SPONDYLARTHROSIS ET SPONDYLOSIS VERTEBRAE CERVICALIS (Cervikalna spondiloza i spondilartro

• Uvod • Dijagnoza • Prognoza Uvod Cervikalna spondiloza i spondilartroza su degenerativna obolenja vratnog dijela kičme, koja nastaju uslijed degeneracije hrskavice aparata diskusa (spondiloza) ili diartroznih zglobova (spondilartroza) Opterećena težinom glave, a nalazeći se između nje i slabo pokretne torakalne kičme, cervikalna kičma je izložena stalnim mikrotraumama, čemu pridonosi i njena velika pokretljivost. Osobitost u anatomskoj građi ovog dijela kičme čine posebna morfologija atlasa i epistrofeusa (aksisa), postojanje unkovertebralInih (sinonim: neurocentralni, Luschkini) zglobova, te otvora (foramena) u kostotransverzalnom nastavku VI - I pršljena, kroz koji prolazi arterija vertebralis.

Atlas i epistrofeus dozvoljavaju pokrete rotacije glave a i njene fleksije i ekstenzije. Artroza u ovom gornjem segmentu cervikalne kičme je česta (atlanto-okcipitalna i atlanto-aksijalna) i može da bude uzrok glavobolje u potiljku, ponekad i jednostrane. Dijagnoza ove tzv. cervikalne glavobolje može da se postavi tek po isključenju drugih uzroka. Naizgled čudne smetnje, kao što su tinitus uha, nesvjestice, vrtoglavica, retrobulbarni bolovi, pa i osjećaj lupanja srca i presije u srčanom predjelu, mogu da budu uzrokovane degenerativnim promjenama cervikalne kičme, ako se ove nalaze i njenim gornjim i srednjim dijelovima.

Unkovertebralni (neurocentralni, Luschkini) zglobovi su mali sinovijalni zglobovi sa čvrstom ligamentarnom kapsulom, a nalaze se postero-lateralno između tijela pršljenova. Ovi zglobovi čine dio prednjeg zida intervertebralnog kanala, dok njegov stražnji dio formiraju nastavci intervertebralnih zglobova (processus articulares)

Unkovertebralni zglobovi svojim položajem štite vertebralni kanal od prodora mase nukleusa u dorzolateralnom smijeru prilikom razdora anullus fibrosusa, pa su zato prave hernije diskusa cervikalne kičme ustvari rijetkost. Sa druge strane, artroza unkovertebralnih zglobova je veoma česta, pa nastali osteofiti strše u intervertebralni foramen i zajedno sa osteofitima nastalim na intervertebralnim zglobovime izazivaju podražaj pa i kompresiju spinalnih nerava i vode pojavi ponekad veoma bolnih cerviko-cefaličnog i cerviko-brahijalnog sindroma. Povezanost spinalnih senzibilnih nerava sa simpatikusom izaziva podražaj ovoga, što ima za posljedicu i spazam krvnih sudova.

Vrtoglavica, slabost udova, nesigurnost u hodu, pa i padovi mogu da nastanu zbog nedovoljne snadbjevenosti krvlju u područji vertebro-bazilarnog arterijskog sistema. Ovi simptomi su često

1/4

bolovi duž ruke. Ovaj sindrom nastaje kao posljedica iritacije ili i kompresije brahijalnog pleksusa. u artrozi rijetke. pazuhu. ili pojava atrofije muskulature ramenog pojasa i ruke. Entezopatije ramena i lakta. naročito ekstenziji i rotaciji.SPONDYLARTHROSIS ET SPONDYLOSIS VERTEBRAE CERVICALIS (Cervikalna spondiloza i spondilartro izazvani pokretima vrata. parestezije u prstima. u plećki. pa tako i da budu uzrok tetrapareza i tetraplegija starijih osoba. pa i sindrom rame-šaka često se sreću udruženo sa artrozom cervikalnog dijela kičme. •           Klinički  pregled često daje oskudan nalaz: ograničenje pokreta vratne kičme u izvjesnom  stepenu. mogu da vrše pritisak na spinalnu medulu. Oni vjerovatno nastaju zbog intermitentne kompresije vertebralne arterije lateralno ili postero-lateralno smještenim osteofitima. što se srećom ipak veoma rijetko dešava. 2/4 . Pancoastov sindrom). Dijagnoza •           Anamneza: bol u vratu koji se pojačava pri  određenim pokretima. subluksacije intervertebralnih zglobova. •           Radiološki nalaz je značajan za dijagnozu a i za isključenje drugih uzroka bola u vratu. a nekad i slabošću ruke. U vezi sa degenerativnim promjenama donjeg dijela cervikalne kičme česta je pojava cervikobrahijalnog sindroma koji se ispoljava bolovima duž ruke ili osjećajem parestezija u prstima. ponekad osećaj slabosti ruke. Ako su pokreti vrata neizvodljivi. pomišljati na upalna ankilozirajuća obolenja kičmenog stuba ili. gornjem prednjem dijelu grudnog koša (isključiti infarkt miokarda. Transverzalno položeni osteofiti na stražnjoj ivici tijela pršljenova. ukazuju na potrebu neurološkog specijalističkog pregleda. naročito ekstenzijom (dorzalnom fleksijom) i rotacijom. a samo veoma izuzetno i potpuna nepokretnost vrata kao izraz antalgičnog stava a  ne neke ankiloze. nastali degeneracijom diskusa. Ugašeni   duboki mišićni (»tetivni«) refleksi ili njihovo pojačanje do klonusa. što treba imati na umu pri obradi i liječenju bolesnika U cervikalnoj spondilozi spinalna moždina je mnogo rijeđe oštećena nego li nervni korjenovi.

Funkcionalno ispitivanje: orijentaciono mogu da se uzmu u obzir slijedeće mjere pokretljivosti vratnog dijela kičme: vrat može da se savije prema naprijed (fleksija) do te mjere da brada dodiruje manubrijum prsne kosti. Zatim se bolesniku kaže da učini ekstenziju vrata (da savije glavu prema natrag). . Razlika između najveće i najmanje udaIjenosti daje indeks sagitalne pokretljivosti.Histološki nalaz može da se dobije samo prilikom indikovanih operacija. Značaj mu je relativan: može dobro de služi za ocjenu efekta liječenja. .Elektromiografija može da bude od koristi. Profilni snimci daju uvid i u izgled intervertebralnih zglobova te atlanto-aksijalnog zgloba: ovi se u artrozi prikazuju kao suženi. sa zgusnutom subhondralnom kosti i malim osteofitima na gornjim i donjim ivicama zglobnih nastavaka. Funkcionalne karakteristike Nekomplikovana cervikalna artroza obično nema većeg znača ja za opšte stanje bolesnika.Laboratorijski  nalazi  nisu od značaja za dijagnostiku artroza. od 18 na 6. pa praktično nema značaja za dijagnozu. sa sklerozom subhondralne kosti i nalazom prednjih i stražnjih osteofita. Rotacija glave uz izvjestan stepen inklinacije izvodi se do gotovo paralelnog položaja brade sa ramenom.SPONDYLARTHROSIS ET SPONDYLOSIS VERTEBRAE CERVICALIS (Cervikalna spondiloza i spondilartro Na profilnom snimku vratne kičme može da se otkrije suženje intervertebralnih prostora (diskusa). posebno u diferencijalnoj dijagnozi prema primarno mišićnim u odnosu na nervna oštećenja. Pri ocjeni veličine ovih pokreta mora se imati na umu da nije svačija kičma u istoj mjeri pokretna. . Neurološko stanje ocjenjuje neurolog. Anteroposteriorni snimak pruža mogućnost da se vide unkovertebralni zglobovi na lateralnim ivicama tijela pršljenova. 18 cm. nalaz SE. Udaljenost će se smanjiti za izvjestan broj centimetara. izraženo suženje sa osteofitozom naziva se obično diskartroza. čista inklinacija (lateralna fleksija) izvodi se za nekih 30°. naročito često u visini C5/C6 i C6/C7. Minimalni program za postavljanje dijagnoze Profilni i anteroposteriorni snimak vratne kičme. npr. nepovoljan položaj vratne kičme na jastuku 3/4 . Treba znati da radiološki nalaz ne mora biti u srazmjeri sa kliničkom slikom. npr. Veličina indeksa srazmjema je veličini sagitalne pokretljivosti vratne kičme. pa i normalno postoje razlike u obimu pokretljivosti. pa služe za isključenje drugih obolenja. Indeks sagitalne pokretljivosti  vratne kičme dobija se na taj  način što se pri maksimalno mogućoj fleksiji vrata odmjeri zategnutost centimetarskom pantljikom udaljenost između spoljne okcipitalne protuberancije i spinalnog nastavka vertebre prominens. Kosi snimci daju uvid u izgled i promjer intervertebralnih foramena. a ekstenzija do udaljenosti spoljne okcipitalne protuberancije od trnastog nastavka vertebre prominens (C7) za nekih 3 cm. Zbog češćih noćnih bolova (promjena tonusa vegetativnog nervnog sistema. te vjerovatne hiperemije venskih pleksusa. U navedenom primjeru indeks iznosi 12 cm.

Prognoza je obično utoliko lošija. ukoliko se degenerativne promjene na vratnoj kičmi jave u mlađih ljudi jer je i česta udruženost sa lezijama diskusa lumbalne kičme.moleri. Bolni periodi obično su prolazni (ali i skloni recidivima). može da se javi umor uslijed nedovoljne ispavanosti. a funkcionalno stanje vratne kičme često nije bitno poremećeno. Prognoza. radnici na montaži visokih konstrukcija). Niz ranije navedenih neugodnih subjektivnih senzacija može da vodi u stanje psihogene superpozicije. rad sa zabačenom glavom . U anatomskom pogledu. 4/4 . čvrstine i visine). stanje je ireparabilno i lagano progredijentno sa maksimumom promjena oko šezdesetih godina života Funkcionalno stanje pak može da se bitno poboljša sa smirenjem bolne faze.SPONDYLARTHROSIS ET SPONDYLOSIS VERTEBRAE CERVICALIS (Cervikalna spondiloza i spondilartro neodgovarajućeg oblika. Prognozu pogoršava dalje izlaganje favorizirajućim faktorima povezanim sa profesijom (npr.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful