RIBAR PALUNKO I NJEGOVA ŽENA

Ribar Palunko živio je na pustom morskom kraju gdje je po cijele dane lovio ribe.Sve što je ulovio
pojeo bi za večeru pa mu je stoga dojadio njegov bijedan život.Čuo je da u svijetu ima bogatih župana
koji žive u raskoši i poželio da on postane bogat.Zarekao se da će tri dana sjedititi u čunu na pučini i
da neće ribe loviti nadajući se da će mu taj zavjet pomoći.I tako je Palunko sjedio u svom čunu i
postio.Treći dan u zoru iz mora se uzdigao srebrn čun sa zlatnim veslima,a na njemu je stajala Zora-
djevojka.Vidjevši da je tri dana čuvao život njezinim ribama odlučila je da i ona njemu učini dobro
djelo.Palunko ju je zamolio da mu pomogne izaći iz bijede i pustog života.Zora-djevojka poslala ga je
kući rekavši mu da će tamo naći sve što mu treba.Kad je Palunko stigao kući pred njega je izašla sirota
djevojka koja nije imala nikog na svijetu te ga je zamolila da je oženi.Ribar Palunko nije znao što
učiniti.No pošto se bojao da ne učini nešto loše i tako otjera svoju sreću uzeo je sirotu za
ženu.Sutradan ribar je čekao kakva će ga sreća snaći,ali sreće nije bilo.Ribar je otišao loviti ribu,a žena
u planine brati lobodu.Kad su se navečer vratili kući zajedno su večerali.Nakon večere žena bi sjela uz
Palunka i kratila mu vrijeme svojim pričama.Palunko je tako tri godine slušao njezine priče i
zaboravljao na svoju bijedu,a zatim mu je odjednom sinuo zamisao da je njegova žena sigurno vila i
da će mu uskoro pokazati put do bogatstva samo se treba još malo strpiti.Prolazili su dani,mjeseci i
godine,a u međuvremenu im se rodio sin kojeg su nazvali Vlatko mali,no osim toga ništa se drugo
nije promijenilo. Kad mu je jedne večeri žena počela pričati o bogatstvu Kralja Morskoga Palunko
nije mogao čekati da mu oda tajnu vilinsku pa joj je naredio da ga ujutro odvede do Morskog kralja ili
će je ubiti.Shvativši žena za što ju je muž smatrao objasnila mu je da ona nije vila već obična žena
koja je sa svojim pričama željela razonoditi muža.Na to je Palunko pobjesnio i zapovijedio ženi da
ujutro pođe s djetetom morskim žalom s desne strane,a on će ići s lijeve i da se ne vraćaju sve dok ne
nađu put do Morskoga kralja.Ujutro uzme žena dijete te ode plačući kud joj je Palunko
naredio.Hodala tako tjedan pa dva sve dok se nije umorila i zaspala.Kad se probudila vidjela je da
nema njezinog sina.Od velike je tuge zanjemila.Vraila se kući,a sutradan se vratio Palunko bijesan
što nije našao put do Morskoga kralja.Vidio je da mu nema sina i da mu je žena njema pa mu ne
može reći što se dogodilo.Od tada je žena dvorila muža u tišini,a kuća im bijaše pusta.