LIKOVI

Efendi Mita

Efendi Mita je jedan od izdanaka bogate èorbadžijske porodice, koja svoj materijalni prosperitet doživljava
u vrijeme hadži Trifuna. On je "efendi"- gospodin, lijep, obrazovan: govorio je grèki, turski i arapski. Svima
iz neposredne sredine je bio tuð i stran, ali uvijek blizak agama, begovima i pašama, u èije je domove
odlazio i èije je društvo volio. Bio je otmjen i gord. Kada je došlo vrijeme ženidbe, pred njim su bile dvije
moguænosti: da se oženi bogatom i prostom ženom, seljankom, ili pak lijepom, a siromašnom. On je
izabrao ovo drugo. Ali, i tada, èesto je ostajao sam; sam ruèavao; uvijek bio sa nekim drugim, i uvijek
spreman na neki put. U svemu tome kao da je bilo nekog bjekstva od sive svakodnevice i novog koje je
nagrizlo i rušilo staro.

Do njegovog otuðenja posebno dolazi nakon osloboðenja, kada je poèelo da se gasi staro gospodstvo i
otima ono što je pripadalo hadžijama. Ne želeæi da se tuži sa onima koji su niži od njega, a koji
bezobzirno prisvajaju ono što je njegovo, on odlazi u Tursku, da tamo traži utjehu, nemoæan da prihvati
taj novi život i da se ukljuèi u njega. Povremeno je dolazio kuæi, i kao krijuæi se zatvarao se u svoju
sobu, ali uvijek naklonjen Sofki. Ona je njega oslovljavala sa "efendijice" i "tatice", a on sa "tatina
Sofkice". On je u Sofkinim oèima i ustima vidio nešto i kao da se, gledajuæi ih, sjeæao neèega.

Meðutim, kako je Sofka rasla i razvijala se u ljepotu koja zanosi i uzbuðuje, on je sve rjeðe dolazio , èega
je bila svjesna i sama Sofka. Kao da se plašio grešne pomisli i nagonskog, incestnog u sebi, a što bi bila
posljedica "neèiste krvi", one predaèke, naslijeðene, rušilaèke krvi, kojoj ništa nije sveto. I kad bi došao,
bilo bi to rijetko, dolazio je samo noæu.

Poslednji put kada je došao, veæ je donio odluku: udaæe svoju Sofku, ljepoticu, nju koju je najviše volio,
za gazda Markovog sina Tomèu, dvanaestogodišnjaka, i ne sluteæi da æe mu se ona suprotstaviti. Silno
uzbuðena i sva drhteæi silno æe otvoriti vrata, uæi u sobu i reæi mu: Ja ne mogu i ... neæu! Pa opet: Ja
ne mogu i neæu za takvoga da poðem!... To je bilo prvi i jedini put da se ona suprotstavlja, kršeæi
nepisano pravilo po kome su, u tom svijetu, roditeljska rijeè i odluka neporecive. Efendi Mita je iznenaðen
i zaèuðen takvom reakcijom svoje Sofke. To iznenaðenje Bora Stankoviæ kazuje samo jednom
konstatacijom, ali iz Sofkine perspektive: Samo vide kako se on podiže, sa nekim suvim podsmehom...
Njegove rijeèi su, na prvi pogled, smirujuæe: Sofke, sinko! Ljiepota i mladost za vrijeme je... Umjesto da
je smiri, to ju je još više razgnijevilo jer je znala da nije tako: da je on, kad se ženio, pošao za ljepotom, a
ne za bogatstvom. Kada je brzo zapazila, "kako mu se po æilimu prsti od nogu u èarapama grèe, tresu",
zbog nemoæi, oèaja i straha da ne izgubi poslednje uporište u toj ideji i namjeri da je "proda", jer se za tu
namjeru hvatao kao davljenik za slamku. Od bjesa on poèinje da se trese i prvi put poèinje da ispovjeda
svoju nevolju, materijalnu propast i bezizlaz u koji je pao. Da bi je uvjerio, s mukom i jednom vrstom stida,
on joj, koristeæi kao poslednji i najjaèi razlog, pokazuje unutrašnju stranu svoga kaputa. Kad je razgrnuo
pred njom mintan, Sofka je vidjela nešto što nikad nije mogla ni pomisliti. Vidjela je kako su rubovi
njegovog mintana bili opšiveni skupocijenom postavom, kako je samo gajtan bio nov, dok je cijela leðna
postava, iznutra, bila stara, masna, poderana, na nekim mjestima i bez postave, sa poispadalim
pamukom. I cijelo njegovo tijelo zaudaralo je na "znoj, hanove, nepresvlaèenje, neopranost, masnoæu".
Raspameæena od onoga što je vidjela, Sofka æe pobjeæi tetki da bi pristala na vlastitu žrtvu, ali to je bio
ne manji udar i za njega efendi Mitu. Pred Sofkom je izgubio dostojanstvo; nestala je predstava o njemu
kao autoritetu, a poreknut je i njegov ugled. Pokazujuæi poderanu i prljavu unutrašnjost i prljavu
unutrašnjost mintana, on je razgolitio svoju bijedu i pokazao da je niko i ništa, da je jedan propao èovjek,
sveden na poniženja i golo trajanje.

Efendi Mita pojaviæe se u još jednoj dramski oblikovanoj situaciji da, nošen egoizmom i krajnje
bezobziran, iznova promjeni sudbinu Sofke i da joj do kraja zagorèa život. Kada je veæ bila ušla u vode
skladnog porodiènog života, pojavljuje se on, osoran i prek, pobjesnio što još jednom mora ma
manifestuje svoje propalo stanje i traži nešto zbog èega bi morao da se stidi

Efendi Mita, u toj situaciji, nije ni slutio da je uništio ostatak života Sofke, jer je ona, od tog trenutka, u
"Tomèinim oèima postojala druga, obièna, neka stvar, koja se, kao svaka stvar, može novcem kupiti..."
Efendi Mita je predstavnik hadžijskog vranjskog svijeta koji u novonastalim uslovima propada i
materijalno, i moralno, sa nekim skrivenim tragovima "neèiste krvi" u sebi, ponete još od predaka.

Sofka

Sofka je poslednji izdanak nekadašnje hadži Trifunove porodice. Naslijedila je spoljašnju ljepotu oca i
majke, a nemir i vrelu krv od svoijh predaka, mada se ta "neèista krv" i "dvogubo" u njoj nije, bar u prvo
vrijeme, tako vidno i jednostavno manifestovalo. Prateæi njenu pojavnost i razlièite naèine ispoljavanja
njenih unutrašnjih nemira i životni put koji vodi u patnju i biološko propadanje i degenraciju koja se sluti,
ali èiji se kraj ne vidi, Bora Stankoviæ je od Sofke naèinio centralni lik u romanu i najizrazitiji umjetnièki
profil žene u srpskoj književnosti, neponovljiv po svojoj psihološkoj punoæi i nemjerljiv po životnom
udesu.

Na poèetku drugog poglavlja vidimo kako Sofka ne želi da misli na svoje pretke zbog nekog pritajenog
strahs da i ona u neèemu može biti slièna njima. Od njih je ponijela gospodski izgled, unutrašnju gordost i
niz drugih crta koje su se ispoljavale u držanju, u suzdržanim odnosima prema drugima, u nesvjesnoj želji
za dominacijom u odijevanju i izgledu u odnosu na svoje vršnjakinje u želji za dopadljivošæu i u
provociranju drugih svojim pogledima, u potrebi da u svemu bude jedina i neponovljiva. I sva ta svojstva
bila su svojstvena i njenim pretkinjama.

Pojavom, raskošnom ljepotom i djevojaèkom psihologijom Sofke Bora Stankoviæ se detaljnije bavi u
èetvrtom poglavlju svog romana.

Prvo nam daje portret Sofke: bila je lijepa, a sa godinama ta ljepota postajala je sve "raskošnija i
zanosnija"; "ramena i leða jednako su joj bila jedra, puna, razvijena" - ruke su bile oblije i jedrije; bila je
ljupka i prava, "dugih i suvih ruku, sa istim suvim, ali nježnim prstima i sa još nježnijim više dlana oblim i
punim èlankom ruke koji su pokazivali svu bjelinu njene kože; imala je bijelo lice, visoko èelo, krupne crne
oèi, uvijek vrele jagodice i stisnute tanke usne, uvijek vlažna i strastvena. A od svega toga što je bilo oblo i
kao saliveno i èinilo njenu ljepotu, koja kao da je stala zanavek, uoblièena, jedino je kosa bila bujna, crna
meka i teška". Sofkina ljepota odreðene je atributima koji naglašavaju tu neponovljivu, idealnu žensku
ljepotu i njenu èulnost: oblost, jedrost i vitkost tela, belina ruku i belina kože, krupne oèi, vrele jagodice,
bujna, meka, crna i teška kosa i vlažna i strasna usta.

O samog poèetka saznavanja svijeta i sebe Sofka je bila uvjerena da æe biti lijepa i najljepša, i da æe
tom ljepotom zadivljivati i njome poražavati svijet. Iz te samosvjesti ishodilo je i Sofkino ponašanje:

- ljepota je uèinila gordom i sreænom;

- "muškarce je zaluðivala";

-"sama sobom bila zadovoljna", samu sebe voljela;

- ravnodušna i sa visine gledala na sve djevojke oko sebe;

- uvjerena da njenoj ljepoti niko nije dorastao i da se takav nikad neæe pojaviti;

- u svojoj ljepoti je vidjela svoju sigurnost, slobodu i odbranu, pa je kod drugih izazivala divljenje,
poštovanje i strah od svoje blizine i prisustva; svakoga je muškarca gledala u oèi dok ne bi oborio pogled,
savladan tom njenom ljepotom.

Sofkin unutrašnji život obilježavaju misli o sebi i drugim djevojkama, strijepnja i strah da æe se pojaviti
neka mlaða i ljepša; ispunjavaju je nade, snovi, strasti i zanosi. Njen unutrašnji život se iskazuje u
razlièitim vidovima. Iz èetvrtog poglavlja saznajemo da ne voli posjete, svadbe i okupljanja, veæ samo
samoæu i tišinu. Zato i više voli zimu. Tada joj sve biva "lakše i slaðe". A kad se u njoj pokrene taj
unutrašnji život, kada se intenzivira i poène èulnost neukrotivo da narasta, onda se javljaju njeni nespokoji
i psihièka muèenja:

- svu je obuzme ono "njeno": "snaga joj u èasu zatrepti i sva se ispuni miljem";

- "topi se od neke sladosti"

- "od beskrajne èežnje za neèim oseæa da bi jauknula";

- "uhvati je ono njeno "dvogubo" ja, kada osjeæa da umjesto jedne Sofke postoje dvije: jedna ona sama i
druga izvan nje - nagonski dio, nosilac "neèiste krvi"; dio koji èesto ovlada njome i ona mu se predaje.

- Nagonsko, èulno, iskazuje se tako što je ta "druga" Sofka strašno grli, obavija, ljubi, miluje.

- Kada je kapija zakljuèana i kada je sasvim sama, odvojena i daleka od svijeta, odaje se sanjariji (vidi
svoju svadbu, èuje muziku, gleda njega, izmišljenog. I takav momak prilazi joj, uzima je i ona, u tom
zagrljaju, tone, sasvim se predaje neizmjernoj sreæi i èulnom uživanju).

- Jednom kad je bila sama i kada je došlo ono "njeno" pozvaæe sebi i polunijemog i pijanog slugu Vanka,
ali, u poslednjem trenutku, odoliæe iskušenju.

Vrijeme prolazi, a Sofka se ne udaje, pa se javlja novi strah - da æe ostati neudata. Meðutim, svi njeni
snovi o mladom, visokom tamnoputom i snažnom mladiæu, na kome æe joj zavidjeti sve druge djevojke,
nestaju onog trenutka kada je u njihovu kuæu sa efendi Mitom došao i gazda Marko, prvo, da kupi njihovu
kuæu, a potom i da je isprosi za svog maloljetnog sina Tomèu. Opet se u njoj javlja psihièka podjeljenost,
samo malo drukèije prirode: na jednoj strani je ono o èemu je sanjala - sve njene želje i djevojaèka
nadanja, a na drugoj strani - pristanak oca, njegova odluka, surova stvarnost koja potire snove. Ne želeæi
da se pomiri sa nametnutim rješenjem, ona, mimo obièaja, nalazi snage da se pojavi pred njim, da se
smjelo suoèi sa njim i da mu kaže svoje: Ja ne mogu i... neæu!

Pisac taj momenat obraðuje dramski, uvodi dijalog, razvija unutrašnju dramu svojih junaka. Kada se
Sofka popela da ocu izrazi svoje neslaganje, pred vratima je ugledala njegove cipele i odmah je poèela
da drhti, ali je našla smjelosti u sebi: "silno otvori vrata i uðe". Silina otvaranja vrata govori o njenoj
riješenosti i odluènosti da se usprotivi i saèuva sebe od poniženja. U tom trenutku, ona je bila uzbuðena,
a iz oèiju joj je izbijala "silina", koja je znaèila otpor i nemirenje, gorèinu i uvrijeðenost. Suoèen sa svim
tim, a nenavikao na takvo ponašanje svoje kæerke, on æe se samo namraèiti i usne æe poèeti da mu
drhte. Pokušaæe, prividno mirnim tonom, da je smiri govoreæi joj o prolaznosti ljepote, ali kad je još
jednom èuo ono njeno "ja ne mogu", on æe, preneražen, odskoèiti od nje, sav se trewsuæi od bijesa. A
kad joj je pokazao svu bijedu njihovog siromaštva ona æe, preneražena, sasvim klonuti i skoro pasti pred
njegove noge, izgovarajuæi rijeèi:- Oh, tato, tato!... Zatim æe izaæi u noæ, veæ pomirena da mora
pristati, spremna da se svjesno žrtvuje zarad oèevog i porodiènog spasenja od potpune bijede koja je
veæ bila prisutna, ali vješto sakrivana od nje i okoline. Zato i njene rijeèi upuæene njemu:- Oprosti, tato,
nisam znala... a on, sreæan što je pristala, reæi æe samo:- Hvala, èedo!Hvala, Sofkice!

Nakon svega što joj se desilo, pa i onda kada je svekar došao da je vidi, ona æe osjeæati samo
"otupjelost", ravnodušnost na sve i nezainteresovanost za bilo šta. Ona je bila nalik na predmet u funkciji
tuðih namjera i želja.

Jedna od izuzetnih scena u kojoj je u prvom planu Sofka jeste i ona iz hamama; slika puna života,
atmosfere, raspjevanosti, raspojasanosti, ženske nagosti i èulnosti i uzajamnih zadirkivanja, kada Sofka
grca od bola u sebi, sa utiskom da joj se "srce èupa a snaga raspada". Razlog nije u èinjenici što ide za
nedragog, veæ u neèemu drugome - što više neæe biti ono što je dosad bila: Dosad bar iako nije koga
volela, a ono bar se kome nadala, èekala ga, snevala i u snu ga ljubila.

Ali, i pored ovakve žalopojke srca, ostaje crta mora se, pa ma koliko sve to bilo bolno i ništeæe kada je u
pitanju njena sreæa i sudbina. Èak u njoj ima i kajanja što se opirala i suprotstavljala jer bi, tek sada, u
oèima svih "postala velika". Tada bi joj "i sam njen sopstveni bol i jad, ukrašen požrtvovanjem, sigurno bio
lakši, blaži, i slaðe bi ga podnosila". Ima, dakle, u Sofki i nesebiènosti, i samoodricanja,
samopožrtvovanja, i samomuèenja, i samoranjavanja.

Spremnost na liènu žrtvu nije prestala i nakon upada oca efendi Mite u njihovu kuæu i nakon svih
njegovih uvreda nanijetih Tomèi, èime je zapeèatio i njenu sudbinu. Stoièki, æutke i bez glasa otpora ili
prigovora, podnoseæi udarce, ponižavanja, fizièko i psihièko satiranje. Na kraju, vidimo je kako sasvim
povuèena, èesto i pijana priziva sluge, savim podlegavši svojoj preostaloj èulnosti i "neèistoj krvi".

Bora Stankoviæ je, na kraju, ostavlja sa nezdravim porodom; ostavlja je nezainteresovanu i ravnodušnu
prema svemu, bilo da je to blisko ili ne. Sa migreniènim bolovima u glavi i sa uvijenom glavom, ona sjedi
pored ognjišta i zgasle vatre i prutom šara po pepelu, kao da simbolièno ispisuje svoju zgaslu ljepotu,
izgubljenu snagu i život nalik na taj pepeo.

Gazda Marko

Gazda Marko je jedan od najvitalnijih i psihološki najuvjerljivijih muških likova u prozi Bore Stankoviæa.
Na njega nailazimo samo u nekoliko poglavlja. Prvi put se javlja u 8. poglavlju romana, kao stranac i
neznanac koji je došao sa efendi Mitom u njegovu kuæu da je vidi i kupi, sa namjerom da se "upiše" u
svijet uglednih ljudi. Tada æe se prvi put i èuti njegovo ime, kada efendi Mita kaže:- Evo, gazda Marko.
Ovo je moj saraj.Ovo je ta "efendi Mitina kuæa". Ovo je moja domaæica, a ovo je moja kæi, moja Sofka,
tatina Sofka!... Gazda Marko biæe oèaran kuæom, što se vidjelo i pri odlasku. Kada je uzjahao konja,
okrenuo se prema kuæi i dugo sa uživanjem gledao u nju. Iz narednog poglavlja èitalac saznaje da je on
iz gornje èaršije, da je doseljenik i po svom porijeklu seljak iz pèinjskog kraja.

Pogled koji prvo baca na dva velika sanduka i teške katance na njima u svojoj sobi èitaocu treba da
sugeriše da ima dosta para i da iza te seljaèke sirovosti krije dobro bogatstvo. Kada je stigao, odmah je
sjeo i, kao pravi gospodar, naredio da ga sluga Arsa raspremi – da ga izuje, sa njega skine pojas, silav,
kako bi mogao tako raspojasan i opušten da se preda ugodnim mislima. A sama pojava njegove žene
Stane treba još više da istakne njihovo porijeklo i ukaže koliko je velika razlika izmeðu onoga što oni,
došljaci, jesu i svijeta efendi Mitine kuæe. Ona treba da pokaže i kakav je odnos izmeðu gazda Marka i
nje. Meðu njima je otuðenost i potpuna ravnodušnost, bez ikakve vidljive osjeæajnosti. Njegova žena je
bila blijeda, suva i košèata i “sva je mirisala na seljaèki miris, na mleko, na vonj ðubreta i svežinu jaka
prosta odela…” Vjerovatno da je gazda Marko, ostavši sasvim sam nakon povratka iz efendi Mitine kuæe
i susreta sa Sofkom, donio odluku da Sofku dovede u svoju kuæu i da nju “kupi” umjesto kuæe, da mu
bude snaha, ali sa podsvjesnom željom da on ima tu ljepotu pored sebe.

U 13. poglavlju Bora Stankoviæ daje osvrt na porijeklo gazda Marka; on osvjetljava njegovu
prošlost i otkriva otkuda on u Vranju. Gazda Marko je bio blizu granice, cijelo selo je bilo njegovo bratstvo.
Imao je jednog sina Tomèu i sestru koju je pazio i mnogo volio. Trgovao je i stalno bio na nekom putu,
uvijek u društvu Arnauta Ahmeta, sa kojim se i bratimio u manastiru Svetog oca (Prohor pèinjski). Ahmet
je imao i sinovca Jusufa, koji je trebalo da bude njegov nasljednik, ali sve duže odsustvo dva prijatelja i
sve veæa bliskost izmeðu Markove sestre i Jusufa dovešæe do tragiènog razriješenja i Markovog
bjekstva iz tog kraja. Naime, Markova sestra je ostala bremenita i taj grijeh i sramota morali su biti
naplaæeni. Jusuf je ubijen od jednog Markovog bratstvenika, a Marko, èuvajuæi se “krvne osvete”, sa
ženom i sinom dolazi u Vranje, u gradsku sredinu. Došli su tu bez ugleda, prosti, bez prijatelja, kao
skorojeviæi, neprihvaæeni i nepriznati, zatvoreni u svoju prostotu i seljaèku prirodu. Gazda Marko æe
svoje namjere i silinu svoje snage, svoju strastvenost, pokazati na svadbi, u noæi, uz piæe, muziku i
vatre, kada je uz Sofku, kada je želi, ali i pokušava da se “od samoga sebe otrgne”. Ophrvan strastima,
on hrli prema njoj. Uhvaæen u namjeri i presjeèen u želji da joj se što više približi, on tuèe ženu; na
kolenima i laktovima ide prema njenim vratima, nesvjesno grebe po vratima i kao da je vidi iza vrata i èuje
njene damare. Uhvaæen u svojoj promašenosti i neostvarenosti sebe kada je u pitanju mladost i ženska
ljepota, gazda Marko bježi od svog silnog nagona u smrt. Vrhunac njegove zaslijepljenosti i
izbezumljenosti jeste u gestu kada uzjahanog konja nožem udara u sapi i juri u mrak, dok za njim vièe
Arsa: - Ode gazda i poseèe alata!

I gazda Marko, kao i ostale Borine liènosti, nosi neiživljenost i promašenost života, jer i njega su
na silu i bez ljubavi oženili dok je još bio dijete, ostajuæi uskraæen za mnoge mladalaèke snove, radosti,
strasti i za ljepotu o kojoj svako sanja i nosi je kao nedosanjani san.