filozotska fF] bbioteka Ure bite BRANKO BOSNJAK, MILAN KANGRGA GAJO PETROVIC, PREDRAG VRANICKI Tadaje TRO »Naprijede Generali dieektor ANTUN ZVAN Glevai uredaile MILAN MIRIC MARTIN HEIDEGGER BITAK I VRIJEME Provo + wiemalloge HRYOJE SARINIC Uvod u »Sein snd Zeite GAJO PBTROVIC sepeled ZAGREB, 1985Nar eriinala SEIN UND ZEIT Martin Heidegger Funfichate, an Hand der Getamtausgabe dutchgesehene Auflage sit den Randbemerkungen aus dem Handeremplar des Awtore jim Ashang Qa Nene Veg Ting 1979 SADRZAJ Gajo Petrovié: Uvod u »Sein und Zeite . . . XII Dobrito Aranitovié: Heidegger u Jugoslaviji (ibliografija 1937—1984) Wwod Ekspozicija pitanja 0 smislu hitka Prvo poglavije [NU2NOST, STRUKTURA I PRVENSTVO ‘DITANIA 0 BITKU § 1. Nutnost izrtitog postavijanja pitanja o bitka § 2. Formalna struktura pitanja o bitku . § 3. Ontolotko prvenstvo pitanja o bitku . § 4. Ontigko prvenstvo pitanja o bitku Drugo poslavije DVOSTRUKA ZADACA J OBRADI PITANTA 0 BITKU ‘METODA ISTRAZIVANIA 1 NJEGOV NACRT § 5. Ontofoska analitika tubitka kao oslobadanje horizonta za jednu interpretaciju smisla bitka $v. Zadaca destrukeije povijesti ontologije 7, Fenomenoloska metoda istrativanja . ‘A. Pojam fenomena . B.Pojam logosa . |. . Pred:pojam fenomenologije § 8. Nacrt rasprave cxxxV BBReeNeSPrvi dio. Interpretacija tubitka s obzirom na vremenost Weksplikacija yremena kag transcendentalnon iorizonta pitanja o bitku Prvi odsjetak PRIPREMNA FUNDAMENTALNA ANALIZA TUBITKA Prvo poslavije EKSPOZICUIA ZADACE PRIPREMNE. ANALIZE TUBITKA § 9. Tema analitike tubitka $10, Raxgranitenje analitike tubltka prema antrope- logili, psihologiji i biclogiji . . $11, Bgistenciaing analiuka 1 imerpretacja. prim tivnog bia, Potetkoce oko debivanj Jednos »prirodnog Pojma svijetac 56 Drugo poslavije BITAK-USVIETU UorcE KAO TEMELINO USTROSSTVO BITKA 512 Skea bitkawsvijetu ix orijentacie na ubitak kao tay 8 $13 Rgeemplifkacija ubitka na Jednom fundiranom modusu. Spomnavanje svijeta . 66 ‘Treée poglavije SVJETOVNOST SVIJETA $14. Ideja.svjetovnosti svijeta uopée - .. 0 A. Analiza okolnosvictovnosti i svjetovnosti wopée § 15. Bitak bida koje susrede u okolnom svijem . 75 § 16 Sukiainostokoing sete sa sito, koja se Javlja kod unutarsvjetskog biéa. a $17 Uputa 4 zak bebe ae § 18 Svehovitost i matajaost; svjetovnost svijeta § 19. Odredenje vsvijetae kao res extensa . . . 101 § 20, Temelji ontolotkog adredenja asvijetae . . 104 $21 Hermenowicka dikiija tarteiske entlogie vevijewe ss : ~ 107 C. Okotsko okolnog svijeta i prostornost tubitka § 22, Prostomost unutarsvjevski Priruénoga* 115 § 23 Prostormost bitkausvijem 2). |. 8 § 24. Prostornost tubitka i prostor . Do. Bs Cetvrto poglavije BITAK-USVIJETU KAO SUBITAK I SAMOBITAK. »SE- § 25, Polazitte egzistencijalnog pitanja o Tko tubitka . 130 $26, Swtubitak Drugih i svakidagaji subitak .. 133 §§ 21. Svakidainji samobitak i Se 7 ie Peto poglavije UBITAK KAO TAKAY § 28, Zadads tematske analize wbitka . 148 A. Bezistencijalna konstitueija Tu § 29, Tubitak kao suvstvovanje . - - 1 § 30. Strah kao jedan modus Euvstvovanja. |. < 159 § ML. Tubitak kao razumljenje . . 5 2 § 32 Razumljenje | inlaganje | 2 169 § 33. Iskaz kao dzvedenf modus izlaganja | |. | 175 § H Tubitak i govor, Jedk. = te + Se sje Ao Je tor upotriebio w eoriu kao ieee prema ‘one tp niga, urea Su Prijvada, radi prepednot f precizog Fac [evan fetta, spisne sve Potts Slovo (pre)B. Svakidainjé bitak Tu i propadanje tubitka § 35. Naklapanje gobo 53 § 35. Znatibelja bo 4G § 37. Dvosmislenost boos '§ 38 Propadanje I batenost . | Sesto poglavije BRIGA KAO BITAK TUBITKA § 3. Pane o eve cjlovitoststrukture celine tubitka § 40, Temeljno éuvstvovanje teskobe kao sein 080. bita dokuéenost tubitka $41. Bitak tubitke kao Briga § 42, Potvrda egristencijalne interpretacije tubitka kno brige ix predontolotkog samoiiaganja tubitka, : § 4. Tubltak, svjetovnost 1 realnost 2) Realnost kao problem bitka i dokazivost svanjskog. svijetae 7 ») Realnast kao ontolodxi problem _ ©) Realnost 1 briga : $44, Tubitak, dokugenost 1 istina 4) Tradicionalni pojam istine i njegovi onto- Toki temelji ») Tevorni fenomen {stine i porijekio tradicio. rnalnog pojma istine. - ‘) Vista bitka istine i pretpostavka istine | Drugi odsjetak TUBITAK I VREMENOST $45. Rezultat pripremne fundamentalne analize ubit. 1 nada Jed ievorne etn interpre tacije tog bica 19 14 197 199 205, 209 Lan 224 238 22 $46, sa. 48, 549, $50. 531. 532. $3. 554 $55, $56. 857 58. §9. 560. Prvo poglevije MOGUCA CLIELOST TUBITKA 1 BITAK PRE SMRTI Prividna nemoguénost ontolofkog zahvacanja i ‘odredenja cijelosti sukladne tubitku Tekusivost smrti Drugih i mogucnost zahvaéanja Jednog cijelog tubitka . os Nenamirenost, svréetak i cjelina Razgranigenje egristencijalne analize smrti pre- ‘ma mogucim drugim interpretacijama tog feno- ‘Skica egzistencijalnoontoloske strukture smeti Bitak pri smrti i svakidainjost tubitka . Srakidan tak pot srdetku 1 potpunt ee stencijalni pojam smrti . : Egzstencijani projekt pravoga bitka pri smti Drugo poglavje TUBITKY) SUKLADNO POSVJEDOCENIE PRAVOGA MOCLBITI I ODLUCNOST Problem posviedatenja prave exzstencijke moguénosti . Eguistencijlnoontolotkl temeli savjesti Zov kao karakter savjesti . Savjest kao zov brige Razumljenje zaziva i krivnja - Egzsteneljlnaintrpetacin svjst | velerno falaganje. savjesti Exzistencljalna struktura pravoga Mosibiti po: svjedoéenog u savjest, + 310 268 2m mm Ee 295 a2 318 30 36‘Trete poglavije PRAVO MOCLBITL.CLIELIM TUBITKA 1 VREMENOST KAO ONTOLOSKI SMISAO BRIGE § 61, Skica metodskog kornka od omedenja prave cije- losti sukladne tubitku k fenomenskom razothri- vanju vremenosti . § @. Bgristencijski pravo ott tuba kao ‘istréavajuca odlunost ter egzistencijalne analize uopée § 64. Briga i individualnost . 5.65. Vremenost kao ontolofhi simisao brige $6, Vremenost tubitka i iz nje ponikle zadace izvor nijeg ponavijanja egzistencijalne analize . Cetvrto poglavije \VREMENOST I SVAKIDASNJOST § 67. Temeljna sastojina egzistencijalaog ustrojstva tu- Ditka i skica njezine vremenske iacerpretacije . § 68. Vremenost dokaxSenosti uopée 4) Vremenost razumljenja b) Vremenost éuvstvovanja ©) Vremenost propadanja 4) Vremenost govora - § 0, Vremenost bitkaarsviets i problem transoenden- tmosti svijeta ‘) Vremenost Smotrenog, brigovanja smisao modificiranja smotrenog us teorijsko otkrivanje unutar svjetski Fostojecega : 9) Vremenski. problem transcendentnosti svi jeta . § 70, Vremenost prostorostisukladne tbith § 71, Vremenski smisag svakidatnjosti tubitka Les 8 a ° 353 361 316 30 . 381 382 37 398 405 a4 a7 2 Peto poglavlje \VREMENOST I POVISESNOST 472 Epdistencialooontlotka ekapor!ja problema povijesti § 73. Vulgsrno sauna pow i “ceatinie tubitka § 74 Temeljno ustrofstyo.povijesnosti 515, Povijesnost tubitka i svijecpovijest . . § 16, Egzistencijaino porijeklo historije iz povijesnosti ubitka . . Povezanost provedene ekspouicije problema pov fesnost sistativanima W. Dit dehama ofa Yorcka = Sesto poglavije \VREMENOST I UNUTARVREMENSKOST KAO ISKON VULGARNOG POSMA VREMENA § 78. Nepospunost provedene vremenske analize tubitka 7 579. Vremeoost tubitka 1 brigovanje o vremenu 8 6, Vijome Holim se bani brigvanje 1 unutarre menskost oo § 81, Unutarvremenskost i geneza vaterne8 pojma vremena : : § 12, Odudaranje egistencljaincontofoske sveze vre- menosti tubitka i svjetskog vremena od Hegelova shvacanja odnosa izmedu vremena i duha ‘) Hegelov pojam vremena . >) Hegelova interpretacija povezanosti izmedu vyremena i duha § ©, Egalstencijainowremenska analitika tubitka i fun damentalnoontoltko pitanje © mis bike ope. Poredbeni rjetnik termina i izraza Kazalo imena De Regist gee 451 - 459 461 461Gajo Petrovié UVOD U »SEIN UND ZEIT« 1. Prethodna napomena Martin Heidegger jedan je od najvecih mislilaca 20. stoljeca, njegov Sein und Zeit — jedna od najznaéajnt ji filozofskih knjiga naéeg vremena. Ovakav sud moze ‘se udiniti suvige oprezan onima koji u Heideggeru vide bez konkurencije agjveveg medu misliocima naseg vre: mena, a u Sein und Zeitu neosporno najznaéajniju fi lozofsku knjigu 20. stoljeca. Sud se moze utiniti suvite benevolentan j nekrititan onima koji u Heideggeru vide samo Konzervativea ili moda éak opsjenara, a u Sein und Zeitsa biblija suvremenog filozofskog iracionalizma { mnenaudnes filozofije. Ali — u filozofiji je nemoguce pomiriti sva misljenja, pa je bolje da se zadovoljimo (a okviru ovog uvoda samo preliminarnim i djelomic- shim) specificiranjem i obrazlaganjem viastitog. ‘0d objavijivanja Sein und Zeita prosio je pedeset i sedam godina, pa se mote reti da se na§ prijevod pojavljuje s prilignim zakasnjenjem. To zakasnjenje ni Je tako straino: intenzivnije prevodenje filozofskih dje- ja na hrvatski ill/i srpski zapotelo je tek postije dru- g0g svjetskog rata (filozofska djela prevedena do rata mogu se lako irbrojati na prste), pa tu jo§ uvijek po- stoje velike praznine (jo$ uvijek'u prijevodu nemamo eka od najanaéajnijih djela Platona I Aristotela, kao nj — da spomenem i jedan primjer iz naSeg stoljeca — Ideje 2a jednu Cistu fenomenologiju i fenomenolosku filozofiju E. Husserla). Ipak, u meduvremenu su kod rnas prevedena i objavijena ne samo neka manje zna- Gajna djela drugih autora, nego i neka manje kapitalna djela samog Heideggera. Kao izvjesno opravdanje mo- Ye svakako poslutiti tetina prevodiladkog zadatka Stoga Sein und Zeit postavija svakom moguéem prevodiocy fa bilo Koji jezik. Treba istadi da ni u zemljama s bo- ¢gatijom filozofskom tradicijom Sein und Zeit nije od- mah preveden, djelomicno 7bog tesko¢a prevodenja, a djelomigno i zato Sto njegovo znatenje nije odmah shva- Geno i priznato. Prvi prijevod Sein und Zeita na bilo Koji jezik bio je onaj japanski objavijen 12—13 godina nakon objavijivanja originala (1939—1040), a zatim su, tuz joS nekoliko prijevoda na japanski, u nejednakim raz: ‘macima uslijedili prijevodi na Spanjolski (1951), tali- Janski (1953), engleski (1961) i francuski (1963). Koliko Imi je pomnato, ovaj na8 prijevod ipak je prvi komple- tan prijevod tog djela na jedan od jezika Koji se ne smatraju »svjetskime. »Obotavatelfi« i smrziteljic Heideggera slatu se me- usobno, kao i's onima §to u stavu prema Heideggeru Stoje »po sredinie, bar u jednom: Sein und Zeit je jed- no od najtezih djela filozofske literature. Upravo zbog. te njegove »specifi¢nostie rado sam prihvatio prijed log izdavaéa da za ovo izdanje napi’em ne8to duzi uvod. Glavni je zadatak ovog uvoda da éitaocu omoguéi bo- je shvaéanje Heideggerovog djela, a napose da ga po takne na padljivije Gitanje i samostalno razmisljanje 0 pitanjima Sto th djelo pokreée. Kritika filozofskog dje [a pretpostavija njegovo shvaéanje, a ovo se postize in terpretacijom, Ali ni interpretacija i shvaéanje filozof- skog teksta nisu moguéi bez kritidkog stava i krititke analize. Interpretacija kao interpretacija nuino je kri titka i prerasta w kritisko raspravijanje, a ukoliko po- kuSava ostati samo pri sobjektivnome ‘razjaSnjavanjuy ssmislae zatajuje i Kao interpretacija. Stoga ni ovaj livodni pokusaj interpretacije nije zamisljen samo kao fneko neutralino razjaénjavanje Heldeggerovih teza, ne- 20 takoder i kao KritiGko razmatranje ajegove zamisli i njene realizacije, pa mislim da on mote biti od nekog. interesa ne samo 7a one Koji tek 2ele da se suvedu« Sein und Zeit, nego 4 za one Koji su to djelo veé studira- Hii imaja svoju sinterpretacijus, Naravno, od ovakvog formalno dugatkog, a s obzirom na zadatak prekratkog x uuvoda ne mote se otekivati ni potpuna interpretacija ni Svestrana krttka analiza tog slgenog i gusto pisanog djela. ‘Napose treba istati da je ova uvodna interpretacija unaprijed zamisljena kao disproporcionalna. U_svom Sein und Zeitu Heidegger je dosta opSirno razjasnio svoju temeljnu zamisao i pitanja (glavno i parcijaina) kojima ée se baviti. Najveci dio knjige posvecen je ‘medutim elaboraciji odgovora (doduse samo na dio glav nog pitanja), Smatrajuci da je razumijevanje pitanja Kojima se Heidegger u svom djelu bavi pretpostavka za razumijevanje sodgovorae, mi emo kritiékom raz- matranju pitanja dati prednost pred raamatranjem od- ‘govora. To ée imati za posijedicu izvjesnu disproporcio- nalnost (u odnosu na proporeije Sein und Zeit), ko- ja bi u nekoj zascbnoj knjizi o Sein und Zeitu mogla Biti sporna, ali mi se u ovakvom suvodue ini opravda- na j praktidki neizbjeéna. Kako je poznato, Sein und Zeit nije ni prvo ni posljed- nje Heideggerovo djelo, Prij und Zeit, w razdob- Aju 1912-1917, on je objavio dvije knjige i vise manjih tekstova.' Poslije Sein und Zeit-a (1927) objavio je de- setak knjiga i velik broj manjih rasprava, a poslije nje- gove smrti, u sklopu mjegovih sabranih djela Sto ih iz daje Vittorio Klosterman, izishi su vee dosad brojni anatajni tekstovi dosad nepoznati ditalatko} javnosti prije svoga tekstovi njegovih univerzitetskih kolegija, dijelom iz vremena prije 1927, a jof vide iz vremens poslije 1927. Nema sumnje da svi ti raniji i kasniji ra dovi mogu pomoéi boljem razumijevanju. Sein und Zeita, a neizbjeino se javlja i pitanje o mjestu i za Benju Sein und Zeita u sklopu Heideggerovog cjelokup. nog opusa. Da ti je Heidegger u svojim kasnijim rado- vima (napose u radovima tzv. sdruge fazee) samo kon- sekventnije razvijao i produbljivao osnovne ideje Sein und Zeita ili ih je, naprotiv, bitno mijenjao? Mote li se tu govoriti 0 misaonom napretku ili prije © nazatku? © tim radovimma vidi w mom tekstu »Mladi Heideggere, Tre- 4 program, Beograd, bro} 2/191, str. 35916 xvwa uta tind lini J paras Sn be twa el te | a Sat frien aes Malt Ps Ls fe moe, ie wore : si tae ks el eee 0 set ae sam tes El a ack ie Deh scm i ar fale Ege ne mt ase Ps Se i Seren amet ae it fe Slee Peed a he se ol st Cec ek ean ets te a oobi ici ale sna, W Dies, ete ye Ee eS ee cla He iphone « mele, tele pit be ele ame er ea eae aa Gi eae sree 2 ot ee eee ea sia aise ea ans sen ei dt a gs eas pees nog ee ras ge uve dodirau Eeinom oblik. oe Monts Heidegger, valk interpretator valikih rast rack nije vio samo od interretacle drug fozot ia Je bo tamo 2a iterpretacju. Duhovna ima na Be cena, T'napose. dunowna klima dvadesetin goa x na, btno je utjecala na formiranje njegovihfilozofskib ogleda kako su se izrazil u Sei und Zeit, alt on al Je bio pasival rezultat te kllme mi prethodnih Slozoij, ego. je razvio vastitu originalnd misao i u_jednom frenutl doiao do. zakljuéka da od ajegova misljenja zavisi duhowna sudbina’Zapada’ | mogacnost istinski Tudskog bivstvovanja. O wremenu u kojem je Zivio pi S20 je djelomiéno sumomorezignirano, a djelomiéno zadiljeno, u_potetk —'s napomenom da gs ne ll mijenjai, zatim, kraée wijeme, s uspaljenim poaivima 2a odluéna akeiju, 1 najzad, najdute, = pozivor na po- Stepend misaonu pripremu promjene. Sta Je u tom po- sledu Sein und Ze: neutraina fenomenoloska deskrip- tija iz koje svatko mode izvuci zakljucke koje Ze, krtika postojeceg svijeta | zahtjev za njegovu promjent i Koncervativna obrana statis quoa? Sia je Sein und Zeit govorio wement u Kojem je nasta0, a Sta mole (ako mote) da nam kage danas, nakon nacizma | sta Viniama, nakon drugog svjetskog rata i dugotrajnog smnimoge razoblja ispunjenog slokalnim ratovimae 1 utevima, revolucljama 1 Kontrarevolucljama, prospe Hietom i bijedom, uletima nade (kao 1968) i beznadem, progresom tebnike 1 nasijem —u danagnjim sivim i Danalnim osamdesetim godinama s njihovim nemasto vitim skrizamae? Pltanja ove vate takoder bi trebalo Farmotrt, a morat ce ostati tek na marginama ov teksta. : 2 U ovom sUvodue neéu se, osim inuzetno, osvrtati na dosed objaviene radove o Heideggers. To’ ne znati da fe taka literatura oskudna, odnosno malobrojna. U dv Je knjge bibligraije o Heideggeru, koje je_priredio HansMartin Sass, a koje seZu do 1942. godine, rabilje. eno je bliza éetii hiljade radova o Heidegger, a bi biografija za nekoliko narednih godina (do 1978), ob- javijena u asopisu Zeitschrift fir philosophische For Schung, donosi Js oko 700 naslova® Sveobubvatna bi * HansMartin Sass, Heidegger Bibliographie, Verlag Anton Hain, Melseaheim am Glan, 186, 182 8. — Hans-Martin Sass, Matcralion zur Heldeggcr Bibliographic. i917—1972, Verlag. AD 1 Bia twtjeme abliografija 2a najnovije razdoblje nije mi poznata, ali tupravo u posijednjim godinama u nekim je zemijama (dao npr. SAD) literatura o Heideggeru brojaija ne- go ikad. Velik dio literature vise je informativan if Spologetski, bez veée vrijednost, all po mom misljenju see osta’zanimljivih i vrijednih radova. Sam Heideg: ger imao je vrlo lose miBljenje 0 toj apologetskoj lite faturi, Sto je doslo do izrazaja i u mekim njegovim jav him izjavama. I u razgovorima s piscem ovih redake Heidegger je vide puta iznosio negativno misljenje 0 #03 bogatoj literaturi u kojoj se bez stvarnog razumijevanja uznosi njegova misao, twrdeci da on te tekstove ne moze Stati, S cudenjem sam ga pita zasto me chrabruje (kao $10 je, uostalom, ohrabrivao i mnoge druge) da pile o njemu, kada 0 svim dosad objatijenim rado- Vima ima lose misljenje, a on mi je objesnio da me po- tige samo zato Sto sam najavio kritigko razraéunavanje 's njegovim glavnim pitanjem, a to je jedino Sto bi on, Konaéno, htio protitati, Na Zalost, ni ovaj uvod sigur ho nije takvo Tazraunavanje Heideggerom kakvo je ‘on sam Zelio, nego moida tek potelak jednog buduceg potpunijeg kritigkog razmatranja. ‘Najzad treba istaci da ée u ovom uvodu biti rijet © onom tekstu Sein und Zeita koji je za Heideggerova Zivota (izmedu 1927. 1 1976) objavljen u ukupno trinaest izdanja. Ova je napomena potrebna zato Sto je u me duvremenu posthumno u sklopu Heideggerovih sabra- nth djela izislo i novo izdanje Sein und Zeit-a u kojem Ton Hain, Misenbei am Glan, 1975, 226 S. — Frangois H, La ton Mhamwa, Martin Heidegger, »A Bibliographic Essay Paes Zeischnft fr philosophische Forschung. Band 3, REF Ottaver Dezember 198, S. 62456, — Tek u tok Stam Hr og veksia imao sam priliku vidjeti KaJigx: Hans-Martin BAN? Rlartin Bledegeer, Bibliography and Glossary. Published a eo ai ts bibligrafija nije porpuna (aabiljezeno je, Gil se mS uposlavensish radova 0 Heidegae). e— pox posebun aruaks tab jen — Seino vila Se eee ie Selle Necniajnjer ai pravijaju sneke starije Stamparske pogreske koje is- Te snc, wus no tt ene a Heteegerone pnd See ona woke pion un ete pointe Sn Za Sopa te magnus Jeane oceania Uroidk te danja, Friedrich Wilheim von Hermann objasnjava, da $e lips pe elgg one at Tazloga da mu ne vjerujemo, Medutim, smatrao sam Treads Nodtacls eptjets ae ean abuses tno dae bale dase Sette nae anes Jeiprevle | poja u onom bla ofem se 2a Sedurons stoke padrt gosina ponte os nittacton fk at date se paetle wecavetlol Tuer itae Rismeyes i bla sono jain dskuia, Ne bit aane abo se Heldemsro rane primes ispravke radi srazjasnjenjae dodaju u nekom od kasni ARiinhsae biatch See Heldbtatrose etboe pein Sry eacae ers aap Jeitacta to ofl je Hedeppe naka tnerpretr iol eo an ome re egvo rave jc jedan a trope mit fe 98) wad poet originalnog teksta Sein und Zeit-a. , a 2. Osnovna zamisao: fundamentaina ontologija Motivaciju i osnovnu zamisao Sein und Zeita Hei degger je saéeto izrazio u nekoliko revenica ves na pr voj stranici svog djela: »Imamo Ii mi danas neki odgo- Vor na pitanje o tome Sta mi zapravo mislimo pod rijegju sbivstvujudi«? — Nipotto. Tako, dakle, treba iz- nova postaviti pitanje o smislu bivstvovanja, Jesmo i danas bar u neprilici Sto ne razumijemo izraz »bivstvo- vanje«? Nipoito, Tako dakle treba prije toga najprije probuditi razumijevanje za smisao tog pitanja. Kon- kkretna izrada pitanja 0 smishu »bivstvovanjae namjera je rasprave Sto slijedi. Interpretacija vremena kao mo-‘guceg horizonta svakog razumijevanja bivstvovanja uop- Ge predstavlja njen prethodni cilj (SZ 1 U ovih nekoliko retenica Heidegger je jasno nazna- Go pitanje kojim Ge se u svojoj knjizi baviti (pitanje 1 smisin bivstvovanja), razloge zbog kojih se tox pita hija. pribvatio (mi danas ne samo Sto ne znamo $0 mi; Simo pod rijegju »bivstvujuci«, nego nam to éak ni hajmanje ne smeta), naéin na Koji ce ga tretirati (Po Staviti ga, probuditi razumijevanje za njegov smisao, Konkretno ga elaborirati) i prethodai cilj na koji ée se usmjeriti (Interpretacija vremena kao moguéeg ho- tizonta svakog razumijevanja bivstvovanja). (Ova sadeta naznaka svakako nije dovoljna, pa Hei degger u uvodnim poglavijima Sire razjasnjava svoju za- ‘misao, Tu se pokazuje da je skonkretna izrada« pita- ja o smislu bivstvovanja moguéa samo u okviru jedne nove Koncepeije filozofije — u sklopu shvacanja filo zofije kao suniverzdne fenomenoloske ontologijee — i ux pomoé jedne nove filozofske =discipline« —- »fur damentatne ontologijes ‘Sein und Zeit zamisljen je kao fundamentalnoontolo ka rasprava, U vise mahova Heidegger izritito istige {da je namjera njegova istrativanja fundamentalnoonto- oskas Fundamentalna ontologija — po Sein und Zeit ije jedina moguca omojogija, ali je po svom rang ianad (li ispred) svih ostalih. Ona je ontologija »iz koje tek mogu proiziéi sve ostales. Zajedno s tim (nefunda- mentalnim) ontologijama, koje iz nje izvira, ona cin: suniverzalnu ontologijus. * ha Martin Heder Seb und Ze, Sebeteutvernderte ‘ge Ba Niamey Weta, hinge, 9&1 v Heldegperoveimae se Aseviitang | oausarbeltenepreyo- eins rca dart nanborje,Sdnoan saree Yn a ht, Ths "part ait aber die voregmde Unersuchung night. Thre Aine en fas dametalntoogichen (32. Usp. tk aoe Se Tako je ontologija u Sein und Zeitu jos shvaéena kao naukat, ona se vee tu bitno razlikuje od svih ostalih nauka. Dok se sve ostale nauke bave bivstvujucim (das Seiend), te se medusobno razlikuju po tome koje po Gruéje bivstvujuéeg proutavaju, ontologija ne proucava ni neko posebno podrudje bivstrujuceg ni opéa svojstva svoga bivstvujuéeg. Njen je predmey bivstvovanje biv- / -styujuceg. (das, Sein des Sefenden)? Ona razgraniguje Bivstvovanje (das Sein) od bivsivujuteg (das Seiende) # otkriva smisao bivstvovanja (der Sinn des Seins). Pi- tanje o smislu bivstvovanja osnovno je pitanje ontolo- Bije i filozofije uopée, Metoda, natin tretiranja (die Behandlungsart) ovog pitanja je fenomenologija, a nje- na se bit mote sazeto izraziti maksimom: »Ka samim stvarimale (22u den Sachen selbst!«) Ontologija i fenomenotogija nisu dvije swari koje bi ‘se mogle odvojiti. Ontologija je moguéa samo kao fen0- ija’, a fenomenotogija po svom sadrZaju nije nista drugo nego ontologija? Ontologija i fenomenologi- ja, dake, nisu dvi razlitite filozofske discipline, ali one nisu ni jedna filozofska disciplina medu mnogim drugi- ma. Ova dva naziva karakteriziraju samu filozofiju po predmetu i natinu tretiranja, Filozofija je wriverzaina fenomenolo8ka ontotogija. (SZ. 38) U Sein und Zeitu Heidegger nema ambiciju da raz- vije ii izlodt eijetu univerzainu fenomenolosku ontolo- siju. Svojim zadatkom on tu smatra izlaganje odnosno U kasnijin djctima Heidegger rszdvaja i suprotstavja fil ofa nauku, Tako vee uUvodu u metaieieu, predavanom 1935, Heidegger tvrai da Mozofija nije nauka ntl nesto Sto se mode stavitiu ist fed s naukom. Ona stolfIspred svin nauka, w itor edu s pjesnittvom (vidi Einfahrung in die Mevaphysi,, Max Nemeyer Verlag, Tabingen, 1953, 'S, 20). *Razliku iamedu bivstvovan)a J Diveerujates Heldoreer de kas- nie ea netloiom rason= (oie oatabesche ile TPhinomenologe ist Zugangsart zu dem und die auswelsende ‘Restimmangsart dessen, was Thema der Ontologie werden vol, schaft vom Sein des Selonden — Ontologies. (SZ 37)stvaranje fundamentalne ontologije kao odluénog dije- la ij aspekta univerzalne fenomenoloske ontologije. Na pitanje Sta je ta fundamentalna ontologija Heidegger, kkako se Cini, daje dva razlitita odgovora. S jedne stra- ne, on pise da fundamentalnu ontologiju éini egzisten eijaina analitika tbivstvovanja.” S druge strane, on istige da problematiku fundamentalze ontologije cist pitanje o smislu bivstvovanja uopée, te da analitika tu bivstvovanja treba samo da pripremi tu problematik ‘Ako bismo pretpostavili da je egzistencijalna anal ka tubjvstvovanja porpuna ontologija onog posebnog, inwetnog bivstvujuceg koje se naziva tubivstvova, njem (das Dasein), onda bi iz prvog odgovora proizla- zilo da je fundamentalna ontologija samo jedna od po ‘sebnih ontologija, kojo} medu tim ontologijama pripada privilegirani poloZaj zato Sto je njen predmet jedno ‘ha neki natin privilegirano bivstvujuce. Ako bismo prihvatili proSireno tradicionalno shva¢a- je da se problem 0 smislu bivstvovanja uopée moze tretiratl u okviru jedne zasebne opée ontologije, onda bismo drugi odgovor mogti protumaciti tako da funda mentalna ontologija i nije nista drugo neyo ta opéa on. tologija, ontologija bivstvujuceg uopée. Tada bismo mogli prigovoriti Heideggeru zbog nedo- sljednosti ili bar nejasnose i postaviti smu pitanje: Sta je zapravo ta fundamentalna oniologija? Neka privile- sSloga se fundamentaina ontologija {die Furdamentalontoto. fic), iz Koje sve druge tek mogu protic, mora potraniti u es. Estenciiatnoj anelifetublostvovanja [in der existencalen Ang ute des Daseins).« (S213) — oAll sada se pokazalo da onioly ‘ka analitka tublestvovanja (die ontologische Analytik des Dx. ‘cins] uopce fini tundamentaln ontelogja (dle Fundamentalon- Tologie, da prema tome tubivstvovanje (das Dasein} fungira ka, tne bivstvujuce [Seende) koje treba nacelno prethodao upitatt $"Gbsirom na njepovo bivstwovanje [Sein (82 18). Analtka tubWstvovanja, Koja. prodire. do fenomena brige, ‘reba da pripremi fundamentalngontolofku problematiku, panic © smislu bivstvovanja wopce (SZ 183) — Usporedi { naslov Do Sedaier paragrata prve polovine Sein wid Zeita: a} 83. Dic existenaialzetiche: Analyte das Daseins und die fundamental ‘ontoogische Prage nach deme Sie vow Sete hberhatpes (SE 438) girana sposebnax ontologija ili naprotiv »opéax ontolo- Hija? Ili motda zbro} odnosno sinseza privilegirane po- sebne i opée ontologije? Heidegger bi odgovorio da fundamentalna ontologi nije ni prvilegirana poscbna, ni opéa ontologija, mi 2br0j inteza ovih dviju, da nikakva opéa ontologija ne ‘oie zascbno postojati, da je ontofogija privilegiranog tvujuéeg (tubivstvovanja) moguéa, ali da ona nije identiéna s analitikom tubivstvovanja, te da fundamen- talna ontologija nije nikakav zbroj ni sinteza razlicitih ontologija (ni pogotovu neka sinteza ontologije i filo- zofske antropologije) nego jedna jedinstvena fundamen: talna ontologija, Koja ima za temu ontoloskionticki od- ikovano (ausgezeichnete) bivstwujuce, tubivstvovanie (das Dasein), ali ujedno dopire do kardinalnog proble- ma, do pitanja o smishs bivstvovanja uopee? ‘Ova Koncepeija fundamentalne ontologije ostaje me- utim jo8 uvijek jako nejasna ako bar prethodno ne razjasnimo osnovne pojmove na kofima ona potiva: po move tubivstvovanja, egzistencije i egzistentijaine ana re: ‘Terminom »tubivstvovanjes (sdas Dasein«) Heidegger ne oznatuje neki poseban »natine ili »vrstuc bivstvo- vanja, nego jedno odredeno bivsivujuce (ein Seiendes). sTubivstvovanjee je u Sein und Zetia naziv 2a ono bi stvujuce koje smo mi sami, a obigno ga nazivamo »¢o- vjekome (oder Mensche). Ali, ako je »Daseine (stubivstvovanjes) samo drugi za Govjeka, zaSto se Heidegger ne_zadovoljava uobiajenim svakodnevnim nazivom sder Mensche (oo vjeko? I ako su ga neki razlozi ves naveli da uobita- jeni svakidainji naziv zamijeni neobiénim, struénof- ozofskim, za8t0 se terminom stubivstvovanje« cznaguje jedno odredeno bivstvujuée, a ne neko odregeno biv- ain der geyebenen Erliuterung der Aulyaben der Ontologic ‘entsprang die Nolwendighet einer Fundamentalontologie, die das {Satoloischrontisch ausgezcichnete Seiende 2um Thema hat, das Basein, so zwar, dass sie sich vor das. Kardinalproblem, die Frage ach dom Sinn von Sole dberhaupe Oringt« (SE 31) xxistvovanje? Ne bi li za ono bivstvujuce koje se tu misli bolje odgovarao izraz stubivstvujuéee (sdas Daseiendes)? ‘Sam Heidegger eksplicite ne postavlja sebi ovo pita- ajeprigovor, ali da ga on ima u vidu pokazuje njegovo obrazlozenje termina stubivstvovanjes (»Daseine) i pre- Lminarno razjainjenje onog bivstvujudeg koje je tim terminom oznaceno, On naime istige da tubivstvovanje nije jedno obiéno bivstvujuée pored svih ostalih. Ovo bivstvujuée bitno se ontitki razlikuje od svih ostalih, Jer je ono jedino bivstvujuée Kojem se u njegovom biv- Stvovanju Zadi o samom tom bivstvovanju.® To znati da ovo bivstvujuée ima u svom bivstvovanju bivstvovni odnos (ein Seinsverhiiltnis) prema tom bivstvovanju, da ‘ono na neki natin razumije sebe u svom bivstvovanju. Drugim rijetima, jedna od bivstvovnih odredenosti (Seinsbestimmtheiten) tubivstvovanja jest razumijeva- nije bivstvovanja (Seinsverstiindnis).4 ‘Mozemo, dakle, reci da, je ontivka odlika tubivstvo- vanja u tome 310 je ono ontélosko ili, ako naziv onto logija rezerviramo 2a eksplicitno teorijsko pitanje o stni- ‘lu bivstvovanja, predontolosko, PredentoloSko razumi- Jevanje bivstvovanja bitna je Karalteristika tubivstvova- ‘ja, a eksplicitno pitanje o smislu bivstvovanja samo je radikalizacija tog predontoloskog razumijevanja. T upravo zato Sto se ovo bivstvujuce bitno razlikuje od svega ostalog bivstvujuéeg, zato Sto se odredenje biti (Wesensbestimmung) ovog bivstvujuéeg ne moze izvr- Siti navodenjem nekog stvarnog svojstva, zato to je ® sTubivstvovanje [das Dasein) Je Jedno bivstvujute (cin Sciex ies} koje se ne Javija [vorkommt] samo (aaprosto) medu osta- fim bivatrajucim. Ono se maprotiy ontiekt oalixuje time &f0 se tom bivstrujacem ajesover bivstvovanju radi o samom tom Ginstvovenjue (S012) sBlvstrajuse, ela analiza predstaylja ze take jesmo uvijek mi sani. Blstvovanje toga bivstvajucey jest tirjek moje. U bivstrovanju tog bivstrajueeg ovo se samo vie jek codnost prema svom bivstvovanlu. Kao bivstwajuce toga biv- Stvorsaja ono Je izuteno [povjereno] svom viastitom bivstvova. hiy Bitstvovanje je ono o Gema se samom tom bivstvujucem tile rade (82 4-2). we SRazunijevanie bivetvovana I samo je jedna bivstvovna od- redenos! (cine Seinsbestimmmineit) ubtestvovanas (SZ 12) ajegova bit u tome Sto ono uvijek mora bivstvovati svo- je bivstvovanje kao svoje izsbrao je Heidegger za to bivstvovanje naziv stubivstvovanjes (sDaseins) kao Die ontische Auszeichnung des Daseins liegt darin, dass 8 ontologisch iste Kako da to shvatimo (i prevedemo)? Tu kakvom su odnosu Heideggerova teza sa str. 12, koja, Gini se, kate da je onti¢ka odlika tubisstvovanja u to. me 8t0 je ono onofosko, { ranije citirana teza sa str. 13, gdje se kate da je ontolosko prvensivo tubivstvova- nja'u tome Sto Je ono ontolosko? Citirajmo reéenicu o ontigkom kao ontoloskom zajed- no s kontekstam iz koje smo je istrgoull jedution ‘vom bivstvovnom ustrojstvu tubjvstvovanja pripada 22- tim da ono x svom bivstvovanju ima bivstvovni odnos prema tom bivstvovanju. A to opet znaéi: tubivstvova- je se na neki nagin i s nekom izriitoséu razumije ‘u svom bivstvovanju, Tom bivstvujuéem je svojstveno da mu je zajedno s njegovim bivstvovanjem i putem nje- govog bivstvovanja avo samo razotkriveno (dokuéeno, Otvorene, erschlossen}. Razumijevanje bivsivovanja i samo je jedna bivstvowna odredenost tubivstvovanja ‘Onticka je odlika tubivstvovanja w tome to ono jest [bivstvuje] ontoloski.« (82 12) Na osnovu ovog mode se zakljuditi: Bivstvovai odnos tubivstvovanja prema viast- tom bivstvovanju (koji je mjegova ontitka odlika i on-titka prednost pred svim drugim bivstvujucim) nino je ujedno odnos razumijevanja tog bivstvovanja. Ako Tazumijevanje bivstvovanja nazovemo »ontoloskime ra- ‘zumijevanjem, onda mozemo reci da tubivstvovanje bi Stvuje mudno i na naéin ontoloskog razumijevanja, kra- Ge sontologkis, Ali razumijevanje bivstvovanja ne moze Se kao neSto zasebno odvojiti od odnosa tubivstvovanja prema viastitom bivstvovanju, niti je samoodnosenje {ubivstvovanja prema vlastitom bivstvovanju. moguce bez samoraxnijevanja tog bivstvovanja. Onticka je od- ka tubivstvovanja ne samo samoodnosenje prema via stitom bivstvovanju, nego i rauunijevanje tog bivstvo. vanja. : "ALi zai¥o onda Heidegger u rezimirajuéem ponaslja- ju tako otro 1uéi onticko i ontolosko prvenstvo biv- Stvovanja? Objaénjavajuéi ontolosko prvenstvo tubiv- stvovanja Heidegger, Kako smo veé cltirali, pie: »Tu- bivstvovanje je na temelju svoje egzistencijske odrede- nosti [odredenosti egzistencijom] samo po sebi »onto- Toskos. (SZ 13) Ako je odredenost egzistencijom onticko prvenstvo tubivstvovanja, a tubivstVovanje je na temelju Svoje odredenosti egristencijom omtolosko, oéito je tu bivstvovanje na osnovu svog ontiékog prvenstva onto- osko. Povezanost ontickog { ontoloskog prvenstva nije u tom saetom prikazu posebno nagiaéena, ali nije ni presucena, No pored povezanosti tu oéito postoji i raz lika? Svakako, No u cemu je razlika, ako se odnotenje tubivstvovanja prema svom bivstvovanju i tubivstvovn y rasumijevanje bivstvovanja ne smiju odvajati? A ako Se, naprotiv, smiju razdvajati $1a bi znaéilo to odnose- nje tubivstvovanja prema Vlastitom bivstvovanju, koje {odnosenje) ne bi bilo i razumijevanje tog bivstvovanja? S ovim pitanjima nasli smo se ves na pragu kritika Heideggera, sto u ovim uvodnim dijelovima Zelimo osta- vviti po strani. Tree prvenstvo tubivstvovanja sastoji se u tome So njemu, kao konstituens rezumijevanja egzistencije jed- fnako izvorno pripada i srazumifevanje bivstvovanja sve- {ga netubivstvonog bivstvujudegs. Po ovome tubivstvo- vanje je onti¢ki-ontoloski uslov moguénosti svi onto- logijas. Veé u ovim kratkim formulaeijama ovo je tre- ée prvenstvo jasno karakterizirano i razgraniéeno od prethodna dva, pak citirat cemo 4 Sint formulacija iz ruzmatranja koje je prethodilo ovoj kratkoj formula- cijir »Nauke su nagini bivstvovanja tubivstvevanja, u Kojima se ono odnosi i prema bivstvujuéem koje ne mo- ra biti ono samo. Ali tubivstvovanju bitno pripada: biv. stvovanje u jednom svijetu. Razumijevanje bivstvovanja koje pripada tubivstvovanju odnosi se stoga jednako prvotno [izvorno] na razumijevanje meteg takvog kao ssvijete i na razumijevanje bivstvovanja bivstvujuéeg koje postaje pristupacno unutar svijeta. Ontologije ko- Je imaju za temu bivstwujuce netubivstvownog bivstvov- ‘og karaktera prema tome su fundirane i motivirane u ontigko} strukturi samog tubivstvovanja, koja u sebi sa- arti odredenost pretontoloskog razumijevanja bivstvo vanjac (SZ 13) Citirajuéi odlomak u kojem je Heidegger saieto rezi- mirao svoju tezu o trostrukom prvenstvu tubivstvovan}, bili smo izostavili posljednju, zavrinu reéenicu tog od Jomka, Sad je vrijeme da s¢ navede i ona: sTako se tubivstvovanje pokazalo kao ono bivstvujuce Koje treba ‘ontoloski primarno upitati prije sveg drugog bivstv- judegs (SZ 13) Nije tesko vidjeti raaliku izmedu ove reéenice i one kojom je Heidegger zakljucio svoj drugi paragraf. Pre ‘ma Heideggerovoj viastitoj ocjeni kao rezultat analize formalne strukture pitanja o bivstvovanju (Koja je iz vrSena u drugom paragrafu) »pojavila se tako neéto kao prvenstvo tubivstvovanjas, ali to prvenstvo nije poka zano odnosno dokazano (erwiesen). U éetvriom para srafu, po njegovom misljenju to prvenstvo tubivstvova- nja Koje se u drugomt paragrafu samo javilo, u ctw tom je paragrafu najzad i pokazano, Argumentacija u paragrafu 2 bila je samo pripremna, ova u paragrafu 4 prava i konkluzivna,4. Konkretizacija i dopuna: od sinterpretacijes Pseksplikacijen do fertomenolaske »destrakcijex ve dnd reno mogto 2 ec te oi Seams patie aioe cal ipa [Sa ae ee Blan oe ak oe pe Sr for oe ad ae i ot pokey eal So cin ea ee et sn gt oe pio aca oll steps beh ean Se ee ee pa nea) ne a an 9 eit tetas [pense Sl i ere een maog I re a ee a one ae a cer ta Jif’ le dar er hs Verran epee a A ae on Caan a na tata a ee ees fens a en See te ae Gn dee SE jaca sobs na or i: Terai, ume 2 era eee cet re cet an Nolte dnc ee en tence to he i roo tase ut oj Lr Abshntel Fe aan eso 2. Tubivstvovanje i vremenitost. Sea en Drugi die ra8élanjuje se isto tako trostruko: 1. Kantovo uéenje 0 shematizmu i 0 vremenu kao predstupanj problematike temporaliteta. 2. Ontoloski fundament Descartesova scogito sume i prewzimanje srednjovjekovne ontologije u problematici >res cogitanse. 3. Aristotelova rasprava 0 vremenu kao diskrimen fe- nomenalne baze i granica antiéke ontologije.« (SZ 30— —40) U »prvom dijelue ovog nacrta lako prepoznajemo ono Sto smo veé upoznali kao projekt fundamentalne onto- logije: probiti se preko odgovora na pitanje o smislu Zovjekova bivstvovanja (sinterpretacija tubivstvovanja kao vremenitosti+) do odgovora na pitanje o smislu biv. stvovanja uopée (seksplikacija vremena kao transcen dentalnog horizonta pitanja o bivstvovanjue). Jasno je naznagen odgovor koji ée biti pokusan: kao smisao biv. stvovanja tubivstvovanja bit ce pokazana vremenitost (die Zeitlichkeit), a polazedi od pretpostavke da je tu: bivstvovanje privilegirano bivstvujuce, u éijem se biv stvovanju najpotpunije realizira smisao bivstvovanja uopée, vrijeme ée biti eksplicirano kao »transcendental- ni horizonte pitanja o bivstvovanju Dvodjelnost naslova prvog dijela Sein und Zeita u iavjesnom je neskladu s podjelom tog dijela na tri sodjeljkas. Do disproporcije je, kako se lako uotava, oslo zato sto se dva odjeljka prvog dijela bave tubiv- stvovanjem, a jedan bivstvovanjem. Na to éemo se joS vratiti. Zasad, obratimo padnju na tri ssime pojedi- nostic: 1, Nakon Sto je svoje temeljno pitanje odredio kao pitanje 0 smisio bivstvovanja, Heidegger (u naslovs Prvog dijela) nagovjeStavajuci’ svoj odgovor ne kaze soksplikacija vremena kao smisla bivstvovanja wopées nego samo: seksplikacija vremena kao transcendental- og horizonta pitanja o bivstvovanjus. Treba li to shva- titi kao naznaku da su »smisaoe | stranscendentalniho- izont pitanjae isto ili kao najavu zakljuéka da se u vezi s bivstvovanjem uopée moramo zadovoljiti ekspli- sookacijom »transcendentalnog horizontae pitanja, bilo za to So Se tu uopce ne moze govoriti o smisla (Sto by bilo krajnje unenadujuce), bilo zato Sto je otkrivanje smisla bivstvovanja uopée prevelik zadaiak za jednu knjigu, pa je dovoljno da stignemo bar do poloviae pu: ta — do elaboracife stranscendentalnog horizontae? 2, Naslovi drugog i tredeg odjeljka (+2. Tubivstvova- aje i vremenitosi«, »3. Vrijeme i bivstvovanjes) kao da 2ele demonstrativno najaviti da ée analiza u tim odjely cima teci u suprotnim praveima, i to tako Sto ée 2a vring tocka drugog odjeljka (vremenitost) u nesto mo- Gificiranom obliku (vrijeme) postati ishodiSte analize u trecem. 3, Distinkeija izmedu svremenitosti« (upotrebljene 4 veri $ tubivstvovanjem) i »vremenax (dovedenog u vezu s bivstvovanjem) unaprijed upozorava da se smiisao biv- Stvovanja tubivstvovanja ne Moze u »gotovom oblikue luzeti i kao smisao bivstvovanja uopée (odnosno kao transcendentalni horizont pitanja o bivstvovanju uopée). Sve ove sdetaljee (koji nisu bezna¢ajni) mozemo za sad ostaviti po strani, jer ono Sta w prvont rede shu njuje (i treba da zbual) u navedenom nacrtu Set und Zeita to nisu navedene specifikacije projekta funda ‘mentalne ontologije, tadréane u prvom dijelu nacrta, noge dodavanje cijelog »Drugog dijelas, koji se « pret ‘mah moze uéiniti suvignim, Bez obzira na neobiénost i prvotnu neshvatljivost na- slova drugog dijela i naslova njegovik odjeljaka, iz tih se masfova ipak razabire da tu nije rije’ o nekoj pro- Dblematici bitno drukéijoj od one u prvom dijelu Sein und Zeita, neyo 0 jedaom drukéijem, povijesnom pri- stupu toj tematicl. Drugim rijetima, izratavajuci se pribliino i neprecizno, Sein und Zeit je zamisljen dvo- djelno: s jednim »teorijskime ili ssistemarskime dije Jom i s jednim shistoriiskime« ili »povijesnime U ovom kombiniranju ssistematskoge i shistorifskoge ‘samom po sebi nema neobiénog. Nema niéeg neoblénoy ni u relativnom razdvajanju historijskog { sistematskog uu dva zasebna dijela (premda to nije jedini mogudi na: in filozofiranja 1 oblikovanja filozofijeX). Ipak, po svo- ie} dispociciji Heideggerova se rasprava raclituje od vecine jilowofskih rasprava prije svega u dvojem: 1, Problematskosistematske filozolske rasprave naj- Seige zapotinja — po uzoru na Aristotela — kracim ili kritikome i spreviada: We fons. No’ ako je to tako, 22810 je Heidegger vide wre aa se posluti tzrazom adestrukcijar Kofi moze de Wugveda za mnoge nesporazume? U malogas navede- soprcitata Heidegger dovodi u ver destrukeiju i kr Tae, On pies onjena [destrukelje) kritika pogada ..« HINO t8 je jedno od rijetkih mjesta gdje seu Sein we Melts Spominje nijet skritikac. U Indeksu wz Hei Tecgeay Sem und Zeit, Sto ga je sastavila Hildegard IG Treat ott I RUE is cbiljetod — Stpuno opravdano, jer oni ne pripadaju u pojmowna pommunt Sein und Zeita (premda same Kritike — weitke shvacanja s Kojima se Heidegger ne slaze — ima Mripm dijela dosta). Sta je to Heideggera odvraéalo od potrebe izrasa nkritikac? Heidegger se 0 tome ne iz: WRahuva, pa motemo samo nagadati, S jedne strane, eee ekindu s Heldeggerovim opéim nastojanjem w See and Zeit da se ustaljena filozofska terminologija Ba djelomicno vamaijeni novom, pozajmljenom iz, $v2 Peter jevka ili samostalno. skovanom. S_druge weae, ta je vjerovatno igrao ulogu i Heideggerov po Einsy ae sd'bar dijelom oslobodi od terminologije Sko- We tle je avelike potekao, od Kanta i neokantovaca Gd tein satermint skritikae 1 akrititkie igrali. ve- {ioe doday. Al uz formalno mastojanje za neobiénijom TSnaznijom terminologijom vjerojatno je tu igralo ulo- gol miljenje da termin kritika nije najprikladnij, jer ™ Index eu Heidessers »Sein und Zelte. Zosammengestllt voo Hildegard Feick, 2» neabearbeltete Auflage, Max Niemeyer Ver fag, Tubingen, 1368. fon upucuje na sudenje 4 kriterije i ima suvise »subjek- i »spoznajnoteorijskoe zaéenje. Ono sto ri iramo ostaje, kako se tint, nezavisno od Kritike, od nosno izvanjsko kritici, dok sdestrukoijae sugerira je dan realni, sontitkie odnos prema onom Sto se destruira, ‘sto sbivanlew koje se ooo desirurano neposrdno mijenja. Uz pojam sfenomenolotkee odnosno sontoloske de- strukcijee padnju privlagi i njeno ogranigenje (obrnu- tim slijedom) na Kanta, Descartesa i Aristotela, Najas Ijujuci da é se u svojoj destrukcifi povijesti ontologije ‘ogranititi »samo na principijelno odluéne stanice te po- vijestie, Heidegger je odmah objasnio da tu nisu posi jedi. principijelni razlori nego okolnost da ée se de- strukoija izvrSiti w okviru jedne rasprave Gji je cilj »principijelna elaboracija pitanja o bivstvovanjue. (SZ 23) U skladu s »pozitivnom tendeneijom destrukcijec Heidegger najprije postavlja pitanje ada li je i koliko Je u toku povijesti ontologije uopce interpretacija bi stvovanja dovodena tematski u vezu s fenomenom vre- rena i da li je w tu svrhu neophodna problematika tem- poraliteta bila i mogla biti principijelno elaboriranae (SZ 23), te odmah odgovara: »Prvi i jedini koji je preva- lio dio istrativagkog puta u praveu dimenzije tempora- liteta, odnosno dao se tamo natjerati prinudom feno- rena, bio je Kant. (SY. 23) Upravo zato Kant je izabran kao ishodiste destrukeije, ne kao onaj »najgorie, nego kao onajboljie odnosno najbliti. Destrukeija je trebalo a pokade ono znatajno Sto Je Kant u tom praveu po- stigao, ali i granice na Kojima je stao, te je napose tre- balo da razjasni »zaito je Kantu morao biti uskraéen uvid u problematiku temporalitetae. (SZ 24) Po Her deggert dva su medusobno povezana razloga sprijeéila Kanta da dode do tog uvida: »prvo, propustanje pita anja o bivstvovanju uopée i [drugo] u vezi s tim nedo- stajanje jedne tematske ontologije tubivstvovanja, kan- tovski reéeno, jedne prethodne ontoloske analitike su- bjektiviteta subjekta.« (SZ 24) xivAi ho je — uz samog Kania — gla krvac za ove _jilde se ws aoe Nani get Sti Paiadje”prousina,dogmatsht posilju Descaresa. Pea, Be encarce aval sukriva, Prrodno je Ge wcstukeije rapotetsKantom mora nastvit» Descartes: Mesut, kako je Descartes svojim Me Piaclfana na so] fusdamentlny pojam sres cogtans {ne hens sive ankause prenlo srednjovjekowne ontolo si, Tonto biene saison od srcanjosjekowne stoast fit ora ima svoje temeljeu antiko) ontlog, Koja He oop muna naj foajestistupanje,postilo Heg'RRhcteta anal se mora rat atrag do Aristo tod Nealon Arstoelovs pojma vremena pokazat »da S8Lamovo shvacanjewremcna,hreéeu. STuKturama eieisteio'T lobe Arista, sto anath da Kantove wok es ontlotta orjentclja — uprios evi rare war ednog novos pianja.-~ osiaje ona gréka (SZ 20) ‘Dacre s ovim sbrarotenjem podjste drugog djla sein und Zeltamoglo bi se plat zsto stednjovjekor na ontologija, éije je znaéenje ovdje istaknuto, nije w te JalPdaula aaseban odjeliak, nego je, ako se vid Poe oe Zanibjena glayns oojei, ubljuéena w B paslteacartcsu, Medutin, ako ova) etal ostav oo args so edi dae Heldegger a okviru 0008 Fe aia preininapyo obrazlozene mote prusit, do Sto ovakve Prcprasiodo svoju podjeli. Obratiofenje ni: se ee hai-aadata, jer ni abor trojee mislacs Je pi blo Prnsan iogao Ol drukel}) nije bio ekstra Ce eel, Descartes | Kant sao} ée seam [eres Nosema mael medunekolcinom najzna ct st abrirom na problemati tempor 5. Kraja realicacija i njeni razlozi Kako smo vidjeli, Heidegger je zamislio Sein und Zeit kao dvodjelno djelo, s jednim »interpretativnoe — seks: plikationime (nehajdegerovskim rjetnikom: teorijsko-si ‘Ztematskimn) dijelom i's jednim »fenomenotosko-destruk- cova tivnime (nchajdegerovski: kriti®kim, povijesnofilozot- ‘skim). Svaki od ta dva dijela trebalo je da se dijeli na tri odjeljka. Medutim, u knjizi Sto ju je on 1927. obja- vio pod naslovom Sein und Zeit. Erste Halfte (Bivstvo- vanje i vrijeme. Prva polovina) i u éijem je *Uvodue iz logena i obrazlozena navedena zamisao samo je djelo migno realiziran taj plan. Ta tako nazvana prva polc- vings sadrai samo pra dva odjeljka zamisijenog prvog dijela: »Prvi odjeljak. Pripremna fundamentalna analiza tubivstvovanjac i »Drugi odjetjak. Tubivstvovanje i vre- rmenitoste. U prvom odjeljka »Pripremna fundamentalna analiza tubivstvovanjes (»Die vorbereitende Fundamentalanaly. se des Daseinse) Heidegger analizira bivstvovanje-u-svi- jets (das Inde-Weltsein) kao osnovno ustrojstvo tu: bivstvovanja (die Grundverfassung des Dascins) i otkriva brigu (die Sorge) kao bivstvovanje tubivstvovanja (das Sein des Daseins). U drugom odjeljku »Tubivstvovanje i vremenitoste (»Dasein und Zeitlichkeite) Heidegger od pitanja 0 bivstvovanju tubivstvovanja prelazi na tanje o smislu bivstvovanja tubivstvovanja i otkriva vremenitost (die Zeitlichkeit) kao ontoloski smisao brige (der ontologische Sinn der Sorge). ‘Time je analitika tubivstvovanja w wiem smishu zavr Sena i sada bi trebalo pokazati kako nas analitika tubiv- styovanja vodi razumijevanju pitanja o smislu bivstvo- vanja uopée. To Heidegger i najavijuje u zavrsnom pa ssusu drugog odjeljka. U pitanjima koja su tu nabagena ‘et su nagovijesteni i odgovori.* Medutim, rreéi odjeljak Tale cio tao bistovaiessastsneng dkaena) je 1 ramumijevanj bivstiovanga, koje kao razumijevanje pripada Seanrajucem bvetvovanju, Bretbono, dod, bepoiovan fae Sotksivenost (dokucenost] bivstwovanja omogucule dase table. Stovanje kao egsstirajuce bivstvovanjeuswjets mote ednoxtt ‘prema bivatvujucem, onom Koje se susrece unutar svijet, kao 1 Drema sebi samom kao egzistirajucem. Kako fe azovkrivajuce ra. “umnijevanje Bivswovania tubistioono uopée moguce? Mote ip {ane dobit svo) odgovor pesvanjem na. prvoino Tizvorno) bw Sivowo astrojstvo tublrstwovanja,Roje resume bivstvovaaje? Egristenijano-ontobsko ustrojstvo.tubivetwovne cjline vasoI dijela Sein und Zeita, u kojem je trebalo da ta pita ‘nja i nagovijeSten! odgovori budu elahorirani, odjeljal kkojem je bio namijenjen karakteristi¢an naslov »Vrije- me i bivstvovanjee (»Zeit und Seine), ostavijen je, za jedno s cijelion »drugim dijelome, za sdrugu polovinue. ‘Ata druga polovina nije sikad objavijena. O moguéim razlozima njenog neobjavijivanja jo8 Cemo reci koju ri- je&, no najprije treba re¢i nesto io Heideggerovim neo- bbignim podjelama na sdijeloves i »polovines. (Od est zamisljenih odjeljaka Sein und Zeit-a u objav- Ijenu »prvu polovinue usla su samo dva. Ne bi li bilo adekvatnije, ako se veé Zelimo izrazavati u razlomcim: da je taj objavijeni dio nazvan sprvom trecinome? Ali takav bi podnaslov mogao biti sporan. Prva dva odjelj- ka Sein und Zeita Eine formaino dvije trecine prvog dijela, a smisaonto samo polovinu. Po Heideggerovoj 22- misli u prvom dijelu Sein und Zeit-a trebalo je najprije Fazmotriti pitanje o smisiu bivstvovanja tubivstvovanja, zatim, polazeci od tom analizom dobiventh uvida, glav- fo pitanje cijele knjige, pitanje o smislu bivstvovanja ope. Prva dva odjeljka prvog dijela bave se pitanjem fo smislu bivstvovanja tubivstvovanja, a tek se u trecem trebalo wjeSavati pitanje o smuslu bivstvovanja uopée. ‘To mati da se u prva dva odjeljka rjesava tek polovina zadatka prvog dijela Sein und Zeita, pa je objavijent tekst zapravo. trebao nositi podnaslov »Prva pofovina proog dijelae ili »Prva éetvrtinas. Zasto Heidegger tu Eétvetinu naziva spolovinome? Da li je rije’ o nepro- ‘misljeno}, nebrilijivoj upotrebi rijeti ili jednostavno ‘0 najavi da ée tri éetvrtine djela biti objavijene u jed- no} knjizi? {li moéda podnaslov Zeli sugerirati da je w prvoj Zetvrtini djela »obavijeno pola poslae u tom smi- sla Sto su ti postignuti temeljni uvidi, koje daljnjem ‘ano je na yremenitost, Prema tome jedan izvornl natin vreme- hovanja ekstatcke Vremenitosti mora sam omoguclt)ekstatid projekt bivstvovanja onde, Kako treba interpretira taj modus Jremenotanja remenitost Vodi I put od izvornog vremena do, Smnisie insfvovanja? Otksiva I) se samo vrieme kao horizoat iestvovanjae (82437) ilaganju treba jo8 samo »elaboriratie? Da li se htjelo rei da ¢e ekspiiciranje smisla bivstvovanja uopée biti vlakSi zadatake od onog koji je vec izvrSen, a rontoloska Gestrukeijac jo8 laksi — stehnitko pitanjes. No ako je to tako, ako je zaista bio preostao joS samo laksi dio posla, zaSto ga Heidegger nije obavio? ZaSto ta sdruga polovinae (te tri éeivrtine toliko lake da su se mogle nazvati sdrugom polovinome) nije nikad objavljena? 0 tom pitanju veé se mnogo raspravljalo, a nagadalo se napose i o tome da li je taj neobjavijeni dio He degger napisao, ali ga nije objavio (nego ga je spremio uw nekoj sladicis) ii taj dio nije nikad ni napisan. U razgovorima s piscem ovog teksta (1967—1972) Heidegger je u vie mahova wwrdio da je ta sdruga poiovinae bila Gijela napisana odmah nakon otpremanja »prve polo vine« u Stampariju, ali da je on napisanim tekstom bio nezadovoljan i da ga je zato spalio. Na pitanje o raz. Jozima spaljivanja Heidegger je odgovorio da oni nisu bili principijelne prirode. Rad na »prvoj polovinie Sein und Zeit-a toliko ga je bio iscrpio da je u tom iscrplje- nom stanju mapisana »druga polovina« lose ispala. Za to je rukopis odmah spalio, ali to nije znacilo odusta- janje od namjere da se ta »druga polovinae napise, Na spaljivanje se odlutio to lakge Sto je taj rukopis napi san na temelju detaljaih skica i zabiljeski, Koje patio.” Principijelne sumnje u moguénost dovrsenja Sein und Zeita prema prvoinoj zamisli javile su se tek Kasnije. T doista, u predgovoru svojoj knjizi Kant i problem ‘metajizike (Kant und das Problem der Metaphysik), da- tiranom »Duhovi 1929, Heidegger je, medu ostalim, pi- » Nesta sliéno injavio je Heidegser iu nckim drugim rargo- syorima, Vidh apr. kratko svjedoéanstvo F. W. Hermanna us Mc Heidegger, Gesamrausgabe, Vittorio Klosterman, a. 2 Frank furt am Nain, 197, 8. 582 " Kao potvrda za ovu verziju Heidegger mi je pri jednom od posljedniih susreta pokazao 1 spagom poveranl zamotuljak oa ‘500-00 Hstova ejednake velltine (poblize 0 tome drugom pri likom). Nije mi poznato dali je posije Heideggerove smri netko vee proutavao te biljetke,sao: »...Interpretacija Kritike distog uma nastala je w sklopu prve claboracije drugog dijela Sein und Zeit-a. +. U drugom dijelu Sein und Zeita tema istrafivanja ikoje slijedi bit ¢e tretirana na tlu jednog prosirenog po- stavljapja pitanja. Medutim, tamo se ne ulazi u postup- nu interpretaciju Kritike éistog wma. Ona ujedno u smisha nekog »povijesnoge uvoda razjaénjava problema- tka © Kojo} Se raspravja u pro} poloviny Sein und ita ‘Kako se vidi, Heidegger tu jo8 dvrsto vjeruje da ée objaviti drugi dlo Sein und Zeita i najavijuje kako ée u njemu tretirati Kantova Kritiku Zistog wna. On do- due ovdje ne spominje treéi odjeljak prvog dijela Sein und Zeita, kao ni preostale odjelike treceg dijela, ali ne najavijuje bilo kakvu izmjenu u strukturi neob- javljene »druge polovines. U dragim radovima Sto ih Heidegger sporadiéno ob- javijuje u toku tridesetih i u prvoj polovini éetrdesetih {godina ne govori se nista o sdrugoj polovinie Sein und Zeit, Ali u izdanjima Sein und Zeita Sto seu medu- yremenu objavljuju — u treéem (1929), Cetvrtom (1935), petom (1941) i Sestom (1949) — podnaslov »Prva polo- Vinae stalno se ponavlja, na neki natin simbolizirajuci Heideggerovu namjeru da objavi i »drugu polovinue, Medutim taj je podnaslov u éetvriom i petom izdanju, ‘a pogotovu ui Sestom bio anahronizam, jer su se Hei deggerove Koncepcije vet sredinom tridesetih godina bitno izmijenile, au pismy o humanizmu upucenorm Jeanu Beaufret 23. XI 1945 (objavijenom 1947) Heiv ‘degger je i javno progovorio o principijelnom neuspjehu s¥og poduhvata. ‘Odluka 0 odustajanju od pisanja sdruge polovines definitivno je obznanjena tek u sedmom izdanju Sein und Zeit.a, objavljenom 1953, kako brisanjem podnaslo- va sprva polovinas, tako i obrazlozenjem tog brisanja koje je dano u »prethodnoj napomeni« uz to izdanje, ‘gdje Heidegger, medu ostalim, kage: »U dosadasnjim lz- * Martin Heidegger, Kant urd das Problem der Metaphysit, Verlag Gerhard ShuifeBulmke, Frankfure aM, 1934, S. VITT ut danjima pridodana {primjerena] karakterizacija »Prva polovinae’ je izbrisana, Nakon getvrt vijeka druga se polovina vide ne moze nadoveaati ne izkakudtiznova prvi. jen put ostaje medutim jo i danas nuzan, ako pitanje © bivstvovanju treba da pokreée naSe tubivstvovanje.« (SZV) Saopéavajucl na ovaj natin svoj zakljufak 0 nemo- gusnosti da se na postojecu »prvu polovinus Sein und Zeita nadopise wdrugae, Heidegger ne kade nia 0 raz: locima zbog Kojih je to nemoguée. O&ito nije htio ni Sta dodati onom Sto je vee bio Fekao u »pismu o huma, hizmue, a nije htio al ponavijati ve¢ reteno. U spome. nhutom ‘pismu, objainjavajusi zasto je »pri objavijiva nju Sein wid Zeita zadrian [ostao neobjavijen] tred odjeljak prvog dijela, Vrijeme @ divstvovanjes, Hei ddegger je naime pisao: »Hler kehrt sich das Ganze um. Der frapliche Abschnitt wurde 2urtickgehaltem, weil das Denken im zureichenden Sagen dieser Kehre’versagte lund mit Hilfe des Sprache der Metaphysik nicht durciy kam? (Ovdje_ se cjelina [sve] preokre¢e obrée]. Sporni odjeljak bio je zadrlan jer je miljenje u do- voljnom iskazivanju tog obria zakazalo 1 uz pomo< je ika metafizike nije se probilos.) Prizajuei da tu nisu bile postijedi neke tiste spo- Ijpinje teskoce nogo zakazivanje mistjenja, Heidegger je dodao da sizvjestan uvide u misljenje obrata od =biv stvovanja f »yemenae ke svremenu 1 bivstvovanjue rue Ja njegovo djelo +0 biti istinee (+Vom Wesen der Wahr- hits), koje je promisljeno i saopéeno 1930, a objavljeno 1943. U veri s tim, u svom tekstu »M. Heidegger i problem fandamentaine ontologije« (pisanom 1958, a objavljenom 1960) pisao sain medu ostalim slijedece: »Skromna rijeé sizvjestane pokazuje da ni sam Heb dogger me smatra taj uvid dovoljnim. Stoga je 2a fa Ijenje sto on ipak nije objavio treci odsjek Sein und > Martin Heidepsce Platons Lehre von der Wabrhet Mit einer Byp.tber denoumanivmse, France Vera, Bea, 197, 8.72Zeita onako kako je bio zamiSijan. Bilo bi zanimljivo Vidjeti kako bi on iamo uklonio teSko¢e, Sto ih je sam stvorio u prva dva odsjeka. U prvom redu bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi Het dogger u trecem odsjeku premostio nepremostiva pro- valiju, koju je u prva dva dijela iskopao izmedu dva po jemu totalno razlitita nadina bivstvovanja 1 dviju nj ma odgovarajucih totalno razlititih vista bivstvuju Coga.e Mislim da je glavni razlog zasto Heidegger nije mo- gao zavrsiti svoj Sein und Zeit ovom primjedbom taéno tuogen, pa je potrebno reci neito vige 0 tome.” Prema Sein und Zeitsn postoje dva osnovna modusa bivstvovanja: (1) bivstvovanje svojstveno tubivstvovanju 1 @) bivstvovanje svojstveno bivstvujucem koje nije ta bivstvovanje. U skladu s tim postoje i dvije osnovne vrste bivstvujucega: (1) bivstvujuée koje je tublvstvova- je (u obignom jeziku: Covjek) i (2) bivstvujuce koje nije tubivstvovanje (bivstvujude koje nije ovjek). Bivstvo- vni karakteri (karakteri bivsivovanja, die Seiascharak- tere) Ili bivstvowna odredenja (odredenja bivstvovanja, die Seinsbestimmungen) ovih dviju vrsta bivstvujucega bitno se razlikuju. Bivstvovai karakteri tubivstvovanja jjesu regzistencijalie (+Existenzialiens), bivstvovna odre- Genja bivstvujuceg koje nije tubivstvovanje jesu »ka- tegorijes (»Kategoriene)® Egzistencijali | kategorije su dakle dvije osnome mo- ‘guénosti bivstvovnih Karaktera. Stoga i bivstvujuce ko- je im odgovara zahtijeva dva razligita naéina primamog upitivanja: ono je ili tko (eyzistencija) ili $ea (»predruc- noste u najéirem smislu). % Bozell, bro} 1/S60, str. 1 Stranlce Sto sijede (str. $640) ponavijaju uz manja kage aja f dopune | uz jeda termlnologia iamjena (tada sam termin ‘Daseine prevodio sbidsanjer, 8 sada ga prevodim stubivstvova: ‘njes) ono Ho Je 4ee Teéend spOmentitom tekst veil sie sich aus der Existenzialitit bestimmea, nennen wir dic Seinscharaktere des Daseins Eristensilien. Sie sind. schart 24 trennen von den Seinsbestimmungen des nich! asciasmas- igen Selenden, die wir Kategorien nennene (SZ 4). Osnovno ustrojstve (die Grundverfassung) tubivstvo- vanja ini bivstvovanjewsvijetu (das Inder-Weltsein) Bivstvujuce koje nije tubivstvovanje ne bivstvuje u si jetu, nego samo unutar svijeta (innerweltlich). Ono nije sbivstvovanjeusvijetue nego samo sbivstvujuce koje se susrece unutar svijetae (odas innerweltlich begegnende Seiendles) ili sunularsvjetsko bivstoujuce (odas.inner- weltliche Seiendes). Unutarsvjetsko bivstvujuée bivstvuje uw dva osnovna modusa: (1) u modusu upotrebljivasti ili taénije »pri- rudnostie (eZuhandenheits) i @) u modusu pukog po- stojanja ili taénije spredrucnostie (sVorhandenheite). Priruénost je naéin bivstvovanja (die Seinsart) onog Divstvujuéeg, Koje najprije susrecemo unutar svijeta, Divstvujuceg koje susteéemo u svakodnevnom »briga- jue (*Besorgens), a to bivstvujuce nije sstvare (xdas Dinge), nego spribor« (das Zeugs). Predrusnost je na- Gin bivstvovanja koji ostaje priruénom kad ono postaje mnepriragnos, bilo zato Mo nedostaje, Sto alje pri rex bilo zato Sto je neupotrebljivo za odredenu upotrebu, bilo zato Sto sledi na putue briganju. ‘Ako uzmemo u obzir razlikovanje priruénosti i pred rugnosti, mofemo mjesto dva gore spomenuta osnovna ‘modusa bivstvovanja razlikovati tri: (1) bivstvovanje divstvujuceg, koje se najprije susrece unutar svijeia (priruénost), (2) bivstvovanje bivstvujuces, koje se mote naéi i odrediti samostalnim otkrivajucim prolazom kroz Ddivstvujuce koje se prvo susreée (predruénost) i (3) biv- stvovanje ontigkog uslova moguénosti otkrivanja unutar- svjetskog bivstvujuéeg wopée (svjetskost svijeta, die Weltiichkeit der Welt). Prva dva od ovih pojmova jesu kategorije, a treéi je egzistencifalno odredenje vabiv- stvovanja™ % sDas letatgenannte Sein ist cine existnsiale Bestimmung des In-derWeltseins, das helsst des Daseins. ‘Die beiden vorgenan niga Degrife van Sein sind Kategorier wad Betretfen Seiendes ‘on nicht daveinsartigem Sein« (82 88) wZa Heideggerovo utenje o bivstvovanju i bivstvujucem karakteristigna je tako otra podjela svega bivstvujuceg nna tubivstvovanje (bivstvovanjew-svijetu) i bivstvujuce koje nije tubivstvovanje (unutarsvjetsko bivstvujuce) 1 uu vezi s tim strogo razlikovanje egzistencijala i katego- rija. Medutim, ako su kategorije bivstvovni karakteri ‘samo unutarsvjetskog bivstvujuceg, a egzistencijali — samo tubivstvovanja, onda ofito ni Kategorije ni egzi- Steneijali nisu tubivstvovni karakteri bivstvujuceg uop- ée (ii svakog bivstvujuéeg). S druge strane, ako su biv stvovanjeusvijetu i unutarsvjetsko bivstvujuce (tubiv- stvovanje I netubivstvujuée bivstvujuce) samo ste bivstvujuéega, onda bi oni, kako se éini, morali imati neke zajedniéke bivstvovne karaktere. O tim zajednié- kkim, optim karakterima Heidegger ne govori nista, ‘Osjecajuei i sam da je principijelnim suprotstavlja- jem Kategorija i egzistencijala nastao felak problem Heidegger piSe: »0 povezanosti ova dva modusa biv- stvovnih karaktera moie se raspravljath tek iz razjainje nog horizonta pitanja o bivstvovanjue. (SZ 45) Ovo se ‘moze shvatiti samo tako da ¢e pitanje o odnosu izmedu kategorija i ogzistencijala biti rjeSavano u tredem odjelj- ku prvog dijela Sein und Zeirs. Kako bi to rjetavanje izgledalo da je od njega doslo, motemo samo nagadati. ‘Medutim, ofito je da su pred Heideggerom stajale ¢rt ‘osnovne moguénosti. Jedna bi moguénost bila tvrditi da tubivstvovanje i netubivstvujuée bivstvujuce nemaju nikakve zajednitke bivstvoune karaktere i odatle zakljusiti da oni uopée ai su dvije vrste bivstvujucega. To bi medutim znaéilo ne- ‘girati Heideggerovu polaznu tezu, prema kojoj i tubiv- stvovanje i netubivstvujuce bivstvujuce ipak jesu (biv- stvuju), definitivno prihvatiti neku potpuno dualistigku koncepoij i odustati od pitanja 0 smislu bivstvovanja opée. Druga bi moguénost bila tvrditi da postoji i neka treéa, opéenitija vrsta bivstvovnih karaktera, koja nadi- Jaci razliku igmedu egristencijala i kategorija. Ovakvo rjeSenje ne samo sto bi bilo vezano s velikim praktié nim teskocama (tako npr, nakon Sto je Heidegger u prva dva odjeljka Sein und Zeita »potrosiox sve aupo- trebljiver tradicionalne filozofske termine, kao i one no- ve Koje je Uspio smisliti, sada bi trebalo’smisliti velik broj sasvim novih naziva), vee bi zahtijevalo i unosenje bitnih korektura w shvaéanje kategorija i egzistencijala U svakom slugaju, zakljucujuci prema objavijenom di- jelu Sein und Zeit mala je vjerovatno da bi Heidegger posao tim putem. Preostaje nam medutim jo jedna moguénost — wr- iti da ni prvo ni drugo nije nudno, jer ako dvije wrste Divstrujuceg podvodimo pod isti pojam bivstvajucega (iii dva_natina bivstvovanja pod. jedno bivstvovanje uopée), to ne znati da ove dvije vrsie bivstvujucega (ii ddva nagina bivstvovanja), moraju imati bilo Sto zajed- nigko, Pojam bivstvovanja, moglo bi se reci, jest pojam posebne vrste, te ga ne treba izjednacavati s obiénim ‘opéim pojmovima. Buduci da Heidegger u Sein und Zeit at upisuje u veliku zaslugu Aristotelu j skolastici 8t0 st pojam bivstvovanja smatrali analognim pojmom, moze se pretpostavljati da mu je upravo ova moguénost bila najblida, Medutim, odajuci primanje Aristotelu i sko- lastici, Heidegger je ujedno istakao da ni oni nisu u ovom 'problemu doili do principijelne jasnoce. (SZ 3 193) Kako bi taj pojam doveo do »principijelne jasnoge« sam Heidegger, to jena Zalost ostalo do danas otvoreno. Sadimajuci moiemo reti: Heidegger nije mogao na- pisatitreti odjeljak Sein und Zeit, jer je tom odjeljku 4 sUvodue mamijenio zadatak da odgovori na pitanje ‘0 smistu bivstvovanja uopée, a taj je zadatak u prva dva odjeljka, uspostavijajuci nepremostiva razliku izmedu dvaju temeljnih modusa bivstvovanja i njima primjere- nih ‘pojmovaih aparatura, odnosno jezika Gezika gz stencijala { jecika kategorija) u principu doveo u sum. nu, praktiki ubinio nerjesivim. Sam Heidegger nije ovim rijetima objasnio razloge nepisanja sdruge polovinee Sein und Zeit-a, ali mislimda se ono Sto on kate u »Pismu o humanizmus u osnovi Slaze s ovom interpretacijom, samo Sto se Heidegger u fom pismu izralava donekle’ dvosmislenc, kao da Zeli u isti mah { razotkriti i prikriti prirodu svog proma Saja. Nakon 3to je istakao da rijet nije o nekom izvanj- skom razlogu, nego 0 »zakazivanju misljenja« Heidegger aime odmah zatim razdvaja miSljenje i jezik, svodi jezik na »pomagalo« miSljenja, te glavnu krivicu baca he na samo misljenje nego na »jezik metafizikes kojim Se ono ispomagalo. Objainjenje Sto ga on daje u »Pismu © humanizmux moze biti prihvatljivo samo uz dvije wkorektures, odnosno »preciziranjas: 1) nije samo jezik bio u odredenoj mjeri metafizichi u Sein und Zeit-u, ‘nego u isto} mjeri i samo mifljenje i 2) pod mi8ljenjem jezikom metafizike ne smiju se misliti samo misljenje j jezik preuzeti i od dotadainje metafizike, nego i dua listitko metafii&ko mifljenje i jezik (opojmovne apara- turae) Sto ih je Heidegger u Sein und Zett-u sam isko- yao, a najjasije su izrazeni u dualizmu kategorija 1 cgristencijala. jako sam Heldegger, ako se ne varam, nije nigdje kri- ticki pisao o dualizmu kategorija i egzistencijala, mislim da mu je promatenost te distivkcije ubr2o postala jasna (pa je tho nestala u njegovim kasnijim djelima). To se vidi veé iz teksta 1929, godine objavijene knjige Kant i problem merafiike, gdje se izraz segzistencijale pojavijuje tek uzgred i — moglo bi se éak rei — za bunom, Kao i iz teksta predavanja iz 1927, 0 Kojima ée Diti rijes u slijedecem odjeljku. Medutim, treba napomenuti da teza 0 nemoguénosti zaviSenja Sein und Zeita 2bog dualizma egristencijala i Xategorija, ne znaéi negiranje bitne razlike izmedu Govjoka i neljudskog bivstvujuceg (pa éak ni ideje fun- ‘damentalne ontologlje). Heidegger je dobro uotio bitnu razliku izmedu éovjeka i svega ostalog bivstvujuceg, ali je elaborirajuéi taj uvid otiSao suvige daleko — do na- silnog razbijanja pojma do kojeg mu je bilo najvise stalo — bivstvovanja uopée. svat 6, Naknadno objavijena claboracija treéeg odjeljka Prvog dijela U sklopu Hoideggerovih cjelokupnih djela sto th iz- daje Vittorio Klostermann izisla su 1975. godine kao 24, svezak Heideggerova predavanja iz ljetaog semestra 1927. pod naslovom Osnovni problemi fenomenologije.*. Kako se mote saznati iz urednikova pogovora, taj ob- javljeni tekst nastao je svojevrsnim kombiniranjem, prema uputama sto ih je dao sam Heidegger, dvaju tekstova: Heideggerova rukopisa sto ga je desifrirao i ‘maginom prepisao njegov brat Fritz i stenograma pre- davanja Sto ga je izradio Heideggerov student iz toga ‘vremena Simon Moser, a pregledao i djelomigno kori rao sam Heidegger. Fusnota broj jedan uz prva regenicu (odnosno uz pr vu rijed) tog testa naznacuje: »Nova elaboracija 3. od- jeljka T dijela Sein und Zeit-ae (GPh 1). U knjizi nije navedeno kada je ta fusnota napisana i odakle je tu dospjela. Tek naknadno u predgovoru za 2. svezak cje- lokupnih djela, u kojem je objavijen Sein und Zeit, uurednik oba ova sveska F-W. v, Herman navodi da je to Heideggerova marginalna primjedba koja se nala- 2i »u rukopisu predavanja odmah na potetku na des- noj strani.e Medutim niu ovom pogovoru ne kaze se kada je ta primjedba napisana. Kako je objavijivanje Heideggerovih cjelokupnih djela zapoéclo uz njegovo sudjelovanje i na njegovu sugestiju objavijivanjem 24 sveska, nije iskljuteno da je tu primjedbu napisao up- avo u vrijeme pripremanja za Stampu tog sveska. U svakom shigaju to nije jedina Heideggerova primjedba koja ova predavanja o fenomenologijt oxnacuje kao cla- boraciju 3. odjeljka I dijela Sein und Zeita. Na mar > Martin Heidegger, Gesamtausgabe, Band 2, Die Grundprob- tome der Phinomenoiogie, Hg. von FW. von Tiermann, Vittorio Klosterman, Frankfurt 2. M, 1915 (w daljnjem teksts) GPh). Martin Heidesger, Gesemiausgabe, Band 2, Sein und Zeit, He, von F-W. von Hermann, Vitioro Klosterman, Frankfurt 2 ‘ML 1916 (@ daljnjem tekstu SZGe), S, 58. uxginama Hoideggerovih prirucnih primjeraka Sein und Zeita i teksta Vom Wesen des Grundes nalaze se tako- er napomene koje upuéuju da je w predavanjima 0 fe nomenologiji Tijet © problematici slavnog +3. odjelj- ae, Nakon onog Sto smo ved ranije rekli o spaljivanju prve verzije »druge polovinee Sein und Zeit-a nije éud- no 8to Heidegger u citirano} marginalno} primjedbi go- vori o anovoje elaboraciji 3. odjeljta. Rijetju »novae fon je obito Zelio jo8 jednom dati do znanja da je ovo} najzad objavljenoj elaboractji prethodila jedna »starac. Ta sstaras, naravno, nije mogla biti puno starija od ove snover, koja je zapoéela negdje w aprilu ili maju 1921, jer je elaboracija prva dva odjeljka zapoéeta 1925, a zavrSena potetkom aprila 1926. Na tome da je u predavanjima o fenomenologiji Jeb 0 elaboraciji tematike treceg odjeljka prvog dijela Sein und Zeita insistira u svom pogovoru i urednik Friedrich-Wilhelm v. Hermann (ijt je tekst Heidegger vjerovatno i pregledao): »Kolegij izvodi centralnu tema- tik 3, odjelika I dijela Sein wid Zeita: davanje odgo- vora na ono fundamentalnoontolosks pitanje koje vodi analitiky tubivstvovanja, pitanje 0 smuslu bivstvovanja ‘uopée, i to pokazivanjem »vremenae kao horizonta sva- og razumijevanja bivstvovanja.« (GPh 472—473) Ove naznake samog Heideggera i urednika njegove knjige mogu u prvi mah zbuniti: Kako to predavanja 0 jednoj »drugoj temi« (0 asnovnim problemima fenome- nologije) mogu biti elaboracija odjeljka 0 vremenu i bivstvovanju u sklopu Sein und Zeita? Medutim ako se prisjetimo kako je Heidegger u tom djelu odredio fe- nomenologiju, ontologiju i filozofiju uopée, neobignost ovih nazmaka’ nestaje ili se moda reducira na detalj. ‘Ako su fenomenologija i ontologija u biti isto, samo <éva naziva za filozofiju uopée (promatranu s glediita me- tode i's gledista sadréaja), i ako je pitanje 0 smistu * 0 tome opSimite u jednom kasnijem odjetjku bivstvovanja ne samo osnovno pitanje fundametalne ontologije i filozofije uopée, nego samim tim i osnovno Pitanje fenomenologije, onda se, prirodno, pod nastovom sosnovni problemi fenomenologijee mora pisati prije svege {0 onom snajosnovnijem« — o smislu bivstvova- rnja uopée. Ono sto prije moze da zbuni, to je ravno- duini pluralni oblik »osnovni problemis, Koji sugerira ali mote sugerirati da se fenomenologija (po Heidegee- ru) bavi vecim brojem podjednako temeljnih, medusob- no nerangiranih problema. Znaéi li to da se’ Heidegger ‘odjednom predomislio, odnosno zakljutio da naporedo s Pitanjem 0 smislu bivstvovanja postoje jo8 neka, je- Unako vaéna pitanja? Iz Heideggerovih uvodnih razma- twanja i iz najave sadréaja predavanja vidi se da 0 to- ‘me nije rijeé. Pitanje o smislu bivstvovanja astaje osnov- no filozofsko pitanje, no u vezi s njim i iz. njega, po Heideggeru, proistjetu mnogi konkretni problemi. Pod sosnovnim probiemima fenomenologijex on misli pita- nie 2 smislu bivstvovanja zujedno s problemima koji proistjecu iz njega® Po Heideggeru tih konkretnijih problema sto proistjc 6u iz osnovnog pitanja svake filozofije, pitanja o smi- slu bivstvovanja uopée, ima miogo, ali oni se mogu rupirati u éetiri sgrupe problemaw, To su: »problem ontoloske diferencije [das Problem der ontologischen Differenz], problem osnovne artikulacije bivstvovanja, problem mogucih modifikacija bivstvovanja na njegore nadine bivstvovanja, problem istinosnog karaktera biv- stvovanjae, (25 GPh) Sve ove probleme Heidegger je naumio razmotriti u drugom dijelu svojih predavanja od naslovom »Drugi dio: Fundamentalnoontolosko pi- tanje © smislu bivstvovanja uopée. Osnovne strukture % sDiskusija o osnovnom pitanja o smisha bivstyovanja wopée 0 problemima koji proitjeca iz njova jest ono Sto ein cjelo- Jnuphost (cjelokupnts zalihu, Gesamfbestand) osnovsih problema fenomenclonye, Krug uh problema motemo zasad karakterizite {i'samo grubo (GPh 21)i osnovni nadini bivstvovanjas, a taj se dio u skladu s éetiri grupe problema trebao dijeliti na Giri poglav- lia 1, Problem ontoloske diferencije (razlike bivstvova- aja i bivstvujuées). 2. Problem osnovne artikulacije bivstvovanja (essen- tia, existentia). 3. Problem mogucih modifikacija bivstvovanja i je dinstwva njegove mnostvenost 4, Istinosni karakter bivstvovanja« (GPh 33) No ako su to sosnovni problemi fenomenologijee razjainjenom smislu zaéto je Heidegger odlutio da ih razmotri tek u drugom dijelu svojih predavanja? Zato Sto se on ovdje odldio za strukturu bitmo drukéiju od one Koju je pokusao realizirati u Sein und Zeit, Umije Sto da problematskom raspravljanju da prednost pred povijesnim Heidegger se ovdje, kako bismo se »jednom najprije uopée upoznali s raspravijanjima o bivstvova- njus, odlutio da'u prom dijelu predavanja razmotri mneke karakteristiéne teze 0 bivstvovanju, koje su bile iskazane u toku zapadne povijesti filozofije od vreme- na antikee (GPh 20), a za svoje razmatranje izabrao je etiri takve teze: nl. Kantovu tezu: Bivstvovanje nije realan predikat. 2, Tezu srednjovjekovne ontologije (skolastike), ko Ja potjege od Aristotela: U bivstvovno ustrojstvo’ jed- nog bivstvujuseg pripadaju bit ill stostvo [Was-sein] (essentia) i postojanje predruénost, Vorhandensein} (existentia) 3. Teza novovjekowne ontologife: Osnovni nagini biv- stvovanja su bivstvovanje prirode (res extensa) i biv- stwovanje duha (res cogitans). 4, Tezu logike u najfirem smislu: Sve bivstvujaée mo- te se bez obzira na svoj stagdasnji [jeweilig) nacin bivstvovanja nagovoriti[osloviti, ansprechen] sa »jeste bivstvovanje kopule.« (20) Vee na prvi pogled vidi se da ove teze nisu navedene ni obignim povijesnim slijedom (kao u povijestima fi- lozofije) ni izvrnutim slijedom (kao u Heldeggerovoj za- misljenoj destrukeiji povijesti ontologije), nego bez ob- zira na vremenski slijed. U prvi mah ove se teze, kako to primjecuje i sam Heidegger, mogu ciniti »proizvolj- zo pokupljenee, ali u stvari one su medusobno najintim: nije povezane i vode pitanju 0 smicly bivstvovanja uop- €, odnosno s njim povezanim grupama problema. Si- stematsko razmatranje navedenih cetirijs grupa pro- Dlema, prema Heideggerovo) najavi, treba pokazati da problemi kojima se on prethodno bavi u prvom dijelu tuzimajuci navedene teze kao nit vodilju »nisu sluéajni, nego izrastaju iz unutrasnje sistematike problema biv- stvovanja uopée. (GPh 25) Uz navedena dva glavna dijela predavanja 0 osnov- nim problemima fenomenologlje (historijskog i proble- matskog) Heidegger je zamislio { jedan treci, metodi- ¢ki, pod naslovom »Treci dio: Nauiéna metoda ontolo- gije 1 ideja ontologijee”, a poput prva dva dijela i ovaj Je trebalo da bude podijeljen na ¢etiri poglavija. (GPh 33) Tako su predavanja 0 sosnovnim problemima feno- ‘menologijec zamisljena kao opsezna rasprava u tri di- ela, od kojih bi svaki imao po éetiri poglavija (Sto bi ‘ukupno éinilo 12 poglavija) Kad je rijet 0 reatizacifi tog plana dogodilo se nesto sliéno kao sa Sein und Zeit-om. Od zamisljenih 12 po: glavija Heidegger je u predavanjima elaborirao prviit et: Getiri poglavija prvog dijela i prvo poglavije dru- > Kolegis »Die Grundprobleme der Phiinomenologice (Teme ra pitanja oniologjce) trebalo je prema tome da se dijeli'na Sljedoca' tet die »Erster Tell: Phinomenologischkritische Diskussion einige tra itioneller Thesen dder das Sein. ‘Zaviter Tail, Die fundamentalontologische Frage nach dere ‘Sinn von Sein Uberhaupt. Die Grundstrakturen und Grundwelsen des Sens. Drtter Teil: Die wissenschafliche Methoie der Ontologie und die Idee der Phinomenologie« (GP 52)gog dijela, Predavanja su opet prekinuta na najzanim. Ujivijoj to¢ki. Naravno, iu elaboriranim dijelovima pla. za ima mnogogega interesantnog, ali od centralnog stu magenja ovdje trebala biti Getiri poglavlja drugog dije- la Ger je upravo u njima trebalo izvrSiti elaboraciju neobjavijenog treceg odjeljka Sein und Zeita). Na Za Jost od ta éetiri zamisljena poglavija elaborirano je sa ‘mo ono prvo, vige uvodnog karaktera. Razlika iamedu bivstvovanja i bivstvujuceg mu je dobila naziv sonto- lotke diferencijes, Sto je svakako znaéajno, ali nije prin- cipijelno novo, jer je sama razlika, bez toga imena, vod u Sein und Zeit-u predstavijala ishodiste Heidegse rovog shvaéanja filozofije. Inae u velikom dijelu tog ‘poglavlja variraju se — uz neke nove momente — ana- lize koje su vee izvrSene u »prvo} polovini« Sein und Zeita, Pretpostavijam da to nije toliko izraz prvotnik Heideggerovih namjera za razradu tog poglavlja, koli- ko, uveéoj mjeri, izraz novih misaonih teSkoéa’s ko- Jima se suotio. No ako je misljenje ovdje ponovo u od- lugnom trenutku zakazalo, nema sumnje da je bilo na djela (da je ozbiljno pokuSavalo). Jednu od prepreka 2a uspjeh svog podubvata Heldeg- ger je u ovim predavanjima presutno odbacio: u pre- davanjima se vise ne govori ranije presudnoj distink- ijl iamedu egzistencijala i kategorija. Pravi problem kkofi se skriva iza razlikovanja ovih dviju vrsta »bivstvov- ih karakterac, problem odnosa Covjeka i neljudske pri- rode (i opéenitije problem odnosa razligitih modusa biv- stvovanja) Heidegger je sada dobro uotio. Uvijek izo- va on u svojim predavanjima postavlja onaj problem 0 ojem je veé bilo rijesi u prethodnom odjeljku ovog teksta, problem odnosa izmedu razligitih modusa biv- stvovanja i jedinstva bivstvovanja, Tako veé u uvod- nom dijelu predavanja Heidegger pita: »Koji su os- novni nadini bivstvovanja [die Grundweisen des Seins)? Ima li neke mnoitvenosti? Kako je moguéa raznolikost, natina bivstvovanja i kako je ont shvatljiva iz smisla bivstvovanja opie? Kako se uprkos raznolikosti naéi- na bivstvovanja mode govoriti o jednom jedinstvenom pojmu bivstvovanja uopée? Ova pitanja mogu se sazeti 4 problem mogucih modifikacija bivstvovanja i jedin. Siva njegove mnostvenostix (GPh 24) Pitanje se jo8 ostrije postavija u daljnjem izlaganju, Tako u zakljucku treceg poglavija prvog dijela éitamo: >Ontoloska razlika izmedy bivstvovnog ustrojstva tubi stvovanja i bivstvovnog ustrojstva prirode pokazuje se kao tako disparatna da se u prvi mah Cini kao da se ta va natina bivstvovanja ne mogu usporediti i da se ne ‘mogu odrediti polazeci od jednog jedinstvenog pojma bivstvovanja vopée. Egzistencija (Existenz] | postojanje [predrugno bivstvovanje, Vorhandensein] disparatnij su nego recimo odredenja bivstvovanja boga i Bivstvo- vanja éovjeka u tradicionalno} ontologii. Jer ova dva bivstvujuca jos se uvijek shracaju kao neSto Sto postoji [predruéno, Vorkandenes], Tako se zaostrava.pitanj Moze li se pri toj radikalnoj razlic nagina bivstvovanja 408 uopée pronaci jedan jedinstveni pojam bivstvova- ja, Koji bi opravdao da se ti razigiti natini bivstvora- nJa omnage kao natini bivstvovanja? Kako se u odaosu zna mogucu raznovrsnost nagina bivstvovanja ima shva- titi jedinstvo pojma bivstvovanja?« (GPh 250) Naialost 0 ovom odluénom pitanju Heidegger je tre- balo da raspravija tek u trecem poglaju drugog dijela, & predavanja nist stigla dalje od prvog poglavlja. U svom pogovoru v. Hermann doduse twrdi da je wa raz- matranje tematike Sein und Zeita prvo pogiavlje dru- 208 dljela ionako odluénos. (GPb 473) Medutim, on tu twrdaju ne obraziaie, 2 i teSko da bi je itko'mogao obrazloziti. Za razliku od prvog poglavlja, preostala tri poslavlja drugog dijela kolegija, trebala su, bar sudeci po naslovima i najavama, raspravijati o pltanjima o Kojima se, osim eventualno 0 skrtim naznakama, nije raspravijalo u objavljenom tekstu Sein und Zeit, pa © 0d svakog out njih moglo ogekivati vise nego od onog prvog, Fealiziranog. V Bia i write wv‘Tako modemo reti da se u predavanjima o sOsnovnim problemima fenomenologije« ne radi o cjelovitoj (pa ni © vocim dijelom iavedeno}) »elaboraciji 3. odjeljka 1 jela Sein und Zeitae, nego tek 0 pocetnom dijelu te cla- doracije — uz mnogosia sto ne ide u »elaboraciju 3. odjeljkae, veé predstavija iskuSavanje novog pristupa problematici Sein und Zeit-a, svojevrsno preispitivanje, Korigiranje, dopunjavanje,osvjetljavanje u novim aspek- tima onoga Sto je u prva dva odjeljka Sein und Zetta vee jednom elaborirano, Zato ova vrlo zanimljiva pred vanja koja zasiuéuju punu pagnju i zasebnu analizu ‘mozemo u daljnjem tekstu ovog uvoda u Sein und Zeit ugiavnom ostaviti po strani. To niposto ne znadi rneko poicjenjivanje ovog djela. »Osnovni problemi fe- nomenologijex nisu potpuna (pa veé time ni zadovolja- Vajuca) elaboracifa krucijalnog odjeliza Sein und Zeita? ali sa i sami jedno originalno i znaéajno (nedo- ‘wend) flozofsko djelo, 7. Pitanje 0 znaéenju »prve polovines — jedna umetnuta napomena U dosadainjem tekstu ovog uvoda razmotrili_ smo Heideggerovu 2amisao Sein und Zeita — projekt funds ‘mentalne ontologije — i njemu realizaciju, te utvrdili da Je ta zamisao ostala neostvarena, odnosno da je njena Tealizacija prekinuta na mjesty gdje je trebalo potet * Kako Je pomato, jedno Heideggeroxo kasnije predavanie, fedetano vu Freiburgu’31. 11196 a prvi put objavjeno u Partai 1968, nosi naslov aZelt usd Seine (oVrijeme | bivstvovanjes), pa bi Se mogla pomisiti-da je to neka zakainjela elaboracija troceg ‘ujelika Sein tod Zeta Od ove so pretpostavke sam Heidegger {sno (i s pravom) opradio: +Ou0 Sto sadri tekst predavania {io ie naploan saga poulfe po. desenije ne mole 30 vile radovetati na tekst Sei und. Zeitas (lartin Heidesser, Zur ‘Sache dos Dentens, Max Niemeser Verlag, Tubingen, 169, 8. 31) A“Visto} piljte! Heidegger sijececim ristima objaénjava zaito Je Set ted Zeit osta0 3 oPlsac tada nije bio darastao ‘ovoijno} elaboraciiteme spomenute u naslovu nZelt ssid Seine (idem, potertao G. P) s razmatranjem osnovnog pitanja cijelog djela — pita- ja o smishy biustvovanja uopée, Tvrdili smo (I pokuSali brazlotiti) da Heidegger svoj projekt i nije mogao do- vrsiti, ne 2bog kontradiktornosti svog temeljnog pro- Jekta, nego zbog. toga Sto je u toku ajegova izvodenja Tazvio odredene koncepcije (u prvom redu koncepciju © nepremostivo} razlici dvaju temeljnih nacina bivstvo- anja) koje daljnje izvodenje posetnog projekta ili za- misli Gine nemoguéim i nepotrebnim, Bila bi, medutim, brzopleto ako bismo na osnovu re- cenog zakljutili: Buduéi da Heidegger u svom Sein und Zeit nije do kraja ostvario svoju zamisao (nije odgo- ‘vorio na osnovno pitanje koje je sam sebi postavio), ni ta zamisao ni njena djelomitna realizacija (koja je fed nnostavno zastala na pola puta) nemajy nikakvo znaée- je ine moraju nas dalje interesirati. Naprotiv: pita- je © viljednosti Sein und Zeita treba padljivo razmo- titi, jer je moguée da djelo ima ak i izuzetno zna- Zenje, & prvom redu iz slijedesih razloga: 1. Vrijednost jedne zamisli ne zavisi sama po sebi od toga da li je ona veé realizirana, Svaka filozofska zami- sao potiva na nekim pretpostavkama, pokroée neka pi- tanja, sugerira neke puteve za njihovo rjeSavanje, a sve te pretpostavke, pitanja i putevi mogu se brititki raz- matrati i prije i u toku realizacije zamisli. Naravno, realizacija jedne zamisli nije bezna¢ajna, ne samo zaio Sto je realizacija >cilje zamisli, vet i zato $10 nam reali- zacija neke zamisli moze bolje pokazati njenu bit i na- pose njene teskoée, koje kad se ona opéenito formulira ‘mogu biti teZe sagledive. Medutim sasvim je moguée, a | deSavalo se u povijesti filozofije, da neki mislilac pri prvom (ni pri ponovljenom) pokuSaju ne uspije ‘ostvariti svoju zamisao (i modda éak wopeée ne pokusa da je ostvari), pa da se ona ipak poka%e izuzetno plod- nom u miiljenju drugih filozofa. Tako ni éinjenica to Heidegger nije uspio do kraja realizirati svoju zamisao ako Je eksplicirana u uvodnom dijelu Sein und Zeita ida se u toku njenog izvodenja zapleo u velike teskoce ne govori nista Konkluzivno o znaéenje i veijednosti tog xviprojekta, Moida je projekt ipak dobar i mnogoobeca- Yajuci, pa bina ajemu trebalo { dalje »raditie. 2. Cinjenica da je jedan mislilac u nekom djelu reali- zirgo tek dio svoje zamisli jo! nigta ne govori o znase hut vrijednosti reatziranog. Moéda ono realizirano ne vrijedi mnogo, a modda je — makar samo fragment Sire amisli — od ‘neprocjenjivog znaéenja. I ranije Je bilo filozofa koji su realiziali samo dio svog zamasnog pro- jekta pa ipak je ono realizrano bilo od inuzeinog 2na- Genja | veijednosti U objavijeno} »prioj polovinie Sein und Zeita Hei dogger je Fealizrao znacajan dio svoje Bilozofske zami- sli, analizirao je detaljno pitanje o smislu bivstvovanja tubivstvovanjs, ono Kojem bi u tradicionalno} flozofiji odgovaralo pitanje o biti Covjeka, a ono, bez obzira na to dali se na njega, kako to neki misle, svode sva {ilo zofska pitanja, ni u kom sluaju nije becnacajno. Ako je Heidegger o tom pitanju uspio da kaze nesto znaéajno Ii Eak presudno, Sein und Zeit moze da bude kapitalno djelo naseg vremena, bez obzira na to Sto u njemu nije Hjegeno pitanje © smisiu bivstvovanja uopée, 8 druge strane, iako je sam Heidegger u Sein und Zeit jasno faulikovao pitanje 0 smisty bivstvovanja tubivstvovanja (Govieka) i pitanje o smisly bivstvovanja vopée, njegova je Ishiodisna ideja da su ta dva pitanja tijesno povezana, te da analiza prvog treba da nam prufi bitne uvide u ‘drugo, Prema tome, ako i Heidegger u Sein und Zeit nije izvrSio sistematsku analiza pitanja o smish biv= Sivovanja wopée, moguse je da je u okviru analize pi tanja o smisiu bivstvovaaja tubivstwovanja doSao do ragocjenih uvida us temeljno pitanje, uvide Koji se ne Smiju poteljeniti bez obzira na to U kojoj su mjeri de- ‘alo Tazvijeni i lzvedeni. To maui da i nakon utvrdivanja nedovrSenosti Het Gesgerovog osnovnog filozofskog. projekia pred nama staju int ofvorena pitanja: (I) pltanje o smislu, vz jednosti i znatenju njegovog ishodiénog projekta, pro- jekta fundamentalne ontologije, () pitanje o vrijedno- sti d znaéenju njegove analize éovjeka (tubivstvovanja) ixvitt naravno onakve kakva je provedena u Sein und Zeit-u i @) pitanje o znatenju Heldeggerovih uvida i zapaza na 0 osnovnom pitanju svake ontologije, piranju o smi- siu bivstvovanja uopce. Od spomenutih emo pitanja a daljnjem tekstu djelomigno razmotriti samo ono drugo. 8. Formulacija i artikulacifa pitanja © tubivstvovanju (Sovjeku) Pitanje 0 éovieku — koje se u filozotiji najéesée for: rmilira kao pitanje o biti Covjeka — Heidegger formuli Ta kao pilanje 0. smislu bivstvovanja tubivsivova. hija U sklopu Sein und Zeta ovo pitanje o smislu biv Stvovanja tubivstvovanja ima status pomocnog, prethod- nog pitanja, koje treba da nam omogué! pristup glav nom pitanju tog djela — pitanju o smislu bivstvovanja opee, To niposto ne znaéi da je pitanje 0 smisia éov jekova bivstvovanja samo po scbi ta Heldeggera bezna- dajno, drugorazredno Ml éak nedopusteno. Temeljitg 1 detaljno to pitanje treba da bude razmatrano u sklepu ontologje tubivetvovanja ili ontologije Covjeka. Medu- tim ova se moze razviti tek nakon 1 na osnovu funda. mentaine ontologije. Trebi podsjetiti da pripremni karakter pitanja o sm slu bivstvovanja tubivstvovanja ne znaéi da je to pita nije potptino nezavisno od odgovors na pitanje 0 smi slu bivsivevanja uopée. U pitanju o smislu bivstvova: hija tubivstvovanja vee je pretpostavijen jedan predon- toloSki pojam bivstvovanja uopée i bas zato Sto tu jos he raspolaéeme kriticki utemeljenim pojmom bivstvo- vanja, ni pitanje 0 simislu bivstvovanja tubivstvovanja he moze u okviru fundamentalne ontologije biti dove- ddeno do Kraja. To je moguée tek u okviru ontologije tubivstvovanja kad se uz pomoc fundamentalne ontolo- fije dode do Kritiki zasnovanog pojma bivstvovanja uopée.Takoder treba istaci da pomoéni i pripremn) karak- ter pitanja o smisly bixstvovanja tubivstvovanja unutar fundamentalne ontologije ne znaéi da je tu razmatranje pitanja o smislu bivstvovanja tubivsivovanja ograniéeno hha neke sporedne aspekte, Koji su u okviru fundamen talne ontologije sluéajno interesantni, jer u tom sokvi rue is ciljem razumijevanja smisla bivstvovanja wopée sinteresantni« su upravo najbitniji vaspektie pitanja o Divstvovanju, ono Sto je u tom pitanju najvaznije. Kad je rijet © konkretnoj artikulacji pitanja 0 smi- slu bivstvovanja tubivstvovanja, prije svega treba obra- fiti paznju na slijedece: Oba odjavijena odjeljka prvog dijela Sein und Zeita bave se pitanjem o smislu biv- stvovanja tubivstvovanja. Analizu tog pitanja Heidegger je naime podijelio na dva dijela: na »pripremnu funds- mentalnu analiza tubivstvovanja« (kako je naslovijen prvi odjeljak prvog dijela) i na vizvornu egzistencijalnu, injenpretacijus tubivstvovanja (kako doduse nije naslov- Ijen drugi odjeljak, ali kako se zadatak tog odjeljka sa Zima u uvodnom, 43, paragrafu tog odjeljka i napose 1 naslovu tog paragrala (»Rezultat pripremne funda- ‘mentaine analize tubivstvovanja i zadatak izvorne egzi- stencijalne interpretacije tog bivstvujucege) Razlikovanje »pripremme jundamentabye analizee i sic- vorne egzistoncijaine interpretacijex éini se kao dobro opravdanje za podjelu raspravijanja pitanja o smislu bivstvovanja tubivstvovanja u dva zasebna odjeljka. Me- dutim, ako pogledamo o emu je rijeé u prvom od ta ‘dva odjeljka, vidjet éemo da se u okviru. spripremne fundamentalne analize tubivstvovanjae vrsi analiza na dva medusobno jasno rézdvojena nivoa. Heidegger naj- rife analiaira sosnovao [éemeljno] ustrojstvo tubivstvo- vanjae (odie Grundverfassung des Dascinse), a zatim bivstvovanje tubivstvovanjas (sdas Sein des Daseinse) © Prvo Gd test, pogtatja (Kapitel), na, koje se dieli prvi fodjeljak Seis und Zeiea, ima twodn! karakter Pokulavajuct oa Jot Jednom razjasni rasiku lemedu -analitike”tubivetvovanjae (GDaseinsanalytike) 4 antropologije, psiologie, biologie, te >in. terpretaclje primitimnog bistvorsajae (entologje), aod. pre: Na taj nadin cijela analiza pitanja o smishi bivstvo- vanja tubivstvovanja vrSi se aa tri nivoa, odnosno dijelt se ha tri povezana, ali relativao zasebna pitanja: 1. pi- tanje 0 osnovnom ustrojstvu tubivstwovanja, 2, pitanje © bivstvovanjy cubivstvovanja i 3. pitanje 0 smislu biv- stvovanja tubivstvovanja. Nijedno od ovih pitanja ne ‘estaje u Sein und Zeitu samo pitanje, nego svako do- biva i odreden odgovor. Kao osnovno ustrojstvo tubiv- stvovanja pokazuje se bivsivovanjewsvijetu (das In-der- -Welt-sein), kao bivstvovanje tubivstvovanja (das Sein des Daseins) — briga (die Sorge), a kao smisao bivstvo- vanja tubivstvovanja (Sinn von'Sein des Daseins) od- nosno kao smisao brige (der Sian der Sorge) pokazuje ‘se vremenitost (die Zeitlichkeit). ‘Ovo razvijanje analize na tri niyoa donekle je prikri vveno éinjenicom da se analiza prva dva pitanja vrsi u prvom odjeljku a analiza treceg pitanja u drugom odjelj- ku, Heideggerov odgovor na eventualni prigovor Sto ana- Jizu tri pitanja nije izveo u tri odjeljka (umjesto u dva) ‘jo bi vjerovatno taj da analiza prva dva pluaaja ima pri- premni karakter, jer se sizvornac, definitivna i sveobu- hvaina analiza visi tek na trecem nivou, te da principi. jeina razlika izmedu prva dya nivoa i onog treéeg oprav- ava i svodenje prva dva nivoa analize u jedan odjeljak, Medutim, od pitanja kako su tri nivoa Heideggerove analize ¢ovjeka rasporedena po odjeljcima i poglavijima njegove knjige vadnije je pitanje o razlorima i opravda- nosti njegove formulacije i artikulseije pitanja 0 cov- jeku, ZaSto on pitanje o covjeku ne formulira na tra- icionalan nagin kao pitanje biti nego kao pitanje o smisly bivstvovanja tubivstvovanja? I zasto on iako formulirano pitanje dijeli na pitanje 0 bivstvovanju tue fstalih pet poglavtia éetiri (drugo do peto) bave se analizom Somovnog wsirojstea tublvsivovanjas a jedno (Sesto) analaom shivstvovanja tubivstvovanjae Moglo B) se reel da, Je to opet isproporcionainost “koja zsmmagljuje.podjelu na da stupnia Snalize | njihovo.Komparatitna atenje, jer analiza sosnownos Ustrojstvatubivstvovaniae (Kojo) su posvecena Cctiri poslavja) Sigurno mie éeurt puta vadnlja od analize sbivstvovanja tubie- Stworanjae (kolo) Je Posvecenn samo jedno postal)bivstvovanja i na pltanje o smistu tog bivstvovanja? A ako ga je ve¢ tako podijelio, zaSto on kao trece, odniosno prvo i posetno dodaje jo$ i'pitanje 0 »osnomom ustroj- ‘stue tubivstvovanja? Sta ta tako formulirana pitanja zapravo znace i zaSto treba da se postavljaju navedenim ‘shijedom? Mozemo li uopce znati sta ta pitanja znaée, ako ne znamo sta u ovom kontekstu znace ili treba da ‘mate pojmovi »osnovno ustrojstvox, »bivstvovanjee i wsmisaoe? Kao da je ovakvo pitanje predvidao iskdjucivo lt prvenstveno u veri s pojmom »bivstvovanjas, Heidegger Je, 0 Gemu smo vee govorili, unaprijed upozorio da ras- ravijajusi o bivsivovanju ‘tubivstvovanja ne moramo posjedovati kritiéki utemeljeni pojam bivstvovanja, ne- 0 se motemo osloniti na nase predontolosko razunnije- Vanje »bivstvovanjae. On medutim ne daje nikakso preliminarno objasnjenje 0 upotrebi pojmova somov- hho ustrojstvow i asmisaox i ne osjea nelagodu Sto po- moéu ovlh nerazjasnjenih pojmova formulira svoja te- meljna pitanja, Sto se tie »smtislax on se tim pojmom slusi bez prethodnog razjasnjenja da bi ga tek u pood- ‘maklim fazama istrasivanja u paragrafima 32 i 65 (vidi napose SZ 151—153, 156, 161, 323325) odredio, odnosno objasnio. Medutim kad je rije€ 0 »osnovnom ustrojstvue (@ 0 tom pojmu teSko da imamo neko spredontolosko razumijevanjes), premda se 0 njemu mote pone’to 2a- Kdjuciti na osnovu Heideggerovih skrti naznaka (0 6e- ‘mu kasnije), on c@j pojam eksplicite ne razjasnjava ni u daljnjem tekstu svoje rasprave® “© image lavrsnom kazalu ur Sein und Zeit, Sto ga Je sastavil Hildegard Feick (Indes tt Heideggers »Sein’und Zits. Zusat rmengestll von Hildepard Folck. 2, neubearbeitete Auflage. Max Niemeyer Verlag, Tubingen, 1965, 2-S.), nema pojma sGrund- vertassunge (Sty ‘nije njena:krvica). Ur termin sDaseine zabill- Yen Je dodute potpojam sSeinsverassuns' des Daseise, all uz ta} pojam alle lvuten nikakay stat ir Heldeggera (kao a dw tim siieajevima), 2 stranice na Koje se €y upucuje ne daju Keakvo objatojenje pojma sGrundverfassunge. Rijet je uglavnom olen na koja "yee dale odgoor na ptis-0 "i Po mom misljenju, djelomicno je slutajno sto je H. dogger na mjesto tradicionalnog pitanja 0 dovjekovoj bitt postavio bas tri navedena pitanja (tijesno povezana u svojevrsnom hijerarhijskom sifjedu) — pitanja o cov jekovom osnoviom ustrojstvu, bivsivovanju 1 smisla bivstvovanja. Ali nije sluéajno sto je on pitanje o biti pokusao da zamijent spletom vise pitanja. Bit se tradicionalno obiéno shvaca kao ono po éemu. resto (neka stvar, osoba, pojava, grupa, vista, rod etc.) Est to Sto jest, kao trajna priroda, odredenost, specifié host nesega po cemu se ono razlikuje kako ‘od svega <érugog tako i od vlasttih prolaznih stanja i pojavaih oblika, Koji su, makoliko razliiti, svi ulemeljeni u istoj biti. Elementi biti obieno se shvacaja kao ssvojstvae it osobines, toénlje ona trajna svojstva, koja su & osnovl prolaznih, promjenljivih ili privremenih svojstava ili Stanja odgovarajuce +stvarie ili spredmetas, Poput osta- lih sstvari« i Govjek prema tradicionalnom shvaéanju ima odredenu »bite, skup trajnih svojstava ili obijezja koja su w osnovi svih ostalih. Pojam biti dovodi se u Pitanje jo8 u srednovjekovno} filozofii (u nominalistié- kim strujanjima) { napose u novom vijeku, napose u engleskom empleizma{ kasnije pozitiviamu, all, na ‘drukeiji natin, I'ked svi drugih kritigara metafizike. Pritom neki kritiGari pojma biti nastoje da ga formuli- raju na bolji nagin® a drugi taj pojam potpuno odbs- cuju, pri Gemu se on, Kako ee Sint, i kod takvih kritiéara pojavljuje pod nekim drugim imenom. Heidegger, Koji je u svojoj habilitaciono} radnji (1916) zastupao tezu © postojanju konstantne Ijudske prirode, u narednim je godinama dosao do drugih shvadanja 0 ovjeku, Ta se evolucija zbog nepostojanja objavijenih tekstova iz tog vremena ne moze detaljno pratiti ali se Vidi ves iz a meduvremenu objavijene Fecenatje Fasper- © Tako Je | pisac ovog teksta pokulao, polazedi od Marsa, a ‘Se mahova fOrmutiath edan pojam biti bitno razlGit od ta ‘icfonalnog (idl npr. Fuocofja ! marksizam, Tt izdanfe, Na rijed, Zagreb, 197, str. 22-13, 80-2, 133154). nentsovog djela Psychologie der Anschauungen, Sto ju je Heidegger 1921. posiao Jaspersa. Opredjeljujuei se pro- tiv pitanja o biti Covjeka u uvjerenju da covjek u svom eqistiranju nije unaprijed odreden nesim danim, Hei- ‘degger je, medutim, oéito smatrao da se pojam biti ne ‘mode ber odgovarajuce zamjene izbaciti sa svopa »mje- Star u lilozotsko) diskusij, jer ako Covjek nije odreden ‘oekom fiksiranom biti, ne izgleda jako pribvalljivo ni da se on promatra kao nestrukturirana suma svojih fak- tickih postupaka. Ima esto po cemu se Zovjek razlr kkuje od suih drugih bica, To nije neki skup evrstih svo}- stava, nego njemu svojstveni natin bivstvovanja, Pita nije o Zovjeku postalo je tako pitanjem o njegovom biv- Sivovanju, odnosno © hjemu' specifignom aginu biv- sivovanja. Elimunirajuci pojam sbiti« s onog mjesta koje mu je u Bilozofsko} diskusiji o govjeku ranije pripadalo, Hei degger ga nije u potpunosti izbacio Iz svog djela Sein und Ze, Ustvari, prema pojmu i proma terminy sbite Gn se w Sein und Zeit-u odnosi i donekle dvosmisleno. Vee smo ranije citivali Heldeggerovu tezu: »Bite tubiv- stvovanja ledi [nalazi se, jest] u njegovo} egzistencifi. (8242) To se mote shvatit tako da tubivstvovanje nema biti u uobigajenom smislu, ai da ima nesto sléno biti —egzistenciju. Navedeno mijesto nije jedino u Sein und Zeit na kojem je »bite stavijena pod navodnike (kao Sto se pod navodnicima susrete i izraz sesencijae, »Es senz«), a ti navodnici ofito 2nate doairano distanciranje cod navedenog pojma, otprilike u smislu: pojam nije do br, ali nije ni sasvim loS; njime se htjelo misliti es znatajno, ali to znagajno treba misliti na primjereni natin. Medutim u Sein und Zeit ima i mjesta na kojima se inraz abite (Wesen) javlja i bez navodnika, i t0 opet u sklopu teze 0 biti Covjeka ao egristenciji. Jedno od tih mjesta, akoder smo veé citiral: »1 buduei da se bitno odredenje toga bivstvujuegs ne mote invrSiti na. vodenjem nekog stvarnog sta (Was), nego se njegova bit raprotiy sastoji u tome da on uvijek ima da bivst svoje bivstvovanje kao svojer itd. (SZ 12) Ne mati li 10 da je pojam biti opcenito legitiman, samo kad je rijet © Covjeku moramo voditi raguna o tome da on posje- duje bit u jednom specifignom smislu? Sliéno eitamo dalje: »Analiza tog bivstvovanja (bivstvovanja tubivstvo- vanja, G. P.) uzela je kao nit vodilju ono Sto je anticipa- Livno ‘bilo ‘odredeno kao bit tubivstvovanja, egzisten- cijux (31) a li je pi8uci u ovim iu jo8 nekim sluéajevima »bite bez navodnika Heidegger to wlinio iz nepainje iti na- mijemno, zato sto se bojao da se navodnici ne shvate su- viSe doslovna i da se ono znaéajno u tradicionalnom ‘pojmu biti ne zaboravi? O tome se mote diskutirati, no ini mi se da je posrijedi prije upravo ovo drugo. Uzgred. reéeno, uskoro nakon Sein und Zeit-a Heidegger je pot- uno rehabilitirao pojam biti bez navodnika, samo uw pesto drukéijem zaagenju Gedna od njegovih publi kkacija iz 1929. ima veé bit i u naslovu (»Vor Wesen des Grundes«), jednako kao i vie kasnijih radova (oH3l- derlin und das Wesen der Dichtunge, »Vom Wesen der Wahrheit, »Das Wesen der Sprachee itd,). U svakom sluéaju, premda se pojam biti vise puta spominje u Sein und Zeit (jo8 vise se spominju izve- denj pojmovi kao »Wesensbestimmunge i »wesentliche), to nije pojam Koji orijentira istradivanje, Vodeci je po- jam istrazivanja bivstvovanje (Sein). No time jo$ nismo ‘odgovorili na pitanje zasto su Heidegyeru uz pojam bivstvovanja bili potrebni kao vodeci pojmovi za arti- kulaciju pitanja jo3 i pojmovi xsmisage i sosnovno Ustrojstvor. Da bi se dao potpuniji odgovor na ovo pitanje, tre: balo bi se vratiti Husserlu u ¢ijim analizama pojmovi smisla i strukture igraju veliku ulogu. Trebalo 61 de- taljno razmotiti i Heideggerove (u meduvremenu) ob- javljene kolegije »Geschichte des Zeitbegrifts. Prolego- mena zur Phinomenologie von Geschichte und Nature (jetni semestar 1925) i »Logik. Die Frage nach der Wahr- bow(imski semestar 1925-26), u kojima je ta artiku- ‘ih emo Se analiza u ‘ovom uvodu odreci. Zadovoljit éemo se time da samo kratko naznaéimo koja je po nasem misljenju bila Hei- deggerova glavna motivacija za takvy artikulaciju pita nja.o éovjeku: Tradicionalno pitanje o biti Govjeka una- prijed je sugeriralo simplificiranu dvodjelnu podjelu Covjeka na sbitnae i snebitnae svojstva i osiromasenje judske biti na nekoliko glavaih svojstava — u prvom. redu na visi rodni pojam i na specifignu razliku. Triho- tomijska podjela pitanja o covjeku omogucuje mnogo potpuniju, svestraniju i konkretniju analizu. Dolazedi iz jedne druktije misaone tradicije, bez Hei- deggerove struéne filozofske spreme, ali s istinskim in- teresom za filozofske probleme i Cesto zaéudujucom spo- sobnoscu njihovog razumijevanja, Lenjin je ponekad iz ‘nenadivao lucidnim zapazanjima. Studirajuci Hegels, on je tako naSao i vrlo upetatljiv izraz za jednu — bitno hegelovsku — misao 0 biti i spoznaji biti: aCovjekova isa0 beskonaéno se udubljuje od pojare do biti, od biti prvog, da tako kazem, reda, do iti drugog reda itd. bez Krajac Tako ova ideja o raznim »redovima bitie sigurno nije utjecala na formiranje Heideggerove misli o tri nivoa pitanja o éovjeku, nemz sumnje da je objema idejama zajedniéka w najmaaju ruku odbojaost prema dihoto- mijskom dijeljenju zbilje na »bit« i spojavus, te da deja o »redovima bitie moe pomoti boljem razumije- vanju Heideggerove ideje 0 tri nivoa pitanja 0 covjeku. Kretanje analize od »osnovnog ustrojstvae preko »biv- strovanja« do smislae mode se shvatiti i kao udublji- vanje spoznaje od biti prvog do biti drugog i treéeg reda (od »najpovrinijee biti do »najdubljes). U svakom sluéaju, dijeljenje pitanja o éovjeku na tri razlitita, hijerarhijski povezana pitanja, omogucilo je Heideggeru da u okvire sodgovorae na ta pitanja »smje- “V.T. Lenin, Filosofskie tetradi, Opiz 1947, str. 237 tie mnogo viSe svojih uvida o Zovjeku nego Sto bi to ilo moguée pri tradicionalnoj formulaciji pitanja, 1 tujedno da te uvide povete w jednu u veliko} mjeri uyjer Ijivu cjelinu, Doduée ni u ta tri nivoa nije se moglo sa- svim uklopiti sve ano Sto je Heidegger htio redi o Govjeku, pa ako malo pailjivije prostudiramo cijelo dje- lo, vidjet éemo da tu pored tri glavna nivoa analize po- stoje i neki dodatni »prethodnic i sumetnuti« nivoi® S druge strane, s analizama na tri glavna nivoa, (i na me- @univoima) presijeca se analiza jednog pitanja koj kako se Gini, ne pripada ni u kakav poseban nivo, ali ih sve na neki nagin tangira. Koje je to »éetvrto pita- injec i kakav je njegov odnos prema tri navedena pita- nja 0 Covjeku? I da li ovako slozenim ragélanjivanjem pitanja o ¢ovjeku Heidegger doista prevladava tradicio- zhalno shvaCanje tovjeka ili neke nezasnovane pretpo- stayke tradicionalnog pitanja 0 Covjeku ostaju sadrzane iu Heideggerovoj analizi? 9. sCetvrto pitanjee: autentitno bivstvovanje nasuprot neautentiénom Prije neyo sto u najkracim ertama pokuamo razmo- titi | Heidexgerove odgovore na tri pitanja Kojima je on zamijenio tradicionalno pitanje 0 biti éovjeka, mo- amo bar preliminarno rei nesto i 0 éetvrtom pitanju © ovjeku, © kojemu Heidegger raspravlja u Sein und Zeivu, premda ga ne elaborira u nekom zascbnom ‘odjeljku, odnosno poglaviju, Rijeé je 0 pitanju o Sovje- Kovom autenticnom bivstvovanja, koje polazi od distink cije iamedu autentiénog i neautenticnog bivstvovania “© Tako npr. analiza tublvsrvovanja kao sbivstvovanja ka smrtie (-das Sein mim ‘Todes),iako smjestena u adrugi odjeljake, edie Je nijet 0. amisiu bistvovania tubivstvovanis, Zaprava ne Dra. Savile of odgovor na pitanje 0 bivstvovanlu tubivetvovanis (Jet je to briga), nit na pltanje o smisia bivstvoranja tublvsrrovanja Ger je to vremenitst), nego predstavija jedan ziseban rela Bi aivo analie Takvih'medunivoa ima vie. evi(ednosno izmedu autentitnosti i neautentignosti) te se, premda nije opSimije zasrbno elaborirano, provlaéi kroz Cijelo djelo, od uvodnih do zakljutnih poglavija. U ce mu je zaéenje te distinkoije jw kakvom je odnosu razlikovanje autenticnog i neautentitnog bivstvovanja prema navedenim pitanjima kojima je Heidegger zami- jenio tradicionalno pitanje o biti govjeka? Nije li to ‘motda jedna suvigna distinkeija, bez Koje je Sein und Zeit kao ontoloska rasprava mogao da bude? Nije li tu Tijet 0 etidkoj distinkciji koja treba da zasnuje neki ticki zahtjev, odnosno normu ponasanja? Termina »Eigentlichkeit« nema u slavnom Eislero- ‘vom rjeniku filozofskih pojmova (prvo, jednotomno iz- danje 1899, éetwrto, trotomno izdanje 1927), koji je u te ku dvadesctog stoljeca sve donedavna vatio kao’ vthum sho djelo filozofske leksikogralije, Nema ga ni u dru {gim, manjim njemackim filozofskim rjeénicima. U naj- hovijem monumentalnom Historijskom rjeéniku filozo- fije, Koji je zaposeo izlaziti pod redakeijom Joachima Rittera, termin »Figentlichkeit/Uneigentlichkeite dobio Je tridesetak redaka, no ti su reci posveteni iskljutivo Heideggerovoj upotrebi tog termina u Sein und Zeitu® ‘Theodor W. Adorno napisao je cijelu knjigw pod naslo vom Zargon autenticnosti. O njemasko} ideologij, ali ™ Heidegeerove termine seigentliche, suneigentlichs, adie Bi sgentlichtete, sdicUneigentichkeit«_prevodimo, sno Kao 5t0 to made Engle, Franc! 1 Talia, irazima sautentieane, seat fentikane, sautentgngste, "sneautentiénoste "(prema etkom, Sauthentikoss). Za njihovo prevodenje dosil pl'a obsir i tail izrazi spravie, otepravie, spravoste, mepravoste (pa th ponegde Fdodajemo wi zagradi ut vautenteane i), all ont bolic odgova alia provodenje njemaskih iaraza sechte, sunochte ied. In Ge oy altentane of opravi alle ieean piled, er Medan i tiche anaenjski emancipiralo od elgene, nastoji a obnovi Smt Saoou veeu medu njima, “Vidi Historisches Wirterbuch der Philosophie, Unter Mitwir: ‘kung von mehr als 700 Fachleuten herausgegeben yon, Joachim Ritter, Band 2: DoF, Schwabe 4 Co Verlag. Basel 'Sttgart, i, $3 xxv ai iz ove se polemigke kajige ne moze mnogo saznati o historijatu sautentiGnostie kao filozofskog pojma. Ta Xe taj pojam jos uvijek eka svoga histori¢ara. Tu praz- ninu u filozofskoj historiografiji ne moze popuniti ni ovaj tekst dij je zadatak uvodenje u Sein und Zeit. Me- utim upravo zato sto nije rijet 0 pojmu éije je zna- Cenje opcepoznato i leksikografski fiksirano, moramo blize razmotriti kako ga shvaca Heidegger. Distinkeiju izmedu autenticnosti (pravosti, Eigenttich eit) i neautennicrostt (nepravosti, Uneigentlichkeity Hei- dogger uvodi na pocetku prvog poglavlja prvog odjeljka veg djela Sein und Zeita — u paragratu 9, posvece- hom »Temi analitike tbivstvovanjae, a zasniva je uz omot pojma suvijek-mojostie (sJemeinigkeite), Koji je Jedan od najspecifienije njegovih pojmova, izrasen ne. Uobigajeaom jeaiskom kovanicom. Pojam »uvijek-mojo- stie (efemeinigkeits) uvodi se prvim recenicama nave. ‘denog poglavija na slijedesi natin: »Bivstvujuce, cj je analiza zaratak (stoji kao zadatak uvijek smo mi sami. Bivstvovanje toga bivstvujuceg jest uvijek moje (je mei- es}. U bivatwovanju tog bivstvujuceg Odnosi se ovo sax mo prema svom bivstvovanju. Kao bivstvujuce tog biv- stvovanja ono je prepusteno (povjereno, Uberantwor- fet] svom vastitom bivstvovanju, [seinem eigenem Sein}.« (SZ 41—42 ) I dalje: »Bivstvovanje, o Kojem se tom bivstvujuéom radi u mjegovom bivstvovanju, jest uvijek moje [je meines]... Oslovljavanje tubivstvove hjamora prema karakicra wiijekmojasti [Jemeinig- eit] tog bivstvujuéeg uvijek suiskazati (iene zamjenicu: ja jesame, 24 fesiewe (SZ 42) Sta, na osnovu citiranog, zaati Heideggerova teza 0 suvijek-mojosti« (aJemeinigkeite) tubivstvovanja? Znati Hiona da je tublvstvovanje uvijek samo »mojer (Hel deggerovo), # nikada »tvojee, anjegovor, »njezinos, »na- See, »vaSee, onjihovoe? Znaé! lito da Heldegger zastupa radikalni subjektivizam, odnosno solipsizam? Takav uti- sak mote Se u prvi mah dobiti. Medutim, Heidegger ka- Ze da se o tubivstvovanju, i to upravo u skladu s Rjcgo- vim Karakterom uvijek-mojosti, mora suizricatl signazamjenicas (edas Personalpronomene), te kao primjer navodi dvije takve zamjenice: »jae i otis. Ne znaci li to da tubivstvovanje mote biti ne samo »mojex nego i stvojee? Nabrajajuci ligne zamjenice, Heidegger je stao kod stie, Da li je to uéinio zato Sto je smatrao da'su dva pprimjera dovoljna ili zato Sto je smatrao da druge ligne ‘zamjenice ne dolaze u obzir? Ova druga interpretacija tesko je prihvatljiva, Da je mislio tako, Heidegger ne bi ostao pri opéenitoj formulaciji o »suiskazivanju lie. ‘nom zamjenicome«, nego bi upozorio da to vrijedi samo za dvije ligne zamjenice. S druge strane, ako se prihvati da stubivstvovanjee mote bitl »mojex i stvojes, onda samim tim ono moze biti i »naSex. To proizlazi I iz reve: nice »Bivstvujuce, éija je analiza zadatak uvijek smo mi sami.e Na ovu rocenicu Heidegger je mogao nasta viti: »Bivstvovanje toga bivstvujuceg jest wvifek nasex (umjesto: suvijek mojes). Umjesto 0 »uvijek-mojostic mogao je govoriti o suvijek-naiostie. U jednoj od citira- nih retenica kaze se da je tubivstvovanje prepusteno »svor [njegovor] vlastitom bivstvovanjus (eseinem eigenen Sein«). Moguée je, dakle, govoriti i 0 »njego- vostis, odnosno »vlastitostie tubivstvovanja. Da It bi Heidegger, kad bi to bilo prevodivo na njemaéki, umje sto o muvijek:mojostic, govorio o suvijek-svojosti«? Mole i se suvijek-mojoste tubivstvovanja svesti na njegova rvlastitosts i »personalnast« (slignosts, sosobnosts)? Ci- ni se da to fpak nije moguce: »Tubivstvovanje je bivstvw Juée koje sam uvijek ja sam [ich selbst], bivstvovanje je uvijek moje. Ovo odredenje naznatuje jedo onto loko ustrojstvo, ali ga samo naznatuje. Ono ujedno sadrii ontigku -— makar i grubu — nazmaku da je to Divstvujuée uvijek neko ja [je ein Ich], a ne drugi fund nicht Andere].« (SZ 114) sUvijek-mojoste tubivstvo- vanja prema ovome znati da je tubivstvovanje uvijek Tneko jas. No kako shvatiti to »jac? Na upravo citirani tekst nastavlja se reSenica: »Ono Tko dobija odgovor ‘od samog ja [Ich selbst], »subjektac, »sopstvac. (SZ 114) Ne sugerira li se time da pod »samim jax treba misliti ‘ono Gili neSto sligno onom) sto se tradicionalno oznaéa- box valo kao »subjekte i ssopstvoe, (vdas Selbste)? Nije li Heideggerova teza 0 »uvijekmojosti« tubivstvovanja je- dan novi natin izraéavanja teze 0 covjeku kao su- bjektu® U svakom slutaju suvijekmojoste je po Heideggeru ppretpostavka i osnova kako autentignosti tako i neauten- tignosti. Prijelaz od suvijek-mojostie ka autentiénosti wisi se na slijededi natin: »A tubivstvovanje je moje opet na ovaj ili onaj natin da se bude [nasin bivstvo- vanja, Weise 2u sein]. Uvijek se veé nekako odluéilo na koji je naéin tubivstvovanje uvijek moje. Bivstvujuce Kojem se u njegovom bivstvovanju radi o samom tom bivstvovanju, odnosi se prema svom bivstvovanju kao svojoj najvlastitijoj eigensten] moguénosti. Tubivstvo- vanje jest uvijek svoja moguénost i ono je »namae sa- ‘mo jo8 svojstveno [poput svojstva, cigenschaftlich] kao neko predruéno [postojece, Vorhandenes]. Pa buduci da Je tubivstvovanje bitno uvijek svoja mogucnost, to biv- stvujuce moze u svom bivstvovanju samo sebe birati« i dobiti, a mote se i izgubiti, odnosno alkada se ill sa- mo »prividnoe dobiti. Ali ono se moglo izgubiti i ono se ‘moglo jo§ ne zadobiti samo i samo ukoliko je ono po svojoj biti moguée autentiéno [eigentliches], to jest se- bi vlastito {sich zueigen]. Ta dva bivstvorna modusa [modusa bivstvovanja, Seinsmodi] autentignosti [Ei gentlichkeit] i neautentiénosti (Uneigentlichkeit] — ovi izrazi izabrani su terminoloski u strogom smishu rijeti —zasnovani su u tome Sto je tubivstvovanje uopée od “ Ostajusi 2asad pri ovom pitanja — 0 kojem bi se jo8 mogio smmogo resi — napominjemo da. se velo zanimijiva abalian Het ‘eggerovoe poima suijekamosostic (olemeinikelte) sad aj ai Michaela Theunissena Der Andere, Stdien mir Sorialontologle ‘der Gegenwart, Walter de Gruyter & Co, Berlin 1%. Theunissea Dokazue da je poiam suvijekmojostie igrac odlutau ulogu vee Kod Husserla (kod Kojog dodude nema inraza sJemelnigkalte, ne- 0 samo sje meinese), all da sJemeiniglelte kod Husserla nati ‘esto principjelno drigo neyo Kod Heldegsers, pije svega 2310 Mo se ona kod Husseria pripisuje transcendentalnom egu (a ne tmpirijskom tubivstvoranju) 1 ne mode bill personalna (kao Kod Heldeggera). VI Bit i wileme earredeno uvijekmojoiu, Ali neautentignost tubivstvova- aja ne zna¢i recimo neko »manjex bivstvovanje ili neki snizie stupanj bivstvovanja. Neautentiénost mode napro- tiv odredivati tubivstvovanje u njegovoj najpunijoj kon- kretnosti ~ u njegovo} 2aposlenosti, Zivannosti, zainte- i, sposobnostl za witake (SZ, 4243) Citirani odlomak relativno direktnijé i jasnije nego bilo koji drugi u Sein und Zeit eksplicira smisao poj- mova »Figentlichkeite i »Uneigentlichkeits, pa nije cudo Sto se i inaée vrlo esto citira (najéesée bez odgovars- juce interpretacije). Medutim i u navedenom odiomku ima dosta nejasnoéa, a direktno razjasnjenje navede- nih pojmova uglaynom je izbjegnuto, te se moze doku: iti tok paéljivom interpretacijom. To je tim neobicnije jer sam Heidegger najavijuje da ¢e izraze »Bigentlich- Keite i »UncigentlichKeite upotrebljavati su strogom smislu terminoloskie, So bi trebalo znatiti uw jasno omedenom, a ne u nekom neodredenom, rasplinutom smislu (ni visesmisleno).” U prvi mah mogio bj se éak uciniti da Heideggerove zaobilazne formulacije u ove pasusu daju vrle malo za odredivanje znaéenja tih u strogom smislu termi. noloski izabranih« izraza, Neposredno saznajemo samo to da izraz veigentliche znati ssich zueigens, Sto je dosta malo, ne samo s obzirom na kratkocu, nego i na neobig- nost izraza »sich zueigens, koji se uglavnom ne mote ‘naél u rjeénicima, a mi sino ga preveli »sebi viastiti« (6a slignim stupnjem nepreciznosti mogli smo ga even- lualno prevesti asebi svoje, ssebi prisvojene, »sebi pri vlascene, »svoj viastitie). 'S druge strane, u revenici u kojoj se pojavijuju kurzi Virani izrazi autentignost i neautentiénost (a svi je citi- Ungred reéeno, talijanski preveditac Sein und Zeita shvatio je da 3e nu sttogom smishie odnosi na ste farazee, a ne ba ner ‘minologische (kako to Ja shvacaim), pa je spomenuto mjesto pre- ‘eo: adueste expression sgno asstnte nel foro esafto senso et Tologicos, dakie: sOvl su era! uzetu njhovor toenom elmo. lotkom wiisine (Martin Heidegger, Essere e tempo, Unica tra ‘dusione italiana autorazata dl Petro Chiodh, Fratelll Bocca Bak tori, Milano Roma, 155, . 55) raju kao presudnu) ne saznajemo Sta ti izrazi znade ili treba da mage, nego sazajemo samo to da su auten- tignost i neautenti¢nost 1) »modusi bivsteaeanjae i 2) dda su »zasnovant u tome Sto je tubivstvovanje uopée od- redeno uvijek-mojoséue, Odgovor na pitanje (Koje se prirodno javija u vezi s drugom totkom) kako je to u Odredenosti tubivstvovanja uvijek-mojocu_zasnovana distinkcija izmedu autentiénosti i neautentiénosti nala- ‘imo, éini se, u prvom dijelu citiranog odlomka. Tubiv- stvovanje je moje uvijek na neki odredeni »nagin da se budee, a buduci da je taj nagin stvar neke odluke (a ‘ne neminovne nuznosti), mozemo rei da je tubivstvova. je suvijek svoja moguénoste te da se kao takvo mole »birati« (iagubiti, dobiti itd). A birati se mode tubivstvo: vanje samo ako ono po svojoj biti (biti bez navodnika) moze biti autentiéno (eigentlich), odnosno svoje vlastito (sich zueigen). U vezi s ovim izvodenjem moglo bi se medutim pi- tati: 1) Da If je to zaista zasnovano u »prirodis ili »bitie uvijek-mojosti da je tubivstvovanje moguénost koja wvi- jek Divstvuje na jedan od njemu moguéih odredenih naéina bivstvovanja, ili je to — po samom Heideggeru — prije zasnovano u tome Sto Je bit tubivstvovanja u njegovo} egzistencifi? 2) Da li je moguénost tubivstvo: vanja da samo sebe bira, dobiva, gubi, ne dobiva, pri vidno dobiva samo pretpostavka autentignosti ii uprava sau smisao autentiénosti? Ti je mokda moguénost bi- Tanja pretpostavka kako autentiénog tako i neautenti- nog bivstvovanja, a ova se dva modusa razlikuju po tome sto je autentiéno bivstvovanje takvo biranje pri kojem se tubivstvovanje dobiva, a neautentiéno ono pri kojem se tubivstvovanje gubi ili se ne zadobiva (odno- sno dobiva samo prividno)? Heidegger nije dovoljno ja- san, ali po svemu sude¢i autenti¢no bivstvovanje bilo bi samo ono kojim se Sovjek bira tako da se zadobiva. Pri tome je odnos izmedu autentiénosti i neautentiéno- sti, Gini se, asimetri¢an: Samo u moguénosei (a biti) aurentiéno tubivstvovanje mode se izgubiti ili nezado- booantDiti, tj. biti neautentigno, To magi da neautentitnost, Zak i ako je prosirenija od autentitnost! pretpostavlja ‘ov kao moguénost. Biti sebi svoj viastiti, birati sama sebe i svojim se izborom dobiti, da li je to znavenje autentiénosti po Heideggeru? Cini se da je to ono Sto nam on u navede- nom eitatu pruéa. Ali dok on tako dosta neodredeno i indirektno naznaguje smisao pojmova sautentiénoste i meautentiénosts, Heidegger je vrlo odsjecan (po sljedaje dvije reéenice navedenog odlomka) odredujuci ontoloski status neautentignosti, a time i autenticnosti. Jer ako neautentignost ne znaéi ni manje bivstvovanje ni nifi stupanja bivstvovanja, onda ai autenti¢nost ne zaéi ni vise bivstvovanja ni viSi stupanj bivstvovanja, Kriterij 28 razlikovanje ta dva modusa nije ni kolitina ni stupanj bivstvovanja. Treba li to shvatili kao ogradi- vanje od kvantitativnog, odnosno stupnjevitog vredno- vanja dvaju mogucih modusa bivstvovanja? No u ka kvom su odnosu ovi skvantitativnie kriteriji prema, re- cimo, »kvalitatiomome kriteriju, po kojem se dva nave ‘dena modusa razlikuju po tome da li se u njima biv- Sstvovanje ~zadobivae ii »gubie? Nije li »zadobivanje< visi stupanj od »gubljenjac i nema li vise bivstvovanja tamo gdje se ono zadobiva? U kakvom su odnosu za pravo dvije posljedaje revenice u citiranom odlomku Heideggera? Zaéto bi teza da neautentiénost mode od- redivati tubivstvovanje u njegovo} najpotpunijoj kon- ‘kretnosti itd, morala biti u suprotnosti s tezom da ne- autentignost predstavlja nidi stupanj bivstvovanja? Oprastajuéi se od navedenog (jos nedovoljno analizi- ranog) pasusa, moramo naglasiti: u njemu se kao dva modusa bivstvovanja s obsirom na moguénost da se ‘ude asebi privlascen« navode autentiéno i neautentiéno bivstvovanje. Da li je ova podjela potpuna? Da li je svaki modus bivstvovanja nuino autentiéan ili neauten- tigan, ili tu modda postoji i neka »treéae moguénost? ‘Na vide kasnijih mjesta Heidegger u skladu sa svo- jim potetnim odredenjem govori tako kao da s gledista moguénosti da se bude vlastit postoje samo dva modu sa egaistiranja: autentiéno (pravo) i neautentiGno (ne- pravo). Tako, na primjer, Gitamo: »Osnovne mogucno- sti egzistencije, autenti¢nost i neautentiénost tubivstvo- -.« (eDie Grundméglichkeiten der Existenz, Et gentlichkeit und Uneigentlichkeit des Daseins ...< SZ 304). Medutim ima i mjesta koja su donekle dvosmi- slena, pa, éini se, dopustaju da pored autentitnog i ne- autentiénog egzistiranja postoji i »indiferentno. Tako on pise: »Dosadaénja interpretacija ogranitila se, po- lazeéi od prosjeéne svakodnevnosti, na analizu indife- rentnog, odnosno neautenti¢nog egzistiranjax (sdes in- differenten bzw. uneigentlichen Existierense, SZ 232). Kao ni nase sodnosnos, ni njemacke sbeziehungsweisee (bzw) nije jednoznaéno, pa se ovo sindiferentnog od- nosno neautentiénog egzistiranja« moze shvatiti na dva bitno razliéita natina: (1) vindiferentnog, (0 jest (dru- ‘gim rijedima) neautentiénog egristiranja i (2) »indife- rentnog ili pak (ili takoder) neautentiénog egzistiranjax. U prvom slucaju »indiferentno« i »neautenticnoe su dva naziva za isti nagin egzistiramja, u drugom slucaju oni su razliiti, Ali ima mjesta gdje se indiferentnost i direktnije spo- minje kao treca moguénost: »Egristirajucem wbivstvo- vanju pripada uvijek-mojost [Jemeinigkeit] kao uvjet ‘moguénosti autenti¢nosti 1 neautentiGnosti, Tubivstvova- je egzistira uvijek u jednom od ovih modusa, odnosno 1 njihovo} modalnoj indiferentnosti [u modainoj indi- ferentnosti prema njima, in der modalen Indifferenz ihrer]« (SZ 53). Kako je tu jasno spomenuta modalna indiferentnost kao treéa moguénost, mozemo zakljutiti da Heidegger u ovom sluéaju upotrebljava »odnosnoe u ‘smislu sili pake, a ne u smislu »to jeste (6to anaéi da je 'U tom smislu mogao upotrebiti 2odnosnox iu ranije spo- menutom tekstu). Ako se pretpostavi da pored autentiénog i neautemtic- ‘nog egzistiranja postoji i indiferentno, moglo bi se po- ‘misiit da su autentiéno i neautentiéno egristiranje mo- dalne modifikacije indiferentnog. Medutim Heidegger na vi8e injesta govori 0 aufentiénom tubivstvovanju kaomodifikacijt neautentiénog (v. SZ 130, 173), pa se po- Stavija pitanje ne iskljuduje li se time potteba 2a po- sebnim sindiferentnims modusom. Nije i >indiferenthic ‘modus ipak samo podvrsta sneautentiénoge? Buduci da se nindiferentni moduse gesto dovodi u veru s »prosjed nom svakodnevnoscu« (vidi gornji citat sa str. 232), po- trebno je medio redi io njoj, da 1i su ta dva pojma identiéna ili bar nuzno povezana ili Pak »prosjecna svakodnevnoste moze biti autentiéna ‘ednosno neautenti¢na. U jednom odredenom aspektu svakodnevna._prosiet ost pojavljuje se ves na prvim stranicama Sein nd Zeit. Tako je w prvom paragratu rijeé 0 »prosjeénoj racumijivoste bivstvovanja (SZ 4), a u druyom paragra- fu o sprosjeénom i nejasnom razumijevanjy bivstvova jae (dieses durcaschnittliche und vage Seinsverstand- niss, SZ 5, slino 1 SZ 6 1 8). U petom parageafu susre emo se veé s opéim razjasnjenjem pojma 1 s njego- vim znagenjem za analitiku. tubivstvovanja, odnosno Tundamentalnu ontologiju. Martin Heidegger svakako ne pi8e jednostavno, a u nefilozofskom mnijenju »teskax ‘se filozofija najéesee identificira s aprioristickom dogmatskom spekulacijom. Tako | Heideggera mnogi smatraja apstraktnim mislio- em Koji, zanemarujuci Eovjekovo empirijsko bivstwo- vvanje, dogmatski spekulira 0 tome Sta bi éovjek mogao i trebao da bude, Sam Heidegger, medutim, ne smatra svoje misljenje spekulativnim ni’ dogmatsko-konstruk- tivnim, nego se tradicionalnom dogmatsko-konstruktiv- hom. pristupa oStro suprotstavlja. Tako razmatrajudi sproblem dobijanja i osiguranja vodoéeg naéina pristupa {bivstvovanjue, on piSe: »tom se bivstvujuéem ne smi- Je konstruktivnologmatski pridodati nikakva proizvolj. na ideja o bivstvovanju i zbilji, bila ona ne znam koiiko >samorazumaljivae; tubivstvovaaju se ae smiju ontoloskt nepromisijeno nametali nikakye na osnovu neke takve ldeje ocriane vkategorijer« (SZ, 16) Potreban je sasvim Géruktiji pristup: »Naéin pristupa i interpretacije [Aus- Jegung] mora se naprotiv izabrati tako da se to bivstwu- jue mote pokazati samo po sebi samo o@ sebe. Napose taj nacin treba da pokage to bivstvujuce u onome kako ono bivstvuje ponajprije i ponajvise [zundichst und zu- meist], uw njegovoj prosjetnoj svakodnevnosti, U ovo} treba jasno pokazati (herausstellen] me bilo koje i slu- Eajne, nego bitne strukture, koje se odrzavaju x svakom nacinu bivstvovanja fakti¢nog tublvstvovanja kao one koje odreduju bivstvovanje. Iz pogleda na osnovno us trojstvo srakodnevnosti tubivstvovanja tada izrasta pri- premni obris bivstvovanja tog bivstvujuceg.« (SZ 17) Prosjecna svakodneynost ovdje se interpretira kao modus u kojem tubivstvujuce bivstvuje »ponajprijes 1 sponajvises, a ova dva izraza mogu se interpretirati na vise nagina, No ako te finese ostavimo po strani, jasna je Heideggerova teza da bivstvovanje treba prije svega Shvatiti uw njegovo} prosje’noj svakodnevnosti, a neu nekom izuzetnom (neprosjetnom i/ili nesvakodnevzrom) stanju U paragrafu u kojem je uveo distinkciju izmedau autentignosti { neautentiénysti i gotovo neposredno na zkon toga Heidegger je ponovo postavio pitanje o isprav- nom pristupu analizi bivstvevanja, pa posto je istakao da se tubivstvovanje ne smije jednostavno »konstrui- Tati iz jedne konkretne moguée ideje egristencijes (SZ 43), Sire je razvio i ideju 0 svakodnevnosti kao ishodistu andlize: »Na poketku analize tubivstvovanje nikako ne treba da se interpretira u diferentnosti jednog odrede- nog cgzistiranja, nego treba da se otkrije u svom ia ddiferentnom ponajprije i ponajvise. Ta indiferentnost Svakodnevnosti tubivstwovanja nije nifta, nego je jedan pozitivan fenomenalni karakter tog bivstvujuéeg. Izla- eci iz toga naGina egzistiranja i vraéajuci se u njega Svako je egzistiranje onakvo kakvo jest, Tu svakodnev- nu indiferentnost tubivstvovanja “‘nazivamo prosjeé- noséue (SZ 43) Na osnovu navedenih rijeti moglo bi se zakljuditi da su svakodnevnost, prosjetnost i indiferentnost tubiv- stvovanja bitno isto ili da su bar medusobno neodvoj ‘Svakodnevno prosjeéno bivstvovanje po ovome ne bi ectmogio biti ni autentiéno ni neautentiéno, mego samo in- diferentno (6t0 ne bi bilo nesto negativno, nego jedno pozitivno odredenje). Medutim, napomenuvii da se pro- sjotna svakodnevnost pri eksplikacijitubivsivovanja stalno preskate, Heldegger odjedaom nastavlja: »Pr0- sjetna svakodnevnost tubivstvovanja ne smije se wzeti kao ncki puki saspekts, Takoder u njoj, pa éak i u mo- usu neautentignosti, led a priori struktura egzistenci- jaliteta, Takoder u njoj se rubivstvovanju na odredeni natin radi o njegovom bivstvovanju, prema Kojem se cono odinosi u modusu prosjetne svakodnevnost, pa ma- kar i samo u modusu bijega pred njim [bivstvovanjem = G. Pi njegova zaboravljanjac (SZ 44) Kako vidimo, Heidegger je ovdje povezao prosjegnu svakodnevnost i modus nedutentiénast? { ujedno sh je distingvirao. »Takoder u njoj, pa ak i u modusu ne- fautentignostie sugerira da neautentigna egzistencija i prosjetna svakodnevnost nisu isto, nego da je neauten tignost jedan od modusa prosjedne svakodnevnost. Zna- Gili to da i prosjena svakodnevnost moze bith u mo- dusu autentignosti? Pitanje nije jednostayno. ‘Paragraf Sto slijedi vie zaostrava to pitanje nego sto ddaje odgovor na njega: »Ali eksplikactja tubivstvovanja tw ajegovo} prosjetnoj svakednevnosti ne daje, recimo, samo prosjeéne strukture a smisiu neke rasplinute ne- Odredenosti. Ono So onticki bivstouje ma natin. pro- sjetnosti mote se ontolotki vrlo dobro shvatiti u preg pantnim strukturama koje se strukturalno ne razlikuju od ontolsskih odredenja recimo jednog autentiznog biv- Stvoranja tubivstvovanja.e (SZ 44) TeSkoca je ovog teksta u tome Sto Heidegger tu ofito pretpostavija da se strukture mogu medusobno razliko- Yati ill »sirukturainoe ii na jedan ili vibe nestruktural- nih nagina, ali ne daje nasluiiti kako bi trebalo shvatiti nestrukturalne razlike medu strukturama, niti Kakav je ‘odnos izmedu strukturalnog i nestrukturalnog aspekia struktura, U svakom sluéaju on smatra da se tubivstvo- vvanje u njegovoj prosjeéno} svakodnevnosti moze onto- JoSki shvatiti u pregnantnim strukturama koje se struk- turalno ne razlikujy od ontoloskih odredenja autentié nog bivstvovanja tubivstvovanja (Sime se dopusta iki ak sugerira da se te strukture raalikuju na neki ne- strukturalni natin). a li se time dopusta da i svakodnevno prosjeéno biv- stovanje tubivstvovanja mage biti autenti¢no ili se sa- ‘mo sugerira da svakodnevno prosjeéno tubivstvovanje, iako ne mote biti autenticno, maze biti shvaceno u preg. nantnim strukturama, koje sformalnox nisu w manjo) mijeri strukture od onih Sto ih otkrivamo u autenti- nom tubivstvovanju? Cini se da se moze argumentiratt uu oba pravea. Na Zalost, ni ono sto nam Heidegger na drugim mjestima u Sein und Zeit govori o autentic ‘nosti i neautentiGnosti i o njihovom odnosu prema pro- sleGnoj svakodnevnosti nije sasvim jednostavno i jedno- znaéno. ‘Medutim najvese teSkoge nastaju u vezi s pitanjem Kakve su konsekvencije podjele na autentiéno, neauten- tino i (kako se ini) indiferentno bivstvovanje za smi- sao Heideggerovog pitanja o smislu bivstvovanja. tu Divstvovanja i napose za podjelu tog pitanja na tri pot itanja, odnosno nivoa analize. Mote li se distinkcija izmedu autentiénog, neauten- tiGnog 1 indiferentnog primijeniti na sva tri nivoa Hei- deggerove analize (na analiza sosnovnog ustrojstvae, abivstvovanja« i »smisla bivstvovanjac tubivstvovan ili se ona mote provoditi samo na nekim nivoima? motda postoji neka korelacija izmedu razliitih modusa autentignosti i raaligitih nivoa analize? Mote Li npr. (1) »osnovno ustrojstvos tubivstvovanja biti autentigno, neautentiéno i indiferentno ili je ono u odnosu na tu’ distinkeiju neutralno (svim modusima bivstvovanja tubivstvovanja zajedniéko)? Drugim rijeti ‘ma: da li je na pitanje o osnovnom ustrojstvu tubivstvo- vanja mogué jedinstveni odgovor ili se taj odgovor mo- ra dati u tri modifikacije? Pitanje nije jedzostavno, na- ose i zato Sto odnos izmedu »osnovnog ustrojstva tu bivstvovanjax { =bivstvovanja tubivstvovanjas nije do- voljno razjasnjen, pa nije jasno ni da li modificiranje owebivstvovanja tubivstvovanja povlati za sobom i modi ficiranje njegova rosnovnog ustrojstvac. ‘Buduct da se (2) sbivstvovanje tubivstvovanjac i eks plicite modificia na autenti¢no, neautentiéno i indite Fenino, eini se da bi i pitanje o bivstvovanju vabiv- Stvovanja kako se javlja na »drugom nivou analize« tre- balo da se podijeli na tr pitanja i podari nam tri raz- ligita odgovora. No predstavlja li Heideggerova teza 0 Divstvovanju kao sbFizie odgovor na sva tri sugerirani pitanja 0 bivstvovanja ili samo na jedno od jib (apr. Samo na pitanje 0 autencicnom ili samo na pitanje ‘neautentignom bivstvovanju tubivstvovanja)? Ili bi moi da tebalo razlikovatl tri vrste sbriges: autentiéna, ne futeatignu 1 indiferentnu? Najzad (3) da li bi trebalo da se i pitanje o smistu bivstvovanja tubivsivovanja modificira u tri pitanja: w pitanja o smisia autenti¢nog, smislu neautentiénog i Smisid indiferentnog bivstwovanja Gli moéda w pitanja 6 autentignom, neautenticnom 1 indiferentnom smisiu bivstvovanja ili je pitanje o smislu bivstvovanja upravo 7 jedino pitanje © sinisia autenti¢nog bivstvovanja? ‘akon Sto je zavrsio anali2u osnovnog ustrojstva biv- stvovanja tubjvstvovanja i analiza bivstvovanja tubiv- Strovanja (analizu tubivstwovanja na prva dva nivoa), a heposredao.prije nego sto ée preci na tredi nivo ana- lize (analiu smisla bivstvovanja tubivstvovanja), obr: labuci zasto je takvo nastavljanje analize potrebno, Het Gegger pike: sDosadatnja interpretacija ogranicila se, ppolazeti od prosjetne svakodaevnosti, na analiza indi ferentnog, odnasno neautenti¢nog egzistiranja.« (SZ 232) Tz ovog proizlazi da su analize osnovnog ustrojstva tubivstvovanja 1 bivstvovanja tubivstvovanja predstav- Ijale samo analiza indiferentnog oxnosno neautentiénog oguistiranja, te da se fek na trecem nivou, gaje se pita © omisia bivstvovanja tubivstvovanja yrSi analiza auter* fienog egzistiranja. Drugim rijetima, analiza osnovnog Ustrojstva tubivstvovanja kao bivstvovanja u svijetu i analiza bivstvovanja tubivstvovanja kao brige bile bi analva indiferentnog odnosno neautentitnog bivstvova- anja tubivstvovanja, a analiza smisla bivstvovanja tubiv- stvovanja kao vremenitosti bila bi analiza autenticnog bivstvovanja tubivstvovanja. Ili, govoreci terminima vod: jeliakae Sein und Zeita, analiza w prvom odjeljku imala Bi posla samo $ neautenticnim (marksistickom termino- Jogijom »samootudenims) bivstvovanjem, a samo anal u drugom odjeljku imala bi posla s alitenticnim bivsevo- vanjem, Jedan niz Heldeggerovih direktnih izjasnjenja 1 drugom odjeljku kao da govori u prilog takvo} inter- pretaciji All Stoita u prvom odjeljku govori protiv nje. Nema svzhe da ta »mjestae sad izdvojena iz konteksta ovdje razmatramo. Bolje je da tom pitanju pridemo na Grugi nacin: kratkim razmatranjem {2 nivoa analize sto th nalasimo unutar prvog odjeljka. 10. Temeljno ustrojstvo tubivstvovanja 4 spoznajna teorija Gotovo cijeli dosadasnji tekst ovog uvoda upotreb- jen je za razja&njavanje pitanja kojima se Heidegger bavi u Sein und Zeitss, kako onog glavnog (Ili, kako ‘on tvrdi, jedinog kojim ‘se djelo bavi), tako i onih par: Cijalnih, sta koje se to glavno pitanje rasélanjuje. Medu- tim Sein und Zeit nije samo knjiga pitanja, nego i knji- ga odgovora. Do razvijenog odgovora na svoje glavno pitanje (pitanje o smislu bivstvovanja uopée) Heidegger nije stigao. Ali na ishodisno pitanje o smislu éovjekova Divstvovanja i na potpitanja na koja ga je raSclanio Heidegger je dzo vrlo odredene i detaljno obrazlozene ‘odgovore. Mi éemo se na te odgovore osvrnuti sasvim kKratko, ne zato Sto bismo ih smatrali nevaznim (kao ito ih takvima nije smatrao ni sam Heidegger), nego zato Sto je primarni zadatak ovog teksta da uvede ¢i- taoca u samostalno citanje Heideggera i razmiSljanje o njegovim analizama, a $ toga nam se gledista Ginilo naj- vatnije da u 80 veto} mjeri razjasnimo njegovu opéu Koncepeiju filozofije (kako je izlotena u Sein und Zeit-u) i napose simisao njegovih pitanja. Promatran s nekog drugog gledista, npr. kao pokusaj svestranog pri-kaza problematike ovog Heideggerovog djela, ovaj bi suvode bio nedopustivo disproporcionalan. Mecutim upravo to nije glediste s kojeg je on pises. Uvod ne eli da nadomjesti Gitanje Sein und Zeit-a, nego, prven- sstveno, da preliminarnim objasnjenjima i naznakama ‘Pomtogne onom tko je spreman da se upusti u citanje ‘jela kao vlastiti misaoni podubvat. Upravo zato ni ovaj odjeljak o bivstvovanjuusvijetu kao osnovnom ustrojstvu tubivstvovanja nema ambiclji, Zelju ni moguénost da detaljno analizira Heldeggerov ‘odgovor na pitanje s kojim on podinje analizu tubivstvo. vanja. Promatrano éisto kvantitativno analiza bivstvo- vanjasvijetu zauzima oko trideset posto »prve polo- vines Sein und Zeit-a (bliza 130 strana), pa je prirodno da na stranicarea sto slijede mofemo razmotriti samo eke momente te analize. Kako je veé spomenuto, sam pojam sosnovnoge ili stemeljnog ustrojstva tubivstvovanjae (»Grundverfas Sung des Daseins«) nije kod Heideggera dovoljno raz- jainjen. Ipak, neka, bar indirektna razjainjenja mogu se naci. Tako vee iz prvih reéenica »prvog odjeljkae Sein und Zeita (SZ 41) vidimo da Heidegger identifh cira pojmove »Grundverfassunge i »Fundementalstruk- ture (sfundamentalna strukzurae), Sto ne znaéi previse, jer je »Grundverfassung« doslovan njematki_prijevod ‘dtudicee »Fundamentalstrukture, ali ni to razjaénjenje ne treba potcijeniti, jer njematko »Verfassunge uz zna- Eenje astrukturae moze imati i vise drugih znagenja (npr. astanjec, »polotaje, sraspolozenjes, suredenjec, sustave itd). Inade, mote se pretpostaviti da je Heidegger u po- etku preferirao izraz »fundamentaina struktura« (kao omiljeni Husserlov i opéenito fenomenoloski termin), te je tek maknadno odlutio da taj internacionaini izraz ponijeméi (samo Sto to u tekstu namjerno ili nena- ‘jerno nije konsekveatno proveo). ‘© tome kakve je prirode ta fundamentalna struktura saznajemo poneéto iz regenica koje se odmah na po- Eetku »prvog odjeljkax nastavljaju na tezu da je sbiv- stvovanjeusvijetue — »fundamentalna strukturae tubiv- stvovanja: »Taj sapriorie interpretacije tubivstvovanja nije neka skrpljena odredenost, nego jedna izvorno i stalno cijela struktura, Ona medutim dopusta razligite poglede na momente Koji je Konstituiraju. Te motaen- te treba fenomenalno razlititi uz stalno drdanjena-oku uuvijek prethodne [veé uvijek postojeée] cjeline te struk- ture. (SZ. 41) sTemeljno ustrojstvve je, dakle, strukts: ra Koja (1) predstavlja sapriori« interpretacije tubiy- stvovanja, a (2) sastoji se od smomenatae, ali (3) nije od njih sskrpljenas nego je (4) izvorno i stalno cjelo- vit, Danja objabnjenj nalazino na posetku paragra Podsjecajuci na ranije izlaganje kojim je bio utvrden karakter tubivstvovanja kao egzistoneije® 1 uvijekemo- jostis" pri gemu je ova posljednja proglasena uslovom ‘moguénosti autenti¢nosti i neautentiénosti (kao i mo- dalno indiferentnog bistvovanja tubivstvovanja)® Het degger nastavija: »Ta bivstvovna odredenja [Seinsbe- stimmungen) tubivstvovanjz moraju se sad vidjeti i shvatiti @ priori na temelju bivstvovnog ustrojstwa {Svinsverfassung] koje mi nazivamo bivstvovanjenu ssvijetice (SZ 33) Bivstvovno ustrojstvo nazvano »bivstvovanjem-usvi- jetue po ovome je femelj koji omoguéuje da se a priori Vide i shvate »ta bivstvovna odredenja tubivstvovanjae — egristencijalnost, uvijekmojost i modusi autentiéno- Sti (autentignost, neautentiénost, indiferentnost). Taj temelj medutim nije dovoljan 2a puno odredenje biv- stvovanja tubivstvovanja: »Bivstvovanjetrsvijetu je do- duse a prior? auino ustrojstvo tubivstvovanja, alii i2- daieka ne dovoljno da bi potpuno odredilo njegovo biv- ™ sDastin ist Scions, das sch in seinem Sela verstehend mu aicsen Sin verte Damit i tr formate Bepit von Extent Shout Basin exits (62 52-35) sDascin It femer Sends, das je ich selbst bine (SZ $8) ® sum, exaerenden asin shirt de leet ae Be inn dr Mogicher von Eigenichiett and Uneigericheat ‘asin ensuort en sinere dase Mod, ew Sn der modalon Taifeene ther (Se 8)stvovanje. (SZ 53) Da bismo dosli do punog odredenja Divstvovanja tubivstvovanja moramo, o Gemu je ves lo rijeti, analizirati takoder =sbrigue (koja je bivstvova. nje tubivstvovanja) i »vremenitoste (koja se otkriva kao smisao bivstvovanja {ubivstvovanja). ‘Analizom bivstvovnog ustrojstva tubivstwovanja ana- liza tubivstvovanja (Govjeka), dakle, ne zavrsava. U stvar ri, ona tom analizom nije ni zapocela, Kako smo vidje- |i, analiza tubivstvovanja zapocela je analizom subly- strovanja kao egzistencije i uvijekmojosti i raalikova- njem modusa autentiénog, neautenticnog i inditerentnog bivstvovanja. Cinilo se da su to relativno samostalne analize koje prethode analizi osnovnog ustrojstva. ti bivstvovanja te je tek pripremaja i omogucuju, Meds tim, Neidegeer sad zabtijeva da se »ta bivstvovna odre denja tubivstvovanjax vide i shvate @ priori »na teme- Jju bivstvovnog ustrojstva koje mi nazivamo bivstvove- njemasvijetue. Da li se time te posetne analize nekako ukljucuju & analizu vosnovnog ustrojstva tubivstvovar njae ili se samo utvrduje njihova nedostatnost i potre- ba da se prede na analizu »osnovnog ustrojstvae Kao na alinj, visi stupanj analize? Kakav je smisa0 teze 0 bivstvovanjuarsvijetu kao temeljnom ustrojstvu tubi stvovanja? Sloieni izraz sbivstvovanjewsvijetue (das +ltder- -Weltscine), itige Heidegger, vee po natinu na ko)) je skovan pokazuje da je nyime inisijen jedan jedinstve- ni fenomen« (SZ. 53). Medutim nemogucnost njegovog rastavljanja na elemente koji bi se mogli skrpati u ne- ku ejelinu ne iskljucuje ovisestrakost [Mehrfltigkeit) Konstitutivnih strukturnih momenata tog ustrojstvas (SZ 53). Po Heideggeru tri su konstitutivna momenta tog ustrojstva (1) au svijetue (xin der Welte), u vei s cim nastaje zadatak ontoloske analize strukture »svije tax (sWelte) i odredenja ideje »svjetskostie (»Wellich- kits), 2) nbivstvujuée koje je uvijek na natin vanjesvijetue, sopstvo, odnosno onaj tko jest w mo- usu svakodnevnog bivstvovanja i G) swbivstvovanjee (odas In-Seins) kao takvo, ontoloska Konstitucija onog sux (o1osti«, sInheite). Ova su tri momenta nerazdvojno povezana, ali se mo- gu i pojedinaéno analizirati ako pri analizi svakog od ih imamo stalno u vidu i cijeli fenomen, To Heidegger ini, {to tako da svakom od navedenih sirukturnth mo- ‘menata posveéuje po jedno poglavije: »svjetskosti svi- jetac (Weltlichkeit der Welt) trece poglavlje, onome STko tubivstvovanjae (sdas Wer des Dascinse) tetvrto, a sucivstvovanjue (sdas In-Seine) peto. Medutim, prije prelaska na ove pojedinatne analize, on u dragom po- glavlju (pod naslovom »Bivstvovanje-usvijetu opéenito ao temeljno ustrojstvo tubivstvovanja«) preliminarno analizira treé) strukturni moment (su-bivstvovanjes) 1 jedan njegov »fundirani modus« (»spoznavanje svijetae). ‘Moie u prvi mah zbuniti zaSto je ba treéi moment ‘ovako posebno odlikevan, Medutiz ong %¢o siljedi na- kon Heideggerove neobrazlazene najave da ¢e najprije pokuSati »orijentirajucu karakteristiku strukrurnog mo- menta [des Verfassungsmomentes] koji je spomenut po- sljednjie (SZ_53) nije samo neka izolirana analiza tog tredeg momenta (kakvu je analiza Heidegger, uostalom veé unaprijed osudio), nego doista, u skladu s naslovom. aragrafa 12 »prethodna skica bivstvovanja.svijelu iz [ha osnovu] orijentiranja prema wivstvovanju kao ta kvom«, Drugim rjedima, polazeci ad analize u-bivstvo- vanja Heidegger ovdje skicira bit svoje koncepcije ¢o- vjeka i sazeto se razgranigava od tradicionalne fllozof- ske antropologije 1 spoznajne teorije aU-bivstvovanjes (oInSeine) Heidegger principijelno razlikuje od »bivstvovanja ue (»Sein inx). Za razliku od ‘ovog posljednjeg, 3t0 Je kategorijalno odredenje koje sli za karakteriziranje bivstvujuceg koje ne bivstwu- je na nadin tubivstvovanja (koje nije Covjek), su-bivstvo- vanjex je egzistencijal koji znavi bivstvovno ustrojstvo tubivstyovanja (die Scinsverfassung des Daseins). Tat- nije reteno, ubivstvovanje je sformalni egzistencijaini izraz bivstvovanja tubivstvovanja, koje ima bitmu struk- turu [ustrojstvo, Verfassung} bivstvovanjawsvijetue(Sz 54). Od sudivstvovanjae treba takoder razlikovati abivstvovan}e prie svijetu (adas Sein beie der Weld), koje je u sw-ivstvovanjuc fundirani egzistencijal Insistirajuéi na razlict izmedu subivstvovanjac i sbiv~ stvovanja ue (koje se ponekad naziva i »Inwendigheite) Heidegger ne pokusava dati neko opée odredenje > -bivstvovanjae, vee umjesto toga navodi, 5 jedne strane (porivajuci se’na J. Grimma), neke prefpostavijene po- datke 0 etimologij rijeti sine i seine, a, s druge stra- ne, daje vide primjera za smoduse’ ubivstvovanjae (GWeisen des InSeinss), na koje se u stom fakticitetu raspriuje =bivstvovanjeusvijetu tubivstvovanjae (das Inder Weltsoin des Daseins«) — imati posla nocim, proizvoditi nesto, obradivati i njegovati nesto, upotre. Dljavati nesto, napustiti i dopustiti da se nesto izgubi, poduzeli, provest, saznati, vpiatl, promatrat, govorit! 6, odredit, itd, — da bi th zatim sve podveo pod nadin bivetvovanja (Seinsart) briganja (Besorgen) te da bi kratko razmotrivi odnos briganja, brige (die Sorge) i Divstvovanjausvijetu, zakljucio slijedecom fundamen. talnom tezom: sUbivstvovanje prema regenom nije neko »svojstvos, koje ono [tubivstvovanje] ponekad ima, a ponekad ne- ma, svojstvo bez kojega bi ono moglo biti jednako kao 5 yim, Nije tao da Govjek west pow toga ima jos ‘eid bivstvovni odnos prema ssvijetue, Koji on sebi po- ethene pesto, Tublstoranje nije nikad tape neko tako reci liSenow-bivsivovania cubivstvujuce, koje onekad ima éef da stupi u neki sodnose prema svije tu. Takvo stupanje u odnose prema svijetu moguée je samo zato #10 tubivstvovanje kao bivstvovanjesvijetu jest onako kako jest. Ovo bivstvovno ustrojstvo ne ma Staje tek time da pored bivstvujuéeg Karaktera tubiv. stvovanja postoji jo8 i drugo bivstvujuée i s ovim se susrote, sSusresti see [»Zusammentreffene] moze ovo rugo bivstvujuée »sae tubivstvovanjem samo ukoliko se uopée unutar jednog svijeta mote samo od sebe po- kazatie (SZ 57) ‘Svijet prema tome nije nesto nezavisno od éovjeka, unutar éega bi se odvijali odnosi izmedu éovjeka i ne- Ijudskog bivstvujuceg, nego je svijet samo strukturni snoment Eovjekovog bivstvovanja, unutar kojeg se mo- Ze pojaviti unutarsvjetsko bivstvujuce. Covjek nije bice Koje povremeno stupa u odnos prema svijelu, a mote kao Ijudsko bie biti i ne stupajudi u taj odnos. Covjek Je upravo kao Covjek uvijek u svijetu, Upravo na osnovu neshvaéanja govjeka kao bivstvova- njausvijetu nastaja po Heideggera mnoge kobne 22- blude tradicionalne filozofije i napose spoznajne teo- rije. Na osnovu pretpostavke o ovjeku i svijetu kao dvije nezavisno bivstvujuce realnosti izrasta i odredeno shvatanje spoznaje (Erkennen) pretna kojem se spozna- ja (Erkennen) shvaéa skao »odnose irmedu bivstvujuceg. (Gvijeta) i bivstvujuceg (duse)e (SZ 58), odnosno izmedu ssubjektas i sobjektae. »Tublvstvovna struktura sada se poznaje jo8 samo — i to kao neSto po sebi samo- razumljivo — u obligju dobijenom neprimjerenom in- terpretacijom, Na taj natin ona zatim postaje »evident- ‘ims ishodistem za probleme spoznajne teorije ili »me- tafirike spoznajes. Jer Sta je samo po sebi razumljivi- je nego da se neki »subjeki« odnosi prema nekom »ob- jektue i obrnuto? Taj ssubjektobjektodnose mora se retpostaviti. Ali to ostaje jedna — premda u njenom fakticitetu neosporna — ipak upravo zato zaista kobna pretpostavka, ako se njena ontoloska nudnost i prije ‘svega njen ontoloski smisao ostave u tami.« (SZ 59) ‘Smatrajuéi da tu nejasnoéu treba odmah har djelo- migno razjasniti, Heidegger u slijedeéem, 13. paragra- fu (pod naslovom »Egzemplificiranje u-bivstvovanja na jednom fundiranom modusu. Spoznaja svijetae) analizi- ra fenomen spoznaje svijeta (»Welterkennens). Izbor ovog modusa posebng je { obrazlozen: »Buduci da spo- znaja svijeta ponajvise i iskljutivo predstavlja egzem- plarno fenomen wbivstvovanja, i to ne samo za spoznaj- ju — jer praktigno ponaSanje je shvaéeno kao onee — i sateorijskor ponaSanje — i buduti da to pr- venstvo spoznaje zavodi u bludnju razumijevanje nje- VIE Blk vee _nog najvlastitijeg nagina bivstvovanja, bivstvovanjew -svijetu treba pokazati joS ostrije s obzirom na spezna- ju svijeta, a ovu samu treba utiniti vidljivom Kao eg Zistencijalni smodalitete u-bivstvovanjam (SZ 59) U tradicionalno} filozofii } spoznajno} teoriji spozna: ja se shvaca kao odnes izmedu subjekia { objekta, a Blavni je problem koji tu spoznajnu teoriju muti pita hhje 0 wsoguénosti spoznajee, odnosno pitanje: »kako taj spoznajni subjekt izlazi iz svoje unutrasnje asferex napolje u_jednu sdrugu i spoljasnjue, kako spoznaja ‘moje uopée imati neki predmet, Kako se mora misliti sam predmet da bi ga subjekt na kraju spoznao, a da se ne’ mora odvaditi na skok w neku drugu sferu’s (SZ 60) Pretpostavka je takvog postavljanja problema, po Heideggeru, svodenje tubivstvovanja (Covjeka) i svijeta nna ssubjekie i sobjekte (Koji se zamisljaju kao dvije rualiite 1 razdvojene realnosti) i shvadanje spoznaje ‘kao neGeg Sto je prvenstveno sunutare subjekta. Kad se jetinom pretpostavi da je spoznaja unutar »su- bjekias, Koji je odvojen i bitno razlidit od sobjektas, rirodno nastaje pitanje kako se subjekt iz te unuira- nje sfere probija u onu vanjsku i postize spaznaju. Me- utim po Heideggeru pri takvom pristupu izostaje up- avo »pitanje 0 naginu bivstvovanja (Seinsart] tog spo- zajnog subjekta,ciji se naéin bivstvovanja [Seinsweise] neiskazano veé wvijek ima u temi kada je rijeé o nje- ‘govoj spoznajie (SZ 60), Pristalice takvog shvaéanja wv jeravaju doduse da se sunutrasnja sferae subjekta ne Shvaéa kao neki sormariée ili spuzeva kucicas, odgovaraju na pitanje Sta to sunutrae karakteristigno za simaneneijue pozitivne znaéi i kako je bivstvovni ka- rakter tog imanentnog bivstvovanja spoznaje zasnovan 1u naginu bivstvovanja subjekta. Po Heideggeru, prije nego Sto poénemo rjeSavati spo- zajni problem, moramo prethodno razjasniti kako i sta uuopée jest ta spoznaja koja nam zadaje takve zagonetke, a veé i najprethodnije tematiziranje spoznajnog fenome- nna pokazuje: »Spomaja je bivsivovai modus [modus bivstvovanja, Seinsmodus} tubivstvovanja kao bivstvo- vanja-usvijetu, ona ima svoje onticko fundiranje u tom bivstvovnom ustrojstvus. (SZ 61) Medutim, ako je spo- znaja samo modus bivstvovanja-t-svijetu, onda problem kako spoznaja dolazi do svijeta ili prodire u svijet ne mode ni nastati. Doduse, sam Heidegger predvida i mo- guci prigovor svom shvaéanju sa. spoznajnoteorijskog Stanovista: vali takvom interpretacijom spoznaje uni- Stava se spoznajni problem; pa Sta jos onda treba pitati ako se pretpostavi da spomaja ve¢ jest pri svom svijet, Koji bi ona navodno trebalo da dostigne tek u transcen- diranju subjekta?e (SZ 61) Na ovaj prigovor Heidegger ima i gotov odgovor (u obliku protupitanja): »Apstrahirajudi od toga Sto u po- sljednjem formuliranom pitanja ponovo dolazi do izra- Zaja fenomenalno nelegitimirano, konstruktivno »stano- vistee, koja to instancija odluguje o tome da li i u ko- jem smisla treba da postoji neki spoznajni problem, Sta drugo ako ne sam fenomen spoznaje i nagin bivstvo- vanja onoga koji spoznaje?s (SZ 61) Nije te&ko vidjeti da Heidegger tu odgovara na pri- govor koji te8ko da ée kao svo) prihvatiti bilo koji pri- stalica spoznajne teorije ili spoznajnoteorijske proble- ‘matike. Prigovaraé kojeg tu zamislja Heidegger prista- lica je spoznajnog problema bez obzira na bilo kakve razloge, iz éisto iracionalne Zelje da takay problem po- stoji. On hoce pitati o spoznaji samo zalo da bio tome pitao, odnosno zato Sto slijepo vjeruje dao spoznaiji tre ba pitati, Takvom zami8ljenom, a zapravo nepostojecem i teSko zami8ljivom oponentu Heidegger je svojim pro- tupitanjem dao uyjerljiv odgovor. Medutizn, mnogi zbil pristalice raspravijanja 0 spoznajnoteoriiskoj pro- blematict slotit ée se 5 Heideggerom da o tome treba Wii -w kom smislu treba da postoji sponajni problem ‘odluguje fenomen spoznajes, ali ée tvrditi da oni uw tom sfenomenu vide mnogo sta problematigno. Tstinski je sporno pitanje koliko je 2a spoznajni pro- blem relevantan »nadin bivsivovanja ondga koji spo znajes. Zastupnici »spoznajne teorijes kao temeljne fi lozofske discipline smatraju da analiza snatina bivstve-vanja onoga koji spoznajes nije nuzna pretpostavka 2a analizu »fenomena spoznajex nego da naprotiy anatiza Mfenomena spomaje« treba da prethodi svakom drugom pokusaju filorofske spoznaje, No ima i »spoznajaih teo- retitarae Koji ée se slotit} 5 Heideggerom da analiza sfenomena spoznajes pretpostavija analizu »naéina biv stvovanja onoga koji spoznajee, ali ée insistirati da se analiza »fenomena spoznajee ne svodi u potpunosti na analiza »nagina bivstvovanja onoga koji spoznajes, vec predstavlja relativno specifigan zadacak. Po Heideggeru, ako pogledamo »8ta se na tenomenal- ‘nom nalazu spoznaje (spoznavanja, Erkennen] samo po- kazujee, vidjet como da je »sama spoznaja prethodno zasnovana u jednom vec-bivstvovanju-prisvijetu, kako je bitno konstituirano bivstvovanje tubivstvovanja.e (SZ 61) Ovo veebivsivovanje-pri-svijetu niposto se ne smije shvatiti kao neki Cisti spoznajni it teorijski odnos prema postojecem. »Ovo vec bivstvovanie-pri ponajprije nije samo neko ukoteno buljenje u neko éisto postojece [predruéno].« (SZ 61) Bliie je onom sto bi se uobicaje nom terminologijom nazvalo aktivnim, angaZiranim ili praktiénim odnosom, ali tu terminologiju Heidegger ne smatra adekvatnom. On se radije izraéava na slijedec agin: »Bivstvovanjeusvijetu je kao briganje [2brinja vanje, Besorgen) zackupijeno [benommen] svijetom 0 ‘kojem se brigax (SZ 61) Put od ove (praktigke) zaokupljenosti svijetom do (teorijske) spoznaje nije jednostavan: »Kako bi spozna- vanje [Erkennen] kao promatratko odredivanje posto- je¢eg [predruénog, des Vorhandenen] bilo moguée, po- trebna je prethodno deficijentnost brigajuceg imanje- ‘posla [des besorgenden Zutun-habens] sa svijetom, Suzdiréavajuéi se od svakog proizvodenja, radenja [po- slovanja, bavljenja, Hantieren] i sl. briganje se povlaéi uu sada jos jedini preostajuci modus uivstvovanja, u JoSsamoprebivanje pri... Na temelju tog nadina bi. ‘Stvovanja prema Svijetu, Koji pusta da se untarsvjetski susreduce bivstvujude susrede joS samo « svom Gistom izgledu [Aussehen} (efdos) i kao modus tog naGina biv- c stvovanja moguée je izritito gledanje onog sto se tako susreée.« (SZ 61) Nakon sto je sazeto razjasnio kako se na temelju takvog nagina bivstvovanja tubivstvovanja razvijaju »Hinsehene (stamogledanjex, gledanje neveg ili prema negem), »Vernchmene (slusanje-shvacanje), »Ansprechene i »Besprechene (govorenje 0 neem, od- osno razmatranje neteg), »Auslegen« (interpretacija), »Bestimmenc (odredivanje) i najzad *Aussagee (iskaz), Heidegger upozorava da je »razumijevajuce zadriavanje Jednog iskaza 0... i sano jedan naéin bivstvovanja-u- “svijetu i ne smije se imterpretirati kao neki »procese kkojim neki subjekt pribavija sebi predstave o noveat, koje kao tako prisvojene osiaju pohranjene sunutrac, 1s obzirom na koje tada povremeno mode nastati pita nje kako se one »slaiue sa zbiljom.« (SZ 62) U spormaji je, po Heldeggeru, tubivstvovanje uvijek uu isto veijeme i »tmutrax ¢ svanie: »U usmjeravanju na [Sichrichten auf] ...i u shvaganju tubivstvovanje ne iz- lazi tek recimo napolje iz svoje unutarnje sfere, 2 ko- joj je najprije uéahureno, nego je ono prema svom pri- marnom nadinu Bivstvovanja veé uvijek snapoljue pri nekom sustecuéem bivstvujusem vet uvijek orkrivenog svijeta. A odredujuce zadriavanje pri bivstvujucem ko- je treba spoznati nije kao neko napustanje unutarnje sfere, nego je tubivstvovanje i u tom sbivstvovanju-na- poljux pri predmetu u pravo shvagenom smisiy sun trae, Uj. upravo ono samo kao bivstvovanjetrsvijetu spomnaje (SZ 62) ‘Medutim, kao Sto spoznaja nije prelatonje iz »unutar- njee sfere u »vanjskux, ona nije ni osvajacki pohod na vanjsku sferu s ciljem da se zadobijeni plijen donese natrag u unutarnju sfera i u njoj pohrani u »kucicie svijesti. Naprotiv: »j u shvaéanju, éuvanju i zadviava- ju spormajuée tubivstvovanje astafe Rao tubivstyova- nje napoljue (SZ 62) Ne samo svako spoznavanje i za ne, nego cak i zahoravijanje, varka i zabluda modifika clje su nizvornog tbivstvovanjae (SZ. 62) Odredivanje spoznaje kao modusa bivstvovanjawsvi- jetu ne znaéi potcjenjivanje spoznaje, ni brisanje njenespecifiénosti. Naprotiv: stubivstvovanje dobiva u spo- Znaji jedan novi bivstvovni status (Seinsstand). prema svijetir Koji je u tubivstvovanju veé uvijek otkriven. Ta nova bivstovna moguénost mode se samostalno raz: vit, postati zadatak i kao nauka prewzeti vodstvo za bivstvovanjeusvijetu« (SZ 62) Medutim, spoznaji_ne treba pripisivati ono Sto ona ne ini niti, moze da ini: ALi niti spoznaja tek stvara scommerciume subjekta Sa svojim svijetom, iti 42 veea nastaje iz djelovanja svijeta ma subjekt. ‘Spoznaja je modus tubivstvovanja zasnovan u bivstvovanjuusvijetu. Stoga bivstvovanje-t- Svijett kao temeljno ustrojstvo zahtijeva prethodna in- terpretaciju« (SZ 62) Kako vidimo, Heideggerovo poricanje spoznajne teo- rije i spoznajnoteorijskog pristupa filozofiji ne znagi poricanje fenomena spoznaje niti poricanje potrebe da se taj fenomen interpretira, Ali Heidegger poriée mo- gucnost da se problem spoznaje razmatra nezavisno od pitanja o smislu bivstvovanja onog bivstvujuceg koje Spoznaje (Covjeka). Nasuprot spoznajnom teoretigara Koji smatra da prije nego Sto se odvatimo na razmatra- nje pitanja o bivstvovanju i filozofske problematike wop- e treba najprije da ispitamo nage spoznajne moxi, Hel- sdegger smatra da se pitanje spoznaje moze rjeSavati sa- mo u sklopu ina temelju pitanja o smishu Covjekova bivstvovanja. § ovom idejom mozemo se i sloZiti, no ti- ‘me niposto nije apsolvirano pitanje 0 vrijednosti Hei deggerove analize tovjeka, ni napose njegove analize stemeljnog ustrojstva tubivstvovanjac. 1, Autenticno # neaucentiCno bivstvovanjesesvijetu ‘Temeljno je ustrojstvo tubivstvovanja bivstvovanje- ausvijetu, U odnos prema svijetu Govjek ne stupa nak- nnadno; njegova sbite nije nezavisna od njegova odnosa prema svijetu. U najmanju raku njegova »prvac, one posrednae bit u tome je Sto bivstvuje u svijetu, No Devijete u ovom izrazu ‘nije neka vanjska prireda ne- zavisna od Sovjeka, nego Konstitutivni moment éovje- ove fundamentalne strukture. ‘Tri momenta bivstvovanjasrsvijetu Heidegger je, ka- ko je veé spomenuto, analizirao u tri poglavlja svoje knjige (a 3-3. poglaviju prvog odjeljka prog dijela, 2 §§ 1438), Nema mogucnosti de sve ¢e analize kritiéki rammotrimo, a informativno ih rezimirati nema smisla. Medutim, moramo ukratko razmotritl ranije nabaéeno pitanje, moze Ii se distinkcija izmedu autenticnog, ne- ‘autentiénog 1 indiferentnog bivstvovanja primijeniti na analizu osnovnog ustrojstva tubivstvovanja. U veoma opsezaom (i zanimljivom) poglavlju posvece- nom sprvom momentu« bivstvovanjausvijetu, ssvjet- skosti svijetae (odie Weltlichkeit der Welt«) ne spominje se distinkeija izmedu autentignosti i neautenti¢nosti. Me- dutim u § 12, gdje kratko skicira svoje shvacanje »biv- Stvovanjau-svijetue sam Heidegger nije posao od. »pr- Voge, nego od strecege momenta te strukture, od #1 -bivsivovanjae (oInSein). PokuSajmo da slijedimo nje- gov primjer. Peio poglavije prvog odjeljka pod naslovom »U-biv: stvovanje kao takvoe (»Das In-Sein als solchess, §§ 25— 38), u kojem Heidegger analizira taj »treci moments, ‘akon uvodnog § 28° dijeli se na dva razdjela: »A. Eg: 9 U tom poragrafu Heldegaer kratko raziainjava dva negristen ciialae kojt ne tlaze kao. momenti« niu jeanu od tel osnovne Strukture covichova biestwovanja,fto ih. Heidaguer ‘anatizra’ ‘Scirunid Zeit Chistvovanjewsvijetue, rigs, avremenitoste), ‘re proviate krer cijlo ajelo | imaju temelino matenje. TO eno ntue (Dar) pomocu Kojes je napravlieniaraz stubivstvo anjer (2Daseine) | orazotkrivenoste (dle Erschlossenhelte), Het Ueggerov feraz_(u Sem und Zer) v0 istinu w najizveraiiem Smiblue (SZ. 223), najpotpunije razmotren u sf 44. Dascin, Erschlosseahelt und Wanrhelts (o§ 4, Tublvstvovanje, razotkrk venost fisting, “U uobiéajenom znatenju rit stu upucuje na sovdjee (hier) i tondjes (dort). Po Heldegeera to medutim nikako nist rije- Ev inop ranger yOvdjer i sondjee mogel su samo u jednom Stas ODar), to jest kada jest jedno bivsteujuse koje je kao ‘Birstvovanie onogs »Tae razotrlo [erschlossen] prostomost. [3+ far sue act ova Bitna Tazotkevenost (ese wesenhatte Ersch Fosseahcit. Zalwaljujuel njo} to Je bivstvujuce (tubivstvovanye) curzistencijaina konstitucija onog Tus (vA, Die existenziale Konstitution des Da, §§ 29—34) i »B. Svakodnevno biv- ‘stuovanje onog Tu i propadanje tubivstvovanjae (»B. Das alltdgliche Sein des Da und das Verfallen des Da- Seinse, §§ 35—38). Nisu li moda u ova dva razdjela za- sebno analizirani autentiéno i neautenti¢no u-bivstvova- nije? Ako patljivije pogledamo te dijelove, vidjet emo da u ovo} pretpostavei ima »nestox, ali da stvar nije ‘ako jednostavna. U xazdjelu A Heidegger kao tri ikonstitutivna nagina subivstvovanjae, odnosno tzi nagina sda se bude ono Tue (sdas Da 2u seine) navodi sdie Befindlichkeite (ona- strojenoste), das Verstehen« (srazumijevanjes) 4 »die Redee (sgovor«). Iarazi »Verstehen« i »Redex uzeti su iz obiénog jezika, a »Befindlichkeite je opet Heideggerov specifalitei, izveden prema njemaékom glagolu sich befindene koji znaéi »1. naéi se, nalaziti se, 2. biti, os- jecati se, stajatie. Za (neadekvatan) prijevod »nastro jenoste odludio sam se, jer nisam mogao pronati bolji (azmatrao sam takoder: snastrojenjer, snahodenjec, snahodenosts, snalazenjee, sosjetanjee, osjecajnost« itd). © tatnom smislu i o tatnom medusobnom odnosu uavedena tri momenta moglo bi se dosta raspravljati. Heidogger npr. insistira da su nastrojenost i razumije. vanje »jednako izvorni konstitutivni natini da se bude ono Tux (SZ 133), ali ne samo redoslijedom razmatra- nja, nego i nizom konkretnih napomena daje odredenu Ujedno s tubivstvoranjem siijeta stue 28 sebe samo. (SZ 132) Redikatiirajuct tv teau Heldegeer twrdit oDas Davein it seine Exachlossenheit« (oTubivstvovanje ‘Jest. svoja razotkrivenost« ($213) Ovo ajedno znatl: sBlestrovanje o Kojem se tom Ov Stvujucem njegovom bistvovanju radi, jest [sastoji se w 10. mg), da Bude syoje oTue (SZ 138) "Mogle bse pital Gemu sad ta objainjenja o Das i sErschlos- sonheite (ma Fako inate vaina) u wodnom dijelu poglavlia koje ifeba da razjasal olrSeine, odposto vine. sPoglalje Koje prev. img ekspikaclju abivsivovanfa kao takvog, fest bivstwovane mga Tw raitlanjuje se oa dva dijelae ~~ pise Heidegger (SZ 1) sU-bivstvoranje kao takvor | sbivstvovanje onoga Tus ovdje su, ofito identi prednost nastrojenosti. 0 odnosu govora prema nave- dena dva momenta on pise: »Nastrojenost i razumijeva je jednako su izvorno odredeni govorom.« (SZ. 133) Na osnovu toga moglo bi se pomisliti da je govor na neki natin najvainiji. Alina pogetku § 34, posvecenog govors, Heidegger kate: »Fundamentalni egeistencijali, koji Kon: stituiraju ono Tu, razotkrivenost bivstvovanjausvijets, jest: nastrojenost i razumijevanje.« (SZ 160) Po ovome, nastrojenost i razumijevanje bil bi fendamentalniji od govora. No veé na iduéoj stranici gitamo: »Govor je jed- nnako izvoran s nastrojenosu i razumijevanjem.« (SZ 161) Kako shvatiti i uskladiti sve te, bar naizgled, nest glasne tvrdnje? Navedena i sliéna’ pitanja ostavijaino ‘ovdje po strani. Ostavljamo po strani i Heideggerova analizu nekih modusa navedenih triju glavnih momena- fa u navedenom dijelu knjige, kao npr. analizu straha (ie Fureht) kao modusa nastrojenosti, analizu interpre- tacije (die Auslegung) kao oblikovanja (razvijanja, Aus- bildang) razumijevanja i analizu iskaza (die Aussage) kao modusa interpretacije. Nas sad prvenstveno zanima jelokupni smisao te analize i njen odnos prema analizi Provedenoj u razdjelu B tog poglavija U razdjelu B Heidegger analizira tri modusa neau tentignog ubivstvovanja: »govorkanjen (das Geredes), vanatizeljue (adie Neugiere) i sdvosmislenoste (odie Zweideutigkeite). Kako je on iu razdjelu A analizirao tui konstitutivna momenta -bivstvovanja (nastrojenost, razumijevanje i govor), moglo bi se pomisliti da svakom od navedena tri konstitutivna momenta ubivstvovania odgovara jedan od spomenutih oblika neautenti¢nog w- “bivstvovanja, Medutim to nije slutaj. Govorkanje (das Gerede) je svojevrsna modifikacija govora (die Rede), ali su znatiZelja (die Neugier) | dvosmislenost (die Zwei- deutigkeit) obje modifikacija razumijevanja (das Ver- stchen). To se jasno viii iz deskripeije th modusa, ali se vidi vee i iz najave daljnjeg sadrdaja kako je dana ‘uuvodnom paragrafu petog poglavlja (u § 28). Heideguer ‘tu, medu ostalim, pi8e: »Pod B (svakodnevno bivstvo- vanje onoga Tu i propadanje tubivstvovanja) kao pan‘dan (entsprechend) Konstitutivnom fenomenu govora (Rede), kao pandan videnju (Sicht) koje leai u razu- mijevanju i prema interpretaciji koja pripada razumi jevanju, kao egzistencijalni modusi svakodnevnog biv- stvovanja onog Tu analiziraju se: govorkanje (§ 38), zatidelja (§ 37) i dvosmislenost (§ 37).« (SZ 133—134) Kako se vidi, Heidegger u razdjelu B ne analizira neki neautentigni modus svakodnevnog udbivstvovanja (ili bivstvovanja onoga Tu) koji bi odgovarao konstitutiv- nom momenta snastrojenostie. Znati li to da neka sva- kodnevna modifikacija onog sto je nazvano »nastroje- noScus nije moguéa ili Heidegger iz nekog razloga nije hhtio (i aije blo raspolozen) da se upusta w analiza odgovarajuceg modusa? U kratkom tekstu na podetku razdjela B (u tekst koji prethodi paragrafu 35, a sam nije uvrSéen niu Koji poragraf) Heidegger pita: »koji su egzistencijalni karak- eri razotkrivenosti [Erschlossenheit) bivstvovanja “Svijetu, ukoliko se ovo kao svakodnevno dréi u naéinu bivstvovanja onoga Se? Da li je ovome svojstvena neka specificna nastrojenost, neko posebno razumijevanje, povorenje, interpretiranje?« (SZ 167) Kako vidimo, Hei degger tu pita ne samo 0 svakodnevno} modifikaciji zumijevanja i govora i interpretacije, nego takoder i Prvom mijestu nastrojenost Medutim, u istom uvodnom tekstu, na istoj stranict (nepunih dvadesetak redaka nize), on daljnju analiza najavijuje shijedecim rijetima: »Najprije je potrebno dase na odredenim fenomenima otigledno pokaze [ue ni vidljivom) razotkrivenost [die Erschlossenheit] ono- ta Se, to jest svakodnevni nacin bivstvovanja govora, vi- Genja i interpretacije (Rede, Sicht und Auslegung). ‘Ako ostavimo po strani neke detalje, upada u of} dau fovoj najavi (a skladu s kojom daljnja analiza doista tete) nema vise snastrojenostie (»Befindlichkeits). Pri tome, u petnaestak redaka Sto razdvajaju citirano pita je, u kojem se spominje »nastrojenoste, i ovu majavu, U Fojoj ema ni rijedi o nastrojenosti«, nema nikakvog pokusaja da se obrazlo#i ova redukcija, odnosno elimi: nacija. Neki pokusaj razjaSnjenja neée se na¢i ni u ana- lia Kojom se ta najava ostvaruje. O tome zasto je Hel dlegger i svoje analize ispustio snastrojenost« moze se samo nagadati U zakljuénom dijelu petog poglavija, koje je posvece- no analiai ubivstvovanja, Heidegger, meda ostalim, ova: ko rezimira smisao cijelog poglavija: »Vodece pitanje ovog poelavlja odnosi se na bivstvovanje onog Tu. Te ‘nom je postala ontoloska Konstitacija razotkrivenostt [Brschlosseneit) koja bitno pripada cubivstvovanja. Njeno bivstvovanje konstituira se u nastrojenosti ra: zumijevanju 1 govoru. Svakodnevni natin bivstvovanja Tavotkrivenosti Karakierizira se govorkanjem, znatize. {om { dvosmistenoseu. Ovi pak pokazuja dinamika [Be- wegtheit] propadanja s bitnim karakterima iskugenja [Versuchung], umirenja [Beruhigung], otudenja [Ent- fremdung) 1 spletenosti [Verfingnis}« (82.180) Na osnovu ovog moglo bi se zakljusiti: premda ne postojt odnos jedan-prema:jedan izmedu konstitutivath momenata razotkrivenost i karaktera njenog svakodae nog nagina bivstvovanja, obje su trodlane strukture — po Heideggeru — kompletne i druga kao cjelina na ne- Ei natin odgovara prvoj, Kako i 2asto — to nije objas- ajeno. Daljnja pitanja mogu se pojavti u vezi s taénom pric rodom navedenih troélanih struktura. Struktura 5to je Eine govorkanje, znatigelja i dvosmistenost pripisaje se jasno tubivstvovanju u njegovoj svakodnevnost. Ta se svakodnevnost & ovom dijelu Sein und Zeit ne prom fra kno neki, u odnosu na autenticnost { neautenti¢nost, neutralni modus, nego iicto kao neautentiéni. Ovo ne- autentiéno bivstvovanje Heidegger sad naziva izrazom *Verfallen« (»propadanjes), pri Gemu istise da propada ne nije nesto razlitito od autenti¢nosti nego samo o8- tri inraz 20 njur »Ono Sto smo nazvali neautentiénosc tubivsteovanja (usp. § 9, st. 42.4 dalje), interpretacijom BHopadie Sa dodo fur odredenjen (S215Medutim, ako su govorkanje, znatizelja i dvosmisle- nost karakteri neautentiGnog bivstvovanja, odnosno pro- padanja, kako stoji stvar s konstitutivaim momentima ubivstvovanja — nastrojenoica, razumijevanjem i go: vorom? Jesu Ji to Konstitutivni momenti autentignog bivstvovanja ili neutralni moment jedne konstitucije koja sama po sebi nije ni autentitna ni neautentiéna, premda se mote modificirati fia ta dva nadina? Heideg’ ger o tome izrigito ne raspravlja niti se opéenito izjas- java, ali u vezi s razumijevanjem pie: »Razumijeva. nje je ili autentiéno, koje proistjeze iz vlastitog sopstva kao takvog, ili neautentiéno.« (SZ 146) No to nije sve »Kako autentiéno tako i neautentiéno rezumijevanje mote sa svoje strane biti pravo ili nepravo [echt oder tunecht].« (SZ 146} Iz. ovoga proizlazi da razumijevanje nije nuino moment autentitnog bivstvovanja, da je ono neutralno ne samo u odnosu na distinkeiju izmedu au- tentignosti i neautentignosti, nego i na distinkeiju izme- du pravosti i nepravosti (bez obzira na tou demu je distinkcija izmedu autenticnosti, Eigentlichkeit, i pra- vosti, Echtheit, koju Heidegger ‘odluéno provodi i ne dovoljno razjanjava). A ono sto vrijedi za razumijeva nje moralo bi vrijediti i za preostala dva konstitutivna momenta wbivstvovanja (nastrojenost j gover). Medutim iz (oga ne slijedi da postoji i neki posebni sneutralni« ili »indiferentni« modus whivstvovanja, U prilog pretpostavei da Heidegger — u sklopu ove ana- lize — nema potrebe za takvim neutralnime modusom djelomigno govori { ono Sto on u zavrSnom dijelu anali- ze wbivstvovanja kaze o odnosu autentifne j neautentié- ne egdistencije: sTubivstvovanje moze propasti samo zato Sto se njemu radi o razumijevajuéenastrojenom divstvovanjuarsvijetu, Obrnuto, autentiéna egzistencija nije neéto Sto lebdi iznad propadajuée svakodnevnosti, nego egdstencijalno samo modificirano nastavijanje {(prisvajanje, preuzimanje, Ergreifen] ove (SZ 179) A ‘ako autentitna epzistencija moze nastati neposrednim modificiranjem neautentigne, onda bar za tu svrhu nije Potrebno pretpostavijati neki neutralni ili indiferentni modus egzistencije. Prva reéenica moze se medutim interpretirati na viSe nagina. Ona jasno kage da je ra- rumijevajucenastrojeno bivstvovanjewsvijetu nuina Pretpostavka propadanja (neautentiGnosti), alii ne kage treba li to razumijevajuceaastrojeno bivstvovanje-usvi- jelu shvatiti kao autenti¢no, neutralno ill na neki dru- Bi naéin. Cinjenica sto su navedene dvije reéenice pove- zane rije’ju sobrnutos mogla bi sugerirati de se ju rvo) regenici kao i u drugoj, radia odnosu autentigno- sti i neautentignosti, te da pod »razumijevajuce-nastro- jenim bivstvovanjemusvijetue u ovom kontekstu treba Imisliti autentiéno tubivstvovanje. No nisu li nage teskote § Heideggerovim shvaéanjem autentinosti { neautenticnosti u-bivstvovanja proistekle fotuda Sto smo direktno pristupili tom pitanju, preska- Gaci ne samo analiza ssvjetskosti svijetae (sprvog mo. menta« bivstvovanjau-svijetu), u kojoj se izrieito ne go- vori © autentignosti i neautentignosti, nego 3 analizu onoga »Tko« (edrugog momentay u-bivstvovanja), 1 ko- joj Se dosta govori a distinkciji izmedu autenti¢nosti i neautenticnosti te se ujedno tematizira bezliéno Se (das Man), koje igra znaéajnu ulogu u raspravijanju 0 wbiv- stvovanju? Ili ée nam modda, naprotiv, provedeni krat ki osyrt na analizu wivstvovanja olakéati pristup Hi deggerovo} analizi »drugog momentae, kako je provede- ra u éetvrtom poglavlju prvog odjeljka pod naslovom »Bivstvovanjewsvijetu kao sui samo-bivstvovanje. Ono sSeese (»Das Ineder-Weltsein als Mitsund Selbstsein. Das Manes)? Cetvrto poglartje jedno je od najkracih { naizgled naj jasnijih. Ono se bavi jednim jasno formuliranim pita- fajem: »Wer ist es, der in der Alltiglichkeit dos Daseins ist?« (*Tko je taj koji jest u svakodnevnosti tubivstvo- vanja?« SZ'114) I odgovor je jasan: »To Tko nije ni ova} ni onaj, nismo mi sami, a nisu ni neki ni zbro} svib, To »Tko« je srednji rod, ono Se. (Das »Wer« ist das ‘Neutrum, das Man.J« (SZ 126) Ali u tom jasnom pitanju i odgovoru i napose w njihovoj elaboraciji ima dosta nejasnoéa.Prije svega, zbunjuje razligita strukturiranost betvr tog i petog poglavija, Kako smo vidjeli, Heidegger u petom pogiavlju najprije (u razdjelu A) raspravija 0 vtrocem momentu« bivstvovanjactsvijetu bez obzira na razliku izmedu autentiénosti { neautentignosti da bi ga zatim (u razdjelu B) razmotvio uu modusu svakodnevno- sti, koji se ovdje tretira ujedno kao modus neautenti¢- nosti (odnosno propadanja). U Cervrtom poglavlju, edje se analiira sdrugi moments ma takve podjele na dva razdjela, pitanje 0 onom Tko razmatra se samo s obzirom na modus svakodnev- nosti, odnosno neautentiénosti. No ako je rijet 0 neod: vojivim momentima iste strukture, nejasno je zasto bi analizu sdrugog momentae trebalo ograniéiii samo na ‘modus neautentiGnosti, a analizu streéeg momentax pro- Siritt i preko granica tog modusa. Ili moéda Heidegger iu éetvrtom poglaviju, premda najavijuje da ce u nje- mu raspravijati samo 0 »subjektux svakodnevnosti ra spravija i o tom pitanju Sire? Nema li mozda bar dio Hoideggerove analize ssubjektax svakodnevnosti (Hel- degger smatra da »subjekte nije dobar zaziv za ono »Tkor, alii on sam ponekad upotrebljava asubjekte pod navodnim znacima tamo gdje bi trebalo reci Tko) opée- nitije magenje, tako da ta analiza mote biti zanimljiva za njegovo opéenito shvaéaaje »subjektax (onoga Tko)? Svakako. No teskoCankarjeva zalo2bae, Ljubljana 1960 X Bik Fwjeme oxy* Vidi odeliak V: Zivijenska filozotija v dobi »relativne lustalitvee (Scheler, VI: Pepelnitna sreda parazitskega tsubjektiviama (Heidegger, Jaspers) ‘88, Petrovié, Gajo: Hajdeger 1 problem fundamentalne on- tologije. — Filozofija, TV/1800, 1, 3-16. Petrovié, Gajo: Marx, Heidegger i Reva} — Nate teme, TV/960, 1, 12—113. ‘9, Bosnjak, Branko: Problem logosa u gréko} filozotlj, — Filozofija, TV/ve0, 2, 43-62 ‘Vial odeljak: Problem logosa u interpretaciji Martina Heldeggera (878. 90. Kajoa, Rote: Martin Heidegger. Prevela: Dobrila Sto- a. 5G U: PANORAMA SAVREMENIH IDEJA. U Tedakeiji Gaetana Pikona, »Koemose, Beograd 1960, er. 1072. K(ozalo, Pisimot): Ob Heldeggerjev razpravi Doba po- dobe svete. — Perspektive, 11900—61, 4, 500-512. 1961 Giustevié, Zoran: Alleman Beda: +H6lderlin und Hleldeggers. — Knjtevnost, XVI/1961, ka}. 2XXTH1, 1— 8, 151104, Sartevié, Abdulah: Govor — vrijeme — svijet xo bit tovjeka. Martin Heidegger { bit modernog tehnizi- ranja evijeta, — Putevl, VIVI061, 5, 489523. 1962 Koraé, Veljko: Problemi 1 stremijenja danske Siozofije. Predgovor knjizi Volfganga Stegmi- lera: GLAVNE STRUJE SAVREMENE. FILOZOFLIE [HAUPTSTROMUNGEN DER GEGENWARTSPHILO- SOPHIE], sNolite, Beograd 1962, sx. 11—1 {0 Heldeggeru str. 2630) Korat, Veljko: Fenomenologija bezzavitajnosti Martina Hajdegera. — Odjek, XV/1962, 4, 6. 115. |. Pebie-Golubovig, Zagorka: Egustenctjalistitka ontolo- aija toveka. (Heidegger 1 Sartre). — Savremene filo- ofake teme, 1062, 1, 534. . Stegmiler, Vollgang: Egristencijaina ontologlja. Martin Hajdeger. Preveo: Viastimir. Dakovié. — U_knlzl GLAVNE STRUJE SAVREMENE FILOZOFUE [HAUPTSTROMUNGEN DER GEGENWARTSPHILO- SOPHIE]. — »Nolite, Beograd 1062, str. 160—199. 100. | 101 102 aes. 108 10s. 108. 1063 Rudolf, Branko: Ob vprafanju Heldeggerja pri nas Jn za nas — Noli razgledi, XiW/1963, 21, 496497, 4 XD. Sarvevié, Abdulah: Martin Heldegger 1 problem de- strukeije metatiztke sudbine tovjdka. — Radooi Fi- lozofskog fakulteta u Sarajevu, 1968, T, 161—196. 1964 Petrovié, Gajo: Praksa | bivstvovanie 1964, 1, 2134, vidi odeljke Vv i vr a0) 2ivotlé, Miladin: Fenomenolofka metoda w filezofifi eguistencije. — Filozosiya, VII/I964, 1, 60-81. [Viet odeljak: Martin Hajdeger (6975). — Prazis, 11 1965 Pelovié, Danilo: Martin Heidegger, ~ en}. TX, 11-12, 460-473 Forum, 1V/1985, 1966 Lukes, Gydrgy: RAZARANJE UMA. Put iracionalizma, od Selinga do Hitlers. Proveo: Milan Damnjenovié — sKulturas, Beograd 1966. ‘Vidi odeljke: V. Filozotia sivota orelativne stabiliza- celjec (Seler). VE Pepeljava sreda parazitskog subjekti- vvizma (Hajdeger i Jaspers) Majer, Boris: Heidegger — vmislec bitie. — Teorifa in proksa, IIV/M66, 1, 19801972; 1V/1967, 1, 15-32; 4, 563586. Petit-Colubovié, Zagorka: Hajdegerovo shvatanje lie nostl. — U knjiz!: PROBLEM! SAVREMENE TEORI- JE LICNOSTI, »Kulturae, Beograd 1966, str. 105—116, Urbantit, Ivan: Predmet, metoda in pomen filozotije ‘Martina Heldeggerja. — Problem, 1V/1968, 37-88, ®0— a. 2ivotié, Miladin; Martin Hajdeger. — U knjlzl: PRAG- MATIZAM I SAVREMENA FILOZOFIJA, »Nolite, Beograd 1966, str. 221228. caveaw. 108 100. us. a us. 987 Derpot, Blafenks: Kostas Axelos: Kinfubrung in ein iintiges Denken. Max Niemeyer Verlag, Tubingen 1968, ~ Prazis, IV/106T, 5-6, 845—24. Majer, Boris: Hieldegger — omislee bitie. — Predgo- vor Heideggerovo) “knjizi: IZABRANE RASPRAVE, Cankarjeva zalofbs, Ljubljana 196%, str. 5—02 2itek, Slavoj: Pomankllivosti. — Tribuna, 1961/1968, 1, Qi. XY, Koautor: Joke Raspotnlle [Povodom ‘tlanka Andreja Medveds: Pomankljivosti Pirjevieve interpretacije Heideggera] 1968 ‘Kos, Janko: Heldegger in Slovenci. — Sodobnost, XVI 1908, 11, 1662—1108, Medved, Andrej: Problematika smrti pri Martiow Heldeggera in Karlu Jaspers. — Tribuno, xVI1/1968, 3, ‘Morpurgo-Taliatue, Gvido: Hajdegerova misao, Pre- ‘yeo! Viastimir Dakovlé. — U: SAVREMENA ESTETI- KA [LESTHETIQUE CONTEMPORAINE], Noli, Beo- grad 1908, str. 460485, Velnovié, ‘Nevenka: Martin Heidegger. — U_ kena POVIJEST FILOZOFIIE, +Skolska knjigas, Zagreb 1969, tr, 110112. Zivotie, Miladin: Hajdegercva keitika metafizike, — Filovofii, X1V2068, 1—2, 6178 1960 Petrovié, Gajo: Iareka Hajdegera, — Prozis, IV/1859, 56, 78i— 108 Sa Richardson, W. J: sObrate u Heldeggerovom misije- niu Preveo: Ante Stamaé. — Telegram, 1968, 481, a, vin. 116. Hudoleinjake, Borls: Marlin Heidegger. — Telegram, x/1060, 481, (8. VID. 010 UIT, Arendt, Hannsh: Martin Heidegger navrsio je osamde- get godina, — Preveo: Ante Stamaé. — Kulturni rad- ‘nik, XXTI/I970, 3, 113125. {e"gasopisa: »Mericure, 2581970) ne 120. 121 122, 123. 4 126. am, 128 Cinmié-Marovié, Dufko: Ka samostalnosti filozfije. Martin Heldegger — Doba slike svijeta, Zagreb 1909, = Popledi, W970, 2, 194191 Konstantinovié, Zoran; Devet metodolodkih belek. Teoretitari nematke nauke 0 knjitevnostl, — ‘Treet program Redio Beograda, 1910, €, 408—479. (Vidi odeljak: Martin Heidegger: Egaistenctializam njizeuno delo (4%5—441)) Pejovik, Danilo: Pjemistve i midijenje bitka, — U knjiti: SISTEM 1” EGZISTENCIIA, *Zoree, “Zagreb 1910, ste. 128138. Pejovig, Danilo: Egzistencijlizam 1 egzistencljaina on- tologiia, U kjiai: SISTEM I EGZISTENCLIA, Zagreb 1970, stt. 95115. Pejovig, Danilo: Razgovor_s Martinom Heideggerom. =U Knjla: SISTEM 1 EGZISTENCIA, »Zoras, Zax sgreb 1070, str. 116-10, Petrovié, Sreten: Cemu pesnici u oskudno vxeme. (0 cesteti¢kim posledima pomnog Selinga 1 Hajdegera). — ‘Treéi program Radio Beograda, 1910, 5, 189—146 ‘Tautovie, Radojica: Fezistencijalizam protiv humaniz~ ma. Martin Hajdeger: Doba slike svijeta. Preveo: Bo- Fis Hudoletnjak, Zagreb, 1960, — Koraci OCragujevac), hot, 22~25, 102-108. Zivot, Miladin: Martin Hajdeger. — U knfie!: Koraé <—"Bivotié — Pavlovié: ISTORIJA FILOZOFISE, Beo- rad 1910, str. 288206. Zivotlé, Miladin: Hajdegerovo shvatanje biéa i bitnog misljenja. — Filozofske studije, 1910, 13-137. wnt ‘Axelos, Kostas; Marx | Heldegder, Putokar buduéem imilljenja. Preveo: Franjo Zenko. — Nate teme, XV! 1071, 11, 1970—1098. [Uz knjige: Einfihrung in ein Kinfeiges Denken) Damnjsnovié, M(lan): Ernst Tugendhet: Der Wahr- hetsbegritt bei Husserl und Heidegger. 1067, 2. unver~ Jind, Ausiage, W. de Gruyter Verlag, 1969, S. 415. — Prazis, VIIUI97I, 2, 280-202, Despot, Branko: Sto jest pitanje? — Praxis, VITUIOT1, 1, 2590. cau130, im. 192. 133 198 136, 136. am. 138 138, uo, m1. 12, Ms. re Miséevié, Nenad: Politika i svilet. (M, Heidegger: Bitaic 4 vrljeme, paragraf: 16). — Kulturni.radnte, X01 tot, 5, 128-136. Posavee, Zvonko: © kraj fllozotije w djelu Martina Heldeggera. — Prazis, VIIAO11, {, 17-24, Suki, Béla: Martin Heidegger ilozotilaneke % vondsai. — Uj Sympotion, 2611, 70, 65—73. Urbandig, Zvan: Bistvo nihilizma kot bistvo metati- zike — Predgovor Heidoggerovo} knjizi: EVROPSKI NIHILIZEM, Cankarjeva zalofba, Ljubljana 1071, str. 521, Urbangit, Ivan: Bit nibiliama kao bit metatizike, — Prazis, VIIVIOT1, 1, 3-16. Preveo: Hotimir Burger, wa Axclos, Kostat: Marcu i Heldeggeru, Preveo: Fra- ‘ajo Zenko, — U kmjizi: UVOD U BUDUCE MISLIE- NJB, sStvarnoste, Zagreb 1972, str. $105. ‘Axolos, Kostas: PitanJe kraja povijesti, Prevela: Je- lena Zuppa. — Kulturni radnik, XXV/872, 1, 108126. Iz tasoplaa: L’Homme et la gociétée, 1971, p-193—211]. Axelos, Kostas: Marx { Heldegger. Preveo: Franjo Zen~ ko. — U imjizi: UVOD U BUDUCE MISIJENJE, sStvarnoste, Zagreb 1972, str. 13S. Bimel, Valter: Hajdeger ! metatizika. Preveo: Viasti~ mir Dakovié. — Knjiievsa kritika, W/1972, 2, $139, Botinovié, Milovan: Moguéi znataj 1 emisao Hajdege- rove filozofife. ~~ Kjidevna ref, VIL, 1972, 1, 16. Brujié, Branke: Povijemi obrat kao smisao obrata u misli Martina Heideggera. — Kulturnt radnik, XXVI/ 1972, 1, 106-133 Despot) Branko: Sto jest pitanje, (Vidokrug Martina Heldeggers). — Pogovor kjis!: UVOD U HEIDEGGE- RA, Centar za druftvene djelatnosti SSOH, Zagreb 1972, ste. 197144. Jaroszewskl, Tadeusz M.: Koncepeiia avtentitnega 2iv- Venja pri Martinu Heldeggeru, Prevedel: Frane Jer- man. — Teorija in proksa, IX/1972, 10, 1460—1482. Majer, Boris: Semen} nigevosti, Heidegger in njegov! slovensks epigonl. — Delo, XIV/1872, $4, (28. 1). Majer, Boris: Hajdeger 1 njegovi slovenatkt epigoni Preveo: Lazar Camié. — Borba, LU/972, 67, (@. ID. us. 46. a. 48, 149, 150. 151. 182. 188. 154 155. 188. 187 158. 18, MifSevié, Nenad: Martin Heldegger: 26. September 1069, Aussprachen zum 80. Geburtstag, Mlsskirch (190), 389, — Prazis, IX/1972, 34, 512-873. Petrovig, Gajo: Mladi| Heldegger. — Treéi program Radio-Beogreda, 1972, 18, $59—414. Pihler, Borut: “Adornova kritike Heldeggerovega te- melinega Ishodiséa — ontoloske diference. — Anthro- pos, 1972, Tot, 35-42 Puhovski, 2arko: sUvod w Heldeggerae, Zagreb, 1972. — Telegram, 11072, 82, (12. V. 2uniié, Slobodan: Blejska teorija biés. — Filozojske ‘studi, 1072, str, 143216. [Vidi odellak: Metafistdke reminiscencije (iegel + Heidegger) @05—211), 293 Adin, Joviea: Pitanjo sdrugog potetkac. (Fragment o Hajdegera — pesnistve/misijenjey, — Delo, XIX/1973, 11, 13201387 Bouinovié, Milovan: Jedna prolegomena za razumeva~ je Hajdegerove filovofie, — Vidiei, XIX1078, 155— 186, 8-9; 151, 11—12. Goldmann, Lucien: Heidegger i Lukées. Preveo: R. S. A" prazis, X/1073, $4, 380— 340, Goldmann, Lucien: Lakécs | Heidegger Vejvoda, ~~ Ideje, IV/073, 5, 611 Grilé, Danko: Martin Heidegger. — U lekstkonu: I~ LOZOFIIA, vInterprese, Beograd 1073, str. 164166. Hribar, Tine: Zev hermencutitkog kruga. Prevela: ‘Marija Mitrovié. — Delo, XEX/I873, <5, 49350. [0 Heideggerovorn shvatanju hermeneutike] Kos, Janko: Martin Heidegger. — U_knjizi: TEMELIT FILOZOFIJE, Ljubljana, 1978, 246—240. Pihler, Borut: Od mnatenja po sebis do sbi¢as, — Hdeje, 10/073, 58, 41—68. [O filozofii Martina Heideggera) Vutié, Olga: Hajdegerova. analitika bivstvovania, — Gledifta, XIV/1073, 4, 508—523. Zajetaranovié, Gligorije — Stevanovié, Vitomir: Haj- Gegerova odredba udske egzistencije. — U_knjii FILOZOFIIA, Beograd, 1973, str. 285-206. Preveo: Ivan100, 161 ae 13, 1 1s. 18, 1s 188 Zivot, Milsdin: Bitno mifljenje 4 jstina. Obrt u filo zofiji Martina Hajdegera. — U kanjizl: EGZISTENCI- JA, REALNOST 1 SLORODA, Posebno izdanje Sasopi- ‘a sidejes, Beograd 1973, str. 101-—122 Zivolié, Miladin: Bide 1 egzistencifa, Fundamentalna ontologija Martina Hajdegera. — U knjizi: EGZISTEN- CHA, REALNOST 1 SLOBODA, Posebno izdanje éa- sopisa aldejee, Beograd 1973, stz. 65—100, 2unjit, Slobodan: Heidegger’ 1 problem antropologie. Da Ii’ je Heideggerova kritika antropologije doista vodlutnae za razmatranje spitanja 0 Sovekue. — Fi lozofia, XVIVAGTS, 34, 80111, 07 Gadamer, Hans Georg: Samo suputnik za da ima put Provela: Nadeida Calinovit-Puhovskl. — Kulturné radnik, XXVIY/i914, 6, 89—100. [Objavijeno u: sFrankturter Allgemeine Zeltunge-u w Povodu 85. godiinjice Martina Heldeggera} Pavidevié, Vuko: Hajdegerova odredba liudske egzi- Stencije, — U knjizi: OSNOVI ETIKE, BIGZ, Beograd 1974, str 354356, ‘Tavtavié, Radojica: Byzistencijalizam protiv humaniz~ ma. Martin Hajdeger: Doba slike svijeta, Zagreb 1060. —U knisi: NE, Keitike | polemike, »Nolite, Beograd 1974, stx. 32-81. UrSIg, Marko: Clove — pastir BID. (Prispevek ke raz~ miBljanju 0 Heideggerjevom delu »Bit in tas Problem, XU1/914, 8, 132. 1015 Cotten, Jean-Pierre: Heidesger. Coll. »Ecrivains de ‘oujourse, Marksizem 4 svetw, I/1975, 10, 293205. Damnjanovié, Milan: Bige 1 istina. Hajdegerov odnos prema metafizicl. — Knjifeona kritike, VIII, 3, 75— a. Damnjenovié, Milan: Hermeneutitka fenomenologiia Martina Hajdegera. U zhornilcu: FENOMENOLOGIJA, sNolite, Beograd 1975, str. 268208, 170. m, m2. us. 178. we. 10. 181, Gr, Danko: Tera kao cestetski problem (Spiel als fsthetisches Problem]. — Filozofske sudije, VIUIOTS, 191—200. [Vidi odeljak: Martin Heldepger i nek fenoment tort ‘umietnika (235—298)) Jeger, Hans: Hajdeger i umjetnitko djelo, Preveo: Si- ‘mo Vulinovié. — Kulture, 1075, 29, 96—1i6, Sukl, Béla: Heidegger fozoflatérténeti helye és ha- isa’ nyugat — europai filézofidra es irodalomra. = Uj Syposion, 1975, 120, 96-108. 1916 Bofre, Zan: Razgovor pod kestenom. Preveo: Zvoni- mit Mrkonjié. — U_ Heldeggerovo} knjisi: 12 ISKU- STVA MISLIENIA, Zagreb 1076, stx. 31-99. |. Dakovié, Nenad: Martin Heldegger: Uvod u metafi- ‘eu, Beograd 1916. — Student, XU/1976, 22, (13. %. Divjak, Slobodan: Martin Hajdeger. — Tred program Radio-Begrada, 1916, 29, 49-82 [Povodom smrit flozota) Drauf, Enver: Lucien Goldmann: Lukat i Hajdeger, Beograd 1916. — Lica, VEIUIO7®, 1, 147-149. Goldmann, Lucien: LUKAC I HAYDEGER. Posmrtni fragmenti, Priredio | objavio: Juset Wagpur. Preveo: Milan Tabskovie. Predgovor: dr Sreten Petrovic. — BIGZ, Beograd 1916, str. 128. Filozofska biblioteka Kim, Andre): Marx in nekatera novejsa flozofsla 1s aumevanja tehnike. — Anthropos, 1976, 11—1V, 3168, [Widl odeljke: Heideggerjevo resumevanie tehnike (68— 51), 2Prevajanjee Heideggerjevog razumevania. tehnl- ke » marksistiéno zavest (51-62) Kolakovski, Lefck: Povodom smrti Martina Haldege- a, Preveo: Petar Vulltié. — Polja, XXI/1916, 210—211, str 13. Landgrebe, Ludwig: SUVREMENA _FILOZOFIIA [PHILOSOPHIE DER GEGENWART], Veselin Masle- fae, Sarajevo, 1976, Preveo: Vanja Sutllé [0 Martina Heideggeru vidi na str, 40H; 98100; 126181; 143148), Lutié, Milka: Martin Hajdeger: Uvod u metatiziku, Beograd 1016. — Politika, LXXIUI976, 22606, (9. TX).tie, ilotevié, Branislav: Heldeggerovo pitanje © telnet. wilde, VIAN, 46, 129173. 1s, Petrovie, Gajo: Praksa j bivstvovanje. — U Kaila: FI- TOZOFIJA 1 MARKSIZAM, »Naprijede, Zagreb 1976, str, 158170. [0 Martinu Heideggeru (160170). tes, Petrovig, Sreten: Predgovor knjial Lislena Goldmana: LUKAC 1 HAJDEGER, BIGZ, Beograd 1976, str. 730. 188, Puhovski, Zarko: Martin Heldegger: Uvod u meta iki, Beograd 1976, VIE, 10—12, 173—174 198, Razgovor.s Heldeggerom 28. rujna 1906, — Kulturnt radnik, XIX/1970, 5, 149174, Preveo: Vanja Sutlé, Ile: »Der Spiegele, 31. V 1976, S. 193—210]. 181. Rudolf, Branko; »Bistvo resnice je resnica bistvae “Nadi rezpledt, XXV/19%6, 14, 370 {Povodom smrti Martina Heideggera] 188, Sutlié, Vanja: Imimni Heidegger. ~ Viesnik, XXXVID 1976, 10350, (5. VD. ‘Sabodan): Martin Hajdeger. Eguistencijalna ‘Martina Hajdeger®. — Ovdje, VII/I976, 86, 82 190, Urbentié, Ivan; Kaj Heldegger pravzapray misli? — Wait raxpleds, XXV/1976, 14, 370-371. 181, Uvodna napomena uz fazgovor s Heideggerom, — Kul- turn rodnie, XIX/1978, 3, 147—168 tea, Végel, Lészlé: Kritikal jegyzetek Heidegger haléléra iteguer $26, XXXII, 188, 6. VD, 198, Svajncer, Marija: Problem nia in smrti pri Heldeg- era in aspersa. — Dialogs, XI/I976, 1—8 459-475 11 104, nimel, Valter: © Kompenet§Jednstre Haldegerovor nun suregee. Provo: Zoran Dina. Koyieone Se yunarnses er 1am, Go. 135% 110.20. 5s, Bofce, Zan! Marin Hajdeger, Preveo: Zoran Zee, — ws Hote 2 oyon ' FiLoZonaU BGZISTENCE, Bic Beoernd ov, ar. 150-208 2 Bee Rites sertin Hejager# problem tine (59— Seal aeger { grék suet (04-200), Mlsao 0 mite Wijdegerovem feta Gane; Beltkao Howey ¢ Thojalpers (@i0-200; ‘ejdeper widen W Prancuske css 2en, 196. Botnjak, Branko: Heldeggerovo odredenje fllozotie. — U knjisl: FILOZOFIJA. UVOD U FILOZOFSKO MI- SLIENJE I RIECNIK, »Naprijeds, Zagreb 1997, att. 123132, 1. Covis, Ante: Martin Meldegger: Uvod u metatiztku, 198, 2m. 208. suk Karadiits, Beograd 1978. — Nale teme, XXUIST, 6, Maut—t414 Despot, Branko: Pilozofija bez metafizike. (Dijslog sa ‘semi’ sobom u prisustvu Martina Heideggera). — Dijalog, 1977, 2, 207—211. Getman-Zifert,”Anemari: Znataj »Bivstva 1 vremenae za zasnivanje teologije. Preveo: Dragan Stojanovie. — Delo, XXIIV/I971, 12, 177—104. sto w zborniku! RANI HAJDEGER, *Vuk Karadtite, Beograd 1978, str. 200300}. Marx, Werner: Misljenje 1 njegova stvar. Preveo: Da- nilo N. Basta. — Delo, XXIIU/IGT7, 12, 33-81 [0 Heldeggera) Mikecin, Vjekotlav: Filozofski notes. — Kulturni rad- nik, XO, 2177100, [Vidi odeljak TIT: Martin Heideoger: Uood u metost- ku, »Vuk Karadsiés, Beograd 1977, str. 187190) bistevié, Nenad: Heidegger. — U knjizi: GOVOR DRUGOGA. Ofledi i filozofske hermeneutike, »Mla~ oste, Beograd 1977, str. 25—1. Lian, Dominik —'D'Ribersi, Erik: Dvanaest pitanja uupuéenth Zanu Bofrea Martiny Hajdegeru, Preveo: Zoran Zee. — U kajiat Zana Botrea: UVOD U FILO- ZOFIU EGZISTENCIIE, BIGZ, Beograd 1971, str 25930, Nefkovié, Ratko: Lukat viden w jednom poredenju. (Wz knjiew Lisiena Goldmans: Luke’ i Hajdeger, BIGZ, Beograd, 1976). — Marksistitke teme, 1/1971, 1, 100-124, Pegeler, Oto: Temporalna interpretacija i hermeneu- {uska filozofijs, Preveo: Dragan Stojanovié. — Delo, XXIILAgTT, 12, 65—100. Petrovié, Gajo: Izvanvremenski. problemi 1 metodidka svijest filorofije. (lz prethistoriJe »Sein und Zeite-a) Delo, KXI/OT, 12, 7586 1. Russell, Bertrand: Heidegger. — W tafixi: MUDROST ZAPADA [WISDOM OF THE WEST), »Mladoste, Za- areb, 1077, str. 303-304,20, mu. m2. aa, 21. as. 216, an, 28. av ‘Schissler, Ingeborg: Metodolofki znatai strepnje u fegastencijalno} anslitici Martina Hajdegera. Preveo: Danilo N, Baste, — Delo, XXMVI877, 12, 151162, Schmidt, Alfred: Viadavina subjekts. © Hajdegerovo} Interpretaciji Markea, Preveo: Danilo N. Basta. — Knjlteona ref, VULOTH, 82, (10. VID. Stojanovig, Olga: Estefitko stanovisie 7. S. Eliota, — Ideje, VITEAOTT, ¢, 121130. [Vidi odeljak: Eliot 4 Hafdeger (124134). Sartevig, Abdulah: Gedamerova hermeneutika | kciti- ka estetske svijestl. Prethodni vid w Bit dstine umjet- nlekog djele. — I2raz, XXI/1077, 1—2, 18-28. [Wiai odeljak: 6. Razumijevanse umjetnosti: Kierkega~ ‘ard i Heidegger (1921); Natin pravog ofuvanse djela Heldeyger + Adorno (@6—27) Selle, Bogdan: Hajdegerova filozotija smisla. — U imjisi: COVEK, SMISAO I BESMISAO, »Rade, Beo- grad 197%, ate, e191. Urbandié, Tyan: Nekoliko marginalija uz pitanje izvora 4 puta. — Delo, XXII1/1977, 12, 163176 [0 Mlozofiji Martina Heideagers] Vollmann-Schluck, Karl-Helnz: Bgzistencijalna her- mencutika u Hajdegerovom »Bivstvu | vremenus | ‘aokret, Preveo: Danilo N. Basta, — Delo, XXIII/1977, 42, 2192. [Isto u: RANI HAJDEGHR. Priredill Da- nila Basta 1 Dragan Stojanovié, »Vuk Karadiiée, Beo- gad 1979, str. 161174), 2ivotié, “Miladin: Znaée) fundamentatno-ontoloskcog Stanovitta. — Delo, XXIII/97, 12, 100—126 {0 filozofijt Martina Heldeggers) 1078 ‘Aleman, Boda: Hajdeger 1 poeziia. Preveo: Danilo N. Basta, — Xnjifevna re6, VIVIVTG, 104, (10. VID. ‘Buber, Martin: Ostvarenje toveks. Prilog antropologit Martina Heideggera. — Preveo: Milutin Stanisavac, = Haeje, DIGI, 3, 118. Gadamer, Hans-Georg: Hajdegerovo otkrice predstruk- fure razumijevanje, Preveo: Slobodan Novakov. — U injiei: ISTINA I METODA [WAHRHEIT UND ME- ‘THODE. Grundallge einer philosophischen Hermeneu- ik), aVeselin Masletae, Sarajevo 1078, str. 208304. a9, Ey cy 2, 208, 229, Glumitié, Dragan: Peta godina inlatenja celokupnih dela Martina Heideggera. ‘Martin Heidegger, Gesamt- ausgabe (Ausgabe letzter Band) Vittorio Klostermann, Frankfurt 1018. tf“ Theorie, 1978, 1—2, 119120. ‘Jaspersove beletke © Hajdegeru. Osvrt saradnika ham- burskog »Spiglas na injigu savremenog nematkog fi- lozota. — Politika, LXXIV/V7E, (22. VID, str. 14 Jurinié, Boris: Heldeggerovo pitanje o telnics. — Zoén politikon, 1979/2079, 2, 1¢1—178, Lu Malka): Kako misliti Hajdegera. Us najnoviji bro} beogradskog sDela« posvesenog Martinu Hajdege- ru, — Politike, LXXV/978, (TV), str. 1. ‘Melee, Dunja: Heldeggerovo tumaéenje Kantove krl- {ike spomaje iz Konteksta fundamentalne ontologije, = Theorie, 1978, 3—4, 105—124. Ninkovié, Adam: Platon svoga viemena, — Diialog, 1978, 78, 129-142, : [Povodom knjige Zana Bofrea: Uvod u fitozofiiu ep- zisteneije, BIGZ, Beograd 187%] Petrovig, Gajo: Marsova jedanaesta teza o Feuerbach, Jos jedna interpretacija? — U knizi: Gajo Petrovic, MISLJENJE REVOLUCHIE, Zagreb, Naprijed 1978, st 11-35, [0 Heldeggerove} interpretaciji: Marxove 11, teze 0 Feuerbach u inlervjuu Richardu Wisseru septembra stay Plut, David: Heldeggerjeva tehnika. — Anthropos, 1978, Io, 19-215. Prokopljevié, Miroslav: Putevi recepelje Heideggers, Gledista, XIX/ONS, 78, 725—T41. Saréevié, Abdulah: Hermeneutika $ filozofija — fle. 2olska hermeneutika Hansa Georga Godamera. — Treét program Radio Sarajeva, 1918, 21—22, 45-109. [Vial odeljak: Ishodite fllozofske hermeneutike: Hei- degger i Gadamer (145—152); Hermeneutika i Heideg- gerova spekulationa dijatektika (89-91). ‘Tomovié, Sloboden: Veijeme — ata je to. Temporslni modeli I ajihove logicke implikacije w razlititim mi- Saonim sistemima, — Stvaranje, XXMTWIOTS, 11, 15111572. [0 Hajdegerovom shvatenju vremena na str. 1520) avn233. 8 238. am. 2ivacinovié, Petar: francusko} filozofii 6, 100-115. Zuni Slobodan: Kraj filozofije kao dovrlenje filozo- ‘je. — Theoria, 1978, 1-2, 14-85. [Shvatanje Martina Heldedgera} Raxgovor sa Zanom Botreom 0 © Hajdegeru, — 1deje, 1X/1978, 1 Buber, Martin: Ostvarenje oveks, Antropologija Mar tina Hajdegera. —U- zborniku: RANI HAJDEGER. Recepeija i kritika sBivstva i vremenae, Priredill Danilo Basta i Dragan Stojanovié, »Vuk Karadzi Beograd 1078, str. 3886. Derids, Zak: Ousia | grammé, Zabeletka 0 jedno} fus- oti u Sein und Zeit. — U zborniku: RANI HAJDE- GER, »Vuk Karadiiés, Beograd 1978, str. 115—223. Mz: Jacques Derride, Marges de ta philosophic) Fink, Eugen: Fllozofija kao prevladavanje »nalvnostx. =U zhorniku: RANI HAJDEGER, Priredili | preveli Danilo Basta i Dragan Stojanovis, sVuk Karadii«, Beograd 1070, str. 6-88. [iz dela: Eugen Fink: Nahe und Distens. Phinomeno- logische Vortrige und Aufsitze (Freiburg ~ Munchen, Verlag Karl Alber, 1976, S. 98125. Gademer, Hans-Georg: 'Hajdeger 1 jezik metatizke. ="U zbomniku: RANI HASDEGER, Privedill | prevell Danilo Basta { Dragan Stojanovié, »Vuk Karadiice, Beograd 1979, str. 5760. UIs: Hans-Georg Gadamer: Kleine Schriften, 11, TS bingen, J. C. B. Mohr-Paul Siebeck, 1972, 5. 212220 Grassi, Emesto: Aktualnost humanistitke tradieije 1 Heldeggerova teza 0 Kraju filozofle. Preveo: Franjo Zenko. — Prilozi 2a istrasivanje hroatske filozofske Ddattine, V/1979, 910, 67-81. Grllé, Danko: Moguénost previadavanja estetike 1 mis- Yenje Martina Heldeggera. — Polje, XXV/I879, 228, 8 Hird, Valter: Ishodiste etike? Napomene o analizi kri- vice’ w sBivstvu 1 vremenus, Preveo: Danilo N. Basta, “pelo, XXIIVI977, 12, 142—150. [sto u zborniku: RANI HAJDEGER. Priredili: Danilo Basta I Dragan ‘Stojanovié, »Vuk Karadtice, Beograd 1979, str. 265-214] ca mm. 2. 2a. 2. 2. aa Janke, Voltgang: Raskriveno tubistvovanje u ogledalu lumetnasti, Prilog fundamentalno-ontolotkom refenju poietitke antinomije. Preveo: Danilo N. Basta. — Deo, XXI/ION, 13, 127141, (isto: RANC HAJDEGER. Priredili | prevell: Danilo N. Basta { Dragan. Stojanovie, »Vuk Karsdiiée, Beograd 1979, str, 247204). ‘Kos, Janko: Eksistenca literarnega dela in moderni rterilizem, —"Primejalnaknitevnst, UAT, [Shvatanje Heideggera, Ingardena, Sartra, Hartmana] Landgrebe, Ludvig: Fakticitet i individuacija. — U zhornika: RANI HAJDEGER, Preveli i privedili: Da~ alo N. Basta i Dragan Stojanovié, »Vuk Karadties, Beograd 1979, str. 131-147. (lz: Sein und Geschichlichkelt. Karl-Helnz Volkmann- -Schluek zum 60. Geburtstag (Frankfurt am Main, Vit~ torlo Klosterman, 1974, S. 275299}. Lautevié, Savo: Tragom filozotske hermeneutike, — Knjideona kritika, X/I0TD, 4, 60—89. [Vidi odeljak: Obrat transcendentaine w hermencutidku fenomenologiju (od Huserla do Haideyera (6485) ‘Mandel, Ros: Haldeger i Vitgenitajn — druga Kantova revolucija, Preveo: Rade Kallk. — Gleditia, XX/1079, 9, 139180. Patotka, Jan: Hajdeger s druge obale. — U zborniku: RANI HAJDEGER. Prevell | priredlli: Danilo N. Hasta I Dragan Stojanovié, »Vuke Karad2iée, Beograd 1979, str, 113100, iz: Durchblicke, Martin Heidegger zum 80, Geburtstag. (Frankfurt am Main, Vittorio Klosterman, 1970, 8. 304411). Pejovié, Danilo: Martin Heidegger. — U knjizi: SU- VREMENA FILOZOFIJA ZAPADA, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1979, str. 189—190 Petrovié, Gajo: Martin Heidegger 1 problem funds ‘mentalne ontologije. — U kali: SUVREMENA FILO- ZOFISA, »Skotska, knjleas, Zagreb 1919, str. 150—168, Petrovié, Gajo: Tureka Heldeggera, — U kajizi: SU- ‘VREMENA FILOZOFISA, »Skolska kajlgac, Zagreb 1979, 169100. cux250. 251 Posavec, Zvonko: Kako Neldegger pita o tehnicl. inter- Pretacija Heldeggerovoga spisa o tehnied. — Politika ‘isco, XVI3978, 4, 652-887. Rajl, Gilbert: Martin Hajdeger: »Sein und Zeite. — VW zbotniku: RANI HAJDEGER. Prevell 1 priredill Danilo N. Basta i Dragan Stojanovié, »Vuk Karadiiés, Beograd 1979, str. 89—108 Uz: »The Journal of the British Society for Pheno- menologye, vol. one, Number three, October 2970, p. si RANI HAJDBGER, Recepeifa | kritika »Bivsiva { vre~ ‘menas. Piigedili: Danilo Basta i Dragan. Stojenovit. Umetnitka oprema: Dufan iste. — sVuk Karadiics, Beograd 1979, str, 310, (iblioteka} *zodijake. Uredmik: Mira Gruiié Sadriaj: Danilo Basta — Dragan Stofanovié: Uvodne rnapomene © recepeiji »Bivstna 5 vremenae Martina Hajdegera Q—23); Asks Seler: 2 manjih. rukopisa 0 2Biestou { vremenu (@25—7); Martin Buber: Ostoarenge Goveka. O antropologii Martina Hajdegera (98-56); ans Georg Gadamer: Hajdeger 1 jezlke metafizike (3t— 60; Eugen Wink: Fitozofija ko prevtadavanje snaio- nostis (08-88); Gilbert Rajl: Martin. Hajdeger: 2Sein fund Zelts (69-109); Jan Patotka: Hajdeger + drupe obale (13190); Ludvig Landgrebe: Pokrieitet ¢ indt- viduacija (31—357; Pol Riker: Hajdeger ¢ pltante o -fubjektu (148174); Zak Derlda: Onsia ¢ grammé. Zabe- lefka 0 jedno} furnoti x Sein und Zeit-s (75-229), ‘Voltgang Janke: Roskriveno tubistoowenje w umetnosti (41-283); Valter HirS: Ishodifte etike? Napomene 0 ‘enalist krivice w »Bivstou 4 oremenve (265-274); Ane- marl Getman-Zitert: Znaéaj »Bivstoa 4 vremenae 2 zasnivanje teologije (290-909); Ingvbor Sisler: Meto- EK znoto} strepnje w egzistencijalno} analitict Mar~ fina Hajdegera (7¢—208) Riker, Pol: Hajdeger | pitanje 0 subjektu. — U zbor- niu: RANI HASDEGER. Preveli i priredill: Danilo Basta { Dragan Stojanovié, *Vuk Karadties, Beograd 1819, ctr. 148—176 Uz: Paul Ricoeur, Le conflikt des interurétations, Bal- tions du Seull, Paris, 1969, pp. 222-232) g 253. 254. 251. 289. Slimonovie), S(imon); Rani Hojdeger. Privedivati Ds nilo Basta i Dragan Stojanovié. Izdavat: »Vuk Kara- tics, Beograd 19, str. 311. — Politike, LXXV/I019, 4. Win, st. 18. Stojanovié, Dragan: Uvodne napomene 0 recepet »Bi¥ stva {-vremenss Martina Hajdagers. — U knjizi: RANT HAJDEGER. Priredili | prevell: Danilo Basta 1 Dragan Stojanovié, »Vuk Karaezice, Beograd 197, str, 7-23 [Koautor: Danilo Basta) Stanisavae, Milutin: Kant | Heidegger ili @ konatnostl Skica za istradivanje problema vremena ked Kanta, — Predgovor Heidoggerovo} jt: KANT 1 PROBLEM METAPIZIKE, »Mladosts, Beograd 1979, str. I—XVIZ Seler, Maks: Iz manjlh rukapisa o +Bivsivu ! vremenue (1907). — U: RANI HAJDEGER. Preveli i priredili: Danilo Baste i Dragan Stojanovié. »Vuk Karadziés, Beograd 1970, str. 25—37 {zs Max Scheler: Gesammelte Schriften, Band 9, Spite Schriften, Francke Verlag, Bern und Munchen, Hrsg, ‘von Manired Frings, 1976, S. 29404, Sisler, Ingeborg: Metoditki anaéa} strepnje a egzl- steneljalno} analitiei Martins Hajdegera. Prevell: Ds allo Basta ¢ Dragan Stojanovié, — U knjizl: RANT ‘HAJDEGER, Boograd, #Vuk Raradiiée, 1018, si, 276 289, 2unjlé, Slobedan: Heraklitov logos kao sabirajute 2bra~ noste, © Hajdegerovo} interpretacii nekih Terak'ito- wih fragmenata, — Filozofske studije, X1/1979, 89-149, 7980 2. Apel, Katl-Oto: TRANSFORMACIJA FILOZOFIIE [TRANSFORMATION DER PHILOSOPHIE), »Veselin Masletae, Sarajevo 1980 [Vidi odeljke: Transformactja filozofe: 8.1 4. (22-82) wT "Dolje faze fenomenslogie i nithov utieaj na savre- ‘meno filozofsko predrazumijevanje jezika ¢ pjesniites (19—105). — Wittgenstein 4 Heidepger ¢71—285) Apel, Karl-Ote: Drije faze fenomenologiie 1 njihov tics} na savremeno filozefsko predrazumijevanje Je zika | pjemiitva, Preveo: Aleksa Buha — Gradac, ‘irate, 35-36, 29—40 [0 Hajdegera na str. 3436) XI Biak i wre ax260. 261, 23 285. 268 2 268. 280 m0. mm. Basta, Danilo N.: Osobenost Lukateve Kritike Hajde- gers. — Theoria, 1980, 14, 31M. Dakovié, Nenad: Temelj vremena. Martin Hajdoger: >Kant { problem metafizikee Indava8: sMladoste, Boo- grad 1970, — Pottike, LXXVIIL, 1080, (2. ILD, st. 10 Fon Herman, Pridrih-Vilhelm: ‘Vremenitost tubitka 1 vyreme bitka. Preveo: Miroslav Prokopljevié. — Knjt- Heona reé, 1X/1980, 197, @5. XID, str. 67. Grassi, Ernesto: Vico, Marx | Heidegger. Prevela: Se- nla Rolé, — Kulturnt radnik, XOCXTU/1860, 3, 158—171 Hibar, Spomenka: Filozofija v slufbi \deologijelteo- loge. — Probiems, XVIIU1060, 1—2, (194195), 96114 [Povodom knjige Antona Stresa: Ni& in smisel) Lakigevie, Dragan: Martin Heidegger: Kant | problem metafizike, »Mladoste, Beograd 1979. — Nate teme, XXIV/1980, 3, 494496, Marx, Werner: Svet u drugom poeta: ulogs pesnika 4 spesnitko stanovanjec. Preveo: Botldar Zee. — Gra~ ac, VIV/1960, 35~36, 40~45 (0 Heideggera} Prokopljevié, ‘Miroslav: Bitak, istina, umetnost. — Gradac, VIL/I800, 35-36, 5—18. [0 Heideggeruy Prokopljevié, Miroslav: Adomova kritika Heldeggera — Polja, XXVI/1900, 201, 373—378; 262, 424420 Simeunovié, Vojin: ‘Dedukeije polma povijestl 1 ak- tuelnog povijesnog misljenja. — Dijalog, 1980, 1, 29. [Vidi odeljak 7: Egelstenctjatno-ontolatka ekspocicifa problema povijesti (Heidegger) (25—20)). ‘Tomatevié, Botko: Tstorijeki razgovor mislilace, Mar- tin Hajdeger: Kant { proulem metatizike, »Mladosts, Beograd 1979. — Letopls Matice srpeke, CLV/1900, 11, 59957. 2unjié, Slobodan: Rani Hajdeger. Recepetia i kritika opivstva | vremense, priredili: Danilo Basta | Dragan Stojanovié, »Vuk Keradsits, Beograd 1979. — Theorie, 1980, 14, 105—106. 81 ‘Aleman, Beda: Martin Hajdeger 1 politika. Preveo: Zoran Gavrié. — Treti program Radio-Beograda, 1961, st, 46456, [Objavijeno’u: +Merkurs, 236/1967) 2, 28, 26. a. m8. 20. 200. 2a. Gabitova, R. M: Martin Hajdeger 1 antitika tlozofia. — Preven: Mitar Popovié. — Tre program Radlo- “Beograda, 1961, 51, 508-14. {lz tasopita: »Voprosy flosoffie, 11/1972] Gadamer, Hans Georg: Martin Hajdeger. Preveo: Dra- gan Glumitié. — Treéi program Radio-Beograda, 1961, ‘1, 21498, [Objavijeno’ prvi put u: »Neue Sammlunge, 5/1965, S. 1-9; kasnije: Kleine Schriften, TUbingen, 1972). Gatovié, Danilo: Nite | Ha}deger. (O smislu I usudu evropske metafizike). — Ovdje, XIIL/OG1, 142, 27—28. Geratana, Valentino: Hajdeger i Marks. Prevela: Mire] Jovanovié. — Treéi program Radio-Beograda, 198), 51, 1409, liz: +New Left Reviews, 106/1977) Habermas, JUrgen: § Hajdegerom misliti protiy a)- degera. (Povodom objavijivanja predavanja tz 1035. fodine), Preveo: Dragan Glumitie. — Tree! program Radio-Beograda, 1961, $1, 490508. [Objavijeno u: >Frankfurter ‘Allgemeine Zettunge, 2. ‘Vir 1958) Jaspers, Karl: Zabeletke © Martinu Heldeggeru. Pre~ veo: Zoran Gavié. — Tre program Radlo-Beograds, 981, 51, 461—468, {ebor ls: Notizen eu Martin Heldegger (hrsg. H. Saner, ‘Munchen. okie, Vujadin: Teorlja Istine (Brentano, Huserl, Haj- ‘deger). — Odeletja, XI/1981, 1, 41—82. Karnap, Rudolf: Prevazilatenje metafizike putem lo- ithe analize erika. Preveo: Rastko Jovanovié. ‘Treti program Radio-Beograda, 1961, 51, 479490. (Drugi deo Blanka: Oberwindung der Metaphysik: durch Loplache Anclyse der Sprache, objavijenog u easoplsu: sBrkenntnise, 2/1951) Logar, Cene’ EKSISTENCIALNA FILOZOFIJA. (Ana- liza i Kritika filozotije Martina Heldeggeria). — Can- kkarjeva zalofba, Ljubljana 1061, kj. 1 TL, str. 638 Logar, Cone: Moinost tubit! kot celota in bit ik smrtl, = "Anwhropos, 1961, T—I1, 108—122. . Logar, Cone? Tubit in fisovnost. Odlomek iz dela sEisistencialna fllozofija (analiza in kritika tlozotlle Martina Heldeggera). — Anthropos, 1981, TI—I1T, 103— to,208 2a 286, 2. 288, 209, 290, 201 293. 204, 295, 296, ote, Johanes B.: Sta je od Heldeggerovog. misljenja ‘uneto u buduée filozotiranje, Proveo: Mirsslay Proko= pijevie. — Polja XXVIL/I981, 268-269, 292 Lowith, Karl: O krtigkom vrednovanju Hajdegerovog delovanja. Preveo: Zoran Gavrié. — Treci program Radio-Beograda, 1961, 31, 455 —461 Izakljutne poglavije iz knjlge: Heidegger, Denker in dirftiger Zeit, Gottingen, 1865) ‘Monanti, Djitendrant= Svest i eguistenclla: Opaske 0 odnosu izmedu Huserle i Hojdegers. Preveo: Rade Kalk. — Treéi program Radio-Beograda, 1981, 51, 48e—in9 TObjavijeno u: *Man and Worlds, 914/107. Petrovie, Gajo: Heidegger i Marx. — Treéi program Radio-Beograda, 1981, 51, 523—S4, [Objavijeno uz Nachdenken aber Heidegger, Hise, von. Ute Guzzon}, Hildesheim, 1980) Prokopijevie, Miros av: Ievedba 4 smisao Heldeggeeove Ieritike subjekta. — Tdeje, XII/1961, 2, 7102 Prokopijevig, Miroslav: Kako ne ditati Heideagera, — Polja, XXVIL/1861, 208—260,. 290201 Stanisavac, Milutin: Blob i Hajdeger, nada 1 strepnia, = "Knjgeone novine, XXXIIL/I081, 628 (17. XID, 18—19 ‘Theurissen, Michael: Sia jest danas. O potrebl i nuz- nosti pristupa Heldeggeri, Proveo: Miroslav’ Proko- pijevie. — Polja, XXVIV/IOB1, 266-259, 203. [Povodom Habermasovog teksta: $ Hajdegerom misliti pros Hajdegera objavljenom wu »Aligemeine Zei- funge-u, 25. VIT 1953). Volkmans-Sehluck, Karl-Heinz: Tehnigki svet 1 udes. Preveo: Miroslav Prokopijevlé. ~ Polje, XXVIL/I981, 258-268, str, 202203, {0 filozotit Martina Heideggera) Zurovac, Mirko: Hajdegerovo shvatanje bita. — 1deje, XAU/I981, 34, 27, Zurovac, Mirko: Poezija kao dikiat biéa, — Potja, XXVIV/081, 772275, str. 364-895. To Hekteagervom shvatanju umjetnosti] Zurovae, Mirko: Hajdegerovo utenje 9 istinl. — Ideje, XIU/1881, 5, 41-51 Banjig, Slobodan: Pristupi Hajdegerovorn misljenju. — ‘Tred program Radio-Beograds, 1961, 5t, 411—421. Ko- autor: Rade Kalk, am. 28 2 0. am. 302, 0. 06 982 Azmaninl, Ante: Heldegger | Nietistheova volla za ‘mot, Prolegomens 22 uvid u zapadnjetki pojem mod, "Delo, XXVITUI882, 8-8, 3-17. Basta, Danilo W.: Primeri Hajdegerovog tumagenia Marksa (Belsplele der Heldeggerschen Mare-Interpre- tation), — U kojizi: MISLJENJE NA KRAJU PILO- ZOFIJE [DAS DENKEN AM ENDE DER PHILO- SOPHIE], Beograd 1982, str. 71-78, Feron, Eten: Vreme reéi. Zapatanja o Levinas 1 Hajdegeru. Prevela: Ana Moralié, — Ideje, XII1/1982, 3, 66, Uz Gasopisa: »Exercices de In patiences, Parl, 1/1080. Gadamer, Hans-Georg: Platon { Hajdeger. Preveo: No- nad Fier. — Odjek, XXXV/1999, 17, 1415, Gadamer, Hans-Georg: Martin Hejdeger 1 marburska teologija. Preveo: Zoran Gavrié. — Delo, XXVIIU/1989, 10, 4062, Grlié, Danko: Martin Heidegger 880-097. — U: Danko Grlie, LEKSIKON FILOZOFA, Zagret, Na- prljed 1892, str. 110172, Kalin, Borls: Martin Heidegger (88197. — U koji: POVISEST FILOZOFIJE sa odabranim texsto- vima filozofa, Zagreb, Skolskea knjigs, 1982, str. 172— 106, Kangrga, Milan: »Fundamentalna ontologije« | vrijeme. = Dato, xxvITi882, 10, 1~31 Kaputo, Dion D.: Majstor Richart | asnl Heldeger: misti8k] elemenat u Hajdegerove} misli, Prevela: Bra- nislava Bellé. — Fvedt program Radio-Beograda, 1982, 54, 43148. {John D, Caputo: »Melster Bckhart and the later Hel- degger: ‘he Mystical Blement in Heidegger's Thoughts — Journal of the History of Philosophy, University of California, January 1975, vol. XIII, Xe 1]. Koraé, Veljko: Fenomenslogija bezzavitajnosti Martina Hajdegera. — Odjek, XXXV/1082, 21—22, 7. [Odiomak tz teksta objavijenog 1962. god Kordié, Ivan N.: Heldeseerov pojam istine. — Most (Mostar) 21962, 45, 87-070. 310. au a2. 313, a a. 318 31, a. Levinas, Emanuel: Martin Hajdeger 1 ontologije, Pre- vel! Ana Moralié, — Ideje, 1982, 1, 3553. Uz knjige: Oterivajués egatstenciju se Huserlom ¢ Haj- egerom, Vrin, Pariz, 1974] Mare}, Maiid:'Uz_Vitgenstajnov zapls. Preveo: Dutan Dordevié-Mileusnié. — Delo, XXVIII/1982, 7, of 68 (Iz: Michael Murray: Heldeguer and Modern Philoso- phy, New Haven, and London 1978, 80—83) Mikeein, Viekoslay: O_nckim problemima suvremene filoeofije. — U knjia: SITUACIJE 1 DUHOVNA KRE- TANIA, Centar 22 kullurny djelatnost SSOH, Zagreb 1982, ste. 277-201. [0 Heideggerovom +Uvodu u metafizikuc, str, 289—291) Mérchen, Hermann: Primedbe 0 Adornovom i Hajde- gerovom iskufavanju_jezika, Preveo: Dulan Dordevié- Sniileusnié. — Theorla, 1983, 1—2, 21-34. Petrovié, Gajo: Heidegger | Marx. — U zborniku: MIS- LJENJE NA KRAJU FILOZOFIJE [DAS DENKEN ‘aM ENDE DER PHILOSOPHIB), Nezavisna izdanja Slobodan MaSié, Beograd 1982, str. 1827, Petrovig, Milofe: Blohova kerltika Hajdegera. — Mark- sistitha misao, 1982, 2, 145163. Posavee, Zvonko: Povijest kao lutaja. — U knjial: BI ‘TAK T POVIJEST, (2bornll), Zagred 1982, str. 514 [0 Heideagerovom shvatanju istoriJe] Posavee, Zvonko: Kako Heidegger pita 0 tehnicl. — U knfizl; Zvonko Posavec, NIHILIZAM MODERNDT ZNANOST1, Beograd, Radionica SIC, 1982, str. ss—123, [Interpretacija Heldeggerovog spisa Pitanje o tehnici) Schiesle, Ingeborg: Der existenzial-ontologische Begritf des Todes bel Martin Heidegger (Egzistencijalno-onto- {olid pojam amrti kod Martina Hadegera), — U kn MMISLJENJE NA KRAJU FILOZOFIE (DAS DENKEN ‘AM ENDE DER PHILOSOPHIE). Nezavisna Izdanja Slobodan Ma8lé, Beograd, 1982, str. 49—56 ‘Siber, Jere Paul: Hajdegerovata kritika na Hegeloviot poi 2a vremeto, Prevela: Natata Papazovska-Levkova, Pitreta programe na Radio-Skopje, 1982, 9, 199-211 ‘Solar, Milivoj: Martin Heldegger. — U knit: Milivo} Solar, SUVREMENA SVJETSKA KNJIZEVNOST, Za igre, Skolska kenjlga, 1982, str. 202-206 am a9, am 22, ‘Tertullan, Nicolae: Izmedu Crocea i Heldeggera. Pre- vvela: Cvijeta Jakiié. — Marksizam u svetu, EX/1962, 3, 209205. [0 sbsteticle Gydrey Lukes] Varlanovié, Rubina: Franco Lombardi: »Martiz Hel- deagers, — Opredjeljenja, XIII/1082, 7—8, 247-248. Volkmsna-Schluck, Karl-Heinz: Der Mensch und sein Geschik. (Der Gunégedanke Martin Heldeggers). — U knjizi: MISLJENJE. NA KRAJU FILOZOFIJE (DAS DENKEN AM ENDE DEX PHILOSOPHIE], Nezavisna fndanja Slobodan MaGié, Beograd 1982, str. 11-17. [Rexime na slovenatkom jeziku: Clovek in njegovo poslanstva ¢Femeljna misel Martina Heldeggerja). Re~ ime na srpskohrvatskom jeziku: Covele { njegoo udes. fTemeljna misao Martina’ Hajdegera)) Witigenstein, Ludwig: Zapis o Hajdegeru. Preveo: Du- San Dordevié-Mileusnié. — Deto, XXVIIL/1902, 7, 64, [Zu Heidegoer, u: Ludwy Wittgenstein und der Wiener Kreis aufgezeichnet von Friedrich Wotsmann, B. F. MeGuinness, Frankfurt am Main, 1967, S. 60—69) Wohifart, Gunter: Od Nietzschea do Heldeggera, Vetno vradanje’istog trenutak ekstatiénog jedinstva,vreme~ nitost, Preveo: Dugan Dordevié. — ‘Theorie, XXV/1982, 34, 121141, Zurovac, Mirko: Tevorna snaga rijeti, Heideggerovo ubenje o jextku. — Polja, XXVIUI82, 275, 34, Zurovac, Mirko: Umjetnost kao otkrivanje biéa, — Ideje, XITV/i082, 2, 43—10. [0 Heideggerovom shvatanju umetnosti) 2uniié, Slobodan: Mimesis | poiesis. (Samo-otkrivanie bivstvovanja u XX knjiai Platonove »Driaves [hlimesis uund Polesis. (Das Offenbarmachen des Seine im X Buch der Oliteia), — U knjlzi: MISLIENJE NA KRA- JU FILOZOFISE, Beograd 1982, str. 50-38 083 Bosto, Suleiman: Mlsljenje, pjesniftvo, jecik. Martin Heidegger: Misljenie 1 pevanje, Beograd, Nollt, 1982. — Odjek, XXXVI/IENS, 12, 21. Durié, Mihailo: Povodom bejdegerovskih pouka flo- zoflji nades. — Theoria, XXVU1983, 1—2, 199—201, [Polemika s Ljubomirom Tadiéem w vez! s Blochovom Jeritikom Heideggera]sa. sm. 0. 88. Gretié, Goran: Metatiaika, misljenje { jezik. Heideg- igerove shvacanje biti Jeziks. — Forum, XXI1/008, XLV46, 675—004 Jolie, Vujadin: Hajdegerovo polmanje biti umetnostt Lumétnickog. — Knjepna keritike, XIV/1063, 1, 4580 Petrovit, Miloje: Hajdegerov pristup Marlsu.’ — Sa- bremenost, XII1/1985, 12, 2945, Posavee, Zvonko: Bik tebmike 1 moguénost obrate, (In~ verpretacija Heideggerovog spisa »Obrats), — Uzbor~ nlktu: PRAKSA T POLITIKA, Zagreb, Liber 1963, str 218-238, Zaloksr, Jadran: Martin Heidegger: Mislienje 1 peva- je, Noli, Beograd 1982. — Nate teme, XXVILI905, J, 180108 1984 Bobitevié, Venda: Razumijevanje govora u pity $ wremenue. — Filezofeka istrasivanja, 1V/19@4, 2), 181— ie, (Zusammenfassung: Das Verstehen der Rede in »Sein ‘und Zeite) Kes, Janko: Hajdeger 1 Slovenci, Prevela: Miljenka Vitezovié. — U knlai: Janko ‘Kos, MODERNA. MISAO I SLOVENACKA KNJIZEVNOST, Beograd, Rad 1986, str, 25221, Petrovlé, Milpje: Blok protly Sartra, — Savremenost, 2IV/i984, 72,7902 [Vidi odeliak: Sertr — Hajdeger] Martin Heidegger BITAK I VRIJEMEEDMUNDU HUSSERLU posveceno u znak stovanja i prijateljstva ‘Todenauberg i. Bad, Schwarawald uz 8. uavnja 1926AUTOROVA PRETHODNA NAPOMENA UZ SEDMO IZDANJE 1953. Rasprava »Bitak i vrijemee pojavila se prvi puta u proljece 1927. u Jahrbuch flr Philosophie und phino- ‘menologische Forschung, sv. VIII, u izdanju Eémunda Husseria, i istodobno kao poscbni otisak. Ova nova naklada, koja se pojavljuje kao sedmo iz- danje, u tekstw je neizmijenjena, premda je u pogledu tata i interpunkeije nanovo progledana. Brojevi stra nica nove naklade podudaraju se, uz mala odstupanja, 5 paginacijom ranijih i2danja, Oznaka »Prva polovicas, sto je stajala u dosadasnjim iadanjima, brisana je. Poslije éetvee stoljeda druga se polovica vie ne da nadovezati na prvu, a da ta ne bi bila nanovo prikazana. Medutim, isi put nje nuino je jos i danas, daje li pitanje o bitku pobudu nasem ei Ditku. U prilog razjaSnjenju tog pitanja neka bude upozore- no na »Uvod u metafizikus, Koji ilar! istodobno s ovom novom nakladom, u istog izdavaéa, Taj Uvod donosi tekst jednog predavanja odrianog u Ijetnom semestru 1935,« Bitov yap Ge Gusts bv caine (cl nose gobnecte cutesy éndazv By oOeyynode) madlax yeyvboxere, ets BE apb 05 uy Glued, vin 8 Frophyauey... Jer var ma je otito ipak veé dugo dobro poznato, ito za pravo mislite kada upotrebljavate izraz ,bivstvujuéi’, mi smo pak nekoé doduse vjerovali da to razumije- mo, ali sada smo u neprilicie', Imamo li danas neki ‘odgovor na pitanje o tome, Sto zapravo mislimo ri- jeéju »bivstvujucie? Nipotto. I tako, eto, valja pono- vo postaviti pitanje o smislu bitka. Jesmo li, tako- er, danas bar u neprilici Sto ne razumijemo izraz sbitake? Nipodto. I tako, eto, valja najprije, prije ‘svega, ponovo pobuditi razumijevanje za smisao tos pitanja. Konkretna obrada pitanja 0 smislu »bitkas namjera je rasprave Sto slijedi. Interpretacija vre- ‘mena kao moguéeg horizonta svakog razumijeva- nja bitka uopée, njezin je prethodni cilj. ‘Smjeranje k tom cilfu, istraZivanja Sto su poduze- tau takvoj nakani, i ona ih zahtiJeva, te put do tog cilja trebaju uvodno razjaSnjenje. * Platon, Sophistes 24 aUvod Ekspozicija pitanja o smislu bitka Prvo poglavije NUZNOST, STRUKTURA I PRVENSTVO PITANJA 0 BITKU § 1. Nuénost izrigitog ponavijanja pitanja o bitku Navedeno pitanje danas je palo u zaborav, premda naSe vrijeme ubraja u svoj napredak Sto ponovo odob- rava ometafizikus, Pa ipak svatko smatra da je oslo- boden napora jedne eyavreuayia net we obalac_kohu valja iznova raspiriti, Pri tome, dotaknuto pitanje zacijelo nije proizvoljno. Ono je podstrekavalo Platono- v0 i Aristotelovo istrad:vanje, da bi, dakako, otada i umuknulo — kao tematsko pitanje zbiliskog istrative nja. Ono Sto su obojica postighi odrialo se u raznovrs rim preinakama i »retuSimax sve dou Hegelovu slo- gikus. A Sto nckoé bijase uz krajaji napor misljenja izboreno od fenomens, premda nepotpuno i tek 2 pr vim naletima, odavno ‘je trivijalizirano. Ne samo to. Na podiozi grékih potetaka interpretaci- Je bitka nastala je dogma, koja ne proglasuje samo da je pitanje o smislu bitka i2i8no, nego povrh toga sank- Cionira zanemarivanje tog pitanja, Kaze se: =Bitake je najopéenitiji 1 najprazniji pojam. Kao takav, opire se svakom pokuSaju definiranja. Tom najopéenitijem i sto- ga neodredivom pojmu i nije potrebna neka definici- Ja. Svatko ga neprestano upotrebljava i, dakako, razt- Imije sto time misli, Tako Je ono Sto je kao skriveno izazivalo nemir u antitkom filozofiranju, i u njemu ga edrfavalo, postalo kao sunce jasnom razamljivo8u po 1 Bak wise 1sebi, {10 takvom, da onaj tko jos dkrivijen za metodski promata. U. potetku ovog istrazivanja ne mogu se iserpno pretrenti predraside Sto neprestano wsaduju i gaje hepotrebunekog zapitivanja o bitku. Njihov je o jen a samo} antisko) ontologif. Ta se pak —'s obzi rom ma podlogu iz. koje su lzrasli temeljni ontoloski Pojmovi =~ mote uw pogledu_primjerenost legitimira- ‘nja kategorija i njihove potpunosti interpretirati u dovolina} mjeri samo po niti vodilft prethodno razjas- ‘jenog pitanja o bitku fedgovora na nj. Stoga éemo dis- ‘kusiju 0 predrasudama voditi samo dotle dok se ne pokafe kako je ponavljanje pitanja o smisiu bitka huino, Tet su takve predrasude: 1. sBitake je onajopcenitije pofam: Bitake ne omeduje najvisu repiju biéa ukoliko je ono ojmovno artikulrano prema rodu i vrstis obs: = tv “eiog! »Opéenitoste bitka »nadmaiujex svaku opéenk {ost roda, »Bitake je prema omnaci srednjovjekowne on- tologije stranscendense. Jedinstvo toga transcendental. og »Opéenitoga« nasuprot raznovrsnosti najvish rod nih pojmova Kojima su obufvaéene stvarl ves je Art siotel spoznao kao jedinstvo analogie, Tim Je otkst dem Aristoel,uza svu ovisnost 0 Flatonow oxioloSkom natinu postavijanja tog pitanja, postavio problem bitka ha nageino nova osnovicu, Ni on, dakako, nije rasvic Jetio tama tih Kategoxtjanih odnosa, Sredajovjekovna je ontologija svestrano raspravijala taj problem, pri ée- mu je slijedila prije svega tomisti¢ku i skotisti¢ku 8ko- Ju, ne postigavsi naéelnu jasnocu, I kada napokon He- sel odreduje sbitake kao sneodredeno Neposrednoe, 1 © tome biva 1 Aristotel, Met. B 4, 1001 a2. 2 Tomo akvinsit, 8 th Th qi 94 a2 43. Aristotl, Met. B 3,956 b 22. 2 to odredenje stavlja u temelj svih daljajih kategorijal- nih eksplikacija svoje »logikes, onda se on pridréava is- ‘tog smjara giedanja kao i antitka ontologija, samo $10 ispuita iz ruku problem So ga je postavio vet Aristo- ‘el, problem jedinstva bitka nasuprot_raznovrsnosti skategorijae Kojima su obubvaéene stvari, Ako se po- slije toga kate: »bitake je najopéenitiji pojam, onda to ne moze znaditi da je on najjasniji i da nije potre- bit nikakva daljeg raspravijanja. Pojam je »bitkae, na- protiv, najtamniji 2, Pojam sbitake nije moguée definirati. To se zaklj ilo iz njegove krajnje opéenitosti* I to s pravom — ako definitio fit per genus proximum et differentiam specificam, »Bitake zapravo ne mote biti shvaéen kao Dice; enti non additur aliqua natura: sbitake se ne mote domo¢i odredenosti tako Sto ée mu biti dodijelje- tno bice, Bitak se ne da definitorno izvesti iz vi8ih po} mova niti prikazati putem nitih, Ali zar iz toga slijedi da bitak vibe ne mote zadavati problem? Niposto; mo- guce je samo izvesti zakljufak: sbitake nije nesto po- ut biéa, Otuda se, u izvjesnim granicama opravdani, natin odredivanja biéa — sdefinicijac tradicionalne lo- gike Kojo} su i samo} temelji u antigko} ontologiji ne da primijeniti na bitak. Nemoguénost definiranja Ditka, medutim, ne dispenzira od pitanja o njegova smishi, nego upravo podsti8e na nj. 3. »Bitake je pojam razumljiv po sebi. U ditavu spo- znavanju, iskazivanju, u svakom odnofenju prema bigu, u svakom odnoSenju-premasamom-sebi uu upotrebi je »bitake, i pri tome je taj izraz vber daljnjegae Tamumljiv. ‘Svatko razumije: »Nebo je plavoc: 2Ja sam radostan« j sligno, Samo, ta prosjeéna razumijivost de- monstrira jedino nerazumljivost. Ona otito pokazyje, 4. Usp, Pascal, Pensées et Opuscules (ed, Brunschviee, Paris 1912, s. Teh" On ne peut entreprendre de definir Votre sans tomber dane cette absurdite: car om ne. peut d sans commencer par celulci, c'est, soit qu'on Vexprime. ou quion le sousentende. Done pour définir etre, i faudralt dire ces, et ainsl employer le mot défini dans’ sa défnition. 1” 3dau svakom ponaéanju i bitkn poi ida @ prion! le 4H zagonetka, To, 80 mi wvijek veé Zivimo u razumi- jevanju bitka, a smisao je bitka istodobno skriven u tami, dokazuje naéelnu ugnost da pitanje o smislu abitkax bude ponovljeno. Pozivanje na razumljivost po sebi u krugu temeljnih filozofskih pojmova, a pogotovu u pogledu pojma »bi- take, dvojben je postupak, ako u drugu ruku to »Ra- zumijiveposebl« { samo ono, ti atajni sudovi obiénog ‘uma« (Kant), treba postati i ostati izrigitom temom analitike (xposlom filozofas). Ali razmatranje predrasuda ujedno je razjasnilo, da ne nedastaje samo odgovor na pitanje 0 bitku, nego da je dapage samo pitanje tamno i neusmjereno. Otuda, Ponoviti pitanje o bitku znati: najprije jednom dovolj: no obraditi postavljanje pitanja. § 2, Formalna struktura pitanja 0 bistu Pitanje o smiska bitka treba posteviti. Ako je ono neko, ili ak pravo, fundamentalao pitanje, onda je takvu zapitivanju potrebna primjerena transparentnost. Stoga valja ukratko razmotriti, Sto li uopée pripada nekom pitanju, Kako bi se, polazedi otuda, moglo poka- zati, da je pitanje o bitku asobito. ‘Svako zapitivanje jest trazenje. Svako trazenje dobi- va svoj apriorni putokaz iz onoga Sto tradi, Zapitivanje jest spoenavajuée tratenje bica u njegovoj exzistenciji Tesenciji, Spoznavajuce tragenje mote postati »istradi- vanjem« kao otkrivajuce odredivanje onoga Sto je u pitanju. Zapitivanje kao zapitivanje 0... ima swje Pitano, Svako je zapitivanje 0... bilo na koji nacin raspitivanje kod... Zapitivanju’ pripada, osim Pitano- ga, i Ispitivano, U istrazujucem, to jest specifiéno teo- rijskom pitanju, valja Pitano odrediti i dovesti do poj- ‘ma. Tada u tom Pitanomu potiva, kao zapravo intendi- ano, simo Jspitano, ono kod Gega zapitivanje stize na cilj. Samo zapitivanje kao ponasanje nekog biéa, pits- 4 a, ima viastiti Karakter bitka, Neko je zapitivanje mo- iguce provesti kao szapitkivanjetekoaakor ili pak kao eksplicitno postavijanje pitanja. U ovoga je osebujno 10, Sto zapitivanje posiaje prije toga sebi transparentno 1 pogledu svih navedenib konstitutivnih karakteristika samog pitanja, Postaviti treba pitanje 0 smislu bitka. Tako stojimo pred nutnoéés, dau pogledu navedenih strukturnth tmomenata cazmotrimo pitanje o bitku. Kao trafenje, zapitivanje zahtijeva da ga unaprijed vodi Traieno. Smislom bitka moramo, otuda, na vjestan nadin ved raspolagati, Bilo je’ nagovijesten mi se uvijek veé kre¢emo u nekom razumijevanju bit ka Iz tog razumijevanja izrasta izrigito pitanje 0 s shu bitka i tendencija k njegov pojmu. Mi ne znamo Sto znaéi »bitake, Ali veé kada pitamo: s8to je ,bitak’?« mi se nalazimo u nekom razumijevanju toga »jer, iako re bismo mogli pojmovno fiksirati Sto znati to’ »jes. Mi uopée ne poznamo horizont iz, kojega. bismo mu treball pojmiti i fiksirati smisao. To prosjeéno i ma slovito razumijevanje bitka jest fakt. Ma kako se to razumijevanje bitka Kolebalo i raspli- anjavalo i kretalo strogo granicom pukog poznavanja ri Jeti — sama ta neodredenost uvijek vee raspolozivog Tazumijevanja bitka pozitivni je fenomen i on zaht vva razjainjenje. Ipak, istrativanje 0 smislu bitka nece htjeti da to razjainjenje dade odmah u posetku. Inter- pretaclja prosjetnog razumijevanja bitka dobiva svo- ju nuzmu nit vodilju tek s izoblikovanim pojmom bit- ka, Iz jasnote tog pojma i njemu pripadnih nagina na Koje on biva eksplicitno razumijen valjat ée uglaviti, ‘to madi zatamnjeno odnosno jo$ nerasvijetljeno razi- mijevanje bitka i koje su vrste zatamnjivanja odnosno fometanja jednog cksplicitnog rasvjetljenja smisia bie ka moguée i mune, Prosjeéno, maglovito razumijevanje bitka moze, za- ‘tim, biti udinak naslijedenih teorija i mnijenja o bitku, {to tako da pri tome te teorije ostaju skrivene kao 5izvori viadajuceg razumijevanja. — Trafeno u zapiti vanju o bitku nije ne8to potpuno nepoznato, premda je najprije naskroz nedokutivo. Pitano pitanja koje valja obraditi jest bitak, ono Sto ‘odreduje bie kao bi¢e, ano na temelju cega je dice, bilo ma kako razmatrano, uvijek veé razumljeno. Sam bitak biga »nijee neko bide. Prvi filozofski korak u ra- zumijevanju problema bitka jest: ne podév twa dmny~ tioila’, ane prigati prigee, to jest, ne odredivati biéu po- Hjeklo ‘kao biéu svodeci ga na neko drugo biée, kao da bitak ima karakter nekog moguceg bia. Bitak kao Pi- tano zahtijeva stoga neki zascbni natin pokazivanja, koji se bitno razlikuje od otkrivanja biéa. Prema tome yec1 kao dnopuherdn iz svoje skrivenosti i dati'ga vidjeti kao neSto neskriveno (9942), otkriti. Ujedno »ladnost« GeiBeoda kazuje isto Sto i varanje, u smishu zakrivat: 4. Usp, de interpretatione cap. 1-6, Zatim Met. Z 4 4 Nik et Z. 36 Ispred netega neSto (na nagin davanja da se ‘idi) i time to izdavati 12 nedto Sto ono rife. Ali jer aistinae ima taj smisao, a xyes jest odredeni modus davanja vidjeti, Abyos upravo nz valja oslovijx vati kao primamo »mjesto« istine. Ako se istina, kao Sto se danas vazda obiéava, odreduje kao ono sto je szapravor svojstveno sudu, {ta se teza povrh toga bra- ni pozivanjem na Aristotela, tada je to pozivanje jed- ‘nako bespravno Ka0 Sto se prije svega pogresno razumi Jeva gréki poiam istine, »Istinitoe u grékom smistu, i to izvornije negoli spomensti idyos. jest aioe, ob no, osjetiino opazanje netega. Ukoliko neka | aicdnets uvijek cilja na svoju ibiz, ma uvijek genuino biée pri- stupagno samo putemt nje i samo 7a nju, kao Sto se, na primjer gledanje usmjeraje na boje, tada je opadanje Uvijek istinito. To znati: gledanje uvijek otkriva boje, sluSanje uvijek otkriva 2vukove. U najéiicem ‘vornijem smistu sistinitor — to jest samo otkrivajuce, takvo da nikada ne mote zakrivat, jest isto voeiy, ob Eno gledajuce opazanje najjednostavnijih odredenja bit ka bia, Koo takvih. To veely nikada ne mots zakrivati, biti lazno, ono u svakom slugaju mote ostati neopata- nnjem, dott», biti nedostatnim za obiéan, primjereni pristup. ‘Ono, $0 vise nema provedbeni oblik distog davanja vidjeti, nego se u pokazivanju uvijek priziva ‘na nesto rugo ji tako uvijek daje vidjeti neSto kao nesto, to — Smajuét takva struktura synthesis — poprima mogué- ost zakrivanja, sIstina sudae je pak samo protivan slu- aj tog zakrivanja — to jest, viestruko jundirant fe- nomen istine, Realizam i idealizam s jednakom temelji- toSéu promaiuju smisao grékog pojma istine, iz koje- ga se jedino uopée moze razumjeti moguénost da neSto oput sugenja o idejamae éini filozofsku spoznaju. T Jer je funkcija 2éyosa u tome da naprosto daje ne- to Vidjeti, u davanju razabrati biée, Aéyos moze zna- iti wm. A jer pak Méyos ne biva upotrebljavan samo U znagenju deyety, nego wjedno i u mafenju 2eySucvo%, pokazano kao takvo, {Jer to mije drugo do troxshsovn 37ono fto je uvijek kao veé postojece u temelu svakog Oslovijavanja i razglabanja koje se dogodi, yes qua Reyousvev reél ée razlog, ratio. I jer napokon "Aéyo= qua tevéuewy mote zpaciti takoder: oslovljeno kao ne- lo sto je postalo vidljivim u svojem odnogenju na ne- Sto, u svojo] »odnosnostie, Aéyos poprima znaéenje veze i odnosa. Ova ¢e interpretacija sapophantitkog govorae biti do- voljna za razjainjenje primame funkcije 2470<-a C. Pred-pojam fenomenologije Kada se konkretno uoti ono Sto se ispostavilo w in: terpretaciji »fenomenae i »logosac, upada u ofi neki ‘odnos izmedu onoga sto je misljeno tim nazivima. I2- ‘raz fenomenologija dade se gréki formulirati: ys vi ‘quobucre; ali reyew Ge reci dxopaivecat, Tada fenome- hologija kazuje: dropalvecdur 7 qanbusva: to Sto se pakazje, onakvo kao $10 se pokazuje simo od sebe, dati da se vidi simo od sebe. To je formalni smisao is- tradivanja koje sebi daje ime fenomenologija. Ali time ne dolazi do izraéaja niéta drugo do gore formulirana maksima: »K samim stvarimale Naziv fenomenologija je, prema tome, u pogledu svo- jeea smisla drugaciji nego sto su sprege teologija i sli- no, Te imenujui predmete svake dotiéne znanosti u po- gledu njihova stvarnog sadriaja. »Fenomenologijae niti imenuje predmet svojih istrazivanja niti karakterizira naziv njihova stvamog sadréaja. Rijet samo daje raz~ jaSnjenje u pogleda Kako pokazivanja { natina obrade ‘onoga Sto u to} znanosti treba biti pretresano. Znanost ox fenomenima reéi ée: takvo zahvacanje njezinih predmeta, da sve sto 0 njima valja raspraviti mora biti ‘obradeno putem direktnog pokazivanja i direktnog le- gitimiranja, Isti smisao ima i — u osnovi tautoloski — ‘izraz »deskriptivna fenomenologijax. Deskripcija ta ne znaéi neki postupak, recimo, na natin botaniéke 38 morfologije — nego naziv ima i opet prohibitivn s sao: drvati se daleko od odredivanja koje ne legitimira. Karakter same deskripcije, specifiéni smisao Myoca, moie biti ponajprije fiksiran iz »realnosti« onoga sto treba sopisatic, to jest privestl znanstvenoj odredeno- sti w pogledu natina sretanja fenomend. Znagenje for. malnog i vulgarnog pojma fenomena formalno ovlaséu- je na to, da svako pokazivanje bica, onakvog kao Sto se ‘ono pokazuje samo po sebi, bude nazvano fenomenolo- gijom. S obrirom na Sto valja deformalizirati formalni po- jam fenomena u fenomenoloski, i kako se taj razliku- je od vulgarnoga? Sto je to, demu fenomenologija treba dati da se vidie? Sto je to, Sto valja u jednom osobi- tom smislu nazivati »fenomene? Sto li prema svojoj biti nuéno tvori temu jednog izriéitog pokazivanja? Oéito neSto takvo, da se najprije i najéeSe upravo ne poks- ‘nije, da je, nasuprot onome Sto se pokazuje najprije i najéesée, sakrito, ali je ujedno neSto sto bitno pripada tome Sto se pokazuje najprije i najfeSe, i to tako Sto mu tvori smisao i osnovu. Ali to Sto ostaje skriveno u jednom izuzimajuéem smislu, ili opet pada natrag u zakritost ili se pokazuje samo siskrivijenoe, nije ovo ili ono biée, nego je, kao Sto su pokazala gornja razmatranja, bitak biéa, On mo- %e biti zakrit do te mjere da biva zaboravijen, i pitanje ‘© njemu i njegovu smislu izostaje, Prema tome, fenome- nologija je podvrgnula svojem tematskom zahvatu kao predmet ono Sto u jediom osobitom smislu, zbog svo- Jee mavlasttjeg stamog sadraja, zatjeva da post Fenomenologija jest vrsta pristupa onome, i legitimi rajuéi nagin odredivanja onoga, Sto treba postati te: mom ontologije. Ontologija je moguéa samo kao fe- nomenotogija. Fenomenoloski pojam fenomena znaéi bi tak biéa kao sebepokazujuci, znaéi smisao tog bitka, anjegove modifikacije i derivate. A sebe-pokazivanje aije proizvoljno niti je, pogotovu, nesto poput pojavijivanja. 39Bitak biéa mote ponajmanje bit ikada neSto takvo siza depae stojijo8 nesto vito se pojavljajee. nzac fenomena fenomenologije Bitno ne stoji vie ni- ita drugo, allo ito treba postati fenomenom zacijlo mode biti skriveno, T upravo stoga sto fenomeni ‘naj. prije i najéedse nisw dani, potrebna je fenomendlogija. Zakritost jest protupojam fenoment. ‘Viste moguée zakritosti fenomena raaliite su. Jed nom fenomen mote biti zakrt u tom smisli, da vopée jo8 nije ofkrit. 0 njegows postojanju nema ni znanja ni nezanja. Drugda fenomen moze biti zapretan. U tom sluaja on bijaSe nekoe prije otk, ali je pono- vo podlegao zakrivanju. Ovo moze postati totainim i Se pak, sto je pravilo, ono otprije. Otkrito jo8 vidi premda samo’ kao prigin. Pa ipak, koliko pritina, toll Ko sbitkae, To zakrivanje tao siskriljavanjee najées de je, i najopasnije, jer su tu moguénosti varke i zab- Jude’ osobito tvrdokorne, Raspotofive, ali_u_pogledu svoje zaviéajnosti akrivene strukture bith, i njihovt pojmovi, moda svojataju svoje pravo unttar mckog fsistemae, One se na temelju syoje konstrukijske ulo- Pijenosti u neki sistem izdaju za nesto Sto nije po- frebito daljnjeg opravdanja i »jasnos je, pa otuda moze Slusiti kao ishodiste neko} sve daljo} dedulkcii. ‘Simo zakrivanje, bilo ono shvaéeno u smisiu skrive- ost ili zapretanja il skrivljavanja, move 1 opet biti ‘dvojako. Ima sluéajnih zakrivanja i nugnih, to jest ta- ih sto se temelje u wsti opstojanja Otkritogs. Siok invorno cxpljent fenomenofoski pojam i stavak izvrgmut, je moguénosti da se kao priopéeni iskaz izrodi, On biva predavan dalje bez rarumijevanja, gubi svoju zavi Enjnost | postaje proizvoljnom tezom. Mogucnost da ne- So fto je invomo »podatoo« postane kruto i nepodat- no potiva u Konkretnom radu same fenomenologije. A potedkoca je pri tom istrafivanja upravo u tome, kako a smo ono bude poritivnom smisia privedeno kr Liénosti prema samom sebi. Prije svega mora biti od predmet fenomenotogile 20- dobiven nagin na koji susreeu bitak | strukture bitka 40 u modusu fenomena, Otuda treba poteziite analize jed- znako kao i prilazak fenomenu i prokod kroz viadajuée zakrivanje metodski posebno osigurati, Suprotnost na- iunostinekog sluajiog, »noposrednoge i nepromisle tog »glodanjac leZi u ideji soriginarnoge i vintuitivmoge shvaéanja i eksplikacije fenomend. Na tlt omedenog prethodnog pojma fenomenologi mogu se onda fiksiratiu svojem matenju i termini sfenomenskos i sfenomenoloskor. »Fenomenskime biva nazvano ono Sto je dano, i moze se eksplicirati, u na- Sinu na Koji susreée fenomen; otuda govor o fenomen- skim strukturama. »*Fenomenoloskime se zove sve ono Sto pripada naginu pokazivanja i eksplikacije i Sto to- Hi pojmovni aparat S10 ga zabiljeva (o istrazivanje. Buduci da je fenomen, razumljen fenomenolotki, uvi- jek samo ono sto tvori bitak, a bitak jest bitak bica, za namjeru razotkrivanja bitka potrebno je najprije Ijano upoznati bige, Ono se ujedno mora pokazati pri visti pristupa koji mu genuino pripada. I tako vulgar ni pojam fenomena postaje fenomenoloski relevantan. Prvenstvena zada¢a, da se »fenomenologkie osigura eg. zemplarno biée kao ishodiSte prave analitike, uvijek je veé unaprijed skicirana iz cilja te analitike. Uzevsi stvarno-sadrzajno, fenomenologija je znanost o bitku biéa — ontolopija. i danom razjasnjenju zadaca contologije iskrsmula je nuznost jedne fundamentaine antologije, kojoj je tema ontolosko-ontigki osobito bige, tubitak, {to takve, da ona sama sebe dovodi pred kar. Ainalni‘problem, pred pitanje o smisiu bitka uopée. Tz ‘samog ée istrazivanja proizaéi: metodski smisao feno- menoloske deskripeije jest izlaganje. Abyos fenomeno- logije tubitka ima karakter fpanyeiee, putem kojesa rezumijevanju bitka, svojstvenom samom tubitku, bi vaju obznanjeni pravi smisso bitka i temeljne struktu- re njegova viastita bitka. Fenomenologija tubitka jest hermeneutika w izvornom znagenju rijeti, prema koje ‘mu ona omasuje posao izlaganja. Ali ukoliko se onda, utem otkrivanja smisla bitka { temeljnih struktura 4Ditka uopée, ispostavi horizont za svako daljnje onto- losko istrazivanje bica razltitog od tubitka, hermenew- tika ujedno postaje shermeneutikome u smislu izrade luyjetd za moguénost svakog ontoloskog istraZivanja. T uukoliko napokon tubitak ima ontolo&ko prvensivo pred svim bicima — kao bice w moguénosti emzistencije, on- dda hermeneutika kao izlaganje bitka tubitka dobiva je- ddan specificni treéi — filozofski shvaceno primarni — ‘smisao analitike egzistencijalnosti egeistencije. U toj je hermeneutici tada, ukoliko ona ontoloski obraduje po Vijesnost tubitka ‘kao onticki uvjet_moguénosti histo- Hie, ukorijenjeno ono Sto se moze samo derivativno na- zvati_shermeneutikome: metodologija historijskih di hovnih znanost Bitak kao temeljna tema filozofije nije rod nekog biga, pa pak se tige svakog biéa. Njegovu univerzalnost valja taditi u vecoj visin. Bitak i struktura bitka lege ianad svakog bida i svake moguce bivstvujuce odrede. nosti nckog bica. Bitak jest transcendens wopée. Trans- cendentnost bitka tubitka osobita je, utoliko 80 u njoj potiva mogucnost i nuénost najradikalnije individua- Gije. Svako otkrivanje bitka kao transcendensa jest transcendentaina spoznaja. Fenomenoloska istina (ot- kritost bitka) jest veritas transcendentals, Ontologija i fenomenologija nisu dvije razlitite dis: cipline pored drugib sto pripadaju filozofiji. Oba nazi va Karakteriziaja. samu flozofiju prema predmetu i prema natiu postupka. Filozofija jest univerzalna fe- omenoloska ontologija, koja polazi od hermeneutike tu- Ditka, a ta je, kao analtika egzistencije, utvrdila konac iti vodilje éitava flozofskog zapitivanja ondje odakle ono ievire i k emu se vraca. IstraZivanja Sto slijede posiala su moguéa samo 22- hwvaljujuci podlozi sto ju je postavio E. Husserl, cije *Logische Untersuchungen dovedo8e do prodora feno- ‘menologije. Razjatnjenja prethodnog pojma fenomeno- logije pokazuju, da ono bitno w nje nije u tome Sto je 2biliska kao filozofski »smjers. Na mjesta vite negoli a zbilja nalazi se moguénost, Razumijevanje fenomenolo- gije jedino je u tome da ona bude uzeta kao mogué- ost 'S obzirom na nezgrapnost { »nelijepost« izradavanja unutar analiza Sto slijede smije biti dodana primjedba: Jedno je izvjeStavati o bicu pripovijedajuci, a drugo zahvaéati bide u njegovu ditku. Za potonju zadacu ne nedostaja vedinom samo rijeti, nego prije sveza »gra- matikas. Ako je dopusteno upozoriti na ranija iu po- gledu svojeg nivoa neusporediva analitiéka istraZivanja Ditka, onda neka se ontoloski odjeljci ui Plazonovu »Par- menidu« ili Getvrto poglavije sedme knjige Aristotelo- ye »Metafizikee usporede s kojim pripovjedackim od- jelikom iz Tukidida, pa ce se pokazatl koje li netuve- ne formulacije bijahu Greima nametali njihovi filozofi. ‘A edje su snage bitno manje i povrh toga Je podrugje bitka koje valja dokuciti mnogo tegobnije od zadanoga Greima, nespretnost ée se tvorbe pojmova i krutost i2- raza potencirati. § 8 Nacrt rasprave Pitanje o smislu bitka najuniverzalnije je i najpraz- alje; all u njemu ujedno leti njegova viastita mogué- nost, da bude na najstro#i natin posebice postavljeno za svaki pojedini tubitak. Dobivanje temeljnog pojma sbitak« 1 skica ontoloskog pojmovnog aparata koju on zahtijeva, skupa sa svojim nuénim deklinacijama, tre- baju konkretnu nit vodilju. Univerzalnost pojma bitka ne protivi se »specijalnostie istrazivanja — to jest pro- diranju do tog pojma putem jedne specijalne interpre- 5. Ako strativanje So sljedi kroti nekoliko koraka dalje okudivanju ssamnih stvarie, onda tO. plsac zalwaljuje wpe ‘yom red f Zlusserla, kojl ga Je u vrljeme njegova daukovay ‘ja u Fretourgu_ pute naintenzivaljeg oscbnog vodstva i Posredstvom najslobodnijeg ustupanja neoBjavijenih istrative: Bla upozao § raznim podrusjima feromenolofkog istraiv: aia. 4“tacije jednog odredenog bica, tubitka, u kojoj treba iti dobiven horizont za razumijevanje i moguée izla- ganje bitka, Ali simo to bite u sebi je »povijesnos, ta- Ko da najviastitije ontolosko rasvjetljavanje tog bica ‘nuZn0 postaje shistorijskome interpretacijom, ‘Obrada pitanja o bitku railia se tako u dvije zadaée; njima odgovara ra8élanjivanje rasprave u dva dijela: Prvi dio: Tnterpretacija tubitka s obzirom na vreme- nost i eksplikacija vremena kao transcendentalnog ho- rlzonta pitanja o bitko. Drugi dio: Temeljne erte jedne fenomenoloske des- trukefje povijesti ontologije po niti vodilji problema- tike temporalnosti. Prvi se dio raspada u tri odsjecka: 1. Pripremna fundamentalna analiza tubitka. 2. Tubitak i vremenost, 3. Vrijeme i bitak. Drugi se dio ra8élanjuje isto tako trojako: 1. Kantovo ‘uéenje 0 shematizmau i vremenu kao po- Setni stupanj problematike temporalnosti. 2. Ontologki temelj Descartesova »cogito sume i pre- uzimanje srednjovjekowne ontologije u problemati- ‘ku ates cogitanse, 3. Aristotelova rasprava o vremenu kao diskrimen fenomenske baze i granicd antitke ontologije.* * Kao ito Je, pomato, Heldesser je pod naslovor Sein und Zelteobjavio samo prvl | dl odsioeak Prvoga cla ix vor Nactas Na nse Glolost jo lrstkaosmuo w Prtbodnol Dapomeni wr sedmo izdanje Sw ZU knjis su, modutim, | datje ostala mestimiéna autorova. upozorenja eisteju na he ed gore najavjenth a neobjavijenh odjeljaka (op. Prev) 4 Prvi dio Interpretacija tubitka s obzirom na vremenost i eksplikacija vremena kao transcendentalnog horizonta pitanja o bitku Prvi odsjetak PRIPREMNA FUNDAMENTALNA ANALIZA TUBITKA Primarno Ispitivano u pitanju 0 smislu bitka jest bi ge s karakterom tubitka, Sama pripremna egzistencijal- na analiza tubitka laiskuje, u skladu sa svojom osebu: noses, cksplikaciju Koja é¢ je skicirati kao i omedenjc prema prividno njoj usporedaim istrazivangima. (1. po- lavije), Pridréavajuéi se fiksiranog polazista istraziva- ‘ja, valja razotkeidi fundamentalna strukturu kod tu Ditka: bitakusvijetu (2. poglavije). Ovo »A-priorie izk ganja tubitka nije njegova skrparena odredenost, ne- 0 je ajegova izvorna i stalno eijela struktura, Ali ona Gopusta razliite vidike na konstituirajuce momente. Zadriavajui staing pred ofima uvijek apriomu cjeli- nu te strukture, valja te momente fenomenski istalenu- ti, Dtako predmetom analize postaju: svijet 1 njegova svjetomnost 3, poglavije), bitak-w-svijetu kao SuDbitak | samobitak (4, poglavije), wbitak kao takav (6. poglav. Ije). Na podioz! analize te fundamentaine strukture po- staje moguéim jedno prethodno pokazivanje bitka tu: bitka, Egzistencijaini smisao tog bitka jest briga (6. pedlavle) 45Prvo poglavije EKSPOZICIJA ZADACE PRIPREMNE ANALIZE, ‘TUBITKA § 9, Tema analitike tubitka Bice kojega je analiza uzota za zadaéu uvijek smo mi sami. Bitak tog biéa uvijek je moj. U bitku tog smo se ono odnosi prema svojem bitku. Kao bice tog bitka ono je preputeno svojem viastitom bitku, Bi- tak jest ono o emu uvijek ovisi simo to bite, Iz tog karaktera tubitka proiziazi dvoje: 1. oBite tog biéa leti u njegovomu Da-jest. Stojest (essentia) tog biéa mora se, ukoliko je uopée moguce gororiti o tome, pojmiti iz ajegova bitka (existentia). Fri tome je upravo zadaéa ontologije, da pokaze — oda beremo i'za bitak tog biéa oznaku egzistencija — kako {aj naziv nema i ne moze imati ontolotko zatenje na- slijedenog termina existentia; po tradielj, existentia on tolotki znadi isto sto i postojanje, vrsta bitka Koja bi: éu s karakterom tubitka bimo ‘ne pripada. Zabunu izbjegavamo tako ito za naziv existentia uvijek upotreb- Ijavamo interpretatival izraz pastojnost, a egzistenciju Aodjeljujemo kao odredenje bitka jeding cabicku. Bite tubitka efi u njegovo) egzistencifi, Otuda kar rakteristike Sto ih je moguce ispostaviti kod tog bica nisu postojeca »svojstvae nekog postojeceg biéa koje vingledae ovako i ovako, nego su uvijek tubitku mopuci nadini da jest, 1 samo to. Otuda naziv »tubitaks, Kojim fomatujemo to bide, ne izralava njegovo Sto, poput Sola, kuce, drvela, nego njegov bitak. 2. Bitak o Kojemu se tom biéu uvijek radi u njegova bike uvijek je moj. Otuda tubitak nikada ne smije Bit fontoloSki shvaéen kap sluéaj 1 primjerak nekog roda bia kao Postojedega. Takvom je postojecsm bicu nje- gov bitak sravnodulane, pogledamo Ii toénije, ono ajeste tako, da mu njegor bitak ne mote biti nb Fano duSan nf neravnodusan, Oslovijavanje tl 46 u skadu tarlterom vesdanjeoasot tog bia, ne Presiano suzratorobns erento i ke et ‘A tuba je pak mo, butt jek one aya ona atin. Uo Je toe eink cata San atin tubliak vandh mo}. Bite kojene ne, tele Bit Fado samom nj edna ot peents weer bit tao prema svoj} maja) merase ee Bitak jes verda oj moputwest 94 cea at ke da bi imi bia naprosto sojstvena hao neko Poo, Ter bite gok sao ea moet tes meat oj Sitka samo soe febe lngubit, odnosno nikada, | samo pring, mode Sete je medio agit, see jo ne a se ee liko je prema solo biti monies fran ae slat, Oho modus bith: proesd negra ee liza oiabrat srg tartoetaan eee — et Ue eu tome fo Je bik pee corte ga, asiotda Ak nopraoct lila ne wae nae Eo tmanjcc bike mek nie ane Ge ae Scat mode, naprotiy,odreivl abit ore aie Rajpotpunijoj konkretnosti — u njegovoj zaposlenosti, ‘webudenosti, zainteresiranosti, sposobnosti da uziva. Oba skcianadaratore tithe: doom ia weet pred ess | stn Sasa toe es hoje, ca Je anata toy thes aaa aac ea ana ea Hao red Xa vista bitka samo Postcetegs ease nage seine dah tomate naa see nae Oe Stojecega. Njegovo pravo zadavanje tako je malo rm Zimijivo po seb Samu sano other Wes Ce dn Ontelosie tnalike tbl, Sa sigan pee aleeova pravogzadavania stot pasa momuenn fee bial tog bis opts prtederacumijonre Bi ae ma kako prelinnarna, ong wick sane dnt thigsen priv polaite Tubitak odreduje seb lao Bice wijek ie make me guinea! tojom on jest Lodaonno ajeino meg nae fem biuu nekako rarumlje To je obauie Cale atrojstva egzstencije tubitka, Ai tome lei za ontoto WEL interpreta tog bisa uputa, neka problematiku joporn bitka rarvija i egustencijalnostt njegove eazt soho. "To, medutim, ne mote anal isto sto | Kom Strata tubiak iz eke Konkretne moguce ideje 0 Spustenc: Tubilak upravo ne treba Bt ishods ana fe Inverpretiran u dferentnost| nekog odredenoe ei dsiranjar nego olkst & svojem indferenénom Najpr- Je Najtesce Ta indiferentoost svakidagnjost tea je neko nisia, nego je jedan poritvn feaomensii ka- ie tog ble: Taree van i te vate bit 1 vag Jud ae tnju, svo egistranje jest Kakvo jest, Tu sv EGadnyu indiferontnost tubltka nazivamo_prosjecnost See Sada prosjoina svakidasnjost tvort onticko Naj- pai tog bic, bjase ona u ckepikaelt tubitka nepre ano preskativana i jo8 Je uvijek preskatu, Ono So Jeosuskt naolie 4 pomato, ontolo#k Je najdale, ne Seoomane t neprestance previdano ts svojem ontoloskor wotonjo, Kad Augustin pita? Ould atom propingus Teles iin? | kad mors odgovoriti ego rte laboro Te ot laboro in meipeo: facus Sum mint terra cifficu! talc ef sudoris mil, onda 10 ne vrijed) samo & Po- tld ontike | predontolotke netrensparentnosti table Eng 'u jos eco mjertw pogledu ontoloske zadace Gz se fo bids ne amo ne promail u svojo)fenomenski Sajotiza} vest bitka, nego i-éa se putem poztivne ke Takterizcje ulin pristupaéni. ‘Alt prosieénu svakidatnjost eubitka ne valja urimatt kao pukt mopekte, Tu njo), Ek u modus nepravost Speor' tet ctruktura epzistencialnost, T's ajo} tebe {ak ne odredent natin ovisi o svojem bitky prema ko Jenu se olnont u modusu prosjeéne svakiasnjostl ov 1p njema makar samo u moduss bijega pred jim i taboravljanja nea ‘AM eksplitacja tubtka njegovo) prosietno} svakt datnjosti ne dae, revimo, somo prosietne strukture & Sinala neke rasplijavajuce neodredenost, Ono Sto on 1. Confessanes ib, 10, cap. 16 48 tiéki jest na_nagin prosjetnosti, ontoloski mote biti vilo dobro obuhvaéeno w pregnantaim strukturama ko je se strukturno ne razlixaju od ontoloskih odredenja, nnekog, recimo, pravog bitka tubitka. Svi eksplikati Sto izviru iz analitike tubitka dobive- ni su $ obzirom na strukturu njihove egzistencije. Sto- ga Sto se odreduju iz egzistencijalnosti, karaktere bitka fubitka nazivamo egzistencijali. Njih valja strogo Tuéiti ‘od odredenja bitka bia nesukladnog tubitku, Koja na- ivamo kategorije. Pri tome je taj izraz prihvaéen i za- arian u svojem primamom ontoloSkom znagenju, An titkoj ontologiji sluti Kso egzemplarna podloga iziaga- nja bitka bide koje susree u svijetu, Kao natin pri stupa k njemu vrijedi vesiy odnosno hayac. Bice suste: Ge u tome. Ali bitak tog biéa mora postati shratiiv u jednom osobitom Mysw (dati vidieti, tako da taj bi tak bude unaprijed razumljiv kao ono Sto jest i u svar Kom bigu vee jest. Uvijek Vee apriorno oslovijavanje Ditka w razglabanju Qéros) bida jest _xxrmropetodat To ponajprije znaéi; jano optuditi, o nekome pred svi ‘ma neSto neoporecivo ustvrditi, Primijenjen ontolo’ki, termin ée re¢i: biéa, tako redi, Kazati u lice st0 ono uuvijek vet jest kao bice, to jest, dati ga svima vidjeti © njegovu bitku, Ono sto pri taicna gledanju biva mo- treno 1 Sto je vidljivo, jest xxrqyoplas. One obuhvacs- Ju aprioma odredenja biéa koje seu 2éy0¢ lovljavati i pretresati na rane matine, Egzistencijali i kkategorije dvije su temeljne moguénosti karaktera bit ka, Bice koje odgovara nekoj od njih iziskule avijek zaseban natin primamog ispitivanja: bige jest neko Tko (cgzistencija) ili neko Sto (postojnost w najfirem smi stu), O veri izmedy 13h dvaju modusa Karaktera bitka ‘Veé je u Uvodu bilo nagovijesteno, da egzistencijalna analitika tubitka takoder promite ‘jo’ jednu zadaéu, Koja je jedva manje preina od zada¢e samog pitanja 0 Dditku: Razotkrivanje onoga Apriori koje mora biti Aljivo, da bi bilo moguée filozofski razmotriti pitanje 4 Bia | elfeme .sito je Covjeke, Jer egzistencijalna analitika tubitka Slijedi prije svake psihologije, antropologije i pogotovu biologije. U razgranienju prema tim mogucim istradi vanjima tubitka moze tema analitike dobiti jedno jos strofe omedenje. Time je ujedno moguée jo’ uvjer! vije dokazati nuinost tog razgranigenja, § 10. Razgrani¢enje analitike tubitka prema antropologijt, psihotogiji i biologist Poslje prog pozitivnag skiciranja teme nekog istra Fvanjawijek stje vaina njegova prohbitivna ka Fattistika, premda ruzmatranja 0 fome sto ene tre ba dopodit Iako bivaja besplodna, Treba pokazati, da Godanesnje postavjanje pitanja kao t israzivanja’ us ijten ans alvaiciors edaot edu Cinjenica, promasuju ono pravo, aime. filo Eofokt problem, pa day prema tome, dokle god ustraja pe tom promagajy, ne smiju pretendiett da ope mo- Bu posts ono com u osnovd fete. Rezgranicenja ep Stencijaine analiike prema antropoloii,psiholog} Biologit odnose se samo na pitanje w-nacele ontolasko. Kao sznanstvenoteorjskes, te. sa disipline muzo ne- Govoljne vee! somo stopa ito je struktura njhove zna ost ne mozda =znanstvenbate onih koji rade oko niihova unapredenja danas naskror dvolbona i po- trebita novih poticaja Koji morajs lavratl iz ontolos ke problematike. Namjeru epzistencijalne analitike moguse je, orien tirajudl se histotjski, ruzjasnitl ovako: Descartes, Ko. jemu se pripisuje otkice copto sum kao polazne baze hovovijekog Glonoskog zapltivanja, istraivao je — Ennjesnim granicamna ~~ cogitare onogs ego. Nasuprot tome on ostalja sim potpano nelstratenim, premda tno biva pretpostavljena jednako ivorno kao 1 cogito. Salita pokrece ontolotio pitanje 0 BAKU toga sum. ‘Tk Kada je on odreden, postajesvadjivom vista bitka coritationes 50 Ta historijska egemplifikacija namjere analitike do- duse ujedno odvodi u zabludu, Jer jedna ée od. njezinih prvih zadaca biti, da dokaze kako pretpostavljanje ne- kkog najprije danog Ja i subjekta do temelja promasuje fenomensku opstojnost tubitka. Svaka ide}a 0 »subjek- tue — ako nije prethodno razbistrena putem nekog te- rmeljnog ontoloskog odredenja — ontolotki jo8 sudje- luje u pretpostavijanju subjectuma (Srovsiuzvy), ma kako se Zustro ontiéki ustajalo na obranu od »duseyne supstances ili spostvarenja svijestie. Jer samoj stvar- ‘skosti potrebna je najprije legitimacija njezina ontolos- og porijekia, da bi bilo moguée pitati — sto to onda pozitivno valja razumjeti pod nepostvarenim bitkom subjekta, duSe, svijesti, dua, osobe. Ti nazivi imenuju sva odredena, *uobligivae podruéja fenomen8, ali njiho- ‘vu upotrebu ‘uvijek prati Cudnovati izostanak potrebe — pitati o bitku ovako oznaéenih biéa, Otuda nije ni- kakva samovolja u terminologiji, ako izbjegavamo te nazive isto onako kao § izraze slivote i stovjeke 2a € koje smo mi sami. Ali na drugoj strani, u pravo razumljeno} tendenciji svake znanstvene ozbiljne ofilozofije Zivotax — rijeé ka- zuje upravo toliko koliko i botanika bilja — neizrigito efi tendencija prema razumijevanju bitka tubitka. Os- taje upadijivim, i to je nagelni nedostatak te tendencije, da sam stivote kao jedna vrsta bitka ne postaje onto: loSkim problemom, Istrazivanja W. Diltheya neprestano zaokuplia pitanje © sBivotue. »Dotivljajee tog stivotae prema njihovo} strukturalnoj I razvojnoj povezanosti kusa on razumje- ti iz cjeline samog tog Zivota. Ono Sto je u njegovo} sduhovnoznanstvenoj psihologifie filozofski relevantno ne treba traziti u tome Sto se ona vile ne 2eli orijenti- rati na psihiéke elemente i atome i psihitki Zivot sve- udilj Krpariti, pa naprotiv cilja na scjelinu ivotae i njegove slikover — nego u tome Sto je on pri svemu. tome prije svega bio na putu prema pitanju o »Zivotus, Tu se, dakako, ponajjace pokazuju i granice njegove * 1problematike i pojmovnog aparata u kojem je ona mo- Tala biti privedena rijeti. Ali te su granice, jednako kao Diltheyu i Bergsonu, svojstvene takoder svim smjerovi- ma spersonalizmae Koji je u znaku njih dvojice, i svoj Stvene su svim tendoncijama prema jednoj filozofskoj ‘Antropologiji. Ni fenomenoloska interpretaclja _perso- palnosti, premda nagelno radikalnija i transparentaija, he sefe u dimenziju pitanja o bitku tog bica. Uza svo rarligitosti zapitivanja, provedbe i orijentacije nazora tna. svijet, interpretacije personalnosti u Husserla? i Schelera podudaraju se u negativnomu. One vise ne po- Stavijaju pitanje o samom »bitkwosobie. Za primjer Odabiremo Schelerovu interpretaciju, ne samo stoga Sto je literamo pristupagna?, nego i stoga sto Scheler izridito naglafava osobnost kao takvu i ku8a je odre diti putem razgraniéenja specifitnog bitka akata nasu- prot svem »Psihiékomue, Osoba, prema Scheleru, ne ‘Smije biti mi8ljena kao nieka stvar ili neka supstanca, ‘onla sje, naprotiv, neposredno sudovivljavano jedinstvo Godivijavanja, — ne neka samo misijena stvar iza i iz- van nepostedno Dolivljavanoga.«* Osoba nije stvarski 2 Istrativania E. Husserla 0 opersonslnosts do sada nisu obia- ‘jena. Naéelna orljentactja problematike pokazuje se ves u aiprav! sPhilosophle als strenge Wissenschaft, Logos T (1910) ISRSTerraivane Je avelike unaprijedeno w drugom dijel Sideen ai einer relnsn Phinomenologie. und phiaomenclogi- she Philosophies (lusserliana 1V) kolih pew! dio (usp. oval Goaisniak sv. 1/1913) prikazuje problematiia »tiste sviestie ‘Eso to istabivnja Ronstitucljesvake Tealnosti, Drust dio ‘Sonostizvedbene analie te konsttucile I u tr odjejka obra: ‘dujer 1. Konstitucija materiiaine prirode. 2. Konstituelja ani- ‘li prirode. 3. Konstituelju dubovnog svijeta (personals. {isko’ dpredjeljenje nasuprot naturaistiekoma).Husserl zapo- ima sve) nrkae jetima: silty... Je dodufe otto proble- fe Ko} podalu cl), smjerove u kofima valja obavit! posao, ll jot nije Prodro) do. odluéajuéin formulacija problema { Imetodskt sigurms rjefenjae. Poslje. te prve obrade Husser! Je Job tomeliuje aijedio problem i bitne je dijelove topa priopélo u svofim frajburékim predavanjima. 4. Usp. u ovor godiznjaku su. 1,2 (91) 1 TT (1916) osob. 8. 242 ia 4.Na nay. mje, 5.288, 82 supstancijalni bitak. Zatim, bitak osobe ne moze se pre- woriti uw to da bude subjektom akata uma po neko} izvjesnoj zakonitosti, Osoba nije stvar, nije supstanca, nije predmet. TI me je naglaseno isto Sto nagovijesta Husser® kada za jedinstwo osobe zahtijeva bitno drugaéiju konstituciju negoli za stvari prirode. Sto Scheler kazuje 0 osobi, to on formulira takoder za akte: Ali nikada neki ‘akt nije takoder neki predmet; jer biti bitka akata pripa da, da bivaju dozivljavani wsamom izvréenju i dani u refleksiji«# AKU su nesto nepsihitko. Biti osobe pri pada, da egristira samo u izvrSavanju. intencionainih akata, ona dakle bitno nije predmet. Svako psihigko ob- jektiviranje akata, dakle svako shva¢anje njih kao ne- €ega_psihitkog, identiéno je s depersonaliziranjem. Osoba je u svakom slutaju dana kao izvrlitelj intencio- nalnih akata, koji su povezani jedinstvom nekog smisla. Psihigki bitak nema dakle nikakve veze s osobnoséu. ‘Akt bivaju izvrfavani, osoba je izvrSitel} akata, All Koji Je ontoloski smisao tog »izwrSavatic, kako pozitivno ‘ontoloski odrediti vrstu bitka osobe? Krititko se pak pitanje ne mote tu zaustaviti, Postavlja se pitanje 0 bitku ditava Eovjeka, Koji se obigno shvaéa kao tjelesno- ranijac je negoli pojedini pribor, isto vrijedi i za ukup- host svrhovitost! nekog gospodarsiva sa svim svojim spravama i nekretninama, Ali sama ukupnost svrhovi tosti_svodi se na neko Cemu pri kojemu vise nema hikakye ‘svrhovitosti, Koje simo vie nije biée w vrsti bitka Prirwnopa unutar nekog svijeta, nego je bice ij je bitak odreden kao bitak-uwsvijetu, Eijem ustroj- stvu bitka pripada sama svjetovnost. To primarno Ce mu nije neko Zao kao moguée Privemu neke svrhovi tosti, Primamo »Cemu jest neko Radiéega. Ali »Radi« se uvijek tite bitka tubifka, Kojemu jeu njegovu bitku ‘tno stalo do samog tog bitka. Prikazam povezanost, Koja vodi od. strukture.svzhovitosti do bitka samog tubitka kao pravog i jedinog Raditega, ne treba Jo8 za sada dalje pratt. Prije toga valja razjasniti termin spri- vodenje svrsie, Kako bismo fenomen svjetoynosti dove- Ji do one odredenosti koja ge omoguciti, da se proble- mi u pogledu njega uopée mogu i postaviti Privodenje svrsi onti¢ki znaéi: unutar nekog faktic- nog brigovanja pustati da neko Priruéno jest takvo i takvo, kakvo je\zada, i puStati eka bude takvo. Taj 95‘ontitki smisao »puStati neka bude shvatamo natelno ontolofki. Time interpretiramo smisao veé prethodnog oslobadanja unutarsvjetski najprije Priruenoga. Pret- hhodno pustati sbitie nese resi najprije nesto tek dove- diti u ajegov bitak i praviti to, nego otkrivati bige uvi- Jek vee u njegovoj prirutnosti i tako pustati da susrece kao bige tog bitka, To sapriornos privodenje svrsi uvjet je mogucnosti za to, da Priruéno susreée, tako da ga tubitak, u ontigkom ophodenju s ovako sretajucim éem, moze u ontitkom smislu privoditi svrsi. Ontolo&kt razumljeno privodenje svrsi tite se, naprotiv, oslobada- raja svakog Priruénoga kao Priraénoga, bilo da ono, luzevai ontieki, pri tome postize svrhu, bilo da je ono, naprotiv, neko bige koje pri tome onticki upravo ne postife svrhu, da ga najprije i najéesce, brigujucl o nje- mu kao otkritom biéy, ne puStamo da »budes kakvo jest, nego ga obradujemo, poboljsavamo, razbijamo. Na temelju svzhovitosti oslobadajuce Uvijek-veé-pri- velosvisi jest apriorni perfekt, koji karakterizica vest bitka samog tubitka, Ontoloski razumljeno, privodenje svrsi jest prethodno oslobadanje biéa 2a njegovu unu- tarokolnosvjetsku prirugnost. Tz. Prigemu privodenja svrsi oslobodeno je Cime svrhovitostl. Ono susrece bri- govanje kao to Prirucno, Ukoliko se brigovanju. neko bide uopée pokazuje, 10 jest, ukoliko je otkrito u svo- jem bitku, Ono je uvijek ves neko okolnosyjetsko Pri- uno, i upravo nije »najprijex samo tek postojeca asvjetska tare. ‘Sama svrhovitost kao bitak Prirutnoga uvijek je ot ita jedino na temelju predotkritosti neke ukupnosti svthovitosti. U otkritoj.svrhovitost, to jest u sretaju- éem Priraénomu, lei, prema tome, predatkrito ono &to ‘smo nazvall sukladnost Prirutnoga svijetu. Ta predo Keita ukupnost svehovitosti krije u sebl jedan ontolos- Ki odnos prema svijetu. Privodenje svrsi, koje oslobada bice na temelja ukupnosti svrhovitost, mora da je si- ‘mo nekako veé dokudilo ono na temelju éega oslobada. To, na temelju dega je okolnosvjetsko Prirutno oslobo- eno, i to tako da biva pristupagno prije svega kao 96 unutarsvjetsko biée, simo ne mode biti shvaceno kao Dice te otkrite vrste bitka, Ono se, bitno, ne da otkrit, ako od sada otkritost zadriavamo kao termin za neku moguénost bitka svakog biéa koje nije sukladno tu bitku. Ali Sto ée onda reti: ono, na temelju éega je unutar- svjetsko ice najprije otkrito, mora biti prethodno dokuéeno? Bitku tubitka pripada razumijevanje bitka. Razumijevanje ima svoj bitak w nekom razumljenju. Ako tubitku kao vrsta bitka bitno pripada bitakusvi jetu, tada u bitnu sastojinu njegova razumijevanja bit Ka spada razumljenje bitka-usvijetu, Prethodno doku- ivanje onoga na temelju éega slijedi oslobadanje unu- tarsvjetskog Sretajucega nije niSta drugo nego razum- Ienje svijeta, prema kojemu se tubitak kao bide uvijek veé odnosi. Prethodno privodenje svrsi pri... kao... temelji u nekom razumljenju neéega poput privodenja svrsi, poput Prigemu svrhovitosti, Clme svrhovitosti. Nesto takvo, i zatim ono Sto tome leti u temelju, poput Za-to kao ono pri gemu je neSto svrhovito, poput Radivega, na koje se napokon svodi svako Cemu, sve to mora biti prethodno dokuéeno u nekoj izvjesmoj razumljivo- sti, Ali Sto je to, u Semu tubitak kao bitakusvijetu se- be predonioloski razumije? U razumljenju navedene sveze odnosa tubitak je zbog nekog izritito ili neizri Gito pojmljenog, pravog ili nepravog Mo¢i-biti, za volju Kojega on sam jest, uputio sebe na neko Zato-da. Ovo skicira neko Za‘to, kao moguée Priéemu nekog privo- denja svrsi, Koje prema strukturi postize svrhu kao ne- Sto. Tubitak uvijek sebe veé upucuje, polazeci svagda od nekog Radiega, na Cime neke svthovitosti, to jest, fon daje, ukoliko jest, da bide susreée kao Priruéno. Ono, u demu tubitak sebe prethodno razumije u modu: su sebeupuéivanja, jest Natemeljuéega prethodnog privodenja biéa svrsi, Uxemu sebe-upuéujuéeg razun- Tjenja kao Na-temelju-tega pustanja sretati bice u vrsti bitka svrhovitosti jest fenomen svijeta, A struktura 1 Baki wrjeme ”onoga na Sto sebe upucuje tubitak, jest to Sto tvori svjetovnost svijeta. S onim u gemu tubitak na taj natin uvijek ved se- bbe razumije, on je izvorno upoznat. Ta upoznatost sa svijetom ne Zahtijeva nubno neku teorijsku transparen- tmost odnosa koji Konstituiraju_ svijet kao svijet. All moguénost neke izritite ontoloski-egzistencijalne inter pretacije tih odnosa zacijelo se temelji uw upoznatosti tubitka sa svijetom, za nj Konstitutivne, koja je sa svo- je strane takoder sadréana u razumijevanju bitka tu Ditka. Ta moguénost move biti izriéito shvacena, uko- liko je sam tubitak postavio sebi kao 2adaéu jednu iz- ‘vornu interpretaciju svojeg bitka i njegovih moguéno- sti ili Zak smisla bitka uopée. Ali dosadaSnjim je analizama osloboden samo tek ho- rizont unutar kojega valja traZiti neSto poput svijeta i svjetovnosti. Za dalje razmatranje valja najprije po- tanje razjasniti, sto ho¢e biti shvaéeno pod komplek- som sebeupucivanja tubitka. Razumljenje (usp. § 31), koje treba u nastavku jo8 potanje analizirati, zadréava gore pokazane odnose ‘nekoj prethodnoj dokusenosti. U prisnam boravljenju- njoj, razumljenje nju dréi pred sobom kao ono u ée- mu se kreéu upute Sto ih dobiva, Razumljenje se daje upucivati u samim tim odnosima i od njih, Karakter odnosenja tih odnosa upucivanja shwaéamo kao po-zna- Givati, U upoznatosti s tim odnosima tubitak »poznaéw jee samom sebi, on daje sebi izvorno razumjeti svoj bi- tak i Mocibiti a pogledu svojeg bitka-wsvijetu, Radi- -ega mati neko Zatoda, ovo pak Za-to, a ovo Prigemu privodenja svrsi, to pak’ Gime svrhovitosti. Sam! ti od- nosi medusobno su spojeni kao izvorna cjelina, ont jesu Sto jesu kao to po-znativanje, u kojemu tubitak samom sebi prethodao daje razumjeti svoj bitak-u-svijetu, Cje- linu odnosa tog poznativanja nazivamo znagajnost. Ona jest to ito tvorl strukturu svijeta, struktura onoga u Gemu tubitak kao takav uvijek vee jest. Tubitak jest u svojoj upoznatosti sa znaéajnoséu ontigki uvjet da se dade otkriti biée koje u nekom svijetu susrece u vrsti 98 Ditka svrhovitosti (priruénosti) i tako se mote objaviti u svojemu Po-sebi, Tubitak kao takav uvijek jest to, s njegovim je bitkom bitno veé otkrit neki kompleks Prirugnoga — bitak je sebe, ukoliko jest, uvijek vee maputio na neki sretajuci »svijete, njegovu bitku bitno Pripada taj naputak. Ali sama znatajnost, s kojom je tubitak uvijek veé upoznt, krije u sebi ontoloski uvjet_moguénosti, da razumijevajuéi tubitak, kao onaj Koji izlaze, mode’ do- kudivati nesto poput sznatenjix, koja opet sa svoje strane fundiraju moguéi bitak rijeti i jezika, Dokuéena znagajnost jest kao egzistencijaino ustroj stvo tubitka, njegovog Bitka-usvijetu, onticki uvjet da se dade otkriti neka ukupnost svrhovitosti ‘Ako bitak Priruénoga (svrhovitost), 1 dak samu syje- ‘tovnost, na taj nagin odredujemo kao neki kompleks uputa, zar se tada ssupstancijalni bitake unutarsvjet- skog biéa ne rasplinjava u neki sistem relacija i, ukoli- ko su relacije uvijek nesto »misljenoe, ne pretvara Ii se bitak unutarsvjetskog biéa u sist misljenjec? Unutar sadainjeg polja istrazivanja valja nagelno lu- Giti opetovano markirane razli¢itosti struktura i dimen- zija ontologke problematike: 1, bitak najprije sretaj eg unutarsvjetskog biéa (priruénost); 2. bitak onog bi i (postojnost) koje je moguée nadi i odrediti uw ne- kom samostalnom otkrivajucem prolasku diljem naj- prije sretajucih biéa; 3. bitak ontickog uvjeta mogué- nosti da unutarsvjetsko bige bude uopée otkrito, svje- tovnost svijeta. Posljednji navedeni bitak egztsvencijal- no je odredenje bitkaursvijetu, to jest tubitka. Oba pri- Je navedena pojma bitka jesu ‘Kategorije i tiga se biéa koje ne pripada vrsti bitka tubitka, Sveza uputa, koja kao zaéajnost Konstituira svjetovnost, mote se for- malno shvatiti u smislu nekog sistema relacija, Samo, valja imati na umu, da ovakva formaliziranja niveliraja fenomene do mjere gdje se gubi pravi fenomenski sa- réaj, pogotovu kod ovako jednostavnih odnosa kao Bto th uw sebi Krije znagajnost, Ove erelacijee i aelatie tog Zato-da, tog Radi, tog Cime neke svrhovitosti pre- io ”‘ma svojem se fenomenskom sadrZaju protive svakoj matematiskoj funkcionalizaciji; oni takoder nisu ne- kakvo Misljeno, Odredeno tek u nekom »misljenjuc, vo uvijek veé boravi. Taj »sistem relacijax kao konsti- tutiv svjetovnosti rasplinjava bitak unutarsvjetski Pri- ruénoga tako malo, da se to bie dade na temelju svje- ‘tovnosti svijeta otkriti prije sveg drugoga u svojemu asupstancijalnome »Posebis, I tek ako unutarsvjetsko ice uopée mode sretati, postoji moguénost da seu po- ju tog biéa uBini pristupaénim neko samo jo$ Posto- Jece. To biée moze se na temelju svojeg samo-jo8-posto- Janja odredivati u pogledu svojih »svojstavae matema- ki, »pojmovima funkeijac. Pojmovi funkcija te vrste ontoloski su moguéi uopée samo u odnosu na biéa ijl bitak ima karakter iste supstancijalnosti. Pojmovi funkeija uvijek su moguci samo kao formalizirant poj- movi supstancije. Da bi se specifigna ontoloska problematika svjetov- mogla istaknuti jo8 oStrije, valja prije daljeg pro- vodenja analize bolje razjasniti’inmterpretaciju svjetov- nosti na jednom ekstremno suprotnom primjeru. B, Odudaranje anallze svjetovnostl od interpretacije svijeta u Descartesa Tstrativanju ée tek korak po korak uspjeti da se do- ‘mogne pojma svjetovnosti i strukturd ukljuéeaih w tom fenomenu. Buduci da interpretacija svijeta bijaSe pote- la najprije kod unutarsvjetskih biéa, da bi zatim uopée lagubila iz vida fenomen svijet, pokuSavamo ontoloski rasvijellid ta) potetak na primjeru njegove motda naj- cckstremnije provedbe. Ne dajemo samo Kratki prikaz ‘osnovnih erta ontologije »svijetae u Descartesa, nego pitamo 0 njezinim pretpostavkama i pokusavaimo ih okarakteriziati u syjetlu onoga Sto je do sada u njoj polugeno, Ovo razmatranje treba pokazati, oko kojih se nagelno neprodiskutiranih ontologkih »temeljae kreéu 100 interpretacije svijeta Sto dolaze poslije Descartesa, po- gotovu pak one sto mu prethode. Descartes vidi temeljno ontolosko odredenje svijeta u extensio, Ukoliko proteinost sukonstituira prostor- nost — s njom je, prema Descartesu, dapate identiéna, 2 prostornost ostaje u bilo kojem smislu konstitutivaa 2a. svijet, rasprava 0 kartezijskoj ontologiji =svijeta« prufa ujedno negativni oslonac za pozitivnu cksplika- ciju prostornosti okolnog svijeta 1 samog tubitka. U pogledu Descartesove ontologije obradujemo troje: 1. Odredenje »svijetae kao res extensa (§ 19), 2. Temelji tog ontoloskog odredenja (§ 20). 3. Hermeneutidka dis- kkusija Kartezijske ontologije »svijetac (§ 21). Razma tranje Sto slijedi dobiva svoje iscrpno obrazlozenje tek putem fenomenoloske destrukcije scogito sume (uspo- redi UL. dio, 2. odsjetak), $19. Odredenje »svijetax kao res extensa Descartes razlikuje »ego cogitos, kao res cogitans, od ares corporeae, To razlikovanje odreduje buduée onto- oko lugenje izmedu »prirode i duha«, Bila ta suprot- rost onti¢ki fiksirana ma u kolikim sadréajnim varija: cijama, nerazjainjenost njezinih ontoloskih temelja i samih ‘suprotstavijenih Slanova ima svoj najblizi_ kori jen u razlikovanju Sto ga je proveo Descartes. Kakvo Je njegovo razumijevanje bitka unutar kojega je on od Tedivao bitak tih bica? Naziv za bitak nekog bia po sebi u njega glasi substantia, Tzraz de reél Gas bitak rnekog biéa kao supstance, supstancijainost, Sas samo ide, neku supstancu. Ta dvoznachost kod substantia — koja prati veé antitki pojam ovoi« nije sluéajaa, Ontolosko odredenje res corporea zahtijeva eksplika: ciju supstance, Sto ce reel supstancijainosti tog biéa kao neke supstance. Sto tvori pravi bitak-po-sebi te res corporea? Kako se uopée moze shvatiti neka supstanca kao takva, fo jest, njezina supstancijalnost? Et quidem ex quolibet aitributo substantia cognoscitur; sed una 101tamen est culusque substantiae praccipua proprictas, quae ipsius naturam essentiamque constituit, et ad quam aliae omnes referuntur. Supstance bivaju ‘pristupagne u satributimae, i svaka supstanca ima neko istaknuto svojstvo na kojemu se moze otitati bit supstancijalnosti nieke odredene supstance. Koje je to svojstvo Sto se tite res corporea? Nempe exfensio in longum, latum et pro- fundum, substantise corporeae naturam constituit.! Proteinost, naime, u duzinu, Sirinu i dubinu tvori pra- vi bitak Ijelesne supstance Koju nazivamo »svijete, Sto podaje samo} extensio tu odliku? Nam omne aliud quod corpori tribui potest, extensionem praesupponit Proted- ost jest ono ustrojstvo bitka bica o kojem Je rije’, koje prije svih drugih odredenja bitka mora ved »bitie, da ona mogu »bitie Sto jesu, Proteznost mora biti pri- mano sdodijeljenae tjelesnoj stvari. U skladu s tim invodi se dokaz za proteinost i njome karakteriziranu supstancijalnost, na taj nagin da se pokazuje kako sve druge odredenosti te supstance, nadasve divisio, figura, motus, mogu biti shvaéene samo kao modusi te exten- sio i kako, obratno, extensio ostaje razumljivom sine figura vel motu. Tako tjelesna stvar mode uz zadrdavanje svoje ukup- ne proteinosti ipak na mnogo natina mijenjati njezinu raspodjelu po taznim dimenzijama i u raznim se liko- vVima presistavijati kao jedna ista stvar. Atque unum et vem corpus, retinendo suam eandem quantitate, plu- ribus diversis modis potest extendi: nunc scilicet_ ma- gis secundum longitudinem, minusque secundum lati- tudinem vel profuaditatem, ac paulo post e contra ma- gis secundum latitudinem, ex minus secundum longitu. diners! 4 rincpia Tn. S,str 25 rsvses of Adam —~ Tannery, Vol il. 4, Nanay, mi 5. Na nav. my 6. Na naw mj. n. 64, st. 3 102 jest modus od extensio, niSta manje to nije { gi banje; jer motus biva shvaéen samo, side nullo nisi locali cogitemus, ac de vi a qua excitatur non inguira- mus.’ Ako je gibanje bivstvujuée svojstvo res corporea, tada ono, da bi moglo biti iskufano u svojem bitku, mora biti shvaceno iz bitka samog tog bia, iz extensio, to jest, kao cisto mijenjanje mjesta. NeSto poput ssile« nije dostatno za odredenje bitka tog biéa — gibanja. ‘Odredenja poput durities (tvrdoéa), pondus (teZina), co: lor (boja) mogu biti uklonjena iz materije, ona ipak os- taje Sto jest, Ta odredenja ne tvore njezin pravi bitak, a ukoliko jesu, pokazuju se kao modusi extensio, Des. ‘cartes pokuSava to iscrpno pokazati u pogledu »tvrdo- ex: Nam, quantum ad duritiem, nihil aliud de illa sen- ‘sus nobis indicat, quam partes durorum corporum resistere motui manuum nostrarum, cum in illas it currunt. Si enim, quotiescunque manus nostrae versus aliquam partem moventur, corpora omnia ibi existentia recederent eadem celeritate qua illae accedunt, nullam ‘unquam duritiem sentiremus. Nec ullo modo potest in- telligi, corpora quae sic recederent, idcirco naturam corporis esse amissura; nec proinde ipsa in duritic consistit!' Tyrdoéa se iskuSava pipanjem, Sto nam opip skazujee 0 tvrdoci? Dijelovi tvrde stvari sopirue se gi- banju ruke, recimo htijenju da budu odgurnuti. Kad bi, naprotiv, tvrda tijela, to jest, koja ne uzmigu, mijenjala svoje mjesto jednakom brainom kojom se ostvaruje Promjena mjesta ruke Sto »potjerujes tijela, tada nika- da ne bi doslo do dodira, tvrdoda se ne 6f dala iskuéa- a je, prema tome, ne bi nikada ni bilo. Ali ni na se nagin ne da uvidjeti, u kojoj mjeri, recimo, ti- la 3to uzmigu tom brainom trebaju time izgubiti ne Sto od svojeg tjelesnog bitka. Ako ga zadr2avaju i pri promijenjenoj brzini, koja onemoguéuje neSto poput stvndoéer, onda ni ona ne pripada bitku tog bica Eademque ratione ostendi potest, et pondus, et colo 7. Na nav. mj. n. 68, te. 32 8. Nanay. mjc, n.4, ste 103,rem, et alias omnes eiusmodi qualitates, quae in ma- teria corporea sentiuntur, ex ea tolli posse, ipsa integra remanente: unde sequitur,» nulla ex illis elus (sc. ex: tensionis) naturam dependere? Ono Sto, prema tome, tvori bitak res corporea, jest extensio, ono omnimodo divisibile, figurabile et mobile, koje se moze promijeni- ti w svakom nadinu djeljivosti, oblikovanja 1 gibanja, ‘ono capax mutationum, koje se odréava u svim prom jenama, remanet, To, Sto Kod tjelesne stvari udovolja- va takvom stalnom ostanku, Jest ono Sto zapravo blv- stvuje uw nje, 1 to tako Sto’ time biva karakterizirana supstancijalnost te supstance. § 20, Temelji ontotoskog odredenja »svifetax Teja bitka na koju se svodi ontoloska Karakteriza- cija ves extensa jest supstaneljalnost, Per substantiam nihil aliud inteligere possumus, quam rem quae ita existit, ut nulla alia re indigeat ad existendum, Pod sup- Stancom ne mozemo razumjeti drugo do neko biée koje jest takvo da, zato da bude, ne treba neko drugo biée.* Bitak neko ssupstancee karakteriziran je nepotrebito’- €u. Ono Sto u svojem bitku naprosto nije potrebito ne- og drugog biéa, to w pravom smisiu udovoljava ideji supstance — to biée jest ens perfectissimum, Sub- stantia quae nulla plane re indigeat, unica tantum po- test intelligi, nempe Deus! »Boge je ovdje Cisto on toloski naziv, ako se razumije kao ens perfectissimum. Ujedno ono Sto se, »po sebi razumljivos, podrazumije- va u pojmu bog, omoguéuje da bude ontoloski protu- maéen Konstitutivni moment supstancijalnosti, nepotre- Ditost. Alias vero omnes (res), non nisi ope concursus Dei existere posse percipimus.® Sva biéa Koja nisu bog, 9. Na nav, mj. 10. Na nav. mj. 5, str. 24 1, Na nav. mim. 51, str 24 12 Nanay. mj.n 5, ste 2%, 108 potrebita su izrade, u najéirem smislu, i odriavan! Tzrada u Priruéno, odnosno nepotrebitost izrade, tvore horizont unutar Kojega biva razumljen »bitake, Svako Dice koje nije bog jest ens creatum. Izmedu obaju ica ostoji »beskrajnse razlika njihova bitka, pa ipak i stvoreno i stvoritelja oslovljavamo kao bie. Bitak upo- trebljavamo, prema tome, u takvu rasponu, da mu smi- sao obuhvaéa »beskrajnue razliku, Tako mozemo s iz- vyjesnim pravom i stvoreno biée nazivati supstancom. To je biée, doduSe, relativno spram boga, potrebito iz- rade i odrdavanja, ali unutar regije stvorenih bica, ssvijetae u smisiu ‘ens creatum, ima takvih koja su u pogledu tvoratkog izradivanja i odriavanja, na primjer od strane Zovjeka, »nepotrebita nekog drugog biéa.« Dvije su takve supstance: res cogitans i res extensa, Bitak one supstance, ¢iju odlikujucu proprietas pred stavlja extensio, moguée je, prema tome, u nagelu od- roditi ontoloski ako je odreden »zajednigki« smisao bitka triju supstanca, dviju beskonaénih i jedne kona- Ene, Samo, nomen substantiae non convenit Deo et illis univoce, ut dici solet in Scholis, hoc est .... quae Deo et creaturis sit communis.” Time Descartes dodiruje pro- blem kojim se esto bavila srednjovjekovna ontologija, pitanje — na Koji nagin znaéenje bitka znati posebice svako od oslovljenih biéa, U izrekama sbog jeste i »svi- jet jeste izrigemo bitak. Ali ta rijeS sjeste ne moze u istom smislu (swovbuoc, univoce) znatiti svako od tih dvaju biéa, dofim izmedu njih postoji beskrajna raz- Jika upravo bitka; da je oznaka »jeste jednoznagna, ta- da bi se Stvoreno mislilo kao Nestvoreno ili bi se ‘Ne- stvoreno ponizilo do Stvorenoga, Ali sbitake ne fungi a ni kao puko jednako ime, nego on u oba slutaja pod- razumijeva »bitake, Skolastika shvaéa znagenje sbitake u pozitiveom smislu, kao sanalognox znacenje, za raz- iku od jednosmislenog ili samo istolmenog. Nadove- zujuéi se na Aristoteta, u Kojega je, kao 1 uopée 4 po- Ectku gréke ontologije, problem dobio svoj prvotni ob- BB. Nanay. mj. a. 51, st. 24 105lik, fiksirani su razni nagini analogije, po emu se raze Iikuju 4 »Skole« shvaéanja magenjske funkeije bitka. U pogledu ontoloske razrade ovog problema, Descartes daleko zaostaje iza skolastike," StoviSe, on izbjegava to pitanje, Nulla elus (substantiae] nominis significatio Potest distincte intelligi, quae Deo et creaturis sit com- munis. Ovo izbjegavanje ikazuje, da Descartes ostav- ja nerazmotrenim smisao bitka ukljugen u ideji sup- stancljalnosti i karakter ~opéenitosti« njegova znaéenja, ‘0 tome, sto ¢e redi sam bitak, srednjovjekovna je onto- logija, doduse, pitala jednako malo kao i antitka. Otu- ‘da ne zatuduje, Sto Se pitanje poput onoga o naginu tumaéenja bitka ne mige s mjesta dokle god hoée biti razmotreno na temelju jednog nerazjasnjenog smisla bitka koji sizratavae znatenje, Smisao je ostao neraz- jainjen jer se smatralo, da je »razumljiv po sebi.« Ne samo §o Descartes wopée izbjegava ontolokko pitanje o supstancijalnosti, nego izrigito naglafava, da Je supstanca kao takva, to ée reéi njezina supstancijal- host, sama za sebe a priori po sebi nepristupacna. Ve- rumlamen non potest substantia primum animadverti ex hoe solo, quod sit res existens, quia hoc solum per se nos non afficit.® Sam sbitake nas ne »aficirae, sto- ga se ne mote zamijetiti. Prema Kantovoj izreci, ‘koja ‘samo opetuje Descartesov stavak, »bitak nije realni predikate. To je nagelno odricanje ‘od moguénosti ¢iste problematike bitka i traZenje je nekog ilaza, gdje se ‘onda dobivaju naznagena odredenja, Zato Sto »bitake zapravo nije pristupaéan, bitak biva izraden putem biv- stvujucih odredenosti dotignog bia, putem atributd. Ali ne proizvoljnih, nego onih Sto najéiSée udovoljavaju jednom neizriéito ipak predmnijevanom smislu bitka 1 supstancijalnosti, U substantia finita kao res corporea, primarno potrebni »pridodatake jest extensio, Quin et 14 Usp. ue ovo Opuscula omnia Thomae de Vio Caietani Cardi- nal. Lugduni' 1800, ‘Tomus IIT, Tractatus V: de nominum Snalogla,p- 2l12 15. Descartes, Principia I, n. 51 sr. 24 16. Na nav. mj. n. $2, str. 2s 106 facilius intelligimus substantiam extensam, vel substan- tiam cogitantem, quam substantiam solam, omisso eo quod cogitet vel sit extensal; jer supstancijalnost je moguée izdvojiti { naci ratione tantum, ne realiter, kao i smo supstancijsko biée. ‘Tako su postale razgovijetnima ontoloske osnovice odredenja ssvijetae kao res extensa: tvori ih ideja sup- stancijalnosti, ne samo nerazjasnjene u pogledu smisia njezina bitka’nego proglasene nerazjaSnjivom, prikaza- ne okolnim putem preko najodlikovanijeg supstancij- skog svojstva svake od supstanca, U odredenju sup- stance putem nekog supstancijskog biga le#i onda i raz log dvornaénosti termina. Intendirana je supstancijal- ost, a razumijevana je iz nekog bivstvujuceg svojstva supstance. Zato Sto se OntoloSkomu podmece Ontiéko, izraz substantia fungira fas u ontoloskom és u on tigkom, ali najéeSée u zamagljujuéem onti¢koontolo’- kom znaéenju, Ali iza te neznatne razlike u znagenju kkrije se nerjeSavanje nafelnog problema bitka. Njego- va obrada zahtijeva, na pravi nadin stragatie 2a ekvivor acljama; tko pokuSava neSto takvo, ne abavi sex spur kim znagenjima rijetie, nego se mora odvaditi u najiz- problematiku ssamih stvarie da bi takve »ni- jansex i2veo na istac. § 21. Hermeneutitka diskusija kartezijske ontologije ‘esvijetae Postavlja se kriticko pitanje: traga Ii ta ontologya svijetax uopée za fenomenom svijeta, a ako ne, odre- @uje Ii u najmanju ruku neko unutarsvjetsko bige do te mijere da se kod njega mode udiniti vidljivom nje- gova svjetovnost? Na oba pitanja valja odgovoriti ni- jeéno, Bie Sto ga Descartes ontoloSki nagelno pokusa- va obubvatiti s extensio takvo je, Stovi8e, da ga je mo- guce otkriti prije svega iduéi mimo najprije prire- 17. Na nav.mj. n.68, st. 3 107 eeéna unutarsvjetska biéa. Ali ako je taj odgovor i tofan, ako éak ontolofka karakterizacija tog odredenog unu tarsvjetskog biéa (prirode) — jednako ideja supstanci- Jalnosti kao i smisao existit i ad existendum, preuzetih 1 njezinu definiciju — vodi u tamu, ipak postoji mo- gucnost da putem jedne ontologije koj radikalnom lugenju izmedu boga, Ja, ssvijetae bude ontoloski problem svijeta u nekakvom smislu postav- jen i unaprijeden, Ali ako ne postoj! éak mi ta mo- gucnost, tada valja pruziti izriditi dokaz — ne modda samo da Descartes daje jedno pogreino ontolokko od- redenje svijeta, nego da su njegova interpretacija i nje- Zni temelji doveli do preskakanja fenomena svijeta 1 bitka najprije priruénog unutarsvjetskog bi¢a, Pri ekspoziciji problema svjetovnosti (§ 14) bilo je upozoren na vaénost dobivanja jednog primjerenog, pristupa k tom fenomenu, U kritickom razmatranju kkartezijske postavke valjat ée nam, prema tome, upi- tati: koja vrsta bitka tubitka biva fiksirana kao primje- reni nacin pristupa k onom biéu sa Gijim bitkom kao extensio Descartes izjednatuje bitak »svijetax? Jedini i pravi pristup k tom biéu — smatra on — jest spozna- vanje, intellectio, i to u smislu matematiékofizikalne spoznaje. Matematika spoznaja vrijedi kao ona vrsta shvaéanja biéa kojoj mofe biti u svako vrijeme izvjes- no da je zasigurno u posjedu bitka biéa shvaéenog u njoj. Ono Sto je prema svojoj vrstl bitka takvo da udo- voljava bitku koji biva pristupagan u matematigko spoznaji, to u pravom smislu jest. Ta je biée ono, Koje wvijek jest to Sto jest; otuda kod iskustvenog ia svijeta tvori njegov pravi bitak ono za koje je mo: guce pokazati, da ima karakter stalnog ostajanja, kao Temanens capax mutationum, Zapravo jest one, &to trajno ostaje. Takvo Ostajuce spoznaje matematika. Sto je putem nje pristupaéno u bia, to tori njegor Ditak, Tako iz jedne odredene ideje bitka, koja leti skrivena u pojmu supstancijalnosti, i iz ideje jedne spoznaje koja ovako spoznaje, biva »svijetue njegov Ditak tako reci diktiran, Descartes ne da da mu vist 108 bitka bida iznosi stimo ono, nego on, na temelju jedne ideje bitka (bitak = stalna postoinest), nerazotiite u pogledu svojeg porijekla, nelegitimirane u pogledu svoje pravovaljanosti, tako reci propisuje svijetu nj fov »pravie bitak, Ono primamo sto odretuje ontolog ju svijeta nije, dakle, oslanjanje na jednu slutajno os0- bito cijenjenu: znanost, matematiku, nego je natelno on- tolotko orijentiranje na bitak kao ono stalno postoje- Ge tijem shvaéanju matematicka spoznaja udovoljava uu izuzetnom smisia, Descartes tako filozofski izricita provodi prespajanje postignuca tradicionalne ontologije ha novovijeku matematitku fiziku i njezine tanscen- dentalne temelje. Descartes ne treba postavljati problem primjerenog pristupa Kk unutarsvjetskom biéu. Pod neprekidnom Prevlakéu tradicionalne ontologije, o pravom je naci hu Zahvaéanja zbiljskog biéa ves unaprijed odlugeno. Taj nagin leai u vert, szorue Ww najsirem smislu, dok je diaweiv, »misijenjee, samo jedan njegov fundirani Oblik provedbe. I, polazeci od te nagelne ontoloske or- Jentacije, Descartes daje svoju skritikue tog jo8 uvijek ‘moguéeg, promatrajuci opagajuéeg nagina pristupa k bigu, kritiku sensatio (wtabyo:c) -nasuprot intelectio. Descartes vrlo dobro 2na, da se bice hajprije ne po- azuje u_ svojem pravom bitku, »Najprijes Je dana ta voftana figura odredene boje, okusa, tvrdoce, hladno¢e, Zvuka. Ali to, 1 uopée ono So daju osjetila, ostaje on: toloski nevadno. Satis ert, si advertamus sensuum per- ceptiones non referti, nisi ad istam corporis humani cum mente coniunctionem, et nobis quidem ordinarie exhibere, quid ad illam exiema corpora prodesse pos Sint aut nocere. Osjetila uopée ne daju spoznati bice njegovu bitku, nego jedino javljaju korisnost i Stet host >vanjskil» unutatsvjetskih stvari za Ijudsko bice vezano uz tijelo, Nos non docent, qualia (Corpora) in seipsis existent”; putem osjetila uop¢e ne dobivamo 18, Na nav. my. 1, n.3, st. 4. 48. Na nav, mf. Il, m3, stl 109objasnjenje o bicu u njegovu bitku, Quod agentes, per- cipiemus naturam materiae, sive corporis in universum. spectati, non consistere in eo quod sit res dura, vel ponderosa, vel colorata, vel alio aliquo modo sensus afficiens: sed tantum in’ eo quod sit res extensa in lon- ‘gum, latum et profundum> Koliko je Descartes malo uzmogao pustiti da mu se fond Sto Se pokazuje w osjetilnosti prikaze u_ svojoj vlastitoj vrsti bitka, postaje jasno iz krititke anclize njegove provedene interpretacije iskustva tvrdode i ot- pora (usp. § 19). Terdoéa biva shvaéena kao otpor. Ali on biva jedna- ko malo kao i tvrdoéa razumljen w jednom fenomen- skom smislu kao neSto iskuSano kakvo je po sebi iu takvom iskustvu odredivo. Otpor ée za Descartesa reéh isto Sto i: ne ukloniti se s mjesta, to jest, ne pretrpjeti promjenu mjesta. Opiranje neke stvari tada znaéi: osta- Jati na jednom mjestu, relativno spram neke druge stva- Fi koja mijenja svoje mjesto, odnosno, mijenjati mje- sto takvom brzinom da ta druga stvar mode dostiéi on Sto pruéa otpor. Putem te interpretacije iskustva tvr- doce izbrisana je vrsta bitka osjetilnog opazanja i time moguénost da biée koje susrece pri takvu opazanju bude shvaeno u svojem bitku, Descartes prevodi vrsttt bitka opazanja negega u jedinu vrstu koju pozna; oa Yanje negega postaje nekim odredenim uporedo-posto- Janjem dviju postojecih res extensae, odnos gibanja obiju sim je u modusu extensio, koja primarno karak- terizira postojanje tjelesne stvari, Moguée sispunjenje« ‘nekog postupka diranja zahtijeva, doduse, osobitu *bli- zinue Dodirljivoga. Ali to ne kazuje, da se dodir i tvr- doga — koja se u njemu motda ispoljuje — ssstofe. shvageno ontologki, u razligito} brzini dviju tjelesnih stvari, Tvrdoéa i otpor uopée se ne pokazuju, ako bie ne pripada vrsti bitka tubitka ili u najmanju ruku 2i voea. 20. Na nave inj. n.d, se. 42. 110 ee lrrllrlrrrr—rrr Tako za Descartesa pretresanje moguéih pristupa k unutarsvjetskim bicima dospijeva pod viast jedne ide- je bitka koja je otitana s jedne odredene regije samih tih bica, Tdeja © bitku kao stalnoj postojnos:i ne motivira sa- ‘mo jedno ekstremno odredenje bitka umutarsvjetskih bicai njihovo identificiranje sa svijetom uopée, nego ona ujedno spretava da ponafanja tubitka budu onto- o8ki primjereno dovedena u vidokrug. Ali time je pot- ‘puno zakréen put do toga, da se uoti Zak i onaj fun- Girani karakter svakag osjetilnog { razumskog opazanja i da se ta ponaSanja razumiju kao jedna moguénost bitkau-svijetu. Ali bitak stubitkae, éijem_temeljnom ustrojsivu pripada bitak-wsvijetu, Descartes shvaca na isti nagin kao i bitak res extensa, kao supstancu, Pa ipak, zar se ovim kriti¢kim razmatranjem ne pod: meée Descartesu jedna zadaéa za kojut se zatim »doka- zajes da je on nije rijesio, a Iezala je potpuno izvan njegova horizonta? Kako da Descartes identificira od- redeno unutarsvjetsko biée i njegov bitak sa svijetom, kad uopée ne pozna fenomen svijeta i time neéto po- ut svjetovnosti? Nagelno raspravijanje ne smije se u svojem poljw arZati samo doksografski shvatljivih teza, nego mora vuzeti za orijentaciju stvarnu tendeneiju problematike, makar se ona { ne mogla vinuti nad vulgarno shvaéanje. Da Descartes s res cogitans i res extensa nije samo Ihtio postaviti problem »Ja i svijete, nego je pretendi- rao na njegovo radikalno rjesenje, to jasno proizlazi iz njegovih »Meditacijas (usp. osobito T i IV). Da mu je temeljno ontolosko orijentiranje na tradiciju, odrituci se svake pozitivne kritike, onemogucilo da dopre do i2vorne ontoloske problematike tubitka, da mu je mo- ralo pomutiti vidik 2a fenomen svijeta i moglo onto- logiju asvijetae skutiti u ontologiju jednog odredenog unutarsvjetskog biéa, trebala su dokazati gornja caz- matranja, Ali, uzvratit Ge se, neka doista problem svijeta, i ta koder bitak okolnosvjeiski najprije sretajucih bica, os- mntaju skriveni, Descartes Je ipak postavio temel) za. om- tolosku karakterizacija onog unutarsvjetskog biéa koje u svojem bitku fundira svako drugo bice, a to je ferijalna priroda. Na njoj, tom fundamenialnom sloju, rade se ostali siojevi unttarsvjetske zbilje. Odredeno. Sti Koje se pokamuju, doduse, Kao kalitete, ali su one nu osnovie ivantitativae modifikacije rain modusa same extensio, temelje se najprije u protegnutoj stvari kao takvoj. Na te se kvalitete, Koje se i same daju jo$ reducirati, oslanjaju tada specifigne kvalitete kao sto su lijepo,’nelijepo, prikladno, neprikladno, upotreblj- x0, neupotrebijivo; te kvalitete valja u primarnom or jentiranju na stvarskost shvaéati kao vrijednosne pre- dikate Koji se ne daju kvantificirati, koji neko} najpri- je samo materijalno} stvari podajui 2ig nekog dobra. ‘Ali's tim raslojavanjem promatranje ipak dolazi do fonog bica Koje smo ontoloski okarakterizirali kao pri rutai pribor. Tako tek kartezijska analiza »svijetae omoguéuje sigurau gradaju strukture najprije Primé- nogai to} je analizi potrebna samo lako izvediva do- puna prirodae stvari u upotrebau stvar. Ali zar je tim putem, da se uopée i ne govori o spe- cifignom ‘problemu svijeta, ontoloski dostizan bitak unutarsvjetski aajprije Sretajuceza? Zar se s materi: jalnom stvarskoscu ne ustvrduje neizitito neki bitak —'stalna postojnost stvari — Koji putem naknadnog ‘opremanja tog bica vrijednosnim predikatima dozivjur je neku ontolosku promjenu tako malo, da same te vie Jednosne karaktetistike ostaju dapaée samo ontiékim Odrefenostima nekog biéa koje ima vrstu bitka stvarl? Dodatak vrijednosnih predikata ne moze ni najmanje dati neku nova obavijest o bitku dobara, nego za njih i opet pretpostavijavrstu bitka suitog Postojecega, Vrijednosti su postojece odredenosti neke stvarl. Vri- Jednosti imaju, na kraju, svoje ontolosko porijekio je- dino u apriornoj postavcio zbiljaosti stvari Kao fln- damentainog sloja. Ali veé i pretfenomenolosko iskus- to pokazuje na biéu uzetom kao stvarsko nesto Sto posredstvom stvarskosti nije potpuno razumljivo, Tako m2 je stvarskom bicu potrebna neka dopuna, Sto li ée ontolosii re¢i — bitak vrijednostt ili njthovo »vadenjee, koje je Lotze shvacao kao jedan modus »potvrdivanjae? Sto ontolo8ki mati to »vezanjex vrijednosti uz stvari? Dokle god ta odredenja ostaju u tami, rekonstrukeija upotrebne stvari iz prirodne stvari ontoloski je dvojben postupak, da se uopée i ne govori o navelaom izokre- tanju problematike. I zar za tu rekonstrukciju upotreb- ne stars Kole Je naprjesskinuia kay nije potreb- Gija. cjelina treba biti ponovo uspostavijena w rekor- strukeiji? Ali ako njezino najvlastitije ustrojstvo bitka nije prije toga primjereno eksplicirano, ne gradi li ta da cekonstrukelja. bez plana. gradnje? Ukoliko je re- nultat te rekonstrukeije i sdopunce tradicionalne on- tologije esvijetae dostatan kod istog onog biéa od ko- jega je posla gornja analiza priruénosti pribora i cle line Svehovitosti, onda ta rekonstrukcija budi prigin, da je uistinu razjainjen bitak tog bica ili da je postao makar samo problemom. Koliko malo Descartes 8 ex tensio kao proprietas pogada bitak supstance, tollko malo mofe pribjegavanje k »vrijednosnime svojstvima makar samo dovesti u vidokrug bitak kao priruénost, da se i ne kale, promovirati ga u ontolofku temu. Descartes je sufavanje pitanja o svijetu zao8trio do pitanja o sivarskosti prirode kao najprije pristupat= nog unutarsvjetskog bi¢a, On je uévrstio mnijenje, da je ontisko — navodno najstroze — spoznavanje nekog bbica takoder i moguci prilaz k primarnom bitku bica otkritog u takvoj spoznaji, Ali ujedno valja uvidjeti, da se i sdopuner ontologije stvari nagelno kreéu oko iste dogmatske osnovice kao i Descartes. Veé smo upozorili (§ 14), da preskakanje svijeta najprije sretajucih bica nije slutajno, nije propust Koj bi se dao jednostavno nadoknaditi, nego da se ono te- melji u jédnoj bitnoj vesti bitka ‘samog tubitka. Tek ako je analitika tubitka uéinila transparentnima glavne strukture tubitka, najvaznije u ovo} problematic, ako Je pojmu bitka uopée dodijeljen horizont njegove mo- 8 Bink i wijeme 413guce razumljivosti i tek tako postaju razumljivi tako- der prirutnost i postojaost, moguce je prizmati filo- zofsku pravovaljanost upravo provedenoj kritiei karte- zijske i u nagelu danas jo8 uobiajene ontologije svi- jeta U tu svrhu treba pokazati (usp. I. dio, Odsjegak 3)*: 1. Zaito bija’e w podetku ontoloske tradicije, koja je 2a nas odlutujuéa, preskogen — kod Parment- ‘da eksplicitno — fenomen svijeta; odakle potjece neprestano ponavijanje tog preskakanja? 2. Zaito umjesto preskotenog fenomena uskage unu: tarsvjetsko bide kao ontoloska tema? 3. Zadto to biée biva nalazeno najprije u »prirodie? 4 ZaSto se dopuna takve ontologije svijeta, iskusa zna kao nukna, provodi s pomocu fenomena v jednosti? Tek odgovori na ova pitanja pruzaju pozitivno raz ijevanje problematike svijeta, pokazuju porijeklo nje- zina promasivanja i dokazuju temeljnu pravovaljanost oxbacivanja tradicionalne ontologije svijeta. Razmatranja o Descartesu trebala su. donijeti uvid, da prividno po sebi razumljivo polazenje od stvari svi jeta, jednako kao i onijentiranje na toboz najstrozu Spoznaju biéa, nimalo ne osiguravaju dobivanje tla nna Kojemu je moguée fenomenski zatedi najbliéa onto- loska ustrojstva svijeta, tubitak i unutarsvjetsko bige. Ali ako podsjetimo na to da prostornost ofito sukon- stituira unutarsvjetska biéa, tada ée na kraju ipak biti moguée neko sspasavanjes kartezijske analize »svi- jetas. S radikalnim ispostavijanjem extensio kao prac Posituma za svaku odredenost res corporea, Descartes je obavio pripremu za razumijevanje jednoga A-priori Gj je sadréaj Kane zatim fiksirao uvjerljivije. Analiza extensio ostale u izvjesnim granicama nezavisna od propustanja jedne izritite interpretacije bitka proted- hog bia. Postavljanje extensio kao temeljne odredeno- sti ssvijetae ima svoje fenomensko opravdanje, prem- a vraganjem Kk njoj ne mote biti shvadena ni prostor * Vidi op, prev. na str. ua nost svijeta, ni najprije otkrivana prostornost biéa sre- tajuceg u okolnom svijetu niti pogotovu prostornost sa- -mog tubitka. C. Okolsko okolnog svijeta I prostornost ‘tubitka U veal s prvom skicom witka (usporedi § 12) tubi- tak je morao biti razgranifen prema jednom natin bitka w prostoru, Koji nazivamo unutarnjost. Ona ce regi: neko biée, i samo protetno, okruleno je protel- rim granicama’nekog Proteznoga. I unutarnje bice i to okruzujuce postoje u prostoru. Odbacivanje jedne takve unutarnjosti tubitka u nekoj prostorno} posudi pak ne bi trebalo natelno iskljusivati svaku prostor- ost tubitka, nego samo odréavati slobodnim put 2a idenje one’ prostornosti koja je bitna tubitku, Nj sada valja ispostavit, Alf ukoliko je unutarsvjetsko bi Ge takoder u prostort, njegova ée prostornost stajati 1u nekoj ontolosko} vezi sa svijetom. Otuda treba odre- diti, u kojem je smiskx prostor konstituens svijeta, koji je sa svoje strane bio okarakteriziran kao struk turni moment bitkawsvijetu. Osobito valja pokazati, ako je Okolsko okolnog. svijeta, ta specifiina prov stornost samog biéa sretajuéeg u okolnom svijetu, fun- dirana putem svjetomnosti svijeta, a ne da, obratno, svijet sa svoje strane postoji w prostoru. Istrazivanje prostornosti tubitka i prostome odredenosti svijeta potinje kod analize unutarsvjetski Prirutnoga u pro- storu. Razmatranje prolazi tri stupnja: 1. prostornost uunutarsvjetski Priruénoga (§ 22), 2. prostornost bitka- -ursvijetu ( 23), 3. prostornost tubitka i prostor (§ 24). § 22, Prostornost unutarsvjetski Priruénoga Ako prostor konstituira svijet u jednom smishu koji Jo8 valja odrediti, tada ne mote zatudivati, Sto smo * us“é pri naprijed istréaloj ontoloskoj _karakterizacji bitka Unutarsvjetskoga morall imati to Unutarsyjetsko uu vidu i kao Unutarprostorsko, Do sada ta prostornost Priruénoga nije bila fenomenski izriéito zahvacena i pokazana u svojo} spojenosti sa strukturom bitka Pri ruénoga. Sada je to zadaca U koliko} sino mjeri maishi veé kod karakterizacije Prirwénoga na njegow prostornost? Bilo je govora 0 najprije Priraénomu. To nese resi samo biée koje sue sreée kao prvo prije sveg drugoga, nego ujedno Kazuje bige koje Je »u blizinie, Priruéno’ svakodnevnog opho- Genja ima karakter blizine. Gledano toénije, ta je bli zina pribora veé nagovijeStena u terminu Koji izraéava njegov bitak, u »prirutnostie, Bice »pri rucie wvijek jeu razlito) blizini, Koja ne biva utvrdivana mjere- hhjem razmaka, Tu blizinu podesava smotreno »prora- ‘Eunavajuces baratanje 1 upotrebljavanje. Smotrenost brigovanja fiksira nesto — Sto je na taj nacin biizu —"ujedno i u pogledu smjera u kojem je pribor u svako vrijeme pristupaéan. Usmjerena blizina pribora anadi, da'on, postojao bilo gdje, nema samo svoju Porielju u prostoru, nego da je Kao pribor bitno neka- mo stavljen i smje8ten, postaeljen, pospremljen. Pri bor ima svoje mjesto ili pak slesi naokoloe, Sto valja nagelno razlikovat! od ajegova suStog pojavijivanja na neko} proizvoljno} pozielji u prostoru, Svako od mje- sta blva odrefeno, kao mjesto tog pribora za..., iz neke ukupnosti uzastopno priredenih mjesta za sklop okolnosvjetski priruénog pribora. Mesto i razlititost jest ne valja tumaditi kao Gdje neke proizvoljne nazoénosti stvarl. Mjesto jest uvijek jedno odredeno 20ndjex i sTue spadanja nekog pribora. Svako od spa- danja-onamo odgovara priborskom karakteru Prirué noga, to jest, njegovoj — svrhovitosti sukladno} — pri- Padnosti ejelini pribora, Ali smjestivom spadanju-ona- mo neke cjeline pribora leti u temelju, kao uvjet nje gove moguénosti, Kamo uopée, unutar kojega biva nekom sklopu pribora dodijeljena ukupnost mjesta. To 16 Kamo moguéeg spadanja pribora, unaprijed smotreno dréano pred ofima u brigujuéem ophodenju, nazivamo predio. aU predjelu netegaw nee reti samo 2 smjeru pre- ‘mac, nego ujedno u krugu netoga sto ledi u tom smje- Fh, Mjesto Konstituirano putem smjera i udaljenost! — Dlizina je samo njihov modus — vee Je orijentirano na jedan predio unutar njih. Ne&to poput predjela ‘mora biti prije toga otkrito, treba Ti postati mogucim dodjetjivanje i nalazenje mjestd neke smotreno Taspolo- Zive ejeline pribora. Ta predjelska orljentacija razlig- tosti mjesta, Priruénoga tvori Okolsko, ono Naokolo-

You might also like

• Freakonomics Rev Ed

  

  From Everand

  Freakonomics Rev Ed

  Steven D. Levitt

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (7836)
• The Art of War: A New Translation

  

  From Everand

  The Art of War: A New Translation

  Sun Tzu

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (3044)
• The Hobbit

  

  From Everand

  The Hobbit

  J. R. R. Tolkien

  Rating: 4.5 out of 5 stars

  4.5/5 (24727)
• • Magazines
  • Podcasts
  • Sheet music
• The Subtle Art of Not Giving a F*ck: A Counterintuitive Approach to Living a Good Life

  

  From Everand

  The Subtle Art of Not Giving a F*ck: A Counterintuitive Approach to Living a Good Life

  Mark Manson

  Rating: 4.5 out of 5 stars

  4.5/5 (19988)
• The Subtle Art of Not Giving a F*ck: A Counterintuitive Approach to Living a Good Life

  

  From Everand

  The Subtle Art of Not Giving a F*ck: A Counterintuitive Approach to Living a Good Life

  Mark Manson

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (5782)
• The 7 Habits of Highly Effective People

  

  From Everand

  The 7 Habits of Highly Effective People

  Stephen R. Covey

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (353)
• Art of War: The Definitive Interpretation of Sun Tzu's Classic Book of Strategy

  

  From Everand

  Art of War: The Definitive Interpretation of Sun Tzu's Classic Book of Strategy

  Stephen F. Kaufman

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (3321)
• Pride and Prejudice: Bestsellers and famous Books

  

  From Everand

  Pride and Prejudice: Bestsellers and famous Books

  Jane Austen

  Rating: 4.5 out of 5 stars

  4.5/5 (19653)
• The 7 Habits of Highly Effective People

  

  From Everand

  The 7 Habits of Highly Effective People

  Stephen R. Covey

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (2552)
• The Handmaid's Tale

  

  From Everand

  The Handmaid's Tale

  Margaret Atwood

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (13163)
• American Gods: The Tenth Anniversary Edition

  

  From Everand

  American Gods: The Tenth Anniversary Edition

  Neil Gaiman

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (12941)
• How to Win Friends and Influence People: Updated For the Next Generation of Leaders

  

  From Everand

  How to Win Friends and Influence People: Updated For the Next Generation of Leaders

  Dale Carnegie

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (2305)
• Wuthering Heights (Seasons Edition -- Winter)

  

  From Everand

  Wuthering Heights (Seasons Edition -- Winter)

  Emily Bronte

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (9485)
• Habit 6 Synergize: The Habit of Creative Cooperation

  

  From Everand

  Habit 6 Synergize: The Habit of Creative Cooperation

  Stephen R. Covey

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (2385)
• The Iliad: A New Translation by Caroline Alexander

  

  From Everand

  The Iliad: A New Translation by Caroline Alexander

  Homer

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (5700)
• Habit 3 Put First Things First: The Habit of Integrity and Execution

  

  From Everand

  Habit 3 Put First Things First: The Habit of Integrity and Execution

  Stephen R. Covey

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (2391)
• The 7 Habits of Highly Effective People Personal Workbook

  

  From Everand

  The 7 Habits of Highly Effective People Personal Workbook

  Stephen R. Covey

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (2515)
• Oscar Wilde: The Unrepentant Years

  

  From Everand

  Oscar Wilde: The Unrepentant Years

  Nicholas Frankel

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (10242)
• How To Win Friends And Influence People

  

  From Everand

  How To Win Friends And Influence People

  Dale Carnegie

  Rating: 4.5 out of 5 stars

  4.5/5 (6502)
• The Iliad: The Fitzgerald Translation

  

  From Everand

  The Iliad: The Fitzgerald Translation

  Robert Fitzgerald

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (5341)
• Never Split the Difference: Negotiating As If Your Life Depended On It

  

  From Everand

  Never Split the Difference: Negotiating As If Your Life Depended On It

  Chris Voss

  Rating: 4.5 out of 5 stars

  4.5/5 (3263)
• The Picture of Dorian Gray (The Original 1890 Uncensored Edition + The Expanded and Revised 1891 Edition)

  

  From Everand

  The Picture of Dorian Gray (The Original 1890 Uncensored Edition + The Expanded and Revised 1891 Edition)

  Oscar Wilde

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (9054)
• The Odyssey: (The Stephen Mitchell Translation)

  

  From Everand

  The Odyssey: (The Stephen Mitchell Translation)

  Stephen Mitchell

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (7769)
• Life of Pi: A Novel

  

  From Everand

  Life of Pi: A Novel

  Yann Martel

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (13436)
• The Iliad of Homer

  

  From Everand

  The Iliad of Homer

  Alexander Pope

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (5143)
• Anna Karenina: Bestsellers and famous Books

  

  From Everand

  Anna Karenina: Bestsellers and famous Books

  Leo Tolstoy

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (7086)