ELEKTROSTROJARSKA ŠKOLA

VARAŽDIN

KEMIJA
I. razred strukovnih škola s jednogodišnjim programom kemije

Obrazovanje odraslih

Priredio: Kazimir Kovač, dipl. ing.

Varaždin, 2010.
 SADRŽAJ1
1. STRUKTURA ATOMA I PERIODNI SUSTAV ELEMENATA................................3
2. UVOD U KEMIJSKI RAČUN..................................................................................6
3. KEMIJSKE VEZE I JEDNADŽBE KEMIJSKIH REAKCIJA...................................7
4. DISPERZNI SUSTAVI...........................................................................................9
5. KISELINE, BAZE I SOLI......................................................................................10
6. OSNOVNI POJMOVI ELEKTROKEMIJE............................................................11
7. NEMETALI...........................................................................................................12
8. METALI................................................................................................................16

1
Dopunjeno šk. god. 2010./11.
2
 1. STRUKTURA ATOMA I PERIODNI SUSTAV
ELEMENATA

Atomi
Povijest:
5. st. pr. Krista - grčki filozof Demokrit pretpostavio je da se tvari sastoje od malih
nedjeljivih čestica (grč. atomein = nedjeljiv)
19. st. engleski istraživač John Dalton obnovio je atomsku teoriju
20. st. određena je građa atoma (engleski fizičar Rutherford i danski fizičar Bohr)

Veličina atoma
Najsitnija čestica elementa koji još predstavlja dotični element nazivamo
atomima. Danas je poznato 112 elemenata, prema tome poznato je 112 različitih
atoma. Atomi obično nisu u prirodi samostalni nego se nalaze u formi molekula. Od
112 atoma danas je poznato oko 4 miliona različitih spojeva.

Najmanji je atom vodika. Promjer mu je 75 pm (pm= pikometar 2). Masa atoma

vodika je 1,67 . 10-27 kg.
Mase atoma uspoređuju se sa atomskom jedinicom mase, da bi se doznalo,
koliko je puta masa nekog atoma veća od dogovorene jedinice. Broj koji se dobije
naziva se relativna atomska masa .
Relativna atomska masa je broj koji kazuje koliko je puta masa nekog atoma
veća od unificirane atomske jedinice mase ( u = 1.6603 . 10 -27  kg)
Relativne atomske mase su zapisane u periodnom sustavu elemenata

Građa atoma
Subatomske ili elementarne čestice
 svi atomi izgrađeni su od subatomskih (elementarnih čestica) - elektrona,
protona i neutrona. 
 Proton
 je elementarna čestica pozitivnog električnog naboja,
 veličina el. naboja protona jednaka je el. naboju elektrona samo sa suprotnim
predznakom,
 masa protona približno je jednaka atomskoj jedinici mase.
 Neutron
 je elementarna čestica bez električnog naboja,
 masa neutrona je približno jednaka masi protona.
 Elektron
 je elementarna čestica koja posjeduje negativni električni naboj,
 masa elektrona je oko 1836 puta manja od atomske jedinice mase.

Svaki atom je građen tako da se u njemu mogu razlikovati "dva dijela" - jezgra i
elektronski omotač. U samom središtu atoma na vrlo malom prostoru zgusnuti su
svi protoni i neutroni koji čine jezgru atoma. Oko jezgre kreću se elektroni i to tako da
čine omotač oko jezgre. Promjer elektronskog omotača jednak je promjeru atoma.
Broj elektrona u omotaču jednak je broju protona  u jezgri. Atomi različitih elemenata
međusobno se razlikuju po broju protona u jezgri odnosno broju elektrona u
omotaču.
2
1 pm = 10-12 m
3
 Općenito vrijedi da broj protona u jezgri atoma određuje kemijski element kojemu
taj atom pripada. 

Protonski (atomski broj) Z

Broj protona u jezgri atoma nazivamo protonski ili atomski broj. To je
ujedno i redni broj elementa u periodnom sustavu elemenata.

protonski broj = broj protona = broj elektrona

Z = N(p) = N(e)
Nukleonski broj (maseni broj) A
To je zbroj protona i neutrona u jezgri atoma

nukleonski broj = broj protona + broj neutrona

A = N(p) + N(n)
56
Zadatak za vježbu: Odredite broj protona, neutrona i elektrona u atomu željeza Fe
26
N(p) = 26
N(e) = 26
N(n) = 56 – 26 = 30
Koristeći periodni sustav elemenata, izradite još nekoliko primjera!

Izotopi
Atomi istog elementa mogu se međusobno razlikovati samo po broju neutrona
što ih sadrži jezgra.
Atomi s istim atomskim brojem i različitom masom nazivaju se izotopi.
Izotopi vodika: procij, deuterij, tricij

Elektronski omotač atoma

Ljuske
Elektroni su u elektronskom omotaču raspodijeljeni u ljuske ili energetske
razine. Može ih biti sedam. Označavaju se brojevima od 1 do 7 ili slovima K L M N O
P Q.

Maksimalni broj elektrona u ljuskama iznosi:

 1(K) ljuska          2 elektrona,
 2(L) ljuska          8 elektrona,
 3(M) ljuska       18 elektrona,
 4 (N) ljuska       32 elektrona. itd.
2
 Općenito broj elektrona koji mogu primiti pojedine ljuske jednak je 2 n .
 
Orbitale
Pokazalo se da i elektroni iste ljuske nemaju jednaku energiju. Neki imaju
manju a drugi veću. Zato u ljuskama razlikujemo još i orbitale .Svaka orbitala može
primiti najviše dva elektrona uz uvjet da se ta dva elektrona međusobno razlikuju po
svojem spinu. (spin = vrtnja elektrona oko vlastite osi). Takva dva elektrona čine
elektronski par. Ista orbitala ne može imati dva elektrona istog spina.
Raspored elektrona po ljuskama i orbitalama naziva se elektronska
konfiguracija i svojstvena je svakoj vrsti atoma. ( Na pr. elektronska konfiguracija za
kisik je 1s22s22p4)

O atomima na internetu:
4
http://www.os-pperice-ma.skole.hr/ATOMI1.ppt
http://hr.wikipedia.org/wiki/Atom

PITANJA ZA PONAVLJANJE:
1. Što znate o građi atoma?
2. Odredi broj protona neutrona i elektrona u atomu natrija.
3. Što su to izotopi?
4. Nabrojite izotope vodika i objasnite kako su građeni.
5. Koliko ljusaka ima u elektronskom omotaču atoma i kako se ljuske
označavaju?
6. Izračunajte maksimalni broj elektrona u M ljusci!

Periodni sustav elemenata

Popis kemijskih elemenata:
Periodni sustav elemenata je popis do sada otkrivenih kemijskih elemenata.
Elementi su svrstani u periodni sustav prema rastućem protonskom broju. Svaki je
element u tablici označen simbolom, protonskim brojem (Z) i relativnom atomskom
masom (Ar). (U nekim tablicama nalazi se i puno više raznih drugih podataka).
Elementi su razvrstani u sedam vodoravnih redova – periode i u osamnaest
okomitih stupaca – skupine. Elementi su u tablici razvrstani prema kemijskim
svojstvima: metali, polumetali, nemetali. Periodni sustav elemenata odražava
strukturu atoma, posebno strukturu elektronskog omotača. Atomi kemijskih
elemenata u istoj periodi imaju jednak broj ljusaka. Atomi kemijskih elemenata u istoj
skupini imaju isti broj elektrona u vanjskoj ljusci i slična kemijska svojstva.

Povijest otkrića periodnog sustava:

U 18. stoljeću javljaju se prvi pokušaji da se napravi popis kemijskih
elemenata po nekim pravilima (francuski kemičar A. L. Lavoisier).
U 19. st. najuspješniji je bio ruski kemičar D. I. Mendeljejev (1869. god.) koji
je svrstao elemente prema rastućim "atomskim težinama" (danas: relativnim
atomskim masama). Opazio je da se slična kemijska i fizikalna svojstva elemenata
pravilno (periodički) ponavljaju (zakon periodičnosti). Elemente sličnih svojstava
stavio je u istu skupinu!

Periodni sustav elemenata na internetu:

http://www.ktf-split.hr/
http://www.pse.pbf.hr/
http://hr.wikipedia.org/wiki/Periodni_sustav_elemenata
http://www.drvoznanja.com/tekst38_2.html

PITANJA ZA PONAVLJANJE:
1. Što znate o otkriću periodnog sustava elemenata?
2. Što su to skupine, a što periode?
3. Gdje se u tablici nalaze metali, nemetali i polumetali?

Kod učenja kemije, vježbanja ili rješavanja zadataka,

važno je koristiti se periodnim sustavom elemenata!

5
 2. UVOD U KEMIJSKI RAČUN
Mase atoma uspoređuju se sa atomskom jedinicom mase, da bi se doznalo,
koliko je puta masa nekog atoma veća od dogovorene jedinice. Broj koji se dobije
naziva se relativna atomska masa .
Relativna atomska masa (Ar) je broj koji kazuje koliko je puta masa
nekog atoma veća od unificirane atomske jedinice mase (u = 1.6603 . 10-27  kg)
Relativne atomske mase su zapisane u periodnom sustavu elemenata.
Relativna molekulska masa (Mr) je broj koji pokazuje koliko je puta masa
neke molekule veća od unificirane atomske jedinice mase. Relativnu molekulsku
masu možemo izračunati zbrajanjem relativnih atomskih masa svih atoma koji grade
molekulu.

Zadatak: Izračunaj relativnu molekulsku masu dušične kiseline HNO 3 zbrajanjem

relativnih atomskih masa.

Mr(HNO3) = Ar(H) + Ar(N) + 3Ar(O) = 1,01 + 14,01+ 3 . 16,00 = 63,02

Množina i mol
Množina (oznaka n)
Jedinica za množinu je mol (oznaka mol). Mol je jedna od sedam osnovnih
jedinica Međunarodnog sustava jedinica.
Mol je množina onog sustava koji sadrži onoliko jedinki koliko ima atoma
u 0,012 kg ugljika izotopa C-12.
Avogadrov broj iznosi: 6,02 . 1023

Molarna masa
Molarna masa je fizikalna veličina definirana omjerom mase i množine.
m(X)
M(x) =
n(X)
Jedinica za molarnu masu je g/mol.

Zadatak: Izračunaj molarnu masu amonijaka NH 3.

Mr(NH3) = Ar(N) + 3Ar(H) = 14,01 + 3 . 1,01 = 17,03

M(NH3) = 17,03 g/mol

PITANJA I ZADACI ZA PONAVLJANJE :

1. Što je to relativna atomska masa?
2. Što je to relativna molekulska masa?
3. Koliko iznosi (u kg) unificirana atomska jedinica mase?
4. Izračunajte relativne molekulske mase za a) ugljičnu kiselinu H 2CO3 b)
natrijev hidroksid NaOH
5. Što je to mol?
6. Što je to molarna masa?
7. Izračunajte molarnu masu fosforne kiseline H3PO4.
8. Kolika je množina molekula sumporne kiseline H 2SO4 u uzorku mase 200 g?

6
 3. KEMIJSKE VEZE I JEDNADŽBE KEMIJSKIH
REAKCIJA

Kemijske veze
Atomi elemenata se međusobno povezuju i nastaju spojevi. Samo su
plemeniti plinovi u prirodi u elementarnom stanju.
Osnovne vrste kemijskih veza su: Ionska veza
Kovalentna veza
Metalna veza

Ionska veza
Atomi su neutralne čestice (broj protona = broj elektrona).
Ioni su čestice (atomi) s pozitivnim ili negativnim nabojem.
Ioni nastaju tako da atomi otpuštaju ili primaju elektrone.

Kation – pozitivno nabijeni ion. Anion – negativno nabijeni ion.

Na → Na+ + e- (reakcija oksidacije3) Cl + e- → Cl- (reakcija redukcije4)

Na+ + Cl- → NaCl

Ionska veza nastaje elektrostatskim privlačenjem iona metala (kationi) s

ionima nemetala (anioni).
Valencija atoma u ionskim spojevima jednaka je broju primljenih ili otpuštenih
elektrona.

Kovalentna veza
Veza između atoma nemetala
Kovalentna veza nastaje stvaranjem zajedničkih elektronskih parova. Svaki
atom daje po jedan elektron, stvarajući zajednički elektronski par, koji pripada i jednoj
i drugoj jezgri povezujući oba atoma.
Pravilo okteta: Svaki atom u molekuli stvara zajedničke elektronske parove
dok njima ne postigne oktet (osam elektrona u valentnoj ljusci) odnosno konfiguraciju
najbližeg plemenitog plina.
Nastajanje kovalentne veze može se prikazati Lewisovim 5 oznakama. One se
sastoje od simbola elemenata, a točkicama oko simbola se prikazuju elektroni
vanjske ljuske (valentni elektroni)

3
Oksidacija je proces otpuštanja elektrona
4
Redukcija je proces primanja elektrona
5
G. N. Lewis (1875. – 1946. ), američki kemičar, teorija kemijske veze
7
 Jednostruka kovalentna veza nastaje stvaranjem jednog zajedničkog
elektronskog para između atoma.
Osim jednostruke, postoje još i dvostruka i trostruka kovalentna veza.
Neke molekule prikazane pomoću Lewisovih oznaka:

.
Valencija u spojevima s kovalentnom vezom određena je brojem elektronskih
parova što ih atom elementa ostvari s drugim atomima.

Polarnost molekula
Molekule mogu biti polarne. Polarnost molekula uvjetovana je razlikom
elektronegativnosti povezanih atoma i građom molekula.
Elektronegativnost je mjera sposobnosti jezgre jednog atoma u vezi da jače
privlači zajednički elektronski par.

Molekula vode (H2O) je polarna.

Metalna veza
Svojstva metala (talište, vrelište, kovnost, vodljivost električne struje i dr.)
posljedica su metalne veze. Metali imaju kristalnu strukturu. U kristalnoj rešetki su
pravilno razmješteni ioni metala, a između njih su lako pokretljivi delokalizirani 6
elektroni.

Jednadžbe kemijskih reakcija

Jednadžbe kemijskih reakcija su najjednostavniji prikaz nekog kemijskog
procesa.
Reakcija natrija i kolora može se prikazati kemijskom jednadžbom:

2Na(s) + Cl2(g) → 2NaCl(s)

Neka pravila za rješavanje jednadžbi:

1. Moramo znati što su reaktanti i produkti u reakciji.
6
Delokalizirani elektroni – valentni elektroni koji ne pripadaju određenom atomu, nego se rasprostiru
oko više atoma u kristalu ili molekuli
8
 2. Formule reaktanata i produkata treba pravilno napisati i više se ne smiju
mijenjati.

3. Jednadžbu treba uravnotežiti. Broj svake vrste atoma s obje strane

jednadžbe mora biti jednak.
4. Brojevi ispred atoma i molekula nazivaju se stehiometrijski brojevi.
5. Uz simbole i formule mogu se staviti oznake agregatnog stanja: (s) – čvrsto,
(l) – tekuće, (g) - plinovito.

PITANJA I ZADACI ZA PONAVLJANJE:

1. Nabrojite osnovne vrste kemijskih veza.
2. Što su to ioni i kakao nastaju?
3. Što su to kationi i anioni?
4. Koji elementi se vežu kovalentnom vezom?
5. Lewisovim oznakama prikažite nastajanje molekula H 2, Cl2 ili HCl
6. Što znate o valenciji?
7. Dovršite jednadžbe slijedećih kemijskih reakcija:
a) H2(g) + O2(g) → H2O(l)
b) C(s) + O2(g) → CO(g)
c) Al(s) + O2(g) → Al2O3(s)

4. DISPERZNI SUSTAVI
Disperzni sustavi
Disperzni sustavi su smjese u kojima je jedna ili više tvari raspršena
(dispergirana) u drugoj tvari. Disperzno sredstvo – tvar u kojoj je nešto raspršeno.
Disperzna faza – tvar koja je raspršena u disperznom sredstvu.
Disperzni sustavi dijele se prema veličini čestica disperzne faze na: grubo
disperzne sustave (suspenzije), koloidne sustave i prave otopine.

 Suspenzija (grubo disperzni sustav) – čestice disperzne faze su velike, veće

od 200 nm (nm = nanometar 7) i brzo se talože na dnu (taloženje –
sedimentacija). Takvi sustavi nemaju neka posebna svojstva.
 Koloidni sustavi - čestice disperzne faze su manje (1 do 200 nm), prolaze
kroz pore filtrirnog papira i pokazuju Tyndallov fenomen 8. Neki primjeri
koloidnih sustava su: magla, dim (aerosol), sapunica (pjena), mlijeko
(emulzija), želatina (sol, gel), maslac (čvrsta emulzija).
 Prave otopine (otopine) – čestice disperzne faze su vrlo sitne (manje od 1
nm). U otopini se disperzno sredstvo naziva otapalo, a disperzna faza je
otopljena tvar. Otapalo je najčešće tekućina, a otopljene tvari mogu biti u sva
tri agregatna stanja. Primjeri: vodovodna voda, morska voda, šećer u čaju i sl.

Sastav otopine
Sastav otopine može se iskazati na više načina: maseni udio, masena
koncentracija i množinska koncentracija.

Maseni udio

7
1nm = 1. 10-9m)
8
Tyndallov fenomen – raspršivanje zraka svjetlosti na česticama koloidnih dimenzija
9
 Maseni udio (w) je omjer mase otopljene tvari i ukupne mase otopine 9.

m(X)
w(X) =
m(otopine)

Zadatak: Treba pripremiti 150 g otopine natrijevog klorida NaCl u kojoj je

maseni udio w(NaCl) = 5 %. Izračunaj masu NaCl koja je potrebna za pripremu
otopine. Kako se pripremaju otopine određenog masenog udjela?
m(otopine) = 150 g
w(NaCl) = 5 % = 0,05
m(NaCl) = ?

m(NaCl)
w(NaCl) =
m(otopine)

m(NaCl) = m(otopine) . w(NaCl) = 150 g . 0,05

m(NaCl) = 7,5 g

Za pripremu otopine potrebno je 7,5 g natrijevog klorida NaCl.

Masena i množinska koncentracija

Masena koncentracija (γ) jednaka je omjeru mase otopljene tvari i volumena
otopine. Iskazuje se jedinicom g/dm3 ili g/L
Množinska koncentracija (c) jednaka je omjeru množine otopljene tvari i
volumena otopine. Jedinica množinske koncentracije je mol/dm 3 ili mol/L

PITANJA I ZADACI ZA PONAVLJNJE:

1. Izračunajte maseni udio natrijevog hidroksida NaOH u otopini, ako je u
500 g otopine otopljeno 20 g natrijevog hidroksida. R: w(NaOH) = 0,04 = 4 %
2. Izračunajte masu vode u kojoj treba otopiti 10 g glukoze C 6H12O6 da se
dobije 2 % otopina glukoze.
3. Potražite u udžbeniku kako se priprema otopina zadanog masenog
udjela.
4. Gdje se u svakodnevnom životu susrećemo s otopinama određenog
masenog udjela (%)?
5. Što znače oznake %, ‰, ppm?

5. KISELINE, BAZE I SOLI

Kiseline
Kiseline u svakodnevnom životu (octena kiselina, klorovodična kiselina,
sumporna kiselina i td.) – gdje se koriste?

Ionizacija kiselina: HCl H2 O H+ + Cl-

H2SO4 H2 O 2H+ + SO42-

9
Maseni udio se iskazuje postocima (%), promilima (‰) i dijelovima u milijun dijelova(ppm).
ppm = parts per milion = dijelova na milijun dijelova
10
 Prema Arrheniusovoj10 teoriji kiseline su tvari koje u vodenim otopinama
povećavaju koncentraciju vodikovih iona H+.

Kiseline se dijele na jake (na pr. H2SO4), srednje jake (H3PO4) i slabe (H2CO3).

Oprez pri radu s kiselinama: Kod razrjeđivanja koncentriranih kiselina s

vodom treba ulijevati kiselinu u vodu. Suprotno, voda u kiselinu je opasno zbog
prskanja kiseline (vuk pravilo).

Baze
Natrijev hidroksid, ionski spoj, u vodenoj otopini se razdvaja na ione (reakcija
disocijacije): H2 O
NaOH Na+ + OH-

Prema Arrheniusovoj teoriji baze su tvari koje disocijacijom u vodenim

otopinama daju hidroksidne ione OH-.
Hidroksidi topljivi u vodi nazivaju se lužine.

Vrijednost pH
 pH (pe-ha) je mjera za kiselost otopine.
 pH ovisi o koncentraciji H+ iona u otopini.
 pH može imati vrijednosti od 0 do 14.
 pH se može odrediti: a) indikatorima (metiloranž, fenolftalein, univerzalni
indikatorski papir); b) pomoću instrumenta ( pH – metar)

I I I
0 kiselo 7 bazično 14
neutralno

PITANJA ZA PONAVLJANJE:
1. Navedite formule i nazive za nekoliko važnijih kiselina.
2. Definicija kiselina prema Arrheniusovoj teoriji.
3. VUK pravilo za razrjeđivanje kiselina.
4. Što znate o pH?
5. Na mnogim kozmetičkim proizvodima piše pH = 5,5. Kakve su to otopine?
6. Što je reakcija neutralizacije?

6. OSNOVNI POJMOVI ELEKTROKEMIJE

Povijest
18. st. – talijanski liječnik i prirodoslovac L. Galvani (1737. - 1798.) radio je
pokuse sa žabljim kracima koji su se trzali u dodiru s različitim metalima. To je
objasnio kao "životni elektricitet". Galvanijeve pokuse proučavao je talijanski fizičar
A. Volta (1745. – 1827) i objasnio da je trzanje mišića posljedica elektriciteta koji
nastaje između dva metala povezana elektrolitom. Prema Volti i Galvaniju nazvani su
mnogi uređaji i mjerna jedinica električnog napona (volt V).

Elektroliti

10
S. Arrhenius (1859. – 1927.), švedski kemičar, dobitnik Nobelove nagrade za kemiju
11
 Elektroliti su tvari čije otopine ili taline provode električnu struju. U elektrolite
ubrajamo kiseline, baze i soli. U elektrolitima postoje električki nabijene čestice –
ioni, koji omogućuju provođenje struje. Elektrolite dijelimo na jake i slabe. Sve ostale
tvari koje u otopinama ili talinama ne provode električnu struju nazivamo –
neelektroliti. (Na pr. otopina šećera, alkohol i sl.)

Elektroliza

Elektroliza je kemijski proces pri kojem se djelovanjem istosmjernog

električnog polja ioni usmjereno gibaju i reagiraju na elektrodama. Glavni dijelovi
elektroliznog članaka su: elektrode (katoda i anoda), izvor istosmjerne električne
struje i elektrolitna otopina. Reakcije na elektrodama su redoks – reakcije: na katodi
redukcija, a na anodi oksidacija.

Slika – elektroliza vode

Produkti reakcije su:
vodik (na katodi) i kisik (na anodi)

Primjena elektrolize: Elektroliza se primjenjuje pri industrijskom dobivanju

mnogih elemenata: vodik, kisik, klor, alkalijski i zemnoalkalijski metali, aluminij, bakar
i dr. Isto tako koristi se u zaštiti metala od korozije 11. Procesom galvanizacije jedan
metal se prevlači tankim slojem drugog metala (kromiranje, poniklavanje,
pocinčavanje i sl.)

Galvanski članci
Uređaji u kojima se kemijska energija pretvara u električnu. Sastoje se od
dvije elektrode (od različitih metala) koje su uronjene u otopinu elektrolita. Na
elektrodama dolazi do reakcija oksidacije i redukcije (redoks reakcije). Primjena:
elektrokemijski izvori električne struje, baterije i akumulatori 12.

PITANJA ZA PONAVLJNJE:
1. Što znate o Volti i Galvaniju?
2. Što znate o elektrolizi i gdje se elektroliza primjenjuje?
3. Što je to oksidacija?
4. Što je to redukcija?
5. Što su to elektroliti? Koje tvari ubrajamo u elektrolite?

7. NEMETALI
Nemetali:
11
Korozija je kemijsko ili elektrokemijsko nagrizanje metala.
12
Udžbenik: Kemija oko nas, str. 64 - 70.
12
 U nemetale ubrajamo: vodik, ugljik, dušik, fosfor, kisik, sumpor, selen,
halogene elemente i plemenite plinove. Neke od njih nalazimo u prirodi u
elementarnom stanju, na pr. kisik, dušik i plemenite plinove.

Nazivi glavnih skupina nemetala:

18. skupina: Plemeniti plinovi
17. skupina: Halogeni elementi
16. skupina: Halkogeni elementi
15. skupina: Dušikova skupina
14. skupina: Ugljikova skupina

KEMIJA I OKOLIŠ

Pozitivni utjecaj kemije na uvjete života i rada

Mnoga otkrića u kemiji imaju pozitivan utjecaj na uvjete života i rada čovjeka.
Primjeri: umjetna gnojiva, poluvodiči, sinteza plastičnih masa, boja, lijekova itd.

Kemija i ekologija
Ekologija13 – znanost koja se bavi proučavanjem međusobnih odnosa živih
bića , te njihovih odnosa prema neživu svijetu što ih okružuje.
Kemijski procesi uzrokuju razne ekološke probleme: onečišćavanje zraka,
vode i tla, kisele kiše, učinak staklenika, i dr.

Zemljina atmosfera
Osnovni dijelovi atmosfere su:
o Troposfera – do 11 km visine. U tom dijelu ima najviše zraka. U donjem dijelu
troposfere nastaju oblaci i meteorološke promjene.
o Stratosfera – do 50 km visine. Tu se nalazi ozonski sloj
o Mezosfera – 50 do 80 km visine (temperatura -900 C)
o Termosfera – 80 do 690 km visine - sadrži ione koji nastaju zbog Sunčeva
zračenja. Ionosfera – električki vodljiv sloj koji omogućuje telekomunikacije na
velike udaljenosti. Temperatura raste.

Sastojci zraka:
Zrak je smjesa plinova. Osnovni sastojci su: dušik N 2 (78,08%), kisik O2
(20,95%), argon Ar (0,93%), ugljikov(IV)oksid CO2 (340 ppm)

o Dušik – molekula N2 - plin koji ne gori i ne podržava gorenje. Nije otrovan, ali
guši jer sprečava pristup kisiku. Važan za stvaranje INERTNE ATMOSFERE
u reakcijama koje se provode u odsutnosti kisika. Velike količine dušika
koriste se za proizvodnju amonijaka NH3.
o Kisik – molekula O2 - plin bez boje i mirisa, jako oksidacijsko sredstvo.
Primjena: Aparati s kisikom – u bolnicama, ronioci, vatrogasci, alpinisti. Pri
izgaranju s vodikom ili acetilenom postižu se jako visoke temperature –
primjena u plamenicima za autogeno zavarivanje.
o Plemeniti plinovi su kemijski inertni (ne reagiraju s ostalim elementima).
Važni su za stvaranje inertne atmosfere kod raznih reakcija, punjenje žarulja.
Helij - plin za punjenje balona.

13
grč. oikos = kuća, dom + logos = riječ, znanost
13
Ozon i ozonske rupe
Ozon je alotropska modifikacija14 kisika čija se molekula sastoji od tri atoma
kisika O3.
Svojstva ozona – plin blijedoplave boje. U malim je koncentracijama
osvježavajućeg mirisa,15 vrlo je jako oksidacijsko sredstvo, razara organske tvari.
Upotrebljava se kao sredstvo za dezinfekciju vode i pročišćavanje zraka u
zatvorenim prostorijama (operacijske dvorane i sl.). Ozon nalazimo u troposferi i
stratosferi.
Ozon u troposferi – nastaje kao posljedica onečišćenja zraka. Sastavni je dio
gradskog smoga. Uzrokuje teškoće pri disanju i oštećenje biljaka. Pojava ozona u
troposferi je štetna (fotokemijski smog).
Ozon u stratosferi – na visini 15 – 55 km nalazi se ozonski sloj koji je važan za
opstanak života na Zemlji. Nastaje djelovanjem Sunčevog zračenja i štiti Zemlju od
štetnog ultraljubičastog (UV) zračenja. Pojava prorjeđivanja ozonskog sloja u
stratosferi nazvana je "ozonska rupa". Smanjenje koncentracije ozona u stratosferi
uzrokuje pojačano UV – zračenje, koje može uzrokovati rak kože (melanom),
oštećenje očiju, imunološkog sustava i dr. Pojave ozonske rupe uzrokuju razni
spojevi koji dospijevaju u atmosferu: freoni – u rashladnim i klimatskim uređajima,
otapala, raspršivači; haloni – u uređajima za gašenje požara i dr. Međunarodni
sporazum o zaštiti ozonskog sloja je Montrealski protokol (1987. god.), a 16. rujan
je Međunarodni dan zaštite ozonskog omotača.

Kisele kiše
Kiša otapa tvari koje se nalaze u atmosferi. otapanjem ugljikova dioksida CO 2
iz zraka, u kapljicama kiše nastaje manja količina ugljične kiseline H 2CO3. Zbog toga
je u prirodnim uvjetima kiša slabo kisela (pH oko 5,6). Izgaranjem ugljena i ostalih
fosilnih goriva nastaju sumporovi i dušikovi oksidi (SO 2, SO3, NO, NO2). Oni s vodom
stvaraju sumpornu i dušičnu kiselinu, koje povećavaju kiselost kiše. Takve se kiše
zovu kisele kiše. Njihovo djelovanje je štetno – uništavanje vegetacije, zakiseljavanje
tla, uništavanje spomenika, građevina i dr.

Učinak staklenika
Vodena para (H2O), ugljični dioksid (CO2), metan (CH4) i didušik oksid (N2O)
su staklenički plinovi nastali prirodnim aktivnostima. Oni izmiješani u cjelokupnom
sloju atmosfere, čine zračni toplinski omotač oko Zemlje. Taj omotač sprečava
gubitak toplinske energije u svemir i doprinosi da je klima na Zemlji povoljna za život.
Bez omotača od stakleničkih plinova, površina Zemlje bi bila 30ºC hladnija nego što
je danas, nepovoljna za živa bića, hladna i beživotna poput površine Marsa.
Zemlja se zagrijava i emitira toplinsko zračenje. Na taj način zemljina površina
reflektira oko 70 % sunčevog zračenja dospjelog na njezinu površinu. Staklenički
plinovi u atmosferi apsorbiraju dio tog zračenja čime dolazi do zagrijavanja
atmosfere, što se naziva "učinak staklenika".
Kao rezultat, Zemljina površina održava klimu koja je povoljna za živa bića.
Međutim, izgaranje fosilnih goriva i sječa šuma uzrokuju povećanje količine ugljičnog
dioksida (CO2) u atmosferi. Ljudi svojim aktivnostima ispuštaju i druge stakleničke
plinove, kao što su metan (CH4) i didušik oksid (N2O). Staklenički plinovi nastali
ljudskim aktivnostima utječu na cijeli sustav dovodeći do dodatnog globalnog
zagrijavanja. U proteklih 100 godina globalna temperatura je porasla u prosjeku 0.4 -
0.8 ºC. To sve može u budućnosti dovesti do klimatskih promjena.
14
Alotropija je pojava da se elementarna tvar pojavljuje u dva ili više strukturnih oblika.
15
grč. ozo = mirišem; miris ozona osjeća se već pri razrjeđenju 1 : 500 000

14
Glavni izvori stakleničkih plinova su:
• izgaranje fosilnih goriva,
• industrijski procesi,
• odlaganje otpada,
• sječa šuma,
• poljoprivredna proizvodnja i
• stočarstvo.

Mjere za smanjenje emisija stakleničkih plinova su:

• korištenje obnovljivih izvora energije,
• povećanje energetske učinkovitosti,
• energetsko korištenje otpada,
• promjena tehnologija u industriji,
• razvrstavanje otpada,
• izolacija zgrada,
• korištenje javnog prijevoza,
• korištenje automobila koji troše manje goriva i
• pošumljavanje.

Voda
Kemijski čista voda jest spoj vodika i kisika H 2O, bez sadržaja drugih tvari.
Takve vode u prirodi nema, a dobiva se procesima destilacije ili deionizacije.
Prirodne vode se razlikuju po sadržaju otopljenih soli. Količina otopljenih soli u vodi
označuje se kao "tvrdoća vode". Jedinica za iskazivanje tvrdoće vode je stupanj
tvrdoće. Kod nas se koristi njemački stupanj tvrdoće (10 mg CaO/dm3). U mekoj
vodi (kišnici) nema otopljenih soli.
Najčešći onečišćivači vode jesu kiseline, lužine, umjetna gnojiva, soli teških
metala, fenoli, detergenti, pesticidi itd. Zbog toga je važno pročišćavanje otpadnih
voda.16

Zaštita okoliša na internetu:

Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva http://www.mzopu.hr/

PITANJA ZA PONAVLJANJE:
1. Nabrojite važnije slojeve atmosfere.
16
Detaljnije o raznim ekološkim problemima pogledati u poglavlju Kemija oko nas, str. 80 - 125
15
 2. Koji su osnovni sastojci zraka?
3. Što je to ekologija?
4. Ozon – svojstva?
5. Što znate o nastajanju ozona u troposferi?
6. Što znate o nastajanju i važnosti ozona u stratosferi?
7. Kako nastaju kisele kiše i zbog čega su štetne?
8. Nabrojite važnije stakleničke plinove.
9. Koji su glavni izvori stakleničkih plinova
10. Koje su važnije mjere za smanjenje emisije stakleničkih plinova?

8. METALI

Metali u našoj svakodnevnici imaju veliku važnost. U primjeni su od pribora za

jelo do konstrukcija mostova i nebodera. Tako velika primjena metala dolazi od
kombinacije njihovih raznih svojstava.
Rasprostranjenost: od sedam najzastupljenijih elemenata na Zemlji (O, Si, Al,
Fe, Mn, Ca, Na) pet su metali, a od svih poznatih kemijskih elemenata 4/5 su metali.

U prirodi se većinom pojavljuju u spojevima - mineralima, a vrlo rijetko u

elementarnom stanju (zlato, srebro, platina, bakar, bizmut, paladij i meteorno
željezo), što ovisi o njihovoj reaktivnosti.

Svojstva metala:
Fizikalna svojstva metala
kristalna struktura: pri sobnoj temperaturi metali su čvrste kristalne tvari
boja: neprozirni su, većinom su bijele ili sive boje, prema boji dijele se na crne
(željezo, kobalt, nikal i njihove legure), a ostale smatramo obojenima
kovkost: većina metala može se kovati, izvlačiti u žice (električni i telefonski
vodovi) ili valjati u folije (aluminijska folija koja se koristi u domaćinstvu)
vodljivost: dobri su vodiči topline i elektriciteta
gustoća: laki metali - do 4,5 g/cm3 - natrij, magnezij, aluminij
teški metali - više od 4,5 g/cm3 - željezo, kositar, olovo

Kemijska svojstva metala

reakcija s kisikom: daju okside metala (ne reagiraju živa, zlato i platina)

16
reakcija s kiselinama: reaktivniji istiskuju vodik iz kiselina koje nisu oksidacijsko
sredstvo; slabije reaktivni reagiraju samo s kiselinama koje
su oksidacijska sredstva; plemeniti ne reagiraju s kiselinama

Tehnički važni metali

ŽELJEZO Fe

Dobivanje željeza:
Za dobivanje željeza danas se upotrebljavaju isključivo oksidne i karbonatne
rude. Iz oksidnih ruda željezo se dobiva redukcijom ruda koksom, odnosno ugljik(II)-
oksidom u visokim pećima.
Reakcije: C + O2 → CO2
CO2 + C → 2CO
Fe2O3 + 3CO → 2Fe + 3CO2
Proizvodi koji nastaju u visokoj peći su: sirovo željezo, troska i grotleni plinovi

Primjena željeza:
• Primjena željeza je prvenstveno u obliku čelika, a manje kao sirovog ili
lijevanog željeza.
• Čelik je legura željeza s 0,05 - 1,7% ugljika. To je najvažniji tehnološki i
konstrukcijski materijal, a poznato je više od tisuću vrsta čelika.
• Prema namjeni čelike možemo podijeliti na konstrukcijske, alatne i specijalne
čelike. Prema sastavu mogu biti ugljični i legirani. Čelik se legira s brojnim
metalima. To su najčešće nikal, krom, mangan, vanadij, volfram, molibden i
kobalt, ali mogu biti i bakar, aluminij i silicij.

BAKAR Cu
ALUMINIJ Al17

Metali na internetu:
http://public.carnet.hr/~gordpint/kemija/metali/Metali.html

Pitanja za ponavljanje:
1. Što znate o rasprostranjenost elemenata?
2. Što znate o dobivanju željeza u visokoj peći?
3. Što znate o primjeni željeza i važnijim legurama?

17
Udžbenik: Kemija oko nas, 138 - 143
17
 9. LITERATURA
LITERATURA ZA UČENIKE: jedan od odobrenih udžbenika za 1. razred
strukovnih škola:

 Herak, Sever, Zdjelarević, Kemija oko nas, Profil, Zagreb, 2007.

 Krnić, Popović, Kovačević, Pavlović, Kemija 1, Alfa, Zagreb, 2008.
 Petreski, Tkalčec, Kemija, Školska knjiga, Zagreb, 2006.
 Petreski, Herak, Osnove opće i anorganske kemije, Profil, Zagreb, 2007.

PRILOG:

o PREGLED PROGRAMA ZA 1. RAZRED

o PERIODNI SUSTAV ELEMENATA

18
ELEKTROSTROJARSKA ŠKOLA VARAŽDIN
KEMIJA – 1. RAZRED
PREGLED PROGRAMA

 STRUKTURA ATOMA I PERIODNI SUSTAV ELEMENATA

Uvodni sat: zadaci kemije, podjela i svojstva tvari

Sastav tvari: atomi i molekule
Struktura atoma; elementarne čestice
Izotopi
Elektronski omotač atoma
Elektronski omotač – elektronske konfiguracije
Periodni sustav elemenata
Uvod u kemijski račun: relativna atomska i molekulska masa
Množina, mol
Molarna masa
Molarni volumen
Vježbanje zadataka iz kemijskog računa

 KEMIJSKE VEZE I JEDNADŽBE KEMIJSKIH REAKCIJA

Vrste kemijskih veza – uvod
Ionska veza
Kovalentna veza – jednostruka
Kovalentna veza – dvostruka
Kovalentna veza – trostruka
Polarnost molekula i elektronegativnost
Vodikova veza
Kemijske reakcije i jednadžbe kemijskih reakcija

 DISPERZNI SUSTAVI
Disperzni sustavi – vrste i svojstva
Koloidni sustavi
Prave otopine
Otapanje tvari, otapala
Iskazivanje sastava otopine; maseni udio
Masena koncentracija
Množinska koncentracija

 KISELINE, BAZE, SOLI

Kiseline - uvod
Kiseline
Lužine (baze)
Ionizacija vode, pH, indikatori
Neutralizacija, soli

 OSNOVNI POJMOVI ELEKTROKEMIJE

19
Vodljivost otopina, elektroliti, neelektroliti
Elektroliza
Galvanski članci; elektrokemijski niz elemenata
Izvori istosmjerne električne struje

 NEMETALI
Nemetali – uvod
Pregled svojstava nemetala po skupinama
Zrak (sastav, atmosfera, zagađenje – SO2)
Kisik, ozon
Kisele kiše
Voda - sastav, vrste, zagađivanje, čišćenje
Ugljikovi spojevi, CO2, efekt staklenika
Tlo – sastav, vrste
Prirodna i umjetna gnojiva, sredstva za zaštitu bilja

 METALI

Metali u prirodi, svojstva, metalna veza

Tehnički važni metali: željezo, aluminij, bakar

 LITERATURA:

Herak, Sever, Zdjelarević, Kemija oko nas, udžbenik za 1. razred strukovnih

škola s jednogodišnjim programom kemije, Profil, Zagreb, 2008.

 KONZULTACIJE I ISPITI (K. Kovač, prof.)

----------------------------------------------------------------

20
21
22