P. 1
provjeravanje i ocenjivanje ucenika

provjeravanje i ocenjivanje ucenika

|Views: 1,146|Likes:
Published by dalmacijalika

More info:

Published by: dalmacijalika on Jan 25, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

07/12/2013

pdf

text

original

Metodički obzori 2(2007)2

Pregledni rad
Review article
UDK: 371.26
Primljeno: 30. 6. 2007.

PRAĆENJE, PROVJERAVANJE I OCJENJIVANJE
UČENIKA U NASTAVI

Sandra Kadum–Bošnjak, dipl. učiteljica
Osnovna škola "Stoja", Pula
Mr. sc. Davorin Brajković,
Odjel za humanističke znanosti
Sveučilišta Jurja Dobrile, Pula


S a ž e t a k
U radu se izlažu spoznaje i razmišljanja koja su u svezi s praćenjem,
provjeravanjem i ocjenjivanjem učenika u nastavi.
Ističe se da nije dovoljno pratiti i ocjenjivati samo usvajanje znanja, vještina i
navika već je potrebno kontrlirati i razvoj stavova, mogućnosti rasuđivanja, ličnog i
društvenog prilagođavanja, razvoja interesa, subjektivnih i objektivnih mogućnosti
razvoja učenika kao mnogostrano razvijene humane i sretne ličnosti.
Vrednovanje učenika u nastavi je složen i kompleksan postupak i jedina
mogućnost da učitelj sebi pomogne je da u okviru svog nastavnog predmeta ostvari
djelotvoran sustav evidentiranja, praćenja i provjeravanja učenika. Pritom taj sustav
praćenja mora biti kompaktibilan s općom školskim sustavom.
Ključne riječi: praćenje, provjeravanje, ocjenjivanje, znanje, vještine, navike,
stavovi, rasuđivanje, prilagođavanje, interes, mogućnosti, razvoj, učenik, sustav
evidentiranje



1. Uvod

Suvremena svjetska dokimološka dostignuća imaju svog odraza i u našoj
(osnovnoj) školi.
Bez obzira na sposobnosti, interes i raznolikost kasnije profesionalne orijentacije,
osnovna škola je obvezna za svu djecu od 7 do 15 godine. To je škola koja nije, niti
može biti selektivna. Od osnovne škole društvo očekuje da je svi školski obveznici
završe na vrijeme i s uspjehom.
Osnovnoj školi, kao dijelu odgojno–obrazovnog sustava, pripada najveći dio
odgovornosti za podizanje opće razine znanja i kulture. Iz toga proizlazi obveze da se
svoj djeci omogući postizavanje optimalnog uspjeha, bez obzira na njihove materijalne,



S. Kadum-Bošnjak – D. Brajković: Praćenje, provjeravanje i … Metodički obzori 2(2007)2

36
socijalne ili obiteljske prilike, koji bi u znatnoj mjeri mogle utjecati na raslojavanje
učenika prema sposobnosti. Stoga i sustav praćenja, provjeravanja i ocjenjivanja
učenika mora voditi računa o njihovim mogućnostima i osobitostima njihova psiho–
fizičkog razvoja, te uvažavati objektivne prilike u kojim učenik živi. Gubljenje godine i
ponavljanje razreda treba svesti na najmanju moguću mjeru, jer te mjere često imaju
suprotan učinak od onoga koji se očekuje i želi postići primjenom tih mjera.
Pored činjenice da škola treba nadoknadi, ili barem ublažiti, nepovoljne uvjete u
kojima učenik eventualno živi, ona mora uvažavati i njegove individualne razlike. U tu
svrhu u školi se provodi individualizacija nastave, uvodi se dopunska nastava,
organiziraju izvannastavne aktivnosti i – gdje je to moguće – uvodi se produženi ili
cjelodnevni boravak učenika u školi.
Praćenje i provjeravanje učenikova razvoja nije više samo ocjenjivanje završnog
rezultata, već je to proces tijekom kojeg učenik sazrijeva. Prati se i tijek i rezultat rada,
nastoji se što bolje upoznati učenika, teži se da što više elemenata utječe na konačnu
ocjenu i da se ona formira na osnovi različitih načina i oblika provjeravanja, usmenog i
pismenog, primjenom što objektivnijih ispitnih postupaka, testovima znanja, sustavnim
promatranjem i praćenjem učenika u svim nastavnim situacijama.
Sva svoja zapažanja i primjedbe učitelji moraju unositi u imenik učenika radi
definiranja konačne ocjene. Tako se evidentiraju odgovori učenika, učinci na pismenim
ispitima, opis rada kao i reakcije i ponašanje učenika koja su relevantna za njegovo
svestrano upoznavanje.
Na taj način ocjenjivanje postaje kontinuirano i mnogostrano, ako već ne
sveobuhvatno, ali ipak u skladu s načelom ekonomičnosti.


2. Taksativan pristup nastavi

Zadaci nastave su u nastavnom planu i programu naznačeni s nekoliko redaka za
svaki nastavni predmet, dani su u deklarativnom obliku, što učitelju, posebice učitelju–
početniku, ne može poslužiti kao orijentacija i smjernice u radu. Posebice ne mogu
ovako izraženi zadaci nastave poslužiti kao osnova za konkretiziranje zahtjeva koji se
postavljaju pred nastavu. Zato te zadatke valja razraditi i konkretizirati kako bi se na
osnovi tako definiranih zadataka mogla izraditi metodologija vrednovanja uspjeha
učenika u nastavi.
Motivacijsko–emocionalni odnos prema nastavi ogleda se u interesu koji učenik
pokazuje prema praćenju znanstveno popularne literature, prema skupljanju i sređivanju
informacija i u aktivnom bavljenju nekom djelatnošću u slobodno, vannastavno
vrijeme. Njegov interes je izražen maksimalnim angažiranjem vlastitih sposobnosti i
vještina na rješavanju problemskih zadataka, takmičarskim duhom i osjećajem
zadovoljstva postignućem u nastavi i učenju. Ljubav prema nastavi i učenju izražena je
zadovoljstvom za vrijeme nastave i učenja, lakoćom prevladavanja poteškoća koje se
tijekom nastave i učenja javljaju i u poštivanju svoga uspjeha ali i uspjeha drugih iz
razrednog odjela.



S. Kadum-Bošnjak – D. Brajković: Praćenje, provjeravanje i … Metodički obzori 2(2007)2

37
Stvaralačke sposobnosti razvijaju se u učenika koji traži pokretačku snagu u
nastavi i učenju, koji samostalno rješava problemske zadatke. Viša razina tih
sposobnosti izražena je mogućnošću primjene usvojenih znanja, samoinicijativnošću u
kreiranju novih ostvarenja i u sposobnosti organiziranja novih problemskih situacija i
njihova rješavanja.
Smisao za kolektivan rad motivira učenike da svoje osobne ciljeve podvrgnu
zajedničkim ciljevima razrednog odjela (ili neke druge radne grupe), da očituju
prijateljski stav prema ostalim članovima razrednog odjela, da se rado podvrgnu radnoj
disciplini, da prihvaćaju rezultate rada razrednog odjela kao zajednički uspjeh svih
članova, te da pomažu ostalim članovima razrednog odjela, ne zapostavljajući pritom
svoje radne obveze.
Povjerenje u sebe samog odnosno u vlastite snage ima učenik koji si zna
odmjeriti optimalan broj radnih zadaća što ih može riješiti u zadanom/predviđenom
vremenu. Samopouzdanje se ogleda u odvažnosti i energičnosti pri nailasku na
probleme i nastojanju da se oni uspješno riješe, a u slučaju kada to nisu u stanju, tj. u
slučaju neuspjeha da se kritički preispitaju vlastiti postupci.
Smisao za lijepo ima učenik koji pazi na urednost svog školskog pribora, ali i
pribora drugih članova razrednog odjela, koji funkcionalnost urađenog znade uskladiti s
postavljenim zahtjevima.


3. Nastava i problematika praćenja, provjeravanja i ocjenjivanja

Suvremena didaktika posvećuje danas veliku pozornost problematici praćenja,
provjeravanja i ocjenjivanja učenika i tom su pedagoškom fenomenu – kako u svijetu
tako i u nas – posvećena mnoga znanstvena istraživanja. Mnogi istaknuti pedagozi,
didaktičari i psiholozi ukazuju na potrebu svestranog sagledavanja razvoja učenikove
osobnosti. Ističe se da nije dovoljno pratiti i ocjenjivati samo usvajanje znanja, vještina i
navika već je nužno kontrolirati i razvoj stavova, mogućnosti rasuđivanja, ličnog i
društvenog prilagođavanja, razvoja interesa, subjektivnih i objektivnih mogućnosti
(Furlan, 1966) i – najšire rečeno – potrebno je što opreznije sagledavanje razvoja
učenika kao mnogostrano razvijanje humane i sretne ličnosti.
Ne radi se samo o općim, deklarativnim odgojnim ciljevima neke zamišljene,
imaginarne nastave već o konkretnim zahtjevima društva, postavljeni vrlo ozbiljno pred
školu, pred svaki nastavni predmet. To su obveze svakog učitelja bez obzira na to koji
nastavni predmet predaje. Osim tog složenog i zahtjevnog zadatka, svakog učitelja
obvezuje i čitav niz specifičnih odgojnih i obrazovnih ciljeva pojedinog nastavnog
predmeta, što se sve uklapa u svakodnevnu nastavnu djelatnost.
Nastava je "kao specifični bipolarni upravljiv proces" (Švajcer, 1987, 22)
usmjerena prema jasno definiranom, tj. postavljenom cilju. Taj cilj nije lako ni
jednostavno ostvariti. Učitelju su potrebne česte i jasne povratne informacije kako bi što
uspješnije rukovodio procesom razvijanja učenikove osobnosti. No, složenost
djelovanja, veliki broj učenika u razredom odjelu, nerijetko s jednim ili dvojicom
učenika s posebnim potrebama, širokost nastavnih sadržaja, prisutnost raznih



S. Kadum-Bošnjak – D. Brajković: Praćenje, provjeravanje i … Metodički obzori 2(2007)2

38
izvanškolskih utjecaja i zahtjeva na učenike kao i niz drugih činitelja, ometaju uspješno
komuniciranje između učitelja i učenika.
Jedina mogućnost da učitelj sebi pomogne u toj složenoj, kompleksnoj situaciji
jest da u okviru svoga nastavnog predmeta ostvari djelotvoran sustav evidentiranja,
praćenja i provjeravanja učenika. Dakako da taj sustav mora biti kompaktibilan s općim
školskim sustavom; mora biti jednostavan, racionalan i ekonomičan, didaktički
opravdan i načelno ujednačen u okviru jednog nastavnog predmeta.
Tijekom nastave ima toliko aktivnosti koje treba intelektualno kontrolirati, neke
od njih usvojiti kao znanja, druge kao vještine, pri čemu se manifestira motivacijsko–
emocionalan stav prema nastavi i učenju, sposobnosti i mogućnosti učenika postaju
mjerljive, učenici pokazuju veće ili manje sklonosti prema određenim aktivnostima,
potvrđuju se u individualnom i skupnom radu i sl.
Svi ti psihološko–tjelesni procesi imaju svoju kvantitativnu stranu. Oni se
razlikuju međusobno po stupnjevima kakvoće, po intenzitetu ili trajanju, dakle imaju
veličinu pa su, s obzirom na to, dostupni mjerenju. Naravno, ta su mjerenja vrlo složena
i u svakodnevnoj praksi svedena su na aproksimaciju (Lindquist, 1970), ali su korak
bliže objektivnijem i sveobuhvatnijem vrednovanju, ukoliko je razrađen sustav praćenja
i evidentiranja prema ciljevima i zadaćama nastave.
Jedan takav sustav izražen jednostavnom tablicom, koji je rezultat istraživačkog
rada savjetnika u ministarstvu nadležnom za pitanja prosvjetne politike, a u skladu s
Pravilnikom o načinu praćenja i ocjenjivanju učenika u osnovnoj i srednjoj školi
(Narodne novine, broj 92, 1995), prikazan je tablicom 1.
Ideja o uvođenju ocjenske rešetke razvijala se postupno, vodeći računa pritom, s
jedne strane, o suvremenim psihologijskim, didaktičkim, posebno dokimološkim
načelima, dok su se s druge strane uvažavale primjedbe učitelja, što je ukazivalo na
potrebu ujednačavanja ocjenskih komponenata u (osnovnoj) školi. Na taj je način
analitički pristup vrednovanju usklađen s postojećim mogućnostima za racionalizaciju
vrednovanja u nastavi, a kao rezultat nastala je ocjenska rešetka koju valja u praksi
provjeravati i eventualno dalje usavršavati.

Tablica 1. Ocjenska rešetka s komponentama praćenja
Bilješke o učenicima Komponente praćenja
Usmeno ispitivanje
test znanja
Pismeno
ispitivanje
kontrolna
zadaća

Aktivnost učenika

Domaći rad

Specifičnosti pojedinog nastavnog predmeta navode učitelja na intenzivnije
razmišljanje o tome što je za provjeravanje važnije, tj. čemu valja dati prednost, što u
nastavi valja mjeriti a što procjenjivati.



S. Kadum-Bošnjak – D. Brajković: Praćenje, provjeravanje i … Metodički obzori 2(2007)2

39
Pokušat ćemo sada razmotriti ova pitanja bez pretenzije da se daju neki konačni
odgovori, s namjerom da se potraži put koji će nas dovesti do suvremenijeg i
djelotvornijeg ocjenjivanja.


4. Praćenje, provjeravanje i ocjenjivanje učenika

Praćenje, provjeravanje i ocjenjivanje učenika u nastavi sastavni je dio nastave,
bitan je to, vrlo odgovoran i vrlo osjetljiv zadatak kojeg obavlja učitelj.
Praćenje učenika razumijeva sustavno evidentiranje, tj. bilježenje zapažanja o
razvoju učenikovih interesa, motivacije i sposobnosti, njegovih postignuća u usvajanju
sadržaja nastavnog predmeta ili odgojno–obrazovnog područja, njegov odnos prema
radu i postavljenim zadacima te odgojnim vrijednostima (Pravilnik …, 1995).
"Pod provjeravanjem znanja razumijeva se sustavno praćenje, ispitivanje i
vrednovanje učenikovih postignuća i uspjeha u ostvarivanju zadaća nastavnog
predmeta ili odgojno–obrazovnog područja tijekom školske godine" (Kadum, 2004, 56).
Provjeravanje znanja je, dakle, postupak kojim učitelj tijekom nastavnog rada u
svrhu kontrole kakvoće i količine razine do koje su učenici usvojili određena obrazovna
dobra, tj. znanja, sposobnosti i vještine.
Ocjenjivanje je postupak vrednovanja svih relevantnih činjenica o učenikovim
postignućima tijekom praćenja, provjeravanja i ispitivanja, a izražava se ocjenom
(Pravilnik …, 1995).
Mjerila i skale nisu strogo znanstveno utemeljene, već su dogovoreni način
izražavanja uspjeha učenika. Tako se u nas stupanj usvojenosti znanja, sposobnosti i
vještina izražava brojčanom ocjenom od 1 do 5. Pritom valja naglasiti da jednaka
ocjena ne znači i jednako znanje jer su ocjene podložne različitim uvjetima u kojima
nastaju, ali i subjektivnim osobinama ocjenjivača.
Kako bismo se što više približili realnijoj, objektivnoj ocjeni potrebno je
prikupiti što više podataka o znanju i sposobnostima učenika. Pored toga, redovitim
praćenjem rada i napredovanja učenika, provjeravanjem znanja i ocjenjivanjem
motiviramo učenika na rad. S obzirom na razlike u ocjenjivanju, preporučljivo je da se
u nastavi znanje i sposobnosti učenika, pored usmenog provjeravanja, provodi i pismeno
provjeravanje. Poželjno je da se svakog učenika usmeno i pismeno provjeri najmanje
dva puta u jednom polugodištu. Osim toga, dobro je, posebno radi pozitivne motivacije,
da se koriste i sljedeće dvije komponente praćenja – aktivnost (zalaganje) učenika i
domaći uradak. Tim komponentama (odrednicama) moguće je ocijeniti raznovrsne
aktivnosti učenika, kao na primjer, redovitost pisanja domaćih zadaća, seminarski rad,
praktičan rad, aktivnost u nastavi i sl. Ocjenjivanje pritom ne smije vremenski biti
raspoređeno na kraj ocjenjivačkog razdoblja.
Provjeravanje i ocjenjivanje učenika valja provoditi tako da se:
– uvažava, tj. poštuje učenikova ličnost;
– potiče učenikovo samopouzdanje i njegov osjećaj napredovanja;
– potiče učenika na aktivno sudjelovanje u nastavnom procesu;



S. Kadum-Bošnjak – D. Brajković: Praćenje, provjeravanje i … Metodički obzori 2(2007)2

40
– omogućuje učeniku da se sam javlja za provjeru znanja;
– osposobljava učenika za samoučenje, samoprocjenu svojega znanja i procjenu
znanja drugih učenika iz razrednog odjela.


4.1. Usmeno provjeravanje i ocjenjivanje učenikova uspjeha

Iako se danas u školi primjenjuju različiti oblici pismenog provjeravanja znanja,
kao što su primjerice testovi znanja, nizovi zadataka objektivnog tipa, kontrolne zadaće
i drugi oblici, usmeno provjeravanje znanja je nužno jer se njime dobivaju mnogi važni
podaci koji se ne mogu dobiti pismenim provjeravanjem ili drugim načinom ispitivanja.
Pod usmenim provjeravanjem znanja razumijevamo "ne samo odgovore koji se
obično zovu 'odgovaranje za ocjenu' već i sve one podatke koje učitelj prikuplja tijekom
rada s učenicima: kod izlaganja novog gradiva, kod uvježbavanja i u diskusijama koje
se provode na satima. Usmenim provjeravanjem znanja učitelj saznaje, osim
činjeničnog znanja, i to koliko je učenik u stanju da svoje misli izrazi i formulira
riječima, da li se izražava precizno, i to kako i koliko je shvatio gradivo i kako ga znade
objasniti" (Dravinac, 1970, 11).
Osobitost tog načina jest u tome što učitelj u izravnom odnosu s učenikom
utvrđuje i ocjenjuje njegov napredak u učenju s obzirom na njegove sposobnosti,
mogućnosti i motivaciju.
S obzirom na to da u nastavi nema dovoljno vremena za dulje ispitivanje
učenika, dobrim planiranjem nastavnih sati mogu se prikupiti mnogi podaci o znanju
učenika. Prema tome, pod usmenim odgovorom ne razumijevaju se samo odgovori
"pred pločom", već se jedinstvenom ocjenom iskazuje niz podataka do kojih učitelj
dolazi praćenjem učenikova rada.
Obrada novih nastavnih sadržaja također je pogodna za ocjenjivanje. U
raspravama vezanim uz reformu nastave u SAD–a istaknuto je da učitelj ne bi smio
govoriti dulje od tri minute a da pritom ne postavi neko pitanje. Stoga se tom prigodom
mogu ocijeniti učenici koji se na osnovi prije usvojenog znanja uspješno snalaze u
novim (problemskim) situacijama. U tom slučaju više dolazi do izražaja sposobnost
snalaženja (darovitost) učenika, nego njihova marljivost i ustrajnost u radu.
"Sati vježbanja i ponavljanja poslužit će za ocjenjivanje većeg broja učenika. Pri-
tom, naravno, nije potrebno da se svaki učenik izvodi 'pred ploču'" (Kadum, 2004, 59).
Naime, zadavanjem zadataka različitih razina zahtjevanosti i složenosti (Kadum–
Bošnjak i Kadum, 2006), koje učenici rješavaju "na mjestu", u svojim bilježnicama,
praćenjem njihova rada obilaženjem učenika, moguće je prikupiti podatke o razini
usvojenosti određenog nastavnog gradiva za veći broj učenika.
I domaći uraci mogu poslužiti za provjeravanje znanja učenika tako da se utvrdi
je li učenik sam izradio zadaću. Uz to, može se postaviti još koje pitanje radi
određivanja ocjene.
Važno je da se ocjena daje javno, u razrednom odjelu, na nastavnom satu odmah
nakon provjere. "Od posebne je važnosti ocjenu obrazložiti i pritom istaknuti što je



S. Kadum-Bošnjak – D. Brajković: Praćenje, provjeravanje i … Metodički obzori 2(2007)2

41
učenik znao, a što nije" (Kadum, 2004, 60), kako bi učenik bio svjestan svojih
nedostataka i koje će dopunskim radom prevladati, tj. nadoknaditi.
Usmeno provjeravanje znanja ima svojih nedostataka. Osim poznatih
nedostataka – strah ispitanika, ispitivačevo raspoloženje, simpatije prema učeniku i dr.
– ovdje ukazujemo na neke od tih slabosti:
– usmeno provjeravanje i ocjenjivanje znanja pripada subjektivnom obliku
ocjenjivanja jer procjena razne znanja ovisi isključivo o dojmu učitelja;
– učitelj može utjecati na odgovaranje učenika;
– ispituju se manji dijelovi nastavnog sadržaja;
– učenici odgovaraju na različita pitanja pa je teže odrediti objektivno mjerilo.
Da bi se nedostaci usmenog ispitivanja kao subjektivnog načina provjeravanja
znanja – ako ne u cijelosti otklonili, onda barem u što većoj mjeri ublažili – korisno bi
bilo da učitelj za svakog učenika pripremi sličnu kombinaciju pitanja i zadataka. Pritom
valja istaknuti da se ovakav oblik provjeravanja znanja neće primijeniti na sve učenike
već samo na one za koje nije prikupljeno dovoljno podataka za davanje kvalitetne
ocjene.
"Kada se radi o kvaliteti ocjene u vezi s usmenim provjeravanjem, trebalo bi
utvrditi koja su to osnovna znanja koja mora imati učenik za prolaznu ocjenu."
(Dravinac, 1970, 11).
Istraživanjima je utvrđeno da čovjek kao mjerilo može jasno razlikovati tri
stupnja znanja. Kako se kod nas, u Hrvatskoj (ali i u još nekim zemljama Europe i
izvaneuropskim zemljama), u procjeni znanja služimo skalom s pet stupnjeva, pokušat
ćemo opisati skalu ocjena od 1 do 5, uz pretpostavku da su pitanja realna i primjerena, i
da provjeravamo ono što se najčešće provjerava: koliko je učenik shvatio gradivo i
koliko ga zna primijeniti (tablica 2).

Tablica 2. Opis skale ocjena od 1 do 5
Postupci O p i s
Brojčana
ocjena
Brzo, samostalno, točno i uspješno 5
Umjereno brzo, točno i uspješno bez pomoći učitelja 4
U poznatim situcijama ili uz neizravnu pomoć učitelja točno rješava 3
Sporo, pravi pogreške, ali uz izravnu pomoć učitelja ipak uspijeva 2
Primjena
znanja
Ni uz nastavnikovu pomoć ne uspijeva riješiti postavljeno 1
Samostalno, točno (logično), temeljito, argumentirano (opširno) 5
Točno (logično), temeljito, s razumijevanjem 4
Djelomično, logično, uvjerljivo 3
Nepotpuno, površno, s pogreškama 2
Obrazloženje
postupka
Nesuvislo (nelogično), bez razumijevanja 1

U novije vrijeme, u skladu s novim pogledima na nastavu, pojavljuju se i
drugačiji prijedlozi kriterija (zahtjeva) usmenog ocjenjivanja i ocjenjivanja uopće.
Predlaže se vrednovanje različitih oblika znanja: koliko učenik razumije postavljeno



S. Kadum-Bošnjak – D. Brajković: Praćenje, provjeravanje i … Metodički obzori 2(2007)2

42
pitanje, kako uspješno rješava problemske zadatke, kako obrazlaže svoje postupke i
rješenje, kako primjenjuje usvojeno znanje i slično. U tablici 3 navodimo prijedloge za
ocjenjivanje po tim zahtjevima (Gusić i sur., 2003).

Tablica 3. Prijedlozi za ocjenjivanje s obzirom na nove poglede na nastavu
Ocjene 2 3 4 5
Učenik:
Znanje, razumijevanje
– razumijevanje • pokazuje
ograničeno
razumijevanje
pojmova
• razumije većinu
pojmova
• pokazuje
značajno
razumijevanje
pojmova
• potpuno
razumije
pojmove
– rješavanje
problemskih
zadataka
• točno izvodi sa-
mo najjednostav-
nije operacije
• odgovori (rješe-
nja) su
djelomično točni
• odgovara (rješa-
va) točno
• odabire
najdjelotvornije
načine za
davanje
odgovora
(rješenja) i
odgovori
(rješenja) su toč-
ni
Razmišljanje, rješavanje problema
I s t r a ž i v a n j e
– obrazlaganje • prati
jednostavna
obrazloženja
• prati
obrazloženja
srednje
zahtjevnosti i
obrazlaže jed-
nostavne sadržaje
• prati relativno
složena
obrazloženja,
procjenjuje vri-
jednost
argumenata i
obrazlaže zahtjev-
nije sadržaje
• prati složena
obrazloženja,
procjenjuje
njihovu is-
pravnost i
obrazlaže
kompleksne sa-
držaje
– formuliranje
pitanja, odabir
metoda rješavanja
i tehnologije,
interpretacija
problemskog za-
datka,
interpretacija
odgovora (rješe-
nja) donošenje
zaključaka,
analiza odgovora
(rješenja)
• rješava
probleme zadatke
(daje odgovore) s
ograničenom
djelotvornošću
• rješava
problemske
zadatke (daje
odgovore)
relativno
djelotvorno
• uspješno rješava
(daje odgovore
na) problemske
zadatke
• iznimno
uspješno rješava
(daje odgovore
na) problemske
zadatke



S. Kadum-Bošnjak – D. Brajković: Praćenje, provjeravanje i … Metodički obzori 2(2007)2

43

K o m u n i k a c i j a
– usmena,
pismena, grafička
• obrazloženja su
nejasna
• obrazloženja su
donekle jasna
• komunicira
jasno i obrazlaže
svoje razmišljanje
• komunicira
vrlo jasno i
potpuno
obrazlaže svoje
razmišljanje
– uporaba jezika,
simbola, grafike
• vrlo se rijetko
koristi stručnim
jezikom i
simbolima
• ponekad se
točno koristi
stručnim jezikom
i simbolima
• najčešće se
točno koristi
stručnim jezikom
i simbolima
• stručnim
jezikom i
simbolima koristi
se točno i
učinkovito
P r i m j e n a
– primjena
metoda i ideja u
poznatim i
nepoznatim
problemskim
situacijama
• primjenjuje nau-
čeno samo na
poznate,
jednostavne
situacije
• primjenjuje
naučeno u
poznatim si-
tuacijama
• primjenjuje nau-
čeno u složenim,
poznatim
situacijama i
prepoznaje os-
novne ideje
situacije
• primjenjuje
naučeno u svim
situacijama
• detaljno
razumije i
poznaje cijelo
gradivo
• uspješno
primjenjuje
naučeno
• generalizira


4.2. Pismena provjera znanja i ocjenjivanje učenikova uspjeha

U školama se, pored usmenog provjeravanja i ocjenjivanja učenikova znanja,
provodi i pismeno provjeravanje.
"Pismenim provjeravanjem znanja utvrđuje se relativno postignuće pojedinca u
odnosu prema učinku ostalih članova razrednog odjela." (Kadum, 2004, 61).
Prednost pismenog načina provjeravanja i ocjenjivanja je u tome što se istodobno
provjerava znanje svih učenika u razredu iz jednog dijela programa.
Pravilnikom o načinu praćenja i ocjenjivanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi
utvrđeno je da se pismeno provjeravanje i ocjenjivanje provodi jednom, dva odnosno tri
puta u polugodištu, u zavisnosti od godišnjeg fonda sati nastave za pojedini nastavni
predmet.
Znanje učenika pismeno se može provjeravati školskim zadaćama, nizom
zadataka objektivnog tipa i/ili testovima znanja. Pismeni ispit ocjenjuje se na osnovi
postignutog broja bodova, odnosno točno polučenih odgovora (rezultata).
U sustavu ocjenjivanja valja istaknuti nedostatak zajedničkog, tj. jedinstvenog
mjerila za pojedine ocjene. Činitelji koji najčešće utječu na mjerila ocjenjivanja su:
izbor (težina) zadatka, odnosno pitanja; strogost učitelja; razina znanja učenika. Razinu
složenosti zadatka (pitanja) učitelj prema osobnom sudu izražava bodovima. Postignuti
broj bodova osnovica je za određivanje brojčane ocjene.



S. Kadum-Bošnjak – D. Brajković: Praćenje, provjeravanje i … Metodički obzori 2(2007)2

44
Pokazat ćemo dva slučaja kada se mjerila za pretvaranje broja bodova u ocjene
utvrđuju unaprijed i jedan od načina naknadnog utvrđivanja tih mjerila.
Kada učitelj, dosljednosti radi, unaprijed utvrđuje mjerila za pojedine ocjene,
potrebno je da s njima upozna učenike.
Ako se pri ispravljanju pismenog ispita u zadacima (pitanjima) boduju "koraci",
tj. da se za svaku važnu međuvrijednosti (važan međurezultat) dobiva određeni broj
bodova, najčešće se primjenjuje, koristi skala prikazana tablicom 4.
Analizom tablice 4 uočava se da je za ocjenu dovoljan (2) potrebno ostvariti naj-
manje 50% bodova, dok je za ocjenu odličan (5) potrebno ostvariti 90% od svih
mogućih bodova.

Tablica 4. Skala za pretvaranje broja bodova u ocjene bodujući "korake"
Broj
bodova u
postotku
(%)
manje od 50
%
od 50 do 63
%
od 64 do 76
%
od 77 do 89
%
90 i više
%
Ocjena
nedovoljan
(1)
dovoljan
(2)
dobar
(3)
vrlo dobar
(4)
odličan
(5)

Ako se boduju samo točni odgovori, samo točna rješenja, tj. ako zanemarujemo
međurezultate (međuvrijednosti, međukorake), dakle, kada vrednujemo "ili je ili nije",
uputno je primjenjivati blaži kriterij i pritom se najčešće koristi skala prikazana
tablicom 5.

Tablica 5. Skala za pretvaranje broja bodova u ocjene bodujući "ili je ili nije"
Broj
bodova u
postotku
(%)
manje od 40
%
od 40 do 55
%
od 56 do 70
%
od 71 do 85
%
86 i više
%
Ocjena
nedovoljan
(1)
dovoljan
(2)
dobar
(3)
vrlo dobar
(4)
odličan
(5)

Uz ove dvije skale za pretvaranje postignutih bodova u ocjene dajemo sljedeću
napomenu:
Navedene bodovne granice za pojedinu ocjenu samo su orijentacijske, jer
davanje ocjena nije statistički postupak. Najbolje je da svaki učitelj sačini svoju skalu
za pretvaranje broja bodova u ocjene, uvažavajući mnoge činitelje, kao na primjer,
složenost programa, složenost zadatka, odnosno pitanja u ispitnome materijalu,
osobitostima razrednog odjela i sl. Tek ispravci pismenog ispita i raščlamba rezultata
omogućuju provjeru njegove primjerenosti. Iz razdiobe rezultata možemo zaključiti je li
ispitni materijal bio primjeren, "lagan" ili "težak". Ako smo dobili približno normalnu
razdiobu, možemo zaključiti da je ispitni materijal bio primjeren.



S. Kadum-Bošnjak – D. Brajković: Praćenje, provjeravanje i … Metodički obzori 2(2007)2

45
Pokazat ćemo sada jedan
1
od načina naknadnog utvrđivanja mjerila za skalu
ocjena. Koristit ćemo se pritom aritmetičkom sredinom (u oznaci X ) i standardnom
devijacijom (u oznaci σ). Najprije se izračuna aritmetička sredina, a zatim i standardna
devijacija. Koristeći se izračunatim podacima, dolazimo da skale ocjena koja je
prikazana u tablici 6.

Tablica 6. Skala za pretvaranje broja bodova u ocjene koristeći se aritmetičkom
sredinom i standardnom devijacijom
Broj bodova
od 0
do ( X – 1.5σ)
od ( X –
1.5σ) do ( X
– 0.5σ)
od ( X –
0.5σ) do
( X + 0.5σ)
od ( X +
0.5σ) do
( X + 1.5σ)
iznad
( X + 1.5σ)

Ocjena
nedovoljan
(1)
dovoljan
(2)
dobar
(3)
vrlo dobar
(4)
odličan
(5)

Kada su rezultati nekog ispita znanja pravilno raspoređeni, onda kažemo da se
radi o normalnoj distribuciji, a ispitni materijal je primjeren učenikovom znanju. Ako
ispitni materijal "vjerno odražava zadani nastavni program, onda možemo zaključiti da
je i taj program primjeren učeničkim mogućnostima"(Furlan, 1966, 67).
Ako rezultate dobivene normalnom distribucijom prikažemo krivuljom, dobit će
se tzv. krivulja normalne distribucije ili Gaussova krivulja (slika 1), gdje je sa σ dana
standardna devijacija.

1
Jedan drugi način naknadnog određivanja mjerila za skalu ocjena sastoji se u tome da se
odredi medijan (u oznaci M), donji (prvi) i gornji (treći) kvartil (u oznaci Q
1
i Q
3
) i kvartilno
odstupanje (u oznaci Q
0
). Zatim se sačini skala koja je slična onoj prikazanoj tablicom 6. Ta je skala
sljedećeg oblika (Kadum, 2004, 64):

Broj bodova
Ocjena
manje od |
¹
|

\
|

0
2
3
Q M bodova
nedovoljan
(1)
od |
¹
|

\
|

0
2
3
Q M do |
¹
|

\
|

0
2
1
Q M bodova
dovoljan
(2)
od

+ |
¹
|

\
|
− 1
2
1
0
Q M do |
¹
|

\
|
+
0
2
1
Q M bodova
dobar
(3)
od

+ |
¹
|

\
|
+ 1
2
1
0
Q M do |
¹
|

\
|
+
0
2
3
Q M bodova
vrlo dobar
(4)
više od |
¹
|

\
|
+
0
2
3
Q M bodova
odličan
(5)




S. Kadum-Bošnjak – D. Brajković: Praćenje, provjeravanje i … Metodički obzori 2(2007)2

46











Budući je u nas u upotrebi ljestvica od pet ocjena, to površina, izražena u
postocima, pod krivuljom normalne distribucije za pojedinu ocjenu iznosi:

3,59% površine za ocjenu nedovoljan
23,84% površine za ocjenu dovoljan
45,14% površine za ocjenu dobar
23,84% površine za ocjenu vrlo dobar i
3,59% površine za ocjenu odličan.

Ovi su podaci grafički prikazani na slici 2.














I da zaključimo:
Redovitim praćenjem i provjeravanjem znanja različitim oblicima i načinima i na
osnovi više elemenata (barem četiri: usmeno ispitivanje, pismeno ispitivanje, domaći
M –σ –2σ σ 2σ
Slika 1. Krivulja normalne distribucije
N
e
d
o
v
o
l
j
a
n

3
,
5
9
%

O
d
l
i
č
a
n

3
,
5
9
%

D
o
v
o
l
j
a
n

2
3
,
8
4
%

V
r
l
o

d
o
b
a
r

2
3
,
8
4
%

D
o
b
a
r

4
5
,
1
4
%

σ –σ
2σ –2σ 3σ –3σ
0,6σ – 0,6σ
1,8σ – 1,8σ
Slika 2. Raspodjela ocjena pod krivuljom normalne distribucije



S. Kadum-Bošnjak – D. Brajković: Praćenje, provjeravanje i … Metodički obzori 2(2007)2

47
uradak i aktivnost učenika), dobit ćemo objektivniju konačnu ocjenu, koja će biti u
skladu sa stvarnim učenikovim znanjem.


5. Vrednovanje kao suvremeni dokimološki zahtjev

Pod vrednovanjem razumijevamo pristup učeniku s različitih stajališta,
interpretirajući razne indikatore ponašanja učenika, pri čemu se ne ocjenjuje samo
znanje kao rezultat intelektualne aktivnosti. S utvrđenih četiri (odnosno pet)
komponenata vrednovanja, tj. praćenja i ocjenjivanja, predvidjeli smo mjerenju
dostupnu spoznajno–verbalnu komponentu, tj. poznavanje činjenica i pojmova, te
praktičnu primjenu znanja.
Praktičnu komponentu tretiramo s kvalitativne i kvantitativne strane, vrednujući
usvojenost vještina i navika.
Ocjenskom rešetkom samo je djelomično obuhvaćeno evidentiranje interesa
učenika i stava prema radu (aktivnost) i njegove subjektivne mogućnosti (što i nije tako
dostupno mjerenju).
Želimo li uzeti u obzir sve raznovrsne činitelje koji sudjeluju u mijenjanju
učenika tijekom nastavnog procesa, onda je nužno koristiti se raznovrsnim postupcima i
tehnikama praćenja i evidentiranja svih aktivnosti, uočenih ponašanja i reakcije
učenika. Takav pristup učeniku je zapravo vrednovanje. Ocjena donijeta na osnovi
takvog vrednovanja mnogo svestranije i temeljitije odražava napredak učenika i
njegova nastojanja. Vrednovanje, osim toga, polazi od detaljnije formulacije zadataka i
šireg opsega postavljenih ciljeva, a definiranje tih zadataka i ciljeva usklađuje se s
očekivanim ponašanjem učenika u konkretnim problemskim nastavnim situacijama.
Vrednovanje zahtjeva kontinuiran nadzor nad svim aktivnostima učenika, pa se
na osnovi dobivenih pokazatelja sagledava njegov cjelokupan napredak.
Opredijelivši se za četiri (odnosno pet) komponenti za praćenje učenikova
razvoja, ne opterećuje učitelja previše, a dobiveni rezultati ukazuju na ozbiljnije
vrednovanje, dobivena ocjena je preciznija i odražava šire angažiranje učenikovih
nastojanja i, što je jednako tako značajno, ovakvo analitičko vrednovanje učenika u
nastavi daje bolje prognostičke pokazatelje za profesionalno usmjeravanje učenika.
Naime, ocjene iz pojedinih komponenata imaju i za učenika veću informativnu
vrijednost od zajedničke globalne ocjene jer mu ukazuje na one djelatnosti kojima ne
posvećuje dovoljno pažnje. Pored toga, ako učenik ne zadovoljava na jednom području,
postoji mogućnost kompenzacije na drugom, što djeluje motivacijski i ne obeshrabruje
učenika.





S. Kadum-Bošnjak – D. Brajković: Praćenje, provjeravanje i … Metodički obzori 2(2007)2

48
6. Definiranje konačne (zaključne) ocjene

Konačna ocjena – polugodišnja ili na ona kraju školske godine – može se
definirati kao srednja ocjena svih komponenata praćenja. Svaka od komponenti
praćenja trebala bi da na jednak način opterećuje konačnu ocjenu, tj. da na jednak način
sudjeluje u definiranju (određivanju) konačne, zaključne ocjene (pod uvjetom da ocjena
po svakoj komponenti bude jednak broj). Budući da se usmeno i pismeno provjeravanje
evidentira s tri komponente, to ove aktivnosti najviše utječu na konačnu ocjenu, što je i
u redu. Preostale dvije komponente praćenja osiguravaju nam dovoljno prostora da
učenicima slabijih sposobnosti i mogućnosti izvedemo pozitivnu ocjenu.
Kao srednja ocjena obično se uzima aritmetička sredina, što osigurava učitelja od
raznih intervencija, utjecaja i prigovora sa strane.
Slabost je srednje ocjene što ne dopušta individualni pristup učeniku. Zato je
mnogo bolje da se konačna ocjena definira kao "pedagoška sredina". Vrlo često se
"pedagoška sredina" ne poklapa s aritmetičkom sredinom, što učitelja može dovesti u
neželjenu, tj. neugodnu situaciju. To ukazuje na delikatnost ocjenjivanja, čak i kada se
učitelji služe objektivnim postupcima mjerenja postignuća učenika. Stoga se
ocjenjivanju mora pristupati s mnogo pažnje, ozbiljnosti, pedagoškog takta i
razumijevanja učenikovih poteškoća. Zato se prema dobivenoj srednjoj ocjeni valja
uvijek odnositi kao prema mogućoj hipotezi, a ne kao egzaktnom rezultatu.
Što se tiče čestog, tj. učestalosti ocjenjivanja realno je i moguće da se u svakom
polugodištu sve komponente praćenja ocijene dva, tri puta, što može biti već dovoljno
za donošenje točnije slike o učeniku i preciznije definiranje konačne ocjene.


7. Zaključak

Na osnovi izloženoga moguće je izvesti sljedeće zaključke:
1. S obzirom na postojeće stanje u nastavi, problematici vrednovanja treba
pristupati u nastojanju da se praćenje učenika i postojeće ocjenjivanje postupno
unaprijedi. Sustavno treba usavršavati ispitne postupke i tehnike, a učitelje motivirati za
što objektivnije i svestranije vrednovanje postignuća u nastavi.
2. Pored zahtjeva da praćenje i evidentiranje postignuća u nastavi bude sveobu-
hvatno, neophodno je da vrednovanje bude i ekonomično, tj. da ne iziskuje previše
vremena. Potrebno je, dakle, uskladiti zahtjeve za što raznovrsnijim praćenjem koje
pokriva što širi raspon reakcija i aktivnosti učenika, sa zahtjevom da se nastavno
vrijeme što racionalnije iskoristi.
3. U nastojanju da ocjenjivanje bude što objektivnije ne znači da će se neki
oblici subjektivnog ocjenjivanja napustiti. U svim ispitnim situacijama treba unaprijed
normirati zahtjeve koji se postavljaju pred učenicima, a učenicima treba objasniti
unaprijed i ispitne postupke, te ih tako motivirati za maksimalno zalaganje.
4. Ako su strogo određene norme izvršavanja rada, učenici će se s vremenom
priviknuti da prate i kontroliraju ocjenjivanje učitelja. Načelo samoocjenjivanje se može



S. Kadum-Bošnjak – D. Brajković: Praćenje, provjeravanje i … Metodički obzori 2(2007)2

49
ostvariti kao zbrajanje bodova ili ocjena na osnovi unaprijed utvrđenih zahtjeva, ali
ocjena koju izriče učenik ostaje samo prijedlog koji učitelj korigira ili potvrđuje.
5. Kao osnova za svako praćenje napretka i ocjenjivanje treba da posluži
ciljevima i zadaćama nastave, koje treba razraditi za svaki razredni odjel posebno, za
svaku nastavnu cjelinu, pa i za konkretne problemske situacije. Tek kada su ciljevi i
zadaće dobro poznati mogu se tražiti mjerne metode i instrumenti za mjerenje
postignuća, tj. ostvarivanja tih ciljeva i zadaća.
6. Ocjenjujući rad učenika moramo biti svjesni činjenice da svako mjerenje
znanja, vještina i navika, a naročito sposobnosti, interesa i stavova učenika ima
relativno nisku razinu preciznosti, čak kada se i koriste najbolji mjerni instrumenti.
Prema dobivenim vrijednostima moramo se odnositi kao prema mogućoj hipotezi, a ne
kao prema definitivnoj konstataciji.
7. Da bi ocjenjivanje bilo što realnije, objektivnije, moramo se služiti što većim
brojem različitih postupaka, kako bi se dobiveni rezultati međusobno dopunjavali. Tako
će, na primjer, testovi znanja kao relativno precizniji instrument dopunjavati grublje
metode klasificiranja, rangiranja i neformalnog promatranja učenika tijekom rada.
8. Interpretacija dobivenih rezultata najdelikatniji je problem koji se pojavljuje
prilikom provjeravanja i ocjenjivanja. Upisivanje ocjena ili tekstualnih primjedbi u
imenik učenika trebalo bi da uvijek bude rezultat pedagoškog pristupa učeniku. Sve
norme i utvrđeni postupci vrednovanja moraju proći kroz "filter" pedagoškog takta,
uviđajnosti i umješnosti, a to svakako ovisi o ličnosti učitelja. Što su ispitne situacija
raznovrsnije, to je odgovornija uloga učitelja pri donošenju konačne ocjene.
9. Od predloženih četiri (odnosno pet) komponenti za vrednovanje u nastavi,
dvije (odnosno, tri) je moguće provjeravati objektivnim mjernim instrumentima.
Međutim, "usmeno ispitivanje" i "aktivnost učenika" nije moguće obuhvatiti
objektivnim mjerilima. Stoga će se te komponente i dalje ocjenjivati subjektivnom
procjenom učitelja na temelju promatranja i praćenja učenika. Pritom je potrebno
obratiti posebnu pozornost na vođenje evidencije o pojedinim reakcijama učenika.
Svoje primjedbe o pojedinim reakcijama učenika, učitelj će jasno formulirati, tek nakon
dužeg promatranja učenika, te izbjegavati unošenje bilješki o učeniku u afektu.
10. Iako će konačna ocjena iz pojedinog nastavnog predmeta biti brojčana,
učitelji bi pisane primjedbe trebali češće unositi u imenik učenika u za to predviđeni
prostor. Te pisane primjedbe bit će učitelju od koristi kod definiranja konačne ocjene
učeniku, ali će od velike pomoći biti i razredniku prilikom davanja informacija roditelju
o napredovanju njegova djeteta.



Literatura

DRAVINAC, N. (1970), Provjeravanje znanja i ocjenjivanje učenika iz matematike u
osnovnim školama. Zagreb: Zavod za unapređivanje osnovnog obrazovanja
FURLAN, I. (1966), Upoznavanje, ispitivanje i ocjenjivanje učenika. Zagreb: Pedagoško–
književni zbor



S. Kadum-Bošnjak – D. Brajković: Praćenje, provjeravanje i … Metodički obzori 2(2007)2

50
GUSIĆ, I – GUSIĆ, J. – MRKONJIĆ, I. (2003), Matematika 6 – priručnik za nastavnike.
Zagreb: Školska knjiga
KADUM–BOŠNJAK, S. – KADUM, V. (2006), Nastava različitih razina zahtjevanosti. U:
Metodički obzori, časopis za odgojno–obrazovnu teoriju i praksu. Pula: Visoka učiteljska škola u Puli,
str. 26 – 36
KADUM, V. (2004), Matematika za ekonomske škole (I., II. i III. razred). Priručnik za
nastavnike. Pula: IGSA
LINDQUIST, E. F. (1970), Pripremanje testa i priroda mjerenja u pedagogiji. Beograd:
Jugoslavenski zavod za proučavanje školskih i prosvetnih pitanja
× × × (1995), Pravilnik o načinu praćenja i ocjenjivanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi.
Zagreb: "Narodne novine" – službeni list Republike Hrvatske, broj 92/1995
ŠVAJCER, V. (1987), Didaktika. Rijeka: Pedagoški fakultet Sveučilišta u Rijeci



BEGLEITUNG, NACHPRÜFUNG UND BENOTUNG DER SCHÜLER IM
UNTERRICHT
Zusammenfassung
In dieser Arbeit werden Erkenntnisse und Überlegungen dargelegt, die im
Zusammenhang mit der Begleitung, Nachprüfung und Benotung der Schüler im
Unterricht stehen.
Hiermit wird hervorgehoben, dass es nicht ausreicht, die Schüler nur beim
Erwerb der Kenntnisse, Fähigkeiten und Fertigkeiten zu begleiten und zu benoten,
sondern ist es ebenso nötig, sie bei der Entwicklung ihrer Stellungnahmen,
Urteilsbildungen, bei persönlicher und gesellschaftlicher Eingliederung, bei der
Entwicklung ihrer Interessen, bei subjektiven und objektiven
Entwicklungsmöglichkeiten als eine vielseitige, entwicklungsfähige, humane und
zufriedenstellende Perönlichkeit zu kontrollieren.
Die Benotung der Schüler im Unterricht ist ein zusammengesetztes und
komplexes Verrfahren und die einzige Möglichkeit, sich zu helfen, bleibt dem Lehrer,
im Rahmen seines Unterrichtsfaches ein effektives System der Evidenz, der
Begleitung und Nachprüfung des Schülers aufzubauen. Jedoch muss dieses System der
Begleitung mit dem allgemeinen Schulsystem kompatibel sein.
Schlüsselwörter: Begleitung, Nachprüfung, Benotung, Kenntnisse,
Fähigkeiten, Fertigkeiten, Stellungnahmen, Urteilsbildung, Anpassung, Interesse,
Möglichkeiten, Entwicklung, Schüler, System, Evidenz



MONITORING, TESTING AND EVALUATING PUPILS IN CLASSES
S u m m a r y
The work deals with cognitions and reflections concerning monitoring, testing
and evaluating children in the class.
The authors stress it is not satisfactory just to control/check and evaluate only
the acquisition of knowledge, skills and habits, but also to control the development of
attitudes, judgemental capabilities, personal and social adaptability, development of
interests, subjective and objective abilities in the development of a child as a multi-
versatile humane and happy being.



S. Kadum-Bošnjak – D. Brajković: Praćenje, provjeravanje i … Metodički obzori 2(2007)2

51
Evaluating pupils in the class is a composed and complex procedure where the
only possibility a teacher has to help himself within his subject is to create an effective
system of recording, checking and evaluating the pupil. Besides, this system has to be
compatible with the general school system.
Ključne riječi: monitoring, testing, evaluating, knowledge, skills, habits,
attitudes, judgement, adapting, interest, capabilities, development, student, system of
recording



MONITORARE, VERIFICARE E VALUTARE GLI APPRENDIMENTI
DEGLI ALUNNI NELL'INSEGNAMENTO
R i a s s u n t o
Nel saggio si espongono le conoscenze e le riflessioni in relazione alle attività
di monitoraggio, verifica e valutazione degli apprendimenti degli alunni.
Si intende mettere in evidenza che non è sufficiente monitorare e valutare solo
l'acquisizione di saperi, abilità e abitudini, ma è necessario controllare lo sviluppo
degli atteggiamenti, delle capacità di ragionamento e di adattamento personale e
sociale, lo sviluppo degli interessi nonché le possibilità soggettive e oggettive degli
alunni di sviluppare una personalità multilaterale, umana e felice.
La valutazione degli alunni nell'insegnamento è un processo molto complesso
e l'unico modo che l'insegnante abbia per semplificarlo è costruire, nell'ambito della
propria materia d'insegnamento, un sistema efficace di registrazione dei dati ottenuti
dalla verifica e valutazione degli alunni. Tale sistema di evidenza deve essere
compatibile con il sistema scolastico in generale.
Parole chiave: monitoraggio, verifica, valutazione, sapere, abilità, abitudini,
atteggiamenti, ragionamento, adattamento, interesse, possibilità, sviluppo, alunno,
sistema di evidenza

Pored činjenice da škola treba nadoknadi. uvodi se dopunska nastava. takmičarskim duhom i osjećajem zadovoljstva postignućem u nastavi i učenju. Posebice ne mogu ovako izraženi zadaci nastave poslužiti kao osnova za konkretiziranje zahtjeva koji se postavljaju pred nastavu. Na taj način ocjenjivanje postaje kontinuirano i mnogostrano. Taksativan pristup nastavi Zadaci nastave su u nastavnom planu i programu naznačeni s nekoliko redaka za svaki nastavni predmet. Tako se evidentiraju odgovori učenika. Sva svoja zapažanja i primjedbe učitelji moraju unositi u imenik učenika radi definiranja konačne ocjene. Njegov interes je izražen maksimalnim angažiranjem vlastitih sposobnosti i vještina na rješavanju problemskih zadataka. dani su u deklarativnom obliku. te uvažavati objektivne prilike u kojim učenik živi. Prati se i tijek i rezultat rada. Zato te zadatke valja razraditi i konkretizirati kako bi se na osnovi tako definiranih zadataka mogla izraditi metodologija vrednovanja uspjeha učenika u nastavi. ne može poslužiti kao orijentacija i smjernice u radu. koji bi u znatnoj mjeri mogle utjecati na raslojavanje učenika prema sposobnosti. učinci na pismenim ispitima. Brajković: Praćenje. vannastavno vrijeme. Motivacijsko–emocionalni odnos prema nastavi ogleda se u interesu koji učenik pokazuje prema praćenju znanstveno popularne literature. nepovoljne uvjete u kojima učenik eventualno živi. U tu svrhu u školi se provodi individualizacija nastave. prema skupljanju i sre ivanju informacija i u aktivnom bavljenju nekom djelatnošću u slobodno. 2. Gubljenje godine i ponavljanje razreda treba svesti na najmanju moguću mjeru. usmenog i pismenog. posebice učitelju– početniku. organiziraju izvannastavne aktivnosti i – gdje je to moguće – uvodi se produženi ili cjelodnevni boravak učenika u školi. ili barem ublažiti. lakoćom prevladavanja poteškoća koje se tijekom nastave i učenja javljaju i u poštivanju svoga uspjeha ali i uspjeha drugih iz razrednog odjela. teži se da što više elemenata utječe na konačnu ocjenu i da se ona formira na osnovi različitih načina i oblika provjeravanja. što učitelju.S. nastoji se što bolje upoznati učenika. ako već ne sveobuhvatno. sustavnim promatranjem i praćenjem učenika u svim nastavnim situacijama. testovima znanja. ali ipak u skladu s načelom ekonomičnosti. provjeravanja i ocjenjivanja učenika mora voditi računa o njihovim mogućnostima i osobitostima njihova psiho– fizičkog razvoja. primjenom što objektivnijih ispitnih postupaka. Ljubav prema nastavi i učenju izražena je zadovoljstvom za vrijeme nastave i učenja. opis rada kao i reakcije i ponašanje učenika koja su relevantna za njegovo svestrano upoznavanje. Praćenje i provjeravanje učenikova razvoja nije više samo ocjenjivanje završnog rezultata. Stoga i sustav praćenja. Kadum-Bošnjak – D. provjeravanje i … Metodički obzori 2(2007)2 socijalne ili obiteljske prilike. ona mora uvažavati i njegove individualne razlike. već je to proces tijekom kojeg učenik sazrijeva. jer te mjere često imaju suprotan učinak od onoga koji se očekuje i želi postići primjenom tih mjera. 36 .

koji samostalno rješava problemske zadatke. svakog učitelja obvezuje i čitav niz specifičnih odgojnih i obrazovnih ciljeva pojedinog nastavnog predmeta. ne zapostavljajući pritom svoje radne obveze. 22) usmjerena prema jasno definiranom. Osim tog složenog i zahtjevnog zadatka. nerijetko s jednim ili dvojicom učenika s posebnim potrebama. mogućnosti rasu ivanja. Smisao za kolektivan rad motivira učenike da svoje osobne ciljeve podvrgnu zajedničkim ciljevima razrednog odjela (ili neke druge radne grupe). deklarativnim odgojnim ciljevima neke zamišljene. 3. razvoja interesa. To su obveze svakog učitelja bez obzira na to koji nastavni predmet predaje. te da pomažu ostalim članovima razrednog odjela. Smisao za lijepo ima učenik koji pazi na urednost svog školskog pribora. koji funkcionalnost ura enog znade uskladiti s postavljenim zahtjevima. da očituju prijateljski stav prema ostalim članovima razrednog odjela. postavljeni vrlo ozbiljno pred školu. Nastava i problematika praćenja. ličnog i društvenog prilago avanja. pred svaki nastavni predmet. da se rado podvrgnu radnoj disciplini. složenost djelovanja. Taj cilj nije lako ni jednostavno ostvariti. Ističe se da nije dovoljno pratiti i ocjenjivati samo usvajanje znanja. postavljenom cilju. Brajković: Praćenje. 1966) i – najšire rečeno – potrebno je što opreznije sagledavanje razvoja učenika kao mnogostrano razvijanje humane i sretne ličnosti. da prihvaćaju rezultate rada razrednog odjela kao zajednički uspjeh svih članova. Učitelju su potrebne česte i jasne povratne informacije kako bi što uspješnije rukovodio procesom razvijanja učenikove osobnosti. samoinicijativnošću u kreiranju novih ostvarenja i u sposobnosti organiziranja novih problemskih situacija i njihova rješavanja. tj. prisutnost raznih 37 . Kadum-Bošnjak – D. što se sve uklapa u svakodnevnu nastavnu djelatnost. Viša razina tih sposobnosti izražena je mogućnošću primjene usvojenih znanja. 1987. vještina i navika već je nužno kontrolirati i razvoj stavova. širokost nastavnih sadržaja. u slučaju neuspjeha da se kritički preispitaju vlastiti postupci.S. provjeravanja i ocjenjivanja Suvremena didaktika posvećuje danas veliku pozornost problematici praćenja. tj. No. ali i pribora drugih članova razrednog odjela. Nastava je "kao specifični bipolarni upravljiv proces" (Švajcer. provjeravanje i … Metodički obzori 2(2007)2 Stvaralačke sposobnosti razvijaju se u učenika koji traži pokretačku snagu u nastavi i učenju. didaktičari i psiholozi ukazuju na potrebu svestranog sagledavanja razvoja učenikove osobnosti. veliki broj učenika u razredom odjelu. provjeravanja i ocjenjivanja učenika i tom su pedagoškom fenomenu – kako u svijetu tako i u nas – posvećena mnoga znanstvena istraživanja. imaginarne nastave već o konkretnim zahtjevima društva. Mnogi istaknuti pedagozi. subjektivnih i objektivnih mogućnosti (Furlan. Ne radi se samo o općim. a u slučaju kada to nisu u stanju. Povjerenje u sebe samog odnosno u vlastite snage ima učenik koji si zna odmjeriti optimalan broj radnih zadaća što ih može riješiti u zadanom/predvi enom vremenu. Samopouzdanje se ogleda u odvažnosti i energičnosti pri nailasku na probleme i nastojanju da se oni uspješno riješe.

a u skladu s Pravilnikom o načinu praćenja i ocjenjivanju učenika u osnovnoj i srednjoj školi (Narodne novine. vodeći računa pritom. provjeravanje i … Metodički obzori 2(2007)2 izvanškolskih utjecaja i zahtjeva na učenike kao i niz drugih činitelja. Tablica 1. s jedne strane. čemu valja dati prednost. Na taj je način analitički pristup vrednovanju uskla en s postojećim mogućnostima za racionalizaciju vrednovanja u nastavi. što u nastavi valja mjeriti a što procjenjivati. dok su se s druge strane uvažavale primjedbe učitelja. posebno dokimološkim načelima. Kadum-Bošnjak – D. Dakako da taj sustav mora biti kompaktibilan s općim školskim sustavom. s obzirom na to. 1995). koji je rezultat istraživačkog rada savjetnika u ministarstvu nadležnom za pitanja prosvjetne politike. potvr uju se u individualnom i skupnom radu i sl. što je ukazivalo na potrebu ujednačavanja ocjenskih komponenata u (osnovnoj) školi. didaktičkim. prikazan je tablicom 1. 1970). dakle imaju veličinu pa su. kompleksnoj situaciji jest da u okviru svoga nastavnog predmeta ostvari djelotvoran sustav evidentiranja. učenici pokazuju veće ili manje sklonosti prema odre enim aktivnostima. tj. didaktički opravdan i načelno ujednačen u okviru jednog nastavnog predmeta. ta su mjerenja vrlo složena i u svakodnevnoj praksi svedena su na aproksimaciju (Lindquist. a kao rezultat nastala je ocjenska rešetka koju valja u praksi provjeravati i eventualno dalje usavršavati.S. Ocjenska rešetka s komponentama praćenja Bilješke o učenicima Komponente praćenja Usmeno ispitivanje test znanja Pismeno ispitivanje kontrolna zadaća Aktivnost učenika Domaći rad Specifičnosti pojedinog nastavnog predmeta navode učitelja na intenzivnije razmišljanje o tome što je za provjeravanje važnije. ometaju uspješno komuniciranje izme u učitelja i učenika. Ideja o uvo enju ocjenske rešetke razvijala se postupno. 38 . neke od njih usvojiti kao znanja. po intenzitetu ili trajanju. Brajković: Praćenje. Tijekom nastave ima toliko aktivnosti koje treba intelektualno kontrolirati. Oni se razlikuju me usobno po stupnjevima kakvoće. Naravno. Svi ti psihološko–tjelesni procesi imaju svoju kvantitativnu stranu. druge kao vještine. ali su korak bliže objektivnijem i sveobuhvatnijem vrednovanju. racionalan i ekonomičan. ukoliko je razra en sustav praćenja i evidentiranja prema ciljevima i zadaćama nastave. praćenja i provjeravanja učenika. Jedina mogućnost da učitelj sebi pomogne u toj složenoj. dostupni mjerenju. o suvremenim psihologijskim. broj 92. pri čemu se manifestira motivacijsko– emocionalan stav prema nastavi i učenju. sposobnosti i mogućnosti učenika postaju mjerljive. Jedan takav sustav izražen jednostavnom tablicom. mora biti jednostavan.

sposobnosti i vještine. kao na primjer. tj. preporučljivo je da se u nastavi znanje i sposobnosti učenika. Ocjenjivanje pritom ne smije vremenski biti raspore eno na kraj ocjenjivačkog razdoblja. aktivnost u nastavi i sl. redovitim praćenjem rada i napredovanja učenika. bilježenje zapažanja o razvoju učenikovih interesa. tj. Osim toga. 1995). provjeravanja i ispitivanja. provodi i pismeno provjeravanje. provjeravanje i ocjenjivanje učenika u nastavi sastavni je dio nastave. Brajković: Praćenje.S. znanja. 2004. 39 . S obzirom na razlike u ocjenjivanju. provjeravanje i ocjenjivanje učenika Praćenje. Kako bismo se što više približili realnijoj. motivacije i sposobnosti. praktičan rad. njegov odnos prema radu i postavljenim zadacima te odgojnim vrijednostima (Pravilnik …. Kadum-Bošnjak – D. bitan je to. ali i subjektivnim osobinama ocjenjivača. – potiče učenikovo samopouzdanje i njegov osjećaj napredovanja. redovitost pisanja domaćih zadaća. 4. – potiče učenika na aktivno sudjelovanje u nastavnom procesu. Tako se u nas stupanj usvojenosti znanja. objektivnoj ocjeni potrebno je prikupiti što više podataka o znanju i sposobnostima učenika. provjeravanjem znanja i ocjenjivanjem motiviramo učenika na rad. Praćenje učenika razumijeva sustavno evidentiranje. Pritom valja naglasiti da jednaka ocjena ne znači i jednako znanje jer su ocjene podložne različitim uvjetima u kojima nastaju. s namjerom da se potraži put koji će nas dovesti do suvremenijeg i djelotvornijeg ocjenjivanja. postupak kojim učitelj tijekom nastavnog rada u svrhu kontrole kakvoće i količine razine do koje su učenici usvojili odre ena obrazovna dobra. vrlo odgovoran i vrlo osjetljiv zadatak kojeg obavlja učitelj. ispitivanje i vrednovanje učenikovih postignuća i uspjeha u ostvarivanju zadaća nastavnog predmeta ili odgojno–obrazovnog područja tijekom školske godine" (Kadum. Ocjenjivanje je postupak vrednovanja svih relevantnih činjenica o učenikovim postignućima tijekom praćenja. "Pod provjeravanjem znanja razumijeva se sustavno praćenje. posebno radi pozitivne motivacije. da se koriste i sljedeće dvije komponente praćenja – aktivnost (zalaganje) učenika i domaći uradak. pored usmenog provjeravanja. 1995). Mjerila i skale nisu strogo znanstveno utemeljene. 56). Poželjno je da se svakog učenika usmeno i pismeno provjeri najmanje dva puta u jednom polugodištu. Tim komponentama (odrednicama) moguće je ocijeniti raznovrsne aktivnosti učenika. dakle. Pored toga. Provjeravanje znanja je. provjeravanje i … Metodički obzori 2(2007)2 Pokušat ćemo sada razmotriti ova pitanja bez pretenzije da se daju neki konačni odgovori. Provjeravanje i ocjenjivanje učenika valja provoditi tako da se: – uvažava. njegovih postignuća u usvajanju sadržaja nastavnog predmeta ili odgojno–obrazovnog područja. Praćenje. tj. već su dogovoreni način izražavanja uspjeha učenika. poštuje učenikova ličnost. dobro je. sposobnosti i vještina izražava brojčanom ocjenom od 1 do 5. seminarski rad. a izražava se ocjenom (Pravilnik ….

Osobitost tog načina jest u tome što učitelj u izravnom odnosu s učenikom utvr uje i ocjenjuje njegov napredak u učenju s obzirom na njegove sposobnosti. S obzirom na to da u nastavi nema dovoljno vremena za dulje ispitivanje učenika. Uz to. Pritom.S. Stoga se tom prigodom mogu ocijeniti učenici koji se na osnovi prije usvojenog znanja uspješno snalaze u novim (problemskim) situacijama. može se postaviti još koje pitanje radi odre ivanja ocjene. Brajković: Praćenje. Kadum-Bošnjak – D. Pod usmenim provjeravanjem znanja razumijevamo "ne samo odgovore koji se obično zovu 'odgovaranje za ocjenu' već i sve one podatke koje učitelj prikuplja tijekom rada s učenicima: kod izlaganja novog gradiva. zadavanjem zadataka različitih razina zahtjevanosti i složenosti (Kadum– Bošnjak i Kadum. Važno je da se ocjena daje javno. "Sati vježbanja i ponavljanja poslužit će za ocjenjivanje većeg broja učenika. usmeno provjeravanje znanja je nužno jer se njime dobivaju mnogi važni podaci koji se ne mogu dobiti pismenim provjeravanjem ili drugim načinom ispitivanja. U tom slučaju više dolazi do izražaja sposobnost snalaženja (darovitost) učenika. da li se izražava precizno. Obrada novih nastavnih sadržaja tako er je pogodna za ocjenjivanje. 4. moguće je prikupiti podatke o razini usvojenosti odre enog nastavnog gradiva za veći broj učenika. koje učenici rješavaju "na mjestu". i to koliko je učenik u stanju da svoje misli izrazi i formulira riječima. 2004. praćenjem njihova rada obilaženjem učenika. osim činjeničnog znanja. I domaći uraci mogu poslužiti za provjeravanje znanja učenika tako da se utvrdi je li učenik sam izradio zadaću. provjeravanje i … Metodički obzori 2(2007)2 – omogućuje učeniku da se sam javlja za provjeru znanja. u razrednom odjelu. nizovi zadataka objektivnog tipa. nije potrebno da se svaki učenik izvodi 'pred ploču'" (Kadum. kod uvježbavanja i u diskusijama koje se provode na satima. kontrolne zadaće i drugi oblici. kao što su primjerice testovi znanja. 11). Prema tome. 59). 1970. pod usmenim odgovorom ne razumijevaju se samo odgovori "pred pločom". U raspravama vezanim uz reformu nastave u SAD–a istaknuto je da učitelj ne bi smio govoriti dulje od tri minute a da pritom ne postavi neko pitanje. naravno. Usmeno provjeravanje i ocjenjivanje učenikova uspjeha Iako se danas u školi primjenjuju različiti oblici pismenog provjeravanja znanja. samoprocjenu svojega znanja i procjenu znanja drugih učenika iz razrednog odjela. – osposobljava učenika za samoučenje. i to kako i koliko je shvatio gradivo i kako ga znade objasniti" (Dravinac. u svojim bilježnicama. 2006). već se jedinstvenom ocjenom iskazuje niz podataka do kojih učitelj dolazi praćenjem učenikova rada. nego njihova marljivost i ustrajnost u radu. dobrim planiranjem nastavnih sati mogu se prikupiti mnogi podaci o znanju učenika. Naime. Usmenim provjeravanjem znanja učitelj saznaje. mogućnosti i motivaciju.1. "Od posebne je važnosti ocjenu obrazložiti i pritom istaknuti što je 40 . na nastavnom satu odmah nakon provjere.

bez razumijevanja Brojčana ocjena 5 4 3 2 1 5 4 3 2 1 Obrazloženje postupka U novije vrijeme. – ispituju se manji dijelovi nastavnog sadržaja. – ovdje ukazujemo na neke od tih slabosti: – usmeno provjeravanje i ocjenjivanje znanja pripada subjektivnom obliku ocjenjivanja jer procjena razne znanja ovisi isključivo o dojmu učitelja. 2004. pravi pogreške." (Dravinac. ali uz izravnu pomoć učitelja ipak uspijeva Ni uz nastavnikovu pomoć ne uspijeva riješiti postavljeno Samostalno. temeljito. Predlaže se vrednovanje različitih oblika znanja: koliko učenik razumije postavljeno 41 . Brajković: Praćenje. točno (logično). u Hrvatskoj (ali i u još nekim zemljama Europe i izvaneuropskim zemljama). 11). s razumijevanjem Djelomično.S. Istraživanjima je utvr eno da čovjek kao mjerilo može jasno razlikovati tri stupnja znanja. s pogreškama Nesuvislo (nelogično). ispitivačevo raspoloženje. uz pretpostavku da su pitanja realna i primjerena. trebalo bi utvrditi koja su to osnovna znanja koja mora imati učenik za prolaznu ocjenu. točno i uspješno bez pomoći učitelja U poznatim situcijama ili uz neizravnu pomoć učitelja točno rješava Sporo. a što nije" (Kadum. Kako se kod nas. – učitelj može utjecati na odgovaranje učenika. Osim poznatih nedostataka – strah ispitanika. provjeravanje i … Metodički obzori 2(2007)2 učenik znao. površno. samostalno. Tablica 2. temeljito. Usmeno provjeravanje znanja ima svojih nedostataka. uvjerljivo Nepotpuno. pojavljuju se i drugačiji prijedlozi kriterija (zahtjeva) usmenog ocjenjivanja i ocjenjivanja uopće. Da bi se nedostaci usmenog ispitivanja kao subjektivnog načina provjeravanja znanja – ako ne u cijelosti otklonili. – učenici odgovaraju na različita pitanja pa je teže odrediti objektivno mjerilo. 60). simpatije prema učeniku i dr. argumentirano (opširno) Točno (logično). Opis skale ocjena od 1 do 5 Postupci Primjena znanja Opis Brzo. u skladu s novim pogledima na nastavu. "Kada se radi o kvaliteti ocjene u vezi s usmenim provjeravanjem. Pritom valja istaknuti da se ovakav oblik provjeravanja znanja neće primijeniti na sve učenike već samo na one za koje nije prikupljeno dovoljno podataka za davanje kvalitetne ocjene. i da provjeravamo ono što se najčešće provjerava: koliko je učenik shvatio gradivo i koliko ga zna primijeniti (tablica 2). Kadum-Bošnjak – D. točno i uspješno Umjereno brzo. nadoknaditi. logično. tj. onda barem u što većoj mjeri ublažili – korisno bi bilo da učitelj za svakog učenika pripremi sličnu kombinaciju pitanja i zadataka. u procjeni znanja služimo skalom s pet stupnjeva. 1970. pokušat ćemo opisati skalu ocjena od 1 do 5. kako bi učenik bio svjestan svojih nedostataka i koje će dopunskim radom prevladati.

kako obrazlaže svoje postupke i rješenje. 2003).. odabir metoda rješavanja i tehnologije. analiza odgovora (rješenja) • rješava probleme zadatke (daje odgovore) s ograničenom djelotvornošću • prati relativno složena obrazloženja. Kadum-Bošnjak – D. Brajković: Praćenje. interpretacija problemskog zadatka.S. Tablica 3. interpretacija odgovora (rješenja) donošenje zaključaka. provjeravanje i … Metodički obzori 2(2007)2 pitanje. kako primjenjuje usvojeno znanje i slično. razumijevanje – razumijevanje • pokazuje ograničeno razumijevanje pojmova – rješavanje • točno izvodi saproblemskih mo najjednostavzadataka nije operacije • razumije većinu pojmova • odgovori (rješenja) su djelomično točni • pokazuje značajno razumijevanje pojmova • odgovara (rješava) točno • potpuno razumije pojmove • odabire najdjelotvornije načine za davanje odgovora (rješenja) i odgovori (rješenja) su točni 2 3 4 5 Razmišljanje. U tablici 3 navodimo prijedloge za ocjenjivanje po tim zahtjevima (Gusić i sur. kako uspješno rješava problemske zadatke. Prijedlozi za ocjenjivanje s obzirom na nove poglede na nastavu Ocjene Učenik: Znanje. procjenjuje vrijednost argumenata i obrazlaže zahtjevnije sadržaje • uspješno rješava (daje odgovore na) problemske zadatke • prati složena obrazloženja. procjenjuje njihovu ispravnost i obrazlaže kompleksne sadržaje • iznimno uspješno rješava (daje odgovore na) problemske zadatke 42 . rješavanje problema Istraživanje – obrazlaganje • prati jednostavna obrazloženja • prati obrazloženja srednje zahtjevnosti i obrazlaže jednostavne sadržaje • rješava problemske zadatke (daje odgovore) relativno djelotvorno – formuliranje pitanja.

Razinu složenosti zadatka (pitanja) učitelj prema osobnom sudu izražava bodovima. nizom zadataka objektivnog tipa i/ili testovima znanja. tj. grafike • vrlo se rijetko koristi stručnim jezikom i simbolima • ponekad se točno koristi stručnim jezikom i simbolima • komunicira vrlo jasno i potpuno obrazlaže svoje razmišljanje • stručnim jezikom i simbolima koristi se točno i učinkovito • primjenjuje naučeno u svim situacijama • detaljno razumije i poznaje cijelo gradivo • uspješno primjenjuje naučeno • generalizira Primjena – primjena metoda i ideja u poznatim i nepoznatim problemskim situacijama • primjenjuje naučeno samo na poznate. Prednost pismenog načina provjeravanja i ocjenjivanja je u tome što se istodobno provjerava znanje svih učenika u razredu iz jednog dijela programa. 2004. Pismeni ispit ocjenjuje se na osnovi postignutog broja bodova. provodi i pismeno provjeravanje. simbola. Postignuti broj bodova osnovica je za odre ivanje brojčane ocjene. • obrazloženja su pismena. "Pismenim provjeravanjem znanja utvr uje se relativno postignuće pojedinca u odnosu prema učinku ostalih članova razrednog odjela. grafička nejasna • obrazloženja su donekle jasna • komunicira jasno i obrazlaže svoje razmišljanje • najčešće se točno koristi stručnim jezikom i simbolima – uporaba jezika. U sustavu ocjenjivanja valja istaknuti nedostatak zajedničkog. u zavisnosti od godišnjeg fonda sati nastave za pojedini nastavni predmet.2. pored usmenog provjeravanja i ocjenjivanja učenikova znanja." (Kadum. Kadum-Bošnjak – D. jedinstvenog mjerila za pojedine ocjene. poznatim situacijama i prepoznaje osnovne ideje situacije 4.S. razina znanja učenika. Pismena provjera znanja i ocjenjivanje učenikova uspjeha U školama se. dva odnosno tri puta u polugodištu. Činitelji koji najčešće utječu na mjerila ocjenjivanja su: izbor (težina) zadatka. 43 . odnosno točno polučenih odgovora (rezultata). strogost učitelja. 61). provjeravanje i … Metodički obzori 2(2007)2 Komunikacija – usmena. Pravilnikom o načinu praćenja i ocjenjivanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi utvr eno je da se pismeno provjeravanje i ocjenjivanje provodi jednom. Znanje učenika pismeno se može provjeravati školskim zadaćama. Brajković: Praćenje. jednostavne situacije • primjenjuje naučeno u poznatim situacijama • primjenjuje naučeno u složenim. odnosno pitanja.

ako zanemarujemo me urezultate (me uvrijednosti. dakle. uputno je primjenjivati blaži kriterij i pritom se najčešće koristi skala prikazana tablicom 5. kada vrednujemo "ili je ili nije". tj.S. Najbolje je da svaki učitelj sačini svoju skalu za pretvaranje broja bodova u ocjene. dosljednosti radi. Tablica 5. tj. Tek ispravci pismenog ispita i raščlamba rezultata omogućuju provjeru njegove primjerenosti. Kadum-Bošnjak – D. potrebno je da s njima upozna učenike. odnosno pitanja u ispitnome materijalu. unaprijed utvr uje mjerila za pojedine ocjene. uvažavajući mnoge činitelje. Kada učitelj. 44 . provjeravanje i … Metodički obzori 2(2007)2 Pokazat ćemo dva slučaja kada se mjerila za pretvaranje broja bodova u ocjene utvr uju unaprijed i jedan od načina naknadnog utvr ivanja tih mjerila. kao na primjer. Skala za pretvaranje broja bodova u ocjene bodujući "ili je ili nije" Broj bodova u postotku (%) Ocjena manje od 40 % nedovoljan (1) od 40 do 55 % dovoljan (2) od 56 do 70 % dobar (3) od 71 do 85 % vrlo dobar (4) 86 i više % odličan (5) Uz ove dvije skale za pretvaranje postignutih bodova u ocjene dajemo sljedeću napomenu: Navedene bodovne granice za pojedinu ocjenu samo su orijentacijske. najčešće se primjenjuje. Iz razdiobe rezultata možemo zaključiti je li ispitni materijal bio primjeren. osobitostima razrednog odjela i sl. Brajković: Praćenje. me ukorake). Ako smo dobili približno normalnu razdiobu. jer davanje ocjena nije statistički postupak. koristi skala prikazana tablicom 4. Skala za pretvaranje broja bodova u ocjene bodujući "korake" Broj bodova u postotku (%) Ocjena manje od 50 % nedovoljan (1) od 50 do 63 % dovoljan (2) od 64 do 76 % dobar (3) od 77 do 89 % vrlo dobar (4) 90 i više % odličan (5) Ako se boduju samo točni odgovori. Analizom tablice 4 uočava se da je za ocjenu dovoljan (2) potrebno ostvariti najmanje 50% bodova. Ako se pri ispravljanju pismenog ispita u zadacima (pitanjima) boduju "koraci". dok je za ocjenu odličan (5) potrebno ostvariti 90% od svih mogućih bodova. Tablica 4. samo točna rješenja. složenost programa. "lagan" ili "težak". složenost zadatka. možemo zaključiti da je ispitni materijal bio primjeren. da se za svaku važnu me uvrijednosti (važan me urezultat) dobiva odre eni broj bodova.

Kadum-Bošnjak – D. Koristeći se izračunatim podacima. krivulja normalne distribucije ili Gaussova krivulja (slika 1).5σ) do ( X + 0. Tablica 6. Ako rezultate dobivene normalnom distribucijom prikažemo krivuljom.5σ) dobar (3) od ( X + 0. a ispitni materijal je primjeren učenikovom znanju.5σ) vrlo dobar (4) iznad ( X + 1. dolazimo da skale ocjena koja je prikazana u tablici 6.5σ) odličan (5) Kada su rezultati nekog ispita znanja pravilno raspore eni. Brajković: Praćenje. 2004. gdje je sa σ dana standardna devijacija.5σ) do ( X – 0. Zatim se sačini skala koja je slična onoj prikazanoj tablicom 6. Skala za pretvaranje broja bodova u ocjene koristeći se aritmetičkom sredinom i standardnom devijacijom Broj bodova Ocjena od 0 do ( X – 1. a zatim i standardna devijacija. Jedan drugi način naknadnog odre ivanja mjerila za skalu ocjena sastoji se u tome da se odredi medijan (u oznaci M). Koristit ćemo se pritom aritmetičkom sredinom (u oznaci X ) i standardnom devijacijom (u oznaci σ). onda možemo zaključiti da je i taj program primjeren učeničkim mogućnostima"(Furlan.5σ) dovoljan (2) od ( X – 0.5σ) nedovoljan (1) od ( X – 1. provjeravanje i … Metodički obzori 2(2007)2 Pokazat ćemo sada jedan1 od načina naknadnog utvr ivanja mjerila za skalu ocjena.S. Ta je skala sljedećeg oblika (Kadum. 64): Broj bodova 3   manje od  M − Q0  bodova 2   1  3    od  M − Q0  do  M − Q0  bodova 2 2     1 Ocjena nedovoljan (1) dovoljan (2) dobar (3) vrlo dobar (4) odličan (5)  1 1     od  M − Q0  + 1 do  M + Q0  bodova 2 2       1 3     od  M + Q0  + 1 do  M + Q0  bodova 2 2       3   više od  M + Q0  bodova 2   45 . Najprije se izračuna aritmetička sredina. donji (prvi) i gornji (treći) kvartil (u oznaci Q1 i Q3) i kvartilno odstupanje (u oznaci Q0). onda kažemo da se radi o normalnoj distribuciji. Ako ispitni materijal "vjerno odražava zadani nastavni program.5σ) do ( X + 1. 1966. 67). dobit će se tzv.

izražena u postocima.14% Dovoljan 23.59% 3σ . Krivulja normalne distribucije Budući je u nas u upotrebi ljestvica od pet ocjena. Dobar 45.8σ – 1. Raspodjela ocjena pod krivuljom normalne distribucije I da zaključimo: Redovitim praćenjem i provjeravanjem znanja različitim oblicima i načinima i na osnovi više elemenata (barem četiri: usmeno ispitivanje.84% Vrlo dobar 23. domaći 46 Odličan 3. Ovi su podaci grafički prikazani na slici 2.84% Nedovoljan 3.84% 45.59% površine za ocjenu nedovoljan površine za ocjenu dovoljan površine za ocjenu dobar površine za ocjenu vrlo dobar i površine za ocjenu odličan. to površina. Kadum-Bošnjak – D.6σ Slika 2. provjeravanje i … Metodički obzori 2(2007)2 –2σ –σ M σ 2σ Slika 1.84% 3.6σ σ 2σ 1.59% –3σ –2σ –σ 0.14% 23. pod krivuljom normalne distribucije za pojedinu ocjenu iznosi: 3.S. pismeno ispitivanje.59% 23.8σ – 0. Brajković: Praćenje.

vrednujući usvojenost vještina i navika.S. Vrednovanje. Takav pristup učeniku je zapravo vrednovanje. Praktičnu komponentu tretiramo s kvalitativne i kvantitativne strane. tj. Opredijelivši se za četiri (odnosno pet) komponenti za praćenje učenikova razvoja. predvidjeli smo mjerenju dostupnu spoznajno–verbalnu komponentu. što je jednako tako značajno. Ocjenskom rešetkom samo je djelomično obuhvaćeno evidentiranje interesa učenika i stava prema radu (aktivnost) i njegove subjektivne mogućnosti (što i nije tako dostupno mjerenju). provjeravanje i … Metodički obzori 2(2007)2 uradak i aktivnost učenika). a dobiveni rezultati ukazuju na ozbiljnije vrednovanje. Vrednovanje kao suvremeni dokimološki zahtjev Pod vrednovanjem razumijevamo pristup učeniku s različitih stajališta. dobit ćemo objektivniju konačnu ocjenu. S utvr enih četiri (odnosno pet) komponenata vrednovanja. 5. poznavanje činjenica i pojmova. ako učenik ne zadovoljava na jednom području. ovakvo analitičko vrednovanje učenika u nastavi daje bolje prognostičke pokazatelje za profesionalno usmjeravanje učenika. što djeluje motivacijski i ne obeshrabruje učenika. osim toga. Ocjena donijeta na osnovi takvog vrednovanja mnogo svestranije i temeljitije odražava napredak učenika i njegova nastojanja. ocjene iz pojedinih komponenata imaju i za učenika veću informativnu vrijednost od zajedničke globalne ocjene jer mu ukazuje na one djelatnosti kojima ne posvećuje dovoljno pažnje. onda je nužno koristiti se raznovrsnim postupcima i tehnikama praćenja i evidentiranja svih aktivnosti. tj. ne opterećuje učitelja previše. postoji mogućnost kompenzacije na drugom. polazi od detaljnije formulacije zadataka i šireg opsega postavljenih ciljeva. 47 . praćenja i ocjenjivanja. interpretirajući razne indikatore ponašanja učenika. Pored toga. Kadum-Bošnjak – D. uočenih ponašanja i reakcije učenika. a definiranje tih zadataka i ciljeva uskla uje se s očekivanim ponašanjem učenika u konkretnim problemskim nastavnim situacijama. Brajković: Praćenje. koja će biti u skladu sa stvarnim učenikovim znanjem. pa se na osnovi dobivenih pokazatelja sagledava njegov cjelokupan napredak. pri čemu se ne ocjenjuje samo znanje kao rezultat intelektualne aktivnosti. Naime. Želimo li uzeti u obzir sve raznovrsne činitelje koji sudjeluju u mijenjanju učenika tijekom nastavnog procesa. dobivena ocjena je preciznija i odražava šire angažiranje učenikovih nastojanja i. te praktičnu primjenu znanja. Vrednovanje zahtjeva kontinuiran nadzor nad svim aktivnostima učenika.

S. Zato je mnogo bolje da se konačna ocjena definira kao "pedagoška sredina". neophodno je da vrednovanje bude i ekonomično. Brajković: Praćenje. pedagoškog takta i razumijevanja učenikovih poteškoća. neugodnu situaciju. što može biti već dovoljno za donošenje točnije slike o učeniku i preciznije definiranje konačne ocjene. što je i u redu. S obzirom na postojeće stanje u nastavi. a učitelje motivirati za što objektivnije i svestranije vrednovanje postignuća u nastavi. 4. te ih tako motivirati za maksimalno zalaganje. učenici će se s vremenom priviknuti da prate i kontroliraju ocjenjivanje učitelja. čak i kada se učitelji služe objektivnim postupcima mjerenja postignuća učenika. tj. U svim ispitnim situacijama treba unaprijed normirati zahtjeve koji se postavljaju pred učenicima. uskladiti zahtjeve za što raznovrsnijim praćenjem koje pokriva što širi raspon reakcija i aktivnosti učenika. Načelo samoocjenjivanje se može 48 . učestalosti ocjenjivanja realno je i moguće da se u svakom polugodištu sve komponente praćenja ocijene dva. što osigurava učitelja od raznih intervencija. dakle. Zato se prema dobivenoj srednjoj ocjeni valja uvijek odnositi kao prema mogućoj hipotezi. Budući da se usmeno i pismeno provjeravanje evidentira s tri komponente. problematici vrednovanja treba pristupati u nastojanju da se praćenje učenika i postojeće ocjenjivanje postupno unaprijedi. Potrebno je. tj. sa zahtjevom da se nastavno vrijeme što racionalnije iskoristi. ozbiljnosti. Sustavno treba usavršavati ispitne postupke i tehnike. Stoga se ocjenjivanju mora pristupati s mnogo pažnje. Definiranje konačne (zaključne) ocjene Konačna ocjena – polugodišnja ili na ona kraju školske godine – može se definirati kao srednja ocjena svih komponenata praćenja. tj. Vrlo često se "pedagoška sredina" ne poklapa s aritmetičkom sredinom. Kadum-Bošnjak – D. da na jednak način sudjeluje u definiranju (odre ivanju) konačne. provjeravanje i … Metodički obzori 2(2007)2 6. Preostale dvije komponente praćenja osiguravaju nam dovoljno prostora da učenicima slabijih sposobnosti i mogućnosti izvedemo pozitivnu ocjenu. Ako su strogo odre ene norme izvršavanja rada. 3. Slabost je srednje ocjene što ne dopušta individualni pristup učeniku. utjecaja i prigovora sa strane. a ne kao egzaktnom rezultatu. Svaka od komponenti praćenja trebala bi da na jednak način opterećuje konačnu ocjenu. a učenicima treba objasniti unaprijed i ispitne postupke. što učitelja može dovesti u neželjenu. Pored zahtjeva da praćenje i evidentiranje postignuća u nastavi bude sveobuhvatno. U nastojanju da ocjenjivanje bude što objektivnije ne znači da će se neki oblici subjektivnog ocjenjivanja napustiti. zaključne ocjene (pod uvjetom da ocjena po svakoj komponenti bude jednak broj). 7. tj. Zaključak Na osnovi izloženoga moguće je izvesti sljedeće zaključke: 1. to ove aktivnosti najviše utječu na konačnu ocjenu. da ne iziskuje previše vremena. Kao srednja ocjena obično se uzima aritmetička sredina. Što se tiče čestog. tri puta. To ukazuje na delikatnost ocjenjivanja. 2.

Što su ispitne situacija raznovrsnije. Od predloženih četiri (odnosno pet) komponenti za vrednovanje u nastavi. na primjer. Prema dobivenim vrijednostima moramo se odnositi kao prema mogućoj hipotezi. 6. objektivnije. Da bi ocjenjivanje bilo što realnije. testovi znanja kao relativno precizniji instrument dopunjavati grublje metode klasificiranja. ostvarivanja tih ciljeva i zadaća. Tek kada su ciljevi i zadaće dobro poznati mogu se tražiti mjerne metode i instrumenti za mjerenje postignuća. Kao osnova za svako praćenje napretka i ocjenjivanje treba da posluži ciljevima i zadaćama nastave. Upoznavanje. pa i za konkretne problemske situacije. a to svakako ovisi o ličnosti učitelja. interesa i stavova učenika ima relativno nisku razinu preciznosti. Me utim. ali ocjena koju izriče učenik ostaje samo prijedlog koji učitelj korigira ili potvr uje. Zagreb: Zavod za unapre ivanje osnovnog obrazovanja FURLAN. 7. (1970). tri) je moguće provjeravati objektivnim mjernim instrumentima. Pritom je potrebno obratiti posebnu pozornost na vo enje evidencije o pojedinim reakcijama učenika. učitelji bi pisane primjedbe trebali češće unositi u imenik učenika u za to predvi eni prostor. moramo se služiti što većim brojem različitih postupaka. N. Brajković: Praćenje. Provjeravanje znanja i ocjenjivanje učenika iz matematike u osnovnim školama. Upisivanje ocjena ili tekstualnih primjedbi u imenik učenika trebalo bi da uvijek bude rezultat pedagoškog pristupa učeniku. 5. 9. vještina i navika. rangiranja i neformalnog promatranja učenika tijekom rada. "usmeno ispitivanje" i "aktivnost učenika" nije moguće obuhvatiti objektivnim mjerilima. provjeravanje i … Metodički obzori 2(2007)2 ostvariti kao zbrajanje bodova ili ocjena na osnovi unaprijed utvr enih zahtjeva. 10. Tako će. Te pisane primjedbe bit će učitelju od koristi kod definiranja konačne ocjene učeniku. tj. Literatura DRAVINAC. koje treba razraditi za svaki razredni odjel posebno. ali će od velike pomoći biti i razredniku prilikom davanja informacija roditelju o napredovanju njegova djeteta. Kadum-Bošnjak – D. to je odgovornija uloga učitelja pri donošenju konačne ocjene. a ne kao prema definitivnoj konstataciji. 8. Sve norme i utvr eni postupci vrednovanja moraju proći kroz "filter" pedagoškog takta. za svaku nastavnu cjelinu. Zagreb: Pedagoško– književni zbor 49 . učitelj će jasno formulirati. Ocjenjujući rad učenika moramo biti svjesni činjenice da svako mjerenje znanja. I. (1966). dvije (odnosno. čak kada se i koriste najbolji mjerni instrumenti. Interpretacija dobivenih rezultata najdelikatniji je problem koji se pojavljuje prilikom provjeravanja i ocjenjivanja. Svoje primjedbe o pojedinim reakcijama učenika. a naročito sposobnosti. ispitivanje i ocjenjivanje učenika. kako bi se dobiveni rezultati me usobno dopunjavali. tek nakon dužeg promatranja učenika. Iako će konačna ocjena iz pojedinog nastavnog predmeta biti brojčana. te izbjegavati unošenje bilješki o učeniku u afektu. uvi ajnosti i umješnosti. Stoga će se te komponente i dalje ocjenjivati subjektivnom procjenom učitelja na temelju promatranja i praćenja učenika.S.

50 . str. Anpassung. Kenntnisse. entwicklungsfähige. U: Metodički obzori. Pravilnik o načinu praćenja i ocjenjivanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi. I. V. Zagreb: "Narodne novine" – službeni list Republike Hrvatske. razred). bleibt dem Lehrer. System. Jedoch muss dieses System der Begleitung mit dem allgemeinen Schulsystem kompatibel sein. humane und zufriedenstellende Perönlichkeit zu kontrollieren. development of interests. E. TESTING AND EVALUATING PUPILS IN CLASSES Summary The work deals with cognitions and reflections concerning monitoring. sich zu helfen. V. (2006). (2004). i III. Urteilsbildungen.. Stellungnahmen. subjective and objective abilities in the development of a child as a multiversatile humane and happy being. bei persönlicher und gesellschaftlicher Eingliederung.S. Möglichkeiten. NACHPRÜFUNG UND BENOTUNG DER SCHÜLER IM UNTERRICHT Zusammenfassung In dieser Arbeit werden Erkenntnisse und Überlegungen dargelegt. 26 – 36 KADUM. bei der Entwicklung ihrer Interessen. (2003). – MRKONJIĆ. Fähigkeiten. (1970). Fertigkeiten. Nachprüfung und Benotung der Schüler im Unterricht stehen. – KADUM. Didaktika. (1987). judgemental capabilities. Evidenz MONITORING. Schlüsselwörter: Begleitung. testing and evaluating children in the class. im Rahmen seines Unterrichtsfaches ein effektives System der Evidenz. II. personal and social adaptability. sondern ist es ebenso nötig. broj 92/1995 ŠVAJCER. Brajković: Praćenje. J. der Begleitung und Nachprüfung des Schülers aufzubauen. Matematika 6 – priručnik za nastavnike. Benotung. Beograd: Jugoslavenski zavod za proučavanje školskih i prosvetnih pitanja × × × (1995). Pripremanje testa i priroda mjerenja u pedagogiji. Matematika za ekonomske škole (I. Pula: Visoka učiteljska škola u Puli. Schüler. Pula: IGSA LINDQUIST. I – GUSIĆ. Nachprüfung. Hiermit wird hervorgehoben. F. Die Benotung der Schüler im Unterricht ist ein zusammengesetztes und komplexes Verrfahren und die einzige Möglichkeit. Interesse. časopis za odgojno–obrazovnu teoriju i praksu. V. Zagreb: Školska knjiga KADUM–BOŠNJAK. dass es nicht ausreicht. but also to control the development of attitudes. Entwicklung. Urteilsbildung. Rijeka: Pedagoški fakultet Sveučilišta u Rijeci BEGLEITUNG. bei subjektiven und objektiven Entwicklungsmöglichkeiten als eine vielseitige. skills and habits. The authors stress it is not satisfactory just to control/check and evaluate only the acquisition of knowledge. Fähigkeiten und Fertigkeiten zu begleiten und zu benoten. sie bei der Entwicklung ihrer Stellungnahmen. provjeravanje i … Metodički obzori 2(2007)2 GUSIĆ. S. die Schüler nur beim Erwerb der Kenntnisse. Nastava različitih razina zahtjevanosti. Kadum-Bošnjak – D. die im Zusammenhang mit der Begleitung. Priručnik za nastavnike.

checking and evaluating the pupil. interesse. interest. verifica e valutazione degli apprendimenti degli alunni. capabilities. alunno. Parole chiave: monitoraggio. La valutazione degli alunni nell'insegnamento è un processo molto complesso e l'unico modo che l'insegnante abbia per semplificarlo è costruire. skills. abitudini. un sistema efficace di registrazione dei dati ottenuti dalla verifica e valutazione degli alunni. valutazione. sistema di evidenza 51 . Tale sistema di evidenza deve essere compatibile con il sistema scolastico in generale. abilità e abitudini. sapere. nell'ambito della propria materia d'insegnamento. Ključne riječi: monitoring. lo sviluppo degli interessi nonché le possibilità soggettive e oggettive degli alunni di sviluppare una personalità multilaterale. Besides. Si intende mettere in evidenza che non è sufficiente monitorare e valutare solo l'acquisizione di saperi. evaluating. knowledge.S. delle capacità di ragionamento e di adattamento personale e sociale. ragionamento. sviluppo. possibilità. VERIFICARE E VALUTARE GLI APPRENDIMENTI DEGLI ALUNNI NELL'INSEGNAMENTO Riassunto Nel saggio si espongono le conoscenze e le riflessioni in relazione alle attività di monitoraggio. atteggiamenti. student. abilità. system of recording MONITORARE. provjeravanje i … Metodički obzori 2(2007)2 Evaluating pupils in the class is a composed and complex procedure where the only possibility a teacher has to help himself within his subject is to create an effective system of recording. development. umana e felice. this system has to be compatible with the general school system. Brajković: Praćenje. adattamento. testing. habits. attitudes. judgement. verifica. Kadum-Bošnjak – D. adapting. ma è necessario controllare lo sviluppo degli atteggiamenti.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->