SPONDYLARTHROSIS ET SPONDYLOSIS VERTEBRAE CERVICALIS (Cervikalna spondiloza i spondilartro

• Uvod • Dijagnoza • Prognoza Uvod Cervikalna spondiloza i spondilartroza su degenerativna obolenja vratnog dijela kičme, koja nastaju uslijed degeneracije hrskavice aparata diskusa (spondiloza) ili diartroznih zglobova (spondilartroza) Opterećena težinom glave, a nalazeći se između nje i slabo pokretne torakalne kičme, cervikalna kičma je izložena stalnim mikrotraumama, čemu pridonosi i njena velika pokretljivost. Osobitost u anatomskoj građi ovog dijela kičme čine posebna morfologija atlasa i epistrofeusa (aksisa), postojanje unkovertebralInih (sinonim: neurocentralni, Luschkini) zglobova, te otvora (foramena) u kostotransverzalnom nastavku VI - I pršljena, kroz koji prolazi arterija vertebralis.

Atlas i epistrofeus dozvoljavaju pokrete rotacije glave a i njene fleksije i ekstenzije. Artroza u ovom gornjem segmentu cervikalne kičme je česta (atlanto-okcipitalna i atlanto-aksijalna) i može da bude uzrok glavobolje u potiljku, ponekad i jednostrane. Dijagnoza ove tzv. cervikalne glavobolje može da se postavi tek po isključenju drugih uzroka. Naizgled čudne smetnje, kao što su tinitus uha, nesvjestice, vrtoglavica, retrobulbarni bolovi, pa i osjećaj lupanja srca i presije u srčanom predjelu, mogu da budu uzrokovane degenerativnim promjenama cervikalne kičme, ako se ove nalaze i njenim gornjim i srednjim dijelovima.

Unkovertebralni (neurocentralni, Luschkini) zglobovi su mali sinovijalni zglobovi sa čvrstom ligamentarnom kapsulom, a nalaze se postero-lateralno između tijela pršljenova. Ovi zglobovi čine dio prednjeg zida intervertebralnog kanala, dok njegov stražnji dio formiraju nastavci intervertebralnih zglobova (processus articulares)

Unkovertebralni zglobovi svojim položajem štite vertebralni kanal od prodora mase nukleusa u dorzolateralnom smijeru prilikom razdora anullus fibrosusa, pa su zato prave hernije diskusa cervikalne kičme ustvari rijetkost. Sa druge strane, artroza unkovertebralnih zglobova je veoma česta, pa nastali osteofiti strše u intervertebralni foramen i zajedno sa osteofitima nastalim na intervertebralnim zglobovime izazivaju podražaj pa i kompresiju spinalnih nerava i vode pojavi ponekad veoma bolnih cerviko-cefaličnog i cerviko-brahijalnog sindroma. Povezanost spinalnih senzibilnih nerava sa simpatikusom izaziva podražaj ovoga, što ima za posljedicu i spazam krvnih sudova.

Vrtoglavica, slabost udova, nesigurnost u hodu, pa i padovi mogu da nastanu zbog nedovoljne snadbjevenosti krvlju u područji vertebro-bazilarnog arterijskog sistema. Ovi simptomi su često

1/4

Ovaj sindrom nastaje kao posljedica iritacije ili i kompresije brahijalnog pleksusa. 2/4 . pazuhu. ponekad osećaj slabosti ruke. Transverzalno položeni osteofiti na stražnjoj ivici tijela pršljenova. u plećki. a samo veoma izuzetno i potpuna nepokretnost vrata kao izraz antalgičnog stava a  ne neke ankiloze. Ako su pokreti vrata neizvodljivi. nastali degeneracijom diskusa.SPONDYLARTHROSIS ET SPONDYLOSIS VERTEBRAE CERVICALIS (Cervikalna spondiloza i spondilartro izazvani pokretima vrata. U vezi sa degenerativnim promjenama donjeg dijela cervikalne kičme česta je pojava cervikobrahijalnog sindroma koji se ispoljava bolovima duž ruke ili osjećajem parestezija u prstima. pa i sindrom rame-šaka često se sreću udruženo sa artrozom cervikalnog dijela kičme. gornjem prednjem dijelu grudnog koša (isključiti infarkt miokarda. a nekad i slabošću ruke. Dijagnoza •           Anamneza: bol u vratu koji se pojačava pri  određenim pokretima. mogu da vrše pritisak na spinalnu medulu. •           Klinički  pregled često daje oskudan nalaz: ograničenje pokreta vratne kičme u izvjesnom  stepenu. Entezopatije ramena i lakta. subluksacije intervertebralnih zglobova. što treba imati na umu pri obradi i liječenju bolesnika U cervikalnoj spondilozi spinalna moždina je mnogo rijeđe oštećena nego li nervni korjenovi. Ugašeni   duboki mišićni (»tetivni«) refleksi ili njihovo pojačanje do klonusa. •           Radiološki nalaz je značajan za dijagnozu a i za isključenje drugih uzroka bola u vratu. pomišljati na upalna ankilozirajuća obolenja kičmenog stuba ili. naročito ekstenziji i rotaciji. Oni vjerovatno nastaju zbog intermitentne kompresije vertebralne arterije lateralno ili postero-lateralno smještenim osteofitima. u artrozi rijetke. naročito ekstenzijom (dorzalnom fleksijom) i rotacijom. Pancoastov sindrom). ukazuju na potrebu neurološkog specijalističkog pregleda. što se srećom ipak veoma rijetko dešava. pa tako i da budu uzrok tetrapareza i tetraplegija starijih osoba. ili pojava atrofije muskulature ramenog pojasa i ruke. bolovi duž ruke. parestezije u prstima.

npr. . Funkcionalno ispitivanje: orijentaciono mogu da se uzmu u obzir slijedeće mjere pokretljivosti vratnog dijela kičme: vrat može da se savije prema naprijed (fleksija) do te mjere da brada dodiruje manubrijum prsne kosti. U navedenom primjeru indeks iznosi 12 cm. Razlika između najveće i najmanje udaIjenosti daje indeks sagitalne pokretljivosti. . posebno u diferencijalnoj dijagnozi prema primarno mišićnim u odnosu na nervna oštećenja. a ekstenzija do udaljenosti spoljne okcipitalne protuberancije od trnastog nastavka vertebre prominens (C7) za nekih 3 cm. npr. pa praktično nema značaja za dijagnozu.Elektromiografija može da bude od koristi.Histološki nalaz može da se dobije samo prilikom indikovanih operacija.Laboratorijski  nalazi  nisu od značaja za dijagnostiku artroza. čista inklinacija (lateralna fleksija) izvodi se za nekih 30°. Veličina indeksa srazmjema je veličini sagitalne pokretljivosti vratne kičme. Udaljenost će se smanjiti za izvjestan broj centimetara. Anteroposteriorni snimak pruža mogućnost da se vide unkovertebralni zglobovi na lateralnim ivicama tijela pršljenova. naročito često u visini C5/C6 i C6/C7. Pri ocjeni veličine ovih pokreta mora se imati na umu da nije svačija kičma u istoj mjeri pokretna. Zatim se bolesniku kaže da učini ekstenziju vrata (da savije glavu prema natrag). Minimalni program za postavljanje dijagnoze Profilni i anteroposteriorni snimak vratne kičme. Neurološko stanje ocjenjuje neurolog. Profilni snimci daju uvid i u izgled intervertebralnih zglobova te atlanto-aksijalnog zgloba: ovi se u artrozi prikazuju kao suženi. te vjerovatne hiperemije venskih pleksusa. Značaj mu je relativan: može dobro de služi za ocjenu efekta liječenja. pa i normalno postoje razlike u obimu pokretljivosti. pa služe za isključenje drugih obolenja.SPONDYLARTHROSIS ET SPONDYLOSIS VERTEBRAE CERVICALIS (Cervikalna spondiloza i spondilartro Na profilnom snimku vratne kičme može da se otkrije suženje intervertebralnih prostora (diskusa). nepovoljan položaj vratne kičme na jastuku 3/4 . Rotacija glave uz izvjestan stepen inklinacije izvodi se do gotovo paralelnog položaja brade sa ramenom. od 18 na 6. 18 cm. Indeks sagitalne pokretljivosti  vratne kičme dobija se na taj  način što se pri maksimalno mogućoj fleksiji vrata odmjeri zategnutost centimetarskom pantljikom udaljenost između spoljne okcipitalne protuberancije i spinalnog nastavka vertebre prominens. Kosi snimci daju uvid u izgled i promjer intervertebralnih foramena. Zbog češćih noćnih bolova (promjena tonusa vegetativnog nervnog sistema. Treba znati da radiološki nalaz ne mora biti u srazmjeri sa kliničkom slikom. Funkcionalne karakteristike Nekomplikovana cervikalna artroza obično nema većeg znača ja za opšte stanje bolesnika. sa zgusnutom subhondralnom kosti i malim osteofitima na gornjim i donjim ivicama zglobnih nastavaka. izraženo suženje sa osteofitozom naziva se obično diskartroza. sa sklerozom subhondralne kosti i nalazom prednjih i stražnjih osteofita. . nalaz SE.

ukoliko se degenerativne promjene na vratnoj kičmi jave u mlađih ljudi jer je i česta udruženost sa lezijama diskusa lumbalne kičme. rad sa zabačenom glavom . Prognoza. čvrstine i visine).SPONDYLARTHROSIS ET SPONDYLOSIS VERTEBRAE CERVICALIS (Cervikalna spondiloza i spondilartro neodgovarajućeg oblika. Bolni periodi obično su prolazni (ali i skloni recidivima). U anatomskom pogledu.moleri. može da se javi umor uslijed nedovoljne ispavanosti. 4/4 . a funkcionalno stanje vratne kičme često nije bitno poremećeno. Prognoza je obično utoliko lošija. Prognozu pogoršava dalje izlaganje favorizirajućim faktorima povezanim sa profesijom (npr. radnici na montaži visokih konstrukcija). stanje je ireparabilno i lagano progredijentno sa maksimumom promjena oko šezdesetih godina života Funkcionalno stanje pak može da se bitno poboljša sa smirenjem bolne faze. Niz ranije navedenih neugodnih subjektivnih senzacija može da vodi u stanje psihogene superpozicije.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful