SPONDYLARTHROSIS ET SPONDYLOSIS VERTEBRAE CERVICALIS (Cervikalna spondiloza i spondilartro

• Uvod • Dijagnoza • Prognoza Uvod Cervikalna spondiloza i spondilartroza su degenerativna obolenja vratnog dijela kičme, koja nastaju uslijed degeneracije hrskavice aparata diskusa (spondiloza) ili diartroznih zglobova (spondilartroza) Opterećena težinom glave, a nalazeći se između nje i slabo pokretne torakalne kičme, cervikalna kičma je izložena stalnim mikrotraumama, čemu pridonosi i njena velika pokretljivost. Osobitost u anatomskoj građi ovog dijela kičme čine posebna morfologija atlasa i epistrofeusa (aksisa), postojanje unkovertebralInih (sinonim: neurocentralni, Luschkini) zglobova, te otvora (foramena) u kostotransverzalnom nastavku VI - I pršljena, kroz koji prolazi arterija vertebralis.

Atlas i epistrofeus dozvoljavaju pokrete rotacije glave a i njene fleksije i ekstenzije. Artroza u ovom gornjem segmentu cervikalne kičme je česta (atlanto-okcipitalna i atlanto-aksijalna) i može da bude uzrok glavobolje u potiljku, ponekad i jednostrane. Dijagnoza ove tzv. cervikalne glavobolje može da se postavi tek po isključenju drugih uzroka. Naizgled čudne smetnje, kao što su tinitus uha, nesvjestice, vrtoglavica, retrobulbarni bolovi, pa i osjećaj lupanja srca i presije u srčanom predjelu, mogu da budu uzrokovane degenerativnim promjenama cervikalne kičme, ako se ove nalaze i njenim gornjim i srednjim dijelovima.

Unkovertebralni (neurocentralni, Luschkini) zglobovi su mali sinovijalni zglobovi sa čvrstom ligamentarnom kapsulom, a nalaze se postero-lateralno između tijela pršljenova. Ovi zglobovi čine dio prednjeg zida intervertebralnog kanala, dok njegov stražnji dio formiraju nastavci intervertebralnih zglobova (processus articulares)

Unkovertebralni zglobovi svojim položajem štite vertebralni kanal od prodora mase nukleusa u dorzolateralnom smijeru prilikom razdora anullus fibrosusa, pa su zato prave hernije diskusa cervikalne kičme ustvari rijetkost. Sa druge strane, artroza unkovertebralnih zglobova je veoma česta, pa nastali osteofiti strše u intervertebralni foramen i zajedno sa osteofitima nastalim na intervertebralnim zglobovime izazivaju podražaj pa i kompresiju spinalnih nerava i vode pojavi ponekad veoma bolnih cerviko-cefaličnog i cerviko-brahijalnog sindroma. Povezanost spinalnih senzibilnih nerava sa simpatikusom izaziva podražaj ovoga, što ima za posljedicu i spazam krvnih sudova.

Vrtoglavica, slabost udova, nesigurnost u hodu, pa i padovi mogu da nastanu zbog nedovoljne snadbjevenosti krvlju u područji vertebro-bazilarnog arterijskog sistema. Ovi simptomi su često

1/4

Entezopatije ramena i lakta. gornjem prednjem dijelu grudnog koša (isključiti infarkt miokarda. ponekad osećaj slabosti ruke. subluksacije intervertebralnih zglobova. što treba imati na umu pri obradi i liječenju bolesnika U cervikalnoj spondilozi spinalna moždina je mnogo rijeđe oštećena nego li nervni korjenovi. naročito ekstenzijom (dorzalnom fleksijom) i rotacijom. Ako su pokreti vrata neizvodljivi. •           Radiološki nalaz je značajan za dijagnozu a i za isključenje drugih uzroka bola u vratu. •           Klinički  pregled često daje oskudan nalaz: ograničenje pokreta vratne kičme u izvjesnom  stepenu. u artrozi rijetke. ukazuju na potrebu neurološkog specijalističkog pregleda. 2/4 . ili pojava atrofije muskulature ramenog pojasa i ruke. mogu da vrše pritisak na spinalnu medulu. Dijagnoza •           Anamneza: bol u vratu koji se pojačava pri  određenim pokretima. Pancoastov sindrom). Ovaj sindrom nastaje kao posljedica iritacije ili i kompresije brahijalnog pleksusa. pa i sindrom rame-šaka često se sreću udruženo sa artrozom cervikalnog dijela kičme. nastali degeneracijom diskusa. pa tako i da budu uzrok tetrapareza i tetraplegija starijih osoba. U vezi sa degenerativnim promjenama donjeg dijela cervikalne kičme česta je pojava cervikobrahijalnog sindroma koji se ispoljava bolovima duž ruke ili osjećajem parestezija u prstima. Transverzalno položeni osteofiti na stražnjoj ivici tijela pršljenova. Ugašeni   duboki mišićni (»tetivni«) refleksi ili njihovo pojačanje do klonusa.SPONDYLARTHROSIS ET SPONDYLOSIS VERTEBRAE CERVICALIS (Cervikalna spondiloza i spondilartro izazvani pokretima vrata. parestezije u prstima. pomišljati na upalna ankilozirajuća obolenja kičmenog stuba ili. pazuhu. u plećki. naročito ekstenziji i rotaciji. bolovi duž ruke. Oni vjerovatno nastaju zbog intermitentne kompresije vertebralne arterije lateralno ili postero-lateralno smještenim osteofitima. a nekad i slabošću ruke. a samo veoma izuzetno i potpuna nepokretnost vrata kao izraz antalgičnog stava a  ne neke ankiloze. što se srećom ipak veoma rijetko dešava.

Laboratorijski  nalazi  nisu od značaja za dijagnostiku artroza. Razlika između najveće i najmanje udaIjenosti daje indeks sagitalne pokretljivosti. 18 cm. Profilni snimci daju uvid i u izgled intervertebralnih zglobova te atlanto-aksijalnog zgloba: ovi se u artrozi prikazuju kao suženi. Zatim se bolesniku kaže da učini ekstenziju vrata (da savije glavu prema natrag). sa zgusnutom subhondralnom kosti i malim osteofitima na gornjim i donjim ivicama zglobnih nastavaka. npr. nepovoljan položaj vratne kičme na jastuku 3/4 . . nalaz SE. pa služe za isključenje drugih obolenja.SPONDYLARTHROSIS ET SPONDYLOSIS VERTEBRAE CERVICALIS (Cervikalna spondiloza i spondilartro Na profilnom snimku vratne kičme može da se otkrije suženje intervertebralnih prostora (diskusa). Kosi snimci daju uvid u izgled i promjer intervertebralnih foramena. te vjerovatne hiperemije venskih pleksusa. naročito često u visini C5/C6 i C6/C7.Elektromiografija može da bude od koristi. Pri ocjeni veličine ovih pokreta mora se imati na umu da nije svačija kičma u istoj mjeri pokretna. pa i normalno postoje razlike u obimu pokretljivosti. Anteroposteriorni snimak pruža mogućnost da se vide unkovertebralni zglobovi na lateralnim ivicama tijela pršljenova. od 18 na 6. Indeks sagitalne pokretljivosti  vratne kičme dobija se na taj  način što se pri maksimalno mogućoj fleksiji vrata odmjeri zategnutost centimetarskom pantljikom udaljenost između spoljne okcipitalne protuberancije i spinalnog nastavka vertebre prominens. sa sklerozom subhondralne kosti i nalazom prednjih i stražnjih osteofita. a ekstenzija do udaljenosti spoljne okcipitalne protuberancije od trnastog nastavka vertebre prominens (C7) za nekih 3 cm. Neurološko stanje ocjenjuje neurolog. . izraženo suženje sa osteofitozom naziva se obično diskartroza. posebno u diferencijalnoj dijagnozi prema primarno mišićnim u odnosu na nervna oštećenja. pa praktično nema značaja za dijagnozu. Zbog češćih noćnih bolova (promjena tonusa vegetativnog nervnog sistema. Udaljenost će se smanjiti za izvjestan broj centimetara. U navedenom primjeru indeks iznosi 12 cm. Treba znati da radiološki nalaz ne mora biti u srazmjeri sa kliničkom slikom. Značaj mu je relativan: može dobro de služi za ocjenu efekta liječenja. Funkcionalne karakteristike Nekomplikovana cervikalna artroza obično nema većeg znača ja za opšte stanje bolesnika. Minimalni program za postavljanje dijagnoze Profilni i anteroposteriorni snimak vratne kičme. . Funkcionalno ispitivanje: orijentaciono mogu da se uzmu u obzir slijedeće mjere pokretljivosti vratnog dijela kičme: vrat može da se savije prema naprijed (fleksija) do te mjere da brada dodiruje manubrijum prsne kosti.Histološki nalaz može da se dobije samo prilikom indikovanih operacija. Veličina indeksa srazmjema je veličini sagitalne pokretljivosti vratne kičme. npr. čista inklinacija (lateralna fleksija) izvodi se za nekih 30°. Rotacija glave uz izvjestan stepen inklinacije izvodi se do gotovo paralelnog položaja brade sa ramenom.

Prognoza je obično utoliko lošija.SPONDYLARTHROSIS ET SPONDYLOSIS VERTEBRAE CERVICALIS (Cervikalna spondiloza i spondilartro neodgovarajućeg oblika. 4/4 . U anatomskom pogledu. može da se javi umor uslijed nedovoljne ispavanosti. Prognozu pogoršava dalje izlaganje favorizirajućim faktorima povezanim sa profesijom (npr. stanje je ireparabilno i lagano progredijentno sa maksimumom promjena oko šezdesetih godina života Funkcionalno stanje pak može da se bitno poboljša sa smirenjem bolne faze. čvrstine i visine). radnici na montaži visokih konstrukcija). Bolni periodi obično su prolazni (ali i skloni recidivima). Prognoza.moleri. ukoliko se degenerativne promjene na vratnoj kičmi jave u mlađih ljudi jer je i česta udruženost sa lezijama diskusa lumbalne kičme. a funkcionalno stanje vratne kičme često nije bitno poremećeno. rad sa zabačenom glavom . Niz ranije navedenih neugodnih subjektivnih senzacija može da vodi u stanje psihogene superpozicije.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful