P. 1
Slikarska Tehnologija i Slikarske Tehnike

Slikarska Tehnologija i Slikarske Tehnike

|Views: 1,041|Likes:
Published by Dražen Nešković

More info:

Published by: Dražen Nešković on Feb 27, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

07/28/2013

pdf

text

original

UMJETNICKA AKADEMIJA SVEUCILIŠTA U SPLITU

prof. ŽINA PUNDA prof. MLADEN CULIC SKRIPTA SLIKARSKA TEHNOLOGIJA I SLIKARSKE TEHNIKE

SADRŽAJ 1. UVOD U TEHNOLOGIJU 8 2. PLATNO 15 2. 1. VRSTE TKANJA PREMA NACINU VEZA 2.1.1. Platneni vez 17 2.1.2. Dijagonalni vez- keper vez 18 2.2. STARENJE PLATNA 18 2.2.1. Raspad celuloznih vlakana19 2.2.2. Ponašanje tekstilnih nositelja 20 2.3. VRSTE TEKSTILNIH VLAKANA 21 2.4. OKVIRI 23 2.4.1. Francuski klinasti okvir 24 2.4.2. Patentni klinasti okvir 25 2.4.3. Dvojni klinasti okvir 26 2.4.4. Sheme napinjanja platna na okvir 29 2.5. IMPREGNIRANJE PLATNA 30 2.5.1. Tutkalo 31 2.6. PREPARIRANJE PLATNA 33 2.6.1. Tutkalo-kredna preparacija 34 2.6.2. Poluuljena (emulzijska) preparacija (bijela) 2.6.3. Uljena preparacija 36

16

36

2.6.4. Disperzivna preparacija 37 2.7. GREŠKE KOD PREPARACIJA 38 2.8. ZAŠTITA PLATNA S NALICJA 39 3. PAPIR 39 3.1. PROIZVODNJA PAPIRA 40 3.2. PAPIR KAO NOSITELJ SLIKE 41 3.2.1. Napinjanje papira na okvir 41 3.2.2. Napinjanje papira na dasku 42 3.2.3. Impregniranje papira 42 3.2.4. Prepariranje papira 43 3.2.5. Kaširanje papira 43 3.2.6. Propadanje papira 43 3.2.7. Papiri u slikarskim tehnikama 44 3.3. LJEPENKA 46 3.4. PERGAMENT 47 4. DRVENI NOSITELJI 48 4.1. PRESJECI DRVA 49 4.2. FIZICKA SVOJSTVA DRVA 51 4.2.1. Vlaga 53 4.2.2. Skupljanje i širenje55 4.2.3. Okolna atmosfera 56 4.2.4. Oštecenja drva zbog živih organizama 57 4.3. VRSTE DRVENIH PLOCA 58 4.3.1. Masivna drvena ploca (daska) 58 4.3.2. Ploce vlaknatice 59 4.3.3. Ploce ljepljenice 61 5. METALNI NOSITELJI 65 6. PIGMENTI 68 6.1. SVOJSTVA PIGMENATA 71 6.2. VRSTE PIGMENATA PREMA PORIJEKLU 74 6.2.1. Prirodni anorganski pigmenti (zemljani pigmenti) 74 6.2.2. Umjetni anorganski pigmenti (mineralni pigmenti) 74 6.2.3. Prirodni organski pigmenti (biljnog i životinjskog porijekla) 6.2.4. Umjetni organski pigmenti (katranski) 75 6.2.5. Specijalni pigmenti 76 6.3. VRSTE PIGMENATA PO BOJI 76 6.3.1. Bijeli pigmenti 76 6.3.2 Žuti pigmenti 80 6.3.3. Smedi pigmenti 84 6.3.4. Crveni pigmenti 85 6.3.5. Plavi pigmenti 87 6.3.6. Ljubicasti pigmenti 91 6.3.7. Zeleni pigmenti 91 6.3.8. Crni pigmenti 94 7. VEZIVA 96 7.1. PODJELA VEZIVA 97 7.2. POMOCNA SREDSTVA 98 7.3. SVOJSTVA VEZIVA 99

75

7.3.1. Kemijska i fizikalna svojstva veziva 99 8.0. UGLJEN I OLOVKA 105 8.1.UGLJEN 105 8.2. OLOVKA 107 9.0. KREDA I PASTEL 110 9.1.KREDA 110 9.2. PASTEL 113 10. TUŠ 116 11. AKVAREL 118 12. GVAŠ 124 13. TEMPERA 126 13.2. JAJCANA TEMPERA 129 13.2.1. Cista jajcana tempera (prirodna jajcana tempera) 129 13.2.2. Jajcano-uljena tempera (emulzijska tempera) 133 13.3. KAZEINSKA TEMPERA 135 13.4. GUMASTA TEMPERA (GUMITEMPERA) 139 13.5. VOŠTANA TEMPERA 140 13.6. KARAKTERISTIKE TEMPERA BOJE 141 13.7. KOMBINIRANE KLASICNE TEHNIKE 143 13.9. SVOJSTVA PROTEINSKIH VEZIVA 143 14. ULJE 146 14.1. SVOJSTVA I SUŠENJE ULJA 146 14.2. VRSTE ULJA 148 14.3. SIKATIVI 149 14.4. POVIJESNI PREGLED UPOTREBE ULJA U SLIKARSTVU 150 14.5. KARAKTERISTIKE ULJENE BOJE 151 14.6. MEDIJI U ULJENOM SLIKARSTVU 152 14.7. GRADNJA ULJENE SLIKE 155 15. DISPERZIVNA VEZIVA 158 15.1. AKRILIK 159 15.2. MEDIJI ZA AKRILNE BOJE 160 15.3. AKRILIK TEHNIKE 161 16. ZIDNO SLIKANJE 163 16.1. FRESKO TEHNIKE 165 16.1.1. Fresco buono 165 16.1.2. Fresco secco 169 16.2. JAJCANO-ULJENA TEMPERA NA ZIDU (SREDNJOVJEKOVNA TEMPERA) 16.3. SINTETCKE TEMPERE NA BAZI DISPERZIVNIH PREMAZA 170 16.4. ZGRAFITO 171 16.5. MOZAIK 171 16.6. ENKAUSTIKA 173 16.7. STAKLO – VITRAJ I SLIKANJE NA STAKLU 175 17. LAKOVI 179 17.1. SVOJSTVA LAKOVA I LAKIRANJE 179 17.2. VRSTE LAKOVA 181 17.2.1. Uljni lakovi 181 17.2.2. Smolni lakovi 182 17.3. OTAPALA (RAZRJEÐIVACI) 184

170

2. DODATAK 264 217 .2. Reakcijska ljepila 239 20.5. POZLATA NA ULJU 244 21. Sintetske tvari slicne voskovima 212 18.2.8.5. Mastiks 198 17.4.4.4. FIZIKALNA SVOJSTVA SMOLA I LAKOVA 215 18. Umrežani polimeri 228 19. VISKOZNOST 216 18.4. Ketonske smole 201 17.1.1.8.4.3.7.3. POVIJESNI PREGLED UPOTREBE LAKOVA 221 19. Dugolancani polimeri 227 19. KITOVI 246 21. TOPLJIVOST 215 18.9.4.3.6.4.5.2.2. Biljni voskovi 211 17.4. SMOLE 197 17.2. Damar 199 17. Fizikalna svojstva otapala 189 17. VRSTE VOSKOVA 210 17.1. Balzami 197 17. PODJELA LJEPILA 231 19. STABILNOST LAKA 219 18.4.1.1.3.1.2.5.17. RELATIVNA MOLEKULSKA MASA 217 18.3.4. POZLATA 242 20.5.4. Akrilne smole 201 17. Voskovi životinjskog porijekla 211 17. Polivinil acetati (PVAC) 204 17.1. POZLATA NA POLIMENTU 242 20. Mineralni voskovi 210 17.1.5.2. Celulozni esteri 205 17. KITOVI I RETUŠIRANJE 245 21.11. TG ( GLASS TRANSITION TEMPERATURE) 217 18. TVRDOCA 217 18.10. Ugljikovodicne smole 206 17.4. Šelak 198 17. Termoplasticni i termoreaktivni polimeri 229 19.6. LJEPILA 225 19.2.5 VOSKOVI 208 17.1. Podjela otapala prema polarnosti 185 17.1. SPOSOBNOST ZASICIVANJA (INTENZIVIRANJA BOJE) 18.4. POLIMERI 227 19. Najznacajnija otapala 191 17.3.3. Otapajuca ljepila 232 19.4.1.4.1. Alkidne smole 205 17. KRTOST ( ELASTICNOST) 217 18.2.7.3. Taljiva ljepila 231 19. Kolofonij 198 17.2.2.5.3.9. RETUŠ 250 22.

materijalima . Na renesansnim gravurama mogu se vidjeti postupci pripreme materijala i faze nastajanja umjetnickog djela. Metode i postupci nastajanja likovnog djela bili su kroz povijest vezani uz majstorske radionice. zbog cega je postao patron slikarstva i umjetnosti. Prepoznavanje autora (majstora) slike zasniva se na analizi gradnje slike. njihovim svojstvima.pozlacivanje Izbor tehnike i metodologija rada bio je karakteristican za odredenu školu. pripremi i upotrebi. stoljeca vodili kipari.1.crtanje. nacinu obrade. stoljece) je imao najbolje organiziranu majstorsku radionicu u kojoj je izrada slika bila organizirana u fazama. Prvi slikar koji je postavljen na celo majstorske radionice bio je Giotto. slikanje .-17.Kako je prema legendi sveti Luka naslikao prvu ikonu.trvenje (ribanje) boje . podslikavanje. Majstorske radionice su do 14. Rubens (16.lakiranje (verniranje) .pravljenje crtacih kreda . Luki. UVOD U TEHNOLOGIJU Slikarska tehnologija govori o slikarskim materijalima.prikaz bogorodice sa djetetom. kao što su : . prva cehovska udruženja dobivaju ime po sv. Ona kasnije prelaze u cehovska udruženja. specificnim metodama. Zanatska udruženja rimskih umjetnika nazivaju se collegia.

Najznacajnija pisana djela o tehnikama. Vasarijeva ACCADEMIA DI DISEGNO osnovana je u Firenci 1563.Italija . tržeci sintetski qinin.Njemacka . stoljece). godine slucajno. godine osnovao školu pod nazivom ACCADEMIA VINCIANA.podaci o tehnikama i materijalima TEOPHILIUS (IX. stoljece) METHODS AND MATERIALS OF PAINTING OF THE GREAT SCHOOLS AND MASTERS Danas umjetnik sam traži slikarsku tehniku i specifican likovni izraz. Tehnološki postupci gradnje slike danas su olakšani novim materijalima i modernijom tehnologijom klasicnih materijala kao i mogucnošcu nabave kvalitetnih gotovih slikarskih materijala.FABRIANO . godine sintetskim putem. olovno bjelilo. U Milanu je 1494.Holandija . godine.Njemacka . Oblik.FABER CASTELL .Engleska . smole proizvedene procesom polimerizacije) koji su zamijenili klasicne materijale.LEFRANC & BOURGEOIS -Francuska . djelo “TRATTATO DELLA PITTURA” * STRASSBOURŠKI MANUSKRIPT (XV. stoljece ) .WINSOR & NEWTON . djelo “LE VITE” * DE MAYERNE (XVII stoljece) * SIR CHARLES LOCK EASTLAKE (XIX. proizveden je 1868. Industrijska proizvodnja slikarskih materijala zapocinje tek krajem 18. stoljeca.Italija . djelo “TRATTATO DELLA PITTURA” Cennini Cennini je slikar.Njemacka . stoljecu. Leonardo da Vinci je osnivac prve slikarske škole-akademije. ujednacenost finoce zrna pigmenata. Na primjer.KREMER .sintetizirao prvu umjetnu organsku boju -mauvein. Poznate evropske tvornice slikarskih materijala su: . Zanatsko umijece prenosilo se usmenim putem.TALENS . stoljeca. zato mora steci teoretsko i prakticno znanje i iskustvo. stoljece). umjesto majstorskih radionica edukaciju preuzimaju akademije. koje su u radionicama cesto sami slikari pripremali. boja koju sadrži korijen broca. Alizarin. stoljece ) * GIORGIO VASARI (XVI. Od tada su proizvedeni mnogi sintetski materijali (pigmenti.PELIKAN . pomaže da se i na osnovu takvih analiza može suditi o majstorskim radionicama i autorima slikanog djela.MAIMERI . stoljece). proizvodio se razlicitim postupkom u Italiji i Nizozemskoj zbog cega se u analizama razlikuje. Recepture su najcešce bile tajne pojedine radionice. William Perkin je 1856. ali je poznatiji kao pisac koji je opisao tehnike i nacin rada Giottovih ucenika. velicina. jedini bijeli pigment koji se koristi do 19.karakteristicnim za odredene radionice (škole). * LEONARDO DA VINCI (XV. stoljece) CENNINO CENNINI (XIV. metodama i materijalima tih vremena su: * * * LUCCA MANUSKRIPT ( VIII. Trgovina slikarskim materijalom raste. U 17. veziva.

kao punilo se koristio gips (tal. Stoljecima se pored zidne površine koristilo drvo. od veziva iz boje (narocito ulje s vremenom oštecuje nositelja slike). Bjelina podloge doprinosila je luminoznosti cijele slike. stoljecu glavnu ulogu preuzima platno. . Boja preparacije imala je estetsku funkciju u podrucju sjena ili polutonova koji su ostajali nepokriveni bojom ili lazurno obojeni. oplemenjuje površinu nositelja i u optickom smislu djeluje na oslikani sloj. Zbog razlicitog reagiranja i zaštite. grunda). Debeli sloj ove preparacije omogucuje brušenje i poliranje kako bi se dobila glatka površina potrebna za nanošenje zlatnih listica. utjece na teksturu i efekt boje na završenom djelu. staklo. a u 16.. agresivnih plinova u zraku koji s vlagom stvaraju kiseline koje oštecuju materijale. metali korodiraju. metali . keramika. Obrada površine nositelja u nekoliko slojeva zove se OSNOVA (preparacija.HOLBEIN . Osnova fizicki djeluje kao posrednik izmedu nositelja i slikanog sloja i tako osigurava stabilnost sloja boje. akvarel. NOSITELJ slike + OSNOVA (preparacija) = PODLOGA Površinu na kojoj se može slikati zovemo nositeljem slike. U 16. platno se skuplja. Najranija slikana djela na neobradenim kamenim površinama spilja u sjevernoj Španjolskoj i južnoj Francuskoj ostala su sacuvana i do danas jer su bila zašticena od vremenskih i mehanickih utjecaja. Puno više djeluje razlicita vlažnost.LUKAS . „Ribari “ Slika se sastoji od podloge na koju je vezivom nanesena boja. emulzije (mješavine tutkala i ulja). Osnova ima i estetsku ulogu. Koriste se cetiri vrste veziva: tutkalo. Upotrebom platna kao nositelja slike pocinje se koristiti elasticnija polu-uljena ili emulzijska preparacija. gesso=gips) koji je po sastavu kalcijev sulfat. plasticne mase itd.Njemacka . Osnova se sastoji od punila (filera) i veziva. Želja za trajnim ukrašavanjem dovodila je do spoznaje da je potrebno pripremiti površinu za slikanje kako bi rad na njoj ostao duže sacuvan. Drvo se na vlazi širi. Ova preparacija (gesso) bila je pogodna za dasku. koje zahtijevaju novu tehniku slikanja. Svi materijali podliježu promjenama zbog promjene temperature. Promjene temperature su postepene i uglavnom u podrucju elasticnosti nositelja. U pocetku se koristila i za platno. djelovanja vlage. Nositelji slike su razlicite vrste papira. a ujedno omogucuje bolje i cvršce vezivanje slikanog sloja. grund). manje je odgovarala fleksibilnom platnu. potrebno je nositelje slike na adekvatan nacin pripremiti. svjetlo na tamnom umjesto tamnog na svijetloj podlozi. U Nizozemskoj je to bila kreda koja je po sastavu kalcijev karbonat. Osnova štiti nositelja slike od vanjskih utjecaja.Holandija Zorn Anders. U srednjovjekovnom slikarstvu u Italiji. Danas se sve više koriste gotove preparacije na bazi smola disperziranih u vodi. Podloga se sastoji od nositelja slike i osnove ( preparacije. a u današnje vrijeme disperzije akrilnih smola. pa je boja preparacije utjecala na finalni izgled dijelova slike. i to razlicito na razlicitim materijalima. Kako je bila nedovoljno elasticna. obicno crvene ili smede. Zbog tradicionalnih razloga cesto se prodaju pod nazivom gesso. Preparacija je bila pripremljena s tutkalom uz možda malu kolicinu bjelila zbog povecanja refleksije svjetla. ulje. stoljecu pocinju se koristiti tamne preparacije.

PLATNO Proizvodnja tekstila. stoljecu platno postaje nositelj štafelajne slike. Svojstva veziva utjecu na karakter slike. Struktura tkanja pomaže u datiranju i lokaliziranju slike.Podloga slike sa slojevima boje cini cvrstu cjelinu-sliku.. e. terpentin.Pojednostavljena tehnološka gradnja slike 1 . Struktura. Pored obradene zidne površine do tada se najviše upotrebljavalo drvo. Rimljani i druge drevne civilizacije koristili su vosak kao vezivo. vuna. godine. n. U akvarelu je to gumiarabika. svili. U Kini se proizvodnja svile spominje 3000 godina p. odnosno nacin tkanja osjetno varira s epohama i školama. Uzajamna svojstva ovih komponenata utjecu na konacni izgled slike. Pamuk. a slikanje na svili koristi se od pocetka 7. uvjetovana primarnim covjekovim potrebama da se zaštiti od hladnoce. više nego drvo. PODLOGA + BOJA = SLIKA Slika 1. Veziva djeluju kao sredstva koje prenosi pigmenate na odredeno mjesto na slici. Za neke škole i epohe utvrdene su specificne strukture. Razvojem uljenog slikarstva platno postaje najcešci nositelj slike. U srednjem vijeku koristi se dekorativno slikanje na platnu i konacno u 16. svila upotrebljavaju se još u drevnom Egiptu. u temperi razlicite emulzije. stoljeca. 4 . . U srednjem vijeku koristi se jaje u tehnici jajcane tempere do 15. Veca upotreba platna od pocetka 16. U naše doba koriste se sve više disperzije akrilne smole koje s razlicitim akrilnim medijima i punilima daju neogranicene mogucnosti. stoljeca. razliciti slikarski mediji. pergamentu. Platno kao nositelj slike u evropskom slikarstvu ulazi u upotrebu oko 1500. u uljenoj tehnici sušivo ulje. povezuje ih medusobno u film i s podlogom. Enkaustika je tehnika u kojoj je vosak vezivo. u akriliku disperzija akrilne smole.impregnacija 5 . datira od pocetaka civilizacije. Struktura je odredena debljinom niti.lak 2 . Pigmenti pomiješani arapskom gumom (gumiarabikom) ili tragant gumom i razrijedeni vodom koriste se od davnih vremena za slikanje na papiru. Konzistencija boje potrebna za slikanje prilagoduje se dodatkom isparljivih tekucina kao što su voda.bojeni sloj 3 . Živa struktura platna i refleksija svjetla na samom zrnu platna omogucuje igru svjetla na neravnim površinama pa platno postaje nezamjenjiv element slike.preparacija. tempera na dasci 2. lan. stoljeca objašnjava se mogucnošcu upotrebe vecih formata i lakše pokretljivosti platna u odnosu na drvo. Vicenzo Foppa. VEZIVO + PIGMENTI = BOJA Boja je sastavljena od obojenih pigmenata povezanih vezivom. Grci. kada pocinje upotreba lanenog ulja kao veziva u uljenoj tehnici.nositelj slike Boja se sastoji od veziva i pigmenata. gustocom niti pri tkanju (prozracnošcu tkanja) i vrstom veza.1 . Veziva su specificna za svaku slikarsku tehniku. Tekstura tkanja je odredena nacinom veza.

gustoce i zategnutosti niti pri tkanju preparacija na njima ne leži u meduprostorima izmedu niti. plijesni i insekte. Predenje je uvijanje vlasastih vlakana malih duljina uz istodobno istezanje u niti vrlo velike duljine. što cesto uzrokuje propadanje slikanog sloja. kao i slike vidljive s dvije strane.dvonitna preda 4 . 1. U 19. Na vrlo finom lanenom tkanju slikalo se tutkalnim bojama na slabim ili nikakvim preperacijama.1. Da bi površina dobila posebnu strukturu koristili su talijanski slikari 17. U upotrebi su platna tkana tvornicki. U novije vrijeme koriste se platna od modernih sintetickih vlakana. a posebno s teksturom kao riblja kost (cesto je bilo upotrebljeno cvršce konopljino tkanje). Kad se platno nalazi na drvu kao nositelju slike.vlakno 2 . Zbog nacina predenja. drvo se cesto prevlaci tankim lanenim ili konopljinim platnom koje fizicki odjeljuje slikani sloj od drva. elasticnosti. stoljeca. Struktura je zavisila od recepta ateljea kojim se istice zrno koje daje prepletanje niti. Koristili su i jutu koja je po kvaliteti lošiji materijal. Predenjem najmanje tri vlakanca nastaje nit. stoljeca.jednonitna preda 3 . Ova vrsta podloge srece se i u 18. Platneni vez . Kod mnogih slika slikanih na takvoj podlozi uocene su male pukotine uz niti zbog rada podloge. konopljine a danas i pamucne prede dugih vlakanaca jednostavnim prepletom niti potke i osnove. Odlikuju se velikom cvrstocom.Struktura odreduje karakter slikane površine. Zbog plijesni i ljuskanja slike su jako propale. stoljecu pocinje upotreba pamucnog platna. i 19. što ovisi o vrsti i uvijenosti vlakana. a koncanjem dvije ili više niti konac (preda). Tehnika slikanja bliska je tehnici koja se koristila za bojanje tekstila za zastave. vodu. Izrazito neravna struktura ovih tkanja korištena je za pastozno slikanje na obojenim preparacijama. 2. Deblji materijal su posebno tražili i njemacki ekspresionisti. Preparacija se cesto odvaja ostavljajuci male kvadratne rupe koje odgovaraju prostoru izmedu niti. odredene cvrstoce. a poprecne niti su potka. Uzdužne niti su osnova. kemikalije. opisane su slike na finom lanenom platnu. VRSTE TKANJA PREMA NACINU VEZA Tkanine se sastoje od dva sustava niti medusobno isprepletenih pod pravim kutom po pravilima veza. stoljecu kod slikara na sjeveru Evrope. dimenzionalnom stabilnošcu.cetveronitna preda 5 . 2. perlon) i poliakrilonitrilna vlakna u kombinaciji s biljnim vlaknima. otpornošcu na svjetlo. Premazana površina dobivala je strukturu koja je opisana kao “poplocavanje” -podna struktura. Zbog raspucavanja i krivljenja drvenih dasaka. kao što su poliamidi (nylon. stoljeca platna tkana vrlo labavo (tkanja labavih cvorova) na koja su preparaturu nanosili slikarskom lopaticom.1. rastezljivosti.šesteronitna preda Slika 2. Kroz povijesni razvoj slika na platnu. Cisto laneno tkanje fine strukture koristilo se do pojave gustog kosog tkanja paralelnih dijagonalnih linija koje je tipicno za venecijansko slikarstvo 16. Finija i gušca platna koriste se od sredine 18. nego samo na vrhu. 1 . preparacijom se pažljivo prekriva struktura platna.1 Šesteronitna preda (konac) Najgušca tkanja dobivaju se iz cvrsto predenih niti ciste i odabrane lanene. oslikane na vrlo finom lanenom platnu ili na svili.

a zrno tkanja šire i rjede. šecer. Platna tkana ovim vezom imaju cvršcu i grublju površinsku teksturu zbog koje su pogodna za slike vecih dimenzija. Ovaj nacin veza s velikim brojem prepleta izvrsno prima i veže preparaciju i daje cvrstu i stabilnu podlogu. Ovaj vez daje mirnu. . Slika 2. koje se sastoje iz dvije niti tijesno povezane jedna uz drugu. bjelancevine. Sve primjese. vosak. Poznato nam je kako je teško odvezati vlažan uzao.5%. Lanci su u celuloznim vlaknima paralelno razmješteni i povezani vodikovim vezama što celuloznim vlaknima daje posebnu cvrstocu. Slika 2.2 Ukršteni preplet na razlicitim vrstama lanenog platna 2. Kao i svaka organska tvar platno pod utjecajem vlage trune i raspada se. Osim celuloze biljna vlakna sadrže i lignin u drvenastim sastojcima vlakana. nego su složene od više niti (3. Više propada kad sadrži više drvenastih materija. 2. Varijante ovog veza su: Panama vez (rimsko tkanje) koji nastaje prepletanjem dviju niti osnove i dviju niti potke. Primanjem vlage vlakna postaju deblja (bubre). Zrncasti vez nastaje prepletanjem niti osnove.5%. lan oko 12%.3 Vrste veza: platneni vez-1 i 2( zrncasti vez). poliamidna vlakna 4. Jedna molekula sadrži od 6000 do 12000 jedinica /C6H10O5.Platneni vez ili ukršteni preplet je najstariji i osnovni nacin veza koji se sastoji u pravilnom prepletanju jedne niti osnove i jedne niti potke. keper vez-3 U dobrom slikarskom platnu zrno ima oblik malih jastucica koje cine niti osnove. Širenje i skupljanje izaziva u nitima napetost odnosno “rad”. cešljanjem i ispiranjem uklanjaju se drvenasti sastojci kao i prirodne ljepljive materije. ali se skracuju i platno se skuplja. Kod njih niti osnove podižu pri prepletu deblje ali mlohavije niti potke koje cine cetvrtasto zrno. pamuk 8. negativno utjecu na trajnost platna. Kolicina vlage u vlaknu u standardnoj atmosferi (relativna vlažnost zraka 65%. a temperatura 200C) razlicita je za razlicite vrste vlakana.2. Ako se pravilno izmjenjuju nizovi uzlaznog i silaznog dijagonalnog veza nastaje tekstura koja izgleda kao riblja kost . karakteristicno zrnastu teksturu.2. Otpuštanjem vlage vlakna se izdužuju. ostataka glukoze/.4 Struktura molekule celuloze Celuloza ima svojstvo higroskopnosti. vece debljine.1.4 i više) cvrsto smotanih u jednu. Takvo zrno pri slikanju kistom struže i nanos nije jednolican. npr.keper vez Keper vez nastaje kad niti osnove i potke pri prepletu cine pravilne preskoke pa nastaje gusto koso tkanje paralelnih dijagonalnih linija kod kojeg lice i nalicje platna imaju razlicitu teksturu. jednaku na licu i nalicju platna. upija i otpušta vlagu i prilagoduje je vlazi okoline. Kod ovakvog nacina veza platno se nejednolicno steže i isteže. Preradom. s nitima potke koje su sastavljene od jedne niti. Današnja strojna tvornicka platna cesto su “sitasta” (rijetko tkana). Poznata je lanena i konopljina jedrovina. Do umora i starenja tkanja dolazi zbog neprekidnog mijenjanja napetosti uzrokovane istezanjem i utezanjem. Sitasta tkanja uzrokuju pojavu “zvjezdica” na tutkaljenom i prepariranom platnu. Zbog manjeg broja prepleta platno je glade. Slika 2. a time i platno. osim voska. Time se povecava kvaliteta platna. Jedrovina je jako cvrsto tkanje. škrob. Celuloza je po sastavu polisaharid (ugljikohidrat) formule (C6H10O5)n u kojoj su molekule Dglukoze (ostaci molekula) povezane u lance koji cine molekulu celuloze. Može biti i obrnuto. Dijagonalni vez. Niti osnove i potke nisu jednonitne. Platno starenjem postaje manje elasticno (manje pružno). STARENJE PLATNA Sve vrste biljnih vlakana gradene su od celuloze.

Slojevi postaju porozni. ulje. razvojem mikroorganizama (bakterija i plijesni). Sintetsko vlakno gori jakim plamenom. Slikani sloj prakticno je neosjetljiv na . kao i slabljenje niti zbog brušenja cvorova koji na vlazi bubre.2. UV i vidljivo svjetlo djeluju na vanjskoj površini. Neprocišcena ulja. Narocito ulje starenjem štetno djeluje na platno. emulziona tempera. trajan je nosilac slike što dokazuju i platna starih majstora stara nekoliko stotina godina. Pripremljeno kao nosilac slike. manje elasticni. tali se i pretvara u smolu. mangana. Suprotan proces je hidroliza koja se dešava u kiseloj sredini uz prisustvo vodikovih iona H+. Vlakna koja su u dodiru s uljem postaju krta i tamna. Miješana platna su slabija i manje otporna. I jednima i drugima treba vlaga. Impasto nanosi na kojima se prašina više taloži narocito su izloženi propadanju. kazeinska tempera. a plijesni u kiseloj. Laneno platno je najotpornije na utjecaj ulja. ili sikativa (spojevi kobalta. Raspadom celuloze tkanina postaje trošna. Kiselinski oštecena celuloza naziva se hidroceluloza. olova) koji daju perokside koji su cinitelji oksidacije. Što platno sadrži više drvenastih sastojaka to je manje otporno. Celulozna vlakna lako izgaraju i daju vrlo slab miris slican zapaljenom papiru. djelovanjem kiselina. Raspadaju se sama od sebe. mijenjaju boju.2. platno se ponaša drugacije nego kad nije obradeno. U vlažnom okruženju tutkalo i platno pocinju bubriti i idealna su sredina za razvoj gljivica koje uništavaju vezivo u preparaciji i slojevima boje. Ulje se suši godinu i više. Platno se od foto-oksidacije može zaštititi UV filtrima. kolofonij i sinteticke smole. osjetljivi na promjenu vlage. mijenja njegovu snagu reagiranja. a kad je suho vrijeme s manjom relativnom vlažnošcu zraka napnu se (nategnu). oksidacijski utjecaj ima i elektromagnetsko zracenje vidljivog i ultraljubicastog dijela spektra koje dovodi do foto-oksidacije. Oksidacija je brža u prisustvu tragova metala.2. Bakterije razaraju celulozu u lužnatoj sredini. brzo se ugasi ostavljajuci sitne kuglice uz neugodan miris slican zapaljenom perju. Ova eterska veza puca. Svila je po sastavu bjelancevina. Oksidacijom celuloze nastaje oksiceluloza koja pokazuje smanjenu cvrstocu. o u prisustvu metala ubrzan je raspad cel. Mikroorganizmi najcešce napadaju sliku na platnu s poledine i penetriraju u svaki sloj slike. sve više puca.Celuloza biljnim vlaknima daje svojstvo izgaranja. Mikroorganizmi u vlazi napadaju i vezivo.vlakana(lijevo) . mastiks. Najpodložniji su djelovanju mikroorganizama: tutkalo. ulja dobivena toplim prešanjem i sporo sušiva ulja više oštecuju platno. Sama cinjenica da je nategnuto na okvir i cesto u vlažnim uvjetima. Raspad celuloznih vlakana Uzrokovan je oksidacijom celuloze.1. posebno željeza. Ponašanje tekstilnih nositelja Kod velikih slika na platnu može se vidjeti da se za vlažnog vremena opuste (olabave). Ako je platno impregniranjem i prepariranjem dobro zašticeno od direktnog kontakta s uljem. platno postaje krto i lako se raspada. Prašina apsorbira vlagu i pospješuje raspad tkanine i boje. Hidroceluloza se sastoji od smjese više ili manje hidroliticki razgradene celuloze. a starenjem zbog umrežavanja molekula postaje krto. Slobodne masne kiseline iz ulja dovode do razgradnje celuloze. Dok kisik ulazi (penetrira) u sve dijelove slike. Debele i guste niti pokazuju vecu otpornost. gubi elasticnost i otpornost. Molekula celuloze je polisaharid u kojoj su ostaci molekula glukoze povezani vezom (-CO-C-) koja nastaje prilikom povezivanja molekula glukoze uz oslobadanje vode. staro platno podliježe raspadu pod utjecajem ulja 2. koji djeluju kao katalizatori u procesu raspadanja. Svaki ostatak glukoze u molekuli celuloze ima primarnu alkoholnu grupu -CH2OH koja se može oksidirati u karboksilnu grupu -COOH (karakteristicnu za organske kiseline) iz koje se oslobada vodikov ion H+ koji izaziva raspad molekula celuloze. 2. tamni. Pored atmosferskog kisika. damar. jajcana tempera.

S druge strane preparacija i premazi boje se stežu. dok se platno impregnirano tutkalom (zbog bubrenja tutkala) isteže za 1. nikada nisu spljoštene kao kod pamuka. 2. Najcešce je zelenosive boje. Prepariranom platnu više šteti vrucina nego hladnoca. Konopljino platno je zato cvršce. kreda. Pravilnim natezanjem platna. Konoplja Konoplja (lat. Kanal u sredini vlakna je širok i iznosi trecinu presjeka.5 Vlakna lana Vlakna vune Vlakna svile Izgled tekstilnih vlakana pod mikroskopom Lan Dobiva se iz stabljike lana. Mjere za usporavanje neizbježnog procesa starenja sastoje se u osiguravanju što povoljnijih i ravnomjernijih klimatskih uvjeta. Linum usitatissimum).5%. Vlakance lana je gradeno od 10-20 stanica koje imaju oblik prizme. Poznata je talijanska konoplja iz Bologne svijetlosive boje i sivozelena iz Ferrare. Ispitivanja su pokazala da se neobradeno platno porastom relativne vlažnosti od 20-95% utegne za oko 6. bolje je prihvacanje preparacije (osnove). Dok se platno djelovanjem vlage steže (tvornicko platno steže se više po dužini). Najfinije vrste lanenog platna su svijetle srebrnastožute boje. Stanice koje izgraduju konopljino vlakno su višekutnog oblika. Stabilnost se povecava odležavanjem prepariranog platna najmanje godinu dana prije slikanja. a dužinu 2-4 cm. Vlakna pamuka Slika 2. Glavni sastojak lanenog vlakna je celuloza zbog koje je platno higroskopno. ova .3. zelenožute boje je srednje kvalitete. Dužina lanenih vlakanaca je 40-70 cm. Tkana keper vezom. Preradom se odvajaju duga lanena vlakanca od kratkih. Ova nepodudarnost svojstava zbog razlicite elasticnosti i higroskopnosti uzrok je brojnim oštecenjima na slici zbog gubljenjem snage ljepljivosti izmedu slojeva slike. Zbog ovih suprotnih ponašanja dolazi do napetosti i pucanja materijala. Pravilnom pripremom platna za nositelja slike povecava se trajnost platna.5-2 m). Preparacija i bojeni sloj cine masu. lomljivu i izloženu promjenama napona. Canabis sativa) je dvodomna biljka. kao i nepropusne zidove na kojima se može pojaviti kondenzirana vlaga. drvenastije i dlakavije od lanenog. a istovremeno se smanjuje oksidiranje tkanja (uzrokovano i djelovanjem ulja ako je bilo korišteno u preparaciji ili sloju boje). Za vruceg vremena vlakna se istegnu i platno poveca površinu. a smede vrste su najlošije. Otpuštanjem vlage istežu se i postaju duža. Stanice u vlaknu su medusobno povezane koljenicama. Laneno platno je najelasticnije i najbolje podnosi “rad platna”. bolus. VRSTE TEKSTILNIH VLAKANA Tekstilna vlakna se razlikuju po gradi i svojstvima. ova se suprotna ponašanja platna i osnove smanjuju. U normalnim okolnostima sadrži 12% vlage. ali manje elasticno. tvrdu i manje elasticnu od platna. Konopljino vlakno je duže (1. izdržljivije. Pri upredanju novog vlakna u nit nastaju zadebljanja karakteristicna za lan. pravilnim prepariranjem. Impregniranjem tutkalom (tutkaljenjem) smanjuje se utjecaj vlage na platno. Niti lana su okrugle. Treba izbjegavati vlažne zidove na kojima su slike obješene. osnova se rasteže jer je sastavljena od tvari koje na vlazi bubre kao što su tutkalo. biljke iz porodice Linum (lat. za platno 180C i 50-60 % relativne vlažnosti. Laneno vlakno je vrlo tanko.vlažnost za razliku od platna koje je jako osjetljivo. U sredini vlakanca je kanal. tutkaljenjem toplom tutkalnom otopinom (ne mlakom) da se tutkalo ukotvi u strukturu platna.5-5%. kraca i cvršca. Muška konoplja bjelica daje mekše i elasticnije vlakno od ženske konoplje crnice. Najkvalitetnije konopljino platno je srebrnastosive boje. Primanjem vlage vlakna postaju deblja. relativno mekano i elasticno.

Izbjeljuju se pamucna vlakna. odležanog. Cep jedne letvice ulazi u utor druge. a osim celuloze sadrži dosta lignina pa je vlakno drvenasto.4. Koristi se za manje formate. Zabijanjem klinova letvice se razmicu. Da platno ne bi nalijegalo na okvir za vrijeme pripreme (tutkaljenja. lako se raspada. Djelovanjem svjetlosti juta tamni. Kod miješanih tkanja osnova se sastoji od niti lana ili konoplje. dozrelog drva. Po sastavu je skoro cista celuloza. sa stranicama dužim od 1 m. stoljeca okviri su pravljeni od cetiriju letvice preklopljenih na krajevima i spojenih cavlima. Vrlo je glatko i elasticno. Sve cetiri okvirne letvice trebaju biti rezane iz iste daske da jednako “rade”. a klinovi održavaju cvrstocu kutnog sklopa. puno dlacica i hrapavo. Kad se istegne. a omotava se i do 1000 metara dugom niti slijepljenom sericinom koji se otapa u vrucoj vodi.konopljina tkanja su cvršca od lanenih zbog cega su im Venecijanci davali prednost pred lanenim tkanjem. svilena preda sirovi lan u rolama 2. ili obratno. postaje smede boje. U evropskom slikarstvu se rijetko koristi. spljoštene i svrdlasto zavijene. Vanjski i unutarnji bridovi moraju biti zaobljeni da ne oštete platno. Okvir je graden na principu utora i cepa. a u male usjecke pri cepu i utoru ulažu se drveni klinovi. Dužina sjemenskih dlacica iznosi 20-50 mm. a ne platno jer bijeljenjem platno postaje manje elasticno. Boja pamuka je svijetložuckasta ili bijela. Do 18. Platna srebrnaste boje su najkvalitetnija jer su najmekanija. Nije elasticno. Danas se na inozemnom tržištu mogu nabaviti kvalitetna i cvrsta pamucna platna. OKVIRI Zbog nedovoljne cvrstoce i stabilnosti platno se uvijek mora nategnuti i pricvrstiti na drveni okvir. Letvice su od mekanog. Svila Svileno vlakno je proizvod dudovog svilca koji se hrani lišcem duda (bijele murve). Nakon sušenja se istegne više nego preparacija pa dolazi do pucanja preparacije. Zbog nejednakog stezanja i rastezanja može doci do pucanja preparacije pa ovakva tkanja nisu pouzdani nositelji slike.Duljina vlakana je 2-3 m. a niti pamuka cine potku. brzo se istroši i raspada. Po sastavu je bjelancevina fibroin pa izgaranjem daje miris slican zapaljenom perju. Žute i smede vrste su lošije kvalitete. Gossipium). letvice se na licu stanjuju za 3-4 mm ili se koristi zaobljeni okrajak koji se naziva istak. Juta Dobiva se iz stabljike biljke jutovac (lat. . Kod okvira vecih dimenzija. Napetost platna koja s vremenom slabi nije se mogla podešavati pa su uvedeni u upotrebu klinasti okviri. ostaje labavo. Pamuk Pamuk se dobiva iz sjemenskih dlacica biljke pamucike (lat. Corchorus capsularis) koja uspijeva u vlažnim tropskim krajevima Indije. napetost platna se povecava. zato se ne preparira preparacijama koje sadrže vodenu otopinu tutkala. Pamuk nema dovoljnu elasticnost. tvrdo. a sastoje se samo od jedne stanice. pravilnih godova (jelovo ili omorikino drvo je najcešce). zbog vece cvrstoce okvira koristi se puna debljina letvica pa se istak pravi posebno i spaja na vanjske bridove letvica. brušenja i prepariranja) i trajanja slike.

0 do 16. Slika 2.2 od 100 do 160 7. Klin hipotenuzom treba ležati na unutarnjem bridu priležece letvice kako bi mogao prenijeti silu na cep letvice.0 do 9. potisnuti ga iz utora i razmaknuti letvice.5 do 3. a svaka letvica ima na svom kraju utor i cep u koje ulazi cep i utor priležece letvice.5 2.0 2. 3-usjecci za klinove. Spojeni okvir na licu ima dijagonalan spoj od 45O. 2-utor. Francuski klinasti okvir Horizontalne letvice na krajevima imaju cepove.1. Slika 2. 4-istak) 2. Spoj letvica na licu i nalicju okvira cini kut od 450.0 do 4.8 Ugaoni sklop patentnog okvira (1-cep.5 do 7.6 Polaganje drvenih klinova u okvir (pravilno).2 . Klinovi trebaju biti pravilno uloženi. kliješta za napinjanje platna 2.2 od 60 do 100 4. Dvojni klinasti okvir Daje još cvršci okvirni sklop koji se sastoji od dvostrukog cepa i utora.0 2. Kod okvira s dužinom letvica do 1 m potrebna je središnja letvica koja ce sprijeciti uvijanje napetog okvira.9 Ugaoni sklop dvojnog klinastog okvira Dimenzije okvirnih letvi (prema V. Zbog stabilnosti kod ovih okvira potrebne su dvije ukrštene pomocne letvice ili pomocne letvice svakih 70 cm u oba smjera.0 2. Patentni klinasti okvir Koristi se za srednje formate do 1 m.4.Drveni klinovi se prave od tvrdih vrsta drva (orahovo. Tutkaljenjem dolazi do napetosti u platnu koju okvir mora izdržati. a na nalicju okvira spoj je pravokutan. hrastovo. Slika 2.2.3. Pogodan je za okvire vecih dimenzija. Slika 2.4. Letvice se prave industrijski. Francuski okvir je idealan za okvire s letvicama do 70 cm dužine. a vertikalne utore. Širina i debljina letvi ovisi o dimenzijama okvira.4.5 od 160 i više 12.7 Ugaoni sklop francuskog okvira (izgled s lica i nalicja) 2. Hudolinu) Dužina duže okvirne letve /cm Širina letve /cm Debljina letve /cm do 60 4. bukovo drvo).

Sheme napinjanja platna na okvir Najcešce se koristi unakrsno napinjanje platna.4. a ulažu se kad je platno pripremljeno. Impregnacija platna disperznim premazom dovodi do manjeg zatezanja platna. bez klinova 2. Mocenjem platna u vodi potrebno je ukloniti apreturu s platna. Slika 2. Napinje se suho platno. Danas se za napinjanje platna cešce koristi pištolj. 13 Sheme faza napinjanja platna Pri napinjanju platna treba paziti da cavlici leže na istim nitima osnove i potke. Prijevoj platna se prilikom napinjanja zateže iz sredine platna ali istovremeno i prema kraju letve. a niti osnove i potke trebaju biti paralelne s okvirnim letvama. pobakreni cavlici širokom glavom kliješta za napinjanje platna .4.8 cm ovisno o velicini okvira.Na slici 2. Platno se reže tako da sa svake strane okvira ostane 3-3.4. 12 Otvoreni i prekriveni ugaoni prijevoj platna Pri napinjanju platna na okvir treba postici da platno bude jednolicno napeto. Mjerenjem dijagonala treba prekontrolirati jesu li okvirne letvice spojene pod pravim kutom. Klinovi u ovoj fazi nisu u funkciji pa se vade. Ne smiju se koristiti cavlici koji rdaju. Slika 2. Treba imati na umu da se tutkaljenjem i prepariranjem platno još zateže. 10 Ravni i izvitopereni okvir nakon obrade platna Suvremeni okviri sa metalnom pomicnom konstrukcijom. Slika 2. 10 vidi se znacaj pravilno odabranih dimenzija okvirnih letvi zbog skupljanja platna nakon tutkaljenja Nedovoljno široke i debele letve okvira ne mogu izdržati napetosti zbog skupljanja platna nakon sušenja tutkala. Platno se ucvrsti po sredini letvi provizornim cavlicima (ne do kraja zakucanim radi moguce korekcije). Spoj letvi se ucvrsti kako se prilikom napinjanja platna okvir ne bi deformirao.5 cm za prijevoj.4. Slika 2. Okvir ce se izvitoperiti. Platno ne smije biti previše napeto da se ne pocijepa. 11 Faze napinjanja platna na okvir Za natezanje (napinjanje) platna koriste se tapetarski cavlici dugi oko 2 cm. 2. Napinjanje platna na okvir Platno za slikanje najcešce ima gramaturu 300-400 g/m2. Na udaljenosti 3-4 cm (ovisno o velicini okvira) s lijeve i desne strane provizornog cavlica zakucavaju se cavlici po shemi. Udaljenost cavlica je 4.

Nakon utezanja platna i nanošenja drugog nanosa. Najbolje je dio želirane mase staviti na sredinu i kružnim potezima ici prema kraju. Zagrijana tutkalna otopina (ne više od 500C) zbog niže viskoznosti penetrira u niti platna. Tutkalo se na sobnoj temperaturi otapa u dimetilformamidu. a u nabubrenom stanju lako se otapa u vrucoj vodi i stvara koloidnu otopinu koja ima svojstvo ljepljivosti. Koštano tutkalo se dobiva iskuhavanjem mljevenih odmaštenih kostiju. Tutkali se 5 5. Platno se nanošenjem uteže. Hladno tutkaljenje prevlaci platno tankim zaštitnim slojem i onemogucava prodiranje preparacije na nalicje platna. Platno na ovaj nacin ostaje elasticnije nego kod toplog tutkaljenja. lakše se otapa. Kolagen je sastavni dio kože. Koristi se kao topla otopina koja stvara cvrsti film prelaskom u gel i isparavanjem vode uz veliko skupljanje.5 % želiranim tutkalom koje se dobiva odležavanjem tople tutkalne otopine na hladnom mjestu. Sve vrste životinjskih tutkala nazivaju se glutinska ljepila. Otopina tutkala hladenjem prelazi u gel koji se otapa zagrijavanjem na 30-500C. Ako je tutkaljenje bilo nepažljivo ili nepotpuno. u obliku tanke elasticne membrane kako bi štitio niti platna. Brže bubri.5. unutarnjim bridovima okvira i središnjih letvi treba vlažnom krpom ocistiti i isprati. Na preparaciji bi se ovaj propust manifestirao u obliku plikova. Netopljiv je u vodi. Na licu platna stvara se cvrsto ukotvljen i zatvoren sloj tutkala koji prema nalicju postaje sve slabiji pa se platno manje ukruti. Tutkalo ucvršcuje platno i smanjuje utjecaj vlage na platno jer se na vlazi ponaša suprotno od platna. platno se impregnira (prožima. Tutkalo Tutkalo je protein (bjelancevina. Za 1 m2 lanenog platna potrebno je 200-250 ml tople tutkalne otopine. Za tutkaljenje se koristi topla tutkalna otopina koncentracije 6-7% koja se nanosi ujednacenim potezima. Višak tutkala koji se pojavio na poledini platna. Dodatkom alauna (stipse) ili formalina tutkalo postaje manje osjetljivo na vlagu.2. polipeptid) vlaknaste strukture kod kojeg su paralelni proteinski lanci povezani vodikovim vezama. tetiva i organskog dijela kostiju. Želirano tutkalo nanosi se kružnim potezima cetkom od konjske strune. na još mokro platno spužvom se nanosi vruca (oko 500C) otopina kvalitetnog kožnog tutkala nešto jace koncentracije (oko 9%). Osnovna materija iz koje se tutkalo proizvodi je bjelancevina kolagen. zadržava elasticnost. Tutkaljenjem se niti platna zašticuju od djelovanja veziva koje prodire iz boje ili preparacije (ulje u direkrnom kontaktu s platnom najviše oštecuje platno). na “sitastim tkanjima” cesto se na nezatvorenim i neprekrivenim ocicama pojavljuju “zvjezdice” koje se najcešce ni preparacijom ne mogu ispuniti. Zadebljanja (cvorovi) se pažljivo odrežu žiletom. Prilikom nanošenja cesto se pojavi pjena koja nestaje sama od sebe. IMPREGNIRANJE PLATNA Poslije natezanja platna na okvir. platno se može prethodno navlažiti hladnom vodom. zaobljenim plasticnim ili gumenim ravnalom uklanja se višak i tutkalo utiskuje u ocice platna. a na licu je dovoljno zašticeno. Kod platna grublje strukture laganim brušenjem treba ukloniti završetke vlakana i drvenaste dlacice koji se nakon tutkaljenja podignu da pod opipom platno ne bi strugalo.5. Sloj tutkala mora biti zatvoren i gust. .1. tvrde i brže lijepi od kožnog tutkala pa se više koristi kao ljepilo u drvnoj industriji (danas je zamijenjeno disperzivnim ljepilima-drvofix). Tutkalo u hladnoj vodi bubri. raskuhavanjem se razlaže u glutin. natapa) najcešce otopinom životinjskog tutkala zbog cega se postupak naziva i tutkaljenje. prožima ih i štiti od utjecaja veziva iz boje i preparacije. Nanose se tri ukrštena nanosa jedan odmah iza drugog. najcešce samo u jednom nanosu. Niti platna prema nalicju primaju sve manje tutkala jer se tutkalo razrjeduje vodom koju platno sadrži. Kad se stegne. Da tutkalo ne bi potpuno namocilo niti platna i previše ih nakon sušenja ukrutilo. 2. a prema svjetlu se vide neobradene površine. Životinjska tutkala proizvode se iz otpadaka životinjskih koža i kostiju pa razlikujemo kožna i koštana tutkala.

6.Kožna tutkala se dobivaju iz štavljene kože. litopon.... Formalin se koristi za špricanje osušenog tutkalnog sloja. Riblje tutkalo (lat.. posebno jestiva želatina.. Ne smije se otapati direktno na vatri jer bi moglo doci do gubitka vezivne snage tutkala. PREPARIRANJE PLATNA Preparacija se sastoji od veziva punila (filera) i bjelila.... ljuski... Priprema se tako da u manjoj kolicini vode bubri nekoliko sati (ovisno o kvaliteti i velicini zrnaca). Od djelovanja plijesni može se zaštititi dodatkom živinog klorida...... Tutkalo se štavi i postaje netopljivo u vodi.. prilagoduje je tehnici slikanja i nositelju slike.. brdska kreda). Tutkalo se stavi u manju kolicinu hladne vode da bubri. kao i djelovanjem enzima..... Tutkalo postaje netopljivo i reakcijom s taninom koji je sastojak drva pa se koristilo za konsolidaciju drva. zrnaca. Trajnost tutkalnog nanosa.... poluuljena ili emulzijska (vezivo je emulzija .. Zbog visoke cijene koriste ga samo restauratori. 500 ml ili Za pripremu 100 g (100 ml) 6%-tne otopine treba 6 g tutkala. cinkovo bjelilo..... Cijenjeno je zecje tutkalo koje se dobiva iskuhavanjem zecjih kožica. U nabubrenom stanju se otapa u alkoholu pa se koristi za pripremu fiksativa.. netopljivost i otpornost u vlažnoj sredini povecavaju se dodatkom alauna (stipse) koji je po sastavu kalijev-aluminijev sulfat.. Vezivo daje specificna svojstva preparaciji.. Najcistije je tutkalo želatina. fenola itd.vodom dopuniti do.. ima najvecu snagu ljepljivosti i vezivanja.. 3g ..tutkala (5 x 6 g). gips (bolonjska kreda)... Svaka od njih ima odredene prednosti i nedostatke.... uljena (vezivo je ulje) i disperzna (vezivo je disperzija akrilne smole u vodi).. Alaun se otopi u maloj kolicini vode i doda toploj tutkalnoj otopini koja se priprema u vodenoj kupelji... ichtyocolla) je osušeni mjehur nekih vrsta riba (jesetre).. Prema vezivu razlikuju se cetiri vrste preparacija: tutkalno-kredna (vezivo je tutkalo). Kad se koristi umjesto tutkala zbog jace snage vezivanja mora se malo smanjiti koncentracija želatine.. Tutkalo dolazi u trgovinu u obliku ploca. Elasticnija su pa se više koriste u slikarskoj struci. kaolin.. želatina u listovima – najcišce tutkalo 2. djelovanjem vlage bubri i otapa se.alauna (stipse) (10% od 30 g). Po sastavu je skoro cisti glutin. sposobnost upijanja i vezivanja boje. bjelinu..... U vlažnoj atmosferi gljivice i plijesni napadaju i razaraju tutkalo.... nabubreno tutkalo doda se u preostalu kolicinu vode... Priprema tutkalne otopine: Za pripremu 500 ml 6%-tne otopine tutkala treba : . Bjelila su: titanovo bjelilo. krupice. Upotrebljava se 5% otopina formalina koja se dobije rijedenjem obicnog formalina s šest dijelova vode. Poznat je astrahanski riblji mjehur.30 g ... olovno bjelilo. a posebno francuski proizvodi “colle Totin” i “colle de lapin extra”. koji joj daju potrebnu gustocu. Odlikuju se elasticnošcu i uvijek istom kvalitetom. Nabubreno tutkalo otapa se na vodenoj kupelji na temperaturi 50-600C u preostaloj kolicini vode.. Tutkalo je higroskopno. u kolicini od 10% u odnosu na kolicinu suhog tutkala.. HgCl2. Punila su: kreda (šampanjska kreda.mješavina hidrofilnog i hidrofobnog veziva). ..... Brzo se razgraduje u kiselom i lužnatom mediju (3 ? pH ?9). a za 500 ml 6%-tne otopine treba 5 puta više tutkala (30 g)...

Može se koristiti i 3%tna otopina tutkala ili otopina damar smole u lak benzinu (white spirit) u težinskom omjeru 1:6. Ako slikar ne voli da mu “platno pije”. a može se koristiti i široki kist ili vuneni valjak. Zadnji nanos se ne brusi jer bi preparacija postala još upojnija. ali slabije vezana. Slika 2. a njenu pravu vrijednost ce pokazati njeno trajanje.6. Niža temperatura dozvoljava manje punila pa ce preparacija biti tvrde vezana. Uljena preparacija je najbolje prilagodena uljenoj tehnici. ali je manje elasticna od ostalih preparacija. Preparacija treba pola sata mirovati da izadu mjehurici zraka. Samo od sebe. bez dodatne obrade kojom se smanjuje upojnost.1. 2. upojnost se može smanjiti izoliranjem 2%-tnom otopinom želatine u poluželiranom stanju koja se nanosi mekanom spužvom da ostane vezana na površini u obliku tanke membrane. Prije stavljanja drugog nanosa. Impresionisti slikaju na bijelom dodatnom sloju olovne bijele boje. Poluuljena (emulzijska) preparacija (bijela) Kod ove preparacije bitno je da se miješanjem postigne stabilna emulzija koja joj daje svojstvo dobrog oslikavanja. ali obrano mlijeko s još pola dijela špirita. otpornija je na djelovanje vlage i elasticnija je u odnosu na tutkalokrednu preparaciju. Zbog ulja žuti i zahtijeva duže sušenje (barem 6 mjeseci). Ako je temperatura veca. bez miješanja punilo i bjelilo ce pasti na dno. Priprema: Punilo i bjelilo se u suhom stanju dobro izmiješaju. Temperatura tutkala ne smije biti veca od 450C. Obicno se nanose tri sloja.5%. Upojna je i krta. Treci nanos se nanosi nakon sušenja i laganog brušenja drugog sloja. Ona zbog ulja žuti . koja se nanosi tamponom. Tutkalo-kredna preparacija Najprikladnija koncentracija tutkala za preparaciju platna je 5 . Razlog brzom propadanju je nedovoljno sušenje preparacije. slabo tutkaljenje i prekomjerna upotreba sikativa zbog cega platno postaje krto i raspada se. Elasticna je i ne žuti.Tutkalo-kredna preparacija brzo se suši. a zatim se polako izmiješa i procijedi kroz gusto sito. Potezi drugog sloja su ukršteni s potezima prvog. Disperzna preparacija je novijeg datuma. primit ce više punila pa ce biti gušca. Za nanošenje preparacije najbolja je mala savijena cetka od konjske grive. nije preporucljiva na platnu. Najbolje je prilagodena tehnici akrilika. dok se na površini ne zadrži tanki sloj. Pri cijedenju i nanošenju zna se zapjeniti pa su stari slikari dodavali nekuhano. smede ili sivkaste tempera boje nazivali “imprimaturama”. vezivanja i prihvacanja narocito emulzijskih i uljnih premaza. Otopina ove koncentracije daje tanke i jednolicne nanose koji ne stežu suviše brzo. Uglavnom se koristi na dasci. punila ( 1:9 ako je cisto titanovo bijelilo) . stoljeca izvedenih na uljnim preparacijama brzo je poceo propadati. kružnim potezima. što je znak da je postignuta optimalna kolicina. Obicno se miješa 1 dio bjelila s 2 d.6.5.2. ali se koristi i za druge tehnike. Bolje je prilagodena uljenoj tehnici i platnu kao elasticnijem nositelju slike. Nakon nanošenja prvog sloja platno se suši na zracnom mjestu. sipanjem kroz sito. opraši. ne žuti jer nema ulja koje dovodi do tamnjenja. oprezno se obrusi. Najbolje je smjesu punila i bjelila dodavati polako. Za slikanje uljenom bojom može se na krednu preparaciju staviti tanki sloj razrijedene tempera boje. 14 Potrebni pribor za prepariranje lana Uzorak sirovog i prepariranog 2. Talijanski slikari su te dodatne slojeve crvene. Poluuljena preparacija je zbog emulgiranog ulja manje upojna. ali zbog ulja zahtijeva dugo sušenje (cak do 3 godine) kojem se uglavnom ne posvecuje dovoljna pažnja pa je tehnolozi nazivaju “otrovom uljene slike”. do sada je pokazala dobra svojstva. navlaži mokrom spužvom da ne upije vezivo iz drugog sloja i time ga oslabi. Veliki broj slika iz 19.

2. 2. zamijenjena je dobro izvedenom poluuljenom preparacijom. koje manje žuti. Uljena preparacija je najslicnija slojevima uljene boje. Može se dodati 1-2 kapi sikativa (kobalt-naftenata). Proba stabilnosti emulzije vrši se kapanjem 2-3 kapi preparacije u cašu hladne vode.4.ovisi o snazi bjelila). kojoj se uz miješanje dodaje do 1/2 vol. titanovo bjelilo je previše inertno.6. Boje na njoj ne matiraju. dio bjelila ( ili manje .Lefranc itd. može se izolirati. Cinkov oksid je izrazito krt pa se sam ne koristi.6. bjelilu i ulju takoder nastaje poluuljena preparacija.3. Dodavanjem žumanjka kao stabilizatora emulzije tutkalnoj otopini. Nakon miješanja na površini vode se ne smije pojaviti tanki uljeni sloj. Dodavanjem tutkalne otopine (2-3 vol.Zagreb) i inozemnih preparacija: (GESSO POLIMER . povoljne gustoce i upojnosti. kao i tutkalo-kredna preparacija. Masa postaje jednolicno glatka. Preparacija se može pripremiti s akrilnom emulzijom koja se razrijedi vodom i pomiješa s bjelilom u omjeru: . Platno koje nije dobro izolirano upija ulje i kroz kratko vrijeme postaje krto i lako se raspada. Danas se uljena preparacija malo koristi. Postoje i drugi recepti za pripremu poluuljene preparacije. koje se mora emulgirati prije dodavanja nove kolicine. Disperzivna preparacija Vezivo u ovoj preparaciji je disperzija akrilne smole u vodi. Platno bi trebalo odležati na svjetlu barem još godinu dana. Važan je postupak emulgiranja koji zahtijeva stalno miješanje uz polagano dodavanje ulja. kredi. s vremenom postaje staklasto tvrda pa se slojevi boje ponekad ljušte. opustit ce se dodavanjem nekoliko kapi tutkalne otopine. lanenog štand-ulja koje se prethodno razrijedi s rektificiranim terpentinom u kolicini od 1/4 težine štand ulja. Laneno ulje bi trebalo biti malo ugušceno (prosuncano) i razrijedeno terpentinom u omjeru: 1 dio terpentina i 3 dijela ulja. tamni i žuti. cesto je suviše masna. Uvijek je bolje staviti jedan tanji nanos žitkije preparacije više. Malo upija vezivo boje pa se na njoj ugodno slika. GESSO ACRYLIC -Talens. Prije slikanja se previše masna i neupojna preparacija može odmastiti (opostiti) trljanjem cistom krpom namocenom cistim apotekarskim benzinom ili alkoholom dok ne nestane masni sloj. Cak i tvornicki preparirana platna s uljenom preparacijom cesto su premaštena pa slabije vežu nanose uljene boje. Ovako pripremljena preparacija je matiranog sjaja. koja se zbog žumanjka naziva tampera-preparacija. Laneno ulje se može zamijeniti lanenim štand-uljem (ulje ugušceno polimerizacijom). Priprema: Kao bjelilo najbolja je mješavina istih kolicina olovnog i cinkovog bjelila. kao i tutkalo-kredna.Talens. Premazi moraju biti tako tanki da je boja platna gotovo providna. koja se naziva akrilna emulzija. nego jedan nanos gušce preparacije manje. Zbog velike kolicine ulja. Dodavanjem ulja masa postaje gusta i žilava. Uljena preparacija Uljena preparacija se izvodi na brižno impregniraom platnu da ulje ne bi prošlo kroz sloj tutkala koji štiti niti platna. dijela) ona postaje tekuca. LIQUITEX GESSO. Priprema: U emajlirani lonac stavlja se 2 vol.pa se treba sušiti izložena svjetlu. Uz stalno miješanje dodaje se postupno 5%-tne otopine tutkala tako da se dobije jednolicno gusta masa. Na tržištu se nalazi dosta kvalitetnih domacih (KARBON. Ako postane teška za miješanje. još bolje. Ako se ulje ipak pojavi. Stabilnost emulzije treba ispitati jer je tutkalo slabi zaštitni koloid i ne daje uvijek stabilnu emulziju s uljem i pored intenzivnog miješanja. dijela krede i 1 vol. dijela lanenog firnisa ili. ali je otrovno. ). stabilnost emulzije se može popraviti dodavanjem žumanjka koji se izmiješa s malim dijelom preparacije i doda ostatku. Olovno bjelilo daje izvrsnu plasticnost. blagog voštanog sjaja. Ako previše upija. Preparacija se nanosi topla (stoji u vodenoj kupelji) u tri ukrštena nanosa.

nego je bolje što svjetliji. gouache). ali pokazuje dobra svojstva s temperom i uljem. Ako se zvjezdice pojave i uz brižno tutkaljenje. Proba upojnosti preparacije: 1. 2. Ako preparacija ne upije vodu ili se ne može namociti ni trljanjem s vodom. Veca površina zbog zrnate teksture omogucuje i cvršce povezivanje boje s podlogom. Zvjezdice na tutkalnom sloju nastaju na rijetko tkanim “sitastim tkanjima” nakon nepažljivog tutkaljenja. Boja je osjetljiva na jace upijanje veziva zbog cega puca (nastaju krakelire). strucno se nazivaju gvaš preparacije (franc.akrilna emulzija voda bjelilo i punilo (filer) za temperu 1 3 4 za ulje 1 2 3 Akrilna preparacija je najbolja za akrilik tehniku. 2. Staro je pravilo “slicno sa slicnim”. Obojeni pigment ili smjesu pigmenata treba u istom vezivu preko noci namociti i namocenog u dosta tekucem stanju polako dodavati bijeloj preparaciji. Poznato je da odležavanjem svaka preparacija sazrijeva i postaje kvalitetnija podloga slike. preparaciji se viskozitet poveca hladenjem pa ce nanošenjem ispuniti otvorene ocice koje je tutkalo proželo i zaštitilo. Zracni mjehurici sušenjem preparacije pucaju i ostavljaju sitne rupice. GREŠKE KOD PREPARACIJA 1. pjenjenjem preparacije ili upotrebom porozne krede koja nije namakanjem otpustila zracne mjehurice. 2. Kroz otvorene ocice preparacija izlazi na nalicje platna. 3. Zrno tkanja nakon prepariranja mora ostati uocljivo i “živo”. Gradnja slike je najkvalitetnija kad se koriste premazi na bazi istih ili srodnih veziva. ako je preparacija jace upojna. Rupicavost sloja preparacije. Obojene preparacije Obojene. 2. Obojenost preparacije može se postici dodatkom obojenog sloja koji se nanosi na bijelu preparaciju. . koja se manifestira kao iglicasti ubodi na preparaciji. Dobro izvedena preparacija mora umjereno upijati vezivo da bi se cvrsto vezala s bojanim slojevima slike. premaštena je i vrlo slabe upojnosti.7.5. Prema holandskoj tvornici “Talens” (iako to više nije mjerodavno zbog razlicitog pripremanja boje) namaz kobaltno plave uljene boje desetak dana se izloži suncevoj svjetlosti. Naneseni sloj vode mora se upiti kroz 15 minuta. Tanki sloj sirovog lanenog ulja na preparaciji mora se upiti za 5 sati. tonirane preparacije. One manje reflektiraju svjetlo od bijelih preparacije pa ton ne smije biti taman. može biti uzrokovana prevrucom preparacijom.6. Cesto se koristi razrijedena jajcana tempera. Preparacija ne smije prekriti strukturu platna. 2%-tna otopina želatine pojacana dodatkom jajcane tempere kao vezivo radi bržeg sušenja ili sloj razrijedene uljene boje.

za proizvodnju lošijih vrsta papira služi i drvenjaca. Pulpi se dodaje vezivo koje sprjecava upijanje i razlijevanje boje i punila koja popunjavaju mikroskopski sitne meduprostore izmedu celuloznih vlakana.3. koji su na kraju procesa zagrijani. celulozna vlakna se ispreplicu. prejako izolirana ili previše masna (kod uljene preparacije). Raspucavanje i ljuštenje slojeva preparacije može biti posljedica prejakog tutkaljenja. prešale. 30% lignina. Gubitkom vlage papirus postaje krt. zaštita nalicja može se izvesti i pomocu lesonitnih ploca pricvršcenih vijcima na okvir 3. do 9. Pri normalnim uvjetima ovo je zadovoljavajuca zaštita. Otkrice papira pripisuje se Kinezima nekoliko stoljeca prije nove ere. Boja pri slikanju kliže kao po staklastom sloju. u Uzbekistan. godine. posebno kad se nanosi u debljim slojevima. Osim celuloze. raskuhavanjem s natrijevim hidroksidom ili kalcijevim hidrogensulfitom. pigmentima) papirna masa se ucvršcuje i formira u list papira odredene širine. primanjem vlage vraca mu se fleksibilnost. ciji su papiri i danas medu najkvalitetnijima. pa se dobije natron celuloza ili sulfit celuloza. Svoju vještinu proizvodnje papira cuvali su tajnom više od 700 godina. smole i drugih primjesa. kad je uveden papir. PROIZVODNJA PAPIRA Drvo sadrži oko 50% celuloze. stoljeca. datira od 1846. godine kad je proizveden prvi papir iz drvne celuloze. Pulpa je papirna masa dobivena od razlicitih sirovina. tvrdo vezane preparacije. Papirna vlakanca pod mikroskopom detalji sita za papir sa vodenim pecatom . PAPIR Prethodnik papira. po kojemu je papir i dobio ime. kemiceluloze. Evropljani su konacno savladali vještinu izrade papira naucivši je od muslimana oko 1200. godine. Klizanje boje nastaje kad je preparacija prejako tutkaljena.8.n. Suvremena proizvodnja papira u kojoj je drvo glavna sirovina.e. Prva tvornica papira u Evropi pocinje s radom u Italiji 1276. premaz tutkalom. ZAŠTITA PLATNA S NALICJA Platno treba zaštititi i s nalicja od djelovanja blage. Stabljika biljke papirus rezala se u trake koje su se poprecno slagale. debljine. Danas se najviše koristi lijepljenje cvrstog papira na poledinu okvira ili cvrsti okvir s napetom gazom koji je uložen u žlijeb na unutarnjem rubu letvica okvira. je papirus. zbijaju i povezuju.tvornica Fabriano. ili velike kolicine sredstava za štavljenje zbog cega ne dolazi do cvrstog povezivanja slojeva. U Egiptu je papirus bio u širokoj upotrebi od oko 2000 godina p. 3. kosti ili kamena. sušile na suncu i polirale pomocu školjke. Prolazom izmedu valjaka. Na nekim Tizianovim platnima nalicje je obradeno gustom tutkalno-krednom preparacijom. koja se dobiva brušenjem drva u vodi koja otplavljuje masu drvnih vlakanaca. stoljeca.1. Biljka papirus je samoniklo uspijevala u dolini Nila. Prožimanjem dodacima (vezivom. punilima. sumpornih plinova iz zraka koji s vlagom daju kiseline. prašine i cade koje apsorbiraju agense iz zraka i doprinose propadanju platna. 2. Papirus je preživio tisuce godina u suhoj atmosferi Egipta. Papirna masa na pokretnim sitima postepeno gubi vodu. gramature i kvalitete površine. Koristio se za razlicite svrhe. sve dok neki kineski proizvodaci papira nisu bili zarobljeni od strane muslimana i odvedeni u Samarkand. Kroz povijest slikarstva koristile su se voštano-smolne smjese. 4. a upotreba papira za pisanje datira od 2. Celuloza se odjeljuje od ostalih sastojaka kemijskom preradom drva. šelakom ili nekom drugom smolom.

Rubens. zatim se navlaži i druga strana. PAPIR KAO NOSITELJ SLIKE Papir spada u grupu lakih i elasticnih nositelja slike.2. širine letvi 10. Napinjanje papira na dasku Slika 3. Impregniranje papira . 1 Napinjanje papira na dasku Papir se navlaži spužvom ili se. Ako je dobro obraden može biti dobar nositelj za skice i manje studije. rucno proizvedeni papiri iz otpadaka lana. konoplje ili pamuka. konoplje.5-3 m dužine.2. Najcešce se koristi natron papir (nije bijeljen pa ima smedu boju). preparirati veca površina i rezati na potrebne formate. konoplje ili pamuka. konopljine i pamucne krpe ili vlakana lana.2). reverzibilno ljepilo. U odnosu na strojno proizvedene papire.2.Sušenjem se celulozna vlakna dobro vezuju uz pomoc dodataka.1. a širina 150 . Dobre vrste strojno proizvedenih papira dobivaju se miješanjem celuloze drva i krpa lana. 3. Papir ne smije biti promocen. može se napeti na okvir kao i platno. Papir na vlazi bubri. Cijenjeni su. Papir se pažljivo okrene. Nakon vadenja se ocijedi. Posebno pažljivo treba postupati s papirom koji ima drvenjace jer se jacim vlaženjem lako raspada. bambusa (japan papir). zato se koristi cvrsti jaci okvir. rucno proizvedeni papiri manje podliježu utjecaju vlage i trajniji su.200 cm. pamuka. 3. Deblji papiri koriste se za nositelje slike. Po gramaturi spada u polukartone (150-250 g/m2). Za napinjanje papira koristi se cvrsti drveni okvir i do 150 cm širine. Sušenjem se papir nateže. a kao sirovina se koristi celuloza drva. kao kod akvarel papira. Sirovine za najkvalitetnije vrste papira su lanene. ali i skuplji. ali i vodikovim vezama izmedu molekula celuloze. nategnuti na okvir. Napinjanje papira na okvir Celuloza papiru daje svojstvo higroskopnosti. posebno za umjetnicke svrhe.po sastavu je metilceluloza. Strana papira koja ce se obradivati okrene se prema gore i spužvom navlaži paralelnim potezima. Sušenjem se papir skuplja i napinje. 3. duda (kineski papiri). pamuka. Vec su Rembrandt. 3. Pažnju treba obratiti na dobro zalijepljene uglove. Gramatura papira je 100-300 g/m2.2. Papir se prilikom napinjanja i obrade steže više nego platno. Kvaliteta papira ovisi o cistoci celuloze i dužini celuloznih vlakanaca. u vodi bubri i prelazi u viskoznu bezbojnu masu koja nije pokvarljiva). Papir se reže za 8-10 cm više za prijevoj sa svake strane okvira.3. Cvrst je i žilav. Nastavlja se pritiskom na prijevoj suhom krpom od sredine prema krajevima bez zatezanja prijevoja. Debljina strojno proizvedenog papira je obicno od 0. ako je dovoljno cvrst. Prelazi se na drugu dužu letvu pa na krace letve okvira. i drugi poznati slikari koristili papir za djela manjih formata. pravilno okrenut prema papiru (istak ili zaobljeni krajevi okvira okrenu se prema papiru) i lijepi ljepilom topljivim u vodi (glutolin. Današnji papiri proizvode se strojno.1-0. položi u tacnu s vodom da se natopi.12 cm. U okviru vecih dimenzija potrebna je središnja letva kako bi se sprijecilo izvijanje okvira pri stezanju papira. Na papir se postavi okvir. konoplje. Odrežu se sva cetiri ugla papira u dijagonalnom smjeru. Karakteristike rucno proizvedenog papira su nejednaki i istanjeni rubovi kao i specificna struktura koja ovisi o vrsti sita na kojem se pulpa cijedi i prešanjem formira u list papira (slika 3. polegne na crtacu dasku nešto vecih dimenzija od papira. Papir se suši u vodoravnom položaju do sljedeceg dana. Lijepljenje pocinje nanošenjem ljepila na poledinu duže letve i priležeci prijevoj papira. lijepi ljepljivom trakom (pik papir) i pusti da se osuši. Ti su papiri rucno proizvedeni od otpadaka lana. 2. sušenjem se skuplja i uteže pa se može. Celulozna vlakna.2.3 mm. vezivo i punilo bubre što dovodi do istezanja u smjeru dužine i širine papira pa se papir nabora. Papiri od krpa su bolji.

Veziva sprjecavaju upijanje i razlijevanje boje (filtar papir ne sadrži vezivo). zbog jednakih napetosti u materijalu. Cista celuloza lana i pamuka je stabilna ako nije izložena djelovanju vlage. Poledina papira i karton premažu se ljepilom i lijepe postepenim spuštanjem papira uz lagano pritiskanj da se istisnu zracni mjehurici i postigne dobro spajanje. postaje manje elastican jer se i molekule celuloze razgraduju. ali toplu (40450C) da bolje penetrira u papir i ucvrsti ga. Cijepanje molekula celuloze uzrokovano je oksidacijom kisikom iz zraka koja je potpomognuta djelovanjem vidljivog svjetla i UV zracenjem (fotooksidacija) zbog cega dolazi do pucanja molekula celuloze i gubitka elasticnosti i mehanicke otpornosti. Djelovanjem topline proces starenja i propadanja papira se ubrzava. Kad je papir oslikan.2. Relativna vlaga iznad 70% omogucuje razvoj plijesni i mikroorganizama. Veziva se papiru dodaju da bolje povežu celulozna vlakna. Zalijepljeni papir se optereti. koji dovode do hidrolize celuloze. tutkalo. Vec je i temperatura od 250C kriticna za papir. plijesni i insekata. Prepariranje papira Uljena preparacija se ne koristi na papiru. Cijepanjem molekula celuloze u celuloznim vlaknima. Drugi premaz tutkala nanosi se ukrštenim potezima s prvim premazom cim se prvi premaz tutkala malo upije.4. derivati celuloze topivi u vodi (metilceluloza). a time i manje elasticna. Za slikanje se odrezani i odležani papir pricvrsti na cvrstu podlogu -lesonit plocu (vlaknatica) ljepljivom trakom (pik papir na kojem je ljepilo dekstrin). Kaširani papir se opet mora zaštititi papirom i opteretiti da se dobro zalijepi. Drugi sloj preparacije može se nanijeti 23 sata nakon prvog sloja. gubi otpornost na savijanje. Lako se oksidira u obojene (žuto do smede) spojeve i kisele produkte. skida se s ploce. Sa svake strane se odreže više papira za prijevoj. Ploca se prekrije papirom i optereti dok se ne osuši. U prostoru s relativnom vlagom ispod 40% papir postaje krt. Propadanje papira Glavni sastojak papira je celuloza. Ljepilom se prijevoj zalijepi na poledinu lesonit ploce. postaje krt. Najbolje je koristiti ljepilo na bazi istog ili slicnog veziva koje je i u papiru. dekstrin. Suši se nekoliko mjeseci. Visoko kvalitetni papir proizvodi se od celuloze drva koja je oslobodena lignina. Treci sloj se nanosi sljedeci dan. Nanose se 3-4 tanja nanosa mekanom ocijedenom cetkom. vlakna postaju kraca.Za tutkaljenje papira bolje je koristiti otopinu tutkala niže koncentracije. U papiru dobivenom iz drva prisutan je i lignin koji doprinosi kiselosti papira zbog aromatskih spojeva koji imaju -OH grupu vezanu na benzenovu jezgru (fenoli). Papir žuti.6.5.ljepenka ili lesonit. celulozna vlakna se razgraduju i postaju krta pa papir propada. 3. oko 4%. Papir se može pomocu prijevoja zalijepiti na lesonit plocu. Djela na papiru cuvaju se u mapama zašticena od svjetlosti ili u prostoru s umjerenom rasvjetom. Celulozna vlakna daju papiru mehanicke osobine. Kaširanje papira Oslikana strana papira okrene se prema dolje. 3. Uvjeti za cuvanje papira su temperatura oko 200C i relativna vlaga od 55-60%. Prethodno je dobro drugi sloj lagano obrusiti i navlažiti. ili tutkalo-kredna preparacija koja se priprema s 4-5%-tnom otopinom tutkala. Obradeni papir se odreže i objesi da odleži prije slikanja.2. Na uglovima se papir izreže dijagonalno. oksidacijom i u kiselom mediju. Danas se cesto koristi disperzna preparacija koja se kupuje gotova. a zatim kašira (lijepi) na cvrstu podlogu kao što je karton. Tutkalo se nanosi mekanom prirodnom spužvom u dva premaza. U boljim vrstama papira veziva su škrob.2. Prijevoji se zalijepe na karton. Papir od drvne celuloze. Papir dobiven od krpa ili prirodnih vlakana biljaka je zbog toga kvalitetniji i trajniji. zbog uklanjanja drvenastih materija kemijskom preradom drva. Najlošije vezivo je kolofonij u obliku . Da ne dode do krivljenja kartona kašira se i poledina ( “kontrakaš”) papirom iste gramature koji je kraci 2-3 cm sa svake strane. 3. elasticnost i dimenzionalnu stabilnost.

Prema površinskoj obradi papiri mogu biti: -vruce prešani (hot pressed paper. Papir za pastel mora imati grubo zrnatu strukturu pa cesto sadrži punilo naneseno na jednu stranu papira prilikom proizvodnje. više na gornjoj strani zbog upojnosti graficke boje. Ca(OH)2 (aq) + CO2 (g) = CaCO3 (s) + H2O (l) U uvjetima novo nastale kiselosti. 3. lavirani crtež. Paus papir je poluprozirni bezdrvni papir natopljen sušivim uljem koje jednako lomi .7. Mg(HCO3)2. Mokre tehnike crtanja . dudovih. Graficki papiri moraju imati svojstvo dobrog upijanja vlage pa imaju malu kolicinu veziva (škrob ili dekstrin cešce nego tutkalo). Cesto se papir i površinski tutkali kako bi se sprijecilo razlijevanje boje. rižinih vlakanaca u kojoj su. Hladno prešani papiri su grublji. kalcijev karbonat uklanja kiselost jer prelazi u CO2 i vodu. lanenih ili konopljinih vlakana. Proizvedeni su od najfinijih sirovina. a boja bi zbog vece upojnosti dobila zagasitiji ton. brušenjem površine dobiva se baršunasta struktura. Za uklanjanje kiselosti može se koristiti i barijev hidroksid ili magnezijev hidrogen. kao što se vidi na slici 3. Vezivo je i u ovim papirima najcešce tutkalo. Mnogi od njih imaju vodeni znak koji je utisnut. Kao punilo se koristi i do 40% krede. Narocito su cijenjeni rucno proizvedeni papiri od lanenih krpa. kredom ili krejonom zahtijevaju papir fino zrnate strukture. Crtace tehnike ugljenom. koje uzrokuju kiselost papira i njegovo daljnje propadanje. U razlicitim tehnikama koriste se papiri koji moraju udovoljiti zahtjevima odredene tehnike. Papir za gvaš je obicno toniran. porozniji. cesto se oznacava kao H. Kiselost papira (acidifikacija papira) uklanja se neutralizacijom papira vapnenom vodom Ca(OH)2 koja ima pH iznad 12. Površinski tutkaljen papir ne smije se savijati jer bi sloj tutkala ispucao. koji se precipitira (taloži) na i izmedu celuloznih vlakana. a razlikuje se vecom ili manjom prozirnošcu od ostale površine papira. Koriste se tonirani crtaci papiri. vidljiva grublja bambusova ili deblja svilena vlakanca što ih cini specificnim.2). H+ (aq) + OH. Papiri u slikarskim tehnikama Prema nacinu proizvodnje papiri mogu biti rucno ili strojno proizvedeni. Umjesto satiniranja.karbonat.) glatki. Propadanje papira uzrokuju oksidi sumpora i dušika koji nastaju izgaranjem razlicitih goriva. Papiri za akvarel najcešce pripadaju kartonima gramature 200-600 g/m2. Japan papir ima specificnu upojnost i strukturu od finih svilenih.smolnog sapuna kojemu se dodaju aluminijevi spojevi da se smola istaloži (koagulira) na vlaknima. Minimalnim dodatkom glicerina postiže se veca elasticnost.3.2. Vezivo je najcešce tutkalo.crtež tušem. kod debljih japan papira..zahtijevaju papir glatke strukture. Prozracnost i intenzitet boje pojacava grubo zrnata površina papira. škrob daje vecu upojnost i manju elasticnost. Vodeni znak pokazuje pravu stranu papira (slika 3.P. U akvarel tehnici bjelina papira na nekim mjestima ostaje netaknuta ili zbog lazurnosti tehnike prosijava kroz slojeve boje. Satinirani papir prolazom izmedu zagrijanih valjaka dobiva vecu glatkocu i sjaj. Aluminijev ion Al3+ hidrolizira i daje vodikove ione koji uzrokuju razgradnju celuloze. -hladno prešani papiri su zrnate strukture ( polu hrapavi i hrapavi). akvarel papir finijeg zrna. slicni su rucno proizvedenim papirima. velike dimenzionalne stabilnosti i smanjene upojnosti. ali i grublje zrnati lakši kartoni.(aq) = H2O (l) Višak kalcijevog hidroksida s CO2 iz zraka prelazi u kalcijev karbonat CaCO3. Oni s vlagom stvaraju kiseline.

Ako vanjski listovi nisu dobro zalijepljeni. tempera. koja se nanosi u dva nanosa. 1929. Depilirana koža napinjala se na drvene okvire i postupno sušila. Nobelova nagrada.e) izumio pergament kada plantaže papirusa više nisu mogle podmiriti potražnju za papirom. Slika 3.e.svjetlo kao i papirna vlakanca. godine. Jaca tutkalna otopina. Zbog dubljeg prodiranja bolje je koristiti 4 4. Da ljepenka ostane ravna i zašticena od utjecaja vlage. poneki veoma važni dokumenti ispisuju se na pergamentu zbog njegove trajnosti i izuzetne cvrstoce ( Versajski ugovor. Ovisno o vrsti punila. a najkvalitetnija ljepenka proizvodi se od lanenih i konopljinih otpadaka. slama.p.4.g. 49.. Sljedeca faza bilo je brušenje pomocu vulkanskog pijeska i glacanje uz pomoc kosti ili glatkim kamenom. a lošije vrste vodenim staklom ili smolnim ljepilom. teladi. PERGAMENT Legenda kaže da je kralj Eumen II od Pergama (197.158. p. Proces izrade bio je vrlo jednostavan. Nedostaci ljepenke Cesto listovi papira u ljepenci nisu dobro zalijepljeni pa se pri tutkaljenju znaju ljuštiti (kalati) na rubovima.p. Ljepenka veceg formata se savija i krivi. bezdrvni papir.8 cm 3. 2 Fabriano papiri za akvarel Slika 3. Proizvodi se lijepljenjem i prešanjem više tanjih listova papira ili lijevanjem i valjanjem do 5 mm debelog sloja papirne pulpe. zatim se koža tretirala vapnom. što je cetvrtina normalnog formata.n. . sive ili smede boje. Obrada ljepenke Za tutkaljenje se koristi 7-8% topla tutkalna otopina. Što je pergament bio tanji to je bio cijenjeniji. Sirovine za proizvodnju ljepenke su neobradena drvna celuloza.5 x 69.5%-tna vrucu otopinu tutkala. Bolje vrste ljepenke lijepljene su tutkalom ili kazeinom. jedan od faraona iz dinastije Ptolemejevica zabranio je izvoz papirusa iz Egipta. i sušenje ulja s ciljem da se postigne odgovarajuca elasticnost. na tržište dolazi bijele. kako bi sprijecio razvoj "biblioteka" u drugim zemljama-to je primoralo korisnike papirusa da nadu alternativni materijal. nastaju plikovi prilikom tutkaljenja. Pergament se izradivao preradom tankih koža najcešce mladih životinja: koza. Ljepenka ima gramaturu vecu od 600 g/m2. S oguljenih životinjskih koža odstranila se dlaka.3.. ulje / ljepenka.Prema drugom tumacenju-oko 200. U bijeloj ljepenci punilo je mrtvi gips pa je poroznija i krtija od ostalih. magaraca pa i zmija. 3 Rucna proizvodnja papira u Japanu 3.n. Impregniraju se obje strane i bridovi. Ljepenku je najbolje preparirati emulzijskom preparcijom u kojoj je koncentracija tutkala 5. nalicju i rubovima. Zadnja faza bila je natapanje ispeglane kože u ulju.n. narocito kad je mlaka ostaje vezana na površini kao staklasto tvrdi sloj na kojemu ce preparacija biti slabo vezana. Pergament je u Evropi bio najzastupljeniji materijal za pisanje dok nije otkrivena tajna proizvodnje papira oko 1200. preparira se na licu. ). Ipak.g. cak i danas.Uvodic: U hvarskoj luci.e .5%. Kao pouzdani nositelj slike koristi se ljepenka velicine do 35 x 50 cm. Dolazi u velicini 70x100 cm. stoljecu. LJEPENKA Ljepenka je kao nositelj slike uvedena u 18. A.. ovaca. U sivoj i smedoj ljepenci punilo je glina.

Osim masivne drvene daske. a dobivene daske slijepiti. Zbog unakrsnog lijepljenja cesto su “mirnije”. srž ili jedrac je najcvršci i najotporniji pojas gustog drva. celnom presjeku vidi se srce.bjeljika (bijelj) 7 .sržni traci 3 . Prve ikone u Sredozemlju javljaju se u 6. Najcešce se koristi drvo koje je karakteristicno za odredeno podrucje. lipa u Njemackoj. 1 Poprecni presjek drva Na poprecnom.4. Faiyumski portreti su radeni na dasci.srce 2 . orah u južnoj Francuskoj. PRESJECI DRVA Drvo je materijal nehomogene strukture koja se najbolje vidi na presjecima drva.godovi Slika 4.liko i kambij 4 . Središnji. Sržni traci se protežu radijalno od srži prema kori. Svaka od njih pored prednosti ima i nedostatke koje treba pravilnom pripremom svesti na najmanju mjeru. u Nizozemskoj hrast. stoljecu. Srednjovjekovno slikarstvo radeno je na dasci. Na pojasu bjeljike vide se sržni traci. bora). a imaju zadacu da bjeljiku opskrbljuju hranjivim sastojcima.1. koje je neotporni dio drva pa ga treba ukloniti. danas se koriste drvene ploce dobivene lijepljenjem i prešanjem razlicitih proizvoda drva. Na drvenim daskama slikali su i majstori sjeverne renesanse.kora 5 . Oko srži prostire se pojas bjeljike. 4. Na svakom godu razlikuje se proljetni mekši. kestena. 1 .srž (jedrac) 6 . svjetliji dio goda i jesenski tvrdi i tamniji dio. središte stabla. kod nekih vrsta tamniji dio (zbog fizioloških i kemijskih promjena dolazi do tamnjenja-kod hrasta. U Italiji se najviše koristila topola. Grci su najvrjednije radove na drvu skupljali u pinakotekama. DRVENI NOSITELJI Drvo spada u cvršce i teže nositelje slike. Leonardo da Vinci je cesto koristio orah. Godovi su godišnji prirast drva. koji je izgraden od mladih i svjetlijih godova. Kod stabala crnogorice vidljive su sitne pore presjecenih smolnih kanala koji teku paralelno s osi . manje “rade” od masivne drvene daske. Drvena daska se koristi kao nositelj štafelajne slike više od 4000 godina.

pa se i jace skuplja. trijeslovina (tanina) i mineralnih tvari. 510% (slika 4. Dozrelo drvo ima vecu otpornost i cvrstocu. Stanice drva su duguljastog oblika i idu u smjeru rasta drva (osim poprecnog parenhima koji izgraduje sržne trakove). trajnije i mirnije. Spojevi koji izgraduju drvo su: celuloza. tzv. Holandski slikari su koristili isprane hrastove daske starih brodskih podova ili daske dna pivskih bacava. Radijalni presjek Daske dobivene radijalnim rezom nazivaju se blistace. “desnu stranu” i prema kori okrenutu “lijevu stranu”. 4 Skupljanje drva. Nakon višegodišnjeg sušenja na zraku.4). 6-osušena daska) Kod svake daske bocnice razlikujemo unutarnju stranu okrenutu prema srcu stabla. 2-srednjice.1-0. što izaziva uvijanje daske na toj strani. Stanice drva imaju fiziološku i mehanicku funkciju.2. To su najkvalitetnije daske za nositelja slike. koje u toku rasta raspucava. Dijele se na potporno tkivo ili vlakna.5%. Kora je mrtvo tkivo. Najcešce su duljine 4m. šecera. O pripremi drva ovisi i kasnija kvaliteta drva kao nositelja slike. Struktura drva Drvo se sastoji od drvne tvari i šupljina koje postoje u svim vrstama drva. lignin i manje kolicine smole. Drvo se sijece zimi kad sadrži najmanje drvnih sokova. kad više ne raste u visinu. Što je bocnica dalje od srca više se krivi. Kvaliteta bocnica prema kori je sve lošija. Zbog puno otpada. 3-5%. Pri sušenju dolazi do stezanja drva. Drvo se najmanje skuplja u pravcu osi stabla i to 0. Daska srcanica i njoj priležece dvije daske srednjice su kvalitetni nositelji slike. Za nositelja slike nisu prikladne jer se krive zbog nejednakog upijanja i otpuštanja vlage na lijevoj i desnoj strani. Lijeva strana je uvijek mekša. 4-okorak. Liko. kemiceluloze. Cennino Cennini piše da daske za nositelje slike treba prethodno kuhati u vodi ili izlagati vodenim parama da bi se uklonili (“izlužili”) hidrofilni sastojci. Slika 4. Slika 4. 3 Radijalni presjek drva 4. a drvo postalo stabilnije. radijalni presjek se koristi samo za posebne svrhe. Najkvalitetniji dio drva je onaj koji se proteže 130 cm od zemlje do 130 cm ispod krošnje. Kambijev sloj stvara drvno stanicje. Slika 4. provodno tkivo ili sudove i rezervno tkivo ili parenhin. FIZICKA SVOJSTVA DRVA Drvo se sijece kad je potpuno dozrelo. daske su lijepili i obradivali. Daske dobivene presjecima drva trebaju se sušiti na zraku i nekoliko godina da bi se postotak vlage smanjio na 1215%. U smjeru tetiva. 2 Tangencijalni presjek drva (1-srcanica. Svaka vrsta drva ima . 5-svježe rezana daska srednjica. širine oko 25 cm i debljine do 6 cm. u širini daske skupljanje je najjace. Godovi im leže okomito na širinu daske pa se ne krive. brže i ranije otpušta vlagu.stabla. polakše upija vlagu pa ga i gljivice manje napadaju. etericnih ulja. kao najmladi ali živi dio odvodi asimilate od krošnje prema korijenu. iako i tada polovina njegove težine otpada na vodu. “rad” dasaka dobivenih razlicitim presjecima drva U radijalnom smjeru više se skuplja. Tangencijalni (tetivni) presjek Daske dobivene ovim presjekom nazivaju se bocnice. 3-bocnice.

1. jablan i bukvu karakterizira difuzna poroznost. Zbog nehomogene strukture svi dijelovi drva ne upijaju jednaku kolicinu vlage. Najprije odlazi slobodna voda iz šupljina. Odlikuju se markantnošcu godova. Celuloza drvu daje svojstvo higroskopnost. Lignin je manje ili više amorfna tvar koja ima ulogu ljepila. Sušenjem drva pri konstantnim . 1. Živo drvo je puno vode (drvni sok) koja varira s gustocom drva. Celuloza izgraduje stanice drva. Ispod tocke zasicenja drvo zbog higroskopnosti gubi ili prima vlagu. sastavljena je uglavnom od sudova koji se nižu u relativno pravilnim radijalnim nizovima. Celuloza je uzrok bubrenju i skupljanju. Zbog higroskopnosti. To su celulozne materije kracih molekula od celuloze. Cim se posijece. Isparavanjem slobodne vode drvo gubi na težini. Sržni traci nisu uocljivi. 3. Drvo listaca (bjelogorice) ima složeniju gradu u kojoj su zastupljene sve stanice drva. Ovisno o klimi i brzini rasta varira kolicina pojedinih tkiva (proljetnog i jesenskog drva). Kemiceluloze su sporedne strukturne komponente. Zbog jednostavnosti grade na presjeku su pravilno porozni. Ako rastu brzo prevladava proljetno drvo. Vlaga Vlaga je u drvu definirana kao postotak vode u odnosu na težinu suhe drvene tvari. dolazi do skupljanja koje se nastavlja dok drvo ne izgubi svu vlagu. Slika 4. b) u ortogonalnoj projekciji Kod cetinjara (crnogorice) je grada jednostavna.karakteristicnu gradu vidljivu golim okom ili pod mikroskopom. Godovi nisu markantni. ali se ne skuplja. krivljenju i pucanju drva. Nisu složene u pravilne redove. Bjelogorica spada u tvrde vrste drva. drvo je mekše i sadrži više vode. Imaju odredene zone pora koje se vide na presjeku po kojima se razlikuju: hrast je koluticasto porozan. Kad ispari slobodna voda drvo sadrži izmedu 25 i 30% vlage (tocka zasicenja vlakana). 5 Stanica drva u presjeku: a) u kosoj projekciji. Što je gustoca drva manja. 2. Drvo se suši prema unutrašnjosti. u uvjetima normalne vlažnosti drvo zadržava uvijek odredenu kolicinu vode. jedva su vidljivi. Kad iz stanicnih stijenki pocne isparavati vezana voda. godovi su tanki i drvo relativno gusto. Voda odlazi difuzijom ili kapilarnošcu u poprecnom i uzdužnom pravcu. “radu drva”. orah srednje koluticasto. cetinjari 120-150%. Tablica 1. Sastav drva SASTA DRVA LISTACE CETINJARI Celuloza 50 % 50 % Kemiceluloze 26 % 23 % Lignin 24 % 27 % 4. svojstvo da upija i otpušta vlagu ovisno o vlažnosti okoline. Tako topola može sadržavati 200% vlage. s širokim godovima. Crnogorica spada u mekše vrste drva. s nešto smolnih kanala. a hrast i bukva 80-90%. drvo se pocinje sušiti. manje gusto. sadržaj vlage pada ispod tocke zasicenja vlakana.2. lipu. Kad rastu sporo na velikim visinama. Lignin povezuje strukturne jedinice sastavljene od celuloze u cvrstu drvenu masu. Lignin cini drvo drvom. tj.

porozni hrast i bukva ) 0.4% 0.0. . drvo dobiva ravnotežni sadržaj vlage u odredenim uvjetima temperature i vlažnosti. Vlaga drveta daje nam potrebne podatke o odnosu kolicine vode mv u stablu i drvene mase bez sadržaja vlage mo(tehnicki osušena drvena supstanca mo).2. hrast i bukva imaju volumno skupljanje od 15-20%. gusti hrast i bukva. Medusobna razlika izmedu ove dvije mase (mu . Skupljanje i širenje Otpuštanjem vezane vode pocinje skupljanje drva i traje dok u drvu ima vode.0.0. Kod poroznih vrsta drva. Ovu cemo vrijednost oznaciti slovom u i izražavamo je u postocima.mo) predstavlja masu vode u stablu. breza i brijest ) 0. Ako bi se relativna vlažnost ponovno digla na 80%. Kod radijalnog reza širina isjecene daske ide u radijalnom pravcu. Svježe posjecena stabla nekad nazivamo i ''zelenim drvetom'' a to je donekle i opravdano jer takvo stablo sadrži otprilike jednak udio vlage u sebi kao i još ne posjeceno stablo. Svježe posjeceno crnogoricno stablo – za razliku od bjelogoricnih ili lisnatih stabala – u prosjeku sadrži oko 55 – 70% vode u usporedbi s tehnicki (umjetno) osušenim drvetom.2% . a debljina u radijalnom. skupljanje varira od 10-15%. Kolicinu vode u supstanci drveta moguce je stoga izracunati prema formuli kako slijedi: drvo se mjeri u svježem stanju (kad još uvijek sadrži vlagu u sebi mu) a zatim se mjeri i u (tehnicki) osušenom stanju. pri prosjecnoj temperaturi i relativnoj vlažnosti zraka od 80%. kao što su topola i cetinjari. U prostoru s centralnim grijanjem ono iznosi 6-8%.15% Gusto drvo ( tvrda drva.15% . sadržaj vlage u drvu bi teoretski porastao opet na 16-17%. Tablica 2 Srednja kontrakcija za promjenu relativne vlažnosti od 1% Vrste drva Tangencijalni pravac Radijalni pravac Porozno drvo ( svijetla drva. drvo se suši do ravnotežnog sadržaja vlage od 1617%. Sadržaj vlage odnosno vlaga stabla predstavlja onu vrijednost koju nazivamo vodom u stablu. Zbog gušce strukture drva.uvjetima. a debljina u tangencijalnom. makro snimke nekih poroznijih i manje poroznih vrsta drva 4. Bjelogoricna stabla u prosjeku u sebi sadrže oko 79 – 100% vlage u usporedbi s umjetno osušenim drvetom. Pri tome treba reci da se ukupni sadržaj vlage mijenja s obzirom na vrstu stabla kao i stanište odnosno uvjete okoliša u kojima se stablo razvija.2. Ako se relativna vlažnost smanji na 40%.3% .0. Od toga na jezgru drveta otpada kolicina od oko 35 – 50%. Vlaga drveta =Vlažno drvo (mu) – Masa suhog drveta (mo)/Masa suhog drveta (mo)x 100 U praksi su promjene sadržaja vlage u drvu relativno velike.10% . Kod tangencijalnog reza širina isjecene daske ide u tangencijalnom pravcu. cetinjari.20% Promjene dimenzija ovise o pravcu u kojem je drvo sjeceno. sadržaj vlage u drvu ce pasti na 8%. Što je drvo gušce više se skuplja. na normalnim okolnostima (200C i 65% relativne vlage) oko 12%. Daska ce se manje kriviti ako joj širina ida u radijalnom smjeru. 3% 0. Na primjer.

U tablici 3 dana je kolicina vodene pare u gramima koju sadrži 1m3 zraka kad je potpuno zasicen vlagom (relativna vlažnost je 100%).65….95…. Okolna atmosfera Dvije glavne karakteristike zraka su temperatura i relativna vlažnost.39….68….30…. 0.2.Drvo. prima i otpušta vlagu. 0. zbog cega se širi i skuplja. * Specificna gustoca (g/cm3) Smreka 0. Godine razvoja s povoljnijim klimatskim uvjetima takoder povoljno utjecu na širinu prstena. 4.49…. Širenje drva je širenje materije drva. 0. Slicna razlika u širini prstena kod stabala vidljiva je i kad je rijec o podrucjima s razlicitom nadmorskom visinom – što je nadmorska visina niža to su prsteni u stablu smreke širi. Prodiranje vlage u šupljine nema nikakvog utjecaja. Gusto drvo. više se skuplja i širi. Njezina vrijednost kretala bi se oko 1. Vlažnost je kolicina vode koja se kao para nalazi u zraku. na primjer smreke. Stanice debelih stanicnih stijenki širit ce se i skupljati više nego stanice tankih stanicnih stijenki.04…. Relativna vlažnost jednaka je omjeru apsolutne vlažnosti zraka prema maksimalnoj vlažnosti koju bi zrak mogao imati pri istoj temperaturi. Indirektni utjecaj temperature zbog utjecaja na relativnu vlažnost je velik. za razliku od onih godina u kojima vladaju nepovoljniji klimatski uvjeti (na primjer niže temperature tijekom godine. I debljina drvene daske ima utjecaj na “rad” drva. 0.88 Bongossi (tropsko drvo) 0. Izražava se u postocima.86 Hrast 0. Razlike specificne gustoce u krugu jedne vrste stabala mogu se raspoznati prema širini unutarnjih prstena (godova). 1. Debela daska se širi manje od tanke. Tablica 3 Temp.43….49….64 Bor 0. ( 0 C ) 10 20 . Jako je znacajna pri konzervaciji muzejskih predmeta.30…. Te ucestale promjene dimenzija nazivamo “rad drva”. 1. Temperatura ima relativno mali utjecaj na stabilnost drva koje je pravilno sušeno. Izražava se brojem grama vodene pare u m3 vlažnog zraka. 0. 0. koje sadrži više drvene tvari po jedinici volumena. Velike razlike u specificnoj gustoci pojedinih vrsta stabala temelje se upravo na ukupnom udjelu su stanicne supstance drveta i unutarnjih pora (šupljina) u stablu. zbog promjene vlažnosti. stare drvene ploce stvaraju neku vrstu opne koja je prepreka za vlagu.93 Bukva 0. u skandinavskim zemljama u kojima je vegetativni period znatno kraci puno manja od prstena smreke koje su izrasle i razvile se u podrucjima Srednje Europe gdje period vegetacije ipak vremenski znatno dulje traje i gdje vladaju puno povoljniji klimatski uvjeti. To je apsolutna vlažnost. 0. Za vrijeme procesa skupljanja odredene hidroksilne grupe (-OH) se vremenom povežu i ne mogu ponovno apsorbirati vodu. Kao posljedica toga. 0. Skupljanje postaje u odredenoj mjeri trajno.5 g/cm3 i predstavljala bi cistu gustocu supstance stanica drveta.3. duži zimski uvjeti od uobicajenih i slicno). Tako je jasno vidljivo da je širina prstena.14 Kad bismo isušeno drvo tako prešali da u njemu ne ostane niti jedna praznina ili šupljina dogodilo bi se sljedece: prešana drvena supstanca razlicitih vrsta stabala imala bi jednaku specificnu gustocu.

2 g vode po m3.30 40 50 60 70 90 100 Voda ( g/m3 ) 9. neobradeno i obradeno drvo. površina slike djeluje kao prepreka za vlagu i dovodi do asimetricne raspodjele vlage unutar ploce.1 82.1 198. 1. Svaki sloj (lak. Kod ploca sastavljenih od nekoliko dasaka.4 17. lako puca i lomi se. preparacija) na površini drva teži smanjiti prijelaz vlage u drvo i iz drva. (15. Kod oslikane daske.4.4 51.0 597. Kad se ploca sastavi. Kukci polažu jaja u pukotinama drva. Dolazi do labavljenja sloja boje i preparacije uz odvajanje i ljuštenje slojeva. . Cesto su spojene daske dobivene tangencijalnim ili radijalnim rezom ili rezom koji je izmedu njih. a larve prave u drvu hodnike kojih može biti toliko da unutrašnjost drva pretvore u neku vrstu saca. Boja i preparacija.2 / 30.3 30. Kad relativna vlažnost padne na 30% i niže. Drvo sa sadržajem vlage ispod 18-20% prakticno nije nikada napadnuto od gljiva. Neobradena strana sušenjem se skuplja znatno više pa se ploca krivi. pružaju odredeni mehanicki otpor koji stvara napetosti na licu slike.0 Na primjer ako zrak temperature 30 0C sadrži 15. Kisik i vlaga su im potrebni za rast.9 130. Insekti napadaju živo. Pukotine u sloju boje i podloge. ali vremenom zbog razlicitog ponašanja pri primanju i otpuštanju vlage. crvena ili smeda trulež.4) x 100 = 50% Ako se temperatura zraka smanji relativna vlažnost ce porasti uz istu apsolutnu vlažnost zraka. Suha trulež drva je rezultat djelovanja razlicitih gljiva koje se sastoje od dugih cjevastih stabalaca.. a ljeti dosta vlažnoj atmosferi. Truleži su greške u boji (bijela trulež. postaju naglašene kad se krivljenje poveca..0 423. Doci ce do kondenzacije vlage. ona je ravna.2. 2.) i konzistenciji drva zbog kemijske razgradnje lignina i celuloze. pravci skupljanja i širenja nisu isti i nastaje odvajanje unutar slojeva. U muzejskim prostorima slike na drvu su zimi izložene suhoj atmosferi zbog centralnog grijanja. iako propuštaju vlagu. Oštecenja drva zbog živih organizama Drvo je zbog celuloze i higroskopnosti podložno napadu parazita koji ga mogu potpuno uništiti. narocito na udar. vlaga u drvu padne do 6 ili 7%. Neobradena daska reagira na promjene vlage s obje strane podjednako. Drvo napadnuto crvotocinom ima manju mehanicku otpornost. Larve kukaca su glavni neprijatelji drva. boja. relativna vlažnost je 50%. boginjava trulež. oboreno. krivljenje može biti razlicito u pojedinim spojenim daskama. 4.

Suhi obijeljeni sloj na licu i bridovima lagano se brusi i opraši. Na starim slikama na drvu cesto se može vidjeti da je drvo oblijepljeno tanjim lanenim platnom na kojem se nalazi preparacija. dobro se utisne gumenim valjkom preko cistog papira. Kod daske srcanice treba ukloniti srce iz sredine daske i dobivene daske zalijepiti pravilno ali obrnuto od položaja kojeg su imale u stablu. Njen izbor. Uoceno je da drveni leptiri raspucavaju pa se umjesto njih stavljaju pravokutni umeci drva.6). pazeci da ne ostanu zracni mjehuri i da se platno ne razvuce ukoso. Neki slikari u drugi sloj tutkala stavljaju kredu ili gašeni gips i tupkanjem ga nanose na nepotpuno suhi prvi sloj.9). Tutkalna otopina je nešto jace koncentracije nego kod platna. Krivljenje sastavljene drvene ploce sprjecava se i postavljanjem parketaže (slika 4. Masivna drvena ploca (daska) Nedostatak masivne drvene daske je da se krivi i raspucava.3. a zatim se na lijevoj strani nagrebe zupcastom blanjom da bi što bolje vezala tutkalnu otopinu (poveca se površina za vezivanje). Ovaj nacin osiguravanja slike se i danas preporucuje. Neki slikari na poledinu nanose topli laneni firnis i. Kad je preparacija suha. Samo su srcanica i njoj priležece dvije daske srednjice pouzdani nositelji. Kao nositelji slike smatraju se kvalitetnije mekše vrste drva jer tutkalo u njih dublje prodire. Prethodno se smola ukloni osapunjenjem s potašom (kalij karbonat) ili se otopi pomocu otapala. stranu srca sa stranom srca (slika 4.9). stranu kore sa stranom kore. Drvo koje ima smole slabije ce vezati tutkalo i preparaciju. Godovi utornih letvi moraju biti okomiti na širinu letve. odrežu se na uglovima trokutasti dijelovi platna. tj. Kod drvenih ploca koje su lijepljene iz više dijelova. Tutkaljena ploca suši se 2-3 dana u vodoravnom položaju na prozracnom mjestu. 6-7 %-tna. U slucaju raspucavanja drvene ploce. Daska se obradi blanjom da bi bila ravna. priprema i obrada te nedostatke moraju svesti na najmanju mjeru. a napadaju je i razni insekti. Ne idu preko cijele širine ploce nego najviše do 4/5 širine (slika 4.8).1. koju cine unakrsno složene užlijebljene letvice u vertikalnom i horizontalnom smjeru. narocito kod ploca vecih formata lijepljenih iz više dijelova. Nanosi se na lice. dok je još vruc. narocito na starim ikonama. koristili su se drveni leptiri koji leže upušteni na poledini ploce izmedu dva sastavljena dijela koja cvrsto spajaju. a ploci ne dozvoljavaju skupljanje i širenje u vodoravnom smjeru (slika 4. Zbog manje gustoce drva manje se i skupljaju. Platno fizicki odjeljuje slikani sloj od drva. a drugi put u poprecnom smjeru. nalicje i sve bridove. ali slabije koncentracije.drvo napadnuto insektima 4. Preparacija se stavlja na mekšu. užljebljene drvene letvice. Napeto platno ili cvršca gaza stavlja se na prvi sloj vlažne preparacije. Za tutkaljenje se koristi vruca 7%-tna tutkalna otopina. Jedna letvica je užlijebljena s jednog a druga s drugog brida ploce. Za sprjecavanje krivljenja drvene ploce koriste se. Na drvu se mogu koristiti sve vrste preparacija. Istim brojem nanosa zašticuju se i bridovi ploce. Daska srcanica ima obje desne strane pa je svejedno na kojoj strani ce biti preparirana.3. Nakon sušenja prvog nanosa može se staviti još jedan. brusnim papirom ga utaru u smjeru žice drva. Preparacija se nanosi i na bridove i konacno na nalicje da bi drvena ploca bila potpuno zašticena. lijevu stranu srednjice koja preparacijom i slojevima boje postaje odredena prepreka za vlagu (Sigo Summerecker: “ Podloge štafelajske slike”). a prevoji platna se previju na poledinu ploce. platno ce sa slojem preparacije i boje ostati citavo. Vertikalne letvice lijepe . Danas se drvo reže tangencijalnim rezom. VRSTE DRVENIH PLOCA izgled raznih vrsta drva 4. Na dobro osušeni sloj firnisa nanose sloj sivo tonirane uljene boje. Preparacija na drvu nanosi se u 5-6 ukrštenih nanosa.

Ploce vlaknatice Ploce vlaknatice (lesonit ploce) proizvode se od otpadaka drva mokrim postupkom.5 mm. Trupac se okrece. Furniri se najcešce dobivaju ljuštenjem.vanjska strana plašta .2-daska srcanica i 3.4daska srednjica). Unutarnja strana bi trebala biti okrenuta prema sredini ploce. Pri tutkaljenju i nanošenju preparacije pukotine nastale u procesu proizvodnje furnira bubre i raspucavaju. piljenjem ili ljuštenjem iz trupaca drva. Homogene su.3. Brušenje bi dovelo do nejednakog upijanja. zbog djelovanja vlage i napetosti koje ona izaziva u drvu i slikanom sloju. Ako se odabere hrapava strana za lice ploce. Preparacija se pravi sa 6%tnom otopinom tutkala. jace tutkalne otopine i lanenog firnisa. To su slaba mjesta koja vremenom pucaju.potisna poluga 3 . litopona.3. Deblje ploce od barem 12 mm koriste se za formate vece od 1 m. U hidraulicnim sitastim prešama uklanja se voda. a nož s njega ljušti “plašt” debljine 0.se duž godova. Tutkali se s obje stran 7%tnom otopinom tutkala. a drugu navoštenoglatku stranu.3. Ploce dužine stranica do 50 cm ostaju ravne. lijepljenje dasaka u vecu dasku (5) Slika 4. Kao slikarska podloga najbolje su ploce debljine 4 mm.nož 2 . 9 Spajanje dasaka užljebljenim letvama i parketažom 4. U drugi sloj tutkala može se staviti malo krede. Debljina ploca od 6 mm dovoljna je za manje formate. Odmašcuje se krpom namocenom acetonom ili smjesom 3/4 alkohola i 1/4 amonijaka.2. 7 Krivljenje razlicito spojenih dasaka (pravilno i nepravilno spojene daske ) 4. manje reagiraju na promjene vlažnosti od masivne drvene daske. Nanosi se 5-6 slojeva preparacije. Masa se miješa umjetnom smolom ili voštanim emulzijama i izlijeva na metalnu podlogu premazanu parafinom. Slika 4. Drveni otpaci se usitnjavaju i raskuhavaju vodenom parom da se drvena masa razvlakni. Glatku parafiniranu stranu treba odmastiti da bi tutkalna otopina mogla cvrsto vezati. Kod ploce ljepljenice trebala bi biti vanjska strana vanjskih listova ploce i vanjska strana ljuštenog furnira. Ljušteni furnir je najcešce raspucan na strani noža (unutarnjoj strani). a horizontalne su slobodne pa omogucuju slobodniji rad drva. Drvo se moci da bi omekšalo. dobro ju je kitati emulzijskim kitom od krede. niti raspucavaju.8-3. dok se ploce vecih dimenzija zbog težine savijaju i treba ih lijepiti u cvrste drvene okvire Ploca se može obradivati na jednoj i drugoj strani. 8 Spajanje dasaka umetnutim leptirima i klinom Slika 4. Ovaj nacin zaštite omogucuje sastavljanje dasaka u plocu vecih dimenzija. Ploce ljepljenice Šper-ploce Sastavljene su unakrsnim lijepljenjem listova furnira koji se proizvode rezanjem. ne krive se. Cvrstoca ploce ovisi i o dimenzijama ploce. Tvrde ploce vlaknatice imaju jednu hrapavositastu. Plašt se namata na valjak i sijece u listove odredene dužine. Slika 4. 1 . I njih je potrebno lijepiti u cvrste okvire. 6 Isijecanje središnjeg dijela daske da se dobije mirnija daska (1.

Napeto platno se utiskuje i izravnava na površinu ploce. i prekomorskih vrsta. Zatim se tutkali s obje strane 6% otopinom tutkala i nakon toga preparira. Panel-ploce su takoder ljepljenice debljine 20-30 mm cija je sredina sastavljena pravilnim lijepljenjem letvica mekog drva. tempera na dasci. . koji su manje porozni i manje ispucani. Troslojne ploce (tripleks ploce) sa stranicama do 50 cm su najpouzdanije. koji se brusnim papirom dobro utaru u pore drva. Bridovi se takoder moraju obraditi. Nedostaci ploca ljepljenica mogu se smanjiti obljepljivanjem ploca ljepljenica tankim rijetkim platnom koje fizicki odjeljuje sliku i osigurava joj trajnost. Spojevi furnira i na tim plocama vremenom postaju mjesta na kojima pocinje ljuštenje. CO2. Preko cistog papira gumenim valjkom pritišce se i izravnava papir. Na poledinu ploce odmah se lijepi (kašira) cvrsti papir kraci za 1 cm od formata ploce. Najslabije ploce su iz bukovog drva. Metalne ploce su osjetljive na promjene temperature. Još vlažna ploca obrusi se brusnim papirom srednjeg zrna. sumporovih oksida i drugih agresivnih plinova u zraku. kvalitetnije su. Uglovi platna se dijagonalno režu. Slika 4. kao i svaku drugu površinu na kojoj se slika treba pripremiti da bi mogla vezati preparaciju koja ce osigurati stabilnost podloge i boje. previju na poledinu ploce i lijepe. johino. Metali su podložni koroziji zbog djelovanja atmosferilija . Plocu najprije treba obrusiti i ohrapaviti s obje strane. gaboon drvo.kisika.4 . Kvaliteta ploca ljepljenica ovisi o vrsti drva iz kojeg su ljepljenice proizvedene i vrsti ljepila.lijeva strana Slika 4. brezovo. Ploca se mora sušiti 2-3 dana. zbog kojih se stežu i rastežu.desna strana 6 . Poledina ploce zašticuje se toplim lanenim firnisom i olovnom bijelom bojom. 11 Vrste drvenih ploca Vicenzo Foppa. 10 Dobivanje ljuštenih i rezanih furnira Upotrebom rezanih i piljenih furnira. ploca postaje kvalitetnija. Ploce iz mekanih vrsta drva kao što su: jasenovo. Elektrokemijska korozija. obljepljivanje tankim platnom nije nužno. vlage. narocito kad su vecih dimenzija i kod vecih temperaturnih promjena. u bogato rezbarenom okviru 5. Furniri položeni okomito u odnosu na smjer letvica nalaze se s vanjskih strana.unutarnja strana plašta “strana noža” 5 . kao što su: okume. Nakon brušenja tutkali se vrucom 8%-tnom otopinom tutkala i preparira. Nanosi se 8%-tna topla tutkalna otopina. Nanese se još jedan nanos tutkalne otopine. One se krive pa preparacija na njima raspucava. Ako je ploca kvalitetna. Oblijepljena ploca se optereti i suši nekoliko dana. koja nastaje zbog stvaranja lokalnih galvanskih clanaka na pojedinim mjestima na površini metala uzrokuje oštecenja metalne podloge i propadanje slikanog sloja na njoj. METALNI NOSITELJI Metalnu površinu.

Korozija pocinje na površini pri cemu dolazi do promjene kemijskih i mehanickih osobina metala. Korozijske prevlake su kod velikog broja metala homogene i elasticne, i zaštita su od daljnjih propadanja. Hrda na željezu je nehomogena i krhka zbog cega željezo propada sve dublje. Nastaje oksidacijom željeza u vlažnoj okolini s relativnom vlažnošcu višom od 70%. Hrda je hidratizirani željezov oksid. Svježa hrda je žutosmede do smede boje, dok stara hrda ima sivu boju koja ide prema crnoj. Ima manji volumen od svježe i sadrži manju kolicinu vode. Frans van Merris , stariji, Slikarstvo, ulje/bakar Jan van Kessel, Životinje, ulje na bakru

U 14. stoljecu Cennino Cennini piše da su željezni limovi nepodesni za slikanje jer djelovanjem kisika u vlažnim uvjetima korodiraju, a proizvod korozije ima veci volumen od metalnog željeza, što dovodi do odvajanja slikanog sloja i deformacije slike. U evropskom slikarstvu 16. stoljeca koristio se bakar kao metalni nositelj. U suhim uvjetima na površini bakra zbog oksidacije s kisikom iz zraka nastaje crveni oksid bakra (Cu2O, koji sprjecava daljnju koroziju. U uvjetima vece vlažnosti, u zraku prisutni plinovi, kao SO2 i CO2 djeluju korozivno na jednoj i drugoj strani bakrene ploce. Oni dovode do stvaranja tamnih mrlja i naslaga produkata korozije koje potjecu od bakrovog (II) oksida (CuO), ili bakrovog (II) sulfida (CuS). Metalna površina kao nositelj slike treba da ima debljinu najmanje 1 mm. Prije bilo kakve obrade, mora je ocistiti da bude metalno cista. Metali se ciste mehanicki: celicnim cetkama, brusnim papirom i pjeskarenjem mlazom kvarcnog pijeska ili staklenim zrncima pod pritiskom. Pjeskarenjem se postiže hrapava površina koja bolje veže preparaciju. Posebno je to važno za glatke aluminijske ploce. Masnoca se uklanja otapalom. Plocu ili lim od željeza ili celika treba premazati tankim nanosom lanenog firnisa na poledini i sa strane, i malo zapeci. Nakon toga se nanosi preparacija. Kod ostalih metala to nije potrebno. Preparacija se priprema od lanenog firnisa i olovnog bjelila koji daje pastu izvrsne plasticnosti, a s uljem stvara olovni sapun koji djeluje antikorozijski. Kupljena uljena olovna bijela boja nije dobra za ovu svrhu jer je vezana s makovim uljem koje sporije suši i daje mekši film. Preparacija se nanosi tupkanjem okruglim kistom u tankom i prozirnom nanosu. Nakon nekoliko dana sušenja nanosi se drugi sloj, a za par dana i treci. Preparaciju je potrebno sušiti na svjetlu nekoliko mjeseci. Prije slikanja dobro je da se lagano obrusi kako bi bolje vezala uljenu boju. Aluminij se od korozije štiti eloksiranjem ili anodizacijom. Eloksiranje je elektroliticko oksidiranje aluminija kojim se na površini aluminija stvara oksidni sloj koji dobro veže sve vrste preparacija. Aluminij se stavlja na anodu, pa se postupak naziva i anodizacija. Neposredno poslije eloksiranja, pore nastalog Al2O3 otvorene su i izvrsno primaju boju koja ulazi u pore, a nakon zatvaranja pora ostaje u njima. Industrijska zaštita metala Koliko god se trudili da premazi na metalima budu kompaktni, ipak su zbog mikro pora propusni za vlagu i kisik koji dovode do korozije. Zbog toga se premazima dodaju inhibitori korozije, kao što su antikorozivni pigmenti, ili se metali obraduju anorganskim kemijskim postupcima kojima se na površini metala stvara relativno cvrsti stabilni spoj koji osigurava da se obojeni premaz bolje poveže. U slucaju da se on ošteti obojeni antikorozivni premaz ce osigurati zaštitu. Tako se aluminij zašticuje stvaranjem amorfnog aluminijevog kromata ili aluminijevog i kromovog fosfata.Celik se zašticuje stvaranjem željezovog i cinkovog fosfata. Cinkov fosfat daje maksimalnu zaštitu od korozije. Stvaranjem fosfatnog sloja na pocincanom celiku tretira se cink i celik. Opcenito, postupak zaštite metala sastoji se od temeljnog premaza koji ima manje veziva (smole) a dosta antikorozivnog pigmenta, i završnog premaza s više smole koja daje sjaj i zaštitu od vanjskih

utjecaja. Za zaštitu aluminija i obojenih metala koriste se reaktivni temelji koji zašticuju i aktiviraju površinu metala da bolje veže završni premaz. Georg Flegel, n.morte, ulje na bakru 6. PIGMENTI Rijec boja oznacava dva pojma. Prvi, opticki pojam, oznacava fizikalne osobine svjetlosti, tj. osjecaj kojega u oku stvara svjetlost emitirana iz nekog izvora ili reflektirana s neke površine. Drugi pojam oznacava tvar koja ima svojstvo prekriti i oboji druge tvari. Gdje nema svjetlosti, svi nam se predmeti cine crni, a kad su osvijetljeni, razlikujemo njihove boje. Svjetlo je elektromagnetsko zracenje isto kao i radio ili TV valovi. Naše oko iz velike skale elektromagnetskih valova registrira valne dužine 400-700 nm (nm je oznaka za nanometar, 1nm= 10-9 m). Sunceva svjetlost sastoji se od niza boja koje cine spektar. Svjetlosni titraji odredene valne dužine izazivaju u našem oku podražaj koji osjecamo kao žuto, crveno, zeleno itd. Obojenost neke površine možemo shvatiti kao svojstvo materije da razlaže bijelu suncevu svjetlost, odredene elektromagnetske valove apsorbira, a druge reflektira i ti izazivaju u našem oku doživljaj boje. Bijela boja površine znaci potpunu (ne zrcalnu, ali ravnomjernu) refleksiju, crna potpunu(ne apsolutnu, ali ravnomjernu) apsorpciju. Crvena površina apsorbira valove svih boja spektra osim crvenih, koje reflektira pa je i vidimo crvenom. Doživljaj boje nije uvijek uzrokovan apsorpcijom i refleksijom svjetla. Boja plavog neba i vecernje crvenilo posljedica su disperzije svjetlosti na sitnim kapljicama vode ili sitnim kapljicama prašine. Snijeg, šecer... izgledaju nam bijelo jer se svjetlo disperzira na kristalnim plohama sitnih kristala od kojih se te tvari sastoje. U slikarstvu boja je glavno sredstvo izražavanja i najvažniji element slike. Boja je fizikalna mješavina veziva i pigmenata s dodacima koja ima svojstvo bojanja, pokrivno ili transparentno, površine na koju je nanesena i povezivanja s njom. Pigmenti su obojeni prah, netopljivi su u vodi, vezivima i otapalima. Sitne cestice pigmenata disperzirane su u vezivu i vidljive pod mikroskopom za razliku od bojila cije su cestice topljive i toliko sitne da su nevidljive. Najfiniji pigmenti prolaze kroz sito s 16.000 ocica / cm2. Osnovno svojstvo pigmenata je obojenost ( boja, kroma) koju vezivo mora što manje mijenjati. Vezivo ne smije mijenjati kemijska svojstva ni valersku vrijednost (franc. valeur = vrijednost, svjetlina boje) pigmenata. Za slikarske svrhe biraju se pigmenti prema svojstvima koje preferira odredena slikarska tehnika. Na primjer, transparentni pigmenti koriste se za akvarel i lazurne premaze u drugim tehnikama. Pigmenti otporni na alkalije (lužine) moraju se koristiti u fresko tehnici. Vezivo pigmenata i podloga trebaju što manje utjecati na promjene boje pigmenta i na njihova kemijska i fizikalna svojstva kako bi slici osigurali autenticnost, cvrstocu i trajnost . Kroz povijest slikarstva odredena razdoblja bila su ogranicena u izboru pigmenata. Najstariji pigmenti upotrebljavali su se u obliku u kojem su nadeni u zemlji. Prije 2ooo godina p.n.e. bili su u upotrebi kreda, zelena zemlja, okeri, umbra, crna boja od pougljenjenih ostataka drva ili kostiju. Ljudi kamenog doba oslikavali su svoje spilje ovim zemljanim bojama (obojenim zemljamavecinom žutom, crvenom i smedom) koje su nalazili u svojoj okolini. Upotreba metalnog oruda omogucila je upotrebu pigmenata dobivenih usitnjavanjem prirodnih minerala i ruda. U broncano doba u Egiptu (2ooo-1ooo p. n. e ) koriste se azurit, malahit, auripigment, realgar, cinober. Ovi minerali obradeni usitnjavanjem, ispiranjem i sedimentacijom, koristili su se stoljecima. U Egiptu su se proizvela prva dva sinteticka anorganska pigmenta - egipatsko plava i olovno bijela. Egipatska plava je imala široku primjenu, ali je nestala iz palete izmedu 2. i 7. stoljeca.

Olovno bijela bila je jedini bijeli pigment u štafelajnom slikarstvu, osim krede koja nema dovoljnu pokrivnost i snagu bojenja, sve do otkrica cinkovog bjelila pocetkom 19. stoljeca i titanovog bjelila pocetkom 20. stoljeca. Rimljani su otkrili grimiz, indigo, verdigris koji nastaje korozijom bakra. Stoljecima je grimiz (purpur) smatran simbolom najvece moci i dostojanstva. Samo su rimski senatori, carevi, kardinali i kraljevi smjeli nositi purpurno obojena odijela. Purpur se dobivao iz sluzi što ih iz posebnih žlijezda izlucuje vrsta morskog puža s istocnih obala Sredozemnog mora. Od 12000 puževa dobiva se 1,4 grama purpura. Ova paleta slikarskih boja koristi se do 13. stoljeca, nakon cega je znatno proširena. U upotrebu dolaze organski pigmenti kao, kraplak (iz korijena biljke broc) i vermilion kojeg su dobili alkemicari iz sumpora i žive. Vermilion je svjetliji i pokrivniji od minerala cinabarita. Ova crvena boja imala je veliki efekt na sve tonalitete srednjovjekovne palete. Ultramarin su takoder dobili alkemicari iz lazurnog kamena lapis lazuli koji služi kao ukras i spada u poludragulje. Poslije 14. stoljeca slikarska paleta ostaje gotovo nepromijenjena do otkrica pariško plave 1704. godine. Pariško plava je zamijenila azurit i skupi prirodni ultramarin. Napuljsko žuta 1750. godine zamijenjuje olovno-kositreno žutu koja se u srednjem vijeku uglavnom upotrebljavala, uz od davnina poznati otrovni auripigment (engl. oripiment,) “žuti arsenov blistavac”. U 19. stoljecu otkriven je veliki broj anorganskih i organskih pigmenata. Kemija boja bila je izmedu 1860. i 1920. god. u industrijskom i znanstvenom pogledu najvažnije podrucje kemije. Prirodni ultramarin je 1828. godine zamijenjen umjetno proizvedenim ultramarinom. Medu najznacajnije novo otkrivene pigmente spadaju kromovi, kadmijevi i kobaltovi pigmenti- kromovo žuta, kadmijevo žuta, kobaltno plava, kobaltno žuta. Kombinacijom žutih pigmenata s pariško plavom dobivala se zelena boja. Viridijan je dobiven tek 1838. godine. Klasifikacija nekih drevnih pigmenata BOJA NAZIV KEMIJSKI SASTAV bijela kreda; bjelilo CaCO3 gips CaSO4.2H2O kaolin; kineski kaolin Al2Si2O5(OH)4 olovna bijela 2PbCO3.Pb(OH)2 koštano biijela (kalcinirane kosti životinja) uglavnom Ca3(PO4)2 crna iz ulja lampe ugljik biljno crna (drveni ugljen) ugljik

lazurit.životinjsko crna (iz slonove kosti zagrijavanjem zraka) ugljik piroluzit MnO2 žuta oker (svjetlije boje) hidratizirani oksid željeza. Cu(OH)2 zelena zemlja Fe hidrosilikat sa silikatnim primjesama Al i Mg verdigris (sinteticki) bazicni bakrov acetat razlicitog sastava plava azurit 2CuCO3.CaO. n H20 auripigment As2S3 crvena hematit Fe2O3 vermilion.Cu(OH)2 egipatsko plava (sinteticka) CuO.4SiO2 (?) ultramarin.ion uklopljen u aluminosilikat bez pristupa . cinober HgS minij Pb3O4 realgar AsS zelena malahit CuCO3. sijena (tamnije boje) Fe2O3 . lapis lazuli S2.

kadmijeva crvena itd. sumpornim plinovima u zraku i drugim ciniteljima. otapalima.. Za lazurne premaze treba birati pigmente manje pokrivnosti i obrnuto. Moderni . Otpornost prema kiselinama i lužinama U nekim tehnikama vezivo je kemijski aktivno pa se moraju koristiti pigmenti koji su otporni na to djelovanje. a ne samo na slici. Moc pokrivanja (pokrivnost) je sposobnost pigmenta da premazanu površinu ucini što manje vidljivom. vermilion). nevidljive tinte. vrijeme njihove proizvodnje i upotrebe. kinakridon i t d. 2. vodeni znakovi itd. Pokrivnost ovisi o velicini cestica pigmenata. Pigmenti koje su koristili stari majstori grublji su i nemaju jednaku velicinu zrna. Otpornost prema atmosferlijama Odnosi se na postojanost prema vlazi. U 20. cement. Staro ulje je kiselo zbog slobodnih masnih kiselina. U akvarel tehnici pigmenti moraju biti otporni na svjetlo jer ih nježno vezivo štiti manje nego u drugim tehnikama. smalt) i približno 1/1000 mm ( (olovno bijela. 6. Otpornost pigmenta prema svjetlu tvornice oznacavaju zvjezdicama. Talens i Lefranc koriste jednake oznake: +++ potpuna otpornost na svjetlo ++ vrlo dobra postojanost + dovoljna postojanost o loša (mala postojanost) 5. Ultramarin.1856. kao i kadmijeva žuta nisu otporni na kiseline.Otpornost na svjetlost Pigmenti ne smiju tamniti niti gubiti boju djelovanjem svjetla. Ako je velicina zrna iznad ili ispod ovih vrijednosti pigment ce postati transparentan. ranije nanesene slojeve boje koje cak ni rendgenske zrake ne mogu identificirati. Kemijski sastav pigmenata. Kadmijevi pigmenti s vapnom stvaraju bijeli kadmijev karbonat. vezivima Netopljivost se ispituje miješanjem pigmenta odredenim sredstvom i stavljanjem na filtar papir. stoljecu otkrivene su titanova bijela. Pariško plava u kontaktu s vapnom postaje smeda. ftalocijanin. Promatranjem pod mikroskopom mogu se prepoznati ne samo pojedine pigmentne cestice.5-1 mm (u 50-100 tisucinki grama boje današnjim metodama moderne instrumentalne analize može se dokazati prisutnost elemenata koji izgraduju pigmente). 3. potpisi. kao i aditivi u bojama na bazi akrilne smole djeluju lužnato.1. Ovlaženi mokri rub na filtar papiru ne smije biti obojen. svjetlost ce se odbijati od veceg broja cestica i pokrivnost ce biti veca. god. Površina izbruska sadrži sloj boje. godine proizvedena je prva sinteticka organska boja iz katrana kamenog ugljena. Netopljivost u vodi. Što su cestice pigmenta manje. 4. Boja se stavi u sinteticku smolu koja se nakon stvrdnjavanja izbrusi. S velicinom zrna koja leži izmedu 1/500 mm i 1/2500 mm svaki pigment ima optimalnu pokrivnost. kao i veliki broj znacajnih organskih pigmenata kao hanza. pa pigmenti moraju biti otporni na lužine. Otkrivaju se razlike pigmenata. Ove metode mogu otkriti oku nevidljive strukture. nego se može dobiti uvid u tehniku slikanog sloja. Velicina zrna varira izmedu 1/50 mm (azurit. naglim promjenama temperature. natpisi. Danas postoje nedestruktivne metode kojima se mogu otkriti detalji nevidljivi golim okom na svim površinama. Za analizu se odvoji sa slike mrvica boje promjera 0. indeksu refrakcije pigmenata i veziva i o koncentraciji pigmenata. alizarin crvena. U zidnim tehnikama vapno. kao i velicina pigmentnih cestica ( umjetnici su ih u starim vremenima cesto proizvodili i usitnjavali sami pa su imali grublje cestice) daju uvid u starost slikanog djela i u njegovu autenticnost. “izvlace” skice pod površinom. a 1868. SVOJSTVA PIGMENATA Od pigmenata koji se koriste u slikarstvu zahtijeva se: 1.

. može doci do pucanja gornjih slojeva boje (krakeliranja) i nastanka mreže pukotina (krakelira). vermilion 25% itd. 8.55) imaju takoder bijelu boju. U vezivima pigmenti dobivaju dublji ton nego u suhom stanju. Kako ulje starenjem tamni i povecava indeks refrakcije.44) a pigmenata 1..polu lazurna 6.0-2.. Što pigment ima finije zrno veca je njegova moc bojenja. U ulju su pigmenti prozirniji nego u akrilnom vezivu. Pokrivnost pigmenata može se malo smanjiti dodatkom kaolina. veca je površina koju ulje mora obaviti..... umbra. specificnoj težini (gustoci) pigmenata.4 .. Zbog razlicitog kemijskog sastava pigmenti se razlikuju po svojstvima i brzini sušenja makar tvornice ujednacavaju . Cak i lazurni pigmenti kao što su kraplak i Indijsko žuta postaju pokrivni u odgovarajucoj koncentraciji. sušiva ulja 1. manja je razlika u indeksu refrakciji izmedu pigmenata i ulja pa boja postaje prozirnija.7) pa bjelila daju bijeli pokrivni premaz. Moc bojenja ovisi o velicini zrna pigmenata.. To ovisi o površinskoj napetosti veziva. jer pigment zahtijeva dosta uja.boja je pokrivna . Pigmenti mogu biti u nekom vezivu prozirni (transparentni. crna od cade. Bijeli pigmenti (bjelila) imaju visoki indeks refrakcije (2. Pokrivnost ovisi i o vezivu s kojim je pigment vezan. U akvarelu.2o-ak dijelova titanovog bjelila 1 dio crne .boja je lazurna . Pigmenti vece gustoce trebaju manje ulja od pigmenata manje gustoce Malu apsorpciju ulja imaju olovna bijela-12%. Sušivost je sposobnost pigmenta da se s vezivom osuši kroz odredeno vrijeme.polu pokrivna ... Punila (kreda..6 (zrak 1.. posebno kod uljene boje.. kaolin.. Nekada se vide i korekture (pentimenti). prisutne posebno kod bijelih pigmenata... Narocito u ulju gube pokrivnost. Pigmenti koji zahtijevaju vecu kolicinu ulja suše se sporije. titanova bijela-14%. Sušenje boje je ovisno i o svojstvima veziva. Potrošak ulja je najmanja kolicina ulja koja je potrebna da potpuno namoci 100 g suhog pigmenta i opkoli svako zrnce pigmenta... Sušenje može biti fizikalni ili kemijski proces... Zbog te pojave. Što su cestice pigmenta sitnije.48. ista siva nijansa može se dobiti tako da se pomiješa: 1 dio crne . Na primjer. 7. vosak 1.5-2... obliku i velicini cestica... a nanese se na neprosušeni donji premaz boje koji je bogat uljem.. Indeks refrakcije veziva je 1.. laku i akriliku boja se suši isparavanjem. ftalocijanin plava itd.40-ak dijelova olovnog bjelila 1 dio crne .. Puno ulja zahtijevaju kobaltno plava. pariško plava. IR kaolina je 1.. Potrošak ulja krece se od 15% do 150%.1. siena. lazurni).53. Ako gornji premaz boje sadrži malu kolicinu ulja. na starim slikama se kroz gornje slojeve boje može naslutiti crtež ili tamnije podslikavanje. Što je veca razlika indeksa refrakcije (loma) IR izmedu pigmenta i veziva.pigmenti imaju finije zrno velicine izmedu 1/500 mm i 1/2000 mm. Tvornice pokrivnost oznacavaju na tubama: . Moc bojenja Moc bojenja (snaga bojenja) je sposobnost pigmenta da u što manjoj kolicini može promijeniti boju drugog pigmenta. Kod ulja suši se oksidacijom i polimerizacijom.. Sušivost ovisi i o svojstvima samog pigmenta..60-ak dijelova cinkovog bjelila Moc bojenja nije jednaka kod svih pigmenata Veliku moc bojenja ima titanova bijela.00.34.. ali im je pokrivnost daleko manja jer imaju indeks refrakcije gotovo kao i veziva. nego razlika indeksa refrakcije pigmenta i zraka . smole 1. poluprozirni i neprozirni (pokrivni). jaje i tutkalo 1. Titanovo bjelilo ima još veci indeks refrakcije i zato ima najvecu pokrivnost od svih bjelila. Razlika indeksa refrakcije pigmenta i veziva je manja.8. bolja je pokrivna moc pigmenta..

titanovo bjelilo. 11. ocijediti i onda vezati vezivom. krom žuta.težac. 6. katranskih. U nekim slucajevima moraju se dodati primjese.transparentne su).1. Olovno bjelilo se zbog toga koristi jedino u uljenoj tehnici. 6. Kod miješanja s masnim vezivima.supstrat. 10. Imaju cistiju kromu. sušenjem i mljevenjem preraduju se u kvalitetne pigmente. uklanjaju se primjese. sušenja i selekcioniranja. dobivaju se i razliciti bojeni tonovi pigmenata. dodatak služi kao tijelo pigmenta. dobru postojanost i moc pokrivanja. koji ubrzavaju sušenje ulja (djeluju sikativirajuce). perzijsko crvena. povecava se pokrivnost. pigment se moci u terpentinu. s uljem žuti. barit žuta. ispiranja. Pigmenti koji su po sastavu spojevi olova. umbra. vezivom i nositeljem. oker. bijeli bolus. netopljiv u vodi. Pecena (paljena) siena je pokrivnija od nepecene (sirove). Zemljani pigmenti su: kreda. zelena zemlja itd. kadmijeva žuta. najcešce se pripremaju s makovim uljem koje se sporije suši. 6. Kod organskih pigmenata. pigment prethodno treba navlažiti špiritom (alkoholom). Kompatibilnost je podnošljivost pigmenata s drugim pigmentima. kaolin. crveni bolus. Prirodni anorganski pigmenti (zemljani pigmenti) Zemljani pigmenti se dobivaju kopanjem iz zemlje. olovni minij. mangana. Ako se miješaju s vodenim vezivima (topivim u vodi). taloženja. Titanova bijela je inertan pigment. kromoksid zelena. kobalta. Ovisno o temperaturi kalciniranja. pa se industrijski takvi pigmenti pripremaju miješanjem s aktivnijim materijalima. kredu i sl. Ulje opkoli cestice pigmenata neprobojnim slojem i zaštiti ih od kemijskog djelovanja sumpora iz pigmenata i zraka. daju elasticnije i pastoznije premaze. terra di siena. ne smiju sadržavati primjese. 9.ta svojstva. gubi se kristalna voda. dodatke radi uljepšavanja tona ili radi cijene.2. manganova plava itd. a zatim se miješa vezivom.2. Pigmenti koji s uljem reagiraju i stvaraju sapune. Zemljani pigmenti imaju nešto krupnije zrno i dobru postojanost na atmosferilije. Spadaju medu najstarije slikarske materijale. pompejansko crvena. punilo. pariško plava. cinkovo bjelilo. žute i crne boje na osnovi željezovog oksida. ultramarin. Umjetni anorganski pigmenti (mineralni pigmenti) Mineralni pigmenti nastaju kemijskom reakcijom kao talog odredenih bojenih karakteristika. 6.2. Daljnja prerada se sastoji od mljevenja. Prirodni organski pigmenti (biljnog i životinjskog porijekla) Dobivaju se od životinjskih i biljnih organizama taloženjem bojila samostalno ili na supstrat.2.2. Pigmenti koji se ne odnose aktivno prema ulju omogucuju da ulje a time i boja vremenom više žuti. Preradom se pigmenti oslobadaju topljivih soli i organskih primjesa. Mineralni pigmenti su: olovno bjelilo. Supstratno vezane prirodne organske boje nazivaju se prirodne organske lak boje (manje su pokrivne. barit. Sposobnost kvašenja Neki pigmenti se teško kvase s vezivom (plivaju na površini veziva). Filtriranjem. zagrijavanjem na višim temperaturama. napuljsko žuta. kadmijeva crvena. Zato se titanovom bjelilu inertnim dodacima smanjuje velika moc bojenja i prilagoduje se ostalim pigmentima. Stari majstori su ove pigmente nanosili svakog posebno i dobro zašticivali lakom prije sljedeceg nanosa. Zbog nepostojanosti i topivosti u vodi i otapalima prevode se u netopivo stanje fiksiranjem bojila na supstrat. Kalciniranjem. .3. VRSTE PIGMENATA PREMA PORIJEKLU Pigmenti se prema porijeklu dijele na anorganske i organske. litopon. Pigmenti koji sadrže sumpor loše se podnose s pigmentima koji su po kemijskom sastavu spojevi bakra ili olova (tamne jer nastaju sulfidi koji su najcešce tamne boje). gips. Cistoca pigmenata Pigmenti moraju biti potpuno cisti. Do ove reakcije cešce dolazi u vodenim vezivima nego u uljenim.

Najpoznatiji prirodni organski pigmenti su: indijska žuta (životinjskog porijekla). luster) sastoje se od vrlo tankih djelomicno prozirnih listica koji snažno lome svjetlo. organski pigmenti imaju veci izbor prijelaznih nijansi. pa se dobiva opticki dojam sjaja iz dubine s prelijevajucim bojama. indigo (biljnog porijekla. Organski pigmenti umjetno dobiveni supstrativnim postupkom udovoljavaju svojstvima slikarskih pigmenata. Specijalni pigmenti Specijalnim se pigmentima postižu posebni opticki (sedefasti. a ograniceni su na plavu i zelenu boju. ali su skuplji. kao što je silikatni mineraltinjac (mika). Ove boje nazivaju se i anilinske boje jer su prva umjetna organska bojila proizvedena u 19. kao hansa. Umjetni organski pigmenti (katranski) Za razliku od anorganskih pigmenata koji su poznati od davnine. kaselsko smeda (organski spojevi zemnog porijekla sa sadržajem željezo oksida). narocito za štafelajno slikarstvo. što je njihova glavna odlika. Ovi pigmenti su stabilni i neotrovni pa se koriste i u kozmetici.crvena). Osnovna strukturna jedinica ovih pigmenata je kinakridon.2. vec i s pigmentnih cestica iz unutrašnjosti materijala. organska kemijska industrija je proizvela na tisuce razlicitih bojila za bojenje tekstila. od insekata. kraplak (biljnog porijekla. drva itd. cink-fosfat. minij). vecu jakost krome i moc bojenja. organski pigmenti jako su se razvili u posljednjih tridesetak godina zahvaljujuci razvoju kemijske industrije. Magnetski pigmenti služe kod prenošenja informacija. Medu sintetskim sedefastim pigmentima najviše se traži pigment dobiven od titan dioksida koji se nanosi na prikladan nosac (supstrat). kinakridon boje i sl. narancasti. sitnije zrno. Svjetlo se ne reflektira samo s površine. cink-tetraoksikromat.smeda). Sedefasti pigmenti se nalaze u ljuskama nekih riba i na ljušturama školjaka iz kojih se izoliraju. Umjetni organski pigmenti. Postojani su na svjetlu i otporni na atmosferilije. Koriste se kao ljubicasti i crveni pigmenti. stoljecu na osnovi anilina. 3. stoljeca. karmin (životinjsko porijeklo. za razliku od pigmenata topljiva u vodi. Opcenito su organski pigmenti manje postojani na povišenim temperaturama i manje pokrivni od anorganskih pigmenata.2. Po kemijskom sastavu umjetni organski slikarski pigmenti spadaju u sljedece grupe spojeva: 1. Sedefasti pigmenti (irizirajuci-prelijevaju se u duginim bojama i sjajni. engl.plava). ali su zato transparentni. medu kojima prevladavaju žuti. permanent. Azo-pigmenti sadrže u svojoj molekuli jednu ili više kromofornih azo-grupa (-N=N. .boje.crvena) itd. Od otkrica umjetnog kraplaka i umjetnog indiga potkraj 19. danas na tržište dolaze pod razlicitim nazivima. umjetne svile. papira.5. cistiji ton. 6. Ovi se pigmenti proizvode u mnogim bojama i nijansama. asfalt. Ne mijenjaju obojenost u alkalnoj sredini pa se koriste i u fresco slikanju.4. Ftalocijaninski pigmenti nastaju spajanjem ftalocijanina s bakrom. smedi i crveni tonovi. heliogen. 6. U usporedbi s anorganskim pigmentima.) koje apsorbiraju svjetlost odredene valne dužine. Kromoforna grupa je nosilac obojenosti.boje. svijetleci) i zaštitni efekti (antikorozivni pigmenti. 2. Hansa žuti pigmenti su monoazo pigmenti. Dobre su postojanosti i kompatibilnosti. Kinakridonski pigmenti zauzimaju posebno važno mjesto medu organskim pigmentima. Bojila su. izdašniji su. sepija (životinjskog porijekla. Sa sintetickim medijima (disperzijskim vezivima) pokazuju najbolje osobine. To su komplicirani organski spojevi cija je polazna sirovina katran kamenog ugljena iz kojeg se dobiva na tisuce vrsta bojila. Danas se proizvode iz drugih sirovina pa taj naziv više nije pravilan. otapalima i vezivima.boje.

Koristi se za pripremu podloge za pozlatu (tal. Najkvalitetnije vrste.gesso grosso i nekoliko gornjih slojeva iz finijeg praha. kvarc. PUNILA Prirodni bijeli pigmenti obicno se koriste kao punila (filer) jer nemaju dovoljnu moc bojenja i pokrivnost narocito s uljem. Dobiva se iz kiparskog gipsa taloženjem i prekristalizacijom u fini svileni prah koji se može polirati. Koristi se za kitove koji su nakon sušenja tvrdi pa se mogu brusiti i polirati. video i kompjutorskim vrpcama. 6. VRSTE PIGMENATA PO BOJI 6. st. Odlikuje se bjelinom i mekocom. kao šampanjska kreda. kiparski ili modelarski gips.. silikati. gesso a dorare). Vapnenac i mramor su kristalne modifikacije kalcijevog karbonata. kvarc) ove tvrde krede se teže kvase u vodi. Magnetski pigmenti se koriste za prenošenje i cuvanje informacija na magnetskim tonskim. Pored kalcijevog karbonata sadrži i magnezij karbonat i primjese pa ima sivkastu boju. gasili gips u vodi u omjeru od 1:4 do 1:10 dijelova vode. silikate.gesso sottile. CrO2 se vec godinama koristi kao magnetski materijal za prenošenje i cuvanje informacija na magnetskim vrpcama. malo upijaju. miješa se s gorskom kredom. Gips se dobiva iz sadre (sadrovca) pecenjem. Zbog primjesa (kristalizirani kalcij karbonat. Najviše se koristi u medicinske i kozmeticke svrhe. CO2. Na temperaturi od 130-1800C nastaje kalcijev sulfat. Kromov (IV) oksid. CaSO4. silikati i sl. elasticnija je od drugih vrsta. Magnetski pigmenti disperzirani u prikladnom vezivu nanose se u vrlo tankom sloju na vrpcu od plasticnog materijala. KREDA Kreda je amorfna modifikacija kalcijevog karbonata. Kreda je nastala taloženjem i okamenjivanjem ljušturica sitnih morskih životinjica i raznih algi na morskom dnu.2H2O. Šampanjska kreda ljubicaste etikete je najkvalitetnija. ali zbog krtosti nisu pogodne za pripremu elasticnih nositelja. Mljevene vrste lapora su prirodni produkti koje pored kalcij karbonata sadrže i oko 20% gline. gradevinski ili štuko gips. spojeve željeza. Cesto sadrži primjese . poluhidrat koji prima vodu i prelazi u dihihrat.3. Gesso je klasicna gipsana preparacija. Kreda je mekani prah. preparacija. Sastavni su dijelovi kitova. GIPS (tal. Pri vlaženju daju karakteristican zadah po glini. Vec su slikari u 15. Gorska ili brdska kreda (birkreda) je mljeveni dolomit. Na tržište ovakav gips dolazi kao alabaster. kao glina. Na platnu nije preporucljiva . Geodinamskim pokretima naslage krede došle su na površinu zemlje. gesso) Od davnine su talijanski slikari koristili gips kao punilo. Pritom dolazi do vezivanja i gips ocvrsne.glinu. Nekoliko tjedana se gips ispirao da se dobije što cistije i mekše punilo. supstrat za taloženje organskih boja. bakar ili mangan). Daljnja prerada sastoji se u ispiranju i mljevenju. CaSO4. Kreda se otapa u kiselinama uz oslobadanje ugljikova (IV) oksida.3. samo se melju i prosijavaju. mineral kalcit Taložna ili precipitirana kreda dobiva se umjetnim putem.1. U literaturi se pod terminom gesso sottile podrazumijeva bolonjska kreda (bolonješki gips). ostaju kao talog. Primjese u kredi. Bijeli pigmenti Ovu grupu cine umjetni i prirodni anorganski pigmenti. Sastoji se je od jednog grubljeg premaza.Svijetleci pigmenti (luminiscentni) mogu emitirati vidljivo zracenje kao posljedicu nekog netermalnog procesa. Ako je premekana za slikarske svrhe. CaCO3. Ton krede zbog primjesa varira od bijele prema sivkastim ili žuckastim nijansama.1/2H2O. Obicno se koristi cisti cinkov sulfid u smjesi sa sulfidima drugih elemenata (najcešce s kadmijem) uz vrlo malu kolicinu aktivatora (srebro.

U 19. Ulje glini povecava lazurnost. Ulje je jedino vezivo koje zrno pigmenta opkoli i ne dozvoljava kontakt sa sumpornim spojevima. Po Ostwaldovoj skali blanc-fix se uzima kao standard za odredivanje stupnja bjeline ostalih bijelih boja. BJELILA 1. Sirovina je u industriji porculana. To je mekani prah intenzivne bjeline. Danas se proizvodi i umjetnim putem i takav dolazi u trgovinu pod nazivom blanc fix. KAOLIN Po sastavu je hidratizirani aluminijev silikat. prah Otrovan je pigment pa se zbog toga rjede koristi u suvremenoj slikarskoj paleti i pored dobrih osobina kao što su: spajanje s uljem u pastu izvrsne plasticnosti. kiseline i lužine. relativno se sporo suši. zink weiss) Po sastavu je cinkov oksid. djelovanjem vinskog octa i ugljik (IV) oksida na metalno olovo pri temperaturi od 700C. a služi kao punilo preparacija. Cesto se nalazi u prirodi pomiješan s kredom. Koristi se za pripremu pastela. Kaolin se ne otapa u kloridnoj kiselini. kao supstrat i punilo. Na ulje djeluje sikativirajuce. Najpoznatiji je kineski kaolin (engl. BARIT ili TEŽAC Po sastavu je barijev sulfat. 2. ali sediment bubri. narocito na drvenim nositeljima. To je potpuno bijeli sitno mljeveni prah koji se naziva analin. ubrzava sušenje. olovna bijela cink bijela. ali reagira sa sumpornim spojevima iz zraka i pigmentima koji u sastavu imaju sumpora stvarajuci tamni olovni sulfid. Otapa su u razrjedenoj nitratnoj kiselini. Moguci sadržaj tešca ili blanc-fixa ostaje kao talog. Ne može se koristiti kao samostalno punilo u preparaciji jer uzrokuje pucanje i ljuštenje zbog mekoce i higroskopnosti. ali ne kao slikarski materijal. Pecenjem na temperaturi iznad 3000C nastaje mrtvi ili mrtvo peceni gips koji nema svojstvo vezivanja. vec kao farmaceutski preparat. crtacih kreda. Cisti se ispiranjem vodom. Pecenjem na 10000C nastaje estrih gips koji stvrdnjava sporije. Kaolin je mekan. mekog opipa. Poznat je armenski bolus koji se koristi kao podloga je za pozlatu. Cinkovo bjelilo ( cinkova bijela. Postojan je na svjetlu. elasticnosti osušenog premaza. Izuzetno je izražajan bijeli pigment. podova i pregradnih zidova. Sve do 19. higroskopan (upija vlagu). S uljem stvara olovne sapune (olovne linoleate). . Još u antickim vremenima proizvodio se umjetnim putem. Poznato je još u srednjem vijeku.upotreba bolonjske krede kao punila u preparaciji jer je ona porozan materijal koji snažno upija vezivo boje. jako gusta i malo upija. sušenjem se skuplja i puca. ZnO. Koristi se za izradu žbuke. Nastaje oksidacijom para rafiniranog cinka. Olovno bjelilo (olovna bijela. njem. Do tamnjenja olovnog bjelila dovode i pigmenti koji kao primjese sadrže slobodni sumpor. Može se koristiti u kombinaciji s kredom. Otporan je na svjetlo. Preperacija pripremljena od crvenog bolusa i tutkala izvanredno je cvrsta i trajna. a slabije od titanovog bjelila). velike specificne težine. Najviše se koristi u kombinaciji s uljnim i emulzijskim vezivima. Koristi se u fresco slikarstvu i kod pripreme vodenih boja. st. njem. odlicne moci pokrivanja (pokriva bolje od cinkovog bjelila. Crveni bolus je glina prirodno obojena željeznim i manganovim spojevima. ali dobiva veliku cvrstocu. bolus= grumen zemlje). 2PbCO3Pb(OH)2. Neosjetljiv je na vlagu i visoke temperature pa se koristi kao punilo skupih boja i kao supstrat organskih pigmenata. kremser weiss = kremška bijela) Olovno bjelilo je bazicni olovni karbonat. Naziva se i bolus (grcki. Ima finije zrno i bolju pokrivnost od prirodnog barita. PbS. stoljeca bio je jedini bijeli pigment u evropskom slikarstvu. China clay). pocinje se proizvoditi industrijski i koristiti kao bijeli pigment.

Napuljska žuta . Danas se više ne koristi. koji ima veca zrna i sivkastu nijansu. Litopon U upotrebu ulazi krajem 19. Manje je pokrivan (lazurniji je) od drugih bijelih pigmenata pa se cesto kombinira s olovnim ili titanovim bjelilom. Titanovo bjelilo Po sastavu je titanov oksid. engl. Koristi se u svim slikarskim tehnikama. narocito kad sadrži kobaltne spojeve koji ubrzavaju sušenje. Po kemijskom sastavu je barijev sulfat. što boji daje glatkocu i sjaj. Otporan je na svjetlo. Postojan je prema svjetlosti. kao i prema atmosferilijama. što izaziva pucanje. Najljepše vrste ovog pigmenta dolazile su iz Perzije. S uljem se djelomicno osapunjuje. Koristi se u proizvodnji sintetskih disperzija. U kontaktu sa sumpornim plinovima iz zraka stvara cinkov sulfid. Koristi se kao miješani pigment s barijevim sulfatom. Podnosi se sa svim pigmentima pa se koristi u svim slikarskim tehnikama. 3. ZnS.3. a sivi zbog neoksidiranog cinka ima grubo zrno i sivu nijansu. Rutil je stabilniji i pokrivniji pa je podesan za radove u eksterijeru. kiseline i lužine. koji ima bijelu boju. S vlagom i CO2 iz zraka prelazi u cinkov karbonat. ZnS. Ima najvecu snagu pokrivanja medu bijelim pigmentima i veliku moc bojenja (nijansiranja). Prirodni minerali za dobivanje titanovog bjelila: anatas (lijevo) i rutil Proizvodi se u anatas i rutil formi. sušenjem se skupljaju. * srebrni pecat je najkvalitetniji. U upotrebi je najcešce pod nazivom Kronos Standard T i sadrži 25% TiO2 i 75 % BaSO4. U kontaktu s uljem ne ubrzava sušenje kao olovno bjelilo niti stvara krti film kao cinkovo bjelilo. Jako je otrovan. lužinama i sumpornim plinovima iz zraka. osjetljiv na kiseline. 6. Najviše se koristi u kombinaciji s uljima i emulzijskim vezivima te kao punilo i pigment za preparirnje podloga.2 Žuti pigmenti Auripigment ( “žuti arsenov blistavac” . Anatas je osjetljiv na svjetlo pa se koristi za unutrašnje radove. 1. otporan na svjetlo. Upija vlagu i bubri što loše utjece na preparaciju u kojoj nije zašticen uljnim omotacem.) je davno poznati žuti pigment. Po sastavu je arsenov sulfid As2S3. zinkovim oksidom i kalcijevim karbonatom u kojem titanovog oksida ima najmanje 20%. Upotrebljava se u svim slikarskim tehnikama. BaSO4 i cinkov sulfid. blage lužine. a osušeni film nema zadovoljavajucu elasticnost. zato zahtijeva tanki premaz. Upijanjem vlage zrnca pigmenta bubre. To je pigment vrlo intenzivne bjeline. Mora se cuvati u dobro zatvorenim posudama. ujednacenog oblika zrna. sadrži 60% cink sulfida * zeleni pecat sadrži 40% cink sulfida 4. orpiment. TiO2. suši se sporije. stoljeca. Cinkovo bjelilo djeluje antisepticki. ZnCO3. Po kvaliteti obojenosti i finoci zrna razlikuju se: * bijeli pecat * zeleni pecat * crveni pecat * plavi i sivi pecat Bijeli pecat je najkvalitetniji.To je amorfni prah finog ujednacenog zrna.

Proizvodi se i umjetnim putem.Smatra se da je njena upotreba u keramici i žuto obojenom egipatskom staklu stara nekoliko tisuca godina. Dosta je osjetljiva na sumporne plinove pa se zna dogoditi da u akvarel tehnici potamni. Kao uljena boja zahtijeva 20% makovog ulja i 2% voska. Pb(SbO)2. Ima . zbog kojeg dolazi do tamnjenja. 4. Najviše se koristi u tehnikama emulzijske tempere i u uljenom slikarstvu. Indijska žuta Spada u prirodne organske pigmente. CdCO3. Ne koristi se u fresco tehnici. Kao uljena boja usporava sušenje. ton boje varira od obojenosti slame do nijansi koje imaju crvenkasti prizvuk. Dobro pokriva. raspadaju se na kromov oksid i olovo. Kobaltova žuta (aureolin) Spada medu skupe pigmente. osim s onima koji sadrže sumpor. PbS. zlatnožute obojenosti. stoljeca. Neotporna je u kiseloj sredini. Cešce se koristi u akvarelu nego za pripremu uljenih boja. iako je otporna na lužine. CdS. Po kemijskom sastavu je olovni kromat. Kadmijeva žuta Pronadena je pocetkom 19. Danas se proizvodi imitacija originalne nijanse miješanjem kadmijeve žute. Podnosi se sa svim pigmentima i vezivima. S uljem daje pastu izvrsne plasticnosti. greenochite Prirodni mineral tzv zeleni ochit nije bio korišten za dobivanje pigmenta 3. 5. Izrazito je transparentna. Izložena svjetlosti potamni ili pozeleni. Ne koristi se za slikanje u eksterijeru. Suši se brzo zbog niske apsorpcije ulja i kemijskog sastava (spoj olova-djeluje sikativirajuce ) zato se veže samo s makovim uljem. Ovisno o sirovinama i temperaturi žarenja. stoljeca. otapa se. Dobiva se taloženjem i žarenjem u više nijansi. Po sastavu je kadmijev sulfid. Komercijalno se proizvodi tek u drugoj polovini 19. Dolazi u svijetložutim do tamno žuto narancastim nijansama. Danas se priprema umjetnim putem miješanjem raznih žutih pigmenata. Po svojstvima je slicna olovnom bjelilu. Koristi se za proizvodnju jeftinijih boja. 2. prirodni kromov pigment -rijetki mineral crocoit Podnosi se sa svim pigmentima. Zahtijeva oko 15% ulja. Proizvodila se u Indiji iz urina krava koje su bile hranjene lišcem mango drva. Po sastavu je kobaltov kalijev nitrit. osim gašenim vapnom. Otrovna je zbog olova. S uljem te nijanse postaju necisto zelene. od svijetložutih (limun) do narancastih. Talijanski slikari cesto su je koristili pod nazivom giallorino. Reakcijom nastaje olovni sulfid. Reakcijom s gašenim vapnom stvara bijeli kadmijev karbonat. Svijetle nijanse nisu dovoljno otporne na svjetlo. PbCrO4. Zahtijeva 40% veziva (srednja kolicina) uz dodatak 2% voska. Kromova žuta Otkrivena je krajem 18. bindheimit U evropskom slikarstvu koristi se prirodna vulkanska zemlja s padina Vezuva. stoljeca. Po kemijskom sastavu je olovni antimonijat. cinkovog ili titanovog bjelila i okera. U kloridnoj kiselini se otapa bez bojenih ostataka.

Razne kombinirane vrste okera dobivene miješanjem prirodnih i umjetnih pigmenata nazivaju se satinoberi. Zbog prisustva manganovih spojeva ima zagasitiju žutu nijansu. Organske materije u okeru doprinose nestabilnosti boje. Osim željezovog hidroksida sadrži i manganov hidroksid. 6. posebno fresko tehnikama. Nikal-titan žuta Po sastavu je nikaltitanat. Lazurna je. Željezov hidroksid otpušta vodu i prelazi u oksid koji ima crvenu boju. Na temperaturi od 5000C žute nijanse koje sadrže do 90% željezovog hidroksida (hidratizirani željezov oksid) postaju blijedo crvene. manganovih i kalcijevih spojeva. Smedim okerima ton daje prisustvo manganovog oksida. 8. Najbolja siena dolazi iz Toskane u Italiji. To je vrsta smedeg okera. ali i u ulju. kiseline. Žarenjem dobiva topli crvenkastosmedi ton i postaje pokrivnija (pecena siena). Okeri Okeri su prirodni zemljani pigmenti. 7. Zlatni okeri obicno se dobivaju miješanjem s kromovom žutom. grumen žutog okera Prema sadržanoj kolicini željezovog hidroksida i gline okeri dobivaju svijetložutu. Podnosi se sa svim pigmentima pa se može koristiti u svim slikarskim tehnikama. Podnosi se sa svim vezivima. Zbog primjesa manganovog oksida i željezovog oksida okeri dobivaju smede ili crvenkaste nijanse. 6. Izrazito je lazurna. 2. Okeri se koriste u svim slikarskim tehnikama ako su cisti. a osjetljivi na kiseline. zlatniju ili tamniju nijansu. Kad sadrže kalcijeve spojeve (gips) ne smiju se koristiti u tehnici vodenog stakla (lužnato vezivo. Najpoznatija i najviše cijenjena je umbra s otoka Cipra koja ima zelenkastosmedi ton zbog prisustva željezovog silikata. Žutom okeru obojenost daje željezov hidroksid. Kao uljena boja zahtijeva 200% ulja pa je još prozirnija. S uljem daju polulazuran premaz. Sijenska zemlja. Za slikarske svrhe najbolji su francuski i rimski okeri. vodu i lužine.3. i mars žuta se upotrebljava u svim tehnikama. Osušeni premaz je postojan i elastican. a ako imaju veci sadržaj gline sporije se suše. Po sastavu su željezov hidroksid Fe(OH)3 s primjesama gline. Koristi se u svim tehnikama. lužine i atmosferilije. Otporna je na svjetlost.zlatnožutu nijansu. Umbra Umbra je prirodna smeda zemlja. Stari slikari su umbru dodavali ulju zbog njenog sikativnog djelovanja. otporni na svjetlo. Mars žuta To je umjetno proizvedeni oker. Zbog prisustva mangana u uljenim bojama ubrzava sušenje. Kvalitetne vrste cistih okera traženi su slikarski pigmenti. (tal. Za razliku od prirodnog okera uvijek ima istu kvalitetu i življu nijansu. Upotrebljava se u akvarel tehnici. terra di siena) spada u niz prirodnih okera.3. Smedi pigmenti 1. Kalciniranjem umbre dobije se pecena umbra smedecrvenkastog tona. Zbog velike kolicine ulja brzo tamni. Kao uljena boja zahtijeva 100% ulja zbog cega cesto tamni narocito u donjim slojevima. Kao i oker. kao i svi organski pigmenti. Kaselska zemlja . Korišteni su još u antickom slikarstvu. vodena otopina alkalijskih silikata) jer bi se boja zgusnula i postala neupotrebljiva.

benzin. Nalazišta su u blizini vulkanskih podrucja pa ih možemo smatrati prirodno pecenim žutim okerima. Rubens je kaselsku smedu cesto miješao s okerima. Cinober (vermilion) Prirodni cinober: Ovaj intenzivno crveni pigment spada medu najstarije poznate boje. kad se asfalt najcešce koristio.Kaselska zemlja je mekani smedi ugljen s humusom. Grckoj. 3. Lazurna je i koristi se samo u akvarelu. stoljeca. englesko crvena. Koristi se u disperzijama. od narancastih do duboko crvenih. Fe2O3(hematit). 3CdS 2CdSe. Koristi se u Kini. Sepija Sepija je prirodni organski pigment. Kadmijeva crvena Spada medu najljepše i najpostojanije pigmente novijeg vremena. posljedica je njegove topivosti.. U prirodi se nalazi kao mineral cinabarit. Prirodni crveni okeri Prirodni crveni okeri su crveno obojene zemlje. U upotrebu ulazi krajem 18. 2. Nalazišta su u Njemackoj. godine. Prirodne i umjetne vrste crvenog okera (sadrže željezov oksid i aluminosilikate) dolaze na tržište kao željezo crvena. venecijansko crvena. upotrebljavaju se u svim tehnikama. a naden je i na rimskim i pompejanskim zidnim slikama. pompejansko crvena. perzijsko crvena. stoljeca. Žarko je crvene boje i jake pokrivne moci. uljenim bojama i akvarel bojama. crveni bolus. Otporan je prema kiselinama i lužinama. Molibdat crvena Po sastavu je olovni molibdat miješan s olovnim kromatom. Po njima su i dobili nazive kao indijsko crvena. 4. 4. neke vrste potamne pod direktnim djelovanjem sunceve svjetlosti. Egiptu. . Nositelj obojenosti je željezov oksid. osim što s uljem slabije pokrivaju. Crveni bolus (armenski bolus) koristi se kao podloga za pozlacivanje. venecijansko crvena. 6. Osjetljiv je na svjetlo. Španjolskoj. U širu slikarsku upotrebu uvedena je pocetkom 20. stoljeca..3. Ovi crveni kadmoponi imaju sve osobine osnovnog pigmenta. Osjetljiva je na vapno pa nije preporucljiva u fresko tehnici. “Muzejska” patina na slikama 18. HgS. Po sastavu je kadmijev sulfoselenid.) prožima okolne dijelove na slici smedim tonom. Crveni pigmenti realgar 1. Ležišta prirodnih crvenih okera su u Italiji. Po kemijskom sastavu je živin sulfid. crveni poliment. Proizvodi se i umjetnim putem. Asfalt Asfalt nema nikakvu primjenu u suvremenom slikarstvu. dosta su pokrivni. osim u fresko tehnici. 3. Koristio ju je Van Dyck pa je po njemu i dobila naziv Vandyke smeda. Tamnjenje je izrazitije u vodenim vezivima. Koristi se od kraja 17. Zbog djelomicne topljivosti u ulju i organskim otapalima (terpentin. Kadmijeve crvene boje reducirane barijevim sulfatom uvedene su u upotrebu 1926. Kadmijeve boje imaju široku skalu tonova. Indiji i Perziji. Najsvjetliji pigment se koristi kao zamjena za cinober. tzv. dobiva se iz sipe. terra di pucoli itd. caput mortum.4. Ima slicna svojstva kao kromova žuta. stoljeca. Svi su otporni na svjetlu.

5. Permanent crvena (helio crvena.Ime minij dobila je po rijeci Minius na sjeveru Španjolske. minij 9. Izrazito je transparentan. stoljecu. 6. 10. Veci znacaj dobiva tek u 17. Transparentni su. Alizarin Alizarin je izoliran iz korijena biljke broca taloženjem na glini. Koristi se u svim tehnikama. god. Ima dobru moc pokrivanja i bojenja. toplini i otapalima spadaju u visoko vrijedne pigmente. Zamijenjen je naftol crvenom i alizarin sintetskim pigmentima. koji je postojaniji pigment. Najnovija zamjena alizarina je naftol crvena. 6. Dobro se podnosi s vodenim i uljnim vezivima.3.Ubrzava sušenje ulja. To je prvi organski pigment dobiven sintetskim putem (1868. U spoju s uljem je izrazito lazuran.. stoljeca. Karmin Dobiva se iz organizma insekata (cocus cacti) koji žive na jednoj vrsti kaktusa u Centralnoj Americi. Zamijenjen je kvalitetnijom kobalt plavom i ultramarinom. Nepostojan je na svjetlu. po sastavu je oksid olova. koja pripada grupi organskih azo-pigmenata. S uljem zahtijeva vecu kolicinu ulja pa se sporo suši. Cisti pigment je otporan na svjetlo i blage lužine. Kinakridonski pigmenti Dolaze pod razlicitim nazivima. Tjelešca sasušenih ženki kuhaju se u vodi kako bi se pigment izdvojio. otpornosti prema atmosferilijama. pravo crvena) Umjetni je organski pigment dobiven supstrativnim postupkom.5.Cu(OH)2 / dobiven iz minerala koji je dosta rasprostranjen u prirodi. Na meki premaz koji daje alizarin ne smije se slikati bojama koje se suše brzo i koje nemaju dovoljnu elasticnost.. Nije otporan na svjetlo. 7. Azurit je bazni bakrov karbonat /2CuCO3.). Po postojanosti na svjetlu. Zamijenjen je sintetskim alizarinom.. Bio je poznat još prije naše ere. kralj Ramzes III Smalt je naden u plavo obojenom staklu ranih kultura. Zbog lazurnosti je pogodan u akvarelu. Cinitelj obojenosti je karminska kiselina. Zamijenjena je kobaltovom plavom. U evropskom slikarstvu dobiva znacaj tek pocetkom 17. Slikari Egipta koristili su je vec prije 4000 godina. osim u fresko tehnici s kazeinom jer je nepostojan u lužnatom mediju. Danas se proizvodi umjetnim putem. i 18. U evropskom slikarstvu izmedu 15. cocus cacti 8. Najviše se koristi kod proizvodnje uljenih boja i emulzijskih (tempera) boja. i 17. stoljeca koristi se cešce nego skuplji lapis lazuli . Izrazito je transparentan. Zamjena je za cinober. Plavi pigmenti egipatsko plava smalt Egipatska plava spada medu najstarije pigmente. Podnosi se sa svim pigmentima. Po sastavu je kalijevo staklo obojeno kobaltovim oksidom. Kraplak Dobiva se iz korijena biljke broca (rubia tinctorum). Minij crvena Jjedan od prvih umjetnih pigmenata( antika).

Oko 1826. Po sastavu je kompleksna sol. natrij sulfata ili natrij karbonata i ugljena. Upotrebom sulfata nastaje zeleni ultramarin. Dolazi u dvije nijanse. Dosta je lazurna. Proizvodi se žarenjem smjese kaolina. Slobodne kiseline iz starog ulja. azurit u prirodi 1. koji žarenjem prelazi u plavi razlicitih nijansi. “ultramarinska bolest” koja se uklanja alkoholnim parama. kiseli konzervansi u tempernim emulzijama i stipsa djeluju na promjenu boje. Po sastavu je feri-ferocijanid. natrijev-aluminijev silikat. Sadrži sumpor pa može aktivirati pigmente koji sadrže bakar ili olovo. veže se makovim uljem. 2. Osjetljiva je i na vlagu. Ogranicene je moci bojanja. kiseline i lužine pa se koristi u svim tehnikama. Francuski proizvod dolazi pod nazivom “bleu azural” (azurno plava). koji se još u starom Egiptu koristio za ukrasne svrhe. Sve vrste su postojane na svjetlu. Celinska plava ( ceruleum plava) Pronadena je pocetkom 19. berlinsko plava. Dobivanje kobalt plave u laboratoriju 3. Zbog higroskopnosti ultramarina. Kao uljena boja zahtijeva 40% ulja i 2% voska jer se od ulja lako odvaja. svijetloj i tamnoj. formule Fe4/Fe(CN)6/3 (“feri”-spojevi trovalentnog željeza. ploha oslikana celinsko plavom 4. Upotrebom sode dobivaju se odmah plave nijanse. Nije otrovna. Otporna je na atmosferilije. lapis lazuli Zbog niske cijene proizvodnja umjetnog ultramarina potisnula je iz upotrebe mnoge plave pigmente. Kao uljena boja zahtijeva dosta ulja. Po kemijskom sastavu je kobaltov stanat (spoj kobalta i kositar oksida).Kobalt plavu možemo lako dobiti i u laboratoriju zagrijavanjem mješavine aluminijevog i kobaltovog klorida za svega nekoliko minuta. Ultramarin Prirodni ultramarin se dobiva iz poludragog kamena lapis lazuli. Dosta je skup pigment. “fero”-spojevi dvovalentnog željeza). stoljeca. osjetljiva na lužine-postaje smeda. kvarca. Kao uljena boja zahtijeva dosta ulja pa zbog žucenja ulja lazurni premazi mogu dobiti zelenkastu nijansu. Ova svijetloplava boja malo zelenkastog tona postojana je na svjetlu i u svim vezivima. stoljeca. Pariško plava (prusko plava. Upotrebljava se u svim tehnikama. Otporna je na kiseline. Ultramarin je osjetljiv na djelovanje kiselina.. 5. Kao uljena boja zahtijeva 80-100% ulja. Ima izuzetno jaku moc bojenja. Manganova plava (mangan celinska plava) Noviji je plavozeleni pigment življe nijanse. Ubrzava sušenje pa se veže makovim uljem. po površini slike može se pojaviti bjelicasta prevlaka. Složenim procesom ispiranja dobivao se pigment koji se u evropskom slikarstvu poceo koristiti tek u srednjem vijeku. Djeluje ubrzavajuce na sušenje ulja. godine istovremeno su kemicari u Francuskoj i Njemackoj proizveli pigment slican prirodnom. milori plava) Proizvedena je pocetkom 18. Narocito je kvalitetan pigment za fresko slikanje. Sve više se zamjenjuje ftalocijanin plavom . Neke vrste nisu postojane u vapnu. boja mu je dubokoplava s intenzivnim sjajem. Kobaltova plava Po sastavu je kobaltov aluminat.

formule CuCO3. Ima duboki tamni ton kao pariško plava i veliku moc bojenja pa se za slikarske svrhe reducira inertnim pigmentima. pigmentni prah Dobivanje pariško plave kem. grcka zelena) je stariji pigment.3. Ultramarin ljubicasta Dobiva se iz plavog ultramarina djelovanjem klora i vodenih para. prusko plava. Švajnfurtska zelena (emerald zelena) . kiseline i lužine. Koristi se u svim tehnikama.Cu(OH)2. što je uoceno na dijelovima slika oslikanih tom bojom. reakcijom ferferocijanida i željezo III klorida 6. Dublje je obojenosti od kobaltnih pigmenata. intenzivne zelenoplavicaste obojenosti. Tamniji pigment (kobaltov fosfat) nije otrovan pa se cešce koristi.7.(ftalno plavom). stoljeca. 3. 2. Ima blijedoljubicastu nijansu. Po sastavu je bazicni bakrov acetat. Polulazuran je. U evropskom slikarstvu se koristio do 18 stoljeca. Sklon je pucanju. Prilikom rada s kobalt ljubicastim bojama treba biti oprezan jer se pripremaju i kao mješavine pa mogu biti otrovne. 1. Mineral u prirodi-razne forme: 3. Ftalo plava (ftalocijanin plava) Po sastavu je ftalocijanin bakra. Dobivao se djelovanjem octene kiseline na bakar. Tako se sprjecavalo kemijsko aktiviranje s drugim bojama prema kojima je osjetljiv. Monastral je engleski proizvod.6. osim u pastelu. cešce u temperi jer u ulju gubi obojenost. Pariško plava se cesto miješa s gipsom. otrovan i izbacen iz upotrebe pocetkom 19. Manganova ljubicasta Po sastavu je manganov amonijev fosfat. Verdigris (vert de Grece. pariško plava . Zeleni pigmenti 1. nije postojan na lužine. 6. pa se morao odmah lakirati. Malahit je prirodni mineral. bazicni bakrov karbonat. milori plava. Postojana je na svjetlu. Kobaltova ljubicasta Proizvodi se kao svijetli pigment (kobaltov arsenat) koji je otrovan jer sadrži arsen. Nepostojan je. baritom i kaolinom pa na tržište dolazi kao berlinsko plava. Ljubicasti pigmenti Najznacajniji ljubicasti pigmenti su spojevi kobalta i mangana. Zamijenjen je imitacijama prirodnog tona. 6. Najviše se koristi u zidnim tehnikama. 2. Otporna je na svjetlo.3. Njemacki proizvod dolazi pod nazivom heliogen plava.

2H2O. osjetljiva je na kiseline. U slikarstvu se koristi još od antickih vremena.8. Maslinasto je zeleni pigment. Najviše se koristi s emulzijskim vezivima (srednjovjekovnih tempera) i fresko slikarstvu. Po sastavu je 84% kalcijev fosfat. Tople smedezelene nijanse ceške i tirolske zemlje su manje cijenjene. Najljepše vrste danas dolaze s otoka Cipra. Kromoksihidrat zelena (kromhidroksid zelena. služila je kao jedan od najvažnijih tonova za podslikavanje inkarnata. Podnosi se sa svim vezivima i pigmentima. Otporna je na svjetlo i lužine. Heliogen zelena Spada u grupu ftalocijanina. 12 3 Borna kiselina i potaša se homogeniziraju(1). Monte Baldo)) hladnog plavicastozelenkastog tona davno su iscrpljena. stoljeca. stoljeca. Dobro pokriva za razliku od krom hidroksida. Po sastavu je spoj bakra. 6.Dobiveni krom III oksid se hidratizira i prelazi u živi zeleni ton(3). visoke kvalitete.Uvedena je u slikarsku upotrebu pocetkom 19. Lagani je prah pa je izdašan. Današnja emerald zelena proizvodi se od ftalocijanin zelene i cinkovog ili titanovog oksida. Kobalt zelena U upotrebu dolazi krajem 18. Po sastavu je kombinacija oksida kobalta i cinka . Zelena zemlja (tal. Ima plavozelenkasti ton. Crni pigmenti 1. Poznata je još od pocetka 19. engl. Podnosi se sa svim vezivima i pigmentima pa se koristi u svim tehnikama. Nalazišta poznate tzv. 4. Njemacka zelena zemlja ima sivozeleni ton. Ako je pomiješan s tešcem dolazi pod nazivom permanentno zelena.3. 6% kalcijev karbonat. viridijan) Po sastavu je hidratizirani kromov oksid. Upotrebljava se u svim tehnikama. lužine i svjetlo. stoljeca. Zbog intenziviranja obojenosti cesto sadrži krom oksid ili krom hidroksid. Dobiva se žarenjem životinjskih odmaštenih kostiju bez pristupa zraka. U uljenim bojama daje transparentne filmove. Ranijim talijanskim slikarima. Dobiva se taloženjem i žarenjem pa dolazi u više nijansi. . arsena i octene kiseline. Cr2O3. otporna na kiseline i lužine. Pomiješan s kadmijevom žutom daje kadmijevu zelenu. Koštano crna (slonokosno crna) To je umjetno proizveden organski crni pigment. Po svojstvima je slicna okerima. Cr2O3. narocito majstorima jajcane tempere. Kromoksid zelena Po sastavu je kromov oksid. terra verde) Po sastavu je željezov hidrosilikat sa silikatnim primjesama aluminija. a danas titanovog oksida. Postojana je na svjetlu. magnezija itd. Najljepši je i najpostojaniji zeleni pigment. zagrijavaju 6h na 500 c(2). Cobalt(II)-oxide-zinc(II)-oxide Kalciniranje kobalt(II)-klorida i cink(II)-oksida pri srednjim temperaturama 8. 7. otporan na kiseline. Kao uljena boja ubrzava sušenje. Žarenjem zelena zemlja dobiva crvenkasto-smedi ton i vecu pokrivnost. pokrivan. 6. 10% ugljik. veroneške zemlje (iz okoline Verone. Otrovna je i danas nema nikakav znacaj. Upotrebljava se u svim tehnikama. 5.

Otporna je na sve utjecaje. Osušeni premaz je izrazito mekan. Manganova crna Manganova crna je prirodni anorganski pigment Po sastavu je manganov oksid. dobro pokriva. Dobre je pokrivnosti i postojanosti na svjetlo. Za pripremu uljene boje zahtijeva i do 150% ulja. Kao spoj mangana u ulju djeluje sikativirajuce. Bolji pigmenti dobivali su se kasnije sagorijevanjem masti i ulja. Kao uljena boja suši se sporo. Veoma je lagan i postojan pigment. Prije ribanja s vodenim vezivima. Dobiva se žarenjem cokota vinove loze bez pristupa zraka. Cada Crne boje od cade dobivaju se sagorijevanjem organskih materijala. Odlicno pokriva i boji. mora se navlažiti alkoholom i tek onda vezati s vezivom. Veziva Klasicne Tehnike Lakovi-Smole i Otpala Ljepila . lužine i kiseline.Crna boja dobivena od slonovace (elefantinum) bila je poznata još u grckom slikarstvu. zbog male specificne težine. Po sastavu je cisti ugljik s neznatnim rimjesama. Otporna je na svjetlo. Trsna crna (lozova crna. Od druge polovine 19. 3. Najstarije vrste dobivale su se spaljivanjem drva bogatog smolom ili same smole. Podnosi se odlicno sa svim vezivima i pigmentima. Ima odlicnu pokrivnost. Koristi se u svim slikarskim tehnikama. 2. dok neciste vrste s vlažnom podlogom dovode do “cvjetanja boje” (eflorescencija) zbog natrijevih i kalijevih soli topljivih u vodi koje izlaze na površinu i kristaliziraju. MnO2. Kod pripreme boja treba ga ribati s gustim vezivom. 4. Usporava sušenje. Ona je umjetno anorganski pigment. Koristi se u svim slikarskim tehnikama. a najviše u zidnim tehnikama. Njena upotreba pocinje u dalekoj prošlosti i traje do danas. 5. Koristi se u svim slikarskim tehnikama. Kvalitetne vrste (cisti ugljik) mogu se koristiti u fresko tehnikama. Ne koristi se u zidnom slikarstvu. Fe3O4. Željezno oksidno crna (Mars crna) Po sastavu je željezov oksid. jezgrasta crna) To je organski pigment. Ciste i kvalitetne vrste otporne su na svjetlo. stoljeca dobiva se od zemnog plina (plinska cada).

polivinilacetatni. Tablica 1. Utjecu i na opticki ucinak boje zbog specificne refleksije svjetlosti. Uljna-lipofilna veziva: laneno ulje. smolom. makovo ulje. Vodena (hidrofilna) veziva: 2. Veziva štite od vanjskih utjecaja pigmente i podlogu. Faiyumski portreti naslikani su enkaustikom (“voskom na vruce”). odnosno lakovnih dijelova. Organska veziva su relativno brzo propala. Lakovi.7. glina i sl. od prirodnih i umjetnih smola: damar. Najranija slikana djela na vlažnim kamenim površinama Altamire. Lescauxa i drugih spilja oslikana su zemljanim bojama vezanim krvlju. slicnu onoj na kasnijim pravim freskama. kao i riblje tutkalo. mastiks. voštanom temperom (“voskom na hladno”) / a ponekad i jajem /jajcana tempera/. lakovi na bazi celuloznih estera. stoljeca opisan je proces bržeg sušenja ulja pomocu metalnih oksida. Emulzije: veziva od vodenih (hidrofilnih) i hidrofobnih tj. Tisucama godina nastajalo je trajnije vezivo prirodnim kapanjem vode koja je taložila na površinu slike otopljene minerale i stvarala tanku prozirnu karbonatnu prevlaku (skramu). kopal. VEZIVA Veziva povezuju cestice pigmenata medusobno u film i s podlogom. masti. Za obradu drva spominje se vosak. THEOPHILIUS vec u 12. uljenih. 7. akrilni. cvrstu i trajnu površinu. šelak. PODJELA VEZIVA Prema kemijskom sastavu veziva se dijele na: * anorganska (mineralna) * organska (prirodna i sintetska) Prema sastavnim dijelovima otopine veziva. koja je fiksirala pigment uz podlogu. poliesterski lakovi itd. Minimalna kolicina gline u pigmentima bila je mehanicko vezivo. 3. poliuretanski.1. a u manuskriptima 14. U Egiptu se koristi mulj iz Nila. Pregled vodenih veziva Naziv veziva Kemijski sastav gašeno vapno kalcijev hidroksid vodeno staklo vodena otopina alkalijskih silikata tutkalo protein-kolagen kazein fosforprotein gumiarabika polisaharid glutolin metilceluloza . 4. pergament ribljim tutkalom. Premazi boje moraju s podlogom stvoriti kompaktnu. Platno se obraduje voštanom bojom. orahovo ulje. stoljecu opisuje trvenje pigmenata lanenim ili orahovim uljem. Pigmenti su se miješali s prirodnim vezivima. lojem. Kitova mast ili kitovo ulje spominje se u sjevernim zemljama. biljnim sokovima i sl. mogu se koristiti s dodatkom prirodnih i umjetnih smola. dijele se na: 1. Želja za postojanim i trajnim ukrašavanjem dovodila je do upotrebe razlicitih veziva i pigmenata i obrade površine koja se oslikavala.

disperzivna veziva sinteticki polimeri Prema broju sastojaka otopljenog veziva dijele se na: jednodijelna, dvodijelna i višedijelna veziva. Veziva povezuju i opkoljuju pigmente, penetriraju u pore podloge, pa moraju biti u tekucem stanju. Jednodijelna veziva koriste se bez ikakvih dodataka. Ulja su na sobnoj temperaturi tekuca i mogu se koristiti kao samostalna veziva. Vezuju /suše/ kemijskim procesom, oksidacijom i polimerizacijom te prelaze u sasvim novu tvar, tzv. oksin, koji se više ne otapa u terpentinu, vec samo u najjacim organskim otapalima. Vosak se može koristiti kao samostalno vezivo u enkaustici kad zagrijan veže pigmente hladenjem i skrucivanjem Dvodijelna veziva su cvrste tvari koje se otapaju u vodi ili organskim otapalima kao prave otopine ili kao koloidne otopine (disperzije). Suše se fizikalnim putem, isparavanjem otapala. Tutkalna otopina je dvodijelno vezivo. To je koloidna otopina, koja hladenjem iz stanja sola prelazi u stanje gela(tine) procesom koagulacije. Peptizacija je obrnuti proces. Koloidne otopine imaju velicinu cestica 1-200 nm i zbog toga odredena svojstva, koja ih razlikuju od pravih otopina u kojima cestice otopljene tvari imaju velicinu manju od 1 nm. Kad voda ishlapi, cestice tutkala zaostaju mikroskopski fino rasporedene izmedu cestica pigmenata, kao i izmedu sloja boje i slikarske osnove (preparacije, grunda). Molekule tutkala se u tim meduprostorima zadrže, kao da su se filtrirale, pa voda bez cestica veziva dolazi na površinu i hlapi. Svjetlo se na cesticama tutkala rasprši (površinska refleksija), što stvara mat efekt. Lakovi su otopine smola u otapalima. To su prave otopine. Kad otapalo ishlapi, smola zaostaje u homogenom filmu cvrsto vezana na površini. Zbog dubinske refleksije svjetlosti pojavljuje se sjaj površine. Višedijelna veziva su mješavine jednodijelnih i dvodijelnih veziva. Slikarski mediji su višedijelna veziva. Sastoje se od ulja i smolnih otopina. Miješanjem hidrofilnih i hidrofobnih veziva nastaju emulzije. Žumanjak je prirodna emulzija koja sadrži hidrofilnu bjelancevinu-albumin i žumanjkovo ulje. Emulzije su vezivo u temperama. Tutkalo, kazein, glutolin i gumiarabika mogu se emulgirati uljem ili nekim drugim hidrofobnim sastojkom. U slikarstvu se koristi kazeinska tempera, jajcana tempera, gumitempera i voštana tempera. 7.2. POMOCNA SREDSTVA Pomocna sredstva su tvari koje nemaju svojstvo vezivanja, ali utjecu na specificnost vezivanja pojedinih veziva. Oni poboljšavaju ili daju odredena svojstva vezivima. Prema funkciji se dijele na: * otapala ili razrjedivaci - voda, organska otapala; blage alkalije za kazein * sredstva za povecanje cvrstoce (otvrdnjavanje) alaun (stipsa), formalin * ubrzivaci sušenja: sikativi * emulgatori i sredstva za povezivanje: sapuni, zaštitni koloidi * sredstva za kvašenje (smanjenje površinske napetosti): volovska žuc, amonijak, alkohol, Agepon (koristi se u fotografiji) * sredstva za konzerviranje: boraks (Na2B4O7 · 10 H2O), alkohol, vinski ocat, etericna ulja (klincicevo, karanfilovo, lavandino...) 7.3. SVOJSTVA VEZIVA Vezivo utjece na kvalitetu, trajnost i izgled boje. Boje, kao i razliciti nositelji slike, danas na tržište dolaze vec pripremljeni. Primjena veziva je više ili manje prepuštena slikaru. Od najranijih vremena do danas najveca pažnja se posvecuje svojstvima, pripremi, korištenju i kombiniranju veziva u slikarskim tehnikama. Kvaliteta i trajnost slike ovise u prvom redu o poznavanju fizikalnih i kemijskih svojstava veziva.

7.3.1. Kemijska i fizikalna svojstva veziva 1. Kemijska aktivnost veziva Neka veziva djeluju lužnato (gašeno vapno, vodeno staklo...), a neka kiselo (ulje kad je staro...). Najbolje je kad je vezivo po svom kemijskom djelovanju neutralno. Kemijska aktivnost veziva utjece na odredene pigmente koji nisu jednako otporni na kiseline i lužine (alkalije, baze), a isto tako i na nositelja slike, zbog cega je potrebna odgovarajuca priprema nositelja. 2. Miris Svako vezivo, kao i pomocno sredstvo ima karakteristican miris. Po mirisu se može odrediti kvaliteta veziva, li je neko vezivo svježe, staro ili cak pokvareno. 3. Boja Svako cisto kvalitetno vezivo ima karakteristicnu boju. Što je vezivo svjetlije boje, obicno je i kvalitetnije. Za tradiciomalne slikarske svrhe je bolje što svjetlije tutkalo, bistrije i svjetlije laneno ulje i bezbojne smole. 4. Viskoznost Viskoznost je vrsta unutrašnjeg trenja. To je svojstvo tekucine da se odupire gibanju susjednih slojeva. Pojednostavljeno, to je osobina tekucine da se lakše ili teže giba (tece) . Jedinica viskoznosti je Paskal sekunda /Pa s/. U slikarstvu se obicno upotrebljavaju nisko- viskozna veziva (otopine veziva u otapalima i razrjedivacima) i srednjeviskozna veziva (ulja).Viskoznija veziva su npr. ven.terpentin, štand ulje, voštana pasta, akrilni gelovi. 5. Konzistencija Boja u odgovarajucoj konzistenciji (lat. consistere =držati se zajedno, mirovati) mora biti i stabilna. Neki pigmenti vezani uljem odvajaju se od ulja, gube konzistentnu stabilnost. To se dogada kod nekih vrsta kromhidroksid zelenih, cinkovog bjelila, ultramarina itd. Dodatkom 2% voska u ulje taj nedostatak se uklanja. 6. Napetost Prilikom sušenja veziva u boji ili osnovi (preparaciji) dolazi do odredenog zatezanja, napetosti u samom vezivu. Napetost ovisi i o koncentraciji veziva. Postoji napetost i izmedu pojedinih slojeva boje. Sloj boje i sloj preparacije s velikom koncentracijom veziva sigurno ce pucati ako nisu “usuglašeni”. Ako se preko zasicene uljene boje, dok još nije sasvim suha, prelazi slojem boje razrijedene smolnom otopinom, koji brže suši od donjeg sloja, zbog razlike u napetosti doci ce do pucanja (nastaju krakelire). Stari majstori su radili na više slika kako bi slikani sloj izmedu pojedinih faza dobro osušio. 7. Elasticnost veziva Što je vezivo elasticnije manje je djelovanje napetosti za vrijeme sušenja. Najelasticnija su ulja, ali i slojevi uljene boje vremenom postaju krti, lomljivi i pucaju. Lomljivost starih premaza nije toliko opasna kao pucanje tijekom rada zbog nepravilnog nanošenja boje ili neprimjerene kolicine veziva. Vezivima se dodaju sredstva za povecanje elasticnosti. Hidrofilnim vezivima se ranije dodavao med ili šecerni sirup. Danas se obicno koristi glicerin (glicerol). Najvecu elasticnost imaju jajcane emulzije, akrilne emulzije itd. Nitrocelulozni lakovi su krti i moraju sadržavati sredstva za povecanje elasticnosti. 8. Postojanost veziva Postojanost veziva podrazumijeva zadržavanje pocetnih osobina veziva, kompatibilnost sa svim materijalima upotrijebljenim pri gradnji slike. Idealnog veziva nema. Vosak se približava tim zahtjevima. Ulja, smole, nitrolakovi starenjem više ili manje žute, tamne, postaju krti i lomljivi. Akrilna smola daje dobre rezultate, buducnost ce tek pokazati njenu pravu kvalitetu. 9. Opticki utjecaj veziva na boje

Kad svjetlost padne na predmet, jedan dio svjetlosnih zraka se apsorbira, a preostali dio reflektira. Svako prelamanje svjetlosti u našem oku daje ucinak gubitka svjetlosti i izaziva relativno tamnjenje, koje se može manifestirati tako da boji daje zasiceniji, dublji ton. Kod nekih tehnika (pastel, tempera, gvaš...) na osušenu boju djeluje površinska svjetlost jer se zrake svjetlosti difuzno reflektiraju s (neprozirne, pokrivne) površine boje na cesticama veziva i pigmenta. Rezultat je mat karakter oslikane površine. Kod drugih tehnika djeluje dubinska svjetlost. Zrake svjetlosti se reflektiraju s površine, ali se i lome i prolaze kroz sloj lazurnog namaza do neprozirnih slojeva i tu se reflektiraju. Nekad se odbijaju tek od podslikanog sloja osnove nositelja i dolaze u oko promatraca. Dubinska refleksija je poslijedica lazurnog karaktera veziva. Lakiranjem slika dobije dubinski sjaj i zasiceniji,tamniji ton, boja postaje intenzivnija. a b Slika 7.1 (a) Dubinska refleksija, (b) površinska refleksija Mat lakovi sadrže vosak ili raspršene sitne cestice amorfnog SiO2, na kojima se svjetlo difuzno reflektira, što daje mat karakter-zamucenost. Boja istog pigmenta vezanog s razlicitim vezivom može djelovati drugacije.Pigmenti u vezivima dobivaju dublji,tamniji ton nego što ga imaju u suhom stanju, zato što veziva imaju veci indeks refrakcije (loma) IR od zraka(1). Što je veca razlika indeksa refrakcije pigmenta i IR medija koji ga okružuje (veziva), veca je i refleksija svjetlosti, pigment postaje svjetliji. Na primjer, ultramarin (IR = 1.50) je svjetliji u praškastom stanju (IR zraka je 1,oo) nego u ulju (IR ulja= 1.48). Tempera nakon sušenja posvijetli, akrilne boje dobivaju tamniji ton. 10. Lazurnost Lazurnost ili pokrivnost boje ovisi o samom pigmentu ali i o svojstvima veziva. Što je manja razlika indeksa refrakcije izmedu pigmenata i veziva veca je lazurnost premaza. Odredene tehnike preferiraju iskljucivo lazurne (akvarel) ili pokrivajuce nanose boje (ulje). Zbog lazurnosti uljena boja se miješa terpentinom ili lazurnim medijem. Zbog vece sjajnosti miješa se lak-medijem (damar otopljen u terpentinu). Ilustracije loma svjetla pri prolazu kroz razne materije

KLASICNE CRTACE I SLIKARSKE TEHNIKE

Kao sredstvo za studijsko crtanje koristi se ugljen u najstarijim majstorskim radionicama. Za postizanje ploha razlicitih tonskih vrijednosti koristi se ugljen položen na podlogu širinom ili debljinom ugljenog štapica. Masni ugljen daje socniji i intenzivniji potez koji se zbog sadržanog ulja teže briše. Završeni crtež ugljenom opet se fiksira. Danas se proizvode dvije vrste ugljena: Prirodni drveni ugljen od ljeskovih. Za osvjetljavanje tonova. Pruža mogucnost egzaktnog crteža i egzaktne gradacije plohe. crtež se fiksira. a nakon sušenja fiksativa ponovo se može crtati ugljenom.8. tzv.0. Karboniziranim komadicima drva crtali su po zidovima stanovnici spilja. Samo neke jako tvrde vrste ostavljaju trag i poslije brisanja. UGLJEN I OLOVKA 8. Ugljen se koristi za iscrtavanje kod fresko slikanja. Cesto se oznacava kao sibirski ugljen za crtanje. od 00 do 5. pastelom ili nekim drugim materijalom. Tvrdi je i jace prianja uz papir.UGLJEN Ugljen je jedan od najstarijih crtacih materijala. dolazi u jednakomjerno debelim štapicima. akrilik ili neku drugi tehniku.1. Obicno se proizvodi u 7 razlicitih stupnjeva tvrdoce. stoljecu. crni krejoni izradeni su od specijalno prešanog ugljena u obliku mine umetnute u drveni uložak. Najfiniji drveni ugljen dobiven je od vinove loze. Ugljen se lako briše. Kao samostalna likovna tehnika javlja se tek u 19. Ugljen se cesto kombinira kredom. Karakteristika ugljena je njegova mekoca zbog prašnjave strukture materijala. Najcešce sadrži i neko vezivo pa se teže briše. manje je lomljiv. kao i mekani akvarelni kist. vrbovih ili lipovih štapica dobivenih izgaranjem bez pristupa zraka proizvodi se u razlicitim debljinama. Ugljene olovke. Masni ugljen se dobije mocenjem štapica drvenog ugljena nekoliko sati u lanenom ili makovom ulju dok se sasvim ne “napiju” ulja. Obicno se proizvode u 4 stupnja tvrdoce (po engleskoj literaturi) * ekstra soft 6B * soft 4B * medium 2B * hard HB . Kad se ugljen više ne hvata za papir jer je prezasicen ugljenom. razmazivanje ugljena i skidanje suvišnog praha koriste se mekane flanelne krpice ili vata. Šiljkom ugljena mogu se izvlaciti crte razlicite debljine i intenziteta. odnosno sintetski crtaci ugljen dobiva se prešanjem ugljene prašine dobivene pri proizvodnji svijetleceg plina. Za potpuno brisanje manjih površina koristi se gnetilna guma. Prešani. za preliminarne studije za ulje.

8. Sredstva za fiksiranje ugljena potrebna su da bi zaštitila ugljen od brisanja. Fiksativi moraju fiksirati crtež da se ne briše.Slicno tome nastaje i metalna pisaljka srebrenka( ugl. .tj pocetkom 19 st.Kasnije je razvijen proces miješanja sa glinom i pecenja mina na 1200 c te impregniranja voskom radi boljeg vezanja. slika prikazuje tzv. bakar sa posrebrenim vrhom) dosta korištena u renesansi(Leonardo. Gladi papir je pogodniji z+a prešani ugljen.capon fiksativ pravi se od 1 dijela capon laka (nitrolaka). ne smiju mijenjati karakter površinske strukture crteža.Slika 8.3%-tna otopina kolofonija u benzinu.sa integriranim šiljilom I gumicom u cepu . ili o akvarelinim bojama u ovakvom pakiranju. OLOVKA Olovka. monokromni medij. ugljeni prah(5). starac u fraku.Iako danas postoji ogroman izbor raznih tipova olovaka u svim bojama.3).2.Picasso autoportret. 1 Prirodni drveni ugljen razlicitih debljina (1. komprimirani ugljen (6) Kao podloga za crteže ugljenom upotrebljavaju se hrapavije vrste bijelog ili toniranog papira i kartona.za prenošenje crteža. a ne u apotekarskom alkoholu) ili terpentinu. Danas na tržište dolaze gotovi fiksativi. ugljene olovke (4).van Gogh. radi se uglavnom o raznim vrstama kreda i pastela u obliku olovke. otopina kolofonija u benzinu najmanje mijenja obojenost crteža .Grafit je jako mekan pa u pocetku nije korišten za pisanje vec kao premaz za nalicje papira.Pisanello). 1 dijela amilacetata (nitrorazrijedivac) i 1 dijela etera razne vrste ugljena i gumica za ugljen V. vecinom u bocama pod pritiskom ili u obicnim bocicama pa se nanose usnom ili rucnom fiksirkom.Ove pisaljke bile su preteca olovke od grafita i gline kakvu danas koristimo. P. dakle kao i ugljen. savršenu olovku .2. u užem smislu poimanja iskljucivo je crtaci materijal. špiritu (alkoholu nabavljenom u trgovini. iako je grafit otkriven 200 godina ranije.otopina disperzije akrilne smole (akrilni medij) u vodi u omjeru 1:30. Pogodan je i pakpapir. kao i papirnati zidni tapeti. trokutaski presjek namanje zamara ruku i lako se šilji kao i okrugli. Fiksativi se mogu pripremiti od sljedecih sastojaka: . ne smiju bitno utjecati na obojenost crtace površine. a takoder se koristi i medu-fiksiranje da bi se novi sloj ugljena prihvatio na vec zasicenu podlogu. pa je pogodan za dug rad Kako samo ime kaže-prvobitna olovka je anticka pisaljka od olova koja ostavlja sivkasti trag. linijskog karaktera.Holbein. 1882. a koja je patentirana tek u 18.5%-tna otopina narancastog šelaka u špiritu . 1900. tamnijeg ili svjetlijeg traga. akvarel papir.Durer.

Bedford . pa tako nastaju i oznake H(ili F.Dodatnim fiksiranjem eliminira se mehanicki nedostatak brisanja.1. koja se koristila u spiljama. koristili su je i Rubens i drugi slikari.H. Po sastavu je kalcijev karbonat.crtanjem. laneno ulje i slicno. Od crvenih kreda najpoznatije su: . Crtež sinopiom se jednostavno naziva “sinopia”. Nijedan crtaci materijal ne može docarati boju ljudske puti kao sanguine. egipatskom slikarstvu. razmazivanjem. olovka i olovke u J. Mekoca i ton olovke ovise o odnosu gline i grafita – što je više gline olovka je tvrda i ton svjetliji.crveni bolus. precizno crtanje i opcenito omogucuju cišci rad jer se teže razmažu. gumiarabika. od firm). KREDA I PASTEL 9.sinopia.1843. litografska kreda sadrži vosak.Crtež vrlo mekom olovkom (iznad 4B) preporucljivo je fiksirati jer se lako prlja. Iz circusa.KREDA Kreda potjece sa otoka Krete gdje su poznata anticka nalazišta krede.Mekše olovke lako se razmazuju i lako pucaju pri oštrenju ali daju socan trag i dobre su za snažne kontrastne i više slikarske crteže.tamnu i HB za polutvrdu. gipsa i veziva (tragant guma. šrafiranjem. tutkalo). . Jedan od navecih proizvodaca olovaka svakako je i Faber Castell J. Umjetne crtace krede na tržište danas dolaze u nizu razlicitih tipova ovisno o vezivu i vrsti pigmenata ( mekše-krejoni. crtež olovkom boji Picasso .H-za hard tj. crnu. ..Zbog kemijske inertnosti grafita crtež olovkom vrlo je otporan na utj. koja ima važnu ulogu u fresko slikarstvu talijanske renesanse. na kojem se slika..B i HB. sapun.crna prirodna kreda..0. koja se spominje kao “crna pisaljka” sa svojstvima ugljena za pisanje. Od prirodnih kreda najznacajnije su: .Zbog toga su dobre i za skiciranje kompozicije u u akvarelu ali i opcenito u drugim tehnikama jer ne zamaste papir što omogucuje dobro prianjanje boje. portret djevojke – olovka i ugljen J.Hillberry 1998. tvrde-pisaljke. 'Escherova nocna mora' Lautrec. retel (crvenosmeda kreda) .crteža.D. tanke mine-olovke u boji). loj i cadu. 'slikarev pribor'' 9. vlage i svjetla te spada u vrlo stabilne tehnike.Brojevima je oznacena veca mekoca ili tvrdoca . Kreda kao crtaci materijal dobiva veliki znacaj u vrijeme renesanse kad se prave i umjetne krede od pigmenata i bijele gline. tvrdu olovku a B za black tj. Posebna vrsta krede. Masne krede sadrže i masne sastojke kao što su vosak.sanguine.Tvrde olovke dobre su za fino.D. Pompejima. Nalazi se ispod završnog sloja žbuke -intonaca. Nebrojene su mogucnosti upotrebe olovke kao crtaceg-slikarskog materijala kao i kombinacije sa svim tehnikama-od pripremnog crteža do crtanja na osušenu ili u još mokru boju.

osim kromatskog pigmenta. kao i dužinom.fiksirati Mramorno brašno se može dodati u bilo kojoj fazi slikanja i fiksirati pa nastaviti slikati. lako se lomi i mijenja svoj oblik. Tvrdim pastelima izvode se konture ili cisti linearni crtež.razlicitih tonova. Intenzivnost boje ovisi o kolicini bijele ili crne osnovne mase u odredenom pastelu. Položena na papir cijelom debljinom. i minimalne kolicine veziva (tutkalo. Meki pasteli su pogodni za tonske gradacije. PASTEL Rijec pastel dolazi od talijanske rijeci pastello što znacii pasta. Nastali novi oštri bridovi omogucuju izvlacenje tankih linija. Za razliku od obicnih kreda koje su tvrde. Boja se lagano skida krpicom. gips ili glina. pastel se može razmazivati po podlozi. pored vlakana bezdrvne celuloze. pasteli sadrže. daje kao i ugljen razlicite tonske gradacije. proizvode se u tri do cetiri tvrdoce. Za grublje pastelne podloge koriste se i fini karborund papiri za brušenje lakiranih površina. Sva sredstva kojima se pastel fiksira mijenjaju karakter pastela.akrilik slikarsku boju odredenog tona razrijediti vodom.. Odlomljeni komadi prislonjeni cijelom površinom na papir koriste se za dobivanje vecih površina razlicitih tonova. . Od te paste oblikuje se pastel u štapicima. Francuzi za pastel i gvaš proizvode citav niz toniranih papira -canson papiri. Glatki papir ne podnosi puno slojeva. vatom ili mekom gumicom. U novije vrijeme proizvode se kolekcije uljenih i voštano-smolnih pastela kojima nije potreban nikakav fiksativ. studija. kao i crteži ugljenom.Kreda strukturom povezuje olovku i ugljen. sipkosti i mekoce.2.) i akromatske pigmente: bijeli ili crni pigment. Daju intenzivnije boje ali nemaju isti karakter mekoce kao suhi pasteli.conte crayon Prud'hon -crtež crnom i bijelom kredom 9. gumiarabika. brzo se zasiti. Leonardo. ispunjavanje ploha odnosno slikanje. Bojeni trag je puniji. Zašiljena kreda ostavlja trag slican tragu mekane olovke. Kreda se lako razmazuje po papiru. Pastel se može nanositi u nekoliko slojeva. Može se preparirati kredom razmucenom u blagoj otopini tutkala uz dodatak nekog pigmenta da se dobije tonirana podloga. Zbog prašnjave strukture. Zbog prašnjave strukture i crteži kredom. Umjesto bijelog pigmenta može se koristiti talk. Jablani. . Pastelni štapici.. Hrapava tekstura prihvaca više slojeva boje. promiješati i premazati podlogu 2. dodati odgovarajucu kolicinu mramornog brašna. celulozna veziva kao metilceluloza . ovisno o kolicini i vrsti veziva.kreda . i grublje cestice nekog punila nanesene na jednoj strani. socniji. Razliciti tonovi pastela dobivaju se miješanjem pigmenata s osnovnom masom. moraju se fiksirati. kao i o vrsti pigmenata. . što omogucuje miješanje boja na samoj podlozi i stvaranje bogatstva tonova. Podloga za pastel je svaki papir ili karton koji ima takvu teksturu da se trag poteza pastelnom bojom zadržava na površini. Seurat .1883. Papir se može i u proizvodnji brusiti pa se dobije baršunasta tekstura karakteristicna za francuske velour-papire..još vlažnu toniranu preparaciju posuti ravnomjerno mramornim brašnom da se dobije odgovarajuca tekstura 3. Trag pastela je mekan i baršunast. Kod specijalnih papira za pastel papirna pulpa sadrži. Preparacija mramornim brašnom 1.

ROTRING. trskom ili kistom.Vezivo u tušu služi i kao tzv. organskog porijekla disp.Ovu boju koristio je Rembrandt. Za kvalitetan tuš bitno je da su cestice pigmenta što finije(ne vece od 0.faber-castell pasteli u štapicima raznih boja Najpogodniji su fiksativi pripremljeni kao 2%-tne otopine smola u brzo hlapljivom otapalu. bolje svjetlostalnosti.Degas P. dio amilacetata -1 vol.Naknadno su se štapici trvili na keramickoj posudici s vodom i stvarali tuš.. poput orahovog 'bajca'-mocila. . dio etera E. Fragonard. kao i mnogih org. tung ulje) u malim lampicama od terakote. capon fiksativ (prema K. TUŠ Tuš je za razliku od ugljena.Picasso 10. zaštitni koloid kako se cestice pigmenta ne bi odvajale od medija vode.tuš dobiven od bukove cade-uz dodatak malo azurita i crvene dobiva karakteristican ton .U Evropi je poznata Bistra . Poussin. Fiksira se od rubova slike prema središnjem dijelu s udaljenosti od najmanje 50 cm.Tuš može biti i u krutom stanju – tzv. pastela ili olovke – 'mokra' crtaca tehnika.Mana sepie.neutralna akvarelna boja tamnosmedežuckaste nijanse. Cada se dobivala izgaranjem rižine slame. crtež je izveden bojom u tekucem stanju-perom (metalnim ili klasicnim.šelakovog sapuna. PELIKAN. smola a kasnije biljnih ulja (sezam. kineski ili indijski tuš pravio se od cade i otopine bilo kojeg vodotopivog veziva i modelirao u štapice..Medu najvalitetnije tuševe danas ubraja se INIDAN INK. NAN KING INTENSE.Crtež tušom. pigment ugl. borovine. dakle.npr gušcjim). Može se fiksirati i postepeno u toku rada. dio capon laka -1 vol. ili disperzijom npr. U tehniku tuša svrstavamo i crteže u sepiji. krede.05 tisucinki milimetra). a vjerojatno i renesansni slikari. Wehlteu) -1 vol.Pod ovim imenom dolaze i razne imitacije tona. pigmenata. Sa tehnološkog aspekta – tuš je VODENA DISPERZIJA cesto identicna akvarelu – sadrži. u vodi i vezan najcešce gumiarabikom.drvcem. što mu daje vodotpornost nakon sušenja. želatinom. slaba je otpornost na svjetlo.

Najkvalitetniji papir za akvarel proizvodi se od cistih lanenih krpa.hot pressed) s relativno glatkom teksturom pogodnom za crtež perom i olovkom . Lazurnost i prozracnost akvarela pogodna je za slikanje pejzaža. i 19. Akvarel papir mora biti osloboden i minimalnih masnoca da bi se boja dobro razlijevala.1830. kada je osnovano društvo slikara akvarelista. Bjelina papira i postojanost na svjetlo njegove su bitne karakteristike. Takoder su dekorativne crteže rezane u kamenu popunjavali obojenim prahom i fiksirali vodenom otopinom gumiarabike. što znaci voda.cold pressed. Papir se ucvrsti na dasku.hladno prešani (not.Tinta se nalazi npr. Vec su stari Egipcani koristili odredenu “vodenu” tehniku u kojoj je boja pravljena vodenom otopinom arapske gume. U 18.Tinta tj 'mastilo' slabije je svjetlostajnosti od tuša i može imati razoran utj. oznaka R Rubens. Prozracnost i intenzitet boja pojacava zrnasta tekstura papira. pero i kist. površina se blago istrlja cistom vodom uz dodatak 2-3 kapi amonijaka ili govede žuci. Ribarski camci . Za engleski klasicni akvarel koriste se manje upojni papiri koji su cesto površinski tutkaljeni. Rembrandt . u popularnim 'kemijskim' olovkama pa treba biti svjestan mogucih nedostataka ovog jeftinog i prakticnog crtaceg pribora. Arches . Ovi listovi papira ne smiju se savijati jer bi se premaz tutkala oštetio i boja bi ulazila dublje u papirnu masu uzrokujuci tamne mrlje. u vezivu. U srednjem vijeku vodenim bojama se slikalo.hrapavi-rough. Intenzitet tonova postiže se razrjedivanjem boje (ispiranjem) bez dodatka crne ili bijele boje.vruce prešani (HP. Engleski klasicni akvarel je lazurna tehnika s vodenim bojama. stoljecu akvarel se koristi za prikazivanje arhitektonskih i gradskih veduta. Kod suhog nacina pripreme papir se samo stavi na dasku i ucvrsti ljepljivom trakom. tuša i tinte koja je zapravo bojilo sa vezivom dok je tuš pigment disp. bez upotrebe kemikalija. AKVAREL Rijec akvarel dolazi od latinske rijeci aqua. Bijeli se pomocu vode i sunca. hladno prešani. važno je napomenuti da su današnje tinte mnogo kvalitetnije i ugl. Zbog boranja prilikom oslikavanja vodenim bojama koriste se papiri vece gramature od 150 g/m2 do 700 g/m2 pa i više. ne zaostaju za tuševima.hrapavi papir koji omogucuje bogatstvo nijansi refleksijom svjetlosti na svakom zrnu papira. na podlogu uslijed oksidacije (taninska tinta željeza nagriza papir).Bitno je uociti razliku izm. Podloga (bijela boja papira) ili jedna boja ispod druge prosijava transparentno kroz sljedeci lazurno naneseni sloj boje. Najcešce se koriste tri standardizirana tipa papira: . mora biti zašticen od krivljenja i nejednakog sušenja. Kinezi su koristili slikanje vodenim vezivom na svili i papiru. polaganje Krista Papir na kojem se radi akvarel. lazurno ali i pokrivajuce. kao sto je tuceni bjeljanak. Akvarel kakav se danas radi razvio se tek pocetkom 19. crtež perom Eugen Isabey . Ako papir zbog suviše masnoce ne prima boju na željeni nacin. a kod kvalitetnijih papira je i tutkaljena.No. Podloga Najcešce se kao podloga u akvarelu koristi papir vece gramature cija je prava strana hrapavija. 11. od svijetlog prema tamnom.Nakon sušenja slika se .nije vruce prešan) srednje hrapavi papir . oznaka CP Armand . Moze se papir zalijepiti i slabim ljepilom. stoljeca u okviru engleske slikarske škole. po cijeloj plohi. To je slojevita tehnika slikanja. bilo suhim ili vlažnim postupkom.

Papiri gramature manje od 200 pripremaju se mocenjem u vodi. Neki slikari arapsku gumu otapaju u horizontalno položenoj i zacepljenoj staklenci uz povremeno okretanje. Sljedeci dan se staklena posuda s gumom na vodenoj kupelji lagano zagrijava dok se guma ne otopi. Voda ce se spojiti s alkoholom. Kao vezivo se koriste gume ( tragant. višnje i šljive. Najkvalitetnije vezivo je tragant guma. Arapska guma je staklasto krta. cijedenjem.). Arapska guma se usitnjena otapa u hladnoj destiliranoj vodi u težinskom omjeru 1:2 dijela vode. a intenzitet boje smanjen. Manje upojna podloga zahtijeva boju s vecom kolicinom veziva. namaz boje je mutniji. transparentni. Zbog male kolicine veziva pigmenti su u akvarelu najmanje zašticeni od vanjskih utjecaja pa trebaju biti postojani. Cijedenjem guste otopine uklanjaju se necistoce i sluzave tvari kojih ima i u najkvalitetnijoj gumi. arapska guma mora biti još cistija pa se ovako priredena otopina gume pomiješa s jednakim volumenom bezvodnog “apsolutnog alkohola”. otporni na svjetlo. Paleta boja u akvarelu nije velika. U zadnje vrijeme kao vezivo se koristi i vrlo blaga disperzija akrilne smole. U zadnje vrijeme koriste se akvarelne boje u tubama. a inace su i ljepila. Što je više veziva u boji. homogenizira i stavi u tube izolirane capon lakom ili u staklene posude. a mala kolicina veziva djeluje više kao zaštitni koloid sprjecavajuci da se cestice pigmenta aglomeriraju. lijepljenjem ljepljivom trakom (pik papir).lako odlijepi od daske. Necistoce i teže topivi sastojci padaju na dno. Kod rada na vlažnom papiru boja djeluje svježije. Upravo zato je kordofanska guma kvalitetnija jer sadrži manje netopljivih sluzastih sastojaka. Akvarelne boje prave se od pigmenata namocenih u destiliranoj ili prokuhanoj vodi u kojoj nema otopljenih soli koje onemogucuju jednolican nanos boje. a cista guma ce se istaložiti na dnu posude. Najzgodnije je papir navlažiti tako da stoji pod presom od mokrih papira ili tkanina. Pored gume. Ova masa se dobro izriba. Najbolje vrste su kordofanska i senegalska guma koje dolaze u bezbojnim i prozirnim grumenima. polaganjem na dasku. mogu se koristiti i lucevine domacih vrsta drva: trešnje. Miješanjem boja dobiju se dodatni tonovi. Pigmenti se vežu u velikoj mjeri adsorpcijom na papir. Za povecanje elasticnosti gumi se dodaje malo glicerina (glicerola) ili glikola. no pojavom velikog broja umjetnih a narocito umj. U akvarelu su pigmenti najmanje izmijenjeni prisustvom veziva i treba ih pažljivo odabrati. akvareli u kockicama i tubama RAZNI TESTOVI AKVARELNIH BOJA POZNATIH PROIZVOÐACA . kao i pigmenti grubo kristalnih cestica nisu pogodni za akvarel.gumiarabika. Sušenjem se papir nategne. fino usitnjenih cestica. Sve vrste guma otapanjem u vodi daju koloidne otopine koje služe kao hidrofilna veziva. skupljaju u pahuljice.. što je bitno u lazurnom slikanju. Cinkovo bjelilo kao najlazurniji bijeli pigment može se koristiti u minimalnim kolicinama. Prilikom slikanja daska s papirom stoji u horizontalnom položaju da se boja ne bi slijevala (osim kad to koristimo kao efekt u slici). Malo govede žuci smanjuje površinsku napetost i omogucuje jednolicno nanošenje boje na papir. Pokrivajuci pigmenti. Hladno otapanje gume traje obicno 2-3 dana. ARAPSKA GUMA Gumiarabika je lucevina nekih vrsta akacija koje uspijevaju u Africi. organskih pigmenata znatno se proširio izbor. a gusta cista otopina oprezno se izlije. s malo meda ili glicerina zbog održavanja vlažnosti i elasticnosti. 4%-tna otopina gumiarabike u vodi. Upotreba bijelog pigmenta nije danas tako strogo zabranjena. Kao vezivo za akvarel boje. Akvarelne boje dolaze na tržište u krutom stanju u obliku okruglih plosnatih plocica ili plocica pravokutnog oblika te u obliku malih paketica.

vata.razmazivanje viška boje vlažnim kistom . Kistovi malih brojeva od dlake crvene kune sa šiljastim vrhom koriste se za izvlacenje preciznih detalja ili za izradu minijatura. poluplosnati ili okrugli bez zašiljenog vrha. 1 Akvarel kistovi razlicitih velicina Slika 11. tvora. Daniel Smith. M. Venezia . Kist mora biti gust.. krpice. uljenim pastelom. 2 Kistovi za akvarel razlicitih oblika Osim klasicnog lazurnog slikanja u transparentnim slojevima. Holbein.. Daniel Smith. Schmincke test poteza na papiru test sedimentacije. voskom.Kobalt plava-test snage bojenja i lazurnosti pigmenta :Rowney Artists. Za postizanje razlicitih tekstura u akvarelu se.test finoce pigmenta Za zaštitu akvarela od djelovanja agresivnih plinova iz zraka postoji više razlicitih fiksativa. koriste razlicite spužve. flomasterom.nanošenje boje prskanjem (airbrush tehnikom) .. cetkice. (dno) Winsor & Newton.Da ne bi došlo do prljanja tona crtež se može izvoditi materijalom koji se ne otapa u akvarelu (tušem. vidre. koriste se i suvremene tehnike kao što su: . ali ni jedan nije sasvim preporucljiv jer svaki u odredenoj mjeri mijenja karakter boje.. ili tvrdom olovkom) .nanošenje boje perom ili trskom . (sredina). Kistovi Za slikanje akvarelom koriste se kistovi od dlake crvene kune. Graham. smanjuje intenzitet boje.efekti refleksije svjetla na vodi. mekan i specificno oblikovan. Winsor & Newton test sušenja test 'ponovnog mocenja' boje (vrh) Rowney Artists. MaimeriBlu. repa vjeverice. kao što se vidi na slici 5.Koristi se i vosak i masking fluid (sintetski) koji su vrlo korisni za maskiranje svijetlih akcenata npr. Graham. Schmincke. Mogu biti plosnati. W. Danas se kupuju fiksativi na bazi akrilnih smola koji minimalno mijenjaju karakter akvarela. Kistovi su oznaceni brojevima. Nakon upotrebe i pranja dlaku kistova treba pažljivo osušiti i oblikovati u prvobitno stanje. Slika 11. Široki kistovi koriste se za nanošenje vecih obojenih ploha i za ispiranje boje. DaVinci.monotipijsko otiskivanje materijala razlicite teksture Akvarelna tehnika je najcešce kombinacija crteža i akvarela ili gvaša da bi se postigao željeni efekt. Klasicni engleski akvarel podrazumijeva gradnju slike u slojevima. MaimeriBlu.Turner. Holbein. pored kistova. akvarel. M. Old Holland (cobalt blue deep).ispiranje svježeg sloja boje vlažnim kistom . lasice ili iz uha alpske teladi. Utrecht. Al prima slikanjem (direct painting) takav efekt se ne može nikada postici. Naša slikarica Slava Raškaj ovladala je engleskom tehnikom akvarela. Boje lazurno prosijavaju i obogacuju sliku novim tonovima koje ne bi mogli dobiti fizickim miješanjem istih boja.nanošenje i oduzimanje boje spužvom .nanošenje boje suhim kistom .

Gvaš je tehnika slikanja vodenim bojama koje se miješaju s gustom bijelom bojom. kao i gvaš boje u tubama. a sušenjem posvijetle. cetkama. gumiarabika. koji je po karakteru najslicniji gvašu. Degas (1834-1917) kombinirao je gvaš i pastel. Dodavanjem bijele boje postiže se bogatstvo tonova. Kistovi za gvaš slikanje su malo tvrdi od akvarelnih kistova. U Degasovim “pastelnim gvaševima” osjeca se prosijavanje tonirane podloge. neproziran. Pastel je nanosio u mokri namaz gvaš boje i nastavljao s pastelom u polusuhi sloj. Bijeli dijelovi slike slikaju se bijelom bojom. gvaš podslikavanje. iz srednjeg tona ka svjetlijim i tamnijim tonovima. posebno kod debljih slojeva. spužvama * nanošenje boje ispiranjem vodom * struganje osušene boje Gvaš omogucuje rad od tamnog ka svijetlom. Pored papira može se kao podloga koristiti platno. Prave se od volovske ili jazavceve dlake. kistovi od dlake kune. Boja se nanosi u polupokrivajucim. ovisno o toniranoj podlozi. Gvaš je gust. a znaci gust.pastilama. kontrasniji nanos suhog pastela u plohama ili crtežu. kao u temperi i ulju. bogatstvo tonova raskvašenog pastela u gvašu. Za zaštitu gvaš boja koriste se gotovi fiksativi koji ne mijenjaju u vecoj mjeri površinski karakter gvaš boje. Gvaš boje sadrže bijele pigmente ili punila koji pigmentima daju vecu pokrivnost i mat karakter zbog površinske refleksije svjetla. odnosno. Ove boje sadrže pigment i vezivo u prahu.“impasto” * nanošenje boje polusuhog karaktera * nanošenje boje u slojevima (treba racunati da sušenjem ton boje postaje svjetliji) * nanošenje tekstura cešljevima. Kao podloga za gvaš najcešce se koriste tonirani papiri vece gramature i kartoni. Dodatak glicerina povecava elasticnost premaza.vodena mrlja. pokrivajucim. kao i od dlake telecih ušiju. Idealan je za studijsko slikanje. U 18. Gvaš se koristi u kombinaciji s akvarelom. Boja je zasicenija nego u akvarelu. ili talijanski guazzo. dekstrin. stoljecu dobiva današnji karakter. Danas se najcešce koriste veziva na bazi celuloznih etera koja se sušenjem znatnije ne stežu. Kao vezivo se koristilo pergamentno tutkalo. plasticnim limenkama ili gvaš boje u prahu. a pripremaju se samo miješanjem vodom. Na tržište dolaze kolekcije gvaš boja u cvrstom stanju . od dlake vidrinog repa. drvo. cak i ljepenka.VIDOVIC stare boje i kistovi – gvaš . Gvaš boje se brzo suše. Pogodni su i fini akvarelni kistovi od dlake soba. Gvaš se koristio za iluminiranje rukopisa u srednjem vijeku. Gvaš boje se mogu nanositi na razlicite nacine: * vlažni nanos boje s puno vode * pastozan nanos boje. Iako je gvaš pokrivna tehnika. Rad je završavao suhim pastelom. kolažom. Velika koncentracija veziva može izazvati pucanje. GVAŠ Rijec gouache je francuskog porijekla. crtežom. u staklenkama. Podloga je finijeg zrna nego kod akvarela. Bjelina papira u gvašu za razliku od akvarela nema znacajnu ulogu. E. ton podloge utjece na karakter gvaša. E. cak i lazurnim nanosima. pokriva podlogu. pastelom. U novije vrijeme upotrebom lakova gvašu se daje karakter ulja. pa cak i plocice slonove kosti.LINK AKVARELI GALERIJA !! 12.

U srednjem vijeku “tempera” je naziv za složena vodena veziva s kojima se pripremala boja. hidratni ovoj koji sprjecava slijevanje raspršenih kapljica druge komponente. škrob. TEMPERA Naziv tempera potjece od latinske rijeci temperare. mogu emulgirati s uljem. Kao emulgatori koriste se sapuni cije molekule imaju polarni hidrofilni dio koji privlaci vodu (“glava”) i ugljikovodicni nepolarni dio (“rep”) koji je hidrofoban (lipofilan) pa se okrece prema ulju. Monomolekularnim slojem molekule sapuna okružuju i medusobno odjeljuju disperzirane cestice ulja.pdf Drugi tip emulgatora su zaštitni koloidi cije molekule lebde u obliku micela raspršenih u vodenoj otopini. Danas se pod nazivom “tempera“ podrazumijeva višedijelno vezivo koje je sastavljeno od hidrofilnog (filius= prijatelj. potrebno je dodati sredstvo koje sprjecava udruživanje raspršenih cestica i odvajanje tekucina. Kao zaštitni koloidi koriste se kazein. Na taj nacin razbiju se (disperziraju ) kapljice ulja u sitne kuglaste cestice. 2 Proces emulgiranja sapunom http://eskola.chem. što znaci miješati. Da bi emulzija bila stabilna. koje služe za vezivanje boje. vec su u obliku sitnih cestica raspršene jedna u drugoj. a odnosi se na mlijeko koje je prirodna emulzija. odjeljuje od vode.4 Koloidne micele srebro-klorida Mrežasta sredstva. EMULZIJE Rijec emulzija dolazi od latinske rijeci emulgere. Otopljeni u vodenoj ili uljenoj komponenti smjese.1. Kod hidrofilnih koloida koloidne micele privlace vodu i imaju tzv.pmf. ali ih i povezuju s drugom komponentom pa emulzija postaje stabilna. Djelovanjem emulgatora ostaju trajno povezane jedna s drugom kao gusta mlijecna stabilna smjesa. Koloidne micele su cestice koloidnih dimenzija izgradene od veceg broja manjih iona ili molekula.hr/udzbenik/u40/19%20sapuni. hidrofilan. Od bistrih tekucina nastaje mlijecna. hidrofoban. Slika 13. kao što su: jajcana. Muckanjem se ulje rasprši u vodi u obliku sitnih kapljica. micele. žumanjkova. a polarna glava okrece se prema polarnim molekulama vode. Ova emulzija nije stabilna i ulje se.3 Koloidna micela želatine Slika 13. 13. tutkalna tempera i voštana tempera. dakle.13. gumitempera. tzv. 1 Shematski prikaz molekule sapuna Nepolarni ugljikovodicni rep prodire u nepolarne kapljice ulja.emulzija. kao specificno lakše.onaj koji odbija vodu) veziva. okružuju tankim molekularnim slojem sve sitno raspršene cestice druge komponente i ne daju im da se odjeljuju. stoljecu Cennino Cennini spominje razlicite vrste tempera. . smanjuju površinsku napetost izmedu vodenih i uljenih sastavnih dijelova pa poboljšavaju stabilnost emulzije. metilceluloza. što znaci izmusti.onaj koji privlaci vodu) i hidrofobnog ( fobija= strah. Micele hidrofobnih koloida na svoju površinu vežu ione kojih ima u otopini i tako postaju elektricki nabijene pa se medusobno odbijaju i emulzija ostaje stabilna. Time dolazi do povecanja ukupne površine kojom se tekucine dodiruju. Sredstva koja cine emulziju stabilnom su emulgatori. cija površina postaje polarna. kao volovska žuc. U 14. animalno tutkalo. Ove se tvari. neprozirna tekuca smjesa. To su stabilne smjese dviju tekucina koje se ne miješaju. Slika 13. Slika 13. Najjednostavnija emulzija je mješavina vode i ulja.

Vanjska faza je uvijek nosilac cestica pigmenta koje su samo u njoj suspendirane. isparavanjem vode ili otapala. Boje vezane ovim temperama ne žute niti tamne. Cista jajcana tempera (prirodna jajcana tempera) 1. Kasnije se umjesto smokvinog mlijeka dodavala mala kolicina vinskog octa koji je osim konzerviranja tempere bolje povezivao žumanjak s bjelanjkom. zbog cega se cestice ulja mogu otežano slijevati.1. Emulzijska boja se razrjeduje vodom ili razrijedenom emulzijom. . Botticeli i mnogi drugi. Emulzije se suše fizikalnim putem. gumaste tempere. Cennino Cennini piše o temperi cijelog jaja i žumanjkovoj temperi kao kvalitetnom vezivu za slikanje na zidu i dasci. Verrocchio. za razliku od tempera koje sadrže emulgirano ulje. disperzne faze ( unutarnje ili raspršene) i disperznog sredstva (vanjske ili omatajuce faze). žilav i po izgledu slican filmu uljene boje s izrazitim sjajem. povecava se njena viskoznost. a voda vanjska faza. oksidacijom i polimerizacijom ulja. Film tih boja je vrlo postojan. 13. Kao stabilizatori se koriste bentonit. soja-protein itd. a potpuno ocvrsne tek nakon jedne i više godina. a vanjska faza je voda s otopljenim emulgatorom (tutkalo. Jajcana tempera od cijelog jaja Kokošje jaje je prirodna emulzija jer sadrži bjelancevinu. klincicevo ulje itd. Srednjovjekovno štafelajno slikarstvo je temperno. Konzervansi su sredstva koja štite od mikroorganizama. UV-emulzije su nakon sušenja uglavnom mat. Dodavali su joj mlijecni sok grancica smokve koji je konzervirao temperu i pojacavao prihvacanje boje uz podlogu.2. Ulje je unutarnja. arapska guma. Stabilizatori su dodaci koji emulziju održavaju u upotrebljivom stanju za vrijeme odležavanja. Emulzije se sastoje od dvije faze. Ovom tehnikom slikali su talijanski majstori: Giotto. te kemijski. koji su izvrsni emulgatori Stara jajcana tempera koju Cennino Cennini naziva “tempera d’uovo” pripremala se samo od cijelog jaja ili žumanjka. Kod UV-emulzija ulje je raspršeno u vodi. 13. vodu i žumanjkovo ulje. škrob) pa razlikujemo kazeinske tempere. JAJCANA TEMPERA U svom djelu “Trattato della pittura”. ali i voštanom temperom (osapunjeni vosak. Kod VU-emulzija voda je raspršena u ulju. Portreti mumija iz Faiyuma radeni su enkaustikom. Vanjska faza je ulje i u ulju su suspendirane cestice pigmenta. timol. škrobne tempere itd. ne tamni i ne mijenja se.Pigmenti djeluju na stabilnost tempera boje jer zgušnjavanjem emulzije otežavaju razdvajanje. Za razrjedivanje emulzijske tempere odlucna je samo njena vanjska faza odnosno disperzno sredstvo. Emulzije se u slikarstvu upotrebljavaju kao vezivo za tempera boje. Žumanjkovo ulje je sporo sušivo (suši nekoliko mjeseci). Fra Angelico.2. Njihove cestice jako bubre pri suspendiranju u vodi pa se zgušnjava vanjska faza. Kod emulzijske tempere unutarnja faza je ulje ili otopina smole u otapalu. koju nazivaju cera colla. Kokošje jaje se sastoji od bjelanjka i žumanjka. kazein. Kao konzervansi se koriste kamfor (otapa se u alkoholu). a ukupno sadrži: * 12% bjelancevine (albumina) * 12% žumanjkovog ulja * 74% vode * male kolicine složenih tvari-lecitina i vitelina. ªlikanje tempernim bojama koristili su vec Egipcani. Nakon sušenja postaje otporno. I danas jajcana tempera u razlicitim varijantama zauzima najznacajnije mjesto medu temperama. Danas se koriste i nove emulzije i disperzije na bazi sintetskih smola -akrilnih i polivinilacetatnih smola. Bizantinske ikone na drvenoj dasci radene su temperom. Ove su emulzije bogate uljem pa se i razrjeduju uljem ili otopinom smole u otapalu ( etericnom ulju -terpentinu).

i 15. odnosno lipofilnim (hidrofobnim) vezivima. Najcešce se za slikanje i pripremanje boje koristi emulzija razrijedena s vodom u odnosu 1:1. Kako boje vezane medijem ciste jajcane tempere ne tamne. Danas se kao konzervansi koriste alkohol. Pri slikanju boje se razrjeduju razrijedenim žumanjkom. Pigmenti navlaženi destiliranom vodom vežu se ovom prirodnom emulzijom. nije potrebno lakiranje slikanog djela. Boja se zato nanosila u kosim crticama tankim i oštrim kistom. zato se cijelo jaje cešce emulgira s uljima i smolama. 2. Brzo izblijedi i ne utjece na obojenost pigmenata. a ne cistom vodom jer bi ostale slabo vezane. kojeg su nazivali “puntegiaro”. Slika 13. Žumanjkova tempera Žumanjak sadrži: * 15% albumina * 22% žumanjkovog ulja * 9% lecitina * oko 5O% vode * anorganske soli Žumanjak je izvrsna prirodna emulzija. a žumanjak se iscijedi u posudu. za razliku od nanošenja boje u vidu sitnih tockica. brzo se suši i manje je elasticna od žumanjkove tempere. Ima svojstvo da se može dobro emulgirati s uljem. Drugi pigmente miješaju direktno s emulzijom. Brzo se kvari pa ga treba konzervirati. Žumanjak možemo ocijediti na papirnom rucniku Nježno ga dovedemo do ruba I probijemo opnuDodamo oko žlicicu vode Neki slikari pripremaju boju tako da suhi fino mljeveni pigment izmiješaju s vodom u gustu masu koju razrjeduju s emulzijom. otopina timola u alkoholu (2O%-tna). borna kiselina. Doda se konzervans i emulzija je gotova. Nakon odredenog vremena sušenja može se poliranjem svilenom cistom krpom postici emajlu slican izgled. Žuti pigment lutein nije postojan na svjetlu.Cista jajcana tempera se teško razmazuje i ne omogucuje direktno nanošenje tonova širokim kistom u širokim plohama. Žumanjkova kesica se zatim podigne uvis. Pigmente koji se teško kvase s vodom treba nakapati s alkoholom. Za razliku od gvaš boja. Priprema žumanjkove tempere Za pripremu žumanjkove tempere žumanjak se mora odvojiti od bjelanjka. stoljeca izvodili su svoja najljepša djela. a zatim se žumanjak stavi na dlan ruke i polako valja na dlan druge ruke da se oslobodi tragova bjelanjka. Žumanjak pokazuje lužnatu reakciju. 5 Trattegio odnosno trattegiaro (kao retuš) Vezivo od cijelog jaja dobije se miješanjem žumanjka i bjelanjka dok ne prede u tekucinu jednolicnog izgleda. . Takav postupak slikanja nazivali su tadašnji talijanski slikari “trattegiaro”. probije iglom ili žiletom. karanfilovo ulje i lavandino ulje. Ovim postupkom slikanja cistom jajcanom temperom talijanski slikari 14. Daje jako elasticne premaze. Napadaju ga plijesni i gljivice. Kolicina luteina ovisi o prehrani. Veca kolicina octa može štetno djelovati na pigmente koji su osjetljivi na kiseline (npr. I danas se taj postupak koristi za kopiranje i restauriranje tako oslikanih djela. Tempera pripremljena od cijelog jaja teško se razmazuje. Vec su stari slikari koristili vinski ocat koji se dodaje u maloj kolicini -pet kapi na jedan žumanjak. ultramarin). cista jajcana tempera bojama daje svilenkasti sjaj. pa vec i Cennino Cennini spominje jaja gradskih kokoši koja imaju svjetliji žumanac.

Slika 13. 6 Priprema žumanjkove tempere i testiranje kvalitete S temperom priredenom od žumanjka radi se tankim premazima. Osušeni premaz je elastican. Pastozniji premazi lako pucaju. Dobra svojstva žumanjkove tempere ovise o ispravnoj kolicini žumanjka, ali i o svježini jaja. Današnja jaja, zbog umjetne prehrane kokoši, nemaju tako dobro svojstvo vezivanja i emulgiranja kao jaja kokoši koje se hrane prirodnom hranom. Ako u boji ima malo žumanjka, nakon sušenja ce se brisati i postat ce znatno svjetlija. Ako ima previše žumanjka, pod kistom nece biti dovoljno podatna ni otpustljiva i imat ce mastan izgled. Testovi ispitivanja vezivne snage jajcane i žumanjkove tempere: - na traku prepariranog papira nanese se tanki premaz tempera boje - na staklenu plocu se takoder nanese tanki premaz boje (slika 13) Poslije 24 sata sušenja, kad se papir savije, boja ne bi smjela pucati. Sa stakla se mora ljuštiti kao koža. Ako se boja briše, mrvi i puca, potrebno je više veziva. Ako je premaz boje i nakon 24 sata ljepljiv, ili je žumanjak od starog jaja ili ima previše veziva. Boja se može popraviti, ako se rastrlja s malo vode i malo suhog pigmenta. 3. Bjelanjak se sastoji od: * 12% albumina * 85% vode * male kolicine ulja * nešto sumpora (sušenjem prelazi u sumporovodik i ishlapljuje) * vitelin Bjelanjak je slabije vezivo od žumanjka i cijelog jaja. Ulja ima samo u tragovima. Premaz bjelanjka je krt, izaziva pucanje i ljuštenje sloja boje s podloge. Danas više nema znacajnu primjenu. Bjelanjak se priprema tako da se pretvori u snijeg i ceka se dok ne prede u tekucinu. Simone Martini, Navještenje, tempera na drvu i pozlata 13.2.2. Jajcano-uljena tempera (emulzijska tempera) Cijelo jaje i žumanjak mogu se emulgirati sušivim uljem, pa se dobije jajcano-uljena tempera (emulzijska tempera). Kako emulzijske tempere zbog lanenog ulja s vremenom požute, umjesto dijela lanenog ulja dodaje se gusta otopina damar smole u terpentinskom ulju u omjeru 1:2. Boja postaje manje masna, ali i manje žuti. Ulje se može zamijeniti štand uljem razrijedenim terpentinom u omjeru 4:1. Jajcano-uljena tempera se brzo suši, ali sporo otvrdne pa ostaje dulje vremena osjetljiva na djelovanje vode .Zbog toga se, umjesto vode, kod pripremanja može dodati obrano, ali nekuhano mlijeko s kojim brže otvrdne i postaje manje osjetljiva prema vodi. Recepti za pripremu emulzijske tempere od cijelog jaja: Sastojci Mjera (vol. dio) Sastojci Mjera ( vol. dio) 1. 2. cijelo jaje...............1 dio cijelo jaje..................1 dio ugušceno ulje.......1/2 dijela ugušceno ulje...........3/4 dijela damar otopina.......1/2 dijela voda..........................1 dio voda.......................2 dijela

Žumanjkova-uljena tempera Danas se cešce koristi žumanjkovo-uljena tempera koja se sušenjem malo mijenja, a s njom se ugodno slika. Žumanjak se može emulgirati lanenim uljem, firnisom, štand uljem, etericnim lakom (smola u otapalu), damar-smolnim lakom (jednaki težinski dijelovi damar smole u izblijedenom lanenom ulju s malim dodatkom terpentina) uz dodatak destilirane vode. Emulgiranje je bolje kad se miješaju odvojeno hidrofilni i hidrofobni sastojci, a zatim se miješanjem dobro emulgiraju. Recepti za pripremu emulzijske tempere od žumanjka: Sastojci Mjera (vol. dio) Sastojci Mjera (vol. dio) 1. 2. žumanjak..............3 dijel žumanjak .........1dio ugušceno ulje........1 dio laneno ulje........2/3 dijela voda......................2 dijela vinski ocat....... dio voda..................1 dio 3. 4. žumanjak............4 dijela žumanjak..........1 dio laneno ulje..........3 dijela štand ulja.........1/2 žlicice kopal lak (kopal:ulje=2:3)...1dio damar laka....... 1/2 žlicice lavandino ulje......10 kapljica na 1 žumanac destilirane vode prema potrebi 13.3. KAZEINSKA TEMPERA Kazein je bjelancevina životinjskog porijekla. Po sastavu je fosforprotein. Dobiva se iz mlijeka. Mlijeko je prirodna emulzija koja sadrži: * oko 5,5% masti * 3-5% kazeina (kalcij-kazeat) * 4,9% mlijecnog šecera (laktoza) * do 3 % mlijecne kiseline * vodu U mlijeku je masnoca emulgirana otopinom kazeina. Kazein je u mlijeku vezan za kalcij i na taj nacin koloidno otopljen. Stajanjem mlijeka bakterije mlijecne kiseline pocinju djelovati na mlijecni šecer, pretvaraju ga u mlijecnu kiselinu, zbog cega mlijeko postaje kiselo. Mlijecna kiselina djeluje na kalcij-kazeat, veže se za kalcij i mlijecna emulzija se raspada. Masnoca i kazein se izdvajaju jer su u vodi netopljivi. Za dobivanje kazeina koristi se obrano, odmašteno i nekuhano mlijeko. Vec u srednjem vijeku bilo je poznato ljepilo pripremljeno od mladog sira i gašenog vapna koje ima izvanrednu snagu lijepljenja, a nakon sušenja je netopivo u vodi. U 12. i 13. stoljecu vapneni kazein se koristio kao vezivo na zidu u “fresco secco” tehnici. Vapneni kazein se priprema od svježeg nemasnog sira (najbolje kravljeg). Izmiješa se 4-5 dijelova sira s jednim dijelom gašenog vapna u polugustu masu bez grudica koja se odmah razrijedi s trostrukom kolicinom vode. Vapneni kazein je pokvarljiv. Treba se upotrijebiti u jednom danu. Vapneni kazein priprema se od najmanje godinu dana odležanog gašenog vapna koje se s vodom razrjeduje u gusto vapneno mlijeko koje treba procijediti. Kad se vapno slegne, bistru vapnenu vodu treba odliti, a zatim se kazein miješa s vapnom. Gašeno vapno se može cuvati u staklenoj posudi širokog grla tako da se doda malo svježe vode na koju se položi voštani papir da cuva vapno od karbonatizacije. Djelovanjem ugljik (IV)oksida iz zraka na površini vode bi nastala tanka prevlaka kalcijevog karbonata. Slika u tehnici caseinske tempere, suvremeni am. slikar

Kazein prodire duboko u podlogu. Zato podloga mora biti cvrsta jer bi moglo doci do ljuštenja zbog popuštanja slabijih dijelova podloge. Za štafelajno slikarstvo koristi se kiselinski kazein koji se dobiva iz potpuno odmaštenog, ali toplog mlijeka (oko 35 0C) centrifugiranjem, pomocu bakterija mlijecne kiseline, odnosno kisele surutke. Za slikarsku upotrebu kazein smije imati O,5-1% masnoce. Kvalitetne vrste kazeina su bijeložuckaste boje, a lošije vrste su žute boje. Kazein u vodi bubri, ali se ne otapa. Otapa se u vrucoj vodenoj otopini boraksa, natrij karbonata (sode), u amonijaku, amonij-karbonatu, amonij-bikarbonatu (ABC). Sve ove otopine djeluju lužnato (alkalicno). Koriste se i organske lužine, kao trietanolamin i morfolin, koji otapaju u vodi moceni kazein. Vjerojatno neke inozemne tvornice kazeinsko vezivo pripremaju s morfolinom. Najcešce se koristi boraks-kazein jer je najmanje lužnat. Kazein se mora mociti u vodi dok ne nabubri uz dodatak borne kiseline kao konzervansa. Zatim se ispire u toploj vodi nekoliko puta, a onda se dodaje vruca otopina boraksa i miješa uz zagrijavanje na oko 600C sat i više dok se kazein potpuno ne otopi. Hladenjem postaje znatno gušci. Recept za boraks kazein kazein u prahu......................... 40 g destilirana voda (hladna)......... 125 ml boraks...................................... 16 g destilirana voda (vruca)........... 125 ml Po receptu kojeg su koristili francuski slikari sitno mljeveni francuski kazein nije uopce potrebno mociti u vodi da nabubri, vec se suh miješa s praškastim boraksom i doda se toliko destilirane vode da se smjesa može lako miješati. Smjesa ubrzo pocinje pjeniti i tada joj se dodaje postepeno 4-5 kapi amonijaka. Miješanje se nastavlja uz mali dodatak destilirane vode dok se pri pokusu na ljepljivost medu prstima ne osjeti slaba ljepljivost kazeina. Kroz pola sata nastala pjena se slegne i kazein se može koristiti. Ljeti otopina kazeina može trajati najduže jedan dan, a zimi do dva dana ako se drži na hladnom mjestu. Suvremeni kazein (francuski) je vec cist, osloboden masnoce i pomiješan s lužnatim sredstvom potrebnim za otapanje kazeina. Osušeni premaz kazeina je tvrd, otporan na vodu, ali je krt. Obicno se emulgira pa postaje mekši i elasticniji. Kazeinska tempera Najcešce se kazein emulgira razrijedenim lanenim štand-uljem, smolnom otopinom, otopinom alkidne smole, voštanim sapunom, ariševim terpentinom i žumanjkom. Ova sredstva se dodaju u kolicini od 15-2O% od volumena kazeina. Emulgiranje je bolje ako se emulgiraju guste tekuce tvari, ugušcena ulja i viskoznije otopine smole. Kazeinska tempera suši se brzo i vrlo tvrdo, zato je najbolja tempera emulgirana žumancom, koja se suši mekše i sporije. Obicno se emulgira 1 vol. dio žumanjka s 8 vol. dijelova pripremljenog gustog kazeina. Vezivna snaga i ove tempere je jaca od ostalih tempera. Najbolje se emulgira u tarioniku miješanjem tuckom, pri cemu emulzija postaje sve gušca. Ako se previše ugusti, dodatkom nekoliko kapi destilirane vode emulgiranje ce se moci nastaviti. Laneno štand- ulje i arišev terpentin prethodno treba razrijediti. Kazeinska tempera pripremljena s lanenim uljem brzo požuti, zato se danas za emulgiranje upotrebljavaju sušive alkidne smole modificirane sojinim ili nekim drugim nesušivim uljem koje im poboljšava elasticnost. Tvornicke kazeinske tempere, koje se uspješno upotrebljavaju u reklamnodekorativnom i štafelajnom slikanju, pripremljene su uglavnom s alkidnim smolama. Za slikanje kazeinskom temperom slikari prethodno vodom namoceni pigment vežu s nerazrijedenom emulzijom, a za slikanje tih jace vezanih boja koriste emulziju razrijedenu s tri dijela destilirane vode. Prema drugom nacinu vezivanja, pigmenti se vežu emulzijom razrijedenom u

1/4 dijela Emulzija od gume je postojana... Gumasta tempera je pogodna za slikanje studija..Botticelli. koji uspijevaju u Siriji.1dio glicerin. Papir je dobro obostrano ucvrstiti premazom 2%-tne otopine želatine s dodatkom alauna. ali su osjetljivije na vlaženje.. Karton je za kazeinsku temperu nedovoljno jaka podloga. Trešnjeva guma daje viskoznije otopine od arapske gume pa se upotrebljava 10%-tna otopina gume... VOŠTANA TEMPERA Pcelinji vosak je jedno od najpostojanijih veziva. U hladnoj vodi nije topiva... Bijele boje dobiju neugodan staklasti sjaj.. ali se sporije suši. Gumasta tempera se može pripremiti i s ugušcenim lanenim uljem i otopinom damar smole: Recept za pripremu gumaste tempere: gusta otopina gume. Takvu boju treba “probuditi” samo laganim miješanjem staklenim štapicem i odmah postaje mekana... Krist na Maslinskoj gori... Umjesto lanenog firnisa može se upotrijebiti makovo ili orahovo ulje s dodatkom najviše 2 % kobaltovog sikativa.. leguminoza).. Pri slikanju se koristi emulzija razrijedena u omjeru 1:2 dijela vode. Boje se pripremaju s gumastom emulzijom u vrlo mekanu pastu koja se cuva u dobro zatvorenim posudicama...5... ali je tamnija... S njom se najljepše slika na navlaženom papiru koji mora biti dobro tutkaljen kako ne bi upio vezivo iz boje i boju oslabio..4........ iverice..1 dio otopina damara..... Kazeinska tempera zahtijeva cvrstu podlogu: masivne drvene ploce. Suše se sporije.. koja je dovoljno gusta za emulgiranje. 13.... Takva tempera je elasticnija i manje žuti..5 dijelova ugušceno laneno ulje...... Kazein je jako vezivo i veca je opasnost da ce boje biti jako vezane...omjeru 1:3 dijela vode.... Ne mogu postati netopive dodatkom alauna i prskanjem s 5%-tnom otopinom formalina.... tempera na dasci Kod kazeinskih boja spremljenih u tube ili posudice cesto dolazi do ukocenosti boje.... Po sastavu je smjesa dugolancanih ugljikovodika.... To je lucevina nekih astragalus grmova (tzv.. Prednost kazeinskih tempera pred drugim vrstama tempera je njihova izvanredna snaga vezivanja i netopivost u vodi.. samo bubri i prelazi u sluzastu masu.. Zbog nepoznavanja kazeina slikari ih danas sve manje pripremaju... S.. Najprikladnija podloga za sve vrste gumastih tempera je cvrsti papir obraden svijetlo toniranom krednom ili poluuljenom osnovom.... a karakteristicna je za koloidne otopine.. U dobro zatvorenoj posudi može trajati najmanje šest mjeseci... koja se otapa u vrucoj vodi. GUMASTA TEMPERA (GUMITEMPERA) Za pripremu gumaste tempere najcešce se koristi otopina arapske gume koja se otapa u vodi u omjeru 1:2.. Nije preporucljiva za izvodenje lakirane tempera slike kao i za podslikavanje u kombiniranoj tehnici.. Boja za slikanje razrjeduje se gustom ili razrijedenom emulzijom. Manje je krta.. Boje vezane gumastom temperom ipak naginju raspucavanju i zato nisu pogodne za pastozno slikanje. Sve vrste gumastih tempera ostaju trajno osjetljive na vodu.. Gumasta tampera se priprema emulgiranjem otopine gume s lanenim firnisom u kolicini 15-20 % od volumena otopine gume....... 13... estera (masnih kiselina i viših alkohola) i slobodnih masnih kiselina kojih ima oko .. Ova pojava se naziva tiskotropija . Za pripremu gumaste tempere može se koristiti i tragant guma... Dodatkom bijelog bolusa sjaj se može smanjiti.. Kazeinska tempera na bazi boraksovog kazeina je ipak lužnata i zato se moraju koristiti cisti pigmenti koji su otporni na lužine.... boja gubi mekocu i podatnost. Perziji i Indiji... ljepljenice ili vlaknatice...

koji je izvrstan emulgator i služi za pripremu voštanih tempera ili kao dodatak manje postojanim emulzijskim temperama... pa se mogu miješati s uljem. Cišcenje voska Danas se pcelinji vosak cesto miješa sa stearinom... Emulgira se tutkalnom otopinom. Recept za voštanu temperau: voštani sapun...25 ml destilirane vode. S lužinama reagira tako da dolazi do saponifikacije pri cemu nastaje voštani sapun (saponificirani pcelinji vosak). koje poliranjem mekom krpom dobiju voštani sjaj. -kad se vosak otopi postepeno se dodaje uz miješanje .... nastaje površinska svjetlost zbog cega osušena tempera ima mat karakter.... Uz podlogu prianja izvanredno.... Na dodir se suši brzo. Laganim zagrijavanjem vosak se otopi i. Zbog zasicene prirode ovih spojeva ostao je stoljecima kemijski nepromijenjen. Površinska svjetlost se zbog prisustva laka mijenja u dubinsku pa boje dobivaju dublji i intenzivniji ton.10 g pcelinjeg voska zagrijemo u . parafinom... impasto... cak i lojem. KARAKTERISTIKE TEMPERA BOJE Tempera je tehnika polulazurnog karaktera..2 vol.. Necistoce isplivaju na površinu voska u obliku pjene koju treba oprezno skinuti. Nastaje mlijecnobijela voštana emulzija koju do hladenja treba lagano miješati.1/3 dijela arapska ili trešnjeva guma....1/4 dijela Poliranjem mekom krpom voštana tempera dobije mat sjaj.. (NH4)2CO3. pliva na vodi..... tako da se osjeca crtež i podslikavanje. Sljedeci sloj boje može se nanositi vec nakon nekoliko minuta. Voštani sapun se može dodati i akrilnim emulzijama (akrilnim bojama) kao emulgator.. dijela 5% otopina tutkala... Slojevi boje nanose se gotovo polulazurno do završetka slike.. Takve promjene se moraju predvidjeti za vrijeme slikanja.. Ista boja ce u ulju ili akriliku djelovati zagasitije.. Nakon hladenja vosak ce se skrutiti u obliku okrugle ploce. tzv.. Na donjoj strani su istaložene sve teže i netopive necistoce koje se struganjem uklone.. Cista temperna tehnika ne dozvoljava pastozan nanos boje. Za pripremu voštane tempere vosak mora biti cist i nepatvoren. Deblji nanosi boje pucaju ili se ljušte... jajem i žumanjkom.8 g amonij-karbonata. na prijelomu prima poteze krede. Smjesa se kuha cijeli sat dok se vosak potpuno ne osapuni. Otporan je na djelovanje kiselina. Recept za pripremu voštanog sapuna: .. Umjesto dubinske svjetlosti mokrih boja..oko 30 g cistog pcelinjeg voska otopi se u . -masa se kuha na vodenoj kupelji dok se ne dobije glatka pasta koja se hladi uz miješanje. gumiarabikom..4 g potaše (kalij karbonata) .1 dio venecijanski terpentin. Boja lakiranjem izmijeni izgled..0. posebno ako su slojevi boje tanki.. Cisti vosak se ne lijepi za zube. manje što je emulzija bogatija uljem.. Cistoca voska može se ustanoviti žvakanjem.6... a kemijski proces sušenja traje godinu i više. .2 dl destilirane vode .12%. Temperna boja nakon sušenja posvijetli. kao specificno lakši. Vosak se može ocistiti tako da se nastruže na tanke listice koji se preliju u posudi s vecom kolicinom hladne destilirane vode. Ovisno o kolicini ulja mogu se razijedivati vodom ili terpentinom. Voštani sapun se koristi kao dodatak drugim vezivima pa nastaju voštane tempere.. otopi se u manjoj kolicini vode i doda u vrucu otopinu voska. ili . Otvorena faza sušenja ovisi o kolicini hidrofilnog i lipofilnog veziva.. 13..

zatim lakirala lakom (medulakom) i nastavljala slikanjem u uljenoj tehnici. a za sjajne ulje.. mogu se koristiti medulakovi od damara.emulzija. Kolicina ulja može biti dvostuko veca od hidrofilnog veziva. Kako slika nakon nanošenja laka postaje prozirnija. polusuhim tvrdim kistovima. ULJENA TEMPERA Kod uljene tempere vezivo je uljena emulzija. odnosno hidrofilna komponenta.5%-tna otopina želatine koja se fiksira formalinom. VU. Klasicni majstori slikarstva koristili su razlicite metode kombinirane temperno-uljene slike. Po sastavu su polipeptidi velike relativne molekulske mase (od 104 do više od 106). koja je mekša i elasticnija. Proteini se sastoje od amino kiselina povezanih peptidnim vezama. tonovi inkarnata dobivaju nježne ružicaste tonove.9. 13. nego terpentinom. a ima sivkastozelenkasti ton. bizantski majstori su koristili zelenkastosivo podslikavanje koje se naziva proplasmos. Zadržavaju poteze kista zbog cega se dobro nanose slikarskim lopaticama.Martini 13. Al prima slikanje je direktno slikanje bez podslikavanja. U ovom nacinu slikanja cesto je bitna kombinacija crteža i tempere ili kombinacija kolaža. kazein i tutkalo spadaju u proteine.Da bi se zbog lakiranja izbjegle nagle promjene tonova. Slika se najcešce zapocinjala temperom. mastiksa. Temperom se mogu postici razlicite strukture što se danas koristi kod novih metoda tehnološke i likovne gradnje slike. Nisu rastezljive kao obicne uljene boje. Grisaille (franc. u kojoj je voda. crteža i tempere. Dobar medulak je 0. Slikari sjeverne renesanse su cesto radili grisaille tehnikom. Obrnuti postupak nije dobar. skidati ili specificno nanositi slikarskim noževima. do izražaja dolazi i preparacija pa mora biti i dobro pripremljena. Neki slikari bijelu uljenu boju miješaju s bijelom tempera bojom u omjeru 1:1. U kombiniranoj tehnici temperna tehnika se koristi samo za podslikavanje.7. jer kazeinska tempera jace veže pa bi dolazilo do pucanja boje. Uljena tempera može se dobiti tako da se gotova uljena boja iz tube “oposti” miješanjem s gotovom tempera bojom. a slikanje se nastavlja uljenom tehnikom. Tempera boja se može strugati . gris= sivo) podslikavanje izvodilo se bijelom i crnom tempera bojom iznad kojeg se nanose lazurni i pastozniji premazi uljene boje. Slikanje se nastavljalo u tempernoj tehnici. Hidrolizom nekom kiselinom ili bazom razgraduju se na svoje sastavne dijelove . kod slikanja u više slojeva. 13. Zbog prosijavanja zelenkastog tona. S. venecijanskog terpentina razrijedenog 1:1 s terpentinom. prskanjem itd.Nisu sve vrste tempere pogodne za lakiranje. Van Eyck (1370-1426) je poznat po kombinacijama tempernih i uljenih dijelova na istoj slici. Proteini izgraduju životinjski svijet. kao i njihova kombinacija (jajcana boja se razrjeduje kazeinskom emulzijom ili kazeinska boja jajcanom emulzijom). uljem ili blagom otopinom damar smole u terpentinu. raspršena u ulju. KOMBINIRANE KLASICNE TEHNIKE Kod klasicne temperne slike kojom su slikane ikone. SVOJSTVA PROTEINSKIH VEZIVA Jaje. lazurnim uljenim premazima. Po vrsti i kolicini pojedinih . Tako pripremljenu bijelu boju miješaju na paleti s ostalim uljenim bojama.amino kiseline. ali je rad s njima teži nego s cistom uljenom bojom. kao tvrdom i jacom. Za matirane površine koristi temperu.8. kao što celuloza izgraduje biljni. a slikanje nastaviti jajcanom temperom. Uljne tempere su slicne uljenim bojama. Majstori sienske škole podslikavanje zovu verdaccio. Najpogodnije su jajcana i kazeinska tempera. Ne mogu se razrjedivati vodom ili razrijedenom emulzijom. Dobro je podslikavati kazeinskom temperom.

Što su kiseline više nezasicene (što imaju više dvostrukih kovalentnih veza). Ako su dvostruke veze konjugirane ulje ce se brže sušiti i manje ce biti podložno žucenju. Nesušiva ulja. makovo ulje. Polusušiva ulja su: pamucno ulje. suncokretovo ulje. koje ima nekonjugirane. a kod ulja nezasicene. Za razliku od masti. Obicno su biljnog porijekla. polusušiva i nesušiva.Botticelli 14. Tung ulje ima konjugirane dvostruke veze. Prema sposobnosti sušenja. kao što je na primjer. kao što su oleinska (jedna dvostruka veza). Najcešce se sastoje od 18 atoma ugljika. a narocito ulja. Pigmenti takoder imaju zaštitno djelovanje na vezivo jer usporavaju . SVOJSTVA I SUŠENJE ULJA Ulja (masna oksidirajuca ulja) su esteri trovalentnog alkohola glicerola i masnih kiselina koje mogu biti jednake. smanjenje topljivosti tutkala i ostalih veziva. zato suši brže od lanenog. ulja se dijele na sušiva. koje su pri sobnoj temperaturi krute i obicno su životinjskog porijekla. nemaju nikakvih sušivih osobina. Polusušiva ulja ostaju trajno ljepljiva i ne mogu se koristiti kao samostalna veziva.1. Sušiva ulja su: laneno ulje. linolna (dvije dvostruke veze) i linolenska (tri dvostruke veze). tung ulje. ulja su tekuci trigliceridi. orahovo ulje. ali i razlicite.amino kiselina može se identificirati prisutnost odredenih proteina u premazima i ljepilima. ULJE 14. Vlaga je njihov glavni neprijatelj jer dovodi do hidrolize i cijepanja peptidnog lanca. kao i do razvoja bakterija i gljivica koje ih razgraduju. S. Sušiva ulja u tankom premazu prosuše se na zraku za odredeno vrijeme. Obicno se nazivaju trigliceridi. Kod masti prevladavaju zasicene masne kiseline. kao što su ricinusovo ulje ili maslinovo ulje. Proteini su stabilni prema oksidaciji i kemijskim promjenama u normalnim uvjetima temperature i vlažnosti. sojino ulje. ulje ce brže sušiti. Veziva. Starenjem i proteini podlježu promjenama. povezuju i izoliraju cestice pigmenata i na taj nacin ih zašticuju od djelovanja vanjskih cinilaca.

. Ova pojava objašnjava prisustvo zelenih soli bakra na bakrenim plocama. Oksidacijom nastaju hidroperoksidi. formira se plin koji buši pore i izlazi kroz pramaz ulja. Retuš lakovi imaju svojstvo da se infiltriraju u sloj boje i tako ga zasite. Izlaganjem svjetlu vrlo brzo dolazi do gubitka tamne obojenosti. Na sušenje utjece vlaga. U jednom pismu iz 1629. nanesemo novi premaz. Iz istog razloga nastaju ubrzo na nekim premazima prskanja ako su postavljeni bez prethodnog nanošenja laka za retuširanje. Proces sušenja pocinje na površini. Ako moja slika ne izgleda tako dobro kao što je bila kada je završena. ako su zapakovane u kutiji i nisu izložene svjetlu i zraku. 14.). dolazi do raspada ulja na slobodne masne kiseline i glicerol. Sušenje ulja je kemijski proces oksidacije i polimerizacije. Rubens napominje da se proces mora ponoviti ako kasnije dode do ponovnog tamnjenja. trebalo bi je staviti na sunce. To je jedini nacin da se slici vrati svježina”. U daljnjem procesu sušenja hidroperoksidi se razgraduju. Prisustvo bakterija proces razgradnje ubrzava. premaz poroznim. Reakcija žucenja se pojavljuje i u prisustvu proteina i odgovorna je za žucenje uljenoemulzijskih medija. donji premaz ce upiti svježe ulje i nabubriti.1). molekule se medusobno povezuju i umrežavaju polimerizacijom. svjetlost. Ovo objašnjava pojavu matiranja. kao što je laneno ulje. Nastaje i djelovanjem same vode na višim temperaturama kroz duži vremenski period. kad se slika preko premaza koji još nije kompaktno ocvrsnuo. Dakle. ulje pomiješano s pigmentom koji je stabilan sam po sebi otpornije je od cistog ulja. procesom saponifikacije s alkalijama. Ulje sušenjem postaje jedna velika molekula (slika 14. Hidrolizom ulja. ulje postaje kiselo jer se oslobadaju masne kiseline koje su vezane kao esteri. Žucenje je jace u tami. Poznato je da je žucenju sklonije ulje s velikim sadržajem linolenske kiseline. Žucenje se objašnjava prisustvom necistoca u ulju koje oksidacijom prelaze u spojeve žute boje (amini. dobiti sapuni i glicerol. “nahrane” i vrate tonu njegovu pravu vrijednost. Povezivanje molekula nastavlja se kroz dugi vremenski period zbog cega premazi uljene boje postaju krti i pucaju. Postupak žucenja i izbjeljivanja može se ponoviti više puta. srednjih temperatura i umjerene vlažnosti. Hidroliza nastaje djelovanjem vode uz prisustvo mineralnih kiselina kao katalizatora. Ove pore kasnije omogucuju dublji pristup kisiku i napredovanje sušenja. Neka ulja starenjem žute više od drugih. Ako preko ovakvog uljenog premaza. kao i sikativi. Zbog prisustva esterskih grupa. Nezasiceni trigliceridi u procesu sušenja reagiraju s kisikom na dvostrukim vezama nezasicenih masnih kiselina. Slika 14. dakle. period površinskog ocvršcivanja (ulje se ne lijepi na dodir) kod sušivih ulja traje 3-5 dana. Razgradnja ulja Starenjem. gdje je uljena preparacija (nastale slobodne masne kiseline) reagirala s bakrom. VRSTE ULJA . posebno kad se drže u tami. Masna cvjetanja (pojava razlicitih soli na površini materijala) se nekada pojavljuju i na površini slika..2. zrak. 1 Umrežavanje molekula ulja procesom oksidacije i polimerizacije Kod normalnih. gdje je ulje u direktnom dodiru s kisikom iz zraka. godine Rubens moli da otvore kutiju u kojoj se nalazi njegova slika da bi se utvrdilo je li potamnila i piše: “To se cesto dešava sa svježim bojama. koji nije viskozan. Izlazak plina cini. Donji sloj ce upiti ulje iz gornjeg sloja i time ce ga oslabiti. Dok se ulje ucvršcuje po površini. diketoni. temperatura. što daje cvrstocu osušenom filmu ulja. To je spora površinska reakcija i narocito je izražena u pocetku sušenja. Tek nakon dvadesetak dana i deblji nanos uljene boje nece biti mekan.proces razgradnje osušenih ulja. ali je nedovoljno tvrd. iz ulja se mogu.

Topljiv je samo u jacim (polarnijim) organskim otapalima. daje veci sjaj.. benzinu. Makovo ulje najmanje žuti. kao što su aluminijevi i cinkovi stearati ili palmitati i aluminijev hidroksid. Ostaci vode mogu se ukloniti i alkoholom jer on brzo ishlapi. prozirno je kao voda. Laneno ulje ima 80-90% nezasicenih triglicerida. Makovo ulje Dobiva se hladnim prešanjem sjemenki maka. stavi laneno ulje u sud od bronce ili bakra i za vrijeme ljetne žege izloži ga suncu da se smanji na polovinu. petroleju. Ulje se može cistiti vodom ili snijegom. Ovaj nacin se preporucuje i danas. . Prema stupnju zgusnutosti razlikuju se: . ali i slobodne masne kiseline zbog kojih ulje može biti kiselo. Ugušcena ulja se koriste i kao lak ulja. Laneno ulje može se ugustiti oksidacijom ili polimerizacijom. Za poboljšanje stabilnosti nekih pigmenata u ulju (da se pigment ne bi odvajao od ulja). a kad je bijeljeno. Nizozemske i Njemacke su ga upotrebljavali zbog bržeg sušenja od makovog ulja. Ako je ulje u olovnoj posudi. S pigmentima koji se aktivno odnose prema ulju. Laneno ulje se podnosi sa svim pigmentima. kao i pigmenata koji bi se zbog kemijskog sastava (olovni. Smatra se da je bolje ulje iz hladnijih podrucja jer sadrži vecu kolicinu nezasicenih masnih kiselina koje su vezane u trigliceridima. ali je kvalitetnije (ima manje slobodnih masnih kiselina). elasticnost i otpornost prema vanjskim utjecajima “Propuhano štand ulje” je ugušceno oksidacijom i polimerizacijom. Štand ulje žuti manje od lanenog ulja. Inertnost pigmenata prema ulju (titanovo bjelilo) izaziva jace tamnjenje. Bit ce savršeno za slikanje.srednjeviskozna (normalno) . Polimerizirano ulje je ugušceno zagrijavanjem na 250 0C bez pristupa zraka. Osušeni premaz lanenog ulja je linoksin. kao što je slucaj s olovnim bjelilom. koji reagiraju sa slobodnim masnim kiselinama i stvaraju sapune. Polimerizirana ulja se nazivaju “štand ulja”.. Industrijski se ulje ugušcuje oksidacijom. suši se sporije od lanenog (8-10 dana). nego polimerizacijom. sposobnost razlijevanja. Ovako procišceno laneno ulje je “rafinirano”. Otapa se u svim blažim otapalima: terpentinu. odvoji se od vode i osuši zagrijavanjem na 120 0C. ali brže od makovog ulja. Na tržište dolazi kao “bijeljeno laneno ulje” svijetložute boje.. Laneno ulje se drži u tamnim. Ulje se dobiva hladnim ili toplim prešanjem sjemenki lana. Ne sadrži linolensku kiselini pa suši sporije od lanenog i orahovog ulja (oko 15 dana). Ne suši se oksidacijom kao ostala ulja. Manje žuti od lanenog ulja. i drugi stabilizatori. zacepimo i muckamo 20-ak minuta. Svijetle je boje. manganovi) brzo sušili Tung ulje Tung ulje (drvno ulje) dobiva se iz sjemenki tungovog drva (u Kini). Ne otapa ga terpentin ni white spirit. Nakon što se izbistri. dobro zatvorenim posudama da bi se sprijecila oksidacija. Ulje se podvrgava daljnjoj preradi sedimentacijom krutih i sluzavih materija koje lebde u ulju. može se ulju dodati do 2% voska. kobaltni. osim voska. Zbog manjeg sadržaja linolenske kiseline.niskoviskozna ulja (rijetko tekuca) . Jace tamne i pigmenti koji zahtijevaju vecu kolicinu ulja. Stari majstori Italije. daje elasticnije i pastoznije premaze. Ulje se cesto kemijskim putem bijeli. Vodu i ulje u odnosu 1:1 stavimo u bocu. Vec Cennino Cennini navodi postupak ugušcivanja ulja.Laneno ulje Laneno ulje dobiva se iz dozrelih sjemenki lana. Slicnog je sastava kao i laneno ulje.visokoviskozna (gusto tekuca) Orahovo ulje Dobiva se hladnim prešanjem orahovih jezgri. Tvornickim uljenim bojama dodaju se. Hladnim prešanjem se dobije manja kolicina ulja. neutralizira i filtrira. Ostatak cine trigliceridi zasicenih kiselina palmitinske i stearinske. zato se koristi za vezivanje tvornickih bijelih pigmenata. imat ce i bolju sušivost.. U nekim bojama se nalaze i sikativi s kojima se ujednacava “otvorena faza” odredene kolekcije uljenih boja. zagrijavanjem ulja uz pristup zraka.

Sikativi su dodaci koji ubrzavaju sušenje ulja.. dobije se izdržljivija smjesa koja. nego boji daje takvu snagu i sjaj sama od sebe i bez laka. stoljeca poceli koristiti ulje na nacin koji je tek djelomicno slican suvremenoj tehnici uljenog slikanja. pa razlikujemo: .ubrzavaju sušenje ulja. Sikativi ubrzavaju sušenje ulja.. balzama i otapala. Još divnije izgledalo mu je što su se boje spajale daleko bolje nego kod tempere..... Krajem 16. cisto ili s dodatkom smole.naftenate . Ulje se koristilo za pripremu boja kojima su se izvodili uglavnom dekorativni radovi ili kao sredstvo za otapanje smola i lakiranje slika. 14. Dok venecijanski majstori rade na crvenim preparacijama.. Upotreba ulja dolazi u Italiju i vec Tizian (1490-1576) transformira temperno slikarstvo u uljeno. SIKATIVI Vec su stari majstori uocili da pigmenti. Sa sigurnošcu se može tvrditi samo da su flamanski slikari krajem 14.. ali pojacavaju tamnjenje i krtost premaza.. minij..4.. ali se ne spominje njihova upotreba u slikarstvu..” Tehnika slikanja brace van Eyck je kombinacija klasicne temperne tehnike i ulja koja je obogacena dubinskom svjetlošcu uljenog bojenog sloja na mjestima gdje je to potrebno. svjetlosti.. stoljeca rada se veliko flamansko slikarstvo ciji je glavni predstavnik Rubens (1577-1640).. a s olovnim za 24 sata. a kobaltovog najviše 0.. Analize pokazuju da se laneno ulje upotrebljava u Sjevernoj Evropi od 13. makovo)... . Obicno se preporucuje 2% olovnog sikativa na težinu ulja...linoleate (uljeni sikativi). i pocetkom 15.. Rad nastavlja kontrasnijim slikanjem uz nanošenje lazura.. Ulje koje sadrži sikative naziva se firnis. Djelovanje sikativa ovisi o vlažnosti. .5%...... stoljecu spominje ugušcivanje ulja za lakiranje slika. KARAKTERISTIKE ULJENE BOJE Vezivo uljenih boja je ulje (laneno. Ulje s manganovim sikativom suši se za 10-12 sati. stoljeca. Otkrice ulja kao veziva za pripremu boja pripisuje se flamanskom slikaru Jan van Eycku (13701426)...... 14. postaje ne samo otporna na vodu. manganov sikativ i kobaltov sikativ. Laneno ulje je bilo poznato starim Egipcanima...laneno uljni sapuni . toplini.....3.. orahovo i makovo ulje. U 14... Rubens zapocinje na bijeloj preparaciji toniranoj sivom lazurom.naftenski sapuni Ovisno o vrsti metalnih soli... umbra... POVIJESNI PREGLED UPOTREBE ULJA U SLIKARSTVU Sušiva ulja koja se najviše upotrebljavaju u zapadno-evropskom slikarstvu su laneno.smolni sapuni ... Theophilius piše o upotrebi ulja u 12. kada se osuši. Ovaj nacin rada u 18.14... Rembrandt (1606-1669) sliku gradi kombinirajuci pokrivajuce poteze boje i lazure. nastavljajuci tradiciju tempernog podslikavanja... Miješanjem boja s ovim vrstama ulja. koriste se olovni sikativ. stoljecu za temperne boje. Vrijeme kad se ulje prvi put upotrijebilo u slikarstvu nije sasvim poznato.. manganovog do 1%.... Po sastavu su vecinom kobaltne.. Uglavnom koristi platno kao nositelja slike... U Italiji se u 15..5.rezinate (smolni sikativi). ali nema podataka da se ikada koristilo za slikanje. Vasari koji je prenio iskustva o uljenom slikanju u Italiju u biografiji Antonella da Messine piše:” Laneno i orahovo ulje najbrže suše od svih isprobanih.... smola i s naftenskom kiselinom...... kao olovna gled PbO.... voska.. Od klasicnih vremena orahovo i makovo ulje poznato je u Grckoj i Rimu.. orahovo.. zato se dodaju u malim kolicinama... Kobaltov sikativ se najbrže suši (5-6 sati) i ne izaziva znacajnije promjene boje. olovne i manganove soli (sapuni) s organskim kiselinama iz ulja. stoljecu postaje “akademska metoda” koju napuštaju impresionisti svojim direktnim al prima slikanjem.. Opca upotreba lanenog ulja pripisuje se šesnaestom stoljecu.. pa i to treba uzeti u obzir pri upotrebi sikativa. stoljecu više koristi orahovo ulje.

Pojavljuju se pukotine.. koji se suše brzo i kompaktno. Ovisno o željenom izgledu slike... Prevelika kolicina ulja u mediju usporava sušenje i dovodi do žucenja. Sikativi se dodaju medijima jedino kad se slika tankim premazima.. Svojim sastavom utjecu na opticki izgled boje.. Tizian je više mjeseci cekao da nastavi rad na istom platnu. Ulje boji daje dublji ton i sjaj.Ulje daje pastu potrebne razmazivosti... tzv. Starenjem svi tonovi uljenih boja postaju dublji. Ulja i smole nisu najbolji mediji kad su jedini sastojak medija.. Za ulje je karakteristicna dubinska svjetlost. sjajno ili mat.. Ulje se suši odozgo prema unutra.. “mokro na mokro”. Velika kolicina sikativa izaziva pucanje premaza.. što je karakteristika uljene tehnike. dijela . Uljeni premazi s vremenom postaju krti.. Velika kolicina terpentina oslabljuje vezivo i oštecuje preparaturu. ulje na platnu 14. Smatra se da dolazi do putovanja veziva na površinu. pokrivajuce. sadrži sporije sušivo makovo ulje. “znojenja”. “masno preko posnog”. ispucaju. Za lazurno slikanje na osušenim premazima koriste se viskozniji mediji.... voskovi i otapala.. Njihove mješavine uz dodatak otapala su kvalitetni mediji.. Rembrandt .makovo ulje. Prilikom slikanja moraju se poštivati pravila da se slika debljim nanosima boje preko tanjih. Mediji su veziva s kojima se boja razrjeduje da bi se lakše nanosila na podlogu. zbog cega se javlja jaca dubinska svjetlost.1 vol. odnosno kao sporo ili brže sušeci medij.. MEDIJI U ULJENOM SLIKARSTVU Za uljeno slikanje potrebna je manja ili veca kolicina medija. pastoznosti i drugih efekata. Sikative treba oprezno koristiti. medij se priprema “masnije” ili “posnije”. utapanje jedne boje u drugu ali usporavaju sušenje.makovo ulje. balzami.. Velika kolicina smola i balzama takoder dovodi do tamnjenja. Slika se od nanosa siromašnijim uljem prema uljem bogatijim slojevima.. tamnjenja boja. a ako nisu pravilno gradeni.... Dodatak sikativa u deblje premaze može izazvati pucanje boje jer se ona suši puno brže na površini nego u unutrašnjosti. Poštivajuci to pravilo. suši se sporije od tempere pa se s uljem mogu postici fini prijelazi i polutonovi koji se utapaju jedni u druge. 2. pastozno.. 1.. za slikanje “ mokro u mokro”.. tamne. dio . nikada na poluosušenu boju. S uljem se može raditi lazurno. Sikativi se dodaju lazurama i tankim slojevima boje. za dobivanje sjaja. na konzistenciju boje i na proces sušenja.. Razrjedivanje uljene boje samo terpentinom nije dobro jer dolazi do matiranja boje (mrtvilo boje). plasticnost.2 vol. smole.. Proces sušenja traje godinama. Uljena boja najcešce se nanosi medijem koji zadržava sjaj oslikane površine.6. ili na osušene (na dodir) slojeve boje.. Velika kolicina sikativa uzrokuje tamnjenje i pucanje premaza. Materijali koji se koriste za pripremu medija su: ulja. boje ne mijenjaju izgled. ali i transparentniji pa se na nekim starijim slikama cak vidi i crtež koji je bio prekriven (pentimenti). Koriste se i radi lazurnosti premaza. Ako slika nije pravilno gradenana može doci do pucanja i ljuštenja slojeva slike.. Kod jako debelih premaza može doci do smežuravanja boje zbog stezanja ulja prilikom sušenja. Portrtret slikareve majke kao prorocice Ane. ugušcena ulja. U procesu sušenja... krakelire. kao i do mrtvila boje (boja postaje mat). Medij za lazure (univerzalni): * 1 dio otopine kopala * 1 dio lanenog ulja * 1 dio terpentina Sporo sušeci mediji: makovo ulje Sporosušeci medij.. pa se dodaje štand ulje umjesto dijela lanenog ulja. Slika se... Balzami uljenoj boji daju specifican sjaj. Donji porozni premaz upije vezivo iz gornjeg premaza boje zbog cega izgubi sjaj. pa ulje prodire u platno.. (sjajni medij) ..

....2 dijela ...... PbO.laneno ulje. dijela . pa mediji za brže sušenje uljene boje sadrže terpentin umjesto white spirita........kobalt sikativ ....... balzame......1 dio ................. (svjetliji) .1 vol................ Pariz 1935.. dio ..... (tamniji) .... Damar medij za lazure sastavljen od: 9 dijelova damar laka. 2 dijela venecijanskog terpentina (balzam) Srednje sušeci mediji: 1........terpentin........20 kapi / o... manje ulja ili sasvim bez ulja..........terpentin.........procišceno laneno ulje................. Mediju se može dodati minimalna kolicina bijeljenog voska ili parafina. makrosnimak ..test benzin...... ... 4 dijela štand ulja....7...olovni oksid... 3. dio .makovo ulje..damar u test benzinu.... 1 dio 2...... 1..... Brzo sušeci mediji Ovi mediji sadrže smole. pastozni Becicev autoportret...rektificirani terpentin...laneneno ulje. dio -terpentin. Za postizanje mat karaktera uljenoj boji se može dodati voštana pasta (vosak otopljen u test benzinu............10 dijelova ........-test benzin (white spirit).4 dijela ....1 vol...1 dio ....... Impasto medij (Rubensov)..........impasto....5 kapi/ dl 2.....2 dijela ..............otopina damara u terpentinu .... podslikavanje..... dio Univerzalni mediji: 1. ........ 9 dijelova terpentina. -laneno ulje. ..1vol.1/2 vol dijela .2 vol.....1 vol....1 vol..... Brzo sušeci damarov medij: Slika 14....rektificirani terpentin........... više otapala.. lazurno slikanje u slojevima.damar u terpentinu 1:3........1 vol... dio Terpentin u medijima za uljeno slikanje ubrzava proces sušenja ulja....1/16 dijela ( djeluje kao sikativ) Slika 14.... dio ..1 dio .. Damar medij za lazure: Slika 14... kolicina terpentina se može povecati. dio -kobalt naftenat........( priprema se kuhanjem) .1 vol.damar u terpentinu...... 2 Damar lak kao medij (1 dio damara i 4 dijela terpentina) 2.... crtež.... kad je sušenje brže.....5 l Ljeti.. dio 3......1 vol............. dio ... terpentinu) ili punski vosak (vosak osapunjen potašom)..........1 vol..pcelinji vosak.......ugušceno laneno ulje. 4 detalj .... 14.....otopina damara........ GRADNJA ULJENE SLIKE Osnovne faze gradnje klasicne uljene slike su: preparacija...

2-5 dijelova . fino raspršene u vodi.. Driping tehnikom (eng. Sastoje se od cvrste umjetne smole (polimera). Imprimatura se nanosi da bi se upojna osnova prilagodila uljenom slikanju. To su “bezuljne emulzije”.voda. Kod Leonarda je pomalo ružicasta od crvenog bolusa. zbog disperzije svjetlosti na cesticama smole. Impresionisticki nacin al prima slikanja koristi poteze kista crticama.. Obicno se podslikava temperom.. Veliki majstor lazura je Rembrandt. struganje. -od prve.. Cesto se koristi imprimatura boje inkarnata.1-0. postepenog slikanja i lazura. Poznato je da su slikari 17. direktnim slikanjem.. Kod klasicne gradnje uljene slike u slojevima koristi se lazurno slikanje. stoljecu elasticnijom emulzijskom (poluuljenom) preparacijom. tufanje. koji zrace kroz slojeve boje... utiranje. Monet . DISPERZIVNA VEZIVA Disperzivna veziva su veziva na bazi sintetickih smola disperziranih u vodi. Slika se mokro u mokro.. Osnovni sastav disperzije (emulzije) : . Al prima slikanje (tal.Krta i upojna tutkalno kredna preparacija na dasci zamijenjena je u 17. Mljekarica.inicijator... Dobivaju se polimerizacijom odredenih monomera u vodi kao disperznom sredstvu.... Vermeer na nekim mjestima iste slike.. primjer al prima slikarstva 15. Ovi dodatni slojevi nazivaju se imprimatura (lat.. koja je bolje prilagodena platnu i uljenom slikanju. a u novije doba i akrilikom.. i 18. koristi dvije imprimature.180 dijelova .samo podslikavanje kod vermeera uglavnom nije tako detaljno kao završni slojevi Podslikavanjem se stvaraju bogati kontrasti. Vermeer van Delft. lijevanjem. Po bjelicasto mlijecnom izgledu... Cisto disperzivno vezivo cesto se naziva emulzija.... Rembrandt je cesto koristio i dvije imprimature.. tockicama (pointilizam). direct painting) je nacin slikanja kod kojeg se boja nanosi na podlogu slike u jednom namazu.monomer .0.. stoljeca zbog upojnosti na krednu preparaciju nanosili dodatni sloj crvene. jednu preko druge ili jednu pored druge....100 dijelova . Boje se nanose kapanjem. drip=kapanje) se radi s bojama koje brzo suše. Sloj boje iznad podslikanog sloja mora biti lazuran.. monokromno ali cesto i polikromno radi koloristickih efekata.crvenkastu a iznad svijetlosivu. Westminster..5 dijelova . otisnuti)...... U ranoj renesansi koristi se svijetložuckasta preparacija. imprimere=utisnuti.. inace podslikavanje nema svrhe. ugljen. jer svojom pokrivnošcu osiromašuje bogatstvo tonova koji prosijavaju iz donjih slojeva. Vermeer koristi podslikavanje . kao i crtanje kistom rijetkom uljenom bojom.. Impresionisti radije slikaju na bijelom dodatnom sloju olovne bijele boje.. obojeni krejoni. eng.. Za crtež se koriste razliciti crtaci materijali: kreda.. Može biti komplementarna ili kontrastna s gornjim slojevima lazurnih nanosa boje..emulgator. slicne su emulzijama.. U likovnom smislu imprimatura odreduje srednji ton iz kojeg ce slikar graditi sliku. Podslikavanje može imati strukturu (pastozno i reljefno). a mogu se koristiti i kombinacije.. bez podslikavanja. Za Venecijance su karakteristicne tamne uljene imprimature.. Cesto se bijela boja ne koristi. smede ili sivkaste tempera boje. Gornja slika prikazuje samo ideju podslikavanja u tonu umbre. Imprimatura kao i podslikavanje prosijava kroz sljedece slojeve boje.... prskanjem ili cijedenjem..

može nanositi novi sloj boje bez opasnosti od pucanja. ili ionski. nego za jako glatku površinu kao što su staklo. kao što su ksilen. Svježoj boji daje svjetliji. u odnosu na otopine istih polimera koje se koriste u lakovima. Zbog relativno velike koncentracije smole moguca su i veca razrjedenja. pastelniji ton. Sitne cestice smole povezuju cestice pigmenta medusobno i s podlogom. polimer mora biti dovoljno mekan da se razlijeva. Zbog ireverzibilnosti (nakon sušenja premaz je netopljiv u vodi. na samo površinski osušeni sloj. kao natrijkarboksimetil celuloza i sapuni ili poliakrilna kiselina. Disperzije umjetnih smola se zbog toga ne smiju koristiti na niskim. usporivaci sušenja itd. tzv.. Mogu se koristiti na svim podlogama koje nisu zamašcene ili previše glatke. Dodatkom emulgatora. Da bi se cestice smole dobro povezale u kontinuirani film. Kao slikarsko vezivo najprije ga koriste slikari murala (lat. metal i slicno. 2-5 %. Svojstva disperzivnih premaza ovise o dodacima (aditivima). akrilati i polivinil acetati. Podloga ne smije biti masna. Sušenjem se disperzirane cestice smole povezuju u film. Sušenjem ne dolazi do deformacije boje pa se kod debelih slojeva. Tek osušena boja može se ukloniti vrucom vodom. drvena strugotin. koji su za slikanje lošija disperzivna veziva. Emulgatori mogu biti neutralni. aceton ili amilacetat. kao što je voštani sapun moguce ih ja miješati i s uljima. Nakon sušenja postaje netopljiva u vodi. terpentinu i white spiritu) može se kombinirati s drugim vezivima. isparavanjem vode. Jako glatke površine se ohrapave laganim .metilceluloze (ljepilo za zidne tapete) . U tradicionalnom slikarstvu veziva se miješaju samo s pigmentima. Polivinil acetati se više koriste kao ljepila (adhezivi). Uljem se može slikati na akrilnom premazu ili akrilnim bojama na osušenom premazu uljene boje. Visoki postotak polimera (50-70%) u disperzijama daje stabilne disperzije s malom viskoznošcu pogodnom za nanošenje premaza. koja se naziva akrilna emulzija. Akrilno vezivo puno bolje prianja za poroznu podlogu. ali slabi kvalitetu filma .Za slikarske svrhe obicno se koriste disperzivna veziva na bazi estera akrilne kiseline..1. 15. Disperzivna veziva prianjaju na razlicite materijale.medijem za usporavanje sušenja (retarding medij) Svježa disperzija razrjeduje se vodom. kao i na visokim temperaturama kada se zbog naglog sušenja cestice ne mogu povezati u kontinuirani film. isparljivost aditiva. godine zbog velike otpornosti na žucenje u odnosu na polivinilacetatne disperzije. sredstva za vlaženje. Akrilni film ima veliku elasticnost. korozivne soli. Akrilne disperzije koriste se u širokim razmjerima oko 1950. Akrilne boje suše se fizikalnim putem. Aditivi ostaju u filmu i nakon sušenja i potencijalni su izvor slabljenja i razgradnje premaza. Ovo otežava korištenje proizvoda razlicitih proizvodaca i njihovo medusobno miješanje. Viskoznost disperzija ne ovisi o molekularnoj težini disperziranog polimera. kao što su emulgatori. piljevina itd. AKRILIK Akrilik je slikarska tehnika u kojoj je vezivo disperzija akrilne smole. murus= zid). Vezivna snaga akrilne disperzije je tako velika da se ne skida cak ni jako razrijedena boja. S disperzivnim vezivima mogu se miješati i razlicita punila (filer) kao što su pijesak. stabilizatori. Kiselost ili lužnatost disperzija.. koji se sušenjem mijenja i postaje tamniji. mramorni prah. Vrijeme sušenja (otvorena faza) je relativno kratko. Ne miješaju se s uljem i masnim emulzijama (nisu kompatibilne s uljima). kao što je polivinil alkohol i celulozni eteri. Akrilna emulzija je mlijecnobijela tekucina. Ucvršcivanjem (sušenjem) postaje prozirna. Osušeni filmovi bez posljedica podnose niže temperature. Mogu se nanositi i u debljim slojevima bez opasnosti od krakeliranja. kao što je amonijak može izazvati oštecenje materijala. ovisno o debljini filma traje 5 do 50 minuta. Otapa se samo u jacim organskim otapalima. šljunak. Otvorena faza može se produžiti dodatkom: .

Boji daje vecu gustocu. americka licenca) Nakon nekoliko sati sušenja na njima se može slikati. razrijedenim vodom u omjeru 1:1 da se postigne odgovarajuca upojnost i stabilnost. Ugušcivac može vezati i razlicita punila radi pastoznosti koja ni u debelim slojevima ne ispucaju. Lazurne teksture dobiju se miješanjem malo boje i puno gel medija. zbog velike poroznosti treba zid impregnirati disperzijom akrilne smole (akrilnom emulzijom) ili akrilik medijem. Impregnira se prozirnim akrilik medijem (bolji je mat). Impregniranjem i prepariranjem nositelja postiže se odredena obojenost. Sušenjem postaje tvrd. Za platno i papir je bolje umjesto akrilik medija. papiru. Mogu se dodavati bojama. Mat medij zbog površinske refleksije svjetlosti daje mat karakter boji. Obicno se miješa u impasto za dobivanje tekstura.brušenjem. punilom i bjelilom u omjeru: akrilna emulzija voda bjelilo i punilo (filer) za temperu 1 3 4 za ulje 1 2 3 Na tržištu ima kvalitetnih inozemnih preparacija. kao fiksativ. Produžuje sušenje boje. a preparacija se nanosi tupkanjem. Akrilne paste za modeliranje (Modeling paste) su smjese akrilik medija i inertnog punila razlicite gustoce (g/cm3). Mediji se koriste za posebne efekte. Gel medij je gust.LIQUITEX GESSO (Lefranc. bijele su ili bezbojne. ili se mogu . mat izgled. struktura. Ugušceni medij (Tickener polymer. Akrilno vezivo ne oštecuje celulozu pa nije neophodna preparacija ni impregnacija. kao vezivo za kolaž. Osnovni medij ( akrilik medij. koji podsjeca na temperu. Kod klasicnog slikanja preparacijom se zašticuje nositelj ( celuloza u drvu. koristiti 6%-tnu otopinu kožnog tutkala koja sušenjem jace zategne i ucvrsti podlogu. MEDIJI ZA AKRILNE BOJE Akrilne boje se razrjeduju s vodom.GESSO POLYMER (Talens) .GESSO ACRYLIC (Talens) . zato se ovaj osnovni medij naziva i sjajni medij. akrilna emulzija) je disperzija akrilne smole. Usporivac (retarding medium) produžuje proces sušenja. Preparacija se može pripremiti pomocu akrilne emulzije razrijedene vodom. Ako se radi na zidu. akrilik vezivno sredstvo. temperni. 15. kao što su: . Malo usporava sušenje. Koristi se za pripremu preparacija. Ne preporucuje se dodavanje u kolicini vecoj od 10%. tekstura. Dodaje se u manjim kolicinama. Pastoznije su od gela. Sjaj se može postici nanošenjem sjajnog laka ili naknadnim lazurnim slikanjem akrilnim bojama i sjajnim medijem. proziran i sjajan. ali pastozni efekt. Talens) je želatinozna gusta disperzija. Ima mlijecnobijele boju. To je vezivo u tvornicki pripremljenim bojama i preparaciji. platnu) od djelovanja veziva iz boje. upojnost.2. Boja razrijedena akrilnim medijem ima veci sjaj nego kad je razrijedena vodom.

Nakon sušenja mogu se bojati akrilnim bojama. akvarel na akrilik).naknadno bojati. Grublja i finija platna.. kod miješanih tehnika treba se pridržavati pravila da se samo na suhi sloj boje pripremljene jednom vrstom veziva nanosi boja pripremljena drugim vezivom. fiksira mat akrilik medijem. Paste se mogu kombinirati akrilnim bojama i gel medijem koji povecava elasticnost. Upotrebom medija za usporavanje sušenja može se slikati mokro u mokro. drvo moraju se namociti u akrilnoj emulziji. .). dodavanjem bijele boje koriste se za gvaš. Prema potrebi se razrjeduju vodom.suvremene zidne tehnike na bazi disperzivnih premaza akrilne i polivinilacetatne smole. polože se na svježe prepariranu podlogu i slika se razlicitim medijima i akrilnom bojom. Koriste se i kao cementna podloga za mozaik. za restauriranje štukatura. Slikanjem u slojevima. Crtež se nanosi pastelom.. Pokrivne akrilne boje. a kasnije na suho. Logicnije je za podslikavanje koristiti akrilne boje koje se brzo suše. Akrilne boje koje sadrže lazurnije pigmente razrijedene vodom ili akrilik medijem koriste se za akvarelno slikanje. primjer pastozne teksture akrilne boje-ultramarin i zlatna na polikromnom podsliku 16. toluenu. kaolin. zbog jednostavne primjene i razrjedivanja vodom. vlakna. uljem itd. Kao punilo može se koristiti papirna pulpa izmiješana akrilnim medijem (mache papir). kao u klasicnoj temperi. Disperzivna veziva. temperom. AKRILIK TEHNIKE Akrilne boje imaju velike mogucnosti upotrebe. korištenjem imprimatura. koriste se kao “hobi boje” za drvo. Miješane tehnike (mixed media). Akrilno vezivo se koristi za fiksiranje razlicitih materijala na podlogu u tehnici kolaža. prah kamena plovucca (Lipari pumice). U pasti se nalaze punila kao mramorni prah. Akrilik medijem za postizanje sjaja.3. Kao fiksativ može se koristiti mat medij razrijeden vodom u omjeru 1:3. gel medijem i pastom za modeliranje mogu se dobiti zanimljivi efekti. ZIDNO SLIKANJE Klasicne zidne slikarske tehnike su: . Kolicina punila može biti i do 80%. Kao lakovi mogu se koristiti i disperzije akrilne smole( sjajni ili mat mediji za slikanje) jer slici daju briljantan sjaj. . . . Akrilnim lakom postižu se sjajne lazure karakteristicne za ulje. Može se kombinirati akrilik i pastel. porculanskih predmeta itd.Keimova tehnika (vezivo je vodeno staklo) . pijesak. tekstil itd. 1 Pasta za modeliranje Lakovi na bazi akrilnih smola su bistre otopine akrilne smole u organskom otapalu (white spiritu. staklo. a nastaviti drugim tehnikama (ulje na akrilik. 15. keramiku. Svi mediji su kompatibilni i mogu se kombinirati za postizanje željenog efekta. . podslikavanja i lazura mogu se postici efekti. konopci. 15.mozaik. Proizvode se i akrilne žbuke za posebne teksture na zidu. posebno su pogodne za dobivanje tekstura.enkaustika (topla i hladna).zgrafito.fresko tehnike (fresco buono i fresco secco). nastavlja crtati u mokro.

Prilikom gašenja može se vapnu dodati masti. Pigmenti koji nisu otporni na vapno (lapis lazuli) vezani su temperom na izoliranu podlogu. Žbuka se na kraju polirala. arricciato) izvodio se crtež crvenom bojom (tal. Slika može biti lazurnog karaktera ili pokrivajuceg ako boju vežemo vapnenim mlijekom ili vapneno uljnim sapunom. Na predzadnjem sloju žbuke (tal. i 2. godine n. Po sastavu je kalcijev hidroksid. ugljena. zgrafito tehnici. cekinjama umjesto dijela pijeska ili cak bez pijeska. Pripremalo se onoliko žbuke koliko se moglo oslikati dok se podloga ne osuši. zbog cega pokazuje lužnata svojstva. CaCO3 pecenjem na temperaturi 900-10000C. Masaccio. dok su dva ili tri gornja sloja sadržavala mramorno brašno. filera).U okviru zidnih tehnika razmotriti cemo i vitraj i opcenito poglavlje o slikanju na staklu. Gašeno vapno je zracno vezivo. i 4.). Podloga se pripremala od tri sloja. “masni” karakter pod opipom. Podloga se pripremala sa sjeckanom kudeljom. Gašeno vapno bez grudica i primjesa mora odležati u jami najmanje godinu dana da dobije snježnobijeli. veže s CO2 iz zraka i prelazi u kalcijev karbonat. Prvi sloj žbuke priprema se od vapna i usitnjene opeke. i 1. ne smije sadržavati necistoce od zemlje. buon fresco= prava freska) je vrsta slikanja koja se izvodi se na svježoj žbuci. Tipican primjer ovog fresko slikarstva je slikarstvo Pompeja (sacuvano erupcijom Vezuva 79.1. p. U vapnu ne smije biti magnezijevih spojeva i gipsa iznad 5%. Bizant takoder prihvaca tehniku slikanja na vlažnoj žbuci. jedan dio vapna i cetiri dijela vode. Dobiva se iz vapnenca. debljina sloja te odnos veziva i agregata. mineralna crna i egipatska plava. st. vrsta i kvaliteta pijeska kao agregata (punila. Slikalo se pigmentima miješanim s vapnenom vodom ili vapnenim mlijekom. Takoder. st. sinopia).1.CaCO3. drugi je napravljen s pijeskom. Fresco buono Fresco buono (tal. fresco buono. Ca(OH)2. fresco= svježe. U kontaktu s vodom živo vapno prelazi u gašeno vapno. FRESKO TEHNIKE 16. e.n. Gornji sloj (tal. VITRUVIJE je dao najviše podataka o materijalima i metodi slikanja tog vremena. Zbog brzine sušenja žbuke (5-6 sati) i bijeljenja (vapno prelazi iz kalcijevog hidroksida u kalcijev karbonat) zahtijeva se brzo i sustavno slikanje od svijetlog u tamno.1. e. Vezivo je u fresko žbuci. Vapnenac prelazi u živo vapno koje je po sastavu kalcijev oksid. loja ili otpadnih ulja da se smanji alkalicnost osapunjenjem i ubrza vezivanje. U helenistickom periodu rimske umjetnosti zidno slikarstvo doživljava procvat. nove ere).e. posljednji sloj bio je od cistog vapna. Smatra se da potjecu iz perioda oko 1500 godina p. Ca(OH)2 + CO2 ? CaCO3 + H2O Vapno se gasi vodom u omjeru 1:4. Osnovne boje bile su žuti i crveni oker. intonaco) fine završne žbuke pripremljen je s mramornim prahom. a koristi se i kao bijela boja. narocito na prijelazu iz stare u novu eru (1 st. Gašeno vapno Gašeno vapno je vezivo mineralnog karaktera.n. Firenze 16. Capella Brancaci. Kvalitetu fresko žbuke odreduje vrsta i kvaliteta vapna kao veziva. gline i organskih tvari koje bi . ) na teritoriju Rima koristi veci dodatak pucolanske zemlje (crveni cement) zbog vlažnosti katakombi. CaO uz oslobadanje CO2. U Knososu na Kreti nalaze se najstariji primjeri slikanja na žbuci. pljevom. Ranokršcansko fresco slikarstvo u katakombama (nastaje u 3. Tradicionalna podloga s gašenim vapnom i pijeskom koristi se i u renesansi. nacin pripreme i nanošenja žbuke.

U fresco buono tehnici vezivo boje naknadno nastaje sušenjem fresko žbuke. U donje slojeve stavlja se više pijeska. a u gornje sve sitniji. Mora biti zdrav jer o njemu ovisi trajnost fresko slike. Zrnca pigmenata povezuju se medusobno i s podlogom u okamenjenu cjelinu. U dodiru sa zrakom cestice kalcijevog hidroksida ocvrsnu izmedu i preko zrnaca pigmenata.5 mm. držeci se pravila da se u donji sloj stavlja krupniji pijesak . topljivih soli doci ce do tzv. Spajaju se gusto vapno i suhi pijesak. Zid se prije nanošenja žbuke moci cistom vodom dok se ne zasiti. Pijesak (rijecni pijesak. odnosno žbuke pri sušenju. Stajanjem vapnene vode na površini se stvara tanka prevlaka kalcijevog karbonata koja je od životne važnosti u fresko slikarstvu. iscvjetavanja. Ako u zidu ima vlažnih ili nezdravih opeka. djeluju svježe i lijepog su sjaja. Granulacija pijeska treba biti razlicita: 5. Voda sprjecava da vapno opkoli mokra zrnca pijeska pa pijesak kasnije ispada iz žbuke. Pukotine mogu nastati i od necistog pijeska ili ako se žbuka nanosi u jednom debelom sloju. zbog velikog isparavanja vode. Tek nakon miješanja dodaje se voda. Fresko žbuka je mješavina vapna i pijeska. Pretvaranje vapna u karbonat traje decenijima. Pukotine nastale nakon sušenja ne mogu se popraviti. Sastavljena je od dva dijela sitnijeg pijeska i jednog dijela vapna. Prvi sloj žbuke debljine jednog centimetra se sastoji od tri dijela krupnijeg pijeska i jednog dijela vapna. Voda isparavajuci nosi sa sobom otopljene cestice kalcijevog hidroksida iz gašenog vapna u žbuci. suh i cist. nakon sušenja. Ako je žbuka suviše mokra. U vapnenoj vodi ima otopljenog kalcijevog hidroksida.Dobro se zagladi utiskivanjem i poliranjem pomocu ravnalice i gladilice. a manje vapna. silikatni agregat. Zbog nepokrivnosti. Firenze Zid je nositelj fresko žbuke. vapnene boje su lazurne.0. detalj iz kapele Brancaci. Vapno bi bez pijeska zbog sušenja ispucalo. Pijesak cini žbuku poroznom za zrak koji je potreban za sušenje i vezivanje žbuke. Na zid se nabacuje zidarskom žlicom bez zagladivanja kako bi se omogucilo što bolje prianjanje drugog sloja. koliko se u jednom danu može oslikati u vremenu 5-6 sati dok žbuka ne pocne bijeljeti sušenjem i gubiti upojnost. radi sinopia – pripremna studija. Nezdravi dijelovi zida moraju se ukloniti i zamijeniti zdravima. Pukotine koje nastaju u toku rada uklanjaju se tako da se namoce vapnenim mlijekom i ispune pritiskom ruke. treci sloj (intonaco ili glet) debljine svega par milimetara. Stabilnost zida je osigurana tankom prevlakom koja nastaje na pocetku sušenja. Vapneno mlijeko dobiva se rijedenjem vapnene kaše hladnom vodom. Vapno kao vezivo može primiti i neizbrisivo vezati svega 10% boje. Djeluje lužnato (pH je iznad 12). Masolino. Fresko žbuka se nanosi obicno u tri sloja. Nanosi se na dobro navlažen arriccio . izlucivanja bijelog praha po površini slike u vidu soli i plijesni. Koristi se za vezivanje pigmenata u fresco buono tehnici. usitnjeni mramor) mora biti oštar. a masa ne bi imala dovoljnu cvrstocu. Vapnena voda je bistra tekucina koja ostaje kad vapneno mlijeko miruje i istaloži se na dno.štetno djelovale na slikani sloj u obliku tamnih mrlja razlicite upojnosti. što bi dovodilo do pucanja boje.Lagano je hrapava i na njoj se . nastaju pukotine. ako je potrebno. Zadnji. Kod fresco buono tehnike zadnja žbuka se polaže sistemom dnevnica. sastoji se od jednog dijela pijeska (granulacije do 1 mm) i jednog dijela vapna. Ako zid nije zasicen . Druga žbuka (arriccio) se nanosi nakon pola sata.

voštanim sapunom. 2. Prvi služi kao armatura. Otprilike jedan sat nakon nanošenja posljednjeg sloja žbuke. Vapneni kazein je najbolje vezivo za fresco secco tehniku (vidi sve o kazeinu kod kazeinske tempere. Podloga se priprema od dva sloja žbuke.3. upit ce vodu iz žbuke. a nakon sušenja boje. dodaje se vode. 16. Slika izvedena na ovako pripremljenoj podlozi pigmentima vezanim razrijedenim kazeinom najbliža je pravoj freski. a ako se prije slikanja navlaži vapnenim mlijekom. Boraks kazein priprema se od 1 dijela kazeina i približno 8 dijelova vode. Prenosi se i preko perforiranog predloška od papira pomocu pigmenata u gazi ili na neki drugi nacin. Pigmenti u fresco buono tehnici moraju biti otporni na alkalije. Sam je izuzetno trajno i kvalitetno secco vezivo. a može sadržavati i cement. Veliku adheziju zbog koje se cvrsto vežu i bez da dublje prodiru u podlogu.. Vapnenim kazeinom kojeg je najbolje koristiti bez emulgiranja s uljima i smolama jer gubi na kvaliteti.. 3. dobit ce vezivnu snagu i izolaciju. slikanje se nastavlja srednjovjekovnom jajcanom temperom. najmanje u odnosu 1:1 jer bi inace brzo prešao u tvrdo želirano stanje. oprezno da se ne ošteti površina žbuke. brisat ce se sa slike. . Ova tehnika slikanja može se kombinirati s kazeinskom temperom na zidu. S vezivom se veže cinkovo bijela ili titanova bijela i nanese u tankom sloju. tamnjenje i pucanje boje). JAJCANO-ULJENA TEMPERA NA ZIDU (SREDNJOVJEKOVNA TEMPERA) To je stara provjerena tehnika zidnog i štafelajnog slikanja koju su koristili na gori Athosu od 8. Boja ce biti slabo vezana.). Emulzionim vezivima slika se na potpuno prosušenoj i izoliranoj podlozi. Boje disperzirane samo u vodi su lazurnije. koji je tonski svjetliji od svježe (mokre) boje. koja sušenjem pobijeli. Podloga je upojna. Boje vezane vapnenom vodom sušenjem daju svijetli prozracni film. 16. Može se prenositi projektorom i odmah iscrtavati ili urezivati. Suha.2. uljno smolnim lakom. Nakon pripreme (otapanja u otopini boraksa) mora se razrijediti vodom. 16. 2. Ako se osušena boja otire. SINTETCKE TEMPERE NA BAZI DISPERZIVNIH PREMAZA Kao najbolje vezivo kod sintetskih disperzija pokazala se akrilna smola. voskom otopljenim u terpentinu u odnosu 1:1. ili njihovim kombinacijama u kolicini 15-20% od kolicine kazeina. prenosi se (pausira) crtež prema kartonu ili mjerilu. Miješaju se destiliranom vodom ili vapnenom vodom. treba dodati još veziva. a ako se ljuska. Boje se mogu nanositi pokrivnije nego u buon fresco tehnici. Kazein se može emulgirati štand uljem (sirovo laneno ulje uzrokuje žucenje.vodom.. Sušenje žbuke traje 10-ak dana. Na nju se može nanositi bijela kazeinsko-temperna boja. Kao bijela boja služi intonaco žbuka. Najbolje vezivo za slikanje secco tehnikom je kazein. Voda nece ici prema vani i nece nastati prevlaka kalcijevog karbonata kao veziva boje. Zahtijevaju cvrste i zdrave podloge koje nisu masne. Nakon sušenja kopira se crtež i slika. Suvremene boje na bazi akrilne smole imaju sljedeca svojstva: 1. zdrava i zagladena žbuka izolira se tankim slojem vapnenog mlijeka. Fresco secco Fresco secco slika izvodi se na osušenoj žbuci pigmentima vezanim nekim vezivom. Drugi sloj se poravna i zagladi kao i kod buon fresco. Svaki dan se priprema novi kazein jer je pokvarljiv. venecijanskim terpentinom itd.2. Pocinje se kazeinskom temperom kao jacom. Destilirana ili prokuhana voda oslobodene su raznih topljivih soli koje bi mogle štetno djelovati na slikani sloj. do 18.1. stoljeca (grcko-bizantsko-pravoslavna ikonografska škola) za slikanje ikona i zidnih životopisa. Slika se sljedecim vezivima: 1.

Služe za unutarnje radove. PVAc (polivinil-acetatne ) disperzije su slicnih svojstava. gornji sloj u drugoj. i 16. Priprema podloge je vrlo jednostavna. Boja ima dobru fakturu (vidljivost poteza). glazirane keramike. kliještima i t. obojenog stakla. To je zidna tehnika nastala u Italiji u 15. Od poliesterske smole mogu se praviti i tesere.4. Suše se brzo (od 30 minuta do 2 sata) isparavanjem vode. kao zidna tehnika. . 11. Poznate su talijanske mozaicke kockice (tesere) proizvodene u muranskim staklarnicama u više dimenzija i velikom broju razlicitih boja i tonova. Fluati su soli (cinka. a može se miješati s raznim agregatima (kvarcni pijesak. valjkom. prskanjem kompresorom (razrijedena vodom u omjeru 1:1). H2SiF6. Nove lužnate žbuke treba prethodno neutraliziratii kiselim fluatima. Postoje boje za vanjske i unutrašnje radove. 5. 8. zimi smrzavala i oštecivala zgrafito. najcešce pravilnih ili nepravilnih kockica kamena. zavisno od debljine nanosa.3. Podloga se obraduje s jednim do dva premaza bijele temeljne boje ili nepigmentiranom gotovom podlogom (emulzijom) koju prema uputama proizvodaca treba razrijediti vodom. Voda bi se inace zadržavala. Ne tamne i ne žute. Krupnije kamenje se zavije u papir i zdrobi cekicem na sitnije komade. Dobiveni kamencici biraju se prema obliku i doraduju odgovarajucim alatkama. pocinje se rezati prema crtežu. 7.5. Film poliakrilne boje na zidu “diše” i dozvoljava normalni režim mikro i makro vlage i temperature zbog intermolekularnih pora u filmu. mramorno brašno itd. Kad se gornji sloj stegne. olova) heksafluoro-silikatne kiseline. 10. za otprilike jedan sat. Gornji sloj žbuke nanosi se cim donji sloj provene. Mogu se nanositi i u debljim slojevevima. Kvalitetne poliakrilne disperzije otporne su na smrzavanje i odmrzavanje. Kamene kockice dobivaju se usitnjavanjem razlicitih vrsta obojenog kamena alatkama (cekicem. Stabilne su na mikro i makro utjecaje. Otporne su na lužnate betonske podloge i vapnene žbuke. Kod starijih žbuka koriste se neutralni fluati koji žbuku ucvršcuju i neutraliziraju.d) . Donji sloj žbuke je u jednoj boji. ali je bolje slikati u tanjim namazima.) u manjim kolicinama ako se želi grublja faktura. ali daleko osjetljivije na makro utjecaje i vlagu od poliakrilnih boja. stoljecu. aluminija. 4. Boja se nanosi kistom. cementa. Smatralo se da je za procelja zgrada trajnija od freske pa se koristila po cijeloj Europi. MOZAIK Mozaik je slikarska tehnika izvedena slaganjem raznobojnih malih komadica. Crtež na vanjskim zidovima treba isjecati tako da je rez sa strane ukošen zbog lakšeg otjecanja vode i manjeg otpadanja žbuke. ljepila za keramicke plocice. lopaticom. primjer zgrafita kao fasadne tehnike 16. Zgrafito se izvodi na dva sloja žbuke. što znaci grepsti. mase na bazi disperzije umjetne smole. 9. 16. Postupak pripremanja žbuke za zgrafito slican je postupku za fresko žbuku. 6. magnezija. poliesterske smole i slicno. Nakon sušenja mogu se lagano prati vodom i spužvom uz mali dodatak blagog tekuceg deterdenta. Zgrafito zapravo nije slika nego reljef sastavljen od ploha i slojeva razlicito obojene žbuke. ZGRAFITO Zgrafito dolazi od talijanske rijeci sgraffiare. temperature i vlažnosti zraka. Kockice se utiskuju u podlogu svježe žbuke.

Voda se dodaje dok se ne dobije masa koja je toliko mokra da se na površini izlucuje tanak sloj vode ako je tucemo zidarskom žlicom. podovi ili svodovi. Složeni mozaik ili dijelove mozaika premažemo cementnom pastom pripremljenom od cementa i vode u omjeru 1:1. Kockice su uglavnom iste velicine. ne žuti.e. koja služi kao armatura. Enkaustika je jedna od najstarijih slikarskih tehnika. ne oksidira. Slika na kartonu mora biti stilizirana. 16. a izradene su od skupocjenog kamena.. Mozaik se utisne u svježu cementnu žbuku. Poznate su zidne slike u Pompejima radene u enkaustici. ocisti od papira i ljepila toplom vodom i cetkom. a u nastala udubljenja utiskivala se boja pripremljena voskom. što znaci paliti. n. prema Pliniju. Svojstva voska ovise o biljkama i cvjetnim sokovima kojima se pcele hrane. medusobno tijesno povezanih. Spaljivanje se. Kad se vezivo stvrdne mozaik se okrene.Mozaikom se oslikavaju zidovi. kao vezivo se može koristiti i keramicko ljepilo. Vosak je jako postojan kad je cist. u debljini vecoj od debljine mozaickih kamencica. s letvicama višim od debljine kockica za jedan centimetar. Tehnikom enkaustike slikane su i prve ikone. Prve ikone radene su u tehnici mozaika. papir se navlaži vodom i skine. iako se u enkaustici ništa ne spaljuje. a tek sutradan ispire se cetkama i vrše se korekture.6. Pravi mozaik se od davnine izvodio na dva nacina: . Poznato je da su stanovnici mjesta El Fajuma. pa onda ruski.opus tesselatum je sastavljen od kamenih kockica koje nisu uvijek istih dimenzija. koristilo za graviranje u kosti zagrijanim metalnim šiljkom. na cijoj je unutarnjoj strani razapeta žicana mreža.. a zidni mogu biti i od drugih materijala. Rimu i Bizantu. narocito u vrijeme renesanse i baroka koristi inkrustiranje tocno obradenih komada kamena. tutkalo. Kad se slaganje završi. stakla ili glaziranih odlomaka keramike. Izmedu kockica se ostavljaju razmaci do 1 mm u koje ce kasnije uci vezivo. Hladenjem ponovo ocvrsne. U hladnoj vodi se ne otapa. pripremi se okvir dimenzija mozaika. Kod ugradivanja mozaika na zid potrebno je zid nagrepsti i nanijeti cementno vezivo pripremljeno od cementa i suhog pijeska u omjeru 1:3. može se zaparati noktom.ljepilo za zidne tapete. Podni mozaici su uglavnom od kamencica. . što bi dovelo do pucanja. a izmedu kockica vidljiv je vezivni materijal. današnjeg sjevernog Egipta. Tvrdoca voska nije velika. na poklopcima sarkofaga slikali portrete pokojnika u tehnici enkaustike (ali i u tehnici voštane tempere). Kad se radi s tanjim kockicama. . tako da se jedva vide ivice i meduprostori izmedu njih. ENKAUSTIKA Enkaustika dolazi od grcke rijeci enkaiein. Kad je cijeli mozaik postavljen na zid. Kao vezivo mozaickih kockica obicno se koristi cementna pasta od 2 dijela opranog suhog pijeska i 1 dijela cementa. Suhi mozaik se može polirati voštanom pastom. Odgovarajuca mozaicka kockica se svojom najpovoljnijom obradenom stranom lijepi na odredeno mjesto slike ljepilom topivim u vodi (metilceluloza.opus vermiculatum je od sitnijih kockica. Kao samostalna tehnika javlja se u cetvrtom stoljecu p. Zlatno razdoblje mozaik je doživio u Grckoj. pa je premaz voska odlicna zaštita protiv vlage. a u tekuce stanje prelazi na oko 650C. Vosak je amorfna tvar. Pripremljeni mozaik treba prethodno navlažiti da ne bi oduzeo vodu iz veziva i time ga oslabio. Izvodenje mozaika pocinje kad je skica u boji prenijeta na karton. niti puca. bez sitnih detalja jer se oni u mozaiku ne mogu izvesti. Cvrstoca voska je razlicita. vec pod toplinom ruke omekšava. niti u njoj bubri kao premazi ulja. Najcvršci je egipatski vosak.). Vezivom se mozaik prelije do visine okvira. zatim grcki.. ne povecava volumen. U enkaustici je vosak vezivo boja. Venecijanski mozaik.

Staklo je amorfna bistra tvar sa cije površine se svjetlo reflektira. Ukrašavanje prozora gotickih katedrala vitrajima. Otok Murano kraj Venecije i danas je poznat po umjetnickom oblikovanju i proizvodnji stakla. Voštani zgrafito je moderna enkausticka tehnika kod koje se na ohladenu enkausticku boju. Ako je visoka. može se podloga jednakomjerno prekriti voskom ili se može slikati direktno bez pripreme podloge. Njemacke. zidu. STAKLO – VITRAJ I SLIKANJE NA STAKLU Staklo. Enkaustika se može izvoditi na svim podlogama: dasci. Vosak se može osapuniti. Slika se na kraju polirala mekanom krpom da bi dobila sjaj. ulazi u njegovu unutrašnjost lomeci se. Po jednom starom nacinu rada koristio se metalni zagrijani alat kojim se na odgovarajucoj podlozi više modeliralo nego slikalo. neprozirno i obojeno staklo. stoljeca primat u proizvodnji i oblikovanju stakla preuzima Venecija. Enkaustika dobiva veci znacaj i u novije doba primjenom suvremenih elektricnih uredaja. metalnim plocama. Nakon propasti Rimskog carstva staklarska se proizvodnja premješta u Bizant gdje se njeguje izrada mozaika. struže. Temperaturu treba regulirati. slika se i voskom u hladnom stanju. u Ceškim radionicama. vosak ce se razdvajati od boje. Pocetkom srednjeg vijeka staklo se proizvodilo na podrucju Ceške. Na drvenim plocama koristila se i tutkalno kredna preparacija. Enkausticke boje se suše. gumiarabikom. slika izradenih vezivom od gume. fascinira covjeka svojim oblikovnim. pod imenom Ganosis. Mrežotvorci . a zatim Engleske i Francuske. tutkala. . a otkrice staklarske lule u 1. U pravoj enkaustici vezivo je vosak koji se tali na temperaturi 64 . To je tehnika premazivanja rastopljenim voskom koji se kasnije polira. a pigmenti neotporni prema zagrijavanju (oker) promijenit ce ton.7.660 C i miješa s pigmentima direktno na slici ili se oblikuje u kockice ili kuglice koje se zagrijavaju na potrebnu viskoznost na metalnoj paleti. sastavljenih od raznobojnih staklenih plocica povezanih olovnim okvirima kao armaturom. platnu. a zatim bor. jedan od temeljnih materijala moderne arhitekture.Vosak se koristio za zaštitu zidnih dekoracija. Potpuno prozirno i bezbojno kalijevo staklo prvi je put proizvedeno u 16. 16. I prije nekoliko milenija stari narodi oko Nila i Eufrata i Tigrisa koristili su staklo za ukras i nakit. urezuje i sl. Danas se koriste papiri gramature iznad 200 g/m2 koji su u pulpi zasiceni tutkalom. a teško olovno staklo u Engleskoj. stoljecu omogucilo je proizvodnju šupljih staklenih upotrebnih predmeta. zastaje o grešku ili prepreku nastalu oblikovanjem da bi zablistalo i razlilo se ovisno o kutu upada i promatranja staklenog predmeta. cim se vosak stegne. KEMIJSKI SASTAV STAKLA Staklo se sastoji od oksida koji se dijele na: 1. nanesenu u više slojeva. stoljecu. još od zacetaka civilizacije. Drvo se može premazati disperzivnom impregnacijom i preparacijom. Najvažniji je silicij. Krajem stare ere vještina staklarstva prelazi u Rim i rimske provincije. Vosak se otapa u terpentinu i prelazi u mekanu pastu u koju se umiješaju pigmenti. Ugrijanim noževima i raznim šiljcima (cestrum) vršile su se naknadne korekcije. doseže svoj vrhunac u 13. Enkaustikom se je slikalo na slonovaci i glinenim plocicama. a voštani sapun emulgirati tutkalom. Da bi boja ostala što duže u tekucem stanju nanosi se na zagrijanu podlogu. papiru. jajem itd. mramornih skulptura. Prije slikanja. jaja i sl. Mogu mu se vosku dodati smole i smolni lakovi zbog povecanja tvrdoce. Kada moc Bizanta pocinje slabiti pocetkom 13. Kako je topli nacin enkaustike kompliciran. st. optickim i izražajnim mogucnostima. Bilo je to mutno.su oksidi koji cine trodimenzionalnu strukturu stakla (mreže).

Fe2O3 žuto smedu.. Staklo je dakle pothladena tekucina. Omekšavanje odnosno skrucivanje dogada se u širem temperaturnom podrucju koje se koristi za oblikovanje stakla. ugraduju se u nju. Tako FeO daje zelenu do zeleno plavu boju. jer mjenjaju strukturu mreže. Modifikatori mreže . Ovisno o sastavu temperatura oblikovanja stakla je od 700-1000 0C . Udio ostalih oksida je manji.su oksidi alkalijakih i zemnoalkalijskih spojeva. a iznad 1000 0C je previše tekuce. a kromov oksid Cr2O3 daje zelenu boju. CaO daje plavu. Implantati od staklokeramike zamjenjuju dijelove ljudskih kostiju. Djeluju kao mrežotvorci i modifikatori.2. 3. Sredstva za bistrenje su kalij nitrat (KNO3). Ovo staklo ima veliki indeks loma pa se koristi kao kristalno i opticko staklo. otporna na termicki šok. Kad viskoznost taljevine toliko poraste da se ogranici pokretljivost SiO4 tetraedara. urezivanjem uz okretanje ili puhanjem oblikuju staklo u najrazlicitije oblike. Vatrostalne zdjele ( PAYREX) radene su s dodatkom borovog oksida. utiskivanjem. svojstva taljevine se pocinju vidljivo mijenjati. Uvijek pred užarenom staklenom masom zastajemo zadivljeni spretnošcu staklara koji iz užarene kaplje istezanjem. Polikristalinican materijal je staklokeramika. pepela ili sode i krede ili vapnenca. koji se raspadaju u odgovarajuce okside i reakcijom prelaze u silikate. Prozorsko staklo (ambalažno) je natrijevo kalcijevo staklo u kojem su Na2O. tzv. prešanjem itd. Oni smanjuju viskoznost. Mn2O3 ljubicastu boju. Nakon taljenja staklena masa nije homogena jer sadrži fino raspršene sitne mjehurice zaostale nakon taljenja. "konce". Tako je prozorsko staklo po sastavu natrijev-kalcijev silikat. Stvaranje užarene staklene mase i njen prijelaz u staklo još nam se cini cudnovatijim kad saznamo da staklo nastaje u peci iz kremenog pijeska kao kiselog oksida. kao što se i zamucenost može postici odredenim dodacima koji se u staklu ne otapaju vec ostaju raspršeni i na njihovim cesticama se . cinka. Na nižim temperaturama taljevina prelazi iz žilavog i plasticnog stanja u cvrsto i postaje staklom u kojem je fiksiran trenutno zateceni raspored tetraedara. Kristalno staklo nastaje zamjenom CaO iz kalijskog kalcijskog stakla olovnim oksidom U boro silikatnim i alumino silikatnim staklima dio kvarca je zamjenjen sa borovim oksidom (B2O3) ili aluminij oksidom (Al2O3). CaO. natrij sulfat (Na2SO4) i arsen oksid (As2O3). Viskoznost taljevine hladenjem naglo poraste. Intermedijari . Njegova struktura je metastabilna i nastoji prijeci u energetski stabilniju formu stvaranjem kristala. olova. temperaturu omekšanja. Nesredeni raspored cestica karakteristican je za tekucine. Staklo nastaje hladenjem i skrucivanjem taljevine bez kristalizacije. Bistrina stakla postiže se dodatkom sredstva za bistrenje. Prisustvo aluminijevog oksida poboljšava kemijsku otpornost stakla koja je potrebna za ambalažu. miješaju i homogeniziraju staklenu masu. Smanjenjem udjela pojedinih oksida i zamjenom s nekim drugim dobiju se stakla razlicitih svojstava.su oksidi aluminija. valjanjem. Olovno staklo nastaje dodatkom olovnog oksida. Rastaljeno staklo otapa male kolicine metalnih oksida s kojima se postiže obojenost stakla u masi. Zato se dodaju sredstva za bistrenje koja oslobadaju velike kolicine plinova i povlace za sobom mjehurice zaostalih plinova. Osnovnu strukturu stakla cine SiO4 tetraedri koji nemaju pravilan i periodican raspored koji je karakteristican za kristalne tvari. Da bi staklo bilo kruto najmanje moraju nastati dvostruki silikati. Ispod 700 0C staklo je previše viskozno da bi se moglo lako oblikovati.tanka i uska podrucja taline razlicite gustoce. s malim toplinskim koeficijentom rastezanja. Borosilikatno staklo ima mali koeficijent toplinskog rastezanja pa izdrži nagle promjene temperature. Taljevina je mekana i plasticna pa se može oblikovati puhanjem. pa se SiO4 tetraedri zbog slabe pokretljivosti nemaju vremena svrstati u kristalno stanje. a u domacinstvu štednjake koji imaju grijacu plocu od staklokeramike koja se vrlo lako cisti. kobaltov oksid plavu itd. SiO2 u omjeru 1:1:6. savijanjem. izvlacenjem. Poboljšavaju preradbena i upotrebna svojstva stakla.

Staklo se nakon oblikovanja hladi polagano i kontrolirano da se izbjegne nehomogenost strukture i pojava mehanickih naprezanja. Upotreba damar smole za pripremu lakova pripisuje se ranom 19. Voda. Trgovina smolama i korištenje destilacije u kasnom 15. vremenom se djelomicno rastakljuje.mora imati prikladnu viskoznost da se može lako nanositi . zbog centara kristalizacije nastalih u proizvodnji.) i mehanickih oštecenja. vitrum=staklo). ta svojstva treba da trajno zadrži . Za toplo bojenje za koje je potrebno pecenje na temperaturi od 600-7000C. Do otkrica sintetickih polimera polovinom dvadesetog stoljeca koristile su se prirodne recentne smole (kolofonij. stoljecu.1. Staklo se može matirati pjeskarenjem kvarcnim pijeskom pod pritiskom ili kemijskim putem. koji boju pecenjem vežu za staklo pa se pranjem ne skida.. koje sadrže otopljene okside sumpora i dušika nastalih u industrijskim i gradskim sredinama. UV-zracenja i sl. koji s vremenom postaju veci. Za dugotrajnu zaštitu stakla potrebno je izbjegavati vlagu. celulozni nitrat. ambra) koje su se otapale u sušivom ulju ili su se koristile kao zagrijani balzami. Veliki vitraji sa prozora katedrala zbog propadanja stakla restauriraju se da bi se ucvrstili sintetickim smolama koje se nanose na jednu ili obje strane. SVOJSTVA LAKOVA I LAKIRANJE Lakovi su viskozne otopine smola u uljima i otapalima. Lijepo dizajnirani . najcešce olovna).mora mociti površinu i uci u svaku poru boje . Svojstva lakova . koriste se uljene boje..lak mora biti bezbojan. Za hladno bojenje. 17.svjetlo difuzno reflektira. stvaraju na površini sulfate kalcija i kalija. stoljecu. Atmosferilije djeluju na loše izradeno staklo. koji se manifestiraju kao bijeli slojevi na prozorskim staklima. boje na bazi umjetnih smola u otapalu ili disperzivni premazi na bazi akrilne smole. raznih zracenja (svjetla.mora biti topljiv u otapalima koja ne štete sloju boje ispod laka Lakiranje Upotreba lakova za zaštitu i ucvršcivanje slike na razlicitim vrstama podloga datira od davnih vremena. ketonske smole. Parafinski vosak se koristi u kasnom 19. Kisele kiše. bistri ili obojeni stakleni predmeti uvijek su predmet divljenja. odnosno vodena para iz zraka u kojoj uvijek ima otopljenog ugljicnog dioksida. boja se sastoji od pigmenata otpornih na visoke temperature i topitelja ( lako taljiva stakla.) koje spadaju u grupu . Lakiranjem se sloj boje štiti od vanjskih utjecaja. mastiks i sandarak) ili fosilne smole (kopal. stoljecu proširili su upotrebu smola. polivinil acetatne. bez pecenja. Površinski se staklo može bojati hladnim i toplim postupkom. LAKOVI 17. U suhim uvjetima staklo se je dobro sacuvalo tisucama godina. devitrificira (lat. stoljeca. i ostali derivati celuloze koriste se pocetkom 20. Kako je staklo pothladena tekucina. Terpentin kao otapalo poznat je od pocetka 16. Danas se koristi veliki broj sintetickih smola (akrilne smole. Prvi sinteticki polimer. vlage. pa se stara stakla mrve u tankim ljuskama. stoljeca.mora se brzo sušiti da se ne lijepi prašina . djeluje na loše izradeno staklo na cijoj se površini stvara tanka prevlaka kalcijevog karbonata pa staklo gubi sjaj i postaje mutno. Lakiranjem se intenzivira boja slike ispod laka. koja se ocituje u lošijim mehanickim i optickim svojstvima. proziran i elastican. Osnovni sastojak lakova su smole.

. Mat lakove prije upotrebe treba zagrijati jer se vosak obicno taloži. mat lak se nanosi samo u jednom sloju. može se obrisati mekanom krpicom ovlaženom destiliranom vodom. toluen. bez propuha zbog dizanja prašine.... Lakovi na bazi sintetskih smola ne pokazuju plavu maglicu..sušivo ulje uz dodatak smole (uljno smolni lakovi) U talijanskom slikarstvu cetrnaestog stoljeca lakovi su se pripremali od smola i ulja.0.polimera. Ima vrlo malo podataka o upotrebi uljnih lakova u ranom slikarstvu.2.. bloom) ili plavu maglicu. ksilen.. Uvijek je kod lakiranja bolje nanijeti 2-3 tanja sloja. Proces sušenja uljnih lakova je fizikalni (isparavanje otapala) i kemijski proces (polimerizacija i oksidacija s kisikom iz zraka). ali samo u slucaju da otapalo ne hlapi brzo. ostat ce na površini laka i uzrokovat ce mat efekt. Sljedeci sloj se nanosi na suhi sloj laka. olova ili kobalta)..60% Smole doprinose vecoj cvrstoci filma. Temperatura prostorije mora ostati ista dok se lak ne osuši... Samo se suha slika smije lakirati. Zrak u prostoriji mora biti suh.. Takoder su se koristili i kao slikarski lakovi. ukljucujuci i metale...29% -cink sulfat.. I najmanje prisustvo vlage može izazvati “cvjetanje“ (eng. Svi potezi kista pri nanošenju mat laka moraju biti u istom smjeru kako bi se postigao jednolicni sjaj..... dok se ulje ne ugusti predpolimerizacijom.0. Ako nije topiva u laku..sušivo ulje sa sikativima (olovna gled.. Kao što se vidi iz sljedeceg recepta.... ... Lako se otapaju u otapalima (white spirit. uljni lakovi sadrže veliki postotak ulja u odnosu na smolu..0... Prije lakiranja sliku treba ocistiti od prašine...... Zbog velike viskoznosti omekšava se zagrijavanjem na vodenoj kupelji.15% -terpentinsko ulje. ali je fleksibilnost nešto smanjena... Zagrijava se i lak. U ranim stoljecima venecijanski terpentin (balzam) koristio se kao sastojak laka uz smole ili sušiva ulja.... Za lakiranje lakovima od prirodnih smola (mastiks i damar) potrebno je sliku zagrijavati jedan do dva sata na suncu ili kraj nekog drugog izvora topline da ispari vlaga iz nje. poboljšavaju sjaj. Ulje postaje u filmu laka inkorporirano fizicki i kemijski.. kuhanjem nekoliko sati uz dodatak sredstava za ubrzavanje sušenja.. Ovi procesi se ubrzavaju prisustvom sikativa (spojevi mangana..... Slika oslikana akrilnim ili alkidnim bojama suha je najduže za dan ili par dana.sušivo ulje koje se ugušcuje izlaganjem suncu .... PbO) .. Uljni lakovi Do upotrebe sintetickih materijala u 40-im i 50-im godinama 20. 17. a može se nanositi i spužvastim valjkom.. terpentin... Sastojci uljnih lakova su: ....2. nego jedan debeli sloj jer je lak tada jednolicniji. Kod nanošenja kistom..... -smola. a ako treba. VRSTE LAKOVA 17. kao i kist ili prskalica. Lakira se u toploj prostoriji. Otkricem destilacije u 15...10% -laneno ulje.. Sušenjem laka zbog isparavanja otapala hladi se film laka pa se vlaga iz okolnog zraka kondenzira na laku.15% -olovo oksid (PbO).. Kondenzirana vlaga može se otapati u otopini laka ili može otopiti prisutne necistoce u smolama što rezultira bijelim cvjetanjem ili plavetnilom filma. preporucuje se temperatura od 23 0C.. Lak se nanosi kistom i prskalicom..) i daju kvalitetne lakove... stoljeca uljni lakovi su se koristili za vanjsku i unutarnju zaštitu drva.. kao i drugih materijala.. Nezasicena priroda terpena i ulja dovodi do umrežavanja polimernih molekula pa starenjem lak postaje jedna velika molekula netopljiva u otapalima...3% -olovo acetat. Uljena slika prije lakiranja mora “odležati” oko godinu dana.1. stoljecu uljni lakovi se pocinju razrjedivati terpentinom..

Triterpeni su prisutni u damaru. Terpeni mogu biti ravnolancani ili prstenasti (ciklicki). ali im je zajednicko da se sastoje od spojeva poznatih kao terpeni s formulom C10H16. formira se cvrsti film laka. molekule otapala difundiraju u film laka i uzrokuju bubrenje laka. kopal) otopljenih u alkoholu. kao što su toluen. Smolni lakovi Smolni lakovi se dobivaju otapanjem smola u odgovarajucem otapalu. koji se kao lak za lakiranje slika prvi put spominje pocetkom 19. To je moguce upotrebom UV lampe. acetonu. OTAPALA (RAZRJEÐIVACI) . mastiksu i elemi smoli. a ne oštecuju sloj boje. kao i smole koje pripadaju sintetskim polimerima otapaju se u lako hlapljivim otapalima ( terpentinu. Prostim okom nije lako odrediti je li lak potpuno uklonjen.. Oni se sastoje od smola (mastiks. Termoreaktivne smole. Jaka polarna otapala otapaju i boju ispod laka i oštecuju sliku. kao što je poliesterska smola. aceton. koji otapaju odredenu vrstu lakova. koji se tako omekšan može pažljivo uklanjati. zbog umrežavanja molekula polimerizacijom.3.) i lakše se uklanjaju sa slike od uljnih lakova. pa su za uklanjanje laka potrebna jaca polarna otapala. dugolancane strukture (vidi str.. Kolofonij se sastoji od diterpena. Lakovi se mogu ukloniti otapanjem u odgovarajucem otapalu. Zbog niže viskoznosti. kolofonij. Djelovanjem jakih polarnih otapala. smanjuje reverzibilnost. što omekšava premaz.2. Kemijski su nezasiceni i zbog toga reaktivni. Terpentinsko ulje (u tekstu . koje se dobivaju iskljucivo iz stabala kao damar i mastiks. Imaju karakteristican ugodan miris. alkohol. ili jacim. Kod reverzibilnih lakova za uklanjanje starog laka koriste se ista otapala koja su se koristila i za pripremu laka. Slika se može kontrolirano cistiti. koja nece oštetiti sloj boje ispod. toluenu. koje spadaju u grupu termoplasticnih polimera. Kemijski sastav prirodnih smola je razlicit. Vec su u upotrebi odgovarajuci sapuni pripremljeni s odgovarajucim enzimima.. Prirodne smole.) Prije upotrebe damarnog laka. Nakon što otapalo ishlapi.. polivinil acetatne. Struktura terpena se sastoji od dvije ili više izoprenskih jedinica. Cesto se starenjem laka. Stari lakovi (ne svježi) žuckaste boje jako fluoresciraju. sandarak. akrilne smole. ksilenu. alkoholu.terpentin) je smjesa monoterpena. 17.. white spiritu. Smolni se lakovi suše brže od lakova pripremljenih od smola otopljenih u ulju. stoljeca koristili su se alkoholni lakovi. Otapaju se u odgovarajucim otapalima i daju reverzibilne lakove kroz duži vremenski period. terpentin. 162). posebno ako je boja slike ispod njega slicna. Terpenski ugljikovodici su polimeri izoprena C5H8 od kojeg je izgradena i prirodna guma. zbog postupne oksidacije i umrežavanja molekula. Fluorescencija se gubi kad je lak uklonjen. Jaka polarna otapala mogu do odredene mjere izazvati bubrenje. prilikom nastajanja filma laka. postaju netopljive u otapalima.2.Za uklanjanje uljnih lakova potrebne su specijalne metode ovisno o sastavu i starosti laka. ovi lakovi se nanose u znatno tanjem premazu. 17. Sinteticke smole koje se danas koriste u proizvodnji lakova su ketonske smole (policikloheksanon). kao što je white spirit. Medutim. .. Prilikom cišcenja ili restauracije smolni lakovi starenjem ostaju topljivi u otapalima (slabijim. jaka polarna otapala mogu oštetiti boju ispod laka.

petroleju.) 8. terpentinu. tetraklormetan itd. ) 7.) 5. teški benzini (mineralni razrjedivaci). klorirani ugljikovodici (trikloretilen. U upotrebi su sljedece grupe otapala: 1. aromatski ugljikovodici (benzen. potrolej itd. s disperznim i polarnim silama izmedu molekula) i c) metanola (izmedu molekula djeluju disperzne. nepolarna otapala ( terpentin. diklormetan. esteri (butilacetat. glikoleter itd. alifatski ugljikovodici (benzin. a otapaju vosak.Otapala su lako hlapljivi spojevi koji otapaju sirovine (ulja. boja i medija. koji su polarni. Zato se osušeni premaz ulja ne može otopiti u otapalima s kojima se ulje razrjeduje i otapa. voskove) i razrjeduju premaze. b) klormetana (dipolna molekula s dodatnim elektrostatskim privlacenjima. 1 Sile izmedu molekula Najcešce korištena otapala za pripremu lakova se prema polarnosti dijele na: 1. 17. toluen. nego u jacim (polarnijim) otapalima koja uljeni premaz nabubre. Voda je najjace polarno otapalo pa otapa polarne spojeve (sve ionske spojeve). smole. Slika 16. Ovisno o tipu veze izmedu molekula otapala. a nepolarne tvari u nepolarnim otapalima. Ove grupe otapala otapaju sva ulja.1 prikazane su sile izmedu molekula: a) metana (nepolarna molekula simetricne grade s disperznim silama izmedu molekula.) 2. toluen i dietil benzen. Polarne tvari otapaju se u polarnim otapalima. ksilen itd. voskove i ostale komponente koje se koriste u proizvodnji lakova.3. Alkoholi i jace polarna otapala uglavnom se ne koriste jer mogu djelovati na sloj boje. etanol. Ulje je nepolarno pa se otapa u nepolarnim otapalima: benzinu. propanol itd. Najcešca otapala za lakiranje slika su: terpentinsko ulje. Otapala kod kojih se izmedu molekula stvaraju vodikove veze (kad je atom vodika direktno vezan na kisik ili dišik) najpolarnija su. ) 6. Sušenjem ulje postaje polarnije zbog procesa sušenja oksidacijom s kisikom iz zraka i povecanja sadržaja kisika u osušenom sloju ulja. kao polarno otapalo otapa šelak koji je polaran. a ne otapa se u alkoholu ili vodi. smole. Na slici 16. alkoholi (metanol. Otapala koja su po sastavu ugljikovodici (nepolarna otapala) ne otapaju šelak.1. amilacetat itd. Za proizvodnju lakova treba birati otapala koja ne oštecuju boju ispod laka. kao i ona koja daju reverzibilne filmove laka. nakon cega se mehanicki uklanja.) 4. metiletil keton itd. a ne otapa vosak koji je nepolaran. Tako etanol. ketoni (aceton. Kod polarnih otapala postoje i dodatna elektrostatska privlacenja zbog nejednake raspodjele elektronskog naboja i stvaranja dipola. razlikuju se nepolarna otapala kod kojih izmedu molekula postoje samo slabe medumolekularne Londonove privlacne sile. ugljikovodici: alifatski (white spirit) i aromatski) . ksilen. terpenski ugljikovodici (terpetinsko ulje i druga etericna ulja) 3. sva ostala otapala su zapaljiva. polarne i vodikove veze zbog kojih su molekule asocirane). eteri (eter. Podjela otapala prema polarnosti Prema polarnosti otapala se mogu podijeliti u tri grupe. white spirit. Razrjedivaci smanjuju sadržaj krute tvari u premazu. Upotrebom jacih polarnijih otapala otapa se (oštecuje se) premaz boje ispod laka. Pod otapalima u užem smislu podrazumijevamo organska otapala koja se koriste za otapanje smola u proizvodnji lakova. Staro je pravilo: “slicno otapa slicno”.) Osim kloriranih ugljikovidika. što znaci da film laka ostaje topljiv u istom otapalu. disperzne sile). odnosno boji.

polarne dipolne sile (fp) i vodikove veze (fh). esteri. Tablica 16.9 je snažnije otapalo za uljene premaze od etanola i može ih više oštetiti. Na primjer. parametar topljivosti osušenih premaza uljene boje je 9. otapala srednje polarnosti (klorirani ugljikovodici. kao white spirit s parametrom topljivosti 7.9. 1 Udio nepolarnih disperznih sila.3 ili metilen klorid s parametrom topljivosti 9. kao nepolarne disperzne sile (fd). eter-alkoholi) 3. Toluen s parametrom topljivosti 8. jako bubriti uljeni premaz.6 ili etanol na drugoj strani s parametrom topljivosti 12. Otapala s vecom razlikom parametra topljivosti. odnosno gustocu kohezijske energije. Parametri topljivisti mješavine otapala mogu se naci graficki i racunski.7. polarnih dipolnih sila i vodikovih veza u parametru topljivosti otapala Parametri topljivosti najvažnijih otapala fd fp fh White spirit 90 4 6 Terpentin 77 18 5 Etilbenzen 87 3 10 Ksilen 83 5 12 Toluen 80 7 13 Etil acetat 51 18 31 Benzen . kao i tocke koje odgovaraju svakom otapalu ili smjesi otapala koje mogu otopiti odredena veziva. ketoni. Parametar topljivosti (?) je mjera medumolekularnih privlacnih sila.5 pa ce otapala ciji je parametar topljivosti u ovim granicama ili blizu njih. otapala velike polarnosti (alkoholi) U tablici 1. U ovom dijagramu mogu se naci podrucja koja odgovaraju razlicitim medijima. prikazan je udio u parametru topljivosti svake od tri komponente medumolekularnih sila za razlicita otapala. kao kloroform ciji je parametar topljivosti 9.7.2. pokazivat ce znatno manji efekt bubrenja uljene boje. Prezentira zbroj privlacnih sila. Teas je razvio trostrani dijagram parametara topljivosti koji prikazuje odnos parcijalnih intermolekularnih privlacnih sila u vezivima i otapalima.3 .

78 8 14 Diaceton alkohol 45 24 31 Kloroform 67 11 22 Trikloretilen 68 12 20 Metilenklorid 62 26 12 Cikloheksanon 55 28 17 Aceton 47 32 21 Izoproplil alkohol 41 18 41 Dimetilformamid 41 32 27 Etanol 36 18 46 Metanol 30 22 48 Voda 18 28 54 .

polisaharidi. a crveno je oznacen parametar smjese Ako se otapalu dodaju kisele ili lužnate komponente. Fizikalna svojstva otapala . Kao primjer uzeta je smjesa otapala koja se sastoji od 50% white spirita i 50% izopropanola.voskovi.5 U trostranom dijagramu ova mješavina otapala je smještena u podrucju smola zbog cega ce bubriti i otapati smolne premaze.proteini.3.5 Zbroj parametara smjese: 65.5 11 23. Parametari topljivosti smjese izracunaju se na sljedeci nacin: fd fp fh white spirit 90 4 6 izopropanol 41 18 41 Parametri pomnoženi koncentracijama: white spirit (50%) 90 x 50 / 100 4 x 50 / 100 6 x 50 / 100 izopropanol (50%) 41 x 50 / 100 18 x 50 / 100 41 x 50 / 100 white spirit (50%) 45 2 3 izopropanol (50%) 20.smole. rezultati se zbroje i u dijagramu trebaju biti u podrucju odgovarajuceg veziva. vec se moraju uzeti u obzir moguce kemijske reakcije vodikovih ili hidroksidnih iona. Graficki se parametar smjese otapala nade tako da se tocke koje odgovaraju svakom otapalu spoje. Ovisno o udjelu otapala u smjesi na spojenoj liniji se pronade tocka koja odgovara parametru smjese. Zeleno. Žuto. topiva svojstva mješavine ne mogu se procijeniti. zeleno izoprop. Crvenoosušena ulja Narancasto. Parametri mješavine otapala nalaze se tako da se parametri svakog sastojka pomnože njegovom koncentracijom u mješavini.2.Što je otapalo bliže mediju veca je vjerojatnost da ce otopiti medij. Graficko odredivanje parametra smjese white spirita i izopropanola u omjerima 50 :50 Narancasto je ws.5 9 20. Smjese otapala koje se koriste za uklanjanje lakova: Toluen + izopropanol 50 + 50 ml Izooktan + etanol + dietil eter 80 + 20 + 10 ml Smjese otapala za uklanjanje uljnih premaza: Izopropanol + amonijak + voda 90 + 10 + 10 ml Dimetilformamid + toluen 25 + 75 ml Dimetilformamid + etil-acetat 50 +50 ml Premazi na bazi proteina mogu se ukloniti: Diklormetan + etilen formijat + mravlja kiselina 50 + 50 + 2 ml Trostrani dijagram: Plavo. 90-4-6 je prikazan White spirit Položaj otapala u trostranom diagramu 17.

8. Zaostali terpentin. Vrelište aproksimativno daje uvid u brzinu isparavanja otapala. Kod nanošenja laka prskanjem.27.4 (ksilen-0. kao što su: napon para. nerazgranate molekule otapala lakše prolaze izmedu molekula polimera (smola) od kojih je lak pripremljen.3. zbog manje brzine isparavanja koristi se teški benzin (white spirit).75. Upravo zato terpentin se u proizvodnji lakova zamjenjuje white spiritom.4.4. Otapalo iz premaza obicno brzo isparava. Zato otapala cije molekule imaju razgranatu strukturu treba izbjegavati.metilen klorid 6.8. kao nezasiceni spoj.46 ) c. izopropilni alkohol-2. otapalo obicno brže isparava. Isparavanjem se troši toplina što snižava temperaturu otopine uzrokujuci kondenzaciju vlage iz zraka. toplina isparavanja. Zato alkoholi. Brzina isparavanja ovisi o mnogim faktorima. Jedinica viskoznosti je Paskal sekunda (Pa s).Za svako otapalo karakteristicno je vrelište. Otapala s dipolnim karakterom zadržavaju se duže od otapala cije su molekule nepolarne. Linearne. a ne laki benzin koji brzo isparava. visokoisparljiva otapala >1. Što je vrelište niže. Ako je voda netopljiva u otopini. a uzrokuje postepeno skupljanje i promjene u svojstvima kroz odredeni period. što utjece na kvalitetu filma laka. prisustvo otopljene tvari itd. što je važno u posljednjem stadiju sušenja.2 ) b. Viskoznost otopine raste s porastom koncentracije. Miješanjem otapala mogu se dobiti smjese koje isparavaju ravnomjernije. Dobro otapalo omogucuje dobro razlijevanje (liveliranje) laka i kod visoke koncentracije smole. Što su sile medu molekulama otapala jace otapalo ima više vrelište. bubre smolu i otapaju je. koje ovisi o relativnoj molekulskoj masi i silama medu molekulama. Ostatak otapala može uzrokovati kemijsku nestabilnost u filmu. white spirit-0. Smole u otapalima formiraju viskozne otopine. Nisko vrelište otapala rezultat je slabih veza medu molekulama i male relativne molekulske mase otapala. Brzina isparavanja otapala je važna kod upotrebe otapala u proizvodnji lakova i u konzervaciji kod cišcenja predmeta. niskoisparljiva otapala < 0.19) Odabiranje otapala za pripremu lakova ovisi i o metodi aplikacije. metanol 4.4 ( voda 0. .5-0. Potpuno uklanjanje male kolicine otapala iz suhog filma je teško. Bubrenje je preduvjet otapanju smola. Otapala male molekularne težine brže penetriraju. kondenzirat ce se na površini uzrokujuci zamucenost i smanjenje sjaja. srednjeisparljiva otapala 1. pojavit ce se cvjetanje ili rumenilo u premazu. Upravo zato je p-ksilen bolji od toluena.etanol-2.2. visoko isparljiva otapala isparavaju izmedu prskalice i površine i povecavaju viskoznost laka. kao i za razrjedivanje premaza. aceton-7. Prema brzini isparavanja otapala se dijele na: a. U pripremi lakova. relativne molekulske mase smole i viskoznošcu otapala. Lakovi za nanošenje kistom imat ce veci udio nisko isparljivih otapala (visokog vrelišta) da bi mogli biti tekuci kroz duži period potreban za nanošenje. toluen. zbog povezivanja molekula vodikovom vezom imaju viša vrelišta od ugljikovodika približno iste relativne molekulske mase. Ako je kondenzirana voda topljiva u otopini ili se u njoj otapaju sastojci smole. kao i ireverzibilnost laka.5 (dietileter-11. vremenom se osmoljava zbog oksidacije i polimerizacije i povecava ireverzibilnost laka. Voda na oba kraja molekule može ciniti vodikovu vezu s drugim molekulama pa ima još više vrelište. butanol-0. cak i više godina. White spirit je nepolarno otapalo pa najmanje oštecuje uljenu boju prilikom nanošenja i uklanjanja laka.

322 0.789 1. Dobiva se višekratnom destilacijom. Polarnije je otapalo od white spirita. ili se dužim stajanjem laka terpentin osmolio. lak ce duže vremena biti ljepljiv za prašinu. Rektificirani terpentin je cista. jela) kao tekuci destilat.395 0. cime se uklanjaju ostaci smole. Terpentin razrjeduje sva biljna ulja koja se koriste u slikarstvu.780 1. pa se koristi za pripremu slikarskih medija i lakova.0 1499. otapa vecinu mekih prirodnih smola. voskove. Stajanjem terpentin oksidira i osmoljava se. bitumen itd.910 0. Ako se papir pogleda prema svjetlu terpentin ipak ostavlja sjajni trag. Kapnut na list papira mora ishlapiti za desetak minuta bez ikakvog ostatka.005 0.246 benzen 0.3.436 etanol 1. terpentin se suši i .Tablica 16. do vrha napunjenim tamnim bocama. osobito ako se ne radi sa svježim terpentinom.0 17. rektificirani terpentin) Dobiva se destilacijom smole crnogoricnih vrsta drva (bor. Ako se osmoljeni terpentin koristi za pripremu laka. 2 Viskoznosti za neke tekucine pri razlicitim temperaturama VISKOZNOST ?/mPa s TEKUCINA 0 oC 20 oC 50 oC voda 1. Terpentin utjece na požucivanje laka (damar i mastiks lakova).190 0.701 glicerol 12 000.650 0. Za razliku od mineralnih ulja.3. potpuno prozirna tekucina. za razliku od vecine drugih otapala. koja se suše samo isparavanjem. Taj sjaj je smolasti ostatak. niske viskoznosti. Najznacajnija otapala Terpetinsko ulje (terpentin.550 aceton 0. Osušene premaze lanenog ulja (linoksin) ne bubri niti otapa. Zato se cuva u dobro zacepljenim.

b) Ostali mineralni razrjedivaci Brže hlapljivi benzini od teških benzina dolaze na tržište pod nazivom VM & P spirit (engl. essence de petrole. bolje i dublje prodiru u mikroskopske pore boje od terpentina. a nekima i kožne alergije. ne osmoljavaju se. a damar otapaju potpuno). varnish makers and printers spirit). Osim alifatskih ugljikovodika. Posebno su znacajni oni s vrelištem izmedu 140 i 200 0C. Za slikarske i restauratorske svrhe mineralni razrjedivaci moraju biti potpuno procišceni. bez primjesa aromatskih ugljikovodika. Teži naftni destilati od teških benzina su petroleji. Zbog toga se koristi kao sastavni dio mnogih slikarskih medija. smatrati teže hlapljivim-teškim benzinima ili krajnje procišcenim petrolejima.(%) _ 11 3 3 _ _ 180- . essence minerale. Na sljedecoj tabeli prikazana su neka industrijska mineralna otapala i njihov sastav: Komercijalni naziv Parafinski ugljikovodici (%) Vrelište( C0) Shellsol T (Shell) 100 190 Shellsol B (Shell) 89 140-160 White spirit (Esso) 81 16 180-200 Shellsol E (Shell) 15 82 160-185 Nafteni (%) Aromatski uglj. Teški benzini su kvalitetna zamjena za terpentin. sadrži cesto i aromatske ugljikovodike pa postaje nešto polarniji s jacom snagom otapanja. Mnogi ljudi su alergicni na pare terpentina. metilbenzen) Izvrsno je otapalo. Danas se u restauraciji i slikarstvu sve više zamjenjuje s mineralnim razrjedivacima (white spirit). Necisti su i masni za korištenje u slikarstvu. Mineralni razrjedivaci Pod tim nazivom se opcenito podrazumijevaju destilati nafte. ne otapaju mastiks. Mogu se. gotovo bezbojni. Hlapljivi su bez ostatka. pa kod sušivih ulja ubrzava sušenje. Pri nanošenju kistom ostali bi vidljivi tragovi poteza kista. sangajol ili test benzin. brže ishlapljuju. dakle. a) Teški benzin ( white spirit) Teški benzin je najpoznatiji mineralni razrjedivac.oksidacijom. Vrelište toluena je na 110 0C pa brže hlapi i zato se lak nanosi samo prskalicom. Terpentin je izbacen iz najboljih restauratorskih radionica u svijetu jer se zbog oksidacije osmoljava i utjece na diskoloraciju premaza. koji su teže hlapljivi i masniji. Snaga otapanja im je nešto manja nego kod terpentina jer su manje polarni ( npr. može se bez opasnosti koristiti za lakiranje slika. iako je lak suh na dodir i prašinu za manje od jednog sata. kao i retuš medija. Kako brzo isparava i nije prejako otapalo. Nepolarno je otapalo. gdje pocinje oksidacija i osmoljavanje. koje im izazivaju glavobolju. mineral spirit (mineralni špirit). Nije jako otrovan. Manje su otrovni od terpentina. Istraživanja su pokazala da. jace snage od mineralnih razrjedivaca i terpentina. Oni su na granici izmedu lakše hlapljivih benzina i petroleja. ostaci otapala ostaju zadržani u laku i više od mjesec dana. Toluen (toluol. itd. acetona. Dolazi na tržište najcešce kao white spirit.

Glicerol (1. što omogucuje bolje liveliranje laka i jaci sjaj.2. otrovnost mu je slicna. tutkalu. ali samo ako se lak prska u tankom sloju. Vrelište mu je na 182 0C. benzenom itd. Brzo hlape pa se mogu koristiti za lakiranje slika bez opasnosti za bojeni sloj. Alkoholi su relativno jaka otapala za uljenu boju i ostarjele lak filmove. Miješa se s vodom. Destilira se na temperaturi izmedu 130 i 1800 C. Manje je otrovan. Pod relativno dužim djelovanjem acetona osušena uljena boja bubri. Ove primjese cine ga neupotrebljivim za pice i jacim otapalom. butilni alkohol (1-butanol) ima vrelište na 117 0C. Etanol (etilni alkohol) ima vrelište na 78 0C. pa se može koristiti i kao dobar emulgator s otapalima koja se medusobno ne miješaju. etanol ) bubre osušeni film uljene boje. bjelanjku. Denaturirani alkohol je onecišcen piridinom. metanolom. Koristi se za usporavanje sušenja filma Paraloid B-72. vecinom organskih otapala i ulja. Polarno je otapalo. Dietilbenzen Dietilbenzen je sporo hlapljivo otapalo. posebno denaturirani alkoholi (denaturirani alkohol sadrži necistoce zbog kojih je jace otapalo). miješaju se s vodom. Kako sporo hlapi pa produžava vrijeme penetrirenja. Pare su mu zapaljive. Nešto je blaže otapalo od toluena i ksilena. smolne lakove i linoksin (osušeno laneno ulje). Vrelište mu je na 139 0C pa sporije hlapi i lak se može nanositi kistom.Shellsol A (Shell) 160-180 1 _ 99 Ksilen (ksilol. Diaceton alkohol Diaceton alkohol je bezbojna tekucina s mirisom mente. daleko jace od toluena.3-propantriol) je trovalentni alkohol. narocito ako se pretjera s acetonom. dok se viši alkoholi slabo ili nikako ne miješaju s vodom i rijetko se koriste u lakiranju. Propilni alkohol (1-propanol) ima vrelište na 97 0C. Lak može malo porumenjeti jer zbog prebrzog isparavanja otapala dolazi do hladenja površine slike i kondenziranja vlage u filmu. Po otrovnosti je slican toluenu. koristi se s Paraloidom B-72 za konsolidaciju materijala. dimetilbenzen) Ksilen dolazi kao smjesa orto. etanolom i raznim organskim otapalima. npr. ali se miješa s vodom i vecinom organskih otapala. acetonom. . Miješa se s vodom. biljnim gumama (gumiarabika). Higroskopan je pa se cesto dodaje kao plastifikator hidrofilnim vezivima. Alkoholi male relativne molekulske mase (metanol. Otapa mnoge smole. Alkoholi Alkohol se vec davno koristio za pripremu alkoholnih lakova. Može se dodavati otapalima koja brzo hlape da bi se omogucilo bolje liveliranje i penetriranje laka. Na osušeni sloj laka djeluje isto kao etilni alkohol. metanol etanol Metanol (metilni alkohol) ima vrelište na 65 0C. Bezopasan je za zdravlje ako se prostorija dobro provjetrava. Kako brzo hlapi. propanon) Aceton je bezbojna tekucina s vrelištem na 56 0C. meta i para-ksilena. Ne miješa se s ugljikovodicima. pa se bez opasnosti za bojeni sloj može koristiti za lakiranje slika. Otrovan je. izopropilni alkohol (2-propanol) ima vrelište na 82 0C. Nešto je slabije jakosti otapanja od toluena. Na vecim formatima lak je bolje nanositi prskalicom. nema vremena za djelovanje. Aceton (dimetil keton.

fd fp fh Alifatski ugljikovodici Mineralni špiriti 150-196 0.19 500 41 90 4 6 Bezmirisni mineralni špiriti 92-127 . iskrenja (0C) Parcijalni parametri toplj.Vrste i svojstva otapala: Naziv Vrelište (0C) Brzina isparavanja Viskoznost (mPa.s) Toksicnost (ppm) Temp.

3 0.M.65 10(C) -11 78 8 14 Toluen 110 2.58 100(N.4 0.75 0.S) 4 80 7 13 Ksilen 138 0.& P nafta 118-139 470 12 94 3 3 Aromatski ugljikovodici Benzen 80 5.63 100(S) 30 .21 98 1 1 V.

4 0.43 100(N) 59 21 20 .68 100 15 87 3 10 Terpeni Terpentin 150-180 100(N) >32 77 18 5 Klorirana otapala Diklormetan (metilenklorid) 40 6.83 5 12 Etilbenzen 136 0.

57 50 (N.51 .25 400 (N) -40 64 13 23 2-Etoksietanol 135 0.9 0.Kloroform 61 0.57 10(N.C) 68 12 20 Eteri Dietil-eter 35 11 0.1 50 (S) 42 42 20 38 2-Metoksietanol 125 0.C) 67 12 21 Trikloretilen 87 4.35 2.

73 150 25 60 13 17 Ketoni .C) -4 51 18 31 n-Butil-acetat 126 1 0.3 0.45 400(N.7 5 (C) 37 39 22 39 Esteri Metil-acetat 57 6.38 200 -10 45 36 19 Etil-acetat 77 4.9 0.1.

61 200(N.6 0.Aceton 56 7.2 25 (N) 43 55 28 17 Alkoholi Metanol (Metil alkohol) 65 4.S) 11 30 22 48 .25 2.42 200 (N) -1 53 30 17 Cikloheksanon 157 0.8 0.C.32 750 (N) -17 47 32 21 Metil-etil-keton (MEK) 80 4.1 0.

2 2.S) 12 38 17 45 Diaceton alkohol 168 50 65 45 24 31 Etilen glikol 198 5 60 Spojevi dušika Nitrometan 101 0.4 12 1000 (N) 12 36 18 46 2-Propanol 82 2.4 400 (N.66 .Etanol (Etil alkohol) 78 2.

Tocka iskrenja je temperatura iznad koje se mješavina para otapala i zraka može zapaliti vatrom ili iskrom. Oznaka N u tablici otapala znaci da otapalo djeluje narkoticki. SMOLE PRIRODNE SMOLE . Opasnost otapala najbolje se procijenjuje prema maksimalno dozvoljenoj koncentraciji u zraku.27 1. Posebno se mora paziti kod cišcenja slika kad su djelatnici izloženi dugotrajnijem djelovanju para otapala.0 18 28 54 Vecina otapala je toksicna i zato se treba pridržavati mjera opreza pri radu s otapalima. S je oznaka za apsorpciju preko kože.4. Prema transportnim pravilima sve tekucine s tockom iskrenja ispod 500C su potencijalno opasne. odnosno granicnom pragu (threshold limit values= TLV) koji je dozvoljen zdravstvenim normama. Zapaljivost otapala procjenjuje se tockom iskrenja otapala. cišcenje slike – uklanjanje starog laka 17. C je oznaka za kronicno djelovanje ukljucujuci i kancerogeno.100 36 40 47 13 Dimetilformamid 155 0. Ova koncentracija izražava se u mg/m3 zraka ili dijelovima na milijun (parts per million=ppm). Otapala ciji je TLV manji od 200 ppm treba izbjegavati ili koristiti s odgovarajucim oprezom.92 10(C.S) 58 41 32 27 Voda 100 0.

Esterifikacijom smole smanjuje se kiselost smole. Koristi se kao fiksativ i za izolaciju podloga (8-10 %-tna otopina). žute. Zbog male relativne molekulske mase. Vremenom postaje netopljiv u alkoholu jer dolazi do umrežavanja molekula.4. benzinu. koje se otapaju u uljima. Zbog prisustva abietinske kiseline. sandarak. Rjede se koriste smole drveca koje je duže vremena mrtvo. Nakon isparavanja vode oni postaju netopljivi u vodi pa služe kao vezivo. kao što su kopal smole. Prirodne smole se cesto esterificiraju zbog prisustva smolnih kiselina.1. strazburški terpentin. Može se otopiti u piridinu. Za politure se koristi otopina vece koncentracije (30 g šelaka u 100 ml alkohola-špirita). To su svježe ili recentne smole. U ranijim stoljecima venecijanski terpentin se koristio kao sastojak laka uz smole ili sušiva ulja. Zbog obojenosti i krtosti šelak se ne koristi za lakiranje slika. S alkalijama daje šelakov sapun. Najpovoljniji alkohol za esterifikaciju je glicerol. Kao fiksativ se koristi 3%-tna otopina kolofonija u benzinu ili 8%-tna otopina kolofonija u špiritu (denaturiranom alkoholu). Bijeli šelak dobiven bijeljenjem manje je elastican od prirodnog šelaka. Kolofonijski sapun je vezivo u lošijim vrstama papira. Fosilne smole. vrlo je krta pa se ne koristi za lakiranje.4. razne vrste balzama 17. Šelak Šelak je smola koju izluceje vrsta insekata (Laccifer lacca) da bi zaštitili jaja. 2metoksietanolu. Šelak se otapa u alkoholu i jacim organskim otapalima. Esterifikacija je reakcija izmedu kiselina i alkohola. Kolofonij Kolofonij je recentna smola. Ambra je vrlo stara fosilna smola. topljiva u alkoholu. Otapa se u alkoholu. Danas se ne koristi u proizvodnji lakova. Sami balzami se ne mogu upotrijebiti kao lak jer dugo ostaju ljepljivi. .3. kao venecijanski terpentin. Smolni esteri imaju široku primjenu kao dodaci modificiranim smolama zbog poboljšanja kvalitete. a žive na grancicama nekih vrsta tropskog drveca u Istocnoj Indiji. 17. terpentinu i jacim organskim otapalima.4. Osušeni premazi sandaraka su krti i starenjem tamne. žucenje i osjetljivost na vodu.vrlo su skupe. kolofonij se može esterificirati ili prevesti u smolni sapun. Vecina prirodnih smola koje se koriste u slikarstvu su lucevine (eksudati) živog drveca. gradena uglavnom od diterpena. i smolni sapuni imaju veliki znacaj. što je važno zbog pigmenata osjetljivih na kiseline. Tg. Kad je dodan u malim kolicinama poboljšava plasticnost materijala. 17. Sandarak smola u starijim recepturama cesto zamjenjuje ambru. kao kruti ostatak. a spadaju u grupu recentno-fosilnih smola. Balzami Balzami. Dobiva se destilacijom balzama terpentina. Brza oksidacija smole uzrokuje gubitak sjaja. To je recentna smola. Preradom se dobije šelak u listicima prozirne limun do rubin crvene boje. Kao što se ulja i voskovi pomocu lužnatog sredstva mogu saponificirati da bi se mogli miješati s vodom.iz drveca koje je mrtvo više stotina tisuca godina. a povecava se temperatura omekšavanja. od kojih su jako znacajne akrilne smole su esteri. I neke sintetske smole. kopal i ambra.Smole se po porijeklu dijele na prirodne i sintetske.2. kao što je ambra ili jantar. Najcešce se koristi za pripremu fiksativa. kao što je aceton. Cisti apotekarski alkohol otapa sporije od alkohola kupljenog u trgovinama. Na tržište dolazi u obliku grumenja razlicite žute i tamnosmede boje. prava ambra je dosta skupa i malo je danas korištena no postoji trend obnavljanja upotrebe ambre za pripremu brzosušivih medija za uljene boje i za lakove. a osušeni premaz nema dovoljnu elasticnost. kanadski balzam su guste viskozne tekucine slicne medu.

Zbog foto-oksidacije i apsorpcije kisika premazi postaju starenjem polarniji i zahtijevaju jaca otapala za uklanjanje. krta smola. Mastiks zahtijeva polarnije otapalo od white spitita. zbog cega se je koristila kao neka vrsta gume za žvakanje pa je po tome i dobila naziv (masticatio. ksilenu. Damar lak je nekada zamucen. mastiks je graden od triterpena. Krtost damar premaza smanjuje se dodatkom sušivih ulja.. Damar je po površini prekriven lakim bjelicastim prahom. Mutnost se može izbistriti malim dodatkom metanola ili acetona. ali se mogu pripremiti s vecim sadržajem smole. Lak koji je u direktnom kontaktu s . ali je osušeni premaz bistar. premazi imaju i manju elasticnost. što je bilo poznato još u povijesti slikarstva. Damar Damar je recentna smola nekih vrsta stabala iz porodice Dipterocarpaceae iz jugoistocne Azije. dosta krta smola. Najcešce se za osnovnu otopinu damara pravi 33%-tna (m/v) otopina. Damar sadrži oko 10% damar voska koji se otapa samo u ugljikovodicima. Mala molekularna težina damara omogucuje i kod veceg sadržaja smole u laku dobro liveliranje laka u odnosu na sintetske smole koje imaju veliku molekularnu težinu. Tragovi otapala zaostaju u damar laku i do šest mjeseci i za to vrijeme povecava se postepeno tvrdoca i krtost laka.. stavi u tkaninu. Damar je topljiv u terpentinu (ali se terpentin sve manje koristi jer pojacava žucenje i smanjuje reverzibilnost laka starenjem). Brzo omekšava na nižim temperaturama. Najkvalitetnije vrste su Singapur oznake A i Batavija damar. zagrijanim uljima. Damar lak ce duže trajati ako se nanese u tankom sloju i ako se zaštiti od zraka. ksilenu. Kao i damar smola. Ovo svojstvo damara. Omekšava u ustima. 17. Svijetložuckaste je boje .žvakanje).4.. zaveže vrpcom. godine. zagadenja i vlage. (Zbog mogucih necistoca smola se otapa na nacin da se izmrvi. U slikarstvu se koristi iskljucivo mastiks s grckog otoka Kios. što može oštetiti sloj boje).5. toluenu. ali nikada ne postaje netopljiv. Najraniji podaci o upotrebi damara kao slikarskog materijala potjecu iz 18. male fleksibilnosti (fleksibilnija je od ketonskih smola koje danas zamjenjuju damar). mijenja mu se reverzibilnost. Mastiks lakovi imaju tendenciju da mjestimicno dobiju plavu maglicu. uroni u otapalo donjom polovinom zamotuljka i pricvrsti). Na prijelomu je cist.4. Zbog fotooksidacije ovako izblijedeni lakovi krakeliraju i postaju teže reverzibilni. Mastiks je mirišljava. potpomognuto visokim indeksom refrakcije damara cini da pigmenti dobiju vece zasicenje boje. Za nanošenje kistom preporucuje se 16%-tna (m/v) otopina. alkoholima. ali to povecava polarnost premaza. Topljiv je u terpentinu. Za nanošenje sprejem preporucuje se 11%-tna (m/v) otopina. toluenu. Kao lak smola prvi put je upotrijebljena oko 1829. To je tvrda. Zbog male relativne molekulske mase. Mastiks žuti puno više i brže od damara i zato se sve manje koristi za restauratorske svrhe.. stoljeca.17. a veca upotreba damar lakova pocinje petnaestak godina kasnije.. neznatne žuckaste obojenosti. najbolje Paraloidom B-72 ili voštanim završnim slojem. (Svaka molekula damara apsorbira oko dvije molekule kisika za vrijeme izlaganja UV zrakama i zato raste polarnost otapala potrebnih za otapanje laka. Može se posvijetliti ako se izloži velikoj kolicini svjetlosti (fotooksidacija). manjeg okruglastog ili suzastog zrna. koja se dobije razrijedenjem 1 dijela osnovne otopine s 2 dijela otapala (objašnjenje koncentracije vidi u dodatku na stranici 188). a da imaju povoljnu viskoznost za nanošenje premaza. transparentan. koja se dobije razrijedenjem 1 dijela osnovne otopine s 1 dijelom otapala. mineralnim razrjedivacima (white spirit). Kad se otopina damara suši u prostoru velike relativne vlažnosti na površini laka se pojavljuje plava maglica od malih kristala amonijevog sulfata. Damar s vremenom žuti zbog termooksidacije. Mastiks Mastiks je smola grmlja Pistacia lentiscus koje raste u mediteranskim zemljama.4.

Vosak u njoj ima više ulogu plastifikatora nego sredstva za matiranje). Damar s primjesom voska treba tjedne da bi ocvrsnuo što povecava opasnost da se lijepi prašina. Blaga otopina damara u lako hlapljivom otapalu (white spirit) u koncentraciji najviše do 2% koristi se kao fiksativ.6. pa zahtijevaju jaka polarna otapala za uklanjanje laka.mat lak otopine 1 dio .odgovara odredenim starim tempera slikama ili slikama oslikanim tutkalnim bojama.osnovna lak otopina 3 dijela Sve svjetske tvornice slikarskog materijala danas proizvode gotove otopine ketonskih smola. Prljavština se s voštanog laka može ukloniti pamukom blago navlaženim vodom u kojoj ima nekoliko kapi amonijaka. Ketonske smole se otapaju u white spiritu u koncentraciji izmedu 40 i 50 % (osnovna lak otopina) Mat lak otopina . Starenjem gube elasticnost i oksidiraju. Akrilne smole Akrilne smole nastaju polimerizacijom estera akrilne kiseline i metakrilne kiseline.white spirit 150 ml . mijenja se izgled (postaje mat) i smanjuje djelovanje voska kao najbolje barijere za vlagu i plinove.karnauba voska 1/10 dijela . pa ovaj završni lak ne umanjuje zasicenost boja koje je postigao damar.zbog cega ima najbolje opticke karakteristike.7. Nakon jednosatnog sušenja polira se mekim kistom (ili baršunom ako se želi jaci sjaj). visoki indeks refrakcije. U posljednje vrijeme ketonski lakovi zamjenjuju damar lakove. Voštani završni sloj je jako dobra zaštita. Dodavanjem voska u smolni lak. UMJETNE SMOLE 17. Zbog male molekularne težine smole daju se dobro izlivelirati i dozvoljavaju vecu koncentraciju otopljene smole. Otopina sadrži: . npr. Nedostatak ketonskih lakova je u tome što su previše tvrdi i krti. Damar se u slikarstvu koristi i kao sastojak medija. s blago smanjenim intenzitetom boja. Pravi se od: . ostaje lakše reverzibilan i pri nanošenju se lakše postiže jednolicnost sjaja. Zaštitni sloj Paraloida B-72 daje dobru zaštitu ketonskim lakovima. Rukovanje i izgled ketonskih lakova su isto kao i kod damara.Cosmolloid vosak 80 H 7g Vosak se otopi u zagrijanom white spiritu i dodaje se otopini laka uz mješanje dok se skoro ne ohladi.4. Smola ima malu molekularnu težinu što doprinosi njenoj krtosti koja se smanjuje dodatkom plastifikatora.white spirit 5 dijelova Potpuno ohladena pasta nanosi se mekanim kistom tanko i jednolicno koliko god se može. Cosmolloid 80 H ) u white spiritu: . Vosak i prljavština se uvijek mogu ukloniti white spiritom bez djelovanja na smolni lak koji se nalazi ispod. Prednost voska u laku je da i kad ostari. Voštani završni lak pravi se otapanjem u vodenoj kupelji (loncu s dvostrukim dnom) bijeljenog pcelinjeg voska i karnauba voska (ili tvrdog sintetskog voska umjesto pcelinjeg. Lakove na bazi ketonskih smola smatraju svojim najboljim lakovima. Razrijedena mat lak otopina je samo blago mat.4. 17. Pri povecanoj toplini prašina se može zalijepiti u voštani završni sloj. Ketonska smola ima malu viskoznost.pcelinjeg voska 1 dio . Ketonske smole Ketonske smole su kondenzacijski produkti cikloheksanona i/ili metil-cikloheksanona Oko šest cikloheksanon molekula povezano je u jednu molekulu. .bojenim slojem ima glavni utjecaj na zasicenje boja.osnovna lak otopina 18 ml .

stabilan i trajan. Kao sredstvo za matiranje dodaje se mikrokristalicni vosak . Paraloid B-72 je topljiv u relativno jakim otapalima koja mogu djelovati na lazure. Paraloid B-67 je poliizobutil-metakrilat s inhibitorom.5-10%-tna. Toplina ubrzava otapanje. Polibutil akrilati su zbog dužeg bocnog lanca butil skupine manje polarni od polimetil akrilata. Akrilne smole se koriste na dva nacina: 1. Etil skupina je -C2H5. Teže se otapa u ksilenu. Smolne otopine koje se dobiju otapanjem cvrstih smola u organskim otapalima 2. Paraloid B-48 N Ne koristi se kao lak za slike. Otapa se u toluenu. 2. Jako dobro prianja. pa se otapaju u blažim otapalima. butil alkoholu.metakrilata. Viskoznost Paraloida B-67 je niža od viskoznosti Paralioda B-72 i zato kao finalni lak daje bolju liveliranost laka i jaci intenzitet boja. Polibutil metakrilati su topljivi u white spiritu. To je kopolimer metil-akrilata i etil. fleksibilan je. terpentinskom ulju. acetonu. Njegova najcešca upotreba u restauriranju slika je konsolidacija boje koja otpada s . Za postizanje jaceg intenziteta boja na slici može se dodati 10 % diaceton alkohola u razrijedenu otopinu za rad. acetonu.. tako da B-67 spada u A klasu Fellerovog standarda. toluenu.. Netopljiv je u mineralnim razrjedivacima. otapalu i metodi aplikacije. Akrilat / metakrilat kopolimeri (Paraloid B-72 i B -48 ) Paraloid B-72 spada medu najstabilnije smole koje se koriste za pripravu lakova za lakiranje slika.. Može se cuvati kao suha smola (bijeli praškasti materijal) ili najbolje kao 30% otopina smole u mineralnom razrjedivacu. Gotove disperzije (emulzije) akrilnih smola u vodi Od velikog broja akrilnih smola koje imaju razne primjene samo se neke od njih koriste za lakiranje slika. a za nanošenje prskalicom 7. dodatkom vrlo malih kolicina otapala uz polagano miješanje da se ne stvore baluncici koji teško izlaze iz guste otopine. Daje elasticne lakove velike površinske tvrdoce i otpornosti na prašinu (Tg 400 C). odnosno polimetil metakrilat). agensu za matiranje. Za kist se može koristiti 12-20 %-tna otopina. Može se koristiti i kao fiksativ za crtež kad je otapalo benzin.. propilnom alkoholu. koji jako usporava povezivanje molekularnih lanaca i gubitak reverzibilnosti. To je tvrda smola vece molekularne težine od mekih smola. zato se preporucuje nanošenje prskalicom.Poli(alkil) akrilat Poli(alkil) metakrilat Ako je kao alkil skupina (-R) vezana metil skupina (-CH3). ali je najbolji lak za metale. Novi tip Paraloida B-72 je u obliku prozirnih kuglica bez mirisa. Polibutil-metakrilati (Paraloid-67) Pocetkom tridesetih godina akrilne smole se pocinju koristiti za lakiranje slika. 1. etanolu. U trgovinu dolazi kao gusta sirupasta 45%-tna otopina koja se prije upotrebe mora razrijediti. Poceo se proizvoditi pedesetih godina u obliku bijelih nepravilnih grudica blagog mirisa po akrilatu. Otapanje u ovim otapalima traje i nekoliko dana. Sve polibutilmetakrilat smole spadaju u Fellerovu B klasu jer starenjem postaju teže reverzibilne. akrilna smola je polimetil akrilat). uz muckanje boce. Otopina se može nanositi kistom (ako je otapalo teški benzin) ili prskalicom.. ksilenu. Razrjeduje se postepeno. Najzgodnije je imati 30 % otopinu u toluenu ili ksilenu ( para-ksilen je najbolji). diaceton alkoholu. Lakovi mogu biti od mat do vrlo sjajnih. ovisno o aditivima. dietilbenzenu. a butil skupina -C4H7.

kao i za lakiranje pozlata. Tablica 16. bronci i cinku. 2-propanol B-72 (EMA/MA 70/30) 40 toluen Elvacite 2043 Du Pont EMA/? 65 niska toluen 2044 nBMA 15 visoka white spirit. Nije topljiv u mineralnim razrjedivacima. 2-propanol 2045 iBMA 55 visoka white spirit. Otapa se u toluenu.67 za proizvodnju svojih lakova i emulzija. Najbolji je na bakru.metalnog nositelja. acetonu. posebno B. 4 Proizvod Proizvodac Sastav monomera Tg(0C) Mr Topljivost Paraloid B-44 Rohm & Haas MMA/? 60 toluen B-67 (iBMA) 50 white spirit. djelomicno u ksilenu. Mnoge svjetske tvornice slikarskog materijala koriste spomenute smole. 2-propanol Svojstva komercijalnih akrilnih smola koje se koriste u konzervaciji .

Neke akrilne emulzije. Cim voda ispari. godine. Polivinil acetati cesto se nazivaju PVA. Polivinil acetatne smole u proizvodnji lakova i medija za restauraciju u slikarstvu koriste se od 1937. osobito Perspex (polimetilmetakrilat. a premazi im cesto nisu potpuno bistri.8. Monomerni dio polivinil acetata (PVAC-a) . kao fiksativi i lakovi za dizajnerske boje. Emulzije se sastoje od sicušnih cestica akrilnih polimera (akrilne smole) koji se u vodi ne otapaju. 2-propanol Plexigum P24 Rohm iBMA srednja M345 MMA srednja Plexisol P550 nBMA/? niska white spirit B782 3. poznate su po statickom elektricitetu kojim navlace prašinu na sebe. nego disperziraju. Ne daju dovoljno briljantne lakove kad se koriste završni lakovi. Akrilne emulzije se koriste za razrjedivanje akrilnih boja.4. Imaju niski Tg i puno višu relativnu molekulsku masu od lakova mekih smola koji jace intenziviraju boju. PMMA). stvara se cvrsti film koji može biti sjajni ili mat. Akrilne lak emulzije se razlikuju od akrilnih lak otopina.2046 nBMA/iBMA 50/50 35 visoka white spirit. Polivinil acetati (PVAC) Polivinil acetatna smola nastaje polimerizacijom vinil acetata. Akrilne emulzije se ne koriste za lakiranje umjetnickih slika jer su porozne i nisu kvalitetna zaštita. Imaju relativno malu relativnu molekulsku masu i niski Tg (oko sobne temperature). 17. Za otapanje zahtijevaju jaca otapala (toluen je najslabije otapalo). što se koristi i za polivinil alkohole.

U molekuli celuloze svaki ostatak glukoze sadrži tri slobodne hidroksilne skupine. kože itd. PVAC emulzije su disperzije PVAC smole u vodi. Alkidne smole pokazale su se kao dobro vezivo i za slikarske boje. Nitroceluloza starenjem žuti. koji ima otapalo koje nece djelovati na lak (najbolje B-72 otopljen u ksilenu). Celulozni esteri Celuloza je polisaharid. Za nanošenje kistom koristi se 16 %-tna otopina. Elasticnije su pa manje krakeliraju i manje žute nego uljene boje. Starenjem. U oba slucaja treba dodati u razrijedenu otopinu 15 % diaceton alkohola.) ili masnim kiselinama. 17. ricinusovo itd.4. Naziv alkidna smola dolazi od sastojaka (eng. 17. formira netopljivi gel. Alkidne smole Dobivaju se polikondenzacijom viševalentnih alkohola i dikarboksilnih kiselina. može se ukloniti da se preko PVAC laka nanese neki drugi lak visokog Tg. epoksidi i slicno. Nitrocelulozni lakovi (nitro lakovi) poceli su se koristiti za lakiranje slika tridesetih godina ovog stoljeca. Zbog brzog sušenja najcešce se nanose prskanjem. uz dodatak 5-8% vode da se otopina izbistri. Priprema laka: PVAC se najcešce otapa u toluenu ili alkoholu. S metalnim oksidima. Kao plastifikatori koriste se i trifenil-fosfat i trifenil-ftalat. Dodatkom kamfora postaje elasticnija. silikonizirane alkidne smole) pokazuju dobru trajnost i zadržavanje sjaja gotovih proizvoda. gradena je od ostataka molekula glukoze. Te alkoholne hidroksilne skupine mogu reagirati s kiselinama. CA (acetilceluloza) koji se dobiva djelovanjem anhidrida octene kiseline na celulozu. Sve alkidne boje suše jednako brzo i brže od uljenih boja. da uspori isparavanje otapala i omoguci bolje liveliranje laka.. Vezivo su mnogih ljepila kao što su Drvofiks (ljepilo za drvo) i Librokol (ljepilo za papir). Capon lakovi se sastoje od CN otopljene u u amil acetatu. sojino.4. Modificirane silikonskim smolama (tzv. što uzrokuje krtost materijala. a za sprej 10%-tna. što se može oznaciti u formuli /C6H7(OH)3/n. Upotrebljena bez plastifikatora. Osim celuloznog nitrata. Kolicina ulja može biti razlicita. Alkidne smole sušive na zraku modificirane su sušivim i polusušivim uljima (laneno. metala. Na sobnoj temperaturi. alcohols and acids).9. što je razlog da se iz prije korištenih olovnih tuba nije mogla kod dugog stajanja istisnuti. kao što su olovo. osobito kad je potrebno više fiksativa. pri cemu nastaju esteri.Prihvatljivost prašine zbog niskog Tg. Esterifikacijom s nitratnom kiselinom dobiva se nitroceluloza (pravilan naziv je celulozni nitratCN). Vecinom su naknadno modificirane masnim kiselinama na koje se mogu vezati i druge molekule.. što daje mogucnost velikog broja modificiranih alkidnih smola razlicitih svojstava. koristi se i celulozni acetat. Danas su alkidne smole jedna od najvažnijih grupa sintetskih veziva pa su po proizvodnji na prvom mjestu medu sintetskim smolama. PVAC ima najniži indeks refrakcije od svih lakova za slike pa je zbog toga dobar za fiksativ. ali su se pokazali vrlo nestabilni pa se više ne koriste. Nitroceluloza je vezivo u lakovima i bojama koje se koriste za zaštitu drva. U . tvrd je i krt materijal. modificirane kamforom. Nitroceluloza se otapa u mnogim esterima i ketonima. cink. suncokretovo. Kompatibilne su s uljenim bojama.10. akrilati. isparavanjem otapala. kamfor isparava. kao 40 %-tna otopina. Gustav Berger proizvodi retuš PVAC lak koji se razrjeduje u etanolu koji je prikladan za gvaš i temperu. pod djelovanjem svjetla i kiselih necistoca. dolazi do oksidacije i hidrolize zbog cega se oslobada nitratna kiselina. Kamfor odjeljuje molekule i omogucuje im klizanje jedne preko druge.. bakar. Capon lakovi su poznati nitrocelulozni lakovi za metal. Nitrocelulozni lakovi i boje suše se fzikalnim putem.

posebno kao kvalitetni lakovi . Ova 100% hidrogenirana ugljikovodicna smola se otapa u svim white spiritima. djelovanjem kisika iz zraka uz prisustvo sikativa. Zbog dobre podnošljivosti s pigmentima koriste se za industrijske lakove i boje. Za proizvodnju lakova za umjetnicke svrhe još nisu dovoljno usavršene. Smola poboljšava otpornost na oksidaciju. etanolu i acetonu. a ne otapa se u izo-propanolu. mase . 17. smjese toluena i cikloheksana (50/50). ali ne “jaca” od. uljni razrjedivac itd). U industrijskoj su se proizvodnji koristile kao modifikatori sjaja u bojama i ugušcivaci u ljepilima. dome-shaped pellets). Arkon smole su razvijene za upotrebu kao ugušcivaci za ljepila koja lijepe pod pritiskom. Pocetkom 1990. ksilenu i toluenu. zbog topljivosti u nepolarnim otapalima. primjerice. otporne na UV zracenje i atmosfersku oksidaciju.. te topljive u alifatskim i aromatskim ugljikovodicima. Proizvode se u Japanu. povoljnog Tg-a itd. pocinju se primjenjivati u restauraciji slika. male mol. pa film laka zahtjeva polarnija otapala za uklanjanje. Masne alkidne smole imaju više od 60% ulja. razgradnju i žucenje. Suše se. osobito za izradu antikorozivnih temeljnih boja. stabilnosti i otpornosti. no kako su jos nedovoljno testirane u praksi nismo ih naveli kao standardne smole za lakove u restauraciji. Arkon P-90 (potpuno zasicen aliciklicni ugljikovodik.4. Sušenje nekih tipova polumasnih alkidnih smola (45-50% ulja) može se malim povecanjem temperature znatno ubrzati pa se koriste kao veziva za lakiranje u industriji automobila. C9 hidrogenirana ugljikovodicna smola) Pripada skupini novijih nisko-molekularnih smolnih lakova. Sve su ove smole izrazito stabilne. umrežavanje. Za lakiranje se obicno koristi 25%-tna otopina smole. Otapaju se u ugljikovodicima (white spirit. a na tržište dolaze kao bezbojne prozirne kuglice kupolastog oblika (eng. sudeci prema osobinama slijedecih smola trebalo bi ocekivati da ce se vrlo brzo nametnuti kao logican izbor. Dobro zasicuje boje i može postici visok sjaj (nalik je mastiksu). koji s vremenom žuti i odmah postaje nereverzibilan (netopljiv). terpentinu. kao i obicna veziva sa sušivim uljima. Escorez 5380 . trajnu elasticnost i otpornost na atmosferske utjecaje.polumasnim smolama kolicina ulja iznosi 45. Nepolarne smole se ne otapaju u polarnim otapalima kao što su etanol i aceton jer ne sadrže karbonilne i hidroksilne skupine.60%. Ugljikovodicne smole Ugljikovodicne smole imaju izvanredne osobine. Veci postotak ulja omogucuje bolje razlijevanje. Talens proizvodi “Decorfin” lak na bazi alkidnih smola.11. Polarnost sintetskih nisko-molekularnih smola starenjem se povecava kao poslijedica stvaranja vrsta koje sadrže ketonske i hidroksilne skupine te skupine karboksilne kiseline. osobito pri nanošenju kistom. No.

Kako se potpuno otapa u alifatskim ugljikovodicima (dakle otapalima koja ne sadrže aromate). etanolu i acetonu. Starenjem ne žuti. godine. uz dodatak 5% plastifikatora. što ukazuje na to da ima niski Tg odnosno da je relativno meka (ne-krta) smola. dopušta i nanošenje kistom. Nije topljiv u polarnim otapalima: izo-propilnom alkoholu. toluenu. kiselina. Paraloid B-72 i sl. a od nedavno ulazi u upotrebu kao primarni sastojak Gamvar laka za slike. terpentinu. i za EVA-u. Testovi starenja pokazuju da je lak-film ove smole stabilan. Stari procesom fotokemijski izazvane autooksidacije. alkohola. pa sprjecava upotrebu drugih materijala. ali bez dodavanja stabilizatora postaje krt/krhak. Prvo se koristio kao ugušcivac u taljivim ljepilima. ali ipak manje od Arkona i Regalreza. Na tržište ga plasira kao 30%-tnu otopinu u nisko-aromaticnim ugljikovodicima. Topljiv je u white spiritima. pa se može koristiti kao medu-lak kada se retuš izvodi bojama koje kao vezivo sadrže PVAc. ksilenu. Cuva li se duži period u skladištu. suha smola formira velike grude. Starenjem vosak ne oksidira niti polimerizira.5 VOSKOVI Voskovi se sastoje od dugih lanaca ugljikovodika. u formi hidrogeniranog polistirena. . izmedu ostalih. 17. Predvida se da ce stabilizirani Regalrez biti jedan od najstabilnijih proizvoda u današnjoj konzervaciji (stabilniji je od Arkona). 100% hidrogenirana ugljikovodicna smola) takoder pripada skupini novijih nisko-molekularnih smolnih lakova. i Escorez je u pocetku bio korišten kao ugušcivac za razna ljepila. vosak penetrira u materijal i ne može se potpuno ukloniti. Koristi se na uljenim. Ranih 1990-ih Berger pocinje testirati uporabu Escoreza kao smole za lakiranje. Kao i Arkon. estera dugolancanih kiselina i viših alkohola ili smjese ovih spojeva.… je ciklo-alifatska ugljikovodicna smola. i to kao zamjena za prirodne smole (za lakiranje se koristi 20 – 40 %-tna otopina smole). Regalrez 1094 (kemijski naziv: hidrogenirani oligomer stirena i alfa-metil stirena. smole. Nažalost. U restauraciji se pocinje koristiti kao lak od 1991. Voskove izgraduju zasiceni spojevi što rezultira njihovom kemijskom stabilnošcu. Regalrez na tržište dolazi u formi krutih bezbojnih prozirnih ljuskica i bijelog praška. akrilnim i alkidnim slikama. Ova lakotopina daje deblje premaze visokog sjaja. Tg raznih vrsta regalreza varira od smola tekucih na sobnoj temperaturi (Tg na -22 oC) do onih koje omekšavaju tek na 84 oC.

Parafin voskovi. komponenta voštanosmolnih masa za dubliranje u restauraciji. U starom Egiptu upotrebljavao se za lijepljenje. koji se otapa u vodi.Nepolaran je i ne prihvaca druge materijale koji su polarniji od njega. VRSTE VOSKOVA Voskovi se po porijeklu dijele na mineralne. Topljivi su u masnim otapalima i svim otapalima koja se miješaju s uljem. Najpoznatija njegova upotreba je kao vezivo poznatih Fayumskih portreta u Egiptu iz rimskog perioda. 17. relativno su transparentni. Vosak se diperzira u laku laganim zagrijavanjem otopine. Vosak se takoder koristi i za zaštitu laka (iznad damar laka i njegovih sintetskih zamjenaketonskih smola). zaštite i trajnosti.1.5. Za lakiranje slika voskovi se koriste na sljedece nacine: 1. 2. Za tu svrhu su najpogodniji karnauba vosak i tvrdi mikrokristalicni voskovi. Grci i Rimljani ga takoder koriste kao vodonepromocivi materijal. Zagrijavanjem na vodenoj kupelji otapanje je brže i potpunije. boji itd. voskovi su iznimno kvalitetan materijal za površinsku zaštitu slika. za zaštitu i poliranje. što rezultira njegovom kemijskom stabilnošcu i postojanošcu. cime se postiže sjajna površina karakteristicnog voštanog sjaja. . kao sastojak slikarskih medija.2 dijela white spirita Tvrda voštana pasta: . Tališta su im na 52-570C. Kao voštane paste (vosak + otapalo -white spirit) koje slikari rado koriste. za površinsku zaštitu bojenih premaza i skulptura i u gradnji brodova.1 dio karnauba voska .1 dio voska (mikrokristalicnog ili pcelinjeg) na vodenoj kupelji otopi se u .2 dijela pcelinjeg ili mikrokristalicnog voska .5. S voskom se malo smanjuje sjaj ketonskog laka i ujednacava sjaj slike. ljepljivosti. male jakosti. krtosti. Zbog vecih molekularnih težina ugljikovodika. Kao dodatak smolnoj otopini gdje djeluju kao plastifikatori jer usporavaju hlapljenje otapala i produžuju vrijeme otvrdnjavanja laka. s voskom kao što je polietilenglikol. Poliranjem se molekule voska pokrecu i mehanicki slažu. Lak od karnauba voska je malo sjajniji od mikrokristalicnog voska. . u impregnaciji krhkih materijala ili u tretmanu nabubrenog drva. 3. Sastojci voska su u najvecoj mjeri zasiceni spojevi. Vosak je izvrsna zaštita za vlagu i plinove. životinjske i sintetske polimer voskove. Vosak se koristi kao materijal za modeliranje i lijevanje. Mikrokristalicni vosak je netopljiv u hladnim otapalima pa se koristi kao agens za matiranje.6 dijelova white spirita 4. Koristi se i kao sredstvo za izolaciju kalupa. Krti su. Razlikuju se po tvrdoci. Zbog topljivosti koja raste zagrijavanjem. U konzervaciji se smatra da '' zatvara vrata za sve mogucnosti”. Meka voštana pasta.po sastavu su ugljikovodici parafinskog niza. Mineralni voskovi Ekstrakcijom iz nafte dobivaju se: 1. Za intenziviranje boje odgovoran je lak koji je u direktnom kontaktu s bojom. Vosak se koristi od najranijih vremena. Vosak se koristi i kao sredstvo za matiranje. sjaju. Miješanjem voskova mogu se dobiti odredena svojstva ovisno o potrebi. biljne. 17.

Najkvalitetniji pcelinji vosak je onaj od mladog saca u kojeg pcele još nisu stavile med.5. Žutosmede je boje. Za lakiranje se najcešce koristi Cosmolloid 80 H. Porastom temperature raste mu topljivost i u drugim otapalima.tališta su im na 80-1000C. 2) Karnauba vosak. vrlo je slican karnauba vosku.3. sjaj. Dodaje se drugim voskovima da im povisi talište. Proizvodaci im danas dodaju cak do 80% parafina ili kolofonij da bi izgledali kao pcelinji vosak. ali ima i tvrdih kao gips. petroleju i drugim benzinskim frakcijama.5. Biljni voskovi 1) Kandelila vosak (kandila). Karnauba vosak se sastoji od triterpena i estera dugih lanaca alkohola i kiselina ( maksimalni broj atoma ugljika je 56). white spirit itd. Starenjem postaju sve tvrdi. dobiva se iz trske Europhorbia cerifera koja raste uglavnom u Meksiku i Teksasu. Imaju široku primjenu jer su vrlo otporni. Cerezin voskovi -tališta si im na 44-770C. poveca tvrdocu. ali nije toliko tvrd kao karnauba. osim kao manji dodatak. Pcelinji vosak se sastoji od ugljikovodika s 25-35 atoma ugljika u molekuli. Mogu biti dosta mekani .tališta su im izmedu 76 i 920C. c) Ouricury vosak. Montan voskovi. Temperatura taljenja starenjem ostaje konstantna i bila je jedna od znacajnih karakteristika u ranim analizama muzejskih materijala. e) Esparto vosak. kao što su terpentin. Proizvodi se umjetno bijeljen jer su i najfinije vrste dosta tamne. Mikrokristalinicni vosak se ne otapa u hladnim otapalima pa se koristi kao agens za matiranje u lakovima. karnauba vosak 17. smanji ljepljivost na prašinu i tendenciju da ih mraz kristalizira. a sastoji se od: 100 g Cosmolloid 80H 25 g parafin vosak ili PE vosak 300 ml alifatskih ugljikovodika Tvrda pasta može se dobiti zagrijavanjem zajedno: 90 g Cosmolloid 80H 30 g Ketonske smole 200 ml otapala Miješa se dok se smjesa ne ohladi. Talište mu je na 84-900C. Smjesa mikrokristalicnog i parafin voska pripremljena kao pasta u ugljikovodicnim otapalima preporucuje se za poliranje. 4. dobiva se od esparto trave Stipa tenacissima. Tali se na 82-860C. Vrlo je otporan. Mikrokristalicni voskovi. Nešto su pokrivniji od parafinskih voskova i manje su sjajni.2. Ozokerit voskovi . . otpornost.kristaliziraju u vecim kristalima od mikrokristalicnih voskova. Punski vosak kojeg spominje Plinije bio je zapravo esparto vosak. Uglavnom se sastoje od visoko razgranatih ugljikovodika. 17. d) Japan vosak luce stabla Rhus vernicifera na plodovima kao zelenkasti pramaz. stabilni i inertni. 2. estera i slobodnih kiselina kojih ima 12%. Vrlo je tvrd i dosta sjajan. slican karnauba vosku. Osim u white spiritu ovi voskovi se otapaju u terpentinu. Jako su otporni i elasticni. treseta i bitumena dobivaju se: 3. Osobine su im gotovo iste. Cesto se prodaje pod nazivom karnauba. Ekstrakcijom iz raznih vrsta ugljena. 5. dobiva se iz lišca brazilske palme Copernicia prunifera. Dobiva se iz palmi u Brazilu. Englezi proizvode Cosmolloid mikrokristalicne voskove raznih stupnjeva tvrdoce. Tvrdi su i tamni pa se ne koriste u lakiranju. jake snage lijepljenja pa se koriste kao konsolidanti (ucvršcuju krhke materijale).imaju tališta od 60-950C. Otapa se potpuno u kloroformu CHCl3 i tetraklormetanu CCl4. Boja im takoder varira od svijetložute do vrlo tamne. Voskovi životinjskog porijekla 1) Pcelinji vosak ima talište na oko 64oC.

ali i u lakiranju. Nema ljepljivosti. Vosak se vadi i danima izlaže rosi i suncu. sintetski voskovi . Po sastavu je smjesa masnih kiselina. Slicni su parafinu i polietilen glikolima. Sve necistoce koje su bile u vosku padnu na dno ili se prilijepe odozdo i struganjem uklone. Najviše se koriste u konzerviranju drva koje je stradalo od vode. Inertan je na mnoga organska otapala i vodene otopine kemikalija. Ako se mala kolicina takvog otapala doda gotovoj otopini smole. Zbog mogucih ostataka ovih sredstava može kasnije doci do oštecenja boje. TOPLJIVOST Topljivost smole u odredenom otapalu znaci da se smola u njemu lako otapa i da daje bistru otopinu. Jedan stari nacin bijeljenja bez upotrebe kemijskih sredstava je da se vosak pretopi u vrlo tanak sloj i drži na suncu. tabelarni prikaz voskova ( M.Hozo. . Ovim postupkom se vosak izbijeli. Sintetske tvari slicne voskovima 1. rosi. ona ce se zamutiti ili ce se smola istaložiti. umrežavanju i razgradnji. kolofonijem ili parafinom. ali se po osobinama razlikuje.) Polietilen ( PE) voskovi su niskomolekularna vrsta polietilena.4. Stari recept izbjeljivanja voska je da se vosak rastali na vodenoj kupelji i rastaljen ukapava u posudu napunjenu zasicenom otopinom stipse. zraku jedan do dva mjeseca. Nakon izbjeljivanja potrebno je vosak ispirati vodom. dok ce se patvorina lijepiti sa strane. Izgledom je slican biljnim i životinjskim voskovima. Otapa se zagrijavanjem (70oC) u ugljikovodicima i kloriranim otapalima.metode slikanja i mterijali) 18. Patvorina se može otkriti kad se vosak reže hladnim nožem. sušiti i ponovo rastaliti.Od prljavštine se vosak cisti tako da se u sitnim komadicima stavi u posudu s vecom kolicinom vode i zagrijava na temperaturu ne višu od 700C dok se ne otopi. FIZIKALNA SVOJSTVA SMOLA I LAKOVA 18. U manjim kolicinama može se dodati drugim voskovima. Postupak cišcenja se može ponoviti više puta. Nakon hladenja na površini se stvori voštana kora. koji se kupuje u trgovini. Podliježe fotooksidaciji. posebno kad im se želi smanjiti ljepljivost. izbijeljen je kemijskim putem. Bijel je. Cisti pcelinji vosak se lijepi samo za oštricu noža. Topljivi su u vodi.5. 2) Stearin se proizvodi hidrolizom uglavnom životinjskih masti i raznih ulja.Slikarstvo. Posuda se trese da vosak u kapljicama padne na dno. Pcelinji vosak je skup pa ga cesto miješaju s lojem.) Polietilen glikoli su polimeri etilen glikola. mastan na dodir. 17. ali postaje tvrdi.K.1. Uglavnom se koristi u proizvodnji svijeca i u kozmetici. Polietilen je slabo topljiv na sobnoj temperaturi. Polietilen glikoli manje molekularne težine su tekucine poput glicerola. Netopljivost znaci da se smola u otapalu nece otopiti ili ce se otopiti vrlo malo. 2. nalikuju voskovima. lužinama ili kiselinama. u restauriranju kožnih predmeta. Bijeljeni pcelinji vosak.

otapaju se u toluenu. uzrokuju bubrenje. kao što je Paraloid B-72. Polivinilacetati takoder zahtijevaju jaca otapala (obicno se koristi toluen). Apsorpcija takvih molekula otapala uzrokuje bubrenje materijala koji onda postaje fleksibilniji. Nijedna smola ne zahtijeva otapalo jace polarnosti od toluena. Otapanjem moraju puknuti veze izmedu molekula polimera (smole). Damar smola i njeni sintetski supstituenti-ketonske smole. Molekule otapala penetriraju u polimer.1. u teškim benzinima (white spirit). odjeljuju molekule jednu od druge i dovode do otapanja smole (slika 2). ksilenu ili dietil benzenu.1. takva otapala djeluju kao plastifikatori.To se dogada kad su veze izmedu polimernih molekula i molekula otapala jednake ili jace nego izmedu polimernih molekula. Metakrilati. 3 Etanol Izopropanol Aceton 1. Slika 16. 3 Proces otapanja smole. Trikloretan Toluen White spirit Šelak Šelak PMMA Damar Damar Damar PVB Mastiks PEMA Mastiks Mastiks PBMA Mastiks Ketonske smole PBMA PEMA PMMA Ketonske smole PnBMA Topljivost smola u otapalima . molekule otapala penetriraju izmedu molekula smole. uzrokuju bubrenje i otapanje smole (b) Tablica 16.Sve smole koje se koriste za proizvodnju lakova otapaju su u otapalima koja ne oštecuju osušene filmove boje. Gubitak plastifikatora dovodi do krtosti materijala. butilmetakrilati (Paraloidi B-67 i F-10) mogu se otopiti u otapalima najniže polarnosti. Ako može samo mala kolicina otapala penetrirati u polimer. a to su otapala niske polarnosti.

EVA= etilen/vinil acetat kopolimer. zadržavaju tragove otapala duže. cak po nekoliko mjeseci. etil alkoholu. 18. PVAC=polivinil acetat. Obicno su napisana kraj smole najcešca i najbolja otapala. PEMA=polietil metakrilat. PVB=polivinil butiral Smola se može otapati u vecem broju otapala. od smola s manjom relativnom molekulskom masom.PVAC PBMA PEMA Paraloid B-67 CA PVAC PBMA CN Ketonske smole PVAC Pcelinji vosak EVA Pcelinji vosak i PE (zagrijani) Topljivi nylon >400C PE >82 0C PE>660C Objašnjenje: CA= celulozni acetat. Smole s višim relativnim molekulskim masama tj. u acetonu ( kad se koristi kao konsolidant za kamen). u nitrorazrjedivacu. Paraloid B-72 otapa u toluenu (za lakove).2. viskoznije smole. VISKOZNOST . PE=polietilen. CN=celulozni nitrat. Slika se zato ne natapa lakom u kojem ima malo smole (retuš lakovi sadrže manje smole). Za odredenu primjenu biraju se najpogodnija otapala. dietil benzenu itd. PBMA=polibutil metakrilat. Dugo djelovanje vecine otapala nagriza vezivo u boji. Tako se npr.

što ce rezultirati jacim zasicenjem boja i jacim sjajem....... Paraloid B 72 ce se bolje livelirati i intezivirati boje. SPOSOBNOST ZASICIVANJA (INTENZIVIRANJA BOJE) Veliki sjaj slike i zasicenost boje nisu uvijek neophodni.... Viskoznije smole mogu se bolje izlivelirati ako se koriste sporo hlapljiva otapala.....Paraloidi B.....vrlo tvrde lakove daju: damar i ketonske smole 18.... više ce biti tekuca otopina smole koja ima malu viskoznost........... Stvorit ce se mikroskopski ravnija (glada) površina na lakiranoj slici.50 .ketonski lakovi.krti su .3. elasticnost i Tg. zbog ispiranja veziva izmedu cestica pigmenta hrapavost je povecana.... Glatke površine su sjajne zbog refleksije..72.....Paraloid B .daleko iznad sobne temperature ............ Za tekucine koje su relativno nepokretljive kaže se da su viskozne............ ali krti... Na hrapavim površinama dolazi do difuzne refleksije što smanjuje sjaj.....ketonski lakovi....... veca je i tvrdoca filma... površina postaje mat.........Viskoznost je otpor kojeg tekucina pruža gibanju susjednih slojeva...... sili rastezanja i tlacenja. kao što su akrilne smole.. Kod starih slika koje su cesto cišcene.... Što je relativna molekulska masa smole manja. .. 18... Viskoznost je mjera za unutrašnje trenje........... Sjaj površine ovisi o njenoj glatkoci.......... Ako su molekule u tekucini dugacke i razgranate teže se gibaju pa viskoznost raste. RELATIVNA MOLEKULSKA MASA Opcenito. Paraloid B. 18.........5.. a intenzitet boje je manji...AV 2 (ketonska smola).... Što je Tg neke smole viši od sobne temperature. što je relativna molekulska masa veca...tvrde lakove daju: Paraloid B-67....... Neki lakovi su tvrdi.67.40 18.... isto kao damar i njegove sintetske zamjene......... Paraloid B-72 . zbog male relativne molekulske mase i manje viskoznosti smola dozvoljavaju veci sadržaj smole u otopini i vecu mobilnost molekula potrebnu za liveliranje laka...........67 ... Damar i mastiks i ketonski smole...Paraloid B ..6......... površinska tvrdoca..damar........... pa ce se lak bolje izlivelirati... Za toplijeg vremena prašina ce se lijepiti na lak kojeg je Tg smole manji od 30oC ...... upotrebom dietilbenzena koji sporije isparava...... veca je viskoznost... 18..polivinil acetatni lakovi ..... Na slikanom sloju hrapavost uzrokuju cestice pigmenta koje strše iz površine boje...4. Na primjer.PVA.....srednje elasticni. Pri odredenoj temperaturi i koncentraciji smole u laku. TG ( GLASS TRANSITION TEMPERATURE) To je temperatura iznad koje smolni film prelazi iz tvrdog staklastog u manje tvrdo i malo ljepljivo (za prašinu) stanje...... Tg / 0 C smola ........ -elasticni su ..... TVRDOCA Lak mora biti tvrd jer štiti sliku od mehanickog oštecenja. Indeks refrakcije .. Zato glatko oslikane površine imaju intenzivnije boje.... Pojednostavljeno......... Zbog male relativne molekulske mase njihovi lakovi su manje elasticni od smola s velikom relativnom molekulskom masom...daleko iznad sobne temperature .......AYAC (polivinil acetatna smola)... KRTOST ( ELASTICNOST) Elasticnost je sposobnost laka da odolijeva stresu.... to je osobina otopine da bude u manjoj ili vecoj mjeri tekuca u odredenom otapalu pri danoj temperaturi..... nisu dovoljno elasticni i pucaju....16 .... damar. mastiks Dodatkom plastifikatora povecava se elasticnost laka..72.... manja je i njena viskoznost....7.

....... smanjuje rasipanje svjetlosti i na taj nacin pojacava intenzitet boja..ketonska smola AW 2...... 18..8...52 .. Mala velicina molekula omogucuje kapilarnu penetraciju u film boje..467 Konacni izgled laka ovisi o izboru otapala.. cesto je dio ulja zamijenjen lakom (damar ili mastiks) jer laneno ulje žuti..... s bržim pomicanjem prskalice i otapalima koja brzo hlape daje više mat izgled slike i manji intenzitet boja. metodi aplikacije.. Indeksi refrakcije veziva . Nanošenjem prskalicom može se postici raspon od sjajnog do mat... Plastifikatori su dodaci koji lak cine elasticnijim. Nanošenje kistom zahtijeva sporije hlapljiva otapala i daje jaca zasicenja nego nanošenje prskanjem.. da ne žuti. Narocito su lazure osjetljive na otapala.. Mlaz laka koji u sitnim kapljicama lagano pada na površinu slike uzrokuje mat izgled.536 ..1.... posebno u restauratorskoj struci... 1.Damar ima visoki indeks refrakcije pa ce pigmenti dobiti vece zasicenje boje.1...1.......damar.. Mastiks žuti brže i jace od damara i danas se zbog toga gotovo ne koristi... a ponovno otapanje laka lakšim....... Paraloid B 72 ima manji indeks refrakcije od damara i ne daje dovoljno dubine i luminiscencije slici. velicini molekula otopljene smole. daje mu gladu površinu. Na ovaj nacin može se postici tanka i polusjajna površina......... popunjavanje mikroskopskih šupljina i na taj nacin jace zasicenje.... Upotrebom jako hlapljivih otapala hladi se površina laka i okolni zrak..1. U tu svrhu se koristi manji dodatak nekog nekrtog voska. dskoloracija i deformacija laka 2...... Stabilnost boje znaci da film laka ostaje bistar i bezbojan. damar starenjem najjace požuti...57 ... Ketonske smole su njihove sintetske zamjene i žute daleko manje. Niska viskoznost dozvoljava bolje liveliranje filma... Paraloid B 72 i PVAC smole ne žute. Sprejanje pod vecim tlakom. Smanjivanje sjaja prilikom nanošenja laka kistom izvodi se brisanjem (otiranjem) laka kistom ili lupkajuci ga dok se “steže”. Mora zadržati sposobnost otapanja u otapalima s kojima je bio pripremljen (blaga otapala koja nece oštetiti sloj boje kod eventualnog uklanjanja laka prilikom restauracije slike)..Paraloid B 72. STABILNOST LAKA Stabilnost laka se ocituje kroz tri faktora: 1. posnim ili ispranim mjestima.....48 . Završni film s blagim sjajem “kao ljuska od jaja” može se postici prskanjem dvaju tankih filmova laka tako da se drugi film naprska samo nekoliko minuta nakon prvog.. aditivima (plastifikatori i sredstva za matiranje)...polivinil acetatna smola.. Metoda aplikacije... na površini se kondenzira vodena para u kojoj smola nije topljiva i film laka postaje zamucen.. koja je vezana uz izbor otapala može najviše utjecati na izgled laka.viskoznosti laka. Stabilnost reverzibilnosti Ostarjeli lak mora biti reverzibilan. i to sa smanjenim protokom laka...... mekše lak smole ili mali dodatak ulja (najcešce i najbolje makovog ili ugušcenog lanenog)..laneno ulje ostarjelo .. a time se postiže i veca prozirnost i . Zbog niskog indeksa refrakcije polivinilacetatna smola malo mijenja zasicenost boje. osobito na tamnim.1... Izbor otapala je znacajan jer otapala koja sporije hlape omogucuju bolje liveliranje i penetraciju laka.... s vece udaljenosti.. Kod ketonskih lakova i kod Paraloid B 72 mora se stati pije nego lak postane ljepljiv...... U mediju za slikanje lazura... posebno ako se kao otapalo koristi terpentin.487 .laneno ulje (svježe ).. Od lakova koji se danas koriste......

Materijali se po stabilnosti boje. naden je lak sa malim dodatkom voska. Aerosol silica se obicno dodaje u kolicini 1-2% na kolicinu laka (maksimalno do 18% na ukupnu cvrstu tvar u laku).korišteni su balzami stabala i smole rastaljene ulju.dubina lazura. B klasa. Na nekim predmetima i lijesu iz 1300. što dovodi do slabljenje laka. Danas se najviše koriste mikrokristalicni voskovi (Cosmolloid 80 H ) ili aerosol silica (SiO2 ) u malim kolicinama. Lakovi postaju žuti. pne. koje ostaje duže u kontaktu sa slojem boje i može otapati vezivo bojenog sloja. kako bi se povisio Tg. oštecuju lakove. treba mu dodati malo karnauba voska ili nekog drugog tvrdog voska. U lakovima se koriste samo bezbojna sredstva. ksilen..materijali koji zadržavaju sve svoje osobine duže od 100 godina (Paraloid B. ultraljubicaste zraka koje su energijom bogatije. kao što su toluen. Tako paraloid B-72 zadržava reverzibilnost i ostaje nepromijenjen 200 i više godina. šelak). lazure su cesto vrlo osjetljive na otapalo koje se koristi za skidanje laka pa treba koristiti samo blaža otapala koja ne oštecuju boju. Damar i mastiks starenjem rapidno oksidiraju i zahtijevaju za uklanjanje jaca polarna otapala. koja štete sloju boje. aceton ili alkoholi koji u dužem kontaktu s bojenim slojem mogu uzrokovati otapanje sloja boje.Vokicu) Egipat. Kemijski procesi Kemijski procesi koji dovode do promjena u strukturi su oksidacija koja može izazvati pucanje molekularnih lanaca (narocito sporednih lanaca).9. što uzrokuje krtost i sve težu topljivost.materijali koji zadržavaju sve svoje osobine 20-100 godina (butilmetakrilati. Stabilizatori su dodaci koji poboljšavaju stabilnost laka i produžuju mu vijek trajanja. najbolje mikrokristalicnog. Na ljesovima iz 1000 g. antioksidansi i UV apsorberi. g. Vosak se može dodati u kolicini do 47% u odnosu na suhu smolu. Djeluju kao inhibitori. Umjesto dijela lanenog ulja u medij se cesto dodavalo makovo ulje. mastiks. lako topiv u alkoholu i bez oštecenja podlogevjerojatno se radi o prirodnom balzamu koji je vrlo vruc nanesen na boju. posebno. reverzibilnosti i strukturnoj stabilnosti klasificiraju po Felleru u klase: A klasa . Sredstva za matiranje dodaju se lakovima da bi se smanjio sjaj. ili povezivanje molekularnih lanaca umrežavanjem. ali daje manje cvrst i manje otporan film. Dakle. damar i ketonske smole ). Svjetlost. jos jedan primjer tamnjenja laka i ocišcene površine 18.72 i PVAC). C klasa. POVIJESNI PREGLED UPOTREBE LAKOVA ( sažetak prema D. a time i zasicenost boja. koje manje žuti. tvrdoca i smanjila ljepljivost na prašinu. Reverzibilnost laka je prvi uvjet kojega smola mora ispunjavati da bi se uopce mogla koristiti u slikarstvu i restauriranju.materijali kod kojih se zapaze promjene za manje od 20 godina (damar otopljen u terpentinu. Zbog oksidacije primjesa u smolama dolazi do promjene boje. Vosak usporava stvrdnjavanje laka jer usporava hlapljenje otapala. 3. . Kad se za matiranje koristi prirodni pcelinji vosak.

galban. Kini. Stari. Plinije spominje grckog slikara Apellesa koji stavlja na svoje slike sloj tzv. perzijska smola .Od 16. Posebno je zanimljiv cuveni kineski lak koji se koristi vec oko 1100. g. tropska smola . loše svojstvo joj je omekšavanje pod utj. bjelanjak kao lak… Kolofonij. st. U 18. Nadalje.lakovi su na bazi bjelanjka. Sandarak slici na mastiks ali je crvenkast. pne. Bolonjski manuscript : -2 dijela junipera ( sandarak-iunisperus) -2 dijela ulja lana .st.guma badema . zagrij na peci bez plamena ( da ne kipi! ) 12. na suncu. vodeni lakovi. st. zatim jantar i kopalne smole.Dodatkom tung ulja (20%) smanjuje mu se krtost. vjerojatno skriva porijeklo rijeci vernice = vernis. širenja kroz slojeve slike kojima daje tamno smedi ton) .pne. gumiarabike. meki-Manila i tvrdi fosilni-Zanzibar. firnis. zbog cega ima nepoželjnu tendenciju prodiranja tj. Lucca manuscript iz 8.frankincese. 'fornis' od sandaraka ( recentna smola od cempresa iz sjev. Teophilus spominje tzv. smola. Od 12. Radi se o cedrovom ulju jer nije još bilo poznato laneno ulje. Radi se o izlucevini tzv. bijele ili žute ( sikativno djel. brzo tamni.trešnjina guma Sve smrvi u ulje. Zanimljivo je da je terpentin i petrolej poznat vec 460 g. uljni lakovi zbog gustoce morali su se nanositi zagrijani.sandarak ili još bolje jantar . neku vrstu tamnijeg laka kojim postiže izvanredne efekte dubinskog svjetla. – 15. Naden je lak od mastiksa u ulju. orahovog ulja. jako tamni ali manje od kolofonija.st. ol. a nanosio se i u do 60 slojeva ( u Japanskoj umj. Africi – Berenice. Indiji a kasnije i u Japanu nalazimo na slicne lakove.st uglavnom nailazimo na upotrebu uljenih lakova?! Plinije takoder spominje mastiks i terebint.st uobicajen je dodatak otapala radi lakše razmazivosti laka. lakše se polira. krt je Kopali : recentni.mastiks . atramentuma. Rastale se i dodaju u vrelo ulje kao i sandarak. cesto zamijenjen kombinacijom kopala i lanenog ulja sa dodatkom terpentina ( ili alkohola). ali nedostatak mu je nereverzibilnost i tamni ton. st. topline. Afrike ili borovice iunisperus ) i dva nacina pripreme: 1. Pretpostavlja se da je rijec o asfaltu ( fos. ). smola i ulje otapaju se skupa 2.kuhaj pola sata . U Perziji.laneno ulje .smola jele i ariša . Tzv. navodi slijedeci vrlo komplicirani recept za lak: . otopljenom u terpentinu ili petroleju.dugo drži otapalo pa je ljepljiv za prašinu i loše djeluje na sloj boje ispod laka zbog prisustva otapala. naziv za lak . prije Krista pa ipak do 18. Ovaj lak suši se i u vlažnoj atmosferi pri 20 ? (oksidacijom enzima) kao i na 200 ? (oksidacijom) . Suši kroz 5-6 sati. Ovaj lak je vrlo otporan i imao je raznu upotrebu. ulju sa dodacima kolofonija. Lak stabla.). Ime luke u sjev. uglavnom se koristio mastiks ili sandarak rastaljen u lan.smola bora . guma trešnje i badema… 15. cesto su utrljavani dlanom. nastruganog olova(! ukuha se ili ostavi u laku ).ovaj nacin je bolji 'fornis' se miješa i tuce dok se postupno hladi. raznih balzama.cvijet topole . Dolazi u Evropu. prvo rastali smolu pa ulij u vrelo ulje. smola iz Afrike ili Azije .mirha.

st. bjelanjka i guma. Karnauba se takoder može samo lagano zagrijati i nanositi na sliku trljanjem.st.16. nitrocelulozne. a estetski daje slici ujednacen sjaj ili matira te intenzivira boju. (ili mastiks) + par kapi ulja za jaci sjaj i elasticnost Takoder se koriste i vodeni lakovi. no od 9. zamuti se i posivi kroz par mjeseci. raste upotreba terpentina u slikanju i lakiranju. balzam jele tj. 19. Ljepila popunjavaju praznine izmedu tijela i povezuju ih dovoljno jakom vezom koja ne smije biti cvršca od materijala koji se . st.. te kao privremena zaštita. terpentin. otapalima. 1829. terpentin. navedimo samo dva primjera: lavandino ulje. npr. Ukoliko se ne zamjeni svako tri tjedna postaje nereverzibilan. zracenja i plinova.terp. do 16 st. aldehidne. tako i za lak sam (narocito za damar) jer stvara dodatni zaštitni sloj od vlage i agresivnih plinova (sumpornih). navedimo ipak recept: . dva dana prije nanošenja laka kako bi se smanjio stres stezanja laka. ima još upotrebe balzama i kolofonija u lakiranju slika. st. rijetko se spominje a do 19.Retuš lak je u principu obican lak ali manje koncentracije. plastificira. sandarak. st. 18. ne koriste se voštani lakovi. razrijedi se sa vodom ( s alkoholom 1:1 ) da bude elasticniji. LJEPILA Lijepljenje je postupak povezivanja dva tijela uz uporabu ljepljivih materija.. cesta upotreba bjelanjka kao privremenog laka. koristi se i lavandino ulje. je godina kad se poceo koristiti damar.Vosak u obliku voštane paste odlicna je zaštita kako za slikani sloj. a preporucuje se i davanje tankog pripremnog namaza lanenog ulja sa malo lavandinog. ugljikovodicne. prvi put se spominje Benzoj.st. mješavina smolno-uljnih lakova i otapala. jedna od najvažnijih prirodnih smola za lakove uz mastiks. Leonardo dodaje sjeme gorušice (senf?) u lak. mikrokristalicnog voska. Važno je spomenuti i vosak koji je korišten za slikanje još u starom vijeku i antici( pa i za zidno slikanje!).st.: homogeni i nehomogeni s obzirom na to da li iste smole koriste u slikanju i lakiranju ili razlicite. prašina i lako se polira zbog kristalicnosti. a koristi se za ujednacavanje sjaja matiranih dijelova npr. alkohol i petrolej. Cosmoloid h80 tvrdi je od pcelinjeg voska pa u njemu ne ostaje trag prsta. s jedne strane dok istovremeno se koriste i prozirni bezbojni lakovi. U 16. Nekad je ovaj sloj ostao ispod smolnog laka i narušio izgled slike. Armanini vec u 3 od 5 recepata ne spominje ulje kao lak vec smole i balzame u otapalima. može se nanijeti kao pasta od pcelinjeg voska sa dodatkom karnauba voska ili samo od cosmoloid h80 tj. Nailazimo na dva pristupa lakiranju u 19. De Mayerne daje više od 60 recepata. netopiv ni u rog. i 19. Kod homogenog lakše je oštetiti smolu u lazuri kad se skida lak i slika je sklonija krakeliranju. tamna smola sa Sumatre otopljena u alkoholu.Vosak kao dodatak laku. i 17. zatim ketonske. venecij. najcešce kao privremeni lakovi od tutkala . silikonske… Lak štiti sliku od dodira i vlage. mastiks ven. Jedno je rješenje ostavljanje tankog sloja homogenog laka koji ce biti trajni a zatim stavljanje nehomogenog sloja koji ce se restaurirati. do danas korišten. Zato je lakše restaurirati nehomogeni lak. U dvadesetom stoljecu od 30-ih godina pocinje upotreba akrilnih i pvac smola. strasburški terpentinski balzam otopljen u petroleju.bjelanjak se istuce u pjenu (doda se 5% šecera ili glicerola kao plastifikatora ) i ostavi 24 sata da se pjena otopi.lak matira. Cak i u 19. 19. obilježava pomodnost imitiranja starih majstora i upotreba toniranih tamnih lakova radi stvaranja patine. U restauraciji i konzervaciji materijala ljepila moraju zadovoljavati posebne uvjete. alkidne.

). polivinil acetatne smole. dubliranje 19. prekriti je. Zato je za mocenje svake površine pri ljepljenju potrebno postici neki optimum napetosti površine ljepila. Slika 19. a ne sam objekt. celulozni eteri. Ljepilo mora imati veliku adheziju prema materijalu kojega lijepi i veliku koheziju izmedu vlastitih molekula. Ljepila koja sadrže organska otapala. poly = mnogo. Viskoznost tekucine je mjera njene pokretljivosti. Prilikom nanošenja ljepilo mora imati malu viskoznost. Za ljepljenje se od najstarijih vremena koristi kolofonij. odnosno sa što manjom mogucom površinom. Mora biti reverzibilno da bi zadržalo svojstvo uklanjanja bez oštecenja objekta. polimetakrilne smole. . Ljepilo ne smije izazvati kemijske ni fizicke promjene objekta. ljepila na bazi bjelancevina životinjskog porijekla. Zbog napetosti površine svaka se površina nastoji izgraditi sa što manjim utroškom energije. Kad se voda prolije po masnom staklu stvarat ce kuglice jer su privlacne sile u vodi vece. Za postizanje dobre penetracije objekta poželjne su tekucine vece površinske napetosti i niske viskoznosti. Polimerizacija je proces povezivanja velikog broja malih molekula monomera u makromolekulu .lijepe. Ljepilo mora mociti površinu materijala u kapilarama i dizati se u kapilari. masnoce da se ljepilo razlije po njoj).polimer. prašine. Napetost površine je otpor tekucine koji ona pruža povecanju površine. Najnovija ljepila proizvedena su sintetickim putem procesom polimerizacije ( fenol formaldehidne smole. Kod oštecenja objekta treba puknuti ljepljeni spoj. kazein. Ljepilo se nakon ocvršcivanja treba što manje stezati. škrob. površinskom napetošcu tekucine. Aceton ima malu napetost površine i razlit ce se po svakoj površini. kao i kapilarnim djelovanjem. celulozni esteri. meros = dio) su visoko molekularni organski spojevi koji nastaju procesom polimerizacije. a ne koliko je moguce. Da bi ljepilo mocilo površine na koje se nanosi. Tekucina je pokretljivija što ima manju viskoznost. Sloj ljepila treba da je što tanji. Površinu za ljepljenje treba pripremiti ( ocistiti od prljavštine. a to je kugla (kapljice kiše). Za smanjenje površinske napetosti dodaju se tenzidi. Adhezija i kohezija bazirane su na vezama izmedu molekula. POLIMERI Polimeri (grc. Tada su privlacne sile izmedu ljepila i materijala kojega lijepi vece od privlacnih sila izmedu molekula ljepila. istisnuti zrak i druge apsorbirane materijale i penetrirati u materijal kojega lijepi. Porastom temperature slabe sile izmedu molekula. Površinska napetost ljepila reducira se koliko je potrebno. Tekucine koje moce stijenke posude u kapilarnoj se cijevi dižu iznad razine tekucine u posudi u koju je cijev uronjena. koji omogucava maksimalno kapilarno djelovanje. Voda ima veliku površinsku napetost kao i veziva koja se otapaju u vodi (na bazi vode). Po cistoj staklenoj površini voda ce se razliti jer staklo ima puno vecu površinsku napetost od vode. pori ili pukotini Visina do koje tekucina penetrira u kapilarama odredena je viskoznošcu. lateks kaucuka.1 Odvajanje slojeva slike Ljepljenje je jedan od najstarijih nacina spajanja. Ljepilo bolje prijanja na hrapavu nego na glatku površinu jer je veca raspoloživa površina na kojoj ljepilo djeluje.1. nego izmedu vode i masti. pa se viskoznost smanjuje. Ova pojava naziva se kapilarno djelovanje. Zato ljepila imaju jake polarne grupe u svojim molekulama. epoksi smole. njegova površinska napetost mora biti manja od materijala kojega lijepi. Privlacne sile izmedu molekula vode i stakla jace su nego izmedu samih molekula vode pa voda moci staklo. Veze izmedu polarnih materijala jace su nego izmedu nepolarnih. poliuretanske smole itd. cija je površinska napetost relativno niska lako se razlijevaju i penetriraju u materijal vece površinske napetosti kojega spajaju ili ucvršcuju. poliesterske smole. mora biti tekuce kako bi moglo mociti površinu. dekstrin.

polietilen cije su molekule prosjecne duljine od samo 75 povezanih molekula etilena. izvrstan je izolator. o medumolekularnim silama. Stupanj kristalnosti utjece na svojstva polimera prema ponašanju na povišenoj temperaturi. 19. o stupnju umrežanosti. Kopolimeri su “legure” u kemiji umjetnih tvari. Razgranati polimeri sastoje se od lanaca koji na manjoj ili vecoj udaljenosti imaju ogranke. Molekule ovakvih polimera se teže slažu. Radikali dovode do cijepanja dvostruke veze u molekuli monomera i pocinje rast lanca. Odlikuju se velikom žilavošcu. kao i na mehanicke osobine polimera. Što je veci stupanj kristalnosti sporije se otapaju u otapalima. žilav je i elastican materijal. Ugradnjom molekula koje povecavaju razmak izmedu susjednih lanaca makromolekula smanjuju se veze izmedu njih. Melinex film je otporan na djelovanje topline i otapala koja se koriste u restauraciji). Adiciona polimerizacija moguca je kod nezasicenih spojeva koji u molekuli imaju dvostruku kovalentnu vezu. Svojstva polimera ovise o nizu faktora: kemijskom sastavu makromolekula. Primjerice. ali daju bolju zaštitu od vanjskih utjecaja. Polimerizacija se odvija mehanizmom slobodnih radikala. velicini (relativnoj molekulskoj masi) molekula koja ovisi o stupnju polimerizacije. sredenim molekulama koje je karakteristicno za kristalne tvari. Prema molekularnoj strukturi polimeri se dijele na dugolancane (linearni i razgranati) i umrežane. Kod velikog broja polimera postoje prijelazni oblici kada su u amorfnom polimeru samo pojedina podrucja pravilno orjentirana. organski peroksid) koji se pri povišenim temperaturama spontano raspadaju u radikale. u stanje s orjentiranim tj. Kopolimerizacija je polimerizacija dva ili više monomera. Omekšavaju i prelaze u viskozno stanje na nižim temperaturama od kristalnih polimera. amorfnu gradu. Dugolancani polimeri Linearni polimeri sastoje se od nitastih opruženih ili klupcastih molekula koje se istezanjem lako slažu. Lanac raste kao polimer radikal. obliku makromolekula. o sredenosti makromolekula. Polietilen proizveden istim postupkom. O velicini makromolekula ovise i svojstva sintetickih tvari. Odlikuju se izvanredno dobrim mehanickim osobinama i relativno visokim talištem. Monomerima se doda mala kolicina inicijatora (na primjer. Za njih kažemo da imaju “kristalnu gradu”. U ovu grupu polimera spadaju zasicena poliesterska vlakna i filmovi (primjerice. odnosno stupnju kristalnosti. koja se tali na 760C. pa ih nazivamo djelomicno kristalnim. Pojednostavljeni prikaz polimerizacije vinil klorida je: n CH2=CHCI ? ?(CH2 -CHCI)?n vinil klorid polivinil klorid ( PVC) Velicina molekula ovisi o stupnju polimerizacije kojega je moguce regulirati. tvar je slicna vosku. nesredenu.1. Kopolimer etilena i vinil acetata poznato je ljepilo pod nazivom EVA.Polimeri nastaju adicionom i kondenzacionom polimerizacijom. ali prosjecno s 1300 clanova u lancu. povecava se pokretljivost pojedinih segmenata lanaca . o stereoregularnosti (prostornom rasporedu ponavljajucih grupa ili atoma i ucestalosti monomera u kopolimerima). Reakcija se može zaustaviti spajanjem dvaju polimer radikala ili na drugi nacin zbog ometanja daljnjeg rasta lanca. a tali se tek na 1120C. 1. Polimeri imaju nepravilnu. Kristalni polimeri Amorfni polimeri polietilen (PE) polimetilmetakrilat (PMMA) i kopolimeri zasiceni poliesteri polivinilacetat-polietilen kopolimeri (PVAC-PE) celuloza polistiren (PS) celulozni acetat (CA) svi termoreaktivni polimeri poliamidi (nylon) Ugradnjom u makromolekulu odredenih grupa procesom kopolimerizacije mogu se mijenjati svojstva polimera.1.

na temperaturi tališta.1.1. u proteinima (kolagenu). U odnosu na kemijske veze puno su slabije zbog cega molekule mogu lako kliziti jedna preko druge. koji su kemijskim vezama povezani u mreže. Povecanjem temperature iznad temperature tecenja Tf dolazi do temperaturnog raspada materijala. dolazi do prijelaza iz cvrstog u tekuce stanje. Termoplasticni materijali zagrijavanjem postaju mekši. Fenol-formaldehidne smole nastaju kondenzacionom polimerizacijom. izdvaja se mala molekula nekog spoja. Slika 18. To je znacajno kod upotrebe polimera za lakove i ljepila. kao i oksidacijom u procesu starenja smolnih lakova i ulja. a na još višoj temperaturi postaju plasticni. Umrežavanje se dogada medusobnim povezivanjem adicionom polimerizacijom zbog prisustva dvostruke veza u dugolancanim molekulama polimera. Ove veze uzrokuju koheziju materijala i ponašanje prema mehanickim i termickim utjecajima. Molekule otapala penetriraju u polimer i odjeljuju polimerne molekule. cvršci ali i krtiji. Hladenjem postaju kruci. Ugradnjom manje ili više polarnih grupa može se utjecati na polarnost polimera i mogucnost otapanja u blažim ili jacim otapalima. a onda naglo kod Tg zbog taljenja kristala prelaze u taljevinu. Pri povišenim temperaturama veze toliko oslabe da omogucuju promjenu stanja termoplasta. postaje slican gumi. Što je stupanj umrežavanja veci. pa ih dijelimo na termoplasticne i termoreaktivne. najcešce molekula vode. 2 Shematski prikaz stanja termoplasta 19. Ovaj temperaturni interval naziva se termoelasticno podrucje u kojem je promjena oblika reverzibilna (savijanje plasticnih masa zagrijavanjem). Temperatura na kojoj se ovo dešava je temperatura prijelaza u staklasto stanje (Tg). epoksi smole. Polimer Tg (0C) poletilen (PE) -35 do -90 prirodni kaucuk -75 nylon 6 50 polivinilklorid (PVC) 85 polimetilmetakrilat (PMMA) 105 celulozni acetat (CA) 105 Termoplasticni materijali otapaju se u odredenim otapalima. Drugi nacin nastajanja umrežanih polimera je kondenzaciona polimerizacija. a ponovnim zagrijavanjem omekšavaju. Termoplasticni polimeri (termoplasti) gradeni su od dugolancanih molekula koje su medusobno povezane medumolekularnim vezama.i fleksibilnost polimera. Djelomicno kristalni polimeri zagrijavanjem omekšavaju. Kod amorfnih materijala do promjene osobina dolazi u kracem ili dužem temperaturnom intervalu koji se zove podrucje omekšanja. Poliesterska vlakna i filmovi (Melinex) nastaju kondenzacionom polimerizacijom. Nepolarne grupe u ograncima lanaca daju fleksibilnije polimere. 19. Termoplasticni i termoreaktivni polimeri Tvari u cvrstom stanju dijele se na kristalne i amorfne. Kod kristalnih tvari. te se mogu oblikovati u željeni oblik. Zagrijavanjem iznad ovog podrucja dolazi se do termoplasticnog stanja kad materijal prelazi u viskoznu tekucinu. vulkaniziranog kaucuka. Umrežani polimeri Umrežani polimeri sastoje se od linearnih ili razgranatih lanaca.2. reakcijom izmedu fenola i formaldehida. Zbog razlicite strukture polimera proizlaze i njihova razlicita svojstva.3. Ovakav nacin umrežavanja dogada se kod poliesterske smole. materijal postaje tvrdi. fleksibilan je i elastican. prilikom povezivanja dvaju razlicitih monomera. U procesu kondenzacione polimerizacije. Daljnjim zagrijavanjem materijal omekšava. Veze izmedu molekula pucaju ako su veze izmedu .

Smola zagrijavanjem prelazi u taljevinu niske viskoznosti u kojoj se kopolimer otapa. Kemijski kompatibilne tekucine mogu penetrirati do nekog stupnja i proizvesti bubrenje koje omekša materijal. što se koristi za toplo ljepljenje uz upotrebu vakuuma.2. Kolofonij. Ovo se koristi za uklanjanje starih materijala i premaza koji s vremenom zbog oksidacije umrežavaju i postaju ireverzibilni. ocvrsnu umrežavanjem nakon kemijske reakcije izmedu pomiješanih komponenata. kao što su poliesterska i epoksi smola. Netopljivi su u otapalima. Ljepilo hladenjem prelazi u krutu masu koja se može aktivirati i ukloniti zagrijavanjm. Za ucvršcivanje (podljepljivanje) bojenih slojeva . kao i za uklanjanje ljepila. amorfna. smjese kolofonija i voska uz dodatak balzama (venecijanski terpentin ili elemi balzam . molekule otapala s polarnim grupama penetriraju i otapaju polimere s polarnim grupama. Kako su ovi materijali nepolarni imaju malu adheziju i koheziju. pa nema klizanja molekula. pa su u cvrstom stanju mekani. stabilizatori itd. Beva 371 (patentirao ga je Gustav A. kao što se laneno ulje zbog oksidacije i umrežavanja molekula suši u uljnom pramazu. a osim toga imaju visoku viskoznost u rastaljenom stanju. koji su topljivi. Zbog kristalinicnosti ne otapa se lako u voskovima. Nekad su se koristile za dubliranje platnenih nositelja.polimernih molekula i otapala jace. preuzeto iz prirucnog kemijskog repetitorija Svojstva polimera mogu se poboljšavati dodatkom aditiva (plastifikatori. Oni zagrijavanjem ne omekšavaju. amorfni i kompatibilni s parafinom i drugim voskovima. Taljiva ljepila moraju biti termoplasticna. Termoreaktivni polimeri sastoje se od mreže u kojoj je citava struktura jedna velika molekula. Zbog povecanja cvrstoce voskovima se dodavao polietilen koji im je slican. Dugolancani polimeri su termoplasticni. ali ima duže molekule. Kolicina dodataka varira. U ovu grupu ljepila spadaju: pcelinji vosak. Otapanjem u ugljikovodicnim otapalima. pcelinji vosak. pa je kao ljepilo i u kitovima zamijenjen s novim polarnijim materijalima. a umrežani su termoreaktivni. BEVA ljepila su smjese voska i dugolancanog polimera (kopolimer etilen-vinilacetat i kratkolancanih polimera (ugljikovodicne ili ketonske smole). BEVA ljepilo posebno prilagodeno za restauracije u slikarstvu varijanta je taljivih ljepila nazvanih ljepila za vruce pecacenje. kao i sinteticki voskovi (parafin i mikrokristalicni vosak) nalaze primjenu u podljepljivanju i impregnaciji slika. pa se teško nanose. Polarna grupa C=O iz vinil acetata doprinosi porastu adhezije. Ova ljepila su reverzibilna. Na sobnoj temperaturi postaju neljepljiva. moraju se taliti kod relativno niskih temperatura da ne dode do oštecenja objekta i moraju brzo zalijepiti. a na višoj temperaturi se razgraduju. Danas se više koriste kopolimeri etilena i vinil acetata. Berger) priprema se zagrijavanjem oko 90 minuta na vodenoj kupelji dok sve komponente ne omekšaju. kao što je toluen može se upotrijebiti za konsolidaciju ili za lakove. Intermolekularne veze izmedu molekula voskova su slabe.1. 19. Taljiva ljepila Taljiva ljepila zagrijavanjem prelaze iz cvrstog stanja u taljevinu koja hladenjem ponovo ocvrsne. Prema starom pravilu “slicno otapa slicno”. aktiviraju se zagrijavanjem. Termoreaktivne smole koje se koriste u konzervaciji materijala. a može biti do 75% kao što je slucaj kod poliesterske smole ojacane staklenom armaturom.2. PODJELA LJEPILA 19.) pigmenata ili razlicitih punila. U noj postoje samo kemijske veze. pa je zamijenjen kopolimerima etilena i vinilacetata (EVA). U konzervaciji je uzrecica “ vosak zatvara vrata za sve mogucnosti”.djeluju kao plastifokatori). Vosak je nepolaran i ne prihvaca materijale koji su polarniji od njega.

Dolazi kao film izmedu Melinex folija obradenih silikonom. Beva gel se može ukloniti vodom. Veci postotak amiloze. riža itd. U toploj vodi bubri. Ljepilo se nanosi na obje podloge prskanjem ili kistom. gumiarabika otopljena u vodi.2. raž. U ovu grupu ljepila spadaju: škrobna ljepila. Otapalo isparava nakon nanošenja ljepila. daje otopinu koja hladenjem prelazi u gel. Gusta smjesa dekstrina s vodom služi kao ljepilo. Za osiguranje slikanih slojeva koristi se kao 8-10%-tna otopina u benzinu ili toluenu. Otapajuca ljepila Ova ljepila dobivaju se otapanjem polimera u odgovarajucem otapalu da se postigne potrebna viskoznost. toluenom.37%-tna otopina u benzinu ili ksilenu (za sporije sušenje) ili smjesi ovih otapala. pa je pogodan za upotrebu gdje nije poželjna primjena topline. Škrob se sastoji od amiloze koja je linearni polimer i od amilopektina koji ima razgranatu strukturu. ljepila na bazi celuloze kao i disperzije smola u vodi ili organskim otapalima (paste). Uklanja se prskanjem benzinom uz lagano zagrijavanje dvije do tri minute preko Melinex folije ili prekrivanjem površine novinskim papirom dobro namocenim benzinom. a u vrucoj prelazi u ljepljivu koloidnu otopinu (škrobno ljepilo). Priprema se zagrijavanjem na vodenoj kupelji uz miješanje dok se ne dobije bistra tekuca otopina. Ljepilo se nakon bubrenja lako uklanja.pšenicno brašno 375 g . a bolje u izopropilnom alkoholu. Kad je djelomicno suh prelazi u kontaktno ljepilo. Na istoj temperaturi se i uklanja uz prethodno prskanje benzinom. izopropilnim alkoholom ili etanolom. Kolicina amiloze i amilopektina razlicita je u škrobu razlicitih biljaka.voda 1150 ml Škrob se zamiješa s malom kolicinom vode u gustu pastu i kuha jedan sat s preostalom kolicinom vode na vodenoj kupelji uz miješanje. GEL kao vodenu disperziju etilen vinilacetata i akrilnih smola. BEVA O. Recept za škrobno ljepilo: . pa ne dolazi do oštecenja koja bi mogla nastati zbog isparavanja otapala za vrijeme primjene. koji se koristi direktno ili nakon razrijedenja s vodom. Prednost ovih ljepila je lako nanošenje zbog niske viskoznosti i lako uklanjanje. Škrobno ljepilo napravljeno od brašna koristi se od davnih vremena. Škrobna ljepila Škrob je polisaharid kao i celuloza. Nakon sušenja aktivira se zagrijavanjem na 50-550C.koristi se 5-10 %-tna otopina u toluenu. kukuruz.pšenicni škrob 400 g . šelak koji se otapa u alkoholu. Škrob je bijeli amorfni prah netopljiv u hladnoj vodi. Ne sadrži otapala. Škrob se nalazi u dijelovima biljaka. iako imaju isti kemijski sastav. Nedostatak im je što se skupljaju kad otapalo ishlapi i starenjem postaju krta. Gustav Bergerova originalna formula 371 je novijeg datuma. Više amilopektina omogucava dugotrajniju disperziju visoko viskozne otopine. Posuda je prekrivena ali ne zatvorena. 371 FILM je novi proizvod. Film se aktivira zagrijavanjem na 650C. Koristi se kao 25%. Nakon potpunog sušenja prelazi u ljepilo za vruce pecacenje s temperaturom aktiviranja 60-650C.) i u gomoljima krumpira.2. Nastali gel ili pasta prije upotrebe razrijeduje se prokuhanom vodom radi sterilizacije (200 g paste s 1 litrom vode). Škrob se cesto miješao s tutkalom po receptu: . 19. nagomilan u obliku mikroskopski sitnih zrnaca.F.F. Ljepilo se može aktivirati zagrijavanjem na 650C i reverzibilno ukloniti. Može se ukloniti upotrebom heksana ili acetona koji ne otapaju film vec ga samo bubre. Gustav Berger je proizveo i BEVA O. kao što je sjeme žitarica (pšenica. Starenjem postaje manje topljiv u toluenu. Škrob se kuhanjem s razrijedenom kiselinom razlaže hidrolizom u niz meduprodukata sve manjih molekula koji se nazivaju dekstrini. Molekule škroba su razgranate zbog cega se po svojstvima razlikuje od celuloze.raženo brašno 188 g . kao u kukuruznom i pšenicnom škrobu. ksilenom.

5 . Ako stupanj supstitucije raste prema 3. Stupanj supstitucije može biti razlicit pa se svaki od etera pojavljuje u više vrsta s razlicitim svojstvima. CA (acetil celuloza). Melasa u ljepilu povecava elasticnost. Zbog pucanja molekularnih lanaca gubi na cvrstoci i postaje krtiji. a ponovnim zagrijavanjem u tekuce stanje-sol. Na sobnoj temperaturi.5%-tna otopina za podljepljivanje slikanih slojeva. . 20% CN i 75% otapala. pa nastaju esteri. Umjesto melase može se koristiti med. Esterifikacijom s dušicnom kiselinom (nitratnom kiselinom).kožno tutkalo 94 g . Zbog visokog Tg celuloznog nitrata dodaju se plastifikatori (kamfor. Nestabilan je materijal. Razgradnja polimera povecava se zbog tragova kiselog katalizatora iz procesa esterikacije. polimer zahtijeva manje polarna otapala. karboksimetil (-CH2COOH) ili hidroksietil (-CH2CH2OH). goveda žuc smanjuje površinsku napetost. Koristi se i rastaljen kod vruceg laminiranja papira.goveda žuc 20 g . Colleta: . nastaje celulozni acetat. a kod nestabilnih slojeva slike nanosi se preko japan papira.fenol (konzervans) 8g Tutkalo Tutkalo je protein. Gradena je od ostataka molekula glukoze. cijepaju se lanci molekula što dovodi do krtosti i slabljenja materijala. etanola i butilacetata. Ako je stupanj supstitucije alkoholnih skupina oko 2. manje je stabilan od CA. trifenil fosfat i dibutilftalat). uz prisustvo sumporne kiseline kao katalizatora. pa se octena kiselina dodaje tutkalu za pripremu ljepila poznatog pod nazivom colletta.3. Najmanje bubri oko pH= 4. nastaje celulozni nitrat (CN). pa pripremljene otopine mogu dugo trajati. Celulozni eteri se koriste kao veziva i ljepila u konzervaciji slika i u zidnom slikarstvu.4 (sekundarni acetat) polimer je topljiv u acetonu i slicnim polarnim otapalima. Celulozni eteri Celulozni eteri nastaju zamjenom atoma vodika u hidroksilnim (-OH) skupinama u celulozi s radikalom koji može biti metil (-CH3). Celulozni esteri Celuloza je polisaharid formule /C6H7(OH)3/n.voda 1000 g .8. CA otopljen u acetonu u upotrebi je od prvog svjetskog rata. Ljepilo se obicno sastoji od 5% plastifikatora.0-2. Hladenjem prelazi u gel. Zagrijavanjem celuloze s anhidridom octene kiseline. koje se mogu esterificirati s kiselinama.. Ljepila se pripremaju s CN koji ima stupanj supstitucije 2. uz prisustvo sumporne kiseline kao katalizatora. oslobada se nitratna kiselina. zbog oksidacije i hidrolize koje su katalizirane prisustvom necistoca i potpomognute djelovanjem svjetla.2. Bubri u hladnoj vodi i tako nabubreno otapa se u vrucoj vodi. Zagrijavanjem peglicom preko Melinex folije slikani slojevi se zalijepe. Obicno se u ljepilima kao otapalo koriste smjese acetona. Mikroorganizmi ih manje napadaju nego proteinska tutkala.tutkalo 1000 g . CA se oksidira kod sobne temperature. a svaki ostatak sadrži tri hidroksilne skupine (-OH).bijeli ocat 500 g .melasa 250 g . CN se brzo suši u cvrsti film koji se starenjem skuplja i žuti.venecijanski terpentin 67 g .konzervans 5g Tutkalo se koristi kao 2.

Dodatkom tenzida (agens za poboljšanje mocenja površine) bolje penetriraju u pukotine materijala. Na vecoj temperaturi se ne otapa. Disperzije kopolimera vinil acetata s vinilnim monomerima kao i s butil akrilatom (BA) uz dodatak plastifikatora (DOP ili dibutil maleat) dolaze pod nazivima Mowilith. Flexbond itd. Polivinil acetat (PVAC) PVAC nastaje polimerizacijom vinil acetata sa širokim rasponom relativnih molekulskih masa. za osiguranje slojeva japan papirom. kao što su kosti. . Koriste se kao ljepila za pricvršcivanje prilikom prenošenja fresaka. polimer se otapa u hladnoj vodi. Koristi se za brzo i reverzibilno lijepljenje. HPC. izopropilni alkohol. za podljepljivanje slojeva uz dodatak akrilnih disperzija. Smola se otapa u mnogim organskim otapalima. aceton. Za bolje penetritanje potreban je dodatak alkohola.ljepilo za drvo i Librokol-ljepilo za papir). Starenjem. Posljednjih godina PVAC ljepila u restauraciji sve više zamjenjuju akrilni polimeri s vecim svojstvima reverzibilnosti. U restauraciji se sve više koriste kopolimeri vinil acetata kao što je kopolimer etilen-vinil acetata. Otapa se u polarnim otapalima kao što su etanol. Skladište se u hladnijim uvjetima. Ako ostaje topljivo. PVAC-i se koriste kao otopine smole u organskim otapalima ili kao disperzije smole (emulzije) u vodi. pa im se dodaju fungicidi i baktericidi. PVAC ljepila su zbog hidrofilnog stabilizatora osjetljiva na vlagu nakon sušenja. Dobiva se iz polivinil acetata zamjenom acetatne grupe hidroksilnom grupom (-OH). kao i drugi celulozni polimeri ne uzrokuje ozbiljnije tamnjenje pigmenata. pa postaje netopljiv u vodi. Disperzije PVAC-a zahtijevaju relativno visoku temperaturu za formiranje filma (oko 20 0C). Obicno se koriste i stabilizatori (polivinil alkohol). dolazi do umrežavanja molekula. ljepilo se može ukloniti. Koristi se i kao izolator za kalupe prilikom lijevanja poliestera i drugih materijala. Ovi dodaci povecavaju osjetljivost na oksidaciju. U nas su u širokoj primjeni disperzivna ljepila na bazi polivinil acetata ( Drvofiks.Metil celuloza (MC) je poznata kao celulozno ljepilo (celulozno tutkalo. Otapanjem prelazi u gel. Hidroksipropil celuloza (HPC). zbog djelovanja svjetla. Kao 2%-tna otopina u etanolu koristi se za konsolidaciju pigmenata gdje se ne smije upotrijebiti voda.. Upotreba im je ogranicena za interijere. Kao ljepila cešce se koriste vodene disperzije PVAC-a zbog njihove odlicne adhezije prema razlicitim materijalima. umrežavanje i netopljivost. pod nazivom Klucel. kao i za dubliranje slika na platnu. topiva je u vodi do 400C. Skladištenjem se oslobada octena kiselina koja može štetno djelovati na objekte. Za pripremu ljepila obicno se koriste aceton i etanol. Suši se bez znacajnijeg skupljanja. Ako je udio alkoholnih grupa u polimeru manji od 80%. Takav slucaj je kod slika na kojima su veziva tutkalo ili gume. koji imaju minimalnu temperaturu formiranja filma ispod 5 0C. Elvace. Njena glavna upotreba u konzervaciji je u tome što prilikom cišcenja sprjecava prijelaz deterdženata ili otapala u druge slojeve slike. Nakon roka upotrebe kvaliteta im postaje sumnjiva. Polivinil alkohol (PVAL) PVAL se ne može dobiti iz monomera vinil alkohola jer je on nestabilan. PVAL služi kao ljepilo za ucvršcivanje bojenih slojeva i za podljepljivanje japan papirom. u mješavini etanola i vode. Suši se bez skupljanja. Dodaje se škrobnim ljepilima i polimernim disperzijama zbog poboljšanja radnih svojstava. Vinamul. Otapa se u vodi i prelazi u viskoznu tekucinu. Karboksimetil celuloza (CMC) koristi se kao natrijeva sol topljiva u vodi. Emulzija PVAC dobivena miješanjem otopine PVAC u toluenu s vodenom otopinom deterdenta koristi se za konsolidaciju mokrih i suhih arheoloških materijala. Dodatkom plastifikatora dibutilftalata (DBP-a) povecava se mobilnosti molekula i omogucava formiranje kontinuiranog sloja ljepila nakon što voda ispari. glutolin). EVA.

Mogu se razrijedivati s vodom do omjera 1:6 ovisno o potrebnoj snazi ljepljenog spoja.10-0. esterima. Akrilne smole otopljene u organskim otapalima koriste se: kao lakovi. Plexisol P550 je butil metakrilat otopljen u white spiritu. za konsolidaciju kamena. butanolu itd. Paraloid B 72 se otapa u toluenu.s) Tg (0C) Primal AC-33 (EA(60)/MMA(40)/EMA(?)) 9. odvojeni slojevi slike zalijepe se zagrijavanjem i pritiskom.2 7 Primal N-560 (?BA) 8 55 0. u konzervaciji bojenih slojeva. Kad otapalo ishlapi. acetonu.06 16 Primal AC-634 (MMA(65)/EA(35) 9. Acronal.Akrilne smole Akrilne smole nastaju polimerizacijom akrilne i metakrilne kiseline i njihovih estera. Primal. Tablica Svojstva nekih komercijalnih akrilnih disperzija koje se koriste u konzervaciji Produkt Sastav pH Kruta tvar % Viskoznost (Pa. za konsolidaciju drva.8 46 1. Uklanja se mekšanjem polimera toluenom i ljuštenjem ljepila. Filmovi akrilnih disperzija otporniji su na žucenje u odnosu na PVAC disperzije. Primal AC-33 koristi se u zidnom slikarstvu. Dubliranje na vakuum stolu Danas u restauraciji imaju znacajnu ulogu disperzije akrilnih smola. za impregnaciju platna i vezivo u preparaciji platna. ksilenu.8 46 0. Prodajni nazivi disperzija su Plextol. U malim koncentracijama (1-2%) koristi se za lijepljenje bojenih slojeva.13 Texicryl 13-002 (EA(65)/MMA(35)/EMA(?)) .2 46 6 16 Primal AC-61 9. Plextol B 500 se koristi u mokrom stanju za hladno ljepljenje ili kao taljivi film.

1. 1.4. ali nekada zbog slabe adhezije sa slikom (npr zaostali vosak) nanosi se i na staro platno. Metoda je dobra za slike koje nisu osjetljive na vlagu. Zatim se na ljepilo položi slika.9.1.5 <29 Polimeri su u disperzijama vrlo slicnog sastava. Pogodan je za mokro i suho nanošenje. PLEXTOL B 500 može se ugustiti i akrilnom kiselinom. 2. Pripremljena smjesa nanosi se na napeto tutkaljeno platno u nekoliko slojeva u razmaku od .DUBLIRANJE SLIKA NA PLATNU Za dubliranje slika sve se više koriste sinteticka termoplasticna ljepila. 1.75 c. PLEXTOL B 500 u kombinaciji s 1-2% natrosola (hidroksietil celuloza) koji služi za ugušcivanje disperzije u kremastu masu nakon 10-ak minuta. 2. uglavnom su kopolimeri metilmetakrilata i etilakrilata (MMA/EA). PLEXTOL D je takoder vodena disperzija. Obicno se nanosi samo na novo platno. dodatak. Lijepljenje je omoguceno pri niskom ujednacenom tlaku na cijeloj površini slike. Ljepilo se nanosi na novo platno..1. Aktivira se prskanjem ksilenom da omekša. PLEXTOL omogucava mokro i suho (aktivira se otapalima) dubliranje metodom hladnog dubliranja bez upotrebe topline. Ljepilo se aktivira sprejanjem blagim otapalima nakon cega omekša i prelazi u viskozno stanje.5. Na stolu s niskotlacnim usisom izvrši se dubliranje. Proces omekšavanja ljepila otapalom traje 10-20 minuta. 1. Dubliranje BEVA ljepilom Beva spada u taljiva ljepila. 1.1-4. Po sastavu je kopolimer butilakrilata i metilmetakrilata. BEVA gel se priprema za upotrebu na toploj vodenoj kupelji uz dodatak toluena u omjeru 1:1. a drugi samo u vrucem stanju (Plextol D 489).2. Proces dubliranja vrši se na niskotlacnom stolu koji dopušta isparavanje male kolicina vlage ili otapala koja se nalazi u ljepilu.2 55 0. Cvrstoca spoja je manja nego kod Plextola B 500 a elasticnost je veca (niži Tg). 1. Na stolu sa niskotlacnim usisom izvrši se dubliranje slike. ali su svojstva formiranih filmova ovih disperzija razlicita po otpornosti na žucenje. Po sastavu je kopolimer etilakrilata i metil metakrilata. PLEXTOL B 500 ugušcen toluenom (15% toluena) Toluen kao ugušcivac je dobar za slike koje su prethodno bile dublirane metodom vosak/smola ili kod slika s deformacijama na slikanom sloju. Nakon sušenja film ljepila se aktivira sprejanjem s toluenom. Ljepilo se nanosi gumenom lopaticom na platno “NAP-BOND” sistemom preko rupicastog zastora od najlona.5 50 1. Neki posjeduju ljepljivost kod sobne temperature i lijepe uz lagani pritisak i blago zagrijavanje-kontaktna ljepila (Plextol D 360). Na ovaj nacin smanjuje se kolicina ljepila i vlage na poledini slike. Na tržištu ima razlicitih vrsta Plextola. PLEXTOL B 500 je disperzivno ljepilo.-40 Plextol B 500 (EA(60)/MMA(40)/EMA(?)) 9.3 . PLEXTOL 498 HV je vodena disperzija u obliku gela. djelovanje topline i topljivosti u otapalima. Ljepilo na platnu ostaje kao serija tockica.

. Nanosi se topla i tekuca preko japan papira. BEVA se aktivira toplinom peglanjem kako bi postala viskozna..kao paraloid B 72 otapalo: white spirit (16/18 aromata) Kopolimerizacijim se dobije proizvod koji ima svojstva jednog i drugog polimera.. 2.sastav: polibutilmetakrilat otapalo: white spirit (16/18 aromata) Tg: 340C (mekan) Paraloid B 67sastav: poli i-butilmetakrilat otapalo: white spirit (minimalno 5% aromata) Tg: 500C (nije elastican. BEVA se koristi i za facing. Nanosi se na površinu oštecenja i pusti da se osuši isparavanjem otapala. Pritiskom pegle i hladenjem proces dubliranja završava.. Epoksidna ljepila Epoksidna ljepila nastaju in situ kemijskom reakcijom izmedu dvije komponente.2.. Suši jedan dan. a daje lak dobre kvalitete kao Paraloid B 72. Jedna je dugolancani polimer koja sadrži epoksidnu grupu. shellsol A). Cijanoakrilati su jednokomponentna ljepila.2. U ovu grupu ljepila spadaju epoksi ljepila i poliesterska ljepila. 19. Japan papir se uklanja prskanjem otapalom (white spirit. a više ce ga ostati na površini.3. BEVA film Daje tanak film jednolicne debljine pa je i adhezija izmedu dva platna na svim dijelovima jednaka. ksilen Tg: 400C Plexisol P 550 . krt) Kopolimer 550 / 675 sastav: kopolimer : butilmetakrilata (Plexisol 550) / i-butilmetakrilat (Paraloid B 67) Tg: 400C . zaštitu bojanog sloja. BEVA se može koristiti i za podljepljivanje pri cemu se mora takoder zagrijati i razrijediti toluenom ili white spiritom. Za ocvršcivanje na sobnoj temperaturi koriste se amini ili amidi. Nedostatak reakcijskih ljepila je njihova ireverzibilnost. reagiraju s vlagom na površini objekta i prelaze u cvrsto stanje... umrežava molekule i djeluje kao otvrdivac. Nakon nanošenja i sušenja BEVA filma slika se položi na platno pripremljeno ljepilom. Ovisnost svojstava polimera o kemijskom sastavu: Paraloid B 72 sastav: kopolimer : metilakrilat / etilmetakrilat otapalo: toluen. Hladenjem BEVA stvrdnjava i veže. Prednost filma je što se u sliku ne unosi voda niti otapalo. Nekada je potrebno da BEVA djeluje kao konsolidant slike pa se na poledinu slike u tom slucaju nanosi vruca otopina. Preko silikonskog papira se peglanjem prevede u termoplasticno stanje (viskozno). Ako se nanosi hladni BEVA manje ce prodirati u platno... a druga reagira s epoksidima.. Reakcijska ljepila Reakcijska ljepila se sastoje od dviju ili više tekucih komponenti koje se izmiješaju u odredenom omjeru i kemijskom reakcijom prelaze u cvrsto ljepilo. Beva film se takoder aktivira zagrijavanjem toplinom na 650 C.jednog dana da prethodni sloj osuši.. Toksicni su . Priprema se zagrijavanjem i otapanjem u otapalu. Topiv je u white spiritu. Ljepilo penetrira kroz oštecenja i konsolidira ih.

Najpogodniji su kalupi od silikonske gume. Polimeriziraju in situ iz monomera koji sadrži stabilizator da ne dode do polimerizacije i ocvršcivanja ljepila u tubi. inicirana tragovima vode. kao što su metoksi grupa (-OCH3). Diklormetan (metilenklorid) polako difundira u smolu i izaziva bubrenje. a to znaci što je reakcija sporija. Pokazuju vrlo dobru adheziju prema tekstilu i koži. koji se nalazi i tekucoj smoli. Izocijanati mogu reagirati s hidroksil ( -OH) grupama. Epoksidna ljepila daju spoj velike cvrstoce. Prilikom polimerizacije oslobada se toplina. dolazi do skupljanja smole i do 8%. Na tržište dolaze kao Epolox. dilkormetan. Poliesterska smola Poliesterska smola spada u grupu nezasicenih poliestera. Teško se otapa u dimetilformamidu ili nitrometanu. Nakon ocvršcivanja su ireverzibilne i vrlo teško se uklanjaju. Mijenjanjem vrste epoksida i otvrdivaca može se dobiti veliki broj epoksi polimera s razlicitim svojstvima. Nomenklatura silikona izvodi se iz silana. reagiraju s vlagom na površini objekta i stvaraju kemijske veze s -OH grupama na površini materijala kojega lijepe. esterima. a daljnjim ocvršcivanjem u cvrsto stanje. Reakcija polimerizacije pocinje s vlagom na površini objekta. Kad su jednokomponentni.. aromatskim i kloriranim ugljikovodicima. Nakon vezivanja je ireverzibilno. reagira s nezasicenom grupom u poliesterskoj komponenti uz dodatak peroksida kao inicijatora polimerizacije. a skupljanje je još manje. Smola najprije prelazi u gel. Epoxin. Kod dvokomponentnih poliuretana. Poliuretani Uretanska veza nastaje kao produkt reakcije izocijanat grupe i alkoholne grupe. Polimerizacija monomera. Jaka veza nastaje u nekoliko sekundi. Umrežavanjem polimera pretvara se veza Si-O-C u vezu Si-O-Si uz kondenzaciju . Stiren. To je trokomponentna smola. Dok se komponente kemijski ne spoje topljive su u ketonima. Dodatkom punila postiže se veca cvrstoca i tvrdoca. Silikoni Silikoni su grupa polimernih spojeva u kojima su silicijevi atomi djelomicno vezani s reaktivnim grupama. Inicijator i ubrzivac stvaraju eksplozivnu smjesu pa se dodaju odvojeno. a ostatak valencija je zasicen radikalima.i neugodnog mirisa. Tako su alifatski epoksidi manje osjetljivi na žucenje od aromatskih. Poliesterska smola se može lijevati u kalupe. dimetilformamid itd. Araldit itd. Bubrenje smole izazivaju aceton. Stajanjem smole dolazi do kemijskih promjena. Ovisno o vrsti izocijanata i alkohola mogu se dobiti proizvodi razlicitih svojstava. Cijanoakrilati Cijanoakrilati imaju cijano grupu -C?N vezanu na glavni lanac atoma ugljika u molekuli akrilne kiseline. nakon miješanja komponenata. Smole sadrže i reaktivne necistoce koje dovode do žucenja. Ubrzivac je obicno kobalt naftenat. pa se koriste kao mase za ucvršcivanje i nadomještanje drvene grade. dolazi do polimerizacije izmedu izocijanata i polivalentnih alkohola. Jednokomponentna su ljepila novijeg datuma. Svi izocijanati su vrlo toksicni. U tom periodu ljepilo se može ukloniti acetonom koji ga bubri. Kad se dodaje u kolicini vecoj od 2% dovodi do promjene boje. je hidroliza i kondenzacija u kojoj se voda troši i nastaje. acetatna grupa itd. Smoli se mogu dodati razlicita praškasta ili vlaknasta punila koja povecavaju cvrstocu i smanjuju krtost smole. Gipsani kalupi se trebaju izolirati voštanom pastom ili nekim drugim sredstvom. Skupljanje je manje što je porast temperature manji. što se može usporiti ako se skladišti na nižoj temperaturi. SiH4. etoksi grupa (-OC2H5). a ovisi o prirodi površine i relativnoj vlažnosti zraka. Imaju veliku adheziju prema svim marerijalima. a potpuno ocvršcivanje traje nekoliko sati. Kad smola postane cvrsta prelazi u umrežani polimer i postaje netopljiva u organskim otapalima. Neznatno se skupljaju. Trimetoksimetilsilan (TMMS) je tipican primjer monomera u organosilanima.

staklo. etanol i octena kiselina. Organosilani imaju nisku viskoznost pa lako penetriraju u pore materijala u kojima se nastavlja polimerizacija uz isparavanje produkata kondenzacije (metanola. a ne da ostane na . Voda ne može prodrijeti kroz silikonsku prepreku. Za tvrde vrste drva koje manje upijaju koristi se u prvom premazu niža koncentracija tutkala da dublje penetrira u drvo. Koriste se za dubinsku i površinsku konsolidaciju kamena. Zbog isparavanja hlapljivih sastojaka koji nastaju kondenzacijom dolazi do skupljanja polimera oko 2%. hidrofoban ili vodootporan. zbog difuzije vodene pare u tekuci silikon. Organski dio koji je nepolaran. U restauraciji se koriste silikonizirane poliesterske folije i silikonizirani papir (silikon papir). Veza Si-O-Si je kemijski stabilna.nuzprodukata. zato su silikoni otporni na temperaturi od -600C do 2500C. Silikoni su hidrofobni i otporni na oksidacijske i atmosferske utjecaje. onemoguciti kontakt s vlagom kao inicijatorom polimerizacije. Silikoni reagiraju s hidroksilnim (-OH) grupama na površini objekta (celuloza. silikonske smole i silikonske gume koje se koriste za izradu kalupa za lijevanje skulptura. Razrijedenom ljepilu mogu se dodati i pigmenti. Silikon papir se koristi kao podloga za film ljepila i kao odjeljujuci hidrofobni sloj izmedu materijala. a starenjem postaje i vece. Neka silikonska ljepila mogu se razrijediti s toluenom ili cikloheksanom koji ce zbog isparavanja za odredeno vrijeme. glina. Mnoge silikonske gume zbog povecanja cvrstoce sadrže punilo ili se modificiraju s akrilnim ili epoksi smolama. prepariranju. etanola). Anorganski dio (Si-O-Si)) silikonske molekule lagano je polaran pa se okrece prema materijalu kojega lijepi ili konsolidira.1. Mnoge jednokomponentne silikonske gume vulkaniziraju na sobnoj temperaturi (RTV silikoni) reakcijom kondenzacije. Iako je octena kiselina nuzprodukt kod mnogih RTV silikona. kamen) i stvaraju s njim kemijske veze. 20. Posebne vrste silikona otporne su i na puno višu temperaturu. Drvo se najprije izbrusi i impregnira toplom 7-10%-tnom otopinom tutkala. jednokomponentnih i dvokomponentnih s dodatkom ucvršcivaca. Silikoni se koriste kao silikonska ulja. Kad se tutkalo osuši nanosi se drugi sloj. Ovisno o reaktivnim grupama u monomeru nuzprodukti mogu biti metanol. POZLATA NA POLIMENTU Izvodi se na drvu koje mora biti suho da bi bilo što stabilnije. POZLATA Zlato se valjanjem može istanjiti u vrlo tanke listice. brušenju i poliranju. Ovako tanki zlatni listici na kojima se vidi svaka neravnina zahtijevaju posebnu pripremu podloge koja se sastoji u impregniranju. okrece se prema zraku. ne cini se da izaziva koroziju. Na tržištu postoji veliki broj silikona.00011 mm. 20. Pozlata zlatnim listicima izvodi se na dva nacina: pozlata na polimentu (bolusu) koja se može polirati pa se naziva i sjajno zlato i pozlata na mikstionu koja se naziva i uljna pozlata. Natapanje tutkalom mora se izvesti brzo da tutkalo ude u materijal. debljine do 0.

Jastuk za pozlacivanje napravljen je od meke spužve umotane u jelenju kožicu. 20. Najcešce je 3. Nakon brušenja podloga se polira još finijim brusnim papirom. Zlato se može polirati tri sata nakon nanošenja. Višak zlata koji se nije zalijepio ukljanja se kistom ili komadicem vate. Nakon poliranja spojena mjesta nisu uocljiva. na vrhu je zaokružen. Brusi se finim brusnim papirom. Svaki listic nalazi se izmedu dva lista papira. a može se obojiti i dodatkom malo žute ili crvene uljene boje. Vrijeme sušenja nakon kojega se mogu aplicirati zlatni listici oznaceno je na etiketi. Trljanjem navlažene podloge jagodicom prsta ili dlanom može se postici polirana površina. Listici se kistom prenose na jastuk za pozlacivanje i režu na odgovarajucu velicinu. Cim donji premaz matira može se nanijeti sljedeci. Zlato može biti i manje karatno. Mikstion se dobiva kuhanjem kopalne smole u lanenom ulju uz razlicite dodatke koji reguliraju vrijeme sušenja. Vezivo zlatnih listica je posebno pripremljeno ulje koje se naziva mikstion. white spirita i sikativa. Ova bijela preparacija nanosi se poluvruca u tankom sloju. Osušeni poliment se može brusiti brusnim papirom vrlo finog zrna ( 1500) i polirati malim jastucicem od svilene ili pamucne tkanine. Na obojenom mikstionu zlato ima topliju nijansu. Zbog zracnih gibanja sa tri strane ima “vjetrobran”. nanose se na navlaženu površinu i lagano pritisnu mekanim kistom. Premazuje se u razmacima nekoliko puta. Bolus se nanosi kistom od najfinije dlake u što tanjem premazu. Debeli sloj tutkala. listici nece biti dobro vezani na bolus. Nakon sušenja nanosi se poliment. Mocenjem poliment bubri i veže listice. Na vece površine listici se nanose tako da rubovi prekriju jedan drugog. Poliment je fini tutkalom (4-5 %-tnim) vezani specijalno pripremljeni kaolin (bolus) obojen crveno. Preparirana podloga se fino obrusi i izolira 12%-tnom otopinom . Kako bi se zbog moguceg onecišcenja preparacije zlato bolje prihvatilo. Preparacija se priprema od sive gorske krede s 8%-tnom otopinom tutkala. Preparacija se nanosi na impregniranu suhu površinu daske. Najkvalitetniji mikstion proizvod je tvornice Lefranc. POZLATA NA ULJU Pozlata na ulju može se izvoditi na svakoj glatkoj i minimalno upojnoj podlozi. Najbolje je kombinirano nanošenje. Ako poliment nedovoljno bubri. Sljedeci slojevi bijele preparacije pripremaju se od bolonjske ili šampanjske krede vezane nešto jacom 10%-tnom otopinom tutkala. dva gusta nanosa i treci tekuci kako bi se preparacija na površini fino razlila. Zlatni listici dolaze složeni u malim knjižicama od svilenog papira. Dobiva se i miješanjem štand lanenog ulja. Listici od pravog zlata najcešce su izrezani u kvadrate sa stranicom od 8 cm. 6 i 12 sati. Preslabo tutkalo izaziva nejednako upijanje slojeva preparacije. štand drvnog ulja. Nakon sušenja nanosi se još jedan sloj sive preparacije. Zlatni listici se podižu specijalnim kistom. U svijetu je poznat armenski bolus. žuto ili sivo. Za vanjske radove koristi se 23 ili 24 karatno zlato.2. Brušenje je sljedeca vrlo važna operacija s kojim se postiže glatka površina. Dok je vlažan poliment ima svojstvo vezivanja zlatnih listica. Za polaganje srebrnih listica bolji je sivi bolus. Prvi sloj tople preparacije dobro je nanijeti tupkanjem. a kad bubri previše prodire kroz listice i stvara mrlje. Nož za pozlatu je ravan. ona se može izolirati 3%-tnom otopinom tutkala. Mikstion se obicno pomiješa s malom kolicinom svijetlog okera. Polira se alatkama od ahata. kao i na premazima uljenih boja na slici. Može se nanositi i kao gusta pasta koja se razmazuje slikarskim nožem.površini. Kao podloga u klasicnom smislu koristi se daska preparirana tutkalno-krednom preparacijom s bolonjskom kredom kao punilom. kao i prejako tutkalo dovode do ljuštenja zlatnih listica. dugacak i naoštren. Kistovi za pozlatu su od devinih dlaka. Kist je dobro provuci kroz kosu jer masnoca privlaci listic na kist. Ako je suh mora se navlažiti otopinom alkohola i vode u omjeru 1:2 ili rakijom. Na poliment se nanosi samo pravo zlato.

16 % otopina u vodi). Kao punila koriste se šampanjska ili bolonjska kreda. Na mikstionu se mogu nanositi i listici srebra. reverzibilnosti. Takav kit ce trebati jacu izolaciju. ) Lijevo: pastiglia prije pozlacivanja 21. snazi upijanja. Ako kit ima previše punila poslije sušenja ce se ljuštiti ili ce jako upiti vezivo iz retuša. Ne smiju se sušenjem znatnije skupljati. smole i vosak. Voštana patina je i idealna zaštita pozlate. polivinilalkohol (Mowiol. sinteticke smole. Zlatni listici se lijepe samo za mjesta na kojima je mikstion. biti ce nepropustan i lako ce pucati. Sušivost se provjerava laganim dodirom prstom pri cemu se lijepi ali ne ostaje na prstu. disperzije sintetickih smola Plextol B 500). Pozlatu s umjetnim tehnickim zlatom treba zaštititi od oksidacije s 12%-tnom otopinom šelaka ili nekim drugim zaštitnim lakom. Danas se više koristi pozlata na mikstionu iz razloga što se na nju može nanositi i umjetno zlato. KITOVI Kitovi se koriste za uklanjanje oštecenja na preparaciji i slikanom sloju. Desno-gore: pozlata na pastigli. jednog ili više punila i pigmenata ako su obojeni. Jeftinija je i jednostavnija u izvedbi. 1. Sastoje se od veziva. Slikati se može i na zlatnoj podlozi gdje metalni sjaj prosijava kroz lazurne slojeve boje. . Razlikuju se po sastavu i svojstvima pa se kit za drvo razlikuje od kita za platno ili metal. kao i listici tehnickog zlata. Kolicina veziva i punila je važna jer o njima ovise svojstva kita. pucaju ili su zbog nekog razloga nestabilni treba konsolidirati. Uljna pozlata se ne može polirati. Iduceg dana uklanja se višak zlata. Od pigmenata je oker najcešci. Prije kitanja potrebno je pripremiti površinu uklanjanjem prljavštine i ostataka starog kita cišcenjem mehanicki ili otapalom. Zlatni prah cistog zlata ili “zlatne bronce” koristi se kao pigment. Za slikanje se može miješati s bilo kojim vezivom kao što je bjelanjak. ali po ljepoti zaostaje za polimentnom pozlatom. strukturi. UMAS. izvedena umjetnim zlatom na vodenom mixtionu ( studentski rad. Oni su mlijecno bijele boje kao i sve disperzije polimera. Kao veziva koriste se: tutkalo (7-10% otopina). ulje. Trebaju biti u obliku paste da se mogu nanijeti na oštecena mjesta. Slojeve koji se ljušte. 2004. Može se posipati na mikstion ili miješati s njim. gumiarabika. Mikstion se nanosi mekanim finim kistom jednakomjerno po površini. U odnosu na polimentnu pozlatu izgleda mat.1.šelaka do zasicenja. ali i druga praškasta punila. U upotrebi su danas ljepila za zlatne listice na bazi disperzivnih veziva s vrlo kratkim vremenom sušenja (svega petnaestak minuta). stabilnosti boje. KITOVI I RETUŠIRANJE 21. vosak-smole. Pozlata se može i patinirati da se dobiju dublji tonovi i svilenkasti sjaj na istaknutim mjestima. Patina se može dobiti skidanjem pozlate celicnom vatom ili nekim drugim sredstvom. ulje. Za vrijeme renesanse i rokokoa uvijek se je izvodila polimentna pozlata. aluminija. Kvaliteta kita ovisi o njegovoj elasticnosti. celulozni eteri (Klucel otopljen u vodi ili alkoholu kao gusta masa i zatim razrijeden). žumanjak. Greške se popravljaju ponovnim nanošenjem mikstiona i listica. BEVA (1 dio BEVA i 2 dijela krede). adheziji sa susjednim slojevima. Ako ima puno veziva. Pri dodiru se osjeca lagano škripanje.

podlijepiti grund ako se odvaja . Veziva za izolaciju mogu biti: tutkalo. 3. necemo ništa izolirati vec naprotiv. Poslije kitanja kitirana mjesta se izoliraju kako bi se sprijecilo da kit ne upije vezivo iz retuša. otopine prirodnih smola ( damar u white spiritu. Ocišcena mjesta se moraju pripremiti da bi se stvorila dobra adhezija izmedu oštecenih dijelova i kita. kod drvenih nosioca) kako bi se nastala udubljenja dovelo u razinu okolnog dijela slike te prema potrebi omogucilo daljnje retuširanje. Slijedeci pasus je sažetak poglavlja o kitovima iz knjige Knut Nicolaus: The restoration of paintings: KITIRANJE Kitiranje je u suštini zapunjavanje manjih ili vecih oštecenja u slikanom sloju ili grundu pa i na samom nosiocu slike ( npr. šelakom ili tutkalom . brusi i strukturira da mu možemo jednostavno kontrolirati upojnost da je reverzibilan i stabilan da reagira na klimatske promjene slicno kao i okolno podrucje (slike) Kako se svaki kit sastoji od veziva. 5-6% otopina šelaka u alkoholu. mastiks u alkoholu. Slijedeci sloj se nanosi na prethodno suhi sloj kita. ketonske smole-LAROPAL u white spiritu ).cišcenje prašine i ev. Ako se nanosi tutkalno kredni kit na voštano-smolnu podlogu.2.regulirati upojnost podloge Za reguliranje upojnosti cesto se koristi termin 'izolacija' koji ne oslikava svrhu postupka – ostvariti dobru vezu kita i podloge. Može se nanijeti volovska žuc ili otopina etilnog alkohola da se smanji površinska napetost i omoguci bolja adhezija. Kit se nanosi špatulom u jedan ili više slojeva. Prije kitiranja treba pripremiti ošteceno podrucje : . punila i ev. Koriste se i veziva kao tutkalo (s ili bez tenzida) ili otopina šelaka u alkoholu kad je prije bio korišten vosak ili voštano-smolno vezivo. Dakle poželjna svojstva kita su: da prianja da se što manje skuplja da se lako oblikuje. u drugoj situaciji ako je podloga neupojna poboljšati cemo prionljivost pomocu govede žuci.povezati. ostataka starog kita . pigmenta možemo ih sistematizirati i prema vezivu : tutkalni uljeni emulzijski voštani.U svakom slucaju. voštano-smolni beva 371 pvac .npr. dobro ga je zapeglati preko melinex folije da se postigne dobra adhezija. Ako je podloga previše upojna možemo je zasititi vezivom. Prema konzinstenciji kita možemo napraviti podjelu na: -tekuci -pastozni -cvrsti ( termoplasticni) Okolni slikani sloj može biti gladak ( iako je najcešce strukturiran ) pa tako i kitove dijelimo prema izgledu na glatke i strukturirane kitove.

Kao tutkalo. zagrijanim špatulama. Voštani Voštani tj voštano smolni kitovi kombinacije su pcelinjeg ili mikrokristalicnog voska sa smolama da bi im se pojacala ljepljivost.eter: klucel. danas damar dodaje se u odnosu 3:1 + kreda kao punilo i ev. Acryl Kao i pvac. Mowilith Polivinilacetatna smola koristi se kao disperzija.Ranije kolofonij. Glatki kitovi mogu se nivelirati vlažnim plutom ili pamucnim tamponom pa nema opasnosti od laganog preklapanja kita sa okolnim podrucjem.Do skupljanja kita dolazi ovisno o vrsti veziva.Koristi se dosta Plextol D498. ali lakše se obraduju.- acryl polyvinil alkohol cel. stukturiranih slika treba biti posebno oprezan i nikako ne prelaziti rub kitiranog podrucja. Beva 371 Beva i kreda u omjeru 1:2 koriste se kao kit u obliku meke paste koja suši isparavanjem i obradiva je 20-ak minuta. Uljeni kitovi Vrlo se teško uklanjaju-samo skalpelom. otiscima negativnih i pozitivnih formi odlijevima za intarziju strukture Tehnike strukturiranja mogu biti sa kitom: a. koristi se najbolje riblje tutkalo(7%). prednosti su ovih kitova mogucnost nanošenja u jednom sloju –debelo. no kod hrapavih .Mogu biti mekši ili tvrdi zavisno o kol.Nije reverzibilan u vodi. Ako su na podlozi kita voštano-smolni ostaci izolacija slabim šelakom poboljšati ce prianjanje kita. punila.Manje steže. Sušenjem i naknadno 'izolacijom' mijenja se ton kita i to treba imati u vidu posebno kod pigmentiranih kitova. ne koriste.Takoder je dobro i zapeglati kit naknadno. odvajati ni krakelirati. pigment. teško se brusi. radi elasticnosti. kao ni za mat površine. ili kao tvrda pasta koja se aktivira el. kolicini punila i debljini sloja. zatim brzo stvrdnjavanje i cinjenica da se kroz njih u sliku ne unosi nikakva otapala kao ni vlagu.Zbog ovih svojstava danas se ugl.Osim kvalitete termoplasticnosti koja je povoljna za utiskivanje tekstura.metil celuloza Tutkalni odnosno tutkalno kredni kitovi Kolicina veziva odrduje se sistemom proba. kao i za utiskivanje vrucih strukturnih kalupa. za vrijeme nanošenja kita . Mowiol Polivynil alcohol ima dobra svojstva i može se koristiti slicno kao i tutkalo. elektricnim zagladuje se plutom ili tamponom kistovima kalupima. zbog nereverzibilnosti.imaju dubinsku svjetlost i loše primaju potpuno mat -vodene retuše. dodaje se i med.Kitovi se nanose u jednom ili više slojeva ali nikad u jednom debelom sloju. Mekši su bolji za male rupice( mogu se zagrijati i prstima). zubarskim . Ovi kitovi nisu pogodni za kitiranje vecih površina.špatulom kojom se i nanosi.kit se ne smije prašiti. posebno zbog dodatka olovne bijele koja sa uljem tvori sapune i stvara vrlo cvrsti film. Kod nanošenja i obrade kita koristimo se špatulama.

Kod neutralnog retuša nije obavezno strukturiranje kita bez obzira na strukturiranost površine. Pozitivne i negativne forme mnogo se jednostavnije utiskuju u termoplasticni kit nego u npr. Uljni retuš Sporo suši. S druge strane npr.Utiskivanje se vrši kad je kit dovoljno suh da se na zalijepi i dovoljno vlažan i mekan da primi otisak. 1. brušenjem i grebanjem na kitu: a. Za retuš se biraju stabilni materijali. Retuš se priprema miješanjem pigmenata s vezivom koje mu daje odredena svojstva.b. ugradivanjem strukturnih intarzija u podnivelirani kit *Pozitivne forme su odlijevi struktura dobiveni uzimanjem kalupa sa odgovarjucih površina . RETUŠ Retušom se oslikavaju ošteceni dijelovi na umjetnini. Silikoni ne polimeriziraju potpuno pa ostavljaju trag na površini sa koje uzimamo otisak.pastigliom b. Kalupi se rade od silikona ( siliconized inidan rubber) ili araldita pa i PVC-a.Podizanje mora biti pravovremeno kako se ne bi kit previše osušio i cvrsto vezao kalup. Osobine veziva dolaze do izražaja i kod odredene vrste retuša. kad se kit osuši. na suhom kitu sa kistom i strukturnim kitom. i koji su reverzibilni. Smolni retuš .Mana im je i to što ulaze u krakelire i tamo ostaju nakon odvajanja kalupa. koji se ne mijenjaju starenjem. utiskivanjem u svježi kit pozitvnih* i neg. tutkalno kredni kod kojega treba odrediti pravi trenutak utiskivanja i podizanja kalupa. što bi oštetilo teksturu tj strukturu površine. formi( npr.2. 21. cesto sa iste slike. araldit ne uzima tako dobar otisak jer je viskozniji a nakon stvrdnjavanja tvrd je i neelastican pa se teže odvaja i postoji veca opasnost oštecenja površine na koju otiskujemo. žuti. utiskivanje platna) c. a s druge strane kako se ne bi još vlažan podigao djelomicno sa kalupom. nije reverzibilan 2.

3. iz Knut Nicolaus: The restoration of paintings Stara retuš tehnika. Evo jedne primjerene: 1. retuš jajcanom temperom je superioran svim drugim tehnikama restauracije starih majstora koje danas znamo. Razbij jaje i odvoji žumanjak od bjelanjka 2.se može koristiti kao vezivo za retuš. st. premalo razrj.Male grudice izgladi sa finom zubarsko špatulicom i zamiješaj.Tu su 4 stupnja promjena: 1. i o aditivima samom jaju.Ako se krivo konstr.posebno koristi se u 19. Smolno-uljni retuš Brže suši od uljnog.Suši brže od uljnog retuša pa omogucuje brže retuširanje. Konstr. Postaje svjetliji nakon sušenja.Za bolje prianjanje(adheziju) može se dodati spoj kao što je ox-gall. On boju otprilike intenzivira kao lak.Npr. Ako se tome doda boja i sušivo ulje ili vosak rezultat je jajcana tempera. Priprema se miješanjem uljene boje sa smolnim lakom. snažno se veže i ne može se više skinuti-zato je danas rest. temperu. Retuš jajcanom temperom Str 278-280.u principu izbjegavati komplicirane emulzije koje više mijenjaju izgled.Miješan sa bjelanjcem takodj. Više žuti i postaje teže topljiv nego smolni retuš. Smole imaju veci IR od sušivih ulja i vodenih veziva pa bolje intenziviraju boju. Kad se retušira vezivo se može razrijediti vodom.Razlika u boji na paleti i boji apliciranoj na punilo 2.strukturu starog slikanog sloja.Previše razrijedeno vezivo => mat karakter kad se osuši.Žuti vrlo malo.paste(velicine graška) 4. gvaš) Ove boje poslije sušenja ostaju topive u vodi.Sušenjem retuš posvijetli 3. lako ga je strukturirati i nadasve izgleda pout stare slike. vremenom se manje mijenja nego retuš od smola i ulja. skinuti tempera retuš ovisi samo o tome kako je konstr. ili ne. Razrijedi sve sa istom kolicinom destilirane vode i kapljicom octa kao konzervansa 6. Mješavinu i bjelanjce stavi u cašu sa poklopcem i snažno promuckaj 5.vijeku Talijani koriste žumanjak kao slik. Sa špatulicom zamiješaj žumanjak sa mrvicu vošt. Retuš s vodenim vezivima (akvarel. izbjegavaju. 4. gvašem se postižu glade teksture a akrilom oštrije teksture poteza 5. povecavaju sjaj i transparentnost. Retuš vodenim bojama je stabilan.tako da dobiješ voštanu pastu 3. Za provjeru boje koju ce retuširana mjesta dobiti nakon lakiranja nanosi se white spirit.Kad se brusi. retuša je problematicna i zahtijeva mnogo iskustva jer boja nije ista zamiješana na paleti i kad dode na sliku. izgladi prije lakiranja boja se lagano pojaca .U sr. Starenjem žute i postaju krte do razlicitog stupnja. medij.tempere vrlo malo se mijenja i dobro se može podražavati obojenost i karakt. Na paleti smiješaj tako dobiveno vezivo sa pigmentom upotrebivši kist. Vodenim retušom je teško postici boju originala koja okružuje retuš. SASTAV: Ima dosta recepata za jajc.=> krakelira kad se osuši. Obicno se koristi za podslikavanje. Otopi nešto bijeljenog voska(pcelinjeg) u white spiritu u omjeru otprilike 1:3. ako se doda malo pcelinjeg voska ili ako je retuš nanesen na sloj laka-moci ce se cak i nakon dugo vremena skinuti otapalom ili skalpelom bez opasnosti da oštetimo sliku. a elasticniji je od smolnog.Po mome mišljenju. Gvaš bojama se može postici i struktura slikanog sloja.Retuš jajc. Hoce li se moci.

Retuš polivinilacetatnim smolama PVAc smole koriste se kao i akrilne u otopini ili disperziji. Disperzije akrilne smole koriste se kao vezivo u akrilik retušu. Ako su neka mjesta matirala ili su precišcena treba ih takoder medulakom zasititi. Obicno se koristi 6% otopina Mowilita 20 u etanolu uz dodatak acetona. Retuš akrilnim smolama Akrilne smole se koriste kao otopine smole u otapalu i disperzije smole u vodi. Otapalo se priprema od 70% etanola i 30% acetona Kao disperzije kvalitetne su PVAc smole stabilizirane polivinilalkoholom. Po stabilnosti su odmah iza Paraloida B 72. Otopi se 6 g Mowilita 20 u 95 ml otapala. Paraloid B 67 otopljen u white spiritu je manje stabilna pa žuti i na svjetlu postaje slabije topiv. Sve to valja imati na umu kad se nanosi retuš. Nakon sušenja pigmenti se vežu s Canada balzanom i stave na paletu.S druge strane prednost joj je što brzo suši. Za retuš se preferiraju otopine.Lužine koje se koriste u pripremi kaz. 9. Medulakovi (izolacijski lakovi) Medulakovi i fizicki odjeljuju završni retuš od podslika što je korisno za slijedece restauracije. Retuš kazeinskom temperom Kazeinska tempera pogodna je za retuš samo na manje elasticnim cvrstim podlogama. koncentraciju smole u laku. vrstu otapala prema brzini isparavanja kao i metodu nanošenja laka. Ovisno o sjajnosti i intenzitetu boja slikanog sloja. slojeva moze se nanijeti tanki lak nakon što se pojedini sloj osušio-to ovisi i o rel. Poliranjem površine pojavljuje se karakteristicni sjaj jajcane tempere.Veže cvrsto i veca je opasnost od prevelike koncentracije veziva nego od slabog vezivanja. Otapa se u etanolu. Ponekad je lak potrebno . topivosti veziva u podsliku biramo vrstu laka. Retuširanjem uljanih slika s ovim vezivima ne može se postici sjajnost i intenzivnost boja originala zato se podslikava nekoliko tonova svjetlije od originalnih dijelova slike. Za slikanje se aktiviraju butanolom. 8.Tvrdo i krto veže pa se emulgira sa štand uljem ili žumanjkom. Stabilnost im ovisi o kemijskom sastavu. iako dolaze u prodaju pod nazivom kazeinske. nisu ni nakon duže vremena vodootporne pa ih treba uzeti sa rezervom. Obicno imaju veci postotak smole nego završni retuš lakovi jer oni intenziviraju boju a završni lakovi daju zaštitu.4. poput drvene ploce.Lakiranje ce pojacati boju .. 6. Što otapalo sporije isparava lak ce se bolje livelirati i zasititi slikani sloj.Prava kazeinska tempera nakon sušenja netopiva je u vodi no kupovne tempere.da bi boje bile što bliže originalu. Relativno brzo suše ali brzo suše i na paleti. tempere mogu negativno djelovati na neke pigmente pa i to cini ovu tehniku donekle nepogodno za retuš. Tako je Paraloid B 72 najstabilnija smola. Imaju niski Tg pa se moraju lakirati tvrdim lakom kao što je damar ili Paraloid B 72. Kako se za retuš koriste što je moguce stabilniji materijali obicno se podslik radi u gvašu ili temperi koji se starenjem ne mijenjaju. Canada balzam za lazurni retuš Pigmenti natopljeni white spiritom ili shellsolom T usitnjavaju se u vrlo fini prah trvenjem “staklenom gljivom” na matiranoj staklenoj ploci i do nekoliko sati. Retuš se gradi u slojevima a izm. Nanošenjem laka kistom postiže se bolje liveliranje laka. 7. Etilenglikol monoetileter se može dodati da bi na paleti boja sporije isparavala. Mowilith 20 je polivinilacetatna smola. Paraloid B 72 otopljenom u ksilenu kao 20% m/v otopina može se koristiti uz dodatak 10% diaceton alkohola koji usporava sušenje i omogucava bolje liveliranje laka. Da bi se podslik približio što više originalu u sjajnosti i dubini tonova nanosi se medulak.vlazi u radionici.Može se pomoci i malim fenom za kosu-to dosta pomaže i ubrzava rad.

kako bi se slika koloristicki reintegrirala. lako uklonjiv i da se ne mijenja tj. Kad se Paraloid B 72 koristi kao završni lak iznad retuša otapa se u toluenu (10% otopina m/v) koji brzo hlapi i više daje mat efekt završnom laku. posebno ako je nereverzibilan. i umj. Aditivni nacin koristi se samo ukoliko su ispunjena tri uvijeta: sama slika slikana je aditivnim postupkom oštecenja su vrlo male površine slika nema patinu (slika je recentna. hitnosti intervencije. Važno je naglasiti da je polaganje boje kod retuša najcešce uvjetovano substraktivnim postupkom( lazurno ili pointilisticki). važnosti djela. koja mogu imati razne stupnjeve i uzroke. Stavovi o pristupu odnosno izvedbi i izgledu retuša jako su podijeljeni. prir. tj.cestog kod višekratnog retuširanja 3. Retuš je povezan sa kitiranjem u smislu uskladene konstrukcije. Umjesto toluena može se koristiti za otapanje smole i shellsol A koji ima veliki postotak aromata. Zbog visokog IR damar lak najviše intenzivira boju i zasiti površinu. reverzibilan i stabilan. retuš treba biti malo hladniji i svjetliji od originala -starenjem retuš u principu postaje topliji i tamniji. cisti estetski luksuz jer nema ulogu konzervacije a loše izveden retuš može i pogoršati stanje. nije još ostarila dovoljno) Prema vezivnom sistemu retuše dijelimo na retuš akvarelom gvašem temperom uljem uljno-smolni smolni . ogranicen na oštecenu zonu ( teško.nanijeti sprejanjem da ne bi otopio podslik (npr podslik akrilnim bojama topiv je u ksilenu i toluenu). Retuširanje je. ** slijedi prijevod-sažetak iz Knutt Nicolausa. Nakon medulaka dolazi završni retuš a onda i završni lak. starosti djela. posebno lazure. ali može se dogoditi i suprotno 2.Cesto i pri prejakom cišcenju slike strada slikani sloj. diskoloracije) kako ne bi došlo do sve veceg širenja retuširanog podrucja. a sa okolnim podrucjem slike u smislu integracije u estetski skladnu cjelinu. optickim miješanjem boja.. a rijede aditivno ( fizickim miješanjem boja na paleti). poglavlja o retušu RETUŠ Dva su osnovna tipa retuša retuš boje ( pozadine) retuš forme i boje Retuširanje je potrebno u slucaju oštecenja na slici. željama narucioca itd. Završni lak se nanosi sprejanjem u više slojeva dok se površina slike ne ujednaci. a principi tehnološke konstrukcije i tehnicke izvedbe ovise o više cinilaca poput tehnike u kojoj je slika nastala. ipak.što je najteže postici . velicine i karaktera oštecenja. smola Uglavnom za sve tehnike vrijedi nekoliko temeljnih principa: 1. Nanosi se širokim kistom kao 16% otopina (m/v) u white spiritu.. nekad i nemoguce zbog ostataka prašine i laka te starih kitova i retuša.

Neki pigmenti poput azurita moraju biti grubo mljeveni jer finije mljeveni gube boju. mogu sami raditi boje od pigm.Takoder. pariško plava.zemlja. vermilion i ultramarin. Osim akvarela rest. koštano crna. umbra. Veliku potrošnju veziva 100-175% imaju redom zel. Retuš treba podražavati pigmentaciju (boju).elasticna) b) u vodi kao disperzije : . strukturu bojanog sloja. a makovo ulje je nema. ovisi o IR pigmenta i o velicini cestica kao i o koncentraciji pigmenta i mediju. Izbor pigmenata jako je bitan cinilac retuša. To ne znaci da cemo koristiti iste pigmente kao i slikar. debljini sloja. i vlazi u atmosferi.Pokrivnost.u vodi c) u vodi kao otopine : . oslobada zrak i voda .posive i stvaraju vrlo vidljive mrlje na slikanom sloju. Pokrivnost je bitna za donji sloj retuša a lazurnost za gornje slojeve.akrilne i pvac sa dodatkom mowiola kao stabilizatora. najslabija karika retuša je vezivo. i može varirati od 12% do 175% ! Malu potrošnju veziva 12-37% imaju redom olovno bijela.. siena. koriste se damar i mastiks zbog sjaja i transparencije te dobre stabilnosti i reverzibilnosti. oštre teksture. Uljeni retuš kao i smolno-uljeni retuš nereverzibilan je i danas se rijetko koristi. Žucenje ulja ovisi dakle o vrsti. pa svi vodeni retuši postaju pokrivniji i svjetliji sušenjem.Orahovo ulje sadrži samo 15% lanolne kis.Stari pigmenti cesto su pregrubih cesticanepokrivni . s prevelikom potrošnjom veziva ( retuš bi više žutio). trvenjem dobije se finji pigment.Jedan od najvecih problema u kontrukciji retuša je što on mora podražavati izgled okolne slike koja je stara i ima patinu.mowilith 20 (pvac) 8% u etanolu(+ ethlenglycolether ili diaceton alkohol ako želimo sporije sušenje) paraloid b72 u obliku 'bomboncica' na paleti koji se aktiviraju alkoholom i acetonom.Takoder mogu se koristiti i kupovne kvalitetne boje koje se mogu po potrebi opostiti ili obogatiti vezivom. podsjetimo se. Potrošnja veziva ovisi o velicini cestica i specificnoj težini –m/v cestica. ali je vec završila donekle proces starenja odnosno ima nekih 100. 200 godina više od retuša kojemu tek predstoji to razdoblje starenja. zatim kolicini ulja u boji. brzo suše i matiraju. retuši sa titan bijelom imaju neobicno svojstvo da nakon nekog vremena posvijetle.spiritu( žuti i nije dov. i veziva sa dodacima. Ipak. Ulje Zbog visokog sadržaja lanolne(45%!) i linolenske kiseline brže suši ali i žuti i tamni.Takoder. otapalima kao otopine : . ovdje spada i retuš canada balsamom koji zbog IR ima odlicna svojstva za lazurno retuširanje. ketonska smola u wh.Npr.Terpentin ubrzava sušenje ulja i povecava uniformnost sušenja u dubinu. nestabilni na svjetlu.0. Smole prirodne ( sa otapalima) Ugl. u maloj kolicini i povecava sjaj boje. titan b. krakelire i patinu. važno je obratiti pažnju na medusobnu kompatibilnost pigmenata.vezivu u kojem se nalazi.Isparavanjem vode medij postaje zrak koji ima namjanj IR=1. Umjetne smole a) u org. nereverz.

- klucel, metilceluloza, cel.eteri opc. ; osjetljivi na svjetlo što uzrokuje fotooksidaciju - mowiol (polyvinyl alcohol); vrlo je stabilan, cvrst i elastican, odlican za mat slike (nelakirane), dobar kao vezivo za akvarelni i gvaš retuš Vodeni retuši Akvarel - retuš na kitiranoj podlozi mora se vlažiti pjuvackom ili otopinom g. žuci - može se nanositi lazurno u slojevima ili mokro u mokro, malim potezima –crticam i tockicama.Kada se nanosi u više slojeva stavlja se medulak kao i lak na zadnji sloj što ga na koncu opet cini sve manje reverzibilnim u vodi i pretvara ga u smolni retuš.Može se koristiti malo sušilo za ubrzavanje sušenja kao i vlaženje wh.spiritom radi mijenjanja tona tijekom retuširanja. Mana mu je i osjetljivost na svjetlo u odnosu na retuš gvašem ili uljem , kao i to što se ne može raditi reljefne strukture. -vezivo je gumiarabika, tragant guma, trešnjina guma i sl.. Gvaš - osim boje i forme može emulirati i strukturu ( mekanu). -stabilan, pokrivan ili polupokrivan, ne krakelira ni u debljim slojevima i ne mijenja boju - vezivo kao u akvarelu ili cel.eter ili polovinil alkohl(stabilnije) Tempera Odlicna svojstva ako je pravilno izveden retuš jer malo žuti i dopušta strukturiranje.Dodaje se malo voštane paste za bolju reverzibilnost i malo g. žuci za bolje nanošenje. Na retuš se stavlja smolna lazura.Za dobar retuš bitna je pravilna izolacija podloge tj. kita.(Vezivo-najblja je žumanjkova tempera – elasticnost, jednostavnost pripreme, duža reverzibilnost) Metode izvedbe retuša s obzirom na estetsko-eticki aspekt integracije sa cjelinom umjetnine Retuš je svjetliji bez krakelira koje najcešce naknadno nanosimo pa treba imati u vidu da ce retuš nakon imitacije krakelira biti tamniji; žuckastu boju laka takoder treba uracunati jer dubinsku boju laka ne možemo imitirati žuckastim retuširanjem vec samo lazurnim slojem iznad retuša. Retuš se može nanositi kistovim od polyamida(nylon, perlon) no kvalitetniji su kistovi od prirodnih vlakana koja imaju grublju mikrostrukturu pa zato bolje drže boju i daju ljepše poteze( Kolinski-dlaka sibirske kune) Fragmentirane slike, jako oštecene, od kojih su ostali samo fragmenti- uglavnom se ne retuširaju osim ev. neutralnim retušima Neutralni retuš - neutralni ton nanosi se plošno na kitiranim oštecenim podrucjima, jedinstven za cijelu sliku, ili u nekoliko tonova zavisno od svjetlijih i tamnijih dijelova slike.Ovaj koncept stvara plošnu dominaciju i ruši iluzorni prostor slike tj dubini, pa je pogodniji kod slikarstva koje je i samo vezano uz plohu. Tratteggio retuš tankih linija ima više varijanti,npr. - rigattino; vertikalnim potezima

- apstrahiranje boja; unakrsnim vert-horiz. i dijagonalno usmjerenom mrežom poteza sa unapred odredenim kombinacijam boja – npr. žuta-crvena-zelena-plva - selekcija boja ; retuš prati formu, potezi tratteggia prate kretanje forme ili kista na slici Standardni retuš - retuš slobodnih poteza, mrljica i struktura koji se dosta približava izgledu originalne teksture slike, no, vidljiv iz blizine iako nevidljiv za promatraca sa vece udaljenosti Totalni retuš - ne vidi se osim pomocu povecala odnosno mikroskopa- totalna imitacija i gubljenje granica retuša za obicnog pa i pažljivog promatraca Krakeliranje se može izvesti - na kitu urezivanjem ili utiskivanjem kalupa prenesenog sa slicno strukturiranih površina(za dublje krakelire)- daje vrlo žive teksture -olovkom; jednostavnim ucrtavanjem mreže krakelira na retušu- potrebno je fiksirati grafit prije nanošenja laka ili ucrtavati u još svježi lak, ili na lak pa naknadno fiksirati -kistom- prednost je što su vece mogucnosti variranja poteza kao i odredivanja tona tj. boje krakelira.Iako su lkkše ev. korekcije. potrebna je veca vještina restauratora. - utiskivanjem , urezivanjem u retuš (svjetlije ili tamnije krakelire, ovisno o boji kita ili donjeg sloja retuša i dubini urezivanja) -krakelir lakom- lak koji brže suši i dosta se steže (ugl. na bazi vode i škroba ili gumiarabike) nanosi se na zasicenu, lakiranu površinu još nepotpuno prosušenog laka na bazi smole.Stezanjem donjeg laka gornji sloj koji je vec prosušio puca i stvara krakelire cija dubina i širina ovise o debljini nanošenja, gustoci gornjeg 'laka' te vremenu nanošenja tj prosušenosti i debljini donjeg laka. Nastale krakelire mogu se ispuniti prahom pigmenta ili ugljene prašine da bi dobile željeni ton..

Tvornicki pripremljeni pigmenti dodatno se usitnjavaju na hrapavoj staklenoj ploci uz pomoc staklene "gljive". Pigment se prvo natopi Shellsolom T. Špatulicom ga izmiješamo i rasprostremo po ploci. Staklenom "gljivom" zapocnemo trvenje pigmenta. Trvenje pigmenta može trajati i do nekoliko sati, sve dok se ne dobije finija struktura zrnaca pigmenta. Trvenje je gotovo kada zrnca više nisu vidljiva u lazurnom nanosu pigmenta. Usitnjeni pigment se prenosi na cistu, suhu staklenu plocu. Pigment se rasprostrani po staklenoj ploci. Potom se pigment ostavi nekoliko sati da se osuši. Pigment je potpuno osušen kada iz njega ispari Shellsol T. Špatulicom ga sakupimo na hrpu. U njega ukapamo nekoliko kapi Canada balzama. Pigment dobro izmiješamo sa Canada balzamom. Vezivanje pigmenta i Canada balzama gotovo je kad dobijemo kompaktnu sjajnu masu. Kako bi je lakše nanijeli na paletu, pripremljenoj boji dodamo par kapi Shellsola T. Boju pažljivo pomocu špatulice nanesemo na paletu. Pripremljene boje reaktiviraju se butilnim alkoholom. Paleta boja za retuš. Preuzeto sa www.e-insitu.com , online casopisa studenata konzervacije-restauracije UMAS-a

Masena koncentracija definirana je masom otopljene tvari i volumena otopine. Oznacava se (m/m %) ili po starim oznakama (t/t %).20 = 80 g vode (80 ml vode). Dobivena otopina nece biti 20%-tna (m/m). Još je veca greška ako se na primjer. 1. znaci da je 1 dio acetona pomiješan s 3 dijela vode. Tada se umjesto 100 g otopine dobiva 120 g otopine. Oznaka volumnog postotka je (v/v%). a ukupno se odnosi na otopinu. 20%-tna otopina pravi tako da se 20 g tvari otopi u 100 ml vode (otapala). Na primjer. Otapalo je ona tvar koje ima više. a ne na samo otapalo. Izražavanje koncentracije volumnim postotkom koristi se kod miješanja tekucina. za 100 g 20%-tne otopine NaCl.6% Volumni udio izražen u postocima pokazuje koliko se volumnih dijelova neke tvari nalazi u 100 volumnih dijelova otopine. aceton je otopljen u vodi u omjeru 1:4. 2. Koncentracija acetona je (1 / 4)x100 = 25% (v/v) . Izražava se u gramima na litru otopine ( g/L). Vrlo cesto se koncentracija izražava u postocima koji mogu biti maseni ili volumni. treba izmjeriti 20 g NaCl i otopiti ga u 100 . U otopini dio je otopljena tvar koja može biti cvrsta ili tekuca. .33%-tna (m/v) otopina damara sadrži 33 g damara u 100 ml otopine. Maseni udio izražen u postocima jednak je masi otopljene tvari na 100 g otopine. Sastav otopine izražava se koncentracijom. U praksi se cesto 20%-tna otopina priprema tako da se 20 g tvari stavi u odmjernu posudu i nadopuni do 100 ml otopine. radi toga što je dodano više od 80 ml vode. t/v) jer se vrijednosti mijenjaju kad se prelazi s jedne vrste postotka na drugi. v/v. DODATAK Koncentracija otopina Otopina se sastoji od otopljene tvari i otapala.6 %. Na primjer. nego nešto manje. Postotak je opcenito (dio / ukupno) x 100. Kad se koncentracija izražava u postotku važno je da se naznaci vrsta postotka (t/t. Koncentracija se može izražavati i pomocu razmjera. x = (20 / 120) x 100 x = 16. a njen maseni postotak je 16.22. Ovako pripremljenu 20%-tnu otopinu oznacavamo (m/v %) ili po starijoj oznaci (t/v %).

Na primjer.V.An Introduction to Materials * Volume 2. http://www. Cologne 1999. što daje 33%-tnu (v/v) otopinu damara.artsstudio.webexhibits. slika.toz. www.tel. Sumerecker: Podloge štafelajne slike. www.artpapa.0 = 11 dijelova 33%-tne otopine 33-11= 22 dijela white spirita Kad se dobiveni rezultati podijele s 11 dobije se: 1 volumni dio 33%-tne otopine 2 volumna dijela otapala Miješanjem 1 volumnog dijela 33%-tne otopine smole s 2 volumna dijela white spirita dobiju se 3 volumna dijela 11%-tne otopine damara. Vokic: Suvremeni lakovi za lakiranje umj. Pravilo zvijezde: Oduzima se u dijagonali od veceg broja manji broj. http://www. To se može lako izracunati pomocu pravila zvijezde. Andrejevic: Prirucnik za predmet slikarske tehnike * C. Preracunato u volumne postotke to je (1/3)x100. Razrjedenje otopina Ako se želi od otopine vece koncentracije dobiti otopinu manje koncentracije.html.Adhesives and Coating * John S Mills and Raymond White: The organic Chemistry of Museum Objects * Colin Hayes: Painting and Drawing Techniqves and Materials * D. Turinski: Slikarska tehnologija * K. . * Internet: http://www.com.lavendera. www.com/. Kod razrjedenja otopine otapalom omjer 1 : 2 znaci da se je 1 dio otopine razrijedio (pomiješao) s 2 dijela otapala. od 33%-tne (m/v) otopine damara u white spiritu razrjedenjem s white spiritom potrebno je dobiti 11%-tnu (m/v) otopinu damara. * Cennino Cennini : Knjiga o umjetnosti. Horie: Materials for Conservation * Science for Conservators: * Volume 1.Cleaning * Volume 3. prijevod K. http://www. Literatura: * Metka Krajger-Hozo: Slikarstvo-Metode slikanja i materijali * S.amberalchemy.com/.com. J. Hraste.com.hr/index. potrebno je izracunati s kojom kolicinom otapala treba napraviti razrjedenje.Otopina damara u terpantinu pripremljena u omjeru 1:3. The Restoration of Paintings.kremerpigmente. Könemann. 33%-tna otopina damara white spirit (koncentracija 0%) 11%-tna otopina ? ? 11. Matijevic * Ž. Tehnike emulzione tempere * Knut Nicolaus. dobije se otapanjem 1 volumnog dijela damara s 2 volumna dijela terpentina.com/.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->