P. 1
Stručna literatura - Upravno pravo - pravosudni ispit

Stručna literatura - Upravno pravo - pravosudni ispit

|Views: 937|Likes:
Published by islanska

More info:

Published by: islanska on Jan 25, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

07/18/2013

pdf

text

original

UPRAVNO PRAVO

SEMINAR

23.06.2007. godine

Kata Senjak

ORGANIZACIJA UPRAVE
Opći pojmovi Dodatna nadleţnost – ustavom BiH (Član 3) propisane su nadleţnosti BiH, ali isto tako članom 3.5 a) i b) propisane su ustavom FBiH i dodatne nadleţnosti. To znači da entiteti jedan dio svoje nadleţnosti mogu prenijeti na BIH (Ministarstvo pravde, Ministarstvo odbrane, VSTV...) Podjela nadleţnosti – Zatečeni propisi – to znači da svi zakoni, sudska pravila i propisi koji su ze zatekli na dan donošenja ustava FBIH (isto vaţi i za ustav BIH) će se primjenjivati u onoj mjeri ukoliko nisu u suprotnosti sa ustavom FBiH (isto vaţi i za BiH) (npr. zakon o eksproprijaciji, ZOO).

ZAKON O VIJEĆU MINISTARA (SG BIH 38/02)
Izvršna u vlast u BIH – Vijeće Ministra, Predsjedništvo BiH, Centralna banka BiH Izvršna u vlast u FBIH – Predsjednik FBIH, Vlada FBiH Izvršna u vlast u kantonu – Vlada kantona Izvršna u vlast u općini i gradu – Načelnik općine i gradonačelnik Vijeće ministara To je izvršna vlast BiH. Čini ga predsjedavajući Vijeća ministara i min istri. Manadat je 4 godine isto kao i članova Parlamentarne skupštine. Predsjedavajućeg Vijeća ministara imenuje predsjedništvo BiH, a odluku o imenovanju donosi Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Ministre imenuje predsjedavajući Vijeća ministara, a odluku o imenovanju takoĎer potvrĎuje Predstavnički dom Parlamentarne skupštine. Predsjedavajući Vijeća ministara moţe podnijeti ostavku. Podnošenjem ostavke predsjedavajućeg, cijelo Vijeće ministara je u ostavci. Isto tako, Predsjedništvo BiH moţe pokrenuti postupak opoziva Predsjedavajućeg Vijeća ministara, a ako to prihvati Parlamentarna skupština, dolazi se u istu situaciju kao i da sam podnosi ostavku. Članovi Vijeća ministara i Predsjedavajući ostaju da obavljaju te poslove do izbora novih članova. Vijeće ministara donosi: - Odluke, - Zaključke, - Rješenja, - Usvaja nacrte i prijedloge zakona koji se dostavljaju Skupštini.

(SNFBIH 1/94, 8/95, 19/03, 54/05 i 2/06) Vlada FBIH Vladu FBiH imenuje Predsjednik FBiH uz saglasnost dva potpredsjednika i nakon konsultacije sa Premijerom odnosno, kandidatom za premijera. Odluku o imenovanju potvrĎuje Predstavnički dom Parlamenta FBiH. Vladu FBiH čini premjer i ministri. Premijer ima dva zamjenika, a sastav vlade je slijedeći: 8 ministara iz reda Bošnjaka, 5 ministara iz

ZAKON O VLADI FBIH

2

reda Hrvata, 3 ministra iz reda Srba. Vlada FBiH odgovorna je svom šefu tj. Predsjedniku federacije, kao i Parlamentu FBIH, a ministri su, pored navedenog, odgovorni i premijeru Vlade FBiH. Vlada Federacije zastupa Federaciju kao pravno lice, te upravlja imovinom u vlasništvu Federacije, ako zakonom nije drugačije odreĎeno. Vlada FBiH donosi slijedeće propise: uredbe sa zakonskom snagom, uredbe, odluke, rješenja i zaključke. Uredbe donosi kada se radi o najvaţnijim pitanjima iz nadleţnosti vlade, ureĎuje neke odnose koji su potrebni za provoĎenje odreĎenih zakona i osniva stručne i druge sluţbe. Odlukom se ureĎuju pojedina pitanja ili propisuju neke mjere, daje saglasnost ili potvrĎuju neki drugi akti. Pojedinačnim aktima tj. rješenjima odlučuje se o imenovanjima/razrješenjima odreĎenih osoba, a koje je u nadleţnosti Vlade FBiH. Zaključcima se utvrĎuju stavovi o pitanjima značajnim za sprovoĎenje utvrĎene politike. Sjedište Vlade je u Sarajevu, a ima svoj ured u Mostaru. Vlada Federacije radi na sjednici.Vlada Federacije moţe odlučivati ako sjednici prisustvuje više od polovice članova Vlade.Vlada Federacije odluke donosi većinom glasova prisutnih članova, ako Ustavom Federacije nije drugačije odreĎeno. Vlada Federacije donijet će Poslovnik o svome radu u roku od 30 dana od dana svoga konstituiranja.

ZAKON O MINSTARSTVIMA I DRUGIM TIJELIMA UPRAVE U BIH (SG BIH 5/03, 26/04 I 42/04)
koja su to ministarstva BIH? Ministarstva na nivou BiH To su: 1. Ministarstvo vanjskih poslova, 2. Ministarstvo pravde, 3. Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, 4. Ministarstvo finansija, 5. Ministarstvo civilnih poslova, 6. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, 7. Ministarsvo komunikacija i prometa, 8. Ministarstvo sigurnosti, 9. Ministarstvo odbrane. Čime su osnovana? Zakonom o ministarstvima i drugim tijelima uprave u BiH, i istim zakonom su odreĎene nadleţnosti tih ministarstava.

ZAKON O FEDERALNIM MINISTARSTVIMA I DRUGIM TIJELIMA FEDERALNE UPRAVE – SNFBIH 19/03, 38/05 I 2/06
Ministarstva na nivou FBiH Poslove uprave iz okvira nadleţnosti Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija) vrše federalna ministarstva, federalne uprave i federalne upravne organizacije predviĎene ovim zakonom. Sva ministarstva su duţna obavljati svoje poslove u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine.Ukupno ima 16 ministarstva. Federalna ministarstva su: 1. Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova - Federalno ministarstvo unutarnjih poslova. U sastavu Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova nalazi se Federalna uprava policije koja

3

vrši operativne poslove policije iz nadleţnosti Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova utvrĎene posebnim zakonom; 2. Federalno ministarstvo pravde - U sastavu Federalnog ministarstva pravde nalazi se Zavod za javnu upravu. 3. Federalno ministarstvo finansija - Federalno ministarstvo financija - U sastavu Federalnog ministarstva finansija - Federalnog ministarstva financija su: Porezna uprava, Carinska uprava i Finansijska policija. 4. Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije - U sastavu Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije je Zavod za mjeriteljstvo i Federalna direkcija za namjensku industriju. 5. Federalno ministarstvo prometa i komunikacija - U sastavu Federalnog ministarstva prometa i komunikacija je Federalna direkcija za civilnu avijaciju i Federalna direkcija za izgradnju, upravljanje i održavanje autocesta. 6. Federalno ministarstvo rada i socijalne politike . 7. Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica. 8. Federalno ministarstvo za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata - Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno- oslobodilačkog rata. 9. Federalno ministarstvo zdravstva - U sastavu Federalnog ministarstva zdravstva je Federalna uprava za zaštitu od zračenja i radijacijsku sigurnost. 10. Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke. 11. Federalno ministarstvo kulture i sporta - U sastavu ministarstva kulture i sporta nalazi se Zavod za zaštitu spomenika. 12. Federalno ministarstvo trgovine . 13. Federalno ministarstvo pro stornog ureĎenja. 14. Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva - U sastavu Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva nalaze se Federalna uprava za šumarstvo i Federalni zavod za zaštitu bilja u poljoprivredi. 15. Federalno ministarstvo razvoja, poduzetništva i obrta. 16. Federalno ministarstvo okoliša i turizma. (Ministarstvo odbrane je od kraja 2005. ustanovljeno na nivou BiH). Jedan broj ministarstava sjedište ima u Mostaru, a drugi u Sarajevu. Sljedeća federalna ministarstva imaju sjedište u Mostaru:  Federalno ministarstvo trgovine,  Federalno ministarstvo prometa i komunikacija,  Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije,  Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke,  Federalno ministarstvo razvoja, poduzetništva i obrta. UtvrĎena je nadleţnost federalnih ministarstvava ovim zakonom, a osnovano je nekoliko federalnih uprava koje mogu biti samostalne ili okviru ministarstava. Samostalne federalne uprave su: 1. Federalna uprava civilne zaštite, 2. Federalna uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove 3. Federalna uprava za inspekcijske poslove. Samostalne upravne organizacije su: 1. Federalni zavod za statistiku,

4

moţe se odreći drţavljanstva BiH. 6. Olakšana naturalizacija znači da se radi o bračnom drugu drţavljanina BiH. OdreĎene osobe i bez ispunjavanja ovih uslova mogu steći drţavljanstvo BiH. da se odrekao ili na drugi način izgubio svoje prethodno drţavljanstvo. a dijete je roĎeno u inozemstvu.2. a ţivi u inozemstvu i ima drţavljanstvo druge drţave ili mu je ono zagarantirano. Federalni zavod za geologiju. 41/02. 1. ako posebnim zakonom nije drugačije odreĎeno. 3. Federalni zavod za programiranje razvoja i 5. 2. da mu nije izrečena mjera protjerivanja stranaca sa teritorije BiH. Za ovo je potrebno da brak traje 5 godina prije podnošenja zahtjeva za prijem u drţavljanstvo BiH. otpustom. dijete stiče drţavljanstvo BiH ako je jedan roditelj bio drţavljanin BiH. a oba roditelja su nepoznata ili nepoznatog drţavljanstva. Odricanjem prestaje ako je graĎanin BiH napunio 18 godina. Rođenjem: ako je dijete roĎeno ili naĎeno na teritoriji BiH. da se protiv te osobe ne vodi krivični postupak zbog krivičnog djela za koje se goni po 5 . da prije podnošenja zahtjeva ima stalno mjesto boravka na teritoriji BiH. da poznaje jedan od jezika konstitutivnih naroda u BiH. Ako se radi o maloljetnoj osobi oba roditelja moraju podnijeti zahtjev. a to je ako se radi o emigrantima koji su se vratili u BiH i ako se radi o njihovim potomcima (1. 14/03 i 82/05 Sticanje drţavljanstva BiH Drţavljasnstvo BiH stiče se porijeklom. 6/03. Federalni agromediteranski zavod Mostar. Prestanak drţavljanstva BiH Prestaje po sili zakona. naturalizacijom i meĎunarodnim ugovorom. Otpustom drţavljanstvo prestaje pod slijedećim uvjetima: da ima 18 godina. Federalni hidrometeorološki zavod. generacija) 5. Usvojenjem : ako je dijete mlaĎe od 18 godina i ako se radi o potpunom usvojenju 4. Međunarodnim ugovo rom – drţavljanstvo se stiče na način kako je tim ugovorom dogovoreno. roĎenjem na teritoriji BiH. Federalni zavod za poljoprivredu Sarajevo.Federalni zavod za agropedologiju. 8. 7. a bilateralnim sporazumom izmeĎu BiH i te drţave nije drugačije ureĎeno. odricanjem. Upravne organizacije imaju svojstvo pravnog lica. 4. 3 godine boravka na teritoriji BiH. 2. oduzimanjem i po meĎunarodnim ugovorima. ZAKON O DRŢAVLJANSTVU BIH – SG BIH 13/99. i 2. Porijeklom : dijete čija su oba roditelja drţavljani BiH u vrijeme roĎenja stiče drţavljanstvo BiH bez obzira gdje je roĎeno. Naturalizacija: ta osoba mora da ima 18 godina. Po sili zakona drţavljanstvo prestaje dobrovoljnim sticanjem drugog drţavljanstva. Dijete stiče drţavljanstvo BiH ako je jedan roditelj u vrijeme roĎenja bio drţavljanin BiH. 9. 3. Federalna direkcija robnih rezervi. da nije osuĎivan na izdrţavanje kazne zatvora za krivična djela koja su učinjena sa predumišljajem duţe od 3 godine i da se odrekao ili na neki drugi način izgubio svoje ranije drţavljanstvo. a dijete je roĎeno na teritoriji BiH. 1. 3. Arhiv Federacije. usvajanjem.

Ovo je jedan sistemski zakon i na osnovu njega donose se svi ostali zakoni iz oblasti uprave. da se toj osobi garantira drţavljanstvo neke druge drţave i da je ispunila vojnu obavezu.  kao i odlukom Drţavne komisije za reviziju odluka o naturalizaciji stranih drţavljana koja je zaduţana za provjeru sticanja drţavljanstva od 6. 3. 6 . Kantonalni organi nadleţni su za sprovoĎenje kantonalnih propisa. do 1. i ako je kanton. kantonu. aprila 1992. Federacija jedan dio svoje nadleţnosti prenijela na grad. 2. Poslovi uprave 1. Pripremanje odreĎenih propisa i davanje preporuka – organi uprave pripremaju zakone i druge propise kada o tome odluči nadleţna zakonodavna ili izvršna vlast. da je ta osoba izmirila odreĎene poreze. Izvršavanje zakona i drugih propisa – federalni organi uprave nadleţni su za izvršavanje federalnih propisa i zakona BiH kada je u tim zakonima propisano da je za rješavanje odreĎenih upravnih stvari nadleţan entitet ili ukoliko se desi da se zakonom BiH propiše da BiH jedan dio svoje nadleţnosti prenese na entitetet. Nadleţnost federalnih organa uprave utvrĎuje se u federalnom zakonu o federalnim ministarstvima. doprinose ili druge obaveze koje su utvrĎene pravomoćnim odlukama. Nedleţnost gradskih i općinskih sluţbi propisuje se propisom gradskog odnosno općinskog vijeća. odnosno općinu. odnosno.sluţbenoj duţnosti. s tim da u nekim lex specialis zakonima odreĎena rješenja mogu biti i drugačije propisana. za izvršavanje kantonalnih propisa ako je utvrĎeno u zakonima kantona. a organizacija i nadleţnost kantonalnih organa uprave propisuje se kantonalnim zakonom. samo u slučajevima zakonom propisanim – organi uprave nadleţni su za donošenje provedbenih poropisa samo ako je to predviĎeno zakonom iz odreĎene oblasti 4. januara 2006. Vršenje upravnog na dzora – Upravni nadzor obuhvata: 1) nadzor nad zakonitošću upravnih i drugih akata koja donose organi uprave kojima se rješava u upravnim stvarima u upravnom postupku. općini i gradu. Komisija treba da završi posao do kraja 2006. 4. ali nema saglasnosti nadleţnih organa BiH. a to je bilo relevantno prilikom donošenja rješenja za sticanje drţavljanstva BiH. 2) nadzor nad zakonitošću upravnih i drugih akata koja donose pravna lica sa javnim ovlaštenjima. 3) inspekcijski nadzor. na osnovu laţnih dokaza i informacija. (sastav komisije 2B+2H+2S+ 3 stranca koja će se imenovati nakon konsultacije sa Vijećem Evrope). Gradske i općinske sluţbe su nadleţne za izvršavanje propisa koje donose gradska i općinska vijeća. Oduzimanjem drţavljanstva: moţe se oduzeti ako je  drţavljanstvo stečeno prevarom. Odluke ove Komisije su konačne. Prilikom izrade zakona organi uprave duţni su pribavljati odgovarajuća mišljenja. Donošenje provedbenih propisa.  zatim ako drţavljanin BiH vrši vojnu sluţbu u nekoj drugoj drţavi. federalnih propisa ako je to utvrĎeno zakonom Federacije i ako je Federacija jedan dio svojih nadleţnosti prenijela na kanton. ZAKON O ORGANIZACIJI UPRAVE U FBIH (SN FBIH 35/05) Ovim zakonom propisan je način organiziranja uprave u FBiH.

izuzetno. odnosno odlukom. osnivaju se na nivou Federacije i kantona. te njihov djelokrug utvrĎuje federalnim zakonom a u skladu sa ovim Zakonom. Upravne organizacije Upravne organizacije osnivaju se za obavljanje stručnih poslova koji preteţno zahtijevaju primjenu stručnih i naučnih metoda rada i sa njima povezanih upravnih poslova.općinama sa najmanje 50. odnosno gradskog organa uprave. općine i grada i radi efikasnog ostvarivanje prava i izvršavanja obaveza graĎana i pravnih lica. stručnih i drugih poslova (u daljnjem tekstu: upravni i stručni poslovi). odnosno grada. Osnivanje organa uprave i upravnih organizacija 1) Osnivanje federalnih organa uprave i federalnih upravnih organizacija Federalni organi uprave i federalne upravne organizacije osnivaju se i ukidaju. a. Federalni organi uprave su  federalna ministarstva i  federalne uprave. kojima se vrši osnivanje upravnih organizacija (samostalne ili u sastavu organa uprave) moţe se utvrditi da upravna organizacija ima svojstvo pravnog lica. 3) općinski i gradski organi uprave za obavljanje upravnih i stručnih poslova iz samoupravnog djelokruga općine. a upravne organizacije osnivaju se za obavljanje stručnih i drugih poslova.posebno ako se tim zakonima propisuje i dio nadleţnosti nekih drugih organa. kao i pribavljati mišljenja ako predloţena rješenja iziskuju angaţiranje odreĎenih finansijskih sredstava. Organi uprave . 2) kantonalni organi uprave za obavljanje upravnih i stručnih poslova iz nadleţnosti kantona. s tim što općina i grad mogu osnovati zajedničku upravnu organizaciju ako se time postiţe racionalnije i efikasnije obavljanje odreĎenih poslova. kantona. po pravilu. ako za njihovim osnivanjem ima stvarne potrebe i ako postoje poslovi koji spadaju u nadleţnost upravnih organizacija. Praćenje stanja u oblasti za koje su ti organi osnovani – 7. Federalne upravne organizacije su: 7 . Upravne organizacije u općini i gradu mogu se osnovati samo pod uvjetom ako se gore navedeni poslovi (stručni poslovi koji zahtjevaju primjenu stručnih i naučnih metoda) ne mogu obavljati u okviru općinskog. Zakonom. Organi uprave osnivaju se na način koji osigurava potpuno i efikasno obavljanje svih upravnih i stručnih poslova iz okvira nadleţnosti Federacije.000 stanovnika. Obavljanje drugih poslova kada je to zakonom propisano – Osnivanje organa uprave i upravnih organizacija Organi uprave osnivaju se za obavljanje upravnih. mogu se osnivati i u općini i gradu .Upravne organizacije.Organi uprave osnivaju se na svim nivoima vlasti u Federaciji i to: 1) federalni organi uprave za obavljanje upravnih i stručnih poslova iz nadleţnosti Federacije. 5. Davanje odgovora na pitanja zakonodavnoj vlasti – to su zastupnička pitanja 6.

u skladu sa ovim Zakonom. osnivati općinski zavodi. nadleţni organ uprave ima sljedeća prava i duţnosti: 1) da provodi inspekcijski nadzor i u okviru svoje nadleţnosti osigura zakonito i u propisanim rokovima vršenje poslova koji se odnose na javna ovlaštenja. Federalne uprave i Federalne upravne organizacije mogu se osnovati kao samostalne federalne upravne organizacije i kao federalne upravne organizacije u sastavu federalnog ministarstva. organ uprave koji vrši upravni nadzor obavezan je pisano upozoriti organ upravljanja tog pravnog lica koje vrši javna ovlaštenja i naloţiti mu mjere za rješavanje tog pitanja. federalni zavodi.  kantonalne direkcije i  kantonalne agencije. ili kada je potebna primjena naučnih ili posebnih metoda (laboratorija). 4) Osnivanje gradskih organa uprave i gradskih upravnih organizacija Gradski organi uprave su gradske sluţbe za upravu. 2) Osnivanje kantonalnih organa uprave i kantonalnih upravnih organizacija Kantonalni organi uprave i kantonalne upravne organizacije osnivaju se i ukidaju i njihov djelokrug utvrĎuje kantonalnim zakonom a.  federalne direkcije i  federalne agencije. Gradski organi uprave i gradske upravne organizacije osnivaju se i njihov djelokrug utvrĎuje odlukom gradskog vijeća o organizaciji i djelokrugu gradskih organa uprave i upravnih organizacija u skladu sa ovim Zakonom i odgovarajućim zakonom kantona. općinske direkcije i općinske agencije kao općinske upravne organizacije. 3) Osnivanje općinskih organa uprave i općinskih upravnih organizacija Općinski organi uprave su općinske sluţbe za upravu. ili u sastavu općinske sluţbe za upravu ako ima potrebe za osnivanjem tih organizacija. Povjeravanje javnih ovlaštenja – često pitanje Povjeravanje javnih ovlašćenja se moţe vršiti samo zakonom. Prenos nadleţnosti moţe se vršiti samo zakonom. Kantonalni organi uprave su kantonalna ministarstva i kantonalne uprave. Organ uprave u okviru obavljanja svoje djelatnosti mogu jedan dio svojih poslova prenijeti na neku drugu pravnu osobu. 8 . i stručnih analiza sa kojima organ uprave ne raspolaţe. u okviru inspekcijskog nadzora jedan dio se moţe prenijeti a to je obavljanje određenih ekspertiza. One pravne osobe na koje je preneseno obavljanje odreĎene djelatnosti sa organa uprave zovu se Institucije koje vrše javna ovlaštenja. Ako pravna lica sa javnim ovlaštenjima ne vrše povjerene poslove u skladu sa zakonom. U vršenju upravnog nadzora nad radom pravnih lica sa javnim ovlaštenjima. samo izuzetno. kada je to prikladno i kada se time postiţe efikasnije ostvarivanje odreĎenih prava i obaveza graĎana i pravnih lica ali isto tako zakon propisuje da se na drugu pravnu osobu ne moţe prenijeti inspekcijski nadzor. U općini se mogu. Općinski organi uprave i općinske upravne organizacije osnivaju se i ukidaju i njihov djelokrug utvrĎuje odlukom općinskog vijeća a u skladu sa ovim Zakonom i odgovarajućim zakonom kantona. Kantonalne upravne organizacije mogu se osnivati kao samostalne kantonalne upravne organizacije i kao kantonalne upravne organizacije u sastavu kantonalnog ministarstva. Kantonalne upravne organizacije su:  kantonalni zavodi. koje mogu biti samostalne. MeĎutim.

odnosno upravne organizacije. Pravna lica sa javnim ovlaštenjima duţna su najmanje jedanput godišnje podnijeti izvještaj o vršenju povjerenih javnih ovlaštenja nadleţnom organu uprave koji vrši upravni nadzor nad njihovim radom i na traţenje tih organa uprave dostavljati odreĎene podatke i dokumenta koja su od značaja za vršenje upravnog nadzora u vršenju javnih ovlaštenja. organizira i osigurava obavljanje svih poslova iz nadleţnosti uprave. a kantonalni premijeru Vlade Kantona. Ministar je odgovoran za izvršavanje svojih ovlaštenja. Pravilnikom se ureĎuju pojedina pitanja iz okvira federalnog/kantonalnog zakona. 9 . Organi uprave duţni su graĎanima pruţati potrebnu pravnu pomoć i davati odgovarajuća objašnjenja i upute za ostvarivanje njihovih prava i obaveza.Protiv takvog rješenja graĎanin moţe izjaviti ţalbu nadleţnom drugostepenom organu uprave u roku od osam dana od dana prijema rješenja. 4) da preduzima i druge mjere koja prema zakonu ima drugostepeni organ uprave u rješavanju upravnih stvari u drugostepenom upravnom postupku. jer podatke o tim činjenicama drţavni sluţbenici duţni su pribaviti po sluţbenoj duţnosti. Samostalnom upravom i upravom u okviru ministarstva rukovodi direktor. u skladu sa Zakonom o drţavnoj sluţbi u Federaciji Bosne i Hercegovine Ministar/rukovodilac organa uprave donosi slijedeće propise: pravilnike. odnosno. Organi uprave duţni su u kontaktima sa graĎanima postupati na način da se u svakoj situaciji poštuje dostojanstvo ljudske ličnosti i njihov moralni integritet. uputsvom se bliţe propisuje način postupanja. Zahtjev za naknadu troškova podnosi se pisano organu uprave koji je pozvao graĎanina.2) da rješava po ţalbama izjavljenim protiv donesenih upravnih akata u vršenju povjerenih javnih ovlaštenja. a ako ministar ocijeni da ne moţe obavljati poslove – moţe podnijeti ostavku. 3) da prema potrebi daje stručna uputstva i objašnjenja za primjenu zakona i drugih propisa koji se odnose na vršenje povjerenih javnih ovlaštenja. a rukovodioca samostalne kantonalne uprave i samostalne kantonalne upravne organizacije imenuje vlada kantona. O zahtjevu za naknadu troškova odlučuje se rješenjem na osnovu propisa kojim su ureĎene naknade troškova svjedocima u upravnom postupku. On zastupa i predstavlja ministarstvo i organizira rad ministarstva. a bez njegove krivnje sluţbena radnja radi koje je pozvan nije obavljena. instrukcije i naredbe. a instrukcijom takoĎer se utvrĎuju pravila o postupanju u odreĎenoj oblasti/poslovima. s tim da ti troškovi ne mogu biti veći od visine sluţbene dnevnice utvrĎene za drţavne sluţbenike. Odnosi organa uprave prema građanima Organi uprave zahtjeve građana rješavati u skladu sa zakonom i u rokovima propisanim zakonom. Direktora samostalne federalne uprave i samostalne federalne upravne organizacije postavlja Vlada Federacije. Utvrđivanje unutarnje organizacije organa uprave UtvrĎuje se pravilnikom o unutarnjoj organizaciji. Kad se graĎanin odazove pozivu organa uprave. nadleţnosti organa kojim rukovodi. Organi uprave ne smiju od graĎana zahtijevati da pribavljaju uvjerenja i druge javne isprave o činjenicama o kojima organi vode sluţbene evidencije. ima pravo zahtijevati naknadu nastalih troškova koji obuhvataju troškove prijevoza i troškove ishrane za vrijeme boravka u sjedištu organa uprave. Direktor zastupa i predstavlja upravu i upravnu organizaciju. uputstva. Federalni ministar podnosi ostavku predsjedniku Federacije. Pravilnik donosi rukovoditelj organa uprave uz saglasnost Vlade FBiH ili Kantona Rukovođenje organima uprave Kantonalnim i federalnim organima uprave rukovodi ministar.

Organi uprave i upravne organizacije i pravna lica sa javnim ovlaštenjima koji u skladu sa zakonom i drugim propisima vode sluţbene evidencije o odreĎenim činjenicama. Lice kod kojeg je izvršen inspekcijski nadzor moţe izjaviti ţalbu u roku od 8 dana nadleţnom organu.  moţe podnijeti zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka. 10 . odnosno u gradu . Kojem organu se izjavljuje ţalba zavisi od toga da li je rješenje donio federalni ili kantonalni inspektor. a u općini . a od upravnih mjera moţe preduzeti slijedeće:  donijeti rješenje kojim će narediti otklanjanje utvrĎenih nedostataka. Moţe traţiti da se ispita stanje u odreĎenoj oblasti i da se od utvrĎenog stanja pripreme odgovarajuće izmjene i dopune zakona. Federalna upravna inspekcija ostala je u nadleţnosti Federalnog ministarstva pravde i nadleţna je za (član 139-10 nabrajanja. duţni su na pisani ili usmeni zahtjev graĎana izdavati uvjerenja o podacima iz tih evidencija. Organi uprave za svoj rad odgovorni su Vladi Federacije/kantona. ili ako na bilo koji drugi način odugovlače sa rješavanjem zahtjeva graĎana..  zahtjev za prekršaj. Rukovodilac organa uprave obavezan je odmah.-)):  sprovoĎenje zakona o organizaciji uprave.GraĎani se mogu obratiti i upravnoj inspekciji. oni duţni pribavljati po sluţbenoj duţnosti. Opće odredbe inspekcijskog nadzora Inspekcijiski nadzor vrše organi uprave – federalna /kantonalna inspekcijska uprava. Prema zakonodavnoj vlasti je isti odnos.  izreći novčanu kaznu ako je to propisano materijalnim zakonom. Ukoliko se radi o zahtjevu stranke inspektor je duţan da izvrši pregled i obavijesti stranku u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva. a najkasnije u roku od pet dana od dana prijema prituţbe. a u okviru njih inspektori.gradonačelniku. duţan je preduzeti zakonom predviĎene mjere (pokrenuti disciplinski postupak ili preduzeti druge mjere) prema drţavnom sluţbeniku na čiji se rad prituţba odnosi i istovremeno podnosiocu prituţbe obavezno dostaviti pisani odgovor o preduzetim mjerama. Oni obavljaju inspekcijske preglede po sluţbenoj duţnosti ili po zahtjevu stranke. Inspektor moţe preduzeti slijedeće mjere: prvo mora sačiniti zapisnik i u njemu konstatovati utvrĎeno činjenično stanje. Inspektori su drţavni sluţbenici sa posebnim ovlaštenjima. Uvjerenja se izdaju odmah.  privredni prijestup. a najkasnije u roku od pet dana od dana podnesenog zahtjeva. građani imaju pravo da u vezi sa takvim ponašanjem drţavnih sluţbenika podnesu prituţbe rukovodiocu organa uprave.  radne odnose drţavnih sluţbenika i namještenika.. Odnos organa uprave prema zakonodavnoj i izvršnoj vlasti Prilikom pripreme zakona i provedbenih propisa organ uprave moţe traţiti smjernice i upute za pripremu zakona iz odreĎene oblasti. ispitati tu prituţbu i ako utvrdi da je osnovana. i o primjeni kojeg zakona je riječ (federalni ili kantonalni).  donijeti rješenje o zabrani rada.Ovakve radnje drţavnih sluţbenika predstavljaju teţu povredu sluţbene duţnosti. Vlada Federacije/kantona moţe traţiti da organ uprave odreĎeni zakon/propis pripremi u odreĎenom roku. s tim što zakonodavna vlast moţe traţiti izvještaj o radu i preduzeti odreĎene mjere za reorganizaciju i prijedlog za promjenu osobe rukovodioca organa uprave i rukovodećih drţavnih sluţbenika. ili traţe dokaze koje su. Ako drţavni sluţbenici u organima uprave zahtjeve graĎana ne rješavaju u propisanim rokovima..općinskom načelniku.  krivičnu prijavu. odnosno gradonačelniku i općinskom načelniku. Upravne i druge mjere inspektor nareĎuje donošenjem pisanog rješenja. ili od graĎana traţe nepotrebne i suvišne dokaze.

moţe vršiti uvid u sve spise (i povjerljive) i ne moţe biti stranka u postupku ali moţe prisustvovati voĎenju postupka. i protiv njega se moţe pokrenuti upravni spor pred Vrhovnim sudom FBiH. uputstva (bliţe se propisuje način izvršenja pojedinih odredaba) i instrukcije (utvrĎuju se neka pravila ponašanja)) . Primjena ovog zakona – on se odnosi na organe uprave i na upravne ustanove. Kantonalna upravna inspekcija organizira se za vršenje inspekcijskog nadzora u kantonalnim. Doneseno rješenje je konačno.pojedinačna akta (rješenja i zaključke) ZAKON O UPRAVI BIH – SG BIH 32/02 Organizacija je skoro identična kao u FBiH. naredbe (nešto nareĎuje ili zabranjuje).sprovoĎenje zakona o upravnom postupku i drugim zakonima koji reguliraju postupak koji je drugačiji od zakona o upravnom postupku. na sudove i sudsku vlast i zakonodavnu i izvršnu vlast. a moţe pokrenuti upravni spor.  Odnosi prema ombudsmenima Moţe ispitivati nadleţnosti i način rada organa uprave. 11 . Koje propise donose organi uprave: .opće propise pravilnik (razraĎuju se pojedine odredbe zakona). gradskim i općinskim organima uprave i upravnim organizacijama. Protiv rješenja Federalnog upravnog inspektora moţe se podnijeti ţalba Federalnom ministarstvu pravde u roku o d8 dana.

Načelo efikasnosti – to znači da su organi uprave duţni po zahtjevima stranaka rješavati u rokovima koji su propisani zakonom. ali se moţe pokrenuti upravni spor je konačno rješenje. u svim pitanjima u kojim nije propisan poseban postupak primjenjuju se odredbe ZUP-a. Načelo materijalne istine – to znači da prije donošenja rješenja odnosno rješavanja po zahtjevu stranke organ uprave duţan je da utvrdi sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.Stvarna naddleţnost je vrsta jednog posla ili više vrsta srodnih poslova čije je obavljaje stavljeno u duţnost jednog organa. Načelo zakonitosti – to znači da su svi organi uprave i upravne organizacjije duţne prilikom rješavanja upravnih stvari da primjenjuju zakone i druge propise.UPRAVNI POSTUPAK Načela upravnog postupka Načelo posebnog postupka – to znači da se odreĎenim zakonom iz odreĎene upravne oblasti moţe urediti/propisati postupak koji je drugačiji od zakona o upravnom postupku (zakon o prestanku primjene zakona o napuštenim stanovima) Načelo supsidijarne primjene propisa – to znači da ako je odreĎenim lex specialis zakonom propisan poseban postupak. Ovo načelo se odnosi i na Institucije koje imaju javne ovlasti. Načelo samostalnosti u rješavanju – to znači da organ uprave samostalno donosi odluku bez uticaja bilo koga. Mjesna nadleţn ost se odreĎuje po federalnim propisima kojima su ureĎena federalne jedinice (kantoni) Federacije. Načelo dvostepenosti . I takvo rješenje moţe se izmjeniti. kao i po propisima o teritorijalnoj podjeli općina i po propisima o organizaciji . na osnovu utvrĎenih činjenica i dokaza. Stvarna nadleţnost Stvarna nadleţnost za rješavanje u upravnom postupku odreĎuje se po propisima kojima se ureĎuje odreĎena upravna oblast ili po propisima kojima se odreĎuje nadleţnost pojedinih organa. Zakonom se moţe propisati da se protiv prvostepenog rješenja ne moţe izjaviti ţalba. Načelo konačnosti – rješenje protiv koga se ne moţe izjaviti ţalba.pravilo je da se protiv svakog I stepenog rješenja donesenog u upravnom postupku moţe izjaviti ţalba. Načelo pravomoćnosti – rješenje protiv koga se ne moţe izjaviti ţalba niti pokrenuti upravni spor je pravomoćno rješenje. Stvarna i mjesna nadleţnost organa uprave Nadleţnost jednog organa je pravo i duţnost tog organa da radi po odreĎenim upravnim stvarima i na odreĎenom području. postupa se po odredbama tog zakona. poništiti i ukinuti u slučajevima propisanim zakonom. Načelo saslušanja stranaka – to znači da je organ uprave duţan dopustiti strankama da se izjasne o svim činjenicama i dokazima u konkretnom slučaju koje su vaţne za donošenje rješenja. Mjesna nadleţnost podrazumjeva odreĎeno područje drţavne teritorije na kojoj odreĎeni organ moţe obavljati poslove iz svoje stvarne nadleţnosti.

Federalni organi uprave nadleţni su: ako se radi o upravnim stvarima iz isključive nadleţnosti federacije.Vlada kantona nadleţna je za sukob nadleţnosti izmeĎu organa uprave istog kantona. U ostalim stvarima-prema prebivalištu stranaka. . a moţe i za donošenje rješenja).Ako se radi o sukobu nadleţnosti Institucija koje imaju javne ovlasti istog kantona – nadleţan je kantonalni sud. (njene lične podatke) i utvrĎuje za koji dio je nadleţna u postupku upravnog rješavanja. Općinski i gradski organi uprave/sluţbe nadleţni su: u upravnim stavrima koje su utvrĎene propisom grada/općine. a ako je sukob nadleţnosti izmeĎu općinskih sluţbi za upravu – nadleţan je općinski načelnik. ako je to propisano kantonalnim zakonom. ako se radi o zajedničkoj nadleţnosti izmeĎu federacije i kantona i u onim stvarima kada je kanton jedan dio svoje nadleţnosti prenio na federalnu vlast. onda će on zamoliti taj organ da mu dostavi podatke ili izvrši neku radnju. Mjesna nadleţnost: Ako se radi o nepokretnostima – prema mjestu gdje se nalazi nepokretnosti Ako se radi o firmi – prema sjedištu firme O stvarima koje se odnose na profesionalnu djelatnost pojedinih osoba – prema mjestu radnje odnosno gdje se djelatnost obavlja.Ako se radi o sukobu nadleţnosti izmeĎu dva organa uprave iz različitih kantona – o sukobu rješava Vrhovni sud FBiH. Ni jedan organ uprave ne moţe izvršiti prenos svoje nadleţnosti u dogovoru sa drugim organom. meĎutim on moţe ovlastiti neku drugu osobu (samo za voĎenje postupka. Kantonalni organi uprave nadleţni su: ako se radi o zajedničkoj nadleţnosti izmeĎu federacije i kantona. . Organ donosi rješenje kojim se rješava sukob nadleţnosti i njime se utvrĎuje koji je organ nadleţan i da se predmet dostavlja tom organu. 13 .Ako se radi o sukobu nadleţnosti Institucija koje imaju javne ovlasti iz različitih kantona – o sukobu rješava Vrhovni sud FBiH. Protiv tog rješenje ne moţe se izjaviti ţalba niti pokrenuti upravni spor.Ako se radi o sukobu izmeĎu gradske uprave – nadleţan je gradonačelnik.Organ moţe traţiti te podatke od suda ili tuţilaštva. ako je federacija jedan dio svoje nadleţnosti prenijela na kantone i u onim stvarima koje su utvrĎene u kantonalnim zakonima. Zahtjev podnosi organ koji je zadnji rješavao. a taj drugi organ je duţan da po tome postupi. . . Osoba koja je ovlaštena za vođenje upravnog postupka – rukovodilac organa uprave.federalnih i kantonalnih organa uprave. odnosno po gradskim i općinskim propisima o organizaciji gradskih i općinskih sluţbi za upravu. Kada se rješava o sukobu nadleţnosti nadleţni organ donosi rješenje. Ako se ne moţe utvrditi stvarna nadleţnost organ uprave (imajući u vidu naprijed navedeno) bit će nadleţan organ uprave koji je nadleţan za organizaciju uprave. Rukovodilac donosi rješenje kojim utvrĎuje koja je osoba nadleţna. Svaki organ je duţan da vodi računa o svojoj nadleţnosti (stvarnoj i mjesnoj) tokom čitavog postupka. Pravna pomoć Ako u postupku rješavanja odreĎene upravne stvari organu uprave su potrebni neki podaci ili da se izvrši neka radnja koja je na području nekog drugog organa. ako je kanton prenio jedan dio svoje nadleţnosti na općinu/grad i ako je federacija dio svoje nadleţnosti prenijela na grad/općinu. Sukob nadleţnosti . Prenos nadleţnosti se moţe propisati samo zakonom. .Ako se radi o sukobu nadleţnosti federalnih organa uprave o sukobu rješava Vlada FBiH.

ako je sa strankom u krvnom srodstvu u prvoj liniji. Stranka mora pismeno traţiti izuzeće a o izuzeću odlučuje rukovodilac organa uprave. kratak sadrţaj svih provedenih radnji. Na kraju zapisnika navest će se da je zapisnik pročitan i da nisu stavljene nikakve 14 . mogu biti stranke u postupku. Zapisnik u upravnom postupku O usmenoj raspravi illi nekoj drugoj vaţnijoj radnji u upravnom postupku sastavlja se zapisnik. ako mogu biti nosioci prava i obaveza o kojima se rješava u upravnom postupku. moţe poduzimati odgovarajuće procesne radnje. primjenjuje se načelo reciprociteta. ali nasljednici je mogu izmjeniti i opozvati. Fakultativno izuzeće moţe biti u slučaju ako stranka sumnja u nepristrasnost sluţbene osobe. Sve stranke koje su učestvovale u postupku potpisuju se na kraju. ako je potrebno da se završi odreĎeni postupak u odreĎenom vremenu. osobe koje su prisutne. Da li punomoć prestaje smrću srtanke? Ne. Za procesno nesposobnu fizičku osobu radnje u postupku obavlja njegov zakonski zastupnik.O izuzeću se odlučuje zaključkom. dodatvati. stupnja. Punomoćnik moţe biti svaka osoba koja je potpuno poslovno sposobna. Ako se traţi izuzeće ministra o izuzeću će odlučivati Vlada. a u pobočnoj liniji do 4. Obligatorno postoji u slučaju: ako je sluţbena osoba učestvovala u donošenju prvostepenog rješenja. vještaka. a ako ima više stranica – numerišu se.(radi hitnosti predmeta) ovo vaţi i za preduzeće ili neko drugo pravno lice. osim osobe koja se bavi nadripisarstvom. Ko moţe biti stranka u upravnom postupku? Stranka je osoba po čijem je zahtjevu pokrenut postupak ili protiv koje se vodi postupak. Zajednički predstavnik – više stranaka sa istim pravnim interesom izjave da hoće da imaju istog predstavnika. Privremeni zastupnik – ako je stranka nepoznata. Organi uprave i drugi organ i poslovna jedinica poduzeća (društva). punomoćnik i sl. koji nemaju svojstvo pravnog lica. Zakonski zastupnik – osoba koja poduzima odreĎene radnje u skladu sa zakonom i provedbenim propisima. prilog zapisnika. usvojenika ili ako je u postupku koji je prethodio bila stranka. U zapisniku se ništa ne smije precrtavati. Zapisnik je javna isprava a da bi imao taj status mora da sadrţi slijedeće podatke: naziv organa. usvojioca. naselje. Stranka u upravnom postupku moţe biti svako fizičko i pravno lice. vještak. Procesna sposobnost – Fizička osoba koja je potpuno poslovno sposobna moţe sama obavljati radnje u postupku. grupa osoba i dr. odnosno zakonski zastupnik pravnog lica odreĎuje se njegovim općim aktom. ako je sa strankom u odnosu straraoca. Obim punomoći se odreĎuje u datoj punomoći koja moţe biti pismena ili data na zapisnik. Predstavnik. Izuzeće sluţbene osobe Zakon propisuje dvije vrste izuzeća: obligatorno i fakultativno. objašnjenje o tom pitanju zatraţit će se od organa uprave nadleţnog za vanjske poslove BIH. a ako odbijaju da potpišu i to se konstatuje u zapisnik. predmet. Pročita se stranka ma. nepoznatog boravišta.Inostrani organi – Za pravnu pomoć u odnosu sa inozemnim organima vaţe odredbe meĎunarodnih ugovora. vrijeme i mjesto gdje se sačinjava. a ako ovih ugovora nema. Ombudsmen ne moţe biti stranka u postupku ali moţe prisustvovati voĎenju upravnog postupka. ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo da učestvuje u postupku. Punomoćnik – je fizička osoba koja poduzima odreĎene radnje za neku drugu osobu. tj. izjave stranaka.

Ako ne moţe ni na jedan od ovih načina. a ako to nije moguće. Dostavnica . rješenja. ime stranke . dostavljač će na dostavnici naznačiti njegovo ime i datum predaje i stavit će napomenu zašto primalac nije stavio svoj potpis. Na saopćenju i na samom pismenu koje se imalo dostaviti.stranim drţavama (preko MIP-a). *kad od dana dostavljanja počinje teći rok koji se po zakonu ne moţe produţiti. broj i datum . Dostavljanje pismena Dostavljanje pismena (poziva. dostavljač će naznačiti razlog ovakvog dostavljanja. osim nacrta rješenje. . odnosno radnom mjestu. . radi primanja pismena članovima domaćinstva ili susjedima. Smatra se da je izvršeno osobno dostavljanje advokatu i predajom pismena osobi zaposlenoj u advokatskom uredu. smatra se da je dostavljanje izvršeno samoj stranci.Na dostavnici se upisuje datum dostavljanja i potpisuju je primalac i dostavljač. 15 .Dokaz za izvršeno dostavljanje pismena predstavlja potvrda o dostavljanju (dostavnica). na radno mjesto i u advokatsku kancelariju. ili se u advokatskom uredu ne zatekne ni osoba koja je u njemu zaposlena. Kad se osoba kojoj se dostavljanje ima osobno izvršiti ne zatekne u stanu. Ako je primalac nepismen ili ne moţe da se potpiše. kao i datum kad je saopćenje u kojem je naznačeno pribio na vrata. Dostavljanje se mora izvršiti osobi na koju se pismeno odnosi. . dostavljač ostaviti pismeno obaviještenje da odreĎeni dan i sat bude u svom stanu. po pravilu. odnosno na radnom mjestu. naziv pismena koje se dostavlja.Primalac će na dostavnici sam slovima naznačiti datum prijema. . ili osobama na radnom mjestu. . Organ čije se pismeno ima dostaviti moţe. Spisi se mogu razgledati. tako što se pismeno predaje osobi kojoj je namijenjeno. ili ako jesu.primjedbe. .zakonskom zastupniku ili punomoćniku. punomoćniku ili punomoćniku za primanje pismena. nacrta zapisnika i neke druge povjerljive dokumentacije. . dostavljač će to zabiljeţiti na dostavnici i ispisati slovima datum predaje. ukratko će se upisati sadrţaj datih primjedaba. Obavezno lično dostavljanje? Kako se vrši kada se lice ne nađe u stanu? (Dostavljanje se mora izvršiti lično kad je takvo *dostavljanje određeno ovim zakonom ili drugim propisom. izuzetno iz osobito vaţnih razloga odrediti da se dostavljanje izvrši i u nedjelju ili drugi neradni dan ili na dan drţavnog praznika. . Ako i poslije toga dostavljač ne zatekne osobu kojoj se dostavljanje ima izvršiti. .dostavljanje osobama u inostranstvu (putem DKP-ova). ili *kad to odredi organ koji je naredio dostavljanje.nadleţnim organima. Zapisnik ima snagu javne isprave bez obzira da li stranka ima primjedbi na isti ili ne. i time se smatra da je dostavljanje izvršeno.organima uprave. na vratima stana te osobe dostavljač će pribiti pismeno saopćenje u kojem je naznačeno gdje se pismeno nalazi. i staviti svoj potpis. zaključaka i drugih sluţbenih spisa) vrši se. onda će se istaći na oglasnoj ploči organa uprave.Ako primalac odbije da potpiše dostavnicu . itd.Dostavnica sadrţi: naziv organa koji dostavlja. Vrste dostavljanja: .osobama koje se nalaze u zatvoru (preko ustanove gdje izdrţava kaznu). . dostavlajenje se moţe izvršiti njegovom zakonskokm zastupniku.pravnim osobama. Vrši se radnim danom u radno vrijeme. Dostava se moţe vršiti u stan.osobi ovlaštenoj za prijem pismena. Dostavljanjem pismena zakonskom zastupniku. članovima porodice. odnosno osobe kojoj se pismeno dostavlja i njenu adresu. . na radno mjesto.

ali organ moţe nastaviti sa voĎenjem postupka ako ocijeni da postoji ¸javni interes. Protiv tog zaključka dopuštena je posebna ţalba. za pravno zastupanje i stručno pomaganje. izdaci na takse. Troškovi Snosi organ koji je pokrenuo postupak. POKRETANJE PRVOSTEPENOG POSTUPKA Moţe se pokrenuti na dva načina: po sluţbenoj duţnosti i po zahtjevu stranke.Rokovi Postoje dvije vrste rokova: zakonski i sluţbeni. a na osnovu uvjerenja o njenom imovnom stanju koje izdaje nadleţni organ. Spajanje stvari u jedan postupak . stranka koja je izazvala postupak. Računaju se na dane. a maksimalno u roku od 3 mjeseca. mjesece i godine. odnosno dani kada se ne radi i dani drţavnih praznika. Odustanak od zahtjeva . ili to zahtjeva protivna stranka Stranka odustaje od svog zahtjeva podnošenjem pismene izjave koju daje organu 16 . donijet će o tome zaključak. duţna je da protivnoj stranci naknadi opravdane troškove koji su toj stranci nastali učestvovanjem u postupku. organ koji donosi rješenje odreĎuje ko snosi troškove postupka. po pravilu sama svoje troškove prouzrokovane postupkom . Organ koji vodi postupak moţe osloboditi stranku snošenja troškova u cijelosti ili djelimično. Protiv takvog zaključka dopuštena je posebna ţalba.Upravni postupak je pokrenut čim je nadleţni organ izvršio ma koju radnju radi voĎenja postupka. ali na završetak utiče. kao što su: troškovi dolaţenja izgubljenog vremena. ţalba je dozvoljena ako je zaključak donio prvostepeni organ. a na čiju je štetu postupak okončan. a ako je drugostepeni tada ţalba nije dozvoljena. donijet će o tome zaključak. Na početak rokova ne utiče nedelja i neradni dan. njihov iznos i kome se i u kom roku imaju isplatiti. Objektivni rok je 8 dana poslije prestanka tih okolnosti koji su doveli do propuštanja radnje. do donošenja rješenja u I stepenu. u toku cijelog postupka. Svaka stranka snosi. (ako su zahtjevi isti. U rješenju kojim se postupak završava. Ako posljednji dan roka pada u nedjelju ili na dan drţavnog praznika.Organ koji vodi upravni postupak moţe donijeti zaključak o spajanju podnesenih zahtjeva u jedan predmet. Kada organ odlučuje o povratu on donosi zaključak kojim se dozvoljava povrat. U rješenju se mora posebno navesti da li će onaj koji snosi troškove imati da naknadi troškove drugoj stranci Stranka se moţe i osloboditi plaćanja troškova a koji su to slučajevi utvrĎuje se propisom koji donosi Vlada FBIH. tj. Izmjena zahtjeva . imaju isti pravni osnov i ako je organ koji vodi postupak stvarno nadleţan u pogledu svih predmeta). Postoje rokovi u kojim stranka ovaj povrat moţe traţiti.Stranka moţe odustati od podnesenog zahtjeva. Ako nadleţni organ povodom stavljenog zahtjeva stranke utvrdi da po vaţećim propisima nema uvjeta za pokretanje postupka.Stranka moţe izmjeniti svoj zahtjev djelimično ili u cjelosti. ili u neki drugi dan kad organ kod koga se radnja postupka ima poduzeti ne radi. a ako je zaključkom odbijen zahtjev za povrat u preĎašnje stanje. Kad u postupku učesvuju dvije ili više stranaka sa suprotnim interesima. rok ističe istekom prvog narednog radnog dana. Zakonski rokovi su prekluzivni i ne mogu se pomijerati. Povrat u pređašnje stanje – traţi stranka koja je propustila iz opravdanih razloga poduzimanje odreĎene radnje. Organ donosi zaključak o tome po prijedlogu stranke. Početak i tok rokova ne sprečavaju nedjeljni dan. ako utvrdi da ona ne moţe podnijeti troškove bez štete po nuţno izdrţavanje svoje i svoje porodice. Protiv tog zaključka kojim je odobren povrat nije dozvoljena ţalba. a sluţbene rokove odreĎuje sluţbena osoba koja vodi postupak. kojim će se podneseni zahtjev odbaciti kao preuranjen. ako organ koji vodi postupak ne dozvoli proširenje ili izmjenu zahtjeva.

npr. Stranka od podnesenog zahtjeva moţe odustati sve do donošenja drugostepenog rješenja.da brani svoja prava i zakonom zaštićene interese.da učestvuje u ispitnom postupku i da daje potrebne podatke. Posebni ispitni postupak –Poseban ispitni postupak se provodi kad je potrebno da se utvrde činjenice i okolnosti koje su značajne za razjašnjenje stvari ili da se strankama da mogućnosti da ostvare i zaštite svoja prava i pravne interese. Sluţbena osoba koja vodi postupak mora na to paziti po sluţbenoj duţnosti. a s njenom dozvolom i neposredno. javnog morala ili pravnog interesa trećih osoba.da postavlja pitanja drugim strankama. Stranka ima pravo: . pod uvjetima iz ovog zakona. organ koji vodi postupak neće prihvatiti da se zaključci poravnanje. . O prekidu 17 .odreĎuje koje će se radnje u postupku izvršiti. Poravnanje ima snagu izvršnog rješenja donesenog u upravnom postupku.odlučuje o svim prijedlozima i izjavama. Nadleţni organ ne moţe donijeti rješenje prije nego što stranci pruţi mogućnost da se izjasni o činjenicama i okolnostima na kojima treba da se zasniva rješenje a o kojima stranci nije bila data mogućnost da se izjasni. a to pitanje čini samostalnu pravnu cjelinu za čije je rješenje nadleţan sud ili neki drugi organ (prethodno pitanje).da učestvuje u izvoĎenju dokaza i .Ako u postupku učestvuju dvije ili više stranaka sa suprotnim zahtjevima . Poravnanje se upisuje u zapisnik. . . Poravnanje . Sluţbena osoba koja vodi postupak naročito: . i o tome će donijeti poseban zaključak. stranka moţe opozvati svoj odustanak od zahtjeva. Rok za donošenje ovog rješenja je 15 dana od dana podnošenja zahtjeva.koji vodi postupak ili usmeno na zapisnik. Tok ispitnog postupka određuje sluţbena osoba koja vodi postupak. sluţbena osoba koja vodi postupak nastojat će u toku cijelog postupka da se stranke poravnaju. ili ako se radi o poduzimanju nekih hitnih mjera. ili ako organ na osnovu sluţbenih podataka s kojima raspolaţe moţe da donese rješenje. on moţe. U slučaju odustanka od zahtjeva organ će donijeti zaključak o obustavi postupka i poništit će doneseno rješenje. Skraćeni postupak i posebni ispitni postupak Postoji skraćeni postupak i poseban ispitni postupak.da se izjasni o prijedlozima i ponuĎenim dokazima.odlučuje koji se dokazi imaju izvesti i kojim dokaznim sredstvima i . javnog morala ili pravnog interesa trećih osoba. . .moţe iznositi činjenice koje mogu uticati na rješenje stvari i pobijati tačnost navoda koji se ne slaţu s njenim navodima. postojanje braka. Protiv zaključka kojim se obustavlja postupak dopuštena je posebna ţalba. Poravnanje mora biti uvijek jasno i određeno . svjedocima i vještacima preko sluţbene osobe koja vodi postupak. . Ako se utvrdi da bi poravnanje bilo na štetu javnog interesa. Organ uprave moţe donijeti rješenje po skraćenom postupku pod uslovom: da je stranka uz zahtjev dosatvila dokaze iz kojih se moţe utvrditi da su ispunjenje odreĎene pravne pretpostavke da se donese rješenje. ili postupak prekinuti dok nadleţni organ to pitanje ne riješi. i ne smiju biti na štetu javnog interesa. .odreĎuje usmene rasprave i saslušanje. Ovjeren prepis zapisnika predat će se strankama ako ga traţe. Poravnanje je zaključeno kad stranke poslije pročitanog zapisnika o poravnanju potpišu zapisnik. Prethodno pitanje – kada organ uprave u fazi rješavanja odreĎene upravne stvari naiĎe na neko na pitanje koje je potrebno prethodno utvrditi jer od te činjenice zavisi ishod postupka. Dok organ koji vodi postupak ne donese zaključak o obustavljanju postupka i ne dostavi ga stranci. sam raspraviti to pitanje. postojanje krivičnog djela i sl. ili ako se radi o opće poznatim činjenicama. potpuno ili bar u pojedinim spornim tačkama.da se izjasni o svim okolnostima i činjenicama koje su iznesene u ispitnom postupku.

ako postoji ozbiljna i neposredna opasnost ometanja usmene rasprave. Isto tako. a iz cjelokupnog stanja stvari se moţe pretpostaviti da je stranka zahtjev povukla. U pitanju postojanja krivičnog djela i krivične odgovornosti učinioca . uviĎaj. ili kad je to zakonom odreĎeno. O isključenju javnosti donosi se zaključak . organ koji vodi postupak vezan je pravomoćnom presudom krivičnog suda kojom je optuţeni oglašen krivim. Sluţbena osoba koja vodi postupak moţe isključiti javnost za cijelu usmenu raspravu ili samo za jedan njen dio:     ako to zahtijevaju razlozi morala ili javne sigurnosti. ako je to potrebno radi pravilnog rješenja stvari. poslovnu. Osobama koje se pozivaju na usmenu raspravu mora se ostaviti dovoljno vremena da se pripreme za raspravu i da na nju doĎu na vrijeme i bez vanrednih troškova. a mora je odrediti: 1. Usmena rasprava Usmenu raspravu zakazuje sluţbena osoba na svoju inicijativu ili na prijedlog stranke. Protiv zaključka o tome dopuštena je posebna ţalba. Organ koji vodi postupak duţan je da i javno objavi određivanje usmene rasprave: kad postoji opasnost da se pojedinačni pozivi neće moći na vrijeme dostaviti. ne 18 . utvrĎivanja očinstva. Dokazi se. Ako se ne moţe pretpostaviti da je stranka sama povukla zahtjev. naučnu ili umjetničku tajnu. sluţbena osoba koja vodi postupak obustavit će postupak. profesionalnu. Pozvanim osobama ostavit će se. po pravilu. prema okolnostima slučaja. riješenje takvog pitanja ima pravno djelovanje samo u stvari u kojoj je to pitanje riješeno.postupka donosi se zaključak . Pri priopćavanju rješenja javnost se ne moţe isključiti. u stvarima u kojima učestvuju dvije ili više stranaka s protivnim interesima. osim ako je zaključak donio drugostepeni organ. kad postoji vjerovatnoća da ima zainteresiranih osoba koje se još nisu pojavile kao stranke. Na usmenoj raspravi treba da se pretrese i utvrdi ono što je predmet ispitnog postupka. protiv kog je dopuštena posebna ţalba. vještaci. kad se ima izvršiti uviĎaj ili saslušanje svjedoka ili vještaka. Prijedlog za isključenje javnosti moţe staviti i zainteresirana osoba. DOKAZIVANJE Činjenice na osnovu kojih se donosi rješenje utvrĎuju se dokazima. svjedoci. sluţbena osoba će. Ako stranka protiv koje je pokrenut postupak neopravdano izostane mada je uredno pozvana. provesti raspravu bez te osobe ili će je odgoditi. kao što su: isprave. na po stojanje braka. Organ koji vodi postupak mora prekinuti postupak kad se prethodno pitanje odnosi na postojanje krivičnog djela . izjava stranke. ako treba da raspravlja o okolnostima koje predstavljaju sluţbenu. po pravilu osam dana od dostavljanja poziva do dana rasprave. izvode pošto se utvrdi šta je u činjeničnom pogledu sporno ili šta treba dokazivati. ili ako bi se postupak u javnom interesu morao nastaviti po sluţbenoj duţnosti. Ako je organ raspravio prethodno pitanje. Ne treba dokazivati činjenice koje su opće poznate. sluţbena osoba koja vodi postupak moţe provesti raspravu i bez nje. Kao dokazno sredstvo upotrijebit će se sve što je podesno za utvrĎivanje stanja stvari i što odgovara pojedinom slučaju. mada je uredno pozvana. ili kad to nalaţu drugi slični razlozi. koji mora biti obrazloţen i javno objavljen. odnosno mikrofilmska kopija isprave ili reprodukcije te kopije. a moţe na njen trošak i odgoditi usmenu raspravu. ili 2. Ako na usmenu raspravu ne dođu stranke po čijem je zahtjevu postupak pokrenut. ako treba da se raspravlja o odnosima u nekoj obitelji. kada je to potrebno za razjašnjenje stvari. Usmena rasprava je javna.

ako je takvu mikrofilmsku kopiju. o onome što je stranka povjerila svjedoku kao svom punomoćniku. a i da svjedoči. duţni su da daju podatke u slučajevima ako je to propisano zakonom. Izjava se unosi u zapisnik.Svjedok moţe uskratiti svjedočenje u slučajevima zakonom odreĎenim. Organ uprave je duţan na zahtjev graĎana izdati uvjeranje u roku od 5 dana od dana podnesenog zahtjeva. ali je dopušeno dokazivati nepostojanje tih činjenica. Takva isprava dokazuje ono što se u njoj potvrĎuje ili odreĎuje. Uviđaj UviĎaj se vrši kad je za utvrĎivanje neke činjenice ili za razjašnjenje bitnih okolnosti potrebno neposredno opaţanje sluţbene osobe koja vodi postupak. odnosno reprodukcija te kopije nije vjerna originalu. srodnika po krvi u pravoj liniji. odnosno reprodukciju te kopije. znatnoj imovinskoj šteti ili krivičnom gonjenju sebe. Usmena izjava stranke moţe se uzeti kao dokazno sredstvo Ako za utvrĎivanje odreĎene činjenice ne postoji neposredan dokaz. Sluţbena evidencija Je evidencija koja je ustanovljena zakonom ili nekim drugim podzakonskim aktom. (na pojedina pitanja na koja bi odgovor izloţio teškoj sramoti. izdao organ u granicama svoje nadleţnosti. ako ovim zakonom nije drukčije odreĎeno. Svjedoci Svjedok moţe biti svaka fizička osoba koja je bila sposobna da opazi činjenicu o kojoj ima da svjedoči i koja je u stanju da to svoje opaţanje saopći. Organi uprave su duţni izdavati uvjerenja i ako ne vode sluţbenu evidenciju ako je to propisano zakonom. Stranke imaju pravo dokazivati da činjenice iz javne isprave nisu istinite. U postupku dokazivanja. odnosno institucija koja ima javne ovlasti ili drugo pravno lice. Sluţbena evidenicja je evidencija koja je propisana zakonom ili drugim provedbenim propisom. Dopušeno je dokazivati da mikrofilmska kopija. 19 . donijeće rješenje kojim odbija stranku sa podnesenim zahtjevom. Osoba koja u postupku učestvuje u svojstvu sluţbene osobe ne moţe biti svjedok.) Svjedok će se prethodno upozoriti da je duţan da govori istinu. Organi uprave i u onim slučajevima u kojima ne vode evidenciju. o onome o čemu se stranka ili druga osoba ispovijedala svjedoku kao vjerskom ispovjedniku. Svaka osoba koja se kao svjedok poziva duţna je da se odazove pozivu. Javne isprave – isprave koje je izdao nadleţni organ u okviru svoje nadleţnosti i koje su prilagođene elektronskoj obradi. Prije uzimanja izjave stranke sluţbena osoba koja vodi postupak duţna je upozoriti stranku na krivičnu i materijalnu odgovornost za davanje laţne izjave.. pa će mu se predočiti i posljedice dvanja laţnog iskaza. izjednačava se s javnom ispravom. a u pobočnoj liniji do trećeg stupnja zaključno. Uvjerenje – javna isprava koju izdaje organ na osnovu sluţbene evidencije.treba dokazivati činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja. donosi rješenje jer rješava u meritumu. Ako organ neće da izda uvjerenje. Ako organ utvrdi u postupku da ne moţe izdati uvjerenje. ili se takva činjenica ne moţe utvrditi na osnovu drugih dokaznih sredstava. ako zakonom nije drukčije odreĎeno. odnosno reprodukcije te kopije. da ne smije ništa prešutjeti i da moţe na svoj iskaz biti zaklet. mikrofilmska kopija isprave. svog bračnog druga i td.

ko ih je duţan platiti: kome i u tom roku. broj i datum . provedeni postupk. u slučajevima predviĎenim ovim zakonom. po prijedlogu stranke ili po sluţbenoj duţnosti. Obrazloţenje rješenja sadrţi: ukratko zahtjev stranke. uvod. u kom roku. rješenje se moţe donijeti i usmeno. Sve tri vrste rješenja smatraju se u pogledu pravnih lijekova i izvršenja kao samostalno rješenje. odreĎujući njihov iznos. on moţe. takvo se rješenje donosi na osnovi podataka koji postoje u času njegovog donošenja. dopunsko i privremeno rješenje Djelimično rješenje . Iznimno. te se navodi naziv organa kome se ţalba izjavljuje. Ako se rješenjem nalaţe izvršenje kakve radnje. mora se izdati napismeno. U takvom rješenju mora biti izrično naznačeno da je privremeno. 20 . propis o nadleţnosti tog organa. Rješenje potpisuje sluţbena osoba koja je ovlaštena da donosi rješenje. Dispozitivom se rješava o predmetu postupka u cjelosti i o svim zahtjevima stranaka o kojima u toku postupka nije posebno riješeno. Oblik i sastavni dijelovi rješenja: Svako rješenje mora se kao takvo označiti. 5. Dispozitivom se moţe riješiti i o troškovima postupka. Kad je propisano da ţalba ne odgaĎa izvršenje rješenja. i kad se pokaţe svrsishodnim da se o tom tačkama riješi posebnim rješenjem. u dogovoru sa drugim organom. ako ih je bilo. Ako se u dispozitivu ne rješava o troškovima. Kad se protiv rješenja moţe pokrenuti upravni spor. ime stranke i njenog zakonskog zastupnika ili punomoćnika ako ga ima i kratko označenje predmeta postupka. 4. I kad se rješenje objavi usmeno. Rješenje se mora dostaviti stranci u originalu ili u ovjerenom prepisu. Uputstvom o pravnom lijeku stranka se obavještava da li protiv rješenja moţe izjaviti ţalbu ili pokrenuti upravni spor ili drugi postupak pred sudom.Ako nadleţni organ nije rješenjem odlučio o svim pitanjima koja su bila predmet postupka. uz prethodno pribavljenu saglasnost ili mišljenje drugog organa. donijeti posebno rješenje o pitanjima koja već donesenim rješenjem nisu obuhvaćena (dopunsko rješenje). Dopunsko rješenje . Dispozitiv mora biti kratak i odreĎen. nadleţni organ moţe donijeti rješenje samo o tim tačkama. Rješenje moţe donijeti organ uprave samostalno. 2. Uvod rješenja sadrţi: naziv organa koji donosi rješenje. Pismeno rješenje sadrţi: naziv organa. Rješenje se donosi pismeno. samo su neke od njih dozrele za rješenje. u dispozitivu će se odrediti i rok u kome se ta radnja ima izvršiti. dispozitiv (izreku). obrazloţenje. 1.RJEŠENJE – donose ga organ uprave i institucije koje imaju javna ovlaštenja na osnovu provedenog postupka.Kad se o jednoj stvari rješava u više tačaka. Djelimično.. Privremeno rješenje – je rješenje kojim se privremeno ureĎuju sporna pitanja ili odnosi. potpis ovlaštene sluţbene osobe i pečat organa. sukladno ovom zakonu. navest će se da će se o njima donijeti poseban zaključak. u uputstvu se navodi naziv i sjedište suda kom se tuţba podnosi. uputstvo o pravnom lijeku. Rješenjem o glavnoj stvari koje se donosi nakon okončanja postupka ukida se privremeno rješenje donijeto u toku postupka. to mora biti navedeno u dispozitivu. 3. provedene dokaze i šta je bilo opredjeljenje organa da riješi na način kako je rješeno.

U upravnom postupku. tuţitelj. ali ţalbu ne mora posebno obrazloţiti. zakon predviĎa da se protiv ovih konačnih prvostepenih rješenja moţe pokrenuti upravni spor kod nadleţnog suda (kantonalni sudovi). kantonalni i drugi organi propisani propisom općinskog/gradskog vijeća. ali je ţalilac duţan da obrazloţi zbog čega ih nije iznio u prvostepenom postupku. Ako je ţalba predata ili poslata neposredno drugostepenom organu. on je odmah šalje organu prvog stupnja. Ako je rješenje donijela organizaciona jedinica u okviru federalnog ministarstva nadleţni drugostepeni organ je ministar ili ministarstvo. izuzev kada jedna stranka navodi nove činjenice i nove dokaze. Ako je rješenje donio kantonalni organ uprave a osnov za donošenje je bio kantonalni propis. Ombudsmen ne moţe uloţiti ţalbu. Isto tako. ime i prezime. Rok za ţalbu za svaku osobu i za svaki organ kojima se rješenje dostavlja računa se od dana dostavljanja rješenja.2007. godine . Predaja ţalbe: ţalba se predaje poštom ili se šalje neposredno organu.nastavak ZUP-a Sadudin Kratović REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI Ţalba – Protiv rješenja donesenog u prvom stupnju stranka ima pravo ţalbe Ţalbu protiv I stepenog rješenja moţe uloţiti stranka i lica koja imaju pravni interes. 21 . Ţalba se ne moţe uloţiti: protiv rješenja domova parlamenta FBiH ( ne protiv parlamenta. Npr. ţalbe se ne dostavljaju nikome na odogovor. a u posebnom ispitnom postupku rok je 60 dana. adresa podnosioca ţalbe i potpis. Dovoljno je da ţalilac izloţi u kom je pogledu nezadovoljan rješenjem. a u slučaju kada nije potrebno provoditi ispitni postupak rok je 30 dana. drugostepeni organ je kantonalni organ koji je propisan tim kantonalnim propisom. ali moţe pokrenuti upravnni spor. U takvom slučaju organ dostavlja svakoj takvoj stranci prepis ţalbe i ostavlja joj rok da se o novim činjenicama i dokazima izjasni. označujući naziv organa koji ga je donio. Organi nadleţni za rješavanje po ţalbi – Nadleţnost za II stepeno rješavanje zavisi od toga koji propis je primijenio I stepeni organ kada je rješavao. i broj i datum rješenja. Rok za ţalbu je 15 dana po ZUP-u. pravobranitelj. protiv rješenja Vlade FBiH i Vlade kantona. Nadleţni organ moţe da bude federalni. 16. Ovaj rok ne moţe biti kraći od 8. ni duţi od 15 dana. Ţalba treba da sadrţi: rješenje koje se pobija. i rješenja zakonodavnih tijela kantona. kandidati često griješe pa navode samo «Parlament» a ne domove). ali se drugim zakonom moţe propisati i drugačiji rok. ako je rješenje donio kantonalni organ po federalnom propisu. a prvo se predaje organu koji je donio rješenje da bi on mogao kopmpletirati spis zajedno sa ţalbom i dostaviti ga drugostepenom organu. protiv rješenja općinskog i gradskog vijeća. Ispravljanje rješenja – mogu se ispravljati samo tehničke greške. Ispravka se vrši zaključkom.Rokovi za donošenje rješenja: u skraćenom postupku je 15 dana. po ţalbi će rješavati nadleţni federalni organ iz odreĎene nadleţne oblasti. zavisno kako je propisano tim propisom.U ţalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi. već domova.06.

nepravovremena ili izjavljena od neovlaštene osobe. a da je to moglo uticati na rješavanje stvari. odnosno da joj se pruţi mogućnost da se izjasni o takvim činjenicama i okolnostima. Organ koji je donio rješenje upotpunit će postupak i onda kad ţalilac iznese u ţalbi takve činjenice i dokaze koji bi mogli uticati na drugačije rješenje stvari. Kad organ koji je donio rješenje utvrdi da je podnesena ţalba dopuštena. Ako je jednostranačko postupanje. Vazno: Organ treba da zakaţe dopunsku rasprava (ako se radi o dvostranačkim predmetima). duţan je. pravovremena i izjavljena od ovlaštene osobe. stvar riješiti drugačije i novim rješenjem zamijeniti rješenje koje se ţalbom pobija. stranka ima pravo ţalbe. a nije sukladno odredbama zakona novim rješenjem zamijenio rješenje koje se ţalbom pobija. poslati ţalbu organu nadleţnom za rješavanje o ţalbi. a najkasnije u roku od osam dana od dana prijema ţalbe. Nedopuštenu. Protiv novog rješenja stranka ima pravo ţalbe. Drugostepeni organ moţe: 1. Ako ţalbu ne odbaci. Ako organ prvog stupnja koji je donio rješenje utvrdi da je ţalba opravdana. nepravovremenu ili od neovlaštene osobe izjavljenu ţalbu organ I stepena odbacit će svojim rješenjem Protiv rješenja kojim je ţalba odbačena. u granicama zahtjeva stranke. on je duţan postupak upotpuniti u skladu s odredbama ovog zakona. ili ga izmijeniti. Organ I stepena ispituje da li je ţalba dopuštena . I stepeni organ moţe izmijeniti svoje prethodno rješenje i na taj način ne opterećuju II stepeni organ (odmah da riješi po ţalbi). poništiti rješenje u cjelosti ili djelimično. pravovremena i izjavljena od ovlaštene osobe. ali je u ţalbi opravdao to propuštanje. Nakon provoĎenja postupka prvostepeni organ moţe uvaţiti zahtjev iz ţalbe i donijeti novo rješenje. pa onda da donese I stepeno rješenje. Kad je riješenje doneseno bez prethodno provedenog posebnog ispitnog postupka koji je bio obavezan. odbiti ţalbu. prvostepeni organ je duţan da provede taj postupak.Rad I stepenog organa po ţalbi Ţalba se predaje I stepenom organu. Uz ţalbu je duţan priloţiti sve spise koji se odnose na predmet. II stepeni organ Ako je ţalba nedopuštena. Drugostepeni organ će odbiti ţalbu: 22 . ili mu je bila data a on je propustio da je koristi. moţe stvar riješiti drugačije i novim rješenjem zamijeniti rješenje koje se ţalbom pobija. odbacit će je rješenjem organ koji je nadleţan za rješavanje o ţalbi. ili kad stranci nije bila data mogućnost da se izjasni o činjenicama i okolnostima koje su od vaţnosti za donošenje rješenja. 2. a stranka u ţalbi traţi da se ispitni postupak provede. Protiv novog rješenja stranka ima pravo ţalbe. ako je ţaliocu morala biti data mogućnost da sudjeluje u postupku koji je prethodio donošenju rješenja a ta mu mogućnost nije bila data. Ako organ koji rješava o ţalbi utvrdi da je ţalba opravdana riješit će ujedno i o ţalbi koja je bila odbačena. Prema rezultatima dopunjenog postupka organ koji je donio rješenje moţe. a prvostepeni organ je propustio da je zbog toga odbaci. drugostepeni organ uzima predmet u rješavanje. a nije potrebno provoditi novi ispitni postupak. Ako organ koji je donio rješenje utvrdi povodom ţalbe da je provedeni postupak bio nepotpun. bez odgaĎanja.

on će svojim rješenjem poništiti prvostepeno rješenje i vratiti predmet prvostepenom organu na ponovni postupak. a ne zbog onih koji su u rješenju navedeni. da je pogrešno primijenjen pravni propis na osnovu koga se rješava stvar. ali da se cilj zbog koga je rješenje doneseno moţe postići i drugim sredstvima povoljnijim za stranku. Protiv novog rješenja stranka ima pravo ţalbe. on će upotpuniti postupak i otkloniti izloţene nedostatke. kad drugostepeni organ utvrdi da je prvostepeno rješenje na zakonu zasnovano. ako se tim ne vrijeĎa pravo druge osobe. da donese novo rješenje. on će svojim rješenjem poništiti prvostepeno rješenje i sam riješiti stvar. ili da je dispozitiv pobijenog rješenja nejasan ili je u protivrječnosti s obrazloţenjem. Ţalba kad prvostepeno rješenje nije doneseno u zakonskom ro ku Akoprvostepeni organ nije donio rješenje u zakonskom roku. 2. da se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od uticaja na rješenje stvari. poništit će to rješenje po sluţbenoj duţnosti i dostaviti predmet nadleţnom organu na rješenje. 6. on će svojim rješenjem poništiti prvostepeno rješenje i sam riješiti stvar. Ako utvrdi da su u prvostepenom postupku činjenice nepotpuno ili pogrešno utvrĎene. a prvostepeni organ je duţan u svemu da postupi po drugostepenom rješenju i bez odgaĎanja. Ako utvrdi da će nedostatke prvostepenog postupka brţe i ekonomičnije otkloniti prvostepeni organ. da je u istoj upravnoj stvari već jednom poništeno prvostepeno rješenje. U tom slučaju drugostepeni organ je duţan svojim rješenjem da ukaţe prvostepenom organu u kom pogledu treba upotpuniti postupak. Ako utvrdi da je u prvostepenom postupku učinjena nepravilnost koja čini rješenje ništavim. a najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema predmeta. Ako utvrdi da je prvostepeno rješenje donio nenadleţan organ. on će u svom rješenju izloţiti te razloge. da je iz utvrĎenih činjenica izveden pogrešan zaključak glede činjeničnog stanja. Radi pravilnog rješenja stvari drugostepeni organ moţe povodom ţalbe izmijeniti prvostepeno rješenje u korist ţalioca i mimo zahtjeva postavljenog u ţalbi.- kad utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu zasnovano. 5. Ako drugostepeni organ utvrdi da je rješenje pravilno glede utvrĎenih čijenica i u pogledu primjene zakona . ili ga izmijeniti: 1. ali zbog drugih razloga. 4. Po zakonu imaju dva roka za rješavanje po zahtjevu – 30 dana ako ne treba provoditi poseban ispitni postupak i 60 dana kada treba provoditi. stranka moţe izjaviti ţalbu a II stepeni organ je duţan odmah. a ţalba neosnovana kad utvrdi da je u prvostepenom postupku bilo nedostataka. a ţalbu odbiti. 3. a najkasnije u roku od 3 dana od prijema ţalbe traţiti da mu I stepeni organ odmah dostavi sve spise predmeta i da pismeno iznese razloge zbog kojih rješenje 23 . a u okviru zahtjeva postavljenog u prvostepenom postupku. 7. a posebno ako prvostepeni organ nije u svemu postupio po drugostepenom rješenju ili ako utvrdi da je na osnovu slobodne ocjene trebalo donijeti drugačije rješenje. ali da su oni takvi da nisu mogli uticati na rješenje stvari. Drugostepeni organ će poništiti rješenje u cjelosti ili djelimično. izmijenit će prvostepeno rješenje u tom smislu. Ako drugostepeni organ utvrdi da su u prvostepenom rješenju pogrešno ocijenjeni dokazi. Ako II stepeni organ utvrdi da se na osnovu činjenica utvrĎenih u upotpunjenom postupku stvar mora riješiti drugačije nego što je rješena prvostepenim rješenjem. proglasit će takvo rješenje ništavim.

ako je to moguće.Ako II stepeni organ utvrdi da rješenje nije doneseno u roku zbog opravdanih razloga. Onda on traţi od I stepenog zašto nije riješio. ali organ koji je nadleţan za odlučivanje o prijedlogu za obnovu postupka. ako osobi koja je trebala sudjelovati u postupku nije data mogćnost sudjelovanja. II stepeni organ ima kratak rok (3 dana) za rješavanje po ţalbi. Rješenje drugostepenog organa doneseno po ovoj odredbi je konačno. ako je rješenje donijela sluţbena osoba koja nije bila ovlaštenja za njegovo donešenje. Drugostepeni organ moţe sam riješiti ako postoji dovoljno dokaza.nije doneseno u roku. ili zbog krivice stranke. Postoji takoĎer i subjektivni rokovi (30 dana od dana saznanja) i objektivni 5 godina. VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI –uvijek pita 1. organ koji je donio rješenje. ako je na temelju saslušanja stranke doneseno rješenje a dokaţe se da je iskaz bio neistinit. ako smatra da će prijedlog za obnovu biti uvaţen. a prvostepeni organ je duţan u roku od 5 dana isti dostavit drugostepenom organu. Kako će taj nadleţni organ riješiti? Ako naĎe da ima osnova. O prijedlogu za obnovu postupka rješava organ koji je donio konačno rješenje. Ko moţe podnijeti zahtjev? Stranka u upravnom postupku.. iako je učinjena vjerovatnom on će prijedlog odbiti. (ima ih ukupno 11. Ako ovo nije slučaj. Računa se od dana predaje ţalbe. ne mora nikakav postupak provoditi ako ocijeni da činjenica koju stranka navodi nije od značaja za predmet. sam će provesti postupak i svojim rješenjem riješiti stvar. on će riješiti stvar prema spisima predmeta i donijet će svoje rješenje. Izuzetno.Ako II stepeni organ utvrdi da razlozi zbog kojih rješenje nije doneseno u roku nisu opravdani. Podnosi se prijedlog za obnovu postupka. onda će II stepeni riješiti predmet. onda će II stepeni naloţiti I stepenom da riješi u roku od najčešće 15 dana. a u cilju povećanja efikasnosti. Razlozi: ako se sazna za nove činjenice ili se pribave novi dokazi koji bi. (Nema više institucija koja vrše javna ovlaštenja – već pravne osobe koje vrše javna ovlaštenja. onda je na stranci teret dokaza. Prijedlog za obnovu postupka. ne odgađa izvršenje rješenja po kome se obnova traţi. po pravilu. odredit će s I stepenom organu rok za donošenje rješenja. Ţalba zbog ćutanja uprave – drugostepeni organ će u roku od 3 dana traţiti spis od prvostepenog organa. Stranka koja podnosi prijedlog duţna je da učini vjerovatnim da postoji razlog za obnovu i da podnese prijedlog u predviĎenom roku. moţe po sluţbenoj duţnosti ili na zahtjev stranke riješiti da se odgodi izvršenje 24 . a ako se stvar ne moţe riješiti prema spisima predmeta. a moţe i duţe u izuzetnim slučajevima (ako se temelji na nekoj presudi koja naknadno bude ukinuta). Sve dok ne ode stranci rješenje se ne smatra da je doneseno. Ako je I stepni organ nije riješio zbog krivice stranke. . NAUČITI OVO IZ ZAKONA O ORGANIZACIJI ORGANA UPRAVE: Povjeravanje javnih ovlaštenja) ZUP BiH (SGBIH 29/02) – uglavom ga ne pitaju. doveli do drukčijeg odlučenja u toj upravnoj stvari. Ponavljane postupka se odobrava zaključkom i istovremeno se odreĎuje koje radnje će se provesti. ne mora se donijeti zaključak nego se odmah počne sa obnovnim radnjama. ( Ukratko: Ukoliko se predmet pred I stepeim organom ne rješava – onda se izjavljuje ţalba.) Rok za rješavanje po ţalbi je 30 dana. I stepeni organ je obavezan postupiti po tom traţenju u roku koji odredi II stepeni organ s tim da taj rok ne moţe biti duţi od 5 dana. koji ne moţe biti duţi od 15 dana i vratiti mu sve spise predmeta na rješavanje. ili ako utvrdi da će prvostepeni efikasnije riješiti moţe dostaviti njemu predmet koji mora u roku od 15 dana donijeti rješenje. Obnova postupka – moţe se traţiti samo za konačan akt (protiv kojeg se ne moţe izjaviti ţalba). da su bili poznati.. dovoljno je da se zna 3-4). .

ako je rješenje doneseno kao posljedica prisile.  U ovim slulčajevima se rješenje poništava po pravu nadzora: kada rješenje donese organ uprave koji nije nadleţan. ako uvaţava sve zahtjeve tuţbe. Ukidanje i mjenjanje pravosnaţnog rješenja uz pristanak ili na zahtjev stranke – ako je pravosnaţnim rješenjem stekla neko pravo. protiv tog zaključka. ucjene i sl (nema roka za podnošenje). odnnosno rješenja moţe se neposredno pokrenuti upravni spor kod nadleţnog suda. Poništavanje i ukidanje rješenja po pravu nadzora (često pitanj e) – treba razlikovati dvoje: u kom dijelu se poništava a u kom ukida rješenje (čl. moţe ga ukinuti ili izmjeniti samo uz saglasnost stranke i ako time ne vrijeĎa pravo treće osobe. Ţalba protiv novog rješenja 25 . Na zahtjev stranke. poništiti ili izmijeniti svoje rješenje iz onih razloga iz kojih bi sud mogao poništiti takvo rješenje. Protiv ovog rješenja se moţe voditi upravni spor. prinude. načelnik opštine umjesto nadleţne sluţbe. 3. 2. ako se donese sloţeno rješenje (u njegovom donošenju učestvuje min. Protiv zaključka donesenog o prijedlogu za obnovu postupka. ako je u istoj upravnoj stvari ranije rješeno na drugačiji način. ako je rješenje donijeo mjesno nenadleţni organ (rok podošenja 5 godina). odnosno prije nego se okonča upravni spor. a ako mu nije dostavljeno. odnosno rješenje donio prvostepeni organ. ili rješenje u obnovi postupka donio drugostepeni organ. (Ako ovakvo rješenje donese viši organ npr. Zaključak kojim se dopušta obnova postupka odgaĎa izvršenje rješenja protiv koga je obnova dozvoljena. a ne moţe se izjaviti ţalba. 4. duţan je da o tome obavijesti stranku. a sudska zaštita nije osigurana ni izvan upravnog spora. 5. Zahtjev za zaštitu zakonitosti – ne pita– Protiv pravomoćnog rješenja donesenog u stvari u kojoj se ne moţe voditi upravni spor . tuţilac ima pravo da podigne zahtjev za zaštitu zakonitosti. ako smatra da je rješe njem povrijeĎen zakon. ako se time ne vrijeĎa pravo stranke u upravnom postupku ili treće osobe. organ donosi po sluţbenoj duţnosti u momentu kad iz tuţbe koju mu je sud dostavio na odgovor i uvidom u cijeli spis utvrdi da je tuţba osnovana Rješenje se donosi u roku koji je sud odredio za davanje odgovora na tuţbu. Zahtjev se moţe podići u roku od 30 dana od dana kad je rješenje dostavljeno tuţitelju. U dvostranačkim predmetima se mora pribaviti saglasnost druge stranke (zato što je ona moţda stekla neko pravo tim rješenjem čije se ukidanje traţi).ako je njime očigledno povrijeĎen materijalni zakon (rok za podnošenje je 1 godina).(rokovi za podnošenje u prethodna 3 slučaja su 3 godine). Izmjenjeno rješenje će dostaviti sudu i stranci. Rješenje o poništavanju ili izmjeni rješenja. 2 organa – jedan organ donosi rješenje uz prethodnu saglasnost drugog organa) a da nije bilo pribavljeno mišljenje ili saglasnost drugog organa a bilo je obavezno da se to uradi. a organ koji ga je donio smatra da je nepravilno primjenjeno materijalno pravo.u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja stranci. O ovom zahtjevu rješava drugostepeni organ. Ako je zaključak . ne moţe se koristiti ova odredba). moţe se ukinuti ili izmijeniti i pravomoćno rješenje koje je nepovoljno po stranku. -  Rješenje će se ukinuti: . moţe se izjaviti ţalba samo kad je taj zaključak.260-265 ZUP) – svi pitaju često. Ako organ utvrdi da nema potrebe da se rješenje ukine ili izmijeni. Mijenjanje i poništavanje rješenja u vezi sa upravnim sporom – Organ protiv čijeg je rješenja pravovremeno pokrenut upravni spor moţe do okončanja spora . To moţe u jednostranačkim predmetima.dok se ne odluči o pitanju obnove postupka. kao i protiv rješenja donesenog u obnovljenom postupku.

javnu sigurnost.ako je doneseno rješenje po sluţbenoj duţnosti a predviĎeno je da se moţe donijeti samo na zahtjev stranke. poništavaju se i pravne posljedice koje je takvo rješenje proizvelo . . uošte nije upravna stvar. Izvršno rješenje moţe se ukinuti ako je to potrebno radi otklanjanja teške i neposredne opasnosti po ţivot i zdravlje ljudi. Stranka koja usljed ukidanja rješenja trpi štetu ima pravo na naknadu samo stvarne št ete. 4. Organ koji sazna za rješenje kojim je povrijeĎen zakon.koje sadrţi nepravilnosti koja je po nekoj izričitoj zakonskoj odredbi predviĎena kao razlog ništavosti Nema rokova za njihovo oglašavanje ništavim. ako ţalba ne odgaĎa izvršenje. 2. ili ako se radi o stvari koja uopšte nije u nadleţnosti organa uprave. Pravne posljedice poništavanja i ukidanja Poništavanjem rješenja i oglašavanjem rješenja ništavim. dostavom stranci rješenja kojim se ţalba odbacuje ili odbija. ovakvo rješenje se moţe konvlaidirati samo ako stranka naknadno pristane na njega. Vanredno ukidanje rješenja – (često pitanje) ovdje se radi o izvršnom rješenju koje je doneseno u skladu sa zakonom. Ukidanjem rješenja ne poništavaju se pravne posljedice koje je rješenje već proizvelo do dana ukidanja. 26 . istekom roka za ţalbu. . dostavom stranci. npr. ako se to ne bi moglo uspješno otkloniti drugim sredstvima. 8. dostavom stranci . 3. odnosno ako je rješenje prvostepenog organa konačno. ali se onemogućava daljnje proizvoĎenje pravnih posljedica ukinutog rješenja . Oglašavanje rješenja ništavim – ništavim se oglašava rješenje: .ako je donijeto rješenje čije je izvršenje nemoguće.dopuštena je samo ako je to rješenje donio prvostepeni organ. protiv takvog rješenja moţe se neposredno pokrenuti upravni spor kod nadleţnog suda. Ako je rješenje donio prvostepeni organ. Izvršenje Rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava se pošto postane izvršno. javni mir i poredak ili javni moral. Na ova rješenja se moţe izjaviti ţalba. - - 7. protiv rog rješenja moţe se pokrenuti upravni spor. ukinuti drugostepeni organ. Protiv rješenja kojim se izvršno rješenje ukida dopuštena je ţalba samo kad je to rješenje donio prvostepeni organ. kojima bi se manje diralo u stečena prava. Rješenje se moţe ukinuti i samo djelimično.ako je u upravom postupku rješeno o stvari iz sudske nadleţnosti. ako ţalba nije dopuštena. odnosno za poništavanje. 6. ili radi otklanjanja poremećaja u privredi. Za rješavanje o zahtjevu za naknadu štete nadleţan je u prvom stepenu sud koji bi po Zakonu o upravnim sporovima bio nadleţan za rješavanje upravnog spora.ukidaju posljedice od dana ukidanja (ex nunc). a povreda moţe biti razlog za obnovu postupka. ako ţalba nije izjavljena. u opsegu koliko je neophodno da se opasnost otkloni ili zaštite navedeni javni interesi.ako svojim izvršenjem to rješenje dovelo do krivičnog djela. Ako je rješenje donio drugostepeni organ. . . duţan je bez odgaĎanja da o tome obavijesti organ nadleţan za pokretanje postupka i donošenje rješenja. ukidanje ili mijenjanje rješenja.od dana donošenja (ex tunc). to rješenje moţe. U suprotnom. Prvostepeno rješenje postaje izvršno: 1. odobrenje za graĎenje.

Organi uprave uspostavljaju pravo sluţnosti. Izvršenje radi osiguranja -Radi osiguranja izvršenja moţe se zaključkom dopustiti izvršenje rješenja i prije nego što je ono postalo izvršno. Rješenje doneseno u upravnom postupku koje sadrţi potvrdu izvršnosti jeste osnov za sudsko izvršenje. Ako se rješenje odnosi na dvije ili više stranaka koje u postupku učestvuju sa istovjetnim zahtjevima. Ako stranka neće da izvrši rješenje. postoje dva načina: . Izvršenje nenovčanih obaveza Izvršenje radi ostvarenja nenovčanih obaveza izvršenika provodi se preko drugih osoba ili prinudom (prisilom). Izuzetno. rješenje postaje izvršno u roku od 15 dana od dana donošenja rješenja. organ čije se rješenje ima izvršiti stavlja na rješenje potvrdu izvšnosti i dostavlja ga radi izvršenja sudu nadleţnom za izvršenje. proteknu rokovi.) 27 . potrebno je da organ nadleţan za provoĎenje administrativnog izvršenja donese po sluţbenoj duţnosti ili na zahtjev traţioca izvršenja zaključak o dozvoli izvršenja. Izvršenje rješenja donesenog u upravnom postupku provodi se radi ostvarivanja novčanih potraţivanja ili nenovčanih obaveza. sudu). Protiv ovog zaključka dopuštena je ţalba nadleţnom drugostepenom organu. Nakon isteka roka od pet godina od dana kad je rješenje postalo izvršno ne moţe se traţiti njegovo izvršenje. Izvršenje radi osiguranja moţe se provoditi administrativnim ili sudskim putem. ali samo protiv osobe koja je učestvovala u zaključivanju poravnanja. Kad se ima provesti sudsko izvršenje rješenja donesenog u upravnom postupku. Zaključkom se utvrĎuje da je rješenje koje se ima izvršti postalo izvršno i odreĎuje način izvršenja. ako bi bez toga moglo biti osujećeno ili znatno oteţeno izvršenje nakon što rješenje postane izvršno. Ako rješenjem nije odreĎen rok za izvršenje radnje. Izvršenje se moţe provesti i na temelju zaključenog poravnanja .prisila novčanim naknadama ( koja prvi put ne moţe biti veća od 50 KM) . Da bi se moglo pristupiti izvršenju rješenja.ako neće onda se ide preko angaţovanjem drugog lica (sruši.Drugostepeno rješenje kojim je izmijenjeno prvostepeno rješenje postaje izvršno kad se dostavi stranci. izvršenje radi ispunjenja novčanih potraţivanja iz primanja na osnovu radnog odnosa moţe se provesti administrativnim putem po pristanku izvršenika. Administrativno izvršenje provodi organ uprave koji je o stvari rješavao u prvom stupnju. UPRAVNI SPOR Zakon o upravnom sporu – SN FBIH 2/98 i 8/00 ŠTA JE UPRAVNI SPOR? (član 1. dostavi se račun organu. ţalba koju podnose bilo koja od tih stranaka sprečava izvršnost rješenja. To izvršenje provodi se po propisima koji vaţe za sudsko izvršenje. Izvršenje radi ispunjenja novčanih potraţivanja provodi se sudskim putem. Izvršenje radi ispunjenja nenovčanih obaveza izvršenika provodi se administrativnim putem. a u slučajevima predviĎenim ovim zakonom-sudskim putem (sudsko izvršenje). Izvršenje rješenja provodi se administrativnim putem (administrativno izvršenje).

Šta je organ u smislu ZUS-a? Pod njima se podrazumijevaju federalni i kantonalni organi uprave.12 ZUS)?1 .Upravni spor se ne moze voditi: 1) protiv akata donesenih u stvarima u kojima je sudska zastita osigurana van upravnog spora. ako smatra da mu je upravnim aktom povrijeĎeno neko pravo. Vodi se spor izmeĎu njih.. Presude u upravnom (član 3. To su prije svega skupine građana. osnovna prava i slobode zagarantovane ustavom FBiH i meĎunarodnim konvencijama. Stranke su: nosilac stanarskog prava i korisnik koji je tokom rata dobio privremeno rješenje. Suština organa uprave je donošenje upravnih akata kojima rješavaju o pravima i obavezama graĎana i pravnih lica u pojedinačnim upravnim stvarima Ko sve moţe pokrenuti upravni spor? ( član 2. Pored toga. Ćutanje administracije? . Izuzetno. Ko sudi? . stranka moze pokrenuti upravni spor kao da joj je zalba odbijena. pravna lica koja imaju javna ovlaštenja (Federalni zavod za PIO). agencije.U upravnim sporovima sudi sudija pojedinac. stranka moţe pokrenuti upravni spor. Postaju pravna lica ako se to reguliše.To je spor o zakonitosti upravnog akta. gradske sluţbe.Šta kada prvostepeni i drugostepeni organ ćuti? (član 11. Upravni akt jeste akt nadleţnog organa kada rješava o izvjesnom pravu ili obavezi pojedinca ili pravnih lica u nekoj upravnoj stvari. Ako ne moţe biti nosilac prava i obaveza ne moţe se pojaviti sa tuţbom u upravnom sporu. određeno naselje. Protiv kojeg upravnog akta se pokreće upravni spor? Konačnog. Moţe i protiv prvostepenog akta na koje nije dozvoljena ţalba. upravne organizacije (direkcije.). organ uprave ali samo pod jednim uslovom: da takvo lice moţe biti nosilac prava i obaveza o kojima se rješavalo u pravnom postupku. Protiv kojih akata se ne moţe voditi upravni spor (čl. Da li u upravnom sporu ima zainteresirana stranka? Da. Primjer: povrat stana.) – Kantonalni sud i to prema sjedištu prvostepenog organa odnosno njegove organizacione jedinice. Protiv čega se pokreće upravni spor? Samo protiv upravnog akta.. Postoji treća stranka koji su mnogi kantonalni sudovi ignorisali: to je vlasnik stana. stranka ima pravo da se obrati svojim zahtjevom drugostepenom organu. općinske sluţbe. u sloţenim predmetima upravnog spora sudi se u vijeću od trojice sudija. i 22. grada ili općine. a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila. Upravni spor moţe pokrenuti i pravobranilac kad je upravnim aktom povrijeĎen zakon na štetu Federacije.) Pojedinac – fizičko lice i pravno lice.oni nisu pravna lica same po sebi. o čemu odlučuje predsjednik vijeća za upravne sporove. Kantona.. Upravni spor moţe pokrenuti i ombudsmen. upravni spor moţe pokrenuti i oni koji nisu ni fizička ni pravna lica.) Ako u upravnom postupku prvostepeni organ protiv cijeg akta je dozvoljena zalba nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom odredjenom kracem roku donio nikakvo rjesenje po zahtjevu. Ako u upravnom postupku drugostupanjski organ nije u roku od 30 dana ili u posebnom propisom odredjenom kracem roku donio rjesenje po zalbi stranke protiv prvostupanjskog rjesenja. koji je takoĎer zainteresovan da taj stan ostane njemu. 1 Često pitanje 28 .)sporu su obavezne prema svakom. zavodi. On se moţe pojaviti u upravnom sporu ako ocijeni da je konačnim upravnim aktom povrijeĎeno ljudsko dostojanstvo. ali je dozvoljeno pokrenuti upravni spor.. MeĎutim ako prvostepeni organ nije donio rjesenje a protiv kojeg zakonom nije dozvoljena zalba. najčešće drugostepenog (u 95% slučajeva). tako da i zainteresovano lice ima u sporu poloţaj stranke Ko rješava upravne sporove?(član 5.

Zakonski razlozi za pobijanje upravnog akta (čl. Svaka stranka je duţna dokazati činjenice na koje se poziva. ili sto je iz utvrdjenih cinjenica izveden nepravilan zakljucak u pogledu cinjenicnog stanja. Moţe se izjaviti i na zapisnik kod nadleţnog suda. Ako sud odbije odgodu. donosioca akta. jer se ista dostavlja drugoj strani na odgovor. Stranka moţe podnijeti organu uprave ili sudu (u tuţbi zatraţi da se odgodi izvršenje i tada se hitno postupa) zahtjev za odgodu (ako hoće da pokrene spor) pod slijedećim uslovima da: da odlaganje nije protivno javnom interesu i da tim odlaganjem nije nanesena šteta drugoj stranci Izuzetak: Kada se stranka obraća organu uprave za odgodu izvršenja i nije uspjela. Uz tuţbu se dostavlja obavezno i akt koji se pobija. 3) u stvarima o kojima neposredno na osnovu ustavnih ovlastenja odlucuju domovi Parlamenta Federacije ili predsjed-nik Federacije i dopredsjednik Federacije odnosno zakonodavno tijelo kantona-zupanije. Prstoznakom se moţe potpisati samo u jednoj situaciji: samo kada nepismena stranka daje punomoć. Tuţba se predaje neposredno ili preporučenom poštom. U tuţbi se ne mogu navoditi nove činjenice i dokazi. (Kako se moţe potpisati stranka u upravnom postupku koja je nepismena? Drugo lice će ga potpisati i osoba koja ga je potpisala ispod naznači svoje ime i prezime i adresu. propis zasnovan na zakonu ili opci akt.) Kada stranka podnese tuţbu u upravnom sporu to ne odgaĎa izvršenje upravnih rješenja (a najčešće se radi o carinama i porezima). Sastav tuţbe? Tuţba mora sadrţavati: ime i prezime tuţitelja i druge lične podatke. Tuţilac moţe odustati od tuţbe sve do donošenja sudske odluke u upravnom sporu. dakle teret dokazivanja je na strankama. ali postoji izuzetak: kada stranka uz tuţbu prilaţe izuzetno jak dokaz koji dovodi u pitanje činjenično stanje iz upravnog postupka. zakonske razloge za pobijanje akta. Moţe se desiti da iz neznanja ili omaškom da tuţba bude predata drugom organu – u tom slučaju se smatra da je predata u roku. Tada sud rješenjem obustavlja postupak. Kada općinsko vijeće donese upravni akt moţe se pokrenuti upravni spor protiv tog akta. u kom pravcu predlaţe da se riješi stvar. ako im je upravni akt dostavljen. Ovaj rok vaţi i za ombudsmene i za pravobranioce. Organ koji donosi rješenj nije i ne moţe biti stranka u postupku. Ona se podnosi u roku od 30 dana od dana kada je stranci dostavljen akt koji se osporava. tada ne moţe isti zahtjev isticati u tuţbi.2) protiv akata donesenih u stvarima o kojima se po izricitoj odredbi zakona ne moze voditi upravni spor. 2) sto je akt donesen od strane nenadleznog organa. A ako im akt nije dostavljen tuţbu mogu podnijeti u roku od 60 dana od dana kada je akt dostavljen stranci u čiju je koris akt i donesen. koji upravni akt se osporava. naznaku tuţenog.) To je organ čiji se upravni akt osoprava. nema prava na ţalbu. 4) ako je nadlezni organ rjesavajuci po slobodnoj ocjeni prekoracio granice ovlastenja koja su mu data pravnim propisima i suprotno cilju u kome je ovlastenje dato.13 ZUS)?2 Upravni akt moze se pobijati: 1) sto u aktu nije nikako ili nije pravilno primijenjen zakon. a narocito ako cinjenicno stanje nije potpuno i pravilno utvrdjeno. on je samo tuţena strana. Tuţba se dostavlja u dva primjerka. Tuţena strana? (član 18. 3) ako se u upravnom postupku koji je aktu prethodio nije postupilo po pravilima postupka. Odgoda izvršenja? (član 19. Upravni spor-postupak? Pokreće se tuţbom. Kada se 2 Često pitanje 29 .

Izostanak stranke sa rasprave ne zadrţava rad suda. Raspravom rukovodi sudija pojedinac odnosno predsjednik vijeća.ako se radi o stvari o kojoj se ne moţe po odredbama zakona voditi upravni spor. Sud moţe iz ovih razloga odbaciti tuţbu u svakom stadiju postupka. koji potpisuju svi članovi vijeća i zapisničar.ili da je očigledno da se upravnim aktom ne dira u pravo tuţioca (ne odnosi se na njega). Ako stranka u sporu zatraţi da prisustvuje nejavnom rješavanju ili da se u predmetu odrţi javna rasprava. . Sud odlučuje većinom glasova sudskog vijeća.Stranke u sporu mogu zatraţiti da prisutvuju nejavnom rješavanju ili da se u predmetu odrţi javna rasprava samo u tuţbi ili odgovoru na tuţbu. ako ih ima. Sud moţe poništiti upravni akt i bez dostavljanja tuţbe na odgovor.i ako već postoji sudska odlika o istoj stvari. Rješavanje suda po tuţbi? Kada sud na raspravi utvrdi drugačije činjenično stanje u odnosu na činjenično stanje utvrĎeno u upravnom postupku i otkloni povrede pravila upravnog postupka. Zapisnik potpisuju predsjednik vijeća odnosno sudija pojedinac i zapisničar. O raspravi se vodi zapisnik u koji se unose samo bitne činjenice i okolnosti kao i izreka odluke. Šta sve moţe tuţilac? O upravnim sporovima sud rješava nejavno.ţalbaupravnom postupku dostavlja na odgovor? Samo u jednom slučaju: kada stranka u ţalbi ističe nove činjenice i dokaze. . po sudiji pojedincu ili na sjednici. sud je duţan obavjestiti stranke i zainteresirana lica.ako je stranka podnijela tuţbu a imala je pravo na ţalbu na prvostepeno rješenje a to pravo nije iskoristila. tada sud ima pravo i obavezu da podnese prijavu disciplinskoj komisiji protiv sluţbenog i odgovornog lica u tom organu. Sud moţe da poništi sve prethodne akte i donese meritornu odluku koja se izvršava. poništiti osporeni upravni akt i prvostepeni upravni akt ako je i on sadrţavao iste nedostatke i predmet vratiti tuţenom ili prvostepenom organu na ponovno rješavanje kada ocijeni da će on brţe i efikasnije provesti postupak i odlučiti o upravnoj stvari. Zakonitost osporenog akta? Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u granicama zahtjeva iz tuţbe. O vijećanju i glasanju vodi se poseban zapisnk. ali pri tome nije vezan razlozima tuţbe. poništit će osporeni upravni akt i prvostepeni upravni akt ako je i on sadrţavao iste nedostatke. Dostava upravnih spisa po tuţbi? Sud je duţan tuţbu dostaviti organu uprave koji je donio upravni akt na odgovor u odreĎenom roku (odgovara se u roku koji nije duţi od 20 dana) Tuţeni je duţan da dostavi upravne spise sudu. sud moţe. te sam rješiti upravnu stvar. na sjednici ili po sudiji pojedincu. odnosno odrţati usmenu raspravu javno (u daljnjem tekstu: rasprava). Vijećanje i glasanje vrši se bez prisustva stranaka. Na ništavost upravnog akta sud pazi po sluţbenoj duţnosti. prijevremena (ćutanje administracije). podnesena od neovlaštenog lica. Kad je u predmetu odlučivano nejavno. ako naĎe da osporeni upravni akt ima takve nedostatke koji sprečavaju ocjenu zakonitosti. TakoĎer moţe tuţbu odbiti i potvrditi upravni akt i to je opet meritorno rješavanje.) Odbačaj tuţbe? Sud će rješenjem odbaciti tuţbu ako je: . Ako ne dostavi spise u ostavljenom roku.ako akt koji se tuţbom osporava nije upravni akt. . . tada organ uprave povrijeĎuje sluţbenu duţnost.neblagovremena. .. sud tada rješava stvar u meritumu (nema poništavanja rješenja i vraćanja na ponovni postupak). 30 . o datumu nejavnog rješavanja i njihovom pravu da tom rješavanju prisustvuju. sud će raspraviti spor i bez prisustva stranaka. ako su za to ispunjeni uvjeti.

donesene u upravnom sporu stranka moze. Šta presuda sadrţi? Presuda. tek onda donosi rješenje kojim odbacuje zahtjev. .obrazlozenje i . Vrhovnom sudu Federacije ili kantonalnom sudu podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke. Pravni lijekovi? 1. broj i datum. Zahtjev sadrzi oznacenje sudske odluke cije se preispitivanje predlaze. neblagovremen ili zahtjev koji je podnijela neovlascena osoba. u nejavnoj sjednici. Zahtjev za vanredno preispitivanje ne moţe se podnijeti zbog povrede pravila postupka koja se odnosi na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Nadleţni sud rjesava o zahtjevu. Ako Vrhovni sud Federacije ili kantonalni ukine sudsku odluku. akorješava kantonalni sud onda koji nisu ucestvovali u donosenju odluke. odnosno rjesenje sadzi: . . Presudom se tuţba moţe uvaţiti na 2 načina: upravni akt se poništava i rješava se upravna stvar tj. 3. predmet vraca na ponovni postupak.Spor se rješava presudom. tako što se tuţba uvaţava ili odbija kao neosnovana. a moţe da tuţbu uvaţi i poništi i prvostepeno i drugostepeno rješenje i vrati na ponovni postupak ali samo kada ocjeni da ovi organi mogu lakše i efikasnije provesti postupak. kao i razloge i obim u kome se predlaze preispitivanje. sud moze ukinuti ili preinaciti sudsku odluku protiv koje je podnesen zahtjev. ako je zalba dozvoljena. O zahtjevu za vanredno preispitivanje odlucuje nadleţni sud vijecu sastavljenom od trojice sudija. a ti su nedostaci takvi da sprječavaju rad suda. U presudi se moraju cijeniti svi navodi tuzbe. odnosno rjesenje izdaje se strankama u ovjerenom prijepisu. Originalnu presudu.pouku o zalbi. presuđuje u meritumu. Ako to ne učini u ostavljenom roku. 2.oznacenje suda. Vrhovnom sudu Federacije stranka moţe podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede federalnog zakona ili drugog federalnog propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari putem kantonalnog suda. Kantonalnom sudu stranka moţe podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede kantonalnog zakona ili drugih kantonalnih propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari.neurednu i to nakon što je pozvato podnosioca zahtjeva koji je bio nepotpun ili nerazumljiv da te nedostatke otkloni.uvod koji obuhvata ime i prezime predsjednika vijeca.nedozvoljen. kratko oznacenje predmeta spora i dan kad je presuda. oznacenje stranaka i njihovih zastupnika. Zahtjev se moze podnijeti u roku od 30 dana od dana dostavljanja stranci sudske odluke protiv koje se podnosi zahtjev.dispozitiv. Ponavljanje postupka? Postupak okoncan presudom ili rjesenjem nadleznog suda ponovit ce se na zahtjev stranke: 1) ako stranka sazna za nove cinjenice ili nove dokaze na osnovu kojih bi spor bio povoljnije 31 . i koji je . Dispozitiv mora biti odvojen od obrazlozenja. Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke – Protiv pravosnazne sudske odluke kantonalnog suda. Presudom se odbija ili uvaţava zahtjev. Presudom kojom se zahtjev uvazava. po pravilu. . odnosno rjesenje izreceno i objavljeno. Nadleţni sud ce odbaciti rjesenjem zahtjev koji je: . Presuda. nego sud. Ako nadleţni organ ne postupi po presudi suda on čini tešku povredu sluţbene duţnosti i tada je sud duţan podnijeti prijavu za pokretanje disciplinskog postupka. odnosno rjesenje potpisuju predsjednik vijeca i zapisnicar.Protiv odluke donesene u upravnom sporu ţalba se ne moţe izjaviti. Ţalba . clanova vijeca i zapisnicara. a pobijanu odluku ispituje samo u granicama zahtjeva.

5) ako stranka nadje ili stekne mogucnost da upotrijebi raniju sudsku odluku donesenu u istom upravnom sporu. Ponavljanje postupka moze se traziti najkasnije u roku od 30 dana od dana kad je stranka saznala za razlog ponavljanja. onda sud moţe da preuzme izvršenje tog rješenja. Postupak zaštite sloboda i prava pojedinaca zaštićenih ustavom federacije? Ovim pravnim sredstvom se dozvoljava da se pobijaju akti koji se inače ne mogu pobijati. isti je duţan u roku od 15 dana donijeti novo rješenje shodno uputama iz sudske presude. 6) ako zainteresiranoj osobi nije bila data mogucnost da ucestvuje u upravnom sporu. Ukoliko ZUS ne sadrţi pojedine odredbe shodno se primjenjuju odredbe ZPP-a. Odluka suda je upravni akt koji se izvršava (ako podlijeţe izvršenju).rijesen za nju da su te cinjenice. Organ koji je ćutao vrši tešku povredu i protiv njega se moţe pokrenuti disciplinski postupak. zahtjev u kojem će zatraţiti da sud koji je poništio upravni akt riješi tu upravnu stvar jer organ uprave ćuti. ili donese rješenje protivno uputama iz presude. Sud presudom rjesava o tuzbi za ponavljanje postupka. a ako on to neće da izvrši. Ovakav zahtjev rješava kantonalni sud. Ovo rješenje treba da izvrši kod koga se te radnje čine ili ne čine. Izuzetno. prilikom saslusanja pred sudom dao lazan iskaz. ponašanju sluţbenog ili odgovornog lica koji svojim radnjama onemogućava stranci da ostvari ustavom zagarantovana prava i slobode. Po proteku pet godina od pravosnaznosti sudske odluke ponavljanje se ne moze traziti. Ponavljanje postupka pokrece se tuzbom. a sud tu stvar mora riješiti u meritumu. ovo se odnosi i na pojedinačne radnje tj. ili ako je svjedok. Ako on to ne učini. a ta presuda je kasnije ukinuta drugom punomocnom sudskom odlukom. i poslije roka od pet godina ponavljanje postupka se moze traziti zbog razloga zakonom odreĎenih. stranka moţe ponovo podnijeti tuţbu sudu. 4) ako je isprava na kojoj se zasniva sudska odluka lazna. Odlučuje se rješenjem. a kojima se krše prava pojedinaca (iz ustava i meĎunarodnih konvencija i sporazuma). odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u ranijem sudskom postupku. Ako se to zaista utvrdi. a odluka suda se zasniva na tom iskazu. 32 . nema više vraćanja predmeta upravnom organu. 2) ako je do odluke suda doslo usljed krivicnog djela suca ili radnika u sudu. 4. 3) ako je odluka zasnovana na presudi donesenoj u krivicnoj ili gradjanskoj stvari. O tuzbi za ponavljanje postupka rjesava sud koji je donio odluku na koju se odnosi razlog za ponavljanje postupka. i to sudija pojedinac koji nije učestvovao u donošenju te odluke. Ako upravni organ nije slijedio upute suda. pod uslovom da nije zajamčena druga sudska zaštita protiv takvih akata. tada postoji mogućnost da kantonalni sud donese rješenje kojim će zabraniti dalje postupanje ili nepostupanje ili će naloţiti da se postupi na odreĎeni način i utvrĎuje odreĎene mjere kako bi se otklonile te negativne posljedice. odnosno. 5. stranka moţe podnijeti tuţbu. Postoji čak i mogućnost novčanog kaţnjavanja (200-800 KM). Protiv odluke suda donesene po tuzbi za ponavljanje postupka mogu se podnijeti pravni lijekovi koji su ovim zakonom dozvoljeni u glavnoj stvari. Obaveznost presude? Ako je presudom poništeno rješenje i vraćeno prvostepenom organu. Osim pojedinačnih akata. Protiv ovog rješenja dozvoljava se podnošenje zahtjeva za vanredno preispitivanje i to vrhovnom sudu FBiH. vjestak ili stranka.

4/04. kao konstitutivni narodi zajedno sa ostalima i graĎani Bosne i Hercegovine bit će proporcionalno zastupljeni. sudije kantonalnih sudova i kantonalni tuţioci nisu drţavni sluţbenici i njihov radno-pravni status se ureĎuje drugim propisima. 49/00. Članovi Parlamenta Federacije. Izuzeće u primjeni 1. Članovi gradskih vijeća i gradonačelnici nisu drţavni sluţbenici i njihov radno -pravni status se ureĎuje drugim propisima. sudije Vrhovnog suda Federacije i federalni tuţioci nisu drţavni sluţbenici i njihov radno-pravni status se ureĎuje drugim propisima. 67/05. članovi skupština kantona. b) transparentnost i javnost. Zapošljavanje i unapređenje Zapošljavanje i unapreĎenje profesionalne karijere drţavnog sluţbenika temelji se na javnom konkursu i profesionalnoj sposobnosti. RADNO PRAVO ZAKON O DRŢAVNOJ SLUŢBI U FBIH (“Sl. 8/06) Proporcionalna zastupljenost U organima drţavne sluţbe Bošnjaci. sudije Ustavnog suda Federacije. 53/00) . novine FBiH” br. Hrvati i Srbi. Novinama FBiH” br.2007. 29/03-Prečišćeni tekst sa izmjenama objavljenim u “Sl.23. 35/03. 3. c) odgovornost. f) politička nezavisnost. 54/04. 39/04. 48/05 i 2/06) Zakon o radu FBiH (SNFBIH 43/99. d) učinkovitost i ekonomičnost. 32/01 i 73/05) Zakon o drţavnoj sluţbi u instistucijama BiH (SG BIH 19/02. članovi Vlade Federacije. 37/04.06. 32/00 i 29/03) Zakon o radu u institucijama BiH (SGBIH 26/04) – ne pitaju Pravilnik o radnoj knjiţici (SNFBIH 42/00. LITERATURA Zakon o drţavnoj sluţbi SNFBIH 67/05 (zadnja izmjena) Zakon o namještenicima SBFBIH 49/05 Zakon o PIO (SNFBIH 29/98. godine Kata Senjak RADNO PRAVO . 17/04. predsjednik i potpredsjednici Federacije. 4. Zakonski principi Drţavna sluţba osigurava poštivanje i primjenu sljedećih principa: a) zakonitost. 26/04. e) profesionalna nepristrasnost. 2. 33 . 23/04. Članovi općinskih vijeća. općinski načelnik svake općine i sudije općinskih sudova nisu drţavni sluţbenici i njihov radno-pravni status se ureĎuje drugim propisima. Članovi kantonalne vlade.

Nametnuti premještaj moţe biti i zamjena sluţbenika sa jednog na drugo radno mjesto. Ukoliko premještaj podrazumijeva i promjenu prebivališta drţavni sluţbenik ima pravo na odgovarajuću naknadu. Protiv rješenja. 2. Sporazumno preuzimanje duţnosti drţavnog sluţbenika iz drugog organa drţavne sluţbe . ako postoje objektivno utvrĎene i neodloţne potrebe sluţbe. pripadnike policije i oruţanih snaga. odlučuje rukovodilac organa drţavne sluţbe. stručni saradnici. osim kada je o vim zakonom i podzakonskim propisima utvrĎeno da odlučuje drugi organ (Agencija i Odbor za ţalbe). 6. Kada rukovodilac organa drţavne sluţbe odluči da popunu upraţnjenog radnog mjesta drţavnog sluţbenika ne vrši Internim premještajem i sporazumnim preuzimanjem duţnosti drţavnog sluţbenika iz drugog organa drţavne sluţbe. Kod odlučivanja o premještaju u obzir se uzimaju ocjene rezultata rada koje je ostvario drţavni sluţbenik koji se premješta. Ostali drţavni sluţbenici su: inspektori. Za donošenje i dostavljanje rješenja drţavnom sluţbeniku.5. odnosno ako se popuna ne vrši na taj 34 . Ovaj zakon se ne primjenjuje na revizore zaposlene u Uredu za reviziju Federacije Bosne i Hercegovine. primjenjuju se odgovarajuće odredbe Zakona o upravnom postupku. Ukoliko u organu drţavne sluţbe postoji upraţnjeno radno mjesto drţavnog sluţbenika u tom slučaju rukovodilac organa drţavne sluţbe prvo razmatra da li moţe na to radno mjesto premjestiti drţavnog sluţbenika koji se nalazi na sličnom radnom mjestu u istom organu drţavne sluţbe. 3. Rukovodeći drţavni sluţbenici su rukovoditelj samostalne uprave i samostalne ustanove. Primjerak rješenja dostavlja se Agenciji. O pravima i duţnostima donosi se rješenje. na osnovu ovog zakona i podzakonskih propisa. drţavni sluţbenik ima pravo u roku od 15 dana od dana prijema rješenja izjaviti ţalbu Odboru drţavne sluţbe za ţalbe (u daljem tekstu: Odbor za ţalbe) radi preispitivanja pravilnosti donesenog rješenja. kao i njegova ukupna stručna sposobnost za obavljanje poslova na radnom mjestu na koje se premješta. O pravima i duţnostima drţavnih sluţbenika iz radnoga odnosa. 4. Odlučivanje o pravima i duţnostima drţavnih sluţbenika 1. Premještaj moţe biti dobrovoljan. Lica zaposlena kao savjetnici nosioca funkcija iz ovog člana nisu drţavni sluţbenici. Preuzimanje se vrši pisanim sporazumom organa drţavne sluţbe od čega se primjerak sporazuma i rješenje o postavljenju dostavljaju Agenciji. 3. pomoćnici rukovoditelja i glavni inspektori (federalni i kanotnalni). pomoćnika rukovodioca organa drţavne sluţbe i glavnog federalnog i kantonalnog inspektora koji se nalaze na poziciji radnog mjesta koja je istovijetna poziciji radnog mjesta na koje se vrši preuzimanje. a izuzetno i nametnut. sekretar organa uprave. Drţavni sluţbenici mogu biti: drţavni sluţbenici i rukovodeći drţavni sluţbenici.Organ drţavne sluţbe moţe sporazumno sa drugim organom drţavne sluţbe istog nivoa vlasti i uz saglasnost ili pisani zahtjev drţavnog sluţbenika preuzeti drţavnog sluţbenika sa iste ili slične pozicije. viši stručni saradnici i stručni savjetnici. Interni premještaj drţavnog sluţbenika 1. Rješenje o premještaju donosi rukovodilac organa drţavne sluţbe. Popuna upraţnjenih radnih mjes ta sa liste prekobrojnih 1. 2. a kod rukovodećih drţavnih sluţbenika moţe preuzimati samo ove rukovodeće drţavne sluţbenike: sekretara organa drţavne sluţbe. uz saglasnost drţavnog sluţbenika koji se premješta.

4. Popuna se vrši prema kriterijima i pravilima za izbor drţavnih sluţbenika koje podzakonskim aktima utvrĎuje Agencija. Troškove objavljivanja javnog konkursa snosi organ drţavne sluţbe za čije se potrebe provodi taj konkurs.  da ima univerzitetsku diplomu najmanje VII.1 Ustava Bosne i Hercegovine.način. a nije dalje rasporeĎen. Zabranjena je diskriminacija na osnovu spola u postupku zapošljavanja i unapreĎenjka drţavnog sluţbenika 2.posebne uvjete utvrĎene pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji . 25. stepena stručne spreme. prekobrojni drţavni sluţbenik ima prednost prilikom ponovnog zaposlenja u organu drţavne sluţbe.  da nije obuhvaćeno odredbom člana IX.  da je stariji od 18 godina. u tom slučaju to radno mjesto Agencija popunjava oglašavanjem javnog konkursa. u skladu sa ovim zakonom. rok i mjesto njihovog podnošenja. Novinama FBiH” i u najmanje 2 dnevna lista koji se distribuiraju na cijeloj teritoriji BiH i na sluţbenoj internet stranici Agencije. kao rezultat disciplinske mjere.opće uvjete iz čl. 35 . Agencija proglašava drţavnog sluţbenika prekobrojnim na prijedlog organa drţavne sluţbe. Javni konkurs objavljuje se najmanje 15. u skladu sa zakonom (posebnim zakonom). Javno oglašavanje 1. smanjenja obima poslova organa drţavne sluţbe ili njegovog ukidanja. u skladu sa zakonom.Da bi bilo postavljeno na radno mjesto drţavnog sluţbenika lice mora ispunjavati sljedeće opće uvjete:  da je drţavljanin Bosne i Hercegovine. Agencija prvo pokušava popuniti to radno mjesto drţavnim sluţbenicima koji se nalaze na listi prekobrojnih drţavnih sluţbenika koju vodi agencija za sve organe drţavne sluţbe u FBiH. 3.  ukoliko je ovo rasporeĎivanje nemoguće. Javni konkurs sadrţi: .  ukoliko je privremeno penzionisanje nemoguće rukovodilac organa drţavne sluţbe razrješava duţnosti prekobrojnog drţavnog sluţbenika koji moţe izjaviti ţalbu Odboru za ţalbe i traţiti preispitivanje svog razrješenja.naziv i opis upraţnjenog radnog mjesta . Opći uvjeti za postavljenje drţavnog sluţbenika . na bilo kojem nivou vlasti u Bosni i Hercegovini. lice nije otpušeno iz drţavne sluţbe. 2.  drţavni sluţbenik koji je proglašen prekobrojnim. te na naknadu za slučaj nezaposlenosti. Drţavni sluţbenik koji je proglašen prekobrojnim se moţe:  rasporediti na slično upraţnjeno radno mjesto drţavnog sluţbenika u drugom organu drţavne sluţbe.spisak potrebnih dokumenata.  da u posljednje tri godine. od dana objavljivanja upraţnjenog radnog mjesta. u tom slučaju rukovodilac tog organa podnosi zahtjev Agenciji za popunu tog radnog mjesta. drţavnom sluţbeniku se nudi prijevremeno penzionisanje.  da je zdravstveno sposobno za obavljanje odreĎenih poslova predviĎenih za to radno mjesto. ovog zakona . dana prije krajnjeg roka za prijave u “Sl. Ukoliko se upraţnjeno radno mjesto u organu drţavne sluţbe ne bi moglo popuniti sa liste prekobrojnih. ima pravo na otpremninu u skladu sa zakonom. Prekobrojnost Prekobrojnost nastaje isključivo kao posljedica reorganizacije. Ukoliko se u organu drţavne sluţbe oglasi upraţnjeno slično radno mjesto u roku od godinu dana od dana razrješenja s duţnosti.

na koji se javni konkurs odnosi i koji imaju akademsko i profesionalno iskustvo u oblastima obuhvaćenim procesom javnog konkursa. Rezervna lista uspješnih kandidata čuva se do isteka probnog rada postavljenoga drţavnog sluţbenika. od kojih je jedan član predstavnik sindikata. način i program polaganja ispita općeg znanja. Potpisani tekst zakletve sastavni je dio personalnog dosjea drţavnog sluţbenika. 4. uz prethodno pribavljeno mišljenje Agencije. s liste uspješnih kandidata koji su prošli javni konkurs. 2. Vlada Federacije. na prijedlog Agencije. 3. b) nezadovoljavajuća. Tekst zakletve utvrĎuje Agencija. Komisije za izbor 1. Probni period 1. od kojih su najmanje dva člana drţavni sluţbenici iz organa drţavne sluţbe. Javni konkurs . 6. Postavljenje drţavnog sluţbenika 1. podzakonskim aktom utvrĎuje uvjete. rukovodilac organa drţavne sluţbe razrješava duţnosti drţavnog sluţbenika. Razriješeni drţavni sluţbenik ima 36 . stepen) koje su ranije postavljene kao drţavni sluţbenici na radna mjesta u drţavnoj sluţbi.Agencija utvrĎuje značaj i sadrţaj javnog konkursa. Javni konkurs sadrţi: a) ispit općeg znanja. 2. Agencija imenuje posebne komisije za izbor koje su nepristrane u provedbi javnog konkursa. b) stručni ispit. Postavljeni drţavni sluţbenik preuzima duţnost polaganjem zakletve vjernosti pred rukovodiocem organa drţavne sluţbe. Period probnog rada drţavnog sluţbenika obuhvata vrijeme uvoĎenja u posao i vrijeme obavljanja duţnosti i ukupno traje šest mjeseci. koji time gubi svoj status bez primanja naknade zbog otpuštanja. rukovodilac organa drţavne sluţbe potvrĎuje postavljenje drţavnog sluţbenika na radno mjesto. Kandidati koji su poloţili stručni upravni ispit ili pravosudni ispit izuzeti su od polaganja ispita općeg znanja. Ocjenjivanje probnog rada rukovodećih sluţbenika vrši rukovodilac organa drţavne sluţbe. Komisiju za izbor sačinjava najmanje tri člana. Postavljenje drţavnog sluţbenika vrši se rješenjem koje se objavljuje na oglasnoj ploči organa drţavne sluţbe i dostavlja drţavnom sluţbeniku. Drţavnog sluţbenika postavlja rukovodilac organa drţavne sluţbe. 2. drţavni sluţbenik prolazi razdoblje probnoga rada. Kada se radi o prvom zapošljavanju u organu drţavne sluţbe. Prije preuzimanja duţnosti. Ukoliko je ocjena rada: a) zadovoljavajuća. b) naziv organa drţavne sluţbe u koji je drţavni sluţbenik postavljen. Nakon prethodno pribavljenog mišljenja od Agencije. Neposredno nadreĎeni drţavni sluţbenik se odreĎuje kao supervizor odgovoran za davanje ocjene rada na kraju probnog perioda. Rješenje o postavljenju sadrţi: a) ime i prezime drţavnog sluţbenika. mogu ostati na tom radnom mjestu u periodu ne duţem od tri godine od stupanja na snagu ovog zakona.Izuzetno od ovih uvjeta. 3. 5. dok se ostali članovi imenuju s liste eksperata koju utvrdi Agencija. općinski načelnik i gradonačelnik postavljaju nadleţne općinske i gradske drţavne sluţbenike sa liste uspješnih kandidata ko ji su prošli javni konkurs. postavljeni drţavni sluţbenik prima pisani opis svog radnog mjesta i opis uvjeta sluţbe. c) naziv radnog mjesta i platni razred. lica sa višom stručnom spremom (VI.

Odsustvo i godišnji odmor Rukovodeći drţavni sluţbenici imaju pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 25 radnih dana i na plaćeno odsustvo od pet radnih dana u jednoj kalendarskoj godini Ostali drţavni sluţbenici imaju pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 20 radnih dana i na plaćeno odsustvo od pet radnih dana u jednoj kalendarskoj godini. Stručno obrazovanje i usavršavanje Drţavni sluţbenici obavezni su da neprestano rade na svom stručnom obrazovanju i usavršavanju. Prijem u radni odnos prvo se vrši sa liste prekobrojnih a tek onda javnim oglašavanjem. ostali zakoni i kolektivni ugovori kojima se ureĎuju prava i obaveze iz radnih odnosa.Vlada Federacije utvrĎuje bliţe uvjete u skladu s kojim drţavni sluţbenik moţe uzeti neplaćeno odsustvo. osim ako ovim zakonom nije drugačije utvrĎeno.Pripravništvo traje godinu dana nakon čega pripravnik stiče pravo prijave na javni konkurs. Ukoliko je drţavni sluţbenik razriješen duţnosti. Neplaćeno odsustvo i rad sa skraćenim radnim vremenom . u skladu sa članom 65. Svi drţavni sluţbenici: a) imaju nesmetan pristup ocjenama svoga rada koje se nalaze u ličnom dosjeu. Radni odnos na odreĎeno ne moţe prerasti u radni odnos na neodreĎeno vrijeme.pravo uloţiti ţalbu Odboru za ţalbe radi preispitivanja odluke. koji se zapošljava na osnovu javnog konkursa kojeg objavljuje Agencija. Rukovodilac organa drţavne sluţbe ocjenjuje rad svih drţavnih sluţbenika. Rezultati ocjene rada uzimaju se u obzir prilikom unapreĎenja i internih premještaja. i kada se moţe duţnost drţavnog sluţbenika obavljati sa skraćenim radnim vremenom.. Godišnji odmor po svim osnovama ne moţe biti duţi od 36 radnih dana. ovog zakona. Pripravnici -Rukovodilac organa drţane sluţbe moţe zatraţiti od Agencije da u drţavnu sluţbu primi pripravnika. 6. b) imaju mogućnost da u odgovarajućem vremenskom roku priloţe pisane informacije uz ocjenu svoga rada i imaju pravo izjaviti ţalbu Odboru za ţalbe radi preispitivanja ocjene o radu. uspješno i izuzetno uspješno.) moţe se primiti drţavni sluţbenik u radni odnos na odreĎeno vrijeme koji traje do povratka odsutnog drţavnog sluţbenika na posao.Na drţavnog sluţbenika primjenjuje se Zakon o radu.Organ drţavne sluţbe duţan je da obavijesti pripravnika o sadrţaju programa i načinu na koji se nadgleda njegov pripravnički rad.Ocjenu rada rukovodećih i drugih drţavnih sluţbenika utvrĎuje rukovodilac organa drţavne sluţbe.U slučaju duţe odsutnosti drţavnog sluţbenika sa posla (bolovanje. porodiljsko odsustvo i sl. najmanje svakih 12 mjeseci. zadovoljavajuće. Propisi o radu i socijalnom osiguranju . Drţavni sluţbenik ima pravo i obavezu učestvovati na savjetovanjima i drugim oblicima obrazovnih 37 . Radni odnos na određeno vrijeme . po prethodno pribavljenom mišljenju Agencije. rukovodilac organa drţavne sluţbe. na prijedlog neposredno nadreĎenog sluţbenika. 5. Ocjena rada . Ukoliko su dvije uzastopne ocjene rada negativne. sljedeći uspješni kandidat s rezervne liste postavlja se na upraţnjeno radno mjesto drţavnog sluţbenika. Drţavni sluţbenik moţe izjaviti ţalbu Odboru za ţalbe radi preispitivanja razrješenja. razrješava duţnosti drţavnog sluţbenika.Rezultati ostvareni u obavljanju poslova u toku perioda koji se ocjenjuje označuju se sljedećim ocjenama: nezadovoljavajuće. Ocjena rada zasniva se na rezultatima postignutim u realiziranju poslova predviĎenih opisom radnoga mjesta i ciljevima koje za dati vremenski period utvrdi neposredno nadreĎeni sluţbenik. Probnom radu ne podlijeţu pripravnici.

d) sticanja drţavljanstva druge drţave suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i njenim zakonima. Drţavni sluţbenik kome prestaje radni odnos. Ţalba odlaţe izvršenje odluke o razrješenju. moţe. u roku od 15 dana od prijema odluke o razrješenju. Disciplinske mjere U slučaju da drţavni sluţbenik učini povredu sluţbene duţnosti mogu se izreći sljedeće disciplinske mjere: 38 . nastalih kao rezultat njegove krivice. koja mora biti obrazloţena. osim u slučajevima prekobrojnosti. Protiv odluke Disciplinske komisije drţavni sluţbenik ima pravo izjaviti ţalbu Odboru za ţalbe radi preispitivanja donesene odluke.Radi pokretanja disciplinskog postupka svi drţavni sluţbenici mogu rukovodiocu organa drţavne sluţbe podnijeti disciplinsku prijavu. g) nezadovoljavajući probni period. odnosno navršenjem 40 godina penzijskog staţa. Disciplinski postupak protiv drţavnog sluţbenika vodi Disciplinska komisija i izriče disciplinske mjere. Disciplinska odgovornost . c) gubitkom drţavljanstva Bosne i Hercegovine. Komisiju čine tri člana. za koje se kasnije pokaţe da su laţni. prema prethodno pribavljenom mišljenju Agencije. sa izuzetkom prestanka radnog odnosa zbog dvije uzastopne negativne ocjene rada. sa izuzetkom prestanka radnog odnosa zbog dvije uzastopne negativne ocjene rada. a rukovodilac organa drţavne sluţbe ne moţe biti član Komisije.Članove Disciplinske komisije imenuje Agencija.Drţavni sluţbenik moţe se smatrati disciplinski odgovornim zbog kršenja sluţbenih duţnosti utvrĎenih ovim zakonom. k) predajom dokumenata ili izjava tokom postupka podnošenja prijava za prijem u drţavnu sluţbu.Drţavni sluţbenik ne ostvaruje pravo na otpremninu ako izgubi svoj status. sa izuzetkom prestanka radnog odnosa zbog dvije uzastopne negativne ocjene rada. b) ispunjavanja zakonskih godina ţivota. i) ako je osuĎen za krivično djelo i zbog izdrţavanja kazne zatvora mora biti odsutan sa rada u drţavnoj sluţbi duţe od šest mjeseci. Postupak za prestanak radnog odnosa Drţavnog sluţbenika razrješava rukovodilac organa drţavne sluţbe. vodeći pri tom računa o podjednakom učestvovanju svih drţavnih sluţbenika. e) prekobrojnošću. Disciplinski postupak protiv drţavnog sluţbenika pokreće rukovodilac organa drţavne sluţbe ili lice koje on odredi. Ţalba se moţe uloţiti u roku od 15 dana od dana prijema odluke Disciplinske komisije. Disciplinski postupak . Agencija izvršava konačna rješenja donesena u disciplinskom postupku. Gradske drţavne sluţbenike razrješava gradonačelnik uz pribavljeno mišljenje Agencije. Prestan ak radnog odnosa drţavnog sluţbenika Drţavnom sluţbeniku prestaje radni odnos u organu drţavne sluţbe u sljedećim slučajevima: a) dobrovoljnim istupanjem iz drţavne sluţbe. O učestvovanju drţavnih sluţbenika na savjetovanjima i drugim oblicima obrazovnih aktivnosti odlučuje rukovodilac organa drţavne sluţbe. Disciplinska komisija tokom postupka pribavlja mišljenje medijatora drţavne sluţbe o podnesenoj disciplinskoj prijavi.Općinske drţavne sluţbenike razrješava općinski načelnik uz pribavljeno mišljenje Agencije. j) na osnovu izrečene disciplinske mjere prestanka radnog odnosa u drţavnoj sluţbi. h) dvije uzastopno negativne ocjene rada.aktivnosti. Naknade . podnijeti ţalbu Odboru za ţalbe. f) odbijanja polaganja zakletve vjernosti i/ili potpisivanja teksta zakletve vjernosti.

b) poziva svjedoke i eksperte kada se to smatra neophodnim. Odbor drţavne sluţbe za ţalbe . Agencija za drţavnu sluţbu . kao i uspostavu i voĎenje registra drţavnih sluţbenika. Agencijom rukovodi direktor Agencije kojeg imenuje Vlada Federacije na osnovu javnog konkursa. odlučuje u drugom stepenu o svim ţalbama koje se izjave na rješenja rukovodioca organa drţavne sluţbe. f) podnosi godišnji izvještaj o stanju kadrova u organima drţavne sluţbe u Federaciji i podnosi svoj plan rada za narednu godinu Vladi Federacije na odobravanje. d) vraćanje na niţu kategoriju u okviru radnih mjesta iz člana 6. preduzeta ili propuštena radnja odnosi. e) prestanak radnog odnosa u drţavnoj sluţbi. organizacijskih poboljšanja i razvoja. c) povlači se sa duţnosti prije isteka mandata samo na inicijativu Vlade Federacije. koju imenuje Vlada Federacije.Vlada Federacije osniva Odbor drţavne sluţbe za ţalbe (Odbor za ţalbe) koji se sastoji od tri člana. na osnovu njihovog radnog iskustva i demonstrirane sposobnosti da obavljaju duţnost u Odboru za ţalbe.a) javna disciplinska opomena.Vlada Federacije osniva Agenciju za drţavnu sluţbu Federacije. na zahtjev i u skladu sa potraţnjom organa drţavne sluţbe. Član Odbora za ţalbe je: a) nezavisan i nepristran. Odbor za ţalbe. u skladu sa ovim zakonom i podzakonskim propisima. b) organa drţavne sluţbe gdje drţavni sluţbenik obavlja svoju duţnost i c) Agencije. Nezavisna komisija za izbor kandidata. e) pruţa stručnu pomoć organima drţavne sluţbe u realiziranju njihove kadrovske politike. o ţalbama koje se izjave na odluke disciplinske komisije i o ţalbama koje se izjave na odluke direktora Agencije. b) ne moţe bit na javnoj funkciji na koju je izabran izravno ili neizravno. c) kaznena suspenzija sa poslova i plaće tokom perioda od dva do 30 dana. 39 . ukoliko je to primjereno situaciji. Agencija vrši sljedeće poslove: a) postavlja drţavne sluţbenike u organima drţavne sluţbe u Federaciji. najmanje jedan mjesec prije roka za predaju molbi. c) organizira i realizira stručno obrazovanje i usavršavanje drţavnih sluţbenika upo slenih u organima drţavne sluţbe. Javni konkurs za popunjavanje slobodnih radnih mjesta u Odboru za ţalbe oglašava se u tri visokotiraţna dnevna lista koji se distribuiraju na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Odbor za ţalbe: a) saslušava podnosioca ţelbe. kao i razvoj drţavne sluţbe. d) organizira edukaciju kandidata za polaganje stručnog ispita za drţavnu sluţbu koji predstavlja uvjet za rad u organu drţavne sluţbe. g) obavlja ostale poslove i zadatke koji su joj ovim zakonom stavljeni u nadleţnost. i to na zahtjev: a) drţavnog sluţbenika na kojeg se sporna odluka. koja je pokrenuta uslijed izuzetnih okolnosti i konsenzusom ostalih članova Odbora za ţalbe. Vlada Federacije imenuje članove Odbora za ţalbe na rok od četiri godine sa mogućnošću ponovnog izbora. u skladu sa zakonom. bira članove Odbora za ţalbe. b) suspenzija prava učestvovanja u javnim konkursima za unapreĎenje u drţavnoj sluţbi u periodu od najviše dvije godine. odnosno ne moţe biti imenovan na radno mjesto u bilo kojem zakonodavnom ili izvršnom organu na bilo kojem nivou vlasti u Federacije i u Bosni i Hercegovini. b) planira i realizira proces zapošljavanja drţavnih sluţbenika. ovog zakona.

odnosno u Bosni i Hercegovini. Popuna upraţnjenog radnog mjesta putem javnog oglašavanja . Rukovodilac organa drţavne sluţbe odlučuje o prijemu namještenika u radni odnos sa liste kandidata koji ispunjavaju sve uvjete javnog oglasa.Ako se upraţnjeno radno mjesto namještenika ne moţe popuniti putem internog oglasa onda se popuna tog radnog mjesta vrši putem javnog oglašavanja. Odluke Odbora za ţalbe moraju biti donesene na zakonskim osnovima i pravilno i potpuno utvrĎenom činjeničnom stanju. 3) spisak dokumenata koje treba podnijeti uz prijavu na oglas. radni odnos moţe zasnovati i osoba sa navršenih 15 godina ţivota. Odluke Odbora za ţalbe su: a) konačne i podlijeţu svakom preispitivanju od nadleţnog suda. 3) platni razred. Prijem u radni odnos vrši se rješenjem koje sadrţi: 1) ime i prezime namještenika koji se prima u radni odnos. Odlučivanje o prijemu namještenika u radni odnos -O potrebi prijema namještenika u radni odnos odlučuje rukovodilac organa drţavne sluţbe u okviru potreba i slobodnih radnih mjesta namještenika utvrĎenih pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji organa drţavne sluţbe. 4) rok trajanja oglasa. Interni oglas sadrţi: 1) naziv radnog mjesta i opis poslova upraţnjenog radnog mjesta. 4) vrijeme trajanja radnog odnosa (neodreĎeno ili odreĎeno vrijeme). Postupak pred sudom moţe se pokrenuti u roku od 30 dana od dana prijema konačne odluke. 2) posebne uvjete utvrĎene za obavljanje poslova tog radnog mjesta. Javni oglas objavljuje se u najmanje tri različita dnevna lista koja se distribuiraju na cijelom području Federacije. 40 . Popuna upraţnjenog radnog mjesta putem internog oglašavanja -Popuna upraţnjenog radnog mjesta u organu drţavne sluţbe prvo se vrši putem preuzimanja namještenika iz drugog organa drţavne sluţbe o čemu se objavljuje interni oglas. d) usvaja poslovnik o svom radu koji se objavljuje u ''Sluţbenim novinama Federacije BiH''. 3) da ima opću zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova radnog mjesta. Za rad na pomoćno-tehničkim i pomoćnim poslovima u organu drţavne sluţbe. Rok za javni oglas ne moţe biti kraći od 15 dana. Pravo prijavljivanja na ovaj oglas imaju namještenici iz organa drţavne sluţbe svih nivoa vlasti u Federaciji. 5) da u posljednje dvije godine od dana objavljivanja javnog oglasa nije otpuštena iz organa drţavne sluţbe kao rezultat disciplinske kazne na bilo kojem nivou vlasti u Federaciji.c) traţi i dobiva sve relevantne informacije od nadleţnih organa. Oglas se objavljuje na oglasnim tablama svih organa drţavne sluţbe. b) dostavit će se podnosiocu u roku od osam dana od dana donošenja. ZAKON O NAMJEŠTENICIMA (Sve identično kao kod sluţbenika) Namještenci su osobe sa SSS i VŠS. Oglas ostaje otvoren najmanje 10 dana od dana objavljivanja. Ustava Bosne i Hercegovine. U radni odnos u organ drţavne sluţbe na radno mjesto namještenika moţe biti primljena osoba koja ispunjava sljedeće opće uvjete: 1) da je drţavljanin Bosne i Hercegovine. 6) da nije obuhvaćena odredbom člana IX 1. 4) da ima vrstu i stepen školske spreme potrebnu za obavljanje poslova radnog mjesta prema pravilniku o unutrašnjoj organizaciji organa drţavne sluţbe. 2) da je punoljetna. 5) adresu za podnošenje prijava na oglas. 2) naziv radnog mjesta i organizacione jedinice u kojoj se radno mjesto nalazi. Primaju se na rad putem ADS.

namješteniku čiji je probni rad ocijenjen nezadovoljavajućom ocjenom. Odredbe Zakona o drţavnoj sluţbi koje se odnose na eksterni premještaj drţavnih sluţbenika u organ drţavne sluţbe primjenjuju se i na namještenike u organima drţavne sluţbe. odnosno 40 godina staţa osiguaranja bez obzira na godine starosti.5) trajanje probnog rada i 6) datum stupanja na posao. a te promjene nastale su zbog: povrede na radu. odnosno gradonačelnik. s tim što o pravima. O pravima. Izmjenjena radna sposobnost nastaje kada osiguranik ne moţe da obvalja poslove svog radnog mjesta sa punim radnim vremenom. Izuzetno. Starosna penzija – uvjeti: da osoba ima 65 godina ţivota i minimalno 20 godina staţa osiguranja. O pravima. Probni rad je kraći (3 mjeseca). Rješenje Odbora za ţalbe je konačno. a za pripravnike više školske spreme devet mjeseci i još tri mjeseca po isteku staţa u kojem pripravnik polaţe stručni ispit. Pripravnik se prima u radni odnos na period trajanja pripravničkog staţa koji za pripravnike srednje školske spreme iznosi šest mjeseci. ZAKON O PIO Prava iz PIO:  pravo na starosnu penziju. Namještenik stupa na posao nakon što rješenje o prijemu u radni odnos postane konačno. ili povremenih poslova. profesionalne bolesti i u tom slučaju kod osiguranika nastaje gubitak radne sposobnosti. povrede van rada. ili poslova čiji se obim privremeno i nepredviĎeno povećao. Protiv rješenja namještenik ima pravo da u roku od 15 dana od dana prijema rješenja izjavi ţalbu Odboru drţavne sluţbe za ţalbe. zasniva se radni odnos na određeno vrijeme dok traju potrebe za obavljanje tih poslova a najduţe dvije godine. ali moţe da obavlja druge poslove uz prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju.  pravo na porodičnu penziju i  prava osiguranika sa preostalom radnom sposobnšću.  pravo na invalidsku penziju. Invalidska penzija – dovoljno je da se utvrdi gubitak radne sposobnosti prouzrokovan povredom na radu ili profesionalnom bolešću. odnosno medijatora drţavne sluţbe produţiti probni rad za još tri mjeseca sa utvrđenim zahtjevima koje namještenik treba da ispuni u toku produţenog probnog rada o čemu rukovodilac organa drţavne sluţbe donosi rješenje. Za donošenje i dostavljanje rješenja namješteniku primjenjuju se odgovarajuće odredbe Zakona o upravnom postupku. a koji nisu trajnijeg karaktera. Invalidnost postoji kada osiguranik zbog trajnih promjena zdravstvenog stanja ne moţe da radi na odgovarajućim poslovima. 41 . Za obavljanje izvanrednih. Ţalba odlaţe izvršenje rješenja ako ovim Zakonom nije drugačije predviĎeno. duţnostima i odgovornostima namještenika iz radnog odnosa odlučuje rukovodilac organa drţavne. Protiv rješenja moţe se pokrenuti spor kod nadleţnog suda u roku od 30 dana od dana prijema rješenja donesenog po ţalbi. ili privremenih. duţnostima i odgovornostima namještenika u općinskim i gradskim organima drţavne sluţbe odlučuje općinski načelnik. duţnostima i odgovornostima namještenika odlučuje se rješenjem. moţe se na njegov zahtjev i uz pribavljeno mišljenje sindikata.

godine staţ osiguranja koji se računa sa uvećanim trajanjem – odnosi se na osiguranike koji rade na naročito teškim i po zdravlje štetnim poslovima gdje se ni posebnim mjerama zaštite na radu ne mogu poboljšati uslovi rada staţ osiguranja sa efektivnim trajanjem . opis poslova 7. ZAKON O RADU Poslodavac je fizička i pravna osoba koja daje posao. Ugovor o radu koji ne sadrzi podatak u pogledu trajanja smatrat ce se ugovorom o radu na neodredjeno vrijeme. – 22. na odredjeno vrijeme. Ako zaposlenik izricito ili precutno obnovi ugovor o radu na odredjeno vrijeme sa istim poslodavcem.1995.1991. Ugovor o radu zakljucuje se: 1. plaća i naknade na plaću 9. Probni rad ne moze trajati duze od sest mjeseca. a zaposlenik je osoba koja obavlja odreĎeni posao. 42 . nepuno radno vrijeme. otkazni rok iznosi najmanje sedam dana. Lice izmedju 15 i 18 godina zivota (u daljem tekstu: maloljetnik) moze se zaposliti pod uvjetom da od ovlastenog lijecnika ili nadlezne zdravstene ustanove pribavi potvrdu kojom dokazuje da ima opcu zdravstvenu sposobnost za obavljanje tih poslova. ako kolektivnim ugovorom nije drugacije odredjeno. odnosno izricito ili precutno zakljuci s istim poslodavcem uzastopne ugovore o radu na odredjeno vrijeme na period duzi od dvije godine bez prekida. Radni odnos se zasniva zaključivanjem ugovora o radu. mjesto rada 5. ime i prezime zaposlenika 2. Ugovor o radu ne moze se sklopiti sa licem koje nije navrsilo 15 godina zivota. HVO i policije koji su uzeli učešće u odbrani BiH i to u periodu od 30. ako se nalaze na redovnom školovanju do 25 godina. djeca do 15 godina. trajanje ugovora o radu 3. Elemnti ugovora o radu: 1. supruga iz razvedenog braka ako je presudom za razvod braka utvrĎeno pravo na izdrţavanje. 2. osobe koje rade sa skraćenim radnim vremenom koje se računa kao puno radno vrijeme penzijski staţ – to je staţ na osnovu koga osiguranik ostvaruje prava iz PIO a to je samo za onaj staţ koji je plaćen. na neodredjeno vrijeme. naziv i sjedište poslodavca 1. naziv radnog mjesta 6. početak rada 4. Vrste staţa: poseban staţ – na njega imaju pravo pripadnici Armije BiH. godišnji odmori i sve vrste odmora i odsustva 10. Ugovor o radu na odredjeno vrijeme ne moze se sklopiti za period duzi od dvije godine. Ako je ugovoren probni rad.04. takav ugovor smatrat ce se ugovorom o radu na neodredjeno vrijeme. Prilikom zakljucivanja ugovora o radu moze se ugovoriti probni rad. otkaz ugovora o radu. muškarac preko 65 godina).pravo na taj staţ imaju osobe koje rade puno radno vrijeme. raspored radnog vremena 8.12.Porodična penzija – pravo na nju ima: bračni partner (ţena preko 45.

Puno.Radno vrijeme kod poslodavca traje 40 sati sedmično 2. a za sezonske poslove najduze 60 sati sedmicno. najkasnije na dan kada zaposlenik otpocne da radi za poslodavca kada se radi o ugovoru o radu na odredjeno vrijeme. Ako poslodavac ne zaključi ugovor sa zaposlenikom on je duţan zaposleniku uručiti pismenu izjavu koja sadrţi sve podatke koje sadrţi i ugovor. u roku od jednog mjeseca od dana kada zaposlenik utpocne da radi kod poslodavca kada se radi o ugovoru o radu na neodredjeno vrijeme. Vrste odmora: 1. pod zemljom. takvo radno vrijeme ne smatra se prekovremenim radom. Kopija se dostavlja nadleţnom organu za zapošljavanje.00 do 06. Ako poslodavac ne uruči tu pismenu izjavu a radi se o zaključivanju ugovora o radu na odreĎeno vrijeme. mogu otići i 42 dana prije. Maloljetne ne mogu prekovremeno raditi. Noćni rad se smatra rad od 22. s tim da prosjecno radno vrijeme ne moze biti duze od 52 sata sedmicno. Prije poroda 28 dana. 2. dnevni odmor 43 . Zaštita maloljetnih osoba i ţena Ţene ne mogu da rade noću.00 sati (u poljoprivredi do 05:00 sati). koliko traje taj rad i pod kojim uvjetima se taj zaposlenik moţe vratiti na posao. a tokom drugog perioda krace od punog radnog vremena. dopust sa posla ukoliko je dao saglasnost poslodavac. Radno vrijeme 1. Skraćeno– ako se radi o radnim mjestima sa posebnim uvjetima rada i računa se kao puno vrijeme. Prekovremeni rad moţe iznositi sedmično najviše 10 sati. puno radno vrijeme moze se preraspodjeliti tako da tokom jednog perioda traje duze. Nepuno znači da zaposlenik moţe da zaključi ugovor još kood jednog ili dva poslodavca. ne moze biti duze od 40 sati u sedmici. porodiljsko odsustvo. Ako je uvedena preraspodjela radnog vremena. bolovanje. Poslodavac moţe da zaključi ugovor sa pripravnikom ako je potrebno radno iskustvo ili polaganje ispita. Pismenu izjavu poslodavac je duzan uruciti zaposleniku: 1. vodom. Ta osoba ima pravo na naknadu plaće u iznosu od 80% od najniţe plaće i moţe da zaključi ugovor o obavljanju volonterskog rada. Imaju pravo na trudničko. razdoblje izmeĎu dva zaključena ugovora koje nije duţe od 15 dana kod istog poslodavca. Ako je uvedena preraspodjela radnog vremena. Prekovremeno ne mogu raditi maloljetnici i trudnice. o prekovremenom radu poslodavac obavijestava organ nadlezan za poslove inspekcije rada kantona (u daljnjem tekstu: inspekcija rada kantona).Prekidom ugovora o radu ne smatra se ako se zaposlenik nalazi na godišnjem odomru. + 10 sati uz saglasnost zaposlenika. Maloljetnici imaju pravo na godišnji odmor koji ne moţe trajati manje od 24 dana. Ako priroda posla to zahtijeva.i 3. odsustvo sa rada. porodiljsko. Ako zaposlenik odlazi u inozemstvo mora u ugovoru regulirati u kojoj valuti će se isplaćivati. Imaju pravo na zdravstvenu zaštitu za povredu na radu i zaštita od profesionalnih oboljenja. Ako prekovremeni rad zaposlenika traje duze od tri sedmice neprekidno ili vise od 10 sedmica u toku kalendarske godine. prosjecno radno vrijeme tokom kalendarske godine ili drugog perioda odredenog kolektivnim ugovorom. smatraće se da je zaključen na neodreĎeno vrijeme.

radi zadovoljavanja njegovih vjerskih odnosno tradicijskih potreba. godišnji. plaćenog odsustva i godišnjeg. ako: 1. 2. prvi ne moţe biti kraći od 12 dana. bez obaveze postivanja otkaznog roka. vaspitna ili zastitna mjera u trajanju duzem od tri mjeseca . danom dostavljanja pravosnaznog rjesenja o utvrdivanju gubitka radne sposobnosti . godišnji odmor. u smislu stava 1. odobriti odsustvo sa rada bez naknade place neplaceno odsustvo. a drugi dio se moţe koristiti do 30. Prestanak ugovora o radu Ugovor o radu prestaje: 1. na njegov zahtjev. smrcu zaposlenika.pocetkom primjene te mjere. bolovanje. ovog clana. sedmični odmor 4. Odsustvo moţe biti plaćeno i neplaćeno. Poslodavac moze otkazati ugovor o radu zaposlenika uz propisani otkazni rok. ako zaposlenik bude osuden na izdrzavanje kazne zatvora u trajanju duzem od tri mjeseca danom stupanja na izdrzavanje kazne. izmeĎu dva radna dana 3. Poslodavac moze zaposleniku. u slucaju da je zaposlenik odgovoran za tezi prijestup. 6.placeno odsustvo. ako zaposleniku bude izrecena mjera bezbjednosti. istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na odredeno vrijeme. usvojilac. tehnickih ili organizacijskih razloga. 3. 5. Plaćeno odsustva sa rada Zaposlenik ima pravo na odsustvo sa rada uz naknadu place do sedam radnih dana u jednoj kalendarskoj godini . usvojeno. porodaja supruge. Za vrijeme odsustva iz stava 1. Zaposlenik ima pravo na placeno odsustvo i u drugim slucajevima i za vrijeme utvrdeno propisom kantona. ili za tezu povredu radnih obaveza iz ugovora o radu.. Neplaćena se reguliraju Pravilnikom. ako se poslodavac i zaposlenik drugacije ne dogovore. s tim da se odsustvo od dva dana koristi uz naknadu place . dijete (bracno. braca i sestre. maceha.. 44 . teze bolesti i smrti clana uze obitelji. Naknada plaće: plaćeno odsustvo. otac. 7. je takav otkaz opravdan iz ekonomskih. Izuzetno.2. kad zaposlenik navrsi 65 godina zivota i 20 godina staza osiguranja odnosno navrsi 40 godina staza osiguranja. miruju. Otkaz Mogu dati i zaposlenik i poslodavac. juna naredne godine. a koji su takve prirode da ne bi bilo osnovano ocekivati od posodavca da nastavi radni odnos. poslodavac je duzan omoguciti zaposleniku odsustvo do cetiri radna dana u jednoj kalendarskoj godini. zaposlenik nije u mogucnosti da izvrsava svoje obaveze iz radnog odnosa. ili 2. dedo i nana (po ocu i majci). Plaća se utvrĎuje ugovorom o radu: za vrijeme bolovanja. pastorce i dijete bez roditelja uzeto na izdrzavanje).placeno odsustvo u slucaju: stupanja u brak. otkazom poslodavca odnosno zaposlenika. ocuh. vanbracno. Godišnji odmor se moţe koristiti iz dva dijela. sporazumom poslodavca i zaposlenika. kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu. odlukom nadleznog suda koja ima za posljedicu prestanak radnog odnosa. odnosno domacinstva. 4. ovog clana prava i obaveze zaposlenika koji se sticu na radu i po osnovu rada. Poslodavac moze otkazati ugovor o radu zaposleniku. Clanom uze obitelji. 9. 8. smatraju se: supruznici odnosno vanbracni supruznici. majka.

Naknada štete . poslodavac moze zahtijevati naknadu u visini stvarno prouzrokovane stete. obrazloziti otkaz zaposleniku. prekvalifikacija gdje je to potrebno. mjere za koje poslodavac smatra da se mogu poduzeti u cilju prekvalificiranja zaposlenika radi zaposljavanja kod drugog poslodavca. tehnickih ili organizacijskih razloga za vise od 10% zaposlenika otkaze ugovore o radu. a sadrzi. sa sindikatom koji predstavlja najmanje 10% zaposlenika. za stetu odgovaraju solidarno. Ako stetu prouzrokuje vise zaposlenika. a zaposlenik 7 dana. O pravima i duţnostima zaposlenika odlučuje poslodavac. mjere za koje poslodavac smatra da bi mogle pomoci zaposlenicima da nadju zaposlenje kod drugog poslodavca. ugovor o radu se ne moze otkazati bez prethodnog pismenog upozorenja zaposleniku.U slucaju laksih prijestupa ili laksih povreda radnih obaveza iz ugovora o radu. broj i kategoriju zaposlenika za cije je ugovore predvidjen otkaz. PROGRAM ZBRINJAVANJA VIŠKA Poslodavac koji zaposljava vise od 15 zaposlenika.Zaposlenik koji na radu ili u vezi sa radom namjerno ili zbog krajnje nepaznje prouzrokuje stetu poslodavcu. Ako u periodu od jedne godine od otkazivanja ugovora o radu. Ako se naknada stete ne moze utvrditi u tacnom iznosu ili bi utvrdivanje njenog iznosa prouzrokovalo nesrazmjerne troskove. duzan je stetu naknaditi. narocito. Ako se za svakog zaposlenika ne moze utvrditi dio stete koju je on prouzrokovao. a ako nema 15 tu funkciju obavlja sindikat. a moţe i kod suda u roku od godinu dana. prije zaposljavanja drugih lica æe ponuditi zaposlenje onim zaposlenicima ciji su ugovori o radu otkazani. u pismenoj formi. kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu moze se predvidjeti da se visina naknade stete utvrduje u pausalnom iznosu. Štrajk – zaposlenici imaju pravo organizirati štrajk i niko ne smije iz tih razloga imati manja prava od onih koji nisu učestvovali u štrajku. poslodavac namjerava da zaposli zaposlenike sa istim kvalifikacijama i stepenom strucne spreme. Akt u pisanoj formi dostavlja se vijecu zaposlenika ili sindikatu prije pocetka konsultiranja. 45 . Ako je prouzrokovana steta mnogo veca od utvrdenog pausalnog iznosa naknade stete. Vijeće zaposlenika Zaposlenici kod poslodavca koji zapošljava preko 15 zaposlenika mogu formirati vijeće zaposlenika. Progrma zbrinjavanja je akt u pisanoj formi i priprema ga poslodavac Zapocinje najmanje 30 dana prije davanja obavijesti o otkazu zaposlenicima na koje se odnosi. rasporedjivanje zaposlenika na drugo radno mjesto kod istog poslodavca. mjere. za koje poslodavac smatra da se pomocu njih mogu izbjeci neki ili svi predvidjeni otkazi (npr. duzan se konsultirati sa vijecem zaposlenika. Poslodavac 14 dana. Poslodavac je obavezan. privremeno skracivanje radnog vremena). slijedece podatke: razloge za predvidjeno otkazivanje ugovora o radu. smatra se da su svi zaposlenici podjednako odgovorni i stetu naknaduju u jednakim dijelovima. a ako kod poslodavca nije formirano vrijece zaposenika. svaki zaposlenik odgovara za dio stete koju je prouzrokovao. Zaposlenik moţe traţiti zaštitu svojih prava kod poslodavca. a koji u periodu od naredna tri mjeseca ima namjeru da zbog ekonomskih. ali najmanje peterici zaposlenika. Ako je vise zaposlenika prouzrokovalo stetu krivicnim djelom sa umisljajem. Otkaz se daje u pismenoj formi.

Privremeni i povremeni poslovi . s tim da se ne moze utvrditi u iznosu manjem od jedne trecine prosjecne mjesecne place isplacene zaposleniku u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu. a kojem poslodavac otkazuje ugovor o radu nakon najmanje dvije godine neprekidnog rada.Zaposlenik koji je sa poslodavcem zakljucio ugovor o radu na neodredeno vrijeme. osim ako se ugovor otkazuje zbog krsenja obaveze iz radnog odnosa ili zbog neispunjavanja obaveza iz ugovora o radu od strane zaposlenika. poslodavac moze zahtijevati naknadu u visini stvarno prouzrokovane stete. Arbitraţa? . Ispravku netačno upisnih podataka moţe da vrši PIO i općinska sluţba 46 . duzan je stetu naknaditi. kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu moze se predvidjeti da se visina naknade stete utvrduje u pausalnom iznosu. Ako se desi da se zaposleniku poslije prestanka radnog odnosa ne preda radna knjiţica. utvrduju se pismenim ugovorom izmedu zaposlenika i poslodavca. Arbitraza temelji svoju odluku na zakonu. za stetu odgovaraju solidarno. Otpremnina se utvrduje kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.Zaposlenik koji na radu ili u vezi sa radom namjerno ili zbog krajnje nepaznje prouzrokuje stetu poslodavcu. a poslodavac je duţan izdati potvrdu o tome. osim ako strane u sporu ne odluce drugacije. ima pravo na otpremninu u iznosu koji se odreduje u zavisnosti od duzine prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa sa tim poslodavcem. Izuzetno. a izdaje je nadleţna općinska sluţba za poslove rada.Strane u sporu mogu rjesavanje kolektivnog radnog spora sprorazumno povjeriti arbitrazi. Naknada štete po zakonu o radu ako je više lica štetu nanijelo zajednički? . Protiv arbitrazne odluke zalba nije dopustena. drugom propisu. Izdaje se na zahtjev te osobe. U radnu knjiţicu se upisuju opći podaci o zaposleniku. poslodavac i zaposlenik mogu se dogovoriti i o drugom vidu naknade. Ako je zaposlenik umro – predaje se srodnicima. svaki zaposlenik odgovara za dio stete koju je prouzrokovao. Arbitrazna odluka mora biti obrazlozena.to su poslovi za koje se ne moţe zaključiti ugovor o radu na odreĎeno ili neodreĎeno vrojeme i ne mogu trajati duţe od 60 dana u toku godine i koji se predviĎaju pravilnikom ili kolektivnim ugovorom. Ako stetu prouzrokuje vise zaposlenika. a prilikom zasnivanja radnog odnosa zaposlenik je duţan predati radnu knjiţicu poslodavcu. Ako je vise zaposlenika prouzrokovalo stetu krivicnim djelom sa umisljajem. za svaku navrsenu godinu rada kod tog poslodavca. Radna knjiţica – moţe se izdati osobi koja ima 15 godina ţivota. Ako se za svakog zaposlenika ne moze utvrditi dio stete koju je on prouzrokovao. uvjeti i rokovi isplate otpremnine. Ako je prouzrokovana steta mnogo veca od utvrdenog pausalnog iznosa naknade stete. Nacin. ista se dostavlja nadleţnoj općinskoj sluţbu po prebivalištu zaposlenika. smatra se da su svi zaposlenici podjednako odgovorni i stetu naknaduju u jednakim dijelovima. umjesto otpremnine iz. kolektivnom ugovoru i na pravicnosti. Imenovanje arbitara i arbitraznog vijeca i druga pitanja u vezi sa arbitraznim postupkom ureduju se kolektivnim ugovorom ili sporazumom strana. Arbitrazna odluka ima pravnu snagu i dejstvo kolektivnog ugovora. Pravo na otremninu? . Ako se naknada stete ne moze utvrditi u tacnom iznosu ili bi utvrdivanje njenog iznosa prouzrokovalo nesrazmjerne troskove.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->