SPONDYLARTHROSIS ET SPONDYLOSIS VERTEBRAE CERVICALIS (Cervikalna spondiloza i spondilartro

• Uvod • Dijagnoza • Prognoza

Uvod Cervikalna spondiloza i spondilartroza su degenerativna obolenja vratnog dijela

kičme, koja nastaju uslijed degeneracije hrskavice aparata diskusa (spondiloza) ili diartroznih
zglobova (spondilartroza) Opterećena težinom glave, a nalazeći se između nje i slabo pokretne
torakalne kičme, cervikalna kičma je izložena stalnim mikrotraumama, čemu pridonosi i njena
velika pokretljivost.

Osobitost u anatomskoj građi ovog dijela kičme čine posebna morfologija atlasa i epistrofeusa
(aksisa), postojanje unkovertebralInih (sinonim: neurocentralni, Luschkini) zglobova, te otvora
(foramena) u kostotransverzalnom nastavku VI - I pršljena, kroz koji prolazi arterija vertebralis.

Atlas i epistrofeus dozvoljavaju pokrete rotacije glave a i njene fleksije i ekstenzije. Artroza u
ovom gornjem segmentu cervikalne kičme je česta (atlanto-okcipitalna i atlanto-aksijalna) i
može da bude uzrok glavobolje u potiljku, ponekad i jednostrane. Dijagnoza ove tzv. cervikalne
glavobolje može da se postavi tek po isključenju drugih uzroka. Naizgled čudne smetnje, kao
što su tinitus uha, nesvjestice, vrtoglavica, retrobulbarni bolovi, pa i osjećaj lupanja srca i presije
u srčanom predjelu, mogu da budu uzrokovane degenerativnim promjenama cervikalne kičme,
ako se ove nalaze i njenim gornjim i srednjim dijelovima.

Unkovertebralni (neurocentralni, Luschkini) zglobovi su mali sinovijalni zglobovi sa čvrstom

ligamentarnom kapsulom, a nalaze se postero-lateralno između tijela pršljenova. Ovi zglobovi
čine dio prednjeg zida intervertebralnog kanala, dok njegov stražnji dio formiraju nastavci
intervertebralnih zglobova (processus articulares)

Unkovertebralni zglobovi svojim položajem štite vertebralni kanal od prodora mase nukleusa u
dorzolateralnom smijeru prilikom razdora anullus fibrosusa, pa su zato prave hernije diskusa
cervikalne kičme ustvari rijetkost. Sa druge strane, artroza unkovertebralnih zglobova je veoma
česta, pa nastali osteofiti strše u intervertebralni foramen i zajedno sa osteofitima nastalim na
intervertebralnim zglobovime izazivaju podražaj pa i kompresiju spinalnih nerava i vode pojavi
ponekad veoma bolnih cerviko-cefaličnog i cerviko-brahijalnog sindroma. Povezanost spinalnih
senzibilnih nerava sa simpatikusom izaziva podražaj ovoga, što ima za posljedicu i spazam
krvnih sudova.

Vrtoglavica, slabost udova, nesigurnost u hodu, pa i padovi mogu da nastanu zbog nedovoljne
snadbjevenosti krvlju u područji vertebro-bazilarnog arterijskog sistema. Ovi simptomi su često

1/4
SPONDYLARTHROSIS ET SPONDYLOSIS VERTEBRAE CERVICALIS (Cervikalna spondiloza i spondilartro

izazvani pokretima vrata, naročito ekstenzijom (dorzalnom fleksijom) i rotacijom. Oni vjerovatno
nastaju zbog intermitentne kompresije vertebralne arterije lateralno ili postero-lateralno
smještenim osteofitima.

U vezi sa degenerativnim promjenama donjeg dijela cervikalne kičme česta je pojava

cervikobrahijalnog sindroma koji se ispoljava bolovima duž ruke ili osjećajem parestezija u
prstima, a nekad i slabošću ruke. Ovaj sindrom nastaje kao posljedica iritacije ili i kompresije
brahijalnog pleksusa.

Entezopatije ramena i lakta, pa i sindrom rame-šaka često se sreću udruženo sa artrozom

cervikalnog dijela kičme, što treba imati na umu pri obradi i liječenju bolesnika

U cervikalnoj spondilozi spinalna moždina je mnogo rijeđe oštećena nego li nervni korjenovi.

Transverzalno položeni osteofiti na stražnjoj ivici tijela pršljenova, nastali degeneracijom

diskusa, mogu da vrše pritisak na spinalnu medulu, pa tako i da budu uzrok tetrapareza i
tetraplegija starijih osoba, što se srećom ipak veoma rijetko dešava.

Dijagnoza •           Anamneza: bol u vratu koji se pojačava pri  određenim pokretima,
naročito ekstenziji i rotaciji; bolovi duž ruke, u plećki, pazuhu, gornjem prednjem dijelu grudnog
koša (isključiti infarkt miokarda, Pancoastov sindrom), parestezije u prstima, ponekad osećaj
slabosti ruke.

•           Klinički  pregled često daje oskudan nalaz: ograničenje pokreta vratne kičme u
izvjesnom  stepenu, a samo veoma izuzetno i potpuna nepokretnost vrata kao izraz antalgičnog
stava a  ne neke ankiloze.

Ako su pokreti vrata neizvodljivi, pomišljati na upalna ankilozirajuća obolenja kičmenog stuba ili,
u artrozi rijetke, subluksacije intervertebralnih zglobova. Ugašeni   duboki mišićni (»tetivni«)
refleksi ili njihovo pojačanje do klonusa, ili pojava atrofije muskulature ramenog pojasa i ruke,
ukazuju na potrebu neurološkog specijalističkog pregleda.

•           Radiološki nalaz je značajan za dijagnozu a i za isključenje drugih uzroka bola u vratu.

2/4
SPONDYLARTHROSIS ET SPONDYLOSIS VERTEBRAE CERVICALIS (Cervikalna spondiloza i spondilartro

Na profilnom snimku vratne kičme može da se otkrije suženje intervertebralnih prostora

(diskusa), naročito često u visini C5/C6 i C6/C7, sa sklerozom subhondralne kosti i nalazom
prednjih i stražnjih osteofita; izraženo suženje sa osteofitozom naziva se obično diskartroza.

Profilni snimci daju uvid i u izgled intervertebralnih zglobova te atlanto-aksijalnog zgloba: ovi se
u artrozi prikazuju kao suženi, sa zgusnutom subhondralnom kosti i malim osteofitima na
gornjim i donjim ivicama zglobnih nastavaka. Anteroposteriorni snimak pruža mogućnost da se
vide unkovertebralni zglobovi na lateralnim ivicama tijela pršljenova. Kosi snimci daju uvid u
izgled i promjer intervertebralnih foramena.

- Laboratorijski  nalazi  nisu od značaja za dijagnostiku artroza, pa služe za isključenje

drugih obolenja.
- Histološki nalaz može da se dobije samo prilikom indikovanih operacija, pa praktično
nema značaja za dijagnozu.
- Elektromiografija može da bude od koristi, posebno u diferencijalnoj dijagnozi prema
primarno mišićnim u odnosu na nervna oštećenja.

Funkcionalno ispitivanje: orijentaciono mogu da se uzmu u obzir slijedeće mjere pokretljivosti

vratnog dijela kičme: vrat može da se savije prema naprijed (fleksija) do te mjere da brada
dodiruje manubrijum prsne kosti; čista inklinacija (lateralna fleksija) izvodi se za nekih 30°, a
ekstenzija do udaljenosti spoljne okcipitalne protuberancije od trnastog nastavka vertebre
prominens (C7) za nekih 3 cm. Rotacija glave uz izvjestan stepen inklinacije izvodi se do gotovo
paralelnog položaja brade sa ramenom.

Pri ocjeni veličine ovih pokreta mora se imati na umu da nije svačija kičma u istoj mjeri
pokretna, pa i normalno postoje razlike u obimu pokretljivosti. Indeks sagitalne pokretljivosti 
vratne kičme dobija se na taj  način što se pri maksimalno mogućoj fleksiji vrata odmjeri
zategnutost centimetarskom pantljikom udaljenost između spoljne okcipitalne protuberancije i
spinalnog nastavka vertebre prominens, npr. 18 cm. Zatim se bolesniku kaže da učini ekstenziju
vrata (da savije glavu prema natrag). Udaljenost će se smanjiti za izvjestan broj centimetara,
npr. od 18 na 6. Razlika između najveće i najmanje udaIjenosti daje indeks sagitalne
pokretljivosti. U navedenom primjeru indeks iznosi 12 cm. Veličina indeksa srazmjema je veličini
sagitalne pokretljivosti vratne kičme. Značaj mu je relativan: može dobro de služi za ocjenu
efekta liječenja. Neurološko stanje ocjenjuje neurolog.

Minimalni program za postavljanje dijagnoze Profilni i anteroposteriorni snimak vratne

kičme, nalaz SE, Treba znati da radiološki nalaz ne mora biti u srazmjeri sa kliničkom slikom.

Funkcionalne karakteristike Nekomplikovana cervikalna artroza obično nema većeg znača ja

za opšte stanje bolesnika. Zbog češćih noćnih bolova (promjena tonusa vegetativnog nervnog
sistema, te vjerovatne hiperemije venskih pleksusa; nepovoljan položaj vratne kičme na jastuku

3/4
SPONDYLARTHROSIS ET SPONDYLOSIS VERTEBRAE CERVICALIS (Cervikalna spondiloza i spondilartro

neodgovarajućeg oblika, čvrstine i visine), može da se javi umor uslijed nedovoljne ispavanosti.
Niz ranije navedenih neugodnih subjektivnih senzacija može da vodi u stanje psihogene
superpozicije. Bolni periodi obično su prolazni (ali i skloni recidivima), a funkcionalno stanje
vratne kičme često nije bitno poremećeno.
Prognoza. U anatomskom pogledu, stanje je ireparabilno i lagano progredijentno sa
maksimumom promjena oko šezdesetih godina života Funkcionalno stanje pak može da se
bitno poboljša sa smirenjem bolne faze.

Prognozu pogoršava dalje izlaganje favorizirajućim faktorima povezanim sa profesijom (npr. rad
sa zabačenom glavom - moleri, radnici na montaži visokih konstrukcija). Prognoza je obično
utoliko lošija, ukoliko se degenerativne promjene na vratnoj kičmi jave u mlađih ljudi jer je i
česta udruženost sa lezijama diskusa lumbalne kičme.

4/4