P. 1
Poetika i povijest hrvatske usmene književnosti

Poetika i povijest hrvatske usmene književnosti

|Views: 21,355|Likes:
Published by jugoda

More info:

Published by: jugoda on Mar 07, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

07/06/2015

pdf

text

original

Sections

  • UVOD
  • I. LIRSKA POEZIJA
  • 1. VRSTE USMENIH LIRSKIH PJESAMA
  • SVJETSKA USMENA LIRSKA POEZIJA
  • ZBORNICI (RUKOPISNE ZBIRKE)
  • 1. MITSKE PJESME
  • 2. OBREDNE PJESME
  • KOLEDSKE (KOLEDARSKE) PJESME
  • JURJEVSKI OBREDI I PJESME
  • LADARSKI OPHODI I PJESME
  • KRALJIČKI OPHODI I PJESME
  • DODOLSKI OPHODI
  • IVANJSKI OBREDI I PJESME
  • 3. POSLENIČKE PJESME
  • 4. POVIJESNE PJESME
  • 5. LJUBAVNE PJESME
  • NARICALJKE (TUŽBALICE, TUŽALJKE)
  • RODOLJUBNE PJESME
  • 6. ROMANCE
  • 7. BALADE
  • 7.ŠALJIVE PJESME
  • 9. BEĆARAC, GANGA
  • VJERSKA USMENA LIRIKA
  • 1. ADVENTSKI I BOŽIĆNI OBIČAJI I PJESME
  • BADNJAK
  • BOŽIĆ
  • NOVA GODINA, MLADO LITO, POČELO
  • SVETA TRI KRALJA
  • 2. KORIZMENE I USKRSNE
  • POKLADNA NEDJELJA
  • ČISTA SRIJEDA
  • KORIZMA
  • SVETI GRGUR ČUDOTVORAC (GRGUREVO, 12. OŽUJKA)
  • SVETI JOSIP
  • KRIŽIĆANJE
  • CVJETNICA
  • VELIKI ČETVRTAK
  • VELIKI PETAK
  • VELIKA (BIJELA) SUBOTA
  • USKRS (VAZAM)
  • UZAŠAŠĆE (SPASOVDAN)
  • DUHOVI
  • 3. MOLITVENE USMENE LIRSKE PJESME
  • 4. PRENJA (NADMETANJA)
  • 5. VERSIFICIRANE LEGENDE
  • 6. ROMARSKE PJESME
  • IZVORI I LITERATURA
  • II. EPSKA POEZIJA
  • SVJETSKA USMENA EPSKA POEZIJA
  • HRVATSKE USMENE EPSKE PJESME U POVIJESNOM KONTEKSTU
  • MARKO KRALJEVIĆ
  • JURAJ KASTRIOTIĆ (SKENDERBEG, IVANBEG)
  • BUGARŠĆICE
  • TAMNOVANJE VOJEVODE SIBINJANIN JANKA
  • MAJKA MARGARITA
  • PREVOĐENJE USMENE POEZIJE NA STRANE JEZIKE
  • III. PRIČE (PRIPOVIJETKE)
  • NAZIVLJE
  • SVJETSKE USMENE PRIČE
  • HRVATSKE USMENE PRIČE
  • MOTIVSKI SVIJET HRVATSKIH USMENIH PRIČA
  • 1. BAJKA
  • 2. BASNA
  • 3. PREDAJA
  • POVIJESNE PREDAJE U POVIJESNOM KONTEKSTU
  • DREVNI GRCI
  • ILIRSKO I RIMSKO DOBA
  • Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan
  • SVETI VLAHO (BLAŽ), ZAŠTITNIK DUBROVNIKA
  • PRENOŠENJE MOĆI SVETOGA DUJMA
  • STAROHRVATSKO DOBA
  • Kraljica Buga
  • Kraljica Tuga
  • SVETI DONAT
  • KRALJ TOMISLAV
  • SVETI IVAN TROGIRSKI
  • DMITAR ZVONIMIR
  • VLADIMIR
  • KRIVOVJERSTVO
  • MISIONARI
  • SVETI NIKOLA TAVELIĆ
  • MLETAČKA OKUPACIJA HRVATSKE
  • SREDNJOVJEKOVNI BOSANSKO-HUMSKI VLADARI
  • Kulin ban
  • Prijezda I., ban bosanski
  • Stipan Tvrtko, kralj Bosne, Srbije i Zapadnih zemalja
  • Dabišino proročanstvo
  • HERCEG STIPAN VUKČIĆ KOSAČA
  • Stećci, srednjovjekovni nadgrobni spomenici
  • OSMANSKA OKUPACIJA
  • Radakova izdaja Bobovca
  • Potjera za bosanskim kraljem
  • Predaja kralja Stipana Tomaševića
  • Smaknuće kralja Stipana Tomaševića
  • Pad Bosne
  • POSLJEDNJA BOSANSKA KRALJICA, KATARINA KOSAČA
  • Legendarna obrana Đurđevca
  • Vođa Seljačke bune, Matija Gubec
  • Petrica Kerempuh
  • Ivo Senjanin
  • HAJDUCI I USKOCI
  • Mijat (Mihat, Mijovil) Tomić
  • Knezovi i vitezovi Vučkovići
  • Obrana Splita
  • Mila Gojsalić
  • Stojan Janković
  • EPOHA OSMANSKE VLADAVINE
  • PRAVO PRVE BRAČNE NOĆI I DRUGI TURSKI ZULUMI
  • Oslobođenje Poljica
  • Oslobođenje Požege
  • Oslobođenje Vrgorca
  • Oslobođenje Sinja
  • Roša harambaša
  • FRANCUSKA I AUSTRIJSKA OKUPACIJA HRVATSKE
  • Ban Josip Jelačić Bužimski
  • Andrijica Šimić
  • HERCEGOVAČKI USTANAK
  • ETIOLOŠKE PREDAJE
  • ESHATOLOŠKE PREDAJE
  • MITSKE PREDAJE
  • DEMONOLOŠKE PREDAJE
  • PRIČANJA IZ ŽIVOTA
  • 4. LEGENDA
  • LEGENDA O GAVANOVIM DVORIMA
  • SVETI VALENTIN
  • 5. NOVELA
  • 7. ANEGDOTA
  • 7. SITNI OBLICI (ŠALA I VIC)
  • LITERATURA
  • IV. DRAMA (FOLKLORNO KAZALIŠTE)
  • POVIJESNI PREGLED FOLKLORONOG KAZALIŠTA
  • KAZALIŠTE LUTAKA
  • SVADBENI OBIČAJI
  • MASKIRNI OPHODI
  • V. RETORIČKI (GOVORNIČKI) OBLICI
  • BASMA (BAJALICA, EGZORCIZAM, ZAKLINJANJE)
  • 2. ZDRAVICA
  • 3. BROJALICA (BROJILICA, NABRAJALICA)
  • 4. BRZALICA
  • 5. BLAGOSLOV/ MOLITVA
  • 6. KLETVA
  • VI. MIKROSTRUKTURE (POSLOVICE, ZAGONETKE)
  • POSLOVICE
  • ZAGONETKE
  • BILJEŠKA O AUTORU

MARKO DRAGIĆ

POETIKA I POVIJEST HRVATSKE USMENE KNJIŽEVNOSTI
(FAKULTETSKI UDŽBENIK)

AKADEMSKA GODINA 2007/08.

Izdavač: Filozofski fakultet, Sveučilišta u Splitu Sinjska 2, 21.000 Split, Republika Hrvatska Tel. 021 384 144, www.ffst.hr Predsjednik Povjerenstva za izdavačku djelatnost: Doc. dr. sc. Ivan J. Bošković Odgovorni urednik: prof. dr. Josip Milat Recenzenti: Prof. dr. sc. Stipe Botica Doc. dr. sc. Ivan Bošković Prof. dr. sc. Boris Škvorc Grafička obrada: Josip Dragić, dipl. iur., Jozo Kraljević, prof. Lektori: Jozo Kraljević, prof., Helena Dragić, prof. Datum postavljanja na mrežu: Podatak o izdanju: 1. izdanje Dostupno u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem:

ISBN-13: 978-953-7395-16-2

2

KAZALO
UVOD .............................................................................................................................. 11 I. LIRSKA POEZIJA..................................................................................................... 14 1. VRSTE USMENIH LIRSKIH PJESAMA.............................................................. 15 SVJETSKA USMENA LIRSKA POEZIJA................................................................ 16 HRVATSKA USMENA LIRSKA POEZIJA U KONTEKSTU TRADICIJSKE KULTURE ...................................................................................................................... 18 ZBORNICI (RUKOPISNE ZBIRKE)..................................................................... 23 1. MITSKE PJESME................................................................................................. 24 2. OBREDNE PJESME............................................................................................. 26 KOLEDSKE (KOLEDARSKE) PJESME .......................................................... 27 JURJEVSKI OBREDI I PJESME ..................................................................... 33 LADARSKI OPHODI I PJESME ...................................................................... 37 KRALJIČKI OPHODI I PJESME ..................................................................... 44 DODOLSKI OPHODI ......................................................................................... 51 IVANJSKI OBREDI I PJESME ........................................................................ 56 3. POSLENIČKE PJESME ...................................................................................... 62 4. POVIJESNE PJESME .......................................................................................... 72 5. LJUBAVNE PJESME ........................................................................................... 79 NARICALJKE (TUŽBALICE, TUŽALJKE)..................................................... 99 RODOLJUBNE PJESME................................................................................. 102 6. ROMANCE .......................................................................................................... 103 7. BALADE............................................................................................................... 108 7.ŠALJIVE PJESME............................................................................................... 126 9. BEĆARAC, GANGA........................................................................................... 127 VJERSKA USMENA LIRIKA................................................................................... 128 1. ADVENTSKI I BOŽIĆNI OBIČAJI I PJESME.............................................. 129 BADNJAK .......................................................................................................... 138 BOŽIĆ................................................................................................................. 142 NOVA GODINA, MLADO LITO, POČELO ................................................... 147 SVETA TRI KRALJA ........................................................................................ 148 2. KORIZMENE I USKRSNE................................................................................ 151 POKLADNA NEDJELJA.................................................................................. 152 ČISTA SRIJEDA ............................................................................................... 153 KORIZMA .......................................................................................................... 153 SVETI GRGUR ČUDOTVORAC (GRGUREVO, 12. ožujka)....................... 154

3

SVETI JOSIP ..................................................................................................... 155 KRIŽIĆANJE..................................................................................................... 156 CVJETNICA ...................................................................................................... 157 VELIKI ČETVRTAK ......................................................................................... 159 VELIKI PETAK ................................................................................................. 162 VELIKA (BIJELA) SUBOTA ........................................................................... 169 USKRS (VAZAM) .............................................................................................. 173 UZAŠAŠĆE (SPASOVDAN)............................................................................. 175 DUHOVI............................................................................................................. 176 3. MOLITVENE USMENE LIRSKE PJESME ................................................... 177 4. PRENJA (NADMETANJA) ............................................................................... 179 5. VERSIFICIRANE LEGENDE........................................................................... 182 6. ROMARSKE PJESME ....................................................................................... 194 IZVORI I LITERATURA........................................................................................... 196 II. EPSKA POEZIJA ................................................................................................... 204 SVJETSKA USMENA EPSKA POEZIJA................................................................ 205 HRVATSKE USMENE EPSKE PJESME U POVIJESNOM KONTEKSTU ..... 209 MARKO KRALJEVIĆ................................................................................. 213 JURAJ KASTRIOTIĆ (SKENDERBEG, IVANBEG)................................. 213 BUGARŠĆICE......................................................................................................... 234 TAMNOVANJE VOJEVODE SIBINJANIN JANKA .................................... 235 MAJKA MARGARITA ...................................................................................... 235 PREVOĐENJE USMENE POEZIJE NA STRANE JEZIKE ........................... 242 IZVORI I LITERATURA........................................................................................... 244 III. PRIČE (PRIPOVIJETKE)................................................................................... 248 NAZIVLJE.................................................................................................................... 249 SVJETSKE USMENE PRIČE.................................................................................... 249 HRVATSKE USMENE PRIČE.................................................................................. 253 MOTIVSKI SVIJET HRVATSKIH USMENIH PRIČA....................................... 258 1. BAJKA .................................................................................................................. 259 2. BASNA .................................................................................................................. 270 3. PREDAJA............................................................................................................. 272 POVIJESNE PREDAJE U POVIJESNOM KONTEKSTU ............................... 274 DREVNI GRCI ........................................................................................... 274 ILIRSKO I RIMSKO DOBA ....................................................................... 275 Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan .................................................. 287 SVETI VLAHO (BLAŽ), ZAŠTITNIK DUBROVNIKA.................................... 293 PRENOŠENJE MOĆI SVETOGA DUJMA................................................... 293 STAROHRVATSKO DOBA ..................................................................... 298 Kraljica Buga ................................................................................... 298 Kraljica Tuga ................................................................................... 299

4

EPOHA OD UJEDNINJENJA HRVATSKE DO KRAJA VLADAVINE NARODNIH VLADARA (925.-1463.).............................................................. 300 SVETI DONAT ........................................................................................................ 301 KRALJ TOMISLAV .................................................................................... 301 SVETI IVAN TROGIRSKI .......................................................................... 303 DMITAR ZVONIMIR ................................................................................. 303 VLADIMIR.................................................................................................. 305 KRIVOVJERSTVO ..................................................................................... 307 MISIONARI ................................................................................................ 310 SVETI NIKOLA TAVELIĆ ......................................................................... 311 MLETAČKA OKUPACIJA HRVATSKE................................................ 313 SREDNJOVJEKOVNI BOSANSKO-HUMSKI VLADARI................... 314 Kulin ban .......................................................................................... 314 Prijezda I., ban bosanski................................................................. 315 Stipan Tvrtko, kralj Bosne, Srbije i Zapadnih zemalja.............. 316 Dabišino proročanstvo .................................................................... 317 Hrvoje Vukčić Hrvatinić, vojvoda splitski i ban hrvatski i dalmatinski ....................................................................................... 318 HERCEG STIPAN VUKČIĆ KOSAČA...................................................... 320 Stećci, srednjovjekovni nadgrobni spomenici .............................. 321 OSMANSKA OKUPACIJA ...................................................................... 322

Radakova izdaja Bobovca ........................................323 Potjera za bosanskim kraljem ..................................324 Predaja kralja Stipana Tomaševića .........................324 Smaknuće kralja Stipana Tomaševića......................325 Pad Bosne.................................................................327
POSLJEDNJA BOSANSKA KRALJICA, KATARINA KOSAČA ........ 329 BORBE PROTIV OSMANSKE, MLETAČKE I UGARSKE OKUPACIJE.............................................................................................. 334 Legendarna obrana Đurđevca ....................................................... 339 Vođa Seljačke bune, Matija Gubec ............................................... 343 Petrica Kerempuh............................................................................ 345 Ivo Senjanin...................................................................................... 345 HAJDUCI I USKOCI................................................................................ 348 Mijat (Mihat, Mijovil) Tomić......................................................... 351 Knezovi i vitezovi Vučkovići........................................................... 357 Obrana Splita ................................................................................... 358 Mila Gojsalić .................................................................................... 358 Stojan Janković................................................................................ 361 EPOHA OSMANSKE VLADAVINE ............................................................... 363 PRAVO PRVE BRAČNE NOĆI I DRUGI TURSKI ZULUMI .................. 377 PORAZ OSMANSKE VOJSKE POD BEČOM 1683. G., OSLOBAĐANJE HRVATSKE................................................................. 393

Oslobođenje Poljica .................................................394 Oslobođenje Požege.................................................395 Oslobođenje Vrgorca...............................................396 5

Oslobođenje Sinja....................................................397
Roša harambaša............................................................................... 401 FRANCUSKA I AUSTRIJSKA OKUPACIJA HRVATSKE................. 406 Ban Josip Jelačić Bužimski............................................................. 409 Andrijica Šimić ................................................................................ 411 HERCEGOVAČKI USTANAK ................................................................ 414 ETIOLOŠKE PREDAJE................................................................................... 415 ESHATOLOŠKE PREDAJE ............................................................................ 426 MITSKE PREDAJE .......................................................................................... 429 DEMONOLOŠKE PREDAJE........................................................................... 436 PRIČANJA IZ ŽIVOTA .................................................................................... 444 4. LEGENDA............................................................................................................ 448 LEGENDA O GAVANOVIM DVORIMA........................................................ 448 SVETI VALENTIN............................................................................................ 455 5. NOVELA .............................................................................................................. 457 7. ANEGDOTA............................................................................................. 465 7. SITNI OBLICI (ŠALA I VIC) ............................................................................ 468 LITERATURA ............................................................................................................. 472 IV. DRAMA (FOLKLORNO KAZALIŠTE) .......................................................... 479 POVIJESNI PREGLED FOLKLORONOG KAZALIŠTA ................................... 480 KAZALIŠTE LUTAKA.......................................................................................... 484 SVADBENI OBIČAJI............................................................................................. 485 MASKIRNI OPHODI ............................................................................................. 488 LITERATURA ............................................................................................................. 501 V. RETORIČKI (GOVORNIČKI) OBLICI............................................................. 503 BASMA (BAJALICA, EGZORCIZAM, ZAKLINJANJE).................................... 504 2. ZDRAVICA............................................................................................................... 511 3. BROJALICA (BROJILICA, NABRAJALICA)................................................... 514 4. BRZALICA ............................................................................................................... 516 5. BLAGOSLOV/ MOLITVA..................................................................................... 517 6. KLETVA ................................................................................................................... 520 IZVORI I LITERATURA........................................................................................... 522 VI. MIKROSTRUKTURE (POSLOVICE, ZAGONETKE) .................................. 524 POSLOVICE................................................................................................................. 525 LITERATURA ............................................................................................................. 535 ZAGONETKE .............................................................................................................. 536 LITERATURA ............................................................................................................. 539 BILJEŠKA O AUTORU.............................................................................................. 553

6

Prema tome, dakle, braćo, budite postojani i držite predaje kojima smo vas poučili bilo usmeno, bilo pismom! Naređujemo vam, braćo, u ime Gospodina, Isusa Krista, da se klonite svakoga brata koji neuredno živi i ne drži se predaje koju ste od nas primili. SVETI PAVAO (2 Sol 2, 15) Priče su Ljudi. Zovite ih da žive s vama. Ako ćete biti dobar domaćin naučit će vas svemu što znaju. Dat će vam do znanja kada se spremaju otići. Tada ćete ih predati nekome drugome. PRIPOVJEDAČ IZ INDIJSKOG PLEMENA KRI Quid proficit in literis, et deficit in moribus plus deficit quam proficit. Tko napreduje u znanju (nauci), a nazaduje u običajima, više nazaduje nego napreduje. LATINSKA POSLOVICA Pjesme naše pjevaju junaštvo i ljubav, naravni duh u njima živi. Ne znadu zlatna pera onako pisati, kako javorove gusle gude . . . Ne leži naša vila u velikim posteljama, kod gospodskih trpeza ne sjedi: žedna i gladna trči kroz gore i što više trpi, sve ljepša postaje, i glas njezin puniji izlazi iz prsiju golih i hlepećih. Pjesme su povijest naša, u njima tražimo dobro i zlo svoje. Drugi puci štiju ih, prevode i čude se njima, a mi ih se sramimo i još ismijavamo svojim prosvijećenim barbarstvom. Pokupimo braćo, pokupimo svoje blago, prije nego ga vjetar vremena ne pogubi. Hljeb je iz zemlje, lijepost iz puka: puk nam je otac, a zemlja majka naša. NIKOLA TOMASSEO, ISKRICE III; XVIII. (ZLATNA KNJIGA HRVATSKE NARODNE LIRIKE, SASTAVIO KREŠIMIR MLAČ) 7

U puku stoji prava sila naroda, on je od svega naroda najviše spojen sa zemljom, a bude li u njega obrazovanja i samosvijesti, ni sve sile svijeta neće narod krenuti s puta kojim udariti mora; zaman su sve tuđe spletke, zaman su vanjski pokušaji da navuku narod na svoje – on stoji čvrsto kao dub, jer je dubu silan korijen, a taj korijen je puk. (…) al dobro je da narod sam zaviri u dušu, da otvori krvavu knjigu minulih dana, jer je prošlost vazda zrcalom sadanjeg doba. Dobro je da narod sazna gdje je zgriješio i posrnuo, gdje li se proslavio i podičio. To neka mu je naukom za buduća vremena. AUGUST ŠENOA, NAŠA KNJIŽEVNOST; SELJAČKA BUNA Bosanske kasabe i varoši pune su priča. U tim ponajčešće izmišljenim pričama krije se, pod vidom nevjerojatnih događaja i maskom često izmišljenih imena, stvarna i nepriznavana povijest toga kraja, živih ljudi i davno pomrlih naraštaja. To su one orijentalne laži za koje turska poslovica veli da su istinitije od svake istine. Te priče žive čudnim skrivenim životom. […] Za bosansko dijete mitovi i legende imaju moć majčinog mlijeka, nešto tajanstveno i stravično, što postojanje nosi sa sobom, ulazi u nas u obliku drevnih predaja. IVO ANDRIĆ NA DRINI ĆUPRIJA Legende izdržavaju probu vremena bolje nego prava povijest. RICHARD CAVENDISH Slušajući dalmatinske klape shvatio sam da hrvatski narod ima dušu koju treba znati pokazati svijetu.(...) PABLO COELHO

8

Poštovane studentice i studenti; čitateljice i čitatelji, Pred vama je dio duhovnosti naših davno upokojenih pramajki i praotaca kojima su mnoge devet stoljetne okupacijske vlasti htjele iskriviti i zatrti pamćenje i postojanje. Međutim, naši su hrabri predci kroz višestoljetne mnogobrojne progone, patnje i stradanja, stvarali svoju kulturu i usmenu književnost, pamtili je, brusili i, hrvatskim narodnim jezikom, s koljena na koljeno prepričavali svojemu potomstvu. Nijedna sila nije mogla uništiti narodno pamćenje i usmenom komunikacijom je velik broj pjesama, priča, drama, poslovica, zagonetaka, retoričkih oblika, običaja, ophoda i obreda sačuvan do naših dana. Mnoga sam kilometarska bespuća propješačio sa svećenicima ili uglednim ljudima. Naslušao sam se mnogih ljudskih sudbina, divio se plemenitosti, izdržljivosti, dostojanstvu, ponosu, vjeri i optimizmu sugovornika. Neke sam predaje dobio pismom poput onih od velikog autoriteta u Bosni i Hercegovini, dr. fra Ignacija Gavrana; neke faksom. Nekoliko su mi puta nepoznati ljudi u ured donijeli priče iz svoga kraja. U ovoj knjizi je stotinjak izvornih suvremenih zapisa, koji se prvi put publiciraju. (Osamdeset je tih zapisa iz Republike Hrvatske, dvadesetak iz Bosne i Hercegovine te šest iz Crne Gore.) To narodno blago prvi put se publicira u ovom udžbeniku. Zapisi su podjednako nastajali i u ruralnim i u urbanim krajevima, a među njezinim prenositeljima ima ih od bezpismenih do fakultetski obrazovanih, kao i poslovnih ljudi, uglednih umjetnika, svećenika, sveučilišnih profesora i dr. Različite su životne dobi i ima ih od malodobnih do stogodišnjih. Većina zapisa nastala od 2001. do 2008. g. To su zapisi koje smo bilježili ja i studenti kojima sam bio mentor pri pisanju seminarskih i diplomskih radova. Mnogo je tih zapisa snimljeno. Unatoč iznimnom bogatstvu, raznovrsnosti i višestrukim vrijednostima, hrvatska tradicijska kultura i književnost, nedostatno su istraženi. Razlozi tomu su višestruki: surove povijesne okolnosti, sustavno zatiranje i iskrivljivanje narodnoga pamćenja od devet stoljetnih okupacijskih vlasti, zabranjivanje vjere i svega što je činilo vjerski i nacionalni identitet, snažno upletanje komunističke ideologije na znanost i kulturu. Usmena književnost sadrži višestoljetne i višemilenijske pouke i poruke. Namjena usmene književnosti je utilitaristična, didaktična i edukativna. Njezine su estetske, edukativne i didaktične vrijednosti iznimne. Ta je književnost, dakle, općedruštveno korisna. Velik je značaj 9

hrvatske tradicijske kulture i književnosti u očuvanju nacionalnoga i vjerskoga identiteta Hrvata kao i poštivanja drugih naroda s kojima žive Hrvati. U ovim je vremenima najveća opasnost, po tradicijsku kulturu i usmenu književnost, potrošački mentalitet življenja. Zato je civilizacijski čin izvorno sakupljati i snimati usmeno-književne oblike i narodne običaje kako bismo ih oteli od zaborava i sačuvali za naše potomstvo. To je opći trend u razvijenom svijetu kojega smo dijelom. Neznanje je najveća opasnost po čovjeka, narod i čovječanstvo. Narod koji nema svoje tradicije i nije narod. Stoga, duhovnu i materijalnu baštinu treba poznavati i iz njih učiti. U toj su baštini naši korjeni i povijest naša, a narod koji ne poznaje svoju povijest osuđen je na njezino ponavljanje. *** Iskazujem zahvalnost svim mojim kazivačicama i kazivačima, od kojih mnogi nisu više među nama, a neki su bili prisiljeni napustiti pradjedovska ognjišta i raseliti se po svijetu. Mojim studenticama i studentima, njihovim kazivačicama i kazivačima izražavam najveću zahvalu. Velika zahvala pripada i mojim sponzorima, posebice, Optima I. D. Mostar. Neizmjerna zahvalnost pripada mojim profesorima: dr. Stipi Botici, pok. dr. Josipu Kekezu, dr. Anti Franiću i drugima. Posebnu zahvalnost iskazujem svojoj obitelji: supruzi Kati i djeci: Josipu, Heleni i Mariji. Svi su oni dionici ove duhovnosti.

U Mostaru, 23. kolovoza 2008. godine

prof. dr. sc. Marko Dragić

10

UVOD
Književnost svjedoči o životu ljudi, naroda i čovječanstva. Usmena je književnost najstarija i najdugotrajnija vrsta književnosti. Usmena lirika, epika, drama kao i poslovice i zagonetke postoje od agrafijske etape ljudske duhovnosti i tradicija su pisanoj književnosti. Renesansa je epoha u umjetnosti koja obnavlja vrijednosti antičke grčke i rimske civilizacije. Od humanizma i renesanse pozornost se pridaje i običnim ljudima. U renesansi se javlja velik ineteres za narodnom književnošću. Michel de Montaigne (1533.-1592.) bio je oduševljen narodnom poezijom. Od njegova je vremena naziv narodna književnost. Jak je utjecaj usmene književnosti i na renesansnu i baroknu književnost. Pisci su stvarali svoja djela po uzoru na usmenu književnost ili su u svoja djela inkorporirali usmenoknjiževne oblike. U XVIII. st. javlja se interes za sustavnijim sakupljanjem, zapisivanjem i proučavanjem usmene književnosti. Johan Gottfried Herder (1744.-1803.) objelodanio je 1778. g. svoje djelo Volkslieder (Narodne pjesme). Drugo izdanje toga djela objavljeno je u Leipzigu 1778./1779. pod naslovom Stimmen der Völker in Liedern (Glasovi naroda u pjesmama). Herder je u te svoje zbirke uvrstio Goetheov prijevod Hasanaginice kao i tri pjesme iz Razgovora ugodnoga naroda slovinskoga (1756., 1759.) fra Andrije Kačića Miošića. Od kraja 18. stoljeća u vrijeme uvođenja homerologije za usmenu književnost uvodi se naziv anonimna književnost. William Thomas 1846. godine sugerirao je naziv folklor – narodno znanje. Roman Jakobson i Petra Bogatirjeva u svom članku Folklor kao naročit oblik stvaralaštva usmenu književnost od pisane razlikuju upravo po postojanju folklora. U naše vrijeme naziv neofolkloristika poistovjećuje izvedbu i djelo. Mnogi povjesničari, filozofi, etnolozi i antropolozi navode da su Hrvati iz svoje izakarpatske prapostojbine u današnje domovine donijeli jedino svoju tradicijsku kulturu. Odjeci te kulture opažaju se u suvremenim zapisima obrednih lirskih pjesama koje su pjevale Kolede, Ladarice, Kraljice, Dodole (Prporuše, Preporuše) kao i u obrednim pjesmama koje su se izvodile uz Božić, Jurjevdan (23. travnja), Ivandan (24. lipnja) i dr. U Hrvatskoj se početkom 20. stoljeća, za vrijeme dominacije Seljačke stranke predvođene braćom Radić, usmena književnost nazivala 11

Usmeno-književni sustavi se. Višestruke su interferencije usmene i pisane književnosti. Općenito se može reći da je osamostaljenjem Republike Hrvatske snažno porastao interes za tradicijskom kulturom i književnošću. arheologija. V. U Njemačkoj je i danas takav naziv. sociologija. III. Lirska poezija. radi lakšega snalaženja. povijest. Stotinjak 12 . također. U uporabi je bio i naziv tradicionalna književnost. Odnos spram tradicije civilizacijski je čin. Najčešći su pristupi proučavanju usmene književnosti monogenetski i poligenetski. Svaki taj sustav može se klasificirati na više vrsta i podvrsta. Do sada se uobičajilo misliti kako je usmena književnost nastajala u zabačenim ruralnim (htjelo se kazati zaostalim) mjestima. U Hrvatskoj se naziv narodna književnost u službenoj uporabi zadržao do devedesetih godina dvadesetoga stoljeća. II. psihologija i dr. Priče (pripovijetke). čuva. Stoga će u ovom djelu. dolaziti do nužnih ponavljanja u različitim poglavljima. međusobno prepleću. zagonetke). teologija. treći su pisali po uzoru na usmenu književnost. a Stanko Vraz u Kolu 1842. g. četvrti su izvorno zapisivali usmeno-književne primjere. pučku i usmenu književnost treba razlikovati. drugi su se nadahnjivali usmenom književnošću i tako stvarali djela trajne umjetničke vrijednosti. Josip Kekez je ta pravila nazvao HektorovićVrazovim zakonom. U naprednom svijetu tradicija se poštuje. a u Engleskoj folklorna književnost. Neki su je povjesničari književnosti nazivali pučkom književnošću. Mikrostrukture (poslovice. Jedni su pisci zapisivali usmeno-književne primjere i inkorporirali ih u svoja djela. Prvi hrvatski značajniji folklorist Petar Hektorović ukazao je na nužnost zapisivanja usmenoknjiževnih oblika. piše da narodne usmene umotvorine treba zapisivati “onako kako izviru iz ustiuh naroda”.seljačkom književnošću. Sustav usmene književnosti čine: I. posebice u poglavljima Usmene epske pjesme i Povijesne predaje. Drama (folklorno kazalište). Pomoćne su znanosti za proučavanje te vrste književnosti: etnologija. Epska poezija. VI. njeguje i prezentira. Međutim. Retorički (usmenogovornički) oblici. antropologija. IV.

pripovijedana. brušena i prenošena hrvatskim jezikom. Višestruke su interferencije usmene i pisane književnosti. zorno svjedoči vitalnost hrvatske usmene književnosti. Hrvatska usmena književnost. Najveći su velikani pisane književnosti stvorili djela trajne umjetničke vrijednosti nadahnuvši se na vrelu tradicijske kulture i književnosti. ima najveće zasluge za očuvanje hrvatskoga nacionalnoga i vjerskoga identiteta. koji se prvi put publiciraju u ovoj knjizi.izvornih suvremenih zapisa. Hrvatska tradicijska kultura i književnost svjedoče četrnaest stoljetnu ukorijenjenost Hrvata u europskoj kulturi i civilazaciji. Ta je književnost tradicija pisanoj književnosti. a o svemu navedenom zorno svjedoče sljedeće stranice. 13 . stoljećima i milenijumima pamćena. bila u izvedbi.

I. LIRSKA POEZIJA 14 .

Bećarac. Pastirske. 4.1. Kiridžijske. Te pjesme prate čovjeka od rođenja (uspavanke) pa do smrti (naricaljke). 2. Prvosvibanjske. Romance. 5. Mogu se klasificirati na: Svjetovna usmena lirika: 1. Kosidbene. Molitvene usmene pjesme. 3. Uspavanke. ganga. Ladarske. 9. Versificirane legende. Zaruke. Šaljive pjesme. Pjesma siročeta umrloj majci. Rodoljubne. 6. 2. Svatovske. Pjesme uz žrvanj (zorna). Ljubavne pjesme: Zagledanje. Lirske pjesme su najmnogobrojnija usmenoknjiževna vrsta. Posleničke pjesme: Težačke. Mitske pjesme. Obredne pjesme: Koledarske. Veselanje. Vjerska usmena lirika: 1.Vukarske. pjesme uz kolijevku i druge pjesme maloj djeci. Ašikovanje (ljubovanje). Korizmene i uskrsne pjesme. Adventske i božićne pjesme. Poskočice i pjesme uz kolo. Kraljičke. Prenja. Život u braku. Žetelačke. 3. *** 15 . 5. Balade. 4. 7. a obuhvaćaju vjersku i svjetovnu liriku. natpjevavanja (dvostihovi). Napitnice vinske. Ribarske. VRSTE USMENIH LIRSKIH PJESAMA Lirska je pjesma skupina umjetnički komponiranih lirskih slika kojima dominira osjećajnost. Ivanjske. 6. Jurjevske. 8. Dodolske (preporuške). Povijesne pjesme. Putničke. Naricaljke (tužbalice). Romarske pjesme.

Mnogobrojne su ljubavne pjesme o Bogu. perzijska. Naprijed. Blaženoj Djevici Mariji i svecima i sveticama Božijim. staroegipatska. g.(Neki žanrovi usmene lirike međusobno se prepleću.) SVJETSKA USMENA LIRSKA POEZIJA Starim književnostima Bliskog i Dalekog istoka pripadaju: sumerska. Lirska je poezija Sumera vjerska i svjetovna. poskočice u retoričke oblike i u ljubavne pjesme itd. a sumersku je književnost naslijedila asirsko-babilonska (akadska) književnost. Inanna i kralj – Blagoslov za svadbenu noć. Zagreb 1993. Te su pjesme imale kultni i obredni karakter. Primjerice. Kr. arapska. indijsko-sanskrtska. mezopotamska. asirsko-babilonska (akadska). prije Kristova rođenja. Sumerske su himne: Himna boginji pravde Nanše. Isusu Kristu. Asirci i Babilonci su asimilirali Sumere. Pjevaju te pjesme i o ljubavi prema prirodi i životinjama. U sumerskoj lirici iznimno mjesto zauzimaju himne bogovima i vladarima. Poznate su sumerske lirske pjesme: Dumuz i Inanna – Ljubav u Giparu. Himna Nergalu. U lirskoj poeziji iznimno značajne bile su himne. sestre i brata. a među njima najljepša je i najslavnija babilonska Himna Šamašu – bogu sunca. Šu i Tefnut – Vjenčanje u Ombosu. arapska. prenja se mogu svrstati i u vjersku i u svjetovnu liriku. Himna Inanni i dr. kineska i japanska književnost. perzijska.1 Među egipatskim himnama svojom ljepotom ističu se Velika himna Amonu u kojoj se slavi vrhovni staroegipatski bog Amon (Amon-Ra). asirsko-babilonska (akadska). Drevni su Egipćani pjevali himne i vladarima jer su ih smatrali sinovima vrhovnoga božanstva. g. Dumuz i Inanna – Ljubavna ekstaza. Početci sumerske književnosti sežu u 2600.-1800. hebrejska. Himna Nilu i Himna Suncu. roditelja i djece. indijsko-sanskrtska. staroegipatska. mezopotamska. Ljubavne su usmene lirske pjesme bile u usmenoj komunikaciji kod najstarijih civilizacija Bliskog i Dalekog istoka kojima pripadaju: sumerska. U tim himnama opjevane su pobjede i pothvati vladara kao i njihove svećeničke dužnosti. pr. 1 Marko Višić. hebrejska. Ljubavne pjesme pjevaju o ljubavi: dragoga i dragane. 7. a procvat joj je bio 2000. 16 . kineska i japanska književnost. Književnost drevnog Bliskog istoka. str. muža i supruge.

pr. Prokletstvo.) kojom faraon daje savjete sinu – nasljedniku kako će se ponašati prema podanicima i usput ga upoznaje sa stanjem u susjednim zemljama. g. konjem i gazelom”. neuzvraćenoj ljubavi. Neke su drevne egipatske mudrosne pjesme pripisane mudracima ili vladarima.-VI. 50. Ljubavne pjesme pjevaju o ljubavnoj čežnji. 8-11. Brahname i Upanišade (Vedante). Psalmi (XI. pr. Pouka vladara Akhtija sinu Merikaru (oko 2000. st. str. Biblijske psalme čini 150 pjesama (hvalospjeva. Značajan broj tih pjesama pripada usmenoj lirici.) snažno je utjecao na kasniju liriku. po Kristu) mnogo je usmenih lirskih pjesama trajne ljepote i vrijednosti. o ljepoti dragoga “koji se uspoređuje sa sokolom i labudom. U Bibliji (XIII. Kr.-970.-IV. U toj pjesmi opažaju se utjecaji sumerske i staroegipatske usmene lirike. Predaja ih pripisuje kralju Davidu (vladao oko 1010. Čitanka iz stranih književnosti I. Najstarija je i najopsežnija Rgveda (10 knjiga).-XIV. sina Ka-nakhtija (VII. (Starozavjetna Knjiga o Jobu napisana je stihovima i prozom. Propast Ura. ili VI. a u njoj se nalazi 1028 himni čiji su stihovi najstariji uzorci indoeuropskog stiha.-IV. zbirka usmenih ljubavnih pjesama. po nekim povjesničarima književnosti. hodočasničkih. Zagreb 1996. pr.) su najvažnije hebrejske vjerske pjesme.2 Staroegipatski zbornik ljubavnih pjesama Pjesme s rijeke (XV. basme i druge usmenoknjiževne oblike. st. st. U spomen na razaranje važnoga grada ili hrama stari su Egipćani pjevali himne – tužaljke (tužbalice). pr.-VI. pr.) kao i mudrosnu Knjigu o Jobu (V. st. pr. Kr. Kr. Pjesma nad pjesmama (X. Takva je.) i Jeremijine (VII. o ljepoti dragane koju se “podsjeća na cvjetne livade. 4 Isto.Tako su stvarane himničke biografije. XVI. st. poučnih i proročkih pjesama). zahvalnica te pokorničkih. 19. st.). Najljepša ljubavna pjesma svih vremena.) 2 3 Isto. st. pr. Pouka za Amen-em-opeta. pr. Kr. Školska knjiga. Krista) čine Rgveda. str. st. Svjetovnu staroegipatsku lirsku poeziju čine mudrosne i ljubavne pjesme. primjerice. Akada – Ekur je osvećen.4 Valja istaknuti i starozavjetne proročke biblijske knjige: Izaijine (VIII. Nevenka Košutić – Brozović. st.). Kr. Takve su.3 Pored himni Veda sadrži i tužaljke. st. Kr. pr. tužbalica. 17 . st. Antologijska je ljubavna Pjesma harfašu. Krista) je. str. potoke i šumarke s pticama koje bijahu svjedoci njihove ljubavi”. primjerice.) utjecala je na biblijske Mudre izreke. Svetu staroindijsku knjigu Veda (Usmeno znanje. liturgijskih. Krista – I.

nakl. Znanje. Kr.5 Zbornik najstarijih kineskih pjesama. osobito Jeremijine. 1300. Prve značajnije podatke o izvođenju usmene lirike dao je Juraj Šižgorić (Šibenik. pr. ljubavne su toliko lijepe da bi ih jedva mogli spjevati 5 6 Stipe Botica.-1796. tužaljke (lamentacije..-400.) objavio je zbornik engleskih usmenih pjesama pod naslovom Ostatci stare engleske poezije (1765. g. str. uredio Antun Šoljan. st. početak X. g. na rubu oporuke Zadranina Trana zabilježio pjesmu Još pojdoh ravnim poljem. studenoga 1484.) sadrži 4 500 većinom lirskih pjesama. 100 najvećih djela svjetske književnosti. pr. Vl. zbirku usmenih lirskih pjesama Odlomci starih pjesama sakupljenih u brdovitim predjelima Škotske. a neke potječu iz vremena dinastije Šang (oko 1300.6 Velik je utjecaj Ši kinga na kinesku i japansku poeziju. primjerice.-403. g. 18 . g. Pjesme su uglavnom iz vremena dinastije Čou (1115.) u koji je uvrštena škotska balada Edward. 94. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. 14. Škotski pisac James Macpherson (1736. g. tj. tužbalice).). 1509. str. 1995. Ši king (Knjiga pjesama.) objavio je 1760.?) koji u 17 poglavlju svoga djela De situ Illyriae et civitate Sibenci (1487. prenja i dr.U Bibliji se nalaze i drugi žanrovi usmene lirike. 1445. oko 450. Najstariji zbornik japanske poezije Manjošu (Knjiga od 10 000 listova. Thomas Percy (1729. stoljeća.) piše O nekim šibenskim običajima ističući: da su tamošnje tužbalice dirljivije od tužbalica Tetide i majke Eurialove. – Šibenik. Zagreb. VI. Značajne su Kokinšu ili Kokinvakašu (Zbirka starog i novog pjesništva.-764. To su. Zagreb 1972. oda i balada. izdanje.).-1811. svadbene su pjesme bolje od Katulovih i Klaudianovih. pr. Krista) sadrži 305 usmenih pjesama među kojima je najviše lirskih pjesama. Franjo Minucij je 4. HRVATSKA USMENA LIRSKA POEZIJA U KONTEKSTU TRADICIJSKE KULTURE Zapisivanje hrvatskih usmenih lirskih pjesama počinje u drugoj polovici XV. Kr. ali ima i drugih pjesama (nagautu).).

Ferićev učenik Marko Bruerović (Lion. 1652. 1760. 1739. 1450.). – Remete kraj Zagreba.) smatraju prvim značajnijim hrvatskim folkloristom (folklor = narodno znanje). – Split. – Hvar. str.).) u Bosni je. dakle. 1820. Polovicom XVIII. oko 1770. – Stari Grad. koncem XVIII. oko 1485. 1553. 19.) zabilježio dvije bugaršćice. Žumberak. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. – Dubrovnik. Ti su zapisi izvorni i njima je Hektorović pokazao kako treba zapisivati usmeno-književne oblike.).Propercije. Pjesmu je na hrvatski jezik preveo pjesnik i prevoditelj Hugo Badalić (Brod na Savi.7 Džore Držić (Dubrovnik. 1744. Zagreb 1996. SHK. Golem je utjecaj usmene lirike na djela Marka Marulića (Split. 1576.) i mnogih drugih. 1900.) kao i djelo njegova osporavatelja Ivana Lovrića (Sinj. Nezaobilazan je Pavao Ritter Vitezović (Senj. Više je njegovih zapisa u rukopisnoj zbirci Popievke Slovinske. 1501. – Split. – Zagreb. (O nekima je već bilo riječi. – Zagreb. – Cipar. zapisao pjesmu Sidila moma kraj mora. 1843. . Veoma je zaslužan što je svom prijatelju Albertu Fortisu (1741. 1800. Gal ili Sapfa. 1851. Usmene lirske pjesme.) a prvi je objavio u svojoj Povijesti hrvatskoj Tadija Smičiklas (Reštovo kraj Sošica. – 1803. – Beč. a ekloge se doimlju da ih stvaraju Damet i Menak pred Palemonom. 1914. (Neki navode da je Bajamonti svoj zapis Hasanaginice dao Fortisu. Mavra Vetranovića (Dubrovnik.) koji se bavio proučavanjem Morlaka.) Dragocjen je.? 1777. povjesničar i vjerski pisac Josip Bedeković (? oko 1688. str. mali grdni i odurni. Zagreb 1972. 1823.) pisao je o međimurskim običajima i starohrvatskoj mitologiji navodeći ladarske pjesme. tri počasnice i jednu baladu. Hektorović je u svomu Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568. 1713. glazbenik i pisac Julije Bajamonti (Split. priredo Stipe Botica.) koji je na latinski jezik prevodio hrvatske pjesme. oko 1754. 1524. 1572. Hanibala Lucića (Hvar. Značajan doprinos hrvatskoj usmenoj književnosti dao je liječnik.) pisao je pjesme po ugledu na usmenu liriku.) Mnogi povjesničari književnosti Petra Hektorovića (Stari Grad.) koji je zapisao i na latinski jezik preveo pjesmu Crni Madžarić.). Vrijedan je hvale rad Đura Ferića Gvozdenice (Dubrovnik. vjerojatno u Travniku gdje je bio francuskim konzulom. 1482.) pomogao pri sakupljanju i zapisivanju hrvatske duhovnosti. – Dubrovnik. 7 19 . a o nekima će biti u daljnjem tekstu. 1461. st. MH. MH. a zapisao je nekoliko usmenih lirskih pjesama. sastavio Krešimir Mlač. – Dubrovnik. 1487. st. Fortisov Put po Dalmaciji (1774. 7.

I. 1817. g. Svatovske. Tanahna galija. – Zagreb. Josip Kekez. g. Diklice. 1752. piše da narodne usmene umotvorine treba zapisivati “onako kako izviru iz ustiuh naroda”. a razvrstane su na: I. Godine 1877.) u Kolu 1842. – Zagreb. 1810. Pobožne i usvjestne. – Beč. prikupljao je “književno-folklornu građu u Dalmaciji”. Krajini i u Turskoj Hrvatskoj. povjesničar i političar Ivan Kukuljević Sakcinski (Varaždin. Književnik. a 1847.) u Kolu i Bosanskom prijatelju objavljivao je pjesme. g. poboljšano izdanje. IV.9 Luka Ilić Oriovčanin (Oriovac. 177. g. IV. Stipe Botica priredio je. st. Književni krug Split. 9 8 20 . Fra Ivan Franjo Jukić (Banja Luka. U toj je knjizi 921 pjesma. priče. I. poslovice i zagonetke. Izmajl Ivanovič Sreznjevski početkom četrdesetih godina XIX. objavio knjigu Narodni slavonski običaji u kojoj su opisi narodnih običaja i 137 hrvatskih lirskih usmenih pjesama.) iznimno je ime među hrvatskim etnografima. – Zagreb. II. tih pjesama. Hrvatske narodne pjesme što su se pjevale u Gornjoj Hrvatskoj. g.8 Stanko Vraz (Cerovec kraj Ljutomera u Sloveniji.Zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac (Karlovac. g. objavljena je u Osijeku 1842. 1831.) objelodanio je 1844. 1920. 1887. Zagreb 1986. – Podgora.) objavio 19 usmenih lirskih pjesama. I zbog njegova poticaja u Hrvatskom narodnom preporodu dolazi do procvata hrvatske usmene književnosti i u izvedbi i u zapisima. 1843. Njegovi rukopisi od 1860. Split 1996. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke. i sv. Bosne i Hercegovine i drugih krajeva. 49. 1857.) objavio je u Zagrebu 1864. – Puhakovec. 58 i 63) obuhvaćaju 1653 pjesme iz Dalmacije. g.) objavio je u svojim Pjesmama (1847. čakavske i 77 kajkavskih pjesama. 1889. – Novska.) Don Mihovil Pavlinović (Podgora. str. do 1875. godine. Zbirka hrvatskih narodnih pjesama Tamburaši ilirski… sv. Vilinske. Hrvatsko zagorje. Vraz je u Kolu (knj. Globus. Kamilo Blagajić izdao je u Zagrebu 1886. 1851. 1827. Matica hrvatska uputila je Poziv za sabiranje hrvatskih narodnih pjesama. 1818. Tanja Perić Polonijo.. Oriovčanin je 1846.) štokavske. str. potaknuo zapisivanje i sakupljanje usmene književnosti i starih rukopisa. Usmena književnost. sv. Slavonske varoške pjesme sv. III. i III. 1816. Pravnik. godine objavio knjigu prvu Hrvatske narodne pjesme koje je zapisao Mihovil Pavlinović. (br. 1878.) Okružnicom je 1813. II. III. a Književni krug Split 2007. u: Škreb – Stamać Uvod u književnost. (Marjanovićevi i Blagajićevi zapisi pripadaju bošnjačkoj tradicijskoj kulturi. Luka Marjanović (Zavalje kod Bihaća. i IV. 1844.

Svećenik Andro Murat (Šipan. 10 21 . XX. Hrvatske narodne pjesme i pripovijedke. 1802. godine. Franjo Miličević i neki drugi nisu navodili mjesto niti vrijeme nastanka zapisa kao ni kazivače. Valja spomenuti svećenika. U toj je zbirci 69 epskih pjesama. napisao djelo Ženidba (broćanska župa u Hercegovini) koje je posthumno objavljeno u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena (JAZU. Antun Radić (Trebarjevo kod Siska.. Nikola Tordinac. Ivan Zovko i dr. Taj časopis ima golem značaj za očuvanje i promicanje hrvatske usmene književnosti kao i Napretkov Kalendar (Sarajevo). g. 1858. vršili preinake svojih zapisa.10 Među tim pjesmama je tisuću (hrvatskih i muhamedanskih) koje je sakupio i 1893. 1952. sastavio Krešimir Mlač. – Zagreb. pomoćnog biskupa Vrhbosanskog (u vrijeme legendranog nadbiskupa Josipa Stadlera) i splitsko-makarskog nadbiskupa. 1862. Ivan Franjo Jukić. Tvorac je Zadružne teorije o nastanku usmene književZlatna knjiga hrvatske narodne lirike.). – Dubrovnik. g. sv. Zagreb 1972. 32 poskočice i 48 zdravica koje je Andro Murat izvorno zapisao od svoje majke Kate.Svećenik Nikola Tordinac (Đakovo. a objavila ga je MH u Zagrebu 1996. g. (Vinko Palunko je ujak Andru Muratu. 34. Djelo uz svadbene običaje sadrži nekoliko usmenih lirskih pjesama.). 1835. Antun Radić je bio urednik ZZNŽO JS (Zagreb). 1942. Matica hrvatska je do prosinca 1896. 1864. g.) objavio je 1897. Matici hrvatskoj rukopis narodnih pjesama iz Luke na Šipanu. 2. Ivan Zovko. Nikola Andrić (Vukovar.) i Augusta Šenou (Zagreb. str. – Mostar. Nikola Tommaseo je sakupio 57 pjesama koje su ostale u rukopisu br. – Mostar. Rukopis Andra Murata priredila je Tanja Perić Polonijo.. 1868. župnika u župi Ravno. a objavila ga je MH u Mostaru 1998. 11. 1903. – Zagreb. g. Neke od tih pjesama potječu iz Bosne i Hercegovine. dostavio Matici hrvatskoj (rkp.).) Fra/don Franjo Miličević (Veliki Ograđenik kod Čitluka. 1900.) predao je 1886. – Firenca.) iznimno je ime u hrvatskoj kulturi. g.) objavio je 1883. Od mnogobrojnih pisaca koji su ukazivali na ljepotu i značaj usmene lirike spomenimo Nikolu Tommasea (Šibenik. g. 1838. Osnovu za sabiranje građe o narodnom životu.) je 1870. 77. sakupljača i zapisivača narodnoga blaga. 1915. MH. 1919. 1867. 1888. – Zagreb.) Ivan Zovko (Mostar. 1881. 1874. Vinka Palunka. – Đakovo. knj. sabrala 157 zbornika s preko 24500 pjesama. Šteta je što su Ivan Franjo Jukić.

romanopisac. Čeh Ludvik Kuba je za svoj izniman doprinos višestruko nagrađivan: izabran je za člana JAZU u Zagrebu (1935.).). Godinu dana ranije (1943. 1864. Bošnjaka i Srba. za Narodnog umjetnika imenovan je 1945. g. godine. najznačajniji su časopisi za tradicijsku kulturu: Narodna umjetnost (Institut za etnologiju i folkloristiku Zagreb) i Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine (Sarajevo). – Sarajevo. 1890. Drugo izdanje je pripremio. dopunio neobjavljenim pjesmama i dodao indekse Cvjetko Rihtman uz suradnju Ljube Simić. Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine.). za počasnog doktora Karlovog univerziteta u Pragu (1936. 11 22 . Priredio je 6 svezaka Hrvatskih narodnih pjesama za ediciju Matice hrvatske. a objavila je Svjetlost Sarajevo 1984. Ludvik Kuba (1863.1956. Najznačajniji strani etnograf i melograf. godine.) i osječkog HNK (1907. preko 600 svezaka). Svjetlost. 1865. str. Buconjić navodi 61 usmenu lirsku svjetovnu pjesmu te nekoliko molitvenih pjesama. etnograf i povjesničar. za redovitog člana Češke akademije znanosti i umjetnosti (1937. 1927.). 12-13. XIX. prvi intendant).-XXII. a nije navodio kazivače i vrijeme zapisivanja. U drugoj polovici 20.1909. – Zadar. Miroslave Furlanović – Šošić i Dunje Rihtman – Šotrić.) boravio je u Bosni i Hercegovini u 14 navrata i zabilježio 1127 usmenih lirskih pjesama Hrvata. Golem je doprinos usmenoj lirici dao Vladimir (Vladoje) Bersa (Zadar. Klek. 1962. st. jedan je od utemeljitelja zagrebačke Glumačke škole (1898. g. Pjesnik. osnovao je i vodio Zabavnu biblioteku (1917.nosti. 1947.) koje sadrže 274 lirske pjesme. objavljene Narodne pjesme (svezak II. Sarajevo 1984.11 O 1000-godišnjici hrvatskog kraljevstva u Zagrebu su 1926.-1942.) u Sarajevu je 1908.) koji je zapisao 476 primjera narodne glazbe iz srednje Dalmacije (Zbirka narodnih popjevaka iz Dalmacije. – Zagreb.. objavio svoje djelo Život i običaji Hrvata katoličke vjere u Bosni i Hercegovini. Kuba je navodio mjesta zapisa. Bio je predsjednik MH i DHK.) u Sarajevu 1906. U Mostaru je MH 1999. godine. Kuba je Pjesme i napjeve iz BiH objavio u GZM BiH (god. Zagreb.) Petar Grgec je objavio Hrvatske narodne pjesme.). 1944. Ludvik Kuba. Nikola Buconjić (Neum. objavila pretisak toga djela. Iste je godine u Zagrebu tiskana knjiga Razvoj hrvatskog narodnog pjesničtva (književno-poviestne razprave) Petra Grgeca (Kalinovec kraj Đurđevca. g.

1972. st.) Ante Jurića Arambašića.). P. Požeški zbornik (Kraljevićev i Babukićev.). i sadrži duhovne pjesme i desetak svjetovnih.). Tuj tunja. Pavičić.. g.). 1798. izdanje Ganga. 1910. ZBORNICI (RUKOPISNE ZBIRKE) U glagoljaškom Petrisovu zborniku XV.). Povijest hrvatske književnosti.) Stipe Botice. 12 23 . Vinko Žganec je priredio lirske pjesme Jačkar (hrvatske narodne jačke iz Gradišća) koje je sabrao Martin Mešić. Mnogobrojni su primjeri hrvatske usmene lirike zabilježeni u zbirkama: Rukopis Peraštanina Nikole Burovića (konac XVII. Krupan su doprinos hrvatskoj usmenoj lirici knjige: Biserno uresje (1990. tu jabuka (hrvatske narodne lirske pjesme iz Rame) (1995.) priređivačice Tanje Perić Polonijo. antologiju usmene lirike iz Dalmacije Tanahna galija (1996) Tanje Perić Polonijo.). *** Dubravko Jelčić. 23. 1796.). Zagrebački rukopis i dr. i Duša tilu besidila (hrvatske katoličke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine) (1997. i dalje). 1994. Popievke Slovinske (1758. – Zagreb. Zagreb 2004. knjige Ramo moja (1992.12 Za povijest hrvatske usmene lirike izniman je Zbornik Nikše Ranjine (od 1507. 1973. Kotorski rukopis (XVII. (drugo znatno prošireno izdanje). kao i u Rapskoj ili Picićevoj pjesmarici (1471. 2000./XVIII. Pridodajmo tomu već spomenute.) te Oxfordskom zborniku (1486. 23. Stipe Botica je u ediciji SHK priredio Usmene lirske pjesme..) Marka Dragića. st. st. I. Krešimir Mlač sastavio je Zlatnu knjigu hrvatske narodne lirike. Godine 1964.) priredio je Narodne lirske pjesme knj.). Narodne pjesme iz luke na Šipanu (1996. kao i Molitvice (nabožne pjesme u selu Kijevu) (2001. Naklada P.) i Lijepa naša baština (1998. Prekomurska pjesmarica (Mariborska pjesmarica) nastala je oko 1593. u okolici Požege). Anđelko Mijatović objavio je 3. Erlangenski rukopis (nastao oko 1720. Knjiga sadrži 217 lirskih pjesama te melodije za nekoliko pjesama. g. u ediciji PSHK Olinko Delorko (Split..). Hrvatska usmenoknjiževna čitanka (1995. str.Od vrednijih izdanja hrvatske usmene lirike spomenimo sljedeće: Godine 1963. 1996. ima usmenih pjesama. i 1998. Bokeljski rukopis (prva polovica XVIII. st.

Andrija Šimić i drugi. čarna gora. sjajan mjesec. Osijeku. gorki čemer. Stojan Janković. U mitskim je pjesmama 24 . mlađena divojka. te povijesnim osobama kojima se pripisuju mitska obilježja. Vjetar. jarko sunce. U hrvatskom usmenom pjesništvu česti su. ruse pletenice. vjerna ljuba. crna zemlja. U usmenoj su književnosti česti magični brojevi: tri (tri strane. Petra Gudelja i td. žarko sunce. rumeni obrazi. čedo ponejako. Stjepana Džaltu. mutno jezero. bistar um. zelena rozeta. Pored navedenih spomenimo još: Marka Marulića. zlatna grana. vodica ladna. Dubravka Horvatića. Antuna Branka Šimića. Janko Sibinjanin. također. čarne oči. ruse kose. ostarjela majka. Mjesec. Mehmedaliju Maka Dizdara. zemljica crna. bilo lice. nebeska rosica. Hrvati u Bosni i Hercegovini i danas kazuju mitske pjesme o caru Dušanu i posestrimi vili. svitli obrazi. bili dvori. sivi soko.) Mitski su elementi česti u obrednim. rujno vino. drvo šimširovo. Mijat Tomić. Miroslava Krležu. Mostaru. povijesnim i epskim pjesmama. tanahna galija. sveta zemljica. sinja kukavica. bili grad. previjerna ljuba. drvo javorovo. Sunce. Od povijesnih osoba najčešći su: Marko Kraljević. Silvija Strahimira Kranjčevića.). nebeskim tijelima. zelenika trava. Ivana Gundulića. rujna zora. murtelica drobna. čobanice mlade. bistro oko. Ivu Andrića. MITSKE PJESME Mitske su pjesme nastale u drevnim mnogobožačkim vremenima. stalni epiteti: konji vrani. Novaka Simića. kuga (morija) su antropomorfirani. a pjevaju o: mitskim bićima. 1. sinje more. ljubičica plava. vita jela. ptice (soko. stara majka. šenica bilica i dr. posleničkim. sinica i dr. devet (devet braće). bila vila. Rijeci i Splitu. Božja rosica. Vile su najčešća mitska bića. Cijela je plejada književnika koji su pisali svoju liriku po uzoru na usmene lirske pjesme ili su u svoja djela utkali svoje zapise usmenolirskih oblika. Vladimira Nazora. lagane šajke. rumena jabuka. crne oči. mila majka. zemljica tavna. jabuka zelenika. troje ključe).Iznimne su vrijednosti ovovremeni terenski zapisi u seminarskim i diplomskim radovima studenata filozofskih fakulteta u Zagrebu. mjesec žut. prirodnim pojavama. (O tim osobama više je riječi u poglavljima: Epska poezija i Povijesne predaje. oko sokolovo. deset (deseta sestra Marta). crna gora. pticama.

a tri su kukavice (majka.česta alegorija. str. Školska knjiga. Zagreb 1995. Ko l’ ga loži. na dvi strane jabučice. ali su od njega zatražile otkup: od babe nogu iz koljena. pa sam odn’o kulundžije da mi skuje troje ključe da otvorim bila grada. oganj gori na jelovoj grani. primjerice. a mjesec će kumovati. devet braće razgovara da li će seju dati Suncu ili Mjesecu te zaključuju da će je dati Suncu jer će ih ono grijati. 13 25 . od matere ruku iz ramena. ali nije ljuba Ivanova. majka. brat i sestra vilama su dali otkup. da li suncu ili mjesecu? Bolje suncu neg mjesecu. Svi se deset razgovara a kud ćemo sestro Marto? Kome ćemo seju dati. Zato su vile umorile Ivana. U sljedećoj pjesmi. Otac. a od ljube đerdan ispod vrata. baulice. pa sam našo zlatnu granu. pa besjedi: – Jašio sam konja vrana. sokol sjedi i besjedi. U gradu su devet braće i deseta sestra Marta. U sljedećoj su pjesmi vile izliječile Ivana. OGANJ GORI Na vru gore oganj gori. a Mjesec će kumovati.13 (Drenje kod Đakova) Neke su mitske pjesme baladno intonirane. ko l’ se kod njeg grije? Stipe Botica. OJ. sokol sjedi. a od seke ruse pletenice. sunce će nas ogrijati. NA VRU GORE. a od brata sedef i šargiju. pa da vidim što j’ u gradu. a na trećoj sokol sjedi. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. sestra i ljuba) zakukale. ULICE BAULICE Oj ulice. 34.

priredio Marko Dragić. Što no kuka nikad ne prestaje. Kad su vile Ivu izliječile.” Kad su vile Ivu umorile. Što no kuka jutrom i večerom. ono jeste Ivanova majka. od svoje sam majke donijela. treća kuka kad joj na um padne.14 (Žepče) 2. Sarajevo 2006. zakukaše trije kukavice: Jedna kuka nikad ne prestaje. epika. Izvođenje tih pjesama sinkretizira više vrsta umjetnosti: književnost. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. a od ljube đerdan ispod vrata. glazbu i ples. OBREDNE PJESME I obredne su pjesme po svom postanku veoma stare i sežu u pretkršćanska vremena. ono jeste Ivanova ljuba. knjiga 4. dade brato sedef i šargiju. a od brata sedef i šargiju. veliki su otkup zaiskale: Od babe su nogu iz koljena. dade majka ruku iz ramena. a od seke ruse pletenice. 55-56. a Ivan se grije. str. dade seka ruse pletenice. od matere ruku iz ramena. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga.Vile lože. retorika. ono jeste Ivanova seka. druga kuka jutrom i večerom. Što no kuka kad joj na um padne. Ne da ljuba đerdan ispod vrata: “Nije mi ga Ivan ni kupio. Matica hrvatska i HKD Napredak. Dade babo nogu iz kolina. folklorno kazalište. 14 26 .

a u Gdinju na Hvaru ophod se zove koleđanje!17). sabrao Martin Meršić.19 Koleda znači: skupno pjevanje muške djece. str. Golden marketing. Zagreb 1943. koledva (u Dubrovniku i okolici. Hrvatskom primorju pa i Lici nazivaju se i fiole (prema pripjevu “fiole”). 173-176. božićni kruh. 20 Ivan Lozica.20 Koledom su se nazivale obredne vatre koje su palili uskoci. stoljeću s područja Crvenog Grma u Bosni i Hercegovini. Hrvatske narodne pjesme. Karadžić. lipnja) te krijes koji se palio za vrijeme biranja seoskih kraljeva. str. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. ophod. pjesma. str. 19 Milovan Gavazzi. Novu godinu. pjevanje (kolendanje) mladića djevojci pod ponistrom. Koleda znači i krijes koji se palio na Jurjevdan (23. koji su s došli u 17. Slično je i kod drugih Slavena. Hrvatski etimološki rječnik. koleđani (kod Hrvata u Rumunjskoj. te kolojani (u Zlarinu kod Šibenika). čestitanje. Srpski rječnik. božićno darivanje. a da kod katolika još traje i dodaje da “čitava koleda. Badnji dan. reče se i sad kad ide mnogo ljudi zajedno”. 16 15 27 . str. str. FF Split 2007. Nazivaju se još i koledvači18 i kolijani. a izvođači se nazivaju koledaši.KOLEDSKE (KOLEDARSKE) PJESME Najstariji je spomen kolede kod Bugara u 9. Zagreb 1993. godine. redakcija i komentari Vinko Žganec. Belom na otoku Cresu). U usmenom su diskursu i nazivi: kolenda.21 Alemko Gluhak. 21 Jačkar hrvatske narodne jačke iz Gradišća. Kod gradišćanskih Hrvata koledati znači prositi (tražiti darove). božićna slama koja se na Badnju večer prostirala po sobi. Novinsko – izdavačko i štamparsko poduzeće Čakovec. kolendraši. U Istri. Njegov zaselak Visoku osnovali su obitelji Visković i Ćurin . Rkp. Poganska baština. obred. 151. 285. g. kolendaši. Hrvatska državna tiskara. stoljeću. skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. mladića pa i odraslih ljudi. 18 Petar Grgec. Zagreb 2002. 328. a nalazi se u Sinajskom trebniku u kojem se zabranjuje običaj “bivših poganih” da prvoga siječnja idu u koledu. U Hrvatskoj se prvi put kolede spominju u dubrovačkom Statutu iz 1292. dj. kolendra (u Splitu i okolici). junaki i ditići kod gradišćanskih Hrvata. travnja) i na Ivandan (24. nav. koledvaši. 1964. U Rusiji se u 11.16 Koleda je riječ mnogostrukoga značenja. str. božićna vatra. 201. predaju da su u Gdinj na Hvaru prve obitelji došle iz Slavonije i Bosne.15 Vuk Stefanović Karadžić naveo je da se običaj koledanja kod pravoslavaca izgubio. August Cesarec. u Beču u štampariji jermenskoga namastira 1852. koledovanje smatralo običajem starih poganih i ističe se da “nije lijepo koledovati ni rusalije plesati”. 139. st. 17 Ivana Kardum zapisala je u svibnju 2007.

Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Martina (11. Najčešće im svaki stih završava pripjevom koledo. Sv. Golden Marketing. prosinca). na Braču u adventu u onim kućama gdje je imenjakinja ili imenjak svetice ili sveca: na Sv. Ivana (27. koleda (u srpskom. dj. 21. prosinca). prosinca). 328. str. 26 Andrija Bortulin. Katu (25. Koledarske je skupine najčešće činilo pet do sedam mladića.24 Neki znanstvenici smatraju da naziv koleda potječe od latinske riječi kalendae što znači prvi dan u mjesecu. 1. uoči i na Novu godinu. 23 Isto. Ivan Lozica. Koledari idu od kuće do kuće pjevaju. str. nav. knjiga XI. 28 . str. Strukturom su bliske zdravicama i blagoslovima. prosinca).. 72. Sv. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. str. studenoga). bugarskom.26 Premda se motivi u koledarskim pjesmama prepleću s motivima adventskih i božićnih usmenih lirskih vjerskih pjesama. prosinca). Većina je 22 Slobodan Zečević. a ponekad muška djeca (dječurlija). 137-138. te na Sveta tri kralja (6. Zagreb 1990. Zenica 1973. Boranić. prosinca).23 Koleda baštini naziv prema grčkom i latinskom glagolu caleo što znači zazivati. Luciju (13. Barbaru (4. U Belom na otoku Cresu dječaci su od dvanaest – trinaest godina odmah nakon što bi povečerali na Badnju večer zapalili feratić. Zagreb 1906. na Badnjak (24. prosinca).22 Neki etnolozi i antropolozi navode da naziv koleda potječe od imena praslavenske i sveslavenske božice Kolede ili boga Koleda. češkom. Zagreb 1998. Golden marketing. Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. Izdanja muzeja grada Zenice. D. Nikolu (6. str. čestitaju imendan ili blagdan koji je toga dana te traže simbolične darove. 25 Tvrtko Čubelić. 24 Alemko Gluhak. Andriju (30. Sv. Božić. Vitomir Belaj. 21-26. slovenskom. običaji u Belom na otoku Cresu. na Božić (25. Sv. Stjepana (26. str. 152-155. sazivati. Koledare su ponekad činili momci i djevojke zajedno. Hod kroz godinu. Poganska baština. 178. sv. na Sv. Usp. Zagreb. studenoga). Zagreb str.O postojanju koleda kod drugih slavenskih naroda svjedoče i nazivi: koljada (u ruskom). Na večer bi se sastali u skupine po tri – četiri i po dogovoru krenuli obilaziti selo. pozivati. Sv. koledo. te su pjesme pretežito svjetovne. poljskom). Kod gradišćanskih Hrvata koledarska je skupina brojala dvadesetak mladića. Povijest i historija usmene narodne književnosti. studenoga) na Korčuli.25 Koledarski ophodi izvodili su se u različitim krajevima u različito vrijeme: od Sv. Sv. prosinca). uzeli vrećicu i otrčali iz kuće. Pokatkad su to bili samo odrasli ljudi. Radovi V. Tomu (21. Išli bi do kuća u kojima su znali da će dobiti darove te bi pokucali i svima čestitali Božić i predstojeće blagdane. siječnja). urednik dr.

a kazivao joj je Bogdan Jakovčević (rođ. Na poštena ova vrata. a za darove nisu vele iskali. živahnoga ritma. Bije bi se pustilo da samo malo gore jer one su morale trajati do Nove godine. ali i kletve ukoliko domaćin ne bi simbolično darovao koledare. a vatra se palila svake večeri. Prvi je dio činilo pjevanje pod prozorom.antologičara adventske i božićne pjesme nazivala koledskim. faljen Isus i Marija. na kamin bi se. Adventske i božićne pjesme pripadaju usmenim lirskim vjerskim pjesmama (molitvama) i njih vjernici mole pojedinačno. Uvod je činio pozdrav ukućanima. a u Ante ka u brata. kapijom ili vratima doma. u Gornjem Selu na otoku Šolti. Na području nekadašnje Poljičke Republike kolenda se izvodila na Badnjak kada bi se svi ukućani skupili. Sadržaj je koledarskih pjesama raznovrstan i varira od ljubavne. g. str. 1923. Najstariji muškarac u kući kojega su svi zvali otac stavljao je tri bije (badnjaka) na kamin. na poštena vrata došli. stavljalo i drvo za naložiti pa bi se vatra zapalila. Kolede su s obzirom na tekst koji je pratio dionice ophoda imale tri dijela. Zato su bije morale biti velike. g. osim tri bije. mitske do vjerske tematike. 27 29 . Na vatru bi se posula pšenica i reklo: Rodilo na drvetu i kamenu i polju vinovu!27 Obred posipanja pšenice ima panspermijski karakter. Rkp. na primjer: Pukla grana od orija. 2006. a čestitalo bi se: Otac: Hvaljen Isus! / Dobro vam došla Badnja večer! / Ostali: I tebi! / Otac: Stipan dan! / Ostali: I tebi! / Otac: Ivan dan! / Ostali: I tebi! / Otac: Mladenci! (Nova godina)! / Ostali: I tebi! / Otac: Mlado lito! / Ostali: I tebi! / Otac: Vodokršće! / Ostali: I tebi! / Otac: Posve novo godišće! / Ostali: I tebi! Kad se sve to izgovorilo. Koledarske su pjesme vesele. Priko svega sela prošli. sv. 101. ili skupno kao na Badnju večer ili pak u crkvama za vrijeme svetih misa. Koledari su u svojim pjesmama veličali domaćine i njihove dvore. Zapisala je Zrinka Matić 2006. povijesne. a drugi i treći dio izvodili su se u domu domaćina. FF Split. 7-8. U njima su često prisutne šale. primjerice na Dan Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije (8. prosinca). u Gornjem Selu na Šolti). Bije su komadi grana drveta. često maslinova.

prošekom. primjerice u Gornjem selu na otoku Šolti. Iskazivali su želje da Bog gosparu dade sina koji će se oženiti i od pira podijeliti bogatom i ubogom ali još više kolendarima. 28 30 . nakon svake strofe slijedio bi pripjev ovisno o blagdanu na koji se koledalo: Za Božić bi pripjev glasio: U kući vam oštar nožić. Zagreb 1995. mali pinezni dar (u Gradišću i drugdje). baškotinama. MH. sinovima.28 Pelješki su kolendari kolendali gosparima koji su živjeli iza srebrom zalivenih i zlatom okovanih vrata. U središnjem su dijelu spominjani ukućani poimence. Zagreb 1972. 46. primjerice: pršuratama. crnim vinom i prošekom. kćerima po uzrastu i mogućim gostima. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. svirači). / izvadite botiljune. Školska knjiga. smokava i oraha (u dubrovačkom kraju). te rakijom. zatim njegovoj ženi. Dubrovački kolendari za darove nisu vele iskali: malo smokav i oraha jer je bura u njihovim smočnicama. Običaj je najprije se pravim imenom obratiti najstarijem i ujedno najuglednijem ukućaninu. Na Novu bi godinu pripjev glasio: Sada vazda i do lita ovde. 29 Vidi: Stipe Botica.Kod koledarskih pjesama. Pjesma šaljivo završava jer je kolendarima dosta jedan kolač od Božića i jedna noga od praščića. a u njima je golubica – domaćica koja će gosparu rijeti da oni nisu prokleti već su pravi dubrovački leri (pjevači. str. u Belom na otoku Cresu djevojka je koledare darivala smokvama. domaćica. str. / na dobro vam Mlado lito dojde. / na dobro vam doša Božić. Na kraju bi domaćini pozvali koledare u kuću i počastili ih. str. orasima i mlincima itd. a njihovom vođi starcu dovoljna je mantalica (plećka). kćeri i snovi. Dvori su u tim pjesmama zlatni tori. / otvorite ormarune. fritulama. mindulama (bajamima). Dubrovački su kolendari dolazili gosparima i njihovim dvorima hvale dati.29 Završni dio kolede sastojao se od rima kojima su koledari tražili darove: Otvorite škafetine. 127. orasima. Hvaljeni su domaćin. a u “bolje stojećim kućama pojilo bi se i čakad boljega” komad mesa ili pršuta (u Zlarinu kod Šibenika). vinom ili rakijom (na Šolti). Vidi: Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. sastavio Krešimir Mlač. / izvadite baškotine.

Rkp. kruno od liposti. projde Mlado lito. Evo nam projdoše od Božića blagdani.) i svoje bake Jozice Mihanović (rođ. 31 Zapisala je Zrinka Matić 2006. krunom od liposti. Dobra večer. 1934. gospojom i vilom. 2005. 2006. sv. 1941. u Gornjem Selu na otoku Šolti. godine po kazivanju svoga djeda Pavla Mihanovića (rođ. a kazivao joj je Bogdan Jakovčević (rođ. Mladić izriče žal zato što su prošli božićni blagdani i Mlado lito ali on svoju zlatnu kitu nije darovao. u Privoru – dijelu Žrnovnice). božićnih i novogodišnjih blagdana. str. Projdoše Božići. cvite od slatkosti. momak nema drugoga dara nego da joj dariva srce s ljubavlju.-8. 67. g. FF Split. Rkp. kad ih ukućani ponude. ali ne projde ljubav među nami. Bog da. g. g. Dojmljivi su lirski efekti u toj pjesmi: mladić djevojku naziva dušom svojom. Gospojo i vilo. cvitom od slatkosti. urešenje moje. FF Split. g. draga dušo moja. Međutim. 1. urešenjem svojim. te općem dobrom raspoloženju u vrijeme adventskih. Evo su nam došli Vodokršća kralji. Eni Buljubašić zapisala je u Žrnovnici kod Splita 2005. u Gornjem Selu na Šolti). vrijeme kada se daruju među sobom dragi. Vodokršće je.31 U Kaštelu Starom koledanjem se zvalo pjevanje mladića pod prozorom dragane na blagdan Sv..Koledari bi. da ti dara poda virna sluga tvoja.30 Posjeti koledara smatrani su čašću i pridonosili su jačanju prijateljstva i boljem povezivanju mještana. ja te ne darova. 101. str. 1923. također. Mladić je virna sluga djevojke i došao je pod njezin prozor da joj uruči dar. 30 31 . 7.4. zlatnom kitom. ostali jesti i piti ili bi sa sobom odnijeli hranu u torbama. Oboje kazivača skoro cijeli život žive u Žrnovnici. tri kralja. sv. moja zlatna kito.

2006. koledo. Crkva u svijetu br. 1 (1192). tri kralja idu kroz selo i traže darove. 32 32 . veselo. zbogom. Ali mu se ne nadamo. MILO NAM JE Božić nam je. dušo moja. 20 i HTV Dnevnik 24. 96-117. 12. Zbogom. veselo. Taj pripjev se u najvećem broju pjesama uzastopce iza svakoga drugoga stiha izmjenjuje pripjevom koledo. srce moje.45. veselo. milo nam je. U Dubrovniku se koledva ispred Vijećnice kad odzvoni podne. veselo.32 Narodni pjevač tugu mladića zbog rastanka od djevojke izriče anaforama: Zbogom. Desetogodišnja je koprivnička tradicija koledanje u humanitarne svrhe. Split 2007. 12. Zbogom mi ostavaj. ja dara ne imam. dušo moja. 2006. 19. veselo. 19. Moja dušo draga. BOŽIĆ NAM JE. a počinje na Badnjak u sedamnaest sati. Zbogom. Što Božić ne pjevamo.33 VESELANJE U jugoistočnoj Hercegovini se do danas sačuvao blijedi odsjaj negdašnjega veselenja pa ondje dječurlija od Sv. str. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. veselo. veselo. vilo i gospojo. 33 TV Nova Dnevnik 24. Nikole do Sv. zbogom mi ostavaj. Drevni se običaji u novije vrijeme modificiraju. nego da ti srce s ljubavlju darivam. srce moje. Neke od tih pjesama imaju pripjev veselo. Vidi: Marko Dragić.kad se daruju među sobom dragi. Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji.

vjeru našu. goro sveta. vjeru našu katoličku. veselo. retorika. veselo. Od toga dana se intenzivirala gospodarska godina. veselo. dođi vamo. veselo. veselo. U zdravlju nas Božo našo. veselo. veselo. veselo. veselo. veselo. str.35 Taj dan se obilježavao i kao dan pastira. travanj) značio je svršetak zime i početak novoga boljega i ljepšega vremena. veselo. priredio Marko Dragić. travnja. 34 33 . a na taj dan kitila se stoka biljem i cvijećem i palile očisne vatre. Matica hrvatska i HKD Napredak. 67. veselo. 35 Na taj dan okupljali su se hajduci u planini. U boljemu proslavili. Običaj ovjenčavanja stoke bio je Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. U drevnome Rimu dan pastira palije (palilije) slavio se 21.34 (Stolac) U navedenoj veselarskoj pjesmi mitski su motivi: Eto Bože preko vode / Nosi nama struk bosilja.Oj brštane. Jure (23. širi tamo. JURJEVSKI OBREDI I PJESME Dan sv.-68. veselo. Širi Bože. šimširiću. veselo. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Nosi nama struk bosilja. Na dobro vam Božić došo. Eto Bože preko vode. veselo. rujna) hajdučki rastanak. veselo. veselo. veselo. epika. veselo. Naš Božiću. Sarajevo 2006. veselo. veselo. a najviše na kršćane. Do danas je ostala uzrečica Jurjev danak hajdučki sastanak. Mijoljdanak (29. veselo.

usjeva. Panoniji i drugdje na Jurjevo su momci i ljudi obilazili sela trubeći u trubaljke (trubaljike) savijene od vrbove ili ljeskove kore.-42. 127. bolesti i demona. U rano Jurjevo jutro domaćin s vodokrsnom vodom. zemlje. vještica i drugih demona. uredio Anđelko Badurina. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. str. Narodni slavonski običaji. Zelenilo je boja proljeća i vegetacije i simbolizira nadu.tradicionalan u sjeverozapadnim krajevima Hrvatske i koncem tridesetih godina dvadesetoga stoljeća. nav. Zeleno liturgijsko ruho simbolizira nadu i iščekivanje kraljevstva Božjega. 38 Luka Ilić Oriovčanin. Kršćanska sadašnjost. 39 Milovan Gavazzi. zelenila. dakle. U narodnom vjerovanju i sv. Prije izlaska sunca travari su brali trave kojima su liječili ljude.39 Milovan Gavazzi. Leksikon ikonografije. Po garištu tih krijesova pregonila se stoka.36 U narodnoj je tradiciji sv. Taj je obred istovjetan navedenom obredu kod uskrsnih krijesova i ima apotropejski karakter. 37 36 34 . moleći se.. Ivan Krstitelj ponekad je nosio zeleni ogrtač što simbolizira duhovnu inicijaciju krštenja na Jordanu. I taj je obred imao apotropejski karakter jer se vjerovalo da će se tim obredom predusresti bolesti. Zelenilo. stoka. Vjerovalo se da će zelenilo odagnati demone. prilazi u dvorišta. štale.. u narodnom vjerovanju ima apotropejsku moć. U dinarskim je krajevima kod Hrvata i muslimana bio običaj ljuljanja mladeži.-57. Jure zaštitnik ratara. U poganskim inicijacijama zelena je boja vode. Vjerovalo se da to doprinosi zdravlju i ljepšem tenu. 590. dj. poškropio bi štalu i stoku kako bi cijelu godinu bila sačuvana od vukova. Zagreb 1846. 41.38 Među Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Tim apotropejskim obredom željeli su se otjerati demoni i pokvariti čini raznim vračarama. domovi. konja i ostale stoke. pobjedu proljeća nad zimom. pastira.37 Na Jurjevo su se zelenilom kitili ljudi. Vračari su također prije izlaska sunca brali trave kojima su vračali. Dalmaciji. Na Jurjevo bi se prije izlaska sunca kupalo ili umivalo vodom u koju bi se stavljalo bilje ili omaja (pjenušava voda s mlinskoga kola). str. pobjedu života nad smrću. dj. Nekoć su se na Jurjevsko navečerje. 52. a ponegdje i na Jurjevo palili krijesovi. Temeljem te simbolike sv. str. Jure se pojavljuje u zelenilu. Stoka se udarala blagoslovljenom ili svježom zelenom grančicom i vjerovalo se da će se tako zaštiti od uroka. Zagreb 1990. str. nav.

40 U Lici je Jurjevo Dan pastira kad se pale vatre i oko njih igra kolo. Ljudi su i stoku vodili preko pepela krijesa. Kosinja i Perušića Lidija Đerek od svoje obitelji: bake. na “lesu” se stavljalo trnje “kako coprnice ne bi mogle dojti v hižu”. Vjerovalo se da će se tako zaštiti od bolesti. U nekim drugim maruševačkim selima djevojke su oko krijesa plesale kolo. Djevojke su uz zapaljeni krijes pjevale pjesme u kojima je personificirani sv. a na glavi su imale koprive koje su poslije plesa bacale u vatru. 42 Viške – vještice. U Bikovecu kod Maruševca. Na taj dan u vatru se bacaju stari obojci41 da bude što više gustog dima. sv. višketini. vrtove. putem pjevajući: Ni o drvo. štrige. je l k mesecu / je l k drobnim zvezdicama. 43 Zapisala je 2004. (O vješticama je riječ u poglavlju Demonske predaje.) Uoči Jurjeva ispred ulaza u dvorište kuće naložio bi se mali krijes. Čobani žele da se viške razbiju pa pjevaju: I o drvo i o kamen.marusevac. štale. U krugu bi stajao gol muškarac da prestraši viške42. a djevojke su ga pjesmom zvale sebi kako bi s njim razgovarale i pitale ga komu će kćerku dati je l k suncu. Vjerovalo se da uoči Jurjeva viške jaše na metli i odlaze na Klek. Također se vjerovalo da će ona djeca koja to jutro rano ustanu vidjeti sv. s namjerom da se očiste i da se odagnaju demoni. ujni i rođakinja. djeda. dvorišta. more. njive.Kao i drugi običaji i običaj Jurjeva se različito obilježavao u pojedinim mjestima. mladež i stariji hodali su u krug po pepelu krijesa moleći tri puta Vjerovanje. primjerice. ni o kamen. 8. coprnice.) Puca se preko štale.-9. na području Gospića. 44.43 Vjerovalo se da će cijele godine biti lijen onaj koji ne ustane na Jurjevo i ne okiti kuću zelenilom. str. livade od demonskih sila koje noću hodaju selom. Nekoć se na taj dan u sjevernim hrvatskim krajevima moglo vidjeti dosta svijeta sa zelenom grančicom kao znakom da traže pastirsku službu.htm Pleteni dio vunene obuće koji se obuvao na čarape. Taj obred ima apotropejski karakter jer se vjerovalo da će se tako izbjeći bolesti i demonske sile. stvari. Rkp. a u sredinu štale bi se stavilo uže u obliku kruga. stuhe. FF Split. štale. 44 Škropljenje je obred kojim se blagoslovljenom vodom prskaju osobe. Vjerovalo se da ugljevlje i pepeo od krijesa štite kuću. Običaj je bio na taj dan prije izlaska sunca svetom (kršćenom) vodom poškropiti44 http//www. Juru na zelenom konju. 2004. (Dim u kršćanstvu simbolizira prolaznost života i uzaludno traženje zemaljske slave. Prije izlaska sunca djeca. Jure naložio krijes.hr/kultura-obicaji. vrtovi i sl. Obred je 41 40 35 . ošini po viški. domovi. g. a djeca lupaju štapovima po kamenju i kantama vičući Ošini.

Etnologija. 592. za njim je zvijezda Danica. i ja ću vezat djevere.46 Jurjevske su obrede pratile narodne igre i pjesme u kojima su raznovrsni mitski. uredio Anđelko Badurina. Narodni običaji stanovništva Lištice. 69. Zagreb 1990. Kršćanska sadašnjost. / i ja ću drevnoga postanja i nalazi se u mnogim religijama (lustracija). 309. dvorišta. štale. ali su do naših dana u sebi sačuvale mitske elemente.45 Kod mnogih je drevnih naroda zmija bila predmet kulta. / i ja ću hvatati volove. Po svom postanku su poput ostalih obrednih pjesama veoma stare. i ja ću orat dolove. Mjesecu zvijezda govori: “Polako. ljubavni i vjerski lirski motivi. i ja ću hvatati volove. U Katoličku crkvu uveden je u 15. u sljedećoj pjesmi antropomorfirani sjajan Mjeseče i za njim zvijezda Danica: Isteče sjajan Mjeseče. / i ja ću orat dolove. a oni leže cio dan. XXIV/XXV. U kršćanskoj je simbolici zmija poistovjećena sa sotonom. Ko ono leže kod kola. Tako su. Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. / i ja ću plesat tenefe. 2006.. Matica hrvatska i HKD Napredak. primjerice.kuće. Sarajevo 1969/1970. NS. str. ja sam mjeseče! I ja ću s tobom za polje. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. 36 . Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. str. / I ja ću sijat konoplje. retorika. priredio Marko Dragić. str. 47 Vidi: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. 45 Radmila Kajmaković. jer je ona izvor svih nevolja na svijetu pa je zbog toga treba umilostiviti. 46 Leksikon ikonografije.”47 (Široki Brijeg) Anaforama: i ja ću s tobom za polje. I ja ću sijat konoplje. ka ono junci kod tora? Što oni ne će u kolo? Danas je slavni Jurjevdan. bašte i njive kako ne bi zmije ujedale. epika. sv. Sarajevo. stoljeću. i ja ću plesat tenefe.

Narodni slavonski običaji.-120. Karadžić. U 15. Ladovica.-73. Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. navodi za bilo koje božanstvo.. 50 Matija Petar Katančić. str. u Češkoj su se u svadbama izvodile obredne pjesme u kojima je pripjev Lado. za ljetnih radova Podravki i Posavki. izbor iz djela.) LADARSKI OPHODI I PJESME Lado se prvi put spominje u poljskim Statuta provincialia nastalim oko 1420. U staročeškom lada znači djevojka. Ladinec. Zenica 1973. Hod kroz godinu. 118. str. 320.”50 Luka Ilić Oriovčanin navodi da su naši pređi Ladom ili Ljeljom nazivali boga ljubavi. Zagreb 1846. (O Zelenom Jurju bit će riječi u poglavlju Folklorno kazalište. Radovi V. priredio i predgovor napisao Stanislav Marijanović. Izdanja muzeja grada Zenice. st. i 16. Laduć. Ladovac. 72. Matija Petar Katančić piše da “odjek božanstva starih Panonaca. ljetnim i svadbenim pjesmama slavenskih i baltičkih naroda. boga Latobiusa jest božanstvo Lado koje se u pučkom pjevanju.48 U Poljskoj se u svadbenim pjesmama spominjao pripjev lado. mladosti. str. Zagreb 1998. Ladešići. Jugoslavenska akademija znanosti i 49 48 37 . Golden Marketing. str. Trag drevnosti naše popivke (…) prepoznaje se (…) u hrvatskom (kajkavskom) i bosanskom (slavonsko-ikavskom) narječju. Ivo Pilar prisustvo božice Lade u slavenskoj mitologiji ilustrira toponimima Ladin Vrh kod Obrovca. Erasmus naklada. skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef.51 Vuk Stefanović Karadžić objašnjava riječ ladati “(u Hrv. O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i značenju.52 Po ruskoj i poljskoj tradiciji Lada je bila božica proljeća. 247. godine. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. Slobodan Zečević.53 Vitomir Belaj. 52 Srpski rječnik. u okolici Karlovca) djevojke kršćanske nakićene vijencima idu po selima uoči Đurđeva dne. kao i toponimima Ladina. ljepote i plodnosti. U Bugarskoj i Sloveniji su se na Ivandan izvodile pjesme u kojima je pripjev lado. 145.vezat djevere / izriče se marljivost. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena.49 Lado se spominje u proljetnim. Zagreb 2004. a u varoši na Đurđev dan ujutru od kuće do kuće i pjevaju”. da bi se potom prekorile lijenčine koje leže kod kola kao junci kod tora. u Beču u štampariji jermenskoga namastira 1852. a mladež mu je obojega spola žrtve (aldove) prikazivala. 53 Ivo Pilar. 51 Luka Ilić Oriovčanin. str.

Duhove. str. Uz to vjerovanje veže se običaj kada na Ivanje djevojčice Ivančice u grupi od četiri ili osam s vjenčićima na glavi obilaze sela i pjevaju. Jure.54 U nekim je kraljičkim pjesmama pripjev ljeljo po kojemu su se te kraljice nazivale. Ljeljen Glavica u Konavlima. str.59 Temeljem relevantne literature i motiva u pjesmama koje su zapisane kao i onima koje informanti na terenu i danas kazuju može se ustvrditi da su se u Slavoniji i Hrvatskom zagorju ladarske pjesme izvodile na blagdane: Sv. Lelija Planina u Hercegovini. 57 Rječnik hrvatskoga jezika. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Rusiji i Litvi spominjao se i Ladin sin Poljeljo.) ladarice su “djevojčice. mio. Mazuri i Poljaci slavili su božanstva Ljelja i Poljelja. Školska knjiga. a Slobodan Zečević ga citira.f2o.htm 59 http://www. umjetnosti.U slavenskoj je mitologiji Ladin sin Ljeljo – bog ljubavi. a sinonim je riječima dobar. Sv.htm 38 . lipnja) te za vrijeme sušnih proljetnih i ljetnih dana.56 U Rječniku hrvatskoga jezika (2000. Ljeljen – vrh planine Visočica kod Konjica i t. Sv. Zagreb 1990. 1. str. da su dalmatinski renesansni pisci uvijek navodili božanstvo Lelja kao sinonim za Amora ili Kupidona. Jurjevo je prije Duhova i takvo je objašnjenje invalidno. djevojke koje u svečanoj povorci obilaze seoske kuće za Duhove ili Jurjevo i pjevaju prigodne pjesme”. Bratoljub Klaić navodi da je mišljenje o Ladi kao božanstvu znanstveno opovrgnuto. U tim je zemljama bio drevni običaj da od prve nedjelje po Uskrsu do Ivandana djevojke i žene u kolu pjevaju pjesme u čast Lade.hr/lado. D. 54 Isto. 527.anita. urednik dr. te Ljeljen-brdo na razmeđu Dalmacije i Hercegovine. Ivana (24. 56 Tvrtko Čubelić.57 Međutim. Povijest i historija usmene narodne književnosti. 58 http://www. Pilar navodi. 74. g. Zagreb 2000. glavni urednik Jure Šonje. Nadbiskupska tiskara Zagreb. 55 Bratoljub Klaić. d. drag. 76.”58 Prema narodnim pričama ladarice hodaju svijetom od Jurjeva do Ivanja. Filipa i Jakova. str. Rječnik stranih riječi. sv. Na web stranici ansambla Lado prva je rečenica: “Lado je arhaična slavenska riječ često korištena kao pripjev u starim obrednim pjesmama sjeverozapadne Hrvatske. 779. Nakladni zavod MH. Zagreb 1980.55 Tvrtko Čubelić lade (ladarice) iz Hrvatskoga zagorja poistovjećuje s dodolama. Boranić. Prisustvo Ljelja u južnoslavenskoj mitologiji Pilar afirmira i višebrojnim nazivima planina Ljeljen u Bosni i Hercegovini.org/vile. knjiga XXVIII. 72-73. str. U Poljskoj. Zagreb.lado.

61 60 39 .htm Vidi: Fredo Heffler. primjerice. Djevojke koje su uoči Jurjeva i na Jurjev išle po selima i varošima nazivane su krisnice.Dakle. a Zeleni Jure je bio u košu ispletenom od vrbe i jagnjeda. Krisnice i Zeleni Jure u karlovačkoj okolici u XIX stoljeću. Djevojke su uz zapaljeni krijes pjevale pjesmu: Sveti Jura kres naloži. Josip Matasović. U nekim drugim maruševačkim selima djevojke su oko krijesa plesale kolo. kaj se bumo spominjali komu bumo kćerku dali je l k suncu. Vidi: Milovan Gavazzi. Djevojke se po pripjevu u pjesmama oj Lado. Jure seoski su mladići pjevali po selu i gradu. u: Narodna starina. Uoči Jurjeva ispred ulaza u dvorište kuće naložio bi se mali krijes. je l k mesecu je l k drobnim zvezdicama.60 U okolici Karlovca na Dan sv. Zagreb 1931. nav. polju i sl. lade. broj. vrtu. Vjerovalo se da će se tako zaštiti od bolesti. Sve su vrtlarice dobivale grančicu iz kite ili koša i stavljale ih među zelje. glavni i odgovorni urednik Dr. Hodi Jura k nam k večeri. 62 Jurjaši su u svakom domu koji bi ih darovao ostavljali komadić zelenila koje su domaćini kasnije ostavljali u kući. oj zovu ladarice. vremenski su skoro istovjetno izvođeni ladarski obredi u Hrvatskoj kao u Rusiji. knjiga. str. 278. 2. Vjerovalo se da pepeo od krijesa štiti kuću od demonskih sila koje noću hodaju selom.62 a http//www. 26. U Bikovecu kod Maruševca. vjerujući da će tako odvratiti demonske sile. X. štali.hr/kultura-obicaji. vlasnik. kak naloži tak pogori.marusevac.-280. dj. 61 U sjeverozapadnom i središnjem dijelu Hrvatske mladići koji su sudjelovali u jurjevskim ophodima zvali su se jurjaši. dvojica su nosila kite brezovog granja. kelj ili korabicu da im bolje rodi. Poljskoj i Litvi. jurjevčani. Kao i drugi običaji i običaj Jurjeva se različito obilježavao u pojedinim mjestima. a na glavi su imale koprive koje su poslije plesa bacale u vatru. na “lesu” se stavljalo trnje “kako coprnice ne bi mogle dojti v hižu”. Jedan je visoko nosio mladu zelenu brezu okićenu maramom i šarenim papirima.

Do naših je dana sačuvana pjesma o prvom svibnju kojem se vesele anđeli od raja. MH. anđelom milim. Dragi dragu gradacijski naziva borom. 154. str. Radi toga se taj dan obilježava kao Međunarodni praznik rada. U starinskim usmenim lirskim pjesmama koje su se izvodile na taj dan prevladavale su obredne pjesme s mitskim motivima.djevojke koje su bile sudionicama u tim ophodima nazivane su jurjašicama. Nazivanje bi počelo prvoga svibnja prikazujuć voća u svojoj istini. str. 63 40 . prikazujuć voća u svojoj istini. koj’ od sunca vene?64 (Brusje na Hvaru) I u Kaštelu Starom mladići su djevojkama prvoga svibnja pod prozor ili uz kuću stavljali neko stabalce i pjevali pjesme. anđele moj mili! Bora nisam našo. U ovome mistu običaj pribiva. Isčući zelen bor. sastavio Krešimir Mlač. jelom. O boru! O jele! O duhu primili! Cviće nerazlično. Vidi: Petar Grgec. Zagreb 1943. cvićem nerazličnim. saopćava joj da bora nije našao i da njega uzme umjesto bora jer što će joj zelen bor koji vene od sunca. Hrvatske narodne pjesme. ovo nazivanje prvi dan se čini. Josipa radnika koji je zaštitnikom radnika. Pjesma alegorijski erotizira ljubav mladića prema djevojci – on traži zelen bor da joj ga usadi na njezin bili dvor. Đure. ali će i povećavati plodnost. 139. što će ti zelen bor. da svaki dragi dragoj maž misec naziva. Pjesma je komponirana od devet šesteračkih katrena i po svojoj strukturi Ophođani su se nazivali jurjevčani. Kod Hrvata je tradicija obilježavanja prvoga svibnja veoma stara. Od zelenila kojim je bio prekriven Zeleni Juraj bilo je dopušteno otkinuti dio grančice za koju se vjerovalo da će ukućane i njihovo imanje štititi od demona. duhom premilim. da ti ga usadim na tvoj pribili dvor za ljubav postavit. 64 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Zagreb 1972. U Brusju na Hvaru pjevane su pjesme u kojima je svojevrsna invokacija kojom se kazuje da je u tomu mjestu pribivao običaj po kojemu bi dragi dragoj nazivao mjesec svibanj. đurđari. Hrvatska državna tiskara.63 Prvi svibanj je Dan sv. uzmi za bor mene.

Premda se mladić ne spominje u pjesmi. kao i u prethodnoj pjesmi. Međutim. Divojčice mlada i jelo uvita. Išćući zelen bor. ni jelene zelene. ta je pjesma iznimno lirična. O bore i jelo. Umilna je molba djevojci da nikada od ljubavi ne razdili dragog svoga jer ljubav izlazi iz srdaca. Divojčice mlada i jelo visoka. Dobra večer. anđele moj mili. razvidno je da on. za takvu deklicu. uvitu jelicu. o cvite razliki. zenice pridraga od mojega oka. javore premili. gradacijski svoju divojčicu naziva divojčicom mladom. uzmi za bor mene. rad ke sam se trudi po sva moja lita. ali nije našao ni bora niti jelene zelene te je umjesto toga nudio sebe. zenicom pridragom. Iskao je zelen bor. a iz lišca dragane izlazi zrak od sunašca. kome se vesele anđeli od raja. Bora nisam naša. javor kitnovasti za svoju deklicu. jelom visokom. jelom uvitom radi koje se trudio sva svoja ljeta.je bliska usmeno-retoričkim oblicima. javor kitnovasti. uvitu jelicu. prvi dan od maja. moja dušo draga. Bog da. 41 .

228. Rkp. Križem je učinio da nestane zmije. javor premili. Filipu str. ljubav izlazi. svibnja. o sv. od ljubavi tvoje. jelo uvita. a iza nje je ostao strašan smrad od kojega su mnogi umirali među kojima i kraljev sin. 10. a kazala joj je Srećka Puljas (djev. Zaštitnik je Španjolske. Jakovu str.66 Uz taj blagdan vezuju se ophodi filipovčica koje zahvaljuju slavonskoj šumi jer se svako proljeće ponovno zeleni i svojom ljepotom nadahnjuje:67 Blago tebi. Zapisala je 2006.. mirna ti mrkla noć. Ivana i u bliskom je srodstvu s Isusom. Po povratku u Judeju odrubljena mu je glava. 292. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. nikad srce moje. uredio Anđelko Badurina. apostol brat je sv. dušo iz srdaca. 1935. 66 Sv. Znaj. Ovim te pozdravljam. sv.. g. Filip je uz pomoć križa mladića oživio.) 67 www. str. rođ. jelo visoka. 29. zelena šumice! Ti se mladiš svake godinice. a ja sada i više nikada. Po predaji je Španjolsku oslobodio od Maura i ondje postavio temelje kršćanstva. Filip se povezuje u izvještaju o čudesnom umnažanju kruha. zenice pridraga. Svećenici koji su štovali zmiju uhvatili su Filipa i pogubili ga. g. FF Split. Zagreb 1990. Filipa i Jakova je 3. o sv. ja ne ću od tebe. u Kaštel Starom Marina Žarković. javor kitnovasti. anđeli nebeski bili ti u pomoć!65 (Kaštel Stari) Pored stilske figure gradacije u navedenoj je pjesmi cio niz epiteta: divojčice mlada.hr 65 42 . ). 2006. Blagdan sv. Po predaji je propovijedao evanđelje među Skitima i ondje je vidio kako narod štuje neku golemu zmiju. a iz tvoga lišca zrak od sunašca. Puljas. mrkla noć. Kršćanska sadašnjost.Ti me ne razdili.otok. (Navodim prema: Leksikon ikonografije. Jakov Stariji.

U njoj filipvčice pitaju staru majku: Je li Filip doma? Stara majka odgovara da Filip nije doma. oj! Jel’ Filip doma? Ladole mile. 76. Ladole mile. str. oj! Crven pojas sebi za pas. Jakobovo Ladole mile. metaforama i alegorijama. Filipovo. 68 43 . oj Lado. Ladarice. Ladole mile. Oj. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Mostar 2007. oj Lado.68 Sljedeća dijaloška filipovska pjesma može se svrstati u ladarske – filipovske. asonancijama. epitetima. oj Lado. Drevnoga su pretkršćanskoga podrijetla ophodi koji su se izvodili za vrijeme proljetnih i ljetnih sušnih dana. Ladole mile. crven pojas sebi za pas. Magijski je efekt postignut pripjevima Ladole mile. Ladole mile. oj Lado. Ladole mile. komponirana tako da njezini stihovi proizvode magijsku moć. 21. oj Lado oj! Nije doma draga dušo. već je otišao u Vukovar kupovati crne čizme i maramicu svilenicu. kao i druge obredne pjesme. aliteracijama.oj!69 (Vinkovci) Ta je pjesma. str. kraljice i dodole u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i slavenskom kontekstu. Ladole mile. oj! kao i stilskim figurama: retoričkim pitanjima. 282. U Slavoniji i Hrvatskom zagorju ladarice su se molile višnjem Bogu da udari rodna kiša i porosi polja i travicu i da se ugoje stada: Tvrtko Čubelić. Zagreb 1990. Lado.Obredi su filipovčica slični jurjevskim proljetnim ophodima. oj! Otišo je u Ukovar. oj Lado oj! I maramu svilenicu. oj Lado. oj! Filipova stara majko. godišnjak za kulturno i povijesno nasljeđe br. oj Lado. oj! Kupovati crne čizme. 69 Marko Dragić. Hercegovina.

Helwing. Po Ivanovu evanđelju “Duh je onaj koji oživljuje. 72 Spasoje Vasiljev. također. oj! Da porosi naša polja I travicu mekušicu. str.-245. Lado. Oj Lado. Neki antropolozi smatraju da su u narodnoj mitologiji rusaljke nasljednice vila. jedan Duh u Kristu”. Ukrajinci i Bjelorusi duhovsku nedjelju nazivaju rusalnom nedjeljom. Srbobran 1928.yu/ antropologija/ svasiljev mitologija. Oj Lado. http://www. 6. Kod Čeha se taj praznik zvao Rusadle. priredili Michael Glazier i Monika K. Da udari rodna kiša. 244. To je slavenski naziv za vodene vile.72 U južnoj Dalmaciji Duhovi se nazivaju Rusalije.rusaljke. Ugoje se naša stada.org. a tijelo ne koristi ništa”. (O vilama će biti riječi u poglavlju Mitske predaje. Slovenci taj blagdan nazivaju Risale. Na taj je dan Isus Krist svojim učenicima podario Duha Svetoga i tako im dao moć govora na više jezika kako bi mogli po svijetu propovijedati Kristovu vjeru. Oj Lado. risaliček slovenski je naziv za svibanj. Slobodna Dalmacija. Slavenska mitologija. Kod Rusa su.rastko. str. 71 Suvremena katolička enciklopedija. risalček. oj! Da popuhne tihi vjetar. Oj Lado. sastavio Krešimir Mlač. U Bugarskoj su se obredni igrači nazivali rusalije. Zagreb 1972.71 Kraljice ljelje nazivaju se i rusaljkama. a risalčak.html#_Toc530384684 70 44 . oj! Da nam stada. rusalije vezane uz Duhove. Split 2005. A – E. 63) Po Duhu Uskrsloga Gospodina “vjernici postaju jedno tijelo. Duh Sveti je u središtu kršćanskoga postojanja. a mjesec lipanj nazivan Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. oj!70 (Šamac kraj Slavonskog Broda) KRALJIČKI OPHODI I PJESME Kraljičke pjesme izvodile su djevojke o Duhovima (Dovima). (Ivan.) Po nekim drevnim predajama rano preminule djevojke i žene pretvarale su se u vodene vile . 142. MH. Lado! Molimo se višnjem Bogu.Molimo se.

je rusalski mjesec. U Rumunjskoj je narodni naziv za Duhove bio Rusali. U Makedoniji su se Duhovi nazivali Rusale.73

Dok etnolozi kraljičke ophode pripisuju praslavenskim mnogobožačkim vremenima u Đakovštini se i danas pripovijeda o nastanku kraljica: Stara predaja kaže da su Turci zarobili sve muškarce u selu, a njihove su se žene obukle u šarenu odjeću, na glave stavile muške šešire okićene umjetnim cvijećem i u ruke uzele srpove i kose, te tako obučene otišle pred turski tabor. Turci su pomislili da su došli duhovi, uplašili se i pobjegli. Tako su gorjanske žene oslobodile svoje muževe, očeve i braću. Od tada su se isto tako oblačile na blagdan Duhova, u spomen na taj dogadaj.74 Obično je kraljica bilo osam do deset, ali je bivalo i manje i više od toga. Dijelile su se u dvije skupine. Glavni su skup činile one djevojke koje su na glavama imale muške šešire okićene čapljinim ili paunovim
Dr. Slobodan Zečević, Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru, Izdanja muzeja grada Zenice, Radovi V, Zenica 1973, 99.-100. 74 U Gorjanima kod Đakova zapisala je 2008. godine Zdravka Vranješ iz Osijeka koja pod mojim mentorstvom piše diplomski rad. Rkp. FF Mostar 2008, D.
73

45

perima te cvijećem, najčešće smiljem i koviljem. U toj su skupini posebice bile urešene jedna ili dvije djevojke koje su bile prvakinje. Na njihovim je klobucima sprijeda bilo ogledalo, a straga nekoliko obješenih šarenih vrpca. U rukama im je bio stari pravi ili drveni mač o kojem su bili obješeni šareni trakovi ili su bili zabodeni u jabuku, naranču ili limun. Među djevojkama se isticala kraljica ili kralj. U družbi su često bili i kralj i kraljica koja se još zvala mlada i imala je koprenu na glavi. Jedna ili dvije djevojke bile su barjaktar(i), a one su na štapu nosile šaren barjak. Polovicom 19. st. u Slavoniji jedna je djevojka bila barjaktar, a druga dvorkinja (služavka) kraljičina.75 U družbi su bili i diver i mlada koja je na glavi imala koprenu i vijenac, a razlikovala se od kraljice – mlade. Kraljički su ophodi u Đakovštini obnovljeni 2005. godine. Cijela se skupina ponegdje dijeli na kraljeve i kraljice, a jedna ili dvije su im prvaci i one s krunama na glavi. Među kraljicama su i djevojke ali i mladići sabirači darova prosjaci, torbonoše, sirgonja, kajmačar i sl. Kada bi kraljice došle pred kuću, dvorkinja postavi stolac na koji kraljica sjedne. Iza kraljice stane dvorkinja, a iza njih u obliku srpa kraljice – ljelje izvode pjesme uz pratnju gajdaša ili tamburaša.76 Osebujni su obredi i pjesme koje su do pedesetih godina 20. stoljeća izvodile kraljice u bunjevačkim77 krajevima.78 Bunjevački su Hrvati na taj dan Duhova ranim jutrom kitili prozore, kapije, te na salašima: volarice, kokošinjce, obore i čardake. Pripreme za obred kraljica počinjale su već od Uskrsa. Tada bi se mlade kraljice u dobi od deset do petnaest godina okupljale u dogovorenoj kući gdje ih je običaju i pjesmama podučavala žena koja je već bila kraljica. Dan prije Duhova kraljice su se sastajale u kraljičinoj kući i dogovorile bi kojim će putem ići, koje pjesme pjevati i kao će podijeliti
Luka Ilić Oriovčanin, Narodni slavonski običaji. Zagreb 1846, str. 145.-146. Milovan Gavazzi, nav. dj. str. 72.-74. Usp. Ivan Lozica, Poganska baština, Golden marketing, Zagreb 2002, str. 195.-196. 77 Bunjevci su 1687. g. od osmanskoga terora masovno pobjegli s područja Bune kod Mostara i nastanili današnje krajeve. Od 2007. g. taj egzodus obilježavaju pohodeći pradjedovska ognjišta. 78 Bunjevačke kraljičke običaje kao i pjesmu koračnicu navodim prema: mr Suzana Kujundžić Ostojić, Kraljičke pisme,; http://www.bunjevci.org.yu/site/narodna-knjizevnost/kraljicke-pisme/ mr Suzana Kujundžić-Ostojić, Kraljice, http://www.bunjevci. org.yu/site/bunjevacki-obicaji/kraljice/.
76 75

46

darove? Bile su obučene u bijelu šlingovanu bluzu i suknju. Nekoć su išle bose, a u kasnijim vremenima bile su u bijelim čarapama i crnim lakiranim cipelama. Na glavi su imale krune od cvijeća ukrašene perlicama, pantljikama i zrcalom preko kojega je bio đerdan. Kose su noć ranije upletale u pletenice, a kada su polazile u ophod rasplitale su ih. Obilazile su gušće naseljena mjesta. Kraljički su ophodi trajali najčešće prvi i drugi dan, a ponekad i treći dan Duhova. Kraljice u Subotici nisu nosile barjake ni mačeve. Išle su u paru po ustaljenom rasporedu: pridnjaci, sabljari, diver s kraljicom (koja je bila najmlađa od svih sudionica), a posljednji su par bili ban i banica. Putem su pjevale, “a na pripjev Ljeljo bi zastale, odigle se petama od zemlje i naklonile se”. To je davalo dojam da stalno pocupkuju, a đerdani su im lupkali o zrcala i proizvodili potmuo zvuk. Domaćice su bile počašćene posjetima kraljica te su ih darivale jajima, šunkom te novcima. Vjerovala se da će gadna nevolja stići onaj dom u kojem se ne bi primile i darovale kraljice. Vjerovalo se da proljeće ili ljeto nastaje kad kraljica pobijedi. (Po tome je nastanak proljeća ili ljeta ovisio da li su Duhovi početkom svibnja ili u lipnju.) Kraljice su izvodile obred tako da kraljica sjedi, a ostale oko nje bosonoge i raspletenih kosa igraju. Vjerovalo se da bosonoge kraljice svoju plodnost prenose na zemlju, a što tome obredu daje panspermijski karakter. Također se vjerovalo da bi upletena kosa usporavala ili čak zaustavila vegetaciju. Kraljičke su pjesme komponirane od šesteračkih stihova nepravilnih cezura. Dijele se na: koračnice, vesele i žalosne. Koračnice bi kraljice pjevale dok bi išle od kuće do kuće. Te su pjesme živahne, ritmične i jednostavne. Imale su i svoju praktičnu životnu funkciju jer su mlade kraljice idući od kuće do kuće mogle vidjeti buduće mladiće pa i svekra i svekrvu. Mi selu iđemo, selo od nas biži, a što od nas biži? Mi mu ne iđemo, da ga porobimo, već mi mu iđemo da ga veselimo. Vesele su se pjesme pjevale djeci i mladima. Karakterizira ih melodioznost, nježnost i blagost. U tu skupinu idu i šaljive kraljičke pjesme. Među tim pjesmama su i one alegorijske mitske pjesme u kojima kraljice

47

pjevaju o ljepoti svoje drúge pitajući: je li joj tato mladi mjesec bio, a nana žarko sunce bila: Oj ti naša drugo, Alaj si ti lipa, Ko da ti je tato Mladi misec bio, Ko da ti je nana žarko sunce bila! — Al ni mi je, druge, Tato misec bio, Al ni mi je nana žarko sunce bila, Već je mene riba U vodi rodila, žuna me je tica U kljunu iznela. Tica lastavica Bila j’ dadiljica, Rastova korica Bila j’ kolivčica.79 (Vancag) Kraljice su vesele pjesme pjevale u skupinama dvije po dvije okrenute jedna prema drugoj, lagano pocupkujući, a na pripjev Ljeljo odignu se petama od zemlje i lagano poklone. Žalosne su pjesme kraljice pjevale okrenute jedna prema drugoj, ali na pripjev Ljeljo ne bi pocupkivale nego bi se lagano njihale. Žalosne su kraljičke pjesme pjevale o vojnicima (katanama). U kraljičkim su pjesmama mnogobrojne narodne mudroslovice. Kraljice su pjevale pjesme o sudbinama u kojima se ogledala sudbina zajednice i naroda. Neke od tih pjesama imaju strukturu tužbalica: Oj borci, vojnici, Tužne majke sinci,
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Krešimir Mlač, MH, Zagreb 1972, str. 145.
79

48

Kako vam je stanje U polju bojnome, Tužnom ledenome? Strahotom vas bije, Krv se vaša lije I zelena trava Ostaje krvava. Zemlja vam je tvrda, Propast ne možete. Nebo je visoko, Popet s’ ne možete. Kad sunce ograne, Ogrije vam rane, Misec se promine I pokaže vrime, Da prolazu dani, Proć će i mejdani. Kad tako mislimo, S otim se tišimo.80 (Subotica) U repertoaru su kraljičkih pjesama i one pjesme koje imaju elemente vjerske usmene lirske pjesme: Gospodin plebanoš, ustaj, pa pošetaj, iz cele u celu, u baštu pod ružu, kud Gospodin hodi, za njim cviće rodi svakojake fele: modre i zelene, žute i crvene. ruža se razvila, u kalež savila, na oltar nošena, misa govorena.81
80

Isto, str. 144.-145.

49

Siroče je čest motiv u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. I danas su mnoge usmene lirske pjesme i predaje koje kazivači kazuju o siročićima. Česta je narodna izreka Da nije siročadi ne bi ni Sunce grijalo. Te su pjesme pjevane i siročićima. I kraljice su pjevale žalosne pjesme siročićima. Sirotica Milka sjedila je u bašti, naletjela je ptica i krilima je udarila: Sirotica Milka, Sidila u bašći, Tica naletila, Krilim udarila, Kanda j’ tica znala, Da je sirotica. Kako j’ tici, nane, Letiti brez glave, Tako j’ Milki, nane, Brez njezine nane, Kako j’ tici, nane, Letiti brez oka, Tako j’ Milki nane, Brez njezinog oca. Kako j’ tici, nane, Letiti brez vrata, Tako j’ Milki, nane, Brez njezinih braća. Kako j’ tici, nane, Letiti brez perja, Tako j’ Milki, nane, Brez njezinih sela. Kako j’ tici, nane, Letiti brez repa, Tako j’ Milki, nane, Brez njezinih teta. Kako j’ tici, nane, Letiti brez noga, Tako j’ Milki, nane,
81

Mr Suzana Kujundžić-Ostojić, Kraljičke pisme, http://www.bunjevci.org.yu/site /narodna knjizevnost/ kraljicke-pisme/;

50

Brez njezina roda.82 (Tavankut kod Subotice) Navedena je pjesma komponirana retoričkim pitanjima i odgovorima: kako je ptici letiti bez glave, tako je Milki bez njezine nane; kako je ptici letiti bez vrata, tako je Milki bez njezine braće; kako je ptici bez perja, tako je Milki bez njezinih sela. (…) Retorička pitanja i odgovori na njih u pjesmi Sirotica Milka komponirani su narodnim mudroslovicama

DODOLSKI OPHODI Dodolske pjesme su, također, nastale u prastarim mnogobožačkim vremenima. Pjevale su ih djevojke prekrivene zelenilom u vrijeme proljetnih i ljetnih suša. Vuk Stefanović Karadžić dodole objašnjava kao skupinu djevojaka koje za vrijeme suše idu “po selu od kuće do kuće, te pjevaju i slute da udari kiša. Jedna se djevojka svuče do košulje sa svijem pa se onako gola uveže i obloži različnom travom i cvijećem i tako da se nigdje ne vidi ni malo, a to se zove dodola (…)”. Pred kućom dodola igra sama, a druge djevojke iz te skupine stanu u red i pjevaju različite pjesme. Potom

Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Krešimir Mlač, MH, Zagreb 1972. str. 145.

82

51

domaćica ili netko drugi uzme pun kotao vode i izlije na dodolu koja se na to ne obazire nego i dalje igra.83 Slobodan Zečević navodi da se obred dodola izvodio i u sedamdesetim godinama 20. stoljeća. Dodola je djevojčica i glavna je u skupini. U davnim je vremenima bila naga i uvijena u zelenilo. Morala je biti uzorna ponašanja i seksualno čedna. U nekim je krajevima dodola bila siroče bez roditelja, a u nekim je bila posljednje dijete u majke - neporođena. Dok dodola igra, pjesmom je prate njezine pratilje. “Pred svakom kućom dodolu polijevaju vodom (…).”84 U Skopskoj Kotlini dodolski su ophodi bili u četvrtak po Uskrsu. Četvrtak je dan Peruna, vrhovnog slavenskog boga koji je slavljen i kao bog groma i kiše. Iz tih razloga u Mačvi od Velikoga Četvrtka do Spasovdana u sve četvrtke nitko nije smjeo orati, kopati, tkati, prati, tjerati kola.85 Bratoljub Klaić u svome Rječniku ne navodi dodole, a u Rječniku hrvatskoga jezika (2000.) dodole se objašnjavaju narodnim običajem magijskog prizivanja kiše u doba suše te mladićima i djevojkama koji okićeni cvijećem i zelenilom sudjeluju u obrednoj pjesmi zazivanja kiše.86 Matej Sova navodi da bi u Dalmaciji za vrijeme sušnih dana momci okićeni zelenim granama i cvijećem išli od kuće do kuće pjevajući i plešući. Momci su se nazivali prporuše a njihov kolovođa prpac.87 Djevojke su skladno poigravale pjevajući pjesme a domaćin ili domaćica polijevali su ih vodom vjerujući da će im se božanstvo smilovati i podariti kišu. Neke od tih pjesama imaju šaljiv karakter. Kultni su kiša i zelenilo u tim obredima. U Somaliji i nekim drugim zemljama sačuvao se obred u kojem za vrijeme suše najljepše djevojke gole gledajući prema nebu pjevaju magijske pjesme kako bi kiša udarila. Starozavjetna je Ilijina kiša koja je u zemlji kralja Ahaba pala po zagovoru proroka Ilije nakon tri godine suše u kojoj su istrijebljeni Baalovi svećenici.

Srpski rječnik, istumačen njemačkijem i latinskijem riječima, skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. Karadžić, u Beču u štampariji jermenskoga namastira 1852. str. 128. 84 Dr. Slobodan Zečević, Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. Izdanja muzeja grada Zenice, Radovi V, Zenica 1973, str. 125.-126. 85 Isto, str. 127.-128. 86 Rječnik hrvatskoga jezika, glavni urednik Jure Šonje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Školska knjiga, Zagreb 2000. str. 194. 87 Matej Sova, Pregled narodne književnosti s primjerima i teorijom, Školska knjiga, Zagreb 1955., str. 43.

83

52

Djevojke u pjesmama pjevaju pripjev oj dodo, oj dodo, le pa se prema tome zovu dodole: Naša doda Boga moli, da udari rosna kiša. Oj dodo, oj dodo, le. Da pokisnu svi orači, svi orači i kopači, svi po kući poslovači. Oj dodo, oj dodo, le. 88 (Prisap pokraj Livna) Prastari običaj dodola zadržao se u Đakovštini, napose u Potnjanima i Gorjanima, do Drugog svjetskog rata. U Potnjanima je bilo jedno naselje Roma i oni su ostali posljednji koji su taj ophod obdržavali. Dodole ili dojdole (oba izraza se jednako koriste) je grupa mlađih djevojaka (od 14 – 15 god.) i poneki dječak koji za velikih suša obilaze selo i u kući pjevaju dodolske pjesme, zazivajući kišu i spas uroda. Obično je to 6 – 10 djevojaka i 2 – 3 dječaka. Dva dječaka su „prosjaci“, oni nose košaru u koju im domaćin nakon otpjevane pjesme stavlja darove (jaja, jabuke, slaninu i što se već nađe, ponekad i novac). Treći dječak obično bude doda ili dodola. Njega obaviju zelenilom od glave do pete od granja, najčešće abdovine i bazge. Taj zeleni oklop je u obliku stošca, pa da bi vidio vode ga dvije manje djevojčice. Djevojke su obučene u rubine, bosonoge su i raspletene kose. Oko glave imaju grube vijence od zelenila (prave hlad glavi na uzavrelom suncu) te oko pasa granje koje visi do zemlje (adbovina, bazga, vrba i dr.). Putem galame, sviraju u trube i svirale ili škrebeću kako bi ih domaćini čuli i dočekali. Kada uđu u dvorište, pozdrave tradicionalnim katoličkim pozdravom „Faljen Isus“ i počinju pjevati. Domaćin ili domaćica poliju vodom dodu, a ovaj se na riječi iz pjesme „Ajd poigraj dodole“, vrti, otresa vodu i imitira kišu. Nakon što im domaćin stavi dar u košaru odlaze u drugu kuću. 89
U Prisapu pokraj Livna 25. 09. 2004. g. studentici Fakulteta filozofsko-humanističkih znanosti Sveučilišta u Mostaru, Marini Maganić, kazao Jako Krole (rođ. 1937. g.). Rkp. FF Mostar, 2005., sv. 2., str. 5. Kazivači uvijek ne kazuju pripjev oj dodo, oj dodo, le. 89 O dodolama je 2008. g. Zdravki Vranješ kazivao Zvonko Vugrinović, rođen u Đakovu 1956. g. Bio je dugogodišnji direktor Turističke zajednice Grada Đakova. Dragovoljac je Domovinskog rata. Oženjen, otac dvoje djece. Sa suprugom Dubravkom suvlasnik je Turističke agencije Orion Turs i vlasnik Gastro-etno imanja „Slavonska kuća“. Rkp. FF
88

53

PREPERUŠKI OPHODI U JEZERIMA NA OTOKU MURTERU U Dalmaciji i Istri djevojke se zovu preporuše (prporuše, preporuče), a na otoku Murteru preperuše. Kazivači u Jezerima na otoku Murteru 2006. godine pripovijedaju “o puno staroj fandaniji (običaju) zvanja kiše” koji se održao do prije nekoliko godina. Običaj se sastojao u tome da bi djeca, a pokatkad momci i djevojke pa i ljudi ubirali grane tešara (biljke smrdljivice). Potom bi išli putem, mahali tim granama i dozivali kišu pjevajući: Preperuše odile, sve su Boga molile: “Daj nam, Bože, kišicu i nebesku rosicu, da urodi godina i šenica bilica i vinova lozica.” Niki sira, niki jaj, To je naman za ufar. Kada bi domaćice vidjele da idu preperuše dozivale bi: Oj dodole, moj dodole, Dojdi k meni zlato moje. Zatim bi preperuše polijevali vodom, a onaj koji bi ih polio trebao im je dati neki dar: “komad sira oli koje jaje. Na kraju bi se preperuše skupile na Koledišće užgale veliku koledu i podilile darove ča su skupile.”90 Prporuše hodile, kuda one hodile,
Mostar 2008, D. Vidi: Josip Vinkešević, 40. Đakovački vezovi, Jubilarna revija br. 36, Godina XXXVII., Gradsko poglavarstvo Grada Đakova. 90 Ivana Klarin zapisala je u studenom 2005. godine u Jezerima na otoku Murteru po kazivanju Konstantina (Ukasa) Klarina (rođ. 1938. g.) i Ante Klarina (rođ. 1934. g.). Kazivači su rođeni u Jezerima na Murteru. Rkp. FF Split, 2005, sv. 59. str. 6.

54

tuda Boga molile da nan Bog dâ dažda i crlena mazda, šenice bilice, sake dobre srićice. Šenica nan rodila, dičica prohodila, šenicu pojili dicu poženili. Skupi, Bože, oblake, struni Božju rosicu na ‘vu svetu zemljicu.91 (Okolica Pazina) U navedenom je primjeru zdravica: da nan Bog dâ dažda / i crlena mazda, / šenice bilice, / sake dobre srićice./ Šenica nan rodila, / dičica prohodila, / šenicu pojili / dicu poženili / te molitva: Skupi, Bože, oblake, / struni Božju rosicu / na ‘vu svetu zemljicu. U Gdinju na Hvaru molilo se za kišu: Križi gredu po nebu Križi gredu po nebu, Za njima djeva Marija, Svoga sina molila, Da nam poda lipi dažj, Bog je Petru ključe da, Da otvori slavni raj, Da očuva mornara na moru, Težaka na polju, Da nam da mučicu karščansku, Čini vitar, čini dažj, Ništa da nan ne istuče grad.92

Narodne lirske pjesme, priredio Olinko Delorko, Zora, Matica hrvatska, PSHK, knj. 23, Zagreb 1963., str. 91. 92 Ivana Kardum zapisala je u Gdinju na Hvaru 2007. godine, a kazala joj je Mande Visković, (djev. Visković, rođena 1932.). Rkp. FF Split, 2007, E, str. 8.

91

55

a sada je umirovljenik. Korizmeno-uskrsni običaji hrvatskog puka u prvoj polovici XX.IVANJSKI OBREDI I PJESME Sv. Mladići su se s bakljama penjali po zidinama i stijenama..93 U Bosni i Hercegovini te Dalmaciji svitnjak je sinonim za krijes. Sin je starozavjetnog svećenika Zaharija i Elizabete. U Tisnom na otoku Murteru 23. Hrvatski uskrsni običaji. str. Posljednji je starozavjetni prorok. str.. S tim bi se drvima na viliju (uoči) Sv. Slovaka i dr. Najznamenitiji je cvijet u ivanjskim vijencima bio paprat. Tako je. dj. Ivana upale. galama te pokatkad pucanje iz pištolja imali su u narodnoj percepciji apotropejsku moć kojom su se tjerali demoni. 158. Čeha. primjerice u Velikoj kod Slavonske Požege. pučka pobožnost. djevojke. Stara je hrvatska tradicija da se na izvorskoj vodi treba okupati prije izlaska sunca. Zagreb 1997. dj. godine zapisala u Tisnom na Murteru po kazivanju Šime Grgurine rođ. str. lipnja “uoči Ivanje žetvene” 94 vršilo se paljenje kolede. Buka. Poljaka. zajednica. 2006. str. nav. stave ih na kuće te ih na večer uoči Sv. bio običaj da muškarci nekoliko dana prije Sv. lipnja) vezuju se pretkršćanski kultni običaji paljenja krijesova (kresova. svirali mjehovi (dude)..97 U živoj je narodnoj tradiciji sv. 214. Ivan nosi naziv Krstitelj jer je u rijeci Jordanu krstio Isusa.98 Kao i drugi obredi i ivanjski su raznovrsni. Kazivač je po zanimanju ribar. Ivana zapalio krijes oko kojeg bi se skupili djeca. 97 Luka Ilić Oriovčanin. Mladići bi ta drva sabrali i donijeli na kraj sela. 1930. 98 Vitomir Belaj.-162. rođakinje Bogorodičine. FF Split. primjerice. Oko krijesa bi se veselilo. nav. 16. Marina Lampalov u travnju 2006. mladići i stariji svijet. 17. Vitomir Belaj. krisova). Ti su se mladići nazivali bakljari. Uz blagdan rođenja sv. Ivana pripreme baklje (lučevi). 96 Jasna Čapo Žmegač. nav. stoljeća. Ivana Krstitelja (24. seoski čuvar u Brestu u Istri nekoliko dana prije Sv.96 U nekim je hrvatskim krajevima.. 154. Rkp. pištolji pucali. Djevojke bi ubrale razno cvijeće od kojega bi isplele vijence te se njima kitile u ivanjsko navečerje i sutradan kada idu u crkvu. 95 Luka Ilić Oriovčanin. sv. str. 94 93 56 . g. dj. Ivana obavještavao mladiće gdje ima suhih drva u šumi. Golden marketing. dj. Običaj paljenja krijesova na taj dan bio je prisutan kod Rusa. 7.. nav.95 Neki etnolozi paljenje ivanjskih krijesova interpretiraju kao ostatak Sunčeva kulta. 215. str.-17. kolo igralo. Ivan veliki zaštitnik vrela voda.

U nekim se selima taj obred vršio na samo Ivanje. Godišnji običaji (Brest u Istri). Zagreb. Seoske su krisnice bile okrenute jedna prema drugoj. U popodnevnim satima domaćini i gosti. sestre da daju na krijes Ivana. Petra i Pavla te Sv. dj. a sa strane im je visjela kesa od perlov. Ćirila i Metoda. a drugi onamo”. Oko pojasa su imale bijeli komot. 99 57 . D. str. Taj je obred imao apotropejski karakter te se vjerovalo da će tako godina biti rodnija sijenom. godine u ZZNŽO JS pisao Jakov Mikac i ustvrdio “Kresovi su se u posljednje vrijeme prestali paliti”. str.102 Sv. Nitko od njih nije dao na krijes Ivana. Knjiga XXIX. nav. na rukavima bijeli opšiv. Pjesma je komponirana osmercima s cezurama iza četvrtoga sloga i bila je prikladna pri obredima koji su pratili paljenje krijesova. osobito mladež. 101 Vidi: Petar Grgec. 155. Djevojke i mladići ostajali su kod krijesa do zore. nav. Boranić. 148. ali ga je na krijes dala njegova ljuba.-280. Djevojke su jedna drugoj tri puta preko vatre bacale povezane rukoveti cvijeća. U Istri su se krijesovi palili i na blagdane Sv. mladići su preskakali krijes “jedni ovamo. Razlikovale su se seoske i gradske krisnice. očekivali su se gosti iz drugih sela. vino i prošek. a mogle su biti i mlađe. a gradske jedna iza druge. sv. MH. JAZU. 1972. Seljaci su uoči Sv. Seoske su krisnice nosile košare. Okićene bi djevojke išle po selu pjevajući pred pojedinim kućama i kiteći vratnice i prozore cvijećem. Djevojke su se zvale krisnice. 278. urednik dr. 100 Ferdo Heffler.99 U okolici Karlovca djevojke bi uoči blagdana Sv. Kad bi vatra jenjala. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Ivan se osobito slavio u Gornjem Selu na Šolti. Ivana u polju nabrale puno ivančica i od njih plele vijenac.. Ivana po poljima palili male krijesove vjerujući da će tako dozvati jaču sunčanu toplotu i da će im polje što bolje roditi. brata. sastavio Krešimir Mlač. To se cvijeće na Sv. izlaze na određena Jakov Mikac. Spremalo se bolje jelo. Po selima su išle po četiri djevojke u dobi od petnaest do osamnaest godina. 1. 215-223.101 Djevojke su pjevale i dijaloške ivanjske pjesme u kojima je Ive krijes potpalio na Ivanjsko navečerje. Skakali su vjerujući da im preko ljeta buhe ne će gristi noge. dj.Te je običaje cijelu noć pratila zvonjava crkvenih zvona. a poslije toga su odlazili kućama. Ivana stavljalo na strehu i u rupice u zidu. 102 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Zagreb 1933.Stariji i djeca bi se veselili do pola noći. str.100 Neke Ivanjske pjesme pjevaju o vrijednim domaćinima i njihovoj vrijednoj djeci. oca. Tako je 1933.. U pjesmi se traži od majke.

Također su se palile i manje vatre po vlastitim dvorištima koju su preskakivali i zabavljali se ukućani i susjedi. Zvona su zvonila cijelu noć. str. Narodni je pjevač stilskom figurom. grančice blagoslovljene masline ili ugljevlja što je preostalo od božićne vatre. od Ivanje do Petrove da nas vile ne pohode. Zadar 2007. Vidi: Marko Dragić. Od vode do vode. Sveučilište u Zadru. palili hrpe smilja i druge makije. Apotropejski obredi. mladima ali i starijima. Vatru su uglavnom preskakali dječaci i mladići dok bi ostali stajali okolo i uživali u tom prizoru. kojoj bi dodavali malo blagoslovljena cvijeća. Uvečer uoči Sv. antitezom te višestrukim deminutivima spjevao ritmičnu lirsku vjersku pjesmu: Poleti tić perutić. Ivana Krstitelja Šoltani su kadili vinograde. Sa zvonika se ispaljuju rokete. a ljudi su preskakivali vatru govoreći: Od Ivana do Ivana. Stari su govorili da u toj vatri trebaju sagorjeti sva zla koja su nas zadesila kroz proteklu godinu. a jedna od žena bi blagoslovila vatru. Dan prije Sv. gdje se skupljalo cijelo selo. 103 58 . običaji i ophodi u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. Ivana palili su vatru pred crkvom. 384.103 Običaj “paljenja svitnjaka” dugo se zadržao i u samom Splitu i bio je iznimno omiljen među djecom.okupljališta u selu na druženje i zabavu. dotle je sljedeća u cijelosti kristijanizirana. Već poslije ručka dan uoči blagdana Sv. Da me noge ne bole. 104 Isto. Taj se običaj u Splitu posljednjih godina gasi. Kad bi se vatra rasplamsala. 385. a da je staro i da ljudima ne treba. Sutradan bi se pričalo u čijem je kvartu bio najbolji svitnjak.104 Dok su neke ivanjske pjesme sačuvale mitske motive. ponajviše zbog urbanizacije grada. Pod krilima krizmica. Ivana djeca bi po susjedstvu skupljala drva i sve ono što je od drveta. str. U krizmici Marija. djeca bi se zatrkivala i preskakala vatru jer se vjerovalo da će onaj koji preskoči vatru biti sretan i zdrav. Nije tić perutić. Kad bi sve to sakupili s nestrpljenjem su očekivali mrak kada bi netko od starijih i iskusnijih muškaraca zapalio svitnjak. neg anđeo krilutić. Croatica et slavica Iadertina.

Oko svitnjaka se okupljao mlađi i stariji svijet. ugljevlje od krijesa. također. Donedavno je bio običaj da se svitnjak pali kod svake kuće i da se na najuočljivijim mjestima pale veliki svitnjaci. Pepeo simbolizira smrt tijela i prolaznost ovozemaljskoga života. 385. Mrtvalj u Podmilačju kod Jajca.Šta j’ Boga rodila i Ivana krstila. 59 . Vrilo u Knešpolju kod Širokoga Brijega i mnoga druga.105 (Ružić kod Drniša) U Bosni i Hercegovini se do naših dana sačuvao običaj paljenja svitnjka u sumrak prije blagdana Sv. Mnoga su kultna vrela diljem Bosne i Hercegovine kojima narod hodočasti i pripovijeda o čudotvornim izlječenjima na tim vrelima. mladići su ga preskakali. bradavice i kurije oči na nogama te da će se tako izliječiti i spriječiti kožne bolesti. u anđele nebeske. Svrabivica u Perićima kod Prozora (Rama). vijenci od cvijeća u ivanjskim obredima imaju apotropejske karakteristike. Do danas se sačuvao običaj da se ujutro prije izlaska sunca po pepelu svitnjaka hoda ukrug moleći tri puta Vjerovanje. Od osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća nekoliko obitelji kod kuća zajednički zapale svitnjak. Krst’ Ivane i mene da virujem u tebe. prije sunca umiva i kupa na izvorskoj vodi. a stariji su sjedili. Na Pepelnicu (Čistu srijedu) stavlja se pepeo na čelu što označava početak korizme koja počinje s tim danom. Pepeo je u kršćanskoj simbolici znak pokore i obraćenja. a u kršćanstvu simbolizira pranje. Kada bi svitnjak dogorijevao i plamen mu se smanjio. U sve crkve zemaljske. čišćenje i nevinost. Ivana. a nakon toga se. Vatra. Mlađi su se igrali oko svitnjaka. Pastiri su se natjecali tko će imati veći i bolji svitnjak. Takva su primjerice: Jakovljevo vrelo kod Kreševa (Vrelo Jakova Markijskoga). Vjeruje se da će se time spriječiti naboji. str. izvorska voda. Voda je magijski izvor moći. pepeo. 105 Isto. zelenilo.

kris nalaže. i donesu bistre vode i naliju čiste lonce. dj. potancamo. 106 Milovan Gavazzi. 60 . da mi s njim se poigramo. nav.*** Krijesovi su se palili i za Dan sv. lipnja) po jadranskom području i Bosni. za Vidovdan (na sjevernom jadranskom području i Podravini). Mi ćemo ga dobro ranit suvim sirom i pogačom. bele dvore i komore i oriblju žute stole. dajte. Pavla (29. izpeljajte pod jabuku. str. stare majke. pod jabuku crljeniku. venac plete. srpnja) po Podravini. vi nam dajte lipog Ivu. riđe vole u lugove. da se sinki zorom staju. 85.. poigramo. Stari ćaćke bud’te sinke. i lipo ga nakitimo z rožicami ivanjskimi i k sebi ga odpeljamo. Ilindan (20. i napasu riđe vole i posiju belo žito. dajte. da počešu plave kose i umiju belo lice i pometu bele dvore. ako li nam niš ne date. da izrenu riđe vole. Stare majke bud’te kćerke. žute stole javorove.106 Neke Ivanjske pjesme pjevaju o vrijednim domaćinima i njihovoj vrijednoj djeci: LIPI IVE KRIS NALAŽE Lipi Ive kris nalaže. 95. Petra i sv. da se ćerke zorom staju.

hr/dodatak2003. Na vulico pod lipico. 1988. Kaj se bomo ž njem igrale. Znesemo ga na vulicu. lipnja) u skupinama od četiri. sastavio Krešimir Mlač. Školska knjiga. Milovan Gavazzi. str. kresovaljke. lipi Ivo. str. Godinu dana hrvatskih narodnih običaja. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Oj lepa Lado. II priređeno izdanje. Zagreb 1972. Lado! Znesemo ga na vulico. ovjenčane vijencima od cvijeća išle po selima i pred kućama izvodile kolo i pjevale pjesme hvaleći gazdu i gazdaricu.109 Na Dan sv. ladanjke. Ivana (24. po praheku. a negdje od osam.108 Djevojke koje su izvodile ivanjske ophode nazivane su još ladekarice. 110 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. dobro leto i proliće o Ivanju i Štefanju. 41. Lado. ajdmo sada pjevajući: Daj nam. 108 61 .107 (Karlovačka okolica) Krijesovalje (ladarice. Sve na slavu Ivaneka!110 (Okolica Koprivnice) 107 Stipe Botica. 215. Zagreb 1998. Hod kroz godinu. ivančice) bile su djevojčice koje su na blagdan Sv. Bože.studio-tanay. Golden Marketing. Ivana ladarice su pjevale: Podajte nam Ivaneka. Vijence su po završetku ophoda djevojke bacale u tekuću vodu vjerujući da će se udati onamo kuda vijenac otplovi.html 109 Vitomir Belaj. pod lipicu. Pak mu bomo ruže brale. MH. Na vulicu. str. dobro leto. Ajdmo sada. krisnice.belim mlikom i šećerom. 147. Po poteku. Zagreb 1995. http:www.

i koji od njih do jutra procvijeta. 111 62 . 225. priredio Marko Dragić. metaforom (volovi mu sivi sokolovi). str. epitetima (zelene gore. jaram mu je drvo javorovo. 83. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Zagreb 1932. sivi Tomislav M. tu će poći ono čejade. Te su pjesme pjevane za vrijeme predaha kod teškog težačkog posla oranja. Volovi mu sivi sokolovi. epika. U njima se pjeva o težaku koji ore kraj zelene gore. seže u davna vremena. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. 3.112 (Bučići kod Novog Travnika) Emocionalni je efekt u prethodnoj pjesmi postignut stilskim figurama: aliteracijom (ponavljanjem suglasnika r. također. kao i suglasnika v). sv. 1. koje hi je ubralo. JAZU. volovi su mu sivi sokolovi. Težak ore kraj zelene gore. Matica hrvatska i HKD Napredak. str. ralo mu je drvo šimširovo. urednik dr. ralo – drvo šišmirovo. kome je badej bio namijenjen. POSLENIČKE PJESME Nastanak posleničkih pjesama.U Blatu na otoku Mljetu na Svetoga Ivana uvečer bi se ubrala “tri badeja. D. pa hi se na ognju dobro popali i klade (stavi) pod tundjelu kad se ide spavati a svakoga od njih namijeniš na jedno čejade. Čaranje i gatanje. kako ore ne vidi se gore. 112 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Macan. udaće se za onega.)111 O vukarskim (vučarskim) ophodima i pjesmama riječ je u poglavlju Folklorno kazalište. Sarajevo 2006. Boranić. Knjiga XXIX. jaram – drvo javorovo: TEŽAK ORE KRAJ ZELENE GORE Težak ore kraj zelene gore. retorika. (Ovo rade u prvom redu djevojke za udaju.

Žito bumo sejali. Dva konjička naprv. budi dječicu. a domaćica će pripremiti pečenku s lukom i gibanicu s kukom: MUŽEK RANO VSTAJE Mužek rano vstaje. 63 . Stani. Dečicu zbuđiva. družinu doziva da tjeraju volove u jaram i konje ispred njih jer će sutra orati i žito sijati.) Oranje ralom na vitlo Težačke pjesme pjevaju o marljivom domaćinu koji rano ustaje. (Šimšir i javor u narodnoj tradiciji imaju mitska obilježja. To roginju. To je muški najem. Žito bumo sejali. Zutra bumo orali. čadonju. drvo javorovo). Jendrašina! Tiraj voli v jarem. Na sve strane zgleda. Družinu sezava: “Prizmi ti. Đurina.sokolovi) i inverzijama (drvo šimširovo.

Poldan nam dohaja. Žito bumo sejali. Drugog žali bratac i sestrica. bolje i ljepše kositi. Prvog žali i otac i majka. Zagreb 1972. Gibanica s kukom. Okupilo bi se pet-šest i više kosaca koji su se natjecali koji će brže. Samo jedna sirota djevojka: “Suđeniče i nesuđeniče. 113 64 . sastavio Krešimir Mlač.-116. A trećega nitko od nikuda. str. 142. Za vrijeme kosidbe i predaha u njoj pjevane su pjesme različite tematike. Obed se zgotavlja: To pečenka z lukom. Jendrašina. Nakon obavljenoga posla kosibaši je kao nagrada pripadala glava pečenoga jagnjeta ili ovna. Sunce je visoko. str. Ki spleplje oraču? Pojdi. 115. MH. Žito bumo sejali.Kaj smo lani vejali. Rano zađe moje jarko sunce!”114 (Babina Greda) Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Kaj smo lani vejali!”113 (Hum u Hrvatskom zagorju) Sve do sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća poseban je bio kosidbeni običaj. Neke su težačke pjesme baladno intonirane: OTKIDE SE GRANA JORGOVANA Otkide se grana jorgovana I ubila tri čobana mlada. Najbolji je bio na čelu i zvao se kosibaša. Polje je široko. 114 Isto. Po tu tikvu vina! Zutra bumo orali. Kaj bude kovaču.

On baca kosu nek se trava suši i odlazi poljubiti dragu što u ladu spava. nek se suši trava. KOSIO SAM SIJENO Kosio sam sijeno. poljubit ću dragu.” Bacio sam kosu. kazao Veselko Sesar (rođ. Vl. g. što u ladu spava. 115 65 . 4.Pokatkad je i sam domaćin kosio svoju livadu. Putem prolazile. rkp. R. str. Bregava mi šumi. Bregavke garave. 2005. tiho progovara: “Eno dolje draga. sv. 1959.115 (Vrapčići kod Mostara) Marinu Škobiću u Vrapčićima kod Mostara 2005. g. dolje kod Bregave. Bregava se koscu javila da mu dolje u ladu draga spava.). u ladu zaspala.

materin čobane. jesi 1 bio kud smo jučer bili. o želji djevojke da joj to bude zadnja žetva kod roditelja i da to žito ne jela ona nego ga pozobali njezini svatovski konji i dr.” To se niko dositio nije.”116 (Prozor – Rama) 116 Marko Dragić. ugledala jednog čobanina. U seke je čedo ponejako: da ga ne bi umorila mlado.Žetelačke su pjesme pjevale žetelice žanjući žito. vazdan žele. jesi 1 naše cviće nalazio?” Čoban dipli i kroz diple kaže: “Jesam bio kud smo jučer bili. pa govori svom Ivanu mužu: “Šalji seku za goru na vodu. jesam naše cviće nalazio. str. samo nije ljuba Ivanova. Kad je bilo ićindiji k mraku. vazdan pripivale. Tuj tunja tu jabuka. Pjesme pjevaju o ljubavi. ne mere bez tebe. iđi za njom tio stranputice. 69. 66 . Tad zapiva seko Ivanova: “Oj Ivane. Baška Voda 1995. dositi se ljuba Ivanova. VAZDAN ŽELE MLADE ŽETALICE Vazdan žele mlade žetalice. Mala nakladna kuća Sveti Jure. zalivo ga od jabuke mlikom: cviće vene.

šumama. ČUVAM OVCE PO LIVADI SAMA Čuvam ovce po livadi sama. Svetoj Gospi. Tomi. Iliji. Peri. Pastiri su. proplancima i poljima milozvučne pjesme pastirica. Dujmu. treći otkos. Prvi otkos. 67 . ljubičica plava. Isusu. Pastiri su pjevali i molitvene pjesme svecima: Anti. niko nema od naših čobana. Te su pjesme dragom otkrivale gdje se nalazi njihova dragana. zelenika trava. zelena rozeta. molili pjesme protiv groma. također. samo Rade što kosi livade i on ljubi čobanice mlade. drugi otkos. oluje i nevremena. Vidu. Mladići su se skladnim sviranjem na svirali (dvojnicama) javljali svojim djevojkama. Luki. Grgi.Ovako se nekada vrhlo žito na gumnu Do sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća odjekivale su po planinama. Pavlu.

još se nije nagledao svijeta!117 (Čapljina) Najmanje je ribarskih pjesama koje su kazivači kazivali ili još uvijek kazuju. 118 Jeleni Marušić u Komiži na Visu 2006. oparčojte žene ruže. Matica hrvatska i HKD Napredak. svoju sriću ol ljubavi. Odgovor je tomu u viškoj ribarskoj poslovici: Kad je vrime veslonju / Nije misto kantonju. Petar je proveo 8 godina u Engleskoj gdje je završio Koledž za grafički dizajn. vidila bi svoju sriću. Sarajevo 2006. priredio Marko Dragić. u veslanju moraju stalno naprezati i boriti protiv vjetra i valova. Ki gariful. epika. kazao Petar Mihovilović – Bejota (rođ. FF Split. str. g. 110. retorika.-15. Drugi mi te trga. Pjevušilo se i molilo za vrijeme rastiranja i skupljanja mreže. Rkp. bere a jo pijen gorki čemer. Uglavnom su pjevali mlađi ribari na poštama čekajući svićaricu. OTO MUŽI S PALAGRUŽE Oto muži s Palagruže.118 (Komiža.). uživat će sarce moje. 2006. izišla bi sad na vrata. dakle. se goj. sv. Vis) Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. ili na vrata na ponistru. g. cviće moje. 13. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Goj. suha zlata. Ribari se. 81. mala moja cvit gizdavi. 117 68 . ki son brala al ga nison rakamala. Ipak se nalazilo vremena za pjesmu. za vrijeme velikih fešta i poznatih regata. Valja će ga rakamati svome dragom darivati. Da si o srebra. dok ne dojde vrime tvoje. str. 1947.mila majko dobila si zeta! Mlada zeta od sedamnaest ljeta.

pala je rosa. „Oj djevojko moja. Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine. pala je rosa. DEDER KUME DAJ DA ZAPIVAMO Deder kume daj da zapivamo. Tim su pjesmama ili sviranjem na svirali davali do znanja svojim ukućanima da se vraćaju.” „Ja ne mogu bosa. dok i meni mili Bog pomogne. napoji mi konja. obuj cipele. slamu i ostalu ljetinu i prodavali u Hercegovini ili Dalmaciji ili trampili za vino i rakiju i prodavali u Duvnu.” „Sazuj nalune. ja ne mogu bosa. Ludvik Kuba.” . 97.Putničke su pjesme pjevali putnici vraćajući se uveče svojim ukućanima nakon obavljenog putovanja ili nakon obavljenih težačkih poslova. Sarajevo 1984. Nakon uspješno obavljenog posla preko polja bi pjevali pjesme i tako javljali obitelji da živo i zdravo idu svojim kućama. ako mogli i ako se dalo. OJ DJEVOJKO MOJA „Oj djevojko moja. 119 69 . str.” 119 (Prozor) Kiridžije su ljudi koji su iz Duvna na zaprežnim kolima vozili sijeno.Ja ne mogu bosa. ne mogu sama. Svjetlost. kupiću ti postole. pala je slana. napoji mi konja. pala je rosa.

120 (Tomislavgrad) Žetelačke. Kad se sastasmo. Bog te živio. a po njemu ime Marijino. neg’ li tim Već držalom motičim. 180. Dok ti duša ispala. Najsvetije ime Isusovo. epika. obrednih. Već te žena lupala. pastirske. težačke. priredio Marko Dragić. a spasenje da se ne gubimo. Ni sebe. putničke i kiridžijske pjesme pjevane su i na sijelima (prelima).121 (Hvar ) Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Ne imo se čim pokriti. str. Tug’ i žalost prođe. Te pjesme su strukturom najbliže zdravicama. retorika. svatovskih i ljubavnih lirskih pjesama te usmenoretoričkih oblika. Sarajevo 2006. Zagreb 1972. MH.ako bi nas grlo poslušalo. braćo. da nam Bog da zdravlje i veselje. Sve u strahu Boga Velikoga. 121 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. 87. ni žene. str. Ni djeteta kraj sebe. Napitnice vinske su pjesme koje se pjevaju uz vinograde i vino. Matica hrvatska i HKD Napredak. Bogu hvala i slava u vike. a u njima su česti elementi šale. VESEL’MO SE. A iz ove čaše Vince ispio! Ako ne ćeš sve popisti. BRAĆO Vesel’mo se. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Neg’ li čim. Kad se vidjesmo! Lijepo ime Ivo. sastavio Krešimir Mlač. U poselničkim pjesmama nalaze se i elementi: mitskih. Tilu zdravlje da se veselimo. 120 70 .

šalilo. One su malanom po taktu vrtjele gornji žrvanj koji se uz škripanje i posebni šum kotrljao po donjem nepomičnom kamenu i drobio zrnje koje se nalazilo između dva kamena. farinu ću umisit lipe kruhe ucinit. str. igralo. MEJI. Sijelilo bi se. g. Jeleni Marušić u Komiži na Visu 2006. I speći ću bublice za svu braću i sestrice. 122 71 . kruh i gladnu dječicu. Rkp. (Nikakvih sijela nije smjelo biti za vrijeme Korizme. 17. 1947. veselilo.) Nabijalje su bile žene i djevojke koje su na stupici nabijale konoplju koja se tako nakon kiselenja (u močilima) i sušenja pripremala za daljnju obradu.122 (Komiža. zorna). Mnoge su obitelji imale svoj vlastiti žrvanj zavrvanj (pl.U Bosni i Hercegovini nisu zabilježene napitnice vinske. Vis) Mnogobrojni su drugi narodni običaji koje su pratile usmene lirske pjesme: Komušalje su donedavna bile običaj u kojem su se u rujanski ili listopadski sumrak skupljali mladići i djevojke i komušali kukuruz. U tim prigodama su se rađale prve ljubavi. Za to su vrijeme pjevale kratke pjesme koje su tematikom bile vezane uz taj posao. Vlačilje su bile djevojke i žene koje su se skupljale u jesenji i zimski sumrak i vlačile vunu. Različite su se vrste usmenih lirskih pjesama izvodile u tim prigodama. kazao spomenuti Petar Mihovilović – Bejota (rođ. Na Visu se u starim vremenima pšenica mjerila u žrvnjevima. Prelje su bile djevojke i žene koje su se okupljale u ranu jesenju i zimsku večer kako bi oprele vunu. pjevalo i natpjevavalo do zore. FF Split. MEJI ZARVANJ MOJ Meji. 2006. Taj su posao obavljale žene ili djevojke.). g. sv. Vlačiljama i preljama bi kasnije dolazili mladići. 110. meji zarvanj moj. dok ti recen: zarvanj stoj! Kad samejem jo ću stat u posteju poću spat! Kad mi projde slatki san i ustanem sutra dan.

g. Međutim. francuskom vlašću i drugim nenarodnim vlastima. najviše je povijesnih pjesama o višestoljetnim (1463. Stojanu Jankoviću. rezala stara odjeća te se kasnije pomiješana sa sintetikom tkala i tako su nastajale ponjave koje su služile kao “prostirka” (kao današnji tepisi). a odlasci u vojsku iznimno bolni: Komušalje. Stoljećima su Hrvati služili tuđe vojske i bili se prisiljeni boriti za tuđe interese. (O tome je više riječi poglavljima o usmenim epskim pjesmama te povijesnim predajama. Kaurima koji porobiše Livno. st. te o povijesnim osobama: Marku Kraljeviću. (Dakako. Andrijici Šimiću i dr. Zbog toga je kod Hrvata sve do devedesetih godina dvadesetoga stoljeća svaka vojska bila omražena.) U povijesnim su pjesmama česti mitski motivi. ugarskom. POVIJESNE PJESME Lirske povijesne pjesme pjevaju o: kralju Vladimiru. To sijelo nazivalo se rutalje. Zacijelo su ti običaji bili prisutni i u drugim krajevima.) 123 72 . Mijatu Tomiću. braći Morić.123 U Rami i Bosni se sedamdesetih godina 20.) progonima i stradanjima Hrvata pod osmanskom vlašću.-1878. padu bosanskoga kraljevstva. hercegu Stipanu Vukčiću Kosači. robinjicama koje su bile usužnjene jer nisu htjele prihvatiti islam. vlačilje. U mnogim su povijesnim pjesmama patnje i stradanja pod mletačkom. moji studenti i ja nismo zabilježili te običaje ni u Hrvatskoj ni u Bosni i Hercegovini. to ne mora značiti da ih ipak nigdje više nema. prelje i nabijalje su običaji koji su se u Rami održali do sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća.Za razliku od prethodnih narodnih običaja u kojima je sudjelovalo po petnaest-dvadeset i više mladića i djevojaka tkalje su bile djevojke i žene koje su posao tkanja platna obavljale same pjevušeći ljubavne pjesme. 4. Od 2000.

MH. Vi pošjite meni Moga draga doma. Viće ti je vrime. drago moje. Jesi l’ izjubio Zadarske divojke? Zadarske divojke. Pobojte se Boga. 278. Da se imam dilit Od Splita biloga. Jidri.DOŠLI SU MI GLASI Došli su mi glasi Od principa moga. Dilit ću se. 277. str. Je li dojidrilo Drago mi doisto. str.125 (Split ) 124 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Jesi li obaša Sve mletačke rive. Sve mletačke rive I po Zadru porte. Moja juta rano? Majci al’ sestrici. 73 . Al u Pojišanu Mariji Divici?124 (Split) Dok su mladići služili tuđinske vojske njihove su ih djevojke iščekivale strepeći hoće li u tuđini izljubiti druge djevojke? POĆI ĆU NA MORE Poći ću na more Vidit je li bistro. 125 Isto.-278. dušo. Zagreb 1972. U jutorak rano. sastavio Krešimir Mlač. Komu ću t’ ostavit.

Dominik Mandić. str. Kalendar 1991. parec i pajdašec. Sarajevo 1990. U posljednjim desetljećima XVII. Da si bumo dečicu hranili. ZIRAL. To je najmanji broj Hrvata od kako su nastanili tu zemlju u sedmom stoljeću. godine. Mi smo lepo dokončali. u Bosni i Hercegovini 1699. Gdo bu sada kaj preskrbel Dečici i mene? Nismo mi tak dokončali. Parec. 128 Dobri pastir. 130 Vidi o tomu više: Marko Dragić. Samu s decom sad ostavil?126 (Stupnik kraj Zagreba) Prema turskim defterima i drugim povijesnim izvorima. u toj je zemlji samo 23 000 Hrvata katolika.. izdanje. str. Zakaj si me ti prevari!. Zagreb 1973. 80 000-90 000 krivovjeraca i 30 000 Srba pravoslavaca. II. 173. Sabrana djela 5. u Bosni i Hercegovini ostaje 150 000 Hrvata katolika. Baška Voda 1999. 127 126 74 . str. 129 Usp. Nakon prodora Eugena Savojskoga i pustošenja Sarajeva. Marko Dragić. PAREC I PAJDAŠEC S Bogom. parec i pajdašec. str. S BOGOM. s Bogom. Ljubo Lucić.129 Broj Hrvata se strahovito smanjivao. Josip Butorac – A. Te pjesme imaju elemente naricaljki: S BOGOM. u trenutku pada Bosne i Hercegovine pod osmansku vlast 1463. Mnoge su hrvatske udovice ostajale same sa svojom siročadi. Ivandija.130 Isto. Etnička povijest Bosne i Hercegovine. godine na islam je u Bosni bilo prešlo 38 000 bosanskih kršćana.-51. Deset kamenih mačeva.Mnogi su hrvatski mladići izginuli po raznim ratištima. 83. Toronto-Zürich-Chicago 1982. Baška VodaMostar-Zagreb 2001. 41. str. godine ostaje samo 29 000 Hrvata. Povijest katoličke crkve među Hrvatima. Da se bumo mi rastali. 21. kada su razrušeni mnogi samostani i crkve.-116. str. priredio dr.127 Prema turskom defteru iz 1489.128 Progoni Hrvata pojačani su 1524. u toj je zemlji živjelo 750 000 Hrvata katolika. st. g. Godine 1723. 167. 361. Od Kozigrada do Zvonigrada.

Ni korizmom za sedam nedjelja. Pokatkad su svi ukućani bili prisiljeni prijeći na islam kako bi sačuvali život i imanje. Mnoge su kršćanke ostajale trudne te su nakon toga rađale djecu svojih krvnika silovatelja. kad im koji dođe. u narodnome su pamćenju djevojke koje su svoju vjeru zasvjedočile patnjom i mučeničkom smrću.” 75 .Najbolnije su patnje kršćana pod osmanskom vlašću bile Prava prve bračne noći po kojem su kršćanke svoju prvu bračnu noć morale provesti s begom. pašom ili drugim osmanskim vlastodršcima. mila majko moja! U Turčina sveca ne imade. ali se grohotom smijala jer su joj od raja vrata otvorena. Ana se razboljela. agom. a na vratima njezina seka Mara: POTURČI SE KUĆA BANOVIĆA Poturči se kuća Banovića I u kući trideset čeljadi.” “Bogme neću. njihov odabranik morao je pobjeći ili bi bio pogubljen. a ako bi ih odbio. Ali ne će Ane Banovića. Mnogo je povijesnih predaja koje kazivači i danas o tome pripovijedaju. Te ne znadu. Ane. Takva je bila i Ana Banović. Te su djevojke kazivale silovatelju za koga se trebaju udati. Za Anicom pristavaše majka: “Poturči se. Već gledaju po nebu mjeseca Kano lovac po planini zeca. kćeri moja! Ne ćeš postit petka ni subote. Dva bajrama u godini dana. Ni četvrte kvatre u godini. Iznimno su bolna bila i nasilna prevođenja na islam. Nego trides’t dana ramazana. Međutim.

ostarjeli babo. a nekoga previjerna ljuba. Ane.131 (Kozica kraj Makarske) Sve do devedesetih godina dvadesetoga stoljeća bolni su rastanci bili s mladićem koji je odlazio u vojsku.” “Ne pitaj me. more se izbistrilo i lagane šajke pokrenule: SINOĆ PISMO U DUBICU DOĐE. A na vratim moja seka Mare. Da se kupe mlađani soldati. Pa me zove: “Hodi k meni. kćeri moja. Ja se smijem. Od raja mi otvorena vrata. zadugo ne bilo. sastavio Krešimir Mlač. A nekoga bratac i sestrica. seko!” To izusti. babo. Zagreb 1972. Nekoga je pratio i otac i majka. Pa besjedi svojoj kćeri Ani: “A bora ti. 131 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike.Malo bilo. grohotom se smije. imam zašto. Više kćeri ostarjeli babo. 76 . (Emotivni je stav izražen epitetom .) Nikolu nije imao tko pratiti osim sestrice Jelice koja ga pratila sve do sinjega mora koje je suzama zamutila. MH. zato. a dušu ispusti.297. a grotom se smiješ. Pratila ga do sinjega mora. Sinoć pismo u Dubicu dođe. Nekog prati i otac i majka. molili cara da pusti mila brata seki kako bi se sinje more izbistrilo i pokrenule šajke. A Nikole nitko ni odakle. Soldati su.previjerna ljuba. Razboli se Banović Anica: Bol boluje. Car je pustio mila brata seki. str. Pratila ga sestrica Jelica. Bol boluješ. U nedilju rano polazili. A nekoga previjerna ljuba. U subotu vazdan se kupili. nekoga bratac i sestrica. Suzama je more zamutila A s jaukom šajke sustavila.

132 (Zrinj) Neke povijesne pjesme mogu se svrstati i u tužbalice. I lagane šajke pokrenule. 132 Isto. Kojojzi si vjeru dao.Kad viđoše mlađani soldati. Pustio je mila brata seki. Jutros si je zacrnio. care gospodine. Udovica kuka kao kukavica i obraća se poginulom mužu koji ju je ostavio sa sirotom dječicom koja su ga tatom zvala: ŠTO UČINJE VELE JADE Što učinje vele jade Mladoj tvojoj kukavici. što imaste. da ne pođe. Ali ima uzdanicu U tu tvoju mudru glavu. Ni ostalu muku tvoju. Koji su te tatom zvali. Nadjede joj hudo ime. I lagane šajke pokrenule!” Kad to čuo care gospodine. 77 . Da je ne ćeš ostaviti? Eto sada vjerom svrnu. Oni mole cara gospodina: “Bora tebi. da ne reče? Ma te moli kukavica: Ah. Daj pusti-der mila brata seki. Gdje bi pošla. Nama se je more razbistrilo. Ne bi l’ nam se more razbistrilo. nemoj me bandunati I za ljubav. str. Da je ne ćeš bandunati. Ni dječicu ludu svoju. Što bi rekla. 302. da ne sjede. Hudo ime “udovica”! Gdje bi sjela.

Ni sirotnu djecu tvoju Bez nastave i nauke. Bez celiva i grljenja I bez svakog dobra tvoga!133 (Kaštela u Dalmaciji) Narodna nošnja gornjih Kaštela Dirljiva je pjesma sina kojem je otac poginuo te ga u grob nose. Zato mu sin svojim pjesmama zvoni i suzama grob mu škropi: 133 Isto.Kojuno si ti mučio Od djeteta malenoga. 78 . 360-361. a ne daju zvoniti niti groba škropiti. str.

Zadru. i 1430. 361. MH.134 (Selnica u Hrvatskom zagorju) 5. mnih da sam…135 Renesansa je imala svoj procvat u: Šibeniku. na grob ga peljaju. Dubrovniku. Milorad Medini. U ljubavnim dvojbama i jadima djevojke su se povjerovale svojim majkama i sestrama. Povijest hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku. 1. a prijateljice su im bile daleko: CRNA GORO. LJUBAVNE PJESME Koliko je do sada poznato najstariji zapis hrvatske svjetovne lirske ljubavne pjesme seže u period između 1421. str. Kad dojdoh na kopao. srce moje još punije jada. Neg mu sad zvonite s mojimi pesmami. Hvaru. Isto. nikom ne kazujem. Nepunih stotinjak godina prije Montaignea Šibenčanin Juraj Šižgorić oduševljavao se hrvatskim narodnim običajima i književnošću. PUNA TI SI LADA Crna goro. Korčuli. Splitu. knj.IŠEL SAM ČEZ GORU PO ZUBLJU VISOKEM Išel sam čez goru po zublju visokem. str. 135 134 79 . Nit mu daju zvonit. Tužne i nesretne su bile one djevojke koje nisu imale ni majku ni sestre. Grobek mu škropite s mojimi suzami. Zagreb 1902. godine. Oček mi umira. puna ti si lada. Pjesmu su pjevali “dubrovački vlasteličići” u svojim uredima krateći vrijeme: Sada sam ostavljen srid morske pučine valovi moćao bj`en daž` dojde s visine. 123. Jad jadujem. nit groba škropiti.

”137 (Vukovar) 136 137 Usmene lirske pjesme. knjigu štije grozne suze lije. Da je draga znala da će joj dragi umrijeti.136 (Okolica Osijeka) Različite su ljudske sudbine. da sam znala da ćeš mi umreti. izvezla bi mu gusto pamučno platno: ZAZVONILA ZVONA SEMERINSKA Zazvonila zvona semerinska da sve tutnji zemlja vukovarska jer umira momče na zanatu. On na svitu nigdi nikog nema samo jednu gizdavu divojku. Zagreb 1995. 155. str.majke nema. MH. drago srce moje. priredio Stipe Botica. Ona ide gori u dućane pa govori gizdava divojka: “Boraj tebi. Isto. Razbolio se i svojoj dragoj poslao pismo da mu pošalje pokrov bijeli. SHK. str. 155. već i zora svane. al je na daleko. mladi dućandžija. pošalji mi jedan pokrov bili. Nit sestrice da joj se potužim. da joj jade kažem. Gizdava je djevojka otišla mladome dućandžiji i zamolila najtanjega platna. Knjigu piše gizdavoj divojki: “Oj divojko draga dušo moja. Pokrov šije gizdava divojka: “Da sam znala.” Knjigu štije gizdava divojka. kući ić’ se mora. Djevojka je imala dragoga koji je otišao na zanat.-156. 80 . svane zora. daj ti meni najtanjega platna da pokrijem svojeg milog dragog. Dok ja dojdem. osim drage. dala bi te na pargal izvesti.

Zagreb 1972. Nesretne su ljubavi pokatkad bile i zbog prvog komšije. Već ti se vila i vila Pa u dnu pakla savila!”138 (Sarajevo) Ljubavne pjesme u vrijeme zagledanja pjevaju o ruži koja je procvjetala. str. komšo. kletve u tim ljubavnim pjesmama: KOLKA JE NOĆCA NOĆAŠNJA Kolka je noćca noćašnja. Česte su. Narodni pjevač po načelu dobro – loše komparacijom poučava kakve su razlike između ljubljenih i neljubljenih djevojaka (poštenih i nepoštenih). MH. Duša ti u raj ne došla. sastavio Krešimir Mlač.Mnoge su nesretne ljubavi bile zbog nerazumnih majki. U kolu moja djevojka Sve moje pjesme ispjeva.-197. 81 . 196. zaplakala jer misli na blagi pogled svoga dragog. LASNO TI JE POZNATI DIVOJKE Lasno ti je poznati divojke Koje ti su ljubljene u majke: Crne su im oči zamućene Kako voda u mutnu jezeru. neka te. a djevojka je. U svakoj mene pripjeva: “Ah moje prvo gledanje! Ko nam se uzet ne dade? Ni s moje majke ni s tvoje. Već s našeg prvog komšije. U tim je pjesmama mnogo tuge i kletava zbog neuzvraćenih simpatija i ljubavi. Neka te. U nekima od tih pjesama majka savjetuje kćerku da pazi koga će odabrati jer momci znadu privarit i ostavit. gledajući je. 138 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. zbog toga. Svu noć ja zaspat ne mogoh Od svoga jada golema Slušajuć kolo i pjesme.

soldačkoga vina.Crne su im kose zamršene Kako svila u loša trgovca. Zora. MURTELICE DROBNA Murtelice drobna kâ si na balkunu. Draga preko murtelice na balkonu pozdravlja dragoga na kormilu koji rukama jedra podvezuje. Isto. a ormari – vojnički rukavi: MAJKA SVOJU JEDINICU KARA Majka svoju jedinicu kara: “Ne pij. str. a crnim očima na nju pogleduje. A nadasve lišce neljubljeno Kako zimi nebo po vedrini. Narodne lirske pjesme.) Majke su svoje kćerke savjetovale da se ne zagledaju u vojnike jer su vojnici siromasi i nigdje nikoga nemaju.”140 (Hrašće kraj Zagreba) U sljedećoj je pjesmi nekoliko lirskih slika koje jezičnim izrazom oslikavaju ljubav drage i dragoga. dom im je siva kabanica. Zagreb 1963. Još je lašnje poznati divojke Koje nisu ljubljene u majke: Bistra im je od oka zenica Ko sunašce litno na istoku. 140 139 82 . 201. 188. soldat bogec nede nikog nema. Crne su im kose razglađene Kako perje u mlada sokola. PSHK. str. 23. ćerko. Matica hrvatska. priredio Olinko Delorko. knj. hiža mu je siva kabanica a ormari – soldački rukavi.139 (Dubrovnik XVIII st. pozdrav’ draga moga što je na timunu.

crniman očiman mene pogleduje. ali i patnje i kletve zbog neuzvraćene ljubavi. a dragi golubom.141 (Vis) Do sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća u Bosni i Hercegovini kod Hrvata je bio običaj da jedna djevojka ašikuje s više momaka. Pune su ljubavne čežnje. sanjala je da je bijelo tijelo dragog kraj njezinoga ležalo. pokraj hiže šeće. košutom. Djevojka ne može zaspati dok se njezin golub oko kuće šeta. u svatovima.biliman rukaman jedra podvezuje. spati mi se ne će Dok moj dragi. idući od crkve do kuće ili idući od škole do kuće. 83 . sokolicom. Momak bi rukom po ramenu dodirnuo onoga koji ašikuje s djevojkom i on bi se odmaknuo. Pjesme za vrijeme ašikovanja su snažno emocionalne. Dragi joj se u mislima javlja i dozivlje je da dođe kod njega ležati i da će ozdraviti. dremle. itd. Kad je malo usnila. Isto je i u hrvatskoj usmenoj književnosti. 141 Tanja Perić-Polonijo. a nastavio bi ašikovati onaj koji je odmaknuo suparnika. str. ej golobek. Split 1996. Momci su se odmicali kod djevojke ašikujući na sijelima. srnom. kod kola. sokolom. a ona izriče svoj sinošnji san u kojem je sa svojim golubekom bila na rastanku: SAVILA SE TUGA OKO MENE Dremle mi se. 99. Još od drevnih književnosti Bliskog i Dalekog istoka draga je nazivana golubicom. Književni krug Split. Tanahna galija.

bodeš ozdravelal Snoćka sam ti. Ne će da se ostavi od jele Dokle god joj koren ne uvene. str. čitala čitanku Da sam bila. MH. 212. 143 Isto. 84 . malo zasenjalo Da je tvoje belo telo kre mojeg ležalo Čul ja jesam. SAVILA SE TUGA OKO MENE Savila se tuga oko mene Kao brštan oko vite jele. ej golubek. 212. sastavio Krešimir Mlač.142 (Okolica Koprivnice) Metafora je česta stilska figura u hrvatskom usmenom pjesništvu djevojka od ljubavnih jada vene kao pokošena trava na sunašcu: VIDI. Kako ona od sunajca vene. Pokošenu a ne pokupljenu. Djevojku ne će ostaviti tuga dok dragi ne dođe do nje. DRAGI. dragi. večer spat. ej. 144 Isto. 212. Tako ne će ni tuga od mene Dok moj dragi ne dojde do mene. Tako i ja kad ne vidin tebe!143 (Murter) Tuga se savila oko djevojke kao brštan oko vite jele i ne će ostaviti jele dok joj korijen ne uvene. da si bita bila! Dojdi k meni.144 (Prvić Luka) Djever je često prisutan u hrvatskoj usmenoj lirici. s tobom na rastanku. str. draga. dragi. Zagreb 1972. To je brat ili najbliži rođak od djevojčina odabranika i bio je zadužen paziti djevojku u 142 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. str. TU TRAVU ZELENU Vidi.Snoćka mi se malo. tu travu zelenu.

dragi. Uzgovori siv golube: “Navez’ mene. na vodicu ladnu. Tud preleti siv golube. Kad ja dojdo kolu velikomu. 85 . na bajeru cvita ostavila. U usmenoj je hrvatskoj lirici djever . Zagreb 1995. kolu velikomu. priredio Stipe Botica. SHK. divojčico. navez’ mene desno krilo. dragi. ja ću kolu kolovođa biti. Drugi me je privarila puta: Dojdi. str. ja ću biti ručni diver. navezla bi i obadva i na krilje i pod krilje. MH. da ćeš biti ručni diver. 145 Usmene lirske pjesme. prvi me je privarila puta: Dojdi. ona kurva i došla i ošla.siv golub. da se viješ prid golubi kano misec prid zvizdama i Danica prid zorama!” 145 (Rekaš. Kad ja dojdo na vodicu ladnu. Rumunjska) Djevojka je dragog tri puta prevarila i on je naziva kurvom: TRI PUTA ME PRIVARILA DRAGA Tri puta me privarila draga.odsutnosti njezinog dragog. da ja znadem. da je dolazila. VEZAK VEZLA DIVOJČICA Vezak vezla divojčica na sunašce prid pendžerom.” Uzgovori divojčica: “Da bi znala da ćeš biti. 134.

priredio Olinko Delorko.ona kurva med dva brata igra. Zora. ja darovâ nisan. (O vilama će biti riječi u poglavlju Usmene priče – mitske predaje. med Ivanom i med Marijanom. Treći me je privarila puta: Dojdi. Još te. 23. 155. str. PSHK. Matica hrvatska. Ja ću tebe niz more ploveći. u večer pod pendžer. dragi. Zagreb 1963. Pomeni me u crikvu odeći. knj. darovati I tvojoj te majki ostavljati.146 (Otok kod Vinkovaca) Djevojka se u usmenoj književnosti često metaforično naziva vilom. Mornar će se svoje vile sjećati ploveći niz more i perući palubu: ZALJUBLJENI MORNAR Od Zirone pa do bila Visa.) Kada je momak odlazio od kuće (u vojsku ili na rad ili na školovanje) svojoj djevojci je ostavljao poklon kako bi ga se ona sjećala i mislila na njega. Najčešće je to bila fotografija ili neki sitan poklon. a drugi joj bilo lice ljubi. vilo. a mora je darovati i njezinoj majci ostavljati kako bi ga se sjetila hodeći u crkvu. str. Kad ja dojdo u večer pod pendžer. Toka mi te. 147 146 86 . Narodne lirske pjesme. Ja ću tebe kuvertu perući!147 (Marina kraj Trogira) Isto. 183. Spomeni se mirlice pletući. vilo. Zaljubljeni mornar žali što svoju vilu još nije darovao.

zaručili bi jedno drugo prigodnim darom: u starija vremena skromnim darovima. u životu nisu imali sreće i kroz život su ih pratile teške nevolje. ali je još ljepša djevojka u jesen. pjevale su djevojačke kletve. 87 . ručnim satom ili verom (viticom). nav. Zaruke su pratile pjesme koje su pjevale prijateljice zaručnice. Nesretne djevojke. al za pobru moga?” Stara majka njemu odgovara: “Za kog htela mlađena divojka!”148 (Podgora u Dalmaciji) 148 Krešimir Mlač. U tim je pjesmama izražen žal što ih kolegica napušta i odlazi u novi dom. što je njihov nesuđeni drugi odabrao drugu. str. “Za kog si je nakitila. Djevojka je rumena jabuka. 233. a od šezdesetih godina XX. rumena jabuko! Stara te je nakitila majka. st. Nakon zaruka djevojka i mladić nisu više smjeli ašikovati s drugim mladićima i djevojkama. stara ju je majka nakitila i dala za njenog odabranika: LIPO TI JE CVIĆE U PROLIĆE Lipo ti je cviće u proliće! Još je lipša u jesen divojka. Kad bi se dogodilo da pogaze vjeru i ne ožene se jedno drugim.Kada bi se mladić i djevojka nakon zagledanja i ašikovanja odlučili oženiti. Zaruke su značile da su se djevojka i mladić odlučili na brak. dj. Narodni pjesnik ističe da je lijepo cvijeće u proljeće. Oj divojko. po narodnom vjerovanju. stara? ! Ali za me.

Ko je tvoja zaručnja. trikrat tanjšu neg bratu. Dala mi je jabuku.” “Željna moja ručica! Željan sam te divojke. f) pjesme pri dolasku u mladoženjin dom. Dala mi je rubaču. g) pjesme na piru. dala mu je i jabuku. Lipe Jane u majke!”149 (Imed u Gradišću) Svatovske se pjesme mogu klasificirati na: a) pjesme pri odlasku po djevojku. mili.Zaručnik je sretan sa svojom zaručnicom. “Povij meni ti. d) pjesme pri odlasku iz djevojačkog doma. 233.” “Grizi. NA VRHU MI SURLAJU Na vrhu mi surlaju. Trikrat tanjšu neg bratu. dala mu je kiticu. Trikrat lipšu neg bratu. U tu čast njemu sviraju i pjesme pjevaju. a on ponosno kazuje da je njegova zaručnica iz sela Janica koja mu je dala: rubaču. Trikrat slajšu neg bratu. Ne vgrizi se za ruku. trikrat slajšu neg bratu. Dala mi je kiticu. str. 149 Isto. Vsimi piski piskaju. b) pjesme pri dolasku u djevojački dvor. c) pjesme u djevojačkom domu. mili. To je moja zaručnja.” “U selu je Janica. e) pjesme na putu od djevojačkog doma do crkve i od crkve do mladoženjinog doma. jabuku. 88 . trikrat lipšu neg bratu.

Taj se čin nije svečano obilježavao. Kum je najčešće bio mladoženjin zet. Ti mladići su se zvali vukovi. Srijedom se išlo na vjenčanje u crkvu. Mnoge su pjesme svatovi pjevali mladoženjinoj majci izričući u njima veselje što joj dovode kućnu pomoćnicu i u polju radnicu i u planini kopačicu i u polju čuvaricu. ocu i majci pripomoć. VESELI SE.Do konca sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća svadbe su se održavale između Božićnih blagdana i Čiste Srijede. usmenoretoričke oblike (zdravice i blagoslove). stari svat. Glavna im je zadaća bila čuvati nevjestu. čauš. 89 .) Iz crkve se veselo odlazilo mladoženjinom domu. Oni su bili ponosni. Svatovski običaji sinkretiziraju folklorno kazalište. Utorkom su svatovi oko dva do tri sata popodne. / I vu goru kopačicu. Lefkotico. (Vjenčanja kod matičara obavljana su prije svadbe. Glavni su svatovi bili: kum. Dugo u noć se pjevalo. Organizirane su konjske te pješačke utrke. Stari svat je bio odgovoran za red. Vlasnik konja koji je pobijedio kao i najbrži trkač dobijali su za nagradu ručno tkani i vezeni peškir. Peljamo ti lefkotico. Lirski efekt i poruka mladoženjenoj majci. igralo i veselilo. Tu noć bi svatovi prenoćili u domu mlade kao i u bližnjim domovima. ali i ocu. STARA MAJKA Veseli se. Barjektar je na čelu svatova nosio barjak. /I vu dolu čuvaricu. /I vu dolu čuvaricu. Djever i jenjga su najčešće bili mladoženjin mlađi brat i sestra ili najbliži rođaci (ako mladoženja nije imao brata i sestru). Čauš je bio zadužen za komoru (djevojačko ruho) koje je nekoliko dana prije svadbe na konjima u baulama dotjerano iz djevojačke u mladoženjinu kuću. Čauš je bio zadužen za zbivanje šala i za zabavu. Pri dolasku pred novi dom mlada je ljubila mladoženjine roditelje i rodbinu te jabukama prebacivala kuću. nazivan Veliki ručak. pomočnico I vu polju delaricu. O njima se pričalo i bili su vrlo cijenjeni. a zvao se sudbeno vjenčanje. /I vu goru kopačicu. mladići su pred vratima pjevali erotizirane ljubavne pjesme. postignuti su anaforom “i vu” te ponavljanjima stihova I vu polju delaricu. barjektar. stara majka. Kada su mlada i mladoženja odlazili na počinak (najčešće u magazu). odlazili do djevojačkog doma. ljubavne i druge lirske pjesme. / I vu polju delaricu. na konjima. jenjga. Srijedom je bio pir za mlade. djever. Na tomu ručku kupila se jabuka. Četvrtkom je bio pir za odrasle.

Svog se posla žustro laćaj!”152 (Ston) 150 151 Isto. Ocu. ćeri moja. 249. te bele dvorove. Bez žamora dvoron hodaj. I vu goru kopačicu.151 (Koprivnica) MARI MAJKA VIJENAC MEĆE Mari majka vijenac meće. 249. Još pri svijeću dvore meti. str. Rano rani. A s punim se brzo vraćaj. str. Pelamo vam. I vu goru kopačicu. majka. metaforično nazvana jagodom. str. I vu dolu čuvaricu.I vu polju delaricu. Jagodo divojku. jagodo divojku. rano volarico. majka. I vu dolu čuvaricu. a od pol noći snešica rumena. S praznim vjedron k vodi hitaj. Isto. Od pol noći bode snešica rumena. Do pol noći nam bo jagoda divojka. kasno lijegaj. Vijenac meće i govori: “Budi dobra.150 (Hrvatsko Zagorje) Svatovi pjevaju mladoženjinoj majci da im otvori bijele dvore jer joj vode djevojku jagodu – ranu volaricu koja će do pol noći biti jagoda divojka. majki poleščicu. Djevojka je. 152 Isto. 90 . dakle. OTPRETE NAM MAJKA TE BELE DVOROVE Otprete nam. 249. A uzgrede kosu pleti. Lice vodon tek dodirni.

buduć tako i vili dostojne te dike. Celivat vas hoće vaš pridragi sluga. nego vas je celival vaš pridragi otac Blagoslov od fratra jeste vi prijali. Mlada nevistice. S veseljen velikin nas jesu svi tako. svega roda diko svi se radujemo. Od majke vas prosili a poštenjen tolikin ter su nas proveli s veseljen velikin. Ter su nas jubili kako majka dite. času. veselju vašemu svi se radujemo. poklon ti dajemo. da su nas držaline umin reći. 91 . miru ovomu.PIRNA PJESMA Svima dobra večer ki ste u ovon piru vazda hvalte Boga i živte u miru. kako. Mlada nevistice.

I još hoću reći maslina zelena. Mandina Vrsalović-Livaj. A sal na diljenju dobar večer budi anjeli poslani za bit van u družbi. god. od sarca dičice da biste imali. veljače 2004. U jubavi Božjoj vika uživali. Povlja. kazala je pok. jubi ________ (ime) jabuko rumena! 153 Dijani Mišetić kazao je 21. Don Stanku 1999. god. Na drugom rojenju mladoga mornara ki će van biti u starosti hrana.u jubavi Božjoj vika uživali. Rkp. Na trećen rojenju popa redovnika koji će van biti u starosti dika. u Selcima don Stanko Jerčić. Na prvom rojenju mladu nevisticu koja će van zibat svu ostalu dicu. D. Da budu kuntenti veseli svej biti i takoj mladici svej se veseliti. 153 92 . 2008.

Ubila te žalost moja. Svaki svojoj peču kupi. šargiji i od šezdesetih godina XX. zakaj sem pak tvoja. Poskočice karakterizira ritmičnost.To je najpoznatija bračka pirna pjesma koja se pjevala pred kućom u kojoj se pirovalo. zakaj sem pak tvoja. Ubila te žalost moja. Uz njih su se bez glazbene pratnje kola igrala. Uz tu glazbu igrali su djevojke i mladići. Ubila te žalost moja. Svaki svojoj prsten kupi a moj meni ne će. S vaki svojoj pojas kupi. a moj meni ne će. Uz kola su djevojke i mladići pjevali ljubavne pjesme. Poskočice su svojom strukturom najbliže brojalicama. Mlade su djevojke uz poskočice nasamo učile igrati kolo. svirali (dvojnicama) diplama. Ubila te žalost moja. st. zakaj sem pak tvoja. 93 . a moj meni ne će. Ubila te žalost moja. Svaki svojoj čizme kupi a moj meni ne će. Tako su se rađale mnoge ljubavi. usnoj harmonici. SVAKI SVOJOJ BARŠUN KUPI Svaki svojoj baršun kupi. harmonici. Pokatkad su te pjesme svirane na glazbalima: fruli (ćurliku). U nekim od tih pjesama nalaze se i elementi šaljivih pjesama. a moj meni ne će. zakaj sem pak tvoja.

Zora. đel dušice đelema meni na ruku Mara: Vid u mene lipa oka đel divojko. priredio Olinko Delorko. đel dušice đelema meni na ruku Mara: Vid u mene lipa lica đel divojko. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Ja ću ti je razmrsiti đel divojko.154 (Mikovac kod Križevaca) VINJANSKO KOLO Mara: Lipo ti je u mom kolu. Zagreb 1963. đel divojko. PSHK. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Ja ću ti ga poljubiti đel divojko. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Evo mi ga i još lipšeg đel divojko. str.-150.zakaj sem pak tvoja. 154 94 . 23. 149. đel dušice đelema meni na ruku Narodne lirske pjesme. đel dušice đelema meni na ruku Mara: Vid u mene lipe kose đel divojko. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Još je lipše oko kola đel divojko. Matica hrvatska. knj.

divojko. u Vinjanima Donjim kod Imotskoga kazala Iva Rebić. 155 95 . FF Split. moje janje malo! Imaš. poljubio. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Ja ću stražu preskočiti đel divojko. đel dušicu… U Vinjanskom kolu prije svih ovih pjesama koje izvode plesači. moje janje malo: OJ DIVOJKO. ne poljubi đel divojku. str. 13.Mara: U mene je čvrsta straža đel divojko. Ivan priskoči kolo i poljubi Maru i njih dvoje ponovo povedu kolo i pjeva se: Priskočio. janje. gangaši u pratnji gangaju ljubavnu pjesmu Oj. MOJE JANJE MALO (ljubavna pjesma uz pratnju dipala) Oj. Antoneli Rebić. u dolami vezena marama!155 (Donji Vinjani) Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. na vrancu ti zelena dolama. ja te. divojko. đel dušice đelema mi na ruku Mara: Ne priskoči. moje janje malo! Oj da sam ja tvoje janje malo ti bi doša i janje obaša! Neman kada. đel divojku. poljubio đel divojku. đel dušicu đelema meni na ruku… Između posljednje dvije kitice kolo stane. 21. digod u nedilju! U nedilju bija na livadu. Rkp. ni vidio nisam! Vidio san tvoje konje vrane. sv. Bušić 1919. đel dušicu đelema meni na ruku Ivan: Priskočio. 2004. rođ. bolan.

Nij’ je prala majka ni sestrica. sastavio Krešimir Mlač. Iznimno su emotivne pjesme žene koja ih u samoći pjeva čekajući da joj se muž vrati s privremenoga rada u inozemstvu. Već je ono Ive. Međutim. Na njemu se košuljica beli. Da su zmije. va gori bi bile. U patrijarhalnoj zajednici mladoženja i mlada su poštivali najstarije muško čeljade u kući. Ali vile.156 (Novi Vinodolski) IŠLA J’ DIKLA PO TRAVICU Išla j’ dikla po travicu. Da su vile. 262. Jesu l’ vali al mornari mladi. Vzela srpac i platnicu. Već ju j’ prala v groznimi suzami A sušila na svojem srdašcu. dite mlado.To je izvorno Vinjansko kolo koje se njeguje još od davnina i s kojim se i danas članovi HKUD-a “Seljačka sloga” iz Vinjana Donjih predstavlja na svim smotrama folklora diljem domovine. Nit su vile niti ljute zmije. ĆA SE ONO USRID MORA BELI Ća se ono usrid mora beli. Bilo je sramotno pokazivati ljubavne osjećaje muža i žene. ali ljute zmije? Nit su vali nit mornari mladi. žela dikla travu Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Da su vali. va grmu bi bile. dirljive su pjesme supruge prema mužu koji je otišao u rat odakle se često nije živ vraćao. va moru bi bili. Nij’ je prala va sinjemu moru. 156 96 . Žela j’. Nit sušila na žarkom sunašcu. str. MH. Već ju j’ prala vijerna ljubčica. Zagreb 1972.

ni ga doma U poju je. 97 . pomozi mi. Poznaju ih sve civilizacije. rjeđe očevi. str. U nekim suvremenim zapisima uspavanki opažaju se mitski elementi: srmali beša. NI GA DOMA Nini. NINI. Čest je kršćanski motiv: anđeli ti na san dolazili. Ća j’ nažela. a iznad kolijevke na polukružni obruč nanizale bi razne predmete. 262. Sama sebe ne pokvarim!” 157 (Čatar u Gradišću) Korjeni uspavanki sežu u prvobitne zajednice. te bake i starija sestra ili brat. na moru kovata. treći meće zlatne jabuke itd. NANI. Majke za svoju djecu podnose sve i obavljaju najteže zavjete. Vu travicu na glavicu. “Hodi. kovale je do tri kujundžije – prvi kuje. Neke uspavanke imaju elemente romanci i brojalica. Majke su nekoć na dijete stavljale svete sličice i kipiće. bere ruže Bere ruže i vijole Nabro jih je kanistricu i još druge polovicu Pak jih nosi prid kraljicu Kraljica se dobro zbrine Ča će malom darovati Daruje mu konja vrana i na konju divojčicu 157 Isto. a bez njega je tužna zora. Na miloga pogledala. belom gradu. mili. nani. u Dalmaciji lijepe školjke koje su služile kao ukras i igračka djetetu. Malom djetetu nad kolijevkom uspavanke pjevaju majke. Te pjesme najčešće imaju elemente romanci i brojalica. Uz kolijevku se pjevaju i pjesme kojima majka budi svoje zlato jer je zora. ali i kao predmet protiv uroka. drugi pozlaćuje.Pri Budimu. primjerice. Uspavanke izražavaju snažnu majčinsku ljubav prema djetetu. to svezala. Maloj djeci se pjevaju pjesme dok su u krilu ili naručju majke. Da si sinka ne zagnjavim. Majka djetetu u kolijevci pjevuši najdraže i najslađe riječi dok ga njiše da ga uspava.

Trgovac je bešu donosio. treći meće alem kamen dragi. drugi pozlaćuje. pokraj kog se vidi večerati.158 (Bogomolje na Hvaru) SPAVAJ. 2004. 49. str. retorika. 2004. knjiga 4. prstićim po grobu: „Otvori se. sv. ovd’e su mi mamu skrili!“ Grob se otvora. 142.159 (Trn kod Širokoga Brijega) Diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske Hrvatice kazuju potresnu pjesmu o siročetu koje je bez majke ostalo. bez majke ostalo. na grob istrčalo. Matica hrvatska i HKD Napredak. a dijete je žalilo da nije ono majka! JEDNO DITE MALO Jedno dite malo. SPAVAJ ČEDO PRENEJAKO Spavaj. majku dozivalo. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 13. priredio Marko Dragić. Sarajevo 2006. 158 98 . epika. babo bešu sinu kupovao.Kako zlatnu jabučicu. za nju dao dva tovara blaga. u Bogomoljama na Hvaru kazala Anka Godinović. Majka se djetetu iz groba javila i govorila da ide kući majci novoj. FF Split. grobe mili. Beša ti je u moru kovana. naspavaj se u šimšir bešici. str. spavaj čedo prenejako. 159 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Rkp. da se ljulja čedo prenejako. Kad je dite znalo. a kad je dijeto saznalo na grob je kleknulo. kovale je četiri kujundžije: Jedan kuje. iglicom kopalo. a iz groba progovara: Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. Ljubici Rudan.

ti si sačuvala. sine. 99 . tatice. godine: Jedno dite malo. 161 Vidi: Marko Višić. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. / po selu skitalo. Namijenjene su oplakivanju pokojnice ili pokojnika u domu. dj. kao što si ti mi bila. metafora. Franjevački samostan Rama Šćit i Matica hrvatska ogranak RamaProzor. Kad mi glavu kupa. Stipe Botica. nakl. str. a ti kad bi dala. Neke su hrvatske tužaljke biblijske provenijencije. tamo imaš mamu novu. str.“Iđi. Ramo moja..” “Ta mi mama nije mila. Vl. Snažno su bolne ali i dostojanstvene. 9. U zaleđu Zadra zapisao sam 1979. 94. alegorija i drugih stilskih figura. Zagreb 1995. 160 Po mnogim krajevima pjevane su slične pjesme. Kad mi kruva daje. na pogrebu i na grobu. 162 Usp. prigodnih lirskih epiteta. svome domu. / siroče ostalo. svega ga podere. od korito lupa. Sarajevo 1992. ti bi medom namazala!”160 (Gmići kod Prozora) NARICALJKE (TUŽBALICE. nav. 76. Kad mi rublje pere. TUŽALJKE) Naricaljke (tužaljke. a ti kad si prala. ti si milovala. / taticu pitalo: / “Tatice. broji zalogaje. tužbalice) su poznate još od najstarijih civilizacija. str. / di je moja mamica?” Marko Dragić. anafora. Iznimno tužan lirski efekt postiže se višestrukim upotrebama asonancija.162 Naricaljke su komponirane osmeračkim ili deseteračkim stihovima. Drevni Egipćani i Mezopotamci pjevali su himne-tužaljke razorenom hramu ili gradu.Hrvatske narodne lirske pjesme iz Rame.161 Naricaljke su pjesme koje se nariču nad pokojnim. a ti kad si prala.-77.

gdino nema gajdi i barjaka. prosto ti ne bilo. divojke se udavati ne će. koja nisi do vrimena došla. Ti si mene. A što si mi zlato požurio? Nije vrime. koja nisi ni dozriti mogla! Jaoj. drago srce moje. već se ovdi i plače i cvili. jedinče. / tko će dadi poslove raditi. moja jabuko zelena. što odmami jedinka od majke! Oj težaku mile majke svoje. drago srce moje. / tko će dadu do smrti braniti? Na koncu majka mrtvoga sina moli da se okrene ma na koju stranu i požali žalosnicu ucviljenu majku svoju: Jaoj. / niti ima snaše odabrane. moja jabuko zelena. niti ima snaše odabrane. zlato. mile majke mili mladoženjo! Majka te je jedva dočekala.Majka oplakuje svoga sina – jabuku zelenu koja nije dozoriti mogla. što si tako ucvilio majku! 100 . sakupio sve svate žalosne. / već se ovdi i plače i cvili. jedinče. Kroz cijelu je pjesmu majčin žal što nije dočekala da oženi momče neženjeno i proklinje crnu zemlju što odmami jedinka od majke. Iznimno su dirljiva i majčina pitanja sinu: Oj. vridno srce mile majke svoje. koje majka oženila nije! Crna zemljo. još je rano svatove kupiti. poranio. i sad si mi. / što si tako ucvilio majku! / Tko će starog dadu zaminiti. / tko će dadi konje dovoditi. od svatova nisi sebi snašu odabrao. požurio. zlato. privario. Majka nariče jer joj je sin sakupio sve svate žalosne / gdino nema gajdi i barjaka. zlato. jaoj moje momče neženjeno. pa si rano. srce. Oj. vridno srce i vridnoćo moja.

Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. 163 101 .164 (Imotski) Vidi: Stipe Botica.Tko će starog dadu zaminiti. Ti odlaziš. str. 8. kuće su se popravile i nanovo sagradile. žalosnicu ucvilitu majku. str. 164 Nekoliko je studenata Filozofskoga fakulteta Split u Imotskomu 2004. Sestra oplakuje umrlu sestru moleći je da joj pozdravi upokojenoga muža Matu i poruči mu da su mlađarija po svijetu rasturena. zapisala Željana Rončević. 1943. seko moja: “Mlađarija podgojena i po svijetu rasturena. tko će dadu do smrti braniti? Ne brineš se. ti si uvik dobra bila i mene si razumila. što si tako ucvilio majku. a njegova se kuća porušila i po njoj raste mahovina: Mila moja.163 (Otok kraj Vinkovaca) U nekim naricaljkama se preko pokojnika šalju poruke najdražima koji su prije upokojeni. FF Split. i 2005. seko moja. 96. 2006. tko će dadi poslove raditi. Istu je naricaljku u Ogorju 2006. drago srce moje. sv. tko će dadi konje dovoditi. a kazala joj je Iva Šerić (rođ. Kako ti se sažalit ne more što te tvoja tako moli majka? Okreni se ma na koju stranu pa požali žalosnicu svoju. 97. Zagreb 1995. seko moja i pozdravi Matu moga. g. Školska knjiga. g. Njegova se porušila i po njoj raste maovina. On će tebe. godine zapisalo tu naricaljku.) Rkp. Sve se kuće popravile i nanovo sagradile. seko pitat: “Šta je novo u Merčepin?” Ti mu kaži.

sv. Oba mrtva ležaše na travi. Rkp. u Zmijavcima. Jadna ti je sestra tvoja. RODOLJUBNE PJESME Zbog nenarodnih vlasti koje su represijom sprječavale nacionalni i vjerski ponos do naših je dana vrlo malo sačuvanih rodoljubnih pjesama. A moj brate. KAD SE SJETIM ČETRDESET PETE Kad se sjetim četrdeset pete. Skupljaju se u sastanke. Di je lipa mladost tvoja? A moj bore. 4. a kazala joj je Pavica Tonković (djev. g. same suze iz očiju lete. vidit nema. zapisala Tihana Cvitanušić. obojica pala od gelera. Ni u tvome bilon dvoru. njihove naricaljke nisu zabiljžene. Kad je borba na Odžaku bila i mene je tuga zadesila. 102 . g. Ni u crkvi ni u kolu. Tebe brate. Gudelj. Mladi momci i divojke. FF Split. A moj grade razoreni! Evo iđu blagi danci. diko moja. gdje i danas živi). povaljeni. 1934. Gizdaju se mladi momci. 165 U Zmijavcima kod Imotskoga 2006. rođ. Imala sam muža i djevera. 96. tugo moja. 2006. Te su pjesme iznimno potresne.165 (Zmijavci kod Imotskog) Premda se kazivači prisjećaju da su nekoć kod Hrvata u Hercegovini postojale narikače.Do bola je dirljiva naricaljka sestre za mrtvim bratom kojega metaforično naziva borom povaljenim i gradom razorenim: A moj brate. str.

do koje sam u kolu igrala. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. kao i hrvatski pjesnici među kojima su A. vidi djece moje. 161-162. Neke od tih pjesama pripadaju usmenoj lirici. epika. retorika. G. g. Romance su pisali mnogobrojni svjetski pjesnici. Sarajevo 2006. svekrvica mene mladu zove: “Odi nevo. a usmene romance ih vrlo rijetko imaju. spominjući Iliju i Luku. str.glave su im okrenute Savi. dođ’te majci ako ste mi živi. Harambašić. sokolovi sivi. Tri godine mučila sam muku. što miluju materine ruke!” To izusti i dušu ispusti. nikom ništa nisam kazivala. Zbornik španjolskih usmenih pjesama Romancero (konac XIII. Lorca.) ide u najznačajnije zbirke svjetske usmene poezije. Svojom sam ih rukom pokopala. Djevera sam po ruci poznala. Kranjčević i drugi. ROMANCE Nazvane su prema španjolskom el romance što je značilo španjolski narodni jezik za razliku od latinskoga. S. st. Svake noći moja majka stara. preko njega prebacio ruku.” Jedno jutro prije rane zore. sa svojom se djecom razgovara: “Djeco moja. Tema je romanci 166 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. S. Zbornik lirskih pjesama Carmina Burana (oko 1230. Romance u pisanoj književnosti imaju epske elemente. Moj Ilija zagrlio Luku. primjerice F. Matica hrvatska i HKD Napredak.166 (Žepče) 6. 103 . priredio Marko Dragić.) sadrži 250 latinskih i 50 njemačko–latinskih svjetovnih i religioznih pjesama. Snažan je utjecaj toga zbornika na svjetsku poeziju. vidi moga Ilije i Luke. knjiga 4.

ter pomislih: Bih liš bil za divojku? Bar sad bih. Narodne lirske pjesme. 43. MH. Zaš ja dam da m’ ju dadu? Pojdoh sam da se minem. str. 1484. a na bili rumena. XI.najčešće ljubavna. priredio Olinko Delorko.” Šli je iskat dva Bakrana. Matica hrvatska. i govori lipa Mare: “Volila bim krunu zgubit. tri Rečana i još jedan černi Moro.”168 (Iz Istre) Usmene lirske pjesme.167 (U Zadru. tanka boka. dva Bakrana. kruno moja. Zagreb 1963.) MARINA KRUNA Popuhnul je hladan vetar. Njihov je ritam ubrzan i vedar. 4. Sprogovara lipa Mare: “Ajme meni. neg ne bih. Zora. Našal ju je černi Moro. hladan vetar od Levanta. leh černoga Morca ljubit. 23. Zagreb. str. 37. i odnesal Mari krunu. JOŠ POIDOH RAVNIM POLJOM Još poidoh ravnim poljom susrite me devojka. Još mislit. PSHK. visoka. 1995. ki bi meni krunu našal. 168 167 104 . priredio Stipe Botica. njegova bim ljuba bila. knj. Mnogobrojne romance raznovrsnih motiva kazivači i danas kazuju. SHK.

jada velikoga. Divojka ga s prozora gledaše. ma mu nemoj lica sagledati. trudan junak kroz goricu prođe.) POKRI. koprinom kose da ti od sunca biser ne puca. MH.Mnogi etnolozi Marinu krunu smatraju jednom od najljepših hrvatskih usmenih lirskih pjesama.169 TRUDAN JUNAK KROZ GORICU PROĐE Trudan junak kroz goricu prođe od truda se na mač naslanjaše. priredio Stipe Botica. ćerce. bijelo mu lice sagledala: “O junače. svojoj miloj majci govoraše: “Majko moja. početkom XVIII. u konderu vode tere napoj trudahna junaka. 210. vode žedan. 78. str.” Majka ćerci tiho govoraše: “Crpni. djevojko. junaku je na konju dodala. str. KOPRINOM KOSE Pokri. da ti od sunca ličce ne gori. SHK. DJEVOJKO.171 (Korčula. a od sunca štitkom zaklanjaše. Zagreb 1995. str. Usmene lirske pjesme. a od sunca štitkom zaklanjaše.) 169 170 Isto. početkom XVIII.” Ufatila u konderu vode. 105 . crne oči tvoje!”170 (Kotor. st. od truda se na mač naslanjaše. 171 Isto. st. da te od draga žeja ne mori. Pavao Ritter Vitezović prvi se osvrnuo na pjesmu Marina kruna ukazujući na domoljublje u njoj jer Mara je Hrvatica. a černi Moro Mađar. divojak željan. 78.

Da nije jubavi ne bi svita bilo. početkom XVIII.172 (Korčula. Jubavi.) JUBAVI. JUBAVI! Jubavi.UTICALI SE GOSPODIČIĆI Uticali se gospodičići uz ravno poje. vrag ti odni kosti. 119. ni tebe ni mene. jubavi. st. Petrova majka Boga molila da Petra konjic najbrži bude prid gospodinom. moja bila vilo!173 (Split) 172 173 Isto. ni tebe. str. ni mene. jubavi. ni tebe ni mene ne bi ogrijalo. 78. str. Isto. 106 . moja bila vilo! Da nije jubavi ne bi sunce sjalo. meju družinom. na vrane konje. da te ne bi bilo. šta si mi skončala cvit moje mladosti.

Knjiga peta. I ubila na moru trgovca. Ženske pjesme. ali tudje krade. – Cipar. primjerice K. 1823. Mlač (str. MH. pak se naoblači. 107 .175 (Šibenik) 174 Tu je pjesmu zapisao Ferićev učenik Marko Bruerović (Lion. Ribica momi govori: “Šire je nebo od mora. Što je pukla na sinjemu moru. Krivo miri. Iz oblaka tri strile puknule: Jedna bila na moru trgovca.). I pravo je da ga je ubila. Botica (1996: 97. uredio Dr. Momica moru govori: “Je li što šire od mora. Što ti ubi u gori čobana. 46. I pravo je. Draži je dragi od brata!”174 STRIJELE OSVETNICE Bilo vedro. S. Split 2007. str. Mihovil Pavlinović. Književni krug Split. Što ubila na polju volara. Svoje pase.) u Bosni. Sveska prva. Treća ubi u gori čobana. a drago prodaje. 175 Hrvatske narodne pjesme. da ga je ubila.. I pravo je.SIDILA MOMA KRAJ MORA Sidila moma kraj mora. str.). tudje preorava. 19. oko 1770. st. Druga tuče na polju volara. Je li što slađe od meda. Zagreb 1909. Nikola Andrić. koncem XVIII. da ga je ubila. knjiga prva. vjerojatno u Travniku gdje je bio francuskim konzulom. priredio Stipe Botica. 104.-20. Pjesma je objavljena i u: Hrvatske narodne pjesme. Svoje ore. Pjesmu Sidila moma kraj mora navode mnogi antologičari. Je li što draže od brata?” Ribica glavu promori. Slađi je cjelov od meda.

BALADE Balade su nazivane prema provansalskom balar što znači plesati i prema keltskoj riječi balad koja znači usmena (narodna) pjesma. 108 . 89. grožđe iz Mostara. Ja sirota na ovome svijetu. kave iz svakog dućana. U 176 Stipe Botica. nove ribe.”176 (Ervenik Gornji kraj Knina) Pakovačka narodna nošnja 7.NA UMORU DJEVOJAČKA MAJKA N umoru djevojačka majka. Zagreb 1995. svak će reći ja sirotu neću. svake ću ti ponude doniti: suvi šljiva sa sirovi grana. str. Mila majko. Školska knjiga. nemoj mi umrijeti. nemoj mi umrijeti. ali njena kćerka govorila: “Mila majko. ko će mene sirotu uzeti. Hrvatska usmeno književna čitanka. cukra.

Rijetke epske epizode u funkciji su pojačavanja lirskoga tona. Neke od njih pjevaju o: povijesnim osobama i događajima. st. Nit je meni tvrdo bez dušeka. Maruša.) jedna je od najstarijih i najljepših balada. bratovim sirotama. ŠTO GLEDAŠ NE OSTAVLJAJ Leti vila priko Varadina.baladama su pretežito lirski ljubavni motivi. Ona iđe u zelenu bašču. Ne da majka u groblje kopati. Pa dozivlje Sarajke djevojke: “Malo rad’te. nasilnim prelascima na islam. Rano rani jedinkova majka. Jer su teške djevojačke kletve. I sinoć je dvoje rastavila.-XIII. Već pozdravi sve moje jarane: Što gledaju. o moriji (kugi) koja je pomorila Mostar. smrtnom madežu. Sve pomori i staro i mlado. Već u bašču pod žutu naranču. nek ne ostavljaju. puno ašikujte! U Stambol je kuga udarila. A rastavlja i milo i drago. Anuša). Marija). Velik je broj iznimno potresnih balada koje i danas kazivači kazuju. itd. Raznovrstan je tematski svijet balada. Nit je meni nisko bez jastuka. Najčešći su akteri u hrvatskim baladama Ivo i Anica (Ane. Rastavila jedinka od majke. U đulbašču pod žutu naranču. Škotska balada Edward (XII. Balade najčešće pjevaju o nesretnoj ljubavi čiju je tragiku izazvala mladićeva (ili suprugova) majka. Nit je meni zima bez jorgana. Ona zove svog jedinog sinka: “Je li tebi crna zemlja teška? Je li tebi tvrdo bez dušeka? Je li tebi nisko bez jastuka? Je li tebi zima bez jorgana?” Iz groblja joj nešto odgovara: “Nije meni crna zemlja teška. Ivo i Mara (Mare. Završetak je balada tragičan. 109 .

Oni njemu pozdrav prifatili. u Kunari. Mihovil Pavlinović. Zagreb 1909. sveska prva. Kad komšija kod Ive došao. skupila i izdala Matica hrvatska.Kad uzdahnu. Split 2007. da ga majka ženi. Ne dolaziše devet godin kući. Tad govori komšija Ivanu: “Ajde. Književni krug Split. visoku planinu. Nikola Andrić. da on saje. knjiga peta. kod Ivana. priredio Stipe Botica. str. uredio dr. do Boga se čuje.-147. Jedno drugom viru uložili da se nikad privariti ne će: tvrđa vira nego mramor stina. ženske pjesme. 85-86.” Komšija se nazad povratio. Tiskara Hrvatske stranke prava d. pa mu našla Gabelku divojku: od Anice i lipša i viša. (romance i balade). str. majka ti je rekla. Ivo. 146. pozdrav Božju njima je nazvao. Ivanovoj majci govorio: “Tvoj je Ivan tebi poručio da on Ane privariti ne će.”177 (Mostar) ČUVA OVCE IVO I ANICA Čuva ovce Ivo i Anica. d. knjiga prva. od Anice i ruhom bogatija. Pjesma je.” Tada Ivo njemu progovara: “Uzalud je i lipša i viša i ruhom svojim bogatija. svog jedinog sina. i divojku majka ti je našla: od Anice i lipša i viša i ruhom je od nje bogatija. visokoj planini. Majka sprema svog prvog komšiju u Kunaru. Za to čula Ivanova majka. pod naslovom Djevojačke kletve objavljena i u: Hrvatske narodne pjesme. 177 110 .” Hrvatske narodne pjesme. dio drugi.

sine Ivane! Zar ti nije zlato omililo?” Kad je majka vrata otvorila. budit dok mi braća kavu ne popiju. Tad govori Anica divojka: “Ajde. ja Anicu privariti neću. moja majko. majci svojoj on je govorio: “Nemoj mene. Ona budi svog Ivana sina: “Otvori mi. majka da te ženi. a seke mi kolo ne ufate!” Kad su došli da Ivana zovu. našla sam ti Gabelku divojku: od Anice i lipša i viša. da svatove Ivine ne gleda. od Anice ruhom bogatija.” Tada majka Ivu zaklinjaše svojim mlikom kojim ga odgojila: “Ajde. sine. visoku planinu. moja mila majko. Kad izašla.Kad je majka aber razumila. Kad se Ivo s vinčanja povratio. Tada doje majka da ga zove. Ugledala svoga mrtvog sina 111 . Ivo.” Tada Ivan majci govoraše: “Uzalud je. onu košu što je Ane vezla. kad te majka zove!” Tada Ivo Anu poslušaše i Aninu košu obukaše. Ivo. ona se je svom Ivanu uputila uz Kunaru. Tada Ane odma za njim poje. svojoj majci ona sritno doje i ispriča što se dogodilo: da je Ivo mladu privario. Majka Anu s devet ključa zaključa. vrata im se otvorit ne dadu. sinu govoraše: “Ajde. mliko materino!” Opet Ivo majku ne posluša. ugazila u krv do kolina.

ispod nogu voda je provrla. a seke su kolo zastavile. Bog joj dade grome i topove. Ona pade po njegovu tilu. S njom pored dva Jakšića mlada. oba mlada. Baška Voda 1995. živa pade. ona razbi devetera vrata. nek se kiti a pokoj pridaje. ne mogu vam obim biti ljuba! 178 Marko Dragić. Povr glave ruža je procvala. i Ivana spustiše na zemlju. oba Mari draga. dva Jakšića mlada.i uz njega Gabelku divojku.178 (Rumboci u Rami) ŠUJIĆKINA MARA Pasla ovce Šujićkinja Mara. Mrtva tila u greblje ponili. Tuj tunja. Ko voli ružicu rumenu. Kad izašla. u zemljicu svatri pokopaše. 72. Gabelka je pismo ostavila: “Kad je s mene. neka vodu pije. nek nije ni mene!” Tad su braća za njim zaplakala. tu jabuka. Ko je žedan.-74. vodu pije a pokoj pridaje. Mara njima jeste besidila: “O bora vam. oba meni draga. str. a Anica Boga je molila: da joj dadne grome i topove. Mala nakladna kuća Sveti Jure. Jer tih tila nikad ne će biti. Pasla ih je ispod Malovana. više ne ustade. Svatri tila u greb ponesoše. 112 . da razbije devetera vrata. sprovod zaustavi. Oba mlada.

113 . Zakukala Nikolina majka: “Ovo jeste moga Nike burma!” Zavikala mladog Pere majka: “Ovo jeste mog Pere pero!” Izletila majka Marušina: “Ovo jesti Marina marama!” Trče gledat prižalosne majke. Među njima Šujićkinja Mara. Kroza zemlju ruke sastavljali. Sve troje ji bilo preminulo. Drugi nosi burmu od Nikole. Koji meni ponajprije dođe. pokojna mu duša! Pođe gledat u Nikine oči: Umro Niko. Braća krenu podno Malovana. Kad dođoše uvr Molovana. Okrećite podno Malovana Ja ću kretat povr Malovana. a Pero dopade. Izletiše prid žalosne majke. Nikola krvavom. Gleda Mara u Perine oči: Umro Pero. Tri žalosne zakukale majke. Onoga je Šujićkinja Mara. Tu su majke zakopale sinke. Poletite dva Jakšića mlada. Niko pade. Koji meni malo potlje dođe Onoga je vezena marama!” Kad ujutro malo osvitalo Mara krenu povr Malovana. pokojna mu duša! Vadi Mara nože okovane: “kad je s mene. nek nije ni mene!” Naletiše tri gavrana crna: Jedan nosi pera od Perine. Kad su bili na po Malovana. Kad ja manem vezenom maramom. Obadva se pinom zapinila: Pero bilom.Okrećite bile ovce svoje. Treći nosi vezenu maramu.

Nekoliko ljudi željelo je poslati poruku svim roditeljima kako se tragedija ne bi ponovila nikad više. Oko nji su voće posadili. Oko nji su vodu navratili. Split 2007. Rose i Mladen bili su iz Biokova. godine. Godine 2008. Tko je žedan neka vodu pije. godine. Nakon smrti dvoje mladih ljudi iz pjesme. studentici Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu 179 114 . 378-381. Hrvatske narodne pjesme. FF Mostar. Rkp. veljače 1968. priredio Stipe Botica. Mihovil Pavlinović. dala ju je Jeleni Markoti. Ganut tom tragedijom Dinko Bekavac spjevao je 941 stih: 180 Zapisala Josipa Bagarić 2004. Tragedija se dogodila 12. 180 Tonka Bulić rođ. ožujka (na Grgurevo) 1939. Na kraju majka proklinje sebe što se miješala u ljubav svoje kćeri. Neka njima pokoja nazivlje!179 (Tomislavgrad) ROSANDA I MLADEN Desetine su studenata fragmentarno zapisali baladu o Rosandi Visković i Mladenu Andrijaškoviću. u Tomislavgradu. rekao joj je da će se ubiti ako ona ne želi bit s njim. Usp. Tako na kraju ubija sebe i nju. Rose se mogla udat u grad za poštara. selo Podaci. Podace je obavila koprena tuge i žalosti. Šinković zapisala ju je u Splitu 14. 1927. Toga dana je rekao težacima da mora obaviti važan posao. Kazala Ilka Križanac (rođ. knjiga prva. Kada se vratio.U rukama im zelene jabuke. str. ali nije htjela jer je voljela Mladena. 2004. a Rose mu nije smjela pisati jer joj mater nije dala. On je otišao u vojsku. Tko je željan neka voća jede.). Književni krug Split.

Vjetrovi ih nebi odnosili. Imala je suviše mladića. na rastanku mladiću govori: “Što smo rekli misli samo na to. da se s tobom ne pozdravim vruće. Svima momcim ona hvalu dala. al za tobom moje srce vene. Viskovića Mara. neostala majka nevesela. moj Mladene i srebro i zlato. Prolazeći dani i sedmice. Od kada su te tvoje visine. kao kita iz pitara cvića. Andrijašković se zovijaše. Nemoj dušo da ti srce pati iz vojske ću ja tebi pisati. Nema mira on u srcu svome. kao sunce kad sja iza gore. Samo budi kao što sam i ja. S tebe divan pogled je na more. nemoj dati volju dušmanima. a sad ju je majka izgubila. pođe da se javi zlatu svome: “Ti si Rose nevino za mene. 115 . Divnu ćerku. kao što je ovoga vremena. u srcu se momku usidrile. Ja ne mogu da pođem od kuće.” Jer mladiću Mladen ime biješe. mlado moče u vojsku se sprema. te mu tako govori ozbiljno. Naokolo gradovi i sela. Jer on misli to dite nevino. koju je ona navela u svome seminarskom radu iz predmeta Hrvatska usmena književnost. Nije stalno već mu ona veli: “Poslušaj me mladiću veseli. jednome se mlada obećala. ispod tebe morske pučine i po tebi te visoke gore. Od ljubavi ne razumin ništa. Rosi biše petnest godinica. A i on se ozbiljno držao. divnu ćerku Mara je gojila.” A mladiću ove riječi mile. Rosanda joj ime. ja sam dite od petnest godina. Ante žena. Ti ćeš momče poć u vojsku sada. momče primi pismo do vojnice. dok se vratiš čekat ću te mlada. te se nije često sastajao. Te se desi dragi pobratime. Sad drugoga razgovora nema.Divno brdo Biokovo milo. On bijaše rumenoga lica. a kamoli ljudi omrzili. visoko se nad more nizilo. ako si ti mladić od riječi. U Podocima selu malenome Makarskom srezu velikome Na dvanaesti ožuljka mjeseca Slušaj dobro golema udesa. niz tebe to Jadransko more. vjeruj meni neću ti pobjeći. kad pomislim meni srce gine. baš trideset devete godine.” Mlada cura sinpatično zbori.

Dugo imaš ti u vojsci stati. sada Bogom. Da ti meni sitno pismo pišeš s dana u dan na ljubav pristaješ. samo ne znam što ću tebi dati. Ali majka nije vjerovala. te se sjeti ka smo se rastali. u carevu vojsku odlazio. za tobom mi vene moje lice. divno ga je mlada darovala: “Mi ćemo se dragi sad rastati. ti ostala kod majčina dvora. U svom srcu nema mira više. 116 . Draga dušo kojeg si mi pisa. da je prošla cijela godinica.” Od kuće se hladan uputio. te se sjeti kada sam ih dala. Kitu cvijeća još ćeš ti primiti Koja će te dragi veseliti. na rastanku desnu ruku dao. “Oj Rosando jutarnja danico. već nad menom nadzora imala i jednoga me dana preobašla i sakrita pisma mi je našla. srdačno se mladi pozdraviše. Primi pozdrav od odlaska moga. Ja sam majci odgovore dala.” Iz vojnice Mladen Rosi piše. tebe neću ostavit nikako. Ali šta ću kada mora biti tako. on Rosandi sitno pismo piše. Na ti dragi čarapa dva para. s tobom se rastajem. naša ljubav da ostaje šala. Ako dragi ti za menom patiš. ja ti drugog ne imadem dara. Još evo ti maramice ove. utjehu će tebi cvijeće dati. Ti ćeš dragi morem putovati. Ti znaš dušo da sam prenejaka. mnogo tebi hvala.” Za bijele se ruke uhvatiše. Ja sam išo preko sinjeg mora.” “Te mi kaže nesretnice mila. Sinoć dušo s tobom se rastao. ja sam našu tajnu ljubav krila. novac dušo tebi će trebati. Mladen htjedne da neće primiti. otkrila se ljubav šta si krila.” “Rose draga. A Rosa stade govoriti: “Primi dragi.Rose prije neg se s njim rastala. “Evo dragi tebi sto dinara. na darovim koje si mi dala. Čini mi se ne vidim tvog lica. Rose ima osjećaj još više. u vojnicu kada si otiša. ali mi je to doznala majka. ovo cvijeće moraš pogledati. Ni dan danas nisam je otkrila. tebe ljubim i više nikoga. te se sjeti ti Rosande svoje.” Još mu Mare sto dinara daje. ovaj novac mali. Na pismo mu cura odgovara: “Moj Mladene srce iz nidara.

Ja sam tvoja al mi neda majka. neg u polje da ideš sa britvicom. ja te ljubim a majka mi ne da. da me više ne napada mati. već on prati šta mu Rose piše. On ne misli tako ništa više. Već oproštaj ja ti šaljem mili. i s njim će ti. a ti dušo imaš djevojaka. Koji želi tebe oženiti. Boga moli za svoga dragana. ti se moja ćerka nećeš zvati. moje srce bez prestanka plače. Rosanda te ljubi sve do groba. zašto ona našu ljubav krati. Ti se možeš za suca udati. sa knjižicom u dućan hoditi. kako moje mlado srce gine. da ti ljubiš jednoga težaka. srce iz nidara.” Kad Rosanda pismo napisala. nego poći drugu ja ljubiti. Do pola ga nije pročitao. željo srca moga. kad od tebe moram da se dilim.Rađe će te majka pokopati. hitno ga je mladić otvorio. a nećeš se težakinja zvati. Tako Mladen sam sobom govori. ja se mlada neću udavati. pismo čita te ga on zatvori”. sa poštom ga mlada opremila. kad ne mogu. Ali. šta ću činiti. Bolje ti je u dućan sa knjižicom. al na srcu ona nosi rane. 117 . Al ću isto prvo poginuti. proklet bio ko nam ljubav krati. ne izgubi sreće. Ja imadem dosta da ti pišem. Nemoj dušo više mi pisati. ćeri. tvoja majka Mara? Bog jedini neka majci plati. Još mi srce u grudima preda. Na Rosandu on misli sve više. Ja se moram od tebe rastati. nego ću te ja Mladenu dati.” “Još suviše mene majka psuje. Ti ćeš sa njim u gradu živiti. Bože vidiš s velike visine. Pismo ode Rosanda ostane. Moj Mladene. Ako hoćeš Mladenu pisati. a moje će uvenuti cvijeće. šta će od nas. sve ne mogu da ti opisujem. uze pero te rođaku piše: “Poslušaj me Slavko rodijače. suzama ga Mladen okupao. Pismo Mladen kada je primio. Pa se misli cura svakog dana. ti imadeš mladoga poštijera. zlato. Dragi Bože. šta volim ljubiti? “Oj Rosando. na te mislim te ne mogu više. Ako hoćeš kćeri da se vjeraš. Zašto sam te odgojila majka. dobro biti. Kad tvoja nemogu ostati.

mlada će te Rosa čekat mirno. zadnje pismo meni Rose piše da ja ne smim da je ljubim više.Od kada sam od kuće pošao. mlado srce malo mu se smiri. I u pismu ovako mu piše: “Rode mili. Istog dana kada kući dođe. Slavko rode. Kada pišeš javi mi. kad on dođe da ćemo mi lako. nek je majka veće ne napada. sve sam ti pisao. Dragi rode. Niti ću ja veselja imati. Vidi Rose što u njemu piše. ja radosti još nisam imao. Kada bi ti drugu oženio. kako je? I što mi je od Rosande moje. najmiliji pozdrav tebi dava. Rosanda te od srca pozdravlja. ne misli se više. jer ja znadem da ti nije žao. Nek on meni ne piše nikako. sve na veće da svoj život gubi. Rosu mi pozdravi i opširno pismo meni javi. a Rosandu mladu ostavio. Već ne može da stoji od jada. Zato Rosi neću pisat sada. nema mira on do Rose pođe. Mladen kralja vjerno oslužio i zdravo se kući povratio. Jer mi kaže Rose da ti javim. da je meni rekla stara nona: Rose draga ti otvori oči. dok ti meni odgovor ne vratiš. iz vojske će brzo Mladen doći. Da nju neće drugi uživati. Ako Bog da da se zdravo vratiš. Samu djevu u kući zateče: “Kako si mi golubice reče. psuje li te veće draga mati?” Suzicama Rose okupana. Prve riječi ti ćeš meni dati. u sakrito Rosi ga odnio. Dan za danom prođe godinica.” Kada Mladen ovo pismo primi. tvoja ljubav Rose će se zvati. Slavku mlada progovori tada: “Slavko moga Mladena pozdravi. Da od majke napadaj imade i da mene ljubit je ne dade. 118 .” Slavko mladu djevu poslušao. te i druge prođe polovica. Slavnog kralja da ti služiš virno. a da ona mene isto ljubi. da ti pratiš da ne zaboraviš. On je vazda živio u nadi. iz sveg srca žalosno uzdiše. sama sebi smrt će zadati.” Slavko pismo kada je primio. da ga neću mlada zaboravit. Bože šta mi sada Rosanda radi. te mladiću odgovor je dala: “Ima dušo nekoliko dana. svom rođaku odgovor je dao.

a krasan je život odgojila. ti ne slušaš šta ti kaže majka. Sa Mladenom ti si se sastala. šta si svojoj majci obećala. ja ću ljubit što mi srce želi. otplovit će preko sinjeg mora! Dragi otac Rosi piše sada. Mladenu je tada govorila: “Moj mladiću Rosu mi ostavi. što mi kažeš to nije istina.” “Majko draga. ali nisu ništa učinili. ti mi slabo veliš. moju Rosu ti nećeš ljubiti! Već te molim i to bi ti mora. Tvoje srce nemoj da ti pati. da će vaše uvenuti lice. Nemoj momče o tom govoriti. sami sebi mi ćemo smrt dati. Rado bi se majko utopila. Moja Rose još je prenejaka.S njim se nemoj često sastajati ako majci želiš život dati. ja joj ne dam da postane majka.” 119 . dok evo ti njena majka Mara. Ko da joj je dvadeset godina i Rosa je za mene sudbina. Dok je bolje to tvoje noselje. Rose draga kad ti oćeš tako. Ti si Rose krasan život stekla. Vrijeme svoje kad bude imati tada će je majka udavati. tvoja kćerka da je prenevina.” Stara dragu ćerku razumila. I mnogi su tako govorili. Svršila je sedamnest godina. s njim se nećeš sastajat nikako. svojoj ćeri Mara progovara: “Kćeri mila nesrećo nejaka. Srce naše ne može da pati. već našega neće biti lica. da se ona ostrani od svega. drugu nađi te se s njom zabavi. Kada ih je skupa ugledala. da do njega ona dođe mlada. Rose slike napraviti mora. ja Rosandu neću udavati.” Progovara sad Mladen polako: “Slušaj mene od Rosande majko. crna će nas uživat zemljica!” Na to se je Mare nasmijala i Mladenu odgovor je dala: “To su momče stare poslovice. Da vam vaša mladost tako pati i da će te sami smrt zadati. nego none svoje majke mile. da ti pođeš iz mojega dvora. Na stranu mi ostavi svakoga. nego ja drugoga ljubila i najprje da će se desiti ne budem li moći ja njega ljubiti. samo ljubim ja Mladena moga. u Americi da dođe do njega. pazi dobro što je majka rekla!” Rose mlada momku progovara.

te sutradan. uredite prijatelji mili. Pet hitaca u zrak upalio. da će moja biti Rose mlada. u tome se mladić veselio. koja neće nikad nas rastaviti. moj Mladene. ove tamne noći kada prođe. Što si rekla to nosim u glavi.Kad je Mladen staru razumio. povedoše razgovore razne. milo moje zlato. Rađe ću se smrti odlučiti. Koju jesu bili pogodili. tada. ja ću doći ako budem moći. bolno srce moje. al se je isto doznalo. te zapjeva on pjesmu veselo: “Tužni dani. 120 . Dođi draga do bijele crkvice. Zašto si me pošla darivati? Znadeš kad sam u vojsku išao. nedjelica sveti dan će doći. od tebe sam ja novac primio. prosto su se pucanju čudio. kad ćete mi proći. Ja taj dan neću s vama biti. Dan prolazi. Vi tad poso nastavite.” Rose momku odgovara na to: “Poslušaj me. crne moje oči. Tako kao što smo pogodili. Mladić dođe kući polagano. gospođo. Rosandi je mladić govorio: “Rose draga. Kada svane danak nediljice. te se mlada od njega rastala.” Ove riječi Rose momku dala. Na kog mislim imadem vremena i baš sutra taj posao opremam. radnik posa mora da ostavlja. nediljica sveta kad će doći? Ljubav moju s Rosom da sastavi. pjevajući iz njega je pucao. a nisu je jošte dovršili. Tu pucnjavu ko je ućutio. I rekla si ti. Cijelog dana onu zemlju rade. ponedjeljak sretni dan će doći. Putujući njima Mladen veli: “Čujte me. Mladen ode polako kroz selo. neku zemlju da idu kopati. noć se pribilžava. on se digne rano. te čovjeku rađu uredite.” Iz džepova lervorver trgao. neg će drugi Rosandu ljubiti!” Sa majkom je razgovor svršio. nikad neću ono zaboraviti. dobri prijatelji. Tako oni rađu ostaviše i svojoj se kući uputiše. Ovi dani brzo će nam proći. važan posa moram opremiti. ovako je njoj govorio: “Kad si znala da mi je neš dati. Ode svoje prijatelje zvati. ja odlazim sad od kuće tvoje. da je mladić te noći pucao.

Pramen kose mlada raščešjava. kamol ne bi momka prevarila. otiđoše do bijele crkvice. obasjala mlade Rose dvore. znam da ti je dosadno živit. dan osvane svete nediljice.” Djeve mlade. danas Mladen može me ubiti. Obasjava ona plavo more. na koji se on posao sprema. Potpuno je kuću uredila. Ovako je kako majka zbori. ide cura te se ogledava. I ja ću mu mlada dozvoliti. Mlada Rose rano se ustala. pa umiva svoje bijelo lice. uz brda bi vodu okretala. Da su znali o čemu se radi. svoju kuću opremat je stala. nemoj ništa govoriti.” U pameti jer ni jedan nema. dvije drugarice. odgovore ovome dadoše: “Prijatelju. Što suviše ugodna bijaše. Stara majka za njoj istrčala. obukla se kao gorska vila. obasjava brda i doline. oni bi ga umirili mladi. Da vidite moja braćo mila. drugarice mila. ti ne misli radi svoj posao. ti ne slušaj što Mladen govori!” Rose prije neg u crkvu dođe. Uze Rose studene vodice. bolje nego sjajno ogledalo. kad si mi se tako uredila?” “Majko. Sunce sine sa visoki planina. Bog ti sreću dao. Majci Božjoj ti molitvu obrati.” Sa Mladenom tu se rastadoše. zato momci za njoj ludovaše. kad ne možeš šta voliš ljubit. Bože zdravlja vi će te ga znati. kad ne mogu ja njega ljubiti!” “Rose draga. do rodice ona svoje pođe: “Oj Katice. Katica je Rosi govorila: “Rose draga. tad u svoju sobu ulazila. jer ne mogu da pođem bez tebe. al čekam na tebe. drugarice mila. Sad zbogom s vama se rastajem i srdačno pozdrav vama dajem. Divnu svoju robu uzimala. te se mlada obučivat stala. Noćca tamna to je prolazila i bijela zora zarudila. 121 . te Rosandi govorit stala: “Rose draga šta si odredila. Sjajno lice Rosi je ostalo. nije priša ti ćeš se udati. ajd u crkvu te ne misli na to. jesi l mi se mlada opremila?” “Jesam Rose. materino zlato. Po maslinama propjevale ptice.Ne mogu vam taj posao kazati.

a majka mi nije dozvolila. Zato Rose. odgovor je ovaj njome dao: “Dan za danom smrt se približava. 122 . možeš doma poći. Mladen reče: “Slušaj Rose sada. već ne mogu dalje da podnosim. pojedino sam pismo otkupio. Čini dragi. Zaboravi sve u kući svojoj. naša ljubav vazda se sprečava. sve je dobro što govoriš meni. Razgovore cure prekiniše. dokle mladić govori ovako: “Rose draga. Dvi rodice skupa hodale. govorim ti milo. kako god i znadeš.” Katica je naprid odlazila. malo ćeš ostati. a od ljudi golema sramota. za tobom ću život izgubiti!” Kad je Mladen djevu saslušao. ako nećeš ti mene ljubiti! Staru majku ti nemoj slušati. milo dobro moje!” Rosandi se od srca uzdane. rad ljubavi koju dušo nosim. njih dvojicu mladih ostavila. ne razumim šta mi to kazuješ. Svako pismo bez marke je bilo. te mladiću govorit stade: “Moj Mladene. da ti mene nećeš ljubit više. Kad se poče misa govoriti. tebe ću ljubiti. Moj Mladene. To bi bilo od Boga grehota. Njih dvojica sami biše tada. ne mogu ti ja pomoći mlada. Ko mi piše to sam Bog znade.Sve tajnosti tvoje Rose znadem. Put ne vidim po kojem putujem.” Tako cure mlade putovaše. ja ću se ubiti. pod ruku se mlade uhvatile. I još dragi. Bože zdravlja i mi ćemo doći. razgovore velike imaše. Ima dušo već nekoliko dana. U svakome pismu meni piše. dozvolu mi majka ne bi dala. Misa svrši po svom običaju. Ti Katice. Kad bi s tobom sada pobjegnula. Kad bi ja sa tobom ostala. hodi sa mnom. te u svetu crkvu uniđoše. za mene suđeni. imam tebi nešto kazivati. cure Bogu stale se moliti. ne ostavljaj mlade. jer ni jedno potpisa nemade. a sa mnom ćeš mlada uživati. samo mene. dolaze mi pisma sa svih strana. Putujući njih troje polako. U putu ih Mladen dočekao i lijepi pozdrav njima dao. Te bi rekli vidi cure nejake jer ne sluša riječi svoje majke. i meni bi to sramota bilo. narod ode svome zavičaju.

u kojem levorver počivao. od Rosande preteče ih mati. mrtvu djevu kraj sebe je gledao. obojica od srca uzdahne. On revorver upotrebi tada. majka tebe traži. na Rosandu on ga je pružio. kako ćemo sada poginuti!” Nato se je stara nasmijala. Tad levorver Mladen izvadio. Hoćeš dite. prisloni ga njoj na slipe oči. jer ne slušaš što ja govorim. On oružja ništa ne imade. “Di si Rose. mene nema”. već ti možeš malo pričekati. mira ne imade. Te džepove majka ne obašla. hitac puče djevojke nestade. Hitac puče i drugoga puta. Obilazi mladiću džepove. Bez pameti Mladen je ostao. Ubojito oružje okači. al joj Mladen riječ preteče: “Nemoj dalje na nas napadati. vazda misli da ja ono šala. da i sebe on pogibe mlada. Nemoj Rose. Ona dođe da Rosandu traži. Majka pođe njih dvoje ostane.” Mlada Rose momka razumila. Cijelom svijetu da mi ugodimo i da našu ljubav sastavimo. dušo.Ne možeš dalje podnositi. nemoj mi se strašit. Milog glasa djevojci nestade. Levorver ćeš. reče. nebrojno se puta poljubiše. da je znala bila bi ga našla. da se budem vraćat tebe zvati. Oko vrata rukom se sklopiše. on te neće pogubiti mlade. “Moj Mladene. nema sučim tebe pogubiti. Ali majka. nas dvojica mladi kad pogine. Bogu dušu dade. dragovoljno se u smrt spremam!” Još odgovor Rosanda ne vrati. danas ćemo skupa poginuti. a usto mu odgovor vratila: “Uživanja ja bez tebe nemam.” Htjede majka da još nešto reče. Ako želiš našu smrt vidjeti. koji će nas ovdje pogubiti. Već on hoće silom napadati. da se moraš ti njegova zvati. 123 . sad vidjeti.” Al pozadi jedan džep je stao. ukaza se momku rana ljuta. On oružju živi ogan dade. Širom svijeta nek se spominje. te i dalje Rosu kući zove. već mladića obilazit stane. Krasna djeva na zemljicu kleče. “Rose draga. to izusti. koju ćemo danas sastaviti i narodu sjenu ostaviti. da majka obolim. činit svoju mati.

Što dolaze sve stadu plakati. nema živi više. te u plaču Mare progovara: “Oj prokleta bila svaka mati koja djeci u ljubavi krati. Njezinoj je kući odnesoše. Rose draga. cijelu noć je kod njih straža stala. Rose draga. Ne može se perom opisati. mrtvo lice Rosandi umije. Komisiji jer su se volili. 124 . prolivenu krvcu cjelivali. moj cvit ubavi. Tu doleti njihova rodbina. zadnju posjet drugarici dati. sestre braća i majka im mila. u vječnome ona snu počiva. Neprestano tu oni plakali. naplakano njihovo je lice. Bože dragi strašna mi je miso. mrtvu Rosu kad je ugledala. ljubi majka rane joj na glavi. mrtvu djevu sutradan digoše. Od Rosande dođu drugarice. Kad djevojku u kuću uniše. Što mislili tako učinili. žalost dođe cijeloj porodici. događaju vele se čudili. kad pomislim ja na ovo pismo.Ranjen Mladen. moj narode. Njih dvojicu mladi preobašli. mrtva na ulici. Ozovi se. preko štampe naše slike dajte. Sad ne mogu ništa učiniti. Divna Rose. na Rosandu naslonija glavu. dvanestoga su se na smrt dali. majka Mara. skupa će nas zemljica uživati. skupa nismo mogli ljubovati. Petnes sati mrtva je ležala. kako si mi danas poginila?” Ovdje mnogi ljudi dolazili. Majka Mara u afan je pala. Iz Mladena crna krv se lije. “Rose draga. Na petoga su datuma pisali. U tom pismu dobro se vidilo. već ću ja života izgubiti. jedno s drugim da se je volilo. i kod njih su jedno pismo našli. sruši se na travu. čudne smrti milostivi Bože. tebe majka zove! Mrtva joj se Rose ne oziva. moja ćeri mila. kako bi se na smrt odlučili. cijeli slučaj o ovom kazati. Mrtvu djevu sa mnom uslikajte. na krilo joj pala. Krvavo joj lice ljubit stala. Ranjen mladić gledati ne može. nas dvojici kad mladi kod matere. prvo sam se ja smrti nadala. Petnest dana prije su mislili. U posjeti rod nek ostane. srce majke svoje. nego da ću te ja mrtvu ljubit sada. njih dvojice mladi. žalosti odviše.

Mrtvo lice. slika će vam svjedočit najviše. kao perje bijele golubice. nek zna ko vam ovu pjesmu piva. Niti sam ja zadovoljan bio. Krvca smrzla. Bog Mladenu grijehe oprostio. za tobom ću život izgubiti. Putujući sa mnom putovali. Koju novost ja po svijetu čujem. U čistu je preobukli svilu. iz Brala sam sela malenoga. Ispod krune. umivaju od Rosande lice. niti sam koju pjesmu sastavio. Oči tvoje sjajnije su bile. ah žalosti milostivi Bože. Ja sam mornar jadranske plovidbe. vel bijeli stavjaše. sad su žarku sjajnost izgubile. Šta ću tužna seko učiniti. Ja vam braćo nisam pjesnik bio. po imenu Bekavac se zovem. Krunu stavu. Ljubim sada tvoje crne oči. Kad je mrtva ovako pogledati. onda hoću da miran počivam. Draga braćo i družino mila. te je mrtvu preoblačit stali. na glavu joj mladu. Ja sam Rosu dobro poznavao. Sine lica od mrtve djevice. dok je živa to možete znati. pogledajte sliku golubice. zašto te je mladu pogubio. Dok ne dođem svrha pjesme ove. koja će vam žalostiva biti. I na glavi te strašne ranice. mene vode do crne zemljice. kako mi je narod kazivao. kao da je vjenčat imadu. Njima mladim spomen će ostati a i ja se hoću spominjati. Da je bila po izbor curica. koju pozna ova okolica. Ja sam rodom iz sreza istoga. seko Rose. 125 . dok vam nisam pjesmu sastavio. istinu vam pišem. svakog dana što po moru idem. umit se ne može. strašan slučaj meni kazivali. ja bez tebe živjet neću moći. Evo slike od mrtve djevice. kazat ću vam kako se ja zovem. Draga braćo. Moj narode.Cure nosu studene vodice. na papir vam braćo upisujem. u životu nisam mir imao. Ja pred tobom klečin na koljeno. kao bijelu nagorkinju vilu. Seko Rose. Ovu ću vam pjesmu sastaviti. Ja sam Dinko pjesnik pjesme ove. neprestano cvila. kad su okupali. pjesmu kad izjavim. mrtvu djevu u vel obaviše. moj anđele mili. gazim plačem i suze prolijevam. Događaj sam cijeli opisao.

nisam lijepe znao. Na svršetku pozdravljam vas lijepo. Na koji način poginili i svoj mladi život izgubili. One pjevaju o svekrvi.ŠALJIVE PJESME Šaljive su se pjesme najčešće izvodile na sijelima (prelima) i u svatovima. kolo piva. u ljubavi djeci ne smetajte. Momci mladi. Svekrva me istirala. 126 . a drugome na ljubav pristajale. U birtiji kolo igra. dok ljubavi život ne gubite. Čitaoci Bog vam sreću dao. a na ono dvoje pomislite. Roditelji pameti imajte. pametni budite. kolo piva. neg njihovu ljubav rastaviti. Ne volite cura ti je rekla. evo sam vam pjesmu ispjevao. nisam nikog ništa uvrijedio. zaovi. novine sam taj dan primio. vi nam zdrava bila. Iz novina pjesmu sam spjevao. dino diver i jetrva. 7. sve po izbor i malo i veliko. druga cura tebe jedva čeka. mužu. Pjevam pjesmu od prostoga mira. žalosne ih porodila majka. Ako budem stoga pogriješio. Prvo ćete djecu izgubiti. Braćo moja. Ja se vrnu u birtiju. kolo igra. Ja se vati u to kolo: kolo igra. Neke od tih pjesama kroz šalu poučavaju. oko dvora optirala. jetrvi. dino svekar i svekrva. Cure mlade oči otvorite. UDADE SE MLADA-LUDA Udade se mlada-luda: dino zava neudata. Ali ima dosta djevojaka.Ovaj slučaj kad se je desio. Karakterizira ih humor i ironija. djeveru. Jednome se momku obećale. draga braćo.

63. Mnogi od njih pripadaju pučkoj književnosti. da je vijor ne ponese. 181 127 . Mala nakladna kuća Sveti Jure. taj se uzet ne će: Marko Dragić Tuj tunja. GANGA Bezbrojni su dvostihovi koje kazivači kazuju. da se koca ne dokopa. a ne došla u te. BEĆARAC. umrla je majka naša!” Ja se zavi ne virujem: kolom igram. alalim ti pute. Otud iđe moj divere: “Ajde kući. bećarac. nevo naša. Pjevaju se kao ganga. SELO MOJE. da se nije utajila!” Nosiocim govorila: “Ne dižte je povr sebe. rera. ALALIM TI PUTE Selo moje. umrla je majka naša!” Ja s diverom dvoru odo. Neki od dvostihova imaju iznimnu umjetničku i životnu funkciju. živa bila. natpjevavanja u raznim prigodama. tu jabuka. Ko se voli. da je dvoru ne donese!” A kopačim govorila: “Ne kopajte blizu plota. a mnogi nemaju estetsku funkciju. ojkalice. Kad sam prid dvor dolazila. Baška Voda 1995. kupaljkama govorila: “Ne kupajte vrilom vodom.Otud iđe zava moja: “Ajde kući. da me mladu ne istuče!”181 (Gmići kod Prozora u Rami) 9. str. kolom pivam. nevo naša.

) u svome djelu Szveti evangeliomi (Graz. Te pjesme svjedoče o dubokoj religioznosti hrvatskoga katoličkog puka koji je svoju vjeru i običaje sačuvao kroz stoljeća i pod tuđinskom i pod nenarodnom vlašću.ja i moje cvijeće. do naših dana. arhivski i drugi izvori svjedoče da su Hrvati pod utjecajem Rimljana već u VII. str. prenja. Moja lola nosi crnu mašnu: žali našu ljubav nekadašnju. ne mereš se zaboravit kleta. 1582. Oj ljubavi rano započeta. Navedeni su dvostihovi iz moje knjige Tuj tunja. arheološki. dragi. Nije. versificirane legende. Ja se. Hrvatska vjerska usmena lirika može se pratiti od XIII. Ljubav. 1653. Povijesni. ne na papir. jer se lako briše. st. – Zagreb.) zagovarao je duhovne pjesme. st. Po Konstantinu VII. pa ne mogu bez tebe minute. tu jabuka. prezbitere i đakone koji su pokrstili Hrvate. dragi. nadbiskupe. samo doviđenja: osta naša ljubav neriješena. 1651. Ja malena. zaljubila u te. Porfirogenetu. košulja šarena: svaka šara po tri momka vara. u srce se piše. prihvatili kršćanstvo i europsku kulturu. 182 128 . Heraklije je iz Rima doveo svećenike i od njih proizveo biskupe.to će biti . Isti se dvostihovi izvode diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske.-93.182 VJERSKA USMENA LIRIKA Vjersku usmenu liriku čine: molitvene pjesme. dragi. 75. Vjerski pisac i propovjednik Nikola Krajačević Sartorius (Sisak.

Podrijetlo je riječi advent od lat. dohod. 184 Kombol – Novak. tj. što znači dolazak. Nedjelja koja je najbliža svetkovini Sv. (XV. Školska knjiga. početak. Nedjelja koja Marko Dragić. Ta se pjesma usmenom komunikacijom sačuvala do naših dana.184 Slavljenje adventa potječe iz 4. riječi adventus.) i Va se vrime godišća. kao i božićne pjesme: Bog se rodi u Vitliomi (XIV. Uskrs i Vrijeme kroz godinu molitvene pjesme mogu se klasificirati na: a) Adventske i božićne. Slavljenje adventa. dohod. početak. Molitvene pjesme Mariji. Korizmu. str. Na zornicama se molilo i pjevalo u čast Majke Marije. što znači dolazak. Jutarnje. Prigodne. m. stoljeće. riječi adventus. Advent se sastoji od četiri nedjelje koje prethode Božiću a simboliziraju četiri tisućljeća od stvaranja svijeta do dolaska Isusa Krista. potječe iz 4. Općinske (priporuke). 183 129 . Toj klasifikaciji mogu se dodati: Molitvene pjesme Isusu. Obredne. b) Korizmene i uskrsne. Večernje. -us. Andrije prva je nedjelja adventa. stoljeća. Duša tilu besidila (hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine) Mala nakladna kuća Sv. Povjesničar književnosti Slobodan Prosperov Novak ustvrdio je da je božićna pjesma U se (=ovo) vrime godišća prevedena s latinskog jezika In hoc anni circulo. Hrvatska književnost do narodnog preporoda.Budući se prema crkvenome učenju godišnje vrijeme dijeli na Advent. 29.). c) Svetačke. Jure. Zagreb 1996. Baška Voda 1997. pripremnog razdoblja pred Božić. Koliko je do sada poznato hrvatska vjerska lirska pjesma Narodil nam se kralj nebeski seže u XIII. Te svete mise započinju obično u šest sati ujutro. st.183 1. st. Ponedjeljkom iza toga dana u crkvi počinju zornice. ADVENTSKI I BOŽIĆNI OBIČAJI I PJESME Riječ advent dolazi od lat. Božić. stoljeća.

187 U vareškom kraju. Ivka Sekić. djev. Pošto se kroz Zavezanije do Božića nisu svadbe pravile jer je svako slavlje bilo zabranjeno pravile bi se prosidbe. „Zavezati“ je značilo prestati sa zabavom i igrom. Do II. Advent je vrijeme posta. Tada se kolo 185 Sveti Andrija je brat Šimuna Petra. Na koncu ga je pribio na križ koji je po nekima bio u obliku znaka X. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. To je dan kad su djevojke običavale nagađati o budućem ženiku i uopće o budućnosti. od budućih punice i punca dobije paprenik188 koji ponese svojoj kući. 186 Kristina Babić zapisala je 2008. Sada živi u selu Rankovići u Novom Travniku. godine. Književni krug Split. kad su se apostoli razilazili i kad je svima određen jedan dio svijeta gdje će propovijedati Kristovu vjeru. Andrije185 prva je nedjelja Adventa (Došašća). Andrije prestaju svadbe. molitve i svekolike priprave za doček Božića. svjetskog rata. ali ako bi se neko vjenčanje moralo obaviti. Poljica. Iznimno se i tada moglo obaviti vjenčanje. 187 Ivana Valenta zapisala je 2008. narodni život i običaji. Djevojke su tada obično pjevale: Sveta Kato rastavi me s majkom / Da ne čekam ćelavog Andrije. Kazala joj je Anđelka Kovačević rođ. bilo je bez svirke i slavlja. godine u selu Pećine. i neobjavljena građa. Split 1987. Rkp. Od dana sv. Kršćanska sadašnjost. primjerice. na upoznavanju s djevojčinim roditeljima a u doba prije adventa. pa se i vrijeme za vjenčanje biralo prema crkvenom kalendaru. Jedan je od glavnih zaštitnika Škotske. Leksikon ikonografije. 188 Paprenik – vrst kolača pripravljenog u kalupu. Bio je ribar u Betsaidu u Galileji i jedan od prvih Kristovih učenika. FF Split. 130 . godine u Turjacima. Kazala joj je njezina baka. Rkp. na Dan sv. Crkva nije odobravala sklapanje braka u adventu i za vrijeme korizme. dogovori i svadbe od Svete Kate do Svetog Andrije. također. Zagreb 1990. brak se sklapao isključivo u crkvi. Naredio je da se uhvati Andrija i dadne svakakvim mukama. priredio Anđelko Badurina. studenoga kolom i šaljivim igrama s početkom u podne. reprint izdanja JAZU iz 1906. Budimir. 535. str. Frano Ivanišević. Prema predaji.je najbliža svetkovini Sv. U Benićima kod Vareša. Rođena je 1936. 186 U Lašvanskoj dolini. str. FF Split. Običaj je bio u Varešu da mladić. ali u tom slučaju nije bilo pira – fešte. E. str. 2008. u Bosni. nije bilo vjenčanja. blizu Novog Travnika. 1948. Andriji su dodijeljeni sjeverni krajevi sve do današnje Ukrajine. a o tomu svjedoči i izreka zapadnohercegovačkih Hrvata: Sveti Andrija svadbi zavezanija. 457. Zavezanija se proslavljala svakoga 30. 114. U poljičkoj je tradiciji izreka: Sveti Andrija kroji kabanice ( red je zagrnit kabanice jer striže za ušima bura i led). Obratio je velik broj ljudi na kršćanstvo te se rimski upravitelj Patrasa u Grčkoj poplašio narodnoga ustanka. Andrije održavala se Zavezanija ili Andrijinsko sijelo nakon kojeg su se zaustavljale sve slave preko cijeloga adventa do Božića. E 2008.

rezala stara odjeća te se kasnije pomiješana sa sintetikom tkala i tako su nastajale ponjave koje su služile kao «prostirka» (kao današnji tepisi). 192 Ivani Đimoti 2008. Čitanja su u crkvama usredotočena “na mesijanska proročanstva Ivana Krstitelja i Izaije te na odlomke iz evanđelja koji Iskolati – naigrati kola. novcem. krojile rute190 (u Bosni) i pripovijedale. godine u Ljeskovici kod Požege kazao je Ivan Đimoti (rođ. Igre su trajale sve do ponoći kada su crkvena zvona označavala prestanak zabave i svi su bez pogovora išli kućama jer je počeo Advent. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. g). U Rami i Bosni se sedamdesetih godina 20. prosinca). 9. str. 2008. i sutradan se ujutro u pet sati išlo na ranu misu Zornicu. U dugim zimskim noćima djevojke i žene su se skupljale na sijelima (prelima) i čijale perje. D 68. Zavezanije podsjećaju i na poklade samo što nema toliko raskoši. Trebalo se iskolati189 da bude dosta za mjesec dana. FF Mostar. Rkp. 30. ogrjevom pomagati i darivati one kojima je pomoć potrebita. 55. g. Iznimka je bio blagdan Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije (8. 2007. 191 Zapisala je Katarina Pejčinović u kolovozu 2007 godine od Serafine Pejčinović (rođ. pale svijeće na prozorima i to je bio znak da su Zavezanije počele. Zora je simbol Kristova dolaska.192 Ponedjeljkom iza toga dana u crkvi počinju zornice.191 U požeškom kraju je običaj. Običaj je bio u stara vremena da se kroz Advent. Rkp. 193 Leksikon ikonografije. obućom. 1912. vezle (u Slavoniji) vlačile i prele vunu. str. Kršćanska sadašnjost. Zagreb 1990. 593. priredio Anđelko Badurina.). Taj dar naziva se božićnicom. FF Mostar. a znakom je i Kristove prolivene krvi kojom je nadvladan grijeh i ostvaren vječni spas. hranom. 1929. Ovo sijelo je posebno odgovaralo djevojkama koje su pričale o momcima i savjetovale se i dogovarale koja će što pokloniti svom momku. 190 189 131 . Na zornicama se molilo i pjevalo u čast Majke Marije. U adventu se nije pjevalo ni igralo. sv. str. niti se «gizdalo». odjećom.193 Došašće karakterizira pokora i priprava te radosno iščekivanje Gospodinova dolaska.: igra prstena u kojoj se prsten sakrije u jednu vunenu čarapu i onda se traži. tko nađe dobije nagradu. st.igralo obično u nanulama pa čak i po snijegu. a muškarci su igrali prstena i kartali. u vrijeme Došašća. To je bio i znak da se ide na sijela kod „prijatelja“ na kojima se obično igrale igre kao na pr. a s početkom na Svetog Andriju. Te svete mise započinju obično u šest sati ujutro.

šetajući. Cirkva bila b’ z dragoga kamena. A – E. po tri bogcem razdeljala. Turen bil bi iz samoga zlata. 194 132 . str. Versificirana legenda o divojci Barbari pripovijeda kako je ona. U kajkavskoj je Hrvatskoj pučki naziv za taj dan Barbarinje. Slobodna Dalmacija. str. daruju. prosinca) sijala se pšenica. Kralj ju je utamničio. 223. govorila da bi. Povedali kralju i kraljici. da ih udobrovolje. kad se kralja ne bi bojala. a lošu bi djecu išibala. U zadnjem se tjednu liturgija usmjerava na Kristovo rođenje. 195 Isto. Split 2005. Po talera na oltar metala. U adventsko vrijeme darivala su se dobra. a na treću nedjelju mogu upotrijebiti i ružičaste misnice čime se još više naglašava pokora. Bi si dala cirkvu zazidati. Ditinci. od dragoga kamena crkvu izgradila. Barbaru koja bi dobru djecu nagrađivala jabukama i orasima. Helwing. priredili Michael Glazier i Monika K. Suvremena katolička enciklopedija. 223.prikazuju i opisuju Isusa kao ispunjenje tih proročanstava”. Nakon godinu dana stražari su išli pogledati Barbaru divojku.” To začuli slugi i dvorjani. Šetala se Barbara divojka Gore dole po širokom polju. Saki dan bi k maše došetala. Šetjuć mi je rečku govorila: “Da bi mi se kralja ne bojati.194 Svećenici u tom razdoblju nose ljubičaste misnice. Po dva. Ta bi osoba predstavljala Sv. Vulovili Barbaru divojku.195 U narodu se treća nedjelja prije Božića naziva Ditići. Kraljeve sluge su je uhvatili. Vergli su ju vu tamnu tamnicu. a kažnjavala loša djeca. Zminulo je oko leto dana. Nutre budi oko leto dana. Na Dan svete Barbare (4. U Slavoniji se običavalo da na taj dan jedno čeljade ogrnuto plahtom do zemlje i sa šipkom u jednoj ruci a torbicom s darovima u drugoj ruci ide u one domove u kojima je bilo male djece. Stariji tada prijete djeci pa ih djeca. a posebno se naglašava uloga Majke Kristove. Barbara se u nebo prošetala. Našli su Barbarine kosti i na kostima golubicu bijelu. Djetići.

“Ustaj.-117. U Splitu se vjerovalo da sv. njemu dolazi anđeo. a još je ljepša Marija koja je Isusa rodila. Tog maloga našega Isusa!197 (Mraclin u Turopolju) U primorskim krajevima posebno se štovao zaštitnik pomoraca sv. Barbara je lijepa. 196 133 .Išli gledat Barbare divojke. Nek se ga ljudi naglede. I nek mi je Barbarna dušica. Sveti Mikula tvrdo spi. budi ga. Nesu našli Barbare divojke. Mikula tvrdo spava. Barbara je zibala – tog maloga našega Isusa: Lijepa je sveta Barbara. 116. 117. Dok sv.. Barbara. Mikola ili sv. Mikula. Sv. Zagreb 1972. Barbara se v nebo prošetala. str. A nek mi je Barbarne srdašce. I u lirskim pjesmama o sv. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. zibli. Koja je Isusa rodila. Nek se ga zipka nazible. Nikoli lajtmotiv je rođenje Spasitelja. šalje u šumicu da odsiječe jelvicu i napravi zipčicu jer će Marija roditi našega Spasitelja. sastavio Krešimir Mlač. Miko. Barbara ga je zibala. A još je ljepša Marija. Neg su našli Barbarine kosti. Na kosti je bela golubica. Zibli ga. str. U narodu se taj svetac zove sv. 197 Isto. Mikola bogatima donosi darove. ustaj. K njemu angel doleti. Radost dolaska Božića ogleda se i u barbarinjskim pjesmama.196 (Hlašćina kraj Zagreba) Od Sv. Mikula ili sv. prosinca). Barbare do Božića je dvadeset dva dana. Nikola (6. MH.

Kuraja. Murter. Zapovjednim je blagdanom od 1644. g. postavljen u kapelici na uglu Malina. Nikole. da im Bog / dadne lašćinu.200 Izuzeće Bogorodice od istočnoga grijeha smatra se povlasticom i zahtjevom časti buduće Kristove majke. Nikole vraćao se natrag. 199 198 134 . Zato joj pučka pobožnost u doba Došašća posvećuje osobito štovanje. Tog bi se dana održala procesija koja bi krenula iz župne crkve prema Hramini kako bi se uzeo kip sv. FF Mostar. i prenio u crkvu Sv. (rođ. godine. 117. D str. ranim jutarnjim misama na čast Majci Božjoj. Mirjana Ćališ zapisala je u ožujku 2008. Na blagdan Bezgrješnog začeća. 2008. djev. u Rami: Svetom Nikoli putniku. E. Rkp. U ikonografiji istočne crkve (u početku i zapadne) bezgrješno začeće izražava se poljupcem Bogorodičinih roditelja Zaharija i Ane. 1972. U narodnoj je percepciji Divica Marija vezak vezla u bašči pod žutom narančom. čula od svoje bake Anđe Kuraja. / za naše putnike i bolesnike koji putuju / da zdravo kući dolaze / koji boluju. 1906. a od 1708. Nikole. Borovnica. u općoj Crkvi. koje se na poseban način odražava u zornicama.). na svoje mjesto. str. 199 Na Murteru se posebno slavio blagdan sv. kip sv. Moramo se pripravit Spasitelja pozdravit. g. u susretu na Zlatnim vratima. po kazivanju Lilje Zadrić. 1928. FF Split. Nikoli. Kult Marijina bezgrješnoga začeća dobio je punu papinsku potvrdu 1477. godine. Kazala joj je Ivanica Mudronja. Njojzi je dolazio stari svećeniče koji je obećao pobrinuti se o njoj te joj je našao pobožnog zaručnika koji je stidljiv od Isto. Mihovila.Pa ti ajde v šumicu I odseci jelvicu I napravi zipčicu. u kapelicu na Hramini. Slavi se 8. prosinca. Blažena Djevica Marija u otajstvu Božića uz malog Isusa ima glavnu ulogu. Rkp. također u procesiji. 2008. 23. (Lašćina – olakšanje) 200 Ivona Tolić zapisala je na Murteru 2008. u Španjolskoj. Roditi će Marija Našega Spasitelja. Gmići. primjerice.”198 (Süngel kod Mrkopolja) U zajedničkim (općinskim) molitvama Hrvati se preporučuju sv.

Pobožan je kao patrijar.201 (Bukovica kraj Tomislavgrada) 201 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika.” Marija mu puna sriće vrati: “O Jozipe. priredio Marko Dragić. Matica hrvatska i HKD Napredak. K njoj dolazi stari svećeniče. 294-295. da bi mogli po volji Božanskoj u ljubavi živit divičanskoj. str. Divice Marijo.” I vinčaše se dva ljiljana bila. stidljiv je od svake divojke. brate ko od majke. epika. a Jozip se javio. / udaja mi nije na pameti. draža od anđela: Vezak vezla Divica Marija. pa ti evo nađe zaručnika. retorika. lipša. čista. Amen. draža od anđela. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga.” Starac je otišao. lipša. Sarajevo. I vinčaše se dva ljiljana bila. vele meni da se s tobom ženim. 135 . da Divicom vik ću vikovati. a Jozip se javi: “Sestro moja. udaja mi nije na pameti. obećao sam s tobom pobrinuti.” Starac ode. Marija je vezak odložila. a njemu je tio besidila: “Srce moje samo Bogu leti. baš u bašči pod žutom narančom. pa je njemu tio besidila: “Srce moje samo Bogu leti. nu milosti Boga velikoga i ja sam se njemu povirila. otvorila dva nebeska oka. 2006.” Marija je vezak odložila.svake divojke. Eto sada on nas sastavijo. pa je njojzi tio besidio: “Dite moje. Divice Marijo. / čista. otvorila dva nebeska oka.

Rkp. Prema predaji nije vjerovao ni u Marijino uznesenje na nebo. a 1951. Krist je uvjerio Tomu da se uvjeri pozivajući ga da stavi svoju ruku u njegov bok. FF Split. draža od anđela. Međutim. Rkp. sv. Na Dan svete Lucije (12. str. u Dugobabama. dva ljiljana bila. sv. 1916. Oci nebeski obilježavaju se nedjelju dana prije Božića. simbol – ljiljani bijeli. 4. Materice. 2006. g. g. usprkos pogibeljnim prijetnjama Židova. Antonija Vuletić. g. Toma je bio hrabar.202 U nekim mjestima Bosne i Hercegovine (primjerice Stolac i Vitez) taj dan karakteriziraju maskirni ophodi. Očići. 1935. dva nebeska oka. U Splitu se vjerovalo da sv. prosinca) sije se pšenica za božićnu svijeću.. ali je on sav novac podijelio siromasima. Indijski je kralj dao Tomi mnoštvo novaca da sebi sagradi palaču. 36. Muškarci tada ucjenjuju djevojke i žene i traže otkup. zapisao Marijan Buljan. U Dugobabama kod Splita djeca bi. 1954.Nekoliko je stilskih figura u navedenoj pjesmi.203 Sv. primjerice: aliteracija – Vezak vezla divica Marija.-12.) i Milan Vuletić (rođ. 2006. 203 Zapisala je u Slivnu 2006. Isto su djeca činila očevima nedjelju dana kasnije na Očiće. Kada se Krist htio vratiti u Judeju. Majke nebeske obilježavaju se druge nedjelje prije Božića. a kazala mu je njegova baka Marica Vučica (rođ. Toma (21. Majka bi se iskupljivala tako što bi djeci dala slatkiše i voće. usporedba – čista. 75. asonancija – divicom vik ću vikovati. str. 202 136 . stari svećeniče. metafora – dva ljiljana bila. g. lipša. prosinca) bio je jedan od Kristovih učenika. djevojke i žene traže od muškaraca da se otkupe. Ujutro rano urane da oca uhvate u postelji te ga zavežu kako bi se morao otkupiti (ciniti. a kazali su joj Mila Krivić (rođ. g. pripremila konop i prijetila majci da će je objesiti ako se ne iskupi. šaleći se. To je naljutilo kralja te odluči osvetiti U Splitu 2006. Majke darivaju djecu. Lucija donosi darove siromašnima. 11. FF Split. g. preselila se u Split). U hrvatskom Zagorju pučki je naziv za taj dan Lucinje. Toma je pozvao ostale učenike da krenu i umru s Kristom. a Marija ga je uvjerila bacivši mu s neba svoj pojas. epiteti – žutom narančom. Djeca.). Oci. Često se naziva nevjerni Toma jer nije htio vjerovati u Kristovo uskrsnuće dok se ne uvjeri svojim očima i rukama. Prema predaji Toma je do Indije širio Kristovo evanđelje i ondje utemeljio Kristovu crkvu. darovati).

Toma označava početak prvih božićnih blagdana. Tada je Toma kralju «protumačio kako se vjerom i ljubavlju na ovom svijetu skuplja veliko blago na nebesima». g. 1941. janjeta. a ondje se sv. badnjak. Slavonija). primjerice u Kučinama kod Splita. ptičica. česnica/časnica (Bosna i Hercegovina). U Merolinu u Slavoniji se na taj dan blagoslivljaju božićne svijeće. 2007. sv. 205 U Merolinu u Slavoniji 2006. kralj je Tomu oslobodio.207 U narodu je. luk. str. U Zapadnoj Hrvatskoj pripravlja se krušnica u koju se utiskuje svakoga žita i klip kukuruza. badnjača (Vojvodina. Na taj dan domaćice počinju pripravljati razne vrste peciva i kruha. a on je prstom pokazao na veličanstvenu palaču koja je ondje stajala.-7. svojevrsno natjecanje tko će bolji kruh pripraviti. 137 . 115. str. bravarica (Dalmacija). FF Split. ubij prasca doma. 3. a što ima panspermijski karakter. Toma zove milivosija. U Bosni se ukrašava križem. bogatica. a o tomu svjedoči i izreka: Sveti Toma.204 Sv. 207 Jerko Suton. U Bosni je. križnica. str. Kršćanska sadašnjost. Bosna). Mostar 1968. 567-568. božićna pogača (Bosna i Hercegovina). klasa. žitnica. Božićna se peciva i kruhovi pomoću tijesta ukrašavaju motivima križa. a kazala mu je Mira Jureta (djev. Višestruki su nazivi za božićni kruh: božićnjak. U Žumberku i Slavoniji 204 Leksikon ikonografije. Vjerski život i običaji Zapadne Hercegovine. kruvokriž. zabilježila Stjepanka Čikeš. ljetnica. šareni kolač. Kad se Gad ukazao bratu Gondoforu i to mu rekao. božićni somun. FF Mostar. litnjak (južna Dalmacija). u Rujanima kod Livna.205 Do toga blagdana. g). Rkp. vilicom. Tada se ide na ispovijed i pričest te se kolje ono što je pripravljeno za Božić. Rkp. kićenjak. Ubrzo je umro kraljev brat Gad. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Zagreb 1990. rođ. Kad je došao u nebo anđeli su ga upitali gdje bi htio živjeti. čurek. 2006. i danas poznata izreka Sveti Toma. krunicom. svatko se morao vratiti doma pa ma gdje bio. krsnica (Bosna). kruvar.206 Do svetog Tome trebaju svi godišnji poslovi biti dovršeni. božićnica (Žumberak. bačve. čašom. ključem i td. dotraj mi sve doma. Anđeli su ga od toga odvratili rekavši mu da je palaču sagradio neki kršćanin za njegova brata Gondofora. koladek (Hrvatsko Zagorje).se Tomi. priredio Anđelko Badurina. zapisao je Ante Jureta u Rujanima kod Livna. 126. str. Barun. g. sv. U Bosni i Hercegovini domaćice spremaju kovrtanj i srićicu za pastire i obrede s ovcama. djeteta u kolijevci i sl. 206 U lipnju 2007. 1. primjerice. koleda. fildžanom. 50.

Ponegdje se taj dan naziva Kokošiji badnjak. To su okrugla peciva. Kreševo). a zvao se: volarica. 211 Vidi: Marko Dragić. 210 Vidi: Poslovice. vrtova. vrtova. SHK. njiva. 138 . str. njiva. dvorova. domaćica ili drugi tko od ukućana 208 Milovan Gavazzi. slama. ptice koje su im se davale kao poklon. kovrtnji. str. Dakle. Tome kolje se ono što je spremljeno za Božić. škropljenje blagoslovljenom vodom: ukućana. a domaćin. 125-126. stoke. zdravlje i td. D 69. badnjaka.. Kao i na Dan sv. jer je blagoslovljena voda prvi sakramental kojemu se davala najveća zaštitna uloga protiv demonskih sila. badnje koledanje. čestitanje. zanimljiva su djeci koja ih vole nabadati na prste. božićni bor. Napeče ih se dovoljno za sve dane Božića jer nema nikakvog kuhanja u božićne dane. na blagdan sv. MH. dvorova. štala. posipanje žitom badnjaka i onoga koji ga unosi211. badnji post i badnja večera. BADNJAK U folklornom smislu Badnjak je najbogatiji i najraznovrsniji dan u kršćanskoj tradicijskoj kulturi. isijavale brašno za božićne kruhove koji se uvijek ranije prave. 2007. Škropljenje je obred kojim svećenik ili biskup škropilom. a i sada to neke rade. iznimno je važno škropljenje blagoslovljenom vodom. maslinika. ovčarica. večernja molitva. badnji krijesovi. božićne svijeće. pčelinjaka. badnjaka. priredio Josip Kekez. 301-302. srpnja 2007. zagonetke i govornički oblici. Žene bi ih prije naredale po nekoliko u ostavama. 209 Gordani Vujica 5. Rkp. groblja. godine kazao je u Drežnici kod Kreševa Marko Đerek (rođ. čelarica. str. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. Zagreb 1991. pčelinjaka. 209 I uz taj dan se vezuje proricanja o budućem mladoženji. selo Drežnice.208 Žene su prije. 67-91. badnje pucanje.210 Dan prije Badnjaka u narodu je poznat kao Tuci dan. Djeci su se pravile tzv. FF Split. Tuči dan.pripravljao se kruh za stoku i pčele. Od kolača prave se vitice. Hrvatski Sabor kulture. Split 2008. štala. najčešće bršljanovim i lovorovim grančicama: domova. domova. Godina dana hrvatskih narodnih običaja. čekanje polnoćke. 33. voćnjaka. Crkva u svijetu br. Tome. Drvo badnjak u kršćanskoj tradicijskoj kulturi. Karakteriziraju ga priprava hrane za Božić. III izdanje. božićne jaslice. str. Tusti dan. kićenje zelenilom. badnji ophodi. voćnjaka. konjarica. 1 (1-196). maslinika. badnje zdravice. Zagreb 1996. 1936.

stoljeću. te Englezi. Druga je korist od škropljenja ta što je od poškropljenih mjesta bježao đavao sa svojim djelima. Sinj 2000. Crkva u svijetu. vrtove i sl. Iochan Weichard Walvasor spominje paljenje i darivanje hranom badnjaka u Istri. stvari. 6. (Vjera i moral u životu kršćana Sinjske krajine u 18. br. stoljeću) Knjižnica “Gospa Sinjska” knjiga br. Kod gradišćanskih Hrvata badnjak se spominje već u 16. stoljeću. 213 Fra Luka Tomašević. 212 139 . godine. Od davnina su badnjak palili drevni Rimljani. a majkama je savjetovano da škrope djecu kako im ništa ne bi naškodilo.grančicom – na primjer. domove. str. 212 Radi toga sinoda ju je 1688. ozdravljuju i živine. 1. južnoslavenski narodi. dvorišta. Obred je drevnoga postanja i nalazi se u mnogim religijama (lustracija). st. Letonci i dr.” Prva je korist što se vjernici čiste od lakih grijeha. Treća je korist stvarna i propicijatorna jer po blagoslovljenoj vodi bolesnici primaju zdravlje. godine). a zemlja postaje plodnijom. 560). s namjerom da se očiste i da se od njih odagnaju demoni. Po “ondašnjem teološkom poimanju vjernici su imali trostruku korist od škropljenja blagoslovljenom vodom ako se upotrebljavala popraćena pravom vjerom u Boga i uvjerenjem da će Bog dati svoju pomoć zbog vjere svoje Crkve. Između zemlje i neba. Kršćanska sadašnjost. godine predvidjela za sve nedjelje. Osim sakramenta krsta u Katoličku crkvu obred je uveden preko galikanske Crkve u 15. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Francuzi. 131. Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. 98-101. Leksikon ikonografije. bora ili jele – prskaju blagoslovljenom vodom osobe. U kršćanskoj civilizaciji obred škropljenja u sakramentu krsta postoji od samih početaka. Usp. Marko Dragić. U drugoj polovici 17. Nijemci. Paljenje badnjaka spominje biskup Martin iz Bracare u Španjolskoj (umro 580.213 Od Badnjega jutra do odlaska na polnoćku u središtu je zbivanja drvo badnjak. str. 1-192. Prema navedenoj sinodi svećenici su pozivali narod da je koriste svakoga jutra i večeri kako bi Sotona ostao daleko. koja ju blagosliva i daje na korištenje svojim vjernicima. a spominje pomorce koji na Badnjak donose i u vatru polažu panj te bi za to bili nagrađeni. Najstariji spomen paljenja badnjaka kod Hrvata nalazi se u dubrovačkom Statutu Liber statutorum ciuitatis Ragussi iz 1272. Portugalci. štale. hrasta. Zagreb 1990. priredio Anđelko Badurina. Split 2007.

a ako nema toga drveta onda se koristi drvo hrasta. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. a badnjake su ostavljali u kući. Česnica je tradicionalna pogača u koju se stavlja novčić.» Kad se badnjak stavi na vatru. Domaćin donese badnjak pred kuću. Pri tome se odsiječe debela trijeska koju će unuk ponijeti baki da taj komad drveta (iverka. Dobro nam došao. sa svojim unukom ili unucima u ranu zoru ide usjeći badnjak i pri tome nosi kolač koji je domaćica specijalno za tu priliku pripravila. a ostatak kolača ostave na panj usječenoga badnjaka da ga životinje pojedu. pomakne se tri puta unaprijed. graba ili kojeg drugog tvrdoga drveta. u kuću ušao. a kad pregori gornji kraj se dočeka u rukavicama pa se obnosio oko košinca i po tom ugasi te ostavljao na kakvu mladu šljivu ili jabuku. str. Tim iverom se ukrašavala česnica koju domaćica priprema okrenuta prema istoku. grančicama cera s lišćem. Pravoslavci za badnjake koriste drvo cera. Badnjak od cera zove se veseljak. napoji i badnjake (polije ih vinom). te ih tjerali da prođu kroz kuću. Karadžić. Badnje drvo se najprije pospe žitom uz riječi «Dobro jutro i čestit ti Badnji dan». Domaćin uvečer presječe badnjak na tri dijela i unosi ih u kuću te ih u dnevnom boravku složi po debljini.. u Crmnici onaj koji je unosio badnjake nazdravljao ih je milojkim vinom i pošto se napije. razlome kolač i po komad pojedu. Uvečer domaćin unosi badnjake u kuću govoreći: «Dobro veče i čestit vam badnji dan. dokle god položajnik u kuću ne dođe. najčešće djed. godine napisao je: Kod Srba pravoslavaca badnjak je sirova cerova glavnja što se uoči Božića loži na vatru. (1852) u Beču u štampariji jermenskoga namastira. Srpski rječnik. Karadžić 1852. Tri su se badnjaka stavljala u vatru na Badnju večer. te ih polijeva vinom. naš stari rođače. također. pa onda domaćica na njega sveže povjesmo i baci ga pod strehu. Vino simbolizira Hristovu krv. Iverom umočenim u tijesto za česnicu domaćica. U novije vrijeme u urbanim sredinama pravoslavci na tržnicama kupuju grane cera jer s toga drveta ne opada lišće i koriste ih za badnjake. ukrasnim trakama i sl. kao i drvo na kojemu je Isus razapet bio. U Hercegovini gdje su velike kuće badnjake je dovlačilo šest ili osam volova. a dva na Božić. te se sječe samo s jedne strane. Kad se dođe do drva koje će se usjeći za badnjak okrene se prema istoku drveta i tri puta prekrsti i pri tome se drvo posipa pšenicom te rekne: Dobro jutro badnjače. (Tako se nekoć išlo na sijela i svadbe. U nekim mjestima pri tome i domaćin domaćicu posipa pšenicom. Moraju biti dva do tri badnjaka i moraju se usjeći na Badnji dan prije sunca. Također su se čuvali badnjaci za Mali Božić (Pravoslavnu Novu godinu). Domaćin kuće. a sjekirom se zasijeca tri puta. S. Vjerovalo se da će kajmak biti onoliko debeo koliko je debeo iver. Domaćica ih ukrasi mahovinom. Drvo se siječe s njegove istočne strane. okrenuta prema istoku na zidu tri puta napravi krst. koristeći se lučom zapaljenim u posudi koju bočno vrti u krug i tako osvjetljava put. skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef.) U nekim mjestima pri dolasku u šumu domaćin i unuci koji su s njim prekrste se. U Risnu se badnjaci kićeni lovorikom. iver) blagoslovi. Dok se badnjaci unose u kuću netko od ukućana ih posipa pšenicom. a domaćica ga posipa pšenicom. 214 140 . a pri tome ga neki muškarac iz kuće pospe žitom i govori: «Dao ti Bog sretnji i čestiti. a s druge se zasječe samo jednom.Mnogobrojne su sličnosti katoličkih i pravoslavnih narodnih običaja:214 V. 11-12. Cerovo drvo simbolizira drvo kojim se novorođeni Isus grijao u pećini. Po nekim mjestima vršak od badnjaka korišten je umjesto vatralja.

BN TV. 13 h.. novaca.Domaćin vinom polijeva badnjake U novije vrijeme domaćin na štednjak po debljini s desna na lijevo poslaže badnjake koji su prethodno bili poslagani u dnevnom boravku. Pravoslavci. jaradi. siječnja 2007. siječnja 19. BN TV 6. Hristos se rodi. RTS 6. riba. pogača. da bude janjaca. Zatim se čestita drugim ukućanima uz riječi: Mir Božji. U novije vrijeme u nekim mjestima pripravlja se središnji mjesni Badnjak. te uz iskrice od badnjaka izražavaju želje u nadolazećoj godini.) Badnjak se najprije čestita domaćinu riječima O domaćine Hristos se rodi. za Badnjak poste. Siječe ga kum Badnjaka odjeven u narodnu nošnju. 23 h. siječnja 2007. Netko od ukućana otvara štednjak te raspiruje vatru. siječnja 2007. 141 . 15.. Čestitanje narod naziva mirobožanje. / od sada do vijeka. a prevozi se do trga uz pratnju automobila. / Poklanjam se Hristu / i Hristovom carstvu. 4. Domaćica ljubi badnjake i svaki put se prekrsti. a domaćin odgovara Bog ti pomogo. Tu čestitku ukućani izgovaraju ljubeći se. posna pita. (Na pr. također. Pripravljaju se posna jela: grah (najčešće bijeli).40. Paljenje badnjaka na otvorenom narod naziva Badnje krijesnice. koliko iskri. Nakon toga domaćin stavlja badnjake u štednjak. HTV Dnevnik 6.

strenama215 koje su drevni Rimljani davali najbližima za dar. nakl. Zagreb 1971. Zagreb. Nakon polnoćke rodbina susjedi i prijatelji se božićaju ili mirobože. Tradicionalna je hrvatska katolička čestitka Na dobro vam došo Božić. Baška Voda 1997. Jaslice svojom jednostavnošću približavaju vjernicima događaj Božića. pšenica posijana u posudu na Dan sv. Mostar 1994.hr/ 217 Usp. str. Zagreb 2001. U Zagorju su najstariji primjeri jaslica u Hrvatskoj. borovice koje su se stavljale iznad ulaznih kućnih vrata i kitili domovi i štale simboliziraju želju za blagostanjem u nadolazećoj godini. Vl. pri. hranom darivaju siromašni. strena. odjećom. 215 142 .. Hutovo. Lucije. Izbor iz religioznog stvaralaštva – neke stare molitve. Za obiteljskim ručkom pale se božićne svijeće koje su postavljene u pšenicu posijanu u zdjelu na Dan sv. 1995. zeleni bor. Sveta baština. Školska knjiga. Botica. i njegova ljubav prema ljudima. a zelenilo..BOŽIĆ Božić u narodu označava početak nove godine. dar o Novoj godini. Podrijetlo je takvih običaja u novogodišnjim okićenim granama. Zagreb 1979. Hrvatska pučka molitvena pjesma. rođenja Isusova. lovora.. zelene grančice: masline. -ae. Latinsko hrvatski ili srpski rječnik. božikovine. Botica. nemoćni i uopće oni kojima je pomoć potrebna. Za Božić se novcem. Petar Gudelj. Sjemenje. 2002. priredio Ivica Puljić. Lat. st. Zbirka narodnih popievaka. ogrjevom. našega Spasitelja. Božiću se raduju i mladi i stari. Od 17.216 Blagdanskim raspoloženjem i prigodnim pjesmama217 izražava se radost što se po Isusovu rođenju očitovala dobrota Boga. odgoni demonske sile. jabuka. Lucije. 02. Duvno 1989. Stipe. također. u: Župa Tihaljina. Molitvice (nabožne pjesme u selu Kijevu) Ante Jurić Arambašić.cursor. 1995. HAZU. Duša tilu besidila. Hrana. – znači znamenje. obućom. Taj se dar naziva božićnica. hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine. f. Školska knjiga. U minulim je vremenima najčešći dar bio crvena jabuka. Darivanje je.. božićni kruh. Veljko Gortan.: Vladoje Bersa. Neki vjerski običaji. Na taj su se dan ukućani prisjećali svojih najmilijih koji nisu među njima pa bi se radi toga isplakali. bolesni. Fra Kamilo Milas. a odgovara se I s tobom Bog dao zajedno... Stipe. Sveto porođenje Isusovo. Jure. Zagreb 1944. Matica hrvatska. u srednjoeuropskim crkvama su se počele izrađivati jaslice. kadulje. i bogati i siromašni. Zlatna knjiga hrvatskog pjesništva. po narodnom vjerovanju. a u kućnoj su izradi prisutne dvjestotinjak godina.. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Zagreb. Župni ured Kijevo. 216 Josip Barlek. stara narodna tradicija. Vlatko Pavletić. http://www. Mala Nakladna kuća Sv. kob. 251. 10. sedmo izdanje. npr. Biblija i hrvatska kulturna tradicija.. u: Marko Dragić.

Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Djetiću. užeži nam sviću. na tvrdim jaslicama gdje ga je stavila Djevica. Među mnogobrojnim usmenim božićnim pjesmama nalaze se i uspavanke. Na tin tvrdin jaslican. Korijeni uspavanki sežu u prvobitne zajednice. Narodni pjevač pjeva uspavanku nebeskom kraljiću. volari.218 (Bač) U svim je božićnim pjesmama iznimno snažan lirski efekt. tebe ugrijati? Josipe. stari gospodari. ali se iskazuje i briga jer je malom Isusu hladno. Harmoničnost stihova uspavljuje Isusa i daje mu nježnost i toplinu da ne drhti i leda se ne boji. slikovitost i konkretnost. Ti nebeski kraljiću. Narodni pjevač slika porođenje Isusovo u štalici među marvalija. premila majka. malo Dite. moj Isuse mali. Spavaj. u razdrtoj štali i moli Josipa da nam užeže svijeću da ne mre od zime Isus. Da ne mre od zime Isus. spavaj. Bački Hrvati podrijetlom su s Gradovrha kod Soli (Tuzle) odakle su 1688. malo Dite: DIVICA MARIJA SINKA PORODILA Divica Marija Sinka porodila U štalici. Ove (2008. Ko li će. di je Isus mali.) godine na najvišoj razini obilježava se tristota obljetnica toga egzodusa. što ćemo od zime u razdrtoj štali. vidite. godine morali pobjeći od osmanske odmazde. Majka djetetu u kolijevci pjevuši najdraže i najslađe riječi dok ga njiše da ga uspava. 118. na slami među marvalija! O blago Ditešce. Ko će nam pomoći. str. Odite. U tim pjesmama ogleda se veselje jer se rodio Spasitelj i Otkupitelj svijeta.Značajke jezika božićnih lirskih pjesama su: emocionalnost. Poznaju ih sve civilizacije. Josipe. Volari. ko li će nam doći. MH. Uspavanke izražavaju snažnu majčinsku ljubav prema djetetu. 218 143 . Majke za svoju djecu podnose sve i obavljaju najteže zavjete. moj Sinko. simboličnost. Zagreb 1972. sastavio Krešimir Mlač.

priredio Marko Dragić. Na moru je jaki brod. zlatna kremešnica: Šta no na gori škripuće. u srebrenoj bešici. Oslik i volik dišejo. Došlo je novo leto k nam! Novo se leto veseli. gospodar. 118. Svetle su zvezde shajale Za one gore visoke. djevojčice se darivaju lijepim zelenim venčekom koji nam kazuju o božićnim običajima u Hrvatskom zagorju.220 (Bistrica. Sarajevo 2006. Gospe sina uzeše. pomogao nam dragi Bog. Uskoplje – Gornji Vakuf) U sljedećoj se pjesmi s vjerskim motivima prepleću svjetovni motivi: u kućama je ružmarin. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. 144 . 291. na more ga odnesoše. knjiga 4. Tople su rose padale. Matica hrvatska i HKD Napredak. Malo detešce grejejo. Da nam se sinek narodil. Gospe sina ninuće. epika. Jer volak će dihati.Gdje te stavi Djevica. S tovarčićen grijati!219 (Grohote na otoku Šolti) U nekim suvremenim zapisima božićnih uspavanki opažaju se mitski elementi: srebrena bešika. Spavaj. Majka tvoja premila. str. 219 220 Isto. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. nemoj drćati Ni leda se bojati. u zlatnoj kremešnici. retorika. str. Dobro vam večer. otac reže slaninu.

Jesi l’ dušo spasenje? Spasi Bože i mene. ja vjerujem u tebe. epika. str. knjiga 4. 221 145 . Tu budi sam Marijin sin. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Vaši je ‘iži zelenje. veselje. retorika. da operem ručice.Ke su to d’jete kupale. i vrućice vodice. Malo detešce nunaju. je li nebo ranjeno.221 (Hrvatsko Zagorje) Snažna je lirska slika neba koje škripuće dok Gospa sina ninuće. 222 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. sastavio Krešimir Mlač. Vaši je ‘iži ružmarin. 301. Sarajevo 2006. 125. Gospa sina ninuće. MH. Kad pogledam na nebo. priredio Marko Dragić. Naši je pesmi konac kraj. Narodni pjevač moli pomoć Djevice Marije da pogleda u nebo i vidi je li nebo ranjeno i je li duša našla spasenje: Što no nebo škripuće. dej vam Bog zdravlje. Japica po lotri smicajo Pa nam slanine cicajo.-126. Zagreb 1972. str. Devojčice mi darujemo Z lepim zelenim venčekom. Matica hrvatska i HKD Napredak. Pomozi nas Djevo i Djevice Marijo. Devojke po ‘iži kišejo Pa nam božićnice iščejo. Daj Bog dušicam svetli raj.222 (Žepče) Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Oslik i volik dišeju.

Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika.223 (Kljaci) Neke su božićne molitve tijekom cijele godine služile protiv nevremena: Sjedi Gospa u dočiću. str. u Kljacima 2004. knjiga 4. Rkp. u Kljacima). godine kazala Luca Šarić (djev. I vi bile ručice.224 (Ravno) Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. spasi duše naše! Sinu Božji budi ‘valjen po sve vike vika. Brković. str. 15. 290. Amen. Gospa j’ sina porodila svemu svitu na veselje. jer je Gospa porodila Spasitelja i Otkupitelja: Vrije voda vrućica iz kamena vodušća. rođena 1946. / i grišne duše oprašća. O. 224 Isto. i vi grišne dušice taknite se ramena za Isusa ranjena. epika. i pogledajte gori-doli kako j’ zemlja procvatila. Usp. Isuse. Na njem sidi Divica na glavi joj krunica. priredio Marko Dragić. FF Split 2004. 223 146 . 140. Matica hrvatska i HKD Napredak. tud zlo vrijeme ne mogaše./ bile ruke umiva. Sarajevo 2006. Mariji Šarić. Bile ruke umiva i grišne duše oprašća. retorika. na zlatnu stočiću. Sina svoga povijaše. zb. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. / i pogledajte gori-doli / kako j’ zemlja procvatila. Narodni pjevač puku govori taknite se ramena / za Isusa ranjena. dušam našim na spasenje. Na tomu kamenu sjedi Divica. Kud povojom okretaše.U božićnim je pjesmama čest motiv vode vrućice koja vrije iz kamena vodušća. / na glavi joj krunica. sv.

138. jabukama. POČELO Stara godina je završavala molitvama i škropljenjem čeljadi. Ivanjdan. a domaćice su ih darivale kolačima. Na taj dan bi se kuća pomela što se nije smjelo raditi na sam Božić ili Stipandan.225 Do danas je u Bosni i Hercegovini ostala uzrečica da nakon Božića dani postaju duži onoliko koliko pijevac skoči s kućnoga praga. Majke bi na taj dan išibale svoju dječicu kako bi se prisjećala onoga dana kada je Herod poubijao svu djecu misleći da će među njima ubiti i Isusa. Seljaci su se tada utrkivali konjima. Narod je taj dan posvećivao konjima jer je sv. Iznosi se božićna slama. Na taj su dan djeca dobivala jabuke u koje su stavljani novci. Stipanjdan. NOVA GODINA. 225 Jačkar (hrvatske narodne jačke iz Gradišća). Štefanje je drugi dan Božića. igrale su zvezdice. misečina j’ svitlila. Čestitalo se rukujući i ljubeći uz riječi Na dobro vam došla Nova godina. kuće. Ivanuš. Ivandan. str. Stjepan zaštitnik konja. redakcija Vinko Žganec. I na taj dan bi se stari svijet prisjetio svojih najmilijih te bi se rasplakao. Stipanje. lješnjacima. Treći dan od Božića blagdan je Nevina dječica. stavlja na voćke i pali se koleda. MLADO LITO. Tada se vrši blagoslov vina u crkvama. a i drugdje kod Hrvata. pri porodu Divice. sabrao Martin Meršić. 147 . Pjesmu je priređivač svrstao u kolede. blaga. Mlado lito ili Počelo također je veliki blagdan. Čakovec 1964. (Stranica nije numerirarana).U Gradišću su Hrvati pjevali i lirsku minijaturu: Srićna noć je prispila. Nova godina. Janušovo je treći dan Božića. orasima. najčešći je odgovor bio I s tobom Bog dao zajedno. U Bosni i Hercegovini. Tada su djeca obilazila kuće i pozdravljala ukućane riječima: “Na zdravlje vam došla nevina dica”. dvorišta i štale.

3. 226 148 . da digne svoju desnicu i brani Crkvu zaručnicu. mornare i trgovce da pomognu uboge. Tri kralja i nosio iz kuće te stavljao u tor u zid gdje su stale ovce jer su ljudi vjerovali da su tako ovce zaštićene od bilo kakvih bolesti. poticaj su da poput mudraca s Istoka svatko potraži Boga.U župi Žeževici (kod Šestanovaca) se do naših dana sačuvao običaj blagoslova puka na Novu godinu. Stari je običaj da se za ovu prigodu priprema podil za župnika. sve potoke. rijeke i otoke.. Ovi dani u srcima vjernika bude svijest o pripadanju Božjem narodu. U crkvama se blagoslivlja voda koja će se do idućega Vodokršća čuvati u kućama i kojom će domaćin u određene dane i po potrebi škropiti ukućane. ili Bogojavljenje. pokloni mu se i daruje ono što u srcu nosi. Toga dana župnik blagoslivlja kuće. str. župljani su se dobrovoljno javljali. susjedima u božićno vrijeme i blagoslov vode na Bogojavljenje su kraj toplih. Ivana Nevišćanin u selu Gustirni kod Trogira. svu živinu i pčelice mlade. Ako bi župniku bilo potrebno što popraviti u kući. polja. U blagoslovu svećenik moli Boga da puk zaštiti od gladi i rata te mu dade zdravlja i radosti. mora. nevoljne uboge. Blagoslovom svećenik moli Boga da ga usliši i blagoslovom sve utiši. zrak i vjetar da ne čine puku škodu. zemlju. Posjeti obitelji. 2006. navlastito. vojnike. i služi kao zaštita od nevremena i za uspješniji rod. brda. Na taj dan se iznosi ugljen. grah i novci. sv. ujedini sve kršćane. Taj blagdan se nekada zvao Tri mudraca od istoka. konjanike. putnike. Taj blagoslov svećenik pjeva na kraju pučke mise na Novu godinu. SVETA TRI KRALJA Sveta Tri kralja. prijateljima. vodu. poglavare. Svećenik moli blagoslov i za splitskoga biskupa. 6. sve ostale muške glave.226 Na taj Zapisala 2006. Melkior i Baltazar). Iznad ulaznih vrata napiše G + M + B (početna slova imena mudraca: Gašpar. vojvode. g. za sve svećenike i koludrice i ostale sve divice. Podil čine pršut i suho meso. ili Vodokršće predstavljaju završetak božićnih blagdana. pješake. naš hrvatski narod cili. težake. iz kuće se iznosi božićni bor. FF Split. bolesnike. Rkp. stoku i imanje. tamničare. pepeo i nedogorjeli badnjak i ostavlja u vinogradu ili voćnjaku ili masliniku i sl. vjerničkih dana. U togirskom kraju badnjak se gasio na blagdan Sv. gore.

18. str. ali ne zna gdje. Prvi je Gašpar kralj. drugi u crvenu. u Vinišću kod Trogira) i Zorka Marić (rođ.227 (Okrug Gornji kod Trogira) Tri kralja jahahu i nosjahu darove: miris. da b’ Isusa vidila. 227 149 . Kad u Betlem dojdoše. Pod njima su konji kano bile vile. Kraljevi od anđela upute dobiše. Kazivači već 30 godina žive u Okrugu Gornjem. Tri dara nosjahu: miris. zlato i tamjan. te se drugim putem vratiše: Tri kraja jahahu. Mnogu goru projdoše dok u Betlem dojdoše. g. kano bile vile. dobroga je roda U Okrugu Gornjem kod Trogira 2006.. sv. treći sav u zlatu. 2. 1932. gdje se Isus rodi? Irud im je odgovorio da i on zna da se Isus rodio. a treći sav u zlatu. Kraljevi su slutili da Irud želi ubiti Isusa. Kad su došli u Jeruzalem pitali su vratara. kao sunce sija. g.blagdan pjevale su se pjesme o Tri kralja koji su plovili da bi Isusa vidjeli u Betlehemu te mu se poklonili i hvalu davali: Tri su kralja idrila. u Okrugu Gornjem). te je zatražio od kraljeva da i njemu glase donesu kada se budu vraćali od Isusa. Bogu hvalu davaše Sveton Divon Marijon. Prvi je bijelu. 1936. drugi u crvenu. Prvi je u bijelu. FF Split. niti zobi zobju nit im žeđa priđe. 2006. to Isusa nađoše i njemu se klanjaše. zlato i tamjan. zapisao Ivan Marić. Pod njima su konji. Kazivači su bračni par Jozo (rođ. Rkp. s onih sunčanih stran. a potom Iruda.

pred grad Jeruzalem. Split 2007. Ivana Krstitelja u Postirama na Braču izvodi pjesma Kad se Bog čovik učini. pitajuć za mjesto. Svake se godine na blagdan Sv. Irude prehudi. I tako dođoše. “Irude prekruti. Drugi je Melkior. a Vidi: Marko Dragić. natrag se vratite i meni Irudu glase donesite”. 96-117. 228 150 . dobroga koljena i on želi vidit slavu Gospodina. str. nosju. gdje pastiri skaču. Crkva u svijetu br. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. Tri kralja u crkvi Sv. ako ga nađete. 1 (1192). Al od anđela upute dobiše. dobroga roda i on želi vidit slavu Oca Boga. te se drugim putem vratiše. Krista hoćeš ubit to nam srce sluti”. Rodi bi se u palaču. Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. gdje se Isus rodi? Vratar odgovori: “Mi toga ne znamo i naš se kralj boji i mi svi priznamo da se On rodi. zobju svjedoče o starini te pjesme. Treći je Baltazar. a ne na toj gori.i on želi vidit slavu Oca Boga.228 (Pučišća na Braču) Pored ostaloga i arhaični oblici imperfekta jahahu.

96-117. Pred kućicom Svet Osib (Josip) šetaše i s trudom drva beraše. str. Ponovno je zasjala zvijezda koja je od kraljeva pobjegla kada se pojavio Irud. hitro je krenuo prema njima te ih pitao kamo su pošli? Saznavši od kraljeva da se rodio Isus. anđeli s neba sletiše. a Bog im objavi da se ne vraćaju istim putem. / da se porodit imaše. 229 151 . Zvijezda je tri kralja dovela do spilice i ondje je zvijezda iskricam kapala. Pjesma završava molitvom upućenom Isusu da nama grijehe oprosti i neka se duša napuni njegvom blagom milosti. Na svijetlom istoku zvijezda se ukazaše i kad je vidješe tri kralja: Gašpar. kraljevi su pitali građane: u ke se rodi Bog strane / i k stanu put im da kažu./ Irude. recitativnoj prozi”. Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. Kralj ga je Baltazar tješio i molio da su s najboljom namjerom prišli da od nebeskoga poroda prime blagu utjehu. padnu na koljena te svaki od njih Božjeg sina nadari. KORIZMENE I USKRSNE Srednjovjekovne su vjerske pjesme: Muka Isusova i Gospin plač. Isus tada kraljevima udijeli blagoslove. Kraljevi su shvatili da se kraljić porodi. Narodni je pjevač u pedeset katrena opjevao dolazak Stvoritelja i Otkupitelja svijeta. Kada Osib ugleda mnoštvo od straha tužan uspreda.231 230 Vidi: Marko Dragić. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. Snažne su lirske slike koje taj najradosniji čin u kršćanstvu oslikavaju mnogim čudesima koja se dogodiše: noć se u dan promijeni. Zatim je Irud uputio kralje u Betlehem jer će ondje Isusa naći. koji će s nami vladati.). Spremili su vojsku i službu. kralji s glave skinuše predragocjene te krune. Melkior i Baltazar se vele čudiše. 1. a zvijezda im je bila u družbi. Crkva u svijetu br. jasno je sunce zasjalo. 1192. ti ne čudi se/ jer pisma tako tumače. jer bihu dnevi studeni.229 2. U Betlem odgovoriše. Kad su stigli u Jeruzalem. “pisana u ritmičkoj. živine su Stvoritelja poznale. Irud sazva sve svoje zbore da vidi što mudraci govore gdi će se Isus roditi. Za dolazak kraljeva čuo je srditi Irud. st. a đavolu je snaga izginula. Osib drhćući otvori vrata. ali da mu na povratku kažu gdje je Isus. Split 2007. Mariju brzo zazove da sinka probudi i sakrije.kazivačica navodi da je pjesma stara pet stoljeća. i dobre konje vrh svega. Na vjersku je liriku utjecala Šibenska molitva (krajem XIV. a tamnost noćna pobjegla.

srpnja 2007. kršćani pristupaju sakramentu ispovijedi.232 Korizmene i uskrsne molitvene pjesme molile su se od Čiste srijede do Uskrsa. To je vrijeme kada katolici posebno skrušeno žive i pripravljaju se za najveći blagdan – Uskrs. rkp. U korizmi. treća Bezimena. str. Na zadnji dan. 232 "http://hr. to je utorak pred Čistu srijedu. Vl. rođen 1938. 27. u Gromiljaku kod Kiseljaka.org/wiki/Korizma"Kategorija: Kršćanski blagdani 233 Gordana Vujica zapisala je 2.233 U Poljičkoj krajini poklade su ludo pijano vrime. a kazao joj je don Marko Perić. a počinje na Čistu srijedu i završava na Veliki petak. Kršćani se pripremaju za slavljenje Uskrsa molitvom. 69.wikipedia. Odrasli pripadnici za krštenje. župnik župe Gromiljak. a sutra je korizma i više se ne smije jesti. MH. slušanjem i čitanjem Božje riječi te dobrim djelima. POKLADNA NEDJELJA Pokladna nedjelja posebno značenje ima u mjestu Gromiljak kod Kiseljaka.Korizma obuhvaća četrdeset dana prije Uskrsa. druga je Pačista. Pokladni utorak Usmene lirske pjesme. 2007. jer grjehota je da propadne. katekumeni imaju u korizmi završne pripreme za svoje krštenje u uskrsnoj noći. da pomireni s Bogom i ljudima radosnije mogu slaviti Uskrs. Prva korizmena nedjelja zove se Čista. peta Gluha (Glušna). te se i tu nerijetko poigra kolo. Put se potom nastavlja dalje. Također se maloj djeci oblače narodne nošnje. Na misu dolaze mnogi vjernici u narodnim nošnjama i iz mnogih drugih mjesta i župa. D. a šesta je Nedjelja muke Gospodnje ili Cvjetnica. Nakon mise slijedi obvezno kolo ispred župne crkve. priredio Stipe Botica. kroz cijeli grad do nekog od okolnih mjesta. Zagreb – Ljubljana 1987. nakon čega ‘povorka’ kreće dalje. postom. SHK. u Vidovicama kod Orašja. gdje se obično unaprijed organizira proslava za sve uključene. 18. Zagreb 1996. Povijest hrvatske književnosti. Sve kočije krenu dalje do obližnjeg Kiseljaka gdje se pomole na gradskom trgu ispred spomenika poginulim braniteljima. Ivo Frangeš. Tu se već više od deset godina ovaj blagdan slavi na nešto drugačiji način. str. 231 230 152 . Unutar korizme ima šest nedjelja i svaka ima svoje ime. četvrta Sredoposna. sv. Mnogobrojne su starinske molitve koje kazivači i danas kazuju. svijet se najede mrsna do grla. a oni koji imaju mogućnost dolaze u kočijama.

dok se petkom obvezno posti i ide na Put križa. valja “očistit criva”. Ljudi se obično odriču alkohola. Starija čeljad. ne prave igranke ni bilo kakva druga veselja.’' Do odstupanja od Miji Gojsalić 11. pogotovo žene. Taj dan započinje korizmeni post.su prave poklade ili krnjeval. KORIZMA U Lepeničkom kraju nekoć se prije korizme otkuhavalo i pralo sve suđe.” Taj dan je obvezan post i nemrs. ništa mrsno staviti u usta. 234 153 . kako u njemu ne bi ostao mrs jer se u korizmi jela samo posna hrana. str. po mogućnosti jede se samo kruh i pije voda. svatko sebi odredi dane koje će postiti. rujna 2007. ponekad izgubi svoju prvotnu svrhu. Korizma je vrijeme duhovne obnove čovjeka kada se ne pije. Rkp. “Govori se da iđu tirat krnju. 9. rođen 1954. sin Matije.” U korizmi posti kad god tko može. ja se neću omrsit”. kad se vjernici posipaju pepelom uz riječi “Sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah vratiti.234 ČISTA SRIJEDA To je početak korizme. na ovim darovima. ne će ni u radne dane ni u blagdane (svece). “Nema ženidbe za vrijeme korizme i uopće u to proljetno vrijeme oko Uskrsa. a završavaju: “Hvala ti. Molitve su obvezne uz jelo. Bože. Također svatko nastoji odreći se nečega što jako voli kao žrtvu u spomen na ono što je Isus pretrpio za nas. Govorilo se: “Nema. O pokladin se vrigaju ušćipci”. g. Zato se i kaže ‘Proljetna mlada i jesensko šćene na istoj deredži. 64/07. sv. cigareta i ostalih poroka što. podaj onima koji nemaju. nažalost. ispričao je Ivan Gojsalić. (E). dok ne zaviče aleluja. Za Uskrs priprave počinju već blagdanom Pepelnice ili Čiste srijede. FF Split.

Tada je kralj Ostoja pobjegao u Bobovac i molio od Turaka pomoć za preuzimanje kraljevstva. (Vidi: Marko Dragić. Kiseljak. 246-247. kralj bosanski. godine.) 237 Leksikon ikonografije. studenoga papa Pio II. Bio je patronom bosanskih kraljeva Kotromanića. umro od groznice. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Ostoja. Godine 1408. Mala nakladna kuća sveti Jure i Zajednica izdanja ranjeni labud ZIRAL. izabran je za bosanskoga kralja 1398. g. proglasio ga je patronom Bosanskoga kraljevstva. te se puk i plemstvo 1404. godine u poganskoj obitelji u Neocezareji (današnji Niksar u Pontu) u Maloj Aziji. Prva žena kralja Ostoje bila je Vitača. među kojima je i prva kršćanska autobiografija. Drugi Ostojin sin. Kršćanska sadašnjost. Zagreb 1990. Hrvojevu udovicu. Od Kozigrada do Zvonigrada. Preobratio se na kršćanstvo i postao biskupom rodnoga grada koji je tijekom svoga biskupovanja pokrstio do svoje smrti (270.. rođen 1955. 12. Sačuvani su njegovi mnogobrojni spisi. i ponovno postao bosanskim kraljem. može omrsiti. bio je Stipan Tomaš. kad se obično onaj koji se nečega odrekao. godine pobuniše i istjeraše ga iz kraljevstva. druga Kujava iz vlastelinske obitelji Jablanovića-Radinovića. str.236 a na zamolbu zadnjega bosanskoga kralja Stipana Tomaševića 7.) Gordani Vujica kazao je Ratko Raguž.237 (O Grgurevu bit će riječi i u poglavlju Povijesne predaje. godine nastojao zagospodariti Šibenikom. Kada je Hrvoje 1416. Stipan Ostoja. Uzalud je 1415. Krajem ožujka ili početkom travnja 1418. “koju bijaše skrivila njegova neutaživa pohota”. obećavši im plaćanje godišnjeg danka od dvadeset tisuća škuda i svoga sina Radivoja za taoca.). nezakoniti sin kralja Tvrtka I.235 SVETI GRGUR ČUDOTVORAC (GRGUREVO. Josipa. Nalazi se na novcu kralja Stipana Ostoje. vjerojatno u Bišću. Kralj Ostoja je živio raskalašenim životom ne prežući ni od silovanja plemkinja. 236 235 154 . ne zna se iz kojega braka. kralj Ostoja je svoju ružnu kraljicu Kujavu otjerao i za ženu uzeo Jelicu. godine kralj Ostoja je. uredio Anđelko Badurina. str. Ostoja je svrgnuo kralja Tvrtka II. godine umro. Baška VodaMostar-Zagreb 2001. Ratovao je s Dubrovčanima i Hrvojem Vukčićem Hrvatinićem. OŽUJKA) Sveti Grgur Čudotvorac rođen je oko 213.svega dolazi samo na Dan sv. nepoznata podrijetla. Nadimak Čudotvorac baštini po mnogobrojnim iznimnim čudesima. selo Podastinje. 69.

doista je od Duha Svetoga”. godine proglasio sv. muž Marijin zakonski je iako ne i naravni otac Isusov. jer “što je u njoj začeto. Josip (19. Pred ljudima je Isus bio njegov. a ono što znamo o njemu sadržano je uglavnom u dva prva poglavlja Matejeva i Lukina evanđelja. Hrvatski sabor je 1687. da se vrati u Nazaret kad je ta opasnost prošla. Potomak je kralja Davida kome Bog obeća da će od njega poteći Mesija. Dostojan je velike časti. traži s Marijom Isusa koji je ostao u hramu u Jeruzalemu. Nakon ove zgode s Isusom u hramu Josip se više ne spominje pa se pretpostavlja da je umro prije Isusova javnog nastupa. Bio je pravedan muž. Dodajmo još da je sv. Josipa zaštitnikom sveopće Crkve. Sv. 155 . Vodi svoju zaručnicu Mariju na popis stanovništva iz Nazareta u Betlehem kojom se prilikom rodio Isus. da bježi u Egipat pred Herodom koji želi ubiti Isusa. proglasio je sv. Josip zaštitnik bolesnika i umirućih i uzor obiteljskog života te kako se služi Bogu. čovjek dobra srca. a time i cijelog hrvatskog naroda. godine papa Pio IX. U prosincu 1870. i za njega je on odgovarao. Evanđelja ne navode niti jednu njegovu riječ.SVETI JOSIP Sv. Josipa zaštitnikom Hrvatskog kraljevstva. ožujka). čovjek vjere i poslušnosti. Po zanimanju je bio stolar. Josip je tiha svetačka veličina. Velika je snaga njegova zagovora kod Boga. U tim prigodama Josipu se uglavnom javlja u snu anđeo da mu dadne potrebne naputke: da se ne boji uzeti Mariju za ženu. jer mu je takvu čast ukazao sam Bog odabravši ga za brižnog čuvara i skrbnika najsvetije obitelji.

a na prsima malo veći križ. ili prsiju. onda su ponovno manjom iglom bockale to ucrtano mjesto. g. FF Mostar. str. U tursko doba. Pored blagdana Svetoga Josipa križićalo se i na Blagovijest. Da bi se to nasilje spriječilo. Tada su bake i mlade žene iglom zamočenom u tu smjesu crtale križeve po rukama. Tako od nekog bogatog Cincara beg zatraži kćerku za ženu. kad su age i turski gospodari bili strah i trepet katoličkom pučanstvu. posebno ženskom stanovništvu. Oni bi vršili razne zulume te bi. Znalo se da Turci bježe od križa i da se nikada ne bi dotakli rukom ruke kršćanke na kojoj bi ugledali križ. 41. jedini način je bio da se na rukama utetovira više manjih križića. Ta smjesa ulazila je pod kožu.KRIŽIĆANJE Poznata je predaja kako su Turci upadali u cincarska sela i otimali djecu. Zato su još od rane mladosti crtale križeve po rukama. Prah je trebao biti sitan. Otada su sve cincarske djevojke tetovirale križ na čelu i na rukama. u dane Velikoga tjedna i na Ivandan. Ti križići su ostali kao podsjetnik na vrijeme osmanskoga terora. a prenijela joj je majka Ana Tomas (djev. Kad bi se pomiješao s medom. na kojima bi bio još veći križ. lovili kršćanske djevojke i žene te ih silovali. Sam postupak tetoviranja je bio slijedeći: oštrom iglom bi se bockala koža pa se u ranice ubrizgavala boja da se na koži trajno vidi križ . rođ. 1949. Cvjetnicu. Čak su i majke Katarina Tomas zapisala je 2007. između ostalog. godine). žene su vjerovale da ih samo Bog može u tome sačuvati. 238 156 .238 U Imotskoj krajini još uvijek se na rukama starica može vidjeti tetoviran jedan veći ili više manjih križića. Kad bi ih nacrtale. dobivala bi se crna smjesa. D 60. U Imotskoj krajini tetoviranje je uzelo maha za vrijeme turskih provala. Todorić. Rkp. Čuvalo se poštenje i ponos. uglavnom žensku. Otac nije smio odbiti bega pa mu je rekao da dođe nakon mjesec dana kad sve bude spremno za svadbu. Djevojci su istetovirali križ na čelu pa je beg nije mogao uzeti za ženu. Na Dan svetoga Josipa djevojke i mladići u dobi od trinaest do šesnaest godina križićali. Postupak se ponavljao i nekoliko puta dok bi ta crna smjesa ostala plavkasta na koži.simbol krštene duše. S tim se križevima i umiralo i svaka od njih je vjerovala da ju je samo Bog tako zaštitio od napasnika. Ranice bi zarasle i crteži križa ostajali su za cijeli život. U jednoj zdjelici zamiješao bi se med i usitnjeni ugalj od izgorenog drveta. Vjerovalo se da ih ti križevi štite od napasnika.

primiče se dan muke Gospodinove. zbog običaja nošenja dugih rukava. 240 "http://hr. Luka 19:28-44. Drijen je u narodu metafora za zdravlje. putem kojim je Isus išao jašući na magarcu. i to obavezno na šaci jer je to bilo jedino uvijek vidljivo mjesto na koži. CVJETNICA Cvjetnica ili Nedjelja Muke Gospodnje je kršćanska svetkovina koja se slavi u nedjelju prije Uskrsa i uvod je u Veliki tjedan. rođ. U spomen na to. Narod je dočekao Isusa. na Cvjetnicu se obavljaju procesije s blagoslovljenim palminim i maslinovim grančicama. godine i Marija Klarić (djev. Na taj dan se slavi Isusov trijumfalni ulazak u Jeruzalem u dane prije Pashe. Također se za vrijeme sv. Ponegdje se umivalo izvorskom vodom u koju se stavljala grančica drijenka. opisan u sva četiri Evanđelja (Marko 11:1-11. ni od krvi ni od puka.239 Glušna nedjelja u kršćanskoj tradicijskoj kulturi javlja žalosne dane. Matej 21:1-11. moli i sljedeća molitva: CVITNA MOLITVICA U nedilju bio cvitak. čita izvještaj o Isusovoj muci. Rkp. Mise. na vratima Gospa kleči i u rukam knjige drži Ines Ivelja zapisala je 2008. godine u Prološcu Donjem kod Imotskoga. FF Split. Petričević.org/wiki/Korizma"Kategorija: Kršćanski blagdani 239 157 . već začet po Duvu svetom. 2008. 240 Na Cvjetnicu. 313. Oltari su u crkvi pokriveni. Na Cvjetnicu se. Vjerovalo se da time donose zdravlje i ljepotu lica. godine). U nekim se mjestima umivalo vodom u koju su stavljene grančice bršljana. E str. jagorčevine i drugog proljetnoga cvijeća. i Ivan 12:12-19). rođen 1951. Na njemu su zlatna vrata.wikipedia. mašući palminim i maslinovim grančicama i rasprostirući svoje haljine. 1953.svoje mlade kćeri tetovirale. u livanjskom kraju. ponegdje i na Veliku subotu mladež se umivala izvorskom vodom u koju se dan ranije stavljalo tek ubrano cvijeće ljubičice. Kazali su joj Ante Juričić Zele.

Veseli se Gospe lipa.i u knjige Boga moli. retorika. nje lipota privelika. Evo tebi dvanest apoštola i četiri vanđelista i prid njimi bili čovo. Nek izajde nakićena. priredio Marko Dragić. Od ljubavi Bože mili. svitle zvizde. Neka misec. nek nakiti lipo lišce. Amen. s kojim kaže mlado lito. 241 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. na dobro joj dan Cvitnice. budi faljen. Sarajevo 2006. On je bilji od sunašca. i lipotu nje nagizde. Neka lipost nju odiva. veseli se Gospe zdrava. str. Matica hrvatska i HKD Napredak. Svim deklicam nek je dika. među ostale divojčice. pošlji meni zgor s nebesa.241 (Doli u Vidoši kod Livna) U Kaštelu Starom na Cvitnicu bi mladići djevojkama posipali dvore cvijećem i pjevali: Evo anđel pred očiman. knjiga 4. kad osvane na Cvitnicu. u nje lipi cvit mladosti. rajskim cvićem od liposti. sjajniji je od miseca. cvitak nosi za prsiman. cvit anđelski od uresa. 305. epika. 158 . O Isuse. neka kitu moj deklicu. ovoj lipoj mojoj vili. svojom majkom uvik. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. jest moj anđel znam doisto.

242 159 .Kako žarko sunce siva. golubice ma gizdava. na nebu su sve zvizdice. Mili. teb’ ga daje drago tvoje za obiližje od ljubavi. te ustanovio svetu misu. o lipoto meni mila. Na Veliki četvrtak je Isus sa svojim učenicima proslavio posljednji put židovski blagdan Pashe i to jedan dan prije samog blagdana. da g’ uživaš ma gospojo. zbogom bila golubice. Znak svoje prisutnosti Krist je ostavio Crkvi i svijetu u kruhu i vinu. 2007. Katolička crkva ulazi u sveto trodnevlje i sprema se na slavljenje Uskrsa. Rkp. godine u Kaštel Starom Ivana Penga (djev. dok ti svane dan Cvitnice. koj’ ugodno tebi vilo. primi na dar ljubav moju. svitla moja o danice. moj’ danice. zbogom bila golubice. Ja ostavljam tvoje lišce. nad sve vile ke mi omili. dragi moj pokoju. urešeni žilju bili. Ti si dika moj’ i slava. sv. Ter s njim drago moj’ žuđeno na Cvitnicu okiti se. str. predavši tako Mariji Lučić kazala 2007. ovo cviće moj’ rumeno tebi vilo. FF Split.242 VELIKI ČETVRTAK Veliki ili Sveti četvrtak je dan Isusove posljednje večere. E. 57. ter prem’ srcu njega stavi. da počivaš u radosti. S njim ti dajem srce moje. po kojoj se kršćani osobito prepoznaju. ev’ izberi cviće milo. Peran. rođena 1967). Uzmi cvitak ma ljubavi.

245 Slično je i u drugim Dr. Toga je dana bio izdan. uhićen i cijelu noć sudski ispitivan. kao polog i jamstvo pobjede nad: patnjom. rujna 2007. U dvorani posljednje večere Isus je oprao učenicima noge. 245 Vidi: Hrvatski običaji. 244 243 160 . ispričao je Ivan Gojsalić. Juda je otišao u mrak. Vanda Babić i mr. U Poljičkoj krajini “učini se grob Gospodinov” i čuva se preko dana. Odjel za kroatistiku i slavistiku. smrću. (E). a čovjek pao u bezdan zavisti i mržnje na Boga. zrakom nade pobijedio je mrak. priredili doc. on postaje naš brat i učitelj”. str. nehumanosti i razaranja. 18. i kroz skoro uskrsnuće. Zbornik studentskih radova. Rkp. sc. spušta se otajstvo čovjekova pada i uzvišenje među nas. dr. Tomislav Ivančić http://www. Mnogo čeljadi moli stotinu Očenaša. “Sveta misa je predokus i nada da smo djeca Božja i baštinici neba.Crkvi i čovječanstvu svoje ljudsko tijelo i svoju krv. Isus je svojom krvlju ustanovio novi i vječni savez između Boga i ljudskog roda govoreći: “Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje”. nečeg nadonosnog u zraku. Josip Miletić. rođen 1954. Zvona su zavezana do na Bilu subotu. što simbolizira gostoprimstvo. Veliki petak i Veliku subotu umjesto crkvenih zvona najavljivala je skupina od pedesetero do stotinu djece koja su tri puta prolazila oko mjesta stvarajući buku krčalima (drvenim glazbalima ručne izrade) načinjenim od nazubljenog koluta koji se okreće i drvene letvice koja udara o zupce koluta i izaziva klaparanje. jer se mrak čovjekove duše pokazao najgušćim. sc.243 Na Veliki četvrtak zavežu se crkvena zvona. te se od očaja objesio. u koju sada odlazi. g. Sveučilišta u Zadru.org/duhovnost. predao Učitelja iz Nazareta u smrt za trideset srebrnika. 9. stotinu Zdravi’ Marija i deset Slava Ocu na čast muke Isusove i na oprošćenje grija. on otvara svoje nebeske dvorane. zlom i tamom. sin Matije. 26.244 Na otocima Ugljanu i Pašmanu kod Zadra početak svete mise na Veliki četvrtak. Zadar 2006. Na taj je dan Isus izrekao najhumanije riječi apostolima i svijetu. Ali. “Ovo je krv koja se prolijeva za vas i za sve ljude na oproštenje grijeha”. pakost čovjeka pretvorena je u pokajanje. Isus dakle želi reći da kroz njegovu smrt. u koje nas poziva kao svoje uzvanike.php?action=c_vidi&id=990 Miji Gojsalić 11. kada se proslavi uskrsnuće Gospodinovo. da naučimo biti ljudi i dobri jedni drugima”. 2007. str. na taj dan je milosrđe jače od krivice. dobrota je pobijedila zloću. FF Split. čudesno je molio za nas i obećao svog Duha protiv duha zloće.katolici. krivicom. U tajnovitosti liturgijskih slavlja na Veliki četvrtak. U svetoj misi postajemo jedno s Isusom. “šutnje zvona sve do Uskrsa.

To je molitvena pjesma koju su najčešće kazivale kazivačice i kazivači diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Korizmeno-uskrsni običaji hrvatskog puka u prvoj polovici XX. u Svibu kazao Ilija Čondić Bijader. 4.mjestima u Dalmaciji. Lici. budi u viri kripna. sto amena. Kad san bila na onom svitu. Hrvatski uskrsni običaji. FF Split. 2004. Božja jesan. Slavoniji i Srijemu. str. Zagreb 1997. Kada budeš putovati dugin putin. na Veliki četvrtak. Diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine mladi kazivači i danas kazuju molitvu koju mole na Veliki četvrtak: DUŠICE GRIŠNA Dušice grišna. izmolila san sto križića.-71. Pitat će te duv nečisti: Jesi l’ moja il’ si Božja? Ti ćeš reći: Tvoja nisan. 247 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. amen!247 (Svib) O tome više: Jasna Čapo Žmegač. sto se puta prikrstila na blag danak. na pribilomu cvitu. pučka pobožnost. stoljeća. Konavlima. zajednica. susrist će te duv nečisti. središnjoj Hrvatskoj.246 Ta buka upućuje na galamu i klepetanje kojim su džudije pratile Isusa dok je nosio križ prema brdu Glavica na Kalvariji. Rkp. uskin klancin. Ujmoca i Sina i Duva svetoga. sv. Golden marketing. Margiti Čondić Bijader. 246 161 . 69. 2004. g.

ne slavi se euharistijsko (misno) slavlje. Ne moli čeljad zajedno u kućama. (E). Slijede ga Petar i Ivan. ljubi se raspelo i kupi lemozina. 5 h: Isus čini molitvu i budi učenike da i oni mole.” Ivan pita – tko? 3 h: Juda izlazi van izdati Isukrsta. Zajedno s Velikim četvrtkom i Velikom subotom čini Vazmeno trodnevlje. 248 162 . 8 h: Isus je poveden u kuću Ane gdje mu jedan sluga udari zaušnicu. rujna 2007. Na Veliki petak. Anđeo s neba krijepi ga i tješi. Petar ga zataji tri puta a na posljednje zatajenje zapjeva pijevac kako je i rekao Isus. Veći dio dana stoji se u crkvi. Blaguje janjca vazmenoga s učenicima. Oltar je bez križa. cvijeća i oltarnika. nego svak za se. Slavi se u petak prije Uskrsa. 7 h: Isusa svezaše. 6 h: Juda ga poljubcem izdaje. sv. godine u Mlecima je objavio djelo Zrcalo od ispovijesti u kojemu opisuje život Isusa Krista od 1 sata poslije ponoći na Veliki četvrtak do 12 sati na Veliku subotu: Od 1 h od noći na Veliki četvrtak: Isus šalje Petra i Ivana napraviti gdje imaše večerati. 9 h: Osuđuju ga na smrt i tuku. Od velike tuge krvavim se znojem znoji. nitko ne pjeva. ispričao je Ivan Gojsalić. Petar odsječe uho Malku a svi apostoli pobjegoše i ostaviše njega samoga. Isus hrabri učenike. sin Matije. Narodno je vjerovanje da se vino popijeno na taj dan pretvara u krv. bijući i tukući ga vode Jerusalemu. Miji Gojsalić 11.248 Aleksandar Komulović 1704. Isus mu govori da će ga 3 puta izdati. što simbolizira Isusovu muku i smrt. 4 h: Petar obećava slijediti ga do smrti. umiva noge apostolima i Judi. pjeva se Muka Gospodinova. Veliki petak je dan žalovanja. iziđe vani i gorko zaplaka. str. 64/07. Moli se sto pedeset Zdravi’ Marija i sto pedeset Slava Ocu. a svatko posti suho. 2 h: Govori: “Jedan će me od vas izdati. FF Split. Isus pogleda Petra koji se pokaja. Rkp. rođen 1954. Povedoše ga u Kaifinu kuću koji ga upita je li on sin Gospodnji. svijećnjaka. 9. Vraća se učenicima i govori da Juda vodi oružnike koji će ga uhititi.VELIKI PETAK Veliki petak je kršćanski spomendan Isusove muke i smrti. Sve zamre. g.

Žene za njim plaču a on im govori da ne plaču radi njega nego radi sebe i svojih sinova. kamenja se raspukoše. Oružnice ga okrune trnovom krunom i obuku u crveno. Svi odgovoriše Barabu. Nosi križ padajući. Bože moj. 4 h Pilat izvodi Isusa pred svjetinu. Staviše ga u grob u vrtu blizu mjesta gdje je raspet. 12 h: Svezanoga Isukrsta vode u Pilatovu kuću.” Ispusti dušu i glava mu klone.” 10 h Razbiše noge lupežu. 5 h Svukoše mu crvenu a obukoše njegovu haljinu. Djevica Marija ga slijedi do gore Kalvarije. 11 h Majka Marija prima ga u krilo. Bože moj zašto si me ostavio?” 9 h Preporučuje dušu ocu govoreći: “Oče u ruke tvoje preporučujem dušu svoju. Zemlja se potrese. Reče Isus: “Svršeno je. Raspinju ga i čavlima pribijaju na križ. Sunce se pomrači i nasta tmina. Svi govoraše: “Ovo biše pravi sin Božji. 8 h Vapi da je žedan. Mažu ga mašću koju je donijeo Nikodemo i zaviju ga u bijelo čisto platno. 7 h Igraju se i njegove haljine dijele na četiri dijela. 11 h: Isus je u velikim mukama. Dižu križ. krv teče iz rana i postavljaju ga između dva lupeža. Pilatova žena šalje Pilatu znake da oslobodi Isusa. Pilat čini izbičevati Isusa na kamenom stupu ne bi li tako zasitio židovski gnjev. Daju mu pit žuč i ocat. Juda se na tu uru objesi. Mater svoju preporučuje Ivanu. Isukrstu probodoše prsa. 2 h: Pilat Isukrsta šalje Irudu koji mu se naruga i obuče ga u bijelo. a drugi mu se lupež preporučuje i Isus mu obeća raj. Džudije ga psuju i proklinju zajedno s lupežom. Pilat umiva ruke da osudi Isusa. Na prvu uru Pilat pita Isusa je li on Kralj a Isus mu reče da nije njegovo kraljevstvo od ovoga svijeta.10 h: Isusa strašno tuku. 163 . a iz njih izađe krv i voda. 6 h Dođoše do Kalvarije i dadoše mu piti vino pomiješano. 3 h:Pilat traži način da oslobodi Isusa i pita žudije hoće li osloboditi Isusa ili Barabu. Skidaju ga s križa. Svi zaviču: Raspni ga.

šamarajući ga. 1972. križu ga pribij!” Čuvši to. Zora i Matica hrvatska Zagreb str. 137. Ženu svoju Pilat ne htjede slušati da oslobodi Isusa. 202. Zrcalo od ispovijest. Pitao je svjetinu: Koga hoćete da vam oslobodim – ili barabu ili Isusa? Mislio je da će svjetina tražiti da se kazni baraba jer je mnoga zlodjela počinio. i stoljeća. Vidjevši Pilat da nije uspio osloboditi Isusa smisli da Isusa bičevima izudaraju šestorica koji ga svukoše i privezaše na stup.12 h Žudije traže od Pilata da se grob čuva jer je Isus rekao da će uskrsnuti. a da bi utažio jadovita i gnjevna srca židovska. slijepi puk prevaren od Skriba i Farizeja tražio je da se na križ razapne Stvoritelj od života i tako bi pušten baraba. oprostivši ga. Pilat reče svjetini (pučini) da ga oni uzmu i prikuju na križ. 250 Bartol Kašić.”250 Svjetina je i dalje vikala: „Križu ga pribij. (1704). krv božanstvena i neprociniva.249 Bartol Kašić o Muci Gospodina našega Isusa Krista napisao je u Rimu 1638. u: Zbornik proze XVI. Kad su to začuli Židovi vikali su ako ga oslobodi bit će neprijatelj ćesaru. str. knjiga 11. Pilat ga je izveo pred svjetinu i kazao da u njemu ne vidi nijednu krivicu radi koje zaslužuje smrt: „Dostojno je dakle da se na njega smilujete. u: Zbornik proze XVI. godine: Poznaše Pilat da je Gospodin čist i pravedan i da je lažno radi zavisti optužen te ga htijaše osloboditi (bijaše običaj na Vazmeni dan osloboditi jednoga tamničara). Najprije je bio udaran šibama od drače te bičevima od konopca koji na kraju imahu zvizde gvozdene i na kraju verigama od gvožđa. Pilat je pitao Isusa: Odakle si ti? Isus mu nije odgovorio te Pilat nastavi: „Meni ne odgovaraš ti? Ne znaš li da ja imam vlast prikovat te na križ? Isus mu odgovori da on (Pilat) ne bi imao nikakvu vlast da mu nije dana odozgora. priredio Jakša Ravlić. Poslije toga Pilat je nastojao osloboditi Isusa. Pilat je Aleksandar Komulović.” Kažu da je na Isusu bilo pet tisuća udaraca. Udarali su ga i svega izranjavali “izlivaše se oda svih strana. Međutim. Postavljaju Isusa u grob koji zatvoriše kamenom i zapečatiše ga. kakono rika. Žena mu je pripovijedala da je u snu radi njega pretrpila strašna prikazanja. i XVII. stoljeća. Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. Razmišljanja od Gospodinove poglavlje XII. 249 Muke Jakša XVII.-147. Izranivši tako Gospodina našega a zbog grijeha i opačina naših. PSHK. 164 . Šalju oružnike da čuvaju grob. Život Gospodina našega Isukrsta. krvnici ga pregrnuše starom odrpanom kraljevskom haljinom i nabiše trnovu krunu do moždana. knjiga 11. PSHK. priredio Ravlić.

moja mati. Isus im je rekao da ne oplakuju njega nego sebe i svoje sinove.251 POĐE GOSPE TUŽNIM PUTEM Pođe Gospe tužnim putem Zagrnu se crnim skutem i ugleda drven križ. Isusa je slijedilo veliko mnoštvo koje je molilo i plakalo. “O grišniče. Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. Po tragu kapljica krvavih. str. počni prolivati i ti riku od suza i očiju tvojih i ne pristani”. Došavši na Glavicu (tj. Među tim ženama bila je i Veronika koja je rubac s glave dala Isusu da otare s lica znoj i krv. Teže mi je uzdisanje Tvoje neg na križu rane moje. u: Zbornik proze XVI. Kad je Bogorodica Djevica Marija saznala da joj sina vođahu. Život Gospodina našega Isukrsta. stoljeća. Isus je to učinio i na rubcu ostavio svoju priliku zapečaćenu i svoju krv. ne velem ti da si moja već ti velim da si Božja. Na tome je mjestu Abraham od svoga sina Izaka htio učiniti posvetilište. PSHK. glave mrtvačke. Taj se rubac tijekom godine više puta pokaže svemu puku u crkvi Sv. ko god ovu pjesmu zna na blagdanak na Veliki petak Bog mu dao. Isus s križa progovara: O Marijo. gdje se imaše posvetilište učiniti Bogu). duševni raj Bartol Kašić. Tu je Isus pribijen na križu ostao do smrti. 251 165 . 206. Isus je osuđen i naprćen teškim križom. a on ga ne htjede ni okusiti. Budući se razbojnicima žurilo Isusu su dali Šimuna Cirenca da mu pomogne nositi križ. glasovima od trubalja i galami mnoštva slijedila je put.sjedio i umio ruke (po židovskom običaju kako bi ukazao da on nije kriv za Isusovu smrt). knjiga 11. s velikom je žurbom krenula. Krvnici su Gospodinu našemu dali da se napije vina pomješanog sa žuči. i XVII. razgledaj raspetoga Isukrsta čestokrat i s pomilovanjem kajući se od griha tvojih. priredio Jakša Ravlić. Petra.

pa je to i tema ove pjesme. a ovu molitvenu pjesmu znala je jedino Ruža Džalto koja ju je naučila od svoje pokojne majke. Malo dete Bog-Jezuša. Ljudi bi se zavjetovali da je izmole pedeset puta do podne. na Ustirami u Rami. 252 Mirjana Ćališ zapisala je u siječnju 2008. Gospa dolazi do Isusova križa. 166 . Crni skut iz drugoga stiha otkriva nam Gospinu tugu i bol. Među molitvama koje su se šaputale na Veliki petak jesu i ove: IŠLI JESU TRI PUTNIKA Išli jesu tri putnika K Majke Božje na Bistricu. Kraj je također karakterističan za pjesme ove vrste – obećava se spas onome tko bude molio ovu molitvu na Veliki petak. majke. Sami zvoni zazvonili. Naziva je. Prvi stih: Pođe Gospe tužnim putem vjerojatno govori o Gospinom hodu za Isusom za vrijeme njegovoga križnog puta. D. Sam’ se vrata otvaraše. Gospa češlja zlatne vlasi. Jedan veli: “Nosimo ga!” Drugi veli: “Ne ćemo ga!” Treći muči pa ga nosi. rođ.na umrli dan. Veliki petak je dan smrti i muke Isusove. a on joj se obraća. po kazivanju Ruže Džalto. Kad su došli na pol puta. Anđel nosi tužne glasi: “Sinka su ti ulovili. Molitva je slična Križićima koji su se molili na Veliki četvrtak sto puta. Našli jesu malo dete. Kad su došli bliz’ Bistrice. Sami Jezuš misu služi. Čula ju je od svoje pok. Na Kalvari otpeljali. diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine. nego Božjom Majkom. 1959. Za Križiće su znali gotovo svi kazivači. Sljedeći stihovi imaju dramske elemente kao i većina ovakvih pjesama. žali zbog njezine patnje više nego zbog rana koje su Mu zadali.252 (Ustirama u Rami) Tu pjesmu je ramski puk molio na Veliki petak. Rkp. ne svojom. FF MO 2008.

svoje grozne suze roniš. svetim uljem pomazane. iza svega srca ječi. Ja imadoh jednog sinka. Sagrađene. sveti Pero. U tebi su lijepe crkve. Njoj dolazi sveti Pero. 160. prigrađene. svetom Peri odgovara: “Kako neću ovdje klečat.Po kamenu hodit mora. jednog sinka ko jedinka. svega svita ponajlipšeg. sveti Niko. Svoje grozne suze roni. Zločinci mi dolaziše. sve su križim prikrižene. svega svita ponajvišeg. svoje grozne suze ronit. Zagreb 1972. Progovara sveti Pero: “Što ti Gospe tude klečiš. sastavio Krešimir Mlač. iza svega srca ječat. Isusa mi odvedoše Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. slavna prsa lomi. lijepe crkve sagrađene. iza svega srca ječiš.” 253 (Žumberak) OJ NEDILJO TI SI SVETA Oj nediljo ti si sveta. slavna prsa lomiš?” Slavna Gospa progovara. sveta slavna prsa lomit. sveta. 253 167 . Teret križa sam si nosi. MH. sveta. ti si sveta i presveta. str. Tude slavna Gospa kleči.

Božja zvona zazvoniše. Sveta krvca udarila i po ploči kapijala. po križu su razapete. u subotu sedam puta. gdje mu kruna slavna stala.” Isusove slavne noge. a u nedilju devet puta. Naviše je sa svih strana. Zlatnu krunu odvijaše. na nebesa odnosio. volio govoriti.” Gospa bi se ukazala. Isusova slavna glava. Anđeo s neba silazio u kitice ukitio. Tude sam Bog sidijaše. prije smrti petnest dana i ljudima govorila: “S anđelima ćeš putovati. sukijom su probodena.i na križ ga pripetoše. Isusova slavna prsa. ovih dana korizmenih. anđeli se pokloniše. lipo cviće. sve su čavlim probodene. a trnovu navijaše. Tu je raslo lipo cviće. lipa ruža. dok mu dođe do moždana. Sva se ploča raspadala od mirisa Isusova. slavna Gospa govoraše: “Ko bi moju molitvicu. nebesa se rastvoriše. Isusove slavne ruke. niz križ drvo položene. svakog petka po pet puta. 168 . sve su čavlim probodene. u vinčiće uvijao.

slika te šutnje je odsutnost euharistije i ogoljeni oltar. str. Vjernici posjećuju Božji grob. Bdijenje počinje lucenarijem ili službom svijetla. Matica hrvatska i HKD Napredak.256 Na otoku Ugljanu kod Zadra na nekom većem prostoru sličnom trgu palila se od smilja i suhih drva uskrsna vatra – koleda. na njoj se pali uskrsna svijeća koja simbolizira Isusa Krista uskrsloga . unosi u župnu crkvu koja je u mraku. Garištu iza tih krjesova pripisivala su se apotropejska svojstva: preko njega pregonila stoka kako bi bila zdrava. nav. 255 Isto.. amen.-299. U svim je hrvatskim krajevima na Veliku (Bilu) subotu bio običaj umivanja vodom koja je netom blagoslovljena u crkvama. vjerovalo se da vještice i drugi demoni ne će imati vlast dokle dopre svjetlost i dim uskrsnih krjesova. 256 Milovan Gavazzi. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. majka cijele kršćanske liturgije koja završava svečanom euharistijom koja označava Kristovu pobjedu nad smrću i u kojoj se odražava snaga Božje ljubavi koja od mrtvog čini živa. 257 Hrvatski običaji. epika. nav. str.”257 U kasnim večernjim satima u crkvama počinje vazmeno bdijenje. Uskrsni krijes palio se i u noći s Velike subote na Uskrs ili oko tri-četiri sata predu samu zoru.-36. U jutro toga dana svećenik je pred crkvom blagoslivljao vatru. koju su momci i djevojke preskakali “u želji za ženidbom odnosno udajom. dj. iz suhe mladice daje da nikne novi život. 297. Svijeća se. potocima. u procesiji. retorika.254 (Hamzići kod Čitluka) VELIKA (BIJELA) SUBOTA Velika subota dan je šutnje i ozbiljnosti. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. dj. po sve vike vikova. ugarci s zgarišta stavljani su u njive i vrtove kako bi plodnost bila bolja. 254 169 . priredio Marko Dragić.svijetlo. Pastiri su za taj dan pripravljali krjesove budno motreći cijelu noć da im tko ne bi prije vremena potpalio krijes. 74. str.255 Veliku subotu je karakterizirao obred obnove kućne vatre. str. 19.s apostolim vikovati. rijekama. a ukoliko netko ne bi imao tu vodu valjalo se umiti na vrelima. Blagoslivlja se vatra izvan crkve. Taj je običaj bio posebno raširen u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.-76. moru. 34.” O Isuse budi faljen. Sarajevo 2006.

sva zvona na crkvama. nakon čega slijedi svečani pjevani hvalospjev uskrsnoj svijeći. (E). U Poljičkoj krajini kažu da odmah počnu ptice pjevati. U svakoj straži nastupaju po dva stražara koja su se u stara vremena mijenjala svako pola sata.259 ČUVARI GOSPODINOVA GROBA Običaj čuvanja Gospodinova groba u župi Radobilja star je najmanje dvjesta pedeset – trista godina. i tada je nastupala prva straža. Kad je smjena. obično ih svake godine ima između trideset i šezdeset. sluša se Božja riječ o stvaranju. Čitanja svetopisamskih tekstova. str. razvodnik straže dovodi drugu dvojicu stražara. Vazmeno bdijenje završava euharistijom. sin Matije. krste se katekumeni.258 Na Bijelu subotu je početak vazmenog veselja. Tko se odluči čuvati Gospodinov grob. g. Drugi dio bdijenja je Služba riječi. bere zelje i blitvu. Ujutru je o ručku blagoslov ognja. pale svijeće na oltaru. a među njima i velik broj onih koji su čuvali grob po dvadeset i više godina. ali nitko sa sigurnošću ne zna kad je točno počeo. Rkp. Broj stražara je neograničen. Gospodinov grob se jedno kraće vrijeme čuvao sjedeći. Stražari stoje jedan nasuprot drugomu u stavu mirno. Stražar može biti tko je hoće uz uvjet da je doličnoga ponašanja i da živi ili da je podrijetlom iz te župe. Čitanja završavaju svečanom pjesmom Slava Bogu na visini i tada se oglase orgulje. Poslije Službe riječi slijedi krsna služba.org/kolumne. Jedno je vrijeme bio običaj pranja nogu na Veliki Četvrtak. 259 258 170 . FF Split. Gospodinov se grob uvijek čuva stojeći. a kršćani se pozivaju na radosno slavljenje Gospodina. a danas se mijenjaju svakih petnaest minuta. blagoslivlja se voda za krštenje. 64/07. rođen 1954. pale i vjernici svoje svijeće i pale se sva svjetla. postavlja ih paralelno s prvom dvojicom. 9. priprema večeru dok zvona slave uskrsnuće Gospodinovo. rujna 2007. tako mirno da ne bi okom trepnuli. kroz psalme hvali se i slavi Gospodina i njegova djela. pogleda lijevo i desno http://www. Većinom su mladi. treba se najprije zavjetovati i pridbilužit kod župnika. ali ima i starijih.Unosom uskrsne svijeće u crkvu. ispričao je Ivan Gojsalić. pjevanje psalama. Po starom običaju zvona bi se zavezala na Veliki Četvrtak u podne. ali ni to nije bilo duga vika. Stopanjica kuha pogaču i vari jaja za blagoslov.katolici. To simbolizira pobjedu nad grijehom i smrću.php?action=c_vidi&id=9425 Miji Gojsalić 11.

Djeca bi jedva dočekala Veliki Petak jer bi ponijela škrgajice. jer je tada župa bila još naseljenija. a na lijevoj strani kape svaki je stražar imao po maslinovu grančicu. Tada prva dvojica idu korak unatrag. a onda bi svi išli kući na spavanje. Na vratima crkve stražarima bi se davala uskrsna jaja jer je toga dana bio blagoslov hrane i pića. Uskrsna misa bi počela već u osam navečer i trajala bi do deset. jedan lijevo a drugi desno. kada bi zazvonio Slava Vični. i tu se okupljaju i borave kada nisu na dužnosti. Nakon toga razvodnik straže vodi prvu dvojicu na mjesto gdje straža boravi . Po iskazima stražara. kojeg bi nekoliko stražara pripremalo. Djeca su živjela za taj dan. Za vrijeme straže uvijek se postilo. godine otvorena nova crkva. Kako bi počela straža. U naše vrijeme. i zato su djeca jedva čekala Veliki Petak da ih isprobaju. pa dok bi završila. takmičili bi se čije su škrgajice bolje. jeo se bakalar. Na Veliki Četvrtak se stražarilo navečer za vrijeme obreda. kojima bi onda škrgajala do mile volje.je li sve u redu. Za vrijeme Plača. kad bi župnik rekao: "Udrimo Barabana. i tada stražari padaju i već se slavi Uskrs. narod bi stao udarati po zidovima šibama koje su se donosile od kuće. čisti bakalar i krumpire i cijepa drva. oko sedam sati. a jedan je stražar bio zadužen za njih. i zatim udari kundakom puške o pod. a otkako je u kolovozu 1970. koji je počinje Gospinim plačom popodne u tri sata. jer je to znak da čuvaju Isusa iz Nazareta. stražari nastupaju na Veliki Petak uvečer oko devet sati i čuva se cijelu noć. Isto je tako bio običaj da onaj tko prvi put čuva Gospodinov grob dade nešto simbolično. nikad nije bilo ni najmanjih izgreda jer se čuvanje Gospodinova groba uvijek smatralo najvećim zavjetom na svijetu. a nova dvojica. 171 . uvjeti stražarenja su znatno poboljšani i stražari imaju svoju prostoriju na koru crkve. i trajala cijeli dan do navečer oko devet sati. Svi su bili radoznali i svatko je htio vidjeti svoga kako stražari pa bi se stvorila velika gužva. branimo Gospodina!". Stražari su nosili kapu s frontinom. Tako je po starom običaju proslava Uskrsa započinjala već u subotu. Kasnije se i taj običaj ukinuo. Na Bilu Subotu straža je također počinjala ujutro. dok bi završio obred Velikog Petka. Straža je opet počinjala na Veliki Petak ujutro. Za vrijeme obreda bi bilo toliko svijeta da bi po nekoliko stražara moralo praviti red u crkvi. I crkva je imala svoje škrgajice. a i stara je crkva bila puno manja nego ova današnja. kao i danas.to bi prije obično bilo u mrtvačnici. ušćipci i prisnac. riba. dolaze na njihovo mjesto.

i time započinje proslava Uskrsa. po starom običaju. Ranije. padala bi dva stražara. četiri stražara koja su na straži padaju i ostaju ležati nekoliko minuta. okrenuti jedni prema drugima. a po 172 .Čuvari Kristova groba u staroj crkvi u Katunima Na Bilu Subotu čuva se cijeli dan. Zatim u crkvu dolazi razvodnik straže s dva stražara i budi one stražare koji su popadali: Stražari Gospodinova groba. dakle četiri stražara. Tada dolazi svećenik. sve do ponoći. Svi ostali stražari se poredaju po sredini crkve. Tu čestitaju jedan drugome Uskrs i vraćaju se u crkvu u dva reda slušati svetu misu. Sam događaj padanja izgleda ovako: u ponoć manje pet minuta dolazi dupla straža. i kada on zapjeva Slava Vični. kada zvoni Slava Vični i stražari padaju. zdesna i slijeva. zašto spavate? Ustanite! A oni odgovaraju: Ne spavamo. svaki red sa po jedne strane oltara. pri tome su praćeni znatiželjnim pogledima velikoga broja nazočnih vjernika. praćeni ostalim stražarima. prestrašili smo se! Uskrsao je! Zatim se dižu i ponizno izlaze iz crkve u njihovu prostoriju na koru crkve.

godine. a od 2. godine. Danas se osim u Katunima. U Splitu stječe osmogodišnju naobrazbu u Klasičnoj gimnaziji (sjemeništu). u Slimenu. Omiljen je među župljanima. iako je bilo sitnih provokacija na račun čuvanja. rujna 1936. između 21. to jest Slava Vični. kada su komunisti na sve načine to pokušavali iskorijeniti. Metkoviću i dr. 260 Uskrsno scensko prikazanje Čuvanje Gospodinova groba srednjovjekovnoga je podrijetla. u ta starija vremena narod je sa sobom u crkvu donosio malo vode kojom bi se umio kad župnik zapjeva Slava Vični. travnja. župnik bi davao hranu i piće. Posebno je bilo teško u poslijeratnim godinama. FF Split 2008. Rkp. Uvijek. Za divno čudo.novom padaju četiri – to se običava od 1952. Također. koje je izradio pokojni Špiro Zečić. ali čak ni u najtežim trenucima nije se posustalo. a nakon toga završava Teološki fakultet u Zagrebu. a također bi i novčano pomogao kako bi se održao taj drevni običaj. čuva se s drvenim puškama. stoljeća slavi se jedanput godišnje nakon prvog proljetnog punog mjeseca. pa sve do naših dana. Važno je napomenuti da su mnogi župljani dolazili iz Europe kao i iz prekomorskih zemalja kako bi izvršili taj veliki zavjet. Al uvijek je sve išlo pravim redom i padali su oni što su i bili na redu za padanje.) USKRS (VAZAM) Uskrs je najveći kršćanski blagdan jer je Isus Krist svojim uskrsnućem spasio i otkupio Svijet. nekoliko sati unaprijed bi se znalo koje su smjene na redu za padanje. Ni to danas više nije običaj. a već 28 godina je župnik u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Katunima. stanovnik Blata na Cetini. Prvotno se Uskrs slavio svake nedjelje. Svećenikom postaje 1963. kada je došla UDBA i uz velike probleme pokupila sve puške. 260 173 . Podrijetlo mu je u židovskom blagdanu Pashe. E. Židovi su Pashom slavili čudesna Božja djela koja je on Kristini Matić kazao je u Katunima 2008. Vrlici. ožujka i 25. Baškoj Vodi. Šest godina je djelovao u Australiji. Kako bi se približavao pad stražara. Od tada. Grob se čuvao s pravim lovačkim puškama do 1953. Rođen 28. običaj se nije ukinuo i održao se sve do današnjih dana. godine župnik don Većeslav Šupuk. godine. Neki su stražari onima što su bili na redu za padanje nudili po sto litara vina i dva pečena janjca da im prepuste svoje mjesto. Vodicama. (O tome će još biti riječi i u poglavlju Folklorno kazalište. jer je to bila velika čast koga bi zapalo da padne. a posebice za gladnih godina. vlasti tada nisu zadavale velike probleme.

sirnice. a ljudi se sastaju lijepo obučeni. soli. Australiji. Svako dijete hoće da mu se obuče najljepša roba. Ne smije se ništa baciti da se ne poljubi prije. Na Festivalu je sudjelovalo oko četiri stotine žudija iz dvadeset dvije župe u Republici Hrvatskoj te iz Vareša u Bosni i Hercegovini. mlada sira. Festival je posvećen vatrogascima poginulim na Kornatima. kao i u nekim afričkim i srednjoameričkim državama. Velika je misa pred podne.261 Na taj dan u crkvama se spominje put uskrsloga Isusa Krista u Emaus s dvojicom učenika koji su ga prepoznali tek kada je lomio kruh. Poslije uskršnjega objeda mladež se veseli igrajući i pjevajući.Uskrsni ponedjeljak. mlade ljutike. a mladići i domaćini nose na blagoslov u vrču vina. Za ručak se jede blagoslov. ti meni daj lip dar. Nekada se Uskrs slavio tjedan dana.262 Žudije su mladići koji glume rimske vojnike koji su čuvali Kristov grob. Uz blagdan Uskrsa vezani su u Hrvata mnogi drevni pučki običaji. (O tome je riječ u poglavlju Folklorno kazalište. Sljedeća molitvena pjesma molila se na sam Uskrs trideset i tri puta: GOSPE MOJA Gospe moja.pokazao posebno izlaskom Izraelaca iz egipatskoga ropstva. slavi se samo dan poslije Uskrsa . Novom Zelandu. Argentini.) održan 8. 262 Ove je godine (2008. 174 . ja ću tebi lip glas. Tvoj je sinak uskrsnuo na današnji dan Blažena Gospe. Češkoj i Slovačkoj tradicija je da mladići na Uskrsni ponedjeljak probude djevojke prskajući ih svetom vodom koja je blagoslovljena na Uskrs. a od 19. ti nam ga daj 261 To je službeni blagdan u gotovo svim europskim zemljama.) U Poljskoj. Djevojke i domaćice u crkvu na blagoslov nose jaja. festival u Šipurinama na otoku Prviću kod Vodica. Sljedeće godine (2009) domaćin ta manifestacija bit će Kninu. a ne smije se ni dati živini. Kršćanska se vjera usredotočuje na Isusovo Uskrsnuće. Na taj dan tradicionalno se održava Festival žudija. odnosno prijelaz iz smrti u život. Čileu. te Kanadi. st. a smotru je izvršio jedini preživjeli iz kornatske tragedije Frano Lučić.

Onda ti ima nekavije običaja koji su više Srbi čvarovali ali su i neki naši uz nji prifatili. Spasovdan) je blagdan koji je četrdeset dana nakon Uskrsa.) 265 Zapisala je Mirjana Ćališ u siječnju 2008. komu je priteklo. Isuse.na umrli dan. 1959. 2007. Tako bi ko je imo puno tog živa. U stolačkom kraju taj se blagdan nekoć obilježavao: Prije je bio običaj da se na Spasovdan kolje nešto živo. Jedu se jaja. ISUKRSTE O Isuse Isukrste. D str. ni velike spreme. Rkp. 264 Isto. Ali nikakva slavlja u kući nema. a slavi Kristov uzlazak u nebo. ovaca. UZAŠAŠĆE (SPASOVDAN) Uzašašće (Spasovo. FF Mostar. 265 Mariji Brać ispričala je na Dubravama kod Stolca Cvija Brać (djev. Ustirama. čula od svoje pok. smiluj nam se. D. 263 175 . o Isuse Isukrste. po kazivanju Ruže Džalto. To su ko radili ako su se bojali vukova ili bolesti pa bi čvarovali u to. uskrsnula duša naša na današnji dan.264 Mali Uskrs je tjedan dana iza Uskrsa.263 O ISUSE. uskrsnulo tijelo tvoje na jutrašnji dan. uši bi im se zarezivale makazama kako tko hoće. i na taj dan bi se janjci bilježili. Pazin) rođ. majke. (To je na neki način bio zavjet ili možda čak i žrtva.. 28. odredio jedan dan u sedmici kad se ne bi ni klale ovce nit bi se ispod nji' đubre izbacalo. 1942.

Bog oživio od mrtvih i uzdignuo na nebesa gdje je primio Duha Svetoga i izlio ga. Budući su Židovi toga dana obilježavali Pedesetnicu u Jeruzalemu je bilo mnoštvo naroda različitih narodnosti. 2007. kojega su oni razapeli. Split 2005. primjerice. igrali se pastirskih igara i ručavali. koji su gonili stoku na pašu u okolna brda u šumu. Tada ih se tri tisuće pokrstilo i to je bio rođendan Kristove Crkve. Navečer bi dotjerali nazad u selo tako nakićenu stoku. Napunili su se Duha Svetoga i počeli govoriti tuđim jezicima “kako im je Duh Sveti davao govoriti”. bio običaj uoči Spasova da pastiri. 268 Janko Oberški. koji je pedeset dana nakon Uskrsa. 266 176 . Rkp.KIĆENJE STOKE U vareškom je kraju. a Petar im je rekao da čine pokoru i pokrste se jer će tako primiti Duha Svetoga i spasiti se. i napunio svu kuću u kojoj su apostoli sjedili.268 Katarina Pejčinović zapisala je u srpnju 2007 godine od Jelene Rodić i Kazimira Džoje. Biblijska povijest Staroga i Novoga zavjeta. Na taj su dan svi Isusovi učenici bili zajedno. S neba se začuo šum. 206.-207. “kao što svi vi vidite i čujete (…)”. Potom bi pomuzli krave i međusobno se polijevali mlijekom i moli se Bogu da tako bude i dogodine. Pokazali su se razdijeljeni jezici kao od vatre i na svakog od njih sišao je po jedan. završavaju se uskršnji blagdani. Petar je među apostolima ustao i rekao da se ispunilo obećanje proroka Joela: “Izlit ću duha svojega na svako tijelo”. FF Mostar. 266 DUHOVI Tim pomičnim267 blagdanom. kao kad se digne silan vjetar. Mnoštvo je bilo zbunjeno kada su čuli apostole kako govore njihovim jezicima. od prvoga proljetnog cvijeća naprave vjenčiće koje su stavljali na stoku. kravama i volovim' oko rogova a ovcama oko vrata. D. str. Neki su se podrugivali govoreći da su se apostoli ponapijali. 57. 267 Taj blagdan nema određen datum. Zbunjeno je mnoštvo pitalo što im je činiti. str. Sutradan bi na Spasovo nosili u šumu dobar ručak. kao što nema ni Uskrs. Petar je rekao Izraelcima da je Isusa. Marjan tisak.

Sinoć jesan ja vidila čudnim puton proletiše. Te se molitve upućuju svecima i sveticama Božjim kao molbe za zdravlje. ti Ivo. Bole li te tvoje rane? “Ne bole me moje rane. da je zvizda uvaćena. KATARINO Sveta. Oj. Kato. kao zahvala za uslišane molitve. slugo moja. nit je blizu ni daleko. za ne reći moja mati. Teže su mi suze tvoje neg na križu muke moje. KATO. dosad si mi sluga bija. tuga mi je oko srca za Isuson. blagoslov. sreću.3. ajme diko!” “Biž otolen. uspjeh. Božja ženo. Katarino. SVETA. u tamnicu postavljena. MOLITVENE USMENE LIRSKE PJESME Mnogobrojne su molitvene pjesme koje i danas kazivači kazuju. otolen se j’ podizala: “Ajme sinko. Tute j’ Diva k zemlji pala. na putu ga uvatiše na križ gori razapeše. Nikog svoga ne ugleda nego Ivu slugu svoga. Tužno plačuć kroz gradove nać ćeš Divu pokraj grada di raspravlja duge vlase i kaži joj tužne glase. Teže mi je tvoje uzdisanje 177 . oslen si mi bratac mija. ti otiđi tamo doli. kao preporuka. Isus gleda i pogleda ne bi l’ koga svog ugleda. Isukrston. vruće čavle pronesoše.

U tom mjestu je tada izbila kuga. sv. st. Otada se štuje kao zaštitnik od kuge. izbila je kuga. *** U knjizi Duša tilu besidila 120 je suvremenih zapisa starinskih usmenih molitvenih pjesama iz Bosne i Hercegovine. Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu.”269 (Zadar) ZDRAVO ROKO PRIČESTI Zdravo Roko pričesti. Branki Ćićerić. FF Split. 269 178 .10. Rkp. Baričević. U knjizi Molitvice Ante Jurić Arambašić navodi molitvene pjesme iz Kijeva i uspoređuje ih s molitvama iz knjige Duša tilu besidila. god. Propovijedao je po gradovima riječ Božju. Bog ti hoće milost dati Sve od kuge ozdravljati Moli za nas sveti Roče Po velikoj tvojoj milosti Amen. rođena 1924. U jednom gradu u kojem je bio. Vlasnik je zapovjedio slugama da slijede psa i otkrili su gdje se skrivao sv. godine kazala Nekić (djev. Kazivačica je šezdesetih godina 20. preselila u Zadar. godine kazala Tonka Martinić (rođ.270 (Pučišće na Braču) Sveti Rok je bio bogat i svoje bogatstvo je dijelio sa siromašnima. u Zadru 2004. u Pučišću na Braču 2005. č. sv.neg na križu moje umiranje. s. 2005. 15. 270 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. 2004. Rkp. 1. Rok. Pjesme je uglavnom naučila od svoje majke. godine u zaseoku Zelenikovac pokraj Jasenica). Sv. na seoskim prelima i čuvajući ovce. Njegov pas je pronašao sklonište sv. Roka i donosio mu hranu.1919. u Pučišći na Braču). Katarini Nekić. 11. te je bio potjeran iz grada. Sakrio se u drugom gradu gdje je živio jedan bogati čovjek. od koje je i on obolio. FF Split.. Rok je molio za to mjesto i otjerao bolest.

Početci staroegipatske književnosti vezuju se uz Staro kraljevstvo. Sumerska je književnost trajala koliko i Sumerani. 10-12. g. druzi dok je ono u tuzi. 179 . sva lipost odbjegla. Kr.-VIII. a od refleksivnih pjesama poemu Hvalit ću Gospoda mudrosti. Školska knjiga.271 Istovjetno je intonirana mezopotamska pjesma Razgovor gospodara i sluge (oko 1000. Pronalazak i posvećenje trnokopa i dr. Kr.4.) nalazi se pjesma Kako se tuži duša svrhu tila. Kr. gdje su mu stanja i imanja. pr. Antologijski je primjer staroegipatskog prenja Razgovor čovjeka i njegove razočarane duše (oko 2250. g. PRENJA (NADMETANJA) Prenja su moralno-didaktička nadmetanja. Pjesma je dvodijelna i napisana je osmeričkim dvostihovima i zasigurno je nastala davno prije XVI. Babilonska Pripovijest o siromahu iz Nipura (XIII.) Od asirsko-babilonskih prenja valja istaknuti Razgovor tamarisa i palme.). pr. Uzalud ga je duša odvraćala.272 U Osorsko-hvarskoj pjesmarici (oko 1530. Zagreb 1996. 3-4. do 2100. st. pr.) je jedna od najstarijih humoristično-satiričnih pjesama u svjetskoj književnosti. g. g. U Osorsko-hvarskoj pjesmarici je i pjesma Tužen´je zločestoga tila ko preminuje [s] sega svita u kojoj tijelo govori da će pribivati u zemlji do Sudnjega dana. Kr. gdje su mu mladost i jakost. palače i postelje. Tijelo se tuži gdje mu je: ljepota i mladost. Inanna odabira zemljoradnika. Duša tijelo upozorava da smrt nema milosti i da drage rastavlja u žalosti. str. Didaktička sumerska poezija ogleda se u prenjima Emeš i Enten. a na dušu nije mislilo. tisućljetna je sumerska civilizacija nestala pod naletom Amorićana. Smrt ga je zatekla. dika i užitak. (Velik je broj suvremenih zapisa hrvatskih prenja o razgovoru čovjeka i njegove duše. pr. 272 Isto. g. 271 Nevenka Košutić Brozović. Razočarani je čovjek odabrao smrt. a poznavale su ih najstarije civilizacije. Čitanka iz stranih književnosti I. Duša savjetuje tijelo da se odluči pokoriti i da se ne goji jer će u smrdećem grobu u smradu izgnjiti. Procvat je te književnosti bio od 2300. Čovjek se u toj pjesmi razočarao nepravdama i sudbinom te je priželjkivao smrt. pr.). Kr. st. a grob će tijelu biti svo stanje i imanje. blago koje ljubi vele drago. U toj pjesmi duša upozorava i prekorava tijelo da će brzo iz njega ići te mora ispovjediti grijehe jer je uživalo u strastima. Oko 1600. Odjek sumerske pjesme Čovjek i njegov bog opaža se u biblijskoj knjizi o pravednom Jobu.

Za drugim si mramoralo.Tijelo nastavlja tuženje i obraća se družbi miloj i upozorava žive da će i oni umrijeti. MH. Zora. Župni ured Kijevo. priredio Vjekoslav Štefanić i suradnici Biserka Grabar. 180 . Zagreb 1969. Novo greblje načinjeno. suvom žeđom.. ……………………………… Suvremeni zapis prenja Oj divice. na molitvi svetoj staše. 13. str. DI SE DUŠA S TILON KARA Brnjada spašen biše. U tome prenju đavao nije mogao slušati Isusove riječi te je sa svojom vojskom navalio na Isusa koji je zapovjedio da se oblak spusti na zemlju. Tu se dara naslušalo. 1. Zagreb 2001. žive ljude pritresalo. zahvati đavola “i objesi ga glavom dolje”. 273 Prenje đavla s Isusom (Kako se je prel đaval s gospodinom Isuhristom) razgovor je između Isusa i đavola.275 U suvremenim zapisima duša (umirućem) tilu besidi: ……………………………… “Ej ti tilo. Baška Voda. skoro tilo pokopano. i: Molitvice (nabožne pjesme u selu Kijevu) Ante Jurić Arambašić. sveta slavna čini 113 stihova. MH. di se duša s tilon kara: “Kam’ ti sada amir konja? Kam’ ti sada plug volova? Kam’ ti sada krd ovaca? 273 Hrvatska književnost srednjega vijeka. 274 Mihovil Kombol. 1997. knj. čistim postom.. Jure. Anica Nazor i Marija Pantelić. gnjilo bilo. 275 Vidi: Marko Dragić. Povijest hrvatske književnosti do preporoda.-420. PSHK. što me nisi pridisalo. str. sebi Boga otijaše. 414. Duša tilu besidila (hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine) Mala nakladna kuća Sv.274 Velik je broj prenja koja se i danas kazuju. Zagreb 1945.

di gori vatra i žerava. goli šljuci ostadoše. da te sunce ne ograne. krivo klela mukan mojin. Strašni đadri doletiše. zemlja. rogi su in ko u magarca.” Isus tada ‘vako reče: “Oj Marijo. mene rane povriđuju. ispod sela zalazio. kad si k misi polazio. nije duša naka bila. s kutju se zanosio. da je primiš gori k sebi. Kad se kune dragin Bogom. mene muke uzimaše. Maglica se sva stiskaše. Gospa kleče na kolina prid Isusa Gospodina: “Oj Isuse lipi sine. iz zemlje iznikoše. krivo klela ranan mojin. kad je na onom svitu bila. crnu zemlju pritiskaše. Crne kite ogrizoše. Već se duša krivo klela. sve se trese nebo. Nit će moći prigoriti.Kam’ ti žena uzorita? Kam’ ti dica plemenita? Čime si se ponosio. Kad se kune ranan mojin. da te vitar ne zapune. jadnu dušu poljamiše. krivo klela dragin Bogom. 181 . Kad se kune mukan mojin. moli ti se jedna duša. nit će moći izgoriti. Prostiću joj tamo doli. duša gori k nebu gleda. majko moja.

Gruzije i td. 12 sati.već će nako potamnit zauvike. priredio Marko Dragić. Sv. knjiga 4. stoljeću. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Do naših dana sačuvao se običaj kantanja Muke Isusove na Veliki petak. travnja 303.. Sv. 312. ožujka 2005. Pjesmarici Miše Vrančića. kao i o kralju Vladimiru. Sarajevo 2006. Jure je bio zaštitnik srednjovjekovnoga bosanskog kraljevstva. Pokopan je u Palestini u Lidu. epika. VERSIFICIRANE LEGENDE Kroz minula stoljeća do naših su dana u usmenoj komunikaciji sačuvane versificirane legende: Sveti Jure i zmaj ognjeni i Sveta Kate. Hrvati sv. Portugala. Naklada P. P. Povijest hrvatske književnosti. Senja. Na njegovom je grobu izgrađena katedrala. a o tome svjedoči i gradnja crkve u čast toga sveca u Putalju kod Solina već u IX. 06. retorika. Engleske. (drugo znatno prošireno izdanje). Budljanskoj pjesmarici i dr. st. godine. Dnevnik. Mučen je i pogubljen u Kapadociji (Mala Azija) 23. dramatizirana je srednjovjekovna vjerska dijaloška pjesma Muka Isusova. 278 HTV. Juru posebno štuju. Iznimno je štovan svetac kod mnogih naroda.276 (Polog kod Širokoga Brijega) Dijaloške su pjesme vezane i uz pasionsku tradiciju. Juri posvećena je i crkva u Podbrežju kod Zenice za vrijeme Kulina bana (1193. Visa. a nalaze se u Trogirskoj pjesmarici. str. str. Poljičke Republike. Pavičić.). I. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 277 Dubravko Jelčić. Lovrana. 23. Barcelone. 276 182 . Lucićevu Vrtalu. Od srednjega su vijeka u usmenoj komunikaciji legende o Svetom Juri. Genove. Matica hrvatska i HKD Napredak.277 U drugoj polovici XV. Armenije.278 5. SVETI JURAJ Po tradiciji je sveti Jure bio rimski časnik. g. Izvorni pučki napjev Gospinog plača prvi je put izveden na Hvaru 1510. godine za vrijeme Dioklecijanova progona kršćana. velevlasti.-313. Zagreb 2004.

Versificirana legenda o sv. običavala izvoditi svake godine na Dan sv. od staroga fakta i zemana. Jure u njegovim svetištima. Jure koji je kopljem proboo zmaja. tiha rosa zeleni livada i još će ti ljepša radost doći. 280 Miroslav Palameta.279 Godine 1380. st. pridodana je Kačićevu Razgovoru ugodnomu. 1751. I. 279 183 . st. Kršćanska sadašnjost. a od tada do danas u usmenoj je komunikaciji motiv sv. tu zeleno jezero bijaše. Diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske Hrvati i danas kazuju (prozne i stihovane) legende o sv.–1819. Jure. str.-14. Juraja.Od 6. Kod Širen grada bjeloga.) navodi da se pokatkad običavalo prije svete mise u “Jurjevoj crkvi u Kaštel Sućurcu recitirati vrlo zbijenom mnoštvu s povišenog mjesta (…) ugodnim ritmom hrvatski pisanu povijest o životu i mučeništvu sv. 308.) u djelu Illyricum sacrum (sv. 10. Leksikon ikonografije. Zagreb 1990. koju će ti Jurjevdan donijeti. Eto tebi lijepo proljeće. o glasovitoj njegovoj pobjedi u kojoj je ubio zmaja”. Venecija. Mostar 1996. 5. Daniele Farlati (1690. str. Veseli se Bosno slavna. Ta je pjesma “transkribirana i objavljena početkom” XX. Tebi nosi ugodne darove. st. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. legende pripovijedaju o njegovoj mučeničkoj smrti. Juri koji je kopljem probo zmaja i tako spasio Širin grad. uredio Anđelko Badurina. Diljem književne baštine.-VIII. koju će ti Jurjevdan donijeti. pripovijeda se o čudesima koja su se dogodila po zagovoru sv. a u njoj je prva pjesma Pisan svetoga Jurja. st. koja si no na glasu odavna. Sveučilište u Mostaru. Juri.– 1733. Od 12. Jurjev danak iđe i još će ti ljepša radost doći.-310. 13.280 Ta se legenda kod Dalmatinaca skoro od VII. nastala je prva hrvatska lirska pjesmarica. među kojima je i ova: SVETI JURE I ZMAJ NEMILI Oćemo li jednu zapjevati.

da je vode preko bila grada. a djevojku cvileć ostaviše. neznani junače. “Muč. tu se grozno skupa naplakaše. “Bjež odatle. roda viteškoga. gizdava djevojko. Buduć Jure. Pa padaju mrtve na stotine. lijepo svoju ćercu obukao i dao joj širensku gospodu. Djevojka je i od sebe lipa. Kad se kralj dobro naplakao. ja ću tvoga zmaja pogubiti. gizdava djevojko. mlađena je i visoka lipa. pa će t’ sa mnom prožderat zajedno. da on dade ćercu jedinicu. 184 . i padaju mrtve na stotine. 40. Kad su bili nasred polja ravna. ne gledajuć ucviljenu majku. pa gospoda natrag pobjegoše.” I još joj reče vojvoda Jurko: “Oćeš moju viru virovati. Ako njemu mita ne dadoše. al’ od tuge i nevolje one.” Govori joj vojvoda Jurko: 50. Sav se Širen redom obredio. pa je redak kralju dolazio. on skakaše gradu na bedeme 25. tu nemili zmaj prebivaše. ne boj se.” Ona njemu rukama odgovara: 45. 30. koja tješe biti za kraljicu. grad mu dade mita i darove: Na dan ovcu i mladu djevojku. 20. mojim se krstom pokrstiti. što pogubi zmaja ognjenoga. Od naglosti pram gradu iđaše. sad će izać zmaj proždera.15. iz onog zelenog jezera. Božju je pomoć zazivao: “Božja pomoć. iskakaše gradu na bedeme. 35.

kad moreš činiti takva čudesa. priznaj kripost Boga istinoga. da mu dadne velike darove.” Istom oni u riječi biše.” Al’ mu Jure dara ne htjedoše. Pojas dade gizdavoj djevojci. pristojan je te desnice tvoje. i da imaš nebeske kriposti. Bojnim kopljem zmaja ubio. A da vidiš vojvode Jurke. 85. ne izmiče junačkoga oda. 75. ljuta zmaja da vodi u ruci.” “Vidim Jure tvoje hrabrosti 80. zmaj nemili jezero zamuti. 90. pa je svilen pas otpasao. o Širen kralju i prevari akarona svoga. Al’ mu Jure dara ne htjedoše. pa povika Isus i Marija. a Jure viče tanko glasovito: “Pokrsti se. 60. Kralj ga vodi u svoje dvorove. I evo ti pola kraljevstva moga. Sve se krsti što u gradu biše i pravom se Bogu pokloniše. “Dajem ti prsten s ruke svoje. 185 . Oćeš moju viru virovati i mojim se krstom pokrstiti. pa je tude on zmaja svezao. ja ću tvoju viru virovati i tvojim se krstom pokrstiti. u naglosti prema njima iđe. 70. ranjen zmaj zviždi straovito.” “Kad su tebi to dala nebesa. neka bude zaručnica tvoja. Kad su preko polja išli. ja ću tebe od njeg izbaviti.55. I evo ti draga ćerca moja. mala plaća dostojanstva tvoga. 65.” I krsti se nasrid bila grada i s njim vojske dvadeset iljada.

U Bosni i Hercegovini sv. već mu Jure vako govorio: “Ti obori. Aleksandru rimskom cesaricu 105. i krv proli za svog Isukrsta i podnese vele muke dosta A mi da smo zdravo i veselo. 321. pa sagradi crkve i oltare. Potječe iz plemićke obitelji koja je kraljevskoga podrijetla. Juri. propovidat viru Isukrsta. primjerice.281 (Majdan kod Mrkonjićgrada) Neki toponimi baštine ime po sv. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. vrh Biokova zove se Sveti Jure i td. 2004. Kad se Katarina probudila. A ja iđem od mista do mista. sve u strahu Boga velikoga. 12. pitala se kako bi se svidjela malome Isusu i do krštenja se nije smirila. Prema legendi Katarina je prije krštenja u snu vidjela Djevicu Mariju kako u naručju drži dijete Isusa. međutim. Sarajevo 2006. Juru (Đurđa) štuju Srbi. Djevica je zamolila Isusa da uzme Katarinu za svoju službenicu. Katarina je. Juru. epika. retorika. IV. na daleko bila poznata po svojoj ljepoti i učenosti. knjiga 4. 9. u Aleksandriji u Egiptu. priredio Marko Dragić. st. Muslimani su posebno štovali sv. da pjevamo. 282 FTV. stavio joj prsten na ruku i uzeo je za svoju nebesku zaručnicu. ali je dijete okrenulo glavu rekavši da ona nije dosta lijepa. Tako. Tere Jure u Perziju ode i on mnoge obrati narode i obrati gospoju kraljicu. 186 . Kad se probudila. vidjela je prsten na svojoj ruci i nosila ga je do kraja života.-324. 282 (O sv. Juri bit će još riječi u ovoj knjizi.95. da se veselimo.45. Nakon krštenja Krist joj se ponovno pokazao u snu.” 100. kod Kraljeve Sutjeske (stolnoga mjesta srednjovjekovnih bosanskih kraljeva) nalazi se Jurjevo vrelo. 281 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika.) SVETA KATARINA Sveta Katarina Aleksandrijska rođena je u 3. sve idole stare. str. Matica hrvatska i HKD Napredak.

priredio Anđelko Badurina. Zanesen njezinom ljepotom ponudio joj je brak. koja predstavlja kraljevsko podrijetlo. snažan je plamen s neba uništio kotače. Leksikon ikonografije. Odlučio je iskorijeniti sve kršćane. Katarine i Krista. 1969. kralj. Katarini kojoj je otac.) i u Budljanskoj pjesmarici (XVII. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. 324-325. Očajnički je naredio da je svežu između četiri kotača optočena oštricama. U kršćanskoj ikonografiji sveta Katarina se obično prikazuje s krunom na glavi. st. PSHK. Mnoge slike prikazuju zaruke sv. Versificirane legende o sv.). Car je naredio da se filozofi pobiju. Anđeli su joj donosili hranu. Kršćanska sadašnjost. Početkom 21. a tada: Divičanska krv se lila.. Rumene su ruže cvale. rano umro. Marije u Zadru s konca XV. 274. Katarine. str. 1.283 Zapis legende o sv. st. Anica Nazor i Marija Pantelić. Razjareni car je tada donio smrtnu presudu za sve kršćane osim Katarine. priredio Vjekoslav Štefanić i suradnici Biserka Grabar. a ona je carevu ženu s pratnjom obratila na kršćanstvo. Tada su Katarini odrubili glavu. a Katarina utamniči. st. Iznenađeni car pozvao je najučenije filozofe da pobiju vjeru. Katarina je radije odabrala smrt i kralj je naredio da joj odrube glavu.284 U kršćanskoj je tradiciji sveta Katarina zaštitnica djevojaka. Katarina s knjigom koja predstavlja njezinu učenost. st. 284 Hrvatska književnost srednjega vijeka. Katarini nalaze se u Korčulanskoj pjesmarici (XV. ali pod uvjetom da ona napusti Kristovu vjeru. knj. u ruže pritvorila. Htio je Katarinu dovesti u svoj dvor. Zagreb 1990. mnoge Hrvatice u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini kazuju lirske pjesme o starokršćanskoj mučenici sv. te su se obratili na kršćanstvo. str. U nekim je slikama sv. Tu su legendu zadarske redovnice u koru recitirale na Dan Sv. U Katarinu se zaljubio poganski kralj. s palmom koja simbolizira pobjedu te s mačem koji simbolizira mučeništvo i pobjedu. Katarina ih je zasjenila. 283 187 . Međutim. te da je tako iskidaju na komade. ali je ona to s gnušanjem odbila. Katarina je odlučila posjetiti cara i odvratiti ga od njegove odluke. dok se presuda izvršavala. Katarini potječe iz latiničnog rukopisa časnih sestara Sv. izabrao Aleksandriju za glavni grad svoga dijela carstva. Uzalud je car glađu pokušavao na pokornost prisiliti Katarinu.277.U to je vrijeme car Maksimin II. Zagreb.

285 ………………………. priredio Marko Dragić. odšetajte I kola naperite. retorika. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. I u tavnicu je stavite. Nek’ se sunca nasunčaju I miseca nagledaju. “Vidiš tute vaik stati neg se moja žena zvati. sluge. Nikoli Taveliću. Neka tavni devet ravni. epika. I ustre naoštrite. sv.” Kad se navršilo devet godinica ravni: “Ajte. 188 . Sarajevo 2006.) SVETA KAJA. str. SVETA BILA Sveta Kaja. ni za grije poznavati.-326. (Danas u Dalmaciji kazivačice kazuju i stihovane legende o sv. A Isus mi prsten dava Da ga nosim u raspašću.cilom svitu mirisale.” “Volim ode vaik stati neg’ se tvoja žena zvati. sveta bila pa se ne ti udavati. Seser prosi na sve strane od otalen Irudane. odšetajte One kosti izvadite. Matica hrvatska i HKD Napredak.” Kad je kralj razumija On je slugan naredija: “Ajte. Mene j’ Gospa zaručila. 324. sluge. knjiga 4.” Kad su sluge došle prid tavnicu Sva j’ tavnica ka danica. 285 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Ceciliji i dr. I Kaju na ustre raznesite.

odšetajte I vi peć ugrijte Kaju u peć zaprećite. Anđeli joj svićon svitle. Da ti kažem jedno čudo. godine. FF Split. Kazala joj je Marija Brković rođ.” Kad to Kaja oču.286 (Zadar) Zapisala je Katarina Nekić. Amen. 286 189 .U njoj sidi Kaja ka divica. godine. zvizdon kapu napuljala. sluge. Sinu Božji budi ‘valjen Po sve vika. Al’ ti pusti tio rosu Da zaladi oganj vatre. A oko nje se anđeli savijaše Na nebesa je odnesoše. Kaja Boga zavapija: “Bože mili.” Kad je kralj razumija on je slugan naredija: “Ajte. Kad su tako opazile one natrag usprednile. Kad smo došli prid tavnicu sva tavnica ka danica u njoj Kaja ko divica. zvizdon kapu napuljala. “A. Prid njon puna trpezica Kruva pribiloga i mesa debeloga.” Kad joj ništa ne mogaše U more je uvališe. 2004. Misecon se opasala. Perković. u Zadru 2004. moj kralju. Rkp. Misecon se opasala. ako gine tilo moje Nek’ ne gine duša moja. rođena 1921. Anđeli joj svićon svitle. gospodaru. A ona bile knjige štije.

otac kralj. bile dvore očarala. Kata cvita u milosti. Od lipote Kata cvala. u Isusa zaručnica. pogodi je kao malj. Da mi bile dvore krasi i milinom srdžbu gasi. Kralj joj tada progovara i pogodbu strogu stvara: 190 . Osta Kata sirotica. bile dvore obasjala. a prsten joj srcem sjaje. pa slugama poručuje: “Brzo na put požurite i ni časa ne kasnite.SVETA KATE. da se njome namažemo i za grijehe pokajemo. doć u moje bile dvore. Od mudrosti Kata sjala. na blag danak u nedilju. Sveti znamen čar joj daje. Livom rukom prstenova. u lipoti i kriposti. VELEVLASTI Sveta Kate. velevlasti i oblasti. Kralj poganski za nju čuje. desnom rukom znamenova. u matere jedinica. daj i nama svete masti. velevlasti. Umri Kati.” Virne sluge potekoše Katu u dvor dovedoše. Kata mora prije zore. Isus ju je zaručio.

u ruže pritvorila. Najveća je moja dika. pokraj Krista zaručnika. nego Krista ostaviti. retorika. ni za glavu. Božja dika. tvoju slavu oblatiti. O Isuse budi valjen. ja ću tebe pogubiti. Rumene su ruže cvale. priredio Marko Dragić. knjiga 4. u raj Katu tad odnili. imat Krista zaručnika. Radije ću mrtva biti. Matica hrvatska i HKD Napredak. str. po sve vike vikov.287 (Dragićina kod Gruda) 287 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika.“Moraš Krista ostaviti.” Kada kralju biše jasno. on je dade pogubiti i glavu joj odrubiti. Anđeli se okupili. Amen. 324.-326. Sarajevo 2006. Blista Kata. da bi mogla slavna biti. epika. cilom dvoru bit ćeš dika. Ako ne će tako biti. 191 . Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Divičanska krv se lila. neću gazit viru pravu. Kad ostaviš zaručnika.” Na to Kata progovara kralju vako odgovara: “Ni za slavu. cilom svitu mirisale. da će Kata umrit časno. tvoju glavu odrubiti.

tiho zboriš. a na viru opet ću mu doći. Ona mu je besidila mlada: “Što ti mi je. i njemu je tiho besidila: 192 . da ga bor ubije! Na božju me viru privario. ponizno govoriš. Začula ga Kosara divojka. ja se nisam junak oženio. mili Bože. Kosara divojka. Od tega mi ni na pamet nije. nego sam se majke uželio i mojega dvora bijeloga. Jur je ovo devet godinica. stanje mi je dodijalo teško u tamnici lošoj kući tvojoj. neg sam sinac kraja slovinskoga. lipa ćerca kraja bugarskoga.” Besidi mu Kosara divojka: “Spovidi se. nisam vidi’ mile majke moje. u tamnicu mene postavio. rek bi da si roda gosposkoga?” Govori joj sužanj Vladimire: “Ma ja nisam roda gosposkoga. Moli babu tvoga velikoga.” Kad to čula Kosara divojka. da me pusti do dvora mojega. moj sužnji nevojni? Što niz obraz grozne suze roniš? Oli ti je stanje dodijalo u tamnici lošoj kući mojoj?” Odgovara sužanj Vladimire: “Duše moja.VLADIMIR I KOSARA Procmili’ je sužanj Vladimire u tamnici krája bugarskoga. i šeta se babi u kamari. moj sužnji nevojni. ža’ ti joj je bilo. a sužanj sam starca babe tvoga Samojila. cmili teško i nevolja mu je.

i izajdi tamnici na vrata. 193 . ma najveće sužanj Vladimire. i pusti mi sužnja do jednoga ma ne sužnja moga Vladimira!” . hitila ga za bijele ruke. jer se babi vije o grjavce. Opet mu je mlada govorila: “Ustani se. a drugi ga striže. Pusti mi ga. da pušćiva sužnja Vladimira. sužanj Vladimire. svi ti sužnji u tamnici cmile. i vodi ga u kamare svoje. Žuta mu je do pojasa brada. žuti su mu brci do za uho. neg mi pusti sužnja Vladimira za mojega draga virenika!” Više mu se s manjim ne mogaše. velo dobro moje. ja ti ne ću od krajestva ništa. moj sužnji nevojni. ti vazimaj ključe od tamnice. jedan brije.” Kad izajde tamnici na vrata. babo dobro moje. jer te draga zaručnica zove!” Muči sužanj. za mojega draga zaručnika!” -“Vele luda Kosara divojko. velika ti hvala. kraj mu dava ćercu jedinicu za njegovu dragu zaručnicu. u tamnicu nogom udarila: “Ustani se. Ona pojde tamnici na vrata. babo dobro moje. lipa ćerca kraja bugarskoga.“O moj babo. tri barbira ona nahodila. i otari grozne suze tvoje. on joj dade ključe od tamnice. Mili Bože. a za nje je draga virenika. kako da ne čuje.“O tako ti. jer te zove Kosara divojka. a treći mu nojte obrižuje.

) Vjerojatno je Kačićeva pjesma prešla u usmenu komunikaciju. Navedena lirska pjesma Vladimir i Kosara nalazi se u Hrvatskim narodnim pjesmama. Stihovane legende o kralju Vladimiru obuhvaćaju epizode: usužnjenoga Vladimira. da pozdravi milu majku svoju. prvi je zapisao pop Dukljanin. oslobađanje Vladimira i njegovu ženidbu s Kosarom. Ta je legenda nadahnula Kačića Miošića da narodnim stilom spjeva Pismu od kralja Vladimira. g. Usmenu legendu o kralju Vladimiru. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Korčula) *** Usmeno-književni žanrovi se pokatkad preoblikuju.) 6. * Višestruke su interferencije usmene i pisane književnosti. skoro upola manje od Kačićeve pjesme.I dava mu po krajestva svoga. 1. Mladost. pa ga šaje dvoru bijelomu. napisale Maja Bošković – Stulli i Divna Zečević. (Nema podataka da li je pjesma o kralju Vladimiru bila u usmenoj komunikaciji prije Kačića. knj. 288 (Smokvica. dakle. prelepa vinska jagoda pred Majkom Božjom Bistričkom. 289 Povijest hrvatske književnosti. ROMARSKE PJESME Romarske su vjerske pjesme koje su pjevale skupine hodočasnika. Stipe Botica. knj. Ta pjesma ima 81 stih. susreta s Kosarom. dakle. Vesela bodi Maria. Liber. 119-120. 1914. ZACVELA VINSKA JAGODA Zacvela vinska jagoda. Zagreb 1978. Zagreb 1995 str. 288 194 . Školska knjiga. Legendu o kralju Vladimiru fra Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnomu navodi i u proznom i versificiranom obliku (150 stihova). 72. str. VI.289 (O kralju Vladimiru bit će još riječi u poglavlju Povijesne predaje.

290 (Zbelava) U Bosni i Hercegovini nisu zabilježeni primjeri romarskih pjesama. 27. 290 195 . Mariu mi darujemo z jednom zelenom kiticom: Mariu mi darujemo z lepimi drobnimi čiselci. Majku Božju Bistričku. Jezuša mi darujemo z lepimi žutimi križeci. prelepe žute križece. Bronzin na kominu Vidi: Stipe Botica. veselo k tebi odiju. Školska knjiga. Zagreb 1995.veseli tvoji romari. vesele dare nosiju. str. Prelepo drobno čiselce. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Vesela bodi Maria Majka Božja Bistrička. Pred njom cvete jagoda s kem se meše služiju. Ponizite se vse gore kaj bomo vidli Zagorje. grešna tela napajaju.

Narodna književnost.. Botica. F. Vl. 15. 14. pučka pobožnost. Bosansko-hercegovačka književna hrestomatija. Tvrtko. Zagreb 1960. Zagreb 1998. Istarske narodne pjesme. knjiga II. Bakotić. Lijepa naša baština (književno-antropološke teme). urednik dr. Sarajevo. dr. Botica. Čapo-Žmegač. Botica. Maja. Bortulin. 10. običaji u Belom na otoku Cresu. Andrija Kačić Miošić. V. Stipe. zajednica. Usmeno pjesništvo u obzorju književnosti. Botica. sv. nakl. Znanje. 8. Ljubomir Zuković. Đenana Butorović. Biserno uresje (izbor hrvatske usmene ljubavne poezije). MH. 13.o. Botica. Zagreb. Matica ilirska. Zagreb 1997. izdanje. Usmene lirske pjesme. Zavod za izdavanje udžbenika. Stipe. VI. Jukić. Bošković-Stulli. Zagreb 1995. 1. 9. Stipe. 196 . Čubelić. dr. knjiga XI. uredio Antun Šoljan. Zagreb 2003.. Hrvatski uskrsni običaji. 16. Školska knjiga. Zagreb 1906. Urednik I. Zagreb 1978. izdanje. 2. D. 100 najvećih djela svjetske književnosti.o Zagreb 1994. Delorko. 3. Božić. SHK. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Tvrtko. Tvrtko. Institut za narodnu umjetnost. 1972. Zagreb 1861. Botica. 5. Pogled na ideologiju narodne poezije. Korizmeno-uskrsni običaji hrvatskog puka u prvoj polovici XX. Zagreb 1990. drugo izmjenjeno i dopunjeno izdanje. 12. Golden marketing. 6. Boranić. 17. Stipe. Stipe. III. Lirske narodne pjesme (Antologija) IV. Petar. Zbornik Kačić. Sveučilišna naklada. Zagreb 1972. Zagreb 1963. Zagreb 1996. 1984. Hatidža Krnjević. izdanje. Bosanski prijatelj. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Filozofski fakultet Zagreb. Andrija. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Zagreb. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. sv.IZVORI I LITERATURA 1. Čubelić. Školska knjiga. stoljeća. Čubelić. 11. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Lirske narodne pjesme. Jasna. Split 1961. Školske novine d.. Zagreb 1995. 7. Stipe. Olinko. 4. Školska knjiga.

Zagreb 1980. 25.. Split 1976. 23. Split 2007. Marko. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Marko. Baška Voda 1995. Baška Voda 1997. Dragić. običaji i ophodi u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. Zagreb 1956. Dr. 28. 11. Šurmin. Zlatna jabuka. Dragić. 21. 19. Osvrti). 1 (1-196). Narodne pjesme s otoka Brača. str. MH. str. Olinko. 26. str. 20. Zora. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. Hercegovina. Apotropejski obredi. Duša tilu besidila (hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine). Delorko. Mostar 2007. Đuro. Nikšić 1987. knjiga 4. Ladarice. priredili Radoslav Medenica i Dobrilo Aranitović. 67-91. Jure. 31. retorika. Delorko. MH. Marko. II. Erlangenski rukopis (Zbornik starih srpskohrvatskih narodnih pesama). 275-296. Sveučilište u Zadru. 1 (1-192).-12. Tuj tunja tu jabuka (Hrvatske narodne lirske pjesme iz Rame). Olinko. Delorko. br. epika. 27. 21. Dragić. Marko. Olinko. Split 2008. Mala nakladna kuća Sveti Jure. kraljice i dodole u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i slavenskom kontekstu. knjiga. Mala nakladna kuća Sv. Zanemareno blago. 22. Zagreb 1908. 17. Crkva u svijetu br. br. Olinko. Narodna umjetnost. 24. 96-117. Split 1969. Zagreb 1975. Drvo badnjak u kršćanskoj tradicijskoj kulturi. Delorko. MH. Crkva u svijetu br. Marko. Povijest književnosti hrvatske i srpske. Hrvatske narodne balade i romance.18. Ljuba Ivanova. godišnjak za kulturno i povijesno naslijeđe br. Čakavski sabor. Marko. 3. Croatica et Slavica Iadertina. 29. Delorko. Otimanja zaboravu (Dojmovi. 369-390. Delorko. 32. Zagreb 1988. Narodne pjesme otoka Hvara (prema zapisima osmorice sabirača Matice hrvatske u devetnaestom stoljeću). Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Univerzitetska riječ. Dragić. Odjel za kroatistiku i slavistiku. Olinko. Dragić. Dragić. 197 . Dragić. 30. 33.. Olinko. Olinko. Hrvatske starinske narodne pjesme sakupljene u naše dane po Dalmaciji. br. Narodne pjesme s otoka Zlarin. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. Matica hrvatska i HKD Napredak. Marko Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. Zagreb 1979. Narodna umjetnost. str. Sarajevo 2006. Sjećanja. Delorko. Zadar 2007.

. Split 2007. III izdanje. (ženske pjesme). Zagreb – Ljubljana 1987. Zagreb 2003. Zagreb 1846. Josip Miletić. Hrvatske narodne pjesme. MH. knjiga peta. Zagreb 2002. Krisnice i Zeleni Jure u karlovačkoj okolici u XIX stoljeću. sabrao Martin Meršić. Zadar 2006. Književni krug Split. Beograd 1987. Ferdo. Narodni slavonski običaj. Zagreb 1969. 48. Novinsko-izdavačko i štamparsko poduzeće Čakovec 1964. Hrvatski etimološki rječnik. Ivo. 46. AGM. Fikcija i dikcija. Grafos.. Zagreb 1914. 43. Glazier. Zagreb 1991. priredio Vjekoslav Štefanić i suradnici Biserka Grabar. sc. Gluhak. Zagreb 1943. Problemi narodne kulture u srednjem veku. Razmišljanja o usmenosti i pismenosti od antike do danas. Povijest hrvatske književnosti. (Pričalice i lakrdije). Hrvatske narodne balade i romance. Odio drugi. redakcija i komentari Vinko Žganec. 26. August Cesarec. Petar Hrvatske narodne pjesme. Nikola Andrić. Petar. Hrvatski običaji. 38. Odjel za kroatistiku i slavistiku. Havelock. Gerard. 36. Muza uči pisati. MH. uredio Olinko Delorko. Slobodna Dalmacija. uredio dr. Zagreb 1909. Hrvatska književnost srednjega vijeka. 50. vlasnik. Ceres. Zora. Hrvatske narodne pjesme. PSHK. Gavazzi. sveska prva. Genette. uredio dr. Knjiga šesta. Jačkar hrvatske narodne jačke iz Gradišća. 49. Hrvatske narodne pjesme. K. str. Josip Matasović. A – E. s francuskoga preveo Goran Rukavina. knj. Eric A. 39. Milovan Godinu dana hrvatskih narodnih običaja. X. 47. 41. Nikola Andrić. s ruskog prevela Lidija Subotin. 45. Zagreb 1951. Split 2008. Razvoj hrvatskog narodnog pjesničtva. 51. Gurevič. Monika Suvremena katolička enciklopedija. Ženske pjesme. Grgec.34. MH. 44. dr. 198 . Split 2005. Književni krug Split. Luka. priredili doc. Sveska druga. Zagreb 1931. Alemko. Heffler. 1. 40. Hrvatske narodne pjesme. Helwing. Vanda Babić i mr. priredio Stipe Botica. Ilić Oriovčanin. 37. Zagreb 1944. priredio Stipe Botica. Frangeš. Michael. Grgec. 35. knjiga prva. 42. knjiga. sc. 278-280. Hrvatski sabor kulture. Aron. Hrvatska državna tiskara. Zagreb 1993. Sveučilišta u Zadru. (romance i balade). glavni i odgovorni urednik Dr. 2. Anica Nazor i Marija Pantelić. Narodna starina. broj. knjiga druga. Zbornik studentskih radova.

stoljeća. Zagreb 1925. 199 . u: Škreb – Stamać Uvod u književnost. Globus. Sarajevo 1969/1970. Sarajevo 1984. Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine. III. priredio dr. Nevenka. Kombol. Zagreb 1996. Zagreb 1945. Nevenka. I. XXIV/XXV. I. 58. Povijest hrvatske književnosti do preporoda. 67. Čitanka iz stranih književnosti 1. 55. u: Zbornik proze XVI. Kombol – Novak. Nakladni zavod MH. 63. sv. Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. Hrvatska književnost do narodnog preporoda. do 1953. Marjanska vila ili Zbirka narodnih pjesama sakupljenih u Spljetu.. str. Jelčić. 57. Kekez. neizmjenjeno izdanje. 69. Bartol Život Gospodina našega Isukrsta.-IX. Školska knjiga. poboljšano izdanje. Svjetlost. knjiga 11. 68. Čitanka iz stranih književnosti 2. knjiga 11. Zagreb 1986. Kajmaković. Stef. PSHK. Kašić. 61. Radmila. Etnologija. Maskirani ophodi. Kuba. Zagreb 2004. Organizator. Aleksandar Zrcalo od ispovijest. Zagreb. knj.. Karaman. P. Izdanje hrvatskih srednjoškolskih profesora. Zagreb. Josip. Školska knjiga. 60. Ludvik.1996. Košutić-Brozović. 54. Vuk. Milan Strašek. Školska knjiga. SV. Beč u štampariji jermenskoga namastira. 299-318. Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. Josip. i XVII. Zagreb 1980. Beograd 1978. (1704). Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). Bugaršćice. Antologija narodnih balada. stoljeća. Dubravko. 65. u: Zbornik proze XVI. priredio Jakša Ravlić. 66. 59. str. 1852. IV. Povijest hrvatske književnosti. od 1842. i XVII. Razmišljanja od Muke Gospodinove poglavlje XII. V. 53. MH. Sarajevo 1961. Karadžić. Mihovil. priredio Jakša Ravlić. Naklada P. PSHK. Bratoljub. Srpska književna zadruga. Radmila. Split 1889. 64. Hatidža. Kekez. Zagreb 1996. Etnologija. Usmena književnost. Dujam Srećko. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. Srpski rječnik. 56. Glasnik zemaljskog muzeja. 62. Narodni običaji stanovništva Lištice. Zagreb 1977. Kajmaković. XV-XVI. Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. 229-231. izdanje. Krnjević. Rječnik stranih riječi. Komulović. Košutić – Brozović. Kolo (Almanah).52. (drugo znatno prošireno izdanje). Pavičić. NS. Klaić. NS.

Golden marketing. Milorad. Narodne pjesme srpsko-hrvatske. 1. Ivan. MH. 224-234. Zora. Lozica. Sarajevo 1979. 83. III. priredio Olinko Delorko. Zagreb 1932. Špiro. D. 85. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Crikvenica 1907. Školska knjiga. Stara Slavenska religija u svjetlu novijih istraživanja posebno balkanoloških. 1. 72. knjiga 9. Župni ured Kijevo. 74.70. Narodne pjesme (O 1000-godišnjici kraljevstva hrvatskog 925. autor koncepcije Krešimir Nemec. Poganska baština. str. Gorica 1925. Vlajko Palavestra. Zagreb 1996. PSHK. IV. 79. Povijest hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku. urednik dr. Stanislav. JAZU. Špiro. D. 82. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Jeronimska knjižnica. Tomislav. Zagreb 2001. Kulišić. Zagreb 1926. Uredio Anđelko Badurina. M. Knjiga XI. Matija Petar izbor iz djela. Zagreb 1990. Hrvatske narodne pobožne pjesme. izdanje.. 1. Boranić. str. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Milanović. Zagreb 1902. pripremio Branko Vodnik. 73. 80. 87. Jakov. Erasmus naklada. i 25. sv. lirske. Knjiga XXIX. Juraj. Zagreb 2002.). Svjetlost. Knjiga XXIX. Zagreb 2004. Narodna književnost (izbor studija i članaka o narodnoj književnosti). Društvo Sv. Hrvatska istarska pjesmarica. Zagreb. 78. Đenana Buturović i dr. izdanje. Katančić. Sarajevo. Lahner. Čaranje i gatanje. knjiga 23. MH. Medini. 76. 1973. Gange. knj. 200 . 84. 81. Macan. Stjepan. Duvno 1973. Marjanović. 1963. Molitvice (nabožne pjesme u selu Kijevu) Ante Jurić Arambašić. Godišnji običaji (Brest u Istri). urednik dr. MH. Kršćanska sadašnjost. Centar ZA balkanološka ispitivanja. Zagreb 1926. knj. 75. JAZU. Zagreb. 71. II. Mikac.1925. Anđelko. Značaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u pručavanju stare slovenske religije. Ivan. Mohora za Istru. 23. Leksikon hrvatskih pisaca. Lozica. 109-184. III. Godišnjak. Zagreb 2000. 1924. 77. Mijatović. Mažuranić. 86. Narodne lirske pjesme. izdanje. Folklorno kazalište. Sarajevo 1974. 88. Boranić. Kulišić. sv. 215-223. Leksikon ikonografije. Hrvatske narodne pjesme. str. Božo. priredili dr. Zagreb 1933.

Perić-Polonijo. 105. Boranić. Antologija pjesničtva hrvatskoga i srbskoga narodnoga i umjetnoga sa uvodom o poetici. Dubrovnik 1888. (priredio Franjo Šanjek). Miroslav. Sveučilište u Mostaru. Jerko. Primjerak se nalazi u Franjevačkoj knjižnici Mostar. Pilar. Zagreb 1986. Milivoj. 93. Slobodna Dalmacija. Zagreb1876. Zagreb 1955. Školska knjiga. “Istra kroz stoljeća”. Rihtman-Auguštin. knj. II. 98. 94. 97. u: Uvod u književnost (urednici Fran Petre i Zdenko Škreb). Ivo. Golden marketing. Zagreb 1978.. Zagreb 1995. Matej. Mladost. Split 2005. Pregled narodne književnosti s primjerima i teorijom. A – E. Izvori europske književnosti. Vuk vitez Vrčević. Mostar. Ogledi iz usmene književnosti. Neven (časopis). Suvremena katolička enciklopedija. Crnoj Gori. Književni krug Split. Helwing. Janko Biblijska povijest Staroga i Novoga zavjeta. August.89. Ive. Tanahna galija. Oberški. Vjerski život i običaji Zapadne Hercegovine. Split 2005. inv. Tuzla 1991. Dunja. knjiga XXVIII. 3912. Palameta. 1996. Univerzal. Izbor iz usmene poezije. str. Povijest hrvatske književnosti. sign. u Zagrebu i na Rijeci. Diljem književne baštine. 90. Mavro Kraljevstvo Slavena. Perić-Polonijo. Zagreb 1931. Pula-Rijeka 1983. 103. Mostar 1968. D. Božić i božićni običaji u hrvatskoj narodnoj kulturi. grm grmi. Nadbiskupska tiskara Zagreb. Dalmaciji a najviše po Hercegovini. 92. 39.) 104. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. 1. Zagreb 1961. do 1858. Skupio ih po Boki Kotorskoj. 201 . (Umnožen rukopis. 100. 102. Petre. 95. 96. Šum šumi. urednik dr. Rodić. Suton. Znanje. Tanja. Šenoa. 99. Školska knjiga. Hrvatske narodne pjesme Istre i Kvarnerskih otoka. 1-86. 91. 101. br. Orbini. 1. O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i značenju. Split 1996. 21. Sova. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Fran. od 1852. Tanja. Zagreb 1999. Narodne satirično-zanimiljive Podrugačice. Liber. sv. knj. Knjiga o Božiću. izdanje. Marjan tisak. priredili Michael Glazier i Monika K. Rudan. napisale Maja Bošković – Stulli i Divna Zečević.

I. 107. Hrvatske pučke popijevke iz Međimurja. 113. Luka. knj. Rkp. 117. rkp. Nikola. (Vlastita rukopisna zbirka. 112. 111. 6. Izdanja muzeja grada Zenice. (Vjera i moral u životu kršćana Sinjske krajine u 18. 116. Tordinac. Franjevački samostan Rama – Šćit. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. 110. 108. Knjiga prva. 114. Vukovar 1883. Zagreb 1944. 115. Beograd 1985. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. Slobodan.106. Rkp. Franjevački samostan Rama – Šćit. fra Luka. Ujević. *** 1. stoljeću) Knjižnica “Gospa Sinjska” knjiga br. Hrvatska narodna pjesmarica. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. Ženet. 1972. odabrala i prevela Mirjana Miočinović. Gornja Rama. Topić. Tomašević. Naprijed. II. Hrvatske narodne pjesme kajkavske. Svjetlo riječi Sarajevo. Višić. izdanje. fra Mato. Marko. MH. Zenica 1973. sastavio Krešimir Mlač. Zagreb 1950. Književnost drevnog Bliskog istoka. Šćit 2007. Zagreb 1924. Topić. 118. Mate. Zima. Zagreb. Vinko. FF Split. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru) 3. Figure u našem narodnom pjesništvu. Zbirka narodnih popievaka (iz Dalmacije). (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. Rama i Ramljaci u zavičaju i iseljeništvu. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu) 2. Zagreb 1938.) Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat izvornih terenskih zapisa studenata kojima sam bio mentorom pri izradi golemoga broja seminarskih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene književnosti.. 109. sakupio ih. Zagreb 1988. Vl. Žerar. JAZU. FF Mostar. Između zemlje i neba. Zbornik jugoslavenskih pučkih popjevaka. HAZU. Zagreb 1993. Rama – Sarajevo 2005. Figure. Žganec. fra Mato Ramske starine. Globus. Radovi V. Žganec. Vinko. Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. zapisao napjev i tekst Vladoje Bersa. Sinj 2000. MH. 202 . Zečević.

lado. http://www.marusevac. oznaka E znači da je rukopis u elektroničkom obliku.htm 2. http//www.hr/kultura-obicaji.htm 203 .hr/lado.) 1. Rukopisne zbirke nalaze se kod mene.(Oznaka D znači diplomski rad.

II. EPSKA POEZIJA .

2 1 205 . st.-7. a njezin vrhunac bio je za vrijeme Osamnaeste i Devetnaeste dinastije (1567.). a “pronađen je u biblioteci asirskog cara Asurbanipala (668. Što su epske pjesme starije.). prije Krista. prije Krista. Korijeni sumerske književnosti sežu u 2600. Ep o boginji Agušaji. zmija koja je ukrala besmrtnost. datirajući ga u XX. prije Krista. Naprijed. najviše pjeva o znamenitim junacima i sudbonosnim povijesnim događajima. do 1800. kao i mitske epove: Lahar i Ašnan. Čitanka iz stranih književnosti 1. Nevenka Košutić – Brozović.-630. Ep o Gilgamešu sadrži motive koji se nalaze u Bibliji (čovjek napravljen od gline. prije Krista.)”.) Ep o Gilgamešu je zapisan na dvanaest ploča. ili XVIII. u vrijeme procvata sumeranske civilizacije. Poema o potopu i druge. U hrvatskoj se usmenoj epici od konca 15. Školska knjiga. ploča) pripovijeda o Gilgamešovoj tuzi i strahu od smrti nakon Enkiduove smrti. Enkidu i donji svijet. Književnost drevnog Bliskog istoka. Procvat je te književnosti bio od 2300. str. g. opći potop. događaje i osobe. Procvat je te književnosti bio od 2000. pr. (Neki povjesničari književnosti pripisuju taj ep Babiloncima i Asircima.1 Najznačajniji je sumeranski Ep o Gilgamešu (oko 1700. Zagreb 1996. dakle. st.SVJETSKA USMENA EPSKA POEZIJA Epska pjesma epskom tehnikom pripovijeda ili opisuje sudbonosne pojave. Ep o stvaranju svijeta. str. Zagreb 1993. Gilgameš i Agga od Kiša.-12. 10. U usmenoj se epici zrcali život ljudi. silazak u podzemlje – pakao i dr. do 2100. Marko Višić. Ep o bogu Erri.). naroda i čovječanstva. Drevni su Sumerani. Postanje i posvećenje trnokopa. Kr.2 Početci staroegipatske književnosti vezuju se uz Staro kraljevstvo. Babilonci i Asirci u epskim pjesmama opjevali svoje junake božanskoga ili ljudskoga podrijetla. g.-6. Odnos usmene epike i zbilje je objektivan. čovjeka iznimne snage koji je odrastao među divljim životinjama u prirodi. g. g. 5. U prvom dijelu (1. stvorivši tako nacionalne epove: Enmerkar i gospodar Arate.-1200. u njima je jače izražen mitski svijet. Usmena epska poezija razvijala se (s oscilacijama) od najstarijih civilizacija do danas. g. čovjek pretvoren u prah. Drugi dio epa (8. g. ploča) ep govori o prijateljevanju sumersko-babilonsko-asirskoga kralja Gilgameša i Enkidua.

Božica Junona je neprijateljica Trojanaca. pr. Eneja u pripremljenoj bitci ubije Turna i zasnuje grad nazvavši ga prema supruzi Marko Višić. Kr. silazio je u podzemlje. st. str. kraljicom Kartage. Uz pomoć epigrafije ustvrđeno je da je grčko društvo Homerova doba bilo potpuno usmeno.. Razmišljanja o usmenosti i pismenosti od antike do danas.Mezopotamska epska poezija pripovijeda “o uređenju Zemlje i utemeljenju civiliziranog života na njoj” čemu su posvećeni mitovi En-lil i Nin-lil.). po drugima ih je Homer napisao (zapisao). napušta je. 6.). 40. nav. Isto. Takve su. Krista. pr.”3 Staroegipatske epske pjesme spjevane su u čast najboljih vladara i njihovih podviga. Ilijada i Odiseja pjevaju o trojanskom ratu iz XII.. st. Po jednima je slijepac Demodok kazivač tih epova. bivšeg Lavinijina udvarača da se tomu usprotivi. i Eneje te nagovori Turna. Mezopotamci su u epskim pjesmama opjevali svoje mitsko viđenje zagrobnoga života. Zagreb 2003. 4 3 206 . bio je preodređen da osnuje rimsku državu. Havelock. g. str. Eneja se iskrca na ušću Tibera i ondje se zaljubi u kraljevu kćer Laviniju.) koju neki egiptolozi smatraju egipatskim nacionalnim epom.-19. Pothvati i djela boga Ninurte. pokušavaju rasvijetliti trilemu oko nastanka Ilijade (15 696 heksametara) i Odiseje (12 110 heksametara). staroegipatskim i mezopotamskim himnama epskom su naracijom opjevani vladari i njihove pobjede. a drugi završio epove. pr. st. a ona prokune njega i njegove potomke i ubije se. kao i pobjednička pjesma Bitka kod Kadeša (13. Antička grčka književnost počinje s glasovitim epovima Ilijada i Odiseja koji se pripisuju Homeru (oko 800. En-Ki i Sumer i dr.4 *** U nekim sumersko-akadskim.. Eneja je pobjegao iz uništene Troje. st.5 U duhu usmene klasične epske poezije nastala je Enejida Publija Vergilija Marona (70. AGM. Muza uči pisati. 6. primjerice: Pobjednička pjesma faraona Tutmesa (Tutmozisa) Trećeg iz 15. Enejida je junački nacionalni ep Rimljana. 5 Eric A. a po trećima su bila dva Homera od kojih je jedan započeo. Uzalud homerolozi od konca XVIII. Takav je “mit o bogovima donjeg svijeta nazvan Nergal i Ereš-ki-gal. dakle. Kr. dj. Susreo se s Didonom. str.

po.6 U svetoj staroindijskoj knjizi Veda (Usmeno znanje. 17. – I. – IV. pr. Zagreb 1995. 95. Kr.) u priči o Samsonu (Knjiga o sucima. dj. po. str.).)”10 i dr. u početku je opisan kao ljudski junak. XVI. Ep je bajkovit i basnovit.. Kr. 207 . Biblija i hrvatska kulturna tradicija. u: Uvod u književnost (uredili Fran Petre i Zdenko Škreb). Vladao je tri godine.-16. st. 7 Nevenka Košutić – Brozović. i Mate Zorić. 87. Kr. Ostatci starohebrejskih junačkih pjesama nalaze se u Bibliji (XIII. 56. st. Walter snažne ruke.11 Ši king (Knjiga pjesama. str. Najznačajniji su srednjovjekovni epovi: Beowulf. – II.. Rama je pobijedio uz pomoć majmunskog kralja. pr. osnivači Rima. 5. U 48 000 stihova opjevani su doživljaji idealiziranog kraljevskog para Rame i Site.) najstariji je zbornik usmenih kineskih pjesama koji sadrži 305 pretežito lirskih pjesama. gl.). u Deborinoj pjesmi (Knjiga o sucima. str. 10 Vladimir Vratović.. Kr. 412. 8 Isto. 9 Milivoj Solar. Zagreb 2003.. Predaja Ramajanu (Ramin udes) pripisuje Valmikiju. 56. pr. str. pr. “npr. U Mahabharati je mnogo umetnutih epova među kojima se ističe Pjesma o kralju Nalu koja se nalazi u trećoj knjizi a obuhvaća 26 pjevanja ispjevanih u šesnaesteračkim dvostihovima. 1300. u priči o Davidu i Golijatu (Prva knjiga Samuelova. st. zajedničkom predku “obiju vladarskih kuća u zapadnoindijskom plemenu Bharata. Pjesan o Cidu. Kr. ali ima i mitsko-povijesnih epova kao i dužih moralno-refleksivnih pjesama. Slovo o vojni Igorevoj i Pjesan o Nibelunzima. st. po. Povijest svjetske književnosti (kratak pregled). 47. Kr. str. Mahabharata se pripisuje slijepcu Vjasu (Vyâs).-48.-VI. dj. 13. st. Vl. Golden marketing. Pjesan o Rolandu. st. nav. gl. Beowulf je staroengleski junački ep koji vjerojatno potječe iz VIII. nav. 6 Milivoj Solar. prije Krista) nalaze se i epske pjesme. a obrađuje anglosaksonsku predaju o gotskom junaku Beowulfu iz VI. nakl. gl. Kr. Po predaji. Edda. Znanje.. st.) drugi je znameniti indijski ep. reinkarniran je u boga Višnu9 itd. str. Zagreb 1961. st.-106.-500. Staroindijski ep Mahābhārata (IV. 11 Vidi: Stipe Botica.Laviniji.-88. Epika i epske pjesme.) obuhvaća preko 200 000 stihova u 18 knjiga i najopsežnije je djelo u svjetskoj književnosti. a nakon Enejine smrti njegovi potomci odsele u Albu Longu gdje se rodiše Romul i Rem.8 Ramajana (IV.”7 Ep pripovijeda o ratu među Bharatama.

Radnja epa odvija se u Danskoj i južnoj Švedskoj.-1533. napisao tragikomediju Cid. do XIII. g. Starija Edda sadrži nordijske junačke i mitske epske pjesme koje su nastale od IX. Narodna ga je tradicija idealizirala i od njega stvorila “savršenog kršćanskog viteza”. a obrađuju nibelunske predaje koje će u XII. Roland je carev nećak i simbol je srednjovjekovnoga viteštva. (I taj ep neki povjesničari književnosti pripisuju pisanoj književnosti. nav. mitologiji i pretkršćanskom vjerovanju Finaca. Ep je komponiran od 39 pjevanja pisanih parno rimovanim katrenima. st. dj. g. (Neki povjesničari književnosti smatraju da je Kalevala zbornik finskih usmenih pjesama. a pripovijeda o surovom životu germanskih plemena. Staroruski ep Slovo o vojni Igorevoj (kraj XII. 214.) koji je 1636.). Najpoznatija starofrancuska junačka epopeja je Pjesan o Rolandu (XII. st. potječe germanska junačka pjesma Walter snažne ruke.) Njemački nacionali ep Pjesma o Nibelunzima (oko 1200.) koja u 4 000 stihova kazuje o napadu Baska na vojsku Karla Velikoga koji se 778. Mlađa Edda je “prozni priručnik nordijske mitologije i poetike (…).) je najstarije književno djelo na španjolskom jeziku.-1099. st. st. str.) Lodovica Ariosta (1474. st.-1684. st.) Snažan je utjecaj usmene epike na epove: Bijesni Orlando (1516. Oslobođeni Jerusalem (1575. Ep je podijeljen u tri dijela i sadrži 3 730 stihova koji pripovijedaju o junaku zvanom Cid (oko 1040. običajima.. u Norveškoj i Islandu. Ep pripovijeda o životu.) obrađuje mitsku i povijesnu tematiku germanskog plemena Burgunda. Ep je nadahnuo mnoge književnike među kojima je i Pierre Corneille (1606.. Isto.) je zajednički naslov za dva staroislandska zbornika pjesama. 1532.) u 50 pjevanja s 23 000 osmeraca pjeva o borbama Finaca s Laponcima. Epska Pjesma o Cidu (oko 1140. Finski svojevrsni nacionali ep Kalevala (nastao pretežito u XII. st. vraćao iz Španjolske.) kazuje o neuspjelom pohodu novgorodsko-severskog kneza Igora na Polovce (1185. biti u starogermanskoj Pjesmi o Nibelunzima. Neki povjesničari književnosti taj ep smatraju najstarijim spomenikom ruske pisane književnosti.13 Neki povjesničari književnosti Pjesmu o Cidu pripisuju nepoznatom kastiljanskom pjesniku.-XIII.) 12 13 Nevenka Košutić – Brozović. Edda (IX. str. 208 . 218.st.).) koji je bio hrabar ali prevrtljiv feudalac.”12 Iz X.

– Sarajevo.) i dr.). 14 209 . Kuripešič je zapisao da Hrvati u Bosni i Hercegovini mnogo pjevaju o Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske).15 Ostatci srednjovjekovne usmene epske poezije opažaju se u natpisima na stećcima.) u svojim djelima često spominje bugarkinje. 1865. Zanimanju za usmenu poeziju znatno je doprinio škotski pisac James Macpherson (1736. priredio dr. primjerice. Značajnije podatke o hrvatskoj usmenoj epskoj poeziji 1531. – Dubrovnik. str. 1908. g. 1885. A. V.) koji je svoje prvo djelo naslovio Bugarkinje (Senj. Usmene epske pjesme I. g. Versificirana legenda o sv. str. a ne u antičkoj grčkoj i rimskoj književnosti kao do tada. str. Wolf 1795.. Tada su europski književnici tražili uzore u usmenoj književnosti. Usmena je književnost doživjela svoj procvat u vrijeme romantizma. u Predgovoru k Homeru ustvrdio da su Ilijada i Odiseja zbirke usmenih pjesama. Silvija Strahimira Kranjčevića (Senj. Luzitanci (1572.) i Temora (1763. Staro doba. Te su pjesme s oduševljenjem primljene u Engleskoj i Europi. SHK. navodi Slovenac Benedikt Kuripešič u svom. Njemački pjesnik Klopstock građu za svoje drame uzima iz germanske usmene epske poezije. 1589. Njemački je znanstvenik F. Spomenimo. Zagreb 2004. Isto čine i mnogi drugi. 1638.14 HRVATSKE USMENE EPSKE PJESME U POVIJESNOM KONTEKSTU Vatroslav Jagić je ustvrdio da je Kronika dukljanska nastala na narodnoj poeziji. 15 Vatroslav Jagić. Zagreb 1925.-1580.16 (O toj pjesmi bilo je riječi u poglavlju o usmenoj lirici.-15.) svojim epovima Fingal (1762. Romantičari su usmenu poeziju smatrali najboljim odrazom narodne duše. Izdanje društva srednjoškolskih profesora. putopisu Itinerarium. knjiga prva.-1595.) Ivan Gundulić (Dubrovnik. MH..).-1796. Milan Strašek. Macpherson te epove pripisuje keltskom narodnom slijepom pjevaču Ossianu koji je bio Fingalov sin. Juri ima elemente epske poezije.. Historija književnosti naroda hrvatskoga i srbskoga. Zagreb 1867.Torquata Tassa (1544. 14. 113. 16 Usp.). priredio Davor Dukić. B.) Luisa Vaza de Camoesa (1524..

Izniman je doprinos hrvatskoj tradicijskoj kulturi fra Matije Petra Katančića (Valpovo. 1744. Nastanak te pjesme datira se u XV. 17 210 . 1800. – Rim. – Zaostrog. Kobiloviću).) kao i djelo njegova osporavatelja Ivana Lovrića (Sinj. – Split. godine u okolici Požege nastao je Erlangenski rukopis koji sadrži 217 uglavnom lirskih i epskih pjesama.18 Neizmjeran je doprinos usmenoj epskoj poeziji dao fra Andrija Kačić Miošić (Brist kraj Makarske. Pisma od Sekule i Pisma od grada Zadvarja izvorne usmene epske pjesme. zapisao je usmenu pjesmu Jakšići kušaju ljube. u Dubrovniku koje sadrže 38 bugaršćica i 46 drugih uglavnom deseteračkih pjesama. 1759.junacima: Radosavu Pavloviću. priredio Davor Dukić. oko 1754.-1803. – Budim. Dubrovnik. Zagreb 2004.).) pri sakupljanju i zapisivanju hrvatske duhovnosti. Fortisov Put po Dalmaciji (1774. str.) svoje djelo Satir iliti divji čovik (1762. 1670. 1825. kao prosvjetitelj.) u stilu usmene poezije. Zbirku je otkrio Nijemac Gerhard Gesemann u njemačkom gradu Erlangenu. Hanibal Lucić u svojoj drami Robinji (koja je izvedena vjerojatno prije 1530. danas Davor. 1760. – ? 1777. a David Bogdanović navodi da je u usmenoj komunikaciji bila tridesetih godina XX. – Vinkovci. Izabrane narodne pjesme. str. g. 1798.) sakupljao je usmenu poeziju. SHK.17 Oko 1720.) napisavši svoj Razgovor ugodni naroda slovinskoga (1756. 18 Usmene epske pjesme. 1728.) koji se bavio proučavanjem Morlaka i pomagao je Albertu Fortisu (1741. otok Šipan.) pisao je narodnim desetercem.) piše kako narod pjeva o banu Derenčinu. spominje se da je neki slijepac u Splitu pjevao pjesme o Marku Kraljeviću a narod ga je pratio.. Dragocjen je. dakle. zamjerao narodu što je pjevao o osmanskom vazalu Marku Kraljeviću. 4. Filolog Đuro de Matei Matijašević (Dubrovnik. Malkošiću i Milošu Obiliću (Kobiliću. Nezaobilazan je rad Julija Bajmontija (Split. Zagreb 1930. Ivan Matijašević i dr. st. Reljković je. Njegov rad nastavili su Josip Betondić (Suđurad.. st. MH. David Bogdanović.).).. 1704. priredio dr. 35.. Neki smatraju da su Kačićeve: Pisma od vojvode Janka. U izvješću grada Splita mletačkom senatu 1547. hrvatske i srpske. Matija Antun Reljković (Svinjar. 1750. Rezultat njihova rada je zbirka Popijevke slovinske skupljene 1758. vojvodi Janku i Vuku despotu. 1764. 1732.

Jukića objavljena je zbirka epskih usmenih pjesama Narodne pjesme bosanske i hercegovačke koje su prikupili I. Intenzivnije zapisivanje epske poezije započinje polovicom 19. osnovana je u Zagrebu Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti te su u njezinim publikacijama objavljivali ugledni znanstvenici: Vatroslav Jagić. svoju epsku poeziju pisali po uzoru na usmenu epiku.) i fra Marijan Šunjić (Bučići kraj Travnika. Ivana Mažuranića. Vinku Palunku i Antunu Radiću već je bilo riječi u prethodnom poglavlju. tiskano je desetak zapisa usmene epske poezije. 1878. – Kreševo. u Bosni i Hercegovini su usmene pjesme prikupljali fra Ivan Franjo Jukić (Banja Luka. 1905. Petar Gudelj je tu pjesmu nadahnuto 211 . g. g. 1798. st. 1860. O Nikoli Andriću i Petru Grgecu također je bilo riječi u prethodnom poglavlju ove knjige.) u kojem se nalaze i epske pjesme. 1822. Andru Muratu. Taj časopis ima golem značaj za očuvanje i promicanje hrvatske usmene književnosti kao i Napretkov Kalendar (Sarajevo) i dr. O Okružnici zagrebačkoga biskupa Maksimilijana Vrhovca kao i Pozivu Matice hrvatske već je bilo riječi u poglavlju “Usmene lirske pjesme”. O don Mihovilu Pavlinoviću. i unuk Miroslav. Stjepan Banović je u zaostroškom Brdu od Mate Banovića Trliša zapisao najdulju hrvatsku usmenu epsku pjesmu (1635 stihova) Kako je Ilija Primorac postrijeljao ženine prosce. Martić. *** Najveći su hrvatski pjesnici XIX. Franjo Rački. U Narodnim slavonskim običajima (1846.) ima 13 epskih (junačkih) pjesama. Augusta Šenou. 1818. g. F. Jukić i G. Tomo Maretić. 1816. U Zori dalmatinskoj 1845. Silvija Strahimira Kranjčevića itd. – Beč. Godine 1867. i 1846. i Babukićev 1798. st.U rujnu 1912. Stjepan Banović i dr. st. Josipa Eugena Tomića. Spomenimo Mirka Bogovića. – Puhakovec. – Novska. fra Grgo Martić (Rastovača kod Posušja.). – Beč. Godinu dana nakon smrti I. F. Hrvatsko zagorje. U Makarskom primorju epsku poeziju i balade zapisivali su: Ante Franjin Alačević te njegovi sinovi Frane i Jerko.) ima nekoliko epskih pjesama. U ožujku 1999. 1817.) Luke Ilića Oriovčanina (Oriovac. Grgu Martića (Ljubomira Hercegovca). st. nastao je Požeški zbornik (Kraljevićev 1796. g. U Danici ilirskoj 1836.Koncem XVIII. 1857. Polovicom XIX. I u pretežito lirskoj zbirci Pesme Ivana Kukuljevića Sakcinskog (Varaždin. 1889. Luku Botića. objavljeno je više usmenih epskih pjesama koje su zapisivali Hvaranin Šime Ljubić i dr.) te ih objavljivali u Kolu i Bosanskom prijatelju.

Maja Bošković – Stulli je iste godine i u istoj ediciji (knj. – Zagreb. 1869. (Uz MH i Zora je nakladnica za PSHK. Zlopolje kod Muća.) priredio je Izabrane narodne pjesme hrvatske i srpske koje je 1930. Njegov su rad nastavili Millman Parry i Albert Bates Lord. – Zagreb. – Radunić. 1910. 1926. objavio djelo Zmaj. Milan Strašek. Nepotpisani je priređivač uvrstio najviše pjesama o Marku Kraljeviću. Isti je izdavač 1992. Taj je rad rezultirao dvotomnim djelom Tragom srpsko-hrvatske narodne epike (1951. g.). 24. Slovenac Matija Murko. g. do 1932. junak. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske) priredio je dr. 1922. 1932. Anđelko Mijatović je 1969. g. Od njega je S. Epske pjesme Bože Domnjaka priređivača Ivana Mimice. 1844. otisnute Narodne pjesme (herojske) koje sadrže 48 usmenih epskih pjesama.) i Silvestra Kutleše kao i kazivača Bože Domnjaka (Potravlje kod Sinja. g. – Zagreb.) u PSHK knj. 1879. Povjesničar književnosti David Bogdanović (Brod na Savi. g. dio junačke pjesme.).) u Zagrebu je 1924.) Olinko Delorko (Split. 1944.popratio predgovorom i u reprezentativnom izdanju objavio naslovivši je Hrvatska Odiseja. objavila je Matica hrvatska u edicijama Pet stoljeća hrvatske književnosti i Stoljeća hrvatske književnosti. u Zagrebu su objavljenje Narodne pjesme iz Hercegovine i duvanjsko-livanjskog kraja koje je priredio Anđelko Mijatović. st. u Zagrebu objelodanila Knjižara Kraljevskog sveučilišta Jugoslavenske akademije. Godine 1975. Antologija usmene epike iz Dalmacije koju je 212 . g. 25. u Zagrebu “Društvo hrvatskih srednjoškolskih profesora”. u Zagrebu priredio Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. g. g. g. izdanje I. više puta boravio u središnjoj Hrvatskoj i Dalmaciji i fonografski snimao epske pjesme. priredio Narodne pjesme (srpsko-hrvatske) IV. Grčić zapisao tridesetak tisuća stihova i nekoliko priča. Golem je doprinos zapisivača Stjepana Grčića (Sinj – Podvaroš.) priredila Narodne epske pjesme II. Najvažnija izdanja usmenih epskih pjesama u drugoj polovici 20. 2000. Narodne epske pjesme I. koji je od 1909. bila. – Potravlje. Književni krug u Splitu je objavio je 1990. Povodom tisućite godišnjice kraljevstva Hrvatske u Zagrebu su 1926. g. a objavilo je 1925. 1879. Među najvećim terenskim istraživačima hrvatske i srpske usmene epike je profesor praškog sveučilišta. priredio je 1964. Branko Vodnik (Drechsler) (Varaždin.

Među tim pjesmama je i Pogibija Nakića svatova (586 stihova) zapisana u Vinovu Gornjem 2004. 19 213 .-1391. godine. Nakon Vukašina za kralja Srbije. IVANBEG) Juraj (Đurad. ban (1353. 214.-1377. JURAJ KASTRIOTIĆ (SKENDERBEG. Znameniti arheolog Pavao Anđelić (Sultići kraj Konjica. Književna i povijesna zbilja. 1395. g.20 U hrvatskoj usmenoj epskoj poeziji opjevani su najznačajnije povijesne osobe među kojima su: Marko Kraljević. umorio njegov sluga kako bi se dokopao zlatnoga lančića koji je kralju visio o vratu. albanski knez.odabrao i uredio Davor Dukić. Ivan-beg) Kastriotić (1405. Split 2005. godine. vodio Janos Hunyadi (Janko Sibinjanin). 1920. hajduci. U ediciji SHK 2004. objavljena su 2 sv. Mostaru. Napredak. Marko Dragić. O njemu pjeva i Andrija Kačić Miošić u Ta je zbirka objavljena 2006. boreći se na strani Osmanlija protiv vlaškog (rumunjskog) vojvode Mirče. – Sultići. godine zapisao je 22 pjesme od kojih je 4 naznačio nedovršenima..-1468. koji je kao talac turskog cara u Carigradu islamiziran. Juraj (Skenderbeg) Kastriotić. dok je pio vodu. a priredili su je mr. str. MARKO KRALJEVIĆ Marko Kraljević (? – Rovine. g.) u rodnomu mjestu 1957. Tomislav Anđelić i dr. Dragić. Marko Kraljević poginuo je na Rovinama 1395.). Skender-beg.) te kralj (1377. g. Usmenih epskih pjesma koje je priredio Davor Dukić.232. vladari. uskoci. Splitu. Bosne i Zapadnih strana okrunjen je Tvrtko Kotromanić. Za vrijeme ugarskoga rata protiv Osmanlija koji je 1443.19 * Hvale je vrijedan terensko-istraživački rad studenata kroatistike filozofskih fakulteta u Zagrebu. 20 Vidi: Marko. Osijeku i Rijeci koji su zapisali mnogobrojne usmene epske pjesme.). 1985./1958. Juraj Kastriotić je pobjegao od Osmanlija. Istaknuo se u borbama protiv Osmanlija te je omilio narodu koji i danas o njemu pjeva i pripovijeda. sc.) sin je srpskoga kralja Vukašina kojega je na vrelu. sc.

Sehidiji care govorio: “Sehidijo. sve moje uzdanje! Der podigni svoju tevabiju. 25. Jer na Bosni dv’je paše imadu: Na Saraj’vu paša Smahilpaša. b’jeloj Bosni dođe. Ne mogu ti Bosnom upraviti. A na ravnom Duvnu i Lijevnu. 30. moja lalo mila! Digni. Valja t’ sići na Bosnu ponosnu. Ne htje paša past u Sarajevo.” Al’ se paši na ino ne može. 15. Govori mu care gospodine: “Sahidija. 10. iza gore sunce! Bogu fala a i tebi fala! Nemoj mene Bosni kalovitoj. Na Gorici pope čadorove. 5. Te pogubi dv’je paše bosanske. Dan po danak.” 20.Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga. Care daje agam agaluke A pašama d’jeli pašaluke. Ti ćeš mojom Bosnom upraviti!” A veli mu paša Sahidija: “Čestit care. Veće prođe šeher Sarajevo. Dođe paša šeher Sarajevu. Hajde paša na Bosnu ponosnu. Sve mu lale po divanu stale. A evo ti dva katal fermana. paša.) SMRT MIJATA TOMIĆA Divan čini care u Stambolu. Ode vezir na Bosnu ponosnu. (O povijesnim osobama bit će riječi i u poglavlju Povijesne predaje. svoju tevabiju. Ondi kažu Mihat harambašu. Već podiže svoju tevabiju. Pa doziva mlade Sarajlije: 214 . Spahijama potvrdi berate.

Pod čadorom misto načinio. Pa zaziva pašu Smahilpašu.” 65. To se čudo po Saraj’vu čulo. Al’ nijesam takom murtatinu.” Sahidiji vrlo milo bilo. Kavu piju. A i tebi. 215 . Kavu piju. I carevom bijelom fermanu. Smahilpaša na Goricu dođe. Zagrnu im ćurke i binjiše. eglenišu l’jepo. Reče njima paša Sahidija: “Sarajlije. od po godinice. Uze svoga sina nejakoga. L’jepo ga je vezir dočekao. Onda reče vezir Sahidija: “Smahilpaša od sve Bosne glavo! Jesi l’ mukti Bogu velikomu I carevom bijelom fermanu?” A veli mu paša Smahilpaša: 60. 70. Koji dođe prodat Bosnu ravnu. Nejakoga.35. Pokriše ga divan kabanicom. “Ja sam mukti Bogu velikomu I carevu bijelu fermanu. Sahidiji vrlo mučno bilo. 55. 50. Pod čadorom misto namistio. L’jepo ih je paša dočekao. A kavazi jedan na drugoga. Jeste 1’ mukti Bogu velikomu I carevom bijelom fermanu?” Rekoše mu mlade Sarajlije: “Gospodine. To začula Smahilpašinica. Te veziru na Goricu dođe. eglenišu l’jepo. Pa odoše šeher Sarajevu. Smahilpaši glavu odsikoše. sivi sokolovi! 40. paša gospodine. paša Sahidija Mi smo mukti Bogu velikomu 45. Pa namače očim na kavaze. Ha! prodati Bosnu u kaure.

216 . Smahilpašinice! Nijesam ti paše pogubio.75. 100. Ja će otić vaša za njegovu!” Kad vidiše duvanjski knezovi. A drugi je konak učinio U Kruščici. “Rajo prava. Mal će tvomu pokloniti sinu. Tomiću Mijate. Smahilpašinice.” 90. A govori vezir Sahidija: “Ja. kaduno. u Abihodžića. Paša dođe Duvnu bijelomu. Pa se maši rukom pod serdžadu. gorska haramijo! Što pogubi Smahilpašu moga? Tko će moga othraniti sina Nejakoga od po godinice?” 80. Brže da si u Duvnu b’jelomu! Tebe ište paša Sahidija. I on ode Duvnu širokomu. Kada dođe. 110. Sve u devlet caru čestitomu. Onda bilu knjigu nakitiše Pa je šalju Mihi u planinu: “Harambaša. Pa ti ga je devlet pogubio. Molit ću se caru čestitomu. pope čadorove Pa doziva duvanjske knezove. Sina hrani i oda zla brani!” Pa s’ odatle vezir podignuo 95. od Duvna knezovi! Brže da ste Tomić Mihovila Ja njegovu glavu odsičenu. Zgubiše ga tvoje Sarajlije Hrzeći ga bijelu Stambolu 85. I mal mu je begluk okrenuo. Izvadi joj stotinu dukata: “Haj kaduno. Pa govori paši Sahidiji: “Sahidijo. Dođoše mu duvanjski knezovi Pa je paša njima govorio: 105. Paša prvi konak učinio U Crnićim kod hana novoga.

Oh. Povezo je duvanjske knezove. zlatom ožežene. Mene ište paša Sahidija. Oni vade đuzel đeisiju. A po tokam morkaste dolame. Sve oblače svilene košulje. Sve od srme. dico u svatove!” To družina Mihu poslušala I siđoše pred pećinu donju. Oprem’te se. što ljepše možete. Na nogama hrvatski čorapi. da ginu pravi siromasi. moja braćo draga. Jal’ odoše sve naše za tvoju.” A kad Mihi tanka knjiga dođe. U svakoga kovče i čakšire: Više im je pod kolinom zlata Nego im je čohe od pojasa! 150. 135. Jali mene. Sve podveze. Već hajdete pred pećinu donju. Popunjene zlatom žeženijem. Nije pravo. jali tvoju glavu. A ni tkane. Jali tebe. 217 . 140. 130. Pa po njima čohane ječerme. Ko da ćete. Valja ići Duvnu bijelomu. u kog troje toke. Knjigu gleda Tomić Mihovile Pa družini svojoj govorio: 120. U kog dvoje. Oko pasa nozi i sindžiri A za njima sv’jetli vedenici. A na njima pleteni opanci. Svaki svoj je sepet otvorio. jali moju glavu. Iz njih vise zlatni sindžirići. 125. Pa će otić sve njihove glave A za moju glavu sa ramena. kako guje ljute.115. ni predane kose Od bijele svile opletene. “Hej družino. draga braćo moja! Pijte vino ne opijajte se. Niz njih puca s obadvije strane 145.

Ugleda ih paša Sahidija 170. Sve se sjaju kako misečina.” Tude Mijat društvo zastavio. Paša njemu pomoć prifatio: “Bog t’ u pomoć. niz planinu. Barem mene mrtva osvetiti. Zavrgli su dugim granalijam. Među njima pale zakovane Sve u srmu i u zlato suho. Oko glave poše zamotali. Dugačkom se zametnuo šarom. od Duvna knezovi! Čij’ su ono kićeni svatovi. “Gospodine. Vi stanite okolo čadora. 180. Svi pješice. Četrdeset i dva druga više. Tude Mijat društvu govorio: “Hej družino. Ako meni do nevolje bude. paša Sahidija! Nisu ono kićeni svatovi. 190. Pa govori duvanjskim knezovim: “Rajo prava. vrlo odiveni?” Govore mu duvanjski knezovi: 175. I siđoše na Ljubušu ravnu. Iz poša se čisto zlato sjaše. Eno za njim četres i dva druga. To je Mijat sa družinom svojom. I veziru ruku poljubiti. Pa pođoše niz Vran. Sjaše mu se kano sunce žarko. Na duge se puške naslonite A metnite ruke na balčake. Radite vi čador pogaziti.155. gorska haramijo!” 218 . 185. 165. Valja meni pod čador unići. A na pogled Duvnu bijelomu. 160. Pred njima je Tomić Mihovile. draga braćo moja! Kad budemo pašinu čadoru.” Pa dođoše pašinu čadoru. Prema žarkim odgovara suncem. Paši Mijat Božju pomoć viče.

Je 1’ istina. Sjede Mijo pod tijem čadorom A družina čador opkolila. Na duge se puške naslonila. Neću kafe najpri. Mijate. gospodine. u hajduke. “Ja. haran harambaša! 230. paša. mili gospodine. Da ti fataš tursku dicu. 205. Bogu fala a i tebi fala. u kaure?” A veli mu Tomić Mihovile: 220. paša.195. Miho. A metnuli ruke na balčake. Prije tebe. Da ti ljubiš lijepe divojke I neviste skoro dovedene A po Duvnu i okolo Duvna?” “Lažu.” Al’ govori paša Sahidija: “Ja. Kraj sebe mu misto načinijo. što mi ljudi kažu. Tako reče paša Sahidija: 215. Bijah se ja zurđut dogodio Te ufatih dvoje Cigančadi. “Lažu. Potle nisam nikad nikadare Ni vlaškoga a ni turskog sina. viru ti zadajem! Kad se bijah ja jako odbio O. što mi kažu ljudi. čašu potkučio. viru ti zadajem! 219 . eglenišu l’jepo. odbio. 210. paša Sahidija! Da ti meni u pećinu dođeš. paša. Kafu piju. Obadvoje dadoh u kaure. Mijate. bolan. Te prodaješ. Mijat meće a na prsa ruke: “Fala tebi. Pa je daje Tomić Mihovilu. haran harambaša! Je 1’ istina. Najprije bih tebi nazdravio Pa ti. promini nam kafu!” Pa im zdravu kafu donosio. paša. 200. 225. Kafedžija kafu iznosio. Kafedžiji vezir govorio: “Kahfedžija.

Gdino sude gorske kosovice. ne traže junaci.” Pa je Mijo paši govorio: “Gospodine. “Istina je. “Kaži pravo. 270. Pa sam Turke sudit naučio. i sam znati možeš! Turski zulum kad dotešča raji: 250. šta doma nemaju. Što s’ povezo duvanjske knezove? Mrve im je muke i nevolje. paša.” Opet paša Miju zapituje: 245. Mlada dica. Bog visoko a car je daleko. Sve mi ote od Duvna kadija. nek ti se odmori!” 265. ni umorna nisu. paša. paša. 220 . Da razbijaš bale i tovare.” Opet paša Miji govorio: “Reci društvu.235. “Čestit paša mili gospodine. Toga. paša Sahidijo. Trgovačko blago otimamo. Neka dvore i tebe i mene. Nitko nama pomoć ne imade! Ja imado l’jepe podvornice I livadu zelenu Jabuku. Kad im i ja na užinu dođem A sa svoja četres i dva druga! Valja tražit. Sve je meni uzaludu b’ilo Vlaška vira ne prije Turčina: Pa ja odoh potražiti pravdu U bogaze i tijesne klance. 260. Hranimo se i od’jevamo se. Triput iđoh do turskoga suda. što mi kažu ljudi. tako bio zdravo. paša gospodine. ne kopamo.” Opet paša Miji govorio: “Je 1’ istina. Trgovačko da otimaš blago?” 240. Sa šta ti se odbi u hajduke?” A veli mu Tomić Mihovile: “To ti. 255. Ponajbolje Suzicu kadiju. Ne oremo.

Ja dovesti ruku svezanijeh. Koj’ će otić u Vran u planinu Te doniti glavu Mijatovu. staze i bogaze I jatake. Dao bi mu punu kulu blaga A iz hasne cara čestitoga. Odvezaše duvanjske knezove. Odveži ih ljeba ti careva!” Zapovidi paša pašalijam. Evo tebi Duvno i Lijevno!” Ode vezir k šeher Sarajevu. paša Sahidija! 305. 221 . Jer svak znaše. Ja doveo rukuh svezanijeh? 295. te se napij vina Sa družinom gdjegod u mehani. Muškijem ga pasom opasala. Tu se nađe Klišanin Arape I on ide carevu veziru. Evo majka rodila junaka I sekuna brata odnijala.” Telal vika tri pune nedilje. Tko b’ otiša u Vran u planinu Te donio glavu Mijatovu. 310. Pa se maši rukom pod serdžadu. Pak ja odoh u šeher Saraj’vo. 285. Kad četvrta nastade nedilja. “Na. Da se junak naći ne mogaše. Sve ja znadem. Kako vezir u Saraj’vo dođe. Mijate. Izvadi mu pedeset dukata: 280. Jer sam bio devet godin dana U hajduštvu s Tomića Mijatom. Kako se je saćin učinio. Jer ja znadem. tko Tomić bijaše! 300. Pa govori Klišanin Arape: “Gospodine. Jal’ sekuna brata odnijala. paša gospodine. Pusti vezir po šehru telala: “Nije 1’ majka rodila junaka 290. gdi dohodi Mijo. Ode Mijat u Vran u planinu.275.

330. Al’ ne vodi ti puno družine. Knjigu gleda a na nju se smije. Pa Iliju na oranju nađe. 325.” Kad Mijatu tako knjiga dođe. Pa mu bijah nešto sakrivio. A evo ti puna čizma blaga. Hodi siđi u selo Doljane. Htijaše me Mijat obisiti Pa ne dade ostala družina. Prevari se. Otle Arap društvo podignuo. Opremi se što god lipše moreš: Hajdemo mi u selo Doljane. u Doljane dođe Ka bijelu dvoru Bobovčevu. Bolje će nas vezir darovati. Zastavi mu ralo i volove: “Bogom brate.” 335. Taman mi je d’jete za kumljenja.315. Okumi mi sina i trećega. Bobovac Ilija! Daj mi izdaj Tomić Mihovila. Da okumim d’jete Bobovčevo S nama hoće Mali Marijane” 222 . Pa govori Vidu Žeravici: 350. “O moj kume. Tomić Mihovile! Dva si meni okumio sina. I daj meni dvanaest delija” Vezir dade ne reče ni rječi. Prevari se Bobovac Ilija. moja vjerna slugo. Ja svedemo ruku svezanijeh. Da nosimo glavu u Saraj’vo. “Žeravico. Već daj meni jednu čizmu blaga 320. Već onako mene otisnula. 345. ujede ga guja On zastavi ralo i volove Pak otiđe dvoru bijelomu Te je bilu knjigu nakitio: 340. Dan po danak. Dat će nama punu kulu blaga. Kad siđemo u šeher Saraj’vo. Nejman puno vina i rakije.

I obadva zrna na sindžiru. Na bašči mu vatru naložio. Mijo brez družine. Boščalukom krvlju pokapanim. 223 . Poče Mijat hladno piti vino. Da ne bude kakva prijevara!” Na to mu se Mijat razljutio. 390. Već premišlja misli svakojake: 380. Te mu Mijo čedo okumio. Ode s njime u selo Doljane. Poče junak čašom nazdravljati. Po dva drama praha latinskoga. A veli mu Tomica hajduče: “Ja moj striče.355. 365. 360. 370. L’jepo ga je kume dočekao. Pušci Arap vatru dobavio I pogodi Tomić Mihovila. Daruje ga ljuba Bobovčeva. Ne bi li se Mijat ositio. U odaju Klišanin Arapa Zatvorio Bobovac Ilija I još s njime dvanaest delija. Što se moja kuma pomamila. Uze Mijo čašu od biljura. Al’ se Mijat ositit ne može. Na odaji pendžer prorezao. od Boga mu bilo! Na pendžer je pušku naslonio I dobro je pušku napunio. Pogodi ga u grlo bijelo. Na bašču mu čedo iznosio. 385. Ne idi ti. A staje mu nogom po nogama. Kose mu je zlatom pozlatio. Te mi staje nogom po nogama? Pa siđoše hladno piti vino. Iznosi mu b’jela boščaluka Te darova Tomića Mijata 375. Bijelomu dvoru Bobovčevu. A dva zrna. jedno za drugijem. Ama Arap. Samo uze Malog Marijana. Tomić Mijovile.

cvijeliti neću. A sve krije suze od družine. Kad Mijata puška udarila. 410. “Kako. A. 425. Tomica hajduče. Da okumi d’jete Bobovčevo. Pod koljeno u nogu lijevu.395. Jednoć reče: Jezus i Marija! Drugoč reče: Pomozi mi Bože! Treće reče: Drž’ me. Bježi s njime momak uz planinu. Marijane. vilo. Pa otišli u selo Doljane. muka koja ti je? 430. Pa ga vrati u selo Doljane. Pa digavši Bobovac Iliju I odoše šeher Sarajevu. Što cvijeliš. Zaklaše ga dva sindžirli zrna. Marijanu on saveza ruke. Pokloniše glavu Mijatovu. Kad su bili u šeher Saraj’vo. Znadijaše stazu naprečicu A uzjaha debela jagaza I dostiže Malog Marijana Pa se za njim buzdovanom baci I u zlo ga misto pogodio. 224 . Marijane! 400. Njemu dođe vila Prigorkinja: “Ja bora ti. Pa ga uze Mali Marijane. Njega baca na pleća široka. Kad imadoh dva najbolja druga. A četvrto: Biži. od Boga mu bilo! 405. I dadoše paši Sehidiji. Mar’jan pade a Arap dopade Mijatovu odsiječe glavu. 415. Mijata i s njim Marijana. Ama Arap. Jedno jutro Toma uranio Pa cvijeli pod omarom vitom. A da vidiš Tomice hajduka! Sve cvijeli po gori zelenoj A ne smije u selo Doljane. Marijana ruku svezanijeh 420.

Cvili junak kao guja ljuta. Pa ih nejma. A veli mu Mali Marijane: I sam znadeš. Onda Toma društvu govorio: “Ja. Marijana živa provedoše. Vidjela sam svojijem očima: Mijatovu glavu pronesoše. Pita paša Malog Marijana: ‘Otkud tebi takvo odijelo?’ 450. Da mi hoćeš viru založiti. vilo posestrimo! Ne možeš mi kakav haber kazat?” A veli mu vila Prigorkinja: “Ja. ne ćeš ostaviti. paša Sehidija. milom Bogu fala.’ I pušća ga paša Sehidija.435. veće kakono je. Ubiše ga iz ruku kamenjem. iz gore hajduče. ja tvoga. ostaviti neću. 445. Dadoše ih paši Sehidiji. 465. Pokloni mi moju rusu glavu. Dovijeka ja moga. draga braćo moja!. 440. Tomica. Bezerdžane i trgovce mlade. ja tvoga. Hajdemo mi u selo Doljane.” Njemu paša opet besidio: 455. Al’ ne mogu. Dovijeka ja svoga. A Marjan mu riječ progovara: ‘Gospodine. Tebe pašo. Tvoju bih ti glavu poklonio!’ 460. Otkud meni ovo odijelo: S takih sadro a na se nadero. Kad je Toma vilu razumio. A evo ti tvrdu viru dajem. družino. Marijane. Bog ubio mlade Sarajlije.” 470. dragi pobratime! Rada bih ti dobar haber kazat. bolan. Ja sam vila u planini bila U Igmanu niže Sarajeva. Dovedoše u šeher Saraj’vo. 225 . Da me.

500. 226 .” Pa odoše u selo Doljane Bijelomu dvoru Bobovčevu. paša Sehidija. Da mi naše kume upitamo. Osto ti je Tomica hajduče S Mijatovih druga četrdeset. Vino piju a pripiču janjce. Sve on gleda iz Vrana planine. vatru živu. Što je bilo. što 1’ se dogodilo. A sve gleda Tomica hajduče. “Brže da ste Mijatovo društvo Pa se oni na noge skočili I uzeše šezdeset delija I pođoše u Vran u planinu.475. Al’ se Arap hasi učinio U Saraj’vu hladno pije vino Po Varoši i po Latinluku. Bezerđane i trgovce mlade Gdje odoše paši Sehidiji: “Gospodaru. Veće mu se ne zna ni za društvo. Kad se tamna ufatila noćca On ugleda oganj. 485. Jadne babe masnu prevrtušu. Dobavi nam Mijatovo društvo!” Zove paša Klišanin Arapa I pobru mu Bobovca Iliju: 495. Sve im kaže ljuba Bobovčeva 480. Al’ da vidiš mlade Sarajlije. Gdino gori oganj na Ljubuši. 505. Desile se babe na stanovam Pa pitaju bake na stanovma: “Jeda. 510. Dan po danak na Ljubišu b’jelu. Ostala je guja u kamenu.” Tu se oni rahat učiniše I golemu vatru naložiše. Zaludu si zmaja pogubio. 490. Pa odoše u Vran u planinu. babe. društva Mijatova?” A govore babe ostarile: “Kako nam je Mijat poginuo.

Napadoše gorske haramije. 525.515. A Arapu ruke savezaše I điđi Bobovcu Iliji. Mi nijesmo ništa zadobili. 540. Već on diže pušku sa stijene Pa se vrati hajduk uz planinu. Vino piju. odoh na Ljubušu. na Ljubušu.” Uze dugu po srijedi pušku. a janjce pripiču. Golem gori oganj na Ljubuši. Al’ kod vatre Klišanin Arape I kod njega Bobovac Ilija. braćo. Da ja vidim ko j’ kod vatre žive. jedan za drugijem. Uteče mi Bobovac Ilija. Pa družini svojoj govorio: “Hej družino. Sve družini po istini kaže: “Već hajdemo. Primače se ognju. 550. Hajduk brže na Ljubušu siđe. 227 . Pa goleme ražnje donesoše. 545. Četrdeset. vatri živoj. I siđoše na ravnu Ljubušu Al’ se oganj vatra potrnula A pospale mlade pašalije. Da b’ ubio Klišanin Arapa. Biše Toma pušku položio. Položio po studenoj stini. Obadva ih na ražnje nadiše. Pred pećinu do družine dođe. A oko njih mlade pašalije. Jal’ su svati. Isikoše šezdeset delija. 520. draga braćo moja: Kako nam je Mijat poginuo. braćo. Osvetiti Mijat harambašu I našega Malog Marijana!” Skočiše se na noge lagane. 530. Na Arapu nišan sastavio: Pa se misli Tomica hajduče: 535. jali su trgovci! Vi sjedite pred pećinom st’jenom A ja.

MH.391. 2 u Hörmannovoj zbirci kao i u članku Maje Bošković Stulli Postojanost epskog modela u dvije pjesme iz dubrovačke okolice. knj.215. 50. str.. Ni danas se nisu načinili! I tako ti Miju osvetili I svojega Malog Marijana.21 21 Anđelko Mijatović. O posebnom metku “koji jedini može ubiti junaka” pjeva i pjesma br. Oganj živu vatru potakoše. br. Od Arapa odrezuju meso Te pitaju Bobovac Iliju. Sinj – Duvno 1985. F. str. 560. Hercegovac (fra Grgo Martić ) 1858.Usmene epske pjesme I. 77.555.. LVIII. O tomu vidi: Marko Dragić. (priredio Davor Dukić) SHK. Zagreb 2004.-91. u: Usmena književnost kao umjetnost riječi. Bobovčeve dvore zapališe. Pa ih ognju živom primakoše. Baška Voda – Mostar – Zagreb 2001. 42. 565. Dukić na 406. 228 . Na živu ih ognju ispekoše Pa odoše u selo Doljane. 200. str. Zagreb 1975. br. Kako su ti onda izgorili. Ta je motiv i danas prisutan u povijesnim predajama o pogibiji harambaše Mijata Tomića. 377. piše da je pjesma navedena prema I. Obadva ih žive ispekoše. Od Ilije meso odrezuju Te ga daju Klišanin Arapu. Jukić i Lj. te da je varijanta te pjesme objavljena u HNP VIII. Od Kozigrada do Zvonigrada. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. str.

I još ćemo porobiti Livno 15. vrstan barjaktare. Hoću tebe čirak učiniti! Svoju ću ti ćordu pokloniti. A do njega trideset serdara. pa ufatim setru Atlagića. Da idemo u tursku krajinu. 35. I junaka pod svitlim oružjem. 30.” Kad to čuje Tintor barjaktare. 5. Koja jeste u Mlecim kovana 25. Do njeg sidi Tintor barjaktare. Trim kovačim za pun misec dana. Dok obučem svijetlo odilo!” 229 . Ona valja trista mađarija. Dovede ih do oblice kule. I kopile Bojčić Delaliju. Ako Bog da. Ravno ćemo porobiti Duvno. 10. Ama brate Duvnu u ravnine. Kad je Janko četu opazio. On dozivlje Pavla barjaktara: “Opremi mi mog dobrog putalja. Kupi junak četu po Kotaru. Sve do kule Jusuf Begovića. On sakupi pet stotin junaka. Po Kotaru i oko Kotara: Jednu četu pet stotin drugova. I livanjsko polje do Grahova. Barjaktare. daj nam skupi četu u kotaru. Pod pancirom šipke od čelika.PISMA O SMRTI STOJANA JANKOVIĆA Vino pije Stojan Jankoviću u Kotarim u pjanoj mehani. Ona siče pancir po junacim. Ako zdravo bilom Livnu sajdem. A ufatim Bajagić Aliju 20. Onda Stojan besidio riči: “Moj Tintore. pa srića donese. sve moje uzdanje. A do kule Stojan Jankovića.

Svu je četu otle podignuo. Bratac Jankov povede putalja. Istire ga pamukli-čaršafom. I nevista skoro dovedenih. pali sela i varoše 70. 75. A za njime četa plemenita. A na sedlo zlatnu abaiju. Svu je svoju četu privodio. krstaš barjak nosi u desnici. Na njeg meće puške s kuburama. Sađe junak do konja putalja Hladnom vodom i raki-safunom. 230 . 55. ljuto oružanu Zdravo sađe Duvnu u ravnine. Tu je četa noćcu prenoćila Svi u jutro rano podraniše. Priteže mu četiri kolana. Sva se sjaje kako ledenica. Janko dobra uzjaši putalja. Sve do kule Jusuf Begovića. Zauzda ga rešmalijom uzdom. A za njime Tintor barjaktare. Po kolinim pucaju putalja. 60. Čudno jesu plina zadobili. 45. mladih divojaka. Robi. Zdrav u Buško blato dohodio. A još više roblja zarobili: Udovica. Poje vodom sve konje hatove. Svojom četo nočcu prinoćio 65. Sve su iz nje kite udarile. Izvodi ga na mermer avliju. Zdravo dođe do vode Kosinca. Na njega je ćebe nabacio. 50. Tude Janka noćca ufatila. Ran ujutro Janko podranio. Eto Janka niz bojali kulu Pripaso je okovanu ćordu. Svu spremljenu. Priđe Janko vodu na Kosincu.A da vidiš Pavla barjaktara! 40. Po ćebetu sedlo sedefliju.

” Kad je Janko razumio riči. Otišće se krvca niz putalja. Ja se. On poteže mača zelenoga. Povrati ga i metnu mu zobi. brate poplašio biše. 80. 100. Pa se junak poplašio biše. 105. Pa posiče strahovitu guju. Pa posiko guju strahovitu. 115. grdna rano moja! 110. tu je i nesrića. To si meni pogubio. Na perčin mu naslonila glavu. Zagrli ga oko svega vrata. 95. Zaskače se na dobra putalja. Kaca krvca niz dobra putalja. Danas ću ti junak poginuti. Guja grli plemića putalja. Svu mi uze sriću i junaštvo. Vilu moju. Bratu Janku imenom kaziva: “Ne znaš brate. brate. Pa s’ uvuče u grivu putalju. On se plesnu rukom po kolinu: “Ajme. brate. Di s’ izvlači zmija iz kubura. Jal’ od puške jal’ od sablje britke.Da mu dade studene vodice. Saliva se konju niz kopite Studene ga vode napojio.” Di je srića. Izvuče se iz tvojih kubura. Da će guja ujesti putalja. Posiko sam strahovitu guju. Ma da vidiš čuda velikoga. 85. Tu se turčin prigodio biše. Prigoda se prigodila tude. Sad si meni odlomio krila. Jankov bratac opazio biše. 90. čuda velikoga. Na perčin mu naslonila glavu. Pa s’ uvlači u grivu putalju. Sve se sliva konju niz kopite. koja mi je u pomoći bila. 231 . moju posestrinu.

Di junaku melem ne tribuje. Da sam junak dopanuo rana. Dino Janku melem ne trebuje. Janko konja obrnu putalja. Onde Janko vode zaiskao. Potira ga Stojan Jankoviću. Biži. Sašlo ture kupit desetinu. Priko sebe od stra’ izbacio. Dok se mrkla ne ufati noćca. 145. Pa dozivlje barjaktara svoga: “Moj Tintore. Svrćaj četu do mrkloga mraka. kamenu Kotaru. Nosi dugu pušku o ramenu.” A da vidiš Tintor barjaktara! Di uzjaha Jankova putalja. 150. Zadij. 140. brate. Zdravo dojde do vode Žbanice. 155. Svoju četu natrag povratio. Od’ uzjaši mog junaka putalja. Svitlu mu je pripasao ćordu. 120. Ak’ doznadu krajišnici turci. Svrće svoju do akšama vojsku. Ne daj nikom na juriš otići. A pripinje Jankovića krilo. 232 . Tu odleti Tintor barjaktare. Di je srića tu je i nesrića. Biži turčin glavom bez obzira. Donese mu vode u maštrafi.Baš iz Prusca Nadžaković Mujo. moje sjajno krilo. vrstan barjaktare. Svi hoćete izginuti listom. Moje svitlo obuci odilo. Pa uzjaši mog dobrog putalja. Njegova ga puška pogodila. Dok se Janko napio vodice. 125. brate. Do svoje ga čete dogonio. Ne daj glasa društvu ni četici. A obuče njegovo odilo. 135. 130. Od puške sam ranu prifatio. Pogodi ga u prsa junačka.

160. A da vidiš Tintor barjaktara! Sve ti plino po družini dili. Mnogo plina zarobio biše I doveo roblje i robinje. 180. Neka služe i dodaju vino. g.22 U razdoblju između dva Svjetska rata stagnira usmena epska poezija. u Stepenu kod Tomislavgrada epska pučka pjesma koja opisuje pogibiju Ivana Dodiga i Ante Bagarića 23. Hrvatska tiskara d. 165. A kako je poginuo Janko.Namah svijet junak prominio. travnja 1945. str. Udovice po pjanim mehanam. Svatovi su izgorjeli u požaru 10. d. Sarajevo 1925.. u Mirčetu kod Glamoča. Narodne junačke pjesme iz Bosne i Hercegovine. izdanje. a razvija se pučka usmena poezija. II. 175. Ostalo bi Jankovića krilo. Tu ukopa pokojnoga Janka. 170. veljače 1938. izdao Zbor franjevačkih bosanskih bogoslova “JUKIĆ”. Odnese mu tilo u Kotare. Umre Janko. Kad serdari čaše ispijaju. i saveo četu u Kotare. Zdravo došli Jankovića kuli. Da ne biše Tintor barjaktara. Tu se piva i govore ljudi. Kod turčina Nadžaković Muje. 22 233 . kadno se činilo. g. godine. a u onima koje su se izvodile prevladavaju mitski elementi i Josip Broz Tito. U čitlučkom kraju kazivači kazuju pučku epsku pjesmu o pogibiji svatova Ivana Rozića. A divojke po mladim junacim. skupio fra Marijan Šunjić. Onda bilo. Epske pjesme se sve manje pjevaju. pokojna mu duša! Nestalo mu sile i junaštva. U epohi SFRJ represivnim mjerama sprječavalo se nacionalno i vjersko dostojanstvo.-73. Iz tog perioda zabilježena je 2004. Zdravo došo Tintor barjaktare. 69. A u crkvi svetoga Stipana.

ponajviše u priobalnim krajevima. BUGARŠĆICE Bugaršćice su starinske pjesme. – Zagreb. Karakteriziraju ih dugi stih (dvanaesterac – šesnaesterac) i tugaljiv ton.). Burna je povijest Hrvata uzrokom što je najstariji zapis bugaršćice nastao u Molissama u Italiji kod Hrvata koji su onde našli utočište bježeći od Osmanlija iz Bosne i Hercegovine. jadikovati. a od zaslužnijih za to valja istaknuti guslara Željka Šimića iz Gruda. tražiti milost i sl. dolazi do velikoga interesa za tradicijsku kulturu.23 Najveći znanstveni doprinos u proučavanju bugaršćica dali su Josip Kekez (Katuni iznad Omiša.-65. str. Armin Pavić i dr. U narodnoj je uporabi u Rami i drugdje glagol bugariti a znači kroz plač govoriti. Zapisivane su kod Hrvata. doprinos izučavanju bugaršćica dali su još Valtazar Bogišić. U XIX. 2003. Zagreb 2005. st. 23 234 . Franz Miklošič objavivši Popevku od Svilojevića. 1922.) i Maja Bošković Stulli (Osijek. Stojan Novaković. Od bugarštice do svakidašnjice. žaliti se. Prve je tri bugaršćice zapisao i u svom Ribanju i ribarskom prigovaranju (1586. bugaršćicama se bavio i Miroslav Pantić. st. Neke su bugaršćice lirske pjesme a neke se mogu promatrati kao lirsko-epske pjesme. g. Bugaršćice (bugarštice) u povijesti književnosti su se nazivale i pjesmama dugog stiha. tražiti pomoć.Buđenjem nacionalne svijesti devedesetih godina XX.) objavio Hvaranin Petar Hektorović. Najviše je bugaršćica koje pripadaju epskoj poeziji. O tome više: Maja Bošković – Stulli. Konzor. Te su pjesme specificum Croaticum. 1937. st. Mnogo je riječi napisano o podrijetlu naziva bugaršćica. 5. U ovom vremenu cvjeta pučka usmena epika. Znanstveni interes za bugaršćice potaknuo je 1851. U drugoj polovici XX.

str. III. te godine umro. 1497. Kandijski rat (1645.25 (Mollisse. godine osvojili Makarsku i luku Busoljinu kraj Trogira.) osvojili trogirsko i šibensko područje. str.Molim ti se. sidi malo niže da s tobome progovoru. ali je izdajom raškoga despota Đurđa Brankovića usužnjen. Majku Josip Kekez. 25 Isto. beloga tela viteškoga. pjeva o Janku Sibinjaninu (Janošu Hunyadiu. Zagreb 2000.-1669. Erdelj. Premda se ne spominje da su Margaritini sin i brat otišli u rat protiv osmanske vojske slijedom tih povijesnih događaja kao i stih ako bi ti oba dva turske uze dopadnuli upućuju na to da su otišli boriti se protiv osmanske vojske. g. šibensko i zadarsko područje.26 Poginuli su.-1503.) 24 235 . Hunyad. Oslobođen je uz veliku otkupninu. Pjesmu je zapisao Ruggero de Pazienza 1. Organizator. Bogom te brata zimaju.TAMNOVANJE VOJEVODE SIBINJANIN JANKA Bugaršćica. – Zemun.71. Godine 1448.) jednom od najistaknutijih i najuspješnijih boraca protiv Osmanlija. Izmijenjeno izdanje. I ako mi Bog pomože i slavni dispot pusti iz smederevske tamnice. lipnja 1497. orle. VI. 69. 1387. 69. ja te ću napitati črvene krvce turečke.24 Ora` vija` se nad gradom Smederevom. prodro je na Kosovo. najčešće naslovljena Tamnovanje vojevode Sibinjanin Janka. 26 U Mletačko-turskom ratu od 1499. 1456. nego Janko vojvoda govoraše iz tamnice: . (četvrtkom) u mjestu Gioia del Colle nedaleko od Barija. Sljedeće su godine (1501. Bugaršćice. godine Beograd i 11. a 1500. Nitkore ne ćaše s njime govoriti. Plešući su je pjevali prognani Hrvati iz Bosne i Hercegovine u čast kraljice Izabele del Bolzo.) MAJKA MARGARITA Bugaršćica Majka Margarita pjeva o majci Margariti kojoj su sin Ivan i brat Petar otišli u borbu protiv Osmanlija. Italija. g. O njemu pjeva najstarija bugaršćica zapisana 1. Otac je ugarskoga kralja Matije Korvina. kod Hrvata u Molissama u Italiji. 1497. Omiljen je kod Hrvata i Srba koji i danas o njemu pripovijedaju. Obranio je 1456. pođi do smederevske gospode da s` mole slavnomu despotu da m` otpusti iz tamnice smederevske. godine Turci (Osmanlije) su opustošili splitsko. VIII.

Glavni junak najdulje hrvatske usmene epske pjesme Ilija Primorac bio je zarobljen u tom ratu. cvilu to mi cviljaše drobna ptica lastovica. ona mala ptica. Bugaršćice. Vladimir Nazor (Postire na Braču. biše mi se cvileći drobna ptica zakasnila. Skladatelj Krsto Odak (Siverić kraj Drniša. Klisa. Milković i Janković. III. žene – sestre.) i ukomponirao u svoju Vilu Slovinku. rujna 1669. U tursko – mletačkom Kandijskom ratu Osmanlije su potisnuti iz Makarskoga primorja.) objavio i svoju bugaršćicu Majka Margarita. g. poduzima napad na Turke i zauzima Zemunik. Majka Margarita je simbol hrvatske žene – supruge. ona mala ptica. 82. – Zagreb. 1949.27 Bugaršćicu Majku Margaritu zapisao je Juraj Baraković (Plemići kraj Zadra. g. 236 . žene – majke. Solina i šibensko-zadarskog zaleđa. iz močvare i nad usjevima (1931.) u svojim je Pjesmama u šikari. Turska vojska se iskrcala na otok ali je mletačka vojska blokirala Dardanel i tako spriječila opskrbu te je Kandija kapitulirala 6. Zagreb 2000. ožujka 1888. a biše ju zaskočio sjajni misec na istoku. studenoga 1965).) pjeva o majci Margariti. ona cvilu cviljaše Zadru gradu na pridvratju. Novigrad. 4. Mandušić. Biše mi se cvileći drobna ptica zakasnila. 20. Poljica. Ona cvilu cviljaše Zadru gradu na pridvratju. Turci 1646. Organizator. Miljanići. Venecija 1647. 1548. započet je turskim napadom na mletački otok Kandiju (Kretu). MAJKA MARGARITA Cvilu to mi cviljaše drobna ptica lastovica. Obrovac i Skradin a turski napad na Šibenik propada.Margaritu tješila je vila. g. Vranu. 1876. U tom ratu istaknuli su se zapovjednici: Sorić. Majka Margarita nadahnula je grandioznog slikara i kipara Ivana Meštrovića koji ju je naslikao u svojoj Povijesti Hrvata. skladao je (1952/53) radijsku operu Majka Margarita. str. ter ju biše pustilo žarko sunce na zapadu. ter ju biše pustilo žarko sunce na zapadu. 27 Josip Kekez. U pjesmi Plač Margarite mletački pjesnik Zuan Polo Lionpardi (1541. – Zagreb. Izmijenjeno izdanje. Na stranu Mlečana prelaze Poljica i niz hercegovačkih plemena. – Zadar. cvijetu slavenske zemlje. Njezina sudbina reprezentira četrnaeststoljetne sudbine neizbrojivih znanih i neznanih Hrvatica. 1628. ona mala ptica. onu malu pticu. zauzimaju Novigrad i napadaju područje od Zadra do Šibenika.

planinkinjo vilo! Dvi su meni ljute rane na mojemu željnom srcu. majci Margariti. posestrino vilo! I ovo ih ne mogu. 237 .onu malu pticu. a ove su ljute rane na mojemu željnom srcu. Koja ti je nevolja grozne suze prolivati? majko Margarito? Koja ti je nevolja grozne suze prolivati?' side to mi stara majka biloj vili besiditi. nikakore priboliti. Na nju mi je našetala bila vila planinkinja. priboliti. ona bila vila. i ovo ih ne mogu. jadi te se ostavili. planinkinjo vilo! Ostaf me se. Na nju mi je našetala bila vila planinkinja. ter mi side bila vila staroj majci besiditi: “Ča mi tako cviluješ. ljute rane otrovane. neg mi ono biše stara majka Ivanova. jadovi. majka Margarita. planinkinjo vilo! Obe su mi. ona majka klikovaše sinka svoga i brajenka. dvi su meni ljute rane na mojemu željnom srcu. a biše ju zaskočio sjajni misec na istoku. side to mi stara majka biloj vili besiditi: “Ostaf me se. stara majko Ivanova. majko Margarito? Ča mi tako cviluješ. majka Margarita. stara majko Ivanova. bila vilo. jadovi. ali ono ne biše drobna ptica lastovica. neg mi ono biše stara majka Ivanova. ter mi side bila vila staroj majci besiditi. jadi te se ostavili. bila vilo. ona mala ptica. ljute rane otrovane. ali ono ne biše drobna ptica lastovica. majka Margarita! Ona majka klikovaše sinka svoga i brajenka. obe su mi. jadna majka.

da ti hoću trudna pera sva suzami prehladiti. kumiti i bratimiti. onu kobnu pticu. posestrino vilo! Ja t’ sam majka imila mlada Petra bratca moga a Ivana hranila. neg su mi se zli bilizi. virom mojom obituju. posestrino vilo! I kad sam ih jadna bila do viteštva dohranila. jadna majka. gavrane. Obih sam ih. jadna majka. po njih mi je svitla zora od istoka poručila. od srdašca. i kad sam ih jadna bila do viteštva dohranila. da li evo ne znadem za njih smrti ni života. jadna majka. A bihu mu crna pera sva od krvi ustrapana. jadna majka. kumiti i bratimiti: “Kaži meni. te bilige do istine. ona črna ptica. gavranče. ukazali. jadna majka. virom mojom obituju.posestrino vilo! A ove su ljute rane na mojemu željnom srcu. A Ivana hranila. jadna majka. onoj črnoj ptici. 238 . obih sam ih. vilo posestrino! Da li evo ne znadem za njih smrti ni života. majka Margarita. svitloj zori otpravila. a ja ti se. od srdašca. gdi se gavran vijaše nad merli od Zadra grada. gdi se gavran vijaše nad merli od Zadra grada. majci Margariti: Neg su mi se zli bilizi. ukazali. jadni majci. te bilige do istine. ptice zlokobnice. moj črni gavranče. a bihu mu crna pera sva od krvi ustrapana. Kaži meni. a ja ti se. sila sam ga. posestrino vilo! Po njih mi je svitla zora od istoka poručila. jadni majci. mila sinka. ja t’ sam majka imila mlada Petra bratca moga. mila sinka. jedno malo dite. svitloj zori otpravila. sila sam ga.

da li ne hti na mene huda ptica ni gledati. planinkinja vila. ako su mi. posestrino vilo. jadna majka. ostavi grozne suze prolijući. posestrino vilo. ona huda ptica. Da ti hoću trudna pera sva suzami prehladiti. majku. nego to mi odleti u planinu črnu goru. side to mi bila vila staroj majci besiditi: “Ovo ću te. iz tamnice iskupiti: za bratca ću mojega dati moju rusu glavu. posestrino vilo. a za sinka Ivana živim ognjem izgoriti. turske uze dopadnule. jadna majka. ona huda ptica. lasno ću ih. bila vilo.ptice zlokobnice. mene. iz tamnice iskupiti. 239 . turske uze dostignuli. lasno ću ih. kojom bi jih ti spenzom iz tamnice iskupila?” Side to mi stara majka biloj vili besiditi. bila vilo. majku. za bratca ću mojega dati moju rusu glavu. turske uze dostignuli. ako bi ti oba dva turske uze dopadnuli kojom bi jih ti spenzom iz tamnice iskupila? majko Margarito. da li ne hti na mene huda ptica ni gledati. majka Margarita. nego to mi odleti u planinu črnu goru. majko Margarito. side to mi stara majka biloj vili besiditi: “Ako su mi. radi boga uprašati. stara majko. za to mlado dite!” A za sinka Ivana živim ognjem izgoriti. ostavi grozne suze prolijući. majku Margaritu!” Mene. majci Margariti. sila mi je bila vila staroj majci besiditi. stara majko. side to mi bila vila staroj majci besiditi. sila mi je bila vila staroj majci besiditi: “Nisu ti jih.

jer kada mi on dojde u Primorje valovito. majko Margarito. onda se je u tebi srdašce okamenilo. ono mlado dite. sestre svoje. na to mlado dite. jadna majko. da li ću ti istinu. sestre svoje. povidati: bratca ti je obljubila mlada moma Grkinjica. očima sagledali a srdašci saljubili. 240 . starice nebogo. onda se je u tebi srdašce okamenilo. bratca ti je obljubila mlada moma Grkinjica. ne spomene. stara majko. mladi i gizdavi. Očicami sagledali a srdašci saljubili. mladi i gizdavi. da se nigdar od tebe. a kada si od sebe sinka svoga otpravila. turske uze dopadnule. ter ti ga je napojila mrzle vode zabitljive. ondi mi se oni bihu očicami sagledali. Jer kada mi on dojde u Primorje valovito. biše mi ga lipa Cvite onim vencem okrunila. mlada Primorkinja. Na njega se namiri lipa Cvite Primorkinja. ondi mi se oni bihu očicami sagledali. ono mlado dite. ter ti ga je napojila mrzle vode zabitljive. a kada si od sebe sinka svoga otpravila. da se nigdar nikadare k tebi majci ne zavrati. da li ću ti istinu. majko Margarito. ona venac vijaše od primoga vilovita. jadna majko.starice nebogo! Nisu ti jih. ne spomene. starice nebogo. ona venac vijaše od primoga vilovita. starice nebogo. na njega se namiri lipa Cvite Primorkinja. da se nigdar od tebe. biše mi ga lipa Cvite onim vencem okrunila. ono mlado dite. povidati.

nit ćeš sinka dočekati!28 U rukopisnoj je ostavštini Petra Zrinskoga (Vrbovec. str. 28 241 . Maja Bošković – Stulli je s pravom ustvrdila da su sudbine Svilojevića i Zrinskoga slične. (O tome će biti riječi u poglavlju Povijesne predaje. nit ćeš bratca dozvati. i da ti se nikadare. majko Margarito! I da ti se nikadare. Svilojević je oslobođen. godine. – Bečko Novo Mjesto. i žali i prolivaj grozne suze. III. od suz' lišca ne osuše. cvili. 1671. Zrinski je sa svojim šurjakom Krstom Frankopanom pogubljen 30. nit ćeš sinka dočekati. godine. Izmijenjeno izdanje. 1621.) Kuće u Poljicima za vrijeme Turaka Vidi: Josip Kekez. Organizator. majko Margarito! Cvili.) nađena i bugaršćica Popivka od Svilojevića koja je vjerojatno zapisana u sjevernoj Hrvatskoj 1663. majko. I Svilojević i Zrinski su bili usužnjeni.starice nebogo! Da se nigdar nikadare k tebi majci ne zavrati. majko. starice nebogo!” Nit ćeš bratca dozvati. travnja 1671. od suz' lišca ne osuše. Zagreb 2000. i žali i prolivaj grozne suze. 76-83. Bugaršćice.

-1869.) nadahnut junaštvom Stojana Jankovića napisao je svoje djelo La Chute Dr. a W. Od tada se naše usmene pjesme prevode najprije u Francuskoj a potom u mnogim drugim zemljama.). VIII. II. braća Jakob i Wilhelm Grimm.) u svoj Volkslieder (1778.31 Francuski pjesnik. Zagreb 1908.1923. političar i povjesničar. priredio dr. Alphonse de Lamartine (1790. Herder (1744. 118. Po Goetheovom nagovoru Therese Albertine Luise von Jakob pod pseudonimom Talvj prevela je i objavila Vukove pjesme pod naslovom Volkslieder der Serben (I. povjesničar književnosti dr. U filološkom pogledu Karadžićev je sljednik i Tomo Maretić (1854.).29 Sustavnije prevođenje hrvatskih kao i srpskih i bošnjačkih pjesama počinje s Albertom Fortisom i njegovim djelom Put po Dalmaciji (1774.). G.) (Gusle). i 1779. Medo Pucić (1821.-1832.-1903.) uvrstio Goetheov prijevod Žalosne pjesamce o Asanagici kao i tri pjesme iz Kačićeva razgovora ugodnoga. Zagreb 1925. U Njemačkoj su nakon Goethea prevodili Johanes von Müller.). Milan Strašek. 31 Stipe Botica. Međutim. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). Zbornik Kačić. Izdanje hrvatskih srednjoškolskih profesora. ali se divi nježnim ženskim pjesmama.) iz Herderova je Volksliedera preveo na francuski jezik Kačićevu pjesmu o Milošu Kobiliću i objavio u svom djelu La Guzla (1840. Prosper Mérimée (1803. Imao je svoje pristaše u Hrvatskoj među kojima su Matija Ban (1818.-1870.. Dao je golem doprinos reformi srpskoga jezika. str. str. Školska knjiga. Već je kazano da je Đuro Ferić Gvozdenica hrvatske usmene pjesme prevodio na latinski jezik.). Andrija Kačić Miošić. str. Srba i Bošnjaka.-1938. Zagreb 2003.).). Đuro Šurmin. 1825. Fortisov Put po Dalmaciji nakon Goetheova prijevoda preveden je na francuski jezik. st. Gerhard je objavio zbirku usmenih pjesama Hrvata. Đuro Šurmin ustvrdio je da se svijet zanosi našom narodnom epikom.30 (Vuk Stefanović Karadžić je bio kontroverzna osoba. 30 29 242 . Ivo Ćipiko (1863. Filozofski fakultet Zagreb. Povijest književnosti hrvatske i srpske.-1803. njegova krilatica Srbi svi i svuda predvodila je velikosrpsku ideologiju po kojoj su Hrvati – Srbi katoličke vjere. Sukladno tomu on je i hrvatske usmene pjesme podvodio pod srpske. 19. 1826. Baladu o Hasanaginici najprije je na njemački jezik preveo Johann Wolfgang von Goethe (1749.PREVOĐENJE USMENE POEZIJE NA STRANE JEZIKE Početkom XX. Već smo kazali da je J.-1882.

. Puškin se divio junaštvu harambaše Stanka Sočivice iz Imotskoga. Slovaci.33 Najveći dio podataka o prevođenju usmene poezije na strane jezike navodim prema: Tvrtko Čubelić. izdao na hrvatskom (i srpskom) i engleskom jeziku zbirku naše usmene poezije. golem doprinos našoj usmenoj poeziji dali su Millman Parry i Albert Bates Lord koji je 1953. U XX. Vostokov i dr. objelodanjena zbirka naših narodnih pjesama koju je uredio Arturo Cronia. 123. 33 Bosansko – hercegovačka književna hrestomatija. a poslije II. Šveđani i dr. Đenana Butorović. Naše su usmene pjesme prevodili i Česi. Na ruski jezik prvi je prevodio Aleksandar Sergejevič Puškin (1799. g. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Nakon Puškina na ruski su jezik prevodili naše pjesme Berg.-124. Na engleski je jezik prevodio i John Bowring. knjiga II.-1855. Mnogi su Poljaci prevodili našu poeziju.).) je prema Goetheovu prijevodu na engleski jezik preveo Asanaginicu. dr. Narodna književnost.) u Parizu je predavao o našim narodnim pjesmama. svjetskog rata objavili su zbirku naših narodnih pjesama. U Padovi je 1949. str.d’un Ange (Pad anđela). B. Zavod za izdavanje udžbenika. Mađari. 32 243 .32 A. Rumunji. Ljubomir Zuković. st. Hatidža Krnjević. Tommaseo je hrvatske lirske pjesme prevodio na talijanski jezik. Walter Scott (1771. str. dr. prikupljao i izučavao usmene pjesme u Bosni i Hercegovini i u 70-tim godinama XX. 9. Zagreb 1990. Poljak Adam Mickiewicz (1798.-1823.-1837. Lord je s prekidima. st. Sarajevo 1972.

Narodna književnost. III. Bosanski prijatelj. Grgec. Školska knjiga. Dukić. sv. Zbornik Kačić. Čubelić. 11. peto prošireno izdanje. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Hrvatska državna tiskara. knjiga II. 16. 100 najvećih djela svjetske književnosti. Ivo. 4. 1. Napredak. Grgec. (Izbor). Od bugarštice do svakidašnjice. Split 2005. Zagreb 1965. Hrvatska školska knjižica. Banović. Ljubomir Zuković. Stipe. priredio Ivan Mimica. Epske narodne pjesme. Dragić.. Zagreb 1943.IZVORI I LITERATURA 1. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. Davor. Kad je živio Mijat Tomić. Vl. 1861. Sarajevo 1972. epika. Tvrtko. Tvrtko Čubelić. 12. Hatidža Krnjević. priredio Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Matica hrvatska i HKD Napredak. Zagreb 2003. Petar. Zagreb 1938. Bošković-Stulli. 13. Petar. Zagreb 1995. Književna i povijesna zbilja. 5. Andrija Kačić Miošić. 10. Znanje. MH. knjiga 3. Maja. Split 1990. Filozofski fakultet Zagreb. Sarajevo 2006. Zagreb 1972. sv.. Thema I. VI. Zagreb 2005. F. Školska knjiga. ZZNŽO JS. Zagreb 1990. Stipe. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Zagreb 1944. Konzor. Povijest hrvatske književnosti. Đenana Butorović. priredio dr. Zagreb – Ljubljana 1987. Frangeš.D. 9. Epske pjesme Bože Domnjaka Bojana. Dragić. 6. 14. Botica. Sultanova djeca (Predodžbe Turaka u hrvatskoj književnosti ranog novovjekovlja). retorika. Književni krug Split. Botica. Bosansko-hercegovačka književna hrestomatija. dr. uredio Antun 2. Šoljan. nakl.. Marko. 244 XXIX. 7. knj. Matica ilirska. Hrvatske narodne pjesme. izdanje. . 8. dr. Zagreb 4. Marko.. Jukić. Zadar 2004. Stjepan. 15. Zavod za izdavanje udžbenika. Razvoj hrvatskog narodnog pjesničtva. Urednik I.

17. Odio prvi. Zagreb 1867. Junačke pjesme. Zagreb 2004. Hrvatske narodne pjesme. hrvatske i srpske. 19. Zagreb 1897. 23. Anica Nazor i Marija Pantelić. sabrao Martin Meršić. smislio. sveska šesta (historijske. Josip. uredio dr. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Muza uči pisati. uredili dr. MH. Izdanje “Društva hrvatskih srednjoškolskih profesora”. Nikola Andrić. Zagreb 1996. Historija književnosti naroda hrvatskoga i srbskoga.. III. priredio Vjekoslav Štefanić i suradnici Biserka Grabar. knjiga deveta. Ivan Broz i dr. PSHK. Odio prvi. 24. priredio dr. MH. priredio dr. Naklada Leksikon. krajiške i uskočke pjesme). Milan Strašek. 31. 28. knjiga prva. redakcija i komentari Vinko Žganec. knj. pismenosti od antike do danas. Odio prvi. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). Organizator. Jagić. Novinsko-izdavačko i štamparsko poduzeće Čakovec. priredio Marko Dragić. 25. 30. Izdanje društva srednjoškolskih profesora. 29. 22. Zagreb 1939. 4. 27. izdanje. Hrvatski leksikon. David Bogdanović. knjiga druga. Zagreb 1925. Odio prvi.. Hrvatske narodne pjesme. Zagreb 1930. Zagreb 1969. 21. sveska peta (Uskočke i hajdučke pjesme). Razmišljanja o usmenosti i 18. Bugaršćice. Zagreb 1940. knjiga prva. Zagreb 1996. 1. 20. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). sv. Hrvatska književnost srednjega vijeka. MH. i II. MH. Nikola Andrić. Mala nakladna kuća Sveti Jure. Povijest hrvatske književnosti. Kekez. Vatroslav. Zagreb 1925. AGM. P. retorika. knjiga osma. priredio i uredio Petar Gudelj. Eric A. Izabrane narodne pjesme. Zagreb 1896. Sarajevo 2006. 26. Zagreb 2003. epika. Havelock. knj. 1964. Baška Voda 1999. Stjepan Bosanac.. 245 . Hrvatske narodne pjesme. Pavičić. uredio dr. (drugo znatno prošireno izdanje). Jelčić. Hrvatska odiseja. Jačkar hrvatske narodne jačke iz Gradišća. Milan Strašek. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Stjepan Bosanac. priredio dr. Hrvatske narodne pjesme. Uredio dr. Naklada P. I. I. Junačke pjesme. Dubravko. Matica hrvatska. HKD Napredak. Staro doba. 32.

MH. I. priredio Olinko Delorko. Narodne epske pjesme. 1925.. PSHK. Medini. Narodne epske pjesme. Književni krug Split. priredila Maja Bošković-Stulli.33. Čitanka iz stranih književnosti 1. s francuskoga preveo Goran Rukavina. Zagreb 1996. Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog 30. Sinj-Duvno 1985. Zagreb 1986. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. 48. Školska knjiga. Mimica. Josip. Molinie. knjiga 24. Sarajevo. Zagreb 2002. godine u Splitu. Zagreb 1964. Zagreb 1945. Naša narodna epika. Split 1996. 43. IV. Ceres.. Zagreb 1996. Tomo. Mimica. Globus. Split 1996. PSHK. Mijo. Hrvatski narodni junak (drugo prošireno izdanje). 49. Narodne piesme bosanske i hercegovačke. Povijest hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku. 40. Filip Kunić Kupriješanin. MH. Milorad. književnost. skupio Ivan Franjo Jukić Banjolučanin i Ljubomir Hercegovac (fra Grgo Martić). Narodne junačke pjesme iz Bosne i Hercegovine. Hrvatska tiskara d. Leksikon hrvatskih pisaca. Košutić – Brozović. 50. 41. Školska knjiga. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. MH. Zora. Mihovil. Anđelko. . II. Usmena književnost. izdanje. Povijest hrvatske književnosti do preporoda. JAZU. 44. 46. 38.d. Ivan. II. Školska knjiga. listopada 1994. Vl. 39. Zagreb 1964. Kekez. Kombol – Novak. knj. Maretić. svezak pervi. Zora. 42. Piesme junačke. Split 1988. Zagreb 2000. Zagreb 1902. autor koncepcije Krešimir Nemec. Školska knjiga. Logos. Anđelko. Stilistika. u: Škreb – Stamać Uvod u 34. autor koncepcije Krešimir Nemec. poboljšano izdanje. 36. Georges. Milas. Život i epski svijet Bože Domnjaka. 37. izdao o. Nevenka. Ivan. 246 45. Kombol. Zagreb 1909. Zagreb 2000.. knjiga 25. Hrvatska književnost do narodnog preporoda. 47. skupio fra Marijan Šunjić. Školska knjiga. Mjesto Julija Bajamontija u hrvatskoj usmenoj književnosti-Splitski polihistor Julije Bajamonti. Osiek 1858. Mijatović. MH. Zagreb 1996. Mijatović. Leksikon hrvatskih pisaca. nakl. 1. 35.

Višić. Usmene epske pjesme I. Globus. Solar. Radetić. 52. 61. Zagreb 1972. 67.. Zagreb 1996. Zagreb 1880. Rijeka 1986. Naprijed. Zagreb 2001. Ivan Renđeo. Vratović. Zagreb 2003. Narodne pjesme o 1000-godišnjici kraljevstva hrvatskoga (925. 54. Epika i epske pjesme. sastavio Krešimir Mlač. Narodne pjesme iz Luke na Šipanu. i II. 1991. izdanje. 63. Split 2005. Zagreb. s njihovom teorijom. 53. Junačke pjesme IV. 56. Zagreb 1986. Vladimir i Zorić. priredio Davor Dukić. MH. Znanje./58. Figure u našem narodnom pjesničtvu. Jeronim. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. Etnologija i etnomit. Golden marketing. 62. Logos-tours. MH. knj. dio. Uspomene o Rami i ramskom franjevačkom samostanu. Povijest hrvatske književnosti.) I. Zbornik radova Andrija Šimić izuzetna pojava među hajducima. MH. herojske. Zima. uredio prof. Milivoj. Marko. Ivan. Zagreb 1961. 64. HKD Napredak. 66. Mate. napisale Maja Bošković – Stulli i Divna Zečević. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Branko Vodnik.51. 59. Slaming. Narodne pjesme (srpsko-hrvatske) I. 65. Zagreb 1978. Liber. Vladić. Zagreb 1924. Povijest svjetske književnosti (kratak pregled). 57. 58. Izdanje profesorskog društva sekcije Zagreb. Luka. SHK. Dunja. priredila Tanja Perić Polonijo. 1. Rihtman Auguštin.. Zagreb 1926. Ivan. priredio dr. uredili Mijo Milas i Ivan Mimica. 247 . Pregled hrvatske tradicionalne književnosti. Književnost drevnog Bliskog istoka. Rukopisna zbirka (1957. Sedam pristupa pjesmi. reprint MH ogranak “Rama” Prozor. Mladost. izdanje. 1882.1925. zapisao Andro Murat.) Pave Anđelića. 60. IV. Zagreb 1993. u: Uvod u književnost (uredili Fran Petre i Zdenko Škreb). JAZU. Sarajevo 1931. Zagreb 2004. 55.

PRIČE (PRIPOVIJETKE) .III.

Legenda je latinska riječ i znači ono što valja čitati. bajka. legende. Sage. a kada se. govori o hajducima.NAZIVLJE Usmene priče obuhvaćaju: bajke. apologos (novela). Nipošto se ovim ne želi reći da su sve legende i druge vrste priča istinite. legend. 209. Na našim prostorima rijetko se koja riječ toliko suprotno tumačila kao riječ legenda. latinskom fabula. kako su to već rekli veliki filološki autoriteti. a književnosti nije da pripovijeda o onome što se dogodilo. bugarskom jeziku nazivale povesti. anegdote. SVJETSKE USMENE PRIČE Svaka je kultura na sebi svojstvene načine oblikovala bitne motive koji su postali (usmeno) književni. Zagreb 1990. Novelle. predaje. u talijanskoj. U portugalskom jeziku se zovu: fabula. Bajka o ukletom kraljeviću. beside. onda se kaže da su to samo legende. već o onom što bi se moglo tipski dogoditi. basna. Trajne su antologijske vrijednosti staroegipatske usmene priče: Sinuheova priča. lenda. Kada je netko u nečemu iznimno dobar i zaslužan. Sumersko-babilonsko1 Tvrtko Čubelić. caso itd. ono što treba čitati. primjerice. to jest. američkoj filologiji nazivaju legendama. njemačkom Märchen. Legende. šale i legende. novele. Raznovrsnost usmenih priča svjedoče i njihovi nazivi na raznim jezicima.-210.) Narod usmenu prozu naziva: priče. naziva ga se živom legendom. pripovijest. Schwank. engleskom story. Usmene su priče književnost. str. engleskoj. U hrvatskom jeziku poznati su nazivi: priča. vjerovanja. 249 . U starogrčkom mit. Istrebljenje ljudskoga roda. Istovremeno se za mnoge velikane govorilo da su ušli u legendu i da su otišli u legendu. izmišljeni junaci i izmišljene priče o njima itd. češkom. Zanimljivo je da su se usmene priče u slovenskom. U minulim ideološko-tendecioznim sustavima pod tom riječju podrazumjevalo se nešto što je izmišljeno i što je lažno. historia. Unamunovo putovanje u Fenikiju. Legenda o faraonu Khufu (Keopsu). pripovijetka.1 Usmene priče se. (Kazavicom ili kazalicom nazivane su i epske pjesme. kazavica (kazalica). slovačkom. primjerice. Ima ih istinitih i izmišljenih. Dva brata. Povijest i historija usmene narodne književnosti. basne.

) u svoj fantastično-satirički roman Metamorfoze ili Zlatni magarac inkorporirao je bajke i predaje među kojima je najpopularnija Priča o Amoru i Psihi. Kr. prije Krista). a njegov i Zenonov učenik Aristotel (384. U njoj se priča o glupim sinovima kralja Amarašaktija koje mudrac Višnušarman pomoću priča uči umjetnosti vladanja.) Pančatantra je jedna od najvažnijih zbirka svjetske usmene književnosti a motivi iz nje nalaze se i u hrvatskim usmenim pričama. Sermones discipuli Nevenka Košutić-Brozović. (U to doba i riječ historija znači priča). En-Ki i Nin-mah. Stjecanje prijatelja. među ostalima. Tukidid (r. Za oblikovanje hrvatske usmene proze iznimno su važna djela: Fiore di virtu.2 Na značaj usmenih priča ukazivao je najstariji grčki povjesničar Herodot (V. 2 250 . En-lil i Nin-lil.) pripovijeda o mudroj i lijepoj Šahrazadi. Sastavljena je od pet knjiga: Razdvajanje prijatelja. Gubitak stečenoga i Nepromišljeno djelovanje. st. Usmenim pričama bavio se i Ciceron (I. Krista umro oko 396. pr. Grčki povjesničar i vojskovođa iz Atene. Zagreb 1996. pr. Čitanka iz stranih književnosti I. prije Krista). st. po Kr. st.asirske predaje (mitovi) su: Lahar i Ašnan. Djelo Gesta Romanorum (Junačka djela Rimljana) nastalo oko 1300. Snažan je utjecaj toga zbornika na svjetsku književnost. Usmene priče. – IV. Neki povjesničari književnosti završetak nastanka toga najopsežnijega djela u svjetskoj književnosti /215 000. U zbirci su priče. Krista). prije Krista).-XIV. st. st.-180. 60. prije Krista). godine sadrži usmene priče i anegdote. st. 18 knjiga/ nastajanje toga djela lociraju u IV.-322. st. pr. U Pančatantri se nalaze i motivi iz Mahabharate (IV. oko 460.-II. bajke i basne prožete didaktičkim stihovima. po Kr. st. spominje Platon (IV. str. U tome je djelu više priča o Aleksandru Velikom Makedonskom (IV. Apulej (oko 125. Kr. prije Krista) istaknuo je da je poezija (podrazumijevajući pod tim nazivom književnost) istinitija i povjesnija od povijesti i da je treba ozbiljnije shvatiti od povijesti. Aurea legenda Jakoba Voragine. pr. Vrane i sove. Školska knjiga. st. u svom djelu Spis o ratu Peloponežana i Atenjana (8 knjiga) navodi velik broj usmenih priča koje je zabilježio kod zaraćenih strana. prije Krista). st.-61. Pored Veda iznimne je vrijednosti indijska zbirka Pančatantra (III. Arapski zbornik priča Tisuću i jedna noć (IX.

1815. pričama. Shakespeare je dramu Mletački trgovac napisao na temelju priče Dram jezika koja je poznata i kod Hrvata u BiH.) u djelu Illyricum sacrum (sv. uredio Josip Pasarić.-1703. U romantizmu se javlja interes i za narodno pripovijedanje. drugi i 1822. Oni su u tri sveska objavili Dječje bajke (1812. folklornom kazalištu. bilježi legendu o sv. primorja.-1715. god.). 1693. F.) kao i u vojnim pohodima Nikole Zrinskoga u Slavoniji. (O tim djelima bit će više riječi u daljnjem tekstu. MH. Trogira.-1616. Miguel Cervantes (1547. treći svezak). vjerovanjima.-1803. Braća Jakob i Wilhelm Grimm započinju novo razdoblje u teoriji usmenih priča.) spominje svoju dadilju Arinu Rodonovu od koje je čuo bajke i pjesme.) skrenuo je veliku pozornost pripovijetkama iz zbirke Tisuću i jedna noć. (Dva stoljeća nakon Shakespearea zapisao ju je I.). Od velikoga je značaja Put po Dalmaciji (1774. – Krško. st. U romantizmu je općenito snažan interes za usmenu književnost.1695.) postigao je velik uspjeh zbirkom priča koje je zabilježio ili sam izmislio. Njegove informacije o Morlacima utemeljene su i na usmenim pričama. otoka Visa. Paga. između ostaloga. Tomu je mnogo doprinio Johann Wolfgang von Goethe (1749.).-1832. Francuz Charles Perrault (1628. Šibenika. 3 Narodna šala. Nijemac iz Slovenije Johann Weichard Valvasor (Ljubljana. Raba. a Aleksandar Sergejevič Puškin (1799. Od velike je važnosti njegova Geografska karta Hrvatske (1688. Takvi su.Ivana Herolta te srednjovjekovne hagiografije i legende. 1641. 251 .-1616.-1837.)3 U XVII. Brača. Jukić i objavio u Vrazovom Kolu. Kvarnera. Perraultov sunarodnjak Antoine Galland (1646.) i William Shakespeare (1564.VIII. Daniele Farlati (1690. Skradina. Fortis piše o običajima. pričama iz okolice: Zadra.) Mnogi su renesansni i barokni književnici veliku pozornost davali usmenoj prozi i stvarali svoja djela uzimajući građu iz usmene proze. Venecija 1751-1819). o usmenim pričama piše Jean la Fontaine (1621. IX.-1664. Palagruže. primjerice. Njegovi zapisi iz Hrvatske govore o narodnim vjerovanjima. Cetinskoga kraja. Polazište braće Grimm je odnos između bajke (Märchen) i predaje (Sage). Juri.) sudjelovao je u Austro-turskom ratu (1663. Goethe spominje pripovijedanje svoje majke.). prvi. sv. U klasicizmu su mnogi pisci značajnu pozornost pridavali usmenim pričama. Hvara. Zagreb 1923.). I.) Alberta Fortisa (1741. Splita. prvi.-1773.

str. 9. 187. jedan od najbogatijih ljudi i jedan od najvećih motivatora Zig Ziglar u svojoj knjizi Pogled s vrha (2000. Stuttgart. Ono plašljivo zrno ostalo je u zemlji. Zagreb 1986. 210. g.6 Američki filolog Richard Cavendish u djelu Legende svijeta pod pojmom legende podrazumijeva usmene priče i ističe da legende izdržavaju probu vremena bolje nego prava povijest. a drugo je naraslo u prekrasnu biljku.Veliki znanstveni interes za usmene priče pobudio je Nijemac Theodor Benfey 1858. Finske škole koju su utemeljili Kaarle Krohn i Antti Aarne. 4 252 . Ti su znanstvenici utvrđivali nastanak i migraciju bajki. predaje i legende. str. Tom su se problematikom najviše bavili Erich Strassner (Schwank. godine u Jednostavne oblike pogrešno uvodi i manjkavo tumači bajke. petosveščanim prijevodom staroindijskih priča. 151. Tridesetih godina XX. Zagreb 1990.) navodi basnu koja govori o dva zrna koja su se našla u zemlji i razgovaraju. 6 Isto. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Tako. str.4 U komparativnom pristupu proučavanja usmenih priča značajna je zemljopisno-povijesna metoda tzv. Sljedbenik Finske škole Amerikanac Stith Thompson je sa suradnicima sastavio katalog u kojemu su pripovijetke razvrstane po tematskom i motivskom indeksu. Njima se koriste najveći menadžeri i motivatori. g. Usmena književnost. str.5 Međutim. st. Beograd 1984. 1968. To je djelo nastavio Johannes Hertel 1909. i kasnije. Nakon braće Grimm najznačajniji doprinos u proučavanju usmene proze dao je Vladimir Jakovljevič Propp (1895. 7 Richard Cavendish. Legende sveta. taj katalog ima manjkavosti. a najveća je što se u njemu ne vide osobitosti nacionalnih kultura. Švicarac rumunjskoga podrijetla Andre Jolles 1929. u: Zdenko Škreb-Ante Stamać Uvod u književnost. Jedno zrno se uplašilo i nije smjelo izniknuti.) i Max Lüthi.-212. 5 Josip Kekez.-1970. Tvrtko Čubelić. Ptica ga je pozobala.) Usmene priče često se koriste i u druge neknjiževne svrhe. primjerice.) knjigom Morfologija bajke. u usmenu prozu uvodi se termin švank kojim su se označavale šaljive priče.7 (Slično je i u filologijama drugih naroda.

) dominikanca Serafina Razzia (Firenca. 1631. a namijenjena su narodu. usmenih 8 Matija Divković u franjevački je red stupio najvjerojatnije u Olovu. Usmene su priče temelj Besida (1616. brevijarima i misalima.) objavio je sa zbirkom pripovijesti o čudima Presvijetle Djevice Marije (Sto čudesa aliti znamenja blažene i slavne Bogorodice. U Mađarskoj se pripovijeda da je tako nastalo Blatno jezero (Balaton). jezera u Rijeci Dubrovačkoj. 1567. između ostaloga. o lukavoj lisici koja se pretvara mrtvom kako bi pohvatala ptice. jezera Kuti kod Neuma. Marin Držić (Dubrovnik. Krajem XIV. i početkom XV. Školovao se u Italiji. u drugom su dijelu knjige stare hrvatske vjerske pjesme i dramski tekstovi. – Olovo. spominju kazivanja o vili morskoj. godine sa studentima sam zapisao pedesetak legenda o propasti Gavanovih dvora. Njegova su djela vjerskodidaktičkoga karaktera.). 1563.8 Divković je građu crpio iz legenda. a nalaze se u glagoljskim knjigama. – Mleci. divice Marije) prevedenom iz popularne zbirke Ivana Herolta Sermones discipuli de tempore et de sanctis (1476. – Firenca. 253 . Od 1996. Za hrvatske usmene priče iznimno su važne bosanske fratarske knjige mada nemaju izvornih narodnih priča. st. Dubrovačke priče nalaze se u anonimnoj Kronici. g. Zborniku koji je 1507. Hutova blata u Trebimlji. 1611. Prukljanskog jezera kod Šibenika.). Usmene su priče parafrazirane i u Hektorovićevom Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568. Miloševa jezera ispod Krinja u Hrvacama kod Sinja. do 2005.) te Povijesti Dubrovnika (1595. Bio je franjevac u Sarajevu. počeo sastavljati Nikša Ranjina. Po tim legendama Gavanovi dvori su se nalazili na mjestu: Boračkoga jezera kod Konjica. Nauk karstjanski doživio je 10 izdanja. g.) i Zoranićevim Planinama (1569. među kojima je i inačica Posvetilišta Abramova Mavra Vetranovića.) u Dundu Maroju navodi izreku Šaptom Bosna poginu koja je do danas sačuvana u izričaju Bosna šaptom pade. Kreševu. Veliki 1611.) fra Matije Divkovića (Jelaške kod Olova. Sramotan pad Bosanskoga kraljevstva krajem svibnja 1463. Libru od mnozijeh razloga (1520. 1508.HRVATSKE USMENE PRIČE Usmene su priče poslužile piscima i propovjednicima. Olovu. hagiografija. Plitvičkih jezera. nastao je Cvet vsake mudrosti u kojem se.). Crvenog i Plavog jezera kod Imotskoga. U tomu djelu zapisana je legenda o propasti Sodome i Gomore. Svoj prvi katekizam Nauk karstjanski (tzv. ostavio je najdublji trag u hrvatskoj književnosti i povijesti. U Malom katekizmu (1616.) osim katehetičkog dijela. te jezera kod Pleternice i Vinkovaca.). 1531.

Osnova njegovog jezika bio je štokavski ijekavski-ikavski narodni jezik. Smatra se ocem bosanske književnosti (hrvatske književnosti u Bosni i Hercegovini).) prijevodi su i kompilacije iz nekoliko latinskih autora 15. žedan. Vratar se vrati i sve ispriča starješini. zaustavi se na jednom drvu i nastavi pjevati. Fakultetski priručnik. našim. Split 2006. svet. Hrvatska književnost katoličke obnove i prvoga prosvjetiteljstva (Hrvatska barokna književnost). svet Gospodin Bog Sabaot! *** Divkovića Besjede svarhu evanđelja nedjeljnih priko svega godišta (1616. st. blažena Gospa i svekoliko mnoštvo svetaca Božjih koji slave Gospodina dan i noć govoreći: Svet. kolika je radost i veselje i koliko uživanje biti u kraljevstvu nebeskome u kojem je devet kora anđeoskih. Poče kucati i dođe vratar da mu otvori te ga poče pitati: odakle je. Ako je tolika ljepota i razgovor jednog anđela. g. Prvi je bosansko-hercegovački Hrvat koji je pisao narodnim jezikom. godine: KAKO SU SLATKE PJESNI NEBESKE Bijaše jedan redovnik dobra i sveta života i moljaše Gospodina Boga da bi mu očitovao kojugod slast nebeske slave.hr str. Redovnik je pod drvetom stajao i slušao pticu a kad ona odletje vrati se u samostan.ffst. na vrućini. Bio je vrstan propovjednik i veoma popularan narodni pisac. 74-77. Stadoše se čuditi da je toliko živio gladan. Njegov je rad pridonio širenju štokavštine. Sva je djela objavio u Veneciji. i 16. Starješina pitaše redovnika tko je i povede ga drugim fratrima te ga pitaše tko je starješina bio kad je on izišao vani. Redovnik ispriča. Neki povjesničari književnosti ističu da ga je jedino nadmašio Andrija Kačić Miošić. naškim. Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu. Kad dođe vidje da su stara vrata zazidana a nova sagrađena na drugom mjestu. Divkovićeva Rajska ptica nalazi se u glagoljskom rukopisu popa Mihovila iz 1558. Vidi: Marko Dragić. slovinskim. bos i gol. Kad je redovnik bio na molitvi pred njim zapjeva jedna ptičica i on je pokuša uhvatiti te ona pred njim pobježe u gaj koji bijaše blizu samostana. Od slatkosti pjevanja ptičice nije se ničeg sjećao. tko je i što ište? Redovnik mu reče da je izišao iz tog samostana. Svoj jezik zvao je bosanskim. www. 254 . na hladnoći. a tada fratri shvate da je on iz tog samostana izišao prije 340.predaja i legenda koje je čuo od naroda kao i iz Heroltovih Sermones discipuli (Odgovori učenika) te iz Gesta Romanorum (Junačka djela Rimljana). Djela je tiskao bosančicom (zapadnom inačicom ćirilice).

latinskim jezikom pisana Kratka povijest Bosne srebrne fra Bernardina Nagnanovića (Brotnjo-Čitluk u zadnjem kvartalu XVII. Nagnanović je pisao o stradanjima bosanskih samostana. g.).) u svom Ljetopisu bilježi više priča a među njima i spomenutu Porfirogenetovu o Hrvatima koji su. 1688. 1609.? – Sinj.) i Prvi oca našega Adama grijeh (1674. govornik. 1717. – Fojnica. – Kraljeva Sutjeska.) (koji je građu crpio i iz Gesta Romanorum). dragocjene su u XVIII.).) koji se bavio proučavanjem Morlaka i veoma je zaslužan što je svom prijatelju Albertu Fortisu pomagao pri sabiranju i zapisivanju hrvatske duhovne kulture. oko 1754. pogibeljima svećenstva i njihova puka.: Prilike (1701. svećenik Juraj Habdelić (Staro Čiče u Turopolju. Značajan doprinos hrvatskoj usmenoj književnosti dao je liječnik. 1624. iza Babinih gora.) fra Stipana Jajčanina. dakle. Dragocjen je. st. 1800. Vrata nebeska i xivot viečni (1678. Pisac. Fra Nikola Lašvanin (Dolac kod Travnika.). – ? 1777. – Zaostrog. – Šćit u Rami. o mučenicima za vrijeme osmanske vlasti. oko 1600. su važna za širenje usmenih priča.) Nediljnik dvostruk (1766. došli u današnje krajeve predvođeni petoricom braće i dvjema sestrama.) te rukopisi vrsnog propovjednika Stjepana Margitića Markovca (Jajce. Svietlost karstianska i naslagenye duovno (1679. – Zagreb. (Lašvanin je umro od kuge. fra Pavla Posilovića (Glamoč. 1651.) i Svetinjak (1766.) sadrži u sebi više usmenih priča preuzetih od Orbinija i iz naroda. Fortisov Put po Dalmaciji. st. kao i djelo njegova osporavatelja Ivana Lovrića (Sinj. 1783. 1730. 1750. leksikograf. 1744. Ispovid krstjanska (1710. Fala od svetih (1708.). – Jajce. O značaju Okružnice koju je uputio zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac. 1765.). Pored navedenih bosanskih fratarskih knjiga iz XVII. 1703. kao i o Stanku Vrazu već je bilo riječi. st.Narodno je pripovijedanje i u bosanskim fratarskim knjigama: Cvit od kriposti iz 1647.) također.) Ivana Ančića (Lipa kod Duvna.). Usmene su priče i u Pripovidanju nauka krstjanskoga u tri knjige (1750) fra Jeronima Filipovića (Rama. Među mnogobrojnim predajama u Lašvaninovu Ljetopisu je i demonološka predaja o kugi. 1700.) u svojim religiozno-moralnim djelima Zrcalo Marijansko (1662.) Djela fra Filipa Lastrića (Oćevija. 1678. 1685. – Ancona. U Narodnom je preporodu i romantizmu velik interes za sve vrste usmenih 255 . glazbenik i pisac Julije Bajamonti (Split.) koristio je i usmene priče. – Split. 1650.

zaman svi vanjski pokušaji da navuku narod na svoje – on stoji tvrdo kao dub. Bosanske narodne pripovijetke. – Podgora.) prvi se sustavnije bavi interferencijama hrvatske usmene i pisane književnosti. 1838. PSHK. – Zagreb. ni sve sile svijeta ne će narod krenuti s puta kojim udariti mora. Filolog Vatroslav Jagić (Varaždin. beatificirao Ivana Merza). međutim. str.) do danas jedina prava zbirka usmenih priča bosansko-hercegovačkih Hrvata. Hrvatske narodne piesme i pripoviedke iz Bosne. zaman su sve tuđe spletke. njegova je zbirka (62 str. Matica hrvatska. a bude li u njega obrazovanja i samosvijesti. 1888. – Beč. 26. 1818.) uglavnom zapisivao i sabirao usmenu poeziju. 10 9 256 . knj. Tordinac je zabilježio i hrvatske narodne običaje. 1858.) u Kolu i Bosanskom prijatelju objavljuje priče iz Bosne (Jukić je prepravljao priče. vrijeme zapisa i kazivače). 1881. August Šenoa I priredio Šime Vučetić. PSHK. Dragocjeni su. a nije navodio mjesto. Iako je Tordinac vršio manje jezične preinake. otac Ivan Pavao II.) objavio je 1883. Zagreb 1964. a taj korijen je puk. pjesme i pripovijetke iz Pećuha. on je od svega naroda najviše spojen sa zemljom. Jagić je skrenuo pozornost na bosanske fratarske knjige. knj. g. Maja Bošković-Stulli. 2003. str. Predaju su mu kazali muslimani koji su iznimno štovali to sveto mjesto. Jukićevi zapisi poslovica i zagonetki. Zbor redovničke omladine sakupio je i 1870. Priče su zapisane u Varaždinu i okolici.priča.) ističe snagu i važnost narodnoga duha: “U puku stoji prava sila naroda. Kamilo Blagajić objavio je zbirku bošnjačkih priča. 1923. Zagreb 1963.”10 Trajno su poticajna Šenoina načela po kojima književnost mora imati nacionalnu. on u svom djelu Puti navodi i etiološku predaju o kultnom mjestu Petričevac u Banjoj Luci. g.) u svojoj Historiji naroda hrvatskoga i srpskoga (1867. objavio sv. 1887. Mnogobrojni su se hrvatski književnici i u predrealizmu i realizmu nadahnjivali usmenim pričama. 1. – Beč. (Na tome je mjestu Sv. Prvu je pravu zbirku narodnih usmenih priča objelodanio Matija Valjevac 1858. socijalnu i književno-kritičku dimenziju. jer je puku silan korijen. 46. Fra Ivan Franjo Jukić (Banja Luka. 11. August Šenoa (Zagreb. – Đakovo.9 Premda je don Mihovil Pavlinović (Podgora. 1838. Zora. 1831. Narodne pripovijetke. 59.) u svom paradigmatskom članku Naša književnost (1865. 1857. Svećenik Nikola Tordinac (Đakovo.

– Zagreb. Hrvatske narodne šale (sv. Bosna Franciscana (Sarajevo). Dubravko 257 . Crkva na kamenu (Mostar) i Naša ognjišta (Tomislavgrad). 1845. O značaju Antuna Radića i Nikole Andrića već je bilo riječi. Strohal je 1916. *** Cijela je plejada velikana pisane riječi koji su u svoja djela utkali usmene priče ili pak pisali o usmenoj književnosti. prva). objavio je 1923. Miljenko i Dobrila. ravnatelj Klasične gimnazije u Zagrebu. a od 1906. 1951.). Ivan Raos. Hrvoje Hitrec 2007. Narodna umjetnost (Institut za etnologiju i folkloristiku Zagreb) i Glasnik zemaljskoga muzeja Bosne i Hercegovine (Sarajevo). U istom smislu važni su časopisi Matice Hrvatske u BiH: Motrišta (Mostar) i Hrvatska misao (Sarajevo). Zvonimirova kletva.). g. 1. 1912.) objavio je tri zbirke usmenih Bunjevačkih pripovijedaka (Subotica.) književni kritičar. U 20.. godine objelodanio je Hrvatske legende. Milutin Cihlar Nehajev. Ramska kraljica. napisao trideset sedam predaja i legenda među kojima su: Dolazak Hrvata. Splitu.). Božo Lovrić. – Zagreb. Trenkova djeca i dr. Pored spomenutih navodimo i sljedeće: Dinko Šimunović. Crna kraljica. 1942. st. 1937. 1867. 1856. profesor u Zagrebu i Osijeku./XX. iznimnu su ulogu u očuvanju hrvatske tradicijske kulture imali časopisi Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena kao i Napretkov Kalendar (Sarajevo) u kojem nalazimo i dokonice (šale. Kalendar Sv. a u njoj je Hitrec.. Balint Vujkov (Subotica.) koje je započeo Nikola Andrić (Vukovar. Ivo Andrić. Gorski Kotar. Miroslav Krleža. anegdote i viceve). Rijeci. 1914. – Zagreb. na svijet izdao Cvet vsake mudrosti. Narodno je blago i u katoličkoj periodici: Svjetlo riječi.) objavljuje u tri sveska kajkavske i čakavske priče (XIX. Mostaru. Mila Gojsalić. st. Gospa Sinjska. Ante. Josip Pasarić (Pušća. Dobri pastir. Izdavač je te monografije Školska knjiga. – Zagreb. Vladimir Nazor.Filolog i književnik Rudolf Strohal (Lokve. Mehmedalija Mak Dizdar. sljedbenik “zdravog realizma” Franje Markovića (Križevci. Osijeku. 1936. nadahnut hrvatskim predajama i legendama. Novak Simić. Majka Božja Bistrička. 1860. knj. Nikola Šop. *** Goleme su vrijednosti terenski zapisi u seminarskim i diplomskim radovima studenata filozofskih fakulteta u Zagrebu. g.

) Josip Kekez (Katuni. Po toj klasifikaciji priče bi bile: zbiljske (realistične) i fikcijske (izmišljene. (Relevantna djela za ovaj rad spomenutih autora kao i djela iz navedene periodike bit će navedena u bilješkama i literaturi). Pričanja iz života. Krunoslav Draganović. 2003. Ljubo Lucić. novele. Među mnogima povjesničarima i arheolozima u čijim djelima nalazimo usmenu prozu jesu: Tadija Smičiklas. predaje. Vrijedi spomenuti i Irmu Čremošnik. Etiološke predaje. Petar Gudelj i mnogi drugi. Usmena proza može se razvrstati prema motivima. Franjo Šanjek i drugi. Ćiro Truhelka. Pavao Anđelić. 4. Marko Perojević. Andrija Nikić. Novela. Demonske predaje. 1995. Hašim Šerić. Predaja: Povijesne predaje. basne. Vjekoslav Klaić. 1913. Usmene priče mogu se razvrstati i prema njihovom odnosu prema zbilji. Ferdo Šišić. Miroslav Džaja. 1937. Bajka. zapisivanju i izučavanju hrvatskih usmenih priča imaju: Maja Bošković-Stulli. Radmilu Fabijanić i Nadu Milošević Đorđević. fantastične). Žanrovi usmenih priča: 1. Filipović. Jozo Vrkić. 5. Tvrtko Ćubelić (Bihać. MOTIVSKI SVIJET HRVATSKIH USMENIH PRIČA Usmena proza obuhvaća vrste priča: bajke. – Zagreb. Ignacije Gavran. Nikola Bilogrivić. Stipe Botica. Basna. šale. Najveći doprinos do sada u zapisivanju i izučavanju usmene proze Hrvata Bosne i Hercegovine dao je Vlajko Palavestra. Legenda.). mistične. Huseina Đogu. Stjepan Džalto. 258 . Julijan Jelenić. Estela Banov Deppope.Horvatić. 3. Ivan Aralica. Najveći doprinos u sakupljanju. Milenko S. temama i oblicima. 2. Eshatološke predaje. viceve i legende. Mitske predaje. Ivan Mimica. – Zagreb. anegdote.

BAJKA Bajka je najdulja usmeno-prozna vrsta. Za to vrime postali su oni dobri drugovi. mada je mala bila dobra. a on bio cili u čirovim. Rekla joj je da će je odvest na njeko fino mjesto pa se pastorka obradovala. U šumi se nekako maćuha odvojila od ove. Čudesno u bajkama sudjeluje i rješava nerješivo. Dobro uvijek pobjeđuje zlo. al se prevario. Ona je njemu pričala što joj se 259 . bio on bogat. i sakrila se iza njekog drveta pa pobjegla kući. PASTORKA Prije je to bilo – tako sam ja čula – da je živila neka sretna porodica. Onda zastane na vrata pa je i primjetila da je djed gleda al ništa ne govori. Tako je tome čoiku bilo žao njegove male. Tako je ležala neko vrime dok nije pripočinila. Puno su oni patili za njom. Genus specificum bajke je fantastično ili čudesno. Tjela se ta maćuha otarasit nje pa je tak dugo vremena ona mislila šta će napravit. Kad su njia dvoje dobili svoje dite. 1. Ona je ageografična i ahistorična te se u njezinom izučavanju koristi monogenetski pristup. 7. Va je bila ljepša od njene ćeri. Tak je ona odala po toj šumi i odjednoč ugleđe ona njeku kolibu pa potrči. Kad su curice obadvi narasle i postale cure. Jednog je dana maćuha spremila pastorku i odvela je u šumu. Lipo su oni živili i bili radosni dok se jednog dana nije razboljela ta žena. Anegdota. Ona se sažali na njega pa se približi i pita ga da mu pomogne. Valjda on mislio da će nadoknadit djetetu mater pa je to i uradio. al eto. Tjela se ona vratit kući. al nije znala puta. Sitni oblici: Šala.6. Najpoznatije su bajke Pepeljuga. Pastorka se puno uplašila – mače znala je da ju je ona ostavila samu. Otac i ta ći. zamrzila maćuha pastorku još više. ona je pastorku zamrzila još više. pa radi toga. Ma. pa je zbog toga nije nikako voljela. Tak je ona njemu pomogla i živila u njegovoj kolibi par dana. Uhvatila nju neka teška bolest i nije joj se mogla sakriti. Vic. Ona se još više uplašila pa tjela pobjeć. Ivo i Marica. Uniđe unutra i ugleđe njekog starog djeda. ostali sami i nisu se nikako mogli utješiti. Bili to čovik i žena i njihova mala curica. Mislio on da će se ona brinit za njegovu curicu. Ta je bila ohola i ona je njega htjela samo radi para. pa se on onda priženio.

što ću ti ja. jer je puno voljela oca i falio joj. Stari joj je rekao da sebi kao nagradu što ga je njegovala uzme jedan od kofera. mater se odma vrati nazad. Unutra bilo sve samo zlato.desilo. priredio Marko Dragić. pa kad je curica došla do kolibe. Onda joj je pastorka sve ispričala i rekla je da je to ko biva njeki dar jer je pomogla tome djedu. knj. i idući putem pomisli u sebi: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. MH. koji god izabere. Maćuhu je puno zanimo ti mali kofer. pa je pitala odkud joj i šta ima u njemu. 59-61. Tako je ona uzela onaj najveći i jedva š njim izišla na vrata. Ći i otac su nastavili lipo živit u zadovoljštini. Tako se pozdravila sa tim starcem i krenila. On je imo puno ti njeki lipi kofera. U šumi ju je mater već čekala. Onda je ona htjela poslat svoju ći da i ta dobije zlata od djeda. Djed joj je reko da slobodno sebi uzme jedan od kofera. kad ni ja ne znam kako? Potom čovjek zakalal. Tako je ta mala ušla u kolibu i vidila toga djeda. Svi su se iznenadili kad su je vidjeli. Već sutra. HKD Napredak. a ona je uzela najmanji pa je pošla kući. Jedamput reče čovjek ženi: – Ženo. ali iznenadile se one samo tak. Nije unutra bilo zlata. str. drama i mikrostrukture. Jedva su njia dvi donile ti kofer. odma su one to otvorile. 2005. Bile one baš zadovoljne jer su mislile da su se obogatile. Čim su stigle u kuću. Onda je maćuha uzela ti kofer pa ga otvorila. ali ne zna ona šta je unutra. 5. ona se htjela vratit kući. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 11 260 . a on njoj o svom teškom životu i kako je dobio te čireve. pa joj je došla pomoć nosit ti teret. već dvi velike guje – ma goleme su one bile. pa je rano ujitra krenila. a mi nemamo nigdje ništa. On joj se baš smučio. ali joj je rekla da uzme što more veći kofer. Jedva njekako ona je našla put i došla kući. Kad je djedu bilo bolje. i nijesu nigdje ništa imali osim jednog djeteta. Jedva je ta izdržala i jenu noć tode. Sarajevo. Na mjestu su i usmrtile jer su bile otrovne. koji oće. rano jutrom. koliko je on bio težak. Odma su iskočile iz kofera i ujele njia dvi. al se zbog zlata napravila dobra pa ga pitala da mu pomogne.11 (Brčko) ZLATNA LAĐA Tako su bili čovjek i žena jako siromašni. evo nam sad ide krsno ime. Kakoćemo ga proslaviti? A žena mu reče: – E moj čovječe. pa iziđe nekuda van. dovede ona svoju ći na to mjesto u šumi.

reče car carici: – Znaš ti. što mu je trebalo. Starac odnese dijete. ja ću ga kupiti. – reče opet ovaj. – njih su se dvoje još od prije zavoljeli. ja bi ga prodao. pa udari preko careva dvora. reče car carici: Kako ćemo mi sad nadjesti ime onome našem sinu? E. da bih ga prodao. I tako ostane Dragan. A carica reče: – Bome je to i moja volja. a starac još reče: Za taj ćeš forint sve kupiti i platiti što ti god treba. Ma jesi nešto. Potom on njemu dade forint. On nije nego tako pomislio. Pa bi li ti to prodao? – pita car dalje.reče on: Ma rekao sam. da imam ikome dijete prodati. što je moja volja? Mi ćemo lijepo dati našu kćer zaDragana. pa ga upita: Šta ti to nosiš stari? Evo nosim dijete. te starac otide.– Bože moj. a taj car nije imao muška djeteta. a starac mu reče: Dat ćeš mi forint. pa kupi sve. 261 . al pred njega iziđe star čovjek. a on će ti vavijek udžepu biti. ja ne znam. Kad je Dragan već bio narastao. Pa šta išteš za njega? – pita car opet. – A carica reče: Pa slobodno. da sad imam ikome ono dijete prodati. pabih služio krsno ime. Bih. neka bude. Kad je starac nosio dijete ispod careva dvora. A kad ga starac i po treći put upita. – Car reče: Hajde da mu damo ime Dragan.pa bih poslužio svoje krsno ime. pa ga pita: Šta si ti sad divanio!? Nijesam ništa. vide ga car. pa će nam sve naše dobro ostati skupa. – reče starac. On pristane. što sam i ja dao. – odgovori starac. dalje. kako je trebalo. – odgovori on. – I on donese dijete i preda ga caru. Samo šta išteš za njega? A šta ćeš mi dati? Dat ću ti forinti. Car reče: Daj ga amo. Kad je starac otišao. A starac mu reče: Pa daj ga meni. – reče starac. pa skupi goste i proslavi krsno ime onako. nego samo jedno žensko. Čovjek otide. a car mu dadeplatu. Ali nijesam. kako bi bilo najbolje. pa uprti dijete i odnese. – reče starac.

Car pristane. Onaj jedognao šestora kola novaca. onome neka bude. reče mu: Pomozi Bog. pa komu dosude. Kad oni tako dosude. da je ne da. Ja ovuda hodam. pa da nas štoujede? Ali starac reče: – Ne boj se ti ovdje ništa. pa ako se igda vidimo. a ti ćeš sa mnom ratovati. Kad onaj to čuje. reče mu starac: 262 . Sjedi tu. poslat ću ti koliko budeš trebao. pa još ništanijesam vidio. Idući on tako. nego ti meni daj samo onaj forint za koji sime kupio. dođe u jednu planinu. pa hajde i ti. a ovaj dozove svoga Dragana. Kad Dragan pođe. sudili onamo. i tako se skupe ministri. – da tržim. patrži.A ona reče: Evo ti moga prstena s ruke. Kad to car čuje. sad se uprav na silu rastati moramo. pa mu reče: – Vidiš. ne bih li što dobio. i gledaj. Potom mali Dragan sjede. hodam. kad je careva kći do udaje dorasla. pa otide. Kad je ujutro svanulo. A on mu reče: – Na ne ću toliko novaca. dobro. pa će mi to biti dosta. paako ti pofali novaca. Ali Dragan reče: – A moj djedo. Kad sudili ovamo. reče mu car: – Evo ti sedam kola blaga. djedo! Bog pomogao! – reče mu starac. reknu caru: Mora vijeće suditi. pa joj reče: Ja sad moram otići. bar ću te poprstenu poznati. kako bi mi spavali ovdje u planini. ali ovaj car reče. a tebi evo sedmora. da više od njega istržiš.Ali. i tu nađe jednoga starca. pa sjednu suditi. pa ćemo spavati. legnu oni i prespavaju. A starac mu reče: – Dobro sinko. i onuze još komadić kruha. neka onome bude. moj sine. zaprosi je drugoga cara sin. dade mu forint. te samo pogađaj i kapariši.Kad to čuju carevi ministri. piši mi. pa hajde. – reče Dragan. Kad on dođe k njemu. a kad omrkne. gdje sjedi i loška vatru. da njih dva idu u trgovinu. dade onaj car svome sinu šestora kola novaca i pošalje ga u svijet. da micar dade svoju kćer. Onda Dragan otide k djevojci. i bogzna hoćemo li se igda vidjeti. pa koji više istrži za tri godine. bome dosude. javi mu: E pa dobro. A otkud ti ovamo? Idem po svijetu.

vidi šta si kupio. Potom Dragan ode uz planinu. neka ti preveze lađu. pa hajde preko te planine. 263 . srete ga čovjek i vodi crna ćenu. Dobro si to kupio. pa začeprka noktima.– Sad ti hajde preko one planine u grad. A stari mu reče: Dobro je to sve. pa onda izliječi i cara. pa ga zovi. Onamo preko vode vidjet ćeš careva krmara. a on ga pita: Bi li to prodao? Bih. onda dođi k meni i dovedi da i ja vidim. On će tebi pregnati lađu. reče mu starac: Hajde. Kad Dragan to čuje. grdne kao more. a i da ti ne smiješ onamo. neka ti preveze unamjerice lađu. šta ti ono radi. pahodi amo k vatri. što sam kupio. Dat ćeš mi forint. jer te ne vidim. Ali ti njemu reci. uzme je. pa pogleda onamo i vidi careva krmara. sinko. jer da ne vidi. možda ćešda što iskopaš. dok ne prospava. Kako to. pa grebenaj ondje. jer smo mi svi gubavi. On priveže ćenu i dođe k starcu. pa otide od staroga. pa mu reče: Evo djedo. On otide. pa sjede. da ne bi bilo ništa? Hajde. pa da ćeš ga sretna načiniti. pa ću te sretna načiniti. kad al iskopa rukavicu masti. pa odnese starom. onda ćeš pola sna i platu primiti. pa ćeš doći do jedne velike vode. nema ondje ništa. jer je ono gubava zemlja. kupiga. al ćene nema. pa ću ti jošnešto kazati. – reče ovaj. A kad prijeđe preko planine. onda nemoj više nikoga. pa ga samo pomaži po čelu i on će biti zdrav. Ali mu on reče: – Ja ti ne mogu lađe prevesti. da prijeđem tamo. – samo ga priveži tu za taj trnić. a kad ga dozove. Pa šta išteš za njega? – pita on dalje. dođe do one rijeke. reče mu: – Daj mi tu lađu prevezi amo. A kad Dragan tamo. djedo. a kad bio na vrh planine. A kad cara izliječiš. a kad prospavaš. a ti ne smiješ amo. te tu opetnoći. – reče onaj. i car je gubav. Kad kupiš. djedo. pa će te onda odvesti k caru. pa ga stane zvati. šta sam našao. Kad ujutru svane. pa štogod prvo sretneš. a ti onda uzmi te masti. On mu izvadi onaj forint i dade i uzme ćenu te se vrati nazad starcu pa mu reče: Evo. a on će ti reći da ne more. On onda dođe k starcu i kaže mu: Ma. sinko. – reče starac. zakala. Sad uzmi tu mast.

kad mu pomoći ne možeš. da ga je on izliječio. Dragan uze one masti. ja ću učiniti. štogod zaišteš.Ali mu dragan kaže: Ne mogu. aon otide i leže. pa se vrati k caru. neka kuju lađu. a u njoj piše. Kad Dragan dođe tamo. On onda reče carevu sinu: 264 . Kad ovaj to vidi. zakupio silno blago. Dobro. onda ću tizemlju izliječiti. reče: Idem ja sad. i ona pođe. pa evo došao do vješanja. pa nema čim daisplati. pa hajde. Car mu to dopusti. reče mu: – Hajde mene izliječi. reče mu: Hajde liječi moju družinu. Dragan stane liječiti. Kad car to čuje. Ali on svejedno ode. ja ću za njega platiti. Kad to krmar čuje. Kad on tamo. pa nije imao čim isplatiti. šta to tamo galame. dat ću ti. On kad čuje. evo ti zlatne lađe. te ga zato optuže. odvede ga k caru. da mu car načini zlatnu lađu. dok ne prospavam. jer sam trudan. te će ga sad objesiti. pa ćeš progledati. i da mu dade u lađu četiri zlatna soldata.Ali mu Dragan reče: – Ma daj ti meni prevezi lađu. Dragan sjede u lađu. i onda liječi nasdruge. i on progleda.Ali mu oni rekoše: A šta bi imao. pa došao i nakupovao silno blago. i za mjesec dana izliječi svu carevinu. samo najprije izliječi zlatare. al to onaj carev sin. Car mu reče: – Hoću. Dragan pita dalje. pa mu kaže. a oni mu rekoše: – Eno uhvatili nekakva trgovca. i da će izliječiti svu carevinu. nađe pod uzglavačomknjižicu. pa će mu ondaizliječiti zemlju. a Dragan onda uzme one masti. da je zdrav. On tako uradi: najprije izliječi zlatare. Car mu reče: Jesi li gotov? Jesam. a oni onda uzmu kovati lađu. i on odmah progleda. pa ga pomaže po čelu. a kad tamo. Ovi na to pristanu. Kad car vidi. al se u gradu čuje velika graja. On sada reče caru: Ako ćeš mi dati zlatnu lađu i u nju četiri zlatna soldata. koja će ići posuhu. reče im: – Dajte ga meni. preveze mu lađu. Idući tako dođe u jedan grad. da ga vidim. pa pomaže cara po čelu. a kad odspava i ustane.

Oni otidu brže po nju pa je dovedu. te kaže caru. ali on reče da ne će ništa. Oni ga stanu nuditi da jede. pa onijem prstenom pritisne kod onoga pisanja. to je naš Dragan. Ja ne ću kući nigda doći. pa hajde lagaško. Ali to car ne razumije. Najedamput uđe u dvor među svatove jedan sluga carev. kad to vidi. Kad onaj dođe kući. pa pročitajte šta piše na njima i ako ovijem prstenom ne bude pečatudaren.A on reče: – Neka car dođe po mene. A car. da je taj Dragan obješen. dade mu svoju kćer. da on laže. i oni mu povjeruju. ali niko ne smije k Draganu. kako će careva kći moći poznati prsten. a ti ondahajde kući. Dragan reče: – Odmah me objesite. Najposlije dadu onome jednom slugi novaca. pa dođe. šta je ovaj rekao. 265 . ali mu Dragan reče: Nemoj ti ići klečeći k meni. kao da je na njegovoj koži izraslo. dok ne dođe djevojka. pa on zakala te na koljenima klečeći ode k njemu i reče mu: Ako si sveti čovjek. da je vidi. a ona kako uđe. i to se sve dobro pozna. da dođeš k njemu dvor. a on zakala. da se je sve okolo sjajilo. Ali onaj đuvegija reče. ali samo neka on pokaže svoja leđa. jer ti si mi otac. il će biti posve dobro il posve zlo: evo nešto u polju sja se. pa kaže tako i ocu one cure i one mu teskere pomoli. a on im reče: ja sam taj i taj. I tako se skupi svadba. a on ne će k njima. a car zakala. pitaju ga otkuda je. doći ću ja. van ga stane zvati. da će ga objesiti. pa mu kaže: – Junaci. sastavi nekako što kakve teskere i napiše.– Daj ti. pa su svatovi. pa za njim. pa pođe k njemu. pa ću sve za te platiti. pa vikne: – Ma. vidi prsten.A on mu reče: Hajde ti. eto mu moga prstena na ruci! Kad svatovi to čuju. pa otiđe kući.A Dragan ga pita: A šta je to u dvoru? Sluga mu odgovori: Careva se kći udaje. iziđu van pa gledaju. Potom dođe Dragan u zlatnoj lađi. Sluga otide. hajde. pa se ženi. car te moli. da te ja popipam po leđima. pa stane u polje niže dvora. Kad to oni čuju. da on njega ispod vješanja otkupljuje. Kad i on blizu dođe. a Dragan mu zapiše.kao da je s neba sašlo. Potom car otide. pa pokaže one teskere. i pije. Onda carev sin podigne košulju. pa ću onda doći. klekne. onda me objesite. Potom ovaj zakala. uđe u sobu pa sjede do đuvegije i metne ruku na sto tako. a Dragan sjede u svoju lađu (kad je platio za njega dug). Kad dođe gore. pa sude. a od lađe udari svjetlosti.

Tako i ova ćer ubere u polju jedan cvit od pšenice. I svi tako tražili i birali koji bi cvit moga bit najlipši. Kad im je on reka Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. a on se vjenča s carevom kćeri. knj. ni na konju ni bez konja. Kralj mu onda da zadatak da odnese ćeri tri svitka pamuka i da mu ona od toga oplete sve konope za brod i sva jedra. Sarajevo 2005. Oni tako učine i njega išćeraju. pa tako s jednim forintom ostane sretan. Tako su oni svaki put kad bi dobili hranu. 12 266 . Upita ih zašto su zatvoreni. Donese to cviće ćaći i kaže mu da ode s tim na kraljev dvor. On mu odgovori da je to njegova ćer poslala.tribala je doć k njemu ni gola ni obučena.12 (Mostar) MUDRA ŽENA Bio je ćaća koji je ima ćer. drama i mikrostrukture. Ona se skine gola i stavi mrižu priko sebe. Kad je kralj vidija takvu uzme je za ženu i da joj na znanje da nikome nesmi odat svoju mudrost. i on skine košulju. ali svi navale na njega. a vi svatovi ostanite pa budite moji svatovi. HKD Napredak. str. Ali im Dragan reče: – Ja ga ni sad ne dam vješati. bacali ga kroz prozor. a onda pročitaju svi i vide prsten i dosude da njega treba objesti. Sve je bilo dobro dok ona jedan dan ne ode u kraljevu tamnicu di je sve bilo puno zatvorenika. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. samo neka ide van. Njoj ih bilo žaj pa im odluči dat savjet kako će se izbavit. MH. uvijek kuvani bob. Jednog dana dođe kraljev glas da će nagradit onoga ko donese tri najlipša cvita. Kralju nije bilo jasno zašto to rade pa mu oni reknu da to čine kako bi bob izniknija. nek mu odgovori da je jednako nemoguće kao i od tri svitčića napraviti svu opravu za brod. 61-67. a kad ga on upita kako je to moguće.Đuvegija se stane nećkati. uze konja za povodac i pusti da je vuče za sobom. onda cvit od masline i cvit od loze. Na to ćer da to ćaći i reče da vrati to kralju i nek joj on izdjelje vreteno i držač za igle. Sad je kralj da novi zadatak . priredio Marko Dragić. a oni joj odgovore da ih tako kralj tjera da mu vrate dugove. 5. Bilo je tako kako je ona rekla. Kralj ga pohvali da je najpametniji na svitu jer takve cvitove niko nema.

što joj je. dok se jednoj. E. Onda krava tješeći je rekne joj. Jednom joj dade u jutru punu torbu kudjelje. ona videći da se na kudjelji ne poznaje. stane plakati. str. ne idi mi doveče kući. 98. Ona ga zamoli da samo pripreme gozbu za oproštaj jer su puno skupa živili. jer da kojoj od vas upadne vreteno u nju. pa im reče: – Djevojke! Čuvajte se vi te jame. a ona joj kaže sve redom. a to joj se mati pretvorila u kravu i stoji pred kućom. koja dovede jednu svoju kćer. što joj je bila mati. šta je ona bila ljepša od njezine kćeri: zabranjivala joj je da se umiva. Djevojka sirota idući za govedima prela je koliko je mogla. koja je bila najljepša između njih. one bi se mati odmah pretvorila u kravu. Kad je vidi ona krava. 2007. čudeći se njegovijem riječima prikuče se jami još bliže i stanu se u nju nadvirivati i razgledati je. godine kazala Anita Matić. oni mu uzvrate da je nemoguće da i oni njemu vrate dugove u uzdama.13 (Hvar) PEPELJUGA Prele djevojke kod goveda oko jedne duboke jame. zapita je. češlja i preoblači. a dođe nekakav starac bijele brade do pojasa. Kad ona u veče dođe kući. al čim je stiga doma reče kraljici da može ić ća jer je izdala svoju mudrost. da je kara i muči. g. a sad živi u Zagrebu. izmakne vreteno iz ruke i padne u jamu. Na toj gozbi ga napije i kad je zaspa odvede ga u kočiji sebi na selo. gdje plače.da je nemoguće da kuhani bob iznikne. Kraljica se složi s tim i on ih pusti. koja je dio života provela u Splitu. 1987. da uzme sa sobom najdraže iz dvorca i ode. Maćeha stane odmah mrziti na svoju pastorku osobito za to. Po tom ona stane ovu kravu goniti na pašu s ostalijem govedima. pa joj rekne: – Ako ovo sve danas ne opredeš i u kokošku ne smotaš. 267 . da se za to ne brine ni malo: 13 Ivoni Šabić 2007. Ujutro kad se probudija nije mu bilo jasno di je i ona mu reče da joj je reka da uzme najdraže iz dvorca i da je ona zato uzela njega. Poslije nekoga vremena otac se ove djevojke oženi udovicom. Opet se uvjerija kakva je mudrica i oni se skupa vrate u dvorac. i svakojako je tražila uzroke. a djevojke onda. što je i kako je. u Hvaru. Ovo rekavši starac otide. Rkp. A kad na podne goveda poliježu u plandištu. ubit ću te. rođ. što je oprela. FF Split.

ali. ako kad bude u nevolji. pristane i on na to. Kad kravu zakolju i meso joj stanu jesti. mela kuću i radila sve ostale kućevne poslove. Tako i učine: krava stane kudjelju u usta uzimati i žvatati.– Ja ću. opremivši se sa svojom kćeri u crkvu. a ti je uhvati pa odmah motaj na kokošku. pa kad ti bude kaka nevolja. ubit ću te. prala sudove. da ide na njezin grob i da će naći pomoć. pa će se na moje uho pomoliti žica. što joj je krava rekla. ali kako je poslije toga najviše radila i slušala u kući: nosila vodu. pa otrči odmah onamo. dok mi iz crkve dođemo. ali najposlije. pa joj treći dan da još više kudjelje. ko to njoj pomaže presti i motati. da gleda. Muž je iznajprije ženu od toga odvraćao. a kad je krava zapita. i odmah budu gotove. pa reče pastorci: – Ti pepeljugo! Ako ovo sve proso ne pokupiš i ručak ne zgotoviš. a kad ona i ovo oprede i smota kao i ono prije i u veče donese kokošku gotovu. Ali kradom pošalje za njom i svoju kćer. pa da ih za kućom pod tijem i pod tijem kamenom zakopaš u zemlju. lasno ću ga zgotoviti. da nije gladna i da ne može. djevojka nije šćela okusiti izgovarajući se. prospe po kući punu kopanju prosa. da se krava zakolje. ona stane jednako plakati. Jednom u nedjelju maćeha. a pastorka na njezino uho pređu mota. a djevojka na uho njezino žicu izvlačiti i motati. već kosti moje pokupiš. Kad se ova poslana djevojka privuče. Kad tamo. Djevojci je ovoj bilo ime Mara. djevojka sirota stane plakati govoreći u sebi: – Za ručak mi nije brige. i kako se tako najviše oko vatre nalazila. zašto plače. pa joj sjutridan da još više kudjelje. i kaže joj. nego pokupi sve njezine kosti. reče joj krava: – Muči ti. šta da vidi! Na grobu stoji velikački sanduk otvoren pun 268 . maćeha joj se vrlo začudi. da će je u taj i taj dan zaklati. ona se vrati kući kaže sve materi svojoj. dođi na moj grob i naći ćeš pomoć. Po tom maćeha navali na svog muža. – kudjelju uzimati u usta i žvatati. gotovila jelo. ali ko će toliko proso pokupiti! U tom joj padne na um. Kad djevojka u veče maćesi da veliku kokošku. ona pomisli u sebi. – veli. te vidi kako krava kudjelju uzima i žvače. i ona joj kaže sve što je i kako je. da ne jedeš od mene mesa. već kad mene zakolju. Kad pastorka za to dozna. kad se žena nije šćela okaniti. ne plači. đe joj je krava kazala. Pošto one otiđu u crkvu. da to njoj pomažu njezine drugarice. prozovu je maćeha i njezina kći Pepeljugom. pa ih zakopa.

a na zaklopcu njegovu dva bijela goluba. da se obuče i da ide u crkvu. kad vide sve uređeno. Kad bude u drugu nedjelju. a mi ćemo proso pokupiti i ostalo sve urediti. Ona brže k vatri. pa se obuci i idi u crkvu. pa kaže pastorki kao i prije: – Ako to sve proso ne pokupiš i ručak ne zgotoviš i ostalo sve ne urediš. Onda ona uzme iz sanduka haljine sve od čistoga srebra. pa k vatri. Ali kad bude ispred svršetka leturđije. a carev sin bio namislio da je ne pušta kao i prije. ručak ne zgotoviš i ostalo sve ne urediš. pa na pohodu maćeha prospe još više prosa po kući i kaže pastorci kao i prije: – Ako ovo proso sve ne pokupiš. već da je čuva da vidi. i sve uređeno. a on se sam zatvori i nestane ga. pak se obuče i otide u crkvu. pak se obuče i otide u crkvu. U crkvi joj se opet začudi sve još više nego prije. pak se obuče i otide u crkvu. Malo postoji. pak se brže bolje svuče i haljine ostavi u sanduk. ubit ću te. pa joj reknu: – Obuci se ti. Maro. kad tamo. što niko nije znao. Kad bude u treću nedjelju. one se opet spreme u crkvu. ručak gotov i ostalo sve uređeno. koje hoćeš. al’ eto ti joj maćehe sa kćerju svojom iz crkve. te bježi kući. pastorka odmah k materinu grobu. Onda ona uzme iz sanduka haljine sve od suha zlata. još većma se začude kad vide proso pokupljeno. i žensko i muško. pa svukavši svoje haljine ostavi ih u sanduk. a to proso pokupljeno. koji joj reknu. pastorka odmah k materinu grobu i nađe opet sanduk otvoren i na zaklopcu dva bijela goluba. a osobito joj se začudi i oko na nju baci carski sin. Pošto njih dvije otiđu u crkvu. kuda će. a da se ne brine ni za što u kući. začude njezinoj ljepoti i njezinijem haljinama. U crkvi joj se svi začude još većma. ona se iz crkve iskrade pa bježi kući. Pošto one otidu iz kuće. ručak gotov. i vrlo se začude. ona se između naroda nekako ukrade. pa idi u crkvu. Kad bude ispred svršetka leturđije. maćeha se sa svojom kćerju opet spremi u crkvu i na pohodu prospe još više prosa po kući. pa joj reknu: – Maro! Uzmi iz sanduka haljine. a carev sin očiju ne smetaše s nje. Kad joj maćeha sa svojom kćerju dođe iz crkve. pa i proso pokupljeno. i nikako se nijesu mogle dočuditi. dok mi dođemo iz crkve. U crkvi sve se. ko je ona i otkuda je. koji se ondje desio. dok mi dođemo iz crkve.svakojakijeh dragocjenijeh haljina. a to sanduk opet otvoren kao i prije i na zaklopcu stoje dva bijela goluba. 269 . ubit ću te. kad tamo. a mi ćemo proso pokupiti i ostalo sve urediti. a najviše. Ona veselo uzme prve haljine s vrha sve od same svile.

a ona mu kaže. 270 . i videći. Kad carev sin dođe s papučom i zapita. kojoj široka. kojoj uska. u kojijem je treći put bila. 14 (Zagreb) 2. pa joj brže bolje papuču nazuje na desnu nogu. ona mu kaže da imaju i izvede mu svoju kćer. te ona pođe da ide. rođ. nekako joj spadne papuča s desne noge. Došavši ona kući svuče se i haljine ostavi u sanduk. st. Rkp. imaju li u kući još kaku djevojku. 1739. Carev sin po tom zađe s onom papučom njezinom. Onda carev sin zapita. da joj je ne samo taman na nogu nego da je upravo i onaka kao i ona. Đuro Ferić Gvozdenica (Dubrovnik. BASNA Basna je vrsta priče u kojoj životinje. kad tamo. dođe i kući njezina oca. 1944. ta ga digne. samo bez papuče na desnoj nozi. ali joj papuča ne može ni na prste da se navuče. a carev sin uzme joj papuču. Maćeha njezina. da je traži po svemu carstvu ogledajući svakoj djevojci papuču na nogu. 85-87. Novele o životinjama mogu se svrstati kao podvrsta basni. Kad joj papuču on ogleda na nogu.) u svoja je djela uvrstio mnoge 14 Tini Marasović 2007. da nemaju više nikake. što joj je na lijevoj nozi odvede je svome dvoru i oženi se njome. orao te odnio! Carev sin čuvši to potrči brže bolje ka koritu. biljke ili stvari govore o ljudskim osobinama. Dijalog joj je glavno sredstvo. ne imajući kad tražiti je. pak zapjeva: – Kukurijeku! Evo je pod koritom! Maćeha poviče: – Iš. i ona. Pod Ezopovim (VI. I tako idući od kuće do kuće. FF Split. pobjegne bosonoga. I tako ona između naroda provlačeći se i bježeći. kojoj kratka. a carev sin za njom ustopice. a to pod njim ona ista djevojka. 2007. kad je vidjela. ona nju pred kućom sakrije pod korito. Kad je carev sin ugleda. on se gotovo obeznani od radosti. godine kazala je u Zagrebu Jadranka Živković.Kad bude ispred svršetka leturđije. pa odmah k vatri kao i prije. U tom pijevac skoči na korito. ali kojoj duga. da će carev sin doći i njihovoj kući da traži onu djevojku. 1820. E. – Dubrovnik. imaju li kaku djevojku u kući. str. što je bila u crkvi i u onijem istim haljinama. prije Krista) imenom do naših je dana došlo 400 basni. ne može ni jednoj da pristane.

međutim nemoj odmah bježati. a ja tri. ne budi te tvoj belaj tamo nositi.” Dobro. evo ja dopadoh nevolje. On misleći. rekne lisica. a ti 271 . đisa. s kojim bi se mogla kotarisat nevolje? “Imam devet” odgovori teta. Al eto ti jazavca i zapita ju: “Što je to teto?” “Evo pobratime”. jer će te pripamarit čim. već kaži mi teto. pa počme misliti šta će učiniti.” Lisica bavrljajuć po šumi tamo amo. odgovori jazvo. pak će te pustiti. a teta ostade u gvožđu. što si se izbavila iz gvožđa. “opet sam upala u gvožđa. da nema lisice pak će: “Uteče jednoč. odgovori jazvo. da mi bude do pomoći. vavjek svoje provodi. Kud godi ide lisica. nego popoiđi za njim nekoliko. i upute se u društvu dalje. pa kad vidiš zgodu podaj vatru tabanima. dobro”. ako kad dopadnem nevolje. Kad dođe čovjek odmah se poče lisica propinjati i umiljavati oko njega. Već ja sam teto čuo. da se nismo sjaranili. A jazavac poskoči od dragosti. već što ću sada raditi. odmah se počmi umiljavat i propinjati uz njega. upita teta jazvu. tri i to sasvim dobre.” A teta će: “Bolan jazvo. već te molim da mi kažeš od one dvie mudrolije jednu i da se izbavim. pak se opet natrag povrati. al ne ćeš više. eto ti čovjeka gdje ide. obazre se i vidi. pak će te on od sebe baciti. pak će iz gvožđa jazvi: “Ej jazvo. s kojim bi se. ako bi gdjegod u nevolju pao. opet u ista gvožđa upade. Dok oni razgovarali.narodne basne. JAZAVAC I LISICA Sastanu se jednoč jazavac i lisica na putu. rekne jazvo. preskače preko puta tamo amo. Kad pođe kući. on će misliti da si ti pitoma. ne bi te izbavio. kaži mi kako ću se izbaviti. dok se jednom ne strpa u gvožđe. daj između tvojih mudrolija kaži jednu.” “Pa kaži ti meni. kad dođe onaj čovjek. brate mili. pusti ju i zapne gvožđe. On putujući nekoliko. već da se sjaranimo. ne bi se izbavila zla. premeće se. da si ti toliko pametna i mudra. al kad bude blizu šumice. dok te pusti.” Onda će jazvo: “Znaš teto. po Bogu brate. onda se ti učini kao mrtva.” “Neću teto. da se tvoja pamet i mudrost pripovieda i u pjesmah kiti po cielom svietu. a za naslove svojih latinskih basni uzimao je hrvatske poslovice. Ali ti nemoj odmah bježati. pak ćemo se moći od svake nevolje izbaviti. nemoj tako već kad znaš. da je pitoma. pak će teti: “Taman sam i tražio tebe. odgovori lija. Dok dođe onaj čovjek čija su gvožđa. ti imaš devet. pak upita lisica jazavca: “Kud ćeš ti jazvo?” A jazavac će: “Idem tražiti koga pametna i mudra. koliko ti imaš mušterija. već kad on počme gvožđa zapinjati. izbaviti mogao?” Imam ja.” “E. koliko imaš ti načina i mušterija. napotekne za njim i lisica. Jazvo dok ugleda čovu. al eto za staro jaranstvo kazat ću ti. a lisica dade vatru nogama pak u šumu. pak ne će biti fajde. ta u šišljagu.

” Lisica vavjek o nevjeri radeć i tude kao preko sjekire odgovori: “E. str. poslije Krista) je mnogo usmenih predaja i legendi.” Prevari se lija. pak odapne gvoždja i baci je daleko od sebe. prije Krista – I. te on njega izpusti iz gvoždja. On počme gvožđa zapinjati. st. eto mi je drago. dok ja dođem. pak put pod noge. Golem je broj usmeno-proznih oblika u svetim knjigama. a jazvo kao pomaman zgrabi liju i pritisne ju uza se. daj od devet mudrolija i načina. što znaš. a lisici izbroji sjekirom na glavi devet mudrolija i načina. U taj čas se pokaže onaj isti čovjek. Vukovar 1883. st. i kad dodje. Vede (usmeno znanje) je sveta staroindijsko-sanskrtska sveta knjiga a nastajala je od XVI. da me svakako nije. primjerice. kad se obazre. prije Krista). Na značaj i ulogu usmene predaje. Jazvo sjeroma. Takva je. U Bibliji (XIII. a Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. i dok jazvo dopade nevolje. a sve teta gledi iza grma. do VI. počme moliti i kumiti: “Posestrimo ako Boga znadeš. 38-40. ta i zaviče: “Drži. 15 272 . potresna priča Judita (II. a on ništa drugo ne znajuć što će. što se čini. bježi. ona izlit. jedan meni i izbavi me od ovoga zla. a ti si gledo. Skupio N(ikola) Tordinac. st.onda. PREDAJA Predaja je vrsta priče koja se temelji na vjerovanju u istinitost njezina sadržaja. eto čovjeka. pa se prikući jazvi. jer me je već dva put prevarila. prije Krista. sada se ti pati i mudruj. Međutim. Zahvaljujući usmenoj predaji u Indiji i danas živi sveto pleme Veda. Drugo popravljeno izdanje. a s njom ću račune polagati. ja sam se prije mučila i patila. pak ću tebe pustiti. vidi u gvođju mrtvu lisicu. kao žalostan rekne teti: “A ti posestrimo hodi barem da se oprostimo. sreća il nesreća jazvina. čovjek kad zapne gvožđa ode kući. te i on upadne u ista gvožđa. Tisak i naklada ERN Jančika.15 3. jazvo. st. a ja ću sebi svoju mudrost ostaviti za posljedku. kad vidi tetu. od koga se lija izmakla dvaput i dok vidi šta se radi. Do malo vremena. a jazvo sve gleda ispod brežuljka.” To čuvši jazavac. preda mu je. dok on dođe. ja već vidim. nanese ga. ako možeš u noge se pouzdati. a lija struže uz brdo.-I. a lisica skoči. starozavjetni su pisci više puta ukazivali i poticali njegovanje vjerne usmene predaje.” Pridržavši jazvo tetu. Poslie nekoliko vremena. samo odmane glavom i smrmlja nešto u sebi.

ZIRAL.-483. Mitske (mitološke) predaje.18 Ta klasifikacija ima svojih manjkavosti: 1. 17 Isto. dakle. str. prisutne usmene priče. Usmena književnost kao umjetnost riječi. 18 Maja Bošković-Stulli. pr. 2. bilo pismom!” (2 Sol 2. funkcionalna i druga. 2.”17 Usmena proza nalazi se i u Talmudu (usmenoj znanosti) sastavljenom na temelju židovskoga tumačenja Staroga zavjeta. U Kur’anu (612. mitološke predaje (byval’ščine. Isusa Krista. Demonske (demonološke) predaje. etiološke predaje (rasskazy). 16 273 . budite postojani i držite predaje kojima smo vas poučili bilo usmeno. Demonološka bića su uvijek zla i razlikuju se od eshatoloških kao i od mitskih koja su uglavnom dobra i rijetko čine zlo. također. pričanja iz života (skazi). legende (religiozne) i 5. 3. nedostaju demonske predaje. Zagreb 1975. da se klonite svakoga brata koji neuredno živi i ne drži se predaje koju ste od nas primili.)16 Sveti Pavao nastavlja “Naređujemo vam. 616. legende su zasebna vrsta priča. Kr. 615. byličke). Eshatološke predaje.-653. iz groba ustajala kako bi ukazala na zločin počinjen na njima. u ime Gospodina. 2. Zagreb 2000. str. 6. Temeljem dosadašnje relevantne literature i posebice terenskoistraživačkoga rada predaje ću klasificirati na: 1. braćo. komentare. filozofsko-religijske traktate i lirsku poeziju. U poetici književnosti najčešće se prihvaća Proppova tematska podjela na pet vrsta: 1.). Eshatološke predaje ne mogu se svrstati u mitološke (mitske) predaje jer su se eshatološka bića. Ta knjiga sadrži Budine govore. Novi zavjet. Mladost. 15. 3.uzorno je Pavlovo učenje: “Prema tome. braćo. 3. tematska. 128. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. Mostar. Tipitaka (tri košare) sveta je knjiga budizma koji je utemeljio Gautama Buddha (563. nedostaju eshatološke predaje. povijesne predaje. Etiološke predaje. str. 5. Povijesne predaje.) su. po predaji. 4. 4. Pričanja iz života. Žanrovi predaja Mjerila po kojima se predaje klasificiraju su motivska.

Period od osamostaljenja Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine (1990. Razdoblje između dva Svjetska rata (Jugoslavija 1918.Legende ćemo promatrati kao zasebnu vrstu usmene priče. DREVNI GRCI Opće je narodno mišljenje da su na ovim prostorima najprije živjeli Grci i da su bili goleme veličine. 6. Starohrvatsko doba. 4.). U mnogim je epskim pjesmama i predajama prisutna mitska tematika iz agrafijske i pretkršćanske etape.-1990. Ilirsko i rimsko doba. I bila su dva mašeta i na jednom konjska ploča utisnuta.). godine. Prema povijesnome slijedu hrvatske povijesne pjesme. epske pjesme i povijesne predaje mogu se klasificirati na: Agrafijsku epohu. Epoha osmanske vladavine (1463.-1463. Period od konca 19. Kad su oni te kamenice odvalili i onda otvorili taj grob. st. 1. Epoha SFRJ (1945. Doba drevnih Grka.). 5.). brte. do 1914. 8. POVIJESNE PREDAJE U POVIJESNOM KONTEKSTU Epske su pjesme opjevale sudbonosne povijesne događaje i osobe.-1990.-). a na drugom nije ništa. bili krupni ti ljudi. 10. 7.-1878. (Tu je štanga dvojstruka). kad su Švabe štangle radili i tamo se zvala mašeta. 2. Ja sam tamo bio. Epoha od ujedinjenja Hrvatske do kraja vladavine narodnih vladara (925. 3. Po nekim pričama bili su toliko veliki da nisu cijeli mogli leći u kuću te im je za vrijeme spavanja pola tijela bilo u kući a pola vani: A jesu. 274 . 9. I glava čoeka.

(2. prije Krista osnovali su kolonije na istočnoj Jadranskoj obali (Issa. također. Mostar 1977. ILIRSKO I RIMSKO DOBA Iliri su indoeuropski narod. – 9. st. Međusobno su ratovali. prije Krista osnovali svoje kolonije na ilirskoj obali (Epidamnos). Smatra se da Ilirima pripadaju: Taulanti. Enheleji. Ardidejci. Mezeji. HKD Napredak. Japodi. Govorili su sličnim jezicima. 164. Državu su stvorili i Taulanti i Dardanci. Nakon toga stvorena je moćna ilirska država koja se prostirala od srednjodalmatinskih otoka na sjeveru do Epira na jugu te Dardanije i Makedonije na istoku. Sarajevo 2005. Kolapijani. a u 4. Iliri su bili razjedinjeni.g. Dardanci. Šematizam hercegovačke franjevačke provincije.20 Od tada su Delmati bili skoro stalno u ratu protiv Rimljana sve do općega ustanka protiv Ilira (6. Autarijanci. Pharos). g.samo jedan zub kraj nje ispo. di je jagodica. Labeati i dr. U prapovijesnoj i antičkoj epohi živjeli su na zapadnomu Balkanu. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. te vjerojatno Histri u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. prije Krista) Iliri su nastanjivali područja iznad Makedonije i Tracije do Dunava. a ovde mu moreš lišnjak metnuti. Daorsi. Breuci. Ratovali i s Grcima. Grci su u 8. Dokleati u Crnoj Gori. i Marko Dragić Zakopano zvono. Ilirska su plemena. priredio Marko Dragić. godine prije Krista. Delmati.19 (Gorica u Rami) Po pričanju žestoka je zima trajala sedam godina te su Grci izumrli ili napustili Bosnu i Hercegovinu. 20 Usp. Peligni. Mala nakladna kuća Sv. MH. knj. Prema rimskom povjesničaru Apijanu (2. Taj je ustanak surovo ugušen. 19 275 . u Albaniji. 1996. st. pr. Enheleji su stvorili moćnu državu u južnoj Iliriji koja je na vrhuncu moći bila u 8. Delminij je spaljen 156. Zbog zemljopisne udaljenosti i vanjskih utjecaja ilirska su plemena razvila različite kulture. Jure Baška Voda (1. Najžešći otpor pružili su Delmati i Japodi. Liburni./7. 103. 5. Japigi i dr. str. Makedoncima i Rimljanima. Vjerovali su u različite bogove. prije Krista. izdanje) i 1997. Brojne su grandiozne ilirske gradine do naših dana nijemi Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Česti su ratovi uništili moćnu ilirsku državu 168. Najveći su utjecaj na Ilire imali Kelti i Grci. 99.). koji su s Balkana doselili u Italiju. izdanje). Kr. Dauni. drama i mikrostrukture. str. st. st. str.

o. Jeronimu. Njih dvojica postadoše fratri. blizu rijeke Drave od poštenih roditelja. vrati se i dođe u Aquileju. Jeronim istepao. rodi se u Stridonu. A-K. PRILIKA: Djevojka neka zavjetovala se Sv. Jednom mu je lav došao te nogu u koju se trn zabio pokaza sv.22 KRALJICA TEUTA U POVIJESNIM IZVORIMA Nedostatni su povijesni podatci o podrijetlu najljepše kraljice Teute. u: Zbornik proze XVI. S Pavlinom i Bonoziom ode u Francu i u mjestu Concordie od Friula (odmori se) počinu neko vrijeme i odatle posla život prvog pustinjaka Sv. Mjesto pohoditi gdje nauči židovsko pismo. vjere branitelj. Jeronima naučitelja crkve. a djevojka časna sestra (koludrica). Nakon četiri godine poželi Sv. Jerolimu. Navodim prema: Bartul Kašić. rukom ih svojom ispisa.21 Sveti Jeronim je Ilirac iz Stridona. Ilirskoga su podrijetla rimski carevi. Potom je prošao gore koje dijele latinsku zemlju od Panonije ili Banovine dođe na svoju djedovinu i ondje svoju sestru preporuči nekim ženama jer mu otac i majka bjehu umrli. 21 276 . Zagreb 1972. Ponovno ode u Jerusalem te pored jasala gdje se Isus rodio ozida jedan Kloštar i ondje nastavi činiti pokoru. Uputi se prema Grčkoj i Siriji te uđe u Antiochiju. Odatle ode u Treveru i našavši neke knjige Sv. Četrdeset godina je ondje u pokori živio.U to je vrijeme puna Sirija bila pokornika pustinjaka. str. Dioklecijan. a on ga izliječi. Papa Damaso naredio mu je da dođe k njemu te mu je dodijelio jednu parokinju i zato se Jerolim piše kardinalom. Prob. 22 Slavni Jeronim (oko 347. 213. Sv. stoljeća. sv. Hilarija. Jeronimu. Pavla. PSHK. Kao mladić uputio se na školovanje u Rim te ubrzo svojim znanjem postade govornik da mišljaše da u njemu Ciceron uskrsnu. Konstantin.). 495. Četiri ljeta ostao je u pustinji hraneći se biljkama i korijenjem. urednik Antun Vujić. – 422. Mnogo je još napisao navlastito maternjim jezikom. Zagreb 1996. primjerice: Aurelijan. U Rimu je ostao tri godine propovijedajući i pišući ondje. i bi pokopan pored Gospodinovih jasala. Život S. Mnogi su mu vladari slali pisma da ih tumači. Naklada Leksikon d. crkve naučitelj. gdje s Svetim Agariom ostade neko vrijeme. 1. Bibliju je preveo iz židovskoga a Novi zavjet iz grčkoga. Sve je nevjernike zbunio i hrabro protjerao. rujna 422. Jerolim se odluči slijediti ih. str. U djevojku se zaljubio neki mladić ali ju nije mogao pridobiti te ode Negromantu da on djevojku smuti nekim čarolijama. Kasnije prenesen u Rim i po njemu Bog mnoga čudesa učini. zvjerinje i škorpioni bjehu njegova družba. Najviše je podataka o Ilircima navedeno prema: Hrvatski leksikon. Umro je u osamdeset šestoj godini života 30. Pozvao ga je biskup carigradski Grgur koji je Jeronimu bio učitelj. nebo pokrivalo. o. Jerolim se odluči u svijet krenuti. priredio Jakša Ravlić.svjedoci ilirske materijalne kulture. Jeronima piše to zvjerinje. kruna redovnikov i dika slovinskoga jezika.-496. Zemlja gola bila mu je postelja. i XVII. Vidjevši to mladić i čarobnjak (Negromant) i djevojka udruže se i zavjetuju Sv. Zato se kod Sv. On posla đavola da djevojku osvoji ali se đavao kričeći vrati govoreći da ga je Sv.-216. Zora i Matica hrvatska.

književnost i naobrazba ranoga hrvatskog srednjovjekovlja. pr. Litterarum studia. – 228. pr. Radoslav Katičić navodi da je Teuta bila Agronova kćerka. akadske. Nakon pokušaja da zavlada Visom zaratila je s Grcima koji su u pomoć pozvali Rimljane 229. Krista. Po nekim suvremenim predajama u Boko-kotorskom zaljevu Agrona je otrovao njegov vojskovođa Demetrije Hvaranin koji mu je u znak dobrodošlice nakon izvršene pobjedonosne vojne akcije dao da ispije vrč s vinom u koje je usuo otrov.25 PODRIJETLO KRALJICE TEUTE Po nekim predajama bila je kćerka ljekaruše iz Metkovića. staroegipatske i druge. Naklada Leksikon d.15. Zaljubio se. Zagreb 1996. g.o. ožujka 2005. mjesto u današnjoj Crnoj Gori) i bila prisiljena plaćati ratnu odštetu i danak te ograničiti kretanje naoružanih brodova. ljepoticu Teutu. prije Krista nakon smrti supruga Agrona.Teuta je stupila na prijestolje 231.o. pr. Kr.15. Po povijesnim izvorima kraljica Teuta vladala je u ime svoga malodobnoga pastorka Pinesa. kralj Agron razbolio se na sajmu i došao toj ljekaruši vidjevši njezinu kćerku. str. U to vrijeme moćna Ilirska država prostirala se od lijeve obale Neretve do Epira obuhvaćajući sve otoke osim Visa. urednik Antun Vujić. Za vrijeme sajma ilirski ujedinitelj.). Poražena je u tomu ratu (229. Zagreb 1998. 26 Radoslav Katičić. 01. 25 SAT RT CG. isprosio je i oženio. 565. Hrvatski leksikon. 42. SAT RT CG. L-Ž. 17. MH. 17. ožujka 2005.26 Po narodnom pripovijedanju ne zna se je li Teuta ime ili je kraljevsko ime kod Ilira. a Hvarom i susjednim otocima zavladao je rimski vazal a Teutin nekadašnji vojskovođa Demetrije Hvaranin. 24 23 277 .24 Umrla je na otoku u Jonskom moru. Po drugim predajama Teuta je bila kćerka kralja Agrona kojom se on oženio jer su kraljevi kod Ilira kao i kod drugih civilizacija od sumerske. str. Kr.g. 2. Povukla se u Rhizon (Risan. smatrani božjim potomcima te im je bilo sve dopušteno. 01. U Risnu je pravila brodove.23 Rimljanima je pripao prostor do ušća Drima. sv.

Bio je mrtav. Kraljica ga je dočekala na pristaništu “u svoj svojoj ljepoti. (Kazivačica je Hrvatica. Pripovijeda se i da je Posejdon nije htio kazniti zbog njezine iznimne ljepote. u raskošnim kočijama”. Agronu je stigla vijest da mu supruga Teuta živi raskalašenim životom. Izgrađeno je i pristanište u kojem je “planirano da prvi privezani jedrenjak bude onaj koji će Agrona dovesti kada ovaj dođe na proslavu otvaranja grada”. Potom je Agron sagradio prelijepi grad Agronium u kojem će stolovati njegova supruga. godine snimila Iva Brguljan u Kotoru od tamošnje nastavnice koja je želila ostati nepoznata. Hrvati joj nisu Predaju je 2006.AGRONIUM Ilirski grad Agronium nazvan je po kralju Agronu. Tako je jedan od uglednih Agronovih vojskovođa usmrtio kralja i preuzeo zapovjedništvo nad ilirskom flotom i vojskom. Oženio je Teutu. Već u godinama ali vrele krvi. Zbog toga umorstva bog Posejdon je naredio da se iz grada sklone robovi i sirotinja. 27 278 . isticali su. Volio ju je.” Agron je postupio suprotno volji svemogućih.27 *** Hrvati iz Crne Gore u svojim predajama zamjeraju Teuti jer je i ona bila u svečanoj povorci kada joj je muž otrovan. a u njenu utrobu propao je tek izgrađeni Agronium.) Kazivačica ističe da je ova predaja po svome nastanku najstarija predaja koja govori o postanku Kotora. Umoran od dugoga putovanja i zadovoljan razvojem događaja Agron je ispio tečnost na iskap. Odlučio je vratiti se i osobno ustvrditi što je istina. Počelo je strašno kažnjavanje. Po kotorskim predajama ilirski su bogovi preklinjali Agrona da ne oženi Teutu: “Lijepa jeste. Sudjelovala je Teuta s Agronom u mnogim ratovima. Napravio je nekoliko koraka i pao na tepih prostrt njemu u čast. Stvorili su moćnu državu. Po predajama Teuta nije bila kažnjena jer nije znala da se pripremalo ubojstvo njezinoga supruga. Grad je opasan bedemima. Prišla je kralju i u znak dobrodošlice ponudila mu pehar da ispije. Zemlja se otvorila. darivao poklonima i počastima. Zatim je morski val za sva vremena sakrio nekadašnju ilirsku prijestolnicu. vodio sa sobom. U gradu su izgrađeni cvjetni trgovi i arene. no je i zlokobnica koja će sigurno donijeti nesreću cijelom kraljevstvu.

). I dalje je ratovao protiv Turaka. Predaje iz kotorskoga kraja snimila je na diktafon studentica Fakulteta filozofskohumanističkih znanosti Sveučilišta u Mostaru Iva Brguljan i dala ih meni. paremiografija i običaji u kotorskom kraju. str. 45. Kr. a ona je preselila u Krško.28 Međutim. Saskoj i Türginiji protiv Šveda. Povod za to bila je jedna žena s kojom je živio i od koje se morao odvojiti. – Zagreb. godine i pokopan kao kanonik. Croatiae et Slavonije posvećeno je Ferdinandu IV. Bio je isusovac. 615. zagrebački kanonik. svibnja 2006. 1666. godine prije Krista31 umro nakon nekoliko dana zbog pretjeranog slavlja i pijančevanja i kraljevstvo ostavio na upravljanje svojoj ženi Teuti. Njoj je pisao pisma koja su došla u ruke biskupu. 31 Svi drugi povijesni izvori navode da je kralj Agron umro 231. Ta mu je knjiga donijela dosta neprijatelja i stvorila zavist i pakost kod protivnika te je lišen kanoničkog čina. 1. tako da je izgubio sve časti i crkvene prihode (1664. godine. Školska knjiga Zagreb 2000. kandidat za zagrebačkog biskupa. autor koncepcije Krešimir Nemec. što će opisati u Memoria regum. Darko Novaković (Hrvatski latinizam). svršava knjigu zemljopisnim opisom Hrvatske i Slavonije svoga vremena. (…) Navodim prema: Juraj Rattkay. Ipak je dobio novu župu u Novoj Vesi. 1612. Bolestan od kostobolje umro je 1666. 30 Juraj Rattkay (Velikotaborski) (Veliki Tabor. 17. tajnik biskupov. Kad mu nije pošlo za rukom postati zagrebačkim biskupom. Rattkayevo djelo Memoria regum Regnorum Dalmatiae. gdje ju je on i dalje posjećivao. od Tomislava Grgurevića. Iva je pod mojim mentorstvom napisala diplomski rad Suvremene povijesne i etiološke predaje. U prvoj počinje općim potopom. legende. 29 SAT RT CG.29 AGRON I TEUTA U RATTKAYEVU SPOMENU NA KRALJEVE I BANOVE Juraj Rattkay30 piše da je kralj Agron nakon uspješno svršenog rata s Etolcima 221. pa ide do rimskih bojeva s Teutom. Poslije je posrijedi bila neka druga žena. i braći Nikoli i Petru Zrinskom. g. a u njihovom su vlasništvu bila i imanja u varaždinskoj i zagrebačkoj županiji. Krešimir Nemec (Novija hrvatska književnost). V(ladimir) R(ezar). i da ga je te godine naslijedila njegova žena Teuta. ožujka 2005. urednici: Dunja Fališevac (Starija hrvatska književnost).oprostili ni njezin kukavičluk jer “je bila jedna obična gubitnica koja je u Risan došla skloniti glavu a ne imati prestolnicu”. pr. Podijeljeno je u šest knjiga.) iz velikaške je barunske obitelji mađarskog podrijetla kojoj je pripadao posjed Veliki Tabor. 28 279 . Crnogorci i danas mnogo pripovijedaju o kraljici Teuti mistificirajući i glorificirajući je. imao je problema s izabranim biskupom Petrom Petretićem. Uz bana Ivana Draškovića te Petra Zrinskoga i Krstu Frankopana ratovao protiv Turaka te u Češkoj. u: Leksikon hrvatskih pisaca. Iva Brguljan zapisala 2005 god. Rad je obranila 19.

Vile su najčešća mitska bića. Mladog pomorca zavoljela je ilirska kraljica Teuta koja je stolovala u Risnu. Za vrijeme njihova govora Teuta je prkosila. Neki tvrde da je ubijen jedan poslanik. Hrvatske i Slavonije. Uplovio je u Crnoduboku rijeku da bi se zaštitio od velikog nevremena koje je bjesnilo Adriaticom.) Usmenom je komunikacijom do naših dana u kotorskom kraju u Crnoj Gori sačuvana predaja o vili koja je voljela rimskoga kapetana Horacija. ova Juraj Rattkay.Zbog velike pobjede Teuta se ponašala oholo te je svojima dopustila da gusare na štetu Grka i Rimljana i plijene njihove lađe i flote. Horacija je voljela i Teuta. Rattkay piše da je Teuta umrla 179. Ali. prevela Zrinka Blažević. jedna druga oluja. u njegovom srcu pojavila se. svojom galijom mladi i naočiti kapetan Horacije. Tada je Teuta poslala poslanike Rimljanima i s njima sklopila mir obećavši im plaćati danak koji oni odrede te da će se povući iz Ilirika osim iz nekoliko mjesta. 130. Kada je ovdje došao.131. Kad je to vidio Demetrije. ostao je mnogo duže. gdje je stolovala ilirska kraljica Teuta. sasvim iznenadno. Kraljica je prezrela tu opomenu i poslala neke svoje da sjekirom ubiju rimskoga poslanika koji je izrekao opomenu. Spomen na kraljeve i banove Kraljevstava Dalmacije. 32 280 . Iako je namjeravao isploviti čim se nevrijeme stiša. stigli su Rimljani kako bi s njom razgovarali o nanesenim nepravdama. godine prije Krista. sjekirom je poubijao sve dalmatinske prvake kako bi pružio zadovoljštinu Rimljanima zbog njihovih ubijenih poslanika. Naslijedivši veliko blago svoga supruga Agrona. Hrvatski institut za povijest. koji se nakon Agronove smrti bojao kraljice jer su ga pred njom optuživali. str. a neki da su ubijena obojica s cijelom pratnjom. Jednog dana dođe u Rizinium. ovoga puta ljubavna. ali je obećala da Iliri više ne će činiti nepravde i dodala da se nikome ne može priječiti da iz mora izvlači korist. u njima je element mitskoga izraženiji. Zagreb 2000. To je naljutilo najmlađeg rimskog poslanika koji joj je rekao da je rimski običaj kažnjavati one koji čine nepravde i pomagati onima kojima se čine nepravde. (O vilama je riječ u poglavlju Mitske predaje. Dok je Teuta opsjedala Issu.32 PROPAST RIZINIUMA Što su stariji usmeno-književni oblici.

pa i napadima rimskih legija i ostalih neprijatelja. Čim je vidjela kapetana Horacija. Saznavši da ima konkurenciju. Ostao je u gradu koji se preselio pod more. Tog trenutka počelo je nadmetanje dvije suparnice: kraljice i vile za ljubav Horacija. Kada su vili dojadile sve spletke razuzdane kraljice. sakriven u stoljetnoj šumi. Bijesno je prekori: “Kraljice. rođendana akademika Miroslava Šicela. ur. Smatrala je da će lako izaći na kraj sa ljubomornom vilom. Međutim. njeno srce je jače zakucalo. dolje u zalivu nije bilo grada. Tako je propao Rizinium.Te noći nestao je i lijepi kapetan Horacije. koji ti je mlađi od ljubavnika. jer je ova žena-ratnik uspješno odolijevala svim velikim opasnostima. 2007. Jedne noći. Gruvali su gromovi i zapomagali nesretni žitelji Riziniuma. Spustila se u morske dubine da traži mladog pomorca. koja je izbliza pratila nestajanje grada. Na Horacijevu nesreću u mladog pomorca se zaljubila i jedna vila koja je u Krivošijama imala dvorac od slonove kosti. više nikada nije vratila u svoje dvore na Krivošije. Narednog jutra sve je bilo mirno. iz vedrog neba. Teuta je u više navrata pokušala ukloniti vilu s ljubavne scene.žena izuzetne ljepote provodila je svoj život na način koji ne dolikuje kraljici. Zaljubila se na prvi pogled što joj se rijetko dešavalo. FF-PRESS. počeše sijevati munje. Vili Rizini svidje se došljak na prvi pogled. izmoliću bogove da ti grad prekrije more!” Teuta nije ozbiljno shvatila upozorenje. Rizina je bila blagovremeno obavještavana od svoga prijatelja boga Nedaurusa. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. jednom preletje preko zidina Riziniuma i preko bedema kraljičinog dvorca i uputi se u njenu ložnicu. Čulo se i zapomaganje građana dok su kapetani jedrenjaka pokušavali da na brzinu isplove.33 Vidi: Marko Dragić. Nije birala sredstva kako da dođe do muškarca koji bi joj se svidio. Uskoro. poče tutnjati zemlja i otvarati se njena utroba. ovoga puta njene procjene bile su pogrešne. Zagreb. imaš sina Parisa. str. Na zaprepašćenje ljudi. I danas ona obilazi ruševine potonulog grada i ne da nikome da tamo zađe plašeći se da ne uznemire njenog (Prčanj kod Kotora) dragog. Ostavi se Horacija! Ako to ne učiniš. 33 281 . koji su živjeli na okolnim brdima i odozgo posmatrali. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmišljavanja" Zbornik u čast 80. Međutim. prestala je sudbonosna nepogoda. Vinko Brešić. koji je zapovijedao pristajanjem jedrenjaka u risansku luku. kako se ne stidiš. 153171. Od tada se vila Rizina.

1. postoji stijena za koju se vjeruje da se s nje sunovratila ilirska kraljica Teuta. do jedne stijene iznad grada. suglasno njezinoj želji. koja se danas zove Stijena kraljice Teute. kako ne bi pala u ruke Rimljanima koji su bili opkolili Rizinium.35 TEUTINO BLAGO Postoje i mnoge predaje vezane za Teutino blago koje govore kako je ono sakriveno iznad Morinja. uzletjela na nebo. Kraljice Teute više nije bilo. na čijim stijenama i danas stoje crteži stari nekoliko milenija: jeleni. 2003. Bio je to dan kada je prestala postojati moćna ilirska država. Kad je nevrijeme prestalo Teute više nije bilo među Ilirima. Nastala je potraga za dva blaga: za dragocjenostima i za tijelom kraljice Teute. Uliks. ožujka 2005.” Vjetar je odnio. 36 Vidi o tomu više: Miraš Martinović. ali nisu našli njezinoga sina Pinesa niti pet galija s blagom.. Po tim je pričama kraljica Teuta sa stijene.262. str. u pećini Lipcima.36 Po nekim predajama Rimljani su u Risnu našli mrtvo tijelo kraljice Teute. Sunovratila se niz liticu i nestala. Mitologija. Teuta se spustila na vrh stijene. lovci u trku i lađe s razapetim jedrima. a Rimljani su začuli odjek kraljičine odluke: “Ja ću kako moram!” Vjetar je stao i nebo se razvedrilo.STIJENA KRALJICE TEUTE Iznad Risna. Po narodnom vjerovanju Pines je blago sakrio i ostavio poruku ispisanu 34 35 Isto. Kotor. na nadmorskoj visini od oko 5000 metara.” Zatim su počele sijevati munje i udarati gromovi.34 Crnogorci su u svojim pričama kraljici Teuti pripisali osobine svetice. Rimljani su gledali kako oluja nosi ženu u bijelom. Kad je opkoljena kraljica vidjela da joj spasa nema sazvala je svoje zapovjednike i rekla im: “Radije ću u smrt nego u ložnice komandanata rimskih legionara. 282 . koje se strmo spuštaju u more. na padinama Orjena. Rizinium je predat bez borbe. 45-. 17. SAT RT CG.

39 SAT RT CG.” Kako bogovi nisu zainteresirani za zemaljske blagodati. FF Mostar. Vl.-11. Predaju je 2006. vrelo koje se javlja samo dva puta godišnje. godine snimila Iva Brguljan u Kotoru od tamošnje nastavnice koja je želila ostati nepoznata. odakle izvire Sopot. str. sv. D. a nad njim stoljećima bdiju velike zmije otrovnice koje se nalaze na ulazu u veliku riznicu na kojoj su petora vrata. rođ. to su ti suze kraljice Teute. bio je strašan potres i mnoge rijeke koje su tad tekle njegovim kraljevstvom postale su ponornice zauvijek. Ispod risanskih planina postoji sedam podzemnih jezera. Narod vjeruje da će blago nekada moćne kraljevine pripasti onomu koji razriješi “svojevrsni Pinesov rebus”. D. rkp. (Kazivačica je Hrvatica. 1935.37 TEUTINE SUZE U Boko-kotorskom kraju mnogi toponimi i danas u svom nazivu imaju Teutino ime kao što je Teutina pećina. godine). čiji su ostatci i danas vidljivi. To ti ona plače za vojnicima poginulim protiv Rimljana.38 O Teutinim suzama pripovijedaju i Crnogorci. 2006. 38 Iva Brguljan 2001. godine zapisala u Prčnju kod Kotora po kazivanju Sonje Nikolić (djev. a pripadajuće mu polje nosi ime Vidovo Polje. 45. 37. 2006. Rkp. sve do danas blago nije pronađeno. “Pines se želio osvetiti onima koji su žudjeli za blagom te je tako postavio težak zadatak da ga mogu razriješiti samo bogovi. ILIRSKA KRALJICA VIDA U STOLAČKOJ TRADICIJI Ilirska kraljica Vida stolovala je na Daorsonu.“čudnim znacima”. 37. MO. Za protekla dva milenija i dvije stotine godina još ga nitko nije riješio. 37 283 . ožujka 2005. sv. 10. Kad je Agron umro. 17.) Kazivačica ističe da je ova predaja po svome nastanku najstarija predaja koja govori o postanku Kotora. Nikolić. Teutino blago nalazi se na sigurnome mjestu. Niti jedna od rijeka nije još izbila na površinu a to će se desit jedino kada žena slične božanske ljepote bude stolovala u Risan. Poznata narodna predaja spominje kraljicu Vidu od Stoca po kojoj dobi ime Vidoštak. na Carine.39 Hrvati u Tivtu pripovijedaju da je taj grad dobio ime po Teuti. Mnogi su uzaludno pokušavali razriješiti taj rebus. 1. Taj bujni izvor koji je doduše kratkoga vijeka od svega par dana.

od Popova prema Planini (Morine). Grdijevci su dobili ime po Vidinom bratu Grdanu. Ručka svojim izgledom podsjeća na žilu. a mjesto gdje je poginuo danas se zove Livorska prodo. izvana je izgledala skromno ali je njena unutrašnjost blistala od raskoši svakojakog blaga i dragocjenosti. ali blago je sačuvano. 284 . Jedan od braće se zvao Livor. Šćepan Krst dobi ime po bratu Šćepi koji tu u svatovima poginu. kao i u cijeloj Hercegovini. u selu Rivine. Crkvu na Rivinama ljudi su od milja prozvali Crkvica. poginu također u nekim svatovima. zapet će nogom za žilu i to će biti znak da se na tom mjestu nalazi kazan sa zakopanim blagom. Sazidana od kamena. Na Popratima se nalazi rijeka Radimlja.BRAĆA KRALJICE VIDE Kraljica Vida imala je nekoliko braće. a mjesto se prozva Jasena. Naime. Svakog proljeća okupljala bi kraljica Vida narod ispred crkve i tu bi donosila važne odluke. prije pogibelji stari pričaju. Dolaskom osvajača crkva je srušena. Za tu crkvu vezana je još jedna priča. Naime. Po nekim drugim predajama postojala su još dva brata. CRKVA I BLAGO KRALJICE VIDE Po narodnoj predaji crkvu na Vlaci kod Rivina napravila je kraljica Vida koja je živjela na gradu iznad kanjona rijeke Radimlje. dolaskom Turaka srušene su mnoge vrednote za koje trenutno zna malo ljudi. Sva su braća poginuli kao svatovi. Tu poginu četvrti brat što se zvao Radovan i po njemu Radimlja dobi ime. I šesti brat poginu. a grobovi su im pored puta. Drugi brat. Svitavko po kome dobi ime Svitava i Doman po kome ime dobiše Domanovići. Demil. a mjesto gdje se to dogodilo dobi ime Demilov krst. Priča kaže kako na mjestu zakopanog kazana viri kazanska ručka. Turci su dolaskom u Hercegovinu rušili sve pa i crkve. Na mjestu njihove pogibije podignuti su križevi. župnik je uspio svo blago sakriti u veliki kazan i zakopati duboko u zemlju. Vjeruje se da će jednoga dana proći tuda djevojka. Jasenko se zvao.

Tri veća plemena bavila su se uzgojem ovaca. Naša je i Vesna Škare Ožbolt. također s nepromjenjenim prezimenom Škare. po kraljici Vidi nosila je ime i rijeka Bregava (Vidoštica) i Vidovo Polje. Dio plemena Škare povukao se živjeti u Biorine. Treće je pleme šišalo vunu s ovaca i bavilo se općenito s vunom i njihovo je ime bilo Škare.TOPONIMI NAZVANI PO KRALJICI VIDI Kraljica Vida bila je vlasnik dva bunara na kojima su se njeni podanici skrbili vodom iz živih vrela. Vatavuk i Strizirep. D. gdje su sagradili kuće i ostali pod prezimenom Škare. Područje na kojem su ta tri plemena živjela protezalo se od današnje Podstarne (mjesto danas. a ova tri plemena su išla pretežito na istok. godine u Stocu po kazivanju više kazivača. Plemena Vatavuk. Škare i Strizirep bila su dakle domorodačka plemena ovih prostora. No nakon nekog vremena nastupilo je teško razdoblje ovčje kuge. Drugo pleme je postalo poznato pod imenom Strizirep i oni su rezali i podrezivali repove ovaca. VATAVUK I STRIZIREP Iz drevnih su ilirskih vremena do naših dana obiteljskom tradicijom sačuvane predaje o nastanku prezimena Škare. Rkp. Danas još postoji mjesto podno Gospića (ucrtano i na zemljovidu Predaje o kraljici Vidi zapisala je Danijela Bošković 2006. Jedno pleme je prozvano Vatavuk čiji je zadatak bio tjerati vukove i ostale zvijeri od ovaca te ih čuvati na ispaši. Vidoštak u Popratima i Vidoljub na Rivinama. Danas te obitelji žive pod prezimenom Škarić. Stada ovaca su umirala. Osim tih vrela. Postali su poznati po ovčarstvu (mesu i vuni) i ubrzo su dobili imena ovisno o radovima koje je obavljalo neko pleme. Vrela su nazvana po njoj. Na tom prostoru i najviše na Čiovu nalazili su se pašnjaci gdje su ova tri plemena vodila svoje ovce na ispašu. južno od Splita) pa do otoka Čiova. Na području današnje Dalmacije obitavala su višebrojna ilirska i ostala domorodačka plemena. Treći dio plemena otišao je u Liku. Plemena su živjela zajedno i pritom obavljala različite zadatke. FF Mostar 2006. Drugi dio plemena ostao je na području Splita. 40 O POSTANKU PREZIMENA ŠKARE. 40 285 . pokrstili su se i prezime im dobiva nastavak –ić.

2007. “Još prije nego je sagrađena Dioklecijanova palača. dio grada Splita.Hrvatske) koje se zove Škare. uvučenih u uzvisinu – da im more ne bi ponovno potopilo život. najstariju. no davno je bio najljepši. No s vremenom nisu htjeli otići iz pitome zavale. do koje su plivali. 41 286 . a dio ovih istih prešao je na pravoslavnu ispovijest . Sagradili su niz kamenih. (Split) “Ako prošetate starim Varošem. Zagreb. a nalazi se podno samog Varoša. prvi. nevrijeme je zahvatilo nekolicinu plovećih grčkih trgovačkih brodova i oni su doživjeli brodolom. S plemenima Vatavuk i Strizirep dogodila se slična sudbina. rođendana akademika Miroslava Šicela. str. 42 Isto. Ženili su se ženama iz prisutnih okolnih plemena. i tako tvorili prvo stanovništvo grada Splita i prve autentične Splićane. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmišljavanja" Zbornik u čast 80. počeli su hvatati ribu i napravili su par koliba. ur. danas dobro poznati Varoš. Peti dio došao je u Slavoniju i oni se zovu Škoro. počeli su se baviti ribolovom i živjeti i zarađivati od njega. Naš je također i Miroslav Škoro. današnji Split imao je svoje živo srce. Vinko Brešić.41 (Split) POSTANAK SPLITSKOGA VAROŠA U predaji o postanku splitskoga drevnog naselja Varoš prepleću se antički grčki i ilirski događaji. Pripadnici ovih plemena (i danas) uvijek imaju krvnu grupu 0. Međutim. FF-PRESS. i jedini…” Mnogo prije nego što je car Dioklecijan i kročio na splitsko tlo. tamo gdje počinju nizovi starih sazidanih kuća. 153171.”42 Vidi: Marko Dragić.neki žive na području današnje Srbije i prezivaju se Škare. današnje Jadransko more bila je veća trgovačka zona i poznata ruta grčkih trgovaca. našli su se ubrzo na obali. Da bi preživjeli od gladi i sklonili se. Danas je Varoš najstariji. skoro pa ruševni. naići ćete zasigurno na kamenu klesanu ploču koja je postavljena u spomen grčkih trgovaca pomoraca. nižih i spojenih kuća. Četvrti dio plemena otišao je dublje u prostore današnje BiH. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. i uvijek su prepoznatljive i specifične fizičke građe. Oni koji su se uspjeli spasiti.

287 . ali Dioklecijan im je bio poglavar. Svaki je cezar oženio kćerku svoga augusta i tako su se stvorile vladajuće dinastije. Sebe je urbi et orbi proglasio sinom Jupitera. proglašen je carem. Mater se pripala pa je malome od svog mlika napravila kolač i dala mu da ga ponese. veliki poraz cara koji je progonio kršćane. Split 2005. Mater i dite pozva car Dioklecijan. Dioklecijan je ostao carem Istoka i vladarem čitavoga carstva. a to je značilo da se više dite ne će vratiti. Car Zapadnoga carstva bio je Maksimijan kojemu je Dioklecijan dodijelio naslov augusta.-7.43 DIOKLECIJANOVA KĆER U narodnoj je živoj tradiciji predaja o Dioklecijanovoj kćeri koja je bila naklonjena kršćanima i nije htjela dopustiti da joj otac ubije pet stotina kršćanske djece. Bio je obični vojnik te zapovjednik straže cara Numerijana. Podrijetlom je iz Dalmacije. Dioklecijan i Maksimijan povukli su se nakon dvadeset godina vladavine. Pro arte papiri. Zbog toga ju je prokleo i ona otada dva puta godišnje u sablasnoj kočiji obilazi Solin i traži nekoga da joj pomogne i da je spasi. a uzroci su bili u pohlepi vladara i ambicijama da sami vladaju. pod Maksimijanom. Dioklecijan. dakle podcarem i nasljednikom. Nakon osam godina ratovanja i upravljanja carstvom shvatio je da je golemom Rimskom Carstvu potrebno više vladara te je ustanovio tetrarhiju po kojoj su četiri cara vladali podjednakim dijelovima carstva. Godine 285. a Maksimijana sinom Herkula davši mu ime Marko Aurelije Valerije Maksimijan Dioklecijan je potom imenovao i dva podcara i nasljednika: Flavija Valerija Konstancija Herkulova (zvanoga Klor “blijedi”) na Zapadu. godine.Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan bio je jedan od naosebujnijih vladara u povijesti Europe. Svoga prijatelja Maksimijana proglasio je cezarom. str. Dioklecijanova zamisao o upravljanju carstvom srušena je građanskim ratovima nakon 305. a vlast su ostavili Galeriju i Konstanciju. Oba su podcara imali naslov cezara. a Gaja Galerija Valerija Maksimijana Jupiterova pod njegovim izravnim zapovjedništvom. prevela Linda Palameta. dakle niža od augusta. 43 Jesus Pordo.5.

I kad je rekla car joj je tad uzvratija: “Đava te nosa!” I tad je doša vitar i odnija mu ćer skupa sa kočijom i ona se nikad više nije vratila. I još mu je reka da ako ne može izdržat da nikom ne kaže da prišaplje zemlji. vitrovi su ga nosali. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmišljavanja" Zbornik u čast 80. str. 2007. Onda ga je car pita šta mu je to. Otiša je iza kuće i prišaplja travi: “U cara Dioklecijana praseća glava.I tako joj je sin otiša caru Dioklecijanu koji ga je onda posla da ga se pogubi. žačudi se okusu i pita ga od čega je spravljen. To Dioklecijanova kćer traži nekog da joj pomogne i da je spasi. I pustija je kočiju. I jedan od mnogih koji su je pokušali spasit skoro je i uspija. Ali ona nije htila poć ni za nj ni za nikoga. ali da nikom ne kaže ništa.44 (Kaštel Gomilica) Ta se predaja donekle razlikuje od Priče o Dioklecijanovoj kćeri45 koju je polovicom 19. Vinko Brešić. Mali mu je reka da je od materinog mlika i tada je car reka da ga je dječak privarija jer da ga sad ne može ubit. Zato je otac stao proganjati. tako da još i danas ta kočija obilazi Solin u nadi da će biti spašena. I pusti ga tako da se vrati doma materi. di je bilo puno vlage i vode. 153171. I dite je tako i napravilo. Kad je kočija došla triba je uhvatit i nije je smija pustit do zore. Car Dioklecijan je to čuo i naredio da se pobije pesto dice u Šelima (tu je bija amfiteatar). pa je napokon baci u tamnicu u Splitu pokraj mora. i ona nije tila dopustit svom ocu da pogubi svu tu dicu. a dječak ga ponudi da proba. i taman prid zoru vidija je svoja crijeva kako ispadaju iz utrobe. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. Ipak bi ona. Za nju su se mnogi jagmili. stoljeća zapisao Josip Ceresatti i u Vjesniku 44 Vidi: Marko Dragić. Zagreb. I on je sve to izdrža. zmije su ga grizle. svake godine izlazila iz tamnice jedanput na 288 . 45 Car Dioklecijan imao je jedinu kćer. Legenda kaže da dvaput godišnje sablasna kočija obiđe Solin. On je prije svoje smrti poželija samo da pojede kolač kojeg mu je mater pripremila. rođendana akademika Miroslava Šicela. dopušćenjem Božjim. a otac ju bješe obećao jednom kraljeviću. To je čula Dioklecijanova kćerka koja je bila naklonjena kršćanima. koziji rozi i magareće uši!” Na tom mistu izrasla je zovina (trstika) i dica su od toga napravila svirala i ona su svirala ono šta je dječak bija reka. a to nije lako jer tada su ga napadali vrazi. pripa se i zgrabija ih obima rukama. i pošto je car pojeo komadić. ur. FF-PRESS.

priredila Maja Bošković Stulli.arheološkoga društva 1919. 46 Isto. bio bi čestit za vavik. Ona je bila ošinula konje samo da njega kuša. lipa ka ružica. Po toj predaji ona ni danas nije umrla. ostao bi čestit za vavik. Predaju je kazao Mato Čović.Ona još ni danas nije umrla. 454. ka vila. problidi i onesvisti. Ko nju i sada vidi. Vrati se natrag da će kući u Srinjine. naredio svojim slugam da s latom čine po gradu naokolo veliku grmljavinu. godine objavio Fr(ano) Bulić. Ode zato u Split. u zlatnoj karoci sa vilovitim konjima. da je se ne mogu dva oka nagledati od velike plemenitosti. da da. Bijaše se našao jedan naš Srinjanin od srca . on se pripade. a još se nije bilo svanulo. a leti. Kad je on to bio odlučio. 289 . a ona se tu igrala kad je bila malena i bacala ribicam mrvice od kruva i mesa. Nju je sigurno moga zaustavit i poljubit pokojni don Nikola Mužinić. ufati konje za uzde. Kćerka je Božjom voljom iz tamnice izlazila jednom godišnje i to sva u zlatu i sjaju u zlatnoj karoci sa vilovitim konjima. Ko bi tada moga nju susrist pa zaustavit konje i nju poljubit. (Srinjine kraj Splita) Navodim prema: Usmene pripovijetke i predaje. kad bi ona izišla iz tamnice. stasita ko jela. SHK. U istoj zlatnoj karoci pojavljuje se svakih tisuću godina i to u Splitu i Solinu. neka bi se pripao svaki oni koji bi pokušao nju zaustavit i poljubit. ali je nije naša. Najedanput nestane nje iz tamnice. To nije odgovaralo Dioklecijanu pa je naredio slugama da po gradu čine veliku grmljavinu i tako zastraše sve kako se ne bi približavali njegovoj kćeri. Vjerovalo se da je mogu zaustaviti i godinu i to sva u zlatu i sjaju u zlatnoj karoci sa vilovitim konjima. pa zaustavi konje i karocu i nju poljubi. Skoči on prida nju.pa je odlučija pokušati sriću. 345-346. gdi je kupina. konji upropanj. To Dioklecijanu nije bilo drago. pa šta Bog da.ovo mi je kaziva moj pokojni otac . Sva u sjaju i zlatu kao zvizda Danica. Caru je sve to dodijalo i odlučio je smaknuti kćer. jer je ona puno dobra. ali se nije na nju namirio. a ona pobiže. u Mravinskom polju pod Kamen i u Srinjinam “pod Baščom”. Zagreb 1997. Pripovijedalo se da ona u Srinjinama traži jednu ženu koja je nju jako voljela i zato je bila proganjana od Dioklecijana. Pripovidali su stari ljudi da ona traži u Mravinskom polju jednu ženu koja ju je puno ljubila i bila je zato progonjena od Dioklecijana. Vjerovalo se: tko bi tada mogao susresti nju i poljubiti je. Ne bi ga bili konji satrli. pa je odluči smaknuti. Napokon to je više bilo dodijalo Dioklecijanu. ali ona ošine konje. i to u Splitu i Solinu. pa bi zato. Vidi se da mu nije bilo dano da je poljubi pa da bude čestit za vavik. brate. str. najedanput nestane nje iz tamnice. str. taj bi zauvijek ostao sretan. kad eto ti nje pod Kamen. u Mravinskom polju pod Kamen i u nas u Srinjinam “pod Baščom”. MH. U nas u Srinjinam dolazi “ pod Baščom” gdi je bio Dioklecijanov ribnjak.46 Po toj predaji car Dioklecijan utamničio je u Splitu blizu mora svoju jedinicu kćerku jer je odbila ispuniti očevu želju i udati se za jednoga kraljevića. Ona se prikazuje i sada svaki hiljadu godina isto u zlatnoj karoci.

Car mu je dopustio i zamolio ga da i on uzme kolača. FF Split. Usmene pripovijetke i predaje. sve do palače. ali se od njega nijedan nije vraćao. Rajčić. 15.poljubiti samo dobri ljudi kakav je u to vrijeme bio župnik don Nikola Mužinić (umro 1856. Govori se da su te katakombe i podrumi puni zamki – koplja koja probadaju. rođ. car je uzviknuo: “Ta mi smo braća kad od iste matere uživamo mliko”. 2006. Rkp. g. Sinj i Split. 454. Kad je taj vojnik obrijao cara. 336-337. u Koprnom). 49 Ivana Hrga zapisala svibnja 2006. Kolač mu se dopao te je upitao vojnika od čega je tako sladak. 45. Cara su vojnici po redu išli brijati. str. svi oni koji su sudjelovali u tim ekspedicijama nisu se vratili živi. u Koprnom (Dalmatinska zagora). Zagreb 1997. Kad mu je vojnik rekao da je od majčinoga mlijeka. str. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. I svi istraživači. Car mu je dao štapić i pustio ga. Zagreb 1995. 1925.). i tim tunelima i podrumima služili su se vojnici i sam car. Školska knjiga. *** Motiv praseće glave i tajne koja se ne može sakriti nalazi se i u priči o kralju Norunu48 i kralju Trajanu. str. U Kistanju (Dalmatinska zagora) pripovijeda se o caru Kliktijanu koji je imao kozju bradu i praseću glavu. sv. ploče koje se okreću i tako gutaju sve koji se usude tuda Isto. 194. MH. stoljeća do Drugog svjetskog rata vršena su ispitivanja tih tajnih podruma i katakombi. Nedavno su otkrili da jedan od njih poveziva Solin. Jednom je vojniku majka svojim mlijekom ukuvala kolač. zamolio ga je da pojede kolač.47 U Priči o Dioklecijanu i njegovoj kćeri biblijski je motiv ptice koja samo jednom u tisuću godina dotakne zemlju. Vojnik je od štapića napravio sviru koja je svirala: “U cara Kliktijana kozja brada i praseća glava. godine. SHK. str. priredila Maja Bošković Stulli. g. 48 47 290 .”49 DIOKLECIJANOVI PODRUMI U Splitu i okolici u usmenoj su komunikaciji i predaje o Dioklecijanovim podrumima. Tridesetih godina 19. Kazala joj je Božica Hrga (djev. Vidi: Stipe Botica.

g. ispod Benediktinskog samostana do Zborne crikve Marijina Uznesenja. Takvi prolazi postoje i na Pagu: Po jednoj priči. a kazao joj je Jure Kaurloto. g. 153171. Uspomenu na žestoki duvanjsko-rimski boj čuvaju: povijest. Eno ji doli. Tuden su Rimljani boj bojevali i zato se i zovu Bojčuše. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmišljavanja" Zbornik u čast 80. a drugi do Župnog dvora.50 (Kaštel Gomilica) PODZEMNI PROLAZI Razne su vlasti na području Hrvatske gradile tajne podzemne prolaze koji su služili za komunikaciju i za bijeg u slučaju potrebe.51 (Kaštel Gomilica) BOJČUŠE Duvno je dugo bilo središte otpora protiv Rimljana. svi nestanu u bezdan. odman spram gradine. prema palači Matasović i Zbornoj crikvi Marija Uznesenja i dalje prema kuli Skrivanat. Delmati su. str. također. FF-PRESS. 51 Na Pagu 2005. Jedan dil gre do kneževog dvora. Vinko Brešić. pljačkali i uznemiravali grčko-rimska naselja i trgovce na obalama. 6. 50 291 . Po drugoj priči. 2007. Od tada više nije poznato da je neko iša istraživat te podrume i katakombe. Jedna je ekspedicija pošla sa arijom kako bi se mogli čut sa drugim članovima na površini. Rimljani su zauzeli i spalili Delminium 156. ali i oni su se u jednom trenu prestali javljat. sredina tih podzemnih prolaza je na pijaci. odakle se putevi dile prema Župnom dvoru i Dominikanskom samostanu. ti prolazi greju od kule Skrivanat. zapisala je Petra Jakovčević. kosti koje su se ondje izoravale i živa predaja: U nas u Letki imaju njive i zovu se Bojčuše. prije Krista. ur. toponim Bojčuše. 2005. Rkp. FF Split. sv.prolazit. Zagreb. S Vidi: Marko Dragić. 52. str. rođendana akademika Miroslava Šicela.

FF Mostar 2003. Stažija. Pokopana je u vlastitoj bazilici. 2. Kao i danas. 1933. rkp. u Koritim. to su sve stine ko kaldrmane bile priko polja i vidile se vazda dok 53 nisu potopoli polje. Stana. 52 292 . godine spaljena na lomači. Solun i ponovno u Sirmij gdje je 25. god. Stajka. u Letki 2003. Staza. sv. žito je uvik slabije. Nastavila je slijediti svete mučenike idući u Sirmij. Nakon Publijeve smrti pratila je Krševana u Akvileju i ondje prisustvovala njegovoj mučeničkoj smrti. Nasta. Duvno je se i u rimsko doba nalazilo na raskrižju cesta. Od gradine priko njiva Mukišnica do Lužina ima konjski put. uz baziliku svetoga Dimitrija. 53 Predaju je zapisala Tatjana Čuić po kazivanju Dragice Ćurić rođene 1931. godine. Usužnjenu ju je tješio sveti Krizogon (hrv. Tragovi tih rimskih cesta mogu se vidjeti i u polju i po okolnim brdima. godine kazao Danijeli Ančić. rođ. stoljeću njezine relikvije su prenesene u Carigrad. sveti Donat oko 804. rimski put bijo. zb. str. kažu rimski. Zadarski biskup. godine dobio je te Marko Radoš. Rkp. D. U 5. Bila je srijemska mučenica (djevica) ili udovica patricija Publija koji ju je radi njezine želje za djevičanstvom zatvorio u kućnu tamnicu. Put je bijo sve od gradine pa amo.52 (Letka kod Tomislavgrada) RIMSKI PUT Mnogobrojni ostatci Rimskih puteva i priče o njima i danas svjedoče moć toga carstva. Vl. Staža. 30. prosinca 304. Svake godine oruć stine izvaljujem. Krševan). di je njijov. 2004. d. Stoja. (Korita kod Tomislavgrada) *** SVETA ANASTAZIJA (STOŠIJA) Sveta Anastazija u narodu je poznata kao Stošija.onu stranu.

Kršćanska sadašnjost. stoljeću.112-113. jer je prema legendi spasio dijete koje se gušilo progutavši riblju kost. 56 Anđela Gilić zapisala je 2006. priredio Anđelko Badurina. povijesti i diplomirani etnolog (rođ. g. str. čuvari su dali znak za uzbunu. 57 PRENOŠENJE MOĆI SVETOGA DUJMA Solinski biskup i mučenik sveti Dujam živio je u 3. Pučani su potrčali prema obali da vide čudo. već su ga mirno susretale i mazile se uz njega. Prema toj predaji podrijetlom Leksikon ikonografije. Neki su se barkom odveslali i izvadili vlasi iz mora. str. zarobili.54 SVETI VLAHO (BLAŽ). 46/06. Na koncu mu je odrubljena glava. Nadaren božanskim nadahnućem povukao se u pećinu i ondje živio među divljim životinjama koje ga nisu napadale. str. str. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. 211. Kršćanska sadašnjost.). te mu ranjene i bolesne dolazile. Zaštitnikom je divljih životinja. Kad je doveden pred Licinija. 2006. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. 161. on je naredio da ga raskidaju željeznim grebenima i bace ga u jezero. 55 O svetome Vlahu Hrvati i danas pripovijedaju: Jednom davno su pred grad Dubrovnik doplutale vlasi svetoga Vlaha.relikvije i pohranio ih u crkvi svetoga Petra koja se od tada naziva Sveta Stošija. priredio Anđelko Badurina. 57 Leksikon ikonografije. Zagreb 1990. sv. 54 293 . godine u Splitu. prof. 55 Isto. Sveca čije su vlasi bile nazvali su Vlaho i uzeli ga da im bude parac (zaštitnik). stoljeću. Kazala joj je Ivana Radovani. ZAŠTITNIK DUBROVNIKA Sveti Blaž bio je biskupom Sebaste u Armeniji u 3. 4. Po zanimanju je bio liječnikom. Zagreb 1990. Rkp. FF Split. Božjom pomoću zacijelile su mu rane te je hodao po vodi propovijedajući mnoštvu. Zavjetuje mu se za ozdravljenje grla. Otkrili su ga kraljevi lovci te su ga. pomislivši da je vrač.56 Kao zaštitnik Dubrovnika u ruci drži model grada. Opazivši ih. Splitska predaja ga stavlja u prvo stoljeće. 1979. Sjale su poput zlata. Znali su da su to svetačke vlasi pa su ih odnijeli u Crkvu.

je iz Sirije. kojega je s Pankracijem i Apolinarom pratio u Rim. Neko napokon smisli. a o tome se pripovijedalo: Kad se svijet. 211. a Dujam u Salonu. od nje se otkinuo jedan dio koji je sjao a njeg' je uzeo kralj tog plemena. vele.. jer djeca nisu grješna. tad' su se odmarali i dok je išla zvijezda toliko su i oni putovali. Apolinar u Ravennu. str. sjedoše kraj ceste. preobratio se na kršćanstvo i krstio u Antiohiji. str. Oni su otad' vjerovali u taj kamen.58 Ivan Ravenjanin je u 7. Prije njega ubijeno je četrdeset pet mučenika. kad bi zvijezda stala. 452-453. da se svetac ne da od grješnih ljudi nositi. VIII. ali pošto ih žeđ žestoko morila. vjerovali da će im bit' dobro sve dok njega imaju. da se odmore.. podigoše i ponesoše sveca. Bio je učenik svetoga Petra. ali ni maći s mjesta. Tako su oni išli za jednom zvijezdom. Na tom mjestu. Pankracije je krenuo na Siciliju. No pošto je velika vrućina bila. Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana. 1901. pa pred Spljetom. Napredovali su jer sve što im je trebalo kralj bi poželi i zazivaj uz pomoć Isto. po tom' je ona i dobila ime. nisu putovali danju. Sarajevo. Đački izlet u Bosnu. ožednješe djeca. sakupio da ga prenose. a pod njom je izvor bistre i hladne vode. Svetom Dujmu je odrubljena glava. 59 58 294 . gdje je voda izbila. Stjepan Štrodl-Srijemac. izabraše nekoliko ljudi. koji ponosno pristupiše i htjedoše ga podići. I zaista čim se djeca prihvatiše. i ljekovita. i putovali su samo noću. koja je. a kad tamo ni oni ne mogoše.59 ILIRI OSNOVALI VAREŠ I VISOKO Prema kazivanjima naših starih djedova i pradjedova prostor Vareša prije nije bio nastanjen a 'vamo na drugoj strani je postojalo jedno pleme Ilira koje je u bijegu pred kugom i raznim nedaćama krenulo u potragu za boljim mjestom. pomoliše se svecu i u taj čas izbi iz zemlje lijepa hladna voda. Kad je zvijezda stala na tom mjestu. Ondje je osnovao crkvenu zajednicu i mnoge obratio na kršćanstvo radi čega je podnio mučeničku smrt. sagradiše Spljećani kapelicu. stoljeću prenio moći Svetoga Dujma iz Solina u Split. pa povjeriše taj časni posao svećenicima. koja i danas stoji. Narod mišljaše . da izaberu nevinu djecu da ona pokušaju nositi. a oni se napiše i pođoše dalje. To se baš desilo na području naše planine Zvijezde. stali bi i oni. a i drugi pratioci. Školski vjesnik.

gdje s Svetim Agariom ostade neko vrijeme. zvjerinje i škorpioni bjehu njegova družba. pusti jak vjetar koji istrgnu od kralja taj kamen te on pade u podnožje planine. A ustvari su oni imali i jednu zlatnu jabuku koju su stavili na vrh kule pa im je ona služila k'o putokaz jer je davala odsjaj od sunca po danu i od mjeseca u noći. Jerolim se odluči slijediti ih. Kao mladić uputio se na školovanje u Rim te ubrzo svojim znanjem postade govornik da mišljaše da u njemu Ciceron uskrsnu. mogla se obrađivati.) Rkp. g. ljudi su mogli od svoga rada tu živjeti pa su tu napravili i grad. blizu rijeke Drave od poštenih roditelja. S Pavlinom i Bonoziom ode u Francu i u mjestu Concordie od Friula (odmori se) počinu neko vrijeme i odatle posla život prvog pustinjaka Sv.). Jerolim se odluči u svijet krenuti. Pavla. Kralj naravno naredi da se kamen nađe ali pošto Huri pusti gustu maglu u podnožje Zvijezde. Potom je prošao gore koje dijele latinsku zemlju od Panonije ili Banovine dođe na svoju djedovinu i ondje svoju sestru preporuči nekim ženama jer mu otac i majka bjehu umrli. 60 SVETI JERONIM Slavni Jeronim (oko 347. Hilarija. 295 . vjere branitelj.tog kamena koji je svijetlio. U to je vrijeme puna Sirija bila pokornika pustinjaka. – 422. nebo pokrivalo. jer se Huri krio s kamenom od kralja i da bi bio sigurniji zavi on Zvijezdu u snijeg. Kako su silazili s Zvijezde tako su nastanjivali Vareš i Visoko. FF Mostar. kruna redovnikov i dika slovinskoga jezika. godine od Liljane Grgić (domaćica. D. Kralj je otiš'o u Visoko a neki su se samo spustili u Vareš 'dje su isto tražili tog Hurija i kopali zemlju i tako otkrili golema rudna bogatstva. zvao se Zvjezdan-grad. Nije se moglo sijat' više jer je bila velika studen pa su oni morali pobjeć' i selit se jer nisu imali više šta jest'. rodi se u Stridonu. Odatle ode u Treveru i našavši neke knjige Sv. vrati se i dođe u Aquileju. crkve naučitelj. 60 Katarina Pejčinović zapisala je u Varešu kolovoza 2007. nisu ga mogli naći pa ga je odnio sa sobom pod zemlju i došlo je do nji'ove propasti a legenda kaže da je tada nastala nekakva kletva. rođena 1953 god. Uputi se prema Grčkoj i Siriji te uđe u Antiochiju. Sv. Zemlja gola bila mu je postelja. 2007. Al' zbog zavisti i ljubomore mitsko biće Huri koje je živjelo pod zemljom. rukom ih svojom ispisa. Četiri ljeta ostao je u pustinji hraneći se biljkama i korijenjem. Tu je zemlja bila plodna.

Ljudi su vidjeli da su Čeh i njegovi ljudi iste narodnosti te se pozdraviše i izgrliše dajući Čehu poklone: meso. XVI. st. st. LEHU I MEHU Mavro Orbini (Dubrovnik. Sve je nevjernike zbunio i hrabro protjerao. Moravci im kazaše da je Bohemija prazna i da je u njoj tek šačica Vandala. Ljudi su bili zapušteni dugih kosa mahom pastiri.Nakon četiri godine poželi Sv. Mnogo je još napisao navlastito maternjim jezikom. također slavenskog roda. Mavro Orbini u svom djelu piše i o braći Čehu i Lehu. To je djelo bitno utjecalo na početke srpske i bugarske historiografije. prijateljima. Jeronimu. Pozvao ga je biskup carigradski Grgur koji je Jeronimu bio učitelj. Jednom mu je lav došao te nogu u koju se trn zabio pokaza Sv. U 18. Hrvati bjehu vješti gradnji i 296 . Orbinija su koristili Pavao Ritter Vitezović. PRIČA O ČEHU. To je djelo napisano na temelju Ljetopisa popa Dukljanina. Vrati se u polje svojima i reče im da ondje sagrade kuće i počnu obrađivati zemlju. mlijeko i sir. Četrdeset godina je ondje u pokori živio. Ponovno ode u Jerusalem te pored jasala gdje se Isus rodio ozida jedan Kloštar i ondje nastavi činiti pokoru. Ivan Gundulić.) objavio je 1601. U Rimu je ostao tri godine propovijedajući i pišući ondje. Mjesto pohoditi gdje nauči židovsko pismo. Papa Damaso naredio mu je da dođe k njemu te mu je dodijelio jednu parokinju i zato se Jerolim piše kardinalom. Kada je Čeh stigao u Bohemiju. Došli su u Moravsku kojom upravljahu Slaveni. Čeh Hrvat nehotice ili hotimice ubije jednog od svojih čovjeka velikoga ugleda. Zato se kod Sv. rujna 422. slugama i drugim ljudima. a Meha ne spominje. ondje zatekne više ovaca i goveda nego ljudi. Bibliju je preveo iz židovskoga. povijesnih izvora i usmenih predaja. Zbog toga ga optužiše i htjedoše ga osuditi te on pobjegne zajedno s bratom Lehom i mnogobrojnom rodbinom. i bi pokopan pored Gospodinovih jasala. 1611. te se popeo na planinu i ondje ubi žrtve i prinese bogovima. godine Kraljevstvo Slavena. Čehu se ondje svidjelo. je prevedeno i na ruski jezik. Umro je u osamdeset šestoj godini života 30. a on ga izliječi. vjerojatno pol. Jeronima piše to zvjerinje. Junije Palmotić. Kasnije bi prenesen u Rim i po njemu Bog mnoga čudesa učini. Filip Grabovac. a Novi zavjet iz grčkoga. Andrija Kačić Miošić i drugi. – Dubrovnik. Mnogi su mu vladari slali pisma da ih tumači.

Legende i predaje Hrvata. Dražen Kovačević je na temelju starijih zapisa (ili priča koje je slušao) kao pripovjedač 1993.62 Mavro Orbini. Kada im je otac umro. Leh napušta brata i osniva Lešku (Poljsku). 62 Dražen Kovačević. te kći po imenu Vilina. Valaska sedam godina vladaše Češkom nakon što je poubijala 7 protivnika. ispriča što braća snuju. a Meh Rusiju. str. str. živjelo nekad davno svo plemstvo slavensko. Kad to ne bi učinile. Uvidjevši da se ne će moći obraniti od rimskog cara. Lehu i Mehu koji su stolovali u Krapini. put sjevera: Čeh utemelji Češku. Starije su žene ranjavale neprijatelje a djevojke ih gađahu lukom i strijelom. Leh Lešku (Poljsku) a Meh Mešku (Rusiju). Čeh. Sinovi uz Krapinu sagrade još dva grada – Psari i Šabac i vladaše njima. Krenuše braća preko triju rijeka. 110. Knezom im bijaše Hrvat stolujući u starom gradu Krapini. Kraljevstvo Slavena. 61 Ljudevit Gaj (Krapina.ratarstvu. Lehu i Mehu: U zemlji Hrvatskoj kako kažu stari kroničari. Bili su ratoborni. braća je uzidaju živu u toranj krapinskog grada kojeg i danas nazivaju Vilinim tornjem. Braća su pobjegla na sjever i tako je Čeh osnovao Češku. 9. Leha i Meha. odlučili su zbaciti rimski jaram. Golden marketing Zagreb. Zagreb 1993. prevela Snježana Husić. bijaše češkog roda. 1872. Papa Pio II. odluče braća poći na sjever. Pokoravao se on rimskom caru i njegovom namjesniku u Hrvatskoj. Doznavši sestrinu izdaju. kazna im je bila gubitak djevičanstva. Njihova sestra Vilina bila je zaljubljena u rimskoga namjesnika i izdala mu je braću. 61 297 . 1809.) zabilježio je predaju o braći Čehu. godine objelodanio dvije stotine hrvatskih predaja i legenda među kojima je i ova o Čehu. Leh osnuje Poljsku. priredio i napisao uvodnu studiju Franjo Šanjek. – Zagreb. Leh i Meh zazidali su sestru u toranj koji se i danas zove Vilin toranj. Doskora dozlogrdilo braći rimsko godpodarstvo pa odluče rimski jaram zbaciti. Njihova se sestra zagledala u rimskog namjesnika te mu. Narodne novine Zagreb 1999. Dalmatinci su pristizali u Bohemiju. bojeći se za nj. Česi se pokazaše hrabrim ljudima i vrsnim strijelcima. U dubokoj starosti umre knez i ostavi za sobom tri sina: Čeha.-114.

mi ovde. neka Buga i po njoj je nazvano Buško jezero i narod. Porfirogenet u svomu djelu De administrando imperio (O upravljanju carstvom) prvi naveo povijesne predaje o dolasku Hrvata u današnje krajeve koje su predvodili petorica braće i dvije sestre. bila je gospodarica. Doboju kod Kaknja. Sarajevo 1991. do 630. 64 Nikola Lašvanin. – Upade u turske ruke Peršija. svjedoče bazilike u Zenici. ovdi se nastaniše. između ostalog. 63 298 . a ne kako je navedeno u predaji. *** U vrijeme romantizma bilo je rasprostranjeno vjerovanje da su Rusi. Hrvat i dvi sestre: Tuga i Buga. 67.) Hrvati su došli iza Babinih gora iza Karpata. Ričici kod Kaknja. 3. Duvnu. (U isto su se vrijeme Englezi nastanili u Engleskoj. Lepnici. Arheološki spomenici kršćanstva u Bosni i Hercegovini do XV. (priredio dr.). radovi simpozija povodom 9 stoljeća spominjanja bosanske biskupije (1089.63 Već je kazano da je Konstantin VII. Komjenovcima (Jabuci) kod Ustikoline na Drini i drugdje.Radnja predaje dogodila se u vrijeme Ilira i Rimljana. Brezi. s mlogim bojem istiravši Abare. Vrhbosanska visoka teološka škola.-1989. stoljeća. Tu u jezeru ima neka Đuro Basler. Srđu.64 Kraljica Buga U Dučiću. g. Sarajevo 1981. Bužani. Prid ovim bijaše pet bratje: Kluka. u Prisoju. I od njih Dalmacija. Dojdoše iz priko Babinih gora Hervati najprvo u Dalmaciju i ove sadanje hrvatske i slovinske strane. Klobej. Turci se odvojiše od oblasti rimskih cesara. Ljetopis. STAROHRVATSKO DOBA Hrvati su današnje krajeve nastanili od 610. i zove se do današnjega dneva. Marindvoru u Sarajevu. u: Kršćanstvo srednjovjekovne Bosne. IRO “Veselin Masleša”. fra Ignacije Gavran). str. str. Muklo. Šuici. Vrlo rano su primili kršćanstvo o čemu. Majdanu kod Mrkonjić Grada. Blagaju na Sani. hrvatsko ime prija. Poljaci i Česi ilirskoga podrijetla. Kožočeš. koja je od mora do Dunava dosegla.

sićam se da sam 65 jednom vidila kad su te mrtve iskapali. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. priredio Marko Dragić. daleko odakle pušu ladni vitrovi i snig vije. BiH. Jedan od braće. U Policin se nije smilo govorit ružno. a oko njena dvora plemići su sagradili palače. Sarajevo 2005. Ona je svake večeri i jutra uveseljavala ljude svojom pismom. MH. Onda im je bilo lakše putovati kroz šume i nizine. ravnicu podno Mosora – Poljica. HKD Napredak. 66 GZM. trudili se i punu su kuću svega imali. drama i mikrostrukture. To je bila njihova nova domovina koju podilili među sobon. Svi su radili. svi su za njon plakali i nisu je Poljičani ni dan danas zaboravili. ni svađat ili štogod jedno drugom uzet. Hrvat je ka najstariji brat bija snažan i jak i duž puta je branija svoj narod od zviri i neprijatelja. nalaze se visoke gore. str. Bila je Tuga pobožna i dobra i činila svima lipega. za misečine. ali sad se ne vidi. I Tuga je dobila lip kraj. Svi su živili u jubavi. stoljeća zapisao da je prezime Bužana uvijek u ženskom rodu. Buško jezero i prezime Bužana. I tako je nasta gradić koji su zvali Tugini dvori. knj. pa su pod vodstvom petero braće i dvi sestre krenili na dalek put. u biloj haljini i duge Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. dok nisu napokon ugledali more. A kad je Tuga umrla. 100. Bilo je dvanaest plemena. najstariji zva se Hrvat. a sestre su bile Tuga i Buga. Govorilo se da je biloj vili druga. To se gorje zove Karpati. di su u davna vrimena stolovali naši pradidovi. Ivan Zovko je koncem 19. (Korita kod Tomislavgrada) Uspomenu na gospodaricu Bugu čuvaju etiološke predaje i toponimi Bužana grad. Ona i danas zna.66 Kraljica Tuga Daleko. str. Sarajevo 1892. 5. a danas se zovu Tugari. Kad je sušna godina dobro se vidi.gradina. 455. Tuga je bila divojka duge zlatne kose i crnih očiju. Ona je tu sagradila svoje dvore. Veliki je to bijo grad i tu je bilo groblje. najprije da je rimska. 65 299 . Naši su pradidovi čuli kako je toplo u krajevima blizu sinjih vali. (Po narodnom kazivanju priopćio Ivan Zovko).

68 (Selca na Braču) EPOHA OD UJEDNINJENJA HRVATSKE DO KRAJA VLADAVINE NARODNIH VLADARA (925. Dijani Mišetić. SARACENI U PRAŽNICAN Saraceni je bizantski i latinski naziv kojim su u ranom rednjovjekovlju nazivani sredozemni arapski islamizirani narodi. Janku Sibinjaninu. 39. knjiga 5. pa su utekli. 69 Vidi o tome: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. puno veću od njihove. u Splitu. 67 Mirni Trgo 2006. Da se spase. Rkp. drama i mikrostrukture.-172. Sarajevo 2005. Skender-begu. ali postoji legenda o njihovome napadu na Pražnice. sv. Logično je da su to bile baš Pražnice. pobrali su duge šibe od jasena i primazali ih lojem. str. FF Split. a mista u sredini otoka su nastala puno pri onih uz more. Marku Kraljeviću. 31. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga.67 U livanjskom kraju i danas pripovijedao da je planina Tušnica nazvana po kraljici Tugi koja je ondje dolazila u posjete svojoj sestri Bugi. Korziku. Borba je bila u cik zore. sv. Siciliju.plave kose proći priko ruševina svoga dvora u Tugarima bdijući nad Pojičanima i Pojicama. Rkp. Po zanimanju učiteljica. 68 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. 2004.) U usmenoj su komunikaciji do naših dana sačuvane povijesne predaje69 i pjesme o: kralju Tomislavu. hercegu Stipanu Vukčiću Kosači. HKD Napredak. Kako je ti loj bliska na suncu. živi i radi u Selcima na otoku Braču. i: Marko 300 . FF Split. 4. str. 27.). godine u Sumpetru (Jesenicama) kazao je Jure Klarić. ča je Bračanima savršeno odgovaralo zbog položaja sunca. priredio Marko Dragić. 97.. ali onima ča su bili. Iz sjeverne Afrike su prodrli i osvojili: Maltu. MH. Ni bilo puno Bračana za obranit misto. u Selcima na Braču kazala Doris Bošković (rođ. na pamet je pala izvrsna ideja. 2006. te se učvrstili u Ulcinju. g. Sardiniju i Kalabriju.-1463. U narodnom je pamćenju Bračana i danas predaja: Ne znam kako su Saraceni došli do Brača. srpnja 1965. jerbo su one na samom vrhu Brača. Saracenima se pričinilo da vide ogromnu vojsku.

2002. za vrijeme kralja Karla Velikoga na Zapadu i Nicefora na Istoku. godine koja se spominje u Kronici. Naša ognjišta. ili otprilike tada. Dominik Mandić drži da se taj događaj zbio godine 753. Neki drugi povjesnici drže da se krunidba zbila krajem 9. 57. Dok se bugarski car Simeon borio s Grcima. 493. znači da je krunjen godine 877. Duvnjaci vjeruju da Tomislavgrad baštini ime po kralju Tomislavu. najvjerojatnije u blizini planine Liba.70 KRALJ TOMISLAV Prema izvješću u Hrvatskoj kronici. bio zadarski biskup (9. prvi hrvatski kralj okrunjen je na Duvanjskom polju. Jure i Ziral. st. Duvno kroz stoljeća. Htijući spriječiti sukobe između carstava krenuo je s mletačkim duždem Benenatom u Carigrad. 301 . Kad je proglašen knezom. Ako je kralj Budimir kraljevao 40 godina i preminuo 917.-93. Zauzeo je nakon toga Bosnu i Hum. Tomislav je otkazao poslušnost Grcima i Hrvatsku učinio samostalnom. Kršćanska sadašnjost. Ondje je otkrio posmrtne ostatke svete Stošije. g. gdje su nekoć i Delmati imali svoj glavni grad. vjerojatno. Podrijetlom je bio iz ugledne zadarske obitelji. ali se pojavila silna oluja. dao je izraditi kameni sarkofag i oltar i crkvu je posvetio svetoj Stošiji. priredio Anđelko Badurina. str. Tada je Donat upriličio svečani prijenos Stošijinih kostiju u biskupsku crkvu svetoga Petra. str. Bio je jak.). 70 Leksikon ikonografije. sin Mutimirov kojega je naslijedio oko 910. oslobodio je Posavsku Hrvatsku među Dravom i Savom. prema kojem se na Duvanjskom polju za kralja okrunio Tomislav godine 925. Od Kozigrada do Zvonigrada (hrvatske povijesne predaje iz Bosne i Hercegovine) Mala nakladna kuća Sv. Benenato je htio Stošijine relikvije ponijeti u Mletke. Baška Voda-Mostar-Zagreb 2001. Ponijeo je sa sobom moći svete Stošije i kuda god se kretao mnoštvo naroda je ozdravljalo.71 Tomislav je.. 71 Robert Jolić. hrabar i vrlo poduzetan. i da se okrunjeni kralj zvao Budimir. Tomislavgrad – Zagreb. 209. Grgur Dragić. U narodu je najraširenije i najprihvaćenije mišljenje Kukuljevićevo i Klaićevo. str. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića.SVETI DONAT Donat je. Zagreb 1990. stoljeću.

To je sveto misto i ne smi se dirat u grebove. ustanovio je 15 točaka kojima se moralo srediti stanje u državi. Tomislav. 101. Na Splitskom saboru oko 925. u susret trećem tisućljeću. str. Zagreb 1998. Ilije i kazivali su da je se tu kralj Tomislav doša posvetit poslje krunisanja. str. I danas se to misto zove Crkvina. Prvi hrvatski kralj. kazivali su brte stari. Sarajevo 2005. 74 Isto.Ninski ga je zlatnom krunom ovjenčao na Duvanjskom polju između 920. Kako stari ljudi pamte i pripovidaju. bio je krunisan u Kongori pod čvorovim rastom.73 (Stepen kod Tomislavgrada) CRKVA U KOJOJ SE POSVETIO KRALJ TOMISLAV U Mesijovini se nalazi Gradina i tu je bila crkva Sv. U toj se crkvi. 101. ukopan je Tomislav na Jabuci njivi (na Čondraku) i pored Tomislava ukopana su još tri poglavita rvacka kralja. Narodni sabor i krunisanje kralja na Duvanjskom polju u: Zbornik. Ne zna se kada i gdje je umro kralj Tomislav niti gdje počiva. priredio Marko Dragić.74 (Stepen kod Tomislavgrada) Vjekoslav Klaić. knj. HKD Napredak. str. Najprvo je na cilom svitu od svih svitskih vladara onoga staroga vakta. a i danas se zna gdje je bila crkva u kojoj se Tomislav krunio. A njegova žena je bila rodom iz Zauma.72 CRKVA U KOJOJ SE VJENČAO KRALJ TOMISLAV Legenda kaže da je na Gradini poviš Petrovića bila crkva koja se zvala Ružica. 60 000 konjanika te 80 velikih i više malih brodova. g. 71. 72 302 . g. 73 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. 5. vinča kralj Tomislav. Stari su naši pripovidali da je naroda bilo za vrime krunisanja Tomislava tri i po milijuna i od Stržnja do Sovićki vrata ispod kapka mogo si proć da čovik pokiso ne bi. KRUNIDBA KRALJA TOMISLAVA Kraljo Tomislavo. drama i mikrostrukture. i 925. Potukao je vojsku bugarskoga cara Simeona dočekavši ga sa 100 000 pješaka. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Tu su nađeni neki grebovi i kaže se ako se kopa po strani od Duvna da odma počme nevrime. MH. najprvo je Tomislav okrunjen. kada je u stara vrimena vlado Rvackom.

Ime kralja Zvonimira zabilježeno je na Baščanskoj ploči. Kršćanska sadašnjost. godine kod Rotne gomile. Međutim. Papinski legat Gebizon okrunio ga je kraljevskom krunom u bazilici Svetoga Petra u Solinu. Ivan je hodao po valovima i po njegovom je zagovoru spašeni su mornari i teret. Poslije Ivanove smrti Mlečani su htjeli njegovu ruku prenijeti u Mletke. str. Druga legenda kazuje kako je jednom tuča uništila vinograde. 1869. U nerazjašnjenim okolnostima naslijedio je kralja Petra Krešimira IV. a Ivan je naredio da se ono malo preostaloga grožđa stavi u tijesak iz kojega je potekla golema količina mošta. U XIV. Pripadao je dinastiji Svetoslavića. Zagreb 1990. Arheolog i povjesničar Frane Bulić (Vranjic kraj Splita. Provodio je pokornički život. priredio Anđelko Badurina. ističući se miroljubivošću. Za njegova kraljevanja hrvatski narod je živio u blagostanju. 1934. Za vrijeme kralja Krešimira IV. – Zagreb. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. 1846. između Drniša i Muća. godine. zapisana je predaja o silovitom umorstvu najboljega hrvatskog kralja Dmitra Zvonimira. 303 . st. Prema trećoj legendi Ivan je za vrijeme oluje putovao u Šibenik doživješi brodolom kod rta Planke.) zabilježio je u rujnu 1886.SVETI IVAN TROGIRSKI Sveti Ivan Trogirski podrijetlom je iz plemićke rimske obitelji Orsini (11.75 DMITAR ZVONIMIR Dmitar Zvonimir kraljevao je od 1075-1089. – 75 Leksikon ikonografije. st. blagošću i pomirljivošću. predaju o umorstvu kralja Zvonimira i poslao je povjesničaru Ferdi Šišiću (Vinkovci. O njemu postoji više legendi: Po jednoj od njih biskupu Ivanu je za vrijeme mise s neba sletjela golubica na glavu kao znak Duha svetoga i njegova mirotvorstva. uoči godišnjice njegove smrti ruka je zrakom došla i spustila se na svečev grob. stoljeća. Papa ga je poslao u Trogir i u tom je mjestu izabran za biskupa. 284. Riješio je spor između Zadrana i kralja Kolomana.). Prvi put se spominje kao ban u slavonskom dukatu šezdesetih godina 11.

Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. – Zagreb. Kralj se zvao Rotando. knjiga prva. 1849. Naklada Leksikon d. Povijest Hrvata. a od puste krvi prolivene nedaleko ove gomile pocrvenila je zemlja i zato se zove Crljenica. Po drugoj verziji Zvomirova je kletva glasila: Dabogda nad vama tisuću godina vladao tuđi jezik. o.Zagreb. 144. godine. o. Zagreb 1974.). Zagreb 1997. Na Kosovu polju kninskom zavadio se neki kralj s vojskom te se pognali. L –Ž.77 Talijanaši su to umorstvo zlorabili tvrdeći da Hrvati nisu u stanju vladati sobom jer su ubili najboljega kralja zaboravljajući pri tom da su Brut i Kasije 6. Tu ga je izmrcvarila i ubila. 724. str. Vojska se potom pobila između sebe i izmrcvarila. a vojska ga stigla gdje je sada Rotna gomila. Prema predaji umoren je od svojih podanika na Saboru u Kninu. glavni urednik Antun Vujić. prije Krista noževima izboli najboljega imperatora i prijatelja Cezara. ožujka 44. na lokalitetu Pet crkava. 587.). g. svezak. nego vazda tuju jaziku podložni bili. dakle i ostvarilo. (Takvih je zločina bilo i kod drugih naroda.) ZVONIMIROVA KLETVA Prema predaji zadnje su Zvonimirove riječi upućene Hrvatima: nigdar ne imali gospodina od svoga jazika. Po nekim izvorima ta je kletva trebala trajati devet stotina godina do 1989. Zagreb 1990. sredinom 1089. 1940. što se. MH. str.76 Istinitost te predaje negira povjesničar Vjekoslav Klaić (Garčin kraj Slavonskog Broda. 1928. Kralj već ranjen bježao sa Kosova polja. str.78 76 77 Ferdo Šišić. 78 Hrvatski leksikon. II. godine. 304 . i svaki je vojnik na mrtvo tijelo bacio po kamen. Vjekoslav Klaić.

1759. pop Dukljanin. jedan njegov župan. Želeći sačuvati vojsku. hrvatskoga kralja (1705. Samuilo uvidi da se ne može domaći Vladimira te ga počne mamiti da dođe do njega i da mu ne će naškoditi.) navodi proznu i versificiranu legendu o kralju Vladimiru: Vladimir bijaše lijep. sredina XVI. mudar i svet. Fra Andrija Kačić Miošić (Brist kraj Makarske. st. 1704. – Dubrovnik.-1016.. na zapadnoj obali Skadarskoga jezera. Za njegove vladavine u Dalmaciju prodre bugarski car Samuilo (oko 938. Vladimir se molitvom obrati Bogu da ga oslobodi od zmija. (Duklja se u vrijeme popa Dukljanina zvala Crvenom Hrvatskom. Vladimira. 1713.). st. u svomu je Ljetopisu (XII. 1611.) i Pavao Ritter Vitezović (Senj. Tu legendu navode Mavro Orbini (Dubrovnik.). te Crnom Gorom.) u Životu i mučeništvu Sv. potom Zetom. – Zaostrog. bio je dukljanskim knezom. kralju Crvene Hrvatske. mučenik.) u Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga (1756. Bog usliša njegovu molitvu. kojega je Samuilo obećao nagraditi.? – 1014.Crkva svetoga Jure u Poljicima VLADIMIR Sveti Ivan Vladimir.) u Kraljevstvu Slavena (1601. Vladimiru bude žao vojske te se uputi Samuilu koji pak pogazi obećanje 305 .) Stolovao je u Krajini kod crkve Prečiste Krajinske. Katolički biskup iz Bara. 1760.) zabilježio legendu o Vladimiru (oko 978. Kad Vladimir to ne prihvati. počne nagovarati Vladimira da ode k Samuilu.). Vladimir se s vojskom povuče na planinu Oblik na kojoj su zmije otrovnice ubijale ljude i životinje. 1652. – Beč.

a na grobu njegovu mnogi bolesni ozdraviše. okrene se biskupima i reče: “O časni ljudi. godine javno odrubljena glava. Samuilo oslobodi Vladimira. Vladislav misli kako njegovo kraljevstvo ne će biti mirno dok je Radomirov svak (zet) Vladimir živ te ga počne mamiti sebi. oni koje je Vladislav poslao da ubiju Vladimira vidješe da je uz njega mnoštvo vojske s krilima i kopljem u ruci. Biskupi mu tijelo pokopaše u crkvi.te ga utamniči u Prespu kod Ohrida. Kosara ne dopusti Vladimiru da ide Vladislavu te ona ode vidjeti kakve su mu namjere.” Rekavši to iziđe iz crkve i preda se svom krvniku. ali zatraži da mu Radomir pošalje drveni križ i da nad križem prisegne da mu ne će učiniti nikakvo zlo. da mi nećete nanijeti nikakva zla?” Biskupi su stajali pognute glave. pobjegoše. 288289. Vidjevši to. 79 306 . Kad su k Vladimiru došli biskupi i pustinjak. Vladimir povjeruje. Bijahu to anđeli. Vladislav ostane zgranut i dopusti Kosari da muža danonoćno oplaMavro Orbini. kći kralja Samuila. zagrne ga kraljevskom odorom i dade mu za ženu Kosaru i povrati mu kraljevstvo kojemu pridoda Drač. (priredio Franjo Šanjek). skromnost. Poljubi križ rekavši: “Prečasni ovaj križ nek’ mi zajedno s vama bude svjedokom u ovaj dan Gospodnji da ću umrijeti nevin. vidjevši anđele Božje. Vladimir sa šačicom svojih ljudi krene Vladislavu koji mu je putem bio postavio zasjede. Samuilo umre i naslijedi ga Radomir koji zauze sve grčke zemlje do Konstantinopola. milinu riječi i razboritost Vladimirovu. Vladislav posla svoje ljude sa zlatnim križem kunući se da mu ne će naškoditi. Kraljevstvo Slavena. zašto me izdaste? Što vas je nagnalo da prisegnete nad križem Gospodnjim. Vladimir sretno stigne u Preslav Vladislavu koji je bio za objedom. Vidjevši ljepotu. ali ga ne uspije ubiti. Car Bazilije Radomirovu bratiću obeća dati veliku nagradu ako ubije Radomira i tako osveti smrt svoga oca i strica koje je dao ubiti Samuilo. naljuti se i naredi da mu odrube glavu. Vladislav je dočeka sa svim počastima.79 Pred crkvom mu je 22. Vladimir ishodi pričest prije nego mu odrube glavu. Kosara zamoli oca da oslobodi Vladimira iz tamnice. Zagreb 1999. Naime. da će ga Gospodin izbaviti iz zatočeništva i da će mu mučeništvo osigurati kraljevstvo nebesko. str. Kosara (oko 978. Vidjevši da Vladimir nije ubijen. U tamnici se Vladimiru ukaže anđeo i navijesti mu da će biti oslobođen. svibnja 1016. što ga donijeste sa sobom. zatraži od oca dopuštenje da zatočenicima opere noge.?). Samuilo nastavi harati Dalmacijom i pohara je sve do Zadra. Vladislav u lovu ubije Radomira. . Oni koji su poslani da ubiju Vladimira. Kad to vidje Vladimir.

). no anđeo ga udari i on ostane mrtav.80 Ivo Andrić. koje je bizantijska vlast protjerala iz Male Azije i kolonizirala u okolicu Plovdiva.000 – 90./1232. Kosara se u toj crkvi zaredi. Do 1404. a u rukama drži onaj križ koji mu bješe poslao bugarski car. 80 307 . vrlo rano primili kršćanstvo.000 krivovjeraca. patareni (krstjani bosanske crkve) i manihejci.kuje i da ga pokopa gdje god hoće. Najtajnovitije i najzamršenije mjesto u bosanskohercegovačkoj povijesti je krivovjerje. katari. str. Vladislav se poplaši. U X. Beograd 1997. stane dozivati vojsku. Pod otomanskom vladavinom događaju se mnogobrojni prelasci na islam i malobrojni prelasci na kršćanstvo. Papa 1291. Hrvati su. Nazvano je prema utemeljitelju popu Bogumilu. Njegovo tijelo je i dandanas neraspadnuto i iz njega isparava blag miris. stoljeću za vrijeme vladavine cara Nikole. Ona ga prenese u Krajinu i pokopa ga u crkvi Svete Marije. stoljeću razvili do sjeverne Italije i južne Francuske (patareni. KRIVOVJERSTVO Oduvijek su prelasci na drugu vjeru bili sudbonosni za Bosnu i Hercegovinu. BOGUMILI Bogumilstvo je nastalo u Bugarskoj u X. Godine 1227. stoljeću u toj zemlji se širi krivovjerstvo. albigenzi. pojavi se pred njim čovjek nalik Vladimiru i s mačem u ruci. U trenutku pada Bosne i Hercegovine pod Osmanlije u njoj je bilo 80. tiseranci itd. boni homines. godine na katoličanstvo se preobratilo 500. Vjerojatno je bogumilstvo bilo karika u lancu pokreta koji su se u XII. Vladislav zauze Vladimirovo kraljevstvo. Na dan njegova blagdana mnoštvo hodočasnika hodočasti njegovom grobu. Čini se vjerojatnim da su u Bosni i Hercegovini živjeli bogumili. Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine (doktorska disertacija). 21. godine šalje franjevce kako bi nastavili misionarski rad. papa šalje misionare dominikance kako bi krivovjerce preobratili na katoličanstvo. kada su se u toj zemlji nastanili mnogi pavličani i masalijanci. Dok je jedne noći objedovao za stolom. nastanivši tu zemlju.000 krivovjeraca.

-31. također. Osuđivali su duhovnjačko sudstvo i kazne tjelesne i duhovne ne dopuštajući da se tko kazni. koji je stvorio sve što je duhovno i nevidljivo.Bogumilstvo se. Prezirali su Mojsijev zakon kao i Rimsku crkvu. umro i uskrsnuo. svetu tajnu braka.. Isto. svete slike. Antologija starih bosnaskih tekstova. Osuđivali su i proklinjali sve one koji su jeli meso. Nisu vjerovali u uskrsnuće. patrijarsi i proroci kao i svi drugi koji su postojali prije Krista. a drugo je manje božanstvo Lucifer. Odbacivali su. Zabranjivali su davanje milostinje smatrajući kako nije nikakva zasluga ako se daje milostinja. osim Psalama.-26. Krist je imao nestvarno tijelo u obliku zraka. str. 19. Također su sačuvane legende: Kako je satana stvorio ovaj svijet (druga polovica 12. Odbacili su Stari zavjet. te bi tako u jednom ili više tijela okajali grijehe i vraćali se na nebo. 296. Ubijanje životinja smatrali su smrtnim grijehom.-299. koji je stvorio sve što je tjelesno i vidljivo. Osuđeni su svi oci iz Staroga zavjeta. Sve su grijehe smatrali smrtnim grijesima i smatrali kako nijedan od tih grijeha ne će biti oprošten. Bogumili su se u Bosni voljeli nazivati bosanskom crkvom. nije moglo ukorijeniti u Srbiji pa je zahvatilo Bosnu i Hercegovinu i u njoj se razvilo. Učili su kako nema čistilišta. kipove i križeve. stoljeća (Franjo Šanjek. sir.82 Bogumili su. Vjerovali su da je Lucifer uzletio na nebo i pobunio anđele. 211.. O vjeri kršćana bosanske crkve sačuvana je legenda o postanku svijeta iz 14. zbog snage Nemanjića. Odbacivali su krštenje vodom i tvrdili da djeca prije zrelosti ne mogu steći blaženstvo. osuđivali materijalnu crkvu. Burna povijesna događanja u Bosni i Hercegovini uništila su bogumilske knjige pa se njihov život može jedino rekonstruirati na temelju protivničkih spisa. te po njihovu učenju nije stradao.). str. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Jedno je veće božanstvo Isus Krist. str. 201. str. svetu tajnu ispovijedi i posljednje pomazanje.-202. pa su svi sišli na zemlju. Ivan Krstitelj je smatran prokletim. ubije ili progoni. Govorili su kako se ne treba zaklinjati ni u istinu ni u neistinu. str. 28. stoljeća). Zagreb 1996. krizmu. Petra. svetu pričest. gdje ih je Lucifer zatvorio u ljudska tijela.) 82 81 308 . Za sebe su tvrdili da su Kristova crkva i potomci apostola te da u svojoj sredini imaju Kristova namjesnika i nasljednika sv. Sarajevo 1997. Blažena Djevica Marija je bila anđeo. također. Govorili su da se svatko tko griješi mora ponovno krstiti.81 Prema tim spisima bogumili su vjerovali u dva božanstva. jaja ili slično. Blagodat i istina i Početje svijeta (Mak Dizdar.

83 PATARENI (KRŠĆANI BOSANSKE CRKVE) Orbini piše da “krivovjerje bosanskih patarena (kako piše Pietro Livio iz Verone) potječe od Rimljanina Paterna koji je sa svojim sljedbenicima bio protjeran iz Rima i čitave Italije. Napredak. vidjevši da ih kršćani napadaju i odvode u zarobljeništvo kao da su Turci.”85 Usp. Nazivali su se patarenima. križeva. njemu je bilo potčinjeno dvanaest strojnika među kojima su bili: redari. posteći petkom i štujući svetu nedjelju kao i sve ostale kršćanske blagdane.Vjernici su bili podijeljeni u dvije skupine. bez ukrasa. U drugoj skupini je bila većina običnih vjernika (credentes). Ne mogavši naći utočišta. godine poslao u Bosnu kako bi oni iskorijenili tu “krivovjernu kugu. primanju novih vjernika i posvećivanju strojnika.-1991. među njima i fra Pelegrina i fra Ivana iz kraljevine Aragona. Ćiro Truhelka to negira tvrdeći da su u Bosni i Hercegovini živjeli patareni (krstjani bosanske crkve) i da su stećci njihovi nadgrobni spomenici. 414. voditi ratove itd. stigli su u Bosnu. kada su.84 Orbini piše da je papa Klement VI skupinu Male braće “ljudi sveta života”. stjecati bogatstvo. 84 Mavro Orbini. U svojoj su vjeri ustrajali do posljednjeg rata između cara Transilvanaca i Turaka. magistri.. u: Povijest Bosne i Hercegovine. 85 Isto. str. Crkve su bile jednostavne kuće. Nisu pristupali krštenju i zazirali su od križa. str.-1998. 1349. zvona i svete vode. prema sv. Tako pišu Rački. gdje su se neki od njih zadržali. str.. a nazivali su se kršćanima. 83 309 . Na čelu bosanske crkve nalazio se djed (senior. nav. 413. odlučili istinski prigrliti kršćansko bogoštovlje. slika. koji su se smjeli ženiti. electi) koji su se strogo pridržavali svih propisa svoje vjere. jesti kako žele. 767-793. Petru. Sarajevo 1942. Andrić i drugi. anzianus). bez prinošenja žrtve i bez svećenstva. Bosanska Narodna (Patarenska) crkva. kipova. nedaleko od Nikopolja. Manju skupinu su činili savršeni (perfecti. u javnoj ispovijedi. dj. Bogosluženje se sastojalo u molenju Očenaša i čitanju Svetog pisma. učitelji. Jedino su javnom ispovijedi morali priznati svoje grijehe i morali su makar pred smrt prijeći u redove savršenih. Živjeli su bez sakramenata. Ćiro Truhelka. a drugi su nastavili put i nastanili se na obalama Dunava.

prebivajući s redovnicima (krivovjercima)./32.-416. godine. Sarajevo 2005. 87 86 310 . da bi zatim dodao: ‘Prelomit ću ga’. iza vrtla. zatim bi tim kruhom pričestio puk u crkvi. Matinu gradu do Crvenički parnica. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. str. Opata samostana su zvali djed. 5. Povijesni dokaz tome imamo u pismu pape Isto. između Mujinovca i Ploča. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. pisac kritičke povijesti početaka ugarskih dominikanaca. stavlja njihov dolazak u 1226. priredio Marko Dragić. ulazeći u crkvu. str. Gotovo u isto vrijeme kada je albanićanski biskup Belesmemca uspostavio u Bosni bogumilsku crkvenu organizaciju s djedom Rastudijem na čelu. kako bi žene koje su ozdravile od kakve bolesti običavale na zavjet otići služiti na određeno vrijeme. (Stepen kod Tomislavgrada) MISIONARI Veliki broj starokršćanskih bazilika i starokršćanskih crkava u Bosni i Hercegovini dokaz je da je kršćanstvo na ovim prostorima bili vrlo rano prisutno i da su Hrvati u ovim krajevima vrlo rano primili kršćanstvo. A ima još jedan put koji iđe kroz Crkvinu. povijesti te se u novije vrijeme zlorabi.”86 BOGUMILSKI PUT Ispod Kalavure se nalazi Bogumilski put koji su pravili Bogumili. u Bosnu dolaze misionari dominikanskoga reda. a puk odgovorio: ‘Prelomite ga’. N. Krivovjerci manihejci su potrajali do 1520. a priora strojnik. HKD Napredak. Taj put iđe od Blazina. uzeo kruh u ruku. nailazi kraj 87 Stepenjskog greblja. a puk bi mu odgovorio: ‘Blagoslovi ga’. drama i mikrostrukture. MH. Pfeiffer. Bogumilstvo je najzamršenije i najtajnovitije područje bh. knj. Njihov bi svećenik. 129. okrenuo prema puku i uglas izgovorio: ‘Blagoslovit ću ga’. ispod Kalavure prema Mečetu. 415. Orbini piše: “Ovi posljednji (kako izvješćuju Voloterano i Sabellico) nastanjivali su samostane smještene u dolinama i drugim udaljenim mjestima.MANIHEJCI U Bosni su pored bogumila i patarena bili i krivovjerci manihejci.

– 1408.fra Petrom iz Narbone i fra Stjepanom iz Turellija. SVETI NIKOLA TAVELIĆ Nikola Tavelić potječe iz šibenske plemićke obitelji. fra Bartul iz Alverne (u Bosni boravio od 1366. koje je 10.-183. Pratarska šuma. od Novoga u Boki Kotorskoj do Omiša na Cetini. Pratarska čatrnja. Pratarska cesta. Bosnu. S fra Nikolom je u Bosnu došao i fra Deodat iz Ruticinija (Rodeza). 213. papa Nikola IV. te od Jadranskoga mora do Drine na istoku i Drave na sjeveru.000 bogumila.91 Od tada do danas narod pripovijeda o svojim ujacima (fratrima). gdje se povezao s još dvojicom braće .. 311 . proširivši djelokrug franjevačkih istražitelja na Srbiju. 2. 214. 89 Isto.90 Franjevci su tada imali u svojemu vikarijatu više od 40 samostana s 500 članova. i od 1378. travnja 1298. str.) Postojala su dva samostana u Jeruzalemu: jedan kod Isusova groba i drugi na brdu Sionu. a u njemu su se našli najbolji propovjednici iz europskih zemalja. 182. ZIRAL 1979. osnovan je bosanski vikarijat. S dvadeset pet godina postao je franjevcem. upravio “braći bosanskim propovjednicima”. Godine 1339. 91 Isto. Dalmaciju. Sabrana djela 4. ožujka 1291. Hrvatsku.-1383. str.88 Na molbu mačvansko-bosanskoga vojvode Stjepana Dragutina. Rašku. godine službeno je povjerio dvojici franjevaca hrvatske provincije dužnost istražitelja krivovjerja i pobijanje bogumilskih zabluda u Bosni. Iz Bosne je fra Nikola zajedno s Deodatom otišao je 1387.Grgura IX. 23. – 1375. Jedno je vrijeme boravio u samostanu u Bribiru. među kojima je bio i sveti Nikola Tavelić (1372. 203. Zato je povelik broj mjesta koja su po fratrima dobila imena: Pratrovac. str. Istru i Slavoniju. listopada 1233. Nikola je s Deodatom bio smješten u Sionski samostan. godine u Svetu zemlju kako bi ondje bio misionar. U Bosni je dvanaest godina obraćao na vjeru katoličku poglavito krivovjerce.89 To je obnovio papa Bonifacije VIII. Bogumilska crkva bosanskih krstjana. str.) javio je papi Bonifaciju IX. Godine 1402. a s trideset godina došao je za misionara u Bosnu.). Njih su se četvorica zanosili idejom 88 Dominik Mandić. 90 Isto. da su franjevci do te godine obratili ili pokrstili u Bosni oko 500. pismom od 29.( Papa je 1342. povjerio franjevcima skrb za Svetu zemlju. izdanje.

uzor puku. kadija ih je dao svezati i držati tako do pola noći. 92 Nikola i njegova subraća odlučili su početi svoje misionarsko djelovanje među Saracenima i obratiti ih na kršćanstvo. odveli su ih njegovoj kući. molitve i savjetovanja. Pojavili se u devet sati ujutro pred veličanstvenom Omarovom džamijom (sagrađenom na mjestu Salamonova hrama!) tražeći kadiju i predstavnika mjesne vlasti. odlučili su se “uvjeriti” jeruzalemskog kadiju da se mora obratiti na kršćanstvo ako želi spasiti dušu. str. nego ih je poslao Bog. čvrsto je braneći. Kalendar 1991. Na to su fra Nikola i njegova subraća odgovorili kako ih nije poslao nikakav čovjek. ali im je pružio mogućnost da sačuvaju glavu. tvrdeći kako mu žele reći nešto “vrlo korisno i spasonosno za njegovu dušu”. Tri su dana bili okovani u tamnici neprestano moleći i tješeći se. godine slavili četvrti dan Kurban-bajrama. 58. Isto. poslušni starješinama. Jeruzalem je bio pun Arapa pa su Nikola i braća iskoristili prisutnost mnoštva kako bi im se obratili.000) tražeći da se izazivači ubiju. Kada su muslimani 11.mučeničkog svjedočanstva za Kristovu vjeru. posebice u Jeruzalemu. Kadija je fratre osudio na smrt. Fratri su ostali pri izrečenom: “Spremni smo radije umrijeti za ovu istinu. Kada su nakon sat vremena mučenici došli svijesti i progovorili.”93 Osuđene fratre na smrt svjetina je izudarala sve dok nisu izgubili svijest. nakon dugoga razmišljanja. pitajući ih hoće li opozvati sve što su rekli. U međuvremenu se skupilo mnoštvo muslimana (kažu da ih je bilo oko 30. Dokument koji je napisao gvardijan fra Gerald Calveti govori o njima kao o ljudima “posebno ukrašenim krepostima” jer su bili “vrlo odani Bogu. za katoličku vjeru. str. Čuvši to kadija je pozvao starješinu Sionskoga samostana i njegovu braću. Sarajevo 1990. podvrgnuvši ih ponovno mukama: gole su ih privezali uz stupove i udarali. 56. Kadija je pred gvardijanom i drugim franjevcima upitao fra Nikolu i njegovu braću jesu li oni svoj govor izrekli kao normalni i razboriti ljudi ili kao luđaci. Kada ih je primio oni su pročitali svoj govor kojim su prisutne pozvali da se obrate na kršćanstvo. 312 . vrlo strogi u životu. 92 93 Dobri pastir. Svojim uzornim životom željeli su privući pozornost arapskog stanovništva u Palestini. ili ih je poslao papa ili neki kršćanski vladar kako bi izazvali rat. prokušani i savršeni u svakoj kreposti”. Kad im se to učinilo presporo. studenoga 1391. Kako kadija nije bio u džamiji.

Tek je 21. Tada su se mletački duždevi titulirali i kao dux Dalmatiae. Proglašenje svetim Nikole Tavelića trebalo je biti o proslavi tisuću tristote obljetnice veze Hrvata sa Svetom Stolicom. Od tada do XV. godine. tri puta je paljen sve veći oganj. proglasio Nikolu Tavelića i njegovu subraću svetima. papa Pavao VI. st. a jedan je prijepis stigao i u Šibenik. mletačku vlast priznaju: Poreč. Sveti Lovreć.500. To je prvi kanonizirani Hrvat svetac. Hrvatska je 1102. Nakon neuspješnih mletačkih prodora 839. Rab. Korčulu i Lastovo. ali tjelesa su ostala neizgorena. Umag. MLETAČKA OKUPACIJA HRVATSKE U IX. bili su neprestani sukobi Mlečana i hrvatsko-ugarskih vladara. Arapi su potajno zakopali zemne ostatke mučenika. U to je vrijeme Mletačka Republika brojila 200. lipnja 1970.. U tome su kršćani vidjeli znak da je Bog primio žrtvu umorene braće kao svjedočanstvo za vjeru. 313 . 865. Novigrad. stoljeću bili su mnogobrojni sukobi Mlečana s hrvatskim vladarima. Emir je potvrdio smrtnu kaznu. 1941. Osor. I X. Da ne bi ostavili traga svoje okrutnosti i mogućnosti kršćanima da štuju ostatke mučenika. a među njima i dvanaestorica franjevaca čija se imena spominju u izvješću što ga je gvardijan Sionskog samostana u Jeruzalemu poslao na neke samostane franjevačkog reda. st. U drugoj polovici XIII. do 1009. Mlečani su ovladali teritorijem od Istre do Albanije osim Dubrovačke Republike.. Motovun i Rovinj. Međutim. godine Mlečani su plaćali Hrvatima danak kako bi slobodno plovili Jadranskim morem. Trogir.000 stanovnika. godine stupila u državnu zajednicu s Ugarskom.000 žitelja. kod Makarske 887. Izmrcvarena tjelesa bacili su u veliku vatru koja je gorjela na trgu. a vladali su nad 2. Od 991. upravitelj pokrajine. godine Mlečani su zauzeli: Zadar. 840. studenoga došao Emir. U XV. Dubrovnik. Odvažno svjedočanstvo promatrali su muslimani ali i kršćani. Sve je dirnula činjenica što oganj nije htio progutati tjelesa mučenika. i pogibije dužda Petra Candiana I. Okupljeno je mnoštvo s isukanim mačevima i noževima navalilo na fratre kako bi ih potpuno iskomadali. st. gdje se i danas čuva. Split. ali su ratne prilike spriječile tu svečanost.Iz Gaze je 14. Krk. i obnovio sudski proces na glavnom trgu.

Uzroke tomu je moguće tražiti u ugarskim pretenzijama na Bosnu. Jedan je od najlegendarnijih bosanskih banova. ban je u travnju 1203. 42. Tom ispravom Kulin ban je sklopio mir i prijateljstvo s Dubrovčanima dajući im povlastice. Kulin je pisao papi kako se radi o pravim katolicima. 1189. izdanje. drugo izdanje. godine. Protiv njih su vođeni križarski ratovi. Ziral. Sabrana djela 4.95 Usp. Kada su Kulin ban i bosanski kršćani bili osumnjičeni da su krivovjernici. Kada je. Od tada se često spominju “krstjani crkve bosanske” ili. pisao je: “Kulinu. tada je (1200. pak. 94 314 . Do danas je u narodu sačuvano mišljenje kako je u vrijeme njegove vladavine bilo blagostanje. na Bilinom polju kod Zenice skupio “prvake — priore bosanskih krstjana” koji su prisegnuli na pravovjernost. Kršćani bosanske crkve. velikom bosanskom banu”. . Bogumilska crkva bosanskih krstjana. str. II. fra Leon Petrović. zbog njih su se sporili bosanski velikaši. Nepoznata je podrijetla. Kulin ban u svoju zemlju primio heretike koje je iz Splita i Trogira protjerao biskup Bernard. 95 Dominik Mandić. Prema invokaciji toga dokumenta razvidno je da je Kulin ban bio katolik. VIII. U vrijeme njegova banovanja nastaju prvi sačuvani pisani spomenici (tri primjerka njegove povelje 29. 1999. Međutim. kršćani bosanske crkve94 koje će mnogi proglasiti hereticima.SREDNJOVJEKOVNI BOSANSKO-HUMSKI VLADARI Kulin ban Kulin je bio ban Bosne od 1180. dr. pisane latinskim i hrvatskim jezikom). godine) papa Inocent III.1204. slobodu kretanja i boravka u Bosni. Chicago-Roma-Zürich-Toronto 1979. Sarajevo-Mostar.000 u Bosni i možda toliko u Hercegovini. a njih je pri kraju bosanske samostalnosti moglo biti najviše 40. ali o njima se vrlo malo zna. tražio od ugarskoga kralja Emerika da povede križarski rat protiv Kulina. Papa Aleksandar III. Optužbe iz inozemstva uveličavale su “krivovjerje” bosanskih krstjana i njihov broj. Od tada je često Kulin ban nazivan kršćaninom bosanske crkve. pak.

Među prvim europskim vladarima ukazivao je na opasnost od osmanske najezde te je omilio narodu koji i danas o njemu pripovijeda.–) i Vuka (– 1287. što od carstva propalo je?» Razumi ga posestrima. Stefan Uroš IV. propalo je. Dušan car se riješi groba.-1310. Imao je tri sina: Stipana I.). kojom im daruje župu Zemljenik. Godine 1927. (– 1287. potom. Kotromanića (1284. Pa dozivlje sebi vilu. Po predaji ubio ga je sin te je on prokleo sina i njegovo potomstvo. prosinca 1355). –) te jednu kćer koja se udala za Stipana Vodičkog. preneseni su mu zemni ostatci u crkvu Svetoga Marka u Beogradu. naslijedio je bana Ninoslava. za desnu ga ruku prima i obiđe grob sa njime. bosanski ban (1254.. Prijezdu II.. promijenilo se ništa nije.20. Prokletstvo se ostvarilo na njegovom unuku Urošu koji je izgubio kraljevstvo i. Pokopan je u svojoj zadužbini manastiru Svetih Arhanđela kod Prizrena. ban bosanski Prijezda I. sve ostalo. pa mu veli posestrime: «Obiđosmo carstvo tvoje.). a Srbija pala u osmansko ropstvo. Bio je ugarski vazal u središnjoj Bosni.-1287.). U ponoćno jedno doba. posestrimu nekad milu: «Kaži der mi. Poznat je po svojoj povelji knezovima Babonićima. Srpski kralj (1331-1345) i prvi srpski car (1346-1355). Njegovi su potomci kraljevi bosanski.» 315 . kada je knez Lazar izgubio boj na Kosovu. što je moje. Te naloži ko i prije. Po nekim je izvorima pao u osmansko ropstvo i ondje umro. *** CAR DUŠAN I POSESTRIMA VILA Sin kralja Stefana Dečanskog. Dušan Nemanjić (oko 1308 .Prijezda I. (1287.

Zapanji se care Dušane. poštovaše ga i slušaše. Tvrtkovi rođaci. kralj Bosne. Matica hrvatska i HKD Napredak. Srbije i Zapadnih zemalja Stipan Tvrtko je sin Vladislava Kotromanića i Jelene Šubić. godine u crkvi franjevačkog samostana sv. Tvrtko se vrati u Bosnu. gdje ga kralj ljubazno primi. Nikole u mjestu Mile kod Visokoga. u kojemu je rođen sv. Tvrko je zavladao 1353. priredio Marko Dragić. gospodara Neretve. Kada je Tvrtko ponovno otišao u Ugarsku i ostavio majku da upravlja zemljom. Međutim. da bi htio oživjeti. Poslije toga Tvrtko odlazi u Ugarsku. U početku mu se nisu pokoravali u svemu. epika. Tada je kralj potvrdio Tvrtkovu vlast u Bosni. Sarajevo 2006. a majku mu protjerali iz Bosne. Tvrtko.96 (Široki Brijeg) *** Stipan Tvrtko. a unuk Stipana I. Poslije Vukašinove smrti Tvrtko Stipan postade bosanskim kraljem. 1373. godine u petnaestoj godini života. 96 316 . kćeri kralja Dragutina. od žalosti u grob pane. retorika. vratio se u Bosnu. Majka mu je bila razborita žena i on ju je poštivao i slušao. Kotromanića i Elizabete. Nit ga želja više sjeti. bosanski plemići su se pobunili te za bana izabrali Tvrtkova mlađega brata Vukića. Okrunjen je kraljevskom krunom Bosne. Međutim. str. godine zidao je grad Novi (Herceg Novi). Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. ban bosanski. uhvati i oslijepi Vladislava Dabišića. su se odmetnuli jer nisu mogli podnijeti da ih vodi neiskusan mladić i još k tomu što sluša majku. Srbije i Zapadnih strana 26. ali uvidjevši njegovu mudrost i dobrotu. Tri godine kasnije raškoga kralja Vukašina umori njegov sluga kako bi se domogao zlatnoga križa koji je visio kralju na prsima. Tvrtko ga s vojskom porazi i zatvori u tamnicu u kojoj Kulušić umre. Čuvši za to. neki bosanski plemići. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Pavle Kulušić je tako zauzeo Usoru i proglasio se banom. porazi brata. kada se Tvrtko htio vratiti u Bosnu. Tek kada je to učinio. kralj mu to ne dozvoli dok mu ne prepusti Hum od Neretve do Cetine kao i gradove Imotski i Novi. Leopold Bogdan Mandić. listopada 1377. 60.

najvjerojatnije Vladislava koji se oženio Jelenom. str.Prije krunidbe Tvrtko se oženio Dorotejom. Na molbe i preklinjanja svoje majke kralj Tvrtko je vratio svoga brata Vukića iz Ugarske i oprostio mu. Tvrtko. napali su ga sin i rođaci ugarskoga nadvornika. a protiv Ugara. ne rodivši mu djece. Ban je pobjegao u Bosnu. nezakoniti sin Ninoslavov. dj. Orbini piše da je vrlo kratko živjela s mužem. Stipan Dabiša99. 99 Kralja Tvrtka je iste godine naslijedio Dabiša. Za vrijeme Tvrtkova kraljevanja u Bosnu prodre turski vojskovođa Šain s osamnaest tisuća vojnika i navale pustošiti zemlju. te da je imao nezakonitog sina Tvrtka kojega mu rodi bosanska plemkinja Vukosava. Dabišino proročanstvo Kralja Tvrtka I. Kralj Tvrtko je proširio svoje kraljevstvo do Save. a zatim mu usijanim kliještima kidali meso. Perojević piše da je kralj Tvrtko imao zakonitoga sina Tvrtka i nezakonite Ostoju i Vuka. Sukobe se na Rudinama a zatim u Bileći i sasjeku i poraze tursku vojsku uz neznatne vlastite gubitke. iz plemićke kuće grofova Nelipića. Umrla je skoro istodobno kad i majka kralja Tvrtka.–1991. Marko Perojević. zarobio kraljicu Mariju i pogubio njezinu majku Elizabetu. ožujka 1391.–1998. raščetvorili ga i objesili na četvera vrata grada Pelengera. Vezali su ga konju o rep i tako uokolo vukli. a na jugu je posjedovao Kotorski zaljev. naslijedio je 1391. Poslije toga poraza Turci se nisu usuđivali napadati Tvrtkovu zemlju. Oženio se Hrvaticom Cvjeticom. g. Znakovito je Dabišino proročanstvo: Mavro Orbini. 423.. Želio je zagospodariti Dubrovnikom.97 Tada je kralj Tvrtko stupio u savez s napuljskim kraljem Karlom. g. Naslijedila ga je na prijestolju njegova žena Jelena Gruba. Orbini i Lašvanin pišu da kralj Tvrtko ni s drugom ženom Jelicom nije imao poroda.. kćerkom vidinskoga cara Stracimira. nezakonito dijete. Kada je ban Ivaniš. koja je bila dvorska dama ugarske kraljice. Kralj Stjepan II. godine. Šibenik i Split su se predali kralju Tvrtku. Umro je 8. Kad je 98 97 317 . rujna 1395. Sarajevo 1942. s drugim odmetnicima ugarskoga kraljevstva. Tvrtkove vojskovođe Vlatko Vuković i Radić Sanković sa sedam tisuća vojnika ustanu u obranu zemlje. 349. On se potom oženio bosanskom plemkinjom Jelicom. kćerku umrloga kralja Ludovika.98 Kralj Tvrtko je umro 10. Kralj Tvrtko mu nije mogao dati dostatnu zaštitu pa su ugarski vojnici zarobili Ivaniša. nav. kćeri Jurja Šubića. str. u: Povijest Bosne i Hercegovine.

Kovačević.Doći će vrijeme kad će kršćanske vladare mučiti silna tuga što. čije zidine još i danas strše iznad Jakotine. vojvoda splitski i ban hrvatski i dalmatinski Hrvoje Vukčić Hrvatinić (1350. nisu u prikladno vrijeme pritekli u dužnu pomoć Bosancima u nevolji. Kralj Ladislav Napuljski imenovao je njega i brata Vukca banovima Hrvatske i Dalmacije. 318 . prekasno. U narodu do današnjih dana živi predaja kako je Hrvoje skočio na svome vrancu čak s Ravnog Čepka preko Jakotine “do svojih dvorova i pokazuje se na otiske konjskih kopita utisnute u tvrdom kamenu. od koje nakon samo nekoliko dana napusti ovaj svijet 8. 2001. Hrvatske i Slavonije. U zemlji punoj povijesti. a kralj Dabiša s vojskom krenu u Hrvatsku i razruši nekoliko utvrda koje su pripadale naprijateljima njegovih šurjaka. Zagreb. Sarajevo 1993. Povjesničar Ferdo Šišić smatra da se Hrvoje Vukčić Hrvatinić rodio u Kotoru (Kotor Varoš) i da je ondje često boravio u svom tvrdom Bobasu. Klaić. Brač. dvadesetak minuta hoda daleko od grada.).100 Hrvoje Vukčić Hrvatinić. 100 Rattkay dodaje: “A zbog toga ovo naše doba uistinu lije suze. Spomen na kraljeve i banove kraljevstva Dalmacije.. Dabiše i Tvrtka II. Ante 1994. dok Rački. a njegova žena se povuče u samostan i tamo dočeka smrt. koji su lovili ribu po jezerima od Ohrida do Plitvica. 101 Anto S.”101 Kralj Stipan Tvrtko I.-1416. Hvar i Korčulu. str. Preko svoje žene Jelice dobio njegovim šurjacima Grguru i Vladislavu Kurjakoviću zaprijetila opasnost. nadimkom Gruba. rujna 1395. pišu da je Dabiša najvjerojatnije nezakoniti sin Ninoslavov i da mu se žena zvala Jelena. Imao je veliki ugled na dvoru bosanskih kraljeva Tvrtka I. sin je Vukca Hrvatinića i dubrovačke plemkinje iz kuće Lukarić. 1380. Kralj Ladislav mu je dao titulu hercega splitskog. ” Juraj Rattkay. 107. dodijelivši mu Split. Ivan Franjo Jukić i dr. Potom se kralj Dabiša vrati u Bosnu. Svjetlo riječi. Tako pišu Orbini. Hrvoje je htio Hrvatsku i Dalmaciju pridružiti Bosni. Kalendar sv. U drugoj predaji se kaže da su se ovdje u vrijeme Hrvoja legli sokolovi. I to jao! Kolike: No poput Trojanaca. sapeti svojim nevoljama. napadnut groznicom. godine imenovao ga je vojvodom bosanskim. Stanojević. Perojević. dok se nisu raselili.. godine bez potomaka. Šišić. Ćirković i dr. oni se skloniše u Bosnu. a u njihova se gnijezda uselile vrane.

Hrvoje je bio prijatelj s kraljem Žigmundom. Hrvoje je zbog toga bio uvrijeđen.-?). umro je od očaja107 u travnju 1416. sad isti taj glas zaodjenite u obličje i kožu njegovu”. Zagreb 1925. To je izazvalo pomutnju među Ugrima pa su povjerovavši Hrvojevim vojnicima počeli bježati. 104 Vjekoslav Klaić. Hrvoje je za sobom ostavio udovicu Jelenu. pogača nije kruh’. sestru cetinskoga kneza Ivaniša Nelipića. 107 Isto. MH. Tako Hrvoje pobijedi i zarobi mnogo plijena i plemića. ne mogavši to podnositi. koji ste u ljudskom obličju oponašali glas goveda. str. “obasipajući ga pogrdama i govoreći mu: Vi. nav.103 Vjekoslav Klaić navodi predaju prema kojoj je “Pavao Čupor jednom na kraljevskom dvoru hercega Hrvoja ljuto uvrijedio. str. a među njima i Pavla Čupora. 105 Isto. ali je s njim ušao u rat jer ga je ugarski ban Pavao Čupor na Žigmundovu dvoru pozdravio mukanjem. Kažu da je Hrvoje bio i “izgledom i ponašanjem nalik biku”.102 Hrvoje je imao silnu moć pa su ga zvali neokrunjenim kraljem. Balša se prozvao Hercegović naslijedivši bosanske oblasti i gradove s Jajcem.-427.. 284. te se. 79. pa je Hrvoje postao predmetom ismijavanja. Ugarska vojska je nanosila goleme gubitke Hrvojevoj i turskoj vojsci. Mavro Orbini. dj. pozdravivši ga volovskim mukanjem da se naruga njegovu hrapavu i krupnom grlu”. Ivan Morović i Pavao Čupor s vojskom krenu na Hrvoja. To je bio prvi pristup Turaka u Bosnu. 106 Isto. ugarski plemići Ivan Gorjanski. Kada je Hrvoje vidio da su ga Turci izdali.106 Utopio ga je vezana u rijeci.104 Klaić također navodi predaju da je Pavao Čupor “nekom zgodom Hrvoja pogrdio ovim riječima: ‘Slovinac nije čovjek. Povijest Hrvata (knjiga treća). i sina Balšu (1400. koji bijaše uzrok tome ratu. Ugarski se kralj u to vrijeme nalazio u Konstanzu kako bi iskorijenio husitsko krivovjerje. godine. a tada su se Hrvojevi vojnici popeli na obližnja brda i vikali kako bježi ugarska vojska. 426. kojega je ubio Nikola Slaven po nalogu cara Žigmunda. Zagreb 1974. Tada je Mehmed prvi put postavio svog sandžaka u gornjoj Bosni. 319 . 426. Hrvoje je s prijestolja skinuo kralja Ostoju i postavio na prijesto Stipana Tvrtka II. Oko Omiša i Krajine u 102 103 Znameniti i zaslužni Hrvati. Tvrtkovića. 427. 79. str. str.je i Omiš. str. Isaka. str. Hrvoje naredi da Čupora zašiju u goveđu kožu. Vidjevši kako Hrvoje s turskom vojskom hara Bosnu. Tada je u pomoć pozvao tursku vojsku i s njom poharao Bosnu.”105 To se razglasilo po dvoru. pobuni protiv Ugara.

Stipan (Ahmet) Hercegović bio je sedam godina veliki vezir. O hercegu Stipanu Vukčiću Kosači ispjevane su lirske i epske pjesme. te sinove Vladislava (Ladislava) i Vlatka. 93. Prešao s bogumilstva na katoličanstvo. O njemu narod i danas pripovijeda. 1466. HERCEG STIPAN VUKČIĆ KOSAČA Herceg Stipan Vukčić Kosača (Kosača kod Foče. Stipan je nakon očeve smrti iz nepoznatih razloga prešao na islam i ostvario blistavu karijeru. – Herceg Novi. Podrinje. buduću bosansku kraljicu. udovica Jelena je predala Omiš svome bratu Ivanišu Nelipiću i tako je Omiš s Krajinom pripao Hrvatskoj i rodu Nelipića. Još uvijek je u narodnom je pamćenju priča o hercegovom blagu. str. kći Balše III. Ženio se tri puta. 320 . godine. Turci su u Kotor Varoš smjestili svoju posadu koja je tu ostala sve do 1838. obljubio sinovu nevjestu zbog čega je sin (Vladislav) zaratio protiv njega. Turci su Kotor Varoš zaposjeli 1519. Splićana i Trogirana. Prva mu je žena Jelena. 108 Vjekoslav Klaić.) naslijedio je 1435. druga je bila parmska plemkinja Barbara de Raugo. a do tada je bio u sastavu Jajačke banovine. a treća Cecilija iz Senja. MH. Povijest Hrvata (knjiga treća). g. Zagreb 1974. od svog strica Sandalja Hranića Hum. Krajinu (Makarsku) i Poljica. Dubrovčana. osnovane s nakanom da se zaustavi prodor Turaka prema zapadu. g.Hrvatskoj nastala je “prava jagma” između Mlečana. g. Treći sin Stipan rođen je u braku s Barbarom de Raugo. Međutim. a vojnički kobaškoj kapetaniji. dio Zete. zaratio je s Dubrovčanima. se prozvao hercegom i od tada se Hum zove Hercegovina.108 Jelena se dva-tri mjeseca nakon smrti Hrvoja udala za kralja Ostoju. 1450. Hrvoje Vukčić Hrvatinić ostavio nam je znamenita djela Hrvojev misal i Hvalov zbornik. 1405. godine. Živio je razuzdanim životom: Doveo u dvor pohotnu Firetinku zbog koje ga je napustila žena Jelena. U prvom je braku imao kćeri Katarinu. Herceg Stipan 1448. i Maru. Za vrijeme turske okupacije Kotor Varoš pripada jajačkom kadiluku.

Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. knj. srednjovjekovni nadgrobni spomenici U naše se vrijeme u Bosni i Hercegovini politizira. HKD Napredak. zaziđali u zid. 107. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela. I oni će po tragu. str. I kroz taj zid njoj je iz prsiju proteklo. drama i mikrostrukture. ode u Bosnu i iskupi vojsku. I kula se više nije rušila. mislili su ga po tragu uvatit.109 (Crveni Grm kod Ljubuškoga) HERCEGOVO BLAGO Dok je Stjepan vlada Hercegovinom njegov mlađi sin se s njim svadi. priredio Marko Dragić. ona se sorije.KULA HERCEG STIPANA Kulu Herceg Stjepana ziđali su Turci i to puno puta. kažu. snjig je bija. pobjegne u Dubrovnik. baba je u Drežnici i Rami nagovorila Turke da konje potkuju naopako i tako zavaraju domaće i poraze ih. Predaju je magnetofonski snimila i Maja Bošković – Stulli (1963: 303. I undana su ti oni čuli da trebaju ujtit mladu katolkinju sa diteton i da je zazidaju u tu kulu i da se ta kula ne će više sorit. a na izlazu: ″Proša Stjepan i otjera zlato″ . Bespotrebne se polemike vode oko srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika – stećaka. ali zlato su prisvojili Dubrovčani i napisali na ulazu u grad: ″Doša Stjepan i dotjera zlato″. I oni su nju zaziđali odvojeno od diteta. 106. str. te objavi Stjepanu rat. I oni su ujtili tu ženu i to dite. Stećci. 110 (Proboj kod Ljubuškoga) Hercegovo blago spominje. jer je konja naopako potkova i nisu ga našli. Htjede kasnije Stjepan uzeti svoje zlato da ode u Herceg Novi. mliko. Kada je Stjepan uvidio da mora napustiti grad on utovari sedam mazgi zlata. Sarajevo 2005. Nedvojbeno je da pod tim monumentalnim nadgrobnim spomenicima Isto. 5. Čim je oziđu.) Motiv potkivanja konja naopako bilježimo u predajama o bježanju kraljice Katarine. Priča se da su herceg Stjepana tražili Turci. i to muško dite. živu. i Ignjat Đurđević u Marunkovim suzama. Ali. 110 109 321 . jer vazda je se sorila. primjerice. MH. ali ga nisu mogli naći jer on je svoga konja naopako potkova. mudri Stjepan ostavlja je krive tragove.

Kaže neko da je bila voda pa i’ vodom navuklo. Vl. 111 322 . priko polja Svinjače. stradanjima. i sam se mislim. Sestra Marta vuče stećak za brata Marka. godine. 1997.počivaju srednjovjekovni kršćani . Predaje Predaju Kako su stećci navučeni kazao mi je Pero Ćurdo na Gorici 1997.Hrvati.111 (Bukovica kod Tomislavgrada) Nekropola na Radimlji kod Stolca OSMANSKA OKUPACIJA Mnogo je povijesnih izvora i predaja o sramotnome padu moćnoga Bosanskoga kraljevstva pod osmanlijsku vlast. O tomu svjedoče mnogobrojni povijesni i arheološki izvori. Kamen je vuklo sto volova. Neko kaže da su i’ žene na leđima navukle. progonima i pogibeljima kršćana i uništavanju njihovih crkava i samostana. To je sve kamen krečnjak. z. Ja ne znam. a miseca veljače. kako je one stećke navuklo i na čemu i’ je navuklo. a. a sestra Marta zakla sto ovnova.

prešao Drinu bez ikakva otpora. Zato postoji i sad stijena malo dalje od naše crkve. čatrnjama i blagu. Da nije Radaka i 323 . Među predajama su i one koje govore o prelascima na islam. g. prostiralo na sjeveru do Save. Radakova izdaja Bobovca Radakova izdaja je jedna od najfatalnijih izdaja u povijesti a o njoj se i danas pripovijeda: Bosanski kralj. Za razumijevanje povijesnih predaja i etioloških predaja koje su nastale na povijesnoj razini važno je uz ukratko izložiti i sljedeće: Stalne su bile pretenzije Ugarske i Turske na Bosnu i Hercegovinu zbog njezinoga bogatstva (olova. Sukobi su se događali i u samim obiteljima vladara poput onih između hercega Stipana Vukčića Kosače i njegovog najstarijeg sina Vladislava 1450. jedanaest kula. o domaćim muslimanima koji su pomagali kršćanima. Zanimljiva su pripovijedanja o tvrđavama. To je dovelo do velikih svađa i obračuna između vladara. Ugari su zbog toga kod papa optuživali domaće vladare da u Bosni i Hercegovini kriju i šire krivovjerstvo. izd'o ga neki vojvoda Radak. zove se Radakova stijena i iz nje izvire voda koja se isto zove Radakova voda a drvenim je olucima odvedena na grad Bobovac. Dugo ga je tukao.kazuju o mnogobrojnim mučenicima i mučenicama.) i slabile su moć domaćih banova i kraljeva. godine. mostovima. koja je brojala sto pedeset tisuća konjanika. izdao taj grad. g. napadnuvši Bobovac. Osmanlije su koncem svibnja 1463. kojega je sultan podmitio. izgrađen na strmini s tvrdim bedemima. srebra. Mehmed je s vojskom. ali ga nije mogao osvojiti. a potom i rijeku Bosnu. Inače ne bi nikad bio osvojen jer je bio što'no kažu neosvojiv. Nekim grobovima i crkvama hodočaste i muslimani i pravoslavci. Ta je stijena ime dobila prema predaji o izdajstvu vojvode Radaka rad' kojeg je pao grad Bobovac. tamo. osim pješaštva. za tjedan dana pokorili Bosnu. Sve to dovelo je do sramotnoga pada nekoć moćnoga Bosanskoga kraljevstva (koje se za vrijeme bana te kralja Tvrtka od 1353. do 1391. zna se kako je on završio. g. a na jugu od Herceg Novoga do Ravnih Kotara). skupocjene tkanine i dr. Njihovim grobovima narod stoljećima hodočasti. Tada je poglavar Bobovca Radič (Radak).

Muhamed je s vojskom savladao Sanu. odrubili mu glavu i strmoglavili ga niz liticu. A kad je predao ključeve caru. FF Mostar 2007. u Varešu od Kazimira Džoje. Čim je sultan stigao u Jajce. a stijena Radakova stijena. Katarina Pejčinović zapisala je u srpnju 2007. D. Predaja kaže kako je prije bijega ostavio dvojici svojih povjerinika krunu koju po njegovoj zapovijedi morahu sakriti negdje oko jezgre starog grada. pa su molili milost za kralja nudeći njegovu i svoju predaju. Predaja kralja Stipana Tomaševića Muhamed je opsjedao Ključ paležom strašeći njegove građane i vojsku. žena kralja Stipana. grad mu se predao nagodbom prema kojoj je domaćinima dozvoljeno da gradom upravljaju na domaći način. potvrđene zakletvom. po savjetu svojega muža. Mehmed je saznao da s bosanskim kraljem boravi spomenuti Radivoj koji se s njim ponovno sprijateljio posredstvom modruškog biskupa. Tako je zarobljen zadnji bosanski kralj Stipan Tomašević i stric mu Radivoj. Mehmed je zapovjedio Muhamedu da krene u potjeru za bosanskim kraljem koji je već bio pobjegao u Klaviju (Ključ). Rkp. Radak je imao posebnu želju napiti se vode s vrela s kojega je često pio vodu. 112 Kad su osmanlije obmanom od Radaka dobili ključeve Bobovca. 112 324 .njegovog izdajstva nikad Bobovac pao ne bi. krenula prema Dubrovniku. Rekavši mu: Kad si izdao svoje izdat ćeš i nas. Osmanlije su mu dopustili i potom ga odveli na stijenu iz koje izvire ta voda. a oni su uvidjeli da se ne mogu dugo odupirati turskoj sili. vođi janjičara. zarobili su ga. Potjera za bosanskim kraljem Kada je osvojio Bobovac. O tome je s Turcima sklopljen ugovor i sačinjene isprave. Nakon predaje Jajca sultan Mehmed zapovjedi Muhamedu. Sultan je ostao u Jajcu vidjeti kako će se razvijati događaji u Bosni. da krene u potjeru za odbjeglim kraljem. ovaj mu je dao odrubit' glavu na nekoj stijeni koja je po tom' dobila ime Radakova stijena. Od tada se vrelo zove Radakovo vrelo. Tada je Marija.

Neki kažu da je Stipanu odsječena glava. str. Proklinjao je tursku nevjeru. str. čak su provalili i u turski tabor. Kralj je shvatio da ga ne zove od naklonosti te je stupio pred njega. a drugi. dj. zavedeni tim prijedlogom. Baška Voda 1999. 207. Mehmed je provalio u Hercegovinu i strahovito je opustošio. 114 113 325 . držeći u ruci pismo u kojemu je bila Muhamedova zakletva. Uz Muhameda u osvajanju Bosne isticao se i Omer. 168. nav. da su ga privezana uz stablo ubili strjelicama. odlučan prihvatiti smrt hrabrije nego što je branio kraljevstvo i slobodu. pak. Mala nakladna kuća Sv. Neki od njih predali su sebe i svoju zemlju u ropstvo. a neki su okrutno smaknuti. nanosili su poraze Turcima pa se povlačili na brda. Vojnici hercega Stipana Kosače zaposjeli su gorske vrhunce.113 Smaknuće kralja Stipana Tomaševića Muhamed nije uspijevao osvojiti Blagaj pa je pozvao kralja Stipana preda se. Iz toga tabora poslao je “glasnike obližnjim knezovima i plemićima s naredbom da svaki preda svoju zemlju sultanu pa će od njega u Europi dobiti drugu”. međutim kada su otišli na sultanovu portu.114 Nikola Lašvanin. Deset kamenih mačeva. Usp. Ubrzo ga Muhamed predade svom učitelju Perzijancu da ga ubije. neki bijahu bačeni u okove i odvedeni u Bizant. Jure. a kako je ondje nisu našli. Mehmed je podignuo tabor i okružio tvrđavu Blagaj.Radivoju su Turci odsjekli glavu. S brda su navaljivali na tursku vojsku. Marko Dragić. Predaja kazuje kako je sultanov kuhar kralja oderao živa pa su od kože napravljeni bubnjevi u koje su udarali dok su ga nosili pokopati. a sa zarobljenim kraljem Muhamed je obilazio gradove u Bosni i Hercegovini podlažući ih pod tursku vlast.. Mehmed je poslao izaslanike Dubrovčanima tražeći ženu bosanskoga kralja. poglavar Tesalije. – 170.

tako da je lice gledalo prema izlazećem suncu. te se ovdje slegla na dno. Kosti ležahu na sloju ilovače. Onda su ga odlučili pokopat tamo gore iznad borova oklen se ne vidi Jajce tako da mu to bude kazna. Lijevo stegno pokazivaše tragove. Lubanja bijaše odijeljena od trupa. Mrtvac bijaše okrenut smjerom zapada prema istoku. Onda su ti ga posuli sa soli i nabili na kolac. oni su ti tog kralja mučenički ubili. a osim toga i dva mala srebrena ugarska 115 326 . Rkp. U tom sloju bila je položena lešina. doveli vamo. Kažu da gore smrti nije bilo. Pokoj mu duši al se napatio. jer nije ležala na vratnim kralješcima nego na desnoj strani grudnih kostiju. D. a oba prelomljena kraja nisu ležala jedan tik do drugoga u istom pravcu nego u razmaku kakvih 8 cm razdaleko. kako služe kao zapon katanaca ili možda kao kuke na negvama.115 Predaju je Katici Lozić Radielović u Jajcu travnja 2007. a noge ispružene. rođ. Ruke kostura bijahu na prsima prekršćene. Al su ti Turci bili životinje. Dr. FF Mostar 2007. Nije lako ni umrit. Kuća u selu Šibenica mu je srušena i sad živi u Jajcu. Od priloga se našao komad gvožđa nalik na polukružnu kuku. Ćiro Truhelka je 1888. a odozgor ne moš Jajce. da je prelomljeno. godine kazao Stipo Crnkić. Ko ono odavle grob moš vidit. Sve bi bilo dobro kad se čovjek ne bi patio. Ufatili ga kod Ključa. koji je i onako istruli kostur mjestimice zdrobio. godine pretražio grob i zabilježio: „U dubini od 88 centimetara naišlo se pod slojem crnice na sloj krupnog kamenja. 1936. godine. što ju je kišnica iz gornjih slojeva splavila. Kažu da su mu oderali kožu i od nje napravili bubnjeve.Grob posljednjega bosanskoga kralja Stipana Tomaševića U jajačkom kraju i danas se pripovijeda o smaknuću Stipana Tomaševića: A znaš.

) Kostur. (.običaj koji je po Bosni bio vrlo raširen. 208.-1463. posvećen štovanju Blažene Djevice Marije.”116 Velik broj Hrvata iz Bosne i Hercegovine spasio se bježeći u kršćanske zemlje Hrvatsku. poklani časni starci. kojeg pokopaše u vrijeme koje je slijedilo vladi Ljudevita Velikoga. Zarobljeno je i u hareme i janjičare odvedeno 100 000 kršćanskih djevojaka i mladića. Neki su ponijeli sa sobom veliki drveni kip.118 SMRT KĆERKI BANA RADIVOJA Ban Radivoj je brat kralja Tomaša (1443. nav. “Tada su silovane čiste gospođe. dvoraca i utvrda. 58. ZIRAL. Austriju (Gradišće). Iz ovih opažanja slijedi da je tu bila sahranjena lešina. Dr. djelo. a trideset tisuća mladića učinili janjičarima. Toronto-Zürich-Roma-Chicago 1982. 118 Dominik Mandić Sabrana djela 5. str: 14. u Trsat. oskvrnjene bogoštovne zgrade. Odijelu i što bi k njemu spadalo kao pucetima. Italiju (Molisse). str. 116 Nikola Lašvanin.).) i stric zadnjega bosanskoga kralja Stipana Tomaševića (1461.-1461. Kraljevski grad Jajce. Rumunjsku i drugdje. g. str. što ga u srednjem vijeku davahu pokojniku kao poputbinu na drugi svijet. 1904. Bezbrojni ljudski plijen odveli su u barbarske krajeve – Trakiju i Aziju – da odsele rađa Turke. 327 . domogao se bosanskoga kraljevstva i kraljevskih riznica. povijest i znamenitost. 117 Vjekoslav Klaić. dok su još njegovi novci Bosnom kolali. koliko je bilo moguće te pohranjen u staklenom lijesu u samostanskoj crkvi u Jajcu. vatrom nagrđeni oltari. Italiju i Ugarsku. Turci su ga na prevaru zarobili novca iz dobe Ljudevita Velikoga. nije u tom grobu bilo ni traga.J.117 Od Osmanlija je pobjeglo 400 000 Hrvata a od toga ih je 200 000 izginulo i pomrlo bježeći u Hrvatsku. Ove novce možemo smatrati kao neku vrstu obola.. Turci su zarobili sto tisuća kršćana. Etnička povijest Bosne i Hercegovine. obeščašćene djevice. Studničke I druga. kopčama i dr. koji je iz groba izvađen bi sastavljen. pretopljena zlata u vrijednosti više od milijun dukata. Sarajevo.. str.. Povijest Hrvata (knjiga četvrta)..Pad Bosne U roku od osam dana turski car Mehmed pokorio je sto sedamnaest gradova. posvećeni muževi ili mačem pobijeni ili osramoćeni. nevina djeca nogama pogažena. MH. Ćiro Truhelka. 173. U Bilaju pod Ključem koncem svibnja 1463. Zagreb 1974. sasječena i izmučena čovjeka.

te ujdoše u trag njegovim ćerima i najdoše pećinu.119 Ćiro Truhelka Kraljevski grad Jajce. Riža je sletila niz cestu. Djevojke. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Nakon toga su kralja Stipana okrutno ubili u Jajcu. a od ovoga se vremena još i danas širi oko pećine i ponora miomiris ruža. Banu Radivoju su Turci u Bilaju odsjekli glavu. priredio Marko Dragić. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. str. a kad su Turci saznali gdje se nalazi krenuli su prema Bedemu. Kad je ban Radivoj krenuo u bijeg s kraljem Tomaševićem sakrio je svoje kćeri u jednu pećinu kako bi ih sačuvao od osmanskih napasnika: U onaj vakat. kad je Turčin navaljivo sa svi strana da zauzme Jajce. Nakladna knjižara J. 5. skoče sa stine u ponor. povijest i znamenitosti. kćerka i sin nakupili su riže u mješine (žake) i ozgor su zavaljali riže niz brijeg. da se izbave turskog sužanjstva i sramote. MH. Al kako su Turci sve više jačali i jurišali naprid. drama i mikrostrukture. jer nadaleko se pričalo o njihovoj nemilosti prema ženskoj čeljadi. ne tijuć bit sužnjevi Osmanlijama i osramotit se prid Bogom i svitom. prije nego što su Turci došli do njih i rasula se. 17. sakri ih on u jednu pećinu ispod koje bijaše veliki i duboki ponor. Kada ga sa kraljem uhvatiše. uvatiše kralja a s njim i bana Radivoja. 119 328 . knj. skočiše u ponor. 171. HKD Napredak. Bojeći se silno da Turci ne bi učinili kakvo zlo njegovim lipim ćerama. Studeničke i Druga u Sarajevu 1904. a sa Stipanom su obilazili gradove u Bosni kako bi kralj naredio predaju bez otpora.). Katarina Kosača. uz kralja Stipana u gradu je bio i ban Radivoj. (Pretisak Općinsko poglavarstvo Jajce. te tako svoje volje poginuše. Tu je predaju zapisao Ćiro Truhelka: Ban Radivoj sakrio je svoje kćeri.119 OBRANA KREŠEVA Kraljica Katarina se jedno vrijeme krila od Turaka na Bedemu. Bile su tolko čedne i bogobojazne. pod kojom bijaše duboki ponor. Narod i dan danas priča da se od tad sa te stine širi miris ruža. nadajuć se da ih tu niko ne će nać. uđoše Turci skrovištu djevojaka i htijahu ih uhvatiti. da ih sačuva od ratne nepogode u jednu pećinu. Sarajevo 2005.zajedno sa kraljem Stipanom Tomaševićem. Tili ih oni uvatit i povest sa sobom al divojke. 1996. da su rađe sačuvale svoje poštenje i čist obraz nego pustile da ih Turska ruka obeščasti. jednom mjestu na brdu poviš Kreševa. Krila se gore sa kćerkom i sinom. str.

rođena je 1424. dj.. Trajna predaja tvrdi da je te stvari izradila blažena Katarina. 3. Ona je naše žene odavde podučavala vest. KATARINA KOSAČA Posljednja bosanska kraljica Katarina. a kraljica je prešla u vječnu predaju što je pripovijedaju njezini zemljaci. kvadratična svilena vrećica. one i dan-danas nose crne marame na glavi.121 Doživjela je tužnu i tragičnu sudbinu i umrla u izgnanstvu. 2004. u Kreševu kazala Ana Topić (rođ. kraljica bosanska. 121 Temelji crkve koju je kraljica sagradila u Otinovcima kod Kupresa 1447. stola. “Sve je to izrađeno i satkano najčišćim zlatom po cijeloj površini.120 POSLJEDNJA BOSANSKA KRALJICA. Do pada Bosne pod Turke ova je kraljica izgradila šest samostana i crkava.” Onda su Turci pobjegli. sv. nav. kćerka hercega Stipana Kosače. 120 329 . svileni ubrus. Prešla je s bogumilstva na katoličanstvo i postala franjevkom Trećega reda. uškrobljeni rubac za misu i jedan dio misnice. 96. Grob kraljice Katarine u Crkvi Araceli u Rimu Hrvati obilaze više od pet stoljeća. godine boravio sam u Kraljevoj Sutjesci i slušao više kazivačica i kazivača koji su mi kazivali kako je: “U gradu Bobovcu živila kraljica Katarina. U sutješkome samostanu su sačuvani plašt. Ona je bila Kosača. godine u Blagaju kod Mostara. 49.. str.”122 BIJEG IZ BOSNE U fojničkome kraju predaje o kraljici Katarini kazuju: Tanji Topić 2004. daleko od domovine i svoje djece koju su Turci odveli u ropstvo u Carigrad. na divan frizijski način. Ona ih je svemu podučavala. plesti – sve domaćinske radove koji su se obavljali u kući. str. U znak poštovanja prema kraljici i zbog žalosti.” Te žene nazivaju se Katarinke. 1940.Turci su tad rekli: “Kad imaju toliko riže a što još ne imaju. FF Mostar. godine otkopani su i vide se i danas. 122 Bono Benić. U lipnju 1995. g. a Katarina Kosača i njena djeca ostala su na sigurnom.” Također su mi pripovijedali: “Naše su žene veoma mnogo nju cijenile.) Rkp.

također. 121. reći će im jedna baba: ‘Zatvorite konja pastuha pa mu ne dajte za tri dana vode. Katarina Vukčić Kosača (1424. Malo iza vjenčanja. vidješe da je žensko. zaštiti kraljicu u glavnoj kuli – dvoru. 4 sata daleko. Verlag Köln-Weimar-Wien 1995. 139. Livno i Duvno. str. bio velik teret za okolno stanovništvo. novi kralj Stipan Tomašević priznao je Katarinu kraljicom majkom. “Kozigrad”.126 Nakon smrti Stipana Tomaša 1461. bez sumnje. Sarajevo 1892.) Bosna Argentina.”125 Povijesni izvori kazuju da se kraljica Katarina godine 1446. koja je ostala udovica s dvoje nejake djece – Sigismundom i Katarinom. i sljedeća predaja: “Priča se da je Katarina bježeći od Turaka. str. Nastao je za jednu noć sa svrhom da od turskih topova. 126 Bazilije Pandžić.’ Tako oni i urade. dao joj je dozvolu da može sebi izabrati dva kapelana među bosanskim franjevcima. 125 Isto. Sarajevo 1973. str. udala za kralja Stipana Tomaša. potkovali sve konje naopako i jednu noć iščezli. GZM IV. pod Kozogradom. Te se noći tako brzo i naporno radilo da je 77 trudnih žena pobacilo djecu i 77 se kobila oždrijebilo. pa im je presijecite. “Zvonigrad” i “Gradina” u kotaru fojničkom. 123 330 .-1478. 124 Pavao Anđelić. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. Pavao Ritter Vitezović u svome djelu Bosna captiva piše da je kraljica Katarina napustila utvrdu Kozo u Fojnici i pobjegla u Konjic. str. Böhlau. naredi kraljica. bježala iz Jajca.123 Predaja kaže da je brdo Vis s kulom i sjevernim bedemima grada u cjelini umjetni nasip. grad će se predati. Luka Grđić. 146. Kad se nisu mogli obraniti.. i da je to. papa Eugen IV.Pripovijeda se da su Turci ovaj grad (Kozograd) najposlije osvojili i da je ispred njih potonja kraljica pobjegla otalen. na Milodražu. a onda ga puštajte i dobro gledajte gdje će zakopati nogom! Ondje kopajte pa ćete naći vodu što ide u grad. Pošto su se na sve načine uzalud mučili. s dugim bedemima i brojnim kulama. Pripovijedaju da je pri toj prilici ubila kraljica sa Kozograda iz topa turskog zapovjednika spram sebe u Ostružnici. natovari blago i pobjegne. 91. Kada u gradu nestane vode. te konje potkuju naopako.124 Postoji. Kada zapovjednika svukoše da ga okupaju. Masleša”. preko brda u Varoš. Turci opkole grad. “V. Povijesno jezgro te predaje sastoji se u činjenici da je cijeli sjeverni dio grada izgrađen silovito. koji su tukli s Meteriza. prebjegli u Dalmaciju. ali mu tvrđi ne mognu za dugo vremena ništa učiniti. Kad vodu presiječete.

u selu Barevu kazao Jure Crnoja. najavio kršćanskom svijetu da je odlučio staviti se na čelo križarske vojne protiv Turaka i pozvao da se u lipnju 1464. 1464.Odatle je pješice stigla u Ston. Bazilije Pandžić. Ona je mislila da svoju kraljevinu ostavi djeci. listopada 1463. ali se djeca nisu vratila i ona je poklonila Papi svoju kraljevinu. str. FF Mostar 2007. Sa Sutjeske u Visoko. Kad je naša kraljica Katarina viđala da će Turci napast na Jajce ona je svoju vojsku nared'la da potkuju konje naobratno i ona je pobjegla na Sutjesku. Tada su došli na opštine na Ranče. rođen 1932. 140. (1456.. Katarina je iz Dubrovnika otišla papi u Rim. selo Barevo. Kraljica Katarina u oporuci spominje samo Pavla II. prema kraljici Katarini nisu pokazivali sklonost jer su se bojali turske osvete. pismom Ezechielis prophetae. te je vjerojatno da se s Piom II. Iako joj je Dubrovački senat dopustio doći u Dubrovnik. pa se spuštali na Komotin. U jajačkom je kraju o kraljičinu bijegu živa tradicija: Turci su najprije došli na Suhi vrh u Pougarju. Pad Bosne i umorstvo njezinog kralja rezultirali su 21. kolovoza 1464.. a potom prešla u Rim.) nagovarao sve kršćanske vladare da zajedničkim silama protjeraju Turke iz Europe. u području Dubrovačke Republike. odakle se lađom prevezla u Dubrovnik. 129 Predaju je Katici Lozić Radielović 2007. I tu su deset kula napravili od katoličkih glava. okupe u Ankoni. a dvoje su joj djece oteli Turci. nije srela. 203. i Siksta IV. 129 U RIMU Kako bi i sama poradila na oslobođenju svoga kraljevstva. godine. doputovao u Ankonu.. ali ga je tri dana kasnije zadesila smrt te se odustalo od oslobađanja Bosne i Hercegovine. Tu je provela neko vrijeme. u kojem je Pio II. U Melni je bila kula za vrijeme Turaka. g. 128 127 331 .127 Nemamo povijesnih dokaza da je kraljica Katarina bježala preko Fojnice kako to predaja kazuje. dj.128 Tom prigodom kraljica je u Dubrovniku ostavila mač kralja Tomaša s nakanom da bi se on dao njezinu sinu ako se oslobodi iz turskog ropstva. Poznato je da je papa Pio II. dj. nav. Rkp. nav. Papa je 12. iz Viskokog u Rim. str. Nikola Lašvanin. Poznato je kako je kraljica Katarina već u srpnju 1463. bila na Lopudu. D. i tu su naše cure poslije vjenčanja išle spavat s begom prvu bračnu noć.

Zbog toga je kraljičin grob morao biti premješten. Na tom je mjestu Katarinin grob ostao više od 100 godina. oboje ustrajalo u muslimanskoj vjeri. Sveta Stolica postaje vlasnica bosanskog kraljevstva i o njemu može odlučivati prema svojoj uviđavnosti. Njezina mjesečna pomoć iznosila je 100 dukata i još 20 dukata mjesečno za stan. Ta se kuća nalazila u gradskom predjelu Pigna u blizini crkve sv. Jeronima. nav. Pokopana je po vlastitoj želji u franjevačkoj crkvi Araceli.) kraljica Katarina je umrla.” 130 GROB Pet dana poslije sastavljanja oporuke (25. listopada 1478. da kraljevstvo predaju njezinoj kćeri Katarini. Oko godine 1590. Grob joj je bio postavljen pred glavnim oltarom crkve. dj. Uzalud je Katarina više puta činila sve kako bi svoju djecu oslobodila iz ropstva. Marka. Pretpostavlja se da je taj stan pripadao hrvatskoj Bratovštini sv. 144. kraljevski bosanski i obitelji Kosača. koja za života postade uzor kršćanskog 130 Bazilije Pandžić. S jedne i druge strane glave urezan je po jedan grb. OPORUKA Kraljica Katarina je svoju oporuku sastavila u nazočnosti sedam svjedoka od kojih je šest bilo franjevaca. a potom je prešla u drugu kuću gdje je živjela do smrti i gdje je sastavila oporuku. a ako Sigismund ne bi ponovno postao kršćaninom. Ako bi. 332 . U svojoj oporuci “imenovala je papu Siksta IV.78 m) s krunom na glavi. Ispod nadgrobne ploče bio je postavljen i natpis bosančicom.U Rimu je Katarina dobivala izdašnu pomoć kako bi mogla živjeti prema svom kraljevskom dostojanstvu. kako bi kor oltara bio viši. Otada franjevci posjetiteljima svoje crkve pripovijedaju burnu povijest kraljice Katarine. Katarina je najprije stanovala u kući građanina Jakova Mentebona. pak. franjevci su odlučili popraviti oltar i pomaknuti ga naprijed.. Zato je skinuta nadgrobna ploča i stavljena na najbliži stup. Nadgrobna ploča bila je urešena reljefnim kipom kraljice u naravnoj veličini (1. str. i njegove zakonite nasljednike baštinicima bosanskog kraljevstva i zamolila ih da ga u potpunosti predadu njezinu sinu Sigismundu. bude li se ona ponovno vratila na kršćansku vjeru. ako se vrati na kršćanstvo.

gdje se kraljica zaustavila da još jednom vidi to vrelo na kojemu su se zaustavili i njezini svatovi dok ju je kralj vodio u Sutisku. jedan s gornje. Tada su Turci oteli kraljičinu djecu odveli ih u Carigrad i islamizirali. Turske zaptije su znali da je tuda nemoguće proći pa su pitali jednu babu: ‘Kako bi mi mogli proć u Drežnicu?’ Baba odgovori: ′To vam je sinko lako: potkujte konje naopako i u zoru. PAD DREŽNICE Čuvari su vazda dolazili i čuvali Drežnicu. Sunarodnjaci kraljice Katarine već pet stoljeća dolaze u crkvu Araceli kako bi pred grobom svoje kraljice iskazali duboku odanost i zahvalnost. Djeca su tom prigodom ubrala cvijeće i igrala se. Katarina se udala za turskog velikaša. Pokopana je u Skopju (Makedonija) gdje se dugo pokazivalo na njezino turbe kao mjesto počinka bosanskog kraljevskog potomka. Petar je od muke na mistu crko. SUDBINA DJECE Kraljičinu djecu Sigismunda (12-14 godina) i Katarinu (10 godina) oteli su Turci na vrelu rijeke Bosne. 333 . Nitko nije mogo proć pored stražara jer su bila dva ulazna bloka. str. a drugi s donje strane.življenja. Hrvatsko slovo. Kad je izašo Petar i sa brda pogledo doli. *** Kraljica Katarina je naomiljenija žena kod Hrvata u Bosni i Hercegovini i šire. borila se za slobodu svoga kraljevstva itd. 12-13. pomagala je sirotinji i ženama. Zagreb 2008. kad stražari zaspu. vidio je da po Sveći odaju turski konji i njiove zaptije. a stražari će mislit da su konji iz Drežnice izašli. petak 25.131 Sigismund je poznat kao Ashak Kral Oglu – Isak Kraljević. Izgradila je šest crkava. 131 Mladen Anto Molinar. srpnja 2008.' Turci su tako i uradili. prođite mimo stražara. U čekanju oporuke (Istina o kraljici Katarini Kotromanić Kosači). Njezina sudbina reprezentira sudbinu mnogobrojnih bosanko-hercegovačkih kršćanki i kršćana.

) godine Osmanlije su osvojili trogirsko i šibensko područje.133 Veliko je hrvatsko stratište na Krbavskom polju pokraj Udbine. a i dan danas se priča da je Drežnica pala zbog jedne babe. a ona je predaju čula od Zvonka Čarapine iz Vrdi kod Mostara. 9. godinu). a 1500. 2001. str. godine. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. rujna 1493. rođ. Nakon tri mjeseca sužanjstva ban Derenčin je od žalosti umro. godine porazio je osmanlijsku vojsku koja se s 10 000 zarobljenika vraćala iz Kranjske i Koruške. 133 Anđelko Mijatović. Prema Juraju Rattkayu na Krbavskom je polju izginulo 5 077 Hrvata. Mijatoviću.132 Osmanlije su 15.-1503. godine Osmanlije pustošili su splitsko. Do okršaja je došlo na otvorenom polju. 1953. 137. BORBE PROTIV OSMANSKE. studentica Pedagoškog fakulteta u Mostaru. Kazala mi je 2001. g. Tako je osvajačima otvoren put prema Srijemu. godine osvojili su Makarsku i luku Busoljinu kraj Trogira.) osvojen je Beograd. sukobile su se s osmanlijskim snagama koje je predvodio Sandžak-beg Hadum Jakubpaša.I danas se to misto na brdu zove po njemu Petralj.). Hrvatski ban Matija Gereb kod Zrinskog Broda na Uni 1483. prosinca 1481. rkp. a Ivan Cetinski je predlagao da se presretnu na šumskim klancima. Hrvatske snage. nespremno i strateški nesložno. Osam godina kasnije (1521. Slavoniji i Ugarskoj. 132 334 . Zagreb 1996. Zarobljeni su Karlo Gusić i ban Derenčin koji je usužnjen u Carigradu. . Juraj Vlatković i dr. Bernardin Frankapan se spasio. predvođene jajačkim banom Emerikom Derenčinom. Čačvinu i Nutijak u Cetinskoj krajini Osmanlije su osvojili 1513. MLETAČKE I UGARSKE OKUPACIJE U Mletačko-turskom ratu od 1499. a prema drugim povjesničarima. (Mnogi povjesničari tu okupaciju datiraju u 1482. Vl. Derenčin je uoči bitke zagovarao da se Osmanlije dočekaju na polju. Školska knjiga. šibensko i zadarsko područje. izginulo je 13 000 Hrvata. godine Helena Čarapina. godine zauzeli posljednji slobodan hercegovački teritoriji (Herceg) Novi. Izginuo je “Cvijet hrvatskoga plemstva” (Ivan Cetinski. godine. primjerice A. Sljedeće (1501.

priredila Maja Bošković Stulli. On unda dobro rastegne mišinu i dade krojaču što god moga tanje da iskroji. Onda kad tamo on veli: – Potpisali ste da šte mi dat Karlovca kolko svati mišina bivolska. za što je zalagao i svoje posjede. A uni unda prikonoć popale sve kuće i sve što nis mogli ponit ono popalili i izbigli u svit. U epskoj poeziji opjevani su Karlovića dvori.IVAN KARLOVIĆ I KMETOVI Ivan Karlović. Veli: – Od stra nisam zna što ću. hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban (? 1485Medvegrad 1531). on od stra reka. a un unda s onom oputom oko svega Karlovca opaše. U narodnoj je tradiciji hrvatski vitez. Pita ga Ivan da što je doša. 134 335 . vrag ga zatra! Unda s mu kmetovi davali trećinu od svega. manj od stra reka da ćemo davat polovicu. oni ga pitali što je napravije. I osta njegov Karlovac. uša. nije zna što će. on se onda uplaši. bije mudar. on pristaje na to. 356. Kad on vide da onizi nema. – Dobro – on reka. sad ćemo polovicu. str. Kad oni doša tamo. A kad došli oni na vrata. To njim bilo teško. nis mogli izlazit nikako kraju. SHK. Ivan Karlović bije je spaija u Kumiću. pa reka: – Dosad smo davali trećinu. Oni se dogovore nji sedam da će ić k njemu žalit se. vratije se kući. Cijeli je život posvetio borbi protiv Turaka. MH. unda j doša u Karlovac pa pita oće 1 mu dat Karlovca kolko bivolska mišina svati. posljednji je potomak Kurjakovića. A Ivan onda kad vide da je sve opustilo. da im bude što bolje.134 (Vranik kraj Lovinca u Lici) Usmene pripovijetke i predaje. onda oni najprvi stoje bije do vrata. a oni utekli svi. nije više ima o čem živit. Zagreb 1997.

ožujka do 10. 135 336 . Ratovao je i na moru protiv Mlečana i Turaka. koji vilami. za nedjelju danah moj će parip na žartveniku Svetoga Kralja u Zagrebu zob zobati! Tek što zadnju riječ poče izgovarati. str. g. koji sjekirom koji baltom. Pobijedio je Turke kod Klisa 1524. a 1522. I tako domovinu od turske okrutnosti izbaviše. nije poznati bilo je li kopun prije porezan bio ali ne. daržeći u rukuh kopuna. Petar Kružić (? – Solin. 12. preobladavši naše. kog svega na drobne komadiće razmarvi. travnja Osmanlije su jurišali na Klis ali su ih porazili branitelji predvođeni Petrom Kružićem i Grgurom Orlovčićem. To Turci videc’i i za zlu kob uvažavajući. dao je varhovni vođa veliku čast u gradu na koju je odličnije pozvao. Četiri godine kasnije (1529) odrekao se dužnosti senjskoga kapetana i posvetio se obrani Klisa.. ožujka 1537) postao je kliškim kapetanom 1520. OBRANA KLISA POD ZAPOVJEDNIŠTVOM PETRA KRUŽIĆA Od 5. a za njimi onda svikolici karstjani pohite. a 1523. kad su naime Turci. basa uzdigne se. SHK. Kod stola kad su svi veseli bili. i doveo pomoć okupiranom Jajcu.135 *** Knin i Skradin su osvojeni 1522. najviše pako oko Lukavca grada u kojem je njihov vođa obitavao. rekne: – Kao što ja sad ovog kopuna u ruci daržim. pukne top u Medvedgradu i tane udari u kopuna. osvojeni su Sinj i Ostrovica kraj Bribira. Nadut ovom vještinom. nut zaruži nekaki gromoviti glas.MEDVEDGRADSKI TOP Prigodom jedne s Turci bitke pripetilo se je. g. Zagreb 1997. MH. priredila Maja Bošković Stulli. Poginuo je braneći Klis od Turaka. Oslobodio je Solin 1532. senjskim kapetanom. U to vrijeme bila su užasna stradanja Hrvata u Bosni i Hercegovini. godine. 352. doparli čak do Save i tamoka se naselili. i kod Senja 1525. dadu se kud koji u bijeg. Usmene pripovijetke i predaje. nut što se dogodi! Basa donesenog preda nj pečenog kopuna tak je lijepo i vješto porezao da kad bi sve falate skup opet spravio i složio.

ali znam da se nakon toga borio protiv Turaka i posta kliški knez. i odma to nije ona ista sila koje su se prije Turci bojali. poznatijih Turskih napada na Klis bio je onaj 1523.Jedan je od najvećih hrvatskih ratnika protiv osmanske vojske. posta i senjski kapetan. bio je jedan uskok koji je branio naročito Klis i Senj. ni kako se izbavio. a za to su imali uskoke. Ima je i ženu i sina. bar ja ne znam to. a i od pape bi ponešto dobili. to je. dok se ovaj borio s Turcima. a valjda kako ko na to gleda. i onda je zbog toga Klis spa na samo pedeset uskoka. toliko o kraljevoj pomoći. ništa od tog obećanog nije ostvario. jer su i oni tili osvojit dio našeg mora. Pomaga je on i Krsti Frankopanu. gle. kad su Turci napadali Jajce. pa čak i tisućama! A cilo to vrime borio se Krugić. jer je i u njihovom interesu bilo da se Turke što dalje od njih zadrži.. Kralj je bio neki od Jagelovića. Kružić je vodio opskrbu hranom i oružjem. i kad god bi Turci napali Klis on je uvik sudjelova u njegovoj obrani. nakon toga. A nije samo s njime Kružić surađiva. A kralj bi obeća. Jedan od. dok su Turci tili osvojit Klis. ali o njima se ne zna nešto puno. samo kako to uvik ide. Tako je on jednom prilikom. Sad se nama čini nevjerojatno to 337 . Eto. Kružić je od njega dobio Lupoglav. pa su on i uskoci bili prisiljeni živit od onoga što bi neprijatelju oteli. tako i protiv Mlečana. a to ti je gori u okolici Karlovca. braneći Klis sa četrdeset konjanika i četrdeset pješaka. Onda je još. Onda. pao u mletačko zarobljeništvo. On je bio od Zvečaja. ali se brzo oslobodio zahvaljujući nekom prijatelju. kad je doša Ferdinand Habsburški na vlast. ne zna se kako. a kako su živili u lošim uvjetima i broj uskoka se smanjio. a u Klisu je bio kaštelan i kapetan. a zva se Petar Kružić. Bio je pao u tursko ropstvo. Oni su tribali dobivat od kralja plaću. O njemu se i danas pripovijeda: Tamo negdi u pentaestom-šesnaestom stoljeću. kako je i od pape pomoć rijetko kad pristizala. I onda je Petar Kružić doša u takvu situaciju da on i njegovi ljudi nisu imali od čega živit. dok su se turske vojske brojale u stotinama. ali se kralj nije baš iskaza po pitanju pomoći njemu i njegovim uskocima. a to da su uskoci bili razbojnici. ovako. kako protiv Turaka. i tada je Petar Kružić zajedno sa drugim senjskim kapetanom Grgurom Orlovčićem. pa je tražio pomoć od kralja jer su spali na prosjački štap. kod Solina pobjedio Turke i onda im je kralj obojici na poklon dao Brezovicu da ih nagradi.

branilo se i kršćanstvo. a kršćani koji bi pali u turske ruke bili bi ili ubijeni ili prodani u roblje. Kazao joj je Marko Sabljić (1958. Sabljići kod Imotskog). Za to vrime su Turci i Mlečani na prijeveru zauzeli Klis. di je on sagradio za zavjet crkvu Blažene Djevice Marije u kojoj je na kraju i pokopan. Rkp. 1530. to je bio slavni uskok Petar Kružić! A imaš i Klišku kulu. na lađe. FF Split 2008. a kad su je njegovi ljudi vidili i sami su se predali. Turci su napali Klis i Kružić je doša s tri broda vojske koju mu je papa posla da ga oslobodi.. Turci su mu odrubili glavu. Računa se da je Klis pao 12. i to od toliko moćnijeg neprijatelja ka šta su Turci bili. Turci opet opčeli napadat na Klis.1537. koje su imali i to pomoću Ferdinandovih i papinih vojnika i svojih ljudi.03. I onda je on. godine u Klisu. E. sa dvjesto tisuća vojnika i tri stotine topova osvojili Srijem i Osijek. pa su Turci u Solinu sagradili dvi kule da im je lakše nadgledat Kliško područje. to se zna. I eto.136 *** Osmanlije su 1526. kako su Turci još uvik imali njegovu glavu. a kako su Turci bili jači. a odande u Trsat. Onda.kako su oni morali otimat da bi preživili. ali to je tako tada bilo. i na jednoj od tih lađa je on i poginia. Tražio je on bio pomoć i od pape. potuka Turke u Bosni i uništio turske utvrde u Solinu. i u Rimu je bio di je od pape dobio potporu. a tada je Klis napala turska vojska od deset tisuća. kad se vratia. g. kako se zavitova Gospi. budući da je kopno bilo ili pod Turcima ili pod Mlečanima. a u njoj se rodila ćer Bele četvrtog. Ljudi su se manje i bojali ić u rat. Onda su 1533. a samo u proliće 1534. Tako da je Kružić napa njihove tri utvrde u Solinu. Njegovo tijelo je onda prevezeno u Senj. Nakon toga znam da je iša u Lorett. na dan kad je sam Petar Kružić poginuo. tako da seon sad moga oslobodit samo s mora. jer nije se branila samo zemlja. Kružićeva vojska počela povlačit prema moru. Živi u Klisu. Ivana Vukadin zapisala je 2008. su tridesetsedam puta navaljivali na nj da će ga osvojit!i ta je opsada tako trajala par godina. onda je njegova sestra Jelena otkupila njegovu glavu za sto dukata. 136 338 . i u Ankoni. Magdalena se zvala.

hrvatski ban (1543. Kralj se utopio u potoku Čeleju. Nikola Zrinski. rujna 1529. koji oživljava silnika Ulama-bega. Brezovica.000 započeo bitku s Osmanlijama ne čekajući glavninu hrvatske vojske koju je predvodio Krsto Frankopan.138 Po Sanudu. a više od 100 000 Hrvata zapadno od Vrbasa. 178. g. Kralj nije čekao ni Erdeljsku vojsku pod zapovjedništvom Ivana Zapolje.. Od 1530. godine. 167. u Žumberak su se naseljavale prve skupine uskoka. na Mohačkom polju s oko 30. kolovoza 1526. Oko 10 000 Hrvata iz Pokuplja odselilo je 1532. autoru Diaria.000 vojnika. 178. pred nekoliko tisuća gostiju iz Hrvatske i inozemstva. od 1968. Jedini su profesionalci redatelj i glumac.137 Jajce i Banja Luka su osvojeni 1528. Po povijesnoj predaji. topom ispuca u turski tabor silnika Ulama-bega kako bi ga se prividom izobilja prevarilo i prisililo da odustane od opsade đurđevačke utvrde. do 1541. U scenskoj izvedbi na livadama Picoki varaju i pobjeđuju veliku tursku vojsku predvođenu silnikom Ulama-begom. Zagreb 1996. završeno je osvajanje Slavonije. godine. Kostajnica 1556. 138 Isto. 140 www. mršavo pile-picok.-1556. godine. godine tradicionalno održava Picokijada. *** Legendarna obrana Đurđevca U Đurđevcu se.Hrvatsko-ugarski kralj Ludovik II. str. U manifestaciji sudjeluje više od dvjesto pedeset amatera. g.php?option=com_content&task=view&id=226&Itemid= 1– 137 339 . g. Osvojeni su: Klis 1537.com/index. g. g. Sulejman II. g. godine. Voćin. koja se temelji na stvarnoj obrani Đurđevca 1552. Našice 1541. g. iz hrvatskih zemalja u ropstvo odveli 600 000 žitelja. 139 Isto.140 Anđelko Mijatović. Od 1536. Bijela Stijena. s oko 100 000 vojnika i 300 topova opkolio Beč.djurdjevac. Pakrac i Petrovina 1543. Valpovo. g. str. Manifestacija se održava u spomen na pobjedu nad osmanskom vojskom 1552. Veličanstveni je 29.-1533. U okršaju je poginulo 22. g. je 29. Krbave i zapadne Slavonije naselilo je oko 200 sela u Gradišću. Like. g. do 1537. Pounja. Orahovica. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture.str. Školska knjiga. Turci su do 1533.) junački se borio protiv Osmanlija. u okolicu Beča. Stupčanica.139 Požega je osvojena 1536. starica je predložila da se posljednji zalogaj hrane.

U Ciparskom ratu (1570. Papinska država. Kao neku vrstu kletve. pernati junaci. Budvu. zaustavila je Turke i oni više nisu bili pomorska velesila. g. g. što picekima bojeve bijete. Kršćanska flota izgubila 15 galija i 10 000 ljudi. Tako i završava ova scenska igra: “A vi tamo.hr/Home/Legende. U sastavu mletačke flote borile su se galije hrvatskih gradova: Sv. a unuci vaši ostat će PICOKI!”141 Ta predaja svjedoči o hrabrosti i mudrosti Đurđevčana koji su stoga ponosni na svoju povijest i nadimak. Španjolska. godine na svečanom otvaranju predao je gradonačelniku Đurđevca Mladenu Roštanu rješenje Ministarstva kulture kojime je Legenda o Picokima dobila trajni status nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske. Nikola – Cres. ime PICOKA dovijeka nosili! PICOKIMA vas djeca zvala. uglavnom Hrvata. To je bila najveća pomorska bitka galija za Ciparskog rata. obranio iznimno važan grad Siget u jugozapadnoj Mađarskoj. g. g. Sultan Sulejman II. Spič. Bar.croatia. branio Nikola Šubić Zrinski.-1573. g. rujna zapalili utvrdu i skoro svi vojnici su izginuli. Mlečani su 1572. To stratište opisao je sudionik Franjo Črnko.).Misleći da u utvrdi ima još toliko hrane da se njome oni iz grada mogu i razbacivati i na taj način izrugivati. Osmanlije su 7. Turci su izgubili 200 galija i oko 40 000 ljudi. Uskrsli Isus – kulturniturizam. Ulama-beg Đurđevčane naziva “Picokima”. PORAZ OSMANLIJA KOD LEPANTA Bitka kod Lepanta 1571. Boka je bila ugrožena. 141 340 . i vezir Mehmed paša Sokolović početkom kolovoza 1566. *** Marko Horvat Stančić je sa svojom malobrojnom posadom 1556. Malta. oslobođeno je 12 000 robova i veslača.aspx?idDocument=2545 – Potpredsjednik Vlade Damir Polančec je 2007. a zapovjednik joj je bio Don Juan Austrijski. Ulama-beg odustaje od opsade i napušta bojište.) Osmanlije su osvojili Ulcinj. Solin je osvojen. sa sto tisuća vojnika napali su Siget koji je sa dvije i pol tisuće vojnika. Lige činile su: Venecija. Flotu sv. a Korčula i Hvar su napadani (1571. Zemunik i Makarsku. osvojili Klis.

Tanahna galija. MH. Sv. obale Male Azije. ali iako je bio još mlad. Tek je bio navršio tridesetu. Dugo vremena se na Ćipikovoj galiji bio borio protiv Turaka. a označava Istok. 277. dakle. str. Ivan – Rab. već je govorio da je samo izvršavao svoju dužnost prema kršćanstvu i rodnom mjestu. Levant je čest u usmenim lirskim povijesnim pjesmama. Zagreb. 1972. od sunca gorila i Nike vojvode. sve zemlje oko Sredozemnoga mora. istočno od Italije. Cipiko teško ranjen). Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. I mrko lice i snažno tijelo bili su mu prekriveni ožiljcima iz pomorskih okršaja. La Donna – Trogir (zapovjednik A. danas robinjicu. po moru brodila. 97. Sv. Jerolim – Hvar.142 (Neviđeni na otoku Pašmanu kod Zadra) TRAGEDIJA MARINA KJUDUSA NAKON POVRATKA IZ LEVANTA Marin Kjudis se vratio u Trogir iz Levanta. str. koji su bili silno ojačali na moru. Sirije i Egipta: TANAŠNA GALIJA Tanašna galija. lipu divojčicu. Ni nakon svečane pohvale zbog svojih junačkih djela se nije uzoholio. 341 . sastavio Krešimir Mlač. koji put Levanta vodi svoje brode i u njima Anu. 142 Tanja Perć-Polonijo. jidra su joj bila od sunca gorila. Sv.Krk.-98. smatrao je da čovjek mora zatomiti vlastite osjećaje i potrebe kada treba braniti čast i slavu svoga grada. juče divojčicu. Književni krug Split. Split 1996. Tripun – Kotor (poginuo zapovjednik Bizanti).

Uskoro i on oboli. Svi osim Marina. a gradski liječnik ustanovi da se radi o kugi (koju joj je Marin zacijelo prenio s darovima iz Krete). Zgrozi se nad strašnim prizorom.god. u Seget Vranjici. zapalio lomaču i popeo se na sam njen vrh. a najviše svojoj zaručnici. a ljudi se počnu kloniti kuće Jurjevih. Glas o tome se uskoro proširi po čitavom gradu. ali ne i njegova duša: sebe je krivio za gubitak zaručnice i golemu nesreću koja je zadesila Trogir. Nakon što mu je Marija umrla u naručju. Ciprijana. 2008. gdje se nalazila crkvica Sv. Pade na koljena i stade moliti. dok se pjesma umirućeg Martina pretvarala u bolne krikove koji su čitav nesretni grad ispunjali stravom. pjevajući sve glasnije. Mariji Jurjevoj. Kazala joj je Kaja Ćarija (rođena 1928. Marija uskoro oboli. među stotinama drugih. Imućniji građani su. 342 . gotovo lud od boli i grižnje savjesti. ostavljajući grad bez obrane od Turaka. Sami Turci se. gdje je u jami. Sebastijana (zaštitnika od kuge).) Rkp. E. On je. Tome. napunio lađu drvima i u njoj otplovio do rta Sv. Uživao je pri pomisli kako će se plavokosa Marija radovati svim haljinama koje joj je kupio na Kreti. Ne mogavši naći mir. Nedaleko od crkvice nalazilo se Groblje kužnih. Često bi je dugo promatrao i sa zadovoljstvom razmišljao o njihovom budućem braku i potomstvu. a kuga zahvati čitav grad. usprkos zabrani gradskog vijeća. nisu obazirali na smrtonosnu bolest koja je harala gradom. stali bježati u okolicu Trogira. šapćući psalme. Drva iz svoje lađe Marin je složio u hrpu na hridini iznad jame s kužnima. a potom je. odbijao je govoriti i jesti. Neki pustinjak koji je tu prolazio se približi vidjevši vatru. FF Split. koji su prijetili i s kopna i s mora. čitav imetak je ostavio crkvi Sv. u svojoj želji za plijenom. a nakon što se osvijestio. a njezino zadovoljstvo usrećivalo je Marina. No. lutao je ulicama grada i bičevao se. Marin naposlijetku ozdravi. Kao da se smetnuo s uma.Sa Istoka je donio roditeljima i prijateljima mnogo skupocjenih darova. 143 (Vrsine kod Trogira) 143 Tereza Karabatić zapisala je 2008. pao je u nesvijest. godine u Vrsinama kod Trogira. živi u Trogiru. svakodnevno posjećivao zaručnicu ne bojeći se bolesti. Nije se prevario. pomislivši da čovjek pred njim mora biti velik grešnik kad na takav način umire. Marija je bila izvan sebe od veselja i iznenađenja. ležalo i tijelo njegove Marije.

a za stolom je sjedio sijedi starac i šuteći nešto pisao. Bio je vođa Seljačke bune 1573. Također se vjerovalo da će kralj Matija Gubec sa svojom vojskom izvesti pravi rat i da će se tada živi tući s mrtvima. Matija Gubec Matija Gubec (pravim imenom Ambroz) spominje se 1556.144 U toj su predaji i motivi biblijske provenijencije (konac svijeta. živi i mrtvi – Sudnji dan). a bilo je vojnika “više nego crvi na siru”. 144 343 . Matija Gubec je u hrvatskoj tradiciji simbol borbe za slobodu. Čovjek je poslušao. nije mogao izaći jer bi se pred njim pojavila kuharica. eshatološki i povijesni motivi. str. pa o njemu narod i u naše dane pripovijeda povijesne. mitske. Šezdesetih godina 20. Istvaffyju mučen užarenim kliještima. Vjerovalo se da će Matija Gubec sići na zemlju i da će tada biti zadnji rat i konac svijeta.-350. ali ga je vojnik ohrabrio i rekao mu da ide naprijed po njegovim savjetima. Čovjek je sa svake hrpe uzeo po jednu šaku zlata i vratio se natrag. pred njim se pojavila silna vojska. soldat mu je rekao da ne će lako proći kao prethodne dvije nedjelje. MH. okrunjen užarenom željeznom krunom te raščetvoren. Čovjek je nastavio put i opet ugledao drugoga vojnika koji je također stajao kao da je na straži. priredila Maja Bošković Stulli. pred njim se ukazao vojnik (soldat) koji je stajao kao da je na straži. Ponovno je vidio soldate na straži. Kad je došao treće nedjelje. kada je čovjek uzeo po šaku zlata i uputio se nazad. stoljeća Nikola Bonifačić Rožin zapisao je predaju u kojoj se prepleću mitski. Dok je on sabirao drva. a ona vojska bila je njegova zakleta vojska. U kući su bile tri hrpe zlata. (O Matiji Gubecu August Šenoa piše u romanu Seljačka buna. I taj je vojnik dao savjete čovjeku i uputio ga dalje. g. u selu Hižakovcu (Vrhovcu). Bio je to Matija Gubec. Zaista.Vođa Seljačke bune.) Vidi: Usmene pripovijetke i predaje. godine. etiološke i eshatološke predaje. kaže predaja. Čovjek se uplašio. 349. SHK. Vratio se i opet su mu soldati rekli da dođe i u treću nedjelju. staroga kako piše i uzeo po jednu šaku zlata sa svake hrpe. Tada se dignuo onaj starac i umirio vojsku. Po povratku mu je soldat rekao da dođe i iduće nedjelje. Čovjek je nastavio dalje i došao u jedan grad te po soldatovim uputstvima našao jednu kuću u koju je ušao. Zagreb 1997. Uhićen je i odveden u Zagreb gdje je prema narodnoj tradiciji i M. Kad se učinilo da će izići na treća vrata. Po toj je predaji jedan čovjek išao na Mladu nedjelju u šumu ubrati drva.

a Gupca su uhvatili i otpelali u Zagreb. A pak oni su tamo jili. Kad s tu uotku je udril. Pak da na njega je to išlo. tr išal domuom. ta će bit kraljem. Govorili su da se je proglasil seljačkim kraljem. tr je ga zugnul. Je si obrnul plug želiezni i na njega se siel. A ja ću na želieznom plugi obiedvat. str. Slovačka) O MATIJI GUPCU Matija Gubec je bil seljak iz Stubice. se odviezal. pa su ga za kaznu okrunili užarenom krunom na Markovom trgu. a ja ću si siest. to je pamietka. a da pri želieznih stolah su se bavili. to je hazburska koruna. tamo je bilo prijestolje Gupčevo. pak si je riekal: no. a uon je ziel uotku želieznu ča š njom plug pucuje. on je bil siromak. To je bila ta koruna. lebo ta koruna komu upadie na glavu.145 (Devinsko Novo Selo. On se sa seljaki spuntal na gospodu grofove. ai tata. njemu je siela na glavu. kralja su htili imat. kot ti na stolu želieznom.MATEJU SJELA KORUNA NA GLAVU No. kaj je štel da muži budu svoji gospodari. A on je štimal da su to včele. Tako je se zibral. A kad je uoral. on je rekel: – Sad ste okrunili mene i sa mnom sav narod. on je na lapti uoral. Pokljem toga gospoda su napravili od kamena Gupčevu glavu i da mu se narugaju. ali još će dojti stara pravica! Onda su Gupca osudili na smrt i vubili. To ja znam od moje maljučkosti. a je to jako vrcalo. Ale pak najednuć je vidil da ruoj včel lieti. a najednuć je udril po tuom uotkom. obiedvali tr su čekali tu korunu. 350. I ta križ je od toga časa zugnut na toj koruni. je začel odganjat ovako z uotku. Ali grofovi su seljake potukli. a je mu to sjelo na glavu. Kad su ga okrunili. to su bili gospođini. to je bil Matej kralj. 344 . Ta žije još koruna. kot pčele. Tam gde su oni kameni na sred trga. A pak ti gospođini su si pripravili želiezne stole. on je ta križ na toj koruni udril. komu će koruna na glavu upast. Ale uov sedljak. viećinom mama. ona je v Bieči v muzeome. tu glavu 145 Isto. On je pak naganja! da te včele kraju. U Stubici je još velika lipa pod kojom je Gubec skupljal narod. tr on je pak ostal Matej kraljem. korunu na glavi je imal. kad su rodici povidali.

Lik je iz hrvatske književnosti sličan pučkim likovima u europskoj književnoj tradiciji.VII. Osmanlije su osvojili mnoga mjesta u Bihaćkoj krajini. Ali su dugo. Još i sada tamo stoji. osvojen je Bihać.-1606. Prvi put se spominje u knjizi Jakoba Lovrenčića. da cucki na njega pišaju. uskočki vojvoda (? – Karlovac. poslije 24. Onda će bit pravice i kruha na zemlji.-356. poput Tilla Eulenspiegela ili junaka pikarskih romana.). Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Slavko Mihalić i dr. st. Hrvati su 1591. pored Lovrenčića. pisali: Miroslav Krleža. iz narodne je predaje ušao u pisanu književnost i postao nadahnućem značajnih djela hrvatske umjetnosti. Pomilovan je nakon pogubljenja. dugo pokljem naši narodni ljudi tu Gupčevu glavu dignuli i stavili je više gore na onom vuglu. tiskanoj 1834.). buntovnik i tribun. g. str. današnja Ćirilometodska. O njemu je sačuvana zbirka usmenih priča. posljednje hrvatsko uporište na Uni. satiričar. (Till Eulenspiegel bio je seljački sin iz sjeverne Njemačke koji je živio u 14.su stavili nuz zemlju na vugel Markovog trga i Gospodske vulice. Optužen za krađu žita i pogubljen. 355. potisnuli Osmanlije iz Moslavine. Uzalud je senjski kapetan svjedočio da mu je dao žito za njegove vojnike. Ivo Senjanin Ivo Senjanin (Ivan Vlatković). godine u Varaždinu.146 (Zagreb) Petrica Kerempuh Petrica Kerempuh.1612. Godine 1592. a narod priča da če Matija Gubec još dojti. Legendarna 146 Isto. 345 . Istaknuo se u borbama za Klis i Petrinju u Dugom ratu (1593. pučki šaljivac. *** Godine 1577.) U hrvatskoj su književnosti o Petrici Kerempuhu. Kao kapetan ratovao po Albaniji.

Senjski su uskoci uz pomoć vojske iz okolice Splita 1596. Uskoci su se povukli na uzvisinu i utaborili. Uskoci su od drveta i životinjske kože napravili stazu. od Osmanlija oslobodili Klis ali su ga iste godine morali vratiti. U tridesetogodišnjem protestantsko-katoličkom ratu (1618. i XV.) sultan Osman II. sastavio Vlatko Pavletić. g. Noć.je bila obrana Siska 1593. sve ćeš paka niže pasti. oslobodili Petrinju. Hrvati su 1595. 17. privukli brodove. Gundulić spjev počinje stihovanim usmenim mudroslovicama: Ah. od Međimurja do Primorja obuhvaćala samo 16 800 četvornih kilometara. Gundulić je to djelo pisao od 1621.-1648.). Neki smatraju da je Gundulić i ta dva pjevanja završio ali da su se zagubila ili ih je pak Senat uništio bojeći se da će uvrijediti Turke. g. MH. Spjev je komponiran od 20 pjevanja s oko 11. a na utvrdi ostavili štapove i kape kako bi zavarali Mlečane. pjevanje koja je dopjevao Ivan Mažuranić. Epu su nedostajala XIV.147 Osman je nastao pod utjecajem Tassova Oslobođenog Jeruzalema (1575. 147 346 . g. Uzaludno su Mlečani jurišali misleći da su uskoci u utvrdi. g. a potom i osmansku vojsku. prosinca 1604. Senjski uskoci su 18. a sutradan nevrijeme spriječili su Mlečane da napadnu uskoke. Vjekovite i bez svrhe 100 djela književnost jugoslavenskih naroda. str. napustili utvrdu.) sudjelovalo je 30 000 Hrvata. čiem si se zahvalila tašta ljucka oholasti ! sve što više stereš krila. Zagreb 1980. prosinca napali kod Ugljana.000 pretežito osmeračkih katrena abab. godine pa do svoje smrti. Mlečani su ih 23. Ivan Gundulić opjevao je taj događaj u povijesnom spjevu Osman. godine. Hrvatska je 1594. g. potukli mletačku. i potukli osmanlijsku vojsku kod Čakovca. Hrastovicu i Gore. *** POGIBIJA SULTANA OSMANA U bitci kod Hoćima ubijen je (1622.

zaručnicu turskoga sužnja Korevskog. kod kuće je Osman prihvatio da se oženi i sklopi primirje s Poljacima. Djela Iva Frana Gundulića.148 U spjevu je opjevan događaj u vezi s turskim sultanom Osmanom.-285. a tko doli. sad vrh sablje kruna pada. Krunoslava je odlučila obući se u ugarsko odijelo i poći u Carigrad kako bi oslobodila svoga zaručnika. 148 347 . Bez pomoći višnje s' nebi svieta je stavnos sviem bjeguća. To je na svoju ruku iz osvetničkih razloga učinio Rizvan-paša. Krunoslava je usužnjena i pogubljena zajedno s Korevskim. Na sviet izdala Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. godine porazila vojska poljskoga kraljevića Vladislava. sad na carstvo rob se uzvisi. Osman je bio prisiljen bježati prema Istoku kako bi prikupio nove snage i s njima ponovno udario na kršćanski Zapad. Kolo od sreće u okoli vrteći se ne pristaje: tko bi gori. gori ustaje. satiru se sama u sebi silna carstva i moguća. Vladislav je spasio život turskoj junakinji Sokolici koja je bila zaljubljena u Osmana. str. eto je doli. u Zagrebu 1877. U isto je vrijeme Kazlar-aga tragao za budućim Osmanovim ženama te je oteo lijepu Sunčanicu. Sad vrh sablje kruna visi. 284. a u visocieh gora vrhe najprie ognjeni tries udari.nie pod suncem krepke stvari. Na pregovore je poslao Ali-pašu koji je susreo Krunoslavu. a tko car bi rob je sada. Sokolica je obećala da se više ne će boriti protiv kršćana pa se vratila Osmanu u Carigrad kamo je stigao i Ali-paša s ugovorom o miru s Poljacima. Međutim. Stari pisci hrvatski. Njegovu je vojsku kod Hoćima 1621.

spominje putopisac Zeno. Šeh Gaibija predvodio je “kupreške turske hajduke” koji su 4. U Carigradu je 1622. Gundulićev je osjećaj barokne pravde i “suda općenoga” odgovarao potrebama ilirizma. Uskoci su bili kršćani koji su iz Bosne i Hercegovine pobjegli od osmanske vlasti nastanivši se ponajviše u Dalmaciji. Oprečna su mišljenja o hajducima. a franjevce pobili. odbili su napad Osmanlija na Vodice. Jedni ih smatraju razbojnicima. a Osman se oženio Sokolicom i još dvjema Turkinjama. mitski i eshatološki svijet. str.-1669. MH. od Osmanlija oslobodili Topusko.).150 *** Hrvati su 1638. g. došlo do pobune u kojoj je svrgnut Osman i ponovno ustoličen sultan Mustafa. Zagreb 1980.149 U Osmanu se prepleću povijesni. siječnja 1557. Osman je izvrgnut ruglu i zadavljen. Hajdučiju i četovanje prvi put 1550. sastavio Vlatko Pavletić. Do suprotstavljenih mišljenja dolazi jer su postojale četiri kategorije hajduka: Hajduci zulumćari (turski hajduci) činili su strašna zlodjela nad kršćanima. dj.Trideset Vodičana i Vodičanki 1646. oslobađanje Korevskoga bilo je uvjet za mir s Poljacima. Gundulić je imao prethodnika u Marku Maruliću. Na poticaj Mlečana uskakali su u susjedne hrvatske krajeve i borili se protiv Osmanlija. pjevao je o neizbježnoj propasti turske tiranije a moglo se to primijeniti i na Austriju. u Rami zapalili i opljačkali samostan. 100 djela književnost jugoslavenskih naroda. g. 97. HAJDUCI I USKOCI Padom Bosne i Hercegovine i Hrvatske u njoj se javljaju uskoci i hajduci.Međutim. Ivo: nav. a drugi ih mistificiraju i glorificiraju. Vrhunac djelovanja uskoka i hajduka bio je za vrijeme Kandijskog rata (1645. 17. str. Uskoci su djelovali u skupinama na poticaj ili sa znanjem vlasti. Sunčanica je uspjela pobjeći. 150 Frangeš. g. g. a hajduci su bili samostalni. 149 348 .

Starješina svatova zahvalio je na gostoprimstvu. Turčinu delibaši javio se Mujo. To svatovim nije drago bilo. Puhnu vjetar s Velebita jako. bio harambaša Nikola Maleta koji je zaprosio Anđu Bailovu151 iz Livna. silno volio Anđu i maštao da će je poturčiti i dovesti u svoj dvor. Kad je trgovac Stipe pogled bacio na brdo Gradinu pred njim se ispriječio harambaša Nikola Maleta s trideset hajduka i zatražio od njega da mu dade vino i rakiju. nakita i para vode mladu od bosanskih strana. Zlo je nanijelo trgovca Stipu Tadina iznad Kambelovca koji je na dva konja u mješinama gonio vino i nastavio put kroz Petrovo polje. također. Takav je. Svatova je bilo koliko je u godini dana. Bailovi su svatove častili nedjeljicu dana.HARAMBAŠA MALETA. POGUBIO SVATOVE STIPANA NAKIĆA Postojali su i hrvatski i srpski hajduci razbojnici. Mujo sluša kako Stipan s obadvije ruke siječe Turke a ruka mu je deblja u mišici nego ženska noga pri bedrici. Aržanova. Sinjskoga polja. Okrene im barjak naopako. Svatovi Stipana Nakića i Anđe Bailove stigli su do vrela Vijanjac u Vinovu i odlučili ondje prenoćiti. Tada je trgovac kazao Maleti da su svatovi Stipana Nakića puni zlata. Turčin nadalje Muji besjedi o Stipanu koji je prije šest godina porazio dvanaest tisuća Turaka. Maleta nije vidio stvora zgodnijega niti mu je srcu išta milije bilo od Anđe Bailove. Roditelji blagoslove daju. on joj je zaprijetio da ne će ni drugoga ljubiti i da će je od svatova oteti. Nešto im se loše predočilo. 349 . primjerice. 151 Ibro je. ture mlado i tješio ga da će na megdanu pogubiti Stipana Nakića. Pružila mu se prilika da je otme od svatova i tako ostvari prijetnju koju je izrekao Anđi. Krstaš i Selinu. a kad ga je ona odbila. Svatovi su iz Livna putovali preko Buškoga Blata. Radosnice niz lice padaju. Kad su ugledali Šibenik i more: 353. 335. Delibaša Stipanu Nakiću pripisuje mitsku snagu i junaštvo i upozorava Muju da je pamet izgubio jer da znade Nakića Stjepana ne bi ima ni u glavi sana. a Anđinim roditeljima zahvalio je što su lijepo snahu odgojili.

Volim časno ovdje poginuti. 479. a stražu nisu postavili. 487. a hajduci su skočili sa svih strana te su svatim sjekli glave po ledini. “Zaklinjem te mlijekom od matere. Za vrijeme pogibije svojih svatova Stjepan Nakić je bio u pivnici i pravio troškovnik. Kad je to čula nevjesta gizdava preklinjala je svoga djevera: 502. Neg Maletu krvnika ljubiti. 350 . San sanjaju svati po ledini. I proklinje Maleta Nikolu. Iz Drniša i Polja Petrova. ali ih je sustigao Maleta i rekao Anđi da je prvoga pogubio Stjepana i da će ona biti njegova. Žali majka nariče u bolu. Svatovi su svladali hajduke i ubili ih dvadeset sedam. Kad je očuo pucnjeve trčao je do svojih svatova. 564.” Djever je nevjestu poslušao pa joj sabljom glavu otkinuo. Cvrčci cvrče u noćnoj tišini. Mislili su da su sigurni jer u blizini nije bilo Turaka. Kada se taj zločin dogodio u Vinovom strašan potres bio. Jadne glave odsječene plaču. Pa je baci u zelenu travu. Maleta je prvi trgnuo zlatna jatagana. Hajdučka se želja ispunila. Maleti se prilika pružila. Mrtva tijela po ledini skaču. Odsijeci mi moju rusu glavu. Cijela se Zagora u crno zavila. Od nevjeste tvoje Anđelije. Djever i nevjesta su pobjegli s mjesta. Maleta je djevera rasjekao na dvije polovine i pobjegao u Moseć planinu. Stjepan je izbrojio dvije stotine trideset ubijenih svatova. sve je došlo do sela Vinova.Svatovi su zaspali. Majka Anđi u pohode mora. Crna krvca moja prosta ti je. Najzdanje se pročuše kočije. Iz žalosnih Bajilovih dvora.

Književna i povijesna zbilja. Harambaša Abdurahman je 1639. iskopaju u zemlji grobnice. 54. koji i danas o njemu pjeva i priča. Najprije su pokopali mladu a zatim svatove i hajduke. Roši harambaši (Ivanu Bušiću) i Andrijici Šimiću. Tko joj kćeri otkinuo glavu. Kad je majka Anđu ugledala. Mijovil) Tomić Od svih narodnih junaka Mijat (Mijovil) Tomić najomiljeniji je kod naroda. ovo je naš najglasovitiji junak u osamnaestom vieku. Stojanu Jankoviću.Kune majka tu hrđu gubavu. 153 Isto. 195-198. U tim su družinama bili zajedno Hrvati.-56. Fratar ih je svetom vodicom natopio. don Mijo Pavlinović u bilješci uz pjesmu o smrti Mijata Tomića piše: “Tomić Mihovio. Stjepan Nakić je predložio da se kod Vijanjca. i obično stanovao u Vranić-planini više polja duvanjskoga. Narod plače i suze se liju. u Ravnom (na putu iz Splita preko Duvna. Imao je liepu kitu od četrest i dva druga. vitezovima Vučkovićima te o hajducima Mijatu Tomiću. snažni su bili muslimanski hajduci osvetnici. Pita majka zelenu Dubravu. 575. pravu četu… Hercegovinom i Primorjem mnogo se o Mihatu pjeva i pripovieda. koji su mu prah. Od žalosti na zemljicu pala. Split 2005. hladne vodice. 214-234. st. 152 351 . Da mu sablja otkinula glavu. Srbi i Muslimani.153 Hrvati i danas kazuju povijesne predaje i epske pjesme o uskocima: Ivi Senjaninu. Rame do Visokog) sa svojim hajducima napao karavanu trgovaca od 400 ljudi i ubio 19 trgovaca. Od XVII. 152 *** Hajduci osvetnici borili su se protiv osmanske okupacije. Objašnjavajući to. Rođen u Duvnu. odbio se u hajduke od turskog zuluma. g. Majka ljubi mrtvu Anđeliju. olovo i opanke nabavljali. str. On je imao svoje najvjernije jatake u Primorju u selu Drašnicama (kod Makarske). Vidi: Marko Dragić. Mijat (Mihat. 570. HKD Napredak. str.

knjiga XXIX. i on je najveće narodu omilio. piše Grabovac ovo: “Samo ovo oću spomenuti: kako posli Tomića Mijata iz Duvna nije bilo već pravoga ajduka niti će već ni biti. Cio život hajduka Tomića Mihata bio je najsjajniji izgled. sapelo ga. Izdade ga Bobovac Ilija od Doljana. Ne pitam te ja za Mihatove konake. HAJDUKOVANJE U Hercegovini smatraju da je prezime Naletilić postalo tako što je nekoj djevojci “naletilo” Mijatovo dijete. 486.”155 Postoji mišljenje da je Mijata ubio azap (tur. Martić-Jukićeva pjesma Mijat Tomić i kadija tešanjski spominje kako je Mijat Tomić po raznim stranama Bosne i Hercegovine gradio česme za putnike i prolaznike. 1. 81. Na str. kako da se sveti poganskom zulumćaru narod.) od fra Filipa Grabovca. u Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. U Orlacu (Raštanima donjim kod Mostara) nalazi se hajdučka pećina koju narod zove Pećina Mijata Tomića. Pogibe malo prije žetve. 1747.). čega se ima najviše bojati podjarmljeni narod: lakomosti za blagom i za gospodstvom. (tko te pita za ono što se ne pristoji? Za ono što kazati nemaš? Za ono o čem nije govora?). pa se podigao na Turke. JAZU.”154 Mijata Tomića nalazimo i u Erlangenskom rukopisu (1716. da je i danas poslovica: tko te pita za Mihatove konake. To potvrđuju predaje koje se i danas kazuju. Smrt Mihatova drugi nam je izgled. kad su oni najokrutnije bjesnili po Bosni i po Hercegovini. sv. lakomost nas izda Turčinu. Mihat zakloni ženu u Primorje. kojemu ne ostaje zašteđena nikakva svetinja: pa ga je zato narod i obljubio. do svoje junačke slobode. koji ne imadu ništa hajdučkoga. i tako ga je čuvao od svake izdaje.. pa i danas pod njim drži njeke naše liepe pokrajine. dj. 154 Stjepan Banović. nav. 352 . Lakomost Ilije Bobovca izdade kuma svoga. pa otuda Arap. 74.pa i dolazili u četu: i nema vele godina da su se posmicale crljene ječerme. Kad je živio Tomić Mijovil. 155 Citirano prema: Stjepan Banović. – 1733. – 75. kao i u Cvitu razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga (Mleci. jer je bio od onih hajduka. za stvari. njegov bi kum. Zagreb 1938.. str. str. o kojima nije govora. koje je on svojim prijateljima darivao. tj. Rečeni poginu oko prvi(h) godina mira od Kandije. žandar) pa je kod epskoga pjevača došlo do zamjene glasa z u r.

Poleće mu ruka do silaja. a da pred njima kosi Mijat Tomić. kad mu se gospodar ženi iz kasabe (Duvna ili Županjca) nosi barjak u njegovim svatovima. Ivan je imo na Duvanjskom polju kosnicu livadu. nego poteže sablju od pojasa. zašto kosiš moju livadu? Livada je moja babovina. Druga predaja dovodi odmetnuće Mijata Tomića u hajduke u svezu s njegovim gospodarom begom Kopčićem.. iz očiju suze udariše: ‘Šta uradi Tomiću Mijate. pobjegne noću u planinu i postane hajduk. JAZU. Livadu mu je pod turskim zulumom oteo Suzica kadija i naredio je Suzica kadija seljacima iz sela Kongore i drugih okolnih sela da kose livadu. subaša Suzice kadije. Kad je došo. a otac mu je bio Tomić Ivan. i zatim. Mijat Tomić bio je iz Duvna iz sela Kongore. Nosio je na sebi bijele gaće i bijelu košulju. a ti mi je danas oduzimlješ. odmah ga je mislio prisić. Mijat nije htio nositi kose. Zagreb 1933. Po toj predaji Mijat čuva begove ovce do svoje dvadesete godine. Na pleće mu pendže napravilo. 1. jer ne nosi kosu na ramenu. Bio je mladić od dvadeset godina. U hajduke je Tomić krenuo u Vran planinu. a za pasom malu pušku. knjiga XXIX. 156 353 . Mijat je prid njega došo i reko mu: ‘Šta to radiš. a uz njih je bio Murat. sv. 57. svi ćemo glave pogubiti. ali je Mijat. vidio je da livadu kosi trideset kosaca. mlado momče. Begovi Kopčići u: Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. to ugleda tridesetak kosaca iz ruku im ispadoše kose. Murate subaša. Pade Murat na glavu u travu. gdje je već tri zime zimovao i gdje mu je lijepo bilo u pobratima i kod pomajke k’o u mile majke. jer mu je duvanjski kadija Suzica preoteo dio očevine. Jabuku livadu. ali ga ovaj ubije i. str. moja djedovina.’ A Murat mu ništa ne odgovori.Pjesme i predaje kazuju kako je Mijat-harambaša zimovao kod svojega pobre Kopčić Džafer-bega. hitro manu i rukom i sabljom da prisiče Mijata Tomića. hitar na nogama pa od sablje Mijat odskočio. To je krivo Turcima svatovima i jedan od njih natjera konja na Mijata. pa i čukundjedovina. kad su doveli djevojku u begovu kulu.156 Mnoge pjesme u narodu su opisane o ajduku Mijatu Tomiću. Čim je ugledo Mijata. ide umjesto svoga gospodara na mejdan zulumćaru Arapu. koji je ucijenio bio sve Duvno.’ Ante Šimčik. puče šarak ko nebesko vrime i u prsa pogodi murata. žalosna ti majka dovijeka.

kad je nazdravljo. Dvadeset godina je ajdukovo po planinama dok nije izdaja došla. dok ga nije izdo kum Bobovac Ilija. u Mostaru zapisala Ivana Kvesić. Tada su Turci odnijeli Levantu u Sarajevo i tu mu se gubi svaki trag. drži me. Od mene vam takav ultimatum.’ To je čuo Klišanin Arap i odma otkinuo pucu sa prsiju (zrno kositra) i pripunio pušku. onda ćemo Turke suditi i naučiti kako će se s nama ponašati. 354 .157 Mijat Tomić spada među one plemenite hajduke koje je u planinu otjerao turski zulum. sin mu sina na mejdan pozivao. studentica kroatistike iz Mostara. Svakom Mijat novo ime daje. To je bilo prvo društvo Mijatovo. Kad je Mijat nazdravio Bobovcu Iliji i počeo piti iz čaše vino. 1941. a kazao Franjo Tomić. a u kući čedo ne plakalo. Rkp. a Mijatov grob se tu nalazi i za njega se zna i dan današnji. Koji ne će u Vran u planinu da tražimo pravo od Turaka.’ Te Mijat u Vran okrenu u planinu. 2001. Ne bi nikad Mijat pogino da sam sebe nije odo. i biži. Kad mu je kuma krvav rubac pokazala da je izdaja. on je reko: ‘Ne boj se kumo ne more me sablja presicat nit puška probijat jer je na meni sedam pancira.‘Čujte me trideset kosaca povratka vam kući nema ni kućištu. u Mostaru. Što mu se u kući rađalo sve manito bilo. drago dite moje. a u njoj mu pasja braća stala. ko prolazi mora ostaviti žute madžarije. U njegovoj je družini bilo i muslimana i pravo- 157 U ožujku 2001. Ubio ga Klišanin Arap iz puške ispod krova kad je sjedio pred kulom Bobovac Ilije. I opet je uspio reći: ‘Jezus Marija. Tute prostri divan kabanice. FF Mostar. Takav ultimatum Mijat Turčinu stavi. Ne bi Turci darivali kabanice da nije ajduk za jelom il’ za bukvom il’ za studenom stinom kamenitom.’ Tako bi pobjego Marijan sa Mijatom da nije prijekim putem doletio Klišanin Arap i tu opalio iz puške i prisiko Marijanu nogu u koljenu. kuća mu se kućetinom zvala. Prvi bijaše Leventa Marijan. A ko od vas u planinu ne će. Zatvori Turcima klance te napravi počivališta i odmarališta pokraj puta da se mogu ljudi odmarati i popušiti lulu duvana. samo me može probit zrno kositra. jedan drugom odsijecali glave. od rođene mu sestre sin. osveti me. Marijane. prid kućom mu stado ne blejalo. ukazala mu se tad jabučica pod vratom. Budno prate kud prolaze trgovci i Turci i provode pljačku i zakone. tako Mijat stvara četu i družinu. rođ. gdje se kopčaju panciri i tu ga je arap iz puške pogodio.

Slavoniji. Ubojica je bio Hadžizukićev rob (Arap) ili azap (žandar). Sarajevo 1931. Ivan je imo na Duvanjskom polju kosnicu livadu. a uz njih je bio Murat. U 19 pjesama se govori da je Mijata izdao njegov kum Ilija Bobovac. a ti mi je danas oduzimlješ. 31. godine izdajom trostrukog kuma Ilije Bobovca iz Doljana kod Jablanice (za kojeg moji kazivači kažu da je bio pravoslavac) za vrijeme vladanja Seidin-paše. Livadu mu je pod turskim zulumom oteo Suzica kadija i naredio je Suzica kadija seljacima iz sela Kongore i drugih okolnih sela da kose livadu. a ubio ga neki Arapin. Kad je došo. jer ne nosi kosu na ramenu. Mijat nije htio nositi kose. Anđelko Mijatović. kažu. godine ili svakako između 1656. Mijat Tomić bio je iz Duvna iz sela Kongore. Mijat je prid njega došo i reko mu: ‘Šta to radiš. str. subaša Suzice kadije. Bio je mladić od dvadeset godina. Pjesme o Mijatu Tomiću zapisane su u Bosni. Sinj-Duvno 1985. a poginuo je 1656. vidio je da livadu kosi trideset kosaca. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. Dalmaciji. 355 . zašto kosiš moju livadu? Livada je moja babovina. odmah ga je mislio prisić.’ 158 159 Ivan Rangjeo. ali je Mijat izdahnuo pod Sovićkim vratima. a otac mu je bio Tomić Ivan. POGIBIJA MIJATA TOMIĆA Postoji 28 pjesama koje govore o smrti Mijata Tomića. a desetak ih je tiskano i u 8. Tu se. a za pasom malu pušku.158 Nakon svega ovoga može se zaključiti: Mijat Tomić se rodio oko početka XVII. Nosio je na sebi bijele gaće i bijelu košulju. stoljeća u selu Brišniku kod Duvna. knjizi edicije Hrvatske narodne pjesme. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. a da pred njima kosi Mijat Tomić. na njivi Pošćeci. Mijatov sestrić Marijan je ranjenoga Mijata pokušao odnijeti u Vran. i 1659.slavaca. Čim je ugledo Mijata. nalazi grob hajduka Mijata Tomića. Predaje i pjesme kazuju zatim da je mali Marijan uspio osvetiti Mijata ubivši “Arapina” u duvanjskoj župi u mjestu Jankovac. Ivan Rangjeo je pomoću epskih narodnih pjesama pokušao rekonstruirati njegov životopis. Murate subaša.159 Mnoge pjesme u narodu su opisane o ajduku Mijatu Tomiću. pa i čukundjedovina. Hercegovini. moja djedovina.

svi ćemo glave pogubiti. Tute prostri divan kabanice. a u kući čedo ne plakalo. ali je Mijat. osveti me. hitar na nogama pa od sablje Mijat odskočio. puče šarak ko nebesko vrime i u prsa pogodi murata. ko prolazi mora ostaviti žute madžarije. Takav ultimatum Mijat Turčinu stavi. Kad mu je kuma krvav rubac pokazala da je izdaja. od rođene mu sestre sin. dok ga nije izdo kum Bobovac Ilija. a u njoj mu pasja braća stala. Ne bi nikad Mijat pogino da sam sebe nije odo. jedan drugom odsijecali glave. Ne bi Turci darivali kabanice da nije ajduk za jelom il’ za bukvom il’ za studenom stinom kamenitom. Koji ne će u Vran u planinu da tražimo pravo od Turaka. Pade Murat na glavu u travu. iz očiju suze udariše: ‘Šta uradi Tomiću Mijate. i biži. on je reko: ‘Ne boj se kumo ne more me sablja presicat nit puška probijat jer je na meni sedam pancira.’ Tako bi pobjego Marijan sa Mijatom da nije prijekim putem doletio Klišanin Arap i tu opalio iz puške i prisiko Marijanu nogu u 356 . drago dite moje.’ Te Mijat u Vran okrenu u planinu. žalosna ti majka dovijeka. samo me može probit zrno kositra. Marijane. onda ćemo Turke suditi i naučiti kako će se s nama ponašati. ukazala mu se tad jabučica pod vratom.’ To je čuo Klišanin Arap i odma otkinuo pucu sa prsiju (zrno kositra) i pripunio pušku. A ko od vas u planinu ne će. Od mene vam takav ultimatum. Ubio ga Klišanin Arap iz puške ispod krova kad je sjedio pred kulom Bobovac Ilije. gdje se kopčaju panciri i tu ga je arap iz puške pogodio.A Murat mu ništa ne odgovori. ’‘Čujte me trideset kosaca povratka vam kući nema ni kućištu. Svakom Mijat novo ime daje. drži me. Na pleće mu pendže napravilo. Poleće mu ruka do silaja. kad je nazdravljo. kuća mu se kućetinom zvala. Budno prate kud prolaze trgovci i Turci i provode pljačku i zakone. hitro manu i rukom i sabljom da prisiče Mijata Tomića. I opet je uspio reći: ‘Jezus Marija. Dvadeset godina je ajdukovo po planinama dok nije izdaja došla. Što mu se u kući rađalo sve manito bilo. Kad je Mijat nazdravio Bobovcu Iliji i počeo piti iz čaše vino. sin mu sina na mejdan pozivao. prid kućom mu stado ne blejalo. Prvi bijaše Leventa Marijan. mlado momče. To je bilo prvo društvo Mijatovo. tako Mijat stvara četu i družinu. Zatvori Turcima klance te napravi počivališta i odmarališta pokraj puta da se mogu ljudi odmarati i popušiti lulu duvana. nego poteže sablju od pojasa. to ugleda tridesetak kosaca iz ruku im ispadoše kose.

Tada su Turci odnijeli Levantu u Sarajevo i tu mu se gubi svaki trag. Milković i Janković. U tom ratu istaknuli su se zapovjednici: Sorić.) koji je organizirao bijeg Ramljaka i Duvnjaka u Cetinsku krajinu i Dalmaciju 1687. 522. Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnomu navodi da su Nakići pod mletačko okrilje. zajedno s mnogim kršćanima doveli “pridostojnu kuću Vučkovića. Solina i šibensko-zadarskog zaleđa. Uz velike su gubitke odustali od Šibenika. (O Mletačko-turskom ratu bilo je govora u poglavlju Povijesne pjesme. Miljanići. HKD Napredak.) Osmanlije su 1647.160 *** U tursko-mletačkom Kandijskom ratu (1645.161 Petar Bakula piše da Vučkovići nisu mogli podnositi turski zulum pa su pribjegli u mjesta pod vlašću Mletačke republike. Fra Pavao Vučković bio je jedan od Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. g.) Osmanlije su potisnuti iz Makarskoga primorja. g. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela. a Mijatov grob se tu nalazi i za njega se zna i dan današnji. drama i mikrostrukture. str. 161 Andrija Kačić Miošić. Matija Antun Satir iliti divji čovik (priredio Josip Vončina) Zagreb 1997. Klisa. 133. *** Knezovi i vitezovi Vučkovići Vučkovići su potomci duvanjske obitelji Nemanović. 160 357 .1735. gdje su postali prvi mletački četovođe. Trideset Vodičana i Vodičanki 1646. MH. knj. Reljković. pa su poput pravih vukova junački tukli Turke u više od petnaest okršaja. Spominju se 1506. 162 Hercegovina prije 100 godina ili Šematizam fra Petra Bakule. str. Glavni junak najdulje hrvatske usmene epske pjesme Ilija Primorac bio je zarobljen u tom ratu. Mostar 1970. silovito napali Šibenik i Split.koljenu. Mandušić.. 114. iz koje izađoše vrsni na oružju vitezovi”.162 Potomak Vučkovića je i legendarni fra Pavao Vučković (1658. str.-1669. g. odbijeni su od Splita. kako bi ih spasio od osmanlijske odmazde nakon poraza pod Bečom 1684. odbili su napad Osmanlija na Vodice. Razgovor ugodni naroda slovinskoga. Sarajevo 2005. a 1648. 5. g. Poljica. priredio Marko Dragić. g. g.

uz čudotvornu pomoć Gospe Sinjske. 164 Mila Gojsalić Hrvatska heroina Mila Gojsalić 27. Đački izlet u Bosnu. Kada su Turci osvajali Solin.) Obrana Splita Osmanlije su 1647.zapovjednika obrane Sinja 1715.) Trideset je žena 1657. zavela je Topal-pašu te zapalila barutanu žrtvujući svoj život za slobodu Poljica. naredija je da mu je dovedu. došli su do pola puta u Split do 163 kule . Kad su Turci osvojili Kostanje. (Neki povjesničari taj događaj lociraju u 1530. g. str. (O Vučkovićima će biti još riječi. u kojoj je bilo nešto malo kršćanskih branitelja. g. 452-453. ožujka 1648. 163 358 .) Mile Gojsalić je velika poljička junakinja. taj glavni Turčin je vidija Milu i kako je bila puno lipa. od Osmanlija herojski obranilo Marinu kod Trogira. O fra Pavlu Vučkoviću piše Ivan Aralica u romanu Put bez sna. VIII. kada su malobrojni branitelji. Ona je ušla u njegov šator u kojem je bila i njihova sva municija i taj glavni Turčin. godinu. Sarajevo. g. Njena momak se bunija. Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana. g. ožujka 1648. Ovi od straha pred golemom turskom silom počeše se moliti svetom Dujmu i ostalim zaštitnicima grada Spljeta. g. a 1648. (Neki povjesničari taj događaj lociraju u 1530. O Vučkovićima je i sada živa tradicija.. U čast na tu pobjedu od tada se trči Sinjska alka. ali ona je rekla da će doć i da joj je vrlo drago šta ju je ovi zva. 1901. 164 Stjepan Štrodl-Srijemac. g. odbijeni su od Splita. Mile je uzela Hrvatska heroina Mila Gojsalić 27. a Turci se poplaše i pobjegnu ne osvojivši Spljeta. zavela je Topal-pašu te zapalila barutanu žrtvujući svoj život za slobodu Poljica. godinu. obranili Sinj od mnogobrojnih osmanlijskih vojnika. Školski vjesnik. kad na jedan put pred kulom proviri ispod svakog kamena po kalpak kršćanskoga vojnika.. Uz velike su gubitke odustali od Šibenika. silovito napali Šibenik i Split.

FF Split. sv. i šator i Turke i municiju.09. u Srijanima 2004. Periš.165 (Srijani) Trideset je žena 1657. g. od Osmanlija herojski obranilo Marinu kod Trogira. 1621. 5.1933. kazala Marija Ćurlin (djev.) potomak je “plemićke obitelji Šubić-Zrinski.-1664. – Bečko Novo Mjesto. ali i sebe je žrtvovala za Poljica. praunuk legendarnoga sigetskog branitelja Nikole Šubića Zrinskog. g. 165 359 . rođena 26.baklju i zapalila sve.) posebno se istaknuo ban Nikola Zrinski. a nakon očeve smrti Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. muž Katarine Frankopan. 1671. Kako se Turci nisu imali više s čim borit. PETAR ZRINSKI I FRAN KRSTO FRANKOPAN Petar Zrinski (Vrbovec. morali su pobić ća. Sanji Markić. polusestre Frana Krste Frankopana. Zajedno s bratom Nikolom školovao se kod gradačkih isusovaca” i u slovačkoj Trnavi. Spomenik Mili Gojsalić *** U Habsburško-turskom ratu (1663. 2004. Rkp. u Srijanima).

Sudionik je urote. U tom smislu golem je doprinos dao zbirkom poslovica Sentencije vsakojaške i Jelčić. travnja 1671. Bio je: plemić. kod Perušića. Frankopan je sa zetom Petrom Zrinskim 13. Prvo mu je poznato djelo Divoto pianito (1656. godine. U vojsci Petra Zrinskoga sudjelovao je u borbama protiv Turaka.). Školska knjiga Zagreb 2000.putovao je u Italiju. Glavni je sadržaj toga povijesnoga epa u petnaest pjevanja Opsada sigecka. Velik je Frankopanov doprinos hrvatskoj usmenoj književnosti. dj. Uhićeni su i osuđeni na smrt odsijecanjem glave što je izvršeno 30. Uhićeni su i osuđeni na smrt odsijecanjem glave što je izvršeno 1671. Služio se čakavštinom u koju prodiru kajkavski i štokavski. 807. Poljacima i na kraju Turcima poraziti apsolutističkog austrijskog cara Leopolda I. IV. godine.) djetinjstvo je proveo u Italiji. Godine 1664. “Je li ta smrt namještena? Je li to političko ubojstvo smišljeno u Beču?”)166 Urotom se htjelo s Mlečanima. Za Frankopanom su u Bečkom Novom Mjestu ostali brojni rukopisi. krenuo u Beč kako bi od cara izmolili oprost. Vjerojatno 1658. smrtno ranio vepar (divjak). Nakon Nikoline pogibije. U savezništvu s Mlečanima istaknuo se u borbi protiv Turaka: u Dalmaciji 1654. Preveo je s mađarskog jezika djelo svoga brata Nikole Adrianskoga mora sirena (1651. 1670. Stolovao je u Ozalju. u: Leksikon hrvatskih pisaca. str.). 1670. 1663. autor koncepcije Krešimir Nemec. To je prigodna elegija o kipu Djevice Marije prenesenu s Trsata u Loreto. a u kojoj je sudjelovalo i nekoliko mađarskih plemića i crkvenih velikodostojnika. Darko Novaković (Hrvatski latinizam). str. ogulinski kapetan. pristupio je protuhabsburškoj uroti koju je vodio Nikola Zrinski.. godine oženio se Giuliom di Naro. Dubravko: nav. 1655. To se Nikolino djelo smatra klasičnim djelom mađarske književnosti. Francuzima. dala papu Urbana VIII. 1671. pjesnik. Krešimir Nemec (Novija hrvatska književnost). g. kod Jurjevih stijena. kojega je 1664. IV. (Nikola Zrinski je poginuo u lovu na veprove kraj Čakovca. nećakinjom kardinala Barberinija čija je obitelj u prvoj polovici XVII. Zrinski je sa šurjakom Frankopanom 13. Petar Zrinski. 107. st. 167 166 360 . 167 Fran Krsto Frankopan (1643? – Bečko Novo Mjesto. Turci su prokazali urotu. urednici: Dunja Fališevac (Starija hrvatska književnost). Najznačajnije mu je djelo Gartlic za čas kratiti (zbirka 18 vjerskih i 109 svjetovnih pjesama). izabran je iste godine za hrvatskoga bana. krenuo u Beč kako bi od cara izmolili oprost. J(osip) V(ončina) i D(unja) F(ališevac). Dijačke junačke (8 usmenih epskih pjesama).

169 Sudjelovao je i u oslobađanju Sinja (1686. pogubljeni su Petar Zrinski i Franjo Krsto Frankopan. urednici: Dunja Fališevac (Starija hrvatska književnost).zbirkom zagonetaka Zganke u kojima se nalaze i one opscenog sadržaja. Zagreb. g.. Z(oran) K(ravar). koji se istaknuo u Kandijskom ratu. Predaja o tome uskoku govori kako “je poslao nekog Grgu Antunića s vojskom na Gabelu. komu primjera nema .. Međutim. Pjesmom Ženidba Janković Stojana koristio se francuski pjesnik Lamartine u svojemu spjevu La Chute d’ un Ange.168 U Bečkom Novom Mjestu 30. prodro u Liku do Ribnika i osvojio kulu u Lapcu. godine). Jezik njegovih djela pripada jeziku Ozaljskoga kruga. 119. Higin Dragošić u svojoj tragediji Posljednji Zrinski piše o posljednjem Zrinskom. 1925. poslije vjekova možda. U Morejskom ratu uspješno je ratovao u Lici. Mletačka ga je vlast odlikovala naslovom “kavaliera” i dodijelila mu u feud imanje u Ravnim Kotarima. 224. Potresne su i vizionarske riječi njezine zadnje riječi: Za svake tihe noći. u: Leksikon hrvatskih pisaca. Ivanu sinu Petra Zrinskoga koji je u Beču pokušao osvetiti oca. a s njima i Hrvatsku. Školska knjiga Zagreb 2000. str. U njegovoj je poeziji stih usmenih epskih pjesama (4+6). autor koncepcije Krešimir Nemec. Darko Novaković (Hrvatski latinizam). kad blagi mjesec po hrvatskim poljanama razlije svoje bajno svjetlo.I naći će se. str. Prevodio je Moliérea. tko će govor cvijeća razumjeti te priču tu ispričati narodu (…) Stojan Janković Ne zna se točno kada je rođen glasoviti uskok Stojan Janković. dospio je u tamnicu u kojoj ga posjećuje majka koja mu govori da hoće da ih satru. travnja 1671. – 1925. protjerao je Turke iz Gračaca. da je spali i da onda dođe k Mostaru gdje Fran Krsto Frankopan. Opjevan je u mnogim narodnim pjesmama..). oteo je sa Smiljanićem Zvonigrad i Rakovnik. oslobodio Kotare od Turaka (1688. 168 361 . Pomažući carsku vojsku. Pisao je i pjesme erotskog sadržaja. Godine 1666. od cvijeta do cvijeta ići će tajanstveni šapat o veljim osnovama i pokopanim nadama i o jadu. Krešimir Nemec (Novija hrvatska književnost). 169 Znameniti i zaslužni Hrvati 925. zarobljen je i odveden u Carigrad odakle nakon 14 mjeseci bježi. Godine 1685.

isječe pred džamijom četrdeset Turaka. 171 Isto. koji je već bio u Mostaru.172 O tome je događaju spjevana epska pjesma (285 stihova). 352. Sinju. 173 Isto. kaže legenda. kolovoza 1687.”170 U ljeto 1686. 172 Marijan Šunjić. Stojan je krenuo prema Kupresu pa preko Uskoplja na Mejnik kod Uzdola i odatle prema samostanu. Svaki je od njih skupio po tristo momaka te su. sv. 170 362 . dotle mu je momak timario konja. u pohodu za oslobađanje ramskoga naroda. ispade iz grive zmijičak. izd./1970. Sarajevo 1969. Matu Daničića iz Primorja i Pavla Mandušića iz Otoke. Stojan Janković je izvršio poznati pohod na Mostar. okupivši se u Sinju. poginuo 23. i dok je on počivao. II. te mu vojsku razbiše tako da se morao vratiti. ali ga na putu dočekaše katolici Blaževići i Arapovići. ramski gvardijan Stjepan Matić zatražio je od sinjskog providura Mate kapetana da spasi ramske redovnike i puk.. Ne dočekavši Stojan. htjede Stojan malo otpočinuti. godine. 71. Pavlu Mandušiću je zapovjedio da ide uz Neretvu prema Konjicu i odatle prema samostanu na Šćitu. a momak ga ubije. Vlajko Palavestra. str. pa kada se Stojan probudio. NS. Narodne pripovijetke i predanja u okolini Lištice.će se ujediniti. Čuvši Stojan da je zmijičak ubijen. Pjesma o tome četovanju i pogibiji Stojana Jankovića pjeva o tome kako je Stojan poginuo upravo na Duvnu. Junačke pjesme iz Bosne. 69. krenuli prema Rami.-79. i Ravnim Kotarima. te se vrati preko Goranaca kući u Kotare.171 Godine 1687. Dugo je narod u Hercegovini pripovijedao o pogibiji Stojana Jankovića: Došavši u Gorance. str. Sarajevo 1925. Tada je Mate kapetan pozvao u Sinj Stojana Jankovića iz Kotara. Stojan Janković je zapovjedio Mati Daničiću da ide uz Neretvu pa preko Mostarskog blata i Rakitna prema samostanu u Rami na Šćitu. str. 352. Dok ga je timario. str. Spalivši Antunić Gabelu. – 73. GZM BiH. Tako su od turske sablje spašeni ramski franjevci sa svojim pukom koji su bili prisiljeni napustiti stoljetna ognjišta naselivši se u Trilju. Sa sobom su ponijeli čudotvornu Gospinu sliku koja se od tada nalazi u Sinju (Čudotvorna Sinjska Gospa). Antunića. POGIBIJA STOJANA JANKOVIĆA Stojan Janković je. reče mu što se dogodilo. XXIV/XXV.173 Pogibiju Stojana Jankovića opisao je Ivan Aralica u romanu Put bez sna. krenuo je prema Mostaru.

godine opustošili Turopolje i okolicu Križevaca a u ropstvo je odvedeno 14 000 stanovnika. 176 Anđelko Mijatović. Nakon pada Bosanskoga kraljevstva Osmanlije često upadaju u hrvatske zemlje te Kranjsku. kao da sam živ. Husein Đogo. Kako Stojan reče. godine Počitelj. U jesen 1463. Emile Haumant. Kasim Gujić.175 Iznimno je težak bio i Danak u krvi – odvođenje kršćanskih djevojaka u hareme a mladića u janjičare. Sarajevo 1969. nu čuvajte me dobro na konju. kaže mitska predaja. U prvim je godinama od zuluma osmanskoga u Hrvatsku i druge zapadnoeuropske zemlje izbjeglo oko 400 000 Hrvata katolika. a drugovi mu privezavši ga na konja i pokrivši ga crvenom kabanicom. GZM BiH. str. kod Duvna. prođoše sretno kroz Livno. Dominik Mandić. Hazim Šabanović. Ivo Andrić.. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. str.reče vojsci: “Ja ću poginuti. jer nitko ne smjede na vojsku udariti bojeći se Stojana. Korušku i Štajersku razarajući ih i odvodeći mladiće i djevojke u sužanjstvo. 175 O tomu u svojim djelima između ostalih pišu Pavao Ritter Vitezović. Herceg Novi je zadnje hercegovačko uporište. Jako Baltić. sv. Bono Benić. uništeno je oko 200 sakralnih objekata. Gnusno je bilo tzv. NS. Safvet-beg Bašagić. agom ili pašom. 174 363 . Školska knjiga. Osnovana je Jajačka banovina sa sjedištem u Jajcu i Srebrenička banovina sa sjedištem u Srebreniku. Vjekoslav Klaić. Adem Handžić. XXIV. Osmanlije su 1474. godine ugarski kralj Matijaš Korvin (sin legendarnog Janka Sibinjanina / Janoša Hunyadia) sa sjevera i Vladislav Hercegović (sin hercega Stipana Vukčića Kosače) s juga izveli su protuudar na osmanlijske snage oslobodivši više gradova. Hamid Dizdar. Martin Đurđević./70. 352. Nedim Filipović. dočeka ga Turčin te ga iz puške ubije. jer inače ne ćete živi kroz Livno proći.176 Vlajko Palavestra. Šukrija Kurtović.174 EPOHA OSMANSKE VLADAVINE Nakon pada Bosanskoga kraljevstva nastupilo je 415 iznimno surovih godina osmanske vlasti. tako i bi. 132. Na Lipi. Mehmed Handžić. vršeno je nasilno islamiziranje. Nikola Lašvanin. Pravo prve bračne noći po kojem je kršćanka morala prvu bračnu noć provesti s begom. Ferdo Šišić. Franjo Šanjek i dr. U Hercegovini je glavno hrvatsko uporište do 1471. Zagreb 1996. Narodne pripovijetke i predanja u okolini Lištice./XXV.

zapisao je da je svojim očima gledao kako Turci otimaju djecu s majčinih grudi. kršćanskim podanicima. o starim grobljima. o čudotvornim slikama i kipovima. samostanima i župnim kućama. Uz rušenja crkava uvijek su vezane patnje. 175. str. (…) našli smo tri naroda i tri vjere. 177 364 .(…) Drugo su Srbi.*** Splitski nadbiskup Bernardo Zane 1512. Etnička povijest Bosne i Hercegovine. Ti naročito. o grobovima hrvatskih mučenika i mučenica. taj će se broj znatno pomnožiti. koji su Treći su narod pravi Turci. Školska knjiga. stradanja i progoni Hrvata. Anđelko Mijatović. kao nepotreban plijen.”177 STRADANJA SAKRALNIH OBJEKATA I PREDMETA Ostatci sakralnih objekata i predmeta do današnjih dana svjedoče o živom kršćanstvu na ovim prostorima još od starokršćanskoga doba. svećenicima i časnim sestrama. starce i starice. Prvo su starosjedioci Bošnjaci. koje oni zovu Vlasima. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. služenju svetih misa. Kada se arheološki istraže mnogobrojne ‘crkvine’ po svoj zemlji. ZIRAL. Zagreb 1996. o svećenicima. g. g. 178 Dominik Mandić. Sabrana djela 5.”178 Život s Turcima i pod Turcima bio je glavna tema narodnim pričama. da je na prostoru današnje Bosne i Hercegovine prije turskoga osvojenja bilo podignuto preko 200 katoličkih crkava. Toronto-Zürich-Roma-Chikago 1982. proputovao Bosnom i između ostalog zapisao: “U spomenutom kraljevstvu Bosni rimo-kršćanske vjere. ratnici i činovnici. ubijaju pred djecom i unučadima. o crkvenim zvonima. biskupskih izvještaja i drugih pisanih izvora dade se utvrditi. “Na osnovi papinskih pisama. Sve to ostalo je i u pisanim dokumentima i u narodnom pamćenju. o džamijama na temeljima crkava. je u diplomatskoj misiji. Već pet i pol stoljeća žive predaje i legende o porušenim crkvama. 89. s velikim tiranstvom vladaju objema prije spomenutim narodima. o civilnim objektima sazdanim od crkvenoga kamenja. Benedikt Kuripešič 1530. str. siluju žene pred njihovim muževima.-176. ubijenim biskupima.

Takvi su primjerice lokaliteti Crkvine. Crkvišta. Crkvica. 21-116. sazidali na istome mjestu samostan s prvobitnim imenom. plativši 900 krunskih zlatnika turskim upravnicima. Mala nakladna kuća Sveti Jure. Baška Voda 1999. Godine 1596. Deset kamenih mačeva. Crkve. godine. Crkovište. ili nekoliko njih koji su prolazili ovuda 179 Vidi: Marko Dragić. crkveni namještaj. kreševskoga. a neki su morali pobjeći. izuzevši crkvu. Sutješki su ga franjevci ipak ponovno sagradili 1664. Čitav sutješki samostan. bio je u tome što starješine konjičkoga samostana nisu tadašnjem kadiji htjeli na dar dati pijetla ili neku ribu zvanu “glavatica”. nastao je na samome početku provincije Bosne Srebrene. Nisu mogli uzdržati samostan i u njemu živjeti: nisu mogli odolijevati turskim globama. 365 . Velik je broj takvih lokaliteta na kojima su arheolozi nakon iskapanja našli ostatke negdašnje crkve. po predaji i po sačuvanim rukopisima. Samostan su 1524. Neki franjevci su pobijeni. Uzrok ponovnom rušenju sutješkoga. Sagradili su ga ondašnji Hrvati katolici. za koje predaje kažu kako se tu nekoć nalazila crkva. ponovno je stradao u požaru i bio sravnjen sa zemljom 1658. Crkva. fojničkoga i konjičkoga samostana. Taj kadija je došao u Bosnu pa je turskom caru u Carigrad napisao pismo kako ga vodi revnost za Muhamedov zakon te kako muslimanska vjera u Bosni nikada ne će moći biti čvrsta i čista ako se spomenuti samostani ne poruše. kao i samostanski namještaj i sve drugo što je vrijedilo. a tijekom vremena proširio kralj Tomaš. godine. Prema turskim izvorima sutješki je samostan zapao u najveću bijedu 1682. U to vrijeme nastalo je silno progonstvo katolika Hrvata. Morali su izvaditi i sve brave na samostanu kojima su se vrata zaključavala i prodati ih. godine Turci do temelja razorili “tako da na njemu nije ostao ni kamen na kamenu”. niti napadima janjičara. Svake je noći neki osmanski pojedinac. Tada su franjevci morali dati u zalog: sveto posuđe. godine. str. visočkoga. 179 Sutješki samostan Samostan svetog Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci ili Banovu Dvoru. franjevci su.Često su predaje poticale povjesničare i arheologe kako bi ispitivali određeni lokalitet.

181 Danijela Ančić zapisala je u Vojkovićima kod Tomislavgrada 2003. iako je bio prazan. Ljetopis sutješkog samostana. Izišli su prema danoj dozvoli i za sobom zatvorili samostanska vrata i svuda uokolo podigli ogradu od visokog trnja te sa svih strana zagradili pristupe. međutim. Rkp. str. oblačili su se u seljačka odijela. D. rođenog 1946. kada su krune sklopile mir i vremena se poboljšala a broj franjevaca povećao. Sarajevo 1979. 180 366 . Konačno su se vratili u njega. Bono Benić. Sakupljali su milostinju i natjecali se tko će više pridonijeti radeći na toj zadaći. 180 KRIŽ U ROŠKOM POLJU U Roškom Polju je bila crkva sv. – 96. dobili su dopuštenje od paše da otvore samostan i crkvu. U samostanu je noću stražario neki svjetovnjak da ga neprijatelji ne bi zapalili. Crkvu su Turci srušili. IRO “Veselin Masleša”. ali bi se on uvik ujutro pojavio isti i cil. ali križu nisu nikada mogli nauditi. 106. Konačno su franjevci za novac dobili dopuštenje od bosanskoga paše da iziđu iz samostana. Kako bi se sačuvali od neprijatelja. često ih tukući i kod samoga oltara. prenoćivao u samostanu čineći mnoge bezobrazluke i razna zlodjela. godine prema kazivanju Ambroze Kelave iz Vojkovića. Fratri su otišli stanovati u obližnja sela. Ilije s dosta velikim kamenim križem. Turci su ih. godine. Kod križa postoji velika kamena 181 ploča. str. Svim su se silama trudili otkupiti sveto posuđe i pribor. stalno zlostavljali. FF Mostar 2003. – 107. 95. te idući od kuće do kuće pružali duhovnu pomoć svojim vjernicima. Turci nekoliko puta razbijali križ.preko (Kraljeve) Sutjeske. Nakon gotovo sedamnaest godina rata.

280. godine. pa su s prihodima od tih imanja održavali zgradu. godine. ili su. Tada se jajački kapetan stavio na stranu Huseina Gradaščevića. str. godine ruševina je ostala bez vlasnika. Nakon konačnoga pada Jajca 1528. lipnja 1892.CRKVA SVETOG LUKE U JAJCU PREGRAĐENA U CAREVU DŽAMIJU Velik broj katoličkih crkava Osmanlije su pretvorili u džamije. O njoj su se brinuli članovi obitelji Karahodžić iz Bulića koji su zbog toga dobili posjede u Bulićima i Podhumu. Osmanlije su ih nazivali šejtanskim spravama zabranjujući im da zvone i naređujući da se skinu. 182 Juraj Kujundžić. Džamija je nekoliko puta gorjela. Hrvati. Od tada do danas. Pretpostavlja se da su i ti posjedi prije Turaka bili franjevačko vlasništvo. 182 367 . Izloženi čestim progonima i pogibeljima. po predaji. godine proglašena je spomenikom kulture i dana na čuvanje Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Zvonigrad. Zemaljska je vlada ruševinu upisala u zemljišne knjige kao javno dobro pod pokroviteljstvom Zemaljskog muzeja. pa je car u Jajce poslao vojnike koju su se smjestili u njegovoj džamiji. lipnja 1658. Austrijskom okupacijom 1878. Posebno je stradala 15. osmanlije su Crkvu sv. Bilo je to u vrijeme pobune koju je vodio Husein Gradaščević protiv središnje vlasti u Carigradu. Zvonarevo i sl. od kamena srušenih crkava gradili džamije i svoje utvrde. Dobri pastir. Luke pregradili u džamiju i otada je služila kao carska. godine. nisu uspjeli u svojoj nakani da vrate ruševinu u nekadašnje franjevačko vlasništvo. Ponovno je nastradala 1832. a u imovinsko-pravnim odnosima kao posjed vakufa. Srednjovjekovne crkve u Jajcu. Crkvena zvona zauzimaju posebno mjesto kod Hrvata katolika. ostadoše lokaliteti Zvonaruša. Hrvati su skidali crkvena zvona i zakopavali ih u zemlju ili bacali u ponore kako ih Osmanlije ne bi našli i uništili. U popravku džamije zazidani su stari prozori te je izgrađen novi mihrab. Zakonom od 27. Sarajevo 1972. građani Jajca. Hondavenkjarova džamija. Nepažnjom tih vojnika došlo je do požara u kojemu su od zgrade ostali samo zidovi. pak. kada je veliki požar uništio čitavo Jajce.

183 184 Kalendar Dobri pastir za 1991. 183 Ivan Aralica u romanu Put bez sna opisuje ponižavanje ramskoga svijeta prije njegova izgona iz Rame u Sinj (1687) navodeći kako dva kršćanina moraju čistiti turski zahod u kojem su našli bačen križ. Hasan se ubrzo razbolio. skupila su se Hasanova i susjedska djeca da bi se smijali katolicima kada nađu križ. Biskup je uzeo k sebi obeščašćeni križ a Martinu dao drugi dragocjeniji. što ste mog i svog Stvoritelja ovako pogrdili… Martin je pobjegao s križem kući da izbjegne daljnje poruge. Fojnički ljetopisac zabilježio je kako je pred očima biskupa Dragičevića 1743. Nakon tri dana u strašnim je mukama ispustio dušu. Znanje. Sarajevo 1990. a onima koji su mu se smijali reče: Smijite se. Kanun-namom – zakonskom odredbom iz 1516. od muke se valjao po istom izmetu kamo je bacio križ. godine u Fojnici Hasan Skender bacio raspelo u zahodsku jamu te zovnuo Martina Čolića i još nekog katolika da čiste zahod. str. U narodnom su pamćenju ostala svetogrđa koja su Osmanlije činili s križevima bacajući ih u zahod.RASPELO U ZAHODU Diljem Bosne i Hercegovine katolički su svećenici još prije dolaska Osmanilija postavili mnoge znakove pored puta – križeve. 120. Put bez sna. str. Zagreb 2002. 20-22. smijite. godinu. godine najstrože je naređeno da se poruše svi križevi koji su postavljeni na putovima. jeste veliko junaštvo učinili. Martin je našao križ i počeo ga čistiti sa štovanjem.184 ČUDOTVORNA GOSPINA SLIKA IZ OLOVSKOG GOSPINA SVETIŠTA Osmanlije su svetogrđe činili i s kipovima i čudotvornim Gospinim slikama. Vidi: Ivan Aralica. Kada su oni počeli čistiti. U Gospinom svetištu u Olovu nalazi se čudotvorna slika Blažene Djevice Marije. Tom su svetištu stoljećima hodočastili katolici. 368 .

O tome Benić piše: “Svi koji su naokolo stajali posve su sigurno vidjeli — s one strane gdje je bio oltar i slavna slika Djevice Marije. imenom Kotoman. ne mogavši umrijeti otkrio je kako je on zapalio svetište po nagovoru Sefer-paše. Očevidci su vidjeli neko sasvim posebno. Od nekada kršćanskog gradića. ipak (taj) zločinac nije mogao crknuti i svoj bijedni život svršiti. godinu. str. Tek se na Veliku Gospu može vidjeti kako tradicija štovanja olovske Gospe nije zamrla u narodu.”185 Dugo se nije znalo tko je i zašto zapalio slavno Gospino svetište. Iako je nekoliko dana proveo u smrtnoj borbi i vlastitim nogama iskopao pod sobom u zemlji gdje je. je ubacio baklju kroz prozor samostana i planuo je oganj. str. Sarajevo. 101.”186 Tako je nestalo jedno od najznačajnijih svetišta na Balkanu. da je ona jača od vremena i njegovih promjena. “Veselin Masleša”. ležao golemu jamu. 187 Kalendar Dobri pastir za 1991. – 102. str. Sarajevo. 186 Bono Benić. – 102. Ciganin. Bono Benić. gdje su u teškim trenutcima progona i beznađa nalazili nadu i utjehu. ali je čudesno spašena Gospina slika. osnovali su samostan u Iloku i ondje čuvali Gospinu sliku i olovsku tradiciju. Kada su stanovnici Olova vidjeli vatru. Bugarske i drugih zemalja. 187 Franjevci koji su pobjegli u Slavoniju.muslimani i pravoslavci iz Bosne i Hercegovine. divno svjetlo kako je odatle izišlo i kako je odmah poput munje. 1979. bijedan. Ljetopis sutješkog samostana. Hrvatske. bilo je već kasno. 185 369 . Olovo je dugo bilo bez katolika. 120. IRO “Veselin Masleša”. Ovo priznaju čak i sami Turci. Međutim kada je ciganin Kotoman. središte okupljanja vjernika. odatle preletjelo prema zapadu. “I začetnik i izvršitelj ovoga paleža dugo su vremena bili nepoznati. Ljetopis sutješkog samostana. ležao u strašnim mukama na samrti. a i u novije vrijeme ima ih vrlo malo. godine dao nekom Ciganinu konja i dva zlatnika da zapali crkvu i samostan. sve do onoga trenutka kada se sam Kotoman počeo boriti sa smrću. Izgorjelo je sve što je moglo gorjeti. prije nego što je – sasvim očajan – ispričao cijelu stvar – zločin i svoj i svojega naredbodavca – pred svima prisutnima. Fra Bono Benić piše kako je Sefer paša 1703. 1979. Sarajevo 1990. 101.

SLIKA ČUDOTVORNE GOSPE IZ CRKVE SVETE MARIJE U ZVORNIKU Starija povijest slike Čudotvorne Gospe zavijena je u legendu koja opisuje propast samostana i bijeg franjevaca 1533. godine. Dobri pastir. Habena. Pero Sudar predvodio svečano euharistijsko slavlje. 3. a zatim na Gradovrh. 189 Citirano prema: Juraj Kujundžić. sv. POTAJNA SLUŽENJA SVETIH MISA Svećenici su bili prisiljeni bježati i skrivati se po zabitima i teško pristupačnim mjestima.. Marije u Zvorniku. hodočašća čudotvornoj Gospi Olovskoj silom prilika su prekinuta. Bježeći iz Zvornika u Gornje Soli. 208. na što je na tome mjestu potekla krv.. franjevci su ponijeli i ovu sliku. Tamošnja prva susjeda upravitelja Svetišta fra Berislava Kalfića.” On piše kako u tu crkvu uz katolike hodočaste i muslimani i pravoslavci. Turčin je zatim pao u Drinu i utopio se. godine. Sarajevo 1973. godine kada je pomoćni biskup vrhbosanski mons. kada su ovamo dolazili hodočasnici iz sve većih udaljenosti. godine protjerani iz Gradovrha pa su se. 188 Gospino svetište u Olovu oživljeno je 2. Na kraju sv. godina XXIII. 188 370 . 48. Crkva sv. svibnja 1999. potajno okupljajući svoje vjernike kako bi na Kada je 1992.Prije prethodnoga rata sve je više oživljavalo obnovljeno olovsko svetište. posebno na Veliku Gospu. Neki je Turčin presreo bjegunce i Bogorodičinu sliku proboo nožem ispod oka. I. noseći sa sobom Gospinu sliku. godine rat bjesnio u Bosni i Hercegovini. postala je zvonarušom crkve olovske.-IV. Slobodna BiH. str. sklonili u Bač. izrazivši posebnu zahvalnost kardinalu Vinku Puljiću za oživljavanje Svetišta. Franjevci su 1688. U tamošnjemu samostanu nalazi se i danas čudotvorna Gospina slika. Oživljeno Gospino svetište. svibnja 1999. mise vjernicima se obratio i provincijal franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Petar Anđelović. godine na Gospojinu došli tamošnji muslimani na misu kako se višestoljetni slijed Gospinih slavlja ne bi prekinuo. Čak su usred najžešćih granatiranja Olova 1992. str. ali je ona zbog prekida s tradicijom izgubila svoje štovatelje.189 Čudotvornost zvorničke Gospe u novome prebivalištu na Gradovrhu opisuje biskup Baličević 1598. ali crkveno zvono ni jednoga dana nije prestajalo zvoniti. Naila Salkanović.

klepet zvona. tada su Turci zabranjivali da se stavi križ na nju govoreći: “Ovo vaše /križ/ ne smije biti gore!” SVETE MISE U ŠUPLJEM HRASTU U RANKOVIĆIMA KOD NOVOG TRAVNIKA U mjestu Rankovići kod Novog Travnika ima stari hrast za koji tamošnji mještani pripovijedaju kako se narod u njegovoj šupljini potajno okupljao služeći svetu misu. Na tome su mjestu tamošnji žitelji posadili novi hrast. godine. dajući Turcima mnogo dukata. Hrvati su se.190 POTAJNO SLUŽENJE SV. Ono malo puka što bi ostalo živjeti na pradjedovskim ognjištima. samostane i župne kuće. gdje su sa svojim svećenicima služili svete mise. imao otvor širok jedan metar te ogromnu šupljinu u kojoj se okupljalo po tri stotine vjernika. uspijevali izmoliti odobrenje da od drveta načine kapelicu. hrast se naglo počeo sušiti tako da se srušio 1998. 190 Predaju mi je kazivalo više ljudi u Lašvanskoj dolini krajem prosinca 1994. strepeći svakoga trenutka da će doći Turci i sasjeći ih. na zabitnim i skrovitim mjestima. Turci su prožimali svoj režim kroz vjeru našeg naroda. MISE U BRISTOVICI U stara vrimena. Hrast je. Budući su tamošnji mještani vodu s toga vrela odveli u selo. 371 .ruševinama svojih crkava i po drugim skrovitim mjestima služili svetu misu. mučeni i ubijani. Zbog toga su se naši ljudi. Postoji predaja o tome da je Mijat Tomić s obližnjega brda bacio štap iz kojega je narastao taj veliki hrast. trube. Kada su pak vrlo rijetko. po predaji. vraćali pradjedovskim ognjištima i gradili svoje crkve. potajno se okupljalo na tim ruševinama i sa svojim svećenicima služilo svetu misu. Također govore kako je hrast star dvije tisuće godina. naš narod je bio u teškim vrimenima. Nisu dali narodu da ide u crkvu niti da se prekrste. Do prije nekoliko godina u blizini je bilo vrelo. godine. Progonjeni. ponekad i nakon nekoliko stoljeća. Branila im se vjera i pivanje vjerskih i hrvatskih pjesama. dok još Turci držaše našu zemlju. Hrvati katolici stoljećima su se morali potajno okupljati na zvuk roga. Ali.

068 hrvatskih kršćanskih kuća (u 1. Danas je na tom mjestu podignut spomenik i mali oltar od kamena i jednom godišnje se održi velika misa u čast jake vjere našeg naroda koji nije poklekao ni pod velikim najezdama turskog 191 naroda.koji su bili čvrsti u svojoj vjeri. sastajali i održavali misu.485 (u 2. onda je bilo 130. koje su učili kršćanstvu ne želeć da se pokolebaju i padnu pod turski režim.902 Hrvata i 38. odnosno neoženjeni).000 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. MISNI DOLAC Na Midenoj u Plandešiću se govorila misa. odnosno neudate). Kad ih nađoše. Kad je se biskup vraćao kući.000 bili su neoženjeni. Toji dolac. Jedno od takvih skrovišta bješe stara ledina u brdu koja se zvala Bristovica.248 muslimana. drama i mikrostrukture. U Bosni je te godine (1489) bilo 24. 124. unatoč tom. zove se Biskupov dolac. Ako je bilo prosječno 8 članova u obitelji. stoljeća u čitavoj je Bosni moglo biti 360. HKD Napredak. gdje je moglo biti 160. Prema turskom defteru iz 1489. Sarajevo 2005. str. Usađivali su tako svoju vjeru svojoj dici. Tim brojem nije obuhvaćena Hercegovina niti Zvornički sandžakat.000 stanovnika.698 kršćana (80. 124. MH. Tuden je jedne godine biskup došo dilit krizmu. Dakle. 192 Isto. 5.332 kuće bile su udovice. jer je u tim krajevima kasnije počela islamizacija. Tu su se sastajali i pripovijedali Božiju riječ sve dok to Turci otkriše. a u 4. godine na islam je u Bosni bilo prešlo 38. str.000 muslimana. knj. 80 000 – 90 000 krivovjernika i 30 000 Srba pravoslavaca.773 muslimana (19.192 PRELASCI NA ISLAM Već je kazano da je u trenutku pada pod osmansku vlast u Bosni i Hercegovini bilo 750 000 Hrvata katolika. priredio Marko Dragić.348 bile su neudate. 191 372 .000 Hrvata i 55. Tu je se narod i pratar krijo od Turaka. Muslimanskih je kuća iste godine bilo 4. tada bi bilo 205. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela.000 Hrvata i do 20. Tu. poubijaše dosta našeg naroda. zove se Misni dolac. Ako se pretpostavi da je u jednoj kući bilo 5 osoba.93 %).07 %) i 24. di je se misa govorila. di su ga ubili. na kraju 15. Turci ga prisritnu i ubiju i njega i pratra š njim.

i ovi Kopčić bio pozvat u vojsku.Ja mislim da jest. Kalendar 1991. i tako redom ga otimala veća šarža. – Dođe podnarednik pa otme od kaplara. (priredio dr.Ja sam ga ufatio. O ugledu i moći begova Kopčića svjedoči i njihov grb. pa narednik od podnarednika.Nije nijedan.Ko te je ufatio? Je li ovaj?Nije. Alija Ćatić je početkom 20. godine. Car pita ovog kralja: . a kralj kaže: . ko ga je ufatio. što sam otkinuo od dolame! 193 Dobri pastir.1542. dok ga od paše otme onaj vojskovođa. stoljeća u Bosni na islam nije prešlo više od 13 % stanovništva. istaknuvši se vanrednim junaštvom na bojnom polju. . što je uhvatio kneza Rakocija i živa ga doveo sultanu Sulejmanu II. i onda dođe oni redov. 83. str. To tvrdi i Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga “Kopčići od Rame sada su Turci”. Jedna talijanska kronika u to vrijeme spominje Džafer-bega Kopčića koji je bio poslanik kod Mlečana. A oni kralj kaže: Pričekajde. Uzme dolamu svoju. neka dođe caru. Ljubo Lucić). a umro je 1541. 373 .-84. Prema tome sa sigurnošću možemo ustvrditi kako do konca 15. – Onda car pusti telala u vojsku. odriže od nje komad i dadne ovome. koji ga otimali.To čuvaj. stoljeća “imali vrlo ugledno mjesto među turskom vlastelom u Bosni”. patišahu. Taj grb kojemu su podloga crveno-bijeli kvadrati. A car pita kralja: . U ratišću došlo je do ruke ovome Kopčiću da ufati ovoga kralja.i reče Kopčiću: Daj mi skut.193 BEGOVI KOPČIĆI Kopčići su prije turskoga osvojenja Bosne i Hercegovine bili katolici. dođe caru i kaže: . Sarajevo 1990.” Više je kazivača koji i danas pripovijedaju o begovima Kopčićima: Nekaki car ratovo. svjedoči o njihovom hrvatskom podrijetlu. Potomci mu vele da je tada bio vojskovođa. godine. otme ga od ovoga. st.muslimana. zapisao predaju prema kojoj je beg Kopčić doselio u Ramu “za vrijeme turskih navala na Ugarsku 1525. Opet pusti car telala u vojsku.Je li te ovi ufatio? – Kralj njemu: . koji ga je ufatio: . i oni svi po jedan dolazili. I dođe jedan ko kazat ćemo kaplar. Prema povijesnim izvorima begovi su Kopčići već u prvoj polovici 16. to će ti valjat.

Zagreb. Jednu ženu upita šta bi bilo dobro umornu junaku i umornu konju. 1. str. a konju vode koliko oće. slaže se. djev. Rumboke. Kaže mu sultan: . .. što ću ja na mome Mlikoti obletiti za dvaes četiri sata. 40.Ništa nego to. 1933. A baba mu kaže: . . metne ga na dolamu.Ja vala ne ću ništa.. često se događalo za vrijeme turskih osvajanja da svi članovi neke obitelji nisu primali islam. Izmeju Varvare i Rumboka stane da se odmori. babu pito. godine zapisala Marija Musić po kazivanju Marka Papića. a car dao nalog. Onda umru obojica. a kazala Mara Rajič iz Jablanice. 1923. zapisala je Vinka Krezić. ovaj me je ufatio.195 Međutim.Onda car pita ovoga: . 2001. knjiga XXIX. . ABTH Nürnberg 1899. FF Mostar.. Begovi Kopčići. 195 Usp. I onda dođe u Kopčić i preko planine u Duvno. išći drugo. 2006. a u Rami je do naših dana sačuvana izreka Oblazi ko Kopčić oko Duvna.pošto je ona znala. rođ. On prije Livno. da iđu za njim kud god on iđe. Kovačević. di se kosilo i kupilo žito. Takav je bio i Andrijaš Kopčić od Pokupja koji se 1566. da ne iđe preko one zemlje.Budalo. rođen je 1936. D.194 I sada je na tome mjestu turbe. On se napije ljuta mlika i legne u lad ispor oraja. Kad je došo u Varvaru selo. – Onda mu car dadne. što oćeš. a konju dade vode koliko oće. BD 13. da je moje. Rkp. u Rumbocima u Rami.Ovaj izvadi onaj skut. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena.A on kaže: . godine u Vedašiću kod Tomislavgrada. U tome je djelu i grb bosanskih Kopčića Predaju je 2006. JAZU. D. što je htio. koji je devet godina mliko dojio. nego mi podaj zemlje. Rkp.Šta oćeš. Duvno. Njegov grb nalazi se u Siembacherovu Wappenbuchu IV. ovaj uzo konja. 194 374 . Što ja obletim na Mlikoti. godine spominje u Topuskom u Hrvatskoj. . Ante Šimčik. FF Mostar. studentica kroatistike u Mostaru. a težaci ga odbijali. I on konja napoji vodom i napije se kisela mlika i padnu obadva.. Sazidaju mu turbe izmeju Varvare i Rumboka koje niko nije srušijo ni u ovom sada ratu. da ti dadnem? . a ona će: Umornu junaku ljuta mlika i leć u lad ispor oraja. (I danas se pripovijeda predaja: “Begu Kopčiću obećali dati onoliko zemlje koliko za dan s konjem prije. nego su neki radije ostavljali svoju djedovinu i bježali u susjedne kršćanske zemlje. patišahu. a konju vode dat. Zagreb.” U ožujku 2001. što je lik umornu čoviku i konju. što ćeš letiti. On je iz torbe kruv baco za biljeg a za njim ko đendari išli i graničili.Čovjeku umornu lik je kisela mlika. sv. šta on radi.Evo. što ćeš letiti. išći drugo.

sv. Zagreb. 1997. Obnovio je tursku flotu. Odveden je s drugom kršćanskom djecom (danak u krvi) u Drinopolje. Zagreb. u Carigradu kao žrtva urote. str. IV.). U Bosni je krvavo ugušio bunu bosanskih feudalaca pogubivši njihovog vođu Ali-pašu. 196 197 Sokolović.) piše o mnogobrojnim Hrvatima koji su odvedeni i islamizirani te su potom postigli blistavu karijeru. Albaniji. Bio je admiral osmanske mornarice (od 1546. Promicao je književnost i umjetnost..).196 OMER PAŠA LATAS Omer-paša Latas. Jedna obitelj Kopčića nalazila se početkom 20. Gotovo je samostalno upravljao Carstvom. podrijetlom Srbin. Planirao je prokopavanje Sueskog kanala...po rukopisu Korjenića-Neorića od 1595. 1551.).197 Predaja kazuje kako su begovi Omera-pašu potajno zvali Vlaše. godine u Sokolovićima kod Višegrada. pa ih je i zbog toga 52 okrutno smaknuo. – 62. 1871. str. Mihajlo. a hrvatski jezik je bio jedan od službenih. 1931. te veliki vezir (od 1565. Dok je on bio vezir. Dao je (1571. na Drini. u Vukovaru. osmanlijskom državniku i vojskovođi. Mehmed-paša. Mezopotamiji i dr. Pred kraj života je pao u nemilost. Hrvatski leksikon. Proslavio se u mnogim ratovima (Austro-turskom. Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini (Zagreb.). pjevanju svoje Velepiesni među slavnim obiteljima slovinskim spominje i Vladislava Kopčića. MEHMED PAŠA SOKOLOVIĆ Safvet-beg Bašagić u svojoj knjizi Znameniti Hrvati. st. IX. uništenu kod Lepanta. na Porti je bilo mnogo Hrvata. Sudanu. Hrvatski leksikon sv. 375 . pa je ubijen 1579. Posebno mjesto među njima pripada Mehmed-paši Sokoloviću. 449. II.. 8. Kurdistanu.) sagraditi kamenu ćupriju u Višegradu. beglerbeg Rumelije (od 1549. 1997. a na Pelješcu i sada živi obitelj Kopčića.). II. 1806. rođenom 1506. u Perziji. u Moslavini ima Kopčića brijeg. – Carigrad. Kavanjin u 12. godine. Školovao se u Gospiću i Banjoj Luci gdje prelazi na islam i odlazi u Carigrad. Sredozemlju itd. (Jasenica kraj Plaškog 24.. Brzo je napredovao u osmanskoj vojsci pa je okrutno gušio pobune protiv reforme Porte (u Srbiji. 18.

Ujutro Frano prosjaku donese doručak. opet upita: Dobar veče. Frano se vrati kući i 376 .O Omer-paši Latasu u Varešu pripovijedaju: Sada ću ispričati jednu zanimljivost koja se dogodila čukundjedu mojih prvih susjeda. jer iako nije znao da je to sam Omer-paša Latas. točnije Frani Grgiću. pa on odluči da se preobuče u prosjaka i zađe po Bosni da vidi zašto se to raja buni. jer su toga dana bili u lovu. a Frani naredi: Pratićeš’ me do izlaza iz Vareša. odakle si putniče? On ne odgovori. U Varešu. Paša će Frani: Bil’ ja mog’o dobit’ baška odaju? Frano se začudi zahtjevima prosjakovim. ljeskov šćap u ruku i pjehane po Bosni. Dođe to do Omer-paše Latasa. al’ ne smije ništa prozboriti. on će svojoj ženi: Ti kažeš cigan. Tako i uradi Frano. ali šutke ga odvede u sobu. morel’ se ovdje prinoćit? Frane Grgića žena odgovori: Nemere. vrati mu ključ i reče: Ispod jastuka ti je bakšiš (poklon) za konak! Zahvali se još jednom i krene dalje. Došavši u avliju Kneževićevu gdje se kuvala srnetina. Frano se ne može čudu načudit’. Donese mu Frano večeru. Tako i bi. u Matijevićima kao i u čitavoj Bosni dojadile narodu sve te daće i nameti pa oni zatrliše trlu. kad ono na njemu čoha i kadifa. U tom trenutku iz kuće izađe Frano i čuvši ženine riječi. preda mu ključ. nego zapita: Morel’ se gdje noćit? Na to će oni: Slabo ćeš naći neg’ u Knežića! Hvala dobri ljudi. a ovaj već bio skino prljavu odjeću. nije imao dovoljno hrabrosti odbiti prosjakove naredbe. dobri ljudi! Dobar veče. dodijali su mi cigani po kući. Grgićima (koji su potomci kneza Andrije pa ih i sada zovu Knežićima). Kad’ je izašao iz sobe. brže bolje reče: Lez’ kujo i dosad su noćali i sad će! Tako u kuću prime samog Omer-pašu Latasa i ne znajući da je to on. kad’ ovaj opet traži ključ od odaje i štošta iz lonca za večeru jer je kako kaže pješe došo iz Tuzle. upravo onda kada je Omer Paša Latas posjetio Vareš da bi se uvjerio o prilikama u svom pašaluku. ovaj se zahvali i ključ od odaje sebi stavi za pas. reče on i krene dalje. al’ ne uporedo sa mnom. a on čohu na sebi nosi. Došli su do Droškovca i prosjak se mane. Obuče on čađavu i prljavu odjeću. Od Tuzle dođe u Vareš do Janjušića kuće gdje sretne neke ljude i pozdravi: Dobar veče.

odmah ode u sobu. Rkp. kad ono bakšiša da se jedan čitav čifluk (imanje) more kupit. Paša mu reče: Ovog mi prijatelja odvedi na moj ručak u aščinicu! Kada je jeo. 199 Zapisao sam u lipnju 1995.”199 Mnogo je Hrvatica tako ostajalo trudno te su tu djecu rađale u braku sa svojim mužem. valjda se zvao aga. hajde svi ćemo se skupa jedan dan oženit. Zbog takvih zločina “mladići su se dosjetili. Katarina Pejčinović. po kazivanju Jelene Rodić. morala je mlada ići prvo spavati s tim njiovim starišinom. Isti se ne smije javiti. Kada se vratio kući. ali delija jače viknu i Frani ne preosta ništa drugo nego da se javi: Ja sam! Delija ga zdrpi pod ruku i reče: Traži te paša! Odvede ga pred pašu koji Franu upita: Znaš li ti mene. poče zafrkavati babu: Mal’ ja glavu ne izgubi zbog tvog jezika. I odatle polazi predanje o Zapisala 2001. Neki su mi kazivači navodili takve primjere. znam. Frano se ne može čudu načuditi i samo izusti: Ako ću stradat. pogleda pod jastuk. 198 377 . u Varešu studentica kroatistike Pedagoškoga fakulteta u Mostaru. On opremi konja i u Sarajevo. Poslije nekoliko godina došao je poziv svima da se po cijelom pašaluku mora prijaviti oružje a tako i Frani. Kada je stigao već je bilo puno naroda. pa ko strada – strada. Izađe delija pašin pred narod i pita za Franu Grgića. Rozalije Grgić i Tonia Petkovića. Frano Grgiću? Znam svijetli paša.198 (Vareš) PRAVO PRVE BRAČNE NOĆI I DRUGI TURSKI ZULUMI Mnogi su mi kazivači diljem Bosne i Hercegovne pričali kako su Hrvatice morale prvu bračnu noć provesti s agom (turski dostojanstvenik) ili begom. delija ga vrati pred pašu koji mu reče: Evo ti mazabata (dozvola) koliko god možeš ponijeti oružja. godine u Kraljevoj Sutjesci. Tako su se naši ljudi snašli. Ali znaš li me odnekle drugo? Ja sam onaj prosjak što si mu ti dopustio noćit kod sebe. Jedan je tako lego s agom i probo ga je nožom. FF Mostar 2001. Anice Grgić. “Kad su se naši momci ženili. a tek onda svome mladoženji. stradat ću zbog ženina jezika! Paša plesnu triput rukama. toliko i nosi! Frano se brzo zahvali i izađe. Čak je i to jedno vrijeme bilo dok se naši nisu snašli pa se jedan đuvegija (mladoženja) obuko u ženske aljine i nije dao svoju ženu. vrata se otvoriše i uđe delija.

Tijelo svoje vodi dadoše. oće. Kazivači su mi rekli kako se taj običaj zadržao sve do 1963. općina Dobretići (Pougarje). Pranjić.202 200 Također sam zapisao istoga dana u Kraljevoj Sutjesci. Od tada do danas s tojeg kamena teče voda. 139. Znalo se za jedan dan vinčat po 60 parova. a one ne daju.-1991.”200 DVIJE SIROTICE Za vrijeme Turskih prodiranja bio u Jajcu jedan čoek koji je imo dvije 'ćeri. S dva sina živi u Jajcu. godine u selu Brnjići. u Rami bilo 16 vjenčanja. već im je dolazio i obavještavo ih kakvo je stanje. il' se Turku u ruke dat? Baciše se tako sirotice dvije. g. FF Mostar. godine. 2007.-65. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. a provalija u kojoj je poginula zove se Djevojačka draga. koja nije dala na se pa je pobjegla. godine. Turci su vazda vodili hrvatske djevojke na Hum i tamo ih silovali i maltretirali. godine u jednom danu vjenčana 53 para. D. Bjež'te ako Boga znate!“ Izbezumljene cure pođoše prema izlazu ćaću tražit kad i' na vratima dočeka Turčin. 378 . katakombe. 201 Katici Lozić Radielović 2007. Skrivale se one sirotice. 5. rođena je 1935. drama i mikrostrukture. djev. priredio Marko Dragić. Oće Turčin da i' siluje. Sarajevo 2005. tako u tim mračnim tunelima danima. knj. Taj se kamen zove Djevojačka suza. Bježuć i trčuć pala je priko jednog kamena i upala u provaliju gdje je poginula. ruše i pale. Il' se bacit u vodu mutnu. 202 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Jednom tako umjesto ćaće uleti jedan mladić i reče. kada se ona vjenčala. Bila je jedna djevojka. „ Bjež'te cure eno i' u gradu. Tako mi je moja pokojna majka Cvita Dragić (1922. Bore se sirotice te se otrgnu i pođu bježat kroz katakombe. Nije im ćaća dao ni sunca vidit a ni miseca.201 DJEVOJAČKA SUZA To je bilo za vrime turske vlasti. Vido on da su Turci navalili i odluči on skriti 'ćeri od Turčina u podzemne kanale.) kazala kako je 1940. siluju. str. MH. Rkp.zajedničkim svadbama u našem kraju. Kazivač Ivan Aljinović mi je kazao kako su 1941. kolju. kazala je Manda Crnogorac. Iste sam predaje slušao i u drugim krajevima u BiH. Dođoše tako do kraja jednog od tunela gdje ugledaše mutnu Plivu. kap po kap. HKD Napredak.

da ju je majka plačući dozivala sve do svoje smrti. 203 379 . Odmah do vode. 11. Na nju i njenu djecu se namirili turski odmetnici te nju i sinove pobiju i bace ih u kanjon Rame. ali se ne smi dirat pećina. kad se iđe iz Sinja prema Splitu na desnu ruku. a dočekala ji neka jača sila i poubijala svatove i Anku odvela. Neki kazivači pripovijedaju da su svatove poubijali Turci. na početku tog brda. išla po Mojanki i tražila Anku među mrtvima i žalila je: “Anka moja.204 (Gračanica. A to se zove Mojanka što je nekad bila divojka Anka koju su svatovi vodili. kazala Ivani Grandić.MOJANKA Narod u sinjskom kraju i danas pripovijeda potresni kronikat o nastanku lokaliteta Mojanka. 6. Rama) Ana Buljan. studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. godine). prozvalo se imenom Mojanaka. Kad je čuo car Jozip tu njenu priču od svoi radnika. također. g. a da se Anka strmoglavila u jamu bezdanku. cesta se mora probit za Mostar i more. str. str. Bogdan (rođ. ali jadna Mare nije ostala živa. Franc Jozip nije tio prominit svoju odluku i reko im je: ako more kila zlata odbit kilu kamena. u Biteliću kod Sinja 2004. on im je naredio da ne ruše tu pećinu vego da je zaobiđu. sv. Među radnicima je nastala pometnja jer je kamen bio tvrd i nisu nikako mogli ga pribit. 1919. FF Split. 140. Mojanka je misto na Kukuzovcu. djev. 2004. Uz veliki jad su probili tu cestu. 336. Predaju navodi i Maja Bošković-Stulli (1997. jadna tvoja majka! I po tomu događaju i kako je ona žalila nadjelo se ime. jer tada nije bilo razni čuda ko sad već se radilo klinima i rukama. nalazila se pećina u kojoj je stanovala neka sirota Mara sa svoja dva sina i tude se ona krila od Turaka koji su joj ubili čovika na njezine oči. Za Anku se ne zna šta je od nje bilo. a mater njezina kad je za to čula.) 204 Isto. str. moja Anka. Rkp.203 (Bitelić kod Sinja) MARINA PEĆINA Oko dvanaest kilometara niz dolinu kraj Rame radnici cara Franca Jozipa su probijali put prema Mostaru. Pripovijeda se.

5. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. kolovoza) služeći svetu misu. Ta je predaja potkrijepljena i povijesnim činjenicama. priredio Marko Dragić. 206 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Kad su turski svatovi došli blizu kuće. HKD Napredak. Predaja kaže kako su djevojku Katu Turci rastrgali konjima prije dvjesto godina jer je branila svoju katoličku vjeru i nevinost. Anica ih ugleda i pobiže na druga vrata te ode do stine podno Kalina i baci se odozgora. Tako ti je bila dobra i lipa divojka Anica. 139. Grob je ograđen i njemu mnoštvo vjernika sa svojim svećenicima hodočasti na blagdan Svetoga Roka (16. Nju je zabegeniso turski beg i jednog dana skupi svatove pa dođe po divojku. 205 380 . a Anice nije bilo. ali i stariji ljudi. a niko ne zna te uzeše oružje i pobiše svu čeljad. Utvrđeno je da je prije oko 150 godina u Varvari zaista živjela djevojka po imenu Diva.205 ANICA IZ USKOPLJA Za vrime turske kod nas cure se nisu smile udat za koga su one tile. Ako bi beg koju zabegeniso. po kazivanju tamošnjih mještana.206 (Gornji Vakuf – Uskoplje) DIVA GRABOVČEVA Najčuveniju ramsku predaju o Divi Grabovčevoj majke pričaju svojim kćerkama kad treba da postanu cure. knj. morala je poć za njega i protiv svoje volje ili bi bila mrtva. stoljeća dr. drama i mikrostrukture. Više od 150 godina na obljetnicu njezine pogibije mlade djevojke. pitali su di je. MH. a u naše vrijeme i tisuće hodočasnika iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Ćiro Truhelka otvorio je Divin grob i ustvrdio da tu zaista leže kosti mlade djevojke. kći jedinica Luke i Luce Grbavac. Anicinog oca svezaše konju za rep. str. Kad su Turci došli u kuću. 1994. prve Predaju sam zapisao 1994.KATIN GREB U Rakitnu kod Posušja nalazi se Katin greb. Vl. Sarajevo 2005. odvedoše ga i obisiše. Početkom 20. rkp. godine u Rakitnu.

Zagledo ti se u nju i turski beg. Tako Luka i uradi. Moli ćaću da je ne da. A imo ti Luka. Turci su ti onda bili ovde. Nego. ne zna šta bi. ali džaba. Nego. Moj sinko. ma šta lipa. Diš ženit. kaže ti on našem Luki da on njemu dadne svoju Divu. E vako ti je to bilo. Oblićali oni. di će katolička cura za Turčina. pa poletili begu ne će li dobit štogod od njega. Mučenica Diva Grabovčeva postala je simbol djevičanstva. draga. na Kedžari. jadna ti majka. Je bio Turčin. godine idu. Prosvitli ga Bog da zna kako je zlo zlo. a od ove dobi čovik ne postaje pametniji. tako je bilo ime Divinom ćaći. lipše nije bilo. kako mu je bilo ime. Probode kum njega baš ko on jadno dite. dušo moja. ali džaba. beg put pod noge. to znaš. pametno čeljade. a ovaj ti je popadne i odvede u Vran. nekog kuma Turčina. pripala se jadna. ne znam! Ali tako ti je beg znao di je sada Diva. i put pod noge pa u Vran. (Ne znam ti ja. pa će je on sakrit. legenda nije. živa istina. a jadni ćaća ne zna šta bi. Ja ti mogu ispričat ako oćeš. Od tad ti mlade cure iđu gori na zavit. Pripala se jadna Diva. već istina. Turčin ili Vlah. Turci kažu i znaš kako je i svak bi volio sebi neg drugome. ko ni ona. Beg oće pa oće. Stigne je ufatit. i vidi. Jesu li dobili. ali pošten čovik. Jadna Diva kad ga ugleda biž.nedjelje u srpnju hodočaste na Divin grob na lokalitetu Kedžara na planini Vranu. oće da je ženi. Ali on oće pa oće. Diva umrla. zagledo ti se u nju beg. a jadno dite se brani. I krene ti kum za begom i ufati ga. A šta ćeš! Fala Bogu. I et to ti je priča o našoj Divi. Vidili ti Divu drugi seljaci. kako su meni moji pričali. Čuvala ti Diva gori ovce kumove i mislilo jadno dite da je pobigla begu. Eto tako lipa da su svi momci oblićali oko nje. E! Pokopali Divu di je i umrla. pa tako. na Kedžaru. pa ko god ga napravio. Živila ti u Varvari lipa cura. beg izvadi nož i s njim u Divu. diki cile Rame. opet ja ode od naše priče). ali beg brži. Kad joj više ništa nije mogo. već je bilo kasno. fala Bogu. On ti se zvao Arslanaga. Ona jadno dite. da i Bog pomogne 381 . sinko. Pa. Ali zli duša ima svagdi. Kad je vidio šta je uradio. Eee. I da je bogdo svaka cura taka. nikad veće žalosti nisi vidio u Rami. Mlati Diva i rukama i nogama da se ubrani. ali srićom čista i neiskvarena. Biž! Kad je stigo kum Arslanaga. kažu. Znaš kako ti je. A Diva se zvala. Našo je kako čuva ovce. pa rađe u smrt nego Turčinu. ali i simbol cijele Rame. Tako ti našu Divu snaje nevolja. Znaš. i u planini.

Dr. spominje i “jezero više Osmanlija. 208 Miroslav Džaja – Krunoslav Draganović. 209 Isto. jasnim je dokazom kako je poginula mučeničkom smrću. a ljudi toga prezimena i danas ima u Stražbenici. dao Bog. 5. 1866. ali tko će ti znati. Rama) IVIN GROB “Ivin grob” je u osami iznad sela Ratkovina. na vezira protiv kliškog muselima. pastirica Iva pala žrtvom u obrani svojega djevičanstva od divljega nasrtaja. 1816. dakle. 144-145. što nije hotila poturčiti se divojka glavna god.”209 Otada se to jezero zove Katino jezero. Matasović bilježi pritužbu (arzeol) kršćana god. pod planinom Grguljačom. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. str. drama i mikrostrukture. 237. povijesna osoba. E.da budu ko ona. priredio Marko Dragić. 207 382 . str. gdje su doselili iz Duvna (Tomislavgrada). 217. uz sami okrajak šume Plazenice. jer mu je pobjegao fratar na kojega je mislio svaliti krivicu kako bi ga oglobio. Sarajevo 2005. što je poginula”. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. dao Bog! Kod nas se priča da je bila od ovi naši Grbavaca iz Šlimca. Ante Lozića. kupreška je Marija Goretti 150 godina prije te svetice radije izgubila život nego djevičanstvo.208 Iva je. moga rođaka. Činjenica da joj se više od 200 godina čuva uspomena i hodočasti na grob. i bacili sve komade tila u jezero. kod koga su paše kupreške isikli živu na komade Katu ćer pok.. HKD Napredak. jer u vrime bašaluka glavne cure turčili bi na silu.207 (Šlimac. Dakle. izdanje RKT Župni ured Otinovci-Kupres 1994. po predaji. GROB KATE LOZIĆ Fra Grgo Lozić u svojemu Adnotationes variae A. knj. nešto sjeveroistočno ispod “Malih vrata”. Tu je. MH. S kupreške visoravni. Ova se djevojka prezivala Romić. koji “goni kuprešku raju radi neke Ivke. proklete krvopije. 1762. str. II.

Turci su tražili svoj danak za bega na pravo prve bračne noći po njihovom zakonu. g. FF Mostar 2007. Car je upita za roditelje. Selo Dobretići “baštini ime od srednjovjekovne bosanske vlastelinske 210 383 . nakiti sitan ferman. Vidjevši šta se sprema. glavni svat je izvukao sablju i osjeko begu glavu. Jedna se mlada nije dala. i on hotijući je razveseliti. Sarajevo 1870. Došlo je do sukoba svatova i begovih podanika u kojem se stradali mlada i mladoženja i kumovi. Na spomeniku piše da je Dobreta umro 1472. Franjevački provincijal i bosanski biskup fra Marko Dobretić podigao je 1773. daje mu vezirluk. godine. godine. ako se poturči. i posvoji ovo mjesto. kao pravi katolik. Listovi o Bosni. 2000.211 (Mostar) DOBRETIĆI Dobreja je imao kćeri Ljiljanku i Katku. jer ni jedna mlada nije više morala leć s agom. Ljiljanku jednom uhvate Turci i caru na dar dadu. iz susjednog sela u selo Barevu.KAMENI SVATOVI U BAREVU Za vrijeme Turaka. rkp. koji po naputku Ljiljankinu brzo nađe starca ćoru (Dobreju) i izruči mu milost carsku. koliko može na konju za dan obaći. I dan danas postoje kameni grobovi koji svjedoče o tome.212 Katici Lozić Radielović 2007. godine doživjevši 98 ljeta. ako li ne. 212 Ivan Franjo Jukić. Kažu da u selu Divičani postoji isto tako mjesto gdje su nekad stradali pa se sad tu nalaze kamenja koja su sveta. Aga je pristo. Vl. 211 Zapisao sam u Mostaru 2000.. selo Barevo kod Jajca) Rkp. Bosanski prijatelj. godine spomenik na grobu Stjepana Dobrete. Dobreja. kazala je Marija Crnoja (rođena 1938. Sjećanje na Dobretu živi i nakon pola tisućljeća u predaji i imenu sela. vraćali su se svatovi. Mlada ga je ubila na Lučkom mostu i vratila se pješke u Dobriće. odabra drugo. 5964. U većini slučajeva veća klizanja tla.210 DJEVOJKA UBILA AGU Za vrijeme turske vlasti svaka mlada djevojka je morala leć s agom prije nego s mladoženjom. opremi hitra Tatarina. str. D. sv. a ona mu pravo kaza. IV. već je zovnula agu da iđu u Mostar. Svakim diranjem tih grobova nastala bi neka prirodna katastrofa na području Bareva. koje se od njega tako i prozva. Nakon toga počeli su se Hrvati ponovno naseljavati u Mostar i njegovu okolicu.

koji se 1852. Daj i nama štogod. godine prozvaše Zubovićima. a makar da su se ljudi iskupili. dobro pomognuta stvarnim povijesnim osnovama.) 213 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. onom ono. Sultan. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. dragi paša. pokraj stijene na kojoj je u vrijeme prognanstva nalazio utočište. krene Emin kumu i povede kadiju i nikoliko ljudi. u to vrime počele izlazit neke nove tapije na zemlju. (Tomislavgrad) obitelji Dobretića. te pošto jili. proživjevši dug i mukotrpan život s više obiteljskih tragedija (gubitak dviju kćeri. kad su izišli iz džamije. 384 . Kad je neki paša išo i prigledo sela i gradove sultanove. Među njima je bila i Ljiljana. i kad se vratio poruči kumu da zakolje nikoliko janjaci i pripravi ručak. Boji Bojtačići a Vlatku Vlatkovići. Borme. Emin prišaplje nešto kadiji.000 bosanske mladeži. a zemlju dade Eminu. Pavi Pavlovići. Ilija radio i upravljao svojom zemljom. on je sa sobom vodio tri izmećara. te i danas. Sarajevo 2005. (Karaula. kad su stigli u Duvno reče Ilija: “Amo. da te i mi moremo spomenuti!” Paša mu dade sve selo i polje pod selom. te postavljo i dilio na agaluke. 131. umekšan umiljavanjima svoje robinje. M. Ilija začuje da mu se kum sprema po tapije. Iliju obise. s kojim se dobro pazio. godine zarobljeno i u Carigrad odvedeno oko 30. lijepa kćerka Stjepana Dobrete. kadija na Iliju: kada se je on dobavio turske zemlje i kako smi orat tursko i osudi ga na višala. ono sve što seže do duvanjski podvorica i jaučerica. knj. te to i on ponese kumu stare tapije i dadne da mu promine i donese nove. U sultanovu haremu zamolila je sultana za pomoć. drama i mikrostrukture.” Poslije smrti starine Dobrete razdijeliše njegovi sinovi golemo imanje. Ilija zgotovi i sve naredi kako mu je kum poručio. 1991. pripovijeda kako je padom Bosne u Osmanlijske ruke 1463.” Poslije Drugoga svjetskog rata neki neodgovorni državni činovnik prozvao je to mjesto Dobratići. onom ono. a nama ništa. Emin uzme. Ukopan je u selu Zapeće. Jednom se skumi s nekim Eminom Korićan. a Emin priuzme zemlju i od 213 onda se nazvalo Eminovo. priredio Marko Dragić. 5. MH. ele ti onaj Emin pođe u Carigrad da izvadi na svoju zemlju tapije. str. a i ozenđiko ne triba ti pitat. Ele.EMINOVO SELO Eminovo selo se po starini zvalo Ilijino dobro. Juri pripadoše Dobretići. da će oni doći i dati mu tapije. naređuje da se izda ferman (dozvola) kojom se Stjepanu Dobreti daruje vlastelinstvo prije nazivano Zapadne Vrhovine. Stjepan Dobreta i umro. a njima ama baš ništa. Oko podne. Još živa predaja. a gledali kako paša dili onom ono. naprimjer). HKD Napredak. Tu je.. pa sve oni izmećari išli. eto ti sve diliš onom ono.

oni su mu dali ime Zlosela. Otišao je i legao u ambar umjesto nje. / u srid sela Bukovica. Uze svoje dite i stavi ga na konja alata. I danas se Zlosela tako zovu. Ljudi se skupili i pokopali ji. Niko se više nikad tu nije ukopo. / zakukala kono sina kukavica. naišao je na muškarca koji ga je zboo nožem.ZLOSELA Godinama poznato ime Novoselo izgubilo je svoju tradiciju kad je za vrijeme Turaka. Jer je ugibala turska stoka. a ona gleda di je. a i zato što je beg 214 ubio drugog bega zbog katolkinje. str. Došla prid vezira. (Kupres) LETARIĆA GREBLJE U tom greblju je ukopan Marko Letarić s Lištice i njegova mater. koje su zbog njenog bijega. Kad je došao beg da spava sa mladom. pravi ajduk. Ima i sad pisma: Zakukala majka Letarića Marka. sva skapala od gladi. 385 . 132. Ugleda di se nešto u ćošku skupilo pokriveno nekakvom rutom. Isto. odrizali mu glavu. Marko je bijo kršan momak. jedna djevojka odbila spavati sa turskim begom. ali i zbog toga što ništa tursko nije moglo opstati u Novoselu. I konj vidi da nema gospodara. Undan toji vezir poručijo njegovoj materi da donese pune bisage dukata i dat će joj sina. Alat zarza.215 (Tomislavgrad) 214 215 Isto. Toji sluga vezirov otvori joj vrata. pođe u Travnik. Spusti sina na zemlju i zagleda se u nj. Zbog ovoga događaja. nazvali Kukavice. stala. Ali beg ju je uhvatio i vratio nazad. nije ni znala šta je čeka. Nesritna žena počela prosit po selima od ljudi i od rodbine. Skamenila se ona jadna. Turci ga uvatili i odveli u Travnik. uroda nisu imali. a njoj srce puče. i rukom pokazuje na bisage.” Dok je silazila doli. osvojijo je konak. Žalosna djevojka je tu naišla na nekog dobrodušnog bega koji se dogovorio s njom. Neki čovik iz sela napravi križ i stavi ga na greb. Poleti tamo i ugleda mrtva sina. Kad je skupila sve. Krenula ona pokopat ga na svojoj zemlji. Ona je uspila pobići i trčala je priko polja i brda koje su nazvali Poganac pa sve do jednog sela. ali zamalo dođe sebi. 137. Kad je došla u Bukovicu. Vezir reče: „Iđi doli i vodi ga kući. str.

VIII. Šimunović je može biti predaju pročitao u Školskom vjesniku 1901. dok napokon agi ne udari u oči da mu stado sve manje biva.(…) K tome mlazu podzemne vode usječen je kameni puteljak. 386 .-199. s dana na dan sveđer jednako. Pastir se izgovarao na vukove. Zagreb 1965. Također i danas golubovi i vrane ulaze u klisuru iz koje izvire Buna i dugo se ne vraćaju. Školski vjesnik. str.. ovdje je uhvati pastirev otac koji je na Buni mlinar bio. Sarajevo 1901.217 Isti su prizori i danas iznad vrela Bune. a golubovi pećinari. Vjerodostojno spominjanje puteljka koji vodi do vrela navodi na 216 Stjepan Štrodl-Srijemac. Aga mu dade odrubiti glavu. kad je mjesto ovce ulovio mrtvoga sina.. Jedan pastir čuvajući ovce nekog age.VRELO BUNE Vrelo Bune po mnogima spada među deset najjačih u Europi. Sin je. Na ovo drugo upućuje Šimunovićev opis vrela: Orlovi krstaši vijali se povrh jezera i nestajali prema Gradini. Šimunović taj grad naziva Gradinom. a batina izbije u Blagaj.216 Ta je predaja nadahnula Dinka Šimunovića da napiše pripovijest Kukavicu.) napisao Kukavicu. vrane i druge ptice lepršali i krili se u pukotine hridi. 217 Dinko Šimunović. a osamnaest godina kasnije (1919. i moj babo. svaki dan zaklao po jednu ovcu i bacio je u Zalomsku rijeku. 457. o zalazu Sunca. A može biti da je Šimunović boravio u Blagaju na vrelu Bune i sam čuo predaju. PSHK. baci jednom svoju batinu u Zalomsku rijeku. Na tome je vrelu otac čekajući ovnove dočekao obezglavljeno sinovo tijelo. jedan put mu osvanu crni petak! Aga potplatio nekoga da pazi na pastira. Đački izlet u Bosnu. u kojem je stolovao vladar Hercegovine. nego da ta rijeka izvire u Gatačkom polju te ponire i onda izvire u Blagaju. Motivi i strukturalni elementi Kukavice u cijelosti odgovaraju navedenoj predaji. Kukavica. a tijelo baci u rijeku. Orlovi se pojave i nestanu prema Stjepan-gradu. naime. Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana. Tu zgodu obojica korisno upotrebiše. a otac je dočekivao. Pripovijeda se da to nije prvobitno vrelo Bune. i zbilja ovaj bude zatečen gdje je baš bacio ovcu u rijeku. str. herceg Stipan Vukčić Kosača. Otac pak njegov imao je što i vidjeti. svako pet-šest dana. iđaše puteljkom na ono vrelo. No. 197.

primjerice. Muljika. I tako ti dođu Turci u naše selo. Šimunovićevi su likovi srasli s prirodom. 2006. Bilo je to u prvom misecu a došli oni u jedan sat u pol noći na Tomina vrata pa traže da im žene odma skuvaju zeljak. Selo se zove Megdan (što znači dvoboj). odnio ga u kuću. I Toma ti za pušku. ali ništa vidjeti. ali se ne daj svakoj rđi!”219 KAKO SU MIKULIĆI POSTALI BREŠIĆI To je bilo još u vrijeme najezde Turaka. a i sve drugo potamni (…). pa izađe prid kuću i opali a Turci biž Bog te vidio! Svi pobigoše. U to prestade kiša i vjetar. sve se više smrkava. kao i katolička i pravoslavna crkva. a Šimunović ih točno locira. lijeva i grmi. Beg ga je ubio. što ne isključuje mogućnost da je selo 218 219 Isto. a onda zarominja kiša.220 (Megdan kod Livna) Brešići i danas žive na selu pod Tušnicom u okolici Livna. Poslije toga svima bilo drago što su porazili Turke i odluče da se sad prozovu Brešićima za čast puški koja ih je spasila. R. str. Srna. Golubovi pećinari i vrane smušeno lijetali povrh nas htijući se zakloniti u rupe one raspucane hridi. 206. Otac je uhvatio bezglavo Spasojevo tijelo. a mi to jače piljimo u ono podzemno vrelo.218 Priroda je tako najavila veliko zlo. 220 Ivana Brešić zapisala je u Megdanu kod Livna 2006. A naši su pradjedovi bili rodom iz Imotskog i zvali smo se Mikulići. str. 203. A ko će dat zelje u prvom misecu? Ali. pokrio suknom i otišao osvetiti sina. Isto. Oni sliče na svoj kraj i imaju imena iz prirode. ali se plašili i opet orlovi krstaši. Vrijeme najavljuje zlu kob koja će zadesiti njegove junake: (…) Najprije zagrmi. ali se snoćalo te vrelo postane crno. godine. Toma je imo jednu pušku na kres(šta se napuni kresivom pa kad pukne sve odjekne) a ta se puška zvala Breša. Nije se vratio. Taj puteljak i sada postoji. pitu od zelja ili će ih sve poubijati. sv. i pođi u miru Božjem. Vl. 387 .zaključak da je ondje Šimunović uistinu boravio. Grmi i lijeva. Kukavica svoju priču završava: “Amin. a ne čusmo huke velikih im krila jer pod nama još jače šumila i ključala voda. rkp. sinko. kada su oni harali selima.

U groblju sv.dobilo ime upravo zbog borbe. ispod bivšeg grada Roga. Peraga je bio dosta bogat domaćin pa je dočeka Turke čiji je pravac kretanja bio iz Ljubuškoga prema Livnu. jedinstven u čitavom kraju. stoljeća. Poslije dobra ručka Peragu je pita jedan od Turaka koliko je za ovaj doček mora pozajmiti od susjeda rane i ostaloga što je tribalo za doček gostiju. dvoboja na brdu na kome su se nekada davno sukobile dvije strane. Peraga je kaza da bi on bez muke i bez ičije pomoći moga primiti i daleko više gosta i da svi budu zadovoljni. Peragin križ. Turci su poslije ručka nagradili Peragu tako da su mu opljačkali imanje i ubili sina jedinca. On je dokaz kako Turci nisu mogli podniti bogata kmeta pa su ga kažnjavali najokrutnijom smrću. godine. od žalosti se ukočio i umro s rukam na bokovima. D. Križ potpočen rukama postoji i u Bukovici na lokalitetu Letarića groblje.221 HADŽI-BEGOVI ZULUMI Razna su mučenja Osmanlije vršili nad kršćanskim svijetom. rođenog 1946. Ivana postoji kameni križ. 221 388 . iz Karlovca u Hrvatskoj. Kad je Peraga vidio mrtvog jedinca. njegov brat Ali-paša naredio je da ga u Stocu ubiju. i danas tu postoje njive zvane Peraguše. Zbog velikih opačina koje je činio Hadži-beg. tj. Ali-pašu je 1851. Rkp. godine u Roškom Polju prema kazivanju Ambrozea Kelave iz Vojkovića. U jugo-istočnoj Hercegovini i danas se pripovijeda o Hadži-begu Rizvanbegoviću koji je bio brat neprikosnovenoga vladara Hercegovine polovicom 19. PERAGIN KRIŽ Peraga je živio ispod Zavelima. Mihajlo.222 Danijela Ančić zapisala je 2003. godine ubio Omer-paša Latas koji je pak podrijetlom bio Srbin pravoslavac. FF Mostar 2003.

Iz Neuma i iz Dubrovnika išlo se konjma u Počitelj. a ovamo je Žaba. pasji sine? – pa kad ga dobro izbode drača iz sijena koje je morao uplastiti. Ja sam to sve svatio kako je to moglo biti. Onda bili tu veliki dubovi. do tog i oko toga dana imaš da ogradiš sva ta brda! Pa naredi. kad naiđe u Gradac. Onde su vatali ribu. sve je to kupljeno od njega). đe te tvoji kazne. Vidi: Marko Dragić. Kaže: – Svukud me gonite. A on je bio vamo. i svezala do Metkovića. a njemu njegova majka pričala. I kaže. Rizvanbegovići su podrijetlom Hrvati katolici Nikolići iz Trebinja. on je imao svu tu vojsku i tije. Stocem su upravljali od konca 18. moj dragi. A puni tabani drača. A onda. pa se kuća nije smjela nego toliko dizat. na Hutovo. stoljeća. k misi. I on. Kad ko naiđe. Baška Voda-Mostar-Zagreb 2001. samo na Hutovo nemojte. Vamo se nije moglo. Kad naiđe neki. Jure i Zajednica izdanja ranjeni labud (ZIRAL). doli. đe si poš’o. a ovi bio u dolini u Počitelju. ne smiš ‘ranit nego troje goveda. I oni njemu kažu: – Baš ‘oćeš. I išo je narod na misu. kad bi bilo to zabilježit. pasji sine. on naredi da prikuči stablo. pasji sine – kaže beg. kad su ga malo po nekakvoj kazni progonili u Istambulu. zakasnićeš. Gori se nije moglo. To je on stio. dobri’ dvanaest kilomentara. koliko je bio prefrigan. Otale do u Gradac. on bi rek’o: – Odi ‘vamo. On pusti stablo i ovaj naš klepne. Tu je bio klanac. Voda je svezala do Trebimlje. A on. Mala nakladna kuća Sv.Po predaji. str. jer im’o je brata u Stocu. I kaže: – Pošto si kriv – kaže – gonićemo te nođe. on kaže: – Đe si poš’o? – Poš’o sam. Bila je i tad župa. Hadži-beg. – Poteci. kome je htio. (Dok dođe misa je završena. 97-105. kako su kazivali begluci. pa. 222 389 . beže. odakle počima. (Sva ova brda i sva ova imanja. Od Kozigrada do Zvonigrada.) – Poteci. Moj đed meni prič’o. A ovaj naš moradne uhvatit za vrh. zove se Hadži-begov jaz. pasji sine.

Tek na kraju života rodio mu se jedan sin kojega je uspio odgojiti. a sigurno ne znaju na koji je način to zemljište pripalo Katoličkoj crkvi. pa bi dao privezati čovjeka za vrh hrasta uzicom oko vrata.223 (Donje Selo u Hutovu) KULA NA SLUŽNJU U tursko doba. Tako bi čovjek iz zraka naglo pao na kamenje i tu se sav zdrobio. da bi glava odletjela na jednu. padala bi kiša od mučeničke krvi!” Predaju Hadži-begovi zulumi zapisao sam 1997. Poslao je slugu po biskupa da bi ga ispovjedio. 1997. te bi se hrast svom silom povratio u svoje prvašnje stanje. a drugi svećenik dođe i krsti ga. Vl. sluge bi Hadži-begove odsjekle konopac naglo. Naredi da treba porušiti crkvu u čitlučkom polju u blizini grada Čitluka. i kad je pokriše. drama i mikrostrukture. 22. povukao nesretnika u zrak tako jako. Ovih dana neki potomci age Ćerkića traže povratak toga posjeda. Svećenik mu je rekao da se ne može ispovidit bez krštenja i aga prista. smrači se nebo. I nestalo i njega i zuluma. Biskup je poslao svoga zamjenika i aga je tražio da ga ispovjedi. nije mogao da umre. ali nikada nisu uspjeli da odgoje ni jedno dijete. 390 . Sarajevo 2005. pola svoga imetka darovao je crkvi. Isto tako naredi da kmetovi nose jedan po jedan kamen od srušene crkve do Služnja da bi se na njemu napravila kula. u Služnju je bio aga Ćerkić. zb. str. a truplo na drugu stranu. knj. HKD Napredak. Aga ponovo dade pokriti kulu i ona do dana današnjeg stoji tu. koji je nekada pripadao toj lozi.) opisuje to mučenje: “Tako je on znao narediti da se skuči mlad hrast jakim konopcem sve do zemlje. prije nego u nju useliše. nasta neviđeno nevrijeme. zaselak Rajići u Hutovu. 119. koji je imao u svom posjedu polovicu Mostara. Na tom darovanom prostoru napravljena je biskupska kuća. MH. grizla ga je savjest što je porušio crkvu. 5.I tako je radio te zulume. Kada je aga Ćerkić bio na samrti. 224 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza.224 (Služanj kod Čitluka) 223 Đurđević (str. Aga je imao devet žena i one su rađale djecu. grom udari u krov i spali ga. U znak zahvalnosti aga Ćerkić. a dok bi bio u zraku. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. godine po kazivanju Marka Rajića. Kad bi to bilo gotovo. a da nikad niko nije stanovao u njoj. priredio Marko Dragić. I tako se napravi velika četverospratna kula. koja se i sada nalazi kod groblja Masline na ulazu u Mostar. rođenog 1929. u Donjem Selu. Zamolio je toga zamjenika da mu bude kum.

”225 Postoji više povijesnih izvora i predaja o čovječnosti begova Kopčića. DOMAĆI MUSLIMANI I KRŠĆANI Postoji više predaja i povijesnih izvora o domaćim muslimanima koji su štitili kršćane. pa je mali Hasan kao talac dospio u kuću vrgorskoga harambaše Šimuna Talajića Delije koji mu je zarobio oca. pokrstio se u sedamnaestoj godini i dobio ime Stjepan. Tako je mali Šitović upoznao i zavolio kršćanstvo. podrijetlom je musliman. fra Lovro Šitović (Ljubuški. Splitu te ponovno u Makarskoj. navlastito od paklenoga ognja. a u Našicama stupio u novicijat i dobio ime fra Lovro. imenovan je starješinom franjevačkog hospicija u Splitu.). tamnosti i vičnosti. str. Najvjerojatnije je bogosloviju svršio u Italiji. Venecija 1727. kada bi nas od drugog snašla koja nemila potvora i prijetila nam ozbiljna pogibelj. FRA LOVRO ŠITOVIĆ Vjerski pisac i epik. Otac mu je za vrijeme Bečkoga rata 1690. Pisma od pakla. godine skupljao novac za svoj otkup iz zarobljeništva. Napisao je djela: Grammatica latino-illyrica. Predavao je filozofiju u Makarskoj. Fojnički samostan. Zagreb 1913. Šibeniku. Venecija 1752. Venecija 1713. dotle je kažnjavana i najmanja sumnja ili kleveta da je netko nekoga pokrstio. rođeno mu je ime Hasan. 1729. 51. List nauka krstjanskoga.PRELASCI NA KRŠĆANSTVO Dok se na sve načine nastojalo islamizirati katolike. 1682. – Šibenik. 391 . Kada se vratio u roditeljski dom. Godine 1727. Školovao se u Zaostrogu. pobjegao je. O tome svjedoči pismo fojničkog i visočkog kadije prema kojemu su “franjevci svačiji dobročinitelji”. Iznimka je među njima bio Tahirbeg koji je krvnički ubio Divu 225 Mijo Batinić. Mijo Batinić piše kako je ta izjava lijepa i služi na čast “inovjercima” koji su se svladavali “u svojoj vjerskoj zanešenosti” i davali oduška “svojim čovjekoljubivim osjećajima prema nama.

– 1730. Tadašnji biskup bosanski Juraj Patačić. 227 Ante Šimčik. 1933. reče: – Imam jednu oporuku na duši. S katolicima je došlo “dosta Turaka i Turkinja. 50. str. Tu je ramsku ljepoticu i mučenicu osvetio njezin kum Arslanaga Zukić iz Varvare. I reko mi je za života da od njegova najma ukopam ga u grebju krstjanskomu i da mu usadim križ od kamena i ogradim greb. koje su donijele svoju djecu biskupu. fra Stipane.226 Veliko priznanje begovima Kopčićima odaje don Federico Maroli. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. kad ih molitve i žrtve svećenika Isukrstovih ne bi podržavale blažeći srdžbu Božju’. JAZU. kako bi prisustvovali svetoj misi i krizmi. 50.”228 Nikola Lašvanin zabilježio je uz 1690. dočekalo ga je oko pet stotina ljudi s konjima i isto toliko pješice. 183. Al’ je još reko da mu činim reć misu – i dade mi naknadu za mise. Jedan od te braće. izrazio se točno ovim riječima veleći: ‘da mnogi i veći od otomanskih mjesta bio bi razoren i pao u propast.) koji je 1710. knjiga XXIX. sv. Kada je biskup Bianković stigao u Kongoru kod Duvna. kojega narod štuje kao blaženoga. biskupa makarskog (1698. neka njegovo pri meni ništa ne ostaje.Grabovčevu.. da ih blagoslovi. Mala nakladna kuća Sveti Jure. ističe kako su Kopčići “najčovječniji i najmilosrdniji” i da su očitovali svoje “čovještvo i ljubav” te prijaznost i ljubaznost prema kršćanskome svijetu. izražava pohvalu četvorici braće Kopčića. I to sam sve učinio. Imao sam momka krstjanina i umrije od kuge. također. govoreći: – Neka znaš. – 188.”227 Kopčići su pružili zaštitu biskupu kako bi bez smetnji obavio svoju misiju. 1. 226 392 . ubivši Tahirbega. Baška Voda 1999. str. Vidi: Marko Dragić. Maroli. tajnik Nikole Biancovicha. Begovi Kopčići. kao zagrebački kanonik nije mogao stupiti na bosansko tlo.godinu: “(…) kuga prođe i ja odoh u Fojnicu ali posla po mene Arslan-beg Kopčić. O tome govori spomenuti Maroli koji u svome talijanski pisanom Diario II. pa je taj apostolski put obavio šezdesetpetogodišnji Nikola Bianković. str. A kad dojdoh. 228 Isto. zvan Ibrahim-beg. Deset kamenih mačeva. Zagreb. godine s velikom opasnošću vizitirao Duvno i obližnje krajeve. kao pobožnost i odanost svećenicima i redovnicima “koje prizivaju u svim svojim potrebama.

I to zabiližih, za pogrdu onih krstjana koji su nepomljivi izvršiti oporuke njihovih mrtvih.”229 Sarajevski je mula 1. veljače 1781. godine poslao činovnika da s fojničkim kadijom “i s drugim Turcima izvide oni križ prid crkvenim vratim od kog prie prid vezira bi parnica”. Večer prije fratri se posavjetuju međusobno kao i “s istim susidnim poštenim Turcim” te se dogovore da po noći izvade križ kako bi se spasili od “veće napasti i mučenja”. Kada su kadija i mnoštvo Turaka vidjeli da nema križa, povukli su se u mešćemu (sudnicu) i sa sobom poveli gvardijana tražeći od njega 350 groša. Gvardijan ne htjede to platiti, odgovarajući da nije kriv, te ga zatvoriše s fra Jozom Tomićem u sarajevski zatvor. Ipak su morali nakon patnji platiti 400 groša, a gvardijanu je zabranjeno da se u pogrebu nosi kota i križ ispred pokojnika, te da pogreb ne ide preko čaršije “nego stranputicom pored rijeke”.230 PORAZ OSMANSKE VOJSKE POD BEČOM 1683. G., OSLOBAĐANJE HRVATSKE Pod Bečom je 12. rujna 1683. g. poraženo 250 000 osmanlijskih vojnika. U toj bitci iznimne zasluge pripadaju poljskome zapovjedniku Janu Sobjeskom (te godine pod Bečom gine hrvatski svećenik, otac ruskoga panslavizma, protureformator Juraj Križanić). Poraz Osmanlija pod Bečom bio je povod kršćanskim zemljama da se dignu na ustanak. U tom ratovanju oslobođeni su Lika, Slavonija do Une i Save te zapadni dio Srijema. Eugen Savojski je prodro do Sarajeva a u povlačenju je poveo Hrvate u Hrvatsku. Godine 1687. trideset pet ramskih franjevaca bježeći od osmanske odmazde, s katoličkim pučanstvom iz Rame, Kupresa, Glamoča, Duvna, Rakitna i Doljana, bježe u Cetinsku krajinu. U Sinju su sagradili franjevački samostan. Ramljaci su sa sobom ponijeli Gospinu sliku, danas Čudotvornu Gospu Sinjsku. U Srijemskim je Karlovcima 26. siječnja 1699. g. sklopljen Karlovački mir. Tada je Dubrovačka republika osigurala Turcima izlaz na Jadran u Kleku i Sutorini. Imotski je kraj oslobođen 1717. g.
229 230

Nikola Lašvanin, nav. dj., str. 165. – 166. Jako Baltić, nav. dj., str. 59.

393

Užasna je odmazda nad kršćanima nastupila nakon osmanskoga poraza pod Bečom 1683. g. Tada Hrvati masovno bježe iz Bosne i Hercegovine tako da ih 1723. u toj zemlji ostaje samo 23 000. Bosna i Hercegovina je pod osmanskom vlašću sve do 1878. g. kada tu zemlju anektira Austro-Ugarska. Najmanji je broj Hrvata u Bosni i Hercegovini zabilježen 1723. g. kada ih je bilo samo 25 000.231 Rijetke su zemlje gdje su se toliko ponavljali zločini u kojima su stradali njezini narodi Hrvati, Bošnjaci, Srbi i drugi.Tako je 1991. g. Hrvata u toj zemlji bilo 750 000, dakle, isto kao i 1463. g. U ratu 1992.-1995. g. izbjeglo je i protjerano 400 000 Hrvata kao i 1463. g. Danas prema crkvenim podatcima u Bosni i Hercegovini živi oko 450 000 Hrvata. Oslobođenje Poljica Don Juraj Pezelj poginuo je 1686. godine dok je predvodio vojsku u borbi protiv Turaka. Na samrti je hrabrio svoje suborce da nastave borbu: U tvrđavi Nučak u blizini sela Gardun iznad korita rijeke Cetine bili su janjičari, međutim popustila je disciplina i oni su počeli pit i više puta su se zaljetavali u Gornja Poljica, a tamo je don Jure Pezelj oformio ratnike da se suprotstave Turcima. Don Jure je ima najbržeg konja i bio je na čelu te potjere za Turcima. Ali neki Turčin je nasumce ispalio iz puške i pogodio don Pezelja u stomak. On je pao na pod i znao je da će umrit, ali kad su mu došli suborci on im je reka da mu se odrišio opanak i da oni krenu dalje za Turcima, jer mu je sloboda bila važnija od vlastite smrti. Oni su nastavili za Turcima do Bišćanske gore i vratili su se nazad i našli don Pezelja mrtvog. Na mjestu njegove smrti danas se nalazi križ “Pezeljev križ”.232 (Srijani) Njemu u čast, zbog tog hrabrog čina, Poljičani su u spomen na 300 godina od tog događaja podigli spomenik “navrh puta” (u početku je put bio napravljen samo djelomice i tu je stado prolazilo, a kasnije je
Franjo Šanjek, Kršćanstvo na hrvatskom prostoru, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1996, str. 317. 232 Sanji Markić, studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, 2004. g. u Srijanima kazao don Mirko Skejić, rođ. 17.01.1947. u Srijanima. Rkp. FF Split, 2004, sv. 5.
231

394

omogućen prolaz i vozilima) u Docu Donjem. Na spomeniku, urezano u kamen piše: (1686. godina) Sloga opća Poljička ovom pobjedom u Docu Tuđinca Turčina zauvijek protjera iz Poljica (1986. godina) u spomen don Jurju Pezelju knezu Ivanu Tomčiću i ostalim mučenicima .233 Oslobođenje Požege Grgurevo (12. ožujka) posebno se slavi na području požeškoga vinogorja, gdje ga vinogradari slave gromoglasno uz pucnjavu iz topova (mužara). Toga dana vinogradari sa svojim prijateljima odlaze u vinograde i ondje pripremaju tradicionalna jela, kušajući mlado vino i gotovo neprestano pucaju iz topova iz vinogradskih predjela Vranduka, preko Kamena sve do Sokolovca. Ta pucnjava simbolizira pobjedu nad Turcima 12. ožujka 1688. godine kada su hrabri Požežani predvođeni legendarnim fra Lukom Ibrašimovićem234 oslobodili svoj kraj, porazivši tri tisuće osmanskih ratnika na brdu Sokolovac. Požežanin Miroslav Ivković poklonio je požeškim vinogradarima veći top (mužar) koji je inače bivšem vlasniku služio za obranu od Turaka. Vinogradari su taj top okrstili imenom Grga, a topovski kum bio je Požežanin dr. Zoltan Bartaky. Međutim, osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća top se rasprsnuo na tri dijela.235 Uz taj top vezuje se istinita anegdota: Jedan stariji vinogradar iscrpljen od ispijenoga vina pri odlasku kući pao je i polomio nekoliko rebara, a da bi svojoj supruzi objasnio ovaj nezgodan slučaj, svu krivicu pripisao je topu Grgi, rekavši da su mu rebra popucala od zračnoga pritiska koji je proizveo top.236 U novije vrijeme taj običaj poprima i novu dimenziju, te taj dan simbolizira buđenje prirode, početak značajnijih radova u vinogradima i završetak zime.
Ivana Stazić zapisala je 2008. godine od svoje bake Marije Stazić, djev. Bilić, rođ.1940.god. Rkp. FF Split, 2008, str. 60. 234 Svjedočanstvo toga junaštva nalazi se u u listini cara Leopolda I. u kojoj car slavi junaštvo kršćana, a fra Luku Ibrišimovića naziva Sokolom. O njemu se i danas kazuje epska pjesma. Od 1893. godine Požegu resi krasan spomenik podignut u slavu fra Luke Ibrišimovića. 235 Požeški pučki kalendar, 1990, I.R.O. «Požeški list», str. 99. 236 Ivani Đimoti 2008. godine u Požegi kazala je Helena Zima (rođ. 1943. g. u Kutini). Vl. rkp. 2008. sv. 30, str. 9.
233

395

Oslobođenje Vrgorca U raznim sukobima s Turcima, isticao se, posebno u toku Morejskoga rata (1684.-1699.) vrgorački fratar i serdar, muslimanskoga podrijetla, Rade Miletić, “koji je za svog života posmicao 99 Turaka”. Oslobodio je Vrgorac na Dan svete Kate (25. studenoga) 1690. godine. O njegovu junaštvu pjevaju Filip Grabovac (u Cvitu) i Andrija Kačić Miošić (u Korabljici i u Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga). Usmenom je komunikacijom do naših dana sačuvana predaja: Kao mali gradić, odmah uz granicu, Vrgorac je bio česta meta napada Turaka. Premda su stanovnici pokazivali veliku hrabrost u obrani grada, to nije bilo dovoljno zbog puno većeg broja i snage Turaka. Obrana je pošla za rukom Radi Miletiću kojem je na pamet pala izvrsna ideja. Ujedinio je sve jarce i koze iz grada i privezao im svijeće za rogove. Pustio ih je prema Turcima koji su, vidjevši toliko svijeća u noći, mislili da ljudi trče prema njima. Prepali su se i pobjegli. Rade Miletić je postao junak obranivši svoj grad na tako čudan način. Pa kakav je Miletiću Rade, na Riliću konje nagonio, na Matokit glavu naslonio, iz Vrgorca Turke izgonio. Ni dizdar ga smio dočekati nije. Od Vrgorca Franić Ulderika, bijaše vitez od vojnika dika, koja majka dalmatinska dade, boreći se ovdje slavno pade. 237 (Vrgorac) Fra Rade Miletić je jedina osoba koja je pokopana u vrgoračkoj crkvi. I danas se pripovijeda o oslobađanju Vrgorca u kojem posebne zaluge imaju zaostroški fratri, Pava Kačić, Gabro Staničić, Mate Bebić, don Nikola, Ivo Marinović. Sveta Kata je zaštitnica Vrgorca.

Dijani Mišetić kazala je Jolanda Mišetić (rođ. 12. listopada 1953. g. u Vrgorcu, profesorica u splitskoj Zubotehničkoj školi). Rkp. FF Split, 2004, sv. 31.

237

396

Oslobođenje Sinja Poraz pod Bečom 1683. godine naveo je Osmanlije na još veću okrutnost. Nakon povijesne obrane Beča uslijedio je rat između Turaka i Mlečana (1684.) u kojem su oslobođeni mnogi dalmatinski gradovi. Upadi kotarskih uskoka postaju svakodnevna briga turske vlasti. Sve je to potaklo Turke na nemilosrdne progone domaćih kršćana, a osobito franjevaca u pograničnim područjima (Duvnu, Livnu i Rami). Franjevci iz ramskog samostana u takvim okolnostima odlučiše se na bijeg. Bijeg fratara i njihova puka zbio se krajem listopada 1687. godine. Fratri, ponijevši sa sobom čudotvornu sliku Gospe ramske, pobjegoše preko Duvna u Dalmaciju. Bijeg je pripomogao sinjski kapetan Antonio Zeno, a organizirao ga je fra Pavao Vučković.238 Gvardijanu ramskoga samo-

O bijegu Ramljaka Ivan Aralica piše u romanima: Put bez sna i Duše robova. Usp. Dr. Anto Šoljić, Fra Pavao Vučković – pokretač seobe Ramljaka (U povodu 300. obljetnice s osloncem na romane I. Aralice) u: Selidba Ramljaka, Rama – Šćit 1687.1987., Sarajevo, 1988., str. 59. - 66. U duvanjskom selu Mokronogama postoji lokalitet, groblje, Vučkovine. Mještani pričaju kako je to mjesto na kojem su braća Vučkovići pobili Turke i otišli u Sinj. O tome se i danas pripovijeda: Potkraj turske vladavine između Mokronoga i Luga živilo je šestero braće sa svojim ženom, dicom i blagom: konjima, kravama i ovcama. Najmlađi brat bijaše neoženjen. Kad je našo sebi lipu i virnu curu, tide se ženiti. U to doba bio je u Turaka običaj da beg s nekoliko turski momaka dođe, kad se kršćanin ženi, i prispava s mladom prvu bračnu noć. Zbog toga je mladi Ivan Vučković odgađo svatove i zajedno s braćom domišljo kako će toji turski običaj izbić, a navrime se oženiti. Odlučili su toga dana kad se pođu vraćat iz crkve, koja se nalazi u Vašeru (Tomislavgrad) da njijove žene s dicom pobignu u kaure. Blago već prija otrali u kaure i ostavili kod svoji kumova. To pridvečerje braća Vučkovići vraćali se priko polja pivajuć i vrišćeć ko da i je pedeset. Mokronoški beg pošo s nekoliko Turaka da ostvari što je naumijo i noć provede s mladom. Kad je došo u kuću Vučkovića, braća ga lipo primila i privatila ko draga svata. Dok s zajedno ili i pili, beg je nekoliko puta pito: “Di je mlada, tijo bi je vidit.“, al najstariji brat odgovorio bi: „Brzo će nevista dok pomogne jetrvam ovce i krave pomust.“ Najstariji brat zapovidi svom mlađem bratu da ode i zovne mladu. Ustade on i ode. Izlazeć iz kuće, pogleda dobro di je straža turska. Vidi on da je samo jedan tu pa ga zbode nožom. Kad se vratijo u kuću zavika: „Dolazi nevista!“ Ustala se braća pa udri po Turcim, pobili Turke zajedno s begom. Osikli im glave i nabili na kolje oko tora i uzjahali na konje i pobigli u kaure. Uitra Turkinje pošle vidit što im se ljudi ne vraćaju kući, izdaleka vidile glave uokrug poredane te rekoše: „Eno naši kolo igraju.“ Primakoše se bliže i vidiše glave nabijene na kolac pa rekoše: „Sigurno vlasi nisu begu dali mlade pa i naši pobiše.“ Kad dođoše još bliže, pripoznaše Turkinje glave svoji ljudi pa počele plakat i nabrajat, čulo se u selo pa doletili vidit šta je bilo. Imaš šta vidit, Turci i beg nabijen na kolac. E, odma potira za braćom Vučkovića, ali kasno biše, Vučkovići već u kaurim. Nikad Turci ne stigoše Vučkoviće, a i danas se taj dio sela na kojem je groblje zovu

238

397

stana, fra Stjepanu Matiću, od žalosti se pomutio razum, te se vratio natrag i spalio netom obnovljeni samostan i crkvu da ih Turci ne bi oskvrnjivali. Fra Pavao Vučković (1658. – 1735.), brat serdara Tadije, 1687. godine organizirao je iseljenje Ramljaka239 i Duvnjaka u Cetinsku krajinu. Turci su ga u okršaju 1697. godine zarobili u kuli u Čitluku kod Sinja. Tamnovao je šest godina u Bagdadu i Carigradu odakle “junački uteče, dođe pod Sinj, načini manastir i crkvu pod Sinjem. Poče vojevati protiva neprijatelju i dosta mu zla učini (…) pomože uzimati gradove (…). Kad Sinj obsidoše Turci (1715. godine), zatvori se u grad, pomože ga braniti slobodeći junake i svaku jim pomoć dajući.” 240 O viteškoj obrani Sinja Kačić pjeva u 103. pjesmi str. 703. – 710. Čudotvorna je Gospa sinjska, koju su franjevci i puk odnijeli iz Rame, prema legendi spasila Sinj 15. kolovoza 1715. godine od silne osmanlijske vojske. O tome se i danas pripovijeda:

Vučkovine.“ (Predaju je zapisala Danijela Ančić 2004. godine, prema kazivanju Jele Budimir (djev. Križanac), rođene 1948. godine. Rkp. FF Mostar 2003, D.) Mjesto Vučkovine nazvano je po plemenitoj obitelji Nemanovići, kojoj je bio rođen sin Vučko (Vuk). Njegovi potomci su nazvani Vučkovići. Prema Bakuli je 1506. godine bilo više Vučkovića u Duvnu. Kako nisu više mogli podnositi turski zulum, prebjegli su u mjesta koja su bila pod vlašću Mletačke Republike, gdje su postali prvi mletački četovođe, pa su poput pravih vukova junački tukli Turke u više od petnaest okršaja. Andrija Kačić Miošić navodi da su Nakići pod mletačko okrilje, zajedno s mnogim kršćanima, doveli «pridostojnu kuću Vučkovića, iz koje izađoše vrsni na oružju vitezovi». (str. 522.) O «pridostojnoj i gospodskoj kući Vučkovića i njezinih vitezova» Kačić pjeva u 65. pjesmi. 239 O bijegu Ramljaka Ivan Aralica piše u romanima: Put bez sna (1982.) i Duše robova (1984.). Usp. Dr. Anto Šoljić, Fra Pavao Vučković – pokretač seoba Ramljaka (U povodu 300. obljetnice, s osloncem na romane Ivana Aralice), u: Selidba Ramljaka, Rama-Šćit 1687.-1987., Sarajevo 1988., str. 59.-66. Ivan Aralica piše da je fra Pavlova majka iz Kreševa, da mu je otac poginuo tri dana prije ženidbe te da se majka udala za nekoga siromaha na Orašcu u Rami. 240 Andrija Kačić Miošić, Razgovor ugodni naroda slovinskoga, Matija Antun Reljković Satir iliti divji čovik, (priredio Josip Vončina), Sveučilišna naklada Liber, Zagreb 1988, str. 538.

398

Kad se saznalo da prema Sinju dolaze Turci, fra Pava Vučković zovnio Livnjane i Duvnjane da se bore s naman. Jednu vojsku stavili na Han tako kad vide da Turci iđu priko Cetine da pucaju mačkule pa će Sinjani znat šta je i kako je. A bilo i' je svakakvi. Kida je jedan iz Sinja uteka tamo na ooke i u Italiju i pitaj Boga di nije. A onda opet, neki su se ostali borit jer su fra Pava Vučković i don Ivan Filipović Grčić hrabrili i govorili da će Bog pomoć. Ostalo ti od nemilog svita u tvrđavi sedansto junaka, a Turaka dolazi sto hiljada. Neko kaže da i' je bilo više, neko da i' je bilo manje, šezdeset hiljada, a ko će to znat. A sedan fratara šta je bilo, zatvorili se u crkvicu gori na Gradu i jedan ti izvadi iz nike skrinje Gospinu sliku šta su je donili iz Rame i obisi je na oltar svete Barbare. I molili se oni, moj sinko, a di ne će kod noliko dušmana. To je bilo na sedmi jula i poslin toga sedan dana Turci bili oko tvrđave. Kad došlo jutro na Gospin žežen, zora bila, a Turci ti nasrnili na jadnu tvrđavicu, prvo pješaci, onda konjanici a za njiman i pričuva šta su je imali. Primakli se tako blizu da su svoje barjake zadili blizon zidina. A svaki put kad se primaknu, Sinjani se na nji' obruše svin šta imadu. Najedanput, iz čista mira, stali Turci bižat glavon bez obzira, utekoše drito priko Cetine. Ostadoše mrtvi' deset hiljada a ostali utekli. Oko Sinja sve srušeno i spaljeno, nova crkva podno Kamička izgorila do temelja. A zašto su utekli. Vidili po bedemin oda žena cila u bilu. Navalila na nji' srdobolju. Kad se sve svršilo, časnici štano su branili Sinj skupiše osandeset cekina i dadoše Gospi napravit krunu da joj se slika okruni, a virnici Sinjani i Cetinjani dali svoga zlatnog nakita i šta su imali da se okiti Gospina slika. A kad su Sinjani tek donili iz Rame Gospu, oni bi je odnili u tvrđavu u crkvicu, a ona stalno bižala doli ispod Kamička u niku kupinicu. Oni je onda vrate, a ona ti opet u kupinicu. I tako stalno ona

399

bižala. A fratri onda nisu imali šta drugo već sagrade crkvu tuten di je bila ta kupinica. I tako je nastala naša crkva.241 Od tada se, kao spomen na tu pobjedu, svake godine prije Velike Gospe trči Sinjska alka.242 U čast Gospi što je obranila Sinj, podignuta je
Marina Gugić zapisala je 2008. godine u selu Radošiću kod Sinja. Kazao joj je Ivan Gugić (rođ.1933. rođen u selu Radošić). E str. 5-6. U Sinju se, također, pripovijeda: Godina 1715. povijesna je godina za Sinj i Sinjane, za cijelu Cetinsku krajinu, ali i za našu kulturnu baštinu.Te ti se godine dogodilo veliko čudo. Za vrijeme velike najezde Turaka u cilju širenja njihovog carstva, skupila se šačica hrabrih Sinjana da obrani svoj grad i u tome im je pomogla draga Gospa koju svi danas štujemo. Sinj je bio u plamenu, ljudi na izmaku snaga. Turčin je nadirao sve žešće, kad se odjednom na zidinama grada pojavi lik žene s kudljom u ruci. To ti je bila Gospa, Velika Gospa koja je na Turke poslala kugu i protjerala ih iz Sinja preko Cetine na istok. Mnogo se Turaka ugušilo u Cetini, mnogo ih je pomrlo od kuge, a dok su bježali otet im je konj glavnog sultanskog vojskovođe koji se zvao Edek. S konjem je stigla i cijela njegova oprema: sablja, štit i ukrasi na konju. (Edek ti je naziv za glavnu kariku koja se malazi u alci, koja se igra i u današnje vrijeme.) Martini Lovrić 2006. godine u Sinju kazao je Jakov Đipalo-Ban (rođ. 1952. g.). Rkp. FF Split, 2006, sv. 30/06, str. 12-13.
242 241

Obrani ga Marija Divica, kojano je sinjska pomoćnica. Koliko ji pod grad dolazaše, toliko ji mrtvi ostaviše. Bi u Sinju Gospina prilika koja čini čudesa velika: trikrat se je u gradu znjojila moleć sinka, koga je rodila, da pogleda na svoje stvorenje, koje nosi njegovo zlamanje: “Zarad, sinko, tvoje gorke muke ne daj puka u nevirne ruke! Tako t' moje velike žalosti, nu se smiluj ter grešnikom prosti: plačna gledat ja ne mogu puka ni slušati njiova jauka.” Ali Isus majci odgovara: “Njiova je opačina stara. Pusti mene, moja majko mila, da pokaram ja njiova dila!

Njiovi mi dodijaše grisi, nek jim sindžir oko vrata visi.” Trikrat majka moli sinka svoga da ne kara puka cetinskoga. Poslušajte veliki čudesa što će sada pasti iz nebesa! Na Turčina dođe srdebolja, teška bolest, velika nevolja. Po trista ji na dan umiraše, po toliko iz vojske bižaše, a uoči Gospojine slavne biže Turci iz Cetine ravne. Osta mrtvih trideset iljada turske vojske oko bila grada: što pogibe, što bolest umori, Gospe sinjska posve ji obori. Zafaljujte, od Sinja junaci, brez pristanka Isusovoj majci, kojano vas od Turak' obrani! I da ste mi zdravi, Cetinjani!

Andrija Kačić Miošić, nav. dj. str. 709. – 710.

400

crkvica na starom gradu, na utvrdi iznad Sinja opasanoj zidinama po kojima je hodala Gospa s kudljom u ruci. U Crkvi čudotvorne Gospe Sinjske podignut je oltar na kojem je Gospina slika. U znak zahvalnosti sinjski puk i puk Cetinske krajine okitio je Gospinu sliku mnoštvom zlatnih ukrasa. (Godine 1987. Čudotvorna Gospina slika, u znak sjećanja na tri stotine godina odlaska iz Rame, donesena je u Ramu za blagdan Male Gospe i ponovno vraćena u Sinj.) Dakle, Gospa i Alka zaštitni su znaci Sinja i Cetinske krajine. Alkar može biti samo onaj koji je rođen u Sinju. Najpoznatije je alkarsko prezime Vučković. (Vučković je zarobio Edeka.) Nakon stalnih osmanlijskih osveta, Bosna i Hercegovina bila je opustošena, a narod masovno prebjegao u Hrvatsku. Tako je 1723. godine u Bosni i Hercegovini ostalo samo 25 000 Hrvata.243 Koliko je poznato, to je najmanji broj Hrvata u toj zemlji od VII. stoljeća, kada su je nastanili. O bijegu Ramljaka i njihovih fratara Duvnjaci govore:

Na Privali, povri Prisoja, i sad se vidi kud je Gospa bižala iz Rame u Sinj, osto njezin put i trag od kola. Ljudi to i zovu Gospin put. Mnogi Duvnjaci kazuju predaje o bijegu Ramljaka i putu s tragovima Gospinih kola. Gospin put postoji i na Ljubuši iznad Mandina sela i Lipe. 244 Roša harambaša Roša-harambaša hajdučki je naziv za Ivana Bušića. Rođen je oko 1745. Premda G. Bujas u Makarskom ljetopisu od godine 1773. do 1794. piše da je Roša rođen u Gorici kod Gruda, vjerojatnije je mišljenje A. Ujevića koji u Imotskoj krajini (Split, 1953.) piše da je Roša rođen u Donjim Vinjanima kod Imotskoga. To potvrđuje i danas živa predaja u tome kraju.
Franjo Šanjek, nav. dj. str. 317. Danijela Ančić zapisala je u Lipi po kazivanju Vinka Rozića, rođenog 1938. godine. Rkp. FF Mostar, 2003., str. 23. D.
244 243

401

Prozvan je Roša jer imao crvenu kosu (tal. rosso = crven). Rano je ostao bez oca Jakova. Živio je na turskoj granici slušajući priče o turskim zulumima, pa se u njemu rano javlja strast da se osvećuje Turcima. Harambaša Sočivica (pravoslavac) primio je Rošu u svoju četu s nepunih petnaest godina. Velik je broj predaja koje kazuju o Rošinom hajdukovanju. Petar je Bakula u svome Šematizmu zabilježio predaju koja kazuje kako su babe zatvorile vrelo Turanj zbog Roše-harambaše koji je dolazio na to vrelo radi čega su ondje češće boravili Turci htijući uhvatiti toga hajduka. Roša je, kaže predaja, po narudžbi ubijao čas sina, čas oca koji su međusobno bili u svađi. Međutim, kada se Ali-beg Sukljašević izmirio sa svojim sinom Ahmedom, kojega je prethodno pobratimio sa Rošom, potkupili su šestoricu Vlaha da ubiju Rošu. Roša je upao u zasjedu u kojoj mu poginu brat i jedan pratilac, a onda je on sa svoja dva hajduka pobio napadače i oba Sukljaševića. Roša je hajdukovao od Imotskoga do Sarajeva. Priča se da je Roša bio i gusar odlazeći do Amerike i Indije. Benić piše da je Roša imao trideset tri druga i da je među njima bio musliman Mubašir “i nije bio loš čovik”.245 Predaja kazuje: “U početku je Roša živio u dobrim odnosima s pravoslavcima, a njegov prvi harambaša bio je pravoslavac Sočivica. Međutim, jedne su noći imotski kaluđeri zazvonili i skupili narod obukavši odeždu naopako i u litiji govoreći neka prokletstva okrenuvši naopako crne svijeće i tako ih pogasiše, a za njima i sav puk. Kada je čuo za to, Roša je pobjesnio pa je makarski ljetopisac zabilježio: ‘Niki arkaći od straha Rošina blagosivaše se i učiniše se katolici!’”246 Pisani dokumenti i predaje kazuju o Rošinom boravku u kreševskom kraju. “Turci su godine 1777. orobili kreševske franjevce za tisuću groša, jer se na Lopati kod ‘fratarskih štala’ primijetila Rošina četa. Te je, naime, godine Roša s 30 drugova na Lopati (lokalitet Korča) dočekao 12 trgovaca s robom. Ubili su trojicu, a ostali su pobjegli. Svu su robu hajduci raznijeli.”247 Roša je, također, boravio u okolici Tarčina, jer je preko toga mjesta prolazio važan srednjovjekovni put. Zato je u tom kraju poznata izreka: Ivan planina – hajdučka starina. U narodu Sarajevskog polja ostala je uspomena na Rošu, pa se nekome tko je nagal kaže da je “k’o Roša“.

245 246

Bono Benić, nav. dj., str. 260-261. Miroslav Džaja – Krunoslav Draganović, nav. dj., str. 96. 247 Isto, str. 96.

402

Rošinu smrt opisao je Ivo Andrić u pripovijesti Ispovijed.248 Andrić priča kako je Roša, hajdukujući po Dalmaciji, Hercegovini i Crnoj Gori, orobio francuskog emisara na putu u Carigrad. Progonjen od Turaka, bježi u Bosnu i tragično završava kod Kreševa. Hajdučki harambaša Ivan Bušić Roša, živijo ti je u Donjin Vinjanin. Nadimak je dobijo po crljenoj kosi. Ima je brata Mijata, a njega ti je ubijo Rošin pobratim Amet (Ahmet) Sukljažević iz Mostara. Ubijo ga je na kukavički način, iz zaside, dite. Roša se undan naosumio na pobratima i undan ubije njega i nikoliko njegovi ljudi. Poslen toga pobigne on u ajduke. Mostarci Turci su ti undan odlučili osvetit Ameta, pa puklo kud puklo. Undan se umišaju i livanjski Turci i odluče osvetit mostarske, ali ji Roša jopet ubije devet. Urotiše ti se tada svi Turci, al on, ko kad je bijo stoput pametniji od njizi sviju skupa zajedno, on ti lipo pobigne, u Taliju i vrati se za par godina. I dalje je ratova s Turcima, ali je napada i pljačka trgovce i putnike, a zavadija je se i s imockim pravoslavcima. Niki su ti o stra prišli na našu viru, pa ga zato nazvaše “ustaško-križarski preteča”. Posta je opasan i za mletačku i za tursku vlast, pa su činili svašta da ga maknu. Roša je nastavijo po svom, a kad mu je više dodija taj ajdučki život, on ti je tražijo pomilovanje. Nije ga dobijo, pa ti je unda jopet oša u Taliju i kašnje se vratijo u Dalmaciju. Svi su se bojali da će jopet izbit neredi, pa su ga ubili, osikli mu glavu, napunili je pamukon i undan su ti je nosali i š njome po turskim gradovima skupljali darove. Znaš ti, dite, Roša ti je meni bijo neki did, pradid, ali ono izvanjski. Ne znan točno po kome, al ja san ti se uvik ponosila s time, a je i moj ćaća. Uvik mi je priča o njemu i govorijo da neka se ponosin s timen. Neki ti njega fale, neki mu laju, al moj je ćaća, dobar ti je bijo, Bog mu da pokoj, uvik govorijo da je to dobro, da je bitno da je on za života ostavijo traga. Pa šta što mu laju, stara je narodna: “Dobar konj ima sto mana, a loš samo jednu-ne valja!” E, dite moje, nemoj se nikad stidit svoje krvi. I ti se tribaš ponosit š njimen, sa svojin Vinjanin. Nemoj to nikad zaboravit, ti si isto naše gore list! Rošini dvori ti se nalaze u Donjin Vinjanin, ispo crkve sv. Roka, blizu Crne Gore. Područje iznad kuće ti se zove Rošine livade. Tu ti je i njegovo guvno i njegov bunar i kamen na kojem ti je smijo sidit samo on i niko drugi. E, da mi nije ovi stari kostiju, pa da mogu trčat, a trčala san dok san cura bila, sad bi ja

248

Vidi: Ivo Andrić, Sabrana djela VI. Žeđ, Zagreb 1963, 35-54.

403

bar vidi njegovu sliku. Antoneli Rebić. trogirsku luku. 249 404 . str. činila mu se čistom i neiskvarenom poput vile. Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. 13. ispod crkve sv. Na glavi je nosila vrč. lađa mletačkog kapetana Mavra.) KAPETAN MAVRO U ožujku 1797. sv. travnja 1783. Marija (tako se zvala) mu odgovori Crna Gora je područje. a djevojka se skameni poput prestrašene ptice. Nakon što joj se približio. bio je ne samo mlad i zdrav. prenuo ga je nečiji predivni glas. tuten ti visi na zidu u ganjku!249 (Crna Gora u Vinjanima Donjim kod Imotskoga) Ivo Andrić u svojoj pripovijesti Ispovjed piše o Roši harambaši. 7. izdao je i ubio Rošu 1. A eto. Već od prvog trenutka Mavro je bio očaran njome. Dok je tako u mislima računao koliko zlatnika bi mogao dobiti za konoplju i vino s Tetide (i na koje će venecijanske ljepotice te zlatnike potrošiti). u Vinjanima Donjim kod Imotskoga kazala Iva Rebić.tebe odvela gori u Rošine livade. a da ga nije primijetila. da nije njegove neutažive pohote. da ti to vidiš. Roka. tek nedavno porinutu lađu. Mavro je zbog svog čestog boravka u Dalmaciji tečno govorio hrvatski. Iako je bio Mlečanin. a za prslukom zadjenutu grančicu punu bijelih latica. Već desetak godina je plovio između Trogira i Venecije. nego i vrlo mlada. fabula Andrićeve priče ne odgovara stvarnoj smrti Roše harambaše. Mavro primijeti da glas pripada mladoj djevojci u crvenom prsluku. FF Split. Ivan Vekić. Mavro uvidi da je djevojka ne samo jako lijepa. rascvale bademe i zelene brežuljke kojima je Trogir bio okružen. već i bogat. Koračala je putem pjevajući. Crvenjevši se. Bio bi i sretan. Mavro je sa zadovoljstvom promatrao svoju prelijepu. Mavro izađe pred nju. rođ.-8. Bušić 1919. Roša se 1782. Stojeći iza čempresa. jedan od te trojice drugova. Rkp. te stoljetne masline. (Međutim. godine u uvalicu čiovskog škvera je pristala Tetida. pa se obrati plahoj djevojci i pokuša saznati ponešto o njoj. 2004. Mavro je bio osjetio potrebu za odlaskom do samostana i uživanjem u predivnom pogledu i svježem zraku nakon više tjedana života u škveru i udisanja katranskog dima. zaseok u Donjim Vinjanima. godine nakon višegodišnjega izbivanja vratio u Dalmaciju i udružio se s trojicom drugova. Uspinjući se prema samostanu Dridu.

ometajući joj plovidbu. misleći na bolesnu baku i ništa ne sumnjajući. djevojka je stekla potpuno povjerenje u njega. Tetida je već bila nakrcana robom koju će prodati u Veneciji. Marija se dovuče do samostana Drida i u suzama ispriča fra Andriji. gonjena jakim vjetrom. a na svijetu ima jedino baku (roditelji su joj bili mrtvi već duži niz godina).da prodaje mlijeko. a Mavro skoči na nju poput pohlepne zvijeri. veliki crni oblaci su nadvisili Tetidu. pokuša skrenuti prema uvali u Drveniku. Nakon kraćeg vremena. nije dopuštao da joj itko kaže koju ružnu riječ. pa je kapetan zapovijedio da sve bude spremno za polazak. Tako slomljena i oskvrnjena. o nesreći koja ju je zadesila. Ovog puta Mavro joj je dao nekoliko zlatnika. Iako se trudio biti ravnodušan prema njoj. Njene riječi su natjerale i svećenika u gorak plač. budući da se on na njih davno bio priviknuo. prepredeni Mavro nagovori Mariju da mu svako jutro donosi vrč svježeg mlijeka na brod. no zbog jake oluje se uopće nije moglo upravljati brodom. pobrinuo se da nitko na brodu ne bude zao prema Mariji. Vidjevši priliku. ali je uspijevao ničim to ne pokazati – imao je nevjerojatnu snagu volje i strpljenje. Za manje od pola sata. ali ne želeći se vratiti u Trogir zbog svog zlodjela. a nevina djevojka je. Fra Andrija zatim iznese iz crkve križ i počne se moliti. potrga joj cvijeće i oskvrne tijelo. a zatim je izbaci na obalu i otplovi. ni ne sluteći njegov zao naum. Odjednom jak nalet vjetra zahvati jedro. ali nedovoljno da pobjegne ili se obrani. kao i inače. Djevojka se pomalo osvijesti. koje odbaci Mavra daleko u more. Mavrina strast za Mariju je rasla iz dana u dan. budući da su i sami bili u smrtnoj opasnosti. Njegova posada ga nije ni pokušala spasiti. donijela i toga jutra mlijeko u Mavrinu kabinu. Na Mlečanina trave nisu djelovale. ali poštena djevojka ih nije htjela primiti. prihvatila. Plaćao joj je u zlatu. U tom trenutku osjeti nekakav mirisni dim kako je obavija. a ostalo mu vratila. Oluja se uskoro toliko pojačala da je brod odbacila sve do rta 405 . a zapuhao je suprotni vjetar. Nekoliko dana prije proljetnog ekvinocija. Marija je. Baš u tom trenutku ugledaju Mlečaninovu brodicu kako brzo plovi za Veneciju. već je zadržala jedan. te se onesvijesti i padne na pod kabine. a upravo to je bilo ono što je Mavro želio. Mavro uskoro uvidi da ne može nastaviti po ovakvom vremenu. koji su bili rezultat njegova iskustva kao pomorca i kapetana broda. svome zaštitniku.

sve do barbarskog upada Napoleonove sile početkom 19. obnovila je Virovitičku. Požešku i 250 Tereza Karabatić zapisala je 2008. kojeg se biralo svake godine. Englezi su 13.god. 406 . Temelj Poljičke Republike je bio Poljički statut. nakon šest stoljeća opstojnosti. Na čelu je bio knez. Kazao joj je Blaž Korčulanin (rođen 1937. Nastojala je poboljšati položaj kmetova. Ukinula procese protiv vještica. a bili su u nešto povoljnijem položaju od ostalog pučanstva. godine.-1780. st. ukinuta 10.000 hrvatskih vojnika uzaludno je branilo čast kolebljivih Mlečana. u Vrsinama). st. To je administrativno područje pod samoupravom puka Poljičke Republike koji je svoju samostalnost baštinio od 13. Nakon tri dana. Slojevi plemstva su bili ugričići i didići. a mornari su se jedva uspjeli spasiti.Cumbrijana. 250 FRANCUSKA I AUSTRIJSKA OKUPACIJA HRVATSKE Napoleonova osvajanja označila su kraj tisućljetne vladavine Mlečana. Nekada je bio od životne vrijednosti za stare Poljičane. Za razliku od Dubrovačke Republike. a 10. 2008. Tetida je bila potpuno uništena. lipnja 1807. godine Austriji oduzima Dalmaciju. U svibnju 1797. Bečkim kongresom 1815. odstupio je zadnji mletački dužd. Godine 1745. 1811. Tri godine kasnije (1808) i formalno je Napoleon ukinuo Dubrovačku Republiku. ova je Republika bila seljačka. a ne aristokratska. PLANINA BLIZNA Marija Terezija (1717. rodila se u 13. leš kapetana Mavra je nađen na žalu blizu crkvice Gospe Pokraj Mora ispod Vilina Doca u okolici Trogira. ožujka. E. na području zvanom Poljica. dokument iz 1440. Teritorij Mletačke Republike pripao je Francuskoj i Austriji.) Poljička Republika251 je. godine u Vrsinama kod Trogira. 251 Na području istočno od Splita. Rkp. od Žrnovnice do Blata na Cetini i Omiša. Napoleon 1805. hrvatska obala je ponovno dodijeljena Austriji. od mora do Zamosorja. koji je donosio zakone i običaje Republike. a danas je od povijesne vrijednosti za Hrvatsku. st. ulazi u Dubrovnik. pisan bosančicom. Poljička Republika. FF Split. (Propast Dubrovačke Republike opisuje Ivo Vojnović u Dubrovačkoj trilogiji. a njegova vojska 1806. kraj Visa porazili Napoleonovu vojsku i utvrdili Vis.) provodila je politiku prosvijećenog apsolutizma.

254 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. 132. tamo kod Turiđa. O Mariji Tereziji u Žepču se pripovijeda: Blizu Zavidovića ima planina Blizna. 5. al’ ne znam zašto.Srijemsku županiju i vratila u sklop Hrvatske. mokar snijeg pa se sve raskaljuži i stopi i nema nigdje suva il’ u proljeće kad se ono snijeg otapa. HKD Napredak. Rkp. Kad je Austrija zauzela Dalmaciju. 2007. str. godine kazao je Ivanko Franić (1962. str. kad je narod silom radija to. dolinom Cetine priko Sinja. 252 407 . koje su još Turci u naše krajeve doveli. policijski službenik u mjestu Blato na Cetini (Omiš). knj. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela. na silu. Znam samo da u nas bljuzak znači pljusak. uposlia je i veći broj seljaka kojima je tako dava kruva i neki mali iznos. zato nije moga dobiti Francez ništa. Kažu nju tako zovu jer je kraljica Marija Terezija kad je onuda prolazila bila trudna i konj pod njom poklekne i ona se porodi i rodi blizance. 358. da nije potrošio pare ni parića. E. MH. FF Split. Tako je ta cesta išla od Knina. Francez je pita da mu plati trošak za cestu. ali kad su našli spomenik đe je upisano. šta je njima odgovaralo jer se živilo u oskudici. priredila Maja Bošković-Stulli SHK.252 (Žepče) KAD JE FRANCEZ PROBIJA CESTU Kad je Francez probija cestu od Pariza do Turiđa i ne potroši pare ni parića. Zagreb 1997. 254 Aniti Stanić 2007.). prišla je Cetinu kod Trilja i stigla do Neretve priko Turije. MH. a Francuzi su ipak te naše seljake kruvom naranili. al' nije to moga napravit uz obalu jer su tamo bili Rusi nego je iša iza brda i planina. drama i mikrostrukture. a bljuzgavicom zovu kad ono pada krupan. Sarajevo 2005. priredio Marko Dragić. Samo šta se u doba Turaka kulučilo besplatno. A nju još zovu Marija Bljuzga.253 MARMONTOVA CESTA Marmont je iša sagradit ceste koz našu zemlju. Cesta se gradila po načelu kuluka. 253 Usmene pripovijetke i predaje. Da bi šta brže to dovršia. onda je podignuta kula norinska.

dugo sutrašnji ophod. puk i sila naroda iz okolice. Kad su mu mještani rekli razlog zapovjednik se počeo podrugljivo smijati. Marmonta vojska znamenitija Dalmaciji. u Dalmaciji je suša. Sutradan je bila procesija. župna crkva u mjestu od koje 408 .GOSPA NA HLADI U doba francuska je zaposjela sva mjesta u tako i Kaštela. volio ljetovati s njim je dolazilo i četrnaest 1810. uz najveće slavlje povratiše sliku Majke Božje u njezino svetište. Dan je bio vedar. Jurja mučenika. nigdje ni jednog jedinog oblaka.255 255 Čudotvornoj Gospi na Hladi. a s njim cijela posada. U Kaštel mjeseci nije kiše. po navješćivala svečani Zapovjednik francuske posade. Na samom kraju procesije. kad je puk noseći sliku Majke Božje ulazio u crkvu. godine vladala velika Sućurcu šest pala ni kap svećenik Gospe na prenijeti u župnu crkvu u isprositi kišu. svladan od očevidnog čuda. posvećena je crkva na groblju u Kaštel Sućurcu. nebo se odjednom zamračilo. Tada je odlučio sliku Hladi procesiji u mjestu te tako Noć prije zvona su. procesije običaju. Zapovjednik francuski. a najčešće njegovih generala. šetajući rivom. sutradan bosonog. pa Marmont je u Kaštelima. Kaštel Sućurac ima pet crkava: župna crkva Sv. sreo je skupinu mještana te ih namrgođen upitao čemu ta predugačka zvonjava. udarilo nekoliko gromova te je počela padati kiša cijeli taj dan i cijelu noć.

Rumeliji i Krfu. Godine 1809. zasta je kraj kuće koja se i zove fra Andrijina kuća. sjaši. godine osudila na smrt u odsutnosti. 1761. godine vratio se u Dalmaciju i izdao proglas kojim je pozivao na ujedinjenje s Hrvatskom. – Sumaratin. filozof i književnik. 1837. kad je vidi da in ne će uteć. a francuska vlast ga je 1810. Josip se školovao na Theresianumu u Beču. Povukao se iz politike i otišao u samostan u rodnom mjestu. i dok je stigla potjera. 256 Isto. Albaniji. u dijelu Vranji Ratac.-2007. 10. Ivanko Sokol (1930. stupio je u austrijske postrojbe. ban dalmatinsko-hrvatsko-slavonski. ali se razočarao jer Dalmacija nije pripojena Hrvatskoj. Rimu i Veneciji.) – Ivanko je moj djed. Luke na Kozjaku te Sv. Jurja na Putalju). Nakon uspostavljanja austrijske vlasti odlikovan je. U narodu je ostalo sjećanje na fra Andriju Dorotića. Ivanko Sokol pok. prosinca 1943.FRA ANDRIJA DOROTIĆ Fra Andrija Dorotić (Sumartin na Braču. Potkapetanom imenoje ostao samo zvonik jer je 5. 409 .256 (Selca na Braču) Ban Josip Jelačić Bužimski Josip Jelačić Bužimski (Petrovaradin 1801 – Zagreb 1859) bio je grof. i pokaza suprotni smjer od onega u kojen je zatin odjaha. Radi toga bio je prisiljen pobjeći u Bosnu i Slavoniju. Po legendi je fra Andrija Dorotić biža isprid Francuza jer ga nisu volili ka borca za narodni jezik. Nakon propasti Mletačke Republike 1797. godine bombardirana od savezničke vojske pri čemu je poginuo velik broj mještana uključujući i svećenika. te je putovao po Bosni. E. on je reka: “Evo. Otac mu Franjo bio je podmaršal. profesor filozofije i prirodnih znanosti u Peruuggiji. a nakon toga postao je potporučnikom u konjičkoj pukovniji u Galiciji. baš je proša”. primiri se i pričini ka težak koji tu radi.) Bio je političar. U Zagrebu je bio glavnim upraviteljem policijskoga ureda. zatim crkva Gospe na Hladi. kazivač: pok. 25. Francuska vlast optužila ga je da je austrijski agent. crkvica Sv. Kad su ga ovi iz potjere pitali je vidi fra Andriju.

travnja ban prekida Uniju s Ugarskom. rujna prelazi Dravu i Hrvatskoj pripaja Međimurje. do 15. Za života je postao simbolom hrvatstva te mu je 17. Od 1837. banske pukovnije u Glini postao je 1841. izabran za bana. Josip Jelačić Bužimski je 23.” Ban 7. a Bach uspostavlja apsolutizam. prosinca postaje guvernerom Rijeke i Dalmacije. pa se danas to mesto zove Galženjak.. a ako je bil više kriv. onda su ih batinali. kapetanom 3. Kad je klaka ukinuta. Potpukovnikom 1. I pita 410 . godina potaknuta je Ožujskim prevratom u Beču od 13. Ti su ljudi bili kmetovi grofovima. prosinca 1851. Bio je pristašom Hrvatskoga narodnoga preporoda.. g. Revolucionarna 1848. jednogodišnje kćerke Ane. izašel je ban Jelačić na balkon. travnja 1848. a dva dana nakon toga (25. a sljedeće godine pukovnikom i zapovjednikom te pukovnije. BAN JELAČIĆ UKIDA TLAKU Na Kamenjaku jedno mjesto se zove Groblje jer je tu bilo groblje onih koji su za vrijeme klake vešani. a 1831. Ban Jelačić 2. A galge su bile na bregu blizu ovoga groblja. Pokopan je na svome imanju Novi Dvori kod Zaprešića. Od 8. majorom je pješačke pukovnije i pobočnikom dalmatinskoga guvernera. onda je bil osuđen na galge. graničarske pukovnije u Ogulinu s kojom je ratovao u Italiji i kod Velike Kladuše protiv Osmanlija.. Silvestarski paket objavljen je 31. rujna objavljuje rat Pešti i 11. Kad je tamo narod došel. Car Franjo Josip je 4. prosinca 1866. godine. Nakon smrti jedinoga djeteta. godine postavljen spomenik na glavnom zagrebačkom trgu. i dulje bolesti ban je umro u Zagrebu 1859.van je 1830. Time se htjelo simbolizirati jedinstvo Hrvata i Srba. da je malo prigovaral njima. U svojem govoru ban je iskazao ponos “što ga je rodila hrvatska majka u hrvatskoj zemlji. a 19. posle klake još su ti grofovi tlačili. lipnja 1848. g. g. Onda se puno ljudi sakupilo i išli su pred bana Jelačića u Zagreb. na Gornji grad. godine. ožujka 1848. Pisao je pjesme na hrvatskom i njemačkom jeziku i objavljivao ih u Danici ilirskoj. Patrijarh Stefan Rajačić ustoličio je 5. bana Jelačića. g. ožujka 1848. godine ban Jelačić je bio podmaršalom i vrhovnim zapovjednikom obiju banskih pukovnija. ožujka 1849. i ponovno vraćen 1990. g. Bio je sklon savezu s Vojvodinom i Slovenijom. ožujka 1848) postavljena su Narodna zahtijevanja. Ako su malo zakasnili na rad. koji je tajno uklonjen 1947. g. godine proglasio Oktroirani ustav.

I kad su došli pred taj kraljevski dvor. Kad je klaka ukinuta. straža je javila kralju daje došel ban Jelačić s narodom iz Hrvatske. godini otišao je u Mostar agi Tikvini u službu i služio ga punih 10 godina. U okolici Livna ima nekoliko lokaliteta koji podsjećaju na njega. Vratio se narod s Jelačićem u Zagreb i više ih nisu grofovi tlačili. Hajdukovao je po Rakitnu. A tam su bili novinari i odmah dali u novine. SHK. a narod za njim pešice. Livnu. Duvnu. Nakon dvije godine tamnovanja u Splitu. Ako se želite osigurati da ja nisam kriv. Zulum i nepravde otjeraše ga u planinu godine 1859. Putovali su četiri dana do Beča. Duvno 1989. Sveta baština. Oni su mislili daje ban Jelačić tomu kriv. priredila Maja Bošković Stulli. A ban odgovori narodu: – Narode. Livnu i Ljubuškom. I ban gaje pozdravil i rekel mu je da narod je došel k njemu u Zagreb na banovinu i zatražil da več ne more baviti klaku. kome je iznenada sasuo šaku prašine u oči. godine nakon čega se ponovno odmetnuo u hajduke.258 Usmene pripovijetke i predaje. pobjeći iz ljubuškog zatvora 1868. I onda je zišel kralj van. 257 411 . str. godine. Oteo je oružje nekom begu. nisam ja kriv. Već u 10. idem s vama u Beč pred cara i kralja Franju Josipa. uspio je. Kupresu. On je bil ban hrvatski. str. Doljanima. Ban Jelačić je išel na konju. Narod ga opisuje kao branitelja sirotinje i zaštitnika potlačenih. Andrijica Šimić uhićen je izdajom 1866. 258 Župa Tihaljina.10. Imotskom. opet na balkon. prepilivši okove. Imotskom.257 (Kamenjak) Andrijica Šimić Rodio se 2.1833.narod kaj hoče. Glamoču i Vrlici. 130. Zagreb 1997. Progonio je i bogatije kršćane. MH. 357. te je izručen turskim vlastima. I narod je pristal na to. Onda je kralj zvadil beli rupček i rekel je: – Od danas više nema klake. u Alagovcu kod Gruda. Oni kažeju da više ne moreju baviti ovu klaku. podigli su Stubičani križ na Galženjaku da bude uspomena na sve one koji su stradali za vreme klake.

sv.. 260 259 412 .259 O tome poznatom hajduku i hajdučkome harambaši postoji više predaja. NS. str. Pripovijetke i predanja iz Drežnice. ali nikomu nije naudio ni za šibicu. Pitali banduri jednog Drežnjaka: ‘Što bi ti Šimiću Andriji uradio?’ A on rekao: ‘Ne bi mu ništa.’ I tako Šimić Andrija nije nikada napao Drežnjake. dočekala je hajdučka družina Andrije Šimića.”260 BANDURI O ANDRIJICI ŠIMIĆU Hajduk Šimić Andrija je često dočiko trgovce u Raiča klancu. NS./1982. ali i u drugim mjestima. – 52. u jednoj pojati doli. str. Narod u Drežnici kod Mostara o njemu još pripovijeda: “Hajduk Šimić Andrija je često dočiko trgovce u Raiča klancu. u jednoj pojati doli. u Karamanovcima Derviš-bega Huseinova Kopčića s njegovih 30 čivčija i Halila Osmanova Muratbegovića iz Žovnice i ogulila ih na putu. 37. Ante Šimčik. Pripovijetke i predanja iz Drežnice.. sio bi s njim i poio. str. GZM.HAJDUKOVANJE Godine 1869. dj. Jednom banduri drežanski zanoćili u Konjskom.. ali nikomu nije naudio ni za šibicu. Pitali banduri jednog Drežnjaka: ‘Što bi ti Šimiću Andriji uradio?’ A on rekao: ‘Ne bi mu ništa. Predaja i povijesni izvor kažu da je u svoj toj družini Šimić bio najčovječniji te ga Derviš-beg i Halil Muratbegović nisu htjeli optužiti pred okružnim sudom u Splitu.261 (Drežnica kod Mostara) Usp. 37. 18. a slazio je i u Drežnicu. 261 Vlajko Palavestra. sv. nav. Vlajko Palavestra. već da imam u torbi šta. a gori bio Šimić Andrija sa svojim drugom na sijenu. studenoga. harambaše. I slušao on što banduri pričaju. već da imam u torbi šta.’ I tako Šimić Andrija nije nikada napao Drežnjake. a gori bio Šimić Andrija sa svojim drugom na sijenu. a slazio je i u Drežnicu. I slušao on što banduri pričaju. a neke i danas žive u njegovu rodnom kraju. GZM. sio bi s njim i poio../1982. 51. 184. Jednom banduri drežanski zanoćili u Konjskom. 184.

Obijem se na pomrki o drvlje i kamenje. To je Andrijica Šimić ispričao 2. prema kazivanju Zdravka Nikića iz Ružića kod Gruda. pa me drže za ruke. On im je odgovorio kako je sramota i grjehota tuđu kuću zapaliti. stignem u selo Runović i pokucam na vrata u Garca. (Milas. ali. Nad njima se naviju orline. a na nekim mjestima do pasa. nego da će on uskoro sam pred njih izići. u jednu ruku uzeo svojega vjernog “džeferdara” (pušku) te pucajući izjurio među Turke koji su se razbježali glavom bez obzira. novinaru Pučkoga lista Juraju Kapiću u Splitu. g.40 fiorina i kupili nekoliko volova. Primih se gore. Svaka mi se noga čini kao greda. uhvatio se rukama za nožne palce i tako preskočio nož. Tako se u jednoj od njih govori kako su Turci Andrijicu opkolili u kući jednog njegova prijatelja i tražili da se preda. pokazao što je pravo junaštvo. M. napih se i zaspah kao zaklan na Garčevoj slamici. Založih.262 SAN ANDRIJICE ŠIMIĆA Snieg mete kao lopatom. a on pobjegao u obližnju šumu i tako se spasio. Za izdaju Garci su dobili 477.U Ružićima kod Gruda. 1996: 58. Tako propade Šimić na tvrdoj vjeri. a kako bi onima mlađima od sebe. što se nitko drugi nije usudio učiniti. što vide jadne oči moje? Imade ih dvadeset oko mene. Sjeo je na pod. pak. i danas žive predaje o junaštvu i neustrašivosti toga hajduka. Život mi je težak. te je preskakao magarca s mjesta.263 262 263 Predaju sam zapisao 1999. sa svojih šezdeset osam godina života još uvijek bio snažan. U snu vidim rieku Vrliku. ali su im pokrepali. Stavio je na glavu naćve u kojima se kuha kruh. Druga predaja govori o tome kako je Andrijica nakon izlaska iz tamnice. pataka i pilića.. U tom se probudim. siječnja 1902. pa da ću skočiti.) 413 . s oštricom okrenutom prema gore. oko nje mnoštvo kokošiju. Je li vjera? Jest! Tu mi naložili vatru. Sami su u kući muž i žena. koji su se junačili. Iznemožen. Gazim ga do koljena. Noge su mi izranjene i otekle. u jednom je “dućanu” u pod stavio nož. pa se raspokojih. za noge i za trup. Prijetili su da će zapaliti kuću ako on ne iziđe iz nje. u kojoj je odležao punih trideset godina i četrdeset dana.

) konzuli su nastojali ishoditi mir pa su pozivali vođe ustanika u Mostar. Ustanici su na to odgovorili: “Dugovječne mukotrpnje opravdavaju naš ustanak [. Vidjevši da je prevaren Andrijica je kumu Anti Garcu izrekao kletvu: Dabogda moje noge nad tvojom glavom bile. SMRT U 68. veljače 1905. Mnoštvo naroda dočekalo ga je na Splitskoj rivi. pa su obojica ukopana u isti grob. Kada su ih konzuli upitali zašto je vojska dovedena na vijećanje. pa evo nas još ima živih.] Mrvi nas i tare već od 500 godina. U groblju u Runovićima počivaju Andrijica i njegov izdajnik. 5.-1878. 414 . ustanici su bili oprezni i nisu htjeli doći u Mostar.) Slobode se nije nauživao.264 Andrijičina kletva se ostvarila. (Rođak je Antunu Branku i Stanislavu Šimiću. a on se jedva spasio. naglo umre i to baš u kući svog izdajice Garca. da krv do zadnje 264 Tu predaju i danas pripovijedaju u Grudama. u kojoj mu je izginula sva družina. Stigao je u Runoviće kod Imotskoga nekom Anti Garcu. Odležao je nešto preko 29 godina u tamnici u Kopru. koji ga je okrijepio umorna. Iste godine Andrijica Šimić osuđen je na doživotnu robiju.. Do sastanka je došlo na drugom mjestu na kojemu vođe dočekaše konzule s mnoštvom vojske. Dariju Šimiću. prosinca 1901. godine nedaleko od Imotskoga pao je u zasjedu. HERCEGOVAČKI USTANAK Za vrijeme Hercegovačkog ustanka (1875. U snu ga sveza i predade austrijskim vlastima za ucjenu koja je raspisana za njegovu glavu. godini života 16.SUŽANJSTVO U proljeće 1878. Međutim. Neki kažu da je NK Hajduk nazvan po njemu. bojeći se da će ih Turci pohvatati i poubijati. pomilovao ga je car Franjo Josip. vođe im odgovoriše kako nikome ne vjeruju. a Andrijičine noge su nad Garčevom glavom. Konzuli su upozorili kako ustanak nije opravdan i kako sultan ima silnu snagu i vojsku pa će ih sve smrviti. koji je umro dva dana prije Andrije.. ali pogazio vjeru da ga ne će izdati.

Isto. Tada je Mijo Ljuban iz Sjekoša zgrabio šaku zemlje ispred sebe. 84. demonološkoj.”265 Na to konzuli rekoše kako će pomrijeti kad pojedu malo kruha što ga nose u torbi. Uspomene na znamenite osobe i sudbonosne događaje čuvaju i mnogobrojni toponimi. prije Krista. a nikada kao memorati (predaje koje kazuju o osobnim doživljajima). 265 266 Martin Gjurgjević. U svojim Annuama (1748. 2000. ponora te uzroka različitih pojava u prirodi i među ljudima. Vatavuk i Strizirep. legendnoj razini. Baltazar Adam Krčelić (Šenkovec kod Zaprešića. mitskoj. prožvakao i progutao rekavši: “Evo ove Božje hrane neće nam nikad nestati. stavio u usta. bunara. prezimena. Etiološke predaje nastaju na povijesnoj.) Krčelić navodi više priča. U tim su predajama sačuvana sjećanja na znamenite ljude i događaje iz najstarije povijesti. Najviše je povijesnih predaja koje kazuju o višestoljetnom ropstvu pod osmanskom vlašću. mjesta. rijetko kao fabulati (predaje koje imaju razvijenu fabulu). grobalja. Memoari sa Balkana 1858. Njive Bojčuše u selu Letki kod Tomislavgrada nazvane su tako jer su na tom mjestu izginuli mnogi Rimljani i Duvnjaci 155 g. str. nastanka i nestanka jezera. Stolac. lokaliteta..-1878. str. eshatološkoj.) povjesničar i svećenik bilježi etiološku predaju o nastanku imena grada Zagreba. 84.”266 Priča se da je engleski konzul Holmes zaplakao. grobova. *** Povijesne predaje kazuju se kao kronikati (kratka priopćenja povijesnog sadržaja). čatrnja. Neke su etiološke predaje nastale na temelju pričanja iz života poput one o Svekar-vodi. Težnja k objašnjavanju i tumačenju etioloških predaja stara je koliko i ono što one tumače.267 ETIOLOŠKE PREDAJE Etiološke predaje nastaju na temelju povijesnih događaja i osoba i iz ljudske potrebe za objašnjenjem uzroka i podrijetla nastanka naziva pokrajina. virova. U Splitu je i danas u usmenoj komunikaciji etiološka predaja iz ilirskoga doba koja pripovijeda o nastanku prezimena: Škare. – Zagreb. vrela. 267 O tim predajama govori se u mojim knjigama Deset kamenih mačeva i Od Kozigrada do Zvonigrada. vidjevši taj prizor. 415 .kapi prolijemo za slobodu. 1715. 1778.

Tako je. U tom smislu iznimne su zasluge Đure Baslera (Sijekovac kraj Slavonskoga Broda. Crkvišta. 1865. ubrala nekakav cvijet oko kojeg se bila oplela trava zaborava i mirisala ga pa se nikad jadna više nije mogla povratit' k' o što'no kažu u prisebno stanje. – Zagreb. eto išla brat' cvijeće po Zvijezdi. u Koritima kod Tomislavgrada. 1942. 416 .). Crkovišta. Ćelara (u Posavini) otkriveni su ostatci starih crkava.) istražio je kraljevski grad Bobovac i okolicu Konjica. primjerice. Cavtat. ti prokleta bila. Njen je dragan rad' toga gorke suze lio i Zvijezdu prokleo jer je takav otrov iznjedrila a pjesma kaže: Zvjezdan-goro. 1985.U narodnom je pamćenju krunidba prvoga hrvatskoga kralja Tomislava. Kosti kralja prenesene su u samostansku crkvu u Jajcu gdje se i danas nalaze. 1917. momačka te noga ne gazila što si mene s dragom rastavila. u Prebilovcima kod Čapljine. cvijeće brala pa ga mirisala.). a u njegovu čast Duvno je prozvano Tomislavgrad. 1990. Crkvica. Manduševac.-1463. – Sultići. Opće su poznate predaje o nastanku imena: Zagreb.) istražio Kraljev greb u Jajcu i ustvrdio da je ondje ukopan zadnji bosanski kralj Stipan Tomašević (1461. kao i ja teške suze lila . Pavao Anđelić (Sultići kraj Konjica. – Sarajevo. Često su predaje o lokalitetima i grobovima potaknule arheologe da ih istraže i uvjere se u istinitost priča. kažu da je dok je brala cvijeće. U Stepenu kod Tomislavgrada postoji Bogumilski put. Postoji tu jedna priča o Mari koja je pred udaju. 1920. Ćiro Truhelka (Osijek. ali ne osta zdrava. Crkve. Na mnogim lokalitetima zvanim Crkvine. Moja draga po teb' cvijeće brala. Uspomenu na najlegendarnijega bosanskoga bana Kulina (1180.) čuvaju predaje i lokaliteti Kuline u Uzarićima kod Širokoga Brijega. obrasla šumom ali naši preci su kazivali kako je Zvijezda prije bila puno drugačija to jest čista suprotnost Zvijezdi kakva je dan danas. kako je to običaj bio. Velik je broj djevojačkih lokaliteta na kojima su stradale mučenice. neplodna. među cvijeće uplela se trava. uplela se trava zaborava. TRAVA ZABORAVA Danas je naša planina Zvijezda nepristupačna. Buje i mnoge druge.-1204.

Luce je tad sa svojin momkom došla do litice i znali su da se više nema di. Sedam godin' u ledu živjela. sunčeva te svjetlost ne vidjela. ali kad su svatovi vidili da je mlada utekla. u najbogatijoj kući. rođena 1953 god. gusta i eto. godine od Liljane Grgić (domaćica. Čuli su da su im blizu. I on se njoj svidija. Ali Luce ni tila nazad. tanki bori i visoke jele. studen vjetar nek' ti lice reže. da im tila nikad nisu našli. Udala se s osamnaest godina. ledenim se dahom okitila. Ali znali su oni da jin nikad ne će dat da se uzmu jerbo kako bi ona gospojska cura za sirotinju pošla.) Rkp.. sinom Zvonkom i njegovom obitelji. 49. ona uteče sa svojin dragin. kazala Jelena Rudan.Zbog te trave ti prokleta bila. g. I tili su pobić. A kako je njoj bilo vrime od udaje otac joj je naša bogata čovika puno starijega. u Bogomoljama na Hvaru 2004. Pobigli su na uranku. 2007. svi svati su je pošli tražit. sv. To je jedina obitelj u mistu koja ima troje male dice. Ali ju je volija. 1940. FF Split. djevojačko prezime Godinović. D. FF Mostar. Ljubici Rudan. rođ. a znala je da je naprid čeka smrt. I na dan kad su se tribali uzest. g. zato je kažu. 268 LUCIN PONOR U mistu ima jedna stina. Danas živi s mužem. 269 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. zbog te kletve Zvijezda ovak'a kakva je danas. priresta joj srcu jer je bio šestan. A u vrime kad je od moje matere baba bila dite. dah ledeni nek' ti dušu steže. ali nisu znali kako. U nju ti se zagleda momak iz sirotinjske fameje ni ima ništa svoga. Zajedno su skočili. Tako se kažu i ostvarilo. ponor četrdeset metara dubok. 268 417 . Snijeg se nije topio sedam debelih godina a kad se otopio po njoj izraste šuma. 269 (Bogomolje na Hvaru) Katarina Pejčinović zapisala je u Varešu kolovoza 2007. a ljudi kažu da se prije virovalo da su im samo postoli bili u ponoru. 'mjesto cvijeća po teb' rasle strijele. bila je divojka najlipša od svih. Litica se i sad zove Lucin ponor. 2004. Rkp. Već odavna niko ne zahodi tamo.

LJUBAVNA STINA Prija ti, lipa moja, nije bilo da ti moreš, ko danas, ašikovat s kim ti hoćeš. Prije su ti ćaća i mater, ali oni iz bogatih kuća, čim se cura rodi, dogovarali udaju za momka iz druge bogate kuće. A kod onih siromašnih je već bilo drugačije, oni su se uzimali među sobom bez dogovaranja. Pa oni i nisu imali nikakve koristi od ženidbe. A ako bi se bogat momak zaljubio u siromašnu curu ili siromašan momak u bogatu curu, onda bi bilo svačega. Mater i ćaća onog što je bogat bi se bunili i branili im kako god bi znali. Bilo je toga prije puno. Tako ti se jednom momak lip ali siromah zagledo u ćer nekog bogatuna. Kažu da su bili s Pidriša oboje, a neki opet govore s Gmića, pa ti ja ne znam. I tako zaljubio se on u nju, a i ona, brate, u njega. I tila se dica uzimat, ali njezini ne daju ni da se priča o tomu, a kamoli da se uzmu. Tili nju dati za nekog bogatunčića, ali ona nije tila. Ona bi jadna volila siromaka pa makar s njim i prosila, nego s onim bogatunom pare brojala. Sastajali se oni gori na Makljenu. Gori, sad kad se iđe prema Sičajinim kućama, ima jedna velika stina, a iza nje put. Oni su se sastajali iznad te stine. Mislila dica uzimat se, ali stari ne daju, pa ne daju. Zakleli se njiju dvoje volit jedno drugo i radije u smrt nego da se rastanu. Kad više nisu znali šta bi, njezini već dogovorili svadbu, ufate se njih dvoje za ruke i skoče u provaliju iza stine. Oboje umru, a onda se ćaća i mater ufate za glavu što ih ne pustiše da se uzmu. Od tada su se i drugi mladi sastajali kod te stine i kleli jedni drugima, a možda se to i danas radi. Vi mladi to najbolje znate. Stinu od tada zovu Ljubavna stina.270 (Šlimac, Rama) KAMENI SVATOVI U naselju Gračanica, uz rječicu Buntu prema Kordićima, nalazi se jedno od najstarijih spominjanih naselja na ovim prostorima, Susid ili Susid-grad (koji se spominje 19. veljače 1442. g. u povelji aragonskog kralja Alfonsa V. koji je hercegu Stjepanu Vukčiću Kosači potvrdio taj posjed). Susid je po važnosti treća srednjovjekovna utvrda Uskoplja, a predaje ga povezuju uz kraljev dvor, uz kraljicu Katarinu, Jelenu…
270

Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 142-143.

418

Predaja o kamenim svatovima je usko vezana uz kamene stupove u Susidu. Na udaljenosti od tri kilometra od Susida, iza velike krivine koju pravi rječica Bunta, na desnoj strani nalaze se monumentalni blokovi koji dominiraju cijelim krajolikom. Okamenjena kolona stoji zaustavljena usred uspona na brdo. Nijemo kamenje izaziva divljenje. Predaja kaže da se tada počeo raspadati i grad Susid. Stanovnici su bježali iz grada i raseljavali se po okolnim mjestima prepričavajući priču o nesreći. Danas, kameni stupovi, izbrazdani zubom vremena slušaju kletvu koju ponavlja Bunta. Često se pojavi, i u izrazito vedrom danu, koprena magle koja zastire kamene stupove. Zanimljivo je i to da stoka u velikom krugu zaobilazi ove stijene, a i lovački psi se uopće ne približavaju tom području. Žice dalekovoda iznad dijela kamene kolone sasvim drugačije zvone i nekako čudno trepere. Ptice na kamene gromade nikad ne slijeću, iako vrlo često kruže iznad i grakću kao da opominju. Jednog lijepog jutra listopada tisuću i neke skupiše se svatovi naočitog ženika Ante Bandulovića ispred bijele kule Susida i krenuše po lijepu Janju Grgurevićevu, krasoticu još ljepšeg grada Vesele straže. Konji bijesni, svati veseli, kod Čoban-kamena pregaziše rijeku Buntu. Mnogi svati Buntu mute, Buntu mute, a nesreću ni ne slute. Na Bunti je rublje prala, cura stara, oholica Mara. Mutnu vodu Mara gleda, a svate klete i proklinje: Dabogda vam puti bili pusti pratio vas vrag i mrak gusti Kud hodili, staze ne vidili u kamen se ladni pretvorili Kamenom se okamenili Tko meni vodu zamuti prokleti im bili puti Ljuto kune Mara, cura stara Žuboreći Bunta odgovara: Muč, ne kuni Mare oholice Zar ti, nije, Mare žao dice. I prošli su svatovi po lijepu Janju ništa ne sluteći. Veselo se svati kući vraćali s krasoticom mladom i stasitim ženikom. Kad su došli na Susid stranu i prvi jahači se spuštaše prema Bunti, nebo se zamrači i iznenada zapuha jak sjeverac Kalinjanin. Zavlada tama, a iz tame je 419

samo dopirao otegnut plač i jecaj koji je ledio krv u žilama. Kad se tama razišla, jeziv prizor iskrsnuo je pred očima. Kolona okamenjena, zaustavljeni bijesni konji s tužnim svatovima. U blistavom sjaju popodnevnog sunca treperila je kletva stare cure, a u blistavo plavo nebo dizao se plač, očaj koji je stezao srca okupljenih stanovnika Susida koji su čekali svatove. Od njihovih suza Bunta je nabujala, a stara cura Mara, kada je uvidjela koliko je zla učinila svojom kletvom, bacila se u mutnu Buntu i nestala u njoj. Njezino tijelo nikada nije pronađeno.271 (Bugojno) OLUJA OSTVARILA KLETVU Narod je vjerovao u moć kletve. Najviše se vjerovalo u moć majčine kletve i u moć kletve prevarene, obljubljene i ostavljene djevojke. U Brusju na Hvaru pripovijeda se o dvoje siromašnih mladih koji su se zaljubili. Mladić je uvijek obećavao djevojci da će se pobrinuti za njihovu budućnost. Djevojka je vjerovala mladiću i odbijala je sve druge mladiće. Zaljubljena je djevojka ostala trudna. Mladić je počeo razmišljati kako bi bilo bolje da nađe bogatiju djevojku i tako riješi budućnost. Našao je drugu djevojku kojoj je zanijekao dijete sa siromašnom djevojkom. Prevarena je djevojka proklela mladića: “Do Bog da se utopi prid mojim očima”. Jednoga je ljeta djevojka bila u polju sa svojim roditeljima. Počeo je puhati snažan vjetar, a na moru je bila oluja. Ostavljena je djevojka pogledala prema moru i vidjela veliki oblak koji se nadvio nad jednim brodom. Prepoznala je svojega bivšega mladića i vidjela je kako se brod izvrće i kako more guta taj brod i sve ljude u njemu. U toj predaji krajolik najavljuje ostvarenje kletve – bila je velika žega i strašno sunce; počeo je strašno puhati vjetar; na moru je bilo nevrijeme; a kad je djevojka pogledala prema moru, vidjela je veliki oblak koji se nadvio nad brodom; brod se izvrtao i more je progutalo brod i sve ljude u njemu. Na utjecaj krajolika na identitet, mentalitet pa i sudbinu ljudi prvi su ukazali irski kulturolozi početkom dvadesetoga stoljeća. Isto je i kod hrvatskih modernista, primjerice, Dinka Šimunovića, Ksavera Šandora Gjalskoga i mnogih drugih. Živa predaja i toponim Kleti Oblak čuvaju uspomenu o tragičnoj ljubavi vjerne djevojke i lakomislenoga mladića koji ju je obljubio i
Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 148.
271

420

ostavio. Žanrovi usmenih priča se prepleću. Priča o Kletom Oblaku može se promatrati kao etiološka predaja i kao novela. Poanta te priče ističe njezinu didaktičnost – mladića je zbog njegovoga grijeha zauvijek progutalo more. KLETI OBLAK U selu Brusje bili su dvoje mlodih koji su se zajubili. Mladić je stalno divojci govori kako će je oženit i da je njegova jubov tolika da ih niko nikad ne će moć rastavit. I njih dvoje bili su kruto siromašni s velikon famejon, al mladić je uvik obećovo da će se pobrinit za njihovu budućnost i da će se skoro zaručit. Virujući njegovim obećanjima divojka je odbijala sve druge mladiće koji su joj mogli ponudit puno veće od njega. Uskoro je ta njihova jubov urodila plodon, divojka je ostala noseća. U njezinemu zaručniku probudile su se ambicije, poče je pensat o njihovemu siromaštvu, misli da je može noć divojku koja je bogatija i s kojom bi mu budućnost bila sigurija. Svojoj divojci i cilemu selu reko je da to dite ni njegovo i da nema čo činit s njon. Divojka je ostala u svojoj kući sa materon i ocen di se dite rodilo. Svojega bivšeg mladića uvik je proklinjala istom kletvom: “Do Bog da se utopi prid mojim očima.” Jednega lita bila je u poju sa svojim storima, bila je velika žega i strašno sunce kad je poče strašno puvat vitar, na moru je bilo nevrime. Kad je divojka pogledala pud mora vidila je jedon veliki oblak kako se nadvi nad jednin brodom. I ona je odma pripoznala brod svojeg bivšeg mladića, i vidila kako se izvarće i kako je more progutalo tin brod i sve jude u njemu. I tad njezina kletva se ostvorila; on se utopi prid njezinima očima. A danas se to misto di se ti brodovi izvarni zove ,,Kleti oblak”.272 (Brusje na Hvaru) PLANINE BABE Jedne godine nakon tvrde zime odmah prvih mjeseci nekim je babama nestalo sijena za stoku. U veljači se prohorilo (vrijeme je postalo ljepše) i babe su odlučile ranije nego obično potjerati stoku u
Zapisala je u Brusju na Hvaru 2006. g. Katarina Mišković, a kazala joj je Katica Hraste. Rkp. FF Split, 2006, sv. 1, str. 5.
272

421

planinu (obično se ovce gone u planinu početkom 6. mjeseca). Pošle su zadnja tri dana u veljači, a kako nisu mogle za to kratko vrijeme izaći na planinu, govori se da je veljača molila ožujak da se nastave lijepi dani: “Ožujače, po Bogu rođače daj mi zajmi dva-tri bijela dana da ispratim babe u planine.” Dok su babe gonile ovce pjevale su: Veljačo, veljačice, dok je mojih ovnova koloroščića i jarčića vitoroščića,ja se ne bojim tvoje oštre zime.” Taman babe izašle na planinu, zima se vratila. Od silne hladnoće babe su se jednoga jutra smrzle i pomrle. I danas postoje njihove figure u kamenu, likovi triju baba kako muzu ovce na strugi i uz njih stoje kablovi u koje su muzle mlijeko. Po tome se ta planina zove Babe. Postoji uzrečica u našem narodu koja se tiče velikog nevremena, a vezana je za taj događaj. Naime, kada počne kihati (padati snijeg) pri kraju veljače ili na početku ožujka kaže se: Danas su ti huke babe!273 (Stolac) ČIOVO Često su me judi pitali kako je naš otok dobia ime. Meni je moj dida kaza da kad se dilia Split i Trogir, osta je jedino naš otok. Nisu znali
Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 166.
273

422

kome ćedu pripast pa su judi jedni druge pitali: “A čije je ovo?” Tako su onda nazvali naš otok Čiovo ili kako naši susidi Trogirani kažiju Ciovo.274 (Slatine) ŽRNOVNICA Žrnovnica je postala po Žrnjevim. U njoj nije bilo mlinova već samo žrnjeva. Žrnjevi su veliki kameni koji bi se vrtili rukom, pod njih bi stavili žitiju i tu bi ispadalo brašno. Prije je u Žrnovnici bilo puno žrnjeva.275 (Žrnovnica) BUJE Stari Slavinci su prišli tote kada ni bilo hiž. Bile su samo boški. Na brege poli Buj, kade zovemo Stare Buje, su se fermali i su rekli: — Tu će bit buje. Tamo su živeli. Nekad su tamo kmeti skopali kameni škaf, razbijeni lonci, stari šoldi. Naš slavinski svit je od vaik va Bujah. Samo poklin su napravili nove Buje.276 (Selo Bibala u Istri) O POSTANKU GRADA ZAGREBA Ljudi kazuju u Stupniku, da na mjestu, gdje je sada Zagreb, nije bilo nigdje vode ni zdenca. Jednog dana je onuda prošao neki biskup sa jednim svećenikom i slugom. Kad je putem ožednio, ne našav nigdje vode, dođe do mjesta, gdje je sada Jelačićev trg. Tu stane, udari biskupskim štapom po zemlji, i najedanput proključa voda. Tada reče svome slugi: zagrabi. Od toga doba zove se ono mjesto Zagreb. Onaj zdenac se zove Manduševac.277
Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, Andrei Pavičin, 2004. godine u Slatinama kazala Ruža Nakir (rođ. 01.01.1930.g., u Slatinama). Rkp. FF Split, 2004, sv. 2. 275 Studentica Filozofskoga fakulteta u Splitu Luiza-Katica Bouharaoua zapisala 2004. godine po kazivanju Agate Blažević. Vl. rkp. ST, 2004, sv. 3. 276 Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 333. 277 Isto, str. 334.
274

423

(Zagreb) KAK SE PROZVALO VRAPČE Jednom je, vele, sv. Franjo, kad je putovao u Zagreb, projašio i kroz Vrapče. Tu su ga seoski derani nabacivali kamenjem, našto im je on viknuo: “Vrabec vas dal!” Otada da se selo prozvalo Vrapče.278 (Zagreb) CAVTAT Kako je bio porušen Epidaurus, nije nikoga bilo više tu, samo stijene, hridi, razvaline. U montanji, u brdima su neki ljudi bili ijedan čovjek je gledo dole i ugledo je drače, kapinike i kako neko gorsko cvijeće đe cavti u ruševini. I govori: — Gledaj kako cavti. I tako su prozvali to mjesto Cavtat.279 (Cavtat) IME SLANO Ja sam slušala da je došla kraljica neka na kobili tuj u Slano. Kobila bila žedna, pa je dovela kala mora, a kobila ne ćela pit. Ona provala rukon i rekla: – Slano je, ah što je slano! I tako se prozvalo Slano.280 (Slano) KUMOVA SLAMA U vedre noći priko ciloga nebavidi se navlaka koju narod zove Kumova slama. Ta Kumova slama nastala je poslin zvizda koje je Bog prije stvoria.
278 279

Isto, str. 335. Isto, str. 335. 280 Isto, str. 335.

424

Doli na zemlji bila su dva kuma, od kojih je jedan bia nepošten i zavidan onome drugome. Živili su na dva kraja sela i među njima je bilo veliko polje. Nepošteni kum je uvik po noći kra slamu iz plasta poštenoga kuma. Dok je prinaša slamu priko polja tako se ona za njin razasipala. Kako se odavna Zemlja zaklela Raju da se sve tajne doznaju, tako je Bog na nebu razasuja svitleću slamu. I svi sa Zemlje mogu vidit kako se nepoštenomkumu rasula slama po polju.281 (Otok kod Sinja) DUGA U davno doba Bog je učinija tu šaru na nebu da ostvari želju onima koji nisu zadovoljni onim šta su. Pa ako se koji muški želi pritvorit u žensko mora pribacit svoju kapu priko duge, protrkat ispod nje i na drugoj strani uvatit kapu. Ako bi pak koja ženska se tila pritvorit u muško mora svoj šudar pribacit priko duge i kad ga na drugoj strani privati odma muško postaje. Ali nikome to nije uspilo do danas, jer taman kad ti se učini da si poda njon i da je moš pribacit ona ode dalje od tebe i nikad je moš doseć.282 (Otok kod Sinja) SVATOVNA PEĆINA U dolnjem Zagorju, varh tako nazvanoga sela Jablanovca u župi bistranskoj, stoji jedna visoka klisura, o kojoj narod sledeca pripovijeda: U starodavno doba zaljubio se je njeki mladić u krasnu djevojku, želeći je, svim protimbam uparkos, za svoju suprugu uzeti. Ovoj namjeri
Marina Perojević svibnja 2006. g. zapisala u Otoku kod Sinja. Kazala joj je Mila Perković Tabak (rođ. 1968. g. u Rudi. Mila je tu i druge predaje upamtila od svoje bake Vinke Kamber (djev. Varvodić, rođ. 1925. g. u Rudi. Rkp. FF Split, 2006, sv. 46, str. 2. Predaju Kumova slama (zapisanu u Dalmaciji) navodi i Maja Bošković-Stulli u nav. dj. str. 330. 282 Isto, str. 1. Predaju Duga (zapisanu u Otoku i Brnazama kod Sinja) navodi i Maja Bošković-Stulli u nav. dj. str. 331.
281

425

protivljahu se roditelji njegovi, ali on, slijedeći nagon šarca, uze obljubljenu djevojku. Kada su mladići na gori varh rečenoga mjesta svadbu opslužavali, prokleo ih je otac mladoženje, sa svimi svatovi, djeveri, dodaši i ostalom družbom na što se svi na kamen obratiše i pećinom postadoše.283 (Jablanovac kod Bistrice) TRI SUNCA Uvik je baba govorila da je drijota ubit lastu, jer da nije lasta ne bi nas Sunce grijalo i uvik bi nan pripovidala kako je to bilo u davno doba kad se Zemlja tek stvorila. Prvo su bila tri sunca. Dva je zmija koja je bila sam đava popila. Treće sunce je lasta sa svojin krilima visoko na nebo podigla i otlen nas i danas grije.284 (Otok kod Sinja) *** Povijesne i etiološke predaje koje su nastale na povijesnoj razini isprepleću se s poviješću i teško ih je razlučiti. Te se predaje mogu nazvati usmenom poviješću, domaštanom poviješću, literariziranom poviješću. ESHATOLOŠKE PREDAJE Eshatološke predaje pripovijedaju o potresnom pojavljivanju ubijene tek rođene vanbračne djece, umrle nekrštene djece i ubijenih odraslih osoba. Ubijena i umrla nekrštena djeca pojavljivala su se noću, kriveći se u bijelim haljinicama sa svijećom u ruci. U zapadnoj Hercegovini tu djecu nazivaju krivljavcima, u istočnoj Hercegovini

Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 339-340. 284 Isto, str. 2. Predaju Tri sunca (zapisanu u Brnazama kod Sinja) navodi i Maja Bošković-Stulli u nav. dj. str. 330.

283

426

drekavcima, u dubrovačkom kraju tintilinićima ili tintama.285 U nekim mjestima u Dalmaciji i na otocima ta se djeca nazivaju macićima, a to dovodi do zabune jer se mačićima nazivaju demonska bića – đavao pretvoren u mačku koji noću sve do prvih pijetlova čini strašna zlodjela ljudima koje sretne na putu. Eshatološke predaje govore i o pokojnicima koji su se ustajali iz groba jer nisu ispovjedili sve grijehe. Te bi se osobe prikazivale samo svojim ukućanima i čim bi kazale neispovjeđeni grijeh, zauvijek bi nestajale. Te se predaje kazuju kao memorati. (Razlika je između eshatoloških i demonoloških bića, a o tomu će biti riječi i u daljnjem tekstu.) MÁŠKA U KAMPANEL U Postirama se pripovijeda o djevojci koja je prije dvije stotine godina u ljubavi zatrudnjela. Uz pomoć prijateljice rodila je, te prestrašena za svoju sudbinu, stavila dijete u košaru i odnijela ga u zvonik crkve. Od tada se ta predaja veže za Sutivanjane, a preoblikovana je i u izreku: “Máška van je u kampanel!”286 Pri’ dvisto godin’ u Sutivan je živila divojka jedinica u roditelja. Bilo je to vrime kada se puno vodilo računa o poštenju žene. Ona je u jubávi zatrudnila i sedam miseci to svima krila. Kada je rodila uz pomoć prijatéjice, bila je očajna i pristrõšena za svoju sudbinu. Tada su novorođeno dite stavile u košaru visoko u kampanel crỉkve. Ujutro kad se svit digo i ču’ plač, govorili su: “Máška u kampanel, odakle máška u kampanel? Kako se popela gori?” Kad se svit digo gori, vidili su da je to dite.287 (Postire na Braču) MALI S CRVENOM KAPICOM Išo neki čovjek putem i na križanju sreo malog s crvenom kapicom. Sustavi on čovjeka i rekne mu:
Nevjerojatno je koliko hrvatskih prodavaonica dječjom odjećom i obućom nosi takve nazive. 286 Zapisala je 2005., u Postirama na Braču Tea Fabris, a kazao joj je Ante Bižaca (rođ. 1954. g. u Postirama, po zanimanju elektrotehničar). Rkp. FF Split, 2005., sv. 77, str. 8. 287 Isto.
285

427

– Oćeš ti mene primiti k sebi? Dat ćeš mi jesti prosenu kašu, a ja ću tebi prenašati žito, pa buš bogat i prebogat. Uzeo čovjek malog k sebi i hranio ga kako su se dogovorili, a i mali se držo obećanja. Bilo navjek u kući kod njih žita a nitko nije znao otkud. I čovjek se bogatio sve dok nije neka baba vidla kako kroz travu iz susjedovog ambara putuje žito - zrno po zrno, ko mala stazica prst debela - pa ravno u ambar toga čovjeka. Baba digla viku, spuntala ljude i navalili oni na čovjeka da otjera malog. Nije se moglo drugačije i on ga potjera. Kako je mali otišo, prestalo žito dolaziti - a čovjek uskoro posto bogac kakav je i prije bio.288 (Grginac, Bilogora) TINTILINIĆ POD CRVENOM KAPICOM Pričala mi moja baba kako je jednom kad je bila u paši ugledala za ovcama jednog tintilinića, mali je bio pod crvenom kapicom. Ona je prišla, a tintilinić je vikao: – Daj mi vode, ni iz neba ni iz zemlje! Tako je išao dugo za njom, ali ona se pripala i pobjegla je ispred ovaca. Kad se približili selu, tintilinić je pobjego.289 (Ponikve na Pelješcu) GORI VATRA I DITE PLAČE U Filipovića je bila cura Pava. Kod nje na silo je dolazio Ante iz Osoja. Ante je iša na silo priko Dočića i niko nije zna za to jer prije se išlo krijomice na silo. Kad je Ante doša do Gradine, bilo mu je nešto čudno. Čujo je kako neko dite plače. Jadan on, nije mu se dalo ni naprid ni nazad. Pava se bila zabrinila, ali nije smila nikom reć da će on doć na silo. Kad je Ante otiša gori poviše, jopet je čujo dite kako plače. Kad je doša do Pave, reka joj je da posluša čuje li išta. Ona je isto čula taj plač. Kad se Ante vratijo kući, pita je babe šta je to. Baba mu je rekla da se uvik triba prikrstit i izmolit virovanje kad vidi tako nešto. Potlen ga triba pitat: “Ko si i šta oćeš?”
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 370. 289 Isto, str. 415.
288

428

Ante je tako i uradio. Potlen deset dana, kad je jopet iša na silo, vidijo je nešto još gore. Gori kod Gradine gori vatra i dite plače. Ante se prikrstijo i izmolio virovanje i eto vatre nestade. Ante poša naprid, kad dite opet poče plakat. Kad je Ante upita diteta šta je, dite se ušutilo. Dite mu je reklo da je ono izgubljena duša. Mater ga je udavila i zato mu je vrat crven. Dite je reklo Anti da moli za njega i da svin curan i udovican i pratrin kaže da mole za nj. Ante ga je posluša. Potlen toga ni Ante ni niko drugi ništa slično nije vidijo.290 (Batin kod Posušja) MITSKE PREDAJE Mitske predaje pripovijedaju o vilama i povijesnim osobama kojima je narod pripisao nadnaravnu moć. Pomagale su junacima i samo noću dolazile u sela. Priča se da su zavodile mladiće javljajući im se u snu. Jedni pripovijedaju da su ih vile izliječile; drugi da su siromašnim djevojkama pomagale brže istkati ruho za udaju; treći da su pomagale nejakim pastirima; četvrti da su mlade prenijele preko jezera u planinu, a stare pred crkvu itd. Činile su zlo jedino ako bi im se tko zamjerio izdavši tajnu da im je jedna noga magareća, konjska ili kozja. U narodnoj percepciji vile su bajkovite ljepotice, gotovo uvijek u dugim bijelim, rjeđe plavim haljinama, dugih zlatnožutih počešljanih kosa, s modrim ili zelenim očima i imale su nadnaravnu moć. Narod pripovijeda i o vilenjacima i vilinčetu. Od povijesnih osoba kojima narod pripisuje mitsku moć najčešće su Marko Kraljević, Janko Sibinjanin, Stojan Janković, Mijat Tomić i Andrijica Šimić. Mitske predaje često imaju razrađenu fabulu, a pripovijedaju se kao memorati. Vile u VI. st. spominje bizantski pisac Prokopije iz Cezareje. Vile se spominju i u Zlatnoj legendi Ivana Zlatoustog s početka XII. st.291 Vraz u Kolu (br. 5., 1847.) piše o vilama. Ivan Kukuljević Sakcinski (Varaždin, 1816. – Puhakovec, Hrv. zagorje, 1889.) o vilama piše u

Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 177. 291 Špiro Kulišić, Stara Slavenska religija u svjetlu novijih istraživanja posebno balkanoloških, Sarajevo 1979, str. 139.

290

429

Danici (1847.). Nekoliko je autora koji pišu o pričama svoga kraja (Lovreć, Makarska, Varaždin, Ivanić-grad, Karlovac, Lonja).292 VILE JEZERKINJE Nekad davno, u staro doba, u brzacima pored vodenica kupale su se vile jezerkinje. Kao i sve vile bile su lijepe i mlade. U jednu takvu, lijepu i mladu, zaljubio se jedan mlinar. Želeći stalno biti s njom, baci se on u brzace pod vodenicama. Nikad se više nije vratio niti su ga našli. Svi su znali koliko je mladi mlinar volio vilu, tako da nitko nije plakao niti je pisao osmrtnicu. Svi su znali da je otišao sastati se sa svojom dragom i da su sad sretni. 293 Predaje o vilama jezerkinjama nadahnule su su i Nikolu Šopa da napiše antologijsko djelo Božanski pastir. VILA I PASTIR U stara vrimena dica su uglavnom koja su bila nejaka da rade čuvala stoku po planinama i ledinama. Bio jednom jedan čoban kojeg su dica zvala Ćelo. On je bio mal i nejak i sva su ga druga dica zafrkavala i tukla. Ćelo jadan moro šutit i trpit, jer je bio nejači. Ali jednoga dana čuvo Ćelo stoku i vidio kako se u grmlju vila zapetljala. Ćelo bio onako strašljiv i nije znao što da uradi, al kako ga je vila sve više dozivala, otiđe on i otpetlja je. Kad je to uradio, reče mu vila da će mu ispunit jednu želju, on odma reče da bi tio bit najjači među svim čobanima. I ispuni vila njemu želju, a on šutio i čekao da ga netko
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 27.-28. 293 Katica Lozić Radielović zapisala je 2007. g. u Jajcu 2007. g. Rkp. FF Mostar 2007, D.
292

430

napadne. Tako, jednom zgodom, djeca opet navališe na Ćelu, a on ih spreman dočeka i obrani se od njih nekoliko, a oni se razbježaše. Kad su ovi vidjeli da se nešto čudno s njim desilo, nikad ga više ne dirnuše, a čak ga se počeše i bojat.294 (Ustirama u Rami) MUDRI SALAMUN I SESTRA Salamun je bi mudri čovik i ima je sestru. Govoru da je bila lipa, lipa kako perla. Ali govorilo se i da ima noge o tovara. Tako su i mudrom Salamunu govorili da mu je sestra vila, bo ima noge o tovara; a un ni virova. Više su mu bili dodijali s otin govorenjem! Ča će učiniti da vidi je li oli ni istina? A un bi mudar i pametan, pa učini crikvu, pa je posaliža mramorun i učini kako marete, da se vidi kako da je voda. I kad mu je sestra čula da je je brat, mudri Salamun, učini novu crikvu, šla je viti otu lipotu kakove jošće ni bilo na svitu. Un, kaje vidi di ona gre i da će dojti u crikvu, un se hrani zada vrat. Ona gre i došla na vrata: pari da pliva voda. Unda je digla njevi abiti, da ih ne smoči. (Bila je sva u svili do tloha.) Ka je došla nutra - to ni voda nogo mramor. Ka je vidila da je mramor, pustila je abiti i rekla sama sobun: Di je mudrosti, tote j i ludosti. A mudri Salamun zada vrat govori: Di je liposti, tote j i sliposti. – I unda je se povidi.295 (Sali na Dugom Otoku) GRAD VID U Vidu se okrunilo devet krajeva. Tu je bija velki grad i, kako kažu, drugi odma iza Rima. Rim pa on bio, zvao se Vid. Tu se usio čitavi grad, samo mala crkvica je ostala. Kutije isto bija veliki grad. Usilo se istoga

294

Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 184. Sličnu je predaju zapisala i Maja Bošković Stulli u Radešinama kod Sinja. 295 Isto, str. 224.

431

vremena kao i Vid i sada se vide u vodi razvaline, kupe na kućama, kad je čista voda i fino vrime. I unda bi se kladili monci, bili su vele silni ljudi: ko bi dojezdija iz Vida do Kuti na konju, a ne posrnut, onda bi onaj dobija neku nagradu. I kad bi od velike svoje sile, od oholosti, kad ne bi ništa mogli, unda bi skuhali pogaču za metu i u nju bi gađali. A kašnje se usilo sve.296 (Opuzen) VIDOVSKA KRALJICA Ima put Neuma jezero Kuti. Kažu da je govorila vidovska krajica: – Moji Kuti, moji zlatni skuti. Tako san ja čuja. U trupici danas kad se čovik vozi po tom jezeru Kuti, vidu se porušeni zidovi u dubini od nekadašnjeg grada. Od Kuti do Vida sve je bija grad. I ta krajica kad je išla kočijom od Vida do Kuti, zato bi ona rekla: – Jest Vid Vid, ali moji Kuti moji zlatni skuti. To sam čuja kad sam bija dite. * Druga žena dodaje: O, moj Vide, moj očinji vide, moji Kuti, moji zlatni skuti.297 (Opuzen) DIVOVI GRADE TORANJ Su bili neki veli i jaki judi. Kad su zidali turan u Mutunu i u Buzetu i crekvu pod grotu, da su si bat posujivali jedan drugomu. Jedan je bi u Mutunu, a drugi u Svetom Štefanu i su si preko drage davali bat. I žene su bile jake, pa su na glavi nosile kolonu od crikve, a na hrbatu otroka i još su po putu plele hlače.298 (Beletićev Brijeg u Istri)

Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 337. 297 Isto, str. 338. 298 Isto, str. 364.

296

432

str. da mu bu dala bedenj dvanajst veder pun zlata. a neki da je udovica Vlatka Hercegovića.DIVIĆ Vile su sagradile arenu u Puli. Kraljica je na to pristala i sad njemu veli: 299 Isto. pa makar si noge do kolena znucal. Te su predaje nadahnule Josipa Freudenreicha i Higina Dragošića da napišu istoimena djela. Ona opet i po drugi put veli: – Pukni. vrag. te da proglasit po celoj zemlji da keri ju triput oko nejnog grada odnese. nije zabil ni na Medvedgrad vudriti. ali mu onda mora dati bedenj od dvanajst veder pun zlata. Sad se ona i po trejti put zakune i veli: – Pukni. dam ti Medvedgrad i sebe! I zaistinu sad vrag pukne i potera Turčina iz Hrvatske. vrag. ali joj se ni ni jen odzval. 433 . To čuje jen vuglenar i on otide k kraljici te se joj javi da ju bu on nosil triput okol grada. ili bi pak na njega napustila dva orle keri su bili tak izvežbani da bi mam čoveku iskopali oči.299 (Loborika u Istri) ČRNA KRALJICA Mnoge su predaje zapisane o Crnoj kraljici. Kad je peteh zakukurika. pa je prez krova. Neki misle da je Crna kraljica udovica Ulricha Celjskoga. zvali su ju “crna kraljica”. No kraljica je sad tela da se resi zakletve. 365. više nisu mogle dalje graditi.ali joj se opet ne javi. Kad se je Turčin približaval k festungu. drugoga sina hercega Stipana Vukčića Kosače koji je bio oženjen rođakinjom Ulricha Celjskoga. No kad je Turčin haračil po hrvatskoj zemli. Kraljica je bila sad vu nepriliki i pomisli si da se zakune vragu te veli: – Pukni. Cez nejni grund nije nišče smel. Kak se je navek nosila vu crnom rubju. pozove kraljica svoje sluge vu festung da ga brane. dam ti Medvedgrad i sve zlato . jer bi sakega kerega bi na svojem gruntu vlovila dala hititi pred lave kere je baš za t posel hranila. dam ti Medvedgrad — ali joj se ni nišče odzval. Su nosile na glavi grote i prele. Bila jena žena koja je bila jako zločesta svojim slugem. Stari su govorili da je to Divić. vrag.

a kraj ne jena velika kaca. hiti kraljicu i hoče vujti. Sad se je zaistinu vuglenar preplašil. javi se jen razbojnik keri seje takaj polakomil za zlato i veli joj daju bu on nosil. neg ju je pri kraju hitil kak i vuglenar. i kaj god buš videl i zestal. vidi jeno veliku kacu kera leži na penezih i njega gledi. On seje malko preplašil al je sejeno išel naprvo. Kad je prvi put išel. ali ni on je ni donesel do meje. Kad je krenul po trejti put okol grada. Ide on i po drugi put okol grada. I zaistinu on jo je nosil tak kak i on vuglenar i se iste napasti su pred njega došle. dojdu pred njega velike kace i ne puščaju ga naprvo.– Ja se bum. a vuglenar ju zeme i dene vu nedre kak mu je kraljica naložila i otide okol grada. Kraljica ni niti sad bila spašena. neg je bila još devet puti gorje zakleta. Kad je bil več prilično dalko. vu drugem srebro. neg samo ide naprvo. On na to otpre vrata i vidi gde kraljica mrtva leži. ali kad dojde blizu. a ti me skri pod nadre od tvoje rubače. a to ti je se sam 434 . kad je počel vaditi iz nedrih. Taki za nekuliko dan kak je kraljica vumrla dojde jen sluga k nje da ju prosi penez. ali se nišče ne javi. ali sad dojdu pred njega vragovi sa vilami te ih zapiknu pred njega i ne puščaju dalje. htel je ipak znati kulko sije zel i hoče da prebroji. Dojde ti on pred njejnu hižu gde je ona stanovala. da me buš lakše nosil. I tak ti kraljica vumre zakleta. ali ga kraljica prime za rukaf i veli mu: – Sad si mi još devet puti gorje napravil. pokuči na vrata. a vu trejtem kufer. On se vu prvi mah preplašil. Još je faljelo samo nekih par korakov da ju i po trejti put donese do meje. no ali sad ni mirno išel. več je samo čul kak juriju kočije. da me gdoj ne vzeme. Njemu je pak kraljica rekla: – Sad si mi petnajst put gorje napravil neg sem prije bila. a iz njih izlaziju sama velika gospoda se cilinderi na glavi. ali mu mora dati dvanajst veder zlata. On otide vu hižu s penezi i tu ti najde tri bednja penez. je oni tebi ne moreju nikaj napraviti. naj se niš bojati. On se ni htel dirat vu t bedenj. ali sije mam vu sebi premislil da zakaj si ne bi on sam zel penez kad je več kraljica mrla i ni nikoga bilo pri hiže gde su bili penezi. No ne projde dugo cajta. vu prvem bednju je bilo zlato. je su ga napali vukovi i lavovi. neg samo ujdi furt naprvo. dok ni došel i po drugi put na mejo. pretvorila vu gavrana. Kraljica je na to pristala i rekla mu se isto kak i prvomu. jer mu budu drugač deca pomrla od gladi. Vuglenar se još ne stavi. On bedenj z zlatom bil je čist v kutu i on hoče da ide po zlatne peneze. Dojde ti on prvi put na meju. ali več vidi gde stojiju kočije. neg si nameće pune nadre srebrnih penez i odleti sav vesel vun. Kraljica se i zbilja pretvorila vu gavrana. ni niš videl.

a đak jadni. Ali na vrata pećine bijaše privaljena velika ploča koju sto ljudi ne bi moglo pomaći. Divljan slijep skoči kao mahnit i đaku reče: “Neka. jer ću i tebe sutra ovako. Bez izbora đak sjedne s njim. Historija naroda hrvatskoga Iisrbskoga. On se vrne domov. pusti ih unutra. Zagreb 1997. da je Bogu hvala! Izvadi ti meni ovo jedno oko. vidjevši da se sutra i njemu nožić pod grlo sprema. Potakne im veliki oganj i oni se sjednu grijati. priredila Maja Bošković Stulli.” Usmene pripovijetke i predaje. mislil si je da se je morti zabunil i otide da si i po drugi put nameće. a đak počne diljati jedan mali šiljak. domisli se te oni šiljak zavrti Divljanu u oko i oslijepi ga. zovne Divljan đaka da s njim jede. pa da ga je i sad ta volja dopala.300 (Remete kraj Zagreba) DIVLJAN U sljedećoj je priči antički grčki motiv o Polyphemu:301 Pop i đak hodali kroz jednu veliku planinu pa ih ondje uhvati noć.” Jedi” stane vikati Divljan. str. Kad ti on dojde pred vrata. pa opet baca u kraj. Divljan prokleti jede. str. 353-355. A hoćeš. legne kraj ognja. Upita ga Divljan:” Šta diljaš taj šiljak?” Đak odgovori da se kod ovaca sjedeći besposleno naučio tako diljati. Pitaju ga hoće li ih pustiti u kuću i on ih pusti. Primaknu se oni blizu i povikaše da vide ima li tko tamo. On ni htel verovati da su penezi bili. digne ploču. MH.vuglen. pa opet ploču na vrata privali. Staro doba. Divljan zatvori oko i zaspi. Kad tamo ni ljudi ni ikog drugog. 300 435 . SHK. navrti na ražanj i stavi kraj ognja da se peče. Kad to đak vidi dosjeti se svome jadu ali uteći iz pećine nikako nije mogao. a jadni đak ne htjede. I dandenešnji leži kaca pred vrati i ne pusti nikoga nutri. Zagreb 1867. al mi uteći ne ćeš. ali bez penez. a đak stavlja u usta. 111. Divljan ustane. ali samoga zlata. I napipa popa pretilijega. knjiga prva. Pošto se Divljan najede. to ti ga kaca ne pusti v hižu. 301 Usp. do jednog divljeg čovjeka s jednim okom navrh glave. Kad se pop ispekao. već mu odgovori da nije gladan. spopane ga i ubije. i na sramotu ako ne ćeš na lijepo. stanu gledati kroz planinu gdje bi prenoćili i ugledaju oganj daleko u jednoj pećini. reče mu Divljan. Vatroslav Jagić. Videći oni da već ne mogu taj dan prispjeti kuda su bili naumili. kad ne umijeh ja tebi obadva. Pošto se malo zagriju. počne ih Divljan pipat iza vrata da vidi koji je pretiliji da ga zakolje i ispeče.

Vidjevši da je poginuo. U to. ali bez popa. crni pas).302 (Čitluk) DEMONOLOŠKE PREDAJE Demonološke (demonske) predaje u osnovi imaju osobni doživljaj. 436 . susret s demonološkim (onostranim) bićem. stuhe. te tako dođu do jedne velike vode i đak vidi da će ga već moći u vodu utopiti. tamo-amo da ga ne dohvati. đavao (vrag-crni ovan. irudice. ja sam već napolju. padne mu na um britvica koju je pri sebi imao. priredio Marko Dragić.” Divljan kad vidi da mu je utekao. Divljan već vidi da mu od mnoge stoke ne može ništa. Onda đak s mirom i Bogom otjera stoku i dođe zdravo kući. izvadi je i odsječe oni prst što mu pri štapu prijanuo bio i uteče. knj. pa se obuče u onu kožu i izmješa među ovce. prijanu mu jedan prst pri njemu. ali ga ne mogne nikako naći . str. kozlaci). Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Đak u ovnovoj koži stade se s ovcama približavati ne bi li i njega izbacio i tako malo po malo primičući se. primakne se uprav nad vodu. drama i mikrostrukture. jer ti bez njega nijedna ne će krenuti. vukodlaci (kodlaci. 302 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. onako slijep. kučibabe. kudlaci. dođe do njega. 5.” Đak nesretni prevari se i pođe da uzme štap. Divljan ga uhvati i izbaci vani među ostale ovce. primičući se malo po malo da bi ga uhvatio.Kad ujutru svane. domisli se što će. Divljan. HKD Napredak. stane skakati oko Divljana. otvori vrata sasvim i pruži mu štap govoreći: “Kad si mi već utekao na ti ovaj štap da tjeraš stoku. Najčešći demoni u toj vrsti naših predaja su: vještice. vikne Divljanu: “Ne traži me više. pristane za njim. čaratani. napipa Divljan vrata od pećine i vidjevši da su zatvorena počne po pećini brbati tamo-amo da đaka uhvati. ali kako ga se prihvati. a đak mu onda pritrča iza leđa i tisne ga u vodu. pa pođe na vrata od pećine pa otvori jedan kraj vrata i počne stoku vabiti da jedno po jedno izbaci. MH. Kad se đak dohvatio poljane i vidi svu stoku pred sobom. Onda se počne Divljanu rugati i smijati tjerajući pred sobom stoku. 194. jer je imao u pećini mnogo stoke te se đak domisli i oguli jednog ovna. te se Divljan utopi. kuga. Divljan. Sarajevo 2005. pa počne zviždjeti okolo njega rugajući mu se.

zišla ona gore i počela štrmenkuvati. 358. 303 437 . str. a baba onda ne poslala na Francuza. babe. Zamišljane su kako jašu na metli s grbom na leđima i dugim nosom. Vještica u bajci je bezimena i zla. prikaze. OD BABE KA JE COPRALA I POSLALA SRŠENE NA FRANCUZE Bili so negda v naše zemli Francuzi pak so štoli da pejo prek Turovoga pola na Zagreb. priredila Maja Bošković Stulli. Vještice se još nazivaju: more. SHK. bile je dobre bežati. kukviža). spolno bludničile s đavolom. utvare.ki je kak i ki kam mogel.orko. Ulazile su kroz ključanice. Konkretna ženska osoba bi đavlu prodala dušu. te razna plašila. Vjerovalo se da ima i lijepih vještica jer i đavao voli što je lijepo. Majka Buža. Razlikuju se vještice u bajkama i demonološkim predajama. u Tuluzi. a u predaji je to stvarna osoba koja nanosi zlo. E. MH.303 (Lupoglav kod Dugog Sela) Usmene pripovijetke i predaje. g. mačić. Kad so ludi to naredili. U Hrvatskoj je spaljivanje vještica zabranila Marija Terezija 1758. u Posanu. Nigdar više neso odonda Francuzi bili v naše zemli. Copruvala ona morti jeno vuru kad ti najenpot z onoga peska počeli se sršeni leći. More su po narodnom vjerovanju djevojke koje su se povještičile. g. Onda je nekakva baba dala dovesti na pole dvanajst vaganov peska. a zadnja 1793. jele djecu. g. štrige (štringe) coprnice. Neki misle da je u tom razdoblju spaljeno do milijun vještica. zloguke ptice (gavran. gušile pri spavanju itd. VJEŠTICE Po narodnom vjerovanju vještice su stupile u savez s đavolom pogodbom koja se potpisivala krvlju. držale tajne sastanke. izazivale razne bolesti i ludilo. kad so sršeni počeli klati vojsko. a đavao bi njoj dao nadprirodne moći. I bež . spremale masti za ljubavne napitke. Od sakoga je zrna peska postal po jen sršen. Zagreb 1997. Prva je vještica spaljena 1275.

kaziva materi. svejedno. Kaziva ćaći. moguće ju je brzo zaustaviti. ona pritisni.” Stuhe su slične vješticama. Svojim dodirom je izazivala smrt. 179. 2004. Ostale su molitve (basme) protiv njih. str.305 KUŽNO GROBLJE U SELU MILE U selu Mile. Voli mladu mušku krv nego žensku. 179. Tu su kugari umirali i kako nisu mogli doći do groblja. Nestalo je priča o irudicama. Teletext. Snažan je bio. tu su ih odmah sahranjivali. postoji Kužno groblje. a ako se ne liječi. Kad ne more da se mladosti drukčije dočepa. nit glasa dati. a nestajala je u obliku vatre. 2004. po narodnom vjerovanju. Irudice su demonološka bića koja su predvodila olujno nevrijeme. KUGA Kuga se. U Stocu se vjerovalo da su se stuhe prikazivale u obliku vatre i plamena. željna mlade krvi. Po narodnom vjerovanju postojali su i višci (vještci). 10. Pričalo se i o stuhaćima. Muško mori od želje. Po narodnomu vjerovanju štriguni ili čarobnjaci mogu začarati čovjeka i baciti na njega uroke. al opet nije je mogo nikako uvatit. pokazivala kao kostur djevojčure u bijelim haljinama. zaseok Podlice. 10. metne u karticu. Nit je mogo čim krenuti. nožem ustruže malo klačarde s Gospina oltara.304 U Bosni i Hercegovini mnogo je kužnih grebova i grebalja. al se od tad uvik pričalo o tome. Ako se rano poduzme liječenje. U srednjem je vijeku od kuge u Europi umrla trećina pučanstva. Svaku noć dok on zaspi. a žensko od zavisti. str. 28. Nikad više nije došla.MORA Mora je cura zle krvi. 305 304 438 . Bolest – kuga povremeno se pojavljuje u Kini i drugim dijelovima svijeta. Niko mu to nije virova. tare i mori mladost pri spavanju. “Mogu ga i posve izluditi. zašije u krpu i metne na se. HINA/AFP. I HINA/AFP. Pane mu na pamet. Pričalo se da se nekog momka dovezala mora. smrtonosna je u 60 % slučajeva. Teletext. 28. da ode u crkvu.

306 SVETI ROKO I KUGA O svetom Roku bilo je riječi u poglavlju Molitvene usmene lirske pjesme (str. selo Bulići) Živi u selu Mile. a sveti Roko vaze šćop pok udri po njon. 306 439 . iz Bogomolja. priredila Maja Bošković Stulli. i da je pravila pomoritad. Onda je kazala: – Kukudare bukudare. čatrnjama i tamo odvlačile djecu koja bi se približila vodi. kao ženska neka. a ona se ope vratila pu Supetra i govori: – Šukadare. i da je išla da će put Nerežišć. Sada je groblje zaraslo u šumicu. 163). u Bogomolju nikadare. Zagreb 1997. živjele u vodi. iskoveda je vrlo.danas dan ima jedna kamena ploča u tom groblju. vej nikad u Nerežišća. bunarima. FF Mostar 2007. po narodnom vjerovanju. godine. g. I eko la! (Pražnica na Braču) KUKUDARE. str. Da je bila kuga u Supetru i da je harala po Supetru. Bože sačuvaj. tražila da je prevezu na Pelješac. 307 Usmene pripovijetke i predaje. kazala je Anđa Tokić. I kad je iz sela išla. BUKUDARE Čuo sam priču od naših starih ljudi da je nekad bila došla u naše selo kuga. bukadare. D. u to vrijeme neizlječivu bolest. SHK. I kad je ona s time bila gotova. Rkp. djev. 384. I došla je do crikvice svetoga Roka. a kako mi je mama pripovijedala prije su ga ljudi čistili i održavali jer su se bojali da i oni ne bi dobili kugu. da je na velikoj stini slomila nogu. Svalina (rođena 1949.307 (Blace na Neretvi) Kučibabe (babaroge) su. MH. Katici Lozić Radielović 2007. U Hrvatskoj ta demonološka bića nazivaju se babaroge.

pojavljivali su se kao mješina puna vina. Ili: Isusova brado. g. Marijino mliko. Ako su za života bili pijanice. U nekim krajevima (primjerice Hrvatskomu Zagorju) vjerovalo se da će se pokojnik povukodlačiti ako preko njega prijeđe mačka. Isus prid nan. sv. a ako nisu bili pijanice. Prema pričama oni se okupljaju na raskrižjima putova od dvadeset tri do dvadeset i četiri sata. g. 12. Jozo je rođen u Vinišćima 1932. FF Split. Kudlaci su zli i uvijek nastoje naškoditi čovjeku. travnja 2006. 440 . Zbog toga se na raskrižjima putova postavljalo raspelo kao obrana od zlih sila.VUKODLACI Demonske predaje o vukodlacima pripovijedaju o mrtvacima koji su se zbog teških grijeha četrdeset dana nakon smrti ustajali iz groba. pojavljivali su se u obliku mješine pune vodom. u Vinišću kod Trogira. a Zorka 1936. tri mise Božićne. ali i pomoć u rasuđivanju pravih smjerova putovanja. a i odrasli. pa kad bi djeca. hodali noću (pogotvo kraj groblja). zapisao je po kazivanju bračnoga para Joze i Zorke Marić. 2006. a često uzimaju različite životinjske oblike.. Nestajali bi kada bi bili probodeni glogovim kocem (ili sa sedam glogovih kolaca). Gospe za nan. Za čovjeka nije dobro da se u to doba zatekne na putu jer bi mu se moglo dogoditi svakakvo zlo. slavno sveto Vodokršće. str. Rkp. u Okrugu Gornjem. g. tri mise Uskrsne.308 (Vinišće kod Trogira) 308 Ivan Marić. 18. U Vinišću kod Trogira vjerovalo se u kodlake (vukodlake) koji su posebno mogli naškoditi djeci. držali bi palac u ruci i tri puta izgovarali: Zapori kozlakov.

najčešće sve do prvih pijetlova. mačić po narodnom pričanju pojavljivali bi se pred ljudima noću. da ne bi rekada nema. Iz njezinog sela bije lugar. sve Vidi: Usmene pripovijetke i predaje. konda je grum puka u pećinu. MH. da ne bi nik reka.jer su tu pune bačve dukata. mačku (mačić). nije znala da je un vrag. “Onda najzad će te – veli -upitat: Imaš li luga kolko? A ti reci: Imam više neg ti. tamo nije tkala ni prela. To rekla tak odnamirke. sve spalo š nje. Te su priče biblijske provenijencije. nosali su ih po selima. Vrag će njega sve pitat. priredila Maja Bošković Stulli.309 U nekim krajevima Dalmacije narod pod pojmom mačić (macić) podrazumijeva i ubijenu djecu koja su se noću pojavljivala. Unda on njoj rekada bi l ona za nj. Onda je rekla ona lugaru da nju vragodve tamo u pećinu i rekla je lugaru da što god vrag bude pitaima l on. pakleni magarac). Sedam godinaje š njim živila. Unda ona rekla lugaru da nose dukata kolko god budu mogli ponit. 309 441 . Zagreb 1997. I nju opazije kad je doša i začudije se: — Jes ti tute? Ona je bila već sva orepana. jer brag voli to. Onda naša vrilce vode i snig je bije i naša trag di je boso čeljade dolazilo na vodu po snigu (nije je on obuva). Ona je rekla da bi. nije mislila da b to napravla. str. ništ već nema. un nek reče da ima.Unda je očla š njime i doveja je u šumu u pećinu.Una je rekla da je oće vrag. bija fin. podvlačili im se pod noge te kada bi ih ljudi bili prisiljeni uzjašiti. onda taj lugar zabasa kroz šumu. crnoga ovna. maminjorga. Orko. psa i ljudima činio zlo. SHK. imam sve. bespućima. U Istri se orko naziva mrak. da b očla za nj.bilo slabo vrime. planinama. On iša i iša njeznim tragom i doveja ga trag u pećinu. DIVOJKA I VRAG Bila divojka nika već stara i roditelji nisu joj bili dobri. a on nekvajik viče: Imam sve. lip.ĐAVAO Đavao se po narodnom vjerovanju pretvarao u: magarca (orko. pakleni magarac. Taj lugar mislije da je tamo kuća di u šumi. kad senije moga ništ koristit. 410.” I sve je onda tako bilo i vrag onda puka od žalosti. Ona očla donit vode na vrilo i našla momka kod vode. maminjorga.

I kad je taj magarac doša. govori: “Da mi je sad đava. ćeš me pejat doma. Mariji Dukić. nije on moga sać s njega! Tako da je on. Ga je razjaha i on je poceja teć tako do doma i je reka: – Orko. 311 310 442 . nije stalo malo.” Međutin. 1927. I on ga zajaše. 2005. invece tovar je bija orko. Čiča miča gotova priča. tako da je ipak došo kući. u Neoriću 2005. uzjašio bi na nj. jušto lipo. i inšoma ti tovar se je poceja nažad kolivat doli. samo da dođen prije kući.310 (Vranik kraj Lovrinca u Lici) POSTOLAR I ORKO Jen kaligar je dela cija dan i ga je uhitilo škuro za doć doma. si me kojina jen bot. Tada bi mačić počeo rasti. str. eto jedan magarac kraj puta. kako s duge rastrošne. ki šan trudan. Onda s odnili dukata kolko s god više mogli.od nika. kad je on to reka. bio je malo i umoran. Po putu ki gre. ma ne boš već. 411. a čovjek bi na njemu nemoćno jahao i podizao se u visine. razmiš. mačić bi ga zbacio na Isto. 312 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. kad su prvi pivci zapivali…onda moć ti mračni sila prestaje da važi. I kad je iša. pola njemu ostalo. I on uzjaši na nj. Kaliger še je prestrasija. 183.312 (Neorić) MAČIĆ Mačić se pojavljivao na seoskim putevima u noći i ako bi sreo čovjeka. On je onda njoj da polak svoje obuće s nogu. sv. to je počelo se zdižat u visok. gonio ga je cilu noć. FF Split. kroz duge im vire dukati.311 (Picuda u Istri) PAKLENI MAGARAC Jedan je iša iz gostionice kući. str. je sa u rucak i je uže šilo van i ga je poceja ubadat kadi je uhitija. 13. Kada bi dosegao kuće. I lipo kada je ša gori. Rkp. on je jednput osta na mistu…bio je malo dalje od kuće. da ide lakše. nojde jenega tovara i je reka: – A to si tovar. ni zna ca. u nekon šumici. Isto. godine kazao Marko Bazina (rođ.g. Kad je taj prvi pivac zapiva oko tri i po sata. nastojao bi da mu se podvuče pod noge tako da bi ga taj čovjek morao uzjahati.).

Jaje pak valja odmah razbiti kako na svijetu ne bi bilo nesreća. Pojavit će se jedino ako peteh (pijetao) snese jaje iz kojeg bi se izlegao zmaj.314 313 Jelena Lijić siječnja 2006. Narod vjeruje da je to stol kojim se služe masmalići. Masmalić (malik) je. Rkp. 11. godine Tina Ivanišević. str. Carev. 1932. U šumi pokraj Belog ima nekoliko panjeva oko bijele stijene. 443 . Tu masmalić čuva veliko bogatstvo. mrkoj gušterici. U takvim rupama odzvanja kada se u njih baca kamenje. Iz usta su rigali vatru i pustošili ljudima polja te ih tjerali da im povremeno za hranu dovode lijepe djevojke. ali samoga gada ne smije se ubijati jer bi dijamant izgubio moć. malen. Na Cresu se običajilo govoriti za nekoga tko se obogati da ima masmalića na čufitu (u potkrovlju). Takav čovjek. FF Split. 9. 1. Tada je prilika da mu ga se ukrade. a kazivali su joj volonteri Eko centra caput insulae Beli na otoku Cresu. po narodnom vjerovanju. Gad skida taj dijamant samo onda kada se ide napiti vode u lokvu da ga slučajno ne bi progutao. može sve želje ostvariti. Zna lijepo pjevati i oponašati glasove. zapisala u Kaštel Sućurcu po pripovijedanju Matije Vladović (djev. koji bi ga imao. g.-4. Ako se čovjeku dogodi da na putu sretne kušćericu (guštericu). Živi u škujinama (rupama) pod zemljom. pećinama) u blizini naselja gdje su čekali žrtvu koju će pojesti. sv.krov i pobjegao. Ispod jezika skriva vrlo lijep i velik dijamant koji ima takvu moć da čovjeku. FF Split. Mrka gušterica po narodnom vjerovanju ima posebnu moć. sv. ST. Čovjek bi cijelu noć ostao tu dok netko po danu ne bi naišao i izbavio ga. kudlacima. zmajevima. rođ. g.). Ako mu netko baca kamenčiće u njegovu kuću. Najradije prebiva u gustoj šumi. u narodnom vjerovanju. str. 13. vrlo lijep čovjek. 2006.313 Zmajevi žive u škujinama (jamama. više nikada ne bi imao sreće. ne treba je ubijati. 314 Predaje o: štrigunima. Odjeven je u blavitene (plavkaste) bagešice (hlačice) i ima crvenu kapicu. Dobrodošao je i rado će pomoći čovjeku u nevolji. “Gad zes čavjenu rožu” je zmija koja se glasa poput pijetla. a ponajmanje onu koja ispod vrata ima čajevno (crveno) jer bi mogla prokleti toga čovjeka. onda se zna ljutiti i čovjeka navesti na krivi put. masmaliću i gadu zapisala je 2005. štrigama. Rkp. Takvih stvorenja više nema. 2005.

ružmarina. Zatvorio je tu mnoge ča mu nisu mogli platiti prinose. a kad ih kralj pita zač to rade samo nek mu odgovore: “A kako će skuvan bob rodit. šalama i vicevima. i kaže svom ocu da je veže za konja. divojka je dugo pensala i dositi se. Isprepleću se novelama. zeca. Na se stavi ribarske mreže.Zloguke ptice kukviža (sova ušara) i gavran po narodnom vjerovanju predskazuju tragediju ili smrt. Kralj se obradova i uze je za ženu. nestaju sva demonska bića. isto tako ćemo ti mi zatvoreni vratit dugovanja. pripadnici određenih društvenih slojeva (seljaci. sablast. I kad to ču. I dođe tako pri kralja. strašilo. PRIČANJA IZ ŽIVOTA Pričanja iz života su najčešće kratke i podrugljive predaje u kojima se ismijavaju stanovnici pojedinih krajeva i sela. oko tri i pol sata poslije ponoći oglase prvi pijevci. o sedam prutova.” 444 . * Demonske predaje plaše i upozoravaju slušatelje i čitatelje. mačke i sl. avet. Kada se. MUDRA DIVOJKA Bi jednom jedan kralj i zapovidi da mu se donesu tri najlipša cvita. A kralj je ima i zatvor. ni na konju ni pješke. malograđani) i zanimanja (činovnici. Pritvara (utvara. policajci). metaforično pričanje. levande. šaljiva i druga pričanja. bi mu drago i on poruči starom da kaže svojoj kćeri da dođe na dvor ni gola ni obučena. mindice) je po pučkom vjerovanju rugobno čudovište koje se čovjeku priviđa noću u obliku nakazne životinje: crnoga ovna. crnoga (ali i žutoga) psa. Po narodnom vjerovanju demonska su se bića pojavljivala u gluho doba noći između ponoći i tri – tri i po sata poslije ponoći. Kad kralj vidi to. Kad kraljica to vidi. I jedna divojka govorila svom ocu: Poj ti oče! I odnese mu tri cvita: masline. ali i objašnjavaju uzrok pojavljivanja demona. U pričanjima iz života nalaze se didaktička pričanja o ubijanju staraca. primjerice. ona ih je savitovala: da svaki dan bacaju bob što su ga tribali obidovat. prikaza. anegdotama.

Obećao ju je udati za onoga tko dođe u njegovu kuću ni gol ni obučen misleći da se takav nikada ne će pojaviti. djev. Međutim. Njezinemu budućemu mužu je reka da joj ništa ne će ostavit ako ne počme lavurat. mat i ćer. str. g. Njih pusti. i kralj je sluša svoju mudru ženu. majka i kćerka.315 (Bogomolje na Hvaru) NI GOL NI OBUČEN Književnost karakteriziraju didaktičnost i edukativnost. Bogataš je tako kćerku udao za ribara koji se domogao velikoga bogatstva. Svega su imali i ničega njima ni falilo.” Od tada su navik živili sritno.Kralj je zna da ih je kraljica savitovala. Bila je jedna bogata fameja. FF Split. Ona je bila strašno lina. Otac i majka su bili vrijedni i stekli su veliko bogatstvo. otac je odluči da je vrime da ispravi ča je učini. Rkp.. 10. kazala je Tihana Rudan. Neki bogataš nije htio udati svoju kćerku. Al ocu je uvik bilo krivo ča je ćer odgoji nopoko. 1930. taj ne jede). ali su kćerku pogrešno odgojili. a na sebi je imao samo ribarsku mrežu. u blagostanju. 2004. sv. otac. Ni zna di je ni ča mu se zbilo. Didaktičnost je glavna karakteristika te priče. Ljubici Rudan Bogomolji 2004. Kćerka ništa nije htjela raditi te je otac njezinom budućem mužu rekao da joj ne će ništa dati od bogatstva sve dok ne počne raditi. i nikad ni ništa činila. kraljica ga stavi na konja i odvede svojoj kući. Vidi svoju ženu. NE LAVURO TIN NE JI KO Lijenost je čest motiv u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i književnosti. Zahtjev bogataša da će udati kćerku za onoga tko u njegovu kuću dođe ni gol ni obučen ima elemente bajke. Kad je došlo vrime da se udo. Kad je kralj lega u odaje onako pijan. vazmi sa sobom ono ča ti je najmilije!” Tu su večer obidovali i vina pili. Rudan. pa je upita da di su? A ona će njemu: “Ti si mi reka da vazmem ča mi je najmilije. Otac je cili život lavuro kako beštija tako je steko veliko bogatstvo. 315 445 . g. Kćerka je počela raditi tek kad je ogladnjela. jednoga je dana u njegovu kuću došao ribar. Kad je sunce bilo još na uranku kralj se probudi. Tiha rođ. a kraljici reče: “Hod ča od mene. Živjeli su tako otac. a ogleda se i naslovom (paremiologizmom) Ne lavoro tin ne ji ko (Tko ne radi. 49.

Kada su svi stari ljudi bili ubijeni. najvećeg prijatelja i neprijatelja. Narodne pripovijetke. ona caru sve kaže kako je oca sakrio. On ih zamoli da ga nose što dalje jer je on svog oca donio na ono mjesto gdje su njega donijeli. I kad je pred carem udario kučku. tj.. rano ujutro se ustala i došla pitat: “Ča je potriba lavurat ?”316 (Brusje na Hvaru) UBIJANJE STARACA Zakon je od vladara izišao da svaki sin svog oca ubije. po cili don ni ništa činila. ona opet k njemu leti. A žena mu sve to pratila. 280. Muž i njegova mater su po poju hodili i lavurali a ona ih je gledola. 318 Vlajko Palavestra. a otac mu savjetuje da povede kučku i ženu. kazala Katarini Mišković. Sinovi ga vrate kući. pa iskopa za ćaću rupu pod ognjištem i tu skloni ćaću. ona rekla čovjeku: ‘Tu ti je ćaća!’ I on se ocu požalio kako ga je žena otkrila. NS sv. Narodne pripovjetke i predanja iz Drežnice.317 *** Sinovi ponesu starog oca u šumu da ga ubiju. g. sv. Sarajevo 1982. sv. str. Etnologija. a žena se potuži caru. XV. str. ako je prešo pedeset godina. sultan je Katica Hraste je u Brusju na Hvaru 2006. I tako je to bilo dok jednega dona ni muža doša doma i pita mater: “Rec mi. Kad su se jednom on i žena posvadili. ko je danas lavuro?” A ona mu je na to odgovorila: “A sine moj. Jednom je sinu žao bilo ubit svog oca pa ga je sakrio u vinsku bačvu. Rkp. a kad je udario ženu. I car se onda uvjerio da ne treba ubijati starce./XVI. I on se zamisli što će. Car zovne čovjeka k sebi i zada mu dvi zadaće: da mu dozove najdraži i najgrđe.” I tad je i kad nevista ni cili don okusila ništa. a otac mu rekao: ‘Ti mene ubi pa ti car ne će ništa’. NS. 2006.173. GZM BiH. 5. Sarajevo 1961.318 *** Za vrime turske vlasti došlo je naređenje od sultana da se ubiju svi ljudi stariji od pedeset godina. str. bome jo i ti.. FF Split. 316 446 . GZM BiH. svjesne ljude. 37. Jednom čovjeku to bude žao. Etnologija.. kako je naučila tako je i nastavila. 317 Vlajko Palavestra. I on ne htjedne.. 1.Kad se udola.

on ga je prvi ugledo. jer će svi ostali gledat na istok. pito ga je kako da prvi ugleda Sunce. priredio Marko Dragić. ti se okreni i tamo i vamo i istok i zapad. 319 447 .” Oni svi gledaju istok. jer mu ga je žao bilo ubit. str.319 SEDAM PRUTOVA Imao otac sedam sinova. jer godine donose mudrost. str. knj. Čudim se što ne možete pa to je tako lako reče otac. Eto vam djeco slike i prilike vaše. ti ćeš ga prvi ugledat. može slomiti i nejako dijete. koji kao što sami rekoste. Od tada sultan nije ubijo stare ljude. HKD Napredak. I kad Sunce baci zrake na najvišu planinu na zapadu.320 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. samo da ne bude Bogu lijepo i milo. Sarajevo 2005. 219. Malo po malo. vi ste kao ovih sedam prutova. Otac se njihov zabrine vidjevši da će sve biti zlo i naopako. bit ćete kao ovih sedam prutova. Jednom prikupi sve sinove pa im dade sedam štapova svezanih u snop da ih prelome. Bilo je opakih susjeda koji se radovahu njihovu svađanju. kad uđete u veliku dragu. ko će prije ugledat! Ovi što je oca sakrio u bačvu. a ovi se okreće i na istok i na zapad. pa to može i nejako dijete. MH. drama i mikrostrukture. I sad se misle kako i šta. 5. Jedan po jedan probaše ali nitko ne mogaše prelomiti štapove. A otac mu odgovori: “Sine. 215. Kad je Sunce bacilo zrake na najvišu planinu. Ove je riječi njihov otac i htio čuti iz njihovih usta. Lako je grabiti ondje gdje nema tko čuvati. ali pretežno gledaj na zapad da ostali ne primjete. sedam svađalica. Oni se nasmijaše i rekoše pa tako smo i mi mogli. a ovaj mu reče da je svog oca sakrio u bačvu. Sultan ga pito otkud je znao za to. 320 Isto. pa se prepiru i svađaju.naredio da tri čovika uđu u najdublju dragu i obećo da će onome koji prvi ugleda izlazak Sunca poklonit svoje kraljevstvo. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Ako hoćete da vas drugi ne slomi opasite se uzicom sloge da vas Bog vidi ako ne ćete tako. Odrezao je udicu i prelomio štapove jedan po jedan. Ako nemaju kakva uzroka važna onda se svađaju oko sitnice. te da mu je otac to reko.

g. LEGENDA O GAVANOVIM DVORIMA Hrvatske legende o propasti Gavanovih dvora biblijske su provenijencije. Njihovo je izvorište u biblijskoj priči o propasti Sodome i 448 .4. kipovima. Vladimir je od Boga izmolio milost i zmije više nisu mogle ujedati. Juri. a na mjestu njihove tragedije pojavila se crkva. Legenda se dugo poimala kao pripovijest iz života svetaca.) Kačićevu je Razgovoru ugodnom pridodana versificirana legenda o sv. Hrvati najviše pripovijedaju spomenute legende o propasti Gavanovih dvora i o Isusu Kristu i sv. Trogiru. st. U njezin se sadržaj vjeruje. Božja i svetačka čuda ispravljaju nepravde. križevima. crkveni dostojanstvenici. Metkoviću. (Godine 2005. – Ovčarevo. na Cresu je zapisana legenda po kojoj je na tom otoku Osorski biskup Gaudencije protjerao otrovne zmije.) u svomu Godišnjaku navodi legendu o čudotvornom fojničkom križu. utkao legendu o dvoje siročadi koji su se smrzli pored jezera u kojem se njihov otac utopio. sveci. Petru kad su hodali po zemlji. Ksaver Šandor Đalski (Gredice kraj Zaboka. U legendama su sudionici Isus Krist. 1887. U planini je bilo mnogo otrovnih zmija koje su klale njegovu vojsku. 15. čudotvornim grobovima mučenika i mučenica. Ta se legenda i 2006. 1854. mučenice i mučenici. – Gredice. Fra Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnom navodi legendu o kralju Vladimiru koji je s malo svoje vojske morao pobjeći u planinu jer je bugarski kralj Samuel zaratio protiv njega. kazuje u Sinju. Legende su fakturom bliske predaji i katkad su teško odvojive od njih. LEGENDA Legenda je vrsta priče koja ima vjerski karakter.) u svoju je pripovijest Legenda iz K. 1813. Širokom Brijegu i Jajcu. a kažnjavajući zlo. nagrađujući dobro. Mjesto Tišina kod Bosanskog Šamca prema legendi baštini ime jer je ondje misionar fra Jakov Markijski (XV. 1935. ali je ipak element čuda njihov genus specificum što ih donekle izdvaja. Siročad su otišla u kraljevstvo Božije. Br.) ušutio žabe jer su ometale puk za vrijeme mise. Juri. čudotvornim svetim slikama. crkvama. Fra Jakov Baltić (Bukovica kod Travnika. te o Božjim i svetačkim čudesima. Mnogo je proznih i versificiranih legenda o sv. Legende unose red i harmoniju u život. svetice.

u: Zbornik Ivana Mimice u povodu 70. i svu onu ravnicu. Dva su anđela išla u Sodomu provjeriti ljudsku pobožnost i milosrđe. st. jerbo biše još o’olija. sve koje imaš u gradu. Dodijaše i Bogu ti pusti uzdasi i suze. Prid njijovim je dvorin proliveno vele sirotinjski suza. Bijo je u liku čovika. U legendi je ostala snažna slika da se nakon spaljivanja “dim diže nad zemljom kao dim kakve klačine (…) (a) Bog (…) zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio. nejako.321 Bijo ti je u davna doba u Imockom. str. Lajtmotiv legende je Gavanova škrtost. Jednon Isus-milosnoga bila. Gavan je bijo u drugim dvorima. jedan progovori: ‘Bježi da život spasiš! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici ne zaustavljaj! Bježi u brdo da ne budeš zatrt!’ Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem.Gomore koje su stradale zbog opačina svojih žitelja. zapisana je ova priča u glasovitom Fiore de virtu. 24-26). 69. a prosjake protravala s vrata. iz mjesta izvedi! Jer ćemo mi zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom postala tolika da nas Jahve posla da ga uništimo. Bitan utjecaj na ove legende ima Isusova priča o siromašnome Lazaru. ma ima je i sedamdeset i sedam čobana. Para je ima da nije zna koliko. Dočekalo ih je jedino Lotovo gostoprimstvo.” (Post 19. Dođe Isus i pokuca sa svojin šćapićen njojzi na vrata. 28-29). oholost i nemilosrdnost.” (Post 19.-82. jedan bogati čovik zvan Gavan. 12-13) “Kad ih izvedoše u polje. Uz te Gavanove osobine uvijek je vezana propast njegovih dvora. O legendama o propasti Gavanovih dvora vidi više: Marko Dragić.’” (Post 19. Žena je bila još gora od njega. također. A Lotova se žena obazre i pretvori se u stup soli. I imaše i ženu i jedno muško dite. Split 2003. st. brojio pare. siromaja. Čije brdo? Gavanovo! Čije polje? Gavanovo! Ima je i kmeta i slugu. ma svakudan. Težake prezirala. pa priupita: “Dajder štogod prosjaku. Ima je svega. Bog ti da! Pogledaj na me. Još u XIV. na tavanu. prid istočne dvore Gavanove. Opširniji rukopis iz XV. i uništi one gradove. Dođe k’o prosjak. U dvorima bijaše samo žena. a po duši Gavan. sadrži legendu o propasti Gavanovih dvora. sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji. st. Vatroslav Jagić. Anđeli su se zato Lotu odužili: “Onda ona dvojica upitaju Lota: ‘Koga još ovdje imaš: sinove i kćeri. rođendana. Legende o propasti Gavanovih dvora. drža ga je u soban. samo duše nije ima. Na značaj ovakvih priča ukazao je u XIX.. dok su se ostali stanovnici htjeli iživljavati na njima. 321 449 .

stavi ga u naručaj i ponese sa sobon. Kad je lipo. Kako su zidovi bili uokrug. Potrese se zemlja dva puta. donese joj sluga iz kuće koru kruva. Kako je sluga biža najprvo polju. on viruje samo u pare. a jezera otvarat. nego nestade. al’ Gavan jopet samo pare broji. iziđe ona na vrata i reče prosijaku: “Biž’ ća s moji vrata! Vi skitančine i linčine ne date mira ni meni ni mome ditetu. kad ti ga je Bog da u vrtlu. jer je njega najvolio od svega blaga Gavanova. rođenoj 450 . nako te Bog dragi pomoga!” Ona naredi slugi da odriže trs kupusa. Crne se oblačine spušćale do zemlje. ali oni trs što je uz put. “Šta će meni Bog tvoj dok je meni Gavan moj!” kaza njemu oštrokondža. i jedan trs kupusa. Te iste noći propuntali se i istočni dvori. pa onda na zapad. nako se za njin otvarala zemlja i stvaralo jezero. Sluga ode i odriza zdravi trs. prije nego pođe. uzme ono nejako dite iz bešike. metne joj na papuču od noge i ona nabije nogon onaj kruv prosjaku prid nos. a uto se i smračilo.nako te Bog pogleda! Utiši. utonuše dvori i Gavanovica s njima skupa. i vas novac. a Gavanovica s ditetom u istočnin dvorima. Tako ti je nastalo Modro Jezero. skupa sa Gavanovicom. vedro nebo i mirna voda. što su se na nj ćukenja zapišala. i dandanas moreš vidit obrise zidina dvorski. Dok je ta stravota se tu zbivala. Gavan nije ni gleda šta se dešava vanka. a treći put prosiče se zemlja. Pomozi mi. Stvori se Crljeno Jezero. Čin on izađe iz dvora. prosijak (Isus) se ukaza onome slugi i reče mu: “Uzmi tu zobnicu što visi o gredi. zemlja će se trest. Isus ne tide uzet ništa od njizi. u njoj ti je vas najam. utišijo tebe Bog!” Kad dodija Gavanovici. jerbo joj se činila sramota da mu dade rukan. al’ prije toga reče slugi: “Noćas će biti svašta. obaša je sve Gavanove čobane i kmetove. gladne. I dvori Gavanovi. gazdarice. Prosjak šćapi i ode ća. zvano i Imocko i Gavanovo. gospodarice. Ali ništa od toga tebi ne će naškodit jerbo si pomoga čovika u nevolji!” Kad se prosjak oprostijo od sluge. Bog ti da!” proslidi prosjak. I odma biži. zemlja se trese. ne vidiš prst prid očima. jerbo se Boga boja. Pod zemljon se začu tutnjavina. i Gavan i sluge sve ode u crnu zemlju. U elać! Ovo je prokleta kuća i prokleto misto!” Sluga. Od Bijakove do Zavelina siva i grmi gromovi pozivlju Gavana zadnji put na obraćenje. nako je i jezero okruglo. Kako je sluga s diteton biža. ti se ničeg ne boj! Gromovi će pucat. Od svi 77 sluga samo dva imadoše dušu i srce i žrtvovaše ono svoje malo sirotinje za prosjaka. Tako Gavan ostade na konaku u zapadnin dvorima. ovo će sve otići u propuntu. Ali džabe. Prosjak jopet upita: “Daj mi.” “Daj zalogaj kruva. Al’ da ga se otarasi.

Tu se nisu otvorila jezera. dite moje! 451 . al’ one su još uzgarite i ne daju se. Al’ unda oćuti glas iz oblaka: “Biži dalje. FF Split. Tako ti nasta “Utopišće”. između Modrog i Crljenog jezera. a pokriva i danas. Krenica i Postranjsko jezero. ne žali diteta! Od zla roda nek’ nije poroda!” Poviše Gospine crkve u Prološcu imaju dva okrugla jezerca. Ovden ti vas narod o Gavanu pripovida. Te iste noći i to ti se sve propuntalo. Ta dva imocka oka drže sve na mistu. I Krenice i Udovica nesritna su i prokleta mista. Fra Silvestar Kutleša. zemlja proguca i voda pokri. godine kazao fra Vjeko Vrčić. Kako ga baci nako se zemlja otvori i proguta dite. Imotski 1997. u Imotskome 2004. ma ji isto svaki Imoćanin voli. jer su oni živi svidoci kako Bog pedipsaje olost i lakomost! Al’ to ti jopet nije sve. Život i običaji u Imockoj krajini. začuje glas iz oblaka: “Baci dite ako misliš svoju glavu iznit!” Sluga se ustavi i baci dite. A Udovica je dosta žena u crno zavila. stra’ i straopoštovanje. prid Boga su manje krivi. sv. Antoneli Rebić. str. zovu i Krenice i Udovica. Pogini tada i 75 Gavanovi sluga. k’o što je misterija i Crljeno i Modro jezero. 420-423. Sluga se za ditetom raskaja. Usp. Krenice provriju svake godine i unda čine šćetu jadnim ljudima. Svak znade nešto. 2004. al’ niko ne zna sve i neće nikad ni znat! To će ti uvik bit misterija.kući (jerbo se u Kamenjaku rodija). Vele su života nevini odnila jezera. Narod ji zove “Gavanov kokošinjac”. a ne uokruga. Zovu i Grbavčeva jezera. Kad je doša u Proložac. Ta je manja kazna. Od svega blaga Gavanova ostadoše živi jedino kokoši i kokošinjac. štuje i s njiman se vali. Rkp. Pokrila je kupina. ne da mu se ni koraka naprid. ma’ovina i bršljan te zidine. U Prološkom Blatu tri su jezera: Provalija. Tu su ti bila dva Gavanova guvna. 13. Matica hrvatska ogranak Imotski. Tu su ti isto bila guvna Gavanova i pojate. Ispod Donji Vinjana imadu dvi bare. al’ ji ne pokri voda.322 322 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. Samo se zemlja nad njima propuntala. al’ su se otvorili virovi i voda mu podušila svu marvu iz torova. Iz te rastvorene zemlje udari velika voda. Te strašne noći. Ta dva imocka oka bude znatiželju. tako ti je se i jezero propuntalo u duljinu. sve što je Gavan ima. budno prate poštenje svoji Imoćana.

u kojem su ljudi dobro živjeli. a tada Bog spusti vatru. jak vjetar i potres 452 . Međutim. Bona je bila dobra te je anđeo po Božjoj zapovijedi upozori na ono što će slijediti. ljudi su se s bogatstvom sve više udaljavali od Boga. Anđeo je izveo Bonu iz grada i odveo je daleko na južni dio grada Paga. Našao je dvije sestre Bonu i Malu.Modro jezero CASKA Na Pagu se pripovijeda da je na tome otoku bio bogat grad. Anđeo se u Caski osvjedočio o velikom grijehu koji se nastanio u tom gradu. Radi toga je Bog poslao anđela prerušenoga u siromaha da vidi ima li u Caski poštenih ljudi. Caska.

g. 5. kako se bogastvo povećalo. Ali. sv.323 (Pag) RIJEKA KRKA Krka je 1985. a š njom i sve zlato i dragulji koje su judi imali u izobilju. Bona je na južnom dilu otoka našla mladega čobana za kega se i udala. Naša je dvi sestre Bonu i Malu. nalazi na dnu mora. Radi toga je Bog odluči kaznit Casku. Nekad u davna vremena živio je bogati Gavan čije se nepregledno bogatstvo prostiralo ponad Kninskog polja. Caska je. godine proglašena Nacionalnim parkom. Rkp. Posla je svog anđela koji je u obliku furešta. slučajnog prolaznika. Prema svima je bio veoma Zapisala je na Pagu 2005. na južni dil otoka Paga. Sve zlato i dragulji s Caskom su potonuli na dno mora. Petra Jakovčević. Taj dan kad je Caska tribala bit kažnjena.na Casku koja u ruševinama i plamenu potonu u dno mora. Anđel se. triba vidit ima li u Caskoj poštenih judi koje bi tribalo spasit od strašne smrti koja je pritila svim njenim judima. Neke je priče zapamtio. a i sam je bio svjedok nekih od njih. Danas se Caska. 2005. Na njezinu se toku nalazi veliki broj slapova i brzaca. Roškim slapom i Skradinskim bukom. Dakle. a srednju tehničku u Puli. Njen proboj kroz krški kraj na kraju završava prekrasnim. nakon potresa. Tu je završio osnovnu školu. u ruševinama i plamenu potonula u dno mora. Zajedno su osnovali grad Pag. a kazao joj je Jure Kaurloto (rođ. Nakon toga vratio se u Pag. gdje i danas živi. jak vitar i potres na Casku. Živio je veoma raskalašeno i bio je veliki proždrljivac. Tad je Bog s neba spusti vatru. 323 453 . u mjestu Pagu na otoku Pagu. FF Split. tako su se judi sve više udaljavali od Boga. kad je doša u Casku. str. Bona je bila jedina poštena i anđel ju je po Božjoj zapovidi upozori na ono ca se sprema. 52. Legenda govori da je Caska bila bogat grad u kojem su živili dobri ljudi. osvjedoči o velikom grihu koji se nastani u tom gradu. a u književno-teorijskom pogledu završetak navedene legende ujedno je i etiološka predaja. a neke je zapisao). Kao dijete često je od svojih roditelja slušao razne priče o Pagu i njegovim mještanima. prema toj legendi Pag su osnovali dobra sestra Bona i mladi čobanin za kojega se ona udala. 1932. anđel je izve Bonu iz grada i odve je daleko.

noseći najmlađe. njen Gavan i da svoje bogatstvo ne želi uzaludno raspršivati na nezahvalne bijednike. nogom po podu. otrčala su da ispune očevu naredbu. bolesno u naručju. Bogatstvo stola kojim su se 454 . preklinjući Gavanušu Bogom. Gavanuša se na to razbjesnila i zamahnula rukom prema siromašnoj ženi. u dronjcima i vidno iscrpljeni dugim putom. Bila je trudna i bojala se da joj sirotica ne naškodi. trudna Gavanuša u posljednji trenutak odluči ih spriječiti. Ugledavši siromahe u svome dvoru kako mu ometaju gozbu. Kad mu je voda već bila toliko potrebna. neka im ju je na izobilju. Sa stola punog izobilja dala joj je koricu kruha. sva sretna. Prekrasni slapovi i sedrene barijere usjekli su rijeku Krku sa sedam pritoka. Svi su redom bili veoma mršavi. osobito prema siromašnima. Ni oni nisu bili mnogo drugačiji od oca i majke. gurnući ju prezrivo i sa gnušanjem. za svako sirotičino dijete po jedan.naprasit i nemilosrdan. Gavanova djeca. Potopila mu je dvor. Potom sirotica ponizno zamoli malo vode. Ona nije znala za Boga. njega. Gavan se razbjesnio i naredio da se puste psi iz vežnje. Jednog dana Gavan odluči napraviti veliku gozbu za svoje prijatelje koji su. Ozarena od sreće sirotica taj komad kruha raspodijeli svojoj gladnoj djeci. iz Gavanovih mlina potekla je voda i natopila mu čitavo imanje. Nije se ona bila sažalila nad siromašnom ženom i njenom djecom. jer su im se usta od duga puta svima bila osušila. ženu. Za vrijeme te gozbe na vrata Gavanovih dvora je pokucala siromašna žena sa svoje sedmero djece. bili iznimno raskalašeni i proždrljivi. vičući kako za nju postoji samo jedan Bog. opakija i lakomija. Imao je ženu Gavanušu koja je bila još i gora. a siromašnima nikad nije pomagala. djecu i sve prijatelje proždrljivce. nije poznavao nevolju i njegova su vrata za sirotinju uvijek bila zatvorena. Takva osjećanja ona nije poznavala. Na Gavanovom posjedu nalazio se mlin. kao i on. Međutim. tjerajući ih pred vratima dvora kada bi se usudili zaprositi malo kruha ili vode. Popevši se na obližnji brežuljak. to bi bilo zato da ih se isprebija i otjera. U tom su trenutku munje proparale nebo. pa je zamolila malo te vode. baci prokletstvo na njih. zemlja se zatresla. gromovi zatutnjili. a kad bi ih otvorio. Tužna sirotica pokupi svoju djecu i ode iz Gavanovih dvora. Gavan je imao mnogo sinova i kćeri s kojima je uživao provoditi vrijeme i kojima je namjeravao ostaviti čitavo svoje bogatstvo. a znala je da je Gavanovo sve dokle pogled seže. Sirotinju su izrugivali i ismijavali ih.

stoka 455 . Kad se žena vratila doma svoje je dite našla zdravo. g. priredio Anđelko Badurina.-6. Blago . g. Prema legendi bio je svećenik. Legenda govori o ženi. Zaštitnikom je očiju.326 (Pag) GOSPE OD GORME U hridini s desne strane uvale Trstene iza Postira nalazi se stotinjak godina stara kapelica Gospe od gorme. Ozdravio je padavičavu djecu. a Gavanovi dvori i danas se vide potopljeni pod njenim bogatim slapovima. 2005. Žive u Šibeniku.. Kršćanska sadašnjost. Mučen je (269/70) za vrijeme cara Klaudija II. Valentinu za ozdravljenje djeteta. u Gaćelezama) i Tereza Tabula (rođ. veljače.proždrljivci gostili postalo je dijelom bogatstva Krke. 1936. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. 1937. Siromašno stanovništvo iz okolnih naselja počelo je naseljavati to područje formirajući staru Scardonu i Šibenik. 325 Leksikon ikonografije. Zagreb 1990. Na Pagu se pripovijeda o jednoj ženi koja se u crkvi molila sv.325 Mnogobrojna su mjesta kojima narod hodočasti tražeći u njima utjehe u svojoj tjelesnoj i duševnoj boli. za ozdravljenje svog bolesnog diteta. 580-581. Kazali su joj Jure Tabula (rođ. djev. U jednom trenu cila se crikva napunila jakom svitlošću. Pripovijeda se da je kapelicu u stijeni 324 Marita Tabula zapisala je 2006. U njoj se nalazi mali Gospin kip. 5. sv. str. Crkva se najednom napunila jakom svjetlošću. te mu je atribut padavičar. Otada je vode bilo za svakoga..324 SVETI VALENTIN Valentin je povijesna osoba o kojoj nema detaljnijih podataka. Rkp. a kada je žena došla kući. Kazivači su bračni par od 1955. a na vratima je željezna rešetka. a kazao joj je Jure Kaurloto. Postoji još takvih štorija o mirakulu svetog Valentina pa mu se u čast danas čuva njegov kip u obliku diteta u toj crikvi gdje se žena molila za svoje dite. 326 Zapisala je na Pagu 2005. FF Split. Brusan u Grabovcima). našla je zdravo dijete. str. godine. Petra Jakovčević. FF Split. koja se molila svetom Valentinu prid njegovim oltarom u crkvi Marijinog Uznesenja. godine u Šibeniku. 2006. g. Rkp. Njegov je blagdan 14. 52.

Priblížì se kako bi vidi če je to. Vode u bunaru taman toliko da se ni prelivala priko korniža po samostanskom dvorištu. Opázi je nikù svitlost. sv. Bez obzira koliko su judi uzimali vode. I ta legenda u osnovi ima etiološku predaju jer pripovijeda o uzroku gradnje kapelice i nastanku njezinoga naziva Gospe od gorme. FF Split. Bi je to jedino vrelo koje ni presušilo na otoku i judi su dolazili iz svih mista da bi se napili. 11. kao i na većem dijelu otoka. Posli nekoliko dan molitvi i odricanja od jela. Kod hrvatskoga je puka snažna vjera u moć molitve. Pažani su se molili Majki Božjoj u Starom Gradu. Zbog nje je u opasnosti bilo sve ca su seljaci posadili. pa su u pojima prisušila sva vrela. 2005. Jednog godišća u Pagu je bila velika suša. Strahujuć od nedaće koja je zapritila zbog suše. Malo blato i Blato Rogoza. Vodice. a i judi. ali je odjednom udario grom i s hridi je pao veliki kamen baš gdje je on netom bio.327 (Postire na Braču) SAMOSTANSKI BUNAR Naziv Pag dolazi od grčke riječi “pege” koja znači izvor. Približio se da vidi što je to. Danas postoje toponimi koji potvrđuju da je vodeno bogatstvo za Pažane bilo iznimno važno: npr. 327 456 . a na otoku postoje čak tri jezera: Velo blato. Misecima ni dažilo. stoka i ljudi bili su u opasnosti. Tako je bilo danima i nedijama. g. vinova loza. 77. blago. kapelicu. a uvik je bilo dovoljno za sve. str.izdubio Stipan Biočina jer se ondje za vrijeme oluje sakrio i opazio neku svjetlost. težaci su počeli uzimat vode za polivanje polja. Pažani su se molili Majci Božjoj u Starom Gradu i nakon nekoliko dana molitve i posta samostanski se bunar napunio vodom do vrha. Stipan Biočina sakrì se ispod hridi za vrime jedne oluje. postoje brojni izvori vode. kad u isti moment. Lina Bižaca je kazala Tei Fabris. Na cijelom području grada Paga. jedan dio paške uvale zove se Janjeće vode i slično. Vode se uzimalo stalno. Rkp. Iz zahvalnosti izdube u kamenu. U Postirama na Braču 2005. udre grom i s hridi pàde veliki kamen baš di je on malo pri’ bi’. Kad su se svi judi napili i doma odnili za napravit zalihe. visina vode u bunaru se ni smanjivala. Na Pagu je bila velika suša i sva ljetina. samostanski bunar se napuni do vrha. u hridi. a čobani za napojit svoje stoke.

328 457 . dok je nisu srušili. djev.) nalazi se ljubavna priča o Malgareti Spolatini koja je noću s Lopuda “plivala svome ljubavniku redovniku na Petri Jakovčević kazao je Jure Kaurloto na Pagu 2005. od koga je bila bašća.328 (Pag) KAPELA U PODMILAČJU U Podmilačju bila kapela i uz kapelu pravila se crkva. Vl.329 5. NOVELA Novela je priča o običnim ljudima i njihovu životu. a jednu noć su anđeli prinili kapelu u njenu bašću. Prag je osto u Vrbasu i dan danas se more viditi kako voda iđe priko njega. Rkp. U Straparolinoj talijanskoj zbirci novela Ugodne noći (XVI. rođ. je ćer obolila i odala je tuda po bašći i ona je gledala di se tu u kapelu sve svraća. ne bi imali di nego u kapelu. Prija se moglo vidit u nekim molitvenjacima slika anđela kako nose kapelu priko Vrbasa. Karakterizira je realističan književni pristup. st. 1994. kugom poharane. To je bilo kada nikad nije bilo nikakvih vozila. On je još gori. Giovanni Boccacio (1313-1375) napisao je Dekameron koristeći priče sedam djevojaka i tri mladića koji su 1348. I di ko da je kasnio. I ona je mislila da Bog dâ da ozdravi. svraćo se u kapelu. a uz kapelu napravljena je crkva i tuda su se čudesa stvarala i bolesni se ličili do. Voda u samostanskom bunaru se vratila na razinu na koju je uvik bila.Nekoliko nedija posli. kiša je pala i sva poljska vrela su se napunila. A s druge strane Vrbasa bila je neka muslimanska bašća. sv. Tu je bila pustika i kad bi bilo neko nevrime. 6. a priča se da će tako i zavik ostat. Firence. ovog rata. FF Split. 52. 2005. Bog je dao da ona ozdravi. 329 Legenda je zapisana 1994. i da je onu kapelu u njenu bašću. Didak. godine u Novoj Biloj. 1923. U kući od jednog bega.. godine po kazivanju Mare Kolende. godine pobjegli iz. g. samo se išlo konjima. ona bi nju oprala i očistila i ne bi je dala prljati. str. Boccacio je u pisanoj književnosti afirmirao novelu. eto. kad bi putnici okasnili. rkp.

Dobrilu je otac poslao u samostan u Trogir. godine obavljena vjenčana ceremonija. a Miljenka su roditelji poslali u Veneciju. šaljive i baladne novele. no nisu se smjeli viđati zbog neprijateljstva između svojih obitelji. točnije u Kaštel Lukšiću. Dobrila je bila pod strogim nadzorom. Tamo je upoznao bolničarku preko koje je Dobrili slao poruke i ugovorio bijeg. Dobrilin otac ugovorio je vjenčanje svoje kćeri sa starijim trogirskim plemićem. Kako bi je kaznio zbog sramote koju mu je nanijela. a u obitelji Rušinić sin Miljenko. Tako barem svi misle. Zagreb 1997. Nakon što je u kolovozu 1690. Tragičnu sudbinu istovjetnu talijanskoj nalazimo u Dalmaciji. Dobrilin je otac. naručio je njegovo ubojstvo koje zbog Miljenkove domišljatosti (prerušio se u fratra) nije uspjelo. st. a kako bi spriječio Miljenka da je pronađe. Takve situacije događaju se i danas. a malo je onih koji znaju da se ista sudbina već dogodila. Gotovo da i nema osobe koja nije čula za njihovu tragičnu sudbinu. Pokušavajući pronaći Dobrilu. u plemićkoj obitelji Vitturi rođena je kći Dobrila. Miljenko je došao u sukob sa zakonom i zbog toga su ga osudili na zatvor u Visovcu. priredila Maja Bošković-Stulli SHK. Također je pitanje postoji li sličan slučaj u još nekoj zemlji. ne mogavši podnijeti da se njegova kći udala za Miljenka.otočiću Sveti Andrija” kod Dubrovnika. MILJENKO I DOBRILA Tragična romansa veronskoga para Romea i Julije kojima roditelji nisu dozvoljavali da se viđaju poznata je u cijelom svijetu. 330 458 . Braća je prevare zapaljenom svijećom na pogrešnom mjestu i ona se utopi. Bijeg mladih natjerao je Dobriline roditelje na popuštanje te su im stoga poručili da se vrate u Kaštel Lukšić kako bi se obavilo vjenčanje. MH. no tragedija je rijetkost. U drugoj polovini XVII. iz Usmene pripovijetke i predaje. i to baš u Hrvatskoj. Dvoje mladih zaljubilo se. 24. str. Miljenko je za to saznao i došao iz Venecije upravo u trenutku kada su mladenci izgovarali zavjete te je spriječio vjenčanje.330 U naše vrijeme Hrvati najčešće pripovijedaju didaktične. Od trenutka kada su roditelji saznali za njihovu vezu. No nije sve ostalo na tomu.

a dječji dom u Kaštel Lukšiću. smješten nedaleko od njihova posljednjeg počivališta. ali nikada ne bi zaboravili pjesmu o otoku nalik raju i predaju vezanu za toretu na Silbi. Dobrila je nakon toga izgubila zdrav razum. hridi sjevernih mora. na istoimenom otoku. nosi naziv Miljenko i Dobrila. kapetan. Toranj se visoko uzdiže i s njega se pruža prekrasan vidik. sv. kaže priča. 2005. ako ih more prije toga ne bi progutalo. Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. još mornar. starci i djeca bili uglavnom pastiri. U sredini Silbe. Uz njega se vezuje priča o ljubavi jednog morskog vuka koji je za sobom ostavio kuću. visoko se diže Marinićev toranj. Na njihovu vječnom počivalištu zauvijek je uklesana poruka “Pokoj ljubovnicima”. u Kaštelima 2005. To je okrugla. FF Split. jao onomu tko makne ove kosti”.osvete na mostu ispred dvorca ubio svojega zeta. A taj toranj na vrhu sela. 331 459 . I mlada. obale Afrike i Australije. Ivana u Kaštel Lukšiću nasuprot dvorca. 21. opera te kazališna predstava.) Rkp. silbanski je spomenik jedne ljubavi koji je to mjesto učinio čuvenim. plovili svim morskim putevima i pod starost se vraćali na otok. smješten usred parka. TORANJ LJUBAVI Silba je jedino selo na otoku.331 (Kaštel Lukšić) O sudbini dvoje mladih napisane su: novela. Posljednja želja bila joj je da bude pokopana zajedno s Miljenkom u crkvici Sv. U prošlosti su na ovom otoku žene. zemlje Dalekog istoka. razboljela se i nedugo potom umrla. a u Kaštel Lukšiću još uvijek postoje oba dvorca. Bio je mlad. “Kad se vratim s ovog dugog putovanja” rekao joj je jednog dana prije odlaska – vjenčat ćemo se! “Zasadit ću vrt oko kuće. toranj i grob na kojemu je još za života dao uklesati natpis: “Petar Marinić. a muškarci su cijeli svoj život uglavnom živjeli na moru. Karmeni Carev. a usred vrta sagradit ću tornjić s kojeg će se vidjeti cijeli otok i more”. (Ona je dio loze de Michelli Vitturi. i Vitturijev i Rušinićev. uska kula na čiji vrh vode vanjske kamene stepenice. godine kazala teta Marija. Vraćali bi se da umru. lijepa bila je njegova zaručnica Antonija Mauro. Zovu je još i “Toranj ljubavi”. Poznavali su obje Amerike. 1891. Poljubio je djevojku i otplovio.

33. Čekat ću dok se ovo dijete ne razvije u ženu”. ali ako majka nije mogla postati mojom ženom. na najvišoj uzvisini Silbe. s prorijeđenom kosom. Mještani ga zovu – Marinićeva toreta!332 (Silba) BRUŠKA GOJČICA U usmenim je pričama od drevnih staro-egipatskih vremena motiv tri brata.Dugo je plovio oceanima. a drugi loš. 1938. s vjenčanim prstenom na prstu. Vl. 332 460 . a kada se konačno vratio.Antonija! Rastuži se pomorac. Tomislav Đurić. velikih sjajnih očiju. Ti su motivi u usmenoj komunikaciji prisutni preko četiri tisuće godina. U tim su pričama dva brata bila dobra. on – trideset godina stariji. Petar Marinić joj se nasmiješi. Zadesilo ih je nevrijeme i bura je prevrnula njihov brod. dj. Usp. uspravan. Djevojčica se također zove . 2007. pomiluje je i upita ljude okupljene na pristaništu: – Čije je ovo dijete? – To je kći Antonije Maruo. stoji i danas kao spomenik ljubavi. poškropljen slanoćom mora koju vjetar nosi za olujnih dana. str. koja se udala za tvog prijatelja. sv. Pandžić. Sagradio ga je od živog kamena i kamenim je zidom opasao vrt oko njega. Ona u cvijetu mladosti. postat će to kći. Bio je uporan i čekao dugih dvadeset godina. Antonija Maruo nikada nije tamo zakoraknula. Taj je motiv i u glasovitom djelu Sermones discipuli Ivana Herolta kao i u djelima bosanskih franjevaca koji su djelovali u razdoblju katoličke obnove od kojih valja istaknuti Matiju Divkovića i njegovu besjedu o dvojici braće. uz svoju kuće. Toranj na uzvisini vrta. brodove i more. rođ. mnogo je djece dotrčalo na silbansko pristanište. guste crne kose. U suvremenoj hvarskoj noveli pripovijeda se o trojici braće. I gledali su s tornja otok. Među njima je bila i jedna posebno ljupka djevojčica. E. ali krepak. u Ričinama kod Imotskoga). zagrli djevojčicu i zakle se: “Antonija me nije čekala. tvoje zaručnice. a treći je brat bio loš. uzme je u naručaj. još lijep u ozbiljnoj zrelosti svoga života. nav. rkp. Ušla je u tu ogradu njezina kći – s rukom u ruci kapetana Petra Marinića. Pokatkad je motiv dva brata od kojih je jedan bio dobar. godine kazala je Ruža Brnas (djev. Dao je sagraditi tornjić usred sela. Dvojica su braće bili vrijedni i sa svojim sinovima su išli na more ukrcati drva. Jedan je brat našao komad drveta i na njega stavio svoga sina i gurnuo ga prema Jeleni Braović 2007.

obali. dvojica braće sa sinovima išli su na more ukarcat darva u brod i u temu momentu čapilo ih je nevrime. Novelom je uspostavljena harmonija jer su sirotice od nastradale braće bile vrijedne i svojim su trudom uspijevale živjeti bez oskudice. 461 . More ih je progutalo. Jedina mu je želja bila ispričati zločin koji je počinio i potom umrijeti. začuo je vapaj svoga brata te se vratio kako bi ga spasio. Tada su svi čuli ono što nitko nije mogao ni promisliti. Treći je brat bio lijenčina i nikada ništa nije htio raditi i bio je ljubomoran na svoje nećakinje koje su bile vrijedne i nisu živjele u oskudici. Jedon od braće uspi je noć komad darva na kojega je stavi svojega sina pa ga je gurni prima kraju. Bura je bila sve jača i jača a brod se sve veće njiho te se na kraju privarni a dvo brata sa svojim sinovima su se nošli u moru. Jednoga je dana pozvao svećenika i muža svoje nećakinje kako bi se ispovjedio i kazao svoju tajnu koju nije mogao u grob odnijeti. kad je iti izoć iz mora spriči ga vapaj njegovega brata pa se vroti u more da bi sposi brata i njegoveg sina. Optuženi su krivi ljudi koji su poslani na galiju gdje su i smrt dočekali. Pravi krivac. Zločin koji je napravio stalno mu je bio pred očima i progonio ga je. treći brat se izvukao i doživio je preko stotinu godina. Kad je htio izići. nevrime je bilo jače od njih i barzo ih je svih more progutalo. ni to mu nije pomoglo da pođe s ovoga svijeta. Nevrijeme je bilo jače. Međutim. išao je što dalje od sela i u nekom masliniku objesio je mazge i proboo ih kolcem. Harmonija je uspostavljena i zasluženom kaznom koju je doživio treći brat te je u strašnim mukama priznao svoj grijeh i molio da ga njišu na stolici privezanoj o stropnu gredu – jer je i on objesio mazge i njihao ih. Od cijeloga imanja ostale su im dvije mazge. U selu Brusje živili su tri brata. Vrag trećemu bratu nije dao mira i odlučio je od nećakinja posuditi mazge i otići u polje. Al. Spasilo se jedno dijete koje je otrčalo kući kazati što se dogodilo. U toj je noveli tragična sudbina dvojice braće i zloća njihovoga trećega brata. Sutradan je zamolio da ga privežu na jednu stolicu i nose kroz selo kako bi svi saznali za grozotu koju je učinio. Ostao je nepokretan i trpio je velike bolove. Kući su ostali treći brat i njegove dvije nećakinje od nastradale braće. Kad od bolova nije mogao zaspati zamolio je da stolicu privežu za stropnu gredu i njega stave na nju te ga njišu onako kako je i on njihao one mazge. Međutim.

Al trećem bratu vrog ni do mira. tarčalo je doma reć svoje dvi sestre koja dežgracija ih je strefila. Vroti se doma i reka zermonima da su mazge u njihovemu poju. g. ni ga imo ko hronit poče je bit ljubomoran na svoje zermone. Judi ka judi. a kako su ga one čudo volile. A sad kad njih već ni bilo. tako da svi znaju koju grozotu je učini. Iz dona u don budi se ogorčen ča je još živ. ni se moga pomitit s tin kako one. te dvi mazge su čudo vridile. g. odve ih je u niko poje maslinih i tamo ih je obisi na masline. Al. Somo je želi umrit. nepokretan je osto i velike bolove tarpi. al valo je hodit naprid. al mazgih ni bilo nikud. Sutradon je naredi da ga stavidu na jednu katridu i nosidu po cilemu selu. Sutradon su one išle pud poja a tamo ničega. da bi prihronili fameju. Jedino ča su te dvi sestre imale bile su dvi mazge. i onda da ga tamalisaju kako i on one mazge dok ne porti s ovega svita. zaželi je svoju zodnju želju da katridu privežedu za stropnu gredu i da njega stavidu sest na nju. s njima su hodili u pašu i gonili. u čudu su stale pensat di su njihove mazge. I tad su svi čuli ono ča nikad niko ni ni propenso. Treći brat od dvo. on je iša do svojih zermonih i pito ih bi mu one posudile te mazge za u poje. droge voje su mu ih zojmile. Hraste. To je teško pogodilo cilu fameju. I tako je i bilo. Blizu su bili niki judi iz drugega mista i oni su plotili za tuju zločin. rođ. a ta žeja nikako da mu se ispuni. Poslali su ih na galiju di su i smart dočekoli. Kako se u to vrime živilo od poja. nošli su mazge obišene na maslinama. otkuda dolazi i prezime 333 462 . Kad od bolovih ni moga već ni zaspat. Niko ni moga virovat da jedon čovik to more napravit nikome ko ga je toliko voli. dvi ženske. a kazala joj je Katica Hraste (djev.Jedno dite ča se sposilo. I tako je jednega dona odluči zvat popa i muža svoje zermone kako bi se ispovidi jer svoju tajnu nikako u greb ni moga odnit. Nakon ča je pasalo pad don. ča su se utopili nikad ni imo ništa. a ono ča je napravi nikad ni zaboravi. Katarina Mišković. Bi je stor. cili život bi je linac i živi na račun svoja dvo brata. u Brusju na otoku Hvaru gdje je provela cijeli život i gdje živi još i dan danas. imaju a on ne. ni to mu ni pomoglo da porti s ovega svita. priko sto godišć je imo. A provi krivac se izvuka i duboku starost doživi. barzo su nošli koga će okrivit. probo kolcen i tamaliso sve dok nisu krepale. to ga je uvik progonilo i to mu je bila kazna za ono ča je napravi. Završila je osnovnu školu na Hvaru. Ostale su dvi sestre i brat koji je imao deset godišć.333 U Brusju na Hvaru zapisala je 2006. se 1929. Iskali su ih svukud i cilo selo je pomoglo. Davno su u njenoj obitelji svi muškarci bili neobično snažni i visoki (kao hrast). S tima mazgama iša je ča daje od što daje od sela.

str. Poslije vjenčanja vratiše se u Mlakvu i pozvaše sve selo na slavlje. a i Kaja u njega. Nek se ženi ženila ga mati. Bože je bio na izgled viđen i imućan momak pa se u njeg zagledale mnoge cure iz tog kraja. Sastajali bi se oni svaki dan kod ovaca i ašikovali. ali Božini mater i ćaća ne dadoše o tom ni govoriti. Bože je izbjegavao tu imućnu curu koja se zvala Marta. ufati se do mladoženje u kolo i započe: Sinoć meni karli haber dođe Da mi je se dragi oženio. Takva je i sljedeća: U malom selu Mlakvi živio je jedan momak koji se zvao Bože. I dalje se potajno viđao sa Kajom. Rkp. Jedan dan njegov ćaća otišo po curu Martu i doveo je u kuću. Hraste koje je uzela ta obitelj. gdje su starim pričama kratili svoje vrijeme. Svekru babi svilenu košulju. Nakon nekog vremena odluče da se vjenčaju. I dok je čuvo ovce spazi on Kaju iz susjednog sela koja je bila lipa ali iz siromašne kuće. Dođe Kaja. Time su pojačane poanta i didaktičnost novele. i odluči doći u kolo i zapivati. Sidoše Božu i Martu u kola i vjenčaše ih u crkvi. Pošto je Kaja bila siromašna. 2006. Donila bi što bi kajder bila. Zaljubi se Božo u nju.Emocionalni je efekt novele postignut lirskim slikama i lirskim tonom. Da me oće u svate pozvati. sv. Njegova obitelj odlučila ga na silu natrati da oženi Martu. Kad čude Kaja za to.. Priče koje su njoj prenijeli u nasljeđe njezini preci ona je uvijek rado prenosila drugima). Skupiše se svi seljani i otpoče pjesma i kolo. Bože je imo veliko stado ovaca što je u no vrime bilo veliko bogatstvo. Kao djevojčica slušala je od svoje bake Marije stare bruške pjesme od kojih je većinu zapamtila a neke i zapisala. FF Split. 1. oni su za Božu našli drugu curu koja je bila imućna. 463 . Kao djevojka poslije mise nalazila se s drugim mladima iz Brusja ispred crkve kod starog bora. Svile mu se kosti od bolesti. od puste žalosti spjeva pjesmu. BOŽO I KAJA Za mnoge novele pripovijedači kazuju da su istinite. 2.

da ga vrate na silu kući. Kaja svojoj. U šumi su bile staje gdje su spraćali ovce. Bože se sakrio u njih. Diglo se cilo selo da ide u staju po Božu. Božini roditelji. a Bože okrenu u plač i pobježe iz kola prema šumi. jer ni njezina mater nije tila te sramote.Ko no moje srce od žalosti. Kad su čobani došli da sprate ovce. ja ostajem sa Kajom. pripadoše se i izletiše iz staje. Marta i ostali seljani zatekoše ih kako side zagrljeni. Oboje su plakali gromkim glasom. Božo skoči s pojate pred Kaju i čvrsto je zagrli. Kad je Kaja došla do staja pođe da traži Božu. pade odma u nesvist. Tu su ostali u sjenu skriveni tri dana. Kaja je naslućivala da bi on moga biti u stajama. a pogotovo sa Martom. Krenu ona prema tim stajama da vidi je li Božo tamo. sve dok ih nije spazio jedan od čobana što je tu spraćo svoje ovce. Kaja se vrati kući a svatovi se raziđoše. Tražili su dan i noć ali nisu mogli ni slutiti da je Božo bio u stajama sakriven u sjenu. Marta mu prva priđe i reče: “Ako ti Kaju voliš ja ću se vratit svojoj kući makar to bila velika sramota!” A na to Bože reče: “Ti slobodno ajde odakle si i došla. Ode on do Božine matere i ćaće pa im kaže da je vidio Božu i Kaju u staji. Kad se vratio nije sa nikim pričo. Odluče da ga pođu tražit. samo da to ne bude velika sramota za njihovu obitelj. vikala je iz sveg glasa ako je tu da se javi. Kad su upali u štalu. spremi se i krene Božinoj kući. Kad je malo došla sebi. Kad Kaja ču za to da se Božo obisio. od velike tuge i žalosti. Niko nije znao di je Bože otišo. Treći dan on opet ode u iste staje i obisi se. Jadni Božo se vratio svojoj kući. Svekrvici crnu jameniju. I Božina mater je plakala i kroz plač govorila: “Jadna ti sam do Boga svoga što uradi od diteta svoga?” Odgovor joj na to Kaja 464 . jer su se tu i prije sastajali. zgledaše Božu kako visi. Martu i njegove roditelje pogodi velika sramota zbog svega toga što se desi. Otišli su odma u selo da kažu kakvo se zlo dogodilo. Ona je prišla Boži. Kad je ušla mrtvac je bio donesen iz staje i položen na daske. pala po njemu i počela nabrajati. Seljani se zagledaše na to. Smrklo joj se a ne svanulo joj se. samo nju oću za svoju ženu pa makar prosjak posto!” Mater. ćaća i braća ga opet prisile da se vrati kući.

spustio ga na zemlju zajedno sa 334 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. 243-245. U anegdotama je humorističan i satiričan ton.dala: “Dabogda ti prokleta bila što si ovu ljubav uništila!” Sahraniše 334 Božu i završi se priča o tragičnoj Božinoj i Kajinoj ljubavi. (Kupres) 7. U svom putopisu Viaggio in Dalmazia (1744. neki siromah kupio kotao. ANEGDOTA Anegdota je kratka priča koja najčešće na šaljiv način kazuje o određenim osobama. Da li je Ante Pervan Žalosnu pjesmu o Asanaginici kazao svomu gostu Albertu Fortisu ili je Julije Bajamonti tu pjesmu zapisao i dao Fortisu – do danas se ne zna. sljedeći je. uz čije je ime vezan događaj opjevan u pjesmi o Hasanaginici. navodi i anegdotu “Vrgorčanin i kotao”. knj.) Fortis je. HKD Napredak. vođenom i na vrgoračkom području. koji je za svoga domaćina kazao da je “vrstan pjesnik odličnih lirskih i epskih pjesama”. pa došavši blizu njega. MH. ne štede ni kršćane. osim te balade na hrvatskomu jeziku i u talijanskom prijevodu. bio je teško ranjen i Hasan-aga Arapović. kažu. Kod tog Pervana 1772. gazda područja od Župe preko Grabovca do Zagvozda. čini mi se. Lupež se nađe na sajmu. Strukturom i tematikom bliska je nekim pričanjima iz života i šalama. g. što sam ih čuo pripovijedati o jednome od njih. godine više dana je gostovao putopisac i prirodoslovac. a govori da je nesretna Hasanaginica na putu iz Ljubuškog za Imotski sa svadbenom pratnjom prošla kroz Vrgorac i prenoćila u kući predaka narodnog pjesnika i serdara (vojvode) Ante Pervana Prže u Kokorićima. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. karakterističan. 465 . ali u slučaju nužde. O tomu događaju predaja i danas postoji u Vrgoračkoj krajini. 5. priredio Marko Dragić. VRGORČANIN UKRAO KOTAO U kandijskom ratu. drama i mikrostrukture. Sarajevo 2005. str. venecijanski opat Alberto Fortis. Između domišljatih i smionih poteza u prijevarama. Krađe Vrgorčana obično padaju na teret Turaka.

1. jerbo tamo se sunce tri puta pojavljuje i tri puta nestaje za brdima i jerbo je tamo bio kameni most.zavežljajem sa strane. profesorica u splitskoj Zubotehničkoj školi). 335 466 . Baba im kaže: – Ondalen di sunce tri puta zapne i tri puta odapne. “najplodnija. Ovaj odgovori iskreno: – Nisam na to pazio. pa sam šćeo” kaže. Vl. upita upravo toga što ga je imao na glavi. brate. Vrgorčanin zgrabi kotao sa zemlje i metnu ga na glavu ne mijenjajući položaja. 31. živi u Čapljini. djev. pa izranja tako i tako pravi plodnu zemlju. listopada 1953. rkp.” “Ovaj kad je to čuo. Dalje reče: “Ima rijeka jedna koja pogodine teče uzvodno. završivši razgovor. 12. 2004. to je ko Krupa. okrenuo. Ona sedam puta ponire. rođ. kadli paša skoči i ovako reče caru: “Čestiti care. Rkp. je li vidio koga da mu gaje odnio.. “A ima” kaže. str. ali morao si ga metnuti na glavu. sv. 19. g. Sad mi” kaže. u Vrgorcu. Sva mu vojska izginula. pogodine nizvodno”. ko Trebižata. to je mislio na Počitelj. Car mu je trebo otkinut glavu. (Čapljina) BABA IZ DOLJANA Turci ufatili neku babu i pitali je oklen je. zb. ne videći više kotla na njegovu mjestu. 2004. Jadan se mora vratit svom caru u Carigrad i kazat šta je bilo. Dok je on s jednim svojim znancem nadugo i naširoko razgovarao o poslovima. a južina sa ševera”. Kad se onaj drugi. d. sv. a ona je kod svog ušća”. kako sam ja učinio. “ još jedna rijeka. 1031. FF Split.335 (Vrgorac) PAŠA I CAR Neki paša ratovo oda oko Čapljine. “to sve imat za vas i tako sam svu voj336 sku izgubio. Turci vide da je baba iz Doljana. ondalen dino ima kameni most. pa izvire. Dijani Mišetić kazala je Jolanda Mišetić (rođ. 336 Dijani Paponja ispričala Janja Buntić. tamo đe sam ja ratovo ima jedan grad u kojem šever puše s juga. nije ga ubio. Brkić. “sudi. pa ti ga ne bi ukrali.

došli su i do tog grada. str. Rkp. Turci su zaključili da ih Sućurani sirom tuku i da imaju hrane u izobilju. 1997. pa Zapisao sam u Doljanima kod Jablanice 1997. Čekali su u docu da stanovnici grada ostanu bez hrane i sami se predaju. g. pa joj je sirac nepažnjom ispao iz ruke. a ona nije znala da su Turci opsjeli Kaštel. godine u Kuli kod Lovreća kazala Ana Mustapić (rođ. 11/06. partizani. Tamari Treskavici. svjetskog rata priko Brõča su prolazili engleski avioni. rođ. 339 Jelena Lijić zapisala je 2006. Kad su Turci zaposjeli cijelu Imotsku krajinu. pučani se dosjetiše da zakotrljaju velike kolutove sira na Turke. zb.Tako Turci babu puste. hranu. sv. 1914. pribor za jelo). 9. str. 12. Kada su Turci vidjeli da ih narod gađa hranom. Kako je u to vrime vladala neimaština. júdi su navalili na avion ko mravi i skupili sve iz aviona (deke.339 AVION – TVRĐAVA Za vrime II. FF Split. 6. FF Split. Vl. Na svu sriću svi Englezi iz aviona su ostali živi i zahvaljujući padobranima. Carev. godine po kazivanju Jure Lebe rođ. 338 Tako su pučani Liskavca izbjegli svoju propast. Kazala joj je Matija Vladović (djev. 2004. Tadašnja vojska na otoku. te ih gladom ne će prisiliti na predaju. su ih prihvatili i pomogli im da se vrate u Englesku.). 1932. 2004. Rkp. godine u Kaštel Sućurcu. pomisliše kako je imaju napretek i odustaše od svoje namjere.-7. 1945. 338 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. zvani avioni – tvrđave koji su odlazili u rat na Njemačku. (Kula kod Lovreća) OBRANA KAŠTEL SUĆURCA Po predaji na jednoga Turčina pao je sirac koji je domaćica sušila na kućnom krovu. u Doljanima.). 337 467 .337 (Doljani kod Jablanice) OBRANA LISKAVCA OD TURAKA Kažu da je na brdu Liskavac nekad davno postojao grad. U povratku jedãn avion se pokvárì i pa’ na jedno brdo u unutrašnjosti Brõča. Vidjevši to.

kako bi im brže prošlo vrime.341 (Postire na Braču) 7.. putovalo se brodovima u Ameriku. a kako su bila od željeza nisu se više mogla otvorit. SITNI OBLICI (ŠALA I VIC) Šala je vrsta usmene priče koja na humorističan. jedan od njih.340 (Postire na Braču) SUDBINA JEDNOG EMIGRANTA Tridesetih godina za vrime emigracije. 2005. 10. sv. Rkp. FF Split. udrì ih je jedãn brod. imenom Felicio. otišo je u kabinu kako bi se odmòri. 2005. Od šaljivih priča treba razlikovati kratke šale koje su strukturom i motivima bliske vicevima. Mogu se klasicificirati na: šaljive bajke. I baš na stranu kabine u kojoj je spa’ Felicio. g. šaljive basne. Svi putnici su se uspili spasit osim jadnog Felicia koji ih je gleda bespomoćno kroz ponistru. a kazao joj je dr. svećenik. 341 U Postirama na Braču 2005. 77. Šale se ostvaruju prozom. str. U Postirama na Braču 2005. te ju je usavršio na Oxfordu. str. igrali bi na karte. Diplomirao je i na području glazbe. događajima i pojavama. Danas je župnik hrvatske župe Svetog Petra u Las Angelesu).. Rkp. Za vrime putovanja. Tako su se Postirani ukrcali u željezni brod i otplovili. šaljive predaje. godine zapisala je Tea Fabris. g. šaljive novele. Dok su prolazili kroz Gibraltarska vrata. taj drugi brod je olùpi vrata. ali i stihovima. 1947. dokonica. sv.-11. FF Split. Ali. 340 468 . Akteri u šali mogu biti životinje i predmeti. ironičan i satiričan način kazuje o osobama. Mate Bižaca (rođ.čak kidali i komade aluminija od kojeg je bio sagrađen te ga iskoristili za razne potrepštine. maha i govori: “Pozdrav te mi svih doma!” Jadan je zajedno s brodom utònu u dubine oceana. Lina Bižaca je kazala Tei Fabris. 77. 9. U hrvatskoj književnosti poznate su pod nazivima: rugalica.. S trideset pet godina otišao je u Ohio gdje je doktorirao teologiju i ostao na službi u San Pedru u Californiji. dosjetka i smiješnica.

Nuder ti. daj mi bolan kume. pa ta lovac si. što je njemu u glavi. ISTOMIŠLJENICI O čemu to sad misliš?. Ma tko će s đavlom zaspati-ispovijedi se djevojka. šetke mi izidoše kokoši.PUTNIK Prolazio putnik namjernik kroz Knešpolje i kad je vidio natpis “Jare-sedam kilometara”. upita cura momka koji joj je došao na silo. mislim o čemu i ti-odgovori sildžija. 469 . ote se curi.. Kum: Hmm. toga ti ja ne znam ništa drugo. velečasni. kuma moja. Duše ti. Da se nisam usepetijo. bi li ti moga pobit one šetke. pa se obrati ocu: Meni se čini da je ovo dite tribalo puno ranije krstiti. upita se: Kolika im je onda koza? LANJSKO DITE Donio čovjek deseto dijete na krštenje. već brate da in nabavimo puške da se brane! *** Vic je kratka usmenoknjiževna tvorevina koja izaziva komičan dojam i smijeh.. KUM I KUMA Doša kum lovac u svoje kume. Fratru se dijete učini priličito velikim. SPAVANJE S ĐAVOLOM Jesi li spavala s momkom? upita fratar djevojku na ispovijedi. a kuma se tuži: Moj kume jada u mene. pa donio lanjsko – odvrati čovjek.

UČITELJICA I JURICA Reci mi koji je veliki čovjek uzviknuo zemlja. LOŠE OCJENE Otac: Ne brini se sine previše. Žena se primakne pogleda vreću i reče: pa zavezana je. Pitao Mujo ali di je sat od BiH-e a ovaj mu odgovori: eno ga u drugoj sobi. ali ne želim reći. ČOKOLADNO MLIJEKO Zašto daješ čokoladu kravi? pita teta dječaka koji je došao iz grada. ispravit ćeš ti već loše ocjene. MUJO I SAT Došo Mujo na nebo i ušo u jednu sobu kad u toj sobi sami satovi. Tata mi je rekao da ne valja biti tužibaba. 470 . zemlja – upita učiteljica Juricu. služi za ventilaciju. Mužu dodijalo slušati priče pa joj reče: zaveži već jednom. Sin: Probao sam tata al’ su napisane kemijskom olovkom. svaka država ima svoj sat i kad netko ukrade u nekoj zemlji. MUŽ I ŽENA Idu muž i žena: žena neprestano govori dok muž nosi tešku vreću na leđima. UČITELJICA I IVICA Učiteljica: Tko je razbio kamene ploče na kojima je bilo napisano 10 Božijih zapovjedi? Ivica: Ja znam. Želim sutra imati čokoladno mlijeko odvrati dječak. a on će moj tata kad je juče jeo salatu. kazaljke se pomaknu.

342 Ostatci tvrđave Ključica Svi su vicevi navedeni iz moje knjige Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. 342 471 . drama i mikrostrukture.IZGUBLJEN ČOVJEK Ide izgubljen čovjek ulicom u nepoznatom gradu te upita prolaznika: oprostite. je li znate gdje je Primorska ulica? A ovaj mu odgovori: znam i prođe.

(priredio dr. Svjetlost/Prosveta. radovi simpozija povodom 9 stoljeća spominjanja bosanske biskupije (1089. Sarajevo 1984. 16. fra Ignacije Gavran) IRO “Veselin Masleša”. 14. 7. “V. Aralica. 1. JAZU. Zagreb 1931. Zagreb 1938. Ljetopis kreševskog samostana. Maja. 5.. Sarajevo 1991. Bašagić. 18. knj. Biblija. Bošković-Stulli. Maja.-1989. Sarajevo 1979. Bošković-Stulli. u PSHK. Andrija Zirdum) IRO “Veselin Masleša”. Zagreb 1984. Andrić. Beograd 1997. Slavoljub (Ivan Frano Jukić). Baltić. Ljetopis sutješkog samostana. u: Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Maja. Ispovijed. fra Jako. Ivo. Znameniti Hrvati. Godišnjak od događaja i promine vrimena u Bosni 1754. Put bez sna. Benić. Sabrana djela. Zagreb 1975. Ivan. Andrić. Matica hrvatska. Mladost. knjiga XXIX. Zagreb 1980. sv. fra Bono. 1850. Maja: Usmena književnost kao umjetnost riječi. 17. Zagreb 1963. 11.. Sarajevo 1989. (priredio dr.. 8. Ivo. 2. Nakladni zavod Matice hrvatske. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. Sarajevo 1991. Na Drini ćuprija. Stari i Novi zavjet. Zagreb 2002. Safvet-beg. Zagreb 1967. Zagreb 1978. Usmeno pjesništvo u obzorju književnosti. Vrhbosanska visoka teološka škola. Bošković-Stulli. Zemljopis i poviestnica Bosne. stoljeća. Maja. 13. 6. 1. Stjepan. Masleša”. 10. Đuro.-1882. Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine (doktorska disertacija). Kad je živio Tomić Mijovil. Anđelić. Ivo. Basler.). Zagreb 1963. Usmena književnost. 472 . 12. 4.. 15. Bošković-Stulli. Bošković-Stulli. 26. “Veselin Masleša”. Kršćanska sadašnjost. 9. Narodna predaja o vladarevoj tajni. Narodne pripovijetke PSHK. Arheološki spomenici kršćanstva u Bosni i Hercegovini do XV. Marijan. Bošnjak. Sarajevo 1973. 3. Andrić. u: Kršćanstvo srednjovjekovne Bosne. Bogdanović. Pavao. Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini. Znanje. Banović.LITERATURA 1.

Antologija starih bosanskih natpisa. Jure i Zajednica izdanja ranjeni labud (ZIRAL). www. Dragić. Školska knjiga. Split 2006. Botica. Čehić. Dizdar. Dizdar. Marko. Stipe. II. Buturac Josip – Ivandija Antun. Hrvatska književnost katoličke obnove i prvoga prosvjetiteljstva (Hrvatska barokna književnost). Sarajevo 1944. Ćirković. 29. Tvrtko. Vinko Brešić. 31. Baška Voda – Mostar – Zagreb 2001.19. Zagreb 1998. Prvi hrvatski kralj. Cavendish. Fakultetski priručnik. FF-PRESS. Marko. 27. Mala nakladna kuća Sv. 26. Zagreb 1995. Sima. Marko Dragić. u susret trećem tisućljeću. 25. 153-171. Zagreb 1995. Muslimani i kršćani pod turskom vlašću u Bosni i Hercegovini. Beograd 1984. Dragić. Prozor. Motrišta. Mala nakladna kuća Sv. Vlastita naklada. Prozorski kraj u oslobodilačkom ratu i revoluciji. Stipe. Marko. Botica. 33. Kralj Tomislav u književnosti i umjetnosti u: Zbornik. izdanje 1996. Marko Zakopano zvono.ffst. Bratulić. Sarajevo 1997. izdanje RKT Župni ured Otinovci-Kupres 1994. Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu. Josip. Beograd 1964. Dragić. Deset kamenih mačeva. Istorija srednjovjekovne bosanske države. Jure. I. ur. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Zagreb 1973. Od Kozigrada do Zvonigrada. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. 35. 30. 22. Baška Voda 1999. Namik. Mostar. Botica. Mala naklada kuća Sveti Jure Baška Voda. Miroslav –Draganović. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. Mak. Richard. 473 . 16. Povijest Katoličke crkve među Hrvatima. Zagreb. Čubelić. izdanje 1997. Hamid. II. 20. Krunoslav S kupreške visoravni. Dragić. rođendana akademika Miroslava Šicela. Legende sveta. br. Tomislav. 24. 2007. Hrvatska usmena književnost iz BiH u zapisima studenata kroatistike Pedagoškog fakulteta u Mostaru. 23. Džaja. 1985. 34.hr 32. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: “Osmišljavanja” Zbornik u čast 80. Stipe. Zagreb 1990. 28. 21. str. 2000.

48. Tomislav. Zagreb 1998. Ivo. 50. 51. Obzor. Sarajevo 1970. V. 46. PzKJIF. Sarajevo. Handžić. Tradicija o Mijat-harambaši. 47. Pero. 45. Sarajevo 1990. Gavran. 29-45. Centar za balkanološka ispitivanja. Handžić. 38. Husein. 386-393. X2/1930. Mehmed. Nedim: Specifičnosti islamizacije u Bosni. POF. Razvitak. 5-49. 287-289. Sarajevo 1940. 6/1938.36. u: Zbornik. 55. 11-12/1975-76. Kasim. Pregled. Martin. Sarajevo 1892. Nedim O nastanku posjeda muslimanskog plemstva. O problemima društvenog i etničkog razvitka u doba osmanske vlasti (Problemi etničkog razvitka u BIH). Suljaga: Islamizacija Bosne). Filipović. Emile. Hrvatska revizija. Filipović. 54. prvi hrvatski kralj. Handžić. 274-276. Handžić. O islamizaciji. Zagreb 2007. Gaković. LVIII/1968 (vanredan broj). 5. Kasim. Suputnici bosanske povijesti. 2000. 11-12/1975-76. 76/1936. Kalendar. Napredak Sarajevo 1931. Jedan prilog povijesti prvih dana širenja Islama u Bosni i Hercegovini. Gajret – kalendar. Adem: O etničkim kretanjima u ranijem turskom periodu Prilozi IZI u Sarajevu. GZM IV. Školska knjiga. Hrvoje. 37. 5. 185. 53. Gujić. Luka. ANU BIH. Filipović. 42. Gjurgjević. 40. Mehmed. Grđić. “Islamizacija Bosne”. 165-175. 41. u susret trećem tisućljeću.-1878. Efendić.. Narodna uzdanica-kalendar. 274-283. (pretisak). 52. Memoari sa Balkana 1858. Zagreb-Ljubljana 1987. Tomislav. Petar. “Zvonigrad” i “Gradina” u kotaru fojničkom. Sarajevo 1940. Frangeš. 3. 474 . Prilozi IZI u Sarajevu. Sarajevo 1940. 16-17/1966-67. 8/1941. “Kozigrad”. 43. Ignacije. 13/1940. Hrvatske legende. 1970. Turski jaram i prelaženje u islam. Nedim.: Poreklo muslimanskog plemstva u BIH) 49. Filipović. Đogo. Nedim. Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo bosanskohercegovačkih Muslimana. 1941. Napomena o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku. 84-86 (Kritički osvrt na raspravu: Salihagić. Hitrec. 39. O podrijetlu muslimanskog plemstva u Bosni i Hercegovini. 5/1953. Povijest hrvatske književnosti. Pregled. 64-78. Fehim. knj. Adem: O islamizaciji u sjeveroistočnoj Bosni u XV i XVI vijeku. Postanak hrvatskih muslimana. (Osvrt na rad: Čubrilović. Gujić. Haumant. Stolac. 44. Prvi hrvatski kralj. Gavranić.

Matica hrvatska. Nakladni zavod Matice hrvatske. Vrhbosna. Sarajevo 1973. II. 1998. I. 63. Historija naroda hrvatskoga Iisrbskoga. 72. Hercegovina prije 100 godina ili Šematizam fra Petra Bakule.. Josip. 76. sv. 47-8/1933. Razgovor ugodni. Zagreb. 1994. 1974. Jagić. Ivan Franjo. 191-194. Tisak dioničke tiskare. Svijet i život u legendama. peta). Duvno kroz stoljeća. Prva hrvatska rečenica. 57. 58. Tomislavgrad – Zagreb. 475 . Staro doba. 75. Kekez. prvi (uredio Josip Pasarić) Zagreb 1923. Naša ognjišta. priredio Marko Dragić. 64. Jolić. Andrija. treća. 1986. knjiga prva. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. Jukić. Kačić Miošić. Nikšić 1987. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. četvrta.56. 2-3. Tomislav. Vjekoslav. Hrvatski leksikon. Zagreb. Usmena književnost. Klaić. Ivan. Josip. Litterarum studia. 1997. Sabrana djela. drama i mikrostrukture. Zagreb 1956. Radoslav. u susret trećem tisućljeću. Dubravko. MH. Zagreb. Jelčić. Drugo popravljeno izdanje. U svjetlu hercegovačkih legenda i predaja¸ Osvit. 1. Josip. Skupio N(ikola) Tordinac. Kekez.. 2. Sarajevo 2005. (preveo Vencel Kosir) Mostar 1970. 70. Katičić. Vukovar 1883. 5. 66. Kekez. Povijest Hrvata (knjiga prva. Zagreb 1988. 2002. Josip. 60. Zagreb 1867. Matica hrvatska i HKD Napredak. Zagreb 2004. 61. 67. 73. u: Zdenko Škreb-Ante Stamać Uvod u književnost. Zagreb. 1999. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. Nada: Srednjovjekovna Bosna. Usmeno-pisani književni suodnosi (Izbor rasprava i ogleda). 71. Klaić. Tisak i naklada ERN Jančika. Povijest hrvatske književnosti. Zagreb 1998. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Znanje. Sakupio i na svijet izdao Kamilo Blagajić. Zagreb 1961. 65. 68. knj. Kekez. Robert. Zagreb. Prvi hrvatski kralj. druga.. Posljedice islamizacije bogumila u Bosni. Zagreb 1886. Maja – Oleg Mandić. Hrvatska narodna šala. 69. Vjekoslav: Narodni sabor i krunisanje kralja na Duvanjskom polju u: Zbornik. Klaić. 74. Vatroslav. sv. 62. 59. Mostar. Koloman-Rukavina. Jablanović.

Etnička povijest Bosne i Hercegovine. 3. 1974. Dominik. Kulišić. Molinar. Đ. Naša ognjišta. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. Gajret (kalendar za 1940). Mandić. 12-13. autor koncepcije Krešimir Nemec.77. dr. Srednjovjekovne crkve u Jajcu. Hrvati-katolici u Bosni i Hercegovini između 1463. 38/1926. Toronto – Zürich – Rama – Chicago 1982. “Mladost”. 2. Sabrana djela 5. urednici Dunja Fališevac (Starija hrvatska književnost). Buturović. Mandić. GZM u Sarajevu. Anđelko. Dobri pastir. Ljetopis. dr. 82. Krešimir Nemec (Novija hrvatska književnost). (priredio dr. 90. Špiro. petak 25. fra Dominik. Sarajevo 1977. Lašvanin. Razmatranja o porijeklu Muslimana u Bosni i Hercegovini. 85. N. Sarajevo 1979. Bogumilska crkva bosanskih krstjana. Rim 1968. br. Sarajevo 1981. 87. Darko Novaković (Hrvatski latinizam). Prahistorijske i sredovječne utvrde oko Travnika. Kurtović. Špiro. Marić. 35-44. Zagreb 2008. Šukrija. Sabrana djela. Lastrić. Zagreb. Narodna književnost (priredili dr. Zagreb 1998. V. i 1995. 83. Kujundžić. Školska knjiga. Narodne propovijetke. dr. IP “Veselin Masleša”. Ziral. fra Dominik. Zagreb 1985. Leksikon hrvatskih pisaca. Kulišić. 79. 85-105. 92. Mandić. Novi zavjet (s grčkog izvornika preveo Ljudevit Rupčić). Mandić. Sarajevo 1941. Mostar 1928. GZM u BIH. Juraj. Stara Slavenska religija u svjetlu novijih istraživanja posebno balkanoloških. 80. Priredio Josip Kekez. 81. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo.S. Sinj-Duvno 1985. ZIRAL 1979. Mihovil. 2000. 78. 94. 91. 476 . Tomislavgrad. godine. Mandić. Filip. “Poturči se plahi i lakomi”. srpnja 2008. 7/1952. Hrvatsko slovo. 86. Katehetski salezijanski centar. Narodna sloboda. Sarajevo 1972. Pregled starina bosanske provincije. 93. Zagreb 1996. Mijatović. 145-158. fra Dominik: Franjevačka Bosna. dr. 89. 88. izdanje. Starinski opis ponora u Drinovačkom polju. fra Ignacije Gavran) IRO “Veselin Masleša”. 84. Mladen Anto U čekanju oporuke (Istina o kraljici Katarini Kotromanić Kosači). Palavestra) Sarajevo. Nikola. Franjo.

sv. Skarić. Bazilije. Pregled narodne književnosti s primjerima i teorijom. 107. Glasoviti Hrvati na visokoj porti. NS. 68-82. XXIV. Historijska predanja i toponomastika u Fojnici i okolini.-1478.–1998. Divna./73. Narodne pripovijetke. prva Bošković-Stulli./XXV. Narodne pripovijetke. Palavestra. Vlajko. XV-XVI. Hrvatske i Slavonije. 105. Gajretkalendar za 1940. Još jedan glasoviti Hrvat na visokoj porti u Carigradu (Ibrahim-paša Požeški. sv. Sarajevo 1969. Narodne pripovijetke i predanja u okolini Lištice. 110./ XXVIII. Sarajevo – Mostar 1999. Palavestra. Djela Iva Frana Gundulića. Vlajko. Vladislav. GZM BiH. Zagreb 2001. NS. Etnologija. 477 .95. Palavestra. 103. NS. Narodne pripovijetke. Palavestra. Vlajko. Sarajevo1939. 111.. Nekoliko nepoznatih stihova o hercegu Stjepanu. Palavestra. 104. Kršćani bosanske crkve. Sarajevo 1969. Sova. Sarajevo 1942. 106. 754. Hazim.) Bosna Argentina. 99. NS. Bare: Tužna povijest hercegove zemlje 1437. u Zagrebu 1877. 3/1938. 102. GZM BiH. Katarina Vukčić Kosača (1424. Šabanović. Širenje islama u Bosni i Hercegovini. XXIII. Šabanović. sv.. Vlajko.. knj. veliki vezir Sulejman II). Orbini. 108. Pandžić dr. Etnologija. Usmena i pučka književnost. Vlajko.-1482. Palavestra. NS. GZM. Palavestra. Povijest hrvatske književnosti. 96. Zagreb 1955. Sarajevo 1969/70.– 1991. Sarajevo 1972./70. Vlajko. GZM BiH. Rattkay. sv. Hrvatski dnevnik. Vlajko: Glasnik Zemaljskog muzeja BiH. Verlag Köln Weimar Wien 1995. Mavro. XXIVXXV. sv. Zagreb 1999. Zagreb 1978. GZM. Pripovijetke i predanja iz Drežnice. Leon. Palavestra. Zbornik hrvatske omladine Herceg-Bosne. 29-33. Etnologija. 100./70. GZM BiH. NS svezak XXIV/XXV. 97. 112. 61-71. 37. Povijest Bosne i Hercegovine. i u: Hrvatsko kolo. Popović. GZM. Vlajko. XXVII. Kraljevstvo Slavena (priredio Franjo Šanjek). Zagreb 1942. svezak XVII. sv. 114. Petrović. Na sviet izdala Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. MajaZečević./1982. Matej. HKD Napredak. 113. 23/1942. Böhlau. 1938.. Sarajevo. 101. NS. Hazim. 1968. Sarajevo 1961. Juraj. Stari pisci hrvatski.. 98. Spomen na kraljeve i banove kraljevstava Dalmacije. Sarajevo 1962. 109. 16.

Zig.. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost.) Vl. Tomaševski. Školski vjesnik. Studeničke i Druga.. (Vlastita rukopisna zbirka) 478 . Zagreb. Zagreb 1925. Zagreb 1998. XXIX. Rukopisne zbirke nalaze se kod mene. Rkp. 3. Kraljevski grad Jajce. Teorija književnosti. knj. 120. 119. Ćiro. Šanjek. 1. 125. Zg.. Boris. Sarajevo 1892. Zagreb 1925. 121. Zagreb. rkp. Hrvat. Franjo. povijest i znamenitosti. 123. Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. 1942.115. Kršćanska sadašnjost. Zagreb 2000. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru.) 122. FF Split. VIII. oznaka E znači da je rukopis u elektroničkom obliku. Znameniti i zaslužni Hrvati 925. Ivan. Pogled s vrha (prevela Vesna Orsag). 118. 116. sv. Sarajevo 1904. 1996.. Usmene pripovijetke i predaje (priredila Maja Bošković-Stulli). Hrv. Šimčik. Truhelka. Zovko. Šabanović. SHK. Naklada J. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Sarajevo 1901. 124. Jajce. FF Mostar. Stjepan.–1925. Najstarije veze islama sa Hrvatima. 1933. JAZU. Šišić. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu) Rkp. 117. (pretisak Općinsko poglavarstvo. muslimanski kalendar 1943. Đački izlet u Bosnu. Ante: Begovi Kopčići. (Oznaka D znači diplomski rad. 1996. Ziglar. GZM BiH. narod. Hazim. Zagreb 1997. Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana. Kraljica Buga. Štrodl-Srijemac. 47-50. IV12/1942. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru) Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat izvornih terenskih zapisa studenata kojima sam bio mentorom pri izradi golemoga broja seminarskih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene književnosti. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. Ferdo.

IV. DRAMA (FOLKLORNO KAZALIŠTE) .

1 (U ilirskoj su mitologiji mnoga božanstva zmijolika. Talija je bila pokroviteljica (božica) komedije. Tako je po mitologiji stvorena komedija. Polihimnija-lirske poezije. str.POVIJESNI PREGLED FOLKLORONOG KAZALIŠTA Drama je u tradicionalnoj podjeli književnosti uz liriku i epiku njezin treći rod. Zeus se pretvarao u zmiju i spavao s običnom ženom koja ga je prepoznala i otjerala. Kaliopa-deklamacije. Melpomena-tragedije. imali su devet kćeri-muza. glazbu i glumu. Dioniz se svakoga proljeća vraćao među žive. Međutim. božica pamćenja. Prema tomu (tragos-jarac) nastala je tragedija. i njegova žena Mnemosina. (U slavenskoj mitologiji muze su vile.) Budući je Dioniz bio sin obične žene. 1 Robert Grevs. sina Zeusa i obične žene. u sebi sjedinjuje tri vrste umjetnosti: književnost. Izvedba drame. a gotovo sa sigurnošću se može pretpostaviti da se ta vrsta umjetnosti razvijala kod najstarijih civilizacija. U drevnoj grčkoj mitologiji vrhovni bog Zeus. u kazalištu. Hermes šestomjesečni plod spasi i prišije ga Zeusu za bedro da doraste do devet mjeseci. onda se to kazalište naziva folklornim. Grčki mitovi. Mnoge su dramske strukture utemljene na narodnim pričama. Zato Dioniza zovu dva puta rođeni. Grčko je kazalište vezano za mitski sloj kulture. 480 . Antički teatar dao je djela trajne umjetničke vrijednosti. Beograd 1974. Veseli su ophodi (komosi) pjevali i slavili Dioniza. glumci su oblačili jareće kože i stavljali jareće brade. Uranija-astronomije. Kada bi došlo vrijeme da Dioniz ponovno napusti žive. Euterpa-glazbe i Terpsihora-plesa.) Nastanak komedije i tragedije u grčkoj mitologiji vezuje se uz Dioniza. Naljućen zbog toga Zeus se pojavi u obliku munje i groma i sažeže je. pokroviteljica znanosti i umjetnosti. Do sada nema pouzdanih podataka o počecima svjetskog folklornog kazališta. bogovi su ga prokleli i on je umro. Klio-historije. Ako tekst koji glumci izgovaraju pripada usmenoj književnosti. Erato-poezije. 56. Drama je najsloženiji rod književnosti. koji je stolovao na Olimpu. a narod se veselio.

4 Nekoliko je običaja o tome sačuvano na zadarskim otocima do danas. a u XV.2 Najstariji pisani tragovi o hrvatskoj usmenoj drami sežu u 30. str. str. spominju maske Židovi i Turica. 2006. 7. 4 Marina Lampalov u travnju 2006. 5 Josip Kekez. 1930. str. prije Krista). godine. 100. g. epskim pjesmama i pričama. godine zapisala u Tisnom na Murteru po kazivanju Šime Grgurine rođ.-41. 1996. Zagreb 2002. FF Split.5 U Dubrovniku su u XIV. Mostar. ili III. 153. O srednjovjekovnom folklornom kazalištu svjedoče i određene reljefne slike na stećcima poput onih o Kolu ljeljanovu čija se igra u Hercegovini zadržala do danas. travanj 1272. sv.. st. str. Postojanje folklornoga kazališta u Hercegovini svjedoče arheološki nalazi kalupa za odlijevanje maski u Daorsonu kod Stoca (IV.3 U Tisnom na otoku Murteru na trgu “Bratska riva” birao se seoski kralj iz obitelji Meštrov (Meštrović) Baretin. a sada je umirovljenik. Usmena književnost u: Zdenko Škreb – Ante Stamać Uvod u književnost. Godine 1926. 17. 3 2 481 . u slavu gradskoga patrona svetoga Vlaha Dubrovčani. g. (31. Ivan Lozica. Kralj se birao svake godine uz veliko veselje i ručak na trgu.Srednjovjekovna crkvena prikazanja imaju obilježja folklornoga kazališta. Rkp. U povijesti hrvatske usmene književnosti folklorno je kazalište zanemarivano sve do šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća. Usmeni narodni teatar u Hercegovini. st. Kazivač je po zanimanju ribar. Zato ima malo podataka o folklornom kazalištu. Poganska baština. kolovoza) dana je izjava da su posljednji kraljevi bili Stipan Lampalo(v) Ronkulo(v) i Ante Lordan. Zagreb 1986. Nedvojbeno je da se folklorno kazalište rađalo i razvijalo usporedo s usmenom lirikom. 37. kada su Trogirani običavali birati kraljeve i gospodare i plesati s mačevima na Uskrs i iza blagdana nekoliko dana. susjedi iz Mile Palameta. Predaja govori o izvođenju Vinodolskog mesopusta još prije Vinodolskog zakonika iz 1228. Međutim. u povijesti svjetske usmene književnosti pozornost se više pridavala lirici i epici nego dramskome tekstu.

Mavro Vetranović (Dubrovnik. str. Biranje kralja u Krapnju 1640. Kralj se birao na Krku i Istri (Krnica i Marčana) sve do pred drugi svjetski rat. Lovrić piše i o svatovskom običaju Paljenja slame pod kumom koje se odvijalo kad bi kum i oba djevera ispratili mladence i vratili se u svatove. MH. 1817. Zagreb 1996. ovcu. spominje Pellizer iz Rovinja. smiješno se međusobno boreći i brkajući oganj. Braču. st. 1878. Slične su pokladne izvedbe bile u Dubrovniku. Drame Marina Držića (Dubrovnik.).7 Podaci o folklornom kazalištu i izdvebama u raznim prigodama nalaze se u časopisu Arkiv za povestnicu jugoslavensku koji je utemeljio Ivan Kukuljević Sakcinski (Varaždin. i XVI. 6 482 . Tada bi se svi svatovi približili ognjištu mučući i urlikajući. Ivan Lovrić (Sinj.) prikupio je mnogo tekstova usmenih pjesama. 1567. odlučivalo o maskiranju. Hanibal Lucić dramatizirao je Robinju koja je srodna brojnim narodnim izvedbama na tu temu. Primjerak Mesopustove oporuke iz Dobrinje na Krku potječe iz 1718. g. – Krško. Svećenik. Hvaru. Domaćin im je donosio rakije i smokava kako bi ih umirio. oko 1754.okolice i plaćenici iz susjednih zemalja. Rijeci itd. 1641. Zagreb 1990. godine. Folklorno kazalište. 1508. jarebicu.) opisujući običaje Hrvata u Istri. 297. 1576. Malo je vijeće dubrovačko u XV. – Puhakovec. – Mleci. a ukućani im dovode staru babu sa sitom na glavi”. Korčuli. 7 Ivan Lozica. Pagu. U XVII. stoljeća. Dva rukopisa tradicionalne korčulanske Moreške datiraju iz XVIII. – Dubrovnik. st. Nezadovoljni bi svatovi uzeli kuma i smjestili na tačke te pod njim zapalili malo slame dok ih on ne bi umirio smokvama i rakijom. Slovenac njemačkoga podrijetla Jakob Weichard Valvasor (Ljubljana. 1816. U Dubrovniku se igrala alka i izvodila cingareska. SHK. a izvodi se do danas. 1693.) sadrže elemente usmene narodne drame primjerice brijanje drvom.6 U nekim krajevima svatovi su tražili mladenku. književnik i etnolog Luka Ilić Oriovčanin (Oriovac. – Novska. izvodili su vesele igre. – ? 1777. navodi prizor kad “svatovi traže mladenku. 1889. 19. 1482. Hrvatsko zagorje. str.) u svom djelu Posvetilište Abramovo koristi folklornu glumu. spominje se Lastovski Poklad koji je i danas dio pokladnoga rituala. Tvrtko Čubelić. Povijest i historija usmene narodne književnosti.) u svom djelu Bilješke o putu po Dalmaciji piše o svatovskoj igri kadija koja se izvodi među Morlacima.

). – Varaždin. 1928. – Zagreb.).) Na Dramatske igre upozorio je Antun Radić (Trebarjevo Desno kraj Siska.priča.) i Gajuša (1973. Foklorno su kazalište u BiH istraživali Jelena Dopuđa i Đenana Buturović. Osijeku. Ovdje valja spomenuti tekstove usmenih drama koje su zapisivali studenti pedagoških fakulteta u Mostaru. 1897.) svojim člankom Osnovi za sabiranje i proučavanje građe o narodnom životu u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena. sakupljač dijela hrvatskih usmenih drama. 1873. 21. 483 . 1844. 1916. 1908.) Higina Dragošića (Varaždin. – Petrovaradin. 1913. Doprinos usmenoj narodnoj teatrologiji dao je Tvrtko Čubelić (Bihać. 1827. Lajtmanuška deputacija (1911. Rijeci.). Najveći doprinos u proučavanju folklornoga kazališta u Hrvata dao je Ivan Lozica. prezentacija) nasuprot kazivanju (naraciji.”8 8 Isto. U drugoj polovici XX.) Josipa Freundereicha (Nova Gradiška. Kazalište se neprestano rađa i postoji kao prikazivanje (predstavljanje.). – Zagreb.). 1845. 1836. – Zagreb. 1973. 1881. značajan doprinos na sakupljanju i zapisivanju usmenih drama dao je Nikola Bonifačić Rožin s dvadesetak studija i članaka objavljivanih u Narodnoj umjetnosti i drugdje te dvjema knjigama Narodne drame. Filozofskoga fakulteta u Zagrebu te Odijela za humanističke znanosti Sveučilišta u Splitu. ? – Zagreb. st. Ističem ovdje paradigmatsko mišljenje Ivana Lozice glede povijesti te vrste umjetnosti: “Kazalište nije rođeno samo jednom. Posljednji Zrinski (1897. – Zagreb. zdravica i drama i otisnuo ih u knjizi Narodni slavonski običaji (1846.) i Ladanjska opozicija (1917.) Ilije Okrugića Srijemca (Srijemski Karlovci. 1899.) Ferde Becića (Poljska.) Marije Jurić Zagorke (Negovac kraj Vrbovca. – Zagreb. 1827. – Kragujevac. 1926. Saćurica i šubara (1864. a nije rođeno ni samo dvaput. 1957. 1871. literaturi). Ladanjska opozicija (1908. 1995. Elemente folklornoga kazališta sadrže i tekstovi pučkih igrokaza: Graničari (1857. Istraživanjem usmenoga narodnoga teatra u Hercegovini bavi se Mile Palameta.) Marijana Derenčina (Rijeka.). poslovice i zagonetke (1963.). str.) Zapisivanjem folklornih drama među Bunjevcima bavio se Milivoj Knežević (Kragujevac.

dakle. Kazalište s lutkama u kojem je lutka nositeljica dramskih zbivanja. pratilo nazive za usmenu književnost. pučka drama. Neki istraživači nisu navodili vrijeme. Doba života: Dječje igre. Folklorno kazalište može se klasificirati na više načina. Uskrs. glazbom i pjevanjem. Folklorno kazalište. Navest ćemo samo pouzdane primjere koji su postojali ili još uvijek postoje kod Hrvata. Od Ivana do Martina. usmeni teatar. može se razvrstati na: komedije. nalazi se dobrim dijelom u narodnom životu i običajima. a za ovu potrebu poslužit ću se uobičajnom podjelom po kojoj se folklorno kazalište dijeli na: Kazalište sa sjenama u kojem je sjena na zidu nositelj i izvođač dramske radnje.Folklorno kazalište Hrvata Bosne i Hercegovine nedostatno je istraženo. narodna drama. Zbog toga ih nismo uzimali u obzir u ovom radu. satire. pučki teatar. poluobrazina ili krinka. narodna teatrologija. Kazalište s maskama u kojem maska ima važnu ulogu. pučki igrokaz. melodrame. Smrt. usmena teatrologija. Tematika folklornoga kazališta. Svadba. Maska koju glumac nosi ima najsnažnije sredstvo i ona spaja magiju i kazalište. To je nazivlje. farse. Najčešće su folklorne maske: obrazina. Folklorno kazalište se ostvaruje dramskim igrama i scenskoglazbenim igrama u kojima scensku i dramsku radnju izvode glumci praćeni plesom. Sijelo i prelo. prema motivsko-tematskom načelu. Ivan Lozica folklorno kazalište klasificira prema datumu izvedbe na Godišnja doba: Poklade. Proljetni ophodi. mjesto i kazivače usmenih drama te je nepouzdano baviti se tim zapisima. 484 . kao i uopće usmene književnosti. Oko Božića. usmena drama. te Lutke i sjene. U pokretima sjene ogleda se scenski govor i odašilje poruka gledateljstvu. Folklorno kazalište se kroz povijest književnosti nazivalo: narodni teatar. KAZALIŠTE LUTAKA Najrasprostranjenije lutkarsko folklorno kazalište kod Hrvata BiH je Igra s prstima dječje ruke.

Tri napovidi tribaju izać za tri nedilje. kme…!” Po tekstu koji je neodvojiv od minijaturne scene. svekar. Kad treća napovid izađe onda se tek ženi. 485 . nije to naša ovca”. zaova. otvorenu prema gore i olabavljenu.-70. njegovoj dinamici i napetosti koja kulminira u završnoj konstataciji praćenoj stiskanjem i trljanjem malog djetinjeg prsta. A kad bi te momak iša isprosit mora bi se prija s tobon dogovorit. kme. dijete s uzbuđenjem prati ovu igru i često traži da mu se još jedanput izvede” Originalnost je te igre što je istodobno jedna jedina osoba i pozornica i lutka i publika. tu bi bili i diver. svaku nedilju po jedna napovid. 69. (potrči za njima)!” Uzima srednjak: “Ovaj ga stiže!” Uzima prstenjak: “Ovaj ga udari!” Skačući i… Mali prst: “A ovaj. Odrasli koji komentira pokrete. Ako ima neko neku zapreku onda je dužan u to vrime to kazat. Ako se oni slažu onda se napovidi u crkvi. Mladoženja je triba tražit mladu pa bi mu od mlađe brat izvođija curu i pita bi: “Jel ovo vaša ovca?” A mladoženja bi odgovorija: “Ne. Mladoženja nebi sam iša po mladu.“Netko od odraslih uzme otvorenu dječju šaku u svoju ruku. Usmeni narodni teatar u Hercegovini. str. pokazuje kažiprstom na dječji dlan i govori: “Ovđe zeko pije vodu” Uzima palac: “Ovaj ga viđe!” Uzima kažiprst: “Ovaj ga pripuši. Mostar 1996. a ako se vas dvoje slažete onda se tek ide kod roditelja i roditelja se pita jel se oni slažu. Onda bi se mlada zaključala u svoju kuću uz još desetak cura. 9 Mile Palameta. Dječji dlan je pozornica i njegovi prsti lutke.9 SVADBENI OBIČAJI SVADBENI OBIČAJI U OGORJU DONJEM Cure su se onda mlade udavale. svekrva.

bajama i onda bi to ona bacala a dica bi to kupila. Za ovu ovcu morate platit”. kod njegovih.. veselilo. oplest pa joj darovat. Onda bi sili muško dite na te skrinje i ne bi dali te skrinje da ih potraju nego te skrinje bi tribalo platit. Tu jabuku bi bacila priko kuće i ako jabuka ode dalje znači da će kasnije rodit dite. Igralo se. 486 . Onda bi se došlo kod mladoženje... Posli se išlo do mladoženje a mater od mlađe bi joj spremila dvi skrinje i tu je sva njezina dota bila. Onda bi se te skrinje otvorile i svi susidi bi vidili šta je mater svojoj ćeri spremila od dote. i bija bi običaj da se metne na prag od kuće neki komad robe. E onda bi dovea mladu i mladoženja bi reka da to je njegova ovca a na to bi brat reka: “Ova je ovca učinila puno štete i mi je nemožemo dat. I tu bi mlada kleknila i diver bi joj kleka. sve naokruga. Najčešće bi mladoženja uša u kolo i igra. dok bi stari pripremali za večeru. da mi sve grijehe oprostite”. a ovaj bi odgovorija šta i prije. ili perluke. Tu u kući se jelo. U kući je bila spremljena veća klupa za sist za mladu. Kar bi vozija mladence i uže svatove. peškira. Svekar il svekrva bi stali u kući a mlada bi in kazala: “Tražin oproštenje najprvo od Boga pa od vas roditelja.. i pita ga isto. kocki šećera. mladoženju i divera joj da tu sidu. A kad bi se vjenčali išlo bi se kod mlade i tu bi se ručalo i stalo do večere. A mladoženja bi najviše dobija. I svak bi triba mladoženju darovat. kad bi darovala mladoženju. pivalo. A to su bile skrinje dosta velike. Ako se jabuka vrati nazad onda nije dobro. šta bilo.. Onda bi se ukrcali na kar i vratila bi joj se sva njezina roba i svi bi je ispratili. Poslin bi se izašlo prid kuću i ujitilo se šupljo kolo. samo izvolite uć u kuću”. Na barjak se mećalo smokve. kolko ih je moglo stat. Oni bi kazali: “Bog ti oprostija. Onda bi mladoženja za nju da dinare i tek bi onda išla svome mužu. Mladenkin brat bi reka cijenu koju triba platit za njegovu ovcu. Onda bi se mlađa poljubila sa svekrom i svekrvom i dala bi joj se jabuka. Kar bi polako kaska a drugi svatovi iza njega. On se nebi vidija od košulja. jabuke. sašit. pilo.Onda bi izvea i drugu curu. Mlada bi imala torbu u kojoj se pripremilo svega: bombona. Diver bi ih triba platit. bi nakitila barjak. il košulju. kocke šećera. A mlada. Onda bi mlada išla do svatova i svih bi poljubila. ili čarape. Onda se znalo da se udaje ta i ta cura pa bi joj svak iz sela triba pripremit ponešto. i treću.

Triba je neko odvest. Mora je poljubit sve osim nje. naloži vatru i donese vučiju vode i iđe na bunar odnit jabuku da se vidi da je mlada najprva došla na bunar. Poslije toga bi svećenik u crkvi iduće tri nedilje navješto njiovo vjenčanje tako da bi bilo vremena da se kaže ako neko ima nešto protiv. Nakon osan dana iđe se na mir kod svojih roditelja. Momak bi curu dao prsten. ona bi njemu kucala na vrata i pitala jel može naprid. Došli bi kod njenih a mladoženja naknadno iđe kod nje.. svit bi se ruga kad bi doša pa poljubija ženu. A mlađa ne bi znala di će. ti po blago. Iđe joj svekar i diver. Elez.Onda bi se kasnije pivale neke pisme neka iđe mladoženja leć. I kad bi je neko dovea do mladoženje. Onda bi se okupljali svatovi i ako su trebali ić na daleko. godine u selu Ogorje Donje koje se nalazi u podnožju planine Svilaje a udaljeno je 40ak kilometara od Splita. bi reka: “Vodimo jedno čeljade. pa bi izaša nakon desetak dana kući..10 (Ogorje Gornje) SVATOVSKI OBIČAJI U BAKOVIĆIMA KOD FOJNICE Kad bi momak i cura odlučili da se žene. Tada se puno tražilo od mlade. 10 487 . onda bi se išlo u crkvu na prstenovanje. Nedugo zatim su se preselili u Split i tu sagradili kuću. se udala za pokojnog Matu Jukića iz sela Bračević koje se nalazi nedaleko Ogorja. susidi bi je dolazili gledat i njoj bi se dala prešlica a ona je obavezna prest cili dan. onda bi išli i večer prija Ireni Vukčević ispričala je njezina baka. Taki je bija običaj. onda bi najprija od momka roditelji isprosili curu od njenih. Rođena je 1933. Rkp. Ko će Šta radit? Ti ćeš to. 3-5. Nije bilo ka danas. nema di prispavat oćete li ga primit? A ujutra je bija običaj da se mlada prije svanuća digne. nije imala slobode ka sada. nije se dalo da se ide družit u selu. 1953. FF Split. Uveče bi se sastali kad bi se večeralo pa bi se dogovaralo šta se ima sutra radit. Onda ovi. ko bi je dovea đo mladoženje. ti ćeš ovo. a ona njemu vezenu maramu. str. Onda kad bi mlada došla kući i kad se već svak diga. Kad bi muž iša radit u Split. Stana Jukić rođ. Kad bi on oša onda bi se i mladoj pripivalo. A on bi kaza da može. ti po drva.. 2005. morala je stat pri kući uz svekra i svekrvu. ti ćeš ić u sušanj.

Kad su polazili od mlade svatovi bi pjevali: Zbogom ostaj. Djever je onda bio zadužen za čuvanje mlade sve dok su tu jer ako bi mu je ukrali. kum i kuma. Svatovi su nosili uza se i okićene ploske u kojima je bila zašećerena rakija. Sva djeca su joj već odrasla i svi su vjenčani. A žene bi ih ispraćale pjesmom: S Bogom pošli kićeni svatovi. onda bi sjeli. djever i djeveruša išli izvest mladu. I danas voli pjevati narodne pjesme i plesati. Ako je obitelj bila imućnija. U mladosti je bila članica folklornog društva Matija Gubec iz Bakovića s kojima je odlazila na mnoge folklorne smotre u Zagreb i druge gradove. Tamo bi im opet žene podmećale neke druge cure sve dok ne bi dovoljno platili. djevojačka majko. onda bi im dvi. str. krenula je u osnovnu školu. djever i djeveruša i komordžija./Fala tebi na lijepoj djevojci. U Hrvata su uz vuka vezani obredi: vukarski. Onda bi dobili pravu. 12. al ona se je pila tek kad dobiju svatovi mladu. VUKARI Vuk je u tradiciji južnih Slavena i nekih drugih indoeuropskih naroda demonska životinja. kazala Luca Bošnjak rođ. rođena u mjestu Bakovićka Citonija. osim prvinca i komordžije./ Vodimo ti kićenu nevjestu. kuma. a onda kod mladoženje na pir.vjenčanja prenoćili kod mlade. onda bi moro opet platit da mu je vrate. a posebno u kolu. popili i onda bi kum./ S Bogom pošli. a komordžija je bio zadužen da prenese mladinu komoru u mladoženjinu kuću prije već što ona dođe. jeli. Ani Marković. To se sijelo kod mlade zvalo plačipir. svjetskog rata morala prekinuti školovanje pa je kasnije završila četverogodišnju večernju školu. 11 Studentici Odjela za humanističke znanosti Sveučilišta u Splitu. ali je za vrijeme II. Prvinac je predvodio svate. Kad bi svati došli kod mladine kuće. Cvjetković. Vl. Morali su platit prije već uđu. zb.tri žene stale na vrata i zapriječile im put naćvicama. 488 . pjevali bi: Veseli se kućni domaćine. 3. sretno doma došli.11 MASKIRNI OPHODI VUČARI. Kad su poslije vjenčanja dolazili na pir kod mladoženje. Ako je mlada bila blizu. 2005. Kad bi ušli. Sada živi u Bakovićima kraj Fojnice. 1934. svatovi bi izjutra išli po mladu. sv. Onda bi se od mladine kuće išlo u crkvu na vjenčanje. svatovi bi se onda udvostručili. U tim svatima koji su išli po mladu bi bili prvinac. rkp. Znalo se je desit da mu je i tri puta ukradu.

nataknuli je na kolac. Sarajevo 1969/1970. Zagreb 1990.15 Ta činjenica kao i sami nazivi vukarski i vučarski izazivaju dodatne dvojbe oko tih obreda. svjetskoga rata kada je država počela isplaćivati nagrade za ubijenoga vuka. stoljeća izvodili su se u jesensko i zimsko doba kada su vukovi napadali i blago i ljude. Do pedesetih godina 20. Mostar 1996. str. a u današnje vrijeme gotovo su iščezli. 14 Petar Grgec. Maskirani ophodi. Hod kroz godinu.13 Nedostatni su podatci o tim običajima. ali te obrede nisu pratile pjesme. te ih neki znanstvenici smatraju istim obredom. ali ništa o njima ne piše. 77. Narodni običaji stanovništva Lištice. navode usputno. Hrvatske narodne pjesme. Radmila Kajmaković navodi da su vučarske obrede u livanjskom kraju u jesen izvodili Hrvati i Srbi17. uredio Anđelko Badurina. 230. XXIV/XXV. Franjo je vuka nazvao bratom vukom i zauzeo se za njega kao Božje stvorenje koje ne zna bolje činiti te se angažirao da ga pripitomi. Franji i vuku koji je činio mnoga zla u okolici Gubbija. 190. str. navodi da se taj običaj izgubio nakon 2. Etnologija. 16 Mile Palameta.vučarski i vukovi. str. 18 Radmila Kajmaković. Ti su obredi i danas u narodnom pamćenju. Sv. Etnologija. 17 Radmila Kajmaković. Zagreb 1943. NS. sv. oderali mu kožu. str. U kršćanskoj je tradiciji legenda o sv.14 Čubelić spominje vukare i o njima navodi dvije rečenice.-313. str. uglavnom. 63. Vučari su maskirani ophodnici koji su u skupinama od tri do četiri čovjeka – nakon što su ubili vuka. Golden Marketing. str. Znanstvenici ih. Sarajevo 1961. Vučare su za ubijenoga vuka darivali slaninom.18 Leksikon ikonografije. a pišući o vučarima u širokobriješkom kraju. NS. Vučare spominje i Petar Grgec. XV-XVI.-65. 13 Vitomir Belaj. str. 151. Kršćanska sadašnjost. 312. napunili slamom i okitili je svilom. 15 Tvrtko Čubelić. nav. Zagreb. Juri jer ih on može usmjeravati.16 Tim ophodima željelo se “spriječiti” vuka da dolazi domovima i štalama.12 Vitomir Belaj navodi da vukovi u hrvatskoj tradiciji pripadaju i sv. Ti su običaji veoma stari. 588. Hrvatska državna tiskara. i drugim prehrambenim proizvodima od kojih bi pravili gozbu na kraju ophoda. Glasnik zemaljskog muzeja. SV. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Usmeni narodni teatar u Hercegovini. 12 489 . 1998. Tada su počeli ophodi s ubijenom lisicom. Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. mesom. vunom i šarenim papirima – hodali po svom i susjednim selima glasno pjevajući i tražeći darove za ubijenoga vuka. dj.

Značaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u pručavanju stare slovenske religije. g. da ne kolje jarice i pri tome objašnjava panspermijsku karakteristiku varice koja se prinosila kao žrtva.) podrijetlom iz Doljana (Zahumlja) a živi u Pločama. varice. priredio Marko Dragić. str. / Evo vuka preko mosta. 2006. Vl. epika. 21 U stolačkom je kraju varica naziv za koljivo (varivo od mesa zaklane stoke).19 Nabrajalice ili šaljive pjesmice koje su recitirali/pjevali vučari u tim ophodima nazivane su vučarske pjesme. Tirajte ga od kuće. a kazao joj je Mijo Raić (rođ. sjekirama i puškama organiziraju hajke na vukove. Centar ZA balkanološka ispitivanja. Varica21 se sprema od brašna svakoga žita ili se u nju stavlja po zrno svake žitarice te se njome posipaju ljudi. retorika. knjiga 9. Zagreb 1991. 19 Zapisala je svibnja 2006. stoka. sv. 73. Knjiga XI. III izdanje.20 Špiro Kulišić spominje izreku Podaj vuku varice. 1957. 41. Godišnjak.. nakon što bi lovci u lovu ubili vuka pjevali su pjesmu: Evo vuka. vunice. 490 .23 U Lici je bio običaj da ljudi naoružani vilama. Podajte mu šenice. g). 22 Špiro Kulišić. slanine kako ne bi silazio s planine jer nije dobar kod kuće. 2007. str. Hrvatski sabor kulture. da ne kolje ovčice. Ti su se ljudi nazivali vukari. 20 Vidi: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. sv. 18. Matica hrvatska i HKD Napredak. Pjesmom se poziva domaćina da vuku poda sočice. str. da ne silazi s planine.22 Milovan Gavazzi navodi da su se vukarski obredi izvodili “u doba oko Božića pa do Poklada”.U Vinjanima Donjim održavali su se vučarski ophodi. evo vuka kod kuće. 220. Podajte mu slanine. Sarajevo 2006. Marina Matić u Trbounju kod Drniša. rkp. a kazao joj je Ivo Matić (rođ. brodovi. zapisala je Branka Despotušić. a pjevali su vukarske pjesme kako bi od kuće i stada odagnali vuka: Domaćine od kuće. str. Sarajevo 1973. s planine. / dajte njemu slanine. str. junice. Vl. 8. jarice. Namjera je toga obreda apotropejska i panspermijska. rkp. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 23 Milovan Gavazzi Godinu dana hrvatskih narodnih običaja. nije dobar kod kuće. / dajte njemu svega dosta. 155.-9. Podajte mu zopčice. 6. Slična je i pjesma iz Trbounja kod Drniša: Domaćine od kuće. g. ulišta i dr. U Vinjanima Donjim kod Imotskoga u svibnju 2007. 1927. da ne kolje telice. g. Na taj su način vučari od mještana tražili darove jer su ubili vuka i spasili im stada.

2006. FF Split.26 Vukarske pjesme po svojoj poetici pripadaju bajalicama kojima se liječe ljudi. g. vuku vlasa. rkp. Kosinja i Perušića Lidija Đerek od svoje obitelji: bake. 1927. sv. da ne kolje ovce žune. Vl. Marina Matić u Trbounju kod Drniša. Da t’ je ćerka lipšeg struka. 44. str. sugestivno odgovaraju da mu je majka gora i planina. 8. Podajte mu suva mesa. g. o-o-o-o-oj! Tirajte ga od kuće. sv. Podajte mu šenice.25 Tim su stihovima vukari uspostavili svojevrstan kontakt s vukom te mu nakon pitanja tko su mu majka i sestrica.Evo vuka kod kuće. Zapisala je 2004. štala i imanja odgone demonske sile. Rkp. str. a sestrica po gori maglica. 2004. svega dosta. na području Gospića. 8. Kiti snašo. a kazala joj je Stana Anić (djev. str. te iz njihovih domova. zapisala Marija Anić. životinje. 1929. Anić. rođ. Vukari su u Kruševu kod Zadra magijskim riječima u svojim pjesmama htjeli udobrovoljiti vuka tražeći od domaćina da vuku dade slanine.24 Vukari su i sljedećim magijskim katrenom odgonili vuka od kuće: Mrki vuče. sv. 3. a kazao joj je Ivo Matić (rođ. g. 26 U Kruševu kod Zadra 2006. 2006. mrka vuka. Podajte mu zobčice. 25 Zapisala je svibnja 2006. Tim su metaforičnim sugestijama vuka tjerali u goru.-9. 41. Rkp. kojo ti je majka. 24 491 . Da ne kolje telice. g). g. Da ne slazi s planine. da ne priđe preko mosta. Da ne kolje pasa. u Kruševu). djeda. Dajte. Podajte mu slanine. Da vam tora ne pritresa. Da ne kolje ovčice. FF Split. runo vune.. planinu i maglicu.-9. Kojo majka. ujni i rođakinja. A sestrica po gori maglica. a kojo sestrica? Majka mi je gora i planina. 95.

Otac je troje djece. Kum poškropi sobu svetom vodom. dođu mladoženjinoj kući i idu pred vrata sobe gdje su mladenci svedeni. Pred polazak momak i cura izljube svatove. Običaj hodanja vukova na pokladni utorak rijedak je u Hrvata. Prvi „ vuk” se zove „vučica” ili „koja”. Oni „proguraju” (projure) tri puta kroz kuću „tamo-vamo” i prevrću sve što im se nađe na putu. Na kraju Iza svatovske večere kum i jenga svode momka i curu u posebnu prostoriju koja se nalazi u prizemlju i obično je nazivaju podrum. a na kraju je vuk. od kuće do kuće. iza gore vuče.. selo Carevo Polje kod Jajca. zvani Ljubica. Vučica nosi štap.. g. Tu „škemću” i galame.* Nameće se zaključak da su bila dva različita obreda vezana uz vuka. rakija. a „vukovi” za njom „škemču” (laju i zazivaju). Vukovi su organizirani tako da ne idu u koloni. D. Katici Lozić kazao je 2007. lica zamaskiraju bojama. prespavati luče. 27 492 . na čelu je vučica. Ljubo Lovrić. Domaćin im iznese rakiju i večeru nakon čega se raziđu”. piće. Svaka im kuća iznese nešto od hrane.. koje jedan od njih skuplja u torbu. Mladoženje im iznese pitu. Svrha i vukarskih i vučarskih obreda bila je tjeranje vukova od domova. 28 Lepenički kraj obuhvaća Kiseljak. Rkp. stoke. a vučari su bili ophodnici koji su ubili vuka te kroz selo išli pjevajući i tražeći darove za ubijenoga vuka. godine. a posljednji „stražnji” ili „ zadnji vuk“. svi se prekrste. želi sačuvati „ono nešto od starine što se gubi”. pasa. sv.“ “Tad se pojave „vukovi“. kako kaže. nose zvona. a u Lepeničkom kraju28 nisu se održavali samo za vrijeme Domovinskoga rata.27 Vukarskim obredom se išlo u hajke na vukove i pri tome su se pjevale vukarske pjesme. Kad obiđu selo. Obično im se daje pečenica. „Vučica viče: “Daj nam udili ovim našim šćenadima“. “Vukovi nisu isto što i mačkare ili čorjaci.” Zapravo je poželjno da maškare ne hodaju po selu tu posljednju pokladnu večer jer je ona rezervirana za vukove. pa se kum i jenga vrate među svatove. ne daj Luci. Zato su istovjetne vukarske i vučarske pjesme. Rođen 1953. Pred vratima „podruma“ cure zapjevaju: „Lipi Ivo. ona upravlja i zapovijeda ostalim vukovima pazeći da netko ne bi napustio kolonu.. štala. 2007. FF Mostar. I sam. Obučeni su u ovčju kožu. Fojnicu i Kreševo. a nitko im ne odbija dati otkup. Vukovi hodaju selom zvoneći i glasajući se kao vukovi. Vukovi hodaju po selu. DEŽEVIČKI VUKOVI Ne zna se pouzdano otkad traju Pokladni vukovi u Deževicama.

godine je osnovan karneval Đakovački bušari. U tom su se razdoblju održavale i svadbene svečanosti. zvonjava zvona privezanih na maškare (mačkare). Time se htjelo otjerati demone od domova i štala. selo Deževice. tri kralja (6. D. 29 493 . siječnja) označavaju svršetak božićnih blagdana i od tada pa do Čiste srijede odvijali su se maskirani ophodi. ĐAKOVAČKI BUŠARI U pokladno vrijeme u đakovštinskom kraju maskirani bušari su obilazili po kućama i domaćinima izvodili kojekakve dosjetke i pjesme. Kreševo). Vl. str. ljudi i stoke. galama. U Đakovu je 1994. (rođen 1951. srpnja 2007. a karakteriziraju ga: zastrašujuće maske i drugi odjevni rekviziti. a što ophod maškara čini apotropejskim. 2007. pjesme. U nekoliko dana održavanja okupi se oko 2000 sudionika Gordani Vujica kazao je 8. Ophod maškara najčešće se odvijao u utorak uoči Čiste srijede. Središnji je događaj velika pokladna povorka svih sudionika ulicama grada. šale i tako dalje.29 MAČKARE (MAŠKARE) Sv. a zauzvrat ih je domaćin kuće darivao. Obično odu na neko već prije dogovoreno mjesto gdje se jede i pije ono što se prikupilo. buka. Oni tu kao popadaju i onda ustaju i idu slaviti. rkp.hodanja je pucanj (obično se unaprijed s nekim dogovori) koji označava kraj obilaska. godine u Deževicama kod Kreševa Ivica Barešić.. 38.

ali i prepirke. a ponekad se zvonilo i klepkom (ovećim zvonom od lima što se nekada stavljalo oko vrata volovima prednjacima). (Danas se za bušare kaže da taj izvorni običaj nestaje. Jedan od bušara stavi preko ramena platnenu torbu u koju će im domaćica metnuti poputbinu. Pjevale su se narodne pjesme. a glavu bi pokrili maramama. Naslute li bušari da bi ih se moglo prepoznati. gromko lupaju na vrata. Snažno koračaju. a na to pitanje bi bušari davali sasvim neuvjerljiv odgovor koji bi nerijetko izazivao rasprave. Netko bi uvijek od nazočnih upitao bušare tko su i odakle dolaze. Nakon što bi se svinjokolja obavila uslijedila je bogata i obilna večera. Ja sam bježo kad sam bio mali (. To je bila obično skupina od tri do pet momaka i djevojaka koji se nastoje odjenuti tako da ih se ne prepozna. a poznati su i stihovi iz sela Beravaca: Bješte dico evo su bušari.. U toj se prepirci koji gost i zamjeri bušarima. a i prilikom govora nastoje što više izmijeniti glas kako ih nitko od prisutnih ne bi po njemu prepoznao. Ako pak koji radoznalac pokuša razotkriti bušara. a muškarci nastoje govoriti piskutavim glasom. Na odlasku im domaćica stavi u torbu čvaraka.) Ušavši u kuću pozdrave sve nazočne. Ponekada koji od kožara obuče dugački kožuh s naopake strane tako da runo bude izvana. unatoč njihovoj umješnosti pretvaranja. Pjevalo se vrlo glasno. ne zadržavaju se u kući dugo. Poslije večere dolaze u kuću bušari. a domaćin ih nudi rakijom i vinom. Bušari u pravilu malo govore. U kuću bi bušari ulazi jako bučno kako bi skrenuli pozornost na svoj dolazak. Ženske bi pak obukle hlače i kratki kaputić. a drugi uzme u ruku štap kojim će braniti bušare ako ih tko od nazočnih pokuša razotkriti. njihov duboki glas. bušar sa štapom odalami tj. a veselje bi potrajalo duboko u noć. a na glavu bi stavile kapu ili šubaru. Stoga ženske oponašaju muške. Muškarci bi obično obukli žensku obuću i odjeću.. odvrati toga znatiželjnika od njegove nakane. Lice namažu garom ili prekriju ženskom prozirnom čarapom.) Bušari su narodni običaji vezani uz klanje bravaca. a ovi rado iskoriste priliku te o njemu iznesu i ono što nije zgodno da se javno kaže.iz svih krajeva. a program prati desetak tisuća ljudi. Odjeća je najčešće stara i pokrpana kako bušare ne bi odala. manju 494 . No sve se to događa s namjerom da se gosti nasmiju i zabave. Đakovački su bušari po broju sudionika i posjetitelja najveći karneval istočne Hrvatske i član su Saveza hrvatskih karnevalskih gradova.

U vrijeme bušara pjevalo se: Poklade su i ludi su dani. Pokatkad u kuću istovremeno dođu još neki bušari pa tako večer postane veselija i zabavnija. 495 .kobasicu i krvavicu. Tako bi se na kraju u njihovoj torbi našla ukusna i dobra večera kojom se onda svi počaste. Jedan rub ponjavca zavezali bi i prebacili preko glave kako bi rojte sakrivale lice da se ne bi vidjele i prepoznale osobe koje su bile bušari. no oni se ne ljute jer znaju da je to sve za šalu. Bušari su se oblačili u tzv. ponjavce (debele pokrivače vuneno tkane). U bušare su često išla i djeca od desetak godina. krvavicama i kolačima. nekoliko krafni i salenjaka. Ponjavci su na sebi imali rojte (rese). Glumili bi mladu i mladoženju. bušari odlaze i tamo. Ako se toga dana kolju bravci i u kojoj drugoj kući. To su „mali bušari“ koji su nastojali zabaviti domaćinove goste i na kraju bi se osladili pečenim kobasicama. načinjena upravo za bušare. Danas ima i žena pijani. Ponekad se u torbi nađe i kobasica ili krvavica ispunjena kukuruznim žgancima.

D. poigrale malo i brzo se vratile u kuću. god.. a o njezinu početku nisu ništa znala ni prethodna pokoljenja. To je splet igara i kola koji se igra idući kroz selo i nastavlja poslije na igranci u Domu.12. sv. a kazao joj je Jozo Matić. Točno u 17:30 muškarci i žene u narodnim nošnjama polaze s mjesta zvanog Carina.-32. D. a mladoženja. Ni najstariji stanovnici ne pamte od kada datira taj običaj31. Tako hodajući dobivali bi namirnice kao darove. Zatim se ulazi u Dom gdje se nastavlja dio igara. Obzirom da bude velik snijeg. prije Korizme. 2007. koji bi trebao biti vitak snažan i jak. FF Mostar. rođ. odnosno vrijeme Korizme i slavlje se prekida. poput žabe. Običaj je bio da seljani obučeni u što starija i poderanija odijela hodaju po selu od kuće do kuće i pjevaju kroz selo pokladne pjesme. 31. ponovno uz igru i pjesmu do Carine. Na poklade su išli svi u narodnim nošnjama. 30 496 . Rkp. 1945. Narodna igra neobičnog naziva Žuta žaba igra se uvijek na pokladni utorak u Gornjoj Vijaci. g. Igrale bi se: Žuta Žaba. Djeca su se bojala bušara jer su strašno izgledali pa bi bake zaklenile (zaključale ili zaringlale kapijicu (mala ograda kroz koju su ulazili u dvorište samo ljudi. zima. str. Rkp. 30 POKLADNE PJESME Pokladne pjesme su se izvodile nedjeljom prije korizmenog vremena. mrak. Zapisala je Suzana Parić 2007. za razliku od velike kapije kroz koju su prolazila zaprežna kola s konjima ). 2. glumio je neki sitni mali muškarac. 1932. u selu Vijaka-Vareš. iskočile iz kuće. Ponedjeljkom i utorkom pjeva se i veseli cijeli dan do ponoći. U poklade se išlo dva dana prije Čiste srijede. Sjećanja na te običaje žive danas samo kroz manifestacije zasnovane s ciljem promicanja narodnih običaja. tudumom. ali isključivo do ponoći kada nastaje Čista srijeda. prethodno bi se naložile dvije velike vatre oko kojih bi povorka igrala i pjevala. držeći se za ruke i pjevajući igraju kroz cijelo selo do mjesta zvanog Čaršija. Zdravki Vranješ kazivala je Evica Rack rođena u Budrovcima. pjesme i kola. a danas živi u Đakovu. pekle su se krafne i častilo vinom tzv. 2008. 21. Oženi se Ilija.Obično bi mlada bio visoki jaki debeli muškarac. Nakon određenog vremena vraćaju se istim putem. Vratili bi se kući i pravili razna jela i jeli dok ne započne korizma. Bog ubio đuđur popa. Danas je u selima Đakovštine običaj bušara prošlost. 31 Neki kazivači smatraju da podrijetlo te igre seže u osmansko vrijeme kada žene nisu smjele igrati pa bi. FF Mostar.

Hajd’ otale’ crni đavle. i još više kćerku dala. Čudnu si mi sreću dala: nit’ u kući kućanica nit’ na njivi žetelica priko kuća priskakuša i na vrata izviruša a na ljude kezi zube! 497 . škuteljke i dimije. a bojenje bi trajalo četiri dana. godine. Za najmlađi uzrast nošnja je posebno izrađivana: djevojčice bi nosile košuljice. fermena. prsluka. Vuneno sukno od kojeg su se izrađivale čakšire prethono se obrađivalo u jednoj od stupa na rijeci Tribiji. Oj punice. Boja se dobivala iz trava iz obližnje Kozjače. žuta žabo. ječermice i dimije i marame a dječaci bijele košuljice tzv. osnuj meni jedne gaće od tog platna bijeloga. Ovaj iznimno vrijedni običaj bio je prekinut samo 1994. fistančiće. ŽUTA ŽABA “Platno bijeli žuta žaba u potoku na kamenu njoj dolazi rak na konju. Za Žutu žabu bi se nosila narodna nošnja: muška narodna nošnja se sastojala od košulje. Specijalni maljevi naizmjenično su udarali po suknu koje se stalno polijevalo vrelom vodom da ga omekša radi lakšeg izvlačenja rudeži. čakšira i fesa.Tim se pjesmama i igrom htjelo nešto reći. Ovaj proces bi trajao neprekidno 48 sati. crne fermene i čakšire. a nakon sušenja pristupalo se bojenju. ali što. Ženska narodna nošnja se sastojala od košulje. Osobito ako se poznaje izrazito zagonetan tekst Žute žabe. jasenove kore i zelene ljuske iz oćevskih majdana. a uz to vunene čarape i kundure. teško je pogoditi. dosta sam ti osnovala. koparana.

ništa nas ne plaši. Vijaka je od starina gnijezdo. ovu igru poigrušu. ŠTO SI NAM SE ZAMRAČILA ZVIJEZDO “Što si nam se zamračila Zvijezdo. nemoj Ilija. BOG UBIO ĐUĐUR POPA “Ko zametnu ovu igru. Ko zametnu ovu igru. gizda poče plakati. da po kući skakuće. Ai ja ću pored svake muke 498 . kako će se igrat Žuta Žaba. dirli. i dovede gizdavu. Moju babu naučila baba. ovu igru popleskušu. pa usjeće drenov ščap. poče gizdu tući. ja sam ti najmilija.OŽENI SE ILIJA “Oženi se Ilija. Ko zametnu ovu igru. Ovu igru poljubušu. koja nema dimija. ‘oće gizda papuče. Ovu igru povriskušu. ovu igru zagrljušu.dirlija. dirli. pomrčina. Mi igramo k’o djedovi naši. ovu igru poklekušu. Ko zametnu ovu igru. nemoj. naljuti se Ilija.

vjerujući da će tako odvratiti demonske sile. 45. 43-46. bukve i dr. str. Hrvatski sabor kulture.-280.. a preko njega je bilo poslagano brezovo kitje. dvojaku apotropijsku ulogu: svojim je izgledom želio potaknuti vegetaciju. str. Zagreb 1931. Mladići koji su sudjelovali u jurjevskim ophodima zvali su se jurjaši. sv. FF Mostar. Za Duhove. Hrvatska državna tiskara. dvojica su nosila kite brezovog granja..da naučim svoje unuke. te od gazdarice tražili darove: dinar-dva. “32 ZELENI JURAJ Tema Zeleni Juraj zahtijeva složenu interpretaciju. U okolici Karlovca na Dan sv. 499 . štali. kelj ili korabicu da im bolje rodi. Ponekad su Zelenoga Juru pratili tamburaši i s njim ulazili u dvorišta. ali i odagnati zle duhove. Zeleni je Juraj imao. Zagreb 1943. Đure. 33 Petar Grgec Hrvatske narodne pjesme. Jure seoski su mladići pjevali po selu i gradu. Krisnice i Zeleni Jure u karlovačkoj okolici u XIX stoljeću. 2. sira. a u drugoj ruci drveni mač. vrtu. jurjevčani đurđari. 2007. Oko njega su plesali i mladići iz pratnje i pjevali da će polje roditi kuda Jure prođe. str. ali za potrebe ovoga rada navodi se samo ono što je apotropejsko. najmanje. Zagreb 1991. vino. Sve su vrtlarice dobivale grančicu iz kite ili koša i stavljale ih među zelje. III izdanje. 34 Ferdo Heffler. D. a djevojke koje su bile sudionicama u tim ophodima nazivane su jurjašicama. str. “poskakujući poput medvjeda”. broj. u Hrvatskoj su se izvodili kraljički obredi.34 Od zelenila kojim je bio prekriven Zeleni Juraj bilo je dopušteno otkinuti dio grančice za koju se vjerovalo da ima apotropejske karakteristike te da će ukućane. uz paljenje duhovskih krijesova. vlasnik. Jedan je mladić visoko nosio mladu zelenu brezu okićenu maramom i šarenim papirima. blagdan koji je pedeset dana iza Uskrsa i označava svršetak uskrsnih blagdana. i Milovan Gavazzi Godinu dana hrvatskih narodnih običaj. Zeleni Jura je u jednoj ruci držao “veliku trnavku od šipka”. 154. i njihovo imanje štititi od demona. 32 Katarina Pejčinović zapisala je u lipnju 2006 godine u Varešu od Ivanke Peštić. X. jajce-dva. glavni i odgovorni urednik Dr. Josip Matasović. a Zeleni Jure je bio u košu ispletenom od prolistale vrbe. knjiga. Skupina mladića selom je pratila Zelenog Jurja.33 Zeleni Jura bi plesao u krug. ali i povećavati plodnost. Rkp. 26. Jurjaši su u svakom domu koji bi ih darovao ostavljali komadić zelenila koje su domaćini kasnije ostavljali u kući. 278. polju i sl. Narodna starina.

(O ladarskim i kraljičkim ophodima bilo je riječi i u potpoglavlju Usmene lirske pjesme. priredio Ivan Lozica. SHK.) Đakovački vezovi 500 .) (Reprezentativan je broj primjera folklornoga kazališta u knjizi Folklorno kazalište. Zagreb 1996. MH.

Hercegovina. 2005. Tvrtko. br.-313. Grevs. 26. Dragić. Radmila. Zagreb 1970. Zagreb 1996. 278. Zagreb 1990. Kekez. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. 10. Zagreb 1963. kraljice i dodole u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i slavenskom kontekstu. Zagreb 1943. Josip. Beograd 1974. Sarajevo 1969/1970. Sarajevo 1973. drama i mikrostrukture. 27. Josip Matasović. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Špiro. 2. Kulišić. Ladarice. Apotropejski obredi. običaji i ophodi u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. Botica. Rožin Nikola. Stipe. str. vlasnik. Marko. Heffler. Čubelić. knj. NS. XXIV/XXV. broj. Robert. Uvod u književnost. 2. Croatica et Slavica Iadertina. Ferdo. Narodni običaji stanovništva Lištice. Krisnice i Zeleni Jure u karlovačkoj okolici u XIX stoljeću. 13. sv. Grčki mitovi. 501 . Petar. X. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Sarajevo. Sveučilište u Zadru. knjiga 9. 12. 3. Bonifačić. 7. 5. 5. Čubelić. Milovan. priredio Marko Dragić. godišnjak za kulturno i povijesno naslijeđe br. 312. 275-296. glavni i odgovorni urednik dr. Folklorno kazalište (priredio Ivan Lozica) SHK. Tvrtko. u: Zdenko Škreb-Ante Stamać. 21. Dragić. 14. Zagreb 1995. Marko. 3. Mostar 2007.LITERATURA 1. Gavazzi. Zagreb 1986. 11. PSHK. knj. Značaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u pručavanju stare slovenske religije. Godina dana hrvatskih narodnih običaja. 4. Knjiga XI.-280. Hrvatske narodne pjesme. Zagreb 1991. 15. 6. 9. Zagreb 1931. 8. Hrvatski Sabor kulture. poslovice i zagonetke. Narodne drame. 369-390. Centar ZA balkanološka ispitivanja. Narodna starina. Zadar 2007. Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Usmena narodna retorika i teatrologija. III izdanje. knjiga. Hrvatska državna tiskara. Etnologija. Usmena književnost. Grgec. Matica hrvatska i HKD Napredak. Kajmaković. Godišnjak.

Zora. Sova. (Vlastita rukopisna zbirka) 502 . Poganska baština. knj. Zagreb 2000. FF Split. Usmeni narodni teatar u Hercegovini. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu) 2. Mostar. (Oznaka D znači diplomski rad. Leksikon ikonografije. Karadžić. Zagreb 1990.16. priredio Olinko Delorko. Radovi V. Narodne lirske pjesme. 23. u Beču u štampariji jermenskoga namastira 1852. Rječnik hrvatskoga jezika. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru) Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat izvornih terenskih zapisa studenata kojima sam bio mentorom pri izradi seminarskih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene književnosti. Matica hrvatska.) Vl. 17. Zagreb 1963. Kršćanska sadašnjost. 21. PSHK. Zenica 1973. Zečević. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Izdanja muzeja grada Zenice. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. 19. Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Školska knjiga. Palameta. 1996. glavni urednik Jure Šonje. 22. FF Mostar. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. 18. Matej. 20. rkp. Rukopisne zbirke nalaze se kod mene. Srpski rječnik. oznaka E znači da je rukopis u elektroničkom obliku. Školska knjiga. Rkp. uredio Anđelko Badurina. Zagreb 2002. Zagreb 1955. Mile. Slobodan. Pregled narodne književnosti s primjerima i teorijom. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. Lozica. *** 1. Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. Ivan. skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. Rkp. 23.

RETORIČKI (GOVORNIČKI) OBLICI .V.

). 2.) retoričke oblike tumači kao ukrašeni govor. a narodni su nazivi bajalica i bajavica.”1 Aristotel u svomu Pjesničkom umijeću (IV. Zdravice. Blagoslovi / molitve. Brojilice.) Horacijeva i De institutione oratoria (koncem I. Kletve. Neki filolozi i 1 Tvrtko Čubelić. pr. 2 Stipe Botica. nakl. ZAKLINJANJE) Basma je stručni naziv za usmeno-retorički oblik kojim se želi čovjeka. Kr.2 Ponajbolji govornik svih vremena Marko Tulije Ciceron (106. Međutim. st. Brzalice. Vl.-43. pr. Povijest i historija usmene narodne književnosti. 280. 4. pr. EGZORCIZAM. str. U Bibliji je govorništvo dar Božji. 5. 6. str. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. Zagreb 1995.) Kvintilijalova. st.-370. Značajna su također. Zagreb 1990. Usmeno-retorički oblici mogu se klasificirati na: 1. zaklinjanja). pr. Kr. Krista) otkrio je magijsku moć riječi proglasivši je vlastodršcem “koji najmanjim i najneupadljivijim organom postiže najčudesnija djela. U stručnoj su uporabi za basmu sinonimi egzorcizam i zaklinjanje. hrvatskim usmeno-retoričkim oblicima nije se pridavala dostatna pozornost sve do naših dana. Krista) retoriku je okarakterizirao kao umijeće govorenja i umijeće uvjeravanja. egzorcizmi. 107.Usmeno-retoričke oblike poznavale su najstarije civilizacije. Antički grčki filozof Gorgija (493. 3. njegovu imovinu i stoku zaštititi ili osloboditi od bolesti i demonskih sila. st. 504 . BASMA (BAJALICA. Basme (bajalice. Prvi primjer hrvatskih retoričkih oblika zapisao je Hvaranin Petar Hektorović u svomu Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568. djela rimskih klasika: Ars poetica (konac I.

4 Nositelji tih narodnih usmeno-retoričkih magijskih tvorevina rijetke su. a muškarci vištac i mogli su. ili ako ga svjetlost vatre nije obasjala. duševnih i tjelesnih bolesti: poganice. Basme su kod Hrvata kristijanizirane te ih je narod nazivao molitvama. LII. Zagreb 1970.6 3 Vidi: Tvrtko Čubelić. 282-283. osim ako nije ušao s upaljenom lulom. groma. 6 Nevena Čović zapisala je u Makarskoj 2008. Poganica (Sali u Dalmaciji). usiriti. rođena u Makarskoj. Čitav život proživjela je u Makarskoj i vrlo dobro poznaje običaje vezane za Makarsku i njeno primorje. Bajalo se protiv bolesti ljudi. Bajalo se i protiv magle. Rkp. naime. U novijim basmama prepleću se mitski i vjerski elementi. ujeda zmija. SHK. knjiga XXV. oluje i nevremena. Poslovice. 5 Usp. U makarskom kraju uroci se nazivaju i naude. 505 . a nazivaju se mole. 58. vračanju).-380. Mole su molile ne samo kad stoka oboli. iz straha da ne ugine. zagonetke i govornički oblici. bogomolje. osobito dječije. Vjerovalo se da naudu noću može nametnuti neka nepoznata demonska sila i nije se smjelo dječju odjeću noću ostavljati izvan kuće. dima. Žene s urokljivim okom nazivane su: čara. odabrane i poštovane osobe. trzavice. Boranić. vrtoglavice. Usmena narodna retorika i teatrologija. Mole su svojim molitvama (basmama) liječile ljude: od demonskih sila. FF Split 2008. moliboge. Namjena i svrha basmi je apotropejska. urednik dr. kad se mlijeko ne bi dalo izmesti. Ako bi odjeću uhvatio mrak vani nije ju se unosilo dok je sunce ne obasja. primjerice. kad ne bi u mlijeku bilo masla. te mu se branilo da ode djetetu. Kazala joj je Vesna Parčina (baka). Rudolf Strohal.3 Basme se ostvaruju stihovima i prozom. str. svojim pogledom poremetiti nečije zdravlje. u ZNŽO JS navodi bajalicu protiv poganice i naziva je molitvom. priredio Josip Kekez. Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena. već i kad se krava ne bi dala pomusti. str. 4 Rudolf Strohal. str. godine. štringa ili vištica.leksikolozi smatraju da je basma čarobni tekst koji se izgovara pri bajanju (čaranju.5 Bajalo se protiv uroka (urokli) i more. Što su basme starije u njima su mitski elementi izraženiji. te se štitilo stoku od bolesti i demonskih bića. Bajanjem se htjelo udobrovoljiti božanstva da za vrijeme sušnih proljetnih i ljetnih dana daruju kišu. Zagreb 1924. 1942. bogomoljke. Mola se na početku obreda prekriži i izmoli Vjerovanje. Zagreb 1996. godine. glavni urednik Jure Šonje. 379. a na koncu obreda se prekriži. stoke. privremeno ili trajno. E. Također se vjerovalo da i došljak u kuću noću unosi mrak. str. MH. ukiseliti. opsjednutosti i drugih bolesti. nesanice. Zagreb 2000. Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Školska knjiga. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. straha. B. I Rječnik hrvatskoga jezika.

FF SPLIT 2008. Ovako moli dvadeset puta i na kraju Virovanje. priko polja ravna. Rkp. 7 506 . Gospina majka: Pokaži mi svu istinu bolesti i zdravlja i života (za koga moliš) Izmoli ovo tri puta i onda nastavi dalje: Šetala se sveta Ana. Raziđoše se urok i rokica po svitu. treće kao kletve. E. g. ka pčele po cvatu. / Dje ždripci ne ržu. ka magla po planinama. Dva urliču. metaforičnost i alegoričnost najvažnije su stilske karakteristike basmi. slikovitost. tri odriču Otac i Sin i Duh Sveti u pomoć bija Amen. di je drago. 7 (Nevest kod Unešića) Raznovrsne su strukture basmi. Srila urok i rokicu: Di iđeš priko. općina Unešić. 1945. urok i rokice. djev. godine u Nevestu.! Kristina Babić zapisala je 2008. / Dje čedo ne plače. Gospina majka. Kazala joj je Ana Mrčela rođ.Molitva protiv uroka Prvo se triba prikrstit tri puta i tek onda počet molit sljedeće: Oj misusovo. druge kao brojalice. simboličnost. u vištati di je lipo. / Dje pivci ne pjevaju. Sugestivnost. Bajalicama su se bolest i demoni odgonili: U pustinju: / Dje sveti Ilija gromove odgoni. sveta Ana. / Dje se Bogu ne moli. ka momci po rudinom. neke sadrže lirske minijature itd. Dželalija. u ime Isusovo. Jedne su komponirane kao blagoslovi.

poganice pogana. 5. oj. ko što čelica po cvitu. po morskim dubinama jer mjesto joj je u dubokom moru. Za uvike vikova amen. nesritna izrodice u pustinju: Dje sveti Ilija gromove odgoni. dje ždripci ne ržu. Petra i podsjeća na njegovu izdaju i kajanje i u tom smislu simbolizira i Kristovu muku. dje čedo ne plače. te se preporuči za koga se moli. U kršćanskoj ikonografiji pijetao stoji pored sv. Pijetao se prikazuje i pored sv. Pijetao simbolizira budnost i pripravnost. po visokim planinam’. nemilice nemila. dje se Bogu ne moli. tude ti je misto.8 Među mnogobrojnim basmama kojima se bajalo je i sljedeća: Oj. Ajde nesritna nesritnice. uredio Anđelko Badurina. Ajde nesritnice nesritna: U duboko more. str. U narodnoj percepciji s prvim kukurijekanjem pijetlova nestaju sva demonska bića. nesritnice nesritna. Tako pijetao opominje glavu Crkve sv.9 To se izgovara tri puta. dje pivci ne pjevaju. str. 148. časopis za kulturno i istorijsko nasljeđe. iđi. 459. Petra dok plače. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Kršćanska sadašnjost. Nesritna izrodice. 9 Danka Ivić. 8 507 . Zagreb 1990. svaki put moli se po jedno Vjerovanje. Petra da suzama opere grijeh. izrodica ti majka. po visokim planinama. Bajalice i bajanja kao dio etnotvorevine u Brotnju.Nesritnica nesritna (poganica pogana) odgoni se po svitu. po morskim dubinam’. Mostar 1986. Leksikon ikonografije. a na kraju. razađide se po svitu. u: Hercegovina. oj.

/ dje pivci ne pjevaju. kristijaniziran. gdje pijevci ne pjevaju. za njim Diva Marija. gdje dijete ne plače. Hrvatske su basme komponirane vjerskim lirskim slikama. Slično je i u drugim basmama. (…) Dje sveti Ilija gromove odgoni. gdje dječica bacaju. 508 . Gre križ po nebu. Pored navedenih stilskih figura u navedenoj su basmi: metafora: raziđe se po svitu. Svetom Petru ključe daj da otvori sveti raj di anđeli igraju. a zbog aktualnosti prigode u kojoj se izgovaraju uvijek se upotrebljava prezent. nemilice nemila.Onaj tko baja vokativom se izravno obraća bolesti i sugestivno je tjera u visoke planine. / dje ždripci ne ržu (u navedenim je stihovima stilska figura aliteracija i u ponavljanju suglasnika ž. nemilice nemila. / dje čedo ne plače. npr. / oj. U sljedećim su stihovima epiteti: Oj. pastiri. / dje se Bogu ne moli. / oj. za njim Djeva Marija sinka molila da sv. / dje ždripci ne ržu. U navedenoj su basmi mnogobrojne i druge stilske figure npr. Sadržaj je tih basmi.: križ ide po nebu. Petru ključeve dadne da otvori sveti raj gdje anđeli igraju. nesritnice nesritna povezani anaforama oj. putnici. Velik je broj basmi kojima se bajalo protiv oluje i drugih vremenskih nepogoda. poganice pogana. Izgovarali su ih domaćice. Sinku se je molila: “Daj mi sinko onu čast što si Bogu obeća. težaci. / dje pivci ne pjevaju. / nemilice nemila. gdje ždrijepci ne hržu – odgone je tamo gdje se Boga ne moli. / nesritnice nesritna. aliteracije: dje čedo ne plače. (…) po visokim planinam’. poganice pogana. jer se i stilskim figurama postiže efekt sugestivnosti. U dvadeset stihova navedene basme deset je anafora: Oj. domaćini. / tude ti je misto. nemilice nemila (u navedenim se stihovima asonancija ogleda i u ponavljanju samoglasnika a kao i samoglasnika i. / ko što čelica po cvitu te alegorija: Ajde nesritnice nesritna: /U duboko more. morske dubine. Djeva je cvijeće nabrala i njime polje prekrila i dr. držeći križ ili krunicu okrenutu prema mjestu odakle nevrijeme dolazi. / oj. / oj. asonancije: Oj. također. nesritnice nesritna. / po morskim dubinam’. / oj. poganice pogana. Česti su stalni epiteti poganice pogana.

1935. 332.di ditići bacaju. Irudice su nestale iz narodnoga pripovijedanja. uredio Anđelko Badurina. 10 509 .11 U nekim basmama.)10 (Slatine) Irudica je u narodnoj percepciji demonsko biće koje donosi olujno nevrijeme. Rkp. 12 U listopadu 2006 kazala je Drina Marušić rođena Mandić.” Nabrala je Diva. / dje se Bogu ne moli. 11 Leksikon ikonografije. koromačeva cvića. zemlju neznanu. sv. Sveti Ivan sapinje. Biži. U širokobriješkom kraju irudica je prokleta. 19. tu ti glavu okine. svetog Ive krvi sapeta. Zvona su se prvi put počela upotrjebljavati u Campaniji potkraj šestoga stoljeća. udata za Antu. / di Gospa ne kleči. Kršćanska sadašnjost. dje pjevac ne pjeva…”. Ostale su samo u basmama. g. str. Prvotna im je namjena bila sazivanje svećenika. u Slatinama kazala Marica Mauko (rođ. živi na Širokom Brijegu.12 Kad bi grmjelo i sijevalo prekrižilo bi se i molilo: Andrei Pavičin. s kim je polje pokrila od Zaloga lampa. od svetog Ivana sapeta. “Sveti Ilija odgoni gromove čak daleko u Indiju. a od sedmoga stoljeća i vjernika na molitvu. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. dje se Bogu ne moli. biži irudice. / di Isus muku ne trpi. FF Split 2004. / dje ždripci ne ržu. dje brat sestru uzimlje. / dje čedo ne plače. od Boga prokleta. koje kazivačice i danas kazuju. / po morskim dubinam’. te se tjera u planinu: di se mise ne govore. Rkp.g.10. / di zvonce ne zveči. (Di te sveti Ivan dostigne. U narodnom vjerovanju zvona simboliziraju magijsku moć tjeranja demonskih sila. 2. Demonska bića se bajanjem tjeraju: Dje sveti Ilija gromove odgoni. FF Mostar. / dje pivci ne pjevaju. Široki Brijeg (1953). Bog proklinje. 2006. 2004. u Slatinama). studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. (…) po visokim planinam’. majka dvoje djece. gdje zvona ne zvone. Zagreb 1990.

FF Split 2006. u Koprnu). četvrti su izvorno zapisivali usmeno-književne primjere. 10. kad prva Mlada nediljica dođe štolu ću vam postaviti. Amen. za štitenje. neg ona dva. koja su od Boga poslana. u noći nebeskoj. str. 1925. DHK RH. krvcu od lozice. na svoje ruke. Dalmatinska zagora) *** Višestruke su interferencije usmene i pisane književnosti. drugi su se nadahnjivali usmenom književnošću i tako stvarali djela trajne umjetničke vrijednosti. g. Jedni su zapisivali usmeno-književne primjere i inkorporirali ih u svoja djela. g. Za branjenje. Da nas uzmu. Među potonjim je književnik. treći su pisali po uzoru na usmenu književnost. od Oca Boga blagoslova. Rkp. mačem poraženje. 13 510 . 45. koji biše i pribiše.13 (Koprno. u danu vičnjem. PEN-a. mir ću vam učiniti: Tilo od šenice. Kazala joj je Božica Hrga (rođ. Da se k nama nema niko približiti. član HAZU-a. sv.Koljabitavac sveti. iz raja ladne vodice. u Koprnu (Dalmatinska zagora). Veselko Koroman koji je od svoje majke zapisao: Ivana Hrga zapisala svibnja 2006. pa nas zovu Jeruzalimu gradu: Di no sidi dvanaest apostola.

ukleta. Po formi su zdravice češće minijaturne ( četiri-pet stihova). di no nema samo drvo i kamen. zapisao je akademik Veselko Koroman. 15 14 511 . irudice. rođendani. majka ti je poganica. Međutim.18 2. zli duhovi. za njom Diva Marija. Biži. krstitke. biži. 17 Pozle – zla. godine. Sveti Ilija ognjeni koji grome odgoni. Veleni – vilenjaci. godišnjice brakova. vitlaju.) Veselko Koroman mi je tu basmu donio 12. a kazala mu je njegova majka Matija Koroman (djev. da veleni15 ne balaju. di Božji pivci ne pivaju. Govori se najčešće u svadbama. munja.16 da anđeli poigraju. Česte su zdravice i u raznim drugim veselim prigodama kao što su: imendani. skaču.14 krišta po nebu. Od svetog Ilije sapeta.-1997. uspješan završetak poslova itd. lipnja 2007. sestra ti je otrovnica. Zdravice se izgovaraju veselim i svečanim ritmom. g.Krišta. gdje zvonce ne zveči. Od Boga prokleta. svoga sina molila da učini pelin-prah. svete pričesti. 1908. svete krizme. Kraljević. goni grome do pozle17 gore. 18 U Gornjim Radišićima kod Ljubuškoga 1996. 16 Balaju – plešu. Bog joj pelin-ključe da' da otvori svitli raj. gdje Gospa ne kleči. Krišta – krijesnica. ZDRAVICA Zdravica je po svom postanku veoma stara. neke zdravice imaju razrađenu fabulu.

blagostanjem itd. Otiša niz morske lugove. Ili: ………………. Oranice luke i dubrave. Da naplati dugove. A čelice sunce zaustavile. priredio Josip Kekez.One se upućuju domaćinu (gazdi). . srećom. Ovisno o prigodi u kojoj se izvode zdravice imaju elemente: blagoslova. U kutiji šibica spava. Ćatom se pokriva. Niti dugove naplatio. SHK. str. Dušmani ti hukali. Zdravicama se izriče želja za zdravljem. Rodilo ti lito.19 ………………………… Poslovice. Zagreb 1996. Zdravice sadrže mnoge sintagmatske i sintaktičke formule: …. 19 512 . 283. Neke zdravice sadržavaju u sebi kletve: ………………………. MH. Niti se kući povratio. Volovi ti bukali. Koze bare zakrilile strane. …………………… U svatovskim zdravicama domaćin svojom zdravicom uzvraća nazdravitelju. O koncu visio. drugih usmeno-retoričkih oblika i usmene lirike. šale. Ko mu loše mislio.. Namaklo ti lito. blagoslovom. Bijele ovce brda i doline. zagonetke i govornički oblici. …………………… Kravice ti dvore zagrušale. slavljeniku ili nazočnima. ……………………….

da je blizu dan veselja i radosti! Gospodarice već očistiše odojke. pretisak. Koja će ti pazit Svu ostalu dicu. Bog ti dao sina Od prvoga tira. neka nam poživi kao sokol sivi još mnogo godinaca. kad će se naroditi naš Spasitelj. koji je eto baš po starom hrvatskom običaju napunio svoju čvrstu trpezu.» Amen!21 U slijedećoj zdravici nazdravičar ističe da su svuda okolo vesela i rumena lica.20 (Kaštel Novi) Gospodo! Sastasmo se eto u liepoj kiti kod vriednog domaćine. 213. str. makovnjače i druge kolače već su pospremile u izbu. ili od iskrica rumenoga vinca? Odgovor je sadržan u 20 21 Tanja Perić-Polonijo. Književni krug Split. Gospodari ogledavaju svoje bačve u pivnicama. te izabiru one. sastavio Ivan Josipov Šarić. Split 1996. ili zbog odsjeva kore s pečenoga purana. Zagreb 1994. da ih probodu vinskom pipom: nek teče vince slatko u čiste «srabljivce» i flaše. 151. 513 . te nas pozvao ovamo. te se pita što je uzrok tomu: da li je to zbog čarnih očiju ljubezne domaćice. da s njima družina omasti brade. nek se znade. Tanahna galija. treće dopunjeno i popunjeno izdanje. hajde da sada nazdravimo zdravicu našemu vriednomu domaćini. Bog ti dao ćerku Prvojedinicu. nek se znade. da veseli dočekamo dvanaesti sat. Nazdravičar i govornik za sve prilike života. čija je kuća mastna! Orehnjače. Bog ti dao živit Sto godin u miru. da se s njime naužijemo svega obilja.. purane i guske. ili zbog zadovoljstva domaćina. pa će im sutra resiti stol – neka bude svega. zato je Božić! Gospodo. u kojih se starina valja. str. Svuda veselje danas vlada. da uzmognemo zajedno s njime još dugo hrliti k ponoćki i klicati: «Narodil nam se kralj nebeski. Ti u ovon piru.NEVISTICE MLADA Nevistice mlada. Golden marketing.

str. Da ubije grlicu. sastavio Ivan Josipov Šarić. kada se svi vratimo s polnoćke. 151-152.poanti – ali najvećim uzrokom radosti naše jest misao. žarke su? Možda nam razžariše lica traci iskrena zadovoljstva našeg domaćine. …………………. polnoć je. te kad ćemo veseli i radostni zapjevati divnu onu pjesmu: Narodil nam se kralj nebeski: Slavno društvo! Kuda god okom krenem. kad će se roditi naš Spasitelj. Golden marketing. koji će prvi o ponoći viknuti: «Gospodo. bit će i to! Ili doprinaša rumenilu našem odsjev kore s pečena purana. kad će se roditi naš Spasitelj. te kad ćemo veseli i radostni zapjevati divnu onu pjesmu: Narodil nam se kralj nebeski! S toga ja nazdravljam zdravicu onomu članu našeg društva. narodi se kralj nebeski!» A zahvalit će se i taj član na zdravici onda. Dadi Petru puščicu. te nastavimo još koje vrieme ovdje naše veselje … Da Bog da sretno!22 3. ali najvećim uzrokom radosti naše jest misao. Zagreb 1994. da se približuje čas. NABRAJALICA) Brojalica je pjesnička tvorevina kojom se stvara ritmički i glazbeni ugođaj: Grličica grče. svuda vidim vesela i rumena lica. da se priblužuje čas. koji nas tako veselo motri oko svoga stola? Da. koje tako gladko teče niz naša grla! Da divno je! I čarne oči i zadovoljstvo i žar putana i vatrene iskrice. 514 . pretisak. treće dopunjeno i popunjeno izdanje. Petar konja trče. A što je uzrok tomu veselju i rumenilu? Zar nas pali žar čarnih očiju naše ljubezne domaćice? Da. zanimljiv je! Možda nas razpaljuju vatrene iskrice rumena vinca. BROJALICA (BROJILICA. Neke su brojalice komponirane od mudroslovica: 22 Nazdravičar i govornik za sve prilike života. sve nas to veseli i razblažuje. koji se pred nama žari? Da.

str. Teško vrabcu bez kruške. Teško košuti bez gaja I duši bez raja. Liskove košulje.23 (Bugojno) Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. MH. priredio Marko Dragić. HKD Napredak. duši bez raja. djetetu bez sise. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. knj. Teško zimi bez bure i momku bez cure. Teško orlu bez oka i curi bez momka. Teško vagi bez mjere i čovjeku bez vjere. djetetu bez oca. Djetetu bez sise.Teško mišu bez rupe I pratru bez župe. Teško vjerniku bez mise. Teško košuti bez gaja. …………………… TEŠKO MIŠU BEZ RUPE Teško mišu bez rupe i pratru bez župe. junaku bez puške. 23 515 . Kudikovih gaća. retorika. Teško jezeru bez žaba. Radostan ti Ade. epika. Teško vjerniku bez mise. Čakaraske brade. Teško plotu bez koca. 4. Sarajevo 2006. 517-518. selu bez baba. ………………………… Nekim je brojalicama sekundarno značenje izgovorenih riječi.

Petri pan. 516 . težaci. idući na posao i vraćajući se s posla. Brzalicama se dakle. erotizirano značenje: ………………… Jegiga uz dub. zavaljuška.Brojalice se izvode i u stihu i u prozi. Djeca ih izvode igrajući se i zabavljajući. Neke su brojalice izvođene laganijim ritmom i služile su kao uspavanke. đaci izgovaraju ih na sijelima. zaketeri. Jegiga niz dub. Izvode ih djeca i odrasli. rije zeri. Neke brzalice imaju elemente zagonetaka. obavljajući razne poslove. Neke brojalice imaju i vjerski karakter. 4. za vrijeme predaha. idući od kuće do škole i od škole do kuće itd. Sadržaj izgovorenoga najčešće nema nikakvo značenje. najčešće. zabavljalo. svadbama. JEDAN GORI Jedan gori. drugi doli. BRZALICA Brzalica je usmeno-retorički oblik koji karakterizira ubrzano izgovaranje riječi. Takav je suvremeni zapis Deset Božjih zapovijedi. Brojalicama se uvježbavaju i provjeravaju govorničke osobine i moć memoriranja. pastiri. Jegiga usred duba. radnici. Brzalice koje izvode odrasli često su komponirane tako da su pogreškama izgovorene riječi dobivaju drugo. šalilo i odmaralo ali i povjeravalo govorničko umijeće. petri puška. Djevojke i mladići. igralo.

ti nas vodi i čuvaj od svakog zla i napasti. Sarajevo 2006. bolesnike i beskućnike. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Ti znaš sve njihove poteškoće i jade što ih prate kroz njihov život. Njima se izriču želje Bogu da blagoslovi: obitelj. str. Koza vrek. knj. 25 Isto. blagoslovi moju obitelj. sve siromašne.kokuruška. 526. moje roditelje. koje si mi dao Gospodine. sve moje neprijatelje. HKD Napredak. MH. GOSPODINE. priredio Marko Dragić. 529. 4. str. molim Te. ti nas brani. sve ljude. epika. hranu i piće. ti nas štiti. biži zec. 24 517 . retorika. ja te molim Gospodine. Ti nas ljubi. patnike.25 (Posušje) BLAGOSLIVLJAM MOJE RODITELJE Blagoslivljam moje roditelje. rodbinu i domovinu itd. BLAGOSLOV/ MOLITVA Blagoslov je usmeno-retorički oblik vjerske provinijencije. MOLIM TE Gospodine. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika.24 (Stepen kod Tomislavgrada) 5.

Što ti želiš u radosti. Isuse snagu za život mi daj. str. slavim. što nada mnom bio jesi. Falim tebe na nebesi. Bože ti si svojom moći. 530. Blagoslovi sve njihove patnje i probleme.Gospodine.27 (Posušje) BOŽE BLAGOSLOVI OVAJ DAN Bože blagoslovi ovaj dan. teb’ najprva mis’o budi. Isto. evo. 518 . str. 531-532. da ustanem s tijelom zdravim. hvala Ti za sve njihove poteškoće i istjeraj iz njih svako zlo i zaogrni ih u svoj blagoslov!26 (Posušje) BLAGOSLOVI GOSPODINE Blagoslovi Gospodine. 26 27 Isto. mene čuvo ove noći. I ovaj dan me na’rani i od svakog zla obrani. one koji su rastrešeni i nizašto ne mare. a dobro ću ja činiti i pobožna uvijek biti. Ja s’ u tebi Bože budim. pa zato te. koji imaju teške križeve. one koji nemaju strpljenja i nikoga ne trpe. svoga života.

širi ruke. Evo tvoje zovem ime. Grijeh ću mrzit danak cijeli. čuvaj mi ga. blagoslovi njima luge. Kad se vihor sprema. Ti svemožni. Gospodine.uradit ću tvom milosti. USNE MOJE Otvori. Čuvaj ga kad raste. Blagoslovi žuljeve ruke moje i znoj kojim se znoje. 519 . da slave sveto ime tvoje. Samo ti me ne ostavi. 533. usne moje. GOSPODINE. nek’ s’ od mene zlo odijeli. kad počne da klije. otvori nebesa. u meni čuvaj vjeru živu.28 (Rankovići pored Novog Travnika) OTVORI. Blagoslovi ovu moju njivu. 532. str. mili Oče od ljubavi. čuvaj ga kad resa.29 (Guča Gora kod Travnika) 28 29 Isto. pomozi mi Bože njime. Bože. Blagoslovi sjeme ove njive. str. prijatelje i rodbinu i svu milu domovinu. Isto.

četri evanđelista. 7. Osam blaženi. 2.30 6. dvi daske Mojsine. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. pet rana. 9. sedam radosti. 6. četri evanđelista. šest kamenica. 520 . KLETVA Kletva postoji onoliko koliko postoji i čovječanstvo. Tri trojstva. 4. Šest kamenica. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. 10. tri trojstva. 8. sam Bog na nebesim sidi ter blaguje. osam blaženi. četri evanđelista. četri evanđelista. četri evanđelista. tri trojstva. To je najčešće mikrostrukturna književna tvorevina. dvi daske Mojsine. Devet anđeoski kora. šest kamenica. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. šest kamenica. šest kamenica. 520-521. sedam radosti. tri trojstva. dvi daske Mojsine. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. pet rana. str. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. 3. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. Sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. tri trojstva. dvi daske Mojsine. pet rana. Deset Božji zapovidi. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. tri trojstva. tri trojstva. sedam radosti. tri trojstva. Narod je dugo vjerovao u moć kletve. devet anđeoski kora. 5. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. četri evanđelista. Dvi daske Mojsine. dvi daske Mojsine. dvi daske Mojsine. osam blaženi. Četri evanđelista. Formom je bliska poslovici. Pet rana. Sedam radosti.DESET BOŽJIH ZAPOVIDI 1. Posebice se vjerovalo u moć majčine 30 Isto. pet rana. dvi daske Mojsine. dvi daske Mojsine. pet rana.

Ivana Raosa. (O djevojačkim i momačkim kletvama bilo je riječi u poglavlju o lirici. 32 Isto. Ivana Aralicu. MH. Kaže dragi umrla mu mati. Novaka Simića. Pored Šenoe spomenimo: Ivu Andrića. str. Sarajevo 2005. Maka Dizdara. *** Mnogi su književnici u svoja djela ukomponirali usmenu retoriku. Vjekoslava Kaleba.32 Sjeta te ubila.31 August Šenoa je napisao pjesmu Kameni svatovi koji su se okamenili jer je majka proklela sina koji se usprkos njezinom protivljenju odlučio oženiti siromašnom djevojkom Janjom. HKD Napredak. Petra Gudelja i mnoge druge. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. drama i mikrostrukture. daboga mu zvonilo i tati.kletve. 539. Jeziv je sadržaj nekih kletvi. dabogda ga živa ne zatekla. Da Bog da imao pa ne imao. 167-169. knj. 5. 31 521 . Mirka Božića. priredio Marko Dragić. Vidi: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. str.) Imam svekra slušat sam ga rekla. Mnogobrojne etiološke predaje kazuju o okamanjenim kćerima koje su majke zbog neposluha proklele.

Poslovice. Usmena kniževnost. priredio Josip Kekez. 4. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. 3. Matica hrvatska i HKD Napredak. Zagreb. 12. 13. Nikola Rožin. Zagreb 1996. Golden marketing. Fran. Hrvatska narodna šala. Čubelić. 7. Zagreb 1986. Petar. priredio Marko Dragić. Povijest i historija usmene narodne književnosti. 14. Perić-Polonijo. Botica. Gozbe i zdravice u hrvatskoj književnosti (priredio Stjepan Sučić). O dječijim igrama. Stipe. 8. Ilešić. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. SHK. Grgec. 2. Sarajevo 2006. knj. Josip. 6. 9. u : Uvod u književnost (priredili Zdenko Škreb i Ante Stamać). Bonifačić. poslovice i zagonetke. Pasarić. Perić-Polonijo. Zagreb 1995. Križevci 1994. 1902. grm grmi. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. zagonetke i govornički oblici. Kekez. Josip.IZVORI I LITERATURA 1. 5. epika. Književni krug Split. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru) Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat studentskih izvornih terenskih zapisa kojima sam bio mentorom pri izradi golemoga broja seminarskih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene književnosti. Tanja. sv. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. Vl. 2. Izbor iz usmene poezije. Zagreb 1990. Rkp. 10. Šum šumi. knjiga 4. FF Split. Prva hrvatska rečenica. nakl. Zagreb 1943. knj. MH. sastavio Ivan Josipov Šarić. 522 . VII. 11. PSHK. Josip. Tvrtko. FF Mostar. Hrvatske narodne pjesme. Zagreb 1994. Narodne drame. Školska knjiga. IV. Zagreb 1963. Tanahna galija. Zagreb 1986. pogledi na suodnos usmene i pisane hrvatske književnosti. Split 1996. Zagreb 1923. ZZNŽOJS. Kekez. Zagreb 1988. retorika. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. Nazdravičar i govornik za sve prilike života. pretisak. izdanje. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu) Rkp. Tanja. treće dopunjeno i popunjeno izdanje.

(Vlastita rukopisna zbirka) Stap u kojem se melo mlijeko 523 . rkp.(Oznaka D znači diplomski rad. oznaka E znači da je rukopis u elektroničkom obliku. Rukopisne zbirke nalaze se kod mene.) Vl.

VI. MIKROSTRUKTURE (POSLOVICE. ZAGONETKE) .

To je djelo najvećim dijelom satkano od poslovica: Usavrši svoj govor. Nema znalca što seže do punog savršenstva. Školska knjiga. prije Krista) Alea iacta est (Kocka je bačena) i Etiam tu filii mi (Zar i ti sine moj). Cezar (I. Aforizme i poslovice od najstarijih vremena koriste državnici. do VI. 3. U Bibliji. primjerice. Mnogo je poslovica u staroindijsko-sanskrtskoj svetoj knjizi Vede (usmeno znanje) koja je nastajala od XVI. prije Krista) prvo veliko djelo staroegipatske književnosti. str. također. koja je nastajala od XIII. Antička Grčka civilizacija posebnu pozornost poklanjala je poslovicama koje su sakupljane u zbornike Gnomologije. prije Krista) sadrži poslovice kao i sumeransko-babilonsko-asirski Ep o Gilgamešu (oko 1700. a nakon njih srednjovjekovne europske civilizacije. st prije Krista do I. Al ne širi svog srca zbog onoga šta sve znadeš. Poznati su srednjovjekovni zbornici poslovica Adagia i Dicteria. g. st poslije Krista. Od neznalice uči kano i od mudraca Umijeću nisu postavljene međe. vojskovođe i političari. g.1 …………………………………………………………… Svaki je od navedenih stihova istovremeno i poslovica. Čitanka iz stranih književnosti. na tisuće je poslovica a samo u Salomonovoj zbirci izreka ima ih više od šest stotina.POSLOVICE Ptahotepove su Pouke mudrosti (oko 2400.-1536. prije Krista). – XIV. st prije Krista. Erazmo Rotterdamski (1467. Lijepa je miso skrita bolje no zelen dragulj. Staroegipatski zbornik Pjesme s rijeke (XV. Tu tradiciju nastavili su stari Rimljani. Nevenka Košutić-Brozović. Poslovica je mnogo u Talmudu (usmenoj znanosti) sastavljenom na temelju židovskog tumačenja Starog zavjeta. st. 1 525 .) u svomu djelu Pohvala gluposti koristio je i poslovice i krilatice. svu pažnju ćeš svrnuti na se. U Kur’anu (612.-653. nalaze mnoge poslovice. st.) se. Zagreb 1996.

U XV. stoljeću razvija se znanost Paremiologija koja se na temelju brojnih paremiografija bavila izučavanjem poslovica. primjerice. 1461. g. 1675.2 Proširila se i uporaba poslovica pa se njome koriste propagandisti. oko 1400. – ? 1569. g. imamo dvojicu vrsnih paremiologa dvije do tri decenije prije najvećega europskoga paremiologa Rotterdamskog. 1713.) u svojim djelima koristi na stotine poslovica i paremiologizama. U djelima Ivana Gundulića (Dubrovnik. – Dubrovnik. 1589. 1508.). a nešto kasnije zapisivao ih je Juraj Šižgorić (Šibenik. To se pojačalo u XVI. Pavao Ritter Vitezović (Senj. – Mleci. 1482. 1558. Dubrovčanin Stjepan Beneša Benešić sakuplja poslovice. 1576. Marin Držić (Dubrovnik. – Dubrovnik. dakle. stoljeću na cijelom europskom prostoru. motivatori. – Dubrovnik. Dinko Ranjina (Dubrovnik. 1613. 1501. Poslovice su u svoja renesansna djela inkorporirali: Đore Držić (Dubrovnik. pa bi se iz njih mogao sastaviti opsežan gnomologij.) Ziga Ziglara.) prvi je sakupljač i zapisivač poslovica u Hrvatskoj. stoljeću se tiskaju poslovice u brojnim knjigama i publikacijama. U XVII. U XVIII. Mavro Veteranović (Dubrovnik. 1457. – Šibenik. 2 Danica Škara. 1509. – Dubrovnik. a Basgoz 1990.). -? oko 1468. 1567. 526 . 1508. – Beč. 1607. 1997. Početkom XVIII. navodi 143 definicije poslovica. – Dubrovnik.). Hrvatske poslovice nalaze se inkorporirane u srednjovjekovnim pisanim dokumentima. Mostar-Zagreb 1997. U Hrvatskoj. Glas tradicije.) objavio je zbirku poslovica Priričnik aliti razliko mudrosti cvitje u kojoj hvali i objašnjava poslovice.) nalaze se mnoge poslovice. – Lepoglava.).). divi se poslovičnoj jasnoći i strukturi. 1536.). Benedikt (Benko) Kotruljević (Kotruljić) (Dubrovnik. državnici. ZIRAL. st. jednog od najbogatijih ljudi današnjice. Potkraj XVI. i XVII. Tako je. Šiško Menčetić (Dubrovnik. st. poslovice su sakupljali Bernard Đurđević i leksikograf i pisac Ivan Belostenec (Varaždin. st.). a taj se trend nastavlja sve do naših dana.). Dominko Zlatarić (Dubrovnik. Champion 1938. oko 1420. mnogo poslovica u bestseleru otisnutom u dva i pol milijuna primjeraka Pogled s vrha (2000. 1638. političari. str. navodi 124 definicije poslovica. Petar Zoranić (Zadar. 1527. – Dubrovnik. 1594. 1652.

).). 1893. 1864. Značajnija djela hrvatskih poslovica u XIX.) Filipa Grabovca (Podosoje kod Vrlike? 1697. Narodne poslovice (Dragoljub. 1704. 1760. – Kraljeva Sutjeska. Josip Stadler (Brod na Savi. 1768. 1854. – Rim.).) Mijata Stojanovića (Babina Greda. Zagreb.). – Sarajevo. Bone Benića (Ćatići kraj Kaknja. 1728. – Zagreb. Zagreb. Karizmatični Vrhbosanski nadbiskup dr.) objavio je zbirku hrvatskih poslovica Proričja slovinska. Ivan Matija Matijašević (1714.) i drugih. – Mostar. Polihistor i leksikograf Ivan Aletin Natali (Dubrovnik. 1785. 1889. 1837. 1670. 1772.) Andrije Kačića Miošića (Brist kraj Makarske. 1903. Francesco Maria Appendini (Torino. 1873. i Etički sadržaj narodnih poslovica (Rad. g.) i Ksavera Šandora Đalskog (Gredice kraj Zaboka.) u rukopisu je ostavio velik broj poslovica. – Kraljeva Sutjeska. – Zaostrog. čija djela sadrže brojne narodne poslovice spomenimo Augusta Šenou (Zagreb. 1845.). Nikole Lašvanina (Dolac kod Travnika. 1708. 1914. 1881. Mnoštvo je poslovica u kronikama i ljetopisima bosanskih franjevaca Stjepana Margitića Markovca (Jajce. 1818. 1835.Poslovice je sakupljao Đuro Matijašević (Dubrovnik. st.) navodi poslovice. Narodne poslovice i zagonetke (…) (Senj. – Beč. – Mostar. Ivan Franjo Jukić (Banja Luka. Velik je broj mudroslovica zapisao fra Petar Bakula (Batin kraj Posušja. Poslovice: pučka mudrost. – 1865.). 1816. – Fojnica. 1879. 1743.) Ljudevita Vukotinovića (Zagreb. U djelu Pričice i prorečja slovenskije (1803. – Zagreb.). 1749. – Kreševo. 1783.). 1833. – Santo Spirito kraj Venecije. ili 1698. 1857. – Zagreb. 1703.). 1813.) u Bosanskom prijatelju objavio je 863 poslovice.). – Zagreb.) Đuro Ferić Gvozdenica pored basni uvrštava i mnoge poslovice. – Jajce.) i Pismarica (1759. 1767. – Jastrebarsko. Zapisivanjem i sakupljanjem poslovica bavio se i Tomo Mikloušić (Jastrebarsko.). 1818.). st. 1730. 1670. – Zadar. 1750. Od značajnijih književnika u XIX. jesu: Tumačenje narodnih frazah i poslovicah (Bosiljak. Fra/don Franjo Miličević (Veliki Ograđenik kod Čitluka. Filipa Lastrića (Oćevija. 1700. 1881. 1843. Poslovice sadrži i Cvit (1747. 1935.) u svom djelu Ženidba (Broćanska župa u Hercegovini) (1870.) Franje Markovića (Križevci. 1650. Marijana Bogdanovića (Kreševo.) u svoju Gramatiku ilirskoga jezika uvrstio je mnoge poslovice. JAZU. 527 . 1720.) Ivana Radetića. Zagreb. 1838. – 1791. 1918. 1868. – Gredice.) u Danici je objavio 1873. – Dubrovnik.

). Ivan Kasumović (Mezinovac kraj Perušića. priričja. Poslovice imaju općenacionalni karakter. st.). 1975. poslovice-anegdote ili poslovice-pričice i pareologizme (frazeologizme. Godine 2007. – Zagreb. Poslovicom se prenosi višestoljetno i višemilenijsko iskustvo koje jezgrovito tipizira osobe. Josip Kekez (Katuni kod Omiša.926 poslovica u knjizi Kad ti kuća gori. 1947. velik doprinos paremiologiji dali su Nikola Bonifačić Rožin. Poslovice se mogu klasificirati na više načina. 1981. 1945. metafore). – Sarajevo. gnomi. – Zagreb.). 528 . Velik je broj zapisanih poslovica u seminarskim i diplomskim radovima studenata pedagoških fakulteta u Osijeku. – Zagreb. U drugoj polovici XX. 1892. Iznimno je značajna zbirka poslovica Hrvatske narodne poslovice Vicka Skarpe (Šibenik. pririč. 1906. Česta je abecedna klasifikacija. Vatroslav Jagić (Varaždin. Rijeci i Mostaru.) u djelu Život i običaji Hrvata katoličke vjere u Bosni i Hercegovini (1908. mudroslovice. – Zagreb. 1981. 1884. 1923. – Zagreb. 1838. koji su u svoja djela utkali poslovice.).). poredbe. sentence.). – Beograd. 1893. Nikola Buconjić (Neum. – Novi Vinodolski.Među najznačajnijim zapisivačima. Mogu se tematski klasificirati. Karakter poslovica je utilitaristički i didaktički. 1995. Među značajnijima su: Ivo Andrić (Dolac kraj Travnika. 1985. sentencije. Mirko Božić (Sinj. izreke. Poslovica je najminijaturnije književno djelo. sakupljačima te znanstvenicima koji su se bavili poslovicama u prvoj polovici XX. 1930. Miroslav Krleža (Zagreb. Zdenko Škreb (Zagreb. bili su: Stjepan Ivšić (Orahovica. Cijela je plejada književnika XX. 1937. Klek. – Zagreb. ali i po vremenu zapisivanja. st. objelodanjeno je 14. – Beč. Ivan Aralica (Promina kraj Knina.) i mnogi drugi.). 1919. 1904.) bilježi poslovice. U hrvatskoj povijesti književnosti poslovice su nazivane: proričja. dijaloške poslovice ili poslovice-pitalice. priričak. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te Odjela za humanističke znanosti Sveučilišta u Splitu.). st. Najčešće se svrstavaju po značenju. a ti se ogrij Zbirka poslovica Bartula Matijace koju je priredio Stipe Botica. 1865.).). 2003. Ante Šimčik. 1962. događaje i pojave. Josip Kekez ih tipski razvrstava na: izreke. Novak Simić (Vareš. 1872. 1909.

ne znaš šta će ti biti. odmor i umjeren način života. nemoj mi odmagati. 2. 6. Bavi se svojim poslom. Ako ne moreš učinit dobro. neka ti ljekar bude ovo troje: vedra duša. 5. 4. biži od njega! Nije pošten čovik. Ako nemaš ljekara. Ako mi ne možeš pomoći. Ako putuješ sa čovikon pa te ponudi raskriženon jabukon. i to njezinin manjin dilon.Murterska kala PRIMJERI 1. 529 . 3. nemoj ni zlo. Ako znaš šta ti je bilo. ne tujin.

Dobro dilo samo falu daje. dolikuje ti da se nadaš. a primat je juski. Čovik je čoviku vuk. 18. Kad se nauči maška sviću lizat. 27. Davat je božanski. Hrabar čovjek umire jedanput. a slaje. Gdje brat brata ne voli. 32. Boje manje. Daleko od očiju. 22. 19. Il ne pokušavaj. a bez zore ne može.7. 20. Gdje laž ruča. Braća se dile kad se ombari isprazne. Dobro se ne pozna dok se ne izgubi. nego dobra maćeha. ne može da kupi sve što nema. 23. 25. Dok živiš. Bolje slaba mater. daleko od srca. 11. s tim i klimam. Kad bi svaken vitru jidra otvara ko zna di bi doša. ili sviću razbit. 31. Bez pivca svane. tu ne večera. Kada je netko sposoban onda bi i buhu potkovao. Boje dobrome služit vengo zlome zapovidit. 30. puno tega se svlada. I najmudriji da proda sve što ima. 24. I dva loša svladaše Miloša. il dovrši. a kukavica tisuću. Kada bi se beside kupovale manje bi se trošile. tu nema sreće. Bolje da te zmija ujide nego marčano sunce ugrije. 33. 21. Boje gruba zakrpa vengo lipa buža. 16. Ča iman. Di razum vlada. Izreke su ukras govora. 9. 10. 8. 17. 26. 14. ili mašku ubit. 530 . Bolje je svašta jist vengo svašta govorit. 13. 15. 28. 12. 29.

Lako je za tuđin nosilin plakat. Ko sije vitar. 49. zlo ne misli. Ko se sam čuva i Bog ga čuva. 41. 52. Ko na vitar pjuje. Knjiga je čovjekov najbolji prijatel. Ko mnogo zbori. najslađe se smije. Ko radi ne boji se gladi. 55. svoj zaboravlja. ti tabači. 43. Ko se dima ne nadimi. 40. Mnogi ljudi su kao satovi. 39. 45. Ko dvaput slaže. miševi kolo vode. Ko vozi polako. 48. 60. vatre se ne ogrije. Pokazuju jedno vrijeme. Kako si zaja. il mnogo zna ili mnogo laže. žanje oluju. 36. Moli Boga ka da ćeš sutra umrit. 53. 58. 38. radi ka da ćeš sto godin živit. 531 . tako će ti se i vratit. ni čovjek nije. 42. Ko priši vrat lomi. malo ga se čuje. ritko niču. Ko pjeva. 46. Ko ljude ne sluša. Kucaj. treći put mu se ne vjeruje. 56. 50. otvorit će ti se. a otkucavaju drugo. 57. Ljudi se gusto siju. 47. Ko liti laduje zimi gladuje. Ko je jači. u drugega i gleda. Koga je zmija ujela i gušterice se boji.34. 44. Ko drugome jamu kopa sam u nju upada . Ko se posljednji smije . Ko u drugoga radi. na obraz mu pada. 59. Ko puno govori. pitaj da će ti se. 51. Kad mačke nema. stigne daleko. Ko prati tuđi posao. 37. 54. 35.

Oči su ogledalo duše. Nije važno šta se kazuje. 76. 82. Poštuj. nikomu olova plivaju. 85. ako hoćeš da si poštovan. 81. ako nis bit ćeš. Ona ča botija ne more vrtit. takov si. već ko kazuje. Pomozi sam sebi pa će ti i Bog pomoć. nit će je biti. prokleto. Sit gladnu ne viruje. Našla tikva čepinu. 65. 70. 62. Na ljutu ranu. 72. ako čeljad nije bisna. Riba ribi ni virovala dok na vruće gradele nije stala. Nije grij ča u justa ulazi. 84. Nije kuća tisna. 79. već ko mnogo želi. 78. Po jutru se dan poznaje. 83. Oteto. Nije blago ni srebro ni zlato. već je blago što je srcu drago. 88. Pravde nije bilo. Neka momak prvo napravi štalicu pa onda traži kravicu. 73. 67. 532 . 71. Svak sa svojon vrićom u mline. Pametni ljudi uče na tuđim greškama. S kin si. 64. 86. 66. 77. Nikomu pluta potonu. 68. Ovca koja bleji. zalogaj gubi. Opareni i na ladno puše. vengo ča izlazi. Nije siromah ko malo ima. Od samoće ništa gore nema. Ne laje zbog sela. ljutu travu. Rđa se zlata ne hvata. budale na vlastitim. nego zbog sebe. 69. Ni pet prstiju na ruci nisu isti. 80. novac more vrtit.61. 75. 74. Ni u raju ne valja bit sam. 63. 87.

Teško onom po kome se svit uči. 90.. 109. Tko kasno ustaje. 100. Što imaš. i 2008.. Utopjenik se i za slamku vata. Voda sve opere. ne kaži. Svaka vala ima svoga vitra i kuća svoga dima. Tko će poplesti uzica za povezati svijetu gubica. to vaja primit. Vjeran sluga tuđoj kesi gospodar. 99. Sve je zaboravljeno. 106. 105. 111. 94. 101. što izgubiš. U laži su kratke noge.) Zaklela se zemlja raju da se sve tajne doznaju.89. 91. 92. 98. 110. 3 3 Sve su navedene poslovice zapisane 2007. 107. Slogom rastu male stvari. a čovik za rič. 102. Vesela mladost najveća je radost. 104. Više vridi znat nego jemat. 103. ne traži. neslogom se i najveće raspadaju. Svako je kovač svoje sreće. 533 . Velike misli dolazidu o srca. Šta Bog da. 96. godine ponajviše u Dalmaciji. 97. ma ne more šporki jezik. i na Božić je tužan. Vrati koke ča si pozobala. Učini čovjeku sto puta dobro. Živina se veže na roge. Umiljato janje dvije sise sisa. obrok mu nestaje. Tko je dužan. (Vrati roditeljima ono što su ti dali. Sve se može kad se hoće. Svako dilo dođe na vidilo. a jedanput ne učini . 95. 93. 108.

Negdašnji svakodnevni težački život 534 .

3. Josip. Zagreb 1963. Glas tradicije. Albin. Sarajevo 2005. 8. 11. Košutić. Zagreb 2000 6. Bosanski prijatelj (urednik I.. Povijest i historija usmene narodne književnosti. 5. 2. Zagreb 1996. Narodne drame. drama i mikrostrukture. u: Z. Hrvatske narodne poslovice. izdanje) Kekez. zbirka poslovica Bartula Matijace. Ziglar. priredio Marko Dragić. 535 . Škreb-A. Zagreb.. a ti se ogrij. 15. Zagreb 1990. zagonetke i govornički oblici (priredio Josip Kekez). 4. Pogled s vrha (s engleskoga prevela Vesna Orsag). Vicko. I. Zagreb 1996. 5. 10. Stipe. Danica. sv. Mostar-Zagreb 1997.LITERATURA 1. Nikola. Tvrtko. Usmena književnost. Brozović. Poslovice i njima srodni oblici. SHK. Zig. Nevenka. (IV. Kekez. 13. Zagreb 2007. 1995. 12. Zagreb 1984. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Josip. Svaki je kamen da se kuća gradi. Zagreb 1986. Bonifačić Rožin. Zagreb. Šibenik 1909. Josip. Poslovice. Kad ti kuća gori. Stamać Uvod u književnost. Kekez. knj. Zagreb 1870. P. Hrvatska usmeno književna čitanka. Novi Sad 1990. Latinski citati. MH. 14. Osijek 1990. 7. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. (2. Jukić) sv. Skarpa. Vilhar. Botica. F. poslovice i zagonetke. 1861. Čitanka iz stranih književnosti 1. 9. IV. III. P. Škara. Ćubelić. priredio Stipe Botica. izdanje). Matica hrvatska i HKD Napredak.

za vrijeme predaha kod težačkih poslova. plemić i poliglota Fran Krsto Frankopan (1643? – Bečko Novo Mjesto. 1955. zagonetke-pitalice i računske zagonetke. Sastoje se od pitalice (zagonetke. Zagonetke se mogu različito klasificirati. 1780. Poetski svijet zagonetaka je raznovrstan i obuhvaća velik broj motiva i tema. – Zagreb. predmetima. studenti itd. 1716. Zagonetke su. – Stari Grad na Hvaru. Josip Kekez ih razvrstava na: zagonetke. Rijetke se otisnute knjige narodnih zagonetaka. odgonetljaja). Zagonetke su binarna mikrostrukturna književna djela kojima se metaforično zagoneta o pojavama.) Prvi hrvatski značajniji folklorist Petar Hektorović (Hvar. zagonetke i govornički oblici (1996. 536 . 1671. životinjama. U knjizi Poslovice. trgovci. Zagonetkama se provjeravala intelektualna zrelost mladeži. st. osobama i sl. 1487. putnici. Korijeni hrvatskih zagonetaka nalaze se u srednjovjekovnom dramskom tekstu s otoka Krka Kolo od Buzović.) Josip Kekez objavio je 442 zagonetke.) u književno znanstvenu problematiku ulazio je preko zagonetaka. 1572. U XVIII. 1894. Međutim. Najčešća je dijakronijska klasifikacija. zagonetljaja) i odgovora (odgonetke.) navodi zagonetke ribara Paskoja i Zeta. J. Ivan Franjo Jukić je u Bosanskom prijatelju objavio 329 zagonetaka.ZAGONETKE Zagonetke su prisutne u usmenoj komunikaciji od najstarijih civilizacija do naših dana.) u Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568. Pokatkad se abecedno razvrstavaju. Marijan Vuković je u Zagrebu 1890. 1996: 174. zagonetali su i odgonetali pastiri. objavio Zbirku zagonetaka. taj usmenoknjiževni fenomen nije dostatno istražen.. svećenik i pisac Emerik Pavić (Budim. Pisac. Antun Barac (Kamenjak kraj Crikvenice. đaci. također. Zagonetke se kazuju u prozi i stihovima. – Budim. (Kekez. služile za zabavu i razonodu u raznim prigodama: na sijelima.) svoje djelo Zganke za vrime skratiti napisao je na temelju narodnih zagonetaka. događajima.) u svomu Kalendaru tiska zagonetke.

podile ih i svakoga zapadne po jedan zec. sinci gvozdeni. Dugo polje nemjereno. jedna drugu ne vidi. Dva oca. ubiju tri zeca. Dva lončića. Dvije vile povazdan vire. Crno sjeme. Bijelo polje. ispod njega vatra nije 14. 4. Mudar onaj tko ga sije.PRIMJERI ZAGONETLJAJI 1. a okrugla kao buća.treći raste veselije. Po njem blago nebrojeno. Kako je to moguće? 7. U njoj sjedi mali kneže. maleno. 10. a sebe ne vide. dva sina i did pođu u lov. 5. Ko iđe na glavi ? 11. Po njoj rastu oštre drače. drugi pije. 2. Dvi grede usporedo stale. 9. Ko najprvi uđe u crkvu? 12. a četiri zaklopčića. 8. Nasred polja zlatna kuća. jedan drugog ne mogu da stignu. 537 . svu noć cara varalo. 3. 6. Na polju lonac vrije. Svakoga vide. Četiri brata putem trče. Sinci govore. Jedan lije. 13. Majka kamena. majka ne more. Crno.

(Pisac. (Mravinjak) 14. iz svakog ogranka četiri grančice. stablo) 10. (Zvijezde) 5. iz svake grančice po sedam listića. (Jež) 17.) 7. ne zna joj se čepa ni tapuna. 15. (Lako. i 2008. 18. a sa paša priko sebe baca.Kad se kneže šeće. a bez ruku grabi? 4 ODGONETLJAJI: 1. (Oči i kapci) 6. (Riba) 4 Sve su zagonetke zapisane 2007. . (Ključ) 12. trojica su. tjedan i dani) 20. 19.) 2. 538 . (Zvonik i zvona) 13. ( Jaje ) 18. Tukotići tuku. Puna bačva dvoga vina. godine u Dalmaciji. Na srid polja lonac vrije. 20. vukotići vuku. 17. (Ježeva kućica) 15. jezik ) 19. Iz svake jele dvanaest ogranaka. Što bez nogu bježi. (Komarac. 16. kuća mu se kreće. (Kiša. (Mravinjak) 16.) 3. ( Zubi. a pod njim vatra nije. (Oči) 8. (Kotači) 4. ( Čava ) 11. ruke. Raste jela nasred sela. (Godina. Priđe ovca priko doca i prinese trista i tri koca. zemlja. (Oči. mjesec.) 9.

Zagreb 1861. Matica hrvatska i HKD Napredak. Bosanski prijatelj (urednik Ivan Franjo Jukić). Ćubelić. Zagreb 1890. 8. Poslovice. 5. 539 . Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Zagreb 1986. MH. knj. Zagreb 1996. u: Zdenko Škreb-Ante Stamać Uvod u književnost. Zagreb 1963. 1870. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. drama i mikrostrukture. 4. Tvrtko. Narodne drame. Josip. Kekez. poslovice i zagonetke. Botica. priredio Marko Dragić. zagonetke i govornički oblici (priredio Josip Kekez) SHK. Usmena književnost. Marijan.. 3. 5.LITERATURA 1. Zagreb 1990. Stipe. Zbirka zagonetaka. Bonifačić Rožin. Zagreb 1995. 6. 2. Nikola. Sarajevo 2005. Vuković. 7. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka.

kozje dlake ormar armerun lakat. obavijest hajde aj’. braše. obična zaprež. uzengija (prvotno od bakra) skitnica. dužinu (između 65 i 75 cm) mjehurići na koži. životinja. belenzuk tur. aleluja aleluj hambar: drveno ambar spremište za zrnastu hranu. beštija čaše za žesticu bićerine sukneno pokrivalo u biljac lok. crvenilo voditi ljubavni razgovor. u Rami i danas babo nevjeste svekra zovu babom besplatno. povelja berat tur. imperf. amir komandant. 2. glas. blago sumrak akšam tur. ajd’ klijet. narukvica diploma. mangup baraba barzo brzo. stremen. silos zapovjednik. dio odjeće 1. vrlo badava jevtino. izba. ostava haje od hajati = aje mariti stoka. starješina anđeo angel anterija tur. konj araps. mjera za aršin tur. oprostiti alaliti alat (halat) crveni konj tur. griva. uzaludno buba. od berijaše brati kolijevka bešika životinja. soba. ajvan (hajvan) turc.RJEČNIK A ritualno umivanje abdest (avdest) per. krevetu kristalan biljur tur. 540 . dvopek baškotine beaz anterija crna haljina tur. araba tur. kukac baja bakračlije tur. kola. pasmine arar (harar) vreća od kostrijeti. alaj-barjak zastava jednog odreda tur. ajat pojata. rumenilo. posjet porodilji s ponudama otac. Ijubovati kućno dvorište ograđeno zidom aspa ašikovati avlija babine B veselje o porođaju. muslimana prije molitve aber (haber) vijest.

izrađena u Bresci svetkovina. neprohodan put siromah bogec bolje boje komad bokun bolesnik bonik dar koji se sastoji boščaluk od više odjevnih predmeta zamotanih u jedan komad platna boca boti(l)ja demižon. od brat brtac budijaše buđaše. lice. momak čislo. ču. par. ćale ćelebija 541 . čemerika čevrtaljka čifta tur. tjesnac. krunica drveni ili željezni klin čivijati = zakovati čavlima pastirica pastir čvrsto valjano sukno i odjeća od njega čovjek crniti čuh. gospodičić. čiselce čivija čivijajte čobanica čobanin čoha tur. aor. rjeđe zlatne gorka i otrovna trava čegrtaljka dvoje. brojiti nešto dva po dva svijećnjak. sluga. posudica busja birtija bogatun bogaza tur. imperf. dem. velika botiljun boca talijanska puška breša tal. izgled lica ljudi gospodin. od glagola buditi tal. čovik črnit čude čudesnica uhvatilo svat koji zbija šalu u svatovima što je (ča + je). cesarica cika cilo cmilje covik provi crljene cucak cvatijala ča čador C carica krupa. od gl.pivnica. srebrne. riječ koja začuđuje Ć papir. čirak tur. papir. čejad čelebija čelenka tur. otac osobito mlad ćage tur. če čehra tur. čuti čudna riječ. gostionica bogataš. pamučno bumbužina (bumbažina) platno kutija. mladić plemenita roda nakit u obliku perjanice. pismo ćaća. veselje brgulja bršljan bršćan bratac. tuča cijelo smilje pravi čovjek crvene pas cvjetala Č što šator čapalo čauš tur.

vrsta daniškinja (danickinja) revolvera drva darva kiša dažd kiša dažj djevojka deklica radnica delarica devlet (delvet) sultanova vlada. ćer ćorda sablja čovjek kojem ne ćosa tur. sultan.) lađa. uzaludno krvnik. sreća. 542 . brod đemija tur. tur. zadovoljstvo. gospodičić kćer. pogrdan naziv koji se ne odnosi