UMJETNOST RENESANSE

FIRENCA U 15. STOLJEĆU

U Toskani jaka antička tendencija – posebno u arhitekturi. Rim je propao, on je selo – bez političke i
ekonomske snage, vraća je već sredinom 15.st.

Firenca kao središte, i već u to doba određuje ta svijest o antici, te njeno političko i ekonomsko stanje.

Već tijekom 14.st firentinske obitelji razvijaju novi sustav potreban za trgovinom: bankarstvo., svoje
podružnice otvarali su diljem Europe, time se određene firentinske obitelji jako obogaćuju, posebno
Medici u 15.st, te bogate obitelji mogle su ulagati u vrhunsku umjetnost.

Kao politički faktor jakosti javlja se jaka republikanska tradicija, Firentinci us po legendi smatrali da su
njihov grad osnovali republikanski bjegunci iz Rima. Tako su smatrali da je Republikanski ustroj
jedini pravedan, a osim Firence još je samo Venecija imala republikanski ustroj u to doba.

Druga važna industrija u Firenci je tkaninarska, vuna, svila.

U 15.st javlja se nova ideja o čovjeku, nova umjetnost koja je odraz nečeg dubljeg, ideja
antropocentričnosti čovjek kao središte svega…to je početak modernog sustava razmišljanja,
korijen modernoga doba. Čovjek je mjera svih stvari!

Tijekom 15.st je i jako popularna Platonova1 ideja: neoplatonizam (otvara se i „Platonova“ akademija)

Umjetnici počinju pisati traktate, počinju razmišljati filozofski, matematički, o svojoj umjetnosti, a ovi
traktati pridonose širenju tih ideja.

U arhitekturi se počinje razmišljati u kanonima.

Francesci di Giorgio Martini usporedio je jonski stup sa ženskim tijelom. Usporedbe muškog tijela sa
tlocrtom crkve. Svaki najmanji dio stoji u odnosu sa cjelinom.

FILIPPO BRUNELLESCHI (1377 – 1446)

On je jedan od prvih koji se ugledao na dekorativne i strukturalne motive antike i koji u njih unosi svoja
djela. Osim toga na njega utječe i toskanska tradicija.

1
PLATON Aristoklo (Platon nadimak, platos=široko…imao je široka leđa) (427 – 347.gpr.n.e.) tvorac je
idealizma. Materija i tijelo donje su stepenice u odnosu na duh, a do prave spoznaje ne dolazi se iskustvom i
razumom, nego s pomoću mistične ekstaze.

1
Bio je rođen u dobrostojećoj obitelji, otac mu je bio jedan od notara, te je mogao steći vrhunsko
obrazovanje. Školovao se za zlatara. (zlatarski ceh u Firenci bio je jako važan, 1404., mnogi umjetnici
su tu započeli)

Uz to se bavio i znastvenom granom: teorijom optike, koja ga je jako zaokupila (ona je bila aktualna i u
srednjem vijeku), kasnije je često primjenjuje u umjetnosti.

Perspektiva se u renesansi također jako proučava, osvajanje prostora oko čovjeka ključan je ne samo
u umjetnosti nego i šire (Gutenbergov izum također je dio tog osvajanja)

Zlatari se često bave i skulpturom (npr. Lorezo Ghiberti 1381 – 1455)

- Nakon školovanja javlja se na natječaj za izradu 2. vratnica firentisnke krstionice 2 - za glavni

ulaz, tj. onaj koji ide prema katedrali. Posao je dobio vještiji majstor, Lorenzo Ghiberti:
Abraham žrtvuje Izaka.

Nakon tog neuspjeha zajedno sa Donatellom odlazi u Rim, tada napušta kiparsku i zlatarsku aktivnost
i posvećuje se arhitekturi. U Rimu su proučavali antičke ruševine, a posebno ih je zanimala
građevinska struktura tih ruševia.

Počinje razmišljati skulpturalno, a ne samo o primjeni antikizirajućih detalja. Razmišlja o principu

antičkog kanona gradnje.

1404 – 1415.g Brunelleschi se ne spominje u nijednom dokumentu, pa se samo pretpostavlja da je

putovao i u druge krajeve i tako sakupio veliko iskustvo i upio razne utjecaje.

U to doba se u Firenci javlja velik problem - radi se o dovršenju KUPOLE na katedrali. Bio je izgrađen
velik tambur promjera 43m (slično jedino Panteonu). Ta veličina bila je rezultat republikanske
samosvijesti i želje da budu iznad drugih. 1416 bio je konzultiran u vezi tog problema, a 1418.g
raspisan je natječaj, i Ghiberti se javio!

1420 F. Brunelleschi i L. Ghiberti zajedno su proglašeni protomajstorima gradnje.

Iza katedrale nalazi se Museo del 'opera del Duomo, gdje se čuva drveni model ideje za tu kupolu,
koju je Brunelleschi izradio zajedno sa Donatellom.

 Firenca,kupola Katedrale S. Maria del Fiore, 1420 – 36

Značajna je zbog više činjenica:

OBLIK KUPOLE: odstupa se od polukružnog oblika, jer šiljasti

lakše podnosi bočne potiske

DVIJE LJUSKE kupole (u unutrašnjosti dakle nije jedinstvena),

praznima između tih dviju ljuska ju čini puno lakšom.
2
Prve vratnice glavnoga ulaza načinio je ANDREA PISANO 1330.g, koje su premještene na južnu stranu
krstionice.

2
OSNOVNI POTISCI se preko rebara (kao u gotici lebdeći kontrafori) prenose na pilone, između rebara
s unutarnje strane postoje još rebara, a segmenti između rebara ima i poprečno postavljene vijence.

OPUS SPICATUM preuzeto od starih Rimljanapolaganje opeke u riblju kost, čime ona bolje podnosi
težinu.

U galeriji Uffizi postoji opus i crtež „opusa spicatum“ ispod kojeg piše: „ovako su gradili naši stari.“

Postavlja se pitanje kako je B. došao do tih spoznaja (dvostruka ljuska, riblja kost) i gdje, jer su to česti
elementi orijentalne umjetnosti, ali to je još otvoreno pitanje.. 1436.g dovršena je kupola do baze
lanterne (oko 1425.g Ghiberti napušta rad na kupoli zbog svađe). Opće oduševljenje građana nakon
toga. Sad se pojavio problem u vezi lanterne, novi natječaj je raspisan. Opet pobjeđuje B., ali je
gradnja kasnila – tako je započeta tek 1446.g, nakon Brunelleschijieve smrti, ali po njegovome
modelu.

Lanterna ima osim dekorativne i konstruktivnu ulogu: ona je ishodišna točka silnica potisaka koja ih
raspoređuje. A na LANTERNI su radili: Michelozzo, B. Rosselino, Manetti.

Oko 1439 na dno kupole je B. dodao egzedre (polukupole), koje se stilom razlikuju od njegovih djela
(jedno od posljednjih djela po njegova života).

 Firenca, Opsedale degli innocenti 1419 – 24.

B. radi na prvoj ranorenesansnoj

građevini u Italiji: prihvatilište za
napuštenu djecu. Na njoj postavlja
temelje toskanske renesanse, koja će se
kasnije širiti. Pod njegovim nadzorom
izgrađen je TRIJEM: vitki stupovi sa
profiliranim lukovima, te nad njima
vijenac koji odvaja dva registra. U
gornjem registru su otvoreni kvadratni
prozori sa trokutastim zabatima. U trokutastim poljima iznad lukova javljaju se tonde iz radionice
A. della Robbia sa prikazima beba. Trijem je nadsvođen malim plitkim kupolama (ideja vjerojatno
iz Venecije). S desne strane je trijem iz 16.st. koji imitira B. stil, sa lijeve strane je Crkva
Sanctissima Annunziata, također sa trijemom, u toj crkvi čuvala se čudotvorna slika – cilj
hodočasnika, zbog čega je upravo takav urbanizam trga (slično s Venecijom).

Moduli (kanoni) u organizaciji trijema, osnovna mjera jedinice su: intekolumniji, a modul je baza
stupa. Sve je u međusobnom omjeru i harmoniji. Imposti preuzeti su iz bizantske umjetnosti.

3
 Firenca, S. Lorenzo 1419 – 46.

Tlocrt latinskog križa, a krakovi transepta iste

su dužine kao i glavni brod. U kvartu je gdje
žive bogate obitelji koje daju i novce za
preuređenje stare kršćanske crkve. Modul je
izveden iz tlocrta kvadrata na križištu i
ponavlja se duž glavnoga broda u svakom
traveju, bočni brodovi su polovica tog kvadrata
(niže kocke u prostoru!). kasetirani svodovi –
karakteristika su renesansnih crkava. Kapele
su trebale biti grobišne kapele tih bogatih
obitelji, i da bi rješio problem njihovih smještaja
B. ih niže uz kor i duž čitavog transepta (uzima gotičku invenciju lokalnog tipa ali je izvodi
elegantnije – Sta. Croce)

Kao novi element javljaju se povećani IMPOSTI. Iznad arkanture je naglašeni vijenac koji daje
osjećaj longitudinalnosti. Iznad bočnih kapela su okulusi sa lateralnim osvjetljenjem.

B. u ovoj crkvi ostvaruje princip primjene modula koji se rasprostire po čitavoj građevini i daje
skladni i prozračni prostor.

Svetištu s lijeva Giovanni di Bichi, rodonačelnik obitelji Medici, naručuje izgradnju obiteljskog
mauzoleja – gdje je i 1428.g pokopan (crveno), kasnije je to prostor stare sakristije, a svetištu s
desna kasnije nastaje nova sakristija(zeleno), gdje će Michelangello smjestit grob Medicejeca. U
toj sakristiji u tlocrtu ponovno primjenjuje kvadrat sa kupolom, a s jedne strane je zid otvoren gdje
se nalazi svetište koje iznosi ¼ kvadrata također sa kupolom tondama koja je oslikana zvjezdanim
nebom.

Kupola sakristije je drugačije konstruirana: kišobranasta kupola sa unutarnjim rebrima, a u

tamburu maleni okulusi – tada je to bilo revolucionarno rješenje.

Brunelleschi je bio purist u arhitekturi!

U pandantivima kupole su bile tonde u kojima je Donatello izveo scene iz života Sv. Ivana
Evanđelista, 1430.g.

B. je često koristio kromatski kontrast sivog kamena (pietra serena) za konstruktivne elemente
(pilastri, vijenci…) i bijelog zida.

4
 Firenca, Kapela Pazzi u klaustu Crkve Sta. Croce 1430 – 33., a kupole i trijem oko 1460.g

Glavni prostor u osnovi ima kvadrat sa kupolom koji se otvara prema koru, koji je ¼ kvadrata sa
kupolom na čijim pandantivima
se nalaze okrugli reljefi s
prikazima Evanđelista. Glavni
prostor ima dvije adicije (ne
tako monument.) sa bačvastim
svodom. (dodan trijem
podsjeća na rimske slavoluke).

Nešto se u B. ukusu mijenja,

on više ne razmišlja onako
elementarno, nego sada više
skulpturalno – zanima ga
krajnji cilj.

U tridesetima je vjerojatno
opet bio u Rimu, nakon čega slijede građevine njegove 2. Faze stvaranja: manje su elegantne i
vitke.

Bočne prigradnje su ojačale osjećaj prostora, na pandantivima su tonde koje je ukrasio Andrea
della Robbia, kupola je sa okulusima. (kapela Bl. Ivana u Trogiru isto je imala jedino osvjetljenje
okuluse na kupoli).

 Firenca, S. Maria degli Angeli 1434 započeta, gradnja napuštena

1437.

Njegove dotadašnje geometrijsko plošne forme mijenjaju se – sad su

veoma elegantne ali nestaje ona snaga i entuzijazam u umjetnosti.
Crkva je tek 30-ih godina 20.stoljeća dovršena! Oktogonalna.

(uspoređuje se sa hramom Minerve Medici u Rimu) . Rotunda – oktogon sa osam kapela koja su
radijalno oko oktogonalnog središta postavljene. Na tamburu su opet okulusi, a sama kupola je
kišobranasta. (danas je tu institut za učenje stranih jezika?)

Odlike Brunelleschijeve arhitekture: ČVRSTOĆA, KOMPAKTNOST,

SKULPTURALNOST, i odudaranje ranijih elegantnih oblika (prve faze),
ROBUSNIJA je, kao rimska arhitektura.

 Firenca, San Spirito, 143 (gradnja 1436 – 82)

5
Modul je opet kvadrat na sjecištu. Tlocrt latinskog križa.
…(kapele?) su postavljene duž čitavog oboda crkve, B. ih
je htio staviti na pročelje, tako da bi crkva imala 4 portala.
…(?)…je htio ostaviti slobodne u prostoru, istaknute
polukružnim …?…ali su one kasnije zazidane pa je crkva
dobila zidove.

Strukturalna igra B. druge faze: kupola je na pandantivim,

elegantni stupovi glavnoga broda i polustupovi bočnih na
koje su naslonjene bočne kapele. Pročelje je sada
barokno.

- latinski križ
- dodatna igra sa kapelama
- niše su trebale izvorno biti uokolo cijele građevine
- na pročelju su trebale biti 4 niše sa 4 portala_ulazi
u traveje
- ponovno središnji modul sa kupolom na
pandantivima
- stupovi na jednoj strani, a uz bočne brodove piloni
na koje su trebale biti dodane niše
- okulusi
- koristi toskanska iskustva romanike i gotike (St. Croce); bizantske principe; Perzijske; Rimske
antičke modele

 Firenca, Katedrala Santa Maria del Fiore, egzedre 1439-45.

- posljednje njegovo djelo
- duboke niše
- egzedre su visoke
- volute lanterne postaju gotovo skulpturalne
- igra s mahovinastim oblicima
- lanterna je kao akroterij s konstruktivnom ulogom

MICHELOZZO di BARTOLOMEO (1396. – 1471.) 3

- preuzima dio Brunelleschijevih elemenata
- javlja se kao njegov suradnik
- sin krojača burgundskog podrijetla
- lošije naobrazbe, zlatar i ljevač metala
- KIPARSTVO njegov prvi poziv_ surađuje s DONATELLOM
- 1410. prvi put se spominje u kovnici novca
- 1420. grobnica pape (Ivana 23) u Firentinskoj katedrali

 MUGELLO, SAN FRANCESCO AL BOSCO (franjevački samostan?)

- Gotička crkva koju je pregradio

3
Fali u pisanoj skripti pa kopirala iz „skripte predavanja“ i dodala iz svojih bilješka

6
 - Jednobrodna dvoranska crkva sa jednostavnim svođenjem i bočnim kapelama
- izvire iz Toskanske arhitekture
- križni svodovi s gotičkim konzolama
- Loggia del Lanzi(usporedba)

 Firenca, San Marco (kraj 1430. – ih)

- dominikanski samostan
- narudžba Cosima Medicija ( 1432. Izgnan iz Firence;
prva buna protiv Medicejaca; protjerani u Veneciju)
- Michelozzo slijedi svog mecenu i s njim se ponovo
vraća u Firencu
- 2 KLAUSTRA + KNJIŽNICA(3djelni prostor razdijeljen
stupovima sa polukružnim lukovima koji drže križne
svodove nad bočnim dijelom)
- radio i unutar crkve (pretpostavka, ne zna se što?)
- koristi Brunelleschijeve ideje, ali se više bavi
skulpturom
- gotička presvođenja(križna); jonski kapiteli 1X

 Firenca SANTISSIMA ANUNCIATA ( od 1440.)

tempietto
- od 1440. radi na izgradnji privatne kapele
- narudžba obitelji Gonzaga iz Mantove
- kružna građevina/ ROTUNDU (8 niša uokolo,
razdvojenih snažnim pilonima) ; obliku rimskog
hrama; građena na mjestu svetišta
- Firentincima se to nije sviđalo
- dovršio ju ALBERTI; jedini stao u njegovu obranu; KUPOLA
- Brunelleschi je bio protiv ovoga iako je i sam koristio ovakav obli

 Firenca, PALAZZO MEDICI ( 1444.)

- Obitelj Ricardi je kasnije kupila
- PROTOTIP FIRENTINSKIM PALAČAMA 15. st.
- prvu ponudu za izgradnju dobio je Brunelleschi, no projekt mu je bio pregrandiozan pa se
Medici uplašili
- niz prostorija uokolo središnjeg prostora sa trijemom_CORTILLEA( ključni problem je kut
CORTILLEA 4; konačno riješenje donost tek LUCIJAN VRANJANIN)
→ Nosači djeluju krhko!!
→ Prozori su u OSI LUKOVA (Michellozo), kasnije arhitekti stavljaju prozore u osi
stupova(ritam puno – prazno)!!!
- taj koncept ponavlja se i na katu
- etaže iz vana jasno odijeljene vijencima, donji dio
je rustičan, srednji srednje, a gornji skoro je glatki
- ritmična podijela renesansnih otvora (izvana sve
skladno dok iznutra nije moralo biti)
- BIPARTITNI PROZORI sa vanjskim lukom
- BUNJATO RUSTIKA (grubo obrađeni kamen,
izbačen van, kao utvrda); GRADIRANJE
BUNJATA

4
Cortille – unutarnje otvoreno dvorište

7
 - DUBOKI KROVNI VIJENAC kao sijena (zamijenio osmatračnice)
- Loggia za javnost; 1517. tzv. "klečeće prozore" koji ju zatvaraju izradio MICHELANGELO
- na prijelazu iz 17./18. st. produžena je za 7 prozorskih osi (Riccardi)
- Girlande (vijenci od lišća i voća); SGRAFITO tehnika koje se pripisuju Mezzu di Bartolomeu
(njemu se pripisuje i klaustar dominikanskog samostana u
DU.)
- KAPELA u palazzo Medici→ (kanelire na pilastrima; freske
- unutra se nalazi Apoksiomen
- M. na pilastrima u kapelama koristi kanelire, što Brunelleschi
nikad nije činio

 S. MINIATO AL MONTE

- Tabernakul kao bačvasti svod nad stupovima

- Slično slici Massacia
- Stupovi u 1.planu, pilastri u 2., kasetirani svod

 MILANO, SAN EUSTORGIO, kapela PORTINARI 5 poč.1460. Tabernakul S.Miniato al

- KVADRAT sa tamburom + okulusi + plitka kupola Monte
- komponira Lombardske elemente
- tornjići sa strane i na vrhu kupole
- tambur izrazito visok
- na veći kvadrat se nadovezuje manji ponovno sa kupolom(nešto slično Brunelleschiju)
- gusta skulptura

MILANO, BANCO MEDICI

- sačuvan samo PORTAL (muzej CASTEL SFORESCO Milano)
- elementi toskanskih prostora: bipartitni prozori, ali sa šiljatim završetkom na 2.katu
- prenatrpanost dekoracije – horror vaccui (lombardska osobina)
- lombardska gradnja- prenatrpanost detaljima, skulptura
- kanelirani stupovi
- sačuvan crtež pročelja: sa tipičnim elementima toskanske palače- u gornjem djelu je niz
prozora.

MICHELOZZO U DUBROVNIKU(1461. – 1464.)

MINČETA + BOKAR(dovršen)
-
napravio je PLAN + NACRT za KNEŽEVU PALAČU koja se Dubrovčanima činila preskupom
-
1463. stradao knežev dvor a on je napravio plan za rekonstrukciju, ali je dubrovčanima činilo
-
previše monumentalno i skupo
- Michelozzo odlazi bijesan – ali pretpostavlja se zbog samoga izgleda kneževa dvora da se
uveliko pridržavalo njegove elemente
- Dubrovčani PRI OBNOVI koristili IDEJE + NACRTE MICHELOZZA
- Ston???
Michelozzo je od 1461 do 1464.g u Dubrovniku

5
Portinari je bio firentinski????

8
 LEON BATTISTA ALBERTI (1404 – 1472)
- Prvenstveno teoretičar o arhitekturi (3 traktata: skulptura, slikarstvo, arhitektura)
- Rođen u Firenci, rano počeo školovanje u Padovi (lat., grč.) u Bologni studirao pravo
- Bogat i plodan pisac, napisao komedije na klasičan latinski jezik
- Tomaso da Sarzano (kasnije papa Nikola V) bio velik prijatelj Albertijev
- U Rimu je počeo proučavati antičke ruševine (kao i Brunelleschi) – zanimaju ga problemi
proporcije i perspektive, i matematičke i geometrijske komponente u slikarstvu
- 1428.g prestaje izganstvo njegove obitelji te se vraćaju u Firencu: upoznaje Brunelleschia,
Donatella, Ghibertia.
- 1.traktat o slikarstvu 1530. „Della pictura“, posvećeno Brunelleschiu, Donatellu, Ghibertiu,
Lucci della Robbia i Massaciou – o problemima proporcije i perspektive
- VARIETA – (različitost, raznolikost) kad se na slici prikazuje više osoba, svaka osoba mora
gestom, bojom itd. odudarati od drugih (često se pojavljuje u prikazima Posljednje večere)
- Usavršio je cameru obscuru – projiciranjem se trodimenzionalni predmet pretvara u 2D
- racionalan i naturalistički pristup umjetnosti, voje teorije racionalnim promišljajem izvlači iz
svijeta oko sebe.
- 1452.g traktat o arhitekturi „Della Aedicatoria“,posvećen papi Nikoli V. (Tomas odi Sarzano)
- Vitruvijevski model razmišljanja, rukopis otkriven 1415.g – ali njegova svijest građenja uvijek je
bila prisutna – 10 knjiga o arhitekturi mu je bila uzor i razradio ju je
- ideje ranog humanizma: razvoj osobnosti kroz vježbanje volje, suzdržavanje od
prenaglašenih osjećaja, rzvoj osobnih snaga s ciljem postizanja općeg dobra
- Prva koherentna teorija o upotrebi 5 klasičnih redova (iz modula stupa izvodi zaključak da se
na tom modulu mora proporcionalno stvoriti cijela građevina)
Alberti proučava stupove, ali u potpunosti ne shvaća: da su to konstruktivni elementi! On ih
smatra dekorativnim (ma vidi ti njega!!)
- Urbanističke teme: projekti kuća koji potrebama odgovaraju različitim društvenim slojevima
(predlaže skromne varijante kuća)
- Pita se što je ljepota u arhitekturi? – ljepota je sklad i jedinstvo svih dijelova cjeline kojoj se
bez narušavanja iti ništa ne može dodati niti oduzeti (usporedba sa kristalom)  time teoretski
nastavlja ono što je već viđeno kod Brunelleschia: gradi na temelju modula kojeg izvlači iz
kvadrata na sjecištu.
- Descriptio Urbis Romanae – bavi se odnosima pojedinih dijelova korintskog kapitela

 Firenca, Palazzo Rucellai, 1445 – 70.g

- mnogi elementi antičke arhitekture: podjela okomito
(pilastrima) i vodoravno (široki vijenci sa simbolima
obitelji Rucellai)
- surponiranje antičkih redova: svaki kat drugim
kapitelima: prizemlje toskanskim, 1.kat korintskim,

9
 2.kat klasičnim rimskim (Colosseum, Rim), a na vrhu završava istaknutim vijencem sa snažnim
konzolama. Bifore na katovima.
- na pročelju 2 glavna ulaza (palača Medici ima samo jedan!) a os sa portalima samo je malo šira
od ostalih
- bunjato – ali uredniji od onog na palači Medici, nije toliko rustičan
- pri dnu zida prizemlja: Alberti koristi antičke strukturalne oblike, ali se ovdje koriste kao dekorativni.
- modul je otvor prozora do ispod vijenca - modul se širi po čitavom pročelju.

 Rimini, Tempio Malatestiano, oko 1450.g

- Alberti se najčešće javlja kao projektant, ali ne sudjeluje i u gradnji.
- Sigismondo Malatesta (humanistički tiranim, vladao
RIminijem kao okrutan vladar), na svom dvoru okuplja
brojne humaniste… želi pregraditi gotičku franjevačku
crkvu u mauzolej u svoju čast (Papa Pio II konetirao je
da je to hram za štovanje demona!)
- Projekt dovršen, ali je sačuvana medalja albertijeva
suradnika sa pročeljem
- U unutrašnjosti ništa nije dirao, ostalo je gotički, dok je
izvana u potpunosti renesansna
- Donji dio pročelja: u vidu slavoluka – zamišljeno je
trilobno pročelje, bočni elementi su dovršeni, dok glavni
nije.
- Dva bočna slijepa luka u koje je Malatesta htio smjestiti svoju i ženinu grobnicu – takvi slijepi
lukovi javljaju se i na bočnim stranama, a konstruirani su poput rimskih akvedukata – u tim
dubokim nišama trebali su biti postavljeni sarkofazi svih onih umjetnika i humanista koji su
djelovali na dvoru.
- Nad korom predviđena je kupola sa rebrima uzorom na Brunelleschijevu u Firenci (ali manje
šiljatom) (Alberti je dovršio kupolu na koru S. Anunziate u Firenci) – ova u Riminiju nije
ostvarena, kao ni gornji dio krovišta
- U unutrašnjosti su nasljednici dodali nešto renesansne plastične dekoracije

 Firenca, Sta Maria Novella, 1458-70.g

- sa obitelji Rucellai dogovorio je pregrađivanje
postojeće dominikanske crkve: tako je „nalijepio“
polikromirano renesansno pročelje
- kao modul opet mu poslužio kvadrat na pročelju, u
donjem djelu su dva kvadrata koja su odvojena
velikim portalom koji iznosi pola modula. Gornji dio
je od donjem odvojen velikim vijencem (tri portala, 5
niše, rozeta, volute skrivaju krovove)

10
- portali i niše s šiljastim lukom!
- iznad bočnih brodova u gornjem dijelu se po prvi puta javljaju ogromne naglašene volute (koje
se kasnije često koriste)

 Kapela u crkvi San Pancrazio, 1467.g (Kapela Rucellai)

- Narudžba od obitelji Rucellai (opet!) - a izrađena je po uziru na na kapelu nad Sv. Grobom u
Jeruzalemu.
- Kvadratič
- 1brodna kvadratična s bačvastim svodom i polukružnim
završetkom, a u sredini Sv. Grob kako ga on zamišlja
- koristi korintske kapitele na kaneliranim pilastrima
- na vijencu su slova klasične kapitale, a na vrhu je mali timburio.
- Raznobojni mramor, inkrustracije – nije dovršena, nije uspio
stavit kupolu

 Mantova, San Sebastiano, 1460.

- najčudnija renesansna crkva, nikad dovršena
- 20-ih godina u 20.st pretvorena u memorijal za pale
vojnike - ima
2 etaže: donja je 7-brodna kripta na snažnim pilonima
- A na gornjoj etaži je crkva sa križnim svodovima i
golemom kupolom (koja je kasnije urušena), natreks
- Izvorno se u donju etažu ulazilo izvana kroz galeriju
sa 5 otvora
- Utjecaji (kod Albertija su to često antički): Teodorikov mauzolej
u Raveni (2 etaže) i Mauzolej Gale Placidije (križni tlocrt)
- Izgrađena ja na mjestu manje crkvice iz 10.st u kojoj se štovala
neka čudotvorna Gospa.
- Corzaga Ludovico – ukazao mu se Sv. Sebastijan(?)
- Wittkover smatra da se na pročelju nalazilo ogromno stepenište
po uzoru na rimske hramove

 Mantova, S. Andrea 1470.g

-relikvija Kristove krvi
-ovdje mijenja i unutrašnjost!
-tlocrt latinskog križa s kupolom na križištu

11
 -uz glavni brod snažni piloni koji razdvajaju bočne kapele, piloni su šuplji što dovodi do
dinamične igre svjetla i sjene
-jednobrodna crkva s kapelama i ½ kružnom apsidom, dio transepta nije izvornog projekta,
dovršena čak iza 1800.g
-na pročelju snažni antički elementi – snažni piloni od dna prema vrhu (kasnije čest element
kod Michelangela)
-nad zabatom po 1.x koristi „veliki kišobran“ , konstrukcija koja daje više svjetla
-iznutra su veliki bačvasti (lagano zašiljeni) kasetirani svodovi promjera 17m

CONCINITAS  dovršenost, potpunost nekog projekta – do toga se može tek doći kada se ispune 3
glavna uvjeta:

1. NUMERUS – kvantiteta
2. FINITIO – kvaliteta
3. COLLOCATIO – sjedinjenje tih elemenata
- Sjedinjenje svih elemenata u jednu cjelinu gdje se više ništa ne može dodati niti oduzimati

 Pienza, Trg grada 1459 – 64.

- Papa Pio II želi COSIGNANO, svoje rodno selo, preurediti u grad: Pienza – da bi postao grad
mora imato određene elemente: projekt za grad naručio je kod arhitekta Roselina (bio je
graditelj za Albertija na palači Rucellai) – Papa intenzivno sudjeluje na projektu
- Na trgu se nalazi KAEDRALA, BISKUPSKA PALAČA i PALAČA OBITELJI PICOLLOMINI
- To je u 15.st 1.projekt planiranja grada
- Biskupska palača djelomično je dovršena, dok su palača Picollomini i katedrala u potpunosti
dovršene  na palači Piccilomini i Katedrale jasno se vide Albertijanski utjecaji: superponirani
redovi, bipartitni prozori, vijenac sa konzolama, a postavljene su u zakrivljenoj osi
- KATEDRALA: ima transept, papa je htio stvoriti „domus vitrea“ – sa puno stakla kroz koje ulazi
svijetlost, a uzor mu je austrijska dvoranska gotička crkva  papa Pio II isključivo to želi:
dvoransku crkvu južno njemačkoga tia sa velikim prozorima, svod nose piloni sa 4 polustupa,
a kor završava poligonalnom apsidom
- PALAČA PICCOLOMINI – [cortille] stoji na rubu litice, na stražnjoj strani se javlja troetažni
trijem koji se otvara na raskošni vrt (do rub litice). Planirano se želi ostvariti belveder: mjesto
sa lijepim pogledom na prirodu – tada postaje popularno „čisto uživanje“.

12
FIRENTINSKE PALAČE 15. STOLJEĆA

STAMBENA ARHITEKTURA : dosta je povezana uz društveno, političko i svjetovno stanje. Firenca

je u 15.st obilježena republikanstvom, stavljen je naglasak na jednakost i suradnju.

Još od 13.st su ključne dvije stranke u odnosu na politiku prema papi:

I. GIBELINI – za veću neovisnost od pape

II. GUELFI – sa odnose bliže papi

Kroz vrijeme odnos tih dviju stranka mijenja se, u Firenci su u 15.st Guelfi jači, dok su u Sieni npr. Jači
Gibelini. Sukobi su nekad znali biti i krvavi.

Firentinski GUELFI žele povezati aristokraciju i lokalnu trgovačku oligarhiju (žele ih osnažiti) – što im
uspijeva uz pomoć cehova: postoje veliki cehovi (arti maggiori) :

Arti dei Gindici e Notai

Arti della lana, arti della seta, arti della calimala, arti della cambio,

Arti del Pelicciai, arti della Medici e Speciali

U ovaj posljednji ceh apotekara spadaju i slikari – jer se bave miješanjem boja!

Na čelu tih cehova bili su pripadnici nekih ključnih firentinskih obitelji, cehovi su financirali velike
gradske narudžbe (Or san Michele: svaki ceh financira izgradnju kipa u pojedinoj misi)

Mali cehovi (arte minori): njihovi rukovoditelji bili su pod utjecajem obitelji Medici, koji su tako vršili
politički utjecaj na veće cehove. (Medici vs. Ostale obitelji)

Po uzoru na palaču Medici ostale obitelji žele svojim palačama iskazati također svoju moć 
također uzimaju najvažnije arhitekte i umjetnike.

A geneza renesansnih palača izvodi se iz dviju gotičkih javnih palača:

Firenca, Palača Vecchio 1298 – 1340.

Firenca, Palača Bargello, započeta 1255.g

 Firenca, Palazzo Vecchio 1298 – 1340.g

- Na glavnom gradskom trgu u Firenci, sjedište gradske uprave
(Vijećnica!)
- Dosta fortifikacijskih elemenata, kroz stoljeća dosta je mijenjana,
ali je pročelje zadržalo dosta originalnosti: prizemlje dosta
zatvoreno sa malim gotičkim prozorima. Na 1.i 2.katu su bipartitni
prozori, na vrlo snažnim kruništem sa istaknutim konzolama za

13
 obrambene svrhe. Oko prozora su radijalno postavljeni kameni blokovi, a etaže dijele
horizontalno postavljeni vijenci.
 Firenca, Palazzo Bargello, započet 1255.g
-firentinska sudnica, ali je kombinirana javna i stambena funkcija
(jer glavni sudac nije smio iz Firence i tu je boravio za vrijeme
službe). Fasada fortifikacijskog izgleda. Prizemlje opet zatvoreno,
na 1.katu bipartitni prozori, snažno krovište, jako istaknuti razdjelni
vijenci. Ima unutarnje dvorište sa gotičkim pilonima. Danas se u
njoj nalazi muzej skulpture.

 Palazzo Davanzati , kasno 14.st

- Visoka i uska gotička palača, danas je u njoj smješten muzej namještaja. Isto ima fortifikacijski
karakter, prizemlje rastvoreno je s 3 polukružne arkade, iznad čije arhivolte je po jedan
četverokutni prozor. Zatim slijede na tri etaže jednostavni prozori polukružnim završecima. Na
samome vrhu je neka vrsta natkrivene galerije sa stupovima.

Firentinska ARISTOKRACIJA bila je jako vezana uz trgovinu, pa se na palačama u prizemnom

dijelu otvaraju gospodarske prostorije: banke, skladišta, pogoni… prostorije su otvorene snažnim
lukovima prema gradu. Iako je rastvoreno, prizemlje svejedno zadržava fortifikacijski karakter. Na
1.katu živi obitelj: PIANO NOBILE  najnaglašeniji kat, npr grbom obitelji. Na 2.katu su
spavaonice ili priručne prostorije. Na zadnjem katu su kuhinja i prostorije za poslugu. Cortille je bio
uzak, pa je na krovu bila dodana loggia, koja preuzima ulogu cortillea!

 Palazzo Medici započeta 1444.g (vidi str.9)

MICHELOZZO di BARTOLOMEO;

- 1517.g Michelangelo zatvara kutnu loggiu, bunjato je jako istaknut u prizemlju, elementi
fortifikacije, stišava se prema gore. Na vrhu istaknuti vijenac sa konzolama, reminiscencija na
osmatračnice.
 U renesansi se CORTILLE dodatno oslobađa, prozori gornje etaže nalaze se u osi luka donje
etaže – tako se postiže ritmički odnos puno-prazno (jer su inače prozori u osi stupova)
 Osim palače Medici je i palača RUCHELLAI prototip za renesansne palače van Rima (uzor za
superoniranje redova)

 Palazzo Pitti, započeta 1458.g

-obitelj je podiže nakon povratka iz izgnanstva. Na

obali rijeke ARNO, ali na suprotnoj strani od ostalih.
Proširena u 16.st: 7 osnovnih osi je izvorno!

14
 - ne zna se tko je arhitekt, nalazi se na malom brežuljku, monumentalnija je od palače Medici.
Luca Pitti želi je takvu palaču, da palača Medici stane
u njezin cortille! Puno više albertijanskih elemenata
nego brunelleschijevih! (rimska monumentalnost,
križni pravokutni prozori sa lukom opeke iznad). 3
etaže dijele vijenci, tj ovdje 1.x balkonijada (stupići
koji ističu horizontalnost). U prizemlju golemi
bugnato, koji se mrvicu stišava prema vrhu. U 16.st
dolazi u vlasništvo Medici i oni je proširuju i dodaju cortille (iza je golemi maniristički park)

 Palazzo Pazzi Quaratesi, 1462 – 70

- Arhitektonsku plastiku radili su GIULIANO i BENEDETTO da
MAIANO, dok je arhitekt nepoznat.
- Trijem cortillea napravljen je po uzor na Brunelleschijev trijem
ospidale degli innocenti
- Na prizemnlju pročelja opet bugnato, dok su gornje etaže
glatke.
-  u drugoj polovici 15.st javlja se bogatija plastična
dekoracija, ali ostaju isti elementi: 3 etaže odijeljene
vijencima, bipartitni prozori, piano nobile naglašen grbom i
snažno krovište.

 Palazzo Gondi, 1490 – 98.

- GIULIANO da SANGALLO, graditelj,
- ključne stvari se ne mijenjaju, ali se
modificiraju. Vijenac podjela uvijek čini podprozornik.
Bugnato se prvi puta zaglađuje , što daje kombinaciju
elegancije i fortifikacije.
-
 Palazzo Strozzi, 1489 – 1507. dovršena
- graditelj: GIULLIANO da SANGALLO i
BENEDETTO da MAIANO , a dovršava
je 1498 – 1507. IL CRONACA
- Na kutovima oštri bridovi koji daju dojam
strogosti u samome gradsku tkivu. U cortilleu opet
se javlja 1 stup na uglu i prozori u osi lukova.
Danas je tu institut za renesansu.

15
RIMSKE PALAČE

- Rimu se želi vratiti stari sjaj, dolazi do urbanističke obnove Rima i jačanje centra papinske
države
- Ove dvije RIMske palače ključne su za formiranje tog karaktera rimskog ukusa koji do vrhunca
dolazi gradnjom brojnih palača u 16.st
 Palača Venezia, započeta 1455., novo krilo 1464 – 71.
-prvotna funkcija joj je bila dom mletačkih kardinala, kardinal Pietro Barbo (kasnije papa
Pavao II) dolazi u Rim i započinje gradnjom
palače uz Crkvu San Marco – koja postane dio
palače, jer je jako monumentalna. Kardinal sa
sobom u Rim dovodi IVANA DUKNOVIĆA (koji
je izradio PORTAL  1.njegov rad u RIMU), kad
je postao papa proširuje palaču. Ukus je bitno
različit od firentinskog! B. Musollini ju je bitno
pregradio svojedobno!
Pročelje na tri etaže odijeljeni vijencima, ima kulu osmatračnicu, svijetli otvori su
karakteristični križni otvori (na 1. Katu, u prizemlju polukružni a na zadnjoj etaži
pravokutni). Ti križni otvori mogu se povezati sa Albertijem: on je u to vrijeme boravio u
Rimu! „loggia blagoslova“ – na staroj bazilici Sv. Petra u Vatikanu, naručio ju je papa
Nikola V. Javlja se superponiranje antičkih redova, 3 etaže pročelja sa lukovima  crkva
Sv. Marka uz palaču imitira to pročelje (ima 2 etaže sa lukovima, osjeća se Albertijev duh)
- Palača je imala prigrađeno dvorište bočno od pročelja, PALAZZETTO- 1.faza
- U 2.fazi nastaje monumentalni CORTILLE;
- Razlika između PALAZZETTA i CORTILLEA  palazzetto ima renesansne kapitele na stupovima trijema
koji se otvara prema vrtu, cortille teži monumentalnosti, strogosti, ozbiljnosti. Prauzor je antička
arhitektura, tu se možda već anticipira divovski red 16.st (Michelangelo)

U Rimu dolazi do specifične pojave kod autor: firentinski naručitelji rad u potpunosti prepuštaju
arhitektima, dok se u RIMU naručitelj, a pogotovo crkava, aktivno angažira pri gradnji: konačni
izgled se u velikoj mjeri razlikuje od prvotnog nacrta!

kod Sv. Marka javlja se FRANCESCO del BORGO – „genijalni ahitekt“-kao nadzornik radova.

 Palazzo della Cancelleria, 1486 – 96.

- Staru palaču dao je izgraditi kardinal Rodrigo
Borgia (1458 – 1652). A kardinal
RAFAELLO RIARIO podiže ovu novu – kao
privatnu palaču, a nakon njegove smrti
prelazi u vlasništvo papinske kancelarije. -
---- Golemih je dimenzija, dolazi do variranja
albertijanskih elemenata sa palačom

16
 Rucellai. Tri etaže sa razdjelnim vijencima –koji se ovdje ne javljaju u ulozi potprozornika –
između je parapet.
- Donji dio pročelja je zatvoren, dok u gornjim etažama pilastri razdvajaju otvore, superponiranje
redova. Na prvom katu se javljaju dva segmenta:
1. Širi kvadrat sa prozorom omeđen pilastrima
2. Uži kvadrat bez prozora omeđen pilastrima
- Zlatni rez. Desni krajnji dio pročelja istaknut je u prostoru.
- CORTILLE ima elegantne brunelleschijevske stupove - ali je u kut postavljen jači pilon (što
se 1.x javlja na VOJVODSKOJ PALAČI u URBINU, rad LUCIJANA LAURANE!)
 Ove dvije palače imaju čisti bugnato, nije grub ni monumentalan.

SAKRALNA ARHITEKTURA U RIMU

o Santa Maria del Popolo, 1472 – 80.

- Sličan tlocrt ima gotička crkva Santa Maria sopra Minerva
(1280.)
- Trobrodna sa 4 traveja, križni svodovi, bočne kapele čiji su
nosači pilonina koje su prislonjeni pilastri, nad križištem je plitka
kupola koja se diže nad glavnim brodom i kvazitransepta koji
završava polukružnim apsidama.
- Početkom 16.st BRAMANTE dodaje duboku apsidu.
- Crkva je barokizirana ali je u tlocrtu ostala izvorna
- Na fasadi se javljaju potpuno renesansni oblici i velika sklonost
eksperimentiranju.
- KARAKTERISTIČNOST: - podignutost na par stepenica
- golemi portal, ponekad neproporcionalno golemi
- nad manjim kvadratnim bočnim portalima polukružni otvori
- mramorne ploče sa natpisima na fasadi
Na vrhu se nalaze bočne volute, rozeta i trokutasti zabat
-u unutrašnjosti sklonost monumentalnosti i jedinstvu prostora
(Albertijanski uzori)
-kvazitransept i kupola nad križištem

- što je bitno drugačije rješenje od firentinskih!

o S. Agostino 1479 – 83.

- Kao graditelj se najvjerojatnije pojavljuje JACOPO da
PIETRASANTA, koji se također javlja pri gradnji loggia
blagoslova.
- 3brodna, križni svodovi, piloni ni
pilastri kao nosači, kvazitransept

17
 sa polukružnim apsidama i kupola na sjecištu. Na pročelju se nalazi stubište, mramorne ploče
s natpisom, kvadratni portali iznad kojih su kružni otvori. Volute su služile skrivanju izvornih
gotičkih lebdećih kontrafora. Vijenac istaknut u prostoru a postavljen je na neistaknute pilone.
Istaknut zabat. Puno plastične dekoracije na antičke uzore.
- Ima polukružne bočne kapele koje su možda bila istaknute u prostoru (kao u Santo Spirito) a
tek kasnije ugrađene u bočne zidove.
- U unutrašnjosti je stvoren drugačiji dojam: viši svod i tanji i bliže postavljeni piloni.

o Santa Maria della Pace, 1478 – 83.

- KLAUSTAR  1. BRAMANTEOVO djelo u RIMU!!
- Izgrađena je kao memorijalna kapela pape Siksta IV..
centralna građevina sa vestibulom od dva traveja. Kasnije
barokizirana

o San Pietro in Montorio, 1480 – 1500.g

- U dvorištu je BRAMANTE izgradio
TEMPIETTO!
- Monumentalna gradnja, 1brodna
crkva sa križnim svodom, bočnim
polukružnim kapelama, s jedne
strane su istaknute u prostoru, dok
sa strane gdje se nalazi dvorište
nisu istaknute. Plitka kupola,
duboka glavna apsida, kvazitransept sa polukružnim apsidama. Tipična monumentalna rimska
crkva koja naglašava jedinstvo prostora. Pročelje je visoko i jednostavno.

o Sikstinska kapela, 1473 – 81.

-graditelj GIOVANNI de'DOLCI, a građena je kao
zavjetna kapela pape SIKSTA IV.
- podsjeća na tvrđavu: na vrhu je krunište sa jakim
konzolama (dim. 41 x 13,3 x 20,7m) najvjerojatnije uzeta
iz Salomonova hrama u Jeruzalemu (iz 57.)
-izvorno je donji dio bio prazan, a gore prozori – kasnije je
i donji dio ukrašen, sada služi za konklave. Tim
neobičnim rješenjem naglašava se kultna važnost.

KARAKTERISTIKA RIMSKE renesansne arhitekture: neobičnost,

albertijanski uzori, nema istaknutih ličnosti!

18
ARHITEKTURA DRUGE POLOVICE 15. STOLJEĆA U VENECIJI

Lucijan Laurana  projektant u Urbinu, umire u Pesaru

1479.g; URBINO, na brdima Umbrije: tada je vladao
Frederico Montefeltra, koji promovira humanizam na svom
dvoru (Francesco di Giorgo Martini i Piero della Francesca su
tada bili na dvoru). 40-ih godina 15.st započinje gradnja na
vojvodskoj palači na brežuljku u središtu grada. Nakon
1465.najveći zamah na gradnji, 1468. Lucijan Laurana spominje se kao protomajstor gradnje. Donosi
odnosnu pojavu u relaciji sa svojim elementima prema ostalim palačama tog doba. Njegovo autorstvo
se sa sigurnošću može dovesti u vezi sa sjeveroistočnim glavnim
ulazom, cortilleom i loggiom (loggia flankirana sa 2 tornjića i otvara
se prema prirodi). Palača je smještena u gradsko tkivo u blizini
katedrale. Sjeveroistočni glavni ulaz je nedovršen, javljaju se
jednostavni renesansni svijetli otvori  igra naizmjeničnog otvaranja
(cik-cak) otvora u prizemlju i na 1. Katu.

U cortilleu se javlja geometrijska jednostavnost i čistoća, među lukovim trijema javljaju se tonde, a
iznad vijenac sa natpisom. Otvori su iznad lukova, u uglu su piloni, polustupovi trijema naslonjeni su
na pilone. Kod loggie se javlja superponiranje polukružnih ostvor – to je rješenje slično antičkim
slavolucima (4 etaže).

 Smještaj arhitekture u krajolik: pokušaj da se što bolje uklope.

 Na kapitelima starog Kneževa dvora u Dubrovniku radio je PIETRO da MILANO, a FRANJO
LAURANA se javlja kao njegov mlađi suradnik.

 Napulj, Slavoluk Alfonsa Aragonskog, 1443.

- Alfonso Aragonski je španjolac i veliki humanist, 1443.g osvaja Napulj, te pred katedralom
podiže privremeni slavoluk.
- 1452 Pietro da Milano i Frane Laurana dolaze iz Dubrovnika, 1458.g Alfonso umire a do tada
je bio samo dovršen donji dio slavoluka, na gornjem dijelu trebao je biti prikazan Alfons na
konju i mnoštvo alegorijskih likova. Završna etaža sa zabatom bila je dovršena 1470-ih.
 Napulj, Castel Nuovo
- Njegova palača na čijem pročelju se također nalazi
slavoluk. Prvi otvor imitira
antičke slavoluke
(slavoluk Sergijevaca u
Puli () a otvor je
flankiran sa dva
kanelirana stupa na
visokom postolju, iznad je

19
 atika sa parapetom. Luk je profiliran na antički način. Bočne kule su sa superponiranim
lukovima, pa se pretpostavlja da je to bio uzor za loggiu Lucijana Laurana u Urbinu. Relijef
prikazuje ulazak Alfonsa u Napulj, a pripisuje se Franji Laurani. Alfons je prikazan na zlatnoj
kočiji ispred koje je plamen. Jake glave s profila, mogu se usporediti sa njegovim kasnijim
radovima u Francuskoj.

VENECIJA

- mletačka umjetnost iznimno je bliska sa bizantskom umjetnošću,osim bizantske snažna je i

gotička tradicija (kombinacija gotike sa renesansom)luminoznost, treperenje, fasade se
ocrtavaju na površini mora.
- Urbanističko tkivo Venecije je vrlo gusto, pa dolazi do velike rastvorenosti gotičkih fasada.
- Venecija NEMA bedeme, što je jedinstvena pojava u srednjem vijeku – more je njen bedem!
(branila se u Zadru, Krfu, Cipru).
- Pred samim ulazom u Veneciju je gust sustav otočića, a sa kopnene stran su močvare. Otočić
Giudeca je predgrađe sa vilama, a kanal Grande prolazi sredinom grada.
- u Veneciji se RENESANSA javlja tek 1460 – ih!

 Duždeva palača, 14.st – 1442.

- Imala i javnu i stambenu funkciju
- Gotičko pročelje
- Palača čini uzor privatnim renesansnim palačama. U
prizemlju su gospodarske prostorije do kojih se dolazi
barkom, preko mula sa stepenicama gdje se nalazilo i
stubište za gornji kat. Te prostorije pune su vlage i
nisu udobne za stanovanje.
-  firentinska prizemlja izrazito su fortificirana dok su venecijanska rastvorena!
- Iznad prizemnog trijema, na katu, je ponovno trijem. Središnja os pročelja naglašena je
balkonom, a na drugim palačama se često naglašava i poliforom. Piano nobile ovdje je na
2.katu.
- Gusta dekoracija, čipkasta obrada kamena, polikromija na fasadama daju palači
impresionistički dojam
- TARACO TEHNIKA – na balkonu: glačanje raznobojnih umetaka.

 Ca d' oro, 1427 – 36.g

- Naručitelj je Marino Contarini, a graditelj lombardijac
MATTEO RAVERTI,( koji je radio i na Milanskoj
katedrali).

20
- Prizemlje – gospodarske prostorije i unutrašnje stubište za gornji kat. Trijem.
- Prvi kat ima bogatu dekoraciju – tako se uvijek naglašava kat na kojem je piano nobile.
Polifore srednjeg dijela pročelja flankirane su monoforama – ovdje se ta dekoracija pomiče iz
središta osi.
- Javlja se također polikromija pročelja: umeci crvenog kamena iz Verone. Sama palača je
inače rađena od bijelog istarskog kamena (koji se za svečane dane mazao uljem da bi sjajio i
podsjećao na mramor!) na pojedinim dijelovima pročelja javlja se i pozlata zlatnim listićima.
- Nema unutarnje dvorište! U unutrašnjosti se nalazi „Grand Salon“ koji je okružen sa 4 manje
prostorije.
- Ca skraćenica od casa: kuća od zlata.
- Iznad arkada loggia javljaju se kvadrilobi nad gotičkim lukovima!

 Palazzo la Foscari, oko 1450.g

- Najznačajniji dužd 15.st, Francesco Foscari, je naručuje.
- Središnji dio je dekoracijom naglašen
- Trijem prizemlja je zatvoreniji, iznad se nalaze etaže sa
poliforama. Na prvom katu se nalazi grand salone, a bočno su
po dvije malene prostorije  osnovno tlocrtno rješenje koje
varira, to se nekad zna javiti i na drugome katu. (ovo rješenje
tlocrta javlja se i na palači u Dubrovniku) Piano nobile je kod
ove palače na drugome katu! Na pročelju (koje je usmjereno
prema kanalu) dva putta nose grb.
 U Veneciji nema mnogo cortillea, jer nema mjesta za to! A kada postoji se u njemu nalazi
zdenac za kišnicu. Ova palača IMA kortille , manje raskošan nego u Toskani. U njemu se
nalazi i stubište za gornji kat.

 Arsenal, oko 1460.g

- Mletačko brodogradilište sa antikizirajućim elementima – 1.x se javlja antikizirajuća
renesansna arhitektura!
- Ulaz je po uzoru na slavoluk Sergijevaca u Puli
(preslikan)[str.25], na atici se nalazi lav.
- Predstavlja početak novog razdoblja mletačke
umjetnosti.

21
  Ca' del Duca, 1460 – 66.g

Francesco Sforca6, milanski vojvoda, naručio je gradnju. Prvi graditelj je Bartolomeo Bon,
sačuvalo se samo podnožje (sokl) palače – gdje se vide elementi onog modernog što je
Sforca htio izmiješati sa tradicijom. Bugnato. Kasnije je Filareta nad podnožjem zamislio trijem
sa mnogo stupova (55m široko, 11m dugo podnožje) . u gornjem dijelu javlja se bugnato
istaknut u obliku dijamanta, što se ovdje prvi puta javlja!

MAURO CODUSSI (1440 – 1504.)

- Prije Venecije radio je u Ravenni.

- 1. Rad mu je Crkva San Michele in Isola 1468 – 90.
- 1480.g radi na palači Corner – Spinelli
- 1482 – 90.g radi na zvoniku venecijanske katedrale (S. Pietro in Castello)
- 1483.g dovršava crkvu S. Zaccaria
- Dovršava Scuola Grande di San Marco, te scalone za Scuola Grande di Giovanni Evangelista
-
Venecija, Duždeva palača – istočno krilo
- pregrađuje ga nakon požara  u soklu se ponovno pojavljuje bugnato na dijamantni način,
kao kod palače Ca ' dell Duca.
- Pojavljuju se brojni prozori što je tipično za njegovu kasniju fazu  umnožavanja i isticanja
ravnih linija otvora.
- Tada nastaje i unutrašnji dio pročelja koje se otvara prema cortilleu. Pojavljuje se nepravilan
raspored prozora, koji prati stari raspored prostorija.
- Naglašena je plastična dekoracija, koje je radio majstor ANTONIO RIZZI i majstori iz
Lombardije (Scala dei Giganti)

Venecija, Corner Spinelli, započeta 1480.g

- Prizemlje zatvoreno stišanim bunjtom, stubište vodi do mula.
Prozori naizmjenično postavljeni. Na 1.katu piano nobile – ispred
se nalazi balkonada sa dvije bifore
- Koristi umnoženost gotičkih elemenata, polukružni lukovi sa
kružnom tondom umjesto gotičkih kvadriloba, a uokolo renesansno
profiliran luk. Pročišćeni elementi, to je noviji tip renesansnih bifore,
koja izravno proizlazi iz gotičkih bifora.
- Renesansa na novi način interpretira gotičke tradicionalne
elemente.
- Piano nobile na 1.katu naglašen je udvojenim biforama. Klasicistički pilastri flankiraju pročelje.

6
Dvorski graditelj mu je FILARETE

22
 Venecija, San Michele in Isola1468 – 90
- Trilobno pročelje, opat Pietro Dona naručio je
nadogradnju stare crkve kamadonjanskog
samostana (taj opat ranije je djelovao u Raveni
blizu Riminija)  pretpostavlja se da je uzor za
ove pregradnje bio Tempietto Maletestiano u
Riminiju.
- Na donjem dijelu pročelja javlja se bugnato, a
iznad snažni vijenac. Pročelje od istarskog
kamena nalijepljeno je na Crkvu od opeke!
- Javljaju se kanelirani ukrašeni trilobni segmenti. U unutrašnjosti se javlja jednostavan tip crkve
sa tankim pilonima. NAD SAMIM ULAZOM nalazi se pjevalište, što je karakteristično za
mletačke crkve.

Venecija, San Zaccaria, 1458.-82.g

- Samostanska crkva ženskih benediktinki. Izgradnju je naručila Lucia Dona predstojnica
samostana (to je sestra Pietra Done, te su benediktinke prve
sašile duždeve kapice)
- Trilobno pročelje sa 4 etaže! Donji dio je dosta zatvoren. U
crkvi se javlja deambulatorij za duždevske procesije na
uskršnje popodne. Golemi kor. Otvori na pročelju su
jednostavno profilirani, dolazi do umnožavanja dekorativnih
arhitektonskih elemenata, ali bez mnogo dekoracije – vijenac
je oštro istaknut.
- U unutrašnjosti se na kapitelima javljaju orlovi: replike ranijih
kapitela koje su napravili bizantski umjetnici . GIOVANNI
BORA autor je ovih kapitela.
- Mlečani svoju tradiciju smatraju antičkom, CODUSSI je graditelj samo glavnih dijelova, dok ostalo rade
pomoćnici.

Venecija, Santa Maria Formosa, 1492.

- Pregradnja Crkve iz 8./9. Stoljeća, zadržava bizantski
tlocrt, ali pretače u renesansne oblike.

San Giovanni Crisostomo (Sv. Ivan Zlatousti), 1497.

- Opet pregradnja sa respektiranjem bizantskih elemenata, u
unutrašnjosti se javljaju tanki nosači kupola  codussi.

23
PIETRO LOMBARDO (1435 – 1515.)

 Venecija, Scuola di San Marco, 1487 – 90.

- GIOVANNI BUORO i PIETRO LOMBARDO izradili
prizemni dio. Jasno odijeljena u dva dijela
bratovštine. U prizemlju se javljaju reljefi iz života Sv.
Marka se perspektivnim skraćenjima.

 U Veneciji postoje 6 scuola grande (pripadnici iz

važnijih slojeva) i oko 150 scuola mnori

 Venecija, Palazzo Dario, 1487.

- Radionica Lombardo. Donosi odstupanje arhitekture od dotadašnjih rješenja, nema središnje
osi, neobični kružni otvori se javljaju a također antikizirajući dekorativni elementi, te mješavina
renesansnih elemenata i gotičke dekorativnosti.
 PIETRO LOMBARDO djeluje u PADOVI od 1464. – 67., a u VENECIJU dolazi nakon
1462.g! ranije je vjerojatno boravio u Toskani: sinovi mu: TULIAN i ANTONIO LOMBARDO

 Venecija, Sta Maria dei Miracoli, 1481. – 89.

- To je jedan od važnijih Pietrovih radova. Pregradnja starije crkve (u njoj se čuva čudotvorna
slika). Oblik relikvijara! Ima povišen kor, kupolu na pandantivima
i sa tondama.
- Pietro koristi i svoja toskanska iskustva na njoj, na pročelju se
javlja polikromija (što Codussi nikad nije radio). A Pietrovi sinovi
(Tulio i Antonio) rade vrlo izraženu arhitektonsku dekoraciju na
pročelju.

 Scuola di S. Giovanni Evangelisti

- Dovršava dvorište, izrazita dekoracija sa antičkim elementima
se javlja.
- U Dalmaciji se ti Lombardeskni elementi dosta često koriste.

24
 LOMBARDIJA7 I MANTOVA

KARAKTERISTIKA LOMBARDSKE ARHITEKTURE:

 Težnja za gustim ispunjavanjem zidne mase (mramorni umeci, inkrustracije, polikromija –

gotovo na horror vacui način)

Od karakterističnih renesansnih elemenata javljaju se:

 Portal sa klasičnim trokutastim zabatom

 Pilastar kao doprozornik
 Klasična rozeta
 Dolazi do grupiranja i gomilanja arhitektonskih elemenata (umnažanje svega)
…
 Sklonost kompleksnim tlocrtima i grupiranju prostora
 Velike površine zida (opeka)
 Sklonost širenju prostora (u unutrašnjosti vodoravnim naglaskom pod niskim krovom,
te vodoravni naglasak u kompoziciji fasada)

 GIOVANNI ANTONIO AMADEO – lombardski kipar i graditelj, rođen u Bergamu koji je pod
vlašću Venecije – ali je geografski u Lombardiji (te dvijue struje se prožimaju + toskanske
ideje).

 Bergamo, Kapela Colleoni, 1470 – 73.

- Grobna kapela za Colleonovu kćer Medeju. Na pročelju se javlja
gusta dekoracija i polikromija (ima i romaničkih i gotičkih
elemenata)
- Tiburio,

- TIBURIO – središnji tornjić na vrhu lanterne, na križištu transepta i

glavnoga broda  obavezan! Omiljeni element renesanse a
lombardske arhitekture pogotovo! On stoji na mjestu kupole. Na Milanskoj katedrali dovršen je
između 1487 – 90. U gotičkim oblicima (inzistiranje na tradicionalnim oblicima) - najvjerojatnije
su ga radili Amadeo i Dolcebuono, a Francesco di Giorgo Martini je kontaktiran u vezi sa
nacrtom

7
Središte Lombardije je MILANO

25
Obitelj SOLARI: Giovanni, rođen 1410.g

Guiniforte

Pietro sinovi

 Pavia, kartuzijanski samostan, započet 1473.g

- Po narudžbi obitelji Sforza, a na njoj su radili Giovanni i Guintiforte
Solari.
- Na pročelju se javljaju iste ideje kao i u Bergamu: umnožavanje
dekoracije i arhitektonskih elemenata. Ponovno se javlja galerija
što je romanička tradicija.
- Tiburio ovdje izgleda poput renesansne lanterne. Rana renesansa
se u velikoj mjeri
nadovezuje romaničke
oblike. I glavni portal se nadovezuje na romaniku. 4
ugaona tornja: 2 na pročelja i 2 na začelju. Iznutra
3brodna s bočnim kvadratnim kapelama,
unutrašnjost je gotička, ali dobiva adiciju manjih
prostora u tlocrtu. U dvorištu vitki stupići i galerija 
romanika!

 Milano, Santa Maria della Grazie, započeta 1463.g

- Guiniforte Solari je dobio narudžbu od obitelji Sforza za pregradnju crkve po uzoru na
narudžbu Gonzage u crkvi Sta Anunziata u Firenci!
(htjeli napraviti svoj mauzolej)
- Solari je radove dovršio do kora, a kasnije je
Bramante pregradio kor!
- Inzistira se na vodoravnoj artikulaciji zidova (od
opeke) (u REFEKTORIJU je Leonardo da Vinci
radio na „Posljednjoj večeri“)
- U unutrašnjosti nalazimo teške gotičke križne
svodove  što je karakteristično za cijelu obitelj Solari: u unutrašnjosti svih građevina koriste
se gotičkim elementima!

[Alberti: SANTA MARIA NOVELLA jedina dobiva fasadu u renesansi, sve ostale dobivaju kasnije!]

26
ANTONIO A. FILARETE (1400 – 1469.)

Značajna ličnost toga doba, djelovao na dvoru Francesca Sforze. Do kraja 40-ih radio je kao kipar
u Rimu, doveo ga je papa Eugen IV.. 1448 – 50: Firenza, Venecija, Lombardija (postaje dvorski
arhitekt Francesca Sforze u Milanu).

- 1455 – 57. Castello Sforzesco

- 1460 – 65. Opsedale Maggiore
- 1461 – 64. Traktat o arhitekturi (tu razmišlja i o urbanizmu: što je sve potrebno u jednome
gradu da bi ljudi bili sretnmi) radi traktate na različite teme…
-
 Milano, Castello Sforzesco
- Na pročelju tiburio od nekoliko etaža koje se sužavaju prema vrhu, a na vrhu je poligonalna
lanterna od opeke. Dogradio je i biforne prozore (slične onima na
palači Vecchio i palače Medici – Ricardi) samo što se ovdje javlja
gotički nadvoj, te mletački oblici zatvorenosti u kvadratne oblike. 4
ugaone kule, djelomično s obrambenom funkcijom. Bugnato je
obrezan pa podsjeća na dijamantne facete (Ca' de Duca i
Codussi na Duždevoj palači).

 Milano, Opsedale Maggiore, 1460 – 65.

- Kolosalan plan koji nikad nije dovršen!
- Niz zgrada oko kvadratnog dvorišta  u sredini je
zamislio glavnu upravnu zgradu koja ima tiburio –
koji je trebao biti okružen sa 4 tornjića.
- Čitavom kompleksu dodane su kule, poput rimskih
utvrda: na uglovima i oko ulaza!
- Sačuvano je samo pročelje! Koje sliči na pročelje
koje je Michelozzo izveo na Banco Medici.
- Javljaju se gotičke bifore, iznad kojih su polukružne niše sa stupićima (po tome se javlja
pretpostavka da je bancu izradi Filarete).

 Plan za Sforzindu  idealan grad koji je trebao biti

posvećen Francescu Sforzi.
- Utvrde bi trebale biti u obliku višekrake zvijezde, sa kružnim
obrambenim zidom uokolo. Sve ulice bi trebale pravilno
završavati u središtu gdje je taburio: sada kao cijela

27
 građevina sa velikom kupolom na vrhu. (kupola vrlina i proroka: bordel, zvjezdarnica…) 
razmišlja o funkciji građevine.

 to je jedna od prvih ideja o idealnom gradu, gradovi nastali 70-ih preuzimaju te elemente!

DONATO BRAMANTE (1444. – 1514.)

- 1444.g rođen u Urbinu; 1480 – 99.g djeluje u MILANU, za vrijeme Lodovica Sforze („Il Moro“)
(1499. Lodovico je svrgnut)
- Utjecaji u milanskog fazi: lombardska tradicija, toskanski utjecaji (u Milano dolazi preko
Firence), antička i kasnoantička arhitektura (u većoj mjeri nego kod ranijih graditelja)
- 1499.g dolazi u RIM  to je vrijeme kada prestaje rana renesansa! I počinje klasična!

o Milano, Sta Maria presso S. Satiro

- Prvo njegovo djelo u Milanu.
- Vrši dogradnju na predromaničkoj crkvi, koja nikad nije dovršena.
- Izradio je izduženo predvorje koje ima tlocrt kvadrata sa kupolom na pandantivima i sa
tondama uzor Brunelleschi i kapela Pazzi u Firenci!!  Bramante ponavlja one bočne
prostore iz kapele, ali ih utrostručava. Ovi bačvasti bočni prostori imaju teški kasetirani svod
(slično Alberti: S. Andrea u Mantovi) pilastri su od opeke a kapiteli od kamena.

o Pavia, Katedrala
- Pretpostavlja se da je B. sudjelovao na KRIPTI

o Milano, Sta Maria della Grazie

- Bramante radi na prenamjeni kora po narudžbi obitelji Sforza. Izvana je to tipično lombardska
gradnja: opeka, polikromija, tiburio, dok se u unutrašnjoti javlja spoj Albertija i Brunelleschija.
- Alberti: monumentalnost prostora i pametna uporaba svijetla
- Brunelleschi: pandantivi s okulusima, rebrasta (kišobranasta) kupola, monumentalni nosivi
piloni.
- Javljaju se lombardske kužne tonde, sklonost dekoraciji, te filtriran utjecaj antičkog Rima.

MANTOVA
Lodovico Gonzaga markiz je Mantove, na vlast dolazi 1437.g a politički balansira između Venecije i
Milana. Njegov djed: Gian Francesco I (1407-44.) osnovao je ustanovu Casa Giocosa (kuća za
igranje).: središte humanističkih znanosti, nešto kao akademija.
Lodovico je bio mecena A. Mantegni koja dolazi 1460.g
 Mantova posjeduje karakterističnu sklonost fantastičnome, koju povezuje sa lombardskom i
mletačkom umjetnošću.
 Od 1460 – 1500.g traje njihov vlastiti stil.

28
 Mantova se nalazi u močvarnom području, na rubu močvare nastaje veliki kompleks (sa
stambenim i fortifikacijskim karakteristikama) :

 Mantova, Castello San Giorgio, 1406.

1460.g preuređen je tako da samo stambene prostorije ima (oslikani zidovi bračne sobe,
Mantegna oslikao Cameru pictu)

 Mantova, Palazzo Concorezzo, 1455.g

Renesansa u Mantovi, pogotovo u rubnim područjima, pokazuje sklonost bizarnom,

ornamentalnom, neobičnom.

LUCA FANCELLI

Radio je na pregradnji kaštela san giorgo

Na kući u ulici Frattini, 1460., pokazuje ljubav prema antici, tako što na vrhu pročelja u niše
ostavlja kipove u togama.

Dogradio je i krilo gotičke palače 1481.: NOVA DOMUS – pročelje bez arhitektonske dekoracije,
osim dva vijenca koja dijele pročelje.

Mantegnina kuća, dovršena 80-ih

Smještena nasuprot crkve San Sebastiano. Ima kružno unutarnje dvorište, koje je služilo
kao galerija za antičke fragmente koje je skupljao. Javlja se antikizirajuća arhitektonska
dekoracija.

EMILIA ROMAGNA

BOLOGNA

 Bologna, Katedrala S. Petranio, započeta 1390.

Građena je kroz čitavo 15.st, u samoj Bologni je ostalo vrlo malo renesansne
građe.

 Bologna, Palazzo Sanuti – Bevilacqua, 1480.g

Predstavlja jedan od rijetkih primjera stambene arhitekture. Od firentinskih palača preuzima

atrij/cortille, a od lombardskih bugnato.

29
FERRARA

Samostalna državica u kojoj vladaju humanistički vladari, mecene: obitelj d' Este.

gradnja OPEKOM, bogata dekoracija - ljubav prema biljnim ornamentima, girlandama, vijencima i
slično (što se javlja i u ferr. bizarnom i nakićenom slikarstvu – Cosme Tura, Ercole Roberti, Francesco
Cossa).

Borso I. i Ercole I., ferrarski vladari, koji se bave i urbanizmom: dograđuju se dijelovi grada sa
pravilnim ulicama i sa mnogo zelenila!

 Ferrara, Addizione Ercole, 1492

Narudžba Ercola d' Estea, a arhitekt je lokalni majstor BIAGIO ROSSETTI (1447-1516)

 Palazzo Scifanoia (skifanoja = tjeranje dosade)

Graditelj vjerojatno opet BIAGIO ROSSETTI, (u novonastalim četvrtima manje je stambenih, a više
ladanjskih građevina) Predvorje i sala za primanje ukrašene su freskama (trijumf Minerve i alegorija
Ožujka) astrologija, mjeseci i prizori iz antičke povijesti.

 Crkva San Francesco, 1494.

Čisto pročelje, bez previše dekoracije. Pilastrima podijeljena na 5 djela, velike volute prate krovno
konstrukciju, tri jednostavna antikizirajuća portala, iznad glavnoga portala kružni prozor. Trokutasti
zabat na vrhu.

 San Cristoforo, 1498

 Casa Rossetti, 1490.

BIAGIO ROSSETTI; Karakteristika ferrarskih palača su istaknuti polukružni nadvoji nad prozorima!!

 Palazzo dei Diamanti, 1493.g

Javlja se ekstremna verzija Filaretovih dijamantnih faceta bugnata: na prizemlju vršci dijamanta
usmjereni su prema gore, na prvom katu ravno, a na drugom katu prema dolje! Na uglovima palače
javljaju se pilastri. Pod krovom: mezamin(?) sa okruglim prozorima, gusta ornamentalna dekoracija
glavnoga portala.

GULIANO DA SANGALO

FRANCESCO DI GIORGIO MARTINI

oni sažimaju iskustva ranijih toskanskih graditelja kroz filtar kraja stoljeća i naglašavaju
monumentalnost visoke renesanse.

30
  Villa Medici u Poggio a Caiano, 1480-ih

Naručio Lorenzo Magnifico kod

Guliana de Sangala, predstavlja
prototip humanističkih vila 16.st:
ladanjska vila koja stoji u
interakciji sa perivojem.

U prizemlju se prema prirodi

otvara trijemom, iza kojeg su
gospodarske prostorije. Dvostruko stubište vodi na kat do loggie (sa jonskim stupovima i trokutastim
zabatom antički uzor) koja stoji glavnim ulazom u glavni salon. Bočno su ostale prostorije i spavaće
sobe.

 Zavjetna crkva Maria delle Carceri, Prato

Guliano da Sangalo koristi stare toskanske ideje na nov način: križni tlocrt (grčki križ), na sjecištu
kupola sa tamburom i okulusima. Daje dojam jedinstvenosti prostora, te monumentalnosti. U
unutrašnjosti se također javlja kontrast kaneliranih u pietvi sereni (?) i bijelog zida.

početke visoke renesanse karakterizira dakle jedinstvenost i težnja prema čistoj monumentalnosti.

odreći se dekorativnosti da bi se postigla monumentalnost; treba krenuti prema simplifikaciji, te

jedinstvenost prostora

 Sta Maria del Calcinaio, Cortona, 1484.

Francesco di Giorgio Martini. Križni tlocrt, pročelje je jedinstveno: fina razdijeljenost prizemlja i 1.kata
(okulusi). Sličnosti sa San Pietro in Montorio, Bramante.

31
 SKULPTURA
Pojava renesanse skulpture u Toscani

1. i 2. desetljeće 15. Stoljeća

Pope Hennesy: „Jedinstvo renesansne skulpture u smislu njezina zajedničkog nazivnika ne treba
tražiti u različitim oblicima koje je preuzimala, već u ljestvici vrijednosti i svojstvenome cilju kojima je
nadahnuta.“
U gotičkoj skulpturi postoje već neki antikizirajući elementi, tako je i obitelj Pisano imala značajnu
ulogu u početku razvoja renesansne skulpture.

Ghibertijevi Commentarii, 1478. (samo proporcionalnost tvori ljepotu)

- umjetničko stvaralaštvo nije samo artizanski, već i intelektualni čin
- komentira preporod slikarstva kod Cimabuea i Giotta, ali ne spominje Pisane u kontekstu
preporoda skulpture!
- Za njega se renesansna skulptura odvija u njegovom vremenu (upravo s njim)

Početkom 15.st mijenja se odnos društva prema kiparimaviše nisu smatrani majstorima!!

G. B. Alberti: De Statua

Jedini traktat o kiparstvu u 15.stoljeću!!

- Skulptura ima porijeklo u prirodi, ponekad debla ili grumeni zemlje nevjerojatno nalikuju
ljudskim oblicima
- Kiparstvo je stoga umijeće stvaranja oblika koji oponašaju prirodne, a rimska je skulptura
najpouzdaniji vodič za takvo oblikovanje.
- Renesansa na području skulpture ne donosi samo preporod kiparskog iluzionizma, već
sasvim novu intelektualnu podlogu kiparskog oblikovanja

renesansna umjetnost ne oponaša antičku, već oponaša stvarnost!

Prekretnica iz koje je sve počelo je: NATJEČAJ ZA DRUGE VRATNICE BAPTISTERIJA U FIRENCI!
(1. Andrea Pisano one su bile postavljene na istočnu stranu nasuprot katedrale, pa su premještene
na sjevernu stranu) 1401.g. Ceh Sukmara je raspisao natječaj (za te istočne vratnice) i zadao
ikonografsku temu: Žrtvovanje Izaka (bronca, i
prizore iz Kristova života).

32
Ghiberti pobjeđuje (1403-24.). danas se u Museo dell Opera del Duomo čuvaju predlošci Ghibertija i
Brunelleschija.

Zadan je i okvir: četverolisne formele, što je preuzeto sa Pisanovih vratnica.

Ghibertijev rad bio je jeftiniji, bio je odliven o jednog komada bronce (osim stijene i desne Abrahamove
ruke), a iznutra je šupljina Brunelleschijevi likovi su bili od pune bronce.

GHIBERTI: jasnija i sažetija i kompaktnija kompozicija, a dijagonalna stijena dijeli prikaz na dva dijela.
Javljaju se antički citati: torzo Izaka, što se i kod Brunelleschija javlja: Spinario (Dječak vadi trn iz
noge). Radovi na vratnicama traju do 1424.g, svi su bili oduševljeni, pa već 1425.g Ghiberti dobije
narudžbu za nove vratnice: Porta dell Paradiso.

Tako su Pisanove vratnice premještene na jug, Ghibertijeve 1.vratnice na sjever a njegove 2.vratnice
na istok! Na njima se javljaju prizori iz SZ, na1.vratnicama se javlja Pilat, Posljednja večera, Bičevanje
Krista…

1.vratnice: Ghiberti je još duboko gotički kipar, javlja se idealizacija internacionalne gotike, ali se
pomalo već u kasnijim djelima razrađene. Neke radnje smješta pred antičkom arhitekturom, a
trodimenzionalnost je dosta naglašena.

Javlja se jedino problem sa dosta sabijenim prostorom, pogotovo kod velikih kompozicija.

Svaka formela je zatvorena u kvadrat, a uokolo je florealna dekoracija sa ljudskim glavama u sjecištu.

Figure na prikazima svojim pokretima stvaraju ritam događanja, proporcije su elegantne, izdužene –
gotičke S-linije, ali ipak nagovješćuju renesansu.

 Kipovi za vanjsku galeriju sjevernog transepta katedrale:

DONATELLOV David (nastao 1408-09, najranije Donatellovo djelo)
NANNI di BANCO Izaja (smješteni su ispod tambura kupole)

oba kipa u kasnogotičkom obliku, elegancija, izduženost, S-linija, ali u pojedinim dijelovima se
počinju ugledati na antičku skulpturu: pogotovo glaveuzor na antički rimski
portret (posebno rimskih senatora)

DONATELLO: genijalnost u koncentriranju snage i ekspresije na licima likova.

On inzistira na psihološkom izrazu!

Ovdje se kod Donatella već javlja razmišljanje o proporcijama tijela:

prenaglašene, predimenzionirane ruke i dlanovi… (što se javlja i kod
Michelangelova Davida)oni ranije znaju da će kip biti postavljen na velikoj
visini, pa tako promatrač može doživjeti pravu percepciju lika. Sada je skulptura u
komunikaciji sa promatračem.

DONATELLO 1410 Sv. Ivan Evanđelista

33
NANNI di BANCO Sv. Luka

oni su naručeni za pročelje firentinske katedrale, kod Donatella opet predimenzioniranje dijelova
tijela.

Javlja se razlika između renesansnih kipova ovoga doba i kasnogotičkih kipova u novom konceptu,
ideji i komunikaciji (kipovi sad oponašaju prirodu). U licima kipova javlja se koncentracija misli, javlja
se neka vrsta zabrinutosti, te koncentracija snageto je Michelangelu uzor za Mojsija.

NANNI di BANCO: donosi manje inovacije duha, ali donosi više antikizirajučih elemenata. On
dovršava ukrase lunete na sjevernom bočnom ulazu u krstionicu: PORTA
DELLA MANDORLA 1414-21.: Uznesenje Bogorodice u mandorli, a
uokolo su gusti gotikizirajući ukrasi. (B. baca pojas Sv. Tomi, a u drugoj
ruci ima ljiljan – taj pojas i ljiljan bili su od pravog materijala pa su joj stavili
u ruke za neke svečanosti, taj pojas se čuva kao relikvija u Pistoi)

Vasari za anđele uokolo mandorle kaže da su do tog vremena najljepše

izrađeni anđeli: prikazani su u bestežinskom stanju, plemenitih lica.

Tu se nalazi i reljefni prikaz Herakla: prikazanog kao antički mladi junak, te

se javlja pokušaj prikazivanja muskulature.

 Stara Crkva Orsanmichele, Firenca, 1414, GHIBERTI, Sv. Ivan Krstitelj u niši

Svaki ceh dobio je zadatak financirati po jednu nišu uokolo cijele crkve.

Potpuno je izliven u bronci (Ghiberti u to vrijeme najspretniji ljevač bronce). Izgleda kao uvećan lik koji
je izašao iz vratnica. Gotička S-linija, ali već pokušava koncentrirati i izraziti nekakvu ideju prema
promatraču.

 DONATELLO, 2 niše: Sv. Marko i Sv. Juraj

On ruši granice i postavlja nove norme. Likovi su kompaktni, čvrsti, blagi kontrapost, ponovno se javlja
snažna glava, naglašeno čelo, je jak psihološki izraz.

već se kod njega razvija jedna fizionomija koja se ponavlja: to preuzima njegov učenik Nikola Ivanov
Firentinac.

Sv.Juraj – u niši koju je financirao ceh oružara: vitez, ovdje brončana kopija, dok je mramorni original u
Museo Barghello. Ispod kipa nalazi se reljef Sv. Jurja kako ubija zmaja taj reljef je značajan jer se
na njemu javlja SCHACCIATTO (sjaćjato) ili STACCIATTO (staćjato) “stiješteno“- prvi plan je
prikazan u gotovo punom reljefu, dok su svi daljnji planovi u sve plićem reljefu (ono najdalje tek je
urezano)

Kod nas prvi puta IVAN PRIBISLAVIĆ na crkvi Sv.

Ivana.

34
  NANNI di BANCO, 2 niše

1.niša: Quatro Santi Coronati (četiri okrunjena sveca) – zaštitari ceha kamenara i kamenorezaca.
Postavljani tako da formiraju polukrug. U relativno manjoj niši postavljeni su četiri golema kipa, a nije
izgubljeno gotovo ništa od cjelinešto je novina koji Di Banco donosi. Ponovno se javlja studija
antičke portretne skulpture (kovrčava kosa i brada)

JACOPO DELLA QUERCIA

 Lucca, Katedrala, nadgrobni spomenik Ilarie del Caretta, 1406-07

Mramor, njegov najraniji rad. Spomenik liči na burgundske

kasnogotičke nadgrobne spomenike. Na poklopcu je lik
pokojnice, a na bočnim stranama poreže se naokolo red
putta koji nose florealni vijenac, golemih su dimenzija a
predstavljaju relativno ranu pojavu.

 Siena, Fonte Gaia, 1408-09.

Veliki zdenac na glavnome trgu, s nizom reljefa. U sredini je

Gospa, a uokolo ženski likovi alegorija (vrlina, nada…) na
bočnim rubovima su 2 golema kipa: Acca Laurentia i Rhea
Sylvia (antički likovi vezani uz Romula i Remarimske
pramajke, time se želi naglasiti povezanost Siene sa antičkim
Rimom) (jedan iz prizora Izgon iz Raja)

kategorija Quercijeve umjetnosti koja se ovdje na zdencu javlja, a kasnije je neizostavna: snažna
linearnost, osobito naglašena u naborima odjeće. Više se naglašava linearni elementi od plasticiteta. I
snažne geste se javljaju.

 Bologna, San Petronio, Geneza na bočnim pilastrima glavnog portala, započete 1425

Scene Stvaranja, Iskušenja, Izgona…- opet snažna linearnost, anatomski elementi naglašeni su
linearnošću, što se pogotovo javlja i u firentinskom slikarstvu (Botticelli). Javljaju se snažne geste
(Eva-Venera Pudica na sceni Izgona)

 Siena, Krstionica, Krsni zdenac 1416-21.

Na BAZI: Ghiberti i Donatello

Quercia: Zaharija u Hramu pred anđelom

35
Ghiberti: Krštenje Kristovo pomak u njegovom djelu-prizori sadržavaju gotičku linearnost i izduženost,
ali se približavaju renesansnom izrazu koji kulminira na vratnicama:

 Porta del Paradiso1425-52

U potpunosti napušta oblik formela i smanjuje broj prikaza. Prozori u

kvadratnim pločama, odnosno prema vrhu zbog visine blago trapezoidne.
Stvaranje Adama, Susret kralja Salomona i Kralice od Sabe, između prizora
javljaju se proroci i Sibile, a između tonde sa glavama (pretpostavlja se da je
jedna autoportret i portret njegovoga sina)

-stvaranje, pad i izgon – u jednoj ploči

-Kain i Abel – jedinstven prostor sa više scena, opet se koristi dijagonalama koje dijele prostor,
schiacciatto

-Noino pijanstvo – u pozadini se javlja piramida-eksperimentalni prikaz korištenja linearne perspektive

-Pripovijest o Josipu – dvije scene na kojima se javlja i arhitektura, oba prikaza imaju zajednički
nedogled.

-Izak i sinovi

-Salomon i Kraljica od Sabe – pred nekom arhitekturom, pretpostavlja se da je to firentinska katedrala

1437.g završen je Koncil u Ferrari i Firenci o spajanju zapadne i istočne crkve, a ugovor je potpisan
na stepenicama katedrale – važan događaj toga doba, pa se pretpostavlja da je to ovdje prikazano.

-Sibile u nišama sa užlijebljenim školjkama na vrhu.

DONATELLO (1386 – 1466)

U njegovoj mlađoj fazi formirao se kao umjetnik i postao sve poznatiji.

Druga faza počinje nakon 1430-ih. Od 1432 – 34.g boravio je u RIMU, kada je i obitelj Medici bila u
izgnanstvu, a to je njegov jedini sigurno potvrđeni i dokumentirani boravak u Rimu (svako rimsko
iskustvo mijenja umjetnika).

RIM – 1402.g, 1420-ih, 1432 – 34.g

FIRENCA: 1434 – 43, 1453 – 66 (snažna ekspresivnost i stanovita rezignacija)

PADOVA: 1443 – 53

- Donatello je zajedno sa NANNI di BARTOLOM (ili ROSSO, jer je imao riđu kosu) izradio
kipove Proroka za zvonik katedrale!
o Il Pensieroso (mislilac) 1415-18

36
Istaknut je odnos lijeve noge u kontrapostu i podignute lijeve ruke. Bogata draperija oko jakog tijela.
Opet ideja o prenaglašenim dijelovima tijela – zbog visine na kojoj će biti postavljen. Opet snaga i
koncentracija.

o Prorok sa svitkom 1418-20.

Nevjerojatna ljepota glave, potpuno različita od Mislioca. U velikoj mjeri ponovno mu je uzor rimska
portretna plastika. Donatella ne zanimaju toliko pojedinačne sitnice: njegovo djetlo je sumarno sigurno
u svoje oblike, njemu ne trebaju detalji, ne treba mu horror vacui. Javljaju se golemi nabori haljine, a
ispod se nazire pokret tijela.

Danas se svi četiri kipovi nalaze u Museo dell' Opera del Duomo.

o 1421.g DONATELLO i ROSSA: Abraham i Izak

Po prvi puta treba smjestiti dvije figure u jednu nišu! Anđela nema, ali je D. to riješio tako da ga je
implicirao Abrahamovim pogledom (to će biti tipično za barok). Kompleksnost kompozicije
naglašena je zaokrenućem obje figure, a time se naglašava i dubina prostora. Manje vješti detalji su
vjerojatno Rossijev rad.

o Jeremija, 1423-26

3.figura proroka za zvonik katedrale. Opet ugledanje na rimske portrete, javlja se i antička kosa i
brada, ali sumarno. Ponovno dodatno naglašava snagu hiperdimenzioniranom rukom, lijeva noga u
kontrapostu.

o Habakuk (Il Zuccone tikvan, ćelavac) 1427-36

4.figura za zvonik. Velik stupanj realizma i izražajnosti. Glava je nagnuta prema dolje – komunicira sa
ljudima.

o Marzocco, Bargello, Firenca, 1419-20

Radi se o amblemu, simbolom republike! Naručio ga je papa Martin V. – važna je sama narudžba, jer
je D. bio još mlad umjetnik.

o Sv. Ludovik Tuluški, 1421-25 (Muse odi Sta Croce, Firenca)

Njegova 1.velika skulptura od bronce. U to doba lijevanjem bronce više su se bavili zlatari. Vasari za
nju rekao da mu je to najgora skulptura i da je treba sakriti, jer odnosi tijela nisu proporcionalni, a ispod
bogate draperije ne nazire se tijelo!

o Siena, Krstionica, 1423-27.

Herodova gozbaD. je radio reljef od bronce, utjecaj slikarstva: koristi perspektivni trik – koristi se
geometrijskom perspektivom. Radnja u 3 plana: u 2. i 3. Se javlja arhitektura koja podsjeća na antičku.

37
 o Poprsje – relikvijar Sv. Rossorea, 1424-27

Bronca, nastao za samostan u Firenci, ali se nalazi u Museo di S. Matteo u

Pisi. to je ikonografska novost: relikvijar izrađen po uzoru na antička poprsja!

Za razliku od ranijih D. djela ovdje se javljaju puno detalja (možda i zbog

samog materijala, jer kamen i mramor dopuštaju manje detalja od bronce)

Od 1425 D. počinje surađivati sa Michelozzom, vjerojatno su 1426.g preselili radionicu u Pisu, koja je
bliža moru, ali i Cerrari, gdje se vadio cerrarski mramor.

o Siena, Katedrala, nadgrobni spomenik Giovannija Peccija, nakon 1426.

Tradicionalna forma sa ležećim likom i linearnim naborima, bez previše kiparskih osobina. Ispod je
D. natpis.

u crkvi na Belafuži nalazi se stilski sličan nadgrobni spomenik kojeg je Ivo Petricioli pripisao D.
učeniku: Nikoli Firentincu.

(nadgrobni spomenik Giovannija Crivellija, Sta Maria Aracoeli, Rim 1432.)

Donatello i Michelozzo

 Firenca, Krstionica, nadgrobni spomenik antipape Ivana XXIII. (Baldasare Cossa), 1422-
28

Tražio je da bude pokopan u krstionici, a odobrili su mu to jer im

je poklonio prsten Sv. Ivana Krstitelja. Tim nadgrobnim
spomenikom uvode novi tip nadgrobnih spomenika, koji će
kasnije postati neizostavan. Ovo je prototip: nalazi se između 2
granitna stupa, spomenik više nije u podu, nego je uz zid i ima
više etaža.

Na samome dnu nalazi se antički sarkofag s puttima koji nose festone (slično Quercia, Ilare del
Caretto)

Iznad toga u tri reljefa sa ženskim figurama: vjera, nada i ljubav – smještene u kanelirane niše i
slabijeg su stilskog izraza, to se pripisuje Michelozzu. (one su element koji je preuzet sa nadgrobnih
spomenika Napulja, jer je taj antipapa bio rodom iz Napulja)

Zatim slijedi visoko postolje za odar na snažnim konzolama, tu se nalaze i dva starija putta, tzv.
spiriteli, koji drže natpis o samome papi.

Sam odar drže dva lava, tzv marzocca, a na njemu se nalazi potpuno trodimenzionalan lik pokojnika
od bronce, lice mu je okrenuto prema promatraču, a D. ga je izveo prema posmrtnoj masci.

38
Iza se javlja trodijelna podjela pozadine na pravokutnike. Iznad toga javlja se Gospa s Kristom u
kaneliranoj luneti, a iznad toga rastvoreni baldahin.

Cijeli arhitektonski postav pripisuje se Michelozzu, a također i Gospa s Kristom. Kod D. rijetko se
javljaju uzburkani i gusto nabrani nabori, njegove likove već krase vrlo paralelni nabori, koji padaju u
vrlo elegantnom i smirenom ritmu.

 Napulj, Sant' Angelo a Nilo, nadgrobni spomenik kardinala Rainalda Brancaccia, 1426-28.

Ponovno se javljaju isti elementi ali malo drugačije izvedeni. Središnji reljef sa sigurnošću se može
pripisati Donatellu, a prikazuje: UZNESENJE BOGORODICE – prikaz koji je odmaknut od uobičajene
ikonografije. Nema mandorle! Ali se nalazi negativno udubljenje koje je implicira. Također je
implicirana i položajem anđela. Još jedna novost je to, što je Bogorodica prikazana kao starica i sa
zabrinutim licem. Izraziti naturalizam.

PREDAJA KLJUČEVE SV. PETRU I UZAŠAŠĆE: Victoria & Albert Museum, London, kraj 1420-ih,
također neobičan ikonografski prikaz: dvije scene spojene u jednu! Na kristovom putu do beba, on Sv.
Petru daje ključeve (slično sa Bogorodicom koja Sv. Tomi daje pojas, Nanni di Banco: Porta della
Mandorla) na ovom prikazu prvi put nakon reljefa Sv. Jurja ponavlja schiacciatto. Prikaz je dug oko
1,5m, ali je jako plitak (najdublji dio ima tek 11mm).

 Madonna Pazzi, 1425-30, Berlin, Staatliche Museen, Donatello

Ponovo neka inovacija: ovo je prototip kasnijih čestih prikaza zagrljaja

mlade Gospe i maloga Krista. Istaknut je snažan psihološki odnos majke
i djeteta, ali i zabrinutosti na njezinome licu. Mramor, nježni i meki nabori
tkanine. Prikaz je smješten u jako malen, snažno skraćen prostor čime
je postignuto dodatno zbližavanje likova. Oni su time istaknuti u prvome
planu. Opet je vidljivo kako D. razmišlja u odnosu djela i publike.

 Bostonska Madona, 1428-30, Boston, Museum of Fine Arts

Ponovno prikaz tog zagrljaja, a pripisuje se krugu D. učenika.

 Rim, Sta Maria Aracoeli, nadgrobni spomenik Giovannija Crivellija, 1432

Jako konzervativan prikaz, vjerojatno zbog toga što je Rim u to doba još duboko u gotici (renesansa u
Rim stiže tek 1450-ih!!!). D. je u Rimu vjerojatno proučavao antičku umjetnost, i ovaj nadgrobni
spomenik pokazuje stilske sličnosti ako onaj na Belafuži!

39
  Prato, Katedrala, vanjska propovjedaonica, Donatello i učenici, 1433-38

Na uglu pročelja, kružna sa jakim konzolama, Michelozzo je izradio okvire za

prikaze od kaneliranih pilastra. Na 7 plča su prikazani putti kako plešu, a samo
je središnja D. djelo, dok su ostale izradili suradnici. Putti u divljem,
neobuzdanom plesu.

 Firenca, Katedrala, Pjevalište (cantoria)

1431. je Lucca della Robbia izradio 1.pjevalište!

1434. naručeno kod D. 2.pjevalište-nasuprot ovog 1.

Pjevališta su postavljena na snažne konzole, na prednjim

stranama su po 4 prikaza a 2 na bočnim. Donatello, 1434

Među njima postoji razlika u izvedbi ali i u duhu

1.kod Robbie u su strogo odvojeni kaneliranim pilastrima. Reljef

jako plitak, pa ga je R. kasnije produbljivao. R. ima miran duh rane
toskanske renesanse, karakteriziraju ga nježnost, elegancija i
profinjenost likova. Putti pjevaju i plešu, iz njih izlazi melodija.

2. kod D. su prikazi samo u prvom planu odvojeni stupovima, a iza

Lucca della Robbia 1431 toga putti plešu u neprekinutom nizu. D. izlazi iz tih okvira. Njegovi
putti su divlji i neobuzdani, po uzoru na bakantice(? Bakanilje??) iz njih izlazi ritam.

Danas se oba pjevališta nalaze u Museo del' Opera dell Duomo.

o Pariz, Musee Jaquesmart Andre, nakon 1440-ih, 2 anđela (bronca)

o Firenca, Sta Croce, Navještenje Cavalcanti, 1435 ili oko 1445., južni bočni zid

Elegantno i fino navještenje: B. u vrlo finoj pozi antičkog tipa Pudike (ruka joj je
na grudima), produhovljen izraz lica, a pokazuje i iznenađenost toj nadnaravnoj
pojavi. Likovi u blago dijagonalnom postavu: gornji dijelovi tijela više nisu u
reljefu – već su u cijelosti 3d

Prikaz između dva pilona sa jonsovim licem na kapitelu. Iznad

svega toga dva mala putta koji nemaju baš neku izravnu vezu
sa središnjim prikazom, jedan se toliko prestrašio pojavom Gabrijela da je skoro pao
sa te visine, a drugi ga je uhvatio. D. uvodi žanr, anegdotske likove, čime negira
svečanost i ozbiljnost prikaza, što pak naglašava njegovu duboku religioznost (spaja
ovo i onozemaljsko).

40
 o Firenca, San Lorenzo, stara sakristija, 1437-43

Lorenzo Veličanstveni je kod D. naručio ukras stare sakristije. Izveo je 4 tonda s prizorima iz života Sv.
Ivana Evanđelista:

1.oživljavanje Druzijane – pojava zračne perspektive, antikizirajući likovi koji sudjeluju u prizoru, koji ih
se uopće ne tiče! Gl. Lik naglašen je drugom bojom. (svi su bijeli a on crni)

2.Sv. Ivan E. na Patmosu – dojam prostora ostvaren je prirodnim i kromatskim elementima.

3.Mučeništvo Sv. Ivana E. – tu se javlja predprostor iz kojeg kao iz rupe izlazi lik u 1. Planu, to će
često koristiti slikari.

4.Uznesenje Sv. Ivana E. - javlja se kompliciran arhitektonski sklop.

V. prikaz 4 Evanđelista nad vratima – likovi smješteni u namještaj, tipičan citat antičkog rimskog
namještaja, a prikazani su sa svojim simbolima u trenu kad pišu Evanđelja. (Pope Hennessy vidi
utjecaj Bizanta)

VI. brončane vratnice mučenika i vratnice Apostola – u svakom prikazu su po dva lika u različitim
vrstama komunikacije, na svakim vratnicama su 10 kvadrata. Koristi se Albertijevim principom varieta
(različitost)

VII. Sopraporte (nad vratnicama) – prikazi zaštitnika obitelji Medici:

Sv. Stjepan i Sv. Lovre; Sv. Kuzma i Sv. Damjan - prikazani u trenutku međusobne
komunikacije, vidi se razlika u obradi tijela i draperiji – pa se Sv. Kuzma i Damjan pripisuju Michelozzu!

o Firenca, Bargello, David, 1440.

Eleganciju naglašava chiaro – scurom, kip je 30 godina stajao u cortileu palače Medici.
Naglašavajući nježnost kombinirao je neke od antičkih ikonografskih elemenata
(Hermes – čizme i šešir).

to je prvi slobodnostojeći akt nakon antike!!! NOVOST – svojevrsna androginost i

odmak od klasične snažne muskulature. Elegantan odnos između linije šešira i glave.
Tijelo je u kontrapostu.

o Firenca, Bargello, Atys Amor, 1440.

Ekspresivnost izraza, mala skulptura, nije jasno koga predstavlja, lagan kontrapost. Ima uzdignute
ruke – vjerojatno je nešto držao s njima, nogama gazi zmiju. Na pojasu su pupoljci maka, a na
ramenima krila. Sretan i bezbrižan izraz lica, slobodnostojeća figura vještog oblikovanja anatomskih
detalja. Na vrh čela mu je neka rozetica, a na sebi ima neke „hlače“ u laganom materijalu. Kovrčava
dugačka kosa.

41
 o Firenca, Bargello, Niccolo da Uzzano, 1432.

Poprsje, pripisuje mu se zbog naturalizma, živosti i ekspresivnosti. Sačuvana je i polikromija. Lik ima
arogantan izraz lica i podsjeća me na rimske portrete.

o Venecija, Sta Maria dei Frari, Sv. Ivan Krstitelj, 1432.

Na leđima je upisana godina. Ekspresivnost lica i koštate ruke. To je kip iz D. kasne faze. Na sebi ima
krzno a oko ramena ima prebačen plašt, u ruci drži otvoren svitak sa natpisom „ecce (?)“.

o Padova, Crkva Sv. Ante, Raspelo, 1444

Ekspresivnost, izmučen torzo, naglašena muskulatura nogu. U BAROKU je dodana perizoma! Lice
se povezuje sa licem Sv. Ivana Krstitelja iz Venecije

o Padova, Sv. Antun Padovanski, glavni oltar, 1446-77

Postav oltara ne odgovara D. postavu. Grupa je izmišljena kao Sacra Conversazione. U središtu je
Gospa ukočena položaja na prijestolju (frontalan), u nekakvom pokretu kao da se diže da prijestolja.
Nabori mirno padaju, a uz nju su Sv. FRANE i Sv. ANTE – koji izvorno nisu bili uz nju, oba lika
okrenuta su na desnu stranu, izraz lica uhvaćeni su u mislima. Uz njih još su smješteni Sv. LUDOVIK
TULUŠKI i Sv. PROSDOCIM (krstio lokalne svece). Ludovik je statičan i zatvoren a Prosdocim drži vrč
sa svetom vodom. Draperija je učvorena,a ispod se nadziru ravni nabori.

Uz Gospu su najvjerojatnije izvorno stajali i DANIJEL i Sv. JUSTINA.

Javlja se dvojnost između draperija: kod Justine javlja se čvor oko pojasa, a kod Danijela je draperija
mirna, a njegovu lijevu ruku naglašava sama draperija.

MRTVI KRIST – okolo prizori iz života Sv. Ante Padovanskog (čudo s magaricom iz Riminija i čudo s
novorođenčetom) – smještanjem golemih grupa u jedan prostor. (čudo srditoga sina i čudo sa srcem
škrca). Na stražnjoj strani je OPLAKIVANJE KRISTA. Stariji likovi su prikazani sa snažnijim čelima.
Sve je smješteno u antikizirajuću arhitekturu u geometrijskoj perspektivi.

o Padova, Gattamelata, 1446 - 53

Konjanička skulptura vojskovođe (nije nadgrobni spomenik), anđeli nose grb.

Snažna, golema figura konja (1. Samostojeća nakon antike), lik u
antikizirajućem oklopu.

o Firenca, Raspeće Bargello, 1454

1454-godina povratka u Firencu. Na liku Magdalene vidljivo je strašno

očajavanje. U prikazu golemih grupa D. redovito primjenjuje Albertijev princip
varieta. Polikromija i pozlata.

42
 o London, V. & A. Museum, Madonna Chellini, 1456

Tondo sa dvije strane: stražnja kao kalup za odljeve, napravio ga za svog doktora Chellinija. BsD a
uokolo njih anđeli. Kao da stoje ispred neke ograde. Ona je priljubila obraz uz maloga Krista.

o Firenca, Museo dell' opera dell Duomo, Sv. Marija Magdalena, 1450

Naturalistička ekspresivnost lica. Prikazana kao starica, koštate fizionomije i tijela. Ruku sklopljenih u
molitvu.

o Firenca, Palazzo Vecchio, Judita i Holoferno, 1453-57

Prvotno je bila smještena u cortilleu palače Medici. Na Juditinom licu, koje je pobjedonosno,
primjećujemo nešto od ranijih skulptura. Desnom nogom je nagazila njegove genitalije. U trenutku
kada zamaše nožem nad glavom kako bi je odsjekla. Na postamentu sa reljefima.

o Siena, Katedrala, Sv. Ivan Krstitelj, 1456

Čini se da je nastao u Firenci, pandan Mariji Magdaleni. Namreškana obrada kože u koju je odjeven.
Isposničko lice . U lijevoj ruci drži križ na dugoj dršci.

o London, Victoria & Albert Museum, Oplakivanje, 1460

Snažne ekspresije lica i tijela.

o Firenca, San Lorenzo, reljef za dvije propovjedaonice (Uskrsnuća i Muke)

Očito je da su ih izradili njegovi učenici!!!

Propovjedaonica USKRSNUĆA – Krist - simbol potištenosti i žene na grobu. Silazni postav figura.

Molitva u Getsemaniji: proporcionalno nizanje likova prema pozadini. Raspeće i depozicija

(skidanje s križa). Polaganje u grob i mučenje Sv. Lovre!

Propovjedaonica MUKE – bičevanje, iznad svega je povorka anđela. (i na propovjedaonici

Uskrsnuća).

Gattamelata, 146 – 53., PADOVA

Kiparstvo sredine 15.stoljeća

LUCA DELLA ROBBIA

43
  Firenca, Katedrala, Cantoria, iznad ulaza u sakristiju 1442

Detalj UZAČAŠĆA – glazirane terakote, snježno bijele figure i azurno plava pozadina. Elegantni
pokreti. Krist i klečeći Apostoli.

 Anđeo s kandelabrom, 1448 (pretpostavlja se izvorno namjenjen oltaru Katedrale, Museo dell'
Opera, Firenca

Fine proporcije i nježnost.

 Firenca, San Miniato al Monte, deko. svoda kapele portugalskog Kardinala

1446. (kao grobna kapela kardinala) ponovno glazirane terakote. 4 kreposti

i golubica Duha Svetoga u tondima.

 Firenca, Sta Trinita, nadgrobni s. biskupa Benozza Federiglija, 1453



Izvorno nije iz te crkve. Pojednostavljen način: na prednjoj strani sarkofaga

su 2 genija s natpisom. Iznad je ležeća figura s glavom okrenutom prema
gledaocu. Iznad tijela je prikaz Deisisa, u gornjem i donjem djelu je dek. u
glaziranoj terakoti.

 Firenca, Bargello, Madonna s jabukom, 1460

Senzibilnost, elegancija, nježnost. Ruka Madonne „upala“ je u meku nožicu

Krista. Ona zamišljeno gleda i čvrsto privija Krista k sebi. Krist drži jabuku!

 Firenca, Bargello, Poprsje Djevojke u tondu, 1460.

 Firenca, Orsanmichelle, Stemma Bogorodica s djetetom (detalj)

U tondi se nalazi sjedeći lik BsD unutar polukružne arkade sa toskanskim

polustupićima. Krist joj stoji na lijevom koljenu. Izvan okvira arkade su neki biljni motivi.

ANDREA DELLA ROBBIA (Lucin nečak)

 Tondo za Opsidale degli Innocenti

Prikaz malene dječice umotane u pelene. Shematiziran izraz.

 Firenca, Bargello, Madonna dei lapicidi, 1475-80 (M. kamenoklesara)

44
Niži stupanj senzibilnosti, sklonost shematiziranome prikazu. S unutrašnjeg okvira smješteni su
kerubini. Dolazi do zatamnjenja palete, raste količina dekoracije okvira.

 Radionica Della Robbia: Getsemani, 16.st, Louvre

Zatamnjenje kolorita.

BERNARDO ROSSELLINO

Firenca, Sta Croce, grob Leonarda

Brunija, 1444-47

Sarkofag s natpisom kojeg nose dvije Nike. Glava pokojnika okrenuta

prema gledaocu, nose ga orlovi. U luneti je u tondu prikazana BsD, te
dva putta s grbom Leonarda Brunija. 

DESIDERIO DA SETTIGNANO

 Firenca, Sta Croce, grob Carla Marsuppinija, 1453-63

Čitavo tijelo je okrenuto promatraču. U luneti s tondom prikaz BsD.

Prikaz je dekorativniji, gubi se klasična monumentalnost.

'

 Firenca, San Miniato al Monte, grob portugalskog Kardinala

Jaimea, 1461-66
A. i B. Rossellino, Piero i Antonio Pollaiuola, Alessio
Baldovinetto, Lucca della Robbia. Smješten u nišu unutar
kapele. 

MINO DA FIESOLE

 Firenca, Bargello 1453 Piero de Medici, poprsje

45
 Piero de Medici, sin Cosima starijeg. Nema postamenta, kombinacija idealizacije i naturalističkog
prikaza.

 Firenca, Badia, Grobnica

ANTONIO ROSSELLINO

 London, Victoria & Albert Museum, Giovanni Chellini, 1456

Naturalizam i unutrašnja snaga. Poprsje.

 Firenca, Bargello, Matteo Palmieri, 1468

Živost, anatomski detalji, bez idealizacije. 

 Žensko poprsje, 1460-70

Idealizacija, ponegdje naglašene karakterne crte lica, modni detalji.

BENEDETTO DA MAIANO

 Firenca, Bargello, Pietro Mellini, 1474

Humanistički duh.

ANDREA DEL VEROCCHIO (1436 – 1488)

Ginerva de Benci, 1475-80

Do razine struka, u prikaz izlaze i ruke, mani stupanj idealizacije.

46
 Firentinska skulptura s kraja quattrocenta

(posljednja trećina 15. Stoljeća)

Vladavina LORENZA VELIČANTSVENOG (vladao do 1494.). Također se nastavlja razvoj i ostalih

aristokratskih obitelji. Oni su se bunili protiv prikrivene apsolutističke vladavine obitelji Medici.

Lorenzo Veličanstveni na svom dvoru okuplja razne humaniste, filozofe i umjetnike. Tu se školovao i
mladi Michelangelo. U velikoj mjeri formira se i neoplatonizam. LORENZO MAGNIFICO bio je
središnja os u svemu tome, nije bio toliko veliki bankar, već se bavio umjetnošćubio je veliki
kolekcionar, okrenuo se privatnom kolekcionarstvu. Tada prestaju u modi biti financiranje javne
umjetnosti. Sakupljaju se mali brončani kipići (najveći proizvođač tada PADOVA)

 Napulj, Sta Ana dei Lombardi, oltar Navjštenja u kapeli Mastrogiudici, 1489

BENEDETTO DA MAIANO;

u skulpturi se javlja nova tendencija: želja za naglašavanjem

plastičnosti i težine figure. Kipovi „vire“ iz nišato je nagovještaj
onoga što će se razviti u 16.st.

 Firenca, Misericordia, Sv. Sebastijan, kraj 15.st

BENEDETTO DA MAIANO, puna plastika torza, izvijeno tijelo.

ANDREA DE VERROCCHINO

 Firenca, San Lorenzo, nad. spom. Cosima Piera i Giovannia Medicia, 1469

Sarkofag od porfira u obliku kade, sa bogatom dekoracijom u bronci. Ispod je

postolje sa natpisom „oci domovine“. Iznad sarkofaga javlja se nešto
novomrežište, po uzoru na ranokršćansku dekoraciju. Sve skupa je
zaokruženo polukružnom lukom na kojem su u dnu dvije vaze iz kojih izrasta
florealna dekoracija. dolazi do promjene u samim elementima nadgrobnih
spomenika.

 Firenca, Orsanmichele, Krist i nevjerni Toma, 1470-e

U toj niši nalazio se Donatellov Sv. Ludovik Tuluški. Skulpture su puno

plastičnije i potpuno su se osamostalile, snažan plasticitet (ranije su figure
bile puno frontalnije). Krist je duboko u niši, a Toma je desnom nogom
potpuno iskoračio iz niše, postavljen je bočno od Krista. javlja se novi tip
fizionomije: sklonost eleganciji i linearizmu, blagost na licu, te duga kovrčava

47
kosa. (kod Verrocchia je učio Leonardo!) Oštre prelomljene draperije: ispod mistično tijelo u pokretu
(Verccochio je u tome vješt). Među likovima se javlja igra gesti, stvorena je prostorna napetost i
psihološka drama u interakciji među likovima.

 Firenca, Bargello, David

Prvo se nalazio u palači Medici, a zatim u palači Vecchio. Do nogu mu je Golijatova glava, dok on u
trijumfirajućem stavu stoji kraj nje. Elegantna fizionomija, anatomski detalji. Bronca.

 Firenca, palača Vecchio, Putto s dupinom

Visoka vještina rada u bronci, nekad je bio dio fontane u Koređi. Sigurni pokret,
ekspresija, energični pokret lika. Novost: naglašeno prodiranje u prostor.
Središnja os naglašena je glavom i nogom maloga putta, okolo se kreče druga
nožica: zavijena i isturena u prostor. Dupin ima zarotirano glavu, što je protuteža
isturenoj nozi=vrtložna kretnja oko glavne osi. Ovdje se javlja tzv. zmijolika
figura, koja će u 16.st biti česta.

 Venecija, Colleoni, 1483-88

Ispred gotičke crkve Sv. Ivana i Pavla (tu je Scuola di San Marco).
Konjanički kip vojnog plaćenika. Naglašavanje lica i gesti. Kip konja je
puno više razrađeniji, lijeva noga i ovdje je podignut, ali nije naslonjena na
uglu kao kod Donatella.

ANTONIO POLLIUOLO8

Prvi se bavio proučavanjem prikaza ljudske anatomije! (posebno muškog tijela). Izradio je mnogo
studija: posebno je prikazivao antičke borce u borbi. On se i prvi bavio seciranjem leševa!!! U svrhu
proučavanja anatomije. Postavio je tezu, prvi korak, za daljnji razvoj tog proučavanja.

Juraj Ćulinović je svom učitelju Francescu Skvarčoneu ukrao neke crteže sa studijama anatomije.
Pretpostavlja se da su to bili Polliuolovi crteži, postavlja se pitanje kakav su utjecaj
imali ti crteži u Dubrovniku.

 Firenca, Bargello, Heraklo i Antej. 1470-e

10-12 cm visine, bronca – maleni po veličini ali monumentalni po
dramatičnosti među likovima. Velika drama u izrazima lica, ali i u napetosti
gesta i tijela. Antejeva noga rasturena je isturena u prostor. Inzistiranje na
plastičnost i trodimenzionalnost.
 Rim, Sv. Petar, nadgrobni spomenik pape Siksta IV., 1484-93

8
[polajolo]

48
Neobična konstrukcija spomenika: to je poklopac sarkofaga, strane su konkavne i malo skošene. Na
vrhu lik pape, a okolo u kvadratnim panelima Kreposti i papinski simboli. Na konkavnim stranama su
likovi ženskih figura, sa atributima različitih znanosti i umjetnosti. Nema više ništa sa kršćanskom
ikonografijom. Novost je što je cijeli spomenik od bronce!, ostali su većinom od mramora. (u kripti sv.
Petra nalaze se razni ostaci nadgrobnih spomenika)

 Rim, Sv. Petar, nadgrobni spomenik pape Inocenta VIII

Papa 2x prikazan. Gore na prijestolju, dolje kao ležeći pokojnik. Stari
crteži otkrivaju da je vjerojatno bilo obrnuto. Ovaj spomenik se svojom
konstrukcijom više približava onim tradicionalnim toskanskim
nadgrobnim spomenicima.

BERTOLDO DI GIOVANNI

Donatellov učenik, a jedan od Michelangelovih učitelja!

 Firenca, Bargello, Bitka s Heraklom, nakon 1478.

Slijedi vlastitu liniju skulpture, ali je ipak nešto preuzeo

od Donatella. Brončani reljef: studija Bitke, a i studija
jednog kasnoantičkog mramornog sarkofaga iz Campo
Santa u Pisi. inače u svojoj umjetnosti se dosta oslanja
na kasnoantičke uzore preuzima ta rješenja ali ih tumači
na vlastiti način.

 Komemorativna medalja urote Pazzi, 1478.

U to doba bilo je u modi naručivati medalje u čast

pojedinca ili određenih događaja. U toj uroti na uskršnje
jutro, poginuo je Lorenzov brat Giuliano, a sam Lorenzo je
ranjen. Ti je urotu najvjerojatnije naručio papa Siksto IV.

 Beč, Kunsthistorisches Museum, Belerofon i

Pegaz, 1486.

Mala bronca. Tada su jako u modi bili prikazi iz grčke mitologije. Oba lika su u
mističnoj interakciji, borbi. Javljaju se elegantne proporcije tijela.

SIENA

49
VECCHIETTA9

o Siena, Santa Maria della Scala, Krist

Uskrsli Krist kojeg je radio za kapelu vlastite obitelji u toj crkvi.
Pojavljuje se određeni Donatellovi utjecaji, ali i utjecaji gotike.
Bronca, duboka emotivnost.
o New York, Frick Coll., Uskrsnuće
Brončani reljef, ljubav prema piktorijalnosti, zaigranim površinama
, detaljima (karakteristike njegovih djela)

AGOSTINO DI DUCCIO

Izvire na tragu ovog ukusa u Sieni, ali je svoj ukus još dalje razvio. Ponekad podsjeća na della
Querciu. naglašena linearnost, a draperije djeluju maglovito, bestežinski, (Pope Hennesy je rekao
da ta draperija poput ektoplazme obavija likove)

o Siena, Tempio Maletestiano, kapela Mjeseca, reljefi astroloških tema

Božica mjeseca; Saturn jede svoju djecu; Anđeo;

o Peruggia, Oratorij Sv. Bernardina

Djeluje sablasno. Scene iz života Sv.
Bernardina. Javljaju se koščati likovi, i puno
nadrealne draperije – kao karakteristika
Duccieve umjetnosti.

RIM

FILARETE

 Rim, Sv. Petar, brončane Vratnice, o. 1445

Jedno od njegovih najpoznatijih djela. Spadaju u inventar stare

bazilike, a prenesene su na novu baziliku. Kvadratne panele sa
prizorima uokviruju gusti ornamenti. Krist i Gospa prikazani su u
čudnom frontalnom i ukočenom stavu. Ispod je prikaz Sv. Petra i Sv. Pavla, a na dnu
mučenje Sv. Petra. Reljefi se prizivaju na kasnoantičke i ranokršćanske prikaze.

prvi renesansni kipari u RIMU više inzistiraju na samoj antičkoj formi, nego na problem prostora i
dubine. Oni strože kopiraju antičke kipove, od npr. toskanskih kipara.

9
[vekijeta]=starčić

50
PAOLO ROMANO

Rim, Vatikanska knjižnica, 4 reljefa s mučenjem Sv. Pavla, 1460-64

Vjerojatno su se nalazili u staroj bazilici Sv. Petra. Vojnici u antičkoj odjeći. Inzistira se na tjelesnim
oblicima.

Rim, S.Andrea della Valle, grob pape Pia II, 1465-70

Inzistiranje na antikizirajućim formama tijela, ali i na monumentalnosti!



Tabernakul u Sezzeu

 u donjem djelu kraj malih vrata stoje dva anđela,

dok u gornjem dijelu dva anđela drže baldahin u
obliku zastora. Iza zastora javljaju se rozete poredane
u polukružnim lukovima.

IVAN DUKNOVIĆ I PAOLO ROMANO

Rim, Santa Marija sopra Minerva, grobnica kardinala Giacoma Tebaldija, oko 1475.

Kardinal preminuo 1466, zamišljen i započet od P. Romana, I.

Duknović je radio vjerojatno oko 1475, a pouzdano mu se pripisuje
lik pokojnika, reljefni grbovi na pobočnim bazama okvira te dva puta
sa strana natpisne ploče.

IVAN DUKNOVIĆ I MINO DA FIESOLE

Vatikanske grotte, grobnica pape Pavla II, oko 1475

Grobnica je rastavljena, a I. Duknovićevi reljefi su:
USKRSNUĆE, STVARANJE EVE, kip NADE

51
IVAN DUKNOVIĆ I ANDREA BREGNO

Rim, San Clemente, grobnica kardinala Roverelle, o.1470.

Polukružnu nišu flankiraju dva vegetabilnim ornamentima ukrašena pilastra, u

čijem dnu stoji sarkofag sa likom pokojnika na poklopcu. U samoj niši nalazi se
lik Krista u luneti okružen sa 4 kerubina sa svake strane, dok u pojasu ispod
imamo u središtu BsD pokraj koje stoje 2 anđela, dok su njoj s desna (nama s
lijeva, aha!) Sv. Petar i klečeći lik sveca (?) a njoj s lijeva Sv. Pavao apostol s
mačem u desnoj ruci i knjigom u lijevoj. Sve stoji na visokoj bazi s natpisom koji
na isturenim pilastrima flankiraju dva anđela naslonjenih na štitovima sa grbom.

IVAN DUKNOVIĆ

Rim, izvorno u Crkvi Sv. Petra, grobnica kardinala Bernarda Erollia, o. 1479

Smatra se da ga je Duknović oblikovao samostalno u cjelini, osim ležećeg lika kardinala vrsnoćom
se ističu reljefi uskrslog Krista te reljefi Sv. Petra i Sv. Pavla , zrela faza njegovog stvaralaštva.

Andrea Bregno: pregrada u Sikstini

Cantoria u Sikstini

Oltar Piccolomini

NAPULJ

 Napulj, Catsel Nuovo, slavoluk Aragonaca, 1453

Na njemu su radili: FRANJO LAURANA, PIETRO DA MILANO,

PAOLO ROMANO, ISAIA IZ PISE i drugi.

FRANJO LAURANA: središnji reljef sa prikazom slavodobitnog

ulaska Aragonaca (Alfons I)u Napulj. Javlja se karakteristična
Lauranina obrada ljudskih

likova: neobično zdepaste ljudske proporcije s velikim glavama.

Laurana je imao veliku ulogu u širenju renesansne umjetnosti u

južnoj Italiji. Izrađivao je biste renesansnih princeza, koje su
sažimale skromnost i izrazitu idealizaciju, ali i jednostavnost.

 LAURANA, Battista Sforze – žena Sforze iz Urbina

Bista je nastala nakon njezine smrti pa se vidi nekakva hladnoća u licu.

52
  LAURANA, Princeza Isabela Aragonska, Palermo

Inzistiranje na nevinosti, čistoći, nježnostikoju postiže glačanjem površine.

 LAURANA, Maria Sforza, Washington

Karakteristike: geometrizacija i apstrakcija, pojednostavljenje i linearizacija, glava
blago nagnuta na jednu stranu, spušten pogled a podignuta brada, lagana
asimetrija, zatvoren volumen poprsja spijeda 2cm viša nego odstraga.

SILVESTRO DELL' AQUILA

 Napulj, grobnica Marie Pereire i Beatrice Componeschi, o.1490

Javlja se inzistiranje na rimski način točnih tjelesnih formi i

bogata dekoracija. Lik mrtve žene na poklopcu sarkofaga, ispod
kojeg se nalazi lik mrtvog djeteta. Na stranicama su anđeoske
glave sa festonima. Sve počiva na bazi s natpisom.

NICCOLO DELL' ARCA iz Napulja

 Bologna, Raka Sv. Dominika, 1469-73

Započeo ju je Niccolo Pisano, dok je Arca napravio GORNJI DIO i kipove

PROROKA (ti kipovi pokazuju sličnost sa sjevernjačkom umjetnošću:
germanska ekspresivnost, oštre crte lica – slično Clausu Sluteru). Imago
pietatis, Gospa na vrhu, Sv. Marko…

karakteristike za Niccola dell' Arca: snažna, divlja, gruba ekspresija.

 Bologna, Pinacoteca
Nazionale, 1490

Slobodnostojeći likovi, koji u imaginarnom krugu stoje oko

Krista koji leži na podu. Glavom položenom na jastuku i
prekriženih ruku. Ta kompozicija je vjerojatno preuzeta iz
drama i kazališnih predstava toga doba. Koliko Krist odiše
mirnoćom, toliko su likovi oko njega ekspresivni, snažni, divlji i grubi!!!!

GUIDO MAZZONI iz Modene

 Napulj, Sta Anna de Lombardi, Oplakivanje

 Modena, Katedrala, Oplakivanje, prije 1495.

53
Isto kružna postava, ali manje izražajnom ekspresivnošću nego kod Arce. Polikromija.

PAVIA

Pavia, La Certosa10

Pročelja se oblače u guste dekoracije, poput paukove mreže.

GIOVANNI ANTONIO AMADEO

 Bergamo, kapela Colleoni,

grobnica Medee Colleoni

Spoj antikizirajućih rimskih i toskanskih ideja. Pretrpavanje dekoracije!

CRISTOFORO SOLARI („il gobbo=gobavac)

Amadeov učenik.

 Pavia, Kartuzija, grobnica Lodovica Sforze i Beatrice

d' Este, 1497

Inzistiranje na uzgibanoj dekorativnoj površini, sitnim

detaljima i gustoj dekoraciji.

MILANO

BARTOLOMEO BELLANO

 Firenca, Bargello, Europa, 1504

On se među prvima počeo baviti sitnom plastikom od bronce! Europa kako

jaše na biku, te bronce su većinom imale mitološke teme.

Padova je veći centar produkcije malih brončanih skulptura nego Firenca, a u njoj se očituje također
velika sklonost prema antičkoj tradiciji.

 Mjedena zmija

ANDREA BRIOSCO „il riccio“11

Bellanov učenik, a bio je bolji od njega u produkciji malih bronca!!!

o London, V. & A. Museum, Ratnik na konju

Točne životinjske fizionomije.

10
[la čertosa]
11
[il rićo] kovrčavi

54
Satir, Otmica Europe;

PIER JACOPO ALORI BONACOLSI „Antico“

o Frankfurt, Gradski Museum, Apolon Belvederski, 1490

Predstavnik male bronce u PADOVI, a radio je kopije značajnih i poznatih

antičkih kipova. Ovaj kipić rađen je po rimskoj kopiji grčkoga originala. Bio je
vrlo vješt u malim dimenzijama izraditi uvjerljive anatomske pojedinosti.

o Medalja: Heraklo i Lernejska Hidra

Medalja sa plitkim reljefom – medalje i dalj vrlo popularne!

o Eros

VENECIJA

ANTONIO BREGNO sa jezera Como

 Sta Maria dei Frari, spomenik duždu F. Foscariju

Radio je u radionici obitelji Bon. Javlja se udio toskanskih
elemenata. Trodijelno rješenje, vertikalno superponirano, što je
često rješenje mletačkih nadgrobnih spomenika u 15.st. iznad je
zastor (slično rješenje grobnice Sv. Staša u Splitu, J. Dalmatinca)

ANTONIO RIZZO

o Sta Maria dei Frari, grobnica dužda Nicola Trono, 1476

On je jedan od prvih u čijim djelima počinju prevladavati renesansni

elementi nad gotičkim. Jako velika grobnica, sam dužd 2x: gore leži na
odru, a dolje stoji u niši. Javljaju se tri vertikalne osi.

o Eva s Arca Foscari, 1478-85

Sa gotičkim germanskim elementima + implikacija na

Veneru pudicu (pravi antikizirajući način prikazivanja
Eve kao Venere)

PIETRO LOMBARDO

S. Giovanni e Paolo, grob. dužda Pietra Moceniga, 1476-81.

55
Ponovno trodijelna elevacija. Kipovi u nišama prikazani su poput antičkih heroja. Prilično uvjerljiva
izvedba, a često i kopija antičkih kipova.

TULIO LOMBARDO (sin)

o SS. Giovanni e Paolo, grob. Dužda Andree Vendramina, 1480-95

„Antičkiji od same antike“!!! Pa ima određeno hladnoću. Njegovi kipovi

još su jedan korak naprijed (u odnosu na oca) – prema slijepom
kopiranju antike.

o Ca d' Oro, reljefna poprsja, o. 1500.

Dvojni portret, kovrčava antička frizura, a vjerojatno su to
Bakho i Arijadna (autoportret sa
ženom?)
početkom 16.st su u
mletačkom slikarstvu ovakvi dvojni portreti bili jako popularni.
o Adam

ANTONIO LOMBARDO (2.sin)

o Neptun i Minerva

U puno većoj mjeri slijedi antičke sheme, još i više od brata

pokušava biti antičkiji od antike! – pa ispada hladno i besprizorno.

BREGNO: kardinal Nicola de Cusa u s Pietro in Vincoli

MAZZONI: Modena, Adoracija

Slikarstvo quattrocenta u Italiji

56
Kod slikarstva nije bilo antičkih uzora – nema baš puno ostataka, pa su umjetnici slikali kako su oni zamišljali da
se slikalo u antici (malo je sačuvanih fragmenata mozaika i oslikane keramike). Javljaju se dva glavna problema
u to doba:

1. Problem perspektive
2. Sklonost naturalizmu (mimezis) oponašanje stvarnih oblika u prirodi

Ti su problemi u 16.st prevladani. Od literarnih izvora iz antike koristili su se Plinije Stariji i Luciana.

Vlastita predodžba antičkog slikarstva uključivala je:

 Naturalistički duh
 1420-50 slikarstvo krajolika
 Predmeti iz svakodnevnog života
 Tompe 'l oeil (Leonardove lastavice)naslikani predmeti činili su se stvarnima
 Portreti
 Sakralno slikarstvo ali i historijsko – narativno
 Najveći dio narudžbi i dalje su činile sakralne teme
 cognoscenti12privatne osobe koje za svoje privatne kuće naručuju slike, pogotovo mitološke scene.
Npr. Isabela D' Este: naručila je prikaze čitavog mitološkog ciklusa, kojeg je sama osmislila za svoju
kuću.
- Još uvijek su bili prisutni gotički elementi: npr. okvir slike, shema slike…

Glavni naručitelji:

sakralne institucije i pape (vrijeme obnove grada – renovatio urbis.

Lokalne vlasti rascjepkanih gradova – država (Rimini, Urbino, Milano)

Ojačana aristokracija (naručili većinom za donacije kapelama)

Renesansno slikarstvo postavlja temelj zapadnom slikarstvu do 20.st. postoje razni metodološki pristupi
(pokušaji organizacije golemog opusa):

 Biografski opus (Vasari)

 Dekadni pregled
 Pregled po školama
 Estetski pristup
 Ikonografski pristup
 Generacijski pristup:
o 3 generacije: 1.Rođeni oko 1410.
2.Rođeni oko 1445.
3.Rođeni oko 1480.

12
[konjošenti]= poznavatelj

57
-Woelflin umjetnost dijeli na RANU RENESANSU (15.st.)- djevojačke figure, šarenih haljina,livade u
cvatu, lepršavi velovi, prozračne dvorane nadsvođene visokim lukovima i vitkim stupovima;zrači svježina, snaga
mladosti.

VISOKU RENESANSU – KLASIČNU UMJ. (16.st)- teško slikarstvo, arhitektura.

Unutar svake generacije postoje dvije glavne struje:

Uvjetna podjela,pojmovi klasičnog i romantičnog

 LIRSKA STRUJA – naglasak na nježnom, elegantnom,

dekorativnosti, zakrivljenim linijama, sklonosti naturalističkom detalju i razradi krajolika, naglasak na proporciji
likova s ponešto izduženim glavama i udovima, boja i svjetlost su samostalni elementi

 MONUMENTALNA STRUJA – teški oblici, inzistiranje na

Volumetriji likova, prostor slike postavljen je scenografski, tektoničnost likova i predmeta, naglasak na
vodoravnim silnicama, naglašena ili potpuna frontalnost, oštre konture figura, boja i svjetlost su u ulozi jasne
definicije prostora.

Međutim, prevladavanje lirskih elemenata sliku čine: površnom, dekorativnom i kapricioznom, a prevladavanje
monumentalnih elemenata čine sliku hladnom, mehaničkom i očituje se strogo slikarstvo.

Ni jedan slikar ne pripada isključivo jednoj struji!!! Već tijekom života prelazi od jednog do drugog.

58
 Prva generacija slikara (rođenim oko 1410.g)

u toj uvjetnoj podjeli: većina je iz monumentalne struje!!

MASACCIO (1401 – 1428)13

Uveo geometrijsku perspektivu u slikarstvo;pod utjecajem

Brunelleschija i Donatella; utjecao na Michelangela.

 Pieve di S. Pietro, pala S. Giovenale, 1422-24

Triptih, jedno od njegovih prvih poznatih djela. Imao je očito gotičkog

učitelja, pa se još uvijek osjeća trag gotike u njegovim djelima. Za razliku od elegantnog gotičkog slikarstva, M. u
svoja djela uvodi snažne i voluminozne likove. Javlja se snažan kontrast između svjetlosti i sjene (to je već
postojalo u gotici (Giotto), ali je između njih bio oštar rez – kojeg M. čini nježnijim). Ispod prijestolja nalazi se
natpis: u renesansi jedan od prvih u kapitali. Na podovima ispod likova nalaze se linije koje pokušavaju definirati
dubinu prostora.

 Firenca, Uffizi, Sv. Ana „Metterza“, 1423

Unutar prelomljenog gotičkog luka nalaze se Sv. Ana s Bogorodicom i malim Kristom. Svjetlo i sjena
čine voluminozne likove, javlja se skraćivanje anđela u prostoru. Ponovno se
javlja postolje u prvom planu slike: koji daje dojam dubine u prostoru.
 Firenca, Sta Maria Novella, Sv. Trojstvo, 1425.

Kombinirao je arhitektonske elemente (koji podsjećaju na

Brunelleschija). Niže nekoliko planova jedan iza drugog. U 1.planu
su po 2 stupa korintskim kapitelima ispred grobnice sa
sarkofagom, na kojem je naslikan kostur, iznad opet natpis u
kapitali. U 2.planu su dva donatora, prikazana kao ispred „kapele“,
jednako veliki kao i ostali likovi,realistični, pod plaštem se nazire snažno, tektonsko tijelo.
U 3.planu su dva pilastra te piloni sa polukružnim likom. U 4. Planu su Gospa u Sv. Ivan E.
sa voluminoznim tijelima, u kapeli je kasetirani bačvasti svod.

Novost koju M. uvodi: jedan lik u slici okrenut je promatraču i gestom ga uvodi u radnju (ovdje je to Gospa).
Do tada su likovi bili sami sebi dovoljni, sada se promatrač poziva da aktivno sudjeluje u djelu. U 5.planu je
Raspelo s Kristom, kojeg iza nosi Bog Otac i golubica Duha Svetoga. U 6.planu vidi se
začelni zid i sve to uokviruje kasetirani svod.

1560.g ta je freska bila okrečena i preko nje je naslikana Vasarijeva Gospa od Ružarija.

13
Masaccio je umro od kuge!

59
  London, N. G., segment Gospe s poliptiha za karmelićane u Pisi, 1426.
Renesansna slika umetnuta u gotički poliptih. Čvrst, voluminozni lik Gospe. Interakcija Majke i Djeteta
daje dodatni dojam prostornosti. Kristova aureola je skraćena. U prvom planu anđeli sviraju laute, dok
se lijevo i desno od prijestolja nalazi po još jedan anđeo. Prijestolje prikazano u geometrijskoj
perspektivi.

 Berlin, Staatliche Museen, segment s predele pale karmelićana u Pisi

Reduciran i suzdržan prizor, snažnih draperija, voluminoznih tijela. Svjetlo na likove pada s jedne točke! U
pozadini su teške planine: ponovno se javlja
igra svjetla i sjene, koja ih čini teškima,
snažnima. Iza toga se javlja atmosferska
gradacija plave boje neba, koja daje
prozračnosti. Skraćenje glava likova koji
gledaju u pod, jake voluminozne stijene. Poklonstvo kraljeva.

 Napulj, Galleria Nazionale di Capodimonte, Raspeće s pale

U gotičkom luku, vertikala je smirena s horizontalomkrak križa i Kristove ruke. U

dnu je Magdalena sa podignutim rukama koje zatvaraju imaginarni trokut sa
vodoravnom prečkom križa: što je u suprotnosti sa gotičkim silnicama luka. Ponovno
se javlja čvrstoća i voluminoznost tijela, a sa ne baš točnom anatomijom (točna
anatomija javlja se tek 70-ih godina!!!!)glava krista spuštena

 Firenca, Sta Maria delle Carmine, kapela Brancacci, freske, 1425-28

Njegovo kapitalno djelo! Jedna trećina stradala je u požaru u 18.st. Oslikavanje je započeo MAZOLINO DA
PAMKALE (?)-PONIKALE, a Masaccio je dovršavao oko 1427-28. Prizori iz života Sv. Petra u dvije razine!

FILIPPINO LIPPI – 40-ih dovršio jedan dio.

Na antependiju oltara fali prikaz pa se pretpostavlja da tu možda bio

Donatellov prikaz: predaje ključeva Sv. Petru – jer je tu ključan prikaz iz
njegova života, a nema ga drugdje u kapeli!

 Sv. Petar liječi sjenom – u pozadini arhitektura,skrućene strukture

čak bunjato, koja stvara dubinu prostora – korištenjem geo. Perspektive. Ponovno se javlja samo jedan
izvor svjetlosti (stvarni izvor bio je prozorčić nad oltarom)
 Ananijina smrt – dosta žanr detalja koji daju stvarnost prizoru. Ponovno kombinira arhitekturu sa geo.
Perspektivom i snažne planine u pozadini.
 Izgon iz Raja – stvara dramatičnost na licima i u gestama. Anđeo Urijel ih tjera. Inzistiranje na realnosti,
osjećaja i emocija. Gradiranje svjetla i sjene na ljudskom inkarnatu.MASACCIO

60
  Sv. Petar krsti neofite (novoobraćenici) – u pozadini opet snažna brda, desakralizacija prizora, naglasak
na realnosti. Lik koji se sa strane smrzava,često kasnije preuziman.
 Događaji s poreznim novčićem – (Petar je izvadio novčić iz ribe) 3 različite scene u 1 kontekstu
(stripovski smješteno), uvjerljive individualne figure, u pozadini je kombinacija planina (atmosferska
perspektiva) i kuće (geometrijska perspektiva).

Masacciov kolorit prilično je snažan:

za ljudski inkarnat koristi zemljane boje u kojima se igra svijetlim i tamnim tonovima.

Kod odjeće koristi veoma otvorene i snažne boje: žutu, crvenu, ljubičastu…

tim bojama suprotstavlja skoro uvijek tamne boje neba.

Planine-čvrste, sive i tamne

Stopala likova čvrsto, teško stoje na zemlji.

FRA FILIPPO LIPPI (1406 – 1469)

1421.g zaređen u delle Carmine. Imao je dugu karijeru, te je utjecao na mnoge slikare. Sredinom 30-ih bio je u
PADOVI (F. Squarcione).

1450-ih dostiže vrhunac stila, na freskama u katedrali u PRATU.

Upustio se u vezu sa redovnicom, te im se rodio sin: Filippino Lippi. Kasnije se snjom oženio, a obojica su dobila
otpust iz reda. Osim sina Filippina i S. Botticelli mu bio učenik.

U klaustru crkve st. Maria della Carmine u Firenci nalazi se jedno od prvih njegovih djela:

 Pravila karmelićanskog reda, 1432, ciklus fresaka (nedovršen)

Javljaju se velike tamne i svijetle površine: kontrast daje dubinu
prostora. Osim toga i čvrste i uvjerljive figure na Masacciovski način.

 Empoli, Musei Diocesano, Gospa, 1430. 

61
  Rim, Galleria Nazionale d'Arte Antica, Madonna Tarquinia, 1437.

u neobičnom interijeru: puno svijetla na prijestolju. Lippi je u Padovi došao vjerojatno u dodir sa flamanskim
slikarima pa je ovdje vidljiv njihov utjecaj. Kroz prozor vidljiv je krajolik s kulom, i puno, kao slučajno ostavljenih,
predmeta: inzistiranje na realizam predmeta i točnom padu svijetla,jednolično obasjavanje prostora (flamanski
uzori). Po 1.put u renesansnom slikarstvu se javlja KARTELINO: rastvoreni rotulus u prvom planu na dnu
prijestolja. Najčešće se koristi za potpis slikara i godinu nastanka djela 14. Javlja se gotovo donatellovska poza
Krista, koja se vidi u djelu Squarccionea i njegovih učenika (Lippi je tada bio u Padovi i vjerojatno je od njega
primao uzore).krist je mali i debeljuškast, podsjeća na S. , na anđele Čulinovića(napuhana glavica, postav nogu)
U svim njegovim djelima javlja se izrazita ženska ljepota u fizionomiji,novi tip ženske ljepote-prototip. Sačuvala
je svoj izvorni okvir: kombinacija zlatnog gotičkog arhitektonskog dekora sa renesansnim elementima.

 Pariz, Louvre, pala Barbadori, 1437-38

Ponovno lijepa fizionomija lica Gospe. Dva sveca kleče pred njom,
vjerojatno se radi o portretima. U pozadini 3 polukružna luka koji daju
prostornost. Tada je u Firenci djelovao Fra Angelico (predstavnik lirske
struje), koji je također utjecao na Lippija:

- gomilanje likova na slici, inzistiranje na sitno naboranim

draperijama, te na liričnosti prizora(dekorativna
liričnost),odmiče od monumentalne grupe
- u prvom planu se naslika predprostor, a iza su stepenice ili često podnica poput šahovskog polja-
stvaranje pretprostora za donatore-što daje iluziju dubine prostora.
- Likovi su pomaknuti u drugi plan
- Liričnost u dekoraciji,uzor fra Angelico
 Firenca, Uffizi, Krunjene Djevice, 1441.

Gomila likova, ali nisu identični, različite geste;pretrpanost

prostora. Javlja se zastranjivanje prema lirskoj struji pod utjecajem
Fra Angelica. Odrasle žene kao da variraju izgled madone
tranquilea. Ponovno se javlja lik okrenut prema promatraču koji ga
poziva u sam prizor (Masaccio). Jedan od likova je vjerojatno
Lippijev autoportret – onda bi to bio 1. autoportret u renesansnoj
umjetnosti.

14
KARTELINO: rastvoreni rotulus u prvom planu na dnu prijestolja. Najčešće se koristi za potpis slikara i godinu
nastanka djela

62
  Firenca, San. Lorenco, Navještenje, 1440.

Geste između Gospe i Gabrijela podsjećaju na Donatellovo Navještenje

Cavalcanti u Sta. Croce. Svjetlo kupa čitavu sliku, a gubi se u vazi pri dnu slike.
Slika je smještena u arhitektonski okvir, koji je kao neka loggia. Stup dijeli sliku
u dva dijela: u jednom su 2 anđela,a u drugom je Navještenje. Utjecaj
flamanskog slikarstva. Neki ovo djelo smatraju čak djelom Fra Angelica!!!!
Ponovno karakteristična fizionomija likova, te geo. Perspektiva koso položenim
zgradama. Sjene ralno padaju, uvjerljivost prostora.

 Prato, Katedrala, posljednji ciklus , 1452-66

Sv. Luka u koru: (u odsječku svodova) u ovom ciklusu ponovno se vraća onoj monumentalnoj struji iz mladosti.
U naglasku na obrubu oko likova, vidi se nagovještaj stila koji će
preuzeti i njegovi učenici (sin Filippino i S. Botticelli).

U koru su prikazana 2 ciklusa: iz života Sv. Stjepana i iz života Sv.

Ivana. Kamenovanje Sv. Stjepana prodire u scenu pogreba Sv.
Stjepana, 1455-66. Prizor u arhitekturi Brunelleschijeva tipa. Geo.
perspektivom ističe se dubina, a simetrično postavljanje grupe likova dodatno naglašava tu perspektivu.
Vertikalnu silnicu ublažava vodoravnim naglaskom odra Sv. Stjepana.

DOMENICO VENEZIANO (1410 – 1461)

Cijeli svoj život je radio u TOSKANI.

1438.g preporučio se pismom Pieru di Cosimi, uspoređujući se Fra Angelicom i Filippom Lippijem. (možda je
kao mladić radio u radionici Fra Angelica). Nakon 1438 dobiva narudžbu za freske u koru S. Egidija15 u
Firenci: te freske su uništene, a na njima je radio zajedno sa Pierom della Francescom i del Castagnom.

o London, National Gallery, Madona Carnesecchi, 1433?

15
[san eđidi]

63
Jedno od njegovih najstarijih djela. BsD na prijestolju: javlja se odjek lirizma kojeg je preuzeo od Fra Angelica, ali
se ipak razlikuje: po sklonosti geometrijziranju formi, čišćenjem od pretjeranih chiaro-scuro elemenata to će
osobito biti vidljivo kod Piera della Francesca!

Skraćenje po uzoru na masaccia u glavi boga.

o Firenca, Uffizi, središnjia slika pale sv. Lucije, 1440. (ostali djelovi po EU)

Sveti razgovor, polukružna formacija oko Gospe koja je na povišenom

prijestolju. Fino lirsko disperzivno svijetlo stvara uvjerljivu dubinu prostora,
te prozračnu nježnu atmosferu. Karakteristično je i to, da su likovi u
1.planu postavljeni jako nisko u horizontu- stvara skraćen prikaz podnice
na kojoj stoje likovi. Likovi su ponovno gotovo stupoliki. Javlja se Albertijev
princip varieta. Stoje u ranorenesansnoj arhitekturi sa križnim svodovima i
šiljastim lukovima. S lijeve strane (nama): Sv. Frane i Sv. Ivan Krstitelj. A s
desna: biskup (sv. Stjepan?) i Sv. Lucija.

o Washington, National Gallery, dio predele sa Sv. Sebastijanom

Akt sa naturalistički vjernim prikazom anatomije. U pozadini su oštro rezane planine (uzor: Masaccio).

o Cambridge, Fitzwilliam Museum, dio predele prikazom Navještenja

Likovi u ranorenesansnoj arhitekturi, i pomaknuti pomalo udesno.

o Settigniano, vila I. Tatti, Madonna Berenson, o. 1440

Služila za privatno štovanje. Nježnost između majke i djeteta. Fizionomija ponovno

geometrijzirana. U pozadini je crvena u potpunosti dekorirana podloga. 

o Firenca, Museo di S.Croce, Sv.Ivan Krstitelj i Sv. Frane, '50

o. 1450.g, oštrina, ekspresivnost likova, snaga u tijelima, te karakteristična uporaba svjetla.

(možda je to dio velike kompozicije u kapeli Cavalcani u Sta Croce). Likovi dosta sliče
slikarstvu Andrea del Costagna.

PIERO DELLA FRANCESCA (1420/22 – 1492)

64
1439 pomoćnik Domenica Veneziana na freskama u S. Egidiju u Fiernci.

1440-ih godina radi u FERRARI i rodnom BORGO SAN SEPOLCRO

1451 radi freske za S. Malatestu u RIMINIJU

1452-58 freske u koru Sv. Franje u AREZZU

Krajem 1450-ih nepoznati radovi za papu Pia II

1460-ih veze sa URBINOM u Fredericom Montefeltrom

1470-ih gubi vid i u potpunosti se posvećuje matematici i geometriji

Veći dio života spominje se u BORGO SAN SEPOLCROu, većina njegovih djela
nastalo je u provinciji

Nakon razdoblja zaborava porast popularnosti u 20.stoljeću

 Arezzo, kor Sv. Franje, 1452-58

Završio je i scene koje je započeo gotički slikar 16. Us središtu kora nalazi se Cimabuevo raspelo. Postav
ciklusa fresaka (legenda o pravome Križu) je srednjovjekovni. U nasuprotnim poljima na vrhu su dvije
scene jednako komponirane:

ADAMOVA SMRT: likovi su krajoliku, a scene postavljane narativno. Javlja se varieta. U pozadini su oblaci i
nebo, po prizoru slični onom na slici „Krštenja“.

Pera della Francesca ne zanima NEMESIS (oponašanje oblika iz stvarnosti i njihovo premještanje u slikarstvo).
Ispod je scena sa kraljicom od Sabe koja ide u posjet kralju Salomonu (mistično sjedinjenje). U dnu je prikaz
bitaka.

 Urbino, Galleria Nazionale, Bičevanje Krista

neobično je što je bičevanje smješteno u dva plana – u 1.svjetovna

tema: 3 lika pričaju (simbolički možda prikaz važnost ujedinjenja
različitih crkvi). Još strožije razrađen zlatni rez. U 1.planu su snažna
skraćenja podnice. Antikizirajuća arhitektura. Svjetlo je logički
raspoređeno i sjedinjuje cjelinu slike. Na nebu su tipični oblaci.
Najveći akcent svijetla pada na antički kip na vrhu stupa za koji je vezan Krist.

Piero della Francesca nikad nije emotivan, ne zanimaju ga problemi kojima se liričari bave (oni inzistiraju na
emocije). Prvi puta se javlja da se slikarstvo odvaja od cilja koji je odvojen od slikarstva.  PRVA MODERNA
SLIKA U POVIJESTI UMJETNOSTI.

16
Raspelo Cimabue (1240-1302)??? Iz S. Domenika u Arezzu???

65
Ne zanima ga ništa van slikarstva, samo isključivo slikarski problemi (razmještanje likova i forma scene).

 Urbino, Galleria Nazionale, Madonna di Senigallia, 1470-e

Tu se vidi da je slikarstvo napredovalo, ali se ipak ponavlja forma ranijih likova. Vidljivi su uzori flamanskog
slikarstva, jer je tada u Urbinu boravio flamanski slikar Justos iz Genta.

 Firenca, Uffizi, Federico da Montefefeltro i žena Battiste Sforza, 1474.

Dvojni portret, u
pozadini je
krajolik po
uzoru na
flamansko
slikarstvo (iza
njega je morski
krajolik,a iza nje zemaljski) na njegovom licu javljaju se
naturalistički detalji, a njezina fizionomija je stilirizirana.
Ponovno geometrizacija.

Na stražnjoj strani ponovno oni – u svečanim povorkama. Kočije vuku jednorogi (simboli njihove osobne slave).
Ispod je natpis u klasičnoj kapitali: o njihovoj slavi. Federico prikazan je u oklopu.

 Brera, Pinakoteka, iz Urbina, pala Brera (pala Montefeltro), 1472-74.

Sveti razgovor. Federico opet u oklopu kako se moli BsD na koljenima. Sve je
smješteno u polukružnu nišu sa kasetiranim bačvastim svodom. Gusta zatvorena
arhitektura albertijanskih uzora. Svjetlo objedinjuje sliku, a kontrapunkt svjetla je u
blještavom Federicovom oklopu.

 London, National Gallery: Rođenje, o.1480

Jedno od njegovih posljednjih sačuvanih djela (jedino koje je u vrijeme njegove

smrti bilo u njegovome vlasništvu). Pomak prema liričnosti, viši stupanj emocija.
Nov kolorit: zemljane boje tla. Okupanost
svijetlošću. Nedovršeno je!

ANDREA DEL CASTAGNO (1419 – 1457)

66
Karakterizira ga oštro, pomalo grubo slikarstvo.

Rodom je Toskanac (u palači Verocchio naslikao je obješene vojnike – impićate = obješen, freske nisu sačuvane)

1442.g boravio je u Veneciji.

 Venecija, kor S. Zaccaria, Sv. Ivan Krstitelj, o. 1442.

'50-ih godina u pregradnji je kor postao kapela Sv. Tarasia (dobila je deambulatorij). Bog Otac. Sv. Ivan
Evanđelista.

 Muka i Posljednja večera, 1447 - 49, Firenca, zid refektorija

samostana Sta Appolonia (taj samostan kasnije je pretvoren u
Castagnov muzej)

Prikaz u dva dijela: gore je Muka a dolje najstariji prikaz Posljednje

večere, njegovo najvažnije djelo! Nova ideja: oštro perspektivno
skraćenje bočnih zidova, daje dojam da je to samo nastavak prave
prostorije. Cijela prostorija ukrašena je al antica. Vrlo uvjerljiv princip varieta kod Apostola. Iza su neobični
kvadratni paneli, što je i Fra Angelico koristio (=imitacija mramornih panela u romaničkim crkvama). Svijetlo
pada kroz prozore na bočnoj strani imaginarne prostorije (a vjerojatno su tu bili i pravi prozori).

Za vilu iznad Firence naslikao je 9 likova iz povijesti svijeta:

3 zapovjednika iz toskanske povijesti (Pippo Spanco, Niccolo Acciado)

3 velika gotička književnika (Dante, Petrarca, Bocaccio)

3 velike junačke žene

Likovi su smješteni u imaginarnim nišama, u apoteoznom stavu. Stopala nekih od likova izlaze iz tih niša. Likovi
žena oštro su linearno definirana. Ispod likova su natpisi.

Snažan grafizam bit će karakterističan za firentinsko slikarstvo druge polovine 15.st

Lirska strujanja

FRA ANGELICO (1399 – 1455)

Dominikanac u samostanu sv. Marka u Firenci, vrlo rano se zaredio.

Slikarstvo izuzetno religioznog nadahnuća.

67
Firenca, 1417 član bratovšine Sv. Luke

1437 Perugia

1438 Cortona

Do 1447 ponovno Firenca, zatim Rim

1448 Vatikan – radovi za papu Nikolu V.

1455 umire u Rimu (pokopan u Sta. Maria Sopra Minerva)

Blizak je Masolinu u stapanju gotičkih i renesansnih elemenata firentinske slikarske tradicije

Učenici: P. della Francesca i Domenico Veneziano

Opus mu dosta varira u kvaliteti ali i stilskim elementima.

 Pala Sv. Petra Mučenika, 1427 – 28, Museo di San Marco (muzej
smješten je u tom samostanu Sv. Marka)

u djelima je uočena mekana i lirska nota, te duboki vjerski osjećaj (duboka

religioznost). Kolorit ima veze sa gotičkim tradicijama firentinskog
slikarstva: otvorena crvena te plavo – zeleni tonovi. Prekrasna svijetlost
kojom su okupani njegovi likovi
karakteristični su za njegova djela. Osim toga javlja se tradicionalna gotičko
firentinska linija, ali i odmak o linearnih, geometriziranih likova. Ovdje su čvrsta
tijela realno prikazana.

 Pala Linaiuoli, 1433., Museo di San Marco

FRA ANGELICO naslikao je središnji prikaz i prikaz na vratnicama!

GHIBERTI je izradio okvir!

U središtu je BsDtradicionalne gotičke sheme. Nasuprot tome Sv. Petar i Sv.

Pavao na vratnicama izgledaju korak naprijed: pa više liče na Massaciovo
slikarstvo!

68
Na predeli je imao veću slobodu u prikazivanju: POKLONSTVO DJETETU – kolorit, izvedba i ostalo pokazuju
njegov pravi talent!

 Pala Cortona, 1438, Museo Diocesiano, Cortona

Ponovno isti elementi: gotički detalji i tradicionalna shema. Uz to
javlja i skladno uklopljena kompozicija u elegantnu arhitekturu
koju hrabru skraćuje. Javljaju se duboke sjajne boje, gotička
dekorativnost, te popunjavanje cijelog prostora.
Na predeli je opet hrabriji: Prikaz VIZITACIJE – sa sumarnim
oslikavanjem pozadine (pejzaž, arhitektura). Neobično nebo, ima
prenatrpavanja suvišnih elemenata
Slikarstvo Fra Angelica je isključivo u službi poticanja religioznog zanosa!

 Pala Strozzi iz Sta Trinita, 1436 – 40, Museo di San Marco

LORENZO MONACO izradio je okvire. Čitav okvir triptiha pretvorio j u jednu

scenu. SKIDANJE S KRIŽA s depozicijama, javlja se prenatrpanost detalja, ali
iza opet slobodni nepokrećeni prikaz neba. Sami likovi su vjerojatno portreti
donatora. Vidljiva je snaga i uvjerljivost licadokiaju ranije gotičke sheme u
njegovim djelima.

 Pala S. Marco, 1438-40, Museo di San Marco

Naručili Medici za glavni oltar Sv. Marka u Firenci.
S. Kuzma i Damjan (zaštitnici obitelji) nalaze se ispred samog oltara u
prvome planu, iza je BsD na prijestolju. Skraćivanjem tepiha na podu –
naglašena dubina prostora.  Fra Angelico ima probleme s
komponiranjem prostora kada mora nalsikati više likova. Iza je prekrasna
šuma, te bizantsko zlatno nebo u sumraku. vodi račun o
stvarnom izvoru svjetlosti! Igra se razinama stvarnosti:
izmišlja trikove kako da mješta stvaran prostor sa izmišljenim slikarstkim prostorim (slika navodni
crkveni prostor i zamišljeni slikarstki prostor: u kutovima slike vide se zastori, a u dnu slike stavlja
mali kartolino17 sa raspećem – slika u slici)

 Navještenje, 1440-e, iz ćelije br. 3, Samostan Sv. Marka

Oslikao je ćelije sbi i svojoj braći u samostanu, to su vizualne meditacije karakterističnih tema.
Ponovno magično svijetlo kupa likove i to je glavni i osnovni motiv slika. Iza je prikaz jednog dominikanaca. A
sve je smješteno u neki prostor sa gotičkim križnim svodovima.

17
Kartolino: slika u slici

69
  Krunjene Djevice iz ćelije br. 9

Vrtlozi svjetlosti.

postoji razlika u namjeni t.j.u krajnom cilju slikarstva između Fra Angelica
i Pietra della Francesca.

 Kapela Niccolina, Vatikan 1447- 50, privatna kapela pape Nikole V.

Javalja se sasvim drugačije slikarstvo, možda pod humanističkim uzorima

u Rimu. To su puno svjetovni prizori: iz života Sv. Stjepana i Sv. Lovre.
Ponovno se javljaju problmi pri postavljanju više likova. Sv. Lovre
dijeli milodare.

Koristi sve elemente koje je naučio od prethodnika: studije različitih

pokreta, različitih likova…

Primjetan je pomak prema novijim idejama o arhitekturi, više se oslanja na rimsku arhitekturu. Sve skupa odaje
jako hladan prikaz.

BENOZZO GOZZOLI

Potvrđen učenik Fra Angelia.

Poklonstvo kraljeva u kapeli Medici, 1456.

Javljaju se elementi kasnogotičke dvorske umjetnosti, gomilanje likova

(horror vacui), i krajolik je gotički.

PAOLO UCCELLO (1397 – 1475)

1413 ulazi u Ghibertijevu raionicu gdje se školovao kao zlatar

1415 upisao je ceh slikara

Učitelj mu je nepoznat

70
1425 mozaici Sv. Marka u Veneciji (nepozato)

1431 – 40 Firenca

1440-ih Padova, gdje je naslikao seriju Divova, koji su izgubljeni

1467-68 Urbino

1469-75 Firenca

U lirskoj struji najviše se bavio problemima perspektive i geometrije.

o Chiostro Verde18, prije 1436.

Samostan Sta Maria Novella, Firenca
Slike sa temama iz GENEZE, većinom su
monokromatske, a samo ponegdje koristi još
jednu ili dvije boje. njega ne zanimaju boje, već
samo perspektive!!!

Stvaranje: u planinskom pejzažu

Pad: nešto lošiji prikaz, nadrealističniji prikaz u dvije ili tri boje.

Potop: to je najslavniji prikaz (gore), možda je služio Michelangelu za prikaz potopa u Sikstini. Javlja se vrlo
oštro skraćenje bridova Noine Arke, kao da ih je dvije, a između je prikazana panika i kaos. Oni se pokušavaju
popeti na Arku. U pozadini je prikazan grom koji je opalio u stablo i izazvao požar. Neobična kompozicija koja
snagom prikaza kaosa djeluje neobično za svoje vrijeme. Ponovno su prikazana tijela kao skulpture, sa hladnim
bijelim mramornim inkarnatom.

Noa: prikazana je njegova žrtva.

o Sir John Hawkwood, Firenca, Katedrala, 1436

Konjanički spomenik engleskom plaćeniku na zidu katedrale.

Susreću se dvije perspektive: konjanik je prikazan frontalno, a postolje je

postavljeno kao gledano od dolje.

Hladne boje i ponovno mramorni inkarnat.

o Sat na unutrašnjem zidu pročelja katedrale, Firenca, nakon 1436

Sat i naokolo likovi proroka u okulusima.

18
Chiostro Verde [kjostro verde] – zeleni trijem

71
Paolo Uccello je morao pripremiti i kartone kao predloške za vitraje u kupoli!

o Tri scene iz bitke kod S. Romana – za spavaću sobu Cosima Medici, 1440-4 – 1456?

UFFIZI: Svrgavanje s konja sienskog generala 

LOUVRE: Micheletto da Cortignola napada iz pozadine

NATIONAL GALLERY: Niccolo da Tolentino kreće u napad

Prikazan je kaotičan trenutak borbe, kaos koji pojačava jednim

„mrežištem“ kojeg postiže kopljima, oštro skraćenje likova.
Koplja stvaraju vizualnu igru , organizirani kaos. Promišljeno postavljanje likova, ali pokazuje i vješto crtačko
umijeće!

o Petorica slavnih, oko 1450, Louvre

Na drvenoj dasci prikazani su najslavniji u svojim

domenama: Giotto (slikarstvo), Uccello (perspektiva),
Donatello (skulptura), Manetti (matematika),
Brunelleschi (arhitektura)

Jedino za Uccella nije dokazano, ako je – onda je to autoportret.

o Sv. Juraj i zmaj, oko 1455., London, National Gallery

Asptrahirani geometrijski oblicitu pokazuje svoj interes za

geometriju. To je prikaz nečeg začudnog, apstraktni prikaz princeze i
konja, te nadrealističko vedro nebo. Sablasna spilja.

o 6 prikaza na predeli (Profanacija hostije), 1467-68, Urbino

Palu je dovršio JANUS IZ GENTA. Kršćanka je židovskim trgovcima prodavala hostiju, a on ju je pokušavao spaliti.
Nadrealne figure i ponovno jako skraćene.

ANTONIO PISANELLO (1395 – 1455)

Rođen i školovan u Veroni

72
Prije 1422.g radi s GENTILE DA FABRIANO u duždevoj palači

1422-26 radi za Gonzage u Mantovi

1427 nakon Gentilove smrti nasljeđuje njegovu rimsku radionicu

1431-32 Rim

1433-49 radi za Este' u Ferrari, a povremeno i u Mantovi, Firenci, Milanu

1449 na dvoru Alfonsa Aragonskog u Napulju

1455 umire u Veroni

Slikar i vješt crtač, ali radi i medalje, cijenjen je na aristokratskim dvorovima

Uspoređivan je sa grčkim slikarima ZEUKSOM i APELOM

 Nadgrobni spomenik Brenzoni, S. Fermo Maggiore, 1424-26

Pisanello je radio slik. dio, dok je kiparski dio radio IL ROSSO
Naslikao je NAVJEŠTENJE u dva odvojena odjela. U njegovim ranijim
djelima jako je naglašena kansogotička slikarska tradicija.
animalist, postoji velik broj njegovih studija (npr. Roda, Louvre)

 Sv. Juraj i zmaj, 1436 – 38, luk kapele Pellegrini u sta. Anastasia,
Verona

Ima sličnosti sa Uccellom u skraćivanjima, ponovno vješt prikaz životinja (ovdje psi). Pred gradskim vratima vidi
se prozor dvaju obješenih, gdje se vidi da je za svaki prizor radio dosta studija i puno crteža. Zahvaljujući toga
javljaju se mnogi naturalistički i realistički detalji.

 Vizija Sv. Eustahija, oko 1440., London, National Gallery

 Studije konja, krava, majmuna…

Svakoj pojedinosti pristupa sa velikom pažnjom.

 Ukazanje Djevice Sv. Antunu Opatu i Sv. Jurju, o.1445

73
  Članovi obitelji D'Este, 1440-4, Bergamo i Louvre

Vjerni prikazi u profilu, prikaz idealizacije ženskog lika. Imao je iznimnu crtačku vještinu, čak bolju od
slikarske!

 Žigmund Luksemburški, o.1433, Beč, Kunsthistorisches M.

(ugarski kralj) – nije sigurno da je to njegovo djelo!

 Medalja Cecile Gonzage

Avers: obično se prikazuje profil osobe za koju se ta medalja radi, a na reversu je alegorijski prikaz, ovdje
KREPOSTI i prikaz jednoroga. Potpisao se.

 Avers medalje Ivana VIII. Paleologa, 1439.

FRANCESCO SQUARCIONE (1397? – 1468)

Tkalac, slikar, kolekcionar iz Padove

Od 1423 član slikarske bratovštine, vjerojatno samouk

1434 Filippo Lippi boravio u Padovi

Ranih 1460-ih je u Veneciji, ali inače čitav vijek u Padovi

Moguči utjecaji su: UCCELLO (izgubljen ciklus Divova) i DONATELLO

Vlasnik crteža drugih majstora (Pallainolo)

Učenici mu: Mantegna, Nicolo Pizolo, Marco Zoppo, Carlo Crivelli i Juraj Čulinović.

Važniji je kao učitelj nego kao slikar. Zanimao se za suvremenu firentinsku

umjetnost.

Zasigurno se zna za samo dva njegova djela:

74
  BsD iz crkve del Carmine, Padova, o. 1460., Berlin

Bogorodica je prikazana po uzoru na lijepe Bogorodice iz Firence. Emotivna, elegantna Bogorodica. za
njega je karakteristično ponekad pretjerivanje u pokušaju realnog prikazivanja tjelesnosti i dubine prostora,
pa prelazi u groteskni prikaz. Iza nje je neobičan svijećnjak u neobično prostoru iznad kojeg je i neobično
nebo!

karakteristično je također da B. stavlja iza parapeta na koje stavlja voće. (sve te karakteristike preuzima i
ČULINOVIĆ)

o Poliptih sa Sv. Jeronimom, iz Chiese del Carmine u Padovi, Padova, Museo Civico

Sveci postavljeni su na postamentima poput skulptura. Sv. Jeronim u

centralnom polju jedini je prikazan u realnom prostoru.

o Heraklo i Antej, crtež

Tu su i studije akta, vjerojatno prema Polajolovim crtežima

o Kentauri i Satiri

JACOPO BELLINI (1400 – 1470/71)

1420-ih i 30-ih učenik GENTILEA DA FABRIANA, putuje snjim po Firenci, Rimu, Veroni…

Uglavnom radi u VERONI i VENCIJI

Imao je radionicu sa sinovima (GENTILE i GIOVANNI)

Vježbe perspektive, studije arhitekture, studije antičkih fragmenata, predlošci za kipove i slike

sačuvane su dvije njegove bilježnice sa crtežima (British Museum i Louvre) – naslijedili su ih sinovi.

Kći se udala za A. Mantegnu.

Malo su njegova djela sačuvana.

 Navještenje S. Alessandro, 1444, Brescia

 BsD i Lionelo D' Este, o. 1450, Louvre

75
U kasnijim djelima vidi se otvaranje prema renesansnim elementima i renesansnoj umjetnosti.

 Sv. Ivan Krstitelj, crtež iz bilježnice

Studije antičke arhitekture, životinjskih i ljudskih tijela. Ti crteži nastali su neovisno od želje naručitelja
(koji su imali vlastite predodžbe)
 Pokazivanje u Hramu, crtež

SASSETTA (1400 – 1450)

Stefano di Giovanni di Cusolo

SIENA, čvrsta veza sa gotičkim tradicijama.

1423 – 26 pala za Arte della Lana (izgubljena, osim predele)- za ceh vunara

1420 – ih radovi za mozaični pod u Katedrali.

 Fragment predele s Pale za Arte della Lano (ceh vunara), Vatikan, Pinacoteca

 Sv. Toma Akvinski pred raspelom

Bogati prikaz arhitekture, razrađen po gotičkim uzorima.

 Heretik na lomači, Melbourne, Museum of Art

 Put triju kraljeva, o. 1435, NY, Metropolitan Museum of Art

Ispod je bilo prikazano poklonstvo kraljeva. Prikaz je izdvojen iz gotičke tradicije, iza su planine i kula grada.

 Sv. Frane u slavi sa pale Sv. Frane u Borgo Sansepolcro, 1444.

Figura je prikazana poput stupa, pa je to bio uzor Pieru della Francescu za njegovu
Gospu s prve pale.

 Gospa ponizna, Zagreb, Strossmayerova Galerija


 Susret Sv. Pavla i Sv. Antuna, 1445
 BsD i 6 anđela, 1437-44, Louvre
 Stigmatizacija Sv. Franje, 1437-44, National Gallery
 Sv. Antun Opat muče demoni, Pinacoteca Nazionale

76
 Druga monumentalna struja

ANDREA MANTEGNA (1431 – 1506)

PADOVA, VERONA, MANTOVA (dodiri i boravci u Pisi, Tireni, Rimu)

1458 do smrti u službi Gonzaga u Mantovi.

Rigorozna organizacija kompozicije, oštar i precizan crtež, eliminacija atmosfere.

Utjecaj Donatellovih Padovanskih rješenja.

Jedan od prvih renesansnih grafičara.

Rođen između Padove i Vicenze, a bitno je to što on nije Toskanac! Pa toskanska umjetnost nema puno utjecaja
na njegova djela.

U njegovom djelu osjeća se bitan utjecaj padovanske sredine.

Bio je u Squarcionevoj radionici: odakle preuzima težnju neobičnih prikaza Gospe i Djeteta, te dosta ulomaka ili
ukrasa iz antike.

1453/54 oženio se Nikoloziom (kći Jacopa Bellinija) i u tom razdoblju mu je oštar crtež malo omekšan. (pod
utjecajem obitelji Bellini)

 Sv. Jakova vode na pogubljenje, kapela Ovetari, Erimitanska crkva, Padova, 1450-57

svi njegovi raniji crteži imaju neobičnu vizuru: iz žablje perspektive

„di soto di sul“ – odozgo prema dolje: time se naglašava drama i
strahota prizora.

Na sam rub slike: u skroz prvi plan stavlja figure strašnih vojnika.

u svim njegovim djelima vide se snažne reference na toskansku

umjetnost: pogotovo na kipove, ovdje se vidi Donatellov Sv. Juraj. U
pozadini je antička arhitektura: sa mnogo citata i same te antičke
umjetnosti, osobito u reljefima.

 Pogubljenje Sv. Jakova, kapela Ovetari, 1455-57

Lik sv. Jakova je u

prvom planu,

77
skvrčen i sputan, te dosta skraćen, time da mu glava izgleda kao da će izaći iz slike (predplan). Jako sugestivne
freske, Mantegna je njima stekao veliki ugled. Precizno određene crte lica, čak i psihologizacija. Neki detalji
arhitekture u ovoj kapeli (što ih je slikao A. M.) veoma nalikuju na ono što će NIKOLA FIRENTINAC raditi u
Dalmaciji.

 Pala S. Zeno, Verona, 1456-60

Pala se nalazi na oltaru i zbog nje je u koru otvoren prozor da bi na nju padalo što prirodnije svjetlo. U središtu
je BsD na neobičnom postolju (bizarnost koja je preuzeta od Squarcionea, osim toga i od njega je preuzeo i
ukrašavanje „al antica“) oko su anđeli koji muziciraju(što je bilo karakteristično za G. Bellinija). Lijevo Sv. Petar,
desno Sv. Ivan Krstitelj. Prizori su ugrađeni naslikanim stupovima. Iza su bijeli oblaci na tamnome nebu 
karakteristično za Mantegnu. Na predeli je na sredini prikazano RASPEĆE, iza karakterističan krajolik s
neobičnim stijenama i opet oblaci. (Dubrovčanin Mihaelo Hamzić je prikazivao slične stijene). Lijevo je
MASLINSKA GORA a desno USKRSNUĆE.
ta Mantegnu su još karakteristična stabalca bez krošnje, te gradovi u pozadini.

o Sv. Sebastija, 1480, Louvre

Vidi se usavršavanje akta, te preciziranje dramatičnosti. Iza

opet ulomak antičke arhitekture, i ponovno neobične stijene i
gradovi u pozadini. 

 Sv. Sebastijan, Beč, Kunsthistorisches Museum Pariz, Louvre

Beč, Kunsthistorisches Museum

 Camera Picta, Castel Nuovo, Mantova, 1465-74

Prizori iz dvora i prozora al antica u gornjoj zoni. To je fresko ciklus

spavaće sobe Gonzage. Naslikao
je i lažnu arhitekturu te sobe.
(lažna rebra, te odsječci svoda sa
medaljonima). U središtu svoda je

78
okulus i izgleda kao kupola: vidi se nebo i anđeli koji gledaju prema dolje! Javlja se snažno skraćenje putta.
Ponovno igra razine stvarnosti.

U donjoj zoni sobe us prizori sa dvora Ludovica Gonzage (1465 – 74) – to je vjerojatno prikaz trenutka kada
Ludovico prima pismo iz Rima: da njegov nećak Francesco Gonzaga postaje kardinal. Okolo su pripadnici
njegove obitelji i svite u suvremenoj odjeći. Kao da je sve smješteno u nekoj lođi sa zavjesima.

Bio je i sjajan animalist. Dva psa i jedan konj u jednom prizoru. Naturalistički kolorit tada nije bio jako bitan –
konj je ovdje u plavičastoj boji. (Sluge s psima)

Na jednom dijelu putti nose natpis gdje se Mantegna potpisao. Putti su u

različitim pozama i skraćenjima.

 Madonna della Vittoria, 1496, Louvre

Prikaz u neobičnoj niši/apsidi, koja je sastavljena od isprepletenih vijenaca i
nekakvo voće. Na vijencima su prikazane egzotične ptice. Gonzaga je
prikazan u sjajnom oklopu kako kleči uz prijestolje.
Gospin prikaz prototip blagog lica koji će se kod A.M. često javljati.

 Parnas, 1495, Louvre

Prikaz prema ikonografskom programu Isabelle

D'Este (ona je imala vlastiti studiolo).

Prikaz trijumfa ljubavi (Venera i Mars): Vulkan je bio njezin muž, on se

naljutio zbog njihove ljubavi, ali su na kraju bogovi ga ismijali i narugali mu se. Orfej svira,
Muze plešu.

na kraju svog djelovanja Mantegna je malo napustio onaj svoj oštar ton.

 Sv. Juraj, 1467 Galleria dell'Academia, Venecija

 Mrtvi Krist, 1500, Galleria Brera, Milano

79
  San na Maslinskoj gori, 1455, London National Gallery

GIOVANNI BELLINI [GIAMBELLINO] (1432? – 1516)

Rane godine: očeva radionica.

U nekim ranim djelima primjetan je utjecaj Mantegne

1483 je službeni slikar Mletačke Republike

Bogat opus, ključan za daljnji smjer Mletačkog slikarstva.

Učenici: Giorgone, Tizian, Sebastiano del Piombo

Karakterističan pristup crtežu, boji u svjetlu.

 Mrtvi Krist s Gospom i Sv. Ivanom E., o.1470, Brera

Strogo organiziran i precizan crtež preuzet od Mantegne. Osim toga vidi se i
poetičnost izraza, što je karakteristično za venecijansko slikarstvo davnih
stoljeća. Ta se poezija posebno vidi u tretiranju boje i svjetla. U mletačkoj
umjetnosti crtež nikada nije dominantan, kao u Toskani. (u manirizmu dolazi do
razlijevanja obrisa i gubitka oštrog crteža). Nebo ostvaruje u prijelazima od žute
do svijetloplave boje: od Bellinija do Tintoretta u Venecijiigra svjetla i boje.

o Pala Pescaro, sred. 1470-ih, Pesaro, Museo Civico

(Peezaro)blizu Umbrije, pa je jedan od najvećih uzora P. della Francescu

(rodonačelnik umbrijskog slik.), ali i Mantegna. To je SVETI RAZGOVOR sa
neobičnim prijestoljem koji formira sliku unutar slike, gdje se i ovdje vidi igra
stvarnosti. Na okviru su mali sveci u nišama po tradiciji mletačkih poliptiha. Iza
prijestolja je karakterističan neobičan pejzaž sa gradom i neobičnim nebom. Na
predeli: Sv. Juraj još hrabriji svjetlosni efekt i fini koloristički prijelazi.

o Pala S. Giobbe, 1485-87, Venecija, Accademia

Kasnija djela: Antonella da Messina: Pala San Cassiano

80
 Giorgone: Pala Castelfranco
pokazuju sličnosti sa Bellinijevom palom, ne samo u fizionomiji Gospe, već i u neobičnim prijestoljima.
Bellini je postavio karakterističan prikaz venecijanskih pala: one su prototipovi.
Kasetirani strop i neobični bizantski zlatni mozaik u kupoli.

o Madonna degli Alberetti, 1487, Venecija, Accademia

Ponovno je donio prototip: Gospu za privatno štovanje malih dimenzija, to su nježne

Gospe! Ovdje su u pozadini stabla, pa tako i naziv: Madonna degli Alberetti =
Madona od stabalca. (slike dobivaju imena po nekim detaljima. Oblici se definiraju detaljima boje, jer se ovdje
već gubi oštar rub i obris likova.

prema ovim Gospama počeli su se raditi grafički listovi, koji su bili popularni za manje imućne građane!

o BsD, 1510, Brera

Gospa ponovno pred zelenim parapetom, da se istaknu glavni
likovi. U pozadini je krajolik grada i ljudima , te antički spomenik s
njegovim potpisom.
o Pala S. Zaccaria, 1505, S. Zaccaria

Ponovno Gospa u kapeli sa polukalotom, ali Bellini

ovdje rastvara tu kapelu i čini je poput neke lođe. Krist stoji u krilu po dva sveca su na
svakoj strani, muški svecu su u prvom planu, a svetice u drugom. Svjetlo dolazi s
gornje desne strane. Javljaju se nježni preljevi žute i plave boje, te jaka crvena!

o Sveta Alegorija, 1505, Uffizi

Neobična izrada SVETOG RAZGOVORA,
neobično postavljena u bočni dio slike. Likovi su slobodnije
predstavljeni. Na slici su i stari Job i Sv. Sebastijan. U pozadini je
neobičan krajolik: voda, planine, kuće. Ovo je njegovo ikonografski
najzagonetnije djelo.

o Gozba Bogova, 1514, Washington, National Gallery

Sliku su dovršili: TIZIAN i DOSSO DOSSE

Po narudžbi Isabelle D' Este. Bellini je najvjerojatnije dovršio sve likove, a

ostali su dovršili krajolik. Suzdržan prikaz likova.

81
 o Dužd Leonardo Loredan, 1501, London, National Gallery
Uspješno se bavio i portretima: čisti studiozni portreti. Počeo je eksperimentirati
tehnikom ulja, koje je koristio na dasci, ali nije otišao dalje i koristio ga na platnu. Zato se
vidi mekano svjetlo koje se preljeva, tkanina djeluje mekano.

ANTONELLO DA MESSINA (1431? – 1479)

Sicilija, 1470-ih dolazi u Veneciju i vrši značajan utjecaj tehnikom ulja, kasnije djeluje i
u Milanu.

Spoj talijanske jedinstvene organizacije slikarskog prostora i sjevernjačke ljubavi

za naturalističku obradu detalja.

o Salvator Mundi, 1465, London, National Gallery

Veoma blizak plan prikaza Krista. Nema čvrstog crteža, vide se fini prijelazi boja i svjetla. Svjetlo lice
okupano svjetlom izlazi iz tamne pozadine. Ispred je kartelino. Messina je perfekcionist!

o Poliptih S. Gregorio, 1473, Messina, Museo Regionale

Ova slika pokazuje veliku sličnost sa slikom VAN EYCKA: Madonna kancelara Rollina, pa
je očito da je Messina vrlo rano imao dodira sa flamanskom umjetnošću.

o Pala S. Cassiano, 1475, Beč,

Kunsthistorisches Museum
Žarke boje, ponovno se vidi utjecaj flamasnkog
slikarstva, ali su i utjecaji Bellinijevih mletačkih pala
vidljivi (široko lice Bogorodice, simetrični prostor svetaca, visoki postav
Bogorodice…)

o Sv. Sebastijan, o.1476, Dresden, Gemäldegallerie

U pozadini suvremena mletačka arhitektura. Dosta svjetlo pada na lik sveca.

o portret muškarca, Rim, Galleria Borghese

svjetlom okupano lice izlazi iz mraka. Nakon toliko godina
otkad je djelo nalsikano još uvijek se vidi svježina i
životnost ulja.

82
unatoč svoj toj poetičnosti, svi ovi slikari prikazivali su vrlo monumentalna i čvrsto građena tijela likova, pa
spadaju u sredinu ove struje  između lirske i monumentalne struje!

MELOZZO DA FORLI (1438. – 1494.)

Rim, Urbino, Reggio Emilia

Siksto IV. imenuje Platina perfektom,

1475-77, Vatikan, Pinacoteca

Quirinale

ANTONIO DEL POLLAINOLO (1431. – 1498.)

Zlatar, kipar, crtač, dizajner (predlošci za tapiserije, redatelj svečanosti za Medicije)
 Mučenje Sv. Sebastijana, 1473-75, London, National Gallery

Zanimaju ga problemi formiranja kompozicije. Likovi su postavljeni u formi

stošca (zanimaju ga formalni problemi). U pozadini je kvalitetno napravljen
krajolik.

 Heraklo i Antej, 1470, Uffizi

(na tu temu napravio je skulpturu u
Bargellu). Jako ga je zanimala anatomija.

 Bitka deset aktova

DOMENICO GHIRLANDAIO (1449/50. – 1494)

83
Toskana, povremeno Rim

Značajan utjecaj na slikare generacije

Nakon dospijeća triptiha Portinari iz Flandrije u Firencu 1483., usvaja flamanski naturalizam detalja

Golem opus, djelatna radionica (kratko vrijeme je tu boravio i mladi Michelangelo)

 Sv. Jeronim u studiolu, 1480, Ognissanti, Firenca

Na suprotnome zidu se nalazi Botticellijev Sv. Augustin, a vjerojatno je da
su ta dva prikaza bila na pregradama kora. Oba prikaza su precizno crtana.
Ghirlandaiovo slikarstvo je usredotočeno na hladnu stvarnost, bez emocija.
Njegovo gledanje na stvarnost je preciznije, ali bez dubljeg ulaženja u nju.
Kod BOTTICELLIa je javlja romantični, emotivni prikaz, sve je puno lirskije
obrađeno.

 Posljednja večera, 1480., Ognissanti

Sličan prikaz i postav kao kod Castagna. U pozadini su voćna

stabla i ptice u letu (karakteristično za Ghirlandaiono
slikarstvo). Gotovo identičan prikaz ali ipak malo kvalitetniji.

 Posljednja večera u refektoriju samostana S. Marco

Apostoli su prikazani strogo realistično, sa pomalo hladnim izrazima lica. G.je iskoristio pravu konzolu svoda u
svom prikazu i ono u središtu ističe lik Krista.

 Poziv Sv. Petra i Sv. Andrije, 1481-82, Rim, Sikstina

Prikazano u zoni bočnih zidova (oni su bili prvi apostoli) izgleda da

je Perugino osmislio sve kompozicije slika, valjda je bio „voditelj
radova“ – njega karakterizira precizna simetrija. Likovi na prikazu
su portreti firentinaca koji su tada živjeli u Rimu. (papa Siksto IV
naručio je te freske i valjda se time htio ispričati firentincima za
aferu Pazzi).

 Uomini Famosi, u Sali dei Gigli19, Pal. Vecchio, 1482-85

Brut, Skevola, Kamil – oni su vezani za republikansku prošlost.

19
Sala dei Gigli – sala ljiljana

84
  Poklonstvo pastira, kapela Sassetti, Sta. Trinita, 1485.

Uzor je Triptih Portinari u crkvi San Ogidio, slikan uljem na platnu.

G. nikada nije preuzeo tehniku ulja, ali je preuzeo flandrijski naturalizam.

Stupanj naturalističkog prikaza lica pastira: vidi se „bradica od jedan dan“.
Mekano svjetlo koje se inače može postići samo u ulju, a ovdje je G. to
postigao u temperi! G. nikada ne ide u
tretiranje unutrašnje ljepote, njemu je ta ljepota samo izvana. U pozadini
je golema “dvorska“ povorka svite, tj. tri kralja.

 Honorije

Goes, triptih Portinari u crkvi San Ogidio

III.potvrđuje
franjevački
red, kapela Sassetta. Sta Trinita, 1484. , Firenca
U pozadini se vidi Piazza della Signoria i Palazzo
Vecchio dakle realistični prikaz suvremene
firentinske arhitekture, ali i prikaz obitelji Medici.
U prvome planu je jama iz koje izlaze likovi: mladi
Medici i njegov tutorista takva jama je već viđena na Mantegninim Raspećima.

 Rođenje Marijino, kapela Tornabuori u koru crkve Sta Maria Novella, Firenca, 1486-90

Oslikana su oba zida: LIJEVO prizori iz Marijina života, DESNO

prozori iz života Sv. Ivana Krstitelja. Autokratsko prikazivanje
likova, pomalo ukočene figure to je tzv. DEKORUM: poželjni
način držanja dama iz aristokratskog društva. Sjajan, bogat,
otvoreni kolorit, te bogat prikaz dekora interijera: friz putta.

 Vizitacija, Sta Maria Novella

85
 Na lijevom zidu, igra se inverzijom odnosa: gore/dolje, 1. plan/2. plan. Ponovno krajolik i
karakteristične ptice; te isti ženski likovi.

 Starac i unuk, 1490., Louvre

Prikaz nastao pod flandrijskim utjecajem. Starac ima neku izraslinu na nosu
koja je realistično prikazana. Postignut je topao odnos među likovima.

 Madonna, Ognisansti, Firenca

 Poklonstvo triju kraljeva, 1488, Spedale degli Innocenti, Firenca
 Smrt Sv. Fine, freska, 1475
 Uzašašće sa četiri svetaca i jednim donatorom
 BsD okružena svecima, 1484
 Stigmatizacija Sv. Franje, Firenca, Sta Trinita
 Portret Gianne Tornabuoni
 Pokolj nevine dječice, 1485-90
 Krštenje Isusovo, 1985-90
 Vizitacija, 1491, Louvre

LUCA SIGNIORELLI (1450. – 1523.)

Cortona (granica Toskane i Umbrije)
Učitelj mu Piero della Francesca (učio zajedno sa Peruginom)
Toskana, Umbrija, Rim
Utjecaj na Michelangela (tretman anatomskih detalja)
Predstavnik umbrijske škole. On ide prema anatomski robusnijem slikarstvu: iskazivanje snažne mišićave
anatomije.
1470-ih odlazi ravno u Toskanu (odmah nakon učenja kod P.della Francesca) Toskana će imati velikog utjecaja.

 Bičevanje, 1480, Brera

Ranija faza slikarstva. Vidi se Peruginov utjecaj: formalizam i liričnost.
Polajol je utjecao na njega kod formalnog postavljanja figura u prostor,
a tu je i Francesco uzor. Iza Krista je stup sa malom antičkom figurom na
vrhu to se isto javlja i kod Bičevanja Piera della Francesca.

 Gospa, kasne 1480-e, Uffizi

86
Tondo sa Bogorodicom, iznad dva manja tonda sa apostolima. U pozadini su goli mišićavi likovi: robusne snažne
anatomije ovo je Michelangelu bio uzor.

 Pojava antikrista, kapela S. Brizio, katedrala

u Orviettu, 1499-1503.
Prikaz je započeo FRA ANGELICO, u lijevom
kutu su prikazani Luca Signiorelli i Fra
Angelico!
Bizarna tema, ali i bizaran tretman te teme:
prikaz posljednjeg dana (narativno: više
dana na jednom prikazu). Gomilanje likova, u pozadini neobična arhitektura.

 Uskrsnuće mrtvih, Kapela Brizio, katedrala u Orviettu

Priprema se posljednji sud. To su studije anatomije, kao da je radio

skice pomoću seciranja leševa. Vidi se napredak od Polajola, a također
se vidi i formalizam, svojevrsna ukočenost i ponavljanje istih likova.

 Prokleti i Blaženi,
kapela Brizio, katedrala u Orviettu
Sam Posljednji sud, poslije iz tog ciklusa (?). manje je
značajna vrijednost samih fresaka, snaže geste likova
naglašavaju svoju ulogu u kontekstu naracije (kao strip
crtež).

 Krist na križu sa Marijom Magdalenom, Uffizi

 Pričest Apostola, Cortona, Museo Diocesano
 Navještenje, Volterra, Pinacoteca Civica
 Nevjerni Toma, bazilika, Loreto

87
 Oplakivanje, Cortona, Pin. Civica
 Portret muškarca, Berlin-Dahlem, G.g.
 Oltarna pala Sv. Onforija, Perugia, Museo Capitolare
 The Circumcision, London, Nat.Gall.

LEONARDO DA VINCI (1452 – 1519.)

1465 ulazi u Verocchijevu radionicu (1476. još je

uvijek zabilježen kao član botteghe) (Andrea del Verrochio)
1472 član bratovštine Sv. Luke
1483 – 99 na dvoru Lodovica Sforze u Milanu
1499 Mantova – Venecija
1500 Firenca
1502 službeni arhitekt i lugeniraius Cesara Borgie, skice za Bitku kod Anghiarija u Palazzo Vecchio
1506 u Milanu radi za Francuze, povremeno boravi u Firenci
1513 odlazi u Rim gdje radi za Giuliana Medicia, vojvoda od Nemoursa (Nemoure), živi u palači Belvedere
1516 nakon smrti Giuliana Medici napušta Rim i odlazi u Francusku na dvor Francoisa I., gdje će i umrijeti (u
Ambroiseu 1519.)
Zapravo je jako malo radio u slikarstvu: sačuvano je samo 15 njegovih slika, te mnoštvo skica, crteža i različitih
nacrta. (pisalo je 12???)

U svim njegovim slikama nazire se nešto od radosti promatranja života u svim njegovim oblicima.
Radosni prikazi, sve živi unutrašnjim životom.
Prikazi su nadmaterijalni
Leonardo ima univerzalno mišljenje van samog slikarstva.
1. Madonna s karanfilom, o. 1475, München, Alte Pinakothek
2. Krštenje Kristovo, o. 1472-75 , Uffizi (Leonardno pomagao Andrei del VerocchioANĐEO)
3. Navještenje, o. 1472-75, Uffizi
4. Madonna Benois, o. 1475-78, St. Petersburg, Ermitage
5. Ginevra de' Benci (portret mlade dame), o. 1478-80, Washington, National Gallery (Ljepota resi vrlinu)
6. Sv. Jeronim, o. 1480-82, Rim, Pinacoteca Vaticana
7. Poklonstvo kraljeva, o. 1481-82, Uffizi (ulje na drvo)
8. Madonna u spilji (Madonna sa malim Kristom i malim Ivanom Krstiteljem), 1483-86, Louvre

88
 9. Madonna u spilji20, o.1493-95 i 1506-08, London, National Gallery
10. Dama s hermelinom (Cecilia Gallerani), o. 1490., Krakov, Czartozy Muzeum (ulje na drvu)
11. Posljednja večera, o. 1495-98, Milano, Sta Maria delle Grazie, blagovaonica (ulje i tempera na gipsu)
12. Bogorodica s Djetetom i Sv. Anom, o. 1502-16, Louvre
13. Mona Lisa (Lisa del Giocondo), o. 1503-06, Louvre
14. Sv. Ivan Krstitelj, o. 1513-16, Louvre
15. Sv. Ivan Krstitelj u odjeći Bakha, o. 1513-16, Louvre (odjeća naknadno dodana?) 21

Traktat o slikarstvu: na temelju Leonardovih bilježaka sastavio ga je učenik FRANCESCO MELZI.

Tisuće studija i crteža: veći dio crteža odnosi se na neslikarske eksperimente i studije.

 Crtež krajolika, 5.8.1473, Uffizi, tuš i pero

Pogled s Montalbana Valdimievde (dolina Arna) –
napisao je datum na taj crtež, ali zrcalno, što je bilo
karakteristično za njega. Skica sadrži neke od klica tj.
ideja koje će se kasnije redovito pojavljivati na njegovim
djelima. Jednostavni crtački potezi. Po izadnju „taschen“
smatra se prvim pravim prikazom samostalnog pejzaža.

 Anđeo Verrochijevog Krštenja, 1470-73, Uffizi

Ovaj anđeo pokazuje začudno odudaranje od

Verocchijevog slikarstva na ostatku slike. Usporedba
sa Verocchijevim Davidom u Bargellu: fina ljepota,
elegancija, rafiniranost iz Verocchijeve radionice su
utjecale na Leonarda.

 Navještenje, o. 1473, Uffizi

Prvo nama poznato Leonardovo samostalno djelo! Tu je još prisutna formalnost i čvrstina koja će
se u kasnijim djelima ublažiti. za Leonarda je karakterističan tretman detalja, kolorizam, te
fantastičan krajolik.

20
Madonna u špilji (Madonna sa malim Kristom i malim Ivanom Krstiteljem)
21
Sve su u tehnici ulja na drvu osim Bakha – koji je naknadno prebačen s panela na platno

89
  Ginevra de' Benci22, o. 1475, Washington, National Gallery of Art

Slika je vjerojatno u donjem djelu odsječena. Od biljke joj je napravljena aureola: ginevre, koja je simbol ženske
duhovnosti, pa se javlja kontrast između tamne aureole i blijede puti
lica, emotivna koncentracija lica; intenzivna životnost lika. Slapovi
svjetlosti na kosi. Potpuna definicija sfumata, sanjarski krajolik. Ti se
formalni elementi u kasnijim djelima pojačavaju.

 Madonna Benois, o.
1478., St. Petersburg, Ermitaž
Ovo djelo mu se s velikom
vjerojatnošću pripisuje. Počinje ga
zanimati kompozicija: najčeće stožasta
(piramida koja je uu sredini zaokrenuta: vrtložna kretanja likova)
to će imati utjecaja na Raffaela!
Ovdje se na Bogorodici vide nedefinirana usta: nedostaju rubovi
usana. Nema obrve (tada je bila takva moda!!!) to sve najavljuje
Mona Lisu! Neobično nježni sfumato prosipa se po koži Isusa i
Bogorodice.

 Nedovršena priprema slike za Poklonstvo Kraljeva, o. 1482, Uffizi

Komplicirana kompozicija: piramida koja se umnožava. Leonardo je

bio sjajan animalist (pogotovo konja!!!!) kao nitko prije ni kasnije!

Lodovico Sforza je bio naručio skulpturu konja, koja nažalost nikada

nija bila napravljena.

 Madonna u
spilji, 1483., Louvre
Postoje dvije verzije ove slike, druga ja u Londonu u National
Gallery, koja je lošija i nedovršena!!!
Ovdje: vlažna atmosfera – neobičan prikaz, izgleda kao da je
mokra! Bogorodica i Krist i Ivan Krstitelj kao djeca u spilji sa
anđelima. Iz vlažnog mraka izviru nježna lica u piramidalnoj
kompoziciji, a u pozadini se javljaju bljeskovi svjetla između
stijena. Likovi imaju neobične geste: Bogorodica ima ispruženu
22
Đinerva de Benći

90
 ruku, a jedan od anđela ispružen prst – što čini nevidljivu križnu kompoziciju. Osim toga, neobično je
što Bogorodica grli malog Ivana Krstitelja a ne Krista. 23 Na Verziji iz Londona Leonardo je Mariji, Kristu i
Ivanu dodao aureolu a Ivanu još i štap u ruke.

 Posljednja večera, refektorij samostana S. Maria delle Grazie, Milano, 1495.-98.

Eksperimentirao je s tehnikom ulja na način kako

se koristi tempera: zato je freska u jako lošem
stanju i ne može se restaurirati. Ovo je varijanta
na temu već ranijih slika. Slika je produžetak
stvarnog prostora, kao novost se javlja to, što stol
nema bočnih strana i Juda se nalazi s iste strane
stola, a ne ispred, kao na svim dotadašnjim
prikazima. Prostorija se oštro skraćuje, a iza je kao
loggia – tripartitni otvor koji naglašava središnji Kristov lik. Iza karakterističan Leonardov krajolik. Prikazan je
trenutak kada Krist kaže da će ga netko izdati. Ovdje je prvi put uspješno prikazana drama: apostoli su u
zajedničkoj drami. 4 grupe od po 3 apostola, nasuprotne grupe ali prilično uravnotežene. Drama se prema
sredini pojačava, i tzv. „piramidalna ikonografija“. Juda je gestom odvojen i sklonio se od svjetla (tamniji je) ali i
1. put s iste strane stola kao ostali.

 Isabella d'Este, 1500, Louvre

Skica za portret, vidi se nešto od razvoja (smjera) kojim će ići Leonardovi
portreti.

 Mona Lisa, 1503-

05?, Louvre
Izrađena je za Francesca del Gionda, firentinskog
trgovca svilom, koju je naručio kako bi obilježio
svoj novi dom i rođenje sina Andree. 24

23
(„taschen“ – bila je dio velikog oltarskog retabla za franjevačko Bratstvo bezgrešnog začeća crkve San Francesco
Grande, 1. Slika mu nastala u Milanu)

91
  Skica za Bitku kod Anghiarija Louvre25
(lijevo)

Najpoznatija je kopija P. P. Rubensa. Golema freska koju je

Leonardo trebao naslikati za salu velikoga vijeća u Palazzo
Vecchio u Firenci 1505. (sjedište firentinske vlade). Na suprotnome zidu je i Michelangelo naslikao prikaz:
BITKE KOD KAŠINE – ali ni ona se nije sačuvala! Prikazuje vojnike koji izlaze iz rijeke i pripremaju se za bitku. To
je bila jedna vrsta natjecanja između Leonarda i Michelangela kao dvojice najboljih 26. Leonardo je ovdje također
eksperimentirao sa tehnikom, pa je slika brzo počela propadati.

 Studija za bitku kod Anghiarija, 1504. (desno)

Studije lica sudionika borbe, intenzivna ekspresija osjećaja.

Leonarda su zanimale i karikature.

Važne su bile njegove studije anatomija, proučavao je pojedine dijelove tijela.

(studija grla maternice)

 BsD i Sv. Anom, 1503-06., Louvre

Osobito popularna tema u Firenci! Ana Meterza: skraćeno kao s.
Ana Mesa terza (Ana kao treća na slici). Piramidalna kompozicija:
započeti vrtložni pokreti. U Aninom krilu sjedi Bogorodica a mali

24
Lisa del Giocondo – navodno je taj portret služio RAFFAELU za njegov e portrete kao uzor („taschen“)
25
Navodno započeo nepoznati majstor a Rubens proširio rubove i dodao mač četvrtom konjaniku („taschen“)
26
PARAGONE – natjecanje dvojice autora na istu temu

92
 Krist pokušava zajahati ovčicu, dak ga Bogorodica odgovara (simbol njegove žrtve). Tim Bogorodičinim
pokretom zaokrenuta je kompozicija.
Ponovno se javljaju karakteristični Leonardovi elementi: mistično svjetlo (sfumato) na likovima i
neobični krajolik u pozadini.

 Sv. Ivan Krstitelj - Bakho, o. 1516, Louvre

Negdje se čak ne pripisuje Leonardu, ali je prikaz značajan zbog toga što se vidi
da postoji mnogo „sljedbenika“ poslije Leonarda koji rade na njegov
(„leonardovski“) način ispružen prst, sfumato, piramidalna kompozicija.
Ipak se osjeća pad kvalitete!

PIETRO DI COSIMO (1461. – 1521.)

Uči u botteghi Cosima Rosellija (1481-82 s učiteljem na oslikavanju Sikstine).

Utjecaj Verocchija, Pilippina, Ghirlandaia.

Čitav umjetnički vijek proveo je u Firenci.

Režira firentinske svečanosti.

Česte narudžbe firentinske signorije.

Visoke Vasarijeve ocjene, ekscentrik.

 Vizitacija, 1489-90, Washington, National Gallery

93
Vidi se utjecaj flamanske umjetnosti, slika po tadašnjoj tradiciji, iza neobično nagomilavanje ljudi.

 Utjelovljenje sa svecima, 1505,

Uffizi
Potpuno izvire iz toskanske
tradicije, podpada pod
Leonardovske ideje.

 Giuliano da Sangallo, 1500.,

Rijksmuseum, Amsterdam
Slikao portrete: javlja se ono što će
u 16.st biti karakteristično za portrete: likovi su prikazani sa
priborom koji karakteriziraju njihov status ili ono čime se bave.

 Simonetta Vespucci, 1485-90, Musee Conde, Chantilly

Prikazana je kao Kleopatra: zmije oko vrata i glave. Njezin profil
odražava se na oblacima.

 Perzej i Andromeda, 1515., Uffizi

Naslikao za studiolo Isabelle d'Este, naglasak na narativnosti (više scena na istoj slici)

 Venera i Mars

94
 druga generacija liričara

ANDREA VEROCCHIO (1435. – 1488.)

Najvažniji kao kipar i zlatar, ali imao i vrlo razvijenu slikarsku radionicu (iako mu slikarstvo djeluje suho i tvrdo)

Učenici: Sandro Botticelli, Leonardo da Vinci, Lorenz odi Credi

Kiparska djela: Krist i Sv. Toma na Orsanmichele

Grob Giovanija i Piera de' Medici

Colleoni

o Krštenje, 1470-88, Uffizi

I kod slika razmišlja kiparski; likovi izgledaju kao kipovi: kao

samostalno stavljeni u prostor. Nisu u nikakvoj međusobnoj
vezi. Veliku važnost daje anatomskim detaljima. Likovi su
oštro definirani. Jedan od anđela u dnu, sigurno je
LEONARDOV, a za drugog se pretpostavlja da je možda
BOTTICELLIJEV! U pozadini su crtački fino obrađene stijene,
koje nestaju u krajoliku: što podsjeća na buduće Leonardove
krajolike.

o Pala Pistoia, 1445

BsD, Sv. Ivan Krstitelj i Sv. Donat. Prikazan je neobični
orijentalni sag sa resama. Ponovno se javlja međusobna
izoliranost likova.

SANDRO BOTTICELLI (1455. – 1510.)

Zlatarski nauk.
Bottegha Fra Filippo Lippija
1470-ih godina u Verrochijvoj radionici, zatim radovi u Firenci.

95
 1481-82 s Ghirlandaiom, Peruginom i Cosimom Rosellijem oslikavaju Sikstinu.
Na prijelazu stoljeća cijenjen kao arbitar ukusa, procjenitelj radova na Firentinskoj katedrali, član komisije
koja je odlučivala o smještaju Michelangelovog Davida

karakteristike: snažno obrisno ocrtavanje likova, vrlo blag i svijetli kolorit.

 Alegorija snage, 1470, Uffizi

Najranije djelo! Prikaz 6 alegorija VRLINA u Trgovačkom sudu Firence, na velikom

zaslonu. PIERO POLAJOLO je naslikao ostale alegorije! Uvjerljivost i čvrstoća figure,
pretjeranost dekoracije prijestolja. Koščate ruke sa dugim prstima: gotovo gotička
elegancija tijela (zglobovi su kao iščašeni – što vizualno povećava izduženost)  još
karakteristično: snažni nožni prsti i povijeni palac. Snažna obrubljenost lika: čvrsti
volumen naglašen linijom.

 Poklonstvo kraljeva, o. 1475, Uffizi

Za Medićejce ja naslikao nekoliko Poklonstva kraljeva.
Mnogo likova – varieta!!! Likovi su zasigurno portreti. Prozor
je smješten u poluporušenu zgradu: kao simbol zalaska
antike. Pojavljuje se i njegov portret (a to često radi): lik koji
je okrenut promatraču!

 Sv. Augusti u studiolu, 1480, Ognissanti

Ponovno isti detalji: obrubne linije, koščate, nervozne ruke

 Mojsije u Egiptu, 1481-82, Sikstina

Ženski likovi dobivaju crtačke guste
pramenove kose, prethodnice Primavere!

 Mojsije u Pustinji, 1481-82, Sikstina

 Kažnjavanje Kore i Aronovih sinova

96
  Kristovo iskušenje 
=sve sa zatamnjenim koloritom – po
narudžbi slika.

 Primavera, 1479 – 81, Uffizi

Njegove slike su više ilustracije nekih ideja, nego što ga zanimaju slikarski problemi. Neoplatonizam:
moda u filozofiji u 15.st: čitaju se spisi antičkih
filozofa. Inzistira se na neobičnom amalgamu
između kršćanstva i Platonovog savršenog
svijeta ideja. Gibanje na slici kreće iz gornje
desne , do donje lijeve strane. Likovi su
podijeljeni u 4 grupe!

 Rođenje Venere, 1483, Uffizi

To je ilustracija konkretnog
mita. Venera je postavljena u
gestu Venere Pudike. Ponovno
je prikazana gotovo nemoguća
anatomija tijela: Venera ima
iščašeno rame, ali sve je to u
funkciji elegancije. Kolorit je
ovdje još prozračniji.

 Atena Pallada i Kentaur, 1482-83

Ona se smilovala i tješi ga. To je

ilustracija ideje: ona se svojom
plemenitošću sažalila i ukroćuje
snažnu tjelesnu divljinu. (tak
nekak)

97
  Madonna Magnificat, 1485, Uffizi
Više je slikarska: svojom kompozicijom reflektira tondo u kojem je slika smještena (ponavljaju kružni
oblik)a unutra kao snažna vertikala: Gospa i Dijete.

 Oplakivanje, 1490-e, Museo Poldi – Pezzoli, Milano

Pomak prema mističnom prihvaćanju kršćanskih tema (ne slika više

nekršćanske teme!). Prikazuje duboku bok, što je za njega novost. Sama
atmosfera ja dublja, mističnija: prikazuje duhovnost (duhovno stanje) u
kojem se Botticelli tada nalazio.

 Mistično rođenje,
1501, London,
National Gallery
Dolazi do naglog
povećavanja
Botticellinih karakterističnih eteričnih likova. Prikaz mnoštva
anđela.
Kolorizam je potpuno neobičan, ali su i tjela naglašeno
nebeska.
Dodatnu mističnost daje natpis na grčkom na vrhu slike (koji je u
opreci sa nebeskom radošću).
Ovu sliku je za sebe naslikao!

 Sv. Sebastijan, 1474, Berlin, S.M.P.Kb.

 Navještenje, 1489-90
 BsD i 6 svetaca, 1470
 Portret Dantea, 1495
 Portret Giuliano de Medici, 1476-77

98
 FILIPPINO LIPPI (1457. – 1504.)

U početku uči kod Fra Diamantea, a kasnije kod Botticellija

 Pala četiri sveca, 1483., Lucca, San Michele

Naglašena linearnost, koščatost ruku – sličnost s

Botticellijevim krhkim rukama  razlika od Botticcellija koji
koristi čisti grafizam.

 Vizija Sv. Bernardina, o. 1485, Firenca, Badia

Koloristički puno hrabriji po tome sve bliži ocu!!
Sklonost neobičnim prikazima.
Njegov otac , Filippo Lippi, umro je kad je Filippinu bilo 12
godina, ali je preko Botticellija došao do njegove umjetnosti!

 Oživljavanje Teofilovog sina i Sv. Petar na prijestolju, kapela

Brancacci, Firenca, prije
1484.
 Suđenje i mučenje Sv.
Petra
 Dovršava MASSACIOVE freske!!! († 1428 od kuge)

99
Potpuno ispočetka naslikao na suprotnome zidu, figure su izduženije, eteričnije i potpuno prilagođene
atmosferi kompozicije (križanje Sv. Petra)

Krajem 1480-ih odlazi u Rim

 Oslikao kapelu Carrafa u sta Maria sopra Minerva, Rim, 1489-

93

Obitelj Carrafa sudjeluje u događajima iz života Sv. Dominika (smatrali

su da im je on daleko predak). Dolazi do umnožavanja broja likova,
arhitekture u pozadini, te umnožavanju dekorativne eteričnosti likova
to predstavlja novu fazu njegovog slikarstva. Vidi se i pomak u
koloritu.

 Sv. Toma i heretici

Sklonost prema nobičnim likovima i rješenjima možda najava protomanirizma!!!

 Gospa u slavi

Na začelnom zidu: u scenu je kao lažni umetak stavljeno NAVJEŠTENJE (u neobično naslikanu arhitekturnu
strukturu), iluzija stvarnosti.

 Prizori iz života Sv. Filipa, kapela Strozzi, Sta Maria Novella, Firenca, 1500-02

vrhunac u slikarstvu s neobičnim scenama.

 Sv. Filip Istjeruje demona

Dolazi do potpune razgradnje/otvaranja arhitekture (oltar). Neobičan eksperiment: pomak prema

protomanirizmu; vrlo avangardna umjetnost za to doba u Firenci!

FRANCESCO DI GIORGIO MARTINI (1439. – 1501.)

Siena, Urbino, Napulj, Cortona.

Homo universale – inženjer, arhitekt, slikar, kipar.

Rođen je u Sieni i najznačajniji je kao arhitekt!

Putuje po manjim središtima.

Kao slikar je najviše traga ostavio u Sieni!

 Krunjenje Djevice, 1472, Siena, Pinacoteca

100
Sklonost dekorativnosti, gomilanje likova, svojevrsna plošnost, negiranje prostora: figure kao da ne
komuniciraju međusobno. Također se javlja i neobična sklonost
bizarnim elementima: čudni odsjaj boja, čudni anđeli…

 Rođenje, 1475, Siena, Pinacoteca

Renesansnija, monumentalnija slika, ali opet ostaje
neobičan tretman likova i pozadine.
Grubost i čvrstoća likova.

101
 PIETRO PERUGINO (1452. – 1523.)

Firenca, Perugia

Kratki boravci u Veneciji, Pisi, Pavijii, Sieni, Orvietu i Milanu

1481 -82 predvodi radove na osliku Sikstine

Raffaelov učitelj!

Velika produkcija uz značajan doprinos više od jedne botteghe, djela variraju u kvaliteti (nikad nije odbijao
narudžbe)

Predstavnik umbrijskog slikarstva, a dosta može zahvaliti prvom predstavniku umbrijskog slikasrtva: Pieru della
Francescu.

o Predaja ključeva Sv. Petru, 1481-82, Sikstina

Gotovo uvijek naslikana simetrična kompozicija, gdje će dvije

velike skupine figura biti postavljeno simetrično oko glavnog
prikaza. Likovi su uvijek prikazani na nekom platou, trgu sa
linijama koje se horizontalno prostiru, a točka spajanja
nestaje unutar središnje centralne građevine u pozadini. Bočno su ovdje dva slavoluka ala antica. U pozadini su
često razbacane brojne figure u raznim gestama (ti su likovi često povezani za glavni prikaz).

Karakteristične Perugine fizionomije: jednom kad je rješio te probleme do kraja je isto slikao: nježne brade,
mala usta, karakterističan položaj glave i ruku.

Iste te fizionomije žive i u Raffelovoj prvoj fazi!

Druga karakteristika za njega su prekrasna neba, postavljeno prilično nisko. Javlja se čitava skala plave boje.
Ispod neba su karakteristična stabalca,: tzv.“pernata stabalca“ (kao da titraju poput perca), što će taakođer biti
vidljivo kod Raffaela!

o Krštenje, Sikstina

Ponovno dvije simetrične grupe likova sa glavnom

scenom u središtu. Portreti firentinaca u tim grupama.
Iako ponekad pokušavao eksperimentirati, ipak se u
gestama javlja ista tipizacija koja je karakteristična za
njegov nježni izraz. Opet prekrasno nebo, gore je Gospa u
medaljonu.

102
 o Gospa sa Sv. Ivanom Krstiteljem i Sv. Sebastijanom, 1493, Uffizi

„sladunjavo slikarstvo“ – idealizirani likovi. „Sakarinski Perugino“. To je

slikarstvo bilo posebno popularno u 19.st (prerafaeliti). U tehničkom smislu:
to je vrlo kvalitetno slikarstvo. P. ima savršenu tehniku: savršeno tretiranje
nabora i prikazivanja svjetlosti na likovima.

o Sv. Sebastijan, o. 1495., Louvre

Identičan prikaz Sv. Sebastijana kao i na prethodnoj slici. Kao da ga je samo

prenio u drugi prostor (samo je nešto drugačiji inkarnat).

Perugino je bio sjajan portretist!

o Sv. Marija Magdalena, o. 1500., palača Pitti

103
 Ponovno karakteristična fizionomija, ali vrlo živi likovi!

o Francesco delle Opere, 1495, Uffizi

Sjajan tretman inkarnata, prikazane su određene misli i emocije. Krajolik liči na

Leonardov „magični krajolik“. To je neposredno živi portret. Govori o unutarnjem
životu osobe. Karakterističan položaj ruku.

o Portret:
Angelo Donni
o Collegio del Cambio, Perugia, 1496-1500.

Prostorija za sastanke u jednoj komori ceha, javlja

se sličnost sa spavaćom sobom Gonzage 27. Antički
uzori.

ALEGORIJE I HEROJI – karakteristični kontraposti,

nagibi glave…

BOG OTAC S PROROCIMA I SIBILAMA – ponovno dvije simetrične grupe, iznad je Bog Otac u medaljonu.

o Bitka Ljubavi i Kreposti, 1505, Louvre

Djelo je naručila Isabella d' Este i bilo je postavljeno uz Mantegnin

Parnos u njenom studiolu. Prekrasan pejzaž slike: ispred svog
vremena!

27
Mantova, Castel Nuovo, spavaća soba, ANDREA MANTEGNA 1465-74.

104
 PINTURICCHIO (1460. – 1513.)

Perugia (Peruginov učenik)

Rim, Siena

Tipični predstavnik umbrijske škole

Nikad nije boravio u Firenci, što se vidi u njegovom slikarstvu!

Povezan sa NIKOLOM BOŽIDAREVIĆEM

[povjesničari umjetnosti vide izravan utjecaj Pinturicchina na Nikolu Božidarevića]

 Smrt Sv. Bernardina, kapela Buffalini, Sta Maria

Aracoeli, Rim, kasne 1480-e
Od Peruginovog utjecaja vide se dvije grupe figura,
jedna je malo zakrivljena. U pozadini je trg sa
građevinama sličnog izgleda kao kod Perugina.

Sladunjave karakteristike likova.

 Svod u Appartmento Borgia, Vatikan, 1493 – 95.

Privatne odaje pape Aleksandra VI. Borgia. Dekorativnim

trakama su naglašena rebra. Uzor je bio Collegio del
Cambio28. Papa je naručio ikonografske teme koje ilustriraju
neke religije koje se suprostavljaju kršćanstvu. To su neobični
prikazi motova.

1502 papa Julije II. je odbio tu živjeti, jer mu je to bilo

grozno slikarstvo! (Stanze)

To pokazuje kako se brzo ukus mijenja i kako je Pinturicchio zakasnio sa takvim slikarstvom. Na svodu je
prikazan APSIS (dolje). Pinturicchio preuzima gotove sheme Peruginova
slikarstva. „Horror vacui“ u dekoraciji. USKRSNUĆE sa portretom pape
Aleksandra VI . – i ponovno se javlja potreba da ispuni svaki dio slike.

28
Perugia, Collegio dell Cambio, P. PERUGINO, 1496 – 1500.

105
  Aritmetika

 Suzana i starci – poligonalni zdenac kao u Sieni

 Pio II u Baselu, 1506., knjižnica Piccolomini u Katedrali u Sieni

Njegov drugi značajan ciklus, koji je ikonografski jako neobičan: papa je naručio
prizore iz svog života! U ovim prizorima se njegova tamna paleta donekle rasčistila.
Otvaraju se veće površine neba, ali se i dalje javlja shematiziranost i ukočenost
likova. Ovdje je prikazao i nekoliko konja i psa.

[Pisanello je u Sieni crtao životinje i to je bio donekle utjecaj na Pinturicchia]

 Ciklus se nalazi u Kapeli u Katedrali (Siena) koju je papa nazvao LIBRERIA.

 Pio II u Ankoni – u pozadini je portret grada
 Pio II kanonizira Sv. Katarinu Siensku
 Budući papa Pio II postaje Kardinalom , na oltaru je prikaz Bogorodice: slika u slici je
karakteristično za ono što Božidarevič radi.
 Pio II postaje papom – događaj smješten je uz Sv. Ivan Lateranski

 Navještenje, Sta Maria Maggiore, 1501, Spello

Gusta dekoracija na arhitektonskim elementima.

106
 COSME TURA (1430. – 1495.)
Squarcioneov učenik (bottegha u Padovi)
Ferrara – bio je dvorski slikar obitelji D' Este
Borso, Ercole: dva glavna predstavnika obitelji D' Este

 Vratnice orgulja, Katedrala, Ferrara, 1469.

NAVJEŠTENJE – vidi se neobično slikarstvo Squarcioneova kruga. Nadrealan, bizarna crtakarakteristika

ferrarskog slikarstva. Vrlo gruba fizionomija i proporcije Bogorodice, zagušeni tonovi i teška arhitektura ; u
pozadini su strašne stijene. Neobični nabori plašta Bogorodice, a iza se javlja čudan grad.

S druge strane je prikaz SV. JURJA kako probada zmaja – crveni tonovi prevladavaju, te ponovno bizarne i grube
fizionomije likova, pogotovo prikaz konja  to je zastrašujući prikaz.

Vratnice su rastavljene i nalaze se u muzeju Katedrale.

107
  Poliptih Roverella: središnja slika BsD, 1475-76., London, Nat. Gall.29

Prikazano je neobično prijestolje: od mnogih arhitektonskih elemenata koji nisu do sada nikad viđeni zajedno.
Okolo su anđeli sa instrumentima. Boje su čudne.

 Pieta, o. 1475, Beč, Kunsthistorisches Museum

Goleme proporcije tijela, goleme glave! Time je u
njegovim djelima naglašena tjeskoba i stisnutost.

 Palača Schifaiona, 1470 – 71, ladanjska palača obitelji D' Este u novom dijelu Ferrare

TRAVANJ – djelo Cosme Ture ili učenika Francesca dell Cose (iz ciklusa)

Tu su prizori iz antičke mitologije vezani uz određeni mjesec. ALEGORIJE

MJESECA: ZODIJAČKI ZNAKOVI: ANTIČKI BOGOVI i LOKALNI OBIČAJI vezani uz
određeni mjesec!

Pretrpavanjekarakteristično za
ferrarsko slikarstvo!

Lipanj s Merkurom; Srpanj s Jupiterom,

Kolovoz sa Cererom, Rujan s Vulkanom
(lijevo).

GENTILE BELLINI (1429. – 1507.)

Sin Jacopa Bellinija, suradnik u očevoj radionici s bratom Giovannijem.

Službeni slikar mletačke Republike!

29
Ostali dijelovi su po mnogim muzejima

108
Portreti duždeva, prikazi svečanih procesija i historijskih scena.

(bio poslan u Carigrad gdje je vidio orijentalnu arhitekturu)

Njegova braća otišla su suprotnim putem: Giovanni je pripadnik monumentalne struje 3. generacije!

Njegovo slikarstvo prilično je konzervativno, sklon je prikazima društvenog života u Veneciji i koristi neke od
narativnih metoda internacionalne gotike!

To su golemi prizori!

o Beato Lorenzo Giustiniani, 1460-ih, crtež

o Procesija na Tijelovo, Venecija, Accademia, 1496

430 x 323cm. Golema povorka važnih ljudi na trgu Sv. Marka, to je portret društvenog života Venecije! Likovi su
vjerojatno realni portreti. Kao i Perugino koristi linije na pločniku., koje nestaju u luneti portala Sv. Marka.
Koristi anegdotalne elemente, da poveća svečanost.

o Čudo s križem
Ponovno portret grada sa mnogo građana.
Karakterističan je i vrlo vjeran prikaz stvarne
arhitekture grada!

VITTORE CARPACCIO (1460. – 1525.)

Otvoreno pitanje učitelja (ne zna se tko je, ali se u njegovim djelima vide utjecaji mnogih slavnih prethodnika)
Suradnja s Giovannijem Bellinijem
Ciklus Sv. Uršule (u Accademiji )
Također radio cikluse i u scuoli dei San Giorgio de Schiavoli, u scuoli dei Albanesi i u scuoli di San. Stefano

109
Nastavljač portreta grada!
 Ciklus Sv. Uršule, Accademia, 1490

Prizori iz života svetice. Ona je bila princeza

iz Bretagne, velika kršćanka, poznata po
duhovnosti i ljepoti. Engleski vladar ju htio
za ženu pa je poslao svog ambasadora.
zanimljivo je da je ta scena postavljena
pred mletačke krajolike, iako bi se zapravo trebalo odvijati u Francuskoj. Uršula je postavila nekoliko uvjeta:
morao joj je poslati 11 000 djevica, financirat joj hodočašće po svim ključnim mjestima, te je sam moro postati
kršćnin. Kada se vraćala iz Rima, Huni su u Kölnu ubili nju i djevice…

 Dolazak engleskog ambasadora (gore)

 Engleski ambasador na dvoru u Bretagni

u pozadini je slavoluk al antica, sa gotičkim

elementima na vrhu. Vide se utjecaji Perugina:
prikaz likova i prikaz neba. Carpaccio je dugo radio
taj ciklus, pa se vidi prilično naglo sazrijevanje.

(u slikama piše engl.amba.na engl.dvoru?)


Otpuštanje engleskog ambasadora
Vrlo realistično svjetlo, pretpostavlja se da su ovi kvalitetniji prikazi
nastali tek nakon 1510.g.
[1490-ih je nastao poliptih iz
Zadra]

 San Sv. Uršule

Vjeran prikaz stambene arhitekture, do najsitnijih pojedinosti.
 Hodočasnici pred papom

Rim je naznačen utvrdom Sant Angeli na

Tiberu (to je stvarna arhitektura: Kadenov mauzolej).

Carpaccio uživa u detaljima koji su za scenu nevažni!

 Hodočasnici u Kölnu
u središtu scene prikaz grada. Prikazana je
jutarnja, jesenska idila.

110
  Mučeništvo i smrt Sv. Uršule
 Apoteoza Sv. Uršule
To su raniji prikazi sa manje kvalitetnim tretmanom svjetla!

 Ciklus u Scuoli di S. Giorgio dei Schiavoli, 1502

Prikazani su ciklusi iz života triju svetaca: JERONIMA ; TRIPUNA; JURJA

 Vizija Sv. Augustina

Fantastičan prikaz svjetla i njegovo odražavanje, to je
zapravo prikaz iz života SV. JERONIMA , jer se on
glasom javio Sv. Augustinu! To su realni žanr prikazi.

 Sv. Jeronim i lav

U pozadini je karakteristična arhitektura Venecije.


Pogreb
Sv. Jeronima

Vidi se zgrada same bratovštine.

 Sv. Juraj i zmaj

Prikaz se pomalo razlikuje: po eksperimentalnom
horror naturalizmu. Mrtva polupojedena tijela, čudne stijene, oštra kraćenja.

Mantegnin utjecaj! Ali vidljivi su i utjecaji

Bellinija i Perugina.

111
  Krštenje Slenita

Prikazani su neobični ljudi s turbanima.

 Sv. Tripun vrši egzorcizam

 Disputa Sv. Stjepana, 1504, Brera 707 x 347 cm

Iz bratovštine Sv. Stjepana, 3. faza. Vrhunac tretmana svjetla: pod jakim utjecajem Giovanni Bellinija. Ponovno
orijentalni motivi.

Porast kvalitete u njegovim djelima nije ravnomjeran: povremeno je imao bljeskove (uspone i padove).

Sve njegove slike su potpisane na kartelinama.

Povjesničari umjetnosti smatraju da su učenici dovršavali djela, a Carapccio bi se potpisao, čime bi djelo dobilo
veću vrijednost.

 Meditacija o Kristovoj smrti, 1505., NY, Metropolitan Museum od Art

Jaki Mantegnini utjecaji! Potpis na karatelinu je izblijedio pa se mislio

da je to Mantegnino djelo! Netko je čak bio krivotvorio Mantegnin
potpis!

treća monumentalna struja

112
 FRA BARTOLOMEO (1473. – 1517.)

Učenik Cosima Rosellija (nova istraživanja ga smještaju u blizinu Ghiraldaia i Leonarda) 30.

Tijekom 1490-ih surađuje s Mariottom Albertinellijem.

1500 se zaređuje (Dominikanac).

Firenca, Venecija (vrlo kratko), Lucca, Rim (1512-14), Firenca.

Bio je vrlo duboko pod utjecajem Savonarole, pa se 1500.g zaredio u dominikance. (Savonarola je spaljen 1498.)

Nakon zaređenja čini se da nije ništa slikao (1505-06.), a 1506 ponovno surađuje sa Albertinellijem – u toj 2.fazi
stvara svoja ključna djela.

1508 kratko boravi u Veneciji i tamo je na njega ključno utjecalo Bellinijevo svjetlo.

Od 1510 – 18 Fra Bartolomeo i Andrea del Sarta jedini su u Firenci, svi ostali su tada u Rimu!!!

 Savonarola, 1498., Museo di San Marco

Sa velikim postotkom sigurnosti mu se ovo djelo pripisuje. Ovdje se
već naziru karakteristike Fra Bartolomeinog slikarstva.
Do tog vremena vi slikarski problemi su rješeni, tako da se sav izraz
svodio na formu, kroz nekoliko ključnih poteza stvara se moćna,
snažna i uvjerljiva forma.

 Posljednji sud, 1499, Museo di San Marco

Suradnja sa ALBERTINELLIJEM, vidi se Fra B. sumarna, snažna

umjetnost koja se ne zamara sitnim detaljima. U gornjem dijelu
prikazan je Krist među apostolima. Krist ima neobičnu gestu:
podignutu ruku!

 Vizija Sv. Bernarda, palača Pitti, galerija Palatini, 1504-07.

30
Woleflin: 20-ak prvih godina 16.st klasična renesansa, sve što je nastalo u tom periodu, imalo je velikog utjecaja na daljnju
umjetnost (17., 18., 19.st – sve do Secesije

113
Sv. Bernardu se javlja Gospa s Kristom i anđelima. Ono što je bilo karakteristično  za slikarstvo 15.st likovi su
tretirani pojedinačno, nedostaje snaga jedinstva prikaza:to se nakon 1500.g napokon gubi kod Fra B. Javlja se
puno uvjerljiviji, puno čvršći prikaz. Novost: DECORUM gesta koju mora zauzeti lik kako bi se opisala neka
emocija, stav…

U 16.st decorum se dalje razvija i vrhunac dostiže u manirizmu. Osim monumentaliziranih likova (koji će pod
Rafelom i Michelangelom još jačati) u ovo rano vrijeme vidi se utjecaj Perugina: nježan, vrlo sladunjav izraz
likova.

 Bog Otac sa Sv. Katarinom Sienskom i Sv. Marijom Magdalenom, 1509,

Lucca, Pinacoteca

Djelo je nastalo za Veneciju, ali je brzo stiglo u Luccu. Snažni obrisi likova, ponovno
odraz Peruginovih saharinskih figura. Utjecaj Bellinijevog svjetla (svjetlo čuva čitavu
sliku), te monumentalnih Leonardovih figura. Na slici je sažetak brojnih utjecaja pod
kojima je Fra B. bio prvih desetljeća 16.st.

Zaruke Sv. Katarine, 1511, Louvre

Gospa i sveci u zatvorenoj arhitekturi + svjetlo mletački utjecaj.

Monumentalni likovi + piramidalna kompozicija utjecaj Leonarda. Za Fra
B. je karakterističnoširoki teški nabori, ali vrlo elegantni anđeli imaju
neobične pokrete: to su eksperimenti – analize pokreta.

slikari 16.st u prizore unose anegdotalne elemente.

 Madonna Misericordia, 1515, Lucca, Museo Nazionale

Gesta i pozeono što će biti karakteristično za visoku renesansu. Gospa

svojim plaštem štiti građane (B. zaštitnica). Dolazi do potpunog oslobođenja
slikarskog prostora. Gospa nije stupolika, ni statična kao do sada u prikazima
ove teme.

u visokoj renesansi stavlja se naglasak na kretanje prizora, ne posvećuje se

više pažnja detaljima.

 Izaija,1516. Firenca, Accademia

114
 Pretjerano zaokrenuta forma lika pod utjecajem Michelangelovog svoda u Sikstinskoj kapeli!

 Salvator Mundi, 1516, Firenca, Pitti

Istaknuta preduga nogakarakterističan kontrapost. Krist na visokom

postolju. Fra B. jako pazi na odnose snage unutar svojih kompozicija, svi
likovi su promišljeno razmješteni.

 Oplakivanje, 1515, Uffizi

Sve utjecaje upija, ali ih onda provlači kroz svoj
vlastiti filtar. Ponovno se javljaju Michelangelovi
utjecaji: skulptura Pieta ovdje je po tome
tijelo Kristovo naslikano. Desno nedostaju Sv.
Petar i Pavao. Vidljiv je Leonardov sfumato. Također se vidi decorum.
za slikarstvo 16.st bitni su odnosi, kompozicije i kretanje sitnica, za razliku od slikarstva 15.st gdje su
bili bitni naturalistički detalji!

MICHELANGELO (1475. – 1564.)

Slikarski opus
1488 – 92 bottegha Ghirlandaio
1492 – 94 na dvoru Medici
1494 – 02 sjeverna Italija i Rim (radi uglavnom kao kipar!)
1502 – 05 Firenca
1504 narudžba za bitku kod Cascione
1504 – 05 Tondo Donni
1505 odlazi u Rim, papa Julije II naručuje grobnicu
1508 – 12 svod Sikstine (narudžba Julije II)
U ovom 2. Rimskom razdoblju gotovo uopće ne slika, osim što priprema
kartone za druge slikare (Sebastiano Del Piomba)
Radi na grobnici Julija II
1527 – 29 Firenca, Vrijeme Republike
Nakon 1534 više se ne vraća u Firencu, koja je pod Medićejcima
1536 – 41 Posljednji sud u Sikstini
1542 – 50 Kapela Paolina u Vatikanu
U posljednjoj fazi života ne bavi se slikarstvom = problemi kupole Sv. Petra, projekt za Campidoglio.

115
 Tondo Donni, 1504 – 05, Uffizi

Luca Signorelli: Gospa u Uffizima jako je utjecala na

prvu fazu Michelangelova djela. Za slikarstvo mu je
bitno njegovo kiparstvo. Temeljna ideja: TERIBILITA
o strahoti i užasnosti nad materijalnosti ovoga
svijeta.

Javljaju se snažne fizionomije muških i ženskih likova.

Sv. Obitelj je u prvom planu, parapet odvaja planove.
Na tom zidiću je maleni Ivan Krstitelj. U drugom
planu su prikazani goli mišićavi ljudi (prior iz Sto
Spirito mu je dopuštao da sa groblja uzima leševe za
sekcije, što crkva tada baš i nije dopuštala, pa se ovdje vidi jako precizna anatomija). Koristi iznimno sjajne i
otvorene boje; gotovo agresivne. Okvir tonda je izvorni i nastao je prema Michelangelovim nacrtu –
komplicirana vitica sa glavama proroka.

 Pripremni crteži za bitku kod

Cascione
Kopiju prema tom crtežu napravio je
ARISTOTILE DA SANGALLO. Ta scena je M.
poslužila kao studija anatomije i raznih
portreta. Monumentalnost i snaga pokreta.
Ponovno nije potrebno obraćati pozornost na
detalje, jer je prizor u potpunoj jedinstvenosti.
Za uzor mu je poslužio RELJEF BITKE u Casa Buonarotti (Firenca), o. 1491 –
koji je napravio po reljefu jedne bitke sa sarkofaga.

 Svod Sikstinske kapele, Rim, 1508 - 12

 1508 dobio je zadatak oslikati SVOD u Sikstinskoj kapeli u Rimu 31

31
Sikstina; Rim GIOVANNI DE DOLCI; 1473 – 81, dimenzija: 41 x 13; 5 x 20; 7m = Solomonov hram Hebr. laktovi) zato su značajne
dimenzije – iz SZ

116
u trokutima: KRISTOVI PRECI

u manjim pravokutnicima između trokuta sve uokolo središnjih prizora: SIBILE i PROROCI

u sredini veća i manja pravokutna polja: GENEZA (9 komada)  naracija

ove naracije nastaju po rasporedu koji ide suprotno od kronološkog redoslijeda!

1508 – 10 nastaje prva polovina

1510 – 12 nastaje ostatak!

1. NOINO PIJANSTVO (manji prikaz): riječni bogovi u antici:

njihov položaj i izgled su bili uzor za prikaz Noe. I u ostalim
likovima vide se antikizirajući stavovi, monumentalni izraz i
teribilita.

Na rubovima (iznad trokuta i okolo ostalih prizora)

postavljeni su INUDI – mladi goli likovi (to su studije akta)

2. POTOP (veliki prikaz): vidi se utjecaj Ucellovog

potopa! U ovim prikazima uopće nema pejzaža,
sve je sumarno prikazano. Pejzaž je dan samo u
nekim elementarnim naznakama. Noina arka
svojim dimenzijama i izgledom podsjeća na
izgled same Sikstine! Također je vidljiv utjecaj
Laokontove grupe (iskopana, Michelangelo je
sudjelovao u njenoj restauraciji)

3. NOA PRINOSI ŽRTVU (manji prikaz)

4. PAD I IZGON (veliki prikaz)

Dva prikaza smještena su narativno u jedan, podjelu

činio stablo dobra i zla sa zmijom koja se oplela oko
stabla. Adam odguruje Urielov mač: što je ista gesta kao i kod Masaccia u Kapeli Brancacci.

Eva je u prikazu izgona ružna. Krajolik ponovno je vrlo sumaran. Sablastan nedostatak detalja povećava dramu.

2. faza rada: 1510 – 12 – figure i inudi su monumentalnije

5. STVARANJE EVE (mali prikaz). Bog izvlači Evu kroz riječ

(ranije se prikazivalo kako je doslovno izvlači iz Adamova
rebra)

117
6. STVARANJE ADAMA (veliki prikaz) kao i u prethodnom prikazu ponavlja liniju tijela sa linijom stijene na kojoj
lik leži.

7. ODVAJANJE ZEMLJE OD VODE (mali)

8. STVARANJE SUNCA I MJESECA I BILJAKA (veliki)

9. ODVAJANJE SVJETLA OD TAME (mali)

Odvajanje svjetla od tame.

Stvaranje sunca, mjeseca i biljaka.

Torzo Belvedere, o. 50.g.pr.n.e. – vjerojatno

helenistički kip Herakla: iz njega je Michelangelo
izvlačio strukturu svojih kipova.

Na svodu je prikazano 8 PROROKA i 12 SIBILA: postoje dvije vrte prikazivanja sibila: starije i mlađe sibile.

One su muškobanjaste „skulpture“ , jako monumentalne. Sve sjede na golemim prijestoljima i iz knjiga čitaju
proročanstva o dolasku Krista. Kumejska sibila, Lidijska sibila…

 Posljednji sud, Sikstinska kapela, Rim, 1536 – 41

Nazire se posljednja faza M. slikarstva – kad se gubi

jasnoća kompozicije i puno više inzistira na teribilita. To
je kaotičan prikaz, sa golemom masom ljudi. Javlja se
kovitlanje u pravilnom redoslijedu: gesta desne Kristove
ruke pokrenula je to kovitlanje. Krist je prikazan kao
antički heroj (Heraklo). Proporcije figura rastu što su
bliže Kristu. U lunetama je prikaz anđela koji nose
instrumente Kristove muke. Dolje su lijevo blaženi a
desno prokleti prikazani. Ponovno nema nikakvog
pejzaža, nikakvog definiranja prostora. Krist je naglašen
žutim svjetlom iza njega  to isticanje kasnije će biti
karakteristično za Raffaela i Tiziana. Gospa kraj Krista
prikazana je užasnuta prizorom (Sv. Bartol sa oderanom kožom…)

118
  Kapela Paolina, Rim, 1542 – 50.

Tu si nastale posljednje dvije freske na bočnim

zidovima!

Oba prikaza velikih su dimenzija, sa naglašenom

kaotičnosti i i snažnim likovima. Zagašeni kolorit.

OBRAČANJE SV. PAVLA, Vatikan, 1542 – 45

Stup svjetla (energetski stup) naglašava glavni

prizor, te to svjetlo povezuje nebo i zemlju.

MUČENJE SV. PETRA, Vatikan, 1546 – 50

Središnja silnica je u samome križu. Uokolo je gomila ljudi u različitim gestama.

RAFFAELO (1483. – 1520.)

Urbino. Otac Giovanni Santi.

Mogući učitelj Perugino.

Mladenačku fazu obilježio je brojnim djelima, sumnjive atribucije, bez izrazitije umjetničke sposobnosti.

U kasnijem razdoblju pred-firentinske faze formira se njegov stil, no još je pod snažnim utjecajem Perugina.
(Zaruke Djevice u Breri)

1505 – 08 Firenca. Brojne Madonne s primjetnim utjecajem Leonarda.

1508 Rim

1509 započinje s oslikom Stanzi

1511 dovršava 1. Stanzu: Stanza della Segnatura

119
 1514 imenovan arhitektom Sv. Petra

1515 kustos antičke rimske baštine; kartoni za tapiserije

1517 narudžba za Transfiguraciju, koja će ostati nedovršena, jer Raffaelo umire 1520.

1. Faza: pred – firentinska / Peruginovska faza

Utjecaj Perugina i umbrijskog slikarstva: nježno, sladunjavo i elegantno slikarstvo.
2. Faza: 1505. prekretnica – odlazi u Firencu (a tada su tamo Michelangelo i Leonardo)
3. Faza: 1508. Rim – više se okreće monumentalnom slikarstvu
Prva narudžba u Rimu: Stanze pape Julija II.

Kroz 4 Stanza može se promatrati razvoj Raffaelovog slikarstva, ali se vidi dos lika sve manje. Više slikaju njegovi
pomoćnici! Sve više obavlja organizatorske poslove, a ne slikarske funkcije.

1.Stanza je pod velikim utjecajem Michelangelove Sikstine. On sve utjecaje filtrira i

stvara novo slikarstvo – nije kopirant!

 Pala Castello, 1503, National Gallery, London

Karakteristični Peruginini saharinski likovi, identična kompozicija, nježni treptavi

krajolik. Ali vidi se da R. ide korak dalje: radi puno dublje slikarstvo: polazi od
Perugininih postavki ali razmišlja puno dalje. Jako realan kontrast svjetla na
Kristovom tijelu.

 Sposalizio, 1504, Brera

ZARUKE DJEVICE, identičan postav kao u Predaju ključeva kod
Perugina u Sikstini!
Dvije suprostavljene grupe, a u pozadini trg sa centralnom
građevinom. Ponovno umbrijsko nebo u pozadini (zauzima veliki
dio slike).

 Tri gracije, 1505-06, Chantily

Musee Conde. Djelo je nastalo u
firentinskoj fazi, kada je naprosto bio zapljusnut slikama pod antičkim
uzorima. Proporcije i položaj gracija izveden je po uzoru ne Veneru
Medici u Uffizima iz 3.st.pr.n.e.
Novo u njegovom slikarstvu je
uvjerljiv volumen i čvrsta tijela.

 Polaganje u grob (Polaganje Baglioni), 1507, Rim, Gal. Borghese

120
Ovdje još uvijek razmišlja kako veliku grupu ljudi savršeno smjestiti u prostor, ali nije baš uspio.

Raspored je dosta konfuzan, kao da je slika naglo presječena. Međutim, u likovima se vidi napredak. (savršenu
kompoziciju postigao je tek u prvim stanzama)

1505. Tondo Donni kasnije po uzoru na to Sibila na svodu Sikstine – dakle, Michelangelov utjecaj za likove
djevojaka. Još se vidi Peruginov utjecaj pri obradi detalja, te ponovno njegov uzor na nebo.

 Predela s polaganja Baglioni, Pinacoteca Vaticana

Vjera, Nada, Ljubav likovi u tondima. Sa svake strane po dva

putta. Monokromna tehnika, puno kvalitetniji prikaz na predeli
nego na glavnome prizoru.

 Madonna Granduca,
1505, Pitti
Najveći dio djela u Firenci čine
Madonne – sve su dobile naziv po
velikim karakteristikama. Vidi se
Leonardov upliv u firentinskoj fazi.
Madonna izlazi iz tamne pozadine. Prekrasni sfumato na liku Gospe i malog
Krista. Ove R. Madonne imjau snažniji dojam nježnosti i prisnosti od
Leonardovih. Prisnije su sa promatračem.

 Madonna s Gardelinom, 1505-06, Uffizi

Mali Sv. Ivan Krstitelj drži gardelina (ptičica), mali Krist ga gladi. Gardelin je
simbol muke zbog crvene mrlje na čelu – ubola ga je trnova kruna kad je sletio
na križ. Leonardovska piramidalna (stožasta) kompozicija. Krist s jednom
nogom stoji na Gospinoj nozi (ponovno Leonardova invencija) te ponovno
sfumato na inkarnatu. U pozadini Peruginovsko nebo sa treperećim stablima.

121
  La Belle Jardiniere32, 1597, Louvre
Lijepa vrtlarica, ponovno piramidalna kompozicija i sfumato. Mali Krist i mali Ivan Krstitelj sa križem.

 Madonna dei Tempi, 1507-08 

München, Pinakothek

 Madonna Cowper, velika 

 Madonna Cowper, mala 

London, National Gallery
 Alba Madonna, 1509.,
Washington, Nat. Gal. Of Art 

 Stanza della Segnatura33, 1509 - 11

Sada: Michel. I Rafael. Paragone u Rimu

To su službene papinske prostorije. Stanca od potpisa – tu su se

potpisivali važni dokumenti!

Cijela je oslikana – velike kompozicije su u velikim nišama. Ispod su

paneli sa prikazima i grisailesu. I svod je oslikan! DISPUTA, ATENSKA
ŠKOLA, PARNOS + ALEGORIJE u tondima (RELIGIJA, FILOZOFIJA,
POEZIJA, PRAVDA) – vezani za ove ključne ljudske djelatnosti.

DISPUTA (religija)

32
La bel žardinjer – lijepa vrtlarica

122
U potpunosti je riješio problem postavljanja velikih grupa. U središtu je oltar, a obje strane su velike grupe. U
prvom planu su krajnji na krajevima prikaza, a daljnji likovi idu prema dubini prostora.

Gore je Krist sa Bogorodicom i Sv. Ivanom Krstiteljem. Krist je na prijestolju, okružen apostolima, a iznad je
Bog Otac.

Kompozicijski postavi su slični

ATENSKA ŠKOLA (filozofija)

Scena u golemoj antičkoj arhitekturi, u pozadini

se vidi nebo u kojem nestaju sve perspektivne silnice (kao na Leonardovoj Posljednjoj večeri). Središnji likovi:
PLATON – pokazuje gore prema ideji. ARISTOTEL – pokazuje naprijed prema empiriji.
Michealneglo (Diogen) ne mari. Bramante.

PARNAS (alegorija poezije)

Kompozicija iznad prozora! Ispod su

monokromne freske koje imitiraju antičke
reljefe.

33
Stanze della Segnatura – soba od potpisa

123
  Galatea, freska u vili Farnese, Rim, 1511.

Njena figura serpentinata, jake fizionomije.

 Madonna di Foligno, 1511-12, Pinacoteca Vaticana

Iznad je BsD na prijestolju od oblaka. Ispod je mali putto sa
antičkom pločom. Lijevo: Sv. Franjo i Sv. Ivan Krstitelj. Desno:
Sv. Jeronim i Kardinal (donator). Gospa je smještena ispred
golemog narančastog svijetlog diska (kruga). To je kasnije Tizian
često koristio.

 Sikstinska Madonna, 1512-13, Dresden,

Gemäldegallerie

Golemih je dimenzija, vrlo monumentalna. Gospa je

postavljena na višu razinu, iza je opet svjetlija pozadina –
neki izvor svjetla. Ispod nje dva putta. Pogled Gospe i
Krista je užasavajući pred sudbinom koja će ih zadesiti.
Puti služe kao protuteža užasa na licima BsD. Papa gleda u
njih, a Sv. Barbara gleda sa strane prema dolje. Papa Lav X.
(Medićejac) ju naručio – papa Sikst IV(?) mu bio stric…

Heliodorova stanza, 1512 – 13 (2. Stanza)

Prikaz IZGONA HELIODORA IZ HRAMA

124
Dvije odvojene grupe u prvom planu, lijevo je i papa Julije II. U središtu je arhitektura sa bačvastim svodom a
kroz lunete se vidi nebo (ključna točka silnica). Središte u prvome planu je potpuno praznošto do sada nije
viđeno! Na ovim prizorima već počinju sudjelovati pomoćnici i učenici. Vide se također i ideje i korijeni
manirizma (nakon 1520-e)
MISA U BOLSENI (krvarenje hostije)
prizor okolo vrata (kao Parnas oko prozora) Ponovno
se javlja papa Julije II sa pratnjom. Ova kompozicija je
naizgled klasičnija. Lijevi rub slike je uzburkan, oni su
pod utjecajem tog događaja. Drama je pomaknuta na
rubove.
OSLOBAĐANJE SV. PETRA

Ponovno oko prozora. Prikaz u 3 scene, neobičan je i

zanimljiv tretman svjetla: gotovo na mletački način.
Pred krug svjetla smješten je anđeo.

 Stanza dell Inčentio (3. Stanza od požara)

Požar u Borgu, predgrađe Rima – ispred Vatikanskih

zidina. Požar je blagoslovom ruke ugasio papa Lav X

U pozadini se vidi prikaz starog pročelja bazilike Sv.

Petra (Albertijeva loggia Blagoslova je pred njom –

koja se nije sačuvala!) ponovno se

javljaju dva bočna događaja, 2 bočne

125
drame. Svi su planovi slike gušće povezani, a postoje i nekoliko individualnih likova, koji prevelikim
proporcijama odskaču od ostalih – goli mladić prenaglašene muskulature (u tome će manirizam uživati) – on je
izravan citat sa Pikopa iz Sikstine (mladić pokušava iznijeti starca, lijevo). Do sada je R. kolorit bio duboko
promišljen i prirodan, ali sada boje postaju divlje. kasnije će njegovi učenici doći do intenzivnih i neprirodnih
boja.

 Konstantinova stanza (4.stanza)1520 – 24

Nema uopće Raffaela!!!!! Sve su njegovi UČENICI!

Raffael je bio izvanredan PORTRETIST, a izvedeni su iz firentinske umjetnosti s kraja 15.st.

 Baldasare Castiglione, 1515., Louvre

(najznačajniji humanist 15.t, glavno djelo mu „Dvoranin“ – neka vrsta
bontoa)
Javlja se savršen tretman boja, svjetla i sjene, vrlo bliska komunikacija sa
promatračem.
 papa Lav X sa nećacima, 1517-18, Louvre. Nećaci: Kardinali:
Giulio Medici i Luigi Rossi. Izvanredno je prikazana mekoća tkanine i
inkarnata lica. Također i izvanredno prikazano stanje duha likova.
Živost prikaza.

 Transfiguracija, 1518 – 20, Pinacoteca Vaticana

To su vrlo jasno dvije slike: Raffaelov je gornji dio sa samom Transfiguracijom:

Krist, Mojsije, Ilija i zaspali Apostoli.

Donji dio sa nevjerojatno bizarnim bojama su djelo njegovih učenika

(podivljale, metalne boje). Prikaz opsjednutog dječaka i mnoštvo likova na
tamnoj pozadini prelazak u čisti manirizam!

126
 SEBASTIANO DEL PIOMBO (1485. – 1547.)

Venecija, suradnja s Giorgoneom.

1511 Rim – na poziv Agostina Chigija. Utjecaj Raffaela a zatim u Michelanglovu krugu.

Iako u Rim unosi mletačku viziju slikarstva, uskoro se u potpunosti prilagođava rimskom ukusu.

1531 se zaređuje (dobiva službu čuvanja papinog pečata [„del piomba“] na papinom dvoru) – skoro više uopće
ne slika!

 Pala S. Giovanni Crisosostorno, 1509

Utjecaj Tiziana i
Giorgionea.
 Polifem, 1511
Farnesina.
Kombinacija mlet.
svjetla (treperenje
neba i krošnje) sa
monumentalnim
divom (monumen.
od Raffaela koju je
on preuzeo od
Miche.) – dolazi do inverzije utjecaja!

 Oplakivanje, 1517 – 18, Viterbo, Museo Civico

Ponovno
nevjerojatno
mletačko
svjetlo
(kobaltno nebo) i
monumentalni
likovi (snažna
rimska
muskulatura).

127
  Lazarovo Uskrsnuće, 1517 – 18, London, National Gallery
Nastala u isto vrijeme kao i Raffaelova Transfiguracija. (isto papa naručio)MICHELANGELO mu je izradio nacrte
za sliku (to dokazuje da je bolji od Raffaela!). geste likova su po uzoru na one iz Sikstinske kapele, ali nedostaje
jasnoća i čitkost Raffaelovih kompozicija. Vlada opći kaos i djeluje neuredno!

 Andrea Doria, 1526., Galeria Doria - Pamphily

Bolji je portretist nego slikar sakralnih tema!!!

 Papa Klement VII, 1526, Napulj,

Museo Capodiamonte. 
 Smrt Adonisa, 1511 – 12, Uffizi

ANDREA DEL SARTE (1486. – 1530.)

Čitav život vezan uz Firencu (osim boravka u Fontainebleau, 1518)
Otmjeno, svečano i elegantno slikarstvo.
Uravnotežene i mirne kompozicije.
Karakteristični sfumato i izmaglice, na tragu Leonarda ali i mletačke poezije
Giorgionea i mladog Tiziana.
Učenik: Pontormo.
Vasari za njega kaže da je „slikar bez greške“

128
1512 – 25 ključni slikar u Firenci
Njegova umjetnost je vrhunac vrhunaca klasične umjetnosti.
U njegovim slikama vide se zametci firentinskog manirizma!
Slike izgledaju kao da su presvučene laganom sumaglicom, kao neka koprena – preuzeo je sfumato od
Leonarda, ali ga je još razvio.
Giorgionova poezija – kvaliteta eteričnosti, nadzemaljskog poimanja.

 Rođenje Djevice, predvorje Sta Annunziata, Firenca, 1516.

Nazire se ona klasična, puna elegancija. Ponovno se javlja „decorum“ u

gestama likova. Prikazana je distancirana ali vrlo disciplinirana elegancija.

 Krštenje puka, zap. 1511. Chiostro Scalzi

(klaustar bosonogih, u blizini crkve Sv. Marka).
Monokromne freske – radio ih je dosta dugo (do
sredine 20-ih) tu se može pratit razvoj njegove
umjetnosti! Prikazani su prizori iz života SV.
IVANA KRSTITELJA. Ponovno elegancija i ljepota, se samo chiaro – scuro akta, nego i karakteristične geste:
decorum , prekrasni nabori. Na malim golim tijelima vidi se utjecaj Michelangela, a sfumato je preuzet od
Leonarda.
Del Sarto često koristi kompozicije koje su „gurnute“ u prvi plan – pa podsjećaju na rimske sarkofage, te koristi
tzv. M UZORAK izlomljene linije.
Naslikao je 4 goleme freske u jako malenom klaustru .
MUČENJE SV. IVANA KRSTITELJA, 1520-e: vidi se pomak prema nekakvom manirističkom nemiru.
PROPOVJEDANJE SV. IVANA KRSTITELJA: ponovno M kompozicija (?) i u svakom liku je prisutna ta klasična
elegancija: u gesti u stavu…
Na 4 mjesta ubačeni su SIMBOLI KREPOSTI

 Madonna delle 'Arpie, 1517, Uffizi

BsD u jednoj a knjigom u drugoj ruci. Stoji na postolju na kojem su

prikazane monokromne sirene. Piramidalna kompozicija: dva
anđela drže Gospu, a uz nju su Sv. Franjo i Sv. Ivan Evanđelist.
Savršeno izbalansirana kompozicija. Ponovno je jako prisutna

129
izmaglica preko cijele slike. Veoma monumentalni likovi, pred nedefiniranom arhitekturom – koja stvara dojam
klaustrofobije! Na drugi pogled se vidi da se svi likovi zapravo rušenagovještaj manirizma!

H. Woelflin smatra da se dobar umjetnik može prepoznat po tome kako slika zglobove, a Del Sarto je ejdini uz
Michelangela koji ih je savršeno izvodio.

Del Sarto je također i savršeni kolorist.

 Disputa o Trojstvu, 1517. Palača Pitti

U prvom planu su Sv. Sebastijan i Sv. Marija Magdalena, a u
drugom su 4 crkvena oca34. Elegantna i komplementarna
kompozicija. Likovi u prvom planu slici daju dojam dubine
prostora, zbog njih četiri
lika u pozadini izgledaju
uvjerljivije.

 Caritas, 1518, Louvre

Jasna, čista, piramidalna
kompozicija. Prikazana su 3 putta
na Milosrđu (Caritas), ona je prikazana predimenzionirano. Svi njegovi ženski
likovi nakon Madonne delle'Arpie imali su iste fizionomije (kao Madonna).
 Oplakivanje, 1524, Palača Pitti
Zbog kuge Del Sarto bježi sa obitelji u malo mjesto van Firence, gdje ovo djelo
nastaje. Ponovno M kompozicija , i ugledanje na Michelangela i Raffaela.
Koristi nove, fantastične boje, koje pomalo postaju metalne (manirizam).

 Madonna del Sacco, Chiostro dei morti, Sta Annunziata, 1525

U luneti vrata između klaustra i crkve

– BJEG U EGIPAT. Čistoća,elementarnost i ljepota kompozicije. BsD u
piramidalnoj kompoziciji u prvom planu. A Josip je dijagonalno odvojen
od njih i sjedi na vreći.

 Sv. Ivan Krstitelj, 1528, Firenca, Palača Pitti

34
ZAPADNI: Ambrozije, Augustin, Sv. Jeronim, Sv. Grgur Veliki (katkad i Leon Veliki)
ISTOČNI: Atanazije, Bazilije, Grgur Nisenski, Ivan Krizostom (Zlatousti)

130
Atribucija je uvjetna. Ako je djelo njegovo, ako je djelo njegovo onda se vidi da je do zadnjega trenutka zadržao
svoj karakterističan klasični stil

GIORGIONE (1477. – 1510.)

Rođen u Castelfranco Veneto (malo mjesto sjeverno od Venecije)

1507 prvi spomen u dokumentima (narudžba za izgubljenu sliku u Duždevoj
palači). Možda Bellinijev učenik.
1508 freske za Fondaco dei Tedeschi (njemačko skladište), suradnja sa
mladim Tizianom!
25.10.1510 u pismu Isabelle D'Este navodi se kao mrtav.
Refleks Leonardova slikarstva, ali i Antonella da Messine (od njega
preuzima tehniku ulja!), te umbrijskih krajolika i postava figura (Perugino).
Unatoč kratkom životu i malenom opusu: najznačajniji slikar generacije!!!
Giorgioleschi manje nadareni slikari koji slijede njegovu poetsku maniru.
Njegovo slikarstvo je dosta isprepleteno sa slikarstvom mladog Tiziana, pa se često javlja velik problem
atribucije!
Koristi Peruginovski krajolik (gusta, duboka, zelena struktura u stablima) – ali ga je još razvio. Dolazi do rađanja
modernog, emancipiranog krajolika!
Krajolik je u prvome planu: to je glavni prikaz, a naracija je samo onako usput…
 Pala Castelfranco, župna crkva S. Liberale, Castelfranco, 1500-02
Tu se vide sva iskustva koja je stekao u Veneciji. Karakteristična venecijanska
pala: Gospa na jako visokom postolju
(koje je G. ovdje još više povisio). Dva
svetaca u sacra convesazione . Iza je
zagasit, trepereći krajolik. Gospa je još
uvijek tipična Bellinijevska: ovalno lice,
elegancija – ipak si G. likovi malo
izduženiji od Bellinijevih i lica su im nešto ovalnija. Vitez San Liberale u
savršeno svjetlećem oklopu i svetac franjevac. Čitava kompozicija oblivena
je svijetlom, a svjetlo dobiva ulogu poezije.
 Laura, 1506, Beč, Kunsthistorisches Museum
Djelo je na vrhu odrezano. Čudna slika – ne zna se je li riječ o portretu ili je riječ o ideji, ili oboje zajedno…

131
 Punašna fizionomija lika, ovalno lice, vrlo fin inkarnat, obnažene grudisve češće u 16.st!

 Oluja, 1596
Venecija, Accdemia
Najčudnije renesansa slika, malih dimenzija, jako čudan
ikonografski sklop kompozicije. Zapravo, likovi nisu ni
važni, a ne mogu se ni prepoznati. Najbitniji je krajolik i
sama kompozicija slike. Uhvaćen je trenutak prije same
oluje, trenutak mira dok se oluja sprema. Lijevo je mladić sa
štapom a desno mlada žena doji dijete. Postoje različite
pretpostavke kod objašnjavanja djela:
-možda je riječ o sacra conversazione neobičnog postava
(rendgenski je ispod muškog lika otkriven prvotni ženski
lik).
-možda je prikaz raznih alkemijskih oblika: voda, vatra, zemlja, zrak i dva temeljna oblika: muški i ženski.
-ili je možda mitološki prikaz Cerere ili Demetre (božica plodnosti) i poluboga Jaziona. Oni su imali veze iz koje
se rodio Pluton (bog bogatstva). Zeus se na to naljutio i ubio Jaziona. Na ovm prikazu Zeus bi trebao biti munja.
Kasnije je Demetra popustila Zeusu i iz njihove veze se rodila Perzefona. Međutim, ni jedna od toh pretpostavki
zapravo nije bitna, jer je ovdje najvažnija nevjerojatna atmosfera, koja titra po čitavom prostoru.
prekretnica u slikarstvu: slikarstvo više nije u službi naracije!
 Venera, 1509, Dresden, Gemäldegallerie (vidi str.135)
Isto jako čudna slika karakterističan
prikaz za Veneciju u 16.st. Erotska
nabijenost, prikaz radosti života. Meki
tretman kože. Kvaliteta zamišljenosti i
kvaliteta utopljenostiu zemlju:
krajolik prati liniji njezina tijela, oan
se stopila sa zemljom i počinje biti
Gea. Postoji ženski principi stvaranja.
Iza ponovno začudni krajolik sa
mističnom atmosferom, neopisivo
stanje krajolika. U 19.st nešto s
puttom kraj nje…(ili u usporedbi s Tizianovim djelom Venere, vidi dalje)

 Tri filozofa, 1510, Beč, Kunsthistorisches Museum

132
Sliku je završio SEBASTIANO DEL PIOMBO. Ponovno začudna atmosfera. Prikazana su tri godišnja doba, tri rase,
tri filozofa – likovi se mogu različito objasniti: riječ je o ideji koju svatko različito doživljava.
 Fete Champetre35, 1510, Louvre

Problem atribucije: Giorgione ili Tizian??? Nove rasprave više su je pripisale G., to je prikaz nesputanog i
slobodnog života, možda je opet riječ o prikazu
nekakvih principa.

G. često namjerno ostavlja veliki prostor za

individualnu interpretaciju. I ponovno
venecijanska karakteristika prikazivanja
uživanja u životu.

  Sv. Obitelj, 1500, The National Gallery

 Madonna koja čita, Oxford, Ashmolean Museum

tonski prijelazi u inkarnatu (ponekad u draperiji, pejzažu…

Nježni romantični krajolici
Poezije – opća tajenstvenost, intelektualne, čudne
atmosfere

Integracija likova i samog prostora

PALMA STARIJI (1480. – 1515.?)

35
Fete šampetr = doručak na travi

133
 Sibila, prije 1520., Windsor, Kraljičina kolekcija

Palama stariji je bio značajan po svojim karakterističnim prikazima ili portreta djeva vesele, razdragane dame
„slobodnog duha“ – vide se grudi!

La Bionda, 1520., London, National Gallery

Judita, Uffizi

La Bella, 1525., Madrid, Musej Tjyssen – Bornemisza

Sjajan prikaz visine stila, raskošne razne tkanine, te su slike često bile za privatne kolekcije.

Tri sestre, 1520., Dresden, Gemäldegallerie

Iza je karakteristični Giorgionevski gusti krajolik.

karakteristike Palme st.: obla lica i otvaranje dekoltea.

Sacra Conversazione, 1525., Accademia

Puno slobodniji raspored likova nego inače u prikazu ove teme.

TIZIAN (1477/78 ili 1488/90 – 1576)

Rođen u Pieve di Cadore, planinski dio Veneta

Iako je u njegovoj ranoj fazi atribuiran znatan broj djela, valja biti oprezan prilikom određivanja odnosa Tiziana
– Giorgione, po atribuciji Venere u Dresdenu i Fete Champetre varira.

I. Mladenačka faza
1511 najraniji dokumenti, plaćen za 3 freske u Scuola di Santo u Padovi, nakon Giorgionove smrti.
1513 započinje s freskom na mjestu murala iz 14.st u Scala del Gran Cousiglio u Duždevoj palači (projekt
završen nekoliko desetljeća kasnije)

II. Mladenačko razdoblje

1516 na dvoru u Ferrari, istovremeno narudžba za Assuntu u Frari (dovršena je 1518).

134
1517 službeni slikar Venecije, nakon Bellinija koji umire 1516.

1519 pala Pesaro za Frari.

1520 Pala za S. Francesco u Anconi, narudžba Alvisea Gozzea.

1523 spominje se u Ferrari, kontakt s Gonzagom u Mantovi.

1526 dovršava Palu Pesaro u Frari.

1530 – e godine

1530 dovršava palu Sv. Petra Mučenika za St. Giovanne e Paolo (uništena u požaru 1567.).

1531 nazočan krunjenju Karla V. u Bologni.

1532 započinje raditi za della Rovere u Urbinu.

1533 ponovno portretira Karla V., dobiva plaćenički naslov – glavni je carev slikar.

1538 dovršava mural u Scala del Gran Cousiglio (uništena u požaru 1577.).

1540- e godine

Krunjenje trninom krunom.

1545 odlazi u Rim, primljen na dvor gdje već rade Sebastiano del Piombo i Michelangelo.

1546 dobiva rimsko građanstvo, uzaludno traži službu čuvara pečata nakon Piombove smrti, vraća se u
Veneciju.

1545 i 1548 put u Augsburg Karlu V.

1550 – e godine

Nov, profinjen kolorit u kojem do osobitog izražaja dolazi ružičasta boja

1552 počinje raditi za princa Filipa.

1553 započinje seriju Poezija.

1555 Karlo V. abdicira u korist sina koji postaje Filip II. Španjolski.

1555 završava otmicu Europe za Filipa II (Boston, Isabella Stewart Gardner Museum)

1557 za filipa II dovršava Posljednju večeru (Escorial, San Lorenzo).

1558 dovršava stropni oslik za Gradsku vijećnicu u Bresci. (ili 1568?)

135
Ultima maniera (posljednje godine)

1566 izabran za člana firentinske akademije, vrlo je aktivan i slika do svoje smrti.

27. kolovoza 1576 umire, pokopan u Sta. Mari Dei Frari, gdje su smještene dvije od njegovih najboljih pala.

dok radi za Filipa II. Šapanjolskog, koji je bio veliki vladar, bio je službeni slikar Europe!!!

 Venera Urbinska 36

U pozadini tzv. casorne – kutija sa

oslikanim poklopcem, koje su djevojke
dobivale od majke na dan vjenčanja.
Slična postava lika kao kod Giorgionea,
ovaj puta Venera gleda u promatrača i
smještena je u interijer – ili je tu nešto sa
puttom u 19.st??? (moja predavanja
nepotpuna…)

 Čudo Sv. Ante, Scuola di Santo, Padova, 1511.

Slikarstvo po „urbanim stazama“ venecijanskog slikarstva. To je

također reminiscencija na Mantegnu. Tretman likova i krajolika po
uzoru na Giorgionea.

 Schiavona,
1512, London,
Nat. Gall.
Portret određene gospođe koja ovdje anticipira tipične
Tizianove portrete. Pred tamnom pozadinom, oslonjena na
parapet na kojem je portret al antica (možda nje same). ¾
tijela, jer je pred njom parapet odrezan. Vrlo svijetli inkarnat.
Tizian je bio sjajan portretist!

36
Usporediti sa Giorgionevom Venerom u Dresdenu (str.131)

136
  Sveta i Profana ljubav, 1514, Rim, Galleria Borghese

Dolazi do svjetlijeg
inkarnata nego kod
Giorgionea. Nježni
prijelaz chiaro – scuro,
te dolazi do otvaranja
duboke crvene boje. I
boja neba je svjetlija. Krošnje su još tamne. Ipak se još mnogo vidi od one Giorgionove začudnosti i ikonografski
i dublje.

Profana ljubav – odjevena djevojka

Čista/Sveta ljubav – naga djevojka, duhovna, eterična, pa nema seksualnih aluzija.

Sjede na antikizirajućem sarkofagu, a mali putto rukama miješa vodu (bunar prije nego sargofag…?) – tj. miješa
te dvije ljubavi! Iza Svete ljubavi prikazano je otvoreno nebo i arhitektura crkve i voda, a iza zemaljske ljubavi je
prikaz zemlje, guste krošnje i kule (koja implicira dom, djevičanstvo).

 Assunta, Sta Maria dei Frari, 1516 – 18

UZNESENJE MARIJINO, prikazano u apsidi. 7m visoka.
Svjetlost zrači iz slike (dopire iza Gospe). Jasna
razdijeljenost u dvije zone: zemaljska zona sa Apostolima i
nebeska zona sa Bogorodicom, Kristom(Bogom?) i
anđelima. Snažno podignuta ruka Apostola povezuje te
dvije zone. Vidi se uzor u monumentalnim likovima
Michelangela. Anđeli koji nose B. formiraju tondo. I kolorit
je jako ključan: crvena boja Apostola sa rukom, preko
anđela dolazi na Bogorodičinu crvenu haljinu – a iza nje
eksplozija žute boje. Tizian se ovom slikom javlja kao
antipod između Raffaela i Michelangela u Rimu.

137
  Pala Pesaro, 1519 – 26, Frari

Dijagonalna kompozicija, sacra conversazione sa naručiteljem.

Gospa na visokom postolju. Jednu dijagonalu čini Gospa sa
svecima, koja je naglašena jakim bojama. Druga dijagonala ide od
naručitelja preko ruke Sv. Franje opet do Gospe. Te se dijagonale
sijeku i pojačavaju doživljaj.

 Marija Magdalena pokajnica, 1531-33, Palača Pitti, Firenca

Najbolje pokazuje prijelaz iz Giorgionove faze utjecaja na
kasniju fazu Tizianova slikarstva. Već počinje ublažavanje
obrisa i jake boje.

 Pala Gozze, 1520, Ancona, Museo Civico

Prva slika u T. opusu koju potpisuje na kartelinu.
Donator je dubrovački trgovac Gučetić (Luigi Gozzi)
kojui je živio u Veneciji i od T. naručio tu sliku.
Naručitelj pokazuje na Gospu, kraj njega je Sv.
Franjo koji gleda u nju. Slika podsjeća na postav
Assunte: podignuta ruka stvara komunikaciju
između zemaljskog i nebeskog dijela. Opet se
javlja žarko žuto svijetlo iza Gospe.

138
Zrela faza:

 Štovanje Venere, 1518 – 19, Madrid, Prado

Gomila putta štuje kip Venere na desnoj strani. Pokazana je na

visokom postamentu, uz koje su njene svećenice sa
karakterističnom Tizianovom fizionomijom. (zamišljeni, idealni
prototip žene). U gornjem lijevom dijelu sliku velik dio zauzimaju
Tizianova tipična stabla. Kod putta se javlja princip varieta.

 Bakkho i Arijadna, 1520-23, Washington, Nat.Gall.

U ovoj klasičnoj fazi prikaz inkarnata i tkanine dovodi do

vrhunca. Ublažava konture likova pod utjecajem svjetla i
sjene. Tu započinje proces kojem je vrhunac: posljednja
Tizianova faza, te Tintoretto i Andrea Meldola sa potpunim
rastapanjem oblika. Oblik i atmosfera se grade isključivo uz
pomoć boje što je karakteristika venecijanskog slikarstva.

 Bakanal Andrijanaca, 1523-24, Prado

Prikaz tipične gozbe bogovajako popularna tema u
16.st. ponovno varieta – razne poze. U donjem
desnom uglu je gola Venera, po uzoru na
Giorgionove Venere. Mali ptto koji mokri (često u
blizini Venere)simbol je tjelesnosti i plodnosti, ali ne
u onom klasičnom smislu.
Bogat kolorit! Tizianova karakteristikaizražavanje
kroz isključivo svjetlosne efekte prepune boje!

 Polaganje u grob, 1525-30, Louvre

Očit je utjecaj Raffaelova Polaganja , koji je došao

preko nekih crteža do Tiziana. Osim toga, uzor
Michelangela vidi se u monumentalnoj ruci Krista,
koja pada. Očito se Tizian upoznao s njegovim
radom.

139
  Krunjenje trnovom krunom, o. 1445., Louvre
Nakon boravka u Rimu vidi se da je to imalo snažan utjecaj 
sada slika muskultaure po uzoru na Michelangela. Sve hrabrije
počinje koristiti jake kontraste između tamne pozadine i
svijetlog inkarnata tijela. Ovdje iz mračne prostorije izvire
svijetla bista cara Tiberija (simbol Rima): to gura Krunjenje u prvi
plan. Razna koplja oživljavaju razne silnice oko Krista i
pojačavaju njegovu muku (slična koplja u Ucellovoj slici Bitka
kod San
Romana).

 Dijana i Akteon, 1559, Edinburgh, Gallery of

Scottland

Inteziviranje crvene i ljubičaste boje , te razgradnja

obrisa u joč večoj mjeri. Već su tu odrazi mletačkog manirizma.

 Mučenje Sv. Lovre, 1551, Venecija, Chiesa dei Gesniti

Ponovno tamna pozadina i pojedinačni svijetli blijeskovi prvog plana koji
pojačavaju dramatičnost. U pozadini je kolosalna rimska arhitektura. Iz
tamnog neba izvire zemaljsko svjetlo, a iz tamnog hrama vidi se umjetno
svjetlo – to je materijalnos vjetlo (odsjaj vatre s gradelama, gdje već muče Sv.
Lovru). Ponovno mišićava muskulatura. Hrabri odrazi svjetla i sjene.
Dijagonalna kompozicija.

Tizianovi portreti
- Bio je najtraženiji venecijanski portretist i osobni dvorski portretist.
- U svojim portretima primjenjuje izvanredan naturalistički tretman.
- I određenu psihološku karakterizaciju.
- Dvorski portreti imali su posebno zadane forme atmosfere.
- Vidi se Tizianova genijalnost u prikazu boja i forme.

140
 Portret Karla V. sa psom, 1533, Prado

Karlo V. na konju, 1548, Prado

Pavao III. sa unucima, 1546, Napulj,

Museo Capodimonte

Ponovno se reflektira ono rastakanje

formi. Dosta se vidi ugledanje na
Raffaelov portret Klementa VII. s
nečacima. Boje su prilično zagušenije,
nego kod Raffaelovog portreta, ali su
intenzivne u svojoj dubini.

Ultima Maniera

slika doslovce udarcima kista!

 Krunjenje trnovom krunom, 1570-76, München, Alte Pin.

Dolazi do razmazivanja obrisa, posljednjih godina češće slika prstima

nego kistom! Sličan postav i ponovno koplja kao na prvom prikazu
krunjenja trnovom krunom. Neobično ali vrlo dramatično slikarstvo,
ponovno se javljaju snažne Michelangelove muskulature.

Koplja – kaos slinica negativne energije oko Krista. U pozadini nema

biste, ali ovdje T. stavlja nekakav izvor svjetla (kao luster). Trebao mu
je neki kontrapunkt kao simetrija s prednjim svjetlim elementima.

Na arhitekturi se vidi zamagljeni bugnato – vidi se kad se gleda iz

daleka, izbliza bi sve bilo zamračeno.

141
  Pieta, 1575-76.

Accademia, Venecija.

Posljednja slika koju nije dovršio. Na njoj je dao

vlastito opraštanje od života i slikarstva. Sa
strane je kao slučajno postavljena slika:
pokazuje dva čovjeka koji se mole Djevici – to
su valjda sam Tizian i njegov sin kao neki
privatni ex voto. Osim toga, prepoznaje ga se
kao lik starca na slici. To je prriavtna slika koja
je pronađena u njegovom ateljeru. Kompozicija
je dijagonalno, a u pozadini je egzedra sa nešto
jače istaknutim bugnatom. Sliku je dovršio
PALMA MLAĐI i naslikao je je malog putta na
samom vrhu egzedre. Možda je on pojačao bugnato. Na lijevoj strani ej snažan kip Mojsija, od kojeg kreće
snažna dijagonalna padajuća putanja. Izvor svjetla je mrtvo Kristovo tijelo: to je nezemaljsko svijetlo. Tijelo je
beživotno i nije monumentalno, jedino živo u njemu je to svijetlo, koje se reflaktira na kaloti egzedre.

 Alegorija vremena, 1565-70, National Gallery 

 Kain i Abel, Santa Maria della Salute, Venecija (dolje)

 Danaja, 1553-54, Prado

 Venera i Adonis, 1553-54, Prado

142
  Tri doba muškarca, 1522-12, National Gallery of Shottland, Edinburgh
 Venera sa zrcalom, 1555, Nat. Gallery of Art

 Sv. Sebastijan, 1570, Ermitage, St. Petersburg

 Flora, 1515, Uffizi

 Noli me tangere, 1511-12, London, Nat. Gal.

 Sv.
Obitelj sa donatorom, 1513-14,

München, Alte Pinakothek

143
 treća struja liričara

LORENZO LOTTO (1480. – 1557.)

Treviso, Recanati, Rim, Marche, Bergamo, Venecij, Treviso, Ancona, Loretto.

Plodan slikar, heterogeni utjecaji – u početku vezanih uz Bellinijevu školu do Raffaelih nota u kasnijim dijelima.

Neobičan, manično – depresivan karakter umjetnika odražava se i u heterogenosti opusa.

Nadrealistički prizvuci.

Manje pale, slike za osobnu devociju, portreti, rjeđe mitološke

scene.

 Alegorija, 1505, Washington, Nat. Gall. of Art

Neobično nebo, pejzaž i stabla, utjecaj Tiziana i Raffaela. Na sredini

je zasječen panj, ali je izbacio mladicu i to dijeli sliku na dva dijela.
Lijevo je sunčano nebo i brdo i mali putto u igri, desno oluja a ispod
pijani Satir. Očito je prikazan dva moguća životna puta.

 BsD i Sv. Petrom Mučenikom, 1503, Napulj,

Museo Caposidmonte
Mali Ivan Krstitelj preslikan je u kasnjim godinama
preko donatora. Giorgoneschni krajolik. Lotto se
potpisao na stolcu Bogorodice. Sv. Petar je prikazan
sa duboko u glavu zabijenim nožom, jako morbidan
prikaz, nikad nije bio baš tako prikazan, to pojačava
našu uznemirenost. Gospa je lijepa, tipično venecijanska. Likovi su gurnuti u prvi plan i nisu intergrirani u
krajolik. Prikazani su jako precizno i materijalizirano.
 Pala Sta Cristina al Tivarone, Treviso, o. 1505.

Utjecaj ferrarske škole: skučena soba sa sacra conversazione. Utjecaj

padovanske škole: pretjeranbo citiranje ukrasa i detalja. Postava svetaca je
tipično Giorgionevschi: 2 mlada i 2 stara sa svake strane. U gornjem dijelu
prikazan je Imago Pietatis, stilski jako različita slika.

144
  Poliptih Recauti, 1508
Recauti, Pinacoteca Civici
Središnji dio: ponovno
klaustrofobično naguravanje
Gospe i svetaca. Gore je
kasetirani strop. Gospa se
neobično nagnula i zanjihala
čitavu kompoziciju u desnu
stranu. Ispod su putti nagnuti u
suprotnu stranu. Na bočnim
strana su po dva svetaca.
Začudnost čitave
Kompozicije. MRTVI
KRIST: precizan crtež
Kristova tijela.

Lotto mijenja utjecaje i načine slikanja ovisno kako se

gdje nalazi, ali je u tome jako uspješan. U slikama se javlja
nadrealna atmosfera i neposrednost.
 Sveta Obitelj, 1512, Princeton

Sada se ponovno vide i utjecaji Leonarda, jer je putovao

prema Lombardiji. Javlja se blagi sfumato preko cijele slike, te
ponovno naguravanje u mali prostor.

 Suzana i starci, 1517, Uffizzi

Ponovno Leonardove karakteristične fizionomije lica, i Leonardovski

krajolik u pozadini.

145
  Pala Sta. Spirito, 1521, Bergamo

Ponovno utjecaj Leonarda, piramidalna kompozicija. Javlja se

otvorenija atmosfra.

 Bernardo
Rossi, 1505,
Napulj,
Museo
Campodimonte
Lotto je bio izvanredan portretist! Nema ugodne distance od
gledatelja. Najviše do izražaja dolazi njegove neposrednost.
Tamna pozadina izgurava lik prema vani. Inkarnat je
crvenkast.

 splitski biskup Toma Nigris, 1527, Franjevački

samostan na Poljudu
svježina i neposrednost u prikazu. Koristi kolorističke efekte
– pogotovo u njegovim dubokim plavim očima. Savršen
tretman tkanine.

 Venera i Kupidon, 1540, NY, Metropolitan M.of Art

Venera je naslikana po uzoru na postleonardovski utjecaj.
Kupidon mokri po Veneri. Inkarnat je jako svijetli.

 Laura da Pola, 1544, Brera

 Febo da Brescia, 1544, Brera

(supružnici)

 Sv. Jeronim u pustinji, 1506, Louvre

146
  Poliptih Sv. Dominika, 1506-08, Como, Pin.

Po predavanjima je to poliptih Recauti…

 BsD i Sv. Jeronimom i Sv. Ante, 1525.

 Pala S. Bernardo, 1521, S. Bernardo

 Izdaja
Krista,
1530,

Louvre

 Rođenje, 1523, Washington, The Nat. Gall. Of Art

147
  Spavajući Apolon, Muses and Fama, Szepmuveseti

CORREGGIO (1494? – 1534)

Najznačajniji emilijanski slikar, no djelujući u provinciji mogao je asimilirati brojne suvremene formule i
prilagoditi ih vlastitoj viziji, uspješno izbjegavajući zamsku epigonstva.
Corregio, Rim (kratko), Parma.
Bliska veza s A. Mantegnom.
Kasnije je primjetan utjecaj Raffaela.
Učenik Parmigianina.
 Madonna di S. Francesco, 1514-15, Dresden, Gemäldegall.

Piramidalna kompozicija. Javlja se Paramigianovska tradicija: 2 stupa

(loggia) te otvaranje prema nebu. Sladunjavi likovi, nježna lica, te
utjecaj Leonarda u likovima Ivana Krstitelja(prst ruke).

 Noli me tangere, o. 1520., Prado

Naglašena dijagonalna
kompozicija: lomi se u
Kristovoj lijevoj ruci:
implicira izlazak iz okvira
slike (karakteristika
baroka). Magdalena
prepozanje Krista, nježni
tretman inkarnata.
 Jupiter i Io, 1532
Beč, Kunsthistorisches Museum
Visoki stupanj erotiziranosti, jer su ove slike bile za privatni studij
D'Este. Zeus zavodi Iju u obliku oblaka, samo mu se lice nazire.

148
  Otmica Ganimeda, 1531, Beč, Kunsth.
Leonardovski krajolik.

 Danaja
, 1531, Rim, Galleria Borghese
Svjetli inkarnat pojačan bijelim
plahtama, u dnu su dva putta
presvučena sfumatom.
Srebrnkast preljev.

149
  Camera di S. Paolo, Parma,refektorij samostana – kasnije otvorena dvorana za humaniste

Oslik svoda: u gornjem dijelu tondi, a ispod u linetama monokromni prikazi ALEGORIJA.

Tri Gracije slikane po uzoru na Raffaelove Tri Gracije, ali i po uzoru na Mantegninu Cameru dei Sposi u Mantovi.

 Capela S. Giovanni Evangelista, 1520 – 23, Parma, kupola

Trenutak kada Ivan ulazi u nebo, gdje ga dočekuju Krist i 11

Apostola. Apostoli su prikazani okolo ruba kao anđeli koji
vire preko bunara u Manteginom osliku kupola Camere Picte u Castel Nuovu u Mantovi37. Isto kao i tamo, ti su
likovi jako skraćeni, što daje dojam produbljenja kupole. Mišićava tijela. U središtu tog prikaza lebdi Krist na
žutoj podlozi (kao kod Raffaelovih Madonna ili Tizianove Assunte). Tim svjetlom se naglašava središnja uloga
tih likova

 Uznesenje Djevice, kupola Katedrale u Parmi, 1522 – 29.

Dodatno umnožen br. likova, time još više produbio dubinu prostora. Proporcije izduženije: 1:9. U su tamburu
stojeći likovi Apostola. Iznad započinje naglašena centrifuga oblaka i malih putta, koji produbljuju put do Boga
Oca koji prihvaća Gospu (iza njega ponovno žuto svjetlo).

37
Andrea Mantegna, Camera Picta, Castel Nuovo, Mantova, 1465 – 74 (str. 78)

150
  Il Giorno, 1525 – 28, Parma, Pinacoteca
BsD, Sv. Jeronim i Sv. Marija Magdalena. Ponovno
utjecaj Leonarda: piramidalna kompozicija, te
njegove karakteristične fizionomije lica.
Sv. Jeronim je jako uvećan i remeti sklad
kompozicije  to je početak manirizma.
Prekrasna Magdalena. Fina, nježna, elegantna
ljepota visoke renesanse.

 La Notte, 1528, Dresden, Gemäldegallerie

(Rođenje). Svjetlo koje osvjetljava središnji prikaz,

izvire iz maloga Krista (što će se koristiti u baroku),
aokolo je sve u tami.

Correggio često koristi izume drugih slikara, sve to filtrira i stvara novo slikarstvo, i to vrlo avangardno za to
vrijeme!!!

 Obuka Kupida, 1528, National Gallery, London.

 Venera s kupidom i Satirom,
1528, Louvre

151
  Leda, 1531-33, Berlin, Gemäldegallerie

PARMIGIANINO (1503. – 1540.)

Učenik i sljedbenik Correggiovog senzualnog stila u kojeg upliće i elemente Raffaelovog klasicizma.

1523 – 27 Rim; snažan utjecaj kasnog Raffaela i prijatelja Rosso Fiorentino.

Parma, Rim, Bologna, Parma.

Jedan je od prvih talijanskih bakrorezaca.

Manirist.

 Autoportret, o. 1523, Beč, Kunsthistorisches M.

Vrlo neobičan, konkavan prikaz. Vidi se da je u potpunosti

usvojio klasične tradicije, ali je išao i dalje i igrao se da
neobičnim elementima: igra stvarnosti. Izdužena ruka i
pomaknut prozor (zbog konkavnog prikaza). Već je sa
Correggiom, kao njegov učenik, na kupoli katedrale u Parmi, naslikao neobično izdužene anđele38.

 Gospa s Sv. Ivanom Krstiteljem i Sv. Jeronimom, 1525., London, National Gallery

Vide se snažni utjecaji: Raffaela (Gospa pred blijeskom svjetla),

Michelangela (snažna ruka Ivana), te Leonarda.

Sve te utjecaje utapa u vlastite ideje. Jasna posjela slike u dva dijela.
Gore Gospa sa predimenzioniranim Kristom, dolje Sv. Ivan Krstitelj koji
prstom upire u njih, dok Sv. Jeronim u drugome planu spava.

Dolazi do uznemiravanja klasične, uravnotežene kompozicije.

[Vizija Sv. Jeronima]

38
Correggio, Katedrala u Parmi, Uznesenje Djevice u kupoli, 1522 - 29

152
  Kupidon priprema luk, 1523, Beč, Kunsthistorisches Museum

Golemo Kupidonovo tijelo u prvom planu okrenuto je leđima prema nama, a

mekana koža prikazana je po uzoru na Correggiov prikaz Zeusa i Ije.

Noge su neobično izdužene, što je namjerno tako manirizam se želi igrati

oblicima, pokazao je svoju ljubav prema neobičnom, ružnom…

U pozadini se vide dva anđela, koji su naizgled razigrani, a koji se zapravo tuku.
Jedan sa demonskim pogledom jako stišće drugog, koji od bali radi grimase.

 Gospa dugog vrata, 1535., Uffizi

Neobična slika velikih dimenzija.

Neobično izdužena Gospa dugim vratom
sa hiperpredimenzioniranim Kristom u
krilu – koji djeluje sablasno zbog jako
blijedog inkarnata i ruke koja pada kao
mrtvačka, dok on zapravo samo spava.

Bočno su nagurani anđeli: ponovno

izduženih udova – jedna izdužena noga je
u prvom planu, ali je prikaz ipak slikarski
tretiran kao kod Correggia. Iza je bijeli
stup bez kapitela koji ništa ne nosi. U
njegovom podnožju je mali prorok sa
otvorenim rotulusom, jako tamnoga
inkarnata. Višestruko je manji od ostalih,
iako se nalazi u istom planu. Tu se
manirizam vraća srednjovjekovnoj
metodi: hijerarhijskoj perspektivi.

Iako sve djeluje kao neobilno, bez reda

psolagane elemente – oni su svi točno
ikonografski određeni a ikonografska podloga dobro je razrađena.

153
  BsD. 1525, Rim, Galleria Doria – Pamphili
 Gospa sa svecima, 1530, Uffizi

 Krštenje, 1519, Berlin, Staatliche Museen

 Odmor na Bijegu u Egipat, 1524, Prado

 Portret muškarca, 1528, Rim, Galleria Borghese

 Alegorijski krajolik Washington, National Gallery of Art

DOMENICO BECCAFUMI (1484. – 1551.)

154
Siena, u Sieni je mogao vidjeti Signorellija, Perugina, Pinturrichija, te Michelangelove kipove za oltar
Piccolomini.

Stilski sjedinjuje firentinske (Fra Bartolomeo, Rosso i Pontormo) i rimske utjecaje (Raffaelo i Michelangelo).

Osim kratkog putovanja u Rim i kratkog boravka u Genovi, cijeli je život vezan za rodni kraj.

Triptih Sv. Trojstva, 1513., Siena,

Pinacoteca
Neobično čudni, bizarni bočni
likovi, neobično izduženi.
Tamna pozadina a oni kao da
se naginju iz prostora.

Stigmatizacija Katarine Sienske,

o. 1515. Siena, Pin.

Cijela je slika pod utjecajem Perugina (arhitektura i iza nebo), dok su

snažni likovi pod utjecajem Fra Bartolomea.

Fina Peruginovska, ali ipak monumentalna Fra Bartolomejovska lica.

Mojsije i zlatno tele, 1535-37, Pisa, Katedrala

Pad Anđela

u kasnjim djelima sve više poprima

odlike manirizma: Igranje različitim
perspektivama u perspektivama.
Javljaju se neobične boje, te
zaokretanje tijela tipično
manirističko slikarstvo!

ROSSO FIORENTINO (1495. – 1540.)

155
Uz prijatelja Pontorma (zajednički učitelj Andrea del Sarto) vodeći manirist!
Rana djela kombiniraju Michelangelove utjecaje s visokom nabijenom emotivnošću.
1523 s Pontormom odlazi u Rim, gdje na njega utječu Michelangelov svod Sikstinske kapele, kasni Raffael i
Parmigianino.
Toskana, Rim (do 1527), Umbrija.
1530 preko Venecije odlazi u Francusku na dvor Francoisa I. (Fontainbleau).
Nije se više vraćao u Italiju, počinio je samoubojstvo!

 Uznesenje Djevice, predvorje SS. Annunziate,

1517., Firenca

Vidljiv utjecaj Andrea del Sartra (boje, kompozicija), i

utjecaj Fra Bartolomea (snažna tijela).

Rosso je vrlo brzo pošao su samostalne vode (sa

Pontormom i del Sartom slikao je u SS. Annunziate)

 Sacra Conversazione, 1518, Uffizi

U manirizmu se često javljaju zastrašujuće fizionomije:
ovdje Sv. Jeronim izgleda kao demon (skoro kao
kostur). U kompoziciji se još uvijek vidi utjecaj del
Sarta. Ali se javlja odstupanje u kolorizmu (obilno
koristi nervoznu crvenu boju na licima) – kao da imaju
groznicu!
Kroz novi ukus želi se prikazati nešto novo, nešto zanimljivo.
Karakteristično u manirizmu u središtu slike javlja se
zatamnjenje (crna rupa) – ovdje u plaštu Gospe.

156
  Pala Dei, 1522, Firenca, Palača Pitti
Ponovno sacra conversaziona, ponovno crna rupa u središtu. Utjecaju del Sarta u liku klećeće svetice.
Nema jasnih obrisa između likova i njihove okoline.

 Zaruke Djevice, Spozalitio, 1523, Firenca, S.

Lorenzo

Sada se javlja puno više likova, središte je promaknuto

prema dolja (crna prazna rupa)- u pozadini neki likovi
izlaze iz okvira slike, neki djeluju nedovršeno.

 Mojsije i Jetrove kćeri, 1523, Uffizi

Geometrizacija prelazi u pretapanje, pod oduševljeavanjem
Michelangelovim likovima. Vrlo snažni likovi u nemogućim
pozama, ali slikani i na njegov karakterističan način.
 Uskrsn
u će, 1528-30, Castello,
Katedrala
Zatamnjen kolorit te
dublja religioznost.

 Galerija Francoisa I., Fontainebleau, 1530-e

157
Dizajner ŠTUKO UKRASA! Više nije baš slikao: više arbitar ukusa. Između štuko ukrasa su veliki paneli koji mu se
pripisuju.

 Bogorodica u slavi,Ermitage, St.Petersburg

 Pieta, 1530-35, Louvre
 Portret mlade žene, Uffizi
 Mrtvi Krist, NY, Museum of fine Arts
 Depozicija sa križa, Voltera, Pin. Civica
 Depozicija, S. Lorenzo Sansepolcro
 Svirajući Anđeo, 1520, Uffizi

JACOPO PONTORMO (1494. – 1557.)

Učenik Piera Di Cosima.

Uz prijatelja Rossa nositelj otklona od klasicizma Raffaela i Michelangela.
Individualno, čak ekscentrično slikarstvo; temeljeno na vještom crtežu, razrađenoj senzibilnosti i jednostavnom
koloritu.
Čitav život u Firenci, jedan od rijetkih umjetnika koji nikad nije
otputovao u Rim.
Učenik: Agnolo Bronzio.

Oslikao je Kapelu Medici u S. Lorenzu – što znači da je bio

jako cijenjen.

 Vizitacija, atrij Ss. Annunziate, Firenca, 1514-16

Utjecaj del Sarta u kompoziciji i boji.

158
  Pala Pucci, S. Michele Visdomini, Fiernca, 1518
Dolazi do rastakanja del Sartovih mirnih
kompozicija u jedan kaos i gužvu. Brojni udovi
koji impliciraju brojne kaotične silnice.
vrlo brzo počne nijekanje del Sartove
umjetnosti!

 Vertumnus i Pomona, vila Medici u Poggio e Caiano, 1519-21

(rimska božanstva plodnosti i proljeća)

To su bile ikonografski zadane freske: ilustracije grčkih i

rimskih mitova prigodne za ladanjski život. Prikaz u luneti

159
sa kružnim prozorom. Mnoštvo likova koji međusobno ne komuniciraju, a prikazani su u krajoliku (ladanju).
Svaki lik je posebna maniristička studija.

 Depozicija Capponi, Sta Felicita, Firenca, 1525.

Najzanimljivija maniristička slika. Fascinantan svjež kolorit. Pontormo

kolorit dovodi do vrhunca, kompozicija je apstraktna. Kolorit ulazi u
funkciju kompozicije, jer boje smatraju vrtložnu kompoziciju, a to
također naglašava i ruke Bogorodice, te polukružno postavljeno
Kristovo tijelo koji ističe neprekidnu kružnu radnju.

karakteristika Pontormova slikarstva je ovalno lice sa nabranim

usnama (tjeskoba i nemir u licima).

 Sacra
Conversatione,
1529, Louvre
Uz Gospu i Krista su: Sv. Ana (ona u Firenci ima političke
implikacije). Narudžba je republikanska po ideji (u dnu je
prikazana grupica republikanaca). Stražnja dva lika su u
čistom profilu (to će kasnije Bronzini koristiti, koji će biti
sjajan portretist).

 Mučenje Sv. Maura (11 oo mučenika), 1531

Palača Pitti, Firenca

Istraživanje i studije za beskrajne aktove. Vrlo kaotična

kompozicija, neobičan tretman svjetla.

160
  Cosimo Stariji, 1520, Uffizi
Pontormo je sjajan portretist (Bronzini to dostojno nastavlja,
a također će nastaviti i suradnju sa Medičejcima – postat će
njihov dvorski slikar). Ovdje nije riječ o realnom portretu, jer
je Cosimo St. u to vrijeme već dugo mrtav. Ovo je godina
kada je rođen mali Cosimo I., koji nije bio iz ove grane, već iz
grane rođaka Cosime St. u pozadini je grana lovora, što
simbolizira zamiranje loze Cosima st. s druge strane tog
lovora miče nova mladica, što simbolizira drugu granu te
obitelji.
 Mladić s helebardom, 1530?, Getty Museum, Malibu, CA

Izvanredan tretman tkanine i svjež prikaz lica. Taktilni prikaz metala. Sve je
to imalo veliki utjecaj na Bronzina.

 U Londonu u National Gallery: scene sa Sv. Josipom

 Capella Capponi, Sta Felicita, Firenca 1527-28

NAVJEŠTENJE, Sv. IVAN…

KIPARSTVO SEICENT A

MICHELANGELO (1475. – 1564.)

Kiparski opus

Krenuo je u smjeru nemirne, snažne, helenističke umjetnosti. Uzori: J. della Quercia (u Bologni radio pročelje S.
Petronia) i Donatello, a u Bologni, osim Quercie i neobična ferrarska slikarska škola. Ipak, ovi uzori su minorni,
a njegovo kiparstvo većinom djelom izlazi iz njegovog vlastitog duha.

161
  Madonna della Sacala, Casa Buanarotti, Firenca, 1489 – 92
(kuća je u ulici Sta Croce)

Nastaje nakon što je Michelangelo napustio radionicu Ghirlandaia.

Od kraja 80-ih do 1492. M. je radio u neobičnoj kiparskoj akademiji koju su

organizirali Medici u jednom vrtu blizu Sv. Marka. Bertoldo di Giovanni je
tamo bio nešto kao mentor. Rad u toj akademiji jako će ga odrediti. Tu
nastaje ovaj reljef. „vrlo jednostavno kaže jako mnogo“ odlika svih velikih
umjetnika, pa tako i M.

Koristi promišljene i vrlo mudro vođene linije, te pazi na njihove međusobne

odnose. Kompozicija je rotirajuća. Bogorodica ima hladno i suzdržano
(klasificirajuće) lice i snažno golemo tijelo. Madonna „della scala“ – ona se vidi kao jedini put između neba i
zemlje. U pozadini su mali putti, koji liče na putte Donattelove Cantorije u Katedrali.

Svi M. likovi su herojski, „veći od života“ to izvire iz neoplatonističke ideje prapočetak je u Bogu, ali sada se
duh nalazi u grešnom tijelu i želi se izbaviti iz toga. Ta se ideja prožima kroz sva njegova djela.

 Bitka Kentaura, Casa Buanarotti, 1492, Firenca

Nastaje kao kopija rimskih reljefa. (strahota, užas,

tjeskoba)- grčevita borba duhato će stalno biti prisutno
u M. djelu.

Učvorenost tijela je gušća prema sredini, a rjeđa prema

krajevima.

 Raspelo iz Sta Spirito, Casa Buanarotti (nedavno vraćeno u

crkvu, 1495
Javljaju se izduženije proporcije Kristova tijela, ali nema
naglašene muskulature (te izdužene proporcije javljat će se
samo još u njegove posljednje tri Piete).

162
nakon 1494 Michelangelo napušta Firencu Nicolo del'Arca NIKOLO PISANO započeo je raku Sv. Dominika,
a rad nastavio je NICOLO DEL' ARCA, a Michelangelo je dobio narudžbu da je napokon završi!
Napravio je tri kipa.:

 Sv. Petronije, S. Domenico, raka Sv. Dominika, Bologna, 1494.

Snaga umjetničkog izraza vidi se u stavljanju u odnos svakog pojedinog
detalja usklađenog sa cijelom vizijom likapreuzima od Donatellalagani
kontrapost: iskorak lika prema promatraču, malo povišen postav, te
lagano spuštena glava.

 Sv. Prokul, sa iste rake

Javljaju se snažni antički
elementiuzor B. di Giovanni.
Namršteno lice lika otkriva činjenicu
da je M. prije Bologne boravio u Padovi
(gdje je vidio Donatellovu Gattamelattu)-oni imaju namrštenu
koncentraciju lica, ovdje to nije citat – kopija, već je M. preuzeo tu ideju i
filtrirao je kroz svoj stil. Moćna
draperija. Nijedan detalj nije
slučajan.
 Anđeo sa iste rake.
Na prvi pogled predstavlja citat della
Robbijevih anđela sa kandelabrom, ali ipak
je to filtrirano.

 Bakhus, Bargello, do 1495

Po prvi puta dolazi u Rim (1. Rimska faza)- kip je tretiran kiselinama i
zemljom da izgleda kao izvorni helenistički kip!!! Pokušali su ljudima
podvaliti te „originale“, ali kad su otkriveni shvatili su, da ljudi vole biti
obmanjivani na takav način. Ovaj kip završio je u vrtu jednog bankara.
Napeti odnosi linija tijela, pažljivo balansirano. Iza je mali lik koji drži ali
istovremeno i gura pijanog Bakha.

163
  Pieta, Sv. Petar, Vatikan, 1498-99
1.njegova Pieta, koja se od njegovih zadnjih 3 razlikuje: po tome što je potpuno dovršena, što u njemi
utjelovljuje ideale klasične ljepote, te što se u njoj
vidi stilksi utjecaj Leonarda (piramidalna
kompozicija). Njegove posljednje tri Piete su izraz čista
Michelangelova uma. Ovdje je mramor na licu Djevice
tretiran tako, da djeluje kao da je lice prekriveno
Lonardovom sfumatom. Rađena je za francuskog
naručitelja, a sama ideja apstrahiranja došla je sa sjevera.
M. u djelu suprotstavlja dvije okomice: Gospina vertikala i
Kristova horizontala, a to postaje dio cjeline (široki Gospin
plašt čini široki donji dio piramide). Mrtvo ali prekrasno
Kristovo tijelo je eterično, elegantno, božanski
lijepo. Nema teribilita to se javlja samo kod zemaljskih likova! Ovdje je
prikazana tih, plemenita rezignacija.
Ovdje se i vidi da je već apsolutno prevladao tehniku kiparstva.

 David, 1501 – 04, Accademia, Firenca

Nakon Savanardine smrti Piero Soderini je doživotno došao na čelu vijeća

Republike. Na njegov poziv Michelangelo dolazi iz Rima.

Vijeće je odlučilo da kip postave ispred Palazzo Vecchio, David je

utjelovljenje same Republike, te klasični univerzalni ideal ljepote. Javljaju se
neki izlasci iz kanona, ali oni djeluju tako da se uklapaju u cjelinu i nitko ih
ne primjećuje. (sada je kopija ispred same Palače Vecchio).

 Madonna Bruges, Notre

Dame, Bruges, 1501-02
Naručuje je vijeće od trgovaca u Brugesu. U načinu
funkcioniranja (prilično vertikalna, ne više raširena piramida)
djeluje kao da je bočno odrezana. Spušteni pogled: stvara
energetski stup koji dodatno naglašava: vertikala njenog tijela. U
tu vertikalu usađena je Kristova desna noga. Prikazan je kao mali
putto, ali neobično težak i zaokrenut. Glava mu je

164
 predimenzionirana. Izgleda kao da mu je neugodno tu: nagovještaj muke. Gospina ljepota je klasična i
eterična.

 Tondo Taddei, 1502- 04, London, Royal Accademy.

Tri kamena tonda za privatne naručitelje. Od ta 3, ovaj se možda

pripisuje M. SURADNICIMA. Nedovršen: „non finito“M. to
često radi, da djela ostavi nedovršena.
 Tondo Pitti, Bargello, 1502-03
Završeniji je, ali ne skroz. Dijelovi
tijela su nedovršeni, javlja se
kontrast izbrazdane
površine na glatkim dijelovima. Fizionomija i geste
Gospe jako su slični Sibilama koje će malo kasnije
nastati u Sikstini.

 Sv. Matej sa pročelja Katedrale u Firenci, 1505-06, Accademia

Vijeće naručuju 12 Apostola za pročelje katedrale. Jedini započeti je Sv. Matej. Prisutna je
teribilita u predimenzioniranim mišićima (herojski likovi)

Zaokrenut torzo i
pogled prema
gorecitat
helenizma!

1506. M. dva puta

odlazi u Rim.

Kao uzori služe mu: Pasquino i

torzo Belvedere.

 grobnica pape Julija II.

1505 – prvi projekt

165
 U dimenzijama i ambiciji zamišljeno je nemoguće djelo. To je trebala biti građevina u građeviniu
glavnoj apsidi Sv. Petra u Rimu. U donjoj etaži su trebale biti niše sa kršćanskim vrlinama i oko niša
kipovi robova – sve je to trebalo biti na visokom podnožju. Na drugoj etaži (1.kat) u uglovima su trebali
biti postavljeni kipovi (jedan je od njih Mojsije). Na trećoj etaži (2.kat) 2 anđela (jedan plače, drugi se
smije)su trebali držati sarkofag sa tijelom pape Julija II.
M. je nakon toga 8mjeseci proveo u Cerrari i birao mramor i kamen.

Drugi projekt grobnice pape Julija II

Došlo je do velike redukcije prvotnog projekta. Sad je bio zamišljen:
pravokutni tlocrt otvoren sa tri strane
dva tabernakula sa pilastrima sa 12 likova (poput robova)
nad vijencem sarkofag, kojeg bi nosila 4 lika
oko njega je trebalo biti 6 likova na prijestoljima (koji su morali sličiti onima sa svodova Sisktine)
uz zid je morala biti još jedna kapelica sa 5 likova, većih od donjih

 Treći projekt grobnice pape Julija II., 1516., Crkva Sv. Petra in Vincoli

Sada još reduciraniji projekt: više nije arhitektura u prostoru, a prihvaćeni su kipovi koji su već bili gotovi
(pariški robovi i Mojsije – na kraju su jedini koji su ipak na grobnici, koja se nalazi u crkvi Sv. Petra in Voncoli)

 Pobunjeni rob i Umirući rob, 1513, Louvre

Kipovi koji su najvjerojatnije pripadali drugom projektu, u njima dolazi do pune izražajne snage, dolazi do
zaokrenutosti mišića (kao u grču). Kod prvog je naglašenija interpretacija zaokrenutosti torza i dodatna
zaokrenutost glave s pogledom prema gore.

Kod umirućeg roba je suprotno: on se gasi, potpuno odustaje od bilo kakve ideje pobune.

 Mojsije, 1513-15 i 1545., S. Pietro in Vincoli

Potpuno
dovršen
kip i
jedini koji
će na
kraju
završiti
na samoj
grobnici
pape
Julija II.

166
 to je iznimno snažna herojska, ali i ljudska figura. Prikazan je u trenutku gnjeva i bijesa nad ljudskom
sudbinom. Silna energija kuka u torzu i penje sa preko brade do njegovog koncentriranog lica, te se
opet spušta preko njegove ruke do bogate draperije.

 Uskrsli Krist, Sta. Maria sopra Minerva, Rim, 1518-19 (1521?)

1516. M. se treći put vraća u Firencu. Postoji mogućnost da je kip dovršio M. učenik. Postoji neodlučnost u
konačnom konceptu. M. j bio nezadovoljan s ovi kipom. Ima nešto neprirodno u kontrapostu i postavu glave.

 Atlas, 1519-20 (ili kraj 1520-ih) Firenca, Accademia

U Accademiji su i 4 M. ROBA. Ovo je nedovršen rob za grobnicu pape
Julija II. u potpunosti je izražena ideja njegove biti ali je ostao vezan za
kamen iz kojega nastaje.
Dugo je stajao u vrtu Boboli iza palače Pitti.

 Bradati rob, Accademia

Ovaj je možda najviše oslobođen, u svojoj gesti najviše se približava
umirućem robu u Louvreu.
 Mladi rob, Accademia

Predstavlja neku vrstu kontrapunkta Bradatome robu, ima isto gestu kao i on,
samo drugom rukom.

 Probuđeni rob, Accademia

Sličniji je Pobunjenom robu iz Louvrea.

167
  Grobnica Medici , 1519 – 34, S. Lorenzo, Firenca (Nova sakristija)

Julio Medici = papa Clement VII. (Michelangelo 1534. napušta Firencu)

Lorenzo vojvoda od Urbina – grobnice Lorenzovih sinova Lorenza i Giuliana!

Giuliano de Nemoursa

Arhitektonsko – kiparski sklop: mauzolej u crkvi San Lorenzo: nasuprot staroj sakristiji. Ovo je sada „nova
sakristija“! Grobnica na kraju nije u potpunosti izvedena po Michelangelovu nacrtu.

Ovo je visoko renesansna reinterpretacija Brunelleschijeve stare ideje. Kanelirani pilastri u Pietri Sereni, ali
između njih je M. uklopio renesansne elemente: prozore sa trokutastim zabatom te goleme niše između
pilastra iznad vrata. Ispod niše postavljene su goleme „klečeće“ konzole. Sve to stvara klaustrofobičan dojam
čitave kapele.

Budući papa Clement VII naručio je grobnice Lorenza Veličanstvenog i njegovog brata Giuliana, te Lorenzovih
sinova Lorenza i Giuliana.

Konačno su izvedene samo grobnice Lorenzovih sinova!!! Postavljene su na suprotnim zidovima. Dvije ležeće
figure na sarkofagu, a iznad su u kvadratnim nišama kipovi pokojnika. Pokojnici su licem okrenuti prema
glavnome oltaru sa BsD i Sv. Kuzmom i Damjanom – oni su u vječnoj komunikaciji sa Gospom!

168
Ispod sarkofaga su izvorno trebali biti ležeći kipovi Riječnih bogova – koji nikad nisu bili izvedeni! Ali su ključ za
shvaćanje čitave neoplatonističke ikonografije. S obzirom da su izvorno trebale biti 4 grobnice, ti su kipovi
trebali predstavljati 4 rijeke u Hadu (podzemni svijet).

Lorenzo Veličanstveni iz Urbina Giuliano de Memoursa

pokojnici su prikazani kao dva koncepta ljudskog roda: vita activa (Giuliano) i vita contemplatica (Lorenzo).
Ležeći likovi ispod tih niša predstavljaju doba dana.

Ispod VITE ACTIVE (Giuliano): Dan i Noć (fiksni, točno definirani)

Ispod VITE CONTEMPLATIVE (Lorenzo): Zora i Sumrak (oni su sama najava onog što će tek doči)

Gospa u kapeli postaje Logos: ona božanska ideja iz koje sve nastaje. Gospa je čudno izvedena: toliko zgusnuta i
vertikalizirana, te kao da je bočno odsječena. Desna noga je zarotirana u prostoru i po njoj se penje mali Krist
zaokrenutog tijela, koji liči na predimenzioniranog Krista sa Madonne iz Brugesa. Ponovno se javlja kontrast
glatkih i izbrazdanih površina. Kod kipa Gospe javlja se kao
nikad do tad kod M. inzistiranje na kompaktnosti.

169
  David – Apolon, 1525 – 26 i 1530 – 31, Bargello
Postoji mnogo neodređenosti i malog pada u kvaliteti izvedbe. Otvara
dosta pitanja.

 Stubište Laurentiane, 1530, Firenca

Samostan San Lorenzo. Stubište ima bit manirističke arhitekture,

to je predvorje biblioteke na jako malom zatvorenom prostoru.
M. tu koristi iste arhitektonske elemente kao u Novoj Sakristiji.
Taj mali prostor djeluje jako natrpano. Iako M. iz Firence odlazi
1534.g – stubište je dovršeno točno po njegovim nacrtima 1540-
ih godina! (što god radi, M. ostaje kipar!)

 Alegorija Pobjede, 1532?, Firenca, Palazzo Vecchio

Prikaz alegorije Pobjede i Snage vječno obnovljive mladosti nad starošću.

Tu je vjerojatno riječ o portretima: Tomasa Cavalinia i Vittorie Colone (pjesnikinja 16.st)

 Brut, 1540, Bargello

Portret Lorenzina koji je ubio omraženog Alessandra Medici († 1537) koji je tiranski vladao.

 Grobnica Julija II, San Pietro in Vincoli, 1545

Lea (vita activa) i Rahela (vita cotemplativa)
U nišama uz Mojsija. Okrenute su prema gore.
Ostale likove izradili su SLIJEDBENICI.

170
  Pieta, Musei dell'Opera del Duomo, Firenca, 1546-55

Namijenjena za Katedralu u Firenci.

U sve tri posljednje Piete koristi: u osnovi piramidalnu kompoziciju i

ideju rušenja i nošenja.

Pri radu mu se slomila žila u radu, pa je poremetila glavnu koncepciju.

Nakon toga je razbio velike dijelove, ali je jedan UČENIK uspio nešto
obnoviti.

Nikodemova glava započinje liniju padanja i ide u dva dijela: preko

Gospinog plašta i preko Kristove ruke. Magdalena odudara jer je dio
prvotnog koncepta.

 Pieta Palestina, 1550-60, Accademia, Firenca

Nedovršena, ponovno se javlja padanje. Moćni Kristov
torzo.


 Pieta Rondamini, Castello Sforzesco, Milano, 1546-64

Ponovno nedovršena, vjerojatno je umro dok je radio na
njoj.
Nema Nikodema ni Magdalene, ostali su samo Krist i
Marija. Pronađena je još jedna Kristova glava, gdje se vidi
da je prvotno htio ponovno prikazati ideju padanja, ali je
odustao i sad Krist nosi Bogorodicu…

171
 BRAMANTE U RIMU

1500. započinje visoka renesansa u arhitekturi.

Bramante je u Rimu boravio između 1500 do 1514.g
 Sta Maria Della Pace, Rim, klaustar 1500

Kasnije je u baroku pregrađena! Bramante je

ovdje počeo polako mijenjati arhitekturu:
dodatno je monumentalizira i pročišćuje i to
izravno pod utjecajem antičke rimske
arhitekture. Ovdje gotovo uopće nema
arhitektonske dekoracije, jedini dekor sada
čine stupovi:
U prizemlju piloni sa pilastrima.
Prvi kat piloni i stupovi
Nad lukovima prizemlja, suprotno tradicija postavlja stupiće. Vodoravnost gravitacijske težine (II.
rimska faza)

 Tempietto, dvorište crkve S. Pietro in Montorio, 1502.

172
Prva čista arhitektura visoke renesanse! Tu je sažeta sva Bramanteova genijalnost.

Svođenje arhitekture na isključivo konstruktivne elemente

1502 su taj tempietto naručili Izabela i Ferdinano – na brežuljku gdje je mučen Sv. Petar. (uz Heraklov hram u
blizini Sta Maria in Cosmedin, iskopan 1480-ih).

Ovo je mješavina hrama i memorije. Sastavljena je od središnje niše i vanjske kružnice koja počiva na
stupovima. Središnja kružnica završava visokim tamburom sa kupolom.

U izvornom Bramantevom projektu dno toga je zamišljen još jedan prsten stupova (kružno dvorište).
NEDOVRŠEN – uokolo tog „hrama“ trebao je radijalno biti postavljen klaustar, ovako djeluje ukovano u
pravokutnom prostoru.

Stupovi su toskanski (izvedeni iz dorskog reda), po Vitruvijevoj ideji: ovisno o spolu mučenika!

Ti stupovi nose vijenac sa balustradom – otvorena galerija pred tamburom. Kupola je od cementa i pojačana
plitkim lezenama. Cijela građevina dignuta je na 3 stepenice.

Iako je malih dimenzija, on je veoma monumentalan.

 Raffaelova kuća, 1512.

Tu je palaču B. napravio za sebe,a nakon njegove smrti tu je nastavio živjeti njegov učenik Raffael. Kuća je
uništena u 18 st (po skripti)39. Palača je strukturalno drugačija od rimskih palača 15.st. ona postaje prototip
novog tipa rimskih palača. Prizemlje ima bugnato: snažan ali veoma pravilan. Uvelike po uzoru na rimske kuće:
u prizemlje postavlja prostorije za gospodarstvo i javne namjene.

jasnoća, razdijeljenost, logičnost, vrlo jasno odvojeno i čitko ne kao u manirizmu, gdje se sve dodiruje i

stapa.

 Dvorište Belvedere40, Vatikan, 1505.

39
Po mojim bilješkama uništena u 17.st za Berninijevu kolonadu…nalazila se ispred Vatikana
40
Belvedere znači Lijep pogled

173
Nalazi se iznad papinske palače, uz Konstantinovu baziliku, na samom vrhu brežuljka. Golemi 3-katni i 2 – katni
kompleks (visoki krov izjednačuje brežuljak) s egzedrom na kraćoj strani – kao perivoj i prijelaz između papinske
palače i ljetnikovca. egzedre su česte u visokoj renesasni i manirizmu u Rimu.

SV. PETAR U RIMU

Michelangelo

Raffael

Bramante

Michelangelo

Carlo Maderna

Gianlorenzo Bernini

174
  Rim, Sv. Petar

Julije II. u dogovoru sa Michelangelom.

Dijelovi pilona sa kupolom na sjecištu grčkog križa – samo je to dovršeno za njegova života.

Michelanglelo je htio na sva četiri kraka križnog tlocrta postaviti ulaze – radi potpune negacije longitudinalnosti.

Longitudinalan prostor dodao je ANTONIO DA SANGALLO.

Michelangelo je organičan, sažetiji.

Izvana je planiro goleme pilastre, i dvostruke korintske stupove na tamburu.

Kupolu su nakon M. smrti dovršili GIACOMO DELLA PORTA i

DOMENICO FONTANA 1585-90.

o Rim, S. Eligio degli Orefici, gradnja nakon 1514.

RAFFAEL i BRAMANTE

- Logičnost, jasnoća, suzdržljivost, čitljivost.

o Raffael, Rim, Palazzo Vidoni Caffarelli

o Palazzo Branconi dell Aquila nel sec, 1515 – 20, srušena.

-inverzija logičnih postavljanja stupova/nosaća…

175
 o Rim, Villa Madama, započeta 1516

Poluurbana vila van Rima.

Monumentalni, bramanteskni svodovi.

176
 GIULIO ROMANO (1499 – 1546)
Slikar i arhitekt.
Do 1520 glavni Raffaelov suradnik.
Nakon smrti Raffaelove ostaje u Rimu do 1524. – palače Cicciaporci i Maccarani.
Nakon odlaska iz Rime je u Mantovi u službi Federica Gonzage.

 Mantova, Palazzo del te, 1520 – 34

To je poluladanjska vila (nema spavaćih soba). Ali ima

konjušnice.

Ugodna i otvorena arhitektura, razigranost,

horizontalnost. Razigranost – kroz glavni ulaz – zalutat
će se.

Kombinacija s jarcima – gubi zaštitnu funkciju = iznutra.

Pad Giganta , 1526-34, freska

Svadba Psihe, Sala di Psiche, 1528.

 Mantova, Kuća Giulia Romana, 1540-e

Ključni kamen često je „spušten“ – djeluje kao da će se srušiti na
nas.

177
 BALDASSERE PERUZZI (1481 – 1535)
Rođen u Sieni, umro u Rimu. Arhitekt i scenograf.
Uz Raffaela i Giulia Romana vodeći član Bramanteova kruga.
1503 dolazi u Rim.
Učitelj Sebastiana Serila (traktatist)

 Rim, Villa Farnesina, 1509-11

Farnese će je kupit u 17.st, zato ime. Ubiti nije vila, niti

ladanjska kuća – ona je usred Rima.

  Rim, Palazzo Massiomo alle

Collone, započeta 1535.
U ulici Via Papelle – i sama ulica je malo savijena –
pa tako i pročelje!
Sveopće prožimanje. Djeluje kao da su oko
prozora kožni ovici.

 Apolon i Muze, 1520, Firenca, Galerija Palatina

178
 ANTONIO DA SANGALLO ml. (1503 – 1546.)
Učenik Guiliana i Antonija starijeg.
Radio na Sv. Petru kao prvi pomoćnik Bramanteov, kasnije voditelj gradnje i protomajstor.
Akademizam. Michelangelo ih mrzi!!!!
 Rim, Palazzo Farnese, 1513; 1534-36
MICHELANGELO dovršio nakon njegove smrti.
Sada je tu Francuska Ambasada!
Sangallo ml.: bez središnjeg djela na pročelju i bez
drugog kata!
On ne radi naglasak na središnju os – time gubi
logičnost i uvjerljivost.
Michelangelo dodaje balkonat, čime dobije tu
uvjerljivost!

MICHELANGELO (1475 – 1564)

kao arhitekt

 Projekt za pročelje S. Lorenza, započet 1516.

Papa Lav X naručio je od Michelangela fasadu, ali je kasnije odustao od projekta, te on nije bio izveden.

Postoji drveni projekt i crteži.

 Predvorje Laurenziane, 1524-34

Stubište djeluje nespretno – kao da ćeš se skotrljat! Vrlo uski ali visoki
prostor. U klaustru samostana Sv. Lovre.

 Campidoglio, preoblikovanje započeto 1546.

Bavio se i urbanističkim rješenjima. Capitol/Forum.

179
Karlo V. došao je 1565./35??? u Rim – na konju je htio ujahati, što je bilo nemoguće, te ja naručen za to od
Michelangela projekt za to.

Porta Pia, nakon 1561

Projekt je njegov, nakon njegove smrti nastavljen je rad. Jedna je od prvih
rimskih gradskih vrata.
Logična i živa arhitekltura!

 Palazzo dei Conservatori

detalj

- Senatorska palača.

180