezbednosnim pitanjima.
Zbog toga kada su u pitanju spoljni poslovi, kao i u slučaju
sa ostalim oblastima EU, uvođenje zajedničkih organa i pred-
stavnika ide postepeno. Pa tako, izvorna funkcija Visokog
329
Nenad Vukčević
Summary
The EU High Representative for Common Foreign and Security Pol-
icy represents a special individual body in the European Union or-
ganization system, i.e. in its special part also known as the 2nd Pillar,
which refers to the common foreign and security policy of the Euro-
pean Union. The introduction of this relatively new function repre-
sents a movement in the organization of the European Union and
its approaching to the system of a supranational federal state. This
function provided the European Union with something it has always
lacked – a unique representative in its relations with third parties.
This essay begins with the information about the initial development
330
Položaj i ovlašćenja visokog predstavnika za spoljnu i bezbednosnu politiku EU
331