Professional Documents
Culture Documents
I. KRIMINALISTIČKA TAKTIKA
Kriminalitet se često deli na: lakši i teži. U lakši kriminalitet ubrajaju se krivična
dela (KD u daljem tekstu) manje društvene opasnosti pa čak i prekršaji. Postoji i
tzv. skriveni ili latentni kriminalitet čija je posledica pritajena za razliku od KD sa
vidljivom posledicom. Prema tome skriveni kriminalitet postoji faktički a ne i
pravno – TAMNA BROJKA kriminaliteta.
Imamo podelu na klasični i politički kriminalitet, u istu podelu spada i privredni
kriminalitet, koji ima karakteristike i klasičnih i političkih delikata.
Prema nosiocima, kriminalitet se može podeliti na: kriminalitet povratnika,
maloletnički kriminalitet, profesionalni kriminalitet i dr.
Sa aspekta i područja koje obuhvata može se podeliti na kriminalitet DPZ,
kriminalitet Opštine, kriminalitet Republike, unutrašnji kriminalitet,
medjunarodni kriminalitet, kriminalitet belog okovratnika, kompjuterski
kriminalitet, i dr.
Sa stanovišta pravnog aspekta kriminalitet je pojam kojim se označava skup svih
vrsta društveno negativnih i pravnim propisima zabranjenih ponašanja kojima se
narušava pravni poredak države, a takva ponašanja su u krivičnim zakonima
predvidjena kao inkriminisana tj. zabranjena.
1
3. OSNOVNA NAČELA KRIMINALISTIKE
2
načela brzine i operativnosti.Primenom ovog načela izbegava se površnost a sa
druge strane inspiriše kriminalistu da svojim radom dovede konkretnu krivičnu
stvar ili do pokretanja krivičnog postupka i stvaranja preduslova za donošenje
presude, ili pak do obustave daljeg rada zbog nepostojanja elemenata KD.
Temeljitost i upornost u kriminalističkom radu podrazumeva da se sa istom
pažnjom ispituju sve činjenice i okolnosti kako one koje su na izgledsitne i
beznačajne tako i one koje su očigledne. Temeljitost i upornost u radu doprinosi
smanjenju tamne brojke kriminaliteta.
NAČELO KOORDINACIJE I SARADNJE – Podrazumeva saradnju kako
izmedju samih OUP-a (organa unutrašnjih poslova), tako i saradnju OUP-a sa
drugim organima, imajući u vidu rasprostranjenost i pojavne oblike KD. Saradnja
se ostvaruje na nivou opštinskih, medjuopštinskih (okružnih), pokrajinskih i
republičkih OUP-a. Saradnja i koordinacija se mogu ostvarivati uglavnom na dva
načina:
a) putem neposrednih kontakata i b) zamolnim putem.
NAČELO JEDINSTVENOG RUKOVODJENJA U SPROVODJENJU
KRIMINALISTIČKE DELATNOSTI – Ovo načelo ima veliki značaj za
organizovanje operativnog rada u onim slučajevima kada treba preduzeti veći broj
operativno – taktičkih mera i radnji , pa je po pravilu potreban veći broj
Policijskih službenika OUP-a i veći tehnički potencijal. To je slučaj kada se radi
o intenzivnom angažovanju OUP-a na teškim i složenim kriminalističkim
slučajevima i kada se operativno – taktičke i tehničke mere primenjuju prema
organizovanoj kriminalnoj grupi. Takva situacija nameće potrebu formiranja štaba
koji će rukovoditi akcijom koja se odvija po unapred utvrdjenom i razradjenom
planu, pri čemu rukovodilac štaba prati rezultate rada članova ekipe (tima) kao i
razvoj celokupne akcije, daje zadatke i usmerava akciju, prikuplja izveštaje i sl.
NAČELO ČUVANJA SLUŽBENE TAJNE – Predstavlja jedno od osnovnih
načela u radu na otkrivanju i rasvetljavanju KD i njihovih učinioca kojeg se
moraju pridržavati policijski službenici OUP-a. Načelo čuvanja službene tajne ne
odnosi se u istoj meri na sve operativno – taktičke mere i radnje. Neke se u
potpunosti preduzimaju tajno kao npr. Praćenje, specijalno osmatranje, zaseda i
dr; dok se druge vrše otvoreno kao npr. obezbedjenje lica mesta, racija, provera
alibija i dr. Neke od ovih mera i radnji planiraju se u tajnosti da bi se obezbedilo
njihovo uspešno vršenje. Sa ovim načelom u veoma uskoj vezi je i načelo
operativnosti i brzine. Odavanje službene tajne može imati nepovoljan značaj za
uspeh istrage.
NAČELO PREVENTIVNOG POSTUPANJA – Podrazumeva predhodno
proučavanje kategorija svih lica koji vrše KD, pojavnih oblika i etioloških
karakteristika. Ovo proučavanje kriminaliteta za jedan odredjeni period vremena i
na odredjenom prostoru pruža značajan prognostički elemenat budućeg
kriminalnog ispoljavanja, kao i mera koje će to ispoljavanje sprečiti ili bar
umanjiti.
NAČELO STRUČNOSTI I SPECIJALIZACIJE – Podrazumeva stručno
usavršavanje kriminalističkih radnika, koje treba da bude kontinuirano sa obzirom
na najrazličitije metode i načine vršenja KD i korišćenje naučnih dostignuća pri
3
izvršenju KD. Stručno usavršavanje kriminaliste treba da bude uskladjeno sa
tendencijom razvoja kriminaliteta uopšte, isto tako i pojedinih njegovih oblika.
NAČELO HUMANOSTI U PRIMENI OVLAŠĆENJA – Podrazumeva pre svega
da se pojedina ovlašćenja od strane policijskih službenika OUP-a vrše isključivo
na osnovu zakona i u skladu sa njim, kao i da se mere prinude primenjuju sa što
manje štetnih posledica po gradjane.
Na uvećanje obima kriminaliteta utiču razni društveni procesi koji nisu statični
već stalno prisutni i aktuelni kao npr. industrijalizacija koja je stalno praćena
urbanizacijom i migracijom stanovništva . Savremeni kriminalitet takodje
karakteriše veoma visoki stepen organizovanosti i to vrlo često na
medjunarodnom planu. Po obimu on je stalno u uvećanju tako da masovnost,
porast recidivizma i profesionalizma su jedna od njegovih bitnih odlika.
4
Kriminalci koriste dostignuća savremene nauke i tehnike i to ne samo za
izvršenje KD već i za zaštitu od otkrivanja. Savremeni kriminalitet karakteriše
takodje i sve veći porast elemenata nasilja, pri izvršenju naročito imovinskih
delikata. Sve učestalije se vrše pojedina KD iz ove oblasti od strane dobro
organizovanih grupa na teritoriji više država. Kao tipični primeri kriminaliteta uz
primenu nasilja javljaju se kod klasičnih oblika: razbojništvo, a kod političkog
terorizam. Društveno opasni kriminalitet bez nasilja je falsifikovanje novca, a u
poslednje vreme kompjuterski kriminalitet.
8. PROVERA
5
Indicije ili podaci čiju osnovanost treba proverom potvrditi, odbaciti ili delimično
dopuniti mogu biti različitog stepena verovatnoće, manje ili više logične i realne,
dobijene ili prikupljene iz različitih izvora. Sve te činjenice moraju biti proverene
da bise na osnovu tačno utvrdjenih podataka i činjenica, moglo dalje nastaviti sa
radom na rasvetljavanju konkretnog KD i otkrivanje njegovog izvršioca. Zbog
toga je provera stalan metod u radu OUP-a.
S obzirom na organ po čijem se zahtevu vrši, provera se može vršiti po
sopstvenoj inicijativi i po zahtevu drugih organa.
Po predmetu provere delimo ih na one koje se odnose na lice i objekat
Po načinu vršenja delimo ih na one koje se vrše otvoreno i konspirativno.
O izvršenoj proveri sačinjava se službena beleška ili izveštaj kada se provera radi
po zahtevu drugog organa.
9. OSMATRANJE
10. ZASEDA
6
11. PRAĆENJE
7
13. UVIDJAJ
U statičkoj fazi ekipa za vršenje uvidjaja ulazi u krug lica mesta i veoma smireno,
pažljivo i detaljno razgleda lice mesta u celini, pojedine predmete i tragove i
njihov medjusobni odnos. U statičkoj fazi uvidjaja ništa nesme da se menja i
pomera i zato se i ona vrši "sa rukama u džepovima". Ovu fazu zbog toga i
obavlja rukovodilac uvidjaja i krim. tehničar ako prisustvo drugih lica u krugu
lica mesta nije neophodno.
Zapisnik o uvidjaju ima dva dela uvodni i opisni. Uvodni deo sadrži naziv organa
koji vrši uvidjaj i po kom pravnom osnovu ga vrši (čl. 238. st. 3. u vezi čl. 110.
ZKP-a), dogadjaj povodom se vrši uvidjaj (ne i konstataciju o kom KD se radi što
će se kasnije utvrditi), bliže podatke o mestu, precizno naznačeno vreme, ime i
naziv oštećenog, imena službenih lica koja vrše uvidjaj i u kom svojstvu kao i
imena službenih lica koja učestvuju u uvidjaju. Opisni deo sadrži prikaz faktički
utvrdjenog činjeničnog stanja na licu mesta, da li je lice mesta bilo obezbedjeno
ili ne, o tragovima i predmetima, njihovom medjusobnom odnosu, predmetima i
tragovima koji su spakovani i poslati na veštačenje. Pri opisu mora se pozivati na
fotografiju i skicu lica mesta. Završni deo zapisniku o uvidjaju sadrži vreme kada
je uvidjaj završen (datum, čas, minut), potpis lica koje je vršilo uvidjaj i potpis
zapisničara. Zapisnik sa svim prilozima: sluzžbene bleške, zapisnici, predmeti,
tragovi, skice, fotografije i dr. kao i krivična prijava dostavljaju se Javnom
tužiocu.
Lice mesta je ono mesto ili objekat u odnosu na koje je neposrednim čulnim
opažanjem moguće utvrditi ili razjasniti kakve važne činjenice u postupku vršenja
8
uvidjaj. Lice mesta je mesto gde je izvršilac izvršio radnju činjenjem ili ne
činjenjem ili pak gde je nastupila zapranjena posledica kao i mesto gde se nalaze
tragovi i predmeti KD. Da bi uvidjaj bio što uspešniji potrebno je da mesto
izvršenja KD ostane ne promenjeno ili da pretrpi što je moguće manje izmene do
dolaska ekipe za vršenje uvidjaja. To se postiže obezbedjenjem lica mesta koje
vrši onaj OUP koji je teritorijalno nadležan ili je najbliži mestu izvršenja KD.
Odmah po saznanju za mesto kriminalnog dogadjaja komandir PS, a u njegovom
odsustvu njegov zamenik ili dežurni odredjuje potreban broj policijskih
službenika i upućuje na lice mesta radi njegovog obezbedjenja. Izlazak na lice
mesta i njegovo obezbedjenje mora se izvršiti što je moguće hitnije uz
maksimalno poštovanje načela brzine i operativnosti. Pod samim obezbedjenjem
lica mesta podrazumeva se zabrana pristupa svim nepozvanim licima, kao i
zabrana ulaženja i kretanja u krugu lica mesta. Pod ovim se podrazumeva
obezbedjenje tragova i predmeta koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičom
postupku. U ovoj fazi vrši se obavljanje informativnog razgovora sa licima koja
imaju odredjena saznanja o KD, njihovo zadržavanje i lišavanje slobode
eventualnog izvršioca. Obaveza je samih pripadnika policije da svojim
postupcima ne unose promene na licu mesta, unište ili oštete tragove, pomere
predmete što bi onemogućilo njihovo korišćenje prilikom rasvetljavanja dela i
otkrivanja izvršioca, ako KD prijavljuje gradjanin treba mu dati najneophodnija
uputstva da ništa na licu mesta ne pomera i da što je moguće potpunije obezbedi
njegov ne promenjen izgled. Obezbedjenje lica mesta obuhvata više istovremenih
radnji i postupaka:
odredjivanje i blokiranje lica mesta,
odstranjivanje svih lica sa tog područja,
pružanje pomoći žrtvama KD ukoliko one postoje,
osiguranje od promena i uništenja tragova i predmeta KD, ako takva
opasnost preti,
zadržavanje očevidaca i izvršilaca krivičnog dela do dolaska istražnog
sudije,
obavljanje informativnog razgovora sa tim licima i sl.
Ukoliko preti opasnost da se neki predmet ili trag ošteti ili uništi oni se, ako je to
moguće posebno obezbedjuju tj. sklanjaju na neko bezbednije mesto. To se
konstatuje u zapisniku gde se navodi njihov prvobitni položaj na licu mesta. Ako
na licu mesta ima povredjenih njima se ukazuje pomoć ili se oni transportuju do
najbliže zdravstvene ustanove, na licu mesta se obeležava njihov položaj i
konstatuju promene do kojih je došlo ukazivanjem pomoći. U koliko je izvršilac
KD pobegao neposredno pre dolaska policijskih službenika u tom slučaju
primarni zadatak ovlašćenih radnika je da preduzmu neposredno traganje,
pronadju i uhvate učinioca KD.
9
Indicije su osnovi sumnje, osnovi podozrenja su utvrdjene činjenice i okolnosti
koje posredno ukazuju na mogućnost postojanja KD, na odredjeno lice kao
mogućeg izvršioca ili pak na druge činjenice i okolnosti vezane za KD ili
učinioca. Postoje dve osnovne vrste činjenica koje su od značaja za otkrivanje KD
i učinioca i u vezi s tim odredjivanje krivičnih sankcija u krivičnom postupku. To
su indicije i pravno relevantne činjenice.
U materijalnom smislu lišenje slobode je svaka ona radnja ili postupak koja je
usmerena na oduzimanje slobode odredjenom licu ili odredjenoj grupi lica
prinudnim putem kada je radi efikasnog sprovodjenja ove mere moguće staviti u
izgled i upotrebu fizičke snage ili zakonom dozvoljene prinude druge vrste. Ovo
je kriminalistički pojam lišenja slobode, a postoji i krivično pravni pojam po
kome lišenje slobode predstavlja vrstu kazne. Lišenje slobode u kriminalističkom
smislu predhodi krivično pravnom, odnosno, kriminalističko se najčešće
preduzima da bi se krivično pravno moglo nesmetano sprovesti. Ovlašćenje za
10
preduzimanje ove radnje pripada OUP-u, a u odredjenim situacijama mogu je
izvršiti i gradjani. Policijski službenici su dužni lišiti slobode lice kad je:
1. OUP doneo rešenje o zadržavanju,
2. kada postoji osnovana sumnja da je izvršio KD, a pritvor je po zakonu
obavezan,
3. kad je raspisana poternica,
4. kda je sud doneo rešenje o pritvoru.
Policijski službenici mogu lišiti slobode osobu koju zateknu u izvršenju kriv. dela
koje se goni po službenoj dužnosti, kao i osobu koja je osnovano sumnjiva da je
izvršila takovo krivično delo,ako postoji neki od zakonom utvrdjenih razloga za
odredjivanje pritovra. Gradjani mogu lišiti slobede osobu koja je zatečena u
izvršenju kriv. dela koje se goni po službenoj dužnosti i dužni su da tu osobu
odmah predaju istražnom sudiji ili OUP-u ili ih obavestiti o tome.
11
ovu radnju u prometnim mestima treba kad god je to moguće izbegavati i
delikventa lišiti slobode kasnije na pogodnijem mestu uz primenu praćenja,
osmatranja, postavljanja zasede i sl. Jedno od osnovnih taktičkih pravila je da
lišavanje slobode opasnih kriminalaca vrše najmanje dva policijska službenika.
Lišenje slobode u nenaseljenom mestu najčešće se vrši u sklopu i uz pomoć
drugih operativno taktičkih mera i akcija kao što su blokada, potera, zaseda i sl.
Prilikom lišavanja slobode opasnog kriminalca u zatvorenoj prostoriji treba se
pridržavati sledećih taktičkih pravila: pripreme zališenje slobode treba držati u
strogoj konspiraciji, što detaljnije informisanje o ličnosti kriminalca, ostalim
ukućanima, da li su naoružani ili ne, gradjevinskim karakteristikama stana,
brojem prostorija, mogućnost bekstva, sakrivanja i sl. Pre ulaska u stan zgradu
treba blokirati sa dovoljnim brojem policijskih službenika i prema sačinjenom
planu. Blokada treba da obezbedi punu kontrolu svih ulaza i izlaza, krov zgrade i
dr. prilaze. Taktičko pravilo je da se hapšenje opasnih kriminalaca preduzima u
jutarnjim časovima najčešće od 04,00 do 06,00 časova i uz punu primenu načela
brzine i operativnosti kao i faktora iznenadjenja.
12
Pretresanje stana i drugih prostorija predstavlja pravno regulisano pretraživanje
stana i drugih prostorija okrivljenog ili drugog lica koje se preduzima kada je
verovatno da će se pretresanjem uhvatiti učinilac KD za kojim se traga, pronaći
tragovi KD ili predmeti važni za krivični postupak. Pretresanje stana i drugih
prostorija se vrši na osnovu pismeno obrazložene naredbe suda i u prisustvu dva
svedoka. Pre nego što se pristupi sprovodjenju ove istražne radnje naredba o
pretresanju se predaje vlasniku odnosno držaocu stana i drugih prostorija pri čemu
se od lica zahteva da preda lice, odnosno, predmete koji se traže. Materijalni i
formalni uslovi predvidjeni su ZKP (čl. 77. st. 1. i čl. 78. st. 1.). Ograničava se
pretres advokatske kancelarije samo na odredjene predmete, spise ili isprave (čl.
77. st. 2. ZKP). U koliko je neophodno pri pretresu advokatske kancelarije silom
otvoriti neke prostorije ili nameštaj, a vlasnik to odbija pozvaće se predstavnik
advokatske komore (čl. 79. st. 2. ZKP) ili drugi advokat član iste advokatske
komore.
Pre pretresanja lica ili stana licu se nakon predaje naredbe o pretresanju pre
početka pretresanja daje pouka da ima pravo da uzme advokata, odnosno,
branioca koji može prisustvovati pretresu, a ako lice to zahteva početak pretresa
će se odložiti do njegovog dolaska, a najduže 3 sata (čl. 78. st. 2. ZKP).
Mogućnost pretresanja, bez prethodne predaje naredbe (čl. 81. st. 1. ZKP), kao i
bez prethodnog poziva za predaju lica ili stvari ili pouke o pravu na advokata,
odnosno, branioca, se može izvršiti ako se:
predpostavlja oružani otpor ili druga vrsta nasilja,
ako se očigledno priprema ili je odpočelo uništavanje tragova KD i
predmeta važnih za krivični postupak (čl. 78. st. 3.ZKP).
13
Pretresanje prevoznih sredstava je pravno regulisanja radnja koja se preduzima
kada je verovatno da će se pronaći tragovi KD ili predmeti važni za krivični
postupak. Pretresanje vozila se vrši na osnovu pismeno obrazložene naredbe suda
i uz prisustvo dva svedoka. U koliko se vrši bez naredbe postupak se na isti način
kao kod pretresanja stana i drugih prostorija. Pretresanje vozila ima veliki značaj
za otkrivanje pojedinih KD, posebno ne dozvoljene trgovine i krijumčarenja. Iz
razloga konstrukcijske osobenosti prevoznih sredstva za uspešno sprovodjenje
ovog vida pretresanja pored poznavanja statičko-psiholoških postavki neophodno
je raspolagati i odgovarajućim tehničkim znanjem koje će omogućiti OSL da bez
oštećenja demontira pojedine delove. Nekada je potrebno pribeći angažovanju
stručnih lica (mehaničara). Predmeti se skrivanju na razna mesta u autombilima,
kamionima, kamionima hladnjačama, cisternama, autobusima, vozovima,
brodovima, avionima. Najkompleksniji objekti pretresanja su objekti imaju
ogroman prostor i dobro je koristiti plan broda.
14
Opšta kriminalistička pravila za obavljanje razgovora odnose se na sve oblike
obavljanja razgovora sa licem bez obzira da li se ova radnja vrši u predkrivičnom
ili krivičnom postupku odn. da li je u pitanju prikupljanje obaveštenja, saslušanje
svedoka ili ispitivanje okrivljenog. Svaki službeni razgovor policijskog
službenika sa odredjenim licem bez obzira na fazu krivičnog postupka i status lica
bio on osumnjičeni, okrivljeni, oštećeni ili svedok mora predhodno biti dobro
pripremljen. Priprema podrazumeva poznavanje taktike i tehnike obavljanja
razgovora sa licem odn. njegovog saslušanja ili ispitivanja. Najvažniji elementi
pripreme su:
detaljno izučavanje svih činjenica i podataka u vezi krivične stvari
povodom koje se vodi razgovor;
upoznavanje sa osobinama i karakteristikama lica sa kojim treba obaviti
razgovor;
pripremanje osnovnih pitanja i taktika postavljanja pitanja;
odredjivanja mesta i vremena obavljanja razgovora;
odlučivanje o načinu beleženja razgovorom dobijenih podataka;
razmišljanje o uspostavljanju prvog kontakta i stvaranja pozitivne
emocionalne atmosfere.
15
Lice koje se smatra mogućim učiniocem KD ili osumnjičeni je lice u odnosu na
koje postoje osnovi sumnje da je izvršilo KD protiv koga se ne vodi krivični
postupak, a najčešće nije podnesena ni Krivična prijava. Cilj obavljanja razgovora
sa ovim licem je da se na osnovu već prikupljenih indicija, obaveštenja i
sačinjenih verzija izvrši njihovo proveravanje i da se razjasne druge okolnosti
koje treba da potvrde ili opovrgnu sumnju da je odredjeno lice osumnjičeni
izvršilac KD. Obavljanje razgovora sa osumnjičenim vrši se povodom provere
alibija, utvrdjivanja načina izvršenja KD ili motiva kao i dr. , razloga a u cilju
utvrdjivanja činjeničnog stanja. Taktiku ispitivanja osumnjičenog treba prilagoditi
okolnostima konkretnog slučaja. Zavisno od konkretne situacije postoji potreba da
se o osumnjičenom prikupe podaci o njegovoj ličnosti, sklonostima, navikama, o
njegovoj kriminalnoj prošlosti, o sredini u kojoj je rastao, vaspitao se i školovao,
kao i o porodici. Ovi podaci su posebno značajni kad se radi o deci i
maloletnicima tj. njihovom ispitivanju. Po izvršenim pripremama PS donosi
odluku o mestu i vremenu ispitivanja osumnjičenog. Pravilo je da se ispitivanju
osumnjičenog pristupi kada se prikupi dovoljno podataka i informacija koje
prema realnoj taktičkoj proceni mogu dati dovoljno osnova za uspešan razgovor.
Sa ispitivanjem osumnjičenog ponekad će se preduzeti i druge radnje kao na pr.
pretresanje stana ili lično pretresanje, kad treba osumnjičenog zbuniti i iznenaditi
na pr. neposredno po izvršenoj provalnoj kradji, zatražiti od osumnjičenog za
koga se predspostavlja da je izvršio kradju da preda ukradene stvari, pa u slučaju
njegovog odbijanja i negiranja učešća u kradji izvršiti pretresanje stana. Prilikom
ispitivanja osumnjičenog treba pripremiti pitanja koja će se postavljati, njihov
redosled, kao i na kojim činjenicama i razjašnjenjima treba insistirati.
Osumnjičenom treba omogućiti da u nesmetanom izlaganju saopšti svoj iskaz, pa
tek onda mu postavljati pitanja. Tokom razgovora nije preporučljivo zapisivati
iskaz, naročito kad sadrži delikatnije pojedinosti KD. To može pokolebati
osumnjičenog i odvratiti ga od namere da pruži istinit i iscrpan iskaz. Prilikom
upoznavanja sa osumnjičenim PS se može rukovati što može povoljno uticati na
osumnjičenog i sam tok razgovora u celini. U samom razgovoru osumnjičenom
treba predočiti da priznanjem KD i otkrivalnjem svih činjenica koje su mu
poznate može olakšati svoj položaj u krivičnom postupku, pa čak i da zbog toga
ne bude prijavljen. Ako je očigledno da osumnjičeni ne govori istinu ne treba
odmah negirati njegov iskaz. Treba ga pustiti da se sam uplete u sopstvene laži pa
ga onda pobijati argumentima. PS nikada ne treba da stavi do znanja da se
naljutio. Prilikom priznanja KD treba insistirati da osumnjičeni istakne motiv KD.
Pogrešna je taktika od osumnjičenog zahtevati da prizna KD jer je navodno sve
poznato, na šta obično sledi odbrana osumnjičenog "priznanje vam nije potrebno
ako je već sve poznato". U slučaju priznanja treba obavezno proveriti razloge koji
su osumnjičenog na to naveli.Isto tako treba učiniti i u slučaju kad osumnjičeni
povlači priznanje.
16
Saslušanje svedoka je istražna radnja koja se može preduzeti izuzetno u
predkrivičnom postupku pre pokretanja istrage, a po pravilu u istrazi i na glavnom
pretresu. Svedok je lice za koje se predpostavlja da su mu poznate činjenice o KD
i učiniocu kao i druge važne činjenice i okolnosti do kojih je došao na osnovu
neposrednih i posrednih saznanja. Predmet svedočenja je veza odredjenog lica sa
KD koje se odigralo u prošlosti. Svedoci su najčešće sa veoma različitim
karakternim osobinama, nivoom obrazovanja, spremnošću za svedočenje, postoje
i oni dobronamerni kao i oni koji daju lažne iskaze. Zbog svega ovoga teško je
odrediti precizna pravila za njihovo saslušanje. Medjutim, moraju se poštovati
neka opšta kriminalistička načela bez kojih je nemoguće taktički pravilno
postupiti prilikom saslušanja svedoka. Tako prilikom prvog kontakta sa
svedocima mora se uzeti u obzir odredjeno psihičko stanje koje je često prisutno
kod svedoka kao "forenzična zbunjenost" koja najčešće postoji kod lica koja prvi
put svedoče, a koje se manifestuje kao bledilo, crvenilo, znojenje, zamuckivanje,
što može biti znak neprijatnosti, zbog susreta sa PS OUP-a ili zbog njihovog
prvog kontakta sa PS OUP-a. Iskazi lica u ovom stanju su protivrečni, nejasni i
nesigurni. Forenzična zbunjenost se može još više podstaći netaktičnim i
preteranim strogim držanjem PS.U razgovoru treba utvrditi da li se iskaz svedoka
zasniva na sopstvenom zapažanju, na saopštenju drugih lica ili pak na
zaključivanju. Po pravilu saslušanje počinje tako što PS upoznaje svedoka sa
predmetom svedočenja tako što ga istovremeno i usmerava i instruiše da u
samostalnom objektivnom i neometanom izlaganju izjavi sve što je poznato o
činjenicama, konkretnog KD ili učiniocu zbog čega je i pozvan da svedoči.
Ukoliko svedok izlaže svoj iskaz na ovaj način ne treba ga prekidati jer
omogućava da se saznaju činjenice za koje se ranije nije znalo. Iskaz žrtve kao
svedoka je naročito značajan kod onih KD kod kojih je došlo do fizičkog kontakta
izmedju izvršilaca i žrtve. U cilju dobijanja što sadržajnijeg iskaza PS može
svedoku postavljati odredjena pitanja koja treba da doprinesu potpunosti i jasnoći
iskaza, ali pod uslovom da takva pitanja ne utiču na suštinu odgovora tj. da ne
sputavaju slobodno i nesmetano davanje iskaza. Pitanja koja ispunjavaju ove
kriterijume zovu se "dozvoljena pitanja" i ona mogu biti dopunjujuća pitanja koja
se odnose na neke relevantne činjenice za koje se predpostavlja da su svedoku
poznate, ali ih nije u svom iskazu istakao ili ih nije u potpunosti objasnio.
Podsećajuća pitanja se postavljaju s ciljem da podstaknu svedoka da iznese neke
pojedinosti i činjenice koje su značajne za rasvetljavanje krivične stvari i
otkrivanje izvršioca, a za koje predpostavljamo da ih je svedok zaboravio npr.
"kazali ste da se okrivljenog videli u društvu. Sa kime?" . Kontrolna pitanja imaju
za svrhu da se proveri istinitost i potpunost iskaza i najčešće se odnose na izvor i
način saznanja na pojedine okolnosti pod kojima je opažanje izvršeno.
Pored dozvoljenih postoje i nedozvoljena pitanja, a to su direktno sugestivna
pitanja kojima je tačno i jasno naznačeno kako na njih treba odgovoriti na pr. "Zar
ne, vi ste bili prisutni kad je okrivljeni pretio SN da će ga ubiti". Isključiva ili
odlučna pitanja koja se postavljaju da bi se odgovorom na njih popunile praznine
u iskazima svedoka na pr. "Da li je okrivljeni pretio SN da će ga ubiti".
Alternativna pitanja su po svom sadržaju takva da daju veoma ograničenu
mogućnost izbora odgovora i to sa "DA" ili "NE". Kapciozna pitanja su
17
postavljena tako da je u njima unapred sadržan odgovor koji faktički nije dat tj.
kao da je svedok izjavio nešto što on stvarno nije rekao, npr. "Šta je rekao
okrivljeni u tvom prisustvu ubijenom MM", a svedok nije rekao da je bio u
društvu okrivljenog i ubijenog čime pitanje dobija sugestivni karakter.
18
1. Prema vrsti činjenica koje se otkrivaju i utvrdjuju:
biološka veštačenja,
knjigovodstvena,
kriminalistička,
psihijatriska,
sudsko medicinska,
tehničko tehnološka,
toksikološka,
individualno,
kolektivno.
4. Prema vrsti upotrebljenih znanja:
jednorodna,
kompleksna.
5. Prema obliku:
osnovna,
dopunska
6. Prema redosledu:
prva,
dopunska,
ponovna.
7. Prema tome kome su poverena:
19
Rezultate veštačenja veštak saopšatava u svom nalazu i mišljenju.
Nalaz (Visum repertum) prikazuje sve ono što je veštak opazio i ispitivanjem
utvrdio, a od značaja je za razjašnjenje relevantnih činjenica.
Mišljenje (Parere) predstvavlja rešenje postavljenog zadatka i odgovor na
specifična pitanja.
Alibi je indicija nevinosti, a prisutnost na licu mesta indicija vinosti. Reč alibi je
latinskog porekla i znači negde drugde, na drugom mestu. Osumnjičeni ili
okrivljeni u nastojanju da dokažu svoju nevinost nude alibi tj. tvrde i dokazuju da
su u vreme izvršenja KD bili na nekom drugom mestu odn. da tada nisu mogli po
prirodi stvari da budu na mestu izvršenja. Da bi se moglo pristupiti utvrdjivanju
alibija neophodno je sa sigurnošću utvrditi mesto i vreme izvršenja KD.
Proveravanje alibija treba izvršiti detaljno i savesno. Profesionalni kriminalci,
specijalisti i uopšte povratnici KD vrše popravilu umišljajno i u okviru priprema
ne zaboravljaju na svoj alibi, pa tako pripremaju izgovor u vezi sa vremenom i
mestom izvršenja KD. Osim iskaza okrivljenog ili osumnjičenog kao dopunska
sredstva na osnovu kojih se proverava alibi su:
20
25. PREPOZNAVANJE LICA I LEŠA
Prepoznavanje lica i leša je istražna radnja predvidjena ZKP, medjutim ovu radnju
preduzimaju dosta često OUP-i i kao opštu operativnu taktičku radnju. Da li će
imati karakter i značaj opšte ili istražne operativno-taktičke radnje zavisi od toga
da li se preduzima u predkrivičnoj ili krivično-procesnoj fazi. Prepoznavanje lica
znači utvrditi istovetnost prisutnog lica, pokazane fotografije, foto robota ili
filmskog snimka sa ranije vidjenim licem. S obzirom na način vršenja,
prepoznavanje lica može biti:
direktno;
indirektno;
rekonstrukciono;
ponovljeno.
21
izgleda tela. Osim toga leš može biti raskomadan, izgled lica deformisan i oštećen
povredama i sl. Leš je najčešće bez odeće i ima vodoravan položaj. Da bi se
otklonili ovi nedostaci vrši se toaletiranje leša radi njegovog prilagodjavanja što
prirodnijem izgledu živog čoveka. U tom cilju vrši se umivanje, oblačenje,
češljanje, zatvaranje usta, šminkanje, ubrizgavanje glicerina u oči čime dobijaju
sjaj i prirodan izgled živog čoveka. Većina ljudi oseća nelagodnsot i jezu
neprijatno uzbudjenje zbog čega svoj pogled na lešu zadržavaju veoma kratko i
obično odmah izvrše prepoznavanje. Da bi prepoznavanje leša bilo što uspešnije
treba ga kombinovati sa prepoznavanjem kod leša nadjenih stvari - odeće, prstena,
sata, tabakere, isprava i dr. Prepoznavanje leša treba proveriti i drugim metodama,
a najsigurniji način je uporedjivanjem papilarnih linija pod uslovom da je to lice
ranije bilo daktiloskopirano i da je moguće skinuti otiske prstiju sa leša.
22
4. Evidencije po načinu izvršenja KD - modus operandi evidencija
(MOS), u ovu evidenciju se unose KD sa poznatim i nepoznatim
izvršiocima, a koja su izvršena na specifičan način, po kome se
mogu individualno odrediti i dovesti u odredjenu vezu sa
pojedinim kategorijama delikvenata koji vrše KD na sličan način.
MOS evidencije se temelje na činjenici da profesionalni kriminalci
- specijalisti i povratnici vrše istovrsna KD, napadaju istovrsne
objekte, služe se sličnim tehničkim sredstvima ili trikovima. Na
osnovu MOS može se suziti krug osumnjičenih, identifikovati
nepoznat izvršilac KD ukoliko način izvršenja pokazuje odredjenu
sličnost sa onim već evidentiranim. MOS je povezan sa
evidencijama odredjenih učinilaca KD i ima veliki značaj za
otkrivanje nepoznatih izvršilaca.
5. Album fotografija kriminalaca je evidencija sredjena po vrstama
KD, polu i godinama starosti kriminalaca. Svrha ove evidencije je
da se pregledom albuma fotografija prepozna i identifikuje učinilac
KD koga je video ili zapazio oštećeni ili slučajni očevidac. Sadrži
uglavnom fotografije povratnika i onih koji su skloni recidivizmu.
6. Evidencija nadimaka sadrži uglavnom nadimke povratnika i
profesionalaca, a pored nadimaka unose se imena lica sa svim
generalijama.
7. Evidencije osobenih znakova sadrže podatke o pojedinim
kriminalcima koji na svom telu imaju neki osobeni znak pogodan
za identifikaciju. Ove evidencije se vode po sistemu kartoteke i
kartoni su razvrstani po polu, delu, i vrsti osobenog znaka.
8. Evidencije ukradenih i nestalih predmeta registruju samo one
predmete koji su veće vrednosti i koji imaju individualne
karakteristike i obeležja koja ih razlikuju od svih drugih predmeta
iste vrste. Svrha ove evidencije je da se ukradeni ili nestali
predmeti iskoriste kao dokazi u krivičnom postupku tj. da se vrate
oštećenom. Vode se po sistemu kartoteke. Postoje još evidencije
lica oštećenih KD, legitimisanih sumnjivih lica, političkih
delikvenata, kaznene evidencije, centralizovane evidencije koje se
vode u MUP-u i SMUP koje se odnose na KD sa elementima
inostranosti.
23
Potraga u širem smislu reči predstavlja celinu svih mera koje imaju za cilj da
otkriju izvršioca KD i obezbede njegovo privodjenje krivičnim sankcijama.
Potraga u užem smislu reči podrazumeva sve one operativno taktičke mere koje
služe za utvrdjivanje izvršioca o čijoj su ličnosti poznati izvesni podaci i njegovo
hvatanje u cilju sprovodjenja krivičnog postupka.
Pored potrage za licima postoji i potraga za stvarima koje su nosioci informacija o
KD i učiniocu od važnosti za krivični postupak.
Potražna delatnost je posebna aktivnost OUP-a kojoj je cilj pronalazak lica,
nepoznatog boravišta ili nestalih stvari, kao i prikupljanje i pružanje obaveštenja o
pojedinim okolnostima i starima od važnosti za krivični i drugi postupak.
Potrege se dela na:
lokalne,
centralne,
medjunarodne.
U potrage spadaju:
raspitivanje o boravištu (gde se predpostavlja da se lice nalazi na teritoriji
nadležnog organa),
poternice (izdaje se samo kada je okrivljeni u bekstvu),
objava (kada treba tragati za podacima u vezi "corpora delicti"; za samim
"corpora delicti"; kada treba identifikovati NN leš ili pronaći nestalo lice).
24
postupak se vrši poredjenjem relevantnih identifikacionih, fizičkih, pravnih i
faktičkih obeležja i zaključivanjem sumiranja bitnih podudarnosti.
Najefikasnija metoda identifikacije lica je analiza DNK.
Psi koji se kao pomoćno sredstvo, koriste pri obaljanju poslova bezbednosti
najčešće se nazivajub službeni psi, a u osnovi isto značenje imaju i nazivi
policijski psi i posebno (specijalno) dresirani psi.
U ove pse ubrajaju se psi brojnih rasa koji su po pravilu čistokrvni, rasni, sa
veoma izraženim njuhom, izdržljivi, snažni, spretni, inteligentni i sposobni za
učenje, i dr.
Mogu se razlikovati psi koji se koriste za :
obavljanje pozorničke i patrolne delatnosti,
tragači,
napadači,
univerzalni (tragači i napadači),
pretraživači.
Psi se koriste zbog posebno razvijenih pjedinih čula kao što su čulo mirisa, čulo
sluha, čulo vida ( zbog širine vidnog polja preko 180°).
Posebno dresirani psi koriste se za :
pronalaženje, lica izvršioca KD,
lišenje slobode, lica izvršioca KD,
sprečavanje otpora, lica izvršioca KD,
odbijanje napada učinioca KD,
čuvanje lica lišenog slobode,
obezbedjenje lica,
obezbedjenje objekata,
pronalaženje predmeta KD,
pronalaženje žrtava KD,
pronalaženje nestalih lica,
spašavanje nastradalih u elementarnim nepogodama,
pronalaženje leševa i dr.
25
1. UBISTVO
2. SILOVANJE
26
Pored toga postoji mogućnost savladavanja otpora ženske osobe upotrebom
alkohola, opojnih droga i hipnoze u kojim slučajevima žena nije svesna svojih
postupaka, te tako nije u mogućnosti da pruži bilo kakav otpor. Objekt ovog KD
mogu biti sve žene bez obzira na njihov status, zanimanje, duševno stanje, moral i
uzrast. Najčešći način saznanja za izvršeno KD silovanja je prijave oštećene.
Praksa prijavljivanja ovih KD ukazuje da se radi o velikom broju lažnih prijava i
da se on kreće od 30 do 40% ukupnog broja primljenih prijava za silovanje.
Motivi lažnog prijavljivanja su očekivana materijalna korist iz ljubavne veze,
pokušaj naterivanja nekog lica na sklapanje braka, ljubomora, neuzvraćena ljubav,
ili sramota što se saznalo za dobrovoljni snošaj pa se isti prijavljuje za silovanje.
Lažno silovanje najčešće prijavljuju žene čiji su supruzi duže vreme odsutni, u
cilju prikazivanja trudnoće kao posledice silovanja, žene u cilju dobijanja
odobrenja za legalan pobačaj. Poznati su slučajevi gde devojčice prijavljuju lažna
silovanja da bi prikrile snošaj i trudnoću sa očuhom, starateljem, i sl. Nakon
podnošenja kriv. prijave oštećenu treba uputiti na sudsko-medicinski pregled kako
ne bi došlo do uništenja ili promene tragova koji su veoma osetljivi. Pregledom
oštećene mogu se pronaći tragovi sperme, dlake, krvi, fizičke sile-modrice, ugrizi,
podlivi, ogrebotine, otekline i sl. kao i pocepana i isprljana odeća i veš. Telesni
pregled je veoma bitan.
I kod silovanja uvidjaj je osnovna istražna radnja koja omogućuje pronalaženje
mnogih tragova i predmeta od učinioca i oštećene i utvrdjianje okolnosti koje
mogu ukazati na lažno prijavljivanje. Uvidjaj treba vršiti i po protoku odredjenog
vremena od momenta silovanja do prijavljivanja jer se mogu još uvek naći
odredjeni tragovi i predmeti i konstatovati mnoge nelogičnosti i suprotnosti iz
iskaza oštećene u slučaju lažnog prijavljivanja.
3. NEDOZVOLJENI POBAČAJ
27
Fizikalni načini izazivanja pobačaja su korišćenje rendgen aparata, ultrazvuka i
dr.
Motivi za vršenje nedozvoljenog pobačaja su najčešće: sramota od vanbračnog
začeća, želja da se sakrije preljuba, ispunjenje želje ljubavnika, sačuva fizički
izgled i lepota, nemogućnost da se izdržava dete, želja da se zadrži zaposlenje,
strah od komplikacija pri porodjaju, regulisanje porodice, poodmakle godine i dr.
4. DETE - UBISTVO
Dete - ubistvo ili ubistvo deteta pri porodjaju spada u grupu lakših privilegovanih
KD ubistva i sastoji se u lišenju života deteta od strane majke za vreme porodjaja
ili neposredno posle porodjaja dok još traje poremećaj kod nje izazvan
porodjajem. Ubistvo deteta pri porodjaju ili čedomorstvo može biti unapred
tajanstveno, pripremljeno tako da gravidna žena vešto skriva znake trudnoće -
mučnina, povraćanje, prikazujući ih uglavnom kao simptome neke bolesti, dok
spoljne vidljive znake trudnoće prikriva raznim stezanjima i nošenjem pojaseva.
Žena uglavnom u tajnosti čuva saučesnike, bilo da se radi o podstrekačima koji se
pojavljuju u ličnosti ljubavnika tj. oca deteta, ili pomagačima, a koja su lica
najčešće iz kruga rodbine ili prijatelja.
Načini izvršenja ovog KD su ugušenje stavljanjem predmeta na usta ili stezanjem,
utopljenje, nanošenje smrtnih povreda udaranjem čvrstim predmetom u predelu
glave, trovanje, kupanje u hladnoj vodi, zakopavanje, bacanje u vodu, bacanje
kroz prozor, dešava se da dete ne ubijaju lično, već ga ostavljaju sopstvenoj
sudbini jer tako postoje male šanse da preživi. U tom smislu dete se ne hrani ili se
ostavlja ispod pokrivača i jastuka, tako da nema strujanja vazduha i dovoljno
kiseonika što opet dovodi do smrti deteta. Otkrivanje i dokazivanje ovog KD je
praćeno nizom poteškoća jer je poznato da se porodjaj i sam čin ubistva deteta
uglavnom obavljaju bez svedoka . Do prvih saznanja da se radi o čedomorstvu
dolazi se operativnim radom, anonimnim ili pseudonimnim prijavama i
pogovaranjem. Mogući su slučajevi da je kod neke žene vidna trudnoća, a nema
podataka da je dete rodjeno ili slučajevi gde je pronadjeno ubijeno novorodjenče
što ukazuje na postojanje ovog KD, pa treba preduzeti mere na pronalaženje
majke.
Sudsko medicinskim veštačenjem potrebno je utvrditi da li je dete živo rodjeno tj.
da li je bilo sposobno za vanmaterični život ili se u konkretnom slučaju radi o
plodu i koliko je vremena prošlo od porodjaja. Na osnovu svih prikupljenih
podataka o sumnjivim ženskih osobama da su bile trudne planira se dalja
operativna delatnost u pravcu otkrivanja majke ubijenog deteta. U tom cilju
koriste se svi tragovi i predmeti, kao i druge okolnosti pronadjene prilikom
pregleda lica mesta tokom uvidjaja kao i tragovi pronadjeni na detetu. U
rasvetljavanju ovog KD i njegovog dokazivanja bitno je u saradnji sa sudsko
medicinskim veštakom i na osnovu svih prikupljenih podataka i utvrdjenih
činjenica utvrditi da li je dete lišeno života od strane majke i to za vreme
porodjaja ili neposredno posle porodjaja dok još postoji poremećaj izazvan
porodjajem. Samo u tom slučaju postoji ovog KD, a u svakom drugom slučaju
28
ukoliko je dete sposobno za normalan život nakon porodjaja radi se o KD ubistva.
Sa majkom ubijenog deteta treba odmah po pronalaženju obaviti razgovor u
kojem posebnu pažnju treba obratiti na motiv, ako je prikrivala trudnoću, ko je
otac deteta, i da opiše detalje i razjasni mesto, vreme, sredstvo i način ubistva
deteta kako bi se moglo zaključiti da li se radi o ovom KD te u tom cilju insistirati
da li je bilo podstrekača ili pomagača i dr.
5. RAZBOJNIŠTVO
29
korišćenje pronadjenih tragova i predmeta što uporedo dovodi i do provere već
prikupljenih indicija i omogući postavljanje osnovnih verzija. U samom postupku
razjašnjavanja razbojništva još tokom uvidjaja treba pokušati dati odgovore na što
veći broj zlatnih pitanja kriminalistike. U koliko preduzete mere u cilju otkrivanja
i lišenja slobode učinioca KD nisu dale adekvatne rezultate potrebno je na osnovu
utvrdjenih indicija postaviti odgovarajuće verzije i planirati dalju operativnu
delatnost usmerenu na otkrivanje učinioca.
6. PROVALNA KRADJA
7. DŽEPNA KRADJA
Predstavlja specifičan oblik kradje jer učinilac oduzima i prisvaja razne vredne
stvari , novac, hartije od vrednosti, zlato, satove i dr. iz džepova kaputa, sakoa ili
pantalona kao i iz džepova suknji i raznih tašni, pa se zato ovi učinioci i nazivaju
džeparoši. Radi se uglavnom o profesionalnim učiniocima koji kradje vrše na
mestim gde su gužve i gde se okuplja veći broj ljudi kao što su železničke i
autobuske stanice, pijace, sajmovi, sportske i kulturne priredbe, u vozovima,
autobusima, trolejbusima, tramvajima, u robnim kućama, prodavnicama, ispred
30
bioskopskih blagajni i sl. mestima. Džepne kradje prijavljuju oštećeni u koliko se
odluči na prijavljivanje u zavisnosti koje stvari su mu oduzete džeparenjem.
Otkrivanje učinioca je veoma teško jer kod ovih KD nema tragova koji ostaju pri
izvršenju. Učinilac nakon izvršenog džeparenja baca oduzeta dokumenta koja bi
ga mogla otkriti, a zadržava samo novac i dr. vredne stvari koje najčešće odmah
prodaje. Najefikasniji način otkrivanja džeparoša je putem hvatanja na delu tj. pri
samom vršenju džepne kradje ili ako je uhvaćen neposredno nakon izvršenog
džeparenja i pretresom kod istog pronadjeni dokumenti i dr. predmeti koje nije
uspeo da otudji, a oštećeni može da ih opiše i prepozna. U otkrivanju džeparoša
obavezno se koristi i MOS evidencija kao i album fotografija džeparoša, a dobro
operativno pokrivanje ovih učinilaca, karakterističnih objekata i punktova takodje
doprinosi sprečavanju i efikasnijem otkrivanju džepnih kradja i njihovih
učinilaca.
31
Operativnu delatnost treba usmeriti na pronalaženje očevidaca i drugih lica
kojima su poznati podaci o pojedinim licima ili grupama za oduzimanje vozila . U
sklopu svih prikupljenih činjenica treba utvrditi i način izvršenja pa na osnovu
raspoloživih indicija postaviti i verziju u odnosu na učinioca i proceniti da li je u
pitanju oduzimanje ili kradja vozila. U slučaju pronalaska napuštenog oštećenog
ili havarisanog vozila očito je da se radi o KD oduzimanja vozila. Pronadjeno
vozilo treba detaljno pregledati u cilju pronalaženja i fiksiranja tragova i predmeta
koji potiču od učinioca kao što su tragovi pap.linija, krvi, dlake, cigarete, upaljač,
kapa, naočare i sl. Sredstva izvršenja ovog KD kao što su šrafciger, poluga,
klješta, podesni ključevi i dr., mogu se pronaći na licu mesta. Posebnu pažnju
treba obratiti na pronalaženje mikro tragova. Na osnovu pronadjenih tragova i
predmeta mogu se postaviti osnovne verzije o mogućim učiniocima. Zatim sledi
realizacija planiranih operativno - taktičkih i istražnih radnji u kojoj treba
preduzeti mere na pronalaženju oduzetih stvari iz vozila, a ukoliko je učinilac
povredjen proveriti da li je i gde tražio pružanje pomoći.
9. PREVARA
Po zakonskoj formulaciji prevaru čini lice koje u nameri da sebi ili drugom
pribavi kakvu protiv-pravnu imovinsku korist, dovede koga lažnim prikazivanjem
ili prikrivanjem činjenica u zabludu, ili ga održava u zabludi navodeći ga tako da
ovaj nešto učini ili ne učini na štetu svoje ili tudje imovine. Kod prevare nema ni
sile ni pretnje niti oduzimanja stvari, već se radi o obmanjivanju lica koje daje
odredjene stvari prevarantu na štetu svoje ili tudje imovine. Razlikujemo
profesionalne i prigodne učinioce prevare.
Profesionalni prevaranti su karakteristični po svojoj inteligenciji, šarmu,
duhovitosti, lakoći uspostavljanja kontakta, biranom rečniku i sposobnosti
govorništva kao i upornošću i snalažljivoštu u svakoj situaciji, poseduju izgradjen
sopstveni MOS specifičan i karakterističan po svojoj suptilnosti.
Prigodni prevaranti se ne bave profesionalnom vršenju prevara već iste vrše kad
im se pruži prilika tj. iskorišćavaju objektivno pruženu priliku i uglavnom imaju
izvor prihoda u vidu zasnovanog radnog odnosa. Poznati su različiti oblici
prevara. Prevare lažnim predstavljanjem se najčešće vrše u velikim gradovima
gde se ljudi medjusobno ne poznaju, a prevaranti često koriste i razne
falsifikovane isprave ili neku drugu dokumentaciju. Veoma su interesantne
prevare obećanjem raznih usluga koje su takodje prisutne u velikim gradovima
gde prevarant nudi nabavku razne robe po nižim cenama ili deficitarne robe po
povoljnim uslovima čime obmanjuju lakoverna lica od kojih uzima i odlazi u
nepoznatom pravcu. Prevare prosjačenjem su svakodnevna pojava u gradovima
naročito za vreme sajmova, vašara, sportskih i kulturnih manifestacija. Prevare
vračanjem se vrše putem karata, gledanjem u šolju od kafe, u dlan i sl. gde su
prevaranti većinom ženske osobe, a lakoverna lica žele na taj način da saznaju
svoju sudbinu i takvu uslugu plaćaju. Prevare prilikom kupoprodaje vrše
prikrivanjem i lažnim prikazivanjem količine, kvaliteta i drugih svojstava robe
koja je predmet konkretne kupoprodaje. Prevare ženidbom vrše muškarci koji
32
veštom pričom, romantičnim pismima čiji je sadržaj pun izliva ljubavi, osećanja i
divljenja, kao i predstavljanjem da su iz uglednog društvenog sloja uspevaju da
pridobiju naklonost i simpatije pre svega starijih devojaka, razvedenih žena i
udovica koje su uglavnom imovinski dobrostojeći, posebno u pogledu novca,
zlata, i drugih pokretnih i nepokretnih stvari veće vrednosti. Uglavnom im je cilj
da potroše ili prisvoje za sebe celokupnu vrednost ili samo njen deo pa potom
napuštaju svoju izabranicu i predstavljaju se u pravom svetlu. Prisutne su još
hotelske prevare, prevare uz igru na sreću i sl. Za izvršeno KD prevare saznaje se
prijavom samog oštećenog. Pošto je oštećeni bio u kontaktu sa učiniocem to je isti
u situaciji da detaljno opiše prevaranta kao i sam način izvršenja prevare i stvari
koje je predao prevarantu. Nakon prijema prijave potrebno je izvršiti
prepoznavanje prevaranta bilo neposredno ili preko albuma fotografija koji se
vodi u kriminalističkim evidencijama, potrebno je izvršiti i proveru u MOS-u.
Zatim se preduzimaju mere operativne kontrole odredjenih profesionalnih
prevaranata objekata i punktova gde se prevaranti okupljaju, kao i praćenje
osumnjičenih lica., a po potrebi vrše se i racije i aktivnosti na pronalaženju stvari
koje je oštećeni prodao prevarantu. U tom cilju treba uspostaviti kontrolu objekata
i punktova gde se takve stvari prodaju ili razmenjuju i po potrebi vršiti pretresanje
kod osumnjičenih lica.Po otkrivanju prevaranta delatnost treba usmeriti na
otkrivanje i dokazivanje celokupne njegove kriminalne delatnosti u kom cilju
treba pronaći i druga prevarena lica.
10. UCENA
Spada u grupu imovinskih delikata koja se vrše u nameri pribavljanja sebi ili
drugom protiv-pravne imovinske koristi i to pretnjom da će se protiv nekog lica ili
njemu bliskog lica otkriti nešto što bi njihovoj časti ili ugledu škodilo. Za razliku
od ucene kod iznude je prisutna sila ili ozbiljna pretnja, a kod ucene samo jedan
oblik specifične pretnje koja može izazvati kompromitaciju kod ucenjivane osobe.
Učinioci KD ucene su uglavnom muškarci s tim što u izvršenju ucene značajno
mesto zauzimaju i žene koje u tom cilju veoma vešto koriste saznanja do kojih su
došle tokom ljubavnih veza ili pak prolaznih avantura i seksualnih odnosa.
Osnovni izvor saznanja za ovo KD su prijave oštećenih kao i rodbine i prijatelja
oštećenog, javnim pogovaranjem i operativnom delatnošću OUP-a. Ucena se
uglavnom vrši posrednim putem tj. anonimnim i pseudonimnim pismima sa
ucenjivačkom sadržinom i kompromijutućom namerom, kao i telefonskim putem.
Sa oštećenim treba obaviti detaljan razgovor posebno obratiti pažnju na mesto i
vreme izvršenja ucene, zatim na razjašnjenje činjenica kao što su u koje doba
dana ili noći je izvršeno KD, da li pismom neposredno ili telefonom, na koji način
je dostavljeno pismo i na čiju adresu, u koje vreme i na koji broj telefona se javlja
lice koje ucenjuje, njegova boja glasa, dijalekt govora i da li sumnja na neko lice
kao mogućeg učinioca konkretnog KD. U otkrivanju učinioca i dokazivanju
njegove kriminalne delatnosti koristiće se pisma, njihov sadržaj, stil pisanja i sl.,
vršiće se kontrola telefona, postavljanje zasede, na mestu koje je učinilac odredio
33
za ostavljanje novca ili druge vrednosti kao i praćenjem, osmatranjem, tajnim
fotografisanjem uz primenu hemijskih klopki na mestu preuzimanja novca od
strane učinioca., proverom sumnjivih lica i prikupljanjem potrebnih obaveštenja
putem informativnih razgovora. Na osnovu prisutnih indicija postavljaće se
odgovarajuće verzije koje će se operativnom delatnošću proveravati sve dok se ne
dodje do dokaza koji će ukazivati na stepen osnovane sumnje da je odredjeno lice
učinilac KD ucene. U pretvaranju operativne informacije u dokaznu, poseban
značaj imaju istražne radnje pretresanje kojom se mogu pronaći sredstva izvršenja
kao i predmeti tj. protiv-pravna imovinska korist pribavljena ucenom i veštačenje
posebno rukopisa i glasa (fonoskopija).
Spada u grupu KD protiv privrede. Prema zakonskoj formulaciji ovo KD čini lice
koje nemajući ovlašćenje za trgovinu nabavi robu ili druge predmete u većoj
količini ili vrednosti u svrhu prodaje ili ko se neovlašćeno i u većem obimu bavi
trgovinom ili posredovanjem u trgovini ili zastupanjem domaćih organizacija u
prometu robe i usluga, koje se bavi prodajom robe čiju je proizvodnju
neovlašćeno organizovao ili čiji je promet zabranjen ili ograničen, kao i lice koje
u tu svrhu organizuje mrežu preprodavaca ili posrednika.
Šverc ili krijumčarenje je ilegalno prenošenje robe veće vrednosti preko državne
granice i to na organizovan način i u vidu zanimanja. U metodici otkrivanja i
razjašnjavanja ovog KD poseban značaj imaju otkrivanje švercerskih kanala i
centara, njihovih organizatora, punktova gde se prihvata i distribuira švercovana
roba, mreže posrednika i preprodavaca, utvrdjivanje uloge svakog posrednika tj.
učesnika, poreklo robe. Pravac akcije se mora prvenstveno usmeriti prema
profesionalnim švercerima kao i prema drugim učesnicima. Najčešće se
preduzimaju sledeće radnje: prikupljanje obaveštenja, pojačan nadzor, korišćenje
saradničke mreže, uvid u dokumentaciju, zaseda, otkup, pregled i pretres
prevoznih sredstava, putnika i prtljaga kao i praćenje.
12. ŠPIJUNAŽA
34
koji se moraju držati tajnim jer bi njihovo odavanje dovelo do teških štetnih
posledica za bezbednost i odbranu zemlje ili ekonomskih interesa zemlje. Objekt
KD špijunaže su tajni, vojni, ekonomski ili službeni podaci ili dokumenta.
Učinilac ovog KD može biti svako lice domaći ili strani državljanin s tim što se
ovo KD može izvršiti samo sa umišljajem. U metodici otkrivanja ovog KD
najveći značaj ima efikasan i pouzdan sistem sigurnosti zaštite podataka koji su
predmet špijunaže kao i sistematsko i kontinuirano preduzimanje operativne
aktivnosti kojom se blagovremeno pribavljaju početna saznanja o delu. Otkrivanju
obično predhodi čitav niz operativno-taktičkih mera kao što su: praćenje,
prismotra, prisluškianje, korišćenje operativnih veza i dr. koje imaju zadatak da
pripreme preduzimanje neposredne akcije. Ukoliko je u špijunsku aktivnost
uključeno više osoba treba nastojati da sve one istovremeno budu obuhvaćene
akcijom otkrivanja i hvatanja. S obzirom na prirodu špijunaže i visok stepen
konspirativnosti učinilaca treba veliku pažnju posvetiti osiguranju dokaza i to na
način koji je uskladjen zahtevima odgovarajućih procesnih formi.
13. SABOTAŽA
35
III. KRIMINALISTIČKA TEHNIKA
36
- predmeti krivičnih dela,
- predmeti za koje je znatna verovatnoća da će biti predmeti krivičnih dela,
- svi ostali predmeti (ne registruju se kriminalistički).
Kriminalistička tehnika najmanje pažnje poklanja registracija događaja, jer ona
ima čisto operativni karakter, a registruju se krivična dela i oni događaji koji
pogoduju vršenju krivičnih dela.
3. LIČNI OPIS
37
- lice,
- kosa,
- ćelavost,
- čelo-profil,
- oči,
- nos i baza nosa,
- uši,
- resica,
- zubi,
- profil podbratka,
- govor (glas) i
- osobeni znaci (mladeži, ožiljci, tetovaže).
Pri uzimanju ličnog opisa učinioca od očevidaca ili oštećenog ili kada se radi o
registraciji nestalih lica, pored navedenih obeležja treba tražiti i podatke o odeći i
obući.
4. DAKTILOSKOPIJA
38
popravnim ustanovama, a od ostalih lica samo ona koja su privedena zbog toga
što im identitet nije poznat ili je sumnjiv, ona koja zbog svojih fizičkih ili
psihičkih nedostataka nisu u stanju da daju podatke o svom identitetu, kao i ona
za koja postoji opravdani službeni interes da budu registrovana u daktiloskopskoj
zbirci. Njena uloga nije čisto policijska, već se često koristi i u humane svrhe.
Npr. za identifikaciju lica koja nisu u stanju da daju podatke o sebi, za
identifikaciju žrtava u prirodnim nepogodama, saobraćajnim i drugim nesrećama i
sl. Izuzetno služi i za identifikaciju nepoznatih izvršilaca krivičnih dela u slučaju
kada se na licu mesta nađe grupni otisak na osnovu koga je moguće sačiniti bar
delimičnu daktiloskopsku formulu.
5. MONODAKTILOSKOPIJA
AFIS
39
uvođenjem ovih sistema je to da su sada sve PPU-e elektronski povezane sa
centralnom bazom podataka (zbirka registrovanih lica), što praktično znači da
svaki radnik Ministarstva može u svakom trenutku da dobije podatke o ranije
registrovanom licu bez obzira kada je ono i gde u Srbiji registrovano.
Materijalni trag krivičnog dela je svaka materijalna promena koja je nastala u vezi
sa krivičnim delom. Osnovna odlika im je da nastaju i egzistiraju po zakonima
prirodnih nauka, što znači da nastaju uvek kada se zato steknu određeni uslovi i
uvek na isti način. Za razliku od verbalnih dokaza (izjave, priznanja i sl.) koji se u
toku krivičnog postupka mogu negirati, informacije dobijene iz materijalnih
tragova se ne mogu obezvrediti. Materijalni tragovi krivičnih dela se dele po više
osnova.
- Po veličini – se dele na mikro i makro tragove, u zavisnosti od toga da li
su ili ne vidljivi golim okom. Pored tragova malih dimenzija u mikro
tragove spadaju i tragovi supstancije čija je koncentracija u datom prostoru
tako mala da je neuočljiv (tragovi mirisa, mikro primese u boji);
- po broju značajnih dimenzija – se dele na reljefne i površinske;
- po uočljivosti – se dele na vidljive i nevidljive tragove. Nevidljivi su
tragovi oni koje je nemoguće ili bar teško, uočiti bez optičkih pomagala i
to zato što su sitni (mikro tragovi), bezbojni (npr. znoj), iste boje kao
podloga ili u maloj koncentraciji;
- po poreklu – se dele na tragove:
ljudskog porekla (papilarne linije, tragovi stopala, zuba, izlučevine itd.),
životinjskog porekla (tragovi nogu, dlake, zuba itd.),
biljnog porekla (vlakna, polen, seme, plod itd.),
tragove predmeta (oruđa, hladnog i vatrenog oružja itd.),
tragove dejstva sile (tragovi požara, eksplozije itd.).
- po načinu nastanka – se dele na statičke i dinamičke tragove. Statički
tragovi nastaju kada se dodirne površine dva objekta ne kreću jedna u
odnosu na drugu. U takvom slučaju se pod pritiskom, oblik reljefa tvrđeg
objekta preslikava na površinu mekšeg (npr. kada čovek gazi po mekoj
zemlji). Kada se preslikavanje izvrši u jednoj ravni tragovi se nazivaju
otisci, a kada pri preslikavanju preslikani objekat uđe u drugi, nazivaju se
utisci. Dinamički tragovi nastaju u slučaju kada se bar jedan od objekata,
kreće u vreme nastanka traga. Takvi su tragovi sečenja i klizanja.
- po vrsti informacija koju trag sadrži – se dele na:
tragove koji ukazuju na postojanje krivičnog dela,
tragove koji ukazuju na identitet učinioca,
tragove koji ukazuju na identitet saučesnika,
tragove koji ukazuju na identitet oštećenog,
tragove koji ukazuju na način izvršenja krivičnog dela,
tragove koji ukazuju na sredstva izvršenja krivičnog dela,
40
tragove koji ukazuju na mesto izvršenja krivičnog dela,
tragove koji ukazuju na vreme izvršenja krivičnog dela,
tragove koji ukazuju na motiv izvršenja krivičnog dela.
Vidljivi tragovi pap. linija prema načinu nastanka dele se na reljefne i obojene.
Reljefni tragovi nastaju kada papilarne linije dođu u kontakt sa plastičnom
podlogom (prozorski git, zagrejana čokolada, vosak, maslac i sl.). Obojeni tragovi
mogu nastati na dva načina: nadslojavanjem i odslojavanjem. Nadslojavanjem
nastaju kada su papilarne linije pokrivene nekom obojenom supstancijom (krv,
mastilo, farba, prašina). Sa druge strane kada se čistom kožom dodirne neka sveže
obojena površina ili površina prekrivena prašinom i sl. doći će do prenošenja boje
sa podloge na kožu. Ako je pritisak povoljan, u kontakt sa bojom doći će samo
papilarne linije te će se boja preneti samo na njih. Na podlozi će odgovarajuće
površine ostati bez boje formirajući trag papilarnih linija odslojavanjem. Vidljivi
tragovi papilarnih linija fiksiraju se: zapisnikom, razmernom fotografijom,
specijalnim daktiloskopskim folijama, a reljefni se fiksiraju i mulažiranjem
(mikrosil pastom).
8. TRAGOVI STOPALA
41
- prema uočljivosti na vidljive i nevidljive,
- prema broju značajnih dimenzija na reljefne i površinske,
- prema broju i međusobnom položaju na pojedinačne i grupne,
- prema stanju stopala na tragove bosog stopala, tragove stopala u čarapama
i tragove stopala u obući.
Nevidljivi tragovi stopala se dele na:
- tragove papilarnih linija stopala,
- tragove znoja sa stopala u čarapama,
- stopalom nanešeni sloj prašine na čistoj podlozi,
- stopalom podignut sloj prašine sa prašnjave površine,
- sloj čestica materijala (guma, đon) koji ostaje na čvrstoj podlozi,
- naelektrisanje gaženih površina.
Svi tragovi stopala pre svega fiksiraju se zapisnički i razmernom fotografijom. Za
fiksiranje nekih reljefnih i površinskih tragova stopala koristi se mulažiranje
(alabaster gipsom) i specijalne daktiloskopske folije.
Proučavanjem tragova stopala na licu mesta može se doći do informacija o broju
učesnika u izvršenju krivičnog dela, o polu i uzrastu lica, visini lica, vrsti kretanja
(da li je lice stajalo, hodalo ili trčalo), o osobenostima hoda i dr.
Šta se identifikuje na osnovu traga stopala zavisi od toga da li je u pitanju trag
bose noge, trag noge u čarapi ili u obući. Identifikaciona obležja bosog stopala
mogu biti dvojaka:
- obeležja oblika, veličine i osobenih znakova stopala,
- crteži papilarnih linija i bore.
Tragovi stopala u čarapama poseduju dve grupe obeležja: obeležja noge i
obeležja čarape. Tragovi stopala u obući su najbrojniji, a njihova identifikaciona
obeležja se dele na obeležja nastala u procesu proizvodnje i popravke i obeležja
nastala u toku upotrebe.
9. TRAGOVI KRVI
Tragove krvi treba, pre svega, tražiti kod krvnih delikata i drugih krivičnih dela sa
primenom nasilja nad žrtvom, ali ih ne treba ignorisati ni kod drugih krivičnih
dela. Pošto su tragovi krvi crvene boje nije ih teško uočiti. U slučaju da učinilac
pokuša da ih ukloni, njihovo pronalaženje je teže, ali ne i nemoguće. Treba ih
tražiti na licu mesta, na osumnjičenom (kosa, lice, ruke, odeća, obuća), žrtvi (na
telu i odeći) i predmetima osumnjičenog (upaljač, tabakera, naočare, torba, alat,
oružje itd.).
Fiksiranje tragova krvi vrši se zapisnički i fotografski (razmernom fotografijom).
Nakon fiksiranja tragovi krvi se obezbeđuju. Metoda obezbeđivanja zavisi od
stanja krvi (tečna, sasušena) i vrste podloge na kojoj se nalazi.
42
Tečna krv
Tečnu krv iz leša uzima specijalista za sudsku medicinu u čistu staklenu posudu.
Tečnu krv nađenu na licu mesta treba razmazati na čistu staklenu ploču ili sterilnu
filter hartiju i pre pakovanja ostaviti da se osuši. Ako se tečna krv nalazi u
rastresitom materijalu (zemlja, pesak) pakuje se zajedno sa materijalom u čiste
staklene posude. Tečna krv nađena na tkaninama može se preneti na sterilnu filter
hartiju ili se iseče deo tkanine na kojoj se nalazi i pre pakovanja osuši. Ako se
tečna krv nalazi na telu učinioca može se pokupiti pomoću vlažne vate ili gaze i
ostaviti da se osuši.
Sasušena krv
Kada se tragovi sasušene krvi nađu na glatkim i tvrdim površinama dovoljno je
sastrugati ih na sterilnu hartiju. Ako se takvi tragovi nalaze na poroznim
površinama (malter, gips) onda u posebne kesice treba uzeti i uzorak podloge iz
neposredne okoline traga. Ako se ovakvi tragovi nalaze na glomaznim
predmetima treba odseći njihov deo ako je moguće. Ako se pak radi o lako
prenosivim predmetima treba zapakovati cele predmete.
Posebnu pažnju treba posvetiti načinu na koji se rukuje sa tragovima krvi (uvek
uz upotrebu rukavica), kako se pakuju, transportuju i čuvaju do veštačenja kako
nebi došlo do njihove kontaminacije ili nastupanja procesa raspadanja.
Da bi se došlo do određenih informacija tragovi krvi se ispituju u sudsko-
medicinskom i kriminalističkom smislu. Sudsko-medicinska ispitivanja daju
odgovore na pitanja:
- Da li trag potiče od krvi?
- Da li je krv ljudskog ili životinjskog porekla?
- Ako je životinjska od koje vrste životinje potiče?
- Ako je ljudska kojoj krvnoj grupi i podgrupi pripada?
- Da li je krv od ženske ili muške osobe?
- Da li je krv iz kose, usta ili polnih organa?
- Da li je krv novorođenčeta?
- Koliko je star trag krvi?
- Izrada DNK profila.
Kriminalističko ispitivanje se vrši sa ciljem utvrđivanja:
- mesta izvršenja krivičnog dela,
- vrste povrede (krv iz arterija, vena, kapilara),
- polaznog položaja kapljica koje čine trag,
- položaja žrtve u vreme krvavljenja.
U toku života čovekov organizam izlučuje razne supstancije kao što su znoj,
pljuvačka, izmet, mokraća, sperma, vaginalni sekret i sl. Sve ove izlučevine imaju
jednu zajedničku osobinu, korisnu za rasvetljavanje krivičnih dela, a to je da
sadrže supstancije koje omogućuju određivanje krvne grupe izlučivača u ABO
sistemu u čak 80% slučajeva. Takođe iz većine njih je moguće uraditi DNK profil
izlučivača. Izuzetak su izmet i mokraća gde zbog prisustva velikog broja bakterija
43
i kiseline dolazi do brze razgradnje supstancija potrebnih za analizu, što utiče na
skraćenje vremena u kome je potrebno izvršiti uzorkovanje i analizu na 3 sata od
momenta izlučivanja izmeta i mokraće. Posebnu pažnju treba posvetiti načinu na
koji se rukuje sa tragovima čovečijih izlučevina (uvek uz upotrebu rukavica),
kako se pakuju, transportuju i čuvaju do veštačenja kako nebi došlo do njihove
kontaminacije ili nastupanja procesa raspadanja.
Tragovi sperme
Tragovi sperme mogu imati značajnu ulogu u rasvetljavanju i dokazivanju
silovanja, ubistva sa seksualnim motivom, rodoskrvnuća, protivprirodnog bluda i
drugih seksualnih delikata. Moguće ih je pronaći:
- na licu mesta (na posteljini, ležajima, foteljama, stolicama, tepisima,
podovima, travi, peškirima, papirnim maramicama i sl.),
- na žrtvi (na telu u predelu polnih organa, trbuha, čmara, pazuha, butina, na
dojkama, na licu, vešu, pa čak i na obući),
- na izvršiocu (oko polnih organa, na vešu, na pantalonama oko šlica, na
obući).
Pronađeni tragovi sveže sperme se razmazuju na staklo i suše, a suvi tragovi sa
glatkih površina koje se ne mogu odsecati mogu se skalpelom skinuti u vidu
ljuspe. U ostalim slučajevima treba predmet sa tragom (ili njegov deo) spakovati i
poslati veštaku.
Tragovi pljuvačke
Značaj pljuvačke kao ljudske izlučevine je poseban u smislu što je za utvrđivanje
krvne grupe izlučivača po ABO sistemu potrebna manja količina pljuvačke nego
krvi. Prema tome korisni su i mikro tragovi pljuvačke koji se po pravilu najčešće i
nalaze. Mikro tragove pljuvačke treba tražiti na opušcima cigareta, na muštiklama
i lulama, olovkama, čačkalicama, na lepilu poštanske marke ili koverte i sl.
Tragovi znoja
Organizam čoveka neprestano luči znoj ali se lučenje pojačava u situacijama
većeg fizičkog naprezanja ili uzbuđenja, što je slučaj kod izvršenja krivičnog dela.
Zato se tragovi znoja mogu naći na predmetima koji su bili u kontaktu sa kožom
izvršioca. Iz znoja se, kao i iz drugih izlučevina može odrediti krvna grupa i DNK
profil izlučivača.
Tragovi izmeta, mokraće, gnoja, izbljuvka
Ove izlučevine se ređe mogu naći na licu mesta. Prisustvo izmeta i mokraće na
licu mesta
pre svega mogu da ukažu na sujeverje, nervozu ili određeni ritual učinioca. Pored
toga
svaka ova izlučevina može da ukaže na zdravstveno stanje ostavioca što može
pomoći pri
eliminaciji pojedinih lica iz kruga sumnjivih. Ovo ne može poslužiti kao siguran
dokaz za eliminaciju ali se ta činjenica može koristiti kao jaka indicija.
44
Mnogi delovi tela kod čoveka su obrasli dlakama. U toku vremena dlake i same
otpadaju. Sa glave i drugih delova tela zdravog čoveka prosečno dnevno otpadne i
po 100 dlaka. Zbog toga je verovatnoća da se na licu mesta nađu tragovi dlake
znatna.
Pored dlaka koje su same otpale, u vezi sa izvršenjem krivičnog dela, mogu
nastati tragovi u vidu nasilno iščupanih, prekinutih ili isečenih dlaka. Najčešće se
nalaze kod krivičnih dela ubistva, silovanja, rodoskrvnuća, protivprirodnog bluda,
ali ih ne treba zanemarivati ni kod drugih krivičnih dela. Najčešće se mogu naći u
stisnutoj šaci ili ispod noktiju leša, na licu mesta, posteljini, tepihu, na telu i vešu
učinioca ili žrtve, na predmetu izvršenja dela i dr. Tragovi dlake se izuzimaju
pincetom i stavljaju u čistu epruvetu ili čistu hartiju.
Na svakoj dlaci se razlikuje koren, stablo i vrh. Koren i stablo dlake imaju tri
sloja: spoljni, srednji i srž. Karakteristike delova dlake i tri sloja stabla dlake
prilikom ispitivanja daju odgovore na pitanja:
- da li se radi o dlaci ili vlaknu (biljno ili veštačko),
- da li je dlaka ljudska ili životinjska,
- od koje vrste žitvotinje potiče,
- da li je dlaka muškarca ili žene,
- sa kog dela tela potiče,
- da li je dlaka spontano otpala ili je iščupana, presečena , otkinuta,
- da li je dlaka povređena i kakve su povrede (nagnječenje),
- da li je dlaka izmenjena (farbana ili frizirana i sl.),
- da li dlaka potiče od osumnjičenog lica.
45
upakovati, kako bi se tragovi sačuvali od uništenja i zagađenja, do momenta
veštačenja. Ukoliko to nije moguće tragovi prašine i blata mogu biti izuzeti
struganjem, usisavanjem, lepljivom trakom.
Za izvršenje raznih krivičnih dela, učiniocima često nisu dovoljne samo ruke već
se služe različitim vrstama oruđa. Izbor oruđa zavisi od objekta koji treba
savladati, od znanja, iskustva i fizičke sposobnosti lica. Sva ta oruđa ostavljaju
tragove na napadnutim objektima što omogućuje da se utvrdi vrsta oruđa, njegova
grupna pripadnost, pa čak da se izvrši i njegova identifikacija ako se ono pronađe.
Oruđa možemo podeliti:
- prema poreklu na alate, specijalna oruđa (izrađena za izvršenje KD) i
prigodna oruđa;
- prema nameni na: sečiva (sekira, nož, satara, kosa, dleto itd.), testere (za
drvo, motorna testera, za metal – bonsek), bušilice, bodeže, oruđa za
struganje (turpije),
oruđa za odvaljivanje (poluge, cevi), oruđa za kopanje, oruđa za udaranje.
Tragove oruđa možemo klasifikovati po tri osnova:
- po izgledu ih delimo na površinske i reljefne,
- prema radnji kojom su nastali na tragove sečenja, bodenja, burgijanja,
testerisanja, stezanja, struganja,
- prema mehanizmu nastanka delimo ih na dinamičke i statičke.
Sečenje se karakteriše time što sečivo oruđa tvrđeg od podloge, pod dejstvom sile
pritiska, zalazi u podlogu i razdvaja jednu celinu na dva zasebna dela. Ako su
delovi potpuno odvojeni radi se o preseku, a ako su ostali delom spojeni onda se
radi o useku ili zaseku. Tragovi sečiva javljaju se kod izvršenja mnogih krivičnih
dela, a posebno kod provala. Najčešći su tragovi sečenja sekirom, sekačem,
dletom ili posebnim makazama za sečenje metala. Tragovi sečiva prema
mehanizmu nastanka spadaju u dinamičke tragove jer se javljaju u toku relativnog
kretanja oruđa i podloge dok se nalaze u kontaktu. Tragovi sečiva se nalaze na
novostvorenim površinama oba dela i u principu nisu jednaki. Potiču od spoljnih
odlika sečiva oruđa kao što su širina sečiva i mikroreljef sečiva (ispupčenja i
brazde na bočnim stranama sečiva). Tragovi sečiva su uglavnom vidljivi sa
izuzetkom mikro tragova. Najbolji način da se obezbede tragovi oruđa je
izuzimanje predmeta sa tragovima. Kada se radi o predmetima koji se ne mogu
izuzeti tragovi se fiksiraju na licu mesta. Tragovi sečiva fiksiraju se zapisnički i
razmernom fotografijom, dok se reljefni tragovi fiksiraju i mulažiranjem (mikrosil
pastom, plastelinom, gipsom, silikonskim masama).
Da bi se na osnovu nađenih i fiksiranih tragova sečiva izvršila identifikacija oruđa
ono mora biti pre toga pronađeno. Identifikaciona obeležja sečiva oruđa se dele na
obeležja nastala u procesu proizvodnje (grupna obeležja svih primeraka serije) i
obeležja nastala u toku upotrebe (ukazuju na određeni primerak oruđa).
46
14. TRAGOVI VATRENOG ORUŽJA
47
15. TRAGOVI VOZILA
48
kriminalistička tehnika se najčešće bavi izučavanjem tragova životinjskih nogu i
dlake, a izuzetno tragova zuba i izmeta. Tragovi životinjskih nogu se fiksiraju na
isti način kao i tragovi čovečijeg stopala. Oni mogu svojim oblikom, veličinom i
rasporedom ukazati na vrstu životinje. U okviru tragova životinja iste vrste,
veličina traga i veličina koraka ukazuju na razvijenost datog primerka. Osim toga
tragovi nogu omogućuju i identifikaciju konkretne životinje, npr. u slučaju
tragova potkovanih životinja (konji i volovi) to se čini na osnovu oblika i veličine
potkovice, rasporeda eksera i oblika glava kod ručno izrađenih eksera. Od
izlučevina životinja, najčešće se proučavaju tragovi izmeta. Oni svojim oblikom i
veličinom ukazuju na vrstu životinje od koje potiču.
Tragovi dlake životinja – vidi pitanje br. 11.
49
metode su moguće samo ako učinilac raspolaže bar jednim uzorkom autentičnog
potpisa. Tada koristi:
- metode precrtavanja uz pomoć prodorne svetlosti,
- precrtavanje uz pomoć pritiska,
- precrtavanje uz pomoć indiga,
- fotokopiranje,
- precrtavanje na osnovu tragova autentičnog potpisa na indigu.
Oblik likovne metode zavis od toga da li falsifikator raspolaže originalnim
potpisom ili ne. One mogu biti:
- pisanje potpisa sopstvenim rukopisom,
- imitiranje po sećanju,
- imitiranje po ugledu na originalni potpis.
Veštačenje potpisa se obavlja u dve faze. U prvoj fazi se utvrđuje da li je potpis
autentičan, ukoliko se utvrdi da je u pitanju falsifikat, u drugoj fazi se vrši
identifikacija učinioca. Da bi se odgovorilo i na drugo pitanje potrebno je
operativnim putem doći do spiska osumnjičenih lica i od njih uzeti nesporne
uzorke za veštačenje.
50
Kriminalistička fotografija se primenjuje u registraciji i identifikaciji kako lica,
tako i stvari i događaja, zatim u operativnom radu i kriminalističkim
veštačenjima. Zato se deli na registracionu, operativnu i istražnu.
Registraciona fotografija – kako joj ime kaže služi kao jedna od metoda
registracije lica, predmeta i događaja.
Operativna fotografija – deli se na:
- uviđajna fotografija - čiji je zadatak da potpuno verno i pregledno
dokumentuje sva zapažanja uviđajne ekipe, kako bi sud mogao steći pravu
predstavu o događaju i licu mesta. Ovo se obavlja u statičkoj fazi uviđaja
dok izgled lica mesta još nije izmenjen vršenjem uviđaja. Samo
fotografisanje se vrši u nekoliko faza i to širi izgled lica mesta sa
okolinom, uži izgled lica mesta iz više pravaca, delovi lica mesta, pojedini
tragovi i predmeti. Da bi se obezbedila mogućnost upoređivanja položaja i
merenje veličina pojedinih tragova i predmeta na fotografiji oni se
fotografišu razmernom fotografijom.
- tajna fotografija - služi za tajno snimanje događaja, lica ili objekata kada
se u operativnom radu javi potreba za tim. U zavisnosti od uslova pod
kojima se foto- grafisanje mora izvršiti ono može biti fotografisanje
skrivenom kamerom, fotogrfisa- nje minijaturnom kamerom, daljinsko
snimanje ili noćno snimanje.
- reprodukciona fotografija – služi da se neki dokument ili fotografija
reprodukuje ili umnoži. Npr. kada se traga za nekim licem njegovu
fotografiju treba umnožiti, kada se fiksiraju tragovi pap. linija treba ih
reprodukovati u oblik pogodan za dalje korišćenje i sl.
- projekciona fotografija – podrazumeva izradu fotografije koja bi bila
pogodna za pro- jektovanje na ekranu uz znatno uvećanje.
Istražna fotografija –u kriminalističkoj tehnici se koristi u dva svojstva: za
dokumentovanje nalaza veštaka i kao metoda saznanja novih činjenica.
Fotografske metode pomoću kojih se mogu otkriti nove činjenice, relevantne za
rasvetljavanje krivičnih dela, su:
- mikro i makro fotografija,
- fotografisanje pod različitim uslovima osvetljenja (kosa svetla, upadno
svetlo, prodorno svetlo),
- fotografisanje sa raznobojnim filtrima,
fotografisanje nevidljivim zracima (infra-crvenim, ultra-ljubičastim).
51