Sadržaj:

 Što je ozon?
 Nastanak ozona
 Što je ozonski omotač?
 Važnost ozonskog omotača
 Uništavanje ozona
 Ozonske rupe
 Kako zacijeliti i zaštiti
ozonski omotač?
 Posljedice
 Zanimljivosti
Što je ozon?
 Ozon je plin blijedoplave boje čija je molekula
načinjena od tri atoma kisika

Sastavni je dio zemljine atmosfere

Iako ga u atmosferi ima tek 0,001%, od izuzetnog
je značenja za zemlju i cjelokupni život na njoj.
 Stratosferski ozon – u njemu se nalazi 90% ozona,
između 12 i 50 kilometara visine. Iako je ozon u atmosferi
rijedak plin, tek tri molekule na svakih deset milijuna
molekula zraka, najveću koncentraciju ima u stratosferi
između 20 do 25 kilometara visine. Taj sloj ozona
znanstvenici su nazvali "ozonskim omotačem".
 Troposfreski ozon - oko 10% nalazi se u nižim slojevima
atmosfere, u troposferi. Troposferski ozon je štetan ozon.
Zbog vrlo reaktivnog djelovanja s drugim molekulama on
ima neposredan i vrlo štetan učinak na rast šuma, prinos
usjeva, na zdravlje ljudi i životinja, kao i na razne
materijale, npr. plastiku.
Nastanak ozona
 Ozon je otkrio njemački znanstvenik Christian
Fridrich Schönbein 1840. godine.

 Nastajanje ozona:
- zračenje sunca razbija
molekule «normalnog» kisika
otpuštajući na taj način
slobodne atome, od kojih se
neki vežu s drugim
molekulama kisika i na taj
način nastaje ozon – O3. Na
taj način nastaje spomenutih
90 % ozona u stratosferi.
Što je ozonski omotač?
Naš nevidljivi štit od opasnog
UV zračenja.

Sloj ozona na udaljenosti 20-

25 km od Zemljine površine
koji nas štiti
od negativnog ultraljubičastog
zračenja sa Sunca.

ZAPAMTITE:
Bez ozonskog omotača tj.
stratosferskog ozona život
na Zemlji
ne bi bio moguć!!!!
Važnost ozonskog omotača
 Ozonski omotač absorbira ultraljubičasto zračenje sa Sunca
i time omotač štiti zemljinu površinu i cjelokupni život na
njoj.
 Ozonski omotač upija oko 77% štetnog, biološki vrlo
aktivnog UV-B zračenja i potpuno nas štiti od smrtonosnog
UV-C zračenja. Tako ozonski omotač predstavlja prirodni
štit za život na Zemlji, i o njegovoj koncentraciji, tj. količini
u stratosferi ovisi i količina štetnog UV zračenja koje će
dospjeti do površine Zemlje.
 Zbog absorbiranja ultraljubičastog zračenja u stratosferi
ozon ujedno preuzima i dio topline u tom procesu, te tako
neposredno utiče na raspodjelu temperature atmosfere,
čime ima važnu ulogu u reguliranju Zemljine klime.
 Posljedice UV-B zračenja: dokazano je da UV-B
zračenje dovodi do pojava malignih i benignih
oboljenja kože, katarakta očiju, znantnog smanjenja
poljoprivrednih uroda, oštećenja materijalnih dobara
ljudi, kao i narušavanja zdravlja živog svijeta u cjelini.
Uništavanje ozona
 Tko sve ugrožava ozonski omotač?
Najčešće uništavamo ozonski omotač
ispuštajući postojane kemikalije koje
sadrže klor i brom, koji onda
sudjeluju u složenim kemijskim
reakcijama koje neminovno dovode
do uništenja ozonskog omotača. Od
brojnih kemikalija koje je stvorio
čovjek najviše ozon uništavaju –
kloroflorougljici (CFC) (sredstva za
hlađenje, potisni plin u sprejevima
...), zatim nepotpuno halogenizirani
kloroflorougljici (HCFC), potom
ugljik-tetraklorid i metil-kloroform
(otapala), haloni (BFC) (aparati za
gašenje požara) pesticidi i drugi.
 Na stanjivanje ozonskog omotača utječu mnogi čimbenici
(vulkani, nuklearne eksplozije, nadzvučne letjelice itd.), ali
je ključni čimbenik nepovoljno djelovanje klorofluorougljika
(CFC), koji dospijevaju u atmosferu nakon što ih čovjek
koristi u nizu industrijskih proizvoda. Oni se u atmosferi
zadržavaju godinama i postupno uništavaju ozon u
ozonskom omotaču. Niske temperature pojačavaju
nepovoljni učinak CFC pa ozonski sloj u područjima najnižih
temperatura potpuno nestaje, odnosno u njemu nastaje
rupa.
Ozonske rupe
 Ranih osamdesetih dokazano je oštećenje ozonskog
omotača nad Antarktikom s pomoću NASA-inog
satelita.
 Najjača oštećenja, stanjenja ozonskog omotača,
nazvana su "ozonska rupa", a vidljiva su nad
Antarktikom svako antarktičko proljeće (od rujna do
listopada), te nad Arktikom u proljeće - ljeto. Godine
1999. izmjerena je najveća "rupa", veličine 27 milijuna
kvadratnih kilometara. No 2000. ona se još povećala –
na 30 milijuna.
Kako zaštiti i zacijeliti ozonski
omotač?
 Montrealski protokol, potpisan 16. rujna 1987. izrastao
je iz potrebe očuvanja ozonskog omotača i točno
određuje tvari sa štetnim utjecajem, a propisane su
mjere i rokovi za potpuno ukidanje potrošnje tvari koje
oštećuju ozonski omotač (TOOO), njihove proizvodnje i
uporabe kako bi se spriječila daljnja oštećenja
omotača, te drugi mehanizmi kontrole, međunarodne
suradnje, novčane i stručne pomoći zemljama u razvoju
itd.
 Broj zemalja potpisnica protokola, od prvobitnih 46,
porastao je do danas na 193, među kojima je i
Republika Hrvatska koja je potpisala protokol 1991.
 Prema tome, 16. rujna, proglašen je Međunarodnim
danom zaštite ozonskoga omotača.
 Nastavi li se Montrealski protokol provoditi dosadašnjim
mjerama i tempom, razgradnja ozonskog omotača nastavit
će se i doseći vrhunac u sljedećih nekoliko godina, nakon
čega će nastupiti razdoblje postupnog oporavka, a potpuno
zacijeljivanje ozonskog omotača predviđa se oko 2050.
godine!!!
Posljedice:
 Kada se jednom oslobode, klorofluorougljici ostaju
aktivni nekoliko desetljeća, a znanost još ne zna
načine da se njihovo djelovanje neutralizira.
 Ako se ne prestane sa upotrebom HFC i
sagorijevanjem fosilnih goriva, izračunato je da će za
samo tri desetljeća prosječna temperatura na površini
Zemlje porasti za 4,5 stupnja, što će uz efekt staklenika
dovesti do djelomičnog otapanja polarnih kapa i
podizanja razina svjetskih mora za jedan metar, i
potapanja 11,5 posto svjetskog kopna.
 Točno je da se ozonski omotač tanji i oštećuje zbog
erupcija vulkana ili zbog promjenjivih aktivnosti
Sunca, ali je to sitnica u usporedbi s onim što čovjek
čini sam sebi.
Zanimljivosti:
 Znanstvenici procjenjuju da svako oštećenje ozonskog štita za
jedan posto donosi 2-3 posto povećanja učestalosti raka kože.
 Ozon se oštećuje u prosjeku četiri-pet posto po desetljeću.
 Stanje koje se opisuje kao ozonska rupa je ono koje je
karakterizirano kao područje pokrivenosti ozonskim slojem
manjim od 200 Dobsonovih jedinica.
 Sateliti NASA-e utvrdili su da ukupan godišnji gubitak ozona u
stratosferi iznosi 0,26 posto.
 Dobra je vijest da je potrošnja CFC-a od 1986. godine globalno
smanjena za 84 %, a u industrijaliziranim zemljama za 97 %.
 Kad bi ljudi ovog trenutka, u cijelom svijetu, prestali
upotrebljavati tvari koje štete ozonu, oporavak bi bio moguć.
Zemlja i njen omotač bili bi u skladu negdje oko 2050. godine.
Projekt “Rijeka– zdravi grad”
Interesna grupa građana za unapređivanje i zaštitu okoliša
Pripremio: Ozren Stefanović, mag.ing.tp.pp., volonter
Rijeka 2010.