Professional Documents
Culture Documents
Stranica 1 od 242
1. ŠTA ČINI KRIVIČNO ZAKONODAVSTVO U BIH?
2. NAČELO ZAKONITOSTI?
Ovaj princip znači da se na učinioca krivičnog djela primjenjuje zakon koji je važio u
vrijeme izvršenja krivičnog djela (Tempore Criminis). Ovo pravilo je u skladu sa
ustavom u smislu da nema retroaktivne primjene propisa. Međutim, ako se poslije
izvršenja krivičnog djela KZ izmjeni jednom ili više puta, primjeniće se onaj zakon koji
je blaži za učinioca. U toj situaciji moguće je da bude primjenjen novi ili stari zakon, u
zavisnosti od toga koji je od njih blaži. U zakonu nije eksplicitno propisano koji je
zakon blaži, ali do zaključka o tome dolazi se neposrednom analizom svih tih zakona.
Na taj način, teorija i sudska praksa utvrdili su jedinstvene standarde ili kriterije na
osnovu kojih se utvrđuje koji je zakon blaži.
Stranica 2 od 242
4. KOJI SU KRITERIJI NA OSNOVU KOJIH SE UTVRĐUJE KOJI JE ZAKON
BLAŽI?
Blaži je onaj zakon koji određeno ponašanje ne propisuje kao krivično djelo.
Npr. u ranijem krivičnom zakonodavstvu postojalo je krivično djelo kockanje,
uvreda, veći broj krivičnih djela protiv oružanih snaga. Međutim, ta djela i
još neka u važećem KZ su dekriminisana. Također, u važećem KZ-u
propisana su neka krivična djela koja nisu postojala u ranijem KZ-u. Prema
tome, ako se utvrdi da je krivično djelo počinjeno u režimu ranijeg KZ-a, a
sudi se po novom KZ-u, nema krivičnog gonjenja, a ako je preduzeto,
postupak će se obustaviti. Isto tako, da je neko ponašanje učinjeno u
vrijeme važenja ranijeg zakona, a sudi se u vrijeme važenja novog zakona,
u kome je propisano to novo krivično djelo, primjeniće se raniji zakon kao
blaži. Ovo je ključni kriterijum za utvrđivanje koji je zakon blaži i ukoliko se
primjeni na konkretan slučaj, otpada potreba za utvrđivanje ostalih kriterija.
Blaži je onaj zakon koji iako propisuje to krivično djelo, isključuje krivično
gonjenje. Npr. službeno lice prodre u tuđi stan radi hvatanja učinioca
krivičnog djela - neće krivično odgovarati jer je to učinio u vršenju službene
radnje.
Blaži je onaj zakon koji propisuje mogućnost oslobađanja od kazne ili blažu
vrstu ili mjeru kazne, npr. krivično djelo krađe – blaži je važeći zakon jer
postoji mogućnost izricanja blaže kazne, a osim toga, ne propisuje
kažnjavanje za pokušaj.
Blaži je onaj zakon koji ne predviđa izricanje sporedne kazne ili određene
mjere sigurnosti.
Blaži je onaj zakon koji previđa šire mogućnosti za ublažavanje kazne ili
izricanje uslovne osude, sudske opomene ili blaže kažnjavanje za pokušaj.
Kada je riječ o krivičnoj odgovornosti pravnih lica, blaži je raniji zakon jer
nije propisivao krivičnu odgovornost za pravna lica.
6. KRIVIČNE SANKCIJE?
Stranica 3 od 242
Kazne
Mjere upozorenja
Mjere sigurnosti
Odgojne mjere
Preporuke
Kazne, mjere upozorenja i mjere sigurnosti mogu se izreči samo učiniocu krivičnog
djela koji je krivično odgovoran.
7. KRIVIČNO DJELO?
Krivično djelo je protivpravno djelo koje je zakonom propisano kao krivično djelo, čija
su obilježja određena u zakonu i za koje je u zakonu propisana krivična sankcija. Da
bi neko djelo bilo krivično djelo moraju biti kumulativno ispunjeni svi ovi elementi.
Krivični zakon određuje krivično djelo tako da propisuje okolnosti koje karakterišu
određeno ponašanje kao krivično djelo. Te okolnosti nazivaju se obilježjima, odnosno,
elementima bića krivičnog djela. Obzirom na prirodu pojedinih djela, svako djelo ima
Stranica 4 od 242
određene elemente koji čine biće tog krivičnog djela. Da bi djelo bilo svršeno moraju
biti ostvarena sva njegova obilježja. Ostala obilježja služe za bliže označavanje
kažnjivog ponašanja i po potrebi za razgraničenje od drugih srodnih krivičnih djela.
Npr. kod krivičnog djela krađe (čl.286 KZFBiH) bitna obilježja su: da se radi o tuđoj
pokretnoj stvari, da se ta stvar oduzima i da se to čini u namjeri u namjeri
pribavljanja protivpravne imovinske koristi. Krivično djelo teške krađe sadrži sva ova
obilježja, ali i dodatno obilježjeu pogledu načina izvršenja krađe npr. da se krađa vrši
obijanjem ili provaljivanjem zatvorenih prostora, da se krađa vrši u vrijeme
elementarnih nepogoda (poplave, zemljotresi itd). Prema tome, po ovim dodatnim
obilježjima ovo djelo se razlikuje od krivičnog djela krađe. Krivično djelo ubistva
sastoji se u tome da učinilac lišava života drugo lice. Međutim, ako se to lišavanje
vrši iz nacionalnih, vjerskih ili rasnih pobuda, na okrutan način, iz bezobzirne osvete
i sl. radiće se o teškim slučajevima ubistva koji su zapriječeni strožijom kaznom.
To je ona radnja kojom se izvršava krivično djelo i koja je označena u opisu krivičnog
djela kao radnja izvršenja. Npr. kod krivičnog djela krađe radnja se sastoji u
oduzimanju tuđe pokretne stvari, kod krivičnog djela ubistva radnja se sastoji u
lišavanju života drugog lica. Kod nekih krivičnih djela radnja izvršenja sastoji se od
dvije djelatnosti npr. kod razbojništva jedna od radnji je primjena sile, a druga
oduzimanje stvari. Kod takvih krivičnih djela obje te radnje ulaze u sastav izvršenja
krivičnog djela i njihovim preduzimanjem ostvaruje se krivično djelo. Kod ovih djela
preduzimanjem samo jedne radnje neće se raditi o svršenom krivičnom djelu, npr.
upotreba sile, već o pokušaju krivičnog djela razbojništva. Kod nekih krivičnih djela
zastupljeno je više radnji, odnosno, modaliteta izvršenja. Te radnje mogu biti
određene alternativno i kumulativno. Kod alternativnog određenja radnja je označena
na više načina i to se iskazuje kod određenog djela rječju «ili» npr. kod krivičnog djela
pravljenja lažne isprave radnja izvršenja određena je alternativno, što znači da se
ovo djelo može izvršiti pravljenjem lažne isprave ili nabavljanja ili upotrebom lažne
isprave. Izvršenjem djela na bilo koji od ovih načina tj. ispunjavanjem bilo koje
alternacije, djelo je izvršeno. U slučaju ako bi se radilo o kumuliranju više ovih
alternacija radilo bi se o jednom krivičnom djelu, a to bi se moglo uzeti samo kao
otežavajuća okolnost kod odmjeravanja kazne. Postoje krivična djela kod kojih je
radnja određena tako da postoje dvije ili više odvojenih radnji da bi djelo bilo svršeno
npr. krivično djelo napuštanja nemoćne osobe. Moraju biti ostvarene obje propisane
radnje kumulativno npr napuštanje nemoćnog lica i uslijed toga nastupanje smrti tog
lica.
Krivično djelo može biti izvršeno činjenjem i nečinjenjem. U praksi, krivično djelo se
najčešće čini činjenjem neke radnje. Činjenje postoji onda kada lice preduzima neku
radnju koju ne bi smjelo preduzeti npr. oduzima tuđu pokretnu stvar, falsifikuje
ispravu, drugom nanosi povredu i sl. Dakle, kod činjenja uvijek se radi o nekoj ličnoj
aktivnosti učinioca koja dovodi od određenih promjena u spoljnom svijetu npr.
povreda, ugrožavanja i sl. Krivično djelo nečinjenjem tzv. omisivni delikti, postoje
onda kada učinilac ne preduzima radnju koju je dužan preduzeti. Ta radnja može biti
propisana u samom krivičnom djelu ili nekom drugom propisu npr. majka ne hrani
djete i usljed toga nastupi zabranjena posljedica. Dužnost majke na hranjenje djeteta
propisana je u porodičnom zakonu. Dužnost skretničara propisana je u
odgovarajućim propisima u oblasti željezničkog saobraćaja. Dakle, kod ovih djela
Stranica 5 od 242
uvijek se radi o tome da učinilac propušta tj. ne preduzima radnju koju mu nalaže
status ili dužnost. Uslovi krivične odgovornosti podudarni su i u slučaju činjenja i
nečinjenja.
Svako djelo mora imati posljedicu. Međutim, kod najvećih broja krivičnih djela ta
posljedica je izričito istaknuta u opisu krivičnih djela npr. zagađenje vode za piće,
prenošenje zarazne bolesti, teška tjelesna povreda. Ima krivičnih djela kod kojih ta
posljedica nije naglašena npr. krivično djelo davanja lažnog iskaza. Posljedica nije
unesena u opis krivičnog djela, ali ona postoji i manifestuje se u stvaranju pogrešnog
mišljenja kod sudije u postupku, a time i do donošenja pogrešne odluke. Posljedica
krivičnog djela može se manifestovati u vidu povrede ili ugrožavanja. U praksi su
najčešća krivična djela kod kojih se posljedica manifestuje u vidu povrede zaštićenog
dobra. Ta povreda se uočava čulima i kod ovih djela posljedica se uvijek određuje
kao obilježje bića krivičnog djela npr. tjelesne povrede, lišenje života, pobačaj, krađa i
sl. kod njih se posljedica zapaža čulima vida. Međutim, kod nekih krivičnih djela
posljedica se sastoji u ugrožavanju zaštićenog dobra ili dovođenje u opasnost. Ta
opasnost može biti konkretna i apstraktna. Kod krivičnih djela gdje se radi o
konkretnoj opasnosti, ta opasnost je određena u biću krivičnog djela i ona se mora
dokazivati kao i ostali elementi krivičnog djela. Najčešća krivična djela čija se
posljedica sastoji u dovođenju u konkretnu opasnost su krivična djela protiv
bezbjednosti javnog saobraćaja i krivična djela protiv opšte bezbjednosti ljudi i
imovine. Nasuprot tome, apstraktna opasnost postoji kada je ona mogla da nastupi
usljed preduzete radnje ali u konkretnom slučaju nije nastupila. Takva krivična djela
ne sadrže opasnost kao obilježje krivičnog djela, kao u slučaju konkretne opasnosti,
već ta opasnost nužno proizilazi iz radnje izvršenja. To praktično znači da je kod
takvih krivičnih djela nastupanje posljedice nužna i neoboriva pretpostavka. Čim je
radnja izvršena, ovu opasnost ne treba dokazivati kao konkretnu opasnost, jer se
njeno postojanje uvijek pretpostavlja, npr. u slučaju predaje u prevozno sredstvo lako
zapaljivih, eksplozivnih ili radioaktivnih materijala, djelo se smatra svršenim samim
činom predaje takvih materijala u prevozno sredstvo. Dakle, u ovom slučaju se uopšte
ne dokazuje postojanje posljedice,jer se ona pretpostavlja samim time što se radi o
materijama koje su izuzetno opasne i čiji je promet u javnom saobraćaju izričito
zabranjen.
Subjekt izvršenja krivičnog djela po važećem zakonu može biti fizičko i pravno lice.
Kod pojedinih krivičnih djela subjekt izvršenja djela označava se na različite načine.
Kod najvećeg broja djela subjekt se označava rječju «ko» npr. ko drugog liši života, ko
oduzme tuđu pokretnu stvar. U ovoj situaciji to praktično znači da takva krivična
djela može počiniti svako lice, odnosno, kod njih postoji najširi krug mogućih
izvršilaca. Kod nekih krivičnih djela subjekt se označava prema svojstvu lica ili
njegovom statusu a koje je bitno za izvršenje tog djela npr. službeno lice, odgovorno
lice, vojno lice, vozač motornog vozila, branilac, ljekar, svjedok, učesnik u saobraćaju.
Kod ovih krivičnih djela sužen je broj mogućih učinilaca tako da ova djela može učiniti
samo lice koje ima određeno svojstvo. Ova djela nazivaju se vlastoručna ili Delicta
Propria. Utvrđivanje svojstva učinioca kod ovakvih krivičnih djela je veoma značajno,
Stranica 6 od 242
jer ako učinilac nema određeno svojstvo neće se raditi o tom krivičnom djelu, npr. kod
krivičnog djela čedomorstva (ubistvo djeteta pri porođaju) učinilac, odnosno subjekt
tog krivičnog djela može biti samo majka djeteta. To je privilegovano djelo ubistva
koje može učiniti samo majka u posebnom stanju do koga dolazi u vezi sa porođajem.
Druga lica koja bi eventualno sa majkom učestvovala u izvršenju tog krivičnog djela
odgovarala bi za neki od oblika sučesništva u izvršenju krivičnog djela ubistva kao
pomagač, podstrekač ili saizvršilac. Dakle, ta lica bi odgovarala strožije jer nemaju
svojstvo koje ima majka. Subjekt krivičnog djela može se pojaviti kao izvršilac,
pomagač i podstrekač. Ako se neko lice posluži drugim licem da učini krivično djelo,
on će biti subjekt izvršenja krivičnog djela. Npr. lice A gurne lice B na lice C, pa lice C
pretrpi povrede ili nastupi smrt. Lice A je subjekt izvršenja krivičnog djela, a lice B
samo sredstvo kojim se lice A poslužilo. Subjekt krivičnog djela, osnosno učinilac i
krivac nisu sinonimi, jer je kriv samo onaj za koga se to utvrdi pravosnažnom
presudom. U praksi mogu nastati problemi kod utvrđivanja pojedinih pojmova u
pogledu označavanja mogućeg subjekta izvršenja krivičnog djela. To će najćešče biti
slučaj u slučaju označavanja subjekata rječima službeno, odgovorno, vojno lice i sl. U
slučaju dileme nužno je konsultovati član 2. KZ FBiH u kome su data značenja
pojedinih izraza. Osim toga, kod nekih krivičnih djela gdje je subjekt izvršenja
označen kao službeno ili odgovorno lice, za utvrđivanje tog statusa biće neophodno
potrebno konsultovati odgovrajuće pravne akte organa, odnosno, privrednog društva
gdje to lice radi. Npr. kod krivičnih djela protiv opšte opasnosti ljudi i imovine, subjekt
izvršenja djela najčešće se nominira rječju odgovorno lice. U praksi se dešavaju
slučajevi gdje preduzeće izvodi razne građevinske radove. Po građevinskim propisima
postoji obaveza da se takva gradilišta posebno označe i osiguraju radi osiguranja
ljudi koji rade, kao i ostalih građana. U slučaju da dođe do nesreće, povrede ili
pogibije ljudi, prije pokretanja postupka nužno je konsultovati normativne akte tog
preduzeća da bi se utvrdilo ko je od uposlenih bio dužan da osigura bezbjedno
izvođenje radova. To će najćešče moći da se utvrdi uvidom u pravila tih firmi u kojima
su sistematizovana radna mjesta svih odgovornih radnika i njihove konkretne
dužnosti.
8) BLANKETNE DISPOZICIJE?
Stranica 7 od 242
konsultovanjem ZOBS-a. Kod optuženja i u izreci presude kod ovih krivičnih djela
nužno je ugraditi određene članove zakona ili drugogo propisa na koji upućuje
blanketna dispozicija.
Između radnje izvršenja i zabranjene posljedice postoji uzročna ili kauzalna veza. Da
bi utvrdili činjenicu da li je neko lice prouzrokovalo svojom radnjom krivično
relevantnu posljedicu potrebno je da iz beskonačnog uzročnog toka izdvojmo ljudsku
radnju i nastupjelu posljedicu. To praktično znači da je potrebno iz kompleksa raznih
faktora, bližih i daljih, koji su prethodili posljedici i doprinjeli njenom nastupanju
izdvojiti ljudsko ponašanje kao relevantan uzrok nastupanja zabranjene posljedice,
tako da su svi ostali faktori bili irelevantni. Utvrđivanje uzročne veze u konkretnom
slučaju je činjenično pitanje i rješava se na osnovu prirodnih zakona i iskustvenog
saznanja. U praksi, najčešći slučajevi su da je ljudska radnja neposredni uzrok
nastupanja zabranjene posljedice, tako da je uzročna veza nesumnjiva. Npr. učinilac
puca iz vatrenog oružja u grudi žrtve u predio srca, što dovede do smrti. Tu je
očigledno da postoji u potpunosti uzročna veza između radnje učinioca i nastale
posljedice. Međutim, u praksi su mogući slučajevi da se između ljudske radnje i
nastupjele posljedice interpolira jedan ili više događaja kod uslova nastanka
posljedice. U tom slučaju postavlja se pitanje da li je usljed tog interpoliranja došlo do
prekida uzročne veze između prvobitne radnje izvršioca i nastupjele posljedice. Do
prekida uzročne veze i do otpočinjanja novog uzročnog lanca po pravilu dolazi u onim
slučajevima kada kasniji događaj, odnosno, uslov predstavlja radnju nekog B lica ili
predstavlja elementarni događaj odnosno rezultat djelovanja više sile. Uzročna veza
mora biti obuhvaćena sviješću učinioca koja se može ispoljavati u obliku umišljaja ili
nehata. Kod spornih slučajeva naša pravna teorija i sudska praksa prihvaćaju teoriju
ekvivalencije (jednake vrijednosti). Po ovoj teoriji svi faktori koji su uslovili nastupjelu
posljedicu imaju jednaku vrijednost. To praktično znači da se uzrokom smatra svaki
onaj uslov bez koga konkretna posljedica ne bi nastupila. Po ovoj teoriji uzročnost će
postojati i u slučaju potpuno nepredvidivih i naknadnih pojava koje se nadovezuju na
radnju učinioca, npr. učinilac tjelesno povrijedi žrtvu, a kasnije se ispostavi da je
žrtva bolovala od hemofilije ili učinilac povrijedi žrtvu, a B lice žrtvi zavije ranu
septičkim zavojem, pa se rana inficira i žrtva umre. Iz ovih primjera se vidi da su
nastupanju posljedice tj. smrti žrtve prethodilo više uslova. U ovakvoj situaciji treba
utvrditi da li je radnja lica A uzrok smrti, ili je samo jedan od uslova nastupanja
posljedice. Ovo pitanje se rješava tako što se prema navedenoj teoriji uzima da ako je
ljudska radnja ušla u uzročni lanac koji je doveo do posljedice to se ima uzeti da je
ljudska radnja uzrok nastupanja smrti, bez obzira u kojem stepenu je doprinjela
proizviođenju posljedice. Ovo iz razloga što prema navedenoj teoriji kasniji uslovi koji
su usljedili nakon povređivanja žrtve nisu negirali niti isključili značaj prvobitnog
uslova, tj. tjelesne povrede kao uzroka smrti. U slučaju prekida uzročnosti, učinilac
odgovara samo za posljedicu koja je nastupila prije prekida uzročne veze npr.
učinilac je oštećenom nanio tjelesne povrede, nakon toga ga vozilom vozi u bolnicu, u
toku vožnje dođe do udesa krivicom drugog vozača, usljed čega oštećeni pogine. Ovaj
drugi udes prekinuo je tok uzročnosti pa će prvobitni učinilac krivično odgovararati za
nanošenje tjelesnih povreda oštećenom, a drugi vozač za krivično djelo ugrožavanja
bezbjednosti saobraćaja kvalikfikovano smrtnom posljedicom. Drugi primjer:
Stranica 8 od 242
provalnik je provalio u tuđu kuću, zatiče oštećenog i nanese mu teške tjelesne
povrede i dovede ga u stanje da ovaj više ne može da vlada sobom, oduzima stvar i
odlazi. Nakon toga dolazi do požara i čovjek pogine. Učinilac će odgovarati za krajnju
posljedicu, jer nije došlo do prekida uzročnosti, jer je čovjeka doveo u stanje da ne
može da se spasi sam.
a) Beznačajno djelo
b) Nužna odbrana
c) Krajnja nužda
Beznačajno djelo
Beznačajno djelo postoji kada određeno djelo sadrži obilježja krivičnog djela
određena u zakonu, ali ipak se neće raditi o krivičnom djelu zbog toga s obzirom na
način izvršenja krivičnog djela, neznatnost ili nepostojanje štetne posljedice i nizak
stepen krivične odgovornosti učinioca. Ova tri elementa trebaju biti kumulativno
ispunjena da bi se određeno ponašanje moglo ocijeniti kao beznačajno djelo.
Značajan kriterij za ocjenu da li je u pitanju beznačajno djelo ili ne, jeste i zapriječena
kazna i priroda djela npr. u slučaju razbojništva ili ubistva, zbog prirode tih djela i
zapriječene kazne nikada se neće moći raditi o beznačajnom djelu. Ovaj institut
mogao bi imati primjenu kod imovinskih krivičnih djela. U praksi su poznati slučajevi
krađe pakla ili šteke cigareta, artikala za ishranu, protivpravnog zauzimanja male
površine zemljišta u državnoj svojini i sl. Pri tome svakako treba cijeniti i stepen
krivične odgovornosti učinioca npr. učinilac nije ranije osuđivan, izvršio je krađu u
gladnom stanju ili su ukradeni predmeti oduzeti. U suštini radi se o tzv. bagatelnim
djelima kojima nedostaje potrebni kvantitet ili kvalitet za postojane krivičnog djela,
tako da ne zaslužuju krivični progon.
Nužna odbrana
To je sukob prava i neprava. Lice koje vrši napad vrši nepravo, a lice koje se brani
vrši pravo na odbranu od napada. Nužna odbrana postoji onda kada je ona
neophodno potrebna da učinilac od sebe ili drugog lica odbije napad. Napad treba da
je protivpravan i istovremen ili direktno predstojeći i neskrivljen. Odbrana treba da je
srazmjerna napadu. Napad može dolaziti samo od čovjeka. Napadnuti ima pravo
odbiti napad od sebe i od drugog lica prema kome je napad usmjeren.
Stranica 9 od 242
osoba realno može zaključiti da napad predstoji i može se braniti. Pitanje
istovremenosti odbrane i napada je faktičko pitanje i objektivno se primjenjuje u
svakom konkretnom slučaju na osnovu utvrđenih činjenica.
Prekoračenje granice nužne odbrane ili tzv. Eksces nužne odbrane postoji u slučaju
kada napadnuti prekorači granice koje su neophodno potrebne za odbijanje napada.
U slučaju prekoraćenja granica nužne odbrane, zakon propisuje mogućnost blažeg
kažnjavanja. To je tzv. Zakonsko ublažavanje kazne. U slučaju da je to prekoračenje
učinjeno usljed jake razdraženosti ili straha izazvanog napadom, učinilac se može
osloboditi od kazne.
Postoje slučajevi putativne nužne odbrane to je slučaj kada se lice nalazi u stvarnoj
zabludi, jer prema okolnostima slučaja smatra da se na njega vrši napad iako to nije
slučaj. Npr neko lice u noći sačeka drugo lice- poznanika i u mraku u njega usmjeri
dječiji pištolj. Napadnuti u uvjerenju da je napadnut upotrijebi vatreno oružje ili nož
ite povrijedi ili liši života napadača. U ovoj situaciji očigledno je obzirom na sve
okolnosti slučaja da napadnuto lice nije bilo u situaciji da pravilno ocijeni da se
prema njemu ne vrši napad i da se ne radi o pravom pištolju. On je iz opravdanih
Stranica 10 od 242
razloga bio u zabludi da je napadnut. U ovoj situaciji radilo bi se o isključenju
krivične odgovornosti zbog stvarne zablude u kojoj je preuzeta odbrana.
Krivično djelo ubistvo na mah se čini u sličnom stanju. Kod ubistva na mah zakon ne
propisuje ublažavanje niti oslobađanje od kazne. Kada dođemo u situaciju da
procjenjujemo da li se radi o nužnoj odbrani ili ubistvu na mah, sud će uvijek koristiti
pravilo «In dubio pro reo» (U sumnji – u korist optuženog) te će odlučiti da se radi o
prekoračenju nužne odbrane jer postoji mogućnost od oslobađanja od kazne.
Krajnja nužda
Krajnja nužda znači sukob dva prava ili kolizija dva interesa zasnovana na pravu.
Kod krajnje nužde učinilac preduzima radnju da bi otklonio opasnost koja je
istovremena i neskrivljena i na drugi način se nije mogla otkloniti. Učinjeno zlo ne
smije bito veće od zla koje je prijetilo, što znači da može biti jednake vrijednosti.
Opasnost koja prijeti može biti upravljena na bilo koje dobro, može dolaziti od
životinje ili prirodne sile. Opasnost treba da je stvarna, neskrivljena i istovremena.
Uslovi za procjenjivanje krajnje nužde su rigorozniji nego u slučaju nužne odbrane iz
razloga što u slučaju krajnje nužde oštećeni trpi štetnu posljedicu , a on joj nije ni na
koji način doprinjeo. Ne postoji rang lista vrednovanja interesa ili prava koja se štite,
ali uvijek je život čovjeka primaran i značajniji od imovine. U praksi su evidentirani
slučajevi postojanja krajnje nužde, npr. neko lice nasilno prodre u tuđi stan da bi iz
požara spasilo drugo lice, u slučaju masovnih okupljanja nastupi požar ili dojava da
je podmetnuta ekspolzivna naprava. U metežu koji nastane ljudi bježe nekontrolisano
i pri tome neko lice pregazi drugo lice i nanese mu povredu. Ili, vozač vozi u bolnicu
povrijeđeno lice i usljed neprilagođene brzine sleti s puta i udari u pješaka i povrijedi
ga, vatrogasci pričine štetu na imovini nekog lica tokom gašenja požara.
Ako je nečije zanimanje ili profesija takve prirode da je ta osoba dužna da se izloži
opasnosti, neće se smatrati krajnom nuždom, npr. ljekar je dužan da se izloži u
slučaju liječenja i tu nema krajne nužde / zarazna bolest/
Isto tako posao vatrogasca je opasan i on je dužan da pripadnici vatrogasnih brigada
učestvuju u spašavanjuj ljudi i pripadnik te brigade se ne može pozivati na ovaj
institut.
Postoji prekoračenje krajnje nužde i tada se učinilac može blaže kazniti. Elementi su
podudarni sa elementima nužne odbrane.
NEURAČUNJLJIVOST
Stranica 11 od 242
predpostavka da su ljudi uračunljivi, a neuračunljivi izuzetno. Pema zakonskom
određenju neuračunljiva je ona osoba, koja u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije
mogla shvatiti zanačaj svog dejla, ili koja nije mogla upravljati svojim potupcima.
Svijest o značaju djela je intelektualna komponenta a mogućnost upravjanja
postupcima voljna komponenata. Neuračunljivost se uvjek procjenjuje u odnosu na
konkretno učinjeno djelo. Za postojanje neuračunljivosti, a time i isključenje krivične
odgovornosti, dovoljno je da je ispunjen jedan od dva navedena uslova. To praktično
znači da je neuračunljiva osoba, koja u vrijeme izvršenja krvičnog djela, nije mogla
shvatiti zanačaj svoga djela, kao i osoba koja nije mogla upravjati svojim postupcima.
U praksi se najčešće dešava da su oba ova uslova kumulativno ispunjena, ali postoje
slučajevi, kada je ispunjen samo jedan uslov.
Privremenu duševnu poremećenost mogu izazvati i razna afektivna stanja, kao što
su strah, radost, tuga. U ovim stanjima dolazi do poremećaja psihičkih funkcija,
razne vrste i različitog inteziteta, koja mogu dovesti do neuračunljivosti. Ova stanja
su prolazna, tako da lice koje je učinilo djelo u takvom stanju, kasnije dolaze u
sasvim normalno stanje.
Stranica 12 od 242
Po sada važećem zakonu u slučaju izvršenja krivičnog djela od strane neuračunjljivih
lica, sud na prijedlog tužioca donosi presudu kojom se utvrđuje da je to lice počinilo
krivično djelo u neuračunjljivom stanju. Nakon toga taj predmet i učinilac predaju se u
nadležnost centra za socijalni rad, koji izvršava mjeru smještaja i liječenja takvih
lica.
13. UMIŠLJAJ
Umišljaj kao institut postoji kad je učinioc bio svjestan svog djela i htio njegovo
izvršenje, to je direktni umišljaj. Npr učinilac puca u žrtvu iz vatrenog oružja, iz male
udaljenosti u predio vitalnih oregana i liši ga života. U ovom slučaju očigledno se radi
o umišljaju jer je učinilac bio svjestan da pucanjem sa male udaljenosti u predjelu
Stranica 13 od 242
grudi može nastupiti smrt oštećenog. Pošto je i pored tog saznanja pucao očigledan je
zaključak da je on htio takvu posljedicu.
Eventualni umišljaj postoji kad je kod učinioca postojala svjest da zbog njegovog
činjenja ili ne činjenja može nastupiti zabranjena posljedica, pa je pristao na njeno
nastupanje.
Dakle kod oba oblika umišljaja svjesna komponenta je podudarna. To znači da je kod
obadvije vrste umišljaja djelo obuhvaćeno svješćtu učinioca. Razlika između ovih
vrsta umišljaja javlja se u sveri volje. Tako se kod direktnog umišljaja volja učinioca
manifestuje u htijenju, tj. on hoće da učini djelo. Nasuprot tome, kod eventualnog
umišljaja volja se manifestuje u vidu pristajanja na nastupanje posljedice. Obično se
kaže da se kod eventualnog umišljaja učinilac ne želi nastupanje posljedice, ali se
ponaša u skladu sa tzv. Krampova formulom tj. učinlac se ponaša u pravcu ako nešto
bude tj. ako dođe do djela neka dođe. Praktički značaj razlikovanja direktnog i
eventualnog umišljaja dolazi do izražaja, kod odmjeravanja kazne, jer je kod
eventualnog umišljaja niži stepen krivične odgovornosti učinioca, što u pravilu povlači
blaže kažnjavanje. Najveći broj krivičnih djela učinjenih sa eventualnim umišljajem je
u oblasti bezbjednosti saobraćaja i djela protiv opće opasnosti ljudi i imovine. To se
vidi i iz zaprijećenih kazni za ta djela.
Naš zakon ne poznaje predumišljaj. KZ Kraljevine Jugoslavije poznavao je ovaj
institut. Predumišljaj postoji u slučajevima kada je učinilac u dužem vremenskom
periodu pripremao izvršenje djela, dakle djelo se javlja kao rezultat dugotrajnog i
zrelog razmišljanja. Međutim, iako zakon ne poznaje ovaj oblik krivnje, njegovo
postojanje otretiraće se kao otežavajuća okolnost kod odmjeravanja kazne, jer je
povećan stepen krivične odgovornosti učinioca , jer je imao mogućnost da tokom
vremena uvidi štetnost svog budućeg ponašanja i da odustane od izvršenja.
Međutim, on se ponaša suprotno pri čemu ispoljava upornost da djelo izvrši.
«Jedan manji broj teoretičara da se predumišljaj uzima kao olakšavajuća okolnost a
to je van pameti, jer je učinilac u dugom periodu donosio planove, pripremao i na
koncu ga učino, a to bi došlo kao otežavajuća okolnost. Teže je ovo laički cijenjeno
nego kada učinilac učini djelo.
U praksi direktni i eventualni umišljaj se cijeni prema okolnostim slučaja – sve
okolnosti se uzimaju i na osnovu toga cijeni da li je učinjeno djelo u direktnom
umišljaju npr. Čovjek puca iz vatrenog oružja sa 4-5 metara ubistvo i to diretkni
umišljaj jer je ciljao u vitalne organe čovjeka, svjestan i on to činil. U istoj situaciji ako
bi on promašio, onda će mo to cijeniti kao pokušaj krivičnog djela, posljedica nije
natupial jer je neispravno oružje, i sl. Ako je u istim okolnostima učinilac gađao u
noge i došlo je do povređivanja onda ne možemo govoriti da je sa umišljajem išao na
lišenje života. U praksi nije teško razlikoati ova dva oblika.
NAMJERA/CILJ- U našem zakonu cilj je termin za namjeru- kao elemanat krivnje
predstavlja kcalifikovani oblik umušljaja. Npr kod krađe djelo se vrši u namjeri tj sa
ciljem pribavljanja protivpravne imovinske koristi . bez te namjere nema tog KD već
eventualno se radi o nekom drugom npr oduzimanje tuđe pokretne stvari (dakle nema
namjrere pribavljanja protivpravne imovinske koristi)
14. NEHAT
Blaži oblik krivnje. Također postoje i dvije vrste nehata svjesni i nesvjesni.
Stranica 14 od 242
Svjesni nehat postoji kada je učinilac bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili
nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je olako držao da će moći
spriječiti posljedicu ili da ona neće nastupiti.Dakle kod svjesnog nehata postoji svjest
o krivičnom djelu, ali ne postoji volja tj. učinilac niti noće niti pristaje na nastupanje
posljedice. Njegov voljni odnos prema nastupanju posljedice je negativan. Drugim
riječima kod ovog učinioca prisutno je samopouzdanje u svoje sposobnosti i
mogućnost da spriječi nastupanje posljedice. Ili pouzdanje u spoljne okolnosti usljed
kojih posljedica neće nastupiti iako za to postoji mogućnost. Prema tome kod
eventualnog umišljaja i svjesnog nehata elemenat svjesti je isti, ali je razlika u
voljnom elementu. Naime kod eventualnog umišljaja učinilac pristaje na posljedicu, a
kod svjesnog nehata on ne pristaje na posljedicu, već drži da do toga neće doći.
Nesvjesni nehat postoji kad učinilac nije bio svjestan mogućnosti nastupanja
posljedice iako je prema okolnostima i prema svojim ličnim svojstvima morao i mogao
biti svjestan te mogućnosti. Dakle kod nesvjesnog nehata postoji odsustvo svjesti o
mogućnosti nastupanja posljedice i odsustvu volje. Krivnja ovog učinioca je u tome što
je bio dužan i mogao da ima takvu svjest, ali je nije imao. Znači nesvjesni nehat
predstavlja nepažljivo ponašanje npr. Lovac u šumi puca na divljač i ubije čovjeka
slučajno naišao stazom kroz šumu. Nesvjesni nehat predstavlja oblast između
umišljaja, kao teže vrste krivnje i slučaja za koji se uopće ne odgovara. Neki primjeri
nehata iz prakse prilikom pravljenja kuće vlasnik ne pokrije krečanu te dođe do pada
i ugušenja djeteta, lovac u šumi ne ugasi vatru vani te usljed vjetra dođe do požara,
udarac oštećenog šakom te oštećeni padne na asvalt i doživi frakture. Praktični
značaj razlikovanja ova dva oblika nehata dolazi do izražaja kod odmejravanja
kazne.
Pravna zabluda u širem smislu – tzv. Putativna nužna obrana, dale tokom svađe
jedan od učesnika poteže za pištolj, a poznat je kao brz na pištolju, a drugi naspram
njega poteže pištolj i ubija prvog. Ali sasvim uspješno ako bi sud utvrdio da se
Stranica 15 od 242
dogodilo ovako cijenio bi da je djelo učinjeno u putativnoj ili uobražena nužnoj obran
u uslovima stvarne zablude.
Nezakoniti ribolov član 320, alternativna dispozicija na više načina je moguće
izvršenje.
Stvarna zabluda može biti otklonjiva i neotklonjiva.
Neotklonjiva stvarna zabluda postoji kada učinilac nije mogao niti je bio dužan da
ima svjest o onome o čemu je imao pogrešnu predstavu.
Otklonjiva stvarna zabluda postoji kada se učinilac nalazi u zabludi usljed nehata to
je nehatno skrivljena stvarna zabluda. Učinilac koji se nalazio u neotklonjivoj stvarnoj
zabludi nije krivično odgovoran, jer takva zabluda isključuje njegovu krivnju. Kod
otklonjive stvarne zablude neisključuje se krivična odgovornost učinioca, te će biti
odgovoran za nehatno izvršenje djela, ako je za to djelo predviđeno kažnjavanje za
nehat.
Zabluda o objektu ili error in obiecto - postoji kada učinilac vrši krivčno djelo na
jednom objektu misleću da se radi o drugom objektu, npr. Učinilac ukrade ovcu
vlasništvo lica A, misleći da je ona vlasništvo lica B. Pošto se u oba slučaja radi o
krivičnom djelu i zaštićenim objektima iste vrijednosti postojanje zablude je pravno
irelevantno.
Zabluda o licu ili error in persona – je poseban oblik zablude o objektu, kada se
čovjek pojavljuje kao objekt krivčnog djela, npr. Učinilac u mraku sačeka neko lice i
napadne ga misleći da je to lice sa kojim ima sukob, međutim utvrdi se da je to
sasvim drugo lice. Ovdje se neće raditi o stvarnoj zabludi, jer sva lica uživaju jednaku
krivično – pravnu zaštitu, pa nijebitno prema kome je usmjeren napad.
Treći slučaj je promašeni udarac - aberratio ictus sive im petis Postoji kada
učinilac preduzima radnju radi izvršenja djela prema jednom objektu, a posljedica
nastupi na drugom objektu. Ovdje se ustvari ne radi o stvarnoj zabludi, nego o
skretanju kauzalnog ili uzročnog toka prema drugom objektu. Npr.lice A puca na lice
B ali ga promaši i pogodi lice C, ili prilikom pucanja na lice A dođe do rikošeta
odnosno odbijanja zrna od tvrdi predmet i povređivanja nekog lica prema kome nije
usmjeren napad. U navedenom slučaju naša sudska praksa i pravna teorija
zauzimaju stanovište prema kome će se raditi o pokušaju ubistva lica prema kome je
pucano i ubistv iz nehata lica koje je metak pogodio. Ta dva djela tretiraju se kao
djela u sticaju.
Posoji kada učinilac iz opravdanih razloga nije znao da je njegovo djelo zabranjeno.
Dakle učinilac čini krivično djelo ali ne zna da je to djelo zabranjeno.
Razlozi ne poznavanja propisa o zabranjenosti djela moraju biti opravdani. Kod
ocjene da li je učinilac mogao znati da li je djelo zabranjeno od posebnog je značaja je
o kome se djelu radi. To znači ako je u pitanju djelo koje je u očiglednoj suprotnosti sa
Stranica 16 od 242
opšte prihvaćenim stanovištima o zabranjenosti takvog ponašanja ne sumljivo je da
je učinilac mogao da zna i da zaključi da je takvo ponašanje sa pravnog gledišta
zabranjeno, npr. U svim pravnim porecima zabranjeno je ubijanje ljudi, vršenje krađa
i sl. Prema tome učinilac se ne može pozivati da nije znao da je takvo djelo
zabranjeno pa da ga je zbog toga učinio.
Postoje otklonjiva i neotklonjiva pravna zabluda:
1. postoji u situaciji kada je učinilac bio u pravnoj zabludi , ali je mogao da zna da je
djelo zabranjeno
2. postoji kada učinilac nije mogao da otkloni zabludu u kojoj se nalazio tj on stvarno
nije mogao da zna propise koji djelo čine zabranjenim.
Tako npr. nema zablude kod djela protiv života i tijela, razbojništva i sl. Jer su takva
ponašanja u svim pravnim porecima zabranjena pa je učinilac očigledno imao
predstavu o zabranjenosti takvih djela.
U praksi primjena pravne zablude je dosta rijetka, ali bi se moglo raditi o pravnoj
zabludi u sljedećim slučajevima: Stranac ili naš državljanin, koji je u kontinuitetu
dugo boravio van zemlje, dođu u zemlju gdje prodaju devize. Obzirom da je to
dopušteno u toj stranoj zemlji. U ovim slučajevima učinioci očigledno iz opravdanih
razloga tj. dugog bivanja izvan zemlje nisu znali da je kod nas zabranjeno i kažnjivo
prodavanje npr. Deviza, zlata i sl. Pravna zabluda mogla bi postojati i u situacijama
velikih elementarnih nepogoda, kada učinilac boravi na određenom području koje je
odsječeno i nema nikakve komunikacije, tako da iz opravdanih razloga ne zna za
eventualno nove propise koji su se donosili u takvoj situaciji.
Postupanjem u pravnoj zabludi može se blaže kazniti ili osloboditi od kazne- to je
slučaj zakonskog ublažavanja kazne.
17. POKUŠAJ
Pokušaj je započeto ali nedovršeno krivično djelo. Pokušaj može biti svršeni i
nesvršeni.
Nesvršeni pokušaj postoji kada je učinioc započeo radnju izvršenja ali je nije dovršio.
Npr. Zamahne nožem na drugo lice, ali iz nekih razloga zaustavi udarac.
Svršeni pokušaj postoji kad je radnja izvršenja dovršena, ali posljedica nije nasupila
npr. Puca iz vatrenog oružja, ali promaši žrtvu. U praksi se za nesvršeni pokušaj
kažnjava blaže nego za svršeni.
KVALIFIKOVANI POKUŠAJ je takav pokušaj pri kome je radnjom kojom je pokušano
izvršenje djela ostvareno biće nekog drugog krivičnog djela. Npr. Učinilac puca na
žrtvu sa bliske udaljenosti u predjelu grudi ili glave, ali mu nanese samo tjelesnu
povredu. Kod ovog slučaja radit će se o pokušaju krivičnog djela ubistva, a ne
dovršenom krivičnom djelu tjelesene povrede. Ovo iz razloga što je umišljaj učinoca i
sve okolnosti događaja govorile da je on htio lišenje života drugog lica. Ili učinilac
obija trgovinu da bi izvršio krađu nekih predmeta, ali je zatečen prije dovršenja djela
i ovdje će se raditi o pokušaju krivičnog djela teške krađe, a ne o svršenom djelu
oštećenja tuđe stvari.
Stranica 17 od 242
izuzetne važnosti za sigurnost zemlje- poslije učinjenja nema efekta kažnjavanje- cilj
je prevencija i spriječavanje dok je djelo još u pokušaju)
Pokušaj nije moguć kod krivičnih djela kod kojih po samoj prirodi djela to nije
moguće, npr. krivično djelo učestvovanje u tuči, krivično djelo nepružanja pomoći ili
krivično djelo napuštanja nemoćne osobe 174-176 KZ FbiH.
Kažnjavanje za pokušaj
Za pokušaj se uvjek kažnjava, ako je za djelo propisana kazna zatvora tri godine ili
teža. Za ostala djela pokušaj se kažnjava samo izričito ako je to u zakonu
predviđeno. Za pokušaj se može blaže kazniti.
Nepodoban pokušaj
Postoji u slučaju kada su sredstva radnje izvršenja ili objekat prema kome se vrši
djelo takvi da je izvršenje djela nemoguće.
Nepodoban pokušaj u pogledu objekta postojao bi u slučaju pokušaja pobačaja nad
ženom koja nije trudna, pucanje u leš ili pucanje kroz prozor radi ubistva lica koje se
redovito nalazi u prostoriji ispred tog prozora, ali je kritične prilike to lice bilo odsutno
iz kuće.
Nepodoban pokušaj u pogledu sredstva izvršenja postoji kada učinilac u namjeri da
drugo lice liši života puca iz puške koja je prazna ili neispravna, trovanje hemijskom
supstancom koja je protekom vremena izgubila svojstva otrova. Može postojati
nepodoban pokušaj istovremeno s obzirom na objekat i sredstvo. Pucanje iz prazne
puške u leš.
Može postojati apsolutno i relativno nepodoban pokušaj.
Apsolutno nepodoban pokušaj postoji u slučaju pokušaja ubistva na lešu u pogledu
sredstva apsolutno nepodoban pokušaj postoji u slučaju pucanja iz prazne puške.
Relativno nepodoban pokušaj postoji kada sredstva ili objekt izvršenja su podobni,
ali u konkretnom slučaju nisu mogli dovesti do željenog rezultata samo zbog naročitih
okolnosti, koje su postojale u konkretnom slučaju. Npr. Lopov zavuče ruku u tuđi
prazan đep, ili učinilac puca kroz prozor da liši života žrtvu, ali je ona prethodno
napustila kuću.
Postoji kada je učinilac pokušao učiniti krivično djelo, ali je od toga dobrovoljno
odustao ili je spriječio izvršenje djela. Za dobrovoljni odustanak zakon propisuje
mogućnost oslobađanja od kazne. Prema tome kod dobrovoljnog odustanka učinilac
je započeo radnju izvršenja djela tj. ušao je u kažnjivu zonu, ali se naknadno
predomislio i odustao od izvršenja djela. ODUSTANAK MORA BITI DOBROVOLJAN
ODNOSNO DA JE UČINILAC SAM DONIO ODLUKU DA odustane od izvršenja djela, a
pri tome je svjestan da može dovršiti započetu radnju.
Primjeri kada neće postojati dobrovoljni odustanak: ako učinilac započne radnju pa je
privremeno prekine s tim da će je nastaviti slijedeći put- nema dobrovoljnog
Stranica 18 od 242
odustanka jer postoji kontinuitet radnje izvršenja. Npr. učinilac na objektu jedne
prilike napravi šupljinu vađenjem cigle a prekine dalje prokopavanje zida sa
namjerom da to nastavi slijedeći put. Ili npr. učinilac je odustao od krivičnog djela
krađe zbog dolaska čuvara, zbog otpora žrtve, zbog toga što je uvidio da je
nepodobno sredstvo izvršenja djela.
Dobrovoljni odustanak neće postojati ni u slučaju odustanka usljed nekih spoljnih
uticaja, npr. Čuje glasove ukućana, prolaznika i sl.
Dobrovoljni odustanak neće posojati ni u slučaju pristanka zbog nemogućnosti
izvršenja krivinog djela. Npr. Obijač kase utvrdi da nije u stanju da obije kasu.
Pobude zbog kojih učinilac odustaje od izvršenja djela nisu od značaja. Npr.
Odustanak zbog straha da će biti otkriven, zbog kajanja, sažaljenja i sl.
Nema dobrovoljnog odustanka ako je posljedica nastupila, iako je učinilac preduzeo
mjere da spriječi njeno nastupanje. Ta okolnost se može uzeti samo kao olakšavajuća
kod odmjeravanja kazne. Npr. Učinilac žrtvi da otrov u namjeri da je liši života, ako
žrtva umre raditi će se o ubistvu, bez obzira što je učinilac naknadno pozvao ljekare
radi spašavanja žrtve. Ako u ovoj situaciji učinilac nakon davanja otrova angažuje
ljekare, koji spase žrtvu može se raditi o dobrovoljnom odustanku jer posljedica nije
nastupila.
19. SAUČESNIŠTVO
Saučesništvo podrazumjeva učešće više lica u izvršenju krivičnog djela, pri čemu se i
dva lica tretiraju kao više lica. Saučesništvo se manifestuje kao saizvršilaštvo,
podstrekavanje i pomaganje.
Saizvršilaštvo
Saizvršilaštvo znači svjesno i voljno zajedničko ostvarivanje djela od strane više
učinilaca. Dakle postoji onda kada 2 ili više učesnika zajednički učestvuju u radnji
izvršenja ili poduzimaju nešto drugo ali se na odlučujući način time pridonosi
ostvarenju djela. Prema tome, kao izvršilac krivičnog djela pojavljuje se više lice koja
na osnovu zajedničke odluke djelo zajednički izvrše. O pravnoj prirodi saizvršilaštva
postoji više teorija. Naša pravna teorija i sudska praksa prihvataju teoriju podjele
uloga u izvršenju djela. Po ovom shvatanju, saizvršilac je onaj učesnik koji zajedno
sa drugima na bazi podjele rada djeluje na ostavrenju djela kao njihovom
zajedničkom cilju. Prema tome, saizvršilac je svaki onaj ko na bazi sporazuma o
podjeli uloga i zajedničkom izvršenju djela ostvaruje svoj dio u procesu izvršenja
djela, koji mu je sporazumom dodijeljen, pri čemu svaki od njih hoće ostvarenje djela
kao svoje i kao zajedničko djelo.
Stranica 19 od 242
ne učestvuju direktno u radnji izvršenja djela, jer niti vrše obijanje niti uzimaju stvari,
ali oni se imaju tretirati kao saizvršioci jer su kod podjele uloga u izvršenju ovog djela
dobili ulogu da čuvaju stražu i tako obezbjeđuju ostale u toku provaljivanja. Bez te
njihove radnje, ostali ne bi pristupili tom djelu, tako da uloga čuvanja straže na
odlučujući način doprinosi izvršenju djela. Sporazum saizvršilaca može biti prećutan,
a može slijediti iz konkludentnih radnji.
Postoje situacije da ima više izvršilaca djela, a da ipak nisu saizvršioci. To će biti u
slučaju kada više lica sudjeluju u izvršenju istog djela, ali nezavisno jedni od drugih
i bez ikakve svijesti i odluke o zajedničkom djelu. Svako od tih lica jeste izvršilac, ali
oni nisu saizvršioci. Npr. dva lica neovisno jedan od drugog daju otrov trećem licu i
ono umre. Ova lica su izvršioci krivičnog djela ubistva, ali nisu saizvršioci, npr. treće
lice naiđe na provaljenu prodavnicu iz koje druga lica iznose stvari, a prethodno su
je obili. Treće lice uđe i ono uzme stvari za sebe, to lice je izvršilac krivičnog djela
krađe, ali nije saizvršilac u krivičnom djelu teške krađe, jer su njegove radnje
samostalne i usljedile su bez prethodnog dogovora sa ostalim licima. Ovakvi slučajevi
nazivaju se nepravo ili prinudno saizvršilaštvo ili paralelno saizvšilaštvo.
Odgovornost saizvršilaca. Pravilo je da svaki saizvršilac odgovara u granicama svog
umišljaja, odnosno, nehata. On ne odgovara za ekscese drugog saizvršioca, npr. ako
se dvojica dogovore da nad trećim licem izvrše razbojništvo, te dočekaju to treće lice
i upotrebom sile oduzmu mu novac, a nakon toga jedan od saizvršilaca ubije to lice.
On će odgovarati za razbojništvo i ubistvo, a drugi samo za razbojništvo. Ovo iz
razloga što ubistvo nije obuhvaćeno dogovorom.
Postoji nužno i prividno saizvršilaštvo (antipod saizvršilaštva- nepravo-paralelno
izvršilaštvo). Kod nekih krivičnih djela nužno je postojanje više izvršilaca pa se takvo
saizvršilaštvo naziva nužno. Ono se pojavljuje u nekoliko modaliteta.
Prvo je kad se radnje saizvršilaca nalaze se jedna nasuprot druge tzv. krivična djela
susretanja (npr. krivično djelo rodoskrvljenja).
Drugo je kada su radnje saizvršilaca usmjerene ka istom cilju tzv. konvergentna
krivična djela (npr. oružana pobuna lica lišenih slobode).
Treći slučaj je kad su radnje saizvršilaca tj. njihovi interesi su u sukobu – tzv.
divergentna krivična djela (npr. krivično djelo učestvovanja u tuči).
Od nužnog saizvršilaštva treba razlikovati slučajeve kada kod izvršenja djela nužno
učestvuju dva lica a zakon kažnjava samo jedno. To je slučaj vanbračne zajednice sa
maloljetnim licem. Kod krivičnih djela vanbračnosti i sl. nikada se ne radi o
saizvršilaštvu.
Podstrekavanje (poticanje)
Stranica 20 od 242
Podstrekavanje je navođenje drugog lica koje nema odluku o izvršenju djela, da izvrši
određeno krivično djelo. Podstrekavanje postoji i u slučaju kada se navođenjem
učvršćuje odluka kod drugog lica da izvrši krivično djelo. U prvom slučaju učinilac
uopšte nema odluku o izvršenju djela, ali podstrekač utiče na njegovu psihu i pod tim
uticajem podstiče to lice da učini djelo.
U drugom slučaju učinilac je u fazi razmišljanja da li da izvrši krivično djelo ili ne.
On se koleba oko toga, ali još nije donio odluku. Podstrekač utiče na njega i pod tim
uticajem izvršilac učvršćuje odluku o izvršenju krivičnog djela. Ako je podstreknuti
već bio donio odluku da izvrši djelo, a podstrekač nakon toga djeluje na njega, neće
se raditi o podstrekavanju, već o neuspjelom podstrekavanju. Ove su radnje
usmjerene na psihu učinioca. Zakon ne predviđa ni sredstva ni načine kojima se
može izvršiti podstrekavanje. Praksa ukazuje da se podstrekavanje može pojaviti
kao svaka djelatnost koja je podobna da kod drugoga lica izazove, odnosno, učvrsti
odluku o izvršenju djela.
O izvršenju djela podstrekavanje se može vršiti obećavanjem poklona, davanjem
poklona, molbom, ubjeđivanjem, savjetima, nuđenjem opklade, stavljanjem u izgled
da djelo neće biti otkriveno i sl. Podstrekavanje se uvijek odnosi na određeno lice i
određeno krivično djelo. Podstrekavanje ne mora uvijek biti usmjereno na
individualno određeno lice. Prema tome, ono je moguće i kada se utiče na krug lica
koji je na neki način određen. Krug lica mora biti određen prostorno, npr.
podstrekavanje u školi, učionici, kasarni, zbor građana. Krug lica je određen i kada
se radi o licima koja su istog udruženja, stranke i sl. Ako neko lice iz tog kruga učini
krivično djelo postojaće podstrekavanje, iako podstrekač ne mora znati koje je lice iz
grupe. Ono se uvijek mora odnositi na određeno krivično djelo. Podstrekavanje neće
postojati ako se neko navodi općenito na vršenje kažnjivih radnji, npr.
podstrekavanje na krađe, a nije konkretizovano na koje se krađe misli.
Postoji i tzv. Posredno (lančano) podstrekivanje. To je podstrekivanje na
podstrekivanje. Jedno lice navodi drugo lice da izvrši krivično djelo. Prvo lice je
podstrekač. Lice A navodi lice B da nagovori treće lice C da izvrši krivično djelo.
Moguće je da između prvog podstrekača i izvršioca postoji čitav lanac podstrekača. U
ovakvom slučaju, ti podstrekači se ne moraju međusobno poznavati, ali svaki mora
znati djelo koje treba da se izvrši. Svi podstrekači odgovaraju. Npr. lice A
podstrekava lice B da nabavi za njega lažni pasoš. Nakon toga, lice B angažuje veći
broj lica da se dođe u kontakt sa službenim licem koje izdaje pasoš. Sva ova lica su
podstrekači. Podstrekavanje se može izvršiti samo sa umišljajem, za razliku od
saizvršilaštva gdje postoji i nehat. Umišljaj podtstrekača i podstreknutog moraju se
podudarati u pogledu bitnih elemenata krivičnog djela.
Neuspjelo podstrekavanje postoji kada djelo na koje je podstrekavano nije ni
pokušano. Kada je podstreknuti naknadno odustao od izvršenja djela ili je bio
spriječen da započne izvršenje djela. Neuspjelo podstrekavanje postoji i u slučaju
kada izvršilac izvrši sasvim drugo djelo od onoga na koje je podstrekavan. Neuspjelo
podstrekavanje kažnjava se samo za teža KD (kazna zatvora najmanje 3g)
Kažnjavanje za podstrekavanje – podstrekač se kažnjava kao i izvršilac djela.
Međutim, u nekim slučajevima postoji mogućnost strožijeg kažnjavanja podstrekača
od izvršioca. Npr. kada je podstrekač iskoristio odnos podređenosti, zavisnosti,
roditeljskog autoriteta. U ovim slučajevima podstrekač je imao odlučujuću ulogu u
cijelom procesu izvršenja djela, tako da je njegov uticaj na izvršioca bio izuzetno
veliki, tako da se on u stvari pojavljuje kao glavni krivac za izvršenje djelo.
Stranica 21 od 242
Podstrekavanje se može izvršiti i na distanci, putem telefona, pisma, interneta ili da
angažuje treće lice (posredno podstrekavanje).
Pomaganje
Radnje pomaganja su one radnje kojima se potpomaže, unapređuje ili olakšava
izvršenje tuđeg djela. To su radnje kojima se priprema izvršenje tuđeg djela, npr.
nabavka sredstava za izvršenje djela, uklanjanje prepreka za izvršenje djela,
snimanje mjesta izvršenja djela u cilju olakšavanja izvršenja.
Pomagačke radnje, za razliku od podstrekavanja, nisu od odlučujućeg značaja za
izvršenje djela u član 33 st. 2 KZ FBiH navedeni su neki najtipičniji oblici pomaganja,
ali su u praksi mogući i drugi načini.
Pomaganje može biti psihičko i fizičko. Forme fizičkog pomaganja su npr. stavljanje
učiniocu na raspolaganje sredstava za obijanje, uklanjanje prepreka za izvršenje
krivičnog djela, prebacivanje učinioca na mjesto izvršenja krivičnog djela. Psihičko
pomaganje sastoji se u davanju savjeta ili uputstava kako da se izvrši krivično djelo,
unaprijed obećano prikrivanje učinioca, sredstava, predmeta pribavljenih krivičnim
djelom, prikrivanjem tragova krivičnog djela i sl. Međutim, ako se ove radnje vrše
prije nego što je izvšilac donio odluku da učini krivično djelo psihička podrška može
predstavljati podstrekavanje kao teži oblik saučesništva.
Pomaganje se može vršiti i nečinjenjem, npr. čuvar zgrade zna da predstoji krađa,
ostavi otvoren prozor i sl.
Radnje pomaganja mogu predhoditi samom izvršenju djela, a mogu se preduzimati
istovremeno sa izvršenjem djela. Izuzetno, pomaganje se može vršiti i poslije
dovršenog djela, pod uslovom da je to unaprijed dogovoreno (inače će se raditi o
sasvim drugom KD)- tzv. psihičko pomaganje. To su tzv krivična djela doticaja-
pomagač izvršio pomaganje učiniocu nakon izvršenog KD a o tome nije postojao raniji
dogovor- dakle radi se o samostalnom KD. Ovdje se uglavnom radi o pomoći učiniocu
nako izvršenja KD u prikrivanju. U ovom slučaju lice je radnju preuzelo samostalno
(bez odobrenja i prethodnog dogovora) i nakon što je KD u cjelosti svršeno. Prema
tome njegove radnje koje su uslijedile nakon što je djelo svršeno nemaju nikave veze
sa izvršenjem glavnog KD.
Zakon nije taksativno naveo radnje pomaganja ali je naveo neke najtipičnije u praksi.
Ako je lice A obećalo licu B da će ga sakriti od potjere nakon što učini krivično djelo i
to ostvari, radiće se o podstrekavanju. Međutim, ako lice A sakrije lice B nakon
izvršenja krivičnog djela za koje prethodno nije znao, neće se raditi o podstrekavanju
i pomaganju, već o prikrivanju učinioca ili stvari pribavljenih krivičnim djelom.
Pomaganje se može vršiti samo sa umišljajem. Pomagač se kažnjava kao izvršilac, ali
zakon propisuje mogućnost blažeg kažnjavanja (zakonsko ublažavanje kazne).
Izvor odgovornosti saučesnika je vezan za izvršenje djela- što dalje znači – ako djelo
nije izvršeno- nema odgovornosti. Ovo pitanje dobija na aktuelnosti obzirom da je sve
prisutnije vršenje krivičnih djela u vidu saučesništva. Osnovno pravilo jeste da
saučesnici odgovraju u granicama svog umišljaja odnosno, nehata i neovisno od
umišljaja odnosno, nehata izvršioca.To znači da je kod saučesništva uspostavljena
puna autonomija odgovornosti. Prema tome, za odgovornost saučesnika važe
slijedeća pravila:
Stranica 22 od 242
1. oni odgovaraju u granicama svog umišljaja
2. saučesnici odgovaraju u granicama postiignutog stepena realizacije krivičnog
djela
3. subjektivne okolnosti koje utiču na odgovornost i kažnjavanje odnose samo na
onog učesnika kod koga te okolnosti postoje. Npr ubistvo novorođenčeta –
okolnost da je neko majka ne prostire se na ostale učesnike i samim tim na njih
ne utiče (dakle niti im pomaže niti šteti)
Stranica 23 od 242
ovo privilegovano djelo. Ovo iz razloga što samo majka u ovoj situaciji ima tako
psihičko stanje i ono se ne može prenositi na ostala lica.
Krivično djelo je izvršeno u vrijeme kada je učinilac radio ili kada je bio dužan da
radi, bez obzira kad je posljedica nastupila.
Vrijeme izvršenja krivičnog djela značajno je radi utvrđivana uzrsta učinioca tj. da li
je u pitanju dijete, mlađi ili stariji maloljetnik ili punoljetno lice. To je značajno radi
utvrđivanja uračunljivosti učinioca. Značajno je radi primjene zakona na učinioca;
radi utvrđivanja zastarjelosti krivičnog gonjenja; utvrđivanja starosti oštećenog, kod
krivičnih djela gdje je uzrast oštećenog elemenat bića krivičnog djela, npr. kod
krivičnog djela vanbračna zajednica sa maljoljetnim lice, zavođenje, obljuba nad
maloljetnim licem, zlostavljanje ili napuštanje maloljetnog lica. Kod nekih krivičnih
djela vrijeme je elemenat bića krivičnog djela, npr. djelo izvršeno za vrijeme ratnog
stanja ili neposredne ratne opasnosti, za vrijeme epidemije, za vrijeme lovostaja i sl.
Krivično djelo je izvršeno u mjestu gdje je učinilac radio ili je bio dužan da radi, tako i
u mjestu gdje je posljedica nastupila. Ovdje je prisutan «kriterij ubikviteta». Prema
mjestu izvršenja djela određuje se koji će se zakon primjeniti na učinioca. Ovo je
naročito značajno kod distancionih krivičnih djela i tzv. tranzitnih krivičnih djela sa
elementom inostranosti, npr. paket sa eksplozivom utovaren je u našoj zemlji u avion
ili voz koji saobraća prema inostranstvu. Mjesto izvršenja djela značajno je i za
određivanje mjesno nadležnog suda. Najčešće mjesna nadležnost se određuje prema
mjestu hvatanja učinioca, ali može biti i drugo mjesto.
Stranica 24 od 242
24. VRSTE KAZNI
Kazne su: zatvor, novčana kazne i maloljetnički zatvor. Zatvor i maloljetički zatvor su
glavne kazne. Novčana kazna može biti i glavna i sporedna. Kada je za krivično djelo
propisano više kazni, samo jedna se može izreći kao glavna. Kod krivičnih djela iz
koristoljublja novčana kazna se može izreći uz kaznu zatvora i kad nije izričito
propisana za to krivično djelo. Zakonitost u izricanju kazne znači da se učiniovu može
izreći samo ona kazna koja je zakonom propisana za KD koje je učinio., a blaža ili
strožija samo pod uslovima propisanim zakonom.
Kazna zatvora
Propisana je u rasponu od 30 dana do 20 godina. Izriče se na pune godine i mjesece,
a do 6 mjeseci i na pune dane. Npr. nepravilno je izreći kaznu zatvora u trajanju od
45 dana ili 60 dana i sl. U prvom slučaju pravilno bi bilo kazna zatvora u trajanju od
1 mjeseca i 15 dana, a u drugom u trajanju od 2 mjeseca. Kazna zatvora do 6
mjeseci može se uz pristanak osuđenog zamijeniti u novčanu kaznu, a izuzetno
opštekorisnim radom na slobodi. Kazna zatvora izvršava se u zatvorenim,
poluotvorenim i otvorenim kazneno-popravnim zavodima.
Dugotrajni zatvor
Supstitucija za smrtnu kaznu koja je ukinuta protokolom uz član 6 EKLJP. Nije izričito
propisana kao posebna vrsta kazne, ali ona to jeste po nizu obilježja. Ova kazna je
substitucija za ukinutu smrtnu kaznu. Može se propisati samo za najteže oblike
krivičnih djela koja su učinjena sa umišljajem. Ne može se nikada propisati kao
jedina glavna kazna, već uvijek alternativno uz kaznu zatvora. Raspon ove kazne je
od 20 do 45 godina. Izriče se samo na pune godine. Ne može se izreći mlađem
punoljetnom licu. Izvršava se samo u kazneno-popravnim ustanovama zatvorenog
tipa. U odnosu na amnestiju i pomilovanje pooštreni su uslovi te se amnestija i
pomilovanje mogu dati tek nakon izdržane 3/5 izdržane kazne. Uskovni otpust se ne
može dati. Izdržava se samo u ustanovama zatvorenog tipa.
Novčana kazna
Izriče se u tzv. fiksnim dnevnim iznosima u rasponu od 5 do 360 dnevnih iznosa. Ako
nije moguće izricanje na ovaj način, izriče se u određenom novčanom iznosu od 150
do 50.000 KM, a u slučaju koristoljublja do 1 milion KM. U presudi se određuje rok
plaćanja novčane kazne. Taj rok je od 15 dana do 6 mjeseci. Sud može na molbu
osuđenog lica dozvoliti plaćanje novčane kazne u ratama. U tom slučaju rok plaćanja
može biti do dvije godine. Ako se novčana kazna ne plati nema prinudnog izvršenja,
već se donosi rješenje o zamjeni novčane kazne pri čemu se svakih započetih 50 KM
računa kao jedan dan zatvora, s tim da zatvor ne može preći jednu godinu. Osuđeni
može platiti samo dio novčane kazne, a ostatak se pretvara u kaznu zatvora. Ako
isplati I ostatak kazne, izvršenje se obustavlja. Ovdje se radi o supletornoj kazni-
zamjeni novčane kazne u kaznu zatvora. Nakon smrti osuđenog, novčana kazna se
neće izvršiti. Kod odmjeravanja novčane kazne, uz ostale okolnosti, sud je dužan
uzeti u obzir imovno satnje učinioca, pri čemu se vodi računa o visini plate, drugim
primanjima, njegovoj imovini, ali i njegovim porodičnim i drugim obavezama. Sud je
dužan u presudi navsti tačno razloge u pogledu imovnog stanja učinioca koje je imao
u vidu prilikom odmjeravanja novčane kazne.
Stranica 25 od 242
25. OPŠTA PRAVILA O ODMJERAVANJU KAZNE
Polazište kod odmjeravanja kazne je raspon kazne utvrđen za određeno djelo i svrha
kažnjavanja. Uz to, u obzir se uzimaju sve okonosti koje utiču da kazna bude veća ili
manja. Te okolnosti su: olakšavajuće i otežavajuće. Iste okolnosti nekada mogu biti I
olakšavajuće I otežavajuće, npr. Motiv izvršenja djela. Ako je učinilac prisvojio novac
radi lječenja oboljelog djetea motiv je olakšavajuća okolnost, a ako je novac
upotrijebio na provod ili kockanje, motiv je otežavajuća okolnost.
Zakon nije taksativno propisao otežavajuće i olakšavujeće okolnosti, već je naveo one
najtipičnije koje se u praksi najćešče ponavljaju, kao što su: stepen krivične
odgovornosti, pobude iz kojih je djelo učinjeno, okolnosti pod kojim je djelo učinjeno,
jačina ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, raniji život učinioca, njegovo držanje
nakon učinjenog djela, druge okolnosti koje se odnose na ličnost učinoca i sl. Kad sud
uzima u obzir bilo koju okolnost, dužan je u presudi obrazložiti u čemu se
manifestuje ta okolnost, a ne samo parafrazirati zakonski tekst, npr. sudovi često
nepravilno navode da su uzeli u obzir olakšavajuću okolnost «lične prilike optuženog».
Tako obrazloženje ne znači ništa, ali te okolnosti treba objasniti u smislu da je
optuženi bolestan, da je invalid, siromašna osoba, da ima više maloljetne djece,
bolest članova porodice i sl. Također nije pravilno uopšteno navođenje «okolnosti pod
kojima je djelo učinjeno», ali ako sud navede da je optuženi djelo počinio u situaciji
kada je bio izazvan grubim postupanjem službenog lica, vrijeđanjem od strane
oštećenog i sl. te okolnosti su pravilno iskazane i vrednovane.
Nije pravilno paušalno navođenje da je sud cijenio «držanje učinioca nakon učinjenog
djela» ako to nije konkretizovano u smislu da je optuženi nakon učinjenog djela
naknadio štetu oštećenom ili u tom pravcu izrazio spremnost, kako je oštećenom
pružio pomoć, oštećenog je posjećivao u bolnici. Također nije pravilno samo navođenje
«ranijeg života optuženog». Pravilno je da se umjesto toga navede konkretno da li je
optuženi ranije osuđivan ili prekršajno kažnjavan, za koja djela i na koje kazne. Kod
novčane kazne, uz sve ove okolnosti moraju se uzeti u obzir i konkretno obrazložiti
imovne prilike optuženog.
Pravilno vrednovanje olakšavajućih i otežavaućih okolnostu u svakom konkretnom
slučaju osigurava princip individualizacije kazne, tj. da kazna u svakom slučaju bude
adekvatna i primjerena konkretnom učiniocu i djelu. Nikada se ne može uzeti kao
otežavajuća okolnost ono što čini zakonsko obilježje krivičnog djela, a niti poricanje
krivičnog djela od strane učinioca.
Stranica 26 od 242
učinilac dobrovoljno pustio oteto lice prije nego je ostvaren njegov cilj (zahtjev).
Sudsko ublažavanje postoji onda kad sud utvrdi da postoje osobito olakšavajuće
okolnosti koje ukazuju da se i sa ublaženom kaznom može postići svrha kažnjavanja.
U ovom slučaju, sud je dužan da u presudi konkretno navede koje je to osobito
olakšavajuće okolnosti utvrdio koje su dovele do ublažavanja kazne a ne samo
paušalno to navesti koristeći neke fraze. Nije dovoljno da se radi samo o
olakšavajućim okolnostima, treba se raditi o osobito olakšavajućim okolnostima koje
eksplicitno i detaljno moraju biti navedene u presudi- kada je riječ o sudskom
ublažavanju kazne.
Ublažavanje kazne može biti po mjeri i po vrsti. Ublažavanje po mjeri postoji kada je
sud u okviru iste vrste kazne kaznu izrekao ispod donje granice propisane u zakonu
za to djelo tj. ispod posebnog zakonskog mimimuma, a ublažavanje po vrsti kada je
umjesto kazne zatvora izrekao novčanu kaznu kao blažu.
Prilikom ublažavanja kazne sud će posebno uzeti u obzir najmanju i najveću mjeru
propisane kazne za to djelo. Npr. kod krivičnog djela ubistva propisana je kazna u
rasponu od 5-15g. Po članu 42. stav 1. tačka 1. KZFBiH u tom slučaju kazna se može
ublažiti do 1g zatvora, međutim sa obzirom na raspon kazni za ovo KD sigurno je da
se u pravilu kazna neće ublažiti do te granice. Pravila o tome kako se vrši
ublažavanje propisana su u članu 42. KZFBiH.
Nema više instituta pooštravanja kazne osim kažnjavanja višestrukih povratnika
(više puta učinili isto ili istovrsno KD)
Sticaj krivičnih djela postoji kada je učinilac jednom radnjom učinio više krivičnih
djela za koja se istovremeno sudi. Postoji idealni i realni sticaj.
Stranica 27 od 242
Idealni sticaj postoji kada je jednom radnjom učinjeno više krivičnih djela npr.
pucanjem iz vatrenog oružja ubije ili povrijedi dva lica.
Realni sticaj postoji kada je učinilac sa više radnji učinio više krivičnih djela, npr.
učinilac je drugo lice tjelesno povrijedio, a nakon toga ukrao tuđu pokretnu stvar.
Sticaj može biti homogeni i hetergeni.
Homogeni je kada su u pitanju istorodna krivična djela, a heterogeni kada su u
pitanju različita krivična djela (protiv imovine i krvni delikt). Podjela na homogene i
heterogene u praksi nema značaj, izuzev što se kod izricanja kazne uzima kao
otežavajuća okolnost ako je učinilac ranije učinio više istovrsnih djela za koja je
osuđen.
U slučaju sticaja sud prvo utvrđuje pojedinačne kazne za svako učinjeno krivično
djelo, a zatim primjenom pravila o izricanju jedinstvene kazne izriče jedinstvenu
kaznu. U zakonu su propisana pravila po kojima se izriče jedinstvena kazna, npr.
ako su utvrđene pojedinačne kazne dugotrajnog zatvora i zatvora, jedinstvena kazna
će odgovarati utvrđenoj kazni dugotrajnog zatvora. To je tzv. princip apsorpcije tj.
teža kazna apsorbuje kaznu zatvora. Ako je sud utvrdio više pojedinačnih kazni
zatvora, jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedinačne, ali ne smije dostići
njihov zbir, niti preći 20 godina. Ako su pojedinačne kazne do 3 godine, jedinstvena
kazna ne smije biti veća od 8 godina. Ako su utvrđene kazne zatvora i maloljetničkog
zatvora, izreći će se jedinstvena kazna zatvora po prethodnim pravilima. U slučaju
pojedinačnih novčanih kazni, jedinstvena kazna ne može preći zbir pojedinačnih
kazni itd. Zakon nije propisao izricanje jedinstvene kazne u slučaju da su za sva
djela utvrđene pojedinačne kazne dugotrajnog zatvora. U nedostatku takve odredbe
sud bi izrekao jedinstvenu kaznu koja bi odgovarala najtežoj od utvrđenih kazni a
ako su iste onda bilo koju od njih.
Sporedna kazna izriče se ako je utvrđena makar za jedno KD- detaljna pravila
izricanja jedinstvene kazne utvrđena su zakonom.
OSNOVNO PRAVILO- JEDINSTVENA KAZNA MORA BITI VEĆA OD
POJEDINAČNIH- NE SMIJE PREĆI NJIHOV ZBIR- NE SMIJE PREĆI ZAKONSKI
MAKSIMUM OD 20 g.
Produženo krivično djelo je oblik prividnog realnog sticaja. Ono postoji kada je isto
lice izvršilo više istih ili istovrsnih vremenski odvojenih radnji od kojih svaka
pojedinačno sadrži sva zakonska obilježja krivičnog djela, da postoji određeni
vremeski kontinuitet između tih pojedinačnih radnji, da su sve radnje izvršene sa
umišljajem. Uslov je da sve radnje predstavljaju takvu kontinuiranu djelatnost koja
odaje privid jedinstvene prirodne cjeline. Kod nekih krivičnih djela, pored ovih uslova,
potrebno je i identičnost oštećenog. To je tzv. varijabilni faktor. Identičnost oštećenog
se javlja kod KD usmjerenih na lično dobro nekog čovjeka (život, tijelo ili dostojanstvo)
U praktičnom smislu, sve pojedinačne krivičnopravne radnje gube svoju pravnu
samostalnost i uklapaju se u jedinstvenu kriminalnu djelatnost kao njeni sastavni
djelovi. Tako nastala nova jedinstvena pravna cjelina pravno se kvalifikuje po
najtežoj radnji i po njoj izriče jedna kazna. Npr. osumnjičeni je učinio u produženju
krivično djelo sitne krađe, obične krađe i teške krađe u određenom vremenskom
intervalu i za sve te radnje sudi se istovremeno. Ovdje su ispunjeni svi uslovi za
postojanje produženog krivičnog djela. Sve ove pojedinačne radnje moraju biti
sadržane u optužnici i presudi, međutim, one će se pravno kvalifikovati kao jedno
Stranica 28 od 242
krivično djelo teške krađe i za to djelo će se izreći jedna kazna. Na ovaj način radnje
koje predstavljaju krivično djelo krađe i sitne krađe uklopljene su u krivično djelo
teške krađe i time su izgubile svoju pravnu samostalnost. Kod krivičnih djela koja su
usmjerena protiv nekog ličnog dobra čovjeka, npr. život, tjelesni integritet,
dostojanstvo ličnosti i sl. ne može se raditi o produženom djelu, već o sticaju krivičnih
djela, npr. ako učinilac u određenom vremenskom intervalu dva ili više puta tjelesno
povrijedi isto lice, radiće se o produženom krivičnom djelu, međutim, ako su
povrijeđena različita lica, radiće se o sticaju krivičnih djela. Ovo iz razloga što svaka
fizička osoba uživa samostalnu i potpunu krivičnopravnu zaštitu. Kod produženih
krivičnih djela zastarjelost krivičnog gonjenja nastupa izvršenjem poslednje radnje
koja ulazi u sastav produženog djela. U slučaju da se nakon presuđenja otkriju nove
radnje, postojala bi mogućnost ponavljanja krivičnog postupka. Ako se pak u toku
suđenja utvrdi da neke radnje iz sastava produženog djela nisu dokazane, one će se
jednostavno ispustiti iz opisa. Dakle, neće se donositi za te radnje oslobađajuća
presuda kao u slučaju sticaja.
Ako se sudi za krivično djelo koje je učinjeno prije započinjanja izdržavanja kazne po
ranijoj osudi, ili za djelo učinjeno za vrijeme izdržavanja kazne, izreći će se
jedinstvena kazna po pravilima o sticaju. Pri tome će se u novu jedinstvenu kaznu
uračunati vrijeme provedeno u pritvoru i dio izdržane kazne po ranijoj presudi.
Izuzetno, ako se radi o krivičnom djelu učinjenom za vrijeme izdržavanja kazne, neće
se postupiti kao u slučaju sticaja. U tom slučaju izreći će se kazna za novo djelo
neovisno od ranije izrečene kazne, ako se primjenom sticaja ne bi mogla ostavriti
svrha kažnjavanja s obzirom na trajanje neizdtržanog dijela ranije izrečene kazne.
Neko lice je npr osuđeno na 10g zatvora, nakon 8g pušteno je na dopust i tada učini
novo KD za koje mu se utvrdi kazna zatvora u trajanju 12g. Što znači maksimalno
kod sticaja može biti jedinstvena 20g njemu bi ostalo da odleži još 4g.
Izuzetak
Lice dobije 5g kazne, nakon odležane 1g pobjegne i učini novo KD za koje mu se
utvrdi samostalna kazna u trajanju 15g. Nakon izdržavanja 15g dužan je izdržati
preostale 4g od prve kazne. Ovo iz razloga jer je odležao samo 1g ranije kazne te se
izricanjem jedinstvene kazne ne bi postigla svrha kažnjavanja.
Stranica 29 od 242
Ljekari su dužni građanima pružati pomoć. Ako se ista pruža u skladu sa pravilima
medicinske vještine i dođe do povreda nema ni protivpravnosti ni KD. Međutim, ako
bi ljekar prilikom intervencije prekoračio ovlaštenja i intervencije vršio- ne radi
liječenja već radi eksperimenata postojalo bi KD nesavjesnog liječenja ili neko drugo.
Uslovna osuda
Uslovna osuda se izriče prema krivično odgovornom učiniocu kada se ocijeni da je u
pitanju djelo manjeg značaja i da nije nužno izricanje kazne radi krivičnopravne
zaštite i kada se može očekivati da će samo upozorenje uz prijetnju kaznom dovoljno
uticati na učinioca da više ne čini krivična djela. Kod izricanja uslovne osude, prvo se
izriče uslovna osuda, a zatim se u njoj utvrđuje kazna i istovremeno određuje da se
ta kazna neće izvršiti ako učinilac u određenom vremenu ne učini novo krivično djelo.
To vrijeme naziva se vrijeme kušnje ili provjeravanja a traje od 1 do 5 godina.
Uslovna osuda može se izreći ako je učiniocu utvrđena novčana kazna ili kazna
zatvora do dvije godine. Za krivična djela za koja je propisana kazna zatvora od 10
godina ili teža, uslovna osuda se može izreći ako je kazna od dvije godine ili novčana
kazna utvrđena primjenom odredaba o ublažavanju. Ne može se izreći ako se ni
odredbama o ublažavanju kazne ne može izreći kazna manja od 1g. Uz uslovnu
osudu mogu se odrediti i drugi dodatni uslovi kao: da vrati postignutu imovinsku
korist, da naknadi štetu nastalu krivičnim djelom, da ispuni druge zakonske obaveze
i sl. Npr kod izbjegavanja izdržavanja uz uslovnu osudu mogu se izreći dodatni uslovi
, a to je da u određenom roku isplati zaostale obroke alimenatcije i da ubuduće
redovno plaća alimenatciju.
Postoje slučajevi obavezbog i fakultativnog opozivanja uvjetne osude, uslovna osuda
obavezno se opoziva ako je učinilac za vrijeme kušnje učinio krivično djelo za koje mu
je izrečena kazna zatvora 2 godine ili teža kazna. U tom slučaju prijenjuju se odredbe
o sticaju. U ostalim slučajevima sud cijeni da li će opzvati uslovnu osudu. Ako
uslovna osuda bude opozvana nova kazna izriče se po pravilima o sticaju.
Danas se prvo u presudi izriče uslovna osuda pa se onda utvrđuje kazna kojom se
prijeti.
Jedan od uslova je da je sud utvrdio kaznu zatvora do 2g.
Stranica 30 od 242
Sudska opomena
Sudska opomena je posebna sudska sankcija. Njena svrha je da se prema učiniocu
krivičnog djela ne primjeni kazna za djela manjeg značaja kada to nije nužno radi
krivičnopravne zaštite i kada se može očekivati da će samo upozorenje uticati na
učinioca da ne čini krivična djela. Može se izreći samo za djela za koja ja propisana
novčana kazna ilii kazna zatvora do 1 godine, a učinjena su pod takvim
olakšavajućim okolnostima koja ih čine osobito lakim. Izriče se rješenjem koje ne
sadrži odluku o krivnji. Ne može se izeči vojnim licima za krivična djela protiv
oružanih snaga. Uz sudsku opomenu mogu se izreći i određene mjere bezbjednosti
kao što su: oduzimanje predmeta, zabrana upravljanja motornim vozilom i obavezno
liječenje od ovisnosti.
Mlađim maloljetnicima mogu se izreći samo odgojne ili vaspitne mjere. Starijim
maloljetnicima, pored ovih mjera, izuzetno može se izreći i kazna maloljetničkog
zatvora. Prema tome, uslovna osuda i sudska opomena im se ne može izreći.
1
Veno pita, Ranko ne pita
Stranica 31 od 242
36. VRSTE VASPITNIH MJERA
Stranica 32 od 242
stvarnoj vrijednosti, pod uslovom da su ta lica znala ili su mogla znati da je
imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. Ako je imovinska korist prenesena na
bliske srodnike, oduzeće se od njih ako ne dokažu da su kao naknadu dali punu
vrijednost.
Nastaju po sili zakon akojim su propisane. Ako postoji osuda za koju taj zakon veže
određenu pravnu posljedicu. Pravne posljedice osude sud ne izriče i ne unosi u
presudu kao u slučaju mjera bezbjednosti. One nastaju silom nekog posebnog zakona
koji ih predviđa. Nastupaju danom pravosnažnosti presude. Dakle, tu je prisutan
automatizam njihovog nastanka. U krivičnom zakonu čl 117-120 propisan je potpun
katalog ili vrste pravnih posljedica osude, a da li će neka od njih i nastupiti potrebno
je da bude propisana u nekom zakonu. Npr. u zakonu o radu propisano je kao pravna
posljedica osude prestanak radnog odnosa po sili zakona u slučaju osude za krivično
djelo na kaznu zatvora preko 3 mjeseca. Ili u slučaju državnih službenika i
namještenika prestanak radnog odnosa u slučaju osude na kaznu zatvora preko 6
mjeseci. U ovim slučajevima radni odnos prestaje danom upućivanje lica na
izdržavanje kazne zatvora. Pravne posljedice sastoje se u prestanku odnosnu,
gubitku određenih prava ili zabrani sticanja određenih prava. U oblasti odbrane
sastoje se u zabrani sticanja unaprijeđenja ili skidanja čina i sl. Ne mogu nastupiti u
slučaju izricanja novčane kazne, uslovne osude, sudske opomene ili oslobađanja od
kazne. Mogu trajati najduže 10 godina, a to vrijeme se računa od izdržane, oproštene
ili zastarjele kazne. U slučaju brisanja osude, prestaju pravne posljedice. Razlika u
odnosu na mjere sigurnosti je što ove izriče sud a pravne posljedice osude nastupaju
po zakonu. Dakle, prve se unose u presudu. Pravne posljedice se ne unose, one
nastupaju autonomno. Sud nema obavezu da prati da li će njegova presuda
proizvesti pravnu posljedicu i da li će ona nastupiti , kao što to mora kod mjera
bezbjednosti.
Stranica 33 od 242
uvjerenju koje se izdaje građanima ta osuda se ne smije pominjati. Od ovog instituta
ima puno tehničkih operacija koje su propisana ZKP-om.
Obustava zastarjelosti nastupa zbog neke zakonske tj. pravne smetnje. U toj situaciji
krivično gonjenje ne može otpočeti, a ako je otpočelo ne može se produžiti. Kada
prestane zakonska smetnja tok zastarjevanja se nastavlja. Pri tome se u rok
zastarjevanja uračunava vrijeme koje je proteklo do obustave zastarjevanja. Kao
zakonske smetnje koje dovode do obustave zastarjevanja su: poslanički imunitet,
duševno oboljenje učinioca, postupak ekstradicije i sl. Zastarjelost se obustavlja samo
u odnosu na ono lice na koje se odnose pravne smetnje, a ne utiče na druge
saučesnike.
Znači nastupanje takve okolnosti usljed koje je zaustavljen tok zastarjelosti tako da
ona ponovo počinje da teče. Prekid zastarjelosti nastupa u dva slučaja. prvo,
preduzimanjem svake procesne readnje koja se preduzima radi gonjenja učinioca, i
drugo, kada učinilac u vrijeme trajanja zastarjelosti učini isto takko teško ili teže
krivično djelo. Procesne radnje koje dovode do prekida zastarjelosti mogu preduzeti
sud i ovlašteni tužitelj. Prema tome, radnje koje preduzimaju ovlašteni radnici organa
unutrašnjih poslova prije pokretanja krivičnog postupka nemaju karakter procesnih
radnji i ne dovode do prekida zastarjelosti. Kod prekida zastarjelosti vrijemem koje je
proteklo ne uračunava se u vrijeme zastarjevanja, već zastarjevanje počinje iznova i
može trajati sve do nastupanja apsolutne zastarjelosti. Po našem zakonu princip je
da gonjenje za krivična djela zastarjeva. Izuzetno, ne zastarjevaju krivična djela
predviđena međunarodnim pravom kao što su genocid, ratni zločin i sl.
Zastarjelost izvršenja kazne – ista pravila kao i kod zastarjelosti krivičnog gonjenja.
46. AMNESTIJA
Stranica 34 od 242
Amnestija je akt kojim se poimenično neodređenom krugu lica daje oslobođenje od
krivičnog gonjenja ili abolicija, potpuno ili djelomično oslobađanje od izvršenja kazne,
zamjena izrečene kazne blažom, određuje se brisanje osude ili ukida određena
pravna posljedica osude. Krug lica na koji se odnosi amnestija određen je u aktu o
amnestiji. Može se odnositi na kaznu zatvora i maloljetničkog zatvora, a ne može na
vaspitne mjere i mjere bezbjednosti. Amnestija se daje u formi zakona, što znači da je
daje zakonodavni organ. To praktično znači da se ne navode pojedinačno lica nego se
oslobađaju sva lica optužena za krivično djelo izbjegavanje vojne obaveze. Lica
obuhvaćena amnestijom ne mogu se protiviti tome.
47. POMILOVANJE
Član 128 KZFBiH. Krivično mogu biti odgovorna sva pravna lica osim BiH, entiteta,
BD, kantona, gradova, opština i mjesnih zajednica. Odgovornost postoji ako je
učinilac fizičko lice učinio krivično djelo u ime, za račun ili u korist pravnog lica.
Pravno lice je odgovorno i kada učinilac za krivično djelo nije odgovoran. Pravno lice
može odgovarati i ako je krivično djelo učinjeno prije početka stečajnog postupka ili u
toku tog postupka. U slučaju stečaja, pravnom licu se ne može izreći kazna već samo
mjera bezbjednosti oduzimanja predmeta ili se može izreći mjera oduzimanja
imovinske koristi stečene krivičnim djelom. Kazne za pravna lica su: novčana kazna,
oduzimanje imovine i prestanak pravnog lica. Mjere bezbjednosti: oduzimanje
predmeta, objavljivanje sudske presude, zabrana obavljanja određene privredne
djelatnosti. Pravne posljedice osude su zabrana rada na osnovu dozvole, ovlaštenja
ili koncesije koje je izdala strana država i zabrana rada na osnovu dozvole,
ovlašćenja ili koncesije koje su izdale domaće institucije.
Stranica 35 od 242
07.01.2006.
MALIK HADŽIOMERAGIĆ
1. OSNOVNA NAČELA (PRINCIPI) KRIVIČNOG POSTUPKA
Pored ovih načela koja su izričito predviđena, postoje i načela koja nisu
posebno formulisana u zakonu, ali analizom niza zakonskih odredaba
proizilazi da postoje i druga načela (javnosti, usmenosti, kontradiktornosti,
neposrednosti, itd.) Provođenje nekog načela nekada nije moguće u punom
kapacitetu, a nekada se sprovođenje nekog načela sukobljava sa nekim
drugim načelom, pa se ona provode koliko je to moguće. Kada je u pitanju
prva situacija (načelo nije moguće do kraja sprovesti) postoji npr. u primjeni
načela javnosti, jer može biti iz nekih razloga isključena opća javnost (građani,
novinari i sl.), i u toj situaciji se pomenuto načelo svodi samo na stranačku
javnost, koja ne može biti isključena, sa izuzetkom kada se primjenjuju
disciplinske mjere (npr. isključenje optuženog sa pretresa zbog ometanja rada
suda). Druga situacija (kada se načela «sukobljavaju» i jedno drugo
ograničavaju) postoji npr. u primjeni raspravnog načela (koje ovlaščuje stranke
i branitelja da rikupljaju procesnu građu – dokaze), koje je na suđenju
ograničeno inkvizitorskim načelom (pravom suda da također na suđenju
prikuplja dokaze, poziva svjedoke i vještake i postavlja im pitanja) ne samo
koje je pozvao, već i svjedocima i vještacima koje su sstranek pozvale.
Ovo načelo jeste ustavno načelo. Isto tako, ovo je načelo u međunarodnim
dokumentima i to u Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima, odakle je
preuzeta i ugrađena u naš krivični postupak. Pod ovim načelom se
podrazumijeva de se svako smatra nevinim za krivično djelo dok se
pravomoćnom presudom ne utvrdi njegova krivnja. Pretpostavka nevinosti važi
u toku cijelog krivičnog postupka sve dok presuda ne stupi na pravnu snagu,
a što izričito proizilazi iz zakonske odredbe.
S obzirom da je kod nas usvojena prezumpcija nevinosti, osumnjičeni,
odnosno, optuženi je oslobođen obaveze da dokazuje svoju nevinost, već je
Stranica 36 od 242
obaveza tužitelja da dokazuje njegovu krivnju. Radi toga, optuženi nije dužan
da se brani tj. ima pravo na odbranu. Iz ovog prava da nije dužan da se brani
dalje proizilazi da je on u stvari obavezan da se odazove pozivu organa koji
vodi krivični postupak, ali nije dužan da dokazuje svoju nevinost. Sud mora
donijeti oslobađajuću presudu ne samo kada je uvjeren u nevinost optuženog,
već i u situaciji kada nije uvjeren ni u njegovu krivnju. Dakle, u sumnji se
mora ići u korist optuženog.
Iz svega ovog proizilazi da se jedino pravomoćnom presudom kojom se
optuženi oglašava krivim može osporiti pretpostavka nevinosti. Pretpostavka
nevinosti nije prepreka da se presuda zasnuje na priznanju krivnje od strane
optuženog ili na sporazumu o priznanju krivnje.
U vezi ovog načela treba još dodati da danas vrlo česti imamo pisanja u
štampi koja ne odgovaraju onome što predviđa ovo načelo. To zbog toga što je
sudska praksa davno zauzela stav da je prikazivanje osumnjičenog u toku
istrage ili na glavnom pretresu kao nesumnjivog izvršioca krivičnog djela
suprotno pretpostavci nevinosti. Također u većini slučajeva se navodi da je
osumnjičena / optužena osoba počinila KD umjesto da se iznose samo
činjenice tj da je npr protiv NN osobe u toku istražni postupak zbog određenog
krivičnog djela.
2
Odlučne činjenice – činjenice na kojima se direktno zasniva primjena neke zakonske odredbe.
Stranica 37 od 242
4. NAČELO NE BIS IN IDEM
Stranica 38 od 242
odgovarajuće odredbe i u ustavu i EKLJP-u i MPGPP- u. Odbrana, bilo
materijalna bilo formalna, može se ostvarivati us,eno li pismeno, a njeni
konkretni oblici obuhvataju iznošenje činjenica in favorem (u korist)
osumnjičenog, odnosno, optuženog, predlaganje dokaza, preduzimanje
procesnih radnji (npr. ispitivanje svjedoka ili vještaka), ulaganje žalbe itd.
Materijalna i formalna odbrana jesu takve odbrane koje jedna drugu
dopunjuju. Branitelj može predlagati dokaze i preduzimati procesne radnje
samo ako su u korist osumnjičenog, odnosno, optuženog. Npr. branitelj ne
može odustati od već izjavljene žalbe bez posebnog ovlaštenja-punomoći
optuženog. U zakonu je predviđeno da će se radi ostvarivanja formalne
odbrane osumnjičenom, odnosno, optuženom postaviti branitelj ukoliko on
sam ne angažira branitelja, a radi se o obaveznoj odbrani. Isto tako,
osumnjičenom se mora ostaviti dovoljno vremena za pripremanje odbrane.
Pravo na materijalnu i formelnu odbranu garantirano je u toku cijelog
postupka. Ove dvije odbrane se međusobno dopunjavaju. U onim slučajevima
kada to zakon izričito predviđa mora se osumnjičenom/optuženom postaviti
branilac po službenoj dužnosti, a postoje i situacije kada on može sam tražiti
postavljanje branioca (pravo na odbranu siromašnih). Postoje dakle, slučajevi
bligatorne odbrane i kada su ispunjeni zakonom predviđeni uslovi za to ne
može se desiti da se ne odredi branilac.
Anglosaksonski sistem ima brigu da u svakom slučaju
osumnjičenom/optuženom obezbijedi branitelja . suština leži u modelu amicus
curiae (prijatelji suda). Kod nas je to izbalansirano činjenicom da sud u
svakom trenutku može postavljati pitanja. Ova ustanova motivirana je željom
da se izjednači tužilac i osoba koja je u postupku osumnjičena/optužena a
nema branitelja.
Stranica 39 od 242
7. NAČELO SLOBODNE OCJENE DOKAZA
Ovo načelo daje pravo sudu, tužitelju i drugim organima koji učestvuju u
krivičnom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenice slobodno,
odnosno, da u ocjeni da li postoji ili ne postoji neka činjenica nisu vezani niti
ograničeni posebnim formalnim ili dokaznim pravilima. Prema tome, slobodna
ocjena dokaza je ocjena oslobođena od pravnih pravila koja bi apriori
određivala vrijednost pojedinih dokaza. Načelo slobodne ocjene dokaza se
primjenjuje u toku cijelog krivičnog postupka. Pri tome treba naglasiti da je
sud, u smislu ovog principa navedenog u članu 281/2, prilikom donošenja
presude dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi sa ostalim
dokazima i na osnovu takve ocjene izvesti zaključak o tome da li je neka
činjenica dokazana. Po logici ovo načelo zahtjeva da se u obrazloženju
presude navedu odgovrajući razlozi (zašto se povjerovalo kojem dokazu te
koje činjenice su uzete kao dokazane i zašto se određenim dokazima poklonila
vjera). Vjera se poklanja samo dokazima iznesenim na glavnom pretresu. U
istrazi se zakonito prikupljaju dokazi koje će optužba izvesti na glavnom
pretresu. Isto tako, treba dodati da ovo načelo slobodne ocjene dokaza
sagledava i žalbeni sud u drugostepenom postupku, odnosno, ako na to ukaže
žalba, probjerava na osnovu čega je prvostepeni sud izveo zaključak da neka
odlučna činjenica postoji, odnosno, ne postoji.
8. PRINCIP AKUZATORNOSTI
Stranica 40 od 242
9. NAČELO LEGALITETA
U smislu načela legaliteta, tužitelj mora preduzeti krivično gonjenje bez obzira
na njegov osobni stav o tome da li je u nekom slučaju potrebno krivično
gonjenje. Pored prihvaćanja ovog principa u zakonu je omogućeno da tužilac
od njega odustane npr u slučaju da nema dovoljno dokaza. On mora izvršiti
ocjenu dokaza po slobodnom uvjerenju. Načelo oportuniteta znači pravo
tužitelja da ne preduzme krivično gonjenje iako postoje zakonski uvjeti, ato je
sve ono što je naprijed nabrojano. Npr. kada su u pitanji krivična djela kpoja
se gone po odobrenju itd. Osim toga, iako je prihvaćen princip legaliteta,
tužitelj ima pravo da u toku postupka odustane od krivičnog gonjenja ako za
to postoje uvjeti (npr. nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja), a to njegovo
ovlaštenje sadržano je u načelu mutabiliteta. Kontrola mogućeg neopravdanog
odustabka tužitelja od krivičnog gonjenja ostavruje se, između ostalog,
pravom oštećenog da podnese pritužbu Uredu tužitelja u roku od 8 dana od
dana kada je npr. obaviješten da tužitelj neće sprovoditi istragu.
Stranica 41 od 242
građanskog ili upravnog prava, a u krivičnom postupku postaju prethodna u
slučaju kad od njihovog prethodnog rješenja zavisi primjena krivičnog zakona.
Prethodna pitanja su pravna pitanja i to ne mogu biti procesna ili činjenična
pitanja. Ako se neko pravno pitanje pojavi kao i potreba njegovog rješavanja,
onda sud koji sudi može odlučiti samo o tom pitanju po odredbama koje važe
za dokazivanje u KP. O ovom pitanju sud može samostalno odlučiti po
pravilima dokazivanja u krivičnom postupku i tada ovako rješenje pethodnog
pitanja, odnosno, odluka o tako rješenom prethodnom pitanju ima dejstvi
samo za krivični predmet u vezi kojeg je ono raspravljano. Upravo i z razloga
što rješenje tog pitaja ima učinak samo u krivičnom postupku ono se utvrđuje i
njegovi razlozi iznose samo u obrazloženju presude.
Osim toga, kada su u pitanju prethodn apitanja, moguće je da sud zastane sa
krivičnim postupkom i da sačeka da to pitanje rješi drugi organ, npr. upravni
organ ili drugi sud u parničnom postupku (npr o vlasništvu na nekoj stvari) Pri
tome treba naglasiti nije vezan takvom odlukom tog drugog organa u pogledu
ocjene da li je izvršeno krivično djelo. Međutim, u slučajevima kada postoji
odluka nekog drugog suda ili organa te odluke ne vežu sud u pogledu ocjene
da li je učinjeno KD.
Stranica 42 od 242
predsjednika suda i predsjednika vijeća – oni samostalno odlučuju u onim
slučajevima koji su izričito predviđeni zakonom.
Zakon govori o funkcionalnoj nadležnosti suda koja se odnosi na
vanraspravno vijeće u sastavu od trojice sudija i oni odlučuju u svim
slučajevima izričito propisanih zakonom.
Stranica 43 od 242
krivičnom gonjenju). Ovdje treba imati u vidu da je svjedok obavezan da
svjedoči a samo u slučaju kao što su oni propisani zakonom može odbiti
davanje odgovora na određena pitanja.
Ako u istrazi nastane takva situacija, onda tužitelj ima pravo da odustane od
načela legaliteta (čl.18 ZKPFBiH) i da na osnovi svoje procjene svjedoku dadne
imunitet koji nije javan (za taj imunitet, osim svjedoka, niko ne zna) a da za
uzvrat od svjedoka dobije određene informacije ili da svjedokna drugi način
pristane da sarađuje. Na glavnom pretresu je slična situacija, s tim što nakon
procjene da svjedok ima pravo na uskraćivanje odgovora, tužitelj može pod
istim uvjestima kao i u istrazi dati svjedoku imunitet koji je tada javni imunitet
(za taj imunitet zna optuženi, branilac, itd.). Dakle, u oba ova slučaja, nakon
što se svjedoku ukaže da ima pravo da ne odgovara na pojedina pitanja, ako
bi ga istinit odgovor izložio krivičnom gonjenju tj. bilo da se radi o istarzi ili o
glavnom pretresu, tužitelj može, ako smatra da mu je takav svjedok potreban,
ovome dati imunitet i to u formi Odluke o imunitetu. Bilo da se radi o istrazi ili
o situaciji na glavnom pretresu kada se svjedok opravdano pozvao na svoju
beneficiju Odluku o imunitetu uvijek daje tužitelj i sud s tim nema ništa.
Naravno, tužitelj uvijek mora paziti o kakvom s esvjedoku radi tj. Da li mu je
isti potreban. U slučaju da tužitelj osim ovog svjedoka ima npr još tri
kvalitetna svjedoka i još neke materijalne dokaze kojima može dokazati
činjenice iz optužbe, onda takvom svjedoku nikada ne smije dati imunitet.
U slučaju da bi se desilo da takav svjedok koji je dobio imunitet lažno
svjedoči, onda tužitelj protiv njega može preduzeti krivično gonjenje. U vezi
ovoga postoji i novina da se svjedoku koji se pozove na svoju beneficiju i
dobije imunitet za savjetnika može odrediti advokat, ukoliko je očigledno da se
taj svjedok ne zna koristiti svojim pravom ili ako njegovi interesi ne mogu biti
zaštićeni na neki drugi način.
Naravno , ovo što je do sada rečeno odnosi se na situaciju kada se svjedok
pozvao na beneficiju da ne svjedoči, a ne i na situaciju kada svjedok nije
koristio to svoje pravo i dao je iskaz.
Stranica 44 od 242
izuzetaka. Osobe za koje je dokazano ili se sumnja da su učinile KD ne smiju
polagati zakletvu niti biti prisiljene na davanje iskaza koji bi morao biti istinit,
a za njih bi bio štetan. Ovo se naravno odnosi na njihovo saslušanje u
svojstvu svjedoka. Isključuje se zaklinjane/davanje izjave osobe koja zbog
duševnog stanja ne može da shvati značaj zakletve. Ovo je razumljivo s
obzirom da takva zbog svog psihičkog stanja nije u mogućnosti da to shvati.
Sve što je navedeno u smislu zaklinjanja i davanja izjave odnosi se na član
102/3.
Posebno treba naglasiti da je na sve ove okolnosti obavezan da pazi sud po
službenoj dužnosti. Pored toga, treba dodati da ukoliko sud u tom pogledu
napravi pogrešku, pa takve osobe polože zakletvu, onda to nema nikakvih
procesnih posljedica, već se smatra da zakletva nije položena. Prema tome,
radiće se o valjanom dokazu i on će se cijeniti kao i svaki drugi.
Preduzimanje uviđaja
Pojmovno namjenjen je za utvrđivanje činjenica iz sadašnjosti 8saobraćajna
nezgoda u pravilu se odmah obavlja uviđaj) Kada je u pitanju uviđaj, isti
spada u radnje dokazivanja i preduzima se onda kada je za utvrđivanje neke
važne činjenice potrebno neposredno opažanje. To opažanje se vrši čulom
vida, sluha, opipa i sl. Ovakvo shvatanje pojma uviđaja je jedino prihvatljivo s
obzirom da uviđaj predstavlja kompleksnu radnju dokazivanja sa složenim
kriminalističkim sadržajem. Za obavljanje uviđaja nije potreban neki formalno
- pravni osnov kao što je npr. naredba ili rješenje, već je dovoljan samo
materijalni uvjet, a to je da je za utvrđivanje neke važne činjenice potrebno
neposredno opažanje. U toku istrage uviđaj mogu vršiti tužitelj ili ovlaštena
službena osoba, a nakon podizanja optužnice sudija za prethodno saslušanje.
Ako se u toku glavnog pretresa ispostavi da je uviđaj neophodan , isti obavlja
sudija ili PV. Inače, uviđaj se vrši na svakom mjestu gdje tužitelj ili ovlaštena
služben osoba ili sud koji obavlj auviđaj mogu neposrednim opažanjem
utvrditi neke važne činjenice koje mogu koje se utvrđuju u krivičnom postupku.
Uviđaj se može izvršiti i u otvorenom i u zatvorenom prostoru, a ako se vrši u
zatvorenom prostoru npr. stanu, treba imati u vidu da je uviđaj različita
radnja od pretresanja stana. O uviđaju se obavezno mora sačiniti zapisnik i
unijeti popis, mjere i veličine tragova i predmeta a nije dozvoljeno unositi
iskaze svjedoka te nalaz i mišljenje vještaka. U zakonu nije propisan način
vršenja uviđaja pa se primjenjuju kriminalistička pravila i metode.
Rekonstrukcija događaja
Za razliku od uviđaja rekonstrukcija je namjenjena za provjeravanje
prikupljenih i izvedenih dokaza ili utvrđivanje činjenica značajnih za
rješavanje stvari. Ovdje prvenstveno treba naglasiti da se uviđaj vrši u vezi sa
krivičnim djelom kada je u zapisniku moguće konsatitrati objektivno stanje
Stranica 45 od 242
(npr. nakon saobraćajne nesreće li nakon ubistva ili sl.). Rjeđe su situacije
kada se uviđaj obavlja nakon dužeg proteka vremena, ali je i to moguće.
Nasuprot tome, rekonstrukcija događaja se vrši naknadno i tom prilikom se
ponavljaju radnje ili situacije u kojima je izvršeno neko krivično djelo (npr. ako
je bila u pitanju saobraćakna nezgoda provjerava se da li je sa tipom vozila
kojim je uzrokovana nezgoda bilo moguće određenom brzinom savladati
krivinu i sl.). Rekonstrukciju događaja u toku istrage može preduzeti samo
tužitelj, a nakon toga – ako je došlo do suđenja – to vrši sudija, odnosno,
predsjednik vijeća. Dakle, rekonstrukcija događaja se uvijek vrši u približno
istim vještački stvorenim uslovima na mjestu događaja gdje je obavljen uviđaj.
Rekonstrukcija se uvijek vrši naknadno i dozvoljeno je u zapisnik unositi
izjave svjedoka te nalaz i mišljenje vještaka. Prilikom rekonstrukcije događaja
mogu se po potrebi ponovo izvesti pojedini dokazi. Uviđaj i rekonstrukcija se
mogu vršiti uz pomoć stručne osobe kriminalističke struke.
16. JEMSTVO
materijalnu garancije
osobnu garanciju
Stranica 46 od 242
slobodu. U protivnom, ako sud ne prihvati ponuđeno jemstvo, onda donosi
rješenje kojim se odbija ponuđeno jemstvo. Jemstvo se može ponuditi u
pogledu svih krivičnih djela i u pogledu težine krivičnog djela nema
ograničenja kao ni u pogledu učinilaca (strani i domaći državljani). Sigurno je
da sud neće prihvatiti jemstvo, odnosno, dozvoliti puštanje osumnjičenog,
odnosno, optuženog i uokoliko položi jemstvo i dadne obećanje, ako posumnja
da ni to neće biti dovoljno za osiguranje njegovog prisustva.
Sa aspekta materijalne garancije, jemstvo može biti lično i stvarno i sastoji se
u polaganju gotovog novca, hartija od vrijednosti, dragocjenosti ili drugih
pokretnih stvari veće vrijednosti koje se lako mogu unovčiti. Iz zakonskih
odredaba se jasno vidi da zakonodavac nije odredio neki novčani raspon u
okviru kojeg bi se određivalo jemstvo, ali je sigurno da treba voditi računa o
težini krivičnog djela, ličnim prilikama osumnjičenog, odnosno, optuženog i
imovinskom stanju osobe koja daje jemstvo. Pored toga, treba kazati da se
jemstvo u najvećem broju slučajeva određuje u obliku davanja gotovog novca,
jer sud u tom slučaju može najlakše disponirati sa jemstvom. U rješenju kojim
se prihvata jemstvo navodi se tačno određeni iznos jemstva. Prilikom
polaganja jemstva dokazuje se porijeklo novca ili sredstava koja se daju na
ime jemstva.
U slučaju ako se osumnjičeni, odnosno, optuženi u toku postupka pobjegne, a
rješenje o prihvatanju jemstva postalo pravosnažno, tada se novčani iznos
uplaćuje u prihod budžeta FBiH - to je rješenje o propasti jemstva. Nakon toga
sud će donijeti rješenje o određivanju pritvora. Konačno, sud će i pored datog
jemstva odrediti pritvor optuženom kojem je zakazano suđenje a osumnjičeni,
odnosno, optuženi koji je uredno pozvan ne dođe, pa izostanak ne opravda ili
ako se sprema za bjekstvo, ili ako se pojavi još neki osnov za pritvor.
Kada se donosi rješenje o ukidanju jemstva, novac se vraća – donosi se u
ranije navedenim slučajevima (neodazivanje itd) – u slučajevima određivanja
pritvora.
Ako je izrečena kazna zatvora jemstvo se ukida kada se optuženi uputi na
izdržavanje kazne.
Stranica 47 od 242
ne prihvati prijedlog tužitelja za određivanje pritvora. U tom slučaju predmet
se dostavlja izvanraspravnom vijeću koje treba da o tome odluči.
Protiv rješenja vanraspravnog vijeća kojim se određuje pritvor, pritvorena
osoba može podnijeti žalbu u roku od 24 sata, koja ne zadržava izvršenje. U
protivnom, ako ni vijeće ne prihvati prijedlog tužitelja za određivanje pritvora,
donosi rješenje kojim se odbija prijedlog tužitelja za određivanje pritvora
prema osumnjičenom i protiv tog rješenja nije dozvoljena žalba. Razlog zašto
tužilaštvo u ovom slučaju nema pravo žalbe jeste u tome što je iscrpljeno
načelo dvostepenosti. Iskorišteno je time što se I stepen SPP ili SPS nije složio
s tim i II stepen- vanraspravno vijeće je odlučilo, a radi se o određivanju
pritvora što je izuzetno važno i osjetljivo. Vanraspravno vijeće svoju odluku
mora donijeti u roku od 48 sati.
U toku istrage, a prije nego što je istekao rok naveden u rješenju o trajanju
pritvora, sudija za prethodni postupak može po prethodnom saslušanju
tužitelja donijeti rješenje o ukidanju pritvora, ako su prestali razlozi za pritvor.
Protiv tog rješenja tužitelj može podnijeti žalbu u roku od 3 dana, o kojoj
odlučuje vanraspravno vijeće istog suda u roku od 48 sati.
Postoji mogućnost da osumnjičeni podnese prijedlog za ukidanje pritvora.
Ukoliko sudija za prethodni postupak odbije takav prijedlog, protiv njegovog
rješenja žalba nije dozvoljena.
Stranica 48 od 242
20. PRITVOR NAKON POTVRĐIVANJA OPTUŽNICE
Ako pretresno vijeće donese rješenje o ukidanju ili produženju pritvora onda
postoji mogućnost žalbe ako donese apelacija ne postoji mogućnost žalbe.
Stranica 49 od 242
kazne (razlozi za to su povoljniji uslovi na izdržavanju kazne nego prilikom
boravka u pritvoru). U praksi, takvi zahtjevi se uglavnom usvajaju i optuženi
se šalje na izdržavanje kazne prije pravosnažnosti presude.
Policijski organ može neku osobu lišti slobode ukoliko kumulativno postoje dva
uslova:
Ako postoje osnove sumnje da je ta osoba počinila krivično djelo
Ako postoji ma koji razlog za pritvor predviđen u čl. 146 ZKP FbiH
S tim u vezi policijski organ je dužan takvu osobu bez odlaganja a najkasnije
24h sprovede tužitelju. Kada policijski organ dovede osumnjičenog tužitelju
mora ga obavjestiti o vremenu lišenja slobode (radi određivanja pritvora-
eventualno to vrijeme će se morati uračunati) i mora ga obavjestiti o razlozima
lišenja slobode. Prilikom lišenja slobode dozvoljena je primjena sile u skladu
sa zakonom.
Osoba koja se nalazi kod policijskog organa mora biti poučena o svojim
pravima u smislu člana 5. ako policijski organ u roku 24h osumnjičenog ne
sprovede tužiocu mora ga pustiti na slobodu. Obaveza tužitelja je da osobu
lišenu slobode ispita najkasnije u roku od 24h. U istom tom periodu tužitelj na
osnovu materijala sa kojima raspolaže mora donijeti odluku da li će
osumnjičenog pusititi na slobodu ili će postaviti zahtjev sudiji za PP za
određivanje pritvora. O tom zahtjevu SPP mora odlučiti u roku od 24h.
ISTRAGA
Stranica 50 od 242
dadne lažan iskaz da je prijavljena osoba počinila krivično djelo, odgovara
samo za krivično djelo lažnog prijavljivanja. Dakle, ova osoba ne odgovara za
oba krivična djela, već samo za naprijed navedeno krivično djelo.
Ukoliko je prijava podnesena sudu ili nekom drugom organu, njihova je
obaveza da je odmah dostave tužitelju.
Stranica 51 od 242
25. SPROVOĐENJE ISTRAGE
Stranica 52 od 242
08.01.2006.
27. SUDSKO OBEZBJEĐENJE DOKAZA4
Stranica 53 od 242
28. OBUSTAVA ISTRAGE
Kada je upitanju mogućnost obustave istrage zbog nužne obrane ili krajne
nužde / kad djelo nije krivčno djelo/ moguće je samo onda ako svi dokazi
upućuju na iste zaključke tj. da je osumljičeni postupao u nužnoj obrani. Iako
iz izkaza dva svjedoka proizilazi da osumljičeni nije postupio u nužnoj obrani,
a iz izkaza pet preostalih da jeste nije moguće naredbom obustaviti istragu.
Isto tako tužitej obustavlja istragu kad utvrdi da ne postoji dovoljno dokaza
da je osumljičeni učinio krivično djelo. To su one situacije kada obično postoje
indicije ali ne čvrsti i pouzdani dokazi da je osumljičeni počinitelj krivičnog
djela.
U trećem slučaju kao što je rečeno istrage se obustavlja ako je djelo
obuhvaćeno amenstijom, pomilovanjem ili zastarom ili postoje druge smetnje
koje isključuju krivično gonjenje.
Stranica 54 od 242
Kada je upitanju obustava istrage u slučaju kada nema dovoljno dokaza treba
uvjek voditi računa da zakonodavac u tom slučaju odnosno samo u tom
slučaju dozvoljava tužitelju da ponovo otvori istragu ukoliko dođe do nekih
novih dokaza iz kojih proizilazi da je osumljičeni počinio krvično djelo za koje
je vođena istraga.
O obustavi istrage tužitelj mora obavijestiti oštećenog, koji ima pravo podnijeti
pritužbu u roku od 8 dana Uredu tužitelja.
OKONČANJE ISTRAGE
Stranica 55 od 242
Kada optužnica sa pratećim materijalima stigne sudiji za prethodno
saslušanje onda on prvenstveno razmatra optužnicu u smislu njezine
formalne ispravnosti, odnosno provjerava da li ta optužnica sadrži sve ono što
je potrebno da se po njoj može postupiti, a koji su to sastojci propisano je u
odredbi člana 242 ZKP F BiH. Ukoliko optužnica ne sadrži sve ono što je
potrebno i što je propisano u navedenoj zakonskoj odredbi sud postupa kao sa
svakim neurednim podneskom tj poziva tužitelja da optužnicu ispravi,
odnosno dopuni i ako to ne učini u određenom roku čija dužina ovisi kakve
ispravke i dopune treba izvršiti onda će sudija za prethodno saslušanje takvu
optužnicu odbaciti, kao i svaki drugi neuredni podnesak u smislu člana 162.
stav 3. ZKP FBIH. Veoma je bitno da kada se vrati optužnica tužiocu postoji
upozorenje da će podnesak biti odbačen ako u ostavljenom roku ne budu
otklonjeni nedostaci.
Ukoliko optužnica s nema formalnih nedostataka te adrži sve ono šta je
potrebno da bi se po njoj moglo postupiti onda sudija za prethodno saslušanje
razmatra materijale i dokaze, koji su dostavjeni uz optužnicu kako bi izveo
zaključak da li postoji osnovana sumnja da je osumljičeni učinio krivično djelo
koje se navodi u optužnici.
Svoju odluku o tome sudija za prethodno saslušanje treba donijeti u roku od
osam dana računajući od dana prijema optužnice / u ovaj rok se ne
uračunava vrijeme kada je optužnica vraćena tužitelju radi ispravke formalnih
nedostataka/. Ukoliko je tužitelj dostavio dovoljno dokaza iz kojih proizilazi
postojanje osnovane sumnje da je osumljičeni učinio krivično djelo iz
optužnice, tada sudija za prethodno saslušanje treba potvrditi optužnicu.
Najjednostavniji način potvrđivanja optužnice jeste da se na optužnicu stavi
otisak štambilja na kojem otprilike piše da broj optužnice, da je optužnica
potvrđena, a sudija za prethodno saslušanje na otisak štambilja stavlja
datum kada je to učinjeno i svoj potpis. U ovoj situaciji kada sudija za
prethodno saslušanje potvrdi optužnicu tada osumljičeni dobiva status
optuženi. Štembiljem se potvrđuje samo kada se potvrđuje optužnica u
cjelosti a djelimično po pojedinim tačkama se potvrđuje rješenjem.
Međutim, postoje situacije kada dostavljeni materijali uz optužnice ne
opravdavaju zaključak o postojanju osnovane sumnje da je osumnjičeni učinio
KD za koje se tereti. U tom slučaju SPS donosi rješenje kojim se odbila
prijedlog za potvrđivanje optužnice.
Nakon potvrđivanja optužnice (u cjelosti ili djelimično) osumnjičeni dobija
status optuženog.
Nakon svega ovoga optužnica se dostavlja optuženom koji je na slobodi bez
odlaganja, a ako se nalazi u pritvoru u roku od 24 sata po potvđivanju
optužnice. Ta optužnica se dostavjla i njegovom branitelju. Uz optužnicu se
dostavlja i obavijest optuženom da će u roku od 15 dana biti pozvan da se
izjasni o krivnji / da li priznaje ili poriče krivnju za svaku tačku optužnice/, i
poučiti o tome da se može izjasniti da li namjerava podnijeti prethodne
prigovore i da može navesti prijedloge dokaza koje treba izvesti na glavnom
pretresu.
Moguće je situacija i da sudija za prethodno saslušanje odbije potvrđivanje
optužnice i u situaciji kada je u pitanju samo jedno krivično djelo, a to čini
donošenjem rješenja, kojim se odbija potvrđivanje optužnice bilo da se radi po
ovoj situaciji ili kombinovanoj situaciji / npr. Optužnica potvrđena na jednoj
Stranica 56 od 242
tački a u odnosu na drugu tačku odbijena rješenjem/, Npr osumnjičenog
optužnica tereti da je počinio KD u sticaju. Međutim, dostavljeni materijali
opravdavaju zaključak o postojanju osnovane sumnje da je osumnjičeni učinio
samo KD krađe ali ne i KD silovanja. Te sudija donosi rješenje kojim odbija
potvrđivanje u odnosu na tačku silovanje. Protiv rješenja kojim je odlučivano o
tome nije dozvoljena žalba. Moguće je u praksi ukratko obrazložiti
nepotvrđivanje optužnice , mada bi to trebalo detaljnije.
U odnosu na tačku optužnice za koje je odbijena tačka optužnice, tužitelj može
podnijeti novu optužnicu koju MORA zasnivati na novim dokazima. ( u zakonu
je greška napisano je može a pravilno je mora zasnovati na novim dokazima).
Stranica 57 od 242
Kada sudija odnosno vijeće uz prateće materijale dobije izjavu o priznanju
krivnje / krivični predmet/, trebaju provjeriti da li je ispunjeno više
kumulativnih uvjeta, koji su potrebni da bi izjava o prizanju krivnje bila
prihvačena:
1. Prvo predstavlja provjeravanje da li je izjava data dobrovoljno, svjesno i
sa razumjevanjem. Bez dvojbe mora sud biti uvjeren u to, sve izjave o
priznanju koje su djelimične, nepotpune ili sl. Posebno ako su
dvosmislene- moraju biti odbačene. Dakle u slučaju da postoje bilo
kakve dvojbe u pogledu svjesnosti i dobrovoljnosti davanja izjave istu će
pojedinac ili vijeće odbaciti.
2. Pored ovoga optuženi mora biti upoznat o mogućim posljedicama, koje
su sasvim izvjesne, a to je izricanje krivično – pravne sankcije,
dosuđivanje imovinsko – pravnog zahtjeva, obavezivanje na plaćanje
troškova krivičnog postupka i na druge posljedice koje mogu proizači iz
tog krivičnog postupka. Dakle izjava o priznanju krivnje i prihvatanje
takve izjave od strane suda rezultiraju završetkom krivičnog postupka
bez održavanja glavnog pretresa, jer se sužava na pretres za izricanje
krivično – pravne sankcije.
3. Drugi uvjet jeste sadržan u obavezi suda da li postoji dovoljno dokaza o
krivnji. Može se koristiti i termin krivici, ali je to zastarjeli izraz. Ako sud
prihvati izjavu o priznanju krivnje optuženog, ta izjava se mora
konstatovati u zapisnik.
Nakon toga se određuje datum održavanja pretresa za izricanje krivično –
pravne sankcije i to u roku najkasnije od 3 dana. U zakonu stoji termin
odrediti će!- što znači sud je dužan najkasnije u roku od 3 dana zakazati
pretres. Ovaj pretres vodi isti sudija/ vijeće koje je razmatralo i prihvatilo
izjavu o priznanju krivnje.
Nasuprot tome ako sud odbaci izjavu o priznanju krivnje o tome će
obavijesiti stranke i branitelja i to će konstatovati u zapisnik. U tom slučaju
izjava o priznanju krivnje ne može se koristiti kao dokaz u krivičnom
postupku.
Stranica 58 od 242
tako ne mogu dogovoriti kazne ili druge krivično pravne sankcije koje nisu
predviđene u zakonu. Ukoliko bi to tužilac previdio i ne bi tako postupio
(poštovao KZ) sud zakav sporazum ne bi trebao prihvatiti.
Za vrijeme pregovaranja sud nema ovlaštenja niti da sugeriše niti da se bilo
kako mješa u pravljenje sporazuma. Nakon što sporazum bude dostavljen
sudu počinje procesna aktivnost suda u cilju usvajanja ili odlučivanja
sporazuma. Sporazum se prihvata ili odbacuje i za to je funkcionalno
nadležan sudija odnonso vijeće zavisno od faze postupka / npr. Nakon
potvrđivanja optužnice za njegovo razmatranje je nadležan sudija za
prethodno saslušanje/.
NAKON ŠTO JE SPORAZUM ZAKLJUČEN DOSTAVLJA SE SUDU ALI NE
PRIJE POTVRĐIVANJA OPTUŽNICE. TEK NAKON POTVRĐIVANJA SUD SE
MOŽE UPUSTITI U RAZMARANJE SPORAZUMA.
Kada nastane procesna situacija da se razmatra sporazum o priznanju
krivnje može se provjeriti više kumulativnih postavljenih uvjeta:
1. Prvi uvjet jeste da li je do sporazuma o priznanju krivnje došlo
dobrovoljno, svjesno i sa razumjevanjem te upozorenje optuženom o
svim mogućim zakonskim posljedicama pismeno sačinjen sporazuma o
prizanju krivnje uključujući i posljedice vezane za imovinsko pravne
zahtjevi i troškove krivičnog postupka.
2. Drugi uvjet se sastoji u provjeravanju da li postoji dovoljno dokaza o
krivnji optuženog. Naprijed pomenuti uvjeti su isto kao i elementi
razmatranja izjave o prizanju krivnje. Međutim ovdje postoji i
3. Treći uvjet, a to je provjeravanje da li je optuženi razumije da se
sporazumom o priznanju krivnje odriče ne samo prava na suđenje, već i
prava žalbe na krivčno pravnu sankciju, koja će mu se izreći na osnovu
sačinjenog sporazuma. Ukoliko optuženi ili tužitelj izjave žalbu zbog
krivično pravne sankcije koja je izrečena presudom, a koja je bila
predviđena u sporazumu, onda će takva žalba biti odbačena kao
nedopuštena. Međutim moguće su situacije da optuženi bude izrečena
krivčno pravna sankcija veća ili manja od onoga što je predviđeno u
sporazumu o prizanju krivnje. U tom slučaju takva žalba će biti
razmatrana kod drugostupanjskog suda. Prema tome pomenuto
odricanje o pravu žalbe odnosi se samo na situaciju, kada je izrečena
krivično pravna sankcija predviđena u sporazumu i na naprijed
pomenute situacije. Isto tako stranke i branitej mogu izjaviti žalbu protiv
takve presude kojom je nekom optuženom izrečena krvično pravna
sankcija predviđena u sporazumu iz nekog drugog procesnog osnova /
npr. bitne povrede odredbi ZKP, povreda KZ, pa čak pogrešnom i
nepotpunom utvđenom činjeničnom stanju. Drugo je pitanje kakvi su
izgledi na uspjeh takve žalbe / npr zbog pogrešnog i nepotpunog
utvrđenog činjeničnog stanja, jer će u tom slučaju drugostepeni sud u
svojoj odluci navesti samo kratko da činjenično stanje nije ni utvđivano i
da je zbog toga takva žalba neosnova.a
Stranica 59 od 242
pravnoj sankciji predviđenoj u sporazumu. Što se tiče žalbe dozvoljena je
samo po drugom osnovu i upućuje se apelacionom vijeću.
Nasuprot tome ako sud odbaci sporazum o prizanju krivnje o tome će
obavijstiti stranke i branitelja i to konstatovati u zapisnik. Taj sporazum se
neće moći koristiti u postupku kao dokaz niti na bilo koji drugi način.
O razultatima pregovaranja o krivnji sud će obavijestiti oštećenog.
POVLAČENJE OPTUŽNICE
U smislu načela mutabiliteta tužilac ima pravo da povuče optužnicu i to bez
saglasnosti SPS, ako je to povlačenje učinjeno prije potvrđivanja, nakon što
bude potvrđena, pa do početka glavnog pretresa. Tužitelj može samo uz
saglsanost SPS povući optužnicu. Ako to uradi postupak se obustavlja
rješenjem koje se dostavlja optuženom , njegovom branitelj ui oštećenom.
Ako takvu izjavu tužitelj da na glavnom pretresu onda se može tumačiti samo
kao izjava o odustanku od optužbe i tada sud donosi presudu kojom se
optužba odbija.
Stranica 60 od 242
Zakon izričito predviđa kao obavezu tužitelja da pročita optužnicu. Čitanjem
optužnice počinje glavni pretres i tada se učesnici u postupku i publika u
sudnicu upoznaju sa glavnim predmetom krivičnog postupka. Čim je započet
glavni pretres optužnica se konzumira presudom. Zbog toga je važno znati od
kojeg trenutka počinje glavni pretres. Nakon podnošenja optužnice od strane
tužiteja sudu pa do početka glavnog pretresa tužitelj nema pravo da izmjeni
optužnicu, to može učiniti u toku dokaznog postupka. Nakon čitanja optužnice
postoji obaveza suda da upita optuženog da li je razumio navode optužnice,
pa ako ustanovi da nije obavezan je da mu te navode izloži na prihvatljiv
način.
Nakon toga tužitelj daje tzv. uvodno izlaganje / uvodnu riječ ili uvodno
govor/, i to je obaveza tužitelja koji se toga ne može odreći niti mu to pravo
može biti uskaraćeno. Pravo tužitelja da ukratko iznese dokaze na kojima
zasniva optužnicuje prva prilika da sudu navede čvrste i jasne dokaze
optužbe, koji će biti izvedeni na glavnom pretresu.
Što se tiče optuženog i njegovog branitelja zakon predviđa da oni mogu ako
žele / ne moraju/ da koriste pravo i iznesu uvodno izlaganje. Zbog toga sud
poziva optuženog i njegovog braniteja i pita ih da li se žele koristiti svojim
pravom na uvodno izlaganje i iznošenje dokaza koje će ponuditi u svojoj
obrani. Ovo je u skladu sa principom- niko nije dužan iznositit dokaze protiv
sebe, te u skladu sa pravom optuženog da ne iznosi svoju obranu, što je
osigurano u svakoj fazi postupka, uključujući i procesnu situaciju kao što je
ova.
Stranica 61 od 242
36. DIREKTNO, UNAKRSNO I DODATNO ISPITIVANJE
1. Glavno ili direktno ispitivanje svjedoka obavlja stanka ili branitelj koji je
pozvao svjedoka, a oni ga prvi ispituju da dokažu istinitost svojih
tvrđenja. Tako tužitelj nastoji da dokaže istinitost svojih tvrđenja, da je
optuženi učinio krivično djelo na način kako je to opisano u optužnici.
2. Unakrsno ispitivanje kao i glavno ili direktno ispitivanje potječe iz
adlersarnog sistema. Njime se nastoji dobiti odgovori za suprotnu
stranu i to takvi kojima se oslabljuje odgovori koje je svjedok dao
prilikom direktnog ispitivanja. Unakrsno ispitivanje se ograničava
na opseg odgovora datih prilikom direktnog ispitivanja. Direktno
ispitivanje limitira / ograničava/ unakrsno ispitivanje. Ako svjedok
odgovori izvan toga, to je prema adlestarnom sistemu irelevantno za
činjenična tvrđenja. Može se nastojati prilikom tog unakrsnog ispitivanja
dovesti u pitanje kredibilitet svjedoka / npr da svjedok laže/. Može se
desiti da svjedok opisuje cio događaj iako je vidio samo dio tog
događaja, pa to treba okriti prilikom unakrsnog ispitivanja. Postavljanje
pitanja koja navode na odgovor / tzv. sugestivna pitanja/ je moguće uz
prethodno odobrenje sudije odnosno predsjenika vijeća. Takva pitanja
može dozvoliti sudija odnosno predsjednik vijeća ako se radi o svjedoku
pozvanog protiv njegove volje, ako je pristrasan, nevoljan odnosno neće
da sarađuje i pokazuje odbojan stav. Postavlja se pitanje kako postupiti
u slučaju ako se radi o svjedoku optužbe i tužitelj je tog svjedoka
direktno ispitao na neke okolnosti, a branitelj optuženog mu ne može
postavljati pitanja koja bi se odnosila na alibi osuđenog o čemu tužitelj
nije postavljao pitanje prilikom direktnog ispitivanja. Takva situacija bi
trebalo razriješti na taj način da branitelj zatraži od suda da svjedoka
ispita na okolnosti postojanja alibija optuženog. Ako sud to ne dozvoli,
onda branitelj može predložiti da svjedok nakon završenog ispitivanja
Stranica 62 od 242
izađe i sačeka pred sudnicom, jer će ga on pozvati kao svog svjedoka i
direktno ga ispitati.
3. Protuispitivanje ili dodatno ispitivanje
Konačno stranke ili branitelj koji su pozvali svjedoka dobivaju još jednu priliku
da svjedoka ispitaju u smislu pravnog utvrđivanja značenja odgovora
svjedoka koje je dao prilikokm unakrsnog ispitivanja. Dakle pitanja u ovoj fazi
/protivispitivanje/ se odnosi na ono što je svjedoka pitala suprotna stranka ili
branitelj.
Stranica 63 od 242
Izmjena optužbe se može odnositi samo na genusno isto KD. Npr ako je
predmet optužbe bilo KD silovanja, onda tužilac može u okviru tog događaja
mjenjati činjenice i okolnosti iz optužnice. Ako bi se desilo da tužilac izvan tih
okvira umjesto činjenica i okolnosti koje predstavljaju navedeno KD u
činjenični opis djela unese činjenice i okolnosti koje predstavljaju obhilježja KD
krađe tada bi se radilo o nedozvoljenom proširenju optužbe a ne o njenoj
izmjeni. Izmjena optužbe podrazumjeva promjenu odlučnih činjenica, koje su
navedene u činjeničnom opisu djela iz optužbe. U sudskoj praksi se
upotrebljava terminologija preciziranje optužbe- koja nije pravilna – ako se
misli na izmjenu optužbe. Prema tome promjena nekih nevažnih činjenica ili
okolnosti iz opisa djela ne prestavlja u krivično pravnom smislu izmjenu
optužbe i to se zove preciziranje optužbe / npr.da je optuženi do kuće
oštećenog došao glavnim putem pa tužitelj to promjeni u činjeničnom opisu
djela i navede da je došao sporednim putem/. Za razliku od toga ako je
tužitelj u činjeničnom opisu djela iz optužnice mijenjao činjenice i okolnosti
koje su kod krivičnog djela teške krađe predstavljale provaljivanjem i
navedene činjenice i okolnosti koje ukazuju da je to krivično djelo učinjeno
obijanjem, radi se o promjeni odlučnih činjenica, odnosno izmjeni optužnice
koja je predviđena u zakonu.
Radi pripremanja odbrane glavni pretres može biti odgođen (ovosno o kakvim
se izmjenama radi) npr. u slučaju izmjena okolnosti kod KD krađe, da se
radilo o provaljivanju a ne obijanju ne predstavlja situaciju kada sud treba
dozvoliti odlaganje glavnog pretresa radi pripremanja odbrane. Nasuprot
tome, kada se radi o nekom KD iz oblasti privrednog kriminala gdje su
izmjene obimnije , uvijek treba dozvoliti odlaganje glavnog pretresa radi
pripremanja odbrane.
Nakon izmjene optužbe ne vrši se potvrđivanje, ali sud mora pozvati
optuženog da se izjasni da li je razumio izmjene optužbe i naravno optužbu u
cjelini. Ako sud ne postavi ovo pitanje učinio je relativno bitnu povredu
postupka i zbog toga se presuda mora ukinuti. Nakon toga sud odlučuje da li
će odložiti nastavak glavnog pretresa radi pripremanja odbrane.
POJMOVNO IZMJENA SE ODNOSI NA ODLUČNE ČINJENICE- ISTI
DOKAZI- IZMJENA ČINJENIČNOG OPISA- UVIJEK OSTAJE GENUSNO
ISTO KD.
Preciziranje je izmjena činjenica i okolnosti koje nisu odlučne.
PROČITATI ZAVRŠETAK GLAVNOG PRETRESA IZ ZAKONA.
PRESUDA
Dijelovi presude:
Stranica 64 od 242
- uvod
- generalije
- činjenični dio
-dakle- pravni opis (nije obavezan)
Čime je- pravna kvalifikacija djela
- osuđuje na – odluka o kazni
Član 57. stav 1. – odluka o uračunavanju pritvora
Član 212. stav 3.- odluka o imovinsko- pravnom zahtjevu
Odluka o troškovima
Stranica 65 od 242
MERITORNE I PROCESNE PRESUDE
Meritorne presude su one kojima se optuženi oslobađa ili se oglašava krivim.
Procesna presuda je ona kojom se optužba odbija (bavi se samo formalno-
pravnim smetnjama za odlučivanje o suštini krivične stvari) za razliku od toga
meritorne presude se bave raspravljanjem pitanja i odgovora o tome da li je
učinjeno krivično djelo, a ako jeste da li ga je učinio optuženi.
Osuđujuća (kondemnatorna presuda)
Presuda kojom se optužba odbija (pročitati u zakonu u kojim se
slučajevima donosi ova presuda) obrazloženje takve presude je vrlo kratko jer
se sud ne može upuštati u meritum stvari i ocjwenu izvrdenih dokaza. Ako je
npr tužitelj do okončanja glavnog pretresa odustao od optužnice, sud će u
obrazloženju samo navesti da je tužitelj pod brojem ---------od --------- podnio
optužnicu protiv N.N. zbog KD ubistva iz člana 186. satv 1. KZFBiH, a onda će
u slijedećem pasusu samo dodati da je tužitelj dao izjavu da odustaje od
optužbe pa je sud dosljedno tome (na osnovu člana 298. ZKPFBiH) odlučio
kao u izreci.
Riješiti pravni spor znači:
1. utvrditi činjenično stanje
2. primjeniti pravo
Pravnom zaključivanju mora prethoditi činjenično utvrđivanje stvari.
1. ako djelo za koje se optužuje nije zakonom propisano kao KD. To će biti
slučajevi npr. kada u činjeičnom opisu djela nedostaju neke činjenice ili
okolnosti koje ulaze u strukturu općeg pojma krivičnog djela ili predstavljaju
posebne elemente određenog KD (činjenični opis predstavlja pravno nevažan-
irelevantan događaj, građansko- pravni ili upravno- pravni odnos. Može se
desiti da se u toku suđenja ispostavi da je optuženi postupao u nužnoj
odbrani pa će u tom slučaju sud u činjenični opis djela unjeti činjenice i
okolnosti koje predstavljaju napad oštećenog i i oslobodiće optuženog po ovom
zakonskom osnovu. NIJE KD AKO JE DJELO UČINJENO U NUŽNOJ ODBRANI-
DONOSI SE OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA.
Stranica 66 od 242
3. ako nije dokazano da je optuženi učinio djelo koje mu se stavlja na teret.
Ovo je vezano za načelo slobodne ocjene dokaza. Kada sud poslije svestrane
ocjene zaključi da nema dokaza da je optuženi učinio djelo za koje se tereti.
Prvi uvjet je ispunjen onda kada se tužitelj odrekne prava na žalbu / odmah
nakon objavljivanja presude/, a drugi uvjet je ispunjen ako je optuženom
izrečena novčana kazna, uvjeta osuda, ako je oglašen krivim a oslobođen od
kazne ili mu je izrečena kazna zatvora koju je on već izdržao uračunavanjem
pritvora / npr. osuđen na šest mjeseci zatvora, a bio u pritvoru šest mjeseci/.
Ako su ispunjeni ovi uvjeti i optuženi dadne izjavu da se odriče prava na
žalbu, onda prestaje ovlaštenja ne samo njegova već i drugih procesnih
subjekata, koji mogu izjaviti žalbu u njegovu korist / osim prava tužitelja koji
može da izjavi žalbu / Za odustanak od žalbe braniocu je potrebna posebna
punomoć. Redovna punomoć koju ima branitelj jeste da poduzima radnje in
favorem klujenta, a odricanje od žalbe se smatra da je na štetu branjenika.
Stranica 67 od 242
Ukoliko bi se pored toga desilo da optuženi ili neko od drugih osoba koje imaju
pravo izjaviti žalbu u njegovu korist npr. branitelj izjavi žalbu u zakonskom
roku, ta žalba mora biti odbačena rješenjem kao nedopuštena.
Što se tiče tužitelja, on se može odreći od prava na žalbu odmah nakon
objavljivanja presude i za takvo njegovu izjavu nije potrebno ispunjenje bilo
kakvih uvjeta, a do donošenja odluke apelacionog vijeća tužitelj može odustati
od već izjavljene žalbe. Postoji teoretska mogućnost da tužilac uloži žalbu u
korist optuženog i od ove žalbe optuženi ne može odustati. Izjava ovlaštenih
osoba o odricanju i odustajanju od žalbe su neopozive.
Stranica 68 od 242
u korist optuženog, a optuženi ima punomoćnika, onda se postupa sa tom
žalbom na isti način kao što je to naprijed navedeno za žalbu izjavljenu u
korist optuženog koji nema branitelja.
Jedina razlika između ove dvije situacije jest što je žalbe izjavljena u korist
optuženog i optuženi biva pozvan da izvrši dopunu žalbe, a u ovom slučaju
kad ima branitelja to se ne radi.
Postoji mogućnost da žalitelj navede nove činjenice i dokaze (beneficium
novorum) ali u tom slučaju mora iznjeti razloge zbog čega isit i pored dužne
pažnje i opreza nisu mogli biti prezentovani na glavnom pretresu. Mora
navesti i šta želi dokazati sa tim novim dokazima i činjenicama.
Stranica 69 od 242
optuženom izrećena takva mjera sigurnosti time bi se povrijedilo pravilo
zabrane reformacio in peisu.
Zabrana reformacio in peius važi u postupuku po žalbi i to kako za odlučivanje
u sjednici apelacionog vijeća a takojđe i na pretresu koji se održava nakon
ukidanja prvostepene presude. Ova zabrana važi i u slučaju eventualnog
ponavljanja krivičnog postupka u korist optuženog ili ukoliko Ustavni sud BiH
usvoji apelaciju osuđenog i ukine presudu vijeća apelacionog odjeljenja i
predmet vrati na ponovno odlučivanje.
Spada među pogodnosti obrane. Cilj ovog pravnog instituta sadržan je u tome
da se spriječi nejednakost postupanja prema saoptuženima, koji su u nekom
krivičnom postupku bili obuhvaćeni istom presudom i nalaze se u istoj
situaciji. Očigledno je da se ova pogodnost pridruživanja zasniva na nečelu
pravičnosti postupka u smislu kojeg se nastoji izbjeći mogućnost da iz
formalnih razloga saoptuženi u žalbenom postupku budu različito tretirani i to
zbog toga što je u korist jednog optuženog izjavljena uspjela žalba, a u korist
Stranica 70 od 242
drugog saoptuženog nije nikako izjavljena ili je izjavljena lai u njoj nisu
navedeni prigovori kao u uspjeloj žalbi. Radi toga je zakonodavac predvidio da
u ovakvim situacijama ako žalbeno vijeće utvrdi da su razlozi do kojih je donio
odluku u korist optuženog od kojih su i za kojega saoptuženih koji nije podnio
žalbu ili je nije podnio u tom pravcu da će postupiti po službenoj dužnosti kao
da takva žalba postoji. Najjednostavniji slučaj primjene pogodnosti
pridruživanja je slučaj kada je učinjena bitna povreda odredaba ZKP na koju
se ukazuje u žalbi izjavljenoj u korist saoptuženog. Već je naglašeno da su
uvjeti za primjenu ovog pravnog instituta ti da saoptuženi odgovaraju za isto
krivično djelo da se nalaze u istoj pravnoj situaciji. Prema tome ako bi npr.
odgovarali za različito krivično djelo i to jedan za krivično djelo krađe, a drugi
za krivično djelo prikrivanja, pa ovaj optuženi koji odgovara za krivično djelo
prikrivanja u žalbi istakne da je za to djelo nastupila zastarjelost, koja je
zaista i nastupila, onda to očigledno nema nikakve veze sa ovim saoptuženim,
koji odgovara za krivično djelo krađe.
Uvjet da se optuženi nalaze u istoj pravnoj situaciji najbolje se može
promatrati u slučaju ako oni odgovaraju / npr. za krivično djelo krađe/, pa
jedan od tih optuženih izjavi žalbu zbog odluke o kazni i u toj žalbi navede da
mu sud prilikom donošenja odluke o kazni nije uzeo u obzir da je u vrijeme
izvršenja krivičnog djela bio bitno smanjeno uračunljiv ili da je porodičan otac
troje malodobne djece. Ako žalbeni sud ovo uvaži i preinači presudu o kazni i
izrekne mu blažu kaznu, do primjene ovog pravnog instituta pogodnosti
pridruživanja u odnosu na drugog optuženog može doći samo ako je i on bitno
smanjen uračunljiv i ima malodobnu djecu.
Prema tome ako ga ne karakterišu te okolnsti primjena ove
pogodnosti pridruživanja je potpuno isključena.
Stranica 71 od 242
izricanja krivično pravne sankcije. Ovo je imalo za posljedicu da se u
procesnom zakonu predvidi postupak za takve osobe u kome će se presudom
utvrditit da je takva osoba učinila protivpravno djelo.
Naime , prema novom konceptu u KZ predpostavka za krivnju jeste
uračunljivost. Pošto se u ovom slučaju radi o tome da je teško duševna osoba
kojoj je potrebno liječenje učinila protivpravno djelo u neuračunljivom stanju,
to znači da kod te osobe ne postoji krivnja. Pošto krivnja predstavlja jedan od
elemenata općeg pojma krivičnog djela / subjektivni element/ onda to znači
da ustvari zbog nepostojanja takvog jednog elementa optuženi nije ostvario
krivično djelo, već samo protivpravno djelo.
Kad je u pitanju ovakva osoba tužitelj sačinjava optužnicu i dostavlja je sudu,
a u toj optužnici tužitelj će napisati prijedlog da sud utvrdi da je optuženi učino
djelo u stanju neuračunljivosti i da se predmet uputi organu nadležnom za
pitanja socijalnog staranja radi pokretanja odgovarajućeg postupka. Ovakva
optužnica se potvrđuje kao i svaka druga optužnica, ali se iz razumljivih
razloga optužni ne izjašnjava o krivnji, kao što je to slučaj kad su u pitanju
druge osobe.
U toku dokaznog postupka sud mora utvrđivati ne samo da je optuženi u
vrijeme izvršenja djela bio u neuračunljivom stanju, već i to da je on to djelo i
počinio.
Ukoliko se ispostavi da je optuženi bio samo smanjeno uračunljiv ili bitno
smanjen uračunljiv onda tužitelj umjesto naprijed pomenutih prijedloga, treba
predložiti da se uz neku krivično pravnu sankciju optužnom izrekne mjera
sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja.
Stranica 72 od 242
21.01.2006.
KATARINA MANDIĆ
POSJED
Posjed je faktička vlast na stvari. Vlasništvo je pravo na stvar. Posjed se satoji
od posjedovanja, korištenja i raspolaganja koje se mora vršitiu skladu sa
namjenom i prirodom stvari. Posjed se može vršiti i od strane druge osobe
kojoj je stvar data u posjed po nekom pravnom osnovu , pa ovaj koji je dao
stvar u posjed postaje posredni posjed , a ovaj kojem je data stvar u posjed je
neposredni posjednik. I posredni i neposredni posjednik imaju pravo na
zaštitu koja se satoji od zaštite od uznemiravanja , oduzimanja itd. Može biti
posjed prava korištenja tehničkih usluga i sl. I takve osobe imaju pravo na
zaštitu.
Kada više osoba ima posjed na jednoj stavri to je suposjedništvo. Suposjednici
imaju pravo na zaštitu u odnosu na treća lica i u odnosu na drugog
suposjednika ukoliko ga ometa u posjedu.
Posjed prava stvarne služnosti ima osoba koja faktički koristi nekretninu
druge osobe ( npr. za prolaz i sl.) i ovo se pravo štiti tužbom zbog smetanja
posjeda.
Imamo posjed stvari i posjed prava. Osoba koja na osnovu radnog odnosa
vrši vlast nad stvari prema uputama drugoga ne smatra se posjednikom već
samo držaocem stvari tj. detentorom pa mu ne pripada ova zaštita.
Posjed može biti zakonit i savjestan. Kada je posjed zakonit?- ako ga
posjednik drži po nekom pravnom osnovu koji može poslužiti za sticanje
prava vlasništva. Da nije pribavljen na nezakonit način, vi, clam i precario,
dakle silom, prevarom ili zloupotrebom.
Savjestan posjednik je ako posjednik ne zna, niti bi mogao znati da stvar koju
drži u posjedu nije njegova. Savjesnost se pretpostavlja , a onaj ko tvrdi
suprotno mora to i dokazati. (nasljednik postaje posjednik u trenutku smrti
ostavitelja i ima pravo na posjedovnu zaštitu, čak i ako nema faktički posjed)
PRESTANAK POSJEDA
Posjed prestaje kada se prestane vršiti faktučka vlast nad stvari , a ne gubi
se ako je posjednik privremeno spriječen da vrši faktičku vlast na stvari
(elementarna nepogoda npr.) prestankom vršenja faktičke vlasti prestaje i
posjedovna zaštita.
Posjednik ima pravo na zaštitu zbog protivpravnog uznemiravanja ,
oduzimanja posjeda, a to se u jednom terminu zove smetanje posjeda. Tu
zaštitu može ostavriti kod suda tužbom zbog smetanja posjeda. U toj tužbi
mora da dokaže da je imao faktički posljednji mirni posjed na određenoj
stvari. Mora navesti čin smetanja , osobu koja je to uradila, tužbeni zahtjev
glasi na uspostavu rabnijeg posjedovnog stanja. Tužba se može podnijeti u
roku od 30 dana od dana saznanja, a objektivni rok je 1 godina od dana
smetanja posjeda.
Stranica 73 od 242
Posjednik ima pravo i na samopomoć protiv onoga ko ga uznemirava ili ko mu
je uzeo posjed pod određenim uvjetima . to je : da je opasnost neposredna ,
da je samopomoć nužna i da je način vršenja samopomoći adekvatan
okolnostima.
U kom obimu sud pruža zaštitu posjedniku?- u onom obimu u kojem je
posjed postojao prije nastalog smetanja.
Posjednik koji je stekao posjed silom, prevarom ili zloupotrebom, ima zaštitu u
odnosu na svakoga, osim u odnosu na osobu od koje je na takav način oduzeo
posjed. Ukoliko od izvršenog smetanja nisu protekli ovi rokovi u kojima se po
ovom zakonu može tražiti sudska zaštita, a to znači ovaj subjektivni rok od
30 dana i objektivni od godinu dana.
(u izreci stoji i zabrana tuženom da ubuduće smeta posjed i navodi se
novčana kazna. Odluka se donosi u vidu rješenja) Suposjednik uživa istu
zaštitu kao i posjednik u odnosu na treće osobe kao i u odnosu na drugog
suposjednika. Kod smetanja posjeda ne raspravlja se o pravnom osnovu.
Šta je vlasništvo?
Vlasništvo je pravo da se stvar koristi, da se sa njom raspolaže (sukladno
zakonu). Ako je nekim drugim zakonom određeno da je ograničeno
raspolaganje zemljištem, onda se mora ispoštovati taj zakom (imaš pravo
raspolaganja, ali samo u granicama zakona). To znači da se korištenje,
upotreba stvari ne smije upotrebljavati na štetu drugih. Vlasnik mora pazitit
da korištenjem svoje stvari ne ometa drugoga i ne šteti mu. U zakonu je izričito
rečeno da da se svako mora uzdržavati od povrede prava drugoga. U sebi
sadrži slijedeća prava: raspolaganje, posjed, korištenje. Korištenje mora biti u
sklafdu sa prirodom stvari. Raspolaganje podrazumjeva i trošenje stvari , ako
je potrošna, promet ako je nepokretna i sl.
Stranica 74 od 242
iznosu. Ukoliko nije moguće da se postigne dogovor, sud odlučuje u
vanparničnom postupku. Nikada se ne može nešto oduzeti , a da se vlasniku
ne da naknada. Intencija je zakonodavca da se naknadi u punom iznosu.
Vlasništvo se može oduzeti i ograničiti samo u javnom ineteresu npr. Radi
zaštite okoline, prirodnih bogatstava i kulturno- historijske baštine. Može se
urediti i način korištenja. Ako se oduzima vlasništvo u javnom ineteresu onda
vlasniku pripada pravo na naknadu u punom obimu.
Zakonom se može i posebno urediti način korištenja nekretninama, ali samo u
javnom interesu. Zabranjeni je vršenje ovlaštenja koja proističu iz prava
vlasništva suprotno cilju.
Ograničenja na stvarima?
Pravo stvarne i osobne služnosti, pravo građenja, stvarnog tereta, pravo
zaloga. Sva ova prava određuju se posebno zakonom i samo pod tim uslovima
mogu se ograničiti. Vlasnik stvari se mora uzdržavati ....... (nešto kao: mora
koristiti stvari na način da ne smeta i ograničava druge u njihovim pravima)
Da bi se nešto moglo uraditi od ovoga, mora postojati poseban pravni osnov
(npr. sa susjedom se dogovoris da mozete postaviti nešto što njemu smeta, ali
uz naknadu).
Stranica 75 od 242
Posjed i pravo vlasništva se moraju razgraničiti. Posjed je faktička
vlast.
Suvlasništvo?
Pojam suvlasništva (vlasništvo više lica nad istom stvari u određenim
djelovima), prava suvlasnika, pojam zajedničkog vlasništva(dijelovi nisu
određeni, ali su odredivi)? Kada postoji i šta je suvlasništvo. Postoji kada
nepodjeljena stvar pripada u vlasništvo 2 ili više lica tako da svako od njih
ima određeni idealni dio koji je poznat. Suvlasnik se ne može odreći prava na
suvlasništvo jer bi takva izjava bila ništava. Suvlasnik ima sva ona prava
koja ima i vlasnik (vlasnička prava: posjeda, korištenja i raspolaganja) ali u
onom obimu kojima ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika. Šta je potrebno kod
suvlasnika za redovnu upravljanje (redovni popravci i održavanje)? Mora
postojati saglasnost suvlasnika čiji zajednički dio prelazi dijelove ½. (ovo se
osnosi samo na nekretninu). Za ono što prelazi redovno upravljanje (promjena
namjene, rekonstrukcioja i sl)– potrebna je saglasnost svih suvlasnika. Ako
se neko usprotivio, onda nema dogovora, niti sudske zaštite.
Prava suvlasnika?
Imaju pravo da zajednički upravljaju , a mogu to povjeriti i nekome od
suvlasnika ili nekolicini suvlasnika ili terćoj osobi. Troškove korištenja,
upravljanja i održavanja kao i ostale terete koji se odnose na cijelu stvar
snose zajednički, asrazmjerno veličini svog suvlasničkog dijela. Za redovno
upravljanje potrebna je saglasnost suvlasnika čiji dijelovi zajedno čine više
od jedne polovine zajedničke stvari. Kod redovnog upravljanja ako se ne
postigne saglasnost svako od suvlasnika ima pravo da se obrati sudu.
Kad se poduzimaju poslovi koji prelaze okvire redovnog poslovanja npr.
Promjena namjene stvari, zasnivanje hipoteke na cijeloj stvari, zasnivanje
služnosti, potrebna je saglasnost svih suvlasnika. Ako se ne postigne
saglasnost svih suvlasnika , a za preduzimanje poslova postoje naročito
opravdani razlozi, svaki suvlasnik ima pravo da traži da o tome odluči sud.
Ima pravo na diobu stvari u svako doba, izuzev ne u vrijeme u koje bi se
nanosila šteta stvari. To znači da može uvijek, ali ne npr. ako su suvlasnici na
zemljištu na kojem je nešto zasijano. Odjednom neko od suvlasnika želi da
izdvoji svoj suvlasnički dio i to pokušava da uradi u periodu kada je pšenica
već izrasla. Ne može tada, jer bi izlazak geometara i drugih lica mogao da
nanese štetu. Prava na diobu suvlasnik se ne može odreći.
Stranica 76 od 242
uvlasnici sporazumno određiju način diobe stvari , a kada se ne može postići
sporazum svako može zahtjevati da o tome odluči sud. Sud o tome odlučuje u
vanparničnom postupku.
Zajedničko vlasništvo?
Tu stvar pripada više lica, ali dijelovi nisu određeni ali su odredivi. Postoji u
određenim situacijama koje su predviđene zakonom (etažno vlasništvo). Na
zajedničko vlasništvo se primjenjuju odredbe o suvlasništvu.
Ko su etažni vlasnici?
To su vlasnici na posebnim djelovima zgrada. Oni imaju nedjeljivo, zajedničko
pravo vlasništva na zajedničkim djelovima zgrade, koji služe njihovim
posebnim dijelovima. (zakon o etažnom vlasništvu je regulisao ovo) i nedjeljivo
pravo vlasništva na zemljištu pod zgradom kao i na zemljištu koje je u
upotrebi zgrade.
Stranica 77 od 242
Originarni način sticanja prava vlasništva – ovo pravo ne izvodi se iz prava
njegovog prednika, stjecalac postaje vlasnik nezavisno od prava vlasništva
prethodnika (npr. dosjelost – savjestan posjednik drži nekretninu zakonom
propisano vrijeme za sticanje prava vlasništva na nekretninama). Posjed
zakonit je ako je neko ušao u posjed na osnovu pravnog posla.
U ovu kategoriju spada i «građenje na tuđem zemljištu» Ko može steći
pravo vlasništva građenjem na tuđenjem zemljištu? Graditelj mora biti
savjestan, a savjestan je samo ako nije znao niti mogao znati da gradi na
tuđem zemljištu. Ako se vlasnik zemljišta nije protivio gradnji a znao je za nju,
u takvoj pravnoj situaciji graditelj može steći pravo vlasništva na zgradi i
zemljištu na kojem je zgrada izgrađena i zemljištu koje služi zgradi. Kada je
savjestan graditelj, vlasnik zemljišta ima pravo da traži naknadu za zemljište
po prometnoj vrijednosti. Ovaj zahtjev se može postaviti u roku od 3 godine od
dana saznanja završetka gradnje ili u apsolutnom roku od 10 godina od
završetka gradnje. Ako je graditelj bio nesavjestan, vlasniku zemljišta pripada
pravo vlasništva na zgradi uz uvjet da graditelju naknadi vrijednost zgrade u
visini prosječne cijene vrijednosti građevinskog objekta, po kriterijima u
vrijeme donošenja sudske odluke.
Kada vlasnik ne može tražiti da mu pripadne prava vlasništva na objektu?
Kada objekat koji je izgrađen na zemljištu znatno veće vrijednosti od zemljišta
na kojem je izgrađen. Tada mu samo pripada pravo na naknadu za zemljište
po prometnoj vrijednosti. Ako je vrijednost zemljišta veća od vrijednosti
građevinskog objekta, onda će sud na zahtjev vlasnika zemljišta dosuditi
vlasniku zemljišta ovaj građevinski objekat i ujedno ga obvezati da graditelju
naknadi vrijednost objekta. Ovaj zahtjev se može postaviti u roku od 3 godine
od dana završetka objekta (kada je objekat moguće koristiti u svrhu za koju je
sagrađen). Ako je vrijednost zemljišta i objekta približno jednaka, sud ih može
dosuditi vlasniku ili graditelju, ali u toj situaciji vodi računa o okolnostima koje
opravdavaju donošenje takve odluke (npr.kome je potrebniji).
Ako je graditelj bio nesavjestan (znači znao je da gradi na tuđem zemljištu i
vlasnik ga je upozorio ali on je nastavio sa izgradnjom) vlasnik zemljišta ima
određena prava. Može da zahtjeva da mu pripadne pravo vlasništva na zgradi
pod uvjetom da graditelju naknadi bvrijednost zgrade u visini prosječne cijene
objekta u vrijeme donošenja sudske odluke. Može da zahtjeva rušenje zgrade
ili da traži od graditelja da mu isplati prometnu vrijednost zemljišta.
Kada vlasnik zemljišta zahtjeva rušenje sud može odbiti takav zahtjev ako
ocijeni da to ne bi bilo opravdano s obzirom na vrijednost objekta u odnosu
na vrijednost zemljišta. Pravo izbora vlasnika zemljišta pripada u rokuz od 3
godine od dana izgradnje objekta , a nakon proteka tog roka ima pravo samo
da traži naknadu prometne vrijednosti zemljišta. Ova pravila važe kada su i
graditelj i vlasnik zemljišta nesavjesni.
Stranica 78 od 242
Okupacija – uzimanje i posjed napuštene stvari s namjerom da se postane
vlasnik. Razlika je između pokretnih i nepokretnih stvari. Kod nekretnina je
potrebno da su ispunjeni zakonom propisani uvjeti: mora se izjaviti i pokazati
na izričit način da napuštate nekretninu i u tom slučaju to postaje državna
svojina.
Okupacijom se ne može steči prava vlasništva na nekretnini.
Stranica 79 od 242
Na pokretnoj stvari posjednik stiče pravo vlasništva protekom 3 godine
savjesnog i zakonitog posjeda. Ako je samo savjestan onda 6 godina. Ovi
rokovi računaju se od dana stupanja u posjed stvari, do isteka posljednjeg
dana zakonom propisanog roka. Kada je u pitanju posjed koji je savjestan i
zakonit onda je rok 10 godina za nekretnine i i stekom zadnjeg dana tog roka
posjednik postaje vlasnik.
U vrijeme posjeda uračunava se i vrijeme zakonitog i savjesnog posjeda
predhodnika.
Potrebni je podnijeti tužbu za utvrđenje da je stekao prava vlasništva
dosjelošču na nekretnini određenoj na način koji je dovoljan da se može
izvršiti uknjižba. Presuda je samo dekleratorna i služi za upis u zemljišne
knjige. Tužba se može podnijeti sudu samo ako su ispunjene sve zakonske
pretpostavke, u protivnom sud će tužbu odbiti kao neosnovanu.
STVARNI TERET
STVARNA SLUŽNOST
Stranica 80 od 242
zasovati na određeno i neodređeno vrijeme. Prema sadržaju dijele se na
pozitivne i negativne. Pozitivne su one koje ovlašćuju titulara da za potrebe
svog povlasnog dobra obavlja određene radnje na nekretnini drugog lica
poslužnog dobra. Negativne su kada se zabranjuje vlasniku poslužnog dobra
da obavlja radnje na koje on kao vlasnik ima pravo. Stvarne služnosti se
mogu zasnovati pravnim poslom, odlukom suda i drugog državnog organa i
dosjelošću.
Korisnik mora paziti da što manje oštećuje poslužno dobro. Pretpostavka za
sticanje stvarne služnosti
- dosjelost – potrebno je korištenje – najčešće prolaz preko
nečijeg puta u trajanju 20g bez protivljenja vlasnika
poslužnog dobra.
- Pravo služnosti može se zasnovati i pravnim poslom
- Odlukom suda i drugog državnog organa
PRAVO ZALOGA
Stranica 81 od 242
osigurava potraživanje povjerioca do potpunog ispunjenja obaveze. U situaciji
kada je poslije dšlo do podjele nekretnine govorimo o nedjeljivosti hipoteke.
Nastanak hipoteke
- pravnim poslom
- sudskom odlukom
- po zakonu
Prestanak hipoteke
Stranica 82 od 242
evidentiraju svi pravni odnosi nad nekretninama. Ta evidencija se vodi kod ZK
ureda općinskih sudova. Osnovna načela ZK prava:
- Načelo upisa – prema ovom načelu ZK pravo se može
steći , prenjeti ili prestati upisom u zemljišnu knjigu.
- Načelo javnosti- svakom je dozvoljeno da ih razgleda,
tako da se ne može pozvati da mu je nepoznato šta je
upisano u javnu knjigu.
- Načelo pouzdanja u javne knjige- smatra se ispravnim i
potpunim sve upisano u javne knjige.
- Načelo prioriteta- jače je oravo onoga ko je ranije upisan-
od kada je ured primio zahtjev za upis.
- Načelo legaliteta- da se upis može dozvoliti na osnovu
isprave koja važi kao punovažan pravni osnov. Te ako je
zahtjev u skladu sa ZK. Valjana pravna isprava je
sudska odluka, odluka organa uprave, ugovor o prodaji i
ugovor o poklonu. Uz molbu se prilaže isprava, a onda
ZK ured odlučuje o uknjižbi.
Vrste upisa:
- uknjižba
- predbilježba
- zabilježba
PITANJA
Stranica 83 od 242
ugovoru? Ništava je! Stecanje prava vlasništva na nekretninama? Osnovi
stjecanja? Šta je stvarno pravo? Kako djeluje na druge? (prema svima- erga
omnes). Razlika između originarnog i derivativnog sticanja prava vlasništva?
Stjecanje prava vlasništva od nevlasnika, odvajanjem plodova, okupacijom?
Šta su plodovi i kome pripadaju? To su sporedne pokretne stvari koje
pripadaju glavnoj stvari (pertinencija) do odvajanja. Šta je zakonit a ša
savjestan posjed? Kad se tužba odbacuje a kada odbija? Kada se donosi
meritorna presuda tužba se odbija, a ako ne ulazi u meritum stvari, odbacuje
se rješenjem.
Stranica 84 od 242
punovažan i _. Kupac nij epostao vlasnik jer nije izvršio upis u javne knjige.
Ovo je jedan od derivativnih prava sticanja vlasništva, kupac ne postaje
vlasnik momentom zaključenja ugovora, već upisa u zemljišne knjige.
Ako je kupcu oduzet posjed od osobe koja nema pravnog osnova za držanje
stvari, pretpostavljenni vlasnik može podnijeti tužbu sa tužbenim zahtjevom
za predaju u posjed, a može se postaviti zahtjev za vraćanjem plodova za
vrijeme trajanja posjeda kao i zahtjev za naknadu štete.
Tužitelj mora dokazati da je njegov posjed zakonit, a savjesnost se
predpostavlja, i da je posjed tuženog po slabijem pravnom osnovu.
Kao punovažni pravni osnovi samtraju se: ugovori na osnovu kojih se stiče
pravo vlasništva. Ako i tuženi imma neki pravni osnov, pa se poziva na njega,
jači pravni osnov ima osoba koja je predmet pribavila teretnim pravnim
poslom. Ako su im pravni osnovi jednaki, prvenstvo ima onaj kod koga se
stvar nalazi u posjedu.
Stranica 85 od 242
13. Pravo zaloga?
14. Hipoteka?
15. Prava suvlasnika?
Stranica 86 od 242
Ukoliko je konstituirano pravo preče kupovine u odnosu na neku osobu,
vlasnik-prodavac mora izvršiti ponudu osobi u čiju korist je konstituirano
pravo preče kupovine. Vlasnik koji namjerava da proda nepokretnost na kojoj
je konstituirano pravo preće kupnje u odnosu na neku osobu, dužno je da
sačini ponudu u pisanoj formi i u tu ponudu unese podatke o nekretninama te
da ih označi zemljišnoknjićno ili katastarski, cijenu i ostale uvjete prodaje, i
ponudu dostavi licu koje ima pravo preče kupovine na način kojim će moći u
slučaju potrebe, dokazati da je ponuda izvršena na zakonit način. To znači
da ponudu mora dostaviti preporučenom pošiljkom ili direktno uz potvrdu
ponuđenog da je istu primio. Ovo je potrebno zbog toga što je primalac ponude
dužan da u roku od 30 dana od dana primitka ponude izjavi da li prihvata
ponudu ili ne.
Ako ponuđeni tj. osoba koja ima pravo preće kupovine u tom roku ne da
nikakvu izjavu, smatraće se da ponudu ne prihvata. Nakon toga, vlasnik
određene nekretnine može slobodno raspolagati, odnosno, izvršiti prodaju te
nekretnine. Prodaja se može izvršiti samo pod istim uvjetima koji su dati u
ponudi osobi koj ima pravo preče kupovine.
Ukoliko prodavac izvrši kupoprodaju pod povoljnijim uvjetima, tada osoba u
čiju korist je konstituirano pravo preče kupovine može kod suda ustati sa
tužbom za poništenje ugovora i postavit zahtjev da se njemu pod istim
uvjetima nepokretnost prenese u vlasništvo. Prilikom podizanja tužbe osoba
koja je imala pravo preče kupnje dužna je deponirati kupoprodajnu cijenu u
sud, a radi se o cijeni iz ponude upućene trećem licu, kako bi pokazao
stvarnu namjeru da i on po toj cijenu zaključi ugovor o prometu nekretnina.
Tužba za poništenje ugovora okupoprodaji zbog povrede prava preče kupovine
može se podnijeti sudu u roku od 30 dana od dana kada je imalac prava
preče kupovine saznao za prodaju i uvjete prodaje, a najkasnije od u roku od
1 godine od dana zaključenja ugovora (subjektivni i objektivni rok).
Ako vlasnik ne izvrši prodaju nepokretnosti u roku od 1 godine po isteku roka
za prihvatanje pounude, dužan je da kod ponovne prodaju da postupi na
naprijed navedeni način, tj. da ponovo dastavi ponudu licu koje ima pravo
preče kupovine.
Šta će biti u situaciji kada vlasnik proda nekretninu trećoj osobi pod
povoljnijim uslovima od uslova iz ponude ili ako izvrši prodaju
nekretnina bez prethodnog izvršenja ponude?osoba koja ima pravo preče
kupovine ima pravo da tužbom kod suda traži poništenje ugovora i da se
njemu pod istim uvjetima proda.
Stranica 87 od 242
Kakav karakter imaju ugovori zaključenii u ratnom periodu, (nakon
30.04. 1992)?
Ako je vlasnik nekretnine prenio pravo vlasništva na neko drugo lice pod
dejstvom sile, prevare i sl. takvi ugovoru ništavi. Na ništavost se mogu
pozivati samo ugovorne strane. Ako je neko treći stekao pravo vlasništva i taj
ugovor je ništav. Svi upisi u zemljišne knjige po osnovu ovakvih pravnih
poslova su također ništavi i ne proizvode pravno dejstvo.
Pročitati Zakon o građevinskom zemljištu.
Stranica 88 od 242
Pod autorskim djelom se podrazumjevaju zbornici , antologije, muzičke i
fotografske zbirke, čak i prilagođeni prevodi u sredini u kojoj se plasiraju ,
obrade pjesama drugih autora (sve to pod određenim uvjetima).
Lice koje je napravilo tu intelektualnu tvorevinu smatra se autorom. Autor
može biti samo fizičko lice a nosioci autorskog prava mogu biti i pravna lica.
Ko će se smatrati autorom?
Ono lice čije je ime označeno na autorskom djelu. Može se koristiti i pseudonim
. za pseudonim je značajno da vrijedi dok se ne dokaže suprotno. Ako se radi
o anonimnom djelu kada autor uopće nije označen ili je djelo pod
pseudonimom – autorsko pravo pripada izdavaču djela.
Svoja prava autor može prenjeti na fizička ili pravna lica i tada ta lica stiču
status nosioca autorskog prava . na taj mačin se prenose imovinska prava
autora. Prenošenje autorskog prava moguće je i nasljeđivanjem po samom
zakonu to su zakonski nasljednici ili testamentom. Testamentom se ovo pravo
prenosi na bilo koje lice- prema volji ostavioca.
Treba naglasiti da je autorsko pravo i materijalno i moralno.
Autorska imovinska prava sadrže ovlaštenje na iskorištavanje ,
reprodukovanje , umnožavanje , prikazivanje, prenošenje i prevođenje raznih
djela itd.
Autorska moralna prava sadrže ovlaštenje autora da bude priznat i označen
kao stavralac djela, da se suprotstavi svakoj izmjeni svog djela, deformaciji ili
skraćenju . tada se može usprotiviti i tražiti zabranu tj zaštitu . dakle, ima
pravo da štiti svoje djelo.
Pojam autorskog ugovora- zaključenjem ovog ugovora prenosi se pravo
iskorištavanja djela ovog autora. Npr. Izdavački ugovor, ugovor o prikazivanju,
o izvođenju itd. Za punovažnost ovog ugovora značajno je da je zaključen u
pismenom obliku. Naime, ako nije zaključen u ovoj formi neće proizvoditi
pravno dejstvo.
Autor može podnijeti tužbu sudu ako se njegovo djelo iskorištava bez njegovog
odobrenja ili suprotno odredbama zaključenog autorskog ugovora. Ovo se
rješava u parnici . autor u ovom slučaju može tražiti novčanu naknadu za
korištenje i novčanu satisfakciju ukoliko su mu povrijeđeni čast i ugled. Pravo
na zaštitu imaju koautori, njihovi nasljednici , nosioci autorskog prava i
organizacije kojima je autor pripadao. Ako je prouzrokovana neka materijalna
šteta može se tražiti naknada te štete. Kada sud u parničnom postupku
izrekne presudu može izreći i zabranu daljeg kršenja autorskog prava , te da
se presuda objavi o trošku tuženog , da se unište ili preinače predmeti kojima
je nanesena povreda. Sud može u postuoku donjeti i privremene mjere kojima
se oduzimaju predmeti kojima se čini povreda te da se zabrani dalje
obavljanje radnji kojima se nanosi povreda autorskog prava.
Autorsko pravo se štiti za života i 70 godina nakon smrti autora. U tom
periodu može se tražiti sudska zaštita prava.
Pitanja koja se najčepće javljaju su : Vrste autorskog djela? Prenošenje
autorskog prava /nasljeđivanje? Zaštita?
I ovdje sud uvijek odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva. Znači nikada
ex officio neće preći granice zahtjeva.
Stranica 89 od 242
Načelo ravnopravnosti- stranke imaju potpuno jednaka prava u svakom
pogledu.
Načelo savjesnosti i poštenja- znači da su učesnici u zasnivanju ovih
odnosa i ostavrivanju prava iz njih dužni da se pridržavaju ovog načela.
Otvorenost i iskrenost- radi se naime o pouzdanosti strana u času
zaključenja obligacionog odnosa što je prednost za valjano ispunjenje
dakle jedna strana je iskreno spremna na ispunjenje obaveze uz
istovremeno očekivanje ispunjenja obaveze i druge strane. Dakle, mora
postojati povjerenje da će se na savjestan i odgovoran način ispuniti
međusobna prava i obaveze.
Zabrana zloupotrebe prava – zabranjeno je vršenje prava i obaveza iz
obligacionih odnosa suprotno cilju zbog koga je ono ustanovljeno ili
priznato. Problem može nastati u vršenju prava (samovolja) postoji
zabrana stvaranjai iskorištavanja monopolskog položaja . zabranjeno je
stavranje nekog odnosa iskorištavanjem ovog položaja kojim se stiču
materijalne koristi a koje nisu utemeljene na radu (npr. Zelenaški
ugovor) i stvaranju ravnopravnog odnosa ugovornih strana.
Načelo ekvivalentnosti – jednake vrijednosti uzajamnih davanja. Što
jedna strana drugoj da jednaka je onome što je od nje primila. Povreda
ovog načela može se manifestirati kao prekomjerno oštećenje . ovo
načelo se vrlo često zloupotrebljava u praksi . Ovakav ugovor je rušljiv i
može se tražiti njegovo poništenje. U određenim rokovima (subjektivno –
od dana saznanaja za razlog rušljivosti a objektivni od dana
zaključenja ovakvog ugovora). Potrebno je da je osoba savjesna- dakle
nije znala niti je mogla znati stavrnu vrijednost stavri. Ako se ugovor ne
pobije u određenom roku on će ostati na snazi.
Dužnost ispunjenja obaveze- učesnici su dužni ispuniti obavezu na
ugovoreni način i u ugovorenom roku. Obaveza iz ugovora se mora
ispuniti u cjelosti i onako kako glasi. Ako jedna od ugovornih strana ne
ispuni obavezu u ugovorenom roku i na ugovoreni način a zbog toga je
druga strana pretrpila štetu, može zahtjevati od druge strane raskid
ugovora i zbog neispunjenja i naknadu štete.
Ponašanje u ispunjavanju obaveza i ostvarivanju prava – u izvršenju
obaveza učesnici iz obligacionih odnosa dužni su ponašati se sa
pažnjom dobrog privrednika tj pažnjom dobrog domaćina ili sa
povećanom pažnjom dobrog stručnjaka. Pažnja dobrog privrednika je
pravni standard i odnosi se na vršioce samostalnih djelatnosti tj
pravnih lica koji učestvuju u postupku, pažnja dobrog domaćina odnosi
se na fizička lica i povećana pažnja dobrog stručnjaka- zahtjeva se od
stručnjaka koji se bavi određenom djelatnošću. Prilikom ostavarivanja
prava jedna strana treba da se uzdrži od postupaka koji otežavaju
izvršenje obaveze druge strane ili ga onemogućavaju u tome.
Stranica 90 od 242
- poslovodstvo bez naloga
- jednostrana izjava volje
UGOVOR
Stranica 91 od 242
zahtijevati od dužnika da izvrši obavezu. Dužnik može istaći sve prigovore
prema ugovraraču po osnovu ugovora.
MANE VOLJE
- bitna zabluda
- nesporazum
- prevara
ZASTUPANJE
Stranica 92 od 242
pravnoj situaciji ima pravo zahtijevati od opunomoćenog naknadu štete koju je
zbog toga pretrpio, izuzev ako opunomoćeni nije znao niti je morao znati za
sužavanje punomoći.
Ugovor je zaključen pod uslovom ako njegov nastanak ili prestanak zavisi od
neizvršene činidbe. Uslov može biti suspenzivni i rezolutivni. Prvi je onaj od
čijeg nastupanja zavisi nastanak ugovora, a raskidni je onaj od čijeg
nastupanja zavisi raskid. Rok spada u sredstva ograničenja pravnog posla
buduća neizvjesna činjenica koja će se sa sigurnošću desiti. Izražava se u
danima ili mjesecima.
Kapara
Kapara se daje prilikom zaključenja ugovora, najčešće u novcu a može biti u
drugim stvarima, kao znak da je ugovor zaključen. Primalac kapare stiče
pravo vlasništva na primljenom iznosu ili drugoj imovinskoj vrijednosti. Može
biti u okviru glavnog ugovora ili se može posebno sačiniti. Sastavljen je kad se
postigne saglasnost i izvrši predaja stvari. To znači da je zaključen ugovor a
time se vrši i obezbjeđenje ugovora. Ako se ugovor ne izvrši a to se može
Stranica 93 od 242
staviti na teret jednoj strani npr davaocu. Tada primalac ima pravo da raskine
ugovor i zadrži primljenu kaparu ili može zahtijevati ispunjenje ugovora i
naknadu štete zbog zakašnjenja u ispunjenju. Ako je za neizvršenje kriv
primalac kapare tada davaocu kapare pripada pravo na raskid ugovora i
vraćanje kapare u dvostrukom iznosu. Umjesto toga može da traži izvršenje
ugovora i naknadu štete. Kada je kapara previše visoka postoji mogućnost da
se kod suda traži sniženje. Kada se ugovor izvrši kapara se uračunava u
cijenu ili se vraća ako je predmet ugovora nešto drugo.
Odustanica
To je iznos novca koji se koristi za slučaj raskida ugovora, a dužan ga je platiti
ugovrarač koji raskida ugovor. Ovo pravo davanja odustanoce traje do
momenta ugovorenog roka, ako nije predviđen rok ugovorom onda do
momenta dospijeća obaveze iz ugovora. Kada je kaparom ugovoreno pravo da
se odustane od ugovora onda se kapara smatra kao odustanica i svaka
strana može odustati od ugovora.
PREDUGOVOR
NIŠTAVI UGOVORI
RUŠLJIVI UGOVORI
Stranica 94 od 242
poništenja je restitucija. Druga strana može od strane na čijoj strani se nalazi
rušljivost tražiti da se izjasni da li ostaje kod ugovora.
ZELENAŠKI UGOVOR
Stranica 95 od 242
(općinskog suda) zahtijevati predaju u posjed ispražnjenih prostorija. Ugovor o
zakupu na određeno vrijeme smatraće se prećutno obnovljenim na neodređeno
vrijeme ako zakupac po proteku vremena na koje je ugovor bio zaključen
nastavi da koristi poslovnu prostoriju a zakupodavac se tome ne protivi.
Smatraće se da se zakupodavac ne protivi ako do isteka vremena na koje je
ugovor zaključen ili 15 dana nakon tog vremena nije pismeno ili preko suda
zahtijevao predaju u posjed poslovne prostorije.
USTUPANJE UGOVORA
RASKID UGOVORA
Stranica 96 od 242
Raskid zbog promjene okolnosti
Ako nakon zaključenja ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje
obaveze jedne strane ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora u toj
mjeri da ugovor ne odgovara očekivanjima ugovornih strana, te bi ga bilo
nepravično održati , onda strana dovedena u teži položaj može tražiti raskid
ugovora. Ne može tražiti raskid strana koja je bila dužna u vrijeme zaključenja
uzeti u obzir te okolnosti. Na promjenjene okolnosti ne može se pozivati ako su
one nastupile po isteku roka određenog za ispunjenje obaveze. Bitno je da su
to vanredni i nepredviđeni događaj (potres, poplava ili suša- u poljoprivredi
npr zabrana uvoza i izvoza može biti razlog i promjena cijena). Umjesto
raskida može se tražiti izmjena uslova ugovora, ako na to prisatnu obje
ugovorne strane. Ovaj institut ima uporište u načelu ekvivalencije tj jednakih
davanja i u načelu pravičnosti.
Prekomjerno oštećenje
Očigledan nesrazmjer između uzajamnih davanja javlja se kod
dvostranoobveznih teretnih ugovora, kada u vrijeme zaključenja postoji. Kada
u vrijeme zaključenja ugovora postoji očigledan nesrazmjer oštećena strana
može tražiti poništenje ugovora, pod uvjetom da u vrijeme zaključenja nije
znala niti morala znati za tu činjenicu. Zbog ovog nedostatka ugovor je rušljiv.
Da bi ošećeno lice moglo ustati sa tužbom mora biti savjesno (dakle u vrijeme
ugovora nije znao niti mogao znati pravu vrijednost) ovdje je značajan
momenat zaključenja ugovora i u toj fazi se posmatra savjesnost ugovornih
strana. Iako je postojao nesrazmjer neće se tražiti poništenje ako je nešto
kupljeno na sreću, na javnoj prodaji ili ako je viša cijena data zbog osobite
naklonosti.
PROUZROKOVANJE ŠTETE
Stranica 97 od 242
pretpostavlja. Da bi štetnik odgovarao za prouzrokovanu štetu mora spadati u
taj krug lica.
Za štetu ne odgovaraju djeca do 7g i lica nesposobna za rasuđivanje. Štetnik
odogovara za ova dva vida krivnje
- namjera
- krajnja ili gruba nepažnja
prvo pravilo je subjektivna a drugo objektivna odgovornost. Po objektivnom
odgovara imalac stvari i vršilac opasne djelatnosti. Opasne stvari su one koje
po samoj prirodi predstavljaju povećanu opasnost za okolinu npr motorno
vozilo u pokretu, mašinska postrojenja , oružje i municija. Opasne djelatnosti
su one u kojima se koriste opasne stvari. Sam proces proizvodnje stvara tu
opasnost. Dakle, ovdje se krivnja ne dokazuje. Oštećeni mora samo dokazati
uzročno posljedičnu vezu između nastale štete i opasne djelatnosti, jer mu
pravo naknadu štete pripada upravo iz opasnosti koja proizilazi iz opasne
stvari ili djelatnosti. Ako je imalac opasne stvari povjerio nekom drugom licu
onda ono odgovara. Ukoliko nije upozorio osobu na stvar koja je data na neke
nedostatke takav imalac opasne stvari će odgovarati za šetu koju prouzrokuje
opsana stvar za vrijeme dok se nalazila kod trećeg lica. Odgovara imalac
opasne stvari ako treće lice kojem je posudio stvar nije osposobljeno da njome
upravlja.
Pod kojim uvjetima se može imalac opasne stvari osloboditi
odgovornosti?
Neće odgovarati ukoliko je dokazao da je šteta nastala iz uzroka koji se nisu
mogli predvidejti izbjeći ili otkloniti ili ako je treća osoba doprinjela
prouzrokovanju štete- odgovara solidarno sa imaocem opasne stvari (u
krajnjoj liniji dužna je snositi štetu u obimu adekvatnom njenom doprinosu).
Odgovornost za drugoga
Ovdje se radi o situaciji kada štetu nisu dužni nadoknaditi oni koji su je
prouzrokovali, već za nju ogovaraju lica koja vrše nadzor nad tim štetnicima,
njihova odgovornost se pretpostavlja. Mogu se izuzeti odgovornosti ako
dokažu da su poduzeli sve potrebne mjere nadzora nad licem nad kojim vrše
nadzor i da je pored svih tih radnji nastala šteta. Znači nastala je bez njihove
krivnje. Ovdje su neodgovorna lica nesposobna za rasuđivanje i duševno
bolesna lica, lica zaostala u razvoju i maloljetnici do 7g. Nad prvom
kategorijom nadzor vrše staratelji ili je produženo roditeljsko pravo nad
djecom iznad 7g to su uglavnom roditelji i to po pravilima objektivne
odgovornosti.
Odgovornost maloljetnika
Stranica 98 od 242
Do navršene 7g ne odgovara. Od 7-14 ne odgovara u pravilu izuzev ako
oštećeni ne dokaže da je u času prouzrokovanja štete bio sposoban za
rasuđivanje. U pravilu teret dokaza je na oštećenom, ako bi on želio ostvariti
pravo na naknadu štete od tog maloljetnika morao bi dokazati ranije
navedeno. Djeca tj maloljetnici iznad 14 a ispod 18g odgovaraju po općem
pravilu odgovornosti za prouzrokovanu štetu.
Stranica 99 od 242
- zbog smrti bliskog srodnika, nekog lica koje je pretrpilo tešku invalidnost
(pravo na ovo imaju bračni drug, roditelji i djeca, a sestra braća i vanbračni
drug samo ako su živjeli sa oštećenim u istom domaćinstvu)
Je neovlašteno vršenje poslova u korist drugoga ali bez njegovog naloga. Može
biti nužno i korisno.
Nužno je kada se preduzima radi otklanjanja neposredne štete (požara, vjetar
odnio krov i prokišnjava) a korisno je npr kupite za srodnika neku stvar po
povoljnijoj cijeni a znali ste da ta osoba to želi imati.
KAMATE
Zatezne kamate
Dužnik koji zakasni sa isunjenjem obaveze plaća zatezne kamate na iznos
glavnog duga od dospjelosti do momenta isplate. Plaćaju se po stopi određene
zakonom o visini stope zatezne kamate. Povjerilac ima pravo na zateznu
kamatu bez obzira da li je docnjom pretrpio štetu, ako jeste i ako ona prelazi
ovaj iznos koji pokriva zatezna kamata onda mu pripada i pravo na naknadu
štete.
Procesne kamate
Povjerilac i dužnik su u poslovnom odnosu i npr dužnik plaća glavnicu sa
zakašnjenjem tako da ostaje dužan isplatu zateznih kamata na glavni dug, ali
ovu obavezu ne ispunjava. Tada povjerilac može sa posebnom tužbom
zahtjevati isplatu neplaćenih zateznih kamata u jednom iznosu koji sada čini
glavnicu (na zbir neplaćenih zateznih kamata na koji glasi tužbeni zahtjev). Na
taj iznos pripada mu pravo na kamate od dana podnošenja tužbe i one se
zovu procesne kamate.
Ugovorne kamate
I u toj situaciji stopa visine ugovorene kamate ne može biti veća od zakonske
koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju. Kada se ugovori
veća kamatna stopa od dozvoljene to ne utiče na punovažnost – ne čini ugovor
ništavim ali se kamate dosuđuju do dozvoljenog iznosa. Kada je ugovorena
kamata a nije određena stopa primjenjuje se pravilo (štedni ulozi po viđenju)
Fakultativne obaveze
Kada je ugovorom ili zakonom određeno da povjerilac može umjesto
dugovanog zahtijevati neki drugi predmet, dužnik je dužan predati taj
predemt ako ga povjerilac traži. Ovdje obavezu čini jedan predmet uz
dužnikovo ovlaštenje da se može osloboditi obaveze davanjem nekog drugog
predmeta određenog pravnim poslom ili zakonom. Mogu biti zasnovane
ugovorom . (zakonska – odustanica).
Alternativne obaveze
Obaveza ima više predmeta ali je dužnik dužan dati samo jedan da bi se
oslobodio obaveze. Pravo izbora pripada dužniku i obaveza prestaje kad on po
svom izboru preda predmet obaveze.
PRESTANAK OBAVEZE
- ispunjenjem
- raskid ugovora zbog neispunjenja
- preboj ili kompenzacija
- otpust duga
- prenov ili novacija
- nemogućnost ispunjenja
- smrt dužnika
- zastarjelost
može biti jednostrana kada jedna strana izjavi drugoj da u preboj stavlja
svoje potraživanje. Kada nastupa preboj?- bez davanja izjave nema preboja ,
on nastupa u času kada su bile ispunjene zakonske petpostavke. Mogu biti
vezane za sudski postupak a mogu biti i ugovorene. Ne mogu se prebijati
1. potraživanja koja se ne mogu zaplijeniti po pravilima izvršnog postupka
2. stvari date dužniku na posudbu , čuvanje itd.
3. potraživanje po osnovu namjerno prouzrokovane štete
4. potraživanje po osnovu zakonskog izdržavanja
otpust duga
obaveza prestaje kada povjerilac izjavi dužniku da neće tražiti ispunjenje a
dužnik se sa tim suglasi. Za prestanak obaveze nije potrebna posebna forma
(nema veze sa formom glavnog ugovora).
Zastarjelost
Nastupanjem zastare gubi se pravo zahtjevati ispunjenje obaveze. Nastupa
kada protekne zakonom propisano vrijeme za ispunjenje obaveze. Sud se ne
obazire na zastaru po službenoj dužnosti već samo po prigovoru. Zastarom ne
prestaje pravo na podnošenje tužbe ali prestaje pravo u materijalnom smislu.
Npr. Ako neko digne tužbu a tuženi ne istakne prigovor zastare donosi se
presuda. Ako istakne prigovor zastare sud se bavi samo činjenicom
zastarjelosti. Presudom se odbija tužbeni zahtjev. Zahtjev za izdržavanje ne
može zastariti ali mogu dospjeli obroci koji nisu plaćeni. Od zastarnih rokova
treba razlikovati prekluzivne. Protekom prekluzivnih rokova povjerilac gubi
subjektivno pravo odnosno pravo na tužbu u materijalnom smislu. Ako dužnik
ispuni zastarjelu obavezu ne može tražiti vraćanje ni pod uvjetom da nije znao
da ispunjava zastarjele obaveze. Pismeno priznanje zastarjele obaveze
smatra se odricanjem od zastare, dužnik se ne može odreći zastare prije nego
je ona nastupila.
Zastoj zastarjelosti
Nastupa u vrijeme postojanja neke prepreke za ostvarenje potraživanja. To
vrijeme se ne računa u zastaru te nakon prestanka te prepreke zastrajelost se
nastavlja. Zastara ne teče između:
- bračnih i vanbračnih partnera
- roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo a isto se
odnosi na usvojenike i odnos između štićenika i
staraoca
- za vrijeme mobilizacije i rata u odnosu na potraživanja
lica koja su na vojnoj dužnosti
- u odnosu na lica zaposlena u tuđem domaćinstvu ni
prema poslodavcu ni prema članu njegove porodice
- u vrijeme za koje poslodavac nije bio u mogućnosti da
zbog nesavladivih prepreka ostvari potraživanje
prekid zastrajelosti
- priznanjem duga u toku roka zastare
- podnošenjem tužbe
- svakom drugom radnjom povjerioca poduzetom protiv
dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, ako
povjerilac povuče tužbu prekid nema dejstva
CESIJA
PREUZIMANJE DUGA
Ugovor između dužnika i trećeg lica. Ovim ugovorom treće lice preuzima na
sebe ispunjenje obaveze, za punovažnost potreban je pristanak povjerioca. U
pravilu se svaki dug može prenijeti izuzev ličnog. U pogledu forme mora biti
sačinjen u istoj formi u kojoj je zaključen i raniji. Za punovažnost značajan je
pristanak povjerioca. Na osnovu ovog duga raniji dužnik se oslobađa, ali ako
je novi prezadužen u obavezi ostaje i stari dužnik.
UGOVOR O ZAMJENI
UGOVOR O POKLONU
UGOVOR O ZAJMU
UGOVOR O DJELU
PONUDA
PRETHODNO PITANJE
Kad odluka suda ovisi o rješavanju nekog prethodnog pitanja koje se odnosi
na to da li postoji neko pravo ili pravni odnos a o tome pitanju još nije donio
odluku sud ili neki drugi organ, sud može sam riješiti to pitanje, npr. kada
odluka zavisi o postojanju nekog prava. Tužitelj je podnio tužbu kojom
zahtjeva da se utvrdi da je vlasnik neke nekretnine i traži predaju u posjed.
Tuženi ističe prigovor da je stekao pravo vlasništva nad tim nekretninama po
osnovu dosjelosti. U ovom slučaju, sud mora prethodno da riješi da li je tuženi
stekao pravo vlasništva dosjelošću, prije nego donese konačnu odluku. Drugi
slučaj: tužitelj tuži tuženoga da mu u izvršenju ugovora o prodaji plati cijenu.
Onda tuženi ustvrdi da ugovor uopšte nije zaključen. Sud mora prethodno
utvrditi da li je uopšte zaključen ugovor i postoji li taj pravni odnos.
(čl.12)U parničnom postupku sud je u pogledu postojanja krivičnog djela i
krivične odgovornosti učinioca vezan za pravosnažnu presudu krivičnog suda
kojom je tuženi oglašen krivim. Sud se bavi samo postojanjem visine naknade
štete međutim mogu se izvoditi dokazi ukoliko je tužilac doprinjeo nastanku
štete, samo ako je ranije istaknut prigovor podjeljene odgvornosti. Npr. Tužitelj
je podnio tužbu protiv tuženog za naknadu štete zbog pretrpljenih bolova i u
tužbi navodi kao dokaz i prilaže krivičnu presudu kojom je tuženi oglašen
krivim za nanošenje povreda. Sud u ovom slučaju ne treba odlučivati o krivnji
jer je vezan odlukom krivičnog suda.
NADLEŽNOST
Mjesna nadležnost
Opšte mjesno nadležan sud: ako zakonom nije drugačije određeno, odnosno,
ako nije određena isključiva mjesna nadležnost, za suđenje je nadležan sud
koji je opšte mjesno nadležan za tuženoga, a to je sud na čijem području
TUŽBA
Parnični postupak se pokreću tužbom. Šta sadrži tužba? Mora sadržati osnov
za nadležnost (mjesnu, pošto stvarne nema), određen zahtjev u pogledu
glavne stvari i sporednih potraživanja (kamate i troškovi), činjenice na kojima
tužitelj temelji tužbeni zahtjev, dokaze kojima potvrđuje te činjenice, naznaku
vrijednost spora (u tužbi se mora označiti vrijednost spora, ali se ne treba
označavati o novčanom potraživanju; ne mora ako se radi o sporu čija se
vrijednost ne može izraziti u novcu, npr. bračni sporovi, spor za utvrđivanje ili
osporavanje očinstva), pravna osnova tužbenog zahtjeva (naknade štete ili
ispunjneje ugovora i sl; nije bitan elemenat) i druge podatke koje treba da
sadrži svaki podnesak (čl.343): oznaka suda, oznaka stranaka, punomoćnika,
prebivalište, vrsta spora.
PROTIVTUŽBA
Protivtužba se može istaći prvo u slučaju kada je zahtjev iz tužbe u vezi sa
zahtjevom u protivtužbi npr. Tužitelj tužbom traži od tuženog da mu preda
stvar koju je navodno kupio od tuženog , a tuženi tvrdi da mu tužitelj nije
platio cijenu i tada istakne protivtužbeni zahtjev- da mu tužitelj isplati cijenu.
Sa protivtužbom se postupa kao sa tužbom .
Kada se može izvršiti preboj potraživanja – tužitelj traži po osnovu zajma
1000KM, a tuženi kaže da po osnovu nekog drugog pravnog posla tužitelj
njemu duguje 500KM – zatim će podnijeti protivtužbu i tražiti preboj.
Protivtužba se može podnijeti u odgovoru na tužbu i na pripremnom ročištu.
Pripremno ročište
Ukoliko se radi o urednom odgovoru na tužbu zakazuje se pripremno ročište.
Ono je po novom zakonu obavezno, osim kada i ukoliko iz navoda tužbe i
odgovora na tužbu prozilazi da nisu sporne odlučne činjenice ili ako se radi o
jednostavnom sporu npr. smetanje posjeda.Svrha pripremnog ročišta je
koncentracija dokaza. Na pripremno ročište poziva se tužitelj i tuženi uz
napomenu da na pripremnom ročištu predlože sve dokaze koje do tada nisu
predložili (u tužbi i odgovoru na tužbu) i da donesu isprave ako ih imaju.
Zakazuje se u roku od 30 dana od dostavljanja odgovora na tužbu sudu. U
pozivu strankama za ovo ročište sudija će naglasiti da su dužne na ovom
ročištu predložiti sve dokaze i donijeti relevantne isprave ukoliko ih posjeduju.
Tužitelj se poziva uz posebnu napomenu da će se u slučaju njegovog
nedolaska na pripremno ročište tužba smatrati povučenom, izuzev ako tuženi
ne pristane da se ročište vodi.
Tok pripremnog ročišta - Sudija otvara pripremno ročište, konstatuje koje su
stranke pristupile, ako su obje stranke pristupile, tužitelj kratko izlaže tužbu,
tuženi odgovor na tužbu, onda stranke predlažu dokaze, sud odlučuje koji će
se dokazi izvesti (svrha pripremnog ročišta) i donosi rješenje o tome. Ako se
na pripremnom ročištu odredi izvođenje dokaza vještačenjem (uvijek po
prijedlogu stranke), donijeće se rješenje pa će se naložiti vještaku o kom
pitanju treba da vještači, u kom roku treba da dostavi nalaz i mišljenje. Dalje,
s obzirom na prirodu spora sud može uputiti stranke da spor riješe u postupku
medijacije ili da poravnaju obaveze, a to i stranke mogu zahtjevati. Tada se
GLAVNA RASPRAVA
Sudija otvara glavnu raspravu, ustanovi ko je pristupio. Ako tužitelj uredno
obaviješten nije pristupio, tužba se smatra povučenom, ukoliko tuženi ne
pristane da raspravlja. Ako tuženi ne pristupi, glavna rasprava se može
provesti. Onda sud konstatuje da li su svjedoci pozvani, provjerava da li su
uredno obaviješteni. Na glavnoj raspravi mogu se predlagati dokazi samo ako
ih stranka nije mogla bez svoje krivnje predložiti na pripremnom ročištu.
Odlaganje glavne rasprave. Može se odložiti ako bez krivnje stranke koja
predlaže odlaganje neki dokaz ne može da se izvede ili ako stranke predlažu
odlaganje radi mogućeg mirnog rješenja spora. Rasprava se može odložiti
samo na određeno vrijeme (30 dana ili duže) i sudija je dužan da o odlaganju
obavijesti predsjednika suda.
1. nije dostavljen dokaz čije je izvođenje određeno, ali bez krivnje stranke
koja traži odlaganje (npr. ZK izvadak nije dobila na vrijeme)
2. ako stranke kažu da postoji mogućnost da vansudski riješe spor.
OSIGURANJE DOKAZA
Ako postoji opasnost da se neki dokaz kasnije teško može izvesti, onda se
može podnijeti prijedlog za osiguranje dokaza i prije podnošenja tužbe (npr.
poplava). Zapisnik o obezbjeđenjeu dokaza se prilaže u spis.
VRSTE PRESUDA
22.01.2006.
Čl. 191 – SADRŽAJ PRESUDE
DOPUNSKA PRESUDA
Ako je sud propustio odlučiti o dijelu zahtjeva ili o svim zahtjevima o kojima se
mora odlučiti presudom, stranka može u roku od 30 dana podnijeti prijedlog
parničnom sudu da se presuda dopuni. To se dešava kada se jednom tužbom
istakne više zahtjeva, sud ih je sve raspravio, a donio presudu samo o jednom
zahtjevu (npr. u radnom sporu – tužitelja vraća na posao, a nije odlučio o
naknadi plaće). Sud u ovom slučaju ne zakazuje ponovo raspravu, jer je
predmet raspravljen, nego samo donosi dopunsku presudu.
Sud može sam ili na prijedlog stranke izvršiti ispravku presude kada se radi o
očiglednim greškama.
Povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u toku postupka nije
primjenio ili je nepravilno primjenio koju odredbu ZPP-a, a to je bilo od uticaja
na zakonitost odluke. Po novom zakonu ne postoje apsolutno bitne povrede
nego samo relativne, što znači da povreda postupka postoji samo ako je
uticala na zakonitost odluke. Stranka u žalbi obavezno mora ukazati na
svaku povredu postupka, jer žalbeni sud po službenoj dužnosti pazi samo na
dvije povrede: povrede koje se odnose na stranačku sposobnost i na
pravilnost zastupanja. Npr sud je propustio da cijeni iskaz jednog svjedoka
koji je relevantan.
Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji kad je sud koju
odlučnu činjenicu pogrešno ustanovio, odnosno, nije je uopšte ustanovio, npr.
5
uvijek pitaju
6
često pitanje
Revizija
PRIVREMENE MJERE7
STRANAČKA SPOSOBNOST8
Stranka u postupku može biti fizička i pravna osoba. Fizička osoba može biti
stranka u postupku ako ima poslovnu sposobnost koja se stiče sa 18 godina.
Stranka u postupku može biti i osoba koja nema 18 godina u slijedećim
slučajevima: ako je maloljetnik sa 16 godina zaključio brak, ako je maloljetnik
postao roditelj stiče poslovnu sposobnost, kada je maloljetnik od 15 godina
zasnovao radni odnos (on može biti stranka u postupku samo ako je to vezano
za njegove prihode – platu).
Na stranačku sposobnost svaki sud pazi po službenoj dužnosti
Maloljetnika u postupku zastupa njegov zakonski zastupnik (roditelji). Ako
nema roditelja, zakonski zastupnik je staratelj koga postavlja organ
7
ne pitaju ih na ispitu
8
vrlo značajno pitanje
IZUZEĆE SUDIJA
Sudac ne može suditi ako je sam stranka, ako je zakonski zastupnik ili
punomoćnik stranke, ako je sa strankom u odnosu suvlasništva, suobveznik
ili ako je u istom predmetu saslušan ili predložen kao svjedok ili vještak, ako
mu je stranka ili punomoćnik stranke srodnik po krvi ili tazbini do zakonom
određenog stepena ili bračni/vanbračni partner, bez obzira da li su još u
braku ili vanbračnoj zajednici, ako je taj sudac staraoc ili usvojitelj stranke,
ako u istom predmetu sudjelovao u donošenju odluke nižeg suda ili drugog
organa, ili ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu
nepristrasnost.
Čim stranka sazna za neki od navedenih razloga, podnosi prijedloog za
izuzeće sudije predsjedniku suda, koji o tome donosi rješenje. Stranka može i
u pravnom lijeku ukazati poimenice na suca koji ne bi mogao sudjelovati u
donošenju odluke. I o ovome odlučuje predsjednik suda.
Više osoba mogu jednom tužbom mogu tužiti odnosno biti tuženi. Postoje dvije
vrste suparničarstva: materijalno i formalno. Materijalno suparničarstvo
postoji ako je više lica u pogledu predmeta spora u pravnoj zajednici ili ako
njihova prava, odnosno, obaveze, proističu iz iste činjenične pravne osnove
(stvarna zajednica). Primjer kada je više lica u pravnoj zajednici: to su
suvlasnici ili saučesnici u izvršenju krivičnog djela. Stvarna zajednica: više
uposlenika pravnog lica potražuju regres ili štediše kod Ljubljanske ili SAB
banke.
Formalno (Obično) suparničarstvo ako su predmet spora zahtjevi, odnosno,
obaveze iste vrste, a temelje se na bitno istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi
i ako je za sve zahtjeve ista mjesna nadležnost. Npr. postoji kada je tužen
dužnik i jemac. Svaki od njih ima svojstvo posebne stranke, jedan može da
prizna tužbeni zahtjev, a drugi ne.
Nužno suparničarstvo postoji u slučaju kada se po zakonu ili zbog pravne
prirode spora spor može rješiti na jednak način prema svim suparničarima,
npr. u postupku za utvrđivanje očinstva suparničari su na tužilačkojstrani
majka i dijete.ovaj spor se ne može drugačije riješiti za majku i dijete, oni su
zapravo jedna stranka. Ili, npr. stvarna služnost prelazi preko nekretnine u
suvlasništvu. Tužitelj hoće da dokaže da mu pripada pravo služnosti – tada
tužbom mora obuhvatiti sve suvlasnike poslužnog dobra.
UMJEŠAČ U PARNICI10
Osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama
jedna od stranaka uspije sa zahtjevom, može se pridružiti toj stranci, npr.
tuženi je vozač, osiguravajuće društvo ima interesa da vozač uspije u parnici
da ne bi isplatili odštetu, i u tom slučaju se umješa u postupak na strani
vozača. Umješač u postupku ima ista prava kao i stranka: predlagati dokaze,
izjaviti žalbu, samo nema pravo na dispozitivne radnje (povlačenje tužbe i sl.).
Podnosi prijedlog sudu da mu dozvoli mješanje u parnicu, o čemu sud donosi
rješenje.
PREKID POSTUPKA
9
rijetko se pita na ispitu
10
često pitanje
Ako stranka propusti ročište ili rok za poduzimanje koje radnje u postupku i
zbog toga izgubi pravo na poduzimanje te radnje, sud će na zahtjev stranke
dozvoliti stranki da naknadno obavi te radnje (povrat u pređašnje stanje). Rok
za podnošenje prijedloga je 8 dana. Ako traži povrat u pređašnje stanje zbog
propuštenog roka za žalbu, a uz prijedlog dostavlja i žalbu.
Ne može se tražiti povrat u pređašnje stanje zbog izostanka sa ročišta koje je
zakazano po već podnesenom i usvojenom prijedlogu za povrat u pređašnje
stanje.
ZAKONSKI NASLJEDNICI
Drugi naljedni red zaostavštinu umrloga koji nije ostavio potomke 11 nasljeđuje
njegov bračni drug i roditelji, svaki sa ½.. Ako iza umrlog nije ostao bračni
drug zaostavštinu u cjelosti nasljeđuju roditelji. Ako je jedan od roditelja umro
prije ostavioca, dio zaostavštine koji bi mu pripao nasljeđuju njegova djeca, a
to su u stvari braća i sestre ostavioca.
NUŽNI NASLJEDNICI
Nužni nasljednici su: djeca umrloga, njegovi usvojenici i njegov bračni drug.
Ostali potomci umrloga (npr.unuci), njegovi roditelji i njegova braća i sestre, su
nužni nasljednici samo ako su trajno nesposobni za rad i nemaju nužnih
sredstava za život. Ova lica su nužni nasljednici kada su po zakonskom redu
pozvani na nasljeđe (ako nema nasljednika iz prvog nasljednog reda). Kad a
se pojavljuju kao nasljednici bračni drug, djeca i zakonski usvojenici, nužni
dio iznosi ½ zakonskog djela. Kada se pojave kao nužni nasljednici braća,
sestre i roditelji nužni dio je 1/3 od zakonskog djela. Ostavilac niti darovnim
ugovorom niti testamentom ne može povrijediti nužni nasljedni dio.
11
djeca, unučad, praunučad itd.
Ostavilac ili zavještalac može isključiti iz nasljeđa nasljednika koji ima pravo
na nužni dio. Razlozi isključenja: ako se povredom zakonske ili moralne
obaveze teže ogriješio o ostaviocu (npr. otac bez ikakvih sredstava za život živi
u kući sa sinom, a sin ne pomaže ocu, komšiluk ga hrani, čime je povrijedio i
zakonsku i moralnu obavezu; ili npr. maltretiranje ili tuče oca). Drugi razlog:
ako je sa umišljajem učinio teže krivično djelo prema ostaviocu, njegovom
bračnom drugu, djetetu ili roditelju. Uslovi za punovažnost isključenja:
zavještalac koji želi da isključi nasljednika mora to izraziti u testamentu na
nesumnjiv način, a korisno je da navede i razlog (osnov) za isključenje.
Isključenje je nevažeće ako nije navedeno na nesumnjiv način. U slučaju
spora, ostavinski postupak se prekida i učesnik čije je pravo manje vjerovatno
se upućuje na parnicu.
OBLICI TESTAMENTA
Svojeručni testament
Ako osoba zna da čita i piše, ona svojom rukom napiše testament i potpiše ga.
Testament je punovažan ako ga je zavještalac napisao svojom rukom i ako ga
je potpisao. Za punovažnost ovog testamenta nije nužno da je u njemu
naznačen datum kada je sačinjen, ali je korisno da bude napisan.
Na ispitu se javlja pitanje?- iz kojih razloga bi se mogao pobijati testament?-
npr. Da potpis ne pripada ostaviocu tj zavještaocu testamenta. Da zavještalac
prilikom sačinjavanja istog nije bio pri čistoj svijesti i zdravoj pameti tj. Da
nije bio sposoban za rasuđivanje ili je testament sačinjen pod prisilom .
Sudski testament
Postoje dvije vrste ovog testamenta
1. kada je zavještalac pismen
2. kada zavještalac nije pismen
Testament može zavještaocu sačiniti po njegovom kazivanju sudija nadležnog
suda koji će prethodno utvrditi identitet zavještaoca. Pošto zavještalac ovako
sačinjen testament pročita i potpiše sudija će potvrditi na samom testamentu
da ga je zavještalac u njegovom prisustvu pročitao i potpisao.
Ako zavještalac nije u stanju da pročita testament koji je sačinio sudija, sudija
će ga pročitati zavještaocu u prisutnosti dva svjedoka, zatim će zavještalac u
prisustvu dva svjedoka potpisati testament ili staviti prstoznak (ako ne zna da
piše), izjaviti da je to njegov testament. I svjedoci potpisuju testament. Osim
potpisa svjedoka i zavještaoca , sudija osim stavljanja potpisa naznačuje da
je obavio sve prethodno navedene radnje.
Usmeni testament
Zavještalac može izjaviti svoju poslednju volju usmeno pred dva svjedoka
samo ako usljed izuzetnih prilika nje u mogućnost da sačini pismeni
testament. Izuzetne prilike bi bile npr. neko dobije infarkt i u teškom je stanju.
Dakle, iznenadna bolest i spriječenost odlaska u sud a sud je udaljen npr.
Nije izuzetba okolnost ako je neko već duže vremena bolestan i to teško.
Usmeni testament prestaje da važi po isteku 30 dana od prestanka izuzetnih
okolnosti pod kojima je sačinjen. Rok je kratak jer se pretpostavlja da uslijed
tako teške i iznenadne bolesti zavještalac neće dugo poživiti, a nije postojala
mogućnost u tom periodu drugačijeg načina sastavljanja testamenta. Svjedoci
prilikom sačinjavanja ovog testamenta mogu biti samo lica koja mogu biti
svjedoci prilikom sačinjavanja sudskog testamenta ali moraju znati čitati i
pisati. Svjedoci pred kojima je zavještalac usmeno izjavio svoju poslednju
volju dužni su da bez odlaganja stave napismeno izjavu zavještaoca i da je
što prije predaju sudu ili da je usmeno govore pred sudom, iznoseći kada,
kako , gdje i u kojim okolnostima je ovaj testament sačinjen. Izvršenje ove
dužnosti nije uslov za punovažnost ovog testamenta. Svjedoci izjavu mogu
dati i tokom ostavinskog postupka.
Supstitucija – ako lice koje je označeno kao nasljednik u testamentu umre
prije ostavioca, on može u tom slučaju testamentom imenovati nasljednika
svog umrlog nasljednika.
Testament uništen slučajem ili radnjom nekog drugog lica, izgubljen prije ili
nakon smrti zavještaoca, ali bez njegovog znanja, imat će pravno dejstvo ako
zainteresirano lice dokaže da je testament postojao.
LEGAT
OPOZIVANJE TESTAMENTA
NEDOSTOJNOST ZA NASLJEĐIVANJE
ODRICANJE OD NASLJEDSTVA
UPUĆIVANJE NA PARNICU
POJAM
Izvršni postupak u prvom stepenu vodi i odluke donosi sudija pojedinac.
Stručnom saradniku se po ovlašćenju sudije može povjeriti preduzimanje
radnji i donošenje odluke. Ovdje se supsidijarno primjenjuju odredbe zakona o
praničnom postupku.
Izvršenje se sprovodi na osnovu izvršene ili vjerodostojne isprave. Izvršne
isprave12 su: izvršne odluke sudova i izvršno sudsko poravnanje, odluka
donesena u upravnom postupku ukoliko glasi na novčani iznos, notarske
isprave, odluka Komisije za ljudska prava koja je pri Ustavnom sudu BiH.
Sudskom odlukom smatra se presuda i rješenje. Sudska odluka mora biti
izvršna, a izvršna je kada je postala pravosnažna i ako je protekao paricioni
rok (rok za dobrovoljno izvršenje činidbe naložene presudom). Izvršenje radi
ostvarivanja novčanog potraživanja određuje se i na osnovu vjerodostojne
isprave. Vjerodostojna isprava je mjenica i ček sa protestom i povratnim
računom, računi ili izvodi iz poslovnih knjiga za cijenu komunalnih usluga
isporuke vode, toplotne energije i odvoz smeća (struja i telefon nisu, oni se
mogu isključiti korisnicima, što je mnogo efikasnije). Novim zakonom račun za
el energiju je isključen. To su sporovi male vrijednosti zbog toga je
zakonodavac odlučio da nabrojani računi predstavljaju izvršni naslov.
Kada je sudska odluka izvršna?- odluka kojom je naloženo ispunjenje
potraživanja na neko davanje ili činjenje (neka činidba) je izvršna ako je
postala pravosnažna i ako je protekao paricioni rok (dobrovoljni rok za
izvršenje)
Kada postaje izvršna odluka u upravnom postupku?- kada je odluka
pravosnažna po pravilima upravnog postupka.
Kada je pravosnažno zaključeno poravnanje?- sudsko poravnanje je izvršno
kada je obaveza dospjela.
Kada je presuda pravosnažna a kada izvršna?
Prvostepena presuda je pravosnažna okončanjem drugostepenog postupka.
Vanredni pravni lijek ne utiče na pravosnažnost, on je prije mogao pod
određenim uslovima da odgodi izvršenje ali danas npr revizija ne odgađa
izvršenje.
Izvršenje strane sudske odluke
Strana sudska odluka može se izvršiti ako se stiču uslovi za njeno priznanje.
Za priznanje stranih sudskih odluka nadležan je okružni sud. O priznanju
strane sudske odluke odlučuje se primjenom odredaba Zakona o sukobu
zakona sa propisima drugih država – tzv. kolizioni zakon (SFRJ 1982). Uvijek
je mjesno nadležan sud na čijem području se nalaze nekretnine. Moguće je da
među zemljama postoji sporazum o priznanju isprava koje se koriste kao
izvršni naslov. Izvršenje na imovini strane države i međunarodnih
12
izvršna i vjerodostojna isprava su obavezno pitanje
PREKID POSTUPKA
PRIJEDLOG ZA IZVRŠENJE
Može biti po izvršnoj ispravi ili po vjerodostojnoj ispravi.
PROTIVIZVRŠENJE
Lice se obraća sudu da mu se vrati iznos i sud donosi rješenje kojim prihvata
prijedlog za izvršenje te će naložiti tražiocu izvršenja da u roku od 8 dana
vrati izvršeniku ono što je izvršenjem dobio. Ukoliko tražilac izvršenja ne vrati
dobrovoljno iznos u ostavljenom roku, sud će na prijedlog izvršenika odrediti
protivizvršenje. Protivizvršenje se provodi po odredbama zakona o izvršnom
postupku - ista pravila pod kojima se provodi izvršenje.
ODLAGANJE IZVRŠENJA
Osobu koja tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja ima takvo pravo koje
spriječava izvršenje, može podnijeti prigovor protiv izvršenja, tražeći da se
izvršenje na tom predmetu proglasi nedopuštenim, npr. doneseno rješenje o
dozvoli izvršenja pljenidbom stvari izvršenika. Tokom pljenidbe pojavi se
njegov sin i kaže da npr. frižider nije vlasništvo izvršenika, nego da je on tu
stvar kupio, te traži da se taj frižider izuzme od izvršenja. Sud poziva tražioca
izvršenja da se izjasni da li je ovo treće lice vlasnik, a ovaj će se redovno
protiviti ovome. U slučaju spora, dakle ako se tražilac usprotivi onda se treće
lice upućuje na parnicu(tužba na utvrđenje prava vlasništva) a izvršni
postupak se ne prekida, što je vrlo nelogično. Bilo bi logično da se isti prekine
dok parnični sud ne utvrdi ko je vlasnik sporne stvari. Po novom zakonu
izvršni postupak se nastavlja bez obzir na vođenje parnice, u ranijem zakonu
se izvršni postupak obustavljao.
Treće lice prigovor može podnijeti do dovršenja izvršnog postupka. Podnošenje
prigovora ne spriječava provedbu izvršenja i ostvarenja tražbine tražioca
izvršenja.
Izvršenje na nekretninama
Izvršenje na nepokretnosti provodi se u slijedećim fazama:
BRAK
Ako pri sklapanju braka nje bio ispunjen neki od navedenih uslova, ne
nastupaju pravne posljedice braka. U ovakvom slučaju svaka osoba koja ima
pavni interes ima pravo na tužbu kojom traži utvrđenje da brak ne postoji
(jedna vrsta tužbe za utvrđennje).
Nakon građanskog zaključenja braka supružnici mogu zaključiti brak i pred
vjerskim službenikom. Postojale su težnje da se izjednači vjersko i općinsko
zaključenje braka ali zbog sekularnog karaktera naše države to nije
prihvaćeno.
PRESTANAK BRAKA
Razvod braka
Bračni partner može tražiti razvod braka ako su bračni odnosi teško i trajno
poremećeni. Razvod braka se može zahtjevati tužbom ili zahtjevom za
sporazumni razvod braka. Muž nema pravo na tužbu za razvod braka za
vrijeme trudnoće žene ili dok njihovo dijete ne navrši 3 godine.
Ocem djeteta rođenog u braku ili periodu do 300 dana od prestanka braka
smatra se muž majke djeteta. Ako je dijete rođeno u kasnijem braku majke,
ali prije isteka 300 dana od dana prestanka njenog prethodnog braka ocem će
se smatrati muž majke iz kasnijeg braka. Dijete koje je rođeno van braka
smatra se vanbračnim djetetom. Dijete može podnijeti tužbu a ako je
maloljetno onda podnosi majka ili otac zavisno na šta glasi tužba i organ
starateljstva.
Osporavanje očinstva
Tužbu može podnijeti: dijete, muž majke, majka i organ starateljstva sve u
rokovima utvrđenim zakonom. Majka može osporavati očinstvo oca djeteta sa
kojim je u braku.
USVOJENJE
Potpuno usvojenje
Dijete do 10g života mogu usvojiti bračni pratneri zajedno te maćeha i očuh
djeteta koje se usvaja. Vanbračni partneri koji žive najmanje 5g u zajednici.
Potpunim usvojenjem se između usvojioca, njegovih srodnika i usvojenika i
njegovih potomaka zasniva odnos srodstva jednak krvnom srodstvu.
Potpunim usvojenjem prestaju međusobna prava i dužnosti između usvojenika
i njegovih krvnih srodnika.
IZDRŽAVANJE
Izdržavanje djece
Roditelji su dužni izdržavati maloljetno dijete i u izvršavanju te obaveze
moraju iskoristiti sve svoje mogućnosti i sposobnosti. Ako se dijete nalazi na
redovnom školovanju, roditelji su dužni prema svojim mogućnostima osigurati
mu izdržavanje i nakon punoljetstva, a najdulje do navršene 26. godine
života. Pod redovnim školovanjem se smatra onaj student koji nije izgubio
godinu bez opravdanih razloga (opravdana bi bila npr. bolest, pa da je usljed
toga izgubio godinu). Ako je punoljetno dijete zbog bolesti, fizičkih ili psihičkih
nedostatka nesposobno za rad, a nema dovoljno sredstava za život ili ih ne
može ostvariti iz svoje imovine, roditelji su dužni da ih izdržavaju dok ta
njihova nesposobnost traje.maćeha i očuh su dužni izdržavati pastorka ako
ovaj nema svog biološkog roditelja.
Baka i djed dužnni su da izdržavaju malojetnog unuka
Pita na ispitu razliku u izdržavanju djeteta za vrijeme dok je maloljetan i dok
se nalaze na redovnom školovanju!
Izdržavanje roditelja
Punoljetno dijete dužno je izdržavati svog roditelja koji je nesposoban za rad i
ne može se zaposliti, a nema dovoljno sredstva za život. Dijete se može
osloboditi dužnosti izdržavanja roditelja koji ga iz neopravdanih razloga nije
izdržavao u vrijeme kada je bio obavezan po zakonu da to čini.
Određivanje izdržavanja
U postupku za izdržavanje sud će prvo utvrditi ukupan iznos sredstava za
izdržavanje. Prilikom utvrđivanja potreba osobe koja zahtjeva izdržavanje,
sud će uzeti u obzir njegovo imovno stanje, sposobnost za rad, mogućnost
zaposlenja, zdravstevno stanje. Prilikom utvrđivanja mogućnosti osobe koja je
dužna davati izdržavanje sud će uzeti u obzir sva njena primanja i stvarne
mogućnosti da stiče povećanu zaradu, kao i njene vlastite potrebe i zakonske
obaveze izdržavanja.
Kada se izdržavanje zahtjeva za dijete sud će uzeti u obzir i uzrast djeteta,
kao i potrebe za njegovo školovanje. Kada se radi o djetetu, sud će posebno
cijeniti kao doprinos za izdržavanje djeteta rad i brigu koju u odgoju djeteta
Bračna tečevina
Bračnu tečevinu čini imovina koju su bračni partneri stekli radom za vrijeme
trajanja bračne zajednice, kao i prihodi iz te imovine. Pokloni trećih lica
učinjeni za vrijeme trajanja bračne zajednice (u novcu, stvarima, pružnju
pomoći radom) ulaze u bračnu tečevinu bez obzira na to koji ih je bračni
partner primio, ukoliko drugačije ne proizlazi iz namjene poklona ili se iz
okolnosti u momentu davanja poklona može zaključiti da je poklonodavac
želio učiniti poklon samo jednom od bračnih partnera. Dobitak od igara na
sreću je bračna tečevina. Prihodi od intelektualnog vlasništva (autorskih djela)
ostvareni za vrijeme trajanja bračne zajednice su bračna tečevina. Bračni
partneri su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj tečevini ako nisu
drugačije ugovorili. Budući bračni partneri, odnosno, bračni partneri mogu
bračnim ugovorom drugačije urediti svoje odnose vezane za bračnu tečevinu.
Ukoliko je u zemljišnim knjigama kao vlasnik tečevine upisan jedan bračni
partner, drugi bračni partner može zahtjevati ispravku upisa u zemljišnim
knjigama. Na bračnu tečevinu primjenjuju se pravila obligacionog i stvarnog
prava.
Posebna imovina
Imovina koju bračni partner ima u času sklapanja braka ostaje njegova
posebna imovina. To je i ona koju za vrijeme trajanja bračne zajednice partner
stekne po posebnom pravnom osnovu npr nasljedstvo.
Predbračni ugovor
Razlika između ovog i bračnog ugovora je u momentu zaključenja.
Bračni ugovor
Bračnim ugovorom mogu se urediti imovinsko pravni odnosi bračnih partnera
prilikom sklapanja braka, kao i tokom trajanja braka.
Umrlim licem proglasit će se: lice o čijem životu za posljednjih 5 godina nije
bilo nikakvih vijesti, a od njegovog rođenja je proteklo 60 godina, lice o čijem
životu za poslednjih 5 godina nije bilo nikakvih vijesti a vjerovatno nije živo,
lice koje je nestalo u brodolomu, saobraćajnoj nesreći, poplavi i sl. a o njemu
nema nikakvih vijesti u slijedećih 6 mjeseci, lice koje je nestalo u ratu a o
njemu nema vijesti za jednu godinu od prestanka neprijateljstva. Podnosilac
zahtjeva je lice koje ima pravni interes.
DIOBA NEPOKRETNOSTI
Najčešće pitanje!
UREĐENJE MEĐA
1. po jačem pravu, npr. jači je u pravu onaj koji na spornoj površini ima
neki pravni naslov (ugovor o kupoprodaji) ako se radi o površini koja
je male vrijednosti (do 3.000KM)
2. prema poslednjem posjedu sporne površine
3. po pravičnoj ocjeni suda, to znači da se uzme sporna površina i
prepolovi
4. po katastarskim mapama ako su stranke saglasne
SUDSKI DEPOZIT
U sudski depozit može se predati novac, dragocjenosti ili neki drugi predmeti.
Onaj ko želi da preda neku stvar u depozit podnosi prijedlog sudu. Ako je
predmet depozita novac ili strana valuta sud će ih položiti kod nadležne
službe za platni promet. Ako lice u čiju korist je depozit izvršen ne podigne tu
stvar u roku od 3 godine, stvar postaje državna svojina. Osoba koja je dala
stvar u depozit se oslobađa svoje obaveze i ne teku zatezne kamate (npr.
platio kiriju koju zakupodavac neće da primi).
To je jednostrana izjava volje upućena jednom licu i mora da sadrži sve bitne
elemente ugovora. Kod jednostrane izjave, onaj koji je dao odgovara za svoju
obavezu, a kod dvostarne može i za tuđu obavezu, npr. jamac odgovara za
dužnika.
Ponudilac je slobodan u izražavanju svoje volje kojem će licu dati ponudu.
Međutim, pravo preče kupnje je vid ograničenja. Pored posebne ponude
(upućene jednoj određenoj osobi), postoji i opšta ponuda koja se upućuje
neodređenom broju lica i koja se ne gasi ako se zaključi ugovor sa jednim
licem. Opštom ponudom se zaključuje više ugovora. Izlaganje robe u izlogu bez
cijene nije ponuda već poziv da se učini ponuda. Katalog nije ponuda jer njime
nije određena količina koja je bitan elemenat ugovora. Ponuda obavezuje do
momenta dok ponudilac ne može da je opozove, to znači da kada ponuda
dođe do ponuđenog, ponudliac je ne može opozvati. Bitno je da je u posjedu
ponuđenog čak i ako on ne zna da je stigla u njegov posjed. Ima ponuda koje
obavezuju sa rokom, stavi se opcija npr. 15 dana. Ako je ponuđeni zakasnio
prihvatiti ponudu, to nije prihvat ponude i ugovor. Pošto kasni to se smatra
novom ponudom, sada od strane ponuđenog. Ako je određena forma ugovora
u toj formi treba da bude sačinjena i ponuda.
Prihvat ponude mora da sadrži sve ono što je u ponudi, a ponuda mora da
sadrži sve bitne elemente ugovora. Često ponuda ima i elemenata koji nisu
bitni, nego sporedni. Prihvat ponude ne odnosi se na ove sporedne elemente i
oni se mogu određivati i nakon prihvata ponude. Nije naznačeno u kakvoj
formi mora biti izražena volja za zaključenje ugovora, može biti izričita ili
prećutna a u nekim slučajevima i konkludentne radnje. Kada je pisani ugovor
i prihvat mora biti pisan. U pravu ne važi načelo da ćutanje ponuđenog znači
prihvat ponude. Ako u naznačenom roku ponudilac ne dobije odgovor, ne
znači da je njegova ponuda prihvaćena. Ali postoje i izuzeci: slučaj stalne
poslovne veze sa ponudiocem kada se radi o dugodišnoj trajnoj isporuci robe i
kod osiguranja ako osiguravač u roku od 30 dana ne odbije ponudu smatra se
da je ugovor zaključio i za slijedeći rizični period sa istim uslovima kao u
rizičnom periodu koji je istekao.
ZAKLJUČENJE UGOVORA
NIŠTAVOST UGOVORA
Predmet ugovora i cijena koja može biti određena ili odrediva su bitni elementi
ugovora. Predmet ugovora je roba, tjelesne pokretne stvari. One moraju da
zadovoljavaju neke ljudske potrebe i moraju biti namjenjene i podobne za
tržište. Ta stvar mora da bude u prometu, ali moguće je da roba bude
određena i u ograničenom prometu (lijekovi, oružje). Ta roba, stvar, može da
bude i buduća, ne mora da postoji u vrijeme zaključenja ugovora. U praksi se
desi da se proda tuđa stvar i tada ugovor vrijedi. Treba razlikovati pravne
posljedice u osnovi polazeći od toga da li je tuđa stvar predata kupcu ili ne.
Ako nije predata, ugovor se raskida sam po sebi, a ako jeste postoje različite
situacije. Stvari treba da su individualno određene ili određene po rodu. Bitno
je da je roba određena svojom vrstom, količinom i kvalitetom. Jedan od ovih
elemenata može da nedostaje, a to je kvalitet. Što se tiče cijene kao bitnog
elementa, ona ne mora biti određena, pa čak ni odrediva kod nekih ugovora,
ne mora se ni navesti u ugovoru. U tom slučaju cijenu određuje sud. Cijena se
može odrediti fiksno, a može biti i promjenjiva. Mogu je odrediti ugovorne
strane, treća lica, a može biti određena i od nadležnohg organa (dirigovane
cijene), cijena zavisna od kvaliteta itd. Cijenu određuju ugovorne strane.
Ugovorne strane se mogu dogovoriti da jedna ugovorna strana odredi cijenu
kasnije, zakon smatra da ne postoji ugovor. Tekuća cijena je fiksna cijena, jer
je određena u svakom momentu. Ugovor se smatra zaključenim i kada cijena
nije određena ili odrediva a to ne znači da cijena nije bitan element jer bez nje
nema ugovora o prodaji. Cijena može biti plaćena u gotovini, virmanskim
prenošenjem, hartijama od vrijednosti. Cijena može biti određena neposredno i
U praksi se dešava da ne nekoj stvari postoji pravo treće osobe koje isključuje,
umanjuje ili ograničava kupčevo pravo, a da o tome kupac nije obaviješten i
da ne pristaje da uzme stvar sa tim opterećenjima. U takvim slučajevima,
prodavac odgovara za pravne nedostatke stvari. Kupac je dužan da obavijesti
o tome prodavca i da od nega traži da se u razumnom roku oslobodi stvar od
prava ili pretenzija trećeg lica, a ako se radi o stvarima određenim po rodu, da
mu isporuči drugu stvar. Najčešće prodavac ne postupa po upozorenju kupca,
ne samo zato što on to neće, nego zato što on to ne može u tom momentu da
uradi. U tom slučaju dolazi do sankcija. U slučaju oduzimanja stvari od kupca
(od treće osobe), ugovor se po zakonu smatra raskinutim. Ako je umanjeno ili
ograničeno kupčevo pravo on može po svom izboru tražiti raskid ugovora ili
zahtjevati srazmjerno sniženje cijene. Ako je kupac u vrijeme zaključenja
ugovora znao da će mu stvar biti oduzeta ili njegova prava smanjenja ili
ograničena, i tada kupac može tražiti vraćanje stvari ili sniženje cijene, ali
nema pravo na naknadu štete. U praksi se može desiti da kupac trećem licu
izvrši isplatu novca da bi odustala od svog prava, ni u takvom slučaju se
prodavac ne oslobađa od naknade štete i naknade za izvršenu isplatu.
Odredbe ZOO o odgovornosti za pravne nedostatke su dispozitivne prirode te
je stranke mogu ograničizi ili isključiti osim ako je nedostatak bio poznat
prodavcu ili mu nije mogao ostati nepoznat. U slučaju da se odgovovrnost
isključi a da je prodavac znao za pravni nedostatak onda se ta odredba
smatra ništavom. Kada se radi o pravu trećeg koje je očigledno, kupac koji ne
obavijesti prodavca za pravne nedostatke i bez prava prizna osnovano pravo
trećeg, on i u takvom slučaju može tražiti odgovornost prodavca. Istekom
godine dana od dana saznanja za postojanje prava trećeg, gasi se i pravo
kupca po osnovu pravnih nedostataka.
DOCNJA PRODAVCA
Kupac nije dužan u ovim slučajevima ostaviti primjeren rok za ispunjenje, ako
iz samog držanja prodavca proizilazi da on neće ni u ostavljenom roku ispuniti
svoju obavezu. Kada je u pitanju fiksni ugovor, protekom roka on se raskida
po samom zakonu. U slučaju raskida ugovora, naknada štete može biti
naknada apstraktne štete i konkretne štete. Kada se koristi pravom
ispunjenja ima pravo na apstraktnu a raskida na konkretnu. Apstraktna šteta
sastoji se u razlici ugovorene cijene i tekuće cijene za ugovorenu robu.
Konkretna šteta obuhvata običnu štetu i izmaklu dobit Konkretna šteta se
utvrđuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja.
Ugovorna kazna
Ugovorna kazna je ugovorena suma novca ili neka druga imovinska korist.
Njena pravna priroda je akcesorna i kao sporedna obaveza ona dijeli sudbinu
glavne obaveze. Novčane obaveze se ne mogu obezbjeđivati ugovornom
kaznom. Osnovni uslov za plaćanje ugovorne kazne je da se povreda obaveze
može pripisati u dužnikovu krivicu. Dužnikova krivica se ne utvrđuje, ona se
pretpostavlja i povjerilac je ne mora dokazivati. Pravno dejstvo sporazuma o
ugovornoj kazni je slijedeće: za slučaj neispunjenja obaveze povjerilac ima
pravo izbora da traži isplatu ugovorne kazne ili ispunjenje obaveze i za slučaj
zakašnjenja ugovorne obaveze povjerilac može zahtjevati ispunjenje glavne
obavaze i plaćanje ugovorne kazne (kumulativno). U ovom slučaju povjerilac
prilikom prijema zakašnjele obaveze mora dužnika odmah obavijestiti da
Jemstvo
U pravilu do jemstva se dolazi na osnovu posebnog ugovora između povjerioca
i jemca. Taj ugovor mora biti zaključen u pismenoj formi. Jemstvo se daje za
svaku pravovaljanu obavezu, dakle bez obzira na njen sadržaj, daje se i za
uvjetnu obavezu, daje se i za buduću određenu obavezu. Kod zaključenja
ugovora o jemstvu ne mora se tražiti saglasnost dužnika. Taj ugovor se
zaključuje između jemca i povjerioca neovisno od volje dužnika, pa čak se
može zaključiti i protivno volji dužnika. Bitno je samo da je obaveza za koju se
jemči pravovaljana. Obaveza jemca je akcesorne prirode i ona zavisi od
obaveze glavnog dužnika. Ne može biti veća od obaveze glavnog dužnika.
Jemac za obavezu neke poslovno nesposobne osobe odgovara isto kao i
jemac poslovno sposobne osobe. Jemac može biti svako, ali mora biti poslovno
sposobna osoba, dakle mora imati potpunu poslovnu sposobnost. Jemstvo je
regulisano Zakonom o obligacionim odnosima (ZOO), odredbe zakona su
dispozitivne prirode u pogledu jamstva. Odgovornost jemca u privrednom
pravu je pooštrena. Jemac tu odgovara kao platac, to znači da postoji
solidarna a ne supsidijarna odgovornost glavnog dužnika sa jamcem. To
znači da jemac nema pravo na prigovor redosljeda. Vjerovnik može utužiti
jemca a da istovremeno ne utuži glavnog dužnika. Ako su utuženi i glavni
dužnik i jemac, oni odgovaraju solidarno, ali izreka presude po toj tužbi ne
mora da bude istovjetna, ne mora glasiti na isto (jemac ne plaća kamate i
troškove postupka). Razlika između solidarne i supsidijarne odgovornosti je
što kod solidarne nema prava prigovora na redoslijed. Pravila jemstva su
dispozitivne prirode. Ako je glavni dužnik postao stečajni dužnik, smanjenje
obaveze stečajnog dužnika u stečaju ne dovodi do smanjenja obaveze jemca.
U slučaju da jemac izvrši svoju obavezu on stiče pravo regresa prema glavnom
dužniku. Jemstvo, sem ugovorom, nastaje i zakonom. Valjanost vrijedi koliko i
valjanost ugovora za koji se daje. Statusne promjene dužnika (stečaj) ne utiču
na jemstvo, tj naplatu od jemca.
Bankarska garancija
To je sredstvo obazbjeđenja ispunjenja ugovora kao što su i ugovorna kazna i
jemstvo. To je izjava banke, davaoca garancije, kojom se ona obavezuje prema
korisniku garancije da će ona umjesto svog komitenta ispuniti obavezu ukoliko
budu ispunjeni uslovi iz same garancije. Bankarska garancija je akcesorne
prirode, njena valjanost zavisna je od glavne obaveze radi koje je data.
Bankarska garancija je jednostrana izjava volje i kao takva ima za posljedice
samostalne i nezavisne obaveze. Jemac ne ispunjava svoju već tuđu obavezu
to je osnovna razlika u odnosu na bankarsku garanciju. Bankarska garancija
je jednostran odnos banka cijeni da li će izdati garanciju neovisno od naloga
komitenta i zbog toga banka plaća svoju obavezu odnosno svoj dug.
Bankarska garancija se uvijek izražava u novcu. Forma bankarske garancije
je pismena. Kada postojeću bankarsku garanciju potvrdi druga banka onda je
u pitanju super - garancija i korisnik može tražiti ispunjenje od bilo koje od
ovih banaka. Postoje razne vrste garancija i ZOO tretitra neke od vrsta tih
Dokumentarni akreditiv
Prihvatanjem zahtjeva nalogodavca za otvaranje akreditiva, akreditivna
banka se obavezuje da će korisniku akreditiva isplatiti određenu novčanu
sumu ako do određenog roka bude udovoljeno uslovima koji su navedeni u
nalogu za otvaranje akreditiva. Akreditiv mora biti sastavljen u pismenoj
formi. Banka je obavezna prema korisniku od dana kada mu je otvaranje
akreditiva saopšteno. Suprotno tome, nalogodavac je vezan izdatim nalogom
od dana kada je nalog prispio banci. I akreditiv je nezavisan od osnovnog
ugovora. Dokumentarni akreditiv sam po sebi znači da uz njegovo ispunjenje
mora biti dostavljena dokumentacija koja je navedena u nalogu i samom
akreditivu. Akreditiv može biti opoziv ili neopoziv. Ako nije ništa ugovoreno,
smatra se da je opoziv, pa i onda kada je otvoren na određeno vrijeme.
Podhipoteka
Je mogućnost postojanja više hipoteka na istoj nekretnini koje imaju svaka
svoj rang.
Nadhipoteka
Zajednička hipoteka
Za obezbjeđenje jednog potraživanja može se osnovati hipoteka na više
nekretnina.
ZATEZNA KAMATA
Zatezna kamata je osnovno pravo povjerioca u slučaju kada je dužnik
zakasnio sa ispunjenjem novčane obaveze. Zatezna kamata se ne ugovora i
za njenu isplatu nije uslov da je vjerovniku nastala šteta. Međutim, kada je
riječ o kamatama, one se mogu i ugovoriti. Takve kamate zovemo ugovorne
kamate ili konvencionalne kamate. Za plaćanje zateznih kamata, sem što nije
nužno da je povjerilac pretrpio štetu zbog povrede ugovora, za njihovu
realizaciju nije ni značajno da postoji odgovornost dužnika. Zatezna kamata je
minimum naknade štete u slučaju povrede ugovora kada je u pitanju novčana
obaveza. Rok za ispunjenje obaveze može biti određen ugovorom, propisom ili
običajem. Plaćanje kupovne cijene vrši se u času kada se vrši predaja robe,
odnosno, 8 dana od dana prijema fakture ili 8 dana po prijemu robe. Ako rok
nije određen, dužnik dolazi u docnju kada ga povjerilac pozove da ispuni
svoju obavezu.
PREUZIMANJE DUGA
Preuzimanje duga je ugovor između dužnika i treće osobe (preuzimaoca duga)
uz pristanak vjerovnika. Preuzimanjem duga preuzimalac duga dolazi na
mjesto glavnog dužnika i on postaje jedini platac. To znači da dotadašnji
dužnik izlazi iz postojećeg obavezno-pravnog odnosa i na njegovo mjesto
dolazi novi dužnik.
PRISTUPANJE DUGU
To je ugovor između vjerovnika i treće osobe kojim se ovaj obavezuje
vjerovniku da će postojeću dužnikovu obavezu ispuniti u vidu ispunjenja
vjerovnikova potraživanja koje on ima prema svom dužniku. Tu ne sudjeluje i
dužnik. Treća osoba koja je pristupila dugu može ispuniti obavezu i bez
dužnikove volje, pa i u slučaju njegova protivljenja. U ovom odnosu postoje
dva dužnika na samo jedno potraživanje. Ti dužnici samostalno i neovisno
jedan od drugog odgovaraju i to razdijeljeno i za čitavo potraživanje.
PREUZIMANJE ISPUNJENJA
To je ugovor između dužnika i treće osobe kojim se ona obavezuje da će
preuzeti njegovu obavezu prema njegovom vjerovniku i na taj način izvršiti
dugovanu činidbu. Treća osoba time ne preuzima na sebe dug i ne stupa u
neposredan obavezni pravni odnos prema vjerovniku. Dužnik se u ovom
slučaju zaključenim ugovorom o preuzimanju ispunjenja nije oslobodio svog
postojećeg dugovanja, a ni vjerovnik prema takvoj trećoj osobi ne može
postaviti zahtjev za ispunjenje njogova potraživanja. Ovaj ugovorni odnos
djeluje utoliko na vjerovnika samo što je on dužan primiti po toj trećoj osobi
ispunjenje dužnikove obaveze. Ako ne prihvati ispunjenje obaveze on zapada
u povjerilačku docnju.
TOVARNI LIST
Pošiljalac je dužan da za svaku pošiljku preda prevoziocu posebo popunjen
tovarni list na propisanom obrascu. Pošiljalac je odgovoran za tačnost
podataka i izjava koje je unio u tovarni list, ali i za tačnost podataka koje je
unio njegov prevozilac. Tovarni list po pravilu nije hartija od vrijednosti. On je
dokaz o zaključenom ugovoru i dokaz da je prevozilac primio na prevoz stvari
označene u tovarnom listu. Tovarni list može glasiti po naredbi i na donosioca.
Ako tako glasi, u oba slučaja je hartija od vrijednosti i to prenosivi tovarni list.
UGOVOR O KOMISIONU
To je ugovor kojim komisionar u svoje ime a za račun komitenta istupa prema
trećem licu kao samostalna ugovorna strana. Svi ekonomski efekti iz
zaključenog ugovora pripadaju komitentu. Kod tog pravnog posla postoji
interni, eksterni i završni odnos. Bitan elemenat ovog ugovora je sama priroda
pravnog posla kojeg treba komisionar da zaključi. Ugovor o komisionu je jedna
UGOVOR O LICENCI
Tim se ugovorom obavezuje davalac licence da sticaocu licence ustupi, u cjelini
ili djelimično, pravo iskorištavanja pronalazaka, tehničkog znanja ili iskustva,
žiga, uzorka ili modela, a sticalac licence se obavezuje da mu za to plati
određenu naknadu. Ugovor o licenci mora biti zaključen u pisanoj formi na
vrijeme ne duže od zakonske zaštite prava koja su predmet licence. Isključiva
licenca je takva gdje se stiče isključivo pravo iskorištavanja predmeta licence
i ona postoji samo ako je izričito ugovorena. Pravo iskorištavanja licence može
biti ograničeno prostorno a i vremenski i samo u onim slučajevima kada to nije
suprotno ustavu i zakonu. Kada sticalac isključive licence prava
iskorištavanja predmeta licence ustupi drugom, onda kažemo da je u pitanju
podlicenca. Kada je ugovor o licenci zaključen na određeno ili neodređeno
vrijeme, on prestaje istekom vremena i u tom slučaju nije potrebno da bude
otkazan. Ako se ugovor na takav način, pod istim uslovima produži i tome se
ne protivi davalac licence, onda se radi o novom ugovoru neodređenog
trajanja, ali pod istim uslovima kao prethodni. Svaka od ugovornih strana
može otkazati ugovor ako se radi o ugovoru na neodređeno vrijeme. Otkazni
rok je 6 mjeseci i on se ne može dati u toku prve godine trajanja ugovora. U
slučaju smrti davaoca licence ona se nastavlja sa njegovim nasljednicima,
izuzev ako nije drugačije ugovorena. U slučaju smrti sticaoca licence i ona se
nastavlja sa njegovim nasljednicima, ali samo sa onim koji produžuju njegovu
djelatnost. Ako je u pitanju pravno lice kao korisnik licence i nad njim se otvori
stečajni postupak, davalac licence može raskinuti ugovor. Isključiva licenca je
takva gdje se stiče isključivo pravo iskorištavanja predmeta licence i ono mora
biti izričito ugovoreno. Kada sticalac isključive licence pravo iskorištavanja
predmeta licence ustupi drugom licu onda je to podlicenca.
UGOVOR O USKLADIŠTENJU
Ovim ugovorom skladištar preuzima obavezu da određeno vrijeme čuva i
održava stvari koje pripadaju ostaviocu i da po proteku ugovorom određenog
UGOVOR O POSREDOVANJU
Tim ugovorom posrednik se obavezuje da nastoji naći i dovesti u vezu treću
osobu sa nalogodavcem koji bi pregovarali o zaključenju određenog ugovora.
Bitni sastojak takvog ugovora je sam predmet ugovora kojeg treba zaključiti.
Za razliku od komisionara i zastupnika, posrednik nije ovlašten da obavlja
pravne radnje, odnosno, da zaključuje ugovor sa trećim licima. Posrednik radi
u svoje ime i za svoj račun. Zastupnik radi u tuđe ime i za tuđi račun.
Posredovanjem ne nastaje trajni odnos. Naknada za posrednika ne mora biti
ugovorena. Posrednik mora da postupa s pažnjom dobrog privrednika.
Odgovoran je nalogodavcu za izbor trećeg lica. Ako naknada nije ugovorom
određena, ona se određuje na osnovu tarife ili običaja. Ako se ne može ni tako
utvrditi ona se određuje prema trudu posrednika i učinjenoj usluzi. Ukoliko
posrednik ugovorom bude izričito ovlašten i da zaključi ugovor sa trećom
osobom, pa takav ugovor ima elemente i posredovanja i zastupanja, onda se u
slučaju spora uzima da se radi o ugovoru o zastupanju.
UGOVOR O ALOTMANU
Kako se zaključuje, produžava i kako se naplaćuje (pogledati u zakonu, ovo
pita ponekad).
VRIJEDNOSNI PAPIRI
Zakon o vriednosim papirima određuje emisiju i promet vrijednosnih papira
kao i njihove sudionike. Vrijednosni papir je isprava ili elektronski zapis koja
se bez vrijednosnog papira ne mogu ostavivati niti prenositi. VP u smislu ovog
zakona su: dionice, obveznice, certifikati koji su izdati na duži rok trajanja od
1 godine, ugovori o investiranju no osnovu kojih se mogu od trećih lica
pribavljati sredstva. Sadržaj VP određuje pravno lice odnosno emitent. Zakon
o VP se ne primjenjuje na mjenice i čekove, na polise osiguranja, na tzv.
komercijalne papire (trgovačka uputnica, robna uputnica, kreditno pismo,
Skladišnica
Konosman- teretnica
Tovarni list
KONCESIJA
Koncesija je pravo obavljanja privrednih djelatnosti korištenjem prirodnih
bogastava. Izuzetno može biti i za obavljanje komunalnih i drugih javnih
djelatnosti.Ugovor o koncesiji se zaključuje na određeno vrijeme koje ne može
biti duže od 30 godina, iznimno 50 godina. Ugovori se mogu obnoviti, ali ne
duže od polovine prvobitno ugovorenog roka. Ugovor prestaje istekom
ugovorenog roka, otvaranjem stečaja, prestankom postojanja predmeta
koncesije i raskidom ugovora. Ugovor o koncesiji se raskida ako je
koncesionar nesolventan ili je bankrotirao, ako koncesionar ili koncesor ne
ispunjavaju svoje obaveze. Ugovor zaključen suprotno odredbama Zakona o
koncesiji je ništavan, a za rješavanje takvih sporova je nadležan Vrhovni sud
RS (tužba u upravnom sporu).
STEČAJNI POSTUPAK
Lica koja imaju pravo na izdvajanje stvari koja pripada stečajnom dužniku
nisu stečajni povjerioci. Pravo na izdvajanje reguliše se posebnim propisom. Ni
razlučni povjerioci (hipotekarni povjerioci, oni koji su zakonom određeni kao
takvi) koji imaju pravo na odvojeno i prioritetno namirenje ne tretiraju se kao
stečajni povjerioci.
Pravne posljedice otvaranje stečajnog postupka – nastaju ex lege i neke od
njih su uslovne, a neke bezuslovne. Neke su trajne, a neke privremene.
Povodom pravnih posljedica, zakon određuje tri grupe pitanja:
MJENICA
Mjenične radnje:
Su:
1. osnivanje pravnog lica u potpunom vlasništvu stranog ulagača
2. osnivanje pravnog lica u zajedničkom vlasništvu domaćeg i stranog ulagača
3. ulaganje u postojeće pravno lice
4. posebni oblici ulaganja
Obavezno osiguranje
STEČAJ
Lice koje ima pravo na izdvajanje stvari koja ne pripada stečajnom dužniku
(izlučno pravo) nije stečajni povjerilac.
Njegovo pravo na izlučivanje reguliše se posebnim propisom.
Razlučni povjerioci imaju pravo na odvojeno i prioritetno namirenje svih
potraživanja iz određenih dijelova stečajne mase. Razlučni povjeriocu su
hipotekarni povjerioci, povjerioci zemljišnog duga.
Reorganizacija
Privredno društvo je prije svega pravna osoba. Pravno lice je fikcija koja
predstavlja udruživanje osoba i to mora biti određeno zakonom, dakle ne
može grupa ljudi svojim osnivačkim aktom samoinicijativno odlučiti da nešto
ima svojstvo pravnog lica.Koje se djelatnosti mogu obavljati određeno je
Odlukom o klasifikaciji djelatnosti. To je propis koji u suštini opredjeljuje ali i
ograničava pravnu osobu u izboru pravne djelatnosti. Šta će subjekti izabrati
to je njihovo autonomno pravo i takva djelatnost biće upisana i u registar
privrednih pravnih subjekata. Upis djelatnosti je bitan zato što pravna osoba
može da stupa u pravni odnos povodom tih djelatnosti.
Ko može biti osnivač društva? To mogu biti fizička i pravna lica i domaće i
strane pravne osobe. Pravna osoba u smislu osnivača dokazuje svoje svojstvo
izvodom iz upisa u sudski registar. Fizička osoba u smislu osnivača mora biti
poslovno sposobna, maloljetna osoba ne može biti osnivač samo član pod
određenim uslovima. Kada se radi o stranim osobama kao osnivaču (fizička i
pravna) regulisano je zakonom o stranim ulaganjima (postoje dva zakona
jedan iz FBiH i jedan na nivou BiH) i tu je propisana procedura. Upisom u
sudski registar društvo stiče pravnu i poslovnu sposobnost. Pravna
sposobnost je sposobnost da bude nosilac prava i obaveza a poslovna da
preduzima određene radnje i pravne poslove. Fizička osoba pravnu
sposobnost stiče rođenjem, a poslovnu sposobnost stiče punoljetstvom, dok
pravna obje stiče momentom upisa u registar. Fizička osoba koja je poslovno
sposobna u pravilu nije ograničena zakonom. Poslovna sposobnost pravne
osobe je ograničena time da može preduzimati pravne radnje i vršiti pravne
poslove samo u okviru svoje djelatnosti ili u vezi sa svojom djelatnošću. Izvan
toga postoji zakonska zabrana. Prema zakonu o privrednim društvima ako
pravna osoba preduzima pravni posao izvan svoje djelatnosti taj posao nije
ništav i ne može se pozvati na prekoračenje svoje poslovne sposobnosti i bila
bi dužna da obavi svoje obaveze, a treće lice se ne bi na to moglo pozvati ako
je znalo ili moglo znati da to ograničenje postoji.
Kada se jedno društvo dijeli na dva, nastaju dva nova subjekta, a društvo
koje se podjelilo prestaje kao pravni subjekt. Kada se društvo dijeli na dva
tada se vrši prenos imovine i obaveza na nova društva. Ona su njegovi pravni
Postupak po prijavi?
Prijava se podnosi na propisanom obrascu. Ovlaštena osobu može prijavu
predati neposredno ili putem punomoćnika (punomoćnik za predaju). Ona
može biti predata elektronskim putem. Sud provjerava identitet podnosioca
prijave, isključivost firme i da li je uplaćena taksa i utvrđuje da li su priložene
isprave koje su potrebne za taj upis. Sud će odmah upozoriti na situaciju ako
već postoji firma sa istim imenom i odrediti rok od 15 dana za promjenu firme.
Ako osoba koja je upućena da promjeni firmu to ne učini u ostavljenom roku,
sud će odbiti prijavu. Formalni uslovi su: sud ispituje da li je prijavu podnijela
ovlaštena osoba, da li su korišteni propisani obrasci, da li su podnesene
odgovarajuće isprave i da li imaju odgovarajući sadržaj. Materijalni uslovi su:
da li je zahtjev za upis u skladu sa zakonom, da li su opći akti podnosioca
prijave u skladu sa zakonom. Ako sud utvrdi da nedostaje bilo šta od ovoga,
može zaključkom naložiti da se ovi nedostaci otklone u odgovorajućem roku.
Ako se nedostaci ne otklone u ostavljenom roku, sud će prijavu odbiti. Sud da
bi zaista utvrdio da li su ispunjeni materijalni uslovi, u sumnji može održati
ročište i o tim činjenicama raspraviti sa strankama, i tada će odlučiti da li će
izvršiti uspis ili prijavu odbiti. To nije ročište kao u ZPP, radi se samo o
razjašnjenju, a ne o utvrđivanju činjenica. U postupku upisa u registar sud
odlučuje rješenjem, a ako upravlja postupkom i ne rješava o upisu tada donosi
zaključak. Odlučuje sudija pojedinac, a u drugom stepenu vijeće. Dopuštena je
samo žalba, a nije revizija i ponavljanje postupka, kao ni povraćaj u pređašnje
stanje. Nema mirovanja postupka. Rješenje kojim se vrši upis sud nije dužan
obrazložiti. Ako odbija upis, obrazloženje je obavezno. Rješenje o upisu je
sastavni dio same prijave (formulara) i sudija ga samo potpisuje. Da li se
može povući prijava za upis u registar? Da, ali do pravosnažnosti rješenja
(vanparnični postupak!). Ako je povučena, sud će donijeti rješenje da
obustavlja postupak.
Žalba se izjavljuje u roku od 8 dana. Pravo na žalbu ima podnosilac zahtjeva
za upis i lica koja imaju pravni interes. Rok za žalbu ovim licima teče od dana
saznanja za upis (15 dana), a najkasnije u roku od 60 dana od dana
objavljivanja u službenim novinama, a protiv zaključka nije dozvoljena žalba.
LIKVIDACIJA
organi likvidacije:
- likvidacioni sudija i likvidator (slično kao stečajni
upravitelj- postavlja ga likvidacioni sud- po pravilu on je
dosadašnji član uprave)
- vrši se popis imovine i povjerilaca
- na kraju slijedi unovčavanje imovine (nekada djelimično
nekada u cjelini) ako se prije unovčavanja ustanovi da
imovina nijen dovoljna da se pokriju povjerioci
pokrenuće se stečajni postupak.
- povjerioci
VRIJEDNOSNI PAPIRI
ZOO sadrži odredbe o vrijednosim papirima. Vrijednosni papir je pisana
isprava koja u sebi sadrži neko pravo i izdavalac te isprave se obavezuje da
će ispuniti obavezu koja iz isprave proizilazi osobi koja je zakoniti imalac te
isprave. Vrijednosni papiri su formalne isprave i uvijek su u pisanom obliku i
bitni sastojci vrijednosnog papira uvijek su propisani zakonom. Za neke
vrijednosne papire posebnim zakonom se propisuju bitni sastojci, npr. bitni
BANKE
na zahtjev banke,
ako se ne upiše u Registar u predviđenom roku,
ako je došlo do spajanja, pripajanja i podjele banke ukinuće se dozvola
koja je data za tu banku jer se i za statusne promjene traži saglasnost tj
dozvola agencije.
ako sami vlasnici banke odluče da likvidiraju banku
ako je dozvola data na osnovu neistinitih podataka, lažnih isprava itd.
INDUSTRIJSKO VLASNIŠTVO
po isteku ovog vremena nosilac treba tražiti da se obnovi ono što je upisano u
registar. Ako to propusti nema pravo na zaštotu koja je obezbjeena putem
suda.
Postoje tri vrste tužbi
- tužba za zaštitu ( ako neko lice neovlašteno koristi tuđe pravo nosilac prava
može tražiti naknadu štete i vraćanje primljene dobiti na ovakav način)
- tužba za priznavanje autorstva ( ova tužba se podnosi dok traje patent ili žig
, tvrdeći da je on autor a ne lice upisano u registar)
Onaj ko je upisan može pravo iskorištavanja ugovorom prenjeti na treće lice.
Zakon upućuje na ugovor o licenci gdje je predmet iskorištavanje patenta, žiga
ili znakova za razlikovanje. Ovim ugovorom ne gubi se autorstvo samo se
ustupa iskorištavanje uz naknadu, ali nije isključeno da nosilac prava stavi i
svoje pravo u promet.
Časom preuzimanja robe prelazi rizik za slučajnu propast stvari. Kupac koji
prima stvar mora je pregledati bez odlaganja. Kod ugovora u privredi o
vidljivim nedostacima prodavac se obavještava odmah a ako nije tu onda bez
odlaganja. Za skrivene nedostatke mora se obavijestiti prodavac bez
odlaganja ili čim ih je zapazio. Ako to ne učini kupac gubi pravo da traži
otklanjanje neostataka, sniženje kupoprodajne cijene ili raskid ugovora.
Vijeće ministara
To je izvršna vlast. Čini ga predsjedavajući Vijeća ministara i ministri.
Manadat je 4 godine isto kao i članova Parlamentarne skupštine.
Predsjedavajućeg Vijeća ministara imenuje predsjedništvo BiH, a odluku o
imenovanju donosi Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Ministre
imenuje predsjedavajući Vijeća ministara, a odluku o imenovanju također
potrvđuje Predstavnički dom Parlamentarne skupštine. Predsjedavajući Vijeća
ministara može podnijeti ostavku. Podnošenjem ostavke predsjedavajućeg,
cijelo Vijeće ministara je u ostavci. Isto tako, Predsjedništvo BiH može
pokrenuti postupak opoziva Predsjedavajućeg Vijeća ministara, a ako to
prihvati Parlamentarna skupština, dolazi se u istu situaciju kao i da sam
Vlada FBIH
Zakon o vladi FBiH (SNFBIH 1/94, 8/95, 19/03, 54/05 i 2/06)
Vladu FBiH imenuje Predsjednik FBiH uz saglasnost dva potpredsjednika i
nakon konsultacije sa Premijerom odnosno, kandidatom za premijera. Odluku
o imenovanju potvrđuje Predstavnički dom Parlamenta FBiH. Vladu FBiH čini
premjer i ministri. Premijer ima dva zamjenika, a sastav vlade je slijedeći: 8
ministara iz reda Bošnjaka, 5 ministara iz reda Hrvata, 3 ministra iz reda
Srba. Vlada FBiH odgovorna je svom šefu tj. Predsjedniku federacije, kao i
Parlamentu FBIH, a ministri su, pored navedenog, odgovorni i premijeru Vlade
FBiH. Vlada FBiH donosi slijedeće propise: uredbe sa zakonskom snagom,
uredbe, odluke, rješenja i zaključke. Uredbe donosi kada se radi o najvažnijim
pitanjima iz nadležnosti vlade, uređuje neke odnose koji su potrebni za
provođenje određenih zakona i osniva stručne i druge službe. Odlukom se
uređuju pojedina pitanja ili propisuju neke mjere, daje saglasnost ili potvrđuju
neki drugi akti. Pojedinačnim aktima tj. rješenjima odlučuje se o
imenovanjima/razrješenjima određenimh osoba, a koje je u nadležnosti Vlade
FBiH. Zaključcima se utvrđuju stavovi o pitanjima značajnim za sprovođenje
utvrđene politike.
Porijeklom: dijete čija su oba roditelja državljani BiH u vrijeme rođenja stiče
državljanstvo BiH bez obzira gdje je rođeno. Dijete stiče državljanstvo BiH ako
je jedan roditelj u vrijeme rođenja bio državljanin BiH, a dijete je rođeno na
teritoriji BiH, dijete stiče državljanstvo BiH ako je jedan roditelj bio državljanin
BiH, a dijete je rođeno u inozemstvu.
Rođenjem: ako je dijete rođeno ili nađeno na teritoriji BiH, a oba roditelja su
nepoznata ili nepoznatog državljanstva.
Usvojenjem: ako je dijete mlađe od 18 godina i ako se radi o potpunom
usvojenju
Naturalizacija: ta osoba mora da ima 18 godina, da prije podnošenja zahtjeva
ima stalno mjesto boravka na teritoriji BiH najmanje 8 godina, da poznaje
jedan od jezika konstitutivnih naroda u BiH, da mu nije izrečena mjera
protjerivanja stranaca sa teritorije BiH, da nije osuđivan na izdržavanje kazne
zatvora za krivična djela koja su učinjena sa ?????umišljajem duže od 3
godine i da se odrekao ili na neki drugi način izgubio svoje ranije
državljanstvo. Olakšana naturalizacija znači da se radi o bračnom drugu
državljanina BiH. Za ovo je potrebno da brak traje 5 godina prije podnošenja
zahtjeva za prijem u državljanstvo BiH, 3 godine boravka na teritoriji BiH, da
se odrekao ili na drugi način izgubio svoje prethodno državljanstvo. Određene
osobe i bez ispunjavanja ovih uslova mogu steći državljanstvo BiH, a to je ako
se radi o emigrantima koji su se vratili u BiH i ako se radi o njihovim
potomcima (1. i 2. generacija)
Međunarodnim ugovorom – državljanstvo se stiče na način kako je tim
ugovorom dogovoreno.
Poslovi uprave
UPRAVNE ORGANIZACIJE
OMBUDSMANI
Načelo ocjene dokaza- da se sve činjenice moraju uzeti kao dokaz kod
donošenja rješenja od strane organa uprave.
Sukob nadležnosti
Može biti pozitivan i negativan. Ako se radi o sukobu nadležnosti federalnih
organa o sukobu rješava Vlada FBiH. Ako se radi o sukobu nadležnosti
između federalnog i kantonalnog organa rješava Vrhovni sud FBiH, i između
dva kantona – o sukobu rješava Vrhovni sud FBiH. Ako se radi o sukobu
nadležnosti Institucija koje imaju javne ovlasti iz različitih kantona – o sukobu
rješava Vrhovni sud FBiH. Vlada kantona nadležna je za sukob nadležnosti
između organa uprave istog kantona. Ako se radi o sukobu nadležnosti
Institucija koje imaju javne ovlasti istog kantona i kantonalnog organa
uprave– nadležan je kantonalni sud. Ako se radi o sukobu između gradske
uprave – nadležan je gradonačelnik, a ako je sukob nadležnosti između
Dostavljanje pismena
Vrši se radnim danom u radno vrijeme, a dostava se može vršiti u stan, na
radno mjesto i u advokatsku kancelariju. Dostavljanje se mora izvršiti osobi
na koju se pismeno odnosi, a ako to nije moguće, dostavlajenje se može
izvršiti njegovom zakonskokm zastupniku, članovima porodice, na radno
mjesto. Ako ne može ni na jedan od ovih načina, onda će se istači na oglasnoj
ploči organa uprave.
Vrste dostavljanja: zakonskom zastupniku ili punomoćniku, osobi ovlaštenoj
za prijem pismena, nadležnim organima, pravnim osobama, organima uprave,
dostavljanje osobama u inostranstvu (putem DKP-ova), stranim državama
(preko MIP-a), i diplomatskim predstavnicima, osobama koje se nalaze u
zatvoru (preko ustanove gdje izdržava kaznu), itd.
Rokovi
Postoje dvije vrste rokova: zakonski i službeni. Zakonski rokovi su prekluzivni
i ne mogu se pomijerati, a službene rokove određuje službena osoba koja vodi
postupak. Računaju se na dane, mjesece i godine. Teku od slijedećeg dana od
dana prijema pismena. Na početak rokova ne utiče nedelja i neradni dan, ali
na završetak utiče.
Povrat u pređašnje stanje – stranka koja je propustila iz opravdanih razloga
poduzimanje određene radnje, koju je bila dužna poduzeti. Postoje rokovi u
kojim stranka ovaj povrat može tražiti. Objektivni rok je 8 dana poslije
prestanka tih okolnosti koji su doveli do propuštanja radnje, a maksimalno u
roku od 3 mjeseca, prijedlog za povrat podnosi se organu kod kojeg je trebalo
izvršiti propuštenu radnju. Kada organ odlučuje o povratu on donosi zaključak
kojim se dozvoljava povrat. Protiv tog zaključka kojim je odobren povrat nije
dozvoljena žalba, a ako je zaključkom odbijen zahtjev za povrat u pređašnje
stanje, žalba je dozvoljena ako je zaključak donio prvostepeni organ, a ako je
drugostepeni tada žalba nije dozvoljena.
Uvjerenje – javna isprava koju izdaje organ o onim činjenicama o kojima vodi
službenu evidenciju. Službena evidenicja je evidencija koja je propisana
zakonom ili drugim propisom. Organ uprave je dužan na zahtjev građana
izdati uvjeranje u roku od 5 dana od dana podnesenog zahtjeva. Ako organ
utvrdi u postupku da ne može izdati uvjerenje, donijeće rješenje kojim odbija
stranku sa podnesenim zahtjevom. Organi uprave su dužni izdavati i
uvjerenja o kojima ne vodi službenu evidenciju ako je to propisano zakonom.
Žalba – žalbu može uložiti stranka i lica koja imaju pravni interes, tužitelj,
pravobranitelj. Ombudsmen ne može uložiti žalbu, ali može pokrenuti upravnni
spor. Žalba se ne može uložiti: protiv rješenja domova Parlamenta FBiH i
rješenja zakonodavnih tijela kantona, protiv rješenja općinskog i gradskog
vijeća, (provjeriti u ZUP-u) protiv rješenja Vlade FBiH i Vlade kantona. Isto
tako, zakon predviđa da se protiv svih konačnih prvostepenih rješenja može
pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda (kantonalni sudovi).
Izvršenje
Kada rješenje postaje izvršno? Istekom roka za žalbu kada žalba nije
izjavljena, dostavom stranci kada žalba nije dopuštena, dostavom stranci
kada žalba ne odgađa izvršenje i dostavom stranci rješenje kojim se žalba
odbacuje ili odbija. Kada će drugostepeno rješenje postati izvršno? Kada je
dugostepeni organ rješavajući po žalbi poništio prvostepeno rješenje i sam
sam riješio stvar u meritumu. Kako će se praktično izvršiti? To je tzv.
administrativno izvršenje, donosi se zaključak o dozvoli izvršenja i u
dispozitivu se navodi kako će se izvršiti. Može se izvršti i prisilnim putem.
Nakon proteka roka od 5 godina od dana kada je rješenje postalo
pravosnažno ne može se više izvršavati.ako je uložena žalba , pa po njoj
drugostepeni organ odlučio da se odbija- to rješenje je konačno a prvostepeno
na koje se lice žalilo izvršno.
Upravna rješenja se mogu izvršavati administrativno i sudski (uglavnom
novčane obaveze).
Uslovi su:
1. rješenje mora postati izvršno
2. stranka na osnovu tog rješenja postavlja zahtjev za izvršenje
3. organ donosi zaključak o dozvoli izvršenja navodeći način izvršenja,
prijetnju novčanom kaznom, nalaže prisilno izvršenje itd. Sve su to
varijante tj postoji više načina i mogućnostzi izvršenja.
Protiv kojih akata se ne može voditi upravni spor (čl.11 ZUS)? 15ČESTO
PITANJE Protiv akata donesenih u postupku u kojem postoji osigurana
sudska zaštita izvan upravnog spora. U stvarima u kojima se po izričitoj
zakonskoj odredbi ne može voditi upravni spor (ovdje bi mogla poslužiti zaštita
zakonitosti npr). Treći slučaj je gdje neposredno, na osnovu ustavnih
ovlaštenja, odlučuju domovi parlamenta FBiH, predsjednika i potpredsjednika
FBiH, odnosno zakonodavnog djela kantona (skupština Kantona). Kada
općinsko vijeće donese upravni akt može se pokrenuti upravni spor protiv tog
akta.
Tužena strana? To je organ čiji se upravni akt osoprava. Organ koji donosi
rješenj nije i ne može biti stranka u postupku, on je samo tužena strana.
Sastav tužbe? Tužba mora sadržavati: ime i prezime tužitelja i druge lične
podatke, naznaku tuženog, koji upravni akt se osporava, donosioc akta,
zakonske razloge za pobijanje akta, u kom pravcu predlaže da se riješi stvar.
Kako se može potpisati stranka u upravnom postupku koja je nepismena?
Drugo lice će ga potpisati i osoba koja ga je potpisala ispod naznači svoje ime i
prezime i adresu. Prtoznakom se može potpisati samo u jednoj situaciji: samo
kada nepismena stranka daje punomoć. Kada se žalba dostavlja na odgovor?
Samo u jednom slučaju: kada stranka u žalbi ističe nove činjenice i dokaze.
Kada se podnosi tužba uz nju se dostavlja obavezno i akt koji se pobija tužba
se dostavlja u dva primjerka ili u potrebnom broju primjeraka, jer se ista
dostavlja drugoj strani ili stranama na odgovor, ista mora biti i potpisana. U
tužbi se ne mogu navoditi nove činjenice i dokazi, ali postoji izuzetak: kada
stranka uz tužbu prilaže izuzetno jak dokaz koji dovodi u pitanje činjenično
stanje iz upravnog postupka.bitno je da je činjenično stanje potpuno drugačije
i da je postojalo ranije ali ih tužilac nije mogao istaći. Svaka strannka je
dužna dokazati činjenice na koje se poziva, dakle teret dokazivanja je na
strankama. Ako ona ne pruži dovoljno dokaza sud ne izvodi dodatne ex
officio. Tužilac može odustati od tužbe sve do donošenja sudske odluke u
upravnom sporu. Ili je vijeće već uzelo u odlučivanje. Tada sud rješenjem
obustavlja postupak.
Odbačaj tužbe? Sud će rješenjem odbaciti tužbu ako je: neblagovremena,
prijevremena (ćutanje administracije), podnesena od neovlaštenog lica, ako
akt koji se tužbom osporav anije upravni akt li da je očigledno da se upravnim
aktom ne dira u pravo tužioca (ne odnosi se na njega), ako je stranka
podnijela tužbu a ima pravo na žalbu na prvostepeno rješenje a to pravo nije
iskoristila, i ako se radi o stvari o kojoj se n emože voditi upravni spor, i ako
već postoji pravomoćna sudska odlika o istoj stvari. Sud može iz ovih razloga
odbaciti tužbu u svakom stadiju postupka. Stranka se uvijek mora opomenuti
da ako ne otkloni nedostatke na koje joj je ukazano njena tužba će biti
odbačena.
Šta sve može tužilac? On može tražiti da prisustvuje nejavnoj sjednici, bez
obzira da li stvar rješava pojedinac ili vijeće. Kod nejavne sjednice nema
rasprave. Sudija mora pozvati ovakvog tužioca, predočiti mu stvar i tužbu,
može nu dozvoliti da nešto dodatno kaže ako ima, tužilac može i dati neke
nove dokaze. Kada sud ocijeni da nema više razloga da prisustvuje sjednici
pušta ga da ide i nastavlja svoj rad. Raniji zakon nije imao nejavnu sjednicu.
Stranka u tužbi i u odgovoru na tužbu može tražiti da se zakaže javna
rasprava, ovo može tražiti u tužbi i u odgovoru na tužbu i ako to traži sud je
mora zakazati. Na raspravu se pozivaju stranke, predstavnik organa uprave
koji je donio akt, s tim da kad ser stranka poziva upozorava se da ponese sve
dokaze koji će dokazati njene tvrdnje iz tužbe. Tok rasprave: sudija izvjestilac
izlaže ukratko predmet (kada je vijeće) a predsjednik vijeća rukovodi
raspravom, tužilac izlaže tužbu, mogu biti i svjedoci. Zapisnik se vodi, a u
njega se unose najbitnije stvari. Takva rasprava ne bi trebala trajati duže od
pola sata. Pošto se zapisnik potpiše, stranke napuštaju raspravu, a odluka se
upisuje u zapisnik (ali ne mora odmah, može i naknadno) u roku od 30 dana.
Ako stranka izostane sa raprave a uredno je pozvana, to ne spriječava sud da
radi – nema odgode, pa čak ako ne dođe ni jedna stranka. Odgoditi se može
ako nema dokaza o urednoj dostavi poziva. U ZUP-u je obavezna lična
dostava. Dostava odluke – stranka je dužna sama doći na sud i preuzeti
odluku jer joj se na usmenoj raspravi saopšti kada će biti izrađena odluka.
Ako je bila nejavna rasprava – može se dostaviti poštom.
Šta presuda sadrži? Uvod (naziv suda, sastav suda,broj i datum, koji akt
pobija, u kojoj stvari, dan kada je održana sjednica), izreka, obrazloženje,
potpis sudije/predsjednika vijeća. Pouka o pravnom lijeku- protiv ove presude
žalba nije dopuštena. Nema pozivanja u ime naroda ili u ime BiH u ovom
postupku. Original presude se čuva u sudu a strankama se dostavlja ovjereni
prepis.
Državni službenik ima pravo žalbe odboru državne službe za žalbu , a zatim
pravo tužbe sudu. Kada se osoba prvi put zapošljava u organima uprave
probni rad traje 6 mjeseci. Ocjenjivanje državnih službenika vrši se svakih 12
mjeseci i rukovodilac organa uprave o tome donosi rješenje. Rješenje se donosi
na prijedlog neposredno nadređenog službenika. U organima uprave mogu se
zaposliti pripravnici i to na jednu godinu.
Naknada za privremeno obavljene poslove – ako državni službenik privremeno
obavlja poslove dakle druge poslove uz svoje- zakon predviđa naknadu od
50%.
Godišnji odmor- rukovodioci imaju najmanje 25 a najviše 36 radnih dana a
ostali državni službenici najmanje 20 dana.
Mjere komisije:
- prestanak radnog odnosa
- javna opomena
- suspenzija prava učestvovanja za unapređenje u
naredne dvije godine (postoje obligatorna i fakultativna
suspenzija)
Svi instituti koji nisu uređeni ovim zakonom uređuju se primjenom općih
propisa – zakon o radu FBiH.
Porodična penzija – (provjeri u zakonu) pravo na nju ima: bračni partner (žena
preko 45, muškarac preko 65 godina), djeca do 15 godina, ako se nalaze na
redovnom školovanju do 25 godina, supruga iz razvedenog braka ako je
presudom za razvod braka utvrđeno pravo na izdržavanje.
Vrste staža:
poseban staž – na njega imaju pravo pripadnici Armije BiH, HVO i policije
koji su uzeli učešće u odbrani BiH i to u periodu od 30.04.1991. –
22.12.1995. godine (računa se u dvostrukom trajanju)
staž osiguranja koji se računa sa uvećanim trajanjem – odnosi se na
osiguranike koji rade na naročito teškim i po zdravlje štetnim poslovima
gdje se ni posebnim mjerama zaštite na radu ne mogu poboljšati uslovi
rada
staž osiguranja sa efektivnim trajanjem - pravo na taj staž imaju osobe
koje rade puno radno vrijeme, nepuno radno vrijeme, osobe koje rade sa
skraćenim radnim vremenom koje se računa kao puno radno vrijeme
penzijski staž – to je staž na osnovu koga osiguranik ostvaruje prava iz PIO
a to je samo za onaj staž koji je plaćen.
Radno vrijeme kod poslodavca traje 40 sati sedmično, s tim da može biti puno,
nepuno (znači 4 ili 5 sati u toku dana) i ta osoba može zaključiti još jedan
ugovor kod drugog poslodavca na nepuno vrijeme kako bi imala puno radno
vrijeme, prekovremeno (10 sati sedmično + 10 sati uz saglasnost zaposlenika).
Prekovremeno ne može raditi maloljetnici i trudnice. Skraćeno radno vrijeme je
puno radno vrijeme ako govorimo o osobi kod koje je cijenjena njena radna
sposobnost od strane nadležnog organa i utvrđeno da ta osoba može da radi
na istim poslovima ne osam već 6 ili 4 sata. Žene ne mogu da rade noću, pod
vodom, zemljom na na ročito teškim i po zdravlje štetnim poslovima. Ako
priroda posla zaht6ijeva poslodavac može napraviti preraspodjelu radnog
vremena npr. Jedan broj dana ili mjeseci radi više a drugi dio manje ili
nikako.
Noćni rad se smatra rad od 22.00 do 06.00 sati (u poljoprivredi do 05:00 sati).
Zaposlenik zažtitu svojih prava može tražiti kod: poslodavca i kod nadležnog
suda (općinski). Kod suda zaštitu može tražiti u roku od godinu dana od dana
saznanja za povredu prava.
1. Vijeće ministara
2. Vlada FBiH
3. Osnivanje organa uprave u FBiH
4. gdje su smještena federalna ministarstva
5. nabrojati nekoliko federalnih ili državnih ministarstava
6. sticanje državljanstva BiH
7. prestanak državljanstva BiH
ORGANIZACIJA UPRAVE
UPRAVNI POSTUPAK
1. načela
2. stvarna i mjesna žnadležnost
3. izuzeće službene osobe
4. stranke u upravnom postupku
5. zapisnik
6. dostavljanje pismena
7. rokovi
8. povrat u pređašnje stanje
9. pokretanje prvostepenog upravnog postupka; skraćeni i posebni ispitni
postupak
10. rješenje i vrste rješenja
11. žalba; rad prvostepenog
organa po žalbi; rad drugostepenog organa po žalbi;
12. vanredna pravna sredstva,
nabrojati i obrazložiti jedno
13. pravne posljedice
poništavanja i ukidanja rješenja
14. kada je izvršno
prvostepeno i drugostepeno rješenje
15. kada je pravosnažno, kada
je konačno rješenje
UPRAVNI SPOR
RADNO PRAVO
1. na koga se primjennjuje a na koga ne primjenjuje zakon o državnoj
službi
2. ko su državni službenici, kako se dijele i koje uvjete treba da ispuni
osoba da bi imala status državni službenici.
3. ko odlučuje o pravima i dužnostima državnih službenika
(rukovodilac, žalbeno odjeljenje ADS i sud)
4. ADS
5. prestanak radnog odnosa državni službenici
ZAKON O PIO
ZAKON O NAMJEŠTENICIMA
1. Ko su namješetenici
2. ocjenjivanje;
3. probni rad
ustavi kantona
zakoni entiteta zakoni Brčko Distrikta
USTAVNI SISTEM
Ustavni sistem – Ustav BiH, Ustavi entiteta, Ustavi kantona u FBiH, Statut
Brčko Distrikta. Poslije ustava, dolaziomo na zakone. Imamo državne zakone,
federalne zakone, kantonalne zakone, zakone RS i zakone Brčko distrikta.
Nakon zakona idu propisi na nivou države, federalni propisi, kantonalni
propisi, općinski propisi, propisi gradova.
Kada se spuštamo sa nivoa države na Federaciju kao entitet, imamo
kantonalno uređenje federacije:
1. Unsko-sanski kanton sa sjedištem u Bihaću
2. Posavski kanton sa sjedištem u Orašju (sjedište kantonalnog suda je u
Odžaku)
3. Tuzlanski kanton sa sjedištem u Tuzli
4. Zeničko-dobojski kanton sa sjedištem u Zenici
5. Bosansko-podrinjski kanton sa sjedištem u Goraždu
6. Hercegovačko-neretvanski kanton sa sjedištem u Mostaru
7. Srednje-bosanski kanton sa sjedištem u Travniku (sjedište kantonalni
suda je u Novom Travniku)
8. Zapadnohercegovački kanton sa sjedištem u Širokom Brijegu
9. Sarajevski kanton sa sjedištem u Sarajevu
10. Kanton 10 sa sjedištem u
Livnu
Zabrane po EKLJP: zabrana mučenja (član 3), zabrana ropstva ili prinudnog
rada (član 4), zabrana diskriminacije (član 14) i zabrana zloupotrebe prava
(član 17).
Donošenje zakona
Odlučivanje o izvorima i visini sredstava za rad institucija BiH i za
podmirivanje međunardonih obaveza BiH
Odobravanje budžeta za institucije BiH
Odlučivanje o davanju saglasnosti na ratifikaciju ugovora
Zakonodavna vlast FBiH je Parlament FBiH koji ima dva doma: Zastupnički
(predstavnički) dom koji se sastoji od 98 poslanika (zastupnika) koji se biraju
na neposrednim izborima tajnim glasanjem, sa izvorne liste svake registrirane
stranke.Dom naroda se sastoji od 58 delegata (izaslanika) i to po 17 delegata
iz reda svakog od konstitutivnih naroda i 7 delegata iz reda ostalih. Delegate
biraju kantonalne skupštine na mandat od 4 godine.
Na nivou FBiH: Ustavni sud FBiH (ustavna kategorija) i Vrhovni sud FBiH
(zakonska kategorija)
Na nivou kantona: Kantonalni sud (svaki kanton po jedan) i općinski sudovi
(ukupno 28) – finansiraju ih kantoni
Na nivou Republike Srpske: Ustavni sud RS, Vrhovni sud RS, Okružni sudovi
(ukupno 5: Trebinje, Banja Luka, Bijeljina, Doboj, Istočno Sarajevo) i 19
Osnovnih sudova
Na nivou Brčko distrikta: Osnovni sud Brčko distrikta BIH (prvostepeni),
Apelacioni sud Brčko distrikta BiH (drugostepeni).
1. U krivičnim predmetima:
a. Da u prvom stepenu sudi za krivična djela za koja je zakonom
propisana kao glavna kazna novčana kazna ili kazna zatvora do
10 godina;
b. Za krivična djela za koja je posebnim zakonom određena
nadležnost općinskog suda;
c. Za krivična djela za koja je Sud BiH prenio nadležnost na
općinski sud;
d. U svim krivičnim postupcima prema maloljetnicima;
e. Da postupa tokom istrage i nakon podizanja optužnice;
2. U građanskim predmetima
a. U svim građanskim sporovima i u vanparničnom postupku
3. U privrednim predmetima
a. u sporovima koji se odnose na prava i obaveze po osnovu pravnog
prometa roba, usluga, vrijednsosnih papira, vlasničkih i drugih
stvarnih prava na nekretninama, te na prava i obaveze proistekle
iz vrijednosnih papira u kojima su obje stranke u postupku
pravna osoba ili fizička osoba koje u svojstvu samostalnog
poduzetnika ili u drugom svojstvu obavlja privrednu i drugu
registriranu djelatnost u vidu osnovnog ili dopunskog zanimanja;
b. u sporovima koji se odnose na brodove i na plovidbu na moru i
unutrašnjim vodama, te u sporovima na koje se primjenjuje
plovidbeno pravo, osim sporova o prijevozu putnika
c. u sporovima koji se odnose na avione, te u sporovima na koje se
primjenjuje vazduhoplovno pravo, osim sporova o prijevozu
putnika
d. sporove iz autorskog prava, srodnih prava i prava industrijskog
vlasništva
e. sporove nastale povodom djela za koja se tvrdi da predstavljaju
nelojalnu konkurenciju ili monopolistički sporazum
f. privredne prijestupe
g. u postupcima stečaja i likvidacije.
4. U drugim predmetima:
a. da vodi izvršni postupak (podrazumijeva i upućivanje na izvršenje
krivičnih sankcija - IKS referat)
b. da određuje mjere osiguranja
c. da obavlja zemljišno-knjižne poslove (može se formirati izdvojena
ZK jedinica izvan sjedišta općinskog suda)
d. da pruža pravnu pomoć sudovima u BiH
e. da vrši poslove međunarodne pravne pomoći, ako zakonom nije
određeno da neke od tih poslova vrši kantonalni sud (kantonalni
sud uvijek radi međunarodnu pravnu pomoć u krivičnim
predmetima, a općinski sud u građanskim predmetima – prema
prebivalištu stranke)
f. da vrši poslove upisa u Registre pravnih osoba
g. da vrši druge poslove određene zakonom
17
Apelacija – žalba; Kasacija – Vanredni pravni lijek
1. Ima devet (9) sudija: šest (6) domaćih i tri (3) stranca. Od šest domaćih,
četiri bira Predstavnički dom Parlamenta FBiH, a dvojicu bira Narodna
skupština RS i tri stranca bira Predsjednik Evropskog suda za ljudska
prava (u Strazburu) nakon konsultacije sa Predsjedništvom BiH.
Nadležnosti ustavnog suda BiH su:
Pojedinac (fizička ili pravna osoba) se može obratiti Ustavnom sudu BiH
direktno, a Ustavnom sudu FBiH ne može. Da bi se pojedinac mogao ovlašteno
obratiti Ustavnom sudu BiH moraju biti ispunjeni slijedeći uvjeti:
1. da se radi o kršenju ustavnog prava
2. da su iscrpljene sve pravne mogućnosti u entitetu i
3. rok od 60 dana od dana prijema odluke suda iz entiteta
SUD BIH
On je i prvostepeni i drugostepeni sud. U krivičnoj materiji za djela iz KZ BIH
nadležan je Sud BiH u prvom stepenu. Sud BiH ima krivično, upravno i
apelaciono odjeljenje.
Posebni uvjeti za sudiju općinskog suda su: diplomirani pravnik koji ima
najmanje 3 godine iskustva u radu na pravnim poslovima nakon položenog
pravosudnog ispita. Mandat sudije je bez ograničenja trajanja. Može prestati
ostavkom, razrješenjem, navršenje određenih godina života.
Posebni uvjeti za sudiju kantonalnog suda su: diplomirani pravnik koji ima
najmanje 5 godine iskustva u radu na pravnim poslovima nakon položenog
pravosudnog ispita. Mandat sudije je bez ograničenja trajanja. Može prestati
ostavkom, razrješenjem, navršenje određenih godina života.
Posebni uvjeti za sudiju Vrhovnog suda FBiH su: diplomirani pravnik koji ima
najmanje 8 godine iskustva u radu na pravnim poslovima nakon položenog
FUNKCIJA SUDOVA
Sudovi sude i kad sud sudi tada ima represivnu i preventivnu funkciju. Sud je
u represivnoj funkciji kada sudi u krivičnim predmetima. Preventivnost se
ostvaruje kroz statistiku i analitiku. Na osnovu toga sačinjavaju informacije za
nadležna tijela (npr. podatak o porastu maloljetničkog kriminaliteta).
TUŽILAŠTVA
Tužilaštvo goni. U reformi krivičnog prava polazni princip bio je da je krivično
pravosuđe vršenje javnih ovlaštenja. Tužilaštvo goni za sva krivična djela,
privatne tužbe više nema, oštećeni ne može više preuzeti krivično gonjenje.
Organizacija tužilaštava
Na nivou države je Tužilaštvo BiH i ono postupa pred Sudom BiH. U njemu
imamo i međunarodne tužitelje. U FBiH postoji: Federalno tužilaštvo FBiH i 10
Kantonalnih tužilaštava. U RS: postoji 5 Okružnih javnih tužilaštava sa
sjedištima kao i okružni sudovi i Republičko javno tužilaštvo RS, u Brčko
Distriktu: Javno tužilaštvo Brčko distrikta BiH.
Glavni kantonalni/federalni tužilac i kantonalni/federalni tužioci. Nema više
zamjenika.
Federalni tužitelj može biti osoba sa 10 godina iskustva u radu kao sudija,
tužilac, advokat ili na sličnim pravnim poslovima nakon položenog
pravosudnog ispita, a mandat je neograničen. Glavni federalni tužitelj mora
da ima rukovodne i organizacione sposobnosti, njegov mandat je 6 godina i
može biti reimenovan.
FEDERALNO PRAVOBRANILAŠTVO
Federalno pravobranilaštvo pruža pravnu zaštitu imovini i imovinskim
interesima FBiH. Kantonalno pravobranilaštvo pruža kantonu, a općinsko –
općini.
Fedralni pravobranitelj može biri diplomirani pravnik sa položenim
pravosudnim ispitom i 10 godina iskustva na imovinsko-pravnim poslovima i
da je stekao ugled stručnjaka u imovinsko-pravnim odnsoima. Federalnog
pravobranitelja predlaže Federalni ministar pravde, a imenuje ga Premijer
FBiH uz saglsnost dva zamjenika, uz potvrdu Parlamenta FBiH.
Obavezna uputstva federalnog pravobranitelja: izdaje ih kantonalnim i
općinskim pravobraniteljima u pogledu primjene federalnih zakona (radi
ujednačavanja primjene federalnih zakona na području cijele FBiH).
U kantonima su kantonalnim zakonima propisana kantonalna/općinska
pravobranilaštva.
ADVOKATURA
To je nezavisna profesionalna djelatnost u skladu sa Zakonom o advokaturi
FBiH. Organizacija: postoji pet regionalnih advokatskih komora i jedna
federalna advokatska komora. Organizacija advokature ne prati kantonalno
uređenej FBiH nego je napravljen po principu regionalizacije:
1. U Sarajevu - za Sarajevo i Goražde
2. U Mostaru - za HNK, Kanton 10 i Zapadnohercegovački kanton
3. U Tuzli - za Tuzlanski i Posavski kanton
4. U Bihaću - za Unsko-sanski kanton
5. U Zenici - za Zeničo-dobojski i Srednjebosanski kanton
NOTARI
Notari su neovisni nositelji javne službe. Obavljaju tri vrste poslova: